LORENTZOVE TRANSFORMACIJE

Ponavljanje:
- Što znači da je nešto relativno?
- Što su „transoformacije“?
- Podsjeti se kako iz Galileovih transformacija slijedi pravilo o
zbrajanju/oduzimanju brzina (to smo izveli zadnji put)
- Koji je glavni rezultat pokusa Michelsona i Morleya?
- Kako iz činjenice da je brzina svjetlosti jednaka u svim sustavima, neovisno o
tome kako se neki sustav giba u odnosu na izvor svjetlosti, slijedi da je
vrijeme relativno?

Budući da, prema pokusu Michelsona i Morleya, brzina svjetlosti nije relativna, a
prema Galileovom pravilu za zbrajanje brzina bi trebala biti, moramo zaključiti da
Galileove transformacije nisu potpuno točne, odnosno da nisu točne za svjetlost.
Ipak, znamo da one u ogromnom broju slučajeva vrijede – fizičari su ih uspješno
koristili stoljećima. Potrebne su nam, dakle, neke nove transformacije koje će
vrijediti i za svjetlost (gdje Galileove ne vrijede), ali i za sve slučajeve u kojima su do
sad Galileove transformacije vrijedile.

Te transformacije je izveo H. Lorentz (znamo ga zbog Lorentzove sile iz trećeg

razreda). On ih je dobio iz Maxwellovih jednadžbi, što mi ne možemo jer se ta
matematika ne radi u srednjim školama. Pa ćemo ih mi izvesti na jedan približan
način, ne baš strogo, „pogađajući“ što mora vrijediti.

Galileove transformacije su imale ovakav oblik, ako se jedan sustav giba brzinom v
u odnosu na drugi u smjeru osi x:

Glavna promjena će biti to da vrijeme više nije apsolutno nego je relativno,

odnosno t nije jednako t'.

Pretpostavimo sad kako bi mogle izgledati tražene transformacije. Vidimo kod

Galileovih transformacija da x' ovisi o x i o t. Pretpostavimo da je to i sad slučaj, pa
pišemo:
x' = Ax + Bt

gdje su A i B neki nepoznati faktori (kod Galileovih transformacija A=1, B=-v, ali to
više ne vrijedi).

Moramo promijeniti i vremensku transformaciju zbog rezultata pokusa Michelsona

i Morleya. Budući da prostorna koordinata (x') ovisi i o vremenu (t) pretpostavimo
da vrijedi i obratno, da t' ovisi i o x.

t' = at + bx

gdje su a i b neki nepoznati faktori (kod Galileovih transformacija a=1, b=0, ali to
više ne vrijedi).

Da bismo dobili vezu brzina (umjesto Galileovog pravila koje ne vrijedi za svjetlost)
podijelimo ove jednakosti.

u=x/t je brzina u sustavu S (za Vanju), a u'=x'/t' je brzina u sustavu S' (za Vlastu), pa
možemo pisati

(*)
Označimo ovu jednakost sa (*). Podsjećam da su A, B, a i b sve nepoznati faktori.
Da bismo ih odredili pogledat ćemo tri situacije u kojima možemo sa sigurnošću
znati odnose brzina u i u'.

1. U Vlastinom sustavu tijelo miruje.

U tom slučaju se tijelo za Vanju giba brzinom v, dakle u=v. Ako u jednakost (*)
uvrstimo da je u=v i u'=0 slijedi 0=Av +B, odnosno B=-Av.

2. Tijelo miruje u Vanjinom sustavu.

U tom slučaju Vlasta može zamisliti da ona miruje, a da se Vanjin sustav giba prema
njoj brzinom –v. To znači da je brzina tijela za Vlastu u'=-v. Iz u'=-v i u=0, kad
uvrstimo u jednakost (*), slijedi –av=B, odnosno a=A.

3. Svjetlost ima jednaku brzinu u oba sustava. (To je rezultat pokusa

Michelsona i Morleya)

To znači da je za svjetlost u=c i u'=c. Uvrstimo to u jednakost (*) i dobijemo

(ako se ne vidi dobro, prvo slovo prvog reda je c).

Time smo od ona četiri nepoznata faktora tri preostala (B, a i b) izrazili preko A:
B=-Av, a=A i b=-Av/c2. Uvrstimo ih u jednakost (*):
Time smo, konačno, dobili novu formulu za zbrajanje brzina, umjesto Galileove:

Naravno, ako je v u suprotnom smjeru ona može doći i u ovom obliku:

Je li ova formula riješila naše početne probleme? Podsjetimo se: željeli smo naći
formulu koja će vrijediti za one slučajeve u kojima je Galileova formula za zbrajanje
brzina vrijedila, kao i za svjetlost (gdje Galileova formula ne vrijedi).

U skoro svim situacijama s kojima imamo iskustvo brzina tijela je puno manja od
brzine svjetlosti. Brzina nekog tijela koje bi se gibalo ogromnom brzinom od 1000
km/h, kad se zbroji ili oduzme od brzine svjetlosti, mijenja zanemarivu petu
decimalu. Dakle, za skoro sve brzine s kojima imamo iskustvo vrijedi da su puuuno
manje od brzine svjetlosti: v<<c, u<<c. Zato kad podijelimo vu/c2 u gornjim
formulama imamo praktički nulu, i onda dobijemo u'=u-v, odnosno u'=u+v, obično
zbrajanje brzina. To znači da Galileova relativnost nije pogrešna, nego vrijedi samo
za brzine puno manje od c (a to vrijedi u skoro svim situacijama s kojima imamo
iskustvo).

Vrijedi li gornja formula za svjetlost? Zamislimo izvor koji se giba u odnosu na nas
brzinom c i šalje prema nama zraku svjetlosti. Po Galileovom zbrajanju brzina ta bi
zraka za nas trebala imati brzinu u'=c+c=2c, ali to ne može biti zbog pokusa
Michelsona i Morleya. Kako je po ovoj novoj formuli?

u'=(c+c)/(1+c∙c/c2)=2c/(1+1)=c.
Dakle, brzina svjetlosti je c neovisno o tome koliko se brzo giba izvor u odnosu na
nas. To pokazuje da smo dobili traženu formulu za zbrajanje brzina.