965 GRAEVINAR 64 (2012) 11

Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

Pazinska je utvrda uspjeno odolijevala mletakim opsadama
za Uskokog rata koji je bio poguban za meusobne odnose
hrvatskog stanovnitva u Istri jer su u borbama i pljakama
sudjelovali i "Beneani" i "Kraljevci"
Preostale utvrde u Pazinu
i okolici
ISTARSKI KATELI
PRIPREMILI:
Kreimir Regan i Branko Nadilo
Pazin (tal. Pisino) povijesno je i uprav-
no sredite negdanje Pazinske kneije
i sadanje Istarske upanije. tovie o
tisuljetnom postojanju Pazinskoga ka-
tela postoji pismena potvrda, povelja
kojom je njemaki car Oton II. u Veroni
7. lipnja 983. osnaio prijanju darov-
nicu iz 931. Castruma Pisinuma pazin-
skom biskupu povijesno upitnoga ital-
skog kralja Huga Provansalskog. Ispra-
va je i prvo spominjanje grada Pazina, a
ujedno bi trebala znaiti da je utvrda na
istom mjestu postojala i prije. Sudbina
je Pazina stoljeima povezana s njego-
vom utvrdom i po njoj je grad i nazvan
iako je etimologija nepoznata, ali sa-
svim sigurno potjee iz predromanskih
vremena (neuvjerljiva su objanjenja da
potjee od glagola "paziti"). Nazivala se
Pisin, Pasino, Mitterburg (u njemakim
urbarima 15. i 16. st.), Pasina, Pisinum i
Castello Montecuccoli.
Nastanak i povijesni prikaz
Iako se prema talijanskom nazivu i da-
nas naziva katelom, ipak to nije u kla-
sifikaciji fortifikacijske arhitekture jer je
i nastao znatno prije. Radi se o pravom
zamku, burgu ili gradu, dakle utvrdi uz
koju se razvilo naselje i u tome je gotovo
tipian primjer. Ono u emu se razlikuje
od svih istarskih, a i mnogih drugih sli-
nih utvrda jest to to nije poput okol-
nih starih gradia smjetena akropolski
na vrhu brijega, ve nad 130 m strmim
ponorom, zapravo gotovo na najnioj
toki grada. To je jedna od najstarijih i
najveih istarskih utvrda koja u cijelosti
prevladava gradskim sreditem.
Pazinski je katel spomenik
kulture prve kategorije i unato
svojoj velikoj starosti pripada
najbolje ouvanim istarskim i
hrvatskim utvrdama
Ne treba posebno isticati da je Pazinski
katel spomenik kulture prve kategorije
i da unato svojoj velikoj starosti pri-
pada najbolje ouvanim istarskim, ali
i hrvatskim utvrdama. Smjeten je na
vapnenakom breuljku iznad Pazin-
ske jame u koju ponire rjeica Pazinica.
Ispred Katela na dugoj i uskoj zaravni
nastalo je utvreno predgrae sa sta-
rim plemikim kuama (13.-17. st.), dok
su kue puana i obrtnika izgraene u
otvorenom oko sajmenog trga i uzdu
dvaju prilaznih putova. Ve je za prvog
spominjanja u povijesnim izvorima
Pazinski katel bio jednostavna i ro-
busna konstrukcija u obliku izduenog
pravokutnika s prizemljem i dva kata, s
prislonjenom kvadratnom kulom i zidi-
nama, koje su uz druge graevine uklju-
ivale i kapelicu posveenu Bogorodici
te jedan mali zvonik.
Polovicom 12. st. utvrda i posjed da-
rovnicom postaju vlasnitvo grofa Me-
nharda von Schwarzenburga, osnivaa
Pazinske kneije ili grofovije. Izumira-
njem Menhardova roda 1248., Pazinska
kneija udajom prelazi u vlasnitvo Go-
rikih grofova, ali smru Alberta IV. (koji
se osim Gorikim nazivao i grofom od
Pazina) nasljednim je ugovorom 1374.
pripala Habsburgovcima kao privatni
posjed. Slobodno se dakle moe rei da
su Pazin i njegova ira okolica od svih
naih krajeva najdue bili u vlasnitvu i
pod vlau habsburke dinastije goto-
vo 650 godina. Habsburgovci su Pazin-
sku kneiju davali u zakup ili kao zalog
Pazin na veduti J. W. Valvasora
966 GRAEVINAR 64 (2012) 11
Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA
za zajmove, na kraju i kao feude svojim
velmoama. Tada posjedom i Katelom
upravljaju razni namjesnici i kapetani
kao upravitelji alodijalnog dobra (feuda),
sve do 1848. i ukidanja feudalnih odno-
sa. Valja ipak istaknuti da je to podru-
je, iako su vlasnici redovito bili german-
skog podrijetla, oduvijek bilo naseljeno
hrvatskim puanstvom. Dodue teko
je stradalo u nekoliko navrata u 15. i 16.
st., i od ratova i od kuge, ali je nadopu-
njeno prebjezima iz Bosne, Like i Dal-
macije, a naseljavalo ga je i manjinsko
obrtniko talijansko stanovnitvo koje
se nazivalo Furlanima i Krnjelima (pre-
ma pokrajinama Furlaniji i Karniji).
Prvi su radovi na djelominoj obnovi i
pregradnji Katela obavljeni u 12. i 14.
st. kada je izmijenjen prvotni izgled gra-
evine, ali su se tragovi romanikog sti-
la sauvali u tlocrtnom rasporedu, dok
je tzv. njemaka teka gotika uoljiva na
proeljima i u interijerima. O radovima
svjedoe dvije kamene ploe ugraene
iznad ulaznog proelja. Pretpostavlja se
da su u 15. st. ponovno izvedeni radovi
ija je znaajka krta dekorativnost u
detaljima i konstrukcijska strogost on-
danje feudalne arhitekture.
Zidovi okrueni bedemskim ophodnim
putem sa zupastom ogradom i oko-
mitim ispustima za potrebe obrane.
S unutarnje strane utvrde bile su na-
dograene tale, spremita, skladita,
kuhinja za sluinad i posadu te velika
cisterna prislonjena uz ulaz. S vanjske
je strane kvadratna kula dodatno ojaa-
na polukrunim predzidom, a istoni je
bok dobio dvostruku pravolinijsku kor-
tinu podignutu zbog obrane od Turaka.
Tada su i sruene neke kue koje su se
naslanjale na utvrdu. Prema sauvanim
gravurama takav je obrambeni sustav
postojao jo u 17. st. Kako je Katel
izgraen na osamljenoj strmoj stijeni,
visinska je razlika svladana strmom
rampom koja je vodila do nunog prila-
za s dvojim vratima. Put je dalje vodio
prema sjeveru do ulaza u dograeno
dvorite na mjestu dananjeg trga. Ulaz
preko rampe, uz neznatna poboljanja,
rabio se do poetka 19. st., a dalje se
preko pokretnog mosta i trijema ulazilo
u unutranje dvorite.
Pokraj tvrave i iza nje na obroncima
se provalije postupno formiralo naselje
grofovskih slubenika i vazala, a tijekom
vremena i druge su obitelji oko utvrde
potraile sigurnije iako prilino neudob-
no sklonite. Te su se kue s vremenom
dograivale i ukraavale, a posebno se
isticala kua transke obitelji Rapicio,
koja se u 15. st. doselila u Pazin. Ta je
atraktivna i lijepa zgrada nad ponorom
teko stradala za bombardiranja tije-
kom II. svjetskog rata (tada je oteena
i utvrda), a u meuvremenu se dodatno
uruila, dok su druge zgrade zapadno
od utvrde iz nepoznatih razloga nakon
rata sruene i na njihovu je mjestu ure-
en manji park.
Za estih su opsada unutar ograenog
dijela u tvravi nalazili utoite stanov-
nici gornjeg i donjeg dijela grada, sa-
danjeg sredita Pazina i naselja Buraj
(vjerojatno od tal. borgo = selo ili njem.
bauer= seljak), smjetenih uzdu i s
druge strane Pazinske jame.
Jedini je put u tisugodinjoj
povijesti pazinska utvrda bila
okupirana 1508., a zauzeo ju je
i s njom kratkotrajno upravljao
mletaki zapovjednik Girolamo
Contarini
Najee su grofoviju napadali Mleani,
posebno za rata 1508.-1523. (tzv. Cam-
brainska liga) u kojoj je protiv Veneci-
je neuspjeno (zbog prazne blagajne
i turskih opasnosti) ratovao europski
savez sastavljen od Austrije, Ugarske
(s Hrvatskom), papinske drave, Fran-
cuske, Aragonije, savojskog i ferarskog
vojvodstva te mantovskog markizata.
Tada je 1508. jedini put u svojoj tisugo-
dinjoj povijesti i bila vojniki okupirana
pazinska utvrda. Zauzeo ju je mletaki
komandant Girolamo Contarini koji je
njome neko vrijeme i upravljao, ak je
obavio i najnunije popravke. Naime,
topovi su znatno otetili utvrdu, pose-
bice vanjske bedeme, pa su malobrojni
i nespremni branitelji bili prisiljeni na
predaju. Cijelu su Pazinsku kneiju Turci
opustoili 1511., no tvravu nisu ni po-
kuavali opsjedati. Pazinska je utvrda
uspjeno odolijevala i mletakim opsa-
dama za Uskokog rata 1615.-1617. koji
je, poput ratova stoljee prije, bio pogu-
ban za meusobne odnose hrvatskog
stanovnitva u Istri, jer su u borbama i
pljakakim pohodima sudjelovali "Be-
neani" (mletaki podanici) i "Kraljevci"
(podanici Habsburgovaca).
Pazinsku je grofoviju 1533. preuzeo
Alessio Mosconi, bogati trgovac teksti-
lom iz Bergama, i za njegove su uprave
obavljeni najvei zahvati na utvrdi te
poboljani stambeni i obrambeni uvjeti. Tlocrt obnove utvrde i grada Pazina (ing. Martin Stier, 1657.)
967 GRAEVINAR 64 (2012) 11
Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA
Program je radova novog vlasnika 1534.
uz manje sugestije potvrdila i posebna
dravna komisija, jer je Pazinski katel
bio najvanija strateka toka u vojnoj
obrani austrijskog dijela Istre. Radovi
su se izvodili u razdoblju izmeu 1537.
i 1548. pod vodstvom majstora Martina
iz Lugana. U prve su dvije godine izve-
deni temelji nove graevine iznad Pa-
zinske jame. Tu su bili kantina, itnica
i prostori za stanovanje, a radovi su ta-
koer zabiljeeni na kamenoj ploi pro-
elja. Poslije su popravljeni i pregrai-
vani najmasivniji zidovi, glavni obram-
beni elementi okrenuti prema naselju,
na kojima su ureene i nove pukarnice.
Sruena je i stara kuhinja u dvoritu, a
izgraena je nova do kvadratne kule.
Tijekom tih radova srueni su crkvica
i zvonik jer je dvorite bilo pretrpano,
a namjeravala se umjesto nje izgraditi
dostojna crkva.
U 1566. spominje se i zidarski majstor
Giovanni Antonio iz Gorice koji je kao
vjetak procijenio poboljanje stare i
izvedbu nove konstrukcije. Inae bili su
izraeni i projekti (projektant Giacomo
da Lamberg) za dodatnu bastionsku
zemljanu utvrdu ispred etvrtaste i po-
lukrune kule, to ipak zbog nedostatka
novca nije nikad napravljeno. Vjerojat-
no je prema programu koji je predloio
Mosconi bilo izvedeno jo poneto ra-
dova, no teko je prema raspoloivoj
pisanoj grai razluiti to je i kada ui-
njeno. Inae je sve radove i trokove po-
mno kontrolirala dravna komisija. Tek
je 1639. izgraena kapelica Sv. Marije
Djevice, ali ne u dvoritu, ve u nii vi-
teke dvorane. Kapelica i danas postoji,
a najprije je imala drveni oltar koji je po-
slije zamijenjen mramornim.
Pazinsku je kneiju 1766. kupio grof An-
tonio Montecuccoli iz Modene, a njego-
va je obitelj bila u posjedu Katela sve
do 1945. godine. U 18. st. bili su otvore-
ni ili poveani prozori na vanjskom zidu
drugog kata, a ozidan je i ophodni zid.
Kako u to vrijeme utvrda vie nema pri-
marnu obrambenu funkciju, ona je osim
za stanovanje i upravljanje posjedom
sluila i kao zatvor. Tada su u kame-
nu isklesani i u simetrinoj kompoziciji
ugraeni natpisi i grbovi iznad glavnog
proelja, inae najstarijeg dijela utvrde.
Ve u to vrijeme cijeli kompleks vie nije
bio obzidan dvostrukim zidom.
U 19. st. glavni je zapadni ulaz premje-
ten udesno, na sadanje mjesto, pro-
bijeni su i drugi prozorski otvori, a naj-
stariji je dio utvrde, etvrtasta kula na
jugoistonom dijelu, koja je dominirala
cijelim krajem i davala utvrdi karakte-
ristino feudalno obiljeje, skraena
do razine krova. Kamenom iz kule po-
ravnan je okolni teren te izravnane vi-
sinske razlike, a obraenim kamenim
kvadrima iz njezina plata poploene
su ulice. Tada je nestao i sav pokretni
inventar topovi, kugle, noevi, arke-
buze, mukete i sl. Nakon II. svjetskog
rata Katel je postao vlasnitvo drave
i u njega su smjeteni javni sadraji, a
danas u njemu djeluje Gradski muzej,
Etnografski muzej Istre i spremite Dr-
avnog arhiva u Pazinu.
Kulturno i povijesno sredite Istre
Valja na kraju neto rei i o gradu Pazi-
nu ija je sudbina stoljeima bila usko
povezana s utvrdom. U Pazinu i okolici
u dva su navrata zabiljeeni jaki selja-
Pazinski katel iznad Pazinske jame
Gradsko proelje Pazinskog katela
968 GRAEVINAR 64 (2012) 11
Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA
ki nemiri, 1570. i 1653., a gospodarska
se situacija smirila tijekom 18. st. Pa-
zin se tada poeo iriti prema istoku,
a postao je i sjedite Istarskog okruga
(1822.-1861.). Gradnjom je eljeznike
pruge DivaaPula 1876. ojaan i pro-
metni znaaj. Godine 1868. osnovana
je opina Pazin i tada su svu vlast imali
Talijani, ali su 1886. opinsko poglavar-
stvo preuzeli Hrvati i takvo se stanje
zadralo do 1918. i raspada Austro-
Ugarske Monarhije. Od sredine 19. st.
jaaju preporodna gibanja, pa Pazin
postaje sreditem kulturne i politike
djelatnosti istarskih Hrvata, osobito
poslije otvaranja Hrvatske itaonice
1897. i prve hrvatske gimnazije 1899.
koja postaje aritem nacionalne svije-
sti mladih narataja. Stvaraju se brojna
politika i kulturna drutva. Za talijan-
ske je okupacije Pazin jedno od sredita
zajednikog otpora Hrvata i Slovenaca,
a u njemu je 13. rujna 1943. donesena
odluka o prikljuivanju Istre matici ze-
mlji. Za njemake okupacije, koja je usli-
jedila, saveznikim su bombardiranjem
unitene mnoge zgrade koje se vie
nikada nisu obnovile. U sedamdesetim i
osamdesetim godinama prolog stolje-
a Pazin je doivio znatan gospodarski
napredak (Pazinka, Puris) koji je pratio
i porast stanovnitva. Potom je gradi s
priblino 4500 stanovnika, koji je i inae
kulturno i gospodarsko sredite sredi-
nje Istre, uspostavom upanijskog su-
stava krajem 1992. postao upravno sje-
dite Istarske upanije. Gospodarska je
osnova poljodjelstvo i vinogradarstvo u
plodnoj okolici, prehrambena i tekstilna
industrija te prerada plastike i ukrasnog
kamena.
Pazinske zidne slike kvalitetom
i objedinjavanjem elemenata
srednjoeuropske kasne gotike i
talijanske renesanse pripaduju
vrh istarskoga zidnog slikarstva
Od ostalih pazinskih graevina vrijedi
istaknuti upnu crkvu Sv. Nikole koja je
sadanji oblik dobila u 18. st., ali su joj
temelji postavljeni prije 1266. kada je
prvi put spomenuta. Prvotna je upna
crkva bila mala, jednostavna, jedno-
brodna graevina oko koje se prostira-
lo groblje za pripadnike pazinske upe.
Kao i drugdje, s vremenom je proiriva-
na i obogaena vrijednim umjetnikim
inventarom. Veliki joj je gotiki viekut-
ni prezbiterij dograen 1441., a tada je i
nadsvoen zvjezdastim rebrastim svo-
dom, o emu svjedoi poseban natpis u
unutranjosti. Crkvi su 1659. pridodane
bone kapele koje su u velikoj baroknoj
rekonstrukciji 1765. spojene u bone
brodove mramornim oltarima, a poseb-
no se istiu oltar Sv. Nikole ija se izra-
da pripisuje Pasqualu Lazzariniju i oltar
Marije Ruarice Antonija Michelazzija.
Freske u svetitu upne crkve Sv. Ni-
kole, pretpostavlja se 1470., oslikao je
anonimni slikar, ali kolovani majstor
koji pripada krugu Jakoba Suntera, na-
zvan majstor Leonardo iz Brixena. Pa-
zinske se zidne slike kvalitetom te obje-
dinjavanjem elemenata srednjoeurop-
ske kasne gotike i talijanske renesanse
svrstavaju u vrh istarskoga zidnog sli-
karstva. U sredinjem je romboidnom
polju svoda svetita kao vojskovoa
prikazan sv. Mihovil, a uokolo se niu
scene postanka svijeta, borba dobrih
i palih anela te istonog grijeha (lat.
peccatum originale) s kojim se raaju
svi ljudi. Prikaz se Boga Oca s krunom
na glavi u ciklusu geneze nekoliko puta
ponavlja, a poinje stvaranjem svjetla
i potom nebeskog svoda, odvajanjem
kopna od mora te stvaranjem Sunca i
Mjeseca, ptica i riba te na kraju Adama
i Eve. Posljednja je scena prikaz Adama
i Eve s Bogom pred stablom spoznaje
dobra i zla. Na bonim su zidovima na-
slikani likovi proroka i prizori iz Starog
i Novog zavjeta, a velika se kompozici-
ja Kristova raspea nalazi na istonom
zidu, ali se danas ne vidi jer je ispred nje
za barokne rekonstrukcije postavljen
glavni oltar. Pazinske su freske izrae-
ne pod utjecajem likovnih predloaka iz
knjige Biblia pauperum, tiskane u 15. st.
u Nizozemskoj.
Na zidove su crkve uzidana dva reljefna
epitafa obitelji Moscon iz 16. st. u duhu
sjevernjake renesanse koja se pripisu-
ju slovenskome anonimnom umjetniku
iz kruga Osbalta Kitella, a iz 1541. po-
tjee kamena kustodija s Mosconijevim
grbom iz 1541. Orgulje je 1780. u Vene-
ciji izradio Gaetano Callida, a uz crkvu
je 1705. izgraen zvonik. To je visoki i
masivni pravokutni toranj iji je najvii
horizontalni pojas otvoren triforama na
sve strane svijeta te pokriven osme-
rokutnim tamburom i poligonalnom
osmerostranom piramidom.
Unutranje dvorite Pazinskog katela
969 GRAEVINAR 64 (2012) 11
Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA
Vrijedi istaknuti i franjevaki samostan
s crkvom Pohoenja Marijina, osnovan
1481., uz postojeu gotiku crkvu gra-
enu 1463.- 1477. Crkva je 1484. pro-
duena dogradnjom gotikog svetita,
a u 18. st. doivjela je baroknu obnovu.
Tada je na zapadnoj strani dograeno
novo proelje, uz sjeverni zid kapela
Bezgrenog zaea, a na mjestu prija-
njega zvonika 1730. podignut je novi s
baroknom lukovicom koja je uklonje-
na 1874. i zamijenjena piramidalnim
krovitem. Glavni je oltar u crkvi djelo
minjskog oltarista Dinka Cavalierija iz
1726., a ukraen je triptihom sa slikama
Girolama da Santacrocea iz 1536. Fra-
njevci su odmah nakon dolaska poeli
uz crkvu graditi samostansku zgradu.
Najprije su izgradili zapadno krilo s
dvanaest soba te bolnicom, ljekarnom i
knjinicom, a zatim 1717. i juno krilo s
baroknim znaajkama koje su posebno
izraene u pojedinostima refektorija.
Franjevci su tijekom stoljea u njemu
drali ljekarnu i bolnicu, a u 18. i 19. st.
puku kolu i potom gimnaziju na nje-
makom jeziku koju je pohaao Juraj
Dobrila (1812.-1882.), istaknuti biskup,
tiskar i dobroinitelj te preporoditelj
istarskih Hrvata.
Posebnu pozornost zasluuje svakako i
golemo zdanje Pazinskog kolegija koje
se poelo graditi prije stotinjak godina.
Nakon to je 1899. Pazin dobio prvu hr-
vatsku gimnaziju, siromani aci nisu
imali nikakav organizirani smjetaj.
Stoga je slavni krki biskup slovenskog
podrijetla dr. Antun Mahni (1850.-
1920.) doao na ideju da krka zaklada
za osiguravanje kolstva pomogne u
gradnji kolegija u Pazinu, a podrali su
ga talijanski salezijanci. Iako se sveen-
stvo u poetku protivilo ponajprije zbog
straha od talijanskog odnarodnjavanja,
zgrada se Konvikta (Biskupsko sjeme-
nite, Pazinski kolegij i Klasina gimna-
zija) poela graditi 1913. prema projek-
tu austrijskog arhitekta i benediktinca
Anselma Wernera. Neorenesansna
"toskanska" palaa-utvrda s tornjem u
historicistikom stilu bila je izvana do-
vrena do poetka I. svjetskog rata, a
unutranjost je ureena nakon 1920.
Ipak zgradu su najprije koristili Talijani,
za vrijeme II. svjetskog rata Nijemci, a
potom partizani. Tek je 1945. vraena
crkvi i u njoj je otvoreno sjemenite koje
je u tridesetak godina kolovalo 1500
aka. Klasina je gimnazija otvorena
tek 1993. i tada su izgraena dva nova
krila sa sportskom dvoranom i akim
domom, pa je Pazinski kolegij tek tada
postao ono za to je graen.
Tajanstvena Pazinska jama
Velika je znamenitost Pazina i njegova
katela zatiena Pazinska jama, po-
znata i pod talijanskim nazivom Fojba,
zapravo ponor rijeke Pazinice odnosno
Pazinskog potoka. Taj vodotok nastaje
spajanjem triju manjih potoka (Lipe te
Rakova i Borutskog potoka) i sa sje-
verne strane ulazi u Pazinsku kotlinu,
a ponire tono ispod Pazinskog kate-
la. Jedinstveni je to spomenik prirode
te specifine hidrografije i morfologije
istarskog kra. Okomiti je pad ponora
vei od 100 m, a nije bezvodan ni za naj-
veih sua. Dosad je istraen dio u dui-
ni od 215 m koji zavrava s tri sifonska
jezera Malim, Mitrovim i Velikim. Prvi
je istraiva grotla 1893. bio "otac su-
vremene speleologije", francuski istra-
iva Edouard Alfred Martel.
Pazinica i Pazinska jama povremeno
uzrokuju jednu neobinu pojavu. Za
velikih voda grotlo ne moe progutati
svu vodu pa se stvori veliko jezero, po-
nekad dugo i do 3 km. Najvee je zabi-
ljeeno 15. listopada 1896. (opisao ga je
i snimio upravo Martel) kada se razina
jezera popela do 30 m ispod katela.
Posljednja velika poplava kanjona Pa-
zinice dogodila se 22. listopada 1993.,
a manje u studenom 2002. i rujnu 2010.
Tajanstveno je grotlo Pazinske
jame oduvijek privlailo
znatieljnike pa je navodno i
Dante Alighieri tu pronaao
inspiraciju za ulazak u pakao u
Boanstvenoj komediji
Tajanstveno grotlo Pazinske jame i nje-
zine strme okomite klisure oduvijek su
privlaili znatieljnike te raspaljivale
matu posjetitelja i onih koji su o njoj
samo sluali. Navodno je Dante Alig-
hieri u svojoj Boanstvenoj komediji (u
kojoj se spominju i Pula i Kvarner) in-
spiraciju za ulazak u pakao pronaao
upravo pred ponorom Pazinice. To bi
dakle trebalo biti ono slavno mjesto
gdje svi koji ulaze "trebaju ostaviti sva-
ku nadu". Pazinska je jama inspirirala i
druge knjievnike, od naih i profesora
pazinske gimnazije Vladimira Nazora
(koji joj nastajanje vezuje uz Velog Jou
odnosno legendu o divu Dragonji), ali je
Pazinski franjevaki samostan i crkva Pohoenja Marijina (u pozadini zvonik i crkva Sv. Nikole)
970 GRAEVINAR 64 (2012) 11
Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA
najpoznatiji slavni Jules Verne koji je dio
radnje jednog romana smjestio u Pa-
zinski katel i Pazinsku jamu. Roman
se zove Mathias Sandorf, a govori o tro-
jici maarskih revolucionara i boraca za
neovisnost Ugarske od Austrije koji su
bili osueni na smrt i zatoeni u Pazin-
skom katelu. Dvojica od njih, Sandorf
i Stjepan Bathory, pobjegli su iz tvra-
ve spustivi se gromobranom u bujicu
Pazinice te su vodom kroz podzemni
svijet dospjeli u Limski kanal, a poslije i
Rovinj. Roman ima mnogo sloenih za-
pleta (dio se radnje dogaa i u Dubrov-
niku), ali je tajanstveni ponor jedan od
vanih dijelova radnje.
To svakako nije najbolji i najpoznatiji
Verneov roman, ali je poput svih osta-
lih temeljen na povijesnim injenicama
i zemljopisnim podacima. Pretpostavlja
se da je podatke o Pazinskoj jami crpio
iz djela prijatelja i putopisca Charlesa
Yriartea. Radnju je romana smjestio u
1867., godinu Austro-ugarske nagodbe
kada su prevladane brojne meusobne
napetosti i formirana zajednica dviju
drava. Roman je, razumljivo, najpo-
pularniji u Maarskoj, gdje je doivio 21
izdanje. Tamo se glavni junak zove San-
dor Matyas, a autora su dugo vremena
smatrali maarskim piscem jer se zvao
Verne Gyula. Valja ipak istaknuti da u
Pazinu ve nekoliko godina djeluje Ju-
les Verne klub koji jednom na godinu,
26. lipnja, na dan bijega Sandorfa i Ba-
thoryja iz Pazinskog katela, organizira
atraktivne Dane Julesa Vernea, zani-
mljiv susret ljubitelja tog pisca irom
svijeta i areni turistiki spektakl.
Od ostalih legendi o Pazinskoj jami nije
naodmet spomenuti mladoga rakog
pastira koji je uvao ovce vlasnika Pa-
zinskog katela. U trenutku nepanje
jedna je ovca sluajno pala u ponor i o
tome razumljivo nije nita govorio. No
kada je nakon nekog vremena doao u
posjet obitelji, otac mu je pokazao mr-
tvu ovcu koju je voda izbacila na izvoru
Sv. Antuna u dolini rijeke Rae. Potom
je pastir da bi prehranio svoju gladnu
obitelji povremeno bacao poneku ovcu
u Pazinsku jamu, a otac bi je saekao
u Rai. To je trajalo neko vrijeme, sve
do trenutka dok otac umjesto ovce nije
doekao mrtvo tijelo svoga sina jer ga
je otkrio i u jamu bacio vlasnik Kate-
la. Prije se vjerovalo da vode Pazinice
izlaze na povrinu u jugozapadnoj Istri,
a kao zanimljivost treba rei da je iz-
bijanje vodenog toka na povrinu kod
Rae iz te legende struno potvreno
ispitivanjima u 20. st. Prvo je ispitivanje
podzemnog toka proveo 1934. talijanski
prirodoslovac i umjetnik Massimo Sella
(1886.-1959.) koji je u Pazinicu pustio
oznaene jegulje, a one su nakon neko-
liko sati isplivale na jugoistoku, uz izvor
Rae. Potvrdila su to i ponovljena ispiti-
vanja bojom, posebno detaljno istrai-
vanje 1985. [1 - 4].
Pazin na crteu P. Petronija iz 17. st. (u
pozadini Stari Pazin)
Jedno od najstarijih istarskih
naselja
Jugozapadno od Pazina, kojih 3 km od
njegova sredita, na visokom breuljku
(358 m n.v.) koji dominira Pazinskom
kotlinom, stotinjak metara iznad novih
dijelova grada iji je danas sastavni dio,
nalazi se Stari Pazin (tal. Pisinvecchio).
Smjeten je pokraj upanijske ceste
minj Pazin i pruge Pula Divaa,
iznad junih i zapadnih prilaza kotlini.
Stanovnici su se tradicionalno bavili
poljodjelstvom (vinova loza, voarstvo i
itarice) i poneto stoarstvom, a danas
uglavnom rade u industriji i uslunim
djelatnostima Pazina. Pripadalo mu je
i 17 okolnih zaselaka (Lovrini, Sarija,
Pilati, Rogovii, Stancija Pataj i dr.), a
danas se proirio du cesta koje se gra-
naju prema minju, Pazinu i Bertoima.
Meutim sada se u registru naselja Re-
publike Hrvatske vodi kao sastavni dio
Pazina.
S obzirom na to da ima tipian gradinski
karakter, nesumnjivo je rije o jednom od
najstarijih istarskih naselja, znatno sta-
rijem od svog imenjaka, na to upuuje i
ime i kruni oblik naselja na vrhu breulj-
Grotlo ponora Pazinske jame
971 GRAEVINAR 64 (2012) 11
Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA
ka. Teko je ustanoviti je li Stari Pazin bio
naseljen u rimsko i bizantsko doba, ali se
ni to ne moe potpuno iskljuiti. Vjero-
jatno je teko stradao tijekom avarskih
i slavenskih napada tijekom 7. st., ali je
potom obnovljen i proiren jer se u do-
kumentima iz 1012. spominje prvi put
pod nazivom Pisinum Superius (Gornji
Pazin) kao upravno i crkveno sredite.
Akvilejski su ga patrijarsi 1060. predali
porekom biskupu kojemu je pripadao i
susjedni Pazin. Hrvati doseljeni u 12. st.
u sredinju Istru nazivali su Stari Pazin
Gorenji grad, ali i Golograina, dakle golo
i opustoeno mjesto na lokalitetu ka-
tela odnosno grada. upa se u Starom
Pazinu izrijekom spominje 1177., ali tije-
kom 12. st. vanost se naselja smanjuje
pa postupno gubi autonomiju i postaje
tek jedan od feuda pazinskog posjeda.
Naziva se Obernnburg (u urbaru 1578.), a
ee i Oberburg, vjerojatno zato da bi ga
njemaki feudalci razlikovali od Pazina
(Miterburga).
U 16. st. broj je stanovnika naselja
znatno opao, navodno je 1578. Stari
Pazin imao samo 24 obitelji, a mjesto
je postalo rubno naselje Pazina. Od nje-
govih obrambenih i stambenih struk-
tura danas nije nita sauvano, tako da
je najstarija graevina upna crkva Sv.
Jurja Muenika izgraena 1592. prema
natpisu na nadvratniku sakristije na
mjestu prijanje gotike, a obnavljana
vie puta tijekom 19. i 20. st., od kojih
je najvanija bila posljednja iz 1995. u
kojoj je ta jednobrodna crkva znatno
proirena. Kao to je to sluaj kod ve-
ine istarskih crkva, pokraj nje je zvonik
izgraen 1700. u baroknome stilu kao
trokatni toranj pravokutnoga tlocrta iji
je posljednji dio rastvoren biforama na
sve etiri strane te pokriven osmero-
kutnim tamburom s piramidom [5].
Morali sruiti gradske bedeme
Malo je naselje Beram (tal. Vermo)
smjeteno priblino 6 km sjeveroza-
padno od Pazina, pokraj prometnice
PazinPore. Povijesna se jezgra nalazi
na istaknutom brdu (321 m), a novi se
dio naselja razvio u plodnom polju u
njegovu podnoju. Kroz povijest se spo-
minje kao Vermum, Verm i Berm, ali se
ini da korijen tog imena potjee iz pra-
povijesnog doba i nije poznato njegovo
znaenje.
Poput gotovo svih istarskih naselja i
Beram je nastao na mjestu histarske
gradine iz bronanog i eljeznog doba
koja je dodatno utvrena u srednjem vi-
jeku. Sudei prema konfiguraciji terena
i skromnim nalazima, to je prapovijesno
naselje bilo utvreno s ak tri prstena
suhozidnih bedema, a njegovo se sta-
novnitvo pokapalo na groblju tik uz
zapadni ulaz u naselje, o emu svjedoe
ostaci vjerojatne neolitske nekropole s
172 grobne are koje su 1883. istraili
arheolozi Carlo Marchesetti, Karl Moser
i Andrea Amoroso, a nalazi se uvaju u
muzejima Bea, Trsta i Pule.
Pretpostavlja se da su Bizantinci na
mjestu Berma podigli manju utvrdu za
zatitu okolnih seoskih naselja u koju
se tijekom 7. i 8. st. trajno naselilo no-
vopridolo slavensko stanovnitvo.
Gradi se u izvorima prvi put spomi-
nje 911. u darovnici kralja Berengara
I., kojom katele Gornji i Donji Beram s
okolicom poklanja transkoj biskupiji.
Povjesniari jo raspravljaju o lokaciji
ta dva katela, ali se danas Gornji Be-
ram ipak smjeta na lokaciju suvreme-
nog naselja, a Donji Beram na lokalitet
Purgar (izvorno Burgar) udaljen ni ki-
lometar od njega. U drugoj polovici 12.
st. Beram je preao u posjed gospo-
dara Pazinske grofovije Menharda von
Schwarzenburga. ini se da je u to doba
na mjestu upne crkve izgraen katel
peterokutnog tlocrta s kapelom koji se
prvi put spominje 1344. kada je prvi put
razoren. Tada je u ratu izmeu gorikog
grofa Adalberta IV. i Mleana, poraeni
Adalbert preuzeo obvezu i sruio zidine
grada. Zbog iznimnoga stratekog po-
loaja, katel je ubrzo obnovljen, a oko
predgraa su podignuti obrambeni zi-
Tlocrt Starog Pazina
Crkva Sv. Jurja Muenika u Starom Pazinu Valvasorov prikaz Berma
972 GRAEVINAR 64 (2012) 11
Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA
dovi s kulama koji su pratili konfigura-
ciju terena i okruili naselje u obliku iz-
duenog ovala. Sudei prema crteima
Petronija i Valvasora, vanjske su zidine
bili niske, sredinji je katel kao snana
utvrda bio opasan visokim bedemima, a
u njoj je bila palaa i visoka brani-kula.
Zahvaljujui povoljnom prometnom
poloaju, grad se u 15. st. uspjeno ra-
zvijao, no teko je stradao za sukoba
Cambraiske lige odnosno cara Maksi-
milijana i Mleana (1508.-1510.), ali i
1511. kada su ga zajedno s okolinom
opustoili Osmanlije. Da bi obnovili na-
selje, Habsburgovci su tijekom 16. i 17.
st. naselili hrvatske prebjege izbjegle
pred Osmanlijama s podruja dananje
Dalmacije, tako da je od 1498. do 1578.
Beram narastao sa 62 na ak 148 ognji-
ta ili obitelji. Stoga ne udi to je pot-
kraj 16. st. Beram bio uzdignut u status
gradia (Sttl). Porast naselja i njegova
statusa pratila je i obnova fortifikacija,
tako da su tada izgraene tri okrugle re-
nesansne baterijske kule te obnovljena
tzv. Mala i Vela vrata, uz koja je izgrae-
na gradska loa, sruena u 19. st.
Krajem 19. st. srueni su
bedemi starog katela na
najvioj toki grada u Bermu
i na tom je mjestu izgraena
nova upna crkva Sv. Martina
Ta je revitalizacija ipak bila kratka vije-
ka jer je Beram teko stradao u Usko-
kom ratu. Prema odlukama Madridskog
mira Beramci su bili duni sruiti bede-
me oko grada, pa je poelo dugotrajno
razdoblje devastacije beramskoga ur-
banog tkiva i ruralizacija naselja. Na-
stavilo se to i tijekom cijeloga 18. st.
kada su uglavnom srueni preostali
dijelovi obrambenih zidova oko naselja
ili ukljueni u nizove novih kua. Danas
su tek dijelom ouvani uz okruglu kulu u
sjeverozapadnom uglu grada te uz Mala
vrata na istonoj strani. U tom je obliku
Beram doekao 1797. i propast Mleta-
ke Republike kada se naao u sastavu
Habsburke Monarhije. No i pod novom
je vlau Beram vegetirao sve do 19. st.
kada se pojaala graditeljska aktivnost.
Krajem 19. st. srueni su bedemi starog
katela na najvioj toki grada, a na tom
je mjestu izgraena nova upna crkva
Sv. Martina, a njezin je sadanji izgled
posljedica nekoliko obnova i dogradnji.
Crkva je najvanija graevina cijelog na-
selja. Bila je izgraena 1431. u kasno-
gotikom stilu kao manja jednobrodna
graevina. Pregraena je i barokizirana
1691., a u 19. st. je proirena na zapad-
noj strani kada joj je nadozidana nova
laa u neoromanikom stilu. Od prvot-
ne se crkve danas sauvalo kvadratno
svetite nadsvoeno krino-rebrastim
svodom koje je ugraeno u novu crkvu
i zatvoreno glavnim oltarom. U crkvi
su na zidovima, trijumfalnom luku i na
svodu svetita vrijedne gotike zid-
ne slike iz 15.st., a posebno se istiu i
kameni kasnogotiki reljef s likom sv.
Martina anonimnoga furlanskog maj-
stora, oltarna slika istog sveca Celestina
Medovia te vrijedni srebrni predmeti i
misno ruho (15.-17. st.). Monumental-
nosti pridonosi i crkveni zvonik, izgra-
en 1903. u historicistikom stilu, 30 m
visok toranj kvadratnog tlocrta koji je
na vrhu na sve strane otvoren biforama
te natkriven poligonalnim tamburom
i piramidom. Iako ne pripada najviim
istarskim zvonicima, s njega se prua
jedan od najljepih pogleda na brdovit
krajolik sredinje Istre.
Proslavljene freske
Na mjesnom groblju, na obroncima
umovita breuljka koji je udaljen kilo-
metar od sredita Berma, izgraena je
crkva Sv. Marije na krilinah (stijenama,
ponegdje se zove i "kriljinah"), gotika
jednobrodna graevina sa svetitem
iste irine i preslicom iznad negdanjeg
proelja. Poetkom 18. st. crkvica je ba-
rokizirana i tada je ispred proelja do-
graen trijem (lopica), a u unutranjosti
Trocrt Berma (J. Drempeti)
Pogled na Beram
973 GRAEVINAR 64 (2012) 11
Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA
je uklonjen gotiki svod u svetitu, po-
dignut novi mramorni oltar, obnovljen
prijanji i oslikan novi drveni strop, a
probijeni su prozori na bonim stijena-
ma i na proelju crkve. Tada su bojom
premazane sve freske, a dio ih je i uni-
ten otvaranjem novih otvora. Radovi
su ponajprije opravdavani nemoguno-
u da crkva primi sve hodoasnike pa
im je osiguran zaklon da bi mogli sluati
misu. Temeljito je obnovljena 1912. uz
veliku brigu i zalaganje Antona Gnirsa,
austrijskog konzervatora, a tada je do-
dana i sakristija sa stranje strane.
Istarske su freske uglavnom izraivali
umjetnici iz Pule, Vodnjana i Kopra, za
veinu je fresaka u Sv. Mariji na krili-
nah bio angairan Vincent iz Kastva, a
to se tumai jakim glagoljakim veza-
ma. Iako je u obnovi iz 18. st. uniten ili
teko oteen dio fresaka, njezina unu-
tranjost jo uvijek je bogato oslikana,
to i ne udi kada se zna da je oslikana u
cijelosti na gotovo 200 etvornih meta-
ra zidnih ploha. Crkvu je 1474. izgradila i
dala oslikati bratovtina Blaene Djevi-
ce Marije, pa meu freskama prevlada-
vaju prizori iz Marijina i Isusova ivota.
Kako je svojedobno stilskom analizom
ustanovio Branko Fui, u oslikava-
nju crkve Sv. Marije sudjelovala su uz
Vincenta iz Kastva jo najmanje dva
autora, od kojih je jedan slikao slavni
Mrtvaki ples, a drugi Pasiju. Najve-
u kompoziciju Poklonstvo triju kra-
ljeva nesumnjivo je naslikao majstor
Vincent, a duga je 8 m i nalazi se na
sjevernoj stijeni s mnotvom likova u
sveanoj povorci u slikovitom krajoli-
ku. Freske na zapadnom dijelu crkve
prikazuju ciklus ljudskoga ivota, od
Adama i Eve preko nepredvidivosti
ljudske sudbine u Kolu sree do smrti,
u kojoj su izjednaeni svi stalei. Ve
spomenuta i moda najpoznatija slika
Mrtvaki ples nalazi se iznad ulaznih
vrata, a na njoj kosturi pleu s osoba-
ma svih stalea. Freske Sv. Marije na
krilinah s prizorima svakodnevice i
pukog vjerovanja pripadaju najvrjed-
nijim radovima istarske srednjovje-
kovne umjetnosti, ali i hrvatske umjet-
nike batine.
Freske Sv. Marije na krilinah
s prizorima svakodnevice i
pukog vjerovanja pripadaju
najvrjednijim radovima istarske
i hrvatske umjetnike batine
Beram je uz Hum, Ro i Veprinac bio
sredite srednjovjekovne glagoljake
pismenosti. Iz Berma potjee nekoli-
ko iluminiranih glagoljskih rukopisa iz
13. i 14.st., a najpoznatiji su fragment
homilijara (zbirke propovijedi) te bo-
gato oslikani misal i brevijar iz 14. st.
koji su danas pohranjeni u Narodnoj i
sveuilinoj knjinici u Ljubljani. Kod
beramskih su popova glagoljaa na-
ukovali aci iz cijele Istre, a svjedo-
anstva su ostala upisana glagoljicom
na marginama beramskih liturgijskih
knjiga ili su urezana otrim predme-
tom na freskama crkvice Sv. Marije
na krilinah. Najpoznatiji je potpis
minjskog i tinjanskog kanonika te
prepisivaa oba sauvana glagoljska
primjerka Istarskog razvoda: "1533.
Sie pisa Levac Kriani", a netko je uz
Krianievo ime dopisao "Pijani osal".
Na jednom je zidu prikazan kralj He-
rod, ali mu je netko iskopao oi i dopi-
sao da je lopov i vrag. Ispod prizora u
kojem sv. Mihovil nogama gazi soto-
nu, neki je glagolja navijaki napisao
"Udri Miho" [1, 6 - 8].
Snana kula na granici
mletakih posjeda
Sjeverozapadno od Berma je Trvi (tal.
Trevisio), maleno naselje podignuto u
prapovijesti kao gradinsko naselje iz
bronanog odnosno eljeznog doba
na uzvisini (399 m) pokraj sadanje
ceste PazinMotovun. Podrijetlo je
imena nepoznato pa neki tvrde da
mu je prvotni naziv bio Tarvis i da je
bio keltskog podrijetla, Rimljani su ga
zvali Tarvisium i iz tog se naziva razvio
hrvatski naziv Tervi odnosno Trvi, a
u njemakim su izvorima zabiljeeni
oblici Treveis i Tervis.
Tlocrt Trvia
Slavna freska iznad ulaznih vrata crkve Sv. Marije na krilinah
974 GRAEVINAR 64 (2012) 11
Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA
Poput brojnih gradina i Trvi je stanov-
nitvo napustilo za vladavine Rimljana i
u blizini podignulo nova naselja o emu
svjedoe brojni nalazi. Za prodora Sla-
vena na istarski poluotok stanovnici su
napustili neutvrena naselja i ponov-
no se preselili na mjestu prapovijesne
gradine gdje su podigli novo, vjerojatno
i utvreno naselje. Naselje se u doku-
mentima prvi put spominje 1177. kao
posjed porekog biskupa, a Goriki gro-
fovi su ga, ovisno o izvorima, stekli kao
posjed u 12. st. odnosno 14. st. Zna se
meutim da su Goriki grofovi oko 1343.
u sreditu naselja izgradili snanu kulu
jer je Trvi bio vana toka na granici
prema mletakom Motovunu pa je do
kraja Uskokog rata esto bio u aritu
graninih sukoba. Uostalom upravo se
zbog kule u 17. st. zvao i Teruiso Villa
con Torre. Kula je imala preklopni most
i tako pruala sigurnost stanovnicima
Trvia u nemirnoj prolosti. Naselje i
danas djeluje ljupko, posebno zbog svo-
je starosti i zgusnutosti na vrhu bre-
uljka.
Kula je potpuno sruena, ali zahvaljujui
crteima Petronia i Valvasora znamo da
je to bio utvren kompleks s najmanje
etverokatnom brani-kulom na koju se
oslanjala visoka stambena graevina
pokrivena dvostrenim krovom za koju
se pretpostavlja da je bila manji palas
jer podsjea na sline katele Paz i Po-
sert kraj Belaja koji su graeni u14. st.
ini se da je katel bio dobro utvren s
obzirom na to da naselje nije nikad bilo
opasano bedemima.
Od ostalih graevina vrijedi istaknuti
upnu crkvu Blaene Djevice Marije Sv.
Krunice, lijepu i veliku trobrodnu grae-
vinu izgraenu 1897. na mjestu starije.
Prema Valvasoru ta je crkva bila manja
jednobrodna graevina s visokim sre-
dinjim zvonikom na proelju. Valva-
sor je prikazao i crkvu Sv. Petra i Pavla
Apostola na groblju koja je u nekoliko
navrata bila temeljito pregraivana.
Od prvotne su jednobrodne crkve iz 11.
ili 12. st. ouvani samo boni zidovi u
prednjem dijelu, a u 13. ili 14. st. zaelje
je prezidano u ravno svetite s etvero-
kutnom upisanom apsidom, a brod je
dograen. Pregradnje su zakljuene u
19. st. kada je crkva dobila nove proelje
nakon to je stara crkva skraena.
Poput susjedne beramske crkve i ta je
bila oslikana freskama, a na zidovima
su ouvana tri sloja fresaka, najstariji
je iz 12. st., a najmlai iz 1533, to se
zakljuuje prema glagoljskom natpi-
su. Istiu se prizori Prijestolja mudro-
sti, Bogorodice s raspetim Kristom na
rukama te posvetni kri s bizantskim
ikonografskim znaajkama. Glavni je
brod natkriven drvenim ravnim krovom,
tzv. tabulatom koji je oslikan vrijednim
baroknim slikama svetaca. Iz istog je
razdoblja i bogati barokni oltar koji krasi
raspelo iz 15. st. Staro zvono s crkve Sv.
Petra, to ga je u 15. st. izradio majstor
Giovanni iz Venecije, odneseno je kra-
jem 19. st. u Ljubljanu [5].
Neznatni tragovi utvrde
Nedaleko od Pazina, na cesti to iz Trvi-
a vodi prema dolini Butonige, smjestila
se Kaerga (tal. Caschierga ili Cassi-
erga). Nalazi se iznad doline Butonige,
ispod breuljka na kojem je crkvica Sv.
Antuna Padovanskog po kojem se brdo
zove Padova, pa se ponekad i selo nazi-
va Villa Padova. Prema jednima Kaer-
ga je ime dobila od rijei "kaa" koja je
bila naziv za skladite u koje su lokalni
feudalci i crkva prikupljali i skladiti-
li desetine i ostala seljaka davanja, a
mogue je da je nastanak naziva mnogo
jednostavniji i da potjee od latinskih ri-
jei "castrum" ili "castellum" koje znae
utvrda ili utvreni grad.
Tlocrt Kaerge
Zbog blizine granice s
mletakom Istrom Kaerga je
esto stradavala pa je zemlja
povremeno ostajala neobraena
i naputena te je u vie navrata
ponovno naseljavana
Kaerga se nalazi na starom prapovi-
jesnom putu koji je povezivao negda-
nju Liburniju s Histrijom i Italijom, pa
ne udi to je okolica bila naseljena jo
u prapovijesno doba i da je na mjestu
dananjeg naselja bila prapovijesna
gradina. U antiko je doba gradina bila
naputena, a stanovnitvo je podiglo
nova naselja uz prometnice i u dolina-
ma Butonige i nedaleke Mirne. Na tom
su prostoru ivjeli sve do 7. st. kada
su se pred prodorom Slavena povukli
na lokalitet dananjeg Trvia koji je za
Panorama Trvia
975 GRAEVINAR 64 (2012) 11
Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA
zapadnorimske ili bizantske vladavine
mogao biti utvren u manje seosko pri-
bjeite (castellum).
U dokumentima se Kaerga prvi put
spominje 1177. kao Carsiaga kada je
postala posjed porekoga biskupa i
tada se sastojala od tri zaselka: Valda,
Padova i Carsiaga. Potom je prelazila iz
ruke u ruku crkveno-feudalnih gospo-
dara, da bi polovicom 13. st. potpala pod
vlast Pazinske kneije. U 15. st. nakon
osmanlijskih prodora u sjevernu Istru i
ratnih pohoda kneza Ivana VII. Franko-
pana, u Kaergi je ivjelo samo 6 sta-
novnika. U urbaru je Pazinske kneije
upisana 1498. kao Kasternn, a u 17. st.
slubeno je i umjetno preimenovana u
Kaiserfeld (Carevo Polje?). U njemakim
se izvorima nazivala i Kastergigkl i Ka-
sterg.
Od 1531. u vlasti je pazinskog gastalda
Martina Kastmana, da bi potom rod-
binskim vezama prela u posjed obitelji
Rampelli koji su stoga nosili plemiki
naslov baruna od Trvia (von Kasierfeld).
Nakon to je 1688. preminuo Kristofor
Rampelli, Kaergu je zajedno s titulom
naslijedila plemika obitelj Dell`Argento.
Kaergom su vladali do 1824., kada je
kapetan Calligarich, suprug Ane Marije
Dell`Argento, prodao imanje talijanskoj
obitelji Camus iz Pazina.
S obzirom na blizinu granice kneije s
mletakom Istrom (motovunskom opi-
nom), Kaerga je esto stradavala, ze-
mlja je povremeno ostajala neobraena i
naputena, pa su u vie navrata naselja-
vani novi stanovnici. Stoga i ne udi to
se od negdanjeg katela i rezidencije
gospodara Kaerge nije na brdu Padovi
sauvalo gotovo nita. Ipak sudei pre-
ma konfiguraciji terena bila je to manja
utvrda ovalnog tlocrta, u ijem je sreditu
u 12. st. bila izgraena crkvica Blaene
Djevice Marije od Snijega (drugo joj je ime
Sv. Antun Padovanski), obnovljena 1859.
ini se da je utvrda stradala u Uskokom
ratu jer je za Valvasorova boravka 1688.
u Kaergi bio dvokatni jednokrilni utvr-
eni dvorac s ureenim parkom i ogra-
en visokim zidom. Od ostalih se grae-
vina sauvala jednobrodna upna crkva
Sv. Marka Evanelista izgraena 1686.,
a obnovljena 1891. Crkvom dominira 17
m visok zvonik, izgraen 1801. usred
proelja kroz koji se ulazi u crkvu. Rije
je o tipinome istarskom zvoniku ija je
gornja etaa otvorena biforama na sve
etiri strane te pokrivena osmerokutnim
tamburom s piramidom [5].
Jedan od najstarijih glagoljskih
natpisa
Suvremeno Grdoselo (tel. Castelver-
de di Pisino ili Gherdosella) manje je
naselje u sredinjoj Istri, smjeteno 6
km sjeverno od Pazina, iznad padine
potoka Butonige. Talijanska je inaica
imena sela Castelverde (Zelengrad) na-
metnuta tek za faistike vladavine u
Istri (1922.-1943.), a hrvatski je puk i u
19. st. htio ime promijeniti u Gordose-
lo. Inae o nastanku neobinog imena
Grdosela postoje dva tumaenja. Tako
je poreko-pulski biskup Dragutin Ne-
i (1908.-1995.) tvrdio da je nastalo od
iskrivljenoga njemakog naziva Garda-
zelle (garde garda, tjelesna straa; ze-
lle stanica), kako i glasi njemaki naziv
naselja. To bi se moglo protumaiti kao
straarnica budui da se dugi niz stolje-
a doista nalazilo na granici Pazinske
kneije i mletakog posjeda. Ve spomi-
njani Branko Fui meutim tvrdi da je
u srednjovjekovnom hrvatskom jeziku
"grdo" znailo veliko, tako da bi dananje
Grdoselo mogli prevesti kao Veliko Selo.
Ostaci se srednjovjekovnoga
grdoselskog katela nalaze
sjeverno od suvremenog
naselja, na poloaju
Stari grad ili Zelengrad
Tlocrt Grdosela (1 katel, 2 naselje)
U dokumentima se prvi put spominje
1102. kao kula ili katel nad dolinom
Butonige na posjedu akvilejskog patri-
jarha koji je upravu prije 1250. prepustio
svom vazalu Artalupusu Grdoselskom
(Artalupus de Gardosilla). U ratu koji je
1266. izbio izmeu akvilejskog patri-
jarha Grgura di Montelonga s jedne te
Adalberta II. Gorikog i gradova Kopra,
Stari krovovi Kaerge
976 GRAEVINAR 64 (2012) 11
Graevinar 11/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA
Izole i Pirana s druge strane, vojnici
gorikoga grofa 1274. opustoili su gr-
doselski katel, a sljedee su ga godine
i zaposjeli. Nakon obnove upravu su
dobili Henrik i njegov neak Bertold koji
su prema utvrdi dobili plemiki nasta-
vak Grdoselski. Potom je Grdoselo od
poetka 14. st. u posjedu Mihaela Eber-
steina i Devinskih knezova, a od 1399. i
grofova Walsee koji su ga 1431. prepu-
stili vazalu Leonardu Wolfu. Od 1465. u
vlasti je Habsburgovaca koji su ga po-
tom sjedinili s Pazinskom kneijom, ali
sa zasebnom upravom. U urbarima Pa-
zinske kneije iz 1498. i 1597. navodi se
kao manje naselje kojemu pripadaju jo
tri sela, dok se u urbaru iz 1578. spomi-
nje kao grdoselska komuna (Commune
di Gerdosela).
Poput brojnih drugih naselja Pazinske
kneije na granici prema Mletakoj Re-
publici i Grdoselo je za Uskokog rata
bilo spaljeno. Spalile su ga mletake po-
strojbe iz Buzeta (tzv. rna vojska) pod
zapovjednitvom kapetana Marca Ver-
zija i Gaspara Buffa. Zato je na njegovo
podruje dovedeno novo stanovnitvo
iz hrvatskih zemalja pod osmanskom
okupacijom. Premda je dio preivjelog
stanovnitva nastavio ivjeti u srednjo-
vjekovnom Grdoselu, drugi su se s no-
vodoseljenim stanovnitvom naselili u
zaselku Brdo iz kojeg je stasalo dana-
nje Grdoselo, a tijekom 17. st. preraslo
je u pravi mali gradi.
Mnogo su se godina potom slui-
li starom upnom crkvom Sv. Jakova i
ostalim crkvama, dok se naposljetku
zalaganjem upnika Vinka Pikota i o
troku upana Ivana Mohorovia nije na
sadanjem mjestu 1680. poela gradi-
ti nova crkve Gospe od Zdravlja (danas
Imena Marijina). Prema sauvanim za-
pisima crkva je izgraena od kamena
naputenih utvrda i kua. Meu njima
je bio i kamen donesen iz stare utvrde
koji je privukao posebnu pozornost pa
je sada ugraen na istaknuto mjesto u
crkvi Imena Marijina. Rije je o Grdosel-
skom ulomku, glagoljskom natpisu iz
druge polovice 12. st. koji potjee iz cr-
kve Sv. Ane i koji je vaan dokaz o upo-
rabi glagoljice u Istri tijekom srednjeg
vijeka i jedan od najstarijih glagoljskih
spomenika uope. Radi se o posveti
oltara nekim sveticama u doba kada je
crkvom upravljao tinjanski pop Golob,
kapelan grdoselskog kneza Pankracija.
Slika 21. Ostaci grdoselskog katela
Ostaci su srednjovjekovnoga grdosel-
skog katela 1,3 km sjeverno od istoi-
menoga suvremenog naselja, na polo-
aju zvanom Stari grad ili Zelengrad.
Katel se uzdie na hridi iznad Grdo-
selskog potoka i nasuprot Grdoselskom
krasu. Sudei prema skromnim ostaci-
ma, to je bila utvrda iji je trapezoidni
tlocrt prilagoen obliku grebena. Katel
je s dvije strane bio zatien prirodnim
poloajem, dok je na junoj strani imao
prokopanu obrambenu grabu i bedeme
debele 2,7 m. Iznad su na povienom
platou u umarku breuljka Kle ostaci
srednjovjekovnoga grdoselskog naselja
sa upnom crkvom Sv. Jakova te crkva-
ma Sv. Ivana i Sv. Ane u kojoj je prona-
en znameniti Grdoselski ulomak. Staro
je naselje postupno tijekom 17. i 18.
st. propadalo, a zauvijek je naputeno
1805. kada su Grdoselani staru upnu
crkvu Sv. Jakova prepustili zubu vreme-
na [10 - 11].
(nastavit e se)
IZVORI
[1] Fui B.:Istarske freske, Zora, Zagreb,
1963.
[2] Horvat A., Mateji R. i Prijatelj, K.:
Barok u Hrvatskoj, Sveuilina naklada
Liber, Zagreb, 1982.
[3] Cvitanovi, .: Franjevaki samostan
u Pazinu, barokizacija kompleksa,
Zbornik za umetniko zgodovino
(1984), 20.
[4] Slukan-Alti, M.:Historijsko-geografska
osnova razvoja Pazina: kartografska
analiza, Pazinski memorijal (2009)
26/27, str. 227-250
[5] Ivetac, J.: Korijeni istarskih gradova.
Josip Turinovi, Pazin, 2002.
[6] Fui B.:Metri u Bermu, Bulletin JAZU
(1958) 2, str. 115-118
[7] Drempeti, J.: Beram razvoj naselja,
Beram u prolosti (zbornik radova), u:
Pazinski memorijal (2003) 25, str. 177-
207
[8] ikli, J.: Crkva sv. Martina u Bermu, u:
Pazinski memorijal, (2003) 25, str. 209-
218
[9] Fui, B.:Sv. Petar u Trviu, Bulletin
JAZU (1962) 3, str. 157-168
[10] Fui, B.:Grdoselski ulomak. Prilog
kulturnoj geografiji istarskog
glagolizma, Starohrvatska prosvjeta, III
(1959) 7, str. 185-213
[11] Rimani, M.: Staro Grdoselo, Franina i
Jurina 2004., Pazin, 2004, str. 124-128
REMAINING CASTELLI IN PAZIN AND ITS SURROUNDINGS
In this instalment of the serial on Istrian castelli, the focus is
first placed on the biggest and the best known castellum in
Pazin, which used to be the administrative and military centre
of the Austrian part of Istria. The history and construction of the
castellum is described in full detail. Unlike many other Istrian
forts, this castellum was not built on top of the hill but rather
on the cliff above Pazin cave into which the Pazinica rivulet is
discharged. Many literary works have been inspired by this dark
and mysterious abyss. It supposedly provided inspiration to
the illustrious Dante for the gate of Hell. The article continues
with description of the Stari Pazin castellum whose settlement
has completely been merged with the present day Pazin. The
next castellum described in the article is Beram, a well known
Glagolitic centre, famous for extraordinary frescoes adorning the
Church of St. Mary on-the-Stone-Slabs. Castelli in Trvi, Kaerga
and Grdoselo are also presented. All these castelli are situated at
the former frontier with the Venetian Republic, which is why they
suffered severe damage during frequent military confrontations,
and their remains are now hardly recognisable.