PBGS - 2020

Kratak teatarski osvrt na predstavu „Krokodili Lacoste“

Ova predstava nam prikazuje malo drugačiju priču od one već poznate priče Srebreničkog genocida.
Naime, prikazuju se obje strane na najrealniji i najvjerodostojniji način kako je to moguće. Prikazuju
se strahote rata, teška odrastanja i sama moć informacije, kao glavnog sredstva u izvršenju ovog
gnusnog čina. Predstava prikazuje obične ljude koji bivaju zaneseni u prostoru i vremenu, prikazuje
pojednice, koji čine ono što čine zbog poriva koji dolaze iz dna duše. Ono što je zanimljivo za ovu
predstau, jeste sama radnja. Naime, ona se odvija na tri mijesta ( i time se krši jedno od dramskih
jedinstava) u isto vrijeme, i prikazuje tri različite strane u tome ratu koje su svaka izgubile po dio
sebe.

Prvo vidimo događanja u Beogradu gdje jedna djevojka upoznaje jednog momka u kojeg se
zaljubljuje. I sve bi bilo lijepo da oni nisu pripadnici dva naroda koja će se uskoro naći u veliom
sukobu, u kojem će jedan žestoko krvlju platiti. Ova nas prestava uči na važnost tačnog informisanja,
koje iako zanemarujemo, zna biti klučno u našim životima. Marija i Salih, su iako sa različitih strana
Drine, pronašli jedno drugo. Mariji otac navodno radi u željeznici, ona nema majke, a nedavno je
izgubila posao, te tako provodi dane gedajući TV i „gutajući„ razne dezinformacije sa RTV Beograd,
dobiva pogrešnu sliku u Bosni. Ovdje vidimo nešto veoma bitno vezano za nju. Ona traži informacije,
i trudi se da ih dobije. Ne prihvata sve onako kako joj se iznese na pladanj, nego ide malo dublje, ali
vidjet ćemo kasnije, nedovoljno duboko. Njen otac joj iznova govori kako ide u Peštu (grad
Budimpešta je nastao ujedinjenjem Budima i Pešte u XIX vijeku.), a ona hoće da ide s njim,
vjerovatno iz želje da zaista provjeri gdje li to njen otac ide. Njen otac joj to iznova odbija, te ona na
kraju pristaje da joj on donese neki poklon. Ovdje vidima kako njen otac, vjerovatno zbog same smrti
njeove supruge (a Marijine majke), te „nagutan“ lažima, dezinformacijama, te namjerno
iskrivljenom historijografijom, odlazi u Bosnu i tu sav taj bijes nakupljen istjeruje na nedužnim
civilima. Salih Kurspahić je Marijin voljeni, te prevodilac i bivši zaposlenik u Banji u okolini Srebrenice.
On u ratu gubi čitavu porodicu, te poslije istog, skrhan se vraća u rodni grad u nemogućnosti da
pronađe ubicu. On je zbog rata potpuno skrahan, da on postaje neprepoznatljiv. Poslije, pri kraju
drame, kada mu dolazi Marija, on je iz bijesa počinje braniti, ali nije to onaj klasični bijes. Ovaj je
potekao iz neprvde učinjene njemu i njegovom narodu, te nemogućnosti da išta učini povodom toga
i same mržnje koja se prema Srbima nakupila zbog samog čina genocida. Još se pojavljuje nekoliko
sporednih likova. Naime, to su dvojica vojnika tzv. Vojske RS-a. Jedan je potpuno bezdušan na sva
događanja oko njeg, ratni prfoter i čovjek koji je jedva četiri razreda osnovne škole završio. U svemu
traži profit i ne mari ni za čija osijećanja osim njegova. Drugi je malo razumniji, malo pribraniji i malo
bolji čovjek od prvog. Njega malo i boli duša za žrtve, ali nedovoljno dobro da bi se odupro tom
procesu. Poslije ga grize savjest zbog nedjela koje je počinio. Svi ovi likovi čine nedjela, ili kako bismo
ih trebali nazivati, nedovoljno promišljene akcije zbog kojih se kasnije moramo kajati. Ova definicija
se savršeno uklapa u svaki nedostatak nekog lika koji vidimo, a nedostatci su brojni. Prije svega
nerazumijevanje, ne slušanje, nedovoljno razmišljanje, nagle akcije, nedostata inicijative i mnoge
druge, ali ono što je bit svih tih nedostataka jeste da oni nas ( publiku) trebaju nečemu da nauče.

Drama se , kao književni rod dijeli na komediju, tragediju i dramu u užem smislu. Ova drama pripada
skupini tragedija zbog smrti protagoniste na kraju. Marija umire od ruku njena oca u automobilskoj
nesreći. Ona umire u momentu kada se svijet laži koji je njen otac mukotrpno pravio ne bi li, prije
svega, nju zaštitio, srušio. Tada se i njen svijet srušio, isto kao što su srušeni mnogi životi u i oko
Ssrebrenice, te sudbonosne 1995., i iz ovog možemo da izvučemo jedno nepisano pravilo, a to je – ko

Čomor Ahmed
PBGS - 2020

god ruši, i njegov se svijet sruši, i ko god ide po svijetu misleći da je pobjegao od sudbine i života, istu
će zateći u svome udobnome i toplome, ali u drugu ruku smornome i tamnome , domu.

Čomor Ahmed