LIRIKA

OSNOVNI POJMOVI,LIRSKEVRSTE(PREMA TEMI),STILS

KAIZRAŽAJNASREDSTVA,VERSIFIKACIJA,TRADICIONA
L N I O B L I C I LIRIKA
‒ književni rod nazvan po starogrčkom žičanom glazbalu lyra
‒ lirska se poezija razvija u antičkoj Grčkoj, gdje se u početku
pamtila i
pjevala uz pratnju lire, a kasnije zapisivala
‒ osjećajnost
‒ subjektivnost
‒ ritmičnost
‒ kratkoća
‒ slikovitost
osnovno obilježje lirike: subjektivnost kojom se neposredno
iznose misli i osjećaji, lirski subjekt (pjesničko ja) govori o
sebi
OSNOVNI POJMOVI • tema • motiv • pjesnička slika •
kompozicija • pjesnički jezik • pjesnički ritam
TEMA • predstavlja jedinstveno značenje djela •
neke skupine tema javljaju se češće od ostalih
• ključne emocije i situacije u čovjekovu
životu: ljubav, smrt, bol, čežnja, domoljublje,
nešto čovjeku sveto i božansko, društvena
nepravda i sl.
MOTIV • razvijanjem motiva obrađuje se tema •
najmanja tematska jedinica koja ima
samostalno značenje u okviru teme • motivi se
mogu povezivati na različite načine
KOMPOZICIJA • pokazuje način na koji je djelo
sastavljeno u cjelinu • vanjska kompozicija
(grafički raspored stihova, npr., u strofe) •
unutarnja kompozicija (raspored motiva)
 PJESNIČKI RITAM • pjesmi daje dodatno značenje – lirska
je poezija bliska glazbi • razlikuje se od ritma
svakodnevnoga govora • u njegovu stvaranju sudjeluju: •
pjesnički jezik – izbor riječi, njihovo značenje, izražajnost,
asocijativnost • stilska izražajna sredstva, posebno zvučne i
sintaktičke figure • prenošenje riječi i misli iz jednog stiha u
drugi ili iz jedne u drugu strofu (opkoračenje, prebacivanje,
prijenos) • broj slogova i raspored naglasaka u stihu (vrsta
stiha), cezura • grafički raspored stihova
 PJESNIČKA SLIKA • stvara se rasporedom i razvijanjem
motiva • utemeljena je osjetilnim poticajima • može biti: 1.
vizualna (vidna) 2. akustična (slušna) 3. taktilna (dodirna) 4.
gustativna (okusna) 5. olfaktivna (mirisna)
 PJESNIČKI JEZIK • gradi se osobitim izborom riječi i
stilskih izražajnih sredstava • pjesnik bira višeznačne,
asocijativne izraze te tako gradi svoju strukturu • riječi se ne
povezuju samo značenjem – važan je i njihov glasovni
sastav, njihovo zvučanje
LIRSKE VRSTE (PREMA TEMI) • ljubavna lirska
pjesma • pejzažna lirska pjesma • socijalna
lirska pjesma • domoljubna lirska pjesma •
duhovno-religiozna lirska pjesma • misaona
lirska pjesma • lirske su teme osobne –
njima se izražava čovjekova emocija, misao,
njegov duhovni svijet
 LJUBAVNA LIRSKA PJESMA • može se pojaviti široki
raspon emocija vezanih iz ljubav – od ushita i zaljubljenosti
do straha i očaja zbog gubitka voljene osobe • Džore Držić,
Draža je od zlata; Šiško Menčetić, Prvi pogled; Hanibal
Lucić, Jur nijedna na svit vila; Antun Gustav Matoš, Utjeha
kose; Antun Branko Šimić, Ljubav
 PEJZAŽNA LIRSKA PJESMA • pjesnikov doživljaj
pretače se u sliku krajolika • prividna tema (opis krajolika) i
prava, stvarna tema – pjesnikova emocija ili misao •
pejzažne pjesme nastale u razdoblju hrvatske moderne
(Antun Gustav Matoš, Vladimir Vidrić) istovremeno i
misaone pjesme • Antun Gustav Matoš, Jesenje veče,
Notturno; Vladimir Vidrić, Jutro, Dva pejzaža; Antun
Branko Šimić, Hercegovina; Josip Pupačić, More
 SOCIJALNA LIRSKA PJESMA • upućuje na društvene probleme •
izravno ili neizravno progovaraju o društvenoj nepravdi •
 Silvije Strahimir Kranjčević, Eli! Eli! Lama azavtani?!; Antun Branko Šimić, Ručak
siromaha; Dobriša Cesarić, Balada iz predgrađa, Vagonaši
 DOMOLJUBNA LIRSKA PJESMA • iskazuje pjesnikovu ljubav i
pripadnost narodu i domovini • često se u njoj prepoznaju konkretne
povijesne situacije u kojima se domovina nalazila •
 Juraj Šižgorić, Elegija o pustošenju Šibenskog polja; Antun Mihanović, Horvatska
domovina; Petar Preradović, Zora puca, bit će dana; Antun Gustav Matoš, 1909.;
Vladimir Nazor, Zvonimirova lađa
 DUHOVNO-RELIGIOZNA LIRSKA PJESMA • bavi se temeljnim
pitanjima ljudskoga postojanja • u njoj je pokazan odnos prema
božanskome •
 Šibenska molitva; Ivo Andrić, Bog izbija kao svjetlo; Nikola Šop, Kuda bih vodio Isusa
MISAONA LIRSKA PJESMA • izražava se pjesnikov
odnos prema svijetu: bavi se pitanjima smisla
čovjekova postojanja, pitanjem pjesničkog
stvaralaštva, odnosa prema čovjekovoj prolaznosti…
• August Šenoa, Budi svoj; Silvije Strahimir Kranjčević, Gospodskom
Kastoru; Antun Gustav Matoš, Djevojčici mjesto igračke; Antun Branko
Šimić, Pjesnici; Dragutin Tadijanović, Prsten; Josip Pupačić, Moj križ
svejedno gori
 STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA
 • glasovne figure • figure konstrukcije • figure riječi • figure
misli
 GLASOVNE (ZVUČNE) FIGURE • asonanca • aliteracija •
onomatopeja • anafora • epifora • simploka • anadiploza ponavljanje
glasova ponavljanje riječi
 ASONANCA • ponavljanje istih samoglasnika radi postizanja
određenoga zvukovnog ugođaja
 ALITERACIJA • ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupina
radi postizanja određenoga zvukovnog ugođaja • ponekad se
ponavljaju isti suglasnici ili slogovi na početku više riječi
 ONOMATOPEJA • stilska figura u kojoj se glasovima oponašaju
određeni zvuci iz prirode, životinjsko glasanje i sl. …
 ANAFORA • ponavljanje jedne ili više riječi na početku
nekoliko uzastopnih stihova
 EPIFORA • ponavljanje jedne ili više riječi na kraju
nekoliko uzastopnih stihova
 SIMPLOKA • ujedinjena anafora i epifora – ista riječ (ili
više riječi) ponavlja se i na početku i na kraju nekoliko
uzastopnih stihova …
 ANADIPLOZA • stilska figura u kojoj se jedna ili više
riječi s kraja jednoga stiha ponavlja na početku idućega
stiha
 FIGURE KONSTRUKCIJE •
 inverzija • elipsa • polisindeton • asindeton • retoričko
pitanje
 INVERZIJA • takav poredak riječi (ili rečenica) koji je obrnut od
gramatičkoga, čime se ističe ono što se u gramatičkom poretku
riječi ne bi moglo istaknuti
 ELIPSA • nastaje kada iz rečenične cjeline izostavimo pojedine
riječi, ali se smisao cjeline ipak može razabrati
 POLISINDETON • nastaje nizanjem veznika bez gramatičke
potrebe
 ASINDETON • nastaje nizanjem riječi bez njihova gramatičkog
povezivanja (bez uporabe veznika) Vedro
 RETORIČKO PITANJE • posebna uporaba upitnih rečenica –
postavlja se pitanje, a na njega se ne očekuje odgovor
 FIGURE RIJEČI • epitet • personifikacija • eufemizam •
sinegdoha • metafora • metonimija • alegorija • simbol
 METAFORA • preneseno značenje gradi prema sličnosti – to je
poredba u kojoj se ne kazuje što se s čime uspoređuje, nego se
iskazuje samo drugi član poredbe
 METONIMIJA • preneseno značenje gradi prema stvarnim
odnosima – ono je utemeljeno na asocijativnom povezivanju
pojmova u vremenu i prostoru
 EPITET • riječ (najčešće pridjev) koja se dodaje imenici radi
stvaranja što potpunije predodžbe i za izazivanje
emocionalnoga dojma u čitatelja
 PERSONIFIKACIJA • stilska figura u kojoj se daju ljudske
osobine životinjama i biljkama, prirodnim pojavama, stvarima,
apstraktnim pojavama i sl.
 EUFEMIZAM • stilska figura u kojoj se neki pojam zamjenjuje
blažim izrazom
 SINEGDOHA • stilska figura u kojoj se uzima dio umjesto
cjeline, jednina umjesto množine i sl.
 ALEGORIJA • metafora produžena na djelo u cjelini • riječi su
upotrijebljene u prenesenom značenju, a pravi smisao otkriva se
tek ako određene slike u cjelini zamijenimo pojmovima
 SIMBOL • stilsko sredstvo u kojem dolazi do zamjenjivanja
neke riječi, pojave ili pojma njegovom uvjetnom, alegorijskom
oznakom • postoje stalni simboli (npr. srce kao simbol ljubavi) i
pjesnički, tj. individualni simboli (npr. cvrčak kao pjesnik u
Nazorovu ditirambu Cvrčak)
 FIGURE MISLI • poredba • antiteza • gradacija • hiperbola
• litota • ironija • oksimoron • paradoks
 POREDBA (KOMPARACIJA) • nastaje kada se nešto s
nečim uspoređuje na temelju zajedničkih osobina
 ANTITEZA • posebna vrsta poredbe koja se zasniva na
suprotnosti/opreci
 GRADACIJA • nastaje takvim izborom riječi, slika i misli
kojima se izaziva postupno pojačavanje ili slabljenje
početne predodžbe ili misli
 HIPERBOLA • figura preuveličavanja radi naglašavanja
emocionalnoga stava
 LITOTA • suprotna hiperboli – njome se pravi izraz
zamjenjuje slabijim, i to u pravilu suprotnim (po načelu
kontrasta) ili negativnim
 IRONIJA • izražavanje putem suprotnosti – nešto se kaže, a
misli se zapravo suprotno
 OKSIMORON • figura u kojoj se novi pojam stvara
spajanjem naizgled protuslovnih pojmova
 PARADOKS • figura u kojoj se izriče misao koja je u sebi
naizgled protuslovna ili suprotna općem mišljenju
VERSIFIKACIJA • stih • strofa
• rima • sonet
 VERSIFIKACIJA • znanost o stihu • njezine spoznaje odnose se
na lirsku, epsku ili lirsko- epsku poeziju
 STIH • ritmička, zvukovna, sintaktička i značenjska cjelina
 • lirska pjesma može biti pisana:
 a) vezanim stihom (uglavnom tradicionalna poezija)
 b) slobodnim stihom (uglavnom moderna poezija)
 • vrsta stiha određuje se prema broju slogova (peterac, šesterac,
osmerac i dr.)
 • cezura – stalna granica unutar stiha koja se nalazi na istom mjestu
u svakom stihu, a dijeli stih na manje dijelove i time pridonosi
ritmu
 VRSTE STIHA – OSMERAC • cezura je obično iza 4. sloga → simetrični
osmerac
Kolo sreće / uokoli // vrteći se / ne pristaje. (Ivan Gundulić, Osman)
 VRSTE STIHA – DESETERAC • EPSKI DESETERAC – cezura je iza
četvrtog sloga (4 sloga + 6 slogova)
Slavonijo, / zemljo plemenita, // vele ti si / lipo uzorita, (Matija Antun Relković,
Satir iliti divji čovik)
 LIRSKI DESETERAC – cezura je iza petoga sloga (5 + 5) U tuđem kraju /
tuđe planine, // U tuđem polju, / tuđa mi žta, // I tuđe ptice, / tuđe daljine - //
I vječno žedan / pijem iz sita. (Ivan Goran Kovačić, Mračno doba)
 DVOSTRUKO RIMOVANI DVANAESTERAC • najčešći je stih starije
hrvatske književnosti • sastavljen je od 12 slogova s cezurom iz 6. sloga •
rima se pojavljuje dva puta: ispred cezure i na kraju stiha • rima je parna
 Sve mo gi Bo že moj, / kim sva ka po sta ju
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
 (Marko Marulić, Molitva suprotiva Turkom)
 STROFA (KITICA) • sintaktička cjelina veća od stiha (odvojena
bjelinama)
 • vrsta strofe određuje se prema broju stihova u njoj
 • vrste strofa: • dvostih ili distih • trostih ili tercet • četverostih ili
katren • šesterostih ili sestina • sedmerostih ili septima • osmerostih ili
oktava
 VRSTE STROFA • TERCINA – strofa sastavljena od triju
jedanaesteraca • proširila se zahvaljujući Danteu (Božanstvena
komedija) • raspored rima: 1. strofa: aba 2. strofa: bcb 3. strofa: cdc 4.
itd. • na kraju veće cjeline ili pjesme dolazi jedan stih zbog završetka
rimovanja
 • SAFIČKA i ALKEJSKA STROFA – posebne vrste četverostiha
nazvane po starogrčkim pjesnicima Sapfi i Alkeju
 • SESTINA – strofa od šest stihova, uglavnom jedanaesteraca, a javlja
se u epskim djelima • raspored rime: ababcc • u hrvatskoj književnosti
javlja se u duljim pjesmama ili kraćem spjevu
 • STANCA – strofa sastavljena od osam jedanaesteraca • raspored
rime: abababcc
 PRENOŠENJE MISLI (IZ STIHA U STIH, IZ STROFE U
STROFU)
 • OPKORAČENJE – postupak kojim se sintaktička cjelina
(rečenica) razbija stihom tako da nekoliko riječi prelazi u
drugi stih
 • PREBACIVANJE – postupak kojim se sintaktička cjelina
(rečenica) razbija stihom tako da se samo jedna riječ
prebacuje u drugi stih
 • PRIJENOS – postupak u kojem se sintaktička cjelina
(misao) prenosi iz jedne u drugu strofu
 RIMA (SROK) • glasovno podudaranje najčešće na kraju stiha
 VRSTE RIMA
 • PARNA RIMA – povezuja dva uzastopna stiha (aabb)
 • UKRŠTENA RIMA – dolazi naizmjence i stihovima (abab)
 • OBGRLJENA RIMA – povezuje prvi i četvrti te drugi i treći
stih (abba)
 • ISPREKIDANA RIMA – nema čvrste sheme, npr. može se
rimovati samo drugi i četvrti stih (abcb)
 • NAGOMILANA RIMA – jedna se rima ponavlja u više
stihova (aaaa)
 TRADICIONALNI OBLICI • himna • oda • ditiramb •
epigram • elegija • epitaf
 HIMNA • svečana pjesma posvećena nekom ili nečem što čovjek
smatra vrijednim najvećega poštovanja • obilježja himne: • izborom
motiva ističu se osobine onoga kom je posvećena • uzvišen ton •
svečan i polagan ritam • Antun Mihanović, Horvatska domovina
 ODA • svečana pjesma šire tematike od himne • nastala je u staroj
Grčkoj kao svečana pjesma kojom se slavilo pobjednika na sportskim
natjecanjima • uglavnom je posvećena nekoj osobi ili nečem što
čovjeka smatra vrijednim poštovanja • ton je uzvišen i patetičan • Petar
Preradović, Rodu o jeziku
 DITIRAMB • pjesma u kojoj se zanosnim tonom iznosi oduševljenje
prirodom i slavljenje životnih radosti • nastao je u staroj Grčkoj kao
pjesma u slavu boga Dioniza • iz ditiramba se razvila tragedija •
Vladimir Nazor, Cvrčak
 ELEGIJA • pjesma u kojoj se izražava tuga, bol i žaljenje za
nečim nedostižnim • obilježja: • tužan ton • polagan ritam •
Nikola Miličević, Modra elegija; Franjo Ciraki, Florentinske
elegije
 EPITAF • kratka lirska pjesma koja sažetim izrazom
izražava čovjekov odnos prema prolaznosti života i
čovjekovoj sudbini • Dragutin Tadijanović, Goranov epitaf;
Mak Dizdar, Zapis o zemlji
 EPIGRAM • kratka, duhovita i satirična pjesma sažetoga
izraza koja neočekivanim zaključkom iznenađuje čitatelja •
Stanko Vraz, Antun Gustav Matoš, Gustav Krklec
 LIRSKO-EPSKE VRSTE • ujedinjuju značajke dvaju
rodova: lirike i epike
 • BALADA – lirsko-epska vrsta u kojoj se iznose teme
vezane uz stradanja i nesreće koje prate njezine junake, a
oni završavaju tragično; ugođaj je sumoran, ton tužan, a
ritam polagan
 • ROMANCA – lirsko-epska vrsta koja donosi događaj
vezan uz ljubavnu temu; ugođaj je vedar, a ritam ubrzan
 • POEMA – lirsko-epska vrsta u kojoj se pripovijedanje
isprepleće s neposrednim lirskim izricanjem i dramskim
elementima
 LIRIKA U PROZI
 • PJESMA U PROZI – posebna je lirska vrsta pisana
nevezanim, proznim slogom • lirski izraz: kratkoća,
sažetost, sugestivnost, emotivnost i refleksivnost, osobit
pjesnički jezik, unutarnji pjesnički ritam • tiskana u prozi •
ritam ostvaren: • vanjskim elementima: prelasci u novi
redak, odvajanja u manje stavke koje se mogu promatrati
kao strofe • unutrašnjim elementima: ritam rečenice
(intonacija, intenzitet, tempo, stanke) • Slavko Mihalić, Kiša
na Pagu; Miroslav Krleža, Nemir; Fran Mažuranić, Svemir
 RAZDIOBA LIRIKE
PO OBLIKU

u stihu u prozi

PO TEMATICI

domoljubna ljubavna religiozna pejzažna misaona socijalna

PO TRADICIJI

himna oda elegija ditiramb epitaf epigram