PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUŠA DONJA

Ivo Brešan rođen 1936. godine u Vodicama. Bio je hrvatski

postmodernistički autor. Njegovo najuspješnije djelo “Predstava Hamletu u selu
Mrduša Donja” je groteskna tragedija koju je napisao 1965.g. Djelo postiže velike
uspjehe zbog svog kontroverznog sadržaja u kojem Brešan ismijava totalitaristički
sustav te ističe primitivizam i neobrazovanost ljudi. Ivo Brešan je u svojim djelima
zamaskirava suvremene društvene probleme klasičnim predlošcima, kao što je u
ovom slučaju Hamlet. U tragediji se upoznajemo sa stanovnicima sela Mrduša
Donja. U samoj drami se događaju sukobi među likovima. Škoko optužuje Bukaru
jer njegov otac odlazi u zatvor, za što ga Škoko smatra odgovornim. Na kraju djela
otkrivamo da Škokin otac počinjava samoubojstvo. Smatram da Anđa nije
odgovorna za smrt Škokina oca. Anđa se nalazi pod utjecajem svoga oca koji
upravlja s njom i donosi odluke za nju. Istina je da je u nekim trenutcima mogla
pokazati svoju odanost prema Škoki i suprotstaviti se svome ocu tako da obrani i
podržava Škoku kada su ga svi napali i time je mogla dokazati nevinost Škokina
oca, ali da je to stvarno napravila, ne bi imalo nikakav utjecaj zbog položaja žena u
to vrijeme.

U djelu možemo vidjeti kako se ističe primitivizam kod ljudi. Najbolji primjer
za to je odnos muškaraca prema ženama. Žene se ne poštuju i ne uvažavaju.
Anđin otac, Puljo, u potpunosti upravlja i manipulira s njom. Ne uzima u obzir njene
osjećaje i odluke. Na početku djela se primjećuje kako ona voli Škoku, brine se za
njega i ne želi mu okrenuti leđa. Problem je to što ga ona nije obranila kada mu je
bilo najpotrebnije.Mogla je priznati da je vidjela pismo Škokina oca i reći kako je
Bukara zaista kriv. Da je ona pokušala nešto reći u obranu Škoke i njegova oca,
pokazala bi svoju istinsku ljubav i odanost prema Škoki. Anđa na kraju Škoku u
potpunosti zanemaruje i kada on traži empatiju od nje okreće mu leđa i pušta ga
da pati. Tako da na samom kraju vidimo da utjecaj njenog oca prevladava.

Bukara i Puljo odlučuju da žele špijunirati Škoku. Oni koriste Anđu kako bi preko
nje saznali što više informacija. Anđa se nalazi u problemu jer u jednu ruku ne želi
izdati svog oca, ali ni Škoku. Pada pod utjecaj svog oca i prihvaća. Škoku cijelo
vrijeme pokušava spriječiti da ne bi slučajno rekao previše informacija koje bi Puljo
i Škoko kasnije mogli iskoristiti protiv njega. Tu ona pokazuje svoju brižnost prema
njemu i nagon da ga zaštiti: “Joco... Ne... Ne sada, tako ti milosti božje... Ja ti
virujem... Evo, sve ti virujem.” Kada on govori da je gotovo među njima, nakon što
saznaje da ga je izdala, ona počinje histerizirati: “Ajme... ajme meni, šta sam
doživila! Ljudi! Držite me... Ubit ću seee... Ubit ću seee!” I tu možemo vidjeti da ga
nije htjela izgubiti.

U ovoj drami, Anđa se nalazila u dilemi jer je s jedne strane morala poštivati,
odnosno, slušati oca, a s druge strane, srce ju je vuklo prema Škoki i htjela ga je
zaštiti, ali jednostavno se nije mogla suprotstaviti svome ocu. Da se i je
suprotstavila Pulji i Bukari ,vjerojatno bi se cijelo selo okrenulo protiv nje i ne bi joj
vjerovalo jer je u selu prevladavao taj primitivno pogled na žene. Ona ga na kraju
djela u potpunosti ostavlja i odustaje od njega. Time pokazuje da je pala pod
manipulaciju svog oca i Bukar