LEKTIRA

VLADIMIR NAZOR: IZBOR IZ POEZIJE

LEKTIRNI ZADATAK
Dragi učenici,

Ovaj lektirni zadatak sastoji se od 2 dijela:

1. DIO

Napravi PPT prezentaciju na temu „Vladimir Nazor i njegova poezija“ u kojoj ćeš kratko
analizirati poeziju V. Nazora i njegov život. Slobodno se služi dostupnim web tražilicama
putem kojih ćeš saznati više o njegovom životu i stvaralaštvu.

PPT prezentacija treba:

1. Sadržavati najmanje 10, a najviše 20 kliznica.

2. Imati ujednačen font (minimalno 14 za tekst na kliznici, 18 naslovi).
3. Biti pravopisno i gramatički točna.
4. Biti uredna i pregledna.
5. Imati naveden popis literature na kraju.
6. Biti potpisana od strane učenika koji ju je radio.

2. DIO

Pročitaj zadane pjesme te ih interpretiraj tako da odrediš:

A) TEMU PJESME
B) VRSTU PJESME
C) STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA
D)POSTUPKE
E) VRSTU STIHA I STROFE
F) VRSTU RIME
 ŠUMA SPAVA
Mrak je. Na dnu šume iz malena vrela
Kaplje troma voda, i tih grgolj stoji.
Koritu je na rub n'jema sjena sjela
Pa u miru gluhu zvonke kaplje broji.
Kada kaplja pane, ko od bolna srha
Svaki list se njiše;
Ide šum od zemlje sve do zelen-vrha:
"Tiho! tiho! tiše!"

Čeka narod cv'jeća, paprati i bubâ

Očma punim sanka. - Ona sjena sada
Laganu je ruku digla s kamen-ruba,
Pa joj na dlan meki šutke voda pada.
Sv'jetnjak sv'jeću gasi. Sklapa modre oči
Potočnica plava.
Ispod crnih krila gluhe ljetne noći
Šuma tvrdo spava.

SANJE
Jest! Zato smo tu
Da njivu nam svu
Sâd pokrije čarobna granja,
I dušu da sivu,
Ko zlatom kadivu,
Prepletemo nitima sanja.

A tužan, tko nema

Još kuta gdje dr'jema
Bol iz kog ta žica se suče,
Pa dušu što hlepi,
Što bjesni, što strepi,
Zemaljskijem drumima vuče!

Jest, za nas je san!

Jer sanja je dan,
A java je noć što nas mori,
Noć koja će minuti,
Kad posvud će sinuti
Sjaj sunca što u snu nam gori.

O, duše vi žarke,
Sve prastare varke
Iz vašijeh ograda ganjajte!
Visoko se propnite,
Na zv'jezde se popnite
I sanjajte, sanjajte, sanjajte!
 ČESVINA
Daleko, daleko na otoku plavu
Znam hridinu suru sa česvinom stoljetnom.
U jesenjoj tmuši i bjesnilu proljetnom
Nju vjetrina hvata za zelenu glavu;
I čupa je, lomi. Val trkom silovitom
Ko at se bjelogrivi penje;
U vrtlogu pjene pod njegovim kopitom
Panj škripa, a litica stenje.

I rzanje stoji. Malj golemi tuče.

I srdžba sve ljuća u tminama plane.
Al vjetrnja srda, kad u zoru svane,
Dva slomljena krila na valima vuče.
A umorni konji u pećine rone
Da pasu halugu travu,
Dok česvina stoji svrh litice one
Još ljepša na otoku plavu

DVOJI ANĐELI
Bučni su anđeli tuge
Što znadu čar crnih riječi:
Ko gusle im utroba ječi,
Pâs kiti ih lunine dúge.

Na raskršće drago im sjesti

Sa krvavom dušom na dlanu
Pa kazati kako ćeš ranu
Da škaklješ i - "srce si jesti".

Al anđeli radosti šute.

Uz oltar su; čekaju smjerno.
Plam njinih nam zubalja vjerno
Obasjava svagdanje pute.

Njih sjajne, njih plačevnog dola

Tog utjehe, tko će da gledi?
Plač s' ori, a gomila sjedi
Pred šatrama anđela bola.

TRAŽENJE
Ja ću zorom poći k vrelu na dnu dola,
Pa ću dugo slušat žubor vode čiste,
Dokle budem čuo one zvuke iste
Što su glas tajneni tvoga slatkog bola.

Predveče ću poći k mraku gustih grana,

 Pa ću dugo gledat kroz plave koprene
Onu čudnu igru svjetlosti i sjene
Kojom kao da je tvoja duša tkana.

Mučit ću se tako, ne bi l' mogo znati

Banu l' u moj život jedna nova sila,
Il se mojim očima napokon otkrila
Ona što me sveđer nevidljiva prati.

URANAK
Svježim i mirisnim dahom
Pučina jutarnja diše
U pljusku se iskreći plahom
Treptave ognjene kiše.

Sin sunčev, ja hodam sve tiše

Po p'jesku, i ritmičkim mahom,
Dok lebdeći rastem sve više,
Prosipam zlatnim ga prahom.

Idem. - I gledeć kud prođe

Oluja, što noćas tu dođe
Da bjesni sred lomljave, škripe,

Dižem sa mokroga žala

Sad školjku, sad b'jelu kost sipe,
Sad grančicu crven-korala.

ZRIKAVAC
Sinoć, u mom vrtu punom mjesečine,
Na koncertu noćnih zrikavaca, nije
Bilo sve u redu. - Jedan od starijeh
Gr'ješio u taktu, sviro bez sordine.

Note su mu bile sad tiše, sad jače,

Sad ko glas što daje oštećeno zvono
Kidale se naglo, drhtale su bono
Ko jecaj u grlu kad se ljuto plače.

Bol za prošlim ljetom, strah, što posvud niče

Pred zimom što ide! Zapeo bi, stao,
Da počne još gorče - a ja nisam znao
Da l' u vrtu ili u mom srcu zriče.

C'jelu noć sam slušo njegov pjev. I sve sam

Jasnije osjećo od čega je meni
Tromost, što me hvata, srh, što me ledenî,
I taj drug najgori mojih noći: Nesan.
 A kad prvu zraku spazih novom danu
I ja ustah trgnuv od zebnja se svojih,
Siva, vlažna, s mrtvim zrikavcem na dlanu,
Stajala je jesen ispred vrata mojih.

DVA MJESECA
Dva mjeseca jesu. - Onaj zimskih noći
Koji, krut i leden, na vedrome svodu
Sija kao biser kroz najčišću vodu,
A crna mu mreža na srebrnoj ploči.

On s istočne gore niz golet i šume

Ne silazi nikad docu do potoka
Il do vala morskog. Hladan, sa visoka,
Obasjava groblja, pustoši i drume.

Al ima i drugi. - Židak, crven, topal,

On silazi niz br'jeg da se čitav prospe
U bezbroj iskara, pa da lug se ospe
Kapljama što bl'ješte ko duga i opal.

Kroz oblake lake sjaj mu svjetlomrca.

T'jelo mu se prazni, jer sva mu je duša
Dolje: u mirisu metvice i kuša,
U drhtanju lista, u nemiru srca.

SOKO I PRSTEN
Soko sivi pobjegnu visoko,
A nebu se granica ne znade;
Prsten zlatni u valove pade,
A more je crno i duboko.

Nebo blista, ali uv'jek ćuti.

More šumi, al se uv'jek muti.

Među njima zebe ruka gola

Bez prstena i bez svog sokola.

NOGOMET
Hoću! - Al lopta nek bude što veća. I neka je na njoj
Od kraja do kraja os. Sjeverni i južni pol
Nek su vidljivi, i sve paralele i merid'jani.
Slavnoga globusa tog, gdje nam je boravit v'jek,
Slika i prilika vjerna nek budu, u minijaturi.
Onda i ja ću doć, i svoj vam don'jeti b'jes.
Buntovno sam danas raspoložen. Vidim sve crno
I crveno. Ko bik k vama ću arenski doć.
Razgoropaditi tad će žestina se moja. Ko vatra
Svi ćemo planuti, svi jurnuti na loptu tu
 Kao na zvjerku paščad. - A ona će rasti. A s njome
I mi. I pod nama tlo grdan će postati krug
Što će raširit se preko horizonta, da nas ponese,
Nalik na divova roj, u čisti etera kraj.
Netom ondje će igra započeti prava. - Ko pjani
Od b'jesa mi ćemo tad lupati o mrski taj
Simbol nevolja ljudskih, o kolijevku tu kobnu,
Gdje u rođenja nas dan zmija već čekao čvor;
Iktiosaura strašnih gdje legao negda se čopor,
A sad koti se top, željeznih tankova krd,
I sve izvore sreće gnjiline nam blate. - I tada
Na poljani će toj igrati football se nov.
Radi svega što dosad pretrpjeh, i ovdje, na Zemlji,
Trpjeti svima je još, ljut će nas spopasti b'jes.
Odjekivat će prazni zrenici i zvjezdane staze
Od lupe. Pucat ko kost tvrda zemaljska će os.
Konstelacije sve će, ko veljem u cirkusu, gledat
Igru. - Gromki će krik nebom zaoriti kad,
Slomljenu i istučenu, kroz Vrata Nepovratka, bacim
Prokletu loptinu tu u ropotarnicu. Goal!