Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera

Odjel za Kulturologiju

Knjižničarstvo

Feminističke teorije i kulturalni studiji

Judith Butler – Nevolje s rodom

Student: Juraj Repinac

Mentor: Mirta Bijuković Maršić, predavač

 Sadržaj

Uvod 2

1. Što je feminizam – Sukob feminizma i društva 3

2. Judith Butler 5

3. Feminizam i rod 6

4. Patrijarhalni utjecaj na rod 7

5. Freud i utjecaj na rod 9

Zaključak 11

1
 Uvod

Jedan od važnijih subjekata u humanističkim studijama modernog doba je svakako

žena. Nekoć, prije dvadesetog stoljeća, položaj žene bio je u mnogo toga određen od strane
autoritativne muške figure, no u modernom dobu žena ima gotovo jednaka prava kao i
muškarac. Ipak, moderna istraživanja u feminizmu počela su se baviti ne samo ženom, nego i
identitetom općenito. U svoj su opus uzela ne samo spol, nego i rod.

Što je to po definiciji rod?

„Prema definiciji Vijeća Europe rod je "društveno konstruirana definicija muškarca i žene. To
je društveno oblikovanje biološkog spola, određeno shvaćanjem zadataka, djelovanja i uloga
pripisanih muškarcima i ženama, u društvu, u javnom i privatnom životu. To je kulturološki
specifična definicija ženskosti i muškosti, i prema tome je promjenljiva u vremenu i
prostoru.“1

Već po ovom može se zaključiti kako rod nije isto kao i spol. Spol je određen biološki, vrstom
kromosoma. Rod je društveno konstruiran subjekt. Upravo je ta polemika ono čime se bavila
Judith Butler u svojem djelu „Nevolje sa rodom“ a ista polemika postala je objektom njezinih
istraživanja.

Ne samo u području žene, nego i u području muškarca, Judith Butler istraživala je kako
društveni poredak konstruira rod osobe, bez obzira na njezine ili njegove želje, osjećaje i
unutarnje žudnje. Bavi se problemom postmodernog identiteta, dekonstrukcije nekadašnjih
čvrstih granica muškog i ženskog.

Ovaj će se seminarski rad, dakle, baviti Judith Butler i njezinim radom. Objasnit će što je
feminizam, te kakva je njegova uloga u području problematike roda. Objasnit će na koji način
hijerarhizirani odnos patrijarhalnog društva utječe na konstrukciju roda, te će objasniti kako
su neki od poznatih psihoanalitičara utjecali na problematiku roda.

1
Spol i rod. URL: http://www.sezamweb.net/hr/spol-i-rod/ (23.6.2017)

2
 1. Što je feminizam – Sukob feminizma i društva

U modernom društvu, feminizam ima mnogo ljudi koji ga podržavaju, te jednak broj
onih koji smatraju kako žene već imaju jednaka prava, bez dubljeg zadiranja u njegovu
problematiku. Kad bi se pogledalo retrospektivno, žene u modernom dobu imaju gotovo
jednake šanse za uspjeh kakav imaju i muškarci. Ipak, samo na temelju ovoga ne može se
shvatiti čime se, točno, bavi moderni feminizam. No što je to, po definiciji, feminizam?

„Blackburnova definicija feminizam promatra kao „pristup društvenom životu, filozofiji i

etici koji se obvezuje na ispravljanje pristranosti koje vode podređenosti žena ili
podcjenjivanju ženskog iskustva i doprinosa kojeg žene mogu dati diskusiji.“2

No sukob feminizma može se promatrati kroz perspektivu društva. U Hrvatskoj, od silaska

feminizma prije gotovo pola stoljeća, biti feministkinja nikad nije bilo prestižno. Ako su i u
ono vrijeme žene uglavnom odgovarale da nisu feministkinje, bilo je to u manjoj mjeri
distanciranje od onih zahtjeva i stavova koje su zastupale tadašnje feministkinje. Niti do danas
lista se zahtjeva nije bitno promijenila: na njoj su uvijek iznova ugrožena reproduktivna prava
žena, zahtjevi za jednake plaće za jednaka radna mjesta, kao i jednake šanse za zapošljavanje,
zahtjevi za izjednačenu političku participaciju, jednake šanse u obrazovanju i napredovanju na
društvenoj ljestvici, zaštita od svih vrsta nasilja u obitelji i uopće društvu i slično. U stvari,
distanciranje od feminizma mnogo se više odnosilo na sliku koja je u društvu stvorena o
feministkinjama kao „agresivnim“ ženama koje bi se petljale u „muške“ poslove, koje bi
upravljale poduzećima i automobilima, bavile se sportom, ženama koje ostavljaju muževe i
žive same.

Već od početka devedesetih događa se svojevrsna prekretnica samokritike u feminističkoj

teoriji, pri čemu se interesi premještaju, s jedne strane prema središtima moći, a s druge strane
(osobito s radovima Judith Butler) prema tijelu i subjektu kao fokusu feminističkog interesa. 3

No odakle dolazi nelagoda i odbijanje identifikacije s feminizmom? Autorica Đurđa Knežević

nadalje navodi slijedeći problem.

2
Povijest feminizma: Zašto svaka žena mora biti feministkinja? URL: https://meta-portal.net/povijest-
feminizma-zasto-svaka-zena-mora-biti-feministkinja/ (23. 6. 2017)
3
Knežević, Đurđa. Feminizam i kako ga steći. Fraktura: Zaprešić, 2010. str. 55-58

3
„S jedne strane, nevoljkost i strah od identifikacije s pojmom feminizam proizlazi iz nelagode
vezane uz neke od tradicionalnih feminističkih zahtjeva i praksa. Prije svega, riječ je o
prvotnoj pobuni protiv seksualnog iskorištavanja žena putem komercijalne proizvodnje
seksualne prezentacije žene, pobuni koja se u radikalnijoj formi manifestirala kroz
odbacivanje kozmetičke industrije, one koja podupire mit o ljepoti; ostalo je u pamćenju
spaljivanje grudnjaka kao simbola sputavanja žene i prilagođavanja ukusu muškaraca,
prestalo se otklanjati dlake s nogu i ispod pazuha. To danas jednostavno nije „cool“ i žene,
osobito urbane, mlade, ne žele ostati izvan tog generacijskog pojma.

S druge je strane feminizam sam po sebi. To jest, ono što je ostalo visjeti u zraku kao
poprilično ispražnjeni pojam, pa se više zapravo i ne zna što s tim. Oni kojima je svaka
promjena nabolje u položaju žena, a osobito promjena njih samih, neprihvatljiva, uzimat će i
nadalje pojam „feminizam“ kao psovku. s druge su strane, u sve manjem broju, ženske grupe
ili pojedinke koje će ga mamuzati i nakon što je već odavno prestao davati znake života,
raubati njegovu negdašnju, a sada kolabiralu intelektualnu viziju i ambiciju u korist, sada već
u priličnoj mjeri, usko grupnih ili osobnih interesa, što se dakako u društvu već u velikoj mjeri
prepoznaje.4

4
Knežević, Đurđa. Feminizam i kako ga steći. Fraktura: Zaprešić, 2010. str. 59-60

4
 2. Judith Butler

Judith Butler, punim imenom Judith Pamela Butler, je američki akademik čije su teorije o
performativnoj prirodi roda i spola imale snažan utjecaj na filozofiju, kulturalne teorije, queer
teorije, i neke škole filozofskog feminizma s kraja dvadesetog stoljeća.
Nakon što je završila Bennington College, studirala je filozofiju na sveučilištu Yale, gdje je
dobila B.A, M.A i Ph. D. stupnjeve. Predavala je na Sveučilštu Wesleyan, George
Washington i Saint Hopkins, kao i na Sveučilištu u Kaliforniji, Berkeley, gdje je postala
profesor retorike i komparativne literature u 1998.
Njezina prva knjiga, Subjects of Desire: Hegelian Reflections in Twentieth-Century France iz
1987., izmijenjena verzija njezine doktorske disertacije, bila je diskusija o konceptu želje
kako je objašnjeno u G.W. F Hegelovoj „Fenomenologiji duha“ kao i u drugim
interpretacijama raznih francuskih filozofa iz dvadesetog stoljeća.
U njezinom najpoznatijem djelu, Nevolje s rodom, Butler je nastavila poznatu kulturno
teoretsku pretpostavku da je rod društveno oblikovan, radije nego da je nastao iznutra, i da
konvencionalna shvaćanja roda i seksualnosti služe kako bi se potaknula tradicionalna
dominacija nad ženama od strane muškaraca te da se pronađe potvrda za opresiju nad
homoseksualcima.
Jedna od njenih inovacija je prijedlog da je rod stvoren s akcijom i govorom – ponašanje gdje
su rodni čimbenici i dispozicije rezultat govora i ponovljenih obrazaca. Rod nema srž u
prirodi, da bi mu rodno ponašanje moglo biti produkt: rod je niz djela čije konstantno
ponašanje stvara iluzju da postoji nešto kao priroda roda. Rod, prema butler, „performativno
je stvoren upravo od strane 'izražaja' za koje se govori da su njegovi rezultati.“
Naglasila je, s druge strane, da pojedinci ne postoje izvan ili pojedinačno od roda koji
„glume“: rod je uvijek djelo, iako ne učinjeno od subjekta za kojeg bi se reklo da postoji prije
djela.“
Zaista, izvršitelj se konstruira kroz djela.
Individualni identitet, (subjekt) je na taj način stvoren performativno. Slijeduje da pojedinci
ne biraju vlastiti rod i ne mogu ih promijeniti ili odbaciti samo ponašanjem (ili ne
ponašanjem) na određene načine. U isto vrijeme, manji odmak od utvrđenog uzorka
ponašanja u rodnom ponašanju moguć je i neizbježan, i kroz ovakve varijacije stvara se
socijalno konstruirani karakter roda. 5

5
Judith Butler: American philosopher. URL: https://www.britannica.com/biography/Judith-Butler (23. 6. 2017)

5
 3. Feminizam i rod

„Ženom se ne rađa, nego postaje.“ rekla je Simone de Beavuoir. Kako je Judith Butler navela,
rod je društveno konstruiran. No kakvu je ulogu feminizam imao u svemu tome? Za početak,
feminizam je uveo nužnu promjenu u poimanju muškog i ženskog, a ta je promjena na kraju
dovela i do shvaćanja roda kao entiteta odvojenog od biološki određenog spola. Judith Butler
navodi slijedeće:

„Feministička kritika uglavnom predstavlja neki postojeći identitet, pojmljen preko kategorije
žena, koji ne samo što uvodi u diskurs feminističke interese i ciljeve, nego tvori subjekt koji
se želi politički predstavljati. Ali politika i predstavljanje su prijeporni termini. Na jednoj
strani predstavljanje služi kao operativni termin u političkom procesu koji teži proširiti
vidljivost i legitimnost na žene kao političke subjekte; na drugoj strani, predstavljanje je
normativna funkcija jezika koja ili sakriva ili iskrivljuje ono što se smatra istinitim o
kategoriji žena.“6

Dakle, unutar kategorije politike i kulturnih uvjeta u društvu žene su se mogle pogrešno
predstaviti, ili ne biti predstavljene. Naravno, ovakav odnos između feminističke teorije i
politike trebao je promjenu, a feministički diskurs donio je promjene. Naime, „subjekt žena
više se nije razumio kao čvrst ili nepromjenjiv.“

Također, problem subjekta unutar feminizma nailazio je i na druge probleme. „Umjesto da su

čvrst označitelj koji zahtijeva pristanak onih koje navodno opisuje i predstavlja, žene su, čak i
u množini, postale nezgodan izraz, mjesto osporavanja, uzrok tjeskobe. Ako jeste žena, to
zasigurno nije sve što jeste; izraz nije iscrpan, ne zato što „osoba“ prije nego što ima rod
transcendira njegova specifična svojstva, nego zato što se rod ne konstruira uvijek koherentno
ili konzistentno u različitim povijesnim kontekstima te zato što se rod križa s rasnim, klasnim,
etničkim, spolnim i regionalnim modalitetima diskurzivno konstruiranih identiteta. Na kraju
postaje nemoguće izdvojiti „rod“ iz političkih i kulturnih sjecišta u kojima se stalno proizvodi
i održava.“ 7

6
Butler, Judith, Nevolje s rodom, Ženska infoteka: Zagreb, 2000. str. 17
7
Butler, Judith, Nevolje s rodom, Ženska infoteka: Zagreb, 2000. str. 18-19

6
 4. Patrijarhalni utjecaj na rod

Kad se razmišlja o rodu i o tome kakav utjecaj društvo ima na rod, ne može se izbjeći
razmišljanje o trenutnom društvenom poretku. Današnje društvo je, većinom, još uvijek
patrijarhalno. Postavlja se pitanje, da li je ikad postojalo društvo koje nije bilo patrijarhalno?

„Feminističku teoriju porvremeno privlači zamisao o izvoru, vremenu prije onoga što bi neki
nazvali patrijarhatom, koje bi postalo zamišljenim motrištem s kojeg bi se mogla ustanoviti
kontingentnost povijest tlačenja žena. Raspravljalo se o tome jesu li pretpatrijahalne kulture
postojale, jesu li strukturom bile matrijarhalne ili matrilinearne, može li se pokazati da je
patrijarhat imao početak i da zato ima svršetak.

Neki su feministički teoretičari prisvojili Levi-Straussovu strukturalnu antropologiju,

uključujući problematično razlikovanje prirode i kulture, da bi poduprli i objasnili
razlikovanje spola i roda: stajalište da postoji prirodna ili biološka žena koja se poslije
pretvara u društveno podređenu „ženu“ s posljedicom da se „spol“ odnosi prema prirodi ili
„sirovome“ kao rod prema kulturi. Kad bi Levi-Straussov okvir bio točan, bilo bi moguće
utvrditi preobrazbu spola u rod ustanovljujući onaj čvrsti mehanizam kultura, razmjenska
pravila srodstva, koja tu preobrazbu proizvode. Prema takvu je stajalištu „spol“ prije zakona u
tome smislu da je kulturalno i politički nedeterminiran, da daje „sirovu građu“ kulture koja
počinje označavati jedino putem i nakon njezina podvrgavanja pravilima srodstva.

No upravo je to shvaćanje spola kao građe, spola kao uinsturmenta kulturnog označivanja
diskurzivna tvorevina. Binarni odnos između kulture i prirode promiče odnos hijerarhije u
kojemu kultura slobodno „nameće“ značenje prirodi i tako je pretvara u „Drugo“ koje će
beskonačno iskorištavati, čuvajući idealnost označitelja i strukturu označivanja prema modelu
dominacije.“8

Također, osim Judith Butler, autorica Đurđa Knežević donijela je vlastiti pogled na utjecaj
patrijarhalnog društva. Kroz svoje komentare o stanju u hrvatskoj kulturi i drutšvu, donijela je
zaključak usko povezan na temu.

„Nevolja je naime već davno prije ugrađena u kulturne obrasce i samo se stoljećima
perpetuira, malo pegla, modernizira, uljepšava... ali u osnovi ostaje ista. Spolnost je, naime,

8
Butler, Judith, Nevolje s rodom, Ženska infoteka: Zagreb, 2000. str. 47-49

7
najtrajnije i najrasprostranjenije područje prakticiranja podređivanja žena. Ideološkim
dokazivanjem ili određenim maskulinim praksama, ili konkretnije, utuvljivanjem i/ili fizičkim
nasiljem. U već spomenutom društvenom pretvaranju spola u rod, elementarne biologijske
razlike spolova se projiciraju na sve osobne ljudske kapacitete, pa se kontruiraju intelektualne
razlike, razlike u sposobnostima itd. Protežu se i na sve moguće društvene uloge, te se žene u
raznoraznim društvenim situacijama svako toliko podsjeti na to kojeg su spola, kao da to
samo po sebi nešto dokazuje. Pa se lako slijedi cijeli spektar društvenih djelovanja i činjenica
koje su konstituirane, i oslanjaju se na seksualizirano žensko tijelo. Od muškog nasilja nad
ženama, konstrukcije ženske seksualnosti kao pasivne, spolnog objektiviranja žena u
seksualnoj praksi, do pornografije i popularne kulture... da ne nabrajamo dalje.
Seksualiziranjem ženskog tijela, prevođenjem s personae na spol tako što se odrasle, po
svemu kompetentne žene nazivaju riječima „slatka curica (kretanje, uostalom, nesigurnom
linijom između kćerke i Lolite) omogućuje se ušutkavanje, omalovažavanje i marginalizacija
javnog, političkog govora žena.“9

Na žalost, u društvima koja su u mnogo slučajeva tradicionalna, utjecaj društva na rod ostat će
snažan. U zemljama poput Hrvatske, utjecaj zapada i dalje je slab, a promjena na području
shvaćanja spola i roda trebat će mnogo vremena i truda. Uz situaciju u kakvoj se trenutno
nalazi hrvatsko društvo, ovaj problem, na žalost, ima sporedno mjesto.

9
Knežević, Đurđa. Feminizam i kako ga steći. Fraktura: Zaprešić, 2010. str. 176-177

8
 5. Freud i utjecaj na rod

Sigmund Freud je glavni predstavnik psihoanalize. Iznio je teoriju po kojoj je čovjek

nesvjesno biće, bez mogućnosti slobodnog odlučivanja, ne može donositi racionalne odluke,
pa čak ni vladati samim sobom. To je u potpunosti odudaralo od dotadašnjeg tradicionalnog
shvaćanja i tumačenja čovjeka.

Ličnost, ili ljudski um, podijelio je na tri razine: nesvjesno, predsvjesno i svjesno. Za njega je
nevjesno najvažnije, jer sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost, jer ne miruje
nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost.

No kakav je utjecaj imao na strukutur roda?

„Freud mehanizam melankolije izdvaja kao bitan za „stvaranje Ja“ i „karaktera“ , ali samo
aludira na središnju važnost melankolije za rod. U iskustvu gubitka drugog ljudskog bića koje
smo voljeli, tvrdi Freud, Ja pripaja toga drurog u samo strukturu svojega Ja, preuzimajući
njegova svojstva i „održavajući“ drugoga kroz magične činove oponašanja.

Freud opisuje i nastanak rodnog identiteta. Na primjer, u slučaju zabranjene heteroseksualne

veze, zanijekan je objekt, ali ne i modalitet želje, pa želja skreće s tog objekta na druge
objekte suprotnoga spola. Ali, u slučaju zabranjene homoseksualne veze, jasno je da i želja i
objekt zahtijevaju napuštanje i tako postaju subjektom interiorizirajućih strategija
melankolije. Zato 'dječak rješava odnos s ocem tako što se s njime poistovjećuje.“ 10

Dakle, jasno je za primijetiti da Freud govori kako je rod, kao identitet, oblikovan traumama
ili potisnutim osjećajima unutar prošlosti same osobe. No kako je Freud, onda, objasnio
ambivalenciju unutar roda?

„Iako Freud uvodi Edipov kompleks kako bi objasnio zašto dječak mora odbaciti majku i
usvojiti ambivalentan stav prema ocu, kratko nakon toga primjećuje da „bi se ambivalencija
pokazana u odnosima prema roditeljima mogla čak potpuno pripisati biseksualnosti i da se to,
kako je prikazano, ne razvija iz pistovjećenja kao posljedice suparništva. Ali što bi u takvu
slučaju uvjetovalo ambivalenciju? Očito, Freud želi reći da dječak mora izabrati ne samo
među objektima izbora, nego među dvjema spolnim dispozicijama, muškom i ženskom. To
što dječak obično izabire heteroseksualnost bilo bi, dakle, rezultat ne straha od kastracije koju

10
Butler, Judith, Nevolje s rodom, Ženska infoteka: Zagreb, 2000. str. 47-49

9
bi izvršio otac, nego straha od kastracije – to jest, straha od „feminizacije“, koja se u
heteroseksualnim kulturama povezuje s muškom homoseksualnošću.

Bez obzira na razlog dječakovanja odbacivanja majke, odbacivanje postaje utemeljujućim

momentom onoga što Freud naziva „konsolidacijom“ roda. Gubeći majku kao objekt želje,
dječak ili interiorizira taj gubitak poistovjećenjem s njom ili pomiče svoju heteroseksualnu
vezanost, čime utvrđuje vezanost za oca i tako „konsolidira“ svoju muškost.“11

11
Butler, Judith, Nevolje s rodom, Ženska infoteka: Zagreb, 2000. str. 68-69

10
 Zaključak

O rodu bi se moglo pisati na mnogo stranica. Sam pojam roda teško je odrediti, jer se,
pogotovo u moderno doba, mnogo mladih ljudi uopće ne identificira sa tradicionalnim
„muškim“ ili „ženskim“ rodom. S druge strane, postoji mnogo onih koji poistovjećuju rod i
spol, a uopće nisu upoznati s razlikama između jednog i drugog. Ako i jesu, definiciju roda
kao kulturnog utjecaja na osobu odbacuju kao nerealnu, nelogičnu i kao gubljenje vremena.

Vrijeme će pokazati hoće li se rod shvatiti onako kako ga je definirala Judith Butler, ili će
zauvijek ostati predmet prijepora.

11
 Literatura

Knjige

Butler, Judith. Nevolje s rodom. Ženska infoteka: Zagreb, 2000

Knežević, Đurđa. Feminizam i kako ga steći. Fraktura: Zaprešić, 2010

Internet

Judith Butler: American philosopher. URL: https://www.britannica.com/biography/Judith-

Butler (23. 6. 2017)

Povijest feminizma: Zašto svaka žena mora biti feministkinja? URL:

https://meta-portal.net/povijest-feminizma-zasto-svaka-zena-mora-biti-feministkinja/ (23. 6.
2017)

Spol i rod. URL: http://www.sezamweb.net/hr/spol-i-rod/ (23.6.2017)

12