Dirichletov princip

Irena Brdar

Sazetak. Labirint je jedan od najstarijih simbola svjetske povijesti i pronalazimo ga u
raznim oblicima kod brojnih kulturnih krugova. Uz znak labirinta vezani su mnogi mitovi
medu kojima je najpoznatiji grcki mit o Tezeju i Minotauru. Labirintom smatramo prostor
s medusobno povezanim nizom hodnika, mjesto iz kojeg se tesko moze izici. Rjesavanje
labirinta je postupak pronalazenja puta koji povezuje pocetak i kraj labirinta. U radu
je navedeno nekoliko nacina rjesavanja labirinta. Veliku pomoc pri rjesavanju labirinata
pruzaju grafovi, stoga su u radu navedeni osnovni pojmovi iz teorije grafova vezani uz
ovaj problem.
Kljucne rijeci: Dirichletov princip, Ramseyev teorem, kombinatorika, teorija brojeva,
natjecanja.
Dirichlets box principle
Abstract. Labyrinth is one of the oldest symbols of the worlds history and it can be
found in many forms in many cultural circles. There are many myths and legends which
are tied to this symbol,one of the most famous is the myth of Theseus and Minotaur.
Labyrinth is considered as a complex branching puzzle with choices of path and direction,
the place from which is hard to nd a way out. Solving the labyrinth means to nd the
way that binds the beginning and the end of a labyrinth. Some ways of solving a labyrinth
are given in this article. Graphs are of great help for solving labyrinth, therefor in this
article are explained basic terms of graph theory tied to this problem.
Key words: Dirichletaes box principle, Ramseyev teorem, kombinatorika, teorija
brojeva, natjecanja.
1 Pierre Gustave Lejeune Dirichlet
Pierre Gustave Lejeune Dirichlet je bio veliki njemacki matematicar francuskog podri-
jetla. Roden je 13. veljace 1805. godine u njemackom gradu D urenu, koji je u to doba
pripadao francuskom kraljevstvu. Osim imena Pierre i Gustave u povijesnim izvorima
ponekad se navode i njegova njemacka imena Peter i Gustav. Od malena je pokazivao ve-
liku sklonost za matematiku te je svoj dzeparac trosio je na kupnju matematickih knjiga.
Do 16te godine se skoluje u Njemackoj, a zatim sveuciliste upisuje u Parizu. Na put u
Francusku ponio je sa sobom Gaussovo remek-djelo Disquisitiones arithmeticae (Pitanja
o aritmetici), koje je uvijek bilo uz njega i koje je stalno proucavao.

Odjel za matematiku, Sveuciliste u Osijeku, Gajev trg 6, Osijek, e-mail: ibrdar@mathos.hr

1
2
Do 1827. je bio privatni ucitelj, a nakon toga se vratio u Njemacku. Imao je procedu-
ralnih problema jer nije imao doktorat i nije znao latinski jezik. Nakon sto je to sredeno,
radio je na Sveucilistu u Breslau, ali nije bio zadovoljan zbog niskih standarda. Godine
1829. uz von Humboldtovu pomoc odlazi u Berlin. Poucava najprije kao docent, a kasnije
kao profesor na Berlinskom sveucilistu. Ozenio je Rebecu Mendelssohn. U jesen 1843.,
pratio je bolesnog prijatelja Jacobija na oporavak u Italiju. 1855. u Gottingenu je umro
Gauss te je na njegovo mjesto dosao Dirichlet. To je bila kruna njegovog zivotnog puta.
U ljeto 1858., na jednoj konferenciji u

Svicarskoj, pretrpio je srcani udar. U Gottingen
se vratio s velikim teskocama. Umro je 5. svibnja 1859. godine.
Slika 1. P. G. L. Dirichlet
Na slici 1 je prikazan Dirichlet.
U svom radu ima vise matematickih doprinosa.
Prvi njegov rad odnosio se na glasoviti Veliki Fermatov teorem da jednadzba x
n
+y
n
=
z
n
nema rjesenja u skupu prirodnih brojeva niti za jedan prirodni broj n veci od 2. Euler
je pokazao da tvrdnja vrijedi za n = 3 i n = 4, a Dirichlet je pokazao za jedan od 2
podslucaja za n = 5. Drugi podslucaj je upotpunio Legendre i rad je objavljen 1825.
godine.
Prvi je proveo strogu raspravu o konvergenciji Fourierovih redova. Glavnu ulogu u toj
raspravi ima Dirichletov integral
1
2

2
0
sin(2n + 1)
1
2
(t x)
sin
1
2
(t x)
dt , n 0,
gdje n karakterizira odsjecak Furierovog reda, a x je vrijednost argumenta za kojeg se
ispituje konvergencija.
Dirichlet se smatra jednim od zacetnika algebarske teorije brojeva, a kao pocetak uzima
se njegova rasprava iz 1837. U njoj dokazuje teorem:
Teorem 1. Ako su prvi clan i razlika aritmetickog niza relativno prosti prirodni brojevi,
onda taj niz sadrzi beskonacno prostih brojeva.
Dirichletov dokaz teorema veoma je slozen i zasniva se na Dirichletovim redovima.
Danas se taj teorem naziva Dirichletov teorem.
Dirichlet je 1837. predlozio modernu deniciju funkcije:
3
Denicija 1. Ako se varijabla y prema varijabli x odnosi tako da kad god se odredi nu-
mericka vrijednost za x postoji pravilo prema kojem je odredena jedinstvena vrijednost od
y, onda je y funkcija od nezavisne varijable x.
Pronasao je primjer funkcije koja nije neprekidna u svakoj tocki domene. Ako je x
racionalan, neka je y = c, a ako je x iracionalan, neka je y = d = c.
2 Dirichletov princip
U rjesavanju raznovrsnih problema, posebno pri dokazivanju postojanja objekata koji
imaju neko odredeno svojstvo, cesto se primjenjuje jednan od najpoznatijih kombinator-
nih principa, koji je poznat pod raznim popularnim nazivima kao sto su princip kutija,
princip pretinaca, princip golubinjaka, problem zeceva i kaveza i dr. Dirichlet ga je prvi
jasno formulirao i dao mu precizan matematicki smisao. Zato se taj princip danas naziva
Dirichletov princip.
2.1 Slaba forma Dirichletova principa
Slaba forma Dirichletovog principa kaze ako n golubova doleti u n 1 golubljak, onda
ce u barem jednom golubnjaku biti barem dva goluba. Na slici 2. vidimo 10 golubova u 9
golubnjaka. U prvom golubnjaku se nalazi dva goluba, a u preostalim po jedan.
Slika 2. 10 golubova u 9 golubnjaka
Precizniju formu nam daje sljedeci teorem.
Teorem 2. Neka je n predmeta smjesteno u m kutija i n < m. Tada postoji kutija s
barem 2 predmeta.
Dokaz: Pretpostavimo suprotno, odnosno da je u svakon kutiji najvise 1 predmet.
Posto ima m kutija, onda ima najvise m predmeta sto je kontradikcija s n < m. 2
Slaba forma Dirichletova principa moze se izreci na ekvivalentan nacin pomocu funk-
cija.
4
Teorem 3. Neka je f : S T funkcija izmedu konacnih skupova |S| > |T|. Onda f nije
injekcija, tj. postoje dva razlicita elementa x
1
, x
2
S takva da je f(x
1
) = f(x
2
).
Dokaz: Skup S gledamo kao skup od |S| = n predmeta i skup T od |T| = m kutija, a
f kao funkciju koja predmetu x pridruzuje kutiju f(x). Zbog n > m nekoj ce kutiji
biti pridruzena dva predmeta x
1
,x
2
, tj. f(x
1
) = f(x
2
). 2
Propozicija 1. Neka su S i T konacni skupovi sa |S| = |T| = n, a f : S T neko
preslikavanje. Tada je f injekcija ako i samo ako je f surjekcija.
Dokaz: Ako je f injekcija, onda je ocito |S| = |f(S)|. Prema pretpostavci je |S| = |T|,
a kako je f(S) T i |f(S)| = |T| slijedi da je f(S) = T jer je T konacan skup. Odnosno,
f je surjekcija.
Neka je f surjekcija. Za svako presikavanje g : X Y medu konacnim skupovima
je ocito |g(X)| |X|. Neka su x, x

S, x = x

. Pretpostavimo da je f(x) = f(x

).
Promotrimo restrikciju f

: S\{x} T od f, tj. f

= f|
S\{x}
. Ocito je i f

surjekcija pa
je zbog gornje napomene tada n = |f

(S\{x})| |S\{x}| = n 1, sto je kontradikcija. 2

Primjer 1. Medu 13 ljudi uvijek postoje dvije osobe koje su rodene u istom mjesecu.
Rjesenje: Neka je S skup ljudi, a T skup mjeseci u godini, a f : S T funkcija koja
svakom covijeku pridruzuje mjesec u kojem je roden. Kako je |S| = 13 > 12 = |T|, f nije
injekcija, odnosno postoje dvoje ljudi koji su rodeni u istom mjesecu.
Primjer 2 (P. Erdos). Iz skupa [2n] = {1, 2, . . . , 2n} odabran je podskup S od n + 1
elementa. Tada postoje x, y S, takvi da je x djeljiv s y.
Rjesenje: Svaki prirodan broj se moze na jedinstven nacin napisati kao 2
k
a, gdje
je k b0 i a neparan broj. Za brojeve izmedu 1 i 2n vrijednosti od a su 1, 3, 5, . . .,
2n 1. U S, koji ima n + 1 element, postoje 2 broja ciji su pripadni a jednaki. Neka
su to 2
r
a i 2
s
a. Ako je r s, onda je y = 2
r
a|2
s
a = x, a ako je r > s, onda je
y = 2
s
a|2
r
a = x. Tvrdnja ne prijedi ako samo malo oslabimo uvjete. Ukoliko je |S| = n,
umjesto |S| = n+1, tvrdnja vise ne vrijedi, tj. nijedan od njih ne mora dijeliti drugi broj
iz S (primjer S = {n + 1, n + 2, . . . , 2n}).
2.2 Jaka forma Dirichletova principa
Dirichletov princip se moze poopciti. Ako 2n+1 predmeta treba rasporediti u n kutija,
tada ce barem jedna kutija imati barem 3 predmeta. Nadalje, ako 3n+1 treba rasporediti
u n kutija, onda ce u barem jednoj kutiji biti barem 4 predmeta. Odnosno, ako n(r1)+1
predmeta rasporedujemo u n kutija, onda ce barem u jednoj biti r predmeta.
Teorem 4. Ako je m predmeta rasporedeno u n kutija, onda barem jedna kutija sadrzi
barem
m1
n
+ 1 predmet.
Dokaz: Pretpostavimo suprotno, odnosno pretpostavimo da svaka kutija sadrzi

n1
m
predmeta. Ukupan broj predmeta u m kutija je manji ili jednak od m
n1
m

m
n1
m
= n 1, sto je kontradikcija jer je ukupan broj predmeta n. 2
5
Teorem 5. Ako je f : S T funkcija medu konacnim skupovima |S| = n, |T| = m, onda
postoji element b T u koji se preslikava barem
n1
m
+ 1 elemenat iz S.
Primjer 3 (P. Erdos). Neka je a
1
, a
2
, . . . , a
n
2
+1
niz od n
2
+ 1 realnih brojeva. Tada u
tome nizu postoji rastuci ili padajuci podniz duljine n + 1.
Rjesenje: Pretpostavimo da ne postoji (n + 1)-clani rastuci podniz naseg niza. Tre-
bamo pokazati da onda postoji padajuci podniz duljine n + 1. Za k = 1, 2, 3, . . . , n
2
+ 1,
neka je p
k
duljina najveceg rastuceg podniza naseg niza koji pocinje s a
k
. Zbog nase
pretpostavke je p
k
n za svaki k = 1, 2, . . . , n
2
+ 1, a ocito je p
k
1 za svaki k. Dakle,
p
1
, p
2
, . . . , p
n
2
+1
je niz od n
2
+ 1 prirodnih brojeva izmedu 1 i n. Prema Dirichletovom
principu (jaka forma) za r 1 = n, odnosno r = n + 1, slijedi da postoji barem n + 1 od
tih brojeva koji su jednaki, tj. postoje k
1
, . . . , k
n+1
, 1 k
1
k
2
. . . k
n+1
n
2
+ 1,
tako da je p
k
1
= p
k
2
= . . . = p
k
n+1
.
2.3 Opci Dirichletov princip
Teorem 6. Neka je n N i r
1
,r
2
, . . ., r
n
N. Ako je r
1
+r
2
+. . . +r
n
n +1 predmeta
razmjesteno u n kutija K
1
, K
2
, . . ., K
n
, onda barem jedna kutija K
i
sadrzi barem r
i
predmeta, odnosno ili K
1
sadrzi barem r
1
predmeta ili K
2
sadrzi barem r
2
predmeta, . . .,
ili K
n
sadrzi barem r
n
predmeta.
Dokaz: Dokaz provodimo kontradikcijom. Kada bi svaka kutija sadrzavala manje od
r
i
predmeta, onda bi ukupan broj predmeta bio (r
1
1) + (r
2
1) + . . . + (r
n
1) =
r
1
+ r
2
+ . . . + r
n
n sto ne moze biti. 2
Uocimo da je moguce r
1
+ r
2
+ . . . + r
n
n predmeta rasporediti u n kutija tako da
svaka kutija K
i
sadrzi manje od r
i
predmeta.
Ako je r
1
= r
2
= . . . = r
n
= r, dobijemo jaku formu Dirichletova principa, a ako je
r = 2 dobijemo slabu formu Dirichletova principa.
3 Ramseyev teorem
4 Literatura
Literatura
[1] Z. Kurnik, Piere Gustave Lejeune Dirichlet i njegov princip, Iz rjecnika metodike 28
(2005.), 100-104.
[2] Z. Kurnik, Dirichlet i njegov princip, Bilten seminara iz matematike za nastavnike-
mentore 2 (1993.), 9-16.
[3] Z. Kurnik, Dokaz, Iz rjecnika metodike 9 (2001.), 149-155.
[4] S. Majstorovic, Dirichletov princip, Osjecki matematicki list 6 (2006),99-105.
6
[5] D. Veljan, Kombinatorna i diskretna matematika, Algoritam, Zagreb, 2001.
[6] D.

Zubrinic, Diskretna matematika, Element, Zagreb, 1997.