?

nagovor na filosofiju
prvi dio (i.-xii.)

listopad 2014.

priredio: davor
na internetu: protreptikos.wordpress.com
mail: filosofija@net.hr

Ako li ti pak ne budu ove knjiice ugodne, a ti ini bolje. Na peru ti sria, i da si mi zdrav i
veseo!

[Nagovara Vid, filosof, nagovarani je Tvrtko, zdravorazumac. Razgovor se odvija u knjinici,

pa su pri ruci navodi filosofa.]
i. kome?
Tvrtko: Kad ti trebaju cipele trai postolara, za neku kemikaliju kemiara. Kada potrai
filozofa?
Vid: A zato potrai postolara, kemiara, i koga god?
Tvrtko: Kako zato, zbog neke koristi.
Vid: to je korist?
Tvrtko: A, ba e filozofirati. Zna se, ono to vodi boljem ivotu.
Vid: Zar se ljudi ne prepiru najee upravo oko toga to je bolje u ivotu?
Tvrtko: Da, i? Filozof e mi rei kako trebam ivjeti?
Vid: Sam e sebi rei.
Tvrtko: I to e mi filozof?
Vid: Ako doista pita kako ivjeti1, sam postaje filosof.
Tvrtko: Ali, rekao si da se ljudi ionako ve spore najee ba oko toga.
Vid: Samo bez da sebi izriito postave to pitanje.
Tvrtko: Nego?
Vid: Zadravaju se u nekim samorazumljivim mnijenjima, u nekom zna se.
Tvrtko: Dakle, filosof ne treba nikome osim moda samome sebi, da se izriito pita?
Vid: Pa, u dobar ivot bi moglo spadati i to da pritom ima s kime popriati.
Tvrtko: A ti naao ba mene?
Vid: Zato ne tebe? to ti misli, za koga je filosofija? Tko moe filosofirati? Tko treba
filosofirati?
Tvrtko: Valjda akademski obrazovani filozofi, onako kako se kemijom bave kemiari a
postolarstvom postolari.
Vid: Hegel na jednome mjestu2 ismijava tu zamisao da bi za ba svaki poduhvat bila nuna
prethodna naobrazba. Kae da bismo umrli od gladi kad bi najprije trebalo nauiti fiziologiju
probavnog trakta da bi se tek potom zapoelo jesti.
Tvrtko: He, he, odoljet u usporedbi produkata probave i filozofiranja. Onda, kao to je zdrav
probavni sustav dovoljan za dobro probavljanje, tako je obina zdrava pamet dovoljna za
filozofiranje?
G. W. F. Hegel: U pogledu svih znanosti, umjetnosti, vjetina i obrta vrijedi uvjerenje da je
potreban mnogostruk trud uenja i vjebanja da bi se ovladalo njima. Naprotiv se ini da u
pogledu filosofije sada vlada predrasuda da ipak svatko umije neposredno filosofirati i
prosuivati filosofiju, jer mu je za to mjerilo njegov prirodni um. Dok, naprotiv, nije kadar da
napravi cipele, kad bi dobio kou i alat, premda ima oi i prste kao da mu noga nije isto tako
mjerilo za cipelu.3

pos bioteon Platon, Gorgia 492d5

G. W. F. Hegel, Enciklopedija filosofijskih znanosti, Uvod, I, 2.
3 navod iz Vladimir Filipovi, Klasini njemaki idealizam (Filozofska hrestomatija, svezak 4.), Zagreb 1982., str. 277.-278.,
preveo: V. D. Sonnenfeld, izvornik: Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Phnomenologie des Geistes (1807.)
1
2

Karl Jaspers: O filosofskim stvarima skoro svako smatra da je sposoban suditi. Dok je u
znanostima priznato da su uslov njihovog razumijevanja uenje, kolovanje, metoda, u
pogledu filosofije svatko postavlja zahtjev da je bez daljeg sposoban njome se baviti i kazati
svoju rije. Vlastita ljudska narav, vlastita sudbina i vlastito iskustvo vae kao dovoljna
pretpostavka. Taj zahtjev da filosofija bude pristupana svakome mora se prihvatiti. I
najzapleteniji putovi kojim idu strunjaci u filosofiji imaju svoj smisao tek ako prodiru u
ljudsku narav 4
Tvrtko: Od postolara imam koristi, mogu naruiti postole. Mogu li od filozofa naruiti neki
gotov proizvod?
Vid: Ona fizioloka usporedba pogaa bolje od te specijalistike. Nitko drugi ne moe obaviti
filosofiranje za mene, ba kao to ne mogu zaduiti nekog profesionalca da za me die ili
probavlja.
Tvrtko: Zar je filozofija, poput disanja, pristupana svakome i bez mnogostrukog truda
uenja i vjebanja na specijalistikom studiju?
Vid: ak je i disanje mogue vjebati i uiti od boljih. Poput govora ili uspravnog hoda,
filosofiranje se spontano pokree u susretu s drugima poput nas.
Ludwig Wittgenstein: Ljudi tu i tamo kau kako to i to nisu mogli prosuditi, nisu uili
filosofiju. To je iritirajua besmislica; jer pretpostavlja se kako je filosofija neka znanost i o njoj
se govori kao, recimo, o medicini. No moe se kazati da ljudi koji nikada nisu obavljali neko
filosofsko istraivanje, kao npr. veina matematiara, nisu opremljeni ispravnim gledalima za
takvo istraivanje ili dokazivanje. Gotovo kao to onaj koji nije nauen u umi traiti cvijee,
bobice ili trave ne nalazi ih jer mu oi nisu za njih izotrene i ne zna gdje ih naroito mora
traiti. Tako onaj tko je neuvjeban u filosofiji prolazi mimo svih mjesta gdje tekoe lee
skrivene pod travom, dok onaj tko je uvjeban tamo zastane i osjea da je tu tekoa, iako je jo
ne vidi.5
Damir Barbari: No, moe li se filosofija uope uiti? Ako da, onda u svakom sluaju bitno
drukije no sve drugo pozitivno postojee znanje. Filosofija i nije nekakav skup negdje
postojeih, gotovih i za prenoenje i usvajanje podobnih znanja, pa bile njene istine, kako se
obino mni, jo ma kako openite, nune i opevaljane. Kant je jednom, takorei u ime svih
koji su neposredno sami iskusili posao pravog filosofiranja, bio upozorio na to da ono to se ne
moe tek tako, poput filosofije, uiti i nauavati jest upravo smo filosofiranje.6
Immanuel Kant: Ne moe se uope zvati filosofom netko tko ne moe filosofirati. Ali
filosofiranje se dade uiti samo vjebom i samostalnom upotrebom uma. Kako bi se filosofija i
trebala dati uiti? Svaki filosofijski mislilac gradi, da tako kaemo, svoje vlastito djelo na
razvalinama drugog. Ali nikada nije stvoreno jedno koje bi bilo stalno i postojano u svim
svojim dijelovima. Stoga se filosofija ne moe uiti ve i iz tog razloga to ona jo nije dana.7
navod prema: Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, Beograd 1967., str. 126., preveo: Ivan Ivanji, izvornik:
Karl Jaspers, Einfhrung in die Philosophie (1953.), predavanja na radiju
5 navod iz Milan Galovi, Suvremena filozofija II. (Filozofska hrestomatija, svezak 8.), Zagreb 1996., str. 408., preveo: Filip
Grgi, izvornik: Ludwig Wittgenstein, fragment iz rukopisne ostavtine (1937.), objavljen u Philosophische Bemerkungen,
(1964), priredio Rush Rhees
6 Damir Barbari, Grka filozofija (Filozofska hrestomatija, svezak 1.), Zagreb 1995., str. 8.
7 navod iz Damir Barbari, Filozofija njemakog idealizma (Filozofska hrestomatija, svezak 6.), Zagreb 1998., str. 81., preveo:
Damir Barbari, izvornik: Immanuel Kant, Logik (1800)
4

Volker Gerhardt: Uvijek iznova elimo rei to je zapravo filosofija, a tome nas nipoto ne vue
samo neodreenost njezinih predmeta. Moda je vanije to to filosofija sa svakim ovjekom
zapoinje iznova. Stoga, kao to je kazao Kant, zapravo i ne moemo uiti filosofiju, nego
samo filosofiranje.
Poenta je ove teze da moramo uiti neto to se strogo uzevi uope ne da nauiti, budui da to
na koncu moemo initi jedino mi sami. Nema tu niega to bi drugi uinili ovako i ba ovako.
Nauiti filosofirati ne sastoji se u tome da korektno oponaamo ono to ini uitelj.
Filosofiranje o kojem govori Kant i do kojega je svakako ve bilo i Sokratu, kada je svoje
sugovornike pokuavao potaknuti na vlastito miljenje, na koncu je jedino ono to inimo
mi sami. Filosofirati, kao to je znailo u njemakom jeziku u 18. stoljeu, nije dakle nita drugo
nego sam misliti. Filosof je samostalan mislilac par exellence.8
Tvrtko: Nemamo li i neku filozofiju, a ne samo filozofiranje? Eto, na tim tvojim knjigama
redom pie filozofija9.
Vid: Da, kad filosofiranje biva zapisano kao tekst, naizgled dovren, to zavodi na krivo
mnijenje da filosofija postoji kao neka gotova stvar.
Martin Heidegger: [K]ad je filosofiranje izreeno, tad biva izloeno onome bitnom stvarno
krivom tumaenju u koje vulgarni razum silom zapada, time da sve to mu u susret dolazi kao
filosofijski izreeno propituje kao neto postojee, te to ve unaprijed, pogotovo uini li se da je
to neto bitno, uzima na istoj razini kao i stvari kojima se svakodnevno bavi i ne misli na to, a
niti moe to razumjeti, da se ono ime se bavi filosofija otvara uope samo u jednoj promjeni
ljudskoga opstanka i iz te promjene.10
Vid: Zato je bolje rei nagovor11, a ne o uvod u filosofiranje. U vodu se dospijeva skokom, ne uvodom.
Milivoj Solar: Hegelov savjet: tko eli uiti misliti mora poeti misliti ba kao to onaj tko
eli uiti plivati, mora skoiti u vodu.12

Volker Gerhardt, Samoodreenje: princip individualnosti, Zagreb 2003., str. 15., prevela: Darija Domi, izvornik: Volker
Gerhardt, Selbdstbestimmung: Das Prinzip der Individualitt (1999)
9 Moda bi primjereniji naslov ovoga spisa bio ''Nagovor na filosofiranje'', no ovaj je zadran zbog tradicije (vidi biljeku 11.)
10 navod iz Milan Galovi, Suvremena filozofija II (Filozofska hrestomatija, svezak 8.), Zagreb 1996., preveo: Damir Barbari,
izvornik: Martin Heidegger, GA 29/30
11 , ili ''Nagovor na filosofiju'', naslov je mladenakog Aristotelovog spisa, kao i nekih kasnijih antikih djela.
12 Milivoj Solar, Pogovor u Simon Blackburn, Poziv na misao, Zagreb 2002., str. 138. (''savjet'' se vjerojatno odnosi na Hegel,
Enciklopedija 10.).
8

ii. kolastika?
Vid: Gdje ono stadosmo: tko moe filosofirati? Tko treba filosofirati?
Tvrtko: Moe bilo tko a ne bi trebao nitko, kad u naim jezicima filozofirati znai iskljuivo
besplodno priati13.
Vid: O tome nitko i svatko ovako kae Filosof 14:
Aristotel: Misaono promatranje istine dijelom je teko a dijelom lako. Znak je toga to
nju nitko dostatno ne postie, niti je opet u cijelosti promauje, nego svatko kae poneto o
naravi15
Tvrtko: Da, pa svatko surauje na nekakvom zajednikom tkanju znanja, koje, jasno, svojom
veliinom nadilazi mogunosti bilo kojeg pojedinca.
Vid: Tek sporedno. Zajedniko znanje nije prvenstveni proizvod filosofiranja.
Friedrich Nietzsche: Filosofov produkt jest njegov ivot To je njegovo umjetniko djelo. 16
Tvrtko: Oekuje da povjerujem kako vi filozofi doista ivite svoju filozofiju?
Branko Despot: Pita li se sada da li se u skladu sa svojom filosofijom dade ivjeti, onda valja
rei da ivot sam mora dati odgovor na to pitanje. [R]ekao bih da svaki ovjek ivi
svjesno ili nesvjesno, bez obzira na studijsku spremu i profesiju, bez obzira na svoje
obrazovanje, u skladu sa svojom filosofijom. ovjek je takav ovjek kakovu filosofiju ima,
isto kao to je drutvo takovo drutvo kakovu filosofiju ima Ako je ivot objektivno lo,
ako je sve u neijem ivotu puno nesuglasica, nesklada i slomova, onda je takav ivot usprkos
svim objektivnim i subjektivnim faktorima samo odraz odreene filosofije. Tko loe
filosofira taj mora loe ivjeti.
Uvijek i u svako vrijeme, dokle god je za iva bia filosofija neto nuno, bez ega se uope ne
bi moglo istinski ivjeti, u svako je doba mogu i sklad sa svojom filosofijom. Tko smatra da
objektivne okolnosti ne dozvoljavaju, nisu sazrele ili jo nisu dosegle odgovarajui
stupanj razvitka za realizaciju neke filosofije taj neistinom prozirno zavarava sebe i druge.
Onaj tko odista filosofira taj svojim ivotnim prisustvom mora iskazati istinskost ili la svoje
filosofije.17
Tvrtko: Ti bi ba svakoga ugurao u ulogu kakvog-takvog filozofa.
Karl Popper: Vjerujem da su svi ljudi filosofi, premda neki vie od drugih. Slaem se, naravno,
s tim da postoji neto poput posebne i ekskluzivne grupe akademskih filosofa, ali nipoto ne
dijelim oduevljenje djelatnou i nazorima tih filosofa. Upravo suprotno, mislim da mnogo
toga ide u prilog onim ljudima (oni su u mojim oima takoer jedna vrsta filosofa) koji ne
vjeruju akademskoj filosofiji.
navod sa: Hrvatski jezini portal (hjp.novi-liber.hr)
Skolastiki srednjovjekovni mislioci poput Tome Aquinskog nazivali su Aristotela naprosto Filosofom.
15 Aristotel, Metafizika, Zagreb 1988. str. 43., preveo: Tomislav Ladan, izvornik: Aristoteles, Meta ta Physika 993a30
16 ?
17 Branko Despot, Vidokrug apsoluta, sv. prva, Zagreb 1989., str. 23.-24.
13
14

Svi ljudi su filosofi. Ako i nisu svjesni da imaju filosofske probleme, u svakom sluaju imaju
filosofske predrasude. To su veinom teorije koje prihvaaju kao samorazumljive: preuzeli su
ih iz svog duhovnog okolia ili iz tradicije. Budui da nam samo mali broj takvih teorija
sasvim dopire do svijesti, one su predrasude u tom smislu to se zastupaju bez kritike
provjere, iako mogu biti od najvee vanosti za praktino postupanje i za cijeli ivot ljudi.
Jedno je od opravdanja za postojanje profesionalne ili akademske filosofije to to je nuno da
se te vrlo rasprostranjene i utjecajne teorije kritiki istrae i provjere Svaka filosofija mora
poeti od nesigurnih i esto pogubnih nazora nekritikog obinog razuma. Cilj je dosezanje
stajalita koje je blie istini i koje ima manje lo utjecaj na ljudski ivot.18
J. M. Bocheski: Filosofija se ne tie samo strunjaka jer, kako god to izgledalo udnovato, ne
postoji vjerojatno nijedan ovjek koji ne filosofira. Ili barem svaki ovjek ima u svom ivotu
trenutaka u kojima postaje filosof. To prije svega vrijedi za prirodoznanstvenike, povjesniare
i umjetnike. Svi se oni prije ili poslije obiavaju baviti filosofijom. Ne elim dakako rei da
je time ovjeanstvu uinjeno neko veliko dobro; knjige filosofirajuih laika bili oni i poznati
fiziari, pjesnici ili politiari, obino su loe. One sadravaju nerijetko djeje-primitivnu i
veinom pogrenu filosofiju. No to je ovdje sporedno. Najvanije je to da svi mi filosofiramo, i
kako se ini, moramo filosofirati. 19
Tvrtko: Razumijem to misliti samostalno, ali filozofiju se pouava u kolama, na
fakultetima.
Vid: Je, kolastiku.
Tvrtko: Kakvu?
Vid: alim se. Skolastika je bila kolska filosofija u srednjem vijeku, a kasnije je izila na lo
glas kao dodue vrlo logiki precizno ali i sasvim irelevantno cjepidlaenje.
Tvrtko: Znam, to su oni koliko anela stane na vrh igle? Ali to je davna prolost?
Vid: Meni se ini da je svaka kolska filosofija u opasnosti da se zaplete u pitanja koja ne
zanimaju nikoga izvan akademije. Da se odvoji od pitanja koja izviru iz cjeline ivota i
ogranii se samo na ona koja su prihvaena unutar te kole.
Tvrtko: I to onda, k vragu i kole, asopisi, svi ti veliki filozofi i njihovi pomno graeni opusi,
neka svatko misli to i kako hoe?
Vid: Pa da, samo ako stvarno misli. Ali misliti se ui prije svega u razgovoru, a osobito s
boljim misliocima.
Alain Badiou: Ugrubo, postoje dva glavna nastojanja. Za prvo je filosofija u biti refleksivno
znanje. Znanje istine u teorijskim podrujima i znanje vrijednosti u praktinim podrujima.
Potrebno je organizirati uenje i prijenos znanja. Primjereni oblik filosofije je neka kola.
Filosof je profesor, poput Kanta, Hegela, Husserla, Heideggera i tolikih drugih, ukljuujui i
mene, kad mi se obraate s profesore Badiou.

18

Karl Popper, U potrazi za boljim svijetom, Zagreb 1997., preveo: Draen Karaman, izvornik: Karl Popper, Auf der Suche
nach einer besseren Welt (1984)
19
J. M. Bochenski, Uvod u filozofsko miljenje, Split 1997., preveo: Ivan estak, izvornik: J. M. Bochenski: Wege zum
philosophichen Denken (1959)

Druga je mogunost da filosofija nije neko znanje, ni teorijsko ni praktino. Ona poiva u
izravnoj preobrazbi subjekta, ona je neka vrsta korjenitog preobraenja, potpune promjene
ivota. Slijedom toga, ona je vrlo bliska religiji, ali iskljuivo racionalnim putem; vrlo bliska
ljubavi, ali bez silovitosti udnje; vrlo bliska politikom angamanu, ali bez ogranienja neke
centralne organizacije; vrlo bliska moi umjetnikog stvaranja, ali bez fizikih sredstava
umjetnosti; vrlo bliska znanstvenom znanju ali bez matematikog formalizma i bez
iskustvenih i tehnikih sredstava fizike. Za ovo drugo nastojanje filosofija nije nuno stvar
kole, uenja, predaje znanja i profesora. Ona je slobodno obraanje bilo koga svakome. Poput
Sokrata koji je govorio mladim ljudima na ulicama Atene; poput Descartesa koji je pisao
pisma princezi Elizabeti; poput Jean-Jacquesa Rousseaua koji je pisao svoje ispovijesti;
takoer poput Nietzschea ili Sartreovih romana ili drama; ili, ako mi dopustite narcistiki
detalj, mojih vlastitih romana i drama. 20
Branko Despot: Profesor filosofije i istinski filosof nisu jedno te isto. To se dodue razumije
samo od sebe, ali se u svijetu kojega univerzitet (sveuilite) omoguuje, uvijek iznova
zaboravlja.21
Karl Jaspers: Moramo se osloboditi predodbe da je filosofiranje po sebi i bitno profesorska
stvar.22
Vid: U nekim se razdobljima dogaa da filosofiranje pisaca izvan sveuilita utjee na
intelektualni ivot snanije nego akademski pogon (koji, pak, u takvim sluajevima naknadno
vie ne moe zanemariti ove autsajdere).
Hans-Georg Gadamer: [N]akon sredine XIX. stoljea samo su autori izvan akademije poput
Schopenhauera i Kierkegaarda, Marxa i Nietzschea, zajedno s velikim romanopiscima XIX. i
XX. stoljea uspjeli zahvatiti svijest toga razdoblja i zadovoljiti njegovu potrebu za filosofskim
sagledavanjem svijeta.23
Peter Sloterdijk: Sve od ranoga 19. stoljea javna je slika filosofije u Njemakoj obiljeena
dvjema funkcionalnim ulogama ili karakternim maskama: sveuilinoga profesora i slobodnoga
pisca. Njemaki je idealizam u sazvijee velike teorije smjestio niz profesora Likovi takvoga
ranga kao to su Kant, Fichte i Hegel doveli su redovite profesore filosofije do prevladavajuih
poloaja u res publica uenjaka; Schelling je stvorio model za kasnije katedarske proroke. U
otroj tipologijskoj i idejno-ekonomskoj proturjenosti spram toga, filosofski su pisci razvili
nove strategije za literarno i politiko openje s publikom posredstvom suvremenoga trita
ideja. Kao slobodni pisci, Schopenhauer, Stirner, Marx i Nietzsche bitno su doprinijeli tome da
je autorska filosofija nadmaila profesorsku. 24

20

Alain Badiou, Philosophy as Creative Repetition, u The Symptom, online journal for lacan.com, preveo: ja
Branko Despot, filozofijom kroz ne-filozofiju, Zagreb 2010., str. 245.
22 Karl Jaspers, Uvod u filozofiju, Zagreb 2012., str. 86., preveo: eljko Pavi, izvornik: Karl Jaspers, Einfhrung in die
Philosophie. Zwolf Radiovortrge (1953)
23 Hans-Georg Gadamer, Hegel's Dialectic, London 1976., str. 100., preveo: ja, izvornik: Hans-Georg Gadamer, Hegel und
Heidegger (1971.)
24 Peter Sloterdijk, Filozofski temperamenti, Zagreb 2011., str. 57.-58., prevela: Nadeda ainovi, izvornik: Peter Sloterdijk,
Philosophische Temperamente (2009)
21

iii. rascjepkanost?
Tvrtko: Kako ete napredovati ako bi svatko uvijek trebao kretati od poetka s filozofiranjem?
U svakoj struci specijalizacija i podjela rada vodi napretku.
Damir Barbari: Ovdje bih htio biti to izravniji: filosofija ne treba nikakvu unutarnju
podijeljenost u grane, podruja, discipline Podjela na ontologiju, spoznajnu teoriju, etiku,
estetiku itd. uistinu je posljedica prepariranja filosofije za njenu dnevnu, a to znai prije svega
kolniku, odgojnu i obrazovnu upotrebu. Prihvati li filosof ulogu specijalista npr. za
spoznajnu teoriju, ve je korak od toga da se ubrzo dalje specijalizira za teoriju neuronskih
procesa mozga, te da nastavi, uz sve vee zaostajanje, trkarati za najnovijim znanstvenim
otkriima na tom ili slinom polju. Besmislenost te loe beskonanosti25 bit e dodue
esto nadoknaena poveanim ugledom i uvaavanjem u drutvu oaranom znanou, a to je
svako doista suvremeno drutvo. I tu je zapravo sve u redu, osim injenice da bi on ipak rado
htio zadrati ime filosofa. emu?
S druge strane, jasno je da neka vrsta unutranje, recimo tako sistematske ralanjenosti ipak
lei u naravi filosofije. Kasnoantika razdioba u logiku, fiziku i etiku nije bez temelja, kao ni
druge sline No, koliko god treba respektirati i iznova promiljati sve mjerodavne uvide u
unutarnju nunost svojevrsne sistematske ralambe filosofije, danas mi se ini vanijim prije
svega odluno insistirati na jedinstvu i jedinstvenosti filosofije. U poneto zaotrenoj
formulaciji: filosofija, gdje je uope ima, nuno misli cjelinu svega, dakako ne u pukom
mehanikom zbroju, ve s obzirom na uzroke i naela. Ta poetna i klasina odredba filosofije
vrijedi u osnovi i danas i vrijedit e dok ima filosofije. 26
Tvrtko: Ako je doista tako, tim gore po filozofiju. U svakoj drugoj struci kljuna je strunost
smijeno mi je da to uope naglaavam.
Vid: Hvale je vrijedno biti specijalizirani strunjak tijekom radnog vremena. Ali, kako se tvoja
struka uklapa u cjelinu tvoga ivota? Nee itav dan ivjeti kao specijalist.
Tvrtko: Naravno, postoji granica.
Vid: Koliko ega je tu prava mjera? Koliko posla, koliko obiteljskog ivota, koliko kulture ili
zabave ili duhovnosti ili politike? Isto i u drutvu: koje je mjesto pojedinoj struci u cjelini
zajednikog ivota svih nas? Koliko ekonomije a koliko ekologije, koliko tehnologije a koliko
tradicije?
Tvrtko: Svatko to iznalazi za sebe pojedinano, a za zajednike poslove (res publica) glasujemo
pa to prevlada. Ne treba, niti meni pojedinano niti drutvu, neki filosof-tutor za to.
Vid: Svakako, to i ja kaem, nema eksperta za to, u tome je svatko osuen na sebe samoga.
Uloga filosofa je tek da, naspram svih fah-idiotizama i nepropitanih tradicija, budi u sebi i
drugima to pitanje o mjestu onoga to ine u cjelini ivota pojedinca i zajednice.
Tvrtko: Filosof bi onda bio neki nestrunjak za sve.
Vid: :) Da, trai se neko ne-specijalizirano znanje, koje moe sagledati cjelinu nadilazei
strukovne podjele.
25

Hegel naziva loom beskonanou onu koja se izvodi iz konanoga tako da se beskonano pokazuje kao granica kojoj se
moemo samo pribliavati, ali koju nikada ne moemo dosegnuti. Istinska je beskonanost ona koja se nalazi u samom
konanom i koja se ozbiljuje prekoraenjem njegove unutarnje granice.
26
Damir Barbari, intervju studentskom asopisu emu? 2003.

Tvrtko: Trai li se? Zar me ne mora najprije nagovoriti, umjetno stvoriti tu potrebu? Da nije
umjetno stvorena, bilo bi je i kod onih koji nisu filozofski profesionalci, kod nekog kemiara ili
postolara.
Vid: Zna li onu tezu C. P. Snowa o intelektualnom rascjepu Zapada na dvije kulture27,
prirodoslovnu i literarno-humanistiku, koje ve stoljeima ne nalaze zajedniki jezik?
Tvrtko: uo sam za to. Kad je pitao vas literate drugi zakon termodinamike, pa nitko nije
znao.
Vid: Vjerojatno bih mogao nai i kakvog kemiara i postolara28, ali, u skladu s tim rascjepom
za svjedoke pozivam najprije jednog fiziara, a zatim jednog pisca 29.
David Bohm: Rascjepkanost (fragmentacija) je danas vrlo rasprostranjena ne samo drutvom,
nego i unutar svakog pojedinca. To vodi opoj zbrci uma koja stvara beskrajan niz problema,
te tako ozbiljno utjee na jasnou opaanja da nam umanjuje sposobnosti rjeavanja veine
njih. Umjetnost, znanost, tehnologija, i uope ljudski rad podijeljeni su na specijalnosti, od
kojih je svaka, smatra se, u biti odvojena od drugih. Sve nezadovoljniji takvim stanjem stvari,
ljudi su dodue zasnovali interdisciplinarne predmete namijenjene ujedinjenju tih
specijalnosti, ali su naposljetku ti novi predmeti uglavnom posluili umnoavanju daljnjih
odvojenih fragmenata. Nadalje, drutvo se kao cjelina razvilo razlomljeno na odvojene narode
i razliite religijske, politike, gospodarske, rasne skupine, itd. Odgovarajue se i ovjekov
prirodni okoli vidi kao skupina odvojeno postojeih dijelova, na korist raznim skupinama
ljudi. Isto tako je svaki pojedinac rascjepkan na velik broj odvojenih i sukobljenih odsjeka
prema svojim razliitim eljama, namjerama, tenjama, privrenostima, duevnim osobinama,
itd. u tolikoj mjeri da se neki stupanj ivanosti openito prihvaa kao neizbjean, dok su
mnogi pojedinci preli normalne granice rascjepkanosti pa su svrstani meu paranoidne,
shizoidne, psihotine, itd.
Oito, poimanje po kojem svi ovi fragmenti postoje odvojeno jest privid, i to privid koji ne
moe nego voditi beskrajnim sukobima i zbrci. Pokuaj ivljenja prema poimanju da su
fragmenti stvarno meusobno odvojeni u biti je ono to dovelo do rastuega niza krajnje
hitnih kriza s kojima se danas suoavamo. Pa je taj nain ivota doveo do zagaenosti,
unitavanja prirodne ravnotee, prenaseljenosti, svjetskog gospodarskog i politikog nereda,
te stvaranja sveukupnog okruenja koje nije ni tjelesno ni duevno zdravo veini ljudi kojima
je u njemu ivjeti. Pojedinano se razvio rairen osjeaj bespomonosti i oaja pred, ini se,
nadvladavajuom masom raznosmjernih drutvenih silnica to ih ljudska bia u njima
uhvaena ne nadziru, pa ak i ne razumiju.
Proces dijeljenja je u biti nain miljenja o stvarima, umjestan i koristan uglavnom na podruju
praktinih, tehnikih i namjenskih djelatnosti No, primijeni li taj nain miljenja ire, na
poimanje sebe i cijeloga svijeta u kome ivi (tj. na svoj nazor na sebe i svijet), ovjek prestaje
smatrati posljedine podjele puko korisnima ili umjesnima, pa zapoinje vidjeti i doivljavati
sebe i svoj svijet kao doista sastavljene od odvojeno postojeih fragmenata. Voen
rascjepkanim nazorom na sebe i svijet, ovjek tada djeluje pokuavajui razlomiti i sebe i svijet,
Two Cultures je naslov utjecajnog predavanja fiziara i pisca C. P. Snowa iz 1959.
Kemiar bi npr. bio Ilya Prigogine, a postolar Jakob Bhme.
29
Obojica su, dodue, intenzivno razgovarali sa svojevrsnim izvan-akademskim nagovaraem na filosofiranje, Jidduom
Krishnamurtijem.
27
28

10

da bi sve izgledalo odgovarajue njegovu nainu miljenja. ovjek time stjee bjelodan dokaz
ispravnosti svoga rascjepkanog nazora na sebe i svijet, mada, dakako, previa injenicu da je
on sam, djelujui u skladu sa svojim nainom miljenja, doveo do te rascjepkanosti koja se sad
ini samostalno postojeom, neovisnom o njegovoj volji ili njegovoj elji.
Uputno je razmotriti da je engleska rije health (zdravlje) zasnovana na anglosaksonskoj
rijei hale to znai cijelo (whole): dakle biti zdrav jest biti cijel, to, mislim, ugrubo odgovara i
hebrejskom shalem. Slino je englesko holy (svet) zasnovano na istome korijenu
kao whole (cijelo). Sve to ukazuje da je ovjek oduvijek osjeao cjelovitost ili potpunost
bezuvjetno nunom da bi ivot bio vrijedan ivljenja.30
Aldous Huxley: Svi znamo da je malo znanja opasna stvar. Ali i puno visoko specijaliziranog
znanja je opasna stvar, ponekad i opasnija od malo znanja. Jedan od glavnih problema visokog
obrazovanja danas je kako pomiriti zahtjeve za puno znanja, koje je u biti specijalistiko
znanje, sa zahtjevima za malo znanja, koje pristupa ire ali povrnije opeljudskim
problemima.
Moj je osjeaj da neko idealno cjelovito obrazovanje poziva na pristup predmetima preko
temeljnih ljudskih problema. Tko smo mi? Koja je priroda ljudske prirode? Kako bismo se
trebali odnositi spram planeta na kojem ivimo? Kako nam je ivjeti zajedno na
zadovoljavajui nain? Kako ostvariti svoje pojedinane mogunosti? Koji je odnos izmeu
uroenog i odgojem steenog? Zaponemo li tim problemima i uinimo li ih sredinjima, oito
je da moemo sabrati informacije iz velikog broja trenutno posve odvojenih disciplina. Mislim
da je to vjerojatno jedini nain da stvorimo jedan temeljito cjelovit oblik obrazovanja. U
meuvremenu, pak, takvo cjelovito obrazovanje ne postoji.
Na je problem nekako pronai knjievni, umjetniki rjenik koji bi nam omoguio da
prijeemo bez nekog ozbiljnog stresa s jedne toke gledita na drugu, iz jednog diskursa u
drugi. Problem je sa svim specijaliziranim znanjem to to je ono ustrojeno u neki niz
intelektualnih celibata. Razliiti predmeti ive u svojim redovnikim elijama, odvojeni
jedni od drugih, i naprosto se ne vjenaju meusobno i ne dobivaju djecu koju bi trebali dobiti.
Problem je pokuati urediti vjenanja izmeu tih raznih predmeta, u nadi da e dobiti vrijedno
potomstvo. A celibat nije samo izmeu razliitih vidova intelekta; to je takoer celibat strasti,
celibat instinkta. U svakom sluaju, trebamo urediti brakove, ili, prije, vratiti ih u njihovo
izvorno vjenano stanje, meu razliitim odjeljcima znanja i osjeanja koji su bili proizvoljno
razdvojeni i natjerani na ivot u svojim samostanskim elijama, u izdvojenosti. Moemo
parodirati Bibliju, pa rei: Ono to je priroda spojila, neka nijedan ovjek ne razdvoji; neka
proizvoljne akademske podjele na predmete ne razderu usko isprepletenu mreu stvarnosti i
pretvore je u besmislicu.31

30
31

David Bohm, Wholeness and the Implicate Order, London 1980., str. 1. 3., preveo: ja
Aldous Huxley, The Human Situation: Lectures at Santa Barbara 1959., London 1980. str. 9. -14., preveo: ja

11

iv. obrazovanje?
Vid: Specijalistika izobrazba, dakle, nije cjelovito obrazovanje.
Peter Bieri: Obrazovanje je neto to ljudi ine sa sobom i za sebe: obrazuje se sama sebe.
Izobraavati nas mogu drugi, dok obrazovati moe svatko jedino sama sebe. To nije puka igra
rijei. Uistinu se obrazovati neto je sasvim drugo nego biti izobraen. Izobrazbu prolazimo sa
svrhom da bismo neto mogli. Tomu nasuprot, kad se obrazujemo, radimo na tome da neto
postanemo nastojimo na odreeni nain biti u svijetu.32
Tvrtko: Ma to je odavno zastarjela pria. Ljudi se koluju da postanu struni u nekom poslu.
Jean-Franois Lyotard: Staro naelo koje tvrdi da je stjecanje znanja neodvojivo od
obrazovanja duha, ak i osobe, zastarijeva i zastarjet e. Odnos dobavljaa i korisnika znanja
prema tome znanju stremi i sve e vie stremiti k tome da poprimi oblik koji ve ima odnos
proizvoaa i potroaa potroake robe prema toj robi Znanje jest i bit e proizvoeno da bi
se prodavalo 33
Vid: Moda je filosofija, nastojei za cjelovitim sebe-obrazovanjem, oduvijek neto
zastarjelo, vremenu neprimjereno.
Tvrtko: Onda da vie ne financiramo izobrazbu u akademskoj filozofiji?
Vid: Ako na sveuilitima znanje doista postane roba i nita osim toga, ne znam ima li tu
mjesta za filosofiju. Ali mene ionako zanima onaj drugi, ne nuno akademski, vid filosofiranja.
Hans-Georg Gadamer: Filosofija mora ukljuiti u sebe ono oekivanje cjeline koje obre nau
udnju za znanjem To ostaje jedna neizbjena elja ljudskoga razuma, pa i u doba znanosti
koja je vidjela razvoj specijalizacija u raznim poljima sve partikularnijih istraivanja.34
Peter Strawson: Ako nam neki eminentni fiziar, biolog, pa ak i ekonomist odlui ponuditi
opu sliku zbilje, obuhvatni opis toga kako stvari jesu, nije nevjerojatno da e ispasti kako
njegova specijalna disciplina u toj slici zauzima sredinje mjesto, a da su joj drugi interesi
podreeni ili, koliko je to mogue, pretumaeni u njezinu svjetlu. Nema nikakva jamstva da
kompetentnost unutar neke specijalizirane discipline automatski sa sobom donosi sposobnost
da se stvori neiskrivljena slika odnosa te specijalizirane discipline prema drugim ljudskim i
intelektualnim preokupacijama. Specijalistika se kompetentnost zapravo moe pokazati kao
specijalna vrsta hendikepa. Postoji takorei neka tendencija intelektualnom imperijalizmu sa
strane ili u ime razliitih disciplina, tako da e sad, recimo, fizika, sad biologija, sad
psihologija, sad ekonomija ili sociologija ili antropologija ili ak lingvistika osjeati da dre
otpira opeg razumijevanja, tako da sve valja razumjeti u svjetlu fizike ili biologije ili procesa
ekonomske proizvodnje ili to god to moglo biti. Gotovo da i nije potrebno kazati da e
svaka teorija koja tvrdi da nudi opu sliku zbilje, sa svime na svojem mjestu no koja je

32

zbornik emu obrazovanje?, Zagreb 2011., str. 11., preveo: Davor Ljubomir, izvornik: Peter Bieri, Wie wre es, gebildet zu
sein? (2005.)
33
Jean-Franois Lyotard, Postmoderno stanje, Zagreb 2005., str. 4., prevela: Tatjana Tadi, izvornik: Jean-Franois Lyotard, La
Condition postmoderne (1979.)
34
Hans-Georg Gadamer, Hegel's Dialectic, Foreword, London 1976., preveo: ja

12

zapravo konstituirana pod dominacijom nekoga takvog pojedinanog interesa da e svaka

takva teorija vjerojatno, zapravo sigurno, sadravati pretjerivanje i iskrivljavanje. 35
Fridrich Nietzsche: U odnosu na svijet modernih ideja koji bi svakoga htio stjerati u jedan
kut i specijalnost, filosof bi, ukoliko danas moe biti filosofa, bio prisiljen ovjekovu
veliinu, pojam veliine, postaviti upravo u njegovu obuhvatnost i mnogostrukost, u
njegovu cjelovitost u mnogom. 36
Hans-Georg Gadamer: [A]li kad u naem jeziku kaemo obrazovanje, onda time mislimo na
neto istovremeno vie i unutarnjije, naime na nain miljenja koji se iz spoznaje i osjeanja
cjelokupnog duhovnog i moralnog nastojanja harmonino izlijeva na osjeaj i karakter. 37
Obrazovanje ovdje vie ne znai izobrazbu sposobnosti ili talenata. Rije obrazovanje,
naprotiv, budi staru mistiku tradiciju po kojoj ovjek u dui nosi i treba da oblikuje obraz (lik)
Boji.38
Max Scheler: Ne jedno svjetsko podruje kao predmet ovjekova znanja, tvorenja ili kao otpor
njegovu radu, djelovanju, nego svjetska cjelina u kojoj se sve bitne ideje i bitne vrijednosti
stvari ponovno nalaze u ralanjenoj strukturi Takav univerzum, saimajui se i saet u
jednom ljudskom biu to je svijet obrazovanja. U ovom smislu imaju Platon, Dante, Goethe,
Kant vazda svoj svijet.
Teiti za obrazovanjem znai ljubei arom traiti imanje udjela u svemu to je svjetski
bitno u prirodi i historiji, a ne samo sluajno tu biti i tako biti znai s Goetheovim Faustom
htjeti biti mikrokosmosom. Ta samokoncentracija velikog svijeta, makrokosmosa, u jednom
individualno osobnom duhovnom sreditu, mikrokosmosu, ili to postajanje svijetom neke
ljudske osobe u ljubavi i spoznaji to su samo dva izraza za razliite smjerove
razmatranje istoga najdubljega procesa oblikovanja to se zove obrazovanje. Svijet se realno
obrazujui se, vinuo do ovjeka, ovjek to treba, idealno, do svijeta! 39
Tvrtko: Kae da nastojanje za tom tvojom cjelovitou, to god to bilo, zapravo nema veze sa
studijem filozofije. Ali filozofi su oduvijek osnivali obrazovne ustanove40. emu? ako je cijela
stvar u tome da sam sebe radikalno pitam kako ivjeti? Zato uope ustanove ako filosofirati
prvenstveno znai misliti samostalno?
Vid: Zato to je slobodni prijateljski razgovor, kao prvenstveni medij filosofiranja, jedan od
preduvjeta cjelovitog obrazovanja. Te su institucije naprosto mjesto za dijalog, osobito s
iskusnijima na putu filosofiranja.

35

Peter Strawson, Analiza i metafizika, Zagreb 1999., str. 3.-4. preveo: Filip Grgi, izvornik: Peter Strawson, Analysis and
metaphysics (1992.)
36
Friedrich Nietzsche, S onu stranu dobra i zla, Zagreb 2002., str. 155., 157., prevela: Dubravka Kozina, izvornik: Friedrich
Nietzsche, Jenseits von Gut und Bse (1886.)
37
Gadamer (vidi sljedeu napomenu) navodi Alexandra von Humboldta.
38 Hans-Georg Gadamer, Istina i metoda, Sarajevo 1978., str. 36. 43., preveo: Slobodan Novakov, izvornik: Hans-Georg
Gadamer, Wahrheit und Methode (1960.)
39
Max Scheler, Ideja ovjeka i antropologija, Zagreb 1996., str. 68. i 69., preveo: Duan Zori, izvornik: Max Scheler, Die
Formen des Wissens und die Bildung (1925.)
40 Od pitagorejskih kola, Platonove Akademije i Aristotelovog Liceja, do Ficinove renesansne Akademije, Leibnizove
njemake akademije i Humboldtovog sveuilita.

13

Damir Barbari: Sve vie napredujue tehniko ustrojstvo obrazovanja [nije] drugo do
oblikovanje ljudi, kao tehniko zgotavljanje prema predleeemu modelu [N]epregledna
mnoina znanja, koje se u sebi sve vie specijalizira, to bre i to uinkovitije [se] tehniki
posreduje nadolazeim naratajima da se time omogui i zajami neupitno i potpuno
integriranje u radni pogon postojeeg drutva Svijet obrazovanja se raspada; imamo
struno kolovane i izvrsne specijaliste, imamo barbare opremljene strunim znanjem.
U svjesnom nasljedovanju onog obuhvatnog smisla obrazovanja koji je vladao velikim
razdobljem njemake klasike, prije svega orijentiran na primjer Goethea, nastoji sad [Eugen]
Fink slobodu, samoodnoenje, ali s tim ujedno i neku tako rei ekscentrinu otvorenost za
svijet ispostaviti kao bitne konstitutivne momente istinskog obrazovanja: Obrazovanje je
ovjekovo slobodno duhovno sebeoblikovanje, u kojemu on sebi daje ivotnu formu prave
otvorenosti svijetu. Obrazovanje je slobodno duhovno sebeodgajanje i uoblienje
duhovnoga smislenog lika.
Pritom [se] odgoj nuno mora odnositi na cjelinu bitnih svjetskih fenomena i zapravo nije
drugo do neki stalno se iznova ivo izvrujui proces premiljanja i pretumaenja tih temeljnih
odnosa: Nema pravog odgoja ne dospije li se u bitni odnos spram prirode, spram krajolika,
spram biljke i ivotinje, spram ljudi s kojima jesmo, spram obiaja i podrijetla, spram povijesti,
spram drave, spram sudbine, spram numinoznih moi.
Razumljen tako iroko i obuhvatno, gubi odgoj kolniki karakter puko jednostranog
posredovanja ve gotovih znanja, tako zvanog gradiva to ga uitelj autoritativno predaje
pasivno primajuoj mladei, te postaje slobodnim pitajuim razgovorom, miljenim oito po
modelu grkog, osobito Platonova zajednikog razgovaranja (dialegesthai), u kojemu su
sudionici, usprkos razlici svojih prethodnih znanja i neovisno o bogatstvu i dubini svojih
dosadanjih iskustava, iz temelja sjedinjeni u zajednikom elementu zadivljenog uenja nad
biem i svim njegovim osnovnim podrujima i bitno ravnopravni s obzirom na ono najvie za
im zajedniki tragaju: Sav je odgoj zajedniki ljudski razgovor savjetovanja, zajednitvo u
prostoru slobode. 41
v. cjelovitost?
Tvrtko: Ne uspijevam sebi predoiti to bi ti zapravo, kad hoe tu cjelovitost? Neku
proroki objavljenu opu teoriju svega? Razvoj znanosti, a valjda to ukljuuje filozofiju, ide u
smjeru da svatko pokriva odreenu domenu kvalitetnom argumentacijom, ne ka aavim
cjelovitim slikama svijeta.
Vid: Ako filosofske nevolje imaju oblik ovo se ne uklapa, onda svravaju time da vie nema
neega to se ne uklapa, da je sve na svome mjestu. Kognitivna disonanca implicira neku
obratnu mogunost suzvuja, harmonije. Bez toga pred-postavljenog cilja, te ideje koju
nazivam cjelovitost, filosofiranje bezciljno luta.
Tvrtko: Cilj je onda neki potpuni koherentni sistem iz kojega bi deducirao razliita podruja
znanosti i ivota?

41

Damir Barbari, Pribliavanja, Zagreb 2001., str. 29.-31.

14

Vid: Cjelovitost je tek usmjerenost, uvijek ve implicitna filosofskom nastojanju, ne eksplicitno

dovreni sustav znanja. Jer osim spoznajnih moi (theoria), cjelina kroz ovjeka oituje i moi
aktivnog djelovanja meu drugim biima (praxis), kao i stvaralake moi proizvoenja novih
bia (poiesis).42 Utoliko filosofija shvaena kao nastojanje za cjelinom nadilazi ak i
najopenitije shvaeno znanje i spoznavanje.
Friedrich Nietzsche: Schopenhauer je snano i dostatno zabavno kazao kako nije dostatno
samo glavom biti filosof. 43
Tvrtko: Ostavi se radije tih prastarih razdioba. Nije li ve ta tenja totalitarna? Ta volja da se
sve uklopi, da nema crnih ovaca, nikakvih buntovnika bez razloga, niega to stri,
drugaijega, osebujnoga, samo moga?
Jean-Franois Lyotard: Tenja za jedinstvenom i totalizirajuom istinom odgovara
jedinstvenoj totalizirajuoj praksi upravljaa sustava (drutvene cjeline). 44
Vid: Velika umjetnost postie cjelovitost djela sabiranjem razlika u neko napeto jedinstvo, ne
njihovim potiranjem. Slutnja mogunosti takvog ivota vodi filosofiranje. Ono je put na kojem
ovjek kao bie nedostatka nastoji iz-cijeliti sebe, druge i svijet. Taj put ne vodi nekoj
jedinstvenoj znanosti o cjelini svega nego cjelovitosti ovjeka koji se zaputio u filosofiju,
njegove zajednice i njegova svijeta.
Tvrtko: To mi zvui retrogradno. U naem postmodernom stanju naglaeni su prije
razliitost nego jedinstvo, rubno nego li sredinje, drugo nego li isto, pojedinano nego li ope.
Matko Sori: Fragmentiranje je proces raspadanja, dijeljenja, rastakanja, osipanja,
dezintegracije, lomljenja, cijepanja, razdvajanja, demontae, razjedinjavanja, mrvljenja i
komadanja neke prethodno jedinstvene, skladne i stabilne cjeline. Postmodernistika filosofija
obiljeena je opim prihvaanjem fragmentacije. Cjelina kao ideal tradicionalne filosofije
zamijenjena je parcijalnim segmentom. 45
Vid: Doista. U duh naega vremena spada to da su fragmentirani 46: svjetonazor, drutvo, rad,
politika, jezik, etika, znanost, kosmos, povijest potom odnos ljudi spram prirode, ali i
cjelovitost osobe. Ono to jedva da jo moemo nazvati po-jedincem rastreseno je na hrpu
raznorodnih uloga.
Matko Sori: Ljudski subjekt je u postmodernistikoj paradigmi fragmentiran. To znai da on
moe biti faktiki fragmentiran, zbog utjecaja suvremenih drutvenih kretanja, ali isto tako
moe znaiti da je tradicionalna filosofija zamiljala kao koherentnog aktera neopravdano mu
pripisujui cjelovitost koju zapravo nikada nije imao. U tom smislu pojedinac je fragmentiran
u vremenu postmoderne s jedne strane, i fragmentiran je u teorijskom smislu, iz perspektive
42

Aristotel je smatrao da su to tri temeljne aktivnosti ovjeka.

Friedrich Nietzsche, Uvod u Nietzschea, Zagreb 1980., str. 215., preveo: ime Vrani, izvornik: Friedrich Nietzsche,
ostavtina
44
Jean-Franois Lyotard, Postmoderno stanje, Zagreb 2005., str. 18., prevela: Tatjana Tadi, izvornik: Jean-Franois Lyotard, La
Condition postmoderne (1979.)
45
Matko Sori, Koncepti postmodernistike filozofije, Zadar 2010., str. 119.
46 isto
43

15

postmodernistike filosofije s druge strane. Fredric Jameson ne podrava [taj]

shizofrenini ideal fragmentiranja subjekta [pa] oprezno razlikuje deskriptivnu tezu
i normativni ideal: to to subjekt jest fragmentiran ne znai da on mora biti takav.47
Vid: No, ako je to postalo norma-lno, u smislu uobiajeno, nije samim time i norma.
Obrnuto, ak i ako ovjek cjelovitost zapravo nikad nije imao, ne znai da nije oduvijek za
njom nastojao. Faktika fragmentiranost je izvor potrebe filosofije, cjelovitost je njen cilj.
G. W. F. Hegel: Kad iz ivota ljudi iezava mo sjedinjenja, kad su suprotnosti izgubile svoj
ivi odnos i uzajamno djelovanje, i kad zadobivaju samostalnost, nastaje potreba
filosofije Razdvojenost je izvor potrebe filosofije. 48
Herbert Marcuse: Pitamo se ponajprije: to znai razdvojenost kao situacija i to se
razdvojilo? Hegel odreuje razdvojenost parovima suprotnosti: duh i materija, dua i tijelo,
vjerovanje i razum, sloboda i nunost, bie i nita, pojam i stvar, konanost i beskonanost
razum i osjetilnost, inteligencija i priroda, za opi pojam: apsolutna objektivnost i apsolutna
subjektivnost.
U situaciji razdvojenosti ljudski ivot se kree u jednom svijetu vrstih suprotnosti i
ogranienja. Svijet mu je poput nekog podruja jednoznanih i izoliranih odreenosti u kojem
je svako neto spram svakog drugog razgranieno i osigurano. Razum uzima svako bie koje
susree kao mirujue, vrsto, ogranieno, jednoznano odreeno, pojedinano, i zadovoljava
se time da utvrdi odnose izmeu tih bia, te da ih isto tako jednoznano fiksira, da ogranienja
upotpuni, da poduzme nove diobe i suprotstavljanja Zadaa filosofije biva unaprijed
odreena kao ponovno uspostavljanje cjelovitosti razdvojenog svijeta.49
Vid: Ba je radi naega postmodernog stanja sveope fragmentacije potreba filosofije danas
osobito velika, mada je uglavnom neosvijetena.
Tvrtko: I to bismo trebali? Vratiti se natrag velikim priama50 prethodnih razdoblja? Kao
da ta tenja za totalnou nije donijela ve dovoljno totalitarnosti.
Slavoj iek: Izmeu silnih banalnosti kojima nas je zaduio Karl Popper, jedna se zamisao
izdvaja kao posebno gluplja od drugih: zamisao o inherentnoj vezi filosofskog totalizma
(vrste filosofije koja nastoji dokuiti Apsolut) i politikog totalitarizma, zamisao da um koji
smjera na Apsolut time postavlja temelje totalitarne dominacije. Za poetak, u iskuenju
smo poduzeti iskustveno pobijanje pretpostavke o inherentnoj vezi izmeu filosofskog
totalizma i politikog totalitarizma. S jedne strane, filosofija koja legitimira totalitarni
politiki poredak openito je neka vrsta evolucijskog ili vitalistikog relativizma; s druge
strane, upravo tvrdnja o dodiru Apsoluta moe legitimirati otpor pojedinca zemaljskoj
47

Matko Sori, Koncepti postmodernistike filozofije, Zadar 2010., str. 123.

Herbert Marcuse, Hegelova ontologija i teorija povijesnosti, Sarajevo 1981., str. 17., prevela: Branka Bruji, izvornik: Georg
Wilhelm Friedrich Hegel, Differenz des Fichteschen und Schellingschen Systems der Philosophie (1801.)
49
Herbert Marcuse, Hegelova ontologija i teorija povijesnosti, Sarajevo 1981., str. 17. 20., prevela: Branka Bruji, izvornik:
Herbert Marcuse, Hegels Ontologie und die Theorie der Geschichtlichkeit (1932.)
50
Jean-Franois Lyotard smatra da su se sve velike pripovijesti zapadne civilizacije sada uruile. Oduvijek su postojale
mnoge razliite ali povezane prie, ili totalna objanjenja ljudske prirode i povijesti, poput kranstva, prosvjetiteljstva i
marksizma. Lyotard insistira da se temelji svih tih velikih pripovijesti vie ne mogu prihvatiti.
48

16

politikoj moi. Otud je ta veza daleko od neizbjenosti i samooiglednosti prije e biti da je

obrnuto.51
Vid: Cjelovitost nije neko nametnuto poravnavajue jedinstvo to bi se tek naom odlukom
imalo narinuti odvojeno postojeim dijelovima naprotiv, cjelina je pretpostavljeno tlo iz
kojeg su dijelovi uope mogli niknuti. Utoliko cjelina ne iskljuuje iznimke i razliitost, ona
obuhvaa ak i suprotnost dijela i cjeline. Odustajanje od velikih pria ne znai odustajanje
od ljudske veliine.
Fridrich Nietzsche: Upravo to treba zvati veliinom: moi biti jednako tako mnogostrukim kao i
cijelim.52
Vid: Ne radi se o kirurkom odsijecanju neuklopljenih vikova koji stre iz Prokrustove
postelje, nego o sabiranju meusobno suprotstavljenih ali ujedno i supripadnih momenata.53

vi. filosofija kao vrhovna znanost?

Tvrtko: Cjelovitost, ljudska veliina, kako ivjeti, samostalno miljenje, korjenito
preobraenje subjekta ne zvui nimalo znanstveno.
Vid: Pa?
Tvrtko: Zar filozofija ipak ne bi trebala biti nekakva znanost?
Sreko Kova: Podsjetimo na neke vane dionice iz tradicije filosofije koje se tiu pitanja
ukoliko je i kakva je to znanost filosofija. Za Platona je i Aristotela filosofija gotovo
izjednaena sa znanou. No pritom samo one znanosti koje dopiru do prvih naela ili uzroka
ine filosofiju u njezinu osobitom, najuem smislu to su dijalektika u Platona i metafizika
(kako ju tradicionalno zovemo) u Aristotela.
Naputanje aristotelovske fizike i matematiziranje fizike u novome vijeku povuklo je za
sobom, s jedne strane, matematizaciju filosofije, a s druge strane izdvajanje matematiziranih
disciplina iz filosofije. Matematizaciju filosofije dobro predstavljaju, primjerice, Descartes,
Spinoza, Leibniz, a osobito Newton Newtonova je fizika u ono doba zapravo filosofija
(usporedi ve i naslov njegova glavnog djela Philosophiae naturalis principia mathematica). I
za Kanta filosofija tei tomu da postane znanost (sustav), da krene sigurnim hodom
znanosti, i to je cilj kojemu slui prethodni, kritiki posao. ak i filosofiju u svjetovnome
smislu Kant naziva znanou o odnoenju sve spoznaje na bitne svrhe ljudskoga uma.
Nadalje, upravo su matematika i matematika fizika Kantu bile metodologijskim uzorom, iako
je Kant, s druge strane, otro istaknuo i specifinost filosofijskih metodikih naela prema
matematikima.

Slavoj iek, Nedjeljivi ostatak, Zagreb 2007., str. 5. i 6., preveo: Neboja Jovanovi, izvornik: Slavoj iek, The Indivisible
Remainder (1996.)
52
Friedrich Nietzsche, S onu stranu dobra i zla, Zagreb 2002., str. 155., 157., prevela: Dubravka Kozina, izvornik: Friedrich
Nietzsche, Jenseits von Gut und Bse (1886.)
53
Formulacija preuzeta od irila oha iz knjige Otkriveno lice kruga, 2004 .
51

17

Brz razvoj znanosti u 19. i u 20. stoljeu, koja postaje nepreglednom ne samo kao cjelina nego i
teko dostupnom po svojoj metodologijskoj softificiranosti, kao da filosofiju na razmeu
drugoga i treega tisuljea ostavlja pred dilemom ili da se ukljui i povee sa znanstvenim
svijetom kao njegov (osobit) dio ili da se iz njega izdvoji (sve do suprotstavljanja), odustajui
od tradicionalne ideje filosofije kao znanosti. 54
Vid: Tu se znanstvenost filosofije vidi prvenstveno u logici i njenoj sprezi s matematikom, koja
se protee od Platonove Akademije preko Descartesa i Leibniza do Fregea ili Gdela. No,
filosofija postavlja i pitanja koja izlaze iz tih okvira, a tad usporedba s matematikom daje ne
ba laskav ishod.
Rudolf Braji: Za vrijeme sv. Augustina bilo je vie od osamdeset filosofskih odgovora na
pitanje u emu se sastoji ovjekova srea. to biste rekli kad bi bilo vie od osamdeset razliitih
odgovora na isti matematiki zadatak? Je li filosofija uope znanost? Lako je rei da nije
egzaktna znanost. 55
Tvrtko: Ako nije egzaktna, i nije nikakva znanost.
Vid: Dobro, zahtjev za egzaktnou u filosofiji se prije odnosi na unutarnju dosljednost
odreene filosofije, a ne na ukidanje proturjeja izmeu razliitih filosofskih polazita.
Tvrtko: Ba je u tome skandal i neznanstvenost, da ima mnotvo raznih filozofija, a
samo jedna matematika, fizika, biologija, !
Vid: Mnogi su filosofi tijekom povijesti vjerovali da se ba s njima ta mnotvenost svodi na
jedinstvo ime filosofija zadobiva pravu znanstvenu egzaktnost.
G. W. F. Hegel: Suraivati na tome da se filosofija priblii formi znanosti cilju da bi mogla
odbaciti svoje ime ljubavi prema znanju i da bi bila zbiljsko znanje jest ono to sam ja sebi
postavio. Unutranja nunost da znanje bude znanost lei u njegovoj prirodi, a
zadovoljavajue objanjenje toga je jedino prikaz same filosofije. 56
Tvrtko: Ali ba se negdje nakon Hegela poveava odbacivanje filozofije od strane egzaktnih
znanosti. Recimo, u drugoj polovini XIX. st. novonastale znanosti vie ne pokuavaju stei
legitimnost time da se nazivaju filozofijom, onako kako su jo Newton i Bokovi svoju fiziku
nazivali philosophia naturalis. Uzor znanstvenosti tada je ve bila fizika, pa se na poetcima
znanstvene sociologije i psihologije koriste nazivi socijalna fizika57 i psihofizika58.
Vid: Istina, negdje izmeu Newtonova uspjeha i kraja klasinog njemakog idealizma,
znanosti su odbacile vrhovnitvo filosofije.
Tvrtko: A zato ga ne bi odbacile?
Vid: Filosofija ne moe biti tek jedna od znanosti, nego, ako uope jest znanost onda je
budui da joj je predmet cjelina svega upravo the znanost, najvia, kraljica znanosti.

54

Sreko Kova, Logiko-filozofski ogledi, Zagreb 2005., str. 13. 15.

Rudolf Brajii, Filozofija i filozofije, Zagreb 1999., str. 41.
56
navod prema: Vladimir Filipovi, Klasini njemaki idealizam (Filozofska hrestomatija, svezak 4.), Zagreb 1982., str. 243.,
preveo: V. D. Sonnenfeld, izvornik: Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Phnomenologie des Geistes (1807.)
57
Socijalna fizika je prvotni naziv (do 1838.) kojega je osniva sociologije Auguste Comte koristio za to to danas nazivamo
sociologijom.
58 Naslov knjige Gustava T. Fechnera iz 1860. je Elemente der Psychophysik.
55

18

Edmund Husserl: Filosofija je od prvih poetaka zahtijevala da bude stroga znanost, i to

znanost koja bi udovoljila najviim teoretskim potrebama i u etiko-religioznom pogledu
omoguila ivot koji je ureen istim umskim normama. Taj zahtjev je istican as s veom, as
s manjom energijom, ali nikada nije sasvim naputen Ni u jednoj epohi svoga razvitka
filosofija nije uzmogla udovoljiti zahtjevu da bude stroga znanost. Dodue, upravo je to
vladajui ethos novovjekovne filosofije da ona, umjesto da se prepusti naivno filosofskom
nagonu, hoe se, tovie konstituirati kao stroga znanost pomou medija kritike refleksije u
sve dublje prodiruim istraivanjima o metodi. Meutim, jedini zreli plod tih nastojanja bio je
utemeljenje i osamostaljenje strogih prirodnih i duhovnih znanosti, te novih isto
matematikih disciplina Filosofija, dakle, prema svojoj hijerarhijskoj namjeri najvia i
najstroa od svih znanosti, ona koja zastupa neizgubljivi zahtjev ovjeanstva za istom i
apsolutnom spoznajom (i to je s tim nerazdvojno jedno: za istim i apsolutnim vrednovanjem
i htijenjem), ne uzmae sebe olikovati u zbiljsku znanost. Kant je volio rei da se ne moe uiti
filosofija nego samo filosofiranje. to je to drugo nego priznanje neznanstvenosti filosofije.
Dokle see znanost, zbiljska znanost, dotle se moe poduavati i uiti, te svuda u istom smislu.
Zacijelo, znanstveno uenje nigdje nije pasivno primanje duhu tuih materija, ono svuda
poiva na samodjelatnosti, na unutarnjoj reprodukciji umnih uvida do kojih su doli
stvaralaki duhovi. Filosofija se ne moe uiti jer ovdje nema takvih objektivno pojmljenih i
utemeljenih uvida i, to znai isto, jer ovdje nedostaju pojmovno vrsto ogranieni i prema
svojem smislu potpuno objanjeni problemi, metode i teorije. Nitko uman nee sumnjati u
objektivnu istinu, odnosno utemeljenu vrijednost udesnih teorija matematike i prirodnih
znanosti. Ovdje openito nema mjesta za privatna mnijenja, nazore, stajalita. S
otrim isticanjem neznanstvenosti svekolike dosadanje filosofije odmah se postavlja pitanje
da li filosofija i nadalje eli zadrati cilj da bude stroga znanost, da li ona to moe i mora
htjeti.59
Vid: Filosofija, gledajui na cjelinu svega, jedina moe odreivati granice i nalaziti pravo
mjesto svim ostalim znanostima usmjerenima na pojedina podruja.
Tvrtko: Ha, ha, za to bi joj ostale znanosti morale priznati vrhovnost. Danas o tome nema
govora. Prije izgleda kao da filozofija u akademskoj zajednici, ako ne ivotari na slavnoj
tradiciji, kaska za, ponajprije, prirodnim znanostima.
vii. je li filosofija uope znanost?
Vid: Nije samo pitanje je li filosofija vrhovna znanost, nego je li uope znanost.
Tvrtko: to, nakon to su znanosti odbacile njen autoritet kraljice, filozofija se uvrijedila pa
vie ne eli biti nikakva znanost? Ako nije prva i najvia, nee se igrati s ostalima? :)
Vid: Mada je vie malo tko priznaje za regina scientiarum, kako je nekad sebi tepala, zacijelo
se moe pohvaliti da je svojevrsna majka znanosti, koje su redom potekle iz nje.
Tvrtko: Izgleda da je raanjem pojedinih znanosti filozofija iscrpla svoj smisao postojanja.
Nekadanja kraljica moe biti jo samo sluavka znanosti (ancilla scientiae).

59

Edmund Husserl, Filozofija kao stroga znanost, Zagreb 2003., str. 9. -12., preveo: Ante Paanin, izvornik: Edmund Husserl,
Philosophie als strenge Wissenschaft (1911.)

19

Rudolf Carnap: Ne postoji filosofija kao sustav vlastitih stajalita uz stajalita znanosti.
Filosofija ne izuava drugo doli razjanjenje stajalita i pojmova znanosti logikom analizom. 60
Nenad Mievi: Filosofija se, dri Quine, u naelu ne razlikuje od znanosti; filosofska su pitanja
samo openitija znanstvena pitanja. Isto tako, u stvarnom filosofskom poslu apstraktno
razmiljanje treba se stalno isprepletati s pozivanjem na znanost. Pogledajmo kao primjer
jednu granu filosofije, spoznajnu teoriju. U novom okviru, kae on, epistemologija je
sadrana u prirodnim znanostima, kao jedno poglavlje psihologije. Kognitivna psihologija
prouava ljudske spoznajne sposobnosti i procese, a pridruuje joj se u tome i (kognitivna)
neurologija. Zajedno s podrujem umjetne inteligencije one tvore kognitivne znanosti.
Kognitivna biologija bavi se kognitivnim procesima kod ivotinja (i u perspektivi tei tome da
obuhvati kognitivnu psihologiju). Nju zanimaju mehanizmi spoznavanja i nain nastanka i
razvitka tih mehanizama. Ovo potonje stvar je teorije evolucije. Konano, meu znanosti o
spoznaji poinje se uvrtavati sociologija spoznaje i znanosti. to znanosti o spoznaji mogu rei
epistemologu? U prvi mah moe se initi da e posrijedi biti razgovor gluhih ako je
epistemologija normativna disciplina, a znanosti o spoznaji jesu opisne ili injenine onda je
mogue samo dvoje: ili epistemologija nema to traiti od znanosti o spoznaji ili se sama mora
odrei svoje normativne naravi i postati sama opisna ili injenina, zapravo utopiti se u
znanost o spoznaji. Quine, ini se, zagovara ovu potonju alternativu, tj. naputanje
normativnosti i utapanje epistemologije u znanost o spoznaji. 61
Tvrtko: ekaj, ovo ne razumijem, kako bi epistemologija bila normativna?
Zvonimir uljak: Prema normativistikom shvaanju epistemologija, identificirajui uvjete
znanja, formulira normu za svaki pojedinaan sluaj znanja: ona utvruje koje uvjete svaki
sluaj treba ispuniti, a ne opisuje pojedinane postojee sluajeve znanja. Jer, to bismo to
opisivali, a da za njegovo opisivanje nisu ispunjeni neki prethodno odreeni uvjeti? Kako
bismo opisivali i ocjenjivali sluajeve znanja, a da nemamo kriterije prema kojima bismo neto
uope identificirali kao znanje? Upravo su zbog toga pojam znanja i drugi epistemoloki
pojmovi normativni.62
Vid: Dok se pozitivne znanosti bave injenicama, onim to jest, filosofija, izvirui iz najire
shvaenog Platonovog pitanja kako ivjeti, ne moe odustati i od onoga to treba biti,
vrijednosti i normi.
F. W. J. Schelling: Filosofija ne obrauje niti samo istinu, niti samo moralnost, niti samo
ljepotu, nego ono to je svima njima zajedniko i izvodi ih iz jednog praizvora. Ako bismo
htjeli postaviti pitanje otkud to da filosofija, premda lebdi iznad istine ba kao i dobrote i
ljepote ipak ima karakter znanosti i da je istina ono to je za nju najvie, trebalo bi primijetiti
da je odreenje filosofije kao znanosti samo njeno formalno odreenje. Ona jest znanost, ali
znanost takve vrste u kojoj se proimaju istina, dobrota i ljepota, dakle znanje, vrlina i

60

navod prema: Milan Galovi, Uvod u filozofiju znanosti i tehnike, Zagreb1997., str. 43., preveo: Milan Galovi, izvornik:
Rudolf Carnap, Erkenntnis (1931.)
61
Nenad Mievi, Quineova filozofska revolucija, u Willard Van Orman Quine, Rije i predmet, Zagreb 1999., str. XXIII.
62 Zvonimir uljak, Uvod, u zborniku Vjerovanje, opravdanje i znanje, Zagreb 2003., str. 4. i 5.

20

umjetnost; zato dakle ona i nije znanost, nego ono to je zajedniko znanosti, vrlini i umjetnosti.
U tome je njena velika razlika od svih drugih znanosti. 63
Tvrtko: A-ha, osim znanosti tu su i estetski obziri i neko moraliziranje Drugim rijeima,
plodno razdoblje filozofije je dovreno osamostaljivanjem znanosti.
Vid: Kao roditeljica pojedinanih znanosti, filosofija moe biti ponosna na samostalnost i
postignua svoje djece, ali ujedno i trajno zabrinuta za smjer njihovoga razvoja, njihovu
meusobnu komunikaciju i posljedice njihovoga djelovanja na svijet. Oboje spada u
odgovorno roditeljstvo. ;)
Tvrtko: Prije u starako grintanje nad navodnom neumjerenou potentnijih potomaka.
Vid: Ne znai da filosofija ne moe i dalje raati, i ne nuno daljnje znanosti.
Tvrtko: Nego to? Moraliziranje i estetske obzire?
Vid: Ne samo to. Neki e vidovi cjeline uvijek izmicati znanosti, a to ih ne ini nuno filosofski
irelevantnima, dapae.
Hans-Georg Gadamer: Oito da ono to zovemo filosofijom nije znanost u istom smislu u
kojem su to takozvane pozitivne znanosti. U njenom sluaju sasvim izvjesno nema neeg
pozitivnog, danog to bi istraivala i emu bi se onda nalo mjesto uz postojee oblasti
istraivanja ostalih znanosti. Ona ima posla sa cjelinom. Ali ta cjelina nije samo sveukupnost
svih svojih dijelova. Kao cjelina, ona je ideja koja nadilazi sve konane mogunosti znanja, pa
shodno tome nije nita to bismo mogli saznati na znanstveni nain.64
Vid: Cjelina, razliito od ostalih predmeta istraivanja, obuhvaa i vlastiti opis, i
istraivaa koji ne moe izii izvan cjeline da bi je objektivno promatrao. Pa nastojanje za
spoznajom cjeline podrazumijeva i sebe-spoznavanje, kao i spoznavanje uvjeta opisivosti
neega. To je razlikuje od znanosti, kod kojih se podrazumijeva npr. odvojenost istraivaa od
znanja, to ih ini pouivima i unapredivima.
Eugen Fink: Filosofija nije znanost. Ona stoga nema ni isti stil pouavanja ni uenja kao
znanosti. Filosofija ne napreduje, ona nema neko sadanje stanje kao jedinstvo objektivne
ukupne teorije. Na podruju filosofije podjela rada i anonimnost su nebitne
Znanost poput matematike uvijek ima sadanje stanje ono je ukupnost valjanih teorema i
stanja otvorenih problema. Aktualno stanje je sistematska povezanost svih pojedinih teorema,
povezanost utemeljenja. Teorije se jedna prema drugoj nalaze u odnosu dopune naspram
sveukupne teorije. Matematiko istraivanje zavrava rezultatima i uvijek novim rezultatima.
Stanje je tako u stalnoj preobrazbi koja ima karakter napretka. Nova se dostignua
nadograuju na valjanosti dosadanjih, ona su utemeljena na njima. Stara vaea dostignua
spoznaju se moda kao nepotpune, jednostrane teorije, ali ona ostaju, dopunjena i usavrena
uz nova. Prijanji stupnjevi su predstupnjevi (ili pak izluene zablude) koji mogu biti tek od
sekundarnog historijskog interesa. Duhovna tvorba matematika jest kontinuirana sinteza
svih dostignua koja ine ukupnost znanosti u njenom sadanjem stanju, koje je samo opet
63

navod prema F. V. J. eling, Filozofija umetnosti, Beograd 1989., str. 95., preveli: Danilo N. Basta, Olga Kostreevi ,
izvornik: F. W. J. Schelling, Philosophie der Kunst (1802.)
64
Hans-Georg Gadamer, Um u doba nauke, Beograd 2000., str. 7., prevela: Suzana Spasi, izvornik: Hans-Georg Gadamer,
Vernunft im Zeitalter der Wissenschaft (1976.)

21

pretpostavka za budua sticanja. Ta temeljna karakteristika unapredivosti matematike najue

je povezana s njezinom objektivnom nauivou i pouivou, s moguom podjelom rada i s
zamjenjivou svakoga tko spoznaje. To su crte koje su u razliitoj mjeri svojstvene svim
znanostima. Takav je racionalni proces spoznaje u izvjesnom smislu anoniman: on ne znai
faktino miljenje nekog odreenog pojedinano postojeeg nezamjenjivog ovjeka. 65
Karl Jaspers: Za ovjeka koji vjeruje u znanost najgore je to to filosofija uope nema neke
opevaee rezultate, neto to se moe znati a time i posjedovati. Dok su znanosti na svojim
podrujima izborila nuno izvjesna i opepriznata znanja, filosofija to nije postigla unato
naporima tijekom tisua godina. Nema sumnje: u filosofiji nema jednodunosti u tome to se
definitivno saznalo. Ono to svatko nuno priznaje, to je samim tim postalo znanstveno znanje
i nije vie filosofija, nego se odnosi na neko posebno podruje onoga to se moe znati. U
naravi same filosofije mora biti to da je svaki njen oblik, za razliku od znanosti, lien
jednodunog priznanja. Vrsta izvjesnosti koja se u njoj moe stei nije znanstvena, naime nije
ista za svaki razum, nego je to osvjedoenje u kome sudjeluje cjelokupno ovjekovo bie. Dok
se znanstvena znanja tiu pojedinih predmeta za koje ni u kojem sluaju ne mora svatko znati,
u filosofiji je uvijek u pitanju cjelina bia koja se tie ovjeka kao ovjeka, istina koja, tamo gdje
zasvijetli, potresa dublje nego bilo koje znanstveno znanje. 66
vii. filosofija i znanosti?
Tvrtko: Mogunost da filozofija opet bude plodonosna vidi izvan znanosti?
Vid: Zna da se filosofi petljaju i u politiku, umjetnost, religiju, psihoterapiju, odgoj i sve
ostalo.
Tvrtko: Da barem ostavite znanost na miru.
Richard Feynman: Filosofija znanosti je otprilike toliko korisna znanstvenicima koliko i
ornitologija pticama.67
Vid: Zabavno. Ali nije uope iskljueno da bi ornitologija bila korisna pticama, kad bi je mogle
razumjeti. Analogno bi moda filosofija bila od koristi znanstvenicima, da je razumiju.
Tvrtko: Od kakve koristi? Valjda bi filosofi, kao nestrunjaci za sve i svata, trebali
znanstvenicima objasniti neke stvari o njihovim znanostima?
Eugen Fink: Je li filosofija u suprotstavljanju znanstvenom pogledu na svijet tonija, bolja
spoznaja bia? To je takoer jedno vulgarno predmnijevanje o filosofiji od kojeg se izriito
ograujemo. Filosofija ne spoznaje bolje od fizike strukturu materijalne prirode, niti bolje od
biologije puninu oblika ivoga; ona uope ne ulazi u nadmetanje sa znanjem znanosti, i to
upravo ne ulazi u to nadmetanje tamo gdje za temu uzima metafizike temelje znanosti. 68
65

Eugen Fink, Uvod u filozofiju, Zagreb 1998., str. 9. 11., prevela: Boica Zenko, izvornik: Eugen Fink, Einleitung in die
Philosophie (1985.), predavanja u Freiburgu (1946.)
66
Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, Beograd 1967., str. 125. 126., preveo: Ivan Ivanji, izvornik: Karl
Jaspers, Einfhrung in die Philosophie (1953.), predavanja na radiju
67 Ta se esto navoena izjava pripisuje fiziaru Richardu Feynmanu.
68 Eugen Fink, Uvod u filozofiju, , Zagreb 1998., str. 23., 24., prevela: Boica Zenko, izvornik: Eugen Fink, Einleitung in die
Philosophie (1985.), predavanja u Freiburgu (1946.)

22

Tvrtko: Ajoj, metafizike temelje, ali se?

Vid: Ne treba se bojati te rijei ovdje ona znai jednostavno to da na pitanje to je znanost?
ne odgovara nijedna od znanosti.
Eugen Fink: to su to znanosti to konano odreuje filosofija. 69
Tvrtko: Hoe rei da znanstvenici zapravo ne znaju to rade?
Vid: Moe li se bioloki objasniti to to ine biolozi, moe li se dati matematiko rjeenje
problema to je to matematika?
Zvonimir iki: Filosofija matematike istrauje preutne pretpostavke od kojih polazi
matematiko miljenje. Misliti matematiki znai misliti u skladu s tim pretpostavkama i u
njihovu okviru. Misliti o matematici znai istupiti iz okvira matematikog miljenja i kritiki ga
istraiti. Filosofija matematike zato zahtijeva odmak, i treba je razlikovati od matematikog
miljenja u kome se zbiva sama matematika. 70
Vid: Za sagledati neku znanost i njene granice, potreban je odmak, izlazak i sagledavanje
okvira te znanosti (a osobito znanstvenog svjetonazora). Odnosno, filosofiranje.
Tvrtko: I ba se znanstvenici, od svih ljudi, ne razumiju filozofiranje o znanosti, mada je ono,
kako kae, za svakoga?
Vid: Naravno, taj odmak nije nedostupan znanstvenicima. Ali pri takvom odmicanju oni
izlaze iz okvira svoje specijalnosti.
Zvonimir iki: Smatramo da filosofski relevantan govor o znanosti moe izrei upravo
znanstvenik koji istupa iz znanosti (i doputamo, ako je to nekome znaajno, da on time
postaje filosof) ili filosof koji ulazei u znanost zadrava (filosofsku) distanciju prema njoj. 71
Vid: Filosofiranje, kao i inae, tu posreduje, biva na neki nain izmeu, poput nekog
pontifexa, istodobno i unutra i vani. Iz te meta- pozicije bi i znanstvenici mogli uvidjeti predpostavke i granice znanstvenog pristupa.
Tvrtko: To bi ih to uinilo boljim znanstvenicima?
Vid: Smisao znanosti ne moe biti odvojen od cjeline ljudskih nastojanja, a ona, naravno, nisu
prvenstveno a kamo li iskljuivo znanstvena. Niti bi to trebala biti. I ne samo znanstvenici,
nego uope eksperti, kad uzimaju eksplicitno u obzir tu pozadinu svoga posla, tad filosofiraju.
Tvrtko: Na primjer?
Vid: Kad se npr. lijenik odmie od isto objekt(iv)nog promatranja funkcionalnosti
pacijentovog organizma da bi vidio ivoga ovjeka pred sobom, kad se uputa u etiku
problematiku.
Tvrtko: Dr. House 72 se ne bi sloio da postoji potreba za tim. Ekspertno znanje je jedino od
kojeg imamo stvarnu korist.

isto
Zvonimir iki, Filozofija matematike, Zagreb 1995., str. 7.
71 Zvonimir iki, Kako je stvarana novovjekovna matematika, Zagreb 1989., str. 180.
72
Popularna amerika TV serija o genijalnom mizantropskom lijeniku koji najradije lijei motrei samo nalaze, bez da
pogleda ovjeka iji su to nalazi.
69
70

23

Vid: Moda ponekad efikasnost ak zahtijeva od specijaliziranih strunjaka da kratkorono

zanemare refleksiju o openitijim pitanjima. Ipak, dugorono, vjerujem da dobar lijenik osim
o specijalistikoj efikasnosti treba razmiljati npr. o pravima i slobodi odluivanja pacijenta, da
asnik treba razmiljati o pravednosti rata kojega vodi, ekonomist o drutvenim posljedicama
svojih ekonomskih mjera. Odnosno, da svoju djelatnost trebaju sagledati u irem, cjelovitijem
kontekstu, zapitati se to je to to radim? To vrijedi i za znanstvenike.
C. F. von Weizscker: Filosofija se moe definirati kao neprestano postavljanje pitanja. Tako ju
je Sokrat uzorno prakticirao. Ako pozitivna znanost poiva na tome da se u konsensusu
donese odluka o odluujuim pitanjima, da se druga pitanja ne postavlja, onda filosofija nije
pozitivna znanost nego njena korektura. No razdvajanje nikad nije otro. Velika napredovanja
u znanosti poivaju esto, moda i stalno, na tome da se pitanje koje ranije nikad nije
postavljeno ipak postavlja, i to s uspjehom; tako da su velika napredovanja u znanosti djeca iz
braka pozitivne znanosti i filosofije. Filosofija ima riznicu vlastitih pitanja i vlastitu vrstu
iskustva iskustvo plivanja protiv struje naivnog miljenja, iskustvo povratnog pitanja: to ja
ovdje zapravo radim? 73
Vid: A pri odgovoru na to pitanje ne bi se smjelo zaboraviti da znanost nastaje djelovanjem
ivih, suvie ljudskih ljudi u njihovom povijesnom kontekstu.
Edo Pivevi: Prirodna znanost, istie Husserl, nije i ne moe biti samodostatna. Ona se u
moderno doba razvila nezamislivom brzinom, no njezin je napredak izazvao intelektualnu
krizu jer se naizgled odvojila od svojega matinog tla iz kojega je prvotno izrasla i koje joj
jedino moe pruiti smisao i znaenje. Kriza 74 prirodne znanosti je kriza njezina znaenja, no
ta kriza, naravno, ni na koji nain ne optereuje njezin daljnji razvoj. Prirodna znanost i dalje
napreduje velikim koracima. Ali, kako Husserl primjeuje, na je stav prema njoj postao
nesigurnim. Nije nam jasno kakvu ona ulogu ima ili bi trebala imati u ljudskom drutvu; koji
je njezin status, kakve su joj dunosti i to ona znai nama, ljudima u svijetu u kojem ivimo. U
nastojanju da prirodoznanstvene kriterije oisti od svih antropocentrikih elemenata ona se
doslovce dehumanizirala
Husserl je vjerovao da nam moderna prirodna znanost dodue pomae da bolje razumijemo
prirodu i da njome uspjenije vladamo, ali da je, s druge strane, u njoj sadrana i opasnost da
nam zastre pogled na svijet kao na svijet. Ideal kojemu prirodoznanstvenik tei je ideal
potpuno bezline objektivnosti. Prirodoznanstvenik se na sve naine trudi sprijeiti da u
njegove opise dospiju ikakvi osobni elementi koji bi optereivali njegove opise. U svojim
opisima sebe pokuava iskljuiti kad god je to mogue. On odbija sve pretpostavke koje se ne
mogu objektivno testirati. Njegov je stav (ili bi to barem trebao biti) stav posve nepristrane
objektivnosti. Premda mu sve to pomae u radu, pritom ipak postoji opasnost da mu se
zatvori pristup povijesnom smislu njegovih konstrukcija. On je u iskuenju da zaboravi kako
povijesnu osnovu njegovih konstrukcija tvore njegov vlastiti ivot, ivot drugih ljudi, te niz
onih trivijalnih istina koje prihvaa bez pitanja.

Carl Friedrich von Weizscker, Jedinstvo prirode, Sarajevo 1988., preveo: Sulejman Bosto, izvornik: Carl Friedrich von
Weizscker, Die Einheit der Natur (1971.)
74
Naslov Husserlove knjige iz 1936. na tu temu je Kriza europskih znanosti i transcendentalna fenomenologija.
73

24

Tu osnovu moramo ispitati ako u prirodnu znanost uope elimo unijeti smisla. Poloaj
prirodnih znanosti se moe, po Husserlu, potpuno razumjeti samo u svjetlu njezinih neprirodoznanstvenih pretpostavki. 75
Tvrtko: Nisi me uvjerio. Ne zanima me strunjakovo filozofiranje o njegovom mjestu u
svemiru, nego da struno obavi posao.
Vid: OK, ali te zanima kojega od razliitih strunjaka pozvati u kojem sluaju npr. da li
energetiara ili ekologa i dokle kojemu od njih vjerovati. Da bi o tome mogao odluiti, treba
ti neki pogled na cjelinu i mjesto pojedinih znanosti u njoj. A to je prastara zadaa filosofije
spram pojedinih znanosti: bavljenje cjelinom, i otud ukazivanje na granice i eventualne
jednostranosti specijalistikog pristupa.
Hans-Georg Gadamer: Mada filosofija mora odustati od toga da zalazi u posao znanosti,
usmjeravajui ih ili ak korigirajui, ona svoj stari zadatak polaganja rauna osobito sad mora
posvetiti samome ivotu uoblienom posredstvom znanosti. tovie, nezavisnost znanosti od
filosofije znai ujedno i ne-odgovornost znanosti naravno, ne u moralnom smislu rijei, nego
u smislu njene nesposobnosti i odsustva potrebe da poloi raun o tome to ona sama znai u
cjelini ljudskog postojanja, tj. prije svega u svojoj primjeni na prirodu i drutvo.76
Vid: Vjerujem da te najee ne zanima postavlja li neki strunjak sebi takva pitanja, ali, bi li ti
sam htio biti takav strunjak? Ne ine li takvi strunjaci sebe slinijima instrumentima nego
slobodnim ljudima? Filosofiranje obre tu instrumentalnu tendenciju.
Karl Jaspers: Razraena filosofija je, dodue, vezana za znanosti. Ona pretpostavlja znanosti u
onom razvijenom obliku koji su one dostigle u odgovarajuem razdoblju. Ali smisao filosofije
ima drugo porijeklo. Prije svake znanosti ona se pojavljuje tamo gdje se ljudi bude. 77

ix. analitika filosofija?

Tvrtko: I dalje ne vidim gdje vidi to to izlazi izvan obuhvata znanstvenog znanja.
Patricia Churchland: U idealiziranom krajnjem sluaju, dovrena znanost predstavlja istinit
opis stvarnosti: nema neke druge Istine ni neke druge Stvarnosti. 78
Vid: Zar bi to rijeilo sve nae probleme?
Ludwig Wittgenstein: Osjeamo da, ak i kad bi se odgovorilo na sva mogua znanstvena
pitanja, nai ivotni problemi jo uope ne bi bili niti dotaknuti. 79
Edo Pivevi, Na tragu fenomenologije, Zagreb 1997., str. 114.-118., preveo: Kiril Miladinov, izvornik: Edo Pivevi, Von
Husserl zu Sartre. Auf den spuren der Phnomenologie (1972.
76 Hans-Georg Gadamer, Um u doba nauke, Beograd 2000., prevela: Suzana Spasi, izvornik: Hans-Georg Gadamer, Vernunft
im Zeitalter der Wissenschaft (1976.
77 Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, Beograd 1967., preveo: Ivan Ivanji, izvornik: Karl Jaspers, Einfhrung
in die Philosophie (1953.), predavanja na radiju
78
Patricia Churchland, Neurophilosophy, 1989., str. 249.
79
Ludwig Wittgenstein, Tractatus logico-philosophicus, Sarajevo 1987., preveo: Gajo Petrovi, izvornik: Ludwig Wittgenstein,
Tractatus logico-philosophicus 6.52 (1921.)
75

25

Tvrtko: Zato i nai ivotni problemi, ako ne ve sad a onda u budunosti, ne bi mogli ui u
idealizirani krajnji sluaj dovrene znanosti?
Vid: Moe li se o njima razgovarati bez normativnosti?
Tvrtko: Ne znam. To je podruje izbora i dogovora meu ljudima. Ali, ukoliko je o tome
naelno nemogue znanstveno govoriti, utoliko je govor o tome proizvoljan, neobvezujui.
Tad se ne ide za znanjem, iskazivanjem istine, objanjavanjem stvari, nego se sudjeluje u borbi
za drutvenu mo, nagovara se, zapovijeda i tome slino.
Vid: O tome treba utjeti 80?
Tvrtko: U akademiji, da.
Vid: To je bila poetna pozicija tzv. analitike filosofije.
A. R. Lacey: U velikom se dijelu filosofije na engleskom jezinom podruju u 20. stoljeu
pretpostavljalo da se do bitnih rezultata u etici, politici i estetici ne moe doi racionalnom
argumentacijom. Te su se discipline shvaale kao stvar stava i uvjerenja.
esto se mislilo da bi filosofija jednostavno trebala analizirati pojmove. Izraz analitika
filosofija oznaava pokuaj da se filosofskim problemima pristupa korak po korak,
ralanjujui probleme na podatne dijelove umjesto da se pokuava izgraditi velike
sveobuhvatne sustave iz kojih bi se tada izvodilo rjeenja za te probleme. [G]otovo da se
osjea netrpeljivost prema suprotstavljanju zdravom razumu. Ona se u velikoj mjeri oslanja na
tehnike formalne logike, ali jo spremnije priznaje svoj dug empirijskim znanostima, npr. fizici
i kognitivnoj znanosti. Time je omekala granice izmeu filosofije i znanosti Filosofija je
postala mnogo vie tehnika. 81
Jochen Hrisch: Osnovni su poticaji analitike filosofije sumnjiavost spram svakog
pojmovnog pretjerivanja, trezvenost i osnovno uvjerenje da filosofiranje znai analiziranje
(problematine) upotrebe jezika sa svim njenim ponorima. Filosofija se treba pobrinuti za
postajanje reenica jasnima. Wittgensteinovim82 rijeima:
4.11 Ukupnost istinitih reenica cijela je prirodna znanost (ili ukupnost prirodnih znanosti).
4.112 Svrha filosofije logiko je objanjavanje misli. Filosofija nije nauk nego djelatnost.
Filosofsko djelo u bitnome se sastoji od razjanjenja. Filosofija treba initi jasnima i otro
razgraniavati misli koje su inae tako rei tamne i zamuene.
Analitika filosofija ima neto poput vrste jezgre metodolokih uvjerenja: prvo, ne samo
prirodoznanstvene nego i filosofske teorije moraju biti bez unutarnjih proturjeja; drugo, svaki
njihov pojam mora biti ekspliciran ili ga bar mora biti mogue jasno eksplicirati; tree,
argumentativni koraci moraju biti jasni, konsistentni i razumljivi; te, etvrto, hipoteze koje se
izlau moraju biti provjerljive. Ona je, vjerna svojem pojmu, analitiki-argumentativna; te tako

80

Slavna reenica s kraja Wittgensteinova Tractatusa (vidi prethodnu napomenu) glasi: ''O emu se ne moe govoriti, o tome
se mora utjeti''.
81
A. R. Lacey, Rjenik filozofije, Zagreb 2006., str. 82.-84., preveo: Goran Vujasinovi, izvornik: A. R. Lacey, Dictionary of
Philosophy (1976., 1996.3)
82 Ludwig Wittgenstein, Tractatus logico-philosophicus

26

odrava blagotvoran odmak od svih pseudo-dubokoumnih diskursa u kojima jezik

tulumari.83
Tvrtko: Eto, znao sam da i meu vama filozofima mora biti razumnih ljudi. A ne korjenito
preobraenje subjekta.
Peter Strawson: Postoji vrsta filosofije koja i dalje cvjeta i koja e nedvojbeno nastaviti cvjetati
sve dok ljudi i dalje budu razmiljali o svojoj naravi i poloaju. Mislim na onu vrstu vie-manje
sustavne
refleksije
o
ovjekovu
poloaju
koja
se
moe
nai
u
djelu
recimo Heideggera, Sartrea i Nietzschea i koja je zapravo najveim dijelom prevladala
njihovim djelom na onu vrstu refleksije koja ponekad moe dovesti do nove perspektive na
ljudski ivot i iskustvo. Analitiki filosof, s druge strane barem onako kako ga ja shvaam
ne obeava takvu novu i razotkrivajuu viziju. Njegov je cilj neto sasvim drukije.
to je onda njegov cilj? ime se on bavi? Pa dobro, sigurno idejama ili pojmovima. Tako naziv
to ga je sam sebi dao, analitiki filosof, kao omiljeni opis njegove omiljene aktivnosti
sugerira konceptualnu analizu. Analiza se, pretpostavljam, moe shvatiti kao neka vrsta
razbijanja ili rastavljanja neega. Tako imamo sliku neke vrste intelektualnog rastavljanja ideja
ili pojmova na njihove dijelove; otkrivanja od kojih se elemenata neki pojam ili ideja sastoji i
kako se ti elementi meusobno odnose.
Profesor Ryle, primjerice, obiavao je govoriti o konceptualnoj geografiji ili konceptualnom
crtanju mapa ili ubiljeavanju u karte. Ta slika ima svojih dobrih strana. Mapa ili karta daje
nam prikaz nekog podruja, prikaz koji je u odreenoj mjeri apstraktan i takav kakva obino
ne dobivamo uobiajenim zamjeivanjem. Mape se mogu razlikovati po razmjeru, pokazivati
vie ili manje detalja, odraavati razliite pojedinane interese. Mogu nam pomoi da se
snaemo. Uz tonu kartu manje je vjerojatno da emo doivjeti brodolom, a intelektualni ili
konceptualni brodolom sigurno je mogu. 84
Vid: Valjda svaka filosofija nastoji nekako analizirati i mapirati svijet. Ali, izrada neke mape
unaprijed je su-odreena njenom namjenom, ima u vidu barem implicitno neku svrhu puta.
Mapa koja dobro slui geologu beskorisna je za nautiara. Filosofija ne moe biti neutralna
spram svrha, u njene zadae spada i normativno propitivanje smjera putovanja.
Karl-Otto Apel: Analiza, ta metodika revolucija u filosofiji koja dominira anglo-amerikim
svijetom danas, ne primjenjuje se na objektivne injenice znanosti, nego radije na reenice
znanosti, tj. ne na stvari nego na jezik kojim se govori o tim stvarima Razlika izmeu
smislenih i besmislenih reenica je karakteristina tema
[Ipak] reenice znanstvenih uzronih objanjenja, zapravo sve reenice kao nositeljice smisla,
moraju najprije biti razumljene kao izrazi ljudskih intencija, prije nego je mogue prijei na
njihovu dedukciju iz opih zakona i tako objanjavati njima opisane injenice. 85
83

Jochen Hrisch, Teorijska apoteka, Zagreb 2007., str. 31.-37., preveo: Kiril Miladinov, izvornik: Jochen Hrisch, TheorieApotheke (2005.)
84
Peter Strawson, Analiza i metafizika, Zagreb 1999., str. 2., preveo: Filip Grgi, izvornik: Peter Strawson, Analysis and
metaphysics (1992.)
85
Karl-Otto Apel, Analytic Philosophy of Language and the Geistwissenschaften, 1967., str. 2, preveo s engleskog: ja

27

Vid: Trebamo li, u strahu od nejasnoe a nastojei za egzaktnou, o tim intencijama utjeti?
Tvrtko: Moda i trebamo, ako je egzaktnost tu nedostupna.
Vid: Ali, to treba je neka norma, a ne injenina reenica iju bi istinitost mogla utvrditi neka
znanost. Znanstvenost nije mogue utemeljiti bez pozivanja na norme.
Tvrtko: Otkud to? Znanost se bavi injenicama.
Vid: Znanstvena metoda je normativna, ona propisuje norme koje je nuno zadovoljiti da bi
neto bilo znanstveno. To nije naprosto injenica o funkcioniranju znanosti, nego norma o
tome kako znanost treba funkcionirati. Utoliko se ak i znanost se oslanja na neto izvan- ili
pred- znanstveno. Zabrana govora o tome onemoguuje razumijevanje znanosti, a kamo li
ostalih ljudskih djelatnosti.
Jochen Hrisch: Analitika filosofija ini imunim na iracionalizme svake vrste. Doista? Ve
u Wittgensteinovu ranom spisu pada u oi koliko je logiki argumentacijski postupak slian
misticizmu. O emu se ne moe govoriti o tome se mora utjeti. Tako glasi slavna zavrna
reenica Tractatusa. utnja je temeljni postupak misticizma, koji je inae vrlo rjeit i iri
mogunost govora. Prema njoj Wittgenstein razvija naizgled oputen odnos: Svakako da
postoji neizrecivo. Ono se pokazuje, ono je mistino (6.522). Reenica da se ono mistino
pokazuje kao oito, ali da se ne moe jezino analizirati jer je neizrecivo, upuuje na rijetko
spominjanu jednostavnu dilemu analitike filosofije: ona u velikoj mjeri ograniava
mogunosti filosofski odgovornog govorenja.
Analitika filosofija nastupa kao diskursivna policija: ne smije se misliti i govoriti poput
Parmenida, Nikole Kusanskog, Hegela, Heideggera, Benjamina ili Adorna. Zato je analitika
filosofija neodoljivo privlana onima koji ne razumiju Hegelova, Heideggerova ili
Benjaminova djela te su unaprijed vrsto uvjereni u to da razlog za to moe biti samo u tim
tekstovima. Nepobitan uspjeh analitike filosofije mogao bi biti povezan i s njezinim oporim
armom, njezinom bliskou common senseu i odlunou kojom raiava teren. Razlog
uspjeha tog filosofskog terorizma Adorno je slutio u porivu za sigurnou: ljudi ele imati
neto apsolutno sigurno pa se onda pouzdaju u logike trivijalnosti koje teko da bi netko
htio osporavati. Nuspojave takvog raiavanja su goleme. Filosofija postaje skromna, vrlo
skromna: ona osiromauje. Ne samo da sve vie svojih drevnih kompetencija preputa
strunim disciplinama poput matematike, lingvistike, informatike ili neurofiziologije, nego
takoer i neosporivo vane teme preputa pukom mnijenju. Jer sredstvima analize jezika
moe se u najboljem sluaju pokazati da je jezik neodgovorno pijan i da tulumari. Ali i samo
zanijemljivanje je pseudo-dubokoumno. Nije li racionalnije stupiti u neki jezini odnos sprema
onome to se pokazuje kao neizrecivo nego se dopustiti od njega izopiti? 86

86

Jochen Hrisch, Teorijska apoteka, Zagreb 2007., str. 31.-37., preveo: Kiril Miladinov, izvornik: Jochen Hrisch, TheorieApotheke (2005.)

28

x. kontinentalna filosofija?
Tvrtko: Suvremena filozofija se, dakle, razdvojila na analitiku i kontinentalnu. Ti se
svrstava u ovu drugu?
Vid: Kontinentalna filosofija je oznaka koju daju analitiki filosofi onome to ne zadovoljava
njihove kriterije. Naravno, ne postoji kontinentalna filosofija, osim za analitikog filosofa.
Nita drugo ne objedinjuje to vrlo raznovrsno filosofiranje, do toga da je iskljueno iz
analitike filosofije.
Simon Critchley: Kontinentalna filosofija je izum, ili preciznije, projekcija angloamerike
akademije na kontinentalnu Europu 87
Simon Glendinning: Rije kontinent kao naziv za europsko kopno, u razlici spram
britanskog otoja Zamisao kontinentalne filosofije nikad nije u korijenu osloboena ljage
da to nije ono to ovdje radimo Nema sumnje da je za veinu filosofa engleskog govornog
podruja tijekom dvadesetog stoljea zamisao kontinentalne filosofije imala duboko
vrijednosni naglasak To nije samo ono to mi ne radimo, nego ono to se ne smije raditi, ako se
hoe ozbiljno misliti unutar sredinjih tokova zapadnjake filosofske tradicije Sto ga se
smatra da autori koji se uputaju u ono to je, barem od vremena J. S. Milla, britanska
filosofija nazivala kontinentalnom filosofijom, rade ne samo neto drugaije vrste nego i, mora
se rei, izriito manjkave kvalitete.88
Vid: Zabavno je da analitiari sebe imenuju po metodi, a ove druge geografski.
Tvrtko: Dobro, valjda se taj tip filozofiranja razvio prvenstveno na engleskom govornom
podruju. Moda su tamo veze s pred-modernim tradicijama slabije nego drugdje.
Vid: A to ako iskljuivost analitike filosofije manje slijedi iz zbiljske nemogunosti da se o
odreenim pitanjima suvislo govori, a ee podrazumijeva da bi o njima imalo vladati neko
preutno i neupitno, zdravorazumsko, slaganje? Ako taj spoj common sense-a i utnje o
golemim podrujima ljudskog iskustva zapravo znai neupitnost samorazumljivosti da je
nain ivota u suvremenim english speaking countries od svih moguih svjetova barem
najmanje lo (kako se ta vrhovna vrijednost skromno voli prikazati)?
Friedrich Nietzsche: Uasna pogibelj: da se spoje amerikansko-politiko preganjanje i labava
nauenjaka kultura. 89
Vid: Odbijanje razgovora o svemu to nije znanstveno fiksirano neopravdano preputa pitanje
kako ivjeti? kojem god vladajuem mnijenju (trenutno amerikanizmu).
Tvrtko: Kako si od legitimnog zahtjeva analitike filosofije za jasnoom doao do
amerikanizma, meni nije jasno.
Vid: Jasnoa nije naprosto svojstvo izdvojenoga iskaza. Ovisno o kontekstu neka dotad
pouzdana znanstvena teorija moe postati nejasnom, kao to npr. reenica to! moe biti
87

navod iz Simon Glendinning, The Idea of Continental Philosophy, 2006., str. 3., preveo: ja, izvornik: Simon Critchley,
Introduction, in A Companion to Continental Philosophy, eds S. Critchley and W. Schroeder (1998.)
88
Simon Glendinning, The Idea of Continental Philosophy, 2006., str. 11., preveo: ja
89
Friedriche Nietzsche, pabirci iz ostavtine, u Uvod u Nietzschea, Zagreb 1980., str. 218., preveo: ime Vrani

29

jednoznana i jasna. Zato nam je uglavnom jasno ono to govore sudionici vlastitog ivotnog
svijeta, a uglavnom nejasno ono to govore ljudi iz prostorno/vremenski/kulturno udaljenih
svjetova-konteksta. Pa se iskljuivost analitike filosofije odnosi na veinu filosofskih djela koja
nisu izvorno napisana na engleskom jeziku (english or perish!).
Tvrtko: Prigovara im zbog iskljuivosti. Ali, ini mi se da svako poimanje filosofije mora,
implicitno ili eksplicitno, nain na koji odreeni autori misle drati paradigmatskim
primjerom pravoga filosofiranja, a samim time neke druge drugorazrednima, jedva jo
filosofima?
Vid: U pravu si, nije druga strana nita njenija.
Damir Barbari: [T]eror takozvanog zdravog razuma u filosofiji susreemo i u varijantama
nominalizma visoke skolastike, u fiziologizmu renesanse, engleskom empirizmu, danas u
svim verzijama takozvane analitike filosofije. Princip mu bijae prepoznat i mjerodavno
imenovan ve u Grkoj: sofistika, vjena i neuklonjiva pratilja sveg filosofiranja. Kome se
sterilnost i duhovna impotencija tog tako slavljenog zdravog razuma ne otkrije ve pri
prvom bliem susretu, s njim je o istinskoj filosofiji bolje pritedjeti rijei. U tome je zdravlju
naime, ako se ve hoe neka poredba, neto od one iskonski trgovake lukavosti i sitniavog
opreza: potanko provjeri sve to se tie stvari na koju si bacio oko, i to tako dugo dok u tebi ne
umine svaka strast njenog posjedovanja i uitka. No onda si i tako ve pri neem drugom. 90
Tvrtko: Strast? To je valjda neki ostatak reptilskog u mozgu, kakve veze to ima s filozofijom?
Max Scheler: Ali to je sad samovolja kojoj nema ravne: provoditi promatranje samo na
miljenju, a cijeli preostali dio duha isporuiti psihologiji. Pri tomu je nainjena pretpostavka da
se svaki drugi odnoaj: putem zrenja, putem tenje, osjeanja, ljubljenja-mrenja, uspostavlja tek
pomou posredujue radnje miljenja. Ali faktiki mi ivimo cijelom puninom naega
duha ponajprije u stvarima, u svijetu, te poluujemo iskustva u svim, i u ne-logikim, vrstama
akta. Iskustvo koje se otvara samo udorednoj borbi s otporima svijeta i nae prirode, koje nam
se obrazuje u vrenju religioznih akata, vjerovanja, molitve, oboavanja, ljubljenja, koje postaje
nae u svijesti umjetnikog oblikovanja i estetskog uivanja, daje nam neposredno sadraje i
sadrajne sveze koji za jednu isto misleu nastrojenost uope ne postoje. Filosofija koja izvan
akata miljenja priznaje samo one akte zornog spoznavanja koji nam u oblasti teorije i znanosti
priskrbljuju materijal za miljenje, osuuje sebe samu na sljepilo spram itavih carstava
stvarnih veza, iji pristup upravo nije bitno vezan uz razumske akte ona nalikuje ovjeku
zdravih oiju, koji zatvara oi a boje bi htio primiti samo kroz ui ili kroz nos! 91
Vid: Ja mislim da je tu znanstvenost nemogua, da filosofiranje obuzima cijeloga ovjeka.
Pitanje tko je pravi filosof utoliko je uvijek osobno, a ne neko de-personalizirano, metodsko,
anonimno znanstveno.

90

Damir Barbari, Preludiji, Zagreb 1988., str. 185.

Max Scheler, Ideja ovjeka i antropologija, Zagreb 1996., str. 25 i d., preveo: Branko Despot, izvornik: Max Scheler, Ordo
amoris (1923.)
91

30

Miodrag ivanovi: Prigovaraju mi mnogi da rijetko govorim a jo rjee piem o analitikoj

filosofiji. I moram rei da ovakav prigovor doista stoji. Naravno, u jednom dijelu, o tim
sadrajima, ja prenesem studentima neophodne informacije. Ali, poto tu nema topline
priznajem da analitika filosofija ne pripada meni i mojoj manje filosofskoj, a vie ivotnoj
poziciji. Dakako, ako je to uopte vano, ni ja ne pripadam analitikoj filosofiji. Moje je
stajalite takvo da je filosofija, zapravo, jedna lina stvar. Moja. 92
Friedrich Nietzsche: Postupno mi se pokazalo to je do sada bila svaka velika filosofija, naime
ispovijest njezina zaetnika i neka vrsta nenamjernih i neupadljivih memoara. 93
Peter Sloterdijk: Da je ova epohalna Nietzscheova reenica naila na ope odobravanje ona bi
bila morala temeljito promijeniti sve to se od tada zove filosofijom. Bila bi prisilila
zanimanje filosof da krene smjerom na kojem bi svaki mislilac bio morao postati autobiografom
vlastita miljenja, moda ak i vlastitim psihoanalitiarem, ukoliko se najvii oblici
refleksivnosti moraju uvjeriti i u svoju patogenezu. No, kako znamo, od ovakva se zaokreta u
filosofiji nakon Nietzschea moe malo toga primijetiti, dapae, nuno stjeemo dojam da su se
najjai zamasi prema depersonalizaciji miljenja dogodili tek u stoljeu koje je prolo od ove
Nietzscheove biljeke. Koliko daleko filosofi uspijevaju stii pri iskorjenjivanju ispovjednih i
autobiografskih tragova u svojim tekstovima, to znamo tek od Husserla i Carnapa, od ranog
Wittgensteina i analitikih filosofa i svega onoga to je od tada do danas uslijedilo, mjeseevi
krajolici jednog pojma u kojem nema ovjeka. Ali ovim nalazom nije donijeta nikakva odluka
o sadraju istine Nietzscheove teze. Ta moglo se dogoditi da je depersonalizacija filosofske
teorije u XX. stoljeu sama po sebi neto kao nedobrovoljna samoispovijest svojih zaetnika, a
ako nedostaju autobiografske geste, to vie padaju u oi autothanatografski spomenici.94
xi. staza sa srcem?
Tvrtko: Kriterij za valjanost teorije ti je toplina oko srca? Presmijeno.
Vid: Od svih moguih istinitih teorija o beskonano mnogo predmeta ovoga svijeta, tijekom
svoga vrlo konanoga ivota pozornost moe posvetiti samo nekima. Kojima?
Tvrtko: Ovisi o interesima, ivotnim okolnostima, sluajnostima, tko zna emu.
Vid: Kad pogleda unatrag, od svega to te do sada zanimalo u ivotu, bilo to kolikogod
kontingentno, zar ne smatra neke interese bitnijima za ono to ti zapravo jesi, a druge vie
usputnima, neke vjerojatno i potpunim gubitkom vremena? Postoji neka hijerarhija bliskosti
odnosno daljine spram onoga to si za sebe samoga bitno ti. Budui da u tom pogledu osjeaji
imaju spoznajnu funkciju, nazovimo srcem tu ideju sred-ita95 spram kojeg odmjerava
bliskost i distancu od pravoga tebe.
Tvrtko: Ali taj individualizam je nekomunikabilan. Tu doista vrijedi individuum est ineffabile 96.
Nije ope-nito, stoga nije pri-opivo. O tome valja utjeti. :)
92

Miodrag ivanovi, Filozofski triptih, Banja Luka 2005., str. 13. i 122.
Friedrich Nietzsche, S onu stranu dobra i zla, Zagreb 2002., str. 15., prevela: Dubravka Kozina, izvornik Friedrich Nietzsche,
Jenseits von Gut und Bse (1886)
94
Peter Sloterdijk, Doi na svijet, dospjeti u jezik, Zagreb 1992., str. 43., prevela: Mirjana Stani, izvornik: Peter Sloterdijk, Zur
Welt kommen zu Sprache kommen (1988.)
95
Stari nain pisanja ''srdce'' uva etimoloku vezu sa sred-item.
96
''Ono pojedinano je neizrecivo'', pri-opivo je samo ono ope.
93

31

Eugen Fink: Filosofija je najprije filosofiranje; ne rezultat znanja, nego duhovni pokret To da
put u filosofiju vodi kroz vlastito filosofiranje ne smije se meutim krivo razumjeti kao da
bi se time zahtijevala originalnost pojedinca, neki njemu svojstven, osebujni stil filosofiranja, u
kojemu on uva i zadobiva svoju interesantnu individualnost. Naprotiv. Bit filosofije je
upravo bez tla za osebujnosti kae Hegel.97
Vid: Odustati od proizvoljnih osebujnosti ne znai nuno prihvatiti de-personalizaciju,
apstrahirati od osobe.
Davor Ljubomir: Radi se o tome da se na svakom koraku artikulira vlastito sopstvo, ono
to bitno jesmo, a ne tek neto to nam usputno moe, ali i ne mora pripadati, bez ega bismo
ipak u osnovi bili to to jesmo. 98
Vid: Jer ono ope nije samo openitost logike i jezine analitike, nego obaziranje na gledita
moguih drugih osoba.
Hans-Georg Gadamer: Opa je bit ovjekovog obrazovanja da sebe uini opim duhovnim
biem. Onaj tko se preputa partikularitetu neobrazovan je: npr. recimo, onaj koji bez mjere i
srazmjera puta na volju svojem slijepom bijesu. Hegel ukazuje na to da takvom ovjeku u
osnovi nedostaje mo apstrakcije: on se ne moe okrenuti od sebe samog i sagledati ono ope,
odakle se njegova posebnost odreuje prema mjeri i odnosu.
Obrazovanje kao uzvisivanje do openitosti je, dakle, zadaa ovjeka. Isto se nalazi u
umjerenosti, koja bezmjernost zadovoljavanja potreba i upotrebe snage ograniava na ope.
Slijedei Hegela mi smo kao opu oznaku obrazovanja istakli da treba biti otvoren za
drugaije, za drugo, za druga openitija gledita. Na sebe samog i svoje privatne ciljeve gledati
s udaljenosti znai: na njih gledati onako kako ih drugi vide. Opa gledita, za koja je
obrazovan ovjek otvoren, nisu za njega neko vrsto mjerilo koje vrijedi, nego su mu prisutna
samo kao gledita moguih drugih. 99
Tvrtko: I misli da je ta opost ka kojoj se kreemo motrenjem sa svih gledita moguih
drugih (kojih, nota bene, ima potencijalno beskonano) dovoljna za usmjerenje vlastitog
konanog ivota? Da time individualni, na tu opost nesvodivi element, otpada?
Vid: Mislim da je nuno, kolikogod puta to smatrali potrebnim, motriti stvar s razliitih
gledita. Ali, na koncu to nije i dovoljno.

97

Eugen Fink, Uvod u filozofiju, Zagreb 1998., str. 9. 11., prevela: Boica Zenko, izvornik: Eugen Fink, Einleitung in die
Philosophie (1985.), predavanja u Freiburgu (1946.)
98
Davor Ljubomir, Obrazovanje i sloboda, u ''emu obrazovanje?'', Zagreb 2011., str. 11.
99
Hans-Georg Gadamer, Istina i metoda, Sarajevo 1978., str. 36. 43., preveo: Slobodan Novakov, izvornik: Hans-Georg
Gadamer, Wahrheit und Methode (1960.)

32

Carlos Castaneda: Promotri svaku stazu pomno i izbliza, iskuaj je kolikogod puta smatra da
je potrebno. Tad postavi sebi i samo sebi presudno pitanje: ima li ta staza srca? Ako ima, ta
staza je dobra. Ako nema, nije ni za to. 100
Max Scheler: Ono to slikoviti izraz srce oznaava, to nije kao to vi filistri s jedne i vi
romantici s druge strane mislite sjedite zbrkanih stanja, nejasnih i neodreenih uzbuenja
koje ovjeka bacaju ovamo ili onamo. Tko vam kae da tu, gdje vi vidite tek haos izmijeanih
stanja, ne lei neki ponajprije skriveni, ali otkrivanju pristupani poredak injenica: lordre du
coeur? Jedan svijet tako prostran, tako bogat, tako harmonian, tako bljetavo jasan kao to je to
onaj matematike astronomije samo pristupaan nadarenostima mnogo manjeg broja ljudi
Ja se nalazim u neizmjernome svijetu osjetilnih i duhovnih objekata, koji stavljaju moje srce i
moje strasti u neprestano gibanje. Znam da predmeti koji mi dospijevaju do spoznaje
zamjedbom ili miljenjem, ba kao i sve ono to hou, biram, inim, radim, postiem, ovise o
igri ovoga gibanja moga srca. Iz toga slijedi da e svaka vrsta bilo pravosti bilo krivosti i
izopaenosti moga ivljenja i djelovanja biti odreena time ima li nekog objektivno pravoga
poretka ovih pokreta moje ljubavi i moje mrnje, moga nagnua i moje odbojnosti, mojega
raznovrsnoga interesa za stvari ovoga svijeta, i time je li meni mogue ovaj ordo amoris utisnuti
u moju duevnost
Kao to nama ideja pravoga i istinskoga poretka ljubavi (ordo amoris) jest ideja jednoga strogo
objektivnoga i o ovjeku neovisnoga carstva sreenih ljubljenjadostojnosti svih stvari neto to
mi moemo samo spoznati, ne postaviti, stvoriti, nainiti tako je i individualno
odreenje jednog subjekta neto to dodue cilja samo na njega, ali ipak neto ne manje
objektivno: neto to nije za postaviti, nego je iskljuivo za spoznati. Ovo odreenje izraava
mjesto koje u planu spasa svijeta pripada ba ovome subjektu, izraava time i njegovu
naroitu zadau, njegov poziv u starome smislu rijei. Subjekt se moe u pogledu njega
varati, moe ga uz to (slobodno) promaiti i on ga moe spoznati i ozbiljiti. Kuamo li neki
subjekt ikako moralno potpuno spoznati i prosuditi i odmjeriti, onda moramo, pored
opevaljanih mjerila, stalno imati pred duhom i onu njemu ne nama ili nekom drugom
subjektu pripadajuu ideju njegovoga individualnoga odreenja. 101
Tvrtko: Ali, zar je to individualno dostupno filozofskoj apstrakciji?
Vid: Slaem se, ab-straktnom (od-maknutom 102 od cjeline vlastitog ivota) miljenju poziv uti.
edomil Veljai: Postoji filosofija koja se ne da ni misliti ako se u skladu s njom ne ivi.103
Vid: Vlastitost se ne otvara istome miljenju (poput logike), niti jo i percepciji (poput
vanjskog svijeta) i intuiciji (poput matematike), nego trai i osjeaj.

100

navod iz: Fritjof Capra, The Tao of Physics, New York 1983., str. 2., preveo: ja, izvornik: Carlos Castaneda, The Teachings o f
Don Juan: A Yaqui Way of Knowledge (1968.)
101
Max Scheler, Ideja ovjeka i antropologija, Zagreb 1996., str. 5., 9 10., preveo: Branko Despot, izvornik: Max Scheler, Ordo
amoris (1923.)
102
Latinsko abstractus potjee od abs- (''od'') i traho (''micati'', ''vui'').
103 edomil Veljai, Philosophia perennis, Zagreb 2003., str. 83.

33

Bert Hellinger: - Svi mi imamo unutarnji osjeaj za odreeno vlastito opredjeljenje ili poziv ili
zadatak. Taj osjeaj dolazi iz dubine naeg bia koja je iznad savjesti. Biti s tim u skladu, znai
imati svoj mir. Tko se ogrijei o ovaj unutarnji nagon, npr. ako odbije neki zadatak za koji je
netko predodreen, jer mu se ini previe tekim, onda se u dui neto slama. Ako ga
preuzme, osjea se usklaeno, bez obzira na tekoe.
- To onda nema nikakve veze s ljudima koji nas okruuju.
- Ne. Onaj tko postupa u skladu sa svojim unutarnjim nagonom, osjea se dobro, makar i radio
suprotno od onoga to drugi od njega oekuju. To je neovisno tome jesu li drugi suglasni s tim
ili ne.
- Mnogi eznu upravo za tim: biti u skladu sa samim sobom, pronai sebe
- To proizlazi iz naeg ivotnog puta. Ne moe se trenirati niti mu se moe teiti. Niti se do
toga moe doi meditacijom. To je iznad svega toga. Ali to se osjea i svatko od nas ima priliku
biti u kontaktu s tim osjeajem.
- Nesvjesno ili svjesno?
- Uzmite primjer majke i djeteta. Kada se majka posveti djetetu, to je razina na kojoj joj je
potpuno jasno da je u skladu s neim viim. Vie ne vidi samo dijete. Tu dolazi do mijeanja
razina: u prvom planu su sranost i ljubav, a u pozadini neto poput potpune spremnosti. To
je neto to se ne odnosi samo na dijete ve i na vlastitu osobnost. 104
xii. svjetonazor?
Tvrtko: Kvazi-mudre sentencije tih tobonjih uitelja mudrosti 105 koje navodi, ak i ako
potpuno zatomim skepsu koju inae imam spram njih, uope ne pokuavaju rei neto
opevaee. Obraaju se svaki put odreenoj osobi, kazuju neto to ima vrijediti upravo za
nju u njenoj situaciji.
Vid: Da, ne radi se o anonimnoj depersonaliziranoj znanosti, nego se jedna osoba obraa
drugoj.
Tvrtko: Promaeno je iz toga pokuati izvesti bilo kakve openitosti.
Vid: Mada tu nisu mogua poopenja u stilu pozitivnih znanosti, ipak su neka mogua. Npr.
mogli bismo to obraanje svaki put odreenoj osobi poopiti u neku normu poput postupaj s
drugim ovjekom kao s osobom, ili budi osoba, i slino.
Tvrtko: Takve norme ne mogu postati ope-obvezujue, onako kako to mogu znanstvene
spoznaje. One ostaju na svjetonazorskoj razini, kao jedna od moguih ivotnih smjernica meu
kojima pojedinac bira.
Vid: Filosofiranje je pokrenuto istim onim ime se bavi svjetonazor, pitanjem kako ivjeti.
Ali, nasuprot nepromiljenom nasljedovanju pred-svjesnih samorazumljivosti svojstvenih
svjetonazorima, tu se trai vlastiti uvid.
Damir Barbari: Prije nego na osnovi prosudbe o tomu to uope moemo spoznati
zauzmemo bilo koji teoretski stav, uvijek smo ve na predznanstven, predsvjesan i tako rei
preduman nain prihvatili temeljne egzistencijalne stavove koji vode na ivot i upravljaju
104

Bert Hellinger, Priznati ono to jest, Zagreb 2006., str. 59.-60., preveo: Vlado Ili, izvornik: Bert Hellinger, Anerkennen Was
Ist (2000.)
105
Castaneda, Hellinger, pa i Veljai, izili su iz akademskih okvira da bi mudrost traili na manje uglednim izvorima.

34

njime. Egzistencija ovjeka pojedinca nemogua je bez unaprijed prihvaenih, premda najee
neosvijetenih temeljnih stavova o cjelini ivota i o njegovu smislu.
Osvijeten i vie manje koherentan, cjelovito zaokruen sustav tih temeljnih stavova naziva se
nazorom na svijet ili svjetonazorom. Husserl u njemu prepoznaje tek primamljiv i
zavodljiv pokuaj da se sveukupna zadaa filosofije ogranii ili svede na stajalite jedne osobe,
ili pak na vidokrug samo jedne povijesne epohe. Svjetonazorna filosofija pouava upravo
onako kako pouava mudrost: osobnost se obraa osobnosti. Filosofiju kao
znanost Husserl e najotrije razlikovati od tako shvaene mudrosti: Znanost je neosobna.
Onaj tko na njoj surauje ne treba mudrost nego teorijsku nadarenost.
Prema Husserlu, prava se filosofija kao stroga znanost od nazora na svijet i njegove pretenzije
na mudrost u potpunosti razlikuje svojom bezuvjetnom usmjerenou na vjenost.
Svjetonazorna mudrost svagda ostaje tako rei zarobljena vremenom u kojem i iz kojeg
nastaje, te stoga nuno podlijee neuklonjivom relativizmu, kako onom razliitih teorijskih
stajalita tako i onom uvjetovanom razliitou povijesnih epoha. Nazor na svijet uvijek je
samo jedan meu moguima, te se stoga nuno suprotstavlja drugima Svjetonazori se
mogu sporiti, no odluiti moe samo znanost, a njezina odluka nosi peat vjenosti
Filosofija kao episteme, dakle kao stroga znanost, mogua je samo na temelju odlunog i
bezuvjetnog prevladavanja dokse, te uroene uklopljenosti u ono svagda dano i zateeno. 106
Tvrtko: Pa eto, meni se ini da je ovo tvoje nagovaranje pravi primjer svjetonazorne filozofije.
Vid: Jo je od Parmenida obrat iz dokse (mnijenja) uvjet za kretanje ka episteme (znanju). Ali
sasvim je upitno da li je ono to su onda Parmenid ili Platon nazivali znanjem isto to to danas
nazivamo znanou. Tek otkad se znanje svelo iskljuivo na novovjekovnu znanost koja je
odustala od svega onoga o emu valja utjeti, filosofi se vie ne mogu jednoznano svrstati u
odnosu na tu suprotnost doksa-episteme.
Martin Heidegger: Razlikovanje znanstvene filosofije i svjetonazorske filosofije posljednji
je odjek filosofske bespomonosti 19. stoljea, tijekom kojega je znanost dola do osebujnog
tehnikog kulturalnog znaenja, a s druge je strane svjetonazor pojedinca kao nadomjestak
za nestalo tlo, nedovoljno snaan, jo trebao odravati vezu vrijednosti i ideala. Filosofiji
ve nedostaje nunost i to to ju se njeguje ona zahvaljuje svojem karakteru kulturalnog
dobra.107
Hans-Georg Gadamer: Devetnaesto stoljee je bilo doba svjetonazora, to je izraz koji je u
svom izvornom znaenju obnovio obeanje tumaenja cjeline za koje znanost vie nije bila
sposobna. Oni koji su odredili devetnaesto stoljee bili su veliki autsajderi
poput Schopenhauera i Nietzschea. U to doba je ula u modu rije Weltanschauung, koja ve
kao rije izraava relativnost onih pogleda na svijet koji su se, dodue, pozivali na znanost ali
zapravo nisu omoguavali nikakvu punu znanstvenu legitimaciju Wilhelm Dilthey vidio je
106

Damir Barbari, K buduem miljenju, Zagreb 2005., str.242.-244.,246.

Martin Heidegger, Prilozi filozofiji (iz dogoaja), Zagreb 2008., str. 45.-46., preveo: Kiril Miladinov, izvornik: Martin
Heidegger, Beitrge zur Philosophie (Vom Ereignis) (19361938, objavljeno 1989.), Gesamtausgabe vol. 65
107

35

filosofski zadatak ba u tome da se mnotvenost svjetonazora utemelji u misaonotvorakom ['ideacijskom'] radu ivota. Ali je za cjelinu tumaenja svijeta to znailo da
filosofija vie uope nije shvaana ozbiljno u svojoj spoznajnoj pretenziji, nego da je, poput
ostalih kulturnih tvorevina ovjeanstva (umjetnosti, prava, religije, itd.), vaila za izraz
ivota; on je dodue kao fenomen izraavanja morao postati predmet znanstvene spoznaje, ali
ne i predstavljati samo znanje. Tako se dolo u situaciju iz koje izvire otuenje filosofije od
znanosti u dvadesetom stoljeu. Samo u obrani od tog svjetonazorskog miljenja filosofija je,
zadravajui svoj zadatak da ostane znanstvena, sve vie postajala filosofijom znanosti, njenih
logikih i spoznajnoteorijskih osnova.
Nasuprot tome, na stranu svjetonazorskog miljenja stupila je umjetnost. 108
Tvrtko: Izgleda mi da ona suvremena podjela na analitiku i kontinentalnu nasljeduje to
razlikovanje znanstvene od svjetonazorske filozofije s poetka 20. stoljea?
Vid: Vjerojatno. S prvom na strani znanosti, a drugom s ostalim duhovnim/kulturnim
postignuima umjetnosti, politikom, i uope traganjem za ivotnim smislom (pa i ako radije
kroz npr. psihoanalizu nego religiju).
Tvrtko: U strahu da filozofija ne bude reducirana na sluavku znanosti, preostao vam je tek
svjetonazor.
Vid: Ne mislim tako. Obrnuto, zadri li filosofija svoj izvorni109 stav suprotstavljanja
svjetonazorskim mnijenjima, danas u njih svakako treba ukljuiti i scientistiki svjetonazor.
Hans-Georg Gadamer: Filosofijom se esto smatraju stvari subjektivne i privatne poput
vlastitog pogleda na svijet koji umilja da je iznad svih zahtjeva znanstvenosti. Naprotiv, ona
i pored sve razlike u odnosu na pozitivne znanosti ostaje ipak s njima u jednoj obvezujuoj
bliskosti koja je odjeljuje od podruja svjetonazora zasnovanog na subjektivnim uvidima. 110
Martin Heidegger: U naumu znanstvene filosofije jo ivi poriv same filosofije da spasi
svoju najvlastitiju stvar od proizvoljnosti svjetonazorskog mnijenja koje postaje samovoljno i
nuno ograniavajueg i zapovjednog stila svjetonazora uope. 111
Helmuth Vetter: Dodue, Heidegger ne porie shvaanje da filosofija ima posla sa
svjetonazorom, ali odbija njihovo poistovjeenje. Svjetonazor posjeduje vrstou od koje
filosofija naprosto mora poi, ali samo da bi ga odmah potom pretvorila u problem. U
kontekstu takva problematiziranja na vidjelo izlazi onaj u pravom smislu nefilosofski
karakter svjetonazora uope Heidegger kae da filosofija nikad ne prua svjetonazor i da ni

108

navodi prema: Hans-Georg Gadamer, Um u doba nauke, Beograd 2000., str. 7., 75., 87., prevela: Suzana Spasi, izvornik:
Hans-Georg Gadamer, Vernunft im Zeitalter der Wissenschaft (1976.)
109 Naime parmenidovski.
110
isto
111
Martin Heidegger, Prilozi filozofiji (iz dogoaja), Zagreb 2008., str. 45.-46., preveo: Kiril Miladinov, izvornik: Martin
Heidegger, Beitrge zur Philosophie (Vom Ereignis) (19361938, objavljeno 1989.), Gesamtausgabe vol. 65

36

nema taj zadatak, ali da se kree u njegovim mogunostima. Filosofija se zbiva polazei od
nekog svjetonazora, ali tako da ga stavlja u pitanje. 112
Vid: Nije nuno da se prevladavanje dokse odvija iskljuivo kroz strogu znanost. Upravo
insistiranje na utnji svugdje gdje ne uspijeva egzaktna znanstvenost preskae golema
podruja ivota i time ih izruuje nepropitanim mnijenjima. Filosofija polazi od
predznanstvenih stavova koji vode na ivot, i stavlja ih u pitanje.
Eugen Fink: To meutim ne smije biti samo prvi korak miljenja da bi zatim ieznuo iz
filosofijskog interesa. Naivnost je stalni problem filosofije. Ona jo nije pojmljena time to se
karakterizira kao onaj nain ljudskog opstanka u kojem on ne filosofira. Filosofija tovie mora
uiniti pojmljivim kako uope dolazi do ovjekova nefilosofirajueg temeljnog dranja.
[Inae nam] mora nuno promaknuti to da ostajemo u velikoj mjeri jo obuzet neprovidnim
pretpostavkama
i
predrasudama,
bezupitnim
samorazumljivostima
prirodnoga
svjetonazora
Je li ta naivnost samo manji stupanj uvida, skoro neto poput gluposti, neto kao fatalna
nedaa u koju je doveden ljudski rod; neka nedostatnost obine sposobnosti spoznavanja?
Ovdje se radi o fundamentalnoj tendenciji ivota a ne tek o nemoi za znanje Naivnost je
daleko od toga da bude tek neto negativno, kako bi se to suvie lako moglo priinjati bahatosti
filosofije Filosofija je, kao napad na vrstu sigurnost naivnog svjetonazora, moda opasna
stvar i obavijena dubokom dvoznanou; ona je, kao i sve stvaralako, u susjedstvu razaranja. I
novim utemeljenjem ljudske egzistencije biva ona samo lomljenjem uvaenih i dozrelih formi
Tendenciji prema filosofiji suprotstavljena je jednako mona protutendencija ivota:
potreba za mirom, sigurnou i vrstoom. Filosofijskom pitanju suprotstavljena je mo
samorazumljivoga! Ta protimba obiju fundamentalnih tendencija ivota: nemirne slutnje
duha, koja ljudima ne podaruje boravak u sigurnom i pouzdanom, i sklanjajue moi zaborava,
pod ijom se zatitom naseljavamo posred bia ta bi protimba morala i sama biti filosofijski
pojmljena kako bi se mogla spoznati cijela dvoznanost filosofije.
Hlderlin puta svoga Empedokla kazati113:
Boje se
djeca zemlje najee novog i stranog,
tee samo da ostanu kod sebe doma,
ivot biljke i vesela ivotinja.
Ogranieni u vlasnitvu brinu,
kako da opstanu i smisao im ne see dalje
u ivotu. Ipak najzad moraju
plaljivi van, i umirui vraa se
u element svatko, da se tu
za novu mladost, kao u kupki
osvjei. Ljudima je velika elja
112

Helmuth Vetter, Texta in contextibus, Zagreb 2005., str. 75., preveo: Marinko Mikovi, izvornik: Helmuth Vetter,
Hermeneutische Phnomenologie und Dialektische Theologie. Heidegger und Bultmann (2000)
113
''Empedoklova smrt'' (Der Tod des Empedokles) naslov je nedovrene tragedije Friedricha Hlderlina.

37

dana da se sami pomlade.

Iz proiavajue smrti koju
su si sami u pravo vrijeme odabrali,
uskrsavaju narodi kao Ahil iz Stiksa.
Ne znai li to da ovjek ne moe ostati u sebi miran, kao ivotinja ili biljka, nego mora iznad
sebe, a to izlaenje iznad sebe da je kao propast, kao smrt, iz koje uskrsava novi, pomlaeni
ivot? Nagon nad sebe prema vani lei u ovjeku uvijek u sukobu sa htijenjem boravljenja
unutar bia, sa htijenjem ostajanja pri stvarima i prianjanja uz ono postojano, kratko reeno s
ukorijenjenou ljudske egzistencije. Naivnost je ta ukorijenjenost, gdje je sve odlueno, to je
bievno i nebievno, to je istinito i to je lano, to je pravo i to je loe, to je uzvieno i
neznatno, to je dobro i to je zlo. No ta se ukorijenjenost u filosofiji poinje kolebati kad ona
pone pitati odakle taj samorazumljivi, ukorijenjeni svijet uzima svoje pravo. I mnogi bi
moda u pitanjima filosofije htjeli vidjeti samo in rastrzavajue sumnje, koji je i sam upitan,
in kritike, skepticizma, ili ak i nihilistikog razaranja, a u beztemeljnosti filosofije jo ne bi
mogli prepoznati utemeljenje istinitijeg temelja ljudskog opstanka. Filosofija je uvijek mogua
tek tamo gdje se potresa vrsta zemlja na kojoj ponajprije gradimo kuu ljudske kulture, gdje
nosivi temelj dosadanjeg ljudskog opstanka biva upitnim i gdje sve forme proima
strahovitost krhkosti. 114

114

Eugen Fink, Uvod u filozofiju, Zagreb 1998., str. 78.-82., prevela: Boica Zenko, izvornik: Eugen Fink, Einleitung in die
Philosophie (1985.), predavanja u Freiburgu (1946)

38