Iza fizike

Prethodna napomena:
Priređivač ovoga Uvoda u filosofiju, tj. ja, sam kao filosof samouk, a za život
zarađujem kao gimnazijski profesor fizike, za što sam i formalno obrazovan. Moj je
posao poučavati gimnazijalce da misle fizikalno, odnosno, u skladu s izrečenim ili
prešutnim pretpostavkama od kojih takvo mišljenje polazi. No, filosof u meni često
misli o fizici, čime izlazim iz okvira postavljenog tim pretpostavkama. Niz zapisa u
kategoriji ''iza fizike'' na ovom blogu bavit će se takvim mišljenjem koje zahtjeva
odmak od fizikalnog mišljenja u kojem se zbiva sama fizika.
Dakako, ne možemo misliti o fizici ako je ne znamo i ako se u njoj ne snalazimo, ali s
druge strane ne možemo je kritički istražiti ako iz nje ne istupimo. Znanje fizike koje
se ovdje zahtjeva je, naravno, na gimnazijskoj razini, budući da je to razina kojom se
bavim.* Započet ću problematizirati otprilike redoslijedom kojim se fizika radi u
gimnazijama.
Zbog specifične tematike ovoga niza, i ''školskog'' načina izlaganja, lako je moguće da
zapisi u njemu ne budu zanimljivi onim čitateljima kojima su zanimljivi zapisi u
kategoriji Uvod u filosofiju, kao i obratno. Taj problem je lako rješiv: odmah ispod
naslova, pored datuma, piše i kategorija u koju određeni zapis spada, što vam može
pomoći u odluci da li da čitate ili ne. :) Naravno, lijepo bi bilo kad bi moje izlaganje
preraslo u razgovor – osjećajte se pozvani!
....................................................................

1.0. Ahil i kornjača

Među zadatcima za pripremu državne mature iz fizike našao se i ovaj:

Slika

Zadatak nije težak, dva jednolika pravocrtna gibanja. Od početka gibanja Ahila i
kornjače do sustizanja prošlo je vrijeme t. Za to vrijeme je kornjača prešla put koji je
jednak skornjača = vkornjače · t a Ahil sAhil = vAhil · t. Ahil je prešao veći put, i to veći za
njihovu međusobnu početnu udaljenost: sAhil - skornjača =90 metara. Slijedi
vkornjače · t - vAhil · t =90 metara i kad se uvrste zadane brzine, dobije se da će
Ahil će stići kornjaču za 10 sekundi; za to vrijeme će kornjača prijeći 1 m a Ahil 91m.
Grafički se to može prikazati ovako:

slika

Zašto su ovdje u glavnim ulogama baš brzonogi Ahil i spora kornjača?

Radi se o jednom od slavnih Zenonovih paradoksa. (Paradoks čine iskazi koji su

istiniti a međusobno proturječe). Zenon ovako nekako razmišlja:

Da bi Ahil stigao kornjaču, najprije mora doći do točke gdje je kornjača bila u
trenutku kad je Ahil krenuo – nazovimo tu točku K1. Ahil je brzonog, pa će za kratko
vrijeme prijeći tu udaljenost. No, u međuvremenu se kornjača pomaknula. Kornjača
je spora pa nije mogla otići jako daleko – nazovimo tu točku K2. U svakom slučaju,
Ahil sada (da bi stigao kornjaču) mora doći do dočke K2. No, dok Ahil dođe do točke
K2, kornjača se pomaknula do neke točke K3, itd. Ahil svaki put (prije nego sustigne
kornjaču) mora doći do mjesta gdje je kornjača prethodno bila, a kornjača će se svaki
put u međuvremenu pomaknuti. Stoga Ahil nikad ne će stići kornjaču.

Nije moguće naći grešku u Zenonovom razmatranju. Pa ipak, mi znamo (kao što je
znao i Zenon) da Ahil hoće stići kornjaču. Dakle, imamo dva međusobno proturječna
rezulata, bez da možemo pronaći pogrešku – to čini paradoks.

Ako se vratimo na naš maturalni zadatak, možemo ovaj problem prikazati i brojčano.
Dok Ahil prijeđe 90 metara da bi došao do mjesta gdje je kornjača bila na početku,
kornjača će se pomaknuti 90/91 metara. Dok Ahil prijeđe tih 90/91 metara, kornjača
će se pomaknuti za 90/912 = 90/8281 metara. Dok Ahil prijeđe tih 90/8281 metara
kornjača će se pomaknuti za 90/913 = 90/753571 metara, itd. Očito je da se ta
udaljenost (koju prijeđe kornjača dok Ahil stigne na mjesto gdje je ona maloprije bila)
svaki put smanjuje za 91 puta, pa će nakon n ovakvih približavanja biti 90/91n , ali,
nakon koliko će puta udaljenost biti nula? Nikad.

Zamislimo da gledate snimku te trke snimljenu beskrajno sofisticiranom opremom.

U trenutku kad Ahil prijeđe 90 metara, a kornjača se pomakne u točku K2, snimka se
na čas zaustavi. Potom se snimka nastavi dok Ahil ne dođe u točku K2, a kornjača se
pomakne u K3. Itd. Kad ćete vidjeti da Ahil sustiže kornjaču?

Ali, ako pustite snimku da se odvija kontinuirano, vidjet ćete da je stiže za 10 s.

Ono ''nikad'' je dvoznačno. U jednom slučaju ''nikad'' znači da Ahil kornjaču neće
stići nakon bilo kolikog broja koraka. U drugom slučaju ''nikad'' znači da je ne će stići
nakon bilo koliko vremena. Ovo drugo očito ne vrijedi. Ono prvo vrijedi.

Broj intervala koje Ahil prelazi je beskonačan (''nikad'' ne će stići kornjaču), ali
vrijeme potrebno da ih prijeđe je konačno (stići će je za 10 sekundi). Je li to moguće,
prijeći beskonačan broj intervala u konačnom vremenu? Grci su smatrali da nije, kao
i većina matematičara do prije stotinjak godina. Danas skoro svatko smatra da je to
nešto najobičnije. U sljedećoj epizodi još ponešto o tom problemu.

* Ovaj odjeljak je parafraza početka knjige Filozofija matematike Zvonimira Šišića

http://www.fsb.hr/matematika/download/ZSikic/filozofija-matematike.djvu

-------------

Problem s ''Ahilom i kornjačom'' je, kako se meni čini, u tome da se riječ

nikad koristi dvoznačno, odnosno, u dva različita značenja. Ako se kaže da
''Ahil nikad neće stići kornjaču'' i pod tim nikad1 se misli da bi mu trebalo
beskonačno mnogo koraka (definiranih po onom pravilu da stigne najprije
do K1, pa do K2, K3, …), onda je to točno. Ako se pod tim nikad2 misli da
mu treba beskonačno mnogo vremena, onda to nije točno.

Dakle, Zenon kaže: treba mu beskonačno mnogo koraka (nikad1) a to

ujedno znači i beskonačno mnogo vremena (nikad2).

...

Vrijeme za koje Ahil dođe do točke K1 a kornjača do K2 nazovimo t1,

vrijeme za koje Ahil dođe do točke K2 a kornjača do K3 nazovimo t2, itd.
Tih t1, t2, t3,... ima beskonačno mnogo, pa Zenon kaže ''nikad''. Ali, je li
suma tih beskonačno mnogo članova t1 + t2 + t3 +... konačan ili
beskonačan broj? Zapravo je konačan.

t1 = d/vAhil , gdje je d početna udaljenost Ahila od kornjače. Za vrijeme t1

kornjača prijeđe put s1= vkornjače · t1= vkornjače · d/vAhil .

t2 = s1/vAhil = vkornjače · d/(vAhil)2. Za vrijeme t2 kornjača prijeđe put s2 = vkornjače ·

t2 = d · (vkornjače)2 /(vAhil)2.

t3 = s2/vAhil = d · (vkornjače)2 /(vAhil)3. Za vrijeme t3 kornjača prijeđe put s3 =

vkornjače · t3 = d · (vkornjače)3 /(vAhil)3.

Itd.

Ukupno vrijeme koje prođe dok Ahil sustigne kornjaču je

t1 + t2 + t3 +... = d/vAhil + vkornjače · d/(vAhil)2 + (vkornjače)2 /(vAhil)3 + ... = d/vAhil (1 +

vkornjače /vAhil + (vkornjače/vAhil) 2 + (vkornjače/vAhil) 3 + ...)

Član u zagradi ima oblik 1 + x + x2 + x3 + ..., gdje je x = vkornjače/vAhil. Suma

tog izraza je konačna ako je kornjačina brzina manja od Ahilove, i iznosi
1/(1 - vkornjače/vAhil) = vAhil/(vkornjače-vAhil).

Vrijeme potrebno Ahilu da (u beskonačno mnogo koraka!) dostigne

kornjaču je t1 + t2 + t3 +... = d/(vkornjače-vAhil).

Uvrstimo li brzine iz zadatka, to vrijeme je 90/(9.1 - 0.1) = 10 sekundi. To

smo dobili i ranije, na jednostavniji način. :)

Dakle, beskonačno mnogo koraka (nikad1) ne znači i beskonačno mnogo

vremena (nikad2).