1

Charles Darwin,

PODRIJETLO OVJEKA
I ODABIR U ODNOSU NA SPOL
Napisao
Charles Darwin
U dva sveska

Preveo i predgovor napisao
Josip Balabani
Zagreb 2004.

Osuvremenjeno, to jest za vie, s obzirom na temeljnu nakanu djela danas nebitnih a dananjem
itatelju zamarajuih poglavlja skraena inaica drugoga ire poznatoga Darwinovog djela











2

SADRAJ
Uvod

PREDGOVOR
Prolo je vie od 130 godina od izlaska prvog izdanja drugoga vanog, i iroj javnosti
poznatijeg, Darwinovog djela Descent of Man, and Selection in the Relation to Sex (1871), koje
se po prvi put pojavljuje u hrvatskome prijevodu. Prvo je, dakako, i najpoznatije Darwinovo djelo
Postanak vrsta putem prirodnog odabira (1859), koje smo takoer dosta kasno, tek nedavno
dobili u hrvatskome prijevodu (2000). Evo, dakle, i Podrijetla ovjeka. ini se da nam je ono
podjednako potrebno kao Postanak vrsta, ak danas moda i potrebnije. Naime, u drugoj
polovici netom minulog stoljea dolo je do blistavog uspona biologije, a ta znanost s
biotehnologijom bit e zasigurno i prva znanost 21. stoljea. U sreditu naeg interesa nale su se
dans, posve drugaije negoli je to bilo mogue u 19. i u prvoj polovici 20. stoljea, dvije
ponajvee zagonetke: ivot i ovjek. Pa ako je Darwin i njegova prva knjiga bila i ostala
suvremena u rjeavanju pitanja postanka i evolucije ivota, sve vie se pokazuje kako nije nita
manje suvremena i druga knjiga o podrijetlu ovjeka. injenica je, naime, da se u traenju
evolucijskih iskona nae drutvenosti. pozornost biologa genetiara, etologa, psihologa,
filozofijskih antropologa, sociologa i filozofa sociobiologa ponovno i sve vie okree Darwinovu
geniju i ovome njegovom, inae vrlo opsenom djelu, Uz elju da hrvatska znanstvena literatura
dobije i to makar i u poneto moderniziranom obliku - kapitalno Darwinovo djelo, jak motiv da
pristupim tekom poslu njegova pohrvaenja bila je upravo njegova aktualnost.
Podrijetlu ovjeka vrlo je opsean tekst, izvorno prvo izdanje ima vie od 800 str. Ono je
opsenije od Postanka vrsta. Zato je tako? Zato to Darwin nije postupio onako kako bismo
oekivali, tj.zato podrijetlo ovjeka nije, jednostavno, razmotrio u sklopu evolucije primata i
viih majmuna opica? Valja odgovoriti da Darwin svjesno pojavu ovjeka sagledava u sklopu
pojave ili procesa cjelokupne evolucije. Njemu je ovjek njezin proizvod. Zato dugu raspravu o
podrijetlu tog sisavca izvodi u sklopu evolucije ivotinjskog svijeta, stavivi naglasak na
kategoriju spolnosti, kategoriju odabira i pojave drutvenosti.
Uvod u ovakvo djelo mogao bi poi razliitim putovima. Jedan pokuaj mogao bi poi istim,
Darwinovim putem, pozabaviti se istim vrlo zakuastim temama kojima se on nairoko
3
pozabavio. Pokuat u upravo to uiniti, zapitavi se (I) o Darwinovoj metodi, jeziku i
stajalitima, (II) o sadraju ovog djela i njegovoj vanosti za dananja istraivanja ishodita
ljudske drutvenosti i (III) o mjestu to ga je pri svemu tome Darwin dao spolnom odabiru ili
spolnosti.
Na kraju, radi boljeg razumijevanja zaotrenosti sukoba izmeu znanosti i religije u proteklih
150 godina, kojemu je, valja to priznati, osnovni razlog sam ovjek, u Pogovoru dajem ogled o
ustrojstvu ovjekova bia, jedan mogui pristup u svjetlu filozofije evolucije, te filozofske i
teoloke antropologije. Vie kao izazov nego kao ponuda rjeenja.

***

I. DARWINOVA METODOLOGIJA. DARWINOV JEZIK I STAJALITA, TE ZNANSTVENE POTEKOE
(1) Darwinova metodologija. Velika je neobinost ove knjige, to se ve iz samog naslova vidi,
da u sebi ima dvije velike teme: podrijetlo ovjeka i prirodni odabir u odnosu na spol. Prvi dio
ovog djela bavi se izravno pitanjem ovjejeg podrijetla od nekih niih oblika ivotinja, te
dokazima u prilog tvrdnji da se ovjek svojim ustrojstvom, duevnim, moralnim, duhovnim
sposobnostima razlikuje od najrazvijenijih ivotinja samo u stupnju. Darwin prua skupni dokaz
da s njima dijelimo i zajeditvo podrijetla. U tome prvom dijelu, dakle, raspravlja opu temu
postanka vrsta na jednome konkretnom sluaju, tvrdei da ni ovjek nije stvoren u posebnome
inu stvaranja, pa tome u prilog prua niz dokaza o neprekinutosti ustrojstava i sposobnosti koje
povezuju ovjeka i nie ivotinje. U nadmoi ljudske inteligencije i due vidi samo prilagodbenu
injenicu koja je omoguila uspon nove ljudske vrste. Razlika od drugih viih primata tu nije u
biti ili naravi sposobnosti, nego je samo u njihovu stupnju.
Drugi dio knjige eli pokazati kako u mnogih ivotinja i u ovjeka, osim openitog prirodnog
odabira djeluje, kao njegov poseban oblik, spolni odabir. Uslijed toga ne razvijaju se samo
tipini oblici kao pripadnici neke vrste, nego se dolazi i do diferencijacije u izgledu i
sposobnostima u obadva spola, kod najrazlinijih ivotinja i kod ovjeka. .
Spolna varijacija Darwinu je vano polje djelovanja prirodnog odabira. Neka nasljedna
varijacija takve naravi, izraena redovno i fenotipski, moe predstavljati prednost u borbi za
opstanak u odnosu na istovrsne istospolne jedinke koje ju nemaju. Zato to se odabir sa strane
spolnog partnera odvijao i odvija na temelju nekih takvih znaajki, Darwin je uvjeren da je tim
4
putem dolo i do esto vrlo izrazitoga spolnog dvooblija, dimorfizma. Dvije selekcije nisu
istovjetne, iako je spolni odabir tek jedan od oblika prirodnog odabira. One mogu ii u raskoraku,
a mogu isto tako zajedno postii skladne rezultate. Svoju osnovnu postavku o ulozu spolnog
odabira u postanku ovjeka Darwin je saeo na samom kraju ovoga djela (izvornik I. izd., str.
402-405, ovdje str. ).
Metoda koju i u ovoj knjizi Darwin rabi je mnogoslojno poredbena, hipotetino-deduktivna.
Naime, neki ozbiljni kritiari teorije evolucije putem prirodnog odabira prigovorili su da se
Darwinova teorija evolucije sastoji od niza priica ili pojedinanih sluajeva. Tu bi pojedinane
morfoloke ili fizioloke injenice bile uzete kao adaptivna ili optimalno izvedena rjeenja
radi opstanka, a samo ponaanje (opstanak) uvjetovao bi morfologiju. U takvu razmiljanju bila
bi rije o tautologiji. /v. iscrpnu informacija o tome, primjerice, u: S. J. Gould and R. C.
Lewontin, The spandrels of San Marco and the Panglossian paradigm: a critique of the
adaptionist programme, Proc. Roy. Soc., B205, 581-598 (1979) i literaturu koju navode/.
Ima meutim razmatranja koja pokazuju da ipak nije rije o teautologiji, ali da je evolucijska
misao po sebi metafizina to, opet, ne znai da teoriju evolucije, kako je ustvrdio K. Popper, ne
moemo podvri opovrgavanju ili falsifikaciji /K. R. Popper, Unended Quest, Open Court
Publishing Co., LaSalle, III., 1976; izvrsnu kritiku analizu tog Popperovog stajalita uinio je B.
Halstead, Popper: good philosophy, bad science?, New Scientist, 87, 215-217 (17 July 1980)/.
Doista, ako se ulomci evolucijske zagonetke uzimaju jedan po jedan, kao niz injenica koje idu
jedna za drugom, svaka ostaje samo dio pretpostavljenog objanjenja. Darwin je, meutim,
namjerno prikupljao razne obavijesti za velike prirodne skupine razliitih organizama, kao to su
vrste, geografske rase i druge taksonomske cjeline, radi istovremenog usporeivanja na nekoj
odreenoj razini organizacije. Raunajui na neogranienost varijacije, injenicu nasljednosti i na
djelovanje prirodnog odabira, dokazao je kako je mogue utvrditi trendove unutar ponaanja,
biogeografskih oblija i morfologije organizama. Takve pak usporebe omoguuju predvianja o
jo neprouenim pojavnostima. Primjerice, koji je odnos izmeu stupnja spolnog dvooblija i
potrebnog omjera razlinosti u spolova (npr. koliko treba plodnih enki na jednog mujaka, koji
su omjeri u veliini tijela), pri emu je mogue iz spoznatih naela zakljuiti na odreene
pojavnosti koje moemo oekivati i u skupina koje nismo jo prouili. /usp. T. H. Clutton-Brock,
5
P. H. Harvey, and B. Rudder, Sexual dimorphism, socioeconomic sex ratio and body weight in
primates, Nature, 269, 797-800 (1977)/.
Metoda koju je Darwin upotrijebio, a usavrili mnogi kasniji evolucijski biolozi i filozofi,
omoguuje provjerljiva predvianja kao i u fizikalnim znanostima i nije tono da je po srijedi
samo skup opisa. Predvianja koja su tu mogua ipak se razlikuju od onih u klasinoj fizici.
Tamo su ona deterministina a ovdje, u evolucijskoj biologiji, slino kao u ekologiji i u
populacijskoj genetici, ona su samo probabilna.

(2) Darwinov jezik i stajalita koja zastupa
Kad ovjek ita dananje znanstvenike sociologe i sociobiologe koji piu o evoluciji ili o
ponaanju ovjeka, pa usporedi njihov stil s Darwinovim, vrlo je iznenaen ivahnou i
jasnoom Darwinove reenice, ali jo vie mnogim antropomorfizmima i ukljunom
teleololokom misli koja je tu prisutna. Ghiselin je, meutim, nakon potanke ralambe
Darwinovih tekstova primijetio kako je golema razlika izmeu metaforike uporabe
antropomorfnih izraza i stvarno postavljenih tvrdnji /M.T. Ghiselin, The Triumph of the
Darwinian Method, University of California Press, Berkley, 1969/.
Pri tom, dananjeg itatelja moe osobito zasmetati kako Darwin kojiput govori o ljudskim
rasama i o razlici u sposobnostima prema spolu. to se rasa tie, on jasno misli da je vrhunac
civilizacije Englez viktorijanskog doba, kako se ponekad pisalo Homo britannicus. ini se da je
darwin trajno ostao pod tekim dojmom iskustva koje je imao pri susretu s Indijancima iz
Ognjene zemlje za vrijeme puta oko svijeta. Koliko su putnici s Beaglea vidjeli, ti ljudi nisu imali
nikakve religije, nisu se uope brinuli o svojoj kosi i svojoj gruboj odjei, nisu imali nikakvih
moralnih pravila, a im bi u njih nastupila glad, pojeli bi i svoje starice. Darwin je, meutim,
opazio da se takvi ljudi nakon nekog vremena u Engleskoj civiliziraju, da su sposobni za
poboljanje to mu se inilo kao potvrda puta kojim je prolo ovjeanstvo (princip
rekapitulacije).
to se tie Darwinova stava oko jednakih ili nejednakih duevnih sposobnosti obaju spolova,
razlike u duevnim sposobnostima dvaju spolova, kako on to kae, on samo izrie uvrijeeno
miljenje svog vremena uz poneto nejasan stav da bi ena mogla dostii mukarca ako odrasta u
odgovarajuim okolnostima i dobije odgovarajui odgoj (izvornik str. 329).
6

Znanstvene potekoe u Darwinovu pristupu
U vrijeme kad Darwin toliko istie nasljednu varijaciju ni on ni njegovi suvremenici nita jo
ne znaju o genetici pa ni o mendelskom nasljeivanju pa varijacija kojom se barata govorei o
umjetnom i prirodnom odabiru zadrava crtu tajanstvenosti. Darwin se cijelog ivota nadao da e
uspjeti razrijeiti pitanje ishodita i mehanizama nasljedne varijacije i naina kako navike u ljudi i
ivotinja postanu nasljedne, ali kako je vrijeme odmicalo vidio je da nema zadovoljavajueg
rjeenja. Sam je pokuao problem postanka nasljedne varijacije i njezina uvrivanja rijeiti
pomou vlastite hipoteze o nasljeivanju mijeanjem (the blending inheritance theory), ali mu je
Fleeming Jenkin dokazao da bi se u tom sluaju dogodilo suprotno /usp. David Hull, Darwin and
His Critics: The Reception of Darwins Theory of Evolution by the Scientific Community,
Harvard University Press, Cambridge, Mass., 1973, str. 302-350/. Ta teorija bijae neprikladna
za ono to se vidjelo da se u stvarnosti dogaa, gdje prirodne skupine oituju bogatu varijabilnost,
gdje je nasljeivanje gena mendelsko, bez njihova stapanja (blending). Pet godina prije
objavljivanja ove knjige, Gregor Mendel je (1865) je objavio svoj rad o zakonima nasljeivanja.
/G. J. Mendel, 1865. Versuche ber Pfflanzen-Hybriden, Verh. Naturf. Ver. in Brunn, Vol. X (taj
svezak za 1865. stvarno je izaao 1866)
Neki misle da je u Velikoj Britaniji Mendelov rad proao nezapaeno, ne stoga to je napisan na
njemakom, nego zato to rabi za britanske prirodoslovce 19. stoljea neuobiajen matematiki
jezik. G. De Beer /Charles Darwin : A Scientific Biography, Doubleday, New York, 1964, str.
179/ je pokazao da je i Darwin alio to ne zna matematiku. Zaista, Mendela e biolozi otkriti tek
poetkom 20. stoljea /usp. Ernst Mayr and W. B. Provine (eds.), 1981. The Evolutionary
Synthesis: Perspectives on the Unification of Biology, Harvard University Press, Cambridge,
Mass./
Drugi Darwinov problem: nije mogao dobro razluiti razliku izmeu genskog nasljeivanja i
nasljeivanja navika i ponaanja. Darwin ponavlja svoje uvjerenje da ako se neka ivotinja
naratajima ponaa na neki nain da e joj se to kao neto trajno ustaliti. Danas znamo da ima
ponaanja koja se nasljedno ustale, ali nam je ujedno jasno da to ustaljivanje nema nita s
uenjem. Velika je razlika izmeu prijenosa ponaanja (behavioral transmission) i genetikog
prenoenja informacije. Nadalje, kad je Darwin okrenuo posebnu pozornost spolnom odabiru,
7
naiao je na velike probleme i stoga to nije nita znao o genima vezanim uz spol i o ulozi
hormona u razvitku sekundarnih spolnih oznaka.
Posebne su potekoe oko bilo kakve suvisle i naem vremenu primjrene evolucijske
kronologije u ovoj knjizi. Profesori biologije na Princeton University John Tyler Bonner i Robert
M. May su na to upozorili u Uvodu u pretisak Podrijetla ovjeka, na koji sam se u ovome svome
uvodu dosta oslonio. Oni pokazuju kako je C. Darwin odstranio sve brojane podatke u vezi s
geolokom prolou, kako u treem i u kasnijim izdanjima Postanka vrsta, tako pri pisanju ove
knjige. Naime, bio je pod dojmom fizike lorda Kelvina i dr. koji su na temelju tadanjeg
poznavanja elektromagnetskih i gravitacijskih sila izveli neke vrlo radikalne zakljuke. Tako je
Kelvin pokazao da ako je izvor suneve energije gravitacijske naravi, tada nije Sunce starije od
dvadesetak milijuna godina. Isto tako, neka izraunavanja su pokazivala da je za
elektromagnetska (kemijska) izgaranja potrebno jo manje vremena tako da je za Zemljino
hlaenje od usijanog u dananje stanje bilo potrebno tek kojih 20-40 milijuna godina. To je imalo
znaiti da je Zemlja stara tek nekoliko milijuna godina ili da u neem jako grijei tadanja fizika.
Odgovor e doi, dakako, tek nakon otkria slabih i jakih molekularnih sila, kad se shvati da je
Sunce nukelarna pe, a da vruina u utrobi Zemlje traje kao posljedica raspada radioaktivnih
elemenata. Kao dobar geolog, u prvome izdanju Postanka Darwin je bio posve blizu naim
dananjim izraunavanjima koja ostavljaju takoer dovoljno vremena za evoluciju, pa i za
evoluciju ovjeka.

II. SADRAJ OVE KNJIGE I DANANJI POGLEDI
NA NEKA ISTA PITANJA OKO OVJEKOVA PODRIJETLA
I NJEGOVE DRUTVENOSTI
Prvi dio
Darwin argumentira osnovnu svoju tezu: sav ivi svijet, dakle i ovjek, nastao je evolucijom. U
prilog tome iznosi dokaze iz poredbene analize morfolgije i ponaanja ovjeka i ivotinja.
Zakljuuje da nema bitne razlike nego je samo razlika u stupnju. Ve u to vrijeme openito su bili
prihvaeni stavovi oko temljno zajednikog ustrojstva ovjeka i viih kraljenjaka, izuzev
ustrojstva samoga mozga. U tom pogledu, meutim, do razilaenja je dolo preteito iz vjerskih
razloga. Takav izraziti protivnik potpuno prirodnog podrijetla ovjeka bio je suotkriva principa
8
prirodnog odabira, Alfred Russel Wallace, koji je pisao da ovjekove intelektualne i moralne
sposobnosti morale su imati drukiji postanak u nevidljivom svijetu Duha
/ A. R. Wallace, 1889. Darwinism: An Exposition of the Theory of Natural Selection with Some
Its Applications, Macmillan, London. Navedeno po Bonner and May, , str. xxi/
To je teza koju e kasnije zastupati tzv. umjereni evolucionizam, sve do najnovijih vremena, ali
sa sve manje snage, ak u konzervativnijih teologa, naime da je bilo neke posebne intervencije
izvana u evoluciji ovjeka iz nekih izumrlih oblika primata. Teza o ljudskoj posvemanjoj
razliitosti od ivotinskog carstva pojavila se i dugo je trajala u obliku koji su zastupali mnogi
antropolozi, sociolozi i evolucijski biolozi, naime da je ljudska kultura neto tako posebno da
nita slino nema u ivotinjskom svijetu. Dosljedno tome, o kulturi je mogue raspravljati samo
iz nje same a ne na temelju nekih zazbiljnosti na niim, biolokim razinama. To, meutim,
podrazumijeva isto to su zastupali Wallace i umjereni evolucionisti. To e rei da se ovjek po
svome tijelu nedvojbeno razvio iz neke ivotinje, ali je njegov um (duh) tako razliit od
ivotinjskoga da tu evolucijska biologija nema to kazati. Prua se otpor primjeni naela
evolucijske biologije na objanjenje postanka ljudske drutvenosti. Otpor je bio i ostao tako da je
Sociobiology: The New Synthesis E. O Wilson-a kad je izala 1975. izazvala burne reakcije
mnogih sociologa, antropologa, filozofa i teologa.
Nije tu dakako rije samo o sloenoj stvarnosti kulture i drutvene organizacije, nego i o raznim
drugim ljudskim sposobnostima i osobitostima, kao to su svijest, moralnost, jezik i ine duevne
sposobnosti. Uspon sociobiologije u posljednjih tridesetak godina urodio je sve ozbiljnijim
prouavanjem svih tih pojava. Tako je Griffin /D. R. Griffin, 1976. The Question of Animal
Awarness, Rockefeller University Press, New York/.upozorio na stvarnu neprekinutost ili
stupnjevitost izmeu ljudi i niih ivotinja u pogledu svjesnosti. Na to su dula druga istraivanja
i nemogue se oteti dojmu kako je Darwin tolike stvari uvidio i na druge naine pokuao dokazati
upravo u ovome djelu, pa i u pitanju svijesti!
Slino se moe rei za podruje psihologije. Naroito poglavlja 3, 4 i 5. ove knjige imaju
elemenata koji pokazuju kako Darwin analizira psihu ivotinja i ovjeka. H. E. Gruber i P. H.
Barrett (1974) su pokazali koliko je Darwin od 1837-39. bio obuzet razmiljanjem o pamenju i
navikama, imaginaciji, jeziku, estetskom osjeanju, emocijama, motivacijom i voljom,
ivotinjskom inteligencijom, psihopatologijom i snovima. /Gruber, H. E. and P. H. Barrett, 1974.
9
Darwin on Man: A Psychological Study of Scientific Creativity (by H. E. Gruber), Together with
Darwins Early and Unpublished Notebooks (transcribed and annotated by P. H. Barrett), Dutton,
New York. Darwin je u ovoj knjizi i u djelu The Expression of the Emotions in Man and Animals
upotrijebio neke metode i doao do nekih uvida koje ponovno tek otkrili neki psiholozi s obzirom
na izraavanje emocija /P. Ekman (ed.), 1973. Darwin and Facial Expression: A Century of
Research in Review, Academic Press, New York.; Ekman, P. and H. Oster, 1979. Facial
expressions of emotion, Ann. Rev. Psych., 30, 527-554./, ali i u istraivanju mentalnih slinosti
izmeu ovjeka i drugih ivotinja. Sama Darwinova knjiga je ponosna potvrda onome to je
napisao desetak godina ranije u Postanku:
Psihologija e biti zasnovana na novim temeljima, na nuno postupnom stjecanju svake duevne
moi i sposobnosti (izvornik, str. 488, hrv. prij. 371).
Darwin nije htio biti filozof, ali se neizbjeno i on upleo u vrlo stari prijepor oko naravi i
podrijetla ljudskih moralnih i etikih sposobnosti. Od novijih autora, vane su rasprave o ljudskoj
prirodi u djelima, npr. Wilson, E. O. 1978. On Human Nature,Harvard University Press,
Cambridge, Mass. i Alexander, R. D. 1979. Darwinism and Human Affairs, University of
Washington Press, Seattle., te Stent, G. S., 1979 (ed.). Morality in Animals (Report of a Dahlem
Workshop), Verlag Chemie, Weinheim.

Upravo je nevjerojatno koliko je Darwin svojim Podrijetlom ovjeka i u tom pogledu suvremen.
Jednako kao to je i njegov pothvat da dovede u korelaciju mozak s ljudskim duhom. Kao to je
primijetio Gruber, upravo je nevjerojatno kako je rano (ve 1837) (Bonner, xxiii) poistovjetio
duevne sposobnosti s ustrojstvom mozga. Evolucijska sinteza povezala je Darwinove
osnovne ideje oko prirodnog odabira sa strogim opisom kako moe dolaziti do promjene u
uestalosti gena u populacijama na koje su akazali Fisher, Haldane, Wright i dr. /prikaz npr. u
Crow, J. F. and M. Kimura, 1970. An Introduction to Population Genetics Theory, Harper and
Row, New York/. Prvi je zadatak bio poblie odrediti to je to darwinska podobnost kao broj
potomaka koji e preivjeti i doi do spolne zrelosti. Ta podobnost ovisi o mnogo imbenika (o
vjerojatnosti uspjenog nalaenja partnera, o omjeru izmeu broja mujaka i enki u potomstvu,
konano o preivljavanju u borbi za opstanak i uspjenoj reprodukciji. Nije toliko zapravo
presudno koliko izravnih potomaka neka jedinka ostavi nego koliko njezinih gena prijee u
10
potomstvo. Njih ima i u bliskim srodnicima koji se mnoe pa neka njihova koliina ini
ukljunu podobnost (Hamilton) koja je vana u razumijevanju sposobnosti za neke oblike
drutvenog ponaanja.. Ona je bitna, primjerice, u objanjenju postanka mnogih oblika
nesebinog ponaanja, kao ponaanja upozorivaa na opasnost uz izlaganje vlastita ivota ili
podizanja potomstva. Darwin je osjetio da dublji odgovor na pitanja postanka druevnih oblika
ponaanja kod kukaca treba traiti u ustrojstvu njihovih srodnikih odnosa, ali bez poznavanja
genetike bio je bespomoan. Wilson u Sociobiologiji se u svome evolucijskom razmiljanju
usmjerio na ekologiju i na ponaanje u drutvenim skupinama, na teritorijalnost, sustave parenja,
optimalnost skupina, komunikaciju unutar skupina i meu skupinama, druevni parazitizam.
Dolo je do primjene sociobiolokih naela na ovjeka.
/Chagnon, N. A. and W. Irons (eds.), 1979. Evolutionary Biology and Human Social Behavior:
An Anthropological Perspective, Duxbury Press, North Scituate, Mass./

Velik napor uloen je da se ispita mogua povezanost izmeu evolucijske i kulturalne promjene.
Ako je kultura prijenos obavijesti ponaanjskim sredstvima, onda ima mnogo primjera kulture i
meu ivotinjama koje imaju takoer sposobnost poduavati i uiti. Tu se, svakako, namee
teko pitanje o granicama i opsegu genetikog i negenetikog prenoenja ili posredovanja raznih
oblika ponaanja. /Bonner, J. T. 1980. The Evolution of Culture in Animals, Princeton University
Press, Princeton, N.J./. O tome obilato dokumentirano raspravlja i Darwin u ovoj knjizi.
Populacijska genetika pruila je mnoga korisna objanjenja, ali su neki istraivai upozorili i na
vanost lamarckovskog oblika nasljeivanja (prenoenja) nekih oblika ponaanja. /Cavalli-
Sforza, L. and M. W. Feldman, 1981. Cultural Transmission and Evolution: A Quantitative
Approach, Princeton University Press, Princeton, N.J.
Lumsden, C. and E. O. Wilson, 1980. Gene-Culture Coevolution, Harvard University Press,
Cambridge, Mass.
May, R. M. 1977. Population genetics and cultural inheritance, Nature, 268, 11-13/
Darwin je problem dobro osjetio, ali nije imao na raspolaganju znanja iz genetike.

III. DRUGI DIO DJELA "PODRIJETLO OVJEKA": ODABIR U ODNOSU NA SPOL
11
Spolni odabir Darwin je doivljavao kao neto donekle razliito od opega prirodnog odabira.
Prirodni odabir mu je naprosto preivljenje, opstanak jedinke, dok spolni odabir ukljuuje cijeli
sklop fizikalnog i biolokog okolia neke vrste, poimence oblike sustava parenja (npr.
monogamne, poligamne, promiskuitetne odnose) a to proizvodi evolucijske posljedice u izgledu
jedinki i u spolnome dvoobliju.
Danas nam je ve podosta jasno koja je prednost spolnog razmnoavanja pred drugim oblicima
razmnoavanja kojih takoer ima u ivome svijetu. U diploidnom spolnom sustavu (kakav je i
na ljudski) potomstvo u prosjeku uestvuje na polovici roditeljskih gena, ali i potomstvo
pripadnika nekog legla ima etvrtinu tih istih gena, a potomstvo u treem narataju (roaci) imaju
esnaestinu, itd. Zato moe doi do odabira istih gena i bez izravnog imanja velikog broja
potomstva, a veliina takvog uspjeha (inclusive fitness, Hamilton) i odabirni pritisak (selection
pressure) ovisi o vrstini srodstvene povezanosti (kin selection). Sve to duboko pronicavo
naslutio je C. Darwin a takve i veina nekih drugih njegovih ideja, kojima se bavi u Podrijetlu,
pokazala se u biti tonom. Na to je upozorio npr. John Maynard Smith u knjizi The Evolution of
Sex, /1976. Cambridge University Press, Princeton, N.J./ U postavljanju svoje teorije evolucije,
on je prvi poao od prirodnog procesa razmnoavanja i izvrsno dobro osjetio bitnu vanost
spolnog razmnoavanja kao ishodita neograniene varijabilnosti. On je ispravno tvrdio da odabir
poglavito i izravno dohvaa jedinku a ne skupinu (populaciju). Varijabilnost kao plod spolne
rekombinacije otvara mogunosti prilagodbe. Zato je Ernst Mayr njegovu teoriju oznaio kao
varijacijsku teoriju eevolucije. Prema tome, darvinizam nije ni transformizam ni
(trans)mutacionizam nego varijacijska teorija koja ishodino i prvenstveno polazi od nutarnjega
ili genetikog imbenika. On je nadahnuo mnoge svoje sljedbenike tako da je spolnost bila u
sreditu prouavanja mnogih velikih biologa, od Augusta Weismanna do novijih poput M. T.
Ghiselina, G. C. Williamsa i J. Maynarda Smitha.
Darwin i biolozi njegova vremena nisu, meutim, nita znali o spolno vezanom nasljeivanju,
o spolnim kromosomima, o razilaenju u sekundarnim spolnim znaajkama pod djelovanjem
hormona i sl. pa odatle i mnoge nedoumice i u ovoj knjizi.
Zakljuak
Darwinov Postanak vrsta je djelo koje je tivo neprolazne vrijednosti. Bilo je takvo u svome
vremenu, kad se 1859. pojavilo, i ostalo je takvo sve do danas, poradi izvorne snage principa
12
koje u svezi s prirodnim procesom bioloke evolucije otkriva i naina kako ih dokumentira
obiljem tada dostupnih i vrlo raznovrsnih znanstvenih injenica. Manje upueni ljudi, pa i
prirodoslovci, uli su dodue i za drugo Darwinovo ire poznato djelo Podrijetlo ovjeka, ali
sigurno ni ne pomiljaju da upravo to djelo u posljednjih tridesetak godina, iz godine u godinu,
ponovno sve vie dobiva na vanosti. Ako se pogleda Science Citation Index, vidjet emo da se
na to djelo godinje pozove vie desetaka najozbiljnijih autora u svojim sociobiolokim,
antropolokim, psihologijskim, sociologijskim i drugim istraivanjima. Svuda gdje se pokuava
doi do biolokih ishodita drutvenih institucija ili ponaanja.
******




PODRIJETLO OVJEKA
I ODABIR U ODNOSU NA SPOL

SVEZAK I.
Prvi dio: Podrijetlo ovjeka
Prvo poglavlje
DOKAZ DA JE OVJEK POSTAO OD NEKOGA NIEG OBLIKA
Narav dokaza koji se odnose na postanak ovjeka Homologna ustrojstva u ovjeka i niih
ivotinja Razliite toke podudarnosti Razvitak Rudimentarna ustrojstva, miii, osjetila,
dlaka, kosti, organi za razmnoavanje itd. Odnos tih triju velikih klasa injenica spram
postanka ovjeka

Drugo poglavlje
USPOREDBA DUHOVNIH SPOSOBNOSTI OVJEKA I NIIH IVOTINJA
Golema je razlika duhovne sposobnosti izmeu najvieg majmuna i najnieg divljaka - Neki
zajedniki nagoni - Osjeaji - Znatielja - Oponaanje - Pozornost - Pamenje - Imaginacija -
Razum - Postupno poboljavanje - Orua i oruja koja koriste ivotinje - Jezik - Samosvijest -
Osjeanje lijepoga - Vjera u Boga, duhovne sile, praznovjerje.
13

Tree poglavlje
USPOREDBA DUHOVNIH SPOSOBNOSTI OVJEKA I NIIH IVOTINJA nastavak
Moralni osjeaj Temeljno stajalite Svojstva drutvenih ivotinja Postanak drutvenosti
borba izmeu suprotnih nagona ovjek je drutvena ivotinja Dugotrajniji drutveni nagoni
pobjeuju manje izdrljive nagone Divljaci cijene samo drutvene vrline Vrline koje tite
pojedinca steene su na kasnijem stupnju razvoja Vanost miljenja lanova iste zajednice o
neijem ponaanju Prenoenje udorednih sklonosti - Saetak

etvrto poglavlje
O NAINU OVJEKOVA RAZVITKA IZ NEKOGA NIEG OBLIKA
Varijabilnost tijela i duha u ovjeka . Nasljednost Uzroci varijabilnosti Zakoni varijacije isti
su kod ovjeka i niih ivotinja Izravno djelovanje ivotnih uvjeta Uinci poveane uporabe
ili neuporabe dijelova Zaustavljeni razvitka Vrnue ili reverzija Korelativna varijacija
Porast stanovnitva Smetnje porastu stanovnitva Prirodni odabir ovjek najdominantnija
ivotinja na svijetu Vanost njegova tjelesnog ustrojstva Zbog ega je ovjek dobio uspravan
stav Posljedice u ustrojstvu Smanjivanje onjaka Poveanje i promjena oblika lubanje
Ogoljelost Odsutnost repa Golorukost ovjeka.

Peto poglavlje
O RAZVITKU INTELEKTUALNIH I MORALNIH SPOSOBNOSTI
TIJEKOM PRVOBITNOG I CIVILIZIRANOG DOBA
Napredak intelektualnih sposobnosti putem prirodnog odabira - Vanost oponaanja - Drutvene
i moralne sposobnosti - Njihov razvitak unutar istog plemena - Utjecaj prirodnog odabira na
civilizirane narode - Dokazi da su civilizirani narodi neko bili barbarski

esto poglavlje
O SRODNOSTIMA I RODOSLOVLJU OVJEKA
Poloaj ovjeka u ivotinjskim nizovima. - Prirodni sustav je rodoslovan. - Prilagodbene
znaajke od neznatne vrijednosti. - Razne male slinosti izmeu ovjeka i etverorukih (majmuna,
Quadrumana). - Mjesto ovjeka u prirodnom sustavu. - Mjesto postanka i starost ovjeka. -
14
Odsutnost fosilnih spojnih karika. - Nii stadiji u rodoslovlju ovjeka pretpostavljeni, prvo, na
osnovu njegovih srodnosti i, drugo, njegova ustrojstva. - Rano androgino (dvospolno) stanje
kraljenjaka. - Zakljuak.

Sedmo poglavlje
O LJUDSKIM RASAMA
Narav i vrijednost vrstovnih znaajki - Njihova primjena na ljudske rase - Argumenti u prilog i
protiv rangiranja takozvanih ljudskih rasa kao posebnih vrsta - Podvrste - Monogenisti i
poligenisti - Konvergencija znaajki - Mnogobrojne toke slinosti u tijelu i duhu izmeu
najrazliitijih ljudskih rasa - Stanje ovjeka kad se po prvi put irio po zemlji - Svaka rasa nije
potekla od jednog jedinog para - Nestajanje rasa - Oblikovanje rasa - Uinci krianja - Neznatan
utjecaj izravnog djelovanja ivotnih uvjeta - Neznatan ili nikakav utjecaj prirodnog odabira -
Spolni odabir.


Drugi dio: Spolni odabir

Osmo poglavlje
NAELA SPOLNOG ODABIRA
Sekundarne spolne oznake - Spolni odabir - Nain djelovanja - Viak mujaka - Poligamija -
Spolnim odabirom obino se preinauje samo mujak - Mujaka strast - Varijabilnost mujaka -
Odabir sa strane enke - Spolni odabir u usporedbi s prirodnim odabirom - Nasljee, u
odgovarajuim dobima ivota, u odgovarajua doba godine i njegovo ograniavanje na jedan
spol - Odnosi meu razliitim oblicima nasljea - Uzroci zbog kojih jedan od spolova i mladi
nisu preinaeni spolnim odabirom - Dodatak o razmjerima u brojnosti izmeu mujaka i enki u
ivotinjskom carstvu - O ograniavanju brojnosti dvaju spolova prirodnim odabirom

SVEZAK II.
Devetnaesto poglavlje

SEKUNDARNE SPOLNE OZNAKE U OVJEKA

15
Razlike izmeu mukarca i ene - Uzroci tih razlika i neke znaajke zajednike u oba spola -
Zakon brobe - Razlike u duhovnim sposobnostima - i glasu - O utjecaju ljepote prilikom enidbe
u ovjeanstvu - Pozornost to je divljaci pridaju ukraavanju - Njihova poimanja enske ljepote
- Sklonost isticanju svih prirodnih posebnosti.

Dvadeseto poglavlje

SEKUNDARNE SPOLNE OZNAKE U OVJEKA - nastavak
O uincima neprekidnog odabira ena prema razliitim mjerilima ljepote u svakoj pojedinoj
rasi - O uzrocima koji ometaju spolni odabir u civiliziranih i divljih naroda - Uvjeti koji su
pogodovali spolnom odabiru u prvobitna vremena - O nainima djelovanja spolnog odabira u
ovjeanstvu - O enama u divljih plemena koje imaju nekog utjecaja pri izboru svojih mueva -
Odsutnost dlake na tijelu i razvitak brade - Boja koe - Saetak

Dvadeset i prvo poglavlje
SEKUNDARNE SPOLNE OZNAKE U OVJEKA - nastavak
O uincima neprekidnog odabira ena prema razliitim mjerilima ljepote u svakoj pojedinoj
rasi - O uzrocima koji ometaju spolni odabir u civiliziranih i divljih naroda - Uvjeti koji su
pogodovali spolnom odabiru u prvobitna vremena - O nainima djelovanja spolnog odabira u
ovjeanstvu - O enama u divljih plemena koje imaju nekog utjecaja pri izboru svojih mueva -
Odsutnost dlake na tijelu i razvitak brade - Boja koe - Saetak

Dvadeset i prvo poglavlje
OPI SAETAK I ZAKLJUAK
Glavni zakljuak da je ovjek potekao od nekoga nieg oblika - Naini razvitka - Rodoslov
ovjeka - Intelektualne i moralne sposobnosti - Spolni odabir - Zakljune primjedbe
*******
Dvije vane napomene hrvatskome izdanju Podrijetla ovjeka
1. Kao to sam prijevod Darwinova djela Postanak vrsta (izd. Ljevak 2000), uinio po prvome
njegovom engleskom izdanju, tako sam postupio i u sluaju prijevoda drugoga ire poznatog
Darwinova djela, Podrijetlo ovjeka. Prijevod koji je pred vama uinio sam dakle iz prvog
izdanja (London 1871). Isti je razlog i ovdje. Kao kod Postanka vrsta, prvo izdanje je bolje od
16
drugoga (1874), i od kasnijih. Naime, kao to je poznato, Darwin je bio dosta osjetljiv na kritike i
trajno je pokuavao zadovoljiti svoje brojne kritiare. Dodatke i promjene, uinjene nakon izlaska
prvog izdanja ovog djela, sam je Darwin, meutim, prikazao i u obliku posebne tablice pa njezinu
presliku donosimo na kraju ove knjige.
2. Ovo djelo napisano je u vremenu kad su ljudi ivjeli sporije i oputenije, kad su za razliku
od nas - imali vremena. Ono je svojim ustrojstvom plod takva usporenijeg ivljenja. Za nae
vrijeme ovo djelo je naprosto preopirno. Poodavno je zapaeno (usp. Bonner, J. T. & R. M.
May, 1981, XXXV-VI) da se ono danas moe tiskati i itati u neto skraenom (moderniziranom)
obliku, a da se nita ne izgubi od obavjesne snage Darwinova izlaganja i samoga djela.
Konkretno, to se odnosi na Drugi dio Podrijetla, gdje on iznosi mnotvo svih podataka i injenica
koje je znao u prilog djelovanja spolnog odabira! Sve to moe se danas u jednome prijevodu bez
velike tete jednostavno izostaviti. U tom smislu, u ovome hrvatskome prijevodu isputamo tekst
od devetog do devetnaestog poglavlja, Dugi katalog primjera spolnog dvooblija (dimorfizma)
kod beskraljenjaka, zatim riba, vodozemaca i gmazova, ptica i sisavaca, koje Darwin nie u
beskraj kao primjere djelotvornosti spolnog odabira, kod dananjeg itatelja vie ne djeluje kao
dokaz, nego izaziva zamor. Upravo stoga u hrvatskome tako moderniziranom izdanju nakon
osmoga poglavlja, tj. poto su izloeni principi spolnog odabira, preskaemo na devetnaesto i
dvadeseto poglavlje, koja govore o primjeni principa spolnog odabira na ovjeka. I zavravamo
zakljunim poglavljem cijelog djela, dakle, dvadeset i prvim poglavljem.
Prevoditelj i redaktor izdanja
PODRIJETLO OVJEKA
I ODABIR U ODNOSU NA SPOL

UVOD
Narav ovog djela najbolje e se razumjeti ako ukratko kaem kako je ono nastalo. Godinama
sam skupljao biljeke o postanku ili podrijetlu ovjeka bez ikakve namjere da to objavim, radije
odluan da ih ne objavljujem, jer sam drao da bih time samo poveao predrasude protiv svojih
pogleda. inilo mi se dovoljnim ono to sam u prvome izdanju svoga djela Postanak vrsta
napomenuo kako e to djelo osvijetliti ovjekovo podrijetlo i njegovu povijest /usp. hrv.
izdanje str. 371, o. pr./, mislei time da za ovjeka, glede njegove pojave na zemlji, mora vrijediti
17
isti opi zakljuak koji vrijedi za sva ostala organska bia. Sad ta stvar izgleda posve drukije.
Kad se jedan prirodoslovac kao to je Carl Vogt, u besjedi predsjednika Nacionalnog instituta u
enevi (1869), usudio rei, personne, en Europe au moins, nose plus soutenir la cration
indpendente et de toutes pices, des espces /nitko se, bar u Europi, ne usuuje poduprijeti
miljenje da su vrste neovisno jedne od drugih i odjednom stvorene/, onda je jasno da barem
jedan veliki broj prirodoslovaca svakako prihvaa kako su dananje vrste preinaeni potomci
drugih vrsta; priznaju to osobito mlai i istaknutiji prirodoslovci. Veina usvaja djelovanje
prirodnog odabira iako neki, da li s pravom, to mora rijeiti budunost, ostaju pri miljenju da
sam ja njegovu vanost jako precijenio. Od starijih i uvaenih prirodoslovaca neki su, naalost,
jo uvijek protivnici svakog oblika evolucije.
Dosljedno tim pogledima koje je sada usvojila veina prirodoslovaca i koje e, najzad, kao to
to biva u svakom drugom sluaju, prihvatiti i ostali svijet, naao sam se ponukanim prikupiti
svoje biljeke i pogledati koliko se opi zakljuci, do kojih sam doao u svojim ranijim djelima,
mogu primijeniti i na ovjeka. Uinilo mi se to tim potrebnijim to te poglede nikada dosad
nisam namjerno primijenio samo na jednu vrstu. Kad svoju pozornost omeimo samo na jedan
oblik, liimo se jakih dokaza koje smo kadri izvui iz naravi srodnosti kojima su meusobno
povezane itave skupine organizama - njihova geografskog rasprostranjenja nekada i sada i
njihova susljednog geolokog pojavljivanja. Preostane nam da promatramo homologna ustrojstva,
embrionalni razvitak i rudimentarne organe neke vrste, bio to ovjek ili neka druga ivotinja
kojoj posveujemo svoju pozornost; a te velike skupine injenica, kako mi se ini, pruaju
dovoljan i poptun dokaz u prilog naela postupne evolucije. Treba, meutim, uvijek raunati na
jaku potporu koja se dobiva iz drugih potvrda.
Ovo djelo ima kao svoj jedini cilj ispitati: prvo, potjee li ovjek, kao i svaka druga vrsta, od
nekoga ranijeg oblika; drugo, nain njegova razvoja; i, tree, vrijednost razlika koje postoje meu
tzv. ljudskim rasama. Budui da u se ograniiti na te toke, nee biti potrebno do u pojedinosti
opisivati razlike izmeu raznih rasa jer je to vrlo opsean predmet koji je cjelovito objanjen u
mnogim izvrsnim djelima. Neophodna osnova za razumijevanje podrijetla ljudskog roda je
njegova velika starost koju su u svojim djelima nedavno dokazali toliki ugledni uenjaci, poevi
od gosp. Boucher de Perthesa. Stoga u te zakljuke smatrati dokazanima i mogu uputiti svoje
itatelje na izvrsne rasprave Sir Charlesa Lyella, Sir Johna Lubbocka, i drugih. Trebam dalje
18
samo spomenuti skup razlika koje postoje izmeu ovjeka i ovjekolikih majmuna jer je, po
miljenju najmjerodavnijih sudaca, Prof. Huxley potpuno dokazao da se ovjek u svakoj
pojedinanoj vidljivoj znaajci manje razlikuje od viih majmuna nego to se oni razlikuju od
niih lanova iz istoga reda Primata.
Ovo djelo jedva da sadri koju izvornu injenicu koja bi se odnosila na ovjeka; ali, poto su mi
se zakljuci do kojih sam doao, napravivi jedan jednostavan nacrt, uinili zanimljivi, pomislio
sam da oni mogu biti zanimljivi i drugima. esto se, i to s pouzdanjem, pojavila tvrdnja da se
ovjekovo podrijetlo nee nikada moi saznati, a neznanje ee pridobije povjerenje negoli
znanje; pa oni koji znaju malo, a ne oni koji znaju mnogo, izrijekom tvrde da ovaj ili onaj
problem znanost nee nikada rijeiti. Sam zakljuak da je ovjek, kao i ostale vrste, potomak
nekoga starog, nieg i izumrlog oblika, nije nimalo nov. Lamarck je davno doao do tog
zakljuka koji je kasnije prihvatilo vie uglednih prirodoslovaca i filozofa, primjerice Wallace,
Huxley, Lyell, Vogt, Lubbock, Bchner, Rolle, itd. (1), a naroito Hckel. Taj prirodoslovac,
osim svoga velikog djela Generelle Morphologie (1866), nedavno (1868, a drugo izd. 1870) je
objavio i svoje djelo Natrliche Schpfungsgeschichte u kojem ovjekovo rodoslovlje
objanjava u cijelosti. Da se to djelo pojavilo prije nego to sam ja svoj ogled napisao, ne bih ga
vjerojatno nikad bio zgotovio. Vidim da je gotovo sve zakljuke do kojih sam doao potvruje taj
prirodoslovac ije je znanje u mnogom pogledu poptunije od mojega. Gdje god sam neku
injenicu ili miljenje uzeo iz spisa Profesora Haeckela, u tekstu navodim; ostale navode ostavio
sam onako kakvi su bili izvorno u mome rukopisu, navodei katkad, radi potvrde sumnjivijih ili
zanimljivijih toaka, u podnonim biljekama djela iz kojih su izeti.
Godinama inilo mi se vrlo vjerojatnim da je u postanku ljudskih rasa vanu ulogu odigrao
spolni odabir. Ali u svome djelu "Postanak vrsta" (prvo izdanje, str. 199) zadovoljio sam se time
da samo nabacim to miljenje. Kad sam to gledite htio primijeniti na ovjeka, utvrdio sam da taj
predmet moram pretresti u svim njegovim pojedinostima (
2
). Zbog toga se drugi dio ovog djela, u
kojem raspravljam o spolnom odabiru, u usporedbi s prvim dijelom, neobino oduljio; ali to se
nije dalo izbjei.
Uz ovu knjigu namjeravao sam dodati jedan esej o izraavanju razliitih osjeaja u ovjeka i
niih ivotinja. U tom pogledu jo prije mnogo godina moju pozornost privuklo je udesno djelo
Charlesa Bella. Taj slavni anatom tvrdi da je ovjek obdaren nekim miiima samo zato da bi
19
mogao izraavati svoje osjeaje. Budui da se to stajalite oito ne slae s miljenjem da ovjek
vue podrijetlo od nekoga drugog i nieg oblika, ja sam ga morao razmotriti. elio sam takoer
provjeriti u kojoj mjeri na isti nain izraavaju osjeaje razliite ljudske rase. No s obzirom na
opsenost ovog djela, pomislio sam da je bolje da taj ogled, koji sam djelomino dovrio, ostavim
za odvojeno objavljivanje.
(1) Kako su djela prvih od navedenih autora dobro znana, njihove naslove ne moram
navoditi; no ako su naslovi od ostalih manje poznati u Engleskoj, navestu u ih: - Sechs
Vorlesungen ber die Darwinsche Theorie: zweite Auflage, 1868, von Dr. L. Bchner;
prevedeno na francuski pod naslovom Confrences sur la Thorie Darwinienne, 1869. Der
Mensch, im Lichte der Darwinsche Lehre, 1865, von Dr. F. Rolle. Neu ni pokuati spomenuti
sve autore koji su u tom pitanju zauzeli isto stajalite. Tako je G. Canestrini objavio (Annuario
della Soc. d. Nat.., Modena, 1867, str. 81) vrlo zanimljiv lanak o rudimentarnim znaajkama,
ukoliko ukazuju na ovjekov postanak. Drugop djelo objavio je (1869) Dr. Barrago Francesco, a
ima naslov na talijanskom ovjek, stvoren na sliku Boju, bio je stvoren i na sliku majmuna.
(2) Prof. Hckel jedini je nakon objavljivanja Postanka, u svojim razliitim djelima, vrlo
struno raspravljao o pitanju spolnog odabira, uviajui njegovu veliku vanost.

Prvi dio

PODRIJETLO ILI POSTANAK OVJEKA

Prvi dio - PODRIJETLO OVJEKA

Prvo poglavlje
Dokaz da je ovjek postao od nekoga nieg oblika
Narav dokaza koji se odnose na postanak ovjeka Homologna ustrojstva u ovjeka i niih
ivotinja Razliite toke podudarnosti Razvitak Rudimentarna ustrojstva, miii, osjetila,
dlaka, kosti, organi za razmnoavanje itd. Odnos tih triju velikih klasa injenica spram
postanka ovjeka

20
Netko tko bi elio rijeiti pitanje je li ovjek preinaeni potomak nekog prethodnog oblika,
vjerojatno bi najprije istraio varira li ovjek, bilo to i najmanje, u tjelesnom ustrojstvu i
duhovnim sposobnostima, pa, ako bi bilo tako, prenose li se te promjene na njegovo potomstvo, u
skladu sa zakonima koji prevladavaju u niih ivotinja, kako to su zakoni prijenosa znaajki
istom uzrastu ili spolu. Nadalje, istraio bi, koliko nam doputa rasuditi nae neznanje, jesu li te
promjene rezultat istih opih uzroka i upravljaju li njima isti opi zakoni kao i u sluaju ostalih
organizama, primjerice korelacija, naslijeeni uinci porabe i neporabe organa itd. Istraio bi
pojavljuju li se u ovjeka sline anomalije zbog sprijeenog razvitka, udvostruenja dijelova itd.,
i ne pokazuje li ovjek, u bilo kojoj od tih anomalija, vrnue nekome ranijem i starijem tipu
ustrojstva. Naravno, morao bi takoer istraiti je li se ovjek, poput tolikih drugih ivotinja,
razvio u varijetete i podrase, koje se jedne od drugih samo malo razlikuju, ili u rase koje se jedne
od drugih toliko razlikuju da se moraju staviti u sumnjive vrste. Nadalje, kako su te rase
rasporeene u svijetu i, kad se kriaju, kako utjeu jedna na drugu, u prvom i u daljim
naratajima. To istraiti i za mnoge druge toke.
Odmah potom, istraiva bi dospio na vanu toku, naime, nije li ovjek sklon tako brzoj stopi
rasta da to povremeno dovodi vrlo estoke borbe za opstanak i da se zbog toga korisne varijacije,
bilo tjelesne ili duhovne, odravaju, a one tetne se odstranjuju. Da li Napadaju li i potiskuju li
ljudske rase ili vrste, svejedno je koji emo izraz upotrijebiti, jedne druge tako da neke nakraju
budu iskorijenjene? Vidjet emo da se na sva ta pitanja, kao to je zbilja jasno za veinu od njih,
mora odgovoriti potvrdno, na isti nain kao i za nie ivotinje. Ali pojedinano naprijed
spomenuta razmatranja moemo za neko vrijeme ostaviti po strani i prvo emo ispitati koliko
ovjeje tjelesno ustrojstvo, vie ili manje jasno, pokazuje tragove ovjekova podrijetla od
nekoga nieg oblika. U daljim poglavljima razmotrit emo ovjekove duhovne moi, usporedivi
ih s duhovnim moima u niih ivotinja.
Tjelesno ustrojstvo u ovjeka. - Ope je poznato da je ovjek graen po istom opem tipu ili
obrascu koji mu je zajedniki s ostalim sisavcima. Sve kosti njegova kostura mogu se usporediti s
odgovarajuim kostima u nekog majmuna, imia, ili tuljana. Tako je i s njegovim miiima,
ivcima, krvnim ilama i trbunim organima. Mozak, najvaniji od svih organa, upravlja se po
istom zakonu, kao to su to pokazali Huxley i drugi anatomi. Bischoff
(1)
, koji je protivnik ovog
uenja, priznaje da svaka glavna brazda i vijuga na ljudskom mozgu ima svoju analogiju na
21
mozgu orangutana; ali on dodaje da se njihovi mozgovi ne slau potpuno ni u jednome odsjeku
razvitka; to uostalom ne treba ni oekivati jer bi inae po duhovnim sposobnostima oni bili
istovjetni. Vulpian (
2
) kae: Les diffrences relles qui existent entre lencphale de lhomme et
celui des singes suprieurs, sont bien minimes. Il ne faut pas se faire dillusions cet gard.
Lhomme est bien plus prs des singes anthropomorphes par les caractres anatomiquesde son
cerveau que ceux-ci ne le sont non seulement des autres mamifres, mais mme de certains
quadrumanes, des guenons ou des macaques. / Stvarne razlike izmeu mozga u ovjeka i
mozga u viih majmuna krajnje su male. U tome se ne treba nikako obmanjivati. Po anatomskim
osobinama svoga mozga ovjek je blii ovjekolikim majmunima nego ovjekoliki majmuni ne
samo drugim sisavcima nego ak i nekim etverorukim majmunima/. No, bilo bi suvino ovdje
navoditi druge pojedinosti o podudarnosti izmeu ovjeka i viih sisavaca u ustrojstvu mozga i
svih drugih dijelova tijela.
Moe, meutim, biti korisno ako posebno istaknemo nekoliko toaka koje nisu ni u izravnoj ni
u oitoj svezi s ustrojstvom, ali koje vrlo dobro pokazuju tu podudarnost ili to srodstvo.
ovjek je sklon od niih ivotinja primiti i na njih prenijeti neke zarazne bolesti, primjerice
bjesnou, boginje, sakagiju, itd., i ta injenica potvruje, mnogo jasnije nego to bi to uinilo
njihovo usporeivanje pod najboljim sitnozorom ili najbolja kemijska analiza, blisku slinost
njihovih tkiva i krvi, kako u najfinjem ustrojstvu tako i u sastavu. Majmuni su skloni oboljevanju
od mnogih istih nezaraznih bolesti kao i mi. Tako je Renger (
3
), koji je dugo vremena marljivo
promatrao Cebus Azarae u njegovoj postojbini, utvrdio da je on sklon oboljeti od katara s
obinim simptomima i da katar, ako se ee ponovi, prelazi u suicu. Ti majmuni oboljevaju
takoer i od modanog udara, upale crijeva i one mrene. Mladunad je esto pri mijenjanju
mlijenih zuba umirala od groznice. Lijekovi su kod njih izazivali isto djelovanje kao i kod nas.
Mnoge vrste majmuna jako vole aj, kavu i alkoholna pia; oni takoer, kao to sam osobno
vidio, sa zadovoljstvom pue duhan. Brehm tvrdi da uroenici sjeveroistone Afrike love divlje
pavijane tako da im namjeste posude s jakim pivom kojim se pavijani opiju. On je neke od tih
ivotinja, koje je drao zatvorene, promatrao u tom stanju i daje zabavan opis o njihovu
ponaanju i neobinim grimasama. Sutradan su bili vrlo zlovoljni i nesretnni; drei se za svoje
bolne glave objema rukama pruali su bijedan prizor; kad im je ponudio pivo ili vino, okretali su
se s gnuanjem, ali su rado pili sok od limuna (
4
). Jedan ameriki majmun, ateles, poto je jedno
22
opijen rakijom, vie nikad je nije htio okusiti, pokazujui se tako pametnijim od mnogih ljudi. Te
sitne injenice pokazuju kolika mora da je slinost izmeu majmunskih i ljudskih okusnih ivaca
i koliko slino reagira njihov cjelokupan ivani sustav.
ovjek pati od nutarnjih nametnika koji ponekad proizvedu kobne uinke, a trpi i od vanjskih
nametnika koji svi pripadaju istim rodovima ili porodicama kojima i nametnici drugih sisavaca.
Poput ostalih sisavaca, ptica, pa ak i kukaca, ovjek je podloan onome tajanstvenom zakonu
koji daje da se neki normalni procesi, kao trudnoa, pa i inkubacija i trajanje raznih bolesti,
ravnaju prema mjeseevim mijenama (
5
). Njegove rane zarastaju na isti nain, a batrljci, koji
ostanu poto se otkinu neki od njihovih udova, imaju kadikad, naroito za vrijeme ranog
embrionalnog razvitka, poneto od regenerativne moi, kao u najniih ivotinja (
6
).
Cio proces najvanije funkcije, razmnoavanje vrste, neobino je slian u svih sisavaca, poev
od snubljenja sa strane mujaka (
7
) do raanja i dojenja mladunadi. Kad se izlegu, majmuni su
gotovo jednako bespomoni kao i naa djeca, a u nekih rodova isto tako jako se razlikuje od
odraslih izgledom kao to se naa djeca razlikuju od svojih posve razvijenih roditelja (
8
). Neki
pisci isticali su kao vanu razliku to u ovjeka mladunci spolno dozrijevaju mnogo kasnije nego
u bilo koje druge ivotinje; ali ako pogledamo ljudske rase koje ive u tropskim krajevima, onda
ta razlika nije velika jer se za orangutana misli da spolno sazrije tek od desete do petnaeste
godine (
9
). Mukarac se razlikuje od ene veliinom, snagom tijela, kosmatosti, itd., kao i po
duhu, jednako kao to se razlikuju mujaci i enke u mnogih sisavaca. Prema tome, izmeu
ovjeka i viih ivotinja, naroito ovjekolikih majmuna, postoji vrlo velika podudarnost u
opem ustroju, u finoj grai tkiva, u kemijskom sastavu i u ustrojstvu.
Embrionalni razvitak. ovjek se razvija iz jajaca ija veliina u promjeru iznosi oko 1/125
palca (0,2 cm) a i koje se ni u kojem pogledu ne razlikuje od jaja drugih ivotinja. Pa i sam
zametak u ranom razdoblju jedva se moe razlikovati od zametaka ostalih kraljenjaka. U to
vrijeme arterije zaokreu u obliku lukova, kao da e nositi krv u krge kojih u viih kraljenjaka
nema, iako se na obje strane vrata jo vide prorezi (f, g, Sl. 1) koji naznauju njihov negdanji
poloaj. Neto kasnije, kad se razvijaju udovi, noge gmazova i sisavaca, kao to primjeuje
slavni von Baer, krila i noge u ptica, jednako kao i ruke i noge u ovjeka, sve potjee od istoga
osnovnog oblika. Tek u posljednjim stupnjevima razvitka, kae Prof. Huxley (
10
), mlado
23
ljudsko bie pokae razliku od mladog majmuna koji u daljem svom razvitku isto toliko odstupa
od psa koliko i ovjek. Ma koliko ta tvrdnja izgledala udna, ona je posve istinita.
Budui da mnogi od mojih itatelja moda nikada nisu vidjeli sliku nekog zametka, ovdje sam
priloio sliku jednoga ljudskog i jednoga pseeg embrija, otprilike na istom stupnju ranog
razvitka, pomno preslikane iz dvaju neprijeporno ispravnih djela. (
11
)
Poslije netom spomenutih tvrdnji koje su izrekli tako veliki autoriteti, bilo bi suvino da ja sada
sa svoje strane dajem jo neke pozajmljene pojedinosti koje bi trebale pokazati da ljudski
zametak blisko nalikuje zamecima inih sisavaca. Moe se, meutim, dodati da ljudski zametak
takoe u raznim tokama ustrojstva pokazuje slinosti s nekim niim oblicima kad su odrasli. Na
primjer, srce u poetku izgleda kao nekakva pulsirajua krvna ila, neist se izlijeva jednim
kloakalnim prostorom, a trtina kost (os coccyx) stri kao pravi rep, produujui se znatno preko
nerazvijenih nogu. (
12
) Zameci svih kraljenjaka koji udiu kisik iz zraka imaju neke lijezde,
nazvane Wolffovim tijelima, koje odgovaraju bubrezima u odraslih riba i jednako funkcioniraju.
(
13
) ak i u jednom kasnijem embrionalnom odsjeku mogu se uoiti neke jake slinosti izmeu
ovjeka i niih ivotinja. Bischoff kae da modane vijuge u ljudskog ploda (foetus) na kraju
sedmog mjeseca dostignu otprilike isti stupanj razvitka koji ima odrasli pavijan. (
14
) Noni palac,
kao to primijeuje Prof. Owen (
15
), koji je oslonac kad stojimo ili hodamo, moda je
najkarakteristinija osobina u ovjekovu ustrojstvu; ali kod nekog zametka dugakog oko
jednog palca /2,5 cm. o. pr./ Prof. Wyman (
16
) je naao da je noni palac bio krai od ostalih
prstiju i, umjesto da stoji naporedo s njima, on je bio sa strane stopala pod nekim kutom, kao to
je to trajno, kroz cijeli ivot, u etverorukih majmuna. Zavrit u jednim navodom iz Huxleya
(
17
) koji, poto je postavio pitanje postaje li ovjek nekako drukije nego pas, ptica, aba, ili riba,
kae: Odgovor je posve nedvojben: nain postanka i prvi stupnjevi u ljudskom razvitku neupitno
su istovjetni s onima u ivotinja koje su na ljestvici odmah ispod njega; u tom pogledu, bez
sumnje, on je kudikamo blie majmunima nego to su majmuni psu".
Rudimenti. Ovaj predmet, premda zapravo nije vaniji nego dva posljednja, ipak emo iz vie
razloga ovdje potpunije raspraviti. (
18
) Ne moe se navesti niti jedna via ivotinja koja ne bi
imala neki dio u rudimentarnom stanju, pa ni ovjek nije iznimka od tog pravila. Mora se
razlikovati rudimentarne organe od organa koji su tek u stanju postanka, iako u nekim
sluajevima to nije lako razlikovati. Prvi su ili posvema beskorisni, kao to su, primjerice, sise u
24
sisavakih mujaka ili sjekutii u preivaa, koji nikad ne izbiju iz desni, ili su za svoje sadanje
imatelje od tako neznatne koristi da je teko pretpostaviti da su se razvili pod okolnostima koje
vladaju sada. Organi u ovom posljednjem stanju nisu sasma rudimentarni, ali tee u tom smjeru.
Organi, pak, koji tek postaju, iako se nisu posve razvili, od velike su vrijednosti za svoje imatelje
i kadri su dalje se razvijati. Rudimentarni organi su izrazito promjenjivi, a to je djelomino
razumljivo, jer su oni suvini, ili gotovo suvini, i stoga dalje nisu podloni prirodnome odabiru.
Tih organa esto sasvim nestane. Kad se to dogodi, oni se ipak kadikad mogu ponovno pojaviti
vrnuem (reverzijom); a to je pojava koja zasluuje nau punu pozornost.
ini se da glavni uzroci da organi postanu rudimentarni lee u neuporabi nekog organa u onom
razdoblju ivota kad se on poglavito upotrebljava, a to je openito kad je organizam zreo, a
ujedno je u odgovarajuem ivotnom razdoblju u nasljeu. Izraz neuporaba ne odnosi se samo
na smanjeni rad miia nego ukljuuje i manji dotok krvi nekome dijelu ili organu, budui da je
on podloan manjem naizmjeninom pritisku, ili je na bilo koji nain smanjio svoju redovnu
djelatnost. Rudimenti, meutim, mogu se zakoer pojaviti samo kod jednog spola, na dijelovima
koji su ostali normalni kod drugog spola; a takvi rudimenti, kao to emo kasnije vidjeti, esto su
nastali na poseban nain.U nekim sluajevima organi su se smanjili prirodnim odabirom budui
da su, zbog promjene ivotnih navika, za vrstu postali tetni. Taj proces redukcije vjerojatno je
esto bio potpomognut preko dva principa: principima kompenzacije i ekonomije razvitka. Ali
teko je razumjeti one posljednje stupnjeve redukcije nakon to je neuporaba uinila sve to se
njoj moe jasno pripisati, i kad e uteda ostvarena ekonomijom razvitka biti vrlo mala (
19
).
Konani i posvemanji nestanak nekoga ve beskorisnog i vrlo smanjenog dijela, kad se ne moe
ubaciti u igru niti kompenzacija niti ekonomija, moda je shvatljiv pomou hipoteze pangeneze, i
oito nikako drukije. No kako je pitanje rudimentarnih organa opirno razmotreno i osvijetljeno
u mojim ranijim djelima (
20
), ovdje o tome ne trebam vie govoriti.
Rudimenti miia uoeni su na mnogim dijelovima ljudskog tijela; (
21
) i znatan broj miia koji
su redovno prisutni u nekih niih ivotinja mogu se prigodice u vrlo reduciranom stanju nai i u
ovjeka. Svatko je mogao opaziti sposobnost mnogih ivotinja, naroito konja, da pomiu svoju
kou ili da njome podrhtavaju; to izvode pomou miia panniculus carnosus. Ostaci tog miia
u djelatnom stanju pronaeni su u razliitim dijelovima naeg tijela; primjerice, na elu gdje
pomou njega podiemo obrve. Platysma myoides, koji je dobro razvijen na vratu, pripada tom
25
sustavu ali se ne da voljno pokretati. Prof. Turner iz Edinburgha je, kao to me izvjeuje,
ponekad je pronalazio svenjie miia na pet razliitih mjesta, naime pod pazuhom, blizu
lopatice itd., a svi bi pripadali sustavu panniculusa. On je takoer pokazao (
22
) da je musculus
sternalis ili sternalis brutorum koji nije produetak miia rectus abdominalisa nego je blisko
srodan panniculusu, pronaen u omjeru od oko 3 % u vie od 600 trupala. On dodaje kako taj
mii izvrsno osvijetljuje tvrdnju da su prigodna i rudimentarna ustrojstva u svojoj izvedbi vrlo
sklona varijaciji.
Neki ljudi mogu stezati miie svoje lubanje koji su u promjenjivom i djelomino
rudimentarnom stanju. Gosp. A. de Candolle mi je priopio jedan zanimljiv primjer kako se ta
sposobnost dugo odrava ili nasljeuje i kako moe biti neobino razvijena. On poznaje neku
porodicu iji je jedan lan, sadanja glava porodice, kad je bio mlad, mogao samo pomicanjem
koe na lubanji s glave zbaciti nekoliko tekih knjiga; a izvodei tu vjetinu dobivao je oklade.
Njegov otac, stric, djed i svo troje djece imali su istu tu sposobnost, u istoj neobinoj mjeri. Prije
osam narataja, ta se porodica podijelila u dva ogranka, tako da je glava gore spomenutog
ogranka roak u sedmom koljenu glavi drugoga ogranka. Taj daleki roak prebiva u drugom
dijelu Francuske i na pitanje posjeduje li takvu sposobnost, odmah ju je pokazao. Taj sluaj dobro
pokazuje kako se i neka posve nekorisna sposobnost moe postojano prenositi na potomstvo.
Vanjski miii koji slue za pokretanje uke i nutarnji miii koji pokreu njegove razliite
dijelove, u ovjeka su u rudimentarnom stanju, a pripadaju sustavu panniculusa; isto tako, oni su
nejednaki po razvijenosti, ili barem po funkcionalnosti. Poznavao sam ovjeka koji je mogao
nauliti svoja uha naprijed i drugoga koji ih je mogao pomaknuti unazad; (
23
) i sudei po onome
to mi je jedan od njih rekao, vjerojatno ako bismo esto dodirivali svoje ui i pritom na njih
usmjerivali svoju panju, veina od nas mogla bi ponavljanim vjebanjem donekle ponovno
zadobiti tu sposobnost pokretanja. Sposobnost da se ui usprave i okreu na razliite strane
nedvojbeno je od najvee koristi mnogim ivotinjama jer tako uoavaju odakle im dolazi
opasnost, ali nisam nikad uo da je neki ovjek imao i najmanju sposobnost da uspravi svoje ui,
- za pokret koji bi mu jedini mogao biti od koristi. Mogla bi se smatrati rudimentom cijela
vanjska una koljka, zajedno s razliitim naborima i ispupenjima (helix i anti-helix, tragus i
anti-tragus, itd.) koja u niih ivotinja ojaavaju i podupiru uho kad je uspravljeno, a da to suvie
ne poveava njegovu teinu. Neki strunjaci, meutim, pretpostavljaju da hrskavica uha slui za
26
prenoenje titraja do slunog ivca. Ali gosp. Toynbee (
24
), poto je skupio sve podatke o tom
pitanju, zakljuuje da vanjska koljka nije ni od koje posebne koristi. Uke u impanze i u
orangutana neobino su sline ljudskima i uvari u Zoolokom vrtu uvjeravali su me da ih te
ivotinje nikad ne pomiu niti uspravljaju; one su, dakle, to se tie funkcije, u istome
rudimentarnom stanju kao i u ovjeka. Zato su te ivotinje, kao ovjekovi preci, izgubile tu
sposobnost da uspravljaju svoje ui, ne znamo. Moda su one, iako me to miljenje posve ne
zadovoljava, zbog svog naina ivljenja na drveu i zbog svoje velike snage bile tek neznatno
izloene opasnosti pa su svoje ui tijekom dugih razdoblja samo malo pokretale i tako postupno
tu sposobnost izgubile. Bilo bi to kao u sluaju velikih i tekih ptica koje, ivei na oceanskim
otocima, nisu bile izloene napadima zvijeri pa su stoga izgubile sposobnost da svoja krila rabe
za letenje.
Slavni kipar gosp. Woolner upozorio me na jednu malu osobitost na vanjskome uhu koju je
esto opazio u mukaraca i u ena i kojoj je posve shvatio znaenje. Prvi put to je privuklo
njegovu pozornost dok je radio kip Pucka (vilenjak iz engleskih pria, nestako, o. pr.), na kojem
je trebao istaknuti ui. U tu svrhu poeo je istraivati uke u razliitih majmuna i zatim jo
pomnije uke u ovjeka. Spomenuta osobitost sastoji se od tupog malog ispupenja koje izbija iz
prema unutra zavijenog oboda ili heliksa. Gosp. Woolner izradio je toan model jednoga takvog
sluaja i od njega mi poslao priloeni crte. (Sl. 2) Ti vrci ne ispupuju se samo prema unutra,
nego esto i malo ustranu tako da postaju vidljivi kad se glava gleda izravno sprijeda ili
odostraga. Promjenjive su veliine, a kadikad i s obzirom na poloaj, nalazei se neto vie ili
nie; a ponekad na jednome, ali ne i na drugome uhu. Mislim da znaenje tih ispupenja danas
nije dvojbeno; ali moe se pomisliti da predstavljaju odve triavu znaajku da bi bila vrijedna
spomena. Takva pomisao, meutim, jednako je pogrena koliko je razumljiva. Svaka znaajka,
bila ne znam koliko sitna, mora biti posljedica nekoga odreenog uzroka; ako se pak pojavljuje
na mnogim jedinkama, zasluuje da se razmotri. Helix je oito nastao nabiranjem krajnjeg ruba
uke prema unutra i ini se da je do tog nabiranja nekako dolo tako to je cijelo vanjsko uho
uporno okretano natrag. U mnogih majmuna koji nisu visoko u tome redu, primjerice u pavijana i
nekih vrsta makaka, (
25
) gornji dio uha je poneto zailjen i rub nije uope unutra nabran; ali ako
bi se sada taj rub nabrao, neizbjeno bi se usmjerio prema unutra a slabani vrak vjerojatno neto
malo prema vani. To je zaista uoeno u ponekog primjerka Ateles beelzebuth u Zolokom vrtu,
27
pa sa sigurnou smijemo zakljuiti da je to slino ustrojstvo - trag neko zailjenih uiju - koji se
povremeno ponovno pojavljuje u ovjeka.
mirnjaa (membrana nictitans), ili trei kapak, zajedno s pripadajuim miiima i ostalim
svojim ustrojstvima, osobito dobro je razvijena u ptica i za njih ima veliku funkcionalnu vanost
jer se brzo moe prevui preko cijele one jabuice. Pronaena je u nekih gmazova i
vodozemaca, zatim u nekih riba i u morskih pasa. Posve dobro razvijena je u dvama niim
odjeljcima sisavaca, naime u kljunaa i tobolara, te u nekih viih sisavaca, kao u mora. Ali u
ovjeka, etverorukih majmuna i u veine sisavaca, prema opem slaganju anatoma, ona postoji
kao puki rudiment, tzv. polumjeseasti nabor. (
26
)
Osjetilo njuha je od goleme vanosti za veinu sisavaca - za neke, primjerice za preivae, da
se sauvaju od opasnosti; za druge, kao to su mesoderi, pri pronalaenju plijena; za ostale, kao
to je vepar, slui za jedno i za drugo. No osjetilo njuha je od krajnje male, ako je uope od
ikakve, koristi ak divljacima u kojih je openito neto razvijenije negoli u civiliziranih rasa. Ono
ih niti uva od pogibli, niti ih vodi do njihove hrane. Ne smeta Eskimima da spavaju u vrlo
smrdljvom zraku, niti divljacima da jedu napola usmreno meso. Oni koji vjeruju u naelo
postupne evolucije nee lako prihvatiti da je to osjetilo ovjek otpoetka dobio u njegovu
sadanjem stanju. Tu sposobnost koja je sada u oslabljenom i vrlo rudimentarnom stanju on
nedvojbeno batini od nekoga dalekog pretka kojem je ona bila od velike koristi i njome se je
neprekidno sluio. U ivotinja koje to osjetilo imaju jako razvijeno, kao to su psi i konji,
sjeanja na osobe i mjesta vrlo tijesno su povezana za njihovo osjetilo njuha; i tako moda
moemo razumjeti otkuda to da ovjeje osjetilo njuha, kao to je tono primijetio Dr. Maudsley
(
27
) moe djelovati naroito u tom smislu, izazivajui nam jasno u uspomeni pojmove i
predodbe o zaboravljenim prizorima i mjestima.
ovjek se jasno razlikuje od svih ostalih primata po tome to je gotovo posve gol. Ali pojedine
kratke dlake nalaze se rasute po veem dijelu mukarevog tijela, a fine malje u ena. Jedinke
koje pripadaju jednoj te istoj rasi jako se razlikuju po tim dlakama, ne samo njihovu obilju nego i
poloaju; tako u ponekih Europljana ramena su posve gola dok se u drugih tu nalaze gusti
pramenovi dlaka. (
38
) Jedva moe biti mjesta sumnji da su te dlake, tako rasute po tijelu, rudiment
dlake koja je ravnomjerno rasporeena po koi u niih ivotinja. To miljenje postaje tim
vjerojatnije kad znamo da se fina, kratka i svijetlo obojena dlaka na udovima i drugim dijelovima
28
tijela katkad razvije u gustu, dugu, dosta grubu zagasitu dlaku ako se abnormalno hrani u
blizini dugotrajno upaljenih povrina tijela. (
39
)
Gosp. Paget mi je priopio da esto neki lanovi iste porodice imaju u svojim obrvama po
nekoliko dlaka mnogo duih od ostalih, tako da se ini kako se ak i ta neznatna osobitost
nasljeuje. Te dlake oito predstavljaju vibrissae koje u mnogih niih ivotinja slue kao organi
opipa. Kod jednoga mladog impanze primijetio sam tek nekoliko uspravnih, oduljih dlaka, kako
stre znad oiju gdje bi, kad bi ih bilo, trebale biti obrve.
Jedan jo zanimljiviji sluaj prua fina, vunasta dlaka, tzv. lanugo, kojom je gusto ljudski plod
(foetus) prekriven u estome mjesecu. Prvo se pojavi u petom mjesecu na obrvama i licu, i
naroito oko usta, gdje je mnogo dua nego ona na glavi. Takve brkove prouavao je Eschricht
(
30
) u jednog enskog ploda; ali to nije nita iznenaujue, kao to se moe u prvi mah pomisliti,
jer za vrijeme ranog razvitka oba spola openito su slina po svim vanjskim znaajkama. Smjer i
raspored dlake po svim dijelovima tijela u ploda isti su kao i u odrasle osobe, ali su podloni
velikoj promjenjivosti. Tako je cijela povrina ploda, ukljuuvi ak elo i ui, gusto je obrasla
dlakom, ali je znaajna injenica da su dlanovi ruku i nona stopala posve goli, slino donjim
povrinama svih etiriju udova u veine niih ivotinja. Budui da ta podudarnost teko moe biti
sluajna, to onda vunastu odjeu ploda moramo smatrati rudimentarnim predstavnikom onoga
prvog stalnog pokrivala od dlake u sisavaca koji se raaju dlakavi. Sukladno redovnom zakonu
embriolokog razvitka, to predstavljanje mnogo je potpunije od onoga gdje su dlake razasute po
tijelu odraslih osoba.
ini se da stranji kutnjaci, tzv. umnjaci, tee da u civiliziranijih ljudskih rasa postanu
rudimentarni. Ti zubi neto su manji od ostalih kutnjaka, kao to je sluaj i s odgovarajuim
zubima u impanza i orangutana; i oni imaju samo dva odvojena korijena. Oni ne izbijaju prije
sedamnaeste godine i uo sam od zubara da su mnogo vie nego ostali zubi skloni kvarenju i da
propadaju ranije. Takoer je znaajno da su mnogo vie od ostalih zubiju skloni variranju, kako u
grai tako i glede vremena izbijanja. (
31
) S druge strane, u tamnoputih rasa umnjaci obino imaju
tri rastavljena korijena i openito su zdravi; takoer se manje razlikuju od drugih kutnjaka u
veliini nego to je sluaj u kavkaskih rasa. (
32
) Prof Schaffhausen, govorei o ovoj razlici meu
rasama, kae da zadnji zubni dio eljusti postaje sve krai u civiliziranih rasa; (
33
) a ja mislim
da se to skraivanje moe sigurno pripisati tome to se civilizirani ovjek obino hrani mekom,
29
kuhanom hranom i tako svoje eljusti manje upotrebljava. Gosp. Brace me je izvijestio kako u
Sjedinjenim Dravama postaje sve vie i vie obiaj da se djeci izvadi poneki kutnjak jer eljust
dovoljno ne raste da se moe razviti normalan broj zuba.
to se tie probavnog kanala, poznat mi je samo jedan jedini rudiment, a to je crvuljak
(appendix vermiformis) na slijepom crijevu (caecum). Slijepo crijevo je ogranak ili divertikul
crijeva koji se zavrava poput vree i u mnogih niih sisavaca biljodera vrlo je dugako. U
tobolara koala ono je vie nego triput dulje od cijeloga tijela. (
34
) Katkad ima dugaak vrh koji
se postupno suzuje, a katkad je suenjima podijeljeno u dijelove. ini se da je u nekih ivotinja
slijepo crijevo, zbog promjene u nainu ishrane ili navika, postalo mnogo krae, pri emu je
crvuljak preostao kao rudiment toga skraenog dijela. Da je crvuljak rudiment, moemo zakljuiti
po njegovoj maloj veliini i po dokazima koje je Prof. Canestrini prikupio (
35
) prikupio o
njegovoj promjenjivosti u ovjeka. Njega kadikad uope nema, a kadikad opet jako razvijen.
Kanal je katkad do polovine ili do dvije treine svoje duine posve zatvoren, a zavrni dio sastoji
se od plosnatog masivnog proirenja. U orangutana je taj crvuljak dugaak i zavijen; u ovjeka
poinje s kraja kratkoga slijepog crijeva (caecum) i obino je dugaak od etiri do pet palaca /10
do 12 cm, o. pr./, a u promjeru ima samo oko jednu treinu palca (8 mm, o. pr.). Ne samo to je
nekorisno nego je ponekad uzrok smrti, pa sam i nedavno uo za dva takva sluaja. To se dogodi
kad neka sitna tvrda tijela, kao to su sjemenke, uu u kanal i izazovu upalu. (
36
)
U etverorukih majmuna i nekih drugih redova sisavaca, naroito u mesodera, blizu donjeg
kraja nadlaktice postoji prolaz nazvan suprakondiloidni otvor, foramen supracondiloides, kroz
koji prolazi veliki ivac prednjeg uda, a esto i njegova velika arterija. Sad se na ovjejoj
nadlaktinoj kosti, kako su dokazali Dr. Struthers (
37
) i drugi, obino nalazi trag toga kanala, i
on je katkad dosta dobro razvijen, a sastoji se od jedne kukaste kotane izrasline, dopunjene
tetivom. Kad je tu veliki ivac. on uvijek ide kroz njega to jasno pokazuje da tu imamo
homologiju i rudiment suprakondiloidnog otvora niih ivotinja. Prof. Turner dri, kao to mi je
priopio, da se taj kanal nalazi u otprilike 1% svih sadanjih kostura, ali se ini da je u stara
vremena bio mnogo ei. Gosp. Busk (
36
) o tome je prikupio sljedee dokaze: Prof. Broca je
objavio da taj otvor imaju 4 % kostiju ruke skupljenih na Cimitre du Sud, junome parikom
groblju; a od 32 miine kosti naene u Grotto kod Orronyja, iji predmeti su pripisani
bronanom dobu, ak osam od trideset i dvije nadlakatice imalo je taj otvor, ali on misli da je taj
30
tako veliki omjer mogao nastati otuda to je ta jama bila neka vrst porodine grobnice. Nadalje,
M. Dupont je naao u peinama kod Valley of the Lesse 30 % kostiju s tim otvorom, a to je iz
doba sobova* Reindeer, dok ih je M. Leguay naao u nekoj vrsti dolmena* kod Argenteuila 25%
s tim otvorom. I ne bi valjalo ostaviti nezabiljeeno da M. Pruner-Bey tvrdi kako je to openito
stanje na kosturima Guana.* Zanimljiva je injenica da stare rase, u ovome kao i nekim
drugim sluajevima, pokazuju ee nego sadanje rase ustrojstva koja su slina ustrojstvima u
niih ivotinja. ini se da je tome jedan od glavnih uzroka to, na rodoslovnoj liniji, stare rase
stoje neto blie svojim dalekim ivotinjolikim precima, negoli moderne rase.
Trtica u ovjeka (os coccyx), iako ne funkcionira kao rep, jasno predstavlja taj dio inih
kraljenjaka. U prvom razdoblju embrionalnog razvitka, ona je slobodna i, kao to smo vidjeli,
produuje se iza stranjih udova. U nekim rijetkim anomalnim sluajevima, prema Isidoreu
Geoffroy St.-Hilaireu i drugima (
39
), bilo je poznato da tvori mali vanjski rudiment repa. Trtina
kost je kratka, obino se sastoji samo od etiri kraljeka koji su u rudimentarnom stanju jer,
izuzev osnovni kraljeak, oni se sastoje samo iz sredinjeg dijela. (
40
) Oni su opskrbljeni s
nekoliko malih miia od kojih je jedan, kao to me obavijesti Prof. Turner, jasno opisao Theile
kao rudimentarno ponavljanje repnog ekstenzora (miia ispruaa), koji je jako razvijen u
mnogih sisavaca.
Lena modina u ovjeka protee se nanie samo do posljednjeg lenog ili prvog slabinskog
kraljeka; ali jedna vlaknasta struktura (filum terminale) sputa se i niz os krinog (sakralnog)
dijela modinskog kanala, pa ak i iza trtinih kostiju. Kako me je izvijestio Prof. Turner, gornji
dio toga vlakna je nedvojbeno homologan s lenom modinom, ali donji dio sastoji se oito samo
od njene opne (pia mater) ili od krvoilne koja je omotava. ak i u ovom sluaju moe se rei
da trtica (os coccyx) pokazuje tragove jednoga tako vanog ustrojstva kao to je lena modina,
iako ona nije dalje smjetena u kotani kanal. Sljedea injenica, za koju dugujem takoer Prof
Turneru, pokazuje kako trtica jako odgovara pravom repu u niih ivotinja. Nedavno je Luschka
pronaao na kraju trtinih kostiju jedno vrlo neobino savijeno tijelo koje je povezano sa
srednjom slabinskom arterijom; a to otkrie navelo je Krausea i Meyera da ispitaju rep jednog
majmuna (Macacus) i make pa su u oba sluaja nali slino savijeno tijelo, iako ne sasvim na
kraju.
31
Sustav za razmnoavanje pokazuje razliita rudimentarna ustrojstva; ali ona se razlikuju u
jednom vrlo vanom pogledu od gore navedenih sluajeva. Ovdje ne nailazimo na tragove nekog
dijela koji je vie izvan funkcije za vrstu, nego na dio koji funkcionira kod jednog spola dok je
kod drugog spola samo rudiment. Ali, kao i prethodne sluajeve, teko je pojavu tih rudimenata
objasniti sa stajalita da je svaka vrsta posebno stvorena. na te rudimente vratit u se kasnije i
pokazati da njihovo postojanje obino zavisi samo od nasljea, tj. od sposobnosti da se neke
osobine koje je stekao jedan spol mogu djelomino prenijeti nasljeem na drugi spol. Ovdje u
navesti samo nekoliko primjera takvih rudimenata. Poznato je da mujaci svih sisavaca,
ukljuujui ovjeka, imaju rudimentarne sise. U nekim sluajevima one su bile dobro razvijene i
izluivale su znatne koliine mlijeka. Njihova istovjetnost u oba spola potvruje se isto tako i
time to one katkad pri oboljenju od boginja podjednako nabreknu. Mali mjehur lijezde
predstojnice ili prostate (vesucula prostratica, pogreka, treba naravno prostatica, o. pr.), koji je
prouavan u mnogih mujaka sisavaca sada se openito smatra homologom enskoj maternici,
isto kao i cijev koja je povezuje. Nemogue je itati Leuckertov izvrstan opis ovog organa i
njegova objanjenja a ne priznati tonost njegovih zakljuaka. To je jasno posebno u onih
sisavaca u kojih je maternica dvojna, jer je u mujaka tih sisavaca mali mjehur takoer dvojan.
(
41
) Moglo bi se ovdje navesti i nekoliko drugih rudimentarnih ustrojstava, koja pripadaju
sustavu za razmnoavanje. (
42
)

Bjelodana je vanost tih triju upravo iznijetih velikih skupina injenica. Ali bilo bi posve
suvino ovdje ukratko ponoviti niz dokaza koje sam podrobno iznio u svojem Postanku vrsta.
Homologna graa cijelog kostura u lanova iste klase shvatljiva je ako priznamo njihovo
podrijetlo od zajednikog pretka, ukljuivi njihovu naknadnu prilagodbu na razliite uvjete. S
bilo kojega drugog gledita posve je neobjanjiva slinost u izgledu ovjeje ili majmunske ruke,
konjske noge, morove peraje, krila imia, itd. Nije znanstveno objanjenje ako kaemo da je
sve to graeno po istome idealnom planu. to se tie razvitka, na temelju naela varijacija do
kojih dolazi u jednome neto kasnijem embrionalnom razdoblju, i koje se steene u
odgovarajuem razdoblju naslijeuju, moemo jasno razumjeti kako to da zameci udesno
razliitih oblika, i nadalje, vie ili manje savreno, zadre ustrojstvo svoga zajednikog pretka. O
toj zauujuoj injenici da se zameci ovjeka, psa, mora, imia, gmaza, itd. poetno jedva
32
mogu razlikovati, nikada nitko nije dao neko drugo objanjenje. Da bismo razumjeli postojanje
rudimentarnih organa, moramo jedino pretpostaviti da je neki negdanji predak imao te dijelove o
kojima je rije u savrenom stanju i da su se oni pod promijenjenim ivotnim navikama jako
smanjili, bilo jednostavno zbog neuporabe, bilo putem prirodnog odabiranja onih jedinki koje su
bile najmanje optereene nekim suvinim dijelom, uz potporu inih ranije spomenutih uzronika.
Tako smo kadri razumjetiodakle to da su ovjek i ostali kraljenjaci sagraeni po istome opem
obrascu, zato prolaze kroz iste rane stadije razvitka, i zato zadravaju neke zajednike
rudimente. Stoga treba otvoreno priznati njihovo zajedniko podrijetlo. Prihvatiti neko drugo
miljenje znai priznati da je nae vlastito ustrojstvo, kao i ustrojstvo svihostalih ivotinja oko
nas, samo neka vrst zamke da nas uhvati u razmiljanju. Taj zakljuak dobiva na snazi bacimo li
svoj pogled na lanove cijeloga ivotinjskog carstva i na dokaze iz njihovih slinosti ili
klasifikacije, njihova zemljopisnog rasporeda i mjihova geolokog uzastopnog slijeda. Da
usvojimo taj zakljuak smeta nam samo naa prirodna predrasuda, i ona nadutost koja je navela
nae pretke na tvrdnju da potjeu od polubogova. Ali ubrzo doi e vrijeme kad e se s uenjem
pomiljati kako su prirodoslovci, koji su bili dobro upoznati s usporednom graom i razvitkom
ovjeka te ostalih sisavaca, mogli misliti da je svaka vrsta djelo jednoga posebnog ina stvaranja.

Drugo poglavlje
USPOREDBA DUHOVNIH SPOSOBNOSTI OVJEKA I NIIH IVOTINJA
Golema je razlika duhovne sposobnosti izmeu najvieg majmuna i najnieg divljaka - Neki
zajedniki nagoni - Osjeaji - Znatielja - Oponaanje - Pozornost - Pamenje - Imaginacija -
Razum - Postupno poboljavanje - Orua i oruja koja koriste ivotinje - Jezik - Samosvijest -
Osjeanje lijepoga - Vjera u Boga, duhovne sile, praznovjerje.

U prethodnom poglavlju vidjeli smo da ovjek u svome tjelesnom ustroju nosi jasne tragove
svog podrijetla od nekoga nieg oblika; ali moe netko prigovoriti da tu mora biti neka pogreka
u zakljuivanju budui da se ovjek po snazi svoga duha toliko razlikuje od svih drugih ivotinja.
Nema sumnje da je razlika u tom pogledu golema, ak ako usporedimo duh najvieg majmuna s
duhom nekoga od najniih divljaka koji uope nema rijei da izrazi broj vei od etiri i koji ne
upotrebljava apstraktne izraze za obine predmete ili uvstva. (
1
) Ta bi razlika bez sumnje ostala
jo uvijek golema pa i kad bi se neki od viih majmuna, u usporedbi s ostalim majmunima,
33
usavrio i civilizirao u onoj mjeri u kojoj je to uinjeno s psom u usporedbi s njegovim
roditeljskim oblikom, vukom ili akalom. Stanovnici Ognjene zemlje spadaju meu najnie
barbare, ali ja sam bio uvijek iznenaen kako mnogo su tri uroenika na brodu Beagle, koji su
nekoliko godina ivjeli u Engleskoj i neto malo mogli razgovarati na engleskom, sliila nama po
udi i u odnosu na nae duhovne sposobnosti. Ako nijedno organsko bie izuzev ovjeka ne bi
imalo nikakve duhovne moi, ili ako bi ovjekove duhovne moi bile posve druge naravi od onih
u niih ivotinja, tada se ne bismo nipoto mogli uvjeriti da su se ove nae postupno razvile. Ali
moe se jasno pokazati da nema nikakve temeljne razlike te vrsti. Moramo takoer priznati da je
u duhovnoj sposobnosti mnogo vea udaljenost izmeu nekih od najniih riba, kao to su
zmijuljica (Petromyzon) ili kopljaa (amfioksus) , i nekoga vieg majmuna, nego to je izmeu
nekog majmuna i ovjeka; ak i taj je razmak popunjen bezbrojnim postupnostima.
A nije tek neznatna razlika u moralnom raspoloenju izmeu nekog barbara, poput ovjeka
kojeg je opisao stari moreplovac Byron, i koji je smrskao svoje dijete o stijenu zato to je
ispustilo koaru s jeincima, i jednoga Howarda ili Clarksona; pa u intelektu, izmeu nekog
divljaka koji ne upotrebljava apstraktne rijei i Newtona ili Shakespearea. Razlike te vrsti,
izmeu najveih ljudi iz najviih rasa i najniih divljaka, povezane su najfinijim stupnjevima.
Zato je mogue da su one mogle prelaziti jedne u druge i razviti se jedne iz drugih.
U ovom poglavlju elim jedino pokazati da ne postoji temeljna razlika u duhovnim
sposobnostima izmeu ovjeka i najviih sisavaca. Svaki odsjeak o tom predmetu mogao bi se
razraditi u poseban ogled, ali ovdje ih treba izloiti ukratko. Kako nikakva klasifikacija duhovnih
moi jo nije ope prihvaena, to u ja svoje primjedbe poredati onako kako najbolje odgovara
mojoj svrsi; pa u izabrati one injenice koje su me se najvema dojmile, u nadi da e se one
donekle dojmiti i itatelja.
Glede ivotinja koje su vrlo nisko na ljestvici, neke dodatne injenice iznijet u govorei o
Spolnom odabiru, i pokazati da su njihove duhovne moi vie nego to bi se moglo oekivati. Za
nas je vano i to da se sposobnosti u jedinki iste vrste mijenjaju, pa e o tome ovdje biti dodano
nekoliko ilustracija. Ali bilo bi suvino uputati se u mnoge pojedinosti o ovom poglavlju jer
sam, na osnovu mnogih prouavanja, vidio da je jednoduno miljenje svih onih koji su dugo
obraali pozornost ivotinjama mnogih vrsta, ukljuujui tu i ptice, da se jedinke mnogo meu
sobom razlikuju u svakoj duhovnoj osobini. Istraivati na koji su se nain po prvi put razvile
34
duhovne sposobnosti u vanijih organizama, isto tako je uzaludno kao i istraivati kako je prvi
put nastao ivot. To su problemi daleke budunosti, ako ih ovjek uope ikada rijei.
Budui da ovjek ima ista osjetila kao i nie ivotinje, moraju biti isti i njegovi temeljni
nutarnji poticaji. ovjek ima s njima zajednike i neke nagone, kao nagon za samoodranjem,
spolnu ljubav,ljubav majke prema svoom novoroenetu, nagon novoroeneta da sie itd. Ali
ovjek ima moda neto manje nagona nego ivotinje koje su mu po organizaciji najblie.
Orangutan na Malajskom otoju, i impanza u Africi, prireuju povrine na kojima spavaju i
budui da obje te ivotinje imaju istu naviku, moglo bi se smatrati da to ine nagonski; ali moda
do toga dolazi stoga to obje ivotinje imaju sline potrebe i sline sposobnosti razmiljanja. Kao
to moemo pretpostaviti, ti majmuni izbjegavaju mnoge tropske otrovne plodove, dok ovjek
nema takva znanja; ali budui da nae domae ivotinje, kad ih se prenese u tue predjele i kad
prvi put izau u proljee, esto jedu otrovne trave koje kasnije izbjegavaju, to ne moemo sa
sigurnou znati ne ue li i majmuni na temelju vlastitog iskustva, ili iskustva svojih roditelja,
koje plodove treba odabrati. Sigurno je, meutim, kao to emo sad vidjeti, da se majmuni
nagonski boje zmija i, vjerojatno, drugih opasnih ivotinja.
Bode oi kako vie ivotinje imaju malo nagona i da su im oni razmjerno jednostavni, suprotno
od nagona u niih ivotinja. Cuvier je smatrao da nagon i pamet meusobno stoje u obrnutom
omjeru, a neki su pak mislili da su se intelektualne sposobnosti viih ivotinja postupno razvile iz
njihovih nagona. Ali Pouchet je, u jednome zanimljivom ogledu, (
2
) dokazao da takve obrnute
proporcionalnosti zapravo nema. Oni kukci koji imaju najsloenije nagone zasihurno su i
najinteligentniji. Meu kraljenjacima, najneinteligentiniji lanovi, ribe i vodozemci, nemaju
sloene nagone, a meu sisavcima najistaknutija ivotinja po svojim nagonima, dabar, vrlo je
inteligentna kao to e priznati svatko tko je itao izvrsno djelo gosp. Morgana o toj ivotinji. (
3
)
Premda su se, po gosp. Herbertu Spenceru, prvi poeci inteligencije razvili umnoavanjem i
koordinacijom refleksnih radnji, i premda mnogi od jednostavnijih nagona postupno prelaze u
takve radnje i teko se od njih mogu razlikovati, kao u sluaju sisanja mladunadi, ipak se ini da
su sloeniji nagoni nastali neovisno od inteligencije. Ja, meutim, uope ne elim zanijekati da
nagonske radnje mogu izgubiti svoj utvreni i nenaueni znaaj i da ne mogu biti zamijenjene
drugim radnjama koje se izvode uz pomo slobodne volje. S druge strane, neke inteligentne
radnje, poto su obavljane kroz mnogo narataja - kao kad ptice na oceanskim otocima najprije
35
naue izbjegavati ovjeka - pretvore se u nagone i postanu nasljedne. Tada se za njih moe rei
da su po svojoj naravi degradirane jer se vie ne obavljaju pod utjecajem razuma ili na temelju
iskustva. No ini se da je veina sloenijih nagona dobivena na posve drukiji nain, prirodnim
odabiranjem varijacija jednostavnijih nagonskih radnji. ini se da takve varijacije, djelujui na
modanu organizaciju, nastaju iz onih istih nepoznatih uzroka koji izazivaju i sitne varijacije ili
individualne razlike u drugim dijelovima tijela; a za te se varijacije, zbog naeg neznanja, esto
kae da nastaju spontano. Mislim da do nekog drugog zakljuka ne moemo doi ni s obzirom na
postanak najsloenijih nagona dok razmiljamo o udesnim nagonima neplodnih mravinjih i
pelinjih radilica, koje ne ostavljaju potomstvo, da naslijedi uinke iskustva ili preinaenih
navika.
Premda moe, kao to smo upravo vidjeli kod spomenutih kukaca i u dabra, neki visoki stupanj
inteligencije zasigurno postojati istodobno sa sloenim nagonima, ipak nije nevjerojatno da oni u
svome razvoju mogu biti donekle u sukobu. Malo se zna o ulogama mozga, ali moemo zapaziti
da im intelektualne sposobnosti postanu visoko razvijene, razliiti dijelovi mozga moraju biti
povezani vrlo zamrenim kanalima meuveza; a uslijed toga svaki dio za sebe teio bi moda da
postane manje podoban odgovoriti na svaki pojedinaan osjet ili asocijaciju nekako odreeno i
jednolino, to jest na nagonski nain.
Mislio sam da je ova digresija potrebna jer mi lako moemo podcijeniti duhovne sposobnosti
viih ivotinja, a osobito ovjeka, kad njihove radnje zasnovane na pamenju prolih dogaaja,
na predvianju, razumu i imaginaciji, usporeujemo s posve slinim nagonskim radnjama u niih
ivotinja; u ovome posljednjem sluaju sposobnost za izvoenje takvih radnji dobivena je korak
po korak posredstvom varijabilnosti mentalnih organa i prirodnim odabirom, bez ikakve svjesne
inteligencije sa strane ivotinje tijekom svakoga sljedeeg narataja. Nema sumnje da u ovjeka,
kao to je ustvrdio gosp. Wallace, (
5
) mnogo inteligentno djelovanje valja pripisati oponaanju a
ne razumu; ali velika je razlika izmeu tih radnji i mnogih koje izvode nie ivotinje, naime, da
ovjek ne moe, napraviti u svome prvom pokuaju, samo svojom sposobnou oponaanja, na
primjer, kamenu sjekiru ili kanu. Svoj posao on mora nauiti vjebom; s druge strane, dabar
moe napraviti svoj bedem i kanal, a ptica svoje gnijezdo, jednako dobro, ili gotovo jednako
dobro, pri prvom pokuaju kao kad su ve vremeni i iskusni.
36
Ali vratimo se svome neposrednom predmetu. Nie ivotinje, kao i ovjek, osjeaju oito
zadovoljstvo i bol, sreu i nesreu. Srea se nigdje bolje ne oituje nego kod mladih ivotinja,
kao psia, maia, janjaca, itd., kad se zajedno igraju, kao i naa djeca. ak se i kukci igraju
zajedno, kao to je opisao izvrsni opaa P. Huber (
6
), koji je opazio kako se mravi natjeravaju i
toboe grizu jedan drugoga, kao to ine mnogi psii.
injenica da se i u niih ivotinja pojavljuju ista uzbuenja kao i u nas tako je dobro utvrena
da nee biti potrebno itatelje zamarati mnogim pojedinostima. Strah djeluje na njih na isti nain
kao i na nas, izazivajui drhtanje miia, lupanje srca, oputanje miia stezaa (sfinktera),
kostrijeenje dlake. Nepovjerenje, to edo straha, vrlo je karakteristino za veinu divljih
ivotinja. Odvanost i plaljivost krajnje su promjenjive osobine u pripadnika iste vrste, kao to
se to jasno vidi kod naih pasa. Neki psi i konji su loe udi i lako pobijesne; drugi su
dobroudni: te osobine zasigurno su nasljedne. Svatko zna koliko su ivotinje sklone da se
razdrae i kako to one jasno pokazuju. Mnoge, vjerojatno istinite zgode su opisane kako su razne
ivotinje dugo otezale i onda izvele osvetu. Pouzdani Rengger i Brehm (
7
) tvrde da su se ameriki
i afriki majmuni koje su oni pripitomili zaista osveivali. Poznata je ljubav psa prema svome
gospodaru; poznato je da je jedan milovao svoga gospodara koji je bio u smrtnoj borbi, a svatko
je uo o patnjama psa pri vivisekciji koji lie ruku operatora; tog ovjeka, osim ako mu je srce od
kamena, mora osjeati grinju savjesti sve do zadnjega asa svog ivota. Kao to je opazio
Whewell: Onaj tko ita o dirljivim primjerima materinske ljubavi, tako esto zabiljeene u ena
svih naroda, i u enki sviju ivotinja, moe li sumnjati da je u obadva sluaja na djelu jedno te
isto poelo?
Vidimo da se materinska ljubav izraava u najmanjim pojedinostima; tako je Rengger
promatrao jednog amerikog majmuna (nekog Cebusa) kako brino tjera muhe koje su dosaivale
njezinom mladunetu; Duvaucel, pak, je gledao jednoga hilobatesa (Hylobates) kako na nekom
potoku umiva lice svog mladunca. Tuga majmunica zbog gubitka njihovih mladih tako je velika
da je redovito izazivala smrt u nekih vrsta koje je Brehm drao u zatoenitvu u Sjevernoj Africi.
Majmunsku siroad uvijek usvoje i brino uvaju drugi majmuni, podjednako mujaci i enke.
Jedna pavijanica imala je tako iroko srce da je usvajala ne samo majmunad drugih vrsta nego je
krala psie i maie koje je stalno nosila unaokolo. Njezina dobrota, meutim, nije ila tako
daleko da dijeli svoju hranu sa svojim usvojenim potomstvom, to je Brehma jako iznenadilo jer
37
su njegovi majmuni ovijek sve posve pravino dijelili sa svojim vlastitim mladuncima. Jedno
usvojeno mae ogreblo je gore spomenutu osjeajnu pavijanicu, koja je zasigurno imala fin
intelekt, jer bijae vrlo iznenaena videi da je ogrebena pa je odmah pregledala maieve noge i
bez mnogo buke odgrizla mu nokte. uo sam od uvara u Zoolokom vrtu kako je neka stara
pavijanica (C. chacma) bila usvojila jednoga rezus-majmuna, ali kad su u kavez stavili jednog
mladog drila i mandrila, ini se da je shvatila kako su joj ti majmuni, iako vrstovno razliiti, ipak
srodniji jer je odjednom odbacila rezusa a usvojila tu dvojicu. Mladi rezus, kao to sam vidio, bio
je jako nezadovoljan to je tako odbaen i on je, kao kakvo derite, zadirkivao i napadao mlade
drila i mandrila kad god je to mogao bez pogibli uiniti; takvo ponaanje izazvalo je veliko
negodovanje u stare pavijanice. Majmuni e takoer, kako tvrdi Brehm, braniti svog gospodara
ako ga netko napadne, kao to i pse koje vole brane od drugih pasa. Ali tu dodirujemo pitanje
simpatije na koje u se kasnije osvrnuti. Neki Brehmovi majmuni jako su uivali zadirkujui na
razliite duhovite naine nekoga starog psa kojeg nisu voljeli, a jednako tako i druge ivotinje.
Veina najsloenijih emocija zajednike su viim ivotinjama i nama. Svatko je vidio kako je
pas ljubomoran glede osjeaja svoga gospodara, ako on iskae naklonost spram bilo kojega
drugog stvorenja; a isto to promatrao sam kod majmuna. To dokazuje ne samo da ivotinje vole,
nego i da ele biti voljene. Oito je da ivotinje osjeaju suparnitvo. One vole odobravanje ili
pohvalu; i dok neki pas u zubima nosi svome gospodaru koaricu on pokazuje velik stupanj
samozadovoljstva i ponosa. Mislim da pas, bez svake sumnje, osjea stid, kao neto posve
razliito od straha, i neto vrlo nalik skromnosti kad odve esto moljaka hranu. Veliki pas s
prezirom gleda na reanje nekoga malog psa, a to se moe oznaiti kao velikodunost. Neki
promatrai tvrde da majmuni ne vole da im se ljudi smiju; a sami se katkad prave da su toboe
uvrijeeni. U Zoolokom vrtu gledao sam jednog pavijana kako se vazda razbijesnio kad god bi
njegov uvar pred njim izvukao i glasno poeo itati nekakvo pimo ili knjigu; a njegov bijes bio
je tako silovit da je, kako sam se sam jedno osvjedoio, tako ugrizao svoju vlastitu nogu da mu
je i krv potekla.
Promotrit emo sada one intelektualnije emocije i sposobnosti koje su vrlo vane budui da
ine osnovicu za razvitak viih duhovnih moi. ivotinje oito vole uzbuenja i pate od dosade,
kao to se to moe vidjeti kod pasa i, prema Renggeru, kod majmuna. Sve ivotinje osjeaju
uenje, a mnoge pokazuju znatielju. Zbog ove potonje osobine, one esto stradaju kao kad
38
lovac smilja svakojaka lukavstva i tako ih namami; sam sam se o tome osvjedoio u sluaju
jednog jelena, a tako je i s opreznom divokozom i s nekim vrstama divljih pataka. Brehm prua
zanimljiv iskaz o nagonskom strahu to su ga njegovi majmuni iskazivali prema zmijama; ali
njihova znatielja bila je tako velika da se povremeno nisu mogli suzdrati a da svoj uas ne
nahrane na posve ljudski nain, podizanjem poklopca kutije u kojoj su bile zmije. Tom priom
bio sam toliko iznenaen da sam u majmunsku kuu u Zoolokom vrtu unio jednu nadjevenu i
sklupanu zmiju; i uzbuenje koje sam time izazvao jedan je od najneobinijih prizora koje sam
ikad doivio. Najvie su se uzbudili pripadnici triju vrsta cerkopiteka; oni su se ustrali po svojim
kavezima isputajui otre krikove upozorenja na opsanost koje su drugi majmuni razumjeli.
Pozornost na zmiju nije obratilo samo nekoliko mladih majmuna i jedan stari pavijan vrste
anubis. Zatim sam nadjeveni primjerak stavio na pod u jedan prostraniji odjeljak. Nakon nekog
vremena svi su se majmuni skupili oko nje u velikom krugu i piljei ukoeno pruali su vrlo
zabavnu sliku. Postali su krajnje nervozni pa kad se je sluajno pomakla slamom djelomice
prekrivena drvena kugla, kojom su se obino igrali, svi su se smjesta razbjeali. Ti su se majmuni
sasvim drukije ponaali kad su u njihove kaveze stavili mrtvu ribu, mia ili neke druge nove
predmete; jer iako bi se najprije preplaili, odmah bi se zatim pribliili , dodirivali ih i ispitivali.
Potom sam u papirnu vreu, koja je na vrhu bila ovla preklopljena, stavio ivu zmiju i postavio
je u jedan od prostranijih odjeljaka. Jedan majmun odmah je priao, oprezno je malko otvorio
vreu, povirio u nju i naglo je odgurnuo. Tada sam se osvjedoio o onome to je Brehm opisao jer
je dolazio jedan majmun za drugim, s visoko podignutom i u stranu okrenutom glavom, i nisu
mogli suzdrati se da kratko ne zirnu u prevrnutu vreu, na stravini predmet koji je mirno leao
na dnu vree. ovjek bi gotovo pomislio da majmuni imaju neko znanje o zoolokom srodstvu,
jer su oni koje je Brehm drao pokazivali udan, iako neosnovan, nagonski strah od bezazlenih
gutera i aba. Isto tako, poznato je da se jedan orangutan jako uzbunio im bi ugledao kornjau.
(
9
)
Poelo oponaanja vrlo je jako u ovjeka, a osobito u ovjeka u barbarskom stanju. Desor (
10
)
je primijetio da nijedna ivotinja ne oponaa svojevoljno neku ljudsku radnju sve dok uspinjui
se ljestvicom ne doemo do najmuna za koje je dobro poznato da su smijeni podrugljivci.
Ponekad, meutim, jedne ivotinje oponaaju radnje drugih ivotinja: tako su pripadnici dviju
vrsta vukova koje su othranili psi nauili lajati, kao to kadikad ine akali, (
11
) ali moe li se to
39
nazvati voljnim oponaanjem, drugo je pitanje. Prema jednom iskazu koji sam proitao, ima
razloga povjerovati da se psii koje se make odgojile ponekad naue oblizivanjem svojih nogu
umivati lice: barem to je sigurno kao to sam uo od posve vjerodostojnog prijatelja da se neki
psi tako ponaaju. Ptice oponaaju pjev svojih roditelja, a ponekad i pjev drugih ptica; papige su
pak vrlo poznati oponaatelji svakog zvuka koji sluaju esto.
Teko da je ikoja sposobnost vanija za ovjeji duhovni napredak od moi njegove pozornosti.
ivotinje tu mo jasno oituju, kao maka kad eka uz neku rupu i spremna je skoiti na svoj
plijen. Divlje ivotinje tako usredotoene budu ponekad toliko odsutne da im se ovjek s
lakoom moe pribliiti. Gosp. Bartlett priopio mi je jedan zanimljiv dokaz koliko je ta
sposobnost kod majmuna promjenjiva. Neki ovjek koji dresira majmune za nastupe obino je
nabavljao obine vrste majmuna od Zoolokog drutva po cijeni od pet funti za svakoga; ali on je
ponudio da e platiti dvostruko ako moe tri ili etiri majmuna uzeti na nekoliko dana da bi
odabrao jednoga. Kad su ga pitali kako e moi tako brzo doznati hoe li neki majmun postati
dobar glumac, on je odgovorio da sve ovisi o njihovoj sposobnosti da budu pozorni. Ako, u
vrijeme dok on nekome majmunu neto govori i objanjava, njegovu pozornost lako rastrese,
primjerice nekakva muha na zidu ili bilo kakva sitnica, takav sluaj je beznadan. Kad je on
pokuao da nekoga ravnodunog majmuna na vjebanje prisili kanjavanjem, on bi se ozlovoljio.
S druge strane, majuna koji ga je pozorno sluao uvijek je mogao uvjebati.
Gotovo je suvino dokazivati da ivotinje, za osobe i mjesta, posjeduju izvrsno pamenje.
Jedan pavijan na Rtu Dobre Nade, kako mi je pripovjedio Sir Andrew Smith, veselo ga je
prepoznao poto je devet mjeseci bio odsutan. Ja sam imao psa koji se ponaao divlje i odbojno
prema svim stranim osobama pa sam namjerno ispitao njegovo pamenje poto sam izbivao pet
godina i dva dana. Priao sam kuici u kojoj je ivio i zazvao ga na svoj stari nain; nije pokazao
neko veselje, ali je smjesta poao sa mnom u etnju i sluao me, tono onako kao da smo se
rastali prije pola sata. Neki niz starih asocijacija, koje su spavale tijekom pet godina, u njegovu
duhu nenadano se probudio. ak i mravi, kako je dokazao P. Huber (
12
), prepoznavali su svoje
sudrugove, pripadnike istog mravinjaka, i nakon etveromjesene odvojenosti. Izvjesno je da su
ivotinje kadre na neki nain rasuivati o vremenskim razmacima meu dogaajima.
Imaginacija (mata) jedna je od najviih ovjekovih prednosti. Pomou te sposobnosti ovjek,
neovisno o volji, sjedinjuje prijanje slike i misli te tako stvara sjajne i nove rezultate. Neki
40
pjesnik, kao to primjeuje Jean Paul Richter (
13
), "koji mora razmiljati hoe li neki njegov lik
rei 'da' ili 'ne' - dovraga s njim! On je samo bedasto truplo." San nam nudi najbolji pojam o toj
sposobnosti. Kao to opet kae Jean Paul: "San je neka vrst nehotine poezije." Naravno,
vrijednost proizvoda nae mate ovisi o broju, tonosti i jasnoi naih dojmova, o naem
rasuivanju i ukusu pri odabiru ili odbacivanju nehotinih kombinacija, a u nekoj mjeri i o moi
da ih svojevoljno posloimo. Kako psi, make, konji a vjerojatno i sve vie ivotinje, ak i ptice,
kao to tvrde mjerodavni (
14
), imaju ive snove, to dokazuju njihovi pokreti i glasanja, moramo
prihvatiti da imaju i neku sposobnost imaginacije.
Od svih sposobnosti ljudskog duha, priznat e se, mislim, da je razum na samome vrhu. Danas
je malo onih koji bi osporavali da i ivotinje imaju neku mo razmiljanja. Neprestano vidimo
kako ivotinje zastaju, rasuuju i odluuju. Znakovita je injenica da to vie neki prirodoslovac
prouava navike neke ivotinje to vie pripisuje razumu, a manje nenauenim nagonima. (
15
)
Vidjet emo u sljedeim poglavljima da neke ivotinje koje su krajnje nisko na ljestvici oituju
neku koliinu razuma. Nema sumnje da je esto teko razluiti izmeu moi razuma i moi
nagona. Tako Dr. Hayes, u svome djelu "The Open Polar Sea" viekratno ponavlja da su se
njegovi psi kad bi doli na tanak led, umjesto da nastave vui saonice zbijeni jedan uz drugoga,
razmicali i jedan od drugoga udaljavali kako bi tako svoju teinu ravnomjernije raspodijelili. To
je esto bilo prvo upozorenje i obavijest putnicima da nastaje led koji je tanak i pogibeljan. No,
jesu li psi tako postupali na temelju pojedinanog iskustva, ili slijedei primjer starijih i mudrijih
pasa, ili na temelju neke nasljedne navike, to jest nagona? Taj nagon moda je nastao prije dugo,
dugo vremena kad su uroenici pse prvi put upotrijebili za vuu svojih saonica; ili su moda
polarni vukovi, preci eskimskoga psa, stekli taj nagon koji ih je navodio da, naiavi na tanak led,
svoj plijen ne napadaju zbijeni u oporu. Na takva pitanja najtee je odgovoriti.
U razliitim djelima spominje se tako mnogo injenica koje dokazuju da ivotinje imaju neki
stupanj razuma da u ja ovdje iznijeti samo dva ili tri primjera, za koje jami Rengger, a tiu se
amaerikih majmuna, koji stoje nisko u svome redu. On pripovjeda da su njegovi majmuni kad
im je prvi put dao jaja, ta jaja smrskali i tako mnogo izgubili od njihova sadraja; nakon toga oni
su lagano udarali jednim krajem jaja o neki tvrdi predmet i istili komadie kore svojim prstima.
Ako su se posjekli samo jednom kakvim otrim oruem, oni ga vie ne bi dirali, ili bi se njime
posluili uz najvei oprez. esto su im davali grudice eera umotane u papir, a Rengger je
41
ponekad u papir umotao ivu osu tako da bi ih ona pri hitrom odmatanju ubola; poto se to
jedanput dogodilo, oni su vazda zamotuljke prinosili svojim uima da bi otkrili ako se u njima
neto mie. Svatko koga takve injenice, kakve uostalom moe promatrati i kod svojih pasa, ne
uvjeravaju da i ivotinje mogu misliti, ne bi uvjerilo da ne znam to jo dodam. Ipak, spomenut
u jedan sluaj u pasa, koji se temelji na posebnim iskazima dvojice promatraa, a teko da je
inaica bilo kojeg nagona.
Gosp. Colquhoun (
16
) pogodio je u krilo dvije divlje patke koje su pale na suprotnu stranu
nekog potoka; njegov pas pokuao ih je prenijeti obje odjednom, ali nije uspio; on je tada, iako
nikada prije divljai nije ni pera iupao, jednu patku namjerno ubio, drugu prenio, da se onda
vrati po tu mrtvu pticu. Pukovnik Hutchinson pripovijeda o dvjema jarebicama, od kojih je istim
puanim hicem jedna bila ubijena a druga ranjena; ova posljednja je odleprala i pas ju je
uhvatio; pri povratku naiao je na onu mrtvu pticu; "zaustavio se, oito vrlo iznenaen, pa je
nakon jednog ili dva pokuaja, videi da ne moe ponijeti tu ubijenu bez opasnosti da pusti
pobjei ranjenu koju je ve nosio, na trenutak je razmislio i tada, snanim ugrizom, namjerno ju
je usmrtio i potom obje zajedno prenio. Bio je to jedini znani sluaj da je taj pas hotice otetio
lovinu." Tu imamo razum, iako nesavren, jer je pas mogao prvo prenijeti ranjenu pticu a onda
se vratiti po onu mrtvu, kao u sluaju onih dviju divljih pataka.
Mazgari u Junoj Americi kau: "Neu vam dati mazgu koja ima najugodniji korak, nego la
mas racional - onu koja najbolje razmilja;" a Humboldt (
17
) dodaje: "Taj puki izraz, nastao na
temelju dugog iskustva, pobija moda bolje od svih razloga spekulativne filozofije miljenje da
su ivotinje samo ivi strojevi."
Mislim da je sad vidljivo kako ovjek i vie ivotinje, naroito ovjekoliki majmuni, imaju
neke zajednike nagone. Svi imaju ista osjetila, pobude (intuiciju) i osjeaje - sline strasti,
uzbuenja (afekte) i ganua (emocije), ak i one najsloenija; osjeaju uenje i znatielju;
posjeduju iste sposobnosti oponaanja, pozornosti, pamenja, mate (imaginacije) i razmiljanja,
iako u vrlo razliitom stupnju. Pa ipak, mnogi su autori ustrajali u miljenju da je ovjek odijeljen
putem svojih duhovnih sposobnosti neprijelaznom zaprekom od svih niih ivotinja. Neko sam
prikupio zbirku od preko dvadesetak takvih izjava, ali one nisu vrijedne da ih ovdje donosim
budui da sama tolika razliitost i mnogobrojnost dokazuje teinu, ako ne i nemo, takva
pokuaja. Tvrdilo se da je samo ovjek sposoban da se progresivno poboljava, da se samo on
42
slui oruem i vatrom, odomauje druge ivotinje, posjeduje vlasnitvo ili upotrebljava jezik; da
nijedna druga ivotinja nije sebesvjesna, da ne shvaa sebe, da nema mo apstrakcije niti
posjeduje ope pojmove; da samo ovjek ima osjeaj ljepote, da je jedini sklon udljivosti, ima
osjeaj zahvalnosti, tajanstvenosti (misterija), itd; da jedini vjeruje u Boga, da samo on ima
savjest. Ja u se usuditi uiniti nekoliko primjedbi na najvanije i nazanimljivije od tih toaka.
Nadbiskup Sumner je smatrao (
18
) da je jedino ovjek sposoban za progresivno poboljanje. to
se ivotinja tie, pogledamo li prvo jedinku, svatko tko ima iole iskustva u namjetanju zamki
zna da je mlade ivotinje mnogo lake uloviti nego stare; i da im se neki neprijetelj moe mnogo
lake pribliiti. tovie, nemogue je uhvatiti vei broj starih ivotinja na istome mjestu i u
istovrsnu stupicu ili ih unititi istovrsnim otrovom; ak je nevjerojatno da bi sve uzele otrov i
nemogue je da bi se sve uhvatile u istu klopku. Mora da se one ue oprezu videi svoju
ulovljenu ili otrovanu brau. U Sjevernoj Americi, gdje se krznai progone ve vrlo dugo, po
jednodunom priznanju svih opaaa, oni iskazuju gotovo nevjerojatni stupanj pronicavosti,
opreznosti i lukavosti; ali tamo se lovi zamkama ve tako dugo da se tu uplelo i nasljee.
Ako motrimo vie uzastopnih narataja, ili neku cijelu rasu, nema sumnje da ptice i druge
ivotinje postupno dobivaju i gube oprez prema ovjeku ili drugim neprijateljima; (
19
) a taj oprez
poglavito je nasljedna navika ili nagon, ali djelomino i posljedica pojedinanog iskustva. Dobar
opaa Leroy (
20
) tvrdi da su liii u krajevima gdje lisice mnogo love ve kad prvi put izlaze iz
svojih rupa nepobitno mnogo oprezniji negoli stare lisice u krajevima gdje ih jako ne uznemiruju.
Nai domai psi potekli su od vukova i akala, (
23
) i premda moda nisu dobili u prepredenosti,
a moda su izgubili u opreznosti i sumnjiavosti, ipak su napredovali u nekim moralnim
svojstvima, kao u privrenosti, vjernosti i udi, a vjerojatno i u opoj inteligenciji. Obini takor
nadvladao je i potisnuo vie vrsta takora diljem Europe, u dijelovima Sjeverne Amerike, Novom
Zelandu i u novije doba na Tajvanu, kao i na podruju Kine. Gosp. Swinhoe, (
24
) koji opisuje ove
posljednje sluajeve, pobjedu obinog takora nad velikim takorom Mus coninga pripisuje
njegovoj nadmonoj lukavosti; a to svojstvo moe se pripisati dugotrajnoj vjebi svih svojih
sposobnosti da ga ne bi istrijebio ovjek, kao to je istrijebio gotovo sve manje lukave ili manje
pametne takore. Tvrditi, bez ikakva izravnog dokaza, da tijekom vremena nijedna ivotinja nije
umno ili u drugim duhovnim sposobnostima napredovala, isto je to i dovesti u pitanje razvoj
43
vrsta. Na drugom mjestu emo vidjeti da, prema Lartetu, dananji sisavci, koji pripadaju
razliitim redovima, imaju vei mozak nego njihovi drevni tercijarni prototipovi.
esto je reeno da nijedna ivotinja ne upotrebljava nikakvo orue; no impanza u svome
prirodnom stanju razbija pomou kamena jedan tamonji plod nalik orahu. (
23
) Rengger (
24
) je
lako nauio jednog amerikog majmuna da takvim razbijanjem otvara tvrde kokosove orahe; a
poslije toga je on po vlastitu nahoenju on je rabei kamen otvarao druge vrste oraha, kao i
kovege. On je isto tako skidao sonu koru s ploda ako je imala neugodan okus. Drugi je majmun
nauen da pomou tapa otvara poklopac jednog velikog kovega, a poslije toga je upotrebljavao
taj tap kao polugu da pomakne teke predmete; a ja osobno vidio sam kako je jedan mladi
orangutan uvukao jedan kraj tapa u pukotinu pa rukom uhvatio drugi kraj tapa kojim se uistinu
posluio kao polugom. U netom spomenutim sluajevima kamenje i tapovi upotrebljeni su kao
orua. Ali upotrebljeni su i kao oruje. Brehm (
24
) tvrdi, oslanjajui se na autoritet slavnog
putnika Schimpera, da u Etiopiji jedna vrsta pavijana (Cinocephalus gelada), kad silaze s planine
u oporima da opljakaju polja, ponekad susreu opore druge vrste (C. hamadryas), nakon ega
nastane borba. Geladi otkotrljavaju nanie veliko kamenje koje hamadrijasi nastoje izbjei, a
zatim se te dvije vrste, pravei veliku guvu, bjesno srue jedna na drugu. Kad je Brehm pratio
Vojvodu od Coburg-Gotha, u prolazu Mensa u Etiopiji pripomogao je u takvom napadu,
pucanjem iz puke na jedan opor pavijana. Vraajui se ti pavijani su s planine nakotrljali toliko
kamenja, od kojih su neki bili veliki kao ljudska glava, da su napadai bili prisiljeni hitro se
povui, a prolaz je za tu karavanu za neko vrijeme bio stvarno neprohodan. Valja spomenuti da
su ti pavijani to uinili slono. Gosp. Wallace (
25
) u tri navrata je gledao kako orangutanske
enke, u pratnji svojih mladih, u pravom nastupu bijesa, lome grane i velike bodljikave plodove
s Durianova drveta, aljui kiu projektila tako da se drvetu zaista nismo mogli pribliiti.
U Zoolokom vrtu, jedan majmun, koji je imao slabe zube, upotrebljavao je jedan kamen za
krckanje oraha i uvari su me uvjeravali da kamen ta ivotinja, poslije uporabe, sakrije u slamu i
ne doputa ni jednom drugom majmunu da ga dira. Tu, dakle, imamo pojam vlasnitva; no takav
pojam ima i svaki pas za svoju kost i veina ili sve ptice za svoja gnijezda.
Vojvoda od Argylla (
27
) izjavljuje da je izradba posebnih orua za posebne svrhe apsolutna
osobitost ovjeka i smatra da to ini neizmjernu provaliju izmeu njega i ivotinja. Nema
nikakve sumnje, tu jest vrlo vana razlika, ali mi se ini da je mnogo istine u miljenju J.
44
Lubbocka (
28
) kad kae da je pradavni ovjek pri prvoj upotrebi kremena za neku svrhu
vjerojatno taj kamen sluajno razdrobio i zatim je iskoristio otre komade. Od tog stupnja trebao
mu je samo mali korak da namjerno pone lomiti kremen, a potom ne mnogo koraka da ih grubo
obrauje. Za ovaj posljednji napredak, meutim, ako je suditi prema golemom vremenskom
intervalu koji je protekao prije nego to su ljudi mlaeg kamenog doba poeli otriti i gladiti
svoja kamena orua, moda je moralo proi mnogo vremena. Pri lomljenju kremena, kao to
takoer kae Sir J. Lubbock, bile bi skakale iskre a pri otrenju nastajala je toplina: i tako su se
moda rodila dva obina naina dobivanja vatre. Narav ognja ovjek je mogao upoznati u
mnogim vulkanskim podrujima gdje lava povremeno potee kroz umu. ovjekoliki majmuni,
voeni vjerojatno nagonom, grade si privremene platforme, ali kako su mnogi nagoni pod opim
nadzorom razuma, oni jednostavniji, kao to je taj da se gradi platforme, mogli su lako prijei u
voljno i svjesno djelovanje. Za orangutana je poznato da se za spavanje prekriva liem
pandanusa, a Brehm tvrdi da se jedan od njegovih pavijana titio od sunane ege navlaei na
glavu nekakvu hasuru. U ovim posljednjim navikama moemo vidjeti prve korake prema nekim
jednostavnijim vjetinama, naime, prema jednostavnoj arhitekturi i odijei, kakve su se pojavile
kod ovjekovih ranih predaka.
Govor. Ova sposobnost s pravom se smatrala kao jedna od glavnih razlika izmeu ovjeka i
niih ivotinja. Ali, kao to primjeuje visoko mjerodavan sudac nadbiskup Whately, ovjek
nije jedina ivotinja koja rabi govor da izrazi to se odigrava u njegovu duhu i koja moe, vie
ili manje, razumjeti to je tako izrazio drugi. (
29
) Paragvajski Cebus azarae kad ga drae
proizvodi najmanje est razliitih glasova koji u ostalih majmuna pobuuju sline emocije. (
30
)

Mi razumijemo pokrete lica i druge kretnje u majmuna, a oni djelomino razumiju nae, kao to
to tvrde Rengger i drugi istraivai. Jo je znaajnije da je pas, poto je odomaen, nauio lajati
(
31
) u etiri ili pet razliitih tonova. Iako je lajanje nova vjetina, divlju psi, preci naeg psa,
izraavali su svoja osjeanja raznovrsnim krikovima. U domaeg psa imamo lajanje iz revnosti,
kao dok goni divlja; lajanje iz ljutnje, kao kad rei; tektanje ili zavijanje kao lave iz oaja,
primjerice kad je vrsto zatvoren; lajanje od veselja, kao kad sa svojim gospodarom kree u
etnju, i jedno posve posebno lajanje kad trai ili moli, na primjer da mu se otvori vrata ili prozor.
Artikulirani govor, meutim, ovjek je posebnost, ali, zajedno s drugim ivotinjama, da izrazi
svoje raspoloenje, on upotrebljava neartikulirane povike popraene kretnjama i pokretima
45
miia lica. (
32
) To se naroito dogaa kod najjednostavnijih i najivljih osjeaja koji su tek malo
u vezi s naom viom inteligencijom. Nai povici izazvani bolom, strahom, iznenaenjem,
srdbom, zajedno s popratnim pokretima, i ono majino mrmorenje svome ljubljenom djetetu,
rjeitiji su od svih rijei. Ono to razlikuje ovjeka od ivotinje nije samo mo artikulacije ili
izgovaranja rijei, jer svatko zna da i papige mogu govoriti, nego je to njegova velika sposobnost
da odreene glasove povee s odreenim pojmovima, a to je oito posljedica razvitka duhovnih
sposobnosti.
Kao to primjeuje Horne Tooke, jedan od utemeljitelja plemenite znanosti filologije, govor je
vjetina nalik vjetini spravljanja piva ili peenja kruha, ali jo bolje mogao mogao bi se
usporediti s pisanjem. Sigurno to nije istinski nagon, jer svaki jezik mora se uiti. Ipak, govor se
jako razlikuje od svih obinih vjetina jer ovjek ima nagonsku potrebu da govori, kao to to
vidimo iz brbljanja nae male djece, dok nijedno dijete nema nagonsku potrebu da vari pivo, pee
kruh ili da pie. Osim toga, nijedan filolog danas ne misli da je ijedan jezik svjesno izmiljen;
svaki jezik se je polako i nesvjesno razvio, kroz mnogo stupnjeva. Pjev kojim se glasaju ptice u
mnogom pogledu ponajvema je slian govoru jer sve pripadnice iste vrste oglauju se istim
nagonskim glasovima da izraze svoje emocije, a sve vrste koje imaju sposobnost pjevanja tu mo
nagonski oituju; ali sadanji pjev, pa i glasove za dozivanje, naue od svojih roditelja ili od
usvojitelja. Ti glasovi, kao to je Daines Barrington dokazao(
32
), nisu nita vie uroeni nego
govor u ovjeka. Prvi pokuaji pjevanja mogu se usporediti s nesavrenim naporom djeteta da
brblja. Mladi mujaci neprekidno se vjebaju ili, kako kau ptico-lovci, upamuju, tijekom deset
do jedanaest mjeseci. Njihovi prvi pokuaji jedva su rudiment budueg pjeva; ali to su stariji,
moemo osjetiti kamo smjeraju; i nakraju za njih se kae da svoju pjesmu pjevaju zaokrueno.
Ptii koji naue pjevanje neke druge vrste, kao to je u sluaju kanarinki uzgojenih u Tirolu,
svoje novo pjevanje podukom prenesu i na potomstvo. Male prirodne razlike u pjevanju u
pripadnika iste vrste, koji nastavaju razliite predjele, mogu se, kao to zgodno opaa
Barrington(
33
), usporediti s pokrajinskim narjejima; a pjev razliitih ali srodnih vrsta moe se
usporediti s jezicima razliitih ljudskih rasa. Ja sam iznio gornje pojedinosti da pokaem kako
ovjek nije neto posebno kad nagonski tei stjecanju neke vjetine.
to se tie postanka artikuliranog govora, poto sam itao, s jedne strane, vrlo zanimljiva djela
Gosp. Hensleigha Wedgwooda, Vl. F. Farrara i Prof. Schleichera, (
34
) i, s druge, znamenita
46
predavanja Prof. Maxa Mllera, ne mogu sumnjati da je govor nastao, uz pripomo znakova i
tjelesnih kretnji, oponaanjem i preinaavanjem raznih prirodnih glasova, glasanja drugih
ivotinja i vlastitih nagonskih ljudskih povika. Kad budemo raspravljali o spolnom odabiru,
vidjet emo da je prvobitni ovjek, ili radije neki ovjekov rani predak, vjrojatno vrlo mnogo
upotrebljavao svoj glas, kao to to danas ini jedan gibon, za proizvodnju ravnomjernih promjena
u glasu ili pravih glazbenih kadenci, tj. u pjevanju; iz jedne vrlo rairene analogije moemo
zakljuiti da je ta sposobnost naroito dolazila do izraaja za vrijeme snubljenja, da bi se izrazile
razliite emocije, kao ljubav, ljubomora, likovanje, a sluila je i za izazivanje suparnika.
Oponaanje muzikalnih povika pomou artikuliranih glasova moglo je biti ishodite za rijei
koje izraavaju razne sloene osjeaje. Poto je rije o predmetu oponaanja, zasluuje pozornost
snana sklonost u naih najbliih srodnika, majmuna, u mikrocefalnih idiota, (
35
) i u barbarskih
rasa ovjeanstva da oponaaju to god uju. Budui da majmuni razumiju mnogo od onoga to
im ovjek govori i budui da se u prirodnome stanju oni isputaju razliite glasovne znakove
opasnosti svojim drugovima, (
36
) ne ini se uope nevjerojatnim da je neka neobino pametna
majmunolika ivotinja nauila oponaati reanje nekog grabeljivca da bi tako upozorila svoju
majmunsku druinu o naravi opasnosti koja im je zaprijetila. Pa je to mogao biti prvi korak u
nastanku govora.
Budui da se glas sve vie i vie upotrebljavao, organi glasa bili bi se, po naelu nasljeivanja
uinaka upotrebe, sve vie jaali i usavravali pa bi to bilo moralo utjecati na sposobnost
govorenja. Ali nesumnjivo je bio jo vaniji odnos izmeu neprekidne uporabe govora i razvitka
mozga. Duhovne sposobnosti u nekoga ranoga ovjekova pretka morale su biti mnogo razvijenije
nego to su u bilo kojega dananjeg majmuna, ak prije nego to je mogao biti u upotrebi i
najnesavreniji oblik govorenja; ali s pouzdanjem moemo vjerovati da su neprekidna uporaba i
napredovanje te sposobnosti mora da su djelovali na duh olakavajui mu potiui ga na
stvaranje dugih nizova misli. Neki takav sloeni niz misli nije se mogao nainiti bez pomoi
rijei, izgovorenih ili neizgovorenih, kao ni drevno raunanje bez uporabe brojki ili algebre. ini
se, takoer, da je ak za redovit niz misli trai barem neki oblik govora jer je opaeno kako se
gluha, nijema i slijepa djevojka Laura Bridgman dok je sanjala sluila svojim prstima. (
37
)
Unato tomu, dugaak niz ivahnih i meusobno povezanih misli moe proi duom bez ikakva
oblika govora, kao to moemo zakljuiti na temelju dugotrajnog sanjanja u pasa. Vidjeli smo,
47
takoer, da su lovaki psi donosai plijena donekle sposobni razmiljati i to oni oito ine bez
pomoi govora. Da postoji tijesna povezanost izmeu mozga, kakav je sada razvijen u nas, i
sposobnosti govorenja dobro se vidjelo u sluaju onih udnih modanih oboljenja gdje je posebno
pogoeno govorenje, kao kad se izgubi sposobnost da se ovjek sjeti imenica, dok se drugim
vrstama rijeima moe ispravno sluiti. (
38
) Vie nije nevjerojatno da se nasljeuju uinci stalne
uporabe glasovnih i duhovnih organa, kao u sluaju rukopisa koji ovisi dijelom o grai ruke a
dijelom o raspoloenju duha; a rukopis se zasigurno nasljeuje. (
39
)
Nije teko razumjeti zato su se neko usavrili za govor upravo oni organi koji se sada rabe u
tu svrhu, a ne neki drugi organi. Mravi imaju znatne sposobnosti da meusobno komuniciraju
pomou svojih ticala, kao to je to pokazao Huber, koji njihovu govoru posveuje cijelo jedno
poglavlje. Mi smo mogli kao uspjeno sredstvo upotrebljavati svoje prste, jer izvjebana osoba u
stanju je nekoj gluhoj osobi prenijeti svaku rije koja se brzo izgovori na javnome sastanku; iapk
tada bi ozbiljnu potekou predstavljao gubitak ruku za druge poslove dok bismo ih tako
upotrebljavali. Kako svi vii sisavci imaju glasovne organe sagraene po istome opem planu kao
to su i nai, i upotrebljavaju ih kao sredstva za openje, bilo je posve vjerojatno, ako se
sposobnost openja trebala usavriti, da su se morali dalje usavriti upravo ti isti organi; i upravo
to se postiglo putem pridodanih i izvrsno prilagoenih dijelova, to jest jezika i usana. (
40
)
injenica da vii majmuni ne upotrebljavaju svoje glasovne organe za govor, nesumnjivo dolazi
otuda to nemaju dovoljno razvijenu inteligenciju. To to oni imaju organe koji bi se nakon
dugotrajne upotrebe bili mogli upotrebljavati za govorenje, to oni ipak ne ine, nalik je sluaju u
mnogih ptica gdje mnoge od njih imaju organe podobne za pjevanje, ali uope nisu pjevice. Tako,
slavuj i gavran imaju slino graene glasovne organe, ali ih slavuj upotrebljava za raznoliko
pjevanje a gavran za puko graktanje. (
41
)
Zanimljive su podudarnosti u postanku razliitih jezika i pojedinih vrsta, te dokazi da se u oba
sluaja radi o postupnom procesu. (
42
) Ali mi moemo pratiti postanak mnogih rijei dalje
unatrag nego u sluaju vrsta jer smo kadri raspoznati kako su nastale iz oponaanja raznih
glasova, kao u alternativnoj poeziji. U razliitim jezicima nalazimo iznenaujue podudarnosti
(homologije) poradi zajednikog podrijetla i slinosti poradi slinosti u procesima postanka.
Mijenjanje nekih slova ili glasova kad se mijenjaju druga slova ili glasovi vrlo je nalik
korelacijskom rastu. U oba sluaja imamo udvajanje dijelova, uinke duge i neprekidne uporabe,
48
itd. Jo je mnogo vanija esta prisutnost rudimenata, u jezicima i u vrstama. Slovo m u rijei am
(jesam, sam) znai to i I (ja), tako da izraz I am (ja sam) ima u sebi jedan suvian i beskoristan
rudiment koji se zadrao. Isto tako, u korijenskom sricanju rijei esto nailazimo na rudimente
starih oblika izgovora. Jezici, kao i organska bia, mogu se klasificirati u skupine, pri emu su
jedne ispod drugih; i mogu se klasificirati ili prirodno, u skladu s podrijetlom, ili umjetno, prema
drugim oznakama. Dominantni jezici i narjeja proiruju se nadaleko i postupno dovode do
nestanka drugih jezika. I kao to primjeuje Sir C. Lyell, kad jednom izumru, jednako kao i vrste,
nikad se vie ne vrate. Isti jezik ne moe nastati na dva razliita mjesta. Razliiti jezici mogu se
meusobno kriati ili uzajamno pomijeati. (
42
) U svakome jeziku zapaamo varijabilnost i
neprekidno pojavljivanje novih rijei, ali rijei, kao i cijeli jezici, postupno odumiru. Kao to je
ispravno primijetio Max Mller,(
44
) U svakom jeziku neprekidno se vodi borba za ivot meu
rijeima i gramatikim oblicima. Stalno zadobivaju prevagu bolji, krai i laki oblici koji svoj
uspjeh duguju vlastitoj nutarnjoj snazi. Mislim da se tim vanijim uzrocima preivljavanja nekih
rijei, moe dodati puka elja za novotarijama jer je u ljudskom duhu snana elja za sitnim
promjenama u svemu. Preivljavanje ili ouvanje nekih povlatenih rijei u borbi za opstanak
to je prirodni odabir.
esto je reeno da je savrena pravilnost i udesna sloenost grae jezika mnogih barbarskih
naroda dokaz ili da su ti jezici boanskog postanka ili dokaz visokog umijea i negdanje
uljuenosti svojih utemeljitelja. Tako F. von Schlegel pie: U onim jezicima za koje se ini da
su na najniem stupnju intelektualne kulture, esto opazimo vrlo visok i razraen stupanj umijea
u njihovom gramatikom ustrojstvu. To je naroito sluaj u Baska i Laponaca te mnogih
amerikih jezika." (
45
) Ali neprijeporno je pogreno ako govorimo o bilo kojem jeziku kao
umijeu, u smislu da je marljivo i metodiki napravljen. Danas filolozi dre da su konjugacije,
deklinacije itd. izvorno postojale kao posebe rijei koje su se naknadno spojile; i kako te rijei
izraavaju najoitije odnose meu stvarima i osobama, nije udno to bi ih ljudi veine rasa bili
upotrebljavali od najstarijih vremena. to se tie savrenstva, sljedea ilustracija najbolje
pokazuje kako lako moemo pogrijeiti: neki stapar (krinoid) ponekad se sastoji od najmanje
150.000 ploica, (
46
) koje su sve savreno simetrino poredane u zrakastim (radijalnim) linijama,
ali prirodoslovac nee rei da je takva ivotinja savrenija od neke bilateralno simetrine
ivotinje koja u usporedbi s njime ima malo dijelova, a oni nisu, izuzev onih na suprotnim
49
stranama tijela, jedni nalik drugima. Sasvim opravdano, on smatra da se savrenstvo mjeri prema
diferencijaciji i specijalizaciji organa. Tako je i s jezicima, pa one najsimetrinije i najsloenije
ne smijemo smatrati savrenijima od nepravilnih, pojednostavljenih i bastardnih jezika koji su
uzajmili jake izraze i spretne oblike konstrukcija od raznih osvajakih, pobijeenih ili doseljenih
rasa.
Na temelju tih nekoliko, k tome nepotpunih primjedbi zakljuujem da krajnje sloena i pravilna
graa mnogih barbarskih jezika nije nikakav dokaz o njeihovu postanku posebnim inom
stvaranja. (
47
) Niti je, kao to smo vidjeli, sposobnost artikuliranog govora po sebi nepobitan
prigovor za miljenje da se ovjek razvio od nekog nieg oblika.

Samosvijest, individualnost, apstrakcija, opi pojmovi, itd. Bilo bi beskorisno pokuati
raspraviti te visoke sposobnosti koje, prema nekim dananjim autorima, predstavljaju jedinu i
posvemanju razliku izmeu ovjeka i ivotinja, jer se jedva dva autora slau oko njihove
definicije. U ovjeka te sposobnosti nisu se mogle u potpunosti razviti sve dotel dok njegove
duhovne moi nisu dospjele do visoke razine, a ona ukljuuje uporabu govora. Nitko ni ne
pomilja da neka nia ivotinja razmilja otkud dolazi ili kamo ide, - to je smrt ili to je ivot,
itd. Ali jesmo li sigurni da neki stari pas, izuzetna pamenja i s nekom snagom imaginacije, kao
to pokazuju njegovi snovi, nikad ne razmilja o svojim starim zadovoljstvima u lovu? A to bi
bio neki oblik samosvijesti. S druge strane, kao to je primijetio Bchner, (
48
) kako malo je kadra
izraziti svoju samosvijest, ili razmiljati o naravi vlastitog postojanja, neka radom optereena
ena nekog degradiranog Australca koja se slui jedva kojom apstraktnom rijei i ne zna brojiti
vie od etiri.
Neupitno je da ivotinje odravaju svoju duhovnu individualnost. Kad je moj glas probudio niz
starih asocijacija u duhu gore spomenutog psa, to znai da je on morao zadrati svoju duhovnu
individualnost iako se u proteklih pet godina vjerojatno vie od jedanput promijenio svaki atom
njegova mozga. Taj pas mogao bi iznijeti onaj dokaz, to je nedavno naveden da u prah smrvi sve
evolucioniste, i rei: "Ustrajavam usred svih duhovnih naina i materijalnih mijena ... Nauavanje
da atomi ostavljaju svoje dojmove u nasljedstvo atomima, koji ih nadomjetaju, suprotno je
nainu izraavanja svijesti pa je stoga lano; ali kako je to nauavanje nuno potrebno
evolucionizmu, onda je i ta hipoteza lana." (
49
)
50
Osjeaj lijepoga. - Bilo je izjava da je taj osjeaj ovjekova posebnost. Ali kad gledamo kako
kod ptica neki mujak pred enkama uporno pokazuje svoje perje i sjajne boje, dok druge ptice
koje nisu tako ukraene to ne rade, nemogue je sumnjati da se enke dive ljepoti svojih mukih
partnera. Budui da se ene posvuda kite takvim perima, neprijeporna je ljepota tih ukrasa.
Dodatni dokaz da ptice posjeduju neki osjeaj lijepoga pruaju ukusno ukraena mjesta za igru u
Bowerovih* ptica Chlamydodera (iz por. droplji, Otidae, o. pr.) kao i gnijezda kolibria. Tako i
glede ptijeg pjevanja, enke se jamano dive slatkim napjevima koje mujaci izvode za vrijeme
parenja, o emu e kasnije jo biti dokaza. Ako ptija enka ne bi bila sposobna osjetiti ljepotu
boja, ukrasa i glasova svojih mukih partnera, onda bi bio bezvrijedan sav trud i muka koje oni
prolaze da pred enkama da pokau svoje ari, a to nije mogue prihvatiti. Zato neke sjajne boje
i zvukovi, kad su skladni, izazivaju zadovoljstvo, mislim da je jednako teko objasniti kao i zato
su neki okusi ili mirisi ugodni; no svakako mi i mnoge nie ivotinje divimo se istim bojama i
istim zvukovima.
Ljubav za lijepo, barem to se tie enske ljepote, nema neko posebno mjerilo u ovjejem
duhu jer, kao to emo kasnije pokazati, vrlo se razlikuje u razliitih ljudskih rasa, pa nije jednaka
ak ni u raznih naroda iste rase. Sudei po odvratnim ukrasima i jednako odvratnoj glazbi kojima
se divi veina divljaka, moglo bi se rei da njihova estetska sposobnost nije tako visoko razvijena
kao u nekih ivotinja, primjerice, u ptica. Jasno je da nijedna ivotinja nije sposobna diviti se
takvim prizorima kao to je zvjezdano nebo nou, neki krajolik ili profinjena glazba; ali te tako
visoke ukuse, koji ovise o kulturi i sloenim asocijacijama, nemaju barbari ili neobrazovane
osobe.
Mnoge sposobnosti koje su ovjeku bile od neprocjenjive vrijednosti za njegov progresivni
razvoj, kao sposobnosti imaginacije, uenja, znatielje, neogranieno osjeanje lijepoga,
sklonost oponaanju i ljubav prema uzbuenju ili neobinosti, nepogreivo su morale dovesti do
najudljvijim promjenama u navikama i obiajima. Na ovome sam se zaustavio jer je jedan noviji
pisac (
50
) udno naveo udljivost "kao jednu od najupadljivijih i najtipinijih razlika izmeu
divljaka i ivotinja." Ali ne samo da moemo razumjeti zato je udljiv ovjek, nego emo
kasnije vidjeti da su u svojim naklonostima, nenaklonostima i osjeanju lijepoga udljive i nie
ivotinje. Takoer ima dobra razloga vjerovati da i one vole novotarije, upravo radi novotarija.

51
Vjerovanje u Boga - religija. - Nema dokaza da je ovjek otpoetka bio obdaren plemenitim
vjerovanjem u opstojnost jednoga Svemogueg Boga. Naprotiv, ima mnogo dokaza, ne od
uurbanih putnika nego od ljudi koji su dugo ivjeli s divljacima, da su postojale i da jo postoje
mnoge rase koje uope nemaju pojam o jednome ili o vie bogova i koji u svojim jezicima uope
nemaju rije za neki takav pojam. (
51
) Naravno, to pitanje posve se razlikuje od jednoga drugog,
vieg pitanja, postji li Stvoritelj i Zakonodavac svemira; a na nj su potvrdno odgovorili najvii
umovi koji su ikad postojali.
Ako, meutim, pod pojmam religija ukljuimo vjerovanje u nevidljive ili duhovne sile, tada
je to sasvim neto drugo; naime, ini se da je to ope vjerovanje gotovo u svih manje civiliziranih
rasa. I nije teko shvatiti kako je ono nastalo. im su se djelomino razvile vane sposobnosti
mate, uenja i znatielje, zajedno s nekom snagom razmiljanja, ovjek je prirodno poeo
udjeti da shvati to se to oko njega dogaa i neodreeno umovati o svome postojanju. Kao to je
Gosp. MLennan (
52
) primijetio ovjek za sebe mora izmisliti nekakvo objanjenje pojave
ivota; i sudei po openitosti te pojave, kako se ini, ljudi su najprije doli do najjednostavnije
pretpostavke da prirodne pojave treba pripisati prisutnosti nekakvih duhova koji djeluju u
ivotinjama, biljakma i stvarima, a i u prirodnim silama, a za koje su ljudi svjesni da ih i sami
posjeduju. Taj pojam o duhovima, kao to je Gosp. Tylor jasno pokazao, mogao se roditi iz
snova, jer divljaci ne mogu lako razluiti izmeu subjektivnih i objektivnih dojmova. Kad neki
divljak misli o sanjama, on za likove koji mu se pojavljuju vjeruje da moraju doi iz daljine i da
su vie od njega, ili da dua spavaa izie na svoje putovanje pa se vrati sa sjeanjem o onome
to je vidjela. (
53
) Ali sve dotle dok se u ovjejem duhu nisu posve dobro razvile gore
spomenute sposobnosti imaginacije, znatielje, razuma itd., na vjerovanje u duhove nisu ga
naveli ni njegovi snovi nita vie nego to je to u sluaju bilo kojeg psa.
Tu sklonost divljaka da zamiljaju kako su prirodni predmeti i sile proeti duhovnim ili
ivotnim esencijama moda mogu osvijetliti jednom malom injenicom koju sam jednom opazio:
jednoga vrueg i mirnog dana moj pas, posve odrasla i vrlo pametna ivotinja, leao je na tratini;
nedaleko odatle povremeno bi puhnuo lagani povjetarac i pomaknuo otvoreni suncobran, to bi
pas, da je nekoga bilo kraj suncobrana, posve zanemario. Ali ovako, svaki put kad bi se
suncobran malko pomakao, pas bi poeo bijesno reati i lajati. Mislim da je on u sebi brzo i
52
nesvjesno razmiljao kako to gibanje bez ikakva vidljivog uzroka ukazuje na prisutnost nekoga
stranog ivog imbenika, a na njegovu podruju nije smjelo biti nikakva stranca.
Od vjerovanja u duhovne sile bio bi lak prijelaz na vjeru u postojanje jednoga ili vie bogova.
Jer divljaci prirodno duhovima pripisuju iste strasti, istu osvetoljubivost ili najjednostavniji oblik
pravde, a i sve sklonosti koje sami imaju. U tom pogledu, kako se ini, stanovnici Ognjene
zemlje nalaze se na pola puta jer kad je kirurg na Beagleu ustrijelio nekoliko paia za zbirku,
York Minster je vrlo sveano izjavio: Ah, gosp. Bynoe, mnogo kie, mnogo snijega, puhati
mnogo, a to je oito imala biti nekakva osvetnika kazna zbog unitavanja ljudske hrane. Naime,
drugom zgodom, ispriao je kako je, kad je njegov brat ubio jednog divljeg ovjeka, dugo
bjesnila oluja, kako je palo mnogo kie i snijega. Ipak, nismo uspjeli otkriti da stanovnici
Ognjene zemlje vjeruju u neto to bismo nazvali Bogom ili da imaju kakve vjerske obrede; a
Jemmy Button je opravdano s ponosom i odluno tvrdio da tamo u njegovoj zemlji nema
vragova. Ta potonja tvrnja tim je znaajnija to je u divljaka vjerovanje u zle duhove ee nego
vjerovanje u dobre duhove.
Osjeaj religiozne odanosti vrloo je sloen jer se sastoji od ljubavi, posvemanjeg podlaganja
jednome uzvienom i tajanstvenom gospodaru, uz snaan osjeaj ovisnosti, (
54
) straha, tovanja,
zahvalnosti, a moda i nekih drugih elemenata. Nijedno bie nije moglo iskusiti tako sloenu
emociju sve dok nije u svojim umnim i udorednim sposobnostima doseglo barem umjereno
visok stupanj. Unato tome, neko daleko pribliavanje tom stanju duha opaamo u dubokoj
ljubavi psa prema svome gospodaru, koja je popraena potpunim podlaganjem, nekim strahom i
moda drugim osjeajima. Ponaanje nekog psa kad se vraa svome gospodaru poslije duge
odsutnosti i, mogu dodati, nekog majmuna njegovu dragom uvaru, posve se razlikuje od
ponaanja prema svojim sudrugovima, prema kojima, ini se, iskazuju neto manje veselja i u
svakom postupku oituju osjeaj jednakosti. Profesor Braubach (
56
) ide tako daleko da smatra
kako pas gleda na svog gospodara kao na kakvog boga.
Iste one duhovne sposobnosti koje su ovjeka prvo odvele da povjeruje u nevidljive duhovne
imbenike, zatim u fetiizam, mnogobotvo i, konano, u jednobotvo, morale su ga neminovno,
dok su mu sposonosti razmiljanja bile slabo razvijene, odvesti do raznih udnih praznovjerja i
obiaja. Na mnoge od njih strano je i misliti, kao to je rtvovanje ljudskih bia nekome
krvoednom boanstvu, utvrivanje neije nevinosti tzv. bojim sudom putem otrova ili ognja,
53
aranja, itd. No ipak, dobro je kadikad razmiljati o tim praznovjerjima jer nam ona pokazuju
koliko neizmejrno dugujemo usavravanju naeg razuma, znanosti i naem naraslom znanju. (
55
)
Kao to Sir J. Lubbock lijepo primjeuje, nije pretjerano rei da ponad ivota divljaka, poput
gusta oblaka, lei strana groza nepoznatog zla, zagorivi svako zadovoljstvo. Te alosne i
neizravne posljedice naih najviih sposobnosti moemo usporediti s uzgrednim i povremenim
pogrekama od nagona niih ivotinja.

Tree poglavlje

USPOREDBA DUHOVNIH SPOSOBNOSTI OVJEKA I NIIH IVOTINJA nastavak
Moralni osjeaj Temeljno stajalite Svojstva drutvenih ivotinja Postanak drutvenosti
borba izmeu suprotnih nagona ovjek je drutvena ivotinja Dugotrajniji drutveni nagoni
pobjeuju manje izdrljive nagone Divljaci cijene samo drutvene vrline Vrline koje tite
pojedinca steene su na kasnijem stupnju razvoja Vanost miljenja lanova iste zajednice o
neijem ponaanju Prenoenje udorednih sklonosti - Saetak
Potpuno prihvaam miljenje onih autora (
1
) koji smatraju da je moralni osjeaj ili savjest
daleko najvanija razlika izmeu ovjeka i niih ivotinja. Taj osjeaj, kao to primjeuje
Mackintosh (
2
) "punim pravom stoji iznad svakoga drugog naela ljudskog djelovanja;" ono se
saima u kratkoj, ali zapovjednoj rijei treba, tako punoj visokog znaenja. To je najplemenitija
od svih ovjekovih osobina koja ga nagoni da, bez imalo oklijevanja, izloi pogibli vlastiti ivot
za ivot svoga blinjega; ili da ga, naprosto natjeran dubokim osjeanjem prava ili dunosti,
nakon nekog razmiljanja, rtvuje za neku veliku stvar. Immanuel Kant klie: "Dunosti! udna
misli koja ne djeluje ni umilnim dodvoravanjem, ni laskanjem, ni ikakvim groenjem, nego
jednostavno uzdiui visoko u dui svoj ogoljeni zakon i zadobivajui tako uvijek za se
potovanje, premda ne uvijek i poslunost; ti, pred kojom svi prohtjevi zanijeme, ma koliko se
potajno bunili; odakle ti izvor?" (
3
)
To krupno pitanje obraivali su mnogi jako sposobni pisci (
4
) a mene opravdava to ga se ovdje
dotiem nemogunost da ga preskoim i to to mu, koliko mi je poznato, nitko nije pristupio
iskljuivo sa stajalita prirodne znanosti. Ovo istraivanje ima, takoer, dodatnu korist kao
54
pokuaj da se vidi do koje mjere se prouavanjem niih ivotinja moe osvijetliti jednu od
najviih ovjekovih psihikih sposobnosti.
Sljedea tvrdnja ini mi se vrlo vjerojatnom - naime da bi svaka ivotinja koja je obdarena jako
izraenim drutvenim nagonima (
5
) neizbjeno zadobila moralni osjeaj ili savjest im bi njezine
intelektualne sposobnosti bile tako dobro, ili gotovo tako dobro razvijene kao u ovjeka. Jer,
prvo, drutveni nagoni navode neku ivotinju da uiva u drutvu svojih sudrugova, da prema
njima ima neku koliinu simpatije i da im iskazuje razne usluge. Te usluge mogu biti zadane i
oito nagonske naravi, ili mogu biti samo elja i spremnost, kao to je kod veine viih
drutvenih ivotinja, da svoje potpomau na neke ope naine. Ali ti osjeaji i usluge ne proteu
se nipoto na sve jedinke iste vrste, nego samo na one koje pripadaju istoj zajednici. Drugo, im
se duhovne sposobnosti visoko razviju, slike svih prolih radnji i pobuda neprekidno e prolaziti
kroz mozak svake jedinke, a na to osjeaj nezadovoljstva koji, kao to emo kasnije vidjeti,
redovito proizae iz nekoga nezadovoljenog nagona, mora da je izbio nakon svake spoznaje da je
neki postojani i trajno prisutni drutveni nagon ustuknuo pred nekim drugim nagonom, koji je u
tom trenutku bio jai, ali po svojoj naravi niti je trajan niti za sobom ostavlja doista ivi dojam.
Tako je jasno da su mnoge nagonske elje, primjerice glad, po svojoj naravi kratkotrajne i, poto
se zadovolje, ne moe ih se lako i ivo dozvati u sjeanje. Tree, poto je steena sposobnost
govora pa su lanovi iste zajednice mogli izraziti svoje elje, prirodno je da je vodi pri
djelovanju, u velikoj mjeri, postalo javno mnijenje po kojem svaki lan mora djelovati na ope
dobro. Ali jo uvijek su drutveni nagoni davali poticaj da se radi na dobro zajednice pri emu je
tom poticaju dolazila potpora, usmjeravanje a ponekad je ak preusmjeravan javnim mnijenjem,
tom snagom koja se, kao to emo upravo vidjeti, oslanja na nagonsku simpatiju. Naposljetku,
navika jedinke ima vrlo vaan udio u usmjeravanju ponaanja svakog lana, jer drutveni nagoni i
pobude, kao i svi drugi nagoni, vrlo se pojaavaju navikom, pa to vrijedi i za podlaganje eljama i
sudovima zajednice. Sada moramo raspraviti tih nekoliko podreenih postavki, neke i vrlo
opirno.
Moda je dobro da najprije kaem kako ne elim tvrditi da bi ijedna sasvim drutvena ivotinja,
pa kad bi njene umne sposobnosti takoer postale tako djelatne i visoko razvijene kao u ovjeka,
stekla isti moralni osjeaj kao to ga mi imamo. Kao to razliite ivotinje imaju neki osjeaj
lijepog, premda se dive vrlo razliitim stvarima, isto tako mogle bi one imati neki osjeaj za
55
ispravno i pogreno, ali pod njegovim vodstvom ipak slijediti vrlo razliite smjerove ponaanja.
Ako bi, na primjer, da uzmemo jedan krajnji sluaj, ljudi bili odgojeni pod tono istim uvjetima
kao pele, jedva da moemo pomisliti da bi nae neudane ene, kao to ine pele radilice,
smatrale svojom svetom dunou poubijati svoju brau, a da bi majke htjele poubijati svoje
plodne keri, a da nitko ne bi pomislio da se umijea. ini mi se, meutim, da bi pela, ili bilo
koja druga drutvena ivotinja, u sluaju koji smo pretpostavili, dobila neki osjeaj to je
ispravno a to krivo, odnosno neku savjest. Jer svaka bi jedinka imala neki inutranji osjeaj da
posjeduje neke jae ili dugotrajnije nagone, kao i druge koji su slabiji i kratkotrajniji, pa bi se
stoga esto vodila borba oko toga koji bi poriv valjalo slijediti, i budui da bi se minuli dojmovi
usporeivali za vrijeme njihova neprekidnog prolaenja duhom, dolazilo bi do osjeaja
zadovoljstva ili nezadovoljstva. U tom sluaju, jedan nutarnji upozoravatelj govorio bi ivotinji
kako bi bolje bilo da je slijedila jedan poriv, a ne onaj drugi. Trebalo je taj jedan put slijediti zato
to je taj ispravan, dok je drugi pogrean; ali na to u se jo vratiti.
Drutvenost. Mnoge vrste ivotinja su drutvene; nalazimo ak da zajedno ive pripadnici
razliitih vrsta, primjerice neki ameriki majmuni i, u zdruenim jatima, vrane gaac (Corvus
frugilegus, o. pr.), avke i vorci. Isto raspoloenje pokazuje ovjek svojom velikom ljubavlju
prema psu, na koju pas s interesom uzvraa. Svatko je morao opaziti kako su tuni konji, psi,
ovce itd. kad ih odvode od njihovog drutva i s koliko uzbuenja barem prve dvije vrste pokazuju
kad se ponovno nau. Zanimljivo je razmiljati o osjeajima nekog psa koji satima ostaje miran u
nekoj prostoriji sa svojim gospodarom ili s nekim lanom obitelji a da mu nitko ne prui ni
najmanji znak da ga je opazio; ali ako je i nakratko ostavljen sam, pone alosno lajati i zavijati.
Svoju pozornost ograniit emo na vie drutvene ivotinje, iskljuivi kukce, premda se oni
uzajamno pomau na mnogo raznih naina. Najopenitija usluga to je vie ivotinje pruaju
jedna drugoj svodi se na meusobno upozoravanje na opasnost pomou osjetila koja su svima
zajednika. Svaki lovac zna, kao to kae Dr. Jaeger (
6
), kako je teko pribliiti se nekom
ivotinjskom stadu ili oporu. Mislim da divlji konji i goveda ne daju nikakve znake za opasnost;
ali postupak onoga koji prvi uoi neprijatelja, upozori ostale. Kunii dadnu znak glasno udarivi
o tlo svojim stranjim nogama; ovce i divokoze ine isto ali prednjim nogama, zafrktavi pritom
kroz nozdrve. Mnoge ptice i neki sisavci postavljaju strau, za koju kau (
7
) da je kod moreva
obavljaju enke. Voa majmunskog opora ima ulogu straara i proizvodi uzvike kojima
56
obavjeuje kako o opasnosti tako o sigurnosti. (
8
) Drutvene ivotinje pruaju jedne drugima
mnoge male usluge; jedni drugima konji grickaju a krave liu mjesto gdje ih svrbi; majmuni
jedan drugome trijebe vanjske nametnike; a Brehm pripovijeda kako su se jedni majmuni
Cercopithecus griseo-viridis, poto se opor probio kroz nekakv trnovit gutik, ispruili na
granama a drugi su, sjedei uz njih, savjesno pregledavali njihovo krzno i izvadili svaki trn ili
njegovu krhotinu.
ivotinje jedne drugima ine i vanije usluge. Tako vukovi i neki drugi grabeljivci love u
skupini i jedna drugoj pomau kad je u napadu na svoju rtvu. Pelikani love ribu slono.
Hamadryas-pavijani prevru kamenje kako bi nali kukce, i sl.; a kad neki od njih naie na veliki
kamen, okupe se koliko ih moe stati i prevrnu ga te podijele lovinu. Drutvene ivotinje
uzajamno brane jedna drugu. Mujaci nekih preivaa kad zaprijeti opasnost stanu sprijeda i
brane krdo svojim rogovima. U jednome kasnijem poglavlju navest u sluajeve kad su dva
mlada bika slono napala jednoga starog bika i kad su dva pastuha zajedniki pokuala otjerati,
od stada kobila, treega pastuha. Brehm je susreo u Etiopiji veliki opor pavijana koji je prelazio
jednu dolinu: neki su se ve bili popeli na suprotni obronak, dok su drugi jo bili u dolini; ove su
napali psi, no stari mujaci smjesta jurnu s litica te su razjapivi eljusti poeli tako strano urlati
sda su se psi uurbano povukli. Psi su se ohrabrili za ponovni napad; ali kroz to vrijeme svi
pavijani bili su se ve popeli na uzvisinu, osim jednoga otprilike estmjesenog mladunca koji se
popeo na jednu stijenu gdje je bio opkoljen i glasno zvao u pomo. Tada jedan od najveih
mujaka, pravi junak, ponovno sie s brda, polako prie mladunetu, podraga ga i pobjedonosno
ga iznese. Psi su pritom bili odve iznenaeni da bi ga napali. Ne mogu odoljeti da ne iznesem
jo jedan prizor kojemu je bio oevidac isti taj prirodoslovac; Orao je uhvatio jednoga mladog
cerkopiteka kojeg nije odmah odnio jer se taj prilijepio uz jednu granu i glasno zvao za pomo;
na to ostali lanovi opora uz silnu dreku priskoe da ga spase, okrue orla i iupaju mu toliko
perja da on nije vie mislio na plijen nego samo kako da utekne. Taj orao, domee Brehm, sigirno
vie nee nikad napasti nekog majmuna koji je u oporu.
Druevne ivotinje jamano osjeaju jedna prema drugoj ljubav koju odrasle nedruevne
ivotinje ne osjeaju. Dvojbenije je koliko one u veini sluajeva jedne s drugima stvarno
suosjeaju u mukama i zadovoljstvima, pogotovo u zadovoljstvima. Gosp.Buxton, meutim, koji
je imao izvanrednu mo opaanja (
9
), pripovijeda kako su se njegove makaovke (macaws, tj.
57
razne vrste papaiga ara, o. pr.) koji su slobodno ivjeli u Norfolku, pokazivali neobino
zanimanje za jedan par ptia u gnijezdu i kad god bi enka iz njega izila, skupina papagaja bi je
okruila strahovito krijetei u njenu ast. esto je teko procijeniti suosjea li togod jedna
ivotinja s drugom ivotinom koja pati. Tko zna to osjeaju krave kad okrue i paljivo motre
nekoga svog pripadnika dok ugiba? Vrlo je pouzdano da katkad nemaju nikakva osjeaja
simpatije, jer hoe izbaciti neku ranjenu ivotinju iz krda ili je bodu ili grizu dok je ne umore. To
je gotovo najmranija injenica u cijelom prirodopisu, ali samo ako nije tono objanjenje koje se
pojavilo, da im njihov nagon ili razum nalae da izbace svoga ranjenog lana kako grabeljivci,
ukljuujui ovjeka, ne bi doli u napast da krenu za tom skupinom. U tom sluaju, njihovo
ponaanje nije mnogo gore od ponaanja sjevernoamerikih Indijanaca koji svoje iznemogle
lanove ostavljaju da umru na proplancima ili od stanovnika Ognjene zemlje koji svoje roditelje
kad ostare ili se razbole ive zakopaju. (
10
).
Mnoge ivotinje, meutim, u jadu i opasnosti jamano jadna s drugom suosjeaju. Tako je ak
kod ptica; kapetan Stansbury (
11
) pronaao je u jednome slanom jezeru u Utahu jednoga starog i
posve slijepog pelikana koji je bio brlo ugojen i kojeg mora da su dugo hranili njegovi drugovi.
Gosp. Blyth, kao to mi je pisao, gledao je kako u Indiji gavrani hrane dva lili tri svoja posve
slijepa druga; a uo sam za jedan slian sluaj domae kokoi. Moemo, ako tako elimo, takve
radnje nazvati nagonskima; ali takvi sluajevi toliko su rijetki da bi se otuda mogao razviti neki
posebni nagon. (
12
) Ja osobno gledao sam jednoga psa koji nikad nije proao pokraj svoje velike
prijateljice, jedne bolesne make koja je leala u koari, a da je nije malo liznuo svojim jezikom,
to je u psa najsigurniji znak srdanosti.
Simpatijom se mora nazvati ono to navodi nekoga odvanog psa da poleti na svakoga tko
napadne njegova gospodara, im on to sigurno poeli. Gledao sam jednu osobu koja je hinila da
e pljusnuti gospou koja je na krilu drala svog vrlo plaljivog malog psa i takvo neto nikad
prije nisu izveli. Malo stvorenje smjesta je pobjeglo, ali kad je s tobonjim amarom bilo gotovo,
bilo je zaista dirljivo gledati kako je on ustrajno nastojao liznuti gospodariin obraz i utjeiti je.
Brehm (
13
) pie da kad nekog pavijana u zatoenitvu ponu goniti da dobije kaznu, ostali
pavijani pokuavaju ga zatititi. U gore navedenim sluajevima mora da je suosjeanje
(simpatija) navelo pavijane i cerkopiteke na obranu njihovih mladih drugara od pasa i od orla. Jo
u navesti samo jedan primjer suosjeajnog i junakog ponaanja u malog amerikog majmuna.
58
Prije nekoliko godina pokazao mi je jedan uvar u Zoolokom vrtunekoliko dubokih i jedva
zacijeljenih rana na svome zatiljku koje mu je zadao jedan razjaren pavijan dok je kleao na
podu. U istome tom prostranom odjeljku ivio je i mali ameriki majmun, koji je tog uvara jako
volio, a velikog pavijana se strano bojao. Ipak, kad je vidio da mu je prijatelj uvar u velikoj
pogibelji, pohitio mu je u pomo pa je krianjem i lupanjem tako zbunuo pavijana da se taj
ovjek, poto je bio, kako mu je rekao njegov lijenik, u velikoj ivotnoj opasnosti, mogao
izvui.
Osim ljubavi i simpatije. ivotinje pokazuju i druge osobine koje bismo kod sebe nazvali
moralom i ja se slaem s Agassizom (
14
) da psi imaju neto vrlo nalik savjesti. Oni zasigurno
imaju neku sposobnost samosvladavanja i ona se ne pojavljuje u potpunosti kao ishod straha. Kao
to primjeuje Braunbach, (
15
) pas e se suzdrati od krae hrane i kad nema njegova gospodara.
Psi su dugo vaili kao pravi uzor vjernosti i poslunosti. Sve ivotinje koje ivei u nekoj skupini
brane jedna drugu, ili zajedniki napadaju svog neprijatelja, moraju u nekom stupnju biti
uzajamno vjerne; a one koje slijede nekog vou moraju u nekom stupnju biti poslune. Kad
pavijani u Etiopiji (
16
) krenu u pustoenje nekog nasada, u tiini slijede svog vou, pa ako neka
neoprezna mlada ivotinja ispusti glas, da ga naue utnji i poslunosti od drugih dobije pljusku;
ali im su sigurni da vie nema opasnosti, svi uz mnogo buke pokau svoje veselje.
to se tie poriva koji navodi neke ivotinje da se zdruuju i da jedna drugoj na razne naine
pomau, moemo zakljuiti da ih na to u veini sluajeva nagoni onaj isti osjeaj zadovoljstva ili
uivanja koje one imaju pri obavljanju ostalih nagonskih radnji; ili isti onaj osjeaj
nezadovoljstva kao kad se ne obave neke druge nagonske radnje. Vidimo to u bezbroj primjera i
to na jedan izrazit nain pokazuju steeni nagoni naih domaih ivotinja. Tako mlad ovarski
pas uiva u tjeranju stada ovaca i da ga optrava ali ne i u tome da ih razdire; mladi pas lisiar
uiva u lovu na lisice dok neke druge vrsti pasa, kao to sam se sam uvjerio, jasno preziru lisice.
Koliko li je samo jak osjeaj unutranjeg zadovoljstva koji nagoni neku pticu, tako punu ivota,
da danima lei na svojim jajima. Ptice selice osjeaju se sasvim jadno ako su sprijeene da odsele
a moda se pri polasku na svoj dugi let raduju. Neki malobrojni nagoni proizlaze samo iz bolnih
osjeaja, primjerice iz straha koji dovodi do samoouvanja ili se posebno odnosi na neke
neprijatelje. Nitko, pretpostavljam, nije kadar analizirati osjeaje uitka ili bola. U mnogim
sluajevima, meutim, vjerojatno je da nagoni uporno dolaze samo po sili nasljea, bez poticaja
59
bilo uitka bilo bola. Neki mlad prepeliar kad prvi put njuei slijedi trag, oito ne moe pomoi
u nalaenju plijena. Za neku vjevericu u kavezu, koja tako uzima ljenjake koje ne moe pojesti
kao da ih hoe zakopati u zemlju, teko je rei radi li to iz uitka ili od muke. Stoga moe biti
pogrena ope prihvaena pretpostavka da ljude na bilo koje djelovanje mora pokretati iskustvo
nekog uitka ili bola. Premda se moe slijepo i ukljuno slijediti neka navika, neovisno o nekom
uitku ili bolu koji se u tom trenu osjea, ipak ope iskustvo kae da se obino pojavljuje neki
neodreeni osjeaj nezadovoljstva ako je se nasilno ili naglo sprijei; i to naroito vrijedi za
osobe slabog intelekta.
esto se pretpostavljalo da su ivotinje u prvom redu stvorene kao drutvena bia i da se zato
osjeaju nelagodno kad su jedne od drugih odvojene, a ugodno dok su zajedno. Alo mnogo je
vjerojatnije miljenje da su se takva osjeanja po prvi put razvila kako bi se te ivotinje, koje e
od ivota u zajednici imati korist, navele da ive zajedno. Upravo na isti nain kao to je osjeaj
gladi i uivanje pri jelu, bez sumnje, od samog poetka bio steen da bi se tako ivotinje
pokrenule da jedu. Osjeaj zadovoljstva u drutvu vjerojatno je proirenje roditeljske ljubavi ili
one sa strane poroda; to, pak, proirenje mogue je poglavito pripisati prirodnom odabiru, ali
djelomino moda i pukoj navici. Jer kod onih ivotinja koje su osjetile blagodati ivei u bliskoj
povezanosti, one jedinke koje su osjeale najvee zadovoljstvo u drutvu najbolje su mogle
izbjei razne opasnosti, dok su one koje su se najmanje brinule za druge lanove i koje su ivjele
osamljeno stradavale u veem broju. to se tie postanka roditeljske ljubavi i one sa strane
poroda, koja oito lei u temelju drutvenih naklonosti, beznadno je svako domiljanje. ali
moemo zakljuiti da je ona u velikoj mjeri dobivena prirodnim odabirom. Tako je sigurno bilo
barem u sluaju onoga neobinog i suprotnog osjeanja mrnje meu najbliim srodnicima, kao
to je to kod pela radilica koje ubijaju svoju brau trutove i kod matica koje ubijaju svoje sestre-
matice; ta elja za unitenjem svojih najbliih srodnika, umjesto da ih se ljubi, ovdje je bila u
slubi zajednice.
Nadasve vano osjeanje simpatije razlino je od osjeanja ljubavi. Majka moe strastveno
voljeti svoje edo koje mirno spava, ali teko da se moe rei da prema njemu osjea simpatiju.
Neija ljubav prema svome psu nije isto to i simpatija, a to isto vrijedi za ljubav psa prema
svome gospodaru. Adam Smith je neko ustvrdio, kao i Gosp. Bain u novije vrijeme, da se
osnova za simpatiju nalazi u naem snanom zadravanju sjeanja na vlastita stanja negdanjega
60
bola ili uitka. Stoga pogled na drugu osobu koja trpi od gladi, hladnoe, umora, oivljuje u
nama neko sjeanje na ona stanja koja su, ak dok samo mislimo na njih, bolna. Mi smo dakle
skloni ublaiti patnje drugih kako bismo istodobno ublaili vlastite mune osjeaje. Na slian
nain upueni smo da uestvujemo u zadovoljstvima drugih. (
17
) Ali ja ne mogu razumjeti kako
s tog gledita objasniti injenicu da neka osoba koju volimo izaziva simpatiju u neizmejrno
veem stupnju nego ona prema kojoj smo ravnoduni. Ve sam pogled na patnju, neovisno o
ljubavi, bio bi dovoljan da se u nama probude iva sjeanja i asocijacije. Simpatija se prvobitno
mogla pojaviti onako kako smo ranije spomenuli; ali sada ona je, kako se ini, prela u nagon koji
je posebno usmjeren prema voljenim predmetima, na isti nain kao to je strah u ivotinja
posebno usmjeren na neke neprijatelje. Budui da se simpatija tako usmjerava, svoje granice iri i
uzajamna ljubav meu lanovima jedne te iste zajednice. Neki tigar ili lav nesumnjivo osjea
simpatiju, odnosno suosjea u patnjama svojeg mladuneta, ali ne i u patnjama neke druge
ivotinje. U izrazito drutvenih ivotinja to osjeanje protegnut e se vie ili manje, kao to nam
je poznato, na sve lanove zajednice. U ovjeanstvu, kao to je pokazao Gosp. Bain, mo
simpatije pojaana je vjerojatno sebinou, iskustvom i oponaanjem, jer mi se nosimo nadom
da e nam se zauzvrat za nau ljubaznost prema drugima uzvratiti dobrotom; i moda je
nedvojbeno da se osjeaj simpatije biva mnogo ojaan navikom. Ma koliko bio sloen nain na
koji je to osjeanje moglo nastati, poto je od velike vanosti za sve one ivotinje koje se
meusobno pomau i brane, ono mora da se poveavalo putem prirodnog odabira jer one
zajednice koje su imale najvei broj suosjeajnih lanova doivljavale su procvat i imale najvie
potomaka.
U mnogo sluajeva nemogue je presuditi jesu li neki drutveni nagoni steeni putem prirodnog
odabira ili su neizravni rezultat drugih nagona i sposobnosti, kao to su simpatija, razum,
iskustvo i sklonost oponaanju; ili, dalje, da nisu naprosto rezultat dugotrajne navike. Jedan tako
vaan nagon kao to je postavljanje strae da se zajednica zatiti od opasnosti, teko da je mogao
biti neizravan rezultat neke druge sposobnosti; stoga on mora da je steen izravno. S druge strane,
navika koju imaju mujaci nekih drutvenih ivotinja da zajednicu brane i da napadaju njene ili
neprijatelje ili svoj plijen zajedno, moda je mogao proizai iz uzajamne simpatije; ali smionost i
u veini sluajeva snaga morali su biti prethodno steeni, vjerojatno pomou prirodnog odabira.
61
Meu raznim nagonima i navikama, neki su jai od drugih, to jest, oni kad se vre pruaju vie
zadovoljstva nego drugi i vie tjeskobe kad se sprijee; ili, to je vjerojatno podjednako vano,
oni se postojanije prenose putem nasljeivanja bez izazivanja nekakva posebnog osjeaja
zadovoljstva ili bola. Znamo sami da je neke navike mnogo tee suzbiti ili promijeniti nego
druge. Otuda u ivotinja moe se esto opaziti kako nastane borba izmeu razliitih nagona, ili
izmeu nekog nagona i neke ustaljene sklonosti; kao kad neki pas goni zeca i viknu mu da se
vrati, on stane, oklijeva, krene iznova ili se posramljen vrati svome gospodaru; ili borba izmeu
ljubavi neke kuje prema svojoj tenadi i ljubavi prema svome gospodaru jer se moe opaziti kako
se ulja k njima, kao napola posramljena to ne prati gospodara. Ali najudniji primjer, meni
poznat, gdje jedan nagon nadvlada drugi jest nagon seljenja koji nadjaa majinski nagon. Prvi je
strahovito jak i zarobljena ptica e, kad joj doe njezino vrijeme, svojim grudima udarati o
reetke svog kaveza sve dok sva ne bude operuana i krvava. On nagoni mlade losose da iskau iz
slatke vode gdje bi mogli i nadalje ivjeti i tako nehotice poine samoubojstvo. Svakome je
poznato koliko je jak majinski nagon koji ak plaljive ptice tjera da se suoe s velikom pogibli,
iako s ustezanjem i u suprotnosti s nagonom samoodranja. Ipak, nagon seljenja tako je moan da
u kasnu jesen lastavice i piljci (Delichon urbica, o. pr.) esto napuste svoje nejake ptie,
ostavivi ih da jadno skonaju u svojim gnijezdima.(
16
)
Moemo opaziti da neki nagonski poriv, ako je vrsti na bilo koji nain od vee koristi nego neki
drugi ili suprotan nagon, putem prirodnog odabira pretvorit e se u jo snaniji i od ta dva
nagona, jer e jedinke u kojih je on najrazvijeniji preivljavati u najveem broju. Moe se doista
sumnjati je li ti sluaj s nagonom seljenja u odnosu na majinski nagon. Velika postojanost ili
trajno djelovanje prvog nagona u neka godinja doba i tijekom cijelog dana mogu da mu
povremeno dadnu neogranienu mo.
ovjek je drutvena ivotinja. - Svatko e priznati da je ovjek drutveno bie. Vidimo to u
njegovu zazoru od samoe i u njegovoj elji za drutvom i izvan svoje obitelji. Samica je jedna
od najteih kazna na koju se ovjek moe osuditi. Neki autori pretpostavljaju da su ljudi
prvobitno ivjeli u pojedinanim porodicama, ali dan-danas, iako pustoima nekih divljih zemalja
lutaju porodice pojedinano, ili samo dvije ili tri zajedno, one su vazda, koliko ja mogu otkriti, s
porodima koje ive u toj istoj oblasti prijateljski povezane. Takve se porodice prigodice sastaju
na vijeanje i ujedinjuju se radi zajednike obrane. Nije protudokaz da divljak nije drutvena
62
ivotinja ni injenica da plemena koja nastavaju susjedne oblasti gotovo neprestance meu
sobom ratuju, jer se drutveni nagoni nikad ne proteu na sve jedinke iste vrste. Sudei iz
analogije prema veini majmuna, vjerojatno je i rani majmunoliki ovjekov predak isto tako bio
drutven, ali to za nas i nije od osobite vanosti. Iako ovjek, onakav kakav postoji danas, koji je
izgubio nagone koje su mogli imati njegovi prvobitni preci, ima samo malo osebujnih nagona,
ipak to nije razlog da on nije mogao, iz nekoga vrlo dalekog razdoblja, sauvati neki stupanj
nagonske ljubavi i simpatije za svoje sudrugove. Svi mi zaista smo svjesni da takve osjeaje
simpatije imamo, (
17
) ali naa svijest nam ne kae jesu li oni nagonski, tj. jesu li postali davno,
na isti nain kao i u niih ivotinja, ili ih je svatko od nas stekao u svojim ranim godinama.
Budui da ovjek jest drutvena ivotinja, vjerojatno je takoer da je on naslijeivao nekakvu
sklonost da bude vjeran svojim sudrugovima jer to je zajednika osobina veine drutvenih
ivotinja. On bi isto tako bio imao neku sposobnost da vlada samim sobom i moda da slua
vou svoje zajednice. On bi bio jo imao nasljednu sklonost da, zajedno s drugima, brani svoje
blinje i bio je spreman pomagati im na svaki nain ako to nije odvie u sukobu s njegovim
vlastitim dobrom ili njegovim jakim eljama.
U iskazivanju pomoi lanovima iste zajednice, drutvene ivotinje koje su na samom dnu
ljestvice rade to gotovo iskljuivo voene razliitim nagonima, a ivotinje koje su na viem
stupnju rade to takoer u velikoj mjeri pod vodstvom posebnih nagona, ali njih isto tako
djelomino pokree uzajamna ljubav i simpatija, oito uz neku koliinu razuma. Iako ovjek,
kako smo ve rekli, nema nikakve posebne nagone koji bi ga uputili kako pomagati svojim
blinjima, ipak on jo ima sklonosti i, zahvaljujui svojim usavrenim umnim sposobnostima, u
tom pogledu prirodno se jako usmjerava po razumu i iskustvu. Isto tako, nagonska simpatija
svakako navodi ovjeka da jako cijeni odobravanje sa strane svojih blinjih jer, kako je jasno
pokazao Gosp. Bain, (
20
) elja za pohvalom i snaan osjeaj slave, a jo vie strah od prezira i
sramote, nastaju uslijed djelovanja simpatije. Dosljedno tome, mora da je ovjek uvelike bio
pod utjecajem elja, odobravanja i prijekora svojih blinjih, koje su oni izraavali svojim
kretnjama i govorom. Pa tako drutveni nagoni, koje je ovjek morao stei jo dok je bio u vrlo
sirovom stanju, i koje su vjerojatno bili stekli jo njegovi prvobitni majmunoliki preci, daju jo
uvijek poticaj nekim njegovim najboljim inima, ali njegovi ini upravljaju se u velikoj mjeri
prema eljama i sudu njegovih blinjih i, naalost, jo ee prema vlastitim jakim, sebinim
63
eljama. Ali budui da se osjeanja ljubavi i simpatije te mo samosvladavanja ojaavaju
navikom, a mo razmiljanja postaje jasnijom dotle da ovjek zna ispravno prosuditi o miljenju
svojih blinjih, on se osjea primoranim, neovisno o kratkoronom zadovoljstvu ili boli, da
postupa po odreenim pravilima. On je tada u stanju rei: Ja sam najvii sudac svoga ponaanja, i
da se posluim Kantovim rijeima: Ja neu da u svojoj osobi povrijedim dostojanstvo
ovjeanstva.
Dugotrajniji drutveni nagoni pobjeuju manje izdrljive nagone. - Jo nismo, ipak, razmotrili
glavnu toku oko koje se vrti cijelo ovo pitanje moralnog osjeaja. Zato netko osjea da se mora
pokoriti radije jednoj nagonskoj elji, a ne drugoj? Zato gorko ali ako je popustio jakom porivu
samoodranja i nije riskirao svoj ivot da spasi ivot blinjega; ili zato se kaje ako je ukrao
hranu primoran velikom glau?
Prije svega, bjelodano je da su u ovjeanstvu nagonski porivi ili impulsi razliitih stupnjeva
jakosti; neka mlada i bojaljiva majka, tjerana svojim majinskim nagonom, ne oklijevajui ni
asa, uletjet e u najveu opasnost za svoje dijete, ali ne i za bilo kojeg blinjega. Mnogi ljudi,
ak i djeaci, koji nikad prije nisu riskirali svoj ivot za nekog drugoga, ali su u njima bile dobro
razvijene hrabrost i simpatija, prezrevi nagon samoodranja, bacili su se odjednom u bujicu da
spase blinjega koji se davi. U tome sluaju, ovjeka goni ona ista nagonska pobuda koja je bila
uzrokom da je i onaj junaki mali ameriki majmun, kao to smo opisali ranije, napao velikog i
stranog pavijana da spasi svog uvara. ini se da su radnje koje smo gore opisali jednostavno
rezultat injenice da drutveni i majinski nagoni imaju veu snagu od bilo kojega drugog nagona
ili pobude, jer one su tako brzo izvrene da bi dole od razmiljanja, ili da bi bile od osjeanja
zadovoljstva ili boli, premda bi onemoguene mogle izazvati teku nelagodu.
Svjestan sam da neki tvrde kako radnje koje su, kao u gore navedenim sluajevima, izvedene
impulzivno ne spadaju u podruje moralnog osjeanja i da se ne mogu zvati moralnima. Oni
ograniavaju taj izraz na radnje koje su uinjene promiljeno, nakon svladavanja nekih suprotnih
elja ili za radnje koje su izazvane kakvom uzvienom pobudom. Ali ini se da je jedva mogue
povui neku otru crtu da se razlue spomenute dvije vrsti radnji iako se stvarno mogu
razlikovati. to se upravo uzvienih pobuda tie, zabiljeeni su mnogi primjeri gdje su barbari,
bez nekakog osjeaj za ope dobro ovjeanstva i ne postupajui prema bilo kakvoj religioznoj
pobudi, promiljeno radije rtvovali svoje ivote (
21
) nego da bi izdali svoje sudrugove; a takvo
64
ponaanje zasigurno treba smatrati moralnim. to se tie promiljanja i pobjede nad suprotnim
pobudama (motivima), ivotinje se mogu kolebati izmeu suprotnih nagona kad valja spasavati u
opasnosti svoj porod ili drugove, a ipak njihove radnje, iako su za dobro drugih, neemo nazvati
moralnima. Uostalom, i mi kad neto inimo vrlo esto, radit emo to naposljetku bez
promiljanja ili oklijevanja, i tada se to teko moe razlikovati od nagona, a ipak jamano nitko
nee smatrati da je zato takva radnja prestala biti moralna. Naprotiv, svi mi osjeamo da se za
neki in ne moe smatrati da je savren ili da je uinjen na najplemenitiji nain, ako nije uinjen
impulzivno, bez razmiljanja ili muke, onako kako radi ovjek kome su takva poeljna svojstva
uroena. Onaj tko se mui da nadvlada svoj strah ili manjak simpatije prije svog djelovanja,
zasluuje, meutim, u neku ruku vee povjerenje od ovjeka kojeg na dobar in bez naprezanja
navodi njegovo uroeno raspoloenje. Kako nismo kadri praviti razliku meu motivima, sve
radnje neke klase svrstavamo meu moralne ako ih je uinilo neko moralno bie. Moralno bie je
ono koje je kadro usporeivati svoje prole i budue ine ili motive, te ih odobrava ili osuuje.
Nemamo razloga pretpostaviti da ijedna nia ivotinja ima tu sposobnost; stoga kad se neki
majmun suoi s opasnou da spasi svog druga ili kad se pobrine za neko majmunsko siroe,
njegovo ponaanje neemo nazvati moralnim. Ali u sluaju ovjeka, kojega jedinog sa sigurnou
moemo smatrati moralnim biem, radnje odreene klase zovu se moralnima, bilo da su uinjene
promiljeno nakon borbe sa suprotnim pobudama, ili iz uinaka polako steene navike, ili
impulzivno putem nagona.
Ali vratimo se naem neposrednijem predmetu. Premda su neki nagoni jai od drugih, pa time
vode odgovarajuim radnjama, ipak ne treba drati da su drutveni nagoni u ovjeka obino jai,
ili da su putem dugotrajne navike postali jai nego, primjerice, nagoni samoodranja, gladi,
poude, osvete itd. Zato onda ovjek ali, ak ako se trudi da suzbije neko takvo aljenje, to se
poveo radije za jednim prirodnim porivom nego za drugim; i zato i nadalje osjea da zbog svog
vladanja mora aliti? U tom pogledu ovjek se duboko razlikuje od niih ivotinja. Mislim,
meutim, da mi moemo donekle jasno obajsniti razlog te razlike.
Zbog djelovanja svojih duhovnih sposobnosti, ovjek ne moe izbjei razmiljanje: dojmovi i
slike iz prolosti neprekidno i razgovjetno prolaze njegovim duhom. U onih ivotinja, pak, koje
trajno ive u nekom drutvu, drutveni nagoni su prisutni uvijek i uporno. Takve su ivotinje
uvijek spremne da dadu znak za opasnost, da brane zajednicu ili da prue pomo svojim
65
drugovima u skladu sa svojim navikama; one u svako vrijeme prema njima osjeaju, bez poticaja
neke posebne strasti ili elje, neki stupanj ljubavi i simpatije; ako su dugo od njih odvojene, one
su nesretne, a u njihovu drutvu su sretne. Tako je i snama. ovjek koji ne bi posjedovao takve
osjeaje bio bi neprirodno udovite. S druge strane, elja da se utai glad ili zadovolji neka
strast, npr. osveta, po samoj svojoj naravi je privremena i za neko vrijeme moe biti potpuno
zadovoljena. Nije lako, a moda je i jedva mogue, posve ivo zamisliti osjeanje, na primjer,
gladi a, doista, kako je vieput reeno, ni bilo koje druge patnje. Nagon samoodranja se osjeti
samo u prisutnosti neke opasnosti i mnogi straljivac mislio je za sebe da je hrabar sve dok se sa
svojim neprijeteljem nije sreo licem u lice. Hlepnja za tuim vlasnitvom moda je jednako
postojana kao i svaka druga elja, ali ak i u tom sluaju zadovoljenje stvarnim posjedovanjem
izaziva slabiji osjeaj nego to je sama elja: mnogi kradljivac, kome kraa nije navika, poto je u
krai uspio, udio se zato je neto ukrao.
Prema tome, budui da ovjek ne moe sprijeiti da stari dojmovi stalno ne prolaze njegovim
duhom, on je prisiljen usporeivati slabije dojmove o, na primjer, negdanjoj gladi, ili o
zadovoljenoj osveti, ili o opasnosti koju je izbjegao na raun drugih ljudi, s nagonom simpatije i
dobrohotnosti spram svojih blinjih, koji je ipak u njegovu duhu nazoan i vazda u nekom
stupnju djelatan. Tada on u svojoj mati osjeti da je dopustio jaem nagonu da prevlada nad onim
koji u usporedbi s njime sada izgleda slabiji pa ga zato neizbjeno obuzme onaj osjeaj
nezadovoljstva kojim je obdaren ovjek, kao i svaka druga ivotinja, da bi mogli slijediti svoje
nagone. Gore spomenuti sluaj lastavice nudi nam jednu, premda izokrenutu, sliku kako jedan
privremeni, ali za neko vrijeme vrlo postojan nagon nadvlada neki drugi koji je obino jai od
svih ostalih nagona. U odreeno godinje doba ini se da su te ptice po cijeli dan obuzete eljom
da odsele; njihove navike se mijenjaju; postaju nemirne, bune su, skupljaju se u jata. Dok ptica
majka hrani svoje ptie ili lei na gnijezdu, majiniski nagon je vjerojatno jai od selidbenog, ali
postojaniji nagon prevlada i, najzad, u trenutku kad joj mladi nisu pred oima, ona poleti i napusti
ih. Stigavi na kraj svoga dugog puta, a selidbeni nagon prestao je djelovati, kakvu li bi grinju
savjesti osjeala svaka ptica ako, obdarena velikom duhovnom sposobnou, ne bi bila u stanju
sprijeiti da se pred njenim duhom neprestano pojavljuje slika njezinih mladih, koji od studeni i
gladi ugibaju na hladnom sjeveru.
66
U trenutku djelovanja, ovjek e nedvojbeno biti sklon slijediti jai poriv i, premda ga on
ponekad moe usmjeriti na najplemenitija djela, mnogo ee navede ga da zadovolji svoje elje,
na raun drugih ljudi. Ali nakon njihova zadovoljenja, kad se proli i slabiji dojmovi usporede s
trajno postojanim drutvenim nagonima, sigurno stie kazna. ovjek se tada osjeti sam sa sobom
nezadovoljan i vie ili manje vrsto odlui da e ubudue raditi drukije. To je savjest, jer savjest
gleda u unatrag i prosuuje prole ine, izazivajui onu vrst nezadovoljstva koje, ako je slabano,
zovemo aljenjem a, ako je estoko grinjom savjesti i kajanjem.
Nema dvojbe da se te senzacije razlikuju od onih koja imamo poto ostali nagoni ili elje
ostanu nezadovoljeni, ali svaki nezadovoljeni nagon ima posve vlastitu poticajnu senzaciju, koju
osjetimo kad smo gladni, edni, itd. ovjek e, pod utjecajem takvih poticaja, putem dugotrajne
navike stei tako savreno samosvladavanje da e se najzad njegove elje i strasti spremno
pokoravati njegovim drutvenim simpatijama i vie meu njima nee biti borbe. ak izgladnjeli
ovjek, ili ovjek koji udi za osvetom, nee misliti na krau hrane, ili na izvrenje svoje osvete.
Mogue je ili, kao to emo kasnije vidjeti, ak je vjerojatno da se navika samosvladavanja, poput
drugih navika, moe naslijediti. Tako ovjek pomou steene a moda i nasljeene navike
napokon dolazi do osjeaja da je za nj najbolje da se pokorava svojim najpostojanijim nagonima.
Zapovjedna rije treba ini se da ukljuuje svijest o postojanju uroenog ili djelomino steenog
postojanog nagona koji joj slui kao vodi, izloen neposluhu. Mi rije treba koristimo tek neto
malo u metaforikom smislu kad kaemo da lovaki psi treba da love, psi pointeri (pokazai) da
pokazuju gdje je lovina, a psi donosai da je donose. Ako zakau i to ne ine, oni zakau u
svojoj dunosti i rade loe.
Ipak, ako se u ovjeku rodi elja ili nagon, koji ga navedu na in protivan dobru drugih, kad o
tome razmilja, jer su oni bili jednako snani, ili snaniji od drutvenog nagona, on nee osjetiti
gorkog aljenja to je tako postupio, ali on e biti svjestan da bi naiao na neodobravanje kad bi
njegov postupak bio znan njegovim blinjima, pa je malo onih koji nemaju ni toliko simpatije da
u takvim okolnostima ne osjeaju nelagodu. No ako on takve simpatije nema, i ako su njegove
elje koje ga u nekom trenutku navode na loe radnje jake, a kad o njima razmilja ne prevladaju
postojani drutveni nagoni, tada je to u biti lo ovjek; (
22
) i jedina preostala pobuda koja jo
takvog obuzdava je strah od kazne i uvjerenje kako e na dugi rok za same njegove sebine
interese biti najbolje da se vie obazire na dobro drugih nego na svoje dobro.
67
Bjelodano je da svaki ovjek moe mirne savjesti zadovoljiti svoje elje ako one nisu u
nesuglasju s drutvenim nagonima, to jest s dobrom drugih ljudi; ali da bi bio posve slobodan od
samopredbacivanja, ili barem od tjeskobe, gotovo je nuno da se kloni neodobravanja sa strane
svojih blinjih, bilo ili ne bilo ono utemeljeno. On ne smije probiti ustaljene navike svog ivota,
naroito ako su one zasnovane na razumu, jer ako to uini zasigurno e osjetiti nezadovoljstvo.
Isto tako, on se ne smije zaobii osudu sa strane Boga ili bogova u koje, suglasno svojoj spoznaji
ili praznovjeruju, moe vjerovati, ali u tom sluaju esto pridolazi dodatni strah od boanske
kazne.
U poetku su na cijeni samo strogo drutvene vrline. - Gore izneseno gledite o prvom
postanku i naravi moralnog osjeaja, koji nam kae to treba initi, i savjesti, koja nas prekorava
ako to ne sluamo, dobro se slae s onim to nam je poznato o nerazvijenom stanju te sposobnosti
u ovjeanstvu. Vrline koje mora da su, barem openito, imali priprosti ljudi, da bi se mogli
udruivati u nekakvu zajednicu, upravo su one za koje jo uvijek drimo da su najvanije. Ali
njih su gotovo iskljuivo iskazivali u odnosu na pripadnike istog plemena, a njima suprotne
postupke nisu smatralu zloinom u odnosu na ljude iz drugih plemena. Nijedno pleme ne bi se
moglo odrati na okupu ako bi ubojstvo, razbojnitvo, izdaja itd. bili opa pojava; stoga su takvi
zloini u granicama istog plemena "udaraju igom vjeite sramote," (
22
) ali uinjeni izvan tih
granica ne izazivaju takvu osudu. Neki sjeveroameriki Indijanac je jako zadovoljan samim
sobom, a priznanje mu odaju i drugi, to je skalpirao nekog pripadnika drugog plemena; a neki
Dyak odrubi glavu nekome koji mu nita nije naudio i sui je kao trofej. Ubijanje djece bilo je
jako raireno diljem svijeta (
23
) i nije nailazilo ni na kakvu osudu, nego se za edomorstvo,
osobito za ubijanje enske djece, smatralo da je za pleme dobro, ili barem da nije tetno.
Samoubojstvo se neko openito nije smatralo zloinom (
24
) nego dapae inom hrabrosti koji
zavreuje potovanje, a jo uvijek se dosta pojavljuje u nekih poluciviliziranih naroda bez osude
jer gubitak pojedinca narod i ne osjeti: koje mu drago objanjenje dali, kao to sam uo od Sir J.
Lubbocka, samoubojstvo je meu najniim barbarima rijetkost. Zapisano je da se neki Indijanac
Thug izrijekom kajao to nije zadavio i opljakao onoliko putnika koliko i njegov otac prije
njega. N anekom nerazvijenom stupnju civilizacije, pljakanje stranaca ak se openito smatralo
dostojnim potovanja.
68
Teki grijeh ropstva bio je gotovo ope rairen, a postupak s robovima esto sramotan. Kako se
barbari ne obaziru na miljenje svojih ena, sa enama se openito postupa kao s robljem. Veina
divljaka posve je ravnoduna spram muka tuinaca, ili ak gledajui ih uiva. Dobro je poznato
da su ene i djeca sjeveroamerikih Indijanaca pomagali pri muenju neprijatelja. Neki divljaci
upravo odvratno uivaju u okrutnosti prema ivotinjama, (
26
) a ovjenost im je nepoznata
krepost. No ipak, osjeaji simpatije i uslunosti ope su raireni, naroito za vrijeme bolesti,
meu lanovima istog plemena, a katkad se proteu i preko plemenskih granica. Dobro je poznata
dirljiva pria Mango Parka o dobroti jedne crnkinje iz unutranjosti prema njemu. Moglo bi se
navesti mnogo primjera plemenite vjernosti divljaka jednih prema drugima, ali ne i prema
strancima; ope iskustvo opravdava pravilo panjolaca: Nikada, nikada ne vjeruj Indijancu. Ne
moe biti vjernosti bez istinitosti i ta temeljna krepost nije rijetka meu lanovima istog plemena:
tako je Mango Park uo kako crnkinje ue svoju djecu da ljube istinu. To je, pak, jedna od vrlina
koja se tako duboko usadi u duhu da je divljaci ponekad, ak uz visoku cijenu, iskazuju i prema
tuincima; ali rijetko se kad smatralo grenim lagati svojim neprijateljima, kako to jasno
pokazuje povijest moderne diplomacije. im je neko pleme priznalo nekoga za vou, neposluh
postaje zloin, a ak puzavo pkoravanje smatralo se svetom vrlinom.
Kako u divlja vremena nitko nije bio u stanju biti koristan ili vjeran svome plemenu bez
hrabrosti, ta osobina je openito izdignuta na najviu razinu; pa premda, u civiliziranim
zemljama, neki dobar ali plaljiv ovjek moe biti zajednici daleko korisniji od nekoga
neustraivog ovjeka, mi i ne mislei nagonski cijenimo tog hrabroga, a ne bojaljivca, ma kako
ovaj bio dobar. S druge straner, opreznost koja se ne odnosi na dobro ostalih, iako je vrlo korisna
vrlina, nikad nije na visokoj cijeni. Budui da nijedan ovjek nije u stanju iskazati vrline koje su
potrebne za dobrobit njegova plemena ako se ne rtvuje, ako se ne svladava i ako nema
ustrajnosti, ta svojstva su bila, u sva vremena, visoko i opravdano vrlo cijenjena. Ameriki
divljak svojevoljno se podvrgava, a da ne pisne, najstranijim mukama kako bi pokazao i ojaao
svoju duhovnu snagu i odvanost, a mi ne moemo a da mu se ne divimo, ili ak divimo se
nekome indijskom fakiru koji, iz nekakve smijene vjerske pobude, visi objeen o neku kuku
zabodenu u njegovo meso.
Druge vrline samonadzora, za koje nije oito ma da stvarno mogu biti usmjerene na dobro
plemena, divljaci nikada ne cijene premda su sada na velikoj cijeni u civiliziranih naroda. Kod
69
divljaka ne odbacuje se ni najvea neumjerenost. Zaprepaujua je ponekad njihova krajnja
rasputenost, da neprirodne zloine i ne spominjemo.(
27
) im je, meutim, openito ustalila
enidba, bila ona monogamna ili poligamna, ljubomora e dovesti do utuvljivanja ideje o enskoj
besprijekornosti; pa kako se to cijenilo, nastojat e se protegnuti i na neudane enske. Vidimo sve
do dana dananjeg kako se to polako iri na pripadnike mukog spola. Spolna istoa zahtijeva
nadasve samosvladavanje; zato je ona u povijesti morala civiliziranog ovjeka bila potovana od
davnih vremena. Stoga se besmisleni ivot u celibatu odavna smatrao vrlinom.(
28
) Odbojnost
spram bestidnosti, koja nam se ini tako prirodnom da pomiljamo kako nam je uroena, i koja je
tako vrijedna pomo istoi, moderna je vrlina koja, kako primjeuje Sir G. Staunton, (
29
)
iskljuivo pripada civiliziranome ivotu. To dokazuju drevni vjerski obredi raznih naroda,
slikarije na zidovima Pompeja i obiaji mnogih divljaka.
Vidjeli smo dakle da divljaci djelovanja smatraju dobrim ili zlim, a tako ih je vjerojatno
promatrao i prvobitni ovjek, samo prema tome koliko se ona na jasan nain odnose na dobrobit
plemena, - ne na dobrobit vrste, niti na dobrobit ovjeka kao pojedinanog lana tog plemena. Taj
zakljuak dobro se slae s miljenjem da je takozvani moralni osjeaj izvorno potekao iz
drutvenih nagona, jer se oboje u poetku odnosi iskljuivo na zajednicu. Poglaviti uzroci niske
moralnosti divljaka, gledano s naeg stajalita, jesu: prvo, suenje simpatije na jedno te isto
pleme; drugo, nedostatne sposobnosti razmiljanja, tako da ne spoznavaju vanost mnogih vrlina
za ope dobro plemena, naroito vrlina samonadzora,; divljaci, na primjer, ne uspijevaju uvidjeti
kako se zla umnoavaju kao posljedica nedostatka umjerenosti, spolne istoe, itd.; i, tree,
nejaka mo samosvladavanja jer ta sposobnost nije pojaavana dugotrajnom, moda nasljednom,
navikom, podukom i religijom.
Ja sam ovdje uao u potankosti o nemoralnosti divljaka (
30
) jer su neki autori u novije vrijeme
izrazili visoko miljenje o njihovoj moralnoj naravi ili su veinu njihovih zlodjela pripisali
pogrenoj dobrohotnosti. (
31
) Ti autori, ini se, temelje svoj zakljuak na tome da divljaci imaju,
a oni zaista imaju, esto i u visokom stupnju, one vrline koje su korisne, ili ak nune, za
opstojnost neke plemenske zajednice.

70
Zakljune primjedbe. - Filozofi derivativne (
32
) kole o moralu prvotno su smatrali da temelj
moralnosti lei u nekom obliku sebinosti, ali je taj u novije vrijeme u "naelu najvee sree."
Sukladno gore iznesenom gleditu, moralni osjeaj fundamentalno je istovjetan s drutvenim
nagonima, a u sluaju niih ivotinja bilo bi apsurdno govoriti o tim nagonima kao razvijenim iz
sebinosti, ili radi sree zajednice. Izraz ope dobro moe se definirati kao sredstva pomou kojih
se moe u punoj snazi i zdravlju uzgojiti najvei mogui broj jedinki, s njihovim savrenim
sposobnostima, u uvjetima kojima su one izloene. Kako su se drutveni nagoni u ovjeka i u
niih ivotinja nedvojbeno razvili istim stupnjevima, bilo bi uputno, ako je provedivo, u oba
sluaja upotrijebiti istu definiciju i kao mjerilo moralnosti uzeti ope dobro ili dobrobit zajednice,
prije nego opu sreu. No toj definiciji moda bi trebalo neko ogranienje za volju politike etike.
Kada netko riskira svoj ivot da spasi ivot blinjega, onda je ini se tonije rei da on radi za
ope dobro ili dobrobit, nego za opu sreu ovjeanstva. Nema sumnje da se dobrobit i srea
pojedinca obino podudaraju, a neko zadovoljno i sretno pleme bolje e napredovati nego neko
koje je nezadovoljno i nesretno. Vidjeli smo da u prvo doba ljudske povijesti izraene elje
zajednice mora da su prirodno znatno utjecale na ponaanje svakog lana; i budui da svi ele
sreu, naelo najvee sree moralo je postati vrlo vanim drugotnim voom i ciljem, pri emu
su drutveni nagoni, ukljuivi simpatiju, sluili uvijek kao glavni poriv, impuls i vodstvo. Tako
se otklanja prigovor da najplemenitiji dio nae naravi poiva na niskom poelu sebinosti; osim
dakako ako neemo sebinou nazvati zadovoljstvo koje osjea svaka ivotinja kad slijedi svoje
nagone, i nezadovoljstvo kad je u tome sprijeena.
Kao to smo upravo primijetili, izraene elje i miljenja lanova iste zajednice, najprije
usmeno a zatim i u pisanom obilku, slue kao vrlo vaan drugotni voa ponaanja, kao pripomo
drutvenim nagonima, ali ponekad s njima i u sukobu. Kao dobar primjer za ovu potonju
injenicu je Zakon asti, tj. zakon o miljenju sebi ravnih, a ne svih sunarodnjaka. Povreda toga
zakona, ak i onda kad se zna da ona uope nije u neskladu s pravom moralnou, u mnogih ljudi
prouzroila je vie duevnih patnji nego neki stvarni zloin. Isti taj utjecaj raspoznajemo i u
gadnom osjeaju stida koji je veina od nas osjetila ak i poslije mnogo godina, kad smo se sjetili
neke sluajne povrede kakva neznatnog ali utvrenog pravila bontona. Sud zajednice obino se
ravna prema nekom grubom iskustvu o onome to je najbolje na dugi rok za sve lanove; ali taj
sud nerijetko je pogrean zbog neznanja i slabe sposobnosti razmiljanja. Stoga u cijelom svijetu
71
svemono vladaju najudniji obiaji i praznovjerja, u posvemanjoj suprotnosti s pravom
dobrobiti i sreom ovjeanstva. Vidimo to u uasnutosti koju osjea neki hindus koji se ogrijeio
o svoju kastu, u sramu muslimanke koja je pokazala svoje lice, i u mnogim drugim primjerima.
Bilo bi teko povui razliku izmeu grinje savjesti u nekog hindusa koji je jeo zabranjenu,
neistu, hranu od one koju osjea kad poini krau, samo to bi prva vjerojatno bila ea.
Mi ne znamo kako su nastala tako mnoga apsurdna pravila ponaanja, kao i toli mnogobrojna
apsurdna religijska vjerovanja, niti kako su u svim dijelovima svijeta tako duboko utisnuta u
ljudsku duu, ali vrijedi primijetiti da neko miljenje, koje se uporno utuvljuje za ranih godina
ivota dok je mozak vrlo prijamljiv za dojmove, ini se da gotovo zadobije narav nagona; a prava
bit nekog nagona u tome je da se za njim ide neovisno o razumu. A mi ne moemo rei zato
neka divlja plemena cijene daleko vie nego druga neke uzviene vrline, primjerice ljubav prema
istini; (
23
) pa ni zato sline razlike postoje ak meu civiliziranim narodima. Kad znamo kako
vrsto su se u ljudskoj dui ukorijenili mnogi udni obiaji i praznovjerja, ne treba nas iznenaditi
to nam vrline samonadzora, koje su tako oslonjene na razum da nam se ine uroenima, moraju
izgledati prirodnima iako ih ovjek u svome ranom stanju nije cijenio.
Unato mnogim izvorima sumnje, ovjek moe redovito i spremno razlikovati izmeu viih i
niih moralnih pravila. Via se zasnivaju na drutvenim nagonima i odnose se na dobro drugih.
Ona nalaze oslonac u odobravanju naih blinjih i u razumu. Nia pravila, iako je neka od njih
teko nazvati niima, na primjer kad zahtijevaju samortvovanje, odnose se poglavito na samog
pojedinca i svoj postanak duguju javnom mnijenju, dozrelom putem iskustva i odgoja, jer tih
pravila u primitivnih plemena nema.
Budui da je ovjek napredovao u civilizaciji, a mala plemena sjedinjavala se u vee zajednice,
i najpriprostiji razum govorio je svakom pojedincu da mora proiriti svoje drutvene nagone i
simpatije na sve lanove istog naroda iako ih osobno ne poznaje. Kad je ta toka jedanput
dosegnuta, onda je samo ostala jedna umjetna smetnja da svoje simpatije protegne na ljude svih
naroda i rasa. Dakako, ako su te ljude od njega odvajale velike razlike u izgledu i navikama,
iskustvo nam naalost pokazuje kako dugo vremena mora proi prije nego to ih ponemo gledati
kao svoje blinje. ini se da je simpatija dalje od podruja ovjeka, to jest ovjenost prema
niim ivotinjama, jedna od posljednjih moralnih steevina. Divljaci je oito nemaju, izuzev
prema svojim ivotinjama-miljenicima. Kako malo bijae poznata starim Rimljanima, vidi se po
72
njihovim odvratnim gladijatorskim igrama. Pravi pojam ovjenosti, koliko sam mogao vidjeti,
bio je nov veini gaua iz pampasa. Ta vrlina, jedna od najplemenitijih kojima je ovjek obdaren,
ini se da je nastala sluajno iz naih simpatija koje su bile sve njenije i sve su se vie irile, dok
se nisu rairile na sva osjeajna bia. im je tu vrlinu poela cijeniti i u ivot provoditi nekolicina
ljudi, ona se putem poduke i primjera, a konano putem javnog mnijenja, proirila na mlade.
Najvii stupanj to ga u svojoj moralnoj kulturi moemo dostii je onaj kad spoznamo da
trebamo nadzirati svoje misli i "ak ni u najdubljoj primisli ne snovati ponovno grijehe koji su
nam prolost uinili tako ugodnom." (
24
) Sve to neko zlo djelo ini duhu privlanim, znatno
olakava njegovo izvrenje. Kao to je davno rekao Marko Aurelije: "Kakve su ti obino misli,
takav je i znaaj tvog duha, jer je dua obojena mislima." (
25
)
Na veliki filozof Herbert Spencer nedavno je objasnio svoje poglede na moralni osjeaj. On
kae: "Drim da je iskustvo o koristi, organizirano i uvrivano kroz sve minule narataje
ljudske rase, proizvelo odgovarajue preinake koje su se, neprekidnim prenoenjem i
nakupljanjem, u nama pretvorile u izvjesne sposobnosti moralne intuicije - u izvjesne emocije
koje odgovaraju ispravnom i loem vladanju, koje oito nemaju nikakva temelja u pojedinanim
iskustvima o korisnosti." Kako mi se ini, nije ni najmanje po sebi nevjerojatno, da su plemenite
sklonosti vie ili manje jako nasljedne, jer sam uo, da i ne spominjem razliite udi i navike koje
se prenose u nasljee kod mnogih naih domaih ivotinja, o sluajevima u kojim se elja za
kraom i sklonost laganju stalno pojavljuje u porodicama naih niih stalea; i budui da je
kraa u imunim klasama vrlo rijedak prijestup, teko je proglasiti sluajnou kad se ta sklonost
pojavi u dva ili tri lana iste porodice. Ako su pak nasljedne loe sklonosti, onda je vjerojatno da
se jednako tako nasljeuju i dobre. Ako se iskljui to naelo nasljeivanja moralnih sklonosti, ne
moemo razumjeti razlike za koje se smatra da u tom pogledu postoje meu ljudskim rasama. O
tome, meutim, teko da imamo dovoljno dokaza.
ak u djelominom nasljeivanju sklonosti prema vrlinama mora da je bilo golema pomo
onome prvobitnom porivu, koji je izravno proizaao iz drutvenih nagona a posredno iz
odobravanja naih blinjih. Ako na trenutak prihvatimo da su se sklonosti ka vrlinama
nasljeivale, ini se vjerojatnim, barem to se tie ednosti, umjerenosti, ovjenosti prema
ivotinjama, itd. da su one najprije utiskivane u duevnu organizaciju putem navike, poduke i
primjera, neprekidno kroz vie narataja iste porodice, a u nekom posve podreenom stupnju, ili
73
nikako, putem pojedinaca koji su, imajui takve vrline, uspijevali u borbi za ivot. Glavni izvor
sumnje glede takvog nasljeivanja za mene je taj to bi se, po tome istom naelu, oni besmisleni
obiaji, praznovjerja i ukusi, poput gnuanja nekog hindusa prema neistoj hrani, trebali
nasljeivati. Premda to po sebi moda nije manje vjerojatno nego da ivotinje mogu stei
nasljedni ukus za neke vrste hrane ili strah od nekih neprijatelja, nisam naiao ni na kakav dokaz
koji bi potvrdio nasljednost praznovjernih obiaja ili besmislenih navika.

Naposljetku, drutveni nagoni, koje je ovjek, kao i nie ivotinje, stekao nesumnjivo za dobro
zajednice, bit e da su jo otpoetka u njemu porodili neku elju da pomae svojim drugovima i
neki osjeaj simpatije. Takvi porivi bit e da su mu ve u vrlo rano doba sluili kao nekakvo
grubo pravilo za razlikovanje ispravog i neispravnog. Ali njegova se moralna razina sve vie i
vie podizala to je ovjek postupno sve vie napredovao u svojoj intelektualnoj snazi i bio sve
sposobniji uvidjeti sve udaljenije posljedice svojih ina, to je sve vie stjecao znanje, potrebno
za odbacivanje tetnih obiaja i praznovjerja; to se sve vie i vie obazirao ne samo na dobro
nego i na sreu svojih blinjih; to su njegove simpatije, potpomognute navikom, proisteklom iz
korisnog iskustva, poduavanja i primjera, postajale sve njenije i vrlo rairene, proteui se na
ljude svih rasa, na tupave, sakate i druge nekorisne lanove drutva i, na koncu konca, na nie
ivotinje. A moralisti derivativne kole i neki od intuitivista priznaju da se moralna razina poela
uzdizati jo u jedno davno doba ljudske povijesti. (
37
)
Kao to se moe ponekad promatrati borba to se vodi meu raznim nagonima niih ivotinja,
ne smije nas iznenaivati da i u ovjeka mora biti borbe izmeu njegovih drutvenih nagona i
vrlina koje su iz njih nastale i njegovih niih, a ipak trenutano jaih, poriva i elja. Tim manje
nas to, kao to je primjetio gosp. Galton, (
38
) iznenauje budui da je ovjek iz barbarskog stanja
izaao u razmjerno bliskoj prolosti. Poto smo podlegli nekoj napasti, obuzme nas osjeaj
nezadovoljstva, nalik nezadovoljstvu koje osjetimo kad nisu zadovoljeni neki drugi nagoni, u
ovom sluaju zvanom savjest. Mi, naime, nismo u stanju sprijeiti da negdanje slike i dojmovi
neprekidno ne prolaze naim duhom i da ih u njihovu oslabljenu stanju usporeujemo s vazda
prisutnim drutvenim nagonima, ili s navikama koje su dobivene u ranoj mladosti i uvrivane
tijekom cijeloga naega ivota, moda i naslijeene, tako da na kraju izgledaju snane gotovo kao
nagoni. Glede buduih narataja nema razloga bojati se da e drutveni nagoni oslabjeti i
74
smijemo oekivati da e kreposne navike ojaati, ustaljene moda putem nasljea. U tom sluaju,
borba izmeu naih viih i niih poriva bit e manje ljuta, a triumfirat e krepost.

Saetak dvaju posljednjih poglavlja. - Nema sumnje da postoji neizmjerna razlika izmeu
duha najnieg ovjeka i duha najvie ivotinje. Kad bi neki ovjekoliki majmun mogao o sebi
nepristrano suditi, priznao bi da, iako je kadar vjeto isplanirati pljaku nekog vrta, iako moe
upotrebljavati kamenje za borbu ili za otvaranje oraha, misao o preradi kamena u neko orue ipak
potpuno stoji izvan njegova domaaja. Nadalje, priznao bi, da jo manje moe slijediti neko
metafiziko razmiljanje, ili rjeavati matematiki problem, ili razmiljati o Bogu, ili se diviti
nekom sjajnom prizoru u prirodi. Neki majmuni, meutim, vjerojatno bi izjavili da se oni mogu
diviti, i da se dive, obojenoj koi i krznu svojih spolnih partnera. Oni, iako mogu pomou svojih
krikova postii da drugi majmuni razumiju neke od njihovih zapaanja i jednostavnije elje,
priznali bi da njihovim duhom nije nikad prola misao da pomou odreenih glasova izraze
odreene pojmove. Oni bi mogli istaknuti da su spremni na razne naine pomoi pripadnicima
vlastitog opora, riskirati za njih i svoj ivot, i preuzeti brigu za njihovu siroad; ali, isto tako,
morali bi potvrditi da je nesebina ljubav za sve ive stvorove, ta najplemenitija ovjekova
osobina, posve izvan njihove moi shvaanja.
Pa ipak, razlika u duhu izmeu ovjeka i najviih ivotinja, ma koliko da je velika, zasigurno je
u stupnju a ne u vrsti. Vidjeli smo da osjeaji i intuicije, razne emocije i sposobnosti, kao to su
ljubav, pamenje, pozornost, znatielja, oponaanje, razum, itd, kojima se ovjek ponosi, mogu
nai u nekakvom poetnom, ili ak kadikad u dobro razvijenom stanju, u niih ivotinja. One su
takoer kadre za neko nasljedno poboljanje, kao to smo vidjeli u domaeg psa u usporedbi s
vukom ili akalom. Ako se ustvrdi da su neke sposobnosti, kao samosvijest, apstrakcija, itd.
iskljuivo ovjekova posebnost, onda je zaista mogue da su one uzgredni rezultati drugih visoko
razvijenih intelektualnih sposobnosti, a one su opet poglavito rezultat stalne uporabe vrlo
razvijenog govora. U kojoj dobi novoroeno dijete ovlada sposobnou apstrahiranja, ili kada
postane svjesno i pone razmiljati o vlastitom postojanju? Nismo u stanju odgovoriti; niti
moemo odgovoriti gledajui uspon organskom ljestvicom. Govor kao napola-vjetina i napola-
nagon jo uvijek nosi biljeg svoje postupne evolucije. Uzviena vjera u Boga ne pojavljuje se
posvuda gdje ima ovjeka, a vjerovanje u djelatne duhovne sile prirodno slijedi iz ovjekovih inih
75
duhovnih sposobnosti. Moralni osjeaj ini moda najbolju i najviu razliku izmeu ovjeka i
niih ivotinja, ali ne trebam vie nita rei o tom predmetu poto sam se maloprije toliko
potrudio da pokaem kako drutveni nagoni, - to prvobitno poelo ovjekova moralnog
ustrojstva (
39
) - uz pomo djelatnih intelektualnih moi i uinaka navike, prirodno vode do
zlatnog pravila: "to eli da ljudi ine tebi, to isto ini ti njima," i to je temelj moralnosti.
O jednome od sljedeih poglavlja uinit u neke primjedbe o vjerojatnim koracima i sredstvima
po kojima se postupno razvila nekolicina ovjekovih duhovnih i moralnih sposobnosti.
Nepotrebno je poricati da je to mogue kad svakodnevno taj razvitak gledamo u svakog djeteta; i
kad moemo pratiti savrenu postupnost od duha kakvoga potpunog idiota, nieg od duha i
najnie ivotinje, do duha kakvog Newtona.


etvrto poglavlje
O NAINU OVJEKOVA RAZVITKA IZ NEKOGA NIEG OBLIKA
Varijabilnost tijela i duha u ovjeka . Nasljednost Uzroci varijabilnosti Zakoni varijacije isti
su kod ovjeka i niih ivotinja Izravno djelovanje ivotnih uvjeta Uinci poveane uporabe
ili neuporabe dijelova Zaustavljeni razvitak Vrnue ili reverzija Korelativna varijacija
Porast stanovnitva Smetnje porastu stanovnitva Prirodni odabir ovjek najdominantnija
ivotinja na svijetu Vanost njegova tjelesnog ustrojstva Zbog ega je ovjek dobio uspravan
stav Posljedice u ustrojstvu Smanjivanje onjaka Poveanje i promjena oblika lubanje
Ogoljelost Odsutnost repa Golorukost ovjeka.

U prvome poglavlju vidjeli smo kako homologna ustrojstva u ovjeka, njegov embrioloki
razvitak i rudimenti koji su se jo sauvali, na najjasniji nain pokazuju da je on potekao od
nekog nieg oblika. Posjedovanje uzvienih duhovnih sposobnosti ne predstavlja nesvladiv
prigovor tom zakljuku. Da se neko majmunoliko stvorenje moglo preobraziti u ovjeka, taj rani
oblik, kao i mnotvo naknadnih karika, morali su nuno varirati u duhu i tijelu. O tome je
nemogue dobiti izravan dokaz; ali ako se moe pokazati kako ovjek sada varira da njegove
varijacije izazivaju isti opi uzroci, i da se pokoravaju istim opim zakonima, kao i u sluaju
niih ivotinja tada jedva ima sumnje da su se i negdanje meu-spone mijenjale na isti nain.
76
Isto tako, mora da su se donekle tako gomilale i uvrivale varijacije na svakome slijedeem
stupnju podrijetla.
injenice i zakljuci koji e se iznijeti u ovom poglavlju odnose se gotovo iskljuivo na
vjerojatna sredstva kojima je obavljena ovjekova preobrazba, imajui pred oima njegovo
tjelesno ustrojstvo. Sljedee poglavlje bit e posveeno razvitku njegovih intelektualnih i
moralnih sposobnosti. No ovo razmatranje tie se i postanka razliitih rasa ili vrsta ovjeanstva,
koji god izraz da se eli.
Bjelodano je da je ovjek sada podloan belikoj varijabilnosti. Ni dvije jedinke iste rase nisu
posve jednake. Moemo usporediti milijune lica i svako e biti drukije. Isto tako postoji velika
raznolikost u omjerima i veliini raznih dijelova tijela, pri emu je jedna od najeih razlika u
duini goljenica. (
1
) Iako u nekim dijelovima svijeta prevladava izduena lubanja a u drugim
prevladava kratka, ipak ak unutar iste rase postoji velika razlika u obliku, primjerice u uroenika
Amerike i June Australije, (ova posljednja rasa vjerojatno je po krvi, obiajima i govoru ista i
homogena kao ni jedna druga) pa ak u stanovnika jednoga tako zatvorenog podruja kao to su
Sendviki* otoci. (
2
) Jedan ugledni zubar me uvjerava da gotovo jednaka raznolikost postoji i u
zubima, kao u licima. Glavne arterije teku tako esto nenormalno da se smatralo, za kirurke
zahvate, korisnim na osnovu 12000 trupala izraunati uestalost svakog pojedinog toka. (
3
)
Nadasve su promjenljivi miii. Tako je za none miie Prof. Turner (
4
) utvrdio da na vie od
pedeset tjelesa ni dva nisu bila strogo jednaka, a u nekih su bila znatna odstupanja. Prof. Turner
dodaje da se sposobnost izvoenja pokreta, koji su vlastiti tim miiima, morala, u skladu s vie
odstupanja, preinaiti. Gosp. J. Wood kae (
5
) da je u trideset i est osoba naao 295 miinih
varijacija, a pri drugom ispitivanju istog broja osoba ak 558 varijacija, pri emu je obje strane
tijela raunao kao jednu. U ovom potonjem uzorku, ni jedno od preko 36 tjelesa nije bilo bez
ikakvog odstupanja, ako kao jerilo uzmemo opise miinih sustava u anatomskim udbenicima.
Samo jedno tijelo imalo je izvanredno velik broj od dvadeset i pet razliitih abnormalnosti. Isti
mii ponekad varira na mnogo naina tako da je Prof. Macalister opisao (
6
) ak raznih varijacija
u miia palmaris accessorius.
Glasoviti stari anatom Wolf (
7
) tvrdi da su utrobni dijelovi tijela promjenljiviji od vanjskih:
Nulla particula est quae non aliter et aliter in aliis se habeat hominibus. /Nema ni jednog djelia
77
a da u raznim ljudima uvijek ne bi bio drukiji/. ak je napisao raspravu o izboru tipinih
primjera utrobnih organa za prikazivanje. Rasprava o idealnoj jetri, pluima, bubrezima, itd., kao
i o ljudskome boanskom licu, udnovato zvui u naim uima.
Varijabilnost ili raznolikost duhovnih sposobnosti kod ljudi iste rase, da ne spominjemo jo
vee razlike meu ljudima razliitih rasa, tako je poznata da ovdje o tome nije potrebno
prozboriti ni rijei. Tako i kod niih ivotinja, kao to je pokazano pomou vie primjera u
prethodnom poglavlju. Svi koji su imali posla sa zvjerinjacima priznat e tu injenicu a vidimo to
jasno u naih pasa i drugih domaih ivotinja. Brehm posebno istie da je svaki majmun od onih
koje drao u zatoenitvu u Africi imao posebnu ud i raspoloenje. On spominje jednog pavijana
koji se isticao svojom inteligencijom. I uvari u Zoolokom vrtu upozorili su me na jednog
majmuna, pripadnika majmunima Novog svijeta, koji je takoer zapaen zbog inteligencije.
Rengger, takoer, istie razlinost u raznim duhovnim sposobnostima majmuna pripadnika iste
vrste koje je uzgajao u Paragvaju; a ta raznolikost, dodaje on, djelomino je uroena a djelomino
je rezultat naina na koji su s njima postupali ili kako su ih gajili. (
8
)
Ve sam drugdje (
9
) toliko govorio o nasljeu, da ovdje jedva da jo treba neto dodati. O
nasljeivanju najbeznaajnijih kao i najvanijih znaajki, o ovjeku je prikupljen vei broj
injenica, nego o bilo kojoj nioj ivotinji, premda ih i za ove potonje ima obilato. Tako, glede
duhovnih svojstava, njihovo nasljeivanje je oito u naih pasa, konja i drugih domaih ivotinja.
Osim toga, jamano se nasljeuju posebni ukusi i navike, opa inteligencija, smionost, lo i
dobroudan temperament itd. Kod ovjeka, sline injenice vidimo gotovo u svakoj obitelji; a
sada iz divnih radova gosp. Galtona (
10
) znamo da genijalnost, kao udesna sloena kombinacija
visokih sposobnosti, tei da bude naslijeena; i, s druge strane, isto tako posve je sigurno da se
ludilo i poremeene duhovne sposobnosti odravaju u istim porodicama.
to se tie uzroka varijabilnosti, u svakom sluaju mi smo veliki neznalice, ali moemo vidjeti
da su one, u ovjeka kao i u niih ivotinja, nekako povezane s uvjetima kojima je svaka vrsta
bila izloena tijekom vie narataja. Domae ivotinje variraju vie od onih u prirodnom stanju i
to oito valja pripisati raznovrsnijoj i promjenjivoj naravi njihovih uvjeta. Razliite ljudske rase u
tom pogledu nalikuju domaim ivotinjama i tako biva s jedinkama iste rase kad naseljavaju vrlo
prostrana podruja, kao ona u Americi. Mi vidimo utjecaj raznolikih uvjeta u civiliziranijih
naroda kojih lanovi pripadaju razliitim slojevima i bave se razliitim zanimanjima, pokazujui
78
pri tom viu razinu osobnosti od pripadnika barbarskih naroda. Ali glede jednolikosti divljaka
esto se pretjeralo i u nekim sluajevima jedva se moe rei da postoji.(
11
) Pogreno je ipak rei
za ovjeka, ak ako promatramo samo uvjete kojima je bio izvrgnut, da je on bio "kudikamo vie
domestificiran"(
12
) nego bilo koja druga ivotinja. Neke divlje rase, kao to su Australci, nisu
izloeni raznolikijim uvjetima nego mnoge vrste koje imaju vrlo iroku rasprostranjenost. ovjek
se jako razlikuje od svake prave domae ivotinje u jednome drugom i mnogo vanijem pogledu
jer njegovo razmnoavanje nije bilo pod nadzorom bilo putem metidinog bilo putem nesvjesnog
odabira. Nijednu ljudsku rasu ili skupinu nisu drugi ljudi tako potpuno podjarmili da bi neke
jedinke zadravali i tako nesvjesno odabirali zato to bi svojim gospodarima bile nekako
korisnije. Niti su namjerno izdvajani i sparivani odreeni mukarci i ene, izuzev u dobro
poznatom sluaju pruskih grenadira; a u tom sluaju ljudi su se pokorili, kao to se moglo
oekivati, zakonu metodinog odabira jer se tvrdi da su se mnogi visoki ljudi odrasli u selima u
kojima su ivjeli grenadiri sa svojim visokim enama.
Ako smatramo da sve ljudske rase ine jednu vrstu, onda je njen ivotni prostor golem, ali i
neke odijeljene rase, kao Amerikanci i Polinezijci, imaju vrlo velik prostor. Dobro je poznat
zakon da su iroko rasprostranjene vrste varijabilnije od vrsta omeenih na uske prostore, pa se
ljudska varijabilnost moe s vie tonosti usporediti s varijabilnou iroko rairenih vrsta negoli
s varijabilnou domaih ivotinja.
ini se da je varijabilnost u ovjeka i u niih ivotinja ne samo da potjee od istih opih uzroka,
nego su u oba sluaja zahvaene iste znaajke na veoma slian nain. To su dokazali Godron i
Quatrefages s toliko pojedinosti da meni preostaje samo se pozvati na njihova djela. (
13
)
Nakaznosti, koje se postupno pokazuju kao male varijacije, tako su nadalje sline kod ovjeka i
niih ivotinja da se zajedne i druge mogu upotrebljavati isti nazivi i ista klasifikacija, kako se
moe vidjeti i velikom djelu Isidorea Geoffroya St. -Hilairea. (
14
) To je nuna posljedica istih
zakona promjene koji prevladavaju dilje ivotinjskog svijeta. U svome djelu o mijenjanju
domaih ivotinja pokuao sam u grubo utvrditi zakone varijacije u odjeljcima: - Izravno i
presudno djelovanje promijenjenih uvjeta koje se pokazuje tako to se sve jedinke iste vrste, pod
istim uvjetima, mijenjaju na isti nain. Uinci dugotrajne porabe ili neporabe dijelova. Kohezija
homolognih dijelova. Varijabilnost mnogostrukih dijelova. Nadoknada rastenja, ali u sluaju
ovjeka nisam naiao valjanih potvrda tog zakona. Uinci mehanikog pritiska jednog dijela na
79
drugi, primjerice zdjelice na lubanju djeteta u majinoj utrobi. Zapreke razvitku to dovede do
smanjenja ili nestanka dijelova. Ponovno pojavljivanje ve dugo izgubljenih znaajki vrnuem,
reverzijom. I najzad, korelativna varijacija. Svi ti tzv. zakoni primjenjuju se jednako na ovjeka i
na nie ivotinje, a veina ak i na biljke. Bilo bi suvino ovdje o svima njima raspravljati,(
15
) ali
su neki toliko vani da se o njima mora dosta opirno progovoriti.

Izravno i presudno djelovanje promijenjenih uvjeta. - To je vrlo zamrena stvar. Nemogue je
osporriti da promjenom uvjeta dolazi do nekog uinaka, katkad i do znatnog uinka, na vrlo
raznovrsne organizme. I na prvi pogled ini se vjerojatnim da bi taj rezultat, ako bi dovoljno dugo
potrajao, bio trajan. Ali ja nisam uspio u prilog tome zakljuku dobiti jasni dokaz a, s druge
strane, barem to se tie beskonanog broja kolebljive varijabilnosti zbog koje su cijeli organizmi
u nekom stupnju podatni, plastini.
U Sjedinjenim Dravama mjereno je vie od 1,000.000 vojnika koji su sudjelovali u prolome
ratu i zabiljeene Drave u kojima su roeni o odrasli. (
16
) Iz tog strahovito velikog broja
opaanja dokazano je neki mjesni utjecaji izravno djeluju na uzrast i dalje doznajemo da "izrazit
utjecaj na uzrast ima Drava u kojoj se fiziko odrastanje uglavnom dogodilo, i Drava roenja,
odakle su preci." Tako je utvreno "da prebivanje za vrijeme odrastanja u zapadnim Dravama
pogoduje postizanju vieg uzrasta." S druge strane, sigurno je da kod pomoraca njihov nain
ivota usporuje rastenje, kao to pokazuju "velike razlike izmeu uzrasta vojnika i mornara u
dobi od 17 i 18 godina." Gosp. B. A. Gould pokuao je uzvrditi narav utjecaja koji tako djeluju na
uzrast, ali doao je samo do negativnih rezultata, naime, da ti utjecaji nisu povezani s
podnebljem, s visinom te oblasti, kraja, a ak da "ni u kojem stupnju koji se dade provjeriti" ne
ovisi o postojanju ili odsutnosti ivotnog izobilja. Ovaj posljednji zakljuak upravo je suprotan
rezultatu do kojeg je doao Villerm na temelju statistikih podataka o visini novaka u raznim
dijelovima Francuske. Kad usporedimo razlike u visini izmeu polinezijskih poglavica i niih
redova na tim istim otocima, ili izmeu stanovnika plodnih vulkanskih i niskih neplodnih
koraljnih otoka u istom oceanu, (
17
) ili nadalje izmeu stanovnika Ognjene zemlje na njezinim
istonim obalama i onih na zapadnim obalama, gdje se sredstva za ivot jako razlikuju, teko je
izbjei zakljuak da dobra hrana i izobilje ipak utjeu na uzrast. Ali upravo navedene tvrdnje
pokazuju kako je teko doi do preciznog rezultata. Dr. Beddoe je nedavno dokazao da su ivot u
80
gradovima i neka zanimanja, u Britanaca, tetno utjecala na njihov uzrast i on zakljuuje da je to
donekle nasljedno, slino onom nasljeivanju u Sjedinjenim Dravama. Dr. Beddoe dalje smatra
da posvuda "gdje neka rasa dostigne vrhunac u tjelesnom razvitku, ona dopre i do vrhunaca u
energiji i moralnoj snazi."(
18
)
Proizvode li vanjski uvjeti neki drugi izravni uinak, nije poznato. Moralo bi se oekivati da su
klimatske razlike bile od znatna utjecaja budui da plua i bubrezi na niskoj temperaturi, a jetra i
koa na vioj temperaturi, postaju aktivniji.(
19
) Nekad se mislilo da su boju koe i svojstva kose
odreeni svjetlou ili toplinom; i premda se teko moe zanijekati neki uinak koji je tako
nastao, gotovo svi istraivai sada se slau da je taj uinak vrlo malen, ak i poto su pod takvim
utjecajem bili mnogi narataji. No o tom predmetu poblie emo raspraviti kad budemo govorili o
razliitim rasama ovjeanstva. to se tie naih domaih ivotinja, tu imamo razloga vjerovati
da hladnoa i vlaga izravno utjeu na rastenje dlake, ali to se tie ovjeka, za to nisam naao
nikakva dokaza.

Uinci poveane porabe i neporabe dijelova. - Dobro je poznato da se miii u onog tko ih
upotrebljava jaaju i da ih potpuna neupotreba, ili unitenje njihova ivca, slabi. Kad se oko
razori, oni ivac esto atrofira. Kad se podvee neka arterija, onda ne samo da poboni kanali
poveaju promjer, nego im odebljaju i ojaaju stijenke. Kad jedan bubreg zbog oboljenja prestane
funkcionirati, drugi postaje vei i udvostrui djelovanje. Kad se kosti vie opterete, postanu ne
samo deblje, nego i due. (
20
) Razliita zanimanja, kad se redovno obavljaju, dovode do
promjene u omjeru raznih dijelova tijela. Tako je Povjerenstvo Sjedinjenih Drava (
21
)
ustanovilo goljeni mornara koji su sudjelovali u prolom ratu bile 0,217 ina (5,2 mm, o. pr.)
due od goljeni pjeaka iako su mornari bili prosjeno nii, dok su im ruke bile prosjeno 1,09
ina (26 mm, o. pr.) krae a time i razmjerno krae u odnosu na njihovu manju teinu. Ta
kratkoa ruku oito je posljedica njihove vee uporabe, to je neoekivani rezultat; no, mornari
upotrebljavaju svoje ruke poglavito za povlaenje a ne za dizanje tereta. Opseg vrata i visina
svoda stopala su vei dok je opseg prsiju, struka i bokova u mornara manji nego u pjeaka.
Da li bi neke od spomenutih modifikacija postale nasljedne ako bi mnogo narataja provodilo
taj isti nain ivota, ne znamo, ali je to vjerojatno. Rengger (
22
) tanke goljenice i jake ruke
paragvajskih Indijanaca pripisuje tome to su cijeli narataji gotovo sav svoj ivot provodili u
81
kanuima, dok su im donji udovi stajali nepokretno. Ini autori doli su do slinog zakljuka u
drugim slinim sluajevima. Prema Cranzu, (
23
) koji je dugo ivio s Eskimima, "uroenici su
uvjereni da su sposobnost i vjetina u hvatanju tuljana (to je njihovo najvie umijee i odlika)
nasljedni; doista, ima neto u tome jer e se sin nekoga glasovitog lovca na tuljane u tome
odlikovati makar izgubio oca u djetinjstvu." Ali u tom sluaju, kako se ini, nasljeuje se
duevna prikladnost, gotovo onoliko koliko i tjelesno ustrojstvo. Postoji tvrdnja da su ake
engleskih radnika ve kod roenja vee nego ake gospodske djece. (
24
) Zbog korelacije koja,
barem u nekim sluajevima, postoji (
25
) izmeu razvitka udova i eljusti, mogue je da u klasa
koje ne rade mnogo sa svojim rukama i nogama stoga doe do redukcije u veliini eljusti.
Sigurno je da su one openito manje u finih i civiliziranih ljudi nego u ljudi koji teko rade i u
divljaka. No u divljaka, kao to je primijetio H. Spencer, (
26
) mora de je vea uporaba eljusti za
vakanje grube i prijesne hrane izravno djelovala na vane miie i kosti na kojima su im
hvatita. U djece je davno prije roenja koa na stopalima deblja nego na bilo kojem drugom
dijelu tijela; (
27
) i jedva moe biti dvojbe da je to posljedica naslijeenih uinaka pritiskanja u
dugom nizu pokoljenja.
Svatko zna da su urari i graveri skloni da postanu kratkovidni dok su pomorci i pogotovo
divljaci openito dalekovidni. Kratkovidnost i dalekovidnost zasigurno tee da se nasljeuju. (
28
)
to Europljani, u usporedbi s divljacima, imaju slabije osjetilo vida i druga osjetila, nedvojbeno
je nagomilani i naslijeeni uinak smanjene uporabe tijekom mnogih narataja; jer Rengger (
29
)
tvrdi da je u vie navrata promatrao Europljane koji su odrasli s divljim Indijancima i s njima
proveli cijeli svoj ivot a im ipak nisu bili ravni po otrini osjetila. Taj isti prirodoslovac
primjeuje da su lubanjske upljine za smjetaj raznih osjetila u amerikih domorodaca vee
negoli u Europljana i da to nesumnjivo ukazuje na odgovarajuu razliku u veliini samih organa.
Blumenbach je takoer upozorio na veliinu nosnih upljina na lubanjama amerikih uroenika i
tu injenicu povezuje s njihovim vrlo otrim njuhom. Po Pallasu, Mongoli sa ravnica Sjeverne
Azije imaju udesno savrena osjetila; a Prichard misli da je velika irina njihovih lubanja na
razini jagodinih kostiju posljedica njihovih izvanredno razvijenih osjetila. (
30
)
Kveua-Indijanci ive na peruanskim visoravnima i Alcide d'Orbigny kae (
31
) da su stoga to
stalno udiu vrlo razrijeen zrak, zadobili izvanredno velik grudni ko i plua. Plune alveole su
82
im, takoer, vae i brojnije nego u Europljana. U ta opaanja se posumnjalo, ali gosp. D. Forbes
obavio je pomna mjerenja kod mnogih Aymarasa, jedne srodne rase, koja ivi na visini izmeu
deset i petnaest tisua stopa (izmeu 3048 i 4572 m, o. pr.) i on mi priopuje (
32
) da se oni,
opsegom i duinom tijela, vrlo jasno razlikuju od ljudi svih drugih rasa koje je prouavao. U
njegovoj tablici mjerenja, visina svakog pojedinog ovjeka predstavljena je kao 1000, a druge
mjere su umanjene prema tom standardu. Tu se vidi da je ispruena ruka Aymara kraa od ruke
Europljanina,a mnogo je kraa nego u crnca. Isto tako, krae su i golijeni te pokazuju neobinu
posebnost da je u svakog Aymara bedrena kost stvarno kraa nego goljenica (tibia). Duina
bedrene kosti prema duini goljenice prosjeno je 211 prema 252, dok su u Europljana, izmjerene
istovremeno, bedrene kosti spram goljenica bile 244 prema 230, a kod tri crnca 258 prema 241.
Isto tako je nadlaktica razmjerno kraa od podlaktice. ini se da je do skraivanja tog dijela ruke,
koji je najblii tijelu, kako mi je sugerirao gosp. Forbes, dolo kao nadoknada, kompenzacija, u
odnosu na veliko izduenje trupa. Aymaras pokazuju i neke druge posebnosti u ustrojstvu, na
primjer, vrlo malo ispupenje pete.
Ti ljudi tako su dobro prilagoeni na svoja hladna i visoka obitavalita da su u strahovito
velikom broju umirali kad su ih neko panjolci s visina selili na niske Istone ravnice, kao i sada
kad su namamljeni dolje da zarade kao ispirai zlata. Gosp. Forbes je ipak naao nekoliko
nemijeanih obitelji koje su preivjele kroz dva narataja i on je opazio da su jo i nadalje
naslijeene njihove karakteristine posebnosti. Ali bilo je, i bez mjerenja, oito da su se sve one
smanjile, a mjerenjem je utvreno da njihova tijela vie bisu tako izduena kao kod ljudi na
visoravni dok su im se bedrene kosti neto izduile, kao i goljenice, premda u neto manjem
stupnju. Te stvarne mjere mogu se potraiti u spisu gosp. Forbesa. Prema tim vrijednim
opaanjima, mislim, ne moe biti sumnje da prebivanje tijekom mnogih narataja na velikoj
visini tei, kako izravno tako neizravno, izazvati nasljedne modifikacije u omjerima izmeu
dijelova tijela. (
33
)
Iako se ovjek tijekom posljednjih etapa svog postojanja moda nije mnogo preinaio putem
poveane ili smanjene uporabe dijelova, prethodno spomenute injenice pokazuju da se sklonost
u tom pogledu kod njega nije izgubila, a pouzdano znamo da isti zakon zaista vrijedi i za nie
ivotinje. Moemo, dakle, zakljuiti da je prirodni odabir onda kad su u dalekoj prolosti
ovjekovi preci bili u prijelaznom stanju, kad su se pretvarali iz etveronoaca u dvonoce,
83
snanu potporu vjerojatno nalazio u nasljeivanju uinaka vee ili manje uporabe razliitih
dijelova tijela.

Zaustavljanje razvitka. - Postoji razlika izmeu sprijeenog razvitka i sprijeenog rastenja,
jer dijelovi koji su sprijeeni u razvitku nastavljaju rasti, zadravajui nadalje svoje tadanje
stanje. Tu spadaju nakaznosti i za neke od njih je poznato da se s vremena na vrijeme nasljeuju,
npr. nesraslo nepce. Za nau svrhu ovdje e biti dovoljno spomenuti zaustavljeni razvitak mozga
u mikrocefalnih idiota, kao to je to, u svojoj velikoj raspravi, opisao Vogt.(
34
) U njih su lubanje
manje, a modane vijuge manje sloene negoli u normalnih ljudi. eoni sinus ili nadoni lukovi
vrlo su razvijeni a eljusti u "effrayant" stupnju (tj. strano, o. pr.) isturene tako da ti idioti
donekle slie niim tipovima ovjeanstva. Njihova inteligencija i veina njihovih duhovnih
sposobnosti krajnje su slabani. Oni ne mogu nauiti govoriti i posve su nesposobni za dulju
pozornost, ali su jako skloni oponaanju. Oni su snani i izuzetno pokretljivi, neprestano
pocupkuju i skau unakokolo pravei grimase. esto uzlaze stubama etveronoke i udno vole
penjanje po pokustvu i drveu. To nas podsjea na uitak koji pokazuju gotovo sva djeca u
pentranju po stablima, a to nas sa svoje strane podsjea kako janjad i kozlii, izvorno brdske
ivotinje, uivaju dok skakuu na bilo kakvom, pa i malom, uzvienju.

Vrnue, reverzija. - Mnogi sluajevi koji e se ovdje iznijeti mogli su doi i pod prethodni
naslov. Kad god je neko ustrojstvo zaustavljeno u svome razvitku, ali produi dalje rasti dok ne
postane jako slino odgovarajuem ustrojstvu u nekog nieg i odraslog lana iste skupine, onda to
moemo smatrati u nekom smislu kao sluaj vrnua. Nii lanovi neke skupine daju nam nekavu
sliku kako je vjerojatno bio graen zajedniki predak, i teko je vjerovati da bi neki sloeni dio
bio zaustavljen u ranoj etapi embrionalnog razvitka kako bi mu nilo omogueno da raste tako kao
da e konano obavljati svoju posebnu funkciju, osim ako on tu sposobnost nastavljanja rastenja
nije zadobio u nekom ranijem stadiju postojanja, kad je sadanje neobino ili zaustavljeno
ustrojstvo bilo normalno. Za jednostavni mozak nekoga mikrocefalnog idiota, time to slii
mozgu nekog majmuna, moda se u tom smislu moe rei da je sluaj vrnua. Ima drugih
sluajeva koji bolje spadaju pod ovaj na naslov o vrnuu. Neka ustrojstva koja se redovito
pojavljuju kod niih lanova skupine u koju spada ovjek, katkad se pojavljuju i u ovjeka iako
84
nisu naena u normalnog ovjejeg zametka; ili, ako se normalno nalaze kod ovjejeg zametka,
razviju se na nenormalan nain, iako je taj nain razvitka svojstven niim lanovima iste
skupine. Ove napomene bit e jasnije iz objanjenja koja slijede.
U razliitih sisavaca maternica pokazuje sve stupnjeve, poev od dvojnog organa s dva ua i
dva kanala, kao to je to u tobolara, pa do jednoga jednostavnog organa koji pokazuje dvojnost
samo time to ima jedan slab unutranji nabor, kao to je to u viih majmuna i ovjeka. Glodavci
pokazuju savren niz stupnjeva izmeu ta dva krajnja stanja. U svih sisavaca maternica se razvija
iz dvije priproste primitivne cijevi, iji donji dijelovi ine rogove (cornua) i Dr. Farre kae da je
"tijelo matrnice u ovjeka nastalo tako to su se dva roga sjedinila svojim donjim krajevima, dok
kod onih ivotinja kod kojih srednji dio ili tijelo maternice ne postoji, rogovi ostaju nesjedinjeni.
Tijekom razvitka maternice, oba roga postupno se skrauju dok se nakraju ne izgube ili, bolje
reeno, dok se ne apsorbiraju u tijelo maternice." Kutovi maternice jo su i nadalje poput rogova,
ak i kod ivotinja koje su na ljestvici visoko, primjerice u niih majmuna i njihovih srodnika
lemura.
Sada u ena nisu rijetkost anomalni sluajevi da potpuno razvijena maternica ima rogove, ili je
djelomino podijeljena u dva organa i takvi sluajevi, prema Owenu, ponavljaju onaj "stupanj
usredotoenog razvitka" koji su dostigli neki glodavci. Tu imamo moda samo jedan jednostavan
primjer zaustavljanja embrionalnog razvitka dok su rastenje i potpun funkcionalni razvitak
nastavljeni do kraja, jer za vrijeme trudnoe svaka strana djelomino dvostruke maternice
sposobna je obaviti funkciju maternice. U drugim i rjeim sluajevima, izgrade se dvije jasno
odvojene maternine upljine od kojih svaka ima vlastito ue i kanal. (
35
) Takav se stadij ne
pojavljuje kod normalnog embrionalnog razvitka i teko je vjerovati, iako moda nije nemoguie,
da bi dvije jednostavne, sitne, primitivne cijevi (ako je doputeno upotrijebiti taj izraz) znale da
se razviju u dvije razliite maternice, svaka sa svojim dobro izgraenim ulazom i kanalom, i
svaka opskrbljena mnogobrojnim miiima, ivcima, lijezdama i krvnim ilama, ako one nisu
prole kroz jedan takav tijek razvitka kakav postoji kod dananjih tobolara. Nitko valjda ne misli
da je tako savreno ustrojstvo kao to je dvostruka maternica u ene moglo biti rezultat pukog
sluaja. Ali naelo vrnua, pomou kojeg se davno nestala spavajua ustrojstva ponovno
pojavljuju, moglo bi posluiti kao voa za potpuni razvitak tog organa, ak i poslije jako mnogo
vremena.
85
Poto je Profesor Canestrini (
36
) pretresao prethodni i razne sline sluajeve, doao je do istog
zakljuka onome koji sam upravo iznio. On navodi jo jedan primjer, sluaj jagodine kosti koja
se u nekih viih majmuna (Quadrumana) i drugih sisavaca normalno sastoji od dva dijela. U
takvu stanju ona je u dvomjesenog ljudskog zametka i takva ponekad zaostane, kao zaustavljeni
razvitak, u odraslog ovjeka, ee u niih prognatnih rasa. Otuda Canestrini zakljuuje da je neki
davni predak ovjeka morao imati takvu kost kao normalno podijeljenu u dva dijela, koja su se
kasnije spojila. eona kost u ovjeka sastoji se od jednog dijela, ali u zametka i u djece, te
gotovo u svih niih sisavaca, ona se sastoji od dva dijela odvojena jasnim avom. Taj av
ponekad se zadri, vie ili manje jasno, i u odraslih ljudi, a ei je u drevnih nego u sadanjih
lubanja, naroito, kao to je opazio Canestrini, u lubanja koje su iskopane iz diluvija i pripadaju
brahicefalnom tipu. Ovdje, ponovno, on dolazi do istog zakljuka kao i u slinom sluaju za
jagodine kosti. U tom, kao i u drugim primjerima koji e odmah biti navedeni, uzrok da se stare
rase ee pribliuju u nekim znaajkama niim ivotinjama nego novije rase, ini se da je taj to
novije rase stoje u dugoj liniji potomaka na neto veoj udaljenosti od svojih ranijih polu-ljudskih
predaka.
Mnogi prirodoslovci (
37
) iznijeli su kao sluajeve vrnua, vie ili manje sline naprijed
navedenima, ali to se ini dosta sumnjivo jer u nizu sisavaca morali bismo se sputati vrlo
duboko da bismo naili na takva ustrojstva kao normalna. (
38
)
Onjaci su u ovjeka savreno uinkovito orue za vakanje. Ali, kao to primjeuje Owen,
(
39
) na njihov pravi onjaki znaaj "ukazuje stoasti oblik krune, koja zavrava tupim vrhom,
ispupenim izvana i ravnim ili blago uleknut unutra, na ijoj je osnovici jedan slab izrataj.
Konusni oblik najbolje je izraen u tamnoputih rasa, naroito u Australaca. Onjaci su dublje
usaeni i imaju jai korijen nego sjekutii." Pa ipak ovjek se vie tim zubima ne slui kao
naroitim oruem za ereenje svojih neprijatelja ili plijena; stoga se oni mogu, to se tie
njihove prave funkcije, smatrati kao rudimentarni. Kao to primjeuje Haeckel, (
40
) u svakoj
boljoj zbirci ljudskih lubanja moe se nai poneka s onjacima koji za razliku od ostalih zuba
znatno stre, samo to je to u manjoj mjeri, kao u ovjekolikih majmuna. U takvim sluajevima,
postoje praznine izmeu zuba na jednoj eljusti za prihvat onjaka suprotne eljusti. U jednoj
kafirskoj lubanji, koje sliku donosi Wagner, taj meuprostor je zaudno velik. (
41
) Uzme li se u
86
obzir koliko malo je istraeno drevnih lubanja, u usporedbi s novijima, zanimljiva je injenica da
bar u tri sluaja onjaci stre jako, a u sluaju eljusti iz Naulette reeno je da su golemi. (
42
)
Kod ovjekolikih majmuna potpuno razvijene onjake imaju samo mujaci, ali u enke
goriline, a u manjem stupnju i orangutanove, ti zubi znantno stre izmeu ostalih zuba; stoga
injenica da katkad onjaci znantno stre i u ena, u to sam se sam uvjerio, ne moe se nikako
uzeti kao ozbiljan prigovor miljenju da ponekad znatno razvijeni onjaci u ovjeka nisu vrnue k
nekome majmunolikom pretku. Onaj tko s prezirom odbacuje miljenje da oblik njegovih
vlastitih onjaka, i njihova kadikad velika razvijenost u inih ljudi, dolazi otud to su nai davni
preci bili naoruani tim stranim oruem, otkrit e vjerojatno svojim prezrivim osmjehom, liniju
njihova podrijetla. Jer, iako je daleko od namjere i od mogunosti da te zube upotrijebi kao orue,
ipak e nesvjesno stegnuti njihove "reee miie" (kako ih je nazvao Sir C. Bell)(
43
) i pokazati
ih pripravne za akciju, poput psa koji je spreman za borbu.
Mnogi miii koji su svojstveni etverorukim majmunima (Quadrumana) i drugim sisavcima
ponekad su razvijeni i u ovjeka. Profesor Vlakovi (
44
) istraio je kod etrdeset mukaraca i u
devetnaestorice je naao jedan mii koji je nazvao ishio-pubinim; u trojice drugih mukaraca taj
mii bio je predstavljen ligamentom, a kod ostale osamnaestorice nije mu bilo ni traga. Samo u
dvije od trideset ena, taj mii bio je s obje strane, ali u tri druge bio je prisutan rudimentarni
ligament. Stoga se ini da je taj mii ei kod mukog nego kod enskog spola; a prema
temeljnom naelu da ovjek vue podrijetlo od nekoga nieg oblika, njegova nazonost je
shvatljiva, jer taj je mii pronaen kod mnogih niih ivotinja, a kod svih njih on slui
iskljuivo kao pomo mujaku prilikom parenja.
Gosp. J. Wood je u nizu svojih izvrsnih rasprava (
45
) opisao do u tanine velik broj miinih
varijacija u ovjeka, koje su nalik normalnim ustrojstvima u niih ivotinja. Uzmemo li u obzir
samo miie koji jako slie miiima to se redovito nalaze u naih najbliih srodnika, u majmuna
(Quadrumana), i odve ih je mnogo da bismo ih ovdje mogli navesti. Samo kod jednog ovjeka,
ije tijelo je bilo snane grae i lubanja vrlo dobro sazdana, uoio je sedam miinih varijacija,
od kojih je svaka jasno predstavljala miie svojstvene razliitim vrstama majmuna. Taj ovjek
imao je, na primjer, s obje strane vrata pravi i snaan "levator claviculae," onakav kakav je
pronaen u svih vrsta majmuna, i kakav se nalazi, kau, otprilike u jednoga od esdeset ljudi. (
46
)
Nadalje, taj ovjek imao je "jedan naroiti abduktor metatarzalne kosti petoga nonog prsta,
87
onakav kakav imaju, kao to su to pokazali profesor Huxley i gosp. Flower, svi vii i nii
majmuni." aka i ruka u ovjeka imaju izrazito osebujno ustrojstvo, ali su njihovi miii
podloni krajnjem variranju, pri emu su nalik odgovarajuim miiima u niih ivotinja. (
47
)
Takve slinosti su ili potpune ili nepotpune, u ovome posljednjem sluaju jo i jasno prijelazne
naravi. Neke varijacije su obinije u mukaraca, druge u ena, to nismo u stanju obrazloiti.
Gosp. Wood, poto je opisao mnoge sluajeve, stavlja ovu sadrajnu primjedbu: "Upadljiva
odstupanja miinih ustrojstava od redovnog tipa teku lijebovima ili smjerovima za koja se mora
pretpostaviti da upozoravaju na nekog neznanog imbenika koji je od velike vanosti za cjelovito
poznavanje ope i znanstvene anatomije." (
48
)
Vrlo je vjerojatno da je taj nepoznati imbenik vrnue, povratak na raniji oblik postojanja.
Posve je nevjerojatno da bi neki ovjek pukim sluajem morao imati ne manje od sedam miia
koji su abnormalno slini miiima nekih majmuna, ako meu njima nema nikakve genetike
povezanosti. S druge strane, ako je ovjek potekao od nekoga majmunolikog stvorenja, nemogue
je navesti nikakav valjani razlog zato se u njemu neki miii ne bi mogli iznenada ponovno
pojaviti poslije razmaka od mnogo tisua narataja, onako kao to se u konja, magarca i mazge
najednom pojavljuju tamne pruge po nogama i plekama poslije razmaka od stotina ili,
vjerojatnije, tisua narataja.
Ti razliiti sluajevi vrnua tako su blisko povezani sa sluajevima rudimentarnih organa, koji
su navedeni u prvome poglavlju, da se mnogi od njih podjednako opravdano mogli nai u bilo
kojemu od ta dva poglavlja. Tako za eninu maternicu s dva roga moe se rei da predstavlja, u
rudimentarnom stanju, isti taj organ u njegovu normalnom stanju kod nekih sisavaca. Neki
dijelovi koji su kod ovjeka rudimentarni, npr. trtina kost (os cocygs) u oba spola i sise u
mukog spola, uvijek postoje, dok se drugi, primjerice suprakondiloidni otvor, pojavljuju samo
povremeno, pa bi se mogli staviti u poglavlje o vrnuu. Ta razliita ustrojstva to se pojavljuju u
vrnuima, kao i ona prava rudimentarna, nepogreivo ukazuju na podrijetlo ovjeka od nekoga
nieg oblika.
Korelativne promjene. - U ovjeka, kao i u niih ivotinja, mnoga ustrojstva su meu sobom
tako tijesno povezana da kad se mijenja jedan dio onda se mijenja i drugi premda u veini
sluajeva nismo u stanju navesti razlog. Ne moemo rei da li jedan dio upravlja drugim, ili oba
ovise o nekome dijelu koji se ranije razvio. Isto tako, kao to je to viekratno isticao I. Geoffroy,
88
tijesno su povezana meusobno i razliita nakazna ustrojstva. Istodobnoj promjeni naroito su
sklona homologna ustrojstva, kao to to vidimo za obje strane tijela te gornje i donje udove.
Meckel je jo davno primjetio da kad miii ruke odstupe od svoga tipa, onda gotovo uvijek slie
nonim miiima, a obratno je s nonim miiima. Organi vida i sluha, zubi i kosa, boja koe i
kose, boja i konstitucija vie ili manje su korelativni.(
49
) Profesor Schaaffhausen prvi je upozorio
na oit odnos koji postoji izmeu miinog sklopa i jako izraenih nadonih grebena, tako
karakteristinih za nie ljudske rase.
Osim varijacija koje se mogu, s vie ili manje vjerojatnosti, staviti pod prethodne naslove,
postoji velika skupina varijacija koje se privremeno mogu nazvati spontanima jer nam se ini,
zbog neznanja, da nastaju bez ikakva uzroka. Moe se, meutim dokazati, da takve varijacije,
biloda se sastoje iz malih individualnih razlika bilo iz velikog i naglog odstupanja u ustrojstvu,
ovise mnogo vie o konstituciji organizma nego o naravi uvjeta kojima je bio podvrgnut. (
50
)

Porast stanovnitva. - Poznato je da su civilizirana puanstva, poto su stavljena pod povoljne
uvjete, kao u Sjedinjenim Dravama, odvostruila svoju brojnost u dvadeset i pet godina, a prema
Eulerovom raunu, to bi se moglo dogoditi i za neto vie od dvanaest godina. (
51
) Po
spomenutom raunu, sadanje stanovnitvo Sjedinjenih Drava, tj. trideset milijuna, u 657
godina pokrilo bi cijelu zemaljsku kuglu tako gusto da bi na svaki etvorni jard (lakat, 0.914 m,
o. pr.) povrine dolazila etiri ovjeka. Prva ili osnovna smetnja neprekidnom porastu
ovjeanstva u tome je to ne moe pribaviti sredstva za ivot i da ivi u udobnostima. Da je
tomu tako, zakljuujemo iz onoga to vidimo, na primjer, u Sjedinjenim Dravama gdje je lako
dobiti sredstva za ivot i gdje ima dovoljno prostora. Ako bi se takva sredstva najednom
udvostruila u Velikoj Britaniji, i na broj brzo bi se udvostruio. Kod civiliziranih naroda prva
smetnja djeluje poglavito tako to ograniava broj brakova. Vea smrtnost djece kod
najsiromanijih klasa takoer je vrlo vana, kao i vea smrtnost, u svim ivotnim dobima i zbog
razliitih bolesti, stanovnika koji ive u prenatrpanim i bijednim stanovima. Kod naroda koji
imaju povoljnije uvjete za ivot, posljedice tekih zaraza i ratova brzo se nadoknade, i vie nego
nadoknade. Iseljavanje moe, takoer, privremeno zaustaviti porast stanovnitva, ali kod krajnje
siromanih klasa ono nema znatnijeg utjecaja.
89
Ima razloga pretpostaviti, kao to je opazio Malthus, da je sada rasplodna mo u barbarskih
naroda manja negoli u civiliziranih. O tome ne znamo nita pouzdano jer kod divljaka nema
popisivanja stanovnitva; ali prema suglasnim iskazima misionara, i drugih ljudi koji su dugo
boravili kod takvih naroda, ini se da su njihove obitelji obino male i rijetko se nae koja velika.
To se donekle moe pripisati i tome, kako su neki mislili, to njihove ene dugo doje svoju djecu,
ali je takoer vrlo vjerojatno da su divljaci, koji esto trpe mnoge nevolje i koji ne dobivaju jako
krepku hranu kao civilizirani ljudi, manje plodni. U jednom svome renijem djelu sam pokazao
(
52
) da su svi nai domai etveronoci i ptice, kao i sve nae kultivirane biljke, plodniji od
odgovarajuih vrsta u prirodnom stanju. Ne moe se uzeti kao ozbiljan prigovor na taj zakljuak
to da ivotinje koje nejedanput dobiju obilje hrane, ili se previe udebljaju, i veina biljaka ako se
premjeste s jako posnog na jako plodno zemljite, postanu vie ili manje neplodne. Stoga bismo
mogli oekivati da e civilizirani ljudi, koji su u nekom smislu jako odnjegovani, biti plodniji
nego divlji ljudi. Isto je tako vjerojatno da e poveana plodnost civiliziranih naroda postati
nasljedna osobina, kao i u naih domaih ivotinja; barem se zna da u ovjeanstvu postoji
sklonost da se u nekim obiteljima raaju blizanci. (
53
)
Pri svemu tome to se ini da su divljaci neplodniji od civiliziranih ljudi, njihov broj bi
nedvojbeno brzo porastao kad ih neki uzroci ne bi uporno spreavali. Santali, odnosno plemena
indijskih planina, u novije vrijeme dali su dobar primjer za tu injenicu jer su se, kao to je
pokazao gosp. Hunter, (
54
) jako umnoili nakon uvoenja cijepljenja i poto su suzbijene razne
bolesti, a rat strogo zabranjen. Taj porast ne bi, meutim, bio mogu da se ti priprosti ljudi nisu
rasprili u susjedne oblasti kao nadniari. Divljaci se gotovo uvijek ene, a ipak tu je jedno
razborito ogranienje jer se obino ne mogu vrlo rano oeniti. Mladi ljudi esto trebaju dokazati
da mogu uzdravati enu pa stoga obino prvo moraju zaraditi ime e je otkupiti od njezinih
roditelja. Tekoa da se dobiju sredstva za ivot, u divljaka katkad njihov broj ograniava na
mnogo izravniji nain nego u civiliziranih naroda jer sva plemena od vremena na vrijeme stradaju
od ljute gladi. U takva vremena divljaci su primorani gutati mnogo loe hrane i zdravlje im
neminovno stradava. Objavljena su mnoga izvjea kako im poslije i u vrijeme gladovanja
nateknu trbusi i omrave udovi. Tada su oni, takoer, prisiljeni mnogo lutati pa, kao to su me
uvjeravali u Australiji, pri tom nastrada mnogo njihove djece. Kako se gladi pojavljuju
periodino, ovisei ponajvie o vremenskim nepogodama, to je u svim plemenima nuno
90
kolebljiv broj njihovih lanova. On ne mogu postojano i pravilno brojano rasti jer tu nema
umjetnog poveavanja dotoka hrane. Divljaci pritisnuti novoljom upadaju u druga podruja i
zbog toga nastaje rat; ali oni su sa svojim susjedima gotovo neprekidno u ratu. U svojoj potrazi za
hranom, oni su izloeni mnogim nevoljama na kopnu i vodi, a u nekim zemljama mnogo stradaju
i od veih grabeljivih zvijeri. ak u Indiji, mnoge oblasti ostale su bez naroda zbog napada
tigrova.
Malthus je raspravljao o tih nekoliko smetnji, ali on dovoljno ne ukazuje na onu koja je
vjerojatno od svih najvanija, a to je edomorstvo, naroito ubijanje enske djece i obiaj
izazivanja pobaaja. Ta praksa sada prevladava u mnogim dijelovima svijeta a ini se da je
edomorstvo, kao to je pokazao gosp. M'Lennan (
55
) neko bilo jo rairenije. ini se da je
takva praksa proizala odatle to su divljaci uvidjeli tekou, ili radije nemogunost, da prehrane
svu djecu koja se rode. Spomenutim smetnjama moe se pribrojiti i razvrat, ali on ne bi nastao
zbog nedostatka sredstava za ivot, premda ima razloga vjerovati da razvrat u nekim sluajevima
(kao u Japanu) namjerno potican kao sredstvo za zaustavljanje porasta puanstva.
Ako bacimo pogled u krajnje daleku prolost, ovjek prije nego to je stigao do dostojanstva
ljudske naravi vema bi se bio ravnao po nagonu a manje po razumu, nego to to ine sadanji
divljaci. Nai rani polu-ljudski preci ne bi bili inili edomorstvo jer nagoni niih ivotinja nisu
nikad tako izopaeni da bi ih naveli na redovno unitavanje vlastitog potomstva. Mora da nije
bilo nikakvog razumnog uzdravanja od enidbe i da su se spolovi jo zarana slobodno
zdruivali. Stoga mora da su ovjekovi preci pokazivali tenju da se naglo umnoe, ali neke
smetnje, povremene ili stalne, mora da su spreavale njegovo umnoavanje, ak i jae nego kod
dananjih divljaka. O tonoj naravi tih smetnji ne moemo rei nita vie nego o onima kod
veine drugih ivotinja. Znamo da su se konji i goveda, ivotinje koje nisu inae odve plodne,
namnoile u golemoj mnoini kad su prvi put slobodno putene u Junu Ameriku. Slon koji se
najsporije mnoi od svih poznatih ivotinja, razmnoavanjem bi za nekoliko tisua godina
opskrbio bi svijet. Umnoavanje svih vrsta majmuna mora da se neim spreava, ali ne, kao to
Brehm kae, napadima grabeljivih zvijeri. Nitko nee htjeti tvrditi da je sadanja mo
razmnoavanja kod divljih konja i goveda u Americi u poetku znatno poveala, ili da se ta mo,
im je neka oblast bila gusto naseljena, nije smanjila. Nema sumnje, u ovom sluaju kao i u
svima drugima, smetnje su djelovale istodobno, i razliite smetnje pod razliitim okolnostima;
91
moda su bile od svih njih najvanije povremene nestaice koje su ovisile o nepovoljnim
vremenskim prilikama. Mora da je tako bilo i kod davnih predaka ovjeka.

Prirodni odabir. Vidjeli smo dosad da se u ovjeka mijenjaju i duh i tijelo, i da te promjene
dolaze neizravno ili izravno od istih opih uzroka, i da se ravnaju prema istim opim zakonima,
kao i kod niih ivotinja. ovjek se rairio daleko licem zemlje i, za vrijeme tih stalnih selidba,
(
56
) mora da je bio izloen najraznovrsnijim ivotnim uvjetima. Stanovnici Ognjene zemlje, Rta
Dobre Nade i Tasmanije, na jednoj polutki, i oni iz arktikih oblasti, na drugoj, mora da su proli
kroz mnoge klime i da su promijenili mnogo puta svoje navike dok nisu doli do svojih sadanjih
obitavalita.(
57
) Davni ljudski preci mora da su takoer teili, kao i sve druge ivotinje, da se
razmnoe vie nego to su imali sredstava za ivot; stoga su povremeno morali biti izloeni borbi
za opstanak, a prema tome i neumoljivom zakonu prirodnog odabira. I zbog toga su se, kadikad
ili redovito, svakovrsne podobne varijacije odravale, a nepodobne su bile uklanjane. Time ne
mislim na velika odstupanja u ustrojstvu, koja se pojavljuju samo poslije dugih vremenskih
razmaka, nego na jednostavne individualne razlike. Znamo, na primjer, da su miii naih ruku i
nogu, o kojima ovise nae sposobnosti kretanja, skloni neprestanoj varijaciji, kao to je i u niih
ivotinja. (
58
) Ako su dakle ovjekovi preci koji su naseljavali neku oblast, naroito oblast u
kojoj je dolazilo do nekih promjena njihovih uvjeta, bili podijeljeni u dvije jednake skupine, onda
mora da je skupina, koja je okupila sve jedinke s najbolje prilagoenim moima kretanja za
pribavljanje sredstava za ivot i za vlastitu obranu, preivljavala prosjeno u veem broju, i
proizvodila vei broj potomaka, nego druga skupina koja je bila manje obdarena.
ovjek i u najprimitivnijem stanju u kojem sada postoji najdominantnija je ivotinja to se ikad
pojavila na Zemlji. On se proirio ire od bilo kojeg drugog visoko organiziranog oblika, i svi
ostali uzmakli su pred njim. Jasno je da on tu svoju golemu nadmonost ima zahvaliti svojim
intelektualnim sposobnostima, svojim drutvenim navikama koje ga navode da pomae i brani
svoje blinje, a i svojem tjelesnom ustrojstvu. Golema vrijednost tih znaajki potvrena je
krajnjim pravorijekom borbe za opstanak. U svezi sa sposobnostima njegovog intelekta mogao
se razviti i njegov artikulirani govor, a o njemu poglavito je ovisio njegov udesni uspjeh. ovjek
je izumio i bio je sposoban upotrebljavati razna oruja, orua, zamke, itd. kojima se brani, ubija
ili hvata divlja te na drugi nain pomou njih priskrbljuje hranu. On je napravio splavi ili amce
92
za ribolov ili za prijevoz na susjedne plodne otoke. On je otkrio umijee pravljenja vatre pomou
koje je moglo tvrdo i drvenasto korijenje mogao uiniti probavljivim, a otrovno korijenje ili
biljke nekodljivima. Spomenuto otkrie, vjerojatno poslije govora najvee koje je ovjek ikad
uinio, dogodilo se jo prije praskozorja ljudske povijesti. Ti razliiti pronalasci, kojima se
ovjek jako istaknuo jo na najprimitivnijem stupnju, izravnii su rezultat razvoja njegovih
sposobnosti promatranja, pamenja, znatielje, mate i razuma. Stoga ne mogu razumjeti otkuda
to da gosp. Wallace (
59
) zastupa miljenje kako je prirodni odabir bio u stanju obdariti divljaka
samo neto malo savrenijim mozgom nego to je mozak nekog majmuna.
Premda su za ovjeka intelektualne sposobnosti i drutvene navike od najvee vanosti, ipak ne
smijemo podcjenjivati ni vanost njegova tjelesnog ustrojstva, kojem e biti posveen preostali
dio ovog poglavlja. O razvitku intelektualnih i drutvenih ili moralnih sposobnosti raspravit emo
u sljedeem poglavlju.
Nije laka stvar ak ni precizno udarati ekiem, kao to e to priznati svatko tko je pokuao
uiti tesarski zanat. Da se kamen baci da neto pogodi onako tono kao to to izvede stanovnik
Ognjene zemlje u obrani, ili kad gaa pticu, potreban je savrena usklaenost u djelovanju miia
ake, nadlaktice i ramena, pa jo k tome i fino osjetilo opipa. Pri bacanju kamena ili koplja, i pri
mnogim drugim radnjama, ovjek mora vrsto stajati na svojim nogama, a i to zahtijeva savrenu
usklaenost mnogih miia. Da se od kremen okree u najgrublje orue, ili od kosti naini
bodljikasto koplje ili udica, za to treba savrena ruka; jer kao to primjeuje jedan od
najmjerodavnijih sudaca gosp. Schoolcraft, (
60
) prerada kamenih komada u noeve, koplja ili
vrhove strijela, odaje "izvanrednu vjetinu i dugo vjebanje." Potvrdu o tome nalazimo u
injenici da je kod prvobitnih ljudi postojala podjela rada; nije svatko izraivao vlastito kremeno
orue ili priprosto posue, ve su se, kako se ini, samo neki posveivali tom poslu, dobivajui
nedvojbeno za to dio lovine. Arheolozi su uvjereno da je proteklo jako mnogo vremena prije
nego to su nai preci doli na pomisao da izrauju orue brusei komade kremena. Jedva se
moe sumnjati da je neka ovjekolika ivotinja, koja je imala aku i ruku dovoljno savrenu da
tono baca kamen ili da od kremena pravi grubo orue, mogla, poslije dugog vjebanja napraviti,
ukoliko to ovisi samo o mehanikoj sposobnosti, gotovo sve to i civilizirani ovjek. U tom
pogledu, ustrojstvo ruke moe se usporediti s ustrojstvom glasovnih organa koje majmuni
upotrebljavaju za proizvodnju raznih signalnih krikova ili, kao to je u jedne vrste, glazbenih
93
kadenci; ali u ovjeka, sasvim slini glasovni organi prilagoeni su, nasljeivanjem uinaka
uporabe, za artikulirani govor.
Ako se sad vratimo na najblie ovjekove srodnike, pa stoga i najbolje predstavnike naih
prvobitnih predaka, nalazimo da su ake u velikih majmuna (Quadrumana) graene po istome
opem obrascu kao i nae, ali da su kudikamo manje prilagoene za raznoliku uporabu. Njihove
ruke nisu tako dobro udeene za kretanje kao noge u psa, kao to se to moe vidjeti kod majmuna
kao to su impanza i orangutan, koji hodaju na vanjskim rubovima dlana, ili na lancima
povijenih prstiju ake.(
61
) Njihove ruke, meutim, udesno dobro su prilagoene za pentranje po
drveu. Majmuni obuhvaaju tanke grane ili lijane palcem na jednoj strani a prstima i dlanom na
drugoj, onako kao to to i mi inimo. Stoga oni mogu takoer svojim ustima prinijetti i krupne
predmete, na primjer grli boce. Pavijani prevru kamenje i eprkaju svojim rukama korijenje.
Sposobni za primicanje prstiju ruke palcu oni pobiru orahe, kukce ili druge sitne predmete i
nedvojbeno vade na taj nain jaja i ptie iz ptijih gnijezda. Ameriki majmuni udaraju divljim
naranama o granje dok im ne prsne kora i tada ih prstima obiju ruku oljute. Drugi opet
majmuni pomou dva palca otvaraju ljuture koljaka. Svojim prstima vade oni jedni drugima
trnje i ike, a trijebe i jedan drugome nametnike. U prirodnom stanju, oni pomou kamena
razbijaju tvrde plodove. Oni kotrljaju kamenje ili ga bacaju na svoje neprijatelje; ipak, ipak, u
tim razliitim radnjama oni su nevjeti, i kao to sam se osobno uvjerio, nesposobni su s
preciznou baciti kamen.
Meni se ini posve pogrenim miljenje da bi majmunima, zato to predmete nespretno grabe"
u tu svrhu, jednako kao i njihove sadanje ruke, bio mogao posluiti i "neki manje specijalizirani
organ." (
62
). Naprotiv, nema razloga sumnjati da bi im savrenije graene ruke bile prednost, pod
pretpostavkom, a to je ovdje vano dodati, da time njihove ruke ne postanu manje podobne za
pentranje po drveu. Ali moemo naslutiti da bi tako savrena ruka mogla postati nepogodna za
pentranje, jer veina majmuna koji ive po drveu, naime atelesi u Americi, kolobus u Africi i
hilobati u Aziji, imaju bilo vrlo smanjene ili ak rudimentarne palce, ili su im prsti djelomino
srasli tako da su im se ruke pretvorile u obine kuke za prihvaanje. (
63
)
im je davno neki lan iz velikog niza primata, zbog promjene u nainu priskrbljivanja
sredstava za ivot ili zbog promjene uvjeta u kraju gdje je ivio, poeo neto manje prebivati na
drveu a vie na zemlji, moralo je doi do preinaka i u njegovu nainu hodanja; i tako je morao
94
postati ili izrazitiji etveronoac ili pak dvonoac. Pavijani mahom borave po breuljkastim i
kamenitim predjelima, te se samo u nudi penju na visoko drvee, (
64
) i oni imaju hod gotovo
kao pas. Samo je ovjek postao dvonoac i mislim da moemo djelomino objasniti kako je
zadobio svoj uspravan stav, koji je oito jedna od njegovih najuoljivijih razlika u odnosu na
njegove najblie srodnike. ovjek ne bi mogao postii svoj sadanji dominantni poloaj u svijetu
bez svojih ruku koje su tako udesno prilagoene da rade po njegovoj volji. Sir C. Bell (
65
)
smatra da "ruka dopunjuje sva orua i da, udruena s razumom, daje ovjeku univerzalno
gospodstvo." Ali teko da bi ikada aka i ruka postale dovoljno savrene za izradu oruja, ili za
sigurno gaanje kamenom i kopljem, dokle god su redovno upotrebljavane za pokretanje
cjelokupne teine tijela ili, kao to je ranije reeno, dokle god su bile posebno prilagoene za
pentranje po drveu. Tako gruba uporaba otupila bi u ruke i osjetilo opipa, o kojem dosta ovisi
njihova finija uporaba. Samo ti razlozi bili bi dovoljni da za ovjeka bude prednost ako postane
dvonoac; no i za mnoge radnje bilo je nuno da se obje ruke i cio gornji dio tijela oslobode; u
tu svrhu, pak, on mora vrsto stajati na svojim stopalima. Da se taj veliki napredak ostvari,
stopala su postala ravna, a noni palac se osebujno preinaio, iako je zbog toga posve izgubio
sposobnost hvatanja. Sukladno naelu fizioloke podjele rada koje vlada u cijelome ivotinjskom
svijetu, im su se ruke usavrile za uzimanje predmeta, noge su se morale usavriti za noenje i
pokretanje tijela. U nekih divljaka, meutim, noge nisu potpuno izgubile sposobnost za hvatanje,
kao to to oni pokazuju nainima na koje se pentraju po drveu i pri njihovoj upotrebi na druge
naine. (
66
)
Ako je za ovjeka bila prednost to moe stajati vrsto na svojim nogama i to ima slobodne
ake i ruke, o emu ne moe biti dvojbe nakon njegovih osobitih uspjeha u borbi za ivot, onda
ne mogu vidjeti razlog zato to nije mogla biti prednost i za njegove pretke da postanu sve vie i
vie uspravljeni ili dvonogi. Oni bi na taj nain bili postajali sve sposobniji da se brane kamenjem
ili tapovima, da napadnu svoj plijen ili da inae dou do hrane. Najbolje graene jedinke mora
da su tijekom dugog vremena najbolje uspijevale i da su se odravale u veem broju. Da su gorila
i nekoliko joj srodnih oblika izumrli, moglo bi se vrlo glasno i toboe utemeljeno tvrditi da se
neka ivotinja nije mogla postupno pretvoriti iz etveronoca u dvonoca, jer bi u prijelaznom
stanju sve te jedinke bile slabo podobne za kretanje. Ali mi znamo (i zaista vrijedi o tome
razmiljati) da su neke vrsti ovjekolikih majmuna upravo sada u tome prijelaznom stanju, a
95
nitko nema dvojbe da su oni openito dobro prilagoeni svojim ivotnim uvjetima. Tako, gorila
tri zanosei se stranjim udovima u stranu, ali obinije se kree oslanjajui se na svoje podvijene
ake. Dugoruki majmuni upotrebljavaju ponekad svoje ruke kao take, bacajui naprijed izmeu
njih svoje tijelo, a neke vrste hilobata, koje ovjek nije za to vjebao, mogu uspravno dosta brzo
hodati ili trati, ali, ipak, kreu se nespretno i nesigurnije od ovjeka. Ukratko, vidimo da su
naini kretanja u sadanjih majmuna razni prijelazi izmeu naina na koji se kree neki
etveronoac i onoga na koji se kree neki dvonoac ili ovjek.
Kako su ovjekovi preci dobivali sve uspravniji poloaj, sa akama i rukama sve vie i vie
preinaenim za hvatanje i druge svrhe, sa stopalima i nogama istovremeno preinaenim za vrsto
noenje tijela i hod, neizbjeno su bile nune i bezbrojne druge promjene u ustrojstvu. Zdjelica se
morala proiriti, kraljenica na poseban nain saviti, a glava ustaliti u svome promijenjenom
poloaju, i sve te promjene zbile su se kod ovjeka. Prof. Schaffhausen (
67
) tvrdi da su snane
mastoidne izrasline na lubanji rezultat uspravnog stava; a nema tih izraslina u orangutana i
impanze, itd., dok su u gorile manje nego u ovjeka. Mogla bi se ovdje navesti i razna druga
ustrojstva koja su, ini se, povezana s uspravnim poloajem ljudskoh tijela. Vrlo je teko odluiti
koliko su te koralitivne promjene rezultat prirodnog odabira, a koliko su nastupile nasljeivanjem
uinaka zbog vee uporabe nekih dijelova, ili zbog djelovanja jednog dijela na drugi. Bez sumnje,
ti uzroci promjene esto djeluju zajedno i uzajamno: tako, ako su se neki miii i kotani
nastavci, za koje su oni uvreni, zbog stalne uporabe razvili jae, onda to pokazuje da su se
neke radnje obavljale redovito i sigurno su bile korisne. Stoga su jedinke koje su ih najbolje
obavljale, nuno bile spremne u veem broju se odrati.
Slobodna uporaba ruke i ake, to je djelomino uzrok a djelomino posljedica uspravnog
poloaja ovjekova tijela, ini se da je dovela na jedan neizravan nain i do drugih preinaenja
ustrojstva. Davni muki preci ovjeka bili su vjerojatno, kao to je ranije reeno, naoruani
velikim onjacima, ali kako su se postupno navikavali na porabu kamenja, tapova ili drugih
oruja u borbi s neprijateljima i suparnicima, mora da su sve manje i manje upotrebljavali za to
svoje eljusti i zube. U tom sluaju, eljusti, zajedno sa zubima, mora da su se smanjile, kao to
se to moe sa sigurnou primijetiti u mnogim slinim sluajevima. U jednome od sljedeih
poglavlja imat emo jedan sasvim usporedan sluaj gdje su se onjaci u mujaka preivaa
96
smanjili ili sasvim nestali, oito, u vezi s razvitkom njihovih rogova, a u konja u svezi s njihovom
navikom da se bore sjekutiima i kopitima.
Kod odraslih mujaka u ovjekolikih majmuna, velik razvoj eljusnih miia uinio je, kao to
su Rtimeyer (
68
) i drugi tvrdili, da se njihova lubanja jako razlikuje u mnogom pogledu od
ljudske lubanje i da te ivotinje dobiju "jedan zaista straan izgled." Stoga, budui da su se
eljusti i zubi u ljudskih predaka postupno smanjivali, njihova odrasla lubanja mora da je
pokazivala otprilke one iste znaajke koje pokazuje u mladih ovjekolikih majmuna, i dospjela je
dotle da vrlo slii lubanji dananjeg ovjeka. Veliko smanjivanje onjaka u mujaka mora da je,
kao to emo kasnije vidjeti, putem nasljea, gotovo sigurno utjecalo na zube enki.
Kako su se razliite duhovne sposobnosti razvile postupno, gotovo sigurno i mozak mora da je
bio sve vei. Nitko nema dvojbi, pretpostavljam, da je velik obujam mozga u ovjeka, relativno
velik prema njegovu tijelu i u usporedbi s mozgom gorile ili orangutana, u tijesnoj svezi s
njegovim viim duhovnim sposobnostima. Sasvim sline injenice vidimo u kukaca, gdje su u
mrava modani gangliji izvanredno veliki; ti gangliji u svih opnokrilacati su nekoliko puta vei
nego u manje inteligentnih redova, kao to su kornjai. (
69
) S druge strane, nitko nee smatrati da
se intelekt dviju ivotinja ili dvoje ljudi moe tono odrediti po volumenu njihovih lubanja.
Sigurno je da izvrsne duevne aktivnosti moe biti i kod krajnje male apsolutne mase ivane
tvari; tako, openito su poznate neobino raznoliki nagoni, duhovne sposobnosti i uzbuenja,
afekti u mrava, a ipak njihovi modani gangliji nisu vei od etvrtine vrka pribadae. S tog
motrita, mozak nekog mrava jedna je od najudesnijih stvari na svijetu, moda udesnija i od
ljudskog mozga.
Miljenje da u ovjeka postoji neka tijesna povezanost izmeu veliine mozga i razvitka
intelektualnih sposobnosti potpomognuto je usporedbom lubanja divljih i civiliziranih rasa,
usporedbom lubanja starih i sadanjih naroda, i analogijom cijelog niza kraljenjaka. Dr. J.
Barnard Davis je dokazao (
70
) mnogim brinim mjerenjima da prosjeni unutarnji volumen
lubanje u Europljana iznosi 92,3 kubina palca,* u Amerikanca 87,5 kubinih palaca, u Azijata
87,1 i u Australaca samo 81,9 palaca. Profesor Broca (
71
) je utvrdio da su lubanje iz grobova
grada Pariza, devetnaesto stoljee, vee nego lubanje iz grobova dvanaestog stoljea, da je omjer
1484 prema 1426, a Prichard je uvjeren da sadanji stanovnici Britanije imaju "mnogo prostranije
modane ahure" nego negdanji. Pri svemu tome, mora se priznati da su poneke vrlo davne
97
lubanje, kao npr., ona glasovita lubanja iz Neandertala, bile dobro razvijene i velike. to se tie
niih ivotinja, gosp. E. Lartet (
72
) je usporeujui lubanje tercijarnih i dananjih sisavaca,
pripadnika istih skupina, doao do vanog zakljuka da je mozak kod kasnijih oblika openito
vei i da su vijuge na njemu sloenije, vie prema novijem obliku. S druge strane, ja sam pokazao
(
73
) kako su mozgovi u pitomih kunia znatno manjeg obujma u usporedbi s mozgovima divljih
kunia ili zeeva; a to se moe pripisati tome to je pitomim kuniima sloboda kretanja bila jako
ograniena kroz mnoge narataje tako da su svoj intelekt, nagone, osjetila i voljne pokrete samo
malo moglo upotrebljavati.
Postupno poveanje modane i lubanjske teine u ovjeka mora da je utjecalo na razvoj
kraljenice koja ih nosi, naroito dok je ovjek stjecao uspravni poloaj. Kako je ta promjena
poloaja tijela napredovala, nutarnji pritisak mozga na oblik lubanje mora da je bio vei, jer
mnoge injenice pokazuju kako je lako na lubanju utjecati upravo na taj nain. Etnolozi vjeruju
da se lubanja mijenja ak i zbog oblika kolijevke u kojoj djeca spavaju. Trajni gr miia i
nekakav oiljak od jake opekotine mogu trajno preinaiti kosti lica. U mladih ljudi u kojih je
glava zbog bolesti ostala ukoena na stranu, ili unazad, jedno oko promijeni svoj poloaj i
preinae se kosti lubanje, oito zbog modanih pritisaka u nekom novom smjeru. (
74
) Pokazao
sam da kod dugouhih zeeva ak jedan tako neznatan uzrok, kao to je klempavo uho na jednoj
strani, povue gotovo sve kosti lubanje na tu stranu, tako da im kosti na suprotnoj strani vie
tono ne odgovaraju. Naposljetku, ako bi se kod neke ivotinje veliina tijela jako poveala ili
smanjila, bez ikakve promjene u njenim duhovnim sposobnostima, ili ako bi se njezine duhovne
sposobnosti jako poveale ili smanjile bez ikakve velike promjene u veliini tijela, oblik lubanje
bi se gotovo sigurno promijenio. To zakljuujem iz svojih promatranja na pitomim kuniima od
kojih su neke vrsti postale mnogo vee od divljeg kunia, dok su druge vrste zadrale priblino
istu veliinu; ali u oba sluaja mozak je bio u odnosu na veliinu tijela vrlo smanjen. U poetku
sam bio vrlo iznenaen naavi da je u svih tih kunia lubanja postala izduena ili dolikocefalna;
jer, na primjer, od dvije lubanje priblino jednake irine, jedne od divljeg kunia a jedne od
velike domae vrsti, prva je imala duinu samo 3.15 a druga 4.3 palca. (
75
) Jedna od
najizrazitijih razlika meu ljudskim rasama je u tome to je lubanja u jednih izduena, u drugih
okrugla; sluaj kod pitomih kunia moe se djelomino primijeniti za objanjenje i ovdje, jer
Welcker misli da niski ljudi vie naginju brakicefaliji, a visoki dolikocefaliji, (
76
) i visoki ljudi
98
mogli bi se usporediti s kuniima veega i duega tijela, od kojih su svi imali izduenu lubanju,
drugim rijeima, bili su dolikocefalni.
Na temelju tih razliitih injenica moemo donekle shvatiti kako je lubanja u ovjeka postala
velika i dobila vie ili manje okrugao oblik, a to su znaajke kojima se on izrazito razlikuje od
niih ivotinja.
Druga najoitija razlika izmeu ovjeka i niih ivotinja jest golost njegove koe. Kitovi i
dupini (Cetacea), dugongi (Sirenia) i vodenkonji su goli i to mora da im je od koristi pri
proklizavanju kroz vodu, a valjda im nije tetno zbog gubljenja topline budui da su vrste to ive
u hladnijim podrujima zatiene debelim slojem masti koja im slui u istu svrhu u koju
tuljanima i vidrama slui krzno. Slonovi i nosorozi su gotovo bez dlake, a kako su neke izumrle
vrste koje su neko ivjele pod arktikom klimom bile pokrivene dugom vunom ili dlakom,
inilo bi se da su dananje vrste kod oba roda izgubile svoj kosmati pokriva pod utjecajem
topline. To je, ini se, tim vjerojatnije to su indijski slonovi koji ive u visokim i hladnim
predjelima dlakaviji (
77
), nego oni koji ive u nizinama. Pa moemo li otuda zakljuiti da je i
ovjek izgubio dlaku zato to je prvobitno ivio u nekoj tropskoj zemlji? To to se dlaka zadrala
kod mukog spola poglavito na prsima i licu, a kod oba spola na spoju udova s trupom, ide u
prilog tom zakljuku, podrazumijevajui da je ovjek izgubio dlaku prije nego to se uspravio, jer
dijelovi koji su sada zadrali najvie dlake onda su bili najbolje zaklonjeni od sunca. Kruna glave,
meutim, pokazuje zanimljivu iznimku jer ona mora da je uvijek bila jedan od najizloenijih
dijelova, a ipak je gusto obrasla dlakom. U tom pogledu u ovjeka je isto to i u veine
etveronoaca u kojih su gornje i izloene povrine dlakavije nego donje. Ipak, injenica to su
drugi lanovi iz reda primata, u koji spada i ovjek, dobro obrasli dlakom, redovito najguom na
lenoj strani, (
78
) premda ti majmuni ive u razliitim toplim krajevima, u neskladu je s
pretpostavkom da je ovjek ogoljen pod utjecajem sunca. Sklon sam miljenju, kao to emo to
vidjeti kad budem govorio o spolnom odabiru, da je ovjek, ili radije najprije ena, izgubio dlaku
iz estetskih razloga, i, prema tom miljenju, ne treba nas iznenaditi to se ovjek u dlakavosti
tako jako razlikuje od sve svoje nie brae, jer osobine dobivene pomou spolnog odabira esto
se mogu razlikovati u vrlo visokom stupnju kod vrlo srodnih oblika.
Prema pukom shvaanju, ovjekova je izrazita osobitost da nema repa; ali kako tog organa
nemaju ni oni majmuni koji su ovjeku najblii, to odsutnost repa nije iskljuivo ovjekova
99
oznaka. Ipak, moda je potrebno priznati da, koliko je meni poznato, jo nitko nije pokuao
objasniti kako je rep izgubljen kod nekih majmuna i ovjeka. Njegov gubitak nas, meutim, ne
zauuje jer on se kadto znatno razlikuje po duini u vrsta istog roda; tako u nekih vrsta makaka
dui je nego cijelo tijelo i sastavljen je od 24 kraljeka, u drugih vrsta on je jedva vidljiv
krljutak, sastavljen od tri ili etiri kraljeka. U nekih vrsta pavijana rep ima 25 kraljeaka, dok ih
u mandrila ima 10 vrlo malih i zakrljalih repnih kraljeaka, ili prema Cuvieru, (
79
) kadikad
samo 5. Velika raznolikost u ustrojstvu i duini repa u ivotinja koje pripadaju istim rodovima, i
imaju otprilike iste ivotne navike, ini vjerojatnim da im rep i nije od velike vanosti, pa ako je
tako, mogli bismo oeivati da e on kadikad biti vie ili manje rudimentaran, sukladno onome to
neprestance vidimo kod ostalih ustrojstava. Rep, bio on dugaak ili kratak, gotovo uvijek je
prema vrhu sve tanji, a do toga dolazi, mislim, zbog atrofije zavrnih miia te njihovih arterija i
ivaca zbog neuporabe, to dovodi do krljanja zavrnih kostiju. to se tie trtine kosti (os
coccygs), koja se u ovjeka i viih majmuna jasno sastoji od nekoliko bazalnih i smanjenih
elemenata nekoga redovitog repa, uo sam pitanja kako su se oni mogli sasvim skriti u tijelo; ali u
tom pogledu nema nikakve potekoe jer u mnogih majmuna ti osnovni segmenti pravoga repa
takoer su skriveni. Na primjer, gosp. Murie me obavjeuje da je na kosturu nekoga ne sasvim
odraslog Maccacus inornatus-a izbrojio devet ili deset repnih kraljeaka koji su svi skupa imali
duinu od samo 1.8 palca (oko 4,6 cm, o. pr.). Od njih, tri bazalna bila su jasno skrivena u tijelu;
ostatak koji je tvorio slobodan dio repa, bio je dugaak samo jedan palac (2,54 cm, o. pr.) i irok,
u promjeru, pola palca. Ovdje, dakle, tri skrivena repna kraljeka jasno odgovaraju onim etirima
repnim kraljecima ovjeje trtice.
Nastojao sam ovdje pokazati da je ovjek nekoliko svojih najizvrsnijih znaajki posve
vjerojatno stekao, bilo izravno bilo posve openito posredno, putem prirodnog odabira. Moramo
imati na pameti da se tako ne mogu stei preinake u ustrojstvu ili sastavu koje nisu ni od kakve
pomoi organizmu da se on prilagodi svojim ivotnim navikama, hrani koju uzima, ili pasivno
okolinim uvjetima. Ne smijemo, meutim, previe vjerovati svojim zakljucima o tome koje su
promjene nekom biu probitane: trebamo se prisjetiti koliko malo znamo o upotrebi mnogih
dijelova, ili o tome koje promjene u krvi ili tkivima moda pomau da se neki organizam
prilagodi na novo podneblje ili novu vrst hrane. Ne smijemo zaboraviti ni naelo korelacije s
kojim su, kao to je to pokazao Isidore Geoffroy za ovjeka, povezana mnoga udna odstupanja u
100
ustrojstvu. Neovisno o korelaciji, promjena u jednome dijelu esto, pomou uveane ili umanjene
uporabe drugih dijelova, vodi drugim promjenama sasvim neoekivane naravi. Dobro je
razmisliti takoer i o takvim injenicama kao to je udesan rast iaka na biljkama, prouzroen
otrovom jednog kukca, i o karakteristinim promjenama boje perja kod papagaja kad se hrane
nekim ribama ili kad im se utrca otrov od aba krastaa (
80
), jer iz toga vidimo da sistemske
tekuine, ako se promijene za neku naroitu svrhu, mogu izazvati druge vane promjene. Posebno
moramo imati na umu da su se promjene, koje su steene i koje su stalno minuli narataji
upotrebljavali za neku korisnu svrhu, morale vjerojatno jako uvrstiti i postati zadugo nasljedne.
Tako se izravnim i neizravnim rezultatima prirodnog odabira sa sigurnou moe pripisati
jedno veliko iako neodreeno podruje; ali sad poto sam itao Ngeli-jev ogled o biljkama i
napomene raznih autora o ivotinjama, naroito one to ih je nedavno dao profesor Broca,
priznajem da sam u ranijim izdanjima svog djela Postanak vrsta vjerojatno odve mnogo
pripisao djelovanju prirodnog odabira, tj. odravanju onoga to je najpodobnije. Peto izdanje
Postanka promijenio sam tako da sam ograniio svoje primjedbe na prilagodbene promjene
ustrojstva. Ranije nisam bio dovoljno svratio pozornost na postojanje ustrojstava koja, koliko to
moemo sada suditi, niti su korisna niti su tetna, i to je jedan od nejveih previda to sam ih
dosad otkrio u svome djelu. Neka mi se dopusti kazati kao neko opravdanje, da sam pred oima
imao dva cilja: prvo, pokazati kako vrste nisu stvorene svaka za sebe i, drugo, da je prirodni
odabir bio glavni imbenik promjene, iako obilato potpomognut nasljeivanjem uinaka to
potjeu od navike i, neto malo, izravnim djelovanjem okolinih uvjeta. Pa ipak nisam bio
sposoban da se sasvim oslobodim svoga ranijeg miljenja, tada gotovo ope rairenog, da je
svaka vrsta stvorena s nekim naroitim ciljem i to me je odvelo k miljenju, koje sam preutio, da
svaki djeli ustrojstva, izuzev rudimente, ima neku naroitu, ma da nepoznatu ulogu.
Naravno, svaki ovjek s takvim uvjerenjem nuno mora precijeniti djelovanje prirodnog odabira,
u prolosti ili u sadanjosti. Neki koji prihvaaju naelo evolucije, ali odbacuju prirodni odabir,
ini se da zaboravljaju, kad kritiziraju moju knjigu, da sam ja imao pred oima ona dva gore
spomenuta cilja. Stoga ako sam pogrijeio pripisujui prirodnom odabiru veliku mo, to nipoto
ne mogu priznati, ili to sam prenaglasio njegovu mo, to je samo po sebi vjerojatno, barem
sam, nadam se, ipak uinio dobru uslugu jer sam pomogao da se srui dogma o posebnim
stvaranjima.
101
Vjerojatno je, kao to sad mogu vidjeti, da sva organska bia, ukljuivi tu i ovjeka, imaju
mnoge osobitosti u ustrojstvu koje im nisu sada niti su im bile ranije od nekakve koristi. Mi ne
znamo to izaziva bezbrojne sitne razlike meu jedinkama svake vrste, jer vrnue vraa problem
samo nekoliko koraka unatrag, a svaka osobitost morala je imati svoj tvorni uzrok. Ako bi ti
uzroci, ma kakvi oni bili, djelovali dugo vremena jednolikije i energinije (a nemogue je nai
neki razlog zato se to ponekad ne bi moglo dogoditi), pojavile bi se vjerojatno ne samo male
individualne razlike, ve dobro izraene, postojane preinake. Preinake koje nisu ni od kakve
koristi nisu se mogle postojano odrati pomou prirodnog odabira, premda su one tetne na taj
nain odstranjivane. Jednolikost znaajki, meutim, prirodno bi slijedila od predmnijevae
jednolikosti uzroka koji su je izazvali, kao i od slobodnog krianja mnogih jedinki. Tako je isti
organizam tijekom uzastopnih perioda mogao stei niz uzastopnih preinaenja, koja bi se gotovo
jednoliko prenosila sve dotle dokle bi ostali isti uzroci koji su ih izazvali i dokle bi krianje bilo
slobodno. to se tie tih djelatnih uzroka, moemo rei samo ono to smo rekli govorei o tzv.
spontanim varijacijama, tj. da su oni u mnogo tjenjoj vezi sa sastavom varirajueg organizma,
nego s naravi uvjeta kojima je taj organizam bio izloen.

Zakljuak. U ovome poglavlju vidjeli smo da kao to je dananji ovjek sklon, poput svake
druge ivotinje, umnaati individualne razlike ili male varijacije, da su takvi bez sumnje bili i
davni ovjekovi preci; da su promjene i tada dolazile od istih opih uzroka i da su se ravnale po
istim opim i sloenim zakonima, kao i sada. Kao to sve ivotinje tee umnoiti se vie nego to
imaju sredstava za ivot, tako mora da je bilo i s ovjekovim precima i to je valjda neizbjeno
izazvalo borbu za opstanak i prirodni odabir. Ovaj posljednji proces mora da je bio jako
potpomognut nasljeivanjem uinaka koji su dolazili od poveane uporabe dijelova i ta dva
procesa valjda su neprekidno jedan na drugoga utjecala. ini se, takoer, kao to emo vidjeti
kasnije, da je ovjek razna sporedna svojstva stekao pomou spolnog odabira. Jedan neobjanjeni
dio, moda i veliki dio, mora se ostaviti za pretpostavljeno jednoliko djelovanje onih nepoznatih
inilaca koji povremeno izazivaju snano izraena i nagla odstupanja od ustrojstva kod naih
domaih proizvoda.
Sudei prema navikama divljaka i veeg broja etverorukih majmuna (Quadrumana), davni
ljudi, pa ak i njihovi majmunoliki preci, ivjeli su vjerojatno u zajednicama. Kod strogo
102
drutvenih ivotinja prirodni odabir utjee katkad posredno na jedinke tako to odrava varijacije
koje su korisne samo za zajednicu. Neka zajednica koja ima velik broj jako obdarenih jedinki
uveava svoj broj i jaa je od drugih koje toga nemaju, iako u dotinoj zajednici nijedna jedinka
ne uiva veu korist nego drugi lanovi iste zajednice. Udrueni kukci stekli su tako mnoga vana
ustrojstva koja su od male ili od nikakve koristi za jedinku, ili njezino potomstvo, kao to je
naprava za skupljanje peluda, ili alac u pela radilica, ili snane eljusti u mravljih vojnika. U
viih drutvenih ivotinja ne znam ni za jedno ustrojstvo koje bi bilo udeeno iskljuivo za dobro
zajednice, ma da su neka za to drugotno korisna. Na primjer, kako se ini, mujaci preivaa
dobili su rogove, a mujaci pavijana velike onjake, kao oruje za borbu sa spolnim takmacima,
ali ih upotrebljavaju i za obranu krda ili stada. Sasvim je drukije, kao to emo vidjeti u
sljedeem poglavlju, u pogledu nekih duhovnih sposobnosti jer su te sposobnosti dobivene
poglavito, ili ak iskljuivo, na korist zajednice, a jedinke koje tvore tu zajednicu imaju
istodobno od toga posredno korist.
Na stajalita poput ovih esto je primijeeno da je ovjek jedno od najnemonijih i za obranu
jedno od najmanje sposobnih stvorenja na svijetu i da je neko davno, i dok je bio slabije
razvijen, valjda bio jo bespomoniji. Duke of Argyll, primjerice, tvrdi (
81
) da je ustrojstvo
ljudskog tijela odstupilo od ustrojstva u divljih ivotinja u smjeru vee fizike nemoi i slabosti.
To e rei da imamo odstupanje koje se moe manje nego ijedno drugo pripisati pukom
prirodnom odabiru. On navodi da je ljudsko tijelo golo i nezatieno te da nema za obranu
velike zube i pande, da su mu male snaga i brzina, da mu je osjetilo mirisa slabo te se njime ne
moe okoristiti u potrazi za hranom i izbjegavanju pogibli. Tim nedostacima mogao bi se
dometnuti jo jedan ozbiljniji, naime, da ovjek nije kadar brzo uzpuzati na drvo i tako umai
neprijateljima. Kad vidimo kako stanovnici Ognjene zemlje mogu ivjeti neodjeveni pod veoma
nezgodnim podnebljem, nestanak dlake nije morao biti velika teta za prvobitnog ovjeka ako je
on stanovao u nekome toplom predjelu. Kad usporeujemo koliko je ovjek slab za obranu u
odnosu na majmune, od kojih su mnogi opskrbljeni stranim onjacima, moramo se podsjetiti da
te potpuno razvijene onjake imaju samo mujaci i da ih oni poglavito upotrebljavaju u borbi sa
svojim suparnicima; pa ipak enke, koje ih nemaju, sposobne su odrati se na ivotu.
Mi ne znamo da li ovjek, s obzirom na veliinu tijela ili snagu, vue podrijetlo od neke
razmjerno male vrste, kao to je impanza, ili od neke tako snane kao to je gorila; i zato ne
103
moemo rei je li ovjek postao, u usporedbi sa svojim precima, vei i snaniji, ili manji i slabiji.
Trebamo, meutim, imati na umu da neka velika, snana i divlja ivotinja i koja bi, kao gorila,
mogla da se brani sama od svih neprijatelja, ne bi moda - iako to nije iskljueno - bila postala
drutvena, i to bi bilo zaustavilo ovjeka da stekne via duevna svojstva, kao to su simpatija i
ljubav prema svojim blinjima. Stoga je moglo biti od goleme koristi za ovjeka da potekne od
nekoga razmjerno slabog stvorenja.
Slabana snaga ovjekova tijela, njegova mala brzina, ne posjedovanje prirodnih oruja itd. vie
je nego nadoknaeno, prvo, njegovim intelektualnim sposobnostima, pomou kojih je, dok je jo
bio u barbarskom stanju, izraivao za sebe oruja, orua itd., i, drugo, njegovim drutvenim
svojstvima koja su ga navodila da pomae svojim blinjima i da mu oni uzvraaju; nidno
podruje svijeta nema toliko opasnih zvijeri kao Juna Afrika; nijedan predio nema stranijih
fizikih tegoba nego arktike oblasti; a ipak, jedna od najsitnijih rasa, naime Bumani, odrava se
u Junoj Africi, kao i patuljasti Eskimi u arktikim oblastima. Rani preci ovjeka bili su, nema
sumnje, po intelektu i, vjerojatno, po drutvenoj sklonosti, nie nego su najnii dananji divljaci;
ali je posve razumljivo da su mogli opstati, ak i napredovati ako su, izgubivi postupno svoje
ivotinjske sposobnosti, kao mo pentranja po drveu itd., istodobne napredovali u intelektu. Ali
priznanje da su preci ovjeka bili bespomoniji i nesposobniji za obranu nego to su to bilo koji
dananji divljaci, ako su oni nastavali neko toplo kopno ili veliki otok, kao to je Australija ili
Nova Gvineja, ili Borneo (otok koji je danas zaposjednut od orangutana), tada oni mora da nisu
bili izloeni nikakvoj naroitoj opasanosti. Na nekome tako velikom prostoru kao to su ti otoci,
nadmetanje meu plemenima bilo bi dovoljno da u povoljnim uvjetima, putem preivljavanja
najpodobnijih, u kombinaciji s nasljeivanjem uinaka navike, ovjeka na organskoj ljestvici
podigne do njegova sadanjega visokog poloaja.

Peto poglavlje
O RAZVITKU INTELEKTUALNIH I MORALNIH SPOSOBNOSTI
TIJEKOM PRVOBITNOG I CIVILIZIRANOG DOBA
Napredak intelektualnih sposobnosti putem prirodnog odabira - Vanost oponaanja - Drutvene
i moralne sposobnosti - Njihov razvitak unutar istog plemena - Utjecaj prirodnog odabira na
civilizirane narode - Dokazi da su civilizirani narodi neko bili barbarski

104
Predmeti o kojima e se govoriti u ovome poglavlju od najvee su vanosti, ali ja u o njima
raspraviti vrlo nepotpuno i samo djelomino. Gosp. Wallace, jednoj izvrsnoj, ve spomenutoj
raspravi, (
1
) dokazuje kako je ovjek, poto je djelomino stekao one intelektualne i moralne
sposobnosti kojima se razlikuje od niih ivotinja, bio tek malo sklon preinaavanju svojeg
tjelesnog ustrojstva putem prirodnog odabira ili na neke druge naine. Jer ovjek je zahvaljujui
svojim duhovnim sposobnostima mogao "nepromijenjenim tijelom skladno drati korak sa
svemirom koji se mijenja." Ona ima veliku mo da svoje navike prilagoava novim uvjetima
ivota. On izumljuje oruja, orua i razne lukavtine za pribavljanje hrane i za samoobranu. Kad
se seli u hladnije podneblje on upotrebljava odjeu, grdi kolibe i pali vatru, a pomou vatre kuha
hranu koja mu je inae neprobavljiva. On na mnoge naine pomae svojim blinjima i predvia
budue dogaaje. Ve u neko vrlo davno vrijeme on je imao neku podjelu rada.
S druge strane, nie ivotinje moraju mijenjati svoje tjelesno ustrojstvo da bi preivjele u
vrlo promijenim uvjetima. One moraju postati jae ili stei uinkovitije zube ili pande da se
obrane od novih neprijatelja; ili moraju postati manje, da lake izbjegnu oku progonitelja i
umaknu u opasnosti. Kad se sele u hladnije podneblje moraju dobiti deblje krzno, ili promijeniti
svoju konstituciju. Ako se tako ne promijene, prestat e dalje postojati.
Imamo, meutim, kao to opravdano istie gosp. Wallace, vrlo razliit sluaj ako pogledamo
intelektualne i moralne ljudske sposobnosti. Te sposobnosti su varijabilne i imamo puno razloga
drati da i te varijacije tee da budu naslijeene. Stoga ako su neko za prvobitnog ovjeka i
njegove majmunolike pretke bile od velike vrijednosti, one mora da su bile usavravane i
promicane putem prirodnog odabira. O velikoj vrijednosti intelektualnih sposobnosti ne moe biti
nikakve sumnje, jer ovjek, zahvaljujui poglavito njima, ima izrazito nadmoan poloaj u
svijetu. Moemo vidjeti kod najprimitivnijih zajednica, da su one jedinke koje su bile najmudrije,
koje su izumijevale i upotrebljavale najbolja oruja ili zamke, i koje su bile najsposobnije za
obranu, imale i najvei broj potomaka. Plemena koja su imala najvie tako nadarenih ljudi
neminovno su se brojano umnoavala i potisnula druga plemena. Brojnost ovisi u prvome redu o
sredstvima za ivot, a ona ovise djelomino o fizikoj prirodi dotinog kraja, ali, u mnogo veoj
mjeri, o vjetinama koje se tu primjenjuju. Pleme koje se mnoi i koje je pobjedniko esto se
dalje poveava i apsorbiranjem drugih plemena. (
2
) Za uspjeh nekog plemena mora da imaju
neku vrijednost, takoer, uzrast i snaga njegovih ljudi, a oboje djelomino ovisi o vrsti i koliini
105
hrane koju mogu dobiti. U Europi, ljude bronanog doba potisnula je jedna monija rasa, a
njezini pripadnici, sudei po drku sablje, (
3
) imali su vee ake, no ta rasa, vjerojatno, svoj
uspjeh jo vie vie zahvaliti svojoj veoj umjenosti.
Iz svega to znamo o divljacima, ili to moemo zakljuiti iz njihovih predaja i starih
spomenika iju povijest su sadanji stanovnici potpuno zaboravili, proizlazi da su od najstarijih
vremena neka plemena uspijevala potisnuti druga plemena. Tragovi iskorijenjenih ili
zaboravljenih plemena. Tragovi iskorijenjenih ili zaboravljenih plemena otkriveni su u svim
civiliziranim dijelovima svijeta: u pustim ravnicama Amerike, kao i na osamljenim otocima
Tihog oceana. Sada su civilizirani narodi posvuda potisnuli barbarske narode, osim ondje gdje im
je klima stavila smrtonosnu zapreku, a oni su u tome uspjeli poglavito, iako ne i iskljuivo,
pomou svojih vjetina koje su proizvod intelekta. Stoga je vrlo vjerojatno da su se kod ljudskog
roda intelektualne sposobnostipostupno usavravale poglavito putem pritodnog odabira, a taj
zakljuak za nau svrhu je dovoljan. Bez sumnje, bilo bi zanimljivo razglobitirazvitak svake
sposobnosti posebno, poev od stanja u kojem se nalazi kod niih ivotinja pa do stanja u kojem
se nalazi kod ovjeka, ali takav pokuaj ne doputa mi ni moje znanje ni vrijeme.
Vrijedi spomenuti i ovo: im su ovjekovi preci postali drutvenim ivotinja (a to se vjerojatno
dogodilo jako davno), tada su se i naelo oponaanja i razum i iskustvo poveali te mnogo
preinaili intelektualne moi na nain od kojega vidimo samo tragove kod niih ivotinja.
Majmuni su vrlo skloni oponaanju, kao i najnii divljaci, a jednostavna ve spomenuta injenica
da poslije nekog vremena nijedna ivotinja ne moe da se ulovi na istome mjesu i s istom vrstom
zamke, pokazuje da se ivotinje ue iskustvom i da se u oprezu ugledaju jedne na druge. Dakle,
ako je u nekom plemenu neki ovjek, otroumniji od ostalih, izumio neku klopku ili neko novo
oruje, ili druga sredstva za napad ili obranu, onda bi najobiniji osobni probitak, bez vee
pomoi sa strane razuma, pokrenuo i ostale lanove da ga oponaaju i svi bi tako bili na koristi.
Redovna uporaba svake nove vjetinemora da je isto tako na neki nain jaala intelekt. Pa ako je
novi izum bio vaan, pleme bi se bilo umnaalo, irilo i potisnulo druga plemena. U nekom
plemenu koje je tako postalo mnogobrojnije, mora da je bilo vjerojatnije da e se roditi drugi vii
i inventivniji lanovi. Ako takvi ljudi ostave za sobom djecu koja e naslijediti njihovu duhovnu
nadmonost, bit e jo neto bolji izgledi za raanje jo darovitijih lanova, a ti izgledi u jednome
jako velikom plemenu bili bi kudikamo vei. ak ako takvi i ne bi imali djece, ipak e u plemenu
106
jo biti njihovih krvnih srodnika, a uzgajivai su pouzdano utvrdili da se neka eljena znaajka
ponovno moe dobiti i onda kad su za neku ivotinju ustanovili da je od velike vrijednosti, kad je
ve zaklana, samo ako se odrava i mnoi njena porodica.

No da se sad okrenemo drutvenim i moralnim sposobnostima. Da bi prvobitni ljudi, ili
majmunoliki ljudski preci, postali drutvenima morali su stei ista ona nagonska osjeanja koja
prisiljavaju i ostale ivotinje da ive u zajednici, a oni su bez sumnje pokazivali iste ope
sklonosti. Oni mora da su se osjeali neraspoloenima kad bi bili odvojeni od svojih drugova,
prema kojima su osjeali neki stupanj simpatije; mora da su opominjali jedni druge na opsanosti i
da su se uzajamno pomagali pri napadu i u obrani. A sve to pretpostavlja neki stupanj simpatije,
vjernosti i hrabrosti. Takva drutvena svojstva, kojih veliku vrijednost u niih ivotinja nitko nije
doveo u pitanje, bez sumnje su stekli i preci ovjeka na slian nain, naime pomou prirodnog
odabira, uz pomo naslijeenih navika. Kad dva plemena prvobitnih ljudi koja ive u nekoj
oblasti dou u sukob, onda ono pleme koje ima vei broj hrabrih, osjeajnih i vjernih lanova (uz
pretpostavku da su ostale sposobnosti jednake), koji su vazda spremni opomenuti jedan drugoga
na opasnost, da jedan drugog pomognu i brane, mora da je bolje uspijevalo i zadobilo bi pobjedu
nad onim drugim. Pomislimo koliko mora da su neobino vane vjernost i odanost u ratovima
koje divljaci vode neprestano. Prednost discipliniranih vojnika nad nediscipliniranim hordama
podtjee poglavito od povjerenja to ga svaki ovjek osjea prema svojim blinjima. Poslunost
je, kao to je to lijepo pokazao gosp. Bagehot, (
6
) od vrlo velike vrijednosti jer je bolji bilo
kakav oblik vladavine nego nikakav. Sebian i svaalaki narod ne moe biti sloan, a bez sloge
ne moe se nita isposlovati. Neko pleme obdareno naprijed spomenutim svojstvima moralo se
iriti i pobjeivati druga plemena, ali, sudei prema cjelokupnoj protekloj prolosti, ono je
tijekom vremena moralo podlei u borbi s nekim jo obdarenijim plemenom. Tako drutvene i
moralne osobine tee laganom napretku i irenju po svijetu.
Ali moe se zapitati: kako je u nekom plemenu prvi put veliki broj lanova postao obdaren tim
drutvenim i moralnim svojstvima i kako se ta razina savrenosti uzdizala? Krajnje je dvojbeno
da se potomstvo osjeajnih i dobrodunih roditelja, kao i onih koji su bili najvjerniji svojim
drugovima, odravalo u veem broju nego djeca samoivih i izdajnikih roditelja u istome
plemenu. Onaj tko je bio spreman, kao to su to inili mnogi divljaci, da radije rtvuje svoj ivot
107
negli da izda svoje drugove, esto nije ostavljao nikakvo potomstvo koje bi naslijedilo njegovu
plemenitu prirodu. Najhrabriji ljudi koji su uvijek bili spremni ii na elu u rat i koji su slobodno
riskirali svoj ivot za druge, mora da su prosjeno pogibali vie nego drugi ljudi. Stoga se ini
slabo vjerojatnim da se broj ljudi obdarenih takvim vrlinama, ili visina njihovog savrenstva,
mogao poveati pomou prirodnog odabira, tj. odravanjem na ivotu onoga to je najsposobnije,
jer ovdje ne govorimo o pobjedi jednoga plemena nad drugim.
Iako su okolnosti koje vode umnoavanju tih tako izvanredno nadarenih jedinki u istom
plemenu suvie sloene da bi se mogle jasno pratiti, ipaka pratiti moemo neke vjerojatne faze
kroz koje se prolo. Na prvom mjestu, to se vie u lanova nekog plemena usavravala mo
razmiljanja i predvianja, to je svaki ovjek morao ubrzo uvidjeti da e, ako on pomae svoje
drugove, obino i njega njegovi drugovi pomagati. Poev od te nie pobude ovjek je mogao stei
naviku da svoje drugove pomae, a navika da se ine dobrohotna djela zasigurno pojaava
osjeanje simpatije, koja sa svoje strane daje prvi poticaj za takva djela. Navike, pak, koje se
obdravaju kroz mnoge narataje vjerojatno tee postati nasljedne.
Ali drugi i mnogo snaniji poticaj za razvoj drutvenih vrlina jesu pohvala i pokuda koje dolaze
od drugih ljudi. To da mi obino druge hoemo i hvaliti i kuditi dok za sebe elimo samo pohvalu
plaei se prijekora, dolo je, kao to smo ve vidjeli, od nagona simpatije; a taj nagon je
prvobitno, kao i svi ostali drutveni nagoni, bez sumnje bio steen putem prirodnog odabira.
Naravno, nismo u stanju rei kad su tijekom razvoja ljudski preci postali sposobni osjetiti
pohvalu ili prijekor drugih ljudi da bi to utjecalo na njihovo ponaanje. No ini se da hrabrenje,
pohvala i pokuda utjeu ak i na pse. I najpriprostiji divljaci osjeaju slavoljublje, to jasno
pokazuju uvanjem trofeja svoga junatva, navikom da se pretjerano hvaliu i ak krajnjom
brigom oko vanjske ljepote i ukraavanja, jer kad ne bi vodili rauna o miljenju svojih drugova,
takve bi navike bile besmislene.
Kad povrijede neko od svojih pravila, oni zasigurno osjeaju stid i oito grinju savjesti, kao
to pokazuje sluaj s Australcem koji sve vie vene i ne moe mirovati zato to nije ubio neku
drugu enu kako bi umilostivio duh svoje umrle ene. Iako nisam naiao ni na jedno drugo
priopenje, ipak je teko vjerovati da neki divljak koji radije rtvuje svoj ivot nego to e izdati
svoje pleme, ili neki koji prije doputa da izgubi slobodu nego to e prekriti svoju rije, (
7
) ne
108
osjea grinju savjesti u dubini svoje due ako se ogrijeio o neku svoju dunost koju smatra
svetom.
Stoga moemo zakljuiti da su na prvobitne ljude hvala i prijekor sa strane njihovih drugova
jako utjecale ve u vrlo davna vremena. Oito, lanoi istog plemena mora da su odobravali
ponaanje za koje su smatrali da slui opem dobru a da nisu odobravali ono za koje im se inilo
da je tetno. ini dobro drugima kao to eli da i oni tebi ine to je kamen temeljac moralu.
Stoga je teko precijeniti, i u najdavnija vremena, vanost ljubavi prema pohvali i straha od
prijekora. ovjek kojega nije gonio nikakav dubok, nagonski osjeaj da rtvuje svoj ivot za
dobro drugih, ali ga je na takve postupke poticao osjeaj slavoljublja, svojim primjerom izazivao
je iste elje za slavom kod drugih ljudi, a vjebom se pojaavao plemenit osjeaj divljenja. Tako
je on svome plemenu mogao uiniti mnogo vie dobra nego da je ostavio potomstvo sa tenjom
da ono naslijedi njegov plemeniti znaaj.
to se steklo vie iskustva i razuma, to je ovjek bolje shvaao i udaljenije posljedice svojih
ina, a osobne vrline, kao umjerenost, bezazlenost, itd., o kojima se, kao to smo ve vidjeli, u
prvobitno doba nije vodilo rauna, poinju se visoko cijeniti pa ak smatrati svetima. Nema,
meutim, potrebe da ponavljam ono to sam u etvrtome poglavlju rekao. U jednu rije, na
moralni osjeaj ili savjest postaje vrlo sloen osjeaj kojemu je podrijetlo u drutvenim
nagonima, u velikoj mjeri pod vodstvom odobravanja sa strane drugih ljudi, osjeaj kojim
ravnaju razum i osobni interes, a u novije vrijeme i dubok religijski osjeaj, ojaan k tome
poukom i navikom.
Premda visoko moralno stanje daje pojedincima i njihovu potomstvu samo male ili im ne daje
nikakve prednosti nad ostalim ljudima iz istog plemena, ne smije se zaboraviti da e ipak
umnoavanje darovitih ljudi i uzdizanje prosjene moralne razine pouzdano osigurati golemu
prednost jednomu plemenu nad drugim. Pleme koje ima mnogo lanova koji su nadahnuti jakim
domoljubljem, vjernou, poslunosu, hrabrou i simpatijom, i koji su uvijek spremni jedni
drugim pomoi i rtvovati se za ope dobro, - to pleme mora odnositi pobjedu nad veinom
drugih plemena; a to bi bilo prirodno odabiranje. U sva vremena, na cijeloj zemlji, jedna plemena
potiskivala su druga i poto je moral bio vaan element za njihove uspjehe, svuda je postojala
tenja da se podigne visina morala i umnoi broj darovitih ljudi.
109
Teko je, meutim, prosuditi zato je uspjelo jedno pleme, a ne neko drugo, i zato je ono
dostiglo neki vii stupanj civilizacije. Mnogi divljaci jo su i danas u istome stanju u kojem su
bili kad su prije vie stoljea otkriveni. Mi smo, kao to kae Baghot, skloni napredak smatrati
neim normalnim u ljudskom drutvu, ali povijest to pobija. Stari nisu imali ak nikakvu
predodbu o napretku, a istonjaci je nemaju ni danas. Jedan drugi visoki autoritet, gosp. Maine
(
8
) kae: Najvei dio ljudskog roda nikada nije pokazao ni najmanju elju da se njegove
graanske ustanove usavre. ini se da napredak ovisi o mnogim istodobnim povoljnim
okolnostima koje su odve sloene da bi se mogle pratiti. esto je, meutim primijeeno da je
umjerena klima, koja potpomae razvitak industrije i raznih vjetina, bila vrlo poticajna za
napredak. Eskimi, pritisnuti surovom zbiljom, doli su do mnogih duhovitih izuma ali im je
klima odve surova da bi mogli produiti napredovanjem. Nomadske navike kod ljudi, bilo to u
prostranim ravnicama ili u gustim tropskim umama, ili na morskim obalama, u svakom sluaju
bile su vrlo tetne. Promatrajui necivilizirane stanovnike Ognjene zemlje zapazio sam da je za
civilizaciju nuno da postoji neko vlasnitvo, stalno prebivalite i da je mnogo porodica
podvrgnuto jednome voi. Takve navike gotovo neizbjeno dovode do obraivanja zemlje i, kao
to sam to pokazao drugdje, (
9
) prvi koraci u ratarstvu mogli su vjerojatno biti izazvani nekim
sluajem, kao kad s voke padne sjemenka na neku gomilu gnoja pa se od toga razvio neki
izvrsni varijetet. Problem prvok pomaka divljaka prema civilizaciji zasada je, meutim odvie
teak da bi se mogao rijeiti.

Utjecaj prirodnog odabira na civilizirane narode. I prethodnome i u ovom poglavlju
razmatrao sam napredovanje ovjeka od poludivljih stanja do suvremenog divljaka. Ali vrijedilo
bi, takoer, dodati neke napomene o utjecaju prirodnoga odabira i na civilizirane narode. O tome
je uspjeno raspravljao gosp. W. R. Greg, (
10
) a prije njega to su uinili gosp. Wallace i gosp.
Galton. (
11
) Veina mojih napomena uzeta je od ta tri autora. Kod divljaka, oni koji su slabi
tijelom i duhom bivaju brzo iskorijenjeni, a oni koji ostaju na ivotu pokazuju openito solidno
stanje zdravlja, dok mi civilizirani ljudi sve inimo da proces eliminiranja sprijeimo, gradimo
utoita za slaboumne, donosimo zakon za siromane, a nai lijenici upreu svu svoju
sposobnost da odre ivot svakome dokle je god mogue. Stoga se s razlogom smatra da je
cijepljenje spasilo ivot tisuama ljudi koji bi ranije, zbog slaba ustrojstva tijela, bez toga
110
podlegli kozicama. Tako se umnoavaju slabi lanovi civiliziranog drutva. Nitko tko je pratio
uzgoj domaih ivotinja nee sumnjati da takvo neto mora biti tetno za ljudsku rasu.
Nevjerojatno je kako oskudica u gajenju ili loe provedeno gajenje brzo dovede do degenerecije
neke domae rase, ali izuzev kad je u pitanju ovjek, jedva da je itko toliki neznalica pa e pustiti
da se njegove najgore ivotinje mnoe.
Pomo to je po sili osjeaja pruamo nemonima poglavito se pojavljuje kao sporedan rezultat
nagona simpatije, to je rvobitno steen kao dio drutvenih nagona, pa je zatim, na nain koji je
ranije pokazan, postajao sve njeniji i sve se dalje irio.I mi ne bismo mogli sprijeiti nau
simpatiju, ak ako se unesu jaki razlozi razuma, a da ne povrijedimo najplemenitiji dio nae
naravi. Operater moe dok izvodi neku operaciju uiniti samoga sebe neosjetljivim, jer zna da
radi za dobro svoga bolesnika, ali ako bismo namjerno zanemarili slabe i nemone, to bi moglo
biti samo zbog neega to nam se, u usporedbi s nekim sadanjim nepodnoljivim zlom, ini kao
korist. Stoga moramo podnositi nesumnjivo tetne posljedice koje dolaze otuda to se slabi
odravaju u ivotu i mnoe, ali ini se da tome ima barem jedna stalna smetnja, a to je to se
slabiji i loiji lanovi drutva ne ene tako lako kao zdravi, a to bi se sprjeavanje moglo
neogranieno poveavati kad bi oni koji su slabi tijelom ili duhom htjeli da se uzdre od enidbe,
premda se to moe vie eljeti nego oekivati.
U svim civiliziranim zemljama ovjek gomila vlasnitvo i ostavlja ga u nasljedstvo svojoj djeci.
Tako djeca bogataa u istoj zemlji u trci ivota ne zapoinju ravnopravno. Ali daleko od toga da
je to samo po sebi zlo; jer bez gomilanja kapitala ne bi mogle napredovati vjetine, a civilizirane
rase rairile su se poglavito pomou vjetina, pa i sad se posvuda tako ire zauzimajui mjesto
niih rasa. Umjereno gomilanje bogatstva ne dolazi u sukob s procesom odabira. Kad neki
siromah postane umjereno bogat, njegova e djeca zasnovati neke radnje ili zanate u kojima mora
da se vodi dosta jaka borba, tako da e uspjeti ona koja su tijelom i duhom najsposobnija. Kad
ima neki broj dobro kolovanih ljudi koji ne moraju raditi za svoj svagdanji kruh, to je vrlo vano
jer tada sav intelektualni posao obavljaju oni, a od tog posla ovisi prvenstveno materijalni
napredak svih vrsta, a da o viim koristima i ne govorimo. Bez sumnje, bogatstvo kad je
pretjerano, tei pretvaranju ljudi u nekorisne trutove, ali broj takvih ljudi nije nikada velik; pa i tu
se vri jedna vrst eliminacije jer svakodnevno vidimo bogate ljude kako lude ili kako ive
raskalaeno, upropaujui svu svoju imovinu.
111
Pravo prvoroenca na nasljedstvo, sa zakonom po kojemu imanje ne moe prodati, jo je jedno
izravnije zlo iako je to moda neko bilo od velike koristi pri stvaranju vladajue klase, a bolja je
bilo kakva vlast nego nikakva. Najstariji sinovi obino se ene, iako su moda tijelom i duhom
slabi, dok mlai sinovi, ma kako u tom pogledu bili nadmoni, tako lako nee se oeniti. A ti
najstariji bezvrijedni sinovi svoje imanje nisu u stanju rasuti zbog zakona. Ali tu, kao i inae,
odnosi civiliziranog ivota toliko su sloeni da se u igru uvode neke dopunske poluge. Ljudi koji
su po prvoroenju bogati mogu iz narataja u narataj odabirati ponajljepe i najljupkije ene, a
one su obino zdrava tijela i ivahna duha. Loe posljedice kakve bi mogle nastupiti trajnim
odravanjem iste loze podrijetla, bez ikakva odabira, spreavaju se tako to ljudi od poloaja
vazda ele poveati svoje bogatstvo i mo, a to oni postiu enei se jedinicama. Ali keri
roditelja koji su rodili samo jedno dijete same su, kao to je gosp. Galton pokazao, (
12
) sklone
neplodnosti i tako plemiske porodice u izravnoj lozi neprestano izumiru, a njihova imanja
prelaze na neku pobonu lozu; ali naalost ta loza nuno se ne odlikuje nikakvom nadmonou.
Prema tome, iako civilizacija na razne naine ometa djelovanje prirodnog odabira, ona
oito, poboljanom prehranom i uklanjanjem povremenih nevolja, potpomae bolje razvitku
tijela. To se moe zakljuiti odatle to je utvreno, gdje god su izvrene usporedbe, da su
civilizirani ljudi tjelesno jai nego divljaci. Isto tako, ini se da su civilizirani ljudi izdrljiviji, to
se pokazalo u mnogim pogibeljnim ekspedicijama. ak i velika rasko bogatih moe biti samo
malo od tete jer u svakoj ivotnoj dobi i kod oba spola, prosjeni ivotni vijek nae aristokracije
samo je neto malo krai nego u zdravih Engleza iz niih klasa. (
13
)
Sad emo razmotriti same intelektualne sposobnosti. Ako bi u svakome drutvenom staleu
lanovi bili podijeljeni u dvije jednake skupine tako da jedna sadri intelektualno vie, a druga
intelektualno nie lanove, onda moe biti malo sumnje da bi prva najbolje uspijevala u svim
pothvatima i da bi odnjegovala vei broj djece. ak kod najniih ivotnih poziva darovitost i
sposobnost moraju biti od neke koristi, iako u nekim zanimanjima, zbog velike podjele rada, od
vrlo male koristi. Stoga kod civiliziranih naroda postoji neka tenja i da brojano rastu i da
uzdiu intelektualnu sposbnost. Ali ja ne elim tvrditi da se ta tenja moe vie nego drati u
ravnotei drugim nainima, primjerice umnoavanjem lakomislenih i nerazboritih; ali ak i za
takve, sposobnost mora biti od neke koristi.
112
Pogledima poput netom iznesenih esto je prigovoreno da najslavniji ljudi koji su ikad ivjeli
nisu ostavili potomstva koje bi njihov sjajni intelekt naslijedilo. Gosp. Galton kae (
14
): alim
ali nisam u stanju odgovoriti na jednostavno pitanje da li su mukarci i ene obdareni velikom
genijalnou, i do koje mjere su neplodni. Ja sam, meutim, dokazao da u sluaju istaknutih ljudi
nipoto nije tako." Veliki zakonodavci, utemeljitelji blagotvornih religija. veliki filozofi i
pronalazai u znanosti potpomau napredak ljudskog roda daleko vie svojim djelima nego
ostavljanjem brojnog potomstva. U pogledu tjelesnih ustrojstava, neka vrsta usavrava se tako to
se odabiru neto bolje obdarene a eliminiraju neto slabije obdarene jedinke, a ne odravanjem
jako izraenih i rijetkih anomalija. (
15
) Bit e tako i s intelektualanim sposobnostima, naime u
svakome sloju drutva neto sposobniji ljudi uspijevaju bolje nego manje sposobni, pa e zbog
toga brojano biti u porastu ako tome nije na putu kakva druga zapreka. Kad su se i nekom
narodu intelektualna razina i broj inteligentnih ljudi poveali, tada na temelju zakona o
odstupanju od prosjeka, moemo oekivati da e se, kao to je pokazao gosp. Galton, edesna
genijalnost pojavljivati ee nego to je to bilo ranije.
Glede moralnih svojstava, ak i kod najciviliziranijih naroda dolazi uvijek vie do nekog
uklanjanja najgorih sklonosti. Zloinci se osuuju na smrt, ili bacaju u tamnicu na dugo vrijeme
tako da ne mogu slobodno prenositi svoja loa svojstva. Melankoline i lude osobe dre se u
zatoenitvu ili poinjaju samoubojstvo. Ljudi nasilni i prgavi esto zavre u krvi. Nemirni ljudi
koji nee da se prime nikakva stalnog zanimanja - taj preostatak barbarstva velika je zapreka
civilizaciji (
16
) iseljavaju se u novootkrivene krajeve gdje se dokazuju kao korisni pioniri.
Neumjerenost je tako razorna da je ivotni vijek neumjerenih, primjerice 30-godinjaka, dalje jo
samo 13,8 godina, dok je ivotni vijek engleskog poljodjelca iste dobi jo 40,59 godina. (
17
)
Razuzdane ene malo imaju djece a razuzdani mukarci rijetko se ene; jedni i drugi pate od
bolesti. Pri uzgoju domaih ivotinja, uklanjanje onih jedinki, ma da ih je malo, koje su u bilo
kojem smislu slabije, nije nipoto nevano za uspjeh. To naroito vrijedi za tetne znaajke koje
tee vratiti se putem vrnua (reverzija), na primjer, crno runo u ovaca; i u ljudskom rodu neke od
najgorih sklonosti, koje se povremeno bez ikakva raspoznatljiva uzroka, pojave u porodicama,
moda su vrnua na neko divlje stanje od kojega nas ne razdvaja odve mnogo narataja. ini se
da je takvo shvaanje dolo do izraaja u obinoj izreci da je netko crna ovca u obitelji.
113
Kod civiliziranih naroda, to se tie vie razine moralnosti i poveanog broja izrazito darovitih
ljudi, prirodni odabir je od samo malog utjecaja, iako su temeljni drutveni nagoni izvorno
zadobiveni upravo pomou prirodnog odabira. No ve kad sam govorio o niim rasama, dosta
sam govorio o uzrocima koji dovode do napretka moralnosti, naime, o odobravanju naih blinjih
o jaanju naih simpatija putem navike o primjeru i oponaanju o razumu o iskustvu i ak
o osobnom interesu o poduci u mladosti i o religioznim osjeajima.
Gosp. Greg i gosp. Galton (
18
) jako su istaknuli jednu od najvanijih zapreka porastu broja
vrednijih ljudi u civiliziranim zemljama, naime injenicu da se vrlo siromani i bezbrini, koji su
esto srozani porokom, gotovo redovito ene rano, dok briljivi i tedljiv ljudi, koji su obino i
inae kreposni, ene kasno da bi mogli pristojno uzdravati sebe i svoju djecu. Oni koji se ene
rano proizvedu u nekom vremenu ne samo vei broj narataja nego, kao to je pokazao Dr.
Duncan, (
19
) proizvode i mnogo vie djece. K tome, djeca roena od majki koje su u cvijetu
mladosti tea su i vea, pa zato vjerojatno i snanija od djece roene u drugim razdobljima
ivota. Tako pak lakomisleni, istroeni, a esto i poroni lanovi drutva tee brem brojanom
rastu od opreznih i openito kreposnih lanova. Ili kako o tome kae gosp. Greg: Bezbrini,
prljavi, neastohlepni Irci mnoe se kao kunii; tedljivi, promiljeni, do sebe drei, ambiciozni
koti, nepokolebljivi u svojoj moralnosti, produhovljene vjere, pronicave i disciplinirane
inteligencije, proive svoje najbolje godine u borbi i neenstvu, oene se kasno i ostavo malo
potomstva. Kad bi neka zemlja izvorno bila napuena s tisuu Saksonaca i s tisuu Kelta poslije
dvanaestak narataja pet estina puanstva inili bi Kelti, no pet estina posjeda, moi, intelekta
pripadalo bi onoj, preostaloj, jednoj estini Saksonaca. U vjenoj borbi za opstanak mora da je
prevladavala nia i manje povlatena rasa a prevladavala je ne snagom svojih dobrih osobina
nego njihovim neposjedovanjem.
Postoje, meutim, neke zapreke toj tenji nanie. Vidjeli smo da neumjereni ljudi imaju veu
stopu smrtnosti a da oni koji ive krajnje raskalaeno imaju malo potomstva. Klase
najsiromanijih gomilaju se po gradovima, a Dr. Stark, na osnovu statistike za deset godina u
kotskoj, potvrdio je (
20
) da je u svim ivotnim dobima postotak pomora u gradovima vei nego
u seoskim okruzima, a tijekom prvih pet godina ivota postotak smrtnosti gotovo je tono
dvostruko vei nego u seoskim okruzima. Budui da ti podaci ukljuuju i bogate i siromane,
nema sumnje, trebalo bi vie nego dvostruko poroda da bi se broj siromanih u nekome gradu
114
odrao, razmjerno broju stanovnika sela. Kod ena, vrlo rana udaja vrlo je tetna; jer u
Francuskoj je utvreno da u jednoj godini, od istog broja ena mlaih od dvadeset godina, umre
dvostruko vie udanih nego neudanih. Isto tako, pretjerano je velika (
21
) smrtnost mueva
ispod dvadeset godina, ali dvojbeno je to je tome uzrok. Napokon, ako bi se ti ljudi, koji
razborito odgaaju enidbu dok ne budu stvorili mogunost da im obitelj ivi udobno, birali, kao
to to esto biva, ene u cvijetu mladosti, onda bi se stopa prirasta brojnosti boljih ljudi samo
neznatno smanjila
Na temelju golemog mnotva statistikih podataka, prikupljenih tijekom 1853. godine,
utvreno je diljem Francuske da neoenjeni mukarci u dobi izmeu dvadeset i osamdeset godina
umiru razmjerno mnogo vie nego oenjeni: na primjer, na svakih tisuu neoenjenih ljudi, u
dobi izmeu dvadeset i trideset godina, godinje je umrlo 11.3 dok je meu oenjenima bilo 6.5
umrlih. (
22
) Slino pravilo potvreno je za godine 1863. i 1864. kod cjelokupnog mukog
puanstva kotske, starijeg od dvadeset godina: tako, na svakih 1000 neoenjenih mukaraca, u
dobi izmeu dvadeset i trideset godina, umrlo je godinje 14,97 dok ih je meu oenjenima samo
7,24 umrlih, tj. manje od polovine. (
23
) Dr. Stark na to primjeuje: "Neenstvo je za ivot
razornije nego najnezdravija zanimanja, ili nego stanovanje u nekoj nezdravoj kui ili u kraju
gdje nikada nije bilo ni najmanjeg pokuaja unapreenja zdravstva." On smatra da je smanjena
smrtnost izravni rezultat "enidbe i urednijeg domaeg ivota koji prati to stanje." On, meutim,
priznaje da se neumjereni, iskvareni i zloinaki pripadnici skupina, u kojih je trajanje ivota
kratko, obino ni ne oene, a jednako tako mora se priznati da mukarci slabana ustroja, loeg
zdravlja ili jako tjelesno ili duevno bolesni, esto nemaju volje za enidbu ili bivaju odbijeni.
ini se da je Dr. Stark doao do zakljuka kako je enidba sama po sebi glavni uzrok dugog
ivota jer je utvrdio da su stariji oenjeni mukarci ipak u znatnoj prednosti u odnosu na
neoenjene u istoj poodmakloj dobi; ali svatko je zasigurno poznavao mukarce koji su zbog
slaba zdravlja u mladosti ostali neenje, a ipak su doivjeli duboku starost, premda su trajno bili
slabi i vazda umanjenih izgleda za ivot. Ima tu jedna vana okolnost koja, ini se, podupire
zakljuak Dr. Starka, naime, da u Francuskoj udovci i udovice u usporedbi s onima u braku imaju
vrlo veliku stopu smrtnosti: no Dr. Farr pripisuje to siromatvu i loim navikama koje nastaju
uslijed raspada obitelji i amotinje. Iz svega s Dr. Farr-om moemo zakljuiti da manju smrtnost
oenjenih nego neoenjenih ljudi, to je ini se ope pravilo, "poglavito valja pripisati
115
neprekidnom odstranjivanju nesavrenih tipova i spretnom odabiru najizvrsnijih jedinki iz
svakoga sljedeeg narataja," pri emu se odabiranje odnosi samo na brano stanje, a djeluje na
sva tjelesna, intelektualna i moralna svojstva. Stoga moemo zakljuiti da zdravi i dobri ljudi koji
iz razboritosti ostanu za neko vrijeme neoenjeni ne podlijeu veoj smrtnosti.
Ako razne zapreke, koje su naznaene u prethodna dva poglavlja, a moda i neke druge jo
nepoznate, ne sprijee da se nemarni, poroni i inae nii lanovi drutva mnoe bre nego bolje
ljudske skupine, narod e nazadovati, kao to se preesto i dogodilo u povijesti svijeta. Moramo
se prisjetiti da napredak nije nikakvo nepromjenjivo pravilo. Vrlo je teko rei zato je neki
civilizirani narod u usponu, zato postaje sve moniji i iri dalje nego drugi; ili zato isti narod
vie napreduje u jedno, nego u neko drugo vrijeme. Mi moemo samo rei toliko da to ovisi o
brojanom poveavanju dotinog puanstva, o broju ljudi obdarenih visokim intelektualnim i
moralnim sposobnostima, kao i o stupnju njihove izvrsnosti. Tjelesni ustroj, ini se, od malog je
utjecaja, osim ukoliko jakost tijela vodi zdravom duhu.
Nekolicina autora jako je istakla sljedee: budui da su visoke intelektualne sposobnosti nekome
narodu korisne, stari Grci, koji su po intelektu stajali nekoliko stupnjeva vie od bilo koje rase
koja je ikad postojala, (
24
) ako je stvarna snaga prirodnog odabira, morali bi se bili na ljestvici
uzdii jo vie, brojano rasti i napuiti cijelu Europu. Ovdje je preutno ukljuena pretpostavka,
tako esta kad je rije o tjelesnim ustrojstvima, naime da postoji neka uroena tenja
neprekidnom razvitku duha i tijela. No razvitak svake vrsti ovisi o istodobnom djelovanju
nmnogih povoljnih okolnosti. Prirodni odabir djeluje samo u obliku pokuaja. Mogu jedinke i
rase stei neke neprijeporne prednosti, a ipak propadaju jer nisu stekle neke druge znaajke.
Grcima je moda krenulo po zlu jer nije dolo do povezivanja izmeu mnogih malih drava, zbog
nevelikog prostora cijele njihove zemlje, zbog dranja robova, ili zbog krajnje putenosti; jer oni
nisu podlegli dok se nisu "istroili i do same sri iskvarili." (
25
) Zapadni narodi Europw, koji
danas neizmjerno nadilaze svoje negdanje divlje pretke i stoje na vrhu civilizacije, za tu svoju
nadmonost imaju zahvaliti malo ili nita izravnoj batinjenju od starih Grka, iako duguju mnogo
pisanim djelima toga udesnog naroda.
Tko moe sa sigurnou rei zato panjolski narod, koji je jedno vrijeme bio tako nadmoan,
zastao u svome hodu. Jo zamreniji problem predstavlja buenje europskih naroda nakon
srednjega vijeka. U tom dalekom vremenu, kao to je primijetio gosp. Galton, (
24
) gotovo svi
116
ljudi plemenite prirode, oni koji su se posveivali razmiljanju ili gajenju duha, nisu imali
nikakvo drugo pribjeite osim u naruju Crkve, a ona je traila celibat, to teko da je moglo ne
imati tetan utjecaj na svaki sljedei narataj. U to isto doba Sveta Inkvizicija krajnje revno je
odabirala najslobodnije i najhrabrije ljude da bi ih spalila ili utamniila. U samoj panjolskoj,
tijekom tri stoljea, neki od najboljih ljudi - oni koji su sumnjali i postavljali pitanja, a bez
sumnjanja ne moe biti napretka - bili su istrebljivani, i po tisuu godinje. Katolika Crkva
uinila je na taj nain neprocjenjivo zlo iako je nedvojbeno donekle, moda i vrlo mnogo, uinila
dobra na druge naine; Europa je, meutim, krenula nevienom brzinom.
Zapaen uspjeh Engleza kao kolonista, u usporedbi s drugim europskim narodima, u usporedbi
Kanaana engleskog i francuskog podrijetla, pripisan je njihovoj "odvanoj i postojanoj energiji,"
ali tko moe rei kako su Englezi dobili tu svoju energiju? Oito je mnogo istine u miljenju da
su udesni uspjeh Sjedinjenih Drava, kao i znaaj tog naroda, rezultat prirodnog odabira jer su
najenerginiji, najnemirniji i najhrabriji ljudi iz svih dijelova Europe iseljavali tijekom
posljednjih deset ili dvanaest narataja u tu veliku zemlju, gdje su uspjeli najbolji. (
27
) Gledajui
u daleku budunost, mislim da vl. gosp. Zincke ne pretjeruje kad kae (
28
): "Svi ostali nizovi
dogaaja, kao oni iz kojih je proizala duhovna kultura u Grkoji oni iz kojih je proizalo Rimsko
carstvo, kao da imaju cilja i vrijednosti samo ako se gledaju u vezi, ili jo bolje kao potpora ...
golemoj struji anglo-saksonskog iseljavanja na zapad." Koliko god da je nerazgovjetan problem
napredovanja civilizacije, moemo bar to vidjeti da onaj narod, u kojem se dugo raa najvei broj
visoko inteligentnih, energinih, hrabrih, domoljubnih i dobrohotnih ljudi, obino prevlada nad
manje obdarenim narodima.
Prirodni odabir proizlazi iz borbe za opstanak, a borba za opstanak od brzog razmnoavanja.
Mora se gorko aliti, no je li to mudro drugo je pitanje, to ovjek tei da se tako brzo mnoi, jer
to kod barbarskih plemena dovodi do edomorstva i mnogih drugih zala, a kod civiliziranih
naroda do gadnog siromatva, neenstva i kasne enidbe razboritih. Ali budui da ovjek trpi od
istih fizikih zala kao i nie ivotinje, on nema nikakva prava oekivati izuzee od zala koja su
posljedica borbe za opstanak. Da nije bio podvrgnut prirodnom odabiru, ovjek sigurno ne bi bio
nikad dostigao ovaj sadanji stupanj ovjeanstva. Kad u mnogim dijelovima svijeta vidimo
golema prostranstva najplodnijeg tla koja su kadra prehraniti mnogobrojne sretne obitelji, ali su
naseljena s neto malo nomada divljaka, mogli bismo s razlogom pomisliti da borba za opstanak i
117
nije bila dovoljno otra da ovjeka prisili na uzdignue do njegova najvieg stupnja. Sudei
prema onome to znamo o ovjeku i niim ivotinjama, u njihovim intelektualnim i moralnim
sposobnostima uvijek je bilo dovoljno varijabilnosti za stalno napredovanje putem prirodnog
odabira. Nedvojbeno je da takvo napredovanje zahtijeva mnoge istodobne povoljne okolnosti, ali
je zaista sumnjivo da li bi najpovoljnije okolnosti bile dostatne da nije bila dovoljno velika
brzina razmnoavanja i da borba za opstanak, koja zbog toga nastane, nije bila krajnje otra.

Dokaz da su civilizirani narodi neko bili barbari. - Budui da moramo razmotriti korake
kojima se neko poluljudsko stvorenje postupno uzdiglo na stupanj ovjeka u njegovu
najsavrenijem stanju, ovu temu ne moemo nikako preskoiti. Ali o tome Sir J. Lubbock, (
29
)
gosp. M'Lennan, i drugi, raspravili tako cjelovito i izvrsno da ja ovdje trebam samo dati najkrai
saetak njihovih rezultata. Noviji razlozi koje je iznio Duke of Arrgyll, (
30
) a jo ranije
nadbiskup Whately, u prilog miljenja da se ovjek pojavio na svijetu kao civilizirano bie, a da
su svi divljaci otada podloni nazadovanju, ini mi se slabim u usporedbi s razlozima koje iznosi
druga strana. Mnogi su narodi, nema sumnje, popustili u civilizaciji, a neki su se moda vratili u
potpuno barbarstvo, iako za ovo potonje nisam naiao ni na jedan dokaz. Stanovnici Ognjene
zemlje bili su vjerojatno prisiljeni od drugih osvajakih hordi nastaniti se u svojoj neudobnoj
zemlji pa su stoga moda i poneto nazadovali, ali bi bilo teko dokazati da su pali mnogo nie
od Botokudosa koji naseljavaju najljepe dijelove Brazila.
Dokaz da su svi civilizirani narodi potomstvo barbara sastoji se, s jedne strane, u tome to se
jasni tragovi njihova biveg niskog stanja jo uvijek nalaze u njihovim sadanjim obiajima,
vjerovanjima, govoru itd. a, s druge strane, potvrde su u tome to su divljaci, sami od sebe,
sposobni izdignuti se za vie stupnjeva na civilizacijskoj ljestvici, i stvarno su se tako i izdigli. Za
prvu toku, dokazi su izvanredno zanimljivi, ali ih ovdje ne moemo izloiti; upozoravam samo
na takve sluajeve kao to je umijee brojenja, koje je, kao to je jasno pokazao gosp. Taylor, na
temelju rijei koje se jo ponegdje upotrebljavaju, nastalo brojenjem prstiju, prvo na jednoj ruci,
zatim i na drugoj a, najzad, i nonih prstiju. Tragove toga imamo u naem decimalnom sustavu i
u rimskim brojevima, gdje se poslije V prelazi na VI, itd., to bi nedvojbeno znailo da je prva
ruka ve iskoritena. Isto tako, "kad kaemo tri-dvadesetice i deset, brojimo u vigezimalnom
sustavu, pri emu je svaka dvadesetica, uzeta idealno, stoji umjesto 20 - umjesto 'jedan ovjek'
118
kao to Meksikanci i na Karibima to i kau." (
31
) Sukladno miljenju velike kole filologa koja
dobiva sve vie pristaa, svaki jezik nosi biljege svoga polaganog i postupnog razvoja. Tako je i s
umijeem pisanja gdje su slova rudimenti slikovnog prikazivanja. Teko je itati M'Lennanovo
djelo (
32
) a ne priznati da gotovo svi civilizirani narodi jo uvijek nisu zadrali neke tragove tako
grubih navika kao to je nasilno otimanje ena. Gdje je taj narod, pita isti autor, da ga moemo
navesti kao izvorno monogaman? Isto tako vrlo sirovo bilo je i prvo poimanje pravde kao to se
to vidi iz pravila borbe i drugih obiaja koji su se jo odrali. Mnoga jo postojea praznovjerja
ostaci su negdanjih krivih religijskih vjerovanja. Najvii oblik religije - velianstvena ideja o
Bogu koji mrzi grijeh a ljubi pravinost - u prvobitna vremena bio je nepoznat.
Prijeimo na drugu vrst dokaza: Sir J- Lubbock je pokazao da su neki divljaci u novije vrijeme
neke od svojih jednostavnijih vjetina poneto poboljali. Prema njegovu krajnje zanimljivom
kazivanju o orujima, oruima, vjetinama koje susreemo kod divljaka u raznim dijelovima
svijeta, ne moe biti sumnje da je gotovo sve to bilo otkriveno neovisno, osim moda vjetina
proizvodnje vatre. (
33
) Lijep primjer jednoga takvog neovisnog otkria je australski bumerang.
Tahianci, kad su prvi put posjeeni, u mnogom pogledu bili su iznad stanovnika veine inih
polinezijskih otoka. Neutemeljeno je miljenje da je visoka kultura peruanskih i meksikih
domorodaca potjecala iz nekog stranog izvora; (
34
) tu su uzgojene mnoge domae biljke i
uzgojili vie domaih ivotinja. Valja imati na umu da, sudei po malom utjecaju veine
misionara, ako je neka lutalaka skupina doplovila s nekog polu-civiliziranog kopna do obala
Amerike, ne bi bila proizvela na uroenike neki osobit utjecaj, osim ako oni ve nisu bili neto
uznapredovali. Pogledamo li neko vrlo davno razdoblje u povijesti svijeta, nalazimo, da
upotrijebimo Sir J. Lubbock-ove dobro poznate izraze, paleolitik i neolitik i nitko valjda nee
tvrditi da su vjetinu grube obrade kremenog orua odnekuda preuzeta. Kremeno orue otkriveno
je u izobilju u svim dijelovima Europe, daleko na istok sve do Grke, U Palestini, Indiji, Japanu,
Novom Zelandu i Africi, ukljuujui Egipat, a kod dananjih stanovnika o njegovoj uporabi nema
nikakve predaje. Postoji takoer neizravan dokaz o njegovoj negdanjoj uporabi kod Kineza i
starih idova. Stoga jedva moe biti dvojbe da su stanovnici tih mnogih zemalja, koje
obuhvaaju gotovo cijeli civilizirani svijet, neko bili u barbarskom stanju. Vjerovati da je ovjek
prvobitno bio civiliziran, a da je potom pretrpio potpuno srozavanje u mnogim predjelima, znai
prihvatiti alosno nisko gledite o ljudskoj prirodi. Oito je ispravnije i ugodnije gledite da je
119
bilo mnogo openitije napredovanje nego nazadovanje i da se ovjek, iako polagano i uz prekide,
uzdigao od niskog poloaja do najvieg stupnja do sada dosegnutog u znanju, moralu i religiji.

esto poglavlje
O SRODNOSTIMA I RODOSLOVLJU OVJEKA

Poloaj ovjeka u ivotinjskim nizovima. - Prirodni sustav je rodoslovan. - Prilagodbene
znaajke od neznatne vrijednosti. - Razne male slinosti izmeu ovjeka i etverorukih (majmuna,
Quadrumana). - Mjesto ovjeka u prirodnom sustavu. - Mjesto postanka i starost ovjeka. -
Odsutnost fosilnih spojnih karika. - Nii stadiji u rodoslovlju ovjeka pretpostavljeni, prvo, na
osnovu njegovih srodnosti i, drugo, njegova ustrojstva. - Rano androgino (dvospolno) stanje
kraljenjaka. - Zakljuak.

ak i ako se prihvati da je razlika u tjelesnom ustrojstvu izmeu ovjeka i njegovih najbliih
srodnika tako velika kao to misle neki prirodoslovci, i premda moramo priznati da je razlika
meu njima golema u duhovnoj sposobnosti, ipak injenice, koje su navedene u prethodnim
poglavljima, kako se meni ini, na najjasniji nain pokazuju da je ovjek potekao od nekog nieg
oblika, unato tomu to povezujue karike do sada jo nisu otkrivene.
ovjek naginje mnogobrojnim, sitnim i raznovrsnim varijacijama koje izazivaju isti opi
uzroci, kojima ravnaju i koje se nasljeuju u skladu s istim opim zakonima ka i u niih ivotinja.
ovjek tei tako brzom mnoenju da je njegovo potomstvo neizbjeno bilo izloeno borbi za
opstanak, i dosljedno tome prirodnome odabiru. Od njega su nastale mnoge rase od kojih su neke
toliko razliite da su ih prirodoslovci esto klasificirali kao posebne vrste. Njegovo je tijelo
sagraeno po istome homolognom planu kao i tijelo ostalih sisavaca, neovisno o ulogama koje
pojedini dijelovi mogu preuzeti. On prolazi kroz iste faze embriolokog razvitka. Zadrava
mnoga rudimentarna i beskorisna ustrojstva koja su neko nedvojbeno bila korisna. U njega se
povremeno iznova pojavljuju znaajke za koje razloito moemo drati da su ih imali njegovi
prvobitni preci. Da je ovjekovo podrijetlo bilo posve drukije nego svih drugih ivotinja, onda
bi te razne pojave bile iste varke, ali takvo neto je nevjerojatno. S druge strane, ako je ovjek,
kao i ostali sisavci, potjee od nekoga nepoznatog i nieg oblika, te pojave postaju, barem u
velikoj mjeri, razumljive.
120
Neki prirodoslovci, pod snanim dojmom ljudskih duhovnih i duevnih sposobnosti, podijelili
su sav organski svijet u tri carstva: ljudsko, ivotinjsko i biljno, pridajui tako ovjeku zasebno
carstvo. (
1
) Duevne moi prirodoslovac ne moe niti usporeivati niti klasificirati, ali on moe
pokuati pokazati, kao to sam ja uinio, da se duhovne moi ovjeka i niih ivotinja ne
razlikuju u vrsti, premda se neizmjerno razlikuju u stupnju. Razlika u stupnju, ma kako bila
velika, ne daje nam pravo da ovjeka stavljamo u zasebno carstvo, to emo moda najbolje
objasniti ako usporedimo duhovne moi dvaju kukaca, primjerice nekog uenjka i nekog mrava,
koji nedvojbeno spadaju u isti razred. Ovdje je razlika vea, iako u vrsti poneto drukija, nego
razlika izmeu ovjeka i i najviih sisavaca. enka nekog od crvaca (Coccoidae, o. pr.) ili
titastih uiju, dok je jo mala, privrsti se svojim rilcem na neku biljku, sie sok, ali se vie nikad
ne makne, oploena je te nese jaja i to je sav njezin ivot. S druge strane, da se opie navike i
duhovne moi neke mravlje enke, mravice radilice, kao to je pokazao Pierre Huber, treba velika
knjiga. Ja u, meutim, ukratko upozoriti na nekoliko toaka. Mravi se meusobno obavjetavaju
i vie njih se udruuje na istome poslu, ili u igri. Oni prepoznaju svoje drugove i poslije
viemjesene odvojenosti. Grade velike graevine, odravaju u njima istou, naveer zatvaraju
vrata i postavljaju strae. Oni grade putove i ak tunele ispod rijeka. Oni skupljaju hranu za
zajednicu i kad je neki predmet, koji hoe uvui u mravinjak, za unos prevelik, oni proire vrata
da ih poslije opet smanje. (
2
) Oni kao prave ete odlaze u borbu i dragovoljno rtvuju svoje
ivote za ope dobro. Sele se po unaprijed utvrenom planu. Hvataju robove. Oni uzgajaju
uenjke (Aphididae) kao svoje krave muzare. Premjetaju jaja svojih uenjaka, kao i vlastita jaja i
kukuljice, u toplije dijelove mravinjaka da bi se bre izvalila. I moglo bi se navesti jo mnotvo
slinih injenica. U svemu, razlika u duhovnoj moi izmeu mrava i nekoga od crvaca je
neizmjerna; pa ipak, nitko nikad nije pomislio da ih stavi u razliite klase, a kamoli u razliita
carstva. Nema sumnje, ta razdaljina ovdje je premoena posrednim duhovnim sposobnostima
mnogih drugih kukaca; a to nije u sluaju ovjeka i viih majmuna. Ali imamo jakih razloga
vjerovati da su prekidi u tome nizu naprosto nastali stoga to su mnogi oblici izumrli.
Profesor Owen, oslanjajui se uglavnom na ustrojstvo mozga, podijelio je nizove sisavaca u
etiri podrazreda. Jedan od njih posvetio je ovjeku; u drugi stavlja tobolare i kljunae, tako da
on izmeu ovjeka i svih ostalih sisavaca postavlja onoliku razliku koliko su te dvije posljednje
121
skupine povezane. To gledite, koliko je meni poznato, nije prihvatio nijedan prirodoslovac,
kadar neovisno prosuditi, pa se ovdje njime dalje neemo baviti.
Moemo razumjeti zato se neka klasifikacija gotovo neizbjeno mora pokazati
nezadovoljavajuom ako je zasnovana na bilo kojoj pojedinanoj osobini ili organu - ak ako je
taj organ tako udesno sloen i vaan kao to je mozak. Po tom naelu je zaista pokuano s
kukcima opnokrilcima; ali kad su onda klasificirani prema svojim navikama ili nagonima, taj se
poredak pokazao sasvim umjetnim. (
3
) Klasifikacija, naravno, moe se zasnovati na bilo kojoj
znaajci, primjerice na veliini, boji, ili prema mjestu gdje organizmi ive, ali prirodoslovci su
dugo bili obuzeti dubokom uvjerenjem da postoji jedan prirodni sustav. Taj sustav, sada ope
priznat, mora se pri klasifikaciji koliko god je mogue drati podrijetla, tj. potomsci istoga oblika
moraju se staviti u jednu skupinu, odjelito od potomaka svakoga drugog oblika; ali ako su
roditeljski oblici srodni, onda e i njihovi potomci biti srodni i obje skupine zajedno e initi
jednu veu skupinu. Kolika je razlika izmeu raznih skupina, tj. koliko se svaka od njih
promijenila, to se pokazuje izrazima: rodovi, porodice, redovi, razredi. Budui da nemamo
nikakve podatke o linijama podrijetla, podrijetlo se moe otkriti samo ako se promatra kolika je
slinost meu biima koja se moraju klasificirati. U tu svrhu mnogo je vanije da postoje
mnogobrojne toke slinosti nego ukupna slinost ili razlinost u nekoliko toaka. Ako bi se
ustanovilo da dva jezika imaju mnogo rijei i toaka konstrukcije koje slie jedne drugima, onda
bi se openito moralo priznati da oni imaju zajedniko ishodite, bez obzira koliko se u nekim
rijeima u ponekim ili tokama konstrukcije razlikuju. Ali kod organskih bia toke slinosti ne
smiju se sastojati od prilagodbi slinim ivotnim navikama: na primjer, dvije ivotinje mogu
imati tijelo potpuno preinaeno na ivot u vodi, a ipak u prirodnom sustavu nee biti stavljene
blie jedna drugoj. Na osnovu toga moemo razumjeti zato su slinosti u mnogim beznaajnim
ustrojstvima, u neuporabljivim i reduciranim organima ili organima koji sada ne funkcioniraju, ili
su u nekakavom embrionalnom stanju, mnogo korisnije za klasifikaciju jer one nisu svakako
dole zbog prilagoavanja tijekom nekog nedavnog razdoblja pa nam otkrivaju stare linije
podrijetla ili pravo srodstvo.
Dalje moemo vidjeti zato u sistematici neemo mnogo odvojiti dva organizma ni ako je u
nekoj znaajci dolo do velike preinake. Neki dio koji se ve mnogo razlikuje od istoga dijela u
drugih srodnih oblika bio je, po teoriji evolucije, jako varirabilan; prema tome (sve dok
122
organizam ostaje pod istim ivotnim uvjetima) on e biti sklon daljim varijacijama iste vrsti; a
one e se, ako su korisne, odravati i tako neprekidno poveavati. U mnogim sluajevima
neprekidni razvitak, na primjer kljuna u neke ptice ili zubiju u nekog sisavca, nee pomoi
ivotinji da lake doe do hrane, ili za neto drugo; ali kod ovjeka, to se tie koristi, mi ne
moemo spoznati odreene granice neprestanom razvitku mozga i duhovnih sposobnosti. Stoga
pri odreivanju ovjekovog poloaja u prirodnom ili rodoslovnom sustavu, to to je njegov
mozak neobino razvijen ne treba da pretegne mnoinu slinosti u drugim manje vanim ili
potpuno nevanim tokama.
Veina prirodoslovaca koji su razmatrali cjelokupno ustrojstvo ljudskog tijela, ukljuivi
njegove duhovne sposobnosti, povela se za Blumenbachom i Cuvierom i stavila ovjeka u
zaseban red pod nazivom Bimana (dvoruki), jednake vrijednosti kao redovi majmuna
(Quadrumana, etveroruki), Carnivora (mesojedi), itd. U posljednje vrijeme, neki od naih
najboljih prirodoslovaca vratili su se miljenju koje je prvi predloio Linnaeus, tako vanom zbog
njegove pronicavosti, i ovjeka su smjestili u isti red s etverorukima (majmunima,
Quadrumana) pod nazivom Primates (primati). Opravdanost toga zakljuka mora se priznati ako,
na prvome mjestu, imamo na pameti upravo iznesene opaske o razmjerno maloj vanosti jako
razvijenog mozga u ovjeka za njegovu klasifikaciju; isto tako, ako imamo na umu da jako
izraene razlike izmeu ljudske lubanje i lubanje u etverorukih (to su u posljednje vrijeme
naroito isticali Bischoff, Aeby i drugi) oito potjeu od toga to su im se mozgovi razliito
razvijali. Na drugome mjestu, moramo se prisjetiti da su gotovo sve druge i vanije razlike
izmeu ovjeka i etverorukih oito prilagodbene naravi i da su poglavito u svezi s uspravnim
poloajem tijela; tako je s ustrojstvom njegove ake, stopala i zdjelice, sa zakrivljenou njegove
kraljenice i poloajem njegove galve. Porodica tuljana prua dobar primjer o maloj vanosti
prilagodbenih znaajki za klasifikaciju. Te ivotinje razlikuju se od svih ostalih mesojeda
(Carnivora) i oblikom svoga tijela i ustrojstvom svojih udova, mnogo vie nego to se ovjek
razlikuje od viih majmuna: pa ipak, u veini sustava, poevi od Cuvierovog pa do ovoga
najnovijeg sustava gosp. Flowera, (
4
) tuljani kao porodica svrstani su u red zvijeri (Carnivora).
Kad ovjek ne bi bio sam svoj klasifikator, nikad ne bi ni pomislio da e za nj uspostaviti
nekakav poseban red.
123
Prevrio bih mjeru i posve prekoraio izvan podruja svog znanja kad bih pokuao samo
nabrojiti bezbrojne toke u kojima se ustrojstvo ljudskog tijela podudara s ostalim primatima.
Na veliki anatom i filozof Prof. Huxley, poto je do u tanine o tome raspravio, (
5
) doao je do
zakljuka da se ovjek u svim dijelovima svoje organizacije manje razlikuje od viih majmuna
nego to se oni razlikuju od niih lanova te iste skupine. Prema tome, "nije opravdano ovjeka
stvaljati u zaseban red."
Negdje na poetku ove knjige iznio sam razliite injenice koje pokazuju kako se ovjek u
konstituciji jako slae s viim sisavcima; a to slaganje, bez sumnje, ovisi o naoj velikoj slinosti
u osnovnom ustrojstvu i u kemijskom sastavu. Kao primjere, naveo sam nau sklonost istim
bolestima i to nas napadaju srodni nametnici, na zajedniki ukus za iste nadraaje i slinost
uinaka koji oni proizvode, kao i slino djelovanje razliitih lijekova, i jo neke takve injenice.
Budui da se male nevane toke slinosti izmeu ovjeka i viih majmuna u sistematskim
djelima obino ne uzimaju u obzir, a budui da one, kad su mnogobrojne, jasno otkrivaju nau
srodnost, ja u nekoliko takvih toaka prikazati. Relativni poloaj crta lica oito je isti u ovjeka i
u etverorukih (majmuna, Quadrumana), a razliite emocije iskazuju se vrlo slinim pokretima
miia i koe, poglavito iznad obrva i oko usta. Neki izraaji gotovo su istovjetni, kao to su oni
plaljivi u nekih vrsta majmuna, ili oni u drugih to pobuuju nelagodu kad se smiju, pri emu su
im kutovi usta povueni unazad a donji oni kapci naborani. Vanjske ui neobino su sline. Nos
je u ovjeka stri mnogo vie nego u veine majmuna, ali u Hoolockova gibona moemo ve
nazrijeti poetak orlovskog nosa, a to je dovelo o smijene krajnosti u vrste Seminopithecus
nasica.
Lice mnogih majmuna ukraeno je bradom, obrazima ili brkovima. Kosa na glavi u nekih vrsta
semnopiteka (Semnopithecus) (
6
) izraste vrlo dugaka; a u Bonnetova majmuna (Macacus
radiatus) kosa ide zrakasto od jedne toke na tjemenu te ima u sredini razdjeljak, kao i ovjek.
Obino se kae da ovjeku elo daje plemenit i inteligentan izgled, ali gusta kosa na glavi
Bonnetova majmuna najednom prestaje u vrhu ela i onda pone tako fina i kratka dlaka da na
jednoj maloj udaljenosti elo izgleda, izuzev obrve, sasvim golo. Pogrene su tvrdnje da nijedan
majmun nema obrva. Upravo u netom navedene vrste, elo je u razliitih jedinki golo u
razliitom stupnju, pa Eschricht tvrdi (
7
) da u nae djece granica izmeu kosmatog dijela i glave i
124
gologa ela kadikad nije sasvim odreena, tako da se ini kako tu imamo mali sluaj vrnua ili
reverzije k nekome pretku u kojega elo nije bilo, kao sada, postalo sasvim golo.
Zna se dobro da su dlake lnadlaktice i podlaktice usmjerene k jednoj toki na laktu. Taj
neobini poredak, kakav ne vidimo u veine niih sisavaca, postoji kod gorile, impanze,
oraangutana, nekih vrsta hilobata, pa ak i kod nekolicine amerikih majmuna. Ali u Hylobates
agilis dlake podlaktice usmjerene su kao obino, nanie ili prema zglobu ake, a u H. lar one su
gotovo uspravne i povijene samo malko naprijed, tako da su u te vrste u jednome prijelaznom
stanju. Svakako da je u veine sisavaca gusta dlaka na leima i njezin smjer prilagoen za
odbijanje kie; pa ak i poprean poloaj dlake na goljenicama nekog psa moe posluiti toj svrsi
kad se pas savije dok spava. Gosp. Wallace kae da dlake na ruci orangutana (kojih je navike tako
marljivo prouavao) idu prema laktu stoga da bi mogle posluiti slijevanju vode dok kii jer ta
ivotinja, za vrijeme kie, dri ruke presavijene iznad sebe, bilo da se dri za kakvu granu, bilo da
ih samo dri nad svojom glavom. Moramo, ipak, imati na umu da takvo ponaanje neke ivotinje
moda moe biti djelomice odreeno smjerom pruanja dlake, a da nije smjer dlake odreen tim
ponaanjem. Ako je netom navedeno objanjenje u sluaju orangutana tono, dlake na naim
podlakticama pruaju neobinu svjedodbu o naem negdanjem stanju; jer nitko nee pomisliti
da je to sada od bilo kakve koristi pri slijevanju kie, niti da je u naem sadanjem uspravljenom
poloaju uistinu odreeno za tu svrhu.
Pri svemu tome, bilo bi nesmotreno odvie se pouzdati u naelo prilagodbe u pogledu smjera
dlaka u ovjeka ili njegovih prvobitnih predaka, jer nemogue je prouavati slike to ih je dao
Eschricht o rasporedu dlaka na ljudskom zametku (koji je isti kao u odraslom stanju) i ne sloiti
se s izvrsnim opaaem da su se tu upleli drugi i sloeniji uzroci. Toke konvergencije ini se da
su u nekoj svezi s onim tokama u zametka koje se tijekom razvitka dovre posljednje. ini se,
takoer, da postoji neki odnos uzmeu rasporeda dlaka na udovima i i toka medularnih arterija.
(
8
)
Ne mora se pretpostaviti da su slinosti izmeu ovjeka i nekih majmuna u netom navedenim i
u mnogim drugim tokama kao golo elo, duga kosa, itd. sve one nuno rezultat neprekinutog
125
nasljeivanja od nekoga zajednikog pretka koji ih je imao, ili da su naknadno vrnue.
Vjerojatnije je da su mnoge od tih slinosti posljedica slinog variranja koje, kao to sam na
drugom mjestu pokuao pokazati, (
9
) nastaje tako to organizmi istog podrijetla imaju slinu
konstituciju i to su u njih varijabilnost izazvali slini uzroci. to se tie slinog smjera dlake na
podlakticama ovjeka i nekih majmuna, budui da je ta znaajka zajednika gotovo svim
ovjekolikim majmunima, to se vjerojatno ima pripisati nasljeu; ali, zaisigurno, to ne vrijedi za
neke amerike majmune koji imaju tu osobinu. Isto se moe rei glede injenice da ovjek nema
repa, jer repa nemaju ni svi ovjekoliki majmuni. Unato tomu, tu osobinu sigurno treba pripisati
nasljeu budui da se rep, iako nije odsutan, pojavljuje kao rudiment u vie drugih vrsta Staroga
svijeta i u nekih vrsta Novoga svijeta, a posve nedostaje u vie vrsta pripadnika srodne skupine
lemura.
Premda, kao to smo vidjeli, ovjek nema nikakva prava da po svom nahoenju zasnuje
zaseban red, moda moe za sebe zatraiti podred ili porodicu. Prof. Huxley, u svome najnovijem
djelu, (
10
) dijeli primate u tri podreda, naime:, u antropide (Anthropidae) gdje je samo ovjek,
simijade (Simiadae) u koji je ukljuio svakovrsne majmune, i lemuride (Lemuridae) s raznim
rodovima lemura. Ako se promatra razlike u nekim vanim tokama ustrojstva, nema sumnje da
ovjek moe s pravom za sebe traiti rang podreda, a taj je rang, promatramo li poglavito njegove
duhovne sposobnosti, prenizak. Ipak, s rodoslovnog motrita taj je rang previsok pa bi ovjek
trebao initi obinu porodicu, dapae moda ak samo podporodicu. Ako zamislimo tri linije
podrijetla (descent) koje proizlaze iz jednog izvora, onda je posve razumljivo da su dvije od njih
mogle poslije dugog vremena postati tako malo promijenjene da i dalje ostanu vrste istog roda;
dok se trea linija mogla toliko promijeniti da u rangiranju bude zasebna podporodica, porodica,
ili ak red. No u tom sluaju gotovo je sigurno da e trea linija putem nasljeivanja, u odnosu na
druge dvije, zadrati brojne male toke slinosti. Ovdje bi se mogla pojaviti za sada nerjeiva
potekoa jer ne bismo znali koliku vanost u svojim klasifikacijama morali pridati jako
izraenim razilikama u nekoliko vanih toaka, - to jest koliini ostvarenog preinaenja; a koliko
pak velikoj slinosti u mnogim nevanim tokama, koje ukazuju na linije podrijetla ili
126
rodoslovlja. Prva alternativa je najrazumljivija, a moda i najsigurnija, ali je druga, kako se ini,
najtonija jer nam daje pravu prirodnu klasifikaciju.
Da bismo u tom pogledu donijeli svoj sud glede ovjeka, moramo se letimino osvrnuti na
klasifikaciju simijida (Simiadae). Tu porodicu dijele gotovo svi prirodoslovci u skupinu
uskonosaca (Catarhinae), ili majmune Starog Svijeta, koji svi imaju (kao to im ime kae)
osebujno ustrojstvo nozdrva, a u svakoj eljusti po etiri pretkutnjaka, i u skupinu irokonosaca
(Platyrhinae) ili majmune Novog Svijeta (ukljuivi dvije sasvim razline pod-skupine), koji
imaju drukije graene nozdrve i po est pretkutnjaka u svakoj eljusti. Moglo bi se spomenuti i
neke druge male razlike. Po svome zubalu, po ustrojstvu svojih nozdrva, i po nekim drugima
oznakama ovjek neupitno spada meu uskonosce ili u odjeljak Staroga Svijeta; izuzev u
nekoliko ne jako vanih i oito prilagodbenih znaajki, ovjek ne slii vie na majmune
uskonosce nego na irokonosce. Stoga je sasvim nevjerojatna pretpostavka da je neka drevna
vrsta Novog Svijeta varirala i tako proizvela ovjekoliko stvorenje sa svim znaajkama koje su
vlastite odjeljku majmuna Staroga Svijeta, gubei u isto vrijeme sve svoje razlikovne znaajke.
Prema tome, teko je dvojiti da je ovjek izdanak sa debla majmuna Staroga Svijeta i da se s
rodoslovnog motrita mora svrstati u odjeljak uskonosih majmuna. (
11
)
ovjekolike majmune, to jest gorilu, impanzu, orangutana i hilobatesa, veina prirodoslovaca
odjeljuje od drugih majmuna Staroga Svijeta u zasebnu podskupinu. Znam da Gratiolet,
pozivajui se na ustrojstvo mozga, ne prihvaa opstojnost te podskupine, a nema dvojbe da ona
nije jedinstvena. Tako je orangutan, kao to primjeuje gosp. St. G. Mivart, (
12
) "jedan od
najosebujnjih i najaberantnijih oblika unutar tog reda." Ine, ne-ovjekolike majmune Starog
Svijeta neki prirodoslovci dalje su podijelili u dvije ili tri manje podskupine; predstavnik jedne
takve podskupine je rod Semnopithecus, sa svojim udnim vreastim trbuhom. Ali, prema
udesnim otkriima M. Gaudryja u Atici, ini se da je u miocenu tamo postojao oblik koji je
povezao Semnopithecusa i Macacusa; a to vjerojatno pokazuje na koji su se nain druge i vie
skupine neko zajedno pomijeale.
127
Ako se prihvati da ovjekoliki majmuni tvore jednu prirodnu podskupinu, tada budui da se
ovjek s njima podudara ne samo u onim znaajkama koje ima zajedno sa skupinom uskonosaca
kao cjelinom, nego i u drugim osobitim znaajkama, kao to je odsutnost repa i uljavosti te u
opem izgledu, moemo zakljuiti da je ovjek nastao od nekoga drevnog lana podskupine
ovjekolikih majmuna. Nije vjerojatno da bi se, preko zakona analogne varijacije, u ovjekoliko
stvorenje, tako jako nalik viim ovjekolikim majmunima, bio razvio lan neke druge nie
podskupine. U usporedbi s veinom svojih srodnika, ovjek je bez sumnje pretrpio izvanrednu
koliinu preinaenja, poglavito kao posljedicu velikog razvitka svog mozga i uspravnog poloaja;
ipak, moramo imati na umu da je on "samo jedan od vie izuzetnih oblika primata." (
13
)
Svaki prirodoslovac koji vjeruje u naelo evolucije, priznat e da su dva glavna odjeljka
simijada (Simiadae), naime uskonosi i irokonosi majmuni, sa svojim podskupinama, potekli od
nekoga vrlo drevnog pretka. Prvobitni potomci toga pretka, prije nego to su se jedni od drugih
znatno razili, mora da su jo uvijek sainjavali jednu prirodnu skupinu; ali su neke od zaetnih
(incipient species) vrsta ili zaetnih rodova mora da su razilaenjem svojim znaajki ve poeli
naznaavati budua razlikovna svojstva skupine uskonosih i irokonosih majmuna. Stoga
'lanovi' te hipotetine stare skupine nisu bili toliko jednoliki u svome zubalu ili u ustrojstvu
svojih nozdrva, kao to to sadanji uskonosi majmuni pokazuju u prvoj znaajci a irokonosi u
drugoj, ali mora da su u tom pogledu bili slini srodnoj skupini lemurida, koji se meu sobom
jako razlikuju po obliku svoje njuke (
14
) i u izvanrednoj mjeri po svome zubalu.
Uskonosi i irokonosi majmuni slau se u mnotvu osobina kao to se vidi iz njihova neupitnog
pripadanja jednome te istom redu. Te mnoge zajednike znaajke, koje imaju tako mnoge
razliite vrste, teko da su one mogle stei neovisno, pa te znaajke mora da su naslijeene. Ali
neki bi prirodoslovac, bez sumnje, uvrstio u opice ili majmune i neki stari oblik koji bi imao
znaajke zajednike i s uskonosim i sa irokonosim majmunima, a druge znaajke u nekom
srednjem stanju, a i nekolicinu moda drukijih znaajki nego to su one koje sada viamo, u
obje te skupine. I budui da ovjek s rodoslovne toke gledita spada u uskonose majmune ili u
deblo Staroga Svijeta, moramo zakljuiti, ma koliko taj zakljuak moe uzbuniti nau oholost, da
128
bi nai prvobitni preci upravo bili upravo tako svrstani. (
15
) Ali ne smijemo uiniti tu greku pa
pretpostaviti da je prvobitni predak cijeloga debla majmuna, ukljuivi tu i ovjeka, bio
istovjetan, ili ak vrlo slian, bilo kojemu od dananjih majmuna.
Mjesto postanka i starost ovjeka. Mi smo prirodono upueni potraiti gdje je bilo to rodno
mjesto ovjeka u stanju podrijetla kad su se nai preci razili od uskonosog debla. injenica da su
oni pripadali tome deblu jasno pokazuje da su oni bili stanovnici Staroga Svijeta, a ne Australije
ili nekoga oceanskog otoka, kao to slijedi iz zakona geografskog rasprostranjenja. U svakoj
velikoj oblasti svijeta svi ivui sisavci usko su srodni izumrlim vrstama iste oblasti. Stoga je
vjerojatno da je Afrika neko bila naseljena izumrlim majmunima blisko srodnim gorili i
impanzi; a kako su te dvije vrste sada najblie srodne ovjeku, to je poneto vjerojatnije da su
nai prvobitni preci ivjeli na afrikom kontinetnu a ne negdje drugdje. Ali beskorisno je
doumljivati se oko toga jer je jedan majmun gotovo veliine ovjeka, naime Lartetov
Dryopithecus, koji je bio blisko srodan ovjekolikom hilobatesu, postojao u Europi u vrijeme
gornjeg miocena; a od te tako dalekog perioda zemlja je pretrpjela tako mnogo velikih prevrata, a
bilo je dovoljno vremena i za selidbe najveih razmjera.
U koje god vrijeme i i na kojem god mjestu se moglo dogoditi da je ovjek prvi put izgubio
svoj kosmatost, vjerojatno je da je tada ivio u nekom toplom podruju, to je povoljna okolnost
glede prehranu plodovima kojima se, sudei po analogiji, hranio. Daleko smo od toga da znamo
kad se ovjek poeo razdvajati od debla uskonosih majmuna; no to se moda dogodilo u tako
dalekoj epohi kao to je eocenski period, jer su se vii majmuni razili od niih majmuna barem u
gornjo-miocenskom periodu, kao to pokazuje driopitek. Isto tako, mi ne nita znamo ni kojom se
brzinom organizmi, stajali oni visoko ili nisko na ljestvici, mogu pod povoljnim okolnostima
preinaiti; znamo, meutim, da su neke vrste zadrale isti oblik tijekom golema vremena. Iz
onoga to vidimo da se dogaa kod odomaivanja ivotinja, spoznajemo da se u istome odsjeku
vremena neki potomci iste vrste moda nimalo ne mijenjaju, da se neki mijenjaju malo, a neki
vrlo mnogo. Tako je moglo biti i s ovjekom koji je, u usporedbi s viim majmunima, u nekim
znaajkama pretrpio veliku koliinu promjene.
129
Veliki prekid na organskom lancu izmeu ovjeka i njegovih najbliih srodnika, koji se nemoe
premostiti nijednom izumrlom ili ivuom vrstom, esto je naveden kao teki prigovor miljenju
da je ovjek potekao od nekoga nieg oblika; ali taj prigovor nee izgledati tako teak onima koji,
na osnovu opih razloga, vjeruju u ope naelo evolucije. Prekidi se vide u svim dijelovima
nizova; neki su iroki, otri i tono odreeni, drugi su to manje, u razliitim stupnjevima; kao
izmeu orangutana i njegovih najbliih srodnika, - izmeu Tarsiusa i drugih lemurida
(Lemuridae), - izmeu slona, i jo uoljivije izmeu kljunaa (Ornithorhynchus) ili mravojeda
(Echidna), i ostalih sisavaca. Ali svi ti prekidi ovise jedino o broju srodnikih oblika koji su
izumrli. U nekoj, ne jako dalekoj, budunosti, ak ni takvoj koja se mjeri vjekovima, civilizirane
ljudske rase gotovo sigurno iskorijenit e i zamijeniti divljake rase diljem svijeta. U isto vrijeme,
i ovjekoliki majmuni bit e bez sumnje istrijebljeni, kao to je primijetio Prof. Schaffhausen (
16
)
Tada e prekid izmeu ovjeka i njegovih najbliih srodnika biti jo vei, jer e, kao to se moe
oekivati, on biti izmeu ovjeka na jo viem stupnju civilizacije, kao to se moemo nadati,
tada pripadnika kavkaske rase, i nekog majmuna koji je danas tako nisko, primjerice kao pavijan,
namjesto sadanjegn prekida, kakav je izmeu crnca ili Australijanaca i gorile.
to se tie neraspolaganja fosilnim ostacima koji bi povezali ovjeka s njegovim majmunolikim
precima, tj injenici nee veliku vanost pridavati onaj tko je itao raspravu od Sir Lyella (
17
) u
kojoj on pokazauje da je otkrie fosilnih ostataka u svim razredima kraljenjaka bilo vrlo polagan
i sluajan dogaaj. Isto tako, ne treba zaboraviti da ona podruja koja bi vjerojatno dala ostatke,
koji povezuju ovjeka s nekim izumrlim majmunolikim stvorenjem nisu, jo do sada geolozi nisu
istraili.

Nii stupnjevi u rodoslovlju ovjeka. Vidjeli smo da se ovjek, ini se, u evoluciji odvojio iz
odjeljka majmuna (Simiadae) Staroga Svijeta, poto se ona razdvojila od odjeljka majmuna
Novoga Svijeta. Sada emo pokuati slijediti najudaljenije tragove tog rodoslova, oslanjajui se
poglavito na uzajamna srodstva meu razliitim razredima i redovima, oslanjajui se donekle i na
periode njihova uzastopnog pojavljivanja na zemlji, ukoliko su ti periodi mogli biti utvreni.
130
Lemuridi, srodnici majmuna, nii su od svih i tvore sasvim zasebnu porodicu primata ili, prema
Haeckelu i drugima, poseban red. Ta skupina je raznovrsna i visokom stupnju isprekidana te
sadri mnoge aberantne oblike. Prema tome, ona je vjerojatno pretrpjela mnoga izumiranja.
Veina preostataka preivljuje na otocima, naime na Madagaskaru i Malajskom otoju, gdje nisu
bili izloeni tako otrom nadmetanju kao to bi to bili da su na gusto naseljenim kontinentima. Ta
skupina ima takoer mnoge stupnjeve koji, kao to opaa Huxley, (
18
) neprimjetno vode od
krune i vrhunca ivotinjskog stvaranja nanie do stvorenja od kojih ostaje, kako se ini, samo jo
jedan korak do najniih, najmanjih i najneinteligentnijih placentalnih sisavaca. Prema tim
razliitim razmatranjima vjerojatno je da su se majmuni (Simiadae) prvobitno razvili iz predaka
dananjih lemurida, a lemuridi pak iz oblika koji su stajali vrlo nisko u sisavakim nizovima.
Tobolari, po mnogim svojim vanim znaajkama, stoje ispod placentalnih sisavaca. Oni su se
pojavili u nekome ranijem geolokom periodu i bili su nekad mnogo rasprostranjeniji nego danas.
Stoga se openito uzima da su se placentalni sisavci razvili iz aplacentalnih sisavaca ili iz
tobolara, ne ipak od oblika blisko slinih dananjim tobolarima, nego od njihovih prvobitnih
predaka. Kljunai su savim slini tobolarima, te ine treu i jo niu skupinu u velikom nizu
sisavaca. Sada je predstavljaju samo udnovati kljuna (Ornithorhynchus) i kratkonosi kljunasti
jeak, ehidna (Tachyglossus aculeatus, o. pr.), a ta dva oblika mogu se pouzdano smatrati
ostacima skupine koja je neko bila mnogo vea i iji su se predstavnici, zahvaljujui nekom
povoljnom stjecaju okolnosti, odrali u Australiji. Jednootvori (Monotremata, kljunai) su
osobito zanimljivi zato to nekim vanim ustrojstvenim znaajkama ukazuju na razred gmazova.
Kad se pokua pratiti rodoslovlje sisavaca, pa prema tome i ovjeka, u nizovima sve nie,
upadamo u sve vei i vei mrak. Onaj tko eli vidjeti to mogu uiniti otroumnost i znanje, moe
itati djela Prof. Hckela. (
19
) Sam u se zadovoljiti time da dadnem nekoliko opih napomena.
Svaki evolucionist e priznati da pet velikih razreda kraljenjaka, naime sisavci, ptice, gmazovi,
vodozemci i ribe, vode podrijetlo od jednoga jedinog prototipa, jer imaju mnogo zajednikoga,
naroito za svoga embrionalnog stanja. Budui da je razred riba organiziran najjednostavnije i
budui da se pojavio prije ostalih, moemo zakljuiti da su svi lanovi iz kraljevstva kraljenjaka
131
potekli od neke ribolike ivotnje, manje sloeno graene od bilo koje koja je ve pronaena u
najniim poznatim formacijama. Miljenje da su tako razliite ivotinje, kao to su majmun ili
slon, te kolibri, zmija, aba i riba, itd., sve mogle nastati od istih roditelja, udnovato e
izgledati onima koji nisu obratili pozornost na novije uspjehe u prirodopisu. Jer to miljenje
pretpostavlja da su nekad postojali lanovi koji su tijesno spajali sve te danas meusobno tako
jako razline oblike.
Ipak je sigurno da su postojale, ili da jo i sada postoje, skupine ivotinja koje ine jau ili
slabiju vezu izmeu tih razliitih velikih razreda kraljenjaka. Vidjeli smo da kljuna odvodi
prema gmazovima, i Prof. Huxley je otkrio, a gosp. Cope i drugi potvrdili da su stari dinosauri u
mnogim vanim osobinama prijelaz izmeu nekih gmazova i nekih ptica, - ove potonje bi bile
pleme noja (oito i samo ire raireni preostatak neke vee skupine) i Archeopteryx, ta udna
mezozojska ptica koja je imala dugaak rep slian repu gutera. Opet, prema Prof. Owenu, (
20
)
ihtiosauri - veliki morski guteri s perajama - pokazuju mnogo srodnosti s ribama, ili jo vie, kao
to veli Huxley, s vodozemcima. Ovaj posljednji razred (ukljuivi u nj i najvii odjeljak aba i
krastaa) oito je srodan s ganoidnim ribama. Ove posljednje ribe koje su vrvjele tijekom ranijih
geolokih perioda i bile graene po tako zvanom visoko openitom tipu, a to znai da pokazuju
raznovrsne slinosti s ostalim skupinama organizama. Vodozemce i ribe takoer tako dobro
povezuje Lepidosiren da su se prirodoslovci dugo prepirali u koji ga od ta dva razreda valja
uvrstiti. Lepidosiren i nekolicina ganoidnih riba (riba titonoa)* sauvali su se od potpunog
istrebljenja tako to su ivjeli u naim rijekama koje su pribjeita budui da su u istom odnosu
spram velikih voda oceana kakav imaju otoci spram kontinenata.
Naposljetku, jedan jedini lan u golemom i raznovrsnom razredu riba, naime kopljaa ili
amfioksus toliko se razlikuje od svih ostalih riba da Hckel dri kako ona mora initi poseban
razred u kraljevstvu kraljenjaka. Ta riba vana je po svojim negativnim znaajkama: za nju se
teko moe rei da ima mozak, kraljenicu, srce itd., tako da su je stari prirodoslovci svrstavali
meu crve. Jo prije mnogo godina Prof. Goodsir je zapazio da kopljaa pokazuje neku srodnost s
mjeinicama (Ascidiae), koji su beskraljenjaci, dvospolci, morski stvorovi, trajno privreni
132
za neku podlogu. Oni jedva da su nalik ivotinjama i sastoje se od jednostavne, ilave, konate
vree s dva mala istaknuta otvora. Oni pripadaju Huxleyevim moluskoidima - jednome niem
odjeljku velikoga kraljevstva mekuaca (Mollusca); ali u novije vrijeme neki prirodoslovci
smjestili su ih meu crve (Vermes). Njihove liinke oblikom (
21
) su nalik punoglavcima i
sposobne su za slobodno plivanje onaokolo. Neka opaanja M. Kowalevsky-ja (
22
), kasnije
potvrena od Prof. Kuppfera, ako budu jo dalje dopunjena, kako ujem od M. Kowalevskyja da
je u Napulju uinio, postat e otkrie od izvanredne vanosti. Otkrie je u tome da su liinke
mjeinica srodne kraljenjacima u svome nainu razvitka i u relativnom poloaju ivanog
sustava, te u posjedovanju ustrojstva koje je vrlo nalik lenoj modini (chorda dorsalis) u
kraljenjaka. Tako, ako se moemo osloniti na embriologiju, koja se u klasifikaciji uvijek
pokazala kao najpouzdaniji voa, ini se da smo napokon dobili klju k izvoru s kojega potjeu
kraljenjaci. (
23
) Tada bismo bili u pravu misliti da je u nekom jako davnom periodu postojala
neka skupina ivotinja koje su u mnogom pogledu nalikovale liinkama naih dananjih
mjeinica i da se ta skupina podijelila u dvije velike grane - u jednu retrogradnu koja je dala
dananji razred mjeinica (Ascidiae), i drugu iz koje se razvila kruna i vrhunac ivotinjskog
carstva, tj. kraljenjaci.

Eto smo pokuali u grubim potezima zacrtati rodoslovlje kraljenjaka na temelju njihovih
uzajamnih srodnosti. Sad emo razmotriti ovjeka onakva kakav postoji, i mislim da emo
djelomice biti u stanju rekonstruirati, tijekom uzastopnih perioda, ali ne pravim kronolokim
redom, ustrojstvo naih negdanjih predaka. To se moe postii na osnovu rudimenata koji su se
kod ovjeka jo uvijek odrali, na osnovu znaajki koje se kadikad jo kod njega pojavljuju
pomou vrnua, i na osnovu naela morfologije i embriologije. Razne injenice koje ovdje tek
spominjem, izloene su u prethodnim poglavljima. Nema dvojbe da su prvobitni preci ovjeka
bili pokriveni dlakom, oba spola bila su su bradata, ui su im bile zailjene i pokretljive, imali su
rep koji je imao svoje miie. Njihove udove i tijelo pokretali su takoer mnogi miii koji se
sada kadikad pojave, ali koji se redovno nalaze kod etverorukih majmuna (Quadrumana). Velika
133
arterija i ivac ramenjae prolazili su kroz supra-kondiloidni otvor. U tome, ili u nekom ranijem
periodu, crijevo je imalo mnogo vei divertikul ili crvuljak (coecum) nego sada. Stopalo mu je,
sudei po velikom palcu zametka, sluilo za hvatanje, i nai su preci nesumnjivo po svojim
navikama bili ivotinje drvea, koje su se zadravale u nekome toplom umovitom predjelu.
Mujaci su imali velike onjake koji su im sluili kao strano oruje.
I jo mnogo prije toga, maternica je bila dvostruka, izluine su izbacivali kroz neisnicu, oi su
im bile zatiene i treim onim kapkom (opnom migavicom, mirnjaom). U nekome jo
ranijem periodu preci ovjeka mora da su ivjeli u vodi, jer nam morfologija jasno pokazuje da su
naa plua postala preinaenjem ribljeg mjehura koji je neko sluio plivanju. Urezi na vratu u
ljudskog zametka pokazuju gdje su neko bile krge. Otprilike u tome istom ranom periodu na
mjestu pravih bubrega nalazila su se Volfova tijela (corpora wolffiana). Srce je bilo kao obina
pulsirajua ila, a umjesto kraljenice bio je svitak (chorda dorsalis). Ti prvobitni ljudski preci,
gledani tako u dalekoj zamraenoj prolosti, mora da su bili tako jednostavni kao kopljaa ili
amfioksus, a moda su ak bili jo jednostavnije organizacije.
Ima jo jedna toka koja zasluuje veu pozornost. Ve odavna je poznato da u kraljevstvu
kraljenjaka jedan spol ima rudimente razliitih sporednih dijelova iz rasplodnog sustava, koji
navlastito pripadaju drugom spolu; i sad je utvreno da u vrlo ranim stupnjevima embrionalnog
razvitka oba spola imaju prave muke i enske lijezde. Stoga se ini da je neki davni predak svih
kraljenjaka bio dvospolac ili androgin. (
23
) Ali tu nailazimo na jednu naroitu potekou. U
razredu sisavaca mujaci imaju u svojim prostatinim vreicama rudimente maternice s
pripadajuim kanalom; oni imaju takoer rudimente sisa, a neki tobolarski mujaci imaju
tragove tobolarske vree. (
24
) Mogle bi se jo navesti i druge sline injenice. Trebamo li, dakle,
zamisliti da je neki vrlo davni sisavac imao organe koji su danas osobitosti obaju spolova, to jest,
da je ostao dvospolan i poto je stekao glavne znaajke svog razreda, i poto se time bio odvojio
od niih razreda kraljenjaka? ini se da je to jako nevjerojatno, jer ako bi bilo tako, morali
bismo oekivati da e neki lanovi dvaju niih razreda, naime riba (
25
) i vodozemaca, jo uvijek
biti dvospolni. Nasuprot tome, moramo pretpostaviti da su spolovi, u trenutku kad se pet razreda
134
kraljenjaka razilo od svoga zajednikog pretka, ve bili razdvojeni. Ipak, da bismo objasnili to
to mujaci sisavaca imaju rudimente uzgrednih enskih organa i to enke sisavaca imaju
rudimente mukih organa, ne smijemo pretpostaviti da su rani preci, poto su ve poprimili
glavne sisavake znaajke, i dalje bili dvosponi. Posvema je mogue da je te uzgredne organe kao
sebi vlastite postupno bio stekao jedan spol a onda su oni preneseni, u uzastopnim stupnjevima ili
preinakama, na drugi spol. Kad budemo govorili o spolnom odabiru, imat emo bezbroj primjera
za tu vrst prenoenja, - kao to je sluaj s ostrugama, perjem i sjajnim bojama koje su mujaci u
ptica stekli za borbu ili ukras, a enke su ih potom naslijedile u nesavrenom ili rudimentarnom
stanju.
U nekom smislu, neobino je zanimljivo to sisavaki mujaci imaju funkcionalno nesavrene
mlijene organe. Kljunai imaju prave mlijene lijezde s otvorima, koje izluuju mlijeko, ali su
bez bradavica; a budui da su te ivotinje najnesavrenije na samom dnu meu sisavcima,
vjerojatno je da su preci ovog razreda imali takoer lijezde koje su luile mlijeko, ali su bile bez
bradavica. Taj zakljuak potvruje se i onime to se znade o razvitku sisa, jer me Prof. Turner,
pozivajui se na Kllikera i Laugera, izvjeuje da se kod embrija sisavaca moe raspoznati
mlijene lijezde prije nego to se vidljivo pojavio bilo kakav trag bradavica; a valja se podsjetiti
da uzastopan razvitak dijelova u neke jedinke openito predstavlja i odgovara razvitku uzastopnih
bia u istoj liniji podrijetla. Tobolari se razlikuju od kljunaa po tome to imaju bradavice; i tako
su vjerojatno te organe prvo stekli tobolari poto su se u razvoju razili od kljunaa i izdigli se
iznad njih, a potom su bradavice prenesene naslijeem i na placentalne sisavce. Nitko nee
pretpostaviti da su tobolari, poto su ve bili otprilike dobili svoje sadanje ustrojstvo, pa su
tako nali u dosta kasnom razvitku sisavakog niza, i nadalje ostali dvospolni. Stoga se ini da
smo prisiljeni vratiti se na gore izneseno stajalite i zakljuiti da su se bradavice prvo razvile u
enki nekoga vrlo ranog oblika tobolara, a potom su u skladu s opim zakonom naslijeivanja, u
funkcionalno nesavrenu stanju, prenesene na mujake.
Jedna pomisao, meutim, esto je prola mojim umom da su pripadnici obaju spolova u
predaka cijelog razreda sisavaca, dugo vremena nakon to su prestali biti dvospolni, moda i
135
nadalje izluivali mlijeko i tako hranili svoje mlade; i da su kod tobolara oba spola nosila svoje
mlade u trbunim vreama. Nee to izgladati posve nevjerojatno ako se razmisli da mujaci
sadanjih singnatnih riba (Syngnathus) prihvate od enki jaja u svoje trbune vreice, izlegu ih i
onda, kao to neki misle, mlade hrane; (
26
) - da mujaci nekih drugih riba izlegu jaja u svojoj
usnoj ili u krnoj upljini; - da mujaci nekih aba krastaa uzimaju od enki vijence jaja,
obavijaju ih oko svojih bedara i uvaju ih dok se iz njih ne izlegu punoglavci; - da kod nekih
ptica samo mujaci lee na jajima i da kod goluba golubi i golubice hrane svoje ptie
izluevinom iz volje. Ali na toj pretpostavci zaustavio sam se naroito zbog toga to su mlijene
lijezde u sisavakih mujaka mnogo potpunije razvijene nego rudimenti drugih uzgrednih
rasplodnih dijelova koji se, iako karakteristini za jedan od spolova, nalaze i kod drugoga spola.
Mlijene lijezde i bradavice sisa kakve se nalaze u sisavakih mujaka zapravo teko da se
mogu nazvati rudimentarnima; one samo nisu razvijene potpuno i ne funkcionalno nisu djelatne.
Na njih jednako utjeu neke bolesti, kao i na te organe u enki. One esto lue nekoliko kapljica
mlijeka prilikom roenja; a u ovjeka i nekih drugih sisavakih mujaka zna se da su ti organi
ponekad bili tako dobro razvijeni da su proizvodili poveu koliinu mlijeka. Dakle, ako
pretpostavimo da su za vrijeme nekoga ranijeg podugog perioda sisavaki mujaci pomagali
enkama u prehrani njihova poroda, i da su kasnije zbog nekog uzroka, na primjer, zbog
proizvodnje manjeg broja mladunadi, prestali enkama pruati tu pomo, onda bi neuporaba
organa u vrijeme zrelosti bila dovela do njihove neaktivnosti; a prema dva dobro poznatim
naelima nasljeivanja to stanje neaktivnosti vjerojatno bi se prenijelo u odgovarajuoj dobi
zrelosti na mujake. Ali u svim ranijim ivotnim dobima ti organi ostali bi nedirnuti tako da bi u
mladih obaju spolovaa bili podjednako razvijeni.

Zakljuak. - Von Baer je dao najbolju definiciju napretka ili progresa na organskoj ljestvici; a
on se sastoji u koliini diferencijacije i specijalizacije raznih dijelova istog bia, a ja bih jo
dodao, kad je postiglo svoju zrelost. Ali ako su se organizmi polagano prilagoavali putem
prirodnog odabira za raznovrsne linije ivota, onda su se njihovi dijelovi, zbog prednosti koja je
136
dobivena podjelom fiziolokog rada, sve vie diferencirali i specijalizirali za razliite funkcije.
ini se da je isti dio esto najprije bio preinaen za jednu potrebu, a onda, mnogo kasnije, za
neku drugu i posve drukiju potrebu; i stoga su svi dijelovi bivali sve sloeniji. Ali svaki
organizam e i nadalje zadrati opi tip ustrojstva onoga pretka od kojega se bio prvobitno
odvojio. Sukladno takvom gledanju, ako se vratimo geolokom dokazu, ini se da je organizacija
ivota kao cjelina napredovala diljem svijeta polaganim i neprekinutim koracima. U velikom
kraljevstvu kraljenjaka, ona je dosegla vrhunac u ovjeku. Ne moe se, meutim, pomiljati da
su skupine organskih bia bile uvijek potisnute i da su iezle im bi se iz njih razvile druge i
savrenije skupine. Ove potonje, iako su odnijele pobjedu nad svojim prethodnicama, ipak nisu
mogle biti bolje prilagoene za sva mjesta u ekonomiji prirode. ini se da su se neki drevni oblici
odrali na ivotu stoga to su ivjeli na zatienim mjestima gdje nisu bili izvrgnuti vrlo otrom
nadmetanju, a ti oblici esto nam pomau u rekonstrukciji naeg rodoslovlja, pruajui nam pravi
pojam o negdanjim iezlim populacijama. Ali ne smijemo uiniti tu pogreku da dananje
lanove bilo koje nisko organizirane skupine smatramo pravim, nepromijenjenim predstavnicima
njihovih drevnih predaka.
Najstariji preci iz kraljevstva kraljenjaka, koje tek moemo u omaglici nazrijeti, oito su bili
skupina morskih ivotinja, (
37
) slinih liinkama dananjih mjeinica. Od tih ivotinja
vjerojatno je postala neka skupina riba, tako nisko organiziranih kao to je kopljaa; a od njih
mora da su se razvile ganoidne i druge ribe poput Lepidosirena (Stari naziv za predstvnika
dananjeg razreda Leptocardia, odnosno za kopljaju, Branchiostoma lanceolatum, o. pr.). Od
neke takve ribe trebalo je vrlo malo da se napreduje i da doemo do vodozemaca. Vidjeli smo da
su ptice i gmazovi neko bili tijesno povezani, a da kljunai sada donekle povezuju sisavce s
gmazovima. Ali danas nitko ne moe rei kojim su se linijama podrijetla razvila tri via i srodna
razreda, naime sisavci, ptice i gmazovi, od dvaju niih razreda kraljenjaka, naime od
vodozemaca i riba. U razredu sisavaca nije teko uoiti korake koji su odveli od starih kljunaa
(Monotremata) prema starim tobolarima (Marsupialia), a od njih prema prvim precima
placentalnih sisavaca. Tako se moemo popeti do lemurida, a od njih nije velik meuprostor do
137
simijada (Simiadae), majmuna. Majmuni se zatim dijele u dvije velike grane: u majmune Novoga
Svijeta i majmune Staroga svijeta; od ovih potonjih je u nekom davnom periodu proizaao
ovjek, to udo i slava svemira.
I tako, ljudskom rodoslovlju podali smo udesnu duljinu ali, moramo priznati, ne i plemenitost.
esto je reeno kako se ini da je svijet dugo pripavljan za dolazak ovjeka. To je u jednom
smislu prava istina, jer svoj postanak ovjek ima zahvaliti dugoj liniji predaka. Da samo jedan,
bilo koji lan, u tome lancu nije postojao, ovjek nikada ne bi bio tono ovo to je danas. Osim
ako neemo namjerno zatvarati oi, s naim dananjjim znanjem svoje podrijetlo otprilike
moemo spoznati, i nema potrebe da ga se sramimo. I najnii je organizam ipak neto vie negoli
anorganska praina pod naim nogama; i nitko tko je nepristran u miljenju ne moe prouavati
neko ivo stvorenje, ne znam kako ono bilo neznatno, a da nad njegovim udesnim ustrojstvom i
svojstavima ne osjeti oduevljenje.

Sedmo poglavlje

O LJUDSKIM RASAMA

Narav i vrijednost vrstovnih znaajki - Njihova primjena na ljudske rase - Argumenti u prilog i
protiv rangiranja takozvanih ljudskih rasa kao posebnih vrsta - Podvrste - Monogenisti i
poligenisti - Konvergencija znaajki - Mnogobrojne toke slinosti u tijelu i duhu izmeu
najrazliitijih ljudskih rasa - Stanje ovjeka kad se po prvi put irio po zemlji - Svaka rasa nije
potekla od jednog jedinog para - Nestajanje rasa - Oblikovanje rasa - Uinci krianja - Neznatan
utjecaj izravnog djelovanja ivotnih uvjeta - Neznatan ili nikakav utjecaj prirodnog odabira -
Spolni odabir.

Ne namjeravam ovdje opisivati razne tzv. ljudske rase, ali hou ispitati kakva je sa sistematske
toke gledita vrijednost razlika to postoje meu njima i kako su one postale. Pri odreivanju da
138
li dva ili vie srodnih oblika treba smatrati vrstama ili varijetetima, prirodoslovci se u praksi vode
sljedeim obzirima, naime: ukupnom razlikom koja postoji meu njima, zatim, odnose li se te
razlike na nekolicinu ili na mnoge toke ustrojstva i imaju li one fizioloku vrijednost, a naroito
jesu li postojane. Tu postojanost znaajke prirodoslovci osobito cijene i trae. im se moe
pouzdano, ili samo vjerojatno, dokazati da su dotini oblici ostali meusobno razliiti kroz dugi
period vremena, onda je to vrlo vaan razlog da ih smatramo vrstama. ak i mali stupanj
neplodnosti izmeu bilo koja dva oblika pri njihovu krianju ili pri krianju njihovog potomstva
smatra se obino kao odluan dokaz da su oni vrstovno razliiti, a ako ti oblici jo stalno ive u
istoj oblasti a meusobno se ne kriaju, onda se to obino smatra dovoljnim dokazom ili da su u
nekom stupnju uzajamno neplodni ili, ako su to ivotinje, da nemaju sklonosti za uzajamno
parenje.
Ali neovisno o tome postoji li mijeanje putem krianja, ako u nekome dobro istraenom
predjelu nema varijeteta koji bi spajali neka dva blisko srodna oblika, onda je to vjerojatno
najvaniji kriterij da su ti oblici razliite vrste, a takvo promatranje je neto drugo nego
promatranje puke postojanosti znaajki, jer dva oblika mogu biti vrlo varijabilna a da ipak jo
nisu proizvela intermedijarne varijetete. Geografskim rasprostranjenjem esto nesvjesno, a
katkad i svjesno, sluilo se tako da su oblike koji ive u dvama jako udaljenim podrujima, u
kojima je veina drugih stanovnika vrstovno razliita, smatrali i njih kao po sebi razliite, ali tu
zapravo nema nita to bi nam pomoglo da razlikujemo geografske rase od tzv. dobrih ili pravih
vrsta.
Primijenimo sada ta naa usvojena naela i na ljudske rase, promatrajui ih onako kao to bi
neki prirodoslovac promatrao bilo koju drugu ivotinju. to se tie ukupnosti razlika koje postoje
meu rasama, moramo pribjei naim finim sposobnostima razluivanja koje smo zadobili
dugotrajnom navikom promatranja samih sebe. Kao to primjeuje Elfinstone, (
1
) iako neki
Europljanin kad tek doe u Indiju nije u prvi mah u stanju razlikovati razne uroenike rase, ipak
vrlo brzo uoi kako su meusobno jako razliite; ni Hindusi ne mogu na poetku opaziti bilo
kakvu razliku izmeu raznih europskih naroda. ak i najrazliitije ljudske rase, osim nekih
crnakih plemena, po obliku su vie jedne drugima sline nego to bi se to na prvi pogled moglo
pretpostaviti. To su jako dobro pokazali francuski fotografi u Antropolokoj zbirci Muzeja
slikama ljudi pripadanika raznih rasa, od kojih vei broj, s ime su se sloili mnogi koje sam na
139
to upozorio, mogu proi kao Europljani. Ako se ti ljud, meutim, gledaju uivo, nedvojbeno
izgledaju vrlo razlini, tako mnogo na na sud jasno utjee obina boja koe i kose, male razlike
u crtama i u izrazu lica.
Nema, ipak, sumnje da se razne rase, ako ih briljivo usporeujemo i mjerimo, jedna od druge
mnogo razlikuju, - primjerice u grai kose, u relativnim omjerima svih dijelova tijela, (
2
) u
zapremnini plua, u obliku i zapremnini lubanje i ak u modanim vijugama. (
3
) Ali pojedinano
nabrajanje mnogobrojnih toaka ustrojstvenih razlika bilo bi posao bez kraja i konca. Rase se
takoer razlikuju u konstituciji, u sposobnosti aklimatizacije i u sklonosti nekim bolestima. Isto
tako, jako se razlikuju i po svojim duhovnim znaajkama, kako se to poglavito moe iskazati u
njihovim emocionalnim i djelomice u njihovim intelektualnim sposobnostima. Svatko tko je
imao prilike usporeivati, morao je biti jako iznenaen suprotnou izmeu utljivih, ak
mrzovoljnih uroenika June Amerike i veselih, razgovorljivih crnaca. Postoji gotovo jednaka
suprotnost izmeu Malajaca i Papuanaca, (
4
) koji ive u istim fizikim uvjetima i jedni od drugih
su odvojeni samo uzanom morskom povrinom.
Prvo emo razmotriti argumente koji se mogu iznijeti u prilog klasificiranja ljudskih rasa kao
posebnih vrsta, a zatim argumente protivne strane. Ako bi neki prirodoslovac koji nikada ranije
nije vidio takva stvorenja poeo usporeivati crnca, Hotentota, Australca, Mongola, opazio bi da
se oni razlikuju u mnotvu znaajki, od kojih su neke od male a neke od znatne vanosti.
Ispitujui on bi utvrdio da su oni prilagoeni na ivot pod vrlo razliitim podnebljima a da se
donekle razlikuju i u tjelesnoj konstituciji i u duhovnim svojstvima. Ako bismo mu tada rekli da
se moe dovesti na stotine slinih primjeraka iz istih zemalja, on bi zasigurno izjavio da su oni
jednako dobre vrste kao i mnoge druge kojima se on navikao nadijevati vrstovna imena. Taj
zakljuak jako bi bi potkrijepljen kad bi se uvjerio da su ti oblici zadrali iste znaajke mnogim
vjekovima i da su najmanje prije 4000 godina ivjeli crnci potpuno slini dananjim crncima. (
5
)
Od izvrsnog opaaa Dr. Lunda (
6
) on bi takoer saznao da su ljudske lubanje koje su naene
zakopane u brazilskim peinama, zajedno s ostacima mnogih izumrlih sisavaca, pripadale istom
tipu ovjeka kakav sada prevladava diljem amerikog kontinenta.
Na prirodoslovac tad bi se moda okrenuo geografskom rasprostranjenju i vjerojatno bi izjavio
da oblici koji se ne razlikuju samo vanjskim izgledom, nego su neki od prilagoeni na vrlo tople,
bilo vlane bilo vrlo suhe krajeve, kao i na sjeverne polarne predjele, mora da su razliite vrste.
140
On bi se mogao pozvati na injenicu da nijedna vrsta iz skupine koja je najblie ovjeku, naime
iz skupine majmuna, ne moe podnijeti nisku temperaturu ili ikakvu veu klimatsku promjenu, i
da vrste koje su najblie ovjeku nikada nisu mogle ak ni u umjerenoj europskoj klimi doivjeti
spolnu zrelost. Njega bi se snano dojmila injenica, koju je prvi spomenuo Agassiz, (
7
) da su
razliite ljudske rase rasprostranjene po istim zoolokim oblastima koje su naseljene nedvojbeno
razliitim vrstama i rodovima sisavaca. To je oito pogledamo li australsku, mongolsku i crnaku
ljudsku rasu, manje izrazito je u sluaju Hotentota, ali potpuno vrijedi za Papuance i Malajce koji
su, kao to je pokazao gosp. Wallace, odvojeni gotovo istim linijama koje odijeljuju dvije velike
zooloke pokrajine, malajsku i australsku. Ameriki uroenici rasprostranjeni su po cijelom
kontinentu i to, ini se na prvi pogled, kao da se ne slae sa gore spomenutim pravilom jer se
veina prirodnih proizvoda junoga i sjevernog dijela kontinenta jako razlikuju; pa ipak,
nekolicina ivotnih oblika, kao oposum, raireni su u obje polovice, kao to je neko bilo i s
nekim divovskim krezubicama (Edentata). Eskimi, kao i ine polarne ivotinje, ive na rubu
polarnog podruja. Valja primijetiti da se sisavaki oblici koji nastavaju razne zooloke oblasti ne
jedni od drugih ne razlikuju u istome stupnju; zato teko da se moe smatrati anomalijom to se
crnci vie, a Amerikanci mnogo manje, razlikuju od ostalih ljudskih rasa, nego to je sluaj sa
sisavcima tih istih kontinenata u odnosu na sisavce ostalih oblasti. Jo moemo dodati kako se
ini da ovjek prvobitno nije nastavao nijedan oceanski otok, a u tom pogledu on je slian ostalim
lanovima svoga razreda.
Pri odluivanju da li varijetete iste vrste domae ivotinje treba svrstati kao posebne vrste, tj.
da li neki od njih potjeu od razliitih divljih vrsta, svaki prirodoslovac pridao bi veliku vanost
injenici, ako je utvrena, da su njihovi vanjski paraziti pripadnici razliitih vrsta. Ta injenica
imala bi tim veu vrijednost to bi bila iznimka, jer sam obavijeten od gos. Dennyja da
najrazliitije vrsti pasa, peradi i goluba u Engleskoj imaju istu vrstu ui (Pediculi). No gosp. A.
Murray pomno je ispitao ui prikupljene u raznim zemljama s razliitih ljudskih rasa (
8
) i utvrdio
je da se one razlikuju, ne samo po boji, nego takoer po ustrojstvu njihovih pandica i udova.
Svagdje gdje je bilo prikupljeno vie primjeraka razlike su bile postojane. Lijenik s jednog
kitolovca na Tihom oceanu uvjeravao me da su ui to su s otoana Sendvikih otoka, koji su bili
nahrupili na brod, prele na engleske mornare, pougibale u roku od tri do etiri dana.One su bile
zagasitije i oito razline od onih koje se nau na uroenicima iz ilea u Junoj Americi, od
141
kojih mi je on dao nekoliko primjeraka. Ove pak izgledale su vee i mnogo meke od europskih
ui. Gosp. Murray mi je priskrbio etiri vrste iz Afrike, naime sa crnaca s istonih i sa zapadnih
obala, sa Hotentota i Kafara, dvije vrste s australskih uroenika, dvije iz Sjeverne i dvije iz June
Amerike. U dva potonja sluaja trebalo bi pretpostaviti da su ui s uroenika iz razliitih predjela.
Kod kukaca i za male ustrojstvene razlike obino se smatra, ako su postojane, da imaju vrstovnu
vrijednost i onda sama injenica da na ljudskim rasama ive nametnici, za koje se ini da su
vrstovno razliiti, mogla bi se sasvim lijepo upotrijebiti kao argument da i same ljudske rase treba
smatrati razliitim vrstama.
Na prirodoslovac, poto je u svome istraivanju otiao tako daleko, ispitao bi nisu li ljudske
rase pri svome meusobnom krianju u bilo kojem stupnju neplodne. On bi mogao potraiti
pomo u djelu (
9
) koje je napisao paljivi promatra i filozof Profesor Broca pa bi u njemu naao
vrst dokaz da su neke rase meusobno posvema plodne, ali i suprotan dokaz za druge rase. Tako
je bilo tvrdnji da uroenice iz Australije i Tasmanije rijetko imaju djecu s Europljanima, ali glede
toga sad je dokazano da su takve tvrdnje gotovo bezvrijedne. Nemijeani crnci ubijaju mjeance i
nedavno se pojavila vijest kako su nedavno ubili i ujedno spalili jedanaest mladih mjeanaca,
kojih je ostatke otkrila policija. (
10
) Opet esto je ponovljena tvrdnja da mulati kad se uzimaju
meusobno, raaju malo djece; s druge strane, Dr. Bachman of Charlestown (
11
) izrijekom kae
da je poznavao obitelji mulata koje su se meusobno sroivale kroz vie narataja i koje su vazda
prosjeno bile jednako plodne kao i obitelji istih bijelaca i istih crnaca. Istraivanja koja je
neko o tom predmetu uinio Sir Charles Lyell navela su ga, kako me izvjeuje, na isti
zakljuak. Prema Dr. Bachmanu, u popisu za godinu 1854. u Sjedinjenim Dravama bilo je
405.751 mulat; uzme li se u obzir sve okolnosti, moe se initi da je taj broj malen; no valja ga
djelomino objasniti nenormalnim poloajem te drutvene skupine i rasputenou ena. Neki
broj mulata neminovno se sve vie ukljuuje u crnce i sve to daje dojam kao da se broj mulata
smanjuje. U jednome pouzdanom djelu (
12
) govori se o smanjenoj vitalnosti mulata kao o dobro
poznatoj injenici; ali to je razmatranje neto drugo od pitanja njihove smanjene plodnosti i jedva
da se moe upotrijebiti kao dokaz u prilog vrstovne razlinosti roditeljskih rasa. Nema sumnje,
krianci u ivotinja i u biljaka, ako su nastali od krajnje razliitih vrsta, podlijeu preranom
umiranju, ali roditelji mulata ne mogu se podvesti pod kategoriju krajnje razliitih vrsta. Obina
mazga, tako poznata zbog duga ivota i snage, a ipak tako neplodna, pokazuje koliko malo ima u
142
krianaca povezanosti izmeu umanjene plodnosti i vitalnosti; moglo bi se navesti i drugih
slinih primjera.
ak ako bi se kasnije i potvrdilo da su sve ljudske rase meu sobom potpuno plodne, netko tko
je iz drugih razloga sklon svrstati ih kao razliite vrste mogao bi opravdano tvrditi da plodnost i
neplodnost nisu pouzdani kriteriji za razlikovanje vrsta. Poznato nam je da na te osobine lako
utjeu promjene ivotnih uvjeta ili blisko srodniko krianje i da njima upravljaju vrlo sloeni
zakoni, na primjer zakon nejednake plodnosti pri recipronim krianjima izmeu dviju istih vrsta.
U oblika koje se mora svrstati kao nedvojbene vrste, postoji cijeli jedan niz oblika poev od onih
koji su uzajamno, kad se kriaju, posve neplodni, do onih koji su gotovo posve plodni. Stupnjevi
neplodnosti ne podudaraju se potpuno sa stupnjevima razlinosti u vanjskom ustrojstvu ili u
ivotnim navikama. U mnogom pogledu ovjek se moe usporediti s onim ivotinjama koje su
dugo gajene i moe se navesti mnotvo dokaza u prilog Pallasovog uenja (
13
) da gajenje tei
uklanjanju neplodnosti, koja je tako openita pri krianju vrsta u divljini. Iz tih nekoliko
razmatranja moglo bi se s pravom tvrditi da savrena plodnost pri meusobnom krianju ljudskih
rasa, ako bi se potvrdila, ne bi jo bila apsolutni razlog da ih ne bismo mogli svrstavati kao
razliite vrste.
Bilo je miljenja da se iz osobina poroda nastalog krianjem, neovisno o plodnosti, moe vidjeti
treba li roditeljske oblike smatrati vrastama ili varijetetima; ali nakon pomnog prouavanja tih
dokaza doao sam do za kljuka da se ne moe usvojiti nikakvo ope pravilo te vrsti. Tako kod
ovjeanstva porod raznih rasa u svakom pogledu nalikuje porodu pravih vrsta i varijeteta. To se,
na primjer, pokazuje u nainu na koji se znaajke obaju roditelja pomijeaju, i na koji ih jedan od
oblika u ponovljenim krianjima upije od drugoga. U ovom potonjem sluaju, potomstvo obiju
ukrienih vrsta i varijeteta dugo zadri tenju da se vrati svojim precima, naroito onome koji je u
prijenosu bio premoniji. Kad se neka osobina u nekoj rasi ili vrsti pojavi naglo kao posljedica
pojedinane varijacije, kao to je openito pri nakaznosti, pa se ta rasa kria s drugom koja nema
tu osobinu, osobine o kojima je rije nee se u mladunadi obino pojaviti u nekakvome
mijeanom stanju, nego e im se prenijeti ili u potpunosti, ili nikako. Kako u sluajevima takvih
krianja ljudskih rasa do toga rijetko ili nikada ne dolazi, to se moe upotrijebiti kao argument
protiv gledita nekih etnologa, naime da su se neke osobine, kao crna boja u crnaca, najprije
143
pojavile kao nagla varijacija ili igra prirode (sport). Budui da stvari idu tako, vjerojatno je da e
se mulati esto roditi potpuno crni ili potpuno bijeli.
Vidimo, dakle, da bi neki prirodoslovac mogao pomisliti da je potpuno u pravu ako smatra
ljudske rase razliitim vrstama budui da je naao kako one imaju toliko mnogo razlika u
ustrojstvu i konstituciji, ponekih i od velike vanosti. Te su se razlike pokazale takoer dosta
postojanima tijekom vrlo duga vremena. On mora da je bio donekle pod dojmom golema
ovjekovog rasprostranjenja, koje je velika anomalija u razredu sisavaca, ako bi se cijeli ljudski
rod uzeo kao jedna vrsta. Mora da je jako bio iznenaen i injenicom da se rasprostranjenost tzv.
rasa poklapa s rasprostranjenjem drugih, nedvojbeno zasebnih sisavakih vrsta. Napokon, on bi
mogao tvrditi da do sada nije potpuno dokazano da su sve rase pri krianju meusobno plodne; a
ak kad bi se to i dokazalo, to ne bi bio apsolutan dokaz da su one ista vrsta.
Promotrimo li pitanje s druge strane, ako bi taj na prirodoslovac ispitao da li bi se ti ljudski
oblici odrali razliiti, poput redovnih vrsta, kad bi se pomijeali u velikom broju i u istoj zemlji,
ustanovio bi odmah da se to ni u kojem sluaju ne bi dogodilo. U Brazilu bi primijetio golemu
krvnu mjeavinu crnaca i Portugalaca, u ileu i drugim dijelovima June Amerike primijetio bi
da je cjelokupno puanstvo sastavljeno od mjeanaca izmeu Indijanaca i panjolaca, mijeanih u
raznim stupnjevima. (
15
) U mnogim dijelovima istog kontinenta naao bi najsloenija krianja
izmeu crnaca, Indijanaca i Europljana i, sudei prema biljnom carstvu, takva trostruka krianja
pruaju najjai dokaz o uzajamnoj plodnosti roditeljskih oblika. Na jednom otoku Tihog oceana
naao bi malo naselje mjeanaca polineanske i engleske krvi; a na Otoju Viti (Danas Otok Viti
Levu u Otoju Fidi, o. pr.) puanstvo Polimeana i Negrita iskriano je u svim stupnjevima.
Moglo bi se navesti jo mnogo slinih sluajeva, primjerice iz June Afrike. Prema tome, ljudske
rase nisu dovoljno razline da bi nastavale istu oblast bez krvnog mijeanja; a krvno nemijeanje
najobinija je i redovna potvrda za posebnost vrsta.
Isto tako, na bi prirodoslovac bio vrlo zbunjen im bi opazio da su razlikovne osobine svih
ljudskih rasa vrlo promjenjive. To pada u oi svakome dok prvi put promatra crnake robove u
Brazilu doseljene iz svih dijelova Afrike. Ista primjedba vrijedi i za Polineane i za mnoge druge
rase. Dvojbeno je moe li se navesti ijedna razlikovna znaajka neke rase i da je postojana.
Divljaci, ak u okvirima istog plemena, nisu ni priblino tako jednoliki u osobinama kao to se to
esto tvrdilo. Hotentotkinje pokazuju neke posebnosti, izraene jae nego u bilo koje druge rase,
144
ali se zna da te osobine nisu stalne. Razliita amerika plemena znatno se razlikuju u boji i
kosmatosti, a isto tako afriki crnci donekle se razlikuju u boji, a znatno u crtama lica. U nekih
rasa (
16
) dosta je promjenljiv oblik lubanje, a tako je i sa svakom drugom osobinom. Sad su svi
prirodoslovci nauili, po cijenu skupo plaenog iskustva, kako su nepromiljeni pokuaji da se
vrste definiraju pomou nepostojanih osobina.
Ali najjai od svih argumenata protiv toga da se ljudske rase smatraju razliitim vrstama svodi
se na to da one postupno prelaze jedna u drugu i to, koliko moemo o tome prosuditi, u mnogim
sluajevima neovisno o njihovu krianju. ovjek je prouen marljivije negoli ijedno drugo ivo
bie, a ipak postoji najvee mogue neslaganje meu mjerodavnim sucima treba li smatrati da
postoji jedna jedina ljudska vrsta ili postoje dvije (Virey), tri (Jacquinot), etiri (Kant), pet
(Blumenbach), est (Buffon), sedam (Hunter), osam (Agassiz), jedanaest (Pickering), petnaest
(Bory St. Vincent), esnaest (Desmoulins), dvadeset i dvije (Morton), esdeset (Crawfurd) ili,
prema Burkeu, esdeset i tri. (
17
) Ta raznolikost u miljenju jo nije dokaz da ljudske rase ne
treba ssmatrati vrstama, ali pokazuje kako one postupno prelaze jedna u drugu i da je meu njima
jedva mogue jasno otkriti razlikovne posebnosti.
Svaki prirodoslovac, koji je imao zlu kob da se upustio u opis neke skupine vrlo promjenjivih
organizama, morao je (govorim na temelju iskustva) naii na sluajeve posvema sline kao kod
ovjeka pa, ako je sklon oprezu, on e sve oblike koji postupno prelaze jedni u druge spojiti u
jednu jedinu vrstu jer e rei sam sebi da nema pravo davati posebne nazive predmetima koje ne
moe definirati. U redu u koji spada ovjek ima jo takvih sluajeva, naime kod nekih rodova
majmuna, dok kod drugih rodova, kao kod Cercopithecusa, veina vrsta moe se pouzdano
odrediti. Razne oblike iz amerikog roda Cebusa jedni prirodoslovci klasificiraju kao posebne
vrste, a drugi kao obine geografske rase. Prema tome, ako bi se mnogobrojne primjerke Cebusa
iz svih dijelova June Amerike sabralo na jedno mjesto i ako bi se utvrdilo da ti oblici, za koje se
sad ini da su razliite vrste, sasvim postupno prelaze jedni u druge, onda bi ih veina
prirodoslovaca razsvrstala kao obine varijetete ili rase; upravo tako je i veina prirodoslovaca
postupila s ljudskim rasama. Unato tomu, valja priznati da ima oblika, naroito u biljnom
carstvu, (
18
) koje moramo nazvati vrstama iako su oni, neovisno o meusobnom krianju,
povezani mnogobrojnim postupnostima.
145
Neki prirodoslovci upotrijebili su u posljednje vrijeme izraz "podvrsta" da oznae oblike koji
imaju mnoge oznake pravih vrsta, ali koji teko zasluuju tako visok rang ili poloaj. Dakle, ako
razmislimo o vanim gore navedenim razlozima u prilog tome da ljudske rase valja podii na
dostojanstvo vrsta i na drugoj strani o nesvladivim potekoama da ih definiramo, onda se ini da
bi se ovdje mogao vrlo razlono upotrijebiti izraz "podvrsta." No zbog dugotrajne navike, moda
e se uvijek upotrebljavati izraz "rasa." Odabir izraza samo je toliko vaan koliko je vrlo poeljno
da se, koliko je samo mogue, upotrebljavaju isti izrazi za iste stupnjeve razlike. Naalost, to je
rijetko provedivo jer unutar iste porodice najvei rodovi obino ukljuuju vrlo srodne oblike koje
je jako teko razlikovati, dok najmanji rodovi sadre oblike koji su potpuno razliiti; a ipak, sve
ih se mora podjednako oznaiti kao vrste. Ili, vrste u nekome istom velikom rodu nikako ne slie
jedna na drugu u istome stupnju; naprotiv, neke od njih obino se mogu poredati u male skupine
oko drugih vrsta, kao satelite oko planeta. (
19
)

Posljednjih godina antropolozi su se pozabavili pitanjem sastoji li se ljudski rod od jedne ili od
vie vrsta i u tom pogledu podijelili su se u dvije kole, u mnogeniste i poligeniste. Oni koji ne
priznaju naelo evolucije, na vrste moraju gledati ili kao na zasebne tvorevine ili, u neku ruku,
kao na posebne stvarnosti, pa se moraju odluiti koje e oblike smatrati vrstama, slino nainu na
koji obino postupamo u odnosu na druga organska bia. Ali beznadno je pokuavati
zadovoljavajue rijeiti to pitanje sve dok se openito ne prihvati jedna definicija pojma "vrste;" a
ta definicija ne smije sadravati element koji nije mogue provjeriti, kao to je in stvaranja. Bilo
bi to isto kao kad bismo htjeli, bez ikakve definicije, za neki broj kua odrediti treba li ih nazvati
selom, mjestom ili gradom. Imamo praktian primjer takve potekoe to za mnoge blisko srodne
sisavce, ptice, kukce i biljke, koji imaju svoje odgovarajue predstavnike u Sjevernoj Americi i
Europi, trajno ostajemo u nedoumici treba li ih smatrati vrstama ili geografskim rasama, a isto
tako je i s proizvodima mnogih otoka koji su smjeteni na nevelikoj udaljenosti od najbliega
kopna.
S druge strane, oni prirodoslovci koji prihvaaju naelo evolucije, a njega sada prihvaa
veina mladih ljudi, uvidjet e zasigurno da sve ljudske rase vuku podrijetlo od jednoga jedinog
prvobitnog debla, bez obzira na to da li smatraju prikladnim da ih se radi izraavanja koliine
njihove razlike oznai kao posebne vrste. (
20
) Drukije je ako se pitamo jesu li razne rase naih
146
domaih ivotinja potekle od jedne ili vie vrsta. Premda su sve rase, kao i sve prirodne vrste
unutar istog roda, nesumnjivo potekle od istoga prvobitnog debla, ipak se moe raspravljati jesu
li, na primjer, sve domae rase pasa stekle svoje sadanje razlike poto je najprije ovjek
odomaio i uzgojio neku vrstu, ili su one naslijedile neto od svojih osobina od razliitih vrsta
koje su se ve bile oblikovale u prirodnom stanju. Za ovjeanstvo takvo se pitanje ne moe
postaviti jer se ne moe rei da je ono bilo ikada podvrgnuto gajenju.
Kad su ljudske rase u nekoj krajnje dalekoj epohi divergirale od svoga zajednikog pretka, one
su se meu sobom samo malo razlikovale i bile su malobrojne; dosljedno tome, to se tie
njihovih razlikovnih znaajki, njih bi se tada s manje prava moglo svrstati kao posebne vrste,
nego sadanje takozvane rase. Unato tome, takve rane rase moda bi neki prirodoslovci svrstali
kao posebne vrste, toliko je pojam neodreen, ako su njihove razlike, premda krajnje slabane,
bile postojanije nego u sadanjosti i bez stupnjevitih prijelaza jednih u druge.
Mogue je, meutim, iako je vrlo malo vjerojatno da su prvi ovjekovi preci u poetku bili
kadri divergirati toliko mnogo u osobinama da su meu njima nastupile vee razlike nego to
postoje meu sadanjim rasama pa je poslije, kao to misli Vogt, (
21
) konvergirali u znaajkama.
Kad ovjek, u tom istom smjeru, odabire potomke dviju razliitih vrsta, on ponekad, bar to se
tie opeg izgleda, izazove znatnu koliinu konvergencije. To je sluaj, kao to je pokazao Von
Nathusius, (
22
) s poboljanim rasama svinja, koje vuku podrijetlo iz dviju razliitih vrsta, i na
manje izrazit nain s poboljanim rasama goveda. Slavni anatom Gratiolet dri da ovjekoliki
majmuni ne ine prirodnu podskupinu ve da orangutan nije nita drugo nego visoko razvijeni
gibon ili semnopitekus, a impanza visoko razvijeni makakus i gorila visoko razvijeni mandril.
Ako bi se prihvatio taj zakljuak, koji poiva gotovo iskljuivo na znaajkama mozga, onda
bismo imali jedan sluaj konvergencije, barem u vanjskim znaajkama, jer su ovjekoliki
majmuni u mnogo toaka zasigurno sliniji jedni drugima nego to slie na druge majmune. Za
sve analogne slinosti, kao to je slinost izmeu kita i ribe, moe se zaista rei da su sluajevi
konvergencije, ali se taj izraz nikad nije upotrebljavao za povrne i prilagodbene slinosti. No
bilo bi krajnje nepromiljeno kad bi se bliska slinost kod neko znatno razlinih organizama,
koja postoji u mnogim tokama ustrojstva, pripisala konvergenciji. Oblik nekoga kristala
odreuju samo molekularne sile, a opet nije nita udnovato to kadikad razliite supstancije
imaju isti oblik. Ali ne treba smetnuti s uma da oblik svakoga organskog bia ovisi o beskrajno
147
sloenim odnosima, naime o varijacijama uzroci kojih su odve sloeni da bismo ih mogli pratiti
a, potom, - o naravi odranih varijacija, a to odranje opet ovisi o fizikim okolnostima
organizama koji jedni s drugima vode borbu - i, najzad, o nasljeu (elementu koji je sam po sebi
promjenjiv) od bezbrojnih predaka kojih su svi oblici isto tako determinirani sloenim odnosima.
ini se posve nevjerojatno da bi dva organizma, ako se jasno jedan od drugoga razlikuju, ikada
kasnije mogla konvergirati toliko jako da dovedu do podudarnosti cijelu svoju organizaciju.
Glede gore spomenutog sluaja svinjskih rasa, dokaz da one vuku podrijetlo od dva prvobitna
debla sauvao se, po Von Nathusiusu, jo potpuno u nekim kostima njihovih lubanja. Ako su
ljudske rase, kao to misle neki prirodoslovci, postale od dvije ili vie razliitih vrsta koje su se
jedne od drugih toliko ili gotovo toliko razlikovale koliko orangutan od gorile, onda bi se
znaajne razlike u ustrojstvu nekih kostiju zasigurno mogle nai jo i u ovjeka kakav postoji
danas.
Premda se sadanje ljudske rase razlikuju u mnogom pogledu, kao u boji, dlaci, obliku lubanje,
razmjerima tijela, itd., ipak, ako se uzme u razmatranje njihovo cijelo ustrojstvo, proizlazi da su
one u mnogim tokama meusobno sline. Mnoge od tih toaka toliko su beznaajne ili osobite
prirode da je krajnje nevjerojatno da su steene neovisno, od ve prvobitno razliitih vrsta ili rasa.
Jednako toliko, ili jo vie, ista primjedba vrijedi i za mnogobrojne toke duhovne slinosti
izmeu najrazliitijih ljudskih rasa. Prastanovnici Amerike, crnci i Europljani po duhovnim
sposobnostima toliko se meusobno razlikuju koliko ma koje tri rase koje bismo mogli navesti, a
ipak, dok sam bio sa stanovnicima Ognjene zemlje na brodu Beagle neprekidno su mi padale u
oi mnoge sitne crte njihovog karaktera koje su pokazivale koliko su nam po duhu slini; to isto
opazio sam i kod jednoga punokrvnog crnca s kojima sam se neko vrlo dobro poznavao.
Onaj tko bude paljivo itao Tylorova i Lubbockova (
23
) zanimljiva djela teko da nee osjetiti
blisku slinost u ukusu, sklonostima i navikama kod ljudi svih rasa. To se pokazuje time - to sve
one vole ples, jednostavnu glazbu, glumu, slikanje, vole se tetovirati i na druge naine ukraavati;
- to sve razumiju govor rukama i, kao to u pokazati u nekome od buduih ogleda, pokazuju to
istim izrazima na licu te istim neartikuliranim uzvicima kad su izazvani raznim uzbuenjima. Ta
slinost, ili bolje rei istovjetnost, jako pada u oi kad se usporedi s onim to imamo kod
razliitih vrsta majmuna. Postoji dobar dokaz za to da vjetina gaanja lukom i strijelom nije
naslijeena od nekog zajednikog praroditelja ljudskog roda a, ipak, kao to kae Nilsson, (
24
)
148
kameni vrci strijela, doneseni iz najudaljenijih dijelova svijeta i izraeni u najdavnijim
periodima, gotovo su istovjetni; a ta injenica moe se objasniti samo time da su razliite ljudske
rase imale sline pronalazake ili duhovne moi. Do istog opaanja doli su arheolozi (
25
) o
nekim vrlo rasprostranjenim ukrasima, kao cik-cak itd., pa i o razliitim priprostim vjerovanjima
i obiajima, kao to je ukapanje mrtvih pod megalitne konstrukcije. Sjeam se da sam promatrao
u Junoj Americi, (
26
) kako su ljudi tamo, kao i u tolikim drugim dijelovima svijeta, obino
izabrali vrh nekoga breuljka te tamo podigli gomile od kamenja, bilo kao spomen na neki vaan
dogaaj, bilo svijim mrtvima koje su tu sahranili.
A kad prirodoslovci primijete blisko podudaranje u mnogobrojnim sitnim pojedinostima koje se
odnose na navike, ukus i sklonosti kod dviju ili vie domaih rasa, ili kod vrlo srodnih divljih
oblika, oni tu injenicu rabe kao dokaz da ti oblici vuku podrijetlo od nekoga zajednikog pretka
koji je njima bio obdaren pa ih zato treba klasificirati kao jednu vrstu. Isti dokaz moe se jo
veom snagom primijeniti i na ljudske rase.
Budui da je nevjerojatno da su kod razliitih ljudskih rasa mnogobrojne i beznaajne toke
slinosti u tjelesnom ustrojstvu i duhovnim sposobnostima (ne uzimam ovdje u obzir sline
obiaje) bile sve steene neovisno, slijedi da su one naslijeene od predaka koji su imali te iste
osobine. Iz toga moemo nazrijeti prvobitno ovjekovo stanje prije nego to se postupno proirio
licem Zemlje. Nema sumnje da je do irenja ovjeka u podruja koja su jako odvojena morem
dolo prije nego to su nastupile velike razlike meu razliitim rasama jer, inae, trebalo bi
nailaziti na istu rasu na razliitim kontinentima, to nikad nije sluaj. Sir J. Lubbock, poto je
usporedio vjetine kojima sada raspolau divljaci u svim dijelovima svijeta, istie one koje
ovjek nije mogao znati kad se prvotno iselio iz svog rodnog mjesta, jer da ih je jednom nauio
ne bi ih nikad bio zaboravio. (
27
) On, zato, tvrdi da koplje, koje je samo produeni vrh noa, i
buzdovan, koji nije nita drugo nego dugaak eki, ine jedina orua koja se nalaze kod svih
rasa. On, svakako, smatra da je i vjetina proizvodnje vatre vjerojatno ve bila otkrivena jer nju
znaju sve sadanje rase i bila je poznata drevnim peinskim stanovnicima Europe. Moda su isto
tako poznavali vjetinu izrade priprostih amaca i splavi; no kako je ovjek postojao ve u nekoj
vrlo davnoj epohi, kad je kopno imalo na mnogim mjestima znatno drukije razine nego danas,
on se mogao i bez amaca vrlo daleko proiriti. Nadalje, Sir J. Lubbock primijeuje kako je
vjerojatno da nai nastariji preci nisu bili kadri brojiti do deset, jer mnoge sadanje rase ne znaju
149
brojiti dalje od etiri. No, ipak, u tome davnom periodu intelektualne i drutvene ovjekove
sposobnosti teko da su mogle biti znatno nie od onih koje imaju dananji najnii divljaci jer,
inae, prvobitni ovjek ne bi bio iskazao tako veliku uspjenost u borbi za ivot, kakvu je
pokazao pri svome ranom i velikom rasprostranjenju.
Na temelju korjenitih razlika meu nekim jezicima, neki filolozi su zakljuili da ovjek, kad se
prvobitno poeo iriti po Zemlji, jo nije znao govoriti; no, moe se nasluivati da su
upotrebljavali jezike koji su bili daleko manje usavreni od bilo kojega dananjeg jezika i da su ih
dopunjavali kretnjama, ali da oni nisu ostavili nikakvih tragova u kasnijim savrenijim jezicima.
ini se dvojbenim da bi se ljudski um, bez porabe nekog ma kako nesavrenog jezika, bio mogao
uzdignuti do visine na koju ukazuje ovjekov dominantan poloaj u neko davno doba.
Da li bi prvobitni ovjek, dok je poznavao samo nekoliko vjetina, i to najpriprostije vrsti, i dok
mu je govor bio krajnje nesavren, zasluio da se nazove ovjekom, to ovisi o definiciji pojma
ovjek. U nizu oblika koji se neprimjetno penju od nekog majmunolikog stvorenja do ovjeka
kakav postoji sada, bilo bi nemogue utvrditi neku odreenu toku kad bi se moralo upotrijebiti
rije ovjek. Ali ta stvar je od vrlo male vanosti. Takoer, gotovo je tako svejdeno hoe li se
tzv. ljudske rase obiljeavati kao rase ili kao vrste ili podvrste, ali se ovaj posljednji izraz ini
najprikladnijim. Naposljetku, moemo zakljuiti da e, kad naelo evolucije bude openito
prihvaeno, kao to e se to zasigurno uskoro dogoditi, raspra izmeu monogenista i poligenista
tiho i neprimjetno e se smiriti.
Ne bi se smjelo preskoiti jo jedno pitanje i ne posvetiti mu pozornost, naime, je li svaka
ljudska podvrsta ili rasa potekla od jednoga predakog para, kao to se to neko mislilo. Kod
naih domaih ivotinja nova rasa moe se lako stvoriti marljivim parenjem varijabilnog
potomstva jednoga jedinog para, ili ak od jedne jedine jedinke koja ima neko novo svojstvo, ali
veina nai domaih rasa nije stvorena namjerno od jednoga odabranog para, nego nesvjesno
odravanjem mnogih jedinki koje su varirale, ne znam kako neznatno, na neki koristan ili eljeni
nain. Ako u nekoj zemlji obino vie vole jae i krupnije konje, a u drugoj lake i bre, tada
moemo pouzdano oekivati da e tijekom vremena biti proizvedene dvije razliite podrase iako
ni u jednoj od tih zemalja nisu odvajali i razmnoavali neke naroite parove ili jedinke. Na taj
nain postale su mnoge rase i to je jako slino nainu na koji postaju prirodne vrste. Znamo,
takoer, da su konji koji su prenijeti na Falklandsko otoje postali tijekom uzastopnih narataja
150
sve manji i slabiji, dok su oni to su jurili kao divlji po Pampasima zadobili veu i grublju glavu,
a te promjene nastupile su, oito, ne zbog nekog para, nego stoga jer su sve jedinke bile izloene
istim uvjetima i, moda, jo uz pripomo poela vrnua, reverzije. U takvim sluajevima nove
podrase ne potjeu od jednoga jedinog para nego od mnogih jedinki koje su varirale u razliitim
stupnjevima, ali na isti opi nain, pa moemo zakljuiti da su i ljudske rase proizvedene na
slian nain budui da su modifikacije ili izravan rezultat izloenosti razliitim uvjetima ili
posredan rezultat nekog oblika odabira. Ali na ovo posljednje vratit emo se uskoro.
Izumiranje ljudskih rasa Iz povijesti je poznato da su mnoge ljudske rase ili podrase
djelomino ili posve izumrle. Humboldt je u Junoj Americi vidio jednog papagaja koji je bio
jedino ivo stvorenje kadro progovoriti neku rije iz govora jednog izumrlog plemena. Stari
spomenici i kameno orue naeni u svim dijelovima svijeta, o kojima nije sauvana nikakva
predaja u sadanjih stanovnika, ukazuju na velika izumiranja. Po izoliranim i, obino, planinskim
predjelima, jo se odravaju na ivotu neka mala i ratrkana plemena, ostaci negdanjih rasa. Po
Schaaffhausenovom (
28
) miljenju, sve stare europske rase bile su na niem stupnju nego to su
najzaostaliji dananji divljaci; stoga one mora da su u nekoj mjeri bile drukije od svake
dananje rase. Ostaci iz Eyzies koje je opisao Profesor Broca, (
29
) premda su na nesreu, kako se
ini, pripadali jednoj jedinoj porodici, ukazuju na jednu rasu s vrlo udnom kombinacijom niih,
ili majmunskih, ili viih oblika. Ta je rasa potpuno drukija nego bilo koja druga stara ili
sadanja rasa za koju smo uli. Ona se, prema tome, razlkikovala i od kavrtarne rase belgijskih
peina.
Pri gaenju rasa, kako se ini, nepovoljne fizike okolnosti bile su od malog utjecaja. (
30
)
ovjek je dugo ivio u oblastima krajnjeg Sjevera gdje nije imao drveta za izgradnju svojih
amaca ili drugih naprava, imajui pri ruci jedino kitovu mast za ognjite i svoje grijanje, a jo
vie za otapanje snijega. U krajnje junim dijelovima Amerike ive stanovnici Ognjene zemlje
koji se ne zatiuju odjeom i bez ikakve graevine koja bi se mogla nazvati kolibom. U Junoj
Africi uroenici lutaju diljem vrlo suhih ravnica gdje ima mnotvo opasnih zvijeri. ovjek se
moe oduprijeti smrtonosnim utjecajima Teraia u podnoju Himalaje i na kunim obalama
tropske Afrike.
Do izumiranja poglavito dolazi zbog borbe plemena s plemenom, rase s rasom. Kako je
pokazano u prethodnom poglavlju, razne smetnje, kao periodina gladovanja, skitnja roditelja i
151
uslijed toga umiranje djece, dugo dojenje, otimanje ena, ratovi, nepogode, bolesti, pokvarenost,
pogotovo edomorstvo, a moda i smanjena plodnost zbog pothranjenosti, te mnoge patnje,
neprekidno djeluju tako da je brojnost divljih plemena sve manja. Ako se bilo koja od tih smetnji
s nekog razloga, pa i u najmanjoj mjeri, smanji, tako povlateno pleme poet e teiti
poveavanju, pa kad neko od dvaju susjednih plemena postane brojnije i monije od onog
drugog, kavga se uskoro zavri ratom, pokoljem, ljudoderstvom, ropstvom i preplavljenjem. ak
ako neko slabije pleme i ne bude tako naglo izbrisano, ali je ve jednom zapoelo opadanjem u
broju, to opadanje obino se nastavi sve dok ono ne ugasi. (
31
)
Kad civilizirani narodi dou u dodir s barbarima, borba je kratka, osim ako domorodakoj rasi
ne dolazi pomo sa strane ubojita podneblja. Od uzroka s kojih pobjeuju civilizirani narodi, neki
su jasni a neki vrlo magloviti. Moemo vidjeti da obrada zemljita, na mnogo naina, djeluje
kobno na divljake jer oni ne mogu, ili ne ele, mijenjati svoje navike. Nove bolesti i poroci vrlo
su razorni; i ini se da u svakom narodu neka nova bolest uzrokuje veliku smrtnost sve dok se
postupno ne iskorijene svi oni koji koji su najprijemljiviji za njen razorni utjecaj; (
32
) a tako je
moda i sa tetnim uincima alkoholnih pia, kao i s nesavladivom sklonou koju prema njima
pokazuju mnogi divljaci. Dalje, ini se, ma koliko da je ta injenica tajanstvena, da prvi susret
razliitih i dotle odijeljenih naroda izaziva bolesti. (
33
) Sproat je vrlo marljivo prouavao
izumiranje na otoku Vancouveru i misli da promjene u nainu ivota koje nastupe po dolasku
Europljana izazovu mnoga oboljenja. On takoer veliku vanost pridaje i jednom uzroku za koji
se, na prvi pogled, ini da je malo vaan, tj. da "uroenici postaju zbunjeni i uznemireni novim
ivotom oko sebe, gube sve motive za poduzetnitvo, a druge nove na njihovo mjesto ne
dobivaju." (
34
)
ini se da je stupanj civilizacije najvaniji element za uspjeh naroda koji stupe u meusobnu
borbu. Prije nekoliko stoljea Europa je strepjela od upada istonih barbara; sad bi svaka takva
strepnja bila smijena. Kao to je primijetio Bagehot, vrlo je zanimljiva injenica da ranije
divljaci nisu tako iezavali pred starim narodima kao to se to dogaa pred sadanjim
civiliziranim narodima, jer da je toga bilo, stari moralisti bili bi o tome razmiljali, ali ni u jednog
pisca iz tog doba nema nikakvih alopojki zbog propadanja barbara. (
35
)
Iako je postupno opadanje i konano ieznue ljudskih rasa maglovit problem, moemo vidjeti
da on ovisi o mnogim uzrocima koji su na razliitim mjestima i u razliito vrijeme razliiti. Rije
152
je o podjednako tekom problemu kao to je nestanak jedne od viih ivotinja - fosilnog konja, na
primjer, koji je ieznuo iz June Amerike, da ga uskoro nakon toga, u istim podrujima,
zamijene nebrojena krda panjolskog konja. ini se da su Novozelanani svjesni tog paralelizma
jer usporeuju svoju buduu sudbinu sa sudbinom domaeg takora kojeg je europski takor
gotovo posve iskorijenio. Premda je ta tekoa velika za nau matu i uistinu velika ako joj
elimo tono utvrditi uzroke, ona ne bi smjela to biti za na razum sve dodtlo dok postojano
imamo na pameti da porastu svake vrste i svake rase neprestano staju na put razne smetnje;
stoga, ako se pridoda neka nova smetnja ili uzrok, bez obzira koliko su neznatni, rasa e
zasigurno brojno opadati; a kako je posvuda primijeeno da se divljaci jako odupiru bilo kakvoj
promjeni naina ivota, ime bi moda tetnim smetnjama bila uspostavljena protutea, opadanje
u broju prije ili kasnije dovest e do ieznua; u veini sluajeva, zavrni udarac dadnu provale
brojno rastuih i osvajakih plemena.

Oblikovanje ljudskih rasa. - Moe se pretpostaviti da gdje god nalazimo istu rasu, iako
razbijenu na posebna plemena, koja se rasprostire diljem velikog podruja, primjerice preko
Amerike, opu slinost mi moemo pripisati podrijetlu od zajednikog debla. U nekim
sluajevima, krianje ve posebnih rasa dovelo je do oblikovanja novih rasa. Osobitu injenicu da
se Europljani i Hindusi, koji pripadaju istome arijskom deblu i govore u osnovi isti jezik, dosta
razlikuju u izgledu dok se Europljani samo malo razlikuju od idova, koji pripadaju semitskom
deblu i govore posve drukiji jezik, Broca (
36
) objanjava velikim krianjima arijskih ogranaka
tijekom njihova irenja u obliku raznih uroenikih plemena. Kad se pri bliskom susretu kriaju
dvije rase, prvi je rezultat heterpgena mjeavina; stoga, kad Gosp. Hunter opisuje Santale ili
brdska plemena Indije, kae da se moe opaziti stotine jedva zamjetnih postupnosti "od crnih,
zdepastih planinskih plemena do visokih maslinastih Brahmana, umnih, mirnih oiju te izduene
ali uske glave;" tako da na sudovima nije nuno svjedoke pitati jesu li Santali ili Hindusi. (
37
)
Jesu li heterogeni ljudi, poput stanovnika na nekim Polinezijskim otocima, nastali krianjem
dviju posebnih rasa, pri emu je ostalo malo ili nimalo istih lanova, na temelju izravnih dokaza
ne znamo. Ali u naih domaih ivotinja, kriana rasa moe se zasigurno, tijekom vie narataja,
brinim odabirom ustaliti i postati jednolikom, (
38
) pa smijemo zakljuiti da e slobodno i
produljeno krianje tijekom mnogih narataja heterogenog mijeanja preuzeti ulogu odabira i
153
nadjaati svaku tenju vrnuu, tako da e kriana rasa nakraju biti heterogena, iako nee morati
imati podjednako osobina dviju roditeljskih rasa.
U ljudskih rasa, boja koe je najuoljivija i jedna od najizraenijih razlika. Prvobitno se mislilo
da takve razlike valja pripisati dugom izlaganju razlinim podnebljima; no, Pallas je prvi pokazao
da je to gledite neodrivo i slijedili su ga gotovo svi antropolozi. (
39
) Takvo poimanje odbaeno
je poglavito stoga to se raspored razliito obojenih rasa, od kojih bi veina morala dugo nastavati
svoja sadanja prebivalita, ne podudara s odgovarajuim razlikama u podneblju. Vanost takoer
valja pridati tolikim sluajevima nizozemskih obitelji koje i nakon tri stoljea ivota u Junoj
Africi nisu, kako svjedoi izvrsni autoritet, (
40
) pretrpjele ni najmanje promjenu u boji. Jednolik
izgled cigana i idova, u raznim dijelovima svijeta, premda se glede jednolikosti ovih potonjih
poneto pretjeruje, (
41
) takoer govori tome u prilog. Pretpostavka je da su vrlo vlana ili vrlo
suha atmosfera mnogo vie utjecale pri preinaavanju boje koe nego li puka vruina; ali, budui
da su D'Orbigny u Junoj Americi i Livingstone u Africi doli do dijametralno suprotnih
zakljuaka s pbzirom na vlanost i suhou, svaki zakljuak o tome mora se smatrati vrlo
sumnjivim.
Razne injenice, koje sam koje sam drugdje naveo, dokazuju da je boja koe i dlake ponekad na
iznenaujui nain u korelaciji s cjelovitom otpornou na djelovanje nekih biljnih otrova i na
napade nekih nametnika. Stoga, palo mi je na pamet da su crnci i ostale tamne rase mogle stei
svoju tamnu obojenost putem tamnijih jedinki koje su u dugom nizu narataja odolijevale
smrtonosnom utjecaju kunih isparavanja u svojim zemljama.
Kasnije sam utvrdio da je na istu pomisao mnogo ranije doao Dr. Wells. (
43
) Odavna je
poznato da su crnci, pa ak i mulati, gotovo posve izuzeti od ute groznice koja je tako razorna u
tropskoj Americi. (
44
) Oni isto ta ne podlijeu intermitentnim groznicama koje haraju du,
najmanje, 2600 milja obala Afrike i koje godinje prouzroe smrt jedne petine bijelih naseljenika,
dok ih se druga petina vrate kui kao invalidi. (
45
) ini se da je ta otpornost u crnaca djelomino
priroena, tj. da ovisi o nekoj nepoznatoj osobitosti konstitucije, a djelomino da je rezultat
aklimatizacije. Pouchet (
46
) tvrdi da crne postrojbe, koje je kraljevski namjesnik bio unajmio u
blizini Sudana za rat u Meksiku, uspjeno nisu podlijegale utoj groznici gotovo podjednako kao
crnci koji su neko bili doseljeni iz raznih dijelova Afrike i koji su se privikli na ameriko
podneblje. Da ta aklimatizacija igra neku ulogu pokazalo se u mnogo sluajeva kad su crnci,
154
poto su neko vrijeme boravili u hladnijem podneblju, postali donekle podloni tropskim
groznicama. (
47
) Isto tako, neki utjecaj ima priroda podneblja u kojem su bijele rase dugo ivjele,
jer je za vrijeme strane epidemije ute groznice u Demerara-i tijekom 1837. Dr. Blair utvrdio da
je stopa smrtnosti useljenika bila razmjerna zemljopisnoj irini kraja gdje su se naselili. U sluaju
crnaca otpornost, kao rezultat aklimatizacije, podrazumijeva izvrgnutost tijekom strahovito dugog
vremena jer uroenici tropske Amerike koji tu ive od pamtivijeka nisu otporni na utu groznicu;
a vl. B. Tristram tvrdi da ima podruja u Sjevernoj Africi koja uroeno stanovnitvo iz godine u
godinu mora naputati dok se tu crnci mogu sa sigurnou zadrati.
Da je otpornost crnaca u nekom stupnju u korelaciji s bojom njihove koe puko je nagaanje:
ona je moda u korelaciji s nekom razlikom u njihovoj krvi, ivanom sustavu i drugim tkivima.
Unato tome, zbog gore navedenih injenica, i zbog neke povezanosti izmeu boje koe i
sklonosti propadanju, uinilo mi se da takvo nagaanje nije bez temelja. Poradi toga pokuao
sam, zaista s malo uspjeha, (
48
) potvrditi koliko je ono tono. Pokojni Dr. Daniell, koji je dugo
ivio na zapadnim obalama Afrike, rekao mi je da on nimalo ne vjeruje u takvu povezanost. Sam
je bio neobino svijetle puti i udesno se nosio s onom klimom. Kad je on bio tek stigao kao
djeak na tu obalu, neki stari i iskusni crnaki poglavica prosudio je ve po njegovu izgledu da e
se upravo to dogoditi. Dr. Nicholson, iz Antigua-e, poto je na tu stvar svratio pozornost, pisao
mi je kako nije uvjeren da Europljani mrkije obojeni bolje odolijevaju utoj groznici od onih
svjetlijih. Gosp. J. M. Harris isto tako osporava (
49
) da se tamnokosi Europljani bolje nose s
vruim podnebljem nego drugi; naprotiv, iskustvo mu je pokazalo da pri odabiru ljudi za slubu
na obalama Afrike valja izabrati crvenokose. Prema tome, ti mali pokazatelji upuuju da, kako se
ini, nema nikakve osnove za hipotezu, prihvaenu od nekih autora, da je obojenost crnih rasa
mogla nastati tako to su sve tamnije i tamnije jedinke u veem broju preivljavale, za vrijeme
svoje izloenosti kunome zraku koji izaziva groznice u njihovim zemljama.
Iako mi sa svojim sadanjim znanjem nismo u stanju objasniti one jako izraene razlike u boji
izmeu ljudskih rasa, bilo putem korelacije s posebnostima u konstituciji, bilo putem izravna
utjecaja podneblja, mi ipak ne smijemo taj potonji inilac jer ima dobra razloga vjerovati kako je
neki nasljedni uinak proizveden upravo njime. (
50
)
Ovdje u treem poglavlju, vidjeli smo da ivotni uvjeti, primjerice obilje hrane i openito
udobnost, izravno djeluju na razvitak grae tijela, pri emu su ti uinci nasljedni. Putem
155
kombiniranog utjecaja klime i promijenjenih ivotnih navika, europski useljenici u Sjedinjene
Amerike Drave podvrgnuti su, kao to se openito prihvaa, polaganoj ali izvanredno brzoj
promjeni u izgledu. Postoji, takoer, velik broj dokaza koji pokazuju da se u Junim Dravama
kuni robovi treeg narataja u svome izgledu znatno razlikuju od robova na polju. (
51
)
Uza sve to, pogledamo li ljudske rase kako su rasporeene diljem svijeta, moramo zakljuiti da
se njihove karakteristine razlike ne mogu objasniti izravnim djelovanjem razliitih ivotnih
uvjeta, pa bile im izloene tijekom strahovito duga vremena. Eskimi se iskljuivo hrane
ivotinjskom hranom; odijevaju se u debelo krzno a izvrgnuti su velikoj hladnoi i dugome
mraku; ipak, oni se ne razlikuju izrazitije od stanovnika june Kine koji se hrane samo biljnom
hranom i izloeni su, gotovo goli, vruem, bljetavom podneblju. Neodjeveni stanovnici
Ognjene zemlje ive od morskih proizvoda svojih negostoljubivih obala; Botokudosi iz Brazila
lunjaju po toplim umama unutranjosti i poglavito se hrane biljnim proizvodima; ipak,
pripadnici tih plemena tako slie jedni drugima da su neki Brazilci na brodu Beagle za
stanovnike Ognjene zemlje pogreno pomislili da su Botokudosi. S druge strane, Botokudosi, kao
i ostali stanovnici tropske Amerike, potpuno su razliiti od Crnaca koji nastavaju suprotne obale
Atlantika, koji su izloeni vrlo slinoj klimi i imaju gotovo iste ivotne navike.
Razlike meu ljudskim rasama, osim u posve neznatnom stupnju, ne mogu se objasniti
nasljednim uincima poveane ili smanjene uporabe dijelova tijela. Ljudi koji redovno ive u
kanuima imaju poneto zakrljale noge; oni koji napuuju visoke predjele imaju poveani prsni
ko; a oni koji stalno upotrebljavaju neka osjetila imaju poneto poveane upljine u kojima su ti
organi smjeteni dok je njihov izgled odgovarajue preinaen. U civiliziranih naroda, smanjena
veliina eljusti zbog manje uporabe, uobiajeno poigravanje razliitih miia koje slui
izraavanju raznih emocija, te povean mozak zbog poveane intelektualne aktivnosti, sve skupa
proizvelo je znatan uinak na njihov opi izgled u usporedbi s divljacima. (
52
) Takoer je
mogue da je u nekih rasa (ako je suditi prema prethodno navedenim sluajevima u kunia)
poveani stas, bez odgovarajueg porasta u veliini mozga, moda dao izduenu lubanju
dolikocefalnog tipa.
Najzad, ono slabo poznato naelo korelacije gotovo sigurno je na djelu, primjerice u sluaju
velikog razvitka miia ii snano istaknutih nadonih grebena. Nije nevjerojatno da je graa
dlake, koja je u razliitih rasa toliko razlina, moda nekako u korelaciji s ustrojstvom koe; jer
156
boja dlake i koe zasigurno su u korelaciji, kao to su boja i graa u Mandana. (
53
) Isto tako, u
nekoj su svezi boja koe i vonj koji ona isputa. U rasa ovaca u nekom je uzajamnom suodnosu
broj dlaka na odreenoj povrini i broj ekskrecijskih pora. (
54
) Ako je suditi prema analogiji s
naim domaim ivotinjama, mnoge ustrojstvene preinake u ovjeka vjeroajtno su nastale
djelovanjem tog naela korelacije razvitka.

Eto, vidjeli smo da se karakteristine razlike meu ljudskim rasama ne mogu objasniti na
zadovoljavajui nain pomou izravnog djelovanja ivotnih uvjeta, niti pomou uinaka stalne
uporabe dijelova, niti pomou naela korelacije. Stoga smo ponukani da istraimo nisu li
pojedinane razlike, kojima je ovjek neobino podloan, moda bile sauvane i poveane
tijekom dugog niza narataja putem prirodnog odabira. Ali tu smo iznova naili na prigovor da se
tako mogu sauvati samo korisne varijacije; a koliko smo u stanju prosuditi (ma da uvijek u tome
moemo pogrijeiti) ni jedna od vanjskih razlika meu ljudskim rasama nije im od izravne ili
naroite koristi. Naravno, iz takve primjedbe valja iskljuiti intelektualne i moralne ili drutvene
sposobnosti; no razlike u tim sposobnostima mogu biti od malog ili nisu od nikakvog utjecaja na
vanjske znaajke. Isto tako, varijabilnost svih karakteristinih razlika meu rasama, o emu je ve
bilo rijei, ukazuje da te razlike ne mogu biti od velike vanosti; jer da su bile vane, bile bi
davno prije ili ustaljene i sauvane ili eliminirane. U tom pogledu, ovjek je slian oblicima, od
prirodoslovaca nazvanim proteanskim ili polimorfinim, koji su, kako se ini, imaju varijacije
indiferentne naravi pa su prema tome izbjegli djelovanju prirodnog odabira.
Osujeeni smo, dakle, u svim naim nastojanjima da objasnimo razlike meu ljudskim rasama;
ali preostao nam je jo jedan vaan imbenik, naime spolni odabir za koji se ini da je jednako
snano bio na djelu kod ovjeka, kao i kod mnogih drugih ivotinja. Ne kanim tvrditi da e spolni
odabir objasniti sve razlike meu rasama. Ostaje jedan nerazjanjeni dio za koji u svome
neznanju moramo jedino rei da, poto se jedinke neprestano raaju, primjerice, s neto duim ili
uim glavama, i s neto duim ili kraim nosevima, tada se te male razlike mogu ustaliti i postati
openite, samo ako su uzroci koji su ih izazvali djelovali dalje na ustaljeniji nain i bili
potpomognuti dugotrajnim krianjem. Takva preinaenja spadaju u klasu privremenih promjena,
o kojima smo neto natuknuli u etvrtom poglavlju, a koje se u nedostatku boljeg naziva zovu
spontanim varijacijama. Ne umiljam si da se uinci spolnog odabira mogu obraditi sa
157
znanstvenom tonou; ali mogue je pokazati kako je rije o neobjanjivoj injenici ako se
ovjek nije mogao preinaiti putem tog imbenika koji je tako mono djelovao kod bezbroj, kako
na ljestvici viih tako niih ivotinja. Nadalje, bit e mogue pokazati da su razlike meu
ljudskim rasama, npr. u boji, dlakavosti, obliku lica, itd., takve naravi da se mora oekivati da su
nastali pod djelovanjem spolnog odabira. No da bi se taj predmet obradio na primjeren nain,
drao sam neophodnim pregledno prikazati cijelo ivotinjsko carstvo; zato sam tome posvetio
Drugi dio ove knjige. Na kraju u se vratiti na ovjeka i, poto pokuam pokazati dokle jse on
mogao preinaiti putem spolnog odabira, dat u kratak saetak poglavlja ovoga Prvog dijela.










DRUGI DIO

SPOLNI ODABIR
Osmo poglavlje

NAELA SPOLNOG ODABIRA
Sekundarne spolne oznake - Spolni odabir - Nain djelovanja - Viak mujaka - Poligamija -
Spolnim odabirom obino se preinauje samo mujak - Mujaka strast - Varijabilnost mujaka -
Odabir sa strane enke - Spolni odabir u usporedbi s prirodnim odabirom - Nasljeivanje, u
odgovarajuim dobima ivota, u odgovarajua doba godine i njegovo ogranienje na jedan spol -
Odnosi meu razliitim oblicima nasljea - Uzroci zbog kojih jedan od spolova i mladi nisu
preinaeni spolnim odabirom - Dodatak o omjerima brojnosti mujaka i enki u ivotinjskom
carstvu - O ograniavanju brojnosti dvaju spolova prirodnim odabirom
158

U ivotinja u kojih su spolovi razlueni, mujaci se neizbjeno razlikuju od enki po svojim
organima za razmnoavanje i ti organi ine primarne spolne oznake. Ali spolovi se esto
razlikuju i po onome to je Hunter nazvao sekundarnim spolnim oznakama koje nisu izravno
povezane s inom razmnoavanja. Mujaci, na primjer, imaju neke osjetne organe ili organe za
kretanje kojih enka nikako nema, ili su oni u njega mnogo razvijeniji tako da je on moe nai ili
uhvatiti; ili nadalje, mujak ima naroite organe za prihvatanje, pomou kojih je moe uspjeno
drati. Ovi posljednji organi, koji su beskrajno raznovrsni, prelaze postupno u one organe koji se
obino svrstavaju u primarne i ponekad se teko mogu od njih razlikovati, na primjer, sloeni
dodaci na vrhu zatka mujaka u kukaca. Osim ako izraz primarni ne ograniimo na spolne
lijezde, kad je rije o organima za prihvatanje, teko e biti odluiti to nazivati primarnim a to
sekundarnim.
enka se esto od mujaka razlikuje po tome to ima organe za hranjenje ili zatitu svojih
mladih, kao to su mlijene lijezde u sisavaca i trbune vree u tobolara. U nekoliko sluajeva,
mujak se razlikuje od enke time to ima sline organe, kao to su spremita za jaja u mujaka
nekih riba i ona spremita koja se privremeno razvijaju u mujaka nekih aba. enke u pela
imaju naroit aparat za skupljanje i noenje peluda, a njihova leglica pretvorena je u alac za
obranu liinaka i zajednice. U enki mnogih kukaca leglica na najraznovrsnije naine radi
sigurnijeg polaganja jaja. Mogli bismo spomenuti mnoge sline sluajeve, ali nas oni ovdje ne
zanimaju. Ima, meutim, drugih spolnih razlika koje nemaju nikakve veze s primarnim organima
i one nas naroito zanimaju - primjerice, krupnije tijelo, snaga i borbenost u mujaka, njegova
orua za obranu od takmaca, njegova raskona obojenost i raznorazni ukrasi, njegova sposobnost
pjevanja, i druge sline znaajke.
Osim primarnih i sekundarnih spolnih razlika, mujaci i enke ponekad se razlikuju u
ustrojstvima koja su u svezi s razliitim ivotnim navikama, i koje nemaju nikakve veze s
rasplodnim funkcijama, ili ih imaju samo posredno. Tako enke nekih dvokrilaca (Culicidae i
Tabanidae) siu krv, dok mujaci ive na cvijeu i usta im nemaju eljusti. (
1
) Mujaci nekih
leptira moljaca i nekih rakova (npr. Tanais) imaju nepotpuna, zatvorena usta i ne mogu jesti.
Komplementarni mujaci nekih vitiara (Cirripedia) ive kao epifitske biljke, bilo na enkama,
bilo na hermafroditskim oblicima, pa nemaju ni usta ni noge hvatalice. To su sluajevi gdje je
159
preinaen mujak tako da je izgubio neke vane organe koje ostali lanovi iste skupine imaju. U
drugim sluajevima, takve dijelove izgubile su enke; npr. u krijesnica enka nema krila, a isti je
sluaj sa enkama mnogih moljaca, od kojih neke uope ne naputaju svoj zapredak. enke
mnogih parazitskih rakova izgubile su noge za plivanje. U nekih pipa (Curculionidae), velika je
razlika izmeu mujaka i enke u duini rostruma ili rilca, (
2
) ali se ne zna koje je znaenje te i
mnogih slinih razlika. Razlike u ustrojstvu izmeu dva spola, koje su povezane s razliitim
ivotnim navikama, obino postoje samo kod niih ivotinja, ali i u nekih ptica, kljun u mujaka
razlikuje se od kljuna u enke. U veini sluajeva, ustrojstvene razlike meu spolovima posredno
su povezane s razmnoavanjem vrste; tako je nekoj enki, koja mora othraniti mnotvo jaja,
potrebno vie hrane nego mujaku pa su njoj potrebna i naroita sredstva da je pribavi. Neki
mujak koji ivi samo kratko moe bez tete, zbog neuporabe, izgubiti svoje organe za
pribavljanje hrane, ali e se organi za kretanje odrati u potpunom stanju, tako da se moe
domoi enke. enka, pak, moe bez opasnosti izgubiti organe za letenje, plivanje ili hodanje,
ako postupno stekne navike s kojih joj takve sposobnosti postanu nekorisne.
Ovdje nas, meutim, zanima samo ona vrst odabira koji sam ja nazvao spolnim odabirom. Taj
ovisi o prednostima koje imaju neke jedinke spram drugih jedinki istog spola i vrste, iskljuivo u
odnosu na razmnoavanje. Kad se dva spola razlikuju u ustrojstvu u odnosu na razliite ivotne
navike, kao u gore spomenutim sluajevima, oni su nema sumnje preinaeni prirodnim odabirom,
koji je popraen nasljeem ogranienim na jedan te isti spol. Tako su ponovno primarni spolni
organi, i oni za hranjenje i obranu mladih, pod istim utjecajem; jer one jedinke koje su raale i
othranile najvie potomaka, mara da su, caeteris paribus, ostavljale najvei broj potomstva koji
su naslijedili njihovu nadmonost, dok su one koje su slabo raale i othranjivale svoje potomstvo,
ostavile tek malo potomaka koji su naslijedili njihove slabane moi. Budui da mujak mora
traiti enku, on u tu svrhu mora imati osjetila i organe za kretanje, ali ako su ti organi potrebni i
za druge ivotne svrhe, kao to je obino, onda su se oni morali razviti putem prirodnog odabira.
Kad mujak nae enku, ponekad su mu apsolutno neophodni organi da je pridri; tako me Dr.
Wallace obavijestio da se mujaci nekih nonih leptira ne mogu spariti sa enkama ako su im
stopala (tarsi) slomljena. Mujaci mnogih oceanskih rakova imaju noge i ticala neobino
preinaena za dranje enki; odatle moemo naslutiti da su tim ivotinjama, zato to su ih udarali
160
valovi morski valovi, bili apsolutno neophodni ti organi da bi mnoili svoju vrstu i da je, prema
tome, njihov razvitak bio rezultat obinoga ili prirodnog odabira.
Kad oba spola imaju tono iste ivotne navike, a mujak ima razvijenija osjetila ili organe za
kretanje nego enka, onda moe biti da su oni u svome usavrenom stanju mujaku neophodni za
nalaenje enke, ali u golemoj veini sluajeva oni samo slue da prue jednome mujaki
prednost pred drugim jer bi se i slabije opremljeni mujaci, ako bi bilo dovoljno vremena, uspjeli
spariti sa enkama i bili bi, sudei prema ustrojstvu enke, u svakom drugom pogledu jednako
prilagoeni za svoje redovno ivotno ponaanje. U takvim sluajevima mora da je doao do
izraaja spolni odabir jer mujaci svoje sadanje ustrojstvo nisu stekli zato to su bili podobniji za
preivljavanje u borbi za opstanak, nego stoga to su zadobili neku prednost pred drugim
mujacima i to su svoju prednost prenijeli samo svome mukom potomstvu. Vanost tog
razlikovanja navela me da taj oblik odabira oznaim kao spolni odabir. I dalje, ako su ti organi za
dranje poglavito sluili mujaku da sprijee enki bijeg prije nego stignu drugi mujaci, ili kad
oni napadnu, ti su se organi usavrili spolnim odabirom, to jest putem prednosti koju su stekli
neki mujaci pred svojim takmacima. No, u veini sluajeva, jedva je mogue razlikovati izmeu
uinaka prirodnog i spolnog odabira. Cijelo poglavlje moglo bi se lako ispuniti potankostima o
razlikama izmeu spolova i njihovih osjetila te organa za kretanje i prihvatanje. Kako, meutim,
ta ustrojstva nisu zanimljivija od ostalih koja su prilagoena za obine potrebe ivota, gotovo
preko svih njih u prijei, pruivi samo iz svakog razreda poneki primjer.
Ima mnogo ustrojstava i nagona koji mora da su se razvili putem spolnog odabira - kao to su
orua za napad i sredstva za obranu kojima su opremljeni za borbu sa suparnicima i kad ih
progone - njihova odvanost i borbenost - njihovi raznovrsni ukrasi - njihovi organi kojima
proizvode glasovnu ili instrumentalnu muziku - i njihove lijezde za izluivanje mirisa; veina
ovih potonjih ustrojstava slui iskljuivo da se privue ili nadrai enka. Jasno je da su te
znaajke rezultat spolnoga a ne obinog odabira jer da nije bilo bolje obdarenih mujaka, bili bi u
borbi za ivot jednako uspjeli i bili bi ostavili brojno potomstvo nenaoruani, neukraeni ili
neprivlani mujaci. Moemo zakljuiti da je tako jer su enke bez orua i bez ukrasa sposobne
preivjeti i stvoriti porod. O sekundarnim spolnim oznakama, kakve smo upravo spomenuli,
potpunije e se raspraviti u sljedeim poglavljima, jer su one zanimljive u mnogom pogledu, ali
naroito stoga to ovise o volji, izboru i suparnitvu meu jedinkama obaju spolova. Kad
161
promatramo dva mujaka kako se bore da pridobiju enku, ili vie ptijih mujaka gdje se epire
svojim raskonim perjem i izvode najneobinije lakrdije pred skupinom enki, tada ne moemo
posumnjati da oni, iako voeni nagonom, znaju to izvode i da svjesno iskazuju svoje duevne i
tjelesne sposobnosti.
Kao to moe ovjek poboljati rasu svojih pijetlova za borbu odabirom onih primjeraka koji u
borbama iziu kao pobjednici, ini se da su isto tako najsnaniji i najmoniji mujaci, ili koji su
bili opskrbljeni najboljim oruima prevladali u prirodi i doveli do poboljanja prirodnih rasa ili
vrsta. Mali stupanj varijabilnosti, putem esto ponavljane smrtonosne borbe, ako je to dovodilo
do neke prednosti, koliko god ona bila mala, dovoljan je za djelovanje spolnog odabira i sigurno
je da su sekundarne spolne oznake izrazito varijabilne. Onako kako ovjek moe, u skladu sa
svojim ukusom, dati ljepotu svojim pijetlima - moe uzgojiti Selbrightovog bantama s novim i
zgodnim perjem, s uspravnim i posebnim dranjem - isto tako se ini da u prirodi enke ptica,
poto su dugo birale privlanije mujake, pridonijele njihovoj ljepoti. Nema sumnje, to
podrazumijeva da enke imaju sposobnost razlikovanja i ukus to se na prvi mah ini krajnje
nemoguim, ali se nadam da u dalje pokazati da je mogue.
Zbog naeg neznanja u nekim stvarima, donekle je neizvjesno kako spolni odabir djeluje.
Unato tome, ako prirodoslovci koji ve vjeruju u promjenjivost vrsta budu itali sljedea
poglavlja, mislim da e se sloiti sa mnom da je spolni odabir odigrao vanu ulogu u povijesti
organskog svijeta. Sigurno je da gotovo kod svih ivotinja postoji borba izmeu mujaka za
posjedovanje enki. Ta injenica tako je poznata da bi bilo suvino nizati primjere. Stoga enke,
u pretpostavci da imaju dovoljnu duevnu sposobnost za obavljanje izbora, mogu izabrati jednoga
od vie mujaka. Ali u mnogo sluajeva izgleda kao posebno ureeno da mora doi do borbe
meu mnogim mujacima. Tako u ptica selica, mujaci na mjesto razmnoavanja openito stiu
prije enki tako da su mnogi mujaci spremni na borbu za svaku enku. Pticolovci tvrde da je
uvijek tako u sluaju slavuja i crnokape grmue, kako me je obavijestio Gosp. Jenner Weir, koji
to i sam potvruje glede potonje vrste.
Gosp. Swaysland iz Brightona obiavao je tijekom zadnjih etrdeset godina loviti nae ptice
selice odmah im stignu i pie mi da mu nije poznato da bi enke neke vrste stigle prije mujaka.
Jednog proljea ubio je trideset i devet mujaka Rayeve bijele pastirice (Budytes Raii, tj.
Motacilla alba, o. pr.), prije nego to je ugledao ijednu enku. Gosp. Gould, kao to me izvijestio,
162
utvrdio je disekcijom ljuka, koje bi stigle prve, da u ovu zemlju mujaci stiu prije enki. to
se tie riba, u vrijeme kad losos uzlazi naim rijekama, mujaci u velikom broju spremni za
parenje su ispred enki. Oito, isto tako je sa abama i krastaama. U cijelome velikom razredu
kukaca, mujaci gotovo uvijek iz stanja liinke izau prije drugog spola tako da ih neko vrijeme
ima u izobilju, dok se ne ugleda poneka enka. (
3
) Uzrok toj razlici izmeu mujaka i enki, u
pogledu vremena njihova pojavljivanja i sazrijevanja, dosta je jasan. Mujaci koji su iz godine u
godinu prvi selili u neku zemlju, ili koji su u proljee bili prvi spremni na razmnoavanje, ili su
bili najpohotniji, ostavili bi i najvei broj potomaka i oni e teiti nasljeivanju slinih nagona i
konstitucije. Prema svemu tome, ne moe biti nikakve sumnje da, gotovo kod svih ivotinja u
kojih su odvojeni spolovi, trajno dolazi do povremene borbe meu mujacima za dobijanje enki.
Tekoa je za nas, to se tie spolnog odabira, u tome to ne moemo objasniti kako mujaci
koji pobijede druge mujake, ili koji se pokau najprivlanijima za enke, ostavljaju vei broj
potomstva da naslijedi njihovu nadmonost, nego nadvladani i manje privlani mujaci. A bez
tog rezultata, znaajke koje su nekim mujacima dale prednost nad drugima, ne bi se pomou
spolnog odabira mogle usavravati i poveati. Kad oba spola postoje u tono istom broju, i
najloije obdareni mujaci nai e, nakraju, enke (osim ondje gdje prevladava poligamija) i
ostavit e isto toliko za njihove obine ivotne navike dobro prilagoenih potomaka koliko i
najbolje obdareni mujaci. Na temelju razliitih injenica i razmatranja doao sam ranije do
zakljuka da kod veine ivotinja, u kojih su dobro razvijene sekundarne spolne oznake, mujaci
znatno u broju premauju enke. Ali samo ponekad je tako. Kad bi broj mujaka prema broju
enki bio dva prema jedan, ili kao tri prema dva, ili ak u neto niem omjeru, onda bi cijelo
pitanje bilo jednostavno jer tada bi bolje opremljeni ili privlaniji mujaci ostavljali najvei broj
potomaka. Ali nakon istraivanja o brojanom odnosu spolova, koliko je to bilo mogue, ne
vjerujem da openito meu spolovima postoji neka velika nejednakost u broju. U veini
sluajeva, ini se da je spolni odabir djelovao na sljedei nain.
Uzmimo bilo koju vrstu, primjerice neku pticu, i podijelimo enke koje ive u jednoj oblasti u
dvije jednake skupine tako da su u jednoj snanije i ishranjenije jedinke, a druga manje snane i
zdrave. Prve bi, bez ikakve sumnje, u proljee bile prije spremne za parenje od drugih; tako misli
i gosp. Jenner Weir koji je mnogo godina marljivo prouavao navike ptica. Isto tako, ne moe biti
sumnje da bi enke koje su najsnanije, najzdravije i najishranjenije uspjele prosjeno dati
163
najvei broj potomstva. Kao to smo vidjeli, mujaci su obino spremni za razmnoavanje prije
enki; najjai mujaci, a kod nekih vrsta i najbolje opremljeni, progone slabije mujake te se
sparuju s najsnanijim i najishranjenijim enkama, jer one su prve spravne za parenje. Zasugurno,
takvi snani parovi dali bi vei broj potomstva nego pozne enke koje bi bile primorane, pod
pretpostavkom da su spolovi u jednakom broju zastupljeni, sparivati se s pobijeenim i manje
monim mujacima; i tu postoji sve to je potrebno da se tijekom uzastopnih narataja u mujaka
povea tijelo, snaga i odvanost, ili da se usavre njihova orua.
Ali u premnogo sluajeva mujaci koji pobijede svoje suparnike ne mogu dobiti enke ako ih
one ne izaberu. Snubljenje u ivotinja nije nipoto tako jednostavan i kratak posao, kao to bi se
moglo pomisliti. enke su najvie uzbuene, ili se najvie vole pariti, s s najukraenijim
mujacima, ili s onima koji najbolje pjevaju, ili koji izvode najbolje igrarije; ali vrlo je
vjerojatno, kao to je nedavo potvreno u nekoliko sluajeva, da one istodobno vole najsnanije i
najivahnije mujake. (
4
) Tako e najsnanije enke, koje su prve spremne za parenje, imati
mnogo mujaka na izbor; i premda one mogu ne izabrati uvijek najjae i najopremljenije
mujake, one e ipak izabrati one koji su snani i dobro opremljeni te koji su i u drugom pogledu
najprivlaniji. Stoga bi oba spola, kao to je gore objanjeno, od tih tako ranih parova imala neku
prednost nad drugima u proizvodnji potomstva. Pa je to, oito, bilo dovoljno da, kroz dugi niz
narataja uvea ne samo snagu i borbenu mo mujaka, nego takoer i njihove razne ukrase i
druge privlane osobine.
U obrnutom i mnogo rjeem sluaju gdje mujaci biraju naroite enke, jasno je da e oni
mujaci koji su najjai, i koji su pobijedili druge mujake, imati najslobodniji izbor, i gotovo je
sigurno da e oni izabrati snane i privlane enke. Takvi parovi imat e prednost u proizvodnji
potomstva, naroito ako je mujak sposoban braniti enku u doba parenja, kao to se to deava
kod nekih viih ivotinja, ili da je pomae u podizanju mladih. Ista naela vrijedila bi ako svaki
spol izabire neke jedinke suprotnog spola, pretpostavljajui da su oni izabirali ne samo
najprivlanije nego isto tako i najsnanije jedinke.
Brojani omjer meu spolovima. - Primijetio sam da bi spolni odabir bio lako pitanje kad bi
mujaci bili znatno mnogobrojniji nego enke. To me je navelo da istraim, koliko mi je bilo
mogue, brojane omjere izmeu oba spola kod to veeg broja ivotinja, ali toga gradiva nema
mnogo. Ovdje u dati samo kratak pregled rezultata, ostavivi pojedinosti za neku drugu
164
raspravu, kako ne bih prekinuo slijed svoga dokazivanja. Brojani omjer spolova moe se
pouzdano utvrivati samo kod domaih ivotinja prilikom raanja, pa ipak za tu svrhu nisu
naroito sauvani nikakvi podaci. Posrednim putem, skupio sam ipak znatnu koliini statistikih
podataka prema kojima se ini da se oba spola, kod veine naih domaih ivotinja, raaju u
priblino jednakom broju. Tako u dvadeset i jednu godinu registrirano je 25 560 drebljenja za
trkae konje i broj muke drebadi spram enskoj bio je 99,7 naprama 100. Kod hrtova je
nejednakost vea nego kod bilo koje druge ivotinje jer od 6 878 tenadi, dobivene u dvanaest
godina, broj mukih tenaca prema broju enskih bio je 110,1 naprama 100. Donekle je,
meutim, sumnjivo moe li se pouzdano zakljuiti da bi se dobio isti taj omjer pod prirodnim
uvjetima kao u udomaenju, jer i vrlo neznatne i nepoznate razlike u ivotnim uvjetima utjeu na
brojani omjer spolova. Tako, na primjer, kod ljudi: u Engleskoj se rodi muke djece 104.5, u
Rusiji 108.9, kod livornskih idova 120 na 100 enske djece. Omjer takoer tajanstveno ovisi o
tome jesu li djeca zakonita ili nezakonita.
Za na sadanji cilj, zanima nas omjer spolova ne samo pri raanju ve i kad su oni odrasli, a to
prua jo jedan element sumnje jer se pouzdano zna da je kod ovjeka broj smrtnih sluajeva
prije i za vrijeme poroda, te za prvih pet godina ivota, znatno vei kod muke djece nego kod
enske. Gotovo isti sluaj je i s mukom janjadi, a moda i kod nekih drugih ivotinja. Mujaci
nekih vrsta ubijaju jedan drugoga u borbi ili progoni jedan drugog do potpunog iscrpljenja. Oni
su takoer esto izloeni raznim pogiblima, traei, gonjeni strau, enku. U mnogih vrsta riba,
mujaci su mnogo manji nego enke i vjeruje se da ih esto proderu enke ili neke druge ribe.
ini se da enke nekih ptica ugibaju prije nego mujaci; one su takoer vie izloene opasnosti
dok su u gnijezdima za vrijeme leenja ili dok gaje svoje mlade. enske liinke kod kukaca esto
su vee nego muke i, prema tome, mnogo vie su izloene opasnosti da ih poderu druge
ivotinje. U nekim sluajevima, odrasle enke su neaktivnije i tromijih pokreta nego mujaci i
stoga tee izbjegnu opasnost. Stoga smo za ivotinje u slobodnoj prirodi, da bismo prosudili o
brojanom omjeru meu odraslim spolovima, upueni na puko procjenjivanje, a to je slabo
pouzdano, osim kad je spolna nejednakost vrlo jako izraena. Pri svemu tome, ako se moe
donijeti sud o tome, iz navedenih injenica u dodatku moemo zakljuiti da su mujaci kod nekih
sisavaca, kod mnogih ptica, kod nekih riba i kukaca znatno mnogbrojniji nego enke.
165
Brojani omjer meu spolovima lagano se koleba iz godine u godinu; tako kod trkaih konja
na svakih 100 okoenih drijebica, broj drijebaca se kretao od 107.1 jedne godine do 92.6 druge,
a kod hrtova od 116.3 do 95.3. No da se pratilo vei broj na daleko irem podruju nego to je
Engleska, ta bi kolebanja vjerojatno iezla; a ovakva kakva jesu, teko da su dovoljna da u
prirodi dovedu do uinkovitog djelovanja spolnog odabira. No ipak, kod nekih divljih ivotinja
ini se da omjeri, kao to se pokazuje u dodatku, kolebaju, bilo za vrijeme razliitih godinjih
doba bilo na razliitim lokalitetima, u dovoljnoj mjeri da dovedu do takva djelovanja. Stoga se
mora primijetiti da bilo koja prednost koju su, tijekom stanovitih godina ili na stanovitim
lokalitetima, ostvarili oni mujaci koji su bili u stanju svladati druge mujake, ili koji su bili
najprivlaniji enkama, prenijeli na svoje potomstvo i da naknadno nije bila eliminirana. Tijekom
uzastopnih godinjih doba, kad je zbog jednake brojnosti spolova svaki mujak mogao pribaviti
enku, jai i privlaniji mujaci koji su prvi stigli bili bi ipak imali izgleda da e imati potomstvo
barem koliko i oni manje snani i manje privlani mujaci.
Poligamija. - Provedba poligamije dovodi do istih rezultata koji bi slijedili iz stvarne
nejednakosti u brojnosti spolova; jer ako svaki mujak priskrbljuje dvije ili vie enki, mnogi
mujaci nee biti u mogunosti da se pare; a ovi potonji bit e zasigurno one slabije ili manje
privlane jedinke. Mnogi sisavci i neke ptice su poligamni, ali kod ivotinja koje pripadaju niim
razredima nisam naao dokaza o takvoj navici. Moda intelektualne sposobnosti takvih ivotinja
nisu dovoljne da ih navedu na skupljanje i uvanje harema. ini se gotovo sigurnim da postoji
neka povezanost izmeu poligamije i razvitka sekundarnih spolnih oznaka; a to potkrepljuje
stajalite da brojana prevaga mujaka iznimno pogoduje djelovanju spolnog odabira. Unato
tome, mnoge ivotinje, posebno ptice, koje su strogo monogamne, pokazuju jako izraene
sekundarne spolne oznake; dok u nekih ivotinja, koje su poligamne, one nisu takve.
Najprije emo kratko pogledati razred sisavaca i zatim se vratiti na ptice. ini se da je
gorila poligamist a mujak se znatno razlikuje od enke; tako je i kod nekih pavijana koji ive u
oporima u kojima ima dvaput vie odraslih enki nego mujaka. U Junoj Americi Mycetes
caraya pokazuje dobro izraene spolne razlike u obojenosti, bradi i organima za glasanje, a
mujak obino ivi s dvije ili tri enke; mojak vrste Cebus capucinus poneto se razlikuje od
enke i ini se da je poligaman. (
5
) Malo se zna o toj stvari kod veine drugih velikih majmuna,
ali neke vrste su strogo monogamne. Krezubice su izrazito poligamne, a spolne razlike pokazuju
166
ee od gotovo svih ostalih skupina sisavaca, osobito u svojim oruima, ali ii inae u inim
oznakama. Veina jelena, goveda i ovaca su poligamni, kao to je i veina antilopa, premda su
neke od njih monogamne. Sir Andrew Smith, govorei o antilopama June Afrike, kae da se u
krdima od oko tuceta jedinki rijetko nalazi vie od jednoga odraslog mujaka. Mujak azijske
Antilope saiga, kako se ini, nejneobiniji je poligamist na svijetu; jer Pallas (
6
) tvrdi da mujak
rastjera sve suparnike te okupi krdo od oko stotinu jedinki u kojem su enke i mladunad; enka
je ua, bezroga, i ima meku dlaku, ali inae se znatno ne razlikuje od mujaka. Konj je
poligaman ali, izuzev to je krupniji i drukijih proporcija tijela, malo se razlikuje od kobile.
Vepar ima dobro izraene spolne oznake u velikim kljovama i drugim znaajkama; u Europi i
Indiji ivi samotno, osim u vrijeme parenja; u to pak vrijeme u Indiji, kao to misli Sir W. Elliot,
koji u promatranju te ivotinje ima velika iskustva, okupi vie enki. Dvojbeno je je li uistinu
tako i u Europi, ali ima takvih tvrdnji. Odrasli mujak indijskog slona, kao vepar, mnogo
vremena provede u samoi, a kad se udruuje s drugima, kao to kae Dr. Campbell, rijetko se
nae vie od jednog mujaka s cijelim krdom enki. Veliki mujaci otjeraju ili ubiju manje i
slabije mujake. Mujak se razlikuje od enke svojim golemim kljovama i veim tijelom,
snagom i izdrljivou; tako je velika razlika u ovim netom navedenim osobinama da su ulovljeni
mujaci cijene dvadeset i pet posto skuplje nego enke. (
7
) U ostalih debelokoaca spolovi se
razlikuju vrlo malo ili nimalo i nisu, koliko je poznato, poligamisti. Jedva da ijedna vrsta unutar
imia (Heiroptera) i krezubica (Edentata), ili u velikim redovima glodavaca (Rodentia) i
kukcodera (Insectivora), pokazuje dobro izraene sekundarne spolne razlike; i ne nalazim da se
bilo koju vrstu kae da je poligamna izuzev, moda, obinog takora u kojeg mujaci, kao to
potvruju mnogi takorolovci, ive s vie enki.
Junoafriki lav, kao to sam udo od Sir Andrewa Smitha, ponekad ivi samo s jednom
enkom, ali openito s vie od jedne i u jednom sluaju naen je ak s pet enki tako da je on
poligaman. On je, koliko ja mogu dokuiti, jedini poligamist u cijeloj skupini kopnenih
mesodera (Carnivora) i on jedini pokazuje dobro izraene spolne oznake... Osvrnemo li se, pak,
na morske mesodere, stvari su znatno drukije; jer mnoge vrste tuljana pokazuju, kao to emo
kasnije vidjeti, izvanredne spolne razlike i izrazito su poligamni. Tako mujak morskog slona
Junog mora, po Pronu, uvijek ima vie enki, a Forsterov morski lav, kau, uvijek je okruen s
167
dvadeset do trideset enki. Na Sjeveru, mujaka Stellerovog morskog medvjeda prati ak i vei
broj enki.
Ptice, gdje se spolovi u mnogih vrsta jako meusobno razlikuju, zasigurno su monogamne. U
Velikoj Britaniji vidimo dobro izraene spolne razlike, primjerice, kod divljeg patka koji se
sparuje s jednom jedinom enkom, s obinim kosom i sa zimovkom, za koje kau da se sparuju
doivotno. Tako je i kod pjevica kotinga (Cotingidae) June Amerike i kod brojnih drugih ptica.
Za vie skupina nisam bio u stanju utvrditi jesu li njihove vrste poligamne ili monogamne.
Lesson kae da su rajske ptice, koje su tako upadljivih spolnih razlika, poligamne, ali gosp.
Wallace sumnja ima li on dovoljno dokaza. Gosp. Salvin me izvjeuje da je on naveden
vjerovati kako su kolibrii poligamni. ini se da je mujak ptice udovice, neobian po sv ome
repnom perju, sigurno poligaman. (
8
) Gosp. Jenner Weir i drugi uvjerili su me da nije rijetkost
vidjeti kako tri vorka posjeuju isto gnijezdo, ali nije utvreno je li to sluaj poligamije ili
poliamdrije.
Kokoke pokazuju gotovo jednako jako izraene spolne razlike kao i rajske ptice i mnoge su
vrste, kao to je dobro poznato, poligamne; druge su pak strogo monogamne. Kolike li
suprotnosti izmeu spolova kod poligamnih pauna ili fazana i monogamnih ptice biserke ili
jarebice! Mogli bi se navesti jo mnogi slini primjeri, kao u plemenu kotske ljetarke gdje se
mujaci poligamnih tetrijeba gluhana i malog tetrijeba jako razlikuju od enki; dok se spolovi
monogamnih kotskog tetrijeba i alpske kokoi razlikuju vrlo malo. Kod trkaica (Cursores)
nema mnogo vrsta u kojih su jako izraene spolne razlike, izuzevi ogrliaste droplje ili potrke
(Chlamydotis undulata, o. pr.) i droplju (Otis tarda), za koje kau da su poligamne. Kod
blataica (Grallatores, odnosno por. Grallinidae, o. pr.), krajnje malo vrsta spolno se razlikuje, ali
je prljivac (Machetes pugnax, odnosno danas Philomachus pugnax, o. pr.) velika iznimka i za tu
vrstu misli Montagu da je poligamna. Stoga se ini da kod ptica esto postoji tijesna povezanost
izmeu poligamije i razvitka jako izraenih spolnih razlika. Kad sam pitao gosp. Bartletta, u
Zoolokom vrtu, koji u pogledu ptica ima veliko iskustvo, je li mujak tragopana (jedne od
kokoki) poligaman, bio sam iznenaen odgovorom: "Ne znam, ali sudei po njihovim sjajnim
bojama mislim da jest."
Vrijedi zabiljeiti da se nagon parenja s jednom enkom lako izgubi u domestifikaciji. Divlji
patak je potpuno monogaman, pitomi patak je izrazito poligaman. Vl. W, D. Fox izvjeuje me
168
da se kod nekih poludivljih pataka, gajenih u nekoj velikoj movari u njegovu susjedstvu, izleglo
mnogo mladih poto su uvari pobili tako mnogo mujaka da je ostao samo po jedan na svakih
sedam do osam enki. Mujak biserke (Numida meleagris, o. pr.) je potpuno poligamist. ali
gosp. Fox nalazi da su njegove ptice najbolje uspijevale kad je drao jednog pijetla na dvije ili tri
kokoke. (
9
) Kanarinci u prirodi ive u paru, ali uzgajivai u Engleskoj uspjeno dre jednog
mujaka na etiri ili pet enki. ipak, kako se uvjerio gosp. Fox, jedino prema prvoj enki ponaa
se kao prema suprugi, njoj i njezinim mladima koje othrani; prema drugima postupa kao prema
sulonicama. Naveo sam te sluajeve jer je prema njima vjerojatno da monogamne vrste, u
prirodnom stanju, lako mogu postati bilo privremeno bilo stalno poligamne.
to se tie gmazova i riba, o njihovim navikama zna se premalo da bi se moglo govoriti o
njihovim enidbenim odnosima. Za koljuku (Gasterosteus aculeatus, o. pr.), meutim, kau da
je poligamna (
10
) a mujak se u vrijeme parenja upadljivo razlikuje od enke.
Saberimo sada na jedan kup sredstva putem kojih je, koliko moemo prosuditi, spolni odabir
doveo do razvitka spolnih sekundarnih oznaka. Pokazali smo da se najvei broj snanog
potomstva raa od sparivanja najsnanijih i najbolje opremljenih mujaka (koji su nadjaali
ostale mujake) s najsnanijim i najbolje hranjenim enkama koje su u proljee prve spremne na
parenje. Ako takve enke odaberu najprivlanije i istodobno najsnanije mujake, odgajit e
vei broj potomaka nego zaostale enke koje se moraju pariti s manje snanim o manje
privlanim mujacima. To isto dogodit e se ako najsnaniji mujaci odabiru privlanije i u isto
vrijeme zdravije i snanije enke; naroito e doi do toga ako mujak brani enku i pomae joj u
pribavljanju hrane za mlade. Korist koja se zadobije tako to snaniji parovi podignu vie
potomstva oito je bila dovoljna da spolni odabir uini djelotvornim. No velika premo u broju
mujaka nad enkama bit e jo djelotvornija; bilo da je premo samo prigodina i mjestimina,
ili je trajna; bilo da se dogodi pri roenju, bilo naknadno zbog veeg propadanja enki, ili kao
izravna posljedica provoenja poligamije.

Mujak je openito vie preinaen nego enka. - Diljem ivotinjskog carstva, kad se spolovi
jedan od drugog razlikuju po vanjskom izgledu, onda je mujak uvijek, osim rijetkih iznimaka,
jae preinaen jer enka obino zadrava veu slinost s mladima svoje vrste i nalik je drugim
lanovima iste skupine. ini se uzrok lei u tome to mujaci gotovo svih ivotinja imaju jae
169
strasti nego enke. Stoga se upravo mujaci bore meu sobom i neumorno pokazuju svoje ari
pred enkama, a oni koji pobijede prenose svoju nadmo na svoje muko potomstvo. Zato
mujaci ne prenesu svoje oznake na oba spola, razmotrit emo kasnije. Svatko zna da mujaci
svih sisavaca strasno tre za enkama. Tako je i kod ptica, ali mnogi ptiji mujaci ne tre toliko
za enkama koliko u njihovoj nazonosti pokazuju svoje perje, izvode udne radnje i svoj pijev.
Kod ono malo promatranih riba, ini se da je mujak mnogo strastveniji od enke, a tako je i s
aligatorima i, oito, sa abama. U cijelome golemom razredu kukaca, kako kae Kirby, (
11
)
"zakon je da mujak trai enku." Kod pauka i rakova, kako su mi rekla dva velika znalca, gosp.
Blackwall i gosp. C. Spence Bate, mujaci su u svojim navikama aktivniji i vie lutaju nego
enke. Kod kukaca i rakova, kad jedan od spolova ima neki osjetni organ ili organ za kretanje a
drugi ih nema ili kada su oni, to je ee sluaj, jae razvijeni u jedog negoli u drugog spola,
tada, koliko sam mogao utvrditi, gotovo redovno takve organe zadri mujak, ili su oni u njega
razvijeniji; a to pokazuje da je mujak u spolnom traenju aktivniji lan. (
12
)
enka je, pak, osim vrlo rijetkih iznimaka, manje strastvena nego mujak. Kao to je to ve
davno opazio slavni Hunter, (
13
) ona obino "trai da joj se udvara," ona je plaljiva i esto se
moe vidjeti kako dugo nastoji izbjei mujaka. Svatko tko je pomno promatrao navike u
ivotinja moe se sjetiti takvih primjera. Na osnovu raznih injenica, koje emo spomenuti
kasnije, i rezultata koji se posvema mogu pripisati spolnom odabiru, potvruju da enka, premda
je razmjerno pasivna, openito obavlja neki izbor i prihvaa jednoga mujaka kojega pretpostavi
drugima. Ili ona moda prihvati, sudei po nekim prizorima, ne njoj najprivlanijeg mujaka
nego onoga koji joj je najmanje neugodan. Da enka obavlja neki izbor ini se da je bar toliko
opi zakon koliko je to strasnost mujaka.
Posve je naravno da elimo ispitati zato je mujak, u tako mnogih i u tako velikih razliitih
ivotinjskih razreda, postao strasniji nego enka tako da on trai enku i igra aktivniju ulogu u
snubljenju. Nikako ne bi bilo korisno i bilo bi gubljenje snage kad bi se oba spola uzajamno
traila; ali zato gotovo uvijek upravo mujak trai enku? Kod biljaka, jajace nakon oplodnje
mora se neko vrijeme hraniti; zato je bilo nuno da se pelud prenese do enskih organa - da doe
na njuku tuka, pomou kukaca ili vjetra, ili putem spontanih pokreta pranika; a kod algi itd.
pokretnom snagom anterozooida. Kod nisko organiziranih vodenih ivotinja koje su trajno
privrene za neku podlogu i u kojih su spolovi razlueni, muki element mora uvijek doi k
170
enskom a tome je lako vidjeti razlog, jer jaja, ak i kad bi se odvojila prije oplodnje i kad ne bi
trebala nikakvu prehranu ili zatitu poslije toga, ipak bi se ona jer su razmjerno vea tee
prenosila od mukog elementa. Stoga su biljke (
14
) i mnoge nie ivotinje u tom pogledu sline.
U sluaju ivotinja koje nisu uvrene za uvijek istu podlogu, ali su zatvorene u ljuturu bez
sposobnosti da prodru van nekim dijelom svog tijela, pa kod ivotinja koje imaju malu
sposobnost kretanja, mujaci moraju izloiti oploujui element najmanjoj opasnosti to kraim
prijenosom kroz vodeno prostranstvo. Prema tome, bila je tim ivotinjama velika prednost kad se
njihov organizam usavrio, ako su mujaci odmah im su mogli izbaciti oplodni element stekli
naviku pribliavanja enki, to je mogue blie. Poto su mujaci raznih nisko organiziranih
ivotinja tako od iskona stkli naviku pribliavanja i traenja enki, ista ta navika prirodno se
prenosila na njihovo visoko razvijeno muko potomstvo, a da bi oni bili uspjeniji tragai, oni su
opskrbljeni jakom strau. Postignue takvih strasti ilo je prirodno putem strasnijih mujaka
koji su ostavljali vei broj potomaka nego oni manje strasni.
Velika strastvenost mujaka dovela je na taj nain neizravno do mnogo breg razvitka
sekundarnih spolnih oznaka kod mujaka nego kod enki. Ali razvitak takvih takvih oznaka mora
da je bio jako potpomognut ako zakljuak, do kojeg sam doao poslije dugog prouavanja
domaih ivotinja, bude potvren, naime, da su mujaci mujaci skloniji varirati vie nego enke.
Svjestan sam kako je teko provjeriti takav zakljuak. Ipak, nekakav slabaan dokaz moe se
dobiti ako usporedimo oba spola u ovjeanstvu, jer ovjek je pomnije prouen od bilo koje
druge ivotinje. Za vrijeme ekspedicije brodom Novara (
15
) izvrena su vrlo mnogobrojna
mjerenja raznih dijelova tijela kod razliitih rasa i gotovo u svakom sluaju utvreno je da
mukarci pokazuju vei raspon varijacije od ena; no na to u se vratiti u nekome od sljedeih
poglavlja. Gosp. J. Wood, (
16
) koji je marljivo ispitivao variranje miia u ovjeka, kurzivom
istie zakljuak da se "najvei broj anomalija na svakome pregledanom tijelu nalazi kod mukog
spola." On je jo ranije primijetio da je "na 102 tijela pojava suvinih varijacija bila za polovinu
ea kod mukaraca nego kod ena, to je u vrlo velikoj suprotnosti s time da kod ena, kako je
ranije opisano, ee nekih dijelova nema." Profesor Macalister isto tako primjeuje (
17
) da
varijacija miia "vjerojatno ima ee u mujaka nego u enki." Neki miii kojih normalno
nema u ljudskome rodu takoer su ee razvijeni kod mukog nego kod enskog spola premda
kau da od tog pravila ima iznimaka. Dr. Burt Wilder (
18
) tablicama je prikazao 152 osobe s
171
prekomjernim brojem prstiju, od ega je 86 bilo mukaraca i 39 ili manje od polovine ena; za
preostalih 27 osoba spol nam nije poznat. Ne smije se, meutim, smetnuti s uma da ene ele
prikriti takve nakaznosti ee nego mukarci. Ima li razmjerno vee umiranje mukog
potomstva kod ljudi i kod blaga, u usporedbi sa enskim potomstvom, prije, za vrijeme i kratko
poslije roenja (vidi dodatak) neku vezu sa snanom tendencijom u mukim organima da variraju
i, prema tome, da postanu abnormalni u ustrojstvu i funkciji, ja ne bih htio nagaati.
U raznih razreda ivotinja ima nekoliko iznimaka gdje su enke, umjesto mujaka, zadobile
dobro izraene sekundarne spolne oznake, primjerice ivlje boje, krupnije tijelo, snagu ili
borbenost. Kod ptica, kao to emo kasnije vidjeti, ponekad postoji potpuni obrat u sekundarnim
spolnim oznakama koje su vlastite pojedinom spolu: enke su postale strastvenije pri udvaranju,
dok su mujaci razmjerno pasivni ali, kao to se moe zakljuiti iz rezultata, oni oito biraju
privlanije enke. Tako su neke ptije enke postale vrlo obojene ili nekako drukije ureene, a
isto tako snanije i borbenije od mujaka jer su se te oznake prenosile samo na ensko
potomstvo.
Moglo bi se pomisliti da se u nekim sluajevima odvio dvostruki proces odabira: mujaci su
odabrali najprivlanije enke, a one najprivlanije mujake. Taj proces, meutim, iako je mogao
dovesti do preinaenja obaju spolova, ne bi meu njima izazvao razliku, osim ako im ukusi za
ljepotu nisu zapravo razliiti; no ta pretpostavka toliko je nevjerojatna, to se tie bilo koje druge
ivotinje osim ovjeka, da se ne vrijedi na njoj zadravati. Ima, meutim, mnogo ivotinja kod
kojih su spolovi nalik jedan drugome budui da su opskrbljeni istim ukrasima koje bi prema
slinosti pripisali djelovanju spolnog odabira. U takvim sluajevima moe se s vie vjerojatnosti
pretpostaviti da je tu spolni odabir obavljen s obje strane: snanije i raanije sazrele enke
izabirale su privlanije i snanije mujake, a ovi su odbacivali sve osim privlanijih enki. Ali
prema onome to znamo o navikama ivotinja, to miljenje malo je vjerojatno jer mujaka obino
strast nagoni da se pari s bilo kojom enkom. Vie je vjerojatno da je ukrase, koji su zajedniki u
oba spola, stekao jedan spol, obino muki, i da su onda preli na potomke obaju spolova. Doista,
ako bi u nekome dugom vremenu mujaci neke vrste bili mnogobrojniji od enki, a zatim bi kroz
drugi dugi period, pod drukijim uvjetima, bilo obrnuto, tada bi se lako mogao dogoditi proces
spolnog odabira koji bi mogao uiniti da dva spola budu jako razliita.
172
Kasnije emo vidjeti da ima mnogo ivotinja kod kojih ni jedan ni drugi spol nemaju ivih boja
niti kakvih naroitih ukrasa pa su ipak lanovi obaju spolova, ili samo jednoga, vjerojatno bili
preinaavani putem spolnog odabira. Odsutnost ivih boja ili drugih ukrasa moda je uslijedila
otuda to se nikad nisu pojavile prave varijacije, ili otuda to su same ivotinje vie voljele
jednostavne boje, kao to su obina crna i bijela. Zagasite boje esto su steene putem prirodnog
odabira radi zatite i ini se da je opasnost na taj nain ponekad spreavala da se, putem spolnog
odabira, steknu dobro uoljive boje. Ali u drugim sluajevima mujaci su se vjerojatno tijekom
dugih vremena, grubom snagom ili pokazivanjem svoje privlanosti, ili u kombinaciji tih dvaju
naina, meusobno borili a da se time ne bi proizveo nikakav uinak, osim ako uspjeni mujaci
nisu ostavljali vie potomstva nego manje uspjeni mujaci, koje bi naslijedilo njihovu
nadmonost; a to, kako smo ve pokazali, ovisi o raznim sloenim sluajnostima.
Spolni odabir djeluje na manje strog nain nego prirodni odabir. Ovaj potonji proizvodi svoje
uinke putem ivota ili smrti u svim dobima vie ili manje uspjenih jedinaka. Zaista, smrt
nerijetko nastupi zbog suparnitva meu mujacima. Ali obino manje uspjeni mujaci
jednostavno ne dobiju enku, ili u doba parenja dobiju zakanjelu i manje snanu enku, ili, ako
su poligamni, dobiju manje enki tako da oni ostave manje potomstva, potomci su im slabiji ili ih
uope nema. to se tie ustrojstava postignutih redovnim ili prirodnim odabirom, u veini
sluajeva, dokle god ivotni uvjeti ostaju isti, postoji ogranienje glede koliine korisnog
preinaavanja u odnosu na neke posebne svrhe; ali glede ustrojstvenih prilagodbi po kojima je
neki mujak pobjednik nad ostalima, bilo u borbi ili u privlaenju enki, tu nema odreenih
granica za koliinu korisne varijacije; tako se djelovanje spolnog odabira produljuje dokle god
ima odgovarajuih varijacija. Ta okolnost moe djelomino objasniti estu i neobinu koliinu
varijabilnosti koja se pojavljuje kod sekundarnih spolnih oznaka. Pri svemu tome, prirodni odabir
e odrediti da mujaci pobjednici ne steknu takve oznake koje bi im u nekom znatnijem stupnju
bile tetne, bilo time to bi odve troile njihove ivotne sile, bilo tako da bi ih izlagale nekoj
velikoj pogibli. Ipak, razvitak nekih ustrojstava - na primjer, rogovlja u nekih jelena - dosegao je
krajnost koja, gleda li se ope ivotne uvjete, mujaku mora da je donekle tetan. Iz te injenice
vidimo kako su koristi, koje su mujaci imali od toga to su pobijedili u borbi ili osvajanju enki,
i tako ostavljali vei broj potomaka, bile na dugi rok vee od onih koje su nastale od savrenije
prilagodbe na vanjske uvjete ivota. Dalje emo vidjeti, a to se nikad nije moglo pretpostaviti, da
173
je sposobnost oaravanja enki ponekad mnogo vanija od sposobnosti svladati u borbi druge
mujake.

ZAKONI NASLJEIVANJA
Da bi se razumjelo kako je spolni odabir djelovao i kako je tijekom vremena, kod mnogih
ivotinja iz mnogih razreda, proizveo oite rezultate, nuno je prisjetiti se zakona nasljeivanja,
koliko su poznati. Izraz "nasljeivanje" ukljuuje dva razliita elementa, naime, prijenos i
razvitak oznaka; ali kako oni obino idu zajedno, esto se zanemaruje ta razlika. Ta se razlika
vidi jasno kod oznaka koje se prenose u ranim godinama ivota, ali se razviju tek u vrijeme
sazrijevanja ili u starosti. Istu razliku vidimo jasnije kod sekundarnih spolnih oznaka jer se one
prenose pomou oba spola, mada se razviju samo kod jednoga. Da te oznake postoje kod oba
spola, postaje oito kad se dvije vrste, jako izraenig spolnih oznaka, kriaju jer svaka od njih
prenese oznaka koje su vlastite njegovom mukom i enskom spolu na kriance obaju spolova.
Ta ista injenica pokazuje se isto tako kad se oznake koje su vlastite mujaku ponekad razviju
kod enke pod stare dane ili kad oboli, to i obrnuto vrijedi za mujake. Opet, oznake se
povremeno pojavljuju, kao da su prenesene od mujaka na enku, primjerice, kad se kod nekih
rasa kokoi redovno pojavljuju ostruge kod mladih i zdravih enki; ali, one se zapravo uvijek
priprosto razviju u enki, jer u svakom leglu svaka pojedinost u ustrojstvu ostruge prenese se
putem enke na njenog mukog potomka. U svim sluajevima vrnua (reverzije), znaajke se
prenose kroz dvije, tri ili mnogo narataja i tada se razvijaju pod nekim nepoznatim povoljnim
okolnostima. To vano razlikovanje izmeu prenoenja i razvitka moi e se najbolje razjasniti
pomou hipoteze o oangenezi, bilo da se prihvati ili ne prihvati kao tona. Po toj hipotezi, svaka
tjelesna jedinica ili stanica isputa iz sebe gemule ili nerazvijene atome koji se prenose
potgomcima obaju spolova i umnaaju se samodijeljenjem. One mogu ostati nerazvijene za
vrijeme prvih godina ivota ili tijekom uzastopnih narataja; njihov razvitak u jedinice ili stanice,
nalik onima iz kojih su proizale, ovisi o njihovoj srodnosti i jedinstvu s drugim jedinicama ili
stanicama koje su se razvile ranije sukladno pravilima rastenja.

Nasljeivanje u odgovarajuim dobima ivota. - Dobro je poznato da takva tenja postoji. Ako
se neka nova oznaka pojavi u ivotinje dok je mlada, bilo da ostane tijekom ivota ili traje samo
174
neko vrijeme, ona e se ponovno pojaviti, kao po opem pravilu, u istoj dobi i na isti nain u
potomku. S druge strane, ako se neka nova oznaka pojavi u zrelo doba, ili ak u starosti, postoji
tenja da se iznova pojavi u potomstvu u istoj ve odmakloj dobi ivota. Kad doe do odstupanja
od tog pravila, onda se te oznake pojavljuju mnogo ee prije, nego nakon odgovarajue ivotne
dobi. Budui da sam o tome dosta opirno raspravio u drugome djelu, (
19
) ovdje u samo navesti
tek dva ili tri primjera da bih itatelja na to podsjetio. Kod raznih rasa kokoi, pilad dok je
pokrivena paperjem, kad ima prvo pravo perje, i po svome odraslom perju, uvelike se meusobno
razlikuje meu sobom, kao i u odnosu na svoj zajedniki roditeljski oblik, Gallus bankiva; i te
oznake svaka rasa tono prenosi svome potomstvu u odgovarajuoj dobi ivota. Na primjer,
pjegama popraskani pilii hamburke kokoi, dok su jo prekriveni paperjem, imaju nekoliko
tamnih pjega na glavi i na trupu, ali nisu proarane uzdu tijela, kao neke druge rase; u svome
prvome pravom perju "oni su lijepo iscrtani," to jest, na svakom se peru vide mnoge tamne pruge;
ali u njihovu drugom perju sva pera bivaju poprskana ili svako ima zagasitu okruglu pjegu. (
20
)
Dakle, u ove rase varijacije su se dogodile i bile su prenesene u tri razliite ivotne dobi. Kod
goluba imamo jo vaniji sluaj jer prvobitna roditeljska vrsta ne podlijee nikakvim promjenama
na perju tijekom ivota, osim to su mu u zreloj dobi grudi sjajnije; ali ima rasa koje dobiju svoju
karakteristinu boju nakon dva, tri ili etiri mitarenja i te se modifikacije perja redovno prenose u
nasljee.

Nasljeivanje u odgovarajuim godinjim dobima. - Kod ivotinja u prirodi nailazimo na
bezbroj primjera oznaka koje se periodino pojavljuju u razna doba godine. Tako je s rogovljem
kod jelena i s krznom polarnih ivotinja koje zimi zadebljava i postaje bijelo. Brojne ptice
zadobiju svijetle boje i druge ukrase samo u vrijeme parenja. Ovaj oblik nasljeivanja mogu
malko osvijetliti pomou injenica koje su opaene u uvjetima domestifikacije, odomaenja.
Pallas tvrdi (
21
) da domae govedo i konji u Sibiru svake zime dobiju svijetlu dlaku; sam sam
promatrao slinu upadljivu promjenu boje kod nekih ponija u Engleskoj. Iako ne znam da li se ta
tenja dobijanja razne obojenosti krzna za vrijeme razliitih godinjih doba nasljeuje, ipak je
vjerojatno tako budui da su svi tonovi boje kod konja vrlo nasljedni. A taj oblik nasljednosti,
kao ogranien na godinje doba, nije vaaniji od nasljeivanja koje je ogranieno na ivotnu dob
ili spol.
175

Nasljee ogranieno prema spolu. - Najobiniji je oblik nasljeivanja da se oznake prenose
podjednako na oba spola, barem kod onih ivotinja koje ne pokazuju jako izraene spolne razlike,
pa ak i kod mnogih od njih. Ali nerijetko oznake se prenose iskljuivo na onaj spol kod kojega
su se prvo pojavile. Mnogo dokaza u prilog tome iznio sam u svome djelu Varijacija u uvjetima
odomaenja /Variation under Domestification/, ali se poneki primjer moe dati i ovdje. Ima rasa
ovaca i koza u kojih se rogovi kod mujaka jako razlikuju po obliku od rogova u enki i te
razlike, steene u odomaivanju, redovno se prenose na isti spol. Pravilo je da kod maaka boju
kornjaevine imaju samo enke, dok je odgovarajua boja u mujaka riasto-crvena. Kod veine
kokojih rasa oznake vlastite jednome od spolova prenose se u nasljee samo tom spolu. Taj
oblik nasljeivanja tako je opi da se smatra anomalijom ako se opazi da se kod nekih rasa
varijacije prenose podjednako na oba spola. Postoje takoer neke pod-rase kokoi kojih se
mujaci teko mogu jedni od drugih razlikovati, dok se enke znatno razlikuju u boji. Mujak i
enka divljeg goluba izvana se ni po emu ne razlikuju; unato tomu, kod nekih odomaenih rasa
mujak ima drugaije boje nego enka. (
22
) Bradua u engleskog goluba listonoe i gua u goluba
guana jae su razvijene u mujaka nego u enke; pa iako su te oznake postignute dugotrajnim
ovjekovim odabirom, tu razliku meu dvama spolovima u potpunosti valja pripisati obliku
nasljea koje je prevladavalo, jer razlike nisu nastupile po volji, nego protiv volje uzgajivaa.
Veina naih domaih rasa nastala je nakupljanjem mnogih sitnih varijacija; i kako su neki od
tih uzastopnih koraka prenoeni u nasljee samo jednome spolu, a neke na oba spola, to mi
nalazimo kod razliitih rasa iste vrste sve stupnjeve izmeu najvee spolne razlinosti i potpune
slinosti. Ve smo naveli primjere kod rasa kokoi i goluba, a u prirodi slini sluajevi su esti.
Kod domaih ivotinja (a je li tako u prirodi ne bih se usudio rei) samo jedan spol moe izgubiti
neke sebi vlastite oznake i tako postati donekle nalik suprotnom spolu; na primjer, mujaci nekih
kokojih rasa izgubili su svoja muka repna i lena pera. S druge strane, razlike meu spolovima
mogu se u odomaivanju poveati, kao kod merino ovce gdje je enka izgubila rogove. Isto tako,
oznake vlastite jednome spolu mogu se iznenada pojaviti i kod drugog spola, kao to je u nekih
pod-rasa kokoi gdje koke dok su mlade dobiju ostruge; ili kao u nekih poljskih pod-vrsta u kojih
su, sudei po svemu, prvobitno enke stekle krestu pa su je poslije prenijele na mujake. Svi ti
sluajevi dadu se shvatiti hipotezom pangeneze, jer oni ovise o gemulama nekih tjelesnih
176
jedinica; premda su one prisutne u obadva spola, pod utjecajem odomaivanja se uspavaju u
jednome spolu; ili ako su prirodno uspavani, postanu razvijeni.
Ima jedno teko pitanje koje e biti najbolje ostaviti za neko budue poglavlje, naime, da li se
neka oznaka, koja se prvobitno bila razvila u oba spola, mogla odabirom ograniiti u svome
razvitku samo na jedan spol. Ako, na primjer, neki uzgajiva primijeti da neki od njegovih
golubova (kod kojih se obino oznake prenose podjednako na oba spola) variraju u blijedo-plave,
bi li on dugim odabirom mogao proizvesti rasu u kojoj bi samo mujaci imali tu boju, dok bi
enke ostale nepromijenjene? Ovdje u rei samo toliko da je to, iako moda nije nemogue, ipak
krajnje teko, jer bi prirodan rezultat gajenja blijedo-plavih mujaka bio da oba spola cijeloga
debla dobiju tu boju. Ako bi se, meutim, eljene varijacije u boji, koje su u svome razvitku
ograniene jo od poetka samo na muki spol, onda ne bi bilo nimalo tekoa da se stvori jedna
rasa kod koje bi obadva spola imala razliitu boju, kao to je to stvarno postignuto kod jedne
belgijske rase kod koje su crno isprugani samo mujaci. Slino tome, ako bi se neka varijacija
pojavila u neke golubice koja bi bila od poetka u svome razvitku ograniena na spol, onda bi
bilo lako proizvesti rasu u kojoj bi tu oznaku imale samo enke; ali ako varijacija ne bi bila ve
od poetka tako ograniena, taj pokuaj bio bi krajnje teak, moda i nemogu.

Odnos izmeu vremena razvitka neke oznake i njenog prenoenja na jedan ili na oba spola. U
veini sluajeva posve je nepoznato zato neke oznake neizbjeno nasljeuju obadva spola a
druge samo jedan, i to onak kod kojeg su se prv pojavile. Isto tako ne moemi ni naslutiti zato se
crne pruge kod nekih podrasa golubova, iako se prenose preko enke, razvijaju samo u mujaka
dok se svaka druga oznaka prenosi podjednako na oba spola. Zato se, nadalje, kod make
kornjaevinasta boja, uz rijetke iznimke, razvije samo kod enki. Posve iste znaajke, kao manjak
ili suviak prstiju, sljepoa za boje, itd., mogu se u ljudi nasljeivati samo preko mukaraca u
nekoj porodici, u drugoj pak porodici samo preko ena, iako se u oba sluaja prenose bilo preko
suprotnog bilo preko istoga spola, (
23
) Premda smo takvi neznalice, ini se da su esto posrijedi
dva pravila, naime, da varijacije, koje su se po prvi put pojavile kod jednog od spolova kasno u
ivotu, tee se razviti samo kod tog spola, dok varijacije koje se prvi put pojave rano u ivotu
kod nekog od spolova tee razvuti se u oba spola. Daleko, meutim, od toga da bih pretpostavljao
177
kako je to jedini odluujui uzrok. Budui da nisam jo nigdje obradio to pitanje i budui da je
ono vano za spolni odabir, moram se ovdje upustiti u opirne i poneto zamrene pojedinosti.
Po sebi je vjerojatno da e neka znaajka, koja se pojavila rano u ivotu, teiti da je naslijede
podjednako oba spola jer se spolovi ne razlikuju mnogo u grai prije nego to dobiju sposobnost
da se razmnoavaju. S druge strane, poto se ta sposobnost postigne a spolovi se ponu
razlikovati u grai, onda je za gemule (ako se opet smijem posluiti jezikom pangeneze), koje
otputa svaki varijajui dio nekoga tijela, mnogo vjerojatnije da e pokazati sklonost da se spoje s
tkivima jedinke istog spola i da se tako razviju, a ne s onima suprotnog spola.
Na zakljuak da postoji neki takav odnos, najprije sam bio potaknut injenicom da kadgod je i
kakogod se odrasli mujak razlikuje od odrasle enke, on se razlikuje na isti nain i od mladih u
oba spola. Jako je vano to je ta injenica opa: ona vrijedi gotovo za sve sisavce, ptice,
vodozemce i ribe; takoer za mnoge rakove, pauke i poneke kukce, naime za neke ravnokrilce i
vilina vretenca (por. Libellulidae, o. pr.). U svim tim sluajevima varijacije, nakupljanjem kojih
je mujak stekao svoje posebne muke oznake, mora da su se desile u nekoj poznijoj ivotnoj
dobi; inae, mladi mujaci morali bi imati sline oznake i, suglasno naem pravilu, one su
prenesene i razvile su se samo kod odraslih mujaka. S druge strane, kad odrasli mujak jako slii
mladima obaju spolova (uz rijetke iznimke, oni jesu slini), onda on openito slii odrasloj enki;
i u veini tih sluajeva varijacije putem kojih su mladi i stari stekli svoje sadanje oznake,
vjerojatno su se dogodile u skladu s naim pravilom tijekom mladosti. Ipak, ovdje ima mjesta za
sumnju, jer katkad se oznake prenose mladima u nekoj ranijoj dobi od one u kojoj su se one po
prvi put pojavile u roditelja, tako da su roditelji moda varirali kao odrasli, a svoje su oznake
prenijeli na potomke jo dok su mladi. Ima, k tome, mnogo ivotinja kod kojih su oba spola
meusobno vrlo slina a, ipak, oba se razlikuju od svojih mladih i tu oznake odraslih mora da su
bile steene kasno u ivotu. Pri svemu tome, te oznake, u prividnom proturjeju s naim
pravilom, prenosile su se na obadva spola. Ne smijemo, meutim, previdjeti da je mogue, pa
ak i vjerojatno, da se pod utjecajem slinih okolnosti dogaaju uzastopne varijacije iste naravi
istodobno, kod oba spola, u poneto kasnoj dobi ivota, i u tom sluaju varijacije bi se prenosile,
u odgovarajuoj kasnoj dobi, na potomstvo obaju spolova; i u tom sluaju ne bi stvarno bilo
nikakva proturjeja s pravilom da se varijacije koje se pojave u nekoj kasnoj ivotnoj dobi
prenose iskljuivo na spol u kojem su se prvi put pojavile. Ovo posljednje pravilo, ini se,
178
pokazuje se uope tonije nego drugo pravilo, naime, da varijacije koje se dese na poetku ivota
kod jedinki jednoga ili drugog spola tee da se prenesu na oba spola. Kako je oito nemogue i
priblino procijeniti koliko je sluajeva u ivotinjskom svijetu koji se slau s ta dva pravila,
uinilo mi se uputnim prouiti nekoliko naroito upadljivih i odluujuih primjera te prema
rezultatu doi do zakljuka.
Izvrstan sluaj za istraivanje imamo u porodici jelena. Tu kod svih vrsta, osim jedne, rogovovi
su razvijeni samo u mujaka iako se sigurno nasljeuju po enkama kod kojih se ponekad mogu
razviti kao anomalija. Na drugoj strani, kod soba enka ima rogove, tako da su se u te vrste
rogovi, suglasno naem pravilu, valjda pojavili rano u ivotu, prije nego to su dva spola stigla do
zrelosti i poela se meusobno jako razlikovati u grai. U svih ostalih vrsta jelena rogovi mora da
su se pojavili kasnije u ivotu pa se stoga oni razvijaju samo kod onoga spola kod kojega su se,
kao praroditelja cijele porodice, prvo pojavili. Dakle u sedam vrsta koje pripadaju posebnim
odsjecima te porodice i nastavaju razliite oblasti, kod kojih rogove imaju samo mujaci, utvrdio
sam da se rogovi prvi put pojavljuju u razdoblju koje se kree od devet mjeseci nakon roenja, u
srnjaka, do deset ili ak dvanaest i vie mjeseci u mujaka est drugih krupnijih vrsta. (
24
) Ali
kod soba sluaj je sasma drukiji jer, kao to sam uo od Prof. Nilssona, koji je za mene u
Laponiji ljubazno izvrio posebna istraivanja, rogovi se pojavljuju u mladih ivotinja unutar
etiri ili pet tjedana nakon roenja, i to istovremeno kod oba spola. Tako ovdje imamo jedno
ustrojstvo koje se u jedne vrste u porodici razvija u neobino vrlo ranoj dobi u jednoj vrsti te
porodice, a je imaju ga oba spola te jedne vrste.
U vie vrsta antilopa rogovima su opskrbljeni samo mujaci, dok ih kod veega broja imaju oba
spola. to se tie vremena pojavljivanja, Gosp. Blyth mi je rekao da je u Zoolokom vrtu neko
vrijeme ivjelo mlado kudua (Ant. strepsiceros), vrste u koje su samo mujaci rogati, i mlado
jedne vrlo srodne vrste, naime elanda (Ant. oreas), u kojeg su oba spola rogata. Sad, u strogom
suglasju s naim pravilom, u mladog mujaka kudua, iako je imao deset mjeseci, rogovi su bili
vrlo mali uzme li se u obzir njihova konana veliina, dok u mladog mujaka elanda, iako su mu
bila tek tri mjeseca, rogovi su mu bili ve mnogo vei nego u kudua. Vrijedi takoer spomenuti
injenicu da kod paroasto-rogate antilope (
25
) vrsta kod koje se rogovi, premda postoje kod oba
spola, i gotovo su kod enke rudimentarni, pojavljuju pet ili est mjeseci nakon roenja. Kod
ovaca, koza i goveda, u kojih su rogovi dobro razvijeni kod oba spola, iako nisu posve jednake
179
veliine, mogu se osjetiti, ili ak vidjeti, pri roenju ili nedugo poslije. (
26
) ini se, meutim, da
nae pravilo ne vai za neke rase ovaca, primjerice, za merinku kod koje su rogati samo ovnovi,
jer nisam istraivanjem (
27
) mogao utvrditi da su se rogovi u te rase razvili kasnije u ivotu kao u
obine ovce, u koje obadva spola imaju rogove. No u domae ovce prisutnost ili odsutnost rogova
nije postojana znaajka; neki postotak merino ovaca ima male rogove, a neki su ovnovi bez
rogova, dok se kod obine ovce kadikad pojavljuju bezroge ovce.
Kod veine vrsta iz krasne porodice fazana mujaci se upadljivo razlikuju od enki, a oni
dobiju svoje ukrase vie u kasno ivotno doba. Uati fazan (Crossoptilon auritum), meutim, ini
znaajnu iznimku jer oba spola imaju divna repna pera, velike une rese i grimizni barunast ovoj
na glavi; i na temelju ispitivanja u Zoolokim vrtovima nalazim da se sve te znaajke, sukladno
naem pravilu, pojavljuju rano u ivotu. Odrasli mujak moe se, ipak, razlikovati od odrasle
enke prema jednoj oznaci, naime, po tome to ima ostruge i, suglasno naem pravilu, kako me
uvjerio Gosp. Bartlett, one se ne ponu razvijati prije dobi od est mjeseci i ak u toj dobi spolove
je teko razlikovati. (
28
) Mujak i enka pauna razlikuju se jedan od drugoga u gotovo svim
dijelovima svoga perja, osim otmjene perjanice na glavi koju imaju oba spola, a ona se razvije
vrlo rano u ivotu, mnogo prije nego ostali ukrasi koje ima samo mujak. Kod divlje patke
imamo slian sluaj jer obadva spola imaju lijepo zeleno zrcalo na krilima, premda je ono u
enke tamnije i poneto manje, i ono se razvije rano u ivotu, dok se kovrasta repna pera i ini
ukrasi, osobitosti mujaka, razvijaju kasnije. (
29
) Izmeu tih krajnjih sluajeva poptune slinosti
i velike razlinosti meu spolovima, poput onog kod fazana i onog kod pauna, mogli bi se navesti
mnogi intermedijarni primjeri gdje oznake u svome redoslijedu pojavljivanja slijede naa dva
pravila.
Budui da veina kukaca izlazi iz stanja kukuljice u zrelom obliku, dvojbeno je da li prijenos
njihovih spolnih oznaka na jedan ili na oba spola moe biti odreen vremenom razvitka. Ali mi
ne znamo da li se, na primjer, obojene ljuskice u dviju vrsta leptira, pri emu se u jedne spolovi
razlikuju u boji, dok su u druge jednake, u zapretku razviju u odgovarajue isto vrijeme. Isto tako
ne znamo da li se istodobno razvijaju sve ljuskice na krilima iste vrste leptira u koje su neke
obojene are ograniene na jedan spol, dok su druge are zajednike u oba spola. Neka takva
razlika u periodu razvitka nije tako nevjerojatna kako bi se moglo pomisliti na prvi pogled jer kod
ravnokrilaca (Orthoptera), u kojih ne dolazi do odraslog stanja samo jednom preobrazbom nego
180
nizom uzastopnih presvlaenja, mladdi mujaci nekih vrsta prvo slie na enke a svoje zasebne
muke oznake zadobiju tek za vrijeme posljednjeg presvlaenja. Posve slini sluajevi dogaaju
se tijekom uzastopnih presvlaenja kod mujaka nekih rakova.
Dosad smo razmatrali prenoenje osobina, u odnosu na njihov period razvitka, kod vrsta u
prirodi; sad emo se osvrnuti na domae ivotinje; prvo emo se kratko zadrati na nakaznostima
i bolestima. Pojava prekomjernog broja prstiju i izostajanje nekih lanaka mora biti odreeno u
nekome ranom periodu embrionalnog razvoja - barem je sklonost hemofiliji nasljedna, kao to je
vjerojatno i sljepoa za boje - no te se osobitosti, poput drugih slinih, esto prenose samo na
jedan spol, te ovdje uope ne vrijedi pravilo da oznake koje su se razvile u nekom odreenom
periodu tee prenoenju na obadva spola. Ali to pravilo, kao to je ve ranije primijeeno, ini se,
nije ni priblino tako ope kao ono suprotno, naime, da se oznake koje se pojave kasno u ivotu
jednog spola prenose iskljuivo na taj spol. Iz injenice da abnormalne osobitosti postaju vezane
na jedan spol mngo prije nego to spolne funkcije postanu aktivne, moramo zakljuiti da mora
postojati neka razlika meu spolovima ve vrlo rano u ivotu. to se tie bolesti vezanih uz jedan
spol, znamo i premalo o vremenu kad se one pojavljuju da bismo mogli donositi bilo kakav
pouzdan zakljuak. ini se, meutim, da nae pravilo vrijedi za podagru jer ona obino nastaje
zbog neuredna ivota u odrasloj dobi i prenosi se od oca na sinove na mnogo ogranieniji nain
nego na keri.
U raznih domaih rasa ovaca, koza i goveda, mujaci se razlikuju od svojih enki po obliku ili
razvijenosti svojih rogova, ela, grive, podvratka, repa i grbe na njihovim ramenima i sve te
posebnosti, sukladno naem pravilu, poptuno razviju tek kasnije u ivotu. U spolova kod pasa
nema razlike, osim kod nekih pasmina, naroito kod kotskog hrta u kojeg je mujak mnogo vei
i tei od enke a kao to emo vidjeti u jednome pd sljedeih poglavlja, mujak se poveava do u
neobino kasni period ivota, ime bi se, u skladu s naim pravilom, moglo objasniti zato svoje
veliko poveanje prenosi samo na svoje muko potomstvo. S druge strane, tigrasta boja maje
dlake, koja je ograniena samo na maku, jasno se opaa ve pri roenju, a to naruava nae
pravilo. Postoji rasa golubova u koje crne pruge imaju samo mujaci, a one se mogu uoiti ve u
goludravaca, ali one postaju sve vidljivije nakon svakog susljednog mitarenja tako da je ovaj
sluaj djelomino u suprotnosti a djelomino u skladu s pravilom. Kod engleskog goluba
listonoe i guana do potpunog razvitka bradue i gue dolazi poneto kasno u ivotu i, sukladno
181
naem pravilu, te se osobine u potpunosti prenose samo na mujake. Sljedei sluajevi moda
spadaju u ranije spomenutu skupinu, gdje su oba spola varirala na isti nain vie u kasnom
ivotnom periodu, pa su dosljedno tome svoje nove osobine prenijele na oba spola u nekome
odgovarajue kasnom ivotnom razdoblju; pa ako je tako, ti sluajevi nisu u suprotnosti s naim
pravilom. Tako je Neumeister
30
opisao pod-rase golubova, obaju spolova, kod kojih dolazi do
promjene boje nakon dva ili tri mitarenja, kao to je i kod bademastog prevrtaa; iako do tih
promjena dolazi neto kasnije u ivotu, one se ipak zbivaju u oba spola. Kod jednog varijeteta
kanarinca, kod the London Prize, imamo gotovo isti sluaj.
Kod rasa kokoi ini se da je nasljeivanje razliitih osobina od strane jednoga spola ili obaju
spolova odreeno periodom u koji se te osobine razviju. Tako u svih rasa u kojih se odrasli
mujak u boji jako razlikuje od enke, a i od svoga divljega pretka, on se isto tako razlikuje i od
mladog mujaka, pa su se prema tome novosteene osobine morale pojaviti neto kasnije u
ivotu. S druge strane, u veine rasa u kojih su obadva spola meusobno slina, priblino jednako
obojeni su i mladi kao i njihovi roditelji, a to vjerojatno znai da su se i njihove boje prvi put
pojavile rano u ivotu. Takvih primjera imamo kod svih crnih i bijelih rasa, kod kojih su mladi i
odrasli oba spola slini; i ne moe se pomiljati da bi u crnome ili bijelom perju bilo neega
posebnoga to bi vodilo tome da se prenese na oba spola; jer kod mnogih divljih vrsta samo su
mujaci crni ili bijeli, dok su enke vrlo razliito obojene. Kod kokoje podrase tzv. kukavice, u
koje su pera iscrtana poprenim zagasitim prugama, oba spola i pilad obojeni su gotovo na isti
nain. Kao ipkom obrubljeno perje u Sebrightove bantam-kokoi jednako je u oba spola, a kod
pilia vrci pera naginju na crno, to prethodi pojavi ipkastog obruba. Pjegava hamburka koko,
meutim, djelomino predstavlja iznimku jer oba spola, premda nisu sasvim jednaka, slie ipak
vie jedan drugome nego to slie spolovi prvobitnih roditeljskih vrsta, no ipak oni dobivaju
svoje karakteristino perje kasno u ivotu, unato tome to su pruge u pilia jasne. Pogledamo li
druge znaajke osim boje, samo mujaci divljih roditeljskih vrsta i veine domaih rasa imaju
dobro razvijenu krestu, ali kod mladih u panjolske kokoi on je dobro razvijen ve u vrlo ranoj
dobi, pa oito u svezi s time neobine je veliine i u odraslih enki. Kod borilakih rasa borbenost
se razvije u zaista ranoj dobi, o emu moemo pruiti zanimljivih dokaza; a ta se osobina prenosi
na oba spola tako da se kokoke zbog svoje pretjerane borbenosti danas obino izlau zasebnim
krletkama. Kod poljskih rasa kotana izraslina na lubanji koja nosi krestu djelomino je razvijena
182
ak prije nego se pile izvali, pa kresta isto tako pone odmah rasti, iako u poetku slabo;
31
a kod
te rase, mujaci i enke kao odrasli imaju veliku kotanu izraslinu i golemu krestu.
Nakraju, iz onog to smo vidjeli o odnosu koji, u mnogih prirodnih vrsta i domaih rasa, postoji
izmeu perioda razvitka njihovih oznaka i naina njihova prenoenja u naslijee - na primjer,
upadljiva je injenica da u sjevernog jelena, u kojega oba spola imaju rogove, rogovi rastu rano, u
usporedbi s njihovim kasnim rastom u drugih vrsta, u kojih rogove imaju samo mujaci, -
moemo zakljuiti da je jedan od glavnih uzroka, iako nije jedini, to oznake nasljeuje samo
jedan spol, kasni razvitak tih oznaka u ivotu. I drugo, to se jedan, premda ne i jedini, uzrok tih
oznaka u oba spola nasljeuje u njihovu razvitku tijekom kasne ivotne dobi, dok se spolovi tek
malo razlikuju u svojoj grai. ini se, meutim, da neka razlika meu spolovima mora da postoji
ve za vrijeme ranog embrionalnog perioda jer oznake razvijene u to doba nerijetko ostanu
vezane samo za jedan spol.
Saetak i zakljune primjedbe. - Iz prethodna razlaganja o raznim zakonima nasljeivanja
saznajemo da znaajke roditelja esto, ili ak openito, tee da se u razviju u istome spolu, u istoj
ivotnoj dobi i povremeno u isto doba godine u koje su se prvi put pojavile kod roditelja. No ta
pravila, iz nepoznatih uzroka, vrlo su podlona promjeni. Zato susljedne pojave u preinaavanju
neke vrste mogu se lako prenositi na razne naine: neke preinake moe naslijediti jedan spol,
neke oba spola; neke potomstvo u jednoj ivotnoj dobi, a neke u svim dobima ivota. Zakoni
nasljeivanja ne samo da su krajnje sloeni, nego su takvi i uzroci koji izazivaju i odreuju
varijabilnost. Tako izazvane varijacije sauvaju se i gomilaju spolnim odabirom, koji je u sebi
krajnje sloena stvar jer ovisi o ljubavnom aru, hrabrosti i suparnitvu mujaka, te o
sposobnostima opaanja, ukusu i volji enke. Spolni odabir takoer je pod gospodstvom
prirodnog odabira na opu dobrobit vrste. Stoga je i nain kojim je spolni odabir utjecao na
jedinke, bilo jednog spola bilo obaju spolova, nuno morao biti sloen u najviem stupnju.
Kad se varijacije dogode kasno u ivotu u pripadnika jednog spola i prenesu na isti spol u istoj
ivotnoj dobi, onda drugi spol i mladi neizbjeno ostaju nepreinaeni. Kad se one dogode kasno u
ivotu, ali se prenesu na oba spola u istoj dobi, tada samo mladi ostaju nepreinaeni. Varijacije
se, meutim, mogu dogoditi u bilo kojoj ivotnoj dobi u jednom spolu ili u oba, i mogu biti
prenesene u svako doba na oba spola, pa e zatim sve jedinke te vrste biti slino preinaene. U
sljedeim poglavljima e se vidjeti da su svi takvi sluajevi esti u prirodnom stanju.
183
Spolni odabir ni na jednu ivotinju ne moe djelovati dok je mlada, dok nije dola do dobi za
razmnoavanje. Zbog silne strastvenosti mujaka, obino on je djelovao na muki spol, a ne na
enke. Zato su mujaci opremljeni oruima za borbu sa svojim suparnicima, ili organima za
otkrivanje i sigurno dranje enke, ili organima kojima ih mogu uzbuditi ili oarati. Kad se
spolovi tako razlikuju, onda je takoer, kao to smo vidjeli, krajnje ope pravilo da se odrasli
mujak vie ili manje razlikuje od mladog mujaka; a iz te injenice smijemo zakljuiti da se
uzastopne varijacije, kojima je odrasli mujak bio preinaen, nisu mogle dogaati mnogo prije
dobi u kojoj je sposobna za razmnoavanje. Kako objasniti tu opu i vanu podudarsnost izmeu
perioda varijabilnosti i perioda spolnog odabira, - poela koja su jedno o drugome gotovo
neovisna? Mislim da smo u stanju vidjeti uzrok: on nije u tome da mujaci nisu nikad varirali u
ranoj dobi, nego da su se te varijacije obino izgubile dok su, one do kojih je dolo u nekoj
kasnijoj dobi, ouvane.
Sve ivotinje proizvode vie potomstva nego to moe preivjeti do zrelosti i punim pravom
vjerujemo da smrt teko pogaa slabu i neiskusnu mladunad. Prema tome, ako je neki dio
potomstva varirao, pri roenju ili ubrzo nakon njega, na neki nain koji mu u toj dobi nije bio ni
od kakve koristi, izgledi da se takve varijacije sauvaju bili su mali. Imamo lijepih dokaza u
domaem uzgoju kako se raznovrsne varijacije, ako nisu oadabrane, brzo izgube. Ali varijacije
koje su se desile u vrijeme zrelosti ili blizu zrele dobi, i koje su bile od izravne koristi jednome
od spolova, vjerojatno e se sauvati; to isto vrijedi za sline varijacije do kojih je dolo u nekom
ranijem periodu u nekim jedinkama kojima se posreilo da preive. Kako je to naelo vano za
spolni odabir, moda je uputno dati jedan zamiljeni primjer. Uzmimo jedan par ivotinja koji
nije niti odve plodan niti odve neplodan i pretpostavimo da doavi do zrelosti ivi otprilike pet
godina i proizvede svake godine petero mladunadi. Dakle, proizvest e 25 potomaka i drim da
nije neopravdano zamisliti da e od 25 njih 18 ili 20 propasti prije zrelosti dok su jo mladi i
neiskusni; preostatak od sedam ili od pet bit e dovoljan da lozu zrelih odraslih jedinki sauva.
Ako je tako, moemo nam biti jasno da e varijacije do kojih je dolo u mladosti, primjerice jarka
obojenost, i koje mladuncu nisu bile ni od kakve koristi, vrlo vjerojatno biti sasvim izgubljene.
Dok e se sline varijacije, do kojih je dolo u vrijeme ili blizu vremena zrelosti, unutar relativno
malog broja jedinki koje su do te dobi preivjele, i koje za neke mujake neposredno znae
prednost, inei ih privlanijim za enke, isto tako sauvati. Nesumnjivo je da su se neke
184
varijacije u jarkoj obojenosti do kojih je dolo u ranoj ivotnoj dobi sauvale sluajno pa su
konano tom mujaku bile ista prednost kao i u onih jedinki u kojih su se pojavile kasnije; time,
pak, objanjava se zato mladi mujaci obino donekle pokazuju (kao to je kod mnogih ptica)
ivu obojenost svojih odraslih mukih roditelja. Ako se samo malo uzastopnih varijacija u
ivahnoj obojenosti dogaalo u kasnoj ivotnoj dobi, odrasli mujaci bili bi tek malo ivahnije
obojeni od mladih mujaka, a najei je tako.
U ovom primjeru pretpostavio sam da je mlado variralo na nain koji mu nije bio ni od kakve
koristi; no mnoge oznake vlastite odraslome mujaku bile bi stvarno mladome tetne, - kao
ivahna obojenost koja bi ga inila uoljivim, ili veliki rogovi kojima bi se se potroilo odvie
ivotne snage. Takve varijacije u mladih jedinki odmah bi bile uklonjene putem prirodnog
odabira. S druge strane, u odraslih i iskusnih mujaka prednost koja tako nastane, u suparnitvu s
inim mujacima, esto e biti vie negoli protutea izalganju nekoj mjeri opasnosti. Otuda
moemo razumjeti zato su se varijacije koje mora da su se izvorno pojavile vie kasno u ivotu
ouvale samo ili veim dijelom za razvitak sekundarnih spolnih oznaka, pa je shvatljiva znaajna
podudarnost izmeu perioda varijabilnosti i spolnog odabira.
Budui da varijacije koje daju mujacima prednost u borbi s drugim mujacima, ili u nalaenju,
osiguranju ili oaravanju enke, ne bi enkama bile ni od kakve koristi, one u tog spola nee biti
sauvane ni za vrijeme mladosti ni za zrelost. Dosljedno tome, takve varijacije bit e krajnje
podlone otklanjanju a enka, u pogledu tih oznaka o kojima govorimo, ostaje nepreinaena,
osim to ih je moda primi prijenosom od mujaka. Nema sumnje, ako je enka varirala i
prenosila upotrebljive oznake na svoje muke potomke, tada one mogu biti potpomognute putem
prirodnog odabira i tada e dakle oba spola biti jako preinaena na isti nain. Ali na te dosta
zakuaste sluajeve morat u se jo osvrnuti kasnije.
U sljedeim poglavljima, raspravit u o sekundarnim spolnim oznakama u ivotinja svih
razreda i u svakom sluaju nastojat u primijeniti naela koja sam objasnio u ovome poglavlju.
Najnii razredi zadrat e nas kratko, ali vie ivotinje, naroito ptice, mora se razmotriti
primjereno opirno. Valja imati na pameti da zbog razloga koje sam naveo, kanim dati samo
nekoliko ilustrativnih primjera od bezbroj ustrojstava pomou kojih mujak nalazi enku, ili je,
kad je nae, pridrava. S druge strane, sva ustrojstva i nagoni, kojima mujak pobijedi ostale
185
mujake i putem kojih on vabi ili uzbuuje enku, bit e iscrpno razmotrena budui da su u
mnogom pogledu vrlo zanimljivi.

Dodatak omjerima brojnosti meu spolovima kod ivotinja koje pripadaju razliitim razredima.
Kako nije nitko, koliko znam, obratio pozornost na brojne omjere meu dvama spolovovima
diljem ivotinjskog svijeta, ovdje u iznijeti gradivo koje sam uspio sakupiti, premda je ono
krajnje nepotpuno. Ono se sastoji od samo nekoliko primjera gdje je bilo stvarnog prebrojavanja,
a brojevi nisu jako veliki. Budui da su ti omjeri u irem rasponu pouzdano poznati samo za
ovjeka, prvo u njih iznijeti kao mjerilo za usporeivanje.
ovjek. - U Engleskoj, tijekom deset godina (od 1857. do 1866.) prosjeno se godinje raalo
707.120 ive djece, uz omjer od 104.5 muke prema 100 enske djece. Ali 1857. u cijeloj
Engleskoj rodilo se 105.2 muke djece, a 1865. 104.0 na 100 enske. Gledano po pojedinim
oblastima, u Buckinghamshireu (gdje se prosjeno rodilo 5000 djece na godinu), srednji omjer
izmeu muke i enske djece, tijekom cijeloga tog perioda od spomenutih deset godina, bio je
102.8 na 100; dok u Sjevernom Walesu (gdje se godinje prosjeno rodilo 12.873 djece) bio
106.2 na 100. U jednoj jo manjoj oblasti, naime, u Ruthlandshireu (gdje je prosjeno godinje
samo 739 roenja) 1864. bilo je 114.6 muke djece, a 1862. samo 97 na 100 enske djece; ali ak
u tako maloj oblasti od 7385 roenja na jednu godinu tijekom deset godina prosjeno ih je bilo
104.5 na 100, a to je isti omjer kao i u cijeloj Engleskoj.
32
Omjeri se ponekad lagano poremete
iz nepoznatih uzroka; tako Prof. Faye kae "da je u nekim oblastima Norveke tijekom jednog
desetljea bilo stalno manje muke djece, dok je u drugima bilo obrnuto." U Francuskoj tijekom
etrdeset i etiri godine omjer roenja muke djece prema roenjima enske bio je 106.2 prema
100; no tijekom tog vremena dogodilo se pet puta u jednom okrugu i est puta u drugom da su
roenja enske djece premaila muka. U Rusiji, prosjean odnos je 108.9 na 100.
33
Neobina je
injenica da je kod idova omjer roenja muke djece osjetno vei nego kod krana: tako u
Prusiji omjer je 113, u Breslavi 114, a u Livoniji 120 muke djece na 100 enske.
34
Jo je
udnije da je u razliitih naroda, koji ive u razliitim klimatskim i ivotnim uvjetima, u Napulju,
Prusiji, Westphaliji, Francuskoj i Engleskoj, viak muke djece u odnosu na ensku manji kad su
ta djeca nezakonita nego kad su zakonita.
35

186
Po Prof. Fayeu i drugim autorima, u raznim dijelovima Europe "broj muke djece u odnosu na
ensku bio bi jo vei kad bi djeca jednog i drugog spola za vrijeme trudnoe i pri roenju
umirala u podjednakom broju. Ali stvarno na svakih 100 mrtvoroene enske djece, u pojedinim
zemljama imamo od 134.6 do 144.9 mrtvoroenih mukia. tovie, za vrijeme prvih etiri ili pet
godina umire vie muke djece negoli enske; na primjer, u Engleskoj, tijekom prve godine umire
126 muke djece na 100 enske, - a to je omjer koji je u Francuskoj jo nepovoljniji."
36
Kao
posljedica takve stope smrtnosti muke djece, kao i izloenosti odraslih mukaraca raznim
pogiblima, pa i njihove sklonosti iseljavanju, utvreno je da u svim davno naseljenim zemljama,
iz kojih ima statistikih podataka,
37
ima znatno vie enskih nego mukih stanovnika.
esto je nabaena pretpostavka da relativna ivotna dob roditelja odreuje spol djeteta ; i Prof.
Leuckart
38
je prikupio kako on misli dovoljno dokaza, za ovjeka i neke domae ivotinje, da je
do jedan vaan initelj s obzirom na ishod. Nadalje, kao uzrok neki su smatrali vrijeme oplodnje,
ali novija opaanja govore protiv takva miljenja.
Konji. Gosp. Tegetmeier bio je tako ljubazan da mi, prema Racing Calender izradi tabelarni prikaz odrebljenja
trkaih konja tijekom dvadeset i jedne godine, to jest od 1846. do 1867; godina 1849. je izostavljena jer za tu godinu
nije bio objavljen nikakav izvjetaj. Ukupno je bilo 25.560 drebadi,
40
od ega 12.763 muke i 12.797 enske,
odnosno u omjeru od 99.7 muke na 100 enske drebadi. Budui da je taj broj prihvatljivo velik i budui da je
dobiven iz svih dijelova Engleske, tijekom vie godina, s mnogo pouzdanosti smijemo zakljuiti da se kod domaeg
konja, ili barem kod trkaeg konja, oba spola legu u gotovo istom broju. Kolebanja u omjerima tijekom niza godina
vrlo su slina kolebanjima kod ljudi ako se promatra neko malo i rijetko naseljeno podruje. Tako je na 100
drijebica 1856. bilo 107.1 a 1867. samo 92.6 drijebaca. U tabelarnom prikazu omjeri se cikliki ponavljaju jer je
tijekom est uzastopnih godina muke drebadi bilo vie nego enske, a esnke je bilo vie tijekom dvaju perioda
gdje je svaka trajala etiri godine. To, meutim, moe biti sluajnost; barem ja ne mogu otkriti nita slino kod
ovjeka u desetogodinjim tablicama u Registrars Report za 1866. Mogu dodati da ima nekih kobila, a to vrijedi i
za neke krave i za neke ene, da imaju sklonost raati vie jedan spol negoli drugi; gosp. Wright iz Yeldersely House
me je obavijestio da je jedna od njegovih arapskih kobila, iako je sedam puta priputena razliitim pastusima, imala
sedam drebica.
Psi. Tijekom dvanaest godina, od 1857. do 1868. objavljen je u listu The Field velik broj tenjenja hrta iz svih
krajeva Engleske koja su im dojavljena i ja sam ponovno zahvalan gosp. Tegetmeieru na pomno izraenom
tabelarnom prikazu tih rezultata. Bilo je zabiljeeno 6878 okota, od ega je bilo 3605 mujaka i 3273 enki, odnosno
u omjeru od 110.1 tenaca na 100 tenica. Do najveeg kolebanja dolo je 1864. kad je omjer bio 95.3, a 1867. 116.3
muke tenadi na 100 enske. Netom spomenuti prosjeni omjer od 110.1 na 100 vjerojatno je priblino toan u
sluaju hrta, ali je donekle sumnjivo vrijedi li i za ostale domae pasmine. Gosp. Cupples propitivao se kod vie
187
velikih uzgajivaa pasa i utvrdio je da svi bez iznimke misle da se lee vie enki; on pomilja da bi to uvjerenje
moda moglo proizlaziti iz toga to se enke manje cijene pa razoaranje koje nastupa ostavlja jai dojam na njihovu
duu.
Ovca. Spolove kod ovce stoari utvruju tek vie mjeseci nakon janjenja, kad se mujaci kope, tako da sljedei podaci ne
pokazuju brojne omjere pri leenju. K tome, znam nekoliko velikih uzgajivaa u kotskoj koji godinje uzgoje po nekoliko tisua
ovaca i koji su vrsto uvjereni da tijekom prve ili druge godine ivota ugine razmjerno znatno vie mujaka negoli enki. Stoga bi
brojni omjer mujaka bio neto vei pri janjenju nego u vrijeme kopljenja. Tu je znaajna podudarnost s onim to smo vidjeli da
se dogaa kod ovjeka, a u oba sluaja, kako se ini, to vjerojatno ovisi o istom uzroku. Od etvorice uzgajivaa u Engleskoj koji
gaje nizinske ovce, poglavito leicesterske, dobio sam podatke za deset do esnaest posljednjih godina; oni iznose ukupno 8965
janjenja, pri emu se izleglo 4407 janjaca i 4558 janjica, tj. omjer 96,7 janjaca prema 100 janjica. Za eviotku (Cheviot) i
crnoobraznu ovcu u kotskoj dobio sam podatke od est uzgajivaa od kojih su dvojica uzgajivai na veliko, - uglavnom za
godine 1867. 1869., a neki podaci idu ak i do 1862. Ukupan broj zabiljeenih janjenja iznosio je 50685, od kojeg broja je bilo
25071 janjaca i 25614 janjica, ili omjer od 97,9 janjaca prema 100 janjica. Uzmemo li podatke za Englesku i kotsku zajedno,
onda ukupan broj iznosi 59650, od ega je 29478 janjaca i 30172 janjice, odnosno omjer od 97,7 janjaca prema 100 janjica. Tako
u dobi kopljenja, ovaca ima vie nego ovnova ali je, zbog vee sklonosti mujaka ugibanju, dvojbeno je li tako bilo i pri
janjenju.
41

O govedu dobio sam podatke od devetorice gospode za 982 teladi, broj odve malen za pouzdano zakljuivanje; tu je bilo 477
telia i 505 telica, tj. omjer od 94,4 telia prema 100 telica. Vl. W. D. Fox izvijestio me da je 1867. od 34 teladi oteljene na
jednoj farmi u Derbyshireu bio samo jedan teli. Gosp. Harrison Weir mi pie da se propitao kod vie uzgajivaa svinja i kako
veina od njih misli da je broj mukih odojaka prema enskim otprilike 7 : 6. Taj isti gospodin gajio je takoer mnogo godina
kunie i utvrdio da se lee mnogo vie mujaka nego enki.
Za sisavce u divljini mogai sam saznati vrlo malo Za mrkog takora dobio sam proturjene podatke. Gosp. R. Elliot iz
Laigwooda mi javlja kako ga je neki takorolovac uvjeravao da je uvijek bilo vie mujaka nego enki, ak i dok su jo mladi u
gnijezdu. Zato je gosp. Elliot sam naknadno provjerio nekoliko stotina odraslih takora i utvrdio da je ta tvrdnja tona. Gosp. F.
Buckland uzgojio je velik broj bijelih takora pa i on smatra da mujaci znatno prevladavaju nad enkama. to se krtica tie,
kau da "su mujaci znatno mnogobrojniji od enki;"
42
a kako tu ivotinju posebno love, moda se u tu tvrdnju treba pouzdati.
Gosp. A. Smith, pri opisu jedne antilope iz Sjeverne Afrike
43
(Kobus ellipsiprymnus) primijeuje da u krdima ove i drugih vrsta,
u odnosu na enke, ima manje mujaka: uroenici misle da se oni i kote u tom omjeru; drugi smatraju da mlai mujaci bivaju
otjerani iz krda, a Sir A. Smith iako sam nije nikada vidio krdo koje bi se sastojalo samo od mladih mujaka, kae kako drugi vele
da ih ima. Vjerojatno, ini se da mladi mujaci, istjerani iz krda, postanu laki plijen mnogih tamonjih grabeljivih zvijeri.

PTICE

to se tie kokoi dobio sam samo jedno priopenje, naime, ono o 1001 piliu mnogo gajene koin-sorte
(Cochin), koliko ih je u osam godina uzgojio gosp. Stretch, od ega je 487 bilo mujaka i 515 enki, tj. 94,7 prema
100. za domae golubove ima pouzdanih dokaza da se izvaljuje vie mujaka, ili da oni ive dulje, jer ive stalno u
paru pa se osamljeni mujaci, kako me izvjeuje gosp. Tegetmeier, mogu nabavljati jeftinije nego enke. Obino
su dva ptia koja se izvale iz dva jaja istog gnijezda mujak i enka, ali gosp. Harrison Weir, koji je bio tako veliki
uzgajiva, kae da je esto dobio dva mujaka iz istoga gnijezda, a rijetko dvije enke; k tome, enke su openito
slabije i lake propadnu.
188
Za ptice u divljini Gosp. Gould i drugi
44
su uvjereni da su mujaci obino mnogobrojniji; a kako mladi mujaci
mnogih vrsta slie enkama, mora naravno izgledati da su one mnogobrojnije. Gosp. Baker iz Leadenhalla, koji je
uzgojio mnogo fazana iz jaja uzetih od divljih ptica, obavijestio je gosp. Jennera Weira da se openito izvaljivalo
etiri ili pet mujaka na jednu enku. Jedan iskusan opaa primijeuje
45
da u Skandinaviji u leglima tetrijeba
velikog i tetrijeba malog ima vie mujaka nego enki i da se kod dalripe (jedna vrst alpinske kokoi) na mjestima za
udvaranje (leks) skupi vie mujaka nego enki, ali neki promatrai to objanjavaju time to od grabeljivaca strada
vei broj enki. Iz razliitih injenica koje je iznio White iz Selbornea
46
jasno se ini da kod jarebica u Junoj
Engleskoj mora da je znatno vie mujaka nego enki, a ja sam se uvjerio da je tako u kotskoj. Kad je gosp. Weir
pitao trgovce od kojih je u nekim sezonama dobivao velik broj goluba vlasuljaa (Machetes pugnax), dobio je
odgovor da su mujaci kudikamo mnogobrojniji. Isti taj prirodoslovac pitao je za mene pticolovce koji godinje
ulove jako mnogo raznih vrsta ivih ptiica za londonsku trnicu i jedan stari pouzdan ovjek mu je odgovorio da je
u zeba mnogo vie mujaka: po njegovu miljenju dolaze dva mujaka na jednu enku, ili je omjer najmanje 5 prema
3.
47
Isto tako je tvrdio da su mujaci crnog kosa bili daleko mnogobrojniji, bilo da su hvatani zamkama bilo
mreama nou. Oito je da ti podaci mogu biti pouzdani jer isti ovjek kae da su mujaci i enke u priblino istom
broju kod eve, brdske konopljarke (Linaria montana) i eljugara. S druge strane, on tvrdi da kod obine
konopljarke ima mnogo vie enki, ali to je nejednako tijekom razliitih godina; tijekom nekih godina on je utvrdio
da je broj enki prema broju mujaka bio etiri prema jedan. Treba, meutim, imati na umu da glavna sezona za
hvatanje ptica ne poinje prije rujna tako da je kod nekih vrsta tada ve mogla zapoeti djelomina seoba pa se jata u
to vrijeme esto sastoje samo od enki. Gosp. Salvin svratio je posebnu pozornost kolibriima u Srednjoj Americi i
on je uvjeren da su kod veine vrsta brojano prevladavaju mujaci. Tako je on jedne godine dobavio 204 primjerka
pripadnika deset vrsta i meu njima je bilo 166 mujaka i 38 enki. Kod dvije druge vrste, u veini su bile enke, ali
se omjer vjerojatno mijenja u razliita godinja doba ili prema razliitim mjestima; naime, jednom prilikom broj
mujaka Campylopterus hemileucurus prema enkama bio je pet prema dva, a drugom prilikom
48
bio je tono
obrnut omjer. Glede ovog posljednjeg mogu dodati da je gosp. Powys naao na Krfu i u Epiru da mujaci i enke
zeba tvore zasebne skupine i da su enke kudikamo mnogbrojnije, dok je gosp. Tristram naao u Palestini kako se
ini da jata mujaka uvelike brojano nadilaze jata enki.
49
Nadalje, to se tie Quiscalus major, gosp. G. Taylor
50
kae da na Floridi ima vrlo malo enki u odnosu na mujake, dok u Hondurasu omjer je bio obrnut, pa je ta vrsta tu
bila poligamna.

RIBE

Kod riba brojani omjer meu spolovima mogue je utvrditi samo ako se ulove u odraslom stanju, a i tada ima
mnogo tekoa oko nekakva tonog zakljuka.
51
Neplodne enke mogu se lako pogreno uzeti kao mujaci, kao to
me u tom pogledu upozorio Dr. Gnther glede pastrve. Misli se da kod nekih vrsta mujaci odmah uginu poto
oplode jaja. Kod mnogih vrsta mujaci su manji od enki da pri lovljenju moe izmai velik broj mujaka iz iste
189
mree u koju se uhvate enke. Gosp. Carbonnier,
52
koji je posebno prouavao prirodopis tuke (Esox lucius), tvrdi
da mnoge mujake, zato to su mali, proderu vee enke i on misli da su, s istog razloga, u svih riba mujaci
izloeni veoj opasnosti nego enke. U nekoliko sluajeva, meutim, u kojim se stvarno moglo promotriti brojane
omjere, ini se da je bilo znatno vie mujaka. Gosp. R. Buist, nadzornik pokusa koji su obavljeni u Stormontfieldu,
kae da je 1865. od 70 lososa, koji su po prvi put izvueni iz vode radi dobijanja jajaaca, vie od 60 bilo mujaka.
God. 1867. ponovno je svratio pozornost na golemu brojani nerazmjer mujaka naspram enki i imali smo barem
deset mujaka na jednu enku. Kasnije je dobiveno dovoljno enki za uzimanje jaja. On dodaje kako su zbog
velike brojnosti mujaci stalno zauzeti borbom i meusobnim ubijanjem na ikritima.
53
Taj nerazmjer moe se
nema sumnje, bar djelomino, ali je vrlo dvojbeno moe li se u potpunosti, objasniti time to mujaci uzvodno stignu
prije enki. Glede pastrve gosp. F. Buckland primijeuje kako je zanimljiva injenica da mujaka ima mnogo vie
nego enki. Stalno se dogaa da e pri prvom zahvatu ribe mreom biti ulovljeno najmanje sedam ili osam mujaka
na jednu enku. Ne mogu to u cijelosti objasniti osim da su mujaci znatno mnogobrojniji nego enke, ili da one
izbjegnu pogibli vie skrivanjem nego bijegom. On nadalje dodaje da je za uzimanje ikre, ako se pomno pretrae
pliaci, mogue nai sasvim dovoljno enki.
54
Gosp. H. Lee me obavjeuje da je da je od 212 pastrva, koje su u tu
svrhu ulovljene u parku Lorda Portsmoutha, bilo 150 mujaka i 62 enke.
Isto tako ini se da i u porodici Cyprinidae ima vie mujaka, ali kod nekih lanova te porodice, primjerice kod
arana, linjka, deverike i klena, kako se ini, redovito vlada u ivotinjskom svijetu rijetka pojava poliandrije; naime,
dok enka izbacuje igru uvijek je prate dva mujaka, jedan s jedne a drugi s druge strane, a kod deverike po tri ili
etiri mujaka. Ta injenica tako je dobro poznata da se preporua u ribnjak staviti po dva mujaka linjka na jednu
enku, odnosno barem tri mujaka na dvije enke. to se tie klena, jedan izvrstan opaa tvrdi da na mrijestilitu
ima deset puta vie mujaka nego enki, a kad neka enka doe meu mujake," odmah je pritisne po jedan mujak
sa svake strane i potu oni neko vrijeme ostanu u tom poloaju, zamijene ih dva druga mujaka.
55


KUKCI
Kod ovog razreda, o brojanim omjerima meu spolovima moe se prosuditi samo kod leptira (Lepidoptera) jer su
njih osobito marljivo sakupljali mnogi dobri opaai i mnogo su uzgajani iz jajaca ili stanja gusjenica. nadao sam
se da e neki uzgajivai dudovog svilca imati sauvane tone podatke ali, poto sam pisao u Francusku i Italiju, i
nakon pregleda razliitih rasprava, nisam mogao nai da je to ikad tko uinio. ini se da je openito miljenje kako
su oba spola zastupljena podjednako, ali u Italiji, kako sam uo od Profesora Canestrinija, mnogi uzgajivai su
uvjereni da enki ima vie. Isti taj prirodoslovac, meutim, me obavjetava da u dva godinja leenja ajlantskoga
dudovog svilca (Bombyx cynthia) mujaci znatno prevladavaju u prvom leenju dok u drugom obaju spolova ima
gotovo podjednako, ili je neto vie enki.
to se dnevnih leptira u prirodi tie, razni promatrai oito su zadivljeni golemom prevagom mujaka.
56
Tako
gosp. Bates
57
gopvorei o razliitim vrstama, njih oko stotinu, koje ive u podruju gornje Amazonije, kae da su
mujaci daleko mnogobrojniji nego enke, ak u omjeru 100 : 1. U Sjevernoj Americi, Edwards, koji ima veliko
iskustvo, oricjenjuje da se u rodu Papilio broj mujaka spram broja enki odnosi kao 4 : 1; a gosp. Walsh, koji mi je
190
to priopio, kae da je kod P. turnus zaista tako. U Junoj Africi gosp. R. Trimen utvrdio je kod 19 vrsta da
mujaka ima vie nego enki
58
i kod jedne od tih vrsta koja leti po otvorenim mjestima on procjenjuje da na jednu
enku dolazi 50 mujaka. Kod jedne druge vrste, kod koje su mujaci na nekim mjestima mnogobrojni, u sedam
godina skupio je samo pet enki. Gosp. Maillard tvrdi da na otoku Bourbonu, mujaci jedne vrste roda Papilio ima
dvadeset puta vie nego enki.
59
Gosp. R. Trimen me izvijestio da su, prema onome to je on vidio ili uo od
drugih, enke kod nekoga dnevnog leptira rijetko mnogobrojnije od mujaka, ali da su pri tom tri junoafrike vrste
moda iznimka. Gos. Wallace
60
tvrdi da su enke Ornithoptera croesus na Malajskom otoju obinije i lake ih je
uhvatiti nego mujake; ali to je rijedak leptir. Ovdje mogu dodati, kako kae Guene, da od jednog roda moljaca,
roda Hyperythra, u zbirke iz Indije alju pet enki na jednog mujaka.
Kad je ta stvar o brojanom odnosu spolova kod kukaca iznesena ispred Entomolokog drutva
61
uope je
prihvaeno miljenje da se mujaci veine leptira, u odraslom stanju ili u stanju liinke, love u veem broju nego
enke; ali tu injenicu razliiti promatrai pripisali su tome t enke imaju obiaj drati se vie povueno i to
mujaci iz zapretka izlaze ranije. Dobro je poznato da se ovo potonje dogaa kod veine leptira, a i kod drugih
kukaca. Zato su, to se razmnoavanja tie, kao to primijeuje M. Personnat, mujaci pripitomljene Bombyx
Yamamai beskorisni na poetku, a enke na kraju sezone.
62
Nije mi, meutim, uvjerljivo da su ti uzroci dovoljni za
objanjenje daleko veu brojnost mujaka kod gore navedenih nekih leptira koji su u predjelima gdje ive krajnje
obini. Gosp. Stenton, koji je godinama paljivo prouavao mnoge sitnije moljce, obavijestio me da je, kad ih je
skupljao u odraslom stanju, pomiljao kako mujaka ima deset puta vie od enki, ali kad ih je u velikom broju
izgajao od stanja gusjenice, stekao je uvjerenje da su brojnije enke. Vie entomologa u tome se slae. Gosp.
Doubleday, meutim, a i neki drugi, misle suprotno i uvjereni su da su iz jaja i od gusjenica uzgojili razmjerno vei
broj mujaka nego enki.
Pored aktivnijih navika u mujaka, pored njihova ranijeg izlaenja iz zapredaka, a u nekim sluajevima njihovog
zadravanja na otvorenijim mjestima, mogu se navesti i drugi uzroci za njihovu prividnu ili stvarnu razliku u omjeru
brojnosti spolova kod leptira kad su uhvaeni u odraslom stanju i kad su uzgojeni iz jaja ili od gusjenica. Kao to
sam uo od Profesora Canestrinija, mnogi uzgajivai u Italiji misle da enske gusjenice svilca vie oboljevaju od
bolesti koja sad vlada negoli muke, a Dr. Staudinger mi javlja da prilikom uzgoja leptira u zapredku umiru vie
enke negoli mujaci. U mnogih vrsta enske gusjenice su vee od mukih pa e sakuplja naravno izabrati
najljepe primjerke i tako nenamjerno skupiti vie enki. Tri skupljaa mi rekoe da oni rade tako, ali Dr. Wallace je
siguran da veina sakupljaa hvata sve primjerke koje od rjeih vrsta uspije nai, samo ako se isplati trud oko
gajenja. Ptice kad nailaze na gusjenice vjerojatno prodiru one najvee, a Profesor canestrini mi javlja da u Italiji
neki uzgajivai misle, iako bez dovoljno dokaza, da u prvome leenju ajlantova svilca ose unite vie enskih nego
mukih gusjenica. Dr. Wallace dalje primijeuje da enske gusjenice, time to su vee od mukih, zahtijevaju vie
vremena za svoj razvitak, da potroe vie hrane i vlage i stoga bivaju tijekom duljeg vremena izloene opasnosti od
osa najeznica (Ichneumones), ptica itd., a u vrijeme oskudice mogu stradati u veem broju. Stoga se ini sasvim
mogue da e u prirodi dostii zrelost manje enki nego mujaka a s obzirom na na cilj zanimaju nas brojani
odnosi u stanju zrelosti kad su spolovi sposobni za razmnoavanje.
191
Nain na koji se mujaci nekih moljaca skupljaju u izvanredno velikom broju oko jedne jedine enke oito ukazuje
na postojanje velikog broja mujaka premda se ta injenica moda moe protumaiti time to mujaci izau ranije iz
zapredaka. Gosp. Stainton me obavjetava da se esto oko jedne jedine enke Elachista rufocinerea skupi od
dvanaest do dvadeset mujaka. Dobro je poznato da se oko kaveza netaknute enke Lasiocampa quercus ili
Saturnia carpini, okupi golem broj mujaka, i da e ako ih se stavi u sobu, oni k njima ak kroz dimnjak. Gosp.
Doubleday misli da je vidio od pedeset do stotinu mujaka obadviju tih vrsta koje je privukla enka u zatoenitvu
tijekom samo jednoga jedinog dana. Gosp. Trimen je na otoku Wightu postavio jednu kutiju u kojoj je enka
Lasiocampa bila zatoena prethodnog dana i odmah je dolo pet mujaka, pokuavajui ui. M. Verreaux, u
Australiji, bio je stavio u dep kutiju sa enkom malog svilca (Bombyx) i za njim je letjelo mnotvo mujaka tako da
ih je oko 200 za njim ulo i u kuu.
63

Gosp. Doubleday mi je svratio pozornost na listu leptira Dr. Staudingera
64
, u kojoj su bile cijene mujaka i enki
pripadnika 300 vrsta ili dobro izraenih varijeteta leptira (Rhopalocera). Cijene primjeraka obaju spolova sasvim
obinih vrsta bile su naravno iste, ali su se kod 114 rjeih vrsta razlikovale, pri emu su u svakim sluajevima, osim u
jednom, mujaci uvijek bili najjeftiniji. Za 113 vrsta prosjena cijena mujaka prema prosjenoj cijeni enki
odnosila se kao 100 : 149, to oito pokazuje da je zasigurno je mujaka obrnuto razmjerno u istom omjeru vie nego
enki. U katalogu je bilo i oko 2000 vrsta ili varijeteta moljaca (Heterocera), ali su zbog razlike u navikama bile
iskljuene vrste kojih su enke beskrile; od tih 2000 vrsta za 141 vrstu cijene su razliite ovisno o spolu, i to kod 130
vrsta mujaci su bili jeftiniji nego enke, a samo kod jedanaest vrsta mujaci su bili skuplji. Prosjena cijena
mujaka kod tih 130 vrsta prema cijeni enki odnosila se kao 100 : 143. to se tie danjih leptira u tom cjeniku,
gosp. Doubleday misli (a u Engleskoj o tome nitko nema vie iskustva) da se te razlike u cijenama meu spolovima
ne mogu nipoto objasniti navikama tih vrsta nego samo time to mujaka ima vie. Ali duan sam rei da sam Dr.
Staudinger misli drukije. On misli da zbog manje aktivnih navika kod enki i zato to mujaci izlaze iz zapretka
ranije, njihovi sakupljai raunaju da e skupiti vie mujaka nego enki, pa su zato mujacima i nie cijene. to se
tie primjeraka uzgojenih od stanja gusjenice, Dr. Staudinger dri, kao to je ranije reeno, da ugiba vei broj enki
nego mujaka dok su zatvorene u zapretku. On dodaje kako se ini da se kod nekih vrsta jedan spol u nekim
godinama pojavljuje u veem broju nego drugi.
Glede izravnih opaanja u vezi sa spolovima danjih leptira (Lepidoptera), uzgojenih bilo iz jaja bilo od gusjenica,
dobio sam samo malo podataka kako slijedi:

Mujaci enke
Vl. J. Hellins
65
iz Exetera uzgojio je 1868. god. 290 odraslih (imago) od 73 vrste, i bilo je 153 137
Gosp. Albert Jones iz Elthama uzgojio je 1868. g. 385 odraslih od 9 vrsta, i bilo je 159 126
God. 1869. uzgojio je 226 odraslih od 74 vrste, i bilo je 114 112
Gosp. Buckler iz Emswortha, Hants, tijekom 1869. uzgojio je
odraslkih od 74 vrste, i bilo je............................................................ 180 169
Dr. Wallace iz Colchestera uzgojio je iz jednog legla Bombyx cynthia .. 52 48
192
Dr. Wallace uzgojio je iz zapredaka Bombyx Pernyi, dobivenih iz
Kine, tijekom 1869 .......................................................................... 224 123
Dr. Wallace uzgojio je, tijekom 1868. i 1869. iz dvije skupine
Zapredaka Bombyx yamamai ........................................................... 52 46

Ukupno .................................................................................................... 934 761

Tako je od tih osam skupina zapredaka i jajaaca dobiveno vie mujaka. Kad sve sve zbroji, omjer mujaka prema
enkama je 122.7 : 100. Ali ti brojevi nisu dovoljno veliki da bi bili pouzdani.
Uzeto u cjelini, na osnovi raznih gore iznijetih dokaza, svih pokazatelja koji vode u istom smjeru, zakljuujem da
je kod veine vrsta u danjih leptira ima odraslih mujaka vie nego enki, bez obzira u kakvu su brojanom omjeru
kad se izlegu iz jaja.
to se drugih redova kukaca tie, mogao sam skupiti vrlo malo vjerodostojnih obavijesti. Kod jelenka (Lucanus
cervus) "mujaci se pojavljuju u mnogo veem broju nego enke", ali kad su se, kao to je zabiljeio Cornelius
tijekom 1867., u neobino velikom broju pojavili u jednom dijelu Njemake, kako se ini, brojani odnos enki
prema mujacima bio je est prema jedan. Kod jedne vrste klinjaka (Elateridae) kau da ima mnogo vie mujaka
nego enki i da se "esto nalazilo na dva do tri zajedno s jednom enkom,
67
tako da se ini da tu vlada poliandrija.
Kod roda Siagonium (Staphilinidae), u kojih odrasli mujaci imaju rogove, "enke su daleko brojnije od mujaka."
Gosp. Janson iznio je u Entomolokom drutvu da su enke potkornjaka Tomicus villosus obino prava poast, dok
su mujaci toliko rijetki da su jedva poznati. Glede drugih redova kukaca, iz nepoznatih uzroka, ali u nekim
primjerima oito zbog partenogeneze, mujaci nekih vrsta mujaci nisu nikad otkriveni ili su krajnje rijetki, kao to je
to kod raznih osa ikarica (Cynipidae)
67
. U svih ikarica koje je poznavao gosp. Walsh, enke su etiri ili pet puta
mnogobrojnije od mujaka, a tako je, kako me on obavijestio, i kod iarica (Cecidomyidae, Diptera). Kod nekih
obinih vrsta osa listarica (Tenthredinidae) gosp. F. Smith uzgojio je na tisue primjeraka iz liinaka svih veliina, ali
nijednom nije dobio ni jednoga jedinog mujaka; s druge strane, Curtis
68
kae da je kod nekih vrsta (Athalia), koje
je on gajio, odnos broja mujaka prema broju enki bio 6 : 1, dok je tono obrnut omjer u sluaju zrelih kukaca iste
vrste koje se ulovi u prirodi. to se tie mreokrilaca (Neuroptera), gosp. Walsh tvrdi da u mnogih, ali nipoto u
svih, vrsta skupina vodencvjetova (Ephemerina) postoji veliko obilje mujaka; takoer kod roda Hetaerina mujaka
ima openito barem etiri puta vie nego enki. Kod nekih vrsta roda Gomphus mujaci su isto tako mnogobrojni,
dok su u dvije druge vrste enke dva do tri puta brojnije od mujaka. U nekih europskih vrsta roda Psocus moe se
prikupiti na tisue enki a da ne bude ni ciglog mujaka, dok su kod drugih vrsta istog roda obina obadva spola.
69
U Engleskoj je gosp. MacLachlan uhvatio stotine enki vrste Apatania mulieribris, ali nikada nije vidio mujaka, a
od boreus hiemalis bilo je tu vieno samo etiri do pet mujaka.
70
Kod veine tih vrsta (izuzev, kako sam uo, ose
listarice, Tenthredinae) nema temelja za pretpostavku o partenogenezi, pa iz toga vidimo koliki smo neznalice glede
uzroka oite razlike u brojanim odnosima meu spolovima.
Glede drugih razreda lankaa (Articulata), mogao sam prikupiti jo manje obavijesti. to se tie pauka, pie mi
gosp. Blackwall, koji je taj razred paljivo prouavao tijekom mnogih godina, da se mujaci zbog njihove vee
193
sklonosti lutanju, obino vie viaju i da se stoga ini kako su mnogobrojniji. Zapravo, to je sluaj s nekoliko vrsta,
ali on spominje vie vrsta u est rodova gdje se ini da enke jesu mnogobrojnije nego mujaci.
71
Mujaci su u
usporedbi sa enkama manji, to u nekim sluajevima ide do krajnjih granica, pa se njihova rijetkost u zbirkama u
nekim primjerima moe protumaiti i njihovom dosta velikom razlikom u izgledu.
72

Neke nii raci (Crustacea) mogu se razmnoavati nespolno pa to moe objasniti to su mujaci krajnja rijetkost.
Kod nekih drugih oblika (kao kod Tanais i Cypris), kako me obavjetava Fritz Mller, ima razloga vjerovati da
mujaci ive krae nego enke ime bismo, uz pretpostavku da ih poetno ima otprilike jednako, mogli objasniti
nestaicu mujaka. S druge strane, isti taj prirodoslovac stalno je hvatao na obalama Brazila vie mujaka nego
enki porodice Diastylidae i roda Cipridina; tako je kod jedne vrste iz potonjeg roda, od 63 primjerka uloviljenih u
jednom danu, bilo 57 mujaka, ali dao je naslutiti da bi taj vei broj mujaka mogao biti posljedica razlika u
navikama dvaju spolova. Kod jedne vie brazilske rakovice, poblie kod jednog pripadnika roda Gelasimus, Fritz
Mller je utvrdio da je mujaka mnogo vie nego enki. Sudei na temelju vrlo iskusnog gosp. C. Spence Batea,
ini se da je obrnuto kod est obinih britanskih rakovica, kojih mi je imena on dao.

Snaga prirodnog odabira u regulaciji brojanih omjera meu spolovima i ope plodnosti. -
U nekim naroitim sluajevima, znatna brojana prevlast jednog spola nad drugim mogla bi nekoj
vrsti biti velika prednost, kao u sluaju neplodnih enki u druevnih kukaca ili u sluaju onih
ivotinja u kojih je za oplodnju enke potrebno vie od jednog mujaka, kao kod nekih vitiara
(Cirripedia) i moda nekih riba. U tim sluajevima nejednakost meu spolovima mogla se postii
putem prirodnog odabira, ali zbog njihove rijetkosti ovdje ih dalje nee biti razmatrana. U svim
redovnim sluajevima neka nejednakost pojedinim jedinkama nije, vie negoli drugima, ni
prednost ni nedostatak, pa prema toma nije mogla nastati prirodnim izborom. Tu nejednakost
moramo pripisati izravnom utjecaju onih nepoznatih uzroka koji dovedu do toga da se u nekim
zemljama u ovjeanstvu raa neto vei broj muke djece nego u drugima, ili koji uzrokuju da je
omjer izmeu spolova neto razliit u sluaju zakonite i nezakonite djece.
Oito, velika brojana nadmo jednoga od spolova, recimo jo jedanput mujaka, mogla bi,
ipak, biti uklonjena putem prirodnog odabira na drugi i posredan nain, naime stvarnim
smanjenjem broja mujaka, a da se pritom ne povea broj enki, a to znai bez ikakva brojanog
poveanja vrste. Na temelju varijabilnosti svih znaajki, moda smijemo biti sigurni da e neki
parovi koji ive na nekom podruju proizvesti manje koliine suvinih mujaka, nego isti broj
plodnih enki. Kad se potomstvo plodnijih i manje plodnih roditelja gdje su mujaci izmijea,
nijedan nee biti u nekoj prednosti pred drugima, ali e oni koji su proizveli samo malo suvinih
194
mujaka imati jednu veliku neizravnu prednost, naime njihova jaja ili zametci vjerojatno e biti
vei i bolje graeni, ili e se njihovi mladi u utrobi bolje hraniti itd. Vidimo da se to naelo
pokazuje u biljaka gdje su sjemenke kod onih biljaka koje ih proizvode u silnoj koliini sitne, a
one koje u usporedbi s njima proizvode samo nekoliko sjemenki, esto proizvedu samo jednu
opremljenu s hranom za klijanje.
73
Stoga neka varijacija u njihovu sastavu, koja je proizvela
manje jaja ili mladih, proizvodi ih znatnije veliine ili snage, a odrasli koji nastanu iz takvih jaja
ili mladunad oito ima bolje izglede preivljavanja te e naslijediti sklonost umanjenoj
plodnosti. tovie, roditelji koji moraju hraniti ili se pobrinuti za manje potomaka bit e sami
izloeni manje otrom pritisku u borbi za preivljavanje. Tim putem, i koliko ja mogu vidjeti
nijednim drugim, prirodni odabir pod gornjim uvjetima otrog nadmetanja za hranu, dovodi do
nastajanja manje plodne, ali za preivljavanje bolje prilagoene rase, negoli je bila roditeljska
rasa.

SVEZAK II.

Devetnaesto poglavlje
SEKUNDARNE SPOLNE OZNAKE U OVJEKA
Razlike izmeu mukarca i ene - Uzroci tih razlika i neke znaajke zajednike u oba spola -
Zakon brobe - Razlike u duhovnim sposobnostima - i glasu - O utjecaju ljepote prilikom enidbe
u ovjeanstvu - Pozornost to je divljaci pridaju ukraavanju - Njihova poimanja enske ljepote
- Sklonost isticanju svih prirodnih posebnosti.
Dvadeseto poglavlje
SEKUNDARNE SPOLNE OZNAKE U OVJEKA - nastavak
O uincima neprekidnog odabira ena prema razliitim mjerilima ljepote u svakoj pojedinoj
rasi - O uzrocima koji ometaju spolni odabir u civiliziranih i divljih naroda - Uvjeti koji su
pogodovali spolnom odabiru u prvobitna vremena - O nainima djelovanja spolnog odabira u
ovjeanstvu - O enama u divljih plemena koje imaju nekog utjecaja pri izboru svojih mueva -
Odsutnost dlake na tijelu i razvitak brade - Boja koe - Saetak
Dvadeset i prvo poglavlje
195
OPI SAETAK I ZAKLJUAK Glavni zakljuak da je ovjek potekao od nekoga nieg oblika -
Naini razvitka - Rodoslov ovjeka - Intelektualne i moralne sposobnosti - Spolni odabir -
Zakljune primjedbe

POSTSCRIPTUM
Sv. I. str. 297-299 /ovdje str. 167-8* odnosno koja bude u tisku!/, u odnosu na spolne razlike
kod ivotinja, nehotice sam upao u ozbiljnu i nemilu zabludu u pokuaju da objasnim neto to
mi se uinilo kao zgodna podudarnost izmeu kasnog perioda u ivotu kad, u mnogim
sluajevima, nuno nastaju varijacije, i kasnog perioda kad djeluje spolni odabir. Tu dano
objanjenje, kako sam otkrio razradivi primjere u brojkama, posve je pogreno. tovie,
tobonja vremenska podudarnost nipoto nije openita i nije znatna; jer, kao to sam drugdje
pokuao pokazati, varijacije koje se pojave rano u ivotu esto se nakupljaju putem spolnog
odabira pa se onda prenose na oba spola. S druge strane, varijacije do kojih doe kasno u ivotu
priblino u vremenu ne mogu se poklopiti s procesom spolnog odabira. Tragovi tih pogrenih
pogleda iznova se pojavljuju u Sv. II, str. 161 i 237.






SPOLNI ODABIR

Devetnaesto poglavlje
SEKUNDARNE SPOLNE OZNAKE U OVJEKA
Razlike izmeu mukarca i ene - Uzroci tih razlika i neke znaajke zajednike u oba spola -
Zakon brobe - Razlike u duhovnim sposobnostima - i glasu - O utjecaju ljepote prilikom enidbe
u ovjeanstvu - Pozornost to je divljaci pridaju ukraavanju - Njihova poimanja enske ljepote
- Sklonost isticanju svih prirodnih posebnosti.

196
U ljudskog roda razlike meu spolovima vee su nego u veine etverorukih (majmuna,
Quadrumana), ali ne tako velike kao u nekih, primjerice u mandrila. Mukarac je u prosjeku
znatno vii, tei i jai od ene, ima ravnija ramena i izrazitije je miiav. Zbog odnosa koji
postoji izmeu razvitka miia i ispupenosti eonih lukova
1
, nadoni greben u mukarca je
openito jae izraen nego u ene. Njegovo tijelo, naroito lice, je dlakavije a glas mu zvui
drukije i snanije. Kau, je li tono ne znam, da se ene u nekih plemena lagano razlikuju od
mukaraca nijansom u boji puti, a kod Europljana ene su moda svjetlije, to se moe opaziti
kad se oba spola podjednako izlau utjecaju vremena.
Mukarac je odvaniji, borbeniji i energiniji od ene, a njegov duh je inventivniji.Njegov
mozak je apsolutno vei a nije, mislim, u potpunosti potvreno je li vei i relativno, kad se
usporedi njegovo tijelo s tijelom ene. U ene lice je oblije, manje su eljusti i osnovica lubanje,
openito su obrisi njezina tijela zaobljeniji, mjestimice vrlo ispupeni, a njezina zdjelica je ira
nego u mukarca;
2
no ova potonja znaajka moda se moe smatrati vie primarnom negoli
sekundarnom spolnom oznakom. Ona spolno sazrije u neto ranije nego mukarac.
Kao to je u svih ivotinjskih razreda, tako i u ovjeka, razlikovne oznake mukog spola ne
razviju se poptpuno sve dok ne postane sasvim zreo, a ako se ukopi, ne pojave se nikada. Brada,
na prijmer, sekundarna je spolna oznaka, a djeaci su bez brade, premda ve u ranoj dobi na
svojoj glavi imaju obilje kose. Do toga je vjerojatno dolo stoga to su se uzastopne varijacije,
kojima je mukarac postigao svoje muke oznake, pojavile dosta kasno pa bi se bile prenijele
samo na muki spol. Muka i enska djeca meusobno su vrlo slina, kao i mladunad mnogih
drugih ivotinja u kojih se spolovi u odraslih razlikuju; isto tako ona mnogo vie nalikuju
odrasloj eni negoli odraslom mukarcu. Djevojica, meutim, nakraju poprimi neke razlikovne
oznake, a kau da je u oblikovanju svoje lubanje po sredini izmeu djeaka i mukarca.
3
Opet,
kao to se mladi blisko srodnih premda razliitih vrsta ni priblino toliko ne razilikuju meu
sobom kao odrasli, tako je i kod djece razliitih ljudskih rasa. Neki su ak miljenja da se rasne
razlike na djejoj lubanji ne mogu utvrditi.
4
to se boje tie, crnako novoroene koje je
crvenkasto-smee, ubrzo postane kriljasto-sivo; crna boja potpuno se razvije tijekom jedne
godine u Sudanu, ali tek kroz tri godine u Egiptu. Oi u crnca su prvo plave a kosa je vie
kestenasta nego crna i kovra se samo na krajevima. Djeca Australaca neposredno nakon roenja
su ukasto-smea a postanu tamna u kasnijoj dobi. Ona iz Gvaranije* i Paragvaja su bjelkasto-
197
uta ali tijekom nekoliko tjedana zadobiju ukasto-smeu boju svojih roditelja. Slina opaanja
uinjena su u drugim dijelovima Amerike.
5


Naveo sam prethodne dobro poznate razlike izmeu mukog i enskog spola u ljudi zato to su
one zauujue jednake kao u etverorukih, majmuna. U tih ivotinja enka je zrela u ranijoj
dobi nego mujak, barem je to sigurno u sluaju Cebus azarae.
6
Kod veine vrsta mujaci su
krupniji i mnogo snaniji od enki, za to je lijep primjer gorila. ak, s obzirom na tako triavu
oznaku kao to je nadoni greben, mujaci nekih majmuna razlikuju se od enki
7
i u tom pogledu
jednako je kao u ovjeka. U gorile i nekih drugih majmuna lubanja odraslog mujaka ima jako
izraen zatiljni ili sagitalni greben kojeg nema u enke, a Ecker je naao trag sline razlike meu
spolovima u Australaca.
8
Kad u majmuna postoji razlika u glasu, glas mujaka je snaniji. Ve
smo vidjeli da mujaci nekih majmuna imaju dobro razvijenu bradu koje uope nema, ili je
mnogo slabija u enki. Nije poznat ni jedan sluaj da su brada, zalisci ili brci vei u majmunskih
enki negoli u mujaka. Postoji zaudni paralelizam u boji brade izmeu ovjeka i majmuna
(Quadrumana) jer u ovjeka ako je boja brade, kao to je est sluaj, razliita od boje kose, ona
je, mislim, uvijek svjetlija, esto crvenkasta. Tu injenicu zapazio sam u Engleskoj, a dr.
Hooker, koji je za mene na to malko pripazio u Rusiji, opazio je da je to pravilo bez iznimke.
Gosp. J. Scott, iz Botanikog vrta u Kalkuti, bio je tako ljubazan brino promatrati mnoge ljudske
rase koje se mogu vidjeti tu, kao i u nekim drugim dijelovima Indije, naime dvije rase u Sikhimu,
pa bhoatsku, hindusku, burmansku i kinesku. Iako veina tih rasa ima vrlo malo dlake na licu,
ipak on je uvijek naao da kad god je bilo neke razlike u boji izmeu kose i brade, ilo je uvijek
prema svjetlijem tonu. Kod majmuna, pak, kao to je utvreno, brada se esto bojom upadljivo
razlikuje od kose na glavi, a u takvim sluajevima ona je uvijek svjetlija, pri emu je esto posve
bijela, kadikad uta ili crvenkasta.
9

to se tie ope tjelesne dlakavosti, ene svih rasa manje su dlakave od mukaraca, a u
nekolicine majmuna (Quadrumana) donja strana tijela u enki manje je dlakava nego u
mujaka.
10
Najzad, mujaci majmuna, kao i ljudi, odvaniji su i ei nego enke. Oni predvode
opor a kad iskrsne opasnost, staju na elo. Iz toga vidimo kako je velika podudarnost izmeu
spolnih razlika ovjeka i majmuna (Quadrumana). U nekoliko vrsta, meutim, kao u nekih
198
pavijana, u gorile i orangutana, ima znatno veih razlika meu spolovima nego u ovjeka, u
veliini onjaka, u razvijenosti i boji dlake i naroito u boji golih dijelova koe.
Ljudske sekundarne spolne oznake visoko su varijabilne, ak u okvirima iste rase ili pod-vrste i
mnogo se razlikuju u pojedinih rasa. Ta dva pravila openito vrijede diljem ivotinjskog carstva.
Prema izvrsnim opaanjima s broda Novara,
11
utvreno je da Australci nadmauju Australke u
visini samo za 65 mm, dok je kod Javanaca taj prosjek bio 218 mm, tako da je u ovoj potonjoj
rasi razlika u visini meu spolovima bila vie nego triput vea nego u Australaca. Brojna,
paljivo provedena, mjerenja u razliitih drugih rasa u pogledu visine, obujma vrata i prsnog
koa, te duine kraljenice i ruku, gotovo sva su pokazala da se meusobno mnogo vie razlikuju
mukarci nego ene. Ta injenica ukazuje da su se, u pogledu tih znaajki, otkako su se rase
razgranale od zajednikog i prvobitnog ishodita, poglavito preinaavali mukarci.
Razvijenost brade i rutavost u ljudi znatno su razline u pripadnika razliitih rasa i ak u
razliitim obiteljima iste rase. Mi Europljani vidimo to meu nama samima. Po Martinu
12
, na
otoku St. Kilda

mukarcima ne izrasta brada, koja je vrlo rijetka, sve do dobi od trideset godina
ili jo kasnije. Na euroazijskom kontinentu, brade su jae sve dok ne prijeemo onkraj Indije,
premda brade u uroenika na Cejlonu, kao to je ve davno zabiljeio Diodorus,
13
esto uope
nema. Dalje od Indije brada nestaje, primjerice u Sijamu, na Malaji, Kalmuckima, u Japanu; ipak,
stanovnici Ainu
14
, najsjevernijih otoka japanskog otoja, najdlakaviji su ljudi na svijetu. U
crnaca brada je slabana ili je nema, a zalisci posve izostaju; u oba spola nedostaju maljice po
tijelu.
15
S druge strane, u Papuanaca s Malajskog otoja, koji su gotovo jednako crni kao crnci,
brade su dobro izraene.
16
Na Tihom oceanu, stanovnici otoja Fidi imaju vrlo bujne brade,
dok su oni na nedalekim Tonga i Samoa* otojima bez brade; no, ti ljudi pripadaju razliitim
rasama. U Ellice skupini svi stanovnici pripadaju istoj rasi, a ipak na jednom otoku, na
Nunemaya, "mukarci imaju sjajne brade" dok na drugim otocima "za bradu imaju, kao po
pravilu, tuce streih dlaka".
17

Diljem velikoga amerikog kontinenta za ljude se moe rei da brade nemaju, ali gotovo u svim
plemenima neto kratkih dlaka obino se pojavi na licu, naroito u starijoj dobi. Catlin
procjenjuje da su kod plemena Sjeverne Amerike osamnaestorica od dvadeset mukaraca po
prirodi sasvim osavo, ali se ponegdje moe vidjeti mukarca, koji je propustio poupati dlake u
199
pobertetu, s mekanom jedan do dva palca dugom bradom. Gvarani u Paragvaju razlikuju se od
okolnih plemena time to imaju bradicu, pa ak i neto dlaka po tijelu, ali zaliske nemaju.
18
Gosp. D. Forbes, koji se posebno time pozabavio, me obavijestio da su Aymari i Kviui iz
Kordiljera zamjetno bez dlaka, a ipak im se u starosti ponekad na obradku (mentum) pojavi neto
streih dlaka. Ljudi tih dvaju plemena neto malo su dlakavi na raznim dijelovima tijela na
kojima je u Europljana obilje dlake, a ene na takvim dijelovima ih uope nemaju. Kosa na glavi,
meutim, dosie izvanrednu duinu u oba spola, tako da esto gotovo dodiruje zemlju, to je
takoer sluaj u nekih sjevernoamerikih plemena. S obzirom na koliinu dlake, kao i s obzirom
na opi oblik tijela, za razliku od veine ostalih ljudskih rasa, spolovi amerikih uroenika
meusobno se mnogo ne razlikuju.
19
Ta injenica analogna je onome to vidimo kod nekih
srodnih majmuna; tako se spolovi u impanza ne razlikuju kao spolovi u gorile i orangutana.
20

U prethodnim poglavljima vidjeli smo kako u sisavaca, ptica, riba, kukaca itd. mnoge oznake,
za koje ima dovoljno razloga vjerovati da su prvobitno steene prirodnim odabirom sa strane
samo jednoga spola, bivaju prenesene na oba spola. Budui da je isti oblik prenoenja oito
prevladao u velikoj mjeri kod ljudi, utedjet emo na beskorisnom ponavljanju ako posebne
oznake mukoga spola promotrimo zajedno s nekim drugim oznakama koje su zajednike
jednome i drugom spolu.

Zakon borbe. - Kod barbarskih naroda, primjerice kod Australaca, ene su stalni uzrok
ratovanja kako meu pojedincima istog plemena tako meu razliitim plemenima. Nema sumnje
da je tako bilo odvajkada; "nam fuit ante Helenam mulier teterrima belli causa." /naime i prije
Helene ena bijae najgori uzrok ratovanja/ Kod sjevernoamerikih Indijanaca sukobljavanje je
svedeno na sustav. Izvrsni promatra Hearne
21
kae: "Odvajkada se uobiajilo meu mukarcima
tog naroda da se bore za enu koja im se svia i, naravno, najjai je uvijek dobio plijen. Nejakom
mukarcu, osim ako nije bio dobar lovac i vrlo obljubljen, rijetko bi se posreilo imati enu koju
bi inae neki snaniji mukarac smatrao vrijednom svoje pozornosti. Taj obiaj prevladava u
svim plemenima i uzrok je velikom takmienju meu njihovim mladiima koji u svim
prigodama, od djetinjstva, iskuavaju svoju snagu i borbenu vjetinu. Azara kae da se kod
Gvanasa June Amerike mukarci rijetko ene dok ne navre dvadeset ili vie godina jer prije te
dobi nisu kadri nadjaati svoje suparnike.
200
Mogli bismo navesti druge sline sluajeve ali kad i ne bismo imali s obzirom na to nikakva
dokaza, mogli bismo biti sigurni, ve na temelju analogije spram viih majmuna
(Quadrumana)
22
, da zakon borbe traje u ovjeka od ranih stadija njegova razvoja. Povremeno
dananje pojavljivanje onjaka koji stre iznad ostalih zuba, uz tragove dijastema ili slobodnih
prostora za prihvat nasuprotnih onjaka, vjerojatno je sluaj vrnua (reverzije) na negdanje
stanje kad su ovjekovi preci bili opskrbljeni tim orujem, poput mnogih dananjih majmunskih
mujaka. U jednome od prethodnih poglavlja je primijeeno kako je ovjek, postupno
zadobijajui uspravan poloaj i rabei stalno ruke i ake za borbu pomou batina i kamenja, kao i
za ostale ivotne potrebe, bio u prilici sve manje i manje upotrebljavati svoje eljusti i zube.
Neuporabom, dolo je do krljanja eljusti, ukljuivi njihove miie, kao i zuba putem slabo
poznatog naela korelacije i ekonomije rastenja, pa posvuda vidimo da su dijelovi izvan uporabe
smanjeni. Zbog toga je u ovjeanstvu kod spolova konano moglo doi gotovo do ponitenja
one prvobitne nejednakosti u eljustima i zubima. Gotovo je paralelizam sluaj mnogih mujaka
preivaa (Ruminantia) kod kojih su onjaci svedeni na puke rudimente, ili su nestali, oito kao
posljedica razvitka rogova. Budui da je zaudna razlika izmeu lubanja dvaju spolova u gorile i
orangutana tijesno povezana s razvitkom golemih onjaka u mujaka, moemo zakljuiti da je
smanjenje eljusti i zuba u ranih ovjekovih predaka dovelo do vrlo upadljive i poeljne
promjene u njegovu izgledu.
Moe biti malo sumnje da je, u usporedbi sa enom, vee tijelo i snaga u mukarca, zajedno s
njegovim irim pleima, razvijenijim miiima, grubljim obrisima tijela, veom odvanou i
borbenou, sveukupno i poglavito nasljee od nekog mukog pretka koji je, slino dananjim
ovjekolikim majmunima, imao takve oznake. One su se, pak, uvale ili ak uveavale tijekom
dugih vremena dok je jo ovjek bio u barbarskom stanju tako to su najjai i najpoduzetniji ljudi
bili uspjeniji u opoj borbi za ivot, kao i u priskrbljivanju ena, te u ostavljanju brojnijeg
potomstva. Nije vjerojatno da je vea snaga u mukarca prvobitno steena nasljeivanjem
uinaka rada koji je u izdravanju sebe i svoje obitelji bio tei nego enski rad, jer su ene u svim
barbarskim drutvima prisiljene raditi barem podjednako naporno kao i mukarci. Kod
civiliziranih naroda odavno je nestala presudna uloga borbe pri dobivanju ena, ali mukarci
redovno moraju raditi tee od ena za zajedniko uzdravanje i odatle mora da je proizala
njihova vea snaga.
201

Razlika u duhovnim sposobnostima meu spolovima. - to se tie razlika u toj stvari izmeu
mukarca i ene, vjerojatno je spolni odabir odigrao vrlo vanu ulogu. Svjestan sam da neki
autori sumnjaju ima li tu ikakve uroene razlike, ali ona je barem vjerojatna iz analogije s niim
ivotinjama u kojih ima sekundarnih spolnih oznaka. Nitko nee osporiti da se bik u udi
razlikuje od krave, nerast od krmae, pastuh od kobile i, kao to to dobro znaju uvari
zvjerinjaka, mujaci velikih majmuna od majmunica. ini se da se ena razlikuje od mukarca u
duevnom ustroju, naroito svojom veom blagou i manjom sebinou, a to vrijedi ak za
divljake, kao to je pokazao Mungo Park, u dobro poznatom odlomku svojih Putovanja, i mnogi
drugi putopisci. Zbog svojih majinskih nagona, ene ta svojstva u izrazitom stupnju pokazuju
prema svojoj djeci, pa slino tome one ih esto proiruju i na svoje blinje. Mukarac je drugim
nukarcima suparnik, on uiva u nadmetanju a to dovodi do slavoljublja to se lako pretvara u
sebinost. ini se da su mu to prirodna i prirodno steena svojstva. Openito se smatra da je u
ene, jae nego u mukarca, izraena mo intuicije, brzog opaanja i moda oponaanja, ali
barem neke od tih sposobnosti karakteristika su niih rasa i, prema tome, prolog i nieg stanja
civilizacije.
Glavna razlika u intelektualnim moima meu spolovima pokazuje se tako to mukarac
dostie vii stupanj negoli ga moe dosei ena, u svemu u ega se prihvati, - bilo da se trai
duboka misao, razmiljanje ili imaginacija, bilo naprosto uporaba osjetila i ruku. Kad bi se
nainilo dva popisa mukaraca i ena koji su se jako istaknuli u pjesnitvu, slikarstvu, kiparstvu,
glazbi, - ukljuivi skladanje i izvedbu, u povijesti, znanosti i filozofiji, pa kad bismo ispisali pola
tuceta imena ispod svakog stavka, ta dva popisa bila bi neusporediva. Isto tako, iz zakona
odstupanja od prosjeka, to ga je tako dobro prikazao gosp. Galton u svome djelu 'Hereditary
Genius,' smijemo zakljuiti da prosjena razina duevne moi u mukarca, ako su oni nedvojbeno
sposobni nadvisiti ih u mnogim stvarima, mora da je iznad onih u ene.
Polu-ljudski muki preci ovjeka, kao i ljudi u divljem stanju, borili su se meusobno tijekom
mnogih narataja za posjedovanje ena. No puka tjelesna snaga i veliina bile bi od male koristi
da nisu bile popraene odvanou, upornou i ustrajnom energijom. Kod drutvenih ivotinja,
mladi moraju proi mnoga takmienja prije nego to dobiju enku, a stariji mujaci da zadre
svoje enke moraju prolaziti uvijek nove borbe. U sluaju ovjeka, oni moraju takoer braniti
202
svoje ene, kao i svoju djecu, od raznovrsnih neprijatelja te im lovom priskrbiti hranu. Ali da bi
izbjegli neprijatelju, ili da bi ga uspjeno napali, da bi uhvatili divlje ivotinje te izumili i podesili
oruje, trai se pomo viih duevnih sposobnosti, naime, opaanje, razmiljanje, domiljatost ili
imaginacija. Sve te razne sposobnosti bile su stoga trajno podlone provjeri i tijekom muevnog
doba probiru. Tijekom tog istog ivotnog razdoblja one su se, dapae, jaale uporabom.
Dosljedno tome, sukladno naelu koje smo esto spomenuli, moramo oekivati da su one
konano teile da se u odgovarajuoj muevnoj dobi poglavito prenesu na muke potomke.
Sada, kad se ponu nadmetati dva mukarca, ili mukarac sa enom koja ima svako
duevno svojstvo u jednakom stupnju, s tom razlikom to jedan ima vie energije, upornosti i
hrabrosti, upravo taj e se obino jae istaknuti, o emu god da je rije, i izvojevat e pobjedu.
23
Moglo bi se rei da on posjeduje genij jer za genij je jedan veliki autoritet rekao da je
strpljivost, a strljivost, ovdje, znai postojanost, neustraivu ustrajnost. No taj pogled na genij je
moda nepotpun, jer bez viih sposobnosti imaginacije i razuma, bilo koji znatniji uspjeh u
mnogim stvarima nemogue je postii. No ove potonje, kao i ona prva sposobnost u mukarca,
razvijaju se, djelomice putem spolnog odabira, - to jest, putem borbe mukaraca suparnika, a
djelomino putem prirodnog odabira, - to jest uspjenou u opoj borbi za ivot. Kako se, pak,
borba u oba sluaja dogodi u zrelosti, znaajke koje se tada steknu u cijelosti e se prenijeti vie
na muko negoli na ensko potomstvo. Tako je mukarac naposljetku postao nadmoan eni.
Srea je, meutim, da je zakon o jednakom prenoenju znaajki openito prevladao diljem cijelog
razreda sisavaca; inae, u duevnoj opremi mukarac bi bio postao superioran eni onoliko koliko
je u krasotit svog perja paun superioran paunici.
Moramo imati na umu kako tenja da se znaajke, steene u nekom kasnom periodu od jednog
spola, prenose na isti spol u istoj ivotnoj dobi, a znaajke steene u nekoj ranijoj dobi, da se
prenose na oba spola, jesu pravila koja, premda openita, ne vrijede uvijek. Kad bi ona uvijek
vrijedila, morali bismo zakljuiti (no tu skreem izvan svoga vlastitog podruja) da e se
nasljedni uinci ranog odgoja djeaka i djevojica jednako prenijeti na oba spola, tako da se
sadanja nejednakost u duevnoj sposobnosti meu spolovima slinim postupkom ranog
uvjebavanja ne bi mogla izbrisati, niti je mogla biti uzrokovana njihovim razlinim ranim
uvjebavanjem. Da bi ena dostigla istu razinu kao mukarac, ona se mora, kad je gotovo ve
odrasla, vjebati u odrjeitosti i ustrajnosti, a njezin razum i imaginacija moraju biti uvjebavani
203
do najvie toke, pa e ona vjerojatno ta svojstva prenijeti poglavito svojim kerima kad odrastu.
Sve pripadnice enskog spola ne moe se, meutim, tako uzgojiti osim ako bi se ene koje se
istiu spomenutim grubim vrlinama tijekom mnogih narataja udavale i davale brojnije
potomstvo od ostalih ena. Kao to je glede tjelesne snage ranije primijeeno, premda se
mukarci danas ne bore da dobiju ene, i taj je oblik odabira prestao, oni se ipak, u svojoj
muevnoj dobi, openito moraju ukljuiti u otru borbu kako bi uzdravali sebe i svoje obitelji, a
to tei odravanju ili ak poveavanju njihovih duevnih sposobnosti i, kao posljedici, sadanjoj
nejednakosti meu spolovima.
24

Glas i glazbene sposobnosti.- U nekih vrsta majmuna (Quadrumana) meu odraslim spolovima
postoji velika razlika u snazi glasa i u razvitku organa za glasanje, pa se ini da je mukarac tu
razliku naslijedio od svojih ranih predaka. Njegove glasnice su oko jednu treinu due nego u
ene, ili nego u djeaka; a kopljenjem u njega nastaje isti uinak kao i u niih ivotinja, jer njime
se zaustavlja izrazit porast titnjae, itd. koji prati izduivanje glasnica.
25
Glede uzroka te
razlike meu spolovima, nemam to dodati primjedbama koje sam dao u zadnjem poglavlju s
obzirom na vjerojatne uinke dugotrajne uporabe organa za glasanje kod mujaka koji su
uzbueni ljubavlju, bijesom i ljubomorom. Po Sir Duncanu Gibb-u
26
, razne rase ovjeanstva
razlikuju se po glasu i kod uroenika u Tatarskoj, Kini itd., kau, muki glas mnogo se ne
razlikuje od enskog, kao to je kod veine ostalih rasa.
Iako sposobnost za pjevanje ili glazbu u ovjeka nije spolna oznaka, ovdje je ne moemo
mimoii. Premda zvukovi to ih isputaju raznovrsne ivotinje slue razliitim svrhama, moe se
iznijeti jak dokaz da su se organi za glasanje prvobitno upotrebljavali i usavravali u odnosu na
razmnoavanje vrsta. Kukci i nekolicina pauka najnie su ivotinje koje voljno proizvode neki
zvuk; a to openito ine pomou udesno graenih organa strugala koja esto imaju samo
mujaci. Zvukovi to ih tako proizvode sastoje se, mislim u svim sluajevima, od jedne te iste
note koja se ritmiki ponavlja;
27
a to je ponekad ugodno ak i ljudskome uhu. Kako se ini,
njihova je poglavita, a u nekim sluajevima i iskljuivo namjena pozvati ili oarati suprotni spol.
Kau da zvuci koje proizvode ribe u nekim sluajevima izvode samo mujaci za vrijeme
mrijetenja. Svi kraljenjaci koji udiu uzduh nuno imaju ustroj za udisanje i izdisanje, sa cijevi
koja se na jednome kraju moe zatvoriti. Kad bi se, dakle, prvotni lanovi tog razreda bili jako
uzbudili a njihovi se miii silovito stezali, gotovo sigurno dolazilo je do pojave nenamjernih
204
zvukova; a oni, ako su se na bilo koji nain pokazali korisnima, neizbjeno su se spremno
preinaavali ili pojaavali putem ouvanja odgovarajue prilagoenih varijacija. Najnii
kraljenjaci koji udiu zrak su vodozemci i mnoge od tih ivotinja, naime, abe i krastae, imaju
organe za glasanje koje rabe neprekidno tijekom sezone razmnoavanja i koji su esto razvijeniji
u mujaka nego u enke. U kornjae neki um proizvodi samo mujak, i to u vrijeme parenja. U
to isto vrijeme bue, odnosno urlaju i mujaci aligatora. Ope je poznato koliko je uporaba
organa za glasanje, kao sredstva snubljenja, proirena u ptica, a neke vrste isto tako stvaraju neto
to bi se moglo nazvati instrumentalnom glazbom.
U razredu sisavaca, koji nas ovdje posebno zanima, mujaci gotovo svih vrsta rabe svoje
glasove za vrijeme sezone parenja vie nego u neko drugo vrijeme, a neki su sasma nijemi osim
u to vrijeme. Oba spola u drugih vrsta, ili samo enke, rabe svoje glasove kao ljubavni zov.
Pogledamo li te injenice i da su organi za glasanje u nekih majmuna bolje razvijeni u mujaka
nego u enke, bilo trajno ili privremeno u vrijeme parenja, i kad vidimo da u veine niih razreda
zvukovi koje proizvode mujaci iskljuivo slue uzbuivanju ili vabljenu enke, iznenaujua je
injenica kako jo dosad nismo doli do pravog dokaza da te organe mujaci sisavaca
upotrebljavaju kako bi oarali enke. Moda je nekakva iznimka ameriki Mycetes caraya, a jo
vjerojatnije jedan od onih majmuna koji su blie ovjeku, naime, Hylobates agilis. Taj gibon ima
krajnje dubok, ali muzikalan glas. Gosp. Waterhouse
28
tvrdi: Uinilo mi se da su na ljestvici,
uzlazno i silazno, intervali bili uvijek tono u polutonu i ja sam siguran da je najvia nota bila
tono za oktavu od najnie. Note su kakvoom vrlo glazbene i ne sumnjam da bi dobar violinist
bio kadar tono izvesti temu gibonove skladbe, izuzev njezinu glasnou. Zatim gosp,
Waterhouse donosi note. Profesor Owen, koji je i glazbenik, slae se s gornjom tvrdnjom uz
primjedbu da je taj gibon jedini nerazumni sisavac za kojeg se moe rei da pjeva. Nakon svoje
izvedbe izgleda jako uzbueno. Na alost njegove navike nikad nisu poblie promatrane u
prirodnom stanju, ali po analogiji sa svim ostalim sisavcima, vrlo je vjerojatno da svoje glazbene
note koristi naroito u vrijeme snubljenja.
Opaanje glazbenih kadenci i ritma, ako ne i naslaivanje njima, vjerojatno je neto zajedniko
svim ivotinjama i nedvojbeno ovisi o zajednikoj fiziolokoj naravi njihovih ivanih sustava.
ak raci (Crustacea) koji nisu u stanju svojevoljno proizvesti bilo kakav zvuk, imaju takoer
neke slune dlaice za koje je opaeno da titraju kad su zasvirale odreene note
29
. Dobro je
205
znano da neki psi kad uju neke tonove, ponu zavijati. Tuljani oito vole glazbu i ta njihova
sklonost bila je dobro poznata starima, i esto su je iskoristili dananji lovci.
30
Kod svih tih
ivotinja, naime kod kukaca, vodozemaca i ptica, kad mujaci u vrijeme parenja neprekidno
proizvode glazbene tonove ili obine ritmike zvukove, moramo pomisliti da su ih enke
sposobne prepoznati i da su njima nadraene ili oarane; inae ona neprestana mujaka
nastojanja, i sloena ustrojstva koja esto samo oni posjeduju, bila bi beskorisna.
Openito je prihvaeno da je kod ljudi pjevanje temelj i ishodite instrumentalne glazbe.
Budui da ni uitak ni sposobnost proizvoditi glazbene note nisu, barem nisu izravno, ovjeku od
koristi u odnosu na njegove redovne ivotne navike, valja ih staviti meu najtajanstvenije od svih
kojima je obdaren. One su prisutne, makar u vrlo sirovu i, ini se, gotovo latentnom stanju, kod
ljudi svih rasa, ak i onih najdivljijih. Ali ukus je kod razliitih rasa tako razliit da naa glazba
divljacima ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo, dok je njihova nama odvratna i besmislena. Dr.
Seemann u nekim zanimljivim opaskama o tome
31
sumnja da li se ak meu narodima
Zapadne Europe, koji su stvarno tijesno povezani bliskom i estom razmjenom, glazba jednoga
interpretira u istom smislu sa strane drugih. Putujui prema istoku nalazimo da je tamo zasigurno
razliit jezik glazbe. Vesele pjesme i plesna pratnja nisu vie u dur-ljestvici nego u molu." Jesu li
ili nisu polu-ljudski preci ovjeka imali, poput spomenutoga gibona, sposobnost proizvodnje i
nesumnjivog vrednovanja glazbenih nota, mi s punim pravom vjerujemo da je ovjek te
sposobnosti imao u vrlo dalekom periodu, jer pjevanje i glazba vrlo su drevne umjetnosti.
Pjesnitvo, za koje se moe smatrati da je poteklo od pjevanja, isto je tako drevno da su mnogi
bili zapanjeni to se ono pojavilo u najranija vremena o kojima ima ikakvih podataka.
Glazbene sposobnosti, kojih nije posve liena nijedna rasa, mogu se brzo i u visokom stupnju
razviti, kao to vidimo u sluaju Hotentota i Crnaca koji su lako postali izvrsni glazbenici iako u
svojim zemljama nemaju nita to bi se nazvalo glazbom. Ali u tom sluaju nema nita
abnormalno: neke vrste ptica koje prirodno nikad ne pjevaju mogu se bez mnogo muke nauiti da
to naue; tako je vrabac nauio pjevati kao juriica (Acanthis cannabina, o. pr.). Kako su te dvije
vrste blisko srodne i obje pripadaju redu Insessores koji ukljuuje gotovo sve ptice pjevice na
svijetu, vrlo je vjerojatno da je predak vrapca moda bio pjevica. Mnogo je neobinija injenica
da se papige, koje pripadaju skupini razlinoj od Insessores, i imaju razliito graene organe za
glasanje, mogu ne samo nauiti govoriti, nego i piskutati ili zvidati napjeve koje je ovjek
206
izmislio, tako da one mogu imati neku glazbenu sposobnost. Unato tomu, bilo bi krajnje
nesmotreno pomisliti da su papige potekle od nekog drevnog pretka koji je bio ptica pjevica.
Moglo bi se navesti mnogo slinih sluajeva organa i nagona koji su izvorno bili prilagodba za
jednu svrhu, a onda se koriste za neku posve razliitu svrhu.
32
Odatle sposobnost za visok
glazbeni razvitak koju imaju divlje ljudske rase moda duguju naim polu-ljudskim precima, koji
su imali neki grubi oblik glazbe, ili su jednostavno stekli vlastite glasovne organe u neku drugu
svrhu. Ali u ovom potonjem sluaju moramo pretpostaviti da su oni ve posjedovali, kao u
spomenutom sluaju papiga, i kao to se ini da je kod mnogih ivotinja, neki smisao za
melodiju.
Glazba utjee na svaku emociju, ali sama po sebi u nama ne izaziva vrlo strane pobude straha,
srdbe, itd. Ona budi plemenitije osjeaje njenosti i ljubavi koji lako prelaze u odanost. Ona isto
tako burka u nama osjeaj trijumfa i uzvienog ratnikog zanosa. Ti snani i ispremijeani
osjeaji mogu prerasti u osjeaj otmjenosti. Kadri smo, kao to primijeuje dr. Seemann, veu
snagu osjeanja usredotoiti na glazbu negoli na pisane stranice. Gotov iste emocije, ali mnogo
slabije i manje sloene, vjerojatno osjete ptice kad mujak, nadmeui se s ostalim mujacima,
pusti u punoj snazi svoj pijev, kako bi osvojio enku. Ljubav je jo uvijek najobinija tema i
naih pjesama. Kao to primijeuje Herbert Spencer, glazba "podie uspavane osjeaje, za koje
nismo mislili da su mogui, i ne zna znaenje; ili kao to veli Richter, kae nam stvari koje nismo
vidjeli i koje neemo vidjeti."
33
Obrnuto, kad govornik osjea ili izraava ivahne emocije, ak i
u obinom govoru, nagonski doe do uporabe glazbenih modulacija u glasu i ritmu. Majmuni
takoer snane osjeaje izraavaju u razliitim tonovima - ljutnju i nestrpljenje niskim, - strah i
bol visokim tonovima.
34
Dojmovi i misli to ih u nama pobuuje glazba, ili kadence duboko
strastvenog oratorija, svojom neodreenou, pa i dubinom, ine se kao duevna vrnua na
emocije i misli daleke prolosti.
Sve te injenice glede glazbe postaju nam donekle shvatljive ako pretpostavimo da su polu-
ljudski preci upotrebljavali glazbene tonove i ritam za vrijeme sezone udvaranja kad su
svakovrsne ivotinje vitlane najeim strastima. U tom sluaju, iz pomno razraenog i u tajnosti
dranog poela naslijeenih asocijacija, glazbeni tonovi kadri su u nama, na nejasan i neodreen
nain, probuditi jake emocije iz daleke prolosti. Imajui na umu da su u mujaka nekih majmuna
organi za glasanje mnogo razvijeniji nego u enki i da jedna ovjekolika vrsta izbacuje cijelu
207
oktavu glazbenih tonova, pa se za nju moe rei da pjeva, ne ini se nevjerojatnom pomisao da su
preci ovjeka, mujaci ili enke, ili obadva spola, prije nego to su stekli sposobnost izraavanja
uzajamne ljubavi artikuliranim govorom, nastojali jedno drugo oarati glazbenim tonovima ili
ritmom. Tako malo je poznato o uporabi glasa kod majmuna (Quadrumana) $za vrijeme sezone
parenja, da jedva imamo ikakva temelja za prosudbu jesu li naviku pjevanja prvo stekli muki ili
enski preci ljudskog roda. Openito se smatra da ene imaju milozvunije glasove nego
mukarci pa bi nas to navodilo na zakljuak da su prve glazbene sposobnosti stekle one kako bi
privukle drugi spol.
35
Ali ako je tako, to mora da se je dogodilo vrlo davno, prije nego to su
preci ovjeka postali dovoljno ljudi da bi sa svojim enama postupali ili da bi ih cijenili barem
kao korisno roblje. Uspaljeni govornik, pjesnik ili glazbenik, kad razliitim tonovima i
kadencama potie najsnanije emocije u svojih sluatelja, ni ne pomilja da se slui istim
sredstvima kojima su, u vrlo davna vremena, njegovi polu-ljudski preci budili jedan u drugome
gorue strasti, za vrijeme uzajamnog snubljenja i nadmetanja.
O utjecaju ljepote pri sklapanju brakova u ovjeanstvu. - U civiliziranom ivotu mukarac je
ponajvie, ali nipoto iskljuivo, u izboru svoje ene pod utjecajem vanjskog izgleda, ali nas
poglavito zanimaju prvobitna vremena, a da tu o tome predmetu moemo neto prosuditi, jedini
je nain prouavanje navika postojeih polu-civiliziranih i divljih naroda. Ako bi se moglo
dokazati da mukarci razliitih rasa vie vole ene koje imaju neke osobine i, obrnuto, da ene
vie vole odreene mukarce, tada bismo morali ispitati je li takav izbor, koji je trajao mnogim
naratajima, proizveo neki zamjetan utjecaj na rasu, na jedan spol ili na oba spola; ova potonja
okolnost ovisila bi o preteitom obliku nasljeivanja.
Bit e dobro da najprije pokaemo kako divljaci posveuju najveu panju svome osobnom
izgledu.
36
Ope je poznato da strastveno vole ukraavanje pa jedan engleski filozof ide tako
daleko da smatra kako je odjea prvotno nainjena kao ukras a ne radi utopljavanja. Kao to
primijeuje Profesor Waitz, "ma koliko ovjek bio siromaan i jadan, zadovoljstvo nalazi u tome
da se nakiti." U golih Indijanaca June Amerike u ukraavanju samih sebe pokazuje se
pretjerivanje kad neki mukarac golema stasa utroi dva tjedna u razmjeni chica koji mu je
potreban da se oboji u crveno.
37
Drevni barbari u Europi iz sobovog perioda unosili su u svoje
peine svakojake svjetlucave ili neobine predmete na koje bi naili. Dananji divljaci posvuda se
ukraavaju perima, ogrlicama, narukvicama, naunicama, itd. Oslikavaju se na najrazliitije
208
naine. Kad bismo, zapaa Humboldt, jednako paljivo istraili oslikane narode, kao
odjevene narode, opazili bismo kako je vrlo plodna imaginacija i vrlo raznolik hir stvorio oblike
slika poput oblika odjee.
U jednome dijelu Afrike kapke boje u crno, u drugom boje nokte u uto ili grimizno. Na
mnogim mjestima kosa se boji u razliitim tonovima. U raznim zemljama zubi se boje u crno,
crveno, plavo, itd. a na Malajskom otoju dri se sramotnim imati bijele zube kao pas. Nemogue
je neku veliku zemlju, od polarnih oblasti na sjeveru do Novog Zelanda na jugu gdje se uroenici
ne tetoviraju. To su u starini radili idovi i drevni Briti. U Africi neki uroenici se tetoviraju ali
je jo rairenije izazivanje kvrga utrljavanjem soli u ureze koji se naine na raznim dijelovima
tijela; kod stanovnika Kordofana i Darfura to se smatra velikim osobnim draima. U arapskim
zemljama nikakva ljepota ne moe biti poptuna sve dok na licu ili na sljepoicama nema
porezotina.
38
U Junoj Americi, kao to primijeuje Humboldt, majka e biti optuena zbog
kanjiva nemara prema djeci ako im nije primijenila umjetna sredstva da oblikuje none listove
prema obiaju svog kraja. U Starome i u Novom svijetu lubanja se neko oblikovala u djetinje
doba na najneobinije naine, kao to je i danas na mnogim mjestima, i takva izobliavanja
smatraju se ukrasom. Na primjer, divljaci Kolumbije cijene jako spljotene glave, kao bitni dio
ljepote.
U raznim zemljama posebna briga posveuje se kosi; putaju je rasti slobodno tako da dopire
sve do tla ili se zaeljava u vrsti kovravi smotuljak, koji je ponos i slava Papuanca.
40
U
sjevernoj Africi mukarcu je potrebno od osam do deset godina da svoju frizuru dovede do
savrenstva. U drugih naroda glava se brije a u nekim dijelovima June Amerike i Afrike ak se
upaju i obrve. Uroenici s Gornjeg Nila odstranjuju prva etiri zuba govorei da ne ele biti
poput zvijeri. Dalje na jug, Batokasi upaju dva gornja sjekutia ime, kao to primijeuje
Livingstone
41
, lice zadobiva odvratan izgled zbog porasta donje vilice; ali ti ljudi dre da su
sjekutii neto najrunije i u ugledavi neke Europljane vikali su Pogledaj velike zube! Veliki
poglavica Sebituani uzalud je pokuao promijeniti taj obiaj. U razliitim dijelovima Afrike i na
Malajskom otoju uroenici isturpijaju sjekutie u iljke nalik zubima na pili, ili u njima bue
rupe u koje umeu ukrase.
Kao to se kod nas licu divimo zbog njegove ljepote, tako je ono kod divljaka poglavito mjesto
unakazivanja. U svim dijelovima svijeta dno pregrade nosa (septum), rjee krilca nosa se probue
209
i u rupice umeu prsteni, tapii, perje i drugi uresi. Uke se bue posvuda i na slian nain
ukraavaju, a kod Botukudosa i Lenguasa June Amerike rupa se postupno proiri toliko da donji
kraj uke dodiruje rame. Na sjeveru June Amerike i u Africi bui se bilo gornja bilo donja
usnica, a kod Botukudosa rupa u donjoj usni je tako velika da se u nju smjesti drveni disk od oko
12 cm u promjeru. Mantegazza pria zanimljivu zgodu o stidu to ga je osjetio jedan
junoameriki uroenik, i o smijehu to ga je izazvao, kad je prodao svoju tembeta, - veliki
obojeni komad drveta koji je imao u toj upljini. U sredinjoj Africi ene bue donju usnu i
umeu kristal koji se zbog pokreta jezika poskakujui se pokree neopisivo smijeno za vrijeme
razgovora. ena poglavice iz Latooka rekla je Sir S. Bakeru
42
da je ena mnogo bolja ako iz
donje vilice iupa etiri prednja zuba i stavi u svoju donju usnu dugaak zailjeni izbruenui
kristal. Jo junije, kod naroda Makalolo, bui se gornja usna i u rupu se stavlja velik prsten od
kovine ili od bambusa, zvan pelel. Zbog toga je u jednome sluaju ta usna strala 5 cm dalje od
vrha nosa a kad se gospoa smijala stezanje miia bi je podilo preko oiju. Zato ene nose
takve stvari?, zapitali su asnog poglavicu Chinsurdi-ja. Oito iznenaen tako glupim pitanjem,
odvratio je: Radi ljepote! To su jedino lijepe stvari na eni; mukarac ima bradu, ene nemaju
nita. to bi ona bila bez pelel? Bila bi neka ena openito, s ustima nalik mukarcu, ali bez
brade.
43

Jedva da je koji dio tijela, koji se mogao neprirodno preinaiti, tome izbjegao. Mora da iz toga
proizae strahovito mnogo boli, jer mnogi zahvati zahtijevaju vie godina da se dovre, pa se
doivljavaju kao zapovjed. Motivi su razliiti: mukarci oslikavaju svoja tijela da izgledaju
stranije u borbi; neka unakazivanja povezana su s religijskim obredima ili oznauju doba
dozrijevanja, ili mukarev rang, ili slue za razlikovanje plemena. Budui da kod divljaka ista
moda traje kroz duga razdoblja,
44
unakaenja, bez obzira na razlog s kojega su prvi put
izvedena, ubrzo se ponu smatrati razlikovnim oznakama. No, ini se, da su najei motiv tenja
samo-ukraavanju, tatina, i zadiviti druge. to se tie tetoviranja, razgovarao sam s misionarima
na Novom Zelandu koji su, nakon pokuaja da nagovore neke djevojke da prekinu taj obiaj,
dobili odgovor: Moramo imati nekoliko crta upravo na svojim usnama jer emo inae, kad
odrastemo, biti tako rune. Za mukarce na Novom Zelandu jedan vrlo veliki poznavatelj
stvari
45
kae da mladi arko ele imati dobro iztetovirana lica kako bi bili privlani enama i
ujedno primijeeni u ratu. Zvijezdu istetoviranu na elu i pjegu na obratku (mentum) ene u
210
jednome dijelu Afrike smatraju neodoljivo privlanima.
46
U veini, ali ne u svim, dijelovima
svijeta mukarci su vie i esto raznolikoje ukraeni negoli ene; ponekad, iako rijetko, ene
jedva da imaju ikakva uresa. Kao to divljaci enama namjenjuju da rade veinu poslova i kao to
im uskrauju najbolje vrsti hrane, isto tako u skladu sa svojom karakteristinom mukom
sebinou one ne smiju dobiti ili upotrebljavati najljepe ukrase. Na kraju, kao to proizlazi iz
gornjih navoda, znaajna je injenica to isti oblici u preinaavanju izgleda glave, u ukraavanju
kose, u bojenju, tetoviranju, buenju nosa, usana, ili uki, u upanju ili turpijanju zubiju, itd.
prevladavaju sada i dugo su prevladavali u najudaljenijim dijelovima svijeta. Krajnje je
nevjerojatno da ti postupci u tako mnogo razliitih naroda potjeu predajom od nekoga
zajednikog izvora. Oni prije ukazuju na blisku slinost ljudskog duha, kojoj god rasi netko
pripadao, kao to na nj ukazuju gotovo sveopa sklonost plesu, preruavanju i grubom slikarstvu.

Poto smo dali uvodne opaske o divljenju to ga divljaci imaju prema raznim ukrasima, i o
runim stvarima krajnje neprihvatljivim za nae oko, pogledajmo to te ljude privlai kod
njihovih ena i kakva su njihova poimanja ljepote. Budui da sam sluao miljenja kako su
divljaci gotovo posve ravnoduni spram ljepote svojih ena, smatrajui ih samo ropkinjama, valja
primijetiti da takva tvrdnja nije ba sukladna onoj brizi kojom se ene ukraavaju, odnosno s
njihovom nevrijednou. Burchell
47
pria zabavnu priicu o Bumanki koja je upotrebljavala
toliko pomasti, crvenog okera i sjajnog praha da bi mogla upropastiti i vrlo bogatog mua. Ona
je pokazivala vrlo veliku tatinu i jasnu svijest o svojoj superiornosti. Gosp. Winwood Reade
me obavijestio da crnci sa Zapadne obale esto raspravljaju o ljepoti svojih ena. Neki
mjerodavni promatrai strahovito raireno edomorstvo djelomino pripisuju elji ena da zadre
dobar izgled.
48
U nekim krajevima nose hamajlije i ljubavne napitke kako bi privukle pozornost
mukaraca, a gosp. Brown nabraja etiri biljke koje ene iz sjevero-zapadne Afrike koriste u tu
svrhu.
49

Hearne,
50
koji je mnogo godina ivio s amerikim Indijancima, i koji je bio izvrstan
promatra, govorei o enama kae: Pitaj nekoga Indijanca sa Sjevera to je ljepota i on e ti
odgovoriti iroko ravno lice, male oi, visoke jagodine kosti, tri do etiri iroke crne crte preko
svakog obraza, nisko elo, velik iroki obradak, tupi orlovski nos, utosmea put i prsa objeena
dolje do pojasa." Pallas, koji je posjetio sjeverne dijelove Kineskog carstva, kae da se "daje
211
prednost onim enama koje imaju Mandsch oblik, to jest iroko lice, visoke jagodine kosti,
irok nos i goleme ui;"
51
a Vogt primijeuje da se iskoenou oiju, kao vlastitosti Kineza i
Japanaca, na slikama pretjeruje s ciljem da se "kako se ini, istakne njihova ljepota, u suprotnosti
s okom crvenokosih barbara." Dobro je poznato, kao to Huc vie puta primijeuje, da Kinez iz
unutranjosti smatra da su Europljani sa svojom bijelom koom i streim nosevima gadni. Prema
naem shvaanju, nos nije nipoto preistaknut u uroenika na Ceylon, a ipak "Kinez iz sedmog
stoljea, tako naviknut na spljotena oblija mogulskih rasa, bio je iznenaen istaknutim
nosevima Cingaleza da je Thsang napisao kako imaju 'kljun ptice, a tijelo ovjeka'"
Finlayson, poto je potanko opisao narod Cochinchine, kae su im poglavite oznake okrugla
glava i lice pa dodaje "okruglost cjelokupnog izgleda upadljivija je u ena za koje se smatra da su
to ljepe to u licu vema pokazuju takav izgled." Sijamci imaju male noseve s razmaknutim
nosnicama, iroka usta, vie tanke usne, izrazito veliko lice, visokih i irokih jagodinih kostiju.
Stoga nije udno da je "ljepota, prema naem poimanju njima strana. tovie, oni svoje ene
smatraju mnogo ljepima od Europljanki."
52

Poznato je da mnoge Hotentotkinje imaju neobino izbaen stranji dio tijela, da su
steatopigne, a Sir Andrew Smith je siguran da se to mukarcima jako svia.
53
Jedno je
promatrao neku enu koju su smatrali ljepoticom, a ona je bila straga tako razvijena da ako je
sjela na ravno, nije mogla ustati i morala se pomicati sve dok ne bi dola do nekakve kosine. U
raznim crnakim plemenima neke ene slina su izgleda a prema Burtonu, za mukarce u
Somaliji kau da "svoje ene biraju tako to ih poredaju pa izvuku onu koja najvie stri a tergo.
"Nita crncu nije odvratnije od oblika koji je suprotan tome."
54
to se tie boje, crnci su zadirkivali Mungoa Parka zbog bjeline njegove koe i njegova
istaknutog nosa, smatrajui jedno i drugo "runim i neprirodnim tjelesnim svojstvima." Sa svoje
strane, on je veliao glatku crninu njihove puti i ljupku splotenost njihova nosa; to se oni
nazvali "medenom drskosti", ali su mu davali hranu. Afriki Mauri, takoer, "mrtili su obrve i,
kako se ini, bili su zgroeni" na pogled bijele koe. Kad su crnaki djeaci, na istonoj obali,
ugledali Burtona, povikali su: "Vidi bijelca; nije li poput bijelog majmuna?" Na zapadnoj obali,
kao to me obavjeuje gosp. Winwood Reade, crnci se vie dive jako crnoj koi nego koi
svjetlije nijanse. Ali njihovo uasavanje nad bjelinom, prema istom putopiscu, moda se moe
djelomino pripisati kod crnaca vrlo rairenom vjerovanju da su demoni i duhovi bijeli.
212
Banyai su crnci iz junijeg dijela tog kontinenta, ali "znatan ih je dio svjetlije boje bijele kave, a
ta boja smatra se u cijeloj toj zemlji lijepom," tako da vlada drugi ukus. Kod Kafira, koji se
mnogo razlikuju od crnaca, "koa, osim u plemenima blizu Delagoa Zaljeva, obino nije crna
nego prevladava mjeavina crne i crvene boje, ponajee okoladna. Tamni ten, kao neto
najobinije, prirodno se najvema cijeni. Kad se nekome kae da je svjetloput, ili da izgleda kao
bijelac, Kafir ba ne smatra komplimentom. uo sam za jednog nesretnika koji je bio tako
svijetao da se zanj nije htjela udati nijedna djevojka." Jedan od naslova kralja Zulua glasi "Ti koji
si crn."
55
Gosp. Galton, priajui mi o uroenicima J. Afrike, rekao je da su njihovi pojmovi
ljepote, kako se ini, vrlo razlini od naih, jer u jednom plemenu dvije vitke, tanke i zgodne
djevojke uroenici nisu smatrali lijepima.
Prijeemo li na druge krajeve svijeta, na Javi, prema gospoi Pfeiffer, nijedna se bijela djevojka
ne smatra ljepoticom. Neki mukarac iz Cochinchine "govorio je prezrivo o eni engleskog
veleposlanika koja je imala bijele zube kao pas i ruiastu boju krumpirova cvijeta." Vidjeli smo
da Kinezi ne vole nau bijelu kou i da da se S. Amerikanci dive "utosmeoj puti." U Junoj
Americi, Yura-carasi, koji nastavaju umovite, vlane padine istonih Kordiljera, znatno su
blijedoputi, kao to kae njihovo ime u uroenikom jeziku; ipak smatraju da su europske ene
puno manje vrijedne od njihovih.
56

U nekih plemena Sjeverne Amerike kosa naraste do udesne duine, a Catlin prua neobian
dokaz koliko to oni cijene jer je poglavica Crowa bio izabran na taj poloaj zato to je imao
najduu kosu u plemenu, naime deset stopa i tri palca (vie od 3 metara, o. pr.). Aymarasi i
Quichuasi iz June Amerike takoer su vrlo dugokosi a oni to, kao to me izvjeuje gosp. D.
Forbes, to jako cijene kao ljepotu da je odsijecanje kose najvea kazna koja ih moe zadesiti. Na
obje polovice ovog kontinenta uroenici ponekad prividno poveavaju duinu svoje kose
prikaivanjem na nju razne niti. Premda sjeverno-ameriki Indijanci vlasi na glavi toliko cijene,
dlake na licu smatraju "vrlo nepristojnima" pa svaku dlaicu brino iupaju. Tako je diljem
amerikog kontinenta od Vancouver's Islanda na sjeveru do Ognjene zemlje na jugu. Kad je York
Minster, stanovnik iz Ognjene zemlje, brodom "Beagle" vraen u svoju zemlju, uroenici su mu
rekli da makne onih nekoliko kratkih dlaka sa svog lica. Oni su takoer zaprijetili mladom
misionaru, koji je kod njih ostao na neko vrijeme, da e ga skinuti do gola i poupati dlake s
213
njegova lica i tijela, a on i nije bio ba dlakav. Ta moda ide dotle da paragvajski Indijanci upaju
obrve i trepavice govorei da ne ele biti kao konji.
57

Znaajno je da rase koje diljem svijeta gotovo uope nemaju brade ne vole ni dlaice na licu
ili tijelu te se svim silama trude da ih uklone. Kalmuki nemaju brade i dobro su, meu
Amerikancima, poznati po upanju svake dlaice, a tako je i kod Polineana, nekih Malajaca i
Sijamaca. Gosp. Veitch tvrdi da Japanke "mahom odbijaju nae zaliske smatrajui ih vrlo
runima i rekle su nam da ih uklonimo kako bismo bili nalik Japancima." Novozelanani nemaju
brade i brino upaju dlaice s lica te imaju izreku: "Nema ene za dlakavoga."
58

S druge strane, bradate rase vrlo su zadivljeni svojim bradama i kod njih su na velikoj cijeni. U
Anglo-Saksonaca, sukladno njihovim zakonima, svaki dio tijela ima svoju vrijednost: "gubitak
brade procijenjen je na dvadeset ilinga, a prijelom natkoljenice kanjavao se samo s dvanaest
ilinga."
59
Na Istoku mukarci sveano se zaklinju svojom bradom. Vidjeli smo da je
Chinsurdi, poglavica Makaloloa u Africi, oito smatrao da je brada veliki ukras. Kod Fidijanaca
na Pacifiku brada je "obilata i bujna te im je na najvei ponos" dok su stanovnici susjednih otoja
Tonga i Samoa "bezbradi i groze se rune brade." Samo na jednom otok u skupini Ellice (danas
Tuvalu, o. pr.) "mukarci su jako bradati ali zbog toga uope nisu ponosni."
60

Odatle vidimo kako se razliite ljudske rase razlikuju u svome ukusu glede lijepog. U svakome
narodu, koji je dovoljno napredovao da naini likove svojih bogova ili svojih poboanstvenjenih
vladara, kipari su se svakako trudili da izraze najvii ideal ljepote i uzvienosti.
61
U tom
pogledu zgodno je usporediti Jupitera ili Apolona starih Grka s egipatskim ili asirskim kipovima,
a njih opet s uasnim plitkim-reljefima u ruevinama Srednje Amerike.
Naiao sam na vrlo malo tvrdnji koje bi bile u suprotnosti s gornjim zakljukom. Gosp.
Winwood Reade, meutim, koji je imao mnogo prilike opaati ne samo kod crnaca Zapadne
obale Afrike nego i onih u unutranjosti koji nisu nikad doli u dodir s Europljanima, uvjeren je
da su njihova poimanja ljepote u cijelosti jednaka naima. U vie navrata je potvrdio da se sloio
s crncima u njihovu prosuivanju ljepote djevojaka uroenica i da njihova prosudba o ljepoti
Europljanki odgovara naima. Oni se dive dugoj kosi i rabe umjetna sredstva da bi obilato
porasla; isto tako dive se bradi premda je ona u njih vrlo skromna. Gosp. reade ostao je u
nedoumici kakv im se nos najvie svia, a uo je neku djevojku kako kae: "Ne bih se htjela udati
za njega, taj nema nosa", a to pokazuje da spljoten nos nije predmet divljenja. Moramo,
214
meutim, imati na umu da su snieni i vrlo iroki nosevi te izbaene eljusti crnaca Zapadne
obale iznimni oblik u stanovnika Afrike. Unato gornjim tvrdnjama, gosp. Reade vjerojatno ne
misli da bi crnci ikad stavili "jednostavno na osnovu tjelesnog udivljenja, najljepe Europljanke
ispred pristalih crnkinja."
62

Na mnogo naina potvrena je istinitost naela, na kojem je davno jaio Humboldt,
63
da se
ovjek divi i esto pokuava prenaglasiti razne osobine koje mu priroda moe dati. Primjer tomu
je postupak bezbradih rasa da upaju svaki trag brade, i uope bilo kakve dlaice s tijela. Kod
mnogih naroda lubanja se jako preinauje u drevna i u moderna vremena i gotovo nema sumnje
da se tako radilo, naroito u S. i J. Americi, da se pretjerano istakne neke prirodne i poeljne
osobitosti. Kao to je poznato, mnogi ameriki Indijanci dive se glavi koja je toliko spljotena da
nama izgleda kao glava nekog idiota. Uroenici sjeverozapadne obale potiskivanjem glavu
pretvaraju u zailjeni stoac i trajno nastoje skupiti kosu u splet na vrhu glave da bi, kao to
primijeuje Dr. Wilson, "postigli privid rasta omiljelog unjastog oblika." itelji Arakhana "dive
se irokom, glatkom elu pa da ga postignu na elo novoroeneta privrste plou od odlova." S
druge strane, izrazito okrugao zatiljak uroenici otoja Fidi dre velikom "ljepotom".
64


to se lubanje tie, kao i nosa, stari Huni u vrijeme Atile obiavali su povezivanjem splotavati
noseve svoje djece "kako bi to vie postigli prirodni izgled." U Tahiana, uvreda je ako se
nekog nozove nosonja pa, radi ljepote, u svoje djece pritiskuju noseve i elo. Tako je i kod
Malajaca na Sumatri, Hotentota, nekih crnaca i uroenika Brazila.
65

Kinezi po prirodi imaju
neobino mala stopala
66
a dobro je poznato da ene iz viih slojeva izokreu svoja stopala da bi
postala jo manja. Najzad, Humboldt misli da ameriki Indijanci vole bojiti svoja tjelesa crvenom
bojom da bi pojaali svoj prirodni ten, a sve do navijeg vremena Europljanke naglaavaju svoju
svijetle boje crvenim i bijelim kozmetikim sredstvima, no ja sumnjam ima li uope u mnogih
barbarskih naroda takove elje da se oslikavaju.
U naim modama u odijevanju vidimo tono isto naelo i istu elju isticanja svake toke do
neke krajnosti; mi iskazujemo takoer onaj isti duh natjecanja. No moda u divljaka mnogo je
trajnija od nae i to je nuno vazda sluaj kada su im tijela umjetno preinaena. Arapkinje s
Gornjeg Nila potroe oko tri dana u friziranju; one nikad ne oponaaju druga plemena "nego se
jednostavno takmie meusobno u hvaljenju svoga vlastitog stila." Dr. Wilson, govorei o
215
spljotenim lubanjama razliitih amerikih rasa, dodaje: "Takve obiaje vrlo teko je iskorijeniti i
dugo nadivljavaju prevrate koji smjenjuju vladarske kue i dokidaju vanije narodne
posebnosti."
67
Isto to naelo jako dolazi do izraaja i u umjetnom odabiru pa odatle moemo
razumjeti, kao to sam na drugom mjestu objasnio,
68
udesni razvitak svih ivotinjskih i biljnih
rasa koje su uzgojene jedino kao ures. Uzgajivai uvijek ele kod svake oznake neko poveanje;
oni se ne dive srednjoj mjeri; zasigurno, oni ne ele ni neku veliku i nesuvislu promjenu u
svojstvima svoojih rasa: dive se samo onome to su se navikli nadzirati, ali arko ele da svaku
karakteristinu crtu vide kao neto razvijeniju.
Nema sumnje, opaajne moi ovjeka i niih ivotinja tako su uspostavljene da sjajne boje i
neki oblici, poput skladnih i ritminih zvukova, donose zadovoljstvo i zovu se lijepima; ali zato
je tako, ne znamo nita vie nego zato su neke tjelesni osjeaji ugodni a drugi neugodni.
Vjerojatno nije istina da s obzirom na ljudsko tijelo postoji neko univerzalno mjerilo ljepote u
ovjekovu duhu. Mogue je, meutim, da su neki ukusi tijekom vremena postali nasljedni,
premda ne znam ni za jedan dokaz u prilog takva miljenja; pa ako je i tako, svaka rasa ima svoje
vlastito uroeno idealno mjerilo ljepote. Neki su pokuali dokazati
69
kako se runoa sastoji u
pribliavanju ustrojstu niih ivotinja, a to je nedvojbeno istina kod veine civiliziranih naroda,
ali nos koji je dvaput dulji, ili oi dvaput vee nego je uobiajeno, ne bi bile pribliavanje
nijednoj od niih ivotinja, a bilo bi to strahovito runo. Ljudi svih rasa vie vole ono to su se
navikli vidjeti; oni ne podnose veliku promjenu, ali vole raznolikost i dive se svakoj znaajci koja
je dovedena do umjerene krajnosti.
70
Ljudi koji su naviknuti na gotovo okruglo lice, na ravne i
pravilne crte i svijetle boje, dive se, kao to mi Europljani znamo, tim osobitostima kad su jako
razvijene. Na drugoj strani, ljudi naviknuti na iroko lice, visokih jagodinih kostiju, spljotena
nosa i crne koe, dive se kad su izrazito razvijene te osobitosti. Nema sumnje da se, radi ljepote,
lako mogu vrlo razviti sve znaajke. Stoga je kao savrena ljepota, koja podrazumijeva mnoge na
poseban nain preinaene znaajke, u svih rasa upravo udesna. Kao to je veliki anatom Bichat
davno rekao, kad bi svi proizali iz istog kalupa, ljepote ne bi bilo. Kad bi sve nae ene bile
lijepe kao Mediejska Venera, neko vrijeme bili bismo oarani, ali bismo ubrzo poeljeli
razlnolikost; a im postignemo raznolikost, odmah elimo kod naih ena vidjeti neke osobine
poneto pretjerane preko upravo postojeeg zajednikog mjerila.
216


Dvadeseto poglavlje
SEKUNDARNE SPOLNE OZNAKE U OVJEKA - nastavak
O uincima neprekidnog odabira ena prema razliitim mjerilima ljepote u svakoj pojedinoj
rasi - O uzrocima koji ometaju spolni odabir u civiliziranih i divljih naroda - Uvjeti koji su
pogodovali spolnom odabiru u prvobitna vremena - O nainima djelovanja spolnog odabira u
ovjeanstvu - O enama u divljih plemena koje imaju nekog utjecaja pri izboru svojih mueva -
Odsutnost dlake na tijelu i razvitak brade - Boja koe - Saetak
U Prethodnom poglavlju vidjeli smo da su uresi, odjea, i vanjski izugled na visokoj cijeni u
svih barbarskih rasa i da mukarci prosuuju ljepotu svojih ena po vrlo razliitim mjerilima.
Sada trebamo dalje ispitati jesu li to davanje prednosti i odabir, tijekom mnogih narataja, onih
ena za koje su mukarci svih rasa smatrali da su najprivlanije, promijenili samo osobine ena ili
u obadva spola. Kod sisavaca, ini se, ope je pravilo da razne osobine podjednako naslijeuju
mujaci i enke, pa bismo mogli oekivati da se i u ovjeanstvu neka osobina koju su spolnim
odabirom postigle ene obino prenosi na potomstvo obaju spolova. Ako se tako uspostavila neka
promjena, gotovo je sigurno da su je razliite rase razliito preinaile jer je svaka imala svoje
vlastito mjerilo ljepote.
U ovjeanstvu, naroito kod divljaka, u pogledu tjelesne grae mnogi uzroci se isprepleu s
djelovanjem spolnog odabira. Civlizirane ljude privlai ar enske due, njihovo zdravlje i
osobito njihov drutveni poloaj pa se rijetko ene enama iz znatno niih slojeva. Mukarci koji
su uspjeli dobiti ljepe ene nemaju veih izgleda da e ostaviti dugi niz potomstva nego oni
mukarci s obinijim enama, osim one nekolicine koja ima pravo na enidbu zahvaljujui
prvoroenstvu. to se tie suprotna oblika odabira, naime, kad privlanije mukarce biraju ene,
premda u civiliziranih naroda ene imaju slobodan ili gotovo slobodan izbor, to nije sluaj kod
barbarskih naroda, ak i tada njihov je izbor pod velikim utjecajem mukarevog drutvenog
poloaja i bogatstva pa uspjeh mukaraca u ivotu uvelike ovisi o njihovim intelektualnim
sposobnostima i energiji, ili o plodovima tih istih sposobnosti u njihovih predaka.
Ima, meutim, razloga vjerovati da je spolni odabir imao nekog uinka u nekih civiliziranih i
poluciviliziranih naroda. Mnogi su uvjereni, mislim s pravom, da su pripadnici nae aristokracije,
217
ukljuivi pod taj naziv sve bogate obitelji u kojih je dogo prevladavalo pravilo prvoroenstva,
time to su tijekom mnogih narataja birali za supruge vrlo lijepe ene iz svih drutvenih slojeva,
postali, u skladu s naim europskim mjerilima ljepote, pristaliji od pripadnika srednjih slojeva, a
opet da su srednji slojevi nalazei se pod istim pogodnim ivotnim uvjetima bili kadri za razvitak
tijela. Cook primijeuje da superiornost u osobnom izgledu "koja se moe zapaziti kod prvaka ili
izvrsnika na inim otocima (Pacifika) uoena na Sendvikim otocima", ali to je moda poglavito
posljedica njihove bolje ishrane i naina ivota.
Stari putopisac Chardin, opisujui Perzijance, kae da je "njihova krv sada vrlo proiena
estim mijeanjem s Gruzijcima i Cirkasijancima, dvama narodima koja su svjetski poznata po
osobnoj ljepoti. U Perziji jedva da ima uglednijeg ovjeka kojemu majka nije Gruzijka ili
Cirkasijka." Dodaje da svoju ljepotu "ne nasljeuju od svojih predaka, jer bez spomenutog
mijeanja ugledni ljudi u Perziji koji su potomci Tatara strano su runi."
1
Postoji i zanimljiviji
sluaj: sveenice koje su uvale Venerin hram u Erice kod mjesta San-Giuliano na Siciliji birale
su se prema svojoj ljepoti iz cijele Grke; one nisu bile djevice vestalke i Quatrefages
2
, koji o
tome kazuje, biljei kako su ene u San-Giulianou sve do danas poznate kao najljepe na tom
otoku pa ih umjetnici koriste kao modele. No u gornjim sluajevima dvojbenost dokaza je oita.
Svakako vrijedi navesti sljedee sluajeve, iako se tiu divljaka, zbog njihove neobinosti.
Gosp. Winwood Reade me obavjeuje da su Jolofi, crnako pleme na obali zapadne Afrike,
"uveni sa svoga mahom krasnog izgleda." Jedan njihov prijatelj zapitao je jednoga: Kako to da
svatko koga sam meu vama sreo, ne samo muakarci nego i ene, tako krasna izgleda? Jolof je
odvratio: "To je lako objasniti: odvajkada je u nas obiaj probrati najrunije nae ropkinje i
prodati ih." Tu valja dodati da su sve ropkinje ujedno sulonice. Da bi prema miljenju tog crnca,
bilo ono opravdano ili ne, lijep izgled njegovih suplemenika valjalo pripisati dugotrajnom
uklanjanju runih ena, ne iznenauje nas kao to bi se u prvi mah moglo uiniti, jer sam na
drugom mjestu pokazao
3
da crnci jako cijene vanost odabira u svome gajenju domaih ivotinja
a iz gosp. Readea o tome mogu pruiti dodatne dokaze.
O uzrocima koji prijee ili zaustavljaju djelovanje spolnog odabira kod divljaka. - Poglaviti su
uzroci, prvo, tzv. zajednike enidbe ili promiskuitetni spolni odnosi; drugo, edomorstvo,
218
naroito enske djece; tree, rane zaruke; i, najzad, nepotivanje ena koje se dre kao prave
ropkinje. Te etiri toke valja podrobnije razmotriti.
Oito, dokle god je sparivanje u ovjeka, ili u bilo koje druge ivotinje, preputeno sluaju,
bez odabira sa strane nekog spola, tu nee biti spolnog odabira niti uinka na potomstvo time to
su neke jedinke bile u prednosti pred drugima prilikom svog snubljenja. Tako je potvreno da
kod nekih plemena postoji praksa neega to je Sir J. Lubbock susretljivo nazvao zajednikim
enidbama, tj. svi mukarci i ene nekog plemena su muevi i ene jedni drugima. Razuzdanost
mnogih divljaka svakako je zaudno velika, ali mi se ini da je potrebno vie dokaza prije nego
posve prihvatimo da je njihovo dananje spolno openje sasma promiskuitetno. Svi oni, meutim,
koji su prouavali taj predmet iz najvee blizine
4
, i kojih je sud mnogo vredniji od mojega,
smatraju da je zajednika enidba bila izvorni i univerzalni oblik diljem svijeta, ukljuivi brak
brae i sestara. Posredan dokaz u prilog tome miljenju krajnje je snaan i oslanja se poglavito na
rodbinske nazive koji se upotrebljavaju meu lanovima istog plemena, oznaujui povezanost
samo s plemenom, ali ne i s nekim od roditelja. No taj predmet je preopsean i sloen ak za
saet prikaz ovdje pa u se ograniiti samo na nekoliko primjedbi. U sluaju zajednikih
enidaba, ili gdje je enidbena veza vrlo labava, oito je da se ne moe znati tko je otac djeteta.
Ali se ini gotovo nevjerojatnim da bi se ikad bilo moglo posve ne znati tko mu je majka,
pogotovo stoga to u mnogim plemenima ene dugo doje svoju djecu. Zato u mnogo sluajeva
nasljedna loza rauna se samo preko majke, uz iskljuenje oca. No u nekim drugim sluajevima
izraavaju se tako da se spominje samo povezanost s plemenom, uz iskljuivanje ak i majke.
ini se moguim da povezanost meu bliskim lanovima istoga barbarskog plemena, izloenih
svakovrsnim pogiblima, mora biti mnogo vanija zbog potrebe uzajamne zatite i pomoi, negoli
povezanost izmeu majke i njezina djeteta, pa je to dovelo do izraza koji iskazuju to prvo
srodstvo; ali gosp. Morgan smatra da takvo objanjenje ovdje nikako nije dostatno.
Rodbinski nazivi koji se upotrebljavaju u razliitim dijelovima svijeta, prema istom upravo
navedenom autoru, mogu se podijeliti u dvije velike skupine, u klasifikatorne i deskriptivne, - ove
posljednje upotreljavamo mi. Upravo nas klasifikatorni sustav tako snano navodi na misao da su
zajednike i ini krajnje labavi oblici enidbe prvobitno bili univerzalni. Ali koliko ja mogu
vidjeti, nije nuno na temelju toga pomiljati na apsolutni promiskuitet. Mukarci i ene mogli su
nekada, kao to je kod mnogih niih ivotinja, ulaziti u stroge iako privremene brakove za
219
pojedinano roenje, pa bi u tom sluaju dolazilo do gotovo jednako velike zbrke u oznaavanju
rodbinstva kao i u sluaju promiskuiteta. to se spolnog odabira tie, jedino je vano da se izbor
odvija prije nego se roditelji udrue, a od malog je znaenja jesu li brakovi trajali doivotno ili
samo za jednu sezonu.
Osim dokaza vezanih uz izraze za rodbinsku povezanost, drugi oblici razmiljanja ukazuju na
neko veliku prevlast zajednike enidbe. Sir J. Lubbock onaj udan i iroko rairen obiaj
egzogamije, - to znai da mukarci nekog plemena uvijek uzimaju ene iz drugog plemena, -
vrlo pronicavo objanjava komunizmom kao izvornim oblikom enidbe, pri emu neki mukarac
nije nikad dobivao enu za sebe osim kad ju je oteo iz susjednoga neprijateljskog plemena i tada
je ona, prirodno, postala samo njegovo vrijedno vlasnitvo. Odatle bi bila nastala praksa otmice
ena a zbog ugleda koji je to donosilo, naposljetku bi bilo postalo openit obiaj. Moemo
takoer, prema Sir J. Lubbocku,
5
razumjeti "nunost ispatanja za enidbu kao povredu
plemenskih obreda budui da, prema drevnim zasadama netko nema pravo sebi prisvojiti ono to
pripada cijelom plemenu." Sir J. Lubbock dalje iznosi niz injenica kojima pokazuje kako se u
stara vremena visiko potivalo ene koje su bile bezgranino slobodna ponaanja, a to je, kako on
objanjava, shvatljivo ako prihvatimo da je promiskuitet bio prvobitni i zato dugo potivan
plemenski obiaj.
6

Iako je nain razvitka brane veze nejasan, to moemo zakljuiti iz razlika u miljenju glede
vie toaka izmeu trojice autora koji su to najvie prouili, naime, gosp. Morgana, gosp.
M'Lennana i Sir J. Lubbocka, ipak iz gore navedenih i nekih drugih skupina dokaza ini se
sigurnim da se obiaj enidbe postupno razvio i da je gotovo promiskuitetno openje bilo vrlo
raireno diljem svijeta. Iapk, po analogiji s niim ivotinjama, osobito s onima koje su u
klasifikaciji ovjeku najblie, ne vjerujem da je taj obiaj prevladao u nekome krajnje dalekom
periodu kad se ovjek na zoolokoj ljestvici tek bio dokopao svoga sadanjeg poloaja. ovjek je,
kao to sam pokuao pokazati, zasigurno potekao od nekoga majmunolikog stvora. Kod
dananjakih majmuna (Quadrumana), koliko njihove obiaje poznajemo, poznato je da su
mojaci nekih vrsta monogamni ali sa enkama ive samo jedan dio godine, kao to je kako se
ini kod orangutana. Neke vrste, primjerice neki indijski i ameriki majmuni, strogo su
monogamni i cijele godine ive sa svojim enkama. Ostali su poligamni, kao gorila i neke
amerike vrste, i svaka porodica ivi odvojeno. ak i kad je tako, porodice koje nastavaju neku
220
oblast vjerojatno se do neke mjere drue. impanze, na primjer, povremeno se okupljaju u
goleme opore. S druge strane, neke vrste jesu poligamne ali vie mujaka, svaki sa svojom
enkom, ive zajedno, kao to je kod nekih vrsta pavijana.
7
Prema onomu to znamo o
ljubomori kod svih majmunskih mujaka, gdje su mnogi od njih posebno opremljeni za borbu sa
svojim suparnicima, moemo zaista zakljuiti da je promiskuitet u prirodnom stanju stvar krajnje
nevjerojatna. Sparivanja moda i nisu bila za cijeli ivot nego samo za pojedinu sezonu pa, ipak,
ako su najjai i najbolji mujaci, koji su bili u stanju braniti ili inae pomagati svoje enke i
mladunad, odabirali najprivlanije enke, za djelovanje spolnog odabira bilo je to dovoljno.
Prema tome, gledamo li dosta unatrag u prolost, krajnje je nevjerojatno da su prvi mukarci i
ene ivjeli u promiskuitetu. Sudei prema drutvenim navikama ovjeka kakav je sada, i prema
veini divljaka koji su poligamisti, vrlo je vjerojatno stajalite da su prvobitno mukarci izvorno
ivjeli u malim zajednicama, svaki s vie ena koliko ih je mogao uzdravati i pribaviti, koje je
ljubomorno uvao protiv svih drugih mukaraca. Ili je moda ivio s vie ena nasamo, kao
gorila, jer svi uroenici "se slau da samo jedan odrasli mukarac bude u skupini; kad mladi
odraste, nastane borba oko prevlasti i najjai, ubijanjem ili otjerivanjem ostalih, uspostavlja sebe
kao glavu zajednice."
8
Mlai mukarci koji su tako izbaeni lutali unaokolo, kad bi konano
pronali partnera, prijeili su odve blisko mijeanje unutar granica iste obitelji.
Premda su divljaci danas krajnje razuzdani i premda su zajednike enidbe moda nekada
openito prevladavale, ipak mnoga plemena imaju neki oblik braka ali je on labaviji nego kod
civiliziranih naroda. Kao to smo maloprije utvrdili, gotovo svi plemenski voe ive u poligamiji.
Ima, meutim, plemena, gotovo na dnu ljestvice, koja su strogo monogamna. Tako je kod
Veddaha na Cejlonu. Prema Sir J. Lubbocku,
9
oni imaju izreku "da mua i enu samo smrt moe
rastaviti." Jedan pametni kanadski poglavica, naravno poligamist, "strahovito se sablaznio nad
barbarizmom da ovjek ivi samo s jednom enom i da se ne rastavi sve do smrti." To je, ree,
"upravo onako kako je kod Wanderoo majmuna (Macaca silena, o. pr.). Jesu li divljaci koji sada
imaju neki oblik, bilo poligamnog ili monogamnog, braka takvi od prvobitnih vremena ili su se
vratili na neki oblik enidbe poto su proli kroz stadij promiskuiteta, ovdje ne bih htio pogaati.
edomorstvo. - Ta je praksa sada vrlo rairena diljem svijeta i ima razloga vjerovati da je jo
vie prevladavala u prvobitna vremena.
10
Barbarima je teko uzdrati sebe i svoju djecu pa je
221
jednostavno izlaz u ubijanju djece. U Junoj Americi neka plemena, kao to tvrdi Azara, noko
su unitavali toliko muke i enske djece, da su doli na rub istrebljenja. Poznato je da su ene na
Polinezijskom otoju ubijale etvero, petero ili ak do desetero svoje djece i Ellias nije mogao
pronai nijednu koja nije ubila barem jedno. Tamo gdje vlada edomorstvo borba za opstanak bit
e utoliko manje otra i svi lanovi plemena imat e gotovo podjednake izglede za podizanje
nekolicine preivjele djece. U veini sluajeva unitava se vie ensku nego muku djecu jer je
jasno da su ovi potonji za pleme vrlo vrijedni jer e ga kao odrasli moi braniti i uzdravati. No
muke to ih ene imaju s othranjivanjem djece, njihov dosljedni gubitak ljepote, sve vea cijena
koja se davala njihovoj sretnijoj sudbini, kad ih je manje, navode same ene, pa i razni
istraivai, kao dodatne razloge za edomorstvo. U Australiji, gdje je ubijanje enske djece vrlo
raireno, Sir G. Grey je procijenio da uroenica spram uroenika ima u omjeru 1 : 3; drugi, pak,
kau 2 : 3. U nekome selu na istonom rubu Indije pukovnik Macculloch nije naao ni jedno
ensko dijete.
11

Kad je zbog ubijanja enske djece vrlo opao broj ena, prirodno je nastao obiaj otimanja ena
iz susjednih plemena. Sir J. Lubbock, meutim, kao to smo vidjeli, tu pojavu poglavito pripisuje
negdanjem postojanju zajednike enidbe zbog koje su mukarci otimali ene iz drugih plemena
kako bi ih imali kao svoje vlasnitvo. Moe se meu dodatne uzroke navesti i to to su takve
zajednice bile vrlo malene pa je u tom sluaju esto nedostajalo ena raspoloivih za brak. Da je
obiaj otmice bio vrlo rairen u negdanja vremena, ak u predaka civiliziranih naroda, jasno
pokazuju mnogi sauvani udni obiaji i ceremonije o kojima je gosp. M'Lennan dao vrlo
zanimljivih podataka. "Stari svat" naih dananjih enidaba, ini se, da je izvorno bio glavni
pomaga mladoenje u inu otmice. No tako dugo dok su mukarci redovno pribavljali svoje
ene silom ili lukavstvom, vjerojatno nisu odabirali privlanije ene nego su bili sretni ako su se
dokopali bilo kakve. Ali im je postupak pribavljanja ena iz drugog plemena krenuo putem
razmjene, kao to je sada na mnogim mjestima, nabavljalo se openito privlanije ene. Trajno,
pak, mijeanje meu plemenima koje neizbjeno proizlazi iz bilo kojeg oblika takva obiaja
teilo je da svi stanovnici koji nastavaju neku zemlju postanu po svojstvima gotovo jednoliki i to
bi bilo uvelike ometalo spolni odabir u porastu razlika meu plemenima.
Manjak ena kao posljedica ubijanja enske djece dovodi takoer do jedne druge prakse, naime
do poliandrije koja je jo uvijek uobiajena u nekim dijelovima svijeta i koja je nekada, kao to
222
misli M'Lennan, bila gotovo univerzalna. No u to su posumnjali gosp. Morgan i Sir J.
Lubbock.
12
Kad god su dvojica ili vie mukaraca prisiljeni oeniti se za jednu enu, tada je
sigurno da su sve ene u plemenu ve udane i tada sa strane mukaraca nema nikakva odabira
privlanijih ena. Ali u takvim okolnostima nedvojbeno je da e ene imati mogunost izbora, a
one e dati prednost privlanijim mukarcima. Azara, na primjer, opisuje kako se neka Gvajanka
cjenka oko raznoraznih povlastica prije nego to prihvati jednoga ili vie mueva; a mukarci
stoga posveuju neobinu panju svome izgledu.
13
Vrlo runi mukarci moda e ukupno
stradati u dobijanju ene, ili e neku dobiti kasno u ivotu, ali zgodniji mukarci, premda vrlo
uspjeni u dobijanju ena, nee ipak, kao to emo kasnije vidjeti, ostaviti vie potomstva da ono
naslijedi njihovu ljepotu od manje zgodnih mueva te iste ene.
Rane zaruke i ensko ropstvo. - U mnogih divljaka obiaj je zaruivanje djevojica dok su jo u
djetinjoj dobi i time se djelotvorno spreava izbor na temelju sklonosti s bilo koje strane ovisno o
osobnom izgledu. Ali to ne prijei da moniji mukarci privlanije ene kasnije ne ukradu ili
silom ugrabe njihovim muevima, to se esto deava u Australiji, Americi i drugim dijelovima
svijeta. Iste posljedice s obzirom na spolni odabir slijedit e do neke mjere kad se ene gotovo
iskljuivo vrednuju kao roblje ili teglea marva, kao to je sluaj kod veine divljaka. Mukarci,
pak, u sva vremena davali su prednost najzgodnijim ropkinjama u skladu sa svojim mjerilom
lijepoga.

Vidimo dakle da kod divljaka prevladavaju neki obiaji koji uvelike ometaju, ili posve
zaustavljaju, djelovanje spolnog odabira. S druge strane, uvjeti ivota kojima su divljaci izloeni i
neke njihove navike pogoduju prirodnom odabiru, a on vazda ide zajedno sa spolnim odabirom.
Poznato je da divljaci trpe od uzastopnih tekih opih gladi; oni ne poveavaju svoju hranu
umjetnim sredstvima; oni se rijetko odriu enidbe
14
i openito se ene mladi. Dosljedno tome,
povremeno su podvrgnuti otroj borbi za opstanak i preive samo povlateni.
Vratimo li se na prvobitna vremena kad su ljudi samo dvojbeno u potpunosti bili dostigli razinu
ljudskosti, oni su tada vjerojatno ivjeli, kao to smo ve utvrdili, bilo kao poligamisti bilo
povremeno kao monogamisti. Sudei po analogiji, njihovo spolno openje tada nije bilo
promiskuitetno. Nema sumnje, oni su branili svoje ene kako su najbolje mogli od svakovrsnih
223
neprijatelja i vjerojatno lovili za uzdravanje njih i njihova poroda. Najmoniji i najsposbniji
mukarci bili su najuspjeniji u borbi za ivot i u pribavljanju privlanih ena. U tome ranom
periodu ljudski preci, budui da su imali slabane sposobnosti razmiljanja, nisu predviali
dogaaje daleko unaprijed. Vie su se ravnali po svojim nagonima a po razumu manje nego to je
to u dananjih divljaka. U tom periodu oni su jo nisu bili djelomino izgubili jedan od najjaih
nagona, koji je tako openit svih niih ivotinja, naime ljubav prema svom mladom porodu. i
prema tome nisu imali edomorstva. Tu nije bilo umjetnog pomanjkanja ena pa nije dolo ni do
poliandrije; nije bilo ni ranih zaruka, spram ena nije se odnosilo kao spram pravih ropkinja, oba
spola, bez obzira je li netko muko ili ensko, imali su mogunost biranja, odabirali su svoje
parznere ne prema duevnoj draesti, niti prema imetku ili drutvenom poloaju, nego gotovo
iskljuivo prema izvanjskom izgledu. Svi odrasli su se enili ili udavali i sav porod, koliko je
samo bilo mogue, nastojalo se othraniti, pa je stoga borba za opstanak s vremena na vrijeme
poprimala krajnje razmjere. Odatle, u ta prvobitna vremena svi uvjeti za spolni odabir bili su
mnogo povoljniji nego u kasnijem periodu kad je ovjek u svojim intelektualnim moima
uznapredovao, ali je nazadovao u svojim nagonima. Zato, to god je utjecaj spolnog odabira bio
kadar proizvesti glede razluivanja ljudskih rasa, te glede razdvajanja ovjeka od viih majmuna
(Quadrumana), taj utjecaj bio je mnogo moniji u vrlo dalekom periodu, nego to je danas.

Kako djeluje spolni odabir u ovjeanstvu. - Kod prvobitnih ljudi, pod povoljnim uvjetima o
kojima smo upravo govorili, i kod onih divljaka koji u dananje vrijeme sklapaju bilo kakve
enidbene veze (ali podlone veem ili manjem ometanju ovisno o obiajima enskog
edomorstva, ranih zaruka, itd.), spolni odabir djeluje vjerojatno onako kako slijedi. Najjai i
najsnaniji mukarci, - oni koji najbolje mogu braniti i lovom prehraniti svoje obitelji i u kasnija
vremena glavari ili poglavice, - oni koji su opremljeni najboljim orujem i koji imaju najvie
imetka, primjerice vie pasa ili drugih ivotinja, uspjeniji su u othranjivanju veeg broja
potomstva od onih koji su slabiji, siromaniji i nii lanovi istog plemena. Stoga ne moe biti
dvojbe da su takvi mukarci openito mogli birati najprivlanije ene. Sve do u novije vrijeme,
kao to sam uo od gosp. Mantella, gotovo svaka djevojka na Novom Zelandu, koja je zgodna, ili
se vidi da e biti zgodna, postaje tapu za nekog poglavicu. Kod Kafira, kao to tvrdi gosp. C.
Hamilton,
15
"poglavice openito probiru ene miljama unaokolo i vrlo su ustrajni u uspostavi ili
224
potvrivanju svoje povlastice." Vidjeli smo da svaka rasa ima svoje poimanje ljepote i znamo da
je ovjeku prirodno diviti se svakoj osobitosti u domaih ivotinja, odijevanju, ukrasu i osobnom
izgledu kad god idu onkraj obinih dosega. Ako je ovih nekoliko prethodnih postavki
prihvatljivo, a ne vidim da su dvojbene, bilo bi neobjanjivo kad odabir privlanijih ena sa
strane monijih mukaraca u nekom plemenu, koji othranjuju prosjeno vie djece, ne bi nakon
velikog broja narataja do neke mjere preinaio svojstva tog plemena.
Kod naih domaih ivotinja, kad se neka tua rasa uvede u novu zemlju, ili kad je neka
domaa rasa dugo i brino uzgajana, bilo za uporabu ili ukras, utvreno je da nakon mnogih
narataja doivi, gdje god se usporeivanje moglo obaviti, veu ili manju promjenu. To slijedi iz
nesvjesnog odabira tijekom dugog niza narataja, - to znai uvanja najpoeljnijih jedinki, - bez
ikakve elje ili oekivanja takvog rezultata sa strane uzgajivaa. Isto tako, ako dva paljiva
uzgajivaa tijekom mnogo godina uzgajaju ivotinje iste porodice, i ne usporeuju ih meusobno
ili sa zajednikim mjerilom, utvreno je da su poslije nekog vremena, na iznenaenje svojih
vlasnika, postale malko drukije.
16


Svaki uzgajiva, kao to je dobro rekao Von Nathusius, utisnuo je u svoje ivotinje znaaj
svoga vlastitog duha - svoj ukus i rasuivanje. Koji razlog, onda, da se navede zato slini
rezultati ne bi trebali slijediti iz dugotrajnog odabira najljepih ena koji provode nukarci
pojedinih plemena iamjui mogunost podizanja do zrelosti veeg broja djece? Bio bi to
nesvjesni odabir jer bi se uinak postizao neovisno o bilo kakvoj elji ili oekivanju sa strane
mukaraca koji su vie voljeli jedne ene nego druge.
Pretpostavimo da se pripadnici nekog plemena, koje provodi neki oblik enidbe, nasele na
nekom nezauzetom prostoru; ubrzo, oni bi se razbili u posebne horde koje e meusobno biti
odvojene raznim zaprekama i jo uinkovitije neprestanim ratovima sa svim barbarskim
narodima. Horde bi stoga bile izloene neznatno razliitim ivotnim uvjetima i navikama i prije
ili kasnije bi se u nekome malom stupnju razlikovale. Kad se to dogodi, svako odvojeno pleme za
sebe e oblikovati poneto razliito mjerilo ljepote;
17
i tada e poeti djelovati nesvjesni odabir
putem monijih i vodeih divljaka kojima se vie sviaju jedne ene nego druge. Time e,
prvotno vrlo siune, razlike meu plemenima postupno i neizbjeno rasti u sve veem i veem
stupnju.

225
Kod ivotinja u prirodnom stanju, mnoge osobine vlastite mujacima, primjerice veliina,
snaga, posebna oprema, odvanost i borbenost, postignute su putem zakona borbe. ovjekovi
poluljudski preci, poput njihovih roaka majmuna (Quadrumana), gotovo sigurno bili su
preinaeni na isti nain i kao to se sada divljaci bore za posjedovanje svojih ena, slian proces
odabira u veem ili manjem stupnju se dogodio do naih dana. Drukije osobine vlastite
mujacima niih ivotinja, kao svijetle boje i razni ukrasi, stekli su privlaniji mujaci jer su ih
vie voljele enke. Ima, meutim, iznimaka kad su mujaci, namjesto da su bili odabirani, bili
odabirai. Takve sluajeve prepoznajemo kod enki koje su daleko ukraenije od mujaka, - a
svoje ukrasne osobine prenosile su iskljuivo ili poglavito na svoje ensko potomstvo. Jedan
takav sluaj opisan je u redu kojemu pripada i ovjek, naime kod majmuna Rhesusa.
Mukarac je tjelesno i duhovno moniji od ene i u divljem stanju on je dri u kudikamo
bijednijem stanju suanjstva nego to to rade mujaci bilo koje druge ivotinje; stoga ne zauuje
to je on zadobio mo odabira. ene su posvuda svjesne vrijednosti svoje ljepote i kad imaju
sredstava vie nego mukarci uivaju u ukraavanju samih sebe svakovrsnim uresima. One
posuuju pera ptijih mujaka, kojima je priroda okitila taj spol da oarava enke. Budui da su
ene dugo bile odabirane zbog ljepote ne iznenauje nas da su neke od uzastopnih varijacija bile
prenesene na ogranieni nain i da su stoga svoju ljepotu prenosile u neto viem stupnju na svoje
ensko, nego na muko potomstvo. Stoga su, kao to e veina potvrditi, ene postale ljepe od
mukaraca. ene, ipak, zasigurno prenose veinu svojih osobina, ukljuivi ljepotu, svome
potomstvu obaju spolova tako da neprestano povlaivanje privlanijih ena sa strane mukaraca
svih rasa, sukladno njihovu mjerilu ukusa, tei preinaiti na isti nain sve pripadnike obaju
spolova koji ine neku rasu.
to se tie drugih oblika spolnog odabira (koji je kod niih ivotinja ponajvema vrlo openit),
naime kad odabiru enke, prihvaajui samo one mujake koji ih najvie uzbuuju ili oaravaju,
imamo razloga pomiljati da je tako bilo i kod prvobitnih ljudskih predaka. Vrlo je vjerojatno da
mukarac duguje svoju bradu, pa moda i neke druge znaajke, nasljeu od drevnog pretka koji
je tako zadobio svoje ukrase. Ali taj nain odabira moda je prigodice djelovao i u kasnija
vremena jer u vrlo barbarskih plemena ene imaju vie moi u odabiru, odbacivanju i iskuavanju
njihove ljubavi ili nakon toga u mijenjanju mueva, nego to bi se oekivalo. Budui da je to
toka od stanovite vanosti, pruit u taj dokaz koliko sam ga bio u stanju prikupiti.
226
Hearne opisuje kako je neka ena u jednome od plemena arktike Amerike ponovljeno
ostavljala mua i odlazila s ljubavnikom; a kod Karuasa iz J. Amerike, kao to tvrdi Azara, pravo
na razvod je apsolutno. Kod Abiponesa kad neki mukarac izabere enu zapone cjenkanje s
roditeljima oko cijene. No "esto se dogodi da djevojka opozove ono to je ve dogovoreno
izmeu roditelja i enika, jogunasto odbacivi svaku pomisao o toj enidbi." Ona esto pobjegne,
sakrije se i tako enika izigra. Ma otocima Fidi mukarac se ene, koju eli, doepa stvarno ili
toboe na silu, ali stigavi u kuu svog omiara, ako ne pristaje na brak, obrati se nekome tko je
moe obraniti; ako je, pak, zadovoljna, stvar se smjesta sredi. U Ognjenoj zemlji neki mladi
najprije dobije pristanak roditelja poto im je uinio neku uslugu, a zatim nastoji ugrabiti
djevojku, ali ako ona nee, sakrije se u umu a njezin oboavatelj okrutno se izmui u potrazi za
njom i obustavlja potragu, ali to se rijeko dogodi. Kod Kalmuksa redovito postoji borba izmeu
mlade i mladoenje, pri emu se spram mlade kree poteno pa je Clarke ustvrdio da nema
primjera gdje je neka djevojka oteta, a da nije imala posebnu sklonost prema otmiaru. Takvo
utrkivanje pri zasnivanju braka postoji i u divljih plemena Malajskog otoja i prema kazivanju M.
Bouriena, kao to primijeuje Sir J. Lubbock, ta utrka ne ovisi o hitrosti, niti je borba snage,
nego stoji do sree mladia da se svidi svojoj uenoj zarunici.
Vratimo se ponovno u Afriku: Kafiri kupuju svoje ene i oevi esto tuku svoje keri ako ne
ele prihvatiti odabranog mua, ali ipak iz mnogih injenica, o kojima govori vl. gosp. Shooter,
je jasno da one imaju znatnu mo izbora. Tako se znalo da neki vrlo runi, a bogati mukarci,
nisu uspjeli pridobiti ene. Prije nego to pristanu na zaruke, prisile mukarce da se pokau
najprije sprijeda, zatim straga i pokau kako hodaju. Bilo je sluajeva da su obeane jednome
mukarcu pa da nerijetko pobjegnu s ljubavnikom. U primjeru srozanih stanovnica prauma J.
Afrike kad neka djevojka doraste do zrelosti a da jo nije zaruena, to nije est sluaj, njezin
ljubljeni mora proi provjeru njezinu, kao i njenih roditelja.
18
Gosp. Winwood Reade proveo je
za mene ispitivanja kod crnaca zapadne Afrike i obavjeuje me da ene, barem u inteligentnijih
poganskih plemena, bez ikakve tekoe dobiju mueve koje ele iako se smatra neenstvenim da
neka predloi mukarcu da je oeni. Oni su sasma sposobni za zaljubljivanje i stvaranje njenih,
strasnih i vjernih veza.
Vidimo dakle da ene kod divljaka i nisu u tako jadnom stanju glede braka kao to se esto
pretpostavljalo. One smiju mamiti mukarce koji im se sviaju a kadikad odbiti one koje ne vole,
227
bilo prije bilo nakon enidbe. Kad davanje prednosti sa strane ena traje neprekidno dugo u
jednom smjeru, na kraju e utjecati na osobine plemena jer ene obino ne biraju samo zgodne
mukarce, prema svome ukusu, nego one koji su istodobno najsposobniji braniti ih i uzdravati.
Takvi dobro osigurani parovi openito podiu vie potomstva od loije opskrbljenih. Isti rezultat
e u jo izraenijoj mjeri uslijediti ako oboje odabire, to jest ako privlaniji i u isto vrijeme
moniji mukarci mogu birati i biti birani od privlanijih ena. A ta dva oblika odabira, ini se,
stvarno su bila, bilo to istodobno ili ne, u ovjeanstvu, naroito u ranijijim periodima nae duge
povijesti.
S obzirom na spolni odabir, sada emo malko podrobnije promotriti neke znaajke kojima se
razne ljudske rase razlikuju jedna od druge i od niih ivotinja, to jest veu ili manju odsutnost
tjelesne dlakavosti i boju koe. Ne drimo potrebnim ita rei o velikoj razlici u obliku lica
lubanje kod razliitih rasa jer smo vidjeli u prolom poglavlju koliko su u tom pogledu razliita
mjerila ljepote. Do tih osobina vjerojatno je dolo putem spolnog odabira ali nemamo na osnovu
ega prosuditi, barem koliko ja to mogu, je li u tome poglavitu ulogu imala muka ili enska
strana. Ve su razmotrili takoer i glazbene sposobnosti ovjeka.

Odsutnost dlaka na tijelu i njihov razvitak na licu u na glavi. - Na temelju prisutnosti vunaste
dlake (lanugo) kod ljudskog ploda i rudimentarne dlakavosti koja izbije po tijelu u vrijeme
sazrijevanja, moemo zakljuiti da je ovjek potekao od neke ivotinje koja j pri roenju bila
dlakava i takva ostajala za cijelog ivota. Gubitak dlakavosti za ovjeka je nezgodan i vjerojatno
tetan ak u vruem podneblju jer se tako izlae naglom hlaenju, osobito za kina vremena. Kao
to gosp. Wallace primijeuje, uroenici u svim zemljama rado zatiuju svoja gola lea i
ramena nekim laganim pokrivalom. Nitko i ne pomilja da ovjek od nepokrivene koe nije imao
neku izravnu prednost pa da njegovo tijelo nije moglo izgubiti dlaku prirodnim odabirom.
19
I
kao to je pokazano u prethodnom poglavlju, nemamo razloga vjerovati da bi do toga bilo dolo
pod izravnim djelovanjem uvjeta kojima je ovjek bio dugotrajno izloen, odnosno da je to
posljedica korelacija u razvitku.
Odsutnost tjelesne dlakavosti donekle je sekundarna spolna oznaka jer u svim dijelovima
svijeta ene su manje dlakave od mukaraca. Zato moemo s razlogom pretpostaviti da je to
oznaka koja je dobivena putem spolnog odabira. Znamo da su lica nekih vrsta majmuna, i velike
228
povrine na stranjem kraju tijela u drugih vrsta, bez dlake i to zasigurno moemo pripisati
spolnom odabiru jer te povrine nisu samo ivih boja, nego su ponekad, primjerice u mujaka
mandrila i u enki rhezusa, ivlje obojene u jednog nego u drugog spola. Kao to sam doznao od
gosp. Bartletta, postupno dok te ivotinje postaju sve zrelije, gole povrine, u odnosu na veliinu
njihova tijela, postaju sve vee. U tim sluajevima, kako se ini, dlaka je nestala ne zato da budu
gola, nego da tako boja koe bolje doe do izraaja. Isto tako su glava i vrat kod ptica lieni perja
putem spolnog odabira da se pokae jarko obojena koa.
Budui da ena ima na tijelu manje dlake nego mukarac, i budui da je tako u svih rasa,
moemo zakljuiti da su nai enski polu-ljudski preci prvo bili djelomino lieni dlake i da se to
dogodilo u nekome krajnje dalekom periodu prije nego to su se razliite rase razile od
zajednikog debla. Kako su nae enske pretkinje tu novu oznaku ogoljelosti stekle postupno, one
mora da su je prenosile u gotovo podjednakom stupnju na svoje potomstvo obaju spolova, tako
da to prenoenje, kao to je i u sluaju mnogih ukrasa kod sisavaca i ptica, nije bilo omeeno ni
prema dobi ni po spolu. Nita nema udno to su majmunoliki ovjekovi preci djelomino
izgubili dlaku koju su doivljavali kao ukras, jer vidjeli smo kako se kod raznovrsnih ivotinja
mnotvo udnih tako doivljavanih oznaka odgovarajue preinailo putem spolnog odabira. Niti
je udno to se na taj nain mogla stei i neka lagano tetna oznaka, jer znamo za takav sluaj
glede perja nekih ptica i rogova nekih jelena.
enke nekih ovjekolikih majmuna, kao to je utvreno u jednome od prethodnih poglavlja,
neto su manje dlakave po donjoj povrini nego mujaci i to nas upuuje kako je mogao zapoeti
proces ogoljavanja. to se tie dosega tog procesa pomou spolnog odabira, sjetimo se
novozelandske izreke "nema ene za rutavca." Svatko tko je vidio fotografije neke sijamske
kosmate obitelji shvatit e koliko je krajnost suprotna pretjeranoj dlakavosti smijeno odvratna.
Stoga je sijamski kralj morao podmititi nekog mukarca da uda prvu kosmatu enu u obitelji koja
je prenijela tu oznaku na svoje potomstvo jednoga i drugog spola.
20

Neke rase dlakavije su od drugih, naroito s muke strane, ali ne smije se pomisliti da su
dlakavije rase, primjerice Europljani, potpunije sauvali prvobitno stanje nego gole rase,
primjerice Kalmuki ili Amerikanci. Vjerojatnije je miljenje da je dlakavost onih prvih
djelomino vrnue (reverzija) jer su oznake koje su koje su se dugo nasljeivale uvijek sklone
vraanju. Ne ini se da je do tog vrnua dolo pod utjecajem hladnog podneblja, osim moda kod
229
crnaca koji su se tijekom vie narataja podizali u Sjedinjenim Dravama,
21
i moda kod
Ainaca koji nastavaju sjeverne otoke Japanskog arhipelaga. Ali zakoni nasljeivanja toliko su
sloeni da smo rijetko u stanju razumjeti njihovo djelovanje. Ako je vea dlakavost posljedica
vrnua, bez utjecaja bilo kojeg oblika odabira, krajnja varijabilnost te oznake prestaje biti
vrijedna spomena, ak u granicama jedne te iste rase.
to se tie brade, pogledamo li ponovno na svojeg najboljeg vodia, naime majmune
(Quadrumana), podjednako dobro razvijene brade nalazimo kod obaju spolova mnogih vrsta, dok
su kod drugih ograniene samo na mujake, ili su kod njih razvijeneije negoli kod enki. Na
temelju te injenice, i na temelju udnog rasporeda, kao i sjajnih boja dlake uokolo glave mnogih
majmuna, kao to smo ve objasnili, vrlo je vjerojatno da su mujaci putem spolnog odabira prvo
stekli bradu kao ukras, a onda su je uglavnom prenijeli, u jednakoj ili gotovo jednakoj mjeri, na
svoje potomstvo obadvaju spolova. Eschricht
22
nam svjedoi da je u ovjeka enski i muki plod
vrlo dlakava lica, osobito oko ustiju a to pokazuje da smo potekli od nekog pretka u kojega su
imala bradu oba spola. Tako se ve na prvi pogled ini vjerojatnim da je mukarac sauvao svoju
bradu ve od nekoga vrlo ranog perioda dok je ena bradu izgubila u isto vrijeme kad joj je tijelo
postalo gotovo golo. ini se da je ak i boja brade u ljudi naslijeena od nekoga majmunolikog
pretka jer kad god postoji razlika u tonu izmeu kose i brade, brada je svjetlije obojena u svih
majmuna i u ovjeka. Nema manje nevjerojatnosti da su mukarci svih rasa zadrali svoje brade
od prvobitnih vremena nego u sluaju tjelesne dlakavosti jer kod onih majmuna (Quadrumana), u
kojih mujaci imaju vee brade nego enke, to se u punini razvije tek u zrelosti , a ovjeanstvu
su se mogli prenijeti jedino samo kasniji razvojni stadiji. Stoga moramo uzeti u obzir sadanje
stanje, naime, da su nai djeaci, prije zrelosti, jednako bez brade kao i djevojice. S druge strane,
velika raznolikost u bradi unutar iste rase i u razliitim rasama ukazuje na vrnue koje se
pojavljuje. Koliko god je moda tako, ne smijemo zanemariti udio to ga je tijekom kasnijih
vremena mogao imati spolni odabir jer znamo da se kod divljaka mukarci bezbradih rasa
beskrajno mue kako bi uklonili i najmanju dlaicu na svome licu, kao neto mrsko, dok su
mukarci bradatih rasa na svoje brade silno ponosni. U tim osjeajim ene, nema sumnje,
sudjeluju pa ako je tako, spolni odabir teko da ne bi bio uspio uiniti neto u tom pogledu
tijekom kasnijih vremena.
23

230
Svakako, teko je prosuditi koliko dugo je tekao razvoj nae kose. Eschricht
24
tvrdi da je kod
ljudskog ploda dlaka na licu tijekom petog mjeseca dulja od kose na glavi a to ukazuje da su nai
polu-ljudski preci imali dugake uvojke koji su dosljedno tome bili kasna steevina. Na isto to
ukazuje golema razlinost u duljini kose u razliitih rasa: u crnaca kosa je jednostavno kovravi
prekriva, u nas je vrlo duga a u amerikih uroenika nerijetko dopire sve do zemlje. Neke vrste
semnopiteka (Semnopythecus) imaju glavu pokrivenu umjereno dugakom dlakom koja
vjerojatno slui kao ukras i steena je putem spolnog odabira. Isto miljenje moe se protegnuti i
na ovjeka jer nam je poznato da duge pletenice izazivaju danas i da su izazivale u prolosti
veliko udivljenje, kao to proizlazi iz djela gotovo svih pjesnika. Sv. Pavao kae "ako ena ima
dugu kosu, to joj je slava njezina" (eni je dika ako je goji, hrv. prijevod 1 Kor 11, 15 - o. pr.) a
vidjeli smo kako je u Sjevernoj Americi neki poglavica bio izabran samo zbog duine svoje kose.

Boja koe.- Najbolji dokaz da je boja koe preinaavana putem spolnog odabira nemamo u
ovjeanstvu jer se spolovi u tom pogledu ili ne razlikuju ili se aneznatno i dvojbeno razlikuju. S
druge strane, znamo iz mnogih injen ica o kojima smo ve govorili da mukarci svih rasa boju
koe smatraju kao najvaniji dio svoje ljepote tako da je to osobina koja se morala isto tako
preinaavati putem odabira, kao to se u bezbroj sluajeva dogodilo kod niih ivotinja. Na prvi
pogled ini se udovinom pomisao da je crnina crnaca zadobivena spolnim odabirom, ali to je
miljenje poduprto razliitim analogijama i poznato nam je da se crnci dive svojoj crnoj boji. Kod
sisavaca, kad se spolovi u boji razlikuju, mujaci su esto crni ili mnogo tamniji nego enke a to
ovisi jedino o obliku nasljeivanja prenosi li se ta ili neka druga boja na oba spola ili samo
jednome spolu. Barem je smijena slinost kao ugljen crne koe Pithecia satanas, njezinih bijelih
kolutajuih bjeloica i dlake koja se skupila na vrhu glave, nekome crncu u malome.
Razliite vrste majmuna mnogo vie se razlikuju po boji lica nego je to u ljudskim rasama pa
imamo dobra razloga vjerovati da su crvena, plava, narandasta, gotovo bijela i crna nijansa
njihove koe, ak i onda kad su zajednike u oba spola, pa i arke boje njihova krzna, te ukrasni
pramenovi oko glave, steeni putem spolnog odabira. Budui da se novoroenad najrazliitijih
rasa ni priblino u boji ne razlikuje onoliko koliko se kasnije razlikuju odrasli, iako su im tijela
posvema liena dlake, imamo slabanu naznaku da su boje razliitih rasa steene nakon to je bila
izgubljena dlakavost, a to se, kao to smo ve rekli, dogodilo u nekome vrlo ranom periodu.
231

Saetak. - Smijemo zakljuiti da su, u usporedbi istih osobina u ene, vee mukarevo tijelo,
snaga, odvanost, borbenost i ak energija, bili steeni tijekom prvobitnih vremena i da su se
naknadno poveavali, poglavito putem borbi suparnikih mujaka za dobivanje enki. Vea
intelektualna snaga i pronalazaka sposobnost u mukarca vjerojatno je nastala prirodnim
odabirom u kombinaciji s nasljednim uincima navike, jer su najsposobniji mukarci bili
najuspjeniji u obrani i prehrani sebe samih, svojih ena i djece. Koliko nam krajnja zamrenost
predmeta doputa prosuditi, ini se da su nai muki majmunoliki preci stekli bradu kao ukras za
oaravanje ili uzbuivanje suprotnog spola, i da su je prenijeli mukarcu kakav je danas. Oito je
da su enke prve izgubile dlakavost u smislu spolnog uresa, ali su one tu osobinu prenijele gotovo
podjednako na obadva spola. Nije nevjerojatno da su enke bivale preinaene i u drugim
obzirima radi iste svrhe i istim sredstvima tako da su zadobile slai glas i da su postale ljepe od
mukaraca.
Posebnu pozornost zasluuje to su kod ovjeanstva svi uvjeti za spolni odabir bili mnogo
pogodniji u vrlo ranom periodu, kad je ovjek tek bio dosegao prag ljudskosti, negoli u kasnija
vremena.- Jer on se tada, sa sigurnou moemo zakljuiti, vie vodio svojim nagonskim
strastima, a manje predvianjem ili razumom. On tada nije bio tako strano raskalaen kao to su
to mnogi divljaci danas i svaki je mujak ljubomorno uvao svoju ensku ili ene. Tada nisu
imali edomorstva niti su sa enama postupali naprosto kao s upotrebljivim ropkinjama, a nisu ih
ni zaruivali u djetinjstvu. Zato, to se spolnog odabira tie, moemo zakljuiti da su se ljudske
rase uglavnom razluile u vrlo davno vrijeme i taj zakljuak baca svjetlo na vanu injenicu da su
se u vrlo drevnom periodu, za koji jedva da imamo kakva podatka, ljudske rase ve poele
razlikovati priblino onoliko ili gotovo onoliko koliko se danas razlikuju.
Gledita koja su ovdje iznesena, s obzirom na udio to ga je u povijesti ovjeka odigrao spolni
odabir, zahtijevaju znanstvenu tonost. Onaj tko ne prihvaa to djelovanje u dluaju niih
ivotinja, otklonit e sve to sam potom napisao u poglavlju o ovjeku. Nismo u stanju rei da je
ova, a ne ona, znaajka tako preinaena; pokazali smo, ipak, da se ljudske rase razlikuju, jedna od
druge i od svojih najbliih srodnika meu niim ivotinjama, po nekim oznakama koji im u
njihovim redovnim ivotnim navikama ne slue niemu i koje su, krajnje je vjerojatno, bile
preinaene putem spolnog odabira. Vidjeli smo da se ljudi kod najniih divljaka dive svojim
232
vlastitim karakteristinim osobinama, - obliku glave i lica, etvrtastim jabunim kostima,
istaknutom ili spljotenom nosu, boji koe, duini kose, odsutnosti dlake na licu ili tijelu, ili
velikoj bradi, itd. Stoga u tim i drugim takvim pojavama teko da nisu polagano i postupno imali
odluujuu ulogu moniji i sposobniji mukarci u raznim plemenima koji su uspijevali podii
najvei bnroj potomstva poto su tijekom mnogih narataja odabirali za svoje ene one s
najizrazitijim oznakama, to jest najprivlanije ene. to se mene tie, zakljuujem da je spolni
odabir, od svih uzroka koji su doveli do razlika u vanjskom izgledu ljudskih rasa, a donekle do
razlika izmeu ovjeka i niih ivotinja, bio daleko najdjelotvorniji.

Dvadeset i prvo poglavlje
OPI SAETAK I ZAKLJUAK Glavni zakljuak da je ovjek potekao od nekoga nieg oblika -
Naini razvitka - Rodoslov ovjeka - Intelektualne i moralne sposobnosti - Spolni odabir -
Zakljune primjedbe

Kratak saetak ovdje e biti dovoljan da u svijest itatelja dozove istaknutije toke ovog djela.
Mnoga ovdje dalje razmotrena gledita vrlo su nesigurna i nema dvojbe da e se neka od njih
pokazati pogrenima, ali ja sam u svakom sluaju iznio razloge koji su me vodili radije k
jednome nego drugom od njih. Smatrao sam vrijednim truda iskuati koliko naelo evolucije
osvjetljuje vrlo sloene probleme u prirodnoj povijesti ovjeka. Izmiljene injenice vrlo su tetne
za napredak znanosti jer se one esto dugo traju, ali kriva gledita, ako su poduprta s malo
dokaza, uinit e malu tetu jer svatko nalazi pravo zadovoljstvo u dokazivanju da su lana, pa
kad je to uinjeno, zatvorena je jedna staza prema zabludi dok se u isto vrijeme esto otvori put k
istini.
Poglaviti zakljuak dosegnut u ovome djelu, i sada prihvaen sa strane mnogih prirodoslovaca
koji su kadri pravo prosuditi, kae da je ovjek potekao od nekoga manje visoko organiziranog
oblika. Temelji na kojima poiva taj zakljuak nee nikada biti poljuljani jer velika slinost
izmeu ovjeka i niih ivotinja u embrionalnom razvitku, kao i u bezbroj toaka u ustrojstvu i
sastavu, vrlo visoke i neznatne vanosti, - rudimenti koje zadri i neobina vrnua kojima je
povremeno podloan, - neosporne su injenice. Dugo se za njih znalo ali, s obzirom na postanak
ovjeka, sve do nedavno nisu nam govorile nita. Sada kada su promotrene u svjetlu naeg znanja
233
o svekolikome organskom svijetu, njihovo je znaenje nepogreivo. Kad su te skupine dokaza
sagledane u meusobnoj povezanosti, - na primjer uzajamne slinosti lanova iste skupine,
njihova zemljopisna rasprostranjenost u prolosti i sadanjosti, te njihov geolok slijed, - veliko
naelo evolucije stoji jasno i vrsto uspravno. Nevjerojatno je da bi nam sve te injenice govorile
lai. Onaj koji se ne zadovoljava, poput divljaka, da prirodne pojave gleda kao neto
nepovezano, nee dalje moi smatrati da je ovjek djelo posebnog ina stvaranja. Morat e
priznati da bliska slinost, na primjer, zametka ovjeka i zametka psa - graa njegove lubanje,
udova i cijelog tijela, neovisno o uporabi kojoj pojedini dijelovi mogu biti namijenjeni, po osnovi
koja je zajednika i drugim sisavcima - povremeno ponovno pojavljivanje raznih ustrojstava, kao
nekih posebnih miia koje ovjek redovno nema, ali koje redovno imaju majmuni (Quadrumana)
- i mnotvo slinih injenica sve najjasnije navodi na zakljuak da je ovjek, zajedno s ostalim
sisavcima, su-potekao od nekoga zajednikoga pretka.
Vidjeli smo da ovjek neprestano pokazuje pojedinane razlike u svim dijelovima svog tijela
i u svojim duhovnim sposobnostima. ini se da te razlike ili varijacije izazivaju isti opi uzroci i
da se pokoravaju istim zakonima koji vrijede i kod niih ivotinja. U oba sluaja vae isti zakoni
nasljeivanja. ovjek tei brojanom poveanju bre od poveavanja sredstava za ivot; prema
tome, on je povremeno izvrgnut otroj borbi za opstanak i prirodni odabir uini sve to je unutar
njegova djelokruga. Nipoto nije neophodan slijed vrlo-izraenih varijacija sline naravi; za
djelovanje prirodnog odabira dovoljne su lagano kolebljive razlike u jedinkama. ini nam se
prihvatljivim da je u istom smjeru s prirodnim odabirom mnogo postignuto nasljednim uincima
dugotrajne uporabe i neuporabe dijelova tijela. Kad je preinaen jedan dio, drugi dijelovi e se
mijenjati po naelu korelacije, za koje imamo primjera u mnogim udnim sluajevima koreliranih
nakaznosti. Poneto je mogue pripisati izravnom i jasnom djelovanju okolinih ivotnih uvjeta,
primjerice obilju hrane, topline, vlage, i najzad, mnoge znaajke od male fizioloke vanosti,
neke dakako i od znatne vanosti, dobivene su putem spolnog odabira.
Nema sumnje, ovjek kao i svaka druga ivotinja, pokazuje ustrojstva koja mu, sudei na
temelju naega malenog znanja, sada ne slue niemu, a nisu mu sluila ni u nekom prijanjem
periodu njegova postojanja, bilo u odnosu na ope uvjete ivota, bilo nekome spolu u odnosu na
drugi spol. Ta ustrojstva ne moe se protumaiti djelovanjem nekog oblika odabira ni nasljednim
uincima uporabe ili neuporabe dijelova. Znamo, meutim, da se mnoge udne i jako-izraene
234
osobitosti u ustrojstvu povremeno pojavljuju u naih gajenih proizvoda pa ako ti neznani uzroci
koji ih proivode djeluju jednoliko, vjerojatno postanu zajedniki svim jedinkama te vrste.
Smijemo se nadati da emo ubudue razumjeti poneto o uzrocima takvih povremenih
preinaenja, naroito pomou prouavanja nakaznosti. Stoga, napori eksperimentalaca, kao to su
napori M. Camille Darestea, puni su obeanja za budunost. U veem broju sluajeva moemo
jedino rei da je uzrok svake lagane varijacije i svake nakaznosti mnogo vie u naravi ili sastavu
organizma nego u naravi okolinih uvjeta, ma da novi i promijenjeni uvjeti zasigurno imaju vaan
udio u izazivanju svakovrsnih organskih promjena.
Pomou sredstava koja smo upravo spomenuli, moda potpomognutih drugima koja jo nisu
otkrivena, ovjek se uzdignuo do svoga sadanjeg stanja. Ali im se dovinuo do razine ljudskosti,
raziao se u pojedine rase, ili kako ih se moe bolje zvati, pod-vrste. Neke od njih, npr. Crnci i
Europljani, tako su razliiti da bi ih neki prirodoslovac, ako bismo mu dali njihove uzorke bez
ikakve druge obavijesti, nedvojbeno smatrao dobrim ili pravim vrstama. Unato tomu, sve rase
slau se u tako mnogo vanih pojedinosti ustrojstva i u tako mnogo duhovnih osobitosti da je to
mogue protumaiti jedino pomou nasljea od nekoga zajednikog pretka, a taj bi predak stoga
vjerojatno zasluivao da se svrsta kao ovjek.
Ne bi se smjelo pomiljati da razilaenje svake rase od drugih rasa, i svih rasa od nekoga
zajednikog debla, valja vui unnatrag do nekoga zajednikog praroditeljskog para. Naprotiv, u
svakom stadiju procesa preinaavanja, sve jedinke koje su bile najpodobnije, ma da u razliitom
stupnju, za svoje ivotne uvjete preivljavale su u veem broju nego one manje podobne. Isti
takav proces bio bi provodio ovjek kad je nenamjerno odabirao naroite jedinke, gajei samo sve
one bolje a zapostavljajui loije jedinke. On tako polako ali sigurno mijenja svoje blago i
nesvjesno oblikuje novi soj. Glede pak preinaenja koja su postignuta neovisno o odabiru, i zbog
varijacija proizalih iz naravi organizma i djelovanjem okolinih uvjeta, ili iz promijenjenih
ivotnih navika, nijedan pojedinani par nee biti preinaen u mnogo veem stupnju nego drugi
parovi koji nastavaju isto podruje jer e se neprestance mijeati putem slobodnih krianja.
Promotrimo li embrionalna ustrojstva ovjeka, - homologije koje pokazuje s niim ivotinjama,
- rudimente koje zadrava, - i vrnua kojima je podloan, djelomino smo u stanju zamisliti
prvobitno stanje naih ranih predaka i priblino ih u zoolokomoj klasifikaciji smjestiti na
njihovo pravo mjesto. Tako mi saznajemo da je ovjek potekao od nekoga dlakavog
235
etveronoca, koji je imao rep i iljate ui, vjerojatno u svojim navikama bio stanovnik drvea, u
Starome svijetu. Taj stvor, ako cijelo njegovo ustrojstvo ispita prirodoslovac, svrstava se meu
majmune (Quadrumana), kakvi je zasigurno bio zajedniki i jo drevniji predak majmuna Staroga
i Novog svijeta. Majmuni (Quadrumana) i svi vii sisavci vjerojatno su potekli od nekoga
drevnog tobolara a taj pak od duge linije raznolikih oblika, bilo od nekoga gmazolikog stvora ili
nekoga stvorenja nalik vodozemcu, a onda od neke ribolike ivotinje. U sumraku nerazgovjetne
prolosti moemo vidjeti da rani predak svih kraljenjaka mora da je bio neka vodena ivotinja,
opskrbljena krgama, s oba spola u jednome organizmu i s najvanijim organima (poput mozga i
srca) koji su mu bili nesavreno razvijeni. ini se da je ta ivotinja bila slinija liinkama naih
dananjih morskih mjeinica (Ascidiae) nego bilo kojem drugom poznatom obliku.

Najvei problem koji se pojavljuje kad smo doli do gornjeg zakljuka o podrijetlu ovjeka je
visoka mjera intelektualne moi i moralne sklonosti koje je dostigao. No svatko tko prihvaa
ope naelo evolucije mora dopustiti da su duhovne moi viih ivotinja, koje su istovrsne s
onima u ljudi, iako tako razline u stupnju, kadre napredovati. Tako je razmak izmeu duhovnih
moi nekoga vieg majmuna i neke ribe, ili izmeu onih u mrava i titaste ui,* golem. Razvitak
tih moi u ivotinja ne predstavlja nikakvu naroitu potekou jer kod naih domaih ivotinja
duhovne moi zasigurno su varijabilne, a varijacije se nasljeuju. Nema sumnje da su te
sposobnosti za ivotinje u prirodi krajnje vane. Stoga uvjeti pogoduju njihovu razvitku putem
prirodnog odabira. Isti zakljuak moe se protegnuti i na ovjeka jer intelekt mora da mu je bio
od svekolike vanosti, ak u vrlo udaljenom periodu, jer ga je osposobljavao za uporabu jezika,
pronalaenje i izradbu oruja, orua, stupica, itd. kojima je, u kombinaciji sa svojim drutvenim
navikama, davno prije postao najdominantniji meu svim ivim biima.
Veliki korak u razvitku intelekta je uslijedio im je, posredstvom prethodnog vanog napretka,
ulo u uporabu polu-umijee i polu-nagon jezika, jer je trajna uporaba jezika povratno djelovala
na mozak i proizvela nasljedni uinak, a to je opet povratno djelovalo na poboljavanje govora.
Znatna veliina mozga u ovjeka, u usporedbi s onom u niih ivotinja, relativno prema veliini
njihova tijela, kako je dobro zazpazio gosp. Chauncey Wright
1
moe se veim dijelom pripisati
ranoj uporabi nekoga jednostavnog oblika jezika, - toj udesnoj lokomotivi koja pridijeva
znakove svakovrsnim predmetima i svojstvima te pokree vlakove misli koje nikad ne bi nastale
236
iz pukih dojmova osjetila, a ako bi i nastale ne bi se mogle zgotoviti. Vie intelektualne
ovjekove sposobnosti, kao to je sposobnost logikog zakljuivanja, apstrakcije, svijesti
vlastitog postojanja, itd., slijedile su iz stalnog poboljavanja drugih duhovnih sposobnosti, ali
bez znatnog odgoja duha, bilo plemenski bilo pojedinano, dvojbeno je da li bi se te visoke moi
bile uvjebale i dostigle takvu puninu.
Razvitak moralnih svojstava zanimljiviji je i jo tei problem. Njihov poetak lei u drutvenim
nagonima, ukljuivi u taj izraz obiteljske veze. Ti nagoni su visoko sloene naravi i u sluaju
niih ivotinja pokazuju posebna nagnua prema nekim tono odreenim djelovanjima, ali za nas
su najvaniji elementi ljubav i izrazita emocija simpatije. ivotinje obdarene drutvenim
nagonima uivaju u meusobnom druenju, uvaju jedna drugu od opasnosti, brane i pomau
jedna drugoj na mnogo naina. Ti nagoni ne proteu se na sve jedinke neke vrste nego samo na
one iz iste zajednice. Kako su za vrstu vrlo blagotvorni, imaju sve izglede da e se stei putem
prirodnog odabira.
Moralno je ono bie koje je sposobno usporediti svoje prole i budue ine i motive, - pri emu
neke potvruje a druge odbacuje; a injenica da je ovjek jedino bie koje se sa sigurnou moe
tako oznaiti ini najveu od svih razlika izmeu njega i niih ivotinja. Ali ovdje, u treem
poglavlju, nastojao sam pokazati kako moralni osjeaj slijedi, prvo, iz dugotrajne i vazda prisutne
naravi drutvenih nagona u emu se ovjek slae s niim ivotinjama i, drugo, iz njegovih
duhovnih moi koje su vrlo aktivne a njegovi dojmovi o prolim dogaajima krajnje ivahni,
ime se razlikuje od niih ivotinja. Zbog takva stanja duha, ovjek ne moe izbjei osvrtanju
unazad i usporeivanju dojmova o dogaajima i djelima iz prolosti. On se takoer neprekidno
nada. Stoga poto je neka prolazna elja ili strast nadjaala njegove drutvene nagone, on
razmilja i usporeuje sada oslabljen dojam tih prolih poriva, uz vazda prisutan drutveni nagon,
i tada imati osjeaj nezadovoljstva koji za sobom ostavljaju svi nezadovoljeni nagoni. Dosljedno
tome, on odluuje drukije postupiti ubudue i to je savjest. Svaki nagon koji je trajno jai ili
dugotrajniji od drugih pobuuje osjeaj koji izraavamo izjavom da ga valja sluati. Pas
pokaziva, prepeliar, kad bi mogao razmiljati o svojem prolom vladanju, sam bi sebi rekao:
trebao sam (kao to uostalom mi kaemo za njega) na zeca upozoriti, a ne podlei trenutnoj
napasti da ga uhvatim.
237
Drutvene ivotinje donekle tjera neka elja da nekako openito pomau lanovima iste
zajednice ali, obinije, da obavljaju neke odreene radnje. Ta ista opa elja nagoni ovjeka da
pomae svojim blinjima, ali ovjek ima malo ili nema uope nekih posebnih nagona. Od niih
ivotinja on se razlikuje takoer time to je sposoban svoje elje izraavati rijeima koje stoga
postaju sredstvo traenja i pruanja pomoi. Pobuda za pomaganje je u ovjeka isto tako poneto
preinaena: ona vie nije samo slijepi nagonski poriv nego snano stoji pod utjecajem pohvale ili
pokude sa strane njegovih blinjih. Jedno i drugo, potovanje, te udjeljivanje priznanja i pokuda,
poivaju na simpatiji. Ta, pak, emocija, kao to smo vidjeli, je jedan od najvanijih elemenata
drutvenih nagona. Simpatija, premda je zadobivena kao nagon, takoer je jako ojaana vjebom
ili navikavanjem. Kako svi ljudi ele vlastitu sreu, pohvala ili pokuda daju se za ine ili pobude,
sukladno koliko vode takvom cilju; a kako je srea bitni dio opeg dobra, naelo najvee-sree*
posredno slui kao gotovo sigurno mjerilo ispravnog i pogrenog. Usporedo s napredovanjem
sposobnosti razmiljanja i stjecanjem iskustva, opaeni su dalji uinci nekih oblika vladanja na
znaaj pojedinca i na ope dobro; i tada kreposti samo-potivanja, doavi u vidokrug javnog
mnijenja, primaju priznanje a njima suprotno djelovanje pokudu. Ali ua manje civiliziranih
naroda razum esto grijei i unutar toga istog vidokruga nau se mnogi loi obiaji i pokvarena
praznovjerja pa se smatraju kao prave kreposti a njihovo krenje kao teki zloini.
Moralne sposobnosti openito se cijene i, opravdano, kao via vrijednost od intelektualnih
sposobnosti. Ali uvijek moramo imati na umu da je djelatnost duha u obliku ivahnog dozivanja
prolih dojmova jedna od temeljnih, ma da sekundarna, podloga savjesti. Ta injenica prua
najjai razlog da se odgajaju i na sve mogue naine potiu intelektualne sposobnosti svakoga
ljudskog bia. Nesumnjivo ovjek mlitava duha, ako su njegove sklonosti i simpatije dobro
razvijene, biva naveden na dobro djelovanje i moe imati zaista osjetljivu savjest. Ali to god ini
ljudsku imaginaciju ivljom i snai naviku preispitivanja i usporeivanja prolih djelovanja, init
e savjest osjetljivijom i u nekoj mjeri slabane drutvene sklonosti i simpatije moe nadoknaditi.
Moralna ovjekova narav dola je do najvie dometa koji je dosad postigla djelomino putem
napretka razumskih moi i, sukladno tome, putem ispravnog javnog mnijenja, ali osobito time to
su simpatije postale mnogo njenije i rairenije uincima navike, primjera, poduke i razmiljanja.
Nije nevjerojatno da kreposne sklonosti dugom praksom mogu postati nasljedne. Kod
civiliziranijih rasa, na razvitak moralnosti snano je utjecalo uvjerenje u opstojnost svevideeg
238
Boanstva. Najzad, ovjek vie ne prihvaa pohvalu ili pokudu svojih blinjih kao poglaviti
putokaz, iako tek neki izmaknu njegovu utjecaju, nego su njegove stalne zasade pod nadzorom
razuma koji mu nudi najsigurnije pravilo. Tada mu najvii sudac i opominjatilj postaje njegova
savjest. Ipak, prvi temelj ili ishodite moralnog osjeaja lei u drutvenim nagonima, ukljuivi
simpatiju a ti su nagoni, nema dvojbe, prvobitno steeni putem prirodnog odabira, kao to je i u
niih ivotinja.

esto je reeno kako vjera u Boga nije samo najvea, nego i najpotpunija od svih razlika
izmeu ovjeka i niih ivotinja. Kao to smo vidjeli, ipak je nemogue smatrati kako je ta vjera
u ovjeka uroena ili nagonska. S druge strane se ini da je vjera u sve-proimajue duhovne
initelje univerzalna i da oito slijedi iz znatnog napretka ovjekovih mogunosti razmiljanja i
jo veeg napretka u njegovim sposobnostima imaginacije, znatielje i uenja. Svjestan sam da
su mnogi tobonju nagonsku vjeru u Boga upotrijebili kao dokaz za Njegovu opstojnost. No to je
nesmotren dokaz jer bismo tada morali vjerovati u opstojnost mnogih okrutnih i zloudnih
duhova koji su jedva malo moniji od ovjeka; naime vjera u njih jo je openitije rairena od
vjere u neko dobrotvorno Boanstvo. ini se da se misao o sveopem i dobrohotnom Stvoritelju
svemira pojavila u duhu ovjeka kad je bio uzdignut dugotrajnim gajenjem.
Onaj tko vjeruje u ovjekov prijelaz od nekoga nisko-organiziranog oblika, prirodno e pitati
kako se to odnosi spram vjere u besmrtnost due. Barbarske ljudske rase, kao to je pokazao Sir J.
Lubbock, nemaju nikakva jasna takva vjerovanja a dokazi izvueni iz prvobitnih vjerovanja
divljaka su, kao to smo upravo vidjeli, od male ili nikakve koristi. Neke osobe osjeaju tjeskobu
zbog nemoi da odrede tono vrijeme kad, u razvitku jedinke, od prvog traga siune zametne
vreice do djeteta da li prije ili poslije roenja, ovjek postane besmrtno bie; a nema tu nekoga
veeg razloga za zabrinutost jer se to vrijeme na ljestvici postupnog organskog uspona vjerojatno
ne moe utvrditi.
2

Svjestan sam da e zakljuke do kojih dolazi ovo djelo neki optuiti kao vrlo protuvjerske, ali
onaj tko ih tako optui duan je pokazati zato je protuvjerskije objasniti postanak ovjeka kao
posebne vrste podrijetlom od nekoga nieg oblika, putem zakona varijacije i prirodnog odabira,
negoli objasniti roenje jedinke putem zakona redovna razmnoavanja. I roenje vrste i roenje
jedinke jednako su dijelovi velikog slijeda zbivanja za koje na razum odbija da ih shvati kao
239
rezultat slijepog sluaja. Razumljiva je pobuna protiv takva zakljuka, bio ili ne bio netko u
stanju vjerovati kako je svaka sitna varijacija u ustrojstvu, - sjedinjenje svakog para u enidbi, -
rasijanje neke sjemenke, - i drugi slini dogaaji, udeeni s nekim posebnim ciljem.

U ova dva sveska o spolnom odabiru raspravlja se na dugo i na iroko jer sam pokuao pokazati
da je on igrao vanu ulogu u povijesti organskoga svijeta. Budui da svako poglavlje ima saetak,
bilo bi suvino jo dodati nekakav podroban saetak. Svjestan sam da mnogo ostaje dvojbenog,
ali sam se potrudio pruiti nepristran pogled na cijeli predmet. ini se da spolni odabir u niim
odjeljcima ivotinjskog svijeta nije izveo nita; takve ivotinje esto su doivotno privrene za
isto mjesto ili imaju dva spola zajedno u istoj jedinci ili, to je jo vanije, njihove intelektualne i
osjetne sposobnosti nisu dovoljno razvijene da im omogue osjeaje ljubavi i ljubomore, ili
obavljanje izbora. Kada, meutim, doemo do lankonoaca (Arthropoda) i kraljenjaka
(Vertebrata), ak samo do najniih razreda tih dvaju velikih podkraljevstava, spolni odabir uinio
je mnogo i vrijedi zabiljeiti da tu nalazimo razvijene intelektualne moi, ali u dvije vrlo posebne
linije, do najvieg standarda, naime u opnokrilaca (Hymenoptera) (mravi, pele, itd.), meu
lankonocima te, meu kraljenjacima, u sisavaca (Mammalia), ukljuivi ovjeka.
U najrazliitijim razredima ivotinjskog carstva, u sisavaca, ptica, gmazova, riba, kukaca i ak
u rakova, razlike meu spolovima idu gotovo tono prema istim pravilima. Mujaci su gotovo
uvijek udvarai i oboruani su posebnom opremom za borbu sa svojim suparnicima. Obino su
snaniji i vei od enki te su opskrbljeni odgovarajuim osobinama odvanosti i borbenosti.
Zbrinuti su jedino oni, ili u mnogo viem stupnju nego enke, organima za proizvodnju
instrumentalne ili vokalne glazbe i mirisnim lijezdama. Ukraeni su beskonano razliitim
privjescima, vrlo sjajnim ili vrlo upadljivim bojama, esto protkani elegantnim arama, dok su
enke bez ukrasa. Kad se spolovi razlikuju u vanijim ustrojstvima, tada je mujak opremljen
posebnim osjetilima za otkrivanje enke, pominim organima za njeno hvatanje i esto
prihvatnim organima kojima se za nju prikvai (gonopodiji, paramere i dr. o. pr.). Ta razliita
ustrojstva za pribavljanje i oaravanje enke esto se u mujaka razviju samo u jednom dijelu
godine, naime za sezonu parenja. U mnogo sluajeva, u veem ili manjem stupnju, preneseni su i
na enke i, tada, oni se u njih pojavljuju samo kao rudimenti. Ako se mujaci ukope, izgube ih.
U mujaka obino se ne razviju u ranoj mladosti nego se pojave malo prije vremena parenja.
240
Stoga u mnogim sluajevima mladi obaju spolova su slini te enka cijelog ivota nalikuje na
svoje mlado. Gotovo u svim velikim razredima pojevljuje se nekolicina anomalija gdje postoji
gotovo potpuno prebacivanje znaajki koje su vlastite jednome i drugom spolu pri emu enka
preuzima znaajke koje zapravo pripadaju mujacima. Ta iznenaujua jednolinost u zakonima
koji ravnaju razlikama meu spolovima, u tako daleko odijeljenim razredima, shvatljiva je ako
prihvatimo da diljem viih odjeljaka ivotinjskog carstva djeluje jedan zajedniki uzrok, to jest
spolni odabir.
Spolni odabir ovisi o uspjehu jednih jedinki u odnosu na druge jedinke istog spola s obzirom na
mnoenje vrste, dok prirodni odabir ovisi o uspjehu obaju spolova, u svim ivotnim dobima, u
odnosu na ope uvjete ivota. Spolna borba je dvojaka; u jednom sluaju, ona je izmeu jedinki
istog spola, obino meu mujacima u nastojanju da potisnu ili ubiju svoje suparnike, pri emu
su enke pasivne; u drugom pak sluaju, borba je isto tako meu jedinkama istog spola, u
nastojanju da se uzbudi ili oara jedinke suprotnog spola, obino enke, koje dalje nisu pasivne
nego odabiru najugodnije partnere. Ta vrst odabira vrlo je slina odabiru koji nenamjerno, ali
uinkovito, obavlja ovjek na svojim odomaenim proizvodima kad dugotrajno nastavlja
odabirati najugodnije ili najkorisnije jedinke bez ikakve elje da preinai rasu.
Zakoni nasljeivanja odreuju hoe li znaajke koje su postignute putem spolnog odabira od
strane jednog spola biti prenesene na isti spol, ili na obadva spola; a isto tako dob u kojoj e se
one razviti. ini se da se varijacije nastale kasno u ivotu obino prenose na jedan, i to na isti
spol. Varijabilnost je neophodna osnovica za djelovanje odabira i o njemu je posve neovisna. Iz
toga slijedi da su se varijacije iste ope naravi esto pokazale kao prednost i bile gomilane putem
spolnog odabira u odnosu na mnoenje vrste, i putem prirodnog odabira u odnosu na ope ciljeve
ivota. Stoga se sekindarne spolne oznake kad se podjednako prenose na obadva spola mogu
razluiti od redovnih vrstovnih oznaka samo u svjetlu analogije. Preinake steene putem spolnog
odabira esto su vrlo naglaene do te mjere da su esto dva spola bila klasificirana kao razliite
vrste, ili ak kao razliiti rodovi. Takve vrlo istaknute razlike mora da su na neki nain vrlo
vane, a znamo da su u nekim primjerima steene po cijenu ne samo neugodnosti nego i izlaganja
stvarnoj pogibli.
Vjera u mo spolnog odabira poglavito poiva na sljedeim razlozima. Oznake, za koje imamo
ponajvema razloga pretpostaviti da su tako steene, omeene su samo na jedan spol; i ve samo
241
to ini vjerojatnim da su nekako povezane s inom rasploivanja. Te oznake u bezbroj primjera
potpuno se razviju tek u zrelosti, a esto samo u jednome dijelu godine koji je uvijek vrijeme
parenja. Mujaci (bez obzira na nekoliko iznimaka) su pri snubljenju vrlo aktivni; oni su vrlo
dobro opremljeni i na razne naine vrlo privlani. Valja posebno primijetiti da mujaci svoju
privlanost iskazuju vrlo briljivo u nazonosti enki i da je iskazuju rijetko ili je uope ne
iskazuju izvan sezone parenja. Bilo bi nevjerojatno da bi sve to razmetanje bilo bez svrhe. Najzad
imamo poseban dokaz kod nekih etveronoaca i ptica da su jedinke jednog spola kadre osjeati
snanu odbojnost ili naklonost prema nekim jedinkama suprotnog spola.
Imajui te injenice na umu, i ne zaboravljajui na rezultate evjekova nesvjesnog odabira, ini
mi se gotovo sigurnim da su se jedinke jednog spola tijekom dugog niza narataja vie voljele
sparivati s nekim jedinkama drugoga spola, koje su imale naroite osobine pa je potomstvo
zasigurno bilo na taj isti nain preinaeno. Nisam pokuao prikriti da je nejasno, osim kad su
mujaci mnogobrojniji od enki ili kad prevladava poligamija, kako privlaniji mujaci
uspijevaju, ostavljajui vei broj potomstva namrijeti svoju superiornost u ukrasima ili inim
draima, nego manje privlani mujaci; ali pokazao sam da to vjerojatno ide preko enki, -
naroito preko silovitijih enki koje se uspiju prve oploditi, odabravi prethodno ne samo
privlanije nego istodobno i silovitije i pobjednike mujake.
Iako imamo pozitivnih dokaza da ptice cijene sjajne i lijepe predmete, kao npr. Bowerove ptice
u Australiji, i premda one sigurno cijene snagu pijeva, ipak potpuno prihvaam da je
iznenaujua injenica to su enke mnogih ptica i nekih sisavaca obdarene s dostatno ukusa za
neto to se putem spolnog odabira oito tek postoglo, a to nas jo vie iznenauje u sluaju
gmazova, riba i kukaca. No, oito je da mi vrlo malo znamo o duhu niih ivotinja. Nemogua je
pretpostavka da se mujaci rajskih ptica ili pauna, na primjer, toliko napinju podiui, irei ili
titrajui pred enkama svoje prelijepo perje a bez neke svrhe. Sjetimo se injenice koju navodi
ugledni autor u jednome od prethodnih poglavlja kako neke paunice kad im je sprijeen pristup
eljenom mujaku, ostadoe cijele sezone parenja radije same nego da budu s nekim drugim
paunom.
Ipak, ne poznam nijednu udniju injenicu u prirodopisu od enke plavoglavog pauna
(Argusianus argus, o. pr.) koja je u stanju cijeniti gizdave iznijansirane urese u obliku
zglobljenih-aica-glavica (jajasto oblikovanih oiju, o. pr.) i pristale are na letnim perima
242
mujaka. Ako netko vjeruje da je taj mujak bio stvoren onakav kakav je danas, tada mora
priznati da su mu velika pera koja mu spreavaju da krila koristi za letenje, i perje koje je
ukraeno na tako osobit nain, podareni jedino toj vrsti kao ukras za in snubljenja i ni za jedno
drugo vrijeme. Ako je tako mora isto tako priznati da je enka stvorena i obdarena sposobnou
da cijeni takav ukras. Razlikujem se u miljenju samo time to smatram da je mujak
plavoglavog pauna svoju ljepotu stekao postupno, tako to su enke tijekom mnogih narataja
vie voljele ureenije mujake, tako to je sposobnost estetskog doivljavanja kod enki
napredovala putem vjebe ili navike, onako kao to se postupno poboljavao i na ukus. Sretnim
sluajem neka pera nisu se bila preinaila, pa u mujaka moemo dobro vidjeti kako su se obine
mrlje s crvenkastoutim sjenanjem na jednoj strani malim i postupnim koracima mogle razviti u
udesne urese u obliku zglobljenih-aica-glavica, pa je vjerojatno da su se i stvarno tako razvile.
Svatko tko prihvati naelo evolucije a ipak osjea veliku potekou u prihvaanju da su enke
sisavaca, ptica, gmazova i riba mogle stei svoje visoko mjerilo ukusa koje je bilo uvjetovano
ljepotom mujaka, i koje se openito podudara s naim mjerilom, neka se prisjeti da su u svekog
od lanova kraljenjakog niza ivane stanice mozga izravni ogranci stanica koje je imao
zajedniki predak cijele skupine. Tako postaje shvatljivo da su mozak i duhovne sposobnosti pod
istim uvjetima kadri za priblino isti tijek razvitka i, dosljedno tome, za obavljanje priblino istih
funkcija.
itatelj koji se potrudio proi ono nekoliko poglavlja posveenih spolnom odabiru moi e
prosuditi u kojoj mjeri su moji zakljuci dokazani. Ako prihvaa te zakljuke, onda ih, mislim,
moe protegnuti na ovjeanstvo; ali bilo bi suvino ovdje ponavljati to sam tako nedavno rekao
o nainu na koji je djelovao spolni odabir, kako na muku tako na ensku stranu, prouzroivi da
se dva spola u ovjeka razlikuju u tijelu i duhu, a razne rase da se razlikuju u vie osobina jedna
od druge, kao i od svojih drevnih i nisko-organiziranih predaka.
Onaj tko prihvaa naelo spolnog odabira doi e do znaajnog zakljuka da modani sustav ne
ravna samo veinom sadanjih funkcija tijela nego da je neizravno utjecao na progresivni razvitak
raznih tjelesnih ustrojstava i nekih duhovnih osobina. Odvanost, borbenost, ustrajnost, tjelesna
snaga i veliina, tjelesna oruja svake vrsti, glazbeni i vokalni i instrumentalni organi, ive boje,
pruge i oznake, te ukrasni privjesci, neizravno su steeni od strane jednoga ili drugog spola putem
243
utjecaja ljubavi i ljubomore, putem cijenjenja ljepote u zvuku, boji ili obliku, te putem obavljanja
izbora; a te moi duha oito ovise o razvitku modanog sustava.

ovjek pomnom panjom brino motri svojstva i rodovnik svojih konja, goveda i pasa prije
nego ih sparuje; ali kad je pred vlastitom enidbom, rijetko kada, ili nikada, brine takvu brigu.
Preputen slobodnom izboru, noen je gotovo istim porivima kao i nie ivotinje iako im je toliko
superioran da visoko vrednuje duhovne draesti i vrline. S druge strane, snano ga privlai puko
bogatstvo i drutveni poloaj. Ipak, on bi mogao putem odabira neto uiniti ne samo za tjelesni
sastav i izgled svog potomstva nego i za njihove intelektualne i moralne osobine. I jedan i drugi
spol trebali bi se uzdrati od braka ako su u nekom znaajnijem stupnju inferiorni tjelesno ili
duevno; ali takva nadanja su utopijska i nikada se nee ni djelomino ostvariti dok se u
potpunosti ne upoznaju zakoni nasljeivanja. Svi koji rade u tom smjeru, dobro rade. Kad se
budu bolje razumjela naela razmnoavanja i nasljeivanja, neemo sluati neznalice iz naeg
zakonodavstva gdje s prijezorom odbacuju nacrt o lakoj metodi utvrivanja jesu li ili nisu brakovi
u bliskom srodstvu za ovjeka tetni.
Promicanje dobrobiti ovjeanstva jedan je od najzakuastijih problema: od braka bi se
trebali uzdrati svi koji ne mogu izbjei kukavnu neimatinu u svojoj obitelji; jer siromatvo nije
samo veliko zlo nego tei da se nepromiljenom enidbom povea. S druge strane, kao to je
primijetio gosp. Galton, ako enidbu izbjegavaju razboriti, dok se ene lakomisleni, inferirorni
lanovi teit e da potisnu bolje lanove drutva. ovjek, poput ostalih ivotinja, do svoga
sadanjeg visokog poloaja uspeo se putem borbe za opstanak kao posljedice svoga brzog
razmnoavanja; pa ako ima jo vie napredovati, mora ostati podvrgnut otroj borbi. Inae, brzo
e potonuti u ravnodunost i visoko nadareni ljudi u borbi za ivot nee vie biti uspjeniji od
manje nadarenih. Stoga svoju veliku mjeru prirataja, iako vodi u mnoge i oite nevolje, ne bismo
nikako smjeli smanjivati. Mora biti otvorena utakmica za sve ljude i najsposobnijima ne bi
trebalo prijeiti, putem zakona ili obiaja, da ne uspijevaju najbolji i da oni imaju najvie djece. A
opet, kako god da je borba za opstanak bila i ak je jo uvijek vana, s obzirom na najvii dio
ljudske naravi, postoje i drugi vaniji imbenici. Jer moralne osobine su unaprijeene, i izravno i
neizravno, mnogo vie putem uinaka navike, moi razmiljanja, poduke, religije, itd., negoli
244
putem prirodnog odabira; premda se ovome potonjem imbeniku mogu sa sigurnou pribrojiti
drutveni nagoni, koji su dali osnovicu za razvitak moralnog osjeaja.

Glavni zakljuak do kojeg smo doli u ovome djelu, naime da je ovjek potekao od nekoga
nisko-organiziranog oblika, sa alou to kaem, izazvat e kod mnogih osoba odvratnost. No
jedva da ima sumnje o naem podrijetlu od barbara. Nikada neu zaboraviti svoje zaprepatenje
kad sam prvi put ugledao skupinu stanovnika Ognjene zemlje na divljoj i ispresijecanoj pjeanoj
obali jer mi je glavom sinula misao takvi bijahu nai preci. Ti ljudi bili su posve goli i
premazani ukrasnim bojama, njihove duge vlasi bile su isprepletene, usta zapjenjena od
uzbuenja, a izraz im bio divlji, zastraen i nepovjerljiv. Jedva da su imali kakva umijea i poput
divljih ivotinja ivjeli su od onog to su mogli uhvatiti; nisu imali nikakve uprave i bili su
okrutni spram svakoga tko nije bio iz njihova malog plemena. Tko je vidio divljaka u njegovoj
zemlji nee se mnogo postidjeti ako mora priznati da u njegovim ilama tee krv nekoga
skromnijeg bia. Jer, sa svoje strane, radije bih da potjeem od nekoga junakog malog majmuna
koji se suprotstavio svome stranom neprijatelju da sauva ivot svog uvara, ili od starog
pavijana koji je, siavi s brijega, trijumfalno ugrabio mladune iz gomile iznenaenih pasa
nego od divljaka koji uiva u muenju svojih neprijatelja, prinosi krvne ljudske rtve, prakticira
edomorstvo bez grinje savjesti; koji sa svojim enama postupa kao s ropkinjama, ne zna ni za
kakvu pristojnost i vitlan je gomilom praznovjerja.
Moemo opravdati ovjeka to je poneto ponosan da se uspeo, dodue ne svojim naporima, do
samog vrha organske ljestvice, a ta injenica da se je dotle uspeo, umjesto da je od poetka tu bio
postavljen, moe mu uliti nadu u jo ljepu sudbinu u budunosti. Ali mi se ovdje ne bavimo
nadama ni strahovima, jedino istinom, koliko nam na razum omoguuje da je otkrijemo. Pruio
sam dokaze najbolje to sam mogao i, kako mi se ini, moramo priznati da ovjek sa svim svojim
plemenitim osobinama, sa simpatijom koju osjea spram najprezrenijih, s dobrohotnou koju
protee ne samo na druge ljude nego i na najskromnije ive stvorove, sa svojim bogolikim
intelektom koji je prodro u kretanje i sastav suneva sustava - sa svim tim uzvienim moima
da ovjek nosi u svome tjelesnom ustroju neizbrisivi peat svoga niskog podrijetla.



245










FUSNOTE:

SVEZAK I.

PRVI DIO
Prvo poglavlje

(1) 'Grosshirnwindungen des Menschen,' 1868, str. 96.
(2) 'Le. sur la Phys.,' 1866, p. 890, kako navodi M. Dally, "L'Ordre des Primates et le
Transformisme," 1868, str. 29.
(3) "Naturgeschichte der Sugetiere von Paraguay," 1830, str. 50.
(4) Brehm, 'Thiereleben,' Sv. 1., 1864, str. 75, 86. O atelesu, str. 105. O drugim slinim
tvrdnjama, v. str. 25, 107.
(5) O kukcima v. Dr. Laycock 'On a General Law of Vital Periodicity,' British Association,
1842. Dr. Macculloch, 'Silliman's North American Journal of Science,' sv. xvii, str. 305,
prouavao je psa koji je bolovao od tercijane malarine groznice.
(6) Dokaze o tome iznio sam u svome djelu Variation of Animals and Plants under
Domestification / 'Variranje ivotinja i bilja pri odomaivanju,'/ sv. II, str. 15.
(7) "Mares e diversis generibus Quadrumanorum sine dubio dignoscunt feminas humanas a
maribus. Primum, credo, odoratu, postea aspectu. Mr. Youatt, qui diu in Hortis Zoologicis
(Bestiariis) medicus animalium erat, vir in rebus observandis cautus et sagax, hoc mihi
246
certissime probavit, et curatores ejusdem loci et alii e ministris confirmaverunt. Sir
Andrew Smith et Brehm notabant idem in Cynocephalo. Illustrissimus Cuvier etiam narrat
multa de hac re qu ut opinior nihil turpius potest indicari inter omnia hominibus et
Quadrumanis communia. Narrat enim Cynocephalum quendam in furorem incidere
aspectu feminarum aliquarum,sed nequaquam accendi tanto furore ab omnibus. Semper
eligebat juniores, et dignoscebat in turba, et advocabat voce gestuque."
(8) Tu primjedbu za cinocefala i ovjekolike majmune uinili su Geoffroy Saint-Hilaire i F.
Cuvier u 'Hist. Nat. des Mamifres,' sv. I., 1824.
(9) Huxley, 'Man's Place in Nature,' 1863, str. 34.
(10) 'Man's Place in Nature,' 1863, str. 67.
(11) Ljudski zametak (slika gore) je iz djela: Ecker, 'Icones Phys.,' 11851-1859, tabl.
XXX, sl. 2. Taj zametak bio je deset crtica dugaak (2,1 cm, o. pr.) tako da je crte jako
povean. Psei zametak je iz djela: Bischoff, 'Entwiklungsgeschichte des Hunde-Eies,'
1845, tabl. XI, sl. 42 B. Taj crte je pet puta povean, zametak je imao 25 dana. Nutarnji
organi su kod oba crtea izostavljeni, a utrobne opne uklonjene. Na te slike me je
upozorio Prof. Huxley, a na misao da ih tu uvrstim doao sam itajui njegovo djelo
'Man's Place in Nature. Sline crtee donio je Hckel u 'Schpfungsgeschichte' /Povijest
tvorbe/.
(12) Prof. Wyman u 'Proc. of American Acad. of Sciences,' sv. IV, 1860, str. 17.
(13) Owen, 'Anatomy of Vertebrates,' sv. I, str. 533.
(14) 'Die Grosshirnwindungen des Menschen,' 1868, str. 95.
(15) 'Anatomy of vertebrates,' sv. II, str. 553.
(16) 'Proc. Soc. Nat. Hist.' Boston, 1863, sv. IX, str. 185.
(17) 'Man's Place in Nature,' str. 65.
(18) Ve sam bio u grubo napisao ovo poglavlje prije negoto sam proitao vrijednu
raspravu "Caratteri rudimentali in ordine all'origine dell' uomo" ('Annuario della Soc. d.
Nat.,' Modena, 1867, str. 81) od Canestrini-ja, kojoj mnogo dugujem. Hckel je, pod
naslovom Disteologija, dao jedno divno razlaganje o tom predmetu u svojim djelima
'Generelle Morphologie' /Opa morfologija/ i 'Schpfungsgeschichte' /Povijest tvorbe/.
247
(19) Nekoliko dobrih kritika dali su o tome gospoda Murie i Mivart, u 'Transact.
Zoolog. Soc.' 1869, sv. VII, str. 92.
(20) 'Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. II, str. 317 i 397.
Vidjeti takoer 'Origin of Species,' 5. izd., str. 535.
(21) Na primjer M. Richard ('Annales des Sciences Nat.', 3. series, Zool. 1852, sv.
XVIII, str. 13) opisuje i slika rudimente, kako ga on zove, "noni mii ruke,' za koji kae
da je ponekad "beskrajno mali." Drugi mii, koji zove "le tibial postrieur," obino kod
ruke uope ne postoji, ali se s vremena na vrijeme pojavljuje u vie ili manje
rudimentarnom stanju.
(22) Prof. W. Turner, 'Proc. Royal Soc. Edinburgh,' 1866-67, str. 65.
(23) Canestrini navodi za slian uinak: Hyrt. ('Annuario della Soc. dei Naturalisti,'
Modena, 1867, str. 97).
(24) 'The Diseases of the Ear,' koje je napisao J. Toynbee, F.R.S., 1860, str. 12.
(25) Vidjeti takoer neke primjedbe i crtee uha lemuroida u odlinoj radnji gospode
Murie-a i Mivart-a u 'Transact. Zoolog. Soc.,' sv. VII, 1869, str. 6 i 90.
(26) Mller's 'Elements of Physiology,' engl. prijevod, 1842, sv. II, str. 1117. Owen,
'Anatomy of Vertebrates,' sv. III, str. 260; isto on the Walrus /o moru/, 'Proc. Zool. Soc.'
November 8th, 1854. Vidjeti takoer R. Knox, 'Great Artists and Anatomists,' str. 106.
Taj je rudiment neto vei u crnaca i Australaca nego u Europljana, v. Carl Vogt, 'Lectures
on Man,' engl. prijevod str. 129.
(27) 'The Physiology and Pathology of Mind,' 2. izd. 1868, str. 134.
(28) Eschricht, Ueber die Richtung der Haare am menschlichen Krper, 'Mller's
Archiv fr Anat. und Phys.' 1837, str. 47. esto u se pozvati na tu vrlo neobinu
raspravu.
(29) Paget, 'Lectures on Surgical Pathology,' 1853, sv. I, str. 71.
(30) Eschricht, isto, str. 40, 47.
(31) Dr. Webb, 'Teeth in Man and the Anthropoid Apes,' kako navodi Dr. C. Carter
Blake u 'Anthropological Review,' srpanj, 1867, str. 299.
(32) Owen, 'Anatomy of Vertebrates,' sv. III, str. 320, 321 i 325.
248
(33) 'On the Primitive Form of the Skull,' engl. prije. u 'Anthropological Review,'
listop. 1868, str. 426.
(34) Owen, 'Anatomy of Vertebrates,' sv. III, 416, 434, 441.
(35) 'Annuario della Soc. d. Nat.' Modena, 1867, str. 94.
(36) M. C. Martins ("De l'Unit Organique," u 'Revue des Deux Mondes,' 15. lipnja
1862, str. 16) i Hckel ('Generelle Morphlogie,' sv. II, str. 278) su opazila neobinu
injenicu kako taj rudiment kadikad prouzroi smrt.
(37) 'The lancet,', 24. sijenja 1863, str. 83. Dr. Knox, 'Great Artists and Anatomists,' u
'Bulletin de l'Acad. Imp. de St. Ptersbourg,' sv. XII, 1867, str. 448.
(38) "On the Caves of Gibraltar," 'Transact. Internat. Congress of Pehist. Arch.' Third
Session, 1869, str. 54.
(39) Quatrefages je nedavno prikupio dokaze o tom predmetu, 'Revue des Cours
Scientifiques,' 1867-1868, str. 625.
(40) Owen, 'On the Nature of Limbs,' 1849, str. 114.
(41) Leuckart, u Todd's 'Cyclop. of Anat.' 1849-52, sv. IV, str. 1415. Taj organ u
ovjeka je dugaak samo od tri do est linija (6,3 - 12,6 cm, o. pr.) ali, kao i mnogi drugi
rudimentarni dijelovi, on je promjenjiv kako u razvitku tako i glede drugih znaajki.
(42) O tom predmeti vidjeti: Owen, 'Anatomy of Vertebrates,' sv. III, str. 675, 676, 706.


Drugo poglavlje
(1) Vidjeti dokaz o tome u: Lubbock, 'Prehistoric Times,' str. 354, itd.
(2) 'L'Instinct chez les Insects,' "Revue des Deux Mondes," veljaa 1870, str. 690.
(3) 'The American Beaver and his Works,' 1868.
(4) 'The Principles of Psychology,' 2.izd. 1870, str. 418-443.
(5) 'Contributions to the Theory of Natural Selection,' 1870, str. 212.
(6) 'Recherches sur les Moeurs des Fourmis,' 1810, str. 173.
(7) Svi dalji primjeri koji su navedeni na osnovu ugleda te dvojice prirodoslovaca uzeti su iz
djela: Rengger, 'Naturges. der Sugethiere von Paraguay,' 1830, str. 41-57. i iz djela: Brehm,
'Thierleben,' Sv. I, str. 10-87.
249
(8) 'Bridgewater Treatise,' str. 263.
(9) W. C. L. Martin, 'Nat. Hist. of Mammalia,' 1841, str. 405.
(10) Navodi Vogt, 'Mmoire sur les Microcphales,' 1867, str. 168.
(11) 'The Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. I, str. 27.
(12) 'Les Moeurs des Fourmis,' 1810, str. 150.
(13) Navedeno u djelu: Dr. Maudsley, 'Physiology and Pathology of Mind,' 1808, str.
19, 220.
(14) Dr. Jerdon, 'Birds of India,' sv. I, str. XXI.
(15) Djelo gosp. L. H. Morgan-a, 'The American Beaver,' 1868. prua dobar primjer za
tu primjedbu. Ne mogu se, meutim, oteti sumnji da on preve podcjenjuje snagu nagona.
(16) 'The Moor and the Loch,' str. 45. Col. Hutchinson on 'Dog Breaking,' 1850, str. 46.
(17) 'Personal Narrative,' engl. prijev. sv. III, str. 106.
(18) To navodi Sir C. Lyell, 'Antiquity of Man,' str. 497.
(19) 'Journal of Researches during the Voyage of the "Beagle,"' 1845, str. 398. 'Origin
of Species' 5. izd. str. 260.
(20) 'Lettres Phil. sur l'Inteligence des Animaux,' ponov. izd. 1802, str. 86.
(21) Vidi dokaze o tome u I. poglav., sv. I. 'O the Variation of Animals and Plants
under Domestification.'
(22) 'Proc. Zoolog. Soc.' 1864, str. 186.
(23) Savage and Wyman u: 'Boston Journal of Nat. Hist,' sv. IV, 1843-44, str. 383.
(24) 'Sugethiere von Paraguay,' 1830, str. 51-56.
(25) 'Thierleben,' Sv. I, str. 79, 82.
(26) 'The Malay Archipelago,' sv. I, 1869, str. 87.
(27) 'Primeval Man,' 1869, str. 145, 147.
(28) 'Prefistoric Times,' 1865, str. 473, itd.
(29) Navedeno u: 'Anthropological Review,' 1864, str. 158.
(30) Rengger, isto, str. 45.
(31) Vidjeti moje djelo 'Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. I,
str. 27.
250
(32) Vidjeti razlaganje o tome u gosp. E. B. Tylor-ovu vrlo zanimljivom djelu
'Researches into the Early History of Mankind,' 1865, poglavlja II. do IV.
(33) Potov. Daines Barrington u 'Philosoph. Transactions,' 1773, str. 202. Vidjeti
takoer u: Dureau de la Malle, u 'Ann. des Sc. Nat.' 3. serija, Zoolog., sv. X, str. 119.
(34) 'On the Origin of Language,' od H. Wedgwood-a, 1866: 'Chapters on Language,'
od vl. F. W. Farrar-a, 1865. To su najzanimljivija djela. Vidjeti takoer: 'De la Phys. et de la
Parole,' od Alberta Lemoine-a, 1865, str. 190. Djelo pok. profesora Aug. Schleicher-a o tom
predmetu na engleski preveo Dr. Bikkers, pod naslovom 'Darwinism tested by the Science of
Language,' 1869.
(35) Vogt, 'Mmoire sur les Microcphales,' 1867, str. 169. to se tie divljaka, neke
injenice naveo sam u svome djelu 'Journal of Researches,' etc., 1845, str. 206.
(36) Vidjeti jasan dokaz o tom pitanju u dva ovdje tako esto navedena djela koja su
napisali Brehm i Rengger.
(37) Vidjeti o tome primjedbe koje je dao Dr. Maudsley, 'The Physiology and
Pathology of Mind,' 2. izd. 1868, str. 199.
(38) O tome su priopeni mnogi zanimljivi sluajevi. Vidjeti, na primjer, 'Inquiries
Concerning the Intellectual Powers,' koje je napisao Dr. Abercrombie, 1838, str. 150.
(39) 'The Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. II, str. 6.
(40) Vidjeti neke dobre primjedbe o tome uinku od Dr. Maudsley-a, 'The Phisiology
and Pathology of Mind,' 1868, str. 199.
(41) Macgillivray, 'Hist. of British Birds,' sv. II, 1839, str. 29. Izvrsni opaa gosp.
Blackwall primijeuje da svrake naue lake izgovarati pojedine rijei, pa ak i kratke
reenice, nego bilo koja druga britanska ptica; no ipak, on kae da, i poslije vrlo dugog
pomnog ispitivanja njihovih navika, nije otkrio da one, kad su u prirodi, pokazuju neku
osobitu sposobnost oponaanja. 'Researches in Zoology,' 1834, str. 158.
(42) Vidjeti o vrlo zanimljivom paralelizmu izmeu razvitka vrste i jezik na koji
ukazuje Sir C. Lyell u 'The Geol. Evidence of the Antiquity of Man,' 1869, pogl. XXIII.
(43) Vidjeto napomene o tome uinku u jednome vrlo zanimljivom lanku vl. F. W.
Farrar-a, pod naslovom "Philology and Darwinism" u 'Nature,' 24. oujka 1870, str. 528.
(44) 'Nature,' 6. sijenja 1870, str. 257.
251
(45) Naveo C. S. Wake, 'Chapters on Man,' 1868, str. 101.
(46) Buckland, 'Bridgewater Treatise,' str. 411.
(47) Vidjeti neke dobre primjedbe o pojednostavljivanju jezik u djelu Sir J- Lubbock-
a, 'Origin of Civilisation,' 1870, str. 278.
(48) 'Confrences sur la Thorie Darwinienne,' franc. prijevod., 1869, str. 132.
(49) Vl. Dr. J. M'Cann, 'Anti-Darwinism,' 1869, str. 18.
(50) 'The Spectator,' 4. prosinca 1869, str. 1430.
(51) Vidjeti izvrstan lanak o tom predmetu koji je napisao vl. F. W. Farrar, u
'Anthorpological Review,' kolovoz 1864, str. CCXVII. Za druge injenice vidi od Sir
Lubbocka 'Prehistoric Times,' 2. izd. 1869, str. 564: i posebno poglavlja o religiji u njegovu
djelu 'Origin of Civilisation,' 1870.
(52) The Worship of Animals and Plants, u 'Fortnightly Review,' 1. listopada 1869, str.
422.
(53) Taylor, 'Early History of Mankind,' 1865, str. 6. Vidjeti takoer tri dojmljiva
poglavlja o razvoju religije u Lubbockovu djelu 'Origin of Civilisation,' 1870. Na slian nain
gosp. Herbert Spencer u svome otroumnom ogledu u 'Fortnightly Review' (1. svibnja 1870,
str. 535) kae za najranije oblike religijskog vjerovanja u cijelome svijetu da je ovjek na njih
naveden snovima, slikama i drugim uzrocima, da vidi samoga sebe kao dvostruko bie:
tjelesno i duhovno. Poto se vjerovalo da takvo duhovno bie postoji i poslije smrti i da je
mono, udobrovoljavali su ga razliitim darovima i obredima te ga prizivali u pomo. On
zatim pokazuje da se za imena ili nadimke nekih ivotinja ili drugih predmeta, kojima su
nazivani prvi preci ili utemeljitelji plemena, poslije dugog vremena pomiljalo da
predstavljaju stvarnog plemenskog pretka, pa se za takvu ivotinju ili predmet prirodno
vjerovalo da jo uvijek postoji kao duh, dralo ga se svetim i tovalo kao neko boanstvo. Ne
mogu, meutim, odoljeti sumnji da je postojao jedan jo raniji i priprostiji stadij kada se
mislilo za sve to je pokazivalo neku snagu ili gibanje da je, slino kao i mi, obdareno nekim
oblikom ivota i duhovnim sposobnostima.
(54) Vidjeti vrijedan lanak 'Physical Elements of Religion' od gosp. L. Owen-a Pike-a,
u "Anthropolog. Review," travanj 1870, str. LXIII.
(55) 'Religion, Moral, etc. der Darwin'schen Art-Lehre,' 1869, str. 53.
252
(56) 'Prehistoric Times,' 2. izd., str. 571. U tom djelu (na str. 553)nai e se izvrsna
priopenja o mnogim neobinim i udljivim obiajima divljaka.


Tree poglavlje

(1) Vidjeti, na primjer, o tome u: Quatrefages, Unit de lEspce Humaine, str. 21, itd.
(2) Disertation on Ethical Philosophy, 1837, str. 231, itd.
(3) Metaphysics of Ethics, preveo J. W. Semple, Edinburgh, 1836, str. 136.
(4) Gosp. Bain daje (Mental and Moral Science, 1868, str. 543-725) popis od dvadeset i est
britanskih autora koji su o tome pisali i imena kojih su poznata svakome itatelju; njima se
mogu prikljuiti ime samoga gosp. Bain-a, pa imena gosp. Lecky-ja, gosp. Shadworth-a
Hodgson-a, Sir J. Lubbock-a i dr.
(5) Sir B. Brodie, poto je promatrao ovjeka kao drutvenu ivotinju (Psychological
Enquieries, 1854, str. 182), postavlja ovo vano pitanje: Ne rjeava li se time sporno pitanje
oko opstojnosti moralnog osjetila? Na slinu misao doli su vjerojatno mnogi kao,
primjerice, u davna vremena Marko Aurelije. Gosp.J. S. Mill govori u svome glasovitom
djelu Utilitarianism, (1864, str. 46) o drutvenim osjeajima kao o naravnoj osnovici
osjeaja za utilitarnu moralnost, ali na prethodnoj strani on kae: Ako, kao to ja mislim, ta
moralna osjeanja nisu uroena nego steena, ona zato nisu manje prirodna. Oklijevajui
usuujem se rei da mislim drukije od tako dubokog mislioca, ali teko je u niih ivotinja
osporiti da su im drutvena osjeanja nagonska i uroena; pa zato onda ne bi bilo tako i u
ovjeka? Gosp. Bain (vidjeti, npr. The Emotions and the Will, 1865, str. 481) i drugi misle
da moralni osjeaj stjee svaka jedinka tijekom svog ivota. Barem prema opoj teoriji
evolucije to je krajnje nevjerojatno.
(6) Die Darwinsche Theorie, str. 101.
(7) Gosp. R. Brown u Proc. Zoolog. Soc., 1868, str. 409.
(8) Brehm, Thierleben, Sv. I, 1864, str. 52, 79. O tome kako majmuni jedni drugima vade
trnje, vidjeti na str. 54. O hamadriasima, koji otkotrljavaju kamenje, navod je prema
253
Alvarezu ija opaanja Brehm dri posve vjerodostojnima. O sluajevima gdje stari mujaci
pavijana napadaju pse, vidjeti str. 79; a za orla, str. 56.
(9) Annals and mag. of Nat. Hist., studeni, 1868, str. 382.
(10) Sir J. Lubbock, Prehistoric Times, 2. izd., str. 446.
(11) Navedeno po djelu gosp. L. H. Morgan-a, The American Beaver, 1868, str. 272.
Kapetan Stansbury donosi takoer jedno zanimljivo priopenje kako je pola tuceta nesita
upuivalo i bodrilo jednoga vrlo mladog nesita pri njegovim nastojanjima da se izvue iz vrlo
jake struje koja ga je bila zahvatila.
(12) Kao to tvrdi gosp. Bain: Stvarna pomo onome koji trpi potjee samo iz iste
simpatije, Mental and Moral Science, 1868, str. 245.
(13) Thierleben, Sv. I, str. 85.
(14) De lEspce et de la Class. 1869, str. 97.
(15) Der Darwinschen Art-Lehre, str. 54.
(16) Brehm, Thierleben, Sv. I, str. 76.
(17) Vidjeti prvo i izvrsno poglavlje u djelu Adama Smith-a Theory of Moral
Sentiments. Takoer Bain-ovo djelo Mental and Moral Science, 1868, str. 244 i 275-282.
Gosp. Bain tvrdi da je simpatija, posredno, izvor zadovoljstva simpatizeru, i on to
objanjava uzajamnou. On primjeuje da osoba kojoj se ini dobro ili drugi namjesto nje,
mogu se oduiti za sve rtve, uzvraajui simpatijama i dobrim uslugama. Ali ako je
simpatija, kao to se ini da jest, zapravo nagon, onda e njeno iskazivanje pruati izravno
zadovoljstvo, kao i postupanje, ranije smo to istaknuli, po gotovo svakome drugom nagonu.
(18) Vl. L. Jenyns tvrdi (vidjeti njegov spis u Whites Nat. Hist. of Selborne,
1853, str. 204) da je tu injenicu prvi put priopio slavni Jenner u Phil. Transact. 1824. i da
su je nakon toga potvrdili mnogi promatrai, osobito gosp. Blackwall. Ovaj potonji marljivi
promatra prouavao je, u kasnu jesen, tijekom dvije godine, trideset i est gnijezda; u
dvanaest gnijezda naao je mrtve ptie, u pet su bila jaja koja tek to se nisu bila otvorila, a u
tri je razvitak bio zaustavljenMnoge ptice koje jo nisu bile dovoljno odrasle za dug let bile su
takoer ostavljene na cjedilu. Vidjeti: Blackwall, Researches in Zoology, 1834, str. 108,
118. Za kakve dopunske dokaze, premda oni nisu potrebni, vidjeti: Leroy, Lettres Phil.
1802, str. 217.
254
(19) Hume kae (An Enquiry Concerning the Principles of Morals, izd. iz 1751, str.
132): ini se da moramo priznati kako mi prema srei i bijedi drugih nismo sasvim
ravnoduni, ali da pogled na sreu izaziva u nas potajnu radost, a promatranje bijede
uini da na nau imaginaciju nalegne tuga.
(20) Mental and Moral Science, 1868, str. 254.
(21) Naveo sam jedan takav sluaj gdje su tri patagonska Indijanca vie voljela da budu
jedan za drugim strijeljani nego da izdadu planove svojih ratnih drugova (Journal of
Researches, 1845, str. 103).
(22) Dr. Prosper Despine, u svome djelu Psychologie Naturelle, 1868 (sv. I, str. 243;
sv. II, str. 169) navodi mnoge zanimljive sluajeve zloinaca koji su oito bili bez ikakve
savjesti.
(23) Vidjeti dobar lanak u North British Review, 1867, str. 395. Vidjeti takoer
lanke gosp. W. Bagehot-a o vanosti poslunosti i sloge kod primitivnog ovjeka, u
Fortnightly Review, 1867, str. 529, i 1868, str. 457, itd.
(24) Najpotpunije priopenje koje sam naao dao je Dr. Gerland u svome djelu Ueber
das Austerben der Naturvlker, 1868; ali na pitanje edomorstva vratit u se u jednome od
sljedeih poglavlja.
(25) Vidjeti vrlo zanimljivu raspravu o samoubojstvu u Lecky-jevoj History of
European Morals, sv. I, 1869, str. 223.
(26) Vidjeti, na primjer, izvjee gosp. Hamilton-a o Kafirima u Anthropological
Review, 1870, str. XV.
(27) Gosp. MLennan daje pravu zbirku injenica o tom pitanju (Primitive Marriage,
1865, str. 176).
(28) Lecky, History of European Morals, sv. I, 1869, str. 109.
(29) Embassy to China, sv. II, str. 318.
(30) Vidjeti o tom predmetu obilje dokaza u VII. poglavlju Sir J. Lubbock-ovog djela
Origin of Civilisation, 1870.
(31) Na primjer Lecky, Hist. European Morals, sv. I, str. 124.
(32) Taj izraz upotrebljen je u jednome izvrsnom lanku u Westminster Review,
listopad 1869, str. 498. O naelu najvee sree vidjeti u: J. S. Mill, Utilitarianism, str. 17.
255
(33) Lijepe primjere naveo je gosp. Wallace u Scientific Opinion, od 15. rujna 1869;
a jo potpunije u svojim Contributions to the Theory of Natural Selection, 1870, str. 353.
(34) Tennyson, Idylls of the King, str. 244.
(35) The Thoughts of the Emperor M. Aurelius Antoninus, engl. prijev., 2. izd., 1869,
str. 112. Marko Aurelije roen je G.G. 121.
(36) Pismo gosp. Mill-u u Bain-ovu djelu Mental and Moral Science, 1868, str. 722.
(37) Neki pisac u North British Review (srpanj, 1869, str. 531), vrlo sposoban za
pametno rasuivanje, opredjeljuje se odluno u prilog takvog miljenja. ini se da se s time
donekle slae i gosp. Lecky (Hist. of Morals, sv. I, str. 143).
(38) Vidjeti njegovo vano djelo Hereditary Genius, 1869, str. 349. Duke of Argyll
(Primeval Man, 1869, str. 188) iinio je nekoliko dobrih primjedbi glede ovjekove naravi u
borbi izmeu dobra i zla.
(39) The Thoughts of Marcus Aurelius etc., str. 139.

etvrto poglavlje

(1) Investigations in Military and Anthropolog. Statistics of American Soldiers, napisao B.
A. Gould, 1869, str. 256.
(2) to se tie lanka Cranial forms of the American aborigines, vidjeti: Dr. Aitken Meigs u
Proc. Nat. Sci. Philadelphia, svibanj 1866. O Australcima, vidjeti Huxley, u Lyell-ovom
djelu Antiquity of Man, 1863, str. 87. O otoanima Sendvikih otoka, Prof. J. Wyman,
Observations on Crania, Boston, 1868, str. 18.
(3) Anatomy of the Arteries, napisao R. Quain.
(4) Transact. Royal Soc. Edinburgh, sv. XXIV, str. 175, 189.
(5) Proc. Royal Soc. 1867, str. 544; takoer 1868, str. 483, 524. Postoji i prethodno
priopenje, 1866, str. 229.
(6) Proc. R. Irish Academy, sv. X. 1868, str. 141.
(7) Act. Acad., St. Petersburg, 1778, dio II, str. 217.
(8) Brehm, Thierleben, sv. I, str. 58, 87. Rengger, Sugthiere von Paraguay, str. 57.
(9) Variation of Animals and Plants under Domestification, sv. II. pogl. XII.
256
(10) Hereditary Genius: an Inquiery into its Laws and Consequences, 1869.
(11) Gosp. Bates primjeuje (The Naturalist on the Amazons, 1863, sv. II. str. 159) o
Indijancima iz istoga junoamerikog plemena da ni dvojica od njih nisu imala jednak oblik
glave; jedan ima ovalno lice finih crta, a u drugog je pravi iroki mongolski istureni obraz,
irokih nozdrva i kosih oiju.2
(12) Blumenbach, Treatises on Anthropolog. engl. prijevod, 1865, str. 205.
(13) Godron, De lEspce, 1859, sv. II. knjiga 3. Quatrefages, Unit de lEspce
Humaine, 1861. Takoer predavanja iz antropologije, objavljena u Revue des Cours
Scientifiques, 1866-1868.
(14) Hist. Gen. et Part. des Anomalies de lOrganisation, u tri sveska, sv. I. 1832.
(15) O tim zakonima opirno sam raspravljao u Variation of Animals and Plants under
Domestification, sv. II. pogl. XXII. i XXIII. M. J. P. Durand je kasnije (1868) objavio
vrijedan ogled De Influence des Milieux, etc. On velik utjecaj pripisuje tlu.
(16) Investigations in Military and Anthrop. Statistics, etc. 1869, napisao B. A,
Gould, str. 93, 107, 126, 131, 134.
(17) O Polineanima, vidjeti Prichard-ovo djelo Physical Hist. of Mankind, sv. V,
1847, str. 145, 283. Takoer Godron, De lEspce, sv. II, str. 289. Postoji takoer znatna
razlika u vanjskome izgledu izmeu blisko srodnih Hindusa s Gornjeg Gangesa i Bengala;
vidjeti Elphinstone: History of India, sv. I, str. 324.
(18) Memoirs, Anthropol. Soc. sv. III, 1867-69, str. 561, 565, 567.
(19) Dr. Brakenridge, Theory of Diathesis, Medical Times, 19. lipnja i 17. srpnja,
1869.
(20) Autoritete za tih nekoliko tvrdnji naveo sam u svome djelu Variation of Animals
under Domestification, sv. II, str. 297-300. Dr. Jaeger, Ueber das Lngenwachsthum der
Knochen, Jenischen Zeitschrift, sv. V., dio I.
(21) Investigations, etc. napisao B. A. Gould, 1869, str. 288.
(22) Sugthiere von Paraguay, 1830, str. 4.
(23) History of Greenland, engl. prijevod 1767, sv. I, str. 230.
(24) Intermarriage. Napisao Alex. Walker, 1838, str. 377.
(25) The Variation of Animals under Domestification, sv. I, str.173.
257
(26) Principles of Biology, sv. I. str. 455.
(27) Paget, Lectures on Surgical Pathology, sv. I. 1853, str. 209.
(28) The Variation of Animals under Domestification, sv. II. str. 8.
(29) Sugthiere von Paraguay, str. 8, 10. Imao sam priliku promatrati izvanrednu
sposobnost vida kod stanovnika Ognjene zemlje. Vidjeti takoer o tome: Lawrance (Lectures
on Physiology, etc., 1822, str. 404). M. Giraud-Teulon u novije vrijeme prikupio je (Revue
des Cours Scientifiques, 1870, str. 625) mnogo valjanih dokaza kojima potvruje da je uzrok
kratkovidnosti: Cest le travail assidu, de prs /Rije je o dugotrajnom radu oka na
blizinu/.
(30) Prichard, Phys. Hist. of Mankind, navod prema Blumenbach, sv. I. 1851, str.
311; za miljenje Pallasa, sv. IV. 1844, str. 407.
(31) Navedeno po Prichard-u, Researches into the Phys. Hist. of Mankind, sv. V. str.
463.
(32) Vrijedna rasprava gosp. Forbes-a upravo je izala u Journal of the Ethnological
Soc. of London, novi niz, sv. II. 1870, str. 193.
(33) Dr. Wilckens (Landwirthschaft. Wochenblatt, br. 10, 1869) nedavno je objavio
zanimljiv ogled u kojem je pokazao kako su svoje organe preinaile domae ivotinje to ive
u planinskim krajevima.
(34) Memoire sur les Microcphales, 1867, str. 50, 125, 169, 171, 184-198.
(35) Vidjeti dobro poznati lanak u Cyclop. of Anat. and Phys. sv. V. 1859, str. 642.
Owen, Anatomy of Vertebrates, sv. III. 1868, str. 687. Prof. Turner, u Edinburgh Medical
Journal, veljaa 1865.
(36) Annuario della Soc. dei Naturalisti in Modena, 1867, str. 83. Prof. Canestrini
navodi izvadke iz razliitih pisaca o tome predmetu. Laurillard, poto je utvrdio kod mnogih
ljudi i kod nekih majmuna potpunu slinost u obliku, omjerima i spoju obiju jagodinih
kostiju, primjeuje da takav poredak dijelova ne moe smatrati pukom sluajnou.
(37) Cijeli niz sluajeva naveo je Isid. geoffroy St.-Hilaire, Hist. des Anomalies, knj.
III, str. 437.
(38) U svome djelu Variation under Domestification (sv. II, str. 57) nerijetko
pojavljivanje prekobrojnih sisa u ena pripisao sam vrnuu, reverziji. Na takav kao vjerojatni
258
zakljuak bio sam naveden time to su dodatne sise openito smjetene simetrino na prsima,
a jo vie jednim sluajem, gdje se u jedne ene, ija je majka imala prekobrojne sise,
pojavila samo jedna funkcionalna sisa u podruju prepone. Ali Prof. Preyer (Der Kampf um
das Dasein, 1869, str. 45) tvrdi da mammae erraticae /lutajue sise/ mogu doi i na drugim
mjestima, ak na leima, tako da je uvjerljivost mog stajalita znatno oslabljena ili ak posve
ponitena.
Iako s velikim oklijevanjem, u tome istom djelu (sv. II. str. 12), vrnuu sam prirpisao
estu pojavu polidaktilizma kod ljudi. Djelomino me na to navela tvrdnja Prof. Owena
da neki ribogmazovi (Ichtyopterygia) imaju viu od pet prstiju i stoga sam smatrao da se takvi
ljudi zadrali prvobitno stanje: no poto sam proitao raspravu Prof. Gegenbaur-a
(Jenaischen Zeitschrift, sv. 3, str. 341), koji je u tome najvei autoritet u cijeloj Europi, i
koji pobija Owenov zakljuak, vidim da je krajnje dvojbeno da li je prekobrojnost prstiju
mogue tako objasniti. injenica je da takvi prsti ne samo da se pojavljuju esto i da su jako
nasljedni, nego nakon to se odsijeku mogu ponovno narasti, poput normalnih prstiju kod
niih kraljenjaka, a to me je posebno navelo na gornji zakljuak. Ta neobina injenica da
ponovno narastu ostaje neobjanjiva ako se misao na vrnue nekakvome dalekom pretku
mora odbaciti. Ne mogu, meutim, prihvatiti miljenje Prof. Gegenbaura da se dodatni prsti
ne mogu pojaviti putem vrnua, a da se istodobno i na slian nain ne preinae drugi dijelovi
kostura; jer vrnuem znaajke se esto pojedinano pojavljuju.
(39) Anatomy of Vertebrates, sv. III. 1868, str. 323.
(40) Generelle Morphologie, 1866, sv. II. str. CIV.
(41) Carl Vogt, Lectures on Man, engl. prij. 1864, str. 151.
(42) C. Carter Blake, o gornjoj eljusti iz La Neulette, Anthropolog. Review, 1867,
str. 295. Schaafhausen, isto, 1868, str. 426.
(43) The Anatomy of Expression, 1844, str. 110, 131.
(44) Navod prema Prof. Canestrini-ju u Annuario, etc. 1867, str. 90.
(45) Te rasprave mora pomno prouavati naroito onaj koji eli vidjeti uestalost
mijenjanja naih miia i kako pri tom mijenjanju postaju slini miiima majmuna
(Quadrumana). Sljedei navodi odnose se na neke toke kojih sam se u svome tekstu
dotaknuo: Proc. Royal Soc., sv. XIV, 1865, str. 379-384; sv. XV, 1866, str. 241, 242; sv.
259
XV, 1867, str. 544; sv. XVI, 1868, str. 524. Mogu ovdje dodati da su Dr. Murie i St. George
Mivart u svojoj raspravi o lemuroidima ('Trasact. Zoolog. Soc.,' sv. VII, 1869, str. 96)
pokazali kako su neki miii u tih ivotinja, koje su najnii lanovi primata, izvanredno
promjenjivi. U lemuroida ima brojnih gradacija, takoer meu miiima koje vode do
ustrojstava to su pronaena u jo niih ivotinja.
(46) Prof. Macalister, u Proc. . R. Irish Academy, sv. X, 1868, str. 124.
(47) Prof. Macalister (isto, str. 121) je svoja opaanja prikazao tablicom i utvrdio da su
miine anomalije najee u podlaktici, zatim u licu, te u nozi, itd.
(48) Vl. Dr. Haughton, poto je naveo (Proc. R. Irish Academy, 27. lipnja 1864, str.
715) jedan vaan sluaj varijacije u ovjejem flexor pollicis longus (dugi mii pregiba
palca), dodaje: Ovaj vaan primjer pokazuje da ovjek moe ponekad u palcu i u prstima
imati poredak tetiva koji je karakteristian za makaka; ali ne mogu kazati da li taj sluaj mora
znaiti da se makak uspeo do ovjeka ili se ovjek srozao u makaka, ili je to uroena
muiavost prirode. Zadovoljstvo je uti tako uglednog anatoma i tako ogorenog protivnika
evolucionizma da priznaje mogunost ak obiju prvih pretpostavki. Prof. Macalister je
takoer opisao (Proc. R. Irish Academy, sv. X, 1864, str. 138) varijacije u flexor pollicis
longus koje su znaajnije zbog svojih odnosa prema istim miiima u etverorukih majmuna
(Quadrumana).
(49) Autoritete na koje se pozivam glede ovih nekoliko tvrdnji naveo sam u svome
djelu Variation of Animals under Domestification, sv. II, str. 320-335.
(50) Cijeli taj predmet raspravio sam u pogl. XXIII, sv. II. mojeg djela Variation of
Animals and Plants under Domestification.
(51) Pogledati sve znamenitiji Essay on the Principle of Population, od vl. T.
Malthus-a, sv. I. 1826, str. 6, 517.
(52) Variation of Animals and Plants under Domestification, sv. II, str. 111-113, 163.
(53) Gosp. Sedgwick, British and Foreign Medico-Chirurg. Review, srpanj 1863, str.
170.
(54) The Annals of Rural Bengal, od W. W. Hunter-a, 1868, str. 259.
(55) Primitive Marriage, 1865.
260
(56) Vidjeti neke dobre primjedbe o tom uinku koje je uinio W. Stanley Jevons, A
Deduction from Darwins Theory, Nature, 1869, str. 231.
(57) Latham, Man and his Migrations, 1851, str. 135.
(58) G-da Murie i Mivart u svome lanku Anatomy of the Lemuroidea (Transact.
Zoolog. Soc. sv. VII, 1869, str. 96-98) kau: Neki miii tako su nepravilni u svome
rasporedu da se ne mogu uspjeno klasificirati u bilo koju od navedenih skupina. Ti miii
esto se razlikuju ak na suprotnim stranama tijela iste jedinke.
(59) Quarterly Review, travanj, 1869, str. 392. To je podrobnije pretreseno u:
Wallace, Contributions to the Theory of Natural Selection, 1870, gdje su ponovno
objavljene sve rasprave koje se odnose na to djelo. The Essay on Man vjeto je kritizirao
Prof. Claparde, jedan od najuglednijih zoologa u Europi, i to u jednome lanku koji je izaao
u Bibliothque Universelle, lipanj 1870. Primjedba koju sam u svome tekstu naveo
iznenadit e svakoga tko je itao Wallaceovu glasovitu raspravu The Origin of Human Races
deduced from the Theory of Natural Selection (prvotno objavljena u Anthropological
Review, svibanj 1864, str. CLVIII). Ne mogu a da ovdje ne spomenem sasvim umjesnu
primjedbu J. Lubbocka (Prehistoric Times, 1865, str. 479) koja se odnosi na tu raspravu,
naime da je gosp. Wallace s karakteristinom nesebinou pripisuje to (tj. ideju o
prirodnom odabiru) iskljuivo gosp. Darwinu, iako je i on, kao to je dobro znano, neovisno
doao do te iste ideje i objavio je istovremeno, iako ne tako dobro obraenu.
(60) Naveo gosp. Lawson Tait u svome djelu Law of Natural Selection, Dublin
Quarterly Journal of Medical Science, velj. 1869. U istu svrhu je naveden i Dr. Keller.
(61) Owen, Anatomy of Vertebrates, sv. III, str. 71.
(62) Quarterly Review, travanj 1869, str. 392.
(63) U Hylobates syndactylus, kao to samo ime kae, dva prsta su redovito srasla, a to
je, kao to mi javlja gosp. Blyth, takoer ponekad sluaj s prstima H. agilis, lar i leuciscus.
(64) Brehm, Thierleben, sv. I, str. 80.
(65) The Hand, its mechanism, etc. Bridgewater Treatise, 1833, str. 38.
(66) Hckel je izvrsno objasnio stupnjeve kojima je ovjek postao dvonoac:
Natrliche Schpfungsgeschichte, 1868, str. 507. Dr. Bchner (Confrences de la Thorie
Darwinienne, 1869, str. 135) dao je dobre primjere upotrebe ovjeje noge kao organa za
261
hvatanje; on je pisao i o nainu kretanja kod viih majmuna na to u se osvrnuti u sljedeim
poglavljima: o tome nainu kretanja vidjeti takoer Owen, Anatomy of Vertebrates, sv. III,
str. 71.
(67) On the Primitive Form of the Skull, /O primitivnom obliku lubanje) engl.
prijev. u Anthropological Review, listop. 1868, str. 428. Owen (Anatomy of Vertebrates,
sv. II, 1866, str. 551) o mastoidnom izdanku u viih majmuna.
(68) 'Die Grenzen der Thierwelt, eine Betrachtung zu Darwin's Lehre,' 1868. str. 51.
(69) Dujardin, 'Annales des Sc. Nat.' 3rd series, Zoolog. knj. XIV, 1850, str. 203. See
also gosp. Lowne, 'Anatomy and Physiol. of the Musca vomitoria,' 1870, str. 14. - Moj sin,
gosp. F. Darwin, isjekao je za mene modane ganglije mrava Formica rufa.
(70) 'Philosophical Transactions,' 1869, str. 513.
(71) Navedeno u: C. Vogt-ovim 'Lectures on Man,' engl. prijev. 1864, str. 88, 90. -
Prichard, 'Phys. Hist. of Mankind,' sv. I. 1838, str. 305.
(72) 'Comptes Rendus des Sciences,' etc. 1. lipnja 1868.
(73) 'The Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. I, str. 124-129.
(74) Schaaffhausen donosi, prema Blumenbachu i Buschu, sluajeve koji se odnose na
greve i oiljke u 'Anthropolog. Review,' listopad 1868, str. 420. Dr. Jarrold ('Anthopologia,'
1808, str. 115, 116) donosi sluajeve Camper-ovih i vlastitih opaanja, sluajeve preinaenja
lubanje zbog toga to je glava trajno bila u neprirodnom poloaju. On smatra da neki zanati,
poput obuarskog, koji zahtijevaju da glava bude pognuta naprijed, utjeu da elo postane
zaobljenije i ispupenije.
(75) 'Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. I, str. 117 o izduenju
lubanje; str. 119 o utjecaju jednoga klempavog uha.
(76) Naveo Schaaffhausen, u 'Anthropol. Review,' listop. 1868. str. 419.
(77) Owen, 'Anatomy of Vertebrates,' sv. III. str. 619.
(78) Isidore Geoffroy St.-Hilaire primjeuje ('Hist. Nat. Gnrale,' knj. II. 1839, str.
215-217) o injenici da je ljudska glava pokrivena dugom dlakom: gornje povrine tijela
majmuna i inih sisavaca gue su obraslu nego donje. To isto zamijetili su drugi autori. - Prof.
P. Gervais ('Hist. Nat. des Mammifres,' knj. I. 1854, str. 28), meutim, tvrdi da u gorile dlaka
na leima rjea, gdje je djelomino trljanjem skinuta, nego na donjoj strani tijela.
262
(79) Gosp. St. George Mivart, 'Proc. Zoolog. Soc.' 1865, str. 562, 583. Dr. J. E. Gray,
'Cat. Brit. Mus.: Skeletons.' Owen, 'Anatomy of Vertebrates,' sv. II. str. 517. Isidore Geoffroy,
'Hist. Nat. Gn.' knj. II. str. 244.
(80) 'The Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. II. str. 280, 282.
(81) 'Primeval Man,' 1869, str. 66.


Peto poglavlje

(1) 'Anthropological Review,' svibanj, 1864, str. CLVIII.
(2) Poslije nekog vremena ti lanovi ili plemena koja su apsorbirani u neko drugo pleme
smatraju, kako primjeuje gosp. Maine ('Ancient Law,' 1861, str. 131) da su oni, s
pobjednicima, potmstvo istih predaka.
(3) Morlot, 'Soc. Vaud. Sc. Nat.' 1869, str. 294.
(4) Ja sam primjere naveo u svome djelu 'Variation of Animals under Domestification,' sv. II.
str. 196.
(5) Vidjeti zapaen niz lanaka o fizici i politici u 'Fortinghtly Review,' stud. 1867; 1. travnja
1868; 1. srpnja 1869.
(6) 'Origin of Civilisation,' 1870, str. 265.
(7) Gosp. Wallace sluajeve navodi u svome djelu 'Contributions to the Theory of Natural
Selection,' 1870, str. 354.
(8) 'Ancient Law,' 1861, str. 22. Na primjedbe gosp. Bagehot-a, 'Fortnightly Review,' 1.
travnja, 1868, str. 452.
(9) 'The Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. I, str. 309.
(10) 'Frazier's Magazine,' rujan 1868, str. 353. ini se da je taj lanak izveo snaan
dojam na mnoge i da je izazvao pojavljivanje dvaju zapaenih ogleda i jedan odgovor u 'Q.
Journal of Science,' 1869, str. 152; takoer gosp. Lawson Tait u 'Dublin Q. Journal of
Medical Science,' veljaa 1869, i gosp. E. Ray Lankester u svome djelu 'Comparative
Longevity,' 1870, str. 128. Slina stajalita pojavila su se jo ranije u 'Australian,' 13. srpnja
1867. Ideje sam uzeo od nekih od tih pisaca.
263
(11) to se tie gosp. Wallace-a, vidjeti 'Anthropolog. Review,' kako je ve navadeno.
Gosp. Galton u 'Macmillan's Magazine,' kolov. 1865, str. 318; takoer njegovo veliko djelo
'Hereditary Genius,' 1870.
(12) 'Hereditary Genius,' 1870, str. 132-140.
(13) Vidjeti peti i esti stupac tablice, sastavljene prema dobrim autoritetima, u djelu
gosp. E. R. Lankester-a 'Comparative Longevity,' 1870, str. 115.
(14) 'Hereditary Genius,' 1870, str. 330.
(15) 'Origin of Species,' (peto izd. 1869), str. 104.
(16) 'Hereditary Genius,' 1870, str. 347.
(17) E. Ray Lankester, ?Comparative Longevity,' 1870, str. 115. Tablica o
neumjerenima je od Neison-a u 'Vital Statistics.' to se tie razuzdanosti, vidjeti Dr. Farr,
"Influence of Marriage on Mortality," 'Nat. Assoc. for the Promotion of Social Science,' 1858.
(18) 'Frazer's Magazine,' rujan 1868, str. 353. 'Macmillan's Magazine,' kolov. 1865, str.
318. Vl. F. W. Farrar ('Fraser's Mag.,' kolov. 1870, str. 261) zaizima drugo stajalite.
(19) "On the Law of the Fertility of Women," u 'Transact. Royal Soc.' Edinburgh, sv.
XXIV, str. 287. Vidjeti, takoer, glede opaanja o spomenutom uinku: gosp. Galton,
'Hereditary Genius,' str. 352-357.
(20) 'Tenth Annual Report of Births, Deaths, etc. in Scotland,' 1867, str. XXIX.
(21) Ovi navodi uzeti su od naega najveeg autoriteta u tim pitanjima, naime od Dr.
Farr-a, iz njegove rasprave "On the Influence of Marriage on the Mortality of the French
People," koju je itao pred Nat. Assoc. for the Promotion of Social Science, 1858.
(22) Dr. Farr, isto. Dalji navodi su iz iste vane rasprave.
(23) Uzeo sam petogodinje srednje vrijednosti koje se nalaze u 'The Tenth Annual
Report of British Deadths, etc., in Scotland' 1867. Navod iz Dr. Stark-a preuzet je iz lanka u
'Daily News,' 17. list. 1868, za koji Dr. Farr smatra da je napisan vrlo pomno.
(24) Vidjeti o tome duhovito i originalno razmatranje u djelu gosp. Galtona, 'Hereditary
Genius,' str. 340-342.
(25) Gosp. Greg, 'Fraser's Magazine,' rujan 1868, str. 357.
(26) 'Hereditary Genius,' 1870, str. 357-359. Vl. F. H. Farrar ('Fraser's Magazine,'
kolov. 1870, str. 257) tvrdi suprotno. Ve je Sir C. Lyell ('Principles of Geology,' sv. II, 1868,
264
str. 489), u jednome dojmljivom odlomku, svratio pozornost na tetni utjecaj Svete
Inkvizicije pri sniavanju opeg intelektualnog stanja u Europi, putem selekcije.
(27) Gosp. Galton, 'Macmillan's Magazine,' kolovoz, 1865, str. 325. Vidjeti, takoer,
'Nature,' "On Darwinism and National Life," prosin. 1869, str. 184.
(28) 'Last Winter in the United States,' 1868, str. 29.
(29) 'On the Origin of Civilisation,' 'Proc. Ethnological Soc.' 26. stud. 1867.
(30) 'Primeval Man,' 1869.
(31) 'Royal Institution of Great Britain,' 15. oujka 1867. Takoer, 'Researches into the
Early History of Mankind,' 1865.
(32) 'Primitive Marriage,' 1865. Vidjeti, isto tako, sjajan lanak, koji je oito napisao
isti autor, u 'North British Review,' srpanj 1869. Takoer, gosp. L. H. Morgan, "A Conjectural
Solution of the Origin of the Class. System of Relationship," u 'Proc. American Acad. of
Sciences,' sv. VII. veljaa 1868. Prof Schaaffhausen ('Anthropolog. Review,' list. 1869, str.
373) spominje "tragove rtvovanja ljudi koji se nalaze i u Homera i u Starome zavjetu."
(33) Sir J. Lubbock, 'Prehistoric Times,' 2. izd. 1869, pogl. XV. i XVI, et passim.
(34) Dr. F. Mller dao je o tom uinku neke dobre primjedbe u 'Reise der Novara:
Anthropol. Theil,' Abtheil. III, 1868, str. 127.


esto poglavlje

(1)
Isidore Geoffroy St. Hilaire daje podroban prikaz poloaja koji su razni
prirodoslovci u svojim klasifikacijama dodijelili ovjeku: Hist. Nat. Gn. svez. II, 1859, str.
170-189.

(2) Vidjeti vrlo zanimljiv lanak, LInstinct chez les Insectes, od gosp. George-a
Fouchet-a, Revue des Deux Mondes, veljaa 1870, str. 682.
(3) Westwood, Modern Class of Insects, svez. II, 1840, str. 87.
(4) Proc. Zool. Soc. 1869, str. 4.
(5) Evidence as to Mans Place in Nature, 1863, str. 70, et passim.
(6) Isid. Geoffroy, 'Hist. Nat. Gn.' svez. II, 1859, str. 217.
265
(7) "Ueber die Richtung der Haare," etc., Mller's Archiv fr Anat. und Phys." 1837, str.
51.
(8) O dlaci u hilobatesa vidjeti 'Nat. Hist. of Mammals," od C. L. Martina, 1841, str. 415.
Takoer, Isid. Geoffroy o amerikim majmunima i drugim vrstama, u 'Hist. Nat. Gn.' svet. II,
1859, str. 216, 243. Eschricht, isto, str. 46, 55, 61. Owen, ?Anat. of Vertebrates,' svez. II, str.
619. Wallace, 'Contributions to the Theory of Natural Selection,' 1870, str. 344.
(9) 'Origin of Species,' 5th edit. 1869, str. 194. 'The Variation of Animals and Plants
under Domestification,' svez. II, 1868, str. 348.
(10) 'An Introduction to the Classification of Animals,' 1869, str. 99.
(11) Ovo je gotovo ona ista klasifikacija koju je privremeno bio usvojio gosp. St. George
Mivart ('Transact. Philosoph. Soc.' 1867, str. 300), koji, poto je izdvojio lemuride, ostale
primate dijeli u Hominidae i Simiadae, skupine koje odgovaraju uskonosim majmunima,
zatim u Cebidae i Hapalidae, - skupine koje odgovaraju irokonosim majmunima.
(12) 'Transact. Zoolog. Soc.' svez. VI, 1867, str. 214.
(13) Gosp. St. G. Mivart, 'Transact. Phil. Soc.' 1867, str. 410.
(14) Gospoda Murie i Mivart o lemuridima, u 'Transact. Zoolog. Soc.' svez. VII, 1869, str.
5.
(15) Hckel je doao do istog zakljuka. Vidjeti 'Ueber die Entstehung des
Menschengeschlechtes,' u Virchow's 'Sammlung. gemein. wissen. Vortrge,' 1868, str. 61.
Takoer njegovo djelo 'Natrliche Schpfungsgeschlichte,' 1868, gdje u potankosti iznosi
svoje gledanje na ljudsko rodoslovlje.
(16) 'Anthropological Review,' travanj, 1867, str. 236.
(17) 'Elements of Geology,' 1865, str. 583-585. 'Antiquity of Man,' 1863, str. 145.
(18) 'Man's Place in Nature,' str. 105.
(19) Pomno izraene tablice nalaze se u njegovoj 'Generelle Morphologie' (Svez. II, str.
CLIII, i str. 425), a posebno o ovjeku, jo vie u njegovom djelu 'Natrliche
Schpfungsgeschlichte,' 1868. Prof. Huxley, u prikazu ovoga drugog djela ('The Academy,'
1869, str. 42) kae kako on smatra da je Hckel koljeno ili liniju podrijetla kraljenjaka
izvanredno dobro obradio, iako se s njime u nekim tokama ne slae. On izraava takoer
svoje visoko priznanje opoj vrijednosti i duhu cijeloga djela.
266
(20) 'Palaeontology,' 1860, str. 199.
(21) Na Falklandskim otocima sa zadovoljstvom sam u travnju 1833., dakle nekoliko
godina prije bilo kojeg drugog prirodoslovca, gledao pokretljivu liinku jedne sloene
mjeinice, posve srodne Synoicum-u, ali generiki od njega oito razliite. Rep je bio
dugaak za otprilike pet duina njegove okrugle glave i zavravao se kao vrlo tanka nit. Kao
to sam to nacrtao pod jednostavnim sitnozorom, on je bio jasno popreno ispodijeljen u
neprozirne dijelove, za koje mislim da predstavljaju velike stanice koje je nacrtao
Kowalevsky. U jednome ranom stadiju razvitka rep je bio tijesno ovijen oko liinkine glave.
(22) 'Mmoires de l'Acad. des Sciences de St. Ptersbourg,' Svez. X, br. 15, 1866.
(23) To je zakljuak Prof. Gegenbaura, jednog od najveih autoriteta poredbene
anatomije: 'Grundzge der vergleich. Anat.', 1870, str. 876. Do tog rezultata dolo se najvie
prouavanjem vodozemaca, ali ini se prema Waldeyeru (kako se navodi u Humphryjevu
'Journal of Anat. and Phys.' 1869, str. 161) da su spolni organi ak i "viih kraljenjaka u prvo
doba razvitka hermafroditni." Slino stajalite imali su odavna neki autori premda sve do sada
ono nije imalo jakog temelja.
(24) Najbolji primjer za to prua mujak Thylacinus. Owen, 'Anatomy of Vertebrates,'
svez. III, str. 771.
(25) Dobro je poznato da su neke vrste roda Serranus esto dvospolci, ali me Dr. Gnther
izvjeuje kako je uvjeren da to nije njihovo redovno stanje. Podrijetlo od nekoga drevnog
androginog prototipa prirodno bi, meutim, pogodovalo i bilo bi, u nekoj mjeri, objanjenje
za povremeno pojavljivanje tog stanja u tih riba.
(26) Gosp. Lockwood smatra (kao to se navodi u 'Quart. Journal of Science,' travanj,
1868, str. 269), prema onome to je promatrao pri razvitku morskog konjica (Hippocampus),
da stijenke trbune vreice u mujaka na neki nain proizvode hranu. Glede ribljih mujaka
koji izlijegaju jaja u svojim ustima, vidjeti vrlo zanimljivu raspravu Prof. Wymana, u Journal
of Anat. and Phys.' 1. studenog, 1866, str. 78. Sline sluajeve opisao je i Dr. Gnther.
(27) Sve ivotne funkcije odvijaju se u ustaljenim i povratnim periodima, a kod ivotinja
koje su pod utjecajem plime i oseke ti e periodi vjerojatno biti lunarni; jer takve su se
ivotinje neizbjeno nalazile na suhom ili na vodom prekrivenom dnu za vrijeme nebrojenih
narataja, - dobivajui obilnu hranu ili nalazei se u uskudici, - prema pravilnim lunarnim
267
ciklusima. Stoga ako su kraljenjaci potekli od neke ivotinje srodne dananjim
mjeinicama, koja je ivjela u zoni plime i oseke, tada nam postaje razumljiva tajanstvena
injenica da u viih, i sada kopnenih kraljenjaka (druge razrede da ne spominjemo), mnogi
normalni i abnormalni ivotni procesi teku u skladu s mjeseevim periodama. Koliko
moemo o tome suditi, neka povratna perioda, kad je jednom steena, ako ima priblino
pravo vrijeme trajanja za neki proces ili funkciju, onda ona nije sklona da ga mijenja; dakle,
ta se osobina moe naslijeivati tijekom gptpvp neogranini broj narataja. Taj zakljuak,
ako je toan, vrlo je vaan jer duljina trudnoe u svakoga sisavca, valjenje jaja u svake ptice i
mnoge druge ivotne pojave odaju nam jo uvijek prvobitno mjesto postanka tih ivotinja.

Sedmo poglavlje

(1) 'History of India,' 1841, sv. I, str. 328. Otac Ripa tono isto primjeuje u odnosu na
Kineze.
(2) Golem broj mjerenja na bijelcima, crncima i I ndijancima iznosi se u 'Investigations in
the Military and Anthropolog. Statistics of American Soldiers,' autora B. A. Goulda,
1869, str. 298-358; o kapacitetu plua, str. 471. Vidjeti takoer mnogobrojne i vrijedne
tablice koje je, na temelju opaanja Dr. Scherzera i Dr. Schwarza, iznio Dr. Weisbach
u 'Reise der Navara: Anthropolog. Theil,' 1867.
(3) Vidjeti, na primjer, priopenje gosp. Marschalla o mozgu jedne Bumanke, u 'Phil.
Transact.' 1864, str. 519.
(4) Wallace, 'The Malay Archipelago,' sv. II, 1869, str. 178.
(5) Glede slika u znamenitim egipatskim peinama Abou-Simbela gosp. Pouchet kae
('The Plurality of the Human Races,' engl. prijevod 1864, str. 50) da nije mogao
raspoznati predstavnike od dvanaest ili vie naroda, za koje neki autori misle da ih
mogu raspoznati. ak ni neke od najizrazitijih rasa ne mogu se onako jasno
prepoznati kako bismo oekivali prema onome to je o tom predmetu napisano. Tako
gospoda Nott i Gliddon ('Types of Mankind,' str. 148) tvrde da Ramzes II, ili Veliki,
ima uznosito europske crte lica, dok Knox, drugi veliki vjernik u vrstovnu razliku
meu ljudskim rasama ('Races of Man,' 1850, str. 201), govorei o mladome
268
Memnonu (koji, kako me je izvijestio gosp. Birch, nije bio nitko drugi nego Ramzes
II) najodlunije tvrdi da ima iste crte kao idovi iz Antwerpena. Opet, kad sam u
Britanskom muzeju, s dvojicom mjerodavnih sudaca, slubenika, promatrao kip
Amunofa III, sloili smo se da ima crte lica izrazito crnakog izraza, dok ga gospoda
Nott i Gliddon (ondje, str. 146, sl. 53) opisuju kao "krianca, ali bez crnake
primjese."
(6) Tako navode Nott i Gliddon, 'Types of Mankind,' 1854, str. 439. Oni daju takoer
potkrepljujui dokaz, ali C. Vogt misli da taj predmet zahtijeva dalje istraivanje.
(7) "Diversity of Origin of the Human Races," u 'Christian Examiner,' srpanj 1850.
(8) 'Transact. R. Soc. of Edinburgh,' sv. XXII, 1861, str. 567.
(9) 'On the Phenomena of Hybridity in the Genus Homo,' Engl. prijevod 1864.
(10) Vidjeti zanimljivo pismo gosp. T. A. Murraya, u 'Anthropol. Review,' travanj 1868,
str. LIII. U tome pismu opovrgnuo je tvrdnju grofa Strzelecki-ja da su Australke koje
su rodile djecu s bijelim ljudima poslije toga za ljude svoje rase bile neplodne. Gosp.
A. de Quatrefages takoer je prikupio ('Revue des Cours Scientifiques,' oujak 1869,
str. 239) mnoge dokaze da Australci i Europljani pri meusobnom krianju nisu
neplodni.
(11) 'An Examination of Prof. Agassiz's Sketch of the Nat. Provinces of the Animal World,'
Charleston, 1855, str. 44.
(12) 'Military and Anthropolog. Statistics of American Soldiers,' autora B. A. Goulda,
1869, str. 319.
(13) 'The Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. II, str. 109. Ovdje bih
podsjetio itatelja da neplodnost vrsta pri njihovu meusobnom krianju nije neka
vrstovno-steena osobina nego je, poput nesposbnosti nekog drvea da se kalemi jedno
s drugim, povezano s nekim drugim steenim razlikama. Nepoznata je narav tih
razlika, ali one se poblie veu uz rasplodni sustav, a mnogo manje uz izvanjski ustroj
ili obine razlike u konstituciji. ini se da neplodnost pri krianju dviju razliitih vrsta
velikim dijelom dolazi odatle to se jedna od njih, ili to vrijedi za obje, ve odavno
prilagodila, na neke ustaljene ivotne uvjete; jer mi znamo da promijenjeni uvjeti
imaju poseban utjecaj na rasplodni sustav i (kao to je ranije primijeeno) imamo
269
dobrih razloga vjerovati da kolebljivi uvjeti odomaivanja tee otklanjanju neplodnosti
koja je tako opa pri krianju vrsta u prirodnom stanju. Na drugom mjestu (isto, sv. II,
str. 185, i 'Origin of Species,' 5. izd. str. 317) ja sam pokazao da neplodnost krianih
vrsta nije plod prirodnog odabira. Moemo razumjeti kako je teko mogue da se
neplodnost dvaju oblika, kad su ve postala meusobno vrlo neplodna, uveava tako
da se odravaju ili preivljavaju sve neplodnije i neplodnije jedinke dobivene
krianjem tih oblika, jer poto je neplodnost u porastu, raa se sve manje i manje onih
potomaka koji se razmnoavaju i, naposljetku, raat e se samo pojedine jedinke, i to
u sve rjeim vremenskim razmacima. Ali postoji ak i jedan vei stupanj nepolodnosti
nego to je taj. I Grtner i Klreuter su potvrdili da, kod biljnih rodova koji imaju
mnogo vrsta, moe nastati niz vrsta koje, ako se kriaju, daju sve manje i manje
sjemena, sve do vrste koja nipoto vie ne proizvodi sjeme, ali se oprauje peludom
drugih vrsta, jer klica nabubri. Ovdje je oito nemogu odabir jo neplodnijih jedinki
koje su ve prestale davati sjeme tako da se vrhunac neplodnosti, gdje se nekakav
utjecaj zamjeuje jo samo na klici, nije mogao dobiti prirodnim odabirom. Taj
vrhunac, a nedvojbeno i ostali stupnjevi neplodnosti, povezani su s nekim nepoznatim
razlikama u konstituciji rasplodnog sustava vrsta koje se kriaju.
(14) 'The Variation of Animals,' etc., sv. II, str. 92.
(15) Gosp. de Quatrefages je dao zanimljiv prikaz (Anthropolog. Review, sijeanj 1869,
str. 22) o uspjenosti i energiji Paulistasa u Brazilu koji su jedna vrlo kriana rasa
Portugalaca i Indijanaca s mjeavinama krvi drugih rasa.
(16) Na primjer, kod domorodaca Amerike i Australije. Prof. Huxley kae (Transact.
Internat. Congress of Prehist. Arch. 1869, str. 105) da su lubanje u mnogih junih
Nijemaca i vicaraca jednako kratke i iroke kao u Tatara itd.
(17) Vidjeti dobru raspravu o tome u: Waitz, Introduct. to Anthropology, engl. prijev.
1863, str. 198-208, 227. Neke od gornjih podataka preuzeo sam iz: H. Tuttle, Origin
and Antiquity of Physical Man, Boston, 1866, str. 35.
(18) Prof. Ngeli pomno je opisao neke neobine sluajeve u svojim Botanische
Mittheilungen, knj. II, 1866, str. 294-369. Prof. Asa Gray dao je sline primjedbe o
nekim intermedijarnim oblicima glavoika (Compositae) Sjeverne Amerike.
270
(19) Origin of Species, 5. izd., str. 68.
(20) Vidjeti o tome uinku: Prof. Huxley, Fortnightly Review, 1865, str. 275.
(21) Lectures on Man, engl. prijev. 1864, str. 468.
(22) Die Racen des Schweines, 1860, str. 46. Vonstudien fr Geschichte, etc.
Schweineschdel, 1864, str. 104. to se tie goveda, vidjeti: De Quatrefages, Unit
de lEspce Humaine, 1861, str. 119.
(23) Tylor, Early History of Mankind, 1865; o govoru kretnjama vidjeti str. 54.
Lubbockovih Prehistoric Times, 2. izd. 1869.
(24) The Primitive Inhabitants of Scandinavia, engl. prijev. izdao Sir Lubbock, 1868, str.
104.
(25) Hodder M. Westropp, o Chromlechs, itd. , Journal of Ethnological Soc. kako je
pbjavljen u Scientific Opinion, lipanj 1869, str. 3.
(26) Journal of Researches: Voyage of the Beagle, str. 46.
(27) Prehistoric Times, 1869, str. 574.
(28) Prijevod u Anthropological Review, listop., 1868, str. 431.
(29) Transact. Internat. Congress of Prehistoric Arch. 1868, str. 172275. Vidjeti takoer
Broca (prijevod) u Anthropological Review, listop. 1868, str. 410.
(30) Dr. Gerland, Ueber das Aussterben der Naturvlker, 1868, str. 82.
(31) Gerland (isto, str. 12) daje podatke u prilog te tvrdnje
(32) .Vidjeti primjedbe o tom uinku u Sir Holland, Medical Notes and Reflections, 1839,
str. 390.
(33) Ja sam sabrao (Journal of Researches, Voyage of the Beagle, str. 435) mnotvo
sluajeva koji se odnose na taj predmet; vidjeti takoer: Gerland, isto, str. 8. Poepping
govori da je dah civilizacije otrov za divljake.
(34) Sproat, Scenes and Studies of Savage Life, 1868, str. 284.
(35) Bagehot, Physics and Politics, Fortnightly Review, 1. travnja 1868, str. 455,
(36) On Anthropology, prijevod, Anthropolog. Review, sijeanj 1868, str. 38.
(37) The Annals of Bural Bengal, 1868, str. 134.
(38) The Variation of Animals and Plants under Domestification, sv. II, str. 95.
271
(39) Pallas, Act. Acad. St. Petersburgh, 1780, Dio II, str. 69. Njega je slijedio Rudolphi,
u svojim Beitrge zur Anthropologie, 1812. Izvrstan saetak tog dokaza dao je
Godron u De lEspce, 1859, sv. II, str. 246 itd.
(40) Sir Andrew Smith, po navodu Knox, Races of Man, 1850, str. 473.
(41) Vidjeti o tome u De Quatrefages, Revue des Cours Scientifiques, 17. listop. 1868,
str. 731.
(42) Livingstone, Travels and Researches in S. Africa, 1857, str. 338, 329. DOrbigny, po
navodu Godrona, De lEspce, sv. II, str. 266.
(43) Vidjeti raspravu koja je itana u Royal Soc. 1813. te objavljena u njegovim Essays
1818. Poglede Dr. Wells-a prikazao sam u povijesnom orisu (str. XVI) svog djela
Origin of Species. Druge sluajeve gdje je boja u korelaciji s posebnostima
konstitucije iznio sam u svojem 'Variation of Animals under Domestification,' sv. II,
str. 227, 335.
(44) Vidjeti, na primjer: Nott and Gliddon, Types of Mankind, str. 68.
(45) Major Tulloch, u radu koji je itao u Statistikom drutvu, 20. travnja 1840, i objavio
u Atheneum, 1840, str. 358.
(46) The Plurality of the Human Race, (prijevod), 1864, str. 60.
(47) Quatrefages, Unit de lEspce Humaine, 1861, str. 205. Waitz, Introduct. to
Anthropology, prijevod, sv. I, 1863, str. 124. Livingstone donosi sline sluajeve u
svojim Travels.
(48) U proljee 1862. dobio sam od glavnog ravnatelja Medicinskog vojnog odsjeka
doputenje da lijenicima raznih postrojbi na slubi u kolonijama poaljem tablicu s
napomenama koje slijede, ali nisam dobio nikakva odgovora: Poto je u naih
domaih ivotinja zabiljeeno vie izrazitih sluajeva povezanosti boje konih
dodataka i konstitucije, a poznato je da postoji neki ogranieni stupanj povezanosti
izmeu boje ljudskih rasa i podneblja u kojem ive, ini se da bi bilo vrijedno izvriti
sljedea istraivanje. Naime, postoji li u Europljana bilo kakva povezanost izmeu
boje njihove dlake i njihove sklonosti bolestima tropskih krajeva. Kad bi lijenici iz
veeg broja postrojbi, dok prebivaju u nezdravim tropskim predjelima, bili tako dobri
da prvo, radi usporeivanja, utvrde u jedinici iz koje su bolesnici, broj ljudi sa
272
svijetlom ili smeom kosom, kao i broj onih koji su po sredini ili im je boja kose
neodreena, i kad bi isti lijenici sauvali sline podatke o svim ljudima koji su
bolovali od malarije i tropske groznice, ili od dizenterije, onda bi bilo odmah jasno,
poto bi koja tisua sluajeva bila unesena u tablice, postoji li neka povezanost izmeu
boje kose i konstitucionalne sklonosti prema tropskim bolestima. Takva povezanost se
moda i ne bi otkrila, ali takvo ispitivanje vrijedi uiniti. U sluaju da se dobije neki
pozitivan rezultat, onda bi to moglo imati neku praktinu primjenu pri odabiru ljudi za
neku odreenu slubu. Teorijski bi taj rezultat bio od vrlo velikog interesa jer bi
pokazivao na koji je nain neka ljudska rasa, koja jo od vrlo davnih vremena ivi pod
nezdravim tropskim podnebljem, mogla postati tamne boje, tj. odravanjem u veem
broju jedinki sa sve zagasitijom dlakom i koom tgijekom dugog niza narataja."
(49) 'Anthropological Review,' sijeanj 1866, str. XXI.
(50) Vidjeti, na primjer, u Quatrefages-a ('Revue des Cours Scientifiques,' 10. listopada
1868, str. 724) o uincima boravka u Etiopiji i Arabiji, te o drugim slinim
sluajevima. Dr. Rolle ('Der Mensch, seine Abstammung,' itd., 1865, str. 99) tvrdi,
oslanjajui se na autoritet Khanikofa, da vei broj njemakih obitelji naseljenih u
Georgiji tijekom dvaju narataja stekao tamnu kosu i oi. Gosp. D. Forbes me
izvjeuje da Quichuasi u Andama jako variraju u boji, ovisno o poloaju dolina u
kojima ive.
(51) Harlan, 'Medical Researches,' str. 532. Quatrefages (Unit de lEspce Humaine,
1861, str. 128) tome u prilog prikupio je mnogo dokaza.
(52) Vidjeti u Prof. Schaaffhausen, prijevod u 'Anthropological Review,' listopad 1868, str.
420.
(53) Gosp. Catlin tvrdi ('N. American Indians,' 3. izd. 1842, sv. I, str. 49) da u cijelom
plemenu Mandana, na deset ili dvanaest lanova svih dobi i obaju spolova, ima
otprilike jedan koji ima svijetlu srebrnastosivu boju kose, to se nasljeuje. A ta kosa
je tako gruba i tvrda poput one u konjskoj grivi dok je kosa drugih boja fina i mehka.
(54) O mirisu koe: Godron, 'Sur lEspce,' knj. II, str. 217. O porama na koi: Dr.
Wilckens, 'Die Aufgaben der landwirth. Zootechnik,' 1869, str. 7.


273
DRUGI DIO

Osmo poglavlje

(1) Westwood, Modern Class of Insects, vol. II. 1840, p. 541. Glede tvrdnje o Tanais, koja
se spominje kasnije, zahvaljujem Fritzu Mlleru.
(2) Kirby and Spence, Introduction to Entomology, vol. III. 1826, str. 309.
(3) ak kod onih biljaka u kojih su spolovi razlueni, muki cvjetovi openito sazriju prije
nego enski. Mnoge dvospolne biljke, kako je prvi pokazao C. K. Sprengel, dihogamne,
tj. njihovi muki i enski organi nisu spremni istodobno, tako da ne moe biti
samooplodnje. Dakle, u tih biljaka pelud u jednome te istom cvijetu openito sazrije
prije tuka, ali ima nekih vrsta koje su iznimka jer u njih enski organi dozriju prije od
mukih.
(4) Dobio sam obavijest, o kojoj e biti vie rijei kasnije, o takvoj pojavi kod peradi. ak i
kod ptica, primjerice kod golobova, koji se sparuju za cijeli ivot, enka, kakako sam
uo od gosp. Jennera Weira, napusti svog mujaka ako je ranjen ili biva sve slabiji.
(5) O gorili, Savage and Wyman, u Boston Journal of Nat. Hist., vol. V. 1845-47, str. 423.
O Cynocephalusu, Brehm, Illustr. Thierleben, Sv. I, 1864, str. 77. O Mycetes,
Rengger, Naturgesch.: Sugethiere von Paraguay, 1830, str. 14, 20. O Cebus, Brehm,
isto, str. 108.
(6) Pallas, Spicilegia Zoolog. Fasc. XII, 1777, str. 29. Sir Andrew Smith, Illustrations of
the Zoology of S. Africa, 1849, str. 29, o Kobus. Owwen, u svojoj Anatomy of
Vertebrates (sv. III, 1868, str. 633) donosi tablicu koja uzgred pokazuje koje vrste
antilopa ive u prau a koje ive u krdima.
(7) Dr. Campbell, u Proc. Zoolog. Soc. 1869, str. 138. Vidjeti takoer zanimljiv lanak
porun. Johnstonea, u Proc. Asiatic Soc. of Bengal, svibanj 1868.
(8) The Ibis, sv. III. 1861, str. 133, On the Progne Widw-bird. Vidjeti takoer o Vidua
axillaris, isto, svez. II, 1860, str. 211. O pologamnosti tetrijeba i velike droplje, vidjeti
L. Lloyd, Game Birds of Sweden, 1867, str. 19 i 182. Montagu i Selby kau da je crni
tetrijeb poligaman, a kotski tetrijeb monogaman.
274
(9) Vl. E. S. Dixon, mautim, izrijekom kae (Ornamental Poultry, 1848, str. 76) da je
biserka neplodna ako se s jednim mujakom dri vie od jedne enke.
(10) Noel Humphreys, River Gardens, 1857.
(11) Kirby and Spence, Introduction to Entomology, sv. III. 1826, str. 342.
(12) Jedan nametniki kukac opnokrilac (Westwood, Modern Class. of Insects, sv. II, str.
160) iznimka je od tog pravila jer su krila u mujaka rudimentarna i nikad ne izlazi iz
elije u kojoj se izlegao, dok enka ima dobro razvijena krila. Audouin smatra da se
enke te vrste oplode mujacima koji su se izlegli u istim elijama zajedno s njima, ali je
mnogo vjerojatnije da enke posjeuju druge elije i tako izbjegavaju oplodnju meu
srodnicima. Kasnije emo vidjeti u raznim razredima nekoliko iznimaka u kojima enka
trai partnera i ima ulogu udvaraa, a ne mujak.
(13) Essays and observations, ur. Owen, sv. I, 1861, str. 194.
(14) Prof. Sachs (Lehrbuch der Botanik, 1870, str. 633), govorei o mukim i enskim
spolnim stanicama, primijeuje. verhlt sich die eine bei der Vereingung activ, die
andere erscheint bei der Vereingung passiv. /ako se jedna pri spajanju ponaa aktivno,
druga je pasivna/
(15) Reise der Novara: Anthropolog. Theil, 1867, str. 216-269. Rezultate je obradio Dr.
Weisbach prema mjerenjima koja su izvrili Dr. K. Scherzer i Schwarz. O veoj
varijabilnosti mujaka domaih ivotinja, vidjeti moje djelo Variation of Animals and
Plants under Domestication, sv. II, 1868, str. 75.
(16) Proceedings Royal Soc. sv. XVI, srpanj, 1868, str. 519 i 524.
(17) Proc. Royal Irish Academy, sv. X. 1868, str. 123.
(18) Massachussets Medical Soc. sv. II, Br. 3, 1868, str. 9.
(19) The Variation of Animals and Plants under Domestication, sv. II. 1868, str. 75.
Privremena hipoteza pangeneze, koju sam naprijed spomenuo, potpuno je objanjena u
pretposljednjem poglavlju.
(20) Te injenice navode se prema visokom autoritetu velikog uzgajivaa gosp. Teebaya, u:
Tegetmeier, Poultry Book, 1868, str. 158. O znaajkama piladi razliitih rasa i o
rasama golubova, na koje se smjera u gornjem odsjeku, vidjeti Variation of Animals,
&c. sv. I, str. 249; sv. II. str. 77.
275
(21) Novae species Quadrupedum e Glirium ordine, 1778, str. 7. O prenoenju boje kod
konja vidjeti Variation of Animals, &c. under Domestication, sv. I, str. 21. Vidjeti
takoer sv. II, str. 71. glede ope rasprave o nasljeu u koliko je ogranieno prema
spolu.
(22) Dr. Chapius, Le Pigeon Voyageur Belge, 1865, str. 87. Boitard et Corbi, Les
Pigeons de Volire, &c., 1824, str. 173.
(23) Reference o tome u Variation of Animals under Domestication, sv. II, str. 72.
(24) Mnogo dugujem gosp. Cupplesu koji mi je prikupio podatke o srnjaku i obinom
kotskom jelenu od gosp. Robertsona, iskusnog nadumara kod markiza od Breadalbane.
Za podatak o jelenu lopatau zahvaljujem gosp. Eytonu i drugima. O Cervus alaces iz
Sjeverne Amerike vidi 'Land and Water,' 1868, str. 221 i 254, a o C. virginianus i
strongyloceros s istog kontinenta, vidi J.D. Caton, u 'Ottawa Acad. of Nat. Sc.' 1868, str.
13. O Cervus Eldi Pegu, vidi porun. Beavan, 'Proc. Zoolog. Soc.' 1867, str. 762.
(25) Antilocapra Americana. Owen, 'Anatomy of Vertebrates,' sv. III, str. 627.
(26) Uvjeravali su me da se kod sjeverno-welke ovce mogu uvijek osjetiti rogovi, i ak da
su kadikad dugaki dva i po centimetra kad se izlegu. Youatt kae ('Cattle,' 1834, str.
277) da kod teladi izrataj na eonoj kosti ve probija kou kad se izlee a da se ronata
tvar ubrzo stvara na njemu.
(27) Mnogo dugujem Prof. Viktoru Carusu koji mi je prikupio podatke od najveih autoriteta
o merino-ovci iz Saksonije. Na obalama Gvineje u Africi ima rasa ovce kod koje, kao i
kod merinovke, rogove imaju samo ovnovi; i gosp. Winwood Reade mi javlja kako je
promatrao u jednom sluaju mladog ovna koji se izlegao 10. veljae a rogovi su se u
njega pokazali ve 6. oujka tako da se u tom primjeru, u skladu s naim pravilom,
rogovi razviju u kasnijem periodu nego u Welchove ovce u koje se rogovi pojavljuju u
oba spola.
(28) Kod obinog pauna (Pavo cristatus) ostruge ima samo mujak, dok je javanski paun (P.
muticus) neobian sluaj jer su ostrugama opskrbljena oba spola. Stoga sam sa
sigurnou oekivao da se kod javanskog pauna ostruge u ivotu razvijaju ranije nego
kod obinog pauna; ali M. Hegt iz Amsterdama me obavjetava da je 23. travnja 1869.
usporeivao mlade paune obiju vrsta iz prethodne godine i da u razvitku ostruga nije
276
bilo razlike. Ostruge su, meutim, jo bile popt malih voria ili ispupenja. Mislim da
bi me bili obavijestili da je kasnije bila zapaena bilo kakva razlika u razvitku.
(29) Kod nekih drugih vrsta iz porodice pataka zrcalo (speculum) se razlikuje u velikoj mjeri
kod mujaka i enke, ali nisam mogao otkriti razvija li se ono kasnije u ivotu kod
mujaka takvih vrsta nego u mujaka obine patke, kao to bi bilo prema naem pravilu.
Kod srodnog Mergus cucullatus imamo, meutim, takav sluaj: dva se spola upadljivo
razlikuju openito perjem i u znatnoj mjeri po zrcalu koje je u mujaka bijelo a u enke
sivkasto bijelo. I onda, mladi mujaci u poetku potpuno slie na enke te imaju sivkaso
bijela zrcala koja u ivotu postanu posve bijela ranije negoli odrastao mujak zadobije
ostale i jae izraene spolne razlike u perju; vidjeti Audubon, 'Ornithological
Biography,' sv. III. 1835, str. 249-250.
(30) 'Das Ganze der Taubenzucht,' 1837, str. 21, 24. Za sluaj prugastoga goluba vidi Dr.
Chapuis, 'Le Pigeon Voyageur Belge,' 1865, str. 87.
(31) O svim pojedinostima i referencama glede svih tih toaka koje se tiu raznih rasa peradi,
vidi 'Variation of Animals and Plants under Domestication,' sv. I. str. 250, 256. Glede
viih ivotinja, spolne razlike koje su nastale pod odomaivanjem opisane su u istome
djelu u poglavlju o pojedinim vrstama.
(32) 'Dvadeset i deveto godinje izvjee Opeg Popisa za 1866.' U tom izvjeu (str. XII) je
posebna tablica za desetogodinje razdoblje.
(33) Za Norveku i Rusiju, vidi saet prikaz istraivanja Prof. Faye-a, u 'British and Foreign
Medico-Chirurg. Review ,' travanj 1867, str. 343, 345. Za Francusku, 'Annuaire pour
l'An 1867,' str. 213.
(34) to se tie eljusti, vidi M. Thury, 'La Loi de Production des Sexes,' 1863, str. 25.
(35) Babbage, 'Edinburgh Journal of Science,' 1829, sv. I. str. 88; takoer str. 90. o
novoroenadi. to se tie nezakonite djece u Engleskoj, vidi 'Report of Registar-
General for 1866,' str. XV.
(36) British and Foreign Medico-Chirurg. Review, travanj 1867, str. 343. Dr. Stark takoer
primijeuje (Tenth Annual Report of Births, Deaths, &c., in Scotland, 1867, str.
XXVIII): Ti primjeri dovoljno mogu pokazati kako su mukarci u kotskoj u gotovo u
svim ivotnim dobima razmjerno podloniji umiranju nego ene. No, injenica da ta
277
posebnost najvie dolazi do izraaja u djetinjstvu kad se obadva spola podjednako
zaodijevaju, hrane i openito paze, kako se ini, dokazuje da je vea smrtnost u mukih
naslijeena, prirodna i konstitucijska posebnost povezana iskljuivo sa spolom.
(37) Azara tvrdi da je kod divljih Gvarana iz Paragvaja (Voyges dans lAmerique mrid.
knj. II, 1809, str. 60, 179) omjer ena naprama mukarcima 14 : 13.
(38) Leuckart, u: Wagner, Handwrterbuch der Phys. Sv. IV. 1853, str. 774.
(39) Anthropological Review, travanj 1870, str. CVIII.
(40) U jedanaest godina prikupljeni su podaci o kobilama koje su ostajale jalove ili su se
drjebile prije vremena, a to valja zabiljeiti jer pokazuje kako su te dobro hranjene i u
bliskom srodstvu kriane ivotinje postale toliko neplodne da gotovo jedna treina
kobila nije dobivala ivu drebad. Tako se 1866 odrebilo 809 muke i 816 enske
drebadi, a 743 kobile nisu dale potomstva. Tijekom 1867. odrijebilo se 836 muke i
902 enske drebadi, a 794 kobile bile su bez poroda.
(41) Vrlo sam zahvalan gosp. Cupplesu to mi je pribavio gornje podatke iz vedske, kao i
neke sljedee podatke o govedu. Gosp. R. Elliot, iz Laighwooda, prvi mi je svrnuo
pozornost na prerano umiranje mujaka. na tvrdnju koju su kasnije potkrijepili gosp.
Aitchison i drugi. Ovome potonjem gospodinu i gosp. Payanu zahvaljujem za obilje
podataka o ovci.
(42) Bell, History of British Quadrupeds, str. 100.
(43) Illustrations of the Zoology of S. Africa, 1849, tablica. 29.
(44) Brehm (Illustr. Thierleben, Sv. IV, str. 990) dolazi do istog zakljuka.
(45) Prema L. Lloyd, Game Birds of Sweden, 1867, str. 12, 132.
(46) Nat. Hist. of Selbourne, pismo XXIX, izd. 1825, sv. I, str. 139.
(47) Gosp. Jenner Weir dobio je sline obavijesti kad je poduzeo ispitivanja sljedee godine.
Glede brojnosti ulova zeba, mogu spomenuti kako su se 1869. natjecala dva vjeta lovca
i da je jedan u jednome danu ulovio 62 a drugi 40 zeba mujaka. Najvei broj ikad
uhvaenih u jednome danu bio je 70.
(48) Ibis, sv. II, str. 260, kao to je navedeno u Gouldovu Trochilidae, 1861, str. 52. Gore
navedene omjere posudio sam iz jedne tablice rezultata gosp. Salvina.
(49) Ibis, 1860, str. 137, i 1867, str. 369.
278
(50) Ibis, 1862, str. 137.
(51) Leuckart navodi Blocha (Wagner, Handwrterbuch der Phys. sv. IV, 1853, str. 775) da
je u riba dvaput vie mujaka nego enki.
(52) Citirano u the ,Farmer, 18. oujka, 1869, str. 369.
(53) The Stormontfield Piscicultural Experiments, 1866, str. 23. List The Field, 29. lipnja
1867.
(54) Land and Water, 1868, str. 41.
(55) Yarrell, Hist. British Fishes, sv. I, 1836, str. 307; o aranu Cyprinus carpio, str. 331; o
linjku Tinca vulgaris, str. 331; o deveriki Abramis brama, str. 336. O klenu Leuciscus
phoxinus vidi u Loudons Mag. of Nat. Hist. sv. V. 1832, str. 682.
(56) Leuckart navodi Meinickea (Wagner, Handwrterbuch der Phys. sv. IV, 1853, str. 775)
da su mujaci kod danjih leptira dva do tri puta brojniji od enki.
(57) The Naturalist on the Amazons, sv. II. 1863, str. 228, 347.
(58) etiri od tih sluajeva naveo je gosp. Trimen u svome Rhopalocera Africae Australis.
(59) Naveo Trimen u Transact. Ent. Soc. sv. V, dio IV, 1866, str. 330.
(60) Transact. Linn. Soc., sv. XXV, str. 37.
(61) Proc. Ent. Soc. 17. veljae 1868.
(62) Citirao Dr. Wallace u Proc. Ent. Soc. 3. serija, sv. V 1867, str. 487.
(63) Blanchard, Metamorphoses, Moeurs des Insectes, 1868, str. 225-226.
(64) Lepidopteren-Doubbletteren Liste, Berlin, Br. X, 1866.
(65) Ovaj prirodoslovac bio je tako ljubazan da mi je poslao neke rezultate iz ranijih godina u
kojima je, kako se ini, bilo vie enki, ali kako su procjene bile tek pribline, nisam ih
mogao staviti u tablicu.
(66) Gnther, Record of Zoological Literature, 1867, str. 260. Glede veeg broja enki kod
jelenka (Lucanus), isto str. 250. Glede mujaka jelenka u Engleskoj: Westwood,
Modern Class. of Insects, sv. I, str. 187. O rodu Siagonium, isto str. 172.
(67) Walsh, u The American Entomologist, sv. I. 1869, str. 103. F. Smith, Record of
Zoological Literature, 1867, str. 328.
(68) Farm Insects, str. 45-46.
279
(69) Observations on N. American Neuroptera, od H. Hagena i B. D. Walsha, Proc. Ent.
Soc. Philadelphia, listopad 1863, str. 168, 223, 239.
(70) Proc. Ent. Soc. London, 17. veljae 1868.
(71) Drugi veliki autoritet za taj razred, Prof. Thorell iz Upsale ('OnEuropean Spiders,' 169-
70, dio I, str. 205) izraava se kao da su enke pauka openito brojnije od mujaka.
(72) O toj stvari vidi gosp. Pickard-Cambridge, kao to je navedeno u Quaterly Journal of
Science, 1868, str. 429.
(73) esto sam bio osupnut tom injenicom to su u nekih vrsta jaglaca (Primula) sjemnke u
ahurama koje ih sadre samo nekoliko bile mnogo vee negoli brojne sjemnke u mnogo
izdanijim ahurama.
(74) Principles of Biology, sv. II. 1867, poglavlja II-XI.

SVEZAK II.
Devetnaesto poglavlje
(1) Schaafhausen, prijevod u 'Anthropological Review,' listop. 1868, str. 419-427.
(2) Ecker, prijevod u 'Anthopological Review,' listop. 1868, str. 351-356. Usporedbu oblika
lubanje u mukarca i ene proveo je mnogo pomnije Welcker.
(3) Ecker and Welcker, isto, str. 352; Vogt, 'Lectures on Man,' Eng. prijevod, str. 81.
(4) Schaafhausen, 'Anthropol. Review,' isto, str. 429.
(5) Pruner- Bey, o crnakoj djeci, nav. prema Vogt, 'Lectures on Man,' engl. prijev. 1864, str.
189; ostale injenice o crnakoj djeci nav. po: Winterbottom and Camper, vidi: Lawrance,
'Lecture on Physiology,' &c. 1822, str. 451. Glede djece iz Gvaranije, vidi: Rengger,
'Sugtiere,' &c. str. 3. Viddi takoer: Godron, 'De l'Espce,' sv. II. 1859, str. 253. O
Australcima: Waitz, 'Introduct. to Anthropology,' engl. prij. 1863, str. 99.
(6) Rengger, 'Sugtiere,' &c. 1830, str. 49.
(7) Tako u Macacus cynomolgus (Desmarest, 'Mammalogie,' str. 65) i u Hylobates agilis
(geoffroy St.-Hilaire et F. Cuvier, 'Hist. Nat. des Mamm.' 1824, sv. I, str. 2).
(8) 'Anthropological Review,' list. 1868, str. 353.
(9) Gosp. Blyth mi javlja da nije nikad vidio vie od jednog primjera brade, zalisaka itd. kod
ostarjelog majmuna, kao to je obino u nas. To se, meutim, dogodilo u jednoga
280
ostarjelog Macacus cynomologus u suanjstvu, u kojeg su brkovi bili "zamjetno dugaki i
ovjekoliki." U cijelosti taj stari majmun smijeno je sliio jednome od europskih vladara
pa mu je to onda bio opeprihvaen nadimak. U nekim ljudskim rasama kosa jedva da
ikada posijedi; tako gosp. D. Forbes, kao to mi javlja, nije nikad na primjer to vidio kod
Aymara i Quinchua J. Amerike.
(10) Takav je sluaj kod enki vie vrsta Hylobates; vidi: Geoffroy St.-Hilaire et F. Cuvier,
'Hist. Nat. des Mamm.' sv. I. Vidi, takoer, o H. lar. 'Penny Encyclopedia,' sv. II, str. 149,
150.
(11) Rezultate je sakupio Dr. Weisbach na temelju mjerenja koja su proveli Drs. K. Scherzer i
Schwarz, vidi: 'Reise der Novara: Anthropolog. Theil,' 1867, str. 216, 231, 234, 236, 239,
269.
(12) 'Voyage to St. Kilda' (3. izd. 1753) str. 37.
(13) Sir J. E. Tennent, 'Ceylon,' sv. II. 1859, str. 107.
(14) Quatrefages, 'Revue des Cours Scientifiques,' 29. kolovoza 1868, str. 630; Vogt, 'Lectures
on Man,' engl. prij. str. 127.
(15) Obradama crnaca u: Vogt, 'Lectures' &c. isto, str. 127; Waitz, 'Introduct. to
Anthropology,' engl. prij. 1863, sv. I, str. 96. Znaajno je da su u Sjedinjenim Dravama
('Investigations in Military and Anthropological Statistics of American Soldiers,' 1869,
str. 569), kako se ini, isti crnci i njihovi kriani potomci po tijelu gotovo jednako
dlakavi kao i Europljani.
(16) Wallace, 'The Malay Arch.' sv. II. 1869, str. 178.
(17) Dr. J. Barnard Davis o rasama Oceanije i 'Anthropol. Review,' travanj 1870, str. 185, 191.
(18) Catlin, 'North American Indians,' 3. izd. 1842, sv. II, str. 227. O Guaranima vidi: Azara,
'Voyages dans l'Amrique Mrid.' sv. II. 1809, str. 58; takoer Rengger, 'Sugtiere von
Paraguay,' str. 3.
(19) Prof. i ga Agassiz ('Journey in Brazil,' str. 530) primijeuju se spolovi amerikih
Indijanaca razlikuju manje nego kod crnaca i viih rasa. Vidi takoer: Rengger, isto, str. 3
o Guaranima.
(20) Rtimeyer, 'Die Grenzen der Thierwelt; eine Betrachtung zu Darwin's Lehre,' 1868, str.
54.
281
(21) 'A Journey from Prince of Wales Fort.' 8-vo izd. Dublin 1796, str. 104. Sir J. Lubbock
('Origin of Civilisation,' 1870, str. 69) donosi ine i sline sluajeve u Sjevernoj Americi.
Za Guanase J. Amerike vidi: Azara, 'Voyages,' &c. sv. II. str. 94.
(22) O borbama mujaka gorila, vidi: Dr. Savage, u: 'Boston Journal of Nat. Hist.' sv. V. 1847,
str. 423. O Presbytis entellus vidiU 'Indian Field,' 1859, str. 146.
(23) J. Stuart Mill primijeuje ('The Subjection of Women,' 1869, str. 122): "Ono u emu se
mukarac najvie odlikuje u usporedbi sa enom jest kad treba uporno raditi i dugo kovati
neke misli." to je to nego energija i ustrajnost?
(24) O tome je Vogt zapisao o tome kako je "znaajna pojedinost, ta razlika meu spolovima,
koja se, s obzirom na lubanjsku upljinu, razvitkom rase poveava tako da Europljani
natkriljuju Europljanke vie negoli crnci crnkinje. Welcker potvruje tu tvrdnju
Huschkeovim "mjerenjima crnakih i njemakih lubanja." Ali Vogt smatra ('Lecture on
Man,' engl. prij. 1864, str. 81) da je u toj stvari neophodno vie promatranja.
(25) Owen, 'Anatomy of Vertebrates,' sv. III. str. 603.
(26) 'Journal of the Anthropol. Soc.' travanj 1869, str. LVII i LXVI.
(27) Dr. Scudder, "Notes on Stridulation," u: 'Proc. Boston Soc. of Nat. Hist.' sv. XI. travanj
1868.
(28) U W. C. L. Martinovoj 'General Introduct. to Nat. Hist. of Mamm. Animals,' 1841, str.
432; Owen, 'Anatomy of Vertebrates,' sv. III, str. 600.
(29) Helmholtz, 'Thorie Phys. de la Musique,' 1868, str. 187.
(30) Gosp. R. Brown, u: 'Proc. Zoo. Soc.' 1868, str. 4100.
(31) 'Journal of Anthropolog. Soc.' listop. 1870, str. CIV. Vidi takoer neka kasnija poglavlja
u: Sir John Lubbock, 'Prehistoric Times,' 2. izd, 1869, koje sadri divan prikaz ivota
divljaka.
(32) Ve kad je poglavlje u tiskari sloeno naao sam vrijedan lanak gosp. Chauncceya
Wrighta ('North Amer. Review,' list. 1870, str. 293) koji u raspravi o gornjem predmetu
kae: "Mnoge su posljedice ovih potonjih zakona ili jednolikosti prirode putem kojih
postignue jedne korisne sposobnosti donosi sa sobom mnoge proizlazne prednosti kao i
ograniujue, stvarne ili mogue, nedostatke koje naelo korisnosti moda nije obuhvatilo
u svome djelovanju." Taj princip ima veliku vanost, kao to sam pokuao pokazati u
282
drugome poglavlju ove klnjige govorei kako je ovjek stekao neke svoje duhovne
znaajke.
(33) Vidi vrlo zanimljivo razmatranje gosp. Herberta Spencera o postanku i ulozi glazbe u
njegovim sabranim 'Ogledima,' 1858, str. 359. Gosp. Spencer doao je do posve oprenog
zakljuka onomu do kojega sam ja doao. On zakljuuje da su kadence koje se pojavljuju
u emocionalnom govoru pruile podlogu iz koje se razvila glazba, dok ja zakljuujem da
su glazbene note i ritam stekli preci ovjeanstva, mujaci ili enke, u elji da oaraju
suprotni spol. Tako su glazbeni tonovi bivali u tijesnoj povezanosti s jednom od najjaih
strasti koju je neka ivotinja kadra osjetiti i prema tome su koriteni nagonski ili, putem
asocijacije, kad su jake emocije dolazile u govoru. Gosp. Spencer nije dao nikakva
zadovoljavajueg objanjenja, a ne mogu to ni ja uiniti, zato su neke emocije izraajne,
u ovjeka i u niih ivotinja, u visokim i dubokim tonovima. Gosp. Spencer zapodijeva
takoer zanimljivu raspravu o odnosima izmeu pjesnitva, recitacije i pjevanja.
(34) Rengger, 'Sugtiere von Paraguay,' str. 49.
(35) Vidi zanimljivu raspravu o tome u: Hckel, 'Generelle Morph.' sv. II. 1866, str. 246.
(36) Cjelovit i izvanredan prikaz kako se divljaci u svim dijelovima svijeta ukraavaju dao je
talijanski putopisac Prof. Mantegazza u Rio de la Plata, Viaggi e Studi, 1867, str. 525-
545. Sve tvrdnje koje slijede, ako nije drukije navedeno, preuzete su iz toga djela. Vidi
takoer u Waitz, Introduct. to Anthropolog. engl. pri. sv. I. 1863, str. 275, et passim.
Lawrance isto tako iznosi vrlo mnogo pojedinosti u svojim Lectures on Physiology,
1822. Poto je ovo poglavlje ve bilo napisano, Sir J. Lubbock objavio je svoj Origin of
Civilisation, /Postanak Civilizacije/ 1870 u kojem ima jedno zanimljivo poglavlje o
ovom predmetu i iz kojeg (str. 42, 48) sam uzeo neke injenice o divljacima koji boje
zube i kosu, te bue zube.
(37) Humboldt, Personal Narrative, engl. prij. sv. IV, str. 515; o imaginaciji koja se pokazuje
u bojenju tijela, str. 522; o preinaavanju stopala, str. 466.
(38) The Nile Tributaries, 1867; The Albert nyanza, 1866, sv. I, str. 218.
(39) Navod prema: Prichard, Phys. Hist. of Mankind, 4. izd., sv. I, 1851, str. 321.
(40) O Papuancima: Wallace, The Malay Archipelago, sv. II, str. 445. O frizurama
Afrikanaca: Sir S. Baker, The Albert Nyanza, sv. I, str. 210.
283
(41) Travels, str. 533.
(42) The Albert Nyanza, 1866, sv. I. str. 217.
(43) Livingstone, British Association, 1860; izvjee u: Atheneum, 7. srpnja 1860, str. 29.
(44) Sir S. Baker (isto, sv. I. str. 210) govorei o uroenicima Centralne Afrike kae da svako
pleme na poseban i nepromjenljiv nain ureuje kosu. Vidi: Agassiz (Journey in
Brazil, 1868, str. 318) o nepromjenljivosti tetoviranja u Indijanaca Amazonije.
(45) Vl. R. Taylor, New Zeland and its Inhabitants, 1855, str. 152.
(46) Mantegazza, Viaggi e Studi, str. 542.
(47) 'Travels in S. Africa,' 1824, sv. I, str. 414.
(48) Za navode vidi: 'Gerland ber das Aussterben der Naturvrjer,' 1868, str. 51, 53, 55;
takoer: Azara, 'Voyages,' &c. sv. II, str. 116.
(49) O biljnim pripravcima koje upotrebljavaju sjeverozapadni ameriki Indijanci:
'Pharmaceutical Journal,' sv. X.
(50) 'A journey from Prince of Wales Fort,' 8-vo izd. 1796, str. 89.
(51) Navod prema Prichard: 'Phys. Hist. of Mankind,' 3. izd. sv. IV, 1844, str. 519; Vogt,
'Lectures on Man,' engl. prij. str. 129. O miljenju Kineza o Cingalezu: E. Tennent,
'Ceylon,' sv. II. 1859, str. 107.
(52) Prichard, prema navoidu: Crawfurd and Finlayson, 'Phys. Hist. of Mankind,' sv. IV. str.
534, 535.
(53) Idem illustrissimus viator dixit mihi praecinctorium vel tabula feminae, quod nobis
teterrimum est, quondam permagno aestimari ab hominibus in hac gente. Nunc res mutata
est, et censet talem conformationem minime optandam est." /Isti slavni putnik mi je rekao
da je ensko podsjee ili pozadina, kakvo je nama vrlo runo, neko u tih ljudi bilo na
visokoj cijeni. Sada se stvar promijenila i misli da takav izgled nikako nije poeljan/
(54) 'The Anthropological Review,' studeni 1864, str. 237. Za dodatne navode vidi: Waitz,
'Introduct. to Anthropology,' engl. prij. 1863, sv. I. str. 105.
(55) 'Mungo Park's Travels in Africa,' 4-to 1816, str. 53, 131. Burtonovu tvrdnju spominje
Schaafhausen, 'Archiv fr Anthropolog.' 1866, str. 163. O Banyai: Livingstone, 'Travels,'
str. 64. O Kafirima: vl. J. Shooter, 'The Kafirs of Natal and Zulu Country,' 1857, str. 1.
284
(56) O Javancima i Cochin-Chinezima vidi: Waitz, 'Introduct. to Anthropology,' engl. prijev.
sv. I. str. 305. O Yura-carasima: A. d'Orligny, prema navodu: Prichard, 'Phys. Hist. of
Mankind,' sv. V, 3. izd. str. 476.
(57) 'North American Indians,' od G. Catlina, 3. izd. 1842, sv. I. str. 49; sv. II. str. 227. O
uroenicima Vancouver Islanda, vidi: Sproat, 'Scenes and Studies of Savage Life,' 1868,
str. 25. O Indijancima Paragvaja: Azara, 'Voyages,' knj. II. str. 105.
(58) O Sijamcima: Prichard, isto, sv. IV. str. 533. O Japancima: Veitch, 'Gardners' Chronicle,'
1860, str. 1104. O Novozelananima: Mantegazza, 'Viaggi e Studi,' 1867, str. 526. O
ostalim spomenutim narodima vidi navode u: Lawrance, 'Lectures on Physiology,' &c.
1822, str. 272.
(59) Lubbock, 'Origin of Civilisation,' 1870, str. 321.
(60) Dr. Barnard Davis glede tih injenica kod Polineana navodi gosp. Pricharda i ine u:
'Anthropological Review,' travanj 1870, str. 185, 191.
(61) Ch. Comte ima primjedbu o tom uinku u svom 'Trait de Lgislation,' 3. izd. 1837, str.
136.
(62) Stanovnici Ognjene zemlje, kako sam saznao od jednog misionara koji je dugo meu
njima ivio, smatraju da su Europljanke vrlo lijepe, ali prema onome to smo vidjeli glede
miljenja ostalih amerikih domorodaca, moram pomisliti da je tu neki nesporazum,
izuzev da se taj sud ne odnosi na nekoliko stanovnika Ognjene zemlje koji su neko
vrijeme proivjeli s Europljanima i koji mora da su ih smatrali viim biima. Moram
dodati kako vrlo iskusan promatra Kapetan Burton dri da ena koju mi smatramo
lijepom izaziva udivljenje diljem svijeta: 'Anthropological Review,' oujak 1864, str. 245.
(63) 'Personal Narrative,' engl. prij. sv. IV, str. 518, i drugdje. Isto to naelo jako istie
Mantegazza u svojim 'Viaggi e Studi,' 1867.
(64) O lubanjama amerikih plemena vidi: Nott and Gliddon, 'Types of Mankind,' 1854, str.
440; Prichard, 'Phys. Hist. of Mankind,' sv. I. 3. izd., str. 321; o uroenicima Arakhana,
isto. sv. IV, str. 537. Wilson, 'Physical Ethnology,' Smithsonian Institution, 1863, str. 288;
o Fidijancima, str. 290. Sir J. Lubbock ('Prehistoric Times,' 2. izd. 1869, str. 506) donosi
jedan izvrstan saetak o tome.
285
(65) O Hunima: Godron, 'De l'Espce,' knj. II, 1859, str. 300. O Tahianima: Waitz,
'Anthropolog.' engl. prij. sv. I, str. 305. Marsden, prema navodu: Prichard, 'Phys. Hist. of
Mankind,' 3. izd. sv. V, str. 67. Lawrance, 'Lectures on Physiology,' str. 337.
(66) Ta je injenica potvrena u 'Reise der Novara: Anthropolog. Theil,' Dr. Weisbach, 1867,
str. 265.
(67) Smithsonian Institution, 1863, str. 289. O modi u Arapkinja: Sir S. Baker, 'The Nile
Tributaries.' 1867, str. 121.
(68) 'The Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. I, str. 214; sv. II, str.
240.
(69) Schaafhausen, 'Archiv fr Anthorpologie,' 1866, str. 164.
(70) Gosp. Bain skupio je ('Mental and Moral Science,' 1868, str. 304-314) oko tuce vie ili
manje razlinih teorija o pojmu lijepoga, ali nijedna nije kakva je ovdje ponuena.

Dvadeseto poglavlje

(1) Ovi navodi su prema: Lawrance ('Lectures on Physiology,'&c. 1822, str. 393) koji ljepotu
viih slojeva u Engleskoj pripisuje mukarcima budui da su oni odabirali ljepe ene.
(2) "Anthropologie," 'Revue des Cours Scientifiques,' listopad 1868, str. 721.
(3) 'The Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. I, str. 207.
(4) Sir J. Lubbock, 'The Origin of Civilisation,' 1870, pogl. III, posebno str. 60-67. Gosp.
M'Lennan i svome vrlo vrijednom djelu o 'Primitive Marriage,' 1865, str. 163. govori
zdruivanju spolova "u vrlo ranoj dobi kao labavom, prolaznom i u nekoj mjeri
promiskuitetnom." Gosp. M'Lennan i Sir J. Lubbock sakupili su mnoge dokaze o
dananjoj krajnjoj rasputenosti divljaka. Gosp. L. H. Morgan u svome zanimljivom
znanstvenom priopenju o klasifikaciji rodbinskih odnosa ('Proc. American Acad. of
Sciences,' sv. VII. veljaa 1868, str. 475) zakljuuje da su poligamija i svi oblici enidbe
tijekom prvobitnih vremena u biti bili nepoznati. Isto tako, iz djela Sir J. Lubbocka
proizlazi da Bachofen takoer smatra kako je izvorno prevladavala zajednika enidba.
(5) Poruka Britanskoj akademiji 'On the Social and Religious Condition of the Lower Races
of Man,' 1870, str. 20.
286
(6) 'Origin of Civilisation,' 1870, str. 86. U vie gore navedenih djela nai e se obilje dokaza
o rodbinstvu samo preko ena, ili samo po plemenu.
(7) Brehm ('Illustr. Thierleben,' sv. I, str. 77) kae da Cynocephalus hamadryas ivi u
velikim oporima u kojima ima dvaput ili vie enki nego mujaka. Vidi to govori
Rengger o amerikim poligamnim vrstama i Owen ('Anat. of Vertebrates,' sv. III, str. 746)
o amerikim monogamnim vrstama. Mogla bi se navesti i druga literatura.
(8) Dr. Savage, u: 'Boston Journal of Nat. Hist.' sv. V, 1845-47, str. 423.
(9) 'Prehistoric Times,' 1869, str. 424.
(10) Gosp. M'Lennan, 'Primitive Marriage,' 1865. Vidi posebno o egzogamiji i edomorstvu:
str. 130, 138, 165.
(11) Dr. Gerland ('Ueber das Aussterben der Naturvlker,' 1868) je sakupio mnogo obavijesti
o edomorstvu, vidi naroito str. 27, 51, 54. Azara ('Voyages,'&c. knj. II, str. 94, 116)
podrobno navodi motive. Vidi takoer M'Lennan (isto, str. 139) za sluajeve u Indiji.
(12) 'Primitive Marriage,' str. 208; J. Lubbock, 'Origin of Civilisation,' str. 100. Vidi takoer
gosp. Morgan, nav. mj., o nekadanjim opredjeljenjima za poliandriju.
(13) 'Voyages,' &c. sv. II, str. 92-95.
(14) Burchell kae ('Travels in S. Africa,' sv. II, str. 58) da meu divljim narodima June
Afrike ni mukarci ni ene nikad ne provedu ivot u celibatu. Azara ('Voyages dans
l'Amrique Merid.' knj. II, 1809, str. 21) daje posve istu opasku o divljim Indijancima
June Amerike.
(15) 'Anthropological Review,' sijeanj 1870, str. XVI.
(16) 'The Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. II, str. 210-217.
(17) Jedan sposoban pisac dokazuje, poto je usporedio slike Rafaela, Rubensa i modernih
francuskih umjetnika, da ni pojam lijepoga nije posve isti ak ni diljem Europe: vidi
'Lives of Hydn and Mozart,' napisao M. Bombet, engl. prij. str. 278.
(18) Azara, 'Voyages,'&c. knj. II, str. 23. Dobrizhoffer, 'An Account of the Abipones,' sv. II.
1822, str. 207. Williams o Fidijancima, kako navodi Lubbock, 'Origin of Civilisation,'
1870, str. 79. O stanovnicima Ognjene zemlje: King and FitzRoy, 'Voyages of the
Adventure and Beagle,' sv. II, 1839, str. 182. O Kalmukima, prema: M'Lennan, 'Primitive
Marriage,' 1865, str. 32. O Malajcima: Lubbock, isto, str. 76. Vl. J. Shooter, 'On the
287
Kafirs of Natal,' 1857, str. 52-60. O Bumankama: Burchell, 'Travels in S. Africa,' sv. II.
1824, str. 59.
(19) 'Contributions to the Theory of Natural Selection,' 1870, str. 346. Gosp. Wallace samtra
(str. 350) misli "da je razvitak ovjeka vodila ili odredila neka inteligentna sila;" i on
razmatra stanje koe koja nema dlaku kao nastalo tim djelovanjem. Vl. T. R. Stebbing u
komentaru na to ('Transactions of Devonshire Assoc. for Science,' 1870) opaa da kad bi
gosp. Walace "upotrijebio svoju poznatu domiljatost u pitanju ovjekove gole koe, bio
bi mogao uoiti mogunost njegova odabira putem njegove nadmone ljepote ili zdravlja
koje ide uz veu istou. Donekle iznenauje da je mogao smiljati za se superiornu
inteligenciju erupajui dlaku s lea divljih ljudi (kojima bi, prema samom njegovom
kazivanju, ona bila korisna i dragocjena) kako bi se potomci operuanih jadnika mogli
poslije tolikih umiranja od hladnoe i vlage tijekom mnogih narataja" izdignuti na
ljestvici civilizacije bavei se raznim umijeima, onako kako je opisao gosp. Wallace.
(20) 'The Variation of Animals and Plants under Domestification,' sv. II, 1868, str. 327.
(21) 'Investigation into Military and Anthropological Statistics of American Soldiers,' od B. A.
Goulda, 1869; str. 568: - Vrlo pomno obavljena su ispitivanja dlakavosti u 2129 crnih i
obojenih vojnika dok su se kupali; i uvidom u objavljene tablice "oito je ve otprve da je
razlika vrlo mala, ako je uope ima, izmeu bijelih i crnih rasa u tom pogledu." Sigurno
je, meutim, da crnci u svojim uroenim i toplijim afrikim zemljama imaju mnogo
glatkiju kou. Posebno valja primijetiti da su u spomenuto ispitivanje bili ukljueni isti
crnci i mulati, a to je nezgodna okolnost jer suglasno naelu, kojega sam istinitost drugdje
dokazao, kriane rase iznimno su sklone vrnuu prvobitnoj dlakavosti svojih ranih
majmunolikih predaka.
(22) "Ueber die Richtung der Haare am Menschlichen Krper," u: Mler's 'Archiv fr Anat.
und Phys.' 1837, str. 40.
(23) Gosp. Sproat ('Scenes and Studies of Savage Life,' 1868, str. 25) smatra, pozivajui se na
bezbrade uroenike Vancouver Islanda, da je obiaj pljevljenja dlaica s lica
"nastavljajui se s narataja u narataj, moda na kraju proizveo rasu koja je poznata po
rijetkom i rastrkanom rastu brade." No obiaj ne bi bio nastao sve dok brada ve nije
postala, s nekog nepoznatog uzroka, znatno rjea. A nemamo ni izravna dokaza da
288
neprekidno upanje dlake dovodi do ikakva nasljednog uinka. Zbog takve sumnje, do
sada se nisam osvrtao na miljenje nekih uvaenih etnologa, primjerice M. Gosse iz
eneve, da umjetna preinaenja lubanje tee postati nasljedna. Ne elim vie o tome
raspravljati, a sad nam je poznato na temelju opaanja Dr. Brown-Squarda, naroito onih
o kojima je priopio (1870) u British Association, da su kod zamorca uinci kirurkih
zahvata nasljedni.
(24) 'Ueber die Richtung,' isto, str. 40.

Dvadeset i prvo poglavlje
(1) On the "Limits of Natural Selection," u 'North American Review,' listop. 1870, str. 295.
(2) Vl. J. A. Picton raspravlja o tom uinku u svojim 'New Theories and the Old Faith,'
1870.



















289



Predgovor drugom izdanju

Tijekom uzastopnih tiskanja prvog izdanja ovog djela, koje je objavljeno 1871. godine, bio sam
u prilici uiniti mnogo znatnih poboljanja; a sada, poto je proteklo dosta vremena, pokuao sam
se okoristiti vatrenim krtenjem kroz koje je ovo djelo prolo i uzeo sam u obzir sve kritike koje
sam smatrao umjesnima. Dugujem takoer vrlo mnogo velikom broju dopisnika koji su mi
dostavili iznimno mnogo novih injenica i primjedaba. Bilo ih je tako mnogo da sam mogao
upotrijebiti samo vanije; a za sve njih, kao i za primjedbe, priloit u poseban popis. Umjesne su
i neke nove slike, a etiri od starijih slika zamijenjene su boljima koje je W. Wood izradio po
prirodi. Moram naroito upozoriti na neka ispitivanja koja se odnose na razlinost izmeu
ovjejeg mozga i mozga u viih majmuna a za to moram zahvaliti dobroti Prof. Huxleya
(dodatak na kraju prvog dijela). Drago mi je spomenuti ta ispitivanja naroito zato to se tijekom
nekoliko posljednjih godina o tome na kontinentu pojavilo vie rasprava i to su u nekim
sluajevima njihovu vrijednost popularni pisci jako precijenili.
Ovom prilikom mogu spomenuti da mi kritiari esto pripisuju kao da ja sve, i promjene u
tjelesnom ustrojstvu i u duhovnim moima, objanjavam iskljuivo prirodnim odabirom onih
varijacija koje se esto nazivaju spontanima, a ja sam upravo u prvome izdanju Postanka vrsta
jasno rekao da, to se tie i tijela i duha, tu valja mnogo pripisati naslijeenim utjecajima uporabe
i neuporabe. Isto tako, neku koliinu modifikacija pripisao sam izravnom i dugotrajnom utjecaju
promijenjenih uvjeta ivota. Neto se mora pripisati i sluajnim vrnuima (reverzijama)
ustrojstva; a ne smijemo zaboraviti ni ono to sam ja nazvao korelativnim razvitkom, kanei
time rei da su razliiti dijelovo organizma na neki nepoznat nain tako meu sobom povezani da
kad se jedan dio mijenja, onda to ine i drugi dijelovi; stoga, ako su varijacije putem odabira
nagomilane u jednome dijelu, preinait e se i drugi dijelovi. Nadalje, neki kritiari su rekli da
sam, videi kako se mnoge pojedinosti u ustrojstvu ovjeka ne mogu objasniti prirodnim
odabirom, izmislio spolni odabir; ipak, dosta jasne obrise tog principa ja sam dao jo u prvome
izdanju Postanka vrsta i tamo sam rekao da se on moe primijeniti i na ovjeka. U ovom djelu
290
o spolnom se odabiru opirno raspravlja jednostavno stoga to mi se ovdje za to ukazala prva
prilika. Iznenadila me je slinost nekih polupovoljnih kritika na spolni odabir s kritikama to su
se neko pojavile na prirodni odabir; takve su one koje kau da bi spolni odabir i mogao objasniti
neke pojedinosti, ali da se sigurno ne moe primijeniti do granica u kojima sam ga ja upotrijebio.
Moje uvjerenje u mo spolnoga odabira ostaje neuzdrmano; ali je vjerojatno, ili je gotovo
sigurno, da e se za mnoge od mojih zakljuaka kasnije utvrditi da su pogreni i teko ja da se
neto takvo ne dogodi kad se o neemu prvi put raspravlja. Kad se prirodoslovci upoznaju s
idejom o spolnom odabiru, ona e, vjerujem, biti mnogo bolje prihvaena; a ona je ve potpuno i
blagonaklono primljena od vie sposobnih sudaca.

Down, Backenham, Kent, rujna 1874.

Prvo izdanje je izalo 24. veljae 1871.
Drugo izdanje, u rujnu 1874.


TABLICA GLAVNIH DODATAKA I POPRAVAKA U IZDANJU IZ 1874.
Faksimil (skenirati i tako objaviti)












291