POVJESNIARI HRVATSKE KNJIEVNOSTI O ANDRIU

Istraivanje prezentacije Andrieva opusa u povijesti hrvatske knjievnosti moe biti

zanimljivo iz vie razloga. Ponajprije jer se u okviru tog tipa analize mogu propitivati uvijek
aktualna pitanja knjievnopovijesne metodologije koja se zorno oituju u razlikama pri
predstavljanju pojedinih knjievnih injenica u razliitim povijestima knjievnosti. Naime
svaki povjesniar knjievnosti u svoj prikaz knjievne prolosti !upisuje" vlastite
metodoloke #ali i druge$ nazore zbog kojih i slika prouavanih #istih$ pojava #knjievnih
djela opusa ili sustava$ moe biti vie ili manje razliita. % druge strane povijest knjievnosti
zbog osobite metodoloke &orme gdjekad potie stvaranje pojednostavljenih stavova i
zakljuaka koji se esto zlorabe u javnim raspravama o !problematinim" knjievnim
temama. Andri i njegov opus kao predmet knjievnopovijesnih opservacija u tom sluaju
nije iznimka.
'itajui povijesti hrvatske knjievnosti suoavamo se s injenicom da je slika njegova
!ivota i djela" kod razliitih povjesniara predstavljena na razliite naine. ( pozadini tih
razliitih naina mogue je prepoznati ne samo arolikost metodolokih pristupa nago i vie ili
manje oite ideoloke poruke. % druge strane suoavamo se i s uvrijeenim u iroj javnosti
opeprihvaenim miljenjem o tomu kako povijest hrvatske knjievnosti nije sklona Ivi
Andriu kako ga sustavno zaobilazi i na neki ga se nain preutno odrie. )e li tomu tako i
ako jeste zato* Nasluuju li se nove tendencije* +o su samo neka od pitanja kojima kanimo
otvoriti raspravu o pitanju prezentiranja Andria i njegova opusa u povijestima hrvatske
knjievnosti. (z ova pitanja rasprava e biti !upotpunjena" propitivanjem Andrieva
poimanja povijesti knjievnosti kao modela istraivanja. +o moe biti korisno jer raspravu o
Andrievu mjestu u povijesti hrvatske knjievnosti skree s kolosijeka ideolokih i
dnevnopolitikih razmatranja na problem knjievnopovijesne metodologije koji drimo
najvanijom za ovaj tip analize. Andrieva stajalita o povijesti knjievnosti mogu se
!rekonstruirati" iz njegova doktorata , Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem turske
vladavine #-raz ./01.$.
2ako je poznato Andriev je doktorat bio razmjerno nepoznat a kada se i itao bilo je
to uglavnom itanje u ideolokom kljuu 3 svejedno je li Andriev doktorat osporavan ili ne.
4no to je kako se ini tim #uglavnom$ ideolokim itanjima promaknulo jeste injenica da
bi se Andriev doktorat ponajprije trebao razumijevati u kontekstu vremena i okolnosti u
kojima je nastao i kontekstu tada dominantne znanstvene metodologije 3 pozitivizma. 2ad se
to uzme u obzir dobiva se nova vizura u kojoj se Andriev doktorat #na razini strukturalnog
ustroja$ moe razumijevati kao osobit model pozitivistike povijesti knjievnosti. Naime
piui doktorat tj. prezentirajui knjievne korpuse u 5osni pod turskom okupacijom #osobito
onaj &ranjevaki kojemu posveuje najvie prostora$ Andri je posredno pokazao kakva su mu
metodoloka stajalita glede najvanijih pitanja knjievnopovijesne metodologije onih pitanja
koja povijest knjievnosti legitimiraju kao osobit oblik knjievnoznanstvenog istraivanja..
+o su pitanja6 izbora pisaca i djela periodizacije vrednovanja recepcije i knjievnopovijesne
interpretacije. (spore7ivanjem naina na koji su odabrani povjesniari hrvatske knjievnosti
rijeili navedena pitanja #u sluaju predstavljanja Andria i njegova opusa$ s nainom na koji
im je svojedobno pristupao sam Andri #kao istraiva knjievne prolosti$ uspostavlja se
zanimljiva dijaloka situacija u kojoj se mogu preispitati aktualna pitanja knjievnopovijesne
metodologije te artikulirati mogue smjernice za neka nova knjievnopovijesna itanja djela
Ive Andria.
Imajui na umu navedeno u nastavku istraivanja analizirat emo najpoznatije
. 4vakvo itanje Andrieva doktorata me7u ostalima je bilo potaknuto pismom i kartom Ive
Andria &ra Augustinu 'iiu koje sam u rujnu 08.8. nala u kreevskom samostanu. +o me
je pismo i karta odnosno njihov sadraj navelo na propitivanje Andrieva odnosa prema
&ranjevcima i &ranjevakoj knjievnosti u 5osni a njoj je kako je poznato posveen najvei
dio Andrieva doktorata. ( navedenoj karti iz ./00. Andri &ra Augustinu pie6
Dragi prijatelju, sve sam obavio kako si elio i kako sam mislio da je najbolje za Tebe. G.
Lanovi ti je naklonjen. !ad gledaj da preko dobrih i "#$ ne%itko& prijatelja stvar pospje'i'.
(eli ti uspjeh i pozdravlja
Tvoj )vo *ndri
%adraj pisma iz ./00. glasi6
Dragi +ra *ugustine, iznenadila me tvoja karta iz ,re'eva- da nisi ni'ta primio od mene i da
tvoja stvar nije re'ena. .im sam stigao u Bukure't ja sam ti kratko javio o najboljim
izgledima i obeanjima koja su mi dali u Beogradu. /davde, izdaleka, ne mogu, naalost,
ni'ta u%initi, ali mislim da ne treba da stvar pusti' nego da i dalje preko prijatelja, kojih ti ne
+ali, radi' da ti se da to 'to nije mnogo i 'to je pravedno. 0a mislim da bi tvoje prisustvo u
Beogr. koristilo i tebi i cjelini, i u%inio bih za to 'to god mogu, u danoj prilici. !a svoje
strane, ja ti zavidim da si u ,re'evu. ,re'evo i 1ojnica ostae za mene neostvareni snovi i
neiscrpljeni majdani, a moj +ratarski roman nee nikako dalje od +ragmentarnih skica. *ko ti
dopadne u ruke ma kakav dokumenat #kronika, pismo, akt& u kom se crtaju op'te #$ dodano
naknadno, op. 2. 3.& prilike ili li%na sudbina #podvukao ). *ndri& %ija, prepi'i mi i sa%uvaj
ili po'alji, bit u ti mnogo blagodaran. Da Ti zna' kakova je to muka- ivjeti daleko od zemlje
a biti svakom ilicom vezan uz nju4 Trebale bi mi n.pr. mnoge molitve #djelo vjere, u+anja
i.t.d.& onako kako ih narod i stari ujaci mole, a ne ove 'to se nalaze u molitvenicima
sada'njim i. t. d. !vakako e me veseliti ako mi se javi' i ako %ujem dobro za tebe.
Tvoj )vo *ndri
5 Bukure'tu 67. 8. 99.
Izbor autora i djela ili je li Andri na*
%vaki povjesniar koji pie povijest knjievnosti suoava se s problemom kojeg pisca
ili koja njegova djela uvrstiti u povijest knjievnosti. 9etodoloki gledano kao odgovor na to
pitanje obino se pojavljuju dva osnovna odgovora ili dvije metodoloke koncepcije. Ili se ide
na koncept sveobuhvatnosti a sukladno njemu u povijest knjievnosti ulaze svi vani i manje
vani pisci i djela. :rugi je koncept koncept vrijednosne redukcije koji povijest knjievnosti
pretvara u okupljalite #ili ak !spomenik"$ privilegiranim tj. onim piscima i djelima koje
dotini povjesniar knjievnosti dri vanim i znaajnim. Pitanje uvrtavanja Ive Andria u
povijest hrvatske knjievnosti uz naelne metodoloke probleme komplicira i optereuje i
niz drugih neknjievnih pitanja s vie ili manje istaknutom ideolokom pozadinom. +akva je
pitanja #i u Andrievu ali i u sluajevima drugih pisaca$ u povijesti knjievnosti nemogue
izbjei.
2ako su taj izazov u Andrievu sluaju rijeili odabrani povjesniari knjievnosti*
;a %lavka )eia :ubravka )elia 2reimira Nemeca i %lobodana Prosperova
Novaka po sve mu sudei nema dvojbe , Andri je dio hrvatske knjievnosti. % tim da treba
napomenuti da su )ei Nemec i 9ilanja Andriev opus analizirali djelomino. Nemec je
analizirao samo Andrieve romane 9ilanja Andrievo pjesnitvo. )ei se u svome
knjievnopovijesnom istraivanju zaustavio na 18,tim godina 08. stoljea tj. upravo u
periodu nakon kojeg je Andri objavio neka od svojih najvanijih djela. Imajui to na umu
ostaje otvorenim pitanje kako bi tretirao njegov opus kao zaokruenu cjelinu. )ei Andria
prvi put spominje u potpoglavlju :rvatsko;srpska koalicija od godine 6<=>.- ?srpsko;
hrvatski@ nacionalizam slubene politike koje je dio poglavlja *rtizam hrvatske moderne,
nacionalizam predratne generacije i prvi svjetski rat #6A<B.;6<6A.&. Istie da je Andri
bosanski <rvat te ga izdvaja kao najjau knjievnu linost me7u <rvatima onodobne
nacionalistike omladine. 4d Andrievih djela spominje CD 2onto, Eemire 2ut *lije
Gjerzeleza i 2ripovijetke a posebnu pozornost posveuje komentiranju Andrieva sudionitva
u antologiji :rvatska mlada lirika.
;a 2reimira Nemeca i %lobodana Prosperova Novaka Andri je neodvojivi dio #i$
hrvatske knjievnosti pri emu i u zagradi sugerira Andrievu viestruku pripadnost. Nemec
svoj stav glede Andrieve viestruke pripadnosti obrazlae upozoravajui na injenicu da je
Andriev romaneskni opus nastao u trenutku kada se pisac vie nije smatrao dionikom
hrvatske knjievnosti i kada kako istie vie nije pisao hrvatskim jezikom.
2omentirajui injenicu da je hrvatska knjievnopovijesna znanost Andria
iskljuivala iz mati%nog #istaknula P. 9.$ konteksta Nemec zakljuuje da je Andri !i po
karakteru svoga djela i po kulturi i po neraskidivim tradicijskim vezama #=$ pripadnik #i$
hrvatske knjievnosti".
%lobodan Prosperov Novak vezano za pitanje Andrieve pripadnosti donosi naelna
stajalita koja zbog pojednostavljivanja valja uzimati s rezervom. 4n e primjerice ustvrditi
da su 5onjaci polupali sve spomenike Andriu te dodati da ga oni svejedno itaju. 9e7u
%rbima je kae Novak Andri mnogo itan i dalje a u <rvatskoj ga u posljednjim
godinama kad ga vie nema !da se brine o vlastitoj biogra&iji smatraju piscem svojega duha
pa i jezika".> 'injenica da njegov opus pripada vie literatura prema rijeima %. P. Novaka
Andriu uveava itanost. !+o to je Andri hrvatski pisac ne umanjuje injenicu da je on i
srpski knjievnik. Isto vrijedi i obratno".1 Napominjui da je Andriev cjelokupni opus bez
ostatka organski dio hrvatske povijesti knjievnosti Novak se me7u odabranim
povjesniarima hrvatske knjievnosti izdvaja i po tomu jer jedini spominje i Andriev
doktorat za koji e rei da je odredio njegov budui knjievni rad.
Najmanje dvojbi oko Andrieve pripadnosti hrvatskom knjievnom korpusu me7u
odabranim je povjesniarima knjievnosti imao kako se ini :ubravko )eli. ( 2ovijesti
hrvatske knjievnosti )eli dosta pozornosti posveuje razmatranju kontroverza i nejasnoa
koje se pojavljuju oko pieva ivota i djela. ( tom duhu )eli postavlja pitanje je li Andri
ustrajavao na jugoslavenstvu zbog vjernosti mladenakim idealima zbog karijere ili zbog
neega treeg* )eliu je nadalje vano i pitanje je li Andrievo jugoslavenstvo !bilo samo
prijelaz prema srpstvu* Pita se )eli i o tomu je li Andri svoj kako ga naziva !bijeg od
hrvatstva u sebi" ikada prebolio te je li se ./1.. namjeravao vratiti u ;agreb i staviti na
raspolaganje vladi N:< do ega kako navodi )eli nije dolo samo zato jer to vlada N:<
nije prihvatila* Promiljajui o ovim i drugim pitanjima )eli dolazi do neobinog
zakljuaka. Po njemu Andri nikada nije !gledao na ivot i pojave u njemu srpskim oima
nego oima ;apadnjaka i ?atina".@ :okaz za takvu svoju smjelu tvrdnju on nalazi u romanu
Ea Drini uprija preciznije u onim dijelovima romana u kojima Andri opisuje austrougasku
vlast i 5i<6 !#=$ kad govori o austrougarskoj okupaciji 5osne i <ercegovine .ABA. Andri
ne krije da je ona odmah pokazala pozitivne posljedice svih promjena to ih je uvela u
svakodnevni ivot dotad zaostale bosanske sredine. +o su red istoa gra7evinski pothvati
gospodarski prosperitet i pravna sigurnost koja je proizlazila iz djelotvorne upravne i sudske
vlasti za razliku od istonjake CpravdeC izraene uzreicom Ckadija tui kadija sudiCD a zna se
da je srpska prosudba austrougarske vlasti u 5osni i <ercegovini u svemu suprotna ovoj
Andrievoj".
)eli itatelja upozorava i na to da Andri odlaskom u 5eograd postaje nazoan u
srpskom knjievnom ivotu te dodaje da unato prihvaanju srpskog jezika !nikada nije
ekavizirao i leksiko,sintaktiki posrbio svoje prve hrvatskim jezikom pisane radove ,
pjesme novele lanke i kritike". :apae njegova djela do ./01. kao brojni lanci i kritike
pisani su navodi )eli !biranim hrvatskim jezikom". ;a razumijevanje Andrieva ivota i
djela )eli osobito vanim dri piev odnos prema &ranjevcima te uopeno zakljuuje da su
u Andrievim djelima &ratri zagovornici pievih !pogleda i razmiljanja"..8 2ao prilog tezi o
hrvatskom ishoditu Andrievih novela navodi i to da je Andriev realistiki stil blizak
talijanskoj veristikoj varijanti a njega istaknuo je )eli u srpskoj knjievnosti !nije bilo ni
prije ni poslije Andria". Na kraju )eli zakljuuje da je Andri !pjesnik 5osne" u kojoj se
mijea a esto i sukobljava 4rijent s Europom i Europa s 4rijentom. ;alaui se za
cjelovitost u pristupu Andrievu opusu on je upozorio da je Andriev opus kompaktna cjelina
koju ne treba dijeliti na hrvatski i na srpski dio.
;a razliku od )elia koji se opravdano zalae za nedijeljenje Andrieva opusa
povjesniari knjievnosti okupljeni na stranicama 2anorame hrvatske knjievnosti 9=.
stoljea imali su neto drugaije miljenje. 2anorama hrvatske knjievnosti 9=. stoljea kako
je poznato osobit je knjievnopovijesni projekt nastao !spajanjem" knjievnopovijesnih
studija razliitih autora o razliitim aspektima #uglavnom anrovskim$ razliitih perioda
hrvatske knjievnosti 08. stoljea.
4 knjievnosti hrvatske moderne periodu kada Andri zapoinje svoj knjievni put u
2anorami hrvatske knjievnosti 9=. stoljea pisao je Ivo <ergei. Andria predstavlja kao
jednoga od pjesnika :rvatske mlade lirike pritom nemajui dvojbi o tomu je li Andri dio
hrvatske knjievnosti. %voj pozitivan stav <ergei izravno potvr7uje govorei o Andriu kao
o jednoj od !najmarkantnijih linosti na'ega #istaknula P. 9.$ knjievnog ivota".
;a razliku od <ergeia 9iroslav Faupoti koji je u 2anorami pisao o proznoj
produkciji hrvatske knjievnosti izme7u dvaju ratova ima drugaiji stav. Na pitanje o
Andrievoj pripadnosti tom dijelu hrvatske knjievnosti odgovor je pokuao dati u 5vodu
studije ,njievnost izmeFu dva rata. Andriev !sluaj" Faupoti je povezao s
!problematinim" statusom pisaca iz 5i<. Istiui primjere dotadanje prakse u kojoj je
povijest hrvatske knjievnosti pisce iz 5i< tretirala neprimjereno #na jednom mjestu kae6
maehinski$ Faupoti je upozorio da je taj odnos djelomino proiziao zbog osobitosti
bosanskohercegovakog knjievnog prostora. !4sim posebnih sluajeva #Ivo Andri Novak
%imi$ pisci %rbi i <rvati u prolosti orijentirali su se vie prema hrvatskoj i srpskoj literaturi i
iz kon&esionalno,vjerskih razloga dok su pisci muslimani to uinili ponekad i iz nacionalnih
razloga opredjeljenja #A. Nametak A. 9uradbegovi$ a drugi put iz literarno,idejnih i
estetskih koncepcija #<. <umo <. 2iki$".
Faupotiu su dodatni problem i izazov bili pisci koji se nisu eljeli opredijeliti za bilo
koju od navedenih knjievnosti. %voje metodoloke dvojbe glede takvih sluajeva on je rijeio
odluivi se ne istraivati pisce koji su vei dio knjievnog rada objavili u 5eogradu i tamo
!znaajnije djelovali kao knjievni i javni radnici". Po Faupotiu to su pisci poput6 I.
Andria <. <ume ;. %ubia %. 9iliia N. 5artulovia i dr.
( drugoj studiji u 2anorami u studiji posveenoj periodici .asopisi 6<6G;6<>7, koju
tako7er potpisuje Faupoti ovaj je povjesniar knjievnosti bio jo odluniji. 2omentirajui
suradnju nekih pisaca u beogradskim asopisima on je istaknuo da su pisci Ivo Andri Niko
5artulovi i %ibe 9ilii !postali iskljuivo srpski knjievnici"..G (nato tomu Faupoti
nije propustio napomenuti i to da je Andri !kasnije bio omiljen suradnik Republike".
4dre7eni oprez glede Andria i njegova mjesta u povijesti hrvatske knjievnosti
izraava na neki nain i 9iroslav Hicel koji je u 2ovijesti hrvatske knjievnosti objavljenoj u
G knjiga o Andriu pisao u kontekstu hrvatskog ekspresionizma. ( knjizi posveenoj
sintetikom realizmu koji po Hicelu obuhvaa razdoblje od ./0A. do ./1.. Andri nije
spomenut.
Andrieva djelomina integracija u korpus hrvatske knjievnosti najbolje dolazi do
izraaja u Hicelovu prezentiranju antologije :rvatska mlada lirika u knjizi posveenoj
razdoblju hrvatske moderne. ( tom dijelu studije Hicel samo navodi Andrievo ime #uz ostale
pisce antologije$ pri emu je osvrt na Andriev prinos antologiji u potpunosti izostao.
Izostanak #ikakvog$ komentara Andrievog prinosa :rvatskoj mladoj lirici postaje jo
uoljiviji kad se usporedi nain na koji je Hicel prezentirao ostale njezine sudionike. :ovoljno
je navesti primjer ne tako znaajnog knjievnika kakav je bio ;vonko 9ilkovi koji je u
Hicelovoj 2ovijesti dobio vei prostor negoli Ivo Andri. Ipak kako se ne bi dobila kriva
slika treba istaknuti i to da je Andri vie prostora dobio !kasnije" u 2ovijesti hrvatske
knjievnosti posveenoj hrvatskom ekspresionizmu. ( tom dijelu 2ovijesti hrvatske
knjievnosti Hicel konstatira da se Andri piui poeziju ukljuio !u kontekst onoga kruga
hrvatskih pisaca koji su obiljeili razdoblje naega ekspresionizma".
Ivjetko 9ilanja u svojoj studiji 2jesni'tvo hrvatskog ekspresionizma analizira dio
#pjesniki$ Andrieva opusa. Pri tomu upozorava na injenicu da je za Andriev !knjievni
model i ideju knjievnosti bio #=$ presudan hrvatski knjievni kontekst". ;bog toga smatra
ovaj povjesniar knjievnosti Andria valja motriti kao pjesnika hrvatske knjievnosti. 2ao
svojevrsnu potvrdu navedenoga stava 9ilanja istie i injenicu da je glavnina Andrieva
pjesnikog opusa nastala do ./0>. godine u zagrebakom kulturnom i knjievnom krugu.
)edini me7u odabranim povjesniarima knjievnosti koji je Andria izostavio iz svoje
2ovijesti hrvatske knjievnosti bio je Ivo Jrange. 4n je Andria nepotrebno i neopravdano
gurnuo na knjievnopovijesnu marginu. Jrangeov moe se slobodno rei neprimjeren
tretman Ive Andria ne moe opravdati ni injenica da o njemu na stranicama 2ovijesti
hrvatske knjievnosti donosi sporadine zabiljeke. Ipak ak su i ta usputna spominjanja na
odre7eni nain znakovita jer svjedoe o Jrangeovu ambivalentnom odnosu spram Andria. %
jedne strane Andria u Jrangeovoj 2ovijesti hrvatske knjievnosti !slubeno" #a to znai na
nain kako su predstavljeni drugi pisci$ nema a s druge strane u sporadinim se naznakama
daje se nagovijestiti da bi moda Andri mogao biti dijelom hrvatske knjievne batine.
K
4 nainima rjeavanja pitanja uvrtavanja pisaca i djela u povijest knjievnosti na
posredan se nain piui svoj doktorat odredio i sam Andri. ( tom smislu i njegov se
!odgovor" na navedeno pitanje da iitati upravo iz naina kako je odabirao i uvrtavao
&ranjevake pisce iz 5osne. ( tom kontekstu on zauzima stajalite kako je za sliku duhovnog
a slijedom toga i knjievnog ivota vano predstaviti ne samo najvanije i najbolje pisce i
djela #pisati !povijest generala"$ nego predstaviti i one slabijih umjetnikih dometa. %ukladno
tomu Andri je !prostorne" granice obra7ivanog knjievnog korpusa u doktoratu postavio
elastino.
Primjerice kada raspravlja o knjievnosti tzv. prvog perioda on pisce pokuava
grupirati prema nekoj vrsti srodnosti u poetikom smislu. Jranjevaku literaturu prezentira
grupirajui pisce prema tomu jesu li pisci pisali latinicom ili bosanicom. +im dvjema uvjetno
reeno skupinama Andri pridruuje i &ranjevake pisce koji su stvarali izvan 5i<. 'injenica
da u korpus &ranjevake literature u 5osni uvrtava i pisce koji su djelovali u inozemstvu
govori o tomu da je Andri granice nekog literarnog korpusa shvaao elastino , granice
knjievnih korpusa ne bi trebale biti limitirane administrativnim politikim ili nekim drugim
neknjievnim razlozima.
Na 4kruglom stolu odranom ./AB. povodom Jrangeove 2ovijesti hrvatske
knjievnosti raspravljalo se me7u ostalim i o neodgovarajuoj zastupljenosti Ive Andria.
Jrangea je na tom polju pokuao !obraniti" 9ate ?onar koji je sudionike upozorio da je
Jrange Andria uvrstio u hrvatsku knjievnu batinu. !Ali obratite panju kako je I. Jrange
I. Andria notirao na puno mjesta i nigdje ga nije izdvojio ali on je stvarno uklopljen u
razvojni proces hrvatske knjievnosti".
-ledana u metodolokom kontekstu Andrieva implicitna oitovanja mogu biti
poticajna nekim buduim povjesniarima hrvatske knjievnosti za rede&iniranje dosadanjih
stajalita o Andrievu mjestu u povijesti hrvatske knjievnosti.
Periodizacijski problemi ili kamo s Andriem*
Periodizacija je pojednostavljeno reeno pokuaj uvo7enja reda ali i interpretacije u
povijesti knjievnosti prezentirane gra7e. Naime onoga trenutka kad neki povjesniar
knjievnosti svrsta nekog pisca u odre7eno knjievno razdoblje on zapravo , makar i u opim
skicama , sugerira o kakvom je knjievnom konceptu u njegovim djelima rije. Periodizacija
odnosno periodizacijsko svrstavanje opusa pisaca kakav je Ivo Andri donosi niz izazova
pokazujui pri tomu sve izazove i slabosti knjievnopovijesne periodizacije. Probleme oko
periodizacijskog !smjetanja" opusa Ive Andria najjasnije je izloio 9arin Jranievi u
uvodnom poglavlju 2anorame , 2roblem periodizacije na'e suvremene knjievnosti.
4znaivi Andria piscem izvan struje Jranievi je zorno pokazao da je Andriev knjievni
opus teko svodiv na pojednostavljene periodizacijske sheme. 4sim toga problem
periodiziranja Andrieva opusa nije samo pitanje &ormalnih obiljeja njegovih djela koje treba
negdje svrstati ve je i pitanje najobinije injenice da je Andriev stvaralaki vijek trajao
due od jednog knjievnog razdoblja. Promjene u stilu i nainu literarne artikulacije
Andrieva djela na znakovitom je primjeru pokazao Ivo <ergei. ( 2anorami hrvatske
knjievnosti 9=. stoljea ovaj je povjesniar knjievnosti dobro primijetio da Andri koji
debitira u zborniku mladih hrvatskih pjesnika nije identian s proslavljenim piscem Travni%ke
hronike. Neto slino primijetio je i Hicel koji je u 2ovijesti hrvatske knjievnosti zabiljeio da
je Andri !pravu svoju poetsku &izionomiju &ormirao tek poslije razdoblja moderne".
(oavajui elemente ekspresionizma u prvoj &azi stvaralatva Hicel je u ranim
Andrievim #pjesnikim$ djelima uoio jak dojam impresionizma posebno onog
matoevskog. Neto slino primijetio je i Ivjetko 9ilanja. Piui o Andrievom pjesnitvu
&ormalno ga razmatrajui u okvirima ekspresionistike poetike on je istaknuo da se jedan dio
Andrieve poetike mora !situirati i u novosimbolistiku paradigmu."0. 2od povjesniara
poput %lavka )eia #za razliku od Hicela 9ilanje ili povjesniara okupljenih na stranicama
2anorame hrvatske knjievnosti 9=. stoljea$ detaljniji komentari Andrieva periodizacijskog
!statusa" izostaju. 2od )eia je to donekle oekivano jer je njegov periodizacijski koncept
nastao pod snanim dojmom neknjievnih prije svega povijesnih injenica. (pravo zbog
toga )ei je teko mogao preciznije de&inirati Andrievo mjesto u odre7enoj stilskoj
&ormaciji. :odatni problem mogla mu je biti i injenica da Andriev opus nije bio zaokruen
#zapravo je bio na poetku$ u vrijeme kada je )ei dovravao :rvatsku knjievnosti.
;a razliku od %lavka )eia :ubravko )eli nije imao problem nezavrenog
knjievnog opusa. ( 2ovijesti hrvatske knjievnosti on je o Andrievu ivotu i djelu pisao u
poglavlju koje je nazvao Dominacija ekspresionizma. Imajui na umu osobitosti Andrieve
poetike kao i duinu pieva !radnog" i knjievnoga vijeka )eli je upozorio i na promjene
Andrieve poetike. +ako7er je upozorio na sporadina pieva odstupanja od Andriu
svojstvenog !dominantnog" modela pisanja istaknuvi injenicu da je Andri u godinama
poslije :rugoga svjetskoga rata objavio nekoliko pripovijedaka u kojima je kako navodi
)elii popustio primitivnim zahtjevima socijalistikog realizma. Ipak navodi )eli to je
bila !samo kratkotrajna epizoda koja u njegovu stvaralatvu nije ostavila nikakva traga".
( 2ovijesti hrvatske knjievnosti %lobodana Prosperova Novaka Andri je
predstavljen zajedno s nizom pisaca u poglavlju nazvanom !uvremenici. Preciznije
periodizacijsko odre7enje #kao i kod svih ostalih pisaca koje Novak obra7uje$ izostaje. +ek na
jednom mjestu Novak je konstatirao da je Andri u meFurau #istaknula P. 9.$ objavljivao
razmjerno malo , tek dvije knjige pripovijedaka.
( 2ovijesti hrvatskog romana tonije u njezinom drugom dijelu posveenom
hrvatskim romanima od ./88. do ./1G. njezin je autor 2reimir Nemec Andriev
romaneskni opus !smjestio" u poglavlje Eovi oblici realizma. +om je opisnom
periodizacijskom oznanicom Nemec Andria pokuao primjereno periodizacijski situirati i
naznaiti po njemu najprepoznatljivije stilske signale karakteristine za njegov prozni
rukopis. Potaknut studijom Ladovana Fukovia Nemec je potpoglavlje u kojem je
predstavio Andria nazvao , Helika sinteza- romani )ve *ndria.
K
Andrieva stajalita glede periodizacijske problematike a koja se mogu iitati u njegovu
doktoratu na tragu su razumijevanja periodizacije kao problematinog ali u svakom sluaju
potrebnog knjievnopovijesnog zadatka. +aj je zadatak Andri rjeavao sa svijeu da su
periodizacijske granice i podjele tek okvirna orijentacija koja doputa vea ili manja
odstupanja od !zadane" periodizacijske sheme.
2njievnu produkciju u 5osni pod turskom okupacijom Andri je podijelio u dva
kako ih naziva perioda #prvi period i drugi period$. +a su dva perioda zapravo slika onoga
to se u dananjim povijestima #hrvatske ali i drugi junoslavenskih knjievnosti$ uglavnom
naziva starijom i novijom knjievnosti. (nato navedenoj jasno uspostavljenoj podjeli Andri
ipak ostavlja mogunost propitivanja ovakve periodizacijske podjele. Najbolje to dolazi do
izraaja kada pojedine pisce #npr. -rgu 9artia i Augustina 9iletia$ svrstava i u prvi i u
drugi period. +akav njihov poloaj tj. pripadnost dvama periodima potvr7uje Andrievu
#implicitnu$ opredjeljenost za ono to se gledano s metodolokog aspekta ini kao
najprihvatljivijom opcijom6 periodizacijske cjeline i njihove !granice" valja shvaati
elastino kao pomono sredstvo koje moe potpomoi u knjievnopovijesnoj interpretaciji.
Frednovanje pisca iMli djela
2ad je rije o vrednovanju moe se rei da postoji naelan konsenzus o tomu da je
Ivo Andri neosporno vrijedan pisac kvalitetnog knjievnog opusa pisac ija djela zasluuju
najvie ocjene. +akav naelni stav provlai se kao openita ocjena u veini odabranih
povijesti hrvatske knjievnosti. Ipak unato razmjerno jedinstvenom stajalitu oko vrijednosti
Andrieva djela ocjena svakog povjesniara knjievnosti donosi i neke metodoloki
znakovite podatke na koje valja skrenuti pozornost. ( tom kontekstu moe se izdvojiti ocjena
%lavka )eia. 4na se na prvi pogled ni po emu bitnom ne razlikuje od ocjena veine drugih
povjesniara. Ipak kada )ei Andria oznai !najjaom knjievnom li%no'u #istaknula P.
9.$ me7u <rvatima ove nacionalistike omladine" ne moe se ne primijetiti da je ovaj
povjesniar knjievnosti uz ocjenu Andrieva djela #ne$hotmice i tipino pozitivistiki
izrekao i ocjenu pieva karaktera.
( 2anorami hrvatske knjievnosti moe se proitati ocjena o tomu da je Andri
!najindividualniji pripovjeda bosanskih ljudi izme7u dva rata". ;a razliku od )eieve ocjene
pieva karaktera ova je izjava opet u duhu pozitivistike metodologije kao svojevrsni
dodatak donijela !ocjenu" tema kojima se Andri u djelima bavi.
Pozitivne ali dosta uopene ocjene nisu izostale ni kod :ubravka )elia i %lobodana
Prosperova Novaka. ;a Novaka Andri je !veliki majstor naracije" !najpoznatiji knjievnik
svojih domovina" te jedan od !najboljih pisaca povijesnih kronika u svjetskoj knjievnosti
svojega doba". Lomane Ea Drini uprija, Travni%ka kronika i GospoFica Novak je nazvao
kapitalnim. 2rokletu avliju je na tragu ocjene Ive Jrangea oznaio kao veliku pohvalu
pripovijedanju. (z ovaj tip openitih ocjena Andrievih djela i :ubravko )eli i %lobodan
Prosperov Novak u svojim su se prikazima upustiti u razmatranje pievih diplomatskih
ambicija i karakternog pro&ila pridruujui se nizu pozitivistiki orijentiranih povjesniara
koji predstavljajui Andrievo djelo ne uspijevaju izbjei zamke proizile iz komentara o
osobnosti samoga autora. (z vie,manje openite pohvale neto veu !nijansiranost" u
prosudbi mogue je prepoznati kod 2reimira Nemeca i 9iroslava Hicela.
Nemec je prezentirajui Andriev romaneskni opus pokuao uspostaviti svojevrsnu
vrijednosnu ljestvicu na kojoj je poredao Andrieve romane. 2ao prvi po objavljivanju ali i
po vrijednosti Nemec je izdvojio Travni%ku hroniku a onda i 2rokletu avliju i Ea Drini
upriju. GospoFicu je Nemec oznaio kao !pro&injenu psiholoku studiju". ;a nedovreni
roman /mer pa'u Latas ustvrdio je da tek na momente dostie vrijednost drugih Andrievih
romana. Na odre7ene je !slabosti" Andrieve poezije u svom knjievnopovijesnom prikazu
upozorio 9iroslav Hicel. ;a njega CD 2onto i Eemiri iako nisu djela velikih dometa
nedvojbeno su nova svjea i izazovna.
9e7u nizom uglavnom a&irmativnih ocjena na odre7eni se nain me7u odabranim
povijestima knjievnosti izdvaja moglo bi se rei stroga ocjena Ivjetka 9ilanje. Andrieve
je pjesme ekspresionistike i novosimbolistike poetike 9ilanja ocijenio rijeima6 !sasvim
prosjene a nita bolje nije ni s CD 2ontom i Eemirima, pri emu je CD 2onto insu&icijentniji
od Eemira".
Iako Andria !zaobilazi" i Ivo Jrange je u 2ovijesti hrvatske knjievnosti, u
esejistikom duhu i meta&orikim izrazom izrekao svoju ocjenu o Andriu govorei o
pievim !neprijepornim remek3djelima" i njegovoj !superiornoj CmostogradnjiC
pripovijedanja".
K
Andrieve stavove o tomu kakva mjerila valja primjenjivati pri vrednovanju u
povijesti knjievnosti mogue je osim iz njegova doktorata !rekonstruirati" i iz 2isma iz
Rima. 2ad je rije o doktoratu naelno se moe rei6 vrjedniji pisci #na razini cijeloga
doktorata to su &ranjevci6 Ivan Jranjo )uki 9atija :ivkovi i -rgo 9ari$ u pravilu dobivaju
vei prostor i jasnije ekspliciranje pohvale. 2ad je rije o 2ismu iz Rima Andri je jo
izravniji.
2ismo iz Rima je tekst u kojemu se mladi Andri kritiki osvre na netom tiskani
Prohaskin 2regled savremene hrvatsko;srpske knjievnosti iz ./0.. Prohaskina prilino
negativna ocjena Antuna -ustava 9atoa izostavljanje pisaca poput 2rlee Irnjanskog i dr.
te neprimjeren tretman +ina (jevia bili su povodom za Andrievo reagiranje u kojemu mladi
pisac pie6 !;ar 2rlea Irnjanski 9ilii Finaver i 9anojlovi zaista nisu mogli nai
milosti u 2regledu ,njievnosti* ;ar jedna markantna linost kao to je na drug Augustin
(jevi nije mogla nai ni onoliko mjesta koliko neki pop Ilija (jevi".
Frednovanje djela a ne pisca #i to bez ideolokih primjesa$ &okusiranje na umjetniki
uspjele tekstove optimalan je metodoloki izbor kojega kako se vidi iz odabranih povijesti
hrvatske knjievnosti nije uvijek lako postii.
+ragovi recepcije ili to su o Andriu rekli drugi*
%liku Andria u povijesti hrvatske knjievnosti na odre7eni nain dopunjuju i
povjesniareve biljeke o recepciji Andrieva djela kroz povijest. +akva vrsta biljeaka moe
biti poticajna za razmatranje i upotpunjavanje slike koju su imali ne samo Andrievi
suvremenici nego i itatelji !novije" generacije. Analiza naina integriranja takvih !kritika" u
povijestima hrvatske knjievnosti moe baciti novo svijetlo na razumijevanje Andrieve
pozicije u povijesti hrvatske knjievnosti ne samo kod odabranih povijesti hrvatske
knjievnosti nego i na naelnoj razini.
2ao i u drugim pitanjima knjievnopovijesne metodologije i pitanje recepcije ima
svoje prednosti i nedostatke. (vo7enje recepcijskih !biljeaka" doprinosi boljem uvidu u
prouavani opus te doprinosi jasnijoj slici o eventualnim promjenama u recepcijskom ivotu
analiziranih djela. Povjesniari knjievnosti !novijega" doba u tom su smislu u povlatenijoj
poziciji jer imaju na raspolaganju vie recepcijskih tragova. % druge strane upravo im veliki
broj raspoloivih kritika moe biti oteavajua okolnost.
-ledano u povijesnom slijedu odabrani povjesniari knjievnosti razliito su
odgovarali na izazove recepcije. %lavko )ei je zbog malog vremenskog odmaka na
raspolaganju imao manje materijala negoli ga ima neki povjesniar knjievnosti danas. ( tom
kontekstu i njegove su biljeke o recepciji razmjerno oskudne. %vode se na )eievu
konstataciju o tomu da je izdava CD 2onta Andrievo djelo vrlo dobro nazvao !razgovori s
duom".
( 2anorami hrvatske knjievnosti situacija je bila neto povoljnija. ( biljekama Ive
<regeia navedeni su kratki izvodi iz Niesnerova predgovora :rvatskoj mladoj lirici. (
dijelu 2anorame posveenom asopisima Faupoti je upozorio ali ne i komentirao sadraj
kritika koje su o Andriu pisali pisci poput A. 5. Himia i Novak %imia.
Ivo Jrange je u svojim !usputnim biljekama" o Andriu u svojoj 2ovijesti izdvojio
!ruilake" kritike Antuna 5ranka Himia a upozorio je i na poredbena itanja koja su
Andria dovodila u svezu s nekim drugim piscima , npr. %imiem %elimoviem ili
Aralicom. Hicel se kao i njegovi prethodnici u svom knjievnopovijesnom prikazu tako7er
osvrnuo na Himievu kritiku u kojoj je Andriev CD 2onto ocijenjen diletantskom knjigom
!koju je nemogue doiveti".
:ubravko )eli je podsjetio na kritike o :rvatskoj mladoj lirici u kojima se me7u
ostalima komentirao i Andriev prinos antologiji. 2ritiarima :rvatske mlade lirike kae
)eli neosporni su bili jedino ?jubo Niesner i Ivo Andri !ve tada osamljen i zamiljen
turoban i tajanstven diskretan senzibilan i boleljiv precizni".
%lobodan Prosperov Novak je upozorio recepciju prve pieve knjiga CD 2onta, koja
je po Novakovu uopenom komentaru !&ascinirala osjeajnost itateljstva". 4sim osvrta na
itanja Andria kroz povijest Novak je skrenuo pozornost i na najnovija nerijetko ideoloka
itanja Andria. Pri tomu je upozorio na neuspjele pokuaje da se u Andrievu djelu na7e
klju !najnovijega balkanskog sukoba".
2reimir Nemec je u svom knjievnopovijesnom prikazu Andrievih romana
upozorio na pojedinane kritike ali i na !openitu" recepciju akademske kritike. 4d
!pojedinanih" prosudbi izdvojio je ocjenu Ive Jrangea koji je Andriev kratki roman
2rokletu avliju #./G1$ nazvao !pohvalom pripovijedanju narrationis laus". 4d !openitih"
prosudbi zabiljeio je izostanak kritike romana GospoFica. (z ovo istaknuo je i ocjenu
knjievnopovijesne znanosti o tomu da je Andri !sintetizirao i radikalizirao narativne metode
klasinog realistikog romana dovevi ih do umjetnikog savrenstva". :osta truda u
iitavanju kritikih tekstova o Andriu uloio je i Ivjetko 9ilanja koji je u nizu proitanih i
komentiranih naslova me7u kojima se najee spominju ona Fukovieva i Palavestrina
nastojao ponuditi svoje novo itanje Andrieve poezije. Naini integriranja i odabir
recepcijskih biljeaka kod analiziranih povjesniara knjievnosti pokazuje tendenciju da se
kao !relevantni" recepcijski tragovi uzimaju prvenstveno struna kritika itanja. Analiza
prihvaenosti Andrieva djela u irim slojevima itatelja uglavnom izostaje. (z to moe se
primijetiti i to da !ranije" recepcije nemaju vei znaaj u konanoj povjesniarevoj ocjeni
Andrieva djela.
K
Na slian je nain pitanju recepcije pristupao i sam Andri. ( doktoratu je navodio
ocjene drugih #kritika i povijest knjievnosti$ a u nekim je sluajevima #npr. 9argitia
5abia$ komentirao i iznimnu itanost u irim slojevima itateljstva. Ipak sve to nije znatnije
utjecalo na njegovu prosudbu analiziranih djela.
2njievnopovijesna interpretacija opusa 3 to je vanije6 autor ili djelo*
Pitanje knjievnopovijesne interpretacije tj. naina kako odabrani povjesniari
knjievnosti tumae Andriev opus pokazuje svu arolikost metodolokih pristupa. Naelno
ih ograniavaju dvije temeljne metodoloke koncepcije. )edna metodoloka koncepcija
naglasak stavlja na autorov ivotopis i kontekst u kojemu je djelo nastalo kuajui na taj nain
razumjeti mogue njegove uzroke dok se druga &okusira na sam tekst odnosno na
istraivanja njegove strukture i &ormalnih pretpostavki #npr. naina pripovijedanja likova
stila i sl$.
Na temelju onoga to se moe nai u #odabranim$ povijestima hrvatske knjievnosti
Andriev se ivotopis pokazao kao izuzetno vana gra7a kojoj povjesniari knjievnosti
posveuju dosta prostora. 2ako se vidi iz odabranih povijesti veina njih je u opim
naznakama rekonstruirala Andriev ivotni i knjievni put6 od podataka o ro7enju i podrijetlu
preko kolovanja uhienja diplomatske karijere suradnje i urednitva u asopisima pa sve
do dobivanja Nobelove nagrade. (z pozitivne injenice relevantne za tumaenje djela neki su
povjesniari rado isticali i podatke neuporabive za samu interpretaciju. +ako je 5ranko
<eimovi u 2anorami hrvatske knjievnosti zabiljeio jednu zgodu koja baca novo svjetlo na
Andrievu osobnost. Lije je o anegdoti kada je Andri zajedno s 2rleom napustio kazalite
prilikom prikazivanja komada Petra Petrovia Pecije. (sputno podsjeanje na tu zgodu
<eimovi je zabiljeio na sljedei nain6 !Protiv tekstova takvog karaktera javno se izjasnio
odmah dakako poslije prvog svjetskog rata 9iroslav 2rlea koji se jednom protestno digao
sa sjedita u kazalitu i zajedno s Ivom Andriem koji mu se pridruio napustio predstavu".
(z Andriev angaman u nacionalistikoj omladini i ure7ivanje asopisa ,njievni
jug neki su povjesniari knjievnosti Andrievo djelo nastojali analizirati na pozadini
drutvenog i politikog konteksta u kojem je nastalo. +ako je Hicel konstatirao da je
pesimistiko stanje duha karakteristino za rat snalo i Andria i !njegovu je poeziju
pribliilo ekspresionistikoj poetici #=$".>B 4vome je Hicel dodao i konstataciju da su
Andrieve zbirke CD 2onto i Eemiri rezultat !CokaC koji je pjesnik doivio u vrijeme
uhiivanja tijekom rata to ga je dovodilo i do ozbiljne krize koja je kulminirala s religioznim
akcentima".
( pokuaju rekonstruiranja Andrieva ivota %lobodan Prosperov Novak otiao je
najdalje. Na jednom je mjestu ustvrdio da je Andri !hapen zbog sudjelovanja u teroristikim
akcijama". Ali se tu Novak naalost nije zaustavio. ( svom je osebujnom stilu deklarativno
se zalaui za to da se Andrieva !gra7anska biogra&ija" odvoji od njegova djela
prokomentirao i piev karakterni pro&il izriui mu svojevrsnu moralnu osudu6 !( izboru
beogradske inovnike karijere a taj je izbor u manje hrabrih znaajeva znaio i odricanje od
vlastitog jezika i vlastite nacije Ivo Andri nije bio usamljen".
Elemente pozitivistikog pristupa u kojemu se na osobit nain povezuje piev
ivotopis i djelo mogue je prepoznati ak i kod Ivjetka 9ilanje i to u onom dijelu studije u
kojemu je komentirao razloge zato je Andri izbjegavao objavljivanje svojih mladenakih
pjesama u !abranim djelima. %voje tumaenje 9ilanja je obrazloio rijeima6 !upravo zato
to je identi&icirao osobno ja s lirskim subjektom koje je on naprosto htio iskljuiti iz djela
kao neku vrstu CizdajnikogC ja njegove privatne vjerske misaone i osjeajne s&ere". ( svojim
detaljnim knjievnopovijesnim opservacijama 9ilanja se nije ustruavao itatelju iznijeti
svoje !naknadne sugestije" o tomu to je Andri trebao korigirati u analiziranoj pjesmi6
!Nego pojednostavljeno reeno to znai da je npr. u zadnjoj kitici pjesme Eo crvenih
zvijezda Andri jednostavno trebao ispustiti posljednji isuvie komentatorski stih #Cprokleto
tijelo nitko je #naime no$ 3 I. 9.$ nee preivjetiOC$".
Analiza &ormalnih obiljeja djela najprisutnija je u knjievnopovijesnoj interpretaciji
2reimira Nemeca. Po njemu Andriev se prozni rukopis temelji !na sintezi tradicionalnih
pripovjednih tehnika i usavravanju njihovih izraajnih mogunosti". Feliki utjecaj na
Andria po Nemecu je imalo i usmeno kazivanje te drevne legende i lokalne predaje i
njihovo prepletanje s povijesnim i dokumentarnim materijalom. Andriev odnos prema
povijesti Nemec je prokomentirao rijeima6 !Andria i zanima povijest tek kao poprite
ljudskih sudbina u odre7enom vremenu. ?judi nose sa sobom svoje prie a pripovjeda ih
potom samo uobliuje i tumai". Na Andrievu ukorijenjenost u hrvatsku knjievnu tradiciju
Nemec upozoravao istiui na intertekstualne veze i !slinosti poetika". ( tom je kontekstu
2reimir Nemec apostro&irao slinosti izme7u Andria Aralice ?adana 'uia kao i pisaca
&ranjevakih kronika Nikole ?avanina i 5one 5enia.
Interpretaciju Andria koja se oslanja na analize intertekstualnih utjecaja i poticaja nalazimo i
kod Ive Jrangea. (spore7ujui djela Novaka %imia i Ive Andria Jrange je predajui se
tijeku vlastitih asocijacija me7u ostalima napisao6 !Andri je pisac klasine intonacije i
CklasinihC interesaD CtajneC njegovih junaka raznovrsne su i svatko od njih razrjeava svoj
sukob s drutvom na vlastit razliit nain. %imievi su junaci obuzeti nekim postrealistikim
nemirom #=$ za razliku od Andria ija je reenica savreno mirna i kao distancirana od
svoje CporukeC %imieva je sva ustreptala trzava puki intonirana i vie svega proeta
lirikom koja nije naturena nego je prirodan stav njegovih od ivota ranjenih samotara".
Na drugom mjestu u 2ovijesti hrvatske knjievnosti Jrange je doveo u svezu Aralicu i
Andria. 4pisujui tu relaciju kao odnos uenik 3 uitelj Jrange je nizom meta&orinih slika
prezentirao svoje dojmove6 !4d svoga najveeg uitelja Andria on jo uvijek nije usvojio
superiornu CmostogradnjuC pripovijedanja6 Andrievi mostovi vode pravo s jedne obale na
drugu Araliina se Cputovanja bez snaC ravaju na vie strana #=$ Aralica kao da ne voli
konstrukciju Cod,doC njegovi zavreci nisu CkonaniC kakvi su recimo to opet u Andria".
5iljeke o &ormalnim pretpostavkama Andrieva djela saeto donosi ak i
pozitivistiki nastrojen %lavko )ei koji je ustvrdio da se Andrieve pripovijetke iz
bosanskog ivota i tradicije !odlikuju zbijenom &ormom istananim psihologijskim
osjeajem bogatstvom boja i ljepotom jezika".
%labosti pozitivistikog naina tumaenja Andria vidljive su u 2anorami hrvatske
knjievnosti gdje itatelj moe proitati metajezino neprecizan i dvojben komentar Andrieve
poezije6 !;abrinut je. 9ori ga lina sudbina ali i sudbina svijeta koji se naao na odlunoj
prekretnici. :akle kriza iz koje bi valjalo izai a svi su vidici zastrti tamom. Poletni (jeviev
poziv na novu plovidbu veliku avanturu nalazi ovdje svoj komplement6 sumnja u sebe opa
dezorijentacija #osobno obojena ali opa$ umor i klonue".1A 2ao dokaz valjanosti navedene
interpretacije <ergei navodi stihove Andrieve pjesme Tama.
4sobit nain interpretacije nudi i Ivjetko 9ilanja. 2omentirajui Andrievu poeziju
on je ustvrdio6 !+o su dakle pjesme inkantacijske tonom ali budui slobodnim stihom
CrasutijeC tonsko,silabina linija im je manje pjevna ali im je neto naglaenija slikovnost u
ekspresionistikom ali ne CkriavomC duhu ve krepuskolarno smirenije pa su te slike
najee na granici simbolistike i ekspresionistike slikovnosti #C2rvava slova jedne burne
prieC 3 2ovratak$".
:vojbenim i u najmanju ruku neobinim mogu se ocijeniti i pokuaji knjievnopovijesne
interpretacije %lobadana Prosperova Novaka. ;a njega je Andriev roman Ea Drini uprija
!moralistika knjiga duboka i misaona knjiga o prolaznosti i ljudskoj sudbini knjiga o mostu
koji je sudbina i o sudbini koja ne zna pobjei s toga mosta".
2ako se iz navedenih primjera vidi naini na koji je Andriev opus interpretiran
pokazuju itav spektar razliitih metodolokih postupaka. Njihova praktina primjena
pokazuje niz slabosti zbog kojih se naelno moe rei da je u veini odabranih povijesti
knjievnosti Andriev opus nije primjereno protumaen.
K
Andrieve knjievnopovijesne interpretacije kakve nalazimo u njegovu doktoratu na
tragu su pozitivistike metodologije koja naglasak stavlja na pozitivne podatke i injenice #od
kojih neke nisu uporabive u analizi djela$. :jela se predstavljaju ukratko ponajprije tako to
se u reenici,dvije prepria njihov kratak sadraj. ( nekim se sluajevima Andri uputa u
komentiranje &ormalnih pretpostavki djela a to znai vrste stiha rimu vrste stro&a i sl.
2ombinacija pozitivnih injenica i tumaenja &ormalne strukture samih djela jedan je od
zasigurno prihvatljivih metodolokih rjeenja. 4 tome s teorijskih stajalita nema puno dvojbi.
Problem nastaje kako se vidi iz odabranih primjera onda kad se teorija pokua primijeniti u
praksi. 2njievnopovijesna praksa u sluaju odabranih povjesniara knjievnosti #a i samoga
Andria kao istraivaa povijest knjievnosti$ pokazuje niz problema i neuspjeha u pokuaju
da se teorijske ideje primjene u konkretnom knjievnopovijesnom istraivanju.
KKK
:anas kada slavimo G8 godina od dodjele Nobelove nagrade ne moemo se oteti
dojmu da Andri u povijesti hrvatske knjievnosti jo uvijek nije primjereno pozicioniran i
interpretiran. Lazlozi su brojni. 'itav splet knjievnopovijesnih ali i metodolokih okolnosti
imaju bez sumnje utjecaja na stvaranje slike !slubene" povijesti hrvatske knjievnosti o
Andriu i njegovu djelu. Ako se izuzmu razlozi neknjievne #gdjekad i ideoloke$ naravi onda
nema sumnje da se metodoloka uvjerenja o tomu je li vaniji autor ili djelo te pitanje je li
vanije analizirati o %emu djelo govori ili je vanije istraiti kako je djelo napisano pokazuju
kao slabe toke navedenih knjievnopovijesnih analiza. Postojanje takve vrsta propusta ipak
ne osloba7a obveze razmatranja o moguim zakljucima.
2ad se analiziraju naini knjievnopovijesne prezentacije Andria u #odabranim$
povijestima hrvatske knjievnosti uoava se nekoliko znakovitih pojava i tendencija6 %ve je
prisutnija tendencija da se Andri nanovo !vrati" u okvire hrvatske knjievne batine i to u
cijelosti bez podjele njegova opusa na hrvatski ili srpski dio. ( pitanjima periodizacije jo
uvijek su prisutna brojna nerijeena pitanja oko kronolokog a onda i stilsko&ormacijskog
smjetanja Andrieva opusa kao cjeline. Naini vrednovanja uz naelan konsenzus o tomu da
su Andrieva djela visokih umjetnikih dometa pokazuju jo uvijek prisutnu tendenciju da se
vrednovanje djela povezuje s !ocjenjivanjem" autora i njegovih karakternih osobina.
2ad je rije o recepciji povjesniari knjievnosti su #bili$ pred velikim izazovom to
izdvojiti kao relevantno a sve da bi se pokazao !stvarni" recepcijski ivot Andrievih djela.
Navedeni primjeri pokazuju kako je jo uvijek ostala neistraenom i otvorenom i mogunost
itanja Andria koja bi uzela u obzir istraivanje recepcije Andria me7u irim itateljskim
slojevima.
2njievnopovijesna se interpretacija u odabranim povijestima pokazala jednim od
najslabijih mjesta. (z rijetke iznimke evidentna je nazonost niza dvojbenih metajezino
nepreciznih ak neprihvatljivih knjievnopovijesnih opservacija koje ostavljaju prazan
interpretativni prostor nekim buduim tumaima Ive Andria.
K
2ao i svi veliki pisci i Ivo Andri ima tu #ne$sreu da se mnogi osjeaju pozvanima
pisati o njemu. ( umi nepreglednog broja bibliogra&skih jedinica bilo bi dobro napraviti
generalno spremanje i dati znanstveno relevantne interpretativne smjernice koje e usuglasiti
sve knjievne a onda i neknjievne injenice vezane za Andriev opus i djelovanje.
Povjesniari knjievnosti najpozvaniji su napraviti taj dio posla. Pri tomu ne bi trebali
zanemariti ni Andriev doktorat. )edno od zasigurno najnapadanijih i najkotroverznijih
pievih djela 3 koje se s obzirom na svoj strukturalni ustroj i metodoloki koncept moe
smatrati modelom pozitivistike povijesti knjievnosti 3 Andriev se doktorat pokazuje se kao
mjesto iz kojega se jo uvijek moe tota nauiti. ( metodolokom smislu on kao i odabrane
povijesti knjievnosti moe biti i pozitivan i negativan primjer.