Izabrane pjesme Jure Katelana:

Ako sam val

Ako sam val u ovom moru to se nikad ne umara Zar sam ivio zaludu Kada i oblak oluju stvara? Delija nisam, stid me, samac I sjeta moje korake prati Sve ima zemljo i vrtove i gradove, A ovu njenost ko e ti jo dati?

Uspavanka
Malo kamena i puno snova, Bez kruha moda, bez ljubavi nikada Naslijedio sam crnu plovidbu nebesa Sablju gusara, hajduiju i iju Koju zasjeda ne savija Ove noge zelenim sagom sna

Ove ruke nevine za tjelesna milovanja Piratski greben iz zvjezdana dna Pozna prkosna zapljuskivanja Zaplovi meu ribe, meu koralje Perajo mojih tmina Neka nas struje i zvune strelice nose U svjetlosne zdence dubina Neka poplave vode iz svih izvora Iz svih vrutaka i vrela Neka provale neka iknu i neka prskaju Jednakosti plavetnila Zipko ovih njihanja Pod vodom i nad razinom isti je zakon jaega Isto talasanje kolijevke i snivanja Koliko sunaca i sva su unutarnja I svako sunce sliku srca ima U mrtvom moru sve je mrtvo I sve je prozirna tiina A san je sidro koje vee Uz zemlju kamena i miris rumarina.

San u kamenu
Samo sunce, sunce, sunce i galebovi svrate u letu u tvoj san na kamenoj kosi Mosora. O vjetrovi, vjetrovi, vjetrovi, samo vjetrovi znaju toplinu tvojih obraza, dah i disanje trava u vrtaama. Bure i kie pjevaju ti uspavanku bure i kie. Samo sunce, sunce, sunce i galebovi svrate u letu u tvoj san na kamenoj kosi Mosora.

Pjesma sutranjemu
Samo tebi, neroeni, ove rijei. Samo tebi. Ova zastava izmeu dva boja krvava. Tebi ove pjesme. Samo tebi, jo neroeni, upravljam ruke to ih zora ve obasjava. Pristiem strujama bistrim i brzacima rijeka. Snovima, gledaj, sloboda kormilari. O nebo, sunce u korijenu trava, mene ve eka

iroki put i oblaci ergari. Ne lete samo ptice. Gledaj zemlju u letu, taj san koji postaje java. Tebi ove pjesme. Samo tebi, jo neroeni, upravljam ruke to ih zora ve obasjava.

arobna frula
Javi se u meni rije I brizne kao voda iva.

O uzak mi je ovaj svijet Za oganj to ga elo skriva. Ne znam mu izvor. Neznan zvuk Zvijezdano u meni zvoni.

O uzak li je neba luk za krilo to ga nemir goni.

Rastanak
Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje, Svejedno. I na klisurama orlovi te prate i u vodama i meu zvijezdama. Ne mogu rastaviti oi, izvori koji istom moru gledaju.

Nema rastanka Nema smrti. Ako oslukujem vjetar ujem tvoj glas. Ako u smrt gledam ujem tvoju pjesmu.

Volio bih da me voli

Volio bih da me voli da budem cvijet u tvojoj kosi. Ako si no, ja u bit zora i bljesak svjetlosti u rosi. Volio bih da me voli i da svi dani budu pjesma. Ako si izvor i ja u biti u ivoj stijeni bistra esma.

Lumin
Od davnina u davnine iz daljina u daljine tinja gori treperi za konja u planini za lau na puini za sjene mrtvih za zjene ivih sveto ulje maslinovo

Jadikovka kamena
Vratite me u gromade, u klisure, u spletove gorja. U zakone vjenosti moje djevianstvo. Bacite u mora, u oceane, gromovima predajte me. Vladari zemlje, mir i san mi dajte. Neka vojske vae ne zvone kopitama. Neka suze ne teku. Izvadite me iz plonika i ulica, iz pragova tamnica i katedrala. Neka me munje i bure biju. I zvijezde da me krune. I ti, ruko koja die dlijeto,

ne daj mi ivot ovjeka. Ne daj mi srce i razum i oi koje gledaju. U mramorna mora, u sne i magle vratite me. Vladari zemlje, mir i san mi dajte. I ti, ruko koja die dlijeto, ne budi me. Ne daj mi oi koje gledaju zloin.

Jablani
Prema osnovnokolskoj zadai U mome selu ima puno jablana. Oni rastu uz potoke i uz rijeke, u vodi se previju ko jegulje. Moje je selo lijepo, jer ima jablana. Jablani su visoki do neba. Mene majka zove, mene majka voli: jablane, evo ti vode, jablane moj. Najvie jablana ima u mome selu u njima se tice gnijezde u njima se zapliu oblaci i zvijezde kroz njih jezde.

Pjesme o mojoj zemlji

Pjesma prva
Lijepa je ova zemlja. Meni najdraa. Nigdje toliko algi Kao u uvali moga djetinjstva. Livade i konji nesedlani. Koliko rijeka i slapova. Doi,prijatelju. Mi smo na Balkanu. U Jugoslaviji. Podijelit emo hljeb i radost i tugu ako si tuan. Mi znamo kako rana pee i kako boli no. Ima i jablanova do neba i sunca za sve slikare i kupae I bistrih voda brzica. Vidjet e sam. Vidjet e zemlju svu na dlanu. Takvu kakova jeste. I zgarita gdje su bila. Sve emo ti rei. Tamo kod novogradnje: jo juer vjeala Gdje smo sa Titom ustali prkosei. Zna gdje je Balkan, Jugoslavija - na Balkanu. Zemlja socijalizma. Moe i vodom i zrakom. Doi i vidi. Istina je naa krvlju zapisana. Gledaj i mjeri kuda ti se svidi. Lijepa je ova zemlja.Meni najdraa. U njoj smo daleki drue i za te umirali. Lijepa je ova zemlja. Socijalizam na Balkanu. U njoj smo krv i snove i za te, drue,dali.

Pjesma druga
Lijepa si zemljo moja, i skladna ko vodarica S kragom na glavi Bijela stada i lae na puini I zuj pelinjaka i ulje maslinika Volim tvoje svijetle pjesme i tune U kojima me majka zibala Svjetlost tvoju - ovo proljee to je moralo doi Proljee tvoje i nae S traktorom preko njiva Lijepa si zemljo moja, kao sloboda, kao oi Tvojih junaka to i preko smrti gledaju Koliko mrtvih pod tvojim rosnim travama I kad ih vjetar elja - oni pjevaju I u grlu tvojih rijeka - oni pjevaju I u pjesmi tvojoj - oni pjevaju I u prkosu tvome - oni prkose I u ivotu tvome - oni ive I u istini tvojoj - oni su istina! Volim te jer si otrla suze bijedi i svoju ljepotu ovjeku dala. Otvorila si kole i parkove s plavim i modrim cvijeem I odmaralita. I meae rui i ruu zalijeva Na prozorima iz kojih je zjapila bijeda. I kad se dime dimnjaci tvojih tvornica -

Brane tvoju istinu I kad rudari u utrobu zemlje silaze Brane tvoju istinu I kad strojevi tampaju Manifest i Oktobarsku Brane tvoju istinu. I kad te gledam buduu Ja pjevam tvoju istinu. Pjevam tebe, ali jo vie snagu koja te rodila.

Pjesma trea
Bila si u okovima Tko ti je lance skinuo? U mraku Tko te je na put izveo? Tko ti je vratio vid I osmijeh neunitivi? Bila si na vjealima Tko je uz tebe stao? Vjeran u smrti i u gladi, Vjeran u jami i pred zidom, Vjeran na nianu, vjeran u ivotu! Krilatoj Tko ti je snagu dao? Pobjedom Tko te obasjao?

Tko ti je ime na sve vijeke I za sve narode osvjetlao?

Pjesma etvrta
Devet zora niz devet tvojih voda, Niz vode plove same krvarine. Koliko roblja, skela i vozara U mrkom mraku crne carevine. Devet zora niz devet tvojih gora, Ognjem ti gore sela i gradovi, Glava na koplju, trupovi na kocu, A iznad trupla polumjesec plovi. Devet po devet koliko je noa, Koliko gladi, koliko haraa. O koliko si puta, zemljo, pogledala Smrti u lice licem ispod maa. Devet po devet koliko rijeka krvi, Sve sami lelek, jauk i vjeala. Od tuge je i zora na uranku Nad tvojom rakom mrakom pomrala. Devet zora niz devet tvojih voda, Niz devet gora i devet planina, A deset je radost raskriljena, Kao proljee, moja domovina.

Pjesma peta
Rasti sretna pod suncem, rasti u jaslama djejim. Rasti i cvjetaj , zemljo radnih ljudi. I neka mir nad tvojim poljima vlada, mir tvojim laama na puini, i tvome danu to se vedar budi. Rasti sretna da svi narodi vide sa strana svih sa juga i sjevera Kako se raa i kako se voli, kako se brani zemlja proletera. I neka mir nad tvojim ljudima vlada, mir tvome rudaru i tvome rataru, mir graditelju i tvome uvaru, mir tvojoj srei u vodi i u zraku, u pjesmi strojeva i u sjaju ita. Rasti i cvjetaj pod zvijezdom slobode pod rukom Partije i pod srcem Tita.

Iz ciklusa "Pjesme o mojoj zemlji" Pjesnik je spjevao niz (ciklus) od pet pjesama o istoj temi, pa im je dao zajedniki naslov "Pjesme o mojoj zemlji"