Bela Hamvas

FILOZOFIJA
VI NA
PREVEO
Ivan Ladislav Galeta
ZA TISAK PRIREDIO
Stanko Andri

Zagreb, 1993.

N a koncu ipak ostaju samo dvojica,

Bog i vino.

Odluio sam napisati molitvenik za ateiste. U naem

vremenu siromatva, osjetio sam saaljenje prema tim
patnicima i ovime im elim pomoi.
S teinom zadatka sam raistio. Znam da ovu rije,
Bog, ne bih smio ni izustiti. O njemu bi se trebalo govoriti
nekim drugim imenima, kao to je na primjer poljubac,
ili zanos, ili kuhana unka. Ja sam pak za glavnu rije
odabrao vino. Otud je nastao naslov knjizi "Filozofija
vina", kao i njeno geslo: "Na koncu ipak ostaju samo
dvojica, Bog i vino".
Okolnosti prisiljavaju na opsjenarstvo. Ope je poznato
kako su ateisti oholi ljudi, dostojni saaljenja. Dovoljno
im je da primijete ime Bog pa da knjigu smjesta tresnu o
pod. Taknemo li ih u tu fiks-ideju, spopast e ih bjesnilo.
Mislim, ako budem govorio o jelu, piu, duhanu ili
ljubavi, budem li se, dakle, koristio skrivenim imenima,
moglo bi im se doskoiti. Jer oni su ne samo uobraeni,
nego i jednako toliko glupi. Ovaj oblik molitve, na pri
mjer, oni uope ne poznaju. Misle da se samo u crkvi
moe moliti, mrmljajui popovske rijei.
Ateisti su nai siromasi duhom. To su djeca naeg
vremena kojoj je pomo najpotrebnija. Siromasi duhom,
s tom razlikom da gotovo i nemaju nade u Kraljevstvo
nebesko. Mnogi su se u prolosti na njih srdili i protiv

njih se borili. Takav nain ja u cijelosti osuujem. Da se

borimo? Zdrav ovjek da se bori s hromima i slijepima?
Upravo stoga to su bogalji treba im prilaziti s
blagonaklonou. Ne samo da ih se ne smije nagovarati,
oni ak ne smiju ni primijetiti to im se dogaa. Budui
da su zaostali u razvoju, trebalo bi ih ak smatrati dje
com slaba razuma, bez obzira to oni mnogo dre do
njega, mislei da je ateizam savreno znanje. Zato se u
prolosti s njima vodila tolika borba? U prvom redu, ini
mi se, zbog toga to bi ateizam - kao nepotpun smisao i
izobliena ud - ostao izvan cjelokupne linije ivota, ako
ne bi negdje pribavio nadoknadu. A u emu je ta
nadoknada? U pretjeranoj aktivnosti. Njome ateizam
nuno vodi nasilju, i zbog toga to vodi nasilju, ateisti su
morali osvojiti svjetovnu vlast. I osvojili su je. Oni koji
su se borili protiv njih zapravo su im zavidjeli. Po mom
je sudu to bilo pogreno. Jer kada su ateisti vidjeli kako
im se zavidi, uobrazili su se.
Promijenio sam taktiku. Nije bilo naroito teko.
Trebalo je samo obnoviti istinu. A istina je da im se nema
na emu zavidjeti. Na emu zavidjeti bogaljima, ako i
jesu toliko moni? Na emu zavidjeti kljastima, glu
hima, priglupima i suludima? Zavidjeti im znailo bi
dati im za pravo: znailo bi eljeti ono to im je u po
sjedu.
Tako sam, dakle, promijenio taktiku. Umjesto da se s
njima borim i da ih pokuavam obratiti, ja ih naprosto
saaljevam. I to nije samo trik. Ne elim im nita odu
zeti. Ba naprotiv, elim im neto pruiti, nedostatak
ega ih ini tako slabim, siromanim i - zato ne rei smijenim.

A za injenicu da se s njima mnogo raspravljalo po

stoji i drugi razlog. Mnogi su, naime, pomislili da ateisti
nisu vjernici. O tome, jasna stvar, ne moe biti ni go
vora. ovjek bez vjere ne postoji. Ateisti nisu bez vjere,
oni samo - u skladu sa svojim alosno manjkavim
smislom i izoblienim ustrojem - vjeruju u kominu
vjeru. I ne samo to vjeruju, ateisti su svi odreda
bogomoljci. Kaem svi, jer jo nisam sreo ni jednog
ateista koji ne bi bio zatucaniji ak i od one smrdljive
starice koja ispred crkve prodaje svoje jeftine knjiice o
udotvornoj mokrai svetog Hormonya. Svetac ateisti
ke vjere nije, naravno, sveti Hormony, ve je to Ein
stein, a udotvornu mo nema mokraa ve ultraseptil.
Ime ateistikog bogomoljstva jest materijalizam. To
vjerovanje obuhvaa tri dogme: due nema - ovjek je
ivotinja - smrt je propast. Sve se te tri dogme stapaju u
jednu, a ta je: ateisti se uasno boje Boga. Boehme za njih
kae da ive u Bojoj srdbi. Nita drugo ne poznaju do
gnjevnog Boga: zbog toga se skrivaju i lau. Misle, ako
kau: nema Boga, nee se vie bojati. Ali umjesto toga jo
se vie boje.
Ateist je, dakako, uobraen ovjek, on ni ne eli biti
neto drugo; ne tei pokornosti i ljubavi, drugim rije
ima - tako je nemoan da im ne moe teiti. Radije
ustrajava u svom strahu koji porie, drhti i skriva se i
lae, i postaje sve oholiji. Iz tog neutjenog komara, u
kojem se skupa kuhaju poricanje, strah, la, skrivanje,
oholost i bogomoljstvo, proizaao je ateizam kao
nadomjestak religije.

Iz svega se ovoga sada sasvim jasno vidi da se ateiste

ne moe silom uvjeravati; i ne samo da je to nemogue,
ve je i nedopustivo. Jer su oni zabludjeli, ispunjeni
strepnjom i samoobmanjivanjem, s njima se mora vrlo
oprezno postupati. Na svu sreu, dua nije poput tijela.
Rodi li se tko kao bogalj, gluhonijem, ili za ivota bude
osakaen, ljudska mo tu nita ne moe izmijeniti. Svijet
due je drukiji. Svatko se raa sa cijelom duom i
njezina se cjelovitost nikada ne moe izgubiti. Duhovni
nedostatak svatko moe izlijeiti. Tome ak nije po
trebno ni udo.
Molitvenik za ateiste! I to takav u kojem se ne smije ni
naslutiti da pouava molitvi.^Velika stvar. Zbog toga,
kao to kae Nietzsche, govoriti se smije samo ovako:
cinino i bezazleno. Okorjelo i rafinirano, gotovo opako
pametno; a istodobno ista srca, vedro i jednostavno kao
pjev ptice.
Iskoristio bih ovu prigodu da uputim nekoliko rijei
pijetistima, toj mranoj ateistikoj sekti. Pijetizam nije
nita drugo do prerueni ateizam. Obini je materijalist
bijedna dua, ni inteligencija mu nije jaa strana, po
nekad mu je i srce sasvim tupavo, i stoga, kao to sam
ve vie puta kazao, treba ga smatrati takvim bogaljem
koji se silom dri svoje vlastite manjkavosti, a svoju
nezgrapnu bit smatra nekim velikim postignuem.
Pijetist je zapravo isto takav bezboac kao i materi
jalist, samo to mu je povrh toga i savjest loa pa zato
preuzima na sebe izvanjske elemente prave religije.
Pijetist bi od ovjeka zahtijevao da ivi na posijama i
vodi, od najljepih bi ena traio da etaju u loe skro

jenim haljinama, smijeh bi zabranio, a sunce prekrio

crnim velom. Pijetist je antialkoholiar. Dobro znam da
se ve sablaznio i nad mojim geslom: kakvo li je to
huljenje! Sablaznio se to sam se usudio kazati da se
Bog nalazi i u kuhanoj unki. Neka se samo smiri. Bit
e tu jo i neobinijih stvari. Obeavam da u mu po
kloniti posebnu pozornost i da neu propustiti ni jednu
jedinu priliku da ga sablaznim jo i vie. Ateista treba
tedjeti jer je glup i neuk i ogranien i prost. Pijetist ne
moe raunati na takvu obzirnost. Neka zna, budnim u
ga krajikom oka vazda motriti, i to mu lice poprimi
sveaniji izraz, to u se vie smijati. I to njegova srdba
bude jaa, moje e veselje biti vee, tovie - neu mu rei
ni zato.

TRI
Ova knjiga nuno mora biti razdijeljena u tri dijela.
Nuno zbog toga jer se svaka dobra knjiga sastoji od tri
dijela, odnosno jer je trostrukost savrena razdioba, a i
stoga to vinu pripada broj tri; sve bi to moralo doi do
izraaja u ovoj podjeli.
Prvi dio jest metafizika vina. Nije mi samo cilj, ve i
ast da u tom odjeljku poloim temelje za sve budue
filozofije vina. Kao to Kant svakoj nadolazeoj filozofiji
iskazuje presudne misli, koje se mogu prihvatiti, ili im se
moe suprotstaviti, ali ih se vie nikada ne moe mimoii
niti ih smatrati neizreenim, tako i ja u ovom dijelu elim
izloiti trajnu ideju metafizike vina i njezin univerzalni
znaaj.
Znam da sam rijeju metafizika prestupio preko
doputene granice. Sama rije, m eutim , ostaje
prikrivena. Nema je ni u naslovu. To je prinuda kojoj ne
mogu izbjei, jer ateisti ve i prema filozofiji osjeaju
nepovjerenje, ali je ipak ta rije najvie to jo uvijek
mogu podnijeti. Metafizika ve u tolikoj mjeri vrijea
njihovo bogomoljstvo da kada bih, na primjer, knjizi dao
naslov "Metafizika vina", oni je se ne bi usudili ak ni
otvoriti.
Prvi dio govori o vinu kao o nadnaravnoj stvarnosti.
Drugi o vinu kao o prirodi. Po svom karakteru ovaj je dio

opisni. Bavi se vinogradima, vrstama groa, vrstama

vina, odnosom zemlje i vina, vode i vina, s posebnim
osvrtom na naa, ali uzimajui u obzir i uvenija ino
zemna vina.
Trei dio jest vinski obred. Predmetom je istraivanja
toga dijela: kada ovjek treba piti, kada ne? - kako piti? gdje piti? - iz ega piti? - sam? - u dvoje? - s mukarcem
ili enom? Govori se o vinu i radu, o vinu i etnji, o vinu
i kupanju, o vinu i spavanju, o povezanosti vina i lju
bavi. Sadrava pravila koja se odnose na to kojom
prilikom treba piti pojedino vino, koliko, uz koja jela, na
kojim mjestima i u kojem omjeru.
Ovaj dio nikako ne kani biti iscrpan. tovie, kani
uputiti na bezgranino bogatstvo mogunosti pijenja, te
ve sada poziva svakog da ovaj obred dopunjava sve
novijim i novijim poglavljima.
Ova trostruka podjela stoji u vrstoj vezi i s tri velika
razdoblja svjetske povijesti vina. Intelektualna istovjetnica metafizikome odjeljku jest pretpotopno razdo
blje, kada ovjeanstvo jo uvijek nije poznavalo vino,
ve je o njemu samo sanjalo. Novo razdoblje svjetske
povijesti vina poinje kada je Noa zasadio prvu lozu. A
tree doba, u kojem sada mi ivimo, zapoelo je u asu
pretvorbe vode u vino. Povijest e dosei svoj kraj kada
iz izvora i bunara bude teklo vino, kad iz oblaka vino
bude padalo i kad se jezera i mora u nj pretvore.

SVIJET USTA
U majinoj smo utrobi pupanom vrpcom povezani sa
svijetom. Nakon to se rodimo, povezani smo ustima.
Meu osjetilima oko je apstraktno; s predmetom koji
vidi oko nikada se ne moe stupiti u neposredan dodir
niti se s njime moe srasti. Uho priputa stvari ve neto
blie. Ruka ih ak hvata. A nos ve udie njihova
hlapljenja. Usta, pak, to zaele uzimaju u sebe. I tek
onda spoznajem to je neto kada to i okusim. Usta su
izvor neposrednog iskustva. Dijete to dobro zna; kada
se s neim eli upoznati, uzima to u usta. ovjek to
kasnije zaboravlja. Tek onda saznajem tko je ovaj ovjek
kada sam mu se obratio izuenom rijeju; iskustvo o
eni pribavio sam istom onda kada sam je poljubio;
uiniti neto svojim posjedom mogu tek tako da to
pojedem. Od svijeta oka, svijeta uha, ak i od svijeta ruke,
svijet usta je puno neposredniji; zbog toga je i religiozniji; blii je, naime, stvarnosti. Stoga postoji duboka
srodnost izmeu jedenja i uenja, kao to kae Novalis.
Zemlja nam je svima majka, ona nas sve hrani i kroz svoja
usta mi srastamo s onim to nam ona prua.
Usta imaju tri djelatnosti: govore, ljube i jedu. O
govoru sada, naalost, moram utjeti; takoer i o po
ljupcu, mada ne drage volje. Recimo samo ovoliko: usti

10

ma sam neposredno srastao sa svijetom, i u toj mojoj

sraslosti mogue su ove tri djelatnosti: ili dajem, ili
uzimam, ili dajem i uzimam. Rijeju dajem; jelom uzi
mam; poljupcem i dajem i uzimam. Smjer je rijei prema
van, smjer je jela prema unutra, a poljupca i van i unutra,
to jest krug. Jedna od djelatnosti, naravno, ne iskljuuje
druge dvije, tovie - potie ih, jer kada me zemlja hrani,
tada mi i govori, odnosno ui me, i ljubi me, a kada
poljubim lijepu enu, hranim se njome i ona mnome,
uimo jedno drugo i govorimo jedno drugom, najee
neto takvo za ega je dubinu rije premalo.
Hraniti se opet moemo na tri naina. ovjek jede i
pije i die. Upueni u drevna znanja tradicije znaju kako
je jelo vrsto povezano s tijelom; o piu znaju da je
njegova intelektualna istovjetnica svijet due; disanje je
pak duhovna hrana. Kako bi svoje duhovno bie ui
nili to intenzivnijim, ene koriste mirise a mukarci
pue.
Dosad je bilo rijei o trostrukoj djelatnosti usta, zatim
o tri naina hranjenja. Sada sam stigao do tree razdiobe
trojstva i to, kako se ovdje radi o filozofiji vina, do tri
pratekuine. Tri pratekuine jesu hladna, topla i sredinja.Hladno i toplo ne odnose se na temperaturu, ve na
unutarnje svojstvo tekuine. Tri su tople tekuine: aj
(kava), ulje i vino. Takoer i tri hladne: voda, pivo i
mlijeko. U sredini je samo osnovna tekuina: krv.

11

27
USTA
Govor
(duhovno)
1
Jelo
(materijalno)

1
H rana
(m aterijalno)

1
Poljubac
(duevno)

1
T ekuine (pie)
(duevno)

Disanje
(duhovno)

JF?

(duevno)

Sredinje
(duhovno)

H la d n o
(m aterijalno)

- AJ (KAVA)

VODA
m v

ULJE

p iv o

VINO

MLIJEKO

Kada bi netko na temelju tradicije htio izgraditi

smisaone istovjetnosti, mogao bi to uiniti ovako:

KRV

Sunce

VODA

Mjesec
Mars

PIVO

nedjelja
c
ponedjeljak a

crveno
bijelo

zlato
srebro

1
2

utorak

srijeda

f
d

ljubiasto
uto

eljezo
iva

plavo

kositar

AJ (KAVA) Merkur
ULJE
Jupiter
MLIJEKO
Venera

etvrtak
petak

VINO

subota

Saturn

zeleno

bakar

crno

olovo

Ova nam tablica pokazuje kako smisaona istovjetnica

tekuina ima sedmostruku vezu, i to s planetarna, s
danima u tjednu, sa sedam tonova, sedam duginih boja,
sedam kovina i sedam brojeva. Kao to se vidi, dan vina
jest subota, planeta mu je Saturn, boja crno, kovina
olovo, ton h a broj tri.
Ovaj nain pojedincima izgleda neobino, to je to, tri
iSatum i olovo? Strpljenja; sve e se to za nekoliko asaka
pokazati mnogo zanimljivijim nego to obeava.

HIJERATIKE M ASKE
Da sam postao enom, strasno bih i s ljubavlju
pripravljao jelo. Uvjeren sam da bi moji sendvii bili
nadaleko uveni jer oblike i harmoniju boja limuna,
lososa, sardine, unke, jaja i perina nitko ne bi znao
uskladiti s toliko astoljublja i s toliko domiljatosti.
Pladanj to bih ga pripravio za popodnevni aj bio bi
ljepi od onoga to bi ga Ruysdael umio naslikati. Boce
kompota, eer, krupica i tarana stajali bi mi u ostavi
poredani kao vojnici ili nanizane balerine. Moj ormar s
bijelim rubljem bio bi racionalan i egzaktan poput
biblioteke.
Ovako, poto sam mukarac, ovu strasnu pedanteriju
volim iivljavati u priprem anju tablica. Moja je
predrasuda da red nije samo lijep ve i koristan. Red je za
mene kada sve stoji na svom mjestu. Na taj sam nain
nainio i tablicu s planetarna, brojevima, tekuinama i
bojama. Pokuao sam staviti vino na ono mjesto koje mu
u stvarnosti pripada. Ali to je mjesto tek trebalo odrediti.
Pedanti su ljudi koji su suludo obuzeti kutijama i
katuljicama te su mnoge dane kadri provesti u njihovu
neprestanom rasporeivanju, po veliini, boji i obliku,
da bi ih zatim ponovo grupirali ve prema tome jesu li od
drveta, kovine ili papira, sve dok na koncu ne pronau
savreno zadovoljavajui sustav. Ovaj red, naravno, kao

13

to ve rekoh, nema samo estetiko znaenje, ve mu je i

intelektualno-ekonomski znaaj zaista velik (tu rije,
intelektualno-ekonomski, nisam napisao za obrazovanog
itatelja ve za raun scijentifista).
Red, kaem, nije potpuno besmislen. Ne samo zato to
mu svi mi ljudi imamo obiaj pridavati naroitu va
nost. To je zasad drugorazredno. Ono na to bih elio
upozoriti jest sljedee: prema nauku sakralne znanosti,
ovoj je strastvenoj pedanteriji znak i planeta upravo
Satum, o kojemu je maloprije bilo rijei. Gospodar onog
razdoblja kada je svaka stvar i bie bilo na svom mje
stu, pa se zato ivjelo u neporemeenom blagostanju.
Krivo sam rekao. Zlatno doba nije povijesno razdoblje
nego stanje, i zato opstoji u svim vremenima; jedino
ovisi o tome postoji li netko tko e ga oivotvoriti.
Satum je simbol velikog praiskonskog rajskog poretka.
Zato se ta planeta vee s brojem tri koji je broj mjere.
Takoer i s vinom, koje izdie ovjeka iz ovog poreme
enog svijeta, da bi ga se ponovo smjestilo u stanje
zlatnog doba.
Ostale planete iz tablice, brojevi, tekuine, tonovi,
boje i kovine - takoer su simboli. Ovaj sveukupni
prikaz nije nita drugo doli egzaktno stvoreni svijet,
poput kataloga ili ormara s bijelim rubljem. Red je klju
svijeta, kae Satumom obuzeti strastveni pedant. Ako
dovedem stvari u red, ako sve bude na svom mjestu,
uspostavit e se smisao svijeta. Svaka filozofija jest po
kuaj uspostave smisla. A onda se dogaa neto posve
neobino. Da, posve neobino: iz svega ovoga, naime,
slijedi da veina stvari koje nam izgledaju razliitim na
koncu postaju privid. Sve je jedno. Hen panta einai, kae
Heraklit. Jedino to nam se one, ovako razbacane, ine

14

razliitim. Zapravo je svaka stvar druga i drukija po

java onoga Jednog. Maska. Sve to mogu vidjeti i uti,
pojesti i popiti, zamisliti i uhvatiti, sve to, ba sve je
hijeratika maska onog jedinstvenog Jednog. Ton c ista
je onakva maska kao i dim duhana, pjesma je isto takva
maska kao i olovo, krv, etvrtak ili uto. ija maska?
Tko je taj Jedan? Boehme kae da avao nema lica ve
krinke.
I time biva izreena osnovna misao filozofije vina. to
je vino? Hijeratika maska. Neto to je iza. Neto to
posjeduje neogranien broj maski, i istodobno ivi iza
maske Merkura, zlata, tona / i crvene boje, to je u is
tom asu knjiga, govor, smijeh ene, naoale ili peena
patka.
Iz ovog, naravno, slijedi neto posve drugo, i zbog
daljnjeg je razumijevanja to potrebno naznaiti. Ako je
konano hen panta einai, odnosno sve je jedno, znai da se
sve nalazi u svemu. U krvi postoji nedjelja i zlato i ton e.
To je onda takva ljestvica u kojoj, kada zazvui bilo koji
ton, cjelokupni se glasovni sustav oglasi harmoninije i
snanije ovisno o srodnosti tonova, rasprenijim ili
prikrivenijim nainom, ili kao poluton ili podglas, i svi
zvukovi odjednom ponu pjevati.

15

JEDNA AA VINA: ATEISTIKI SALTOMORTALE

Svako umovanje treba zapoeti osjetilima, kae Baader.
Uvidjevi razumnost njegova savjeta, ja sam filozofiju
vina zapoeo s ustima. Jer sve ono to o vinu mogu
spoznati oko i uho beznaajno je prema onome to mo
gu usta. Usta znaju o vinu da je hijeratika maska, i zna
ju ija hijeratika maska.
Na ovom mjestu, na ovoj osnovi i s ovime u svezi,
potrebno je oito zauzeti stav u prilog neposrednome, a
protiv apstraktnoga ivota. Apstraktni ivot ivi samo
oima i najvie uima. Ne ivi ustima. Oko i uho su stoga
egzoteriki organi.
ovjek apstrakcije, meutim, nema povjerenja ak ni
u oi ili ui. Voli koristiti ovu izreku: osjetilna obmana,
naznaujui tako stvari kao da nas osjetila, bilo svojom
bijednom bespomonou, bilo pak hotiminim promiljajem, varaju. Apstraktni ovjek, nadalje, nadoknauje
osjetilni svijet izmiljajui jezovite utvare, bezbojno,
bezmirisno, bezoblino, bezokusno i bezglasno nita. Od
toga, pak, naroito u posljednje vrijeme, stvara znanost,
moral, zakone, dravu. Naravno, to god on uinio, od
toga uvijek ostaje samo nita.
Apstrakni ivot teorijski je organiziran svijet koji se ne
izgrauje na stvarnim osjetilnim iskustvima, ve na

16

takozvanim principima. U modemom dobu poznaje

mo dva takva apstraktna ovjeka: jedan je scijentifist,
drugi puritanac. Ne treba ni rei da su obojica podvrste
ateista.
Obiljeje je scijentifista da ne poznaje ljubav, ve
seksualni nagon; on ne radi, nego proizvodi; ne hrani se,
nego troi hranu; ne spava, nego obnavlja svoju bioloku
energiju; ne jede meso, krumpir, ljive, kruke, jabuke,
kruh s medom i maslacem, nego uzima kalorije, vitamine,
ugljine hidra te i bjelanevine; ne pije vino, nego alkohol;
svakog tjedna mjeri svoju tjelesnu teinu, ako ga zaboli
glava pije osam vrsti prakova, kada od mota dobije
proljev tri lijeniku, raspravlja o produavanju ljudskog
ivota, pitanje higijene smatra nerjeivim jer etkicu za
nokte moe oprati sapunicom, sapun moe oprati vodom,
a vodu ne moe oprati niim.
Scijentifist je bezopasniji, nespretniji i kominiji tip
ateista. )Puritanac je pak agresivan ovjek. Njegovoj
agresivnosti nemalu snagu daje to to on misli kako je
pronaao jedini pravi nain ivljenja. Netko moe biti
puritancem i ako je materijalist, i ako je idealist, buddhist
ili talmudist, jer puritanizam nije pogled na svijet nego
temperament. Tome treba dodati jo dvije stvari: slijepu
vjeru u stan o vite u tvr en e p rin cip e te m ranu
ogranienost i suludu i podmuklu borbenu spremnost u
ime tih istih principa. Istinsku snagu puritancu daje to
to je on oajni ateist. Svaku bi enu koja je ljepa od
prosjeka poslao na lomau; isto bi tako svaki masni
zalogaj bacio svinjama; onoga tko se smije osudio bi na
doivotnu robiju; nita ne mrzi vie od vina, to jest,
ustvari, niega se toliko ne boji kao vina.

17

Puritanac je apstraktni ovjek. Bezduan.'Kod ateista

je uvijek vei problem sa srcem nego s pameu. Puritanac
je istinski duevni bolesnik. Najkrvavije bitke i naj
stranije revolucije svjetska povijest moe zahvaliti
jedino puritancima. I sve to zbog toga to je on, jadnik,
umjesto Boga otkrio princip. I on to zna. Zna i da je
oajan. Vidi kako to dalje ne ide, ali ipak to i dalje ini!)
Kada bi jedan jedini put prisustvovao svinjokolji, teme
ljito se najeo svjeeg peenja, krvavica, svjeih kobasica,
uz to kiselih paprika u octu, luka, utipaka s pekmezom
od kajsija, i popio dvije boce seksardija, mogao bi se
spasiti. Ali ne postoji sila koja bi ga mogla na to nagnati.
Ta spoznaja, kako ivot ima samo onda smisla ako se
rtvuje, raa se sa svakim. ivot se, dakle, ostvaruje
rtvovanjem. Trijezan i ozbiljan ovjek sam od sebe
razrjeava taj zadatak kada svoj ivot stavlja na
raspolaganje Bogu. Ateist se, meutim, boji. Izbezu
mljen je od straha to se i on mora rtvovati. I rtvuje se,
ali ne prirodnim nainom Bogu kao Abel, ve nekoj
besmislenoj gluposti; samome sebi? Da je bar tako!
Nasladi. Vlasti. Bogatstvu. Makar da je nepromiljeno, to
se jo ipak moe na neki nain razumjeti. Puritanac,
meutim, sebe rtvuje principu. ovjeanstvo! - kae on.
Hi: Sloboda! Ili: Moral! Moda: Budunost! Progres! to
su to sloboda i budunost i humanizam? Nadomjesci
Boga. I to se krije iza tih ludorija koje su po svojim
razmjerima uasna samoodricanja? Nitko drugi doli on
sam, oajan ovjek. Znade da to ne ide, ali on to ipak i
dalje radi. Zna da je nesretna budala, i svejedno u tom
ustrajava. I otud je strog, otud razdraljiv, otud borben,
otud mraan i otud nasilan jer je oajan. Ne ide, ah on to
i dalje radi. Ipak radi i dalje.

18

Zna, ali si ne eli pomoi i zbog toga postaje sve

oajniji, jo oajniji, jo apstraktniji, jo razdraljiviji, jo
kominiji, jo podmukliji, sumnjiaviji i mraniji. On
svejedno i dalje u tome ustrajava. Nesretnik.
Scijentifistom se nije potrebno tako puno baviti. Sa
svojim muicama i praznovjerjima, on je u stvari neduan
ovjek. S puritancem, naprotiv, treba postupati vrlo
oprezno. Po mome sudu tu postoji samo jedan lijek.
Vino. Ba kao iza pijetista. Jer puritanac je pijetist koji ve
postaje teroristom; a pijetist je pak puritanac koji cmizdri.
Pijetist koluta oima i poboan je. Potajno skuplja bestidne
slike, kada ga ne gledaju pije ponajvie rakiju jer to dri
veim grijehom, te zato pada u jo vei ponor. Pijetist ivi
tako da mu od srama zidovi sobe neprekidno plamte
crvenim plamom. Sobe puri tanca su samrtniki ute, jer
on se ne smije odati ak ni kada je sam. Samo iznutra! O,
jadnie, kakva te milost moe spasiti ako ne vino?

19

ESHATOLOKA DIGRESIJA
Ljudi obino vjeruju kako je svakoj nevolji uzrokom
grijeh. Pod grijehom razumiju kada netko lae, krade,
vara, otima, ubija i bludnii. Njihovo neznanje ide sve
dotle da protiv tako pojmljenog grijeha donose veoma
bune zakone, u kojima prijete ak i vjea lima. Iako su ti
zakoni ve tisuljetni, jo uvijek nisu poluili nikakve
uinke.
Protiv takva opeg uvjerenja ja ovdje prosvjedujem.
Potaknut temeljnim promiljanjem, izjavljujem: uzro
kom nevolji nije grijeh. Njezin se uzrok nalazi mnogo
dublje. Utemeljen je u loem ponaanju. A grijeh je samo
njegova posljedica.Smatram da je time ovo podruje
zakona i morala,prema apostolu Pavlu, razjanjeno, i
izvor svake ljudske djelatnosti elim utemeljiti u nje
nom ishoditu, u religiji. To ne inim od svoje volje, i ne
zato to bih tu misao ja razotkrio. Ne. To je bila, kao to
kaza jedan na suvremenik, povlastica eshatologa u
uzvienim trenucima pri utemeljenju religija. A ja to
inim stoga to su po mom vlastitom iskustvu zakon i
moral samo naizgled ukidali grijeh, doim nasuprot
nikada nisu ni jednu jedinu nevolju uspjeli izlijeiti.
Korijen grijeha, po tome i izvor zla, mnogo je dublji od
onoga to bi moral i zakoni mogli dosei. Kaznenim

20

zakonom zapeaeni grijesi posljedica su loeg religi

oznog ponaanja. Ve sam rekao, a sada u to ponovo
naglasiti: svakome je potrebno neko vjerovanje i ovjek
bez vjere ne postoji. Ako netko ne vjeruje u dobru religiju,
vjeruje u lou. A meu svim loim religijama ateizam je
najgori.
Ali ono bitno tek slijedi. Loa religija nije posljedica
loeg ponaanja. Ne. Loa religija jest loe ponaanje
samo. To loe ponaanje rasadnikom je svega zla i
ishoditem svakog grijeha. Ishoditem u prvome redu
moralnih pogreaka kao to su tatina, zavist, pohlepa,
bezonost, razmetljivost, neukus. Ali isto tako i onih
grijehova koji potpadaju pod udar krivinog zakona:
kraa, prijevara, ubojstvo.
Takozvani grijesi samo su krajnje posljedice loe
vjere. Ali i takozvane moralne pogreke samo su
posljedice. Posljedice ega? Loe religije. to dakle treba
uiniti? Donijeti stroge zakone? Nikako! Oni se ionako
ve odnose na simptome, a ne na uzroke. Poticati mo
ralnu disciplinu? Prigrliti askezu? Samoodricanje? Ne i
sto puta ne. Jer i to su samo posljedice. Valja promijeniti
ponaanje. Lou religiju uiniti dobrom. Tomu ne
poduavaju krivini zakonici, ni pravnici i suci, ni kra
ljevi, ni sveenici, ni moralisti, ni satiriari, a ni junaci
kreposti, ni propovjednici, ni misionari, ve jedino
eshatolozi u stvaralakim trenucima utemeljivanja
religija.
Neka se zato nitko ne udi kako veliku ulogu zauzi
ma zlo u ljudskom ivotu. Zlo je u stvari jedini zadatak
koji valja razrijeiti. ovjek je u prapoetku poinio svoj

21

prvi grijeh. Sada ve znamo i kakav je to grijeh bio. On

nije neto to bi se moglo protiviti krivinom zakonu. Ne
bi ga se moglo osuditi ni prema najstroemu udoreu.
Zato? Zato to je prvi grijeh ujedno bio i najdublji grijeh,
a najvee zlo je proisteklo iz loe vjere i loeg ponaanja.
U tom trenutku ovjeka je uhvatio gr. Biblija ga naziva
prvim grijehom. Taj gr, koji se dogodio u temelju naeg
bia, svi mi otada nosimo u sebi. Jer taj je potres na
sljedan. Budui nas nae vlastito ponaanje stalno
razdrauje, mi bezglavo tragamo za razrjeenjem. Ni
opi potop nije ga mogao isprati. Ah se zato, zajedno s
dugom, pojavilo i pie iskupljenja. Ja vino poimam kao
jedan od najveih inova milosra. Vino oslobaa. Ima
mo vino! U stanju smo, dakle, razrijeiti taj prokleti gr.
Vino nas vraa u iskonski ivot, u raj, i pokazuje nam
kamo emo prispjeti na kraju svjetskog blagdana. Ovaj
most izmeu prvog i posljednjeg dana ovjek moe
podnijeti samo u nesvijesti. Ta nesvijest je vino.

22

ULJA
Vino je hijeratika maska. Neko je to znao svaki
ovjek, kao i svi narodi. Odgonetka maske je u tome to
oslobaa od gra. Dionysos lysiosm, govorili su Grci. Vinski
Bog Otkupitelj. Time sam naravno samo najopenitije
dotakao stvar. Drugim rijeima, kazao sam da vino ima
boje lice. A li znajmo, nema uopenog vina, kao to
nema ni uopenog ovjeka. Postoji Ivan, Pavao,
Bartolomej, Dragutin, Ljudevit, zatim postoji Sara,
Barbara, Ana, Magda. Isto tako i omloko, panonhalmsko, arako, kikereko vino. tovie, vino svakog
pojedinog godita, svakog gospodara, svake bave. Sve
topripada jednom jedinom boanstvu. Ali svako pojedino
vino ima i posebnog genija. Sve su to maske. A masku
prepoznaju usta. Postoje tako nadareni ljudi, tako zau
dni kuai, koji su kadri raspoznati ove vinske genije kao
to se prepoznaje smrt. O naelima prepoznavanja ovo
neka bude dovoljno, tek toliko koliko amo bezuvjetno
pripada.
Prema velikoj tablici hijeratikih maski, sjeamo se da
vino spada u tople tekuine, najblii su mu srodnici voda
iulje. Sada uope nije prigoda da progovorimo o vodi, jer
je ona, ako je to mogue, neto vee i od samog vina. O
ulju recimo samo toliko koliko je neophodno za
razumijevanje vina.
(1) Dioniz osloboditelj" (gr.). Op. prir.

23

Svatko, pretpostavljam, zna da se vino pravi od groa.

Groe je pak biljka. Biljka je najudesnije stvorenje
svijeta. Virginia Woolf kae kako vie voli ljude nego
biljke. Kada bi se mene postavilo pred to pitanje, ne bih
bio u stanju tako brzo dati odgovor. I kada razmislim o
tome kako savrenu usuglaenost sa svijetom mogu
dosegnuti samo u umama, vrtovima i livadama, valjda
bih se prije odluio za biljku nego za ovjeka.
U stanju prapoetnog stvaranja, u Raju, biljke su u
vale najnjenija i najmirisnija ulja duhovnog svijeta.
Svaka je biljka zapravo genij, odnosno aneo, i taj se mali
boanski lik moe raspoznati ili po boji, ili po cvijetu, ili
po plodu, ali ne neposredno ve samo apstraktno, onako
kako je oko u stanju spoznati. O biljci neposredno is
kustvo moe imati samo nos, jer nam jedino ivotvomo
ulje moe izraziti ono to je u njenoj biti. Miris je tajna bia
biljke. Jo od djetinjstva, za vrijeme svojih etnji, s bilj
kama sam se upoznavao tako to sam prstima mrvio
otrgnute listove i zatim ih dugo mirisao. Ponekad to i
danas inim, ali ne nalazim vie nove i nepoznate mi
rise. Poznajem mentu, majinu duicu, trubeljiku,
rumarin, bosiljak, celer, hajduku travu, krizantemu, o
da, i lovor, poznajem takoer i onu, srcu mi najdrau
malu vilu, arobnu lavandu. S ponosom mogu za sebe
rei da nema biljke u naem podneblju, a moda i na
podruju Sredozemlja, kojim sam toliko puta prolazio,
kojoj osobno ne bih poznavao genija.
Kada sam se ve ovdje zatekao, ne elim propustiti
priliku da upozorim puritance i pijetiste na nekoliko
veoma vanih stvari. Oni ene poznaju samo apstraktno,
oima i uima, te otud o njima jedva da imaju neposredno
iskustvo. Vrlo rijetko se usuuju doi do dodira. Ukoliko

24

se netko za ovaj fenomen ozbiljnije zanima, neka proita

odgovarajue dijelove knjiga D. H. Lawrencea, i tek e
tada moi naslutiti kakvo mu iskustvo moe pruiti ruka
na enskom tijelu. Ja se pak usuujem i od Lawrencea
poi daljeJTvrdim da, upravo kao i u sluaju biljke, tajna
ene jest u mirisu njena tijela. Taj miris, ovako s razmaka,
iz apstraktne udaljenosti, izgleda dosta jedno vrsno. Ali
kad ovjek pristupi blie i usredotoi se na pojedinosti,
tek tada moe razabrati kakva je razlika, na primjer,
izmeu mirisa vrata, posebno onog dijela ispod same
kose, i zgloba ili ramena. ensko tijelo sadri beskrajno
vie ulja i ba zbog toga je lake, jedinstvenije, genijalnije,
naposljetku i duhovnije od mukog tijela. Rascvjetalost
enskih oblika neposredna je posljedica bezgraninog
bogatstva arobnih ulja. Da, onaj tko bi po mogunosti
htio stei vie neposrednog iskustva o uljima, taj ni u
kojem sluaju ne bi smio iz toga izostaviti enu.
Udahnemo li miris enskih usana, pred nama e se
razotkriti sve to je u njemu: lukavost, brbljavost,
izazovnost, zavodljivost, slatkoa, nesvjestica, zanos,
vatra, vrtlog, blistanje, zloa, otrov, podlost, udnja. Sve
su to maleni geniji koji kipte u mirisu usana.
to se tie mojeg osobnog iskustva, ja ponajvie
uvaavam tri zone. Jedna su usne, o kojima sam ve
govorio, naroito krajiak usana, koji je od sredine puno
zainjeniji. Druga je unutarnji pregib koljena. Moda u
izgovoriti glupost ako kaem da je upravo na tome
mjestu ena ponajvie ena. Zbog ega, to ne znam. Tu,
ujamicama unutranje strane pregiba koljena, isparavaju
se arki mirisi ulja. Trea i najmirisnija zona, zainjena
najarobnijim uljima, nalazi se iznad koljena s unutarnje
strane gornjeg dijela noge, ondje gdje je koa najmeka i

najglaa. Njeno sredite je otprilike etiri do pet prstiju

od unutarnje strane koljena. esto sam, nakon pojedinog
velikog mirisnog doivljaja, donosio odluku kako bi
trebalo napisati cijelu knjigu o tom najmirisnijem djeliu
univerzuma, jedva veliine dlana, koji je najizdanije
zainjen uljima. Na tome se mjestu bie ene potpuno
oslobaa. Usudio bih se rei i to da upravo tu osjeam
stupanj njene erotike inteligencije kao i njezin karakter.
Outjevi taj miris, prepoznajem koliko je duhovnog
ljubavnog ulja u njemu i kakvim plamenom plamti,
koliko svijetli, koliko je topao, kakav mu je dim: bijel,
ljubiast, plav, ruiast, ut ili zlatan.
Ljude koji sebe i ivot uzimaju ozbiljno nije potrebno
upozoravati na ovu znanost. Oni to ionako znaju. Ona je
namijenjena pijetistima i puritancima. Opominje ih da
siu s apstraktnog puta te ponu uzimati stvari mnogo
ozbiljnije. Uvidjet e da nema ene (osim ako i ona nije
apstraktna, uglavnom zato jer nije lijepa, pa stoga
svejedno ispada iz igre, jadnica) koja ne bi primila s
blagonaklonou ovako na njoj izvedeno istraivanje, i
to bi ono bilo podrobnije, dublje, due i temeljitije, to
bolje. Nakon svega ovoga, sada se ve lako moe zaklju
iti to mi je namjera rei o vinu. Svako je vino jedin
stveno. U svakom vinu (vrsti, goditu, podneblju, tlu,
dobi) ivi neponovljiv i nepatvoren osobni genij. Nje
gov materijalizirani lik jest ulje. Njegova maska. Svaki
dio enskog tijela ima zaseban miris i on se ne moe s
drugima pobrkati. Zato? Jer u svakom od njih prebiva
uvijek drugi mali demon. Vino je uljem sadrajno
duhovno pie. U svakom vinu ivi mali aneo koji ne
umire kada ga ovjek ispije, ve se p rid ru u je
neizmjernom mnotvu malih vila i anela. Ovaj dolazei

26

mali genij biva doekan pjesmom i obasipan cvijeem od

onih koji su ve otprije unutra. A mala vila postaje
oarana i od uitka gotovo izgara. Tada u ovjeku poinje
bujati taj plam i postupno ga obuzima. Protiv toga borba
je uzaludna. I stoga ja kaem: jedna aa vina ateistiki je
salto mortale.

27

POGOVOR METAFIZICI. APOLOGIJA

Sve ono to sam o metafizici vina elio rei ovime
zakljuujem. Na temelju drevnog iskustva, naznaio
sam vinu najblie spoznajne istovjetnice, zatim sam
razlikom izmeu apstraktnog i neposrednog ivota
izrazio elemente koji se tiu osjetilnog iskustva usta.
Uspostavio sam teoriju o hijeratikim maskama i ozna
io vinu njegovo mjesto u svijetu. Stoljeima se ovo vie
nee moi mijenjati. Svatko tko bude pisao o vinu bit e
primoran da se ponovo vraa ovim u tvren im
injenicama. S teorijom o boanstvenosti vina i njegovu
geniju izgradio sam most prema prirodi. Ali prije negoli
stanem opisivati prirodu vina, elja mi je jo neto rei
onima kojima sam i namijenio ovu knjigu.
Znam ve kako se svaki ateist kod prvih reenica ove
knjige sablaznio nad drskim tonom kojim sam ga se
usudio osloviti. Svakim daljnjim itanjem njegova je
nelagoda postajala sve vea i na pojedinim mjestima
ovaj toliko omalovaavajui ton gotovo si vie nije
mogao dopustiti. Na kraju je bio prisiljen pomiriti se s
time da pisac ove knjige nije nadmoan nego ohol. A li
odmah se u njemu probudila sumnja: s kojim pravom
ga ova knjiga naziva siromanim duhom? Otkud njoj
smionost da ga saaljeva, da ga naziva glupanom,
idiotom, bogaljem , to v ie bu d alo m ? K ojeg li

28

bezobrazluka, koristiti se tonom pouavanja! Kakva li je

to samo drskost, pouavati ga i govoriti s njime kao s
kakvim pukokolcem!
Najvie ga je razljutilo to to je oekivao sladunjave
propovijedi, a umjesto toga je dobio neto sasvim
suprotno.
No, molim, ako je to stvarno tako kako kae ateist, tada
ja smjesta molim itatelja za oprotaj, jer mi nije bila
namjera vrijeati ga. Stoga mi dopustite da se ispriam te
- s navedenim optubama u vezi a sebi u obranu iznesem dvije stvari.
Prvo: ni u kojem sluaju nisam imao namjeru koristiti
nadmeni ton, jer to vjera zabranjuje. Nadmenost je samo
prividno nadmona. Takvo ponaanje vjera ne doputa.
Mislim da ono to je ateist osjetio kao nadmenost ustvari
nije bila ona, ve je to sasvim sigurno bila prava nadmo.
Ali nju, naprotiv, nisam bio sklon prikrivati. Ovdje je,
dakle, rije o stvarnoj nadmoi, i to ne samo moje moi u
odnosu na njegovu, nego i svakog ovjeka prave vjere u
odnosu na onog ija je vjera loa.
Ovime sam doista izrekao veoma vanu tvrdnju. Ona
je ve odavno morala biti postavljena, i ja ne znam zato
je ve nisu postavili drugi, od mene kudikamo vei znal
ci. A ta tvrdnja znai da je ovjek prave vjere u svim
okolnostima nadmoan ovjeku loe vjere. Nadmoan u
pogledu inteligencije, osjeaja, srca, ozbiljnosti, a po
mom otkriu: kod njega je i mnogo vee uivanje u
neposrednom ivotu.
ovjeku prave vjere nije potrebno da nadmenou
iskazuje svoju superiornost. Samim svojim poloajem
ionako je u neizmjernoj prednosti. Trebalo je naposljetku
reiito da kranstvo nije umjetna, nego stvarna nadmo.

29

I naglasiti: ono to postoji u svim smjerovima od

pamtivijeka, postojat e i nadalje.
U krajnjoj liniji, ne mogu ba razumjeti gdje je ta toliko
puta naglaena premo ateista, osimu gore spomenutom
sluaju nasilnog preuzimanja svjetovne vlasti. U zagradi:
na to da e se ova vlast dugo odrati ne dajem ni prebijene
pare. Kako li se samo mogla proiriti ta zabluda da su oni
po inteligenciji, ivotnom u ivanju, m isaonosti,
praktinom iskustvu, duhovnoj sabranosti i ovjenosti
iznad religioznog ovjeka? Moda tu nikada i nije bilo
rijei o nadmoi, ve o obinom bestidnom prostatvu,
kojimse eljelo srameljivog vjernika zastraiti. Naravno,
slava je trajala samo do ovog trenutka. Sve dok se nije
pojavio netko koga se ne moe zastraiti. Sada, kada se to
razotkrilo, situacija e se jamano vrlo brzo izmijeniti.
Druga toka moje obrane je sljedea: ja da sam ateista
izvrgnuo ruglu? Prikazao ga kao glupana? Nazvao ga
bogaljem? Njega i nije potrebno initi smijenim, jer on to
jest. Niti ga je potrebno prikazivati glupim. Posrijedi je
stvar ije se razoblienje pred javnou nije moglo vie
odlagati. Do sada je ateist svojom nasilnom bezonou
isebinom podmuklou, s puno novca i na sva usta, sam
0 sebi irio vjerovanje da je on neogranieni gospodar
svijeta, najpametniji ovjek, trijumfalan i snaan i spretan
1 nepobjediv. Sada se ispostavlja da od svega toga nema
nita. Ba naprotiv.
Uviam kako li je samo ateistima gorka spoznaja ove
injenice. Ovdje se protiv toga ne moe nita. Jedino to
jeumojoj moi jest da jo vie razotkrijem ovo neutjeno
stanje pred njihovim oima i uputim ih na ispravan put.
S timpouzdanjem u svoj pothvat, otpoinjem drugi dio
knjige.

30

VINO I IDILA
Jedno od mojih najveih iskustava s putovanja bilo je
da postoje vinske i rakijske zemlje. Prema tome, postoje
vinski narodi i rakijski narodi. Vinski narodi su geni
jalni; a rakijski, ako i nisu ateistiki, u najmanju ruku
naginju idolopoklonstvu. Veliki vinski narodi su Grci,
Dalmati, panjolci i Etruani, a istinske vinorodne
krajeve imaju Talijani, Francuzi i Maari. Ti narodi
nemaju takozvanu povijesnu ambiciju; niti su si utuvili
u glavu da e osloboditi ostale narode, ako treba i
kundacima. Vino ih titi od apstrakcije. Vinski narodi ne
ive u povijesnoj stvarnosti ve u batini zlatnog doba.
Takvo je ponaanje jedno od bitnih sastavnih elemenata
vina, posljedica je idilinog ulja. Sve su vinske zemlje,
kao i svi vinski krajevi, idiline. Proetaj kroz vinograde
Aracsa i Csopaka, uspni se na Badacsony ili Brdo Svetog
Jurja, o Somlou da i ne govorimo, proskii se kroz
kikereke i engedske vrtove, svakako e stei
nedvojbena iskustva. Meu povrinama vinograda
protjeu mekani travnati putovi, poput tihih potoka.
Pred ulazima u podrume ogroman orah, i za najvrelijih
ljeta tu je hladovina. To su takvi predjeli da, kada bi se
ovjek bilo gdje zaustavio, sjeo, nastanio se - mogao bi
reci: ostajem ovdje. I tu bi ga moda, a da to ne bi ni
primijetio, zatekla smrt.

31

O tim sam stvarima meditirao na Szigligetu i usta

novio, za svoju osobnu upotrebu, onu prastaru i
jednostavnu podjelu: postoje ravniarska i postoje brdska
vina. Ravniarsko vino je izdanije, tenije ali i skrom
nije, siromanije uljima. U biti, to nije pokuda. Znai
samo da se ja s takvim vinom ne bih rado oenio. Bio bih
nesretan zbog stalnog nedostatka uzbudljivih ulja. Ali
onom tko nerado podnosi vee napetosti - to takoer
zavreuje uvaavanje - mogu je suivot i s takvim
vinom.

svemu sam tome razmiljao na arobnom Szigligetu,

gore na breuljku. Poda mnom vrtovi, malo dalje Balaton,
pored mene vino u ploci, pa kada bi mi meditacija
poela zapinjati, malo bih gucnuo. Ovakvo neto raa se
skupa s ovjekom. Volim brdska vina koja nastaju pored
vode. Voda je praelement u kojemu sam se rodio i stoga
u svemu elim njenu prisutnost. Zato Hegyalja lei
podalje od mene, blii su mi Badascony, kao i Csopak i
Aracs. Izuzeci, naravno, i ovdje postoje. To je ponajprije
Somlo. Jer vatreno omloko vino rodi na vulkanu. Pokraj
Somloa nema vode. On se izdie iznad prostrane ravnice
iima oblik krune. Meu svim naim vinima od omlokog
za mene nema dalje. Odmah u rei i zbog ega.
Razlikujemo plavokosa (bijela) i tamnokosa (crna)
vina; zatim muka (suha) i enska (slatka); razlikovati se
moe ak i sopran, alt, tenor, bas, jednoglasna i vieglasna,
kao i simfonijska vina. Ali ja ih obiavam dijeliti na
solarna (suneva), lunarna (mjeseeva) i astralna
(zvjezdana) vina. Na vina se, inae, m ogu vrlo
jednostavno primijeniti svakovrsna razlikovanja. Postoji,
na primjer, logiko i mistiko vino, slikovno i zvuno,
protono zdesna ulijevo i slijeva udesno, i tako dalje u

32

beskraj. Svako vino uvijek iznova postavlja ovjeka pred

novi zadatak razlikovanja. Dakle, za mene je omloko
vino onaj solami bariton, simfonino svijetlo muko
vino, koje sadri duhovna ulja vrhovnog stvoritelja te je
meu naim vinima jedinstveno u koncentraciji istoe.
Stoga mislim da je svako vino doista drutveno, i da
prava svojstva pokazuje tek kada se pije u drutvu, ali je
omloko naprotiv pie usamljenika. Toliko je ispunjeno
uljem stvaralakog zanosa da ga je prikladno piti samo
u dubokoj, dokraja smirenoj i uravnoteenoj samoi. U
omlokom vinu (rije je o izvornom, iskonskom, sada
ve rijetkom vinu, gotovo bijelom zlatu, suhom, vatrenom
vinu iz Somloa) elim rei jo i to da, premda svako malo
ozbiljnije brdsko vino vie odgovara dobi iznad etrdeset
godina negoli mladosti, ovo vino jest vino staraca. Vino
mudraca, onih ljudi koji su konano stekli uzvieno
znanje, vedrinu. Ovu posve osobnu stvar iznijet u samo
zato jer mi je bila jednim od najvrednijih postignua
sigligetske meditacije: u hijeratikoj masci omlokog
vina najjae sam osjetio blizinu one dozrele mudrosti i
vedrine, krepke stvaralake opojnosti koja je stvorila
ovaj svijet.

33

GROE, VINO, DRAGI KAMEN, ENA

Jedna je od vanih osobenosti ta da se groe i vino ne
proimlju. Ne proizlazi uvijek od finog groa i najbolje
vino. Ovdje nije rije o plemenki, komercijalnom,
takozvanom delikatesnom grou, koje po mom sudu
nikada nije bilo kadro izraziti neto bitno. elim govo
riti o plemenitom alfuz aliru, kraljici vinograda gospoi
Matthias, tovie o otonelu, o kralju svih vinograda - cr
nom hamburkom mukatu. Izuzev otonel-mukata,
vie-manje sva ostala groa nisu tako pogodna za vino.
Od groa manje prikladnog za jelo pripremaju se dobra
vina. U Somlou sam kuao grozd s drevnog omlokog
okota. Onako za oko bio je lijep, gotovo potpuno
svjetlozelen, velik, okruglih prozirno staklenastih i
opalnih bobica, ali o okusu nemam nita izuzetnog rei.
Na Sredozemlju sam dosta esto doivio da se iz
neuglednog groa pripremaju dobra vina. Jednom sam
se zaista zaprepastio. Na okotu samo nekoliko rijetkih
grozdova s bobicama jedva veliine graka. Zar je to
groe bolesno, zapitao sam. Probao sam ga, bilo je dosta
slatko, s udnim okusom surogata kave. Kora debela i
tvrda. Dalmatinac se nasmijao. Donio je vino i ponudio
me. Istog mi je trena sinulo u glavi koliko je pijenje
erotinije od jedenja. Ono je najblii srodnik ljubavi.
Vino je bilo poput tenog dugog poljupca.

34

Sada bih elio govoriti o mojoj najljepoj vinskoj

meditaciji. Ona se zbila u berenjskim vrtovima, kraj
podruma gdje sam sjedio na kamenoj klupi ispod velikog
oraha, s pogledom pruenim na jezero. Nasuprot
Badacsony i Gulacs, breuljci Revfiilopa i Szigliget. Bilo
je vrelo poslijepodne. Cijelo sam se dopodne kupao,
zatim sam ruao i nakon kratkog odmora iziao sam
itati. Ali knjiga je pored mene ostala leati netaknuta, a
ja sam samo uivao u ljetu. Groe je na okotima ve
dozrijevalo. Ovdje rizling. Tamo silvanci. Ondje otelo.
Burgundac, medeno bijelo, porto: zaista neobino, tada
sam pomislio kako je sve ovo mnotvo skrivenih pojava
jedinstveno Jedno, a vrijednost im je upravo u tome to
je svaki od njih neponovljiv on sam i nitko drugi. Groa
su i vina poput dragog kamenja. Jedinstvene pojave
Jednog. Poeo sam usporeivati smaragd, rubin, topaz,
ametist, kameol, dijamant s njihovim odgovarajuim
vinima. Ne mogu porei da mi je u ovoj djelatnosti od
izuzetne pomoi bila ena. Kao i uvijek i u svemu, kad
god bih razmiljao o beskrajnim raznolikostima duho
vnih bitnosti. Ni drago kamenje nije nita drugo nego
ene i djevojke, incognito poruke, zadravajui samo
jednu osobinu svoje ljepote, blistavu dra. To im je
arolija. Ali tu aroliju ne bismo smjeli uzeti kao opsjenu,
ve kao prirodnu magiju. U njima je to stvarno bie. Bit.
Kad bih imao tu sposobnost, izdvojio bih, primjerice, iz
jedne lijepe djevojke duhovno bie i proiavao ga,
saimao, destilirao, cijedio, kristalizirao, sve dok ne
dobijem neprolaznu saetu bit. Na kraju bi se od svake
lijepe ene mogao napraviti dragi kamen. Ili vino - ali
tada je ne bi trebalo kristalizirati ve otapati. Dragi bih

35

kamen koristio tako to bih ga optoio zlatom i osnovu

mu upijao oima. A vino, naravno, tako to bih ga popio.
Psalam kae: kuajte i vidite. Svakako bi bilo najbolje
kada bih dragi kamen mogao preobraziti u enu,
nauivati se u njoj, zatim je opet pretvoriti i popiti, i na
kraju iznova ostaviti nikada istroenim dragim kamenom.
Bio bi mi safirom i ametistom i biserom i dijamantom i
smaragdom i topazom, enom i vinom.
Moja glavna postavka anatomije zanosa glasi: ljubav
je korijen svakog zanosa. Vino je tekua ljubav, dragi
kamen je kristalizirana ljubav, ena je ivo bie ljubavi.
Dodam li tome cvijee i glazbu, tada doivljavam kako
ljubav titra u bojama, pjeva i mirie i ivi, i mogu je pojesti
i popiti.
Dragi kamen, kau alkemiari, nije nita drugo do
isto duhovno bie koje je ivjelo u iskonskom
univerzumu, aneo, ali kada je ovjek pao u grijeh,
povukao ga je sa sobom u materijalnost. Ono se
preobrazilo u kamen. I kao kamen, jo uvijek je zadralo
onu blistavu istou. Ova postavka potvruje moju te
oriju o tome da u vinu i grou zapravo ive duhovna
ulja i da su ona geniji.
Sjedio sam tako i meditirao u berenjskim vrtovima, i
kada sam o zalazu sunca krenuo kui, uspio sam to
plodno poslijepodne zavriti izrazito vedrim na
glaskom. Kraj puta sam zapazio hibridne vinograde. U
prvom sam se trenu zaprepastio. Ama koje li je ovo
vrste dragi kamen? Istog sam asa shvatio kako je vino
sveukupan svijet i kako svojom sveukupnou, ba kao
i ena, isto tako daje mjesta zlu, podlosti, sumranom
paklu, a i treba ga dati. Hibridno groe, i od njega

36

pripravljeno jetko i smrdljivo vino, nije nita drugo do

nespretno isprobavanje kako bi i on, avao, napravio
vino. Nikad od toga neuspjeliji pokuaj! Hibridno vino je
pie puritanaca, pijetista, usidjelica, neenja, grabljivaca,
krtaca, zavidnika i podlaca. Kada mu zdrav ovjek
osjeti miris, epi nos, kada ga okusi, izbezumljeno po
inje pljuvati i dere se sve dok ne ispere usta nekakvim
normalnim piem. Kaem, avao je pozavidio vinskom
umijeu Stvoritelja i odluio da i sam napravi vino. U sve
je to utrpao sebinu gramzivost, osvetoljubivost, otrov,
drskost, kreveljenje, kukaviku podmuklost, kominu
obogaljenost, sva nezgrapna ulja, i uinio ga nevjerojatno
plodnim. Hibrid zaista daje dvadeset puta vei urod
groa od plemenitog okota. Ali kome? Gramzivcu i
krtcu, onima kojima je vano da ga ima mnogomnogomnogo.
Mene nee prevariti, dobacio sam okotu, odnosno
onome koji ga je stvorio. Znam, i to pripada vinu, da
smrdi i bude paklensko. To si ti. Tvoj genij je vjetica. A
dragi kamen mokrani kamenac. Kada se rascvjetava,
na tvoj amonijaki smrad skupljaju se muhe zunzare. Ti
si ateistiko groe.
Krenuo sam kui, razmiljao sam o tome koje u vino
piti za veerom. Poslije mi je jo neto palo na pamet. Ovo
se potonje vino i ne tie groa, jer se i ne pripravlja od
njega. Radi se o krivotvorenome vinu. O prozimo-eerasto-sirupastoj zbrki, najordinamijem nasrtaju od
kojeg je stranija samo lana, naminkana, cmizdrava,
nepodnoljiva, podmukla, poudna, pohlepna i histerina
enska.

37

KATALOG VINA (skica)

Ako doivim duboku starost i u toj uzvienoj kasnoj
dobi steknem i onu ljupku vedrinu mudrosti za kojom
toliko eznem, nainit u iscrpni katalog maarskih vina
- jer to nainiti, bez golemog iskustva i jo vee draesne
svjeine zrelog znanja, gotovo da i nije mogue. Nadam
se da u dospjeti do tog uzvienog stanja i da u svojim
zadnjim godinama vie neu imati elju da u zadnjem
depu ita prokrijumarim na onaj svijet; da nikome
neu zavidjeti na zalogaju u ustima i na eni u zagrljaju;
da vie nee biti skrivene osvete ni dugovanja, niti u
morati tugovati za proputenim stvarima. Tada, da, ba
tada u napisati veliki katalog vina, s usklaenim
okusima, mirisima, uljima, dragim kamenjem, enama,
krajolicima i podnebljima i vrstama, i pronai u jelo,
najprikladnije godinje doba, pa jo i doba dana u koje se
moe piti uz glazbu i njoj srodnog pjesnika. Ovaj moj
sadanji pokuaj, katalogiziranje najvanijih vina, samo
je predradnja buduem velikom pothvatu. Nita nije
konano ni zavreno, a ovo naroito moe biti samo
nedozrela skica. Ja sam naime za ovako veliku temu jo
uvijek premlad.
Poinjem vinima s pijeska.
Kekemetskom je vrijeme pijenja ljeto i rana jesen.
Moe se piti cijelog dana, uz rad, uz jelo, u drutvu, ak

38

i uz doruak. Najbolje je uz kartanje, ali ne kod suvie

ozbiljne igre. Taroku odgovara samo opako ili arako,
s dosta mineralne vode i to one iz Paradija, rosulje ili
firedske kisele vode. Kekemetsko je vino najbolje kada
je staro dvije do tri godine. Mlado vino je suvie itko,
doim starije gubi na svjeini.
Vrijeme pijenja kikerekog vina je od svibnja do
rujna. Uz lagano meso s varivom od povra. Jednom sam
ga pio uz varivo od mahuna i to je bilo najbolje. Valja ga
piti ista, najbolje u manjem drutvu (est do sedam
osoba, pomijeani mukarci i ene). Zahtijeva glazbu. Ne
trpi samou. Privlana snaga mu je u ljupkoj mekoi, koje
poblia obiljeja jo uvijek nisam uspio ralaniti.
engedsko vino (njemu je srodno ono iz Soltszentimrea koje strunjaci cijene vie od prethodnog)
enstvenije je i popustljivije. To je vino srednjeg razreda.
Dobro podnosi masnija jela. Ima zaudnu sposobnost
poticanja na brze odluke. Stoga, kad pije engedsko
vino, pazi, ne prenagljuj ni u emu!
oltvadkertsko vino je razu zd an ije i bunije.
Jednoglasno vino, vino za krme, voli hladna jela,
kobasice, luk. Vrijeme pijenja mu je kasna jesen, kada je
vani magla, pada kia, duboko je blato. Meu mladim
vinima ovo je najbolje.
Nije mi ni na kraj pameti potcijeniti ga zato to je vino
krme. Dapae. Krma je za civilizaciju jedna od
najvanijih ustanova, mnogo vanija, na primjer, od
parlamenta. S jedne se strane rane nanose, a s druge
lijee.
O
vinima s pijeska zasada toliko. Jo jednom na
glaavam, nema u njima velike zamrenosti. Nije ih
teko raspoznati. Astralna im je oznaka jednostavna:

kada ovjek pije vino s pijeska, ono ga ispunjava sitnim

zvjezdicama i ta sitna zrnca poinju svoj ples u ovje
kovoj krvi poput oivjela M lijenog puta. M eu
pojedinim vrstama pjeskovitih vina nema bitne razlike.
Svejedno je li to rizling, kadarka, mukat, otelo, medeno
bijelo.
Vino s pijeska je lijek za jednostavnije rane ivota. Ako
u krmi zapazi ovjeka izmuenog od bjesomune i
zlobne ene, taj pije vino s pijeska. Ako je to ak,
melankolian s tajnovite tuge, taj pije isto vino. Ako vidi
neobrijano lice u zguvanoj koulji, i taj pije vino s
pijeska. I dobro ini. Brdsko je pak vino samo za teke
bolesti, kada se netko, recimo, hvata u kotac s grijesima
i eli u sebi pobijediti bespomonost pred smru.
Ponajprije pak onda kada ovjek boluje od boljke
idealizma: ivi u vjeri kako je razrijeio svoj ivot ako
znade stvari. Nije dosta znati. Treba ostvariti. Vino je
veliki ostvaritelj.
Nekoliko vina iz Fejermegye, Somogya, Banata i Potisja ine prijelaz izmeu vina na pijesku i brdskih vina.
Jedno od najkarakteristinijih u ovoj skupini jest ono iz
Domoszloa, koje je knez blagih breuljaka i poluravnica.
Bogato sam iskustvo ostvario s fonjodskim i berenjskim
vinima. Tu je ve razlika meu vrstama zaista velika.
Postoje rijetka vina koja se mogu neogranieno piti uz
kartanje, postoje sveanija vina ireg dna, yspavljujuca
vina. Meu njima ima sirovih i tvrdih. Uz jelo je svako
dobro. Odlino podnose masna jela, no uz slatka tijesta
nisu dovoljno dobra. Kada je mogue, uz plemenitije
meso radije pijem drugo. Na ovome mjestu moj e veliki
katalog prozboriti i o bezgraninim mogunostima
prijelaznih vina.

4U

Brdska vina:
Poinjem s enekim. Lijepo opremljeno vino. U nje
mu je sve to je neophodno njegovoj pojavi. Zahvaljujui
tome, dobar je domain, ugodan kao drutvo, esto puta
duhovit. Kod enekog vina sve znaajnija postaje
starost, to je starije , to je vatrenije, kao i sve pravilno
sazrijevajue due. Najbolje je uz pogaice i sendvie.
Mlado morsko vino<2) ponekad moe prevariti svo
jom slinou s vinima polubrdovitih pristranaka. Tek
mu se u dobi od pet-est godina poinje buditi snaga. Ali
ne agresivna. Ima potpuno individualnu i mineralnu
aromu.
Vilanjsko je vino elegantno, za kavalire i za dame. to
se mene tie, za balove bih preporuio jedino vilanjsko.
Izuzetno je pogodno za zaruke. Draesno, bez sklonosti
strogom humoru, ime je, razumije se, daleko od mudre
vedrine opakog, ali vilanjsko nikada ne eli biti opako,
a opako ne eli ii na bal. Svoje prednosti vilanjsko
vino iskazuje kada je ovjek svjee okupan, obrijan i
presvuen od glave do pete. Posebno kad je u fraku ili
smokingu, dame dekoltirane. Pobuuje upravo toliko
uzbuenja koliko je potrebno za plesae. Suzdrano je,
fino i dobro odgojeno. Uz sitno pecivo i sendvie s
kavijarom je izvrsno.
Sada bih elio govoriti o vinima s Balatona, posebno o
onom dijelu koji se protee izmeu Almadija i Revfulopa.
To se podruje m oe podijeliti na pet okruja:
A lm ad i-F elso ors-A lso rs-B alato n ko ves; C sop ak;
Aracs-Fiired; Dorgicse s okolicom; Revfulop s okoli
com. O razlikama o rangu unutar ovoga okruga gotovo
se i ne moe govoriti. Sve zavisi od godita, poloaja
vinograda, od ozbiljnosti i savjesnosti gospodara koji ga
(2) Tj. vino iz M ora (grad u sjeverozapadnoj M aarskoj). N ap. prir.

obraduje. Srce me vuSeopakome, ali ne bih zaobiao ni

ergicko, a ni za kakav se novac ne bih odrekao arakoe
ili tihanjskog. Poglavito gorke ile tihanjskoga. Otkrio
sam ga s jednim prijateljem dok smo, pecajui oko
poluotoka, traili odgovarajue pie uz arana i smua.
10 je to poseban opatijski vinograd, polegnut na
sjeveroistonom proplanku, i na kraju krajeva nitko nije
znao otkud tom vinu taj gorkoilni okus. Tko jednom
kusa smua na maslacu uz salatu od rajice s gorkoilnim
tihanjskim vinom, prije e zaboraviti neku sliku iz
Louvrea nego taj doivljaj. Sada bih ponajmanje mogao
smetnuti s uma revfilepsko vino. To je istinsko vino
prijateljstva i braka, vjerno, tiho, spokojno, malo govori
ali stoga vise misli, smijei se, utljivo je i harmonino
Bilo je vrijeme kada sam preko cijele zime pio opako
pjenuavo, pomalo ukastoruiasto pie koje svojim
zlatnim cutilom dostojnim divljenja stoji izmeu slatkih
i kiselih vina. Primijetio sam da mu je mjera tono tri i pol
decilitra. To sam iskuao i s drugima, i nije bilo ovjeka
kome to takoer ne bi odgovaralo. Tri i pol decilitra od
ovog Vina! Takvo je opako. Vino egzaktno kao dva
puta dva su etiri.
Almadsko vino podnosi lake rukove i popodnevno
spavanje. Firedsko je romantino. Arako je arobno i
jednostavno. Meu njima, dergiko je najlukavije. Od
vina za klijeti, revfilepsko je najistinitije. Prije svega, vino
za klijeti meni znai slijedee: ponajee u rujnu, kada
ovjeku kasno poslijepodne pristigne blizak prijatelj
tada se sjedei u klijeti s njime pije iz vrlo. malih aa, ali
cesto. Preporuujem ga i pri pisanju pjesama. Kod ljuba
vnog pisma, ovisno o naravi odnosa, dakako, uvijek dru
go, odgovarajue; za strastvenu ljubav samo seksardsko.

42

Da, seksardsko. Sve do svog boravka u tom kraju, o

njemu nisam imao nikakvu istinsku predodbu. Ali
kada sam ugledao meu kronjama skriven grad s
uzviicom povrh njega, s vinogradima to se gube u
daljini, kada sam udahnuo od njegova zraka, otada
znam da ovakvo vino moe nastajati samo tu. Sek
sardsko je izrazito ensko vino, najtonije bi ga se moglo
usporediti s dvadesetsedmo- ili dvadesetosmogodinjom enom, u njenoj punoj snazi i ljepoti, na vrhuncu
ljubavne spoznaje, savreno osloboenom, zadivljujueg
okusa i nepojmljivo slatke vatre. Seksardsko je svad
beno vino. Ono uzdie mladu u braku. Potpuno i isto
Venerino vino. Mlado seksardsko vino nikada nemoj
mijeati, a staro nemoj nikada piti isto, osim ako ne e
li vlastitu propast.
I
healjsko vino smatram enskim, i to kraljicom vina.
Ne bih mogao zamisliti da ga pijem svakodnevno, iako
se ne smatram obinim ovjekom. Cio svijet znade da
healjsko vino krase svojstva koja se ne mogu nai nigdje
drugdje. U vinima se moe bez ostatka uivati samo
ondje gdje nastaju. To je sasvim prirodno: najsavrenije
je voe tek ubrano sa stabla, jer upravo prijenosom, pri
transportu, iz njega nestaju ona osvjeavajua i
najplemenitija ulja. A li osebujnost ovog vina, kako kau,
ne moe naruiti ni prekooceanski prijevoz. Najpogo
dniji nain pijenja: nakon velikih rukova i veera, u
malim aama. Na svadbi, prije razlaza gostiju; na
putovanju, kao blagoslov Svetog Ivana putnicima. Kako
kome odgovara, samotak ili samorodno, slatko ili suho.
Ovo je vino javnih druenja. Sjajno je u pauzi koncerata,
u meuinovima opera, ve i zbog toga jer je jedno od
najmuzikalnijih vina. Ako je nekoga obuzela tajanstvena

bolest, neka pije healjsko vino. Ako ena zaeli imati

ponosno dijete i kraljevsko bie u utrobi, neka pije
ealjsko vino. Ukoliko je umjetnik dovrio svoje djelo s
uspjehom, neka to proslavi pijui ovo vino.
O jegarskom, posebno crnom vinu, ovdje samo toliko
da se moze piti u svakoj prilici te da je podjednako
savreno i za blagdana, objeda, u dvoje, u samoi. Po
mom je sudu jegarsko vino uvijek bilo povezano s
herojskim strastima. Kada ga pijem, istog se asa preda
mnom poinju javljati slike velikih herojskih pothvata.
Na koncu o baaonjskom i senterheskom. Oba
su muka u svim svojim podvrstama. U njima su sve
nijanse mukarca, od samodopadnog narcisa do asketa;
od kraljevske otmjenosti do bohemstva. Velika stvar. Jer
svako je brdo cjelokupni univerzum. Ovdje rode sve
vrste poevi od rajnskog i talijanskog rizlinga pa do
samotoka. Nadaleko su uvene vrste sirkebarat i keknj ^ ^ St0jeCim razlikama izmeu badaonjskog i
senterheskog vina predavat u cio semestar na vin
skoj katedri Univerze, kada budem tamo izabran. Ovo je
kolski primjer po emu dva velika vina mogu naliko
vati , u cemu se jedno od drugoga mogu razlikovati.
Badaconjsko vino je kao umjetnik svjetskoga glasa a
senterhesko kao umjetnik koji nikada nije provirio iz
svoje sobe, a ipak je stvorio vea djela od onog kojeg
slave. Obojica sadre veliinu; jedna bi se mogla nazvitf
impijskom, a druga kineskom Tao-veliinom. udno
je kako se izmeu ova dva vina nisam u stanju odluiti
ekstomiizborpadnenasenterhesko,popijem au
badaonjskog i ono mi postaje blie; u nj se pak zaklinjem
samo dotle dok se iznova ne vratim senterheskom
Uostalom, sto me spreava da budem i Kinez i Grk?

44

HARMONIJE USTA
Obrednu znanost o vinu treba zapoeti poglavljem o
harmoniji usta. To je u znanosti o vinu isto to i harmonija
u glazbi. Treba upamtiti da je osnovna harmonija usta
troznana. jelo, pie i duhan. Kakvo jelo, kakvo pie,
kakav duhan, kako se slau, kako meusobno ne podnose
ili uzdiu, ele ili ponitavaju. Postoje zabranjeni koraci,
kao u glazbi usporedna kvinta i oktava. Dakle, postoje
neskladnosti koje treba razrijeiti. Uopeno se moe rei
da je jelo tjelesni in, osnova; da je pijenje duevni in; da
je puenje duhovni in. Uvijek treba zapoeti s jelom,
zavriti dimom. Napominjem, nepua za mene pripada
ateistikoj sekti. Geslo ovog poglavlja jedna je od
besmrtnih izreka Upaniada: Brahmanov najvii oblik
jest hrana.
Najjednostavnija je podloga vinu dimljena slanina s
kruhom i zelenom paprikom . N ajjed n ostavn ija,
istodobno i klasina, kojoj veliina, sve dok bude vina,
nee nestati. Neto slino toj podlozi poznajem samo na
]USU' gdje je ona, razumije se, prilagoena naravi junih
vina: peena riba, kruh, masline. Ako uz to jo ima ovjeg
sira, mogu rei, tjednima bih mogao boraviti u takovu
isposnitvu. Tu sam podlogu esto iskuavao, i uvijek
vrlo uspjeno. im bih pristigao vlakom, moj bi me prvi

45

korak vodio prema moru. Ispio bih gutljaj iz njega u znak

strasnog ljubavnog zajednitva za tu godinu. Tada bih
krenuo prema prodavaonici i kupio dvije dobro uzrasle
kombre, ili dvije mille in bocca veliine dlana, masline,
cipla bijelog kao snijeg i komad sira. Ovako opremljen,
potraio bih najugodniju konobu. Nikada se nisam
prevario. Tamo otkud se oglaavala najvea galama,
upao bih unutra. Male su se konobe obino nalazile u
podrumim a s tijesnim silazom. Unutra polumrak
ispunjen vinskim parama. U sumraku bi me doekivale
blistave oi i galama. Odmah su razabrali da sam stra
nac i pozdravili me zanosom vina. Mornari, vojnici,
radnici, seljaci. Neki su me zagrlili kao starog prijatelja.
Propitkivali me odakle dolazim, ne skrivajui zado
voljstvo to sam ba ovamo upao. Vino? Ajoj! Odmah
neka ga kuam. (Kuajte i vidite!) Desetak aa pruali su
k meni. A ja sam najprije izvadio ribu, pojeo nekoliko
maslina, ekajui najedniji trenutak. I evo! Dananjim
danom i drugi strastveni brak - s vinom.
Ali ovdje, kod kue, zadovoljan sam i slaninom i
zelenom paprikom. Meso, kruh i svjee povre. To je
osnovno pravilo. Ostalo je samo njegovo proiavanje i
zamrivanje. I konano: meso, kruh i svjee povre. ak
i kada je rije o deset vrsti jela, tri vrste peenja, salatama,
etiri vrste kolaa. Kada se poslije etvrte i pete ae
smirim, moe uslijediti duh. Prihvaam se duhana,
smotam jednu i pripalim. Nezaboravi: Brahmanov najvii
oblik jest hrana.
Prije svega o kruhu. Na jugu jedu zasljepljujue bijeli
kruh. Kako uz njega ide vino znadu samo oni koji su to

i probali. S kruhom u jednom depu, s plokom vina u

drugom, sjedim na pramcu broda, osjeam svjei vjetar
na licu oblivenom slanim zrakom. Kod nas mi vie prija
raeni, posebno kad je mekan i topao, i kada se slanina na
njemu malo otopi, tada mi nije nita vie potrebno ve
piti. Jednom sam u Aracsu to isprobavao tijekom cijele
godine. Vie puta, naizmjenice s Ijepinom. Ljepina i
enjak s arakim vinom! Ljekarei ispod kruke bio
sam spreman primiti najvie duhovne vrednote. Osim
raenog kruha i penini u rado pojesti u bilo kojem
trenutku, i ne smeta mi ako malo odstoji dan-dva u
podrumu. Umjesto paprike, dobar je i luk, i rajica kao
salata ili kao voe.
Kada govorimo o sloenijim, naroito o kuhanim
jelima, prije svega je potrebno prikazati kri okusa. On je
ovakav:
SLANO
SLATKO

GORKO
KISELO

To su etiri strane svijeta okusa. Prije svakog pijenja

potrebno je obratiti pozornost na ovaj prikaz i uskladiti
jela prema vinu. Zbog ega jela prema vinu? Zato to je
vmo duevno stanje i time pojava vieg rada, doim je
hrana tjelesna, to znai pojava u osnovi. Dobro upamti
ovaj knz okusa i kada pije uvijek misli na nj. Nikada se
nee prevariti.
U svakom sluaju, vino najvie voli ribu. Hladnu ili
toplu, kuhanu ili peenu, suenu ili dimljenu, ili

konzerviranu; bilo u maslinovu ulju, bilo u rajici, ili pak

kao patetu, svejedno, samo neka je riba. Riba ne odu
zima nita od okusa vina. Usudio bih se rei da je riba
vinu dopunsko jelo, kao to je plavome uto, crvenome
zeleno.
Nisam u stanju ni zamisliti kakav misterij poiva u
osnovi ovoga. No, jedino znam, kada sam bezbroj puta
nakon objeda svjeih srdela temeljitije popio i u vrelini
ljeta drijemao u krevetu, kaem - bezbroj puta sam
osjetio kako se u ovjekovoj utrobi zbivaju sasvim
neobine stvari. Glad je mrak eluca. Hrana mu jesvjetlo.
Prije obroka je, dakle, mrak i kada ovjek uzme prvi
zalogaj, to je ravno onom misteriju "Neka bude svje
tlost". Riba potone u eludac i svjetlost zablista. Sada
pristie vino, duevna iluminacija. Moe li pojmiti
hrana"6' ^

B rahm anov naivii <*1* jest'

Unaem podneblju, ribi odgovara svjee, eventualno

dimljeno svinjsko meso. Svjeu svinjetinu mogu zamisliti
je ino na kolinju. Kuhano meso, jetra, djelie glave
prsne lijezde, meso s kostiju, dobro posoljeno, sa
zalogajem kruha i kiselom paprikom valja progutati. A
onda moe doi vino.
Sve to sam do sada izrekao osnove su znanosti
armonije usta. Veliki otmjeni rukovi i sloenije
kombinacije okusa takoer poivaju na ovim osnov
nom zakonima. Posebno bih ovdje elio naglasiti tri
velika poglavlja: jedno govori openito o mesu, drugo o
tijestima, tree o pijenju vie vrsta vina na sveanim
ruko vima.
to se tie podjele mesa u odnosu na vino: postoji
kuhano meso i peeno meso. Kuhano je slabije vrije

48

dnosti. Peena su mesa openito trovrsna: meso uope

(govee, svinjsko, telee, ovje i tako dalje), meso peradi
te meso divljai (jelen, srna, zec, divlja patka, fazan,
jarebica i tako dalje). Ono to sam ve kazao, i pri tom
stavu ostajem i dalje, najznaajnija i najopenitija podloga
vinu jest svinjsko meso. Osim njega moe se uzeti u obzir
i tovljena guska peena u vlastitoj masti, u kolovozu i
rujnu, s crvenim zeljem, s okruglicama od krumpira i u
svemu tome peena jabuka koar k a . To bi se jelo, dok
mu traje sezona, trebalo dvotjedno ponavljati. Prije njega
juha od rakova, a poslije torta od moke ili krem-torta od
ljenjaka. Uz to treba piti dvije ili tri vrste vina, i to: mladu
laganu ruicu, polustaro badaonjsko ili opako, i na
kraju rajnski rizling iz Brda Svetog Jurja. Pred crnu kavu
sva kako samorodno iz Ruszta, ili au dvogodinjeg omloskog. Rjea je - ali istinski visokog reda - podloga vinu
slaninom nadjeveni jelen, ili smea lea, ili mladi vepar.
Posebno bih svima preporuio ovo potonje. Prilog moe
biti bilo koji, ali prema mojim iskustvima uz to ide najbo
lje rumeno peeno tijesto uvaljano u krupicu. Salata ima
biti mijeana. Takvo jelo vrlo dobro podnosi vino, posebno
ona zahtjevnija, jegarsko, morsko, pa idergiko i tihanjsko.
Toliko zasada na brzu ruku o mesu. Okupljenom
mukom drutvu, ljeti ili u ranu jesen na verandi, za
podlogu piu mogao bih iskljuivo preporuiti samo
jedno jelo. Mijeano mljeveno meso peeno u tijestu na
maslacu. Sastav mesa: jedan dio dimljena slanina nare
zana na kockice, dva dijela svinjsko meso, jedan dio
ovetina, jedan dio meso peradi, jedan dio jetrica od
guske, jedan dio mozak. Malo bibera, luka, perina i na
rezanog zelenja. Nekodiniestragon. Posluivati mlako.
Mnogigavoledokjesasvim toplo,ijapripadam takvima.
(3) Neka jabuka debele kore; zovu je i lederica, prema njem. Lederapfel. Nap.prir.

Tijesta su dvovrsna, kuhana i peena. Ona se opet

dijele na slatka i slana. Od prvih, kao podloga vinu,
najpogodniji su rezanci sa varcima i sirom (mogu i
valjuci, ali tada samo s prenim lukom), ali bogato
preliveni vrhnjem, a treba paziti da su varci svjee
topljeni i da je u mast bilo dodano mlijeko. Bez toga bi
vrijednost jela ostala polovina. Osim ovoga, u obzir
mogu doi i zapaprene krpice u zelju sa linjacima u
krupici. Svako se tijesto ima svjetlucati od masti.U
posebnom bih poglavlju govorio o dopola kuhanu i
peenu tijestu, i meu njima o vjenom kralju tijesta,
krpicama sa unkom. Tijesto se prokuha, napola masnu
mljevenu unku pomijea se s jajima i sve to se uvije u
tijesto s maslacem oblika nabujka te se pee dok ne
postane hrskavo rumeno. Ovo jelo valja jesti preliveno s
beamel ili tartar umakom, a uza nj u svakom sluaju
valja piti polustari (pet-estogodinji) burgundac ili porto.
Meu slatkim peenim tijestima odavna su se iskazala,
te to se mene tie s njima nikada nije bilo problema, ona
rahla s maslacem, kao i biskviti. Meu slatkim kuhanim
tijestima najozbiljnije mogu preporuiti okruglice od
krumpira s pekmezom od ljiva, ali prije svega okruglice
sa ljivama.
Raspored vina na velikim vievinskim objedima obino
odreuje narav sveanosti. U jesen, s njenim obiljem
peradi, divljai i riba, uz predjelo (ribu) treba piti vino s
pijeska. Ako je posluen smu, moe mukat. Ako je riba
s majonezom, onda pitka i mlada ruica. U svakom
sluaju, drugo predjelo neka budu jetrica od peradi s
riom, grakom, gljivama i perinom. Ovome jelu pristaje
samo resko crno vino, to je barem jedino to bih mogao
trpjeti u vlastitoj kui. Meso valja jesti postupno, prema

njegovoj teini. Isto tako treba i piti. Kod tijesta jeporedak

obrnut. Prvo neka bude teko, a ostala sve laka. Nasuprot
vinu koje se pije od lakeg prema teem. I na samom
kraju, vrlo staro senterhesko, a kada je ve svatko
pomislio kako stvarno nastupa razlaz, neposredno pred
kavu jos samo pola ae starog suhog samorodnog
O
duhanu ne kanim mnogo govoriti. Nakon obilnog
ruka, prvi dim neka bude cigara, i to kubanska ili
havanska. Drugi debela albanska cigareta, zlatnouta,
od one ljute vrste. Trei moe biti laganija grka ili
srbijanska. Poslije skromnijeg objeda, u svakom sluaju
bih najprije mogao preporuiti cigaru. Manji prijateljski
ruckovi doputaju etiri vrste cigareta: egipatsku,
englesku, srbijansku i srednje jaku maarsku. Pri osamlje
nom pijenju valja puiti lulu, ovisno o raspoloenju
mirisnog engleskog duhana ili onog verpeletskog
Openito sam zapazio kako oni koji s dosta velikom
panjom postupaju pri izboru jela i vina, harmoniji
duhana poklanjaju vrlo malo pozornosti. Ta bi nesmo
trenost morala kad-tad nestati. Kada bi nas ispravno
usmjeravali, puenje duhana uz razliita jela i vina odavno
i vec ilo ureeno propisima. Od sadanje ateistike
vlasti takvo to je, naravno, uzaludno oekivati.

51

KADA PITI KADA NE?

Postoji samo jedan zakon pijenja: bilo kada, bilo gdje
i bilo kako. Ozbiljnom vremenu, ozbiljnom ovjeku i
ozbiljnom narodu to je sasvim dovoljno/ Danas se,
naalost, taj zakon jako zloupotrebljava. Priali su mi, na
primjer, kako je netko u ljetni sumrak, ispred klijeti, pio
senterhesko vino i pri tome itao novine. Da mi to
nije kazao ovjek kojemu se moe vjerovati, posumnjao
bih da lae. U ljetni sumrak, ispred klijeti piti senter
hesko vino jest najsveaniji ivotni trenutak. Za tu
prigodu treba prekriti stol utim ili ruiastim vezenim
stolnjakom, staviti u vazu cvijee, i to ciniju ili suncokret,
i itati nekog od najveih pjesnika, Pindara, ili Dantea, ili
Keatsa. Onog koji nije u stanju prepoznati ovakav trenutak
trebalo bi smatrati izgubljenim ovjekom.
P ostoji jo nekoliko ovakvih oitih primjera. Dok su za
trajanja sveane veere, uz mladu tovljenu gusku, pili
seksardsko vino, jedan je od gospode odrao zdravicu
velikom upanu. Ovo je danas ve, naalost, mogue.
Isto tako su mi priali da je u jednom selu vien biljenik
kako uz varivo s kobasicom pije staro panonhalmsko.
Ako je to istina, onda je biljenik bio ili slabouman ili
ateist. Ja sumnjam u ovo posljednje.
Zakon ljubavi jednak je zakonu pijenja: bilo kada, bilo
gdje i bilo kako. No, kako ovdje tako i ondje, vane su sve

52

okolnosti. Narav vinu odreuje godinje doba i doba

dana. Postoji lijeno vino, koketno vino, priljivo vino
tragino vino. Najvea je neosjetljivost, na primjer, piti
dramatino vino za vrijeme ugodnog obiteljskog ruka,
sti je takav neukus piti na slubenoj sveanosti pohotno
vino. Ako si sam i na otvorenom, uvijek trai perspek
tivu; vino voli povienost i vidik, i voli gledati odozgo.
O
si pak u sobi, prekrij stol, jer samo barbarin pije s
votanog platna, nesretnik, ali ne zato to nema vezeni
stolnjak, vec zato to nema srca. U svakom sluaju naj
prije jedi, barem nekoliko oraha, ljenjaka ili badema. Na
tom uljevitom plodu okus vina e se sam po sebi raz
galiti. Kasno ujesen neka ti je uvijek na stolu kestenje,
bilo kuhano, bilo peeno, bilo u kakvu kolau, i k tomu
pij resko mlado vino. Ne zaboravi krizantemu! Moe
uta, svjetloljubiasta ili bijela, svejedno, samo neka
bude tu. Kesten, krizantema i mlado vino - dobro
zapamti!
Pijenje vina, istina, nema svoju muzu; ako je i nema
P*jaV 0znade piti samo onaj u ijem je odgoju ona imala"
udjek, tko stalno ita pjesnike, u najmanju ruku slua
glazbu - ako je ve ne sklada, tko uiva u slikama. Takav
ovjek tono zna odabrati vrijeme za posao, za etnju, za
spavanje, za razgovor, za itanje, i samo on zna kako idu
ljubav i vino: bilo gdje, bilo kada i bilo kako.
Inae ne trpim pedanteriju. Ona je nespojiva s vinom
i jubavlju. Onaj tko voli vino i ene, taj je bohem. Ljudi
reda su apstraktni i optereeni brigama. Uvijek neto s
najveom pozornou sreuju, u bjesomunom strahu
kako to nece biti u stanju ponovo pronai. to e im

53

^stta\ust:r^n,istaviticeduiitasdau<
i
g jemcan jednostavno su nepodnoljivi

5
v
*
Kau,

k S t= ~ = k :

2
. .
^epimparabolamaii hiperbolama,
hinerbnla-.
gubio je ravnoteu pa tetura. Ne
vjerujem. Vino
voli ovo lelujavo gibanje. Pogleda i sam h a
opijenog ovjeka. Prava je i J a
Vm m

ja lu . SOane p s r a M ^ y

naroda oituje u kretn

Pi S

VinSkih 1 rakiJskih

cjelokupnom nafinu ^ e n ja tT jfo T ' S' ea'ima

i * . naroda muza i n a i o d a ' J ^ ^

54

KAKO PITI?
Voda je praelement. Najprije: voda se pretvara u vinoa zatim: vino u krv. Voda je materija, vino dua, a krv je
duh. Iz materije dua, iz due duh, ovu dvostruku
pretvorbu svi moramo na zemlji proivjeti.
Toj bi se ozbiljnoj i krupnoj opstojnosti djelovanje
moralo oitavati i u vidljivoj stvarnosti. Piti vino ima
jedan jedini zakon: bilo gdje, bilo kada i bilo kako. U
ovjeku bi se ponovo trebao probuditi stari instinkt da
se to pijenje uini dostojanstvenim, pitanje je samo:
kako?
Prije svega neto o aama. Da li da izreknem veliku
tugu svog ivota? Bilo gdje se nalazio, kod kue ili u
tuim, za rukom bi se uvijek dogaalo isto. Pojedem
juhu i zatim, u spomen na zakon predaka, popijem
etrdeset kapi. etrdeset kapi nakon juhe jest takvo
mudro pravilo kakvog se nikada neemo moi odrei.
ahm bi slijedilo meso s povrem, prilogom i salatom.
Najpogodnije vrijeme za pijenje je nakon veeg dijela
rugog jela. Tada e dosee svoj vrhunac. A aa:ma
lena! Nisam jo nikada naiao na au od tri i pol do etin decilitra, u kojoj bih mogao briljivo pripremiti
mjeavinu kuanih vina, i u danom je trenutku iskapiti
do dna.
r

55

Vec znam kako e na to reagirati pojedinci. Kazat ezato s, ne natoijos jednom. Eto po eemu prepoznajem
barbar,na, ko,. prema najhitnijim stvarima nema nimalo
osjeaja. Dvije ae nisu jedna aa; ako li se prekine
zanos pijenja, nestaje ono Sto je n njemu najvanije, na
duak. Kada bih elio piti iz dvije aSe, onda bih ih i
s avio pred sebe. Ali ja, naprotiv, elim piti iz jedne i to
u jednom dahu - upravo toliko koliko odgovara mojoj
i, n,ezina duina ie Iri i pol do etiri decilitra Ni
manje n, vise. Potpuno je istovjetna do dna iskapljenoj
casi. Uzalud objanjavam?
Preci su nam i tu bili mudriji. Pred sebe su stavljali
pehar i svatko je iz njega pio koliko je god htio. to se
pak ovoga tice, jedini moj prigovor je to se iz pehara
moze piti samo isto vino ili samo jedna mjea W Ja
ponekad nakon drugog ili treeg pijenja zaelim
promjenu.
Neodlomm zadatkom smatram izradbu aa od e
t a cijela i dvije-tri desetine decilitra koje bi se na cijeloj
emlji, a posebno u gostionicama, uvele u uporabu. To
je, otprilike, onolika koliina pia koju popije ovjek u
najveim trenucima ei. I to je mjera. Dananji ateisti,
naravno, prema ovome nemaju nikakva osjeaja. Uzalud
je i traiti takvo to od ljudi bez srca. Ili onih prokletih
deset dekagrama! Deset dekagrama za mene je od svega
premalo, od mesa, od salame, sira, slatkia. Petnaest je
opet previe. A ogranieno pak ateistiko drutvo ni e
ustrojeno na dvanaest i pol dekagrama. Zar se onda jo
treba uditi to je sve izvmuto naopako?
Vino odreuje veliinu casi, a ne aa vinu. To je temelj
moga zahtjeva. Zapravo, u svakoj pravoj kui, gdje

se

56

cijeni vino, trebalo bi biti najmanje dvadeset vrsta aa,

poevi od pola decilitra (za samotok) pa sve do poldrue
litre. Jedna bi se vrsta trebala koristiti dopodne, a druga
poslije podne. Ako je rije o poduem zajednikom sa
vjetovanju, svaki dobiva vr od litre i pol i pije kako mu
najvie odgovara. Za manju raspru pogodna je i manja
asa. Ovisno o vrstama vina i mjeavinama, mogunosti
su gotovo neiscrpne. Sve treba povjeriti ukusu. Uz karta
nje ide drukija aa nego za kuni koncert. Naravno, za
sedmice drukija nego za tarot. Isto tako valja misliti na
akvocu stakla ae, posebno na debljinu. Moete li zami
sliti nekoga kako pije senterdhesko vino iz debele ae?
Pod pitanje kako piti? pripada i to u kakvu je drutvu
najboijepjti Osnovno jepm vi10; pi, sijogdje, b ib kada,
bilo kako. Neka uvijek narav vina odreuje broj pilaca
Vrlo je malo univerzalnih vina koja bi ovjeanstvo
moglo piti za kakav veliki blagdan, recimo za Svjetski
dan mira. Za takvu prigodu, od naih bih vina mogao
preporuiti ono iz Somloa. Pomalo zaudo, jer je to vino
vino usamljenika. Svjetski mir je danas samo zanos
usamljenog ovjeka.
U veem drutvu, od dvadeset do trideset osoba, neka
se uvijek pije mlado vino. Najnia kategorija (aci)
iskljuivo vino s pijeska; najvia (umjetnici) opako ili
aracko. Manje drutvo eneko. Dva-tri ovjeka
badaconjsko. Zaljubljeni uvijek seksardsko. Istinsko sta
ro vino neka piju samo prijatelji, iz malih aa, kako bi
mogli vie puta nazdravljati.
elio bih jo podijeliti pravo graanstva i vinskome
natjecanju. Jedno bi od njih, dakako, bilo koliko tko moe
popiti. Od ovog je pak mnogo znaajnije rjeavanje

57

To se dade primijeniti i u veem drutvu. Stotinu vrsta

vina stoji natoeno u bocama, jedino iri zna koje vino
sadrava pojedina boca, iz kojeg je kraja i koliko je staro.
Onaj tko meu tim vinima najvieputa pogodi odakle je,
koliko je staro i koje je vrste, dobiva lovorov vijenac. Sve
bi se to moglo izvesti pod jo stroim uvjetima, u mraku
tako da natjecatelj ne vidi ak ni boju vina. Onoga koji bi
tu pobijedio mirne bi se due trebalo, sve do smrti
snabdijevati vinomiz nekog glasovitog vinorodnog kraja'

58

g d je p it i?

Kada bi mi prila ena te me upitala kako se postaje

lijep, odvratio bih joj: izii na sunce, draga moja. Lijepo
moze biti samo ono to je na suncu. Pogledaj te svoje
pokrivene dijelove tijela, kao slijepci su. Skine li s njih
odjeu, nenavikli na svjetlo samo bespomono mir
kaju. Tuna su takva oslijepljela bedra, i nema stvari tako
dostojne saaljenja kao to je taj lijepi, barunasti trbuh
koji je dran u mraku. Nisi li ve vidjela na kupanju enu
koja se jo uvijek nije usudila razotkriti ni skinuti ko
ulju prve brane noi? Kako su samo poudni, kako
razbludni ti dijelovi tijela koje stalno prekriva mnogo
odjee. Sunca! Sunca svakom malenom djeliu, kako bi
otvorio oi, osamostalio se, postao svjestan sebe. Svje
stan sebe i edan, jer to dvoje je jedno. Moi se razotkriti
i ostati skriven. Trbuh prekriven mrakom, kada se nae
na suncu, ne moe se, jadnik, odjednom zastidjeti pa se
uasava, i nita ne moe tako pokvariti tek kao takav
zaboravljeni dio koji se otkrio. Sunca! Zbacite odjeu,
izloite se svjetlu i bit ete poput kipova boginja! Ali
nemojte misliti da je ovaj moderni kult golotinje, da je ta
crveno preplanula put lijepa. To je samo zavaravanje. E
da bi bila lijepa, etaj svakog dana deset minuta razodjevena, po mogunosti pred mukim ogledalom. Tada
ces spoznati da se u tami ne smije ivjeti. Isto tako nad

59

tobom ne smije vladati nesvjesno. Valja se osloboditi. Ne

smije ivjeti ivotom bez svjetla. Sunca! Sunca! Zapara
e iz odjee izvjetriti i ti e postati mirisna, kao more.
Kao vino.
?Piti moe bilo gdje, samo se nikada nemoj skrivati.
Ako se skriva, postat e poput bedra one ene koja ak
ni koulju nije svukla prve brane noi. Bit e podmukao
i slijep. Moe piti gdje god eli, ali svugdje budi svjestan
sebe i edan, jer to dvoje je jedno. Ljeti pij u vrtu pod
drvetom, ili na verandi, a ako je velika ega, u hladovini
sobe ili podruma. Budi bezbrian. U tami se ne smije
ivjeti. Uvijek kai: sada pijem vino. Nemoj pred sobom
to poricati i nevolja e sama od sebe nestati. Nemoj piti
poput pijetista ili puritanca, koji usred deranja govore:
ne jedem, ne jedem. Sve to zaeli, uini. Ne odrii se,
naroito ne ljubavi. Ni vina. Bude li tako ivio, moe
sjesti na rub ceste, dohvatiti ploku i piti, i dobro e
postupiti. U zimi pij kraj pei, u kuhinji, vani na brijegu,
u gostionici, ili za pisaim stolom. Moe jo piti i na uglu
ulice, onako ovla potegnuti iz boce, napamet, kako se to
kae. Isto tako moe piti i u svojoj samakoj sobi, u
postelji i u kadi za kupanje. I sve je to u redu.

60

RES FORTISSIMA 41
(PIJETISTIMAIPURITANCIMA)
ene i mukarci, stari i mladi pomijeani, njih
dvadesetak, nalaze se u podrumu slinoj prostoriji. Ta je
izmijeanost veoma vana. U brojnom se drutvu jedva
moe zabavljati ako nema starih. Oni su najsmioniji u
izraavanju i najnestaniji. Onaj koji je cijelog ivota
pravilno pio, u starosti ga je vino ve potpuno oslobodilo.
Pred vratima podruma, ispod dva oraha, stol prekriven
arenim stolnjakom, na njemu kobasice, slanina, unka,
ogroman kruh, pogaice sa cvarcima. Tu je zelena i
paradajz paprika, ljuta i blaga, kako tko voli. Kraj debla
oraha stoje boce s mineralnom vodom. Deset koraka
podalje, ve gori vatra i mukarci izrauju ranjeve.
Peenje slanine. Domain nastavlja presudne dogovore
s vijeem staraca, trojicom najstarijih i najiskusnijih
vinopija. Stvar nije jednostavna. S kojim vinom zapoeti.
Drutvo je odluilo neka to bude najpitkije mlado
kiselkasto vino. Stari je to obiaj, teko se od njega moe
odstupiti. Lanjski mukat je prvoklasan, oglaava se
jedan starac. Udara u glavu, kae drugi. ene e prerano
poludjeti, miljenja je domain. Nikada ne moe biti
dostatno rano, dodaje najmudriji.
Silaze u podrum i izvlae mukat. Plemenit i ist
mukat otonel, najue vrste, zelenkasto blijeteih
(4) Najjaa, vinja stvar" (lat.) Nap. prir.

61

vragolastih oiju. Pored njega, bava puna slatkaste

kadarke. Malinovac, ree jedan matori, okusivi je
jezikom. Ali i njome napune nekoliko boca. Trea vrsta je
prologodinji rajnski rizling. Kuaju ga redom i samo
utke klimaju glavama. Kuajte i vidite, veli Psalam. S
nijemim tovanjem nalijevaju boce i sva tri vina iznose na
stol.
Sada slijedi prva aa. Jedan je od suknjolovaca ipak
enama natoio mukat, to zauujue mirisno pie,
koje su one pohlepno ispijale. I kada su se latili pee
nja slanine, ene su ve zadigle suknje do koljena,
djevojke zacakljenih oiju zabacile glave, a usne im
nabubrile.
To je ono o emu elim govoriti. O strahovitoj moi
vina koju sam primoran, htio to ili ne htio, nazvati
kurvarstvom. Nemojte se, prijatelji moji i prijateljice,
uplaiti te rijei. Uope, kada je vino posrijedi, nemate se
ega bojati. Zamislite to bi bilo kada bi naim enama
nedostajala ova temeljna ivotna stvarnost. Zamislite da
nisu izazovne, da ne ele nikoga zavesti, da nisu koketne, da vas nikada ne upozoravaju nestrpljivim vre
lim glasom da je trenutak da ih razodjenete? to bi bilo?
Kao i svaka velika stvar, po mom iskustvu, tako je i ova
dvovrsna: dobra ili loa. Loa pripada ateizmu. Usudio
bih se i ovako izraziti: to je enski ateizam. Loe
kurvarstvo. arobnijeg od dobrog kod ene uope i ne
poznajem. Najdublja je to tama ene, najvea opasnost.
To u njoj moe biti najpokvarenije, i upravo stoga, ako je
dobro, neto to gotovo dodiruje granicu svetosti.
Pogledaj dobro ovu m ladu enu s neuredno
rasputenom kosom, svaka joj je kretnja zaobljena kao

62

grudi, kao bedra. Zaobljena glazba, ali od mirisa i okusa.

usajte i vidite, kae Psalam. Kada se smije, njen glas je
apoteoza. Oi iskre. Proirene joj nosnice podrhtavaju.
Djevojka zanosa, ona je zaboravila na loe kurvarstvo,
minku, kinurenje, zlonamjerne i proraunate drai.'
Sada je najmirisnija i poljubac joj je najvatreniji. Vie ne
moe ni govoriti, samo zamuckuje, to joj je, vidi se,
dosadno, i usne su joj se napuile kao u dojeneta, ali ne
zbog mlijeka. Sva je neistoa u njoj sagorjela. Kada
stucne, takav joj glas kaplje s usana da bi mu ovjek
poelio polizati svaku kap. Raupanom glavom mah
nito razmahuje, baca se u travu, iri ruke. Suknja joj se
zadigla, ne primjeuje to ni ona, ni ostali.
Grci su znali da je to sakralno kurvarstvo najdublje
ice zene. Ali kada su one, opijene sobom, igrale u
brdima svoje pomamne plesove, za velikog Dionizova
blagdana, mukarcima je pristup u njihovu blizinu bio
zabranjen. Koga bi ipak pronale, toga bi Menade
raskomadale. Jer kurvarstvo se samo svojim niim,
rumeno usijanim stanjem, vee za ljubav. A kada to usi
janje dosegne ve svoju bjelinu, to s mukarcem nema
ni a ve veze. Onda je to ve strasni odnos samozrtvovanja. rtva. To jest religija.
Od ove religije smije se initi ljubav. I treba se. Po
najvie tako govorimo mi, mukarci, koji bi bez ove
enske vatre cijeli svoj ivot drhturili. Stoga to moramo
objaviti i enama objasniti da je sve to samo zbog nas.
Dakako, ima ena koje e povjerovati, a ima i onih koje e
se samo nasmijati. Kaem, iz te se religije smije initi
jubav. Ali sklapati poslove, osvajati vlast, iskoritavati
ovu sakralnu vjetinu kako bi ena njome pribavila

63

haljine, nakit i novac, to se ne smije. Rei u i to se

ponajmanje smije: nije doputen pijetizam i puritanizam.
Pretvoriti je u strogost i predrasude, sablazan i lani stid,
surovi moral stisnutih zuba, neuropatsku pedanteriju,
m uiavost, angrizavost, histeriju, oholo i tato
samooboavanje.
Vino u sebi sadrava sva ona crveno i bijelo usijana
ulja plemenite pa i neplemenite kurvamosti, i ako ena
pije vino, samo e se po sebi oitovati emu je naklonjena.
uo sam kako priaju na brdu Somlou: jedan je
maarski grof otputovao u Indiju u lov. Bio je radin gost
i prije negoli se oprostio, pozvao je domaina u
Madarsku. I doista, jo iste godine, rada ga je i posjetio.
I tako jedne zimske veeri, uz prijateljsko pijuckanje,
razotkrio je grofu bol svoga srca. Netom se bio oenio,
uzeo jednu mladu lijepu enu, a on, premda nije imao ni
tndesetpet godina, izgubio je svoju mukost. Zalud je
obilazio sanatorije. Zalud pozivao lijenike svjetskog
glasa. Zalud uzimao tablete, kure, injekcije; izgubljena se
mukost vie nije dala povratiti. Jadna ena ve bijae
pala u melankoliju, a jadni rada nalazio se na rubu
ludila. Maarski grof nije izustio ni rijei, samo je pozvao
kljuara da donese omlokog vina. Zatim je naredio da
se u radinoj sobi uvijek nae omlokog vina, i kada se
opratao s gostom iz Indije, poklonio mu je jedan sanduk
istog vina. Prolo je samo nekoliko tjedana, a iz Indije
stie brzojav. Samo ovoliko: Zahvaljujem, prijatelju.
Molim jo deset sanduka omlokog".

64

VITA ILLUMINATIVA (Posljednja molitva)

Konana pouka anatomije zanosa glasi: zanos je u
odnosu na obinu svijest stanje bezgranino vieg reda,
i zapravo je zaetak budnosti. Sve to je u ivotu lijepo,
veliko, ozbiljno, ugodno, isto. To je via svjesnost'
Istinska trijeznost. Entuzijazam, kako su nekada govorili,
iz kojeg izvire umjetnost, glazba, ljubav i istinsko'
promiljanje. To je ono iz ega proizlazi istinsko
vjerovanje. Prava religija je vjera zanosa; a loa religija je
vjera svakodnevne pameti, ateizam. Klju za vita
illum inative nalazi se u naim rukama; bolje reeno, tu
u bavama i bocama. Od vina moemo nauiti to je
zanos, to je via trijeznost, to je prosvijetljeni ivot.
Bezbroj puta smo iskusili i kod sebe i kod drugih: ako
smo napravili kakvu veliku glupost, to smo uvijek ui
nili stoga to smo htjeli biti jako pametni. Pametni, ali ne
dovoljno. Ne toliko da bismo pamet izbacili kroz pro
zor. Proraun nam se nije ostvario. Premda sam bio
toliko pametan! Moram vam, prijatelji i prijateljice moje,
odati tajnu: prorauni se ni nemaju namjeru ostvariti,
nikada. I ba to je osobina raunice, i to je ovjek pa
metniji raunica mu postaje sve nepouzdanija. to i
niti? Pa naravno! to initi! Pa maloprije rekoh. Treba
biti trijezan. Istinski trijezan, to jest zanesen. Treba piti
vino.
(5) Prosvijeeni (prosvijetljeni) ivot" (lat.) N ap. prir.

65

Koliko god konzekvencije svega ovoga izgledale

krajnje smiono, ja ipak nemam namjeru zaustaviti se
ovdje. Postavljam, naime, pitanje: to je taj nemir koji je
veoma nalik bolesti, ta razdraujua ogranienost, uz
burkana strka - danas je nazivaju nervozom - koja je
toliko svojstvena ateistima? Bez vjere je ivot nemogu.
Stara tvrdnja, ali neoboriva. Postoji prava vjera i postoji
kriva vjera. I to je sve. ovjek vjeruje ili u Boga ili u nadomjestke. Nadomjesci mogu biti vrlo raznovrsni: nazivaju
ih principima, svjetonazorima, diktaturom, napretkom,
humanizmom. Kod ena: tatinom, oholou, samooboavanjem, odijevanjem, histerijom, muiavou. Ime
dananjeg surogata religije jest: materijalizam. Zato se
ba tako zove, ostaje zagonetno. Ako je itko materijalist,
dragi moj, onda sam to ja, ja koji se molim punjenoj
paprici i okruglicama od ljiva, ja koji sanjam o mirisima
to izviru enama iza uha, koji oboavam drago kame
nje, ivim u poligamiji sa itavim zvjezdanim sustavom
i cvijeem, i koji pijem vino - vino, ujete li me? Kao
svugdje, i ovdje se stvar zasniva na onome: dobro ili loe.
Ja pripadam dobrom. O materiji loih materijalista imam
nehotian dojam da to i nije materija nego cement. Niti se
moe popiti niti pojesti, niti polizati, niti s njom spavati.
To je truplo materije, taj odvratni teki prah, to glupavo
sivilo, simbol svakodnevne pameti, ta masa liena zanosa,
ta zla i hladna raunica (koja se nikada ne ostvaruje),
suta apstrakcija, ta ateistika materija.
*
E sad, ja postavljam pitanje: to je uzrokom nemiru
dananjih ateista? Rei u. Ateizam je zapravo bolest.
Bolest apstraktnog ivota. Za nju postoji samo jedan
lijek: neposredan ivot. Zaljubiti se u prvu lijepu enu, i

to vrlo brzo, mnogo jesti, etati u cvijeu, ivjeti u boro

voj umi, sluati glazbu, uivati u slikama i piti vino,
vino, vino, vino piti. Zaista, prava je vjera dar koji ivi
samo u dobrom ovjeku, a u neistoi se isparava i
razrjeava. To je rekao jedan na veliki suvremenik u
naroito prosvijetljenom trenutku. Upravo je ta neistoa
uzrokom ove sumanute i uznemirene strke, razorene,
bezobline, prazne i jadne djelatnosti dananjih ateista.
Vjerujte, za tu bolest postoji jedan jedini lijek, vino.
Primite k znanju, jadni moji uenici, ne samo da ste
bogalji, ne samo glupi, idioti, prosjaci ivotnog iskustva
i ne samo bolesnici, nego ste k tome i neisti. I to je prvo
tni uzrok vaeg velikog nemira. Stoga se osjeate
nesretnima, to i jeste. Prava vjera, neposredan ivot,
ista savjest, smirenost, razum i srea ne ive u neistu
ovjeku. Zbog toga ste nervozni i sebini, apstraktni i
nesretni, neisti za veliko prosvjetljenje. Vina! Opet vam
ponavljam samo to: pijte vina! A zatim e sama od sebe
slijediti elja za poljupcim a, branjem cvijea, za
prijateljstvom, pravim dubokim snom, za smijehom, i
umjesto novina ujutro ete itati pjesnike.
Znam , mnogima e ovo to govorim izgledati
sablanjivo i glupo. Poznajem one koji tako govore. Oni
su i pred dvije tisue godina psovali apostola Pavla:
idovima na sablazan, Grcima glupo. I danas je to
idovim a (puritancima i pijetistima) sablanjivo, a
Grcima (scijentifistima) glupost. Nemojte misliti, prija
telji moji, da ete me nadmudriti; nemojte mislit, zato to
sam religiozan, da sam glup, pun mrnje, mraan i
podmukao ovjek, koji samo onda smije polizati slatke

67

zalogaje kada ga nitko ne gleda. Ne, takav nisam ja, ta

kav je pijetist kojeg sam upravo razotkrio i koji s pra
vom vjerom nema nikakve veze. I on je ba isti onakav
ateist kao i puritanac i scijentifist. Jedan je idov, drugi
je Grk. Nisam ni glup ovjek niti sam mraan i pod
mukao, nisam ni pun mrnje prema svijetu. Sada si se i
sam mogao u to uvjeriti. I znaj, svi su ljudi prave vjere
takvi. Otud sv a k i takav ovjek zna da je ova
dvijetisuljetna optuba o sablazni i gluposti - zapravo
ludost bez dna.
Sad u vam pak rei i neto drugo: nije ovo sablazan i
glupost kako se ja ponaam, ve kako se vi ponaate.
Optubu ne elim uzvratiti, ona e se i sama okrenuti
prema vama, idovima i Grcima, dakle apstraktnima,
dakle ateistima. Ne mogu vie podnositi kako svijet
nasjeda lanim glasinama koje se ire o religioznim
ljudima i vjeruje kako su oni tuni, licemjerni, usukani
i laljivi, a religija da je sablazan i glupost. Kako li je
samo m oglo zavladati to praznovjerje koje trese
svijetom?
Vi, ateisti, ivite tim glupim nainom i sablanjivo, ali
se ja poradi toga neu uzrujavati niti u vas psovati. ak
ne traim od vas ni da se bilo ega odriete, jadne due,
ionako ste u velikoj bijedi. Naprotiv, ba vas potiem: ne
odriite se niega. Jedite, ljubite, uivajte, i povrh svega
pijte i pijte i pijte.
Ne elim vam manje, ve vam elim samo vie.
Shvaa? Magare! Punim sam srcem govorio, i to
scijentifistima i puritancima i pijetistima. I ako sam vas u
nekoliko n avrata propisno iz g rd io , sh vatite to
najozbiljnije i nemojte se radi toga ljutiti. Bio je to blaspheme
de l'amouT>, kao to vele Francuzi. ovjek psuje samo
(6) Huljenje iz ljubavi" (franc.) N ap. prir.

onog koga voli. Shvati, moj ateistiki prijatelju, vjeru ne

nazivaju uzalud neim to neposredno stoji u vezi s
Bogom. Uistinu boanska stvar, koja i ne zna drugo doli
voljeti, ak i neprijatelja. Ne kaem da od toga ulja ima u
meni previe, ali znam da sam svoj stijenj stavio u nj i
njegovo svjetlo mi je svijetlilo pri pisanju ove knjige.
Dobro upam ti (mogu zam isliti preneraena lica
puritanaca koja na ovo priglupo bulje), iako je posljednji
as, jo uvijek nisi potpuno izgubljen. Tu se ne radi o
prokletstvu izvana, nego ti sama sebe dri u prokletstvu.
Sve, dakle, ovisi o tebi. Svaka se dua raa cijela i ona
svoju cjelovitost ne moe izgubiti. Budi mudar, povrati
svoju cjelovitost. Pij! Ono to ti ja nudim jest ulje istoe,
ulje zanosa. Pij, a ostalo e ve donijeti vino.

69

VINO TEKSTA
uvod u metaphysicu sensualis
1.

Okolnosti su takve da o Beli Hamvasu moramo govoriti kao

0 nepoznatu piscu. to se mene tie, sluajno sam ga otkrio
prije tri godine. U asopisu Oko od 28. lipnja 1990. jedna je
velika stranica donosila kratki Hamvasev tekst i opsenu
kronologiju njegova ivota i knjievnog djela koju je priredio
Antal Dul, oboje u prijevodu Ladislava Galete, tog vjerojatno
prvog Hamvaseva poklonika u Hrvatskoj.
Kratki tekst o kojemu je rije nosio je naslov Uina naega
Gospodina" i bio stanovit spoj ogleda i pripovijetke. Smjesta
me je oduevila ljepota te minijature. Iz nje, sjajno napisane,
zraila je neka religiozna spokojnost. Uina" poinje ovom
konstatacijom: Lipanj je crveni mjesec." Dalje govori o
lipanjskom vou i nainima kako ga valja jesti. U jednom asu
primjeuje: ali tueno vrhnje jagodi ipak daje pogrean okus".
1onda odjednom ovakva reenica: Pogrean okus, nepravilno
vrednovanje, uzrokom su nepravilnog ivotnog ustroja, i
zbog toga to treba izbjegavati".
U posljednjoj etvrtini prie pojavljuje se njen glavni junak,

na Gospodin. On je vinogradar. Poslije popodnevne vone uine

(oko etiri sata), ustaje i s motikom i karama odlazi u vinograd,
kako bi otkinuo nepravilne izdanke, povezao oputenu lozu
i iskopao korov ondje gdje naie na nj".

70

itajui Uinu naega Gospodina", stalno osjeamo da

njen autor zna mnogo vie od onoga to kae. Da zna sve. I
upravo tom svojom blagotvornom nedoreenou Uina"
djeluje na nas. Ona je djelo mudrosti.
Tu odredbu ne treba shvatiti toliko kao pohvalu, koliko kao
oznaku anra.

2.
Uina" donosi samo jedan tehniki termin Hamvasove
filozofije: ,,u grijeh zapali ovjek" (maarski bunbeesett ember).
Dakako da to razum ijevam o tek kasnije, kad nastavim o
sustavno itati Hamvasa. Dakle, u Uini" se veli: ovjek koji
je pao u grijeh stavlja jagode prelivene vrhnjem u hladnjak i
neprirodno ih hladi. Od toga bi se trebalo potpuno ograditi.
Ispod stanovite tem perature voe gubi od svog okusa, kao to
gubi i vino. Pravilna tem peratura je podrumska, ili, to je isto,
jagode valja spustiti u bunar u keramikoj posudi - metalna
posuda je za to neprikladna - i drati ih ondje nekoliko sati.
U ogledu Rolanda Barthesa itanje Brillat-Savarina"(1), koji
e nam (kao i knjiica Le Plaisir du texte) leati na stolu dok
budemo pisali ovaj niz zapaanja, ima jedan ulomak koji bi se
lako mogao odnositi i na Belu Hamvasa. R agrantna je slinost
izmeu anegdote koju Barthes opisuje i ove iz Uine", koja
govori o sudbinskoj razlici izm eu hlaenja u hladioniku i
hlaenja u podrum u ili bunaru. Navodimo ulomak u cijelosti:
,,U tvrdom, suhom stanju prehrambena tvar ima razliite
vrijednosti. Na primjer prirodno zrnje kave: moete ga tui ili
mljeti. B.S. mnogo vie voli prvu m etodu pretvaranja u prah,
i zbog toga odaje priznanje Turcima (zar se ne kupuju vrlo
skupo drveni m uar i tuak koji su dugo sluili za usitnjavanje
zmja?). O prednosti jednoga postupka pred drugim B.S. kao
mudrac daje eksperimentalne i teorijske dokaze. Ali nije teko

(1) V. G ordogan" br. 34-35/1991., str. 65., prev. eljka orak

/ 1

pogoditi 'poetiku' te razlike: mljevenje proizlazi iz mehanike;

ruka nalijee na mlinac kao sila, a ne kao umijee (dokaz je
tome to se runi mlinac sasvim naravno pretvorio u elektrini);
mlinac tako proizvodi - u neku ruku apstraktno - prainu kave,
suhu i bezlinu tvar; nasuprot tome tuena kava proizlazi iz
cjeline tjelesnih kretnji (pritiskanje, okretanje na razliite
naine), i te se kretnje izravno prenose najplemenitijom,
najljudskijom m eu tvarima, drvetom. (...) U malom sukobu
to suprotstavlja tueno mljevenom treba prem a tome proitati
odbljesak velikog mita koji danas vie nego ikad mui tehnicizirano ovjeanstvo: o savrenstvu orua (suprotstavljenog
stroju), o nadmoi obrtnikoga nad industrijskim, jednom
rijeju: o enji za Prirodnim."
3.
Pronalazei i itajui u nas po asopisima prevedene napise
Bele Hamvasa, vodio sam biljeke. U nekima od njih nastojao
sam biti skeptian.
- N e ostavlja ravnodunim.
- Ponekad iritira.
- Ponekad neodoljivo podsjea na Chestertona.
- Pitam se kako je izgledao: debeo, trbuast, velike dobro
udne glave i pronicljivih oiju? (Pogreno, kao to sam kasnije
ustanovio.)
- Toliko je rjeit i vjet da bi nas mogao uvjeriti u bilo to, pa
ak i u suprotno od onoga to mislimo da cijelo vrijeme tvrdi.
U stvari, to nije najtonija formulacija. U stvari, u prostoru
njegove retorike, sve to se uope moe tvrditi jest ispravno i
istinito.
Biti izreen i biti istinit - jedna te ista stvar.

72

4.

Gdje sam to osjetio blizinu Chestertona? U Filozofiji vina"

ondje gdje se govori o nadmoi prave vjere u odnosu na
lou". ,,A ta tvrdnja znai da je ovjek prave vjere u svim
okolnostima nadmoan ovjeku loe vjere, nadm oan po
inteligenciji, osjeajima, srcu..."
Isto to reeno je i na jednom mjestu Chestertonova romana
ovjek koji je bio etvrtak". Junak romana shvaa da je, pred
opasnim protivnicima, njegova jedina snaga, i to nepobjediva,
u injenici da je on u pravu, a oni u krivu: Ovo m u prizva u
sjeanje onu stranu i neoborivu istinu iz 'Pjesme o Rolandu':
Paiens ont tort et Chretiens ont droit,(2)

koja u starom nazalnom francuskom nosi zveket i jeku

tekog gvoa."
Osim te arogantne vjere u svoju stvar (a moe li snana vjera
ne biti arogantna?), Chesterton i Hamvas dijele i sklonost
p a ra d o k su : to jest p ara d o k sa ln o m obliju istine. Tu
p aradoksalnu istin u oni prihvaaju s m irom koji nas
zaprepauje (i koji je moda, ponekad, proraunat da nas
zaprepasti). Oni nam poruuju: istina nije paradoksalna sama
po sebi, nego zato to su nae okorjele predodbe izopaene,
naopake, okrenute naglavce. Stoga, pri susretu s pravom
istinom, mi doivljavamo tu dezorijentaciju koju zovemo
paradoksom. Dvojicu autora podjednako zabavlja da nas
podvrgavaju tom eksperimentu, tim vjebama iz vrtoglavice.
U ogledu Rene Guenon i metafizika drutva" Bela Hamvas
pie:
Prema zapisima, Inkama je bilo zabranjeno dotaknuti neki
predm et ako ovaj nije bio od zlata. Zlatni pribor za jelo, tanjur,
alica, tap, balak maa, topuz, prijestolje, kope, igla, dugme,
sandale, sve od zlata. O luksuzu tu nema ni govora.
O razmaenosti jo manje."
(2) Franc. Pogani su u krivu, a krani u p ra v u ''.
(3) Prev. Sava Babi, v. Polja" br. 369/1989., str. 466-467

73

I neto dalje:
Za profanog ovjeka koji bi drao kod sebe zlato svi su
smatrali da ini svetogre i u Kini, Indiji, Egiptu, Peruu, i u
staroj Kaldeji. Sasvim je bilo prirodno to je m orao um ri
jeti."
U U nicornisu" nalazim o an eg d o tu o autentinom
gostioniaru koju bi mirne due mogao potpisati i Chesterton.
Samimo ovo zapaanje u jednu formulu. Kod Hamvasa,
Europljanin", Zapadnjak", scijentist", to jest onaj-koji-je-u-zabludi = itatelj.
5.
to to zvui heretino, dakle primamljivo, u naslovu
Filozofija vina"? Vino je prastara inspiracija ekstatikoj, kao
i komikoj misli; ne i analitikoj. Spojiti u naslovu poeziju i
vino bilo bi gotovo banalno. Nasuprot, u filozofiji vina" dva
lana sintagme kao da se uzajamno nagrizaju.
Uinit emo neto ugodno: sabrati odreen broj citata starine.
Stari Zavjet je prema vinu krajnje nepovjerljiv. Jao onima to
ve jutrom na uranku estokim se piem zalijevaju i kasno
nou sjede vinom raspaljeni", kae Izaija (5; 11).
Izreke (23; 31-33) na primjeru vina predouju smrtonosni
mehanizam kunje:
Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u ai svjetlucavo
prelijeva: pije se tako glatko, a na kraju ujeda kao zmija i aca
kao guja ljutica. Oi e ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti."
Za starozavjetne mudrace, vino je laljivac. Ono je zamka
koju valja pretvoriti u oruje. idovi ga prepredeno nuaju
svojim neprijateljima. Jeremija (25; 15-29) opisuje vienje pe
hara vina kojim e napojiti sve narode i njihove vladare, i u
kojemu e se nalaziti ma Jahvine osvete. Istu udnovatu
metaforu preuzima Ivanova Apokalipsa (14; 10): opaki e piti
vino Boje srdbe koje stoji natoeno, isto, u ai njegova
gnjeva".

74

Alkej, Anakreont i drugi Grci opjevali su blagodati vina;

nema sumnje da su se njime i opijali. Horacije u Poslanicama"
(I; 19; 6) ironino prenosi uvrijeeno miljenje da su pjesnici
pijanice:
Hvalei vino izdao se vinopija Homer" (Laudibus arguitur
vini vinosus Homerus).

Kod Alkeja se javlja misao da je vino zrcalo due i prijatelj

istine, koju e ovjekovjeiti latinska poslovica In vino veritas. Ta
najlapidamija i najpoznatija izreka o vinu koju su nam ostavili
stari Rimljani nije filozofska nego prije juridika. Vino razvezuje
jezik; pijana glava ne lae; to trijezan misli (ali razborito
preuuje), to pijan (lakomisleno) govori. Ipak, danas smo
skloni navoditi In vino veritas kao da je posrijedi neka
metafizika istina, aksiom neke poganske religije s kojom rado
oijukamo, ne prestajui pritom biti dobrim kranima.
Druga latinska poslovica sadri neodoljivu ekonomsku
argumentaciju: Sine Cerere et Liberofriget Venus, to jest: bez jela
i pila (vina) nema ni ljubavnog ara. Vino je afrodizijak.
Istodobno, ono je i nepente, sredstvo zaborava (pa tako i
zaborava ljubavi).Tibul, u Elegijama" (III, 6), s tom se potonjom
eljom obraa bogu vina: Svijetli Bakho, (...) esto je tvojom
zaslugom jenjala poraena ljubav". U europskom srednjo
vjekovlju, vino je podijeljeno izmeu sakralnog i profanog,
uzvienog i niskog. Venite, adoremus (Doite, poklonimo se ),
zaziv iz liturgijske pjesme Velikog tjedna, ima i ovu
neliturgijsku inaicu: Venite, apotem us (Doiteda popijemo").
U jednome od pjesmotvora iz ciklusa o Tristanu i Izoldi (Folie
de Bern) javlja se nestano tumaenje zgode u Kani Galilejskoj
(te, nakon Posljednje veere, najznaajnije novozavjetne
dogodovtine s vinom): Ali neka taj Bog koji vlada uvijeke i
koji je Arhitrikliniju bio toliko valjan svadbeni peham ik da mu
je vodu pretvarao u vino, taj Bog neka mi sada poda snage...

75

(stihovi 353-356). Srednjovjekovlje je patilo od loe savjesti.

Brojna su pozivanja na dogaaj u Kani, u nesagledivoj
apologetici vina.
Ne moemo zanemariti Arape, koji su stvorili najraskoniju
enofilsku poeziju. Kranin A l-A htal (640-710) opisuje
bezizgledni dvoboj izm eu vinopije i vina:
Savladan je u nadmetanju s piem opojnim,
Jedva podie glavu nad peharom mirisnim." (Pijanac)
Ibn A l-M u'taz (861-908) zapaa da je rum eno vino,
oblikovano prikladnom aom, zapravo isti plamen:
,,A aa u naim rukama
Bila je kao baklja plamtea" (Vino ljubavi).
Glasoviti bezboni pjesnik iz drevnog Niapura, Omar
Hajjam (1048-1122), eli da u smrti bude jo savrenije ispunjen
vinom no to je to bio za ivota:
Ako kad od mog praha naprave vr lonari,
Neka mi i on uvijek pun istog vina bude!" (Rubaije, C230).
Ta izvanredna metafora nije mogla promaknuti jo ponekom
pjesnikom geniju. Tako Japanac Otomo No Tabito (665-731)
pie:
Pod svaku cijenu
Zato ba ovjek biti?
Riova vina
Vr bit bi sjajno bilo,
S vinom u porama svim." (Pohvala riovu vinu)
Treba primijetiti da obje pjesme upuuju na jasan religijski
kontekst: Hajjamovo omiljeno lonarstvo od gline pokojnih
svojevrsna je parodija iskonskog Lonara (to jest Boga); Otomo
se ali na raun budistikog nauka o reinkarnaciji (ali dua se
ne moe inkarnirati u neivoj stvari!).
Takoer treba uoiti i bitnu razliku: Japanac nigdje na kae
da je vr nainjen od ljudskog praha; nasuprot tome, kontinuitet

/U

due za Perzijanca nuno podrazumijeva i stanovit mate

rijalni kontinuitet.
Ovdje emo se zaustaviti. Nae zanimanje neemo proiriti
izvan granica asne starine. Kao i znalaki uivatelj vina,
starom dajemo prednost pred novim.

6.
Ne znam je li dovoljno jasno: ovo nije napis o vinu. Do
samog vina ne dopiremo. Bavimo se govorom o vinu.
Sveti Augustin je prvi nedvosmisleno povezao govor i vino.
Izriui p o h v alu svom e uitelju, m ilanskom b isk u p u
Ambroziju, taj umni Otac je rekao:
Njegove su propovijedi tada revno pruale tvome narodu
snagu tvoje penice i veselje tvoga ulja i trijeznu opojnost
tvoga vina." (Ispovijesti", V; 13)
To je djelomice parafraza pojedinih mjesta u psalmima (45;
8: i stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem r a d o s t i 80; 6:
dokle e nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama"; 81;
17: a svoj narod hranio bih penicom najboljom i sitio ga
m edom iz peine"). No, kljuni izraz je prepoznatljivo Augustinov: trijezna opojnost vina" (sobria viniebrietas). Koji je smisao
tog oksimorona? Poziv na potivanje mjere. Trijezni razum
koji jo uvijek uokviruje, obuzdava, nadzire pijanstvo. Uzorno
kransko vino krijepi, ali ne omamljuje, razveseljuje, ali ne
raspojasava, opaja, ali ne opija. U Augustinovoj pohvali, ispra
vne i m udre rijei bojeg ovjeka hrana su i pie za duhove
onih koji ga sluaju. Retorika i gastronomija tu se meusobno
pribliavaju. Prepoznajemo strukturalnu srodnost dvaju
zakonodavstava (retorika je takoer jedan nmos, kao i onaj
eluev ili trbuhov).
Pribliavanje jezika i vina eljeli bismo vidjeti ak i u samoj
nutarnjoj strukturi te lijepe Augustinove formule. Ona je para

77

doksalna. Ba kao to je i kod vina paradoksalno to da je u isto

vrijeme oporo i slasno, peckavo i ugodno: ono je sladogorki
uitak. Vino je dakle u sebi paradoksalno te otud potie i
paradoksalnu misao. Kao daljnji argum ent u prilog tome
naelu navodim o izraz to ga je skovao Albije Tibul u
spomenutoj elegiji (III, 6): blagi boj s vinom" (vini certamen mite).
Kontekst je ovakav:
Ako li tko odbije blagi boj s vinom,
neka ga voljena prevari skrovitom nevjerom".
{aut si quis vini certamen mite recusat,
fallat eum tecto cara puella dolo.)

Izraz certamen mite ve je, dakle, sam po sebi proizvod vin

ske alkemije, formula vinske retorike, vinom nadahnuta dosjetka.
7.
Jedna kasnoantika legenda koja govori o svetom G rguru
Nazijanskom (oko 330-390), na zanimljiv nain povezuje dvije
funkcije ustiju, hranjenje i govor. Taj glasoviti propovjednik i
teolog, poznat kao kranski Demosten", zavjetovao se 382.
godine da e korizmeno etrdesetodnevlje proboraviti ne
izustivi ni rijei. Suzdravanje od hrane proireno je, u tom
neobinom trapljenju, suzdravanjem od govora. Usta su
potpuno obuzdana, umrtvljena, gotovo mumificirana: suha
su, blijeda, nijema, uvenula; iz njih ne izlaze rijei, u njih ne
ulazi hrana, ona - to se podrazumijeva - ne razmjenjuju poljupce;
jednom rijeju, ona su, uzeta sama za sebe, najtonija slika
svetosti.
Metafora se proiruje sama od sebe: uzdravanje od govora
za darovita je i strastvena govornika podjednako teka kunja
kao i etrdesetodnevni post za ljubitelja dobre kuhinje. Post i
utnja posve su priblieni, isprepleteni, i mi pomiljamo da se
u danim okolnostima to dvoje doista moe pobrkati: onaj tko

78

niti jede niti govori ne zna vie to je to. O dsutnu hranu i

odsutne rijei njihova odsutnost izjednaava. U izrazu posna
utnja (koji nalazimo u naslovu Grgurove elegije) nasluujemo
tu nerazluivu zdruenost dviju stomatikih aktivnosti: taj
izraz ima neto od imena nekog jednostavnog asketskog jela,
nekakva posnog kolaa.
Primjer to nam ga prua anegdota o svetom Grguru
N azijanskom gotovo je savren. O n id en tificira d v a
suzdravanja, post i utnju. Ta istovjetnost upuuje na onu
drugu: istovjetnost govora i hrane; ali istodobno daje naslutiti
da ova potonja istovjetnost nee biti tako uzorna. Kao to pie
Bela Hamvas, hrana ulazi a rijei izlaze. Dodue, i rijei ulaze,
ali ne kroz usta; kao to i hrana izlazi, ali to vie nije hrana.
8.

Otvaramo ovaj odjeljak samo zato da bismo napomenuli

kako je na neki nain ipak prirodnije, ili oekivanije, da post
bude popraen govorom, a ne utnjom, tovie, obilnim
govorom, u kojemu usta kojima je uskraena hrana kao da
pronalaze neku vrstu nadoknade.
Takvu reakciju na post mogli bismo nazvati baroknom. Kao
to e patnju s lakoom transformirati u uitak, pjesnik barokne
pobonosti sklon je da post prikae kao neto raskono.
Antun Kanili u Svetoj Roaliji" pie:
Kad se suho postim, ah, to ja uivam!
Ja se s postom gostim, kripim, naslaivam."
Vie je no oito da rijei ovdje zauzimaju mjesto iz kojega je
hrana odsutna. Rasko posta rasko je rjeitosti kojom ga
barok doarava. Pjesnik se naslauje svojim rijeima; i doista,
kada su one u pitanju, on nije nikakav posnik nego prije
uzvanik gozbe.

79

U svojoj lucidnosti, on ak jasno vidi da ga pjesma hrani. U

stihovima koji dolaze neto nie to je explicite izreeno (dodue,
pjesma tu dopire od ptice, ali to nita ne mijenja na stvari):
Glas ptice neznane jest namisto lika
I pia i hrane starcu od tri vika."
9.
Moje studentske godine oznaene su majinim prijekorima
da troim na knjige novac koji bih morao potroiti za hranu; da
si otkidam od usta kako bih se zatrpavao knjigama. Dakako da
ti prijekori nisu bili kadri ita promijeniti, no stanovit su
uinak ipak postigli: to dalje, knjige sam sve vie kupovao sa
svijeu o njihovoj hranjivoj prirodi. To jest, moje ophoenje s
knjigama poprimilo je neka obiljeja ophoenja s hranom.
Zadovoljstvo njihova pribavljanja postajalo je nalik onome
kada se osiguravamo hranom: redovito obilazimo trnicu,
biramo ovo i ono, s raznim vreicama i omotima odlazimo
kui. Za neko vrijeme smo bezbrige. Pritom sam sadraj knjiga
ne igra znaajniju ulogu. Metafora se ne odnosi na sadraj,
nego na samu strukturu ponaanja.
Pa ipak, u odreenom trenutku m etafora se poela
preslikavati u sebe samu (kao oko koje odraava ono to oko
sebe opaa). Iz nepoznatog razloga poele su me zanimati
knjige koje govore o hrani: Fosterovo Jelo iza samostanskih
zidina", Apicijevo De recoquinaria, Enciklopedija samoniklog
jestivog bilja"... Nije mi vise bilo dovoljno da uivam hranei
se tekstom; sada je trebalo da i taj tekst (=hrana) govori o hrani.
Drugim rijeim, srednjovjekovni recepti ili samoniklo voe
nisu me zanimali sami po sebi: oni su bili tek slike koje mi
neposredno predouju, u dokraja saetom obliku, moj odnos
prema tekstu kao prema jestvini.

80

Zato sam si dopustio da ispripovijedim prethodnu osobnu

epizodu? Zato to ona pokazuje da je o vinu, kao i o hrani,
m ogue govoriti na dva posve razliita naina. Jedan
neprestano imenuje svoj predm et, i oito je da se njime bavi.
Drugi ga i ne spominje, ali je ipak oito da na nj upuuje. I
jednom i drugom nainu pristaje naslov kakav je Filozofija
vina". Ustvari, on najbolje pristaje sprezi obaju naina. Vidjeli
smo kako oni prelaze jedan u drugi: kako neizreena aluzija
pronalazi svoje oitovanje, i kako je to oitovanje samo slika
neegopenitijegi neodreeni jeg; tako sedakle taj krugzatvara.
Upravo je to sluaj u Hamvasevoj Filozofiji vina". Vino je za
nju imenica i struktura.
Nije dovoljno govoriti o vinu, hrani ili ljubavi da bi se
pribavili analogni uici; kao to uope nije neophodno govoriti
o svemu tome kako bi se ti uici prizvali. Tekst posjeduje
vlastitu logiku i vlastita sredstva za proizvodnju uitka. Upravo
taj proizvod, uitak, povezuje i pribliava sve te razliite
djelatnosti.
Tekst Bele Hamvasa ima sve odlike tenog, hranjivog i
ukusno zgotovljenog teksta. Ponajprije, taj tekst neprestano
organizira sebe sama, tem atizira vlastitu kom poziciju,
pospjeujui tako svijest o sebi kao o tijelu. Sve to je u njemu
reeno reeno je u za to najpovoljnijem trenutku, ili, radije, na
za to pripravljenom mjestu. Ne postoje iznenaenja; tonije,
postoje samo ugodna iznenaenja" kakva i oekujemo od
dobrog objeda. Nita nam ne moe prom aknuti jer se svaka
stvar u vie navrata najavljuje i zatim ponavlja, u razliitim
inaicama. Tekst nam sam priznaje da su mu klasifikacije tajna
strast: doista, svakog asa nailazimo na ta dvostruka ili
mnogostruka ravanja i grananja. U svijetu smo tvorca koji
oboava razvrstavati. Hrane" se dijele na tjelesne, duevne i

81

duhovne; tekuine na tople, hladne i srednje; (vinska) povijest

na tri eona; narodi i zemlje na vinske i rakijske; religije na
dobre, loe i najloije; ensko tijelo u tri erotske toke; itditd.
Pri Hamvasevu zgotovljavanju teksta, naelo mjere igra veliku
ulogu. Moralistiki traktati pravilno se izmjenjuju s pounim
anegdotam a, sugerirajui n u tarn ju stru k tu ru kolaa s
groicama i ljenjacima, ili pak onu francuske salate: ljepljivi
um ak povezuje vre i u sebe zatvorenije sastojke.
Hamvasev tekst nam ostavlja dojam da se nova pitanja
mogu otvarati unedogled; da nita nije definitivno rijeeno.
Tako u ovoj uzgrednoj primjedbi:Sada uope nije prigoda da
se progovori o vodi, jer je mogue da je ona neto vee i od
samoga vina." Svaku bezupitnost Hamvas pretvara u pitanje;
upravo su te bezupitnosti njegovo tajno blago; on ih razbija
kao kokosove orahe, kako bi otkrio njihovu zapretanu
dragocjenost. O svakoj se stvari moe pitati: to uope neto
jest? O svakoj se stvari moe govoriti; a ako je sve razgradivo,
onda je, drugim rijeima, sve jestivo.
11 .

Ne zadovoljava nas sasvim Barthesova analiza analogije

izmeu pohote i gastronomije". Analogija i nije tako slaba
kako se njemu uinilo. Iekivanje i pripremanje uitka,
obiljeeno krizom, uzbuenjem, usredotoenou, u dva su
sluaja zauujue podudarni: u kritinim trenucima gladi, oba
uivatelja p rid aju nadolazeem uitk u neusporedivu
vrijednost, pred kojom se sve ostalo povlai i tamni. Predmet
elje nadvisuje i zasjenjuje sve, i nema cijene koju za nj, u tom
velikodunom pijanstvu, ne bismo bili spremni platiti. Trenutak
prvog doticaja ustiju (jezika, nepca) s hranom odgovara poetku
koitalnog sladostraa. Ovo je potonje sladostrae bez sumnje
intenzivnije od gastrikog (gaster, ovdje, u irem smislu,
oznaava sveukupnost hranidbenog aparata ukoliko je ovaj

82

opskrbljen osjetilima), kao to je i njegov prestanak asovitiji,

za razliku od gastrikog koje jenjava postupnije. Pa ipak se tu
vie radi o kvantitativnoj, nego o strukturalnoj razlici. Prije ili
kasnije hranjenje dovodi do zadovoljne i smirene sitosti, koja
vrlo tono odgovara postkoitalnoj nezainteresiranosti. I jedno
i drugo mogu ak biti primijeani stanovitom dozom gaenja
ili odbojnosti prema doskoranjem predm etu elje, a svakako
sadre znaajnu mjeru ravnodunosti u pogledu njega. (Iz
iskustva tvrdim da postoje psihofizika stanja, odreena
tjelesna kondicija, kada se iva glad i estoka potreba za
hranom u posve kratkom roku, po posve orgazmikom modelu,
nakon samo dva-tri zalogaja pretvara u izrazito gaenje i
zazor.) Oito je da m odel elja-uitak-sitost (=ne-elja)
podjednako dobro opisuje i spolno i gastriko uivanje. Razlike
su pitanje kvantiteta. Nije iskljueno da do takve slinosti
(ovih ipak poprilino razliitih tjelesnih aktivnosti) moe doi
i uslijed uzajamne kontaminacije, posredstvom ivljene metafore,
to jest - da je ta slinost rezultat meusobnog pribliavanja:
ukratko, da je ona historijska. Mehanizmi uivanja zacijelo se
stvaraju (i uporabljuju, to je nerazluivo) udruenim snagama
svih naih hedonikih podruja.
12.

Barthes razlikuje dvije zamisli vina: vino kao droga i vino

kao anti-droga. Prva je zamisao, primjerice, Baudelaireova;
unutar takve zamisli najblii srodnik vinu jest hai: oboje
slue posve individualnom uitku, eda bi na koncu i taj
individuum razgradili, rasplinjujui ga u ne-ja. Druga se
zamisao vina pripisuje Brillat-Savarinu; vinu-antidrogi najblii
je srodnik hrana. Takvo je vino drutvena institucija. Ono ne
(4)
Je li takvo to uope potrebno, p ita t e tko. Rekao bih d a jest. Sam otniko
objedovanje m oe p obu d iti n eka neoekivana, uznem irujua p itanja koja se
tiu sam e priro d e hrane. U trenucim a d ok jedenjem otpoinjem o proces svoje
identifikacije s hranom , iz nje vrebaju neke sitne udovinosti. Z adatak je
skupnog objedovanja d a tak v u opasnost pred u h itri i onem ogui u korijenu.
Drugi z adatak sastoji se u stvaranju atm osfere orgije, orgije hranjenja. Uitak
se dijeli, priznaje, opaa kod dru g ih , pospjeuje.

83

potkopava ja, koje se za skupnog objeda neprestano potvruje

u komunikaciji. Pa ipak i takav zajedniki objed s vinima ini
se da mora zavriti u svojoj negaciji; Ibn Ar-Rumi (836-896)
ima ove stihove:
Pili smo tako bez prestanka,
Dok se i najrjeitijem jezik ne zaveza". (Pijanka")
S hranom se takvo to ne dogaa. U hrani se uiva drubeno
jer taj uitak ne muti svijest; tovie, uivatelj trai od sustolnika
neku vrst potvrde, potpore i ohrabren ja, koje im i sam zauzvrat
velikoduno p ru a. Sustolnici se m eusobno potiu i
podjaruju(4).
Hamvas kae: Ja vino shvaam kao jedan od najveih
inova milosra... Vino nas vraa u iskonski ivot... Ovaj most
izmeu prvog i posljednjeg dana ovjek moe podnijeti samo
u nesvijesti. Ta nesvijest je vino."
Drugim rijeima, vino je narko tik. Istodobno, ono je i sredstvo
okupljanja i zajednitva. Za Hamvasa je vino oboje, ve prema
sorti: omloko je vino usamljenika", kikereko, naprotiv,
ne trpi samou". Vilanjsko je vino za balove i zaruke. Pijenje
senterheskog, pak, samo je po sebi sveanost: granica
izmeu drutvenog i osobnog, skupnog i samotnog, tu se
brie. Kinez Li Tai-Pe (701-762; Hamvas ga uvrtava u svoju
strunu bibliografiju") genijalno je prikazao taj paradoks u
poznatoj pjesmi pod naslovom Tri prijatelja":
,,U ardaku zelenom sam sjedim i pijem vino,
Vina piti ne valja mi samom! Zar nema nikog tko e piti sa mnom?
Tad prie mjesec, pozdravlja me bratski.
I drugi prijatelj se javi: moja sjena,
Mjesec i sjena! Zaista dva dobra,
mirna druga, a ne piju ni kapi! (prev. Zlatko Gorjan)

84

13.
Im ena m aarskih vina to ih H am vas razv rstav a i
sistematizira prosjenom su hrvatskom itatelju uglavnom
nepoznata. Utoliko bolje, dom etnut emo odmah. Ta udnovata
imena zvue nam pomalo fantastino: to su imena vina iz
basnoslovne zemlje Vinlandije; utoliko su prikladnija da stvore
savren fiktivni sustav.
Filozofiju vina" moemo itati i kao (moralistiki) roman:
njegovi su junaci Pijetist, Ateist, Puritanac, Scijentist (i jedno
Ja). Hamvasev pokuaj da od tih izopaenih duhova stvori
psiholoki i filozofski sistem uvelike podsjea na Francuza La
Bruyerea i njegove Znaajeve". Treba usporediti mjesta poput:
Pijetist je zapravo isto takav bezboac kao i materijalist, samo
to mu je povrh toga i savjest loa..." Ili: Scijentifist je
bezopasniji, nespretniji i kominiji oblik ateizma. Puritanac je
pak agresivan ovjek..."
14.
Prema Hamvasu, bezbocima je zajedniko da instinktivno
zaziru od vina. Vino je strailo za ateiste (svih boja). Ono je,
kako smo vidjeli, droga Zlatnog Doba.
Posve nasuprot modernoj zapadnoj filozofiji koja smrt (ili
Smrt) proglaava svojim stoernim interesom , jedinim
predmetom Hamvaseve filozofije jest ivot. Sinonim za ivot
s velikim glasi: Zlatno Doba. Kako ponovo uspostaviti
poredak Zlatnog Doba - to je temeljno pitanje koje zaokuplja
Hamvasevu misao.
to doista podrazum ijeva pod pojmom Zlatno Doba Hamvas nas ostavlja u nedoumici. U eseju Rene Guenon i
metafizika drutva", prikljuujui se autoru navedenom u
naslovu, on nauava povratak Zlatnog Doba kao neku vrstu
Sudnjeg dana. Tradicija, koja je jedini ispravni put i znai
apsolutnu sintezu", poela se gubiti u VI. stoljeu prije Krista;

85

trenutno ivimo u doba njenog najjaeg za tamnjenja (kali-yuga).

Dublje se potonuti ne moe. Put stie do kraja i sada se treba
vratiti na izvore. Povratka nee biti za sve."
U Filozofiji vina" Hamvas kae da je sve to samo metafora.
Govorei o Saturnu (koji je planeta vina), H am vas tumai
to je on: G ospodar onoga razdoblja kada je svaka stvar i
svako bie bilo na svom e m jestu, i zato se ivjelo u
neporem eenom blagostanju. Pogreno sam rekao. Zlatno
doba nije povijesno razdoblje vec stanje, i zato opstoji u svim
vrem enim a, i jedino ovisi o tome postoji li netko tko e ga
oivotvoriti." Oito je da obje teorije o Zlatnom Dobu zapravo
podjednako odgovaraju istini. Racionalizacija ne obesnauje
mit. to, dakle, moemo znati o Zlatnom dobu? Ono to je
udaljeno tisuama godina zapravo se nalazi na dohvat ruke.
Ono to se ini na dohvatu ruke zapravo je udaljeno tisuama
godina.
15.
Hamvaseva hijerarhija osjetila (u kojoj oku pripada naj
skromnije, ustima najznaajnije mjesto) zapravo je motivirana
ekstatikom eljom: eljom za identifikacijom sa svijetom.
Raspriti sebe u svijet ili svijet pripustiti u sebe: usta su u toj
razmjeni najpropusniji organ. Rastopiti se. Stopiti se. Biti Je
dno, ono jedino Jedno koje jest. Sveto je sve to jest, to stvar
no jest", kae Hamvas u ogledu Antiki i moderni pejza".
Vino je, vidjeli smo, lijek, sredstvo izbavljenja; otud je jasno
da mu nema mjesta u Zlatnom Dobu. ovjek Zlatnog Doba ne
pije vino jer sam jest vino; ne trai zanos jer sam jest zanos. Biti
to to pije: formula koja pri svakom pijenju obnavlja Zlatno
Doba u malom. Svjetska povijest vina ima tri razdoblja. Prvo
je pretpovijest, u njemu nema vina - to je definicija Zlatnog
Doba. Druga poinje od Noe, pronalazaa vina, i traje do Kane
Galilejske. Otada ivimo u treem dobu. Njegov kraj znait e
povratak na poetak, ieznue vina, povratak Svevinu.

86

Jedna pjesma arapskog mistika O m ara Ibn Al-Farida

(1181-1235) govori o pijanstvu koje prethodi vinu:
Gosti, im zapeaene posude vinske ugledaju,
Pijani su, a da pie ni okusili nisu.
U spomen ljubljenog bia vina smo pili
i opili se prije no to su stvoreni vinogradi." (Mistino vino)
16.
Heraklitovo evTiavtaeivai (unurnomniasunt, sve )e jedno),
prem a Hamvasu, jest najvea misao koju se uope moe
misliti. Umovi kao Platon, Leibniz, Kant, nisu je bili kadri
dosegnuti ili prihvatiti; Heraklit, Lao Ce i Nietzsche jesu. U
Hamvesevu ogledu Poetica metaphysica" saznajemo da se
filozofija i religija nalaze ispod te misli, da znae njenu
dekadenciju. Od ljudskih moi tu misao nije izgubila jedino
umjetnost. Poezija.
Sve je jedno: biti kadar misliti tu misao. Ne kao da se sve
stvari zbrajaju da bi u konanome iznosu dale to Jedno. Jer
onda bi svaka pojedina stvar izgledala beznaajno i bila gotovo
nita; a zbrajanjem niega ne moe se dobiti Jedno. Jedno se ne
moe razbiti na dijelove. Ono se ne sastoji od dijelova. Pojedine
stvari nisu dijelovi, nego neokrnjene cjeline. Ako je sve Jedno,
onda su sve stvari od Jednoga nainjene, i Jedno se nalazi u
svim stvarima. U Filozofiji vina" Hamvas kae: Ako je
konano hen panta einai, odnosno sve je jedno, znai da se sve
nalazi u svemu". Svaka stvar upuuje na sve ostale. Svijet
beskrajnih analogija.
U poglavlju Groe, vino, dragi kamen, ena", Hamvas
sanja o alkemijskoj vjetini koja bi mu omoguila da razliita
vina pretvara u odgovarajue drage kamenove, a ove opet u
lijepe ene. Jer sve su te stvari jedno.
Kada bih imao tu sposobnost, izdvojio bih ne primjer iz
jedne lijepe djevojke njeno duhovno bie i proiavao bih ga,

87

saimao, destilirao, cijedio, kristalizirao, sve dok ne bih dobio V

neprolaznu saetu bit. Na kraju bi se od svake lijepe ene
mogao napraviti dragi kamen. Ili vino, ali tada je ne bi trebalo
kristalizirati, ve rastapati."
Pjesnika metafora obavlja te sanjane transmutacije. Ona je
posljednje pribjeite drevnog znanja o Jednom, i njegove
primjene koju zovemo alkemijom. Perzijski pjesnik Rudaki
(oko 880-954), u savrenoj suglasnosti s navedenim
Hamvasevim recima, posvetio je vinu sljedee stihove:
Kako je crveno to pie! Tko ga pogleda,
Taj se koleba je li to rubin ili vino?
Tvar je ista u objega, samo je oblik drugi:
Jedno se smrzlo a drugo rastopilo..."

B. 'Hamvas

88

B IL JE ^ K A .0 PISC U

One koje zanimaju potanji podaci o ivotu i knjievnom

djelu Bele Hamvasa upuujemo na pregled Antala Dula (u
novinama za kulturu Oko br. 13/28. lipnja 1990, str. 36; prev.
L. Galeta). Ovdje emo navesti samo najosnovnije.
Bela Hamvas roenje 23. oujka 1897. u Eperjesu. Djetinjstvo
je proveo u Bratislavi (koja je u sastavu tadanje Ugarske).
Nakon mature, 1914, odlazi na sjevernu (rusku) frontu. Ondje
biva ranjen i ivano uzdrm an. Poslije raspada Austro-ugarske
monarhije obitelj seli u Budimpetu. U pitanju je nacionalni
ponos: otac nije htio poloiti prisegu vjernosti ehoslovakim
vlastima i obitelj je protjerana. Bela zavrava filozofski fakultet
(maarski i njemaki jezik), studira glazbu, zarauje za ivot
kao novinar Hfrlapa". Od 1927. zaposlen je u Gradskoj
knjinici. Prvi brak, s Ilonom Angyal, traje od 1928. do 1935.
Iste (1935) godine osniva knjievno drutvo i asopis Sziget"
(Otok ), zajedno s Karolyom Kerenyijem. Izlaze ukupno tri
broja asopisa. 1937. sklapa brak s Katalin Kemeny. U 2.
svjetskom ratu ponovo dospijeva na frontu, 1945. bomba mu
unitava stan skupa s knjinicom i rukopisima. Od 1920, kada
objavljuje prve tekstove, pa sve do 1947. njegovo knjievno
djelovanje je relativno slobodno. Objavljuje po asopisima.
1943. izlazi mu Nevidljiva povijest", prva (i posljednja)
objavljena knjiga eseja" (K. Kemeny).
Nakon to je 1945. odbio Hamvasev prijedlog za suradnju
na izdavanju niza eseja, Gyorgy Lukacs 1947. kritizira knjigu
Revolucija u um jetnosti - apstrakcija i nadrealizam u
Maarskoj" koju su zajedno napisali Bela Hamvas i Katalin
Kemeny. Hamvas pada u nemilost. 1948. gubi namjetenje u
knjinici. Od tada ivi kao poljodjelski nadniar, kasnije kao
pomoni radnik na izgradnji hidroelektrane na gornjem toku

89

Tise. Za vikend dolazi kui, 'zamjenjuje knjige', a zorom u

ponedjeljak se vraa napren tekim ruksakom. Tijekom vie
od jednog desetljea, u rane jutarnje i kasne veernje sate,
ovako pie najznaajniji dio svoga ivota, i u pogledu opsega
i u pogledu zrelosti" (K. Kemeny). 1964. um irovljen je
definitivno. etiri godine kasnije (7.11.1968) um ire od izljeva
krvi u mozak.
Bela Hamvas ostavio je za sobom golem opus, veimdijelom
jo uvijek neobjavljen: romane (najvaniji Karneval, napisan
1948-51, objavljen 1985), novele (Teko je ne pisati satiru, nap.
1929-31), eseje (Knjiga lovorovog luga, 1930; Archai, 1932-45; Oda
XX. stoljeu, 1945; Filozofija vina, 1947; Silentium, 1949; Scientia
sacra I, II, 1943-63; Patmos I-1II, 1959-66); prijevode i studije

(Upaniade, Konfucije, uang Ce, Enoh, Egipatska knjiga

mrtvih, Boehme, Sefer J'cira, Zen, sufijski tekstovi, Murasaki),
aforizme i fragmente ( Unicornis - summa philosophiae normalis,
1948), antologije (Velika galerija predaka, 1943-60; Anthologia
humana-mudrost pet tisua godina, obj. 1946). Nismo ni izdaleka
nabrojali sve.
Hamvaseva udovica Katalin Kemeny, koja danas uva jo
neobjavljene Hamvaseve rukopise, svoj tekst ivot i knjievno
djelo Bele Hamvasa" zakljuuje ovim rijeima:
Vjerojatno je sve ovo i bilo suvino rei o njemu, dovoljno
je bilo samo ono to je zapisao o svom zamiljenom uitelju u
djelu Unicornis: 'Uveer bi obino izlazio u osamljenike etnje,
a kada bi se vratio kui, neto bi napisao, pjesmu, nekoliko
reenica, moda jednu jedinu rije'.
Jer on je tako ivio - doista tako."

S.Andri

90

Sadraj

9
19
23
29
35
43
49
59
65
71
79

93
107
113
121
125
133
143

FILOZOFIJA VINA
Tri
Svijet usta
Hijeratike maske
Jedna aa vina: ateistiki saltomortale
Eshatoloka digresija
Ulja
Pogovor metafizici. Apologija
Vino i idila
Groe, vino, dragi kamen, ena
Katalog vina (skica)
Harmonije usta
Kada piti, kada ne?
Kako piti?
Gdje piti?
Res fortissima (pijetistima i puritancima)
Vita Illuminativa (posljednja molitva)

Najvanija struna literatura (kronolokim redom)

145

Kazalo stvari

155

Pogovor:
VINO TEKSTA - uvod u metaphysicu sensualis
(S. Andri)

193

Biljeka o piscu

195

Hamvas na hrvatskome (do ove knjige)

91

Ma arski prozaik, erudit i filozof Bela Hamvas

(1897-1968) posljednjih godina napokon ulazi u
arite zanimanja, nakon to je prethodno bio
desetljeima preu ivan i nepoznat domaoj i
inozemnoj kulturnoj javnosti. Iz raznolikog i
naslovima bogatog Hamvaseva opusa naroito se
izdvajaju: golemi roman "Karneval (dovren 1951);
zbirka novela "Teko je pisati satiru (1931); zbirke
eseja "Knjiga lovorovog luga (1930), "Archai
(1945),"Scientia sacra I, II (1944, 1963), "Patmos IIII (1963, 1964, 1966); antologije "Velika galerija
predaka" (1960) i "Antologija humana - Mudrost pet
tisua godina" (1946); studije o Upaniadama,
Konfuciju, C uang Ceu, Enohu, Egipatskoj knjizi
mrtvih, Jakobu Bohemeu itd.
"Filozofija vina" napisana je 1947, a objavljena
1988. godine
Tekst koji se sada prvi puta samostalno
objavljuje pisan je virtuoznim i silovitim stilom, s
mnogo nepatvorenog uvjerenja i nita manje ironije i
neodoljivog arma.
S.Andri

92