Giorgio Agamben

TO JE LOGOR?
Ono to se zbivalo u logorima u tolikoj mjeri nadilazi pravni pojam zloina da se naprosto
navlastita pravno-politika struktura, u kojoj su se ti dogaaji odigrali, esto nije ni
razmatrala. Logor je samo mjesto na kojem je ostvarena najapsolutnija conditio inhumana to
je ikada postojala na zemlji; to je ono to, u konanici, vrijedi kako za rtve tako i za
potomstvo. Na ovom emo mjestu namjerno ii u drugom smjeru. Umjesto da izvedemo
definiciju logora iz dogaaja koji su se odigrali, radije emo se zapitati: to je logor, kakva je
njegova pravno-politika struktura, kako je takvo mjesto uope bilo mogue? To e nas
navesti da promatramo logor ne kao povijesnu injenicu i anomaliju koja pripada prolosti
(iako je moda i dalje nazona), nego, na neki nain, kao skrivenu matricu, nomos politikog
prostora u kojem i dalje ivimo.
Povjesniari raspravljaju o tome jesu li prvi logori bili campos de concentrationes, koje su
stvorili panjolci na Kubi 1896. godine kako bi uguili ustanak kolonista, ili su
to concentration camps u koje su Englezi, poetkom dvadesetoga stoljea, odvodili Bure.
Ono to je vano jest da je u oba sluaja posrijedi irenje izvanredna stanja, povezanoga s
kolonijalnim ratom, na sveukupno stanovnitvo. Logori dakle ne nastaju na temelju prava
koje se primjenjuje u normalnom poretku (a jo manje, kako bi se moglo vjerovati, iz
preobrazbe i razvia zatvorskog prava), nego kao rezultat izvanredna stanja i ratnog zakona.
To je jo uoljivije kod nacistikih logora, o podrijetlu i pravnom reimu kojih, zahvaljujui
dokumentima, znamo mnogo. Znano je da pravna osnova koncentracijskog logora nije bila
obiajno pravo, nego Schutzhaft (doslovno: zatitni zatvor), pravna institucija pruskoga
podrijetla, koju su nacistiki pravnici pokadto ocjenjivali kao policijsku preventivnu mjeru,
ukoliko je omoguavala da se pojedinci zatvore neovisno o ikakvom relevantnom
krivinom ponaanju, iskljuivo u cilju izbjegavanja opasnosti po sigurnost drave. No
podrijetloSchutzhafta nahodi se u pruskom zakonu od 4. lipnja 1851. godine o opsadnom
stanju, koji je 1871. godine bio proiren na cijelu Njemaku (osim Bavarske), i jo ranije, u
pruskom zakonu o zatiti osobne slobode (Schutz der persnlichen Freiheit) od 12. veljae
1850. godine, koji su esto primjenjivani tijekom Prvoga svjetskog rata.
Da bi se korektno razumjela priroda logora, konstitutivna sveza izmeu izvanrednog stanja i
koncentracijskog logora ne smije biti precijenjena. Zatita je slobode koja je posrijedi
u Schutzhaftu, ironino, zatita od suspenzije zakona koji karakterizira izvanredno stanje.
Novina je to da je sada ta institucija razrijeena izvanredna stanja na kojem se zasnivala i da
je ostala na snazi i u normalnoj situaciji. Logor je prostor to se otvara kad izvanredno stanje
postane pravilom. U njemu izvanredno stanje, koje je u biti bilo privremena suspenzija
poretka, dobiva trajno prostorno ureenje koje, meutim, kao takvo, konstantno ostaje izvan
granica normalnog poretka. Kad je oujka 1933. godine, u vezi s proslavom u ast Hitlera
koji je izabran za kancelara Reicha, Himmler odluio u Dachau osnovati koncentracijski
logor za politike zatvorenike, to je odmah povjereno SS-u i, zahvaljujui Schutzhaftu,
smjeteno izvan propisa krivinog i zatvorskog prava, s kojim ni tada ni u budue nije imao
nikakve veze. Dachau i drugi logori koji su smjesta pridodani (Sachenhausen, Buchenwald,
Lichtenberg), ostat e potencijalno uvijek u funkciji: mijenjao se samo broj logoraa (koji je u
odreenim periodima, napose izmeu 1935. i 1937. godine, prije nego to je poela
deportacija idova, smanjio na 7500 osoba): no logor kao takav postao je u Njemakoj
permanentna zbiljnost.

Treba razmisliti o paradoksalnom statusu logora kao izvanredna prostora: to je jedan dio
teritorija smjeten izvan normalnog pravnog poretka, to ga ne ini izvanjskim prostorom.
Ono to je u njemu iskljueno jest, prema etimologijskom znaenju termina (excaptere), uzeto izvana, ukljueno preko njegovoga vlastitog iskljuenja. No ono to je na taj
nain prije svega zarobljeno u takvom poretku jest upravo samo izvanredno stanje. Logor je,
naime, struktura kojoj se suverena mo zasniva na mogunosti donoenja odluke o
izvanrednom stanju to se trajno realizira. Hannah je Arendt zamijetila jednom zgodom da u
logorima isplivava na povrje u punom sjaju naelo koje podrava totalitarnu vlast i da zdrav
razum uporno odbija prihvatiti naelo prema kojem je sve mogue. Samo zato to logori
stvaraju, na zapaen nain, prostor za izuzee u kojem se zakon posvema suspendira, u njima
je sve mogue. Ukoliko se ne shvati ova navlastita pravno-politika struktura, zadaa koje je
da trajno bude izuzee, nevjerojatne stvari koje su se u njima dogodile ostat e posvema
nepojmljive. Oni koji su ulazili u logor kretali su se u zoni u kojoj nije postojala razlika
izmeu vani i unutra, izmeu izuzea i pravila, doputenog i zabranjenog, u kojoj je svaka
pravna zatita gubila snagu; osim toga, ako je netko bio idov, automatski je bio lien svojih
graanskih prava prema nirnberkim zakonima, a potom, u trenutku konanog rjeenja,
kompletno denacionaliziran. Ukoliko su logorai bili lieni svih politikih prava i posvema
svedeni na goli ivot, logor je i najapsolutniji biopolitiki prostor ikada stvoren, u kojem
vlast nema pred sobom nita drugo doli ist bioloki ivot bez ikakva posredovanja. Zbog
ovoga je logor paradigma politikog prostora u toki u kojoj politika postaje biopolitikom,
a homo sacer se virtualno mijea s graaninom. Pravilno pitanje, s obzirom na strahote
poinjene u logorima, nije, prema tome, ono koje licemjerno pita kako je bilo mogue
poiniti tako okrutne zloine prema ljudskim biima; iskrenije, i prije svega korisnije, bilo bi
pomno istraiti kojim su sudskim procedurama i kojim su politikim odlukama ljudska bia
mogla biti tako integralno liena svojih prava i povlastica, do te mjere da bilo kakav in
protiv njih nije djelovao vie kao zloin (u toj toki, zapravo, sve je uistinu postalo mogue.)
Ukoliko je ovo istina, ako se bit logora zasniva na materijalizaciji izvanredna stanja i daljnjoj
tvorbi prostora za goli ivot kao takav, moramo pretpostaviti, dakle, da potencijalno
nailazimo na logore svaki put kada se stvara jedna takva struktura, neovisno o veliini zloina
koji su tu poinjeni i neovisno o nazivu i specifinosti topografije. Logorom se moe smatrati
stadion u Bariju na kojem je talijanska policija 1991. godine privremeno zatoila ilegalne
albanske emigrante prije nego to su ih poslali natrag u njihovu zemlju, velodrom na kojem
su vlasti Vichyja okupila idove prije nego to su ih predali Nijemcima, izbjegliki logor na
granici sa panjolskom gdje je umro Antonio Machado, kao izones dattente na
meunarodnim francuskim zranim lukama na kojima zadravaju strance to trae priznanje
izbjeglikog statusa. U svim tim sluajevima, jedno naizgled beznaajno mjesto (na primjer
Hotel Arcades a Roissy) odreuje granice u zbiljnosti jednog prostora u kojem je normalan
poredak zapravo ukinut i u kojem ono to se dogaa ne ovisi o pravu, nego iskljuivo o
civiliziranosti i etikog osjeaja policije to privremeno dri vrhovnu vlast u svojim rukama
(primjerice, etiri dana tijekom kojih stranci mogu biti zadrani u zones dattente prije
intervencije sudske vlasti). No takoer odreene velike periferije postindustrijskih gradova
i gated communities Sjedinjenih Amerikih Drava poinju nas podsjeati u tom smislu na
logore u kojima goli ivot i politiki ivot ulaze, bar u odreenim trenucima, u zonu
apsolutne neodreenosti.
Nastanak
presudno
moderne
(teritorij)

logora u dananje vrijeme djeluje sada, iz ove perspektive, kao dogaaj koji
obiljeava moderan politiki prostor. Oituje se u toki u kojoj politiki sustav
drave-nacije, zasnovane na funkcionalnoj svezi izmeu odreene lokalizacije
i odreenog ureenja (drava), ureen automatskim pravilima upisivanja ivota
2

(roenje ili nacija), zapada u trajnu krizu, te drava odluuje na sebe preuzeti i brigu o
biolokom ivotu nacije. Ako je struktura drave-nacije odreena trima elementima
teritorij, poredak, roenje, slom starog nomosa ne odraava se u dva aspekta koji su ga,
prema Schmittovu miljenju, sainjavali (lokalizacija, Ortung, ureenje, Ordnung), nego u
toki koja oznauje upis golog ivota (roenje tako postaje nacija) unutar njih samih.
Tradicionalni mehanizmi koji su regulirali taj upis vie ne funkcioniraju, a logor biva novim
skrivenim regulatorom upisa ivota u poredak ili, jo prije, pokazateljem nesposobnosti
sustava da funkcionira bez transformiranja u smrtonosni stroj. Logor je, kao dislocirana
lokalizacija, skriveni politiki model u kojem i dalje ivimo, koji moramo nauiti
prepoznavati kroza sve njegove preobraaje. To je etvrti, neodvojivi element koji je,
raskidajui ga, pridodat starom trojstvu drava-nacija (roenje) teritorij. Znaajno je
zamijetiti da se logori pojavljuju zajedno s novim zakonima o graanstvu i denacionalizaciji
graana (ne samo nirnberki zakoni o graanstvu Reicha nego i zakoni o denacionalizaciji
graana izdani u gotovo svim europskim dravama, ukljuujui i Francusku, izmeu 1915. i
1933. godine). Izvanredno stanje, koje je bilo u biti privremena suspenzija ureenja, postaje
sada novim i stalnim prostornim poretkom u kojem ivi taj goli ivot koji se, zbog porasta, ne
moe vie upisivati u poredak. Rastui jaz izmeu roenja (golog ivota) i drave-nacije nova
je politika injenica naeg doba, a ono to imenujemo logorom jest ta devijacija. Poredak
bez lokalizacije (izvanredno stanje u kojem je zakon suspendiran). Politiki sustav ne ureuje
vie oblike ivota i pravne norme u odreenom prostoru, nego u sebi sadri dislociranu
lokalizaciju koja ga premauje, u kojoj svaki oblik ivota i svaka norma mogu virtualno biti
usvojeni.
Iz ove perspektive moramo promatrati ponovnu pojavu logora u formi, na odreen nain, jo
ekstremnijoj na teritoriju bive Jugoslavije. Ono to se tamo dogaa nije nipoto, kako
zainteresirani promatrai prenagljuju objasniti, ponovno odreivanje starog politikog
sustava prema novim etnikim i teritorijalnim ustrojstvima, to jest, jednostavno ponavljanje
procesa koji su doveli do osnivanja europskih drava-nacija. Tu je, prije svega, neizljeivi
slom starog nomosa i dislokacija populacija i ljudskih ivota prema posvema novim linijama
bijega. Zato su logori za etniko silovanje od presudnog znaenja. Ukoliko nacisti nisu
nikada mislili ostvariti konano rjeenje silujui idovske ene i riskirajui tako njihovu
trudnou, to je zato to je naelo roenja, koji je osiguravao upis ivota u poredak dravenacije, premda dubinski transformiran, na neki nain i dalje funkcionirao. Sada to naelo
ulazi u proces dislokacije i zastranjivanja u kojem njegovo funkcioniranje biva bjelodano
nemoguim i u kojem moemo oekivati ne samo nove logore nego i nove i besmislenije
definicije upisa ivota u polis. Logor, koji se sada postojano naselio unutar njega, novi je
biopolitikinomos planeta.
S talijanskog preveo Mario Kopi
Libreto.net, 28.1.2015.
[Giorgio Agamben, Che cos un campo?, Mezzi senza fine, Torino: Bollati Boringhieri,
1996, str. 35-41-]