Analiza deformacija - 1 -

3. ANALIZA DEFORMACIJA
S a d r a j:

3.1 Gibanje deformabilnog tijela
3.2 Izdvajanje rotacije krutog tijela
3.3 Geometrijska interpretacija malih deformacija
3.3.1 Veza volumenske i duljinskih deformacija
3.4 Transformacija deformacije
3.5 Glavne deformacije vlastite vrijednosti
3.6 Odreivanje komponenata pomaka na osnovi komponenata
deformacije
3.7 Uvjeti kompatibilnosti komponenata deformacije
3.7.1 Kompatibilnost toplinske deformacije
3.8 Jednadbe deformacije u cilindrinom koordinatnom sustavu
3.9 Analogija izmeu stanja naprezanja i stanja deformacije u toki
3.10 Konane deformacije
3.10.1 Tenzor konanih deformacija
3.11 Primjeri
Primjer 3.1
Primjer 3.2

Analiza deformacija - 2 -
3.1 Gibanje deformabilnog tijela
Zakon gibanja deformabilnog tijela je odreen kada je poznat poloaj svake njegove toke
tijekom vremena. Dakle, radi se o kinematici deformabilnog tijela. U skladu s osnovnim
principima teorijske mehanike, bilo koji konani pomak tijela se moe razloiti na pomak krutog
tijela i pomak nastao deformiranjem tijela. Pomak krutog tijela se dalje moe rastaviti na
translaciju i rotaciju i treba ga iskljuiti iz razmatranja jer ne ovisi o deformabilnim
karakteristikama tijela, te nee dovesti do promjene naprezanja.
Drugi dio ukupnog pomaka, nastao deformiranjem tijela, takoer se moe rastaviti na dva
dijela. Prvi dio prikazuje promjenu duljine radijusvektora odreenog dvjema tokama tijela, a
drugi dio promjenu smjera radijusvektora.


S
r
s d
r
u d u
r r
+
u
r
u ' u
r r
=
x
1

x
2
x
3
M
M'
M''
N
N'
V
N''
V''
V'
REFERENTNI
POLOAJ
KONANI POLOAJ
DEFORMABILNOG TIJELA
POLOAJ NAKON
TRANSLACIJE
KRUTOG TIJELA
s
r

i i 3 3 2 2 1 1
i dx i dx i dx i dx s
r r r r
r
= + + =
s ' s
r r
=

Crte 3.1 Gibanje deformabilnog tijela

Oigledno, meusobni odnos toaka M i N u novom poloaju (vidi crte 3.1) odreen je
relativnim radijus-vektorom S
r
preko poetne vrijednosti u referentnom poloaju s
r
i njegovim
prirastom ds, odnosno iz trokuta N N' N'' se zakljuuje da je promjena radijusvektora s
r
jednaka
promjeni vektora pomaka u
r
:
u d s d
r r
= (3.1)
Uz pretpostavku da je duina MN infinitezimalna veliina i vektor u
r
neprekinuta funkcija
koordinata toke M, vektor pomaka toke N ( ) u d u
r r
+ se moe prikazati preko funkcija pomaka
toke M i njezinih derivacija:
( ) 3 2, 1, i ; dx
x
u
u u d u
i
i
i i
=

+ = +
r
r r r
(3.2)
Analiza deformacija - 3 -
ili iz (3.1) i (3.2):

i
i
i i
dx
x
u
u d s d

= =
r
r r
(3.3)
Ako je u poetku komponenta vektora s
r
po koordinatnom smjeru x iznosila
1
dx , onda je
nakon pomaka toke M deformabilnog tijela po smjeru
1
x postala:

3 1
1
3
2 1
1
2
1 1
1
1
1 1 1 1 1
i dx
x
u
i dx
x
u
i dx
x
u
i dx u d i dx
r r r r
r
r

+ = + (3.4)
odnosno relativna promjena duljine komponente
1 1 1
i dx s
r
r
= :

+ =

=
1
2
1
1
3
2
1
1
2
2
1
1
1
1
1 1
x x
11
dx dx
x
u
dx
x
u
dx
x
u
dx
dx
1
dx
) MN ( ) N M (
1 1
(3.5)
Sreivanjem i razvojem funkcije s korijenom u binomni red uz zanemarivanje lanova vieg
reda slijedi izraz za velike deformacije koji se koristi u analizi problema s geometrijskom
nelinearnosti:

=
2
1
3
2
1
2
2
1
1
1
1
11
x
u
x
u
x
u
2
1
x
u
(3.6)
U linearnoj teoriji elastinosti koristi se samo prvi lan kod ega odbacivanje drugog lana
povlai greku reda veliine kvadrata prvog. Dakle, za ispravnu primjenu linearne teorije mora
biti zadovoljen uvjet blage promjene polja pomaka. Analogno izrazu (3.6) mogu se odrediti i
ostale komponente to daje tenzor drugog reda, odnosno gradijent polja pomaka:

3
3
3
2
3
1
2
3
2
2
2
1
1
3
1
2
1
1
j
i
x
u
x
u
x
u
x
u
x
u
x
u
x
u
x
u
x
u
x
u
u Grad

=
r
(3.7)
Openito, to je nesimetrian tenzor i sadri doprinos od rotacije krutog tijela koju treba
izdvojiti jer ne ovisi o deformabilnim karakteristikama tijela.
Tenzor u Grad
r
je slian tenzoru naprezanja
ij
ali nije simetrian, a sadri rotaciju i
deformaciju razmatranog djelia. Da bi se utvrdilo koji dio tenzora predstavlja rotaciju, a koji dio
istu deformaciju, mora se prije toga nai veza izmeu deformacije i pomaka te pokazati da je
deformacija tenzorska veliina.
Analiza deformacija - 4 -
3.2 Izdvajanje rotacije krutog tijela
Prema Euler-D'Alambertovom stavku rotacija krutog tijela je opisana takoer tenzorom
drugog reda:

ji ij
23 13
32 12
31 21
ij
;
0
0
0
=

= (3.8)
U sluaju da ukupni pomak deformabilnog tijela sainjava samo rotacija krutog tijela,
komponente tenzora (3.8) su:

i
j
ji
j
i
ij
ii
j
i
ij
x
u
x
u
0 ;
x
u

= =

=
=

=
(3.9)
Rastavljanjem tenzora rotacije na simetrini i antisimetrini dio dobiva se:
( ) ( )
ji ij ji ij ij
2
1
2
1
+ + = (3.10)
ili, uz uvoenje svojstava (3.9), simetrini dio se ponitava a samo antisimetrini opisuje rotaciju
krutog tijela:

=
i
j
j
i
ij
x
u
x
u
2
1
(3.11)
Na isti nain se moe rastaviti gradijent polja pomaka za opi sluaj:

=
i
j
j
i
i
j
j
i
x
u
x
u
2
1
x
u
x
u
2
1
u Grad
r
(3.12)
Drugi pribrojnik u (3.12) upravo odgovara
ij
i predstavlja doprinos od rotacije krutog tijela,
to znai da ne ovisi o deformabilnim svojstvima materijala.
Oigledno, promjena radijus-vektora s
r
uslijed deformabilnih svojstava tijela opisana je
simetrinim dijelom u Grad
r
, odnosno tenzorom deformacije
ij
:

=
i
j
j
i
ij
x
u
x
u
2
1
(3.13)
odnosno:
Analiza deformacija - 5 -

=
3
3
2
3
3
2
1
3
3
1
3
2
2
3
2
2
1
2
2
1
3
1
1
3
2
1
1
2
1
1
ij
x
u
x
u
x
u
2
1
x
u
x
u
2
1
x
u
x
u
2
1
x
u
x
u
x
u
2
1
x
u
x
u
2
1
x
u
x
u
2
1
x
u
(3.14)
3.3 Geometrijska interpretacija malih deformacija
U teoriji malih deformacija zanemaruju se geometrijske nalinearnosti kao to je napomenuto
za izraz (3.6). Klasini tenzor deformacija (3.14) moe se napisati u obliku:

=
33 23 13
23 22 12
13 12 11
33 23 13
23 22 12
13 12 11
ij
2 2
2 2
2 2
(3.15)
Zbog svojstva simetrije tenzora deformacija, dovoljno je promatrati est komponenata i to tri
normalne (
11
,
22
,
33
) i tri posmine (
12
,
13
,
23
) komponente. Ovo stanje moemo prikazati na
deformiranoj prizmi u okolini toke P
0
(crte 3.2).

Crte 3.2 Duljinska i kutna deformacija

Deformiranje elementarne prizme sa stranicama duljine a
0
, b
0
i c
0
moe se promatrati u dvije
faze. Prva faza deformiranja moe se okarakterizirati kao promjena duljina triju stranica:

0
0 1
33
0
0 1
22
0
0 1
11
c
c c
;
b
b b
;
a
a a
=

= (3.16)
x
2

P
0

x
1

x
3

a
1
a
0

c
1
c
0

b
1
b
0

x
1

x
3

x
2

12

23

31

Analiza deformacija - 6 -
U drugoj fazi deformiranja prati se samo promjena oblika prizme preko promjene tri kuta
izmeu bridova u toki P
0
koji su u poetku druge faze iznosili /2.

31 31 23 23 12 12
2 ; 2 ; 2 = = = (3.17)
Ovako definirane veliine deformacije su u vezi s koordinatama vektora pomaka u
i
, to se
moe vidjeti na crteu 3.3.
X
1

X
2

Q
1

Q
0

P
0

P
1

b
1

u
1

u
2

b
0

a
1

a
0

u
0
1

u
0
1
+
11
a
0

12



u
i

1
1
2
u
b
x

u
0
2

2
1
2
u
a
x

u
0
2
+
22
b
0

0 1
1 1
2
u
u b
x

0 2
2 1
1
u
u a
x

Crte 3.3 Prikaz deformirane poboke prizme u ravnini x
1
x
2

Prema crteu 3.3 prvi izraz u (3.17) moemo prikazati kao:
+ = =
12 12
2 (3.18)
gdje je
0
1
1
2
a
a
x
u
tg

= i
0
1
2
1
b
b
x
u
tg

= .
Iz izraza (3.16) slijedi da je
11 0 1
1 a a + = , odnosno
22 0 1
1 b b + = , a obzirom da se radi o
malim deformacijama, vrijednosti
11
i
22
u odnosu na jedinicu se mogu zanemariti. Takoer, i
deformacije
1
2
x
u

i
2
1
x
u

imaju male vrijednosti, pa vrijedi da je

12
tg = ,
21
tg = .
Analiza deformacija - 7 -
Posmina deformacija u ravnini x
1
x
2
prema dobivenim vrijednostima za kutove i i izrazu
(3.18) postaje:

2
1
1
2
12
x
u
x
u

= (3.19)
Analogno tome nalazimo da je
23 23
2 = i
31 31
2 = kao to je naznaeno u (3.16).
Treba naglasiti da se
12
iz (3.19) ne moe tretirati kao komponenta tenzora deformacija, nego
iskljuivo kao vrijednost vezana uz promjenu kuta uslijed posmika. Nasuprot tome,
12
je
komponenta tenzora deformacija.
Tri normalne i tri posmine komponente deformacija, izraene preko pomaka, nazivaju se
Cauchy-eve jednadbe:

z
u
x
w
,
y
w
z
v
,
x
v
y
u
,
z
w
,
y
v
,
x
u
zx yz xy
zz yy xx

=
(3.20)
Oito je da se kod posminih komponenata deformacija, koristei izraz (3.13), moe izvriti
zamjena indeksa tako da je
yx xy
= ,
zy yz
= ,
xz zx
= .
3.3.1 Veza volumenske i duljinskih deformacija
Razmatra se deformiranje prizme, crte 3.4, pri emu se njezine stranice dx, dy i dz promijene
za veliine du, dv i dw. Pri tome se zanemaruje promjena pravih kutova meu njezinim
stranicama jer se visina prizme neznatno mijenja.

dv
z
y
x
dy
dz
du
dw
O

Crte 3.4 Volumenska deformacija

Analiza deformacija - 8 -
Prema definiciji, volumenske deformacije su:
z y x x z z y y x z y x v
v
1
v
dz dy dx
dz dy dx ) dw dz ( ) dv dy ( ) du dx (
;
V
V V
V
V
+ + + + + + =
+ + +
=

=

Zanemarujui vrijednosti umnoaka, dobiva se:

kk z y x v
= + + = (3.21)
3.4 Transformacija deformacije
Na crteu 3.5 prikazana je prizma infinitezimalnih stranica dx, dy, dz. Razmatra se prvo
promjena njezinog volumena bez promjene oblika. Pri tome produljenja stranica prizme iznose:
dx = du, dy = dv, dz = dw.
[ ]
[ ]
03 02 01 0
03 02 01 0
q , q , q
p , p , p
q p , d OA
=
=
=
q
p
O
X
3
X
2
X
1
.
A
p
q
d
q
0
p
0
p
01
p
02
p
03
q
01
q
02
q
03
[
[
03 02 01 0
03 02 01 0
q , q , q
p , p , p
q p , d OA
=
=
=
q
p

Crte 3.5 Deformacija duljine d po pravcu p zbog promjene volumena

Pravac p odreen je vektorom smjera p
0
, te u odnosu na osi x, y i z ima kosinuse kutova:
, p , p , p
03 02 01
(a)
a njemu okomiti pravac q (odreen vektorom smjera q
0
):
, q , q , q
03 02 01
(b)
Analiza deformacija - 9 -
Nakon deformiranja veliina dijagonale je (d+d) pa njezino kvadriranje daje:
( ) ( ) ( ) ( )
2 2 2 2
dz dz dy dy dx dx d d + + + + + = + (c)
Zanemare li se male veliine drugog reda, dobije se:
dz dz 2 dz dy dy 2 dy dx dx 2 dx d d 2 d
2 2 2 2
+ + + + + = + (d)
Budui da je:

2 2 2 2
dz dy dx d + + = (e)
iz izraza (d) slijedi:
dz dz dy dy dx dx d d + + = (f)
odnosno dijeljenjem izraza (f) s d
2
iz (e), dobiva se:

dz
dz
d
dz
dy
dy
d
dy
dx
dx
d
dx
d
d
2 2 2

. (g)
Budui da je:
. itd ,
dx
dx
, p
d
dx
, '
d
d
x 01 d
=

= =

(h)
gdje '
d
oznaava samo dio relativne deformacije nastao uslijed promjene volumena, na osnovi
izraza (g) slijedi:

2
z
2
y
2
x d
03 02 01
p p p ' + + = (3.22)
Izrazom (3.22) odreena je duljinska deformacija po pravcu p duljine d za sluaj promjene
volumena prizme, a bez promjene oblika, dakle bez promjene kutova izmeu stranica prizme,
nego samo uslijed promjene duljina njezinih stranica.
U drugom koraku promatra se promjena oblika prizme bez promjene njezina volumena, crte
3.6. Kutne deformacije su male (zanemareni lanovi vieg reda), a ukupni pomaci promatrane
toke po koordinatnim osima su:

+ =
+ =
+ =
xz yz
yz xy
xz xy
' dx ' dy w
' ' dz ' dx v
' ' dz ' ' dy u
(i)
Nakon deformiranja duljina glavne dijagonale d postaje d+d, pa je:
( ) ( ) ( ) ( )
2 2 2 2
w dz v dy u dx d d + + + + + = + (j)
Zanemarujui lanove vieg reda u izrazu (j), te ukljuujui izraz (e), slijedi:
w dz v dy u dx d d + + = (k)
Analiza deformacija - 10 -
Nakon uvrtavanja vrijednosti (i) u prethodni izraz (k), dobiva se:

( ) ( ) ( )
xz yz xy
xz yz yz xy xz xy
dx dz dz dy dy dx
' dx ' dy dz ' ' dz ' dx dy ' ' dz ' ' dy dx d d
+ + =
= + + + + + =
(l)
odnosno:

01 03 zx 03 02 yz 02 01 xy d
p p p p p p
d
d
' ' + + =

= (3.23)
dx '
xy

x
y
O
'
xy

''
xy

dy ''
xy

dx
dy
dz ''
yz
z
y
O
''
yz

dy '
xy

dz
dy '
yz

dx '
xz

x
O
''
xz
dz
dx
z
dz ''
xz

'
xz


Crte 3.6 Deformacija duljine d po pravcu p zbog promjene oblika
Izrazom (3.23) odreena je duljinska deformacija duljine d po pravcu p kada nema promjene
volumena, tj. kada su duljinske deformacije po tri meusobno okomita pravca (koordinatne osi)
jednake nuli, a poznate su kutne deformacije.
Za sluaj male homogene deformacije, ukupni se pomaci kao i ukupne deformacije mogu
dobiti superpozicijom.
Sukladno tome, zbrajanjem izraza (3.22) i (3.23) dobiva se:

01 03 zx 03 02 yz 02 01 xy
2
03 z
2
02 y
2
01 x d
d d d
p p p p p p p p p
' ' '
+ + + + + =
+ =
(3.24a)
Izrazom (3.24a) odreena je duljinska deformacija po pravcu p odreenim ortom p
0
(p
01
, p
02
,
p
03
), kroz zadanu toku O za koju su poznate duljinske i kutne deformacije na trima meusobno
okomitim pravcima koji prolaze tom tokom, a ne lee u istoj ravnini.
Analogno odreivanju duljinske deformacije duljine d po pravcu p (pravac p je proizvoljan),
moe se odrediti i kutna deformacija izmeu dvaju meusobno okomitih pravaca p(p
01
, p
02
, p
03
) i
q(q
01
, q
02
, q
03
) i ona iznosi:

( )
( ) ( )
03 01 01 03 zx 02 03 03 02 yz
01 02 02 01 xy 03 03 zz 02 02 yy 01 01 xx pq
q p q p
2
1
q p q p
2
1
q p q p
2
1
q p q p q p
2
1
+ + + +
+ + + + + =
(3.24b)
Po istom se principu mogu izvesti izrazi za odreivanje duljinske deformacije
xx
,
yy
,
zz
, kao
i za kutne deformacije . 2 1 i 2 1 , 2 1
zx yz xy

Analiza deformacija - 11 -
Na osnovi izraza (3.24a) i (3.24b) moe se zakljuiti:
da se pomou triju duljinskih i et kutnih deforamcija (tri razliite) u jednoj toki moe
odrediti duljinska deformacija na proizvoljnom pravcu kroz tu toku, kao i kutne
deformacije izmeu bilo koja dva meusobno okomita pravca kroz tu toku. Iz ovoga pak
izlazi da je stanje deformacije u jednoj toki odreeno pomou devet komponenata
deformacije (est razliitih);
da su izrazi (3.24a) i (3.24b) potpuno analogni izrazima koji oznaavaju transformacijske
izraze naprezanja. To znai da se komponente deformacije transformiraju isto kao i
komponente naprezanja, tj. komponente deformacije za rotirani koordinatni sustav
odreuju se na isti nain kao i komponente naprezanja. Otuda izlazi da se i komponente
deformacije pri rotaciji koordinatnog sustava transformiraju kao komponente tenzora
drugoga reda pa je i stanje deforamcije u toki odreeno simetrinim tenzorom drugoga
reda. Tenzor deformacije je, dakle, simetrini tenzor drugog reda.

3.5 Glavne deformacije vlastite vrijednosti
Uspostavljena analogija izmeu stanja naprezanja u toki i stanja deformacije u toki
omoguuje da se u analizi deformacija koriste svi zakljuci do kojih se dolo u analizi
naprezanja. Analogno pojmu glavnih naprezanja, ovdje se govori o glavnim deformacijama, a
analogno pojmu pravaca glavnih naprezanja, ovdje se govori o pravcima glavnih deformacija. U
analizi naprezanja pokazano je da u svakoj toki napregnutog tijela postoje tri meusobno
okomite ravnine u kojima nema posminih naprezanja. Te se ravnine nazivaju glavnim
ravninama, a njihove normale na kojima lee glavna naprezanja nazivaju se pravcima glavnih
naprezanja. Govorei o deformacijama u nekoj toki, kae se da postoje tri meusobno okomita
pravca kroz tu toku koji i nakon deformiranja ostaju meusobno okomiti, tj. izmeu kojih nema
klizanja. Deformacije na tim pravcima se nazivaju glavnim deformacijama, a sami pravci na
kojima se oni nalaze nazivaju se glavnim pravcima deformacija.
Veliine i pravci glavnih deformacija nalaze se na osnovi uvjeta analognog onome za glavna
naprezanja, tj. iz:
0
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
i z zy zx
yz i y yx
xz xy i x
=



(3.25)
Rjeenjem determinante (3.25) dobiva se:
0 e e e
3 i 2
2
i 1
3
i
= + . (3.26)
Na osnovi izraza (3.26) slijede glavne deformacije
1
,
2
,
3
, dok su e
1
, e
2
, e
3
invarijante
tenzora deformacije i iznose:
Analiza deformacija - 12 -
( )
( )

+ + + =
+ + + + =
= + + =
2
xy z
2
zx y
2
yz x zx yz xy z y x 3
2
zx
2
yz
2
xy x z z y y x 2
v z y x 1
4
1
4
1
e
4
1
e
e
(3.27)
Ortovi pravaca glavnih deformacija 3 2, 1, k , n
) k (
= , analogno izrazu (2.36) za glavna
naprezanja, su:

2
32 31
k 2 21
2
31 k 3
12 23
2
k 3 32
23 k 1
32 31
k 2 21
) k (
3
2
32 31
k 2 21
2
31 k 3
12 23
2
k 3 32
23 k 1
31 k 3
12 23
) k (
2
2
32 31
k 2 21
2
31 k 3
12 23
2
k 3 32
23 k 1
k 3 32
23 k 1
) k (
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
n
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
n
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
n


+


+




=


+


+




=


+


+




=

(3.28)

gdje je ukljuen geometrijski uvjet:
( ) ( ) ( ) 1 n n n
2
) k (
3
2
) k (
2
2
) k (
1
= + + (3.29)
Zbog este upotrebe tenzora deformacije, navesti e se jo jednom izrazi za tenzor malih
deformacija, njegove matrice i njegove invarijante pomou komponenata deformacije i pomou
glavnih deformacija:
Analiza deformacija - 13 -

( ) [ ]

=
=

= + =
z zy zx
yz y yx
xz xy x
z zy zx
yz y yx
xz xy x
ij i , j j , i ij
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
z
w
z
v
y
w
2
1
z
u
x
w
2
1
y
w
z
v
2
1
y
v
y
u
x
v
2
1
x
w
z
u
2
1
x
v
y
u
2
1
x
u
u u
2
1

(3.30)

[ ]

=
3
2
1
ij
0 0
0 0
0 0

( )
( )

= + + + =
+ + = + + + + =
= + + = + + =
3 2 1
2
xy z
2
zx y
2
yz x zx yz xy z y x 3
1 3 3 2 2 1
2
zx
2
yz
2
xy x z z y y x 2
v 3 2 1 z y x 1
4
1
4
1
e
4
1
e
e
(3.31)
Tenzor deformacije se, analogno tenzoru naprezanja, moe rastaviti u dva dijela: sferni i
devijatorski. Na taj se nain dobiva:
[ ] [ ] [ ]
ij
o
ij ij
e + = (3.32)
U izrazu (3.32) su:
[
ij
] matrica tenzora deformacije
[
o
ij
] matrica sfernog dijela tenzora deformacije
[
ij
e ] matrica devijatorskog dijela tenzora deformacije
Izraz (3.32) moe se napisati pomou komponenata deformacije ili pomou glavnih
deformacija na sljedee naine:
Analiza deformacija - 14 -
[ ]

=
0 z zy zx
yz 0 y yx
xz xy 0 x
0
0
0
z zy zx
yz y yx
xz xy x
ij
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
0 0
0 0
0 0
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
(3.33)
[ ]

=
0 3
0 2
0 1
0
0
0
3
2
1
ij
0 0
0 0
0 0
0 0
0 0
0 0
0 0
0 0
0 0
(3.34)
U izrazima (3.33) i (3.34),
0
je srednja duljinska deformacija i iznosi:
( ) ( )
kk v 3 2 1 z y x 0
3
1
3
1
3
1
3
1
= = + + = + + = (3.35)
Na taj se nain izraz (3.32) u tenzorskom zapisu moe napisati na sljedei nain:

ij ij kk ij ij 0 ij
e
3
1
e + = + = (3.36)
3.6 Odreivanje komponenata pomaka na osnovi komponenata deformacije
Kada su poznate komponente pomaka kao funkcije koordinata:
u = u (x, y, z) , v = v (x, y, z) , w = w (x, y, z) ,
tada se komponente deformacije mogu odrediti diferenciranjem na osnovi Cauchyjevih izraza:

x
u

= ;
y
v

= ;
z
w

= (3.37)

x
v
y
u

xy

= ;
y
w
z
v

yz

= ;
z
u
x
w

zx

= . (3.38)
Te komponente deformacije ine tenzor deformacije koji se esto naziva Cauchyev tenzor
deformacije.
U tehnikoj se praksi esto postavlja obrnut zadatak: poznate su komponente deformacije
x
,

zx
, a treba odrediti komponente pomaka. U ovom sluaju treba na osnovi est parcijalnih
diferencijalnih jednadbi (3.37) i (3.38) koje odreuju komponente deformacije kao jednoznane
funkcije od (x, y, z), odrediti u, v i w kao jednoznane funkcije istih koordinata. Oito je da est
funkcija
x

zx
ne moe biti zadano potpuno proizvoljno, odnosno izravan postupak
integriranja diferencijalnih jednadbi (3.37) i (3.38) nije mogu, pa stoga komponente
deformacije moraju zadovoljiti dodatne uvjete. Ti se uvjeti nazivaju uvjetima integrabilnosti.
Rjeenje ovog zadatka se stoga svodi na problem integriranja totalnih (potpunih) diferencijala.
Kako je poznato iz matematike, nuan i dovoljan uvjet da bi krivuljni integral:
Analiza deformacija - 15 -
Rdz Qdy Pdx + +

, (3.39)
gdje su P, Q i R neprekinute funkcije u jednostruko suvislom podruju, ovisio samo o poetnoj
toki M
0
(x
0
, y
0
, z
0
) i o konanoj toki M(x, y, z), a ne o putu koji ih spaja i koji lei u tom
podruju, jest da postoji takva funkcija U(x, y, z) kojoj bi totalni diferencijal bio podintegralni
izraz:
dU = Pdx + Qdy + Rdz (3.40)
tj:

x
U
P

= ,
y
U
Q

= ,
z
U
R

= . (3.41)
Ova se funkcija U naziva primitivnom funkcijom totalnog diferencijala (3.40). Uvjet
postojanja primitivne funkcije U, tj. uvjet integrabilnosti izraza (3.40), sastoji se od triju
jednadbi koje moraju biti istodobno zadovoljene:

x
Q
y
P

,
x
R
z
P

,
y
R
z
Q

(3.42)
uz dodatni uvjet da su te parcijalne derivacije neprekinute. Funkcija U(x, y, z) odreuje se
integracijom izraza (3.40) pri ispunjenim uvjetima (3.42):
C dz z) , y , R(x dy z) y, , Q(x dx z) y, P(x, z) y, U(x,
z
z
o o
y
y
o
x
x
o o o

+ + + = (3.43)
Integracijska konstanta C u izrazu (3.43) odreuje se na osnovi rubnih uvjeta da je, na
primjer, U = U
0
u toki (x
0
, y
0
, z
0
).
Da bi se na osnovi izraza (3.43) odredile vrijednosti funkcija u = u (x, y, z), v = v (x, y, z) i
w = w (x, y, z), treba najprije nai njihove parcijalne derivacije.
Postupak je sljedei:
I. Odreivanje funkcije u = u (x, y, z)
1. Iz jednadbi (3.37) slijedi:

xx

x
u
P =

= (3.44a)
2. Parcijalna se derivacija:

y
u
Q

=
ne moe izravno odrediti iz izraza (3.38). Budui da je i ta derivacija funkcija koordinata (x, y, z)
moe se i na nju primijeniti izraz (3.43).
Prije toga potrebno je odrediti parcijalne derivacije izraza
y
u

:
Analiza deformacija - 16 -

=
=

2
1
y
w
z
v
x 2
1
x
v
y
u
z 2
1
x
w
z
u
y 2
1
y
u
z
x

y
v
x y

x
v

y y
u
y
y

x
u
y y
u
x
y
u
yz
zx
xy
yy xy xy
xy
xx
(a)
Pomou izraza (3.43), a uz vrijednosti (a), slijedi:

1
y , x
z
z
yz
zx
xy
x
y
y
yy xy
x
x
xx
1
z
z
y y , x x
y
y
x x
x
x
C dz
x

2
1
dy
x

dx
y

C dz
y
u
z
dy
y
u
y
dx
y
u
x y
u
0 0
0
0
0 0
0
0 0
0
0
0
+

=
= +

= = =
(3.44b)
3. Parcijalna se derivacija:
z
u
R

=
odreuje analogno:

z
w
x z

x
w

z z
u
z
x

2
1
y
u
z z
u
y
z

x
u
z z
u
x
z
u
zz zx zx
zx
yz
zx
xy
xx
(b)
Pomou izraza (3.43), a uz vrijednosti (b), slijedi:

2
z
z
y , x
xx zx
y
y
x
yz
zx
xy
x
x
xx
C dz
x

dy
x

2
1
dx
z

z
u
0
0 0
0
0
0
+

(3.44c)
Nakon to su odreene vrijednosti
z
u
i
y
u
,
x
u

funkcije u = u(x, y, z), moe se odrediti i

sama funkcija u:

3
z
z
y , x
y
y
x
x
x
C dz
z
u
dy
y
u
dx
x
u
z) y, u(x,
0
0 0
0
0
0
+

=

(3.45)
Analiza deformacija - 17 -
II. Odreivanje funkcije v = v(x,y,z)
1. Iz jednadbi (3.38) slijedi:

y
u

x
v
P
xy

= (3.46a)
Vrijednost
y
u

odreena je izrazom (3.44b).

2. Iz jednadbi (3.37) jest:

yy

y
v
Q =

= (3.46b)
3. Parcijalna se derivacija:
z
v
R

=
odreuje analogno:

z
w
y z

y
w

z z
v
z
z

y
v
z z
v
y
y
u
z z

y
u

z x
v
z z
v
x
z
v
zz
yz yz
yz
yy
xy
xy
(c)
Pomou izraza (3.44), a uz vrijednosti (c), slijedi:

4
z
z
y , x
zz
yz
y
y
x
yy
x
x
xy
C dz
y

dy
z

dx
y
u
z z

z
v
0
0 0
0
0
0
+

(3.46c)
Nakon to su odreene vrijednosti
z
v
i
y
v
,
x
v

funkcije v = v(x, y, z), moe se odrediti i

sama funkcija v:

5
z
z
y , x
y
y
x
x
x
C dz
z
v
dy
y
v
dx
x
v
z) y, v(x,
0
0 0
0
0
0
+

=

(3.47)
III. Odreivanje funkcije w = w(x,y,z)
Iz jednadbi (3.38) slijedi:
1.
z
u

x
w
P
zx

= (3.48a)
2.
z
v

y
w
Q
yz

= (3.48b)
Analiza deformacija - 18 -
3.
zz

z
w
R =

= (3.48c)
Vrijednost
z
u

odreena je izrazom (3.44c), a vrijednost

z
v

izrazom (3.46c).
Nakon to su odreene vrijednosti
z
w
i
y
w
,
x
w

funkcije w = w(x, y, z), moe se odrediti i

sama funkcija w:

6
z
z
y , x
y
y
x
x
x
C dz
z
w
dy
y
w
dx
x
w
z) y, w(x,
0
0 0
0
0
0
+

=

(3.49)
Vrijednosti C
1
C
6
konstante su integracije. Dio pomaka koji ne pripada deformaciji ve
gibanju (rotacija i translacija) elastinog tijela kao krutog tijela moe se eliminirati.
Uzimanjem koordinatnog poetka u toki tijela prije deformiranja dobije se x
0
= y
0
= z
0
= 0 pa
je C
3
= C
5
= C
6
= 0. Time su ponitene translacije. Nadalje, uz uvjet da element zadri svoj
pravac u tijelu, tj. za toku (0, 0, dz) mora biti u = v = 0, eliminirana je rotacija oko osi x i y. Uz
uvjet pak da element ravnine xz ostane u toj ravnini, tj. za toku (dx, 0, 0) mora biti v = 0,
eliminirana je i rotacija oko osi z. Takvim uvjetima sve su konstante integracije jednake nuli.


PRIMJER:
Za visokostijeni nosa optereen prema skici poznato je rjeenje (samo komponente
naprezanja) odreeno Airyevom funkcijom. Koristei Hookeov zakon odreuju se komponente
deformacija. Prethodno opisanim postupkom iz deformacija mogu se odrediti i komponente
pomaka u(x, y) i v(x, y).

q
E,
B A
C
l
b
y
z x
I =
2
/
3
bh
3

h
h

Analiza deformacija - 19 -
POZNATE KOMPONENTE NAPREZANJA:
VISOKOSTIJENI NOSA KONZOLA = ()

+ = y h
5
2
y
3
2
y x
I 2
q
2 3 2
xx

y x
I 2
q
2
xx
= ( )
yy xx xx
E
1
=

+ = y h y
3
1
h
3
2
I 2
q
2 3 3
yy
0
xx
= ( )
yy xx yy
E
1
+ =
x ) y h (
I 2
q
2 2
xy
= x ) y h (
I 2
q
2 2
xy
=
( )
xy xy
E
1 2

+
=

Uvrtavanjem komponenti naprezanja u izraze za deformacije slijedi:
( ) [ ] + + + + =
3 2 3 2
xx
h 10 ) 2 5 ( y h 3 2 y 5 y x 15
EI 30
q
(a)
( ) [ ]
3 2 3 2
yy
h 10 ) 5 2 ( y h 3 1 2 y 5 y x 15
EI 30
q
+ + + + = (b)
) 1 ( ) y h ( x
EI
q
2 2
xy
+ = (c)
Za odreivanje izraza horizontalnih pomaka u(x,y) potrebno je prema (3.44.a) i (3.44.b)
izraunati podintegralne funkcije u (3.43) P i Q.
Funkcija
xx u
x u P = =

ve je poznata iz formule (a), dok se y u Q
u
= izraunava
preko (3.44.b):

1
x
y
y
yy xy
x
x
xx
u
C dy
x y
dx
y y
u
Q
0
0 0
+

=

(d)
Uvrtavanjem izraza a), b) i c) u d), te uzimajui x
0
= y
0
= 0, jer je ishodite koordinatnog
sustava odabrano u podruju konstrukcije, slijedi:
( ) ( ) [ ] { }
1
2 2 3
u
C 2 y 5 5 2 h x 3 x 5
EI 30
q
Q + + + + = (e)
te je, prema (3.45), komponenta horizontalnog pomaka bilo koje toke nosaa:
[ ]
2
y
0
0
u
x
0
u
C dy Q dx P ) y , x ( u + + =

,
ili:
( ) ( ) [ ] { }
2 1
3 2 3 3
C y C h 10 5 2 y h 3 2 y 5 x 4 y x 20
EI 120
q
) y , x ( u + + + + = (f)
Takoer, sve je pripremljeno za izraunavanje vertikalne komponente pomaka v(x, y), jer je:
Analiza deformacija - 20 -
u xy xy v
Q
y
u
x
v
P =

= ,
yy v
y
v
Q =

= ,
pa je:
[ ]
3
y
0
0
v
x
0
v
C dy Q dx P ) y , x ( v + + =


ili:

( ) [ ] {
( ) ( ) }
3 1
3 2 2 4
2 2 2 4
C x C y h 40 2 5 y h 6 2 1 y 5
8 5 h y 5 x 6 x 5
EI 120
q
) y , x ( v
+ + + + +
+ + =
(g)
U izrazima za komponente pomaka u(x,y) i v(x,y), postoje tri konstante integracije C
1
, C
2
i
C
3
, koje se odreuju iz uvjeta gibanja konstrukcije kao krutog tijela.
U konkretnom sluaju desni kraj konzole je upet, dakle onemogueno je translatorno gibanje i
zaokret. Translacija se onemoguava ponitavanjem pomaka jedne toke upetog oslonca (na
primjer toke B):
u(l, 0) = v(l, 0) = 0,
a zaokret onemoguavanjem rotacije pravca upetog kraja, dakle horizontalnim pomakom jo
jedne toke (toke C):
u(l, h) = 0
Iz navedenih uvjeta, koristei (f) i (g), slijedi:
( ) [ ]
3 2
1
20 2 5 h 8
EI 120
q
C l l + =
( ) = l
3
2
h 40
EI 120
q
C (h)
( ) [ ]
4 2 2
3
15 35 16 h 2
EI 120
q
C l l + + =
Uvodei konstante integracije (h) u izraze za pomake (f) i (g), dobivaju se tona rjeenja po
pretpostavkama teorije elastinosti.
Ako se iz dobivenog rjeenja izrauna vertikalni pomak toke A (ishodite koordinatnog
sustava), dobiva se:

+
+ =
2 4
A
h
15
) 35 16 ( 2
1
EI 8
q
v
l
l
(i)
Iz statike linijskih konstrukcija, pomak kraja konzole je:

EI 8
q
v
4
A
l
= (j)
Analizirajte odnos izmeu rezultata (i) i (j)!
Analiza deformacija - 21 -
3.7 Uvjeti kompatibilnosti komponenata deformacije
U poglavlju 3.6 reeno je da esto postoji zadatak odreivanja komponenata pomaka na
osnovi komponenata deformacije.
Da bi se odredili pomaci u, v i w pomou izraza (3.45), (3.47) i (3.49), potrebno je prije toga
odrediti prve parcijalne derivacije funkcija u, v i w pomou izraza (3.44), (3.46) i (3.48).
Odreivanje funkcija u, v i w, kao i njihovih pravih parcijalnih derivacija, svodi se na
integraciju totalnog diferencijala prema izrazu (3.43), pri emu je uvjet integrabilnosti dan
izrazom (3.42).
Naime, est funkcija
x

zx
, koje ine komponente deformacije u nekoj toki, ne mogu biti
zadane proizvoljno jer na osnovi njih treba odrediti tri funkcije u, v i w, koje su, kao i
komponente deformacije, jednoznane funkcije istih koordinata (x, y, z). To znai da izmeu
komponenata deformacije moraju postojati odreeni dodatni uvjeti kako bi se na osnovi tih
komponenata deformacije mogli jednoznano odrediti pomaci.
Ti se uvjeti nazivaju uvjetima kompatibilnosti komponenata deformacije, a oni su, zapravo,
uvjeti integrabilnosti oblika (3.42) i kao takvi su geometrijski opravdani.
Fizikalni smisao uvjeta kompatibilnosti je sljedei:
Ako se zamisli da je neko tijelo sastavljeno od mnogo malih paralelopipeda, i da su za svaki
paralelopiped komponente deformacije bile proizvoljno odabrane, tada ne bi bilo mogue od njih
ponovo sastaviti cjelinu bez meusobnih razmaka. To je u suprotnosti s osnovnom
pretpostavkom da elastino tijelo i nakon deformiranja ostaje kompaktno, tj. ostaje kao
neprekidna sredina, ali s promijenjenim oblikom i volumenom.
Tijelo, dakle, ostaje kao neprekidna sredina samo ako su komponente deformacije odabrane
tako da zadovoljavaju uvjete kompatibilnosti koji slijede na osnovi izraza (3.42).
Da bi se pomou izraza (3.44b) mogla odrediti prva parcijalna derivacija y / u , mora prema
(3.42) biti:

y
u
y x y
u
x y
(3.50a)

y
u
z y y
u
y z
(3.50b)

y
u
x z y
u
z x
(3.50c)
Ako se u izraze (3.50) uvrste vrijednosti (a) iz poglavlja 3.6, dobije se:

y x
x y
xy
2
2
y
2
2
x
2


=

(3.51a)

=


z y x y 2
1
z x
xy
zx
yz y
2
(3.51b)
Analiza deformacija - 22 -

=


z y x x 2
1
z y
xy
zx
yz
x
2
(3.51c)
Da bi se pomou izraza (3.44c) mogla odrediti prva parcijalna derivacija z / u , mora prema
(3.42) biti:

z
u
y x z
u
x y
(3.52a)

z
u
z y z
u
y z
(3.52b)

z
u
x z z
u
z x
(3.52c)
Izrazi (3.50c) i (3.52a) su jednaki. Na osnovu izraza (3.52b) i (3.52c), kada se u njih uvrste
vrijednosti (b) iz poglavlja 3.6, dobiju se dva nova uvjeta:

=


z y x z 2
1
y x
xy
zx
yz
z
2
(3.53a)

z x
x z
zx
2
2
z
2
2
x
2


=

(3.53b)
Napokon, da bi se pomou izraza (3.46c) mogla odrediti prva parcijalna derivacija z / v ,
mora prema (3.42) biti:

z
v
y x z
v
x y
(3.54a)

z
v
z y z
v
y z
(3.54b)

z
v
x z z
v
z x
(3.54c)
Na osnovi izraza (3.54b), uzimajui u obzir vrijednosti (c) iz poglavlja (3.6), dobije se jo
jedan uvjet:

z y
y z
yz
2
2
z
2
2
y
2


=

(3.55)
Izrazi (3.54a) i (3.54c) daju uvjete istovjetne onima to ih daju (3.50b) i (3.52b).
Analiza deformacija - 23 -
Izrazi (3.51), (3.53) i (3.55) mogu se napisati u dvije skupine:

z y
y z
z x
x z
y x
x y
yz
2
2
z
2
2
y
2
zx
2
2
z
2
2
x
2
xy
2
2
y
2
2
x
2
(3.56a)

=


z y x z 2
1
y x
z y x y 2
1
z x
z y x x 2
1
z y
xy
zx
yz
z
2
xy
zx
yz y
2
xy
zx
yz
x
2
(3.56b)
est jednadbi (3.56) predstavlja Saint-Venantove uvjete kompatibilnosti komponenata
deformacije. Prva skupina jednadbi (3.56a) predstavlja tri jednadbe pisane u obliku u kojem su
posmine komponente deformacije prikazane u funkciji duljinskih, dok su u drugoj skupini
jednadbi (3.56b) duljinske komponente deformacije pisane u funkciji posminih. Jednadbe
(3.56) mogu se u tenzorskom zapisu napisati jednom jednadbom:

il,jk

jl,ik
+
jk,il

ik,jl
= 0 (3.57)
Uvjeti kompatibilnosti komponenata deformacije (3.56) mogu se dobiti izravno iz
Cauchyjevih jednadbi (3.37) i (3.38).
Ako prvu jednadbu izraza (3.37) dvaput deriviramo po y, drugu dvaput po x, pa dobivene
vrijednosti zbrojimo, dobivamo prvi uvjet kompatibilnosti dan izrazom (3.56a).
Analogno se dobiju preostala dva uvjeta kompatibilnosti u izrazu (3.56a). Derivira li se izraz
za klizanje
xy
po x i z, a izraz za klizanje
xz
po x i y, te izraz za
yz
dvaput po x, pa se zatim prva
dva dobivena izraza zbroje i od toga zbroja oduzme trea dobivena vrijednost, dobije se prva
jednadba u izrazu (3.56b).
3.7.1 Kompatibilnost toplinske deformacije
Neka je prirast temperature vrstog deformabilnog tijela odreen skalarnim poljem T = T (x
1
,
x
2
, x
3
). Deformacija infinitezimalnog okolia neke toke M koji se po pretpostavci moe
slobodno iriti prikazuje se zakonom:

ij ij
T = (3.58)
Analiza deformacija - 24 -
to znai da su normalne komponente relativne deformacije meusobno jednake, a posmine se
ne pojavljuju, odnosno:

= = =
= = =
0
T
31 23 12
33 22 11
(3.59)
Temeljni zahtjev da pri zagrijavanju nije sprijeeno slobodno irenje tijela nije i dovoljan za
pojavu kompatibilnog polja deformacije nastalog opim toplinskim djelovanjem. Komponente
polja deformacije (3.58) moraju zadovoljiti uvjete kompatibilnosti (3.56), to ovisi o skalarnom
polju T i koeficijentu linearnog toplinskog irenja . Uz pretpostavku stalne vrijednosti
koeficijenta , odredit e se kompatibilno polje deformacija (3.59) bez pojave polja naprezanja.
Uvrsti li se (3.59) u prvu grupu Saint-Venantovih jednadbi (3.56), dobije se sustav
parcijalnih diferencijalnih jednadbi:
0
x
T
x
T
, 0
x
T
x
T
, 0
x
T
x
T
2
3
2
2
1
2
2
2
2
2
3
2
2
1
2
2
2
2
=

(3.60)
Iz druge skupine jednadbi kompatibilnosti izlazi:

0
x
T
x x
T
x
0
x
T
x x
T
x
0
x
T
x x
T
x
3 1 1 3
2 3 3 2
1 2 2 1
=

(3.61)
Dakle, iz (3.61) se jasno vidi da gradijenti toplinskog polja mogu biti najvie funkcije jedne
varijable, te se mogu uvesti oznake:
( ) ( ) ( )
3 3
3
2 2
2
1 1
1
x f
x
T
, x f
x
T
, x f
x
T
=

(3.62)
Sustav jednadbi (3.60) prelazi, dakle, u algebarski sustav jednadbi:

= +
= +
= +
0 ' f ' f
0 ' f ' f
0 ' f ' f
3 1
3 2
2 1
(3.63)
gdje su obine derivacije
3 2 1
' f i ' f , ' f jednake najvie konstanti.
S obzirom da je vrijednost determinante sustava koeficijenata (3.63) razliita od nule:
Analiza deformacija - 25 -
2
1 0 1
1 1 0
0 1 1
Det = , (3.64)
postoji samo trivijalno rjeenje, dakle vrijedi:
0 ' f ' f ' f
3 2 1
= = = (3.65)
Prema tome, utvreno je da gradijenti toplinskog polja mogu biti najvie jednaki konstanti, ili
to je isto, skalarno polje T je linearna funkcija poloaja, te vrijedi:
T = A x
1
+ B x
2
+ C x
3
+ D (3.66)
gdje su A, B, C i D konstante.
Moe se, dakle, zakljuiti da su uvjeti kompatibilnosti za stanje toplinske deformacije prema
(3.58) ispunjeni samo onda ako je T linearna funkcija. U svim drugim sluajevima, bez obzira na
slobodu irenja, pojavit e se i polje naprezanja nuno za nastupanje kompatibilne deformacije.
3.8 Jednadbe deformacije u cilindrinom koordinatnom sustavu
Do Cauchyjevih jednadbi deformacije u cilindrinom koordinatnom sustavu dolazi se
analognim postupkom kao kod Navierovih jednadbi ravnotee.
Neka je
ij
tenzor deformacije u Descartesovu koordinatnom sustavu, a

tenzor deformacije
u cilindrinome koordinatnom sustavu. S obzirom na izraz za transformiranje tenzora, moe se
pisati:
[ ] [ ] [ ][ ] A A
T
ij
= (a)
Koristei izraz za matricu transformacije koordinata, jednadba (a) postaje:
( )
( )

+ + + +
+ +
=
=

z rz z z rz
rz z r
2 2
r r r
z rz r r r
2 2
r
z z zr
z r
rz r r
z zy zx
yz y yx
xz xy x
sin cos sin cos
sin cos 2 sin cos sin 2 cos 2 sin
2
1
sin cos 2 cos 2 sin
2
1
2 sin sin cos
1 0 0
0 cos sin
0 sin cos
1 0 0
0 cos sin
0 sin cos
(3.67)
Transformacija vektora pomaka moe se napisati kao:
{ } [ ] { } [ ] [ ] A a , u a u
i
T
i i
= =

(b)
pri emu je:
Analiza deformacija - 26 -

{ } { }
{ }

=
= =
z r
z y x i
u u u u
w , v , u u u u u
(c)
Na osnovi izraza (b) i (c) dobije se:

+

=

z
r
r
z
r
z
y
x
u
cos u sin u
sin u cos u
u
u
u
1 0 0
0 cos sin
0 sin cos
u
u
u
(3.68)
Budui da je
x
u
x
x

= , koristei diferencijalne operatore (2.71):

z z
r
cos
r
sin
y
r
sin
r
cos
x
(d)
i vrijednosti (3.68), slijedi:
( ) , sin u cos u
r
sin
r
cos
x
u
r
x
x

=


odnosno, nakon potebnih operacija konano je:
, 2 sin
r
u
r
u
u
r
1
2
1
sin
r
u
u
2
1
cos
r
u
r
2
r
2
r
x

=

(e)
Prema izrazu (3.67),
x
ima vrijednost:

x
=
r
cos
2
+

sin
2

r
sin2 (f)
Usporedbom izraza (e) i (f) dobije se:

=
+

r
u
r
u
u
r
1
2
1
r
u
u
r
1
r
u
r
r
r
r
r
(g)
Analogno se dobiju i ostale vrijednosti.
Ako se za komponente vektora pomaka u cilindrinom koordinatnom sustavu postave oznake:
Analiza deformacija - 27 -
u
r
= u, u

= v, u
z
= w, (h)
tada Cauchyjeve jednadbe deformacije u cilindrinom koordinatnom sustavu imaju oblik:

= +

z
u
r
w
w
r
1
z
v
;
r
v
r
v u
r
1
z
w
;
r
u v
r
1
;
r
u
zr
z r
z r
(3.69)
3.9 Analogija izmeu stanja naprezanja i stanja deformacije u toki
Ova je analogija ve vie puta spominjana i mnogi su zakljuci izvedeni na osnovi nje, pa se
jo jednom ele prikazati usporedbene veliine i njihovi nazivi (tablica 3.1). Ova analogija,
meutim, ne znai nikakvu vezu izmeu naprezanja i deformacije.
Tablica 3.1 Analogija veliina koje se odnose na odreenost naprezanja i
stanja deformacije u toki
STANJE NAPREZANJA STANJE DEFORMACIJE
1. Vektor ukupnog naprezanja
0
n

r

1. Vektor deformacije d
r

2. Normalno naprezanje
n
za ravninu R
n

odreenu normalom n
r

2. Duljinska deformacija
n
na pravcu p
odreenom ortom
0
p
r

3. Posmino naprezanje
n
za ravninu R
n

odreenu normalom n
r

3. Polovica klizanja
pq
2 1 izmeu pravaca
p i q
4. Tenzor naprezanja, izraz (2.26) 4. Tenzor deformacije, izraz (3.30)
5. Invarijante tenzora naprezanja, izraz
(2.32)
5. Invarijante tenzora deformacije, izraz
(3.31)
6. Normalna i posmina naprezanja
zx x
K
6. Duljinske i kutne deformacije
zx x
K ,
izrazi (3.37) i (3.38)
7. Transformacija komponenata naprezanja,
izraz (2.25)
7. Transformacija komponenata deformacije,
izraz (3.18)
8. Glavna naprezanja
3 2 1
, , , izraz
(2.31)
8. Glavne deformacije
3 2 1
, , , izraz
(3.26)
9. Glavni pravci naprezanja (1), (2), (3) 9. Glavni pravci deformacija (1), (2), (3)
10. Posmina su naprezanja u ravninama
glavnih naprezanja jednaka nuli
0
) 3 ( ) 2 ( ) 1 (
= = =
10. Klizanja su za glavne pravce deformacija
jednaka nuli 0
31 23 12
= = =
11. Ekstremne vrijednosti posminih
naprezanja, tablica (2.2)
11. Ekstremne vrijednosti klizanja uz sl. 3.8
Analiza deformacija - 28 -
3.10 Konane deformacije
U mnogim su konstrukcijama pomaci u
i
i njihovi gradijenti u
i,j
mali pa je uporaba jednadbi
malih deformacija, kao i tenzora malih deformacija, opravdana. Naime, pri izvoenju jednadbi
malih deformacija, pomak toke N u okolici toke M se moe opisati pomou pomaka toke M i
prirasta funkcije u susjednoj toki na osnovi totalnog diferencijala. Drugim rijeima, pri razvoju
funkcije u Taylorov red zanemareni su svi lanovi osim linearnih.
Na takav su nain, pod pretpostavkom infinitezimalnih deformacija, izvedene Cauchyjeve
jednadbe komponenata deformacije (3.37) i (3.38).
Katkad se u problemima mehanike konstrukcija pojave konane (velike) deformacije.
Rjeavanje takvih problema je oteano jer se radi o nelinearnom sustavu jednadbi budui da
jednadbe konanih, odnosno velikih deformacija, osim linearnih sadre i nelinearne lanove.
Stoga svi problemi pripadaju podruju nelinearne teorije elastinosti. Pomou konanih (velikih)
deformacija prouava se geometrijska nelinearnost konstrukcijskih elemenata.
Kontinuum se sastoji od niza estica (djelia). Gibanje neke estice kontinuuma je potpuno
odreeno ako se u svakom trenutku zna njezin poloaj. Taj je poloaj poznat ako su poznate tri
funkcije:
x
i
= x
i
(t) , (3.70)
pri emu su x
i
prostorne koordinate razmatrane estice, a t je vrijeme. Cjelokupno je gibanje
kontinuuma poznato kad su poznate jednadbe (3.70) za svaki njegov djeli. Obino je zadan
poloaj svake estice u odreenom trenutku. Za poetni trenutak se izabere t
0
. Koordinate estica
su u poetnom trenutku oznaene s y
i
i nazivaju se materijalnim koordinatama.
Moe se napisati:
x
i
= x
i
(y
1
, y
2
, y
3
, t). (3.71)
Na slici 3.1. prikazano je gibanje djelia kontinuuma u vremenu t pod utjecajem vanjskih
sila. Neka estica M u trenutku t
0
ima prostorne koordinate y
i
i vektor poloaja r
r
, a estica N
koordinate y
i
+ dy
i
i vektor poloaja dr r +
r
.
U trenutku t, (t > t
0
) estica M je u M', a N u N', pa su im vektori poloaja ' r
r
odnosno ' dr ' r +
r
.
Vektor koji spaja poetni i konani poloaj toke jest vektor pomaka te toke i obino se
obiljeava slovom u. Komponente pomaka se oznaavaju s u
i
. Vektor pomaka u ima razliite
vrijednosti za razliite estice, tj. ovisno o y
i
i vremenu t, pa je:
u
i
= u
i
(y
1
, y
2
, y
3
, t) (3.72)
Tako je:
x
i
= y
i
+ u
i
(3.73)
Prema slici 3.1. je , dr' N' M' dr, MN = = pa je:
( ) ( ) drdr, dr' dr' MN N' M'
2 2
=
ili u indeksnom zapisu:
Analiza deformacija - 29 -
( ) ( )
i i i i
2 2
dy dy dx dx MN N' M' = (3.74)
Na osnovi izraza (3.73) slijedi:
dx
i
= dy
i
+ du
i
= dy
i
+
j
i
y
u

dy
j
= dy
i
+ u
i,j
dy
j
,
pa se uvrtavanjem ove vrijednosti u izraz (3.74) dobije:
( ) ( ) =
2 2
MN N' M' (dy
i
+ u
i,j
dy
j
) (dy
i
+ u
i,k
dy
k
) dy
i
dy
i

Nakon sreivanja i zamjene oznake ponovljenih indeksa dobiva se:
( ) ( ) =
2 2
MN N' M' (u
i,j
+ u
j,i
+ u
k,i
u
k,j
) dy
i
dy
j
= 2L
ij
dy
i
dy
j
,
gdje je Lagrange Greenov tenzor konanih deformacija:
.
y
u
y
u
y
u
y
u
2
1
L
j
k
i
k
i
j
j
i
ij

= (3.75a)
3.10.1 Tenzor konanih deformacija
Tenzor konanih deformacija (Lagrange-Greenov tenzor) dan je izrazom (3.75a). Osim
Lagrange-Greenova tenzora konanih deformacija postoji i Euler-Almansijev tenzor konanih
deformacija. Kod Lagrangeove formulacije:
x

(t) = x

(x
i
, t) (a)
daje se opis deformiranog tijela x

V(t) u ovisnosti o poetnim koordinatama x

i
V
0
.
Koordinate x
i
su Lagrangeove ili materijalne koordinate. Pri tome su x

koordinate novog
sustava. Kod Eulerove formulacije:
x
i
(t) = x
i
(x

, t) (b)
daje se opis poetne geometrije tijela x
i
V
0
u ovisnosti o koordinatama deformirane geometrije
x

V(t). Pri tome su x

Eulerove ili prostorne koordinate.

Preteno se upotrebljava Lagrange-Greenov tenzor konanih deformacija koji, dakle,
omoguava da se odrede duljine odsjeaka i kutovi meu njima u deformiranom stanju tijela na
osnovi poznatih vrijednosti poetne (nedeformirane) konfiguracije.
Lagrange Greenov tenzor (3.75a) moe se napisati u obliku:
( )
j , k i , k i , j j , i ij
u u u u
2
1
L + + = (3.75b)
ili na nain:
Analiza deformacija - 30 -

=
z
w
y
w
x
w
z
v
y
v
x
v
z
u
y
u
x
u

z
w
z
v
z
u
y
w
y
v
y
u
x
w
x
v
x
u
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
L
z zy zx
yz y yx
xz xy x
ij
(3.75c)
ili pak pomou komponenata:

=
2 2 2
x
x
w
x
v
x
u
2
1
x
u
L

=
2 2 2
y
y
w
y
v
y
u
2
1
y
v
L

=
2 2 2
z
z
w
z
v
z
u
2
1
z
w
L
yx xy
L
y
w
x
w
y
v
x
v
y
u
x
u
x
v
y
u
2
1
L =

=
zy yz
L
z
w
y
w
z
v
y
v
z
u
y
u
y
w
z
v
2
1
L =

=
xz zx
L
x
w
z
w
x
v
z
v
x
u
z
u
x
w
z
u
2
1
L =

=
Zanemare li se kvadrati i meusobni umnoci parcijalnih derivacija, tada Lagrange Greenov
tenzor konanih deformacija postaje Cauchyjev tenzor malih deformacija (3.15).
3.11 Primjeri
Primjer 3.1.
Stanje deformacije u toki odreeno je tenzorom deformacije:
[ ]
4
ij
10
4 2 2
2 1 3
2 3 1

=
Potrebno je odrediti:
(a) duljinsku deformaciju na pravcu vektora

2
1
,
2
1
,
2
1
n
r

(b) promjenu kuta (klizanje) izmeu zadanog vektora n
r
i vektora

2
1
,
2
1
,
2
1
m
r


Analiza deformacija - 31 -
(a) Deformacija
n
na pravcu n moe se odrediti pomou izraza (3.18a):

n
=
x
l
2
+
y
m
2
+
z
r
2
+
xy
lm +
yz
mr +
zx
rl
ili, pisano u matrinom obliku:
[ ] [ ][ ]

= =

2
1
2
1
2
1
10
4 2 2
2 1 3
2 3 1
2
1

2
1

2
1
n n
4
ij
T
n

n
= 5
.
10
-4
.

(b) Promjena kuta izmeu pravaca n
r
, m
r
moe se odrediti pomou izraza (3.18b):
) r l l (r
2
1
) r m r (m
2
1
) l m l (l
2
1
r r m m l l
2
1
m n m n zx n m m n yz m n m n xy m n z m n y m n x nm
+ + + + + + + + =
ili, pisano u matrinom obliku:
[ ] [ ][ ]

= =

2
1
2
1
2
1
10
4 2 2
2 1 3
2 3 1
2
1

2
1

2
1
m n
2
1
4
ij
T
mn

4
mn
10 1
2
1

=
Primjer 3.2.
U toki tijela zadane su komponente deformacije:

x
= - 1
.
10
-5
,
y
= 2
.
10
-5
,
x
= 0.5
.
10
-5
,

xy
= 0.5
.
10
-5
,
yz
= - 1
.
10
-5
,
zx
= 1.8
.
10
-5
.
Potrebno je:
(a) napisati tenzor deformacije
(b) izraunati deformaciju za pravac n
r
koji s koordinatnim osima x, y, z zatvara jednake
kutove
(c) izraunati klizanje izmeu pravca n
r
i njemu okomita pravca m
r
koji lei u ravnini
Oxy
(d) odrediti veliine i pravce glavnih deformacija

(a) tenzor deformacije u razmatranoj toki glasi:

Analiza deformacija - 32 -
[ ]

=

5 . 0 5 . 0 9 . 0
5 . 0 2 25 . 0
9 . 0 25 . 0 1
10
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
5
z zy zx
yz y yx
xz xy x
ij


(b) deformacija
n

Pravac n
r
ima kosinuse kutova:
k cos j cos i cos n
n n n
r r r
r
+ + =
[ ] 1 r m l 1 1 1
3
1
n
2
n
2
n
2
n
= + + =
r
.
Deformacija
n
se dobiva na osnovi izraza (3.18a) ili u matrinom obliku:
[ ] [ ][ ] n n
ij
T
n
= ,
to za uvrtene podatke daje:
[ ]
5 5
n
10 933 . 0 10
1
1
1
0.5 5 . 0 9 . 0
5 . 0 2 0.25
9 . 0 0.25 1 -
1 1 1
3
1
3
1

= .

(c) klizanje izmeu pravaca n
r
i m
r
.
1. Za pravac n
r
spram koordinatnih osi vrijedi:
1 r m l 1 cos cos cos
2
n
2
n
2
n n
2
n
2
n
2
= + + = + + . (a)

2. Za pravac m
r
spram pravca n
r
vrijedi:
0 m n =
r r

l
n
l
m
+ m
n
m
m
+ r
n
r
m
= 0. (b)

3. Za pravac m
r
koji lei u Oxy ravnini spram osi z vrijedi:
0 z m =
r r

l
m
l
z
+ m
m
m
z
+ r
m
r
z
= 0 l
m
0 + m
m
0 + r
m
1 = 0 (c)
r
m
.
1 = 0 r
m

= 0 cos
m
= 0
m
= 90
o
.

4. Takoer za pravac m
r
vrijedi:
0 r 1, m l 1 r m l
m
2
m
2
m
2
m
2
m
2
m
= = + = + + (d)
tj.:
Analiza deformacija - 33 -
cos
2

m
+ cos
2

m
= 1.

Na osnovi ovog izraza i izraza (b) slijedi da je:
0 r ; m
2
1
cos ,
2
1
cos l
m m m m m
= = = = .
Usvojimo li:
2
1
m ,
2
1
l
m m
= = ,
tada je izraz (b) zadovoljen.
Klizanje izmeu pravaca n
r
i m
r
iznosi:
[ ] [ ][ ] [ ]
2
1
0
1
1
0.5 5 . 0 0.9
5 . 0 2 25 . 0
0.9 25 . 0 1
10 1 1 1
3
1
m n
2
1
4
ij
T
mn

= =


4
mn
10 776 . 0
2
1

= .

(d) Veliine glavnih deformacija se dobiju na osnovu izraza (3.26):
0 e e e
3 i 2
2
i 1
3
i
= + ,
a vrijednosti invarijanti tenzora deformacije na osnovi izraza (3.31):

e
1
=
x
+
y
+
z
= 10
-5
(-1 + 2 + 0.5) = 1.5
.
10
-5

e
2
=
x

y
+
y

z
+
z

x
) (
4
1
2
zx
2
yz
2
xy
+ + =- 10
10
{-1
.
2 + 2
.
0.5+ 0.5(-1)
4
1
[0.5
2
+ (-1)
2
+ +
1.8
2
]} = - 2.6225
.
10
-10


e
3
=
5 5
zz zy zx
yz yy yx
xz xy xx
10 62625 . 2 10
5 . 0 5 . 0 9 . 0
5 . 0 2 25 . 0
9 . 0 25 . 0 1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1
2
1

=

.

Slijedi da je:
0 10 625 . 2 10 62 . 2 10 5 . 1
5
i
10 2
i
5 3
i
= + +

.

Rjeenja ove jednadbe su:
Analiza deformacija - 34 -

1
= 2.15156
.
10
-5
,
2
= 0.82607
.
10
-5
,
3
= - 1.47763
.
10
-5
.

Pravci glavnih naprezanja se odreuju na osnovi izraza (3.28) i (3.29):
zy zx
i y yx
i
zx i z
xy yz
i
i z yz
yz i y
i

2
1

2
1

2
1
r

2
1

2
1

2
1
m

2
1

2
1

l

1 r m l
2
m
2
m
2
m
= + +

Za pravac prve glavne deformacije jest:
0.5 - 0.9
15156 . 2 2 0.25
10
r
0.9 15156 . 2 5 . 0
0.25 0.5 -
10
m
15156 . 2 5 . 0 0.5 -
0.5 - 2.15156 - 2
10
l
5
1
5
1
5
1

011407 . 0
r
037109 . 0
m
000316 . 0
l
1 1 1
=

= .

Slijedi da je:
m
1
= - 117.43 l
1
, r
1
= 36.098l
1

1 ) (36.098l ) (117.43l l 1 r m l
2
1
2
1
2
i
2
i
2
i
2
i
= + + = + +
l
1
= 0.08139 l
1
= 0.08139 ; r
1
= 0.293813

Analogno se dobiju i ostale vrijednosti i one iznose:
l
2
= 0.455223 , m
2
= - 0.265087 , r
2
= - 0.850001 ,
l
3
= - 0.890340 , m
3
= - 0.126873 , r
3
= - 0.437262 .