PA TO JE KRASNO

[i]
Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je sijeanj, ili januar,
ne sjeam se vie.
Pozvan u tui stan,
sjedim u njzinoj sobi bez svjetla,
ona, u opasnoj dobi,
a ja, poput pjetla.
Priam joj pjesme....

Ona se divila bedrima,
kukovima, dojkama,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino to je znala rei,
PA TO JE KRASNO
i meni je sve bilo jasno
i uasno i strano i ao
i sva bih blaga dao
da mi se vrate rijei
to sam joj reko,
ali bilo je ve kasno.

Ona je leala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je
i nehotei grjeila je
milujui jastuk
mislei pritom da sam vuk
koji e skoiti...

A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek neto popiti
i sjedio sam potpuno miran.

Dosada je glodala tiinu,
vatra se jarcala u kaminu.
Ona je priala o svojoj maki
i o ludnici u diskiu
i o nekom crnom maldiu
koji ima kola
i deset miliona na knjiici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojici
Pa to je krasno, to je zaista krasno....
i otiao sam padajui sa snijegom po ulici.


Pogledaj one oblake, Vera, zato uti
Nisam, zaboga, ivotinja, ali evo kie
Kako je naglo zahladnjelo
Daleko smo od grada
U redu, Vera, nikad neu zaboraviti to si mi darovala
Mi smo sada jedno i emu govoriti
uti oblaci obino donesu tuu
Sve je ve nijemo, zrikavci i ito
Ako ti eli, moemo i ostati
Bojim se za tebe, za mene je svejedno
Gromovi su opasni u poljima
A mi smo sada najvii (i tako prokleto sami)
Mnogi e ratar veeras kukati nad zrnjem prosutim iz klasja
Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama
Ne plai, Vera, to su samo ivci
I oni slute oluju
Kaem ti, ivot je u svemu mnogo jednostavniji
Evo i prvih kapi, sad e poeti urnebes
Zakopaj haljinu, gle i cvijee se zatvara
Ne bih sebi oprostio da ti se neto dogodi
Dakako, ovo e mjesto u mojem sjeanju ostati sveto
Moilim te bre koraaj i nemoj se osvrtati.