TAJ eovJEK

ISao 1e tom ulicom. Vidim to odlaZenje. Vidim

ulicu obladnog popodneva i olinialih sjenki. Vidim,
ozgo, njegclv odmjeren korak. Zdrav dodir tla oslu-
Skuiem nhom prislonienim. Vidim iskusan siaj cipela.
Iskosa, sasvim iskosa. Tai odmjeren korak, u profilu
smirenog popodneva. Slutim gipkclst njegove ravnotei.e
u skladu njegovih n"rka, u natdarenoj amplitudi koraka,
u retrospektivi. On.
Sklad pritajenih krajnosti tog popodneva i siaj okA.
I nehajno saosjecanje. Lijep je. To njegovo odla Lenie r"rli-
com i priblizavanje. Cas ie stariji, das mlardi . Zreo 1e i
lijep. Pun. Ni jedne slrviSne kretnje. Ni jednog otklona u
bistrom okn. Jedno oko mi je bliZe. Ll zlatnim vjedama
podno blage antiklinale deonih bora. Njegovo veselo dje-
tinjswo u okrajcima prorijedenih vlasi. On.
Pored tog prodrtog suknenog lakta - kolaci u izlogu
poslastidarnice i osuSene muhe i dvoje djece na vratinia
i zvonak muk popodneva.
eovjek naruii vlastiti koordinatni sistem, udini na-
gao otklon ) zastade 5utke. Pogleda vagll. Zakoradi. Pai-
ljivo. Dade Siroku novdanicu, ne pogleda vagll, ne pogle-
cla ispruZen kusur, ne pogleda starca, zalllii misao u oku
krmeljivog poslasti tara iza stakla, oduva umiSljeno
cfostojansrvo i produZi bez rijedi, podupin"rii andklinalu
iconih bora vec uvehlim saosjecanjem i razudenom do-
srtdom. T"i stardii s vagom! Kad mu ;e prvi put dao
sitan novdi6 od dadko g dieparca i kad mu f e danas dao
irtrenu novdanicu! Sitan vez godina . Lai. godina . Lavei,.
 Taj stardic s vagom. Zaito} Trebalo ga je vidjeti
na uskom plodniku. Trebalo ga je gledati dvadesetak go-
dina kao biljku iznesenu u posudi, beznadeinu r razborr-
tu.
U prazne popodneve kao ovo, u dane topljenia po-
ledice i u dane kiSe i praznovanja, parada i povodnja.
Starcic oduzet, razliven, prisutan. Tik uz desno koljeno
oniska izandana vaga, kao pogaLen opanak. Trebalo je
starjeti tih godina i prolaziti ovuda, pribliZ avatt se i uda-
ljavati, tre ostavljajuii trag. Ne osravl jajuei l';:ag, ne ba-
cajuii pogled. Trebalo je tzdri,atr. On.
Sav taj Sarolik svijet knji korada, sva ta stopala,
pregibi koljena, tai eho svih prolazenja, svih
nezaustavlja nja. Ta obijesna tjelesnost, praSnjave
sandale, oglodane pete, djedija stopala kao bubam are)
ljudi rz rata s metalnom vertikalom, zapetliani parovi,
umorni ljudi sa ciglarskom glinom na tihoj gumenoj
obuii, slijepi ljudi iz rata koji se spotaknu o istureno
koljeno, i.ene u crnini, blijedozeleni samaritanski
pogledi na mojim obrazima, obruiavanje aviotra, tkivo
razdrtih stab ala, plac i crvenilo, ti koji vuku nogu kao
predmet, ti odsjedenih stopala, ti mladi,, uiurbani, ti
5to zastanu i okrenu se za lijepim nogama, ti koje ne
cujei dok ne budu tik uz kolieno, tik uz vagu.
I produ.
Ti djeciji pogledi u visini mog oka, to grubo
potezanje roditeljske ruke, ozdo nagore , ti rzduZeni djeciji
pogledi na poslasticama pored mog razdrtog lakta, te
suhe iskolene Stake i tupo klatno trupla, te vene
domaiica kao krtidnjaci na livadaffiz, taj pregib cipela,
ta j te rrr r n oZn og zgloba, ta izj edena o b ui na koia, taj profil
;-'rtice grirbljivice u slici visokih potpetrca) ti promaieni
rrkrrrsi u nivou mog dneva, sav taj teret obuvne tekuce
trrrke, t<l neunrjereno krakanje, te glupave, bezodne pete,
to siln<>., silno drlirrrrje, to habanje materije, taj suviSak
praiine organskih tvari, taj vonj ljudske periferije, te patke
mjesto cipela i opanaka, ti buldozi, ti paleolitni drveni
damci na nogama, te posude, te piramide, ta apatija
hodnog zljeva, taj hijat, to klimanje i pretrdavanje, ta
moj a prazna vag a, prazna zgrdena 5aka, glad, te nevesele
boje u mimikriji plocnik", d rzduLent ispljuvci r zgaLenr
opulci, ti tromi besciljni bradnici, ti rasponi, taj nemiran
usamljen korak, ta meljava kukova, ti opanci koji se lahko
zaborave i ta mukla ljudska kopita 5to zauzmu velik
prostor, udine grozotan pritisak mimo vage; taj znoj
5to probija pore, ti dugovrati paldevi kao glave kornj ata
u augustu, najednom taj otuZan i osramocen palac s
koZnim ogrljkom, te krute cokule, to Zensko rahitidno
nabadanje da, ta dustabanska tupoglavost, ta emulzija
znojnih talog\ta obespravljena Suma noga, to hramanje,
ta ulic % te kruZnice, ti prednici dieciiih kolica , tr zbrdkani
koraci koii nece dugo, neie dugo, ta divna stopala 5to su
navikla na bosotiniu 5to razbijaju obuvnu materiju
energiiom pukotinske kristaltzaclje, ti izdui.ent noZni
listovi, te toplokrvne tetive, te silne Zenske taine kao visece
porodidne grobnice, taj koSmar noienih swari, te zguivane
novdanice i slinave maramice i prljavidasti ceSljevi, te
pijacne torbe, taj haotidni guzan mimohod u mome
vidokrugu, ta stegna, taj starmali kepec krupnih ociju
ciju glavu poZeljeh pomilovati, ta pobjeda dolaienia i
porazna odlai,enia, mimo, ti grafikoni napretka, taj
povodanj apsorbirane bjelandevine, te mlohave zgulvane
nogavice, taj silan bezna(ajan svijet od koga ne zavisi ni
u jedna sudbina. Osim moje. Sve te utamnidene noge, ti
naboji, te kurje odi, bolno urasli nokti, optereceno meso,
trpnja. Te noge koje misle, koje su ranrmnq noge koje
nece da me vide, nece da zastanu pored mene, nece da
budu moj sagovornik. Ja sam beznog.
ISao je tom ulicom, strpljiv prema sebi.
Ki5a. LiSie kao poklana perad, truhleZ okraj aka,
triangulacija i logaritmi, zelena
salata i ocar, jedna terka
u augustu, rijed: konzekvenca, nediji smijeh ) zreo) krupan
zalazak sunca i hlad rijecnog meandra, jedan poi.ar u
snu, nagla odeva smrt, brojni clbrasci kojima se pravda
slojevita Sutnjar i uj ezbe iz grammetrije, ahatsko
Liv<-tt,
klatno instrumenta Lr mozgu, tai klempavi 5ef ekipe i
otkaz u zelenof koverti; mnogo praznrh goditro, opet kiSa
i tudi glasovi i drugi tudi glasovi i jedna sasvim debela
gazdarica tijesnoj ulici pored sinargoge, ta svakodnevna
r-r
isvakonocnar nastojrrnja da se velik dio vlastitosti
omalovaLi, dar se zaokruLi naviSe ili nanrLe, d^ se korata
aproksimativno, to tiho rezimirarrje, neizbjeZni trollgao
grieike i oitar trigonometar ranjene duie, debele izohipse
i sapi zelenog briiegar, 92 zdaridin jorgan zapaljen
dogorjelom cigaretom, opet tudi glasovi i nove ulice i
parole, nedijimanikirani nokti imodra porebrica i monokl
i neukusni vitamini i zmlia trouglastog iivota, bistrih
ocilu, zmiia zapeta kao luk, i novi glasovi, zubne plombe,
i ovzr ulica, ovaj grad, ovaj obris neba, ovo prazno
popodne i odmjeren korak i svijet u caroliji oka.
Jedno oko mi je bliZe. Proviri sunce i karikira njegov
korak na tom plocniku. Ruka Lr lijevom dZepu i
nagovjeitaj oznojenih pleiki i sako od wida i strog trougao
kravate, ti manikirani nokti jedne poitarice Lr provinciji,
prikrivena nesanica, n-rka u dZepu, ista ruka rz diepa, i
nanovo, i kaZiprst na pirlcu ispisule slovo, i nanovo, i
strahotno, samo to slovo (ioi od dietiniswa), i Sestar u
pirueti besmisla, geornetri ja ulice, Sivilo olf uitenih
gluhonijemih fasada i stardii s vagom, razliven, oduzer.
Smrknr-rt. On.
ISao je tom trlicom, strpljiv prema Zivotu. Ca, je
stariji, das mladi. Njegov istup vagi. Nagao, pravouglast,
kao da snagom otkliudava zamiSljena vrata mog ulidnog
hrama. Tako. Te godine. To prolaienje. To darivanje
kao kriptolik r-rsidjelickr vez. On. MoZda ie neito znao o
r0
meni i bilo mu dovoljno dok istrajavam. O meni nije
imalo Stoita da se zna. Niie imalo niSta znatno. eemu?
Nivo koradnog ziieva. Pregib koliena. Tude prainjave
nogavice. Moja kolica s namotajima izlizanrh kolotedi-
na. Atrofija dana. Sukneni lakat, osuiene muhe, tudinski
pogledi, moje duranje. Tako. Te godine. Te ofanzive. Ta
mraziSta. To prolai.enje. Ja.
Njegova nehajna mjerenja. Njegova dugogodiSnfa
teZinska postojanost. PLrn. Kazaljka bi zastala tamo gdje
ie zastaiala godinarnA, i viSe od toga stajala bi kao da se
nije micala. Ni jedne sr"rviSne kretnje. Te plucne maramice,
monokli, vitamini, jedna tetka u augustu i sjenovit
osmijeh. Njegove uitive novdanice kofe zadri.e miris
njegovog biia, boju njegovog oka, sjaj njegovih cipelir,
gipkost njegovog hoda. On.
Jedno oko mi je bliZe. Stakleno oko.
Nije ga bilo krii dan. Nije mi viSe bilo do njegovih
Sirokih novdanica koliko da dode, da otkljuda moj Livor,
prignjeci vagu punu drhtavoj iScekiv ania, punu dnevne
vapnje, d^ nam podari miris ktli se, potom, druZi s na-
ffid, dugo i prisno. (Jedne godine, boleSljiv, nisamrzdrLao,
zatvorro sam oci uzbuden naglim dolazenjem, neSto ie
vraSki bubnlalo u meni, bubnjalo, nadimalo, njegov mi-
ris je cilio juZnom stranom plodnika, durao sam nadugo
i naglo otvorio oci a jato ptica prhnu rz mog srca i ja
ostadoh Sdje sam. A zadrhan. Mladahan! A on ne rede
ni5ta. S tim okom. lJspravan.) Volio sam tog dovjeka.
T^i stardii s vagom! Gledao je kako kopni, kao da
se kolica Sire a staradki patrljci sahnu i lebde. A sada je
poslastidarniczr bila zastrta, a starcic suzav, krmeljiv, slu-
z.<>koian, liSajast. Jajoglav. Atrofidan. Tih. Tih. A vaga
uz skut kao gluhonijemo dedo, kao usud proinje. A sve
sitniji novdiii. A sve oStriji lavei, ulice. Te sirene odjenute
kiSnim popodnevom. A sve te naftenske mrlje i panidan
blijesak izlomljenih neonskih slova. Krmelji. Tr-rde kolo-
11
tedine. Udaljavanja. Tudi glasovi. 5.r- oluka. Vrijeme.
Vremena. Prazne ruke nad ptaznrm nogavicama. Ja.
Nije ga bilo koji dan. ViSe dana. Kad je iskoradio
navagu, pogleda otklon kazaljke, pogleda, ruzabianagao
pad vlastitosti i obrisa delo bijelim rupdi6em a blagom
kretnjom. Zadrhta nad ruZnim zijevom umorne vage.
Zadrhta nakratko. Jedno oko mi je bliie. Besuzno. Plati
uitivo kao uvijek. Nikad viSe ne dode.
Ne dode viSe nikada.

1,2
 KASKADE

Vidio ie kako dvije Zene jedu sannu. Prije togrr ;e

tlugo gledirrl rjecni lirkat Ll popodnevnorn suncLl. Dvije
icne Lr netaktidrroj ha jci., sar zrrsuknrrr irn rukrrvinra izrrird
lrcspomocne i grdne cinije. Jednar je vei pojclrr dvadcsetrrk
srrrmi a jedna se neikalir s treionr. Bile su medusobncr
i'r,vanredno nezLTinteresirAne. Dov<lljno 5to ih je cinija
t,czala n dvor na mlakoi trarvi i rrrr ollali, krro i<>por 5to je
rrruklo prezimio negdje. Troffrll ienrr ic s lrrhkoctonr
upropaScavala podgriialne silrme il rnriavrr i.enz'r se
rrcikala: svaku prevrne nrl leda i b<lcka... a sarnta
,l:ttmiie, rnttie udot,irn(t, buni se i ctiekuje .
Nizvodno, djeca u vrisku, sva od noga i ruka, i
pljusak vode oko nfih, i dvije bakarrne, sada dvije zlatne
ricc telegrafa u slu-lcLl 5to je vei klonulo nard dubokonr
r;t'inom dolinom kao urnorno i kao suho i kir<l "d<lsta mi
l(' ovog danar clirnainieg". Domac ie iz hlada mogao s
l,rfrkocom i prezirom promatrati sarme Lr tehrrologiji
rrt'rno6nog batrganja i nrogao je vrSiti sva poreden jrr kojar
llf u prui.a trenutirk pravog Llota i mogacl se sjeiirti
I'r'oilosti, nalakcen., s krupnim valuticAn'lrl ispod tankih
rrlrrrra. I mogao je da s[r-r5a razgovor ali nije bilo razgovora.
Kakva ie sarma?
Rede mrSavir iena.
Tek toliko.
Troma mjeiina podiZe vesele oci i zape., dasak.
I'}laha je!, rede onom prizemnom srdadnoicu ko-
lr rln sc fflravojedi ogla5avajr-r iz tople btrsije. Nij e izdrzzo,
,l,f l,rf<ccn . Zene nisu obraiale pirZnju dok sjenkom nije

5l
presjekao njihove kretnje nad cinijom. Prvo ga opazi za-
logaj i skvrdi se krupan i nespretan.
Gospodo, zaito toliko fedete?
Domac du svoje jezgrovito pitanje i bi mu drago
5to viSe ne trpi koliko je trpio gledajuii samo.
Troma mjeiin a ga odmah omrznu. Mr5ava Lena se
namriti i zaiilfi. Mliackanje bjelandevine, ali sada rznad
njedara i malo ukoso, nehajno, kao koSnja u pristranku.
Zalto jedete toliko, gospodo?
Gledaju ga i ne znaju kako sve i koliko da se zapre-
paste i ustuknu. To je trenutak kad izgledaju ruine, viSe
nego obidno, i drukdije. Domac vidi sarme u njihovim
odima, vidi kosu uvijenu sarmama, vidi njihove haljine
umrljane serrmama i vidi da i,ene ne poznaju pravi go-
vor i htjede debelu udariti odmah nogom ispod uSiju ta-
ko da to bude njegova prva smiSljena kretnja poslile kofe
moZe biti ovo ili ono.YaLno mu se udini presjeci taj pro-
ces silnog omalovalavanja kolicine i ubiti Zenu, ako ne
mogne drukdije. Zakorati wrd i usmjeren.
Gospodo, poznavao sam djevojdicu koja nije jela
devetnaest dana a vi sada na moje oci pojedoste toliko.
Zalto? Pogledajte nrza Se, pogledajte svoje obronke. Vi
ste prirasli za zemlju kao uzvrSenje. Kao breZuljtk
obrastao korovom, ili kao truhlovina. Vi u jednom svom
stegnu imate nekoliko Llota sahranjenih . Zaito ste
potamanili onolike sarme? Za*o? Vidjeli ste, ima ih
mnogo ) razgrnuli ste ciniju i kao ne napreZuii se osobi-
to... Sve uz bezazlen osmijeh, kao zlodinac kakav. Jeste
li vi iSli u Skolu? Sram vas bilo, gospodo! Blato, vi ste
blato od koga ni sam Gospod ne bi viSe mogao napraviti
dovjeka! Dubre! Dubre! Pode nogom na Lenu, mriava
vrisnu i skodi, a debela se samo muklo ugnu privlaceci
ciniju uz bok. Nasmija se ozdo "H-h". Gleda Domcu u
odi, pravo u odi.
Domac iskoradi na obalu. Sad su i.ene mogle da
52
lf ru izbliza vide mrSava leda i tanak potiljak i mogle su
lriti mirne neko'vrijeme, i jesti i bjezati, a mogle su ga
litrrnuti u rijeku da se rashladi ili da se utopi. U njegovim
rrrirnim odima voda i pokoji list na vodi i pokoji insekt, i
svjetlucavost mliledna kao dietinjstvo. Kad slr nas pri-
rrrili u Dom poslije svih potucanja i patnji, svima ie bilo
.lozvoljeno da se najedemo do mile volje, i preko toga.
Niko od nas petero nije vjerovao da ie to dugo trajati i
srr strahom je gutao zalogaje i tankim laktovima duvao
( )no 5to mu je rznenadno dodijeljeno. I ponovo jeo i stra-
Irovao i drhta o i zazirao od drugoga. Dom je bio na obali
nrora a Dila ie donesena rz Bosne, malo mlada od nas,
l)romrzla r gladna r prozirna kao derdef. Nije devetnaest
tf rrna jela ljudske hran e r zato nije vjerov alaljudima. Imala
jc svoju misao o svemu, da ne govorimo sada 5ta je mi-
slila o hrani. Ljudi su joj dozvolf avali da krade tz kuhinje
i rnagacina i da krije hranu u posteljini i zakopava u vrt
lxrred mora, ispod agava koje su mogle da zaltite svo-
jirrr madevima. Da ponovo krade, sakriva i jede r zazire
rrcl prijateljskrh razgovora i prigovora. Koliko je to traja-
Io? Zapamtio sam je toplu i prisnu i uplaienu. Do5la je,
jcdnom, oko ponoci i legla pored mene u krevet, sva u
bijelom i duge crne kose, i topla. Vrisnuo sam prestraien,
( )na se takoder prepala i poila preko gusto postavllenih
Irreveta prema vratima, kao da ne dotide zemlju. er'to
s:lm samo njeno muklo "H-h" i niSta poslife toga. Svi su
\c probudili, koliko nas u sobi! Dila je od toga bila bole-
sna i nije iSla u Skolu neko vrijeme i neko vrijeme nije
ttrliko jela. Niko nije znao zaito je doila nama, kad je
s1'xrvala u sobi ispod naie, a sve su sobe bile iste u tom
srrmostanu koji je bio na5 Dom i svi hodnici svedeni i
rrrradni i dugadki. Svi su me gledali sutradan ali nisu zna-
li zalto je ba5 meni do5la. Samo, ona je bila djevojcica a
irr djecak i to je sve, i puno. Volio sam 5to me tako toplo
i iznenadno dodirnula. U sobi gdje sam ja spavao te po-
53
sljednf e ratne zime spavali su sami upiSanci i nije se do-
gadalo da nam neko dode, ikako, a pogotovlr dievojdice
k,rje su tada mogle o nama misliti i tako i turko i hihotati
se i plaziti nam jezike i dobacivati narn rijec "upiSanci!"
koju smo najviSe izbiegavali i straSili se svega 5to ie s
njonr u vezi., a bilo je toga, ih!
Dila nije bila debela, nije bila rr-rZna ali nas ie izbje-
gavaler, sver bljedolika i mirna i liiepa sa crnim kikama
kakve irnarju neke djevojcice koje sLr uplaSene i stidljive
ili su sirodird, 5to smo svi bili. Kad kaZem da sarn je vt>lit>
to je prvi put Stcl govorim o tome. Ikome. Dilr-r su ubrzo
premjestili u drugi dom (za5to?, domci tcl nikad ne pita-
in) i viSe ie nisarm vidio i nisam zaboravio. Obicno sam
mislio o rrjoj pored mora nil merlom d<lmskom pristani-
5tu za5tiienom stijenjem s lijeve strane, i tarko onog de-
cembarskog popodneva pao u more. Evo gdie sam ra-
sjekao glavu kad sam pao i kad sLr me izvukli i poslije
kaznili vaspitaci jer nisan-r bio na korepeticiji. Ostalo mi
ie da se sjeiam kakva je bilar onda, onakva, i da se na-
dam da cu je opet negdje sresti, nekako. I koliko godina
tako? I zaito sve? A ja tu gdf e sam. SAm.
Par ia sam Dila iz Doma, rede troma Lena i groho-
tom se nasmija. Domac gleda kako j"i se trese podvo-
liak i, ne nalazecr pravu mjeru zaprepaSienja, ostade
otvorenih usta i zapalienih odiju, a voda, koja je trenu-
tak zastala da se poigra svjetloScr-r, produZi pored njega
u bezazlenorn, svojeglavom mrmorenju.
lJzmi koju, Domac!, rede Dila iskreno, ispruZivSi
ruke.
Domac ugleda praznu ciniju r zaplaka.

54
 PUKOTINA

Zvali su me Blyedotrepavi. Nisam ruZztr, ali to, ka-

ko su me zvali, pristajalo ;e b.rji mog lica i ruka, dak
tlrrblje i Sire od toga - mojoj krvnoj slici k,ria ie pokaziva-
frr manje crvenih krvnih zrnaca no 5to bi ijedan covfek
lrovjerovao. I zato su ljekari uvijek sumnjidavo gledali u
ff rcne, i traLili da se nalaz pclnovi. Neki su traLlli da se
rrrrlaz ponovi u drugom laboratoriju, 5to ye bilo za po-
frvirlu, i 5to je svaki put bilo razotaranje moje.
Mada sasvim takav kakav sam bio, ovaj put i malo
1ir rri od toga, pobjegao sam iz bolnice, zapravo, ljekar me
grrrstio na mofu odgovorxostizato se sada umoran vozim u
rvoje mjesto koje nije veliko ni mnogo daleko, i koje nema
trrko velikur bolnicu i briZUive ljekare . Zurr a vjerenica
et'ka kao zapeta miSolovka, i mnogo drukcije zapeta od
rrrisolovke. A ia pomiren onom kolidinom odlucnosti koja
;t' lrotrebna da se poslije svih kolebanf a ude u tai zakasnjeli
r ,,dgadani brak, i pomalo preplaien, kao uvijek, prebirem
rvoja tanka i mr-rdaljiva sjeianja, svoju upornost da istra-
f('f n., svoj zamor trajania, i to bi me dopratilo u moi gradii

lvor, je stizao pred zoru) da me neSto ne presijede upravo

l,;rrl triie trebalo. Djevojka koja je sjedila pored mene u po-
hrrrrraku i koju nisam primjeiivao (.d pocetka) nasloni gla-
vrr na moje klonulo rame. Pogledah ie i ona tada mene
ln,gleda prisno, dak sasvim famililarno i toplo, i poslije toga
,,r'rlk<r zaJJZe prvobitan pololaj; ona moje lifevo rame, a ja
rrrisli svoje, i lijeve i desne misli, i neke koje nisam znao
r rtl<trd dolaze. Voz je pailjivo prilazio planini, oblijetao oko

rr;t'rrih udolina, turnjao klancima, I provladio se \<roz njene

55
hrbate. To sam gledao.
Kako smo miien jali smier tako ie miesec
povremeno zavffrvao u na5 kupe, uviiek slicno i uviiek
s iste visine, kao da se priboiava oitrih, tamnih vrhova
crnogorice na grebenu i, kasniie, crnogorice na visovima.
Djevoik,r joi nisam zagledao znaiuci da imam vremena
do pred zorv. Ali njena toplota, masivnost i sigurnost
(u mene) bili su sasvim prisutni. Stavi5e, ia sam bio
gnieden, a poito sarn rz iskustva znao da mi ne treba
mnogo miesta ) znao sam kako Sam bio Svesrdno
gnieden. I
ne samo svesrdtro, dabome.
LJ neosvijetljenom kupeu putnici su driiemali ili fe
izgledalo tako. Poslije duZeg (pospanog?) ljeSkarenia,
djevojka podi Le glavu i oslobodi mi rame, i kicmu oslobodi.
Pokuiah da je blago i koliko fe mogucno kriSom osmotrim,
gledayuci od koljena, odakle ie vidliivost podiniala. Tu ;e
pogled i stao: dvije snaZne tude Sake milovale su niena
koljen a, a njene ruke su Sutke (i) u pravilnim razmacima'
ali sasvim odludno, zbacivale te Sake sa svojih koliena
koja su blago podrhtavala prenoseii na mene dio svog
izgubljenog ritma. Odmah mi neSto bi iasno i Zacnu me.
Ostadoh neko vrijeme na igri ruka, ne traLeci (gore) odi u
kojima su lezali razlozi, moi.da strah, strast, pijanstvo,
zanos, ili Sala ili ludost. Ili niSta od toga, ali neito manie
prikladno i neito jasnije od svega 5to Zelimo prrznatt.
Djevojka u zgodnom trenutku smjesti svojr.r glavu i grudi
u moje krilo, prignjeci ffie, povude kratku sukniu preko
golih koljen a (bezuspjeino) i tude ruke se povukoSe u mrak.
Trebalo je da iduce subote podem ovim vozom na
jug, na bradno putovanje. MoZda ba5 u ovom kupeu.
Moja vjerenica ce biti moja suprug a, drLat ce ovako 1la-
vu u mom krilu i ja cu morati da to prihvatim, moZda ir-r
i Zeljeti, i da blago pomilujem njenu kosu ili da loj rukr-r
ovlai drZim na grudima, kao ovo sad, i pustim voz da
dini svoje i da se poigra rukama izmedu doiki u nekonl
56
\vom ritmu koii moZe biti i bilo diii. Na posljednioi stani-
.'i iemo ustati, smiestiti se u nepoznat hotel i pokuiati da
\(' nervozno i na brzinu (znam) pribliZimo jedno drugo-
nrc i da pomiSljamo na naiu diecu koiu cemo sigurno
irrrirti, df ecu kol a ce imati viSe eritrocita nego ia 5to imam.
Mirkar koliko moia vierenica, a ona ima koliko je potre-
lrno za poitenu bradnu ustrajnost i koliko ie potrebno
zcni ciii sam ja muZ i niko drugi. Bilo da sam s njome,
lrilo dn-rkdije; kao sada. Nisam mogao da se oslobodim
rih primjesa vlastitosti. Bilo mi je toplo od bremena tr
rrrkama, ali je time placen mir u kupeu i mudnina odgo-
.lcna. Uvijek sam bio samo za mir i odgadanfa!
Ako putnici, u ugloviffiz, nisu spavali mogli su se
r rvjeriti da ia vec odlazimna bradno putovanje ili se vraiaffi,
sro bi viSe prilidilo. Mogli su Stoita nagadati o nama, porediti
lrirs, koliko se moglo, ali ie moglo r bez poredenia ier ;e
rz,gledalo da smo vei uhodani i siti bradnici, ia osobito.
Kad sam ga prvi put vidio pokrenuo se da nasloni
lilrtvu na svoje ruke (na nienim koljenima)' naslonio fe
lilrrvu bez trunke ustrudavania, i tako lagahno klizio
l)rcma srediStu djevojdinom. Stariji od mene' krupan' ne
, rclviSe visok ali odviSe 5irok, rumen , znoiav i pripit,
l)ratvilnih crta, tamnih ociju i krupnih usana, liiepo
rrrcdenih brcica, naprosto zgodan, raskopdan, topal'
rrrrrZnog vrata i, na rzgled, nezarnteresirafl, cak pospan.
Nrr granici da zlievne od dosade, ali nasrtliiv kao stiiena
l<oja se pokrenula rz ravnoteLe i svaki das moZe da se
r rtisne niz strminu, i da je niSta na putu nece zaustaviti.
l) jevoik" nije bila uza ffie, on je preiao koljena kao
l)f'ostor za slijetanje, uputio Sake niz bedra; odbacivan'
,rli svaki put sa dublieg poloLaia. I sve to, kako rekoh'
Ilcz njegove Zurbe i s nienom uhodanom kretnfom: bez
.,rrlrlailniivanja, ljutnie, prezira ili gadenja. ViSe kao
rrr.firgodna golicuivost ili kao nezgodan put ili tzbor, ili
li:ro gest s kojim se ne moLe normalno radunati i presjeci.
57
Ili kao da ioi povremeno zasmeta njegov pijani zadah
proLet i potkriiepljen wrdokornom muijadkom pohotom.
Grlila me i moiu ruku njeino (ne ba5 sasvim njeino)
navukla kao 5al, ali to nije moglo da odagna prijetnju,
cak smo zagrljeni doZivjeli njegov pohod i poharu, i tad
je drsko bio odbacen, ali ni jedna rijed izgovorena (trebalo
je da prvi neSto kaZem) i niSta se ozbilinife nije izmijenilo
osim pejzaLa u noci. Te noii koja se nas dudesno ticala,
i koja ie prema nama bila krajnje ravnoduina. (Nikad
viSe nisamo odjednom imali noii koliko tada.)
Kad se odlucila da me poliubi, i kad me poliubila,
je,
iri prestraSena, vjerovala dir Ce se nasilje nad njom
zaLrstaviti. Ja tek dodirom njenih vlainih usana (i mojih
usana, bliiedih i tankih mojih usana) pojmih koliko ie
nasilf a ona prenijela na mene i, urnjesto, da se sve okonda
na jedan od mnogih nadina, niSta se.ne okond a. (Izgledalo
je, uvjerljivo, d^ je noi protivu nas, i oni koji spavaju ili
se samo pretvaraju.) lJtrnuo sam od Sirokog i mlakog
poljupca i zurio u jednu tadku u polumraku (da bih
iskljudio 5to veci dio svoje prisutnosti i svojih silovanih
cula) i tako pronadoh oci koje nas gledaju mirno kao
zvrier kad nas otkrije priie nego mi nju, i samo deka. Taj
pogled debele gospode (preko puta mojih ociiu) postade
mi jasno omrznut i staklasto ravan,zato otkrih da mislinr
samo o sebi, o sebi u ovome dasu kad moram neito udiniti
(muSko sam), a nisam vjerovao da cu uciniti ono prauo.
Moilda me boljelo 5to to pravo i necu moii da izvedenr
do kraja, a poceti moram. Jet znam kako se podinje,
kao kad izvladmo pa znamo sve o tzvlatenju samo nc
znamo da li iemo rzvu(r deblji ili tanji kraj. Ali, ako jc'
djevojka oslonila glavu na moje rame, znatr - vjeroval,r
mi je cld samog podetka. (Zapravo, ovdfe niko nikomr'
nije sasvim vjerovao, samo smo se Sutke i mucki
preganjali kao da smo u kakvoj miSolovci ili kao da snrt,
na bilo kojoy tadki gdie je neko suviSan, ali nikako da s,'
58
iz,jasnimo: svjesni da u svakome od nas ima poneito
strviSno, samo ne znamo 5ta, niti moZemo podnositi to
ito ne znamq niti moZemo laLju mimoici.)
Mogla je pored mene biti i mofa vjerenica (kao 5to ie
biti iduie subote) i niSta se ne bi izmijerulo. Ni smanjilo. (fa
srun zadugo vjerovao u smanjivanje.) Muikarac je ponovo
l<renuo, poslije krace dremljivosti, krenuobrLe nego obidno
(icljan) da grubo uzme 5to je meni na silu utiskivano, ali ga
(njen) Samar vrati u poloZaj odakle je pola zio, svaki pur.
Prodoie mostovi s druge strane planine, dode rijeka
slijeva. Ali 5um nismo duli. Nismo nigdje stajali. Samo
lrisak i krivine. Debela iena, kojoj sam bio okrenut licem,
zvakala je u mraku i nastavila da iScekuie ledenim
;t,rgledom topal prizor. Nadohvat. I zaguiljiv prizor, pri
t()rn. Svi smo Sutjeli osim voza.Yozje urlao, njegovi delicni
priljeni odzvanjali su naiim bilom... Nije bilo ni smisla ni
k rrlja iScekivanju. Bojao sam se da ie neko neSto reii ili da
( (' se neko pokrenuti nepredvideno. Sve je izgledalo u
;,olumraku kao da niSta nije bilo prije toga, sve je izgledalo
lrrro na podetku, ra(.unajuii i podetak, naravno.
l\luSkardeve ruke su povremeno dolazile (kao sjenke ili
lr;ro karike), djevojka se ugibala, unosila koljena mojiffi2,
lrl;rgo stenjala, bezuspjeino zatezala suknju preko bijelih
f,,rljena, drhtala i dekala. Strahovao sam da ce uskoro
, h ri trenutak kad napadad nece uspjeino razlikovati nade
n( )gc (a to bi bilo ne5to viSe od svega 5to je bilo ranije).
Djevojku, razoiarana (mnome) nije viSe traLlla mo-
lrf rtrku oko vrata i zblizenje u poljupcu, niti zbhienje u
l'r :rinoj prisnosti, a mulkarac je nasrtao kao da ga neSto
rzrrz,ctno ohrabruje (cega nije bilo) . Zenski prsti su pucali
ll lglobovima i grdili se u snazi i tad a je doilo ono 5to se
lrlt(' rrroglo izbjed (ono 5to sam ditavog Livota izbjega-
r.ro). Zamoho sam covjeka s brdicima da izademo u
lr,,tlrrik. ViSe ie u tome bilo jasne kretnje nego jasnih rije-
, r, ..lokaz koliko su namjere bile odigledne.
59
 Vrata kupea su mu tijesna, ali ie u hodniku liiepo
mogao da stoji prema meni, kao i ia prema njemu, uos-
talom; mada to nife bilo suodenie dviju zapremina vec
dva razhttta blijeska u odima. Nije se klatio, cak se os-
mjehivao ocekujuci da zna kako ie se zavrSiti sve 5to
izmedu nas dvoiice Podne.
"Sada iu vas udariti", rekoh. Moi glas je mogao sva-
ko prepoznati, ko bi samo iednom duo (istroien, kreitav i
zajedljiv, Zuckast glas), ali nas dvojica nikada ranije ni-
smo razgovarah. On ie Sutitt i osmiehivao se. JoI u djetinj-
stvu i, kasnije, u 5koli, I u raznim prilikama u koje mladiii
zapadnu kad se nalaze potpLrno sami ili u velikom dn-r5-
tvu, na ulici, u kafani ili u vozLl kao sada (u vojsku nisam
iSao zbc>gmalokrvnosti) mislio sam na ovaj trenutak: do-
ii iu pred covjeka koji je jaci od mene i morat iu ga uda-
riti. Godin ama se pricalo medu kolegama kako Bliedo-
trepavi sa zavr6(u prati tude snaZne kretnje i govori: Dar
imam samo sedamdeset kilograma, stao bih na glavnr-r
ulicu i dijelio ljudirna 5amare, redom - kofe znam i koje ne
znam. Koliko ie bilo prilika toliko puta sam mislio kako
treba udariti kad dode do toga. Sve ie dakle bilo skupljeno
u taj blijedo osvijetljen hodnik brzog voza (koli me nosio
mojoj vjerenici) i bio sam miran. Strah ie vei davno osta-
rio u meni, preda mnom su bile samo posljedice. Svu hra-
brost kolu sam skupio radi srupania u brak, odlucnost ko-
ja nije imala rzlaza i svu r-rsmjerenost koju nam trenutak
podari unio sam u kratak, vec davno odmferen, direkt i
protivnik se tLrp o zgrti nad udublieniem koie ostavi mojar
pesnica. Gledao me zatuden, ozdo, ne tako pravilnih crtil
i ne tako lijepih br6& kao malopriie Lr kupeu. Plakao ie
pr-rnim ocima i pomicao je usne ukoso, kao da zeli neito
kazatt. Ali niie bilo potrebno. Ja sam govorio.
Kad me kondukter probudio bilo mi je krivo. Yoz.
je stajao. Moja vjerenica ie staiala pored voza. Svi smo
neko vrijeme stajali u miestu i nismo se mogli prepoznati.
60
OSVETA
Ze\io sam da mlr se osvetim. Zelio sam da i ta ne-
sto udinim . Zelio sam da r-rdinim neito vaLno I zapam-
tljivo. Nfemu. Zeho sam da mu dokazem da mogu. Mo-
11tr? Valja najprif e znatr. Moi 5ef je tako ozblljan i sracu-
lrrrt. On je tako nadmo(an i sa smijeikom koji nife lahko
otkloniti sitnim podvalama ni krupnim prijetnjama. Mi-
slio sam, pobolijeva. Umrijet ce. Ali niSta od te moje zlu-
rrrdosti. Sve 5to sam mogao to je da mislim, a misao mi
it' bila Zalosna. Sef ie i danas ondje gdje je bio svih dva-
rrrrest godina (iznad mene) i gazi me. Ni drr"rgima, knii su
nru potcinjeni, nije bolje ali dn-rgi sr-r naili pravdanje svo-
rrrc jadu i poniZenju. Ja nisam. Imam ponosa, mada po-
lros ne moZe olakiati y'ivot. MclZe ga oteZati, moZe ga
r rtvrdnuti, velim rezignirano. Ponos moZe sve uciniti 5to
r svaki porok.
Uvifek me gazio, ali nikad rvlro, nikad blatnjavim
, ipelama. Imao je stila. Takav necovjek sa stilom! Moi
.,('i
ie bio tzLrzetan u svof oj vrsti. Patio sam. Prvo sam
prrtio kao mladic, podemik, onako povrSno i sa dozom
l,r lrkomislenosti koja je nagovjeStavala prolaznost svega
I nrrgovjeitav ala nadu u bolie dane. I.J bolje godine, bolje
kao zreo mladii, duboko saZivljen
rt'c'i. Poslije sam patio
', i'injenicama i osamljen Ll sffahu pred novim jutrom.
Patio sam, oblacio sam se lifepo, dri.ao se uredno,
lrorliro uspravno, puSio odvaZno (i puno); samo nisam
nr()gao da pijem. Nikako. Veselo sam se udvarao
,l;t'vojkama rz daktilobiroa, ali to sve nije umanjivalo
l.,,licinu jada koja se muckala u meni i prevrtala,i ranjavala
61
 u zla mjesta i u svako vrijeme. Svako kancelarijsko jutro,
vei u sedam i minut 5ef je jasnom kretnjom ruke (kao
granom), bistrim okom i preciznom rijeciu podiniao da
me puni i da me praznr, dt me unii.ava i da me
nipodaitava. Redom: moi rad, moje navike, moje radne
navike, moje omaike u knfiZenju, moje nainoviie omaike
koje se daju ispraviti i one kofe su tako davno udiniene da
se viSe ne daju ispraviti. Rez poslfedica. Po mene. A mogle
su. Sef 1e mogao. Niie htio. Sada rado govori o niima.
Sada. Tiho govori. Udtivo. Zajedljivo. Zna bezbroi nadina
da pride mojoj grjeici i nife mlr nedostaialo smisla da
predvidi i gtieike koje ie se tek dogoditi. Vec sada ie
uspjeino vriio poredenje izmedu mene i moiih buduiih
grjeiaka. Pri tom nije podizao glas, a nije ni trebalo. Oitrina
ne trpi buku. A ia se nisam branio. Oitrina se ponaSa
uglavnom muklo. Tako me 5ef rezao na komade i su5io.
Niko ne bi vjerovao u to, osim moje majke. Moja majkn
nije bila Liva. K.ii dan poslije njene smfti doiao sam u
ovo knjigovodswo i pred ovog dovieka.
Deset godina sam trpio, r zadnie dvije godine sam
takoder trpio, ali sam vei pomiSljao kako da se otrgnem,
kako da i ja neito udinim 5to & ga tzbacrtr rz ravnoteZe i
poguriti.
Na5 narod je talentovan, govorio sam sebi. Ne da-
niu. Ne u kancelariji. Tamo sam bio opsiednut samo
5efom. Mi smo izmislili, domiSljao sam se, izmislili dvoj-
no knjigovodstvo. Ali, to ne! To kttjigovodsrvo i sluZi 5e-
fu da me rastade i pogiba. Mi smo izmislili torpedo. To
moZe da se upotrijebi. Kako da dovjek upotrijebi torpe-
do u kancelariji? Kako na ulici? Kako protiv vlastitog
Sefa diii pogled znal i pamtiS. Da je on kapetan broda, PA
lijepo: i on i brod! On je samo 5ef medu cetiri ztda gdje je
sve predvideno i sve sradun?to: dvoino! Ipak, vjerovao
sam da ima rzlaz svakom jadu u k.ii udemo, makar to
bila ista vrata na kof a smo u5li.
62
iirl
\
I
Moi 5ef je iSao kuci glavnom ulicom. Uviiek sam,
iz,viSen i uvif ek istirn hodom ugladena gospodina . lzgle'
rlrrlo je da ne stari. Uvijek dostojanswen i s blagim smiie-
ikom namijenjenim glavnoj ulici. Sve tako do stana, u
lxrsljednjoi i najvecoj zgradr podignutoi tu u vriieme kad
ic moi 5ef roden. Imao ie staru i nepokretnu maiku, u
tom stanu na petom katu, i nikog vi5e. Ni raniie. Njego-
va majka imala ie macku a ponekad ie imala viSe ma-
i'aka, dok se odluci za jednu. Donosio sam joi mliieko,
jcdno vrijeme. Dok ye moja majka bila Liva. I ona ie tu
rlolazila da poradi bolesnoj sijedoj gospodi. Siieda go-
spoda se bojala drugih Lena. Moie maike se nife b,rjala.
f a to sve nisam volio, ali nif e bilo drugog rzbora. I moi
r rtxc je sluZicl njenom muZu. Prije rata. Ne sjeiarn ga se.
Niie vay'no, uostalom. Gospoda ie imala sina. Eto, vec
ostarjel,rg.
I nedavno
sam dolazio. Donosio akta na potpis.
Sef sa Stapom u desnoj ruci. Javno se niie poiavliivao sa
itapom. lJvijek bi rzdri.ao bez 5tapa. Cak ni ia nisam
primjecivao da mu tai Stap nedostaie u kancelariii; tu,
gdje ima usne, odi, rijeii, i kretnju rukom, kao granom.
Valya to vidjeti! Valja biti Lr moioj koii.
Nikad nije rekao da sam bijeda ljudska. Ali su svi
n'rah da se to pod razumijeva kad se mof 5ef i ia dovede-
nro u sluZben odnos, ili nesluZbeno, u pridu, ili skrivenu
lrosprdnost. Uvijek sam ga udtivo trpio, takoder uspra-
vAn i dostojanstven. Ako je naS narod pametan, tjeiio
sllm Se, 5to da ba5 ja budem glup. Da padnem na leda
rrrzbio bih nos. Dvije posljednje godine tjelio sam se ta-
l<o. Narodnim poslovicama.
Ali, doSao ie taj dan; lijep jesenji dan; bistar i bla-
gonaklon dan. Sef, u dva, navude rukavice, uze tamni
ieSir i krenu. Ne pogledavii me. Sitnog. Liiepo sam se
ispravio, poceSlian na razdleljak, opeglan, naizgled mi-
rrrn i pribran. I pozdravio 5efa, kao uviiek. LJ prolazu.
63
 Svaki dan u isto vrijeme i na istom mjestu.
Samo minur kasnije, kad je 5ef izbriao na glavnu ulicr-r
Pored poitanskog sandu ii1a., sreo sam 82, pozdravio
sas\yi6 udtivo a 5ef mi takoder udtivo odgovori na pozdrav.
Jer smo bili na javnom mjesru. Sjeo sam hitro Lr rznajmljen
taksi i., kad se rnoi 5ei leZerno otisnu glavnom ulicom' ia
sarn ga nenametliivo sLlsreo i pozdravio. Srlsvim udtivct i,
kao, fnrui* uobiiarjeno. Sef mi udtivo otpozdrarvi i podiZe
telks odrre kapke i podize gipke obrve, zaklaniaiuii svoie
nisfte, ispupceno dekr. Hladnokrvno sam se svalio u taksi,
obila' blok kuia i pojavio se na glavnoi ulici, ravno prema
Svoms ief'. Kad g^ liiepo pozdravih, pokaza svoie iasne
bionlade, ali se ne dade zbuniti. Uctivo ie poiao rukonr
prerna ieiiru, a ja sam proiero. Ponovitl sam trkr-r i p<>novcr
sfeo Sefa i pozdrirvio 8a, kao da ie to prvi put. I.J
popodnevnol ulicn oi guzvi niie izgledalo da f e zbunien, ali
sarn opazio da se napregnllo, da se lahko trgnuo, da ga ie
neito ubolo. Obnovio sam trku i mogao sam se r-rvjeriti
kako ovaj pur rnoj 5ef niie viSe siguran Lr sebe, i kako se
zakovrnu, skupliajuci kn-rpne obrve. NajteZe mi je padal<r
5to nisam mogao gledati svome Sefu Ll lice. Llvifek sanl
Szrho uobidaieno brzr-t proiao pored njega, uvijek istirn
hodom i dosljednom smiSljeno5iu'
mimoilaska i vei
J.5 dva moja krttga, dva moia
sarn zamilliao kako se moi 5ef savija, kako gubi ritam i
t,
ill kako ga napuita sigurnost i kako ga nrrpu5ta blag osmijeh
i,i
rra\ijsnjen glavnoj ulici; kako posustaje i zviera uprazno.
Jadan.
Zaml1ljao sarn kako ga posljednii put susrecem prijc
nego ce skrenuti u svoju zgradu, kako me gleda blijed i
potpuno upropaiien, kako prvo hvata zrak, pa hvartrr
zid i pada na vlaian trotoar, a ljudi se Strda5e da ga po-
krp. u kola i odbace s ovog svijeta, a i^ se ne okrecent,,
slutim sve 5to se zbrva rza leda i lahkim hodom naptr-
Starn popriite bitke uspravan kao uvijek; ali ovaj put rli
64
ro pristaie i godi mi. Doci iu uiutro Lr knjigovodsrvo i
rriko neie znati osim mene i niko nikerd nece povjerovati
osim mene. Ja cu povjerovtlri sebi, deiie, i jednim onako
lrlagim osmijehom <tzariti svoi Lrm i svoje spasenje. Doii
cLl s malim zakainienjem, a svi ie povjerovarti da sam
zrrkasnicl 5to sam bolestan, il neie povjeroverti da
ie tcr
icf nai bolestan i da rnu ie to posljednie bolovanle, iak<r
niko od njih ne pamti koje mLr je bilo prvo.
Nrr krirjLl sam tltiSarcl liftom r-r vrh zgrad,e i pustio dal
llle 5ef pozove pritiskom lta d.rgme i da rne Lr
lrrizemlir. Da me ugleda sarsvim izbliza i u ogledalima, 'gleda
kad offori vratal . zgranut, zaprepaiien.
Podize odi, gleda me i ne vjeruje odmah.
Ja iutim,
lih, ponizan i sractlnat. lJsrnjeren kao torpedo. Gleda
trre s visine, ne znam 5ta misli i to me poniLava. I u sta-
rom liftu izgledam sitan.
zaboravili ste kljuceve, rekoh sasvim tuclim gla-
som. To je, u srvari, bio moj pordinienicki glas.
Ah, to je sekretarica zaboravilarl To su njeni kliu-
i'cvi, rede veselo. Ako ne bai veselo, a ono odvaitro, i
p<>kaza svoje kljudeve. viie sebi, iz zad,ovoljstva, nego
rrrcni, iz saosje(ania.
Podoh. Slomljen.
Cuj, Sinakl Tako me zvao u trenucima naiveceg
,,rrralovai.avanja. Koliko ri imai brace?
Nije mogao sakriti posprdnosr i pored svoje hladne
rri'tivosti i dugotrajnog kucnog odgoja.
Imam brace, slagah nevjesto, prosuh rijeci umjesto
.l:t ih kaZem.
Eto, sinak, dvanaest godina se znamo) a tako se
tttrtftr poznaiemo, rede blago. Sta cemo, takav je iivot,
tt'i'c briZno. Nije se nasmijao. Mrdnu obrvama i priti-
\nu dugme petog kata.
Vratzr se zaklopiSe pred mojim vrelim odilrrr' krr,
, l'ijc ledene sante, bez natpisa i
bez tragova.
65
 GENERALIJ

Eno osmartrrrdnice u magli. Ono ioj fe vrh. Karaula

postoji samo onome ko se ovdje penlao za lifepa vreme-
na. Eno je dolje, zavijanrr. Sledena. Zatim tai ponor, iztt
karirule. TAnro, nasllprot - vrh grebena i pocetak novog
ponora. Marlo udesn<l i podalje mutan sundev ol-traz.
Hladna i zgusnutat i neizdiferencirana maglina.
Eno karaule, malglir karo sablasna halja iSdeznu Ll
osoj no zLt lede plirnirre. Eno i vojnikir na terasi. OStre rije-
ii, hladan zrak i oitar bahat koraka na betonsknl terasi.
Kad sLr iskorarcili r-rird ambisom pade nova komandn,
tijela se pregnuSe, prestrojiSe, sloZiSe nov uzaludan ri-
tam. Prornakne poneka zaiapurena glava.
Narednik. Iskoladene cldi, raziapliena Lrsta. Para.
Strasno pr:.rti nf ihovo kretanje i osluSkr"rje eho vlastite ko-
mande i vodnog koraka. Desno osoje, snijeg cijelac sa
ledenom skramom i zdrav eho. I(orak se umnoZ ava) in-
terferencijer trarje, planina fedi, lica se rumene, paru crta
duboke r-rzdahe, karo na staklu. Jni k,rji pogled i to nece
biti za gledanje. Bijela groteska.
Nir n-rjestu voljno.
Narrednik. Bijeli medvjed. B.g.
Sh-r5ajte, Skolarci, reie. Vi od sada pripadate ota-
clZbini! Jasno? Teiko ie reii da li im je jasno. Na vama ie
sve drZavsko! Ja salm velm, klupoderi., ovde Llmesto drza-
ve. Jasno? Desnokrilni zijevnu u rukav. Pclsluinost 1e
osnovna vojnicka vrlina! Jasno? Lice Narednika kao da
ie krava stala nogom na nj. Hoiu da vam iduia br-rde
clrZavskr, kvit!... Dronjo, zakopcaj dakiire. Mr5avi za-

r19
kopca cakSire zabadajuci promrzle prste u razrez. Raltl,,
bi ostavio rukur medu toplim kracima. Strvino! obriSi Zr,r
le. Ruka napusti Slic i preklopi usta. Huknu u promrrl,
prste i ponese Zvale u stav mirno.
5.t". Vojnide, popravi Sajkadu. Vojnik i kapa Sto;r
kako treba. Ne 5eta. Ko je slomio kljuc od ulaznih vr'.l
ta? Stroj ne zna da govori. Vi ste pravi gradski Skarr
Meni ste pali 5aka i ja cu od vas napraviti vojsku, ov'tlt
na 2082 e-m. Kraljevsku vojsku! Jasno? Ne odekuie otl
govor. Ko je slomio kliud od ulaznlh vrata? ISte odgovt,'
Stroj kao da ne zna ni5ta. Napred, 'ar5! Bi odgovor. Kril,'
orla nad vrhovima omorika.
Narednik je nabijen, tvrd, zadrt. Pomalo iskoicrr
Onizak. Mo gao bi zamijeniti svako topovsko dunle i cl,.
splodirati uspjeino.
Voinik je mlad, mehk, tih. Svojeglav.
Narednik ima sablju i dizme. eir-. stoie prerl).r
cokulama. Haptak! Par cokula stupa u mjestu, drugi prrr
se uklanja, prema propisima koji su davno odltamprrtrr
u podrumu dalekog GeneralStaba. Put je slobodarr
Vojnikova noga u iskoraku. T^j iskorak ie uvijt'1.
draZestan. Mogu ga ponovo zamisliti. [Jvecano. Most
ponovo da vidim i desetinu u mehanizmu stroja, rl
iskoradivanju unazad, Lr unazadnom mariu. Preltt.t
provaliji. Prema toj vertikali koja ovdje, na 2082 e-nr.
pocinje da se strmoglavljuje.
Narednik ie starjelinskr zadovoljan. Narednik t/
pedagolkih obzira prikriva zadovoljswo. Narednik, p( ) Pre-brojs!, komanduje.
nesen, i sam udari korakom pored stroja. Vojnicima r,
pada kao otezanje.
Desetina stoj!, komanduje. Uiiva gledajuci um()r
na lica, poremecene fizionomije, naruieno mladalaSn',,
Ko je od vas slomio kljuc od ulaznih vrata? Pitrr.
Gleda. I njega gledaju, ali ga slabo vide. Vojnide, poprrr\
kaput. Vidimo da nema 5ta da se popravlja. Naredrr il.
r20
pokuS ava da ih dita. To traje, jer je Narednik nepismen.
Na mestu voljno! Ostav!
Mir. Vojnici uspravni kao mlade omorike. Dalek
krik orla. Vrh osmatradnice u nebu. Red umirenih tre-
pavica. Poneki dujan rzdah.
Volj-no!
!
SkloniSe se u zavjetrinu. Isparavaju se. Jedan sklu-
pden. Blijedozelen.
Narednik se igra slomljenim kljudem. Ne smeta
mu vjetar. Stoji raskoraden na kamenom zidu. Karaula,
prema njemu, tzgleda malehna i sklupdena kao Stenara.
Vjetar zaobllazi narednika. Voinici su okrenuli leda Na-
redniku. Narednik se igra slomljenim kljuiem. PresliSa-
va se. Vi ste usrana smena Skolar aca koja je gora od
svih smena otkako sam ia ovde i otkako sam natdinjen
nekome. Vi ste upisano smece rz nep-rezervr. Pamtite
da sam vam ja stareiina i pamtite da ne znam je I' mi
gore 5to sam ovde po kazm, na 2082 e-ffi, ili 5to sam
vama natdinietr. Jasno? Vi dobijete smenu kad-tad, a ja
sam na 2082 e-m umesto kralja i otadLbine! Igra se slo-
mljenim kljudem. Ne poznajem viSe ni stare vukove u
r
ovoj planini. Ponovo cu vas muitrati i ponovo pitati ko
ie slomio klluc od ulaznih vrata. Vidim, odludili ste da
potrgiite moju stareiinsku lidnost. Ja cu vaiu snagu. Mo-
ram sve saznati o kljudu, pre nego svi izgubite pamienje.
Zbor!, komanduje.
Svi su u stroju.
Dok glavokred izbacuju brojeve, neko se zacereka.
[J drugom redu, udesno. To ga pogodi kao da u njemu
ofvori ranu.
Narednik stoji poboden, kao betonski granidni stup.
Opet diskretno cerekanje. Narednik otrpi udarac. Stoji
|
ukopan. Obustavio je krvotok.
Upamtit iete vi mene, bivieg pitomca 33. klrrsc
I2I
Peiadijske podoficirske 5kole, rede Lrmiliato. Ja ctr
napraviti od vas vojnike, boga van-l oiiSanog, drekntr.
Korada izmedu redova. Cita lica dn-rgog reda i pcltilikt'
prvog reda. Lica odsutna, podlici tupoglavi.
Kape za pregled!
Gledir imarju li iglu i kc>trrrc. To cini pedilntl-1o.,
pcrdoficirski, s dva prstat. Jednonle uze kapu, izvrtltt.
pogleda, zastrrde, kriornice osnlaltril nariudalieniie...
Gde je tel-ri igla ?
Naimlirdi 5uti,, zl'runjen ie. Igla je tr-r. Vietarr obliieic'
oiiSane glave.
Igla je tr-r, gos'n Nerredrrice.
Tri smene poi.ztrstva.
Razunrijent. Tri srnielte p<>Larstvzl.
"Ratzumen-I, gospodine Naredr-ride! "
Narednik pokaza din. Naimladi blehne Lr epoletc.
"Razumem, g()spodine Narednide"., rede.
J.rI tri sntenel Naucit cu ia vlts da me osl<lvlialvattt'
po propisima GeneratlStzrbar.
Prilazi MrSarvom. Oparsard mu visi. Ntlrednili
zakovrnu tctku i broji r-r sebi. Svaki okret - karzna.
Tri smene osmatrania! Sto nisi tttegnut kako jt'
propisano, naredeno i obyainjeno?
Gospodine Narrednide, moi opasard nije drrljt'
izbuSen, pokaza.
Za6to rrije izl'u5err?
Ne znam) rede Mriavi.
Ne govori!, rede Narrednik.
Razumiiem, da ne govorim, rede Mriavi.
Ne govori!, dreknr-r Narrednik.
Raz....
Puie 5amar. Mari na osmatradnicu!
Stanka. Narednik pr:ide Voiniku. Na Voiniku S\,'t'
karko je propisano, kako 1e naredeno, kako ;e obiainlc-
rro. Stoji glatko izbrrptr, utegnut, ispeglan. Ima iglur, inrrt
t22
l_
konac. Cokr-rle se sjaje. Miran.
Narrednik traii greSkr-r. TraLi. Komanduje Voiniku
da se <>krene u mjestu . TraLi. Tada se neko sa zacelia
ponovo zacereka. Kcl je to? pomisli. Lagahno se iskosi.
Svi su nrirni. Banda! pomisli. Ko ie od vas slomio kliuc
od trlrr zrih vrata ?, upit a razg<rvijetno, slogotvorno. Jasno?
Odgovori mLr neko od celnih., ali drskim hihotom.
Kako ie l-ri<> okrenut ledima, otkoradrr unazad ka delu.
Svi vide kako ffru se rradimarju grudi, 2 krvotok pienuia.
Mir-no! Po-kris! Pravarc k<>ta 2082 e-m. Trdecim
korakclnr., mrlr5-mari!
S 2082 e-nr vidinro krov karrarule i Nal'ednika. Stoji
na ist<lnr nrjestu gdfc ie starjzro. Stoji mirAn. Prati regrut-
sko guzic:enje uz kotu. Vjetar kovitla njegovirrr Sinjelom.
l,ijevom rukonr pridrzavll sabljr-r. U kosoj liniii njegove
krr"rpne glave strii toranj osmatradnice. Mriavi dreZdi
na osr-natrirdnici.
Voinici su vei daleko. Penjlr se. Narednik se taknder
perrje. Uz osmatradnicr-r. Hrrce da bude na visini zadatka.
MrSzrvi salutira i povladi se za stepenik-dva. Nema mjesta
za dvojicu. Vjetrrr ih zib'a. Drvena konstrukcifa cilide.
.lz Morseovog apllrrlta curi traka i riSe zagonetne
figr-rre Lr deZurnoj sobi karaule. Signali pijudu, u kuhinji
kf epeie sr-rde, trpezarif a zvrlii prazna. Kiselkast vonj ispu-
nicr tijesne prostorije, tek neito Sire od debelih zidova.
Kroz pr-rSkarnicu upadajr"r rombidne plohe dneva.
Ja Vitorog, jrr Vitorog, ja Vitorog! Susjedna karaula
naru5i drijemeZ dcZr-rrnog. Vjetar se razllieie prostoroln.
Rarde, prekini! Dosta tog serekanjal Cujemo udaljen lavei.
psa . Ja Gole5, da 58, 58 K, 58 K, primljeno.
[Jdaljen, stiSan lavei. psa. I vjetar, stiSan.
Dva reda porcija na Llmalcenom trpezarijskom
123
stolu. Dva reda postrojenih praznih porcija.
Koter 2082 e-m zauzeta. Vojnici se vraiaiu oborenilr
glava. I(lecaju strminom, propadaiu u snijeg i vade jedirn
drugog, jedan drugog - dok svi ne zapadnu. Valiaiu sc.
Narednik bi ozgo govorio, ali se ne duje... Pojavljuju sc.
Sacekuju sc. Redaju se. Evo ih na betonsk,ri terasi. Niko
ne komanduje lifevir-desnar, ali treiti korak. Narednil...
ne m<>Ze da povjen-rje kako dobro gaze.
Mir-no!, komandova. Gleder ih. Neito ih n<lsi. Bu
faju pred rrjim! Sirrieli na njimrr tjeinjaju.
Ko je slomio klf uc od ulazrrih vrata?
Stoje tvrdi.
Obilazi ih. Stane. Obilarzi ih. Ko ie slomio kliui?
Ne dtrje se orao u visini, ne duje se vjetrrr.
Volf-rro!, komandova.
Svi jurnuSe ka trpezLTriji. Kao bijesna rulj a zakrciSt'
ulazna vrata. Vrata zakliudana !
Narednik se nervozno poigrava slomljenim klju
dem. Stoji gdle ie stajao.
Visoko iznad vrata sitni prozori. V,rinici gledalrr
prozore, gledaju Narednika. Hitro nadiniSe pristuprlo
stepeniSte ugradujuii Lrmorna tijela. Narednik prilazi,
penje se podmetnutim ledima, ali prije nego je iskorac=ir
na prozor, zastade. StepeniSte se njeZno ugiba.
Ko je slomio kliuc od ovih vrata?
Pitanje pade po ledima kao bid. Poigrava Sc
ostatkom kljuca i pridri.ava sabljr-r. Pognute glave n('
odgovaraju. Kad sve potraja, i kad se odekivalo da bi
neko mogao odgovoriti, Debelr rzbaci straLnjicu uvis.
Prdnu. Narednik, koji je rzabrao Vojnikova leda r.,l
stajanku, iskoradi vjeSto na terasu . Ziri koloplet ostadc
nagnZen. Nije se imalo kud.
Zbor!, pade komanda.
Narednik se unese u svako lice, ponaosob.
Voli-no!, komandova.
t24
Vojnici ponovo ispletoSe stepeniSte, odekujuii da
se Narednik prvi popne Lr karaulu. Samo je Voinik sra-
jao tamo gdje je stajao. [J stavu mirno.
Narednik gleda Vojnika.
Voinik gleda obrise dalekih planinskih vijenaca.
Za*o ti jedini stojiS, V,rjnice?
Vofnik ne odgovori.
Jesi li, bre, mutav?
Ja sam slomio kljuc od ulaznih vrata.
Stn aa?
Ja sam slomio taj kljuc.
Narednik se igra ostatkom kljuca. Kr) jo5?
Silnt.
Lica vojnika, nelpregnutar u Zivoi llesi. Ne mogLr da
povjeruju ono 5to duju. Ne mogu da povjeruju.
Narednik: Upamtit iei ti sisr-r materinlr, rede muklo.
Napred 'ar5!
O5trim korakom pride karauli, pope se preko Zivog
stepeniSta i zakoraci kroz prozor.
Red porcija na stolu. Dva reda porcija. Puii se jelo.
Dva reda isparenja. Dva reda postrojenih regrutar 6 + 6.
Haptak! Gledaju se u odi. Isparenja u nivou nosnica.
r
Poneka grimasa. I Vojnik je u stroju. Miran. I(uhalr sa
strane. Dosadno mu. Vei je rudao. Narednik napravi
zaokret. Ko ie razastro na pec smrdljive Suferice? Pogledi
se obaraju ka jelima. Jn5 se niSta ne dogada znataino.
Ko je deZurni?, duju.
Zastade. Niko mu ne odgovori. Podboci se na sa-
blju. Volj...!
'Najmladi
se pomjeri prije ostalih.
Ostav !
Narednik polagahno dode uvrh stola.
Koji su vei uspjeli da sjednu, batrgaju se r zavzi-
maju mjesto u stroju. Debeli malo zakasni.
Zaito ti kasniS?
125
 Tek sam doiao u vojsku, gospodine Narednide. Imar je nigdie zapisano!' ironizira, ali je odviSe snai.an za iro-
vremena. nrziranje. Dok si ti u vojsci, ja sarn ti pismo i glilgoliica, i
A-a, napraviiu ja od tebe voinika, boga ti o5i5a- bukvar i abecedalika! Jasno?
nog! Jasno? Voinik zadri.a odgovor.
Jasno, gospodine Narednide. Narednik se joi Lrnese. Njegovo golemo lice slicilo
Dosta !
reljefu alridnih predjela, kakav je Vitorog. Razumei li
le
Narednik ih posmatra. Jelo se istrajno hladi. Nir- ri mene?
rednik posmatra V.rinika. Stao je tako blizu da bi nru Ne!
rnogrro odgristi uho. Ti si slomio kliuc od vratar? TiSina. V,rinici stoje nad ohladenim porcijirma.
Jesarm, gos'n Narredniie. Ne-rer- zLr-mei ! ?

"Jesam, gospodine Narednide. " To je obican kljuc. Imate ga Lr desnoj ruci. Sasvim
Slomio sam ga, gospodine Narednide. obican kljr-rd. Narednik ostade srlrno nel prstima. Takcl,
Dijalog prekirru glas krarljevskog namjesrrika kneza dakle!, siknu.
Pavlir. Neko je narmjerno poiadao rirdio. "Rarduie- Sc Mislinr dar terj kljud...
5to mi se i ove godine r-rkazella mclguinost da budern s Ti misliS!, zalozi se osmijehom i progura ga. Ti mi-
vama na ovaj svedani dan..." E da mi ga ie malo's nal- sliS! Ako ti, usranko, misliS, 5ta iu irt raditi?
ma', promrsi Debeli u njedra. "Naiel vojska nije zaspirlrr Ne znam) gospodine Narednide.
na svojirn lovorikama." Znat ce5! Jzr sarm ovde da ti Llteram pamet u glavu.
Narednik pogleda mladog krarlf a na zidu i stidljivt,
Jasno ?

obori pogled. Govor se oduZi. Narednik ponovo pogleclrr Mogao bih reii da mi je fasno, ali nije. Largao bih.
mladog kralja i poce cackati nos, l'tez velikih rnisli. Ti imal rastresitu civilnr-r pamet . Ja cr-r te naterati
I tako ti taj kljuc od r-rlaznih vrata? da ti sve Llude jasno. Jasno?
Desi se, rede Vojnik. Stade rnirno. Bojim se da jedan od nas grijeii, rede Vojnik.
Dok gamiZei ovom zemljom u uniformi - moi si! Ku5, Stene civilno, rede Narednik.
To nije nigdje zaptsatro, rede Vojnik. Razumijem da sam 5tene, gospodine Narednide.
Istina je ono 5to govorim, a ne ono 5to sluiam. Ov,, Ku5, lebac ti pokvareni! Da si mi ovde za per mi-
5to sarn rekao o tebi - uniformi - meni, tvrdo je izliverr,, nuta u punoj ratnoj spremi! Jasno?
kao onaj beton 5to sam ga pripremro za vas, Skolarce. Vec sam spreman.
"Znati kazniti - to je dar stareSinski", Pravila sluZbr'. Naoru Lan?
I dio, tadka 225., rede Vojnik uddvo. Naoruian sam.
'
Pridi, usranko, rede Narednik. V,rjnik iskorrrir ,>r.
Cime?
prema njemu, dvrsto, cldludno. Blizu su da bi jed,rn Mrinja je moje naoruy'anje.
drugome mogao odgristi nos. Vidi voinik! Sitnozrno gradsko smeie.
se da si slab
Narednik klepnu po sablji. Sto se ti, gnjido, prar is Mrinja ti ne pomaie, usranko. Mri.nja prebacuie ili
Kraljevii Marko?! KaZnjavanje je moj zanat! Jasno? 'Ni podbacuie. Ja hocu, bre, d^ si naorui,an pr'('nr;r
r26 r27
general5tabnim pravilima ratne pe5adijske sluZbe. zlitna" , rede. Pravila sluZbe, tadka I, stav 7.
Sve je to relativno, kad sam ja u pitanju. Narednik izgubi oslonac, pride. .
Relativno? Jesam li dobro duo? 5t" sam ja tu, boga ti oSiSanogl Je li mene kraliev-
Str r"m ja, ako ne mogu natjerati jedan od bezbroj ska votska popela ovde, na 2082 e-ffi, da se nadiSem
pravila da se ugne preda mnom? Hoiu dio svog dobra i planine ili da drZim ovu zna(ainu voinu stanicu u ruka-
svoga zla. ma? MoZe li sutra u sedam nula-nula da izbrie rat opitih
Narednik drmnu dizmom: Ku5, lebac ti iScaieni! tazmera?
V.rjska je sve predvidela za tebe i za sve one usrance koji MoZemo tada zanemariti kliuc od ulaznih vrata.
ie doci posle tebe. Jedan obidan kliuc i rat op5tih razmiera!
Nemoguce!, odmahnu V,rinik glavom, kratko, Ne braboniai! Naredniku pode krv u odi. Ne mo-
vojnidki. Nemoguce, ponovi tvrdokorno. Da je sve Ze5 ti donositi sud, ali moZe5 doneti drugi, 'obidan', kljud,
predvideno - niSta ne bi vrijedilo. Ja se ne dam! rz grada. Jasno?
I(r"r5!, rede Narednik, slomljen. Vojnik se lecnu. Uhvati Narednikove odi. Voinici
Ne dam, rede Vojnik. utrnuie iScekuiuii swari koje im se joi nisu dogadale.
Ku5!, rede Narednik, izgublien. Volnik obori pogled. Prvi put.
Ne dam!, rede Vojnik. Nile izgledalo da je ljut. Kljud, rede dho.
Stn hoieS? Volnik si! Jasno? To svakako moZe5, Voynik si. Ili nisi?
Hocu da budem neito. Volnici stoje kao grje5no posadeni i osuleni, priie
NiSta! vremena.
Hocu da budem ono 5to sam bio prije naieg po- Rucak se ohladi.
znanstva. CutiS?... E, da si mi sada dole i da si mi vederas
Nisi bio niko i ni5ta. ovde. S kljucem. Kriv si! Jasno?
Samo rekoh da Zelim biti ono 5to sam bio. Klfud, rede Vojnik. Proilog mjeseca nismo ga upo-
Narednik ga zahvatr lijevom rukom po desnonr trebljavali dvadeset i dva dana.
obrazu. Bit cei ti ptica, kad te ja dohvatim! izusti. Prebaci NiSta to!
ostatak kliuda iz ruke u ruku. Snijeg.
Vojnik ne pokaza da je oiamaren. To je ipak obidan Snadi se. Vojnik si!
kljuc, rede. Mogli Su, kroz uske prozordiie, vidieti nevriieme
Narednik nije trpio rijec 'ipak'. Poku5a da bude na pomolu.
razloiatr, poudan, hoie da progovori o srvarima koje ie Slabo znam grad u dolini.
se ticati svih kojima je natdinjen. Znat ce5.
[J vojsci, usrarko, nema obicnih swari. 'Ipak!' Nema Slabo se krecem po snijegu.
obicnih kljudeva. Nema nikakvih kljuceva. Postoje Naudit ce5.
naredenja. Moja naredenja. A ne 'Ipak!' Nema 'Ipak!' Vojnik ne rede niSta vi5e.
Vojnik ostade ozbiljan. "Naredenja moraju biti be- Neka ti daju suhi obrok i - mici se!

t28 r29
 Vojnik ga pogleda. Izoitri zjenice. Razumijem, go-
spodine Narednide.
Narednik izdri.a V.inikov pogled.
Razumem 5ta ?
Razumif em da donesem drugi kliuc iz grada.
Debeli htjede kriSom strparti zalogai hlieba Lr ustrr.
Narednik ga zakaci pogledom. Iako ie bio okrennt nil
dn-rgr-r strzlnu.
Dar mi se iavljaS na raport, svilkih pola sata, jasno?
Jasno mi ie, rede Debeli.
"Razumerr, gospodine Nzrrednide! "
Debeli ponovi rijeci natcinjenog, ali ne postignu
tvrdu starrjeSinskr-r izrazafirost.
Kad tako iskren<l dreknete, zaistil ste autoritet, re-
ce Vcrinik. Narednik se zbr-rni . Zakrirtko. Vrat vam ie
nekako kriv, dvornzrst, nekr-rd ste se ukosili, s mrZnjr)nr.,
r-rnrjesto da ste pravo - s ljubavlju za nils mlade . Zztr rrije
lijepo biti tek Skolarac?
Red porcijir ie nestao. Nil stolu je san-lo V.rinikove
porcija. Netaknuta. Sto dist, koliko ie najviSe moguino.
V.inik mariira prema provaliji. Rartn<l stanje na njemu.
U ocima raskid sa proiloSiu. Sitne oiiSerne vojnicke glarvc
na prozorirna-puikarnicAma. Narednik se penje na prste.
isteZe ulaiterre dizme i komanduje. Vof nik vei toliko koracrr
da se ne duje bilhat. A bahat se duje, karo na samom podetku
koradanja. Narednik to moZe da powrdi. MoZe.
U deZurnoj sobi citav labirint Morseove ffake. Na
betonskom podu.
Narednik je uklipljen a komernde izlljeiu iz njega
kao tz katapr-rlta.
Izgleda, Voinik moZe ovako do Sudnjega dana.
Pada snijeg. Na Naredniku vei irna snijegz, i na
Sirokoj Sajkaci i na ramenima. Osobito na epoletami'r.
Voinik korada na nj. Korada r-r mjestu. Narednik je tak<r
r30
blizr"r da mu moLe odgristi nos. Voinici dujr"r bahat eialona,
duju pr-rkovsku koradnicn, cuju ovacije. Neko ie kriSom
ukljudio radio-zvudnik. Cuje se snaZan korak vojne parade
u prijestonici i glas kralfevskog nermjesnika. Narednik ie
zbunjen. Njegovo komandovanle je omalovaieno.
Prekini to tamo! Prekini!
Niko ne prekida.
Narednik prllazi Vojniku., konriurduje rnLr cla strlne,
kaZe mLl drr oclsada srlnr sebi komarnduje, drr kom:-rnduje
napred-mar5! i ostakr 5to sljeduje. Jednrr od oiiSarnih glrrvir
na prozorlr pocirrje da se hihocte. .fednir od oSiSanih glrrvar
na prozorLl pocinje dar clponaia Narredtriknr.
"Upamtit ie5 ti sisu mirterinu!"
I(rrko se Narednik pribliZava., terkr> se glavc gubc
sil prozora. V.inik, voden vlastiton'l k<lnrandom, krenn
marievskim korakom. Vidimo dar ic glirdarn. Vidimo clar
kcrrarda.Narednik se vrati., podsmjeiljiv. Zapravo, ljr-rtit.
V,rinik dode do ivice terase, koraknu nekoliko pLrta u
mjestu, pogleda zbrkarno planinr-r pod srrijegom i poZeli
da iede i da se odmc)ri.
Preuzimanr komandu, zirdu Nrrrednikrr. Desnim kri-
lonr napred-mar5. Cir-t-r udoie u zavletrinu Narrednik za-
nstavi "stroj". Glerdaln Si, he-he!, rede.
Cudno., joi maloprije gladan, a sada rni taj kljuc
zastade Ll grlu.
Hrana 1e lepa i korisr-rer stvar kad ie dovek mlad
vojnik, kao ti sada, ali je ikljui lepa dri.avska, inventar-
ska srvar. Narodito kad ie dovek stareiinr, kao ja sarda
5to selm.
Ti si nezdrav, cim praviS takva poredenia.
Narednik nije odekivao ovakav odgovor. Navikarcr
ie s vojnicima, ali V,rinik kao da nije pripadao vojsci.
Pokuia da se prilagodi.
Klyuc ie zgodna sprava. Evropa vec stupa Ll rat,
bre, a mi nemamo kliuc od vrata. MoZe sutra u sedam
l_ll
nula-nula izbiti rat...
Lijepo je imati kljuc, kad ga covjek ima.
E, imadni ga!
Vojnik se osmjehnu. Osmijeh ga proljepSa. Bio je
lijep. Kad su ffie, jednom, rzbacrh rz Skole direktor me
pita strogo. "Ima5 li oca?" Nem2ffi, rekoh. "lmadni ga!"
He-he, bio je nemocan... Tako gleda Narednika kao da
ga sada vidi u odijelu direktora gimna z\ie. Smiieino! Smi-
jeino! r:ede.
Ovo je vojsk", i ni yedne viSe! Jasno? Voinik se na-
smija grohotno. Vuci se da d Sunegle ne dujem.
Debeli sAm u trpezariji. Sjedi pred Vojnikovom pu-
nom porcijom i ne razmiSlja ni o demu. Gladan.
O, prida se da sLr te ranije iebovali vojnici.
Lai., remadka !
O, prida se dostar uvjerljivo da su te remci cebovali.
Lai., regrutska! Narednik pode da Zmirka, 5to ye
bio znak gublfenia oslonca) znak pnpr-ritanja, viSe - znak
moguinosti popuitanja.
Kako je covjeku kad se o njemu tako prica, a nare-
dnik je?
Ku5!
Vjercvatno ceS sve do penzije ostati narednik.
Ku5!
Vjerovatno se to ne bi desilo kad bi GeneralStab
znao woje kvalitete, na 2082 e-m.
Ku5!
Oni koji su napisali pravila ponaS anja, vjerovarno
bi znah cijeniti woje inovacije.
Mar5, smece remadko!
Bai volim 5to iu ne5to knrpno udiniti. Ti si nezdrav
dovjek.
To nije nigd e zaprsano.
To je zapisano prije nego si bio opismenjen u 33.
klasi Peladijske podoficirske 5kole.
r32
HuikaS na kraljevsku vojsku , na cin i otadzbinu.
Nezdravo je spominjati zajedno otadibinu i tebe.
Nisi dostojan toga...
Zavtst.
Sta to zavisi ?
Zavisi 5ta je kome otadLbina.
Narednik prestade Zmirk atr. Ja nisam puno iko-
lan, rede, ali iu ti isporuciti pametan savet: Idi i vrati se
na vreme.
Idem. Idem, Narednide, i necu se vratiti.
Hocu kljuc, vederas u sedam nula-nula. LJlazna vra-
ta ce biti zakljudana, ako oftljuda5, uii ieII
Ako ne donesem kljuc?
Pa, morai izvriiti naredenja.
A, ipak?
U vojsci, usranko, nema 'ipak'.
Ima, ima...
Nema, nema.
Vojnik se opet osmjehnu. Lijepo.
zapamtit ie5 ti narednika 33. klase Peiadijske po-
doficirske Skole "Knez Namesnik".
Brie vojnik zaboravlja nego 5to udi, du.
Narednik poce da Lmrcka. Kako ti hocei, ja hocu
kljuc vederas u bravi. Hoiu da dujem hod brave koju
otkliucavaS, spolja. Hocu da je ovde sve na svome
mestu. Jasno? Sve na svome mestu. Ja sam ovde, na
2082 e-ffi, jasno?
Ti Si, Narednide, pravi generalij.
Sta sam ?
Zarsta' svojevrstan Si, element Si, generalij sil
Pa?
Ni5ta. Neki elemenri nedostaju ri sada popuni
jedno prazno mjesto u Mendeljejevljevom sisremu.
Cij.- sistemu?
Vojnik 5uti. Smjehulji se.
133
 Kakvom sistemr-r ?
LJ Mendeljeyevljevom sisten-lu elemen ata nedost,r
iao je element generalij, ali je i to rijeieno na visokorr
narudnom nivou. Ti si zaista generalij.
Narednik ne zna 5ta bi s tim.
Otkriven generallij iz grupe rijetkih zemalja, zapra\(l
-izgrupe cestih zemalia, atomni broi I04, vrlo postoiarrr.
otporiu-l nel kiseline i atmosferilije. Otpr)rrln na rat i n.r
ljude. I otporaln nal narclmorsku visinu t>d 2082 e-m.
Opet su glave na prozorinta. Osi ecaiu voinici drr s(
neito dogadzl o demu ie se pricati. Vidi Narednik dar se u
Voiniku prelamerju nevidene stvilri. V.rinik bi odmalr
poletio, ali pogleda sitne oiiSelne glerve na prozorimrt
pr-rikarnicama i prikupi svoju uzvitlanost i obori pogletl.
lz ktg razreda Skole si izbirden ?
lz sedmog gimna zr1e, rede blagcl.
Zalto bzri rz sedmog?
Sluda j.
Ti si takode bio propalitet.
Zail..o takoder?
Zatr> 5to sarrn mislio da si ti bolli vojnik od njih.
I?
Nisi .I
z'.7 kljuc si rekao da je 'sludaj'.
Dil.
Nisi se tamo Silikao sa Debelim?
Ne.
Nego?
Sluda j.
Neke cei svoje 'sludajeve' clstaviti na ovoj plernini.
Ne volim ovll planinu.
Vratit ce5 se odavde. iSkolan.
A dodoh., slucajno!
Najednom se razvedri clko karraule i na koti.
Danas ce5, sh,rdarjno, imati l.p dan. Gleda litit,'
Vitoroga. I jr"rgozapadni i sieveroistocni greben. Nel-t,,
r34
disto, kao da su pahuljice pomno pomerene.
r
Narednik zastade na vratimzr trpezarije. Toliko da
se Mriavi snade: Mir-no!
Vojnici poustajaie. Narednik ih gleda redom . Zate-
deni su. Ne vole ga. Boje ga se. Tako je jasno da ga nimalo
ne v<>le. I bojanje im ie zbrckano. Joi su pravi remci.
Ll deiurnoj sobi p<lvici, nirdaleko. I tehnicke sme-
tnje, nalblizu. Vitorog, Vitorog, zove Orao, javite Se, ia-
vite se!
DeZurni: Primarn,, primam, ia vitor<)g... Situacija
treii kvadrant, sluiam: situacija krro obicno, kanal osarm
kao ol'ridno, kanal osam kao'obidno... Narednik os[u-
Skuje krr>z otvorena vratir. Drago n'rll 5to ie sve takcl.
Utegnr-r se. Prestade zmirkati. Krupno zarkoradi prema
dvojici u uglu. Kartate?
Sitzrn vojnicki raub, rede Visoki.
U vojsci nenla sitnog rauba.
Pode korak-dvar i naglo se vrati.
Visoki!
Ja!
Zait<> je, bre, Vojrrikovar porcija ovde?
Ne znan1, gospodine Narednide.
Sedi i iedi!
Nijesalrn gladan, gospodine Narednide.
Ne pitam fesi li gladan. Jelsno?
Jasno, gospodine Narednide. Niko ne pita jesarn li
gladan.
Sesti i jesti!
Visoki opkoradi klupu, pograbi kaSiku, natrpar Lrs-
ta, alir1e ide. Gledir V.rjnika kod vrara. Voinik gledrr
Visokog. NiSta ne govori. Nastoji da nicim ne govori.
Svi vide koliko je gladan.
Narednik prisustvuje sceni iz 1,-rrikrrrjkar. Proclt, l)( )
red 5oiki, obrisar prstom prtriir-ru i pailjir,'o z,rrglctl:r l)r.,r
l.lt
DeZurni! Neko se zahthota.
Visoki skodi, odgurnuvSi porciju s olakSanjem: Jrr ! Poito se woji drugovi kikocu , d^ bi im se 'osverio',
Narednik ga ne pogleda. Set". Svi rzvadite marrr ti ie5 za kaznu optrdati karaulu sedam pura. I da te nije-
mice koje ste trebovali da briSete svoje nozdrve, kao Skolci. dnom ne vidim kak o zabu5avail Nacinit cu ja vojsku od
i obriSite ovu praiinu. Lepo. vas. MoZe sutra u sedam nula-nula izbiti rat opitih ra-
Kad se najviSe razmahaSe, Debeli pride. Gospocli zmera,, a vi j.5 ne znate da briSete usranu pra5inu, kao
ne Narednide, javliam se na raport po vaiem nareden ju. 5to ne znate ni Lvale obrisati!
Narednik ne rede ni5ta. Debeli se ponovo isprsi. Narednik pode za Vrinikom. Ispraca ga. To nije
Rekli ste da se f avljam svakih pola sata. bilo predvideno, ali to se dogodilo.
Javliai se. Samo se glasnije javljail Moglo bi se rcr r
Idu tako prvom kosinom ispod karaule. To je ona
da Naredniku nije bilo do tog javljanja. Ugledao f e Vojnikrr padina gdje su proile jeseni kopali rovove i trcali do izne-
Zar si ioi ovde? moglosti, i prema 5umi, koja ne pocinje tako visoko, i
Eto! Spremam se za odlazak u grad. prema golom grebenu i koti.
A kliud? Koradaiu. Videti, hreri, moii - ro su moji elemenri,
Kljud ie u gradu. Dolje!, osmjehnu se. a ne da sam ja element ge-ne-ral-...
Da si i ti dole! Gene-ralij.
Spremam se. Ako sam ja Narednik, to je dovolj no za vas, jasno?
Da te ne vidim kako se spremaS. Dan ie kratarl.., To je kao da sam i pravcati general. Nemoj mene
dodade. gledati - cin gledaj.
Neka priceka dan, rede zaiedliivo. I Livot ie kr,r LJ vojsci je uvijek neko gore a neko dolje. I kad
tak, pomisli. dvojica trde koji ce prije tzuti Naredniku tizme, jedan
H.i, ti! je stariji od drugog.
Debeli se ozva. Stariji je onaj krji pre srigne.
Zalto ti, Debeli , zabuiavaS? Bit ce stariji! Taj!
Ne zabulavam. Obrisao sam dosta praSine, reit. Mora biti reda. M ora uvek neko nekome
Pravo ye cudo otkud tolika praiina na 2082 e-m, pomislr. komandovati.
Gledam te, otkada si doiao u voisku sraln,, Znam, "komandovanje je moi zanat".
zabu5avaS. Mora neko nekoga kainjavari . zna se ko kogal
Cini vam Se, gospodine. Znam, "kaLnjavanje je moja duZnost".
"Citri vam se!" Prvo - zaito? a drugo - zaito inact,: Da.
Ne znam,, rede Debeli. Ti sveg sebe unosiS u kaznu.
Tri smene poZarstva. Nego?
Debeli ne odgovori. Ne znam.
Jasno ? No?
Pa, jasno je, to. Ne znam kako treba, ali znam kako ne t'cb:r !

136 r37
 Kako "ne treba!" Tvoje komandovanje je zabh-rda.
Kad me kazni5 prestrogo, kao sada, to je... to lr
Zabluda? Kakvar je to idiotska civilna terminologija!
meni iznenadenje. Tvoje komandovanje ie zabluda, jet si ti nezdrav
I(akvo iznenadenje? dovjek.
Svaka stroga kazna je slabost. Strr u vaiem civilnom jezikr-r znati nezdrav?
Sta? Nisam dobro duc>. Ne znarn.
Poneka kazna ie dista slabost. A ti niSta ne zna5, a ja razgovaram s tobom, kact
Tu sffro, dakle! budalla.
Del. Strogal kirzna je slarbost, onar sermo pokazuje tl,r MoZda ti nisi loi dovi.k, samo ne znai kako da se
ie tvoja sila nepotpLlna. rzrazll. Izraz ie vaLna stvar. Kao 5to ie, na primjer, i
Hoie da me zbuni, Skolarac! kliui vaLna stvilr, narsmijal se.
Ne! To ne. Samo rLtzgovelrarno. Narednik i dali, Ja se rzraLavam po propist-t.
pristaj e za V,rinikorn., df elimicno se spuitarjuii niz plahintr To je nedovoljno. Vojnik zeli da cuie i ono 5to nije
Dir li je ova kaznar izmijeniler mojar osjeiernja? Niit'! zarpisauro. Ne nrorari biti svemu "pismo i glagoljica".
Zaito nije? Nije, jer to pokreie gnjev, a ne duinost. Gnje r ! Meni je redeno kakav treba da budem.
Zaitr> gnev? Ja hocr-r da l'udete vojska. Ovo j, Re-ce-no.
voiska. Mojar voiskir, na 2082 e-rr. Tvoia civilrr,r Da, redeno i to tada kad svi vi niste znah ni Star je
terminologija ne podnosi se ovde. voiska.
Pravi5 se vai.an! Ko ti je to rekao?
Ja? Zalto? Vi svi morate izvriavati moja narederrj,r Neko ko je prema meni - kao ia prema vama.
Eto, dokle se ffloZe dogurati: naredenja nam pacl,r Sve su to gluposti!
ir.r teiko - samo zato 5to sll tvoja. Ne zato 5to ih morrr Stn su gluposti?
mo tzvrlavati. ' Mislim, voiska 1e glupa, kac-r stroj, kao ustrojsfvo.
Cudnol Cudno! Tako.
Nije. Meni nije dudno! Narednik zastade, r"rvrijeden. A, tako!
Za*o tebi nife dudno? Vofniku nije bilo do razsovora.
Ja, na prirnjer, ne volim kako izgovarai svoj:r Tako, daklel Cista destrukciia!
nar:edenia. Vidi, dovjede! Nacrta na snijegu dva covjeka,
Kako ih rzgovaran-r... (Ovo nije pitanje.) shematski. Riieci medu liudima moraiu imati istu visinu,
Ima5 usta koja nisu za naredenja. Narednikor',r ovako, poka za, r-td dovjeka-dovjekt, a ne ovako , pokaza
grimasa. iskolenu linijr-r.
Ali, dudno! Necu dalje da te pratim.
Jeste dudno. Ne prilici svakome komandovanir'. Nema to veze. MoZda ti nisi lo5 covjek, samo
Tvoje komandovanje je neuspjeSno! nemai drugih moguinosti.
Nemoguie! Ja sam sposoban! Kakve su to redi, prema svome stareiini? Je li to ta

138 r39
meduljudska, to jest - meduvojnicka linija?, pokuia nacrt:'rtr Narednika i Vojnika. Vojnik je poguLvan, nespreran, tek
MoZda te iin dini smijeinim. Da si zapravo gcnt' zanovaden. Narednik silno ozbiljan, utegnllt.
ral, a ne nai regrutski generalij, moi.da ne bi bio trrkr, Kad ie bahnuo u trpezarliu kroz prozor, Naimladi
smijeian. plailiivo komandova "Mirno! "
Sad i to! Necu dalje da te pratim. Zastade. Sh-rirr;. Narednik nije odmah podeo da ih grdi. Prvo je vo-
usrank o) znadni da sanl ti ja lrog i bartina. den nijem dijalog s desetinom.
Je li ona lratina kojer 1e iz rala iziSla?, osmjehnu s(' Vi ste sitnozrncl smece iz nep-re zervil To ste sada,
ZastadoSe. Vei su pomal<> zadrhani. Oko njih bij,' to ste bili kad su vam mamice pravile krevete, to cete
la planinska pr-rstoi i mir. biti i sutra. NiSta od vas!
Iak<> si vojnik, iako si dalk generrrlij, ne moZei zabt, Uvijek ovako lupa, rede Mriavi.
raviti da si covjek. Lrko si tolike godine narednik. I(rr7rr Sta? Narednik nije duo. Okrenu se oirro.
da si nerjstirriji nerrednik Ll Kraljevini... MrSavi hrabro izdrza pogled.
Prica se da ne rn<lZe5 napredovati. KarZe da uvek ovako lupate, rede Sutljivi.
Narednik ne odgovori. Narredniklr se udini dar propada i on i kararula i Ge-
Prica se, o generaliju, der si Zelio biti pilot i da Se tr
r
neralStab i dri.ava. [,upam?
nekako izmaklo. St,, da ile, rede MrSavi djetinjasro.
Ja sam vama svima ovde bog i batina. Hoirr Ja sam bio dn-rgi pitomac u 33. klasi PeSadijske po-
vederas taj kljuc gore, p<>kaza, u sedam nula-nr,rla. I Slus! doficirske 5kole... Vi iete zapamtiti mleko materino...
Jasno? V,rjnik ode bez pozdraver. Vi iete biti najbolja klasa koju sam ia proplrsrio kroz
Narednik, najednorn zbog nedeg ljr-rt, pograbi velil.. 5ake...
kamen, jedva ga odvali od smrznlrte zemlje, i baci gir MoZe li se s planine nekud, ako se ne moie nrz
niz strminu, tek <lnako. I(amen je padao sve brze i negdlt' planinu ?
se naglo smirio. Narednik je pazljivo pratio tai let i tr r
Ovo nije bilo upr-rceno nikome.
smirivanie. Staa ?

MoZe li se nekr,rd s planine?, ponovi Debeli.

Halo Vitorog, halo Vitorog, ja Plaknica! Dostzr tog MoZe, Ll nebo!
cerekanja. Dolazi priguien, deformiran hihot iz udaljenc I neki vojnici pokuiaie da se kako-tako nasmiju.
karaule. Zatrm: Da, Vitorog, dn, 58, 58 K, 58 I(., Nije im uspjelo.
primljeno. Na zidovima Narednikove fotogr afiie it Nebo je za bogove, rede Debeli.
raznrh faza narednikovanja. Jednom ie Narednik nosio ' Na rednik zabaci ruke na leda. Hocu da vas
brkove, jednom je bio sasvinr oiiSan, jednom je jahao razumeffi' hoda. Neki od vas sn iz sumnjivih nedri,avskih
konja. Jednom se slikao pored topa, jednom na gadanju' porodica raznog porekla, Skolarci sre, nije iskljuceno da
jednom su mu stavljali odlikovanje, jednom din. Ispocl medr-r vama ima i neprijatelja kraljevsrva i otadZbine.
fotograflje ispisan je pozdrav pitomaca 33. klase. Snimci Gleda ih redom ukrug. Sutra u sedam nula-nula moi.e
su uveliko blijedi i neuvjerljivi. Jedna fotograflia pokazujc podeti rat opStih razmera) rat Sirokih preten zija... Vi r-rc
140
141
znate 5ta jeto, naravno. Vidite, pola Evrope gori. i\ lr Ll ruci.
smo blizi neprijatelju nego ma koja tadka kraljevstr,r Sjede. Zagleda se u fotografiju na kojoi poznade
ispod 2082 e-m. Od mene zavisi sudbina otadZbine koy.r i
sebe Voynika. Neka sam ga poslzro u grad, rede. Mora
se prostire ispod 2082 e-m. Sa mnom se raduna n,l se znatr ko je ko i staje 5ta. Znam... Istina ie ono 5to
najviSem nivou, ne samo na naivi5oi dri.avskt,l govorim, a ne ono 5to sluiam.
nadmorskoj visini! Rez mcnc se ne moZe, jasno?.la stojirrr Pomilova drvenu lutku. Jo5 vidi kriljavog vojnika
na 2082 e-m rznad drzave i naroda ! I iZnrrtl proSle smjene kako dielia lutku, kako je obrie r-r rukama,
A ko st..'
GeneralStaba, dobaci neko. Ja bdim! 'korarknu. kako ie dyelia, kako ie voli.
vi? Skolarci! BoZe moj I .la sam gde nije niko osirn Vjetar rnahnito nasrnu na karaulu i potrese je rz
elemenata otadZbine, na ovoj visini, ia! temelia.
Sr-rtljivi ispuha nos u rlarztmicu, toliko glrrsno. Ova Lrsrana zima joi se propinje! A zna se kako ie
Boie rn<lj! Star ste vi, a 5ta sam jar prem zt Livr>tu i srnrti! zimi ovde, na 2082 e-m... Iako se zn ) valja se ponovo
Vi ste element, rede MrSavi. navikavati... Starim. ViSe ne poznaie- Ll planini ni stilre
MoZdir sam ja element, rrli ne va5 generalij, vct vukove! Osjeti guienje, otkopca bluzu. Niie odmrlh mo-
drZavski, kraljevski vojni element! Kakav Mendeljejer, I
gao da otkopda. Otrgnu dugmad. Razdrlji grudi.
kakve klupoderske trice! I(akva ie to usrerna Skolarsk,r "Jeste li ikad plesali, gospodine Narednide?"
klasa koja stareiinAma daje nadimke! Pre nego 5to Srt' "Nisam. tt
naudili korarcati! Stade prema Mriavom' kao da ;e rl "Eto, to vam ;e kazna..."
njemu otkrio glavrrog krivca: Istina ie ono 5to govorim, rr "Cittis viSe greiarkir odjednom, Vojnice."
ne ono 5to sluiam! Bio fe tako blizu MrSavom da ga jt' "Vi5e? Hocr"r naiviSe. Hoiu koliko mogu, odje-
mogao zubima zakatitr. dnom.tt
A ono 5to su vas ielrovali u garnizclnu? Gleda zaiednicku fotografiju.
LaiI LazI "Liuti5 me i troiiS se. Da me samo liutiS - kaznicr
Prica Se, o generaliju, da su vam naticali cebe nrr bih te, poSto se itroiiS, a Vitorog te deka,kaznate deka..."
glavu i pitornci 33. klase PeSadijske podoficirske Skolt' "Hocu koliko mogll, odjednom."
" l(nez Namesnik ". "Hajde ti, blago meni, kreni."
Mriavi nije htio da se zarustavi. "Vidi5, nisam odbio naredenie, idem. "
Ku5, lebac ti pokvareni i neprijrrteljski! Hoiei drr "Bit iete vi meni vojnici."
me izazovel, hoceS da obrukam sebe i otadZbinu! "Necemo tebi biti vojnici."
Nije mu bilo drago 5to se zadrLao u trpezarlji. Za- ' c'Bit cete vi kraljevski, i moji."
ttNe znan'r. tt
Lelio je da bude u svojoj sobi, zaLelio je da se poigra ne-
kom od brojnih sitnica koje slr na njegovom stolu, sitni "Bit iete vi vojnici ovoj zemlji."
predmeti vojnika k.rji su proili kroz njegove 5ake. Karte,, "Samo zernlju ne poteZi u to."
dakijice, notesi, male frule, jedna izdieljana lutka. I ko- "Eto, put je pred tobom."
madii slomljenog kljuca od ulaznih vrata. "I posljedice sll preda mnom."
t42 t43
 ttKreni. tt
Niko. Kuhar se ukloni.
Prenula gaje tiSina u tpezariji. Svi su stajali uz pl't I SluSajte moju komandu: Na zborno mesto!
zore i zurili u oluju. Volnici zaglaviSe Ptozor-
lJzmite svoje kaSike, rede, i punite pr>i.arno bur'..' Ostade sam Kuhar. Al' ih redil Da ga sanjaS i da se
vodom. Kad napunite bure, razgovarat iemo. prepadneS. MoZda i nije tako hrdav. Treba umjeti s niim.
Nosili su kaiike ispred sebe i u svakoj je bilcr mrllt, Obe6ao ie da ce mi dati deset dana nagradnog... Na pro-
vode. Mirno su se mimoilazili da ne prospu. ljece. Nije lako biti kuhar!
"Kljud, razumeS li d rnene?" Cuye se bahat desetine. Kad je izgledalo da & sve
"M<>i.da te i razumijem, ali te mrzim." postati bjesomudno, Narednik sam uskodi na delo, prihvati
"MrZnjrr ti neie prlrncfi, usranko." korak i poce istjerivati biie s iz sebe i snagu iz desetine.
"Mry'nia moZe zamijeniti svu ljubav." Pred vratima zalaia pas-st ray'.ar. Zattm pode da
"DokaLi t<> na delu. Kljud je dole u gradu. I(ad ka- zavria. Zatrm opet laie i propinje se.
zem 'u gradu' - n-roj pogled pada niz Vitol'og kao kamcn Jedan vojnik pade iz stroja.
kad se hitne sa 2082 e-m. " Pade i drugi voinik.
Pronose vojnici vcldu Ll kaiikama. Poi.arno bure hkr- Zattm ioi iedan.
pce kao da se podsmjehuie. MrSavi i Sutliivi izdrLase viSe od drugih.
"Ne znam ie li to loie redeno. To s kamenom?" Narednik ostade sam u stroievom koraku. Trese
"Poci iu ja." se terasa od niegovog hoda, karaula odzvania a pas ho-
Stanka. & da pokida lanac.
"Ja iu to rzdry'ati, ali & mi biti i.ao ako Lrsput nc SluSafte moju komandt, zagrmi zvudnik. "Nare-
poginem. " dnik: Stojl Hi-hi-hi! Nareduiem: Narednik stoi!" Neko
"He-he! Da mi se svetiS ! Ti si sita n u log z;1 se krvavo Salio s Narednikom.
otadLbinll. " Narednik gazi beton izmedu voinika prostrtih na
"Imam dvadeset godina. Mogu udiniti 5to hoiu." terasi. "Poci cu ja. Jn iu to rzdrLati, ali ce mi biti i'ao ako
PoZarno bure hlopce kao da se podsmjehuje. usput ne pogihem."
Nekome je zastala kaiika u zraku, nekome zalogal
u grlu. Debeli spusti kaSiku. Budno. Pored njega praznLl Narednik ie na vrhu osmatradnice. Hoce silom da
Vojnikova porcija. Niko ne gura hranu. Narednik ieta. prozre zimski dan I nazre grad u dolini. Nema gtada.
Joi se zalogaji valjaju usrima, joi kaiike vise u zraku. "Halo Vitorog, halo Vitorog, ia Zebra, ia Zebtal
Zatrm i ostali spustiSe kaiike. Dosta budno. Javi se!"
Narednik prema deh-r stola. Stade. Vidi Vojnikovu Tehnicke smetnie i lavei. psa s onu stranu Lice.
praznu porciju. Slulajte moju komandu, dreknu. Trpezarrja prazna. Leda i potilici na prozorima. Po-
Jedi-te ! gledi lutaju beznadem Vitoroga.
Niko. Kuhar se rzmaknu. BoZe blagi, to viSe nije voiska!
Naredujem da jedete! Za koliko se ti minuta moZeS pokenjati?
144 145
 Za pet minuta.
Slabo, slabo! U raru opitih razmera, koji bi izbio rr
sedam nula-nula, za pet minuta neprijatelj bi...
Vitorog, ia Zebra! Ovde sundano!
Tornjaj se, ovdje niSta!
Zovi Orla, zovi Orla!
Hei, vi gore, vi sre zaostali! Divliacl
Kvadrant osam, kvadrant osam...
Smetnje.
zatim, radio. "Ti si Milka moja, moja, ti si Milk.r
moja, moja...t'
Narednik bahnu. tlgasi radio. Gleda sto na sredini.
V.rinici se prave da ga ne vide ili ga ne vide. Vjetar porresir
zgradu. Narednik sjeda za V.jnikovu praznu porciju.
Kuhar donese Narednikovr-r porciju i hljeb. Desetina gled,r
Narednika i cudi se.
Zattm se postaviSe ukrug, leda Naredniku.
eovjecije tijelo ima 200 kostiju, rede Mriavi.
eovjediie tijelo ima 200 kostiju, rede deserina. Koi.a s(,
sastoji od pokoZice i krzna... Poslije svakog objeda zubr.
treba cistiti cackalicom od drveta. Poslije svakog jela rukc
se peru ili vodom ili sapunoffi, a ako nema ni vode ni
sapuna, tada se ruke ne peru poslije jela...
Narednik uze svoju porciju i pode.
Narednik stavi svoju porciju pred psa-strai,ara.
Pas gleda Narednika iskazujuii dubinu i Sirinu ljudskog
saoslecanla.
Pogleda jelo, ali neie da jede.
Narednik ga pomilova.
Pas se umiljava.
Narednik plade.
Pas je njeLan. Lii;e Narednikove ruke.
"vi ste, gospodine generaliju, pravi element!"
"Sta?"
"Rekao sam 'pravi element'."
r46
"Pa?'
"Ni5ta. Neki elementi nedostaju. Atomni brof 104,
vrlo postoj?fl, otporan na raspadanje..."
"Ti ie5 meni otici dovek s ove planine. "
"Neiu tebi. "
"Meni! Moja ste usrana glina od koje cu ia cigle
ispeci. "
"Ti, generaliju, liciS na ispedenu usidjelicu srednjeg
kalibr a."
euie svoje cerekanje.
"Hej, fle dam ja svoju misao!"
"Ni5ta ia ne traLim. Kreni u dolinu po kljuc, to ie
sve. Sto pre - to bolje po tebe. "
"Ti si kao ova j kamen Vitoro ga. Hrdav Si, a
mnogo te!"
"Niko mi pre vas Skolaraca nije govorio da sam
rdav. Valida ste vi rdavi."
"Svi?"
"Sto bi ja bio lo5? Sve znam. Bio sam drugi u 33.
klasi pitom aca."
"'Slus, lebardu til Ja sam ti pismo i glagoljica!' U
stvari, samo si nezdrav. "
"Konadno, niste me vi, bre, postavili ovde!"
"Treba da budeS drukciii."
"Kakav? "
"Skru5en. Obican. "
"Ali, ia sam vama stareSina!"
"ein nije prednost, vei obaveza.Pred otadZbinom."
"Necemo sada nas dvojica izmi5ljati vojsku."
. "Ti niSta ne razumije5. Zar ja neito izmiSljam?"
"Ja ne razumem! Ti si neprijatelj! HoieS da uma-
njiS naiu bojnu gotovost pred Drugi svetski rat! Odbijai
da izvrliS naredenje natdinjenog! Unosi5 zabunu u moju
jedinicu! Peta kolona!"
"Ne treba toliko rijedi. Eto, ja cu otici u grad po tirj
r47
kljud. Meni to nije niSta osobito." V.jska zabranila?
"A jeste te5ko, jeste!"
Da, ta vojska. Generalitab.
"Ja ne cijenim te teikoie." GeneralStab ?
"Ne ceniS Vitorog, u ovo doba godine?" Da. Ne smijemo imati vile prozora nego ito ima
"Ne. Ja to prezirem." nas voinika. Ko ie Stititi viSak prozora ako sutra u
sedam
Vjetar. nula-nula...
Snijeg i vjetar na toplom licu. Da-da... Ti si voinik! Stanka. Kad si zadnji put distio
"5uti5. Zbunjen si. Nezdrav si." pulku?
"Mlad si. Kako godine rastu - raste cena predme- Moja puika je konzerviran a. Ja sam kuhar.
tima i p.javama." Neko mora biti kuhar.
"Ne bofim se ni boga." Volim svoj poziv.
Gore od karaule dclpire vjetar sa snijegom i lajanje A oni?
psa. Izgleda to veoma blizu, ali nije nikako. oni su na prozorima. oni isto vole svoj poziv.
"Morai u grad po kljud. To je zna(aina sfvar, kad Da li oni vole kuvara? Mislim...
se desi. "
Ne vole. Oni mene ne vole.
"MoZda ia ne znam mnoge swari, ali to ima svoje Neverovatno. Neverovatno. Nisam to znao. Kako
draili.'lstina je ono 5to govorim, a ne ono 5to sluiam'." to nisam znao!
Nasmija se davolje. Eto, to ce traiati neko vrijeme.
Neko ye ponovo ukljudio radio u trpezariji. "Ceo Koje vreme? Mislim...
svet sa bolom u duSi oialiuje propasr tri sumarena, ro
Ja se skidam prife njih. Ja imam joi sto devedeset i
jest tri podmornice - severnoameridku 'SkvaluS', engles-
detiri dana. Ja sam vec "stari", a oni su remci, tako reii.
ku 'Tetis' i francusku 'Feniks'." Zatrm' dardaS. Cardai i
Jesu.
ienski vrisci. Imaju jo5 sto i detiri kupanja u vojsci.
Narednik gnjeci ostatak sloryrljenog kljuda. Ponekad nije ugodno biti remac. Mislirr...
Cini mi se da se vei smrklo, rede svima.
Ja mislim da je najbolje biti kuhar.
Ovo je osojna strana, rano se smrkne, odgovori Neki dani su vrlo spori, u vojsci.
Kuhar.
Jesu.
Ne znam zaito postoje tako dve suprotne strane... Danainji dan mi je dosta spor.
Druga je jo5 svetla. eitri
se. Ovo je oso jna rtr"rr".
Nisu nam prozori na toj strani. Mislim...
Da letos napravimo prozore i na toi strani, a? Pa jeste. znate, kad ljudi ne jedu, odulji se vrijeme.
To je zabranjeno, rede Kuhar. Ti si jeo?
Stanka . Zatim:
Jesam.
Zaito? Ko je to mogao zabranrti, bez mene? Kriomice?
Kuhar odmah ne odgovori. Vojska, odgovori. Tako... Tako. Zao mi da bacam toliku hranu. pr-
148
r49
r
kaza vojnike. Niko nije jeo.
Kuhar pode.
Neka.
Sisti kazan.
Neka.
Prigorjele mi jelo.
Neka.
Eksplodirat ie kazan Pode.
Neka. Neie. Niie lako eksplodirati. Cekal I Zgrabi
Kuhara. Zgrabio ga ie kao kliieStima.
Mislio sam...
Stani! Gledaj me u odi! Vidis li iSta u moiim ocima?
Ne vidim.
Je li ti iSta sumniivo kad me gledaS?
Nije. Samo mi je kazan sumniiv... Tamo! Ode.
Kazan se umiri.
"PraviS se! Jesi li d Marko Kralievic?"
"Ko ;e razastro svoje smrdliive Suferice?... Gro-
movi potresajr-r karaulu, kvake se elektriziraitt, a ti gle-
da5 jesu li mi diste potpetice!"
"Mor a!"
"Maloprije si rekao: Kad kaZem dole, moi pogled
pada niz Vitorog kao kamen kad se otisne sa..."
MoZda sam bai tako rekao... To niie loie redeno.
"Samo ie meni teiko."
Za{to je mene uplitao u to?
"PomijeSao si drZavu i sebe, ne mogu da vas razlu-
dim. Ne znam dokle si ti, a dokle dry'ava..."
"Mislim da sam ja jasan. Jasno?" Naravno. Jasno
je. Naravno. Neka sam ga poslao u grad po kljud. Da
nisam... Nikad se ne zna hoie li onaj rznad tebe da te
pomokri...
Vide. Vojnici 5ute. Vice kao da Leli da ga neko iu-
je. Kao da ieli. Neko ko nikako ne moLe da ga duje.
Zivotje penjanje uz sipar. Ako se preda5, plazaS se
150
nadole. Ako si ve5t, ako se ne da5 svi se pored tebe
plazaju, 2 ti se penieS. Polako, ali gore - gorel cuie5 kako
Iuiti kamen, kako se drugi kot rliaiu pored tebe, kako se
koprcaiu i samo ubrzavaiu plazanie'
Kuhar ie rznio rudak na sto'
Narednik ne gleda rudak. Narednik se okrenu svi-
ma: Ja se ne dam! Ne dam se! Jasno?
voinika iedva moZemo poznatr. Sledenog daha oko
usra, u prorijetkoj 5umi, u izgublienom koradaniu, u
ne-
sigurnoi oriientaciii.
Dan ie kratak i zivot ie kratak. Ali nisam daleko.
Samlio sam ovu planinu. Pojahao sam ie cestito i dokraidio.
..Kreni! Cirt pred tobom, kako ri kaZe5, i posledice su
ie
kat. "Rekao
pred tobom, iakazem." "Dobro, generale."
sam da ti iunegle ne dujem." "Ne dujem te' generalif !
Nekako si mi dalek." "Uzmi pu5ku, kad ri nareduiem!"
.,Viie mi ne naredufei, gospodine Narednide. sada
ko'
naredufe vitorog." osmjehnu se. vitorog! "vidiet iu
je gori - ti ili ova planina." "Haide na onai prozor. vrata
su zavllana." "Zbogoffi, generalii, i ne zamieri ako se ne
vratim!" Pao ie. Pobo se koso u sniieg'
Na grebenu ie tanii sniieg. Ne moLe da pozna tai
greben. Vjetar ie slifeva, oblici deformirani'
Ah, tai vietar! Tai vietar. Samo da mi izdtzi lif evo
uho... Lijeva strana lica. Moram trpfeti tai vietar s te
sffane grebena. Znam gdie sam I znam Sdie nisam,
5to
je viSe od otrog gdie iesam. Mad a ie to velika swar, neiu
da se na grebenu zavatavam. Samo neka liieva strana
izdrzl -
Zastade. Sve ;e to podnoSliivo... Cak mi ie liiepo'
eak mi je roplo. Toplorno je. Skliznuo ie na iednu stranu
i blago polegao na skoren sniieg. eini mu se da cufe "vi-
torog, ia Viiorog, f e li to Zebra... Kvadrant osam"' Ni-
5ta novo, niSta novo..." Pode. vietar. Nema liievog
uha,
151
7-
pronade lijevo uho...
...Samo lijevu stranu slabo osjeiam... Nemam po-
lovicu lica, ali se ne smijem obmanfivati sitnicama... Ja
znam gdje sam i gdje nisam. To ie tai sjeverozapadnr
vjetar! Tako treba, dok sam na ovome grebenu i dok me
noge nose karauli. Istin a je ono 5to govorim, a ne ono 5to
sluiam. Vierovatno je tamo karar-rla. Vierclvatno sam
blizu. Vjerovatno nisam daleko. Ovo ie tai sjevert)zapa-
dni vjetar, a tamo negdje mora biti karaula... Niie tako
netzdrzljivo bez pola lica. Mora se sve platiti... Nije takcr
oitro. Miluye desnu stranu licar. Miluje. Ruka rukn mije,
pokui ava da se naiali. Otkako nemam dio tijela, drugi
dio vodi kolo, i igra, bu['rnja...
"Lebardu ti iglagoljicu!... Ku5! Ti si proprnrlitet kakvog
nem a.... Jan-dva, jen-d ya, iett-dv a... Sad malo sam
komandul sebi..." Nasmija se samo desnom stranom lica.
Narednikov potiljak na prozordicu. Cuie tik-takanje
sata. Nema sata. Tiho. NiSta se ne pomjera. Narednik
je oslonjen licem. Vidi mu se samo pola lica. Niie spavao.
Nije obrijan. Ostario je. Ne cuje Morsea rz deZurne sobe.
euie tik-takanje sata. Nema sata. Zovu ga za sto...
Vojnici su oko stola. Na stolu samo jedna porcija na
Vojnikovom mjestu. Narednik u Sinjelu, iskrivljen, star,
gologlav. Vojnici Zelini da mu pokaZu jednu ohladenu
porciju na stolu. Vojnici stoje mirno. Gologlavi, s kapama
u lijevoj ruci sa tri prsta, prema propisu. Napolju je
vjetar i hoce da prodre do njih, hoie da ih uhvati u kolo,
da ih pomete.
U bijelom prostranstvu Vojnik kao malo dudovi-
5te. Suze mu odi. S naporom odry'ava pravac okrecuci
lijevu stranu lica vjetru. Ponekad okrene desnu stranu,
da se uvjeri - lijeva strana nema uvjeravanja. Nije joj ni
ckr dega.
...Nemrr drugarstva kao prije, ni razumijevanja.
t52
Eto, moj trbuh... Imam trbuh, medusobno se r-rvieravil-
ffio, ali nemamo viSe zajednidki jezik... MoZemo cark i
saosjecat\ ali ne moZemo razgovarati. Moiemo se mrziti,
ali se ne moZemo razi(i... MoZe biti nesporaztJma) ali
nema oproitenja...
Pc>srde. Greben se 5iri, a snijeg deblia. Tu je negdie
karaula. Tu negdje.
...1 5ta, na kraju krajeva. I trbuh moi ima svoie
probleme. I to su moii problemi. Imam sve manje
problema. Noge su otpale, otudile se. Noge viSe nisu moi
prohlem... M.gu ih vidjeti, s naporom, ali ih ne osje6am.
Mogu se duditi, ali je to neozbiljno. Manje od neozbiljnog.
Ni5ta. Ni5tel... Ubrzo & i ruke poii za nogama, u
izdajswo. Lijeva strana je kukavicki umukntlla... Ubrzo
iu ostati sam. Samcat. Da li sam uviiek Zelio da budem
sam? Da li sam dobio 5to sam traLio? Gdle sam traLio?
Sta? Znam 5ta. Uvijek sam znao 5ta... Pade.
Opet pade. Opet.
Odavno vec samo puZe... I 5ta, na krafu kraieva...
Topao dlan... kao san... kao san...
Narednikov potiljak na prozor,iicu. Pola lica na sta-
klu. Jedno oko. Mrznia je iza niegovih leda. Ne plade.
A klfuc?
Kliuc mu ie r't ruci, rede Mriavi. "Kljud mu ie r', ruci
i ne moZe se rzvadrti," duje.
Ne moZe da shvati. Ne moie da ne shvati.
Ne moZe se Saka otvoriti.
Narednik se naglo usmjeri: Nema 'Ne moZe!'
Ima... Ima... Rede MrSavi snishodljivo. Nije mo-
gao dohvatiti kvaku ulaznih vrata.
On nije mogao dohvatiti?
Pas ga ieprvi otkrio.
On nije mogao!
Nije mogao dohvatiti, ali je pokuSao. Narednik pri-
1s3
de dugadkom stolu. Trgnu sablju t zabode je snaino . Za-
bode je pored Vojnikove porcije. To je bio vojnikl To je
bio vojnik!
Stade mirno. Star je. Sijed. Topal. Njegove ruke se
odupiru stavu mirno. Drhte mu ruke.
To je bio vojnik, majko mila!, kriknu.
On je lud, rede neko.
Ti si lud, rekole mu.
Ja sam generalij, rede on.
TAKODER
ffiffi, doma ce tzra-
Sada cete duti puSku kalibr a 7 ,5
de. Paam! Zatim joi jednu. Takoder domace izrade i
takoder u takozvanim domaiim rukama. Puknut & s
izvjesnim zakaSnjenjem. Oprostite.
Vidite, u oba sludaja cijevi su bile na visokom nivou,
takozvanom dovfecijem nivou. To je, zarst1 zamamno
puSkaranje! Volim to pu5karanje... I dok se ostraguie
hlade na5 dovo cilide ljubavne pjesme i prebacuje ih
preko duvarova, kako i prilici dulevnom narodu na5em.
Ciknu Halil kano ljuta guja,
Hod ovamo Vukota kopile,
Bi6e svaka puika ubojita,
Dabogda se rane hiljadile,
Svak krvave Lva1e zalogaje
I umeie barut na olovo.
Zatim prizemna dramska baglama, takoder blag
guslarski cilik i duvarovi.
IJze ruku ljuba Damjanova,
Okret ala, prevrt ala njome,
Nit rodila Senica bjelica,
Nit potekla voda sa Zvetarra...
Dok se vaki junak ne rodio u plemenu na5em ple-
menitoffi, rede covjek Siman oltreci odi, oitrec r zube,
oitreci puScanu cijev. Drugi, dabogda, praznom beiikom
se kleli. Zatrm njeZno pjevucnu pjesmu koju su iunaci
sknadili. "Sto je muika uha satraiemo..."
Hametice, dobaci dovjek Arif.
Pjesmica nije valj ala.

r54 155