P HM ISTI L

IZdAYA| I PUbIiShCT: DRUSTVO POVIESNIEARA

UMJETNOSTI HRVATSKE
Odgovorni urednik / Editor-in- chief. IVANKA REBERSKI
Urednistvo I Editorialboard: IGOR FISKOVIC, VLADIMIR MARKovIe, ryeNre REBERSKI, ANDREI szczERSKI (variava),
ANDREJ ZNrSCee
Grafidka i likovna priprema I Graphic design:MELTTALASIC,
IVANKA REBERSKI
Lektor I Language editor: VESNA ARSOVSKI
Korekor I Proof-reading:
VESNA ARSOVSKI
Prijevod I Translations: TEA RASE, GRAHAM McMASTER
Radunalna priprema I Computer layout: MELITA LASIC
Tisak I Printed b7: PRINTERA d.o.o.
Naklada I Issued:35}
Adresa uredniitva I Adress of the editor's o1fice: DRUSTVO
povJESNIeARA
uMIETNosTI HRVATSKE
Preradoviieva 44, HR
- 10000 Zagreb, tel/faks: +3g5 U4g 12920; e-mail:peristil@inet.hr;
web: www.dpuh.hr
Casopis Peristil izlazi jednom godiinje.
casopis je referiran u: Bibliography of the History of Art, Santa Monica, california, USA i
ERIH
- European Reference Index for the Humanities
lzdavattje dasopisa financijski podupire Ministarstvo znanosti, obrazovanja i Sporta RH i Ministarstvo kulture RH
Ivana dapeta Raki6: Skupina Bellini sagova u slikarsUu... Peristil 53/2010 (145-152)
Kljuine rijeii: Bellini sagoz:i, slikarstzto, 14. stoljeie, orijentalni sagooi
Key Words: Bellini rugs, paintings, 14th century, oriental rugs, eastern adriatic
Prikazi razliiitih orijentalnih sagozta pojaaljuju se na brojnim slikarskim djelima zapadnjaike umjetnosti, poCeoli jol od proe
polooice 14. stoljeia.l
Zanimljioo je da ta sliknrska djela gotot:o u praoilu pokazuju neobiinu dosljednost u prenoienju kompozicije uzoraka odabranih
predloiaka pa ih se aeoma iesto moie dooesti u aezu sa saiuztanim tekstilnim izoornicima. Dekoratiztni repefioar orijentalnih
sagoaa bio je iznimno bogat, a soaki je ukras na njima imao sooje znaienje i staoljao se sa sasoim odredenim razlogom. Stoga je
zanimljiao usporediti odnos izmedu kompozicije uzoraka saga i njegot:e uporabne
funkcije
kno i znaienje koje orijentalni sag ima u
iiiitar:anju ikonogrffie slikanog djela na kojemu se nalazi njegoa prikaz. U oaom se radu analizira kompozicija uzoraka na sagoai-
ma taz. skupine Bellini te njihooi prikazi na slikanim djelima istoinojadranskog umietniikog korpusa koja datiraju iz razdoblja od
druge polotsice 15. do poietkn L7. stoljeia.
Ivana eapeta Rakid
Filozofski fakultet Sveudili5ta u Splitu, Odsjek za povijest
umjetnosti
7.2.2011.
Izvorni znanstveni rad
I Original scientit'ic paper
O ovoj vrlo zanimljivoj temi na primjerima inozemnih
umjetnidkih ostvarenja istraiivadi su napisali brojne studi-
je podev$i od pionirskih istraZivanja veiinom njemadkih
znanstvenika s konca 19. stoljeia do suvremenih znanstve-
nih doprinosa kojima se svakodnevno nadopunjuju spo-
znaje u ovom podrudju.2 Uodeno je da su pojedini slikari
na svojim djelima prikazivali odredeni tip orijentalnog
saga i pripadnu specifidnu dekoraciju. Zbog toga su vei
od podetne faze istraLivanja po njima flazyane odredene
skupine orijentalnih sagova. U literaturi su se prema ta-
kvoj determinaciji uvrijeZili nazM Holbein, Lotto, Bellini,
Crivelli, Memling i ne5to manje poznati Tintoretto sagovi.
Iako se ti nazivi jo5 wijek koriste u znanstvenoj literaturi
radi lak$eg razlikovanja osnovnih skupina, danas se ve-
6inom smatraju konvencijom kojom se oznaiavaju samo
neke op6e karakteristike determinantnih skupina. U bilo
kojem iscrpnijem istraZivanju ove teme navedeni se nazivi
nadopunjuju podrobnijim podacima.
U inozemnoj literaturi engleskoga govornog podrudja
motiv na sagu koji ima oblik stilizirane kljudanice ili otvo-
renog poligonanaziya se Keyhole ili Re-entrant motiv. Od
30-ih godina 20. stoljeia ditava skupina sagova na kojima
je prepoznata takva dekoracija naziva se Bellini skupinom.
Ime je dobila prema sagu 5to su ga naslikala dvojica slikara
iz obitelji Bellini: prvi put Gentile Bellini 1475.185. godine
Skupin a Bellini sagova u
slikarstvu istolne obale
Iadrana
na slici Bogorodica s dletetom na prijestolju, danas u Na-
tional Gallery u Londonu (slika 1), a drugi put Giovanni
Bellini godine 1507. na slici koja prikazuje duida Loredana
i njegova detiri savjetnika, danas u Bode Museumu u Ber-
Iinu. Na Gentileovoj slici je vidljiva samo jedna strana saga
smje$tenog pod Bogorodidinim stopalima i to tzv. <gornja>
strana na kojoj se unutarnja bordura koja omeduje srediS-
nje polje formira u 5iljati luk. Motiv kljudanice na toj slici
nije vidljiv, dok je sag na Giovannijevoj slici prikazan u
cijelosti. SrediSnje mu je polje istovjetno saiuvanom izvor-
niku koji se danas duva u berlinskom muzeju Museum fiir
Islamische Kunst (slika
3.). Smatra se da taj sag spada u tzv.
<osnovni> ili prvi tip iz skupine Bellini. Taj tip moZemo
opisati kao pravokutni sag, najdeSie crvene boje osnove.
Sredi5nje mu polje omeduje unutarnja bordura koja se sre-
dinom uie strane saga s jedne strane formira u otvoreni
poligon koji oblikom podsjeia na stiliziranu kljudanicu.
Na suprotnoj, tzv. <gornjoj strani>, bordura tvori oblik 5i-
ljatog luka.
Osim ovoga
fohanna
Zick je uoiila job tri tipa.3 Drugi
je tip veoma blizak <osnovnom>, osim 5to je motiv klju-
danice znatno uii.a Treii i detwti tip imaju po dva moti-
va kljuianice; na jednom tipu su postavljeni jedan iznad
drugog,s a na drugom su smjeiteni dijametralno s otvorom
poligona okrenutim prema vanjskim stranama saga. Tim
1.45
Ivana eapeta Raki(: Skupina Bellini sagova u slikarstvu... Peristil 53/2010
(
145-752\
1. Gentile Bellini, Bogorodica s Djetetom,1475.
I 85. National
Gallery, London / Gentile Bellini, Madonna and Child,1475l85,
National Gallery, London
tipovima s dvostrukom kljudanicom trebalo bi pridodati jo6
jednu varijantu s dva dijametralna poligona diji su otvori i
okrenuti prema srediSnjem polju saga (slika
4).6
Na sagovima s dvostrukim motivom kljudanice izostaje
savijanje unutralnje bordure u formu Siljatog luka. Svi tipo-
vi skupine Bellini veoma desto imaju po sredini srediSnjeg
polja karakteristidne motive medaljona.T
Dekorativni repertoar ovih sagova povezuje se s nji-
hovom izvornom namjenom kao obrednog accsesoirea
islamskih vjernika. Prema vjerskim zakonima koje nalaZe
islam vjernici su duZni obavljati molitu pet puta na dan
usmjereni prema Meki. Vjernik koji obavlja molitvu mora
biti dist kao i mjesto na kojem se to obavlja. PodevSi od i4.
stoljeia, u dZamijama se u swhu molitve uvode obidaji upo-
rabe vlastitih sagova koji, osim ispunjavanja funkcionalne
zada&prui,anja udobnosti i distoie vjerniku u molitvi, po-
iinju razvijati vrlo sloZenu simbolidku ikonografiju. Prvi
i drugi tip Bellini molitvenog saga muslimani su koristili
kao osobnu prostirku koja pokazuje smjer Meke, ali je on
ujedno postao i stilizirani prikaz interijera dZamije.s Smatra
se da oblik srediSnjeg polja tih dvaju Bellini tipova simboli-
146
zira mihrab, niSu unutar dLamije kojom se oznadava smjer
prema Meki. Stovi5e, svi znanstvenici koji se bave istraiiva-
njem ove tematike uobidajeno prilikom opisivanja srediS-
njeg polja molitvenog saga koriste termin ni$a, iako je rijed
o njezinu simboliikom prikazu.e Pri vrhu sredi5njeg polja
desti su prikazi ovjelenih diamijskih svjetiljki, a unutar po-
Ija trokutasti motivi koji vjerojatno simboliziraju minbar,
propovjedaonicu u dZamiji. Simbole dZamijskih svjetiljki i
minbara vidimo i na ostalim Bellini tipovima s dvostrukim
motivom kljudanice. Udestalost motiva svjetiljki ne iznena-
duje s obzirom na to da se u jednom ajetu Kur'ana Alah us-
poreduje sa svjetlom svjetiljke u ni5i.10 Osim ovje5ene svje-
tiljke desti su i simboliiki prikazi samostojeiih svijednjaka
koji se desto pojavljuju pokraj motiva kljuianice.ll Otvoreni
poligon ili dekoracija oblika kljudanice u literaturi se ra-
zlidito interpretira: kao rijeka koja krivuda, kao stilizirani
prikaz posude ili bunara za vodu kojom se islamski vjernici
sluie prije obreda molitve ili kao simbol brda, izdignutog
mjesta za molitvu.12
Bellini sagovi su se izradivali uglavnom u Anadoliji, u
pokrajinama Ugak i Konya. Do triiSta u Euibpi i Veneciji
stizali su kopnenim i morskim putom. Dokument iz 1503.
go dine koj i s adrii p opis dob ar a za iiji j e pr elazak zemlj anim
putom preko Transilvanije bilo potrebno platiti taksu navo-
di brojku od dak 500 turskih sagova koji su bili namijenjeni
europskom trZi5tu.l3 Orijentalni su sagovi bili razmjerno
skupi na trii5tu 16. stolje6a u Veneciji. Poznato je da se pro-
sjedna cijena manjih sagova, kakve vidimo primjerice na
Carpacciovim slikama iz ciklusa sv. Ursule,lcretala od 60 do
80 dukata.la Bogate su se obitelji davale portretirati pozira-
juii pred sagom pokazujuii i na taj nadin svoje materijalno
bogatstvo i dobar ukus za umjetnidke vrijednostit5 (slika 5).
Na slikarskirn djelima narativnog sadriaja orijentalne sago-
ve vidimo objeSene o prozorska okna ili balkonske ograde
raskoSnih palaia. Na tim djelima oni imaju dvojaku ulogu:
uvelidavaju sam dogadaj prikazan na slici ali i javno iskazu-
ju status pojedinih patricijskih obitelji. Na nekima od njih
prepoznati su heralditki simboli venecijanskih patricijskih
obitelji.l6 Najpoznatiji narativni primjeri na kojima vidi-
mo orijentalne sagove su iz ciklusa venecijanskih majstora
druge polovice quattrocenta i prve polovice cinquecenta;
poglavito MansuetijevilT i slavni Carpacciovi ciklusi o sv.
Ursulil8 ili sv.
|urju
u prostorijama bratov5tine San Giorgio
degli Schiavoni u Veneciji. Zarazlikaod slikarstva sjeverne
Europe u talijanskom se slikarshu 16. stoljeia orijentalni
sagovi rijetko vide na tlu, 5to upuduje na njihovo briZljivo
duvanje. Zbog svog statusa luksuzne robe darivali su se i
u sluZbenim, medudrZavnim ceremonijama. Primjerice
1520. godine venecijanski je senat poslao kardinalu Wol-
seyju u Veliku Britaniju Sezdesetak sagova dija je ukupna
vrijednost bila veia od tisuiu dukata.le Postavljanjem tako
luksuznog tekstilnog predmeta na tlo pod stopala naslikane
figure iskazivalajoj se dast i poitovanje. <Od ranog srednjeg
2' Anadtija, kraj 15. ili prva polovica 16. stoljei4 Topkapi Sarayi Museum, Istanbul
/ AnadoliE end of 15th or first half of 16th
century, Topkapi Sarayi Museum, lstanbul
p. p,sh_ak, kraj 15. ili prva polovica 16. stoljeia, Staatliche Museery Museum ftir Islamische Kunst, Berlin
/ Usha( end of 15th or first
half of l6th century, Staatliche Museen, Museum fiir lslamische Kunst, Berlin
vijeka uwijeiila se simboliika funkcija saga s drustveno-
politidkim znadenjem. Onajkome se dopusti stupiti na sag
uiiva za$titu vladara. S vremenom se to znadenje pro5irilo
po cijelome svUetu i zadrLalo do dana5njeg dana u obliku
crvenog saga na koji stupa drZavnik po dolasku u stranu
zerr.ljl.>2t Sagovi prikazani na tlu u slikarstvu venecuan-
skog quattrocenta i prve polovice cinq-uecenta ve6inom se
vezuju uz marijanske teme ili uzprikaze duida. Na djelima
marijanske ikonografije najdeSie ih vidimo u temi Sacra
Conversazione.
Prema hipotezi Sir Georgea Birdwooda, koja ima do-
bru recepciju u inozemnoj literaturi, sag sam po sebi sim-
bolizira prostranstvo du$e i njezinu vjednost, a njegova
rasko5na i raznovrsna ornamentika predstavlja duhovnu
4. Shematski prikaz pet tipova Bellini skupine sagova / Schematic depiction of five Bellini rug types
1.47
Ivana dapeta Raki6: Skupina Bellini sagova u slikarstvu...
Peristil 53/2010
(145-152)
!,
Gjova111 Buonconsiglio
, Sacra Conaersazione, 1530., Nacionalni Muzej, Vardava
/ Giovanni Buonconsiglio
,
Sacra Conoersazione,I.SZO,
National Museum, Warsar,r'
5. Lorenzo Lotto, Portret supruinika,1523,-24' ErmitaZ, Sankt
Hermitage, Saint Petersburg
ljepotu i bogatstvo;22 svakako simboiiku koja je bila vi6e
nego prigodna za prikaze Bogorodice s djetetom. Time se
nagla$ava podast Bogorodici, ali i Kristu, djetetu u njezinu
narudju, kao srediSnjim osobama vjerskog btovanja zapad-
nog kriianstva. NiSa Bellini saga prevedena u krliansku
ikonografiju svojim oblikom evocira simboliku vrata raja.23
Motiv kljudanice se interpretira kao stilizirani prikaz posu-
Petersburg
/ Lorenzo Loflo, Portrait of a Married Couple,1,523-24,State
de za vodu ili brda, Sto su takoder simboli koji u kr56anskoj
ikonografiji imaju istaknuto mjesto u kristoloikom ciklusu.
Aludiraju na din krltenja, Kristove trenutke moiitve na Ma-
slinskoj gori ili na Kristovu Zrtr,u na Golgoti.
Na slici Sacra Conyersazione mletadkog slikara Gi-
rolama da Santa Croce (Santa Croce, Val Brembana,
1480./85.-Venecija, 1556.), koja se nalazi u crkvi sv. Mavra u
8. Ushak (?), prva polovica 16. stoljeia, Saint Louis Art Museum,
James
F. Ballard Collection, Missouri / Ushak (?), first half of 16th
century, Saint Louis Art Museum,
James
F. Ballard Collectiory Missouri
9. Anadolija, druga.pol 15..st. ili prva po1. 16. stoljeia, Muzej primijenjenih umjetnosti, Budimpedta
/ Anatolia, second half of the 15th
century or the fi rst half of the l oth ceniu ry, Museu m of Applied A rts, Budapesi
148
Ivana tapeta Raki6: Skupina Bellini sagova u slikarstvu... Peristil 53/2010
(145-152)
10.
Juraj
ZorziYentura, Saua Conaersazione, 1602., crkva sv.
Pavla, Galevac, Preko
/ Jwaj
ZorziVentur4 Sacra Conoersazione,
1602., church of st. Paul, Galevag Preko
7. Girolamo da Santa Croce, Sacra Conr.tersazione,1537., Lupna
crkva sv. Mavr4 Izola i Girolamo da Santa Croce, Sacra Conter-
sazione, 1537, St. Mauro's Parish Churc-h, Izola
Izoli, pod Bogorodidinim je stopalima prikazan ietvrti tip
iz skupine Bellini sagova (slika
7). Na pravokutnom sagu
crvene osnove sredi5nje polje uokviruje tamna unutrainja
bordura koja se s obje strane saga formira u dva dijame-
tralno postavljena poligona s otvorima okrenutim prema
vanjskoj strani saga. Rubnim dijelom saga tede tzv. glavna
bordura.2a Osnova joj je sivo-plave boje na kojoj se nala-
ze vzorci s motivom stiliziranih listova. Oko kvadrata se
niZu detiri nazubljena lista razliditih boja - zelene, crvene i
modre - koje se drukdije kombiniraju na svakom uzorku.
Girolamov prikaz saga na ovoj slici izniman je u okviru
proudavanja ove teme. To je jedinstveni slikani prikaz Be-
llini saga s dvostrukim dijametralnim motivom kljudanice
s obzirom na to da je do sada jedini poznati primjer. Prikaz
toga tipa se u slikarstvu do sada samo pretpostavljao.2s Ra-
zlog tome je 5to se na slikanim djelima obidno ne vidi cijeli
sag, vei najde5ie samo jedan njegov dio, obidno polovica
postavljena po uioj osi. Precizno odredenje tipa kojem pri-
pada sag naslikan na Girolamovoj slici moguie je zahva-
ljujuii njegovoj horizontalnoj postavci pod Bogorodidinim
stopalima duZinom njegove osi. Tako vidimo oba motiva
otvorenog poligona. Da je zaista rijed o sagu poloZenom
po uzduZnoj osi, moiemo potkrijepiti jo5 jednim uodenim
detaljem. Karakteristidnih resica koje se uobidajeno nalaze
na uZim stranama saga ovdje nema. Zanimljivo je da se na
do sada poznatim saduyanim izvornicima toga tipa na sre-
diSnjem polju, izmedu dva motiva kljudanice, obidno nala-
zi medaljon kojeg na Girolamovu prikazu nema (slika
8).
Moguie je da je Girolamo zbog stije$njena prostora kojim
je raspolagao ispustio prikaz medaljona jer je umjesto uie
strane saga odludio naslikati njegovu Siru stranu. Donekle
je neobidna i ietverolisna ornamentika glavne bordure s
obzirom na to da je i ona iznimno rijetka na slikanim ili
saduvanim sagovima koji datiraju iz razdobljaizmedu dru-
ge polovice quattrocenta i konca prve polovice cinquecen-
ta.
|edna
od rijetkih saduvanih na izvorniku nalazi se na
sagu iz skupine Crivelli koji se duva u Muzeju primijenje-
nih umjetnosti (Iparmiiv6szeti)
u Budimpe5ti. Datira se u
drugu polovicu 15. ili prvu polovicu 16. stoljeia (slika 9).'z6
Osim 5to je Girolamov prikaz zanimljiv zbog tipa na-
slikanog saga zanimljiv je i zbog datuma nastanka djela.
To je djelo nastalo 1537. godine. Naime, u inozemnoj se
literaturi navodi kako skupina Bellini sagova u potpuno-
sti iSdezava iz talijanskog slikarstva koncem prve polovice
16. stoljeia, odnosno na djelima marijanske ikonografije
1530. godine, kada se datira slika Sacra Conversazione Gi-
ovannija Buonconsiglia, danas u Nacionalnom muzeju u
Variavi.2T Ta se slika smatrala posljednjim djelom marijan-
ske ikonografije na kojemu se vidi Bellini tip saga (slika 6).
Nije zapravo jo5 uvijek u potpunosti razjabnjeno zbog
dega su se todno sagovi te skupine gotovo odjednom pre-
stali prikazivati na djelima marijanske ikonografije. Rosa-
mond E. Mack vjeruje da bi jedan od razloga mogao biti
149
11. Vittore Carpaccio, Sacra Conaersazione, 1516., katedral4
Kopar
/ Vittore Carpac cio, S acr a Cona er s azione, 151 6., chatedral,
Kopar
sam naziv koji su Venecijanci rabili za taj tip saga - sagza
diamiju (tappeti
da moschea), odnosno pojava izravnije
asocijativne poveznice saga s islamskom religijom. Kao re-
zultat ideoloSkih motiva, navodi, umjetnici su mogli svje-
sno limitirati njihove prikaze u slikarstl.u koje vremenski
koincidira s razdobljem ponormog jadanja i sve ieiiih pro-
dora Osmanlijau. zapadne krajeve.28 Vjerujem, medutim,
da je jedan od mogu6ih razloga i promjena u ikonografiji
Bogorodidinih prizora u Veneciji. Od Tizianove Assunte u
Frarima i njegove pale Gozze-Gudefli Bogorodica se sve
de5ie prikazuje u nebeskoj zoni oltarnih slika, u oblacima,
gdje nema mjesta za prikaz saga.
Drugi veoma zanimljiv primjer iz skupine Bellini na
istodnoj obali
|adrana
nalazi se ispod Bogorodidinih stopala
na slici Sacra Conversazione, djelu koje je godine 1602. pot-
pisao domaii majstor
Jaraj
Zorzi Ventura (oko
1570. - na-
kon 1610.), analazi se u crkvi sv. Pavia na otodiiu Galevac
(slika 10). Na slici je vidljiv samo jedan
dio saga - njegov
donji dio s unutarnjom bordurom koja se vjerojatno obli-
150
kuje u otvoreni poligon. S obzirom na to da gornji dio saga
na Venturinoj slici nije vidljiv nemoguie je odrediti njegov
precizan tip unutar Bellini skupine.
Ornamentika glavne bordure spada u skupinu tzv. <kuf-
skih> bordura. Naziv se u inozemnoj literaturi uwijeilio za-
hvaljujuii karakteristidnom motivu koji podsje6a na kufsko
pismo kojim su napisani najstariji rukopisi Kur'ana.
Zanimljivost tog primjera marijanske ikonografije s
prikazom saga iz grupe Bellini podiva primarno na kasnoj
dataciji djela - nastalo je dak sedamdeset godina nakon Bu-
onconsigliovog.
Medutim, treba uzeti u obzir da je Ventura umjet-
nik kojega svrstavamo u krug epigonskih majstora iija su
djela nastajala na temelju vei gotovih slikarskih rjeienja i
to poglavito onih irletadke provenijencije koje je obimno
koristio. No, uzore nije traiio medu suvremenim umjetni-
cima koji su djelovali u Veneciji, vei je uzimao predlo5ke
od starijih generacija slikara. Stoga Venturin prikaz Bellini
saga pod Bogorodidinim stopalima vjerojatno dugujemo
njegovoj sklonosti citiranju starijih slikarskih predloZaka
ili, jo5 vjerojatnije, onih u grafidkom mediju, kako su to vei
u nekoliko navrata istaknuli u literaturi znanstvenici koji
su se bavili istraiivanjem njegova opusa. Tako su se za ovo
djelo navodili razliiiti moguii izvori. Primjerice Beneve-
nia2e prepoznaje uzore u sLici Sacra Conversazione izko-
parske katedrale autora Vittorea Carpaccia (kojaje
datirana
1516. godine) (slika
1t) dok je Nina KudiS
-
Buri6 upozo-
rila na mogu6e koriStenje grafidkog predloika Marcantonia
Raimondija.3o Razmatrajuii oba predloiena primjera kao
moguie izvore, a u kontekstu ove teme, vaLno je uoditi da
se na Carpaccioru prikazu Sacra Conversazione podBogo-
rodidinim stopalima uistinu nalazi sag iz skupine Bellini,
ali potpuno drukdrli od Venturina. Na Carpacciovoj je
slici
vidljiv gornji dio saga i ornamentika se rubne trake razliku-
je od Venturine
,,kufskd' bordure. Takoder je vaino uotiti
da na Raimondijevoj grafici s prizorom teme Sacra Con-
versazione uopie nema saga pod Bogorodidinim stopalima.
Stoga jo5 wijek ostaje otvoreno pitanje moguiih uzora koje
je Ventura imao pred sobom, odito kombinirajuii razlitite
sheme dok je slikao ovo djelo.
BILJESKE
1 U kapeli sv. Marcijala u papinskoj paladi u Avignonu Matteo Di Giova-
netti je na fresci prikazao sag prekriven uzorkom 5esterokrakih zvijezda
u oktogonalnim medaljonima. To je prvi do sada znani prikaz saga u
zapadnoeuropskom slikarstvu. Zahvalj$u,6 njegovu karakeristidnom
uzorku, moZe se gotovo sa sigurnoi6u dokazati provenijencija izvornika
koja je slikaru poslu2ila kao predloZak. Sagovi takvog uzorka proizvodili
su se u tkaonicama Pirinejskog poluotoka koje su naslijedile tehnologiju
izrade i repertoar lzoraka iz arapske drZave. Na teritoriju Italije najrani-
jim znanim slikarskim djelima na kojima se nalaze prikazi orijentalnih
sagova smatraju se: Navjeltenje
]acopa di Cionea u crkvi Santo Spirito u
Pratu, Giottov poliptih Stefaneschi, danas u Vatikanu i prikazi na dvjema
slikama predele s njegove kompozicije Stigmatizacija sv. Franje Asi5kog,
Ivana Capeta Raki6: Skupina Bellini sagova u slikarstvu,,. Peristil 53/2010 (145-152)
danas u Louweu. Vidi: JOHN
MILLS, The Coming of the Carpet to the
W'esf, u: The eastern carpet in the western world from the 15th to the
17th century, katalog izloZbe (ur.) D. King
-
D. Sylvester, London, 1983.,
10-11
2 Pionirska faza istrai,ivanja zapo(ela je doprinosima Juliusa
Lessinga
koji je medu prvima uodio ralirenu praksu europskih slikara da na svo-
jim djelima prikazuju orijentalne sagove. Svoja je zapaZanja objavio jo5
1877. godine u prvoj knjizi posvedenoj ovoj tematici. Lessing je takoder
medu prvima upozodo na dojmljim preciznost naslikanih sagova na
djelima 16. i 17. stoljeia nakon Sto ih je usporedio sa saiuvanim izvor-
nicima. Usp.:
]ULIUS
LESSING, Altorientalische Teppiche, Berlin, 187 7.;
isti,, Ancient Oriental Carpet Paterns after Pictures and Originals of the
Fifteenth and Sixteenth Centuries, London, 1879.
U poku$aju odredivanja osnovnih tipova orijentalnih sagova koji su
naslikani na djelima talijanskih majstora 16. stolje6a nezaobilazan je
dlanak
|ohanne
Zick. Usp:
JOHANNA
ZICK, Eine Gruppe von Gebet-
steppichen und lhre Datierung, u: Berlinen Museen 11.,
lahrg.,
H.1.,
Berlin, Sep., 7961,6.-14. IstraZivanje u smjeru koji je zapotela autorica
navedenog teksta nastavio je engleski istraiivad fohn
Mills nizom svojih
izlaganja i objavljenih dlanaka. Evo samo nekoliko najvaZnijih koji su
veiinom bili podloga ovom istraZivanju.
JOHN
MILLS, Eastern Medi'
terraneafl Carpets in Western Paintings, u: Hali, 3., n.4., London, 1981.,
53-55; isti, Near Eastern Carpets in Paintings, t Oriental Carpet and
Textile Studies II., Carpets of the Mediterranean Countries 1400-1600.,
katalog izloibe, (ur.) R. Pinner
-
W B. Denny, London, f986., 109-121;
isti, Carpets in Paintings. The oBellini>>, <Keyhole" or Re-entrant Rugs, ti
Hali, London, 13. Aug. 1991., 86-103
IstraZivanju povijesti orijentalnih sagova i njihova utjecaja na slikarstvo
bilo je posveieno i nekoliko velikih tematskih izloi,bi koje su bile po-
pra6ene bogatim katalozima, kao npr. The eastern carpet in the western
world from the 15th to the 17th century, katalog izloibe (ur.) D. King
-
D. Sylvester, 1983.; Turkish Carpets from the 13th
-
18th centuries,
katalog izloZbe (ur.) N. O19er - V Enderlein, - ).
Mills, 1997.
U doma6oj je bibliografiji posveienoj proudavanju orijentalnih sagova
znaiajan doprinos ostvarila Anica Ribidii-Zupani6. ANICA RIBIaIe-
ZUPANIC, Orijentalni sagovi u muzeju Mimara, Zagreb, 2009.
Koristim priliku ljubazno zahvaliti gospodinu
Johnu
Millsu na nese-
bidnim informacijama i vlastitim rukopisima koje mi je ustupio za ovo
istraiivanje kao i kolegici fubidi6-Zupanii na sugestijama i podrSci koju
mi je uputila za ovaj rad.
3
IoHANNA
ZrCK, (bili.2),6-14
4
|edan
primjer takvog tipa saga nalazi se u muzeju Metropolitan Mu-
seum of Art,
lames
F. Ballard Collection, u New York.
5 Taj je tip saga prikazao Vittore Carpaccio na slici Susret sv. Ursule i
princa iz ciklusa slika o sv. Ursuli, 1490.
-
96., Gallerie dell'Accademia,
Venecija
6 Moguie je da postoji jo5 neka varijanta s dvostrukim motivom kljuda-
nice, no meni u ovom trenutku nije pozna,ta.
7 Anica Ribidi6-Zupanii smatra da je jedna od znadajki Bellini saga nje-
gova vanjska bordura ukra5ena kaligrafijom na osnovi kufskog pisma'
Medutim na ovoj skupini sagova moguie je na6i razlitite vanjske bor-
dure, od onih s palmetama preko onih s motivom oblaka potkovidastog
oblika do bordura geometrijske sheme koja se naziva Lachak toranj.
Ribidii-Zupanii takoder vezuje proizvodnju Bellini sagova tz razdo-
bije 15. i 16. stolje6a, medutim poznati su saduvani Bellini sagovi koji
datiraju iz 17.,18., pa tak i 19. stolje6a. )edan
primjerak s datacijom
u 18.-19. stoljeie nalazi se u Victoria & Albert Museumu u Londonu.
usp: ANrcA RIBICIC-ZUPANIC, Gili.
2),203., JOHN
MILLS (bilj. 2,
1991.), 101., sl.28
8 ANrcA RrBrere-zuPANre,
oilj.2),
13
9 NiSa je trodimenzionalna arhitektonska forma koja se opisuje kao
udubljenje r zidr za smjeltaj kipova, vaza ili predmeta. Usp: VLADI-
MIR ANIC et aI., Hrvatski enciklopedijski rjeinik 7, Zagreb, 2004., 34
10 <Allah je svjetlost nebesa i Zemljel Primjer je wjetlosti Njegove kao
niSa u kojoi svjetiljka je!> (An-nur, 35)
11 ROSAMOND E.MACK, Lotto: un conoscitore di tappeti, u: Lorenzo
Lotto 11 genio inquieto del Rinascimento, katalog izloZbe, (ur.) D. A.
Brown
-
P. Humfrey
-
M. Lucco, Milano, 1998.,63
12 ROSAMOND E. MACK, (bilj. 11.), 62; ALEKSEI ADRIIAN
LOOS, Upodobitve turikih preprog v Carpacciovem ciklu za Scuola di
Sant'Orsola, u: Zbornik za umetnostno zgodovino, X)(XVIII., Ljublja-
na,2002.,79-103
13 WALTER B. DANNY, Venice and the Oriental Carpet, u: Venice and
the Islamic World 828
-
1797., New York,2007 .,777
14 Za usporedbu vrijednosti dovoljno je spomenuti da je npr. Nicco-
16 Bonghi platio Lorenzu Lottu svotu od 60 dukata za sliku Zaruke sv.
Katarine, danas u Accademia Carrara, Bergamo. Usp: ROSAMOND E.
MACK, (bilj. 11),6s
15 Neki od ljepSih primjera u talijanskom slikarstr,r.r su: Dvojni portret
supruZnika autora Lorenza Lotta, danas u muzeju ErmitaZ u Sankt Pe-
tersburgu, Portret senatora autora Leandra Bassana, danas u muzeju
Asmolean Museum of Art and Archeology u Oxfordu, Portret dame
autora Francesca Veccellia, u Holford Collection u Londonu.
16JOHN MTLLS, (bilj. 2., I e83.), 14
17 Npr. djelo eudo sv. Kriia na trgu San Lio, iz 1494., danas u Gallerie
dell' Accademia u Veneciji
18 Ciklus se danas tuva u Gallerie dell'Accademia u Veneciji. O tom ci-
klusu, odnosno prikazima osmanskih sagova na njima vi6e u: ALEKSEJ
ADRTJAN LOOS, (bilj. 12), 79-103
19 Usp: ROSAMOND E. MACK, (bilj. 11.),6s
20 ANrCA RrBrarC-zUpANre,
oilj.2),
13
21 On Orientai Carpets. Article II. Symbolism in design, u: The Bvrlin-
gton Magazine for Connoisseurs, Vol. 1 No.3. , London, 1903.,341-344
22 ROSAMOND E. MACK, (bilj.2),62
23 Bordura je rubni dio kompozicije koji sa sve detiri strane, poput okvi-
ra, zatvara srediSnje polje saga. Obidno se sastoji od jedne Sire trake koju
nazivamo glavnom bordurom i dvije uie sa svake strane koje nazivamo
sporednim, vanjskim i unutarnjim bordurama. Moie ih biti i nekoliko
jednake Sirine. Obidno su medusobno odvojene uskim trakama jed-
nostamog geometrijskog uzorka (cik-cak, motivom uZeta i sl.). . . Usp:
ANrCA RrBrere-ZUpeNrC, (bilj. 2), 2o3 -204
24 Postoji hipoteza da je sag s dvostrukom kljudanicom prikazan na
slici Dvojni portret supruZnika autora Lorenza Lotta, danas u muzeju
Ermitai u Sankt Petersburgu. S obzirom na to da je na toj slici vidljiv
samo jedan dio saga, odnosno jedan motiv kljutanice nema uporiSta za
tu hipotezu. Usp: ROSAMOND E. MACK, (bllj.2), 62. Drugi moguii
primjer nalazi se na slici Vittorea Carpaccia Susret sv. Ursule i princa iz
ciklusa slika o sv. Ursuli, 1490.-96., Gallerie dell'Accademia, Venecija.
Medutim i na toj slici vidimo samo jedan motiv kljudanice. Usp: |O-
HANNA ZLCK, (bi\.z), 6-14.; ALEKSEI ADRIIAN LOOS, (bilj. 12),
79-106
2s ALEKSEI ADRIIAN LOOS, (b1lj. r2),e4
26 Usp.: ROSAMOND E. MACK, (biIj.2),62
27 ROSAMOND E. MACK, (bilj.2),66
28 LORENZO BENEVENIA, Un
Pittore
zatdtino, Il Dalmata, Zadar,
1893.; isti, Di Zorzi Ventura, pittore zaratino, e del suo casato, u: Rivista
Dalmatica, nr. s. IV fasc. l, Zadar, 1907 .,26-59
29 NINA KUDIS, Dva priloga za ZorzijaYentrxtt, u: Radovi Instituta za
povuest umjetnosti., 17 12, Zagreb, 1993., 43-44
30 Gotovo istovjetnu kompoziciju koju vidimo na slici iz crkve sv. Pa-
vla na Galevcu Ventura je ponovio na oltarnoj pali Sacra Conversazione
koja se nekada nalazila u grobiSnoj crkvi u BoZjem Polju pokraj Viiina-
de. Na toj slici nema saga pod Bogorodidinim stopalima. Vidi: EDVILI-
IO
GARDINA, kat . jed. 11 n: Zorzi Ventura Brajkovi i, Il Manierismo in
Istria intorno al 1 600,katalog izloibe, Ljubljana, 2OO3., 7 6-78
151
Summary
Iaana Capeta
Bellini Rugs the Paintings of the Eastern Adriatic
oepictbr/of
(rff-ror.'rt
oriental rugs haae appeared in numerous western art paintings
sin.ce t/first half of the
fourteenth
century. It is interesting that such paintings in
prx show an unusual degree of consistency in the transference ofpattern-com?o-
sitions so they can be connected to the kept textile originals. The article analyzes the
pa-tt-ern composition of the so called Bellini rugs and their depictions in the paintings
of th-e eastern Adriatic
ftom
the period of the second half of the
fifteenth
ceniury unlil
the beginning of the seaenteenth century. ln the literature of tii English tptokirg
world, the rug motitse in the
form
of a stylized key-whole o, an opei polygon is cilled
the "key-whole"
or the "re-entrant"
motioe. Since 1930s a whole array-ol rugs with
that motiae hqs been called the Bellini Group, according to the carpet aepictia Uy ttte
two painters
from
the Bellini
family;
the
first
one Gentile Bellini in 147slgs in ihe
painting Enthroned Madonna and Child,located today in the LondonNational Gal-
lery, and the second Giortanni Bellini in 1507. The painting depicts doge Loredano and
his
four
counsellors and is located today at the Bode Museim in Berlii. According to
the
form,
number and position of the re-entrant motiae or the key-whole decoratioln,
we can dffirentiate among
fiae
types of Bellini rugs. The painting saua Conaersazi-
one by the Venetian painter Girolamo da Santa Croce
(Santa
Croie, Val Brembana,
L480185
-
venice, 1556) located in st. Mauro's Church in lzola, contains the
forth
B_ellini rug type under Madonnn's
feet.
on the red rectangulfrr rug, the central part is
framed
with a dark internal border
forming
two diametriially positioned re-entiances
with the opening on each side to the outer edges of the carpti. This is a unique depic-
tion of a Bellini rug with a double diametrical motiae of the key-whole since it is the
oltly such example. Thus
far
the depiction of this type was only supposed in painting.
Except
for
the
fact
that Girolamo's depiction is interesting beiause of the type of the
depicted rug, it is also interesting because of the time it ias created. lt was painted
i1t
lsu
whereas
foreign
sources claim that Bellini rugs completely disappeared
from
I.talian art at the beginning of the sixteenth century, ihat is with ih, *oik of l'sso
Mqriay iconography. The painting sacra conaersazioneby Gioaanni Buonionsiglio,
today kept in the Nstional Museum inwarsaw, dates baci to that year. It is conid-
ered the last piece of Marian iconography with a Bellini rug. The sicond interesting
example
for
the appearance of a Bellini rug on the eastern Adriatic coast, this time
under Madonna's
feet,
is that of the painting sacra Conaersazione by the local artist
luraj
Zorzi ventura (around
1s70
-
after 1610), located
qt
st.
pauli
Church on the
island of Galeuac.
tNhat
is interesting about it is the late date of its creation. lt was
painted no sooner than 70 years after Bouonconsiglio's work, ilowearr, whqt needs to
be taken into consideration is the
fact
that ventura Taas one of the Epigon masters, nn
artis-t whose paintings were created on the basis of the already existing works, espe-
cially those of Venetian origin. This is why dffirent models utere citei as the possible
source of the work. For instance, Beneaenia talks about the works by vittore torpor-
cio
from
the Kopar Cathedral (dating
back to 1s16) while Nina Kuiig
-
Buri6 warns
sbout the possible usage of a graphic template by Marcantonio Rsimondi. Howeaer,
Carpaccio's depiction of the Bellini rug under Madonna's
feet
in Sacra Conoersazione
is completely dffirent
from
ventura's, zphile Raimondi's graphic does not contain it at
all. Thk is why the question about the possible models Vintura combined when paint-
ing this painting still remains open.