Prikazi - Recenzije ::: Knjige

133 - svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

FEMINIZAM JE ZA SVE: STRASTVENA POLITIKA
bell hooks Centar za enske studije,
Zagreb, 2004., 158 str.

t o j e zapravo femi ni zam? Tko su

feministkinje i za to se bore? Odgo-
varajui znatieljnicima na ova pitanja,
bell hooks je poeljela imati prirunik koji
bi sadravao jasne i koncizne odgovore
nami j enj ene svakome, bez obzi ra na
prethodno (ne)znanje o feminizmu. Zato je
napisala Feminizam je za sve: strastvena
politika u kojem je iznijela sve glavne ideje
i ciljeve feministikog pokreta* u namjeri da
tu tematiku priblii iroj publici.
hooks daje pregled razliitih tema poput
braka, klase, roda, nasilja, sestrinstva,
braka, spolnosti, ljepote te odnosa prema
vlastitom tijelu iz feministike perspektive.
U svakom od 19 poglavlja konstruktivno
raspravlja o ciljevima feminizma, tako da
prirunik vrvi idejama te prijedlozima kako
neke od njih provesti u djelo. Primjerice,
smatra da je feministiko obrazovanje
kljuno za svu djecu pa predlae otvaranje
vrtia u kojem e djeca biti slobodna od
socijalno konstruiranih rodnih ogranienja;
ili pak spominje potrebu zakupa termina
televizijskog programa koji e se ozbiljnije
baviti feministikim temama te ih na taj
nain pribliiti veem broju ljudi.
Feministiko djelovanje unijelo je mnoge
pozitivne pomake u svakodnevnom ivotu
ena. Autorica nas na to podsjea, podastirui
postignua feministike borbe iz nedavne
prolosti koja se mlaim enama danas mogu
uiniti neprijepornima i samorazumljivima.
Oslobaanje enskih tijela od neudobne i
nezdrave odjee te proizvodnja udobne
odjee za rad i svakodnevicu samo su jedan
primjer utjecaja pokreta na enino zdravlje
i ivotni stil. Dodue, uz sve dosadanje
promjene nabolje, pred feministikim
pokretom stoji jo puno rada na promjeni
poloaja ene u drutvu.
bell hooks ne pie samo prirunik koji
na pristupaan nain informira itatelja
o feminizmu. Ona daje, izmeu ostalog,
i pregled jednog perioda svog ivota
od 70ih, kada se pridruuje pokretu, do
otprilike poetka 90.-ih. itatelj moe
saznati vie o problemima i frakcijama
unutar feministikog pokreta, njegove
oscilacije, razvoj te sazrijevanje u odnosu
prema odreenim drutvenim pitanjima.
Feministiki pokret nastaje u zajedni-
cama, tonije u grupama za osvjetavanje
ena. Meusobne potpore i analize drutvene
iskljuenosti, nevidljivosti, seksualnih
zlostavljanja ena navele su sudionice na
konkretnije akcije. Primjerice, zahtijevale su
obnovu enske povijesti i stvaranje enske
literature. Glas o feminizmu se iri kroz
institucionalizaciju enskih studija tako da
se feministika misao akademizira i odvaja
od feministikog pokreta. Sukladno tome,
pokret gubi politiku dimenziju i slabi,
zasjenjen karijerizmom i oportunizmom
sudionica.
Osim rodne, hooks naglaava i vanost
klasne i rasne pripadnosti te dimenziju
seksualne orijentacije i njihove povezanosti
sa statusom aktivistica unutar pokreta.
Feministkinje poznate i priznate u javnosti
Anja Gvozdanovi
1
Ne postoji jedan feministiki pokret niti samo jedna feministika teorija, ve feministiki pokreti i pripadajue
teorije. No u prikazu sam zanemarila koritenje ovih pojmova u mnoini poto ni autorica nije inzistirala na tome
u knjizi.
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
134
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -
70ih godina u SAD-u, iskljuivo su bile
heteroseksualne bjelkinje iji je jedini cilj
bio postii ravnopravnost na tritu rada,
ne zadirui dalje od inkorporiranja plaene
enske radne snage u patrijarhalni sustav.
Rjeenje, meutim, nije u reformama ve
u ruenju itavog sustava - bijelog, kapita-
listikog patrijarhata, kulture dominacije i
nasilja.
Mnoge ene, samozvane feministkinje,
zapravo se nisu rijeile vlastitog seksizma i
dominacije nad drugim enama kroz klasnu
i rasnu pripadnost. Seksizam ena prema
enama se jasno vidi u privrenosti klasnom
elitizmu unutar pokreta. Feministkinje ne
mogu biti uspjene u borbi protiv patrijarhata
sve dok se ne rijei pitanje klase unutar
pokreta, zakljuuje hooks te dodaje kako
feminizam kao borbu protiv seksizma
trebaju prigrliti svi, i mukarci i ene te ju
provoditi u svakom trenutku tek onda se
mogu uspostaviti ravnopravni odnosi meu
svim ljudima.
Autorica eli destigmatizirati feministiki
pokret kao antimuki. Smatra da bi se
mukarci trebali pridruiti feministikom
pokretu i prihvatiti ideje antiseksizma. S
druge strane, feminizam bi trebao ponuditi
alternativnu sliku mukosti temeljenu na
samopotovanju, a ne na dominaciji. Glavna
ideja knjige je u naslovu feminizam kao
pokret za okonanje seksizma, seksistikog
izrabljivanja i ugnjetavanja (str. 8) jest
za sve, bez obzira na postojee bioloke i
socijalne kategorije.
Prirunik je solidno polazite za daljnja
prouavanja feministikih ideja u okviru
patrijarhalne strukture u kojoj ivimo.
Naime, autorica nam je, uz osnovne ideje
i postignua, opisala i pregled previranja
unutar samog pokreta. Isprva, spomenuto
zadiranje u sukobe unutar pokreta mi se
nije inilo primjereno namjeri prirunika.
No ipak, smatram da je to izvrstan nain
ukazivanja na duboku i snanu, esto dobro
prikrivenu, ukorijenjenost patrijarhalnih
razmiljanja i odnosa u svakodnevnim
ivotima ljudi.
bell hooks, ime pisano malim poetnim
slovima pseudonim je Glorie Jean Watkins,
ameri ke spi sat el j i ce, femi ni st i ke
teoretiarke i kulturne kritiarke. Takoer,
kao intelektualka i socijalna aktivistkinja
jedna je od najutjecajnijih suvremenih crnih
kritiarki bijelog mukog kapitalistikog
patrijarhata.
K
od sociolokog prouavanja poje-
dinanih gradova gotovo su rijetke
studije koje se mogu pohvaliti, barem u
Hrvatskoj, sveobuhvatnou prikaza i
autentinou detektiranog problema.
Bavei se fenomenom Splita i njegovom
recentnom urbanom tranzicijom najre-
prezentativniji tuma i gotovo kolski
uinjen udbenik predstavljala bi knjiga,
(budui da sa svojom trodijelnom formom
teko moe lijegati u ladice kakvog striktno
znanstvenog anra), Draena Lalia Split
kontra Splita.
Ono to ini reprezentativnim njegovu
knjigu nije toliko pokuaj sveobuhvatnosti
njegova predmeta - problematike grada
Ivica Bakota
SPLIT KONTRA SPLITA. POGLED SOCIOLOGA NA PROBLEME
JEDNOG GRADA
Draen Lali Jesenski i Turk, 2003., str. 350
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
135 - svezak VII, broj 11, lipanj 2006.
Splita - koje se on odrie na poetku,
koliko sadrajna partikularnost raznih
drugih znalaca Splita koje Lali pokuava
slijediti, citirati i odati im potovanje. Na
poetku uvoda naglaava kako je njihovo
prouavanje Splita bilo preteito usmjereno
na historijski, historiografski, umjetniki
plan, a njegova intervencija o problematici
Splita trebala bi ih naravno revitalizirati kroz
vlastitu metodu.
Na metarazini prouavanja, ili da para-
fraziramo podnaslov (pogled sociologa na
probleme jednog grada), pogleda na jedan
grad autor odrie potpunu usredotoenost
na predmet :Ova knjiga je o jednom gradu
i jednom ovjeku: grada koji je ve dugo
izloen razliitim nedaama; ovjeka kojemu
je uistinu stalo do grada u kojem ivi, pa
stoga trpi (najvie zbog velike ljubavi) zbog
njegovih tekoa. Grad je Split, druga po
veliini urbana sredina u Hrvatskoj. ovjek
sam ja , sociolog i politolog (str. 9).
Naglaavajui ovaj odlomak s pozicije
nezavisnog i objektivnog promatraa na
znanstvenika koji potpuno unosi svoju
autorsku poziciju, moe se stei dojam
znanstvene inkompetentnosti, naroito
kada taj pogled zalazi u opisivanje naj-
svakodnevnijih marginalija, a pojaana
literarizacija teksta (koja je vidljiva takoer
u gore navedenom citatu) skree pozornost s
problema na nain njegova iznoenja.
Naslov knjige Split kontra Splita suge-
rira i na autorov angaman oko razdora,
protuslovlja, podijeljenosti. Zanimljivo je
spomenuti kako rije split na engleskom
jeziku odreuje upravo ovakva znaenja, to
bi upuivalo na viu simboliku zasnovanost
Splita-u-problemu, ili obratno. S pozicije
pogleda - onog istog od kojeg polazi
Lali - ovaj simboliki oznaitelj gotovo je
ravnopravan sa svim ostalim simbolima kao
motivacijama za promatranje (teoretiziranje)
koji se pojavljuju u Lalievom tekstu kao
obini graani, s unaprijed zadanom,
upravo zbog tih simbola, prepatetiziranu
predodbu o znaaju problema, ljudi pa i
grada.
U podnaslovu se pokuava docirati obi-
nu urbanost koje po knjigu imaju dvosje-
klo opravdanje. U prvom redu, pokuava
se izbjei autentinost, nezamjenjiva kon-
tekstualnost problema budui da autor
uvia kako se ne moe diskursom njegove
domene obuhvatiti specinost grada kada
se kao protuslovni faktori uzimaju injenice
koje su znaajne i za puno iri kontekst.
Nabrojimo pojednostavljeno: droga, rat,
imigracija... imbenici su koji i po opisanim
posljedicama imaju istu znaajnost kao i
u primjerima Zadra i ibenika ija bi se
razornost ili benignost mogla samo statistiki
diferencirati. Otuda, moda, pokuaj pomalo
naivne literarizacije prvog dijela knjige,
dnevnika, iz kojeg, po uzoru na suvremenu
ameriku praksu znanstvenog pristupa
1

saznajemo tek ekstenzivno smjetenost
situacija koje autor prolazi.
U drugom redu, ne ini mi se da je
autor izbjegao, ili ako nije htio, barem se
znanstveno distancirao od prenaglaavanja
samobitnosti grada, kroz susrete s razliitim
ljudima i njihovim miljenjima koje esto
vodi svojevrstan kampanilizam i ksenofobija.
On nekritiki proputa iznositi samozadanu,
pretpostavljenu vanost grada, gdjegod ak
povlaujui miljenju kako ovaj ludi grad
moe u startu koliko drugi u zaletu (str.
129).
Ve spomenuta trodiobna struktura
knjige: dnevnik, analiza iskustvene grae
i metodoloke biljeke pokuava, meu-
sobno se nadopunjujui, iscrpsti suvremenu
splitsku situaciju ukljetenu kroz proces
gospodarsko-politike tranzicije.
Dnevnik u sedam poglavlja, od kojih
svako prati razdoblje od rujna 2001. do
ljeta 2002. u vlastitom tematskom okviru.
1
Praksa s takoer istaknutim Ja-pristupom, koja, u dodiru s institucijama koje vitaliziraju grad, pokuava objektivno
prikazati uinke i specinosti.
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
136
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -
Naslovi poglavlja gotovo su izvaeni iz kon-
teksta koji dotino poglavlje eli obraditi i
markiraju osobiti ulini stav puka prema
krucijalnim temama.
2
Njihovu tematiku moemo podijeliti
na: politiku svijest (Politika je unosan
biznis), ekonomiju (Ne daj lovu redikulima),
snalaenje u uvjetima gospodarske krize
(Moli baba dvi kune), korumpiranost (Od
ega e oni ivit), bespravna gradnja (Ugrizi
bespravne i pravne gradnje), problem navi-
jaa (Zaeljeli ste se nereda), stav o gradu
(Ne mo ubrat ovi grad).
Izgleda da se prava sr problema otkriva
iza fasade koju oblikuju mediji i javno
mnijenje.. Svi ulini razgovori zavravaju
u kal kul aci j ama o mogui m vezama
i interesima. Da bi priblino pokuao
opisati pojavnost tih razornih elemenata
autor koristi vlastitu povezanost s nekim
kljunim pozicijama u gradskim dogaajima
koje uredno biljei i rijetko pokuava
komentirati dalje od injenica. Ondje
gdje bi trebao dati miljenje o situaciji,
preputa sudionicima da svojim kratkim i
partikularnim komentarima zaokrue istu
priu o velikim problemima. Tamo gdje
se hvata komentara izbjegava bilo kakav
sintetski i originalan pouak, ve neke
provjerene i samorazumljive vrijednosti
reda radi ispraa svojim pohvalama.
Kako autorov kompetencijski krug u
vitalnim gradskim funkcijama nije malen
to nam on obilato dokazuje sprovodi
nas po nekim vanijim institucijama u
gradu i upoznaje nas s njihovim glavnim
sluenicima, budui da je i sam bio ili je
njihov poasni predsjednik, direktor ili ih
naprosto sve osobno poznaje.
Ono to Lalia kroz panoramu gradskih
zbivanja fascinira jest nesalomljiv trud
i ljubav ljudi, u poslu u kojem ne nalaze
potrebne potpore. KUM (Koalicija udruenja
mladei), Pomorski muzej, Festival novog
filma neki su primjerci koji zanimljivo
egzistiraju zahvaljujui marnim djelatnicima
koji usprkos svemu vide budunost u tim
poslovima. Valjalo bi strogo razluiti kako
svaku kulturnu instituciju, kojoj je autor
blii, krasi takav ressentiment iz ega bi
se dalo zakljuiti kako osim malenog mara
politikog vrha za njihov ivot postoji
i nt eres za nj i hovo postoj anje, t o j e,
kako postavlja Lali, za ovaj grad veoma
dobro. Tu se moramo sloiti s njim da je
oit problem dekulturacije koja grad u
tranziciji uestalo unazauje.
U Splitu teko da emo, barem po
Dnevniku naii na jak, tzv. underground
u koji se povukla gradski opredijeljena
supkultura. One su sve, kako nas informira,
aktivistiki usmjerene tek na moljakanje
odreenih sredstava od grada da bi uope
neto napravili, a nasuprot vlastitoj neuin-
kovitosti osim dobrog opravdanja za to, imaju
i stabilno svjetonazorsko uporite. Pripadnici
su najrecentnijih svjetsko-glazbenih tren-
dova i barem su to se tie upuenosti u
aktivistika zbivanja u pristojnom raskoraku
s naprednim europskim dravama i SAD-
om. Lali, tumaei njihovu politiku
zainteresiranost ne proputa naglasiti leeran
nain komunikacije i elan kada su u pitanju
problemi koji ih oekuju.
Gl avna preokupaci j a koj a se kroz
itav Dnevnik vrti , moe se saeti na
slavnu prolost, tmurnu sadanjost i
neizvjesnu budunost. Veina ispitanika i
sugovornika trai paralelu Split: sada - prije.
Citirajui poznatog splitskog novinara, J.
Paviia kako ovo to sad imamo grad
betonskih kubusa, alunga, nedovrenih
potleuica i ljunanih ledina-u punom
smislu nije Split
3
. A Kudrjaveva i mnoge
druge uglednike, Lali daje ozbiljnost
suvremenosti grada pod Marjanom.
2
Stil kojim Lali zapisuje malu kroniku pokazuje pribliavanje novinskom anru kako senzacionalistikim odnosom
prema naslovima tako i zaokupljenou didaktinou, parabolinou vlastitih primjera.
3
str. 133. (Moli baba dvi kune)
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
137 - svezak VII, broj 11, lipanj 2006.
Teorijsko-pojmovna osnova analize,
realizira, kako se naglaava, vodee, krovno
poglavlje u znanstvenu metodologiju.
Nakon krae povijesti izuavanja urbanog
u sociologiji, istie Louisa Wirtha i njegov
tekst Urbanizam kao nain ivljenja i
Roberta E. Parka kao najvanije predstavnike
ikake kole. Split obrauje kroz
suvremenost problema i gore predloeni
aparat.
Kontekstualizacija fenomena Split ide
u tri smjera: proces modernizacije, proces
tranzicije i rat.
Najvei problemi suvremenog Splita se
mogu, na osnovu iskustvene grae priku-
pljene istraivanjima u Dnevniku podijeliti
na 13 podruja : propadanje gospodarstva,
nezaposl enost , soci j al na ugroenost ,
nasilje, narkomanija, prometna izoliranost,
urbani st i ka devast aci j a, korupci j a,
probl emi pravosua, kri za kul t urnog
ivota, politike podjele i tenzije, politiki
ekstremizam.
Da se sad ne pokuavamo dotai svih
stvari iz katalokog pregleda problema,
valjalo bi se osvrnuti na politike podjele i
tenzije, odnosno, na politiki ekstremizam.
Posljednjeg desetljea se u Splitu esto
mogla uti nostalgija za autoritarnim politi-
kim sustavima i ideologijama razliite
provenijencije. Imamo, rekao bih, izrazito
eksplozivnu i brzu desnu ustaku politiku
ikonografiju i ideologiju, ali i latentnu i
oprezniju autonomaku, orjunaku,
komunistiku ideologiju. Dok je prva jako
vidljiva (moe se rei posredstvom medija
gotovo prenaglaena
4
) druga lagano izviruje
iz medijski obino sosticiranijih tekstova
i nema fokusiranu i koherentnu ideologiju
ve crpe ideologeme iz autonomake i/ili
komunistike prolosti.
Dok Lali inzistira na problemu des-
nog ekstremizma koji je napadniji, nije
nepotrebno naglasiti meusobnu povezanost
i uzrokovanost oba ekstremizma. Poziciju
lijevog, potpomognutu desniarenjem,
ali i distanciranjem sjevera i juga Hrvatske,
tee je uoiti jer jo nema nasilnikih
pokazivanja vlastitih stavova.
5
Nevolja je
to jo uvijek jedan od glavnih poticaja za
politiku zainteresiranost dolazi od ovih
ekstremistikih (utopijskih) stajalita koja
osim radikalizmom prisvajaju simbolikom
podlogom. Nakon posttreesijeanj-
skih reakcija, koncerata Thompsona
i nove promjene vlasti, borba obaju
ekstremizama se povukla iz fizikog
u javni prostor. Reducirana na nekoliko
plaidoyera naih svetinja, ostatke nekad
predrevolucionarne volje moemo vidjeti
plakatiranjem slika netom uhvaenog
generala, ili s druge strane, kroz novinske
lanke upozorenja na ekstremizam i
kroatosaurski totalitarizam.
6
Imajui u vidu tematiku, a ne toliko
nain obrade moemo izostaviti Meto-
dol oke bi l j eke koj e i maj u moda
jedino beletristiku vrijednost, takoer
i poglavlje reakcije graana na problem
grada jer tu Lali vie preskriptivno iznosi
tipove stajalita koja openiti graanin moe
imati o openitom gradu. Moemo sumirati
Laliev pokuaj prikaza problema na odnos
mita i znanstvene analize koja bi mit eljela
staviti u Prokrustovu postelju (inae je
teko objasniti dnevniko zapisivanje i
metodoloke biljeke koji vrve pokuajima
hvatanja, barem znanstveno gledano neu-
hvatljivog, duha koji oblikuje Split u razli-
ci spram ostalih gradova, posebice Zagreba
u kojem Lali i ivi, a iz kojeg proizlazi
podosta mita o najluem gradu na svitu).
4
U Zadru su se pokazali puno vei ekstremistiki ispadi ali je medijska utnja to sve uredno popila kroz ratnu
optereenost Zadra i kroz veu zastupljenost Srba, naroito u okolini.
5
Iako ga je upitno zbog ideoloki zbrkanijeg fenomena tako nazvati, lijevim ga moe potkrijepiti injenica to je
nastao kao kontragens desnog.
6
Citat naslova iz Feral Tribunea, 9mj. 2004.
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
138
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -
POZIV NA MISAO. POTICAJNI UVOD U FILOZOFIJU
Thomas Nagel KruZak,
Zagreb, 2002., 95 str.
Jerko Bakotin
U
Hrvatskoj je openito iznimno slabo
zastupljena analitika lozoja, npr.
logiki atomizam, logiki empirizam,
filozofija uma, filozofija obinog jezika,
politika lozoja Rawlsa i Nozicka, anali-
tiki marksizam, itd. Zato sam vrlo rado
prihvatio priliku da recenziram dva nedavno
objavljena uvoda u analitiku lozoju.
Nagelovo djelo to sve to znai? Vrlo
kratak uvod u filozofiju je zaista kratak
i jasno pisan uvod u analitiku filozofiju.
Autor obrauje devet tema u devet poglavlja,
s naglaskom da se radi o uvodu u lozoju
za one koji o njoj ne znaju nita (str. 1).
Takoer, odbija se ikakvo pozivanje na
povijest miljenja; u skladu s tim u tekstu
nema referenci na druge lozofe ili njihova
djela. Po Nagelu, glavni zadatak lozoje
je (...) ispitati i razumjeti ideje kojima se
svakodnevno koristimo, a da o njima ne
razmiljamo (str. 2). Problemi kojima se
bavi su znanje o svijetu izvan naeg uma,
znanje o tuim umovima, odnos uma i
tijela, problem jezika, sloboda volje, pitanje
morala, problem pravednosti, smrt te smisao
ivota. Jezik kojim Nagel pie je suptilan,
duhovit i na prvi pogled vrlo jednostavan,
no on u biti iznosi vrlo sloene lozofske
probleme te polemizira o njima, iznosei
stajalita raznih filozofskih pravaca. Pri
tom se sam Nagel suzdrava od uvjeravanja
itatelja ili nametanja svojeg miljenja jer
(...) moje je osobno miljenje da veina
tih problema nije rijeena i da moda neki
od njih nikada nee biti. (str. 3). Preteito,
on se ograniava na to da izloi mogue
alternativne pristupe problemu te nabaci
mogue rjeenje problema za koje se on
zalae. Autor obino pone od neega
to se smatra oitim, na primjer stvarnog
TO SVE TO ZNAI? VRLO KRATAK UVOD U FILOZOFIJU
Simon Blackburn AGM,
Zagreb, 2002., 240 str.
Ono to Split ini Splitom i ini ga
autentinim, nemogue je, ini se, ikakvom
analizom obuhvatiti. Ta znanstvena metoda
otkriva mogue uzroke stanja, koji se ine,
gledajui tako apstraktno, zajedniki s
mnotvom drugih, primorskih, socijalisti-
ki i ratno deformiranih, luih gradova.
Zato knjigu Split kontra Splita moemo
itati u beletristikijem, proizvoljnijem
kljuu (koji nam se ini opravdanim naroito
zbog puno blieg suodnosa kroniara s
vlastitom priom i dvije treine knjige
koje nemaju znanstvenu pretenziju ve se
mogu shvatiti kao izvorite) u kojem emo
zasigurno naii na detalje koji e nam potvr-
diti narazaberivo i ivo. U svakom sluaju
dokaz neuhvatljivosti mita o Splitu je dokaz
njegove, usprkos mnogim urbocidnim
pokuajima , vitalnosti i samoouvanja.
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
139 - svezak VII, broj 11, lipanj 2006.
postojanja drugih umova (osim vlastitog) te
u sokratovskoj majeutikoj maniri razbija
uvrijeena uvjerenja te zavri u nekom
vidu ogranienog skepticizma. Nagel svoje
miljenje gradi oko Descartove sumnje u
mogunost objektivnog znanja o vanjskom
svijetu: prvo poglavlje (Znamo li ita?)
poinje tezom da je sadraj naeg vlastitog
uma jedino u to moemo biti sigurni.
Takoer zalae se za povlateni autoritet
prvog lica subjekta koji proivljava odre-
eno iskustvo; impresivna je npr. slika u
kojoj opisuje ekscentrinog znanstvenika
koji eli doznati kakav okus za odreenog
subjekta ima sladoled od okolade. ak i
da znanstvenik otvori subjektov mozak
i lie ga, on nikada ne moe znati kakav
je okus sladoleda za dotinog subjekta.
Nagel navodi i druge argumente, npr. onaj
panpsihizma, ili onaj obrnutog spektra
dvoje ljudi razliito vide istu boju, ali nikada
ne mogu utvrditi razliku u iskustvu.
Nagelovo poimanje pravednosti je na
tragu Rawlsa ako biramo u kakvom emo
drutvu ivjeti, a da ne znamo koju poziciju
emo u njemu zauzeti, racionalno je odabrati
drutvo s najmanjim socijalnim razlikama;
dakle, opravdano je zauzimati se za egali-
tarizam. Problem moralnog relativizma se
rjeava univerzalizacijom. Moral se brani u
klasinom pitanju o njegovoj mogunosti:
ako napravim neto dobro, zar nije moti-
vacija to to u se osjeati dobro, dakle iz
isto egoistinih, a ne moralnih razloga?
Nagel odgovara jasnom tvrdnjom da se ne
bi osjeali dobro ako ne bi vjerovali da ne
postoji neki drugi, vii razlog zbog ega je
neto dobro uiniti. Dakle, uvodi se vii
razlog, mogue skup pounutrenih pravila.
Nagelovo demonstriranje univerzalizma
je neto uvjerljivije mi svi mislimo kada
patimo da to nije loe za nas, ve loe
naprosto (str. 53), tj. kako Platon kae,
ak i razbojnici meu sobom moraju imati
odreenu dozu pravednosti. No tu se otvara
problematika koja izlazi iz okvira Nagelove
knjiice.
Druga knjiga Blackburnov Poziv na
misao je znatno ambicioznije djelo; premda
se bavi donekle istim/slinim temama
(znanje, duh, slobodna volja, sebstvo,
bog, rasuivanje, svijet, to uiniti) ne
preza od pozivanja na lozofsku tradiciju
i diskutiranje s njom. No prvo neto o
odreenju filozofije - po Blackburnu ona
prouava strukturu miljenja, rije je o
svojevrsnom konceptualnom inenjeringu.
Samo ovakvo odreenje zvui pomalo
udno za nekoga upuenog samo u konti-
nentalnu lozoju, no Blackburn je vrlo
uvjerljiv pozivajui se na lozofske klasike.
Prvi dio knjige se bavi problemom uma,
znanja, duha i sebstva ponovno se polazi
od Descartesovog stanovita (racionalni
fundacionalizam) koje se secira te pro-
kazuje kao nekonzekventno; zatim se
i zl au mogue al t ernat i ve: pri rodni
fundacionalizam (Hume), koherentizam,
skepticizam. U poglavlju o duhu se analizira
mogunost postojanja mutanata i zombija;
zatim se raspravlja o okazionalizmu,
zikalizmu, teoriji psihike istovjetnosti,
itd; dakle openito o lozoji uma. to se
volje tie, ini se da je Blackburn, za razliku
od Nagela, skloniji kompatibilizmu (premda
se i on uglavnom ustee od inzistiranja
na jednom miljenju); Kompatibilizam
pokuava razviti pravilno shvaanje kontrole
polazei od misli da bi pod drukijim
uvjetima akter drukije postupio. (str. 85).
Blackburnov konceptualni inenjering
ipak navodi ljude na odreena ponaanja;
na primjer dokazuje se vanost djelovanja,
za razliku od pasivnog prihvaanja sud-
bine, koje je posljedica loe filozofije
i lijenog sofizma. Poglavlje o sebstvu
se bavi odravanjem identiteta sebstva i
kontinuiteta osobnosti (npr. raspravlja se o
mogunosti da jedna osoba postane druga, a
da ostane isto ljudsko bie), koherentizmu,
preslagivanju due; uglavnom o raznim
konceptima sebstva. Slijedei dio djela
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
140
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -
bavi se postojanjem boga i religijom.
Blackburn uglavnom slijedi i komentira
Humeovo dekonstruiranje razlike izmeu
teizma i ateizma (str. 136), u skladu s
Wittgeinsteinovom postavkom - neto o
emu se nita ne moe izrei je istovjetno
niemu. Slijedi poglavlje o rasuivanju,
koje se bavi logikim primjerima, teorijom
vjerojatnosti, Bayesovim formulama i
indukcijom, kao i znanstvenom metodom.
Autor se ponovno oslanja na Humea, koji
pokapa racionalistiki ideal i zamjenjuje
ih vie manje poznatim sustavima, ime se
otvara mjesto odreenoj dozi relativizma.
Openito, itavo djelo je u duhu Humeovog
ublaenog skepticizma (str. 232).
Posljednje poglavlje se bavi moralom
i djelovanjem, analizom elja i briga i
njihovom razlikom. ini mi se da, kao i
Hannah Arendt, Blackburn zastupa tezu
o su-uvjetovanosti ljudskog djelovanja
i postojanja te zbog toga primoranosti da
uzmemo u obzir tue elje i brige zbog njih
samih (Kant - drugi nikada ne smiju biti
sredstvo, nego cilj po sebi).
Na kraju, mogu pohvaliti oba navedena
djela, s opaskom da bi bilo uputno prvo
proitati Nagela; ako se itatelj dubinom
obrade problema ne zadovolji moe prei na
Blackburna-kojeg naroito preporuam.
DRUTVENA TRANSFORMACIJA I STRATEGIJE DRUTVENIH GRUPA:
SVAKODNEVICA SRBIJE NA POETKU TREEG MILENIJA
Anelka Mili (ur.) Institut za socioloka istraivanja
Filozofskog fakulteta u Beogradu,
Beograd, 2004., 464 str
Milja poljar
S
vojevrsni amalgam raznoraznih feno-
menoloko-drutvenih ekstrema logian
je rezultat dugotrajne i, u odreenim
razdobljima tokom 90-ih, potpune izolacije
srpskog drutva. Reaktiviravi nakon pada
Miloevia svoj tranzicijski proces, Srbija se
ve nekoliko godina bacaka po neoliberalnoj
smjesi korupcije i privatizacijskog kriminala.
Reformska kanjenja i izrazita politika
nestabilnost razlogom su neuravnoteenih
privredno-strukturalnih promjena, a takva se
neuravnoteenost izravno odraava u nejasno
koncipiranim mikro i makro strategijama ili
pak njihovom potpunom odsutstvu.
Zbornik je podijeljen u dva dijela: prvi dio
rezultat je analiza globalnih institucionalnih
orijentacija, dok se u drugom dijelu, na manje
ili vie minuciozan nain, pokuava zahvatiti
svakodnevica pojedinaca, njihovi strateki
pomaci i zastoji kao produkti raznoraznih
analitikih operacija, no jednako tako i kao
produkti bourdieuovski eksibilnijih i manje
racionalnih aktivnosti. Tako prvi dio tretira
sadanje pokuaje modernizacije Srbije
(Slobodan Antoni) te sluaj blokirane
postsocijalistike transformacije (Mladen
Lazi i Slobodan Cveji), zatim stavove
o privatizaciji krajem 20. i poetkom
21. stoljea (Vera Vratua unji), nove
radne orijentacije postsocijalistike Srbije
(Silvano Boli) uz partikularan osvrt na
gradsku i seosku omladinu (Duan Moji)
i naposljetku, urbane promjene (Sreten
Vujovi) nasuprot srpskom selu kao pri-
mjeru izrazito regresivnih trendova i
mukotrpnih pokuaja remodernizacije
(Milovan Mitrovi). Tekst Sretena Vujovia
Akteri urbanih promena u Srbiji u ovom je
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
141 - svezak VII, broj 11, lipanj 2006.
dijelu najzanimljiviji. Ekasnost planiranja
urbanog razvoja procijenjena je u novim
uvjetima izrazite regionalne polarizacije
gdje Beograd postaje gotovo jedinim
gradom sa znaajnijim promjenama u
svojoj unutranjoj strukturi i vanjskoj po-
slovnoj politici, no isto tako i glavnim
gradom konsenzualnog haosa (str. 185.) ili
organizovane neodgovornosti (str. 185.),
kako to naziva Vujovi, koji se oituju u
divljoj gradnji i itavom nizu graevinskog
orgijanja u zoni sive ekonomije. Vujovi je u
tekstu kao aktere urbanih promjena zasebno
analizirao graane, politiare, strunjake za
prostor i poduzetnike. Anketa provedena
meu graanima smjeta politiare prema
stupnju utjecaja na prvo mjesto (87, 6
%), a graane na posljednje (2,6 %). Na
drugom su mjestu, dakako, poduzetnici
kao dokaz o pragmatinoj simbiozi izrazito
karakteristinoj za postsocijalistika drutva.
Iza ovih podataka Vujovi spretno biljei
strateku logiku jednog (ne)civilnog,
pasivnog drutva optereenog popularnom
fikcijom malog ovjeka, ali ipak mnogo
ee iskustvenom neekasnou vlastitih
inova. Tako saznajemo o drutvu gdje
graanin stie utisak da je u gradu mogue
izgraditi sve, a ne odgovarati ni za ta.
ini se da pravila vie nema: sve je na
tritu. (str. 183.) Osim toga, Vujovi
je jedan od rijetkih autora iji tekst nije
zatrpan esto suhoparnim postocima koji
teko da uspijevaju ispuniti svoju funkciju
svojevrsnih analitikih orijentira, pa se
deava da nakon statistikog prikaza slijedi
tek puka konstatacija, a podvrgavanje
dobivenih rezultata bilo kakvoj vrsti istan-
anije i izazovnije analize u potpunosti
izostaje.
To se posebice osjeti u drugom dijelu
gdje je rije o mikroperspektivi i svako-
dnevnim strategijama preivljavanja -
ekonomske strategije domainstava (Marija
Babovi), stambeni poloaj i stambene
strategije domainstava (Mina Petrovi),
transformacija porodice i domainstava
(Anelka Mili), roditeljstvo u transformaciji
(Smiljka Tomanovi), transformacija braka
(Mirjana Bobi), strategije upravljanja
rodnim/enskim rizicima (Vesna Mileti-
Stepanovi) i strategije porodinog zbrinja-
vanja i njege starije populacije (Andjelka
Mili) - a gdje je odsutstvo teorijske
elastinosti utoliko zamjetljivije to je
rije o fleksibilnijem i intimistikijem
anru. Jedan od razloga zato je tomu tako
zasigurno je ogranienost metodolokog
postupka ankete ija struktura ne doputa
kompleksniji uvid u socijalno-psiholoke
karakteristike odreenih strategija, kao
ni u jasno razgranienje svjesnog i manje
svjesnog u njima.
Meutim, ta ogranienost kompen-
zirana je na razne naine u sjajnim teksto-
vi ma Anel ke Mi l i Transf ormaci j a
porodice i domainstava - zastoj i strategija
preivljavanja i Vesne Mileti-Stepanovi
Strategije upravljanja rodnim/enskim
rizicima u Srbiji. Iako se moderna europska
porodica uspjela zadrati unutar jedne
paradigme ponaanja naslijeene iz prolosti
(tako da mnogi sociolozi govore o neznatnim
razlikama u porodinom ivotu), velike
demografske promjene ukazuju na ogroman
strukturalni zaokret. Rezultat tog zaokreta
novi su oblici i strukture zajednikog ivota
i itav niz ne porodinih formi. Kao
najjai adut mikrostrategijskih porodinih
manevriranja sociolozi istiu socijalni
kapital, odnosno stepen u kome ljudi dele
oseaj zajednikog identiteta. (str. 318.),
a unutar sfere socijalnog kapitala obnavlja
se zanimanje za srodnike relacije koje su
u modernizacijskim tokovima kotirale kao
optereujui segment nuklearne porodice.
Srbija je sve do 90-ih nekako i uspijevala
pratiti suvremene trendove porodinih
strategija; meutim, nakon 1991. gotovo
se u potpunosti priklonila patrijarhalnim
oblicima porodinog ivota, a proces
retradicionalizacije jo uvijek traje. Mala
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
142
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -
nuklearna porodica u dramatinom je padu,
a posebno zabrinjavajui oblik - oblik
vertikalno proirene porodice - popeo se
ak na 30%. Mili govori o nepodudaranju
forme i sadraja porodinog ivota, pa tako
u Srbiji imamo situaciju gdje, primjerice,
unutranje porodine vrijednosti izrazito
cijene pojedinci iz vanbranih zajednica i
celibateri, dok na materijalne vrijednosti
najvie ukazuju pojedinci iz vertikalno
proirenih porodica. Sve to je i vie nego
dovoljan simptom frustracije i jake elje za
promjenom.
Vesna Mileti-Stepanovi u svome tekstu
Strategije upravljanja rodnim/enskim
rizicima u Srbiji bavi se strategijskim
orijentacijama reprodukcije patrijarhata: od
patrilokalnosti i patrilinearnosti, preko rada
u domainstvu kao potpuno obezvrijeene
naturalne proizvodnje feudalnog tipa, pa
sve do subjektivne integriranosti ena u
patrijarhat, odnosno internalizacije infe-
riornosti. I Mileti-Stepanovi upozorava
na vertikalno proirene porodice kao na
idealne strukturalne platforme za svaku vrst
voluntaristikog iivljavanja i manipulacije
enom. to se pak tie tradicionalne podjele
kunog rada (gdje sve radi supruga/majka
ili gdje radi vie ena u domu), ona je u
odnosu na rezultate istraivanja iz 1991.
duplirana i sada iznosi 68,8%. Osim toga,
nakon raspada Jugoslavije koja je po pitanju
institucionalizacije ovog dijela privatne
sfere (besplatni vrtii i restorani drutvene
ishrane) zaista i bila socijalna drava (neus-
poredivo vie nego to su to Hrvatska ili
Srbija danas), proces retradicionalizacije i
uruavanja cjelokupnog sistema veinu je
institucijskih, odnosno javnih nadlenosti
povratio u obitelj. Ako se prisjetimo
kunog rada i brojke od gotovo 70%, lako
je zakljuiti da je srpski mukarac utekao
svakodnevici porodinog ivota, a da je
na eni pregolem teret obaveza. S druge
strane, podatak iz 2002. o rairenom nasilju
protiv ena u preko 80% porodica, tjera da
se zapitamo jesu li ikakve promjene uope
i mogue.
Za kraj posluit u se recenzijom s
korica zbornika kao zavretkom posebno
namijenjenim onima koji itaju samo krajeve
tekstova: (...) Radovi u ovom zborniku imaju
onaj kvalitet koji je svojstven razvijenoj
drutvenoj nauci. U njima se odgovorno
pristupa temi, stavovi autora se zasnivaju na
injenicama i sugerie se mogua korekcija
postojeeg. Bilo bi poeljno da se naa
struna i ira javnost upozna sa tezama iz
njihovih radova, dok bi institucije drave i
nevladine organizacije u njima mogle imati
predloak za svoje programe i strategije. (iz
recenzije prof. Gordane Tripkovi).
JEDAN SVIJET - ETIKA GLOBALIZACIJE
Peter Singer IBIS Graka,
Zagreb, 2005., 233 str.
Maja Watz
D
anas se teko moe zamisliti neka
rasprava o modernom drutvu, a da
se ne postavi pitanje globalizacije. Pojam
globalizacije se obino vee uz slobodnu
trgovinu i princip laissez faire, koji je
ujedno i glavni princip prevladavajue
ekonomske doktrine- neoliberalizma.
Takvo uvrijeeno miljenje navelo je velik
broj ljudi da se okrenu protiv globalizacije.
Ipak, globalizacija nije nuno povezana s
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
143 - svezak VII, broj 11, lipanj 2006.
modelom slobodnog trita, niti ju je mogue
izbjei. Bit globalizacije je povezivanje sve
veeg broja ljudi i sve vea informiranost
pojedinaca. P. Singer u knjizi Jedan svijet
ne postavlja pitanje: Globalizacija - da ili
ne? ve raspravlja o mogunostima kako
da globalizaciju iskoristimo kao neto
pozitivno.
Peter Singer je australski etiar i lozof.
Radi kao profesor bioetike na Sveuilitu
Princeton, te od 2006. i kao profesor u centru
za primijenjenu lozoju i javnu etiku na
Sveuilitu Melbourne. Poznati je svjetski
etiar, kojeg je javnost najvie zapazila
po kontroverznim stavovima o eutanaziji,
abortusu i pravima ivotinja.
Knjiga Jedan svijet izvrstan je uvod u
temu globalizacije, ali i dobar moralni vodi.
Singer je htio ukazati na potrebu stvaranja
jedinstvene etike koja bi vodila sve nacije u
odabiru svojih politika. Osobito je kritian
prema Sjedinjenim Amerikim Dravama
koje, kako kae, imaju jedno mjerilo za
svoje graane a drugo za sve ostale.
U dijelu knjige pod nazivom Jedna
atmosfera raspravlja o posljedicama
industrijalizacije koje se odraavaju na
atmosferu i postavlja pitanje tko bi trebao
preuzeti odgovornost. Daje nekoliko rjeenja
na to pitanje. Rjeenje zagaiva plaa
itatelju e se uiniti kao najpravednije.
Ipak, autor je odabrao realno rjeenje prema
naelu trenutnog stanja na koje se mogu
nadovezati i utilitaristika naela. Ali ak
ni takvo rjeenje danas ne prolazi. Bush
je na predizbornoj kampanji 2000. godine
izjavio: Neu dopustiti da na SAD padne
teret ienja zraka na Zemlji, kao to je
to trebalo biti prema sporazumu iz Kyota.
Kina i Indija bile su izuzete iz sporazuma.
Smatram da moramo biti ravnomjerniji.
Ne znam jedino to to Bush podrazumijeva
pod ravnomjernou. Istina je da Indija
i Kina nisu ravnomjerne SAD-u. Naime,
obje zemlje su puno siromanije, a po glavi
stanovnika zagauju 10 puta manje!
1
Singer predlae trgovanje emisijama kao
jedan od naina da se smanji zagaenje. Oni
koji zagauju manje od propisane granice
mogli bi prodati onima koji zagauju vie.
Problem nastaje kad se pokua mjeriti zaga-
enje. Singer, naalost, preolako shvaa taj
problem, pa kae da one (emisije) ne moraju
biti tone u tonu i rauna da e znanstvenici
vrlo brzo otkriti nain kako ih mjeriti.
Rekla bih da je lo protok informacija u
ovom sluaju najvei problem i da najvei
zagaivai nee tako lako priznati krivicu i
kupiti emisije od onih koji manje zagauju.
Naravno, tu jo postoji i dilema da li treba
sva zagaenja isto vrednovati. Da li e se
isto mjeriti zagaenje koje nastaje zbog
grijanja sto milijuna Rusa kako bi zimi
uope preivjeli i ono nastalo za proizvodnju
nuklearnog oruja?
Raspravu o trgovini Singer nastavlja i u
narednom dijelu knjige Jedna ekonomija,
gdje analizira etiri glavne kritike na raun
Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
Prva optuba glasi da WTO daje prednost
ekonomskim pitanjima nad svim drugim.
Singer se poziva na lanak XX iz GATT-
a (The General Agreement on Tariffs and
Trade) koji daje iznimku slobodne trgovine
ako se radi o mjerama koje su potrebne da
se zatiti ljudski, ivotinjski ili biljni ivot
i zdravlje, mjerama koje tite javni moral
ili onima koje se tiu ouvanja iscrpivih
resursa. Unato tom lanku, WTO iznosi
presude kao da ga nema. Opravdanje kojim
se na takve optube WTO slui jednako je
jako kao i kritika: bogate bi zemlje lanak
XX zloupotrijebile za zabranu uvoza robe iz
siromanijih zemalja koje jo ne mogu dosei
potrebnu kvalitetu procesa proizvodnje.
Daljnje optube idu na raun mijeanja
WTO-a u nacionalni suverenitet, nedemokra-
tinosti i nepravedne raspodjele dohotka. Za
ovo posljednje Singer nije naao neosporive
dokaze - razliita istraivanja daju razliite
1
Podaci s www.eia.doe.gov.
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
144
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -
podatke. Ipak, to je jedna od najee
spominjanih kritika WTO-a.
U poglavlju Jedno pravo Singer pie
o genocidu i ratnim zloinima. Smatra da
druge drave ne bi trebale intervenirati
ukoliko bi proraunati krajnji ishod bio
gori od ishoda poinjenog zloina bez
intervencije. To zvui razumno, ali tko je
taj koji e izraunati i odluiti koji bi ishod
bio bolji? Da li je to ishod gdje pogine manje
ljudi, gdje se potroi manje novaca ili koji
e manje omesti aktualnu svjetsku politiku?
Tko moe uope sa sigurnou rei kako e
koji ishod zavriti da bi rekao koji je bolji?
Na samom kraju knjige Singer poku-
ava djelovati na itatelja stavljajui ga
pred moralnu dilemu. ovjek se naao na
raskriju gdje mora birati izmeu svog
dobrog auta i ivota razigranog djeteta.
Izabrao je svoj auto. itatelju postavlja
pitanje da li bi uinio isto i pretpostavlja da
je odgovor negativan. Svaki dan umire 30
000 djece od neishranjenosti ili neke inae
lako izljeive bolesti. Kada bi pojedinac sa
prosjenim prihodom odvojio 200$
2
, uspio
bi spasiti jedno dijete.
Knjiga Jedan svijet uokvirila je sve
aktualne teme vezane za globalizaciju:
od zagaivanja okolia do meunarodnog
suenja ratnim zloincima. Kroz sve te teme
Singer provlai jednu misao stvaranje
nove etike
3
kakvu e svi narodi na Zemlji
prihvatiti. Sve teme o kojima Singer pie
na drugim su mjestima puno detaljnije
obraene, tako da ova knjiga moe posluiti
kao dobar uvod i izvor referenci za daljnje
istraivanje globalizacije.
POINIO SAM NOVINARSTVO- ZATVORSKI ZAPISI CRVENOG
PRASCA
Dannie M. Martin i Peter Y. Sussman Prol International,
Zagreb, 2003., str 357.
Sanja Milovac
P
oinio sam novinarstvo- Zatvorski zapisi
Crvenog Prasca, Dannie M. Martina
i Petera Y. Sussmana, temeljit je prikaz
sluaja koji je krajem 80-ih godina ovog
stoljea zaokupio ameriku javnost, te postao
sredite sudskog postupka o 1. amandmanu
Ustava SAD-a bez presedana. Dannie M.
Martin, dugogodinji osuenik, meu
kanjenicima poznat kao Crveni Prasac,
1986. godine prvi puta zapoinje suradnju
s asopisom San Francisco Cronicle, kada
tekstom o AIDS-u, na jednostavan i osebujan
nain iznosi problematiku irenja bolesti i
zakazivanja Vladinih mjera opreza. Pria
izala u rubrici Sunday Punch urednika
Petera Y. Sussmana, plasira Martina kao
individualnog i inteligentnog suradnika
koji ubrzo dobiva naklonost velikog broja
itatelja. Spomenutim esejom, zapoinje
suradnja kojom kanjenik i urednik javnosti
nastoje pribliiti pravu sliku zatvora, bez
uljepavanja, snano prolirajui likove u
njihovoj sociolokoj i psiholokoj analizi.
Za veinu itatelja eseji su bili prozor u
skriveni svijet, a za stanovnike tog svijeta
bili su armacija njihova postojanja. Rije
2
Singer je u tih 200 amerikih dolara uraunao i mogue malverzacije.
3
Dakako, epitet nova ne znai da takve ideje nisu iznoene u prolosti, ve da nikada nisu bile ope prihvaene.
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
145 - svezak VII, broj 11, lipanj 2006.
je o jednom od do tada posve uobiajenih
postupaka suradnje zatvorenika s medi-
jima, koji se izdvaja po tome to je slije-
dom dogaaja i nainom iznoenja i-
njenica o ivotu iza reetaka, potaknuo
zatvorsku Upravu na niz represivnih mjera
i nemilosrdan pokuaj cenzure. Time je u
pitanje stavljena ne samo sloboda govora
nego i sloboda medija, kao i pravo javnosti
da zna, to su jedne od temeljnih postavki
modernog demokratskog drutva.
Bio sam kriminalac po svim poznatim
definicijama. Dannie M. Martin, osoba
je koja je veinu ivota, preko trideset
godina provela po razliitim popravnim
domovima, kaznionicama i zatvorima. Kao
dijete iz siromane obitelji i rastavljenih
roditelja, Dannie vrlo rano otkriva svijet
kriminala, alkohola i droge. Iako je imao
provjereno visok kvocijent inteligencije,
ak je preskoio dva razreda osnovne
kole, srednjokolsku diplomu dobiva tek
u zatvoru. Odluka da ivi kao delikvent
temeljila se prvenstveno, kako je isticao,
na injenici zaziranja od drutvenih normi
i rada. Na putu borbe protiv autoriteta i
zakona, s trinaest godina doivljava prvo
zat vorsko i skust vo u mal ol j et ni kom
zatvoru. Od tada vie vremena provodi po
popravnim i kanjenikim institucijama
nego na slobodi, to mu se snano odraava
na linost. Druga faza ivota vidljiva je
u dvadeset i prvoj godini kada upoznaje
buduu enu Lindu s kojom ima ker. U tom
periodu pokuava se uklopiti u drutvo i radi
kao prodava, no prolost i navike ipak su
jai. Ve s dvadeset i dvije godine izdrava
kazne po najzloglasnijim zatvorima. Trideset
mjeseci bio je najdui period koji sam kao
odrasla osoba proveo van zatvora. Godine
1980. zavrava se dugogodinja povijest
pljakanja banki. Uhien je i prilikom
izdravanja kazne u Lompacu razvija neke
od, kako e se kasnije pokazati, najbitnijih
socijalnih kontakata; prvo s odvjetnikom
Schwabom, pa sa socijalnom radnicom
Osland. Prijateljstvo s dvije drutveno
progresivne osobe potaknulo ga je da
zapone proces resocijalizacije. Ukljuio
se u Program itanja kojim ulazi u svijet
knjievnosti i lozoje, a inspiracija velikim
autorima sauvala mu je osjeaje koji se u
zatvoru otupljuju i gube. Kako je rekao,
zatvorski ivot ui osuenike da preziru i
da se izruguju osjeajima. Nije bio dug put
od itanja do samoaktualizacije kroz pisanje.
injenica da netko vjeruje u njega, bila je
kljuna stvar.
Poinio sam kazneno djelo i strpali su me
u zatvor. Bili su u pravu. Onda sam poinio
novinarstvo, a strpali su me u samicu. Bili
su u KRIVU.
SAD je drava s najveim postotkom
ljudi iza reetaka. Kroz zakone se razvija
kruta politika postupanja prema zloinima,
pri emu se vrlo esto kre osnovna ljudska
prava i gubi svaki oblik humanosti. Martin
je u namjeri da nae uzroke i posljedice
demotivirajueg okruenja, svojim susta-
narima dao crtu ljudskosti. Pisma koja sam
dobio od ljudi na slobodi, pomogla su mi da
shvatim do koje mjere ti ljudi nemaju pojma
to se dogaa u glavi jednog kriminalca.
Osvrnuo se, izmeu ostalog, na nemogunost
sudjelovanja u svakodnevnim aktivnosti-
ma, nedovoljno razvijene programe koji
su zagueni birokracijom i papirologijom,
te nerazumijevanje vanosti svakodnevne
rutine koja, kada se poremeti, zatvorenike
baca u stanje razdraljivosti. Odlino su
razraeni neki za nas banalni primjeri poput
rekreacijskog dvorita. ovjek koji mora u
zatvoru odsjediti 10 ili vie godina zatvoren
24 sata u svojoj eliji, zasigurno nije ovjek
kojeg bih poelio za prvog susjeda. Bilo bi
pogreno rei da je stajao samo na strani
kojoj je on pripadao. Naime, u esejima je
stvorio i jake osvrte na uvare. Zatvor je
oslikan realno, kao neprirodno okruenje
za bilo koju vrstu pojedinca. Ve u samom
poetku dobiva odlian kredibilitet u jav-
nosti. Snana interakcija s itateljima,
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
146
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -
posebno je znaajna u procesu koji e se
voditi pred Dravnim sudom, kao i prije
toga dok su nad njim vrene represivne
mjere. Budui da je Dannie postao veza
zatvorenicima s vanjskim svijetom, to ga je
uinilo i vie nego opasnim za zatvor.
Htjeli su staviti lisice i okove na moj
glas. Objavljivanjem provokativne teme
pod naslovom, Mentalitet Gulaga, prema
Crvenom Prascu zapoinje teak oblik
represije. Bez obrazloenja je smjeten u
izolaciju, nakon ega su uslijedili razliiti
oblici iskrivljavanja injenica. Martinovo
bezrazlono premjetanje u San Diego,
izazvalo je reakciju Amerike udruge za
graanske slobode, to je ujedno predstav-
ljalo i kampanju za slobodu tiska. Pokrenuta
je sudska tuba protiv direktora Uprave za
zatvorski sustav, Upravitelja i brojnih drugih
zatvorskih slubenika. Senzibilitet javnosti
u tom je periodu i vie nego izraen, s ime
se paralelno niu i jedna za drugom, ugledne
novinarske nagrade. Upravo na temelju
njegovih izlaganja, potaknuta su dodatna
istraivanja koja su u dravnim zatvorima
dokumentirala ozbiljne nedostatke.
U predmetu Dannie Martin i izdavaka
kua Cronicle protiv upravitelja R. H.
Risona, uprava pokuava provesti zabranu
imena autora i plaanja lanaka. Pozivaju
se na odredbu koja zabranjuje djelovanje u
funkciji novinara. Vrhovni sud je prihvatio
prava novinara da ureuju i objavljuju
lanke, no unato vrstim dokazima, Martin
i Cronicle su izgubili po svim stavkama,
budui da je sigurnost zatvora stavljena na
prvo mjesto. Ukratko, sudska odluka dala je
Vladi dotad nezabiljeenu mo ureivanja
amerikih novina i magazina. Uloena je
alba, a uz nju i pismo amica curiae koje su
izmeu ostalih potpisali Associated Press
i Ameriko drutvo novinarskih urednika.
Konano je pravomono potvreno da su
izdavaka prava prekrena, da bi prizivni
sud nakon est mjeseci sluaj proglasio
dvojbenim.
Vjerujem da smo udarili temelj zatvor-
skom novinarstvu. Godine 1991., odobrena
mu je molba za prijevremeni dopust. Pod
pritiskom slobode zamalo se vratio starom
nainu ivota koji se vee uz ovisnost, no
dobiveno povjerenje irokog kruga ljudi
i bezuvjetna pomo postavili su se kao
konstruktivna obaveza. U trenucima krize
itao sam pisma itatelja.
Nakon to sam proitala Zatvorske
zapise Crvenog Prasca, prijateljica me pita-
la da joj ispriam o emu se radi. Jedno
je bilo ispriati priu, a puno zanimljivije
potkrijepiti tezu koju ve neko vrijeme razra-
ujem u glavi. Kada me pitaju to je za mene
novinarstvo i to kao studenti dobivamo
od programa koji zavravamo, odgovor je
jednostavan. Novinarstvo lei u osobi. Ne
mislim pri tom na skidanje vijesti sa stranica
novinskih agencija, nego na istraivaku
bit prema pojavama koje nas okruuju.
etvrta sila svoju svrhu postie slobodom
govora i pravom javnosti da zna, a ova je
knjiga primjer odlune borbe i svojevrsne
emancipacije novinarske profesije .
Izjava koju je dao poznati profesor
Dravnog sveuilita u Sonomi, direktor
Project Censored, Carl Jensen: Knjiga
Poinio sam novinarstvo oito bi trebala
postati obavezna lektira na svim katedrama
krivinog pravosua na naim sveuilitima;
ipak, jo je vanije da ona bude obavezna
lektira na svim katedrama novinarstva.
S jedne strane, ta nam knjiga dojmljivo
pokazuje koliko se ovjek mora potruditi da
bi postao pravi novinar, a s druge strane,
opisuje jedan savren primjer cenzure u
medijima. Snano nas tjera da se podsjetimo
kako nae drutvo ugroavaju manijaci
koji ele sve kontrolirati...Nisam uspio
kao graanin i nisam uspio kao pljaka
banke. Okrenuo sam se pisanju. Moj mi
je sveprisutni intelekt dao do znanja da bi
bilo manje teko ne uspjeti kao pisac nego
uprskati jo jednu pljaku banke. (Dannie
D. Martin)
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
147 - svezak VII, broj 11, lipanj 2006.
VJENA TREBLINKA: NAE POSTUPANJE PREMA IVOTINJAMA I
HOLOKAUST
Charles Patterson Genesis,
Zagreb, 2005., 303 str.
Tea Vidovi
U
izvornom nazivu Eternal Treblinka:
Our Treatment of Animals and the
Holocaust, knjiga je objavljena 2002.
godine; dok je kod nas svjetlo dana ugledala
2005. godine u suradnji s udrugom Prijatelji
ivotinja.
Naslov knjige uzet je iz kratke prie
jidikog pisca Isaaca Bashevisa Singera
The Letter Writer; a ujedno mu je i posve-
ena. Singer je dobitnik Nobelove nagrade
za knjievnost 1978. i jedan od najmonijih
proivotinjskih glasova 20.stoljea.
Autor kroz svoje djelo daje jasnu sliku
ljudskog ponaanja kroz povijest, kreui
od najranijih vremena pa do dan danas.
Govori o stvarima koje mi podrazumijevamo
pod normalne i koje se tako provlae kroz
nau svakodnevnicu, no kada se probijemo
do njihove sri (a u ovom sluaju to ini
Patterson) zapravo vidimo kako one nisu
nimalo ljudske i normalne.
Prvotni sklad prirode bili su ovjek,
ivotinja i biljka, a onda se sve promijenilo
- ovjek pripitomljuje sebi ivotinje te
ovj ekov odnos prema drugi m bi i -
ma post aj e odnos domi naci j e, moi i
manipuliranja, u kojem ljudi odluuju o
ivotu i smrti ivotinja (str. 30). esto
puta opravdavamo malu djecu koja ne
razlikuju ljude i ivotinje, pa jedni druge
vrijeaju ivotinjskim nazivima; no na kraju
svi ostajemo ta mala djeca. Sebe smatramo
najvrjednijima, a sve ostale ivotinjama;
no u pravom smislu rijei- zapravo smo
mi te ivotinje. Citirajmo Hitlera koji je
htio istrijebiti idove: Nemojte misliti da
se moete boriti protiv rasne tuberkuloze,
a da se ne pobrinete osloboditi naciju od
organa koji je prouzrouje (str.64). Autor
spominje nacistiki film Vjeni idov,
koji zapoinje snimkama gomile takora
koje pripovjeda objanjava rijeima: Ba
kao to je takor najnia od svih ivotinja,
idov je najnii od svih ljudi (str. 65).
Zatim se autor osvre na klaonice diljem
svijeta koje bez imalo savjesti svakodnevno
ubijaju tisue ivotinja, kako bi proizveli
to vie mesa za trite. Autor spominje
Sinclairovu knjigu The Jungle, koja govori
o putovanju jednog litavskog imigranta
kroz unutranjost klaonice Union Stock
Yardsa. Oni imaju svog vodia koji im
pokazuje svaku potankost klanja, a to klanje
je takvo da ne propadne ni najmanji djeli
organske tvari (str. 82).
Zanimljiva linost knjige je Henry
Ford koji je kao zaetnik tekue vrpce
svoj utjecaj zapoeo najprije u amerikoj
klaonici, a zavrio u Auschwitzu. U svojoj
biograji Ford kae kako mu je inspiracija
za proizvodnju tekue vrpce dola kada je
kao mladi posjetio klaonicu u Chicagu.
Osim toga, izdavao je novine koje su estoko
napadale idove; no mnogi pojedinci i
idovske tvrtke su se pobunili protiv njega
na nain da su prestali kupovati njegove
automobile. Da bi to sprijeio, Ford je pot-
pisao izjavu da nije znao o emu se pie u
njegovim novinama. Zanimljivo je i to da
je Hitler bio toliko zadivljen Fordom da je
njegovu sliku drao uokvirenu na zidu.
Koliko je ovjeanstvo napredovalo, vidi
se razvojem genetike- tonije eugenikom
gdje su ljudi ivotinje zamijenili sa svojom
vrstom. Sada vie ne rade eksperimente na
ivotinjama, ve mue jedni druge kako bi
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
148
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -
togod novoga otkrili. Davenport, jedan od
voa pokreta eugenike u Americi objanjava
eugeniku kao znanost za poboljanje ljudske
rase s pomou boljeg uzgoja. On smatra da
bi rjeenje drutvenih problema bilo da se
ljudima koji su zastranili od drutveno
prihvatljivih pravila sprijei pravo na raz-
mnoavanje (str. 101).
Drugi svjetski rat i holokaust su nam
dobro poznate teme, a autor u tekstu iznosi
zapanjujue primjere koji su nam pak manje
poznati. Zato i vrijedi proitati djelo.
Na kraju spominje pojedince koji su
proivjeli holokaust i danas su veliki zago-
vornici slabijih bia i vegetarijanstva. Ne
jedem ivotinje jer se ne elim hraniti pat-
njom i umiranjem drugih bia. Trpio sam
toliko da mogu osjetiti patnju drugoga kao
vlastitu (str. 228) neke su od izjava. ini
se da nikada neemo biti dovoljno humani
dok ne spoznamo pravu bol i patnju.
Knjiga svakako izvlai iz svakoga od nas
neku vrstu suosjeanja, a kako emo mi to
suosjeanje usmjeriti ovisi o nama. Ono to
je autor htio jest da to prije stanemo na kraj
svojemu okrutnom nasilnom nainu ivljenja
jer e to biti bolje za sve nas- poinitelje,
promatrae i rtve.
NACIONALIZAM I MODERNIZAM. KRITIKI PREGLED SUVREMENIH
TEORIJA NACIJA I NACIONALIZMA
Anthony D. Smith Biblioteka Politika misao,
Zagreb, 2003., 291 str.
Ivan Dujmi
K
njiga Anthonya Smitha je, po njegovim
rijeima, prvenstveno namijenjenja
studentima koji se s problemom teorije
nacije i nacionalizma prvi put susreu.
Cilj mu je bio dati kritiki pregled novijih
eksplanacijskih teorija i pristupa nacijama
i nacionalizmu, temi kojoj se, unato rastu
interesa za istraivanje etninosti, nacije
i nacionalizma potaknutom zbivanjima u
zadnjih petnaestak godina, posveuje malo
panje, a postmodernistika analiza je
odbacila potrebu za cjelovitim prikazima
ili ih uzima kao dane to ostavlja veliki
broj, za razumijevanje suvremenog svijeta,
otvorenih pitanja koja prizivaju nova
objanjenja i ope teorije. Knjiga je pisana
u kritikom obliku, u pojedinim poglavljima
se daje osnovni pregled pojedinih teorija uz
njihovu kritiku. Takoer pokazuje kako
su dominantne teorije nacionalizma bile
odraz razdoblja u kojem su nastajale, od
modernistike optimistine vjere u model
izgradnje nacije u ezdesetima, razdoblja
euforije i optimizma u svjetlu liberalizacije i
ekonomske ekspanzije zapada u kombinaciji
sa stvaranjem novih nacija od bivih kolonija
u Aziji i Africi, do dovoenja u pitanje ideje
unitarne nacije s homogenim nacionalnim
identitetom koji moe posluiti za zdravi
nacionalni razvoj pod utjecajem velikih
useljenikih valova, razvoja suvremene
komunikacijske tehnologije, neuspjeha
demokratskih snova u afrikim i azijskim
dravama i etnikog vrenja u Europi.
Poseban naglasak je stavljen na varijacije
moderni st i ki h t eori j a naci onal i zma,
kojima je posveen cijeli prvi dio knjige,
a koje su jo dominantne u objanjavanju
tog fenomena. Okvir za paradigmu postavili
su marksizam, psihologija gomile i djela
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
149 - svezak VII, broj 11, lipanj 2006.
Webera i Durkheima dok su neposredni
poticaj dali socioloki usmjereni povjesniari
iz dvadesetih godina dvadesetog stoljea.
Prema koncepciji klasinog modernizma,
nacija i nacionalizam su sastavni dio mo-
dernog svijeta, nastali iz potrebe novih
politikih i drutvenih okolnosti, ime
se otro suprotstavlja do tada rairenom
perenijalistikom stavu o drevnosti nacija.
Umjesto toga dana je funkcionalistika
kritika mjesta nacije u povijesti i uloge
nacionalizma u svijetu kao i optimistinu
viziju izgradnje nacije to ju pokreu
elite. Smith razlikuje pet osnovnih vrsta
modernistikih teorija: 1.teorija bazirana na
onome to je nazvao kultura industrijalizma,
iznesena u radu Ernsta Gellnera Thought
and Change prema kojoj se nacionalizam
temelji na jeziku i kulturi u vremenu
kada modernizacijski procesi unitavaju
tradicionalne odnose. Ta teza je naknadno
preraena u knjizi Nations and Nationalism
gdje je istaknuta uloga masovnog sustava
visokog obrazovanja, neophodnog za
funkcioniranje industrijskog drutva, koji
stvara visoku kulturu. Naciju denira kao
drutvo visoke kulture, a nacionalizam,
koji, koristei postojee kulture uz njihove
este radikalne preobrazbe ili izmiljanje,
stvara nacije, kao politiko naelo koje tvrdi
da politika i nacionalna jedinica trebaju
biti istovjetne. Gellneru Smith zamjera
nedostatak teorije etninosti i njenog odnosa
s nacionalizmom pa ne moe odgovoriti
koje su se nacije, gdje i na kojim osnovama
razvile.
U socioekonomskim modelima, bazira-
nim na odnosu nacionalizma i kapitalizma,
nacionalizam se javlja kao populistiki i
romantini pokret lokalnih elita na periferiji
kao odgovor na eksploataciju od strane jae
razvijenog centra zbog ega se prilagoavaju
pukoj kulturi i od nje stvaraju nacionalnu
kulturu kako bi se stvorila meuklasna
zajednica s vlastitim, mitskim, identitetom.
Osnovni problem ove teorije je to se nacio-
nalizam javlja i u bogatim i razvijenim po-
drujima.
Teorija politikog modernizma - drava
je izvor i okvir modernih nacija. Istie se
sredinje mjesto masovne, graanske nacije,
a ideologija nacionalizma ima funkciju
mobilizirati stanovnitvo i legitimirati
njegovu politiku ulogu. Naciju deniraju
jasne i priznate dravne granice. Problem
teorije je to iskljuuje mnoge faktore
vane za pitanje nacionalizma, poput uloge
etnija.
Teor i j a pol i t i kog mesi j ani zma-
nacionalizam su stvorili nezadovoljnici
modernim svijetom kao odgovor na krizu
identiteta nastalu modernim unitavanjem
starih tradicija. Te elite uspostavljaju novu
religiju-nacionalizam kako bi uvjerila mase
u nunost rtvovanja za razvoj nacije,
kao rezultat kojega e nestati potrebe za
nacionalizmom.
Teorije o izmiljanju i zamiljanju. U
ovoj cjelini govori o Hobsbawmovim i
Andersonovim teorijama nacije. Svojim
poznatim tezama o naciji kao konstruiranoj
i izmiljenoj zajednici, odnosno zamiljenoj
zajednici ta su dvojica autora potkopala
ontoloki status nacije kao zbiljske zajednice
utemeljene u povijesnom i drutvenom ivotu
kulturnih kolektiviteta. Svojim radovima
su signalizirali raspadanje teorije klasinog
modernizma i uvoenje ogranienijih
postmodernih analiza nacije.
U drugom dijelu Smith pie o kritiarima
i alternativama modernistikim teorijama.
Dvije od njih, za koje smatra da su neodr-
ive, ali da su nekim pitanjima ipak pove-
ale razumijevanje dinamike nacija i
nacionalizama su: primordijalizam, teorija
koja nastoji razumjeti strast i portvovnost
karakteristine za nacionalizam iz primor-
dijalnih atributa kulturnih i drutvenih
fenomena poput jezika, religije i srodstva
i perenijalizam, iji teoretiari smatraju
da su nacije dio povijesti dugog trajanja, a
moderne nacije izvode iz etnikih spona a
Prikazi - Recenzije ::: Knjige
150
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -
ne iz procesa modernizacije. Druga alter-
nativa je etnosimbolizam koji pokazuje
kako se dokazi nekog oblika nacionalnog
kontinuiteta mogu nai diljem Europe od
kasnog srednjeg vijeka. Takoer pronalazi
socijalne formacije u predmodernim razdo-
bljima koje se pribliavaju deniciji pojma
nacije. Pod utjecajem toga i fenomena
etnikih identiteta koji su u kontinuitetu
postojali kroz dugo razdoblje, Smith je teite
svoje analize pomaknuo s nacionalizma
na nacije, pa na etnike zajednice. Prema
njemu, etnije ne nastaju na temelju zikog
podrijetla, nego na osjeaju kontinuiteta,
zajednikog sjeanja i kolektivne sudbine, tj.
kulturnoj slinosti utjelovljenoj u mitovima,
sjeanjima, simbolima i vrijednostima koje
odraava dana kulturna jedinica populacije.
U predmodernim razdobljima etninost, osim
u kombinaciji s religijom, nije bila osnova
stvaranja politike zajednice to se je u
modernom svijetu izmijenilo. Tako su nacije,
premda moderne tvorevine, ukorijenjene u
povijesti te, prema Smithovom miljenju
ne postoji suparnik koji bi mogao pobuditi
osjeaje istog intenziteta meu ljudima.
Postmoderne teorije o nacionalizmu
i nacijama su se orijentirale samo na
odreene segmente problema i ne nude,
uz iznimku nekih feministikih analiza,
ope objanjenje nacija i nacionalizma te
ne pokuavaju otkriti mehanizme kojima
su stvoreni. U zakljuku Smith raspravlja o
scenarijima djelomine konvergencije meu
suprotstavljenim paradigmama i potrebi za
novim opim teorijama kako bi se dalje
unaprijedilo nae znanje o problemu nacija
i nacionalizma.