Biblija Šarić

BIBLIJA
Preveo
Dr. Ivan ari
Za pretraivanje i prouavanje
Sadraj
Knjiga Postanka...........................................................................................................1
Postanak, glava 1...................................................................................................1
Postanak, glava 2...................................................................................................3
Postanak, glava 3...................................................................................................5
Postanak, glava 4...................................................................................................6
Postanak, glava 5...................................................................................................8
Postanak, glava 6.................................................................................................10
Postanak, glava 7.................................................................................................12
Postanak, glava 8.................................................................................................13
Postanak, glava 9.................................................................................................15
Postanak, glava 10...............................................................................................17
Postanak, glava 11...............................................................................................19
Postanak, glava 12...............................................................................................21
Postanak, glava 13...............................................................................................22
Postanak, glava 14...............................................................................................24
Postanak, glava 15...............................................................................................25
Postanak, glava 16...............................................................................................27
Postanak, glava 17...............................................................................................28
Postanak, glava 18...............................................................................................30
Postanak, glava 19...............................................................................................33
Postanak, glava 20...............................................................................................35
Postanak, glava 21...............................................................................................37
Postanak, glava 22...............................................................................................39
Postanak, glava 23...............................................................................................41
Postanak, glava 24...............................................................................................42
Postanak, glava 25...............................................................................................47
Postanak, glava 26...............................................................................................50
Postanak, glava 27...............................................................................................52
Postanak, glava 28...............................................................................................56
Postanak, glava 29...............................................................................................57
Postanak, glava 30...............................................................................................60
Postanak, glava 31...............................................................................................63
Postanak, glava 32...............................................................................................67
Postanak, glava 33...............................................................................................69
Postanak, glava 34...............................................................................................71
Postanak, glava 35...............................................................................................73
Postanak, glava 36...............................................................................................75
Postanak, glava 37...............................................................................................78
i
Sadraj
Knjiga Postanka
Postanak, glava 38...............................................................................................80
Postanak, glava 39...............................................................................................82
Postanak, glava 40...............................................................................................84
Postanak, glava 41...............................................................................................86
Postanak, glava 42...............................................................................................90
Postanak, glava 43...............................................................................................93
Postanak, glava 44...............................................................................................95
Postanak, glava 45...............................................................................................98
Postanak, glava 46.............................................................................................100
Postanak, glava 47.............................................................................................102
Postanak, glava 48.............................................................................................105
Postanak, glava 49.............................................................................................107
Postanak, glava 50.............................................................................................109
Knjiga Izlaska...........................................................................................................112
Izlazak, glava 1..................................................................................................112
Izlazak, glava 2..................................................................................................113
Izlazak, glava 3..................................................................................................115
Izlazak, glava 4..................................................................................................117
Izlazak, glava 5..................................................................................................119
Izlazak, glava 6..................................................................................................121
Izlazak, glava 7..................................................................................................123
Izlazak, glava 8..................................................................................................125
Izlazak, glava 9..................................................................................................127
Izlazak, glava 10................................................................................................130
Izlazak, glava 11................................................................................................132
Izlazak, glava 12................................................................................................133
Izlazak, glava 13................................................................................................137
Izlazak, glava 14................................................................................................139
Izlazak, glava 15................................................................................................141
Izlazak, glava 16................................................................................................143
Izlazak, glava 17................................................................................................146
Izlazak, glava 18................................................................................................147
Izlazak, glava 19................................................................................................149
Izlazak, glava 20................................................................................................151
Izlazak, glava 21................................................................................................153
Izlazak, glava 22................................................................................................155
ii
Sadraj
Knjiga Izlaska
Izlazak, glava 23................................................................................................158
Izlazak, glava 24................................................................................................160
Izlazak, glava 25................................................................................................161
Izlazak, glava 26................................................................................................164
Izlazak, glava 27................................................................................................167
Izlazak, glava 28................................................................................................168
Izlazak, glava 29................................................................................................171
Izlazak, glava 30................................................................................................175
Izlazak, glava 31................................................................................................177
Izlazak, glava 32................................................................................................179
Izlazak, glava 33................................................................................................181
Izlazak, glava 34................................................................................................183
Izlazak, glava 35................................................................................................186
Izlazak, glava 36................................................................................................188
Izlazak, glava 37................................................................................................191
Izlazak, glava 38................................................................................................193
Izlazak, glava 39................................................................................................195
Izlazak, glava 40................................................................................................199
Levitski Zakonik.......................................................................................................202
Lev. Zakonik, glava 1........................................................................................202
Lev. Zakonik, glava 10......................................................................................219
iii
Sadraj
Levitski Zakonik
Knjiga Brojeva.........................................................................................................268
Brojevi, glava 1.................................................................................................268
Brojevi, glava 2.................................................................................................271
Brojevi, glava 3.................................................................................................274
Brojevi, glava 4.................................................................................................277
Brojevi, glava 5.................................................................................................281
Brojevi, glava 6.................................................................................................283
Brojevi, glava 7.................................................................................................286
Brojevi, glava 8.................................................................................................291
Brojevi, glava 9.................................................................................................293
Brojevi, glava 10...............................................................................................295
Brojevi, glava 11...............................................................................................298
Brojevi, glava 12...............................................................................................300
Brojevi, glava 13...............................................................................................302
Brojevi, glava 14...............................................................................................304
Brojevi, glava 15...............................................................................................307
Brojevi, glava 16...............................................................................................310
Brojevi, glava 17...............................................................................................314
Brojevi, glava 18...............................................................................................315
Brojevi, glava 19...............................................................................................318
Brojevi, glava 20...............................................................................................319
Brojevi, glava 21...............................................................................................322
Brojevi, glava 22...............................................................................................324
Brojevi, glava 23...............................................................................................327
Brojevi, glava 24...............................................................................................329
Brojevi, glava 25...............................................................................................331
iv
Sadraj
Knjiga Brojeva
Brojevi, glava 26...............................................................................................333
Brojevi, glava 27...............................................................................................337
Brojevi, glava 28...............................................................................................339
Brojevi, glava 29...............................................................................................341
Brojevi, glava 30...............................................................................................344
Brojevi, glava 31...............................................................................................345
Brojevi, glava 32...............................................................................................349
Brojevi, glava 33...............................................................................................352
Brojevi, glava 34...............................................................................................355
Brojevi, glava 35...............................................................................................357
Brojevi, glava 36...............................................................................................360
Ponovljeni Zakon.....................................................................................................362
Pon. Zakon, glava 1...........................................................................................362
Pon. Zakon, glava 2...........................................................................................365
Pon. Zakon, glava 3...........................................................................................368
Pon. Zakon, glava 4...........................................................................................370
Pon. Zakon, glava 5...........................................................................................374
Pon. Zakon, glava 6...........................................................................................376
Pon. Zakon, glava 7...........................................................................................378
Pon. Zakon, glava 8...........................................................................................380
Pon. Zakon, glava 9...........................................................................................381
Pon. Zakon, glava 10.........................................................................................384
Pon. Zakon, glava 11.........................................................................................385
Pon. Zakon, glava 12.........................................................................................388
Pon. Zakon, glava 13.........................................................................................391
Pon. Zakon, glava 14.........................................................................................392
Pon. Zakon, glava 15.........................................................................................394
Pon. Zakon, glava 16.........................................................................................396
Pon. Zakon, glava 17.........................................................................................398
Pon. Zakon, glava 18.........................................................................................399
Pon. Zakon, glava 19.........................................................................................401
Pon. Zakon, glava 20.........................................................................................402
Pon. Zakon, glava 21.........................................................................................404
Pon. Zakon, glava 22.........................................................................................406
Pon. Zakon, glava 23.........................................................................................408
Pon. Zakon, glava 24.........................................................................................410
v
Sadraj
Ponovljeni Zakon
Pon. Zakon, glava 25.........................................................................................412
Pon. Zakon, glava 26.........................................................................................413
Pon. Zakon, glava 27.........................................................................................415
Pon. Zakon, glava 28.........................................................................................416
Pon. Zakon, glava 29.........................................................................................421
Pon. Zakon, glava 30.........................................................................................424
Pon. Zakon, glava 31.........................................................................................425
Pon. Zakon, glava 32.........................................................................................428
Pon. Zakon, glava 33.........................................................................................431
Pon. Zakon, glava 34.........................................................................................433
Joua..........................................................................................................................435
Joua, glava 1....................................................................................................435
Joua, glava 2....................................................................................................436
Joua, glava 3....................................................................................................438
Joua, glava 4....................................................................................................439
Joua, glava 5....................................................................................................441
Joua, glava 6....................................................................................................443
Joua, glava 7....................................................................................................445
Joua, glava 8....................................................................................................447
Joua, glava 9....................................................................................................450
Joua, glava 10..................................................................................................452
Joua, glava 11..................................................................................................456
Joua, glava 12..................................................................................................457
Joua, glava 13..................................................................................................459
Joua, glava 14..................................................................................................461
Joua, glava 15..................................................................................................463
Joua, glava 16..................................................................................................466
Joua, glava 17..................................................................................................467
Joua, glava 18..................................................................................................469
Joua, glava 19..................................................................................................471
Joua, glava 20..................................................................................................474
Joua, glava 21..................................................................................................475
Joua, glava 22..................................................................................................478
Joua, glava 23..................................................................................................481
Joua, glava 24..................................................................................................483
vi
Sadraj
Suci............................................................................................................................486
Suci, glava 1......................................................................................................486
Suci, glava 2......................................................................................................488
Suci, glava 3......................................................................................................490
Suci, glava 4......................................................................................................493
Suci, glava 5......................................................................................................494
Suci, glava 6......................................................................................................497
Suci, glava 7......................................................................................................500
Suci, glava 8......................................................................................................502
Suci, glava 9......................................................................................................505
Suci, glava 10....................................................................................................509
Suci, glava 11....................................................................................................510
Suci, glava 12....................................................................................................513
Suci, glava 13....................................................................................................515
Suci, glava 14....................................................................................................517
Suci, glava 15....................................................................................................518
Suci, glava 16....................................................................................................520
Suci, glava 17....................................................................................................523
Suci, glava 18....................................................................................................524
Suci, glava 19....................................................................................................526
Suci, glava 20....................................................................................................529
Suci, glava 21....................................................................................................533
Knjiga o Ruti............................................................................................................535
Ruta, glava 1......................................................................................................535
Ruta, glava 2......................................................................................................536
Ruta, glava 3......................................................................................................538
Ruta, glava 4......................................................................................................540
Prva knjiga o Samuelu.............................................................................................542
1 Samuelova, glava 1........................................................................................542
1 Samuelova, glava 2........................................................................................544
1 Samuelova, glava 3........................................................................................547
1 Samuelova, glava 4........................................................................................548
1 Samuelova, glava 5........................................................................................550
1 Samuelova, glava 6........................................................................................551
1 Samuelova, glava 7........................................................................................553
1 Samuelova, glava 8........................................................................................554
vii
Sadraj
Prva knjiga o Samuelu
1 Samuelova, glava 9........................................................................................556
1 Samuelova, glava 10......................................................................................558
1 Samuelova, glava 11......................................................................................560
1 Samuelova, glava 12......................................................................................561
1 Samuelova, glava 13......................................................................................563
1 Samuelova, glava 14......................................................................................565
1 Samuelova, glava 15......................................................................................569
1 Samuelova, glava 16......................................................................................572
1 Samuelova, glava 17......................................................................................574
1 Samuelova, glava 18......................................................................................578
1 Samuelova, glava 19......................................................................................580
1 Samuelova, glava 20......................................................................................582
1 Samuelova, glava 21......................................................................................585
1 Samuelova, glava 22......................................................................................586
1 Samuelova, glava 23......................................................................................588
1 Samuelova, glava 24......................................................................................590
1 Samuelova, glava 25......................................................................................592
1 Samuelova, glava 26......................................................................................596
1 Samuelova, glava 27......................................................................................598
1 Samuelova, glava 28......................................................................................599
1 Samuelova, glava 29......................................................................................601
1 Samuelova, glava 30......................................................................................602
1 Samuelova, glava 31......................................................................................604
Druga knjiga o Samuelu..........................................................................................606
2 Samuelova, glava 1........................................................................................606
2 Samuelova, glava 2........................................................................................608
2 Samuelova, glava 3........................................................................................610
2 Samuelova, glava 4........................................................................................613
2 Samuelova, glava 5........................................................................................614
2 Samuelova, glava 6........................................................................................616
2 Samuelova, glava 7........................................................................................618
2 Samuelova, glava 8........................................................................................620
2 Samuelova, glava 9........................................................................................622
2 Samuelova, glava 10......................................................................................623
2 Samuelova, glava 11......................................................................................624
2 Samuelova, glava 12......................................................................................626
viii
Sadraj
Druga knjiga o Samuelu
2 Samuelova, glava 13......................................................................................629
2 Samuelova, glava 14......................................................................................632
2 Samuelova, glava 15......................................................................................635
2 Samuelova, glava 16......................................................................................638
2 Samuelova, glava 17......................................................................................639
2 Samuelova, glava 18......................................................................................642
2 Samuelova, glava 19......................................................................................644
2 Samuelova, glava 20......................................................................................648
2 Samuelova, glava 21......................................................................................650
2 Samuelova, glava 22......................................................................................652
2 Samuelova, glava 23......................................................................................655
2 Samuelova, glava 24......................................................................................657
Prva knjiga o Kraljevima........................................................................................660
1 Kraljevima, glava 1........................................................................................660
1 Kraljevima, glava 10......................................................................................688
ix
Sadraj
Druga knjiga o Kraljevima.....................................................................................725
Prva knjiga Ljetopisa...............................................................................................785
1 Ljetopisa, glava 1...........................................................................................785
1 Ljetopisa, glava 2...........................................................................................788
1 Ljetopisa, glava 3...........................................................................................791
1 Ljetopisa, glava 4...........................................................................................792
1 Ljetopisa, glava 5...........................................................................................795
1 Ljetopisa, glava 6...........................................................................................797
1 Ljetopisa, glava 7...........................................................................................802
1 Ljetopisa, glava 8...........................................................................................804
1 Ljetopisa, glava 9...........................................................................................807
1 Ljetopisa, glava 10.........................................................................................810
x
Sadraj
Prva knjiga Ljetopisa
1 Ljetopisa, glava 11.........................................................................................811
1 Ljetopisa, glava 12.........................................................................................814
1 Ljetopisa, glava 13.........................................................................................817
1 Ljetopisa, glava 14.........................................................................................818
1 Ljetopisa, glava 15.........................................................................................819
1 Ljetopisa, glava 16.........................................................................................821
1 Ljetopisa, glava 17.........................................................................................824
1 Ljetopisa, glava 18.........................................................................................826
1 Ljetopisa, glava 19.........................................................................................827
1 Ljetopisa, glava 20.........................................................................................829
1 Ljetopisa, glava 21.........................................................................................829
1 Ljetopisa, glava 22.........................................................................................832
1 Ljetopisa, glava 23.........................................................................................833
1 Ljetopisa, glava 24.........................................................................................836
1 Ljetopisa, glava 25.........................................................................................838
1 Ljetopisa, glava 26.........................................................................................840
1 Ljetopisa, glava 27.........................................................................................842
1 Ljetopisa, glava 28.........................................................................................844
1 Ljetopisa, glava 29.........................................................................................846
Druga knjiga Ljetopisa............................................................................................850
2 Ljetopisa, glava 1...........................................................................................850
2 Ljetopisa, glava 2...........................................................................................851
2 Ljetopisa, glava 3...........................................................................................853
2 Ljetopisa, glava 4...........................................................................................854
2 Ljetopisa, glava 5...........................................................................................856
2 Ljetopisa, glava 6...........................................................................................857
2 Ljetopisa, glava 7...........................................................................................861
2 Ljetopisa, glava 8...........................................................................................862
2 Ljetopisa, glava 9...........................................................................................864
2 Ljetopisa, glava 10.........................................................................................867
2 Ljetopisa, glava 11.........................................................................................868
2 Ljetopisa, glava 12.........................................................................................870
2 Ljetopisa, glava 13.........................................................................................871
2 Ljetopisa, glava 14.........................................................................................873
2 Ljetopisa, glava 15.........................................................................................874
2 Ljetopisa, glava 16.........................................................................................876
xi
Sadraj
Druga knjiga Ljetopisa
2 Ljetopisa, glava 17.........................................................................................877
2 Ljetopisa, glava 18.........................................................................................878
2 Ljetopisa, glava 19.........................................................................................881
2 Ljetopisa, glava 20.........................................................................................882
2 Ljetopisa, glava 21.........................................................................................885
2 Ljetopisa, glava 22.........................................................................................886
2 Ljetopisa, glava 23.........................................................................................887
2 Ljetopisa, glava 24.........................................................................................889
2 Ljetopisa, glava 25.........................................................................................892
2 Ljetopisa, glava 26.........................................................................................894
2 Ljetopisa, glava 27.........................................................................................896
2 Ljetopisa, glava 28.........................................................................................897
2 Ljetopisa, glava 29.........................................................................................899
2 Ljetopisa, glava 30.........................................................................................902
2 Ljetopisa, glava 31.........................................................................................904
2 Ljetopisa, glava 32.........................................................................................906
2 Ljetopisa, glava 33.........................................................................................909
2 Ljetopisa, glava 34.........................................................................................911
2 Ljetopisa, glava 35.........................................................................................914
2 Ljetopisa, glava 36.........................................................................................916
Knjiga Ezrina...........................................................................................................919
Ezra, glava 1......................................................................................................919
Ezra, glava 2......................................................................................................920
Ezra, glava 3......................................................................................................923
Ezra, glava 4......................................................................................................925
Ezra, glava 5......................................................................................................927
Ezra, glava 6......................................................................................................928
Ezra, glava 7......................................................................................................930
Ezra, glava 8......................................................................................................932
Ezra, glava 9......................................................................................................935
Ezra, glava 10....................................................................................................937
Knjiga Nehemijina...................................................................................................941
Nehemija, glava 1..............................................................................................941
Nehemija, glava 2..............................................................................................942
Nehemija, glava 3..............................................................................................943
xii
Sadraj
Knjiga Nehemijina
Nehemija, glava 4..............................................................................................946
Nehemija, glava 5..............................................................................................948
Nehemija, glava 6..............................................................................................949
Nehemija, glava 7..............................................................................................951
Nehemija, glava 8..............................................................................................955
Nehemija, glava 9..............................................................................................957
Nehemija, glava 10............................................................................................960
Nehemija, glava 11............................................................................................963
Nehemija, glava 12............................................................................................965
Nehemija, glava 13............................................................................................968
Estera.........................................................................................................................972
Estera, glava 1...................................................................................................972
Estera, glava 2...................................................................................................974
Estera, glava 3...................................................................................................976
Estera, glava 4...................................................................................................977
Estera, glava 5...................................................................................................978
Estera, glava 6...................................................................................................980
Estera, glava 7...................................................................................................981
Estera, glava 8...................................................................................................982
Estera, glava 9...................................................................................................983
Estera, glava 10.................................................................................................986
Job..............................................................................................................................987
Job, glava 1........................................................................................................987
Job, glava 2........................................................................................................988
Job, glava 3........................................................................................................989
Job, glava 4........................................................................................................991
Job, glava 5........................................................................................................992
Job, glava 6........................................................................................................993
Job, glava 7........................................................................................................995
Job, glava 8........................................................................................................996
Job, glava 9........................................................................................................997
Job, glava 10......................................................................................................999
Job, glava 11....................................................................................................1001
Job, glava 12....................................................................................................1002
Job, glava 13....................................................................................................1003
xiii
Sadraj
Job
Job, glava 14....................................................................................................1005
Job, glava 15....................................................................................................1006
Job, glava 16....................................................................................................1008
Job, glava 17....................................................................................................1009
Job, glava 18....................................................................................................1010
Job, glava 19....................................................................................................1011
Job, glava 20....................................................................................................1013
Job, glava 21....................................................................................................1014
Job, glava 22....................................................................................................1016
Job, glava 23....................................................................................................1018
Job, glava 24....................................................................................................1019
Job, glava 25....................................................................................................1020
Job, glava 26....................................................................................................1021
Job, glava 27....................................................................................................1021
Job, glava 28....................................................................................................1023
Job, glava 29....................................................................................................1024
Job, glava 30....................................................................................................1026
Job, glava 31....................................................................................................1027
Job, glava 32....................................................................................................1030
Job, glava 33....................................................................................................1031
Job, glava 34....................................................................................................1033
Job, glava 35....................................................................................................1035
Job, glava 36....................................................................................................1036
Job, glava 37....................................................................................................1038
Job, glava 38....................................................................................................1039
Job, glava 39....................................................................................................1041
Job, glava 40....................................................................................................1043
Job, glava 41....................................................................................................1044
Job, glava 42....................................................................................................1046
Psalmi......................................................................................................................1048
Psalam 1..........................................................................................................1048
Psalam 2..........................................................................................................1048
Psalam 3..........................................................................................................1049
Psalam 4..........................................................................................................1049
Psalam 5..........................................................................................................1050
Psalam 6..........................................................................................................1051
xiv
Sadraj
Psalmi
Psalam 7..........................................................................................................1051
Psalam 8..........................................................................................................1053
Psalam 9..........................................................................................................1053
Psalam 10........................................................................................................1054
Psalam 11........................................................................................................1056
Psalam 12........................................................................................................1056
Psalam 13........................................................................................................1057
Psalam 14........................................................................................................1057
Psalam 15........................................................................................................1058
Psalam 16........................................................................................................1058
Psalam 17........................................................................................................1059
Psalam 18........................................................................................................1060
Psalam 19........................................................................................................1063
Psalam 20........................................................................................................1064
Psalam 21........................................................................................................1065
Psalam 22........................................................................................................1066
Psalam 23........................................................................................................1067
Psalam 24........................................................................................................1068
Psalam 25........................................................................................................1069
Psalam 26........................................................................................................1070
Psalam 27........................................................................................................1071
Psalam 28........................................................................................................1072
Psalam 29........................................................................................................1072
Psalam 30........................................................................................................1073
Psalam 31........................................................................................................1074
Psalam 32........................................................................................................1076
Psalam 33........................................................................................................1076
Psalam 34........................................................................................................1078
Psalam 35........................................................................................................1079
Psalam 36........................................................................................................1081
Psalam 37........................................................................................................1082
Psalam 38........................................................................................................1084
Psalam 39........................................................................................................1085
Psalam 40........................................................................................................1086
Psalam 41........................................................................................................1087
Psalam 42........................................................................................................1088
Psalam 43........................................................................................................1089
xv
Sadraj
Psalmi
Psalam 44........................................................................................................1090
Psalam 45........................................................................................................1091
Psalam 46........................................................................................................1092
Psalam 47........................................................................................................1093
Psalam 48........................................................................................................1094
Psalam 49........................................................................................................1095
Psalam 50........................................................................................................1096
Psalam 51........................................................................................................1097
Psalam 52........................................................................................................1098
Psalam 53........................................................................................................1099
Psalam 54........................................................................................................1100
Psalam 55........................................................................................................1100
Psalam 56........................................................................................................1102
Psalam 57........................................................................................................1102
Psalam 58........................................................................................................1103
Psalam 59........................................................................................................1104
Psalam 60........................................................................................................1105
Psalam 61........................................................................................................1106
Psalam 62........................................................................................................1106
Psalam 63........................................................................................................1107
Psalam 64........................................................................................................1108
Psalam 65........................................................................................................1109
Psalam 66........................................................................................................1110
Psalam 67........................................................................................................1111
Psalam 68........................................................................................................1111
Psalam 69........................................................................................................1113
Psalam 70........................................................................................................1116
Psalam 71........................................................................................................1116
Psalam 72........................................................................................................1118
Psalam 73........................................................................................................1119
Psalam 74........................................................................................................1120
Psalam 75........................................................................................................1122
Psalam 76........................................................................................................1123
Psalam 77........................................................................................................1123
Psalam 78........................................................................................................1125
Psalam 79........................................................................................................1129
Psalam 80........................................................................................................1130
xvi
Sadraj
Psalmi
Psalam 81........................................................................................................1131
Psalam 82........................................................................................................1132
Psalam 83........................................................................................................1132
Psalam 84........................................................................................................1133
Psalam 85........................................................................................................1134
Psalam 86........................................................................................................1135
Psalam 87........................................................................................................1136
Psalam 88........................................................................................................1137
Psalam 89........................................................................................................1138
Psalam 90........................................................................................................1141
Psalam 91........................................................................................................1142
Psalam 92........................................................................................................1143
Psalam 93........................................................................................................1144
Psalam 94........................................................................................................1144
Psalam 95........................................................................................................1145
Psalam 96........................................................................................................1146
Psalam 97........................................................................................................1147
Psalam 98........................................................................................................1147
Psalam 99........................................................................................................1148
Psalam 100......................................................................................................1149
Psalam 101......................................................................................................1149
Psalam 102......................................................................................................1150
Psalam 103......................................................................................................1151
Psalam 104......................................................................................................1153
Psalam 105......................................................................................................1155
Psalam 106......................................................................................................1157
Psalam 107......................................................................................................1160
Psalam 108......................................................................................................1162
Psalam 109......................................................................................................1163
Psalam 110......................................................................................................1165
Psalam 111......................................................................................................1165
Psalam 112......................................................................................................1166
Psalam 113......................................................................................................1166
Psalam 114......................................................................................................1167
Psalam 115......................................................................................................1167
Psalam 116......................................................................................................1168
Psalam 117......................................................................................................1169
xvii
Sadraj
Psalmi
Psalam 118......................................................................................................1170
Psalam 119......................................................................................................1171
Psalam 120......................................................................................................1180
Psalam 121......................................................................................................1181
Psalam 122......................................................................................................1181
Psalam 123......................................................................................................1182
Psalam 124......................................................................................................1182
Psalam 125......................................................................................................1183
Psalam 126......................................................................................................1183
Psalam 127......................................................................................................1183
Psalam 128......................................................................................................1184
Psalam 129......................................................................................................1184
Psalam 130......................................................................................................1185
Psalam 131......................................................................................................1185
Psalam 132......................................................................................................1186
Psalam 133......................................................................................................1187
Psalam 134......................................................................................................1187
Psalam 135......................................................................................................1187
Psalam 136......................................................................................................1189
Psalam 137......................................................................................................1190
Psalam 138......................................................................................................1191
Psalam 139......................................................................................................1191
Psalam 140......................................................................................................1193
Psalam 141......................................................................................................1193
Psalam 142......................................................................................................1194
Psalam 143......................................................................................................1195
Psalam 144......................................................................................................1196
Psalam 145......................................................................................................1197
Psalam 146......................................................................................................1198
Psalam 147......................................................................................................1198
Psalam 148......................................................................................................1200
Psalam 149......................................................................................................1200
Psalam 150......................................................................................................1201
Mudre izreke...........................................................................................................1202
Mudre izreke, glava 1......................................................................................1202
xviii
Sadraj
Mudre izreke
Mudre izreke, glava 10....................................................................................1216
Propovjednik..........................................................................................................1253
Propovjednik, glava 1......................................................................................1253
xix
Sadraj
Propovjednik
Propovjednik, glava 10....................................................................................1265
Pjesma nad pjesmama...........................................................................................1269
Pjesma nad pjesmama, glava 1........................................................................1269
Izaija........................................................................................................................1278
Izaija, glava 1..................................................................................................1278
Izaija, glava 2..................................................................................................1280
Izaija, glava 3..................................................................................................1282
Izaija, glava 4..................................................................................................1283
Izaija, glava 5..................................................................................................1284
Izaija, glava 6..................................................................................................1286
Izaija, glava 7..................................................................................................1287
Izaija, glava 8..................................................................................................1289
Izaija, glava 9..................................................................................................1290
Izaija, glava 10................................................................................................1292
Izaija, glava 11................................................................................................1294
Izaija, glava 12................................................................................................1296
Izaija, glava 13................................................................................................1296
Izaija, glava 14................................................................................................1298
Izaija, glava 15................................................................................................1300
Izaija, glava 16................................................................................................1301
Izaija, glava 17................................................................................................1302
Izaija, glava 18................................................................................................1303
Izaija, glava 19................................................................................................1303
xx
Sadraj
Izaija
Izaija, glava 20................................................................................................1305
Izaija, glava 21................................................................................................1306
Izaija, glava 22................................................................................................1308
Izaija, glava 23................................................................................................1309
Izaija, glava 24................................................................................................1310
Izaija, glava 25................................................................................................1312
Izaija, glava 26................................................................................................1313
Izaija, glava 27................................................................................................1314
Izaija, glava 28................................................................................................1315
Izaija, glava 29................................................................................................1317
Izaija, glava 30................................................................................................1319
Izaija, glava 31................................................................................................1322
Izaija, glava 32................................................................................................1323
Izaija, glava 33................................................................................................1324
Izaija, glava 34................................................................................................1326
Izaija, glava 35................................................................................................1327
Izaija, glava 36................................................................................................1328
Izaija, glava 37................................................................................................1330
Izaija, glava 38................................................................................................1333
Izaija, glava 39................................................................................................1334
Izaija, glava 40................................................................................................1335
Izaija, glava 41................................................................................................1337
Izaija, glava 42................................................................................................1339
Izaija, glava 43................................................................................................1341
Izaija, glava 44................................................................................................1343
Izaija, glava 45................................................................................................1345
Izaija, glava 46................................................................................................1347
Izaija, glava 47................................................................................................1348
Izaija, glava 48................................................................................................1349
Izaija, glava 49................................................................................................1351
Izaija, glava 50................................................................................................1353
Izaija, glava 51................................................................................................1354
Izaija, glava 52................................................................................................1356
Izaija, glava 53................................................................................................1357
Izaija, glava 54................................................................................................1358
Izaija, glava 55................................................................................................1359
Izaija, glava 56................................................................................................1360
xxi
Sadraj
Izaija
Izaija, glava 57................................................................................................1361
Izaija, glava 58................................................................................................1363
Izaija, glava 59................................................................................................1364
Izaija, glava 60................................................................................................1366
Izaija, glava 61................................................................................................1367
Izaija, glava 62................................................................................................1368
Izaija, glava 63................................................................................................1369
Izaija, glava 64................................................................................................1371
Izaija, glava 65................................................................................................1372
Izaija, glava 66................................................................................................1374
Jeremija...................................................................................................................1377
Jeremija, glava 1..............................................................................................1377
Jeremija, glava 2..............................................................................................1378
Jeremija, glava 3..............................................................................................1381
Jeremija, glava 4..............................................................................................1383
Jeremija, glava 5..............................................................................................1385
Jeremija, glava 6..............................................................................................1388
Jeremija, glava 7..............................................................................................1390
Jeremija, glava 8..............................................................................................1392
Jeremija, glava 9..............................................................................................1394
Jeremija, glava 10............................................................................................1396
Jeremija, glava 11............................................................................................1398
Jeremija, glava 12............................................................................................1400
Jeremija, glava 13............................................................................................1401
Jeremija, glava 14............................................................................................1403
Jeremija, glava 15............................................................................................1405
Jeremija, glava 16............................................................................................1407
Jeremija, glava 17............................................................................................1408
Jeremija, glava 18............................................................................................1410
Jeremija, glava 19............................................................................................1412
Jeremija, glava 20............................................................................................1414
Jeremija, glava 21............................................................................................1415
Jeremija, glava 22............................................................................................1416
Jeremija, glava 23............................................................................................1419
Jeremija, glava 24............................................................................................1422
Jeremija, glava 25............................................................................................1423
xxii
Sadraj
Jeremija
Jeremija, glava 26............................................................................................1425
Jeremija, glava 27............................................................................................1427
Jeremija, glava 28............................................................................................1429
Jeremija, glava 29............................................................................................1430
Jeremija, glava 30............................................................................................1433
Jeremija, glava 31............................................................................................1435
Jeremija, glava 32............................................................................................1438
Jeremija, glava 33............................................................................................1441
Jeremija, glava 34............................................................................................1444
Jeremija, glava 35............................................................................................1445
Jeremija, glava 36............................................................................................1447
Jeremija, glava 37............................................................................................1450
Jeremija, glava 38............................................................................................1451
Jeremija, glava 39............................................................................................1454
Jeremija, glava 40............................................................................................1455
Jeremija, glava 41............................................................................................1457
Jeremija, glava 42............................................................................................1458
Jeremija, glava 43............................................................................................1460
Jeremija, glava 44............................................................................................1461
Jeremija, glava 45............................................................................................1464
Jeremija, glava 46............................................................................................1464
Jeremija, glava 47............................................................................................1467
Jeremija, glava 48............................................................................................1467
Jeremija, glava 49............................................................................................1471
Jeremija, glava 50............................................................................................1474
Jeremija, glava 51............................................................................................1477
Jeremija, glava 52............................................................................................1482
Tualjke...................................................................................................................1486
Tualjke, glava 1.............................................................................................1486
Tualjke, glava 2.............................................................................................1488
Tualjke, glava 3.............................................................................................1489
Tualjke, glava 4.............................................................................................1493
Tualjke, glava 5.............................................................................................1495
xxiii
Sadraj
Ezekiel.....................................................................................................................1497
Ezekiel, glava 1...............................................................................................1497
Ezekiel, glava 2...............................................................................................1499
Ezekiel, glava 3...............................................................................................1500
Ezekiel, glava 4...............................................................................................1502
Ezekiel, glava 5...............................................................................................1503
Ezekiel, glava 6...............................................................................................1505
Ezekiel, glava 7...............................................................................................1506
Ezekiel, glava 8...............................................................................................1508
Ezekiel, glava 9...............................................................................................1509
Ezekiel, glava 10.............................................................................................1510
Ezekiel, glava 11.............................................................................................1512
Ezekiel, glava 12.............................................................................................1514
Ezekiel, glava 13.............................................................................................1516
Ezekiel, glava 14.............................................................................................1518
Ezekiel, glava 15.............................................................................................1520
Ezekiel, glava 16.............................................................................................1520
Ezekiel, glava 17.............................................................................................1525
Ezekiel, glava 18.............................................................................................1527
Ezekiel, glava 19.............................................................................................1530
Ezekiel, glava 20.............................................................................................1531
Ezekiel, glava 21.............................................................................................1534
Ezekiel, glava 22.............................................................................................1537
Ezekiel, glava 23.............................................................................................1539
Ezekiel, glava 24.............................................................................................1543
Ezekiel, glava 25.............................................................................................1545
Ezekiel, glava 26.............................................................................................1546
Ezekiel, glava 27.............................................................................................1548
Ezekiel, glava 28.............................................................................................1551
Ezekiel, glava 29.............................................................................................1553
Ezekiel, glava 30.............................................................................................1555
Ezekiel, glava 31.............................................................................................1557
Ezekiel, glava 32.............................................................................................1558
Ezekiel, glava 33.............................................................................................1561
Ezekiel, glava 34.............................................................................................1563
Ezekiel, glava 35.............................................................................................1566
Ezekiel, glava 36.............................................................................................1567
Ezekiel, glava 37.............................................................................................1570
xxiv
Sadraj
Ezekiel
Ezekiel, glava 38.............................................................................................1572
Ezekiel, glava 39.............................................................................................1574
Ezekiel, glava 40.............................................................................................1576
Ezekiel, glava 41.............................................................................................1580
Ezekiel, glava 42.............................................................................................1583
Ezekiel, glava 43.............................................................................................1584
Ezekiel, glava 44.............................................................................................1586
Ezekiel, glava 45.............................................................................................1589
Ezekiel, glava 46.............................................................................................1591
Ezekiel, glava 47.............................................................................................1593
Ezekiel, glava 48.............................................................................................1595
Daniel.......................................................................................................................1599
Daniel, glava 1................................................................................................1599
Daniel, glava 2................................................................................................1600
Daniel, glava 3................................................................................................1604
Daniel, glava 4................................................................................................1607
Daniel, glava 5................................................................................................1610
Daniel, glava 6................................................................................................1612
Daniel, glava 7................................................................................................1615
Daniel, glava 8................................................................................................1617
Daniel, glava 9................................................................................................1619
Daniel, glava 10..............................................................................................1622
Daniel, glava 11..............................................................................................1623
Daniel, glava 12..............................................................................................1627
Hoea.......................................................................................................................1629
Hoea, glava 1.................................................................................................1629
Hoea, glava 2.................................................................................................1630
Hoea, glava 3.................................................................................................1631
Hoea, glava 4.................................................................................................1632
Hoea, glava 5.................................................................................................1633
Hoea, glava 6.................................................................................................1634
Hoea, glava 7.................................................................................................1635
Hoea, glava 8.................................................................................................1636
Hoea, glava 9.................................................................................................1637
Hoea, glava 10...............................................................................................1639
xxv
Sadraj
Hoea
Hoea, glava 11...............................................................................................1640
Hoea, glava 12...............................................................................................1641
Hoea, glava 13...............................................................................................1642
Hoea, glava 14...............................................................................................1643
Joel...........................................................................................................................1644
Joel, glava 1.....................................................................................................1644
Joel, glava 2.....................................................................................................1645
Joel, glava 3.....................................................................................................1648
Amos........................................................................................................................1650
Amos, glava 1..................................................................................................1650
Amos, glava 2..................................................................................................1651
Amos, glava 3..................................................................................................1652
Amos, glava 4..................................................................................................1653
Amos, glava 5..................................................................................................1654
Amos, glava 6..................................................................................................1656
Amos, glava 7..................................................................................................1657
Amos, glava 8..................................................................................................1659
Amos, glava 9..................................................................................................1660
Obadija....................................................................................................................1662
Jona..........................................................................................................................1664
Jona, glava 1....................................................................................................1664
Jona, glava 2....................................................................................................1665
Jona, glava 3....................................................................................................1666
Jona, glava 4....................................................................................................1666
Mihej........................................................................................................................1668
Mihej, glava 1..................................................................................................1668
Mihej, glava 2..................................................................................................1669
Mihej, glava 3..................................................................................................1670
Mihej, glava 4..................................................................................................1671
Mihej, glava 5..................................................................................................1672
Mihej, glava 6..................................................................................................1673
Mihej, glava 7..................................................................................................1674
xxvi
Sadraj
Nahum.....................................................................................................................1677
Nahum, glava 1...............................................................................................1677
Nahum, glava 2...............................................................................................1678
Nahum, glava 3...............................................................................................1679
Habakuk..................................................................................................................1681
Habakuk, glava 1.............................................................................................1681
Habakuk, glava 2.............................................................................................1682
Habakuk, glava 3.............................................................................................1683
Sefanija....................................................................................................................1686
Sefanija, glava 1..............................................................................................1686
Sefanija, glava 2..............................................................................................1687
Sefanija, glava 3..............................................................................................1688
Hagaj.......................................................................................................................1691
Hagaj, glava 1..................................................................................................1691
Hagaj, glava 2..................................................................................................1692
Zaharija...................................................................................................................1695
Zaharija, glava 1..............................................................................................1695
Zaharija, glava 2..............................................................................................1696
Zaharija, glava 3..............................................................................................1697
Zaharija, glava 4..............................................................................................1698
Zaharija, glava 5..............................................................................................1699
Zaharija, glava 6..............................................................................................1700
Zaharija, glava 7..............................................................................................1701
Zaharija, glava 8..............................................................................................1702
Zaharija, glava 9..............................................................................................1704
Zaharija, glava 10............................................................................................1705
Zaharija, glava 11............................................................................................1706
Zaharija, glava 12............................................................................................1708
Zaharija, glava 13............................................................................................1709
Zaharija, glava 14............................................................................................1710
Malahija..................................................................................................................1712
Malahija, glava 1.............................................................................................1712
Malahija, glava 2.............................................................................................1713
xxvii
Sadraj
Malahija
Malahija, glava 3.............................................................................................1714
Malahija, glava 4.............................................................................................1716
Evanelje po Mateju..............................................................................................1717
Matej, glava 1..................................................................................................1717
Matej, glava 2..................................................................................................1718
Matej, glava 3..................................................................................................1720
Matej, glava 4..................................................................................................1721
Matej, glava 5..................................................................................................1723
Matej, glava 6..................................................................................................1726
Matej, glava 7..................................................................................................1728
Matej, glava 8..................................................................................................1730
Matej, glava 9..................................................................................................1732
Matej, glava 10................................................................................................1735
Matej, glava 11................................................................................................1738
Matej, glava 12................................................................................................1740
Matej, glava 13................................................................................................1743
Matej, glava 14................................................................................................1747
Matej, glava 15................................................................................................1749
Matej, glava 16................................................................................................1752
Matej, glava 17................................................................................................1754
Matej, glava 18................................................................................................1755
Matej, glava 19................................................................................................1758
Matej, glava 20................................................................................................1760
Matej, glava 21................................................................................................1762
Matej, glava 22................................................................................................1765
Matej, glava 23................................................................................................1768
Matej, glava 24................................................................................................1770
Matej, glava 25................................................................................................1774
Matej, glava 26................................................................................................1777
Matej, glava 27................................................................................................1781
Matej, glava 28................................................................................................1785
Evanelje po Marku..............................................................................................1788
Marko, glava 1................................................................................................1788
Marko, glava 2................................................................................................1791
Marko, glava 3................................................................................................1792
xxviii
Sadraj
Evanelje po Marku
Marko, glava 4................................................................................................1795
Marko, glava 5................................................................................................1797
Marko, glava 6................................................................................................1800
Marko, glava 7................................................................................................1804
Marko, glava 8................................................................................................1806
Marko, glava 9................................................................................................1809
Marko, glava 10..............................................................................................1812
Marko, glava 11..............................................................................................1815
Marko, glava 12..............................................................................................1818
Marko, glava 13..............................................................................................1821
Marko, glava 14..............................................................................................1823
Marko, glava 15..............................................................................................1828
Marko, glava 16..............................................................................................1831
Evanelje po Luki..................................................................................................1833
Luka, glava 1...................................................................................................1833
Luka, glava 2...................................................................................................1838
Luka, glava 3...................................................................................................1841
Luka, glava 4...................................................................................................1843
Luka, glava 5...................................................................................................1846
Luka, glava 6...................................................................................................1849
Luka, glava 7...................................................................................................1852
Luka, glava 8...................................................................................................1855
Luka, glava 9...................................................................................................1859
Luka, glava 10.................................................................................................1864
Luka, glava 11.................................................................................................1866
Luka, glava 12.................................................................................................1870
Luka, glava 13.................................................................................................1874
Luka, glava 14.................................................................................................1876
Luka, glava 15.................................................................................................1879
Luka, glava 16.................................................................................................1881
Luka, glava 17.................................................................................................1883
Luka, glava 18.................................................................................................1885
Luka, glava 19.................................................................................................1888
Luka, glava 20.................................................................................................1891
Luka, glava 21.................................................................................................1894
Luka, glava 22.................................................................................................1897
xxix
Sadraj
Evanelje po Luki
Luka, glava 23.................................................................................................1901
Luka, glava 24.................................................................................................1905
Evanelje po Ivanu................................................................................................1909
Ivan, glava 1....................................................................................................1909
Ivan, glava 2....................................................................................................1912
Ivan, glava 3....................................................................................................1914
Ivan, glava 4....................................................................................................1916
Ivan, glava 5....................................................................................................1919
Ivan, glava 6....................................................................................................1922
Ivan, glava 7....................................................................................................1927
Ivan, glava 8....................................................................................................1930
Ivan, glava 9....................................................................................................1934
Ivan, glava 10..................................................................................................1937
Ivan, glava 11..................................................................................................1939
Ivan, glava 12..................................................................................................1943
Ivan, glava 13..................................................................................................1946
Ivan, glava 14..................................................................................................1949
Ivan, glava 15..................................................................................................1951
Ivan, glava 16..................................................................................................1952
Ivan, glava 17..................................................................................................1954
Ivan, glava 18..................................................................................................1956
Ivan, glava 19..................................................................................................1959
Ivan, glava 20..................................................................................................1962
Ivan, glava 21..................................................................................................1964
Djela apostolska......................................................................................................1967
Djela apostolska, glava 1.................................................................................1967
Djela apostolska, glava 10...............................................................................1990
xxx
Sadraj
Djela apostolska
Poslanica Rimljanima............................................................................................2037
Rimljanima, glava 1........................................................................................2037
Rimljanima, glava 10......................................................................................2054
xxxi
Sadraj
Prva poslanica Korinanima.................................................................................2067
1 Korinanima, glava 1...................................................................................2067
1 Korinanima, glava 10.................................................................................2081
Druga poslanica Korinanima..............................................................................2096
Poslanica Galaanima............................................................................................2115
Galaanima, glava 1........................................................................................2115
Galaanima, glava 2........................................................................................2116
Galaanima, glava 3........................................................................................2118
Galaanima, glava 4........................................................................................2120
xxxii
Sadraj
Poslanica Galaanima
Galaanima, glava 5........................................................................................2122
Galaanima, glava 6........................................................................................2123
Poslanica Efeanima..............................................................................................2125
Efeanima, glava 1..........................................................................................2125
Efeanima, glava 2..........................................................................................2126
Efeanima, glava 3..........................................................................................2128
Efeanima, glava 4..........................................................................................2129
Efeanima, glava 5..........................................................................................2131
Efeanima, glava 6..........................................................................................2133
Poslanica Filipljanima...........................................................................................2135
Filipljanima, glava 1........................................................................................2135
Poslanica Koloanima............................................................................................2142
Koloanima, glava 1........................................................................................2142
Koloanima, glava 2........................................................................................2144
Koloanima, glava 3........................................................................................2145
Koloanima, glava 4........................................................................................2147
Prva poslanica Solunjanima..................................................................................2149
1 Solunjanima, glava 1....................................................................................2149
Druga poslanica Solunjanima...............................................................................2156
Prva poslanica Timoteju..................................................................................2159
1 Timoteju, glava 1.........................................................................................2159
1 Timoteju, glava 2.........................................................................................2160
xxxiii
Sadraj
Druga poslanica Solunjanima
1 Timoteju, glava 3.........................................................................................2161
1 Timoteju, glava 4.........................................................................................2162
1 Timoteju, glava 5.........................................................................................2163
1 Timoteju, glava 6.........................................................................................2165
Druga poslanica Timoteju.....................................................................................2167
2 Timoteju, glava 1.........................................................................................2167
2 Timoteju, glava 2.........................................................................................2168
2 Timoteju, glava 3.........................................................................................2170
2 Timoteju, glava 4.........................................................................................2171
Poslanica Titu.........................................................................................................2173
Titu, glava 1....................................................................................................2173
Titu, glava 2....................................................................................................2174
Titu, glava 3....................................................................................................2175
Poslanica Filemonu................................................................................................2177
Poslanica Hebrejima..............................................................................................2179
Hebrejima, glava 1..........................................................................................2179
Hebrejima, glava 2..........................................................................................2180
Hebrejima, glava 3..........................................................................................2181
Hebrejima, glava 4..........................................................................................2182
Hebrejima, glava 5..........................................................................................2183
Hebrejima, glava 6..........................................................................................2184
Hebrejima, glava 7..........................................................................................2186
Hebrejima, glava 8..........................................................................................2188
Hebrejima, glava 9..........................................................................................2189
Hebrejima, glava 10........................................................................................2191
Hebrejima, glava 11........................................................................................2193
Hebrejima, glava 12........................................................................................2196
Hebrejima, glava 13........................................................................................2198
Jakovljeva poslanica..............................................................................................2200
Jakov, glava 1..................................................................................................2200
Jakov, glava 2..................................................................................................2201
Jakov, glava 3..................................................................................................2203
xxxiv
Sadraj
Jakovljeva poslanica
Jakov, glava 4..................................................................................................2204
Jakov, glava 5..................................................................................................2205
Prva Petrova poslanica..........................................................................................2208
1 Petrova, glava 1............................................................................................2208
1 Petrova, glava 2............................................................................................2209
1 Petrova, glava 3............................................................................................2211
1 Petrova, glava 4............................................................................................2213
1 Petrova, glava 5............................................................................................2214
Druga Petrova poslanica........................................................................................2216
2 Petrova, glava 1............................................................................................2216
2 Petrova, glava 2............................................................................................2217
2 Petrova, glava 3............................................................................................2219
Prva Ivanova poslanica..........................................................................................2221
1 Ivanova, glava 1...........................................................................................2221
1 Ivanova, glava 2...........................................................................................2221
1 Ivanova, glava 3...........................................................................................2223
1 Ivanova, glava 4...........................................................................................2225
1 Ivanova, glava 5...........................................................................................2226
Druga Ivanova poslanica.......................................................................................2229
Trea Ivanova poslanica........................................................................................2230
Judina poslanica.....................................................................................................2232
Otkrivenje...............................................................................................................2234
Otkrivenje, glava 1..........................................................................................2234
xxxv
Sadraj
Otkrivenje
Otkrivenje, glava 10........................................................................................2246
xxxvi
Knjiga Postanka
Postanak, glava 1
1
U poetku stvori Bog nebo i zemlju.
2
Zemlja je bila jo pusta i prazna. Tama je leala nad bezdanom. Duh je Boji lebdio
nad vodama.
3
Tada ree Bog: "Neka bude svjetlost!" I postade svjetlost.
4
I vidje Bog, da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame.
5
Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva no, postade veer, i postade jutro prvi
dan.
6
Tada ree Bog: "Neka bude svod posred voda, i neka rastavi vode od voda!"
7
Tako stvori Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se
dogodi.
8
Svod nazva Bog nebo. I postade veer, i postade jutro drugi dan.
9
Tada ree Bog: "Voda pod nebom neka se skupi na jednom mjestu, i kopno neka se
pokae!" I tako se dogodi.
10
Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog, da je bilo
dobro.
11
Tada ree Bog: "Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, to nosi sjeme, i plodonosno
drvee, to rodi plodove po vrsti svojoj, plodove, to u sebi samima svoje sjeme nose
na zemlji!" I tako se dogodi.
12
Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, to nosi sjeme, i drvee, to rodi
svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro.
13
I postade veer, i postade jutro trei dan.
1
14
Tada ree Bog: "Neka budu svjetlila nebeska na svodu, da rastavljaju dan od noi,
kao znakovi neka ona slue i pokazuju vremena, dane i godine.
15
Neka svijetle na svodu nebeskom, da rasvjetljuju zemlju!" I tako se dogodi.
16
Bog stvori dva velika svjetlila nebeska, vee, da vlada danom, i manje, da vlada
nou, uz to jo zvijezde.
17
Bog ih postavi na svod, da rasvjetljuju zemlju,
18
Da vladaju danom i nou, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog, da je bilo
dobro.
19
I postade veer, i postade jutro etvrti dan.
20
Tada ree Bog: "Neka vrvi voda posvuda od ivih bia, i ptice neka lete iznad
zemlje svodom nebeskom!"
21
Tako stvori Bog velike morske nemani i sva iva bia, to se miu, od kojih vrvi
voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je
bilo dobro.
22
Bog ih blagoslovi rijeima: "Raajte se i mnoite se! Napunite vode u morima! I
ptice neka se mnoe i napune zemlju."
23
I postade veer, i postade jutro peti dan.
24
Tada ree Bog: "Neka zemlja proizvede iva bia svake vrste: stoku, ivotinje, to
gmiu, i zvijeri zemaljske, sve po vrsti njihovoj!" I tako se dogodi.
25
Tako stvori Bog zvijeri zemaljske po vrsti njihovoj, stoku po vrsti njezinoj i sve, to
gmie na zemlji, po vrsti njihovoj. I vidje Bog, da je bilo dobro.
26
Tada ree Bog: "Nainimo ovjeka na sliku i priliku svoju! Neka on vlada nad
ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim
i nad svim, to gmie po zemlji!"
27
Tako stvori Bog ovjeka na sliku svoju, na sliku Boju stvori ga, muko i ensko
stvori ih.
2
28
I Bog ih blagoslovi, i ree im Bog: "Raajte se i mnoite se, napunite zemlju i
podvrgnite je sebi! Vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim
ivim biem, to se mie na zemlji!"
29
I Bog ree: "Eto, predajem vam sve na svoj zemlji bilje, to nosi sjeme, i sve drvee
s plodovima, u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu!
30
Sve zeleno bilje dajem za hranu svima zvijerima zemaljskim, svima pticama
nebeskim i svemu, to se mie na zemlji i ima ivot u sebi." I tako se dogodi.
31
Kad vidje Bog sve, to je bio uinio, nae to za veoma dobro. I postade veer, i
postade jutro esti dan.
Postanak, glava 2
1
Tako se dovri nebo i zemlja i sva vojska njihova.
2
Sedmi dan bio je dovrio Bog djelo svoje, to ga stvori. On poinu sedmi dan od
svega djela svojega, to ga je bio stvorio.
3
I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan poinu od svega djela
svojega, to ga je bio stvorio i uinio.
4
To je opis postanja neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme, kad Gospod Bog
stvori zemlju i nebo,
5
Nije jo bilo na zemlji nikakva grmlja poljskoga, i na poljima nije jo raslo nikakvo
bilje, jer Gospod Bog nije jo pustio dada na zemlju i nije jo bilo ljudi, da obrauju
zemlju.
6
No dizala se je magla iz zemlje i natapala je svu povrinu tla.
7
Tada naini Gospod Bog ovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice
duh ivota. Tako postade ovjek ivo bie.
8
Tada zasadi Gospod Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo ovjeka, kojega
je bio nainio.
9
I dade Gospod Bog, te nie iz zemlje svakojako drvee, ugodno za pogled i dobro za
jelo, i drvo ivota usred vrta i drvo spoznanja dobra i zla.
3
10
Od Edena dolazila je rijeka, da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u
etiri otoke.
11
Prva se zove Pion, koja tee pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata.
12
Zlato je ove zemlje izvrsno; a tamo ima i bdelija i oniksa kamena.
13
Druga se rijeka zove Gihon, koja tee pokraj cijele zemlje Ku.
14
Trea se rijeka zove Tigris, koja tee istono od Asirije. etvrta je rijeka Eufrat.
15
Uze dakle Gospod Bog ovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrauje i goji.
16
A dade Gospod Bog ovjeku ovu zapovijed: "Sa svakoga drveta u vrtu smije jesti;
17
Samo s drveta spoznanja dobra i zla ne jedi, jer im bi jeo s njega, morao bi
umrijeti."
18
Tada ree Gospod Bog: "Nije dobro ovjeku, da je sam. Nainit u mu pomonicu,
koja mu pristaje."
19
I dovede Gospod Bog sve ivotinje zemaljske i sve ptice nebeske, to ih bio nainio
od zemlje, pred Adama, da vidi, kako e ih nazvati. Kako Adam nazove iva bia,
onako e se zvati.
20
Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima ivotinjama
zemaljskim; ali se Adamu ne nae meu njima pomonica, koja bi mu pristajala.
21
Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno
rebro i ispuni mjesto opet mesom.
22
Gospod Bog naini enu od rebra, to ga je bio uzeo ovjeku, i dovede je k
ovjeku.
23
Tada Adam ree: "Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega.
Ona e se zvati ena, jer je uzeta od ovjeka."
24
Zato ostavlja mu oca i mater i prianja za enu svoju, i budu jedno tijelo.
4
25
Oboje, Adam i ena njegova, bili su goli, pa ipak se nijesu stidjeli jedan od
drugoga.
Postanak, glava 3
1
Zmija je bila lukavija od svih ivotinja zemaljskih, to ih je bio uinio Gospod Bog.
Ona ree eni: "Je li doista rekao Bog: 'Ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu'?"
2
ena odgovori zmiji: "Od plodova drvea u vrtu smijemo jesti.
3
Samo od plodova drveta, to stoji usred vrta, zapovjedio je Bog: 'Od toga ne smijete
jesti, pa ni dotaknuti ga, inae morate umrijeti.' "
4
Zmija ree eni: "Nikako neete umrijeti,
5
Dapae zna Bog, da e vam se otvoriti oi, im budete jeli s njega, i da ete postati
kao Bog, kad spoznate, to je dobro i zlo."
6
Sada istom vidje ena, kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako
je plod drveta poeljan, jer daje spoznanje. I ona uze od njegova ploda i jede; i muu
svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega, i on isto jede.
7
Tada se obadvima otvorie oi, i oni opazie, da su bili goli. Zato spletoe lie
smokvino i nainie sebi od njega pregae.
8
A kad zaue suanj koraka Gospoda Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog
vjetria, skriju se oni, Adam i ena njegova, pred Gospodom Bogom meu grmenjem
u vrtu.
9
A Gospod Bog viknu Adama i upita ga: "Gdje si?"
10
On odgovori: "Kad zauh suanj koraka tvojih u vrtu, uplaih se, jer sam gol, pa
sam se skrio."
11
Tada upita on: "Tko ti je rekao, da si gol? Da nijesi moda jeo s drveta, s kojega ti
zabranih jesti?"
12
Adam odgovori: "ena, koju si mi dao da bude uz mene, ona mi dade s drveta, i
jedoh."
5
13
I Gospod Bog upita enu: "Zato si to uinila?" ena odgovori: "Zmija me zavede;
zato sam jela."
14
Tada ree Gospod Bog zmiji: "Jer si to uinila, da si prokleta meu svom stokom i
svima ivotinjama zemaljskim! Na trbuhu e svojemu puzati i prah e jesti sve dane
ivota svojega!
15
Neprijateljstvo u staviti izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojega i roda njezina.
On e ti satrti glavu; a ti e ga raniti na peti."
16
eni ree: "Mnoge u ti muke umnoiti, kad zatrudni. U bolovima e raati
djecu, a ipak e udjeti mua svojega, koji e ti biti gospodar."
17
Adamu ree: "Jer si popustio molbi ene svoje i jeo s drveta, za koje sam ti
zapovjedio: 'Ne smije jesti s njega', to neka je prokleta zemlja zbog tebe; s mukom
e se od nje hraniti sve dane ivota svojega.
18
Trnje i korov raat e ti, i ti e jesti zelje poljsko.
19
U znoju e lica svojega jesti kruh, dok se ne vrati u zemlju, od koje si uzet, jer
prah si i u prah se vraa."
20
Adam nadjenu eni svojoj ime Eva; jer postade mati svima ivima.
21
A naini Gospod Bog Adamu i eni njegovoj haljine od koe i obue ih u njih.
22
Tada ree Gospod Bog: "Eto, ovjek sad postade kao jedan od nas, tako da
spoznaje, to je dobro i zlo. Da sada samo on ne prui ruku svoju i takoer ne uzme s
drveta ivota i jede i vjeno ivi!"
23
Zato ga progna Gospod Bog iz vrta edenskog, da obrauje zemlju, od koje je bio
uzet.
24
I kad je bio prognao Adama, postavi istono od vrta edenskog kerubine s maem
ognjenim, iz kojega se vijao plamen, da uvaju put k drvetu ivota.
Postanak, glava 4
1
Adam spoznade Evu, enu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kaina, pa ree: "Dobih
ovjeka s pomou Gospoda."
6
2
Nato dobi jo jednog sina, brata njegova Abela; Abel postade pastir, Kain ratar.
3
I poslije nekog vremena dogodi se, da Kain prinese Gospodu rtvu od plodova
poljskih.
4
I Abel rtvova od prvina stada svojega, i to komade sala. Gospod pogleda milostivo
na Abela i rtvu njegovu,
5
A na Kaina i rtvu njegovu ne pogleda. Tada se Kain rasrdi veoma i gledao je preda
se mrko.
6
A Gospod upita Kaina: "Zato si srdit i gleda preda se tako mrko?
7
Jer ako pravo radi, smije slobodno dignuti pogled? Ako li krivo radi, ne vreba li
tada pred vratima grijeh, kojega poeljenje upravljeno je k tebi, ali mu ti mora
gospodar biti?"
8
I jednoga dana, kad se je Kain sa svojim bratom Abelom, dok su bili na polju, neto
sporekao, skoi Kain na brata svojega Abela i ubi ga.
9
Tada upita Gospod Kaina: "Gdje ti je brat Abel?" On odgovori: "Ne znam; zar sam
ja uvar brata svojega?"
10
Tada ree Gospodin: "to si uinio? Glasno vie sa zemlje k meni krv brata
tvojega.
11
I zato da si proklet, prognan od domaeg tla, to je otvorilo usta svoja, da popije iz
ruke tvoje krv brata tvojega.
12
Kad zemlju obradi, neka ti vie ne daje uroda; lutat e i bjeat e po zemlji."
13
A Kain se potui Gospodu: "Prevelika je kazna moja, a da bih je mogao snositi.
14
Eto, izgoni me eto danas iz dobre zemlje; moram se kriti pred tobom, moram lutati
i bjeati po zemlji; tko god me susretne, ubit e me."
15
Tada mu Gospod ree: "Ne! Nego tko god ubije Kaina, bit e sedam puta osveen."
I Gospod naini Kainu znamen, da ga ne ubije nitko, koji ga susretne.
16
Kain ode nato ispred lica Gospodnjega i nastani se u zemlji Nod istono od Edena.
7
17
Kain spoznade enu svoju, ona zatrudnje i rodi Enoka. Kad ovaj, sazida grad,
prozva grad po imenu sina svojega Enok.
18
Enoku se rodi Irad. Iradu se rodi Mehujael, Mehujaelu se rodi Metuael, Metuaelu
se rodi Lamek.
19
Lamek uze sebi dvije ene. Jedna se zvala Ada, druga Sila.
20
Ada rodi Jabala, koji je bio pradjed onima, to stanuju pod atorima i goje stoku.
21
Brat se njegov zvao Jubal, koji je bio pradjed svima gudaima i sviraima.
22
A Sila rodi TubalKaina kovaa, koji je pravio svakovrsno posue od mjedi i
gvoa. Sestra TubalKainova bila je Naama.
23
Lamek ree enama svojim: "Ada i Sila, ujte govor moj; ene Lamekove,
posluajte rije moju: Ubio sam ovjeka koji me ranio i momka koji me udario.
24
Ako e Kain biti sedam puta osveen, Lamek e biti sedamdeset i sedam puta."
25
Kad je Adam opet bio spoznao enu svoju, i ona rodi sina, kojega nazva Set. Ree
ona: "Bog mi dade drugoga sina na mjesto Abela, kojega ubi Kain."
26
I Setu se rodi sin i on ga nazva Eno. Tada se poelo prizivati ime Gospodnje.
Postanak, glava 5
1
Ovo je popis potomaka Adamovih. Kad Bog stvori ovjeka, stvori ga na priliku
Boju.
2
Kao muko i ensko stvori ih, blagoslovi ih i dade im ime ovjek, kad su bili
stvoreni.
3
I poivje Adam sto i trideset godina i rodi mu se sin, koji mu je bio po obliju slian,
i nazva ga Set.
4
A rodivi mu se Set poivje Adam osam stotina godina, te mu se rode drugi sinovi i
keri.
5
Tako poivje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije.
8
6
A Set poivje sto i pet godina i rodi mu se Eno.
7
A rodivi mu se Eno poivje Set jo osam stotina i sedam godina, te mu se rode
sinovi i keri.
8
Tako poivje Set svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije.
9
A Eno poivje devedeset godina i rodi mu se Kenan.
10
A rodivi mu se Kenan poivje Eno jo osam stotina i petnaest godina, te mu se
rode sinovi i keri.
11
Tako poivje Eno svega devet stotina i pet godina; i umrije.
12
A Kenan poivje sedamdeset godina i rodi mu se Mahalalel.
13
A rodivi mu se Mahalalel poivje Kenan jo osam stotina i etrdeset godina, te mu
se rode sinovi i keri.
14
Tako poivje Kenan u svega devet stotina i deset godina; i umrije.
15
A Mahalalel poivje ezdeset i pet godina i rodi mu se Jared.
16
A rodivi mu se Jared poivje Mahalalel jo osam stotina i trideset godina, te mu se
rode sinovi i keri,
17
Tako poivje Mahalalel svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije.
18
A Jared poivje sto i ezdeset i dvije godine i rodi mu se Henok.
19
A rodivi mu se Henok poivje Jared jo osam stotina godina, te mu se rode sinovi i
keri.
20
Tako poivje Jared svega devet stotina i ezdeset i dvije godine; i umrije.
21
A Henok poivje ezdeset i pet godina i rodi mu se Metuselah.
22
A rodivi mu se Metuselah poivje Henok hotei s Bogom jo trista godina, te mu
9
23
Tako poivje Henok svega trista i ezdeset i pet godina.
24
I hotei Henok jednako s Bogom, nestade ga jednoga dana, jer ga uze Bog.
25
A Metuselah poivje sto i osamdeset i sedam godina i rodi mu se Lamek.
26
A rodivi mu se Lamek poivje Metuselah jo sedam stotina i osamdeset i dvije
godine, te mu se rode sinovi i keri.
27
Tako poivje Metuselah svega devet stotina i ezdeset i devet godina; i umrije.
28
A Lamek poivje sto i osamdeset i dvije godine i rodi mu se sin,
29
Kojemu nadjenu ime Noa, pa ree: "Ovaj e nas tjeiti u tekom poslu naih ruku
na polju, to ga je prokleo Gospod."
30
A rodivi mu se Noa poivje Lamek jo pet stotina i devedeset i pet godina, te mu
31
Tako poivje Lamek svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije.
32
A Noa, kad mu je bilo pet stotina godina, rodi mu se em, Ham i Jafet.
Postanak, glava 6
1
A kad se ljudi poee mnoiti na zemlji i keri im se rodie,
2
Vidjee sinovi Boji, da su bile lijepe keri ovjeje, i uzimali ih sebi za ene,
koliko ih htjedoe.
3
Tada ree Gospod: "Duh moj nee vie dugo ostati u ljudima; jer nijesu vie nita
drugo nego meso, a trajanje ivota njihova neka bude jo samo sto i dvadeset godina."
4
Onda, kada su se sinovi Boji enili kerima ovjejim, pa i kasnije jo, i ove im
raale djecu, ivjeli su divovi na zemlji, gorostasi davnine, preslavni junaci.
5
Kad Gospod vidje, da je pokvarenost ljudi na zemlji bila velika i da je sve miljenje
i htijenje srca njihova svejednako ilo samo na zlo.
6
Pokaja se Gospod, da je bio nainio ljude na zemlji, i bio je duboko oaloen.
10
7
I ree Gospod: "I zbrisat u s lica zemlje, ovjeka i zvijeri, gmizavce i ptice u zraku,
jer se kajem, to sam ih nainio."
8
Samo Noa nae milost u oima Gospodnjim.
9
Ovo je potomstvo Noino: Noa je bio ovjek poboan i bez prijekora u svojem
narataju; Noa je ivio po zapovijedi Bojoj.
10
Tri sina imao je Noa: ema, Hama i Jafeta.
11
Tada je bila zemlja pokvarena pred Bogom i puna zloina.
12
I kad Bog vidje, kako je zemlja bila veoma pokvarena, jer je sve ovjeanstvo u
svojemu djelovanju bilo polo po zlu na zemlji.
13
Tada ree Bog Noi: "Odluio sam, kraj svima ivim stvorenjima dolazi pred mene;
jer je zemlja puna zloina, i to ih ine; i evo, unitit u ih zajedno sa zemljom.
14
Napravi sebi (plovni) koveg od drveta gofera; naini pregratke u kovegu i
zasmoli ga iznutra i izvana smolom!
15
Ovako e ga napraviti: trista lakata neka bude duljina kovegu, pedeset lakata
irina njegova i trideset lakata visina njegova!
16
Napravi na kovegu otvor a svjetlost i lakat mu odmjeri visine odozgor naokolo;
stavi onda vrata kovegu sa strane i naini u njemu donji, srednji i gornji kat!
17
Jer evo: pustit u potop na zemlju, da istrijebim sva bia pod nebom, to imaju u
sebi dah ivota; sve, to ivi na zemlji neka izgine!
18
S tobom ipak hou sklopiti zavjet; u koveg ui e ti i s tobom sinovi tvoji, ena
tvoja i ene sinova tvojih.
19
Od svih ivih bia uzet e u koveg po dvoje, da ih sa sobom uzdri na ivotu; po
jedno muko i jedno ensko neka bude!
20
Od svake vrste ptica, stoke i od ivina, to gmiu po zemlji, neka ue s tobom po
dvoje, da ostanu na ivotu.
11
21
Priskrbi sebi i sve, to treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i
njima!"
22
I Noa izvede sve onako, kako mu je bio zapovjedio Bog.
Postanak, glava 7
1
Jednoga dana ree Gospod Noi: "Ui u koveg s cijelom obitelji svojom; jer tebe
samo naoh pravedna pred sobom u svemu narataju ovom!
2
Od svih ivotinja istih uzmi k sebi po sedmero, muko i ensko, a od ivotinja
neistih po dvoje, muko i ensko.
3
I od ptica nebeskih po sedmero, muko i ensko, da se kasnije mognu rasploditi na
zemlji!
4
Jer ve do sedam dana pustit u dad na zemlju za etrdeset dana i etrdeset noi i
istrijebit u sa zemlje sva bia, to sam ih stvorio."
5
Noa uini sve onako, kako mu je bio zapovjedio Gospod.
6
Noa je imao est stotina godina, kad doe potop na zemlju.
7
Sa svojim sinovima, svojom enom i enama svojih sinova ue Noa u koveg pred
vodama potopa.
8
Od ivotinja istih i neistih, od ptica i od svega, to gmie po zemlji.
9
Ue k Noi u koveg po dvoje, muko i ensko, kao to je bio Bog zapovjedio Noi.
10
Nakon sedam dana prodrijee vode potopa na zemlju.
11
U godini eststotoj ivota Noina, sedamnaesti dan drugoga mjeseca, taj dan
prodrijee svi izvori velikog bezdana, i otvorie se ustave nebeske.
12
Dad je padao na zemlju etrdeset dana i etrdeset noi.
13
Upravo taj dan uoe u koveg Noa i sinovi njegovi em, Ham i Jafet, i s njima
ena Noina i tri ene sinova njegovih.
12
14
Oni i sve vrste zvijeri, stoke i ivotinja, to gmiu po zemlji, i sve vrste ptica, sve,
to je imalo krila i perje.
15
Uoe k Noi u koveg, po dvoje od svih ivih bia.
16
Uvijek muko i ensko od svih bia ue, kao to mu je bio zapovjedio Bog; onda
Gospod zatvori za njim.
17
Nato se izli potop na zemlju za etrdeset dana. Voda naraste i podie se koveg,
tako da je plovio nad zemljom.
18
Sve vie nabuja voda i die se visoko nad zemlju, a koveg je plovio na vodi.
19
Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su bila pokrivena sva visoka brda
pod cijelim nebom.
20
Voda se pope petnaest lakata visoko iznad brda, tako da su ona bila poplavljena.
21
Tada pogiboe sva bia, to su se micala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve, to
gmie po zemlji, a i svi ljudi.
22
Sve, to je imalo u sebi dah ivota, sve, to je ivjelo na suhu, pomrije.
23
Tako istrijebi on sva bia, to su ivjela na zemlji, ovjeka, stoku, togod gmie i
ptice nebeske; sve je bilo istrijebljeno sa zemlje. Ostade samo Noa i to je bilo s njim
u kovegu.
24
Voda se je penjala jo sto i pedeset dana dalje na zemlji.
Postanak, glava 8
1
Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, to su bili s njim u kovegu, pa
pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala.
2
Zatvorie se izvori bezdana i ustave nebeske, i dad s neba prestade.
3
Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda.
4
Sedamnaesti dan sedmoga mjeseca ustavi se koveg na gori araratskoj.
13
5
Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvi dan desetoga mjeseca
pokazae se vrhovi.
6
Kad proe etrdeset dana, otvori Noa prozor kovega, to ga je bio nainio,
7
I ispusti gavrana, koji je lijetao tamo i ovamo, dok ne presahnu voda na zemlji.
8
Tada ispusti golubicu, da vidi, je li voda otekla sa zemlje.
9
Ali golubica ne nae mjesta, gdje bi stala noga njezina, pa se vrati k njemu u
koveg; jer je voda jo pokrivala svu povrinu zemlje. On prui ruku svoju, uhvati je i
uze k sebi u koveg.
10
Onda poeka jo sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu iz kovega.
11
Golubica se vrati k njemu istom pred veer; i gle, ona je imala u kljunu zelen list
maslinov; tada spozna Noa, da su vode otekle sa zemlje.
12
Ipak poeka jo sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu; ali se ona vie ne
vrati k njemu.
13
est stotina prve godine, prvi dan prvoga mjeseca usahnue vode na zemlji; tada
Noa otkri krov na kovegu i pogleda, i vidje da se je povrina zemlje poela suiti.
14
I dvadeset i sedmi dan drugoga mjeseca bila je zemlja suha.
15
Tada ree Bog Noi:
16
"Izai iz kovega ti i s tobom ena tvoja, sinovi tvoji i ene sinova tvojih!
17
Sa sobom uzmi sve razne vrste ivotinja, to su s tobom: ptice, stoku i sve, to
gmie po zemlji, da se slobodno kreu po zemlji, da se rasplode i razmnoe na
zemlji!"
18
I tako izae Noa is njim sinovi njegovi, njegova ena i ene sinova njegovih.
19
Sve zvijeri, sve sitne ivotinje i sve ptice, sve, to se samo mie na zemlji, po
vrstama svojim, izae iz kovega.
14
20
Tada Noa podie Gospodu rtvenik, uze po komad od svih istih ivotinja i od svih
istih ptica i prinese na rtveniku rtvu paljenicu.
21
Kad omirisa Gospod miris ugodni, ree u sebi: "Nikada vie neu prokleti zemlje
zbog ljudi; i makar je miljenje srca ovjejega zlo od njegove mladosti, neu ipak
vie unititi sva iva bia, kao to uinih.
22
Od sada, dok bude zemlje, nee vie nestajati sjetve ni etve, studeni ni vruine,
ljeta ni zime, dana ni noi."
Postanak, glava 9
1
I blagoslovi Bog Nou i sinove njegove i ree im: "Raajte se, mnoite se i napunite
zemlju!
2
Strah i trepet pred vama neka obuzme sve ivotinje zemaljske i sve ptice nebeske,
sve, to se mie na zemlji, i sve ribe morske: sve je predano u vae ruke.
3
Sve, to se mie, to ivi, neka vam bude za hranu: kao neko zeleno bilje, tako vam
sada sve dajem,
4
Samo mesa, to jo ima u sebi svoju snagu ivotnu, naime krv, ne smijete jesti.
5
I za vau krv, od koje ovisi ivot va, iskat u raun; od svake ivotinje iskat u za
to raun, od ovjeka, od svakoga, pa i od brata njegova iskat u raun za ivot
ovjeji.
6
Tko prolije krv ovjeju, njegova se krv ima takoer proliti od ovjeka, jer je Bog
stvorio ovjeka po slici Bojoj.
7
A vi se sad raajte i mnoite se; rairite se na zemlji i namnoite se na njoj!"
8
Potom ree Bog Noi i sinovima njegovim, to su bili s njim:
9
"Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vaim potomcima, to e biti nakon vas,
10
I sa svima ivim biima, to su s vama, s pticama, sa stokom i sa svima zvijerima,
to su s vama, sa svima ivotinjama zemaljskim, to izaoe iz (plovnog) kovega.
15
11
I to sklapam zavjet svoj s vama u tu svrhu, da nijedno stvorenje ne bude vie
uniteno od vode potopa, i da od sada ne doe vie potop, da zatre zemlju."
12
Nato nastavi Bog: "Ovo neka bude znak zavjeta, to ga sklapam izmeu sebe i vas i
svih ivih bia, to su s vama, za sve budue narataje.
13
Dugu svoju stavljam u oblake, koja e biti za znak zavjeta izmeu mene i zemlje!
14
Kad eto navuem oblake na zemlju i ukae se duga u oblacima;
15
Tada u se spomenuti zavjeta svojega, koji postoji izmeu me ne i vas i svih ivih
bia svake vrste; i nikada vie nee biti vode za potop, da uniti sva stvorenja.
16
Kad se ukae duga u oblacima, pogledat u je i spomenut u se vjenoga zavjeta
izmeu Boga i svih ivih bia svake vrste, to su na zemlji."
17
I ree Bog dalje Noi: "To je znak zavjeta, to ga sklopih izmeu sebe i svih ivih
bia na zemlji."
18
A sinovi Noini, koji izaoe iz plovnog kovega, bili su: em, Ham i Jafet; Ham je
otac Kanaanu.
19
Ova trojica bila su sinovi Noini i od njih se cijelo ovjeanstvo zemlje razgranalo.
20
Noa poe obraivati zemlju i zasadi vinograd.
21
A kad je pio vino, opio se, i leao je otkriven u atoru svojemu.
22
Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i rekao to obojici brae
svoje vani.
23
A em i Jafet uzee plat i metnue ga obojica na ramena svoja, stupie natrake
unutra i pokrie njim golotinju oca svojega. Lice njihovo bilo je pri tom natrag
okrenuto, tako da ne vidjee golotinje oca svojega.
24
A kad se Noa rastrijezni od vina i doznade, to mu je bio uinio najmlai sin
njegov,
25
Ree on: "Proklet da je Kanaan; neka je najnii sluga brai svojoj!"
16
26
Potom nastavi: "Blagoslovljen da je Gospod, Bog emov; Kanaan neka je sluga
njegov!
27
Neka rairi Bog Jafeta; neka prebiva u atorima emovim; Kanaan neka mu je
sluga!"
28
Noa poivje nakon potopa jo trista i pedeset godina.
29
A svega poivje Noa devet stotina i pedeset godina; i umrije.
Postanak, glava 10
1
Ovo je potomstvo sinova Noinih, ema, Hama i Jafeta, kojima se rodie sinovi
poslije potopa.
2
Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras,
3
Sinovi Gomerovi jesu Akenaz, Rifat i Togarma.
4
Sinovi Javanovi jesu Eliah i Tari, Kitim i Dodanim.
5
Od ovih razgranae se narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi u svojim zemljama
svaki s vlastitim jezikom prema svojim porodicama i narodima.
6
Sinovi Hamovi jesu Ku, Mizraim, Put i Kanaan.
7
Sinovi Kuovi jesu Seba, Havila, Sabta, Ramah i Sabteka. Sinovi Ramahovi jesu
eba i Dedan.
8
Kuu se rodi Nimrod; on je bio prvi i silni vladar na zemlji.
9
Bio je silan lovac pred Gospodom; zato se kae: "Silan lovac pred Gospodom kao
Nimrod."
10
Njegovo se je gospodstvo u poetka protezalo na Babilon. Erek, Akad i Kalne u
zemlji inearu.
11
Iz ove zemlje izae u Asiriju i sazida Ninivu, RehobotIr, Kalah,
12
I Resen izmeu Ninive i Kalaha; to je velik grad.
17
13
A Mizraimu se rodi Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim,
14
Patrusim i Kasluhim, od kojih proizaoe Filisteji i Kaftorimi.
15
Kanaanu se rodi Sidon prvoroenac njegov, i Het.
16
Onda Jebuseji, Amoreji, Girgaeji,
17
Hiveji, Arkeji i Sineji,
18
Arvadeji, Semareji i Hamateji; otada se plemena kanaanska dalje rairie.
19
Dosezalo je podruje kanaansko od Sidona prema Geraru do Gaze i prema Sodomi,
Gomori, Adami i Seboimu do Lee.
20
To su potomci Hamovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima.
21
I emu, ocu svih sinova Eberovih, starijemu bratu Jafetovu, rodie se sinovi.
22
Sinovi emovi jesu Elam, Aur, Arfaksad, Lud i Aram.
23
Sinovi Aramovi jesu Us, Hul, Geter i Ma.
24
Arfaksadu se rodi Salah, a Salahu se rodi Eber.
25
Eberu se rodie dva sina: jedan se zvao Peleg; jer se u njegovo doba razdijeli
ovjeanstvo; a brat njegov zvao se Joktan.
26
Joktanu se rodi Almodad, elef, Hasarmavet i Jerah,
27
Hadoram, Uzal i Diklah,
28
Obal, Abimael, eba,
29
Ofir, Havila i Jobab: svi ovi sinovi su Joktanovi.
30
Prebivalita njihova protezala se od Mee prema Sefaru do gora istonih.
31
To su potomci emovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima.
18
32
To su porodice potomaka Noinih po svojim porodicama i plemenima. Od njih se
razgranae narodi po zemlji poslije potopa.
Postanak, glava 11
1
Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor.
2
I tako, kako su se selili od istoka, naoe ravnicu u zemlji inearskoj i ondje se
naselie.
3
Tada rekoe jedan drugome: "Hajde da pravimo opeku i da je peemo u ognju!"
Tako im je sluila opeka za kamen i smola zemljana za buku.
4
Potom rekoe: "Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da
podignemo sebi spomenik, da se ne rasprimo po svoj zemlji!"
5
A Gospod sie da vidi grad i kulu, to su ih zidali sinovi ovjeji.
6
I ree Gospod: "Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to poee raditi.
Otada nee im smetati nita da ne urade, to naume.
7
Hajde da siemo i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga to
govore!"
8
I raspri ih Gospod odanle po svoj zemlji, i tako moradoe odustati od zidanja grada.
9
Zato se prozva Babel; jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odanle ih
raspri Gospod po svoj zemlji.
10
Ovo su potomci emovi. emu je bilo sto godina, kad mu se rodi Arfaksad, dvije
godine poslije potopa.
11
I poivje em, poto mu se rodi Arfaksad, jo pet stotina godina i rode mu se sinovi
i keri.
12
A Arfaksad poivje trideset i pet godina i rodi mu se Salah.
13
I poivje Arfaksad, poto mu se rodi Salah, etiri stotine i tri godine i rode mu se
sinovi i keri.
19
14
A Salah poivje trideset godina i rodi mu se Eber.
15
I poivje Salah, poto mu se rodi Eber, jo etiri stotine i tri godine i rode mu se
sinovi i keri.
16
A Eber poivje trideset i etiri godine i rodi mu se Peleg.
17
I poivje Eber, poto mu se rodi Peleg, jo etiri stotine i trideset godina i rode mu
se sinovi i keri.
18
A Peleg poivje trideset godina i rodi mu se Reu.
19
I poivje Peleg, poto mu se rodi Reu, jo dvjesta i devet godina i rode mu se sinovi
i keri,
20
A Reu poivje trideset i dvije godine i rodi mu se Serug.
21
I poivje Reu, poto mu se rodi Serug, jo dvjesta i sedam godina i rode mu se
sinovi i keri.
22
A Serug poivje trideset godina, i rodi mu se Nahor.
23
I poivje Serug, poto mu se rodi Nahor, jo dvjesta godina i rode mu se sinovi i
keri.
24
A Nahor poivje dvadeset i devet godina i rodi mu se Terah.
25
I poivje Nahor, poto mu se rodi Terah, jo sto i devetnaest godina i rode mu se
sinovi i keri.
26
A Terah poivje sedamdeset godina i rodi mu se Abram, Nahor i Haran.
27
Ovo su potomci Terahovi. Terahu se rodi Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodi
Lot.
28
Haran umrije jo za ivota oca svojega Teraha u postojbini svojoj, u Uru u Kaldeji.
29
Abram se i Nahor oenie. Abramova ena zvala se Saraja, a Nahorova ena zvala
se Milka; ova je bila ki Harana, oca Milke i Jiske.
20
30
A Saraja bila je nerotkinja; nije imala djece.
31
Tada uze Terah sina svojega Abrama i unuka svojega Lota, sina Haranova, i snahu
svoju Saraju, enu Abrama, sina svojega, i iseli se s njima iz Ura u Kaldeji, da idu u
zemlju kanaansku. Kad dooe do Harana, nastanie se ondje.
32
I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet godina; potom umrije Terah u Haranu.
Postanak, glava 12
1
Jednoga dana ree Gospod Abramu: "Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma
oca svojega u zemlju, koju u ti pokazati!
2
Jer uinit u te velikim narodom, i blagoslovit u te, i uveliat u ime tvoje; i ti e
biti blagoslov.
3
Blagoslovit u one, koji tebe blagoslivljaju, i proklet u one, koji tebe proklinju; u
tebi e biti blagoslovljena sva plemena na zemlji."
4
I poe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospod, i s njim poe Lot. Sedamdeset i
pet godina bilo je Abramu, kad iseli iz Harana.
5
I uze Abram Saraju, enu svoju, i Lota, sina brata svojega, i sve blago, to su ga
imali, i svu druinu, to su je bili dobili u Haranu, i izaoe, da zapute u zemlju
kanaansku; i oni dooe u zemlju kanaansku.
6
Proe Abram zemlju sve do svetita ekema, sve do hrasta Moreh. Kanaanci su tada
prebivali u zemlji.
7
Tada se Gospod ukaza Abramu i ree: "Potomcima tvojim dat u zemlju ovu." I on
naini ondje rtvenik Gospodu, koji mu se bio ukazao.
8
Potom otide odatle dalje u gore istono od Betela i postavi ator svoj izmeu Betela
na zapadu i Aja na istoku; tu naini Gospodu rtvenik i prizva ime Gospodnje.
9
Onda se die Abram i otide dalje, prema Negebu.
10
A kad nastade glad u zemlji, sie Abram u Egipat, da se tamo za koje vrijeme
skloni; jer je glad teko pritiskivala zemlju.
21
11
Kad se priblii Egiptu, ree Saraji, eni svojoj: "Znam dobro, da si lijepa ena za
gledati;
12
I kad te vide Egipani pomislit e: 'To mu je ena,' i mene e ubiti, a tebe ostaviti
na ivotu.
13
Reci jednostavno, da si mi sestra, da mi zbog tebe bude dobro, i da zbog tebe
ostanem na ivotu!"
14
I kad doe Abram u Egipat vidjee Egipani, da je ena vrlo lijepa.
15
Vidjee je i dvorani faraonovi i hvalie je pred faraonom. I bi ena dovedena u dvor
faraonov,
16
I on je inio dobro Abramu zbog nje; dobio je ovaca, goveda, magaraca, sluga i
slukinja magarica i deva.
17
Ali Gospod pusti teka zla na faraona i na dom njegov zbog Saraje, ene
Abramove.
18
Tada dozva faraon Abrama i upita: "to si mi to uinio? Zato si mi tajio, da ti je
ena?
19
Zato si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je uzeh sebi za enu? A sada, eto ti ena tvoja;
uzmi je i idi!"
20
I zapovjedi faraon ljudima za njega, neka isprate njega, enu njegovu i sve, togod
je imao.
Postanak, glava 13
1
Tako otide Abram iz Egipta prema Negebu, on i ena njegova i sve, togod je imao,
i Lot s njim.
2
A bio je Abram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom.
3
Iz Negeba poe od mjesta do mjesta sve do Betela, do mjesta, gdje mu je prije bio
ator, izmeu Betela i Aja,
4
Do mjesta, gdje je prije bio nainio rtvenik; i tamo prizva Abram ime Gospodnje.
22
5
A i Lot, koji je iao s Abramom, imao je ovaca, goveda i atora.
6
I tako im nije bilo dosta zemlje, da ostanu zajedno, jer je blago njihovo bilo tako
veliko, da nijesu mogli ostati zajedno.
7
I nasta svaa meu pastirima stada Abramova i pastirima stada Lotova; a uz to su
tada prebivali jo i Kanaanci i Perizeji u zemlji.
8
Zato ree Abram Lotu: "Neka ne bude svae izmeu mene i tebe, izmeu mojih i
tvojih pastira; jer braa smo.
9
Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli se radije od mene! Ako e ti nalijevo, ja
idem nadesno; ako li e ti nadesno, ja idem nalijevo."
10
I Lot podie oi svoje i vidje, da je sav kraj na Jordanu posve natopljen Gospod
naime nije bio jo zatro Sodomu i Gomoru kao vrt Gospodnji, kao zemlja egipatska,
sve do Soara.
11
I Lot izabra sebi sav kraj na Jordanu; i potom Lot otide na istok; tako se razdijelie
jedan od drugoga.
12
Abram je ostao u zemlji kanaanskoj. Lot se je nastanio u mjestima kraja na Jordanu
i razapeo atore svoje sve do Sodome.
13
A ljudi u Sodomi bili su nevaljani i ogrijeili su se veoma pred Gospodom.
14
A Gospod ree Abramu, poto se bio Lot odijelio od njega: "Podigni oi svoje i
pogledaj s mjesta, gdje stoji, prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
15
Jer svu zemlju, to je vidi, dat u tebi i potomstvu tvojemu zauvijek.
16
I uinit u, da potomstva tvojega bude kao praha na zemlji. Ako tko mogne izbrojiti
prah na zemlji, moi e tada izbrojiti i potomstvo tvoje.
17
Ustani i proi zemlju u duinu i u irinu, jer u je dati tebi."
18
I Abram die atore svoje i nastani se uz hrastove Mamre, to su kod Hebrona, i tu
podie rtvenik Gospodu.
23
Postanak, glava 14
1
U vrijeme Amrafela, kralja inearskog, Arioka, kralja elasarskog, Kedorlaomera,
kralja elamskog, i Tidala, kralja gojimskoga.
2
Dogodi se, da se ovi zaratie s Berom kraljem sodomskim, Birom, kraljem
gomorskim, sa inabom, kraljem adminskim, sa emeberom, kraljem seboimskim i s
kraljem u Beli, to jest u Soaru.
3
Svi se oni skupie u dolini sidonskoj, gdje je Slano more.
4
Dvanaest godina bili su podloni Kedorlaomeru, ali se u trinaestoj odmetnue.
5
A u etrnaestoj godini doe Kedorlaomer i kraljevi, to su bili s njim, i porazie
Refaime u Atarot Karnaimu, Zuzime u Hamu, Emime u ravnici kod Kirjatajimu,
6
I Horeje na gorama seirskim sve do El Parana, to lei na kraju pustinje.
7
Potom se vratie i dooe u En Mipat, to jest Kade, i porazie svu zemlju
Amaleana i Amorejaca, to su prebivali u Hazezon Tamaru.
8
Tada izaoe kralj sodomski, kralj gomorski, kralj admonski, kralj seboimski i kralj
u Bali, to jest u Soaru, i postavie se u boj proti njih u dolini sidimskoj,
9
Proti Kedorlaomeru, kralju elamskom, Tidalu, kralju gojimskom, Amrafelu, kralju
inearskom, i Arioku, kralju elasarskom: etiri kralja proti petorice.
10
A u dolini sidimskoj bilo je mnogo jama, iz kojih se vadila smola. I kad su se
kraljevi sodomski i gomorski dali u bijeg, popadoe u njih; ostali pobjegoe u gore.
11
Tada oni uzee sa sobom sve blago Sodome i Gomore i svu hranu njihovu, pa
otidoe.
12
Uzee i Lota, sina brata Abramova, i blago njegovo i otidoe; on se je naime bio
nastanio u Sodomi.
13
A doe jedan, koji je bio utekao, i javi Abramu, Hebreju, koji je prebivao tada kod
hrasta Mamre Amorejca, brata Ekolova i Anerova, koji su bili u savezu s Abramom.
24
14
A kad je uo Abram, da su brata njegova zarobili i odveli, naorua sluge svoje
prokuane, trista i osamnaest ljudi, koji se rodie u njegovoj kui, i poe za njima u
potjeru do Dana.
15
Nou razredi svoje ljude, udari na njih sa slugama svojim, razbi ih, i tjerao ih je do
Hobe, koja lei sjeverno od Damaska.
16
Tako povrati natrag sve blago, i Lota, brata svojega, i njegovo blago povrati
zajedno sa enama i ostalim ljudima.
17
A kad se vraao iza pobjede nad Kedorlaomerom i kraljevima, to su bili s njim u
savezu, izae mu u susret kralj sodomski u dolinu ave, to jest, dolinu kraljevsku.
18
I Melkizedek, kralj salemski, donese kruh i vino, on je bio sveenik Boga
svevinjega;
19
I blagoslovi Abrama i ree: "Blagoslovljen da si, Abrame, od Boga svevinjega,
Stvoritelja neba i zemlje!
20
I neka je slavljen Bog svevinji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje!"
Abram mu dade desetinu od svega.
21
A kralj sodomski ree Abramu: "Daj meni samo ljude, a blago zadri za sebe!"
22
Ali Abram odgovori kralju sodomskomu: "Diem ruku svoju Gospodu, Bogu
Svevinjemu, Stvoritelju neba i zemlje i zaklinjem se:
23
Ni konca, ni remena od obue, nita od svega, to je tvoje, ne uzimam, da ne
rekne: 'Ja sam obogatio Abrama'.
24
Ja neu nita osim ono, to su pojeli momci, i dio ljudima, to su ili s menom,
Aneru, Ekolu i Mamreu. Oni neka uzmu svoj dio!"
Postanak, glava 15
1
Poslije tih dogaaja doe rije Gospodnja Abramu u jednom vienju ovako: "Ne boj
se, Abrame, ja sam tit tvoj; plaa tvoja bit e vrlo velika."
2
Abram odgovori: "Ah, Gospode, Boe, to mi moe dati, kad moram da ivim bez
djece, i Damaanin Eliezer bit e posjednik imetka mojega?"
25
3
I Abram nastavi: "Eto, nijesi mi dao potomstva, i tako e moj sluga roen u mojoj
kui biti batinik moj."
4
Ali gle, odmah rije Gospodnja doe mu ovako: "Nee taj biti batinik tvoj, nego
onaj koji e izai ad tebe, bit e batinik tvoj."
5
Pa ga izvede i ree mu: "Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih moe
prebrojiti!" I onda nastavi: "Toliko e biti potomstva tvojega."
6
Abram povjerova Gospodu, i on mu to urauna u pravednost.
7
I ree mu: "Ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura u Kaldeji, da ti dadnem zemlju
ovu u posjed tvoj."
8
A on odgovori: "Gospode, Boe, po emu u spoznati, da u je posjedovati?"
9
Gospod mu ree: "Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri
godine, grlicu i mladoga goluba!"
10
I donese mu sve te ivotinje, raspolovi ih po sredini i metnu svaku polovicu jednu
prema drugoj; ali ne raspolovi ptica.
11
Tada su se ptice grabilice sputale na komade mesa; a Abram ih odgonio.
12
I kad je sunce zalazilo, pade na Abrama dubok san, i ujedno ga obuze strah i velik
mrak.
13
Tada ree Gospod Abramu: "Znaj, da e potomci tvoji boraviti u tuoj zemlji, koja
im ne pripada, i morat e sluiti drugima, koji e ih tlaiti etiri stotine godina.
14
Ali narodu, kojemu e sluiti ja u suditi, a poslije e oni izai s velikim blagom.
15
A ti e poi u miru k ocima svojim i bit e pokopan u sretnoj starosti.
16
U etvrtom narataju oni e se vratiti ovamo; jer zlodjela Amorejaca jo nisu
potpuna."
17
Kad zapadne sunce i nasta dubok mrak, gle, eravica se zadimila, i plamen je
ognjeni prolazio izmeu onih komada rtvenih!
26
18
Tada sklopi Gospod zavjet s Abramom i ree: "Tvojemu potomstvu dat u zemlju
ovu od rijeke egipatske sve do velike rijeke, rijeke Eufrata.
19
Zemlju Keneja, Kenizeja, Kadmoneja,
20
Hiteja, Perizeja, Refaima,
21
Amoreja, Kanaanaca, Girgaeja i Jebuseja."
Postanak, glava 16
1
Saraja, ena Abramova, nije mu raala djece; a imala je slukinju Egipanku, po
imenu Agaru.
2
Tada ree Saraja Abramu: "Gle, Gospod mi je uskratio djecu; uzmi dakle slukinju
moju za enu; pa moda po njoj doem do djece." Abram prista na rije Sarajinu.
3
I Saraja, ena Abramova, uze Agaru Egipanku, slukinju svoju, iza deset godina,
otkako se nastani Abram u zemlji kanaanskoj, i dade je Abramu, muu svojemu, za
enu.
4
I on ue k Agari, i ona zatrudnje. A kad ona opazi, da je trudna, prezre gospodaricu
svoju.
5
Tada ree Saraja Abramu: "Uvredu, to mi se nanosi, ti si skrivio. Ja ti dadoh
slukinju svoju za enu, a ona sad, kad vidje, da je trudna, prezire mene. Gospod neka
sudi meni i tebi!"
6
Abram odgovori Saraji: "Gle, slukinja tvoja u ruci je tvojoj; ini s njom, kako ti
drago!" I Saraja stade s njom strogo postupati, te ona pobjee od nje.
7
Aneo Gospodnji nae je na studencu u pustinji, na studencu na putu u ur.
8
I upita je: "Agaro, slukinjo, Sarajina, odakle dolazi i kamo ide?" Ona odgovori:
"Bjeim od Saraje, gospodarice svoje."
9
Aneo Gospodnji ree joj: "Vrati se natrag gospodarici svojoj i podvrgni se vlasti
njezinoj!"
27
10
I jo joj ree aneo Gospodnji: "Umnoit u potomstvo tvoje tako, da se nee moi
prebrojiti od mnoine."
11
Dalje joj ree aneo Gospodnji: "Eto, trudna si sad i rodit e sina, kojemu nadjeni
ime Imael; jer Gospod uslii vapaj tvoj!
12
On e biti ovjek slian divljemu magarcu; ruka e se njegova dizati na svakoga, a
svaija ruka na njega, i boravit e u blizini sve svoje brae."
13
Tada ona prozva Gospoda, koji je bio s njom govorio: "Ti si Bog Svevidljiv"; jer,
ree ona, "ja sam zaista gledala onoga, koji mene vidi i ostala iva."
14
Zato se zove studenac onaj BeerLahaiRoi "studenac Svevidljivoga". On lei,
kako je poznato, izmeu Kadea i Bereda.
15
I Agara rodi Abramu sina, i Abram nazva sina, to mu ga darova Agara, Imael.
16
Abramu je bilo osamdeset i est godina, kad Agara rodi Abramu Imaela.
Postanak, glava 17
1
Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospod Abramu i ree mu: "Ja sam
Bog Svemoni; hodi preda mnom i budi savren!
2
I sklopit u zavjet izmeu sebe i tebe, i dat u ti veoma mnogobrojno potomstvo."
3
Tada Abram pade niice na svoje lice, i Bog je s njim govorio ovako:
4
"Evo, ja sklapam zavjet s tobom, i ti e postati otac mnogim narodima.
5
Zato od sada tvoje ime nee biti Abram, nego e se zvati Abraham; jer te
postavljam ocem veoma mnogobrojnim narodima.
6
Umnoit u veoma potomstvo tvoje i nainit u od tebe narode, i kraljevi e izai od
tebe.
7
Sklapam zavjet vjean izmeu sebe i tebe i potomstva tvojega, kroz sve narataje, i
bit u Bog tebi i potomcima tvojima.
28
8
Tebi i potomstvu tvojemu dat u zemlju, u kojoj sad prebiva kao tuinac, svu
zemlju kanaansku, u vjeni posjed; a ja u biti Bog njihov."
9
I ree Bog dalje Abrahamu: "Tako drite zavjet moj, ti i potomstvo tvoje kroz sve
narataje!
10
A ovo je zavjet moj izmeu mene i vas i potomstva tvojega, to ete ga drati: sve
muko kod vas ima se obrezivati.
11
A obrezivat ete se na mesu svoje prednje koice, i to neka bude znak zavjeta
izmeu mene i vas!
12
Osam dana iza roenja neka se obree kod vas svaki djeak, kroz sve narataje, i
sluga roen u kui i rob za novac kupljen od kojega god tuinca, koji nije iz
potomstva tvojega.
13
Ima biti obrezan i roeni u kui tvojoj sluga i kupljeni od tebe za novac rob. Tako
ima biti zavjet moj vjeno utisnut u meso vae.
14
A neobrezan muki, koji ne bude obrezan na mesu svoje prednje koice, neka se
istrijebi iz naroda svojega; on je prelomio zavjet s menom."
15
Jo ree Bog Abrahamu: "Saraju, enu svoju, ne zovi vie Saraja, nego neka joj
bude ime Sara!
16
Jer ja u je blagosloviti i dat u ti sina od nje; blagoslovit u je; izai e od nje
narodi, i kraljevi narodima proizai e od nje."
17
Tada Abraham pade niice na svoje lice i nasmija se; jer pomisli u sebi: "Zar da se
jednome stogodinjaku rodi sin, ili da rodi Sara, koja ima devedeset godina?"
18
Zato ree Abraham Bogu: "O da bi samo Imael ivio pred tobom!"
19
Ali Bog odgovori: "Ne, Sara, ena tvoja, rodit e ti sina, ti mu nadjeni ime Izak! S
njim u sklopiti zavjet vjeni, to e vrijediti i za potomke njegove.
20
A i za Imaela usliio sam te: eto, blagoslivljam ga i inim ga plodnim i dajem mu
veoma mnogobrojno potomstvo. Dvanaest knezova izai e od njega, i uinit u ga
ocem velikog naroda.
29
21
A sklopit u zavjet svoj s Izakom, koga e ti roditi Sara idue godine u ovo doba."
22
Kad zavri Bog s njim svoj govor, die se od Abrahama.
23
Tada Abraham uze Imaela, sina svojega, i sve koji se rodie u kui njegovoj, i sve,
kojegod je bio kupio za novac, sve, to je bilo muko u kui Abrahamovoj, i obreza
jo isti dan meso njihove prednje koice, kako mu je bio zapovjedio Bog.
24
A bilo je Abrahamu devedeset i devet godina, kad bi obrezan na mesu svoje
prednje koice.
25
A Imaelu, sinu njegovu, bilo je trinaest godina, kad bi obrezan na mesu svoje
prednje koice.
26
U jedan isti dan bili su obrezani Abraham i sin njegov Imael.
27
I svi muki kue njegove, roeni u kui i od tuinaca za novac kupljeni, bili su
obrezani s njim.
Postanak, glava 18
1
Opet se javi Gospod Abrahamu kod hrastova Mamre, kad je za dnevne ege sjedio
na ulazu u ator.
2
Kad on naime podignu oi svoje i pogleda oko sebe, i gle, tri ovjeka stajala su pred
njim. Kad ih ugleda, potra im od ulaza u so tor u susret i pokloni se sve do zemlje;
3
I ree: "Gospode, ako sam naao milost u oima tvojim, nemoj eto da mimoie
slugu svojega!
4
Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete noge svoje! Onda se
odmorite pod drvetom!
5
A ja u vam iznijeti neto za pojesti, da se okrijepite. Tada moete poi dalje. Pa
zato ste i proli pokraj sluge svojega." I oni rekoe: "Uini, kako si rekao!"
6
Nato Abraham otra k Sari u ator i ree: "Uzmi brzo tri mjerice brana, bijeloga
brana, zamijesi i ispeci pogae!"
30
7
Onda otra Abraham govedima, uze tele mlado, debelo i dade ga momku, koji ga
brebolje zgotovi.
8
Nato donese masla i mlijeka i tele, to ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih, a
sam ih je posluivao pod drvetom, dok su oni jeli.
9
Tada ga upitae: "Gdje je Sara, ena tvoja?" On odgovori: "Unutra u atoru."
10
Potom ree Gospod: "Do godine u ovo doba opet u se vratiti k tebi; tada e Sara,
ena tvoja, imati sina." A Sara je sluala na ulazu u ator, to je bio za njim.
11
A Abraham i Sara bili su stari i vremeni, i u Sare bilo je ve prestalo, to biva u
ena.
12
Zato se Sara sama u sebi nasmija; jer pomisli: "Kad sam ve uvenula, zar da jo
pomiljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star."
13
A Gospod ree Abrahamu: "to se smije Sara i misli: 'Zar u zbilja jo roditi, kad
sam ostarjela?'
14
Je li Gospodu ita nemogue? Do godine u ovo doba opet u doi k tebi, i tada e
Sara imati sina."
15
Tada Sara zataji i ree: "Nijesam se smijala." Jer se je uplaila. A on ree: "Ne, ti se
jesi smijala."
16
Nato se ljudi digoe odanle i okrenue prema Sodomi, i Abraham poe s njima, da
ih isprati.
17
A Gospod pomisli: "Zar da krijem od Abrahama, to kanim uiniti?
18
Abraham e ipak postati narod velik i moan, i u njemu e biti svi narodi na zemlji
blagoslovljeni.
19
Zato u mu dati, da to sazna, pa da zapovjedi djeci svojoj i potomstvu svojemu,
neka se dre puta Gospodnjega radei po pravdi i pravici, da bi Gospod izvrio na
Abrahamu, to mu je obeao."
20
Ree dakle Gospod: "Tuba na Sodomu i Gomoru doista je velika, i grijeh njihov
veoma je teak.
31
21
Zato u sii i vidjeti, da li su doista inili kako to govori o njima tuba, to je doprla
do mene; pa u to razvidjeti."
22
Nato okrenue drugi ljudi odanle prema Sodomi, a Abraham jo ostade pred
Gospodom.
23
I Abraham pristupi blie i ree: "Zar e zbilja i pravednoga pogubiti s bezbonim?
24
Moe biti ima u gradu pedeset pravednika. Zar e ih zbilja unititi ili zar radije se
nee smilovati mjestu zbog pedeset pravednika, to su u njemu?
25
Daleko neka je od tebe, da tako to uini, i da zajedno s bezbonim usmrti i
pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezboniku! Daleko to neka je od tebe! Zar
da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?"
26
Tada odgovori Gospod: "Ako naem u Sodomi pedeset pravednika u gradu,
oprostit u cijelomu mjestu zbog njih."
27
A Abraham uze iznova i ree: "Evo, ja sam se eto ve usudio da govorim s
Gospodom svojim, premda sam samo prah i pepeo.
28
Moe biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar e zbog ovih pet zatrti cijeli
grad?" On odgovori: "Neu ga unititi, ako naem tamo etrdeset i pet."
29
I opet nastavi s njim govoriti i ree: "Moe biti da ih se tamo nae samo etrdeset."
Od odgovori: "Neu to uiniti zbog tih etrdeset."
30
Tada ree: "Ah, ne ljuti se, Gospode, ako jo jedanput progovorim! Moe biti da ih
se tamo nae samo trideset." On odgovori: "Neu to uiniti, ako tamo naem
trideset."
31
I opet ree: "Ja sam se ve usudio da govorim Gospodu! Moe biti da ih se tamo
nae samo dvadeset." On odgovori: "Neu ih unititi i zbog tih dvadeset."
32
Tada ree: "Ah, ne ljuti se, Gospode, ako samo jo jedno progovorim! Moe biti da
ih se tamo nae samo deset." On odgovori: "I Neu ih unititi i zbog tih deset."
33
Nato Gospod otide, iza toga zavri razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati
natrag kui.
32
Postanak, glava 19
1
Kad oba anela uveer dooe u Sodomu, upravo je tada sjedio Lot na vratima
sodomskim, im ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje,
2
I ree: "Molim vas, gospodo, svratite se u kuu sluge svojega, da prenoite, i operite
noge svoje! Sutra rano moete onda uraniti i put svoj nastaviti." A oni rekoe: "Ne, mi
emo prenoiti vani."
3
Ali on navali i primora ih, pa se oni navratie k njemu i dooe u kuu njegovu. On
im tada ugotovi veeru i dade ispei nekvasnih pogaa, i oni jedoe.
4
Ali prije nego jo otidoe da legnu, opkolie ljudi grada Sodome kuu mlado i staro,
sav narod do posljednjega ovjeka.
5
Oni pozvae Lota i rekoe mu: "Gdje su ljudi, to veeras dooe k tebi? Izvedi nam
ih, da ih upoznamo!"
6
Tada Lot izae k njima van pred vrata, a zatvori vrata za sobom;
7
I ree: "Ne inite takva zla, brao moja!
8
Evo, imam jo dvije keri koje ne spoznae mua: njih u vam izvesti, pa inite s
njima to vam je drago; samo ne dirajte u ove ljude; jer uoe u sjenu krova mojega!"
9
Ali oni viknue: "Odstupi odatle!" i rekoe: "Ovaj doe ovamo kao doljak i sad
hoe da nam sudi. Sad emo uiniti tebi jo gore nego njima!" I navalie silom na
ovjeka, na Lota, i primicali su se sve blie, da razbiju vrata.
10
Tada ona dva ovjeka pruie ruke svoje i uvukoe Lota k sebi u kuu i zatvorie
vrata.
11
A ljude pred kunim vratima, malo i veliko, udarie sljepoom, tako da su se
uzalud muili da nau vrata.
12
Nato dva ovjeka rekoe Lotu: "Ako ima ovdje jo koga svojega, zeta, svoje
sinove i ker, ili koga jo drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta!
13
Jer mi emo zatrti ovo mjesto; jer teka se tuba digla proti njima pred Gospodom,
zato nas posla Gospod, da ih zatremo."
33
14
Tada Lot izae van i porazgovori se sa zetovima svojim, koji su se bili oenili
kerima njegovim, i ree: "Ustajte! Izaite iz mjesta ovoga, jer e Gospod zatrti grad
ovaj!" Ali su zetovi njegovi mislili, da se on samo ali.
15
Kad osvanula zora, navalie aneli na Lota, da se pouri, i rekoe: "Ustani! Uzmi
enu svoju i dvije keri svoje, to su jo kod kue, da i ti ne pogine zbog krivnje
grada toga!"
16
Kad se je on jo uvijek skanjivao, uzee ljudi za ruku njega, enu njegovu i obje
keri njegove i izvedoe ih izvan grada; jer mu je Gospod bio milostiv.
17
Oni ga izvedoe van i pustie ga istom pred gradom, i rekoe mu: "Bjei, jer ti se
radi o ivotu, ne ogledaj se natrag i ne ustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana; bjei u
goru, da i ti ne pogine!"
18
Lot im odgovori: "Nemoj tako, Gospode!
19
Evo, sluga tvoj nae milost u oima tvojim i veliko mi iskazuje milosre, kad
hoe da mi spasi ivot. Ali ja ne smijem bjeati u goru; mogla bi me pri tom lako
zadesiti nesrea, pa bih poginuo.
20
Eno, tamo je grad dosta blizu, kamo bih mogao utei, a malen je. Tamo bih htio
utei, jer je malen, pa da ostanem na ivotu,"
21
On odgovori: "Evo, neka ti bude, i u tom u te posluati, da ne razorim grad, o
kojem govori.
22
Bjei brze tamo; jer ne mogu nita initi, dok ne stigne onamo!" Zato se prozva taj
grad Soar.
23
Sunce je upravio ogranulo, kad je Lot doao u Soar.
24
Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru dad sumpora i ognja od Gospoda, s neba.
25
I uniti te gradove, svu nizinu sa svima stanovnicima tih gradova i sve, to je raslo
na poljima.
26
A kad se je ena njegova iza njega ogledala natrag postade stup od soli.
27
Rano drugoga jutra otide Abraham na mjesto, gdje je bio stajao pred Gospodom.
34
28
Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje,
kako se dim dizao od zemlje kao dim iz pei.
29
Bog e dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede
Lota iz, propasti, a uniti gradove, u kojima je bio Lot prebivao.
30
Lot otide od Soara dalje gore i nastani se s kerima svojim u gori; jer se je bojao
ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj peini s obje keri svoje.
31
Tada ree starija mlaoj: "Na je otac star, a nema vie nijednog ovjeka u zemlji,
koji bi htio opiti s nama, kako je to obiaj po svemu svijetu.
32
Hajde da dadnemo ocu svojemu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu
svojemu dobijemo djecu!"
33
I dadoe onu no ocu svojemu vina da pije; tada ode starija unutra i lee uz oca
svojega, a on ne opazi ni kako ona lee, ni kako ustade.
34
Drugo jutro ree starija mlaoj: "Eto, leala sam noas uz oca svojega. Dajmo mu
da pije vina i ovu no, pa onda poi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu svojemu
dobijemo djecu!"
35
Tako dadoe i ovu no ocu svojemu vina da pije, te poe mlaa i lee uz njega, a on
ne opazi ni kako ona lee, ni kako ustade.
36
Zatrudnjee dakle obje keri Lotove od oca svojega.
37
I starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; on je otac dananjim Moapcima.
38
I mlada rodi sina i nadjenu mu ime BenAmi; on je otac dananjim Amoncima.
Postanak, glava 20
1
Onda otide Abraham u pokrajinu Negeb i nastani se izmeu Kadea i ura. Dok je
boravio u Gerari,
2
Ree Abraham za Saru, enu svoju: "Sestra mi je." I posla tamo Abimelek, kralj
gerarski, i dade dovesti Saru.
35
3
Ali doe Bog k Abimeleku po noi u snu i ree mu: "Eto, umrijet e zbog ene,
koju si dao dovesti k sebi; jer ona je udata ena!"
4
A Abimelek nije se bio jo njoj primaknuo, pa odgovori: "Gospode, ti ipak nee
nedune ljude pogubiti!
5
Nije li mi on sam rekao: 'Sestra mi je'; a i ona izjavi: 'Brat mi je'. U nedunosti srca
svojega i istim rukama uinih tako."
6
Tada mu ree dalje Bog u snu: "I ja znam, da si uinio u nedunosti srca svojega. Ja
te sam uuvah, da se ne ogrijei proti meni, i zato ne dopustih, da je se dotakne.
7
A sada vrati muu enu njegovu, jer je on prorok zagovarat e te, da ostane na
ivotu. A ne vrati li je, onda znaj, da e umrijeti ti i svi tvoji!"
8
Rano ujutro sazva Abimelek sve sluge svoje i ree im, to se zbilo; a ljudi se veoma
uplaie.
9
Abimelek dozva Abrahama i ree mu: "to si nam uinio? to li sam ti skrivio, da
navue na me i na kraljevstvo moje toliku krivnju? to se ne bi smjelo nipoto
dogoditi, to si mi uinio."
10
I Abimelek upita Abrahama: "to si namjeravao, da si tako radio?"
11
Abraham odgovori: "Mislio sam naime, ako u ovome mjestu ne vlada strah Boji,
onda e me pogubiti zbog ene moje.
12
Uostalom, ona mi je doista sestra, ki oca mojega, samo nije ki matere moje, i
tako mi je mogla postati ena.
13
I kad me Bog iz kue oca mojega odvede u tuinu, rekoh joj: uini mi tu ljubav; u
svakom mjestu, kamo doemo, reci o meni, da sam ti brat."
14
Tada uze Abimelek ovaca i goveda, sluga i slukinja, te ih darova Abrahamu; i vrati
mu Saru, enu njegovu.
15
I ree Abimelek: "Evo, zemlja ti je moja otvorena; ostani, gdje ti se dopada!"
16
A Sari ree: "Evo, dajem bratu tvojemu tisuu srebrnjaka, neka to bude za te
odteta u oima sviju, koji su s tobom; tako si u svakom pogledu opravdana."
36
17
Onda se Abraham pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, enu njegovu i slukinje
njegove, tako da su opet mogle raati.
18
Jer je Gospod zbog Sare, ene Abrahamove, bio zatvorio svaku maternicu u kui
Abimelekovoj.
Postanak, glava 21
1
Gospod pohodi Saru, kao to je bio obeao, i uini Gospod na njoj, kao to je bio
unaprijed rekao.
2
Sara zatrudnje i rodi Abrahamu u starosti njegovoj sina u vrijeme, to ga je Bog
unaprijed odredio.
3
Abraham nadjenu ime novoroenom sinu svojemu, kojega mu rodi Sara, Izak.
4
Abraham obreza sina svojega Izaka, kad mu je bilo osam dana, kao to mu je bio
zapovjedio Bog.
5
Abrahamu je bilo sto godina, kad mu se rodio sin Izak.
6
Tada ree Sara: "Smijeh mi Bog pripravi, i svaki, koji uje o tom, smijat e se zbog
mene."
7
Ree dalje: "Tko bi bio ikad rekao Abrahamu, da e Sara jo dojiti djecu? Pa ipak ja
mu rodih sina u starosti njegovoj."
8
Djeak odraste i bi odbijen od prsiju. Abraham na taj dan, kad bi Izak odbijen od
prsiju, priredi veliku gozbu.
9
A kad vidje Sara, kako se sin Egipanke Agare, kojega je bila rodila Abrahamu,
podsmijeva,
10
Ona ree Abrahamu: "Otjeraj tu slukinju i sina njezina, jer sin te slukinje ne smije
biti batinik s mojim sinom Izakom."
11
A to Abrahamu bi vrlo neugodno zbog sina njegova.
12
Tada ree Bog Abrahamu: "Neka ti ne bude ao za djeaka i za slukinju tvoju;
posluaj Saru u svemu to ti kae, jer samo oni, to proizau od Izaka, imaju vrijediti
37
kao potomci tvoji.
13
Ali u i sina slukinje uiniti narodom, jer je potomak tvoj."
14
I tako Abraham drugoga jutra uze kruha i mjeinu vode i dade to Agari metnuvi
joj na lea; i djeaka joj dade i otpusti je. Ona tada ode i lutala je po pustinji Beer
ebe.
15
A kad nesta vode u mjeini, stavi djeaka pod jedan grm.
16
Otide dalje i sjede po strani daleko, koliko moe luk dobaciti; i ree u sebi: "Ne
mogu da gledam, kako umire dijete." Tako je sjedila po strani i pone glasno plakati.
17
A Bog je uo glas djeakov, i aneo Boji viknu Agaru s neba: "to ti je, Agaro?
Ne kloni duhom, jer Bog je uo glas djeakov tu, gdje lei.
18
Hajde, uzmi djeaka i dri ga vrsto za ruku; jer ja u ga uiniti velikim narodom,"
19
Tada joj Bog otvori oi, te ugleda studenac. Ona ode tamo, napuni mjeinu vode i
dade djeaku da pije.
20
I Bog je bio s djeakom; on odraste i nastani se u pustinji i postade vjet u
strijeljanju lukom.
21
A prebivao je u pustinji Paranu; a mati njegova oeni ga iz zemlje egipatske.
22
U to isto vrijeme imadoe Abimelek i poglavica vojske njegove Fikol s
Abrahamom ovaj govor: "Bog je s tobom u svemu, to radi.
23
Stoga zakuni mi se ovdje Bogom, da nee nikada nevjerno raditi ni proti meni ni
proti svemu potomstvu mojemu! Kao to sam ja tebi iskazivao prijateljstvo, tako ga ti
iskazuj i meni i zemlji, u kojoj prebiva kao gost!"
24
Abraham odgovori: "Jest, hou se zakleti."
25
Ali Abraham pozva na odgovor Abimeleka zbog studenca, to su ga sluge
Abimelekove bile na silu posvojile.
26
Abimelek ree: "Ne znam, tko je to uinio, a ti mi o tome ni jesi nita rekao, niti
sam do danas to o tome uo."
38
27
Tada uze Abraham ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i sklopie savez meu
sobom.
28
Potom Abraham odvoji od ovaca sedmero janjadi.
29
Upita Abimelek Abrahama: "to ima da znai to sedmero janjadi, to si ih
odvojio?"
30
On odgovori: "Ovo sedmero janjadi mora ti od mene primiti; jer taj dar ima da
bude meni za svjedoanstvo, da sam ja iskopao ovaj studenac."
31
Zato se to mjesto prozva Beereba, jer se ondje meu sobom zaklee.
32
Tako oni sklopie savez u Beerebi. Tada se Abimelek i Poglavica vojske njegove
Fikol podigoe i vratie se natrag u zemlju filistejsku.
33
A Abraham zasadi stablo tamarisku u Beerebi i prizva ondje ime Gospoda, Boga
vjenoga.
34
Abraham proboravi jo dugo vremena kao tuinac u zemlji filistejskoj.
Postanak, glava 22
1
Poslije ovih dogaaja stavi Bog Abrahama na kunju i ree mu: "Abrahame!" On
odgovori: "Evo me!"
2
On ree: "Uzmi Izaka, sina tvojega, jedinca svojega, kojega ljubi, pa idi u pokrajinu
Moriju i ondje ga prinesi sa rtvu paljenicu na jednom od brda, za kojega u ti rei!"
3
Abraham drugoga jutra rano osamari magarca svojega, uze sa sobom dvojicu od
svojih sluga i sina svojega Izaka, nacijepa drva za rtvu paljenicu, die se tada i poe
prema mjestu, za kojega mu je Bog rekao.
4
Trei dan podie Abraham oi svoje i ugleda mjesto u daljini.
5
Tada ree Abraham slugama svojim: "Ostanite ovdje s magarcem a ja i djeak poi
emo tamo, da se poklonimo, pa emo se opet vratiti k vama."
6
Nato uze Abraham drva za rtvu paljenicu i naprti ih Izaku, sinu svojemu. On sam
uze oganj i no sa sobom, i tako pooe obojica zajedno.
39
7
Tada ree Izak ocu svojemu Abrahamu: "Oe!" On odgovori: Evo me, sine!" I
zapita: "Evo oganj i drva, ali gdje je janje za etvu paljenicu?"
8
Abraham odgovori: "Bog e ve pribaviti janje za rtvu paljenicu, sine!" Tako su
ila obojica zajedno dalje.
9
Kad dooe na mjesto, to mu ga je bio Bog pokazao, naini Abraham ondje
rtvenik i naslaga drva na njega. Sveza sina svojega Izaka i metnu ga na rtvenik, na
drva odozgor.
10
Nato Abraham prui ruku svoju i prihvati za no, da zakolje sina svojega.
11
Ali aneo Gospodnji povika mu s neba: "Abrahame, Abrahame" On odgovori:
"Evo me!"
12
Aneo ree: "Ne stavljaj ruku na djeaka i ne uini mu nita, jer sad znam, da se
Boga boji i da mi nijesi uskratio jedinoga sina svojega."
13
Kad Abraham pogleda oko sebe, vidje odzada ovna, to se bio rogovima svojim
zapleo u trnju. Abraham ode tamo, dovede ovna i prinese ga mjesto sina svojega kao
rtvu paljenicu.
14
Abraham prozva to mjesto "JahveJire", (znai, GospodPribavlja) tako da se i
danas jo kae: "Na brdu Gospoda bit e pribavljeno"
15
Tada aneo Gospodnji povika Abrahamu po drugi put s neba,
16
I ree: "Kunem se sobom, glasi rije Gospodnja: Zato, to si to inio i nijesi mi
uskratio jedinoga sina svojega.
17
Blagoslovit u te obilno i potomstvo u tvoje umnoiti kao zvijezde na nebu i kao
pijesak na obali morskoj, i potomstvo e tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih.
18
I bit e blagoslovljeni u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji zato, jer si posluao
glas moj."
19
Potom se Abraham vrati k slugama svojim. Digoe se i otidoe zajedno u
Beerebu, i Abraham je prebivao u Beerebi.
40
20
Iza ovih dogaaja javie Abrahamu ovo: "Gle, Milka rodi bratu tvojemu Nahoru
sinove:
21
Husa, prvoroenca njegova, i brata njegova Buza, Kemuela, oca Aramova,
22
Keseda, Haza, Pildaa, Jidlafa i Betuela."
23
A Betuelu se rodi Rebeka. Ovih osam rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu.
24
I inoa njegova, po imenu Reuma, rodi sinove, naime Tebaha, Gahama, Tahaa i
Maaku.
Postanak, glava 23
1
Sara poivje sto i dvadeset i sedam godina; to su godine ivota Sarina.
2
I umrije Sara u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj. I poe Abraham
drati alost za Saru i oplakivati je.
3
Nato ostavi Abraham pokojnicu i progovori sinovima Hetovim ovako:
4
"Ja sam samo tuinac i doljak meu vama. Dajte mi dakle zemljite sa grob kod
vas, da iznesem pokojnicu svoju iz kue i da je pokopam!"
5
Hetovi sinovi odgovorie Abrahamu:
6
"uj nas, gospodaru! Ti ivi ovdje meu nama kao knez Boji. U najboljoj grobnici
naoj pokopaj pokojnicu svoju! Nitko od nas nee ti uskratiti, da pokopa pokojnicu
svoju u grobnici njegovoj."
7
Tada se die Abraham, duboko se nakloni stanovnicima zemlje, sinovima Hetovim,
8
I ree im: "Kad vam je pravo, da iznesem pokojnicu svoju iz kue i da je pokopam,
iskaite mi ljubav i progovorite za me lijepu rije Efronu, sinu Soharovu.
9
Neka mi ustupi peinu Makpelu, koja je njegova, a lei na kraj polja njegova; za
punu cijenu neka mi je u nazonosti vaoj dadne za grobnicu."
10
A Efron je sjedio meu sinovima Hetovim. I odgovori Hitej Efron Abrahamu pred
svima, to su bili doli na vrata gradska ovako:
41
11
"Ali ne, gospodaru, posluaj me! Polje ti poklanjam i peinu to je na njemu,
poklanjam ti; pred zemljacima svojim poklanjam ti je. Pokopaj samo pokojnicu
svoju!"
12
Tada se Abraham nakloni pred stanovnicima zemlje,
13
I ree Efronu u nazonosti stanovnika zemlje: "Ne, posluaj me ipak! Plaam cijenu
za polje, uzmi je od mene, da mogu tamo pokopati pokojnicu svoju!"
14
Efron odgovori Abrahamu:
15
"Ne, gospodaru, posluaj me! Zemlja za etiri stotine ekela srebra, to je to meu
nama? Pokopaj samo pokojnicu svoju!"
16
I Abraham prihvati trabinu Efronovu, i izmjeri Abraham Efronu cijenu, to ju je
bio taj zatraio u nazonosti sinova Hetovih, naime etiri stotine ekela srebra, kako
su ili meu trgovcima.
17
Tako polje Efronovo, to je u Makpeli, naprema Mamri, polje zajedno s peinom,
to je bila na njemu, i sa svim drveem, to je bilo na polju i po mei njegovoj
unaokolo.
18
Tako prijee pravno u posjed Abrahamov pred svima sinovima Hetovim, to su bili
doli na vrata gradska.
19
Nato Abraham pokopa Saru, enu svoju, u peini na polju Makpeli, istono od
Mamre, to jest Hebrona, u zemlji kanaanskoj.
20
Tako prijee polje i peina, to je bila na njemu, od sinova Hetovih pravno na
Abrahama za batinsko groblje.
Postanak, glava 24
1
A bio je Abraham star i vremean, i Gospod bijae Abrahama blagoslovio u svemu.
2
Tada ree Abraham slugi svojemu, najstarijemu u kui svojoj, koji je upravljao
cijelim imanjem njegovim: "Metni ruku svoju pod bedro moje!
3
Hou naime da te zakunem Gospodom, Bogom neba i zemlje, da nee uzeti sinu
mojemu ene izmeu keri Kanaanaca, meu kojima prebivam.
42
4
Ne, ve otidi u domovinu moju i u rod moj i tamo uzmi enu za sina mojega Izaka."
5
A sluga mu odgovori: "A ako ena ne htjedne poi s menom u ovu zemlju? Hou li
tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju, iz koje si iziao?"
6
Abraham mu ree: "Pazi, da tamo natrag ne povede sina mojega!
7
Gospod, Bog neba, koji me je odveo iz kue oca mojega i iz domovine moje, i koji
mi je govorio i napokon mi obeao: "Potomstvu tvojemu dat u zemlju ovu, on e
poslati anela svojega pred tobom, da dovede odanle enu sinu mojemu.
8
Ako li ena ne htjedne poi s tobom, onda tebe ne vee ova zakletva; i nipoto ne
smije tamo natrag odvesti sina mojega."
9
Tada metnu sluga ruku svoju pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakle mu
se.
10
Potom uze sluga deset deva gospodara svojega i svakovrsne dragocjenosti
gospodara svojega sa sobom na put, podie se i ode u Mezopotamiju, u grad Nahorov.
11
Izvan grada kod jednog studenca pusti deve da polijeu. Bilo je podveer, u doba,
kad izlaze ene da nose vodu.
12
Tada se on pomoli: "Gospode, Boe Abrahama, gospodara mojega, daj mi sreu
danas i iskai milost Abrahamu, gospodaru mojemu!
13
Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i keri stanovnika ovoga grada izlaze da zahvataju
vode.
14
Ako sad djevojka, kojoj reknem: 'Nagni krag svoj, da se napijem', ona odgovori:
'Napij se! Pa i deve u ti napojiti', onda je to ona, koju si odredio za Izaka slugu
svojega, i potom u spoznati, da si iskazao milost gospodaru mojemu."
15
Jo on nije bio svrio svoje molitve, i gle, Rebeka ki Betuelova, sina Milke, ene
Abrahamova brata Nahora, doe s kragom svojim na ramenu.
16
Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju jo mu nije bio spoznao. Ona sie k
izvoru, napuni krag svoj i doe opet gore.
43
17
Tada sluga pritra k njoj i ree: "Daj mi da se napijem malo vode iz kraga
tvojega."
18
Ona odgovori: "Napij se, gospodaru!" I bre spusti krag svoj na ruku i dade mu da
se napije,
19
Kad ga napoji, ree: "I devama u tvojim naliti neka se napiju."
20
I bre izli krag svoj u korito, otra opet na studenac da zahvati vode i nali svima
devama njegovim.
21
A ovjek ju utei promatrao da vidi je li Gospod dao sreu putu njegovu ili ne.
22
Kad se deve napie, uze ovjek naunice, pola ekela teke, i dvije narukvice za
ruke njezine, deset ekela zlata teke.
23
I upita: "Kai mi ija si ki. Ima li u kui oca tvojega mjesta za nas da prenoimo?"
24
Ona mu odgovori: "Ki sam Betuelova, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru."
25
I nastavi dalje: "Slame i pie imamo mnogo, i mjesta da se prenoi."
26
Tada se nakloni ovjek, baci se niice pred Gospodom,
27
I ree: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne
uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospod pravim putom
dovede u kuu rodbine gospodara mojega."
28
A djevojka otra i pripovjedi u kui matere svoje, to joj se dogodi.
29
A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohitje van k ovjeku na izvor.
30
Kad je on naime bio vidio naunice i na rukama sestre svoje narukvice i uo rijei
sestre svoje: "Tako mi ree ovjek," poe k ovjeku, koji je jo jednako stajao kod
deva na izvoru.
31
On ree: "Hodi, blagoslovljeni od Gospoda! to stoji tu vani, kad sam pospremio
ve kuu i mjesto nainio za deve."
44
32
Tada ovjek poe u kuu, a onaj rastovari deve, donese slame i pie za deve i vode,
da operu sebi noge on i ljudi, to su bili s njim.
33
A kad postavi pred njega da jede, ree on: "Ne jedem prije, dok ne kaem stvar
svoju." Laban zamoli: "Govori!"
34
Tada on uze govoriti: "Ja sam sluga Abrahamov.
35
Gospod je veoma blagoslovio gospodara mojega, tako da je doao do velikog
blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i slukinja magaraca i
deva.
36
Sara, ena gospodara mojega, rodila je u starosti svojoj gospodaru mojemu sina;
njemu je predao sve svoje imanje.
37
A mene zakle gospodar moj ovako: "Da nijesi uzeo sinu mojemu ene od keri
Kanaanaca, meu kojima prebivam.
38
Nego otidi u kuu oca mojega i k rodbini mojoj i uzmi tamo enu za sina mojega!
39
Ja odgovorih gospodaru svojemu: 'A to, ako ena ne htjedne poi sa mnom?'
40
On mi tada ree: 'Gospod, pred ijim sam licem hodio, poslae anela svojega s
tobom i dat e sreu putu tvojemu, i ti e dovesti enu sinu mojemu iz rodbine moje i
iz kue oca mojega.
41
A nee te vezati zadana zakletva, ako doe k rodbini mojoj, pa ti je ne dadnu, tada
te nee vezati zadana zakletva.'
42
Tako dooh danas k izvoru i pomolih se: 'Gospode, Boe Abrahama, gospodara
mojega, ako bi ipak htio dati sreu putu, na kojemu se nalazim!
43
Evo, ja stojim na izvoru, i ako mi djevojka, to izae da donese vode, a kojoj
reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz kraga tvojega,
44
Odgovori tada: Napij se samo, pa i devama u tvojim naliti vode, onda je to ena,
koju je odredio Gospod sinu gospodara mojega.'
45
Jo nijesam bio izgovorio, i gle, izae Rebeka s kragom na ramenu, i ona sie k
izvoru i zahvati. Ja je zamolih: 'Daj mi da se na pijem!'
45
46
Ona odmah spusti dolje krag svoj i ree: 'Napij se, pa i deve u tvoje napojiti!' I ja
se napih, a ona napoji i deve.
47
Onda je upitah: 'ija si ki?' Ona odgovori: 'Ki sam Betuela, sina Nahora, kojega
mu rodi Milka.' Nato joj ja objesih naunice i metnuh joj narukvice na ruke.
48
Tada se ja naklonih, bacih se niice pred Gospodom i blagoslivljah Gospoda, Boga
Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putom, da dobijem ker roaka
gospodara svojega za sina njegova.
49
Ako hoete dakle iskazati milost i vjernost gospodaru mojemu, kaite mi; ako li
neete, kaite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo!"
50
Tada odgovorie Laban i Betuel i rekoe: "Od Gospoda to dolazi; mi ti ne moemo
reci ni da ni ne.
51
Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi, da bude ena sinu gospodara tvojega,
kao to je odredio Gospod!"
52
A kad je uo sluga Abrahamov pristanak njihov, baci se niice pred Gospodom sve
do zemlje.
53
Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki, i bratu
njezinu i materi njezinoj darova dragocjene stvari.
54
Onda su jeli i pili, on i pratioci njegovi, i prenoie ondje. Kad ustadoe ujutro, ree
on: "Pustite me da idem gospodaru svojemu."
55
Brat njezin i mati njezina odgovorie: "Neka ostane djevojka kod nas jo koje
vrijeme, barem deset dana, pa onda moe ii!"
56
A on im ree: "Ne zaustavljajte me, jer Gospod je dao srea putu mojemu. Pustite
me da idem i da se vratim gospodaru svojemu!"
57
Oni odgovorie: "Da pozovemo djevojku i nju da upitamo."
58
I pozvae Rebeku i upitae je: "Hoe li idi s ovim ovjekom?" Ona odgovori:
"Hou."
46
59
Tada pustie sestru svoju Rebeku s dojkinjom njezinom i slugu Abrahamova s
ljudima njegovim da idu.
60
Blagoslovie Rebeku i rekoe joj: "Sestro draga, budi mati nebrojenim tisuama, i
potomci tvoji neka osvoje vrata neprijatelja svojih!"
61
Nato se die Rebeka sa slukinjama svojim, posjedae na deve i pooe za
ovjekom. Sluga uze Rebeku i otide odanle.
62
Izak se upravo vraao od studenca Lahaj Roi; prebivao je naime u pokrajini
Negebu.
63
Podveer bio je Izak izaao na polje da razmatra; kad podie oi i pogleda, a to
dolazile deve.
64
I Rebeka podie oi i ugleda Izaka, spusti se brzo s deve,
65
I upita slugu: "Tko je onaj tamo ovjek, to ide preko polja u susret nama?" Sluga
odgovori: "To je gospodar moj." Tada ona uze pokrivalo i pokri se.
66
Nato sluga pripovjedi Izaku sve, to je bio uinio.
67
Izak je povede u ator matere svoje Sare i tada uze Rebeku, ona mu postade ena i
on je zamilova. I tako se Izak utjei nad gubitkom matere svoje.
Postanak, glava 25
1
Abraham je bio uzeo jo drugu enu, po imenu Keturu.
2
I ona mu rodi Zimrana, Jokana, Medana, Midjana, Jibaka i uaha.
3
Jokanu se rodi eba i Dedan. Potomci Dedanovi bili su Aurimi, Letuimi i
Leumimi.
4
Sinovi Midjanovi bili su Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Sve su ovi potomci
Keturini.
5
A Abraham predade Izaku sve imanje svoje.
47
6
Sinovima inoa, to ih je imao Abraham, dade Abraham samo darove i otpravi ih
dok je jo ivio, od sina svojega Izaka prema istoku u istonu zemlju.
7
A ovo je broj godina, to ih preivje Abraham: sto sedamdeset i pet godina.
8
Tada preminu Abraham, u lijepoj starosti umrije, star i sit ivota, pa bi pridruen
ocima svojim.
9
Sinovi njegovi Izak i Imael pokopae ga u peini Makpeli na polju sina Sohara
Hiteja Efrona, sina Soharova, istono od Mamre,
10
Na polju, to ga je bio Abraham kupio od sinova Hetovih. Tamo bijahu pokopani
Abraham i ena njegova Sara.
11
Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog sina njegova Izaka. Izak je prebivao kod
studenca Lahaj Roi.
12
Ovo je potomstvo Imaela, sina Abrahamova, kojega je bila Abrahamu rodila
Egipanka Agara, slukinja Sarina,
13
Ovo su imena sinova Imaelovih, po njihovim plemenima poredana: "Prvoroenac
Imaelov Nabajot, onda Kedar, Adbeel, Mibsam,
14
Mima, Duma, Masa,
15
Hadar, Tema, Jetur, Nafi i Kedma,
16
To su sinovi Imaelovi, i to su imena njihova po selima i atoritima njihovim,
dvanaest knezova po plemenima njihovim.
17
Godine ivota Imaelova iznosile su sto i trideset i sedam godina. Zatim izdahnu;
umrije i bi pridruen svojim precima.
18
Sinovi Imaelovi prebivali su od Havile do ura, koji lei istono od Egipta u
smjeru prema Asiriji. U blizini sve brae svoje naselie se prkosno.
19
Ovo je potomstvo Izaka, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak.
20
A Izaku je bilo etrdeset godina, kad se oeni Rebekom kerju Sirijca Betuela iz
PadamArama, sestrom Sirijca Labana,
48
21
I Izak se molio Gospodu za enu svoju, jer nije imala djece. Gospod ga uslii, i tako
ena njegova Rebeka zatrudnje.
22
A kad su se sudarala djeca u utrobi njezinoj, ree ona: "Ako je tomu tako, to e
onda biti od mene?" Ona otide da pita Gospoda.
23
Gospod joj odgovori: "Dva su naroda u utrobi tvojoj, dva plemena e se odvojiti u
utrobi tvojoj; jedno e biti jae od drugoga, i starije sluit e mlaemu."
24
I kad doe vrijeme da rodi, a to zaista blizanci, bili su u tijelu njezinu.
25
Prvi koji se pojavi, bio je crvenkast, sav kao runo rutav. Zato mu nadjenue ime
Ezav.
26
A poslije se pojavi brat njegov; njegova se ruka prihvatila za petu, Ezava. Zato mu
nadjenue ime Jakov. Bilo je Izaku ezdeset godina kad se oni rodie.
27
I kad djeaci odrastoe, posta Ezav dobar lovac, ovjek pustinje. A Jakov je bio
ovjek krotak, koji je ostao kod atora.
28
Izak je vie volio Ezava, jer je rado jeo lovinu, a Rebeka je vie voljela Jakova.
29
Jednom skuhao Jakov jelo. Tada Ezav doe iz pustinje sav gladan.
30
Ezav ree Jakovu: "Daj mi bre da jedem toga crvenoga jela; jer gladan sam sav!"
Zato se prozva Edom.
31
Jakov ree: "Prodaj mi najprije svoje pravo prvorodstva!"
32
Ezav ree: "Ah, moram eto da umrem; to e mi to pravo prvorodstva?"
33
A Jakov ree: "Zakuni mi se najprije!" I zakle mu se i prodade tako svoje pravo
prvorodstva Jakovu.
34
Nato Jakov dade Ezavu kruha i jela od lee. On je jeo i pio, ustao i otiao. Tako je
malo cijenio Ezav pravo prvorodstva.
49
Postanak, glava 26
1
Nasta u zemlji glad, druga negoli ona prijanja, to je bila za vremena Abrahamova.
Tada Izak otide k filistejskom kralju Abimeleku u Geraru.
2
Tada mu se javi Gospod i ree: "Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju u ti
rei!
3
Boravi kao gost u ovoj zemlji, i ja u biti s tobom i blagoslovit u te; jer u tebi i
potomstvu tvojemu dati sve zemlje ove i tako ispuniti zakletvu, kojom sam se zakleo
ocu tvojemu Abrahamu.
4
Umnoi u potomke tvoje tako mnogobrojno kao zvijezde na nebu; sve zemlje ove
dat u potomcima tvojim, i u potomstvu tvojem bit e blagoslovljeni svi narodi na
zemlji;
5
Zato to je Abraham sluao glas moj i drao zapovijed moju, naredbe, propise i
zakone moje."
6
I tako osta Izak u Gerari.
7
A kad su stanovnici mjesta pitali za enu njegovu, ree: "Sestra mi je." Jer se je
bojao rei: "ena mi je", mislio je: "Mogli bi me inae, stanovnici mjesta ubiti zbog
Rebeke, jer je lijepa."
8
Kad je tamo dulje vremena boravio, dogodi se, te kralj filistejski Abimelek pogleda
kroz prozor i vidje, kako Izak miluje enu svoju Rebeku.
9
Tada dozva Abimelek Izaka i ree: "Eto, ona je zacijelo ena tvoja. Kako si mogao
rei da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Mislio sam, da bih inae morao umrijeti zbog
nje."
10
Abimelek ree: "to si nam to uinio? Kako je lako mogao tko od naroda primai
se eni tvojoj, i tako bi ti navukao na nas krivnju."
11
I zapovjedi Abimelek svemu narodu: "Tko se dotakne ovoga ovjeka ili ene
njegove, kaznit e se smru!"
12
Tada Izak zasija u onoj zemlji i poanje u onoj godini stostruko, jer ga Bog
blagoslovi.
50
13
Tako posta ovjek bogat i sve bogatiji, dok postade neizmjerno bogat.
14
Imao je stada ovaca i goveda i mnogo sluinadi, tako da su mu Filisteji postali
zavidni.
15
Zato sve studence, to ih bjehu iskopale sluge oca njegova za ivota oca njegova
Abrahama, zasue i zemljom napunie.
16
A Abimelek ree Izaku: "Idi od nas, jer si nam ti postao previe moan."
17
Tako otide Izak odanle, razape ator svoj u dolini gerarskoj i ostade ondje.
18
Nato Izak opet iskopa studence, to su ih bili iskopali za ivota oca njegova
Abrahama, a Filisteji ih poslije smrti Abrahamove zasuli, i dade im ista imena, to im
ih bio dao otac njegov.
19
Sluge Izakove kopale su u dolini i naoe tamo studenac sa tekuom vodom.
20
Ali se posvadie pastiri gerarski s pastirima Izakovim, jer su tvrdili: "Naa je
voda!" Zato on nazva studenac Esek, jer su se tamo bili posvadili s njim.
21
Potom iskopae drugi studenac; pa se i radi njega posvadie; zato ga on nazva
Sitna.
22
Tada otide odatle dalje i iskopa opet studenac. Oko njega nije bilo svae, pa ga
nazva on Rehobot rekavi: "Sad nam Gospod odredi slobodan prostor, da se moemo
rairiti u zemlji."
23
Odatle otide gore u Beerebu.
24
U onoj noi javi mu se Gospod i ree: "Ja sam Bog oca tvojega Abrahama. Ne boj
se, jer ja sam s tobom i blagoslovit u tebe i umnoit u potomstvo tvoje zbog sluge
svojega Abrahama."
25
On naini ondje rtvenik, prizva ime Gospodnje i razape ator svoj, a sluge Izakove
iskopae ondje studenac.
26
Tada doe k njemu Abimelek iz Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i s
poglavicom svoje vojske Fikolom.
51
27
Izak ih upita: "Zato dooste k meni, kad mrzite na me i otjeraste me od sebe?"
28
Oni odgovorie: "Vidjesmo na svoje oi, da je Gospod s tobom. Stoga mislimo, da
treba pod zakletvom sklopiti ugovor izmeu nas i tebe. Mi hoemo da sklopimo
ugovor s tobom.
29
Ti da nama ne ini nikakva zla kao to se mi tebe ne dotakosmo, nego ti samo
dobro inismo i pustismo te da ide u miru. Ti si eto blagoslovljen od Gospoda!"
30
Tada im on spremi gozbu, i oni su jeli i pili.
31
Drugo jutro rano zaklee se jedan drugome. Tada ih otpusti Izak, i oni otidoe od
njega u miru.
32
Isti dan dooe sluge Izakove i pripovjedie mu za studenac, to su ga bili iskopali:
"Naosmo vodu."
33
On, ga nazva iba. Zato se zove grad sve do dana dananjega Beereba.
34
Kad bi Ezavu etrdeset godina, uze za enu Juditu, ker Hiteja Beerija, i Basematu,
ker Hiteja Elona.
35
Obadvije su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki.
Postanak, glava 27
1
Kad Izak ostarje i oi mu potamnjee, da nije mogao vie vidjeti, dozva starijega
sina svojega Ezava i ree mu: "Sine moj!" On mu odgovori: "Evo me!"
2
Tada ree on: "Vidi, ostario sam i ne znam, kad u umrijeti.
3
Uzmi sad oruje svoje, tobolac svoj i luk svoj, izai van u pustinju i ulovi mi komad
divljaine!
4
Priredi mi od toga teno jelo, kako to ja volim, i donesi mi to! Tada u jesti, i dua
e te moja za to blagosloviti, prije nego umrem."
5
A Rebeka je bila ula, kad je Izak tako govorio sa sinom svojim Ezavom. I Ezav
izae u pustinju, da ulovi divljaine i donese kui.
52
6
Tada ree Rebeka sinu svojemu Jakovu: "ula sam, kako otac tvoj ree bratu
tvojemu Ezavu:
7
'Donesi mi komad divljaine i priredi mi teno jelo, da mogu jesti i tebe pred
Gospodom blagosloviti, prije nego umrem.'
8
Nego sada, sine moj, posluaj savjet, to u ti ga dati!
9
Otidi k stadu i donesi mi odanle dva lijepa jareta, a ja u od njih prirediti teno jelo
ocu tvojemu, kako on to voli.
10
Onda e donijeti ocu svojemu da jede, pa da te blagoslovi, prije nego umre."
11
A Jakov ree materi svojoj Rebeki: "Gle, moj je brat Ezav ovjek rutav, a ja sam
gladak.
12
Moe biti da me opipa otac moj, pa onda da ispadnem pred njim kao varalica, i tako
bih navukao na sebe prokletstvo mjesto blagoslova."
13
A mati njegova odgovori mu: "Na me neka padne to prokletstvo tvoje, sine moj!
Posluaj savjet moj, otidi i donesi mi!"
14
On tada ode i donese materi svojoj. Mati njegova priredi od toga teno jelo, kako je
to volio otac njegov.
15
Nato donese Rebeka najbolje haljine starijeg sina svojega Ezava, to ih je imala u
kui kod sebe, i obue ih mlaem sinu svojemu Jakovu.
16
koice jaree ovi mu oko ruku i oko vrata glatkoga.
17
Tada dade sinu svojemu Jakovu u ruke teno jelo s kruhom, to ga je bila priredila.
18
Tako unie on k ocu svojemu i ree: "Oe moj!" On odgovori: "Evo me! Tko si ti,
sine moj?"
19
Jakov ree ocu svojemu: "Ja sam Ezav, prvoroenac tvoj; uinio sam, kako si mi
naloio. Sjedi uspravo i jedi divljaine moje, i onda me blagoslovi!"
20
A Izak upita sina svojega: "Kako si mogao tako brzo neto nai, sine moj?" On
odgovori: "Gospod, Bog tvoj, dade milost, te istra preda me."
53
21
Ali Izak ree Jakovu: "Stupi blie, da te opipam, sine moj, da li si ti zaista sin moj
Ezav ili ne!"
22
Jakov pristupi k ocu svojemu Izaku, i on ga opipa i ree: "Glas je dodue Jakovljev,
ali ruke su ruke Ezavove."
23
I ne poznade ga, jer su ruke njegove bile rutave kao ruke brata njegova Ezava.
Poto ga je pozdravom blagoslova pozdravio,
24
Upita opet: "Ti si dakle doista sin moj Ezav?" On odgovori: "Jesam."
25
Tada on ree: "Onda mi donesi, da jedem divljaine sina svojega i da te tada
blagoslovim!" Jakov mu donese, i on je jeo. Tada donese vina, i on je pio.
26
Nato mu ree otac njegov Izak: "Hodi ovamo, sine moj, i poljubi me!"
27
On pristupi i poljubi ga. Kad on osjeti miris haljina njegovih, blagoslovi ga
govorei: "Zaista, miris sina mojega jest kao miris polja, kad ga blagoslovi Gospod.
28
Bog ti dao rose nebeske i zemlje rodne i vina i ita izobilja!
29
I narodi se pred tobom pregibali! Bio gospodar bradi svojoj, i klanjali se tebi sinovi
matere tvoje! Proklet bio, koji tebe proklinje! A blagoslovljen bio, koji tebe
blagoslivlja!"
30
Kad je Izak bio zavrio blagoslov nad Jakovom, a Jakov jedva to je bio otiao
ispred oca svojega Izaka, vrati se brat njegov Ezav iz lova.
31
I on priredi teno jelo, donese ocu svojemu i ree ocu svojemu: "Sjedni uspravo,
oe dragi i jedi divljaine sina svojega, da me onda mogne blagosloviti!
32
Tada ga upita otac njegov Izak: "Tko si ti?" On ree: "Ja san sin tvoj, prvoroenac
tvoj, Ezav."
33
Izak se neizmjerno uplai i povika: "A tko je bio onaj, koji ulovi divljainu i donese
mi je? Ja sam jeo od svega, prije nego ti doe, i njega sam blagoslovio, i on e tako
ostati blagoslovljen!"
34
Kad Ezav razabra rijei oca svojega, zavrisnu gorko iza glasa i zamoli oca svojega:
"Blagoslovi i mene, oe dragi!"
54
35
On odgovori: "Doe brat tvoj s prijevarom i odnese ti blagoslov."
36
Tada on ree: "Pravo mu se dalo ime Jakov. Ve dvaput me prevari: moje pravo
prvorodstva uze mi, a sad mi eto jo ote i blagoslov." Tada upita: "Zar nijesi za mene
sauvao nikakva blagoslova?"
37
Izak odgovori Ezavu: "Eto, postavih ga tebi za gospodara i svu brau njegovu
dadoh mu za sluge, i opskrbih ga itom i vinom. Pa to bih sad jo mogao uiniti za
tebe, sine dragi?"
38
Ezav ree ocu svojemu: "Zar ima samo jedan blagoslov, oe dobri? Blagoslovi i
mene, oe dragi!" I Ezav stade glasno plakati.
39
Tada mu otac njegov Izak progovori: "Eto, daleko od rodne zemlje bit e
prebivalite tvoje i daleko od rose nebeske odozgor.
40
Od maa svojega ivjet e i bratu e svojemu sluiti. Otrgne li se, jaram e
njegov stresti s vrata svojega."
41
Ezav posta neprijatelj Jakovu zbog blagoslova, to mu ga je bio dao otac njegov, i
ree Ezav: "Naskoro dolazi vrijeme, da e se aliti oca mojega; tada u ubiti brata
svojega Jakova."
42
I kad Rebeka saznade za tu izjavu starijeg sina svojega Ezava, dade dozvati mlaeg
sina svojega Jakova i ree mu: "Sluaj, brat tvoj Ezav hoe da ti se osveti i da te ubije,
43
Nego, sine dragi, posluaj savjet moj; ustani i bjei k bratu mojemu Labanu u
Haran!
44
Ostani jedno vrijeme kod njega, dok se slegne srdba brata tvojega!
45
im se gnjev brata tvojega odvrati od tebe i on zaboravi, to si mu uinio, poslat u
po tebe i odanle te dovesti ovamo. Zato bih vas obojicu izgubila u jedan dan?"
46
Potom ree Rebeka Izaku: "Omrznuo mi je ivot zbog keri Hetovih. Ako i Jakov
uzme sebi za enu jednu takvu Hetovku, jednu izmeu keri u zemlji, onda to imam
jo od ivota?"
55
Postanak, glava 28
1
Tada Izak dozva Jakova, blagoslovi ga i naloi mu: "Ne uzimaj ene izmeu keri
Kanaanaca!
2
Nego ustani, idi u Mezopotamiju u kuu Betuela, oca matere tvoje, i uzmi sebi
odanle enu, jednu izmeu keri Labana, brata matere tvoje!
3
Bog, Svemoni, neka te blagoslovi, neka te uini plodnim i umnoi te, da postane
jedno mnotvo naroda!
4
I neka ti dadne blagoslov Abrahamov, tebi i potomcima tvojim, da posjedne
zemlju, u kojoj prebiva kao tuinac i koju Bog dade Abrahamu!"
5
Tako otpremi Izak Jakova, i on zaputi u Mezopotamiju k Labanu, sinu Sirijca
Betuela, bratu Rebeke, matere Jakova i Ezava.
6
A Ezav saznade, daje Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju, da
odanle dovede sebi enu, i da mu je blagoslivljajui ga naloio: "Ne uzimaj ene
izmeu keri Kanaanaca",
7
I da je Jakov posluao oca svojega i mater svoju i otiao u Mezopotamiju.
8
I vidje Ezav, da ocu njegovu Izaku nijesu po volji Kanaanke.
9
Zato otide Ezav k Imaelu i uze sebi, uz dvije ene svoje, za enu jo Mahalatu, ker
Imaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu.
10
A Jakov otide iz Beerebe i otputova u Haran.
11
Stie na jedno mjesto i prenoi ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze jedan kamen na
onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i lee da tu spava.
12
I usne san: ljestve stajale na zemlji to s svojim vrhom dopirale sve do neba; i gle,
aneli Boji hodili na njima gore i dolje.
13
I gle, gore nad njima stajao je Gospod i govorio: "Ja sam Gospod, Bog oca tvojega
Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj poiva, dat u tebi i potomcima tvojim.
56
14
Potomstva tvojega bit e kao praha na zemlji; prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu
ti i se rairiti; u tebi i u potomcima tvojim bit e blagoslovljena sva plemena na
zemlji.
15
Eto, ja u biti s tobom i uvat u te, kamogod poe, i opet u te natrag dovesti u
ovu zemlju; jer te neu ostaviti, dokle ne izvrim, to ti obeah."
16
I Jakov se probudi od sna svojega i povika: "Zaista, Gospod je na ovom mjestu, a ja
ne znadoh!"
17
Pun strahopotovanja ree: "Kako je asno mjesto ovo! Jest, ovdje je kua Boja i
ovdje su vrata nebeska!"
18
Drugo jutro uze Jakov kamen to ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za
spomenik i izli na njega ulje.
19
Tada prozva to mjesto Betel, a prije se taj grad zvao Luza.
20
Nato uini Jakov ovaj zavjet: "Ako Bog bude s menom i sauva me na putu, kojim
sad idem, ako mi dadne kruha za hranu i haljine za odijevanje,
21
I ako e sretno vratim u oinsku kuu svoju, tada e Gospod biti moj Bog.
22
A kamen ovaj, to ga postavih za spomenik, bit e kua Boja, i od svega, to mi
dadne, vjerno u ti dati desetinu."
Postanak, glava 29
1
Tada zaputi Jakov i otide u zemlju sinova Istoka.
2
Kad baci pogled oko sebe, ugleda u pustinji studenac, na kojem su upravo poivala
tri stada ovaca; jer su se na tom studencu obino napajala stada. Nad otvorom
studenca leao je golem kamen.
3
Istom kad bi se tamo stjerala sva stada, odvalili bi kamen s otvora studenca i
napajali bi ovce; onda bi opet stavili kamen na svoje mjesto nad otvorom studenca.
4
Jakov im ree: "Brao, odakle ste?" Oni odgovorie: "Iz Harana smo."
5
On ih upita: "Poznajete li Labana, sina Nahorova?" Oni odgovorie: "Poznajemo."
57
6
Upita ih dalje: "Kako mu je?" Oni odgovorie: "Dobro, evo upravo dolazi ki
njegova Rahela s ovcama."
7
Tada on ree: "Eto, jo je dan dug, i nije jo vrijeme, da satjerujete stoku. Napojite
ipak ovce i pustite ih onda da jo pasu!"
8
Odgovorie: "Ne moemo, dok se ne skupe sva stada; onda istom odvalimo kamen s
otvora studenca i napojimo ovce."
9
Dok je on jo govorio s njima, bila je dola Rahela s ovcama oca svojega; ona je
naime bila pastirica.
10
A kad Jakov vidje Rahelu, ker materina mu brata Labana, i ovce materina mu
brata Labana, pristupi Jakov, odvali kamen s otvora studenca i napoji ovce materina
mu brata Labana.
11
Onda Jakov poljubi Rahelu i stade glasno plakati.
12
Zatim Jakov pripovjedi Raheli, da je roak ocu njezinu, i to sin Rebekin. Nato ona
otra i javi to ocu svojemu.
13
I kad Laban u glas o Jakovu, sinu sestre njegove, pohitje mu u susret, zagrli i
poljubi ga i uvede u svoju kuu. On pripovjedi Labanu sve, to se je bilo dogodilo.
14
Laban mu ree: "Jest, ti si kost moja i meso moje." I osta kod njega itav mjesec
dana.
15
Tada Laban ree Jakovu: "Zar da badava radi za me, jer si mi neak? Kai mi, to
e ti biti plaa?"
16
A Laban je imao dvije keri; starijoj bilo ime Lea, a mlaoj Rahela.
17
Lea je imala slabe oi, a Rahela je bila lijepa stasa i lica.
18
Jakov zavolje Rahelu i ree: "Sluit u ti sedam godina za mlau ker tvoju
Rahelu."
19
Laban odgovori: "Bolje je, da je dam tebi negoli kojemu stranom ovjeku. Ostani
dakle kod mene!"
58
20
Tako je Jakov sluio za Rahelu sedam godina, i one mu se inie kao nekoliko
dana, tako ju je volio.
21
Tada ree Jakov Labanu: "Daj mi sad moju enu, jer navri se moje vrijeme; pa bih
se njom oenio."
22
I sazva Laban sve stanovnike mjesta i priredi gozbu.
23
A uveer uze ker svoju Leau i uvede je k njemu, i on imade s njom enidbeno
openje.
24
I Laban dade keri svojoj Lei ropkinju Zilpu za slukinju.
25
Ujutro vidjelo se, da je to bila Lea. Tada ree on Labanu: "Zato si mi to uinio?
Zar ti nijesam sluio za Rahelu? Zato si me prevario?
26
Laban ree: "U naoj zemlji nije obiaj, da se uda mlada prije starije.
27
Navri samo s njom svadbeni tjedan, onda e ti se dati i druga za slubu, za koju
e mi sluiti jo daljnih sedam godina.
28
Jakov uini tako i navri s njom svadbeni tjedan. Tada mu dade i ker svoju Rahelu
za enu.
29
I Laban dade keri svojoj Raheli ropkinju svoju Bilhu za slukinju.
30
On imade s Rahelom enidbeno openje. Rahelu je vie volio nego Leau, i tako je
on jo daljnih sedam godina sluio kod njega.
31
Kad vidje Gospod, da je Lea zapostavljena, uini je rodnom, a Rahela osta
nerotkinja.
32
Tako Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben; jer ree ona: "Gospod
pogleda na jad moj i stoga e me ljubiti ovjek moj."
33
I opet ona zatrudnje i rodi sina, i ona ree: "Gospod je uo, da sam bila
zapostavljena; zato mi dade i ovoga." I nadjenu mu ime Simeon.
34
I kad opet zatrudnje i rodi sina, ree: "Sad e mi ovjek moj biti naklonjen; jer
rodih tri sina." Zato mu nadjenu ime Levi.
59
35
Potom zatrudnje jo jedanput, rodi sina i ree: "Sada u slaviti Gospoda." Zato mu
nadjenu ime Juda. Potom prestade raati.
Postanak, glava 30
1
Kad Rahela vidje, da ne raa djece Jakovu, poe Rahela zavidjeti sestri svojoj i ree
Jakovu: "Daj mi djece, inae umrijet u!"
2
Tada se Jakov rasrdi na Rahelu i ree: "Zar sam ja a ne Bog, koji ti uskrati blagoslov
djece?"
3
Ona odgovori: "Evo ti osobna slukinja moja Bilha; opi s njom, da ona rodi za
moje krilo, te tako po njoj doem do djece!"
4
I dade mu osobnu slukinju svoju Bilhu za inou, i Jakov je opio s njom.
5
Zatrudnje Bilha i rodi Jakovu sina.
6
Rahela ree: "Dosudi mi Bog pravo, kad uslii i moju molbu i pokloni mi sina." Zato
mu nadjenu ime Dan.
7
I opet zatrudnje slukinja Rahelina Bilha i rodi Jakovu drugoga sina.
8
Tada ree Rahela: "Boje bojeve bojevah sa sestrom svojom, pa i pobijedih." Zato
mu nadjenu ime Naftali.
9
I kad Lea vidje, da je prestala raati, uze slukinju svoju Zilpu i dade je Jakovu za
enu.
10
I slukinja Leaina Zilpa rodi Jakovu sina.
11
Tada ree Lea: "Sretno!" Ona mu nadjenu ime Gad.
12
Potom slukinja Leaina Zilpa rodi Jakovu drugoga sina.
13
Tada ree Lea: "sretna ja! Jest, sretnom e me slaviti ene," Zato mu nadjenu ime
Aer.
14
I kad Ruben izae jedanput u vrijeme etve penine, nae na polju nadlike i
donese ih materi svojoj Lei. Tada ree Rahela Lei: "Daj mi koji nadliak sina
60
svojega!"
15
A ona joj ree: "Zar ti nije dosta, to mi uze ovjeka mojega, pa e mi sada uzeti i
nadlike sina mojega?" A Rahela ree: "Zato noas neka on slobodno bude kod tebe
za nadlike sina tvojega!"
16
I kad je uveer dolazio Jakov iz polja, izae mu Lea u susret i ree: "K meni e
doi; jer te kupih za nadlike sina svojega!" Tako on provede onu no kod nje.
17
Bog uslii Leau; ona zatrudnje i rodi Jakovu petoga sina.
18
Tada ree Lea: "Dade mi Bog plau, jer dadoh slukinju svoju ovjeku svojemu."
Zato mu nadjenu ime Isakar.
19
Opet zatrudnje Lea i rodi Jakovu estoga sina.
20
Lea ree: "Bog me obdari lijepim darom, sad e me ovjek moj potivati, jer mu
rodih est sinova." Zato mu nadjenu ime Zebulun.
21
Kasnije rodi ker, kojoj nadjenu ime Dina.
22
I spomenu se Bog Rahele, uslii je i darova joj radosti majine.
23
Ona zatrudnje i rodi sina, te ree: "Oduze Bog sramotu moju."
24
I nadjenu mu ime Josip i ree: "Neka mi Gospod pridoda jo jednoga sina!"
25
Kad Rahela rodi Josipa, ree Jakov Labanu: "Pusti me, htio bih poi u svoje mjesto
i u svoju domovinu!
26
Daj mi ene moje i djecu, za koje sam ti sluio, da idem; ta dobro zna, kako sam ti
sluio."
27
Laban mu odgovori: "O da bih naao milost u oima tvojim! Znam, Gospod me je
blagoslovio zbog tebe."
28
I on nastavi: "Odredi plau, to je trai od mene, i dat u ti je ti je."
29
On mu ree: "Zna sam, kako sam ti sluio, i to po meni postade stoka tvoja.
61
30
Malo je bilo, to si imao, prije nego dooh k tebi, i to se umnoi silno, jer Gospod
te je blagoslivljao pri svakom koraku mojem. A sad u se i ja moi brinuti za kuu
svoju?"
31
Onaj upita: "to da i dadnem?" Jakov odgovori: "Ne treba mi nita platiti. Ako
pristane na ovo, to u rei, opet u ti uvati ivotinje.
32
Pusti, da proem danas sve ivotinje tvoje i da izluim od njih svaki komad aren i
s biljegom! Svaki crn komad meu ovcama i svaka s biljegom i arena koza neka
bude plaa moja!
33
I na tom neka se pokae potenje moje ubudue: kada doe, da vidi plau moju,
neka bude sve, to nije areno ili s biljegom meu kozama i crno meu ovcama, kao
od mere ukradeno!"
34
Tada ree Laban: "Dobro, neka bude, kako si rekao!"
35
Nato izlui Laban jo isti dan prugaste i biljegom jarce i sve arene i s biljegom
koze, sve, na emu je bilo neto bijelo, i sve, to je bilo crno meu ovcama, i predade
to sinovima svojima.
36
Onda odredi daljinu od tri dana hoda izmeu sebe i Jakova. Jakov je naime pasao
ostalu stoku Labanovu.
37
Tada Jakov donese sebi zelenih prutova topolovih, ljeskovih i kestenovih i oguli na
njima bijele pruge time, da je otkrio bjelinu na prutovima.
38
Potom je metao oguljene prutove upravo pred ivotinje u ljebove, u korita, kamo
su dolazile ivotinje da piju. One su se naime parile, kad bi dolazile da piju.
39
Jer su se ivotinje parile gledajui u prutove, to bi ivotinje omladile prugaste,
arene i s biljegom mlade.
40
Janjad bi onda Jakov izluio. Tako se je brinuo, da mlade ivotinje u stadu
Labanovu budu prugasti i crni komadi. Tim je namaknuo sebi posebna stada, to ih
nije stavljao meu ivotinje Labanove.
41
I kad su se god parile jake ivotinje, metao bi Jakov prutove u ljebove, da se
omlade pred prutovima.
62
42
A pred slabe ivotinje nije ih metao. Tako je Laban dobivao slabe ivotinje, a Jakov
jake.
43
Tako se ovjek veoma obogati i dobi mnogo stoke, slukinja i sluga, deva i
magaraca.
Postanak, glava 31
1
Kad Jakov dou rijei sinova Labanovih, koji su ovako govorili: "Jakov sve prenese
na sebe, to je imao otac na; od posjeda oca naega stee on sve to bogatstvo."
2
Pa kad i na licu Labanovu razabra, da on nije vie prijanji.
3
Tada zapovjedi Gospod Jakovu: "Vrati se u zemlju otaca svojih i k svojoj rodbini i
ja u biti s tobom."
4
Nato Jakov dade dozvati Rahelu i Leau u polje k stadu svojemu,
5
I ree im: "Vidim na licu oca vaega, da on nije vie prema meni kao prije; ali je
Bog oca mojega bio s menom.
6
Znate same da sam ocu vaemu sluio koliko sam god mogao.
7
Ali otac me je va varao i mijenjao mi plau deset puta; ali Bog ipak ne dopusti, da
mi nakodi.
8
Kad on ree: 'arene ivotinje neka budu plaa tvoja', onda sva stoka omladi arene
mlade. A kad ree: 'Prugaste ivotinje neka budu plaa tvoja', onda sva stoka omladi
prugaste mlade.
9
Tako oduze Bog stado ocu vaemu i dade ga meni.
10
U vrijeme naime, kad su se parile ovce, vidjeh jasno u snu, kako su ovnovi, to su
skakali na ovce, bili prugasti, areni i pjegavi.
11
I aneo Boji ree mi u snu: 'Jakove!' A ja odgovorih: 'Evo me!'
12
On ree: 'Dobro pripazi na to da budu svi ovnovi, to skau na ovce, prugasti,
areni i pjegavi! Ja sam doista sve vidio, to ti uini Laban.
63
13
Ja sam Bog Betela, gdje si uljem pomazao spomenik i meni uinio zavjet. Sada
ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u domovinu svoju!'
14
Tada mu odgovorie Rahela i Lea: "Zar jo imamo dio i batinu u kui oca svojega?
15
Zar nas ne dri kao tuinke, poto nas prodade, i novac, to ga je dobio za nas,
pojede?
16
Jer sve blago, to ga oduze Bog ocu naemu, nae je i djece nae. Uini samo sada
onako, kako ti zapovijeda Bog!"
17
Jakov se podie, metnu djecu svoju i ene svoje na deve,
18
I povede svu stoku i sve blago svoje, to ga stee, stoku, to je sebi priskrbio u
Mezopotamiji, da se vrati k ocu svojemu Izaku u zemlju kanaansku.
19
A Laban je bio upravo otiao da strie ovce svoje, a Rahela ukrade kune idole oca
svojega.
20
Jakov naime prevari Sirijca Labana, jer mu je tajio, da hoe bjeati.
21
Tako poduze bijeg sa svim, to je imao, zaputi se, prijee preko rijeke i udari prema
gori Gileadu.
22
Trei dan javie Labanu, da je pobjegao Jakov.
23
Tada on uze sa sobom roake svoje, poe za njim u potjeru sedam dana hoda i
dostie ga u gori Gileadu.
24
Ali se Bog javi Sirijcu Labanu nou u snu i opomenu ga: "Pazi dobro, da ne govori
s Jakovom ni dobro ni zlo!"
25
Kad eto Laban dostie Jakova, Jakov je bio razapeo ator svoj na gori, a Laban s
roacima svojim razape ator svoj na gori Gileadu.
26
I ree Laban Jakovu; "to si uinio, ti me prevari i odvede keri moje kao ratne
zarobljenice?
27
Zato tajno pobjee i pokrade me? Niti mi to ree, da te ispratim s radou i
pjesmom, s bubnjima i harfama!
64
28
Niti mi dade, da izljubim na rastanku unuke svoje i keri svoje. Doista, ludo si
radio.
29
Mogao bih sada da s vama zlo postupam. Ali Bog oca tvojega prole noi ree mi:
'Pazi, da ne govori s Jakovom ni dobro ni zlo!'
30
Pa dobro, eto otiao si, jer si se zaelio kue oeve; ali zato mi ukrade kipove
bogova mojih?"
31
Jakov odgovori Labanu: "Jest, bojao sam se, jer sam mislio, da bi mi ti mogao oteti
keri svoje.
32
A u koga nae kipove svoje, taj neka ne ivi vie! Pretrai samo pred naim
roacima sve, to imam kod sebe, pa ih uzmi sebi!" Jakov naime nije znao, da ih je
bila ukrala Rahela.
33
Laban ue u ator Jakovljev i u ator Lein i u ator obadviju slukinja, ali ne nae
nita. Izae iz atora Leaina i ue u ator Rahelin.
34
A Rahela je bila uzela kune idole; pa ih metnula pod samar deve svoje i sjela na
njih. I Laban pretrai sav ator, a ne nae nita.
35
A ona ree ocu svojemu: "Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, to ti ne mogu ustati, jer
je meni to u ena biva!" On je traio dalje, ali ne nae kunih kipova.
36
Tada se rasrdi Jakov i udari na Labana. Ovako progovori Labanu: "Koja je moja
krivnja i koji moj prekraj, da me tako estoko progoni?
37
Sve si mi eto stvari prekopao, pa to si naao iz svoje kue? Daj stavi sve pred
svoje i moje roake, i oni neka prosude, tko od nas dvojice ima pravo!
38
Ima ve dvadeset godina, to sam bio kod tebe. Ovce tvoje i koze tvoje nikad se ne
izjalovie, i nikad ne pojedoh ovna tvojega.
39
to bi zvijer rastrgla, nikad ti ne donesoh. Sam bih uvijek podmirio tetu. Od mene
si utjerivao, to bi mi bilo ukradeno danju ili nou.
40
Danju me ubijala ega, a nou mraz, i san nije dolazio na oi moje.
65
41
Dvadeset eto godina sluio sam u kui tvojoj, etrnaest godina za dvije keri tvoje i
est godina za stoku tvoju, a plau si mi mijenjao deset puta.
42
Da nije bio za me Bog oca mojega, Bog Abrahamov, kojega tuje i Izak, ti bi me
zaista sada otpustio praznih ruku. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa
je prole noi presudio."
43
Laban ree Jakovu: "Moje su keri, moja su djeca, i moja je stoka, ukratko sve, to
vidi, jest moje. Pa to da uinim danas kerima svojim ili djeci njihovoj, koju rodie?
44
Hajde da sklopimo savez, ja i ti, i to neka bude za svjedoanstvo izmeu mene i
tebe!"
45
Tada uze Jakov kamen i postavi ga kao spomenik.
46
I Jakov zapovjedi svojima: "Nakupite kamenja!" I nakupie kamenja i podigoe
gomilu, i tada odrae gozbu tu na gomili kamenja.
47
Laban je nazva Jegar Sahaduta, a Jakov je nazva Galed.
48
Laban ree: "Ova je gomila kamenja danas svjedok izmeu mene i tebe." Zato joj
dade ime Galed,
49
A stup Mispa, jer ree: "Neka bude Gospod straar izmeu mene i tebe, kad se
rastadosmo!
50
Ako bi zlo postupao s kerima mojim ili bi uzeo jo druge ene uz keri moje, onda
pomisli, makar inae i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok izmeu mene i tebe!"
51
Dalje ree Laban Jakovu: "Eto, ova gomila kamenja i ovaj spomenik, to ga
postavih izmeu mene i tebe:
52
Svjedok neka bude ova gomila kamenja, i svjedok neka bude ovaj spomenik, da ni
ja ne smijem preko ove gomile i ovoga spomenika prijei k tebi, a ni ti ne smije
preko ove gomile kamenja i ovoga spomenika prijei k meni u zloj namjeri.
53
Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog njihovih otaca, neka bude sudac meu
nama!" Tada se zakle Jakov onim, kojega je tovao otac njegov Izak.
66
54
Nato prinese Jakov na gori rtvu zaklanicu i pozva svoje, da odre gozbu. Tako
odrae oni gozbu i ostadoe preko noi na gori.
55
Drugoga jutra rano izljubi Laban unuke svoje i keri svoje i dade im svoj
blagoslov; potom otide Laban i vrati se kui.
Postanak, glava 32
1
I Jakov otide svojim putem, i tada ga sretoe aneli Boji.
2
Kad ih ugleda Jakov, povika: "Ovo je tabor Boji!" Zato prozva ono mjesto
Mahanaim.
3
Nato posla Jakov pred sobom glasnike k bratu svojemu Ezavu u zemlju Seir, u
pokrajinu edomsku,
4
I naloi im: "Ovako recite gospodaru mojemu Ezavu: Sluga tvoj Jakov poruuje ti
ovo: 'Boravio sam i do sada se zadrao kod Labana.
5
Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluga i slukinja. Tako poruujem
gospodaru svojemu, da bih naao milost u oima tvojim.'"
6
Glasnici se vratie k Jakovu i javie: "Doosmo k bratu tvojemu Ezavu; on ti ide u
susret, i to s etiri stotine momaka."
7
Tada se Jakov uplai jako, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude, to ih imao sa
sobom, i stoku i goveda i deve u dva tabora.
8
Pomisli naime: "Ako napane Ezav jedan tabor i svlada ga, drugi e tabor moi
umaknuti.
9
Tada se pomoli Jakov: "O Boe oca mojega Abrahama! Boe oca mojega Izaka!
Gospode, koji si rekao meni: 'Vrati se u domovinu svoju i k rodbini svojoj, i ja u
gledati, da ti bude dobro!'
10
Nijesam vrijedan svih milosti i sve vjernosti; to si je iskazao slugi svojemu, jer
samo tapom putnikim svojim prekoraih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora.
11
Ah, izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Ezavove; jer se bojim, da ne doe i ne
pobije nas, matere s djecom!
67
12
Ali ti si obeao: 'Ja u gledati, da ti bude dobro, i uinit u potomstvo tvoje da ga
bude kao pijeska u moru, to se ne moe izbrojiti od mnoine.' "
13
Onu no prenoi tamo; potom izabra od imetka svojega dar za brata svojega Ezava:
14
Dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
15
Trideset deva dojilica s mladima njihovim, etrdeset mladih krava i deset mladih
bikova, dvadeset magarica i deset magaradi.
16
Predade ih slugama svojim, svako stado napose, i zapovjedi slugama svojim: "Idite
naprijed preda mnom i ostavite prostora izmeu jednoga stada i drugoga!"
17
Prvomu dade ovaj naputak: "Kad te susretne brat moj Ezav, pa te upita: 'iji si i
kamo e, i ije su te ivotinje pred tobom?
18
Tada ti reci: 'Sluge tvojega Jakova; ovo alje on na dar gospodaru svojemu Ezavu;
on sam dolazi odmah za nama.' "
19
Tako i drugomu i treemu i svima, to su gonili stado, dade Naputak: "Kako eto
naredih, tako recite Ezavu, kad ga susretnete!
20
I jo kaite: 'Sluga tvoj Jakov dolazi odmah za nama.' " Mislio je naime: "Darom,
to ide preda mnom, umirit u ga, onda istom stupit u mu pred oi, moda me tada
prijazno primi."
21
Tako ode dar naprijed pred njim, a on sam ostade onu no u taboru.
22
Ipak se die jo one noi, uze obadvije ene svoje i obadvije slukinje svoje i
jedanaest sinova svojih i prijee gaz Jaboka.
23
Uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda imanje svoje prenese prijeko.
24
Jakov ostade sam. Tada se je jedan borio s njim sve do osvitka zore.
25
I kad ovaj vidje, da ga ne moe nadjaati, udari ga po zglavku u stegnu, te se
Jakovu isai stegno iz zglavka, kad se je borio s njim.
26
Tada ree onaj: "Pusti me; jer je zora ve osvanula!" Ali on odgovori: "Ne putam
te, dok me ne blagoslovi."
68
27
Onaj ga upita: "Kako se zove!" On odgovori: "Jakov."
28
A onaj mu ree: "Od sada se nee vie zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s
Bogom i s ljudima i nadjaao si."
29
Tada zamoli Jakov: "Kai mi ime svoje! On odgovori: "to me pita za ime moje?"
I onda ga blagoslovi ondje.
30
Jakov prozva ono mjesto Penuel, i ree on: "Vidjeh Boga licem u lice, a ipak
ostadoh na ivotu.
31
Sunce je pred njim izalo, kad ostavi za sobom Penuel. A hramao je zbog stegna
svojega.
32
Zato sinovi Izraelovi sve do dana dananjega ne jedu miicu na zglavku u stegnu,
jer udari Jakova po zglavku u stegnu.
Postanak, glava 33
1
Kad Jakov podie oi i vidje Ezava gdje dolazi s etiri stotine ljudi. Onda on
razdijeli djecu na Leau i Rahelu i obje slukinje.
2
Sprijeda postavi slukinje i njihovu djecu, za njima Leau i njezinu djecu, a najposlije
Rahelu s Josipom.
3
A sam poe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne priblii bratu
svojemu.
4
Ezav mu pohitje u susret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakae
obojica.
5
Kad onda podie oi svoje i ugleda ene i djecu, upita: "Tko su ovi s tobom?" Jakov
odgovori: "To su djeca, to ih Bog darova slugi tvojemu."
6
Pristupie slukinje s djecom svojom i naklonie se.
7
Tada pristupi i Lea s djecom svojom i naklonie se. Najposlije pristupie Josip i
Rahela i naklonie se.
69
8
On upita: "to si htio s tom itavom etom, koju susretoh?" On odgovori: "Htio sam
time nai milost u oima gospodara svojega."
9
Ezav ree: "Imam dosta, dragi brate! Zadri, to je tvoje!"
10
Ali Jakov ree: "Ne, ako sam naao milost u oima tvojim, onda primi dar moj od
mene, jer gledam u lice tvoje, kao to se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako
lijepo doeka.
11
Primi dakle pozdravni dar moj, to ti je doveden, jer Bog me obilato blagoslovi, i
imam svega dosta." I primora ga, te on primi.
12
Potom ree on: "Hajde dignimo se i poimo dalje; ii u i ja s tobom."
13
Ali mu ovaj ree: "Vidi sam gospodar moj, da su djeca jo nejaka. A imam na brizi
svojoj i ovce dojilice i goveda; i ako ih samo jedan dan preve gonim, izginut e mi
sve stado.
14
Pa neka ide gospodar moj pred slugom svojim, a ja u tada polako ii, koliko moe
stado, to ga gonim, i koliko mogu nejaka djeca, dok doem k svojemu gospodaru u
Seir."
15
Ezav ree: "Pa da ti barem ostavim nekoliko od ljudi, to me prate." Ali on ree:
"emu to? Neka samo naem milost u oima gospodara svojega!"
16
Tako se Ezav vrati isti dan svojim putem u Seir.
17
A Jakov otide dalje u Sukot i naini sebi kuu, a za stoku svoju naini staje. Zato se
nazva ono mjesto Sukot.
18
Na povratku svojem iz Mezopotamije doe Jakov zdravo i u grad ekem, koji je u
zemlji kanaanskoj, i uatori se istono od grada.
19
A komad zemlje, na kojem razape ator svoj, kupi od sinova Hamora, gospodara u
ekemu, za sto kesita.
20
Tamo naini rtvenik i nazva ga, ElEl'oheIsrael, (to znai, Svemoni Bog
Izraelov).
70
Postanak, glava 34
1
Dina, ki Leae, koja je rodi Jakovu, izae jednoga dana da gleda keri te zemlje.
2
A ugleda je ekem, sin Hiveja Hamora, kneza te zemlje, ugrabi je i silova je.
3
I prionu srce njegovo za ker Jakovljevu Dinu; on zavolje djevojku, pa joj se
udvarao.
4
Zato zamoli ekem oca svojega Hamora: "Zaprosi mi tu djevojku, da mi bude
ena!"
5
I Jakov doznade, da je oskvrnjena ki njegova Dina. Ali, jer su sinovi njegovi bili u
polju kod stoke, on je utio dok se oni ne vrate.
6
Otac ekemov doe dakle k Jakovu, da se porazgovori s njim.
7
Kad sinovi Jakovljevi dooe kui iz polja i ue, to se dogodilo, muka bi ljudima
vrlo i razgnjevie se veoma. Jer onaj nanese veliku sramotu Izraelu time to oskvrni
ker Jakovljevu. Tako se to nije smjelo dogoditi.
8
Hamor im predloi ovo: "Srce sina mojega ekema prionu za ker vau, pa dajte mu
je za enu!
9
Oprijateljite se s nama, i keri svoje udajite za nas i kerima naim enite se!
10
Prebivajte kod nas, zemlja neka vam stoji otvorena; ostanite ovdje, idite slobodno
po njoj i veselite se u njoj!"
11
Dalje ree ekem ocu njezinu i brai njezinoj: "Da bih ipak naao milost u oima
vaim, to zatraite od mene dat u vam.
12
Zaitite od mene kolikogod hoete otkupa i darova enidbenih, ja u vam dati, to
vi od mene zahtijevate, samo mi dajte djevojku za enu."
13
Tada sinovi Jakovljevi dadoe ekemu i ocu njegovu Hamoru lukav odgovor, a
rekoe tako, jer onaj oskvrni sestru njihovu Dinu.
14
Oni im naime rekoe: "Ne moemo na to pristati, da sestru svoju dadnemo ovjeku,
koji nije obrezan; jer je to sramota nama.
71
15
Mi moemo ispuniti vau elju samo pod uvjetom, ako se naime sve muko u vas
dadne obrezati.
16
Onda emo vam davati keri svoje i uzimati sebi keri vae i prebivati kod vas i
postati s vama jedan narod.
17
Ako li neete pristati na na prijedlog, da se dadnete obrezati, onda emo uzeti ker
svoju i otii."
18
Njihov se prijedlog dopade Hamoru i ekemu, sinu Hamorovu.
19
I mladi ovjek nije se skanjivao da prijedlog izvri; jer je volio ker Jakovljevu i
bio je najugledniji u svoj kui svojoj.
20
I otidoe Hamor sin njegov ekem k vratima gradskim i rekoe ljudima grada
svojega:
21
"Ovi su ljudi miroljubivi prema nama, pa neka ostanu i stanuju u zemlji i neka
slobodno idu po njoj; eto, zemlja ima na sve strane dosta prostora za njih. Keri
njihove uzimat emo sebi za ene i davat emo im za to keri svoje.
22
Ali ljudi e pristati, da se nastane meu nama i da postanu s nama jedan narod,
samo pod tim uvjetom, ako se meu nama sve, to je muko, dadne obrezati, kao to
su oni sami obrezani.
23
Njihova stada i njihovo imanje i sva njihova goveda nee li nam onda dobro doi?
Udovoljimo im dakle, da ostanu i nastane se kod nas!"
24
I posluae Hamora i sina njegova ekema svi, koji izaoe k vratima gradskim; svi
muevi, svi to izaoe k vratima gradskim, dadoe se obrezati.
25
A trei dan, kad su oni leali u groznici od rane, uzee obadva sina Jakovljeva,
Simeon i Levi, braa Dinina, svaki svoj ma, navalie na grad, koji nije nita zlo
slutio, i poubijae sve mueve.
26
Ubie i Hamora i sina mu ekema maem, uzee Dinu iz kue ekemove i otidoe.
27
Ostali sinovi Jakovljevi navalie na pobijene i oplijenie grad, jer oskvrnie sestru
njihovu.
72
28
Njihove ovce, goveda i magarce, to je bilo u gradu i u polju uzee.
29
Sve imanje njihovo i svu djecu njihovu i ene njihove pohvatae i odvedoe i
ugrabie sve to je bilo u kuama.
30
Ali Jakov ree Simeonu i Leviju: "Baciste me u nesreu jer me omraziste
stanovnicima ove zemlje, Kanaancima i Perizejima. Ja imam samo malo ljudi, ako se
oni dignu na me, ubit e me i onda sam propao, ja i kua moja."
31
A oni odgovorie: "A je li smio on da postupa sa sestrom naom kao s kakvom
bludnicom?"
Postanak, glava 35
1
Bog zapovjedi Jakovu: "Ustani, uzai u Betel, nastani se tamo i naini ondje
rtvenik Bogu, koji ti se prikaza, kad si bjeao pred bratom svojim Ezavom!"
2
I Jakov zapovjedi porodici svojoj i svima, koji su bili s njim: "Uklonite tue kipove,
to imate kod sebe, oistite se i obucite druge haljine!
3
Onda emo se dignuti i poi gore u Betel; tamo u nainiti rtvenik Bogu, koji me je
usliio u vrijeme nevolje moje i bio sa mnom na putu, kojim sam iao,"
4
Tada predadoe Jakovu sve tue kipove, to su ih imali kod sebe, i naunice to su ih
nosili na uima svojim, i Jakov ih zakopa pod hrast, to stoji kod ekema.
5
I dok su putovali, strah veoma velik napunio je sve gradove unaokolo, te nijesu
progonili sinove Jakovljeve.
6
Tako Jakov i sva eljad, to je bila s njim, stigoe u Luz, to je Betel, to lei u zemlji
kanaanskoj.
7
Ondje naini on rtvenik i nazva to mjesto ElBetel, jer mu se bio tamo prikazao
Bog, kada je bjeao pred bratom svojim.
8
Tada umrije Debora, dojkinja Rebekina, i pokopae je ispod Betela pod hrastom,
koji se otad zove "hrast tuni".
9
Bog se javi Jakovu po drugi put, izakako se vratio iz Mezopotamije, i blagoslovi ga.
73
10
Ree mu Bog: "Ime je tvoje Jakov; ali se ne zovi vie Jakov, nego Israel neka bude
ime tvoje!" Tako mu nadjenu ime Izrael.
11
Jo mu ree Bog: "Ja sam Ja sam El adaj Bog Svemoni. Plodi se i mnoi se!
Narod, jest, mnotvo naroda neka nastane od tebe, i kraljevi neka izau iz tebe!
12
Zemlju, koju sam dao Abrahamu i Izaku, dat u i tebi, i potomcima tvojim dat u
zemlju ovu."
13
I Bog otide od njega s mjesta gdje je govorio s njim.
14
Jakov postavi spomenik na mjestu, gdje je govorio s njim, spomenik od kamena,
izli na njega rtvu tekuu i izli ulje na njega.
15
Jakov prozva mjesto, gdje je Bog govorio s njim Betel.
16
I otidoe od Betela dalje. A kad vie nije bilo daleko do Efrate, Rahelu napadoe
bolovi poroajni i imade teak poroaj.
17
I kad se je pri poroaju tako veoma muila, ree joj babica: "Utjei se, i sada ima
sina!"
18
A kad je izlazila dua njezina, jer je umirala, nazva ga ona BenOni; ali mu otac
njegov nadjenu ime Benjamin.
19
Tako umrije Rahela, i pokopae je na putu u Efratu, to jest Betlehem.
20
Jakov postavi spomenik od kamena na grob njezin, i to je nadgrobni spomenik
Rahelin sve do dana dananjega.
21
Tada ode Izrael dalje i razape ator svoj s onu stranu MigdolEdera.
22
I dok je Izrael boravio u tom kraju, otide Ruben i lee s Bilhom, inoom oca
svojega, i to saznade Izrael. Sinova Jakovljevih bilo je dvanaest:
23
Sinovi Leaini: Ruben, prvoroenac Jakovljev, i Simeon, Levi, Juda, Isakar i
Zebulun.
24
Sinovi Rahelini: Josip i Benjamin.
74
25
Sinovi Bilhe, slukinje Raheline: Dan i Naftali.
26
Sinovi Zilpe, slukinje Leaine: Gad i Aer. To su dakle sinovi Jakovljevi, to mu se
rodie u Mezopotamiji.
27
Tada Jakov doe k ocu svojemu Izaku u Mamre, u Kirjat Arbu, to je Hebron, gdje
su kao doljaci boravili Abraham i Izak.
28
Izakovih dana ivota bilo je sto i osamdeset godina.
29
Potom preminu Izak i umrije i bi, star i sit ivota, pridruen ocima svojim.
Pokopae ga sinovi njegovi Ezav i Jakov.
Postanak, glava 36
1
Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.
2
Ezav use sebi ene svoje izmeu keri kanaanskih: Adu, ker Hiteja Elona,
Oholibamu, ker Ane, unuku Hiveja Sibeona,
3
I Basematu, ker Imaelovu, sestru Nebajotovu.
4
Ada rodi Ezavu Elifaza, i Basemata rodi Reuela.
5
Oholibama rodi Jeua, Jalama i Koraha. To su sinovi Ezava, koji mu se rodie u
zemlji kanaanskoj.
6
Ezav uze svoje ene, sinove i keri i sve ljude iz kue svoje, stado svoje, svu stoku
svoju i sve imanje svoje, to ga stee u zemlji kanaanskoj, pa otide od brata svojega
Jakova u drugu zemlju.
7
Jer im je posjed bio vrlo velik, te nijesu mogli ostati zajedno, i zemlja, u kojoj su
boravili, nije im bila dosta za stada njihova.
8
Tako se Ezav naseli na gori Seiru. Ezav se zove i Edom.
9
Ovo su potomci Ezava, oca Edomaca, na gori Seiru.
10
Ovo su imena sinova Ezavovih: Elifaz, sin Ade, ene Ezavove; Reuel, sin
Basemate, ene Ezavove.
75
11
Sinovi Elifazovi bili su: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.
12
Timna bila je inoa Elifazu, sinu Ezavovu; ona rodi Elifazu Amaleka. To su
potomci Ade, ene Ezavove.
13
Sinovi Reuelovi ovi su: Nahat, Zerah, amah i Mizah. To su potomci Basemate,
ene Ezavove.
14
I ovo su sinovi Oholibame, ene Ezavove, keri Ane, unuke Sibeonove, ene
Ezavove; ona rodi Ezavu Jeua, Jalama i Koraha.
15
Ovo su knezovi potomaka Ezavovih: Sinovi Elifaza, prvoroenca Ezavova, bili su
knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,
16
Knez Korah, knez Gatam, knez Amalek. To su knezovi, to izlaze od Elifaza u
zemlji edomskoj. To su potomci Adini.
17
I ovo su sinovi Reuela, sina Ezavova: Knez Nahat, knez Zerah, knez amah, knez
Mizah. To su knezovi, to izlaze od Reuela u zemlji edomskoj; to su potomci
Basemate, ene Ezavove.
18
I Ovo su sinovi Oholibame, ene Ezavove: Knez Jeu, knez Jalam, knez Korah. To
su knezovi, to izlaze od Oholibame, keri Anine, ene Ezavove.
19
To su bili sinovi Ezavovi i to knezovi njihovi, to jest Edom.
20
Ovo su sinovi Seira, Horeja, prastanovnici zemlje: Lotan, obal, Sibeon, Ana,
21
Dion, Ezer i Dian. To su knezovi Horeja, sinovi Seirovi u zemlji edomskoj.
22
Sinovi Lotanovi jesu: Hori i Heman; a sestra Lotanova Tamna.
23
I ovo su sinovi obalovi: Alvan, Manahat, Ebal, efo i Onam.
24
Ovo su sinovi Sibeonovi: Aja i Ana. To je isti Ana, koji nae vrua vrela u pustinji,
kad je pasao magarca oca svojega Sibeona.
25
I ovo su djeca Anina: Dion i Oholibama, ki Anina.
26
I ovo su sinovi Dionovi: Hemdan, Eban, Jitran i Keran.
76
27
Ovo su sinovi Ezerovi: Bilhan, Zaavan i Akan.
28
Ovo su sinovi Dianovi: Uz i Aran.
29
Ovo su knezovi Horeja: Knez Lotan, knez obal, knez Sibeon, knez Ana,
30
Knez Dion, knez Ezer, knez Dian. To su knezovi Horeja po porodicama njihovim
u zemlji seirskoj.
31
Slijede kraljevi, koji su vladali u zemlji edomskoj, prije nego zavlada kralj sinova
Izraelovih.
32
Kralj u Edomu bio je Bela, sin Beorov, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Dinhaba.
33
Kad umrije Bela, mjesto njega postade kralj Jobab, sin Zeraha iz Bosre,
34
Kad umrije Jobab, mjesto njega postade kralj Huam iz zemlje Temanita.
35
Kad umrije Huam, mjesto njega postade kralj Hadad, sin Bedadov, koji pobi
Midjance na visoini moapskoj, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Avit.
36
Kad umrije Hadad, mjesto njega postade kralj Samla iz Masreke.
37
Kad umrije Samla, mjesto njega postade kralj Saul iz Rehobota na rijeci.
38
Kad umrije Saul, mjesto njega postade kralj BaalHanan, sin Akborov.
39
Kad umrije BaalHanan, sin Akborov, mjesto njega postade kralj Hadar, a ime
prijestolnici njegovoj bilo je Pai. ena njegova zvala se Mehetabela; ona je bila ki
Matrede, keri Mezahabove.
40
Ovo su imena knezova Ezavovih po porodicama njihovim, po mjestima njihovim i
s imenima njihovim: Knez Tamna, knez Alva, knez Jetet,
41
Knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,
42
Knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar,
43
Knez Magdiel, knez Iram. To su knezovi Edomovi po prebivalitima njihovim u
zemlji, to su je bili zaposjeli. To je rodovnik Ezava, oca Edomaca.
77
Postanak, glava 37
1
Jakov se nastani u zemlji, u kojoj su boravili oci njegovi kao doljaci, u zemlji
kanaanskoj.
2
Ovo je povijest potomstva porodice Jakovljeve. Josip, mladi od sedamnaest godina,
uvao je ovce s braom svojom, i pomogao je sinovima Bilhe i Zilpe ena oca
svojega. I Josip bi javljao ocu svojemu, to bi se o njima zlo govorilo.
3
A Izrael je volio Josipa vie, nego sve sinove svoje, jer mu se je bio rodio u starosti
njegovoj; i tako mu skroji dugaku haljinu s rukavima.
4
I kad su braa njegova vidjela, da ga otac njihov vie voli, nego svu brau njegovu,
zamrzie na njega, te nijesu mogli s njim prijaznu rije da progovore.
5
Jedanput usni Josip san i pripovjedi ga brai svojoj, a oni jo vema zamrzie na
njega.
6
On im je pripovijedao: "ujte, kakav sam imao san!
7
Gle, vezali smo snoplje u polju, i moj se snop ispravi i ostade stojei, a gle, vai se
snopovi postavili unaokolo i poklanjali se snopu mojemu."
8
Tada mu braa njegova rekoe: "Ti jo hoe kralj biti nad nama i vladati nama?"
Onda jo vema zamrzie na njega zbog sanova njegovih i rijei njegovih.
9
Drugi put usni opet san i pripovjedi ga brai svojoj. Ree: "Gle, usnio sam opet san:
Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda poklanjali se meni."
10
Kad je to pripovjedio ocu svojemu i brai svojoj, ukori ga otac njegov i ree mu:
"Kakav je to san, to si ga imao? Zar da ja, mati tvoja i braa tvoja doemo i da se
pred tobom na tlo bacimo?"
11
I otad su mu bila braa njegova zavidna, ali otac je to pamtio.
12
I kad jedanput braa njegova otidoe da pasu ovce oca svojega kod ekema,
13
Ree Izrael Josipu: "Braa tvoja uvaju ovce kod ekema. Doi, poslat u te k
njima!" On mu odgovori: "Evo me!"
78
14
Tada mu ree: "Hajde i vidi, kako je brai tvojoj i kako je stadu, i javi mi!" Tako ga
posla iz doline hebronske, i on doe u ekem.
15
I ovjek jedan nae ga, gdje luta po polju, i zapita ga: "to trai?"
16
On odgovori: "Traim brau svoju; pa reci mi, gdje sad uvaju stado!"
17
ovjek odgovori: "Otili su dalje odavde; uo sam gdje rekoe: "Poi emo u
Dotan." I otide Josip za braom svojom i nae ih u Dotanu.
18
Oni ga ugledae izdaleka i, prije nego im se priblii, skovae lukavu osnovu proti
njemu, da ga ubiju.
19
Rekoe jedan drugome: "Eno dolazi sanjar!
20
Hajde da ga ubijemo i da ga bacimo u jednu jamu, pa emo tada rei, da ga je
proderala divlja zvijer. Vidjet emo, to e biti od sanova njegovih."
21
Kad je to uo Ruben, pokua da ga izbavi iz ruku njihovih i ree: "Neemo ga
ubijati!"
22
I Ruben ih nagovarao: "Ne prolijevajte krvi; bacite ga tamo u jamu u pustinji, ali ne
meite ruke na njega!" Tako ga htjede izbaviti iz ruke njihove i povratiti ga opet ocu
njegovu.
23
I im Josip doe k brai svojoj, svukoe Josipu haljinu, dugaku haljinu s
rukavima, to ju imao na sebi.
24
Zgrabie ga i bacie ga u jamu. A jama je bila prazna; nije bilo vode u njoj.
25
Tada sjedoe da ruaju; pa podigoe oi svoje i pogledae, a to je dolazila gomila
Imaelaca tamo od Gileada. Deve njihove bile su natovarene mirodijama, balsamom i
smirnom; putovali su, da to donesu u Egipat.
26
Juda ree brai svojoj: "Kakva nam korist, ako ubijemo brata svojega i skrijemo
umorstvo njegovo?
27
Hajde da ga prodamo Imaelcima i da ne meemo ruke na njega, jer brat je na,
nae meso vlastito." Pristadoe na to braa njegova.
79
28
I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadie Josipa iz jame i prodadoe Josipa za
dvadeset srebrnjaka Imaelcima, a oni odvedoe Josipa u Egipat.
29
Kad je Ruben opet doao k jami, i vidje da nema vie Josipa u jami, on razdera
haljine svoje,
30
Vrati se k brai svojoj i ree: "Djeaka nema vie tu! Kamo u ja sada?"
31
A oni uzee haljinu Josipovu, zaklae jare i zamoie haljinu u krv.
32
Tada poslae dugaku haljinu ocu svojemu i poruie mu: "to naosmo; vidi, je li
to haljina sina tvojega ili nije!"
33
Kad ju on izbliza pogledao, povika: "Haljina je to sina mojega! Divlja ga zvijer
proderala! Rastrgan, rastrgan je Josip!"
34
I Jakov rastrga haljine svoje i zaogrnu lea svoja kostrijetom i tugovao je za sinom
svojim dugo vremena.
35
Gledali su dodue svi sinovi njegovi i keri da ga utjee, ali se on nije dao utjeiti i
ree: "Ne, s tugom u sii k sinu svojemu u carstvo mrtvih." Tako ga je oplakivao
otac njegov.
36
A Midjanci prodadoe ga u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku
tjelesne strae.
Postanak, glava 38
1
U ono vrijeme otide Juda od brae svoje i razape ator svoj kod nekoga ovjeka iz
Adulamita po imenu Hira.
2
Tamo vidje Juda ker nekog Kanaanca, koji se zvao ua; on je uze za enu i ivio je
s njom.
3
Ona zatrudnje i rodi sina, kojemu on nadjenu ime Er.
4
Tada ona opet zatrudnje i rodi sina, kojemu ona nadjenu ime Onan.
5
Nato ona jo rodi sina, kojemu ona nadjenu ime elah. Bilo je u Kezibu, gdje ga je
rodila.
80
6
I Juda uze za prvoroenca svojega Era enu po imenu Tamaru.
7
Ali Er, prvoroenac Judin, ne dopade se Gospodu, i zato pusti Gospod da umre.
8
Tada ree Juda Onanu: "ivi sa enom brata svojega, i ini dunost djevera, da
pribavi potomke bratu svojemu!"
9
A jer je znao Onan, da djeca ne bi pripadala njemu, prosipao bi Onan sjeme na
zemlju, kad bi bio sa enom brata svojega, da ne dadne potomaka bratu svojemu.
10
A Gospodu je bilo mrsko, to je inio, pa zato pusti da i on umre.
11
I ree Juda snahi svojoj Tamari: "Prebivaj kao udovica u kui oca svojega, dok
poodraste sin moj elah!" On se je naime bojao, da bi mogao i ovaj umrijeti kao braa
njegova. Tako otide Tamara i prebivala je u kui oca svojega.
12
A kad proe dugo vremena, umrije ki uaova, ena Judina. Poto Juda odra
vrijeme alovanja, zaputi s prijateljem svojim Hirom iz Adulama u Tamnu, da dadne
ostrii ovce svoje.
13
I kad se javilo Tamari: "Upravo ide svekar tvoj u Timnu da strie ovce."
14
Skide ona sa sebe udoviku odjeu svoju, uze pokrivalo i pokri lice. Tada sjede
tamo, gdje se ide u Enaim, koji je na putu u Timnu. Ona je naime vidjela, da je elah
bio odrastao, a nju ne udae za njega.
15
Kad je tako vidje Juda, pomisli, da je bludnica, jer je bila pokrila lice svoje.
16
On skrenu s puta k njoj i ree: "Sluaj, ugodi mi!" Nije znao, da mu je to bila snaha.
A ona ree: "to e mi dati, da ti ugodim?"
17
On odgovori: "Poslat u ti jare od stada." Ona ree: Ali da mi dadne zalog, dokle
ga poalje."
18
On upita: "Kakav zalog da ti dadnem?" Ona odgovori: "Svoj peatni prsten, svoju
vrpcu i svoj tap, to ti je u ruci." Dade joj to, i bio je s njom, i ona zatrudnje od njega.
19
I ona ustade i ode odatle, skide pokrivalo svoje sa sebe i obue opet udoviku
odjeu svoju.
81
20
Juda posla jare po prijatelju svojemu iz Adulama, da natrag dobije od ene zalog;
ali je on ne nae.
21
Pitao je ljude njezina mjesta: "Gdje je ona bludnica, to obino sjedi u Enaimu na
putu?" A oni mu odgovorie: "Nije ovdje bilo bludnice."
22
I vrati se on k Judi i ree: "Ne naoh je, a ljudi mi u mjestu potvrdie: "Nije ovdje
bilo bludnice."
23
Juda ree: "Neka joj bude, samo da se ne osramotimo! Eto, ja joj poslah jare, a ti je
ne nae!"
24
Jedno tri mjeseca kasnije dojavie Judi: "Snaha tvoja Tamara zabludi i od bluda
svojega zatrudnje." Juda zapovjedi: "Izvedite je van, neka se spali!"
25
Kad je htjedoe povesti van, posla ona svekru svojemu i porui mu: "S ovjekom,
ije su stvari ove, zatrudnjela sam." I jo mu porui: "Pogledaj samo, iji je taj peatni
prsten, ta vrpca i taj tap!"
26
Kad Juda pogleda te stvari, ree. "Ona je u pravu proti meni. Zato je ne dadoh sinu
svojemu elahu za enu?" A on otada nije vie opio s njom.
27
I kad doe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj.
28
Kad je raala, jedan prui ruku. Babica uze crven konac, priveza ga oko ruke
njegove i ree: "Ovaj izae prvi na svijet."
29
Ali on povue opet natrag ruku svoju, i brat se njegov pojavi. Tada ree ona: "Zato
sebi naini proder?" I zato ga nazvae Peres.
30
Nato se pojavi brat njegov, na ijoj je ruci bio crveni konac, i nazvae ga Zerah.
Postanak, glava 39
1
Josipa dakle dovedoe u Egipat. I Potifar, dvoranin faraonov, zapovjednik tjelesne
strae, Egipanin, kupi ga od Imaelaca, koji ga dovedoe tamo.
2
A Gospod je bio s Josipom, te mu je sve ilo za rukom. Ostade tako u kui
gospodara svojega Egipanina.
82
3
Gospodar njegov vidje, da je Gospod s njim, i da je Gospod po ruci njegovoj davao
uspjeh svima djelima njegovim,
4
I Josip nae milost u oima njegovim; smio ga je dvoriti, i on ga postavi
upraviteljem kue svoje i povjeri mu sve imanje svoje.
5
I otkad ga je bio postavio upraviteljem kue svoje i svega imanja svojega, otad je
blagoslivljao Gospod kuu tome Egipaninu zbog Josipa, i blagoslov Gospodnji bio je
na svemu, to je imao u kui i u polju.
6
Zato povjeri on sve imanje svoje rukama Josipovim i uz njega nije se vie brinuo ni
za to, osim za jelo, to bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica.
7
Iza nekog vremena ena gospodara njegova zagleda se u Josipa i ree mu: "Doi k
meni!"
8
Ali se on oprije i ree eni gospodara svojega: "Eto, gospodar moj ne brine se uza
me ni za to u kui i sve imanje svoje povjeri mi.
9
Sam nije vei od mene u kui ovoj i nita mi ne krati osim tebe, jer si mu ena. Pa
kako bih sad ja uinio tako grdno zlo i Bogu tako sagrijeio?"
10
I premda je ona dan na dan navaljivala na Josipa, on je ne poslua i ne poe iz njoj i
ne sagrijei s njom.
11
A kad jednoga dana doe on u kuu, da uradi svoj posao, a nije bilo nikoga od
ukuana unutra.
12
Uhvati ga ona za haljinu njegovu i ree: "Ugodi mi!" A on pusti haljinu svoju u ruci
njezinoj, pobjee i otra van.
13
Kad ona vidje, da je pustio haljinu svoju u ruci njezinoj i pobjegao,
14
Viknu ukuane svoje i ree im: "Vidite, dovede nam Hebreja, da alu zbija s nama.
On unie k meni, da me navede na zlo; a ja povikah glasno.
15
A kad on je uo, da sam povikala glasno, pusti haljinu svoju kod mene, pobjee i
otra van."
16
I ona metnu haljinu njegovu uza se, dok gospodar njegov doe kui.
83
17
Njemu pripovjedi isto, naime: "Rob hebrejski, kojega si nam doveo, unie k meni,
da se proali s menom.
18
Ali kad ja povikah iza glasa, pusti on haljinu svoju kod mene i pobjee van."
19
A kad je uo gospodar rijei ene svoje, to mu ih izgovori: "Tako mi uini sluga
tvoj, rob tvoj," razgnjevi se veoma.
20
Gospodar Josipov uhvati ga i baci u tamnicu, gdje su leali sunji kraljevi. I leao
je tamo u tamnici.
21
Ali je Gospod bio s Josipom i predobi mu srca; osobito svrati mu milost
tanmiarovu.
22
I povjeri tamniar Josipu sve sunje, to su bili u tamnici; sve, to bi se tamo vrilo,
vrilo bi se po naredbi njegovoj.
23
Tamniar se nije vie trebao brinuti ni za to, to mu je bio povjerio, jer je Gospod
bio s njim i Gospod je davao uspjeh svemu, to bi poduzeo.
Postanak, glava 40
1
Jedno vrijeme iza toga skrivie peharnik i pekar kralja egipatskoga gospodaru
svojemu, kralju egipatskomu.
2
I faraon se razgnjevi na dva svoja dvoranina, na velikog peharnika i na velikog
pekara,
3
I dade ih u kui zapovjednika tjelesne strae baciti u istu tamnicu, u kojoj je leao i
Josip.
4
Zapovjednik tjelesne strae odredi im Josipa, da ih slui. Kad su dulje vremena bili
u zatvoru,
5
Usnue obojica u istoj noi san. Svaki usni san od osobite vanosti, peharnik i pekar
kralja egipatskoga, koji su leali u tamnici.
6
Kad sutradan doe Josip k njima, opazi, da su bili veoma snudeni.
84
7
On upita dvorane faraonove, koji su bili s njim zatvoreni u kui gospodara njegova:
"to ste danas lica tako smrknuta?"
8
Odgovorie mu: "San usnusmo, a nema nikoga, koji bi nam ga mogao protumaiti."
Josip im ree: "San protumaiti stvar je Boja, ali pripovjedite mi!"
9
Veliki peharnik pripovijedao je Josipu san svoj: "Vidjeh u snu pred sobom okot.
10
Na okotu bile tri loze. I on napupi procvate i groe na njemu u isti as sazre.
11
U ruci mi je bila aa faraonova, i ja uzeh groe, iscijedih ga u au faraonovu i
dadoh au faraonu u ruku."
12
Josip mu odgovori: "To se tumai ovako: tri loze tri su dana.
13
Iza tri dana faraon e uzdignuti glavu tvoju i opet te postaviti u slubu tvoju; tada
e faraonu davati au, posve kao prije, dok si mu bio peharnik.
14
Tada misli i na mene, kad ti bude dobro, pa mi uini ljubav, da me preporui
faraonu i izbavi me iz ove kue!
15
Jer sam odveden iz zemlje hebrejske, a i ovdje ne poinih nita, za to bi me se
moralo baciti u tamnicu."
16
Kad veliki pekar vidje, kako Josip dobro protumai, ree mu: "I ja usnih, a meni na
glavi tri koarice bijela peciva njegova.
17
U najgornjoj koarici bilo svakojakih peciva za faraona, kako ih napravi pekar; ali
ih ptice pojedoe iz koarice na mojoj glavi."
18
Josip odgovori: "To se tumai ovako: tri koarice tri su dana.
19
Danas za tri dana faraon e uzdignuti glavu tvoju ali dalje od tebe, jer e te
objesiti na vjeala, a ptice e jesti s tebe meso tvoje."
20
Trei dan iza toga faraon na dan roenja svojega uini gozbu za cijeli svoj dvor.
Tada on uzdignu glavu velikom peharniku i velikom pekaru u nazonosti sluga svoji;
21
Velikog peharnika postavi opet u peharniku slubu njegovu, tako da je opet smio
dodavati au faraonu.
85
22
A velikog pekara dade objesiti, posve prema tumaenju, to im ga bio dao Josip.
23
Ali veliki peharnik ne pomisli na Josipa, nego ga zaboravi.
Postanak, glava 41
1
Dvije godine kasnije usni faraon; bilo mu je, kao da stoji na Nilu.
2
Iz Nila izalo je sedam krava lijepih i ugojenih, i pasle su u au.
3
A iza njih izalo iz Nila sedam drugih krava, runih i mravih, i stavile se uz druge
krave na obali Nila.
4
Tada poderae rune i mrave onih sedam krava lijepih i debelih, i uto faraon se
probudi.
5
Kad opet zaspa, usni drugi san: sedam klasova, jedrih i lijepih, izraslo na jednoj
slamci.
6
Iza njih isklijalo sedam klasova sitnih, od istonog vjetra opaljenih;
7
I sitni klasovi progutae sedam klasova debelih i punih. Faraon se probudi i opazi,
da je to on sanjao.
8
Ujutro osjeao se uznemiren, pa posla i dade pozvati sve pismoznance i mudrace
egipatske. Faraon im pripovjedi svoje sne, ali se ne nae ni jedan, koji bi ih faraonu
mogao protumaiti.
9
Tada uze rije veliki peharnik i ree faraonu: "Moram danas da se spomenem
krivnje svoje.
10
Faraon se rasrdio jedno na sluge svoje i mene dao zatvoriti u kui zapovjednika
tjelesne strae, mene i velikoga pekara.
11
U istoj noi mi imadosmo san, ja i on. Svaki od nas imade san, koji je bio od
osobite vanosti.
12
A bio je tamo s nama jedan mladi hebrejski, rob zapovjednika tjelesne strae.
Njemu pripovijedismo to, i on nam protumai nae sne; on svakomu pravo protumai
san.
86
13
I kako nam protumai, tako se dogodi: mene opet postavie u moju slubu, a
drugoga dadoe objesiti."
14
I faraon posla tamo i dade pozvati Josipa, bre bolje izvedoe ga iz tamnice. On se
ostrie i preobue, te poe k faraonu.
15
Faraon ree Josipu: "Imao sam san, ali nitko ne zna da ga protumai. A za tebe sam
uo, da samo treba uti san, i odmah ga moe protumaiti."
16
Josip odgovori faraonu: "Ja ne mogu nita; ali Bog e objaviti faraonu, to mu je na
spasenje."
17
Faraon je pripovijedao Josipu: "U mojem snu stajao sam na obali Nila.
18
Tada izalo iz Nila sedam krava ugojenih i lijepih, te su pasle u au.
19
A iza njih izalo sedam drugih krava, loih, posve runih i mravih; nikad ne vidjeh
u cijelom Egiptu tako runih, kao to su bile ove,
20
Mrave i rune krave poderae onih prvih sedam debelih krava.
21
Kad su one bile ieznule u njihovu elucu, ipak se poznade, da su bile dole u
njihov eludac, ali su opet bile rune kao i prije. Nato se ja probudih.
22
Tada opet vidjeh u svojem snu, kako sedam klasova izraslo na jednoj slamci, punih
i lijepih klasova.
23
A iza njih isklijalo sedam drugih klasova, praznih, tankih, od istonog vjetra
opaljenih.
24
I tanki klasovi progutae sedam klasova lijepih. Ovo ja pripovjedih
pismoznancima; ali ni jedan ne znade mi protumaiti."
25
Josip ree faraonu: "Sni faraonovi znae jedno i isto. Bog je objavio faraonu, to je
naumio uiniti.
26
Sedam lijepih krava znai sedam godina; i sedam lijepih klasova znai sedam
godina. Sni imaju jednako znaenje.
87
27
I sedam krava mravih i runih, to izaoe iza onih, znai sedam godina; i sedam
klasova praznih, od istonog vjetra opaljenih znai sedam godina gladnih.
28
To sam mislio, kad rekoh faraonu: Bog je pokazao faraonu, to je naumio uiniti.
29
Eto, doi e sad sedam godina, kad e vladati u svoj zemlji egipatskoj veliko
izobilje.
30
Ali iza njih nastat e sedam gladnih godina, i nee ostati ni traga od svega izobilja u
zemlji egipatskoj, i glad e potratiti zemlju.
31
Od izobilja nee se opaziti u zemlji nita vie od te gladi, to e poslije doi; jer e
biti vrlo velika.
32
A to je dvaput uzastopce faraon snio, to znai, da je Bog to tvrdo odluio, i Bog e
to bez otezanja izvesti.
33
I sada neka potrai faraon ovjeka mudra i razumna i neka ga postavi nad zemljom
egipatskom.
34
Neka nadalje faraon odmah postavi nadzornike po zemlji i neka pokupi petinu od
zemlje egipatske u to sedam godina izobilja.
35
Neka se pokupi sav prihod etve ovih dobrih godina, to sad dolaze, i neka se saspe
ito na raspolaganje faraonovo kao zaliha u gradovima i neka se pohrani tamo.
36
Onda je zemlja pokrivena itom za sedam gladnih godina, to e doi na Egipat, i
tako nee biti zemlja glau unitena."
37
Ovaj govor dopade se faraonu i svima slugama njegovim.
38
I faraon ree slugama svojim: "Moemo li nai ovjeka, u kojem bi bio duh Boji
kao u ovom?"
39
A Josipu ree faraon: "Kad je tebi objavio Bog sve ovo, nema nikoga, koji bi bio
tako mudar i razuman kao ti.
40
Ti e biti nad mojom kuom; sav moj narod podvrgnut e se tvojim zapovijedima;
samo u prijestoljem biti vei od tebe!"
88
41
Tada ree faraon Josipu: "Evo, postavljam te nad svom zemljom egipatskom."
42
I skide faraon peatni prsten svoj s ruke svoje i metnu ga Josipu na ruku, dade ga
onda obui u haljine od najljepeg platna i stavi mu zlatni lanac oko vrata.
43
I dade ga voziti na drugim, kolima svojim i pred njim klicati: "Na koljena!" Tako
ga postavi nad svom zemljom egipatskom.
44
Onda ree faraon Josipu: "Ja sam dodue faraon; ali proti volji tvojoj neka nitko ne
makne ruke ili noge u zemlji egipatskoj."
45
Faraon dade Josipu ime ZafnatPaneah i dade mu za enu Asenatu, ker
ProtiFare, sveenika u Onu. Potom proputova Josip zemlju egipatsku.
46
Bilo je Josipu trideset godina, kad stupi u slubu faraona, i kralja egipatskoga. Kad
je Josip bio otiao od faraona, obie svu zemlju egipatsku.
47
I zemlja u sedam godina izobilja ponese veoma mnogo.
48
On pokupi sav prihod etve, to ga je bilo u to sedam godina u Egiptu, i dade snositi
ito u gradove; u svaki je grad snosio ito s okolnih polja.
49
Tako nakupi Josip ita kao pijeska na moru u tolikoj mnoini, da ga je prestao
mjeriti; jer se vie nije dalo mjeriti.
50
Dok jo ne nastade glad, rodie se Josipu dva sina: Rodi mu ih Asenata, ki
ProtiFare, sveenika u Onu.
51
Prvoroencu nadjenu Josip ime Manaseh; "jer Bog", ree, "dade da zaboravim svu
nesreu svoju i svu kuu oca svojega."
52
Drugome nadjenu ime Efraim; "jer Bog", ree, "me uini plodnim u zemlji nevolje
moje."
53
A kad proe sedam godina, za kojih je vladalo izobilje u zemlji egipatskoj,
54
Nastade sedam godina gladnih, kao to je bio Josip navijestio. Nastade glad u svim
zemljama; ali u svoj zemlji egipatskoj bilo je kruha.
89
55
A kad poe gladovati i sva zemlja egipatska, povika narod k faraonu za kruh; a
faraon uputi sve Egipane: "Idite k Josipu i to vam on rekne, to inite!"
56
I kad je vladala glad u svoj zemlji, dade Josip pootvarati sve itnice i prodavati ito
Egipanima. A glad je pritiskivala u zemlji egipatskoj sve vie.
57
Sav je svijet dolazio u Egipat da kupi ita kod Josipa, jer je po svem svijetu bila
glad velika.
Postanak, glava 42
1
Kad je uo Jakov da ima ita u Egiptu, ree Jakov sinovima svojim: "to se jo dugo
skanjujete?"
2
I nastavi: "Eto, uo sam da ima ita u Egiptu. Otidite i kupite nam tamo ita, da
ostanemo na ivotu i ne poumremo!"
3
I tako desetorica brae Josipove sioe da kupe ita u Egiptu.
4
Ali Benjamina, brata Josipova, ne posla Jakov s braom njegovom, jer se je bojao,
da ga ne bi zadesila kakva nesrea.
5
I dooe meu drugima, to su pridolazili, i sinovi Izraelovi da kupe ita, jer je i u
zemlji kanaanskoj vladala glad.
6
A Josip je bio upravitelj u zemlji; on je bio, koji je prodavao ito svima ljudima u
zemlji. I kad braa Josipova dooe i poklonie se pred njim sve do zemlje,
7
I Josip kad vidje brau svoju, poznade ih dakako, ali se uini kao da ih ne poznaje,
otro se otrese na njih i ree im: "Odakle dolazite?" Odgovorie: "Iz zemlje
kanaanske, da kupimo ita."
8
Josip dakle prepozna brau svoju, a oni ga ne prepoznae.
9
I pomisli Josip na sne, to ih neko snio o njima, i ree im: "Vi ste uhode, i dolazite
ovamo da izvidite, gdje zemlja ima slabo mjesto!"
10
Odgovorie mu: "Ne, gospodaru, nego sluge tvoje dooe da kupe ita.
90
11
Svi smo mi sinovi jednoga ovjeka; mi smo poteni ljudi; sluge tvoje nijesu
uhode."
12
Ali im on ree: "Nije istina, nego ovamo dolazite samo da izvidite, gdje zemlja ima
slabo mjesto."
13
Odgovorie: "Dvanaest je sluga tvojih, svi smo braa, sinovi jednoga ovjeka u
zemlji kanaanskoj; ali eto, najmlai je sada kod oca naega, a jedan nije vie na
ivotu."
14
Josip im ree: "Tako je, kako vam rekoh: vi ste uhode!
15
O tom ete biti prokuani, tako iv bio faraon; ne smijete izai odavde, dok ne doe
ovamo najmlai brat va.
16
Poljite jednoga izmeu sebe, da dovede brata vaega, a vi drugi ostajete zatvoreni.
Tako e se ispitati vae izjave, da li je istina kod vas ili nije. Inae ako iv bio faraon:
vi ste uhode!"
17
Potom ih dade zajedno zatvoriti na tri dana.
18
A trei dan ree im Josip: "Ako hoete ostati na ivotu, onda morate uiniti ovo, jer
se ja bojim Boga:
19
Ako ste poteni ljudi, onda neka ostane jedan izmeu vas brae zatvoren u vaem
dosadanjem zatvoru, a vi drugi moete ii i sa sobom uzeti ito za svoje porodice to
gladuju!
20
Ali najmlaega brata svojega morate mi ovamo dovesti, tako e se pokazati vae
izjave kao istinite, i vi neete morati umrijeti." Oni pristadoe na to.
21
Tada rekoe jedan drugome: "Doista, to skrivismo na bratu svojemu; jer vidjesmo
muku duevnu njegovu, dok nas je molio za milost, a mi ga ne pousmo. Zato doe
na nas ova nesrea."
22
Ruben ih prekori: "Ne rekoh li vam? Ne ogrijeite se o djeaka! Ali me ne htjedoste
posluati. Tako se sada trai od nas raun za krv njegovu!"
23
Oni nijesu znali, da ih Josip razumije, jer je on s njima razgovarao preko tumaa.
91
24
On se okrenu od njih i zaplaka. Potom se opet vrati k njima i razgovarao je s njima.
Onda dade izmeu njih uhvatiti Simeona i svezati ga pred oima njihovim.
25
Potom zapovjedi Josip, da im se napune vree ita, a pritom da se svakome novac
njegov opet metne u vreu njegovu, i da im se dadne hrana za put. Poto se je tako bio
pobrinuo za njih,
26
Natovarie oni ito svoje na magarce svoje i otidoe odatle.
27
A kad jedan od njih u prenoitu otvori vreu svoju, da nahrani magarca svojega,
ugleda novce svoje, to su bili odmah odozgor u vrei njegovoj.
28
On ree brai svojoj: "Novci su moji opet tu, evo ih u mojoj vrei!" I zadrhta srce u
njima. Uplaeni pogledae jedan drugoga i rekoe: "Zato nam to uini Bog?"
29
Kad dooe ocu svojemu u zemlju kanaansku, pripovjedie mu sve, to se dogodi i
rekoe:
30
"ovjek, koji zapovijeda u zemlji, otresao se otro na nas i drao nas za ljude, to
dooe da uhode zemlju.
31
Odgovorismo mu: "Mi smo poteni ljudi, mi nijesmo uhode.
32
Dvanaest nas je brae, svi sinovi jednoga oca; jedan nije vie na ivotu, a najmlai
je sada kod oca naega u zemlji kanaanskoj.
33
Ali ovjek, koji zapovijeda u zemlji, ree nam: "Ovako u doznati, da ste poteni
ljudi: jednoga od vas brae ostavite kod mene i uzmite sa sobom, to trebate za
porodice, koje gladuju, i otidite!
34
Ali morate mi dovesti najmlaega brata svojega; tako u doznati, da nijeste uhode,
nego poteni ljudi. Onda u vam vratiti i brata vaega, i vi ete moi u zemlji
slobodno hoditi."
35
A kad su praznili vree svoje, svaki nae zaveljaj novaca svojih u vrei svojoj.
Kad vidjee zaveljaje novaca svojih, uplaie se oni i otac njihov.
36
Ree im otac njihov Jakov: "Vi uiniste da ostanem bez djece: Josipa nema vie,
Simeona nema vie na ivotu, a sad mi hoete da oduzmete i Benjamina. Zato se sve
to sputa na me?"
92
37
Ruben ree ocu svojemu: "Dva sina moja slobodno ubij, ako ti ga ne dovedem
natrag! Povjeri ga meni; ja u ti ga opet dovesti!"
38
Ali on ree: "Moj sin ne ide s vama; brat je njegov eto mrtav, i on osta sam. Ako bi
ga zadesila kakva nesrea na putu, na koji morate ii, onda sijede vlasi moje od tuge
spraviste pod zemlju."
Postanak, glava 43
1
Ali je glad teko pritiskivala zemlju.
2
Kad potroie sve ito, to su ga bili donijeli iz Egipta, ree im otac njihov: Idite jo
jedanput onamo i kupite nam opet neto ita!"
3
Juda mu ree: "Onaj ovjek jako nam zaprijeti: 'Ne dolazite mi na oi, ako ne bude s
vama brat va.'
4
Ako e dakle pustiti s nama brata naega poi emo i kupit emo ti ita.
5
A ako ga nee pustiti s nama, onda ne idemo tamo; jer nam ree onaj ovjek: 'Ne
dolazite mi na oi, ako ne bude s vama brat va!'
6
Tada ree Izrael: "Zato mi tu muku uiniste i rekoste tome ovjeku, da imate jo
jednoga brata?"
7
Odgovorie: "ovjek je potanko raspitivao za nas i za rod na i zapitao je: 'Je li vam
jo iv otac? I Imate li jo kojega brata?' Mi mu odgovorismo na pitanja njegova.
Jesmo li mogli znati, da e zahtijevati od nas: 'Dovedite ovamo brata svojega?' "
8
A Juda zamoli oca svojega Izraela: "Pusti djeaka s menom; tada emo zaputiti i
otii tamo, da ostanemo na ivotu i ne poumremo, mi, ti i djeca naa.
9
Ja sam jamac za njega, i iz ruku mojih iti ga! Ako ti ga ne dovedem natrag i ne
stavim ti ga pred oi, bit u ti kriv, dok sam iv.
10
Da nijesmo tako dugo oklijevali, do sada bismo se sigurno ve dva puta vratili."
11
Tada im ree otac njihov Israel: "Kad mora biti, onda uinite ovo: uzmite to
najbolje ima u ovoj zemlji u svoje vree i ponesite onome ovjeku na dar, neto
balzama i neto meda, mirodija i smirne, urme i badema!
93
12
A novaca uzmite sa sobom dvaput toliko; jer novce, to su se nali odozgor u
vreama vaim, morate opet sobom uzeti. Moda je po sredini zabuna.
13
I brata svojega uzmite sa sobom, pa zaputite i otidite opet k onome ovjeku!
14
Bog Svemoni neka dadne, da naete milost u onoga ovjeka, i da vam on opet
pusti brata vaega i Benjamina! A ja sam sad opet bez djece, kao to sam neko bio
bez djece!"
15
Tada uzee ljudi taj dar; i dvaput toliko novaca uzee sa sobom i Benjamina,
podigoe se, otidoe u Egipat i stupie pred Josipa.
16
I kad Josip vidje Benjamina s njima, zapovjedi upravitelju kue svoje: "Odvedi te
ljude u kuu, zakolji jedno marvine i spremi ruak; jer e ti ljudi opodne jesti s
menom."
17
Uini ovjek kako mu je bio Josip zapovjedio, i odvede ljude u kuu Josipovu.
18
A ljudi se pobojali, kad su bili voeni u kuu Josipovu, i pomislie: "Zbog novaca,
to su prvi put bili natrag metnuti u vree nae, vode nas ovamo unutra, da nas optue
i domognu se nas i naih magaraca, te nas onda zarobe."
19
Zato pristupie k upravitelju kue Josipove, progovorie mu na vratima kunim,
20
I rekoe: "Molimo, gospodaru, mi smo ve jedanput doli ovamo, da kupimo ita.
21
Kad doosmo u prenoite i otvorismo vree svoje, naoe se novci svakoga od nas
odozgor u vrei njegovoj, novci nai po punoj teini svojoj. To mi sad donosimo
natrag.
22
A imamo sa sobom i druge novce, da kupimo ita. Ne znamo, tko nam je to metnuo
novce nae u vree nae."
23
On odgovori: "Budite mirni i nita se ne bojte! Bog va i Bog oca vaega potajno je
metnuo blago u vree vae. Novce sam vae primio u redu." Tada im izvede Simeona.
24
Nato uvede ljude u kuu Josipovu, donese im vode, da u njoj operu sebi noge, i
magarcima njihovim poloi.
94
25
Uto oni pripravie dar, prije nego Josip doe opodne; jer su bili uli, da e oni
ondje ruati.
26
Kad Josip doe u kuu, izruie mu u kui dar, to ga ponesoe sobom, i poklonie
mu se sve do zemlje.
27
On ih upita za zdravlje i ree: "Kako je stari otac va, za koga mi govoriste? Je li
jo iv?"
28
Odgovorie: "Dobro je sluga tvoj, otac na; jo je iv." Pritom se duboko naklonie.
29
Kad on pogleda naokolo, ugleda brata svojega Benjamina, sina matere svoje, te
upita: "Je li vam to najmlai brat, za kojega mi govoriste?" Onda pridoda: "Bog neka
ti udijeli milost svoju, sinko moj!"
30
Tada Josip brzo prekide; jer je bio pred bratom svojim duboko ganut, i bilo mu je
da udari u pla. Unie stoga u nutarnju sobu i tamo se isplaka.
31
Poto se je umio, izae opet van i zapovjedi, silom se svladavajui: "Nosite jelo!"
32
Tada donesoe njemu i njima napose, i Egipanima, koji su jeli s njim, napose; jer
Egipani ne smiju jesti sa Hebrejima zato, to je to Egipanima neisto.
33
Sjedili su pred njim, od najstarijega do najmlaega tono po dobi razmjeteni; zato
su se ljudi zgledali zaueni.
34
On im dade nositi od jela, to su stajala pred njim. Dio to zapade Benjamina, bio je
pet puta tako velik kao dio svih drugih. Oni su pili s njim i bili su dobre volje.
Postanak, glava 44
1
Nato zapovjedi upravitelju kue svoje: "Napuni vree tim ljudima ita, koliko mogu
ponijeti, i svakome metni odozgor novce njegove!
2
I srebrnu au moju metni najmlaem u vreu odozgor zajedno s novcima za ito
njegovo!" I on uini, kako mu je bio Josip zapovjedio.
3
Kad osvanu jutro, otpustie ljude s magarcima njihovim.
95
4
Jedva su bili ostavili grad i nijesu jo bili daleko odmakli, zapovjedi Josip
upravitelju svoje kue: "Ustani, pohiti za ljudima, i kad ih stigne, reci im: 'Zato
vratiste zlo za dobro?
5
Zato mi ukradoste asu srebrnu? Nije li to aa, iz koje pije moj gospodar, i iz koje
on prorie? Zlo uradiste, to to uiniste.' "
6
Kad ih stie, ree im tako.
7
Oni mu odgovorie: "Kako moe gospodar tako to rei? Boe sauvaj, da sluge
tvoje uine tako to!
8
A mi ti donesosmo natrag iz zemlje kanaanske novce, to ih naosmo odozgor u
vreama svojim. Pa kako bismo mogli ukrasti iz kue gospodara tvojega srebro ili
zlato?
9
U koga se izmeu sluga tvojih nae, taj neka umre! Mi emo drugi, gospodaru, biti
robovi tvoji."
10
On ree: "Makar da bi moralo biti tako, kako kaete, ipak neka bude samo onaj u
koga se nae, moj rob, a vi drugi bit ete slobodni"
11
Bre skide svaki vreu svoju na tlo, i svaki otvori vreu svoju.
12
A on stade traiti; pone od najstarijega i doe kod najmlaega. Nae se aa u
vrei Benjaminovoj.
13
Tada razderae haljine svoje; poto je svaki opet natovario magarca svojega, vratie
se natrag u grad.
14
Kad Juda i braa njegova dooe u kuu Josipovu, koji je bio jo tamo, bacie se
pred njim na zemlju.
15
Josip se otrese na njih: "to ste to uinili? Zar nijeste znali, da ovjek kao ja moe
proricati?"
16
Juda ree: "to da reknemo gospodaru svojemu, to da govorimo i kako da se
opravdamo? Bog je pronaao zlodjela sluga tvojih. Eto, mi smo sad svi robovi
gospodaru svojemu, mi i ovaj, u koga se je nala asa."
96
17
On ree: "Boe sauvaj, da ja tako uinim! U koga se je nala aa, on samo neka
mi bude rob, a vi s mirom idite k ocu svojemu!"
18
Onda pristupi Juda k njemu i ree: "Molim, gospodaru, sluga tvoj htio bi da smije
progovoriti rije gospodaru svojemu, i ne srdi se na slugu svojega. Ti si eto jednak
faraonu.
19
Gospodar moj zapita sluge svoje: 'Imate li jo oca ili brata?'
20
Odgovorismo gospodaru svojemu: 'Imamo jo stara oca i malena brata, koji mu se
rodi u starosti; brat je pravi njegov umro, i tako on ostade jo sam od matere svoje i
zato je ljubimac oca svojega.'
21
Ti zapovjedi slugama svojim: 'Dovedite ga k meni, htio bih ga vidjeti svojim
oima.'
22
Odgovorismo gospodaru svojemu: 'Ne moe djeak ostaviti oca svojega; kad bi
ostavio oca svojega, taj bi tada umro.'
23
A ti ree slugama svojim: 'Ako ne doe s vama brat vas najmlai, onda ne smijete
vie na oi moje!'
24
I kad se mi tada vratismo k slugi tvojemu, ocu mojemu, priopismo mu rijei
gospodara mojega.
25
Jednoga dana zapovjedi nam opet otac na: 'Idite jo jedanput onamo, da nam
kupite neto ita!'
26
A mi odgovorismo: 'Ne moemo tamo ii. Samo ako brat na najmlai poe s
nama, onda emo ii tamo; jer ne smijemo na oi onome ovjeku, ako ne bude s nama
brat na najmlai.'
27
Tada nam odgovori sluga tvoj, otac moj: 'Znate sami, da mi je ena moja rodila
samo dva sina.
28
Jedan otide od mene, mislim da je bio rastrgan; do danas ne vidjeh ga vie..
29
Ako mi sad jo i ovoga odvedete i zadesi ga kakva nesrea, spravite onda sijede
vlasi moje od tuge pod zemlju.'
97
30
Pa kad bih ja sada doao natrag k slugi tvojemu, ocu svojemu, a djeaka, za kojega
je vezano itavo srce njegovo, ne bi bilo s nama,
31
On bi umro, kad bi vidio, da nema djeaka; i sluge tvoje doista bi spravile sijede
vlasi sluge tvojega, oca naega, od tuge pod zemlju.
32
Jer sluga je tvoj pred ocem svojim jamio za djeaka, kad je obeao: 'Ako ti ga ne
dovedem natrag, bit u onda ocu svojemu kriv, dok sam iv.'
33
Zato neka sluga tvoj, molim, ostane mjesto djeaka, da bude rob gospodaru
mojemu, a djeak neka ide s braom svojom!
34
Jer kako bih se ja mogao vratiti k ocu svojemu bez djeaka! Ne bih mogao gledati
jad, to bi zadesio oca mojega."
Postanak, glava 45
1
Tada se Josip nije vie mogao da dulje uzdri pred svima, koji su stajali oko njega, i
povika: "Izaite svi odavde van!" Tako nije bilo nikoga uz njega, kad se Josip dade
pokazati brai svojoj.
2
On je plakao tako glasno, da su ga uli Egipani, a doula je za to i kua faraonova.
3
Josip ree brai svojoj: "Ja sam Josip! Dokle jo ivi otac moj!" Ali braa njegova
ne mogoe mu odgovoriti, tako su bili zaprepateni pred njim.
4
A Josip pozva brau svoju: "Pristupite samo blie k meni!" Kad pristupie blie,
ree: "Ja sam va brat Josip, koga prodadoste u Egipat.
5
Ali sad se nita ne uznemirujte i ne korite sebe zato, to me prodadoste ovamo; jer
Bog me posla pred vama, da vas uzdri na ivotu!
6
Ve dvije godine vlada glad u zemlji, a bit e jo pet godina, za kojih nee biti ni
oranja ni etve.
7
Ali Bog me posla pred vama, da uzdri pleme vae na zemlji i da vam ouva ivot
udesnom pomoi.
8
Tako me dakle ne poslaste vi ovamo, nego Bog. On me uini ocem faraona i
gospodarom cijele kue njegove i vladarom itave zemlje egipatske.
98
9
Poite sad bre k ocu mojemu i javite mu: 'Ovako poruuje sin tvoj Josip: Bog me
uini gospodarom svega Egipta; doi k meni, nemoj oklijevati!
10
Prebivat e u zemlji goenskoj i bit e blizu mene, ti i djeca tvoja i unuad tvoja, i
ovce tvoje i goveda tvoja i sve imanje tvoje.
11
Ja u se ovdje brinuti za prehranu tvoju; jer e jo pet godina potrajati glad. Ti
nee osiromaiti s porodicom svojom i sa svim, to ima.
12
Eto vidite vi i brat moj Benjamin oima svojim, da sam ja, koji govori s vama.
13
Javite ocu mojemu visoko dostojanstvo moje u Egiptu i sve, to doivjeste; onda
brzo dovedite ovamo oca mojega!"
14
Tada pade oko vrata bratu svojemu Benjaminu i zaplaka, a i Benjamin zaplaka na
prsima njegovim.
15
Onda izljubi svu ostalu brau svoju i sa suzama izgrli ih. Potom su se braa njegova
s njime porazgovorila.
16
I u kua faraonovu doprije glas: "Dooe braa Josipova!" Faraon i sluge njegove
obradovae se tomu.
17
I faraon ree Josipu: "Pozovi brau svoju, neka uine ovo: 'Natovarite ivotinje
svoje, otidite u zemlju kanaansku.
18
Uzmite oca svojega i porodice svoje i doite k meni! Dat u vam onda, to dobra
ima u zemlji egipatskoj; jest, najbolje u zemlji uivat ete.'
19
Dalje te ovlaujem, da ih pozove: 'Uzmite sebi iz zemlje egipatske kola za djecu
svoju i za ene svoje, posadite i oca svojega i doite ovamo!
20
Neka vam ne bude ao pokustva vaega; jer vae e biti sve, to ima dobra u svoj
zemlji egipatskoj!' "
21
Sinovi Izraelovi uinie tako. Josip im dade kola po zapovijedi faraonovoj; isto
tako opskrbi ih hranom za put.
22
I svakomu dade sveane haljine; a Benjaminu dade trista srebrnjaka i petore
sveane haljine.
99
23
A ocu svojemu posla deset magaraca, natovarenih najboljim plodovima, to ih ima
u Egiptu, i deset magarica, natovareni itom, kruhom i jestivom ocu za na put.
24
Potom otpusti brau svoju, i oni otidoe, izakako ih jo opomenu: "Nemojte se
koriti putem!"
25
Tako otidoe iz Egipta i dooe u zemlju kanaansku k ocu svojemu Jakovu.
26
Oni ga izvijestie: "Josip je jo iv, i on je vladar nad svom zemljom egipatskom."
Ali njegovo srce ostade hladno; jer im on nije vjerovao.
27
Ali kad mu ispripovjedie sve, to im bio rekao Josip, i kad vidje kola, to ih bio
poslao Josip, da ga dovedu, tada oivje duh ocu njihovu Jakovu.
28
I povika Izrael: "Dosta; sin moj Josip iv je jo! Poi u da ga vidim, prije nego
umrem!"
Postanak, glava 46
1
Tako zaputi Izrael sa svim imanjem svojim i doe u Beerebu, te prinese rtvu
Bogu oca svojega Izaka.
2
Bog progovori Izraelu u jednom nonom vienju, On ga pozva: "Jakove, Jakove!"
On odgovori: "Evo me!"
3
Tada on ree: "Ja jesam Bog, Bog oca tvojega: ne boj se otii u Egipat; jer u te
tamo uiniti narodom velikim.
4
Ja u sam ii s tobom u Egipat, i ja u te opet sam dovesti natrag; a Josip e ti
zatisnuti oi."
5
Tada se Jakov die iz Beerebe. Sinovi Izraelovi posadie oca svojega Jakova,
djecu svoju i ene svoje na kola, to ih bio poslao faraon, da ga dovedu.
6
Uzee sa sobom i stada svoja i imanje svoje, to su ga bili stekli u zemlji
kanaanskoj. Tako dooe Jakov i sve potomstvo njegovo u Egipat.
7
Sinove svoje i unuke, keri svoje i unukinje, sve dakle potomstvo svoje dovede sa
sobom u Egipat.
100
8
A ovo su imena djece Izraelove, to dooe u Egipat, Jakova i potomaka njegovih:
Prvoroenac Jakovljev bio je Ruben.
9
Sinovi Rubenovi bili su Henok, Palu, Hesron i Karmi.
10
Sinovi Simeonovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Zohar i aul, sin Kanaanke.
11
Sinovi Levijevi bili su Geron, Kohat i Merari.
12
Sinovi Judini bili su Er, Onan, elah, Perez i Zerah; ali Er i Onan umrijee u zemlji
kanaanskoj. Sinovi Peresovi bili su Hesron i Hamul.
13
Sinovi Isakarovi bili su Tola, Puah, Jaub i imron.
14
Sinovi Zebulunovi bili su Sered, Elon i Jahleel.
15
To su sinovi Leaini, to ih ona bila rodila Jakovu u Mezopotamiji, uz ker njegovu
Dinu, svega trideset i tri sina i keri.
16
Sinovi Gadovi bili su Zifion, Hagi, uni, Ezbon, Eri, Arodi i Areli.
17
Sinovi Aerovi bili su Jimna, Iuah, Isui i Beriah i sestra njihova Serah. Sinovi
Beriahovi bili su Heber i Malkiel.
18
To su sinovi Zilpini, koju Laban dade keri svojoj Leai; ona ih rodi Jakovu, svega
esnaest osoba.
19
Sinovi Rahele, ene Jakovljeve, bili su Josip i Benjamin.
20
Josipu se rodie u zemlji egipatskoj Manaseh i Efraim, to mu ih rodi Asenata, ki
PutiFere, sveenika u Onu.
21
Sinovi Benjaminovi bili su Belah, Beker, Abel, Gera, Naaman, Ehi, Ro, Mupim,
Hupim i Ard.
22
To su sinovi Rahelini, to ih ona rodi Jakovu, svega etrnaest osoba.
23
Sin Danov bio je Huim.
24
Sinovi Naftalijevi bili su Jahzeel, Guni, Jezer i ilem.
101
25
To su sinovi Bilhini, koju Laban dade keri svojoj Raheli; ona ih rodi Jakovu,
svega sedam osoba.
26
Ukupni broj tjelesnih potomaka Jakovljevih, to s njim preselie u Egipat, iznosio
je, ne uraunavi ene sinova Jakovljevih, ezdeset i est osoba.
27
Sinovi Josipovi, to mu se rodie u Egiptu, bili su dvojica. Ukupni broj dua iz kue
Jakovljeve, to dooe u Egipat, iznosio je sedamdeset.
28
A Judu posla pred sobom k Josipu, da bi dao upute prije dolaska njegova u Goen.
Kad su bili doli u zemlju goensku,
29
Dade Josip uprei kola svoja i izae u susret ocu svojemu Izraelu u Goen. Kad se
ovaj pojavi pred njim, pade mu oko vrata i plakao je dugo na prsima njegovim.
30
Tada ree Izrael Josipu: "Sad u rado umrijeti, kad vidjeh lice tvoje i znam, da si
jo iv."
31
Nato Josip ree brai svojoj i ukuanima oca svojega: "Idem gore da javim faraonu
i da mu reknem: 'Braa moja i ukuani oca mojega, to su ivjeli u zemlji kanaanskoj,
dooe k meni.
32
Ti su ljudi pastiri ovaca; oni se naime bave oko stoke, i dovedoe sa sobom ovce
svoje i goveda svoja s sve imanje svoje.'
33
Kad vas faraon pozove i upita: 'to je zanimanje vae?'
34
A vi odgovorite: 'Stoari su bile sluge tvoje od mladosti sve do sada, mi kao i oci
nai', da biste smjeli ostati u zemlji goenskoj, jer su Egipanima svi pastiri ovaca
neisti.' "
Postanak, glava 47
1
Josip ode i dojavi faraonu: "Otac moj i braa moja s ovcama svojim i s govedima
svojim i sa svim imanjem svojim dooe iz zemlje kanaanske i nalaze se u zemlji
goenskoj."
2
Petoricu od brae svoje bio je uzeo sa sobom, pa ih predstavi faraonu.
102
3
A kad faraon upita brau njegovu: "to je zanimanje vae?" Odgovorie oni faraonu:
"Pastiri ovaca jesu sluge tvoje, mi kao oci nai."
4
Jo rekoe faraonu: "Doosmo da se ovdje u zemlji jedno vrijeme zadrimo; sluge
tvoje ne nalaze vie za ovce svoje pae, jer glad teko pritiskuje zemlju kanaansku. Pa
dopusti, da sluge tvoje smiju ostati u zemlji goenskoj!"
5
Tada ree i faraon Josipu: "Otac tvoj i braa tvoja dooe ti.
6
Zemlja egipatska stoji ti na raspolaganje, pa naseli oca svojega i brau svoju u
najboljem dijelu zemlje! Neka ostanu u zemlji goenskoj; i nae li, da su meu njima
valjani ljudi, postavi ih za nadzornike nad vlastitim stadom mojim!"
7
Potom dovede Josip oca svojega Jakova unutra i predstavi ga faraonu. Jakov
pozdravi faraona elei mu blagoslov.
8
Faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?"
9
Jakov odgovori faraonu: "Dani putovanja mojega iznose sto i trideset godina; malo
ih je na broju, a zle su bile godine ivota mojega. Ne stiu one godina ivota otaca
mojih, to ih oni provedoe na putovanju svojemu."
10
Tada se Jakov oprosti od faraona i ode od faraona.
11
A Josip naseli oca svojega i brau svoju i dade im posjed u zemlji egipatskoj u
najboljem dijelu zemlje, naime u pokrajini ramsesovskoj, kao to je bio zapovjedio
faraon.
12
Josip opskrbi kruhom oca svojega i brau svoju i svu porodicu oca svojega po broju
druine njihove.
13
Na svoj zemlji nije tada vie bilo kruha; jer je glad bila veoma velika. I zemlja
egipatska kao zemlja kanaanska bila je iscrpljena od gladi.
14
Josip pomalo sve novce, to se naoe u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj,
pokupi u svoju ruku za ito, to se je moralo kupovati, te Josip izrui te novce kui
faraonovoj.
15
A kad nesta novaca u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, stadoe svi Egipani
dolaziti k Josipu molei: "Daj nam kruha! Zato da poumremo pred oima tvojim? Jer
103
nema vie novaca."
16
Josip ree: "Dajte ovamo stoku svoju, i ja u vam za stoku vau dati kruha, kad vie
nemate novaca."
17
I dovodili su stoku svoju k Josipu, i Josip im davao kruha za konje, za ovce, za
goveda i za magarce. Tako ih opskrbi u onoj godini kruhom za cijenu cijele stoke
njihove.
18
Kad proe ta godina, stadoe opet u drugoj godini dolaziti k njemu i rekoe mu:
"Ne moemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca je nestalo, i stoka je, gospodaru, prela
na tebe, i nita vie ne preostade za tebe, gospodaru, osim tijela naega i polja naih.
19
Zato da postradamo pred ocima tvojim, mi i polja naa? Kupi nas i polja naa za
kruh, a mi emo zajedno sa svojim poljima sluiti faraonu; ali daj sjemena, da
ostanemo na ivotu i ne poumremo i da polja ne budu opustoena!"
20
Tako pokupova Josip faraonu sva polja u zemlji egipatskoj; jer su Egipani svi
prodavali svoja polja, kad ih je glad teko pritisnula. Tako doe zemlja u posjed
faraonu.
21
A narod uini robljem od jednoga kraja egipatske pokrajine do drugoga.
22
Samo ne kupi polja sveenika; jer su sveenici dobivali od faraona utvren
dohodak i ivjeli su od utvrenog dohotka svojega, to im ga je bio odredio faraon.
Zato sveenici ne moradoe prodavati svojih polja.
23
Josip ree narodu: "Kupujem vas ovim zajedno s poljima vaim za faraona, evo
vam sjemena, da moete posijati polja!
24
Ali od prihoda morate jednu petinu dati faraonu, ostale etiri petine pripadaju vama
kao sjeme za polja i za uzdravanje vama i porodicama vaim, kao i za prehranu djece
vae."
25
Tada oni povikae: "Ti nam spasava ivot. Neka naemo milost u oima tvojim,
gospodaru, i rado emo biti robovi faraonu!"
26
Tako Josip iz toga uini zakonsku obvezu, to do dana dananjega lei na posjedu u
zemlji egipatskoj, da se daje petina faraonu; samo posjed sveeniki ne potpade
faraonu.
104
27
Tako se Izraelci naselie u zemlji egipatskoj, u pokrajini goenskoj; tu se utvrdie i
umnoie i postadoe veoma mnogobrojni.
28
Jakov poivje u zemlji egipatskoj jo sedamnaest godina. Bilo je dana ivota
Jakovljeva sto i etrdeset i sedam godina.
29
A kad se priblii vrijeme Izraelu da umre, dozva sina svojega Josipa i ree mu:
"Ako sam naao milost u oima tvojim, metni, molim, ruku svoju pod stegno moje na
zakletvu, da e mi iskazati ljubav i vjernost, da me nee pokopati u Egiptu!
30
Kod otaca svojih hou radije da poivam; zato me odnesi iz Egipta i pokopaj me u
grobu njihovu!" On odgovori: "Uinit u, kako zahtijeva."
31
Onaj ree: "Zakuni mi se!" I on mu se zakle. Tada se prignu Izrael prema uzglavlju
postelje.
Postanak, glava 48
1
Poslije poruie Josipu: "Otac ti je bolestan." Tada uze on sa sobom obadva sina
svoja Manaseha i Efraima.
2
Kad javie Jakovu: "Sin tvoj Josip dolazi k tebi", skupi Izrael snage svoje i posadi se
u postelji!
3
I ree Jakov Josipu: "Bog Svemoni, El adaj, objavi se meni u Luzu u zemlji
kanaanskoj i blagoslovi me,
4
I ree mi: "Uinit u te plodnim i umnoit u te i uinit u te mnotvom naroda i dat
u zemlju ovu potomstvu tvojemu nakon tebe u vjena vremena.
5
A sada obadva sina tvoja, to ti se rodie u zemlji egipatskoj, i prije nego dooh k
tebi u Egipat, neka budu moji Efraim i Manaseh neka budu moji kao Ruben i
Simeon!
6
A djeca to su ti se rodila poslije njih neka budu tvoja, a po imenu svoje brae neka
se zovu u nasljedstvu svojemu!
7
Kad dooh iz Mezopotamije, umrije mi Rahela u zemlji kanaanskoj na putu, kad je
jo samo malo bilo puta do Efrate, i ja je pokopah tamo na putu u Efratu, a to je
Betlehem."
105
8
Kad Izrael vidje sinove Josipove, upita: "Tko su ovi?"
9
Josip odgovori ocu svojemu: "To su sinovi moji, to mi ih Bog darova ovdje." Tada
on ree: "Privedi ih ovamo k meni, da ih blagoslovim!"
10
Oi Izraela bile su naime oslabile zbog starosti, tako da nije vie mogao dobro
vidjeti. Kad mu ih privede, poljubi ih i zagrli.
11
Onda ree Izrael Josipu: "Nijesam mislio da u te opet vidjeti; a eto, Bog mi jo
dade da vidim potomke tvoje."
12
Nato ih Josip odmae opet od koljena njegovih i prignu se pred njim sve do zemlje.
13
Potom uze Josip obojicu, Efraima desnicom svojom, tako da je stajao Izraelu
slijeva, i Manaseha ljevicom svojom, tako da je stajao Izraelu zdesna, i povede ih k
njemu.
14
Izrael prui desnicu svoju i metnu je na glavu Efraimovu, premda je ovaj bio mlai,
i ljevicu svoju na glavu Manasehovu, a drei unakrst ruke svoje, makar je Manaseh
bio prvoroenac.
15
Tada blagoslovi Josipa rijeima: "Bog, pred ijim su licem hodili oci moji Abraham
i Izak, Bog, koji mi je bio pastir od prvoga daha mojega sve do dana dananjega,
16
Aneo, koji me je izbavljao iz svake nevolje, neka blagoslovi ove djeake. U njima
neka ime moje i ime otaca mojih Abrahama i Izaka nadalje ivi! Neka postanu
mnogobrojni i neka se mnoe na zemlji!"
17
Kad vidje Josip, da otac njegov metnu desnu ruku svoju na glavu Efraimovu, nije
mu to bilo drago, pa prihvati ruku oca svojega, da je premjesti s glave Efraimove na
glavu Manasehovu.
18
Pritom ree Josip ocu svojemu: "Ne tako, oe moj, ovaj je prvoroenac. Metni
desnicu svoju na glavu njegovu!"
19
Ali otac njegov ne htjede i ree: "Znam dobro, sine moj, znam dobro! I on e
postati narod, i on e biti moan; ali e mlai brat njegov biti vei od njega, i potomci
e njegovi postati mnotvo naroda."
106
20
Blagoslov svoj nad njima zavri rijeima: "Imenima vaim blagoslivljat e Izraelci i
govorit e: "Bog neka te uini kao Efraima i Manaseha!" Tako on stavi Efraima pred
Manaseha.
21
Tada ree Izrael Josipu: "Evo, ja u umrijeti, ali Bog e biti s vama i odvest e vas
natrag u zemlju otaca vaih.
22
A ja tebi dajem jedan dio zemlje vie nego brai tvojoj, to ga oduzeh Amorejima
maem i lukom."
Postanak, glava 49
1
Tada sazva Jakov sinove svoje i ree: "Skupite se, da vam javim, to e vam biti u
budue dane!
2
Skupite se i posluajte, sinovi Jakovljevi, posluajte Izraela oca svojega!
3
Rubene, ti si prvoroenac moj, jakost moja i prvina muke snage moje; prvi u
dostojanstvu, prvi u vlasti!
4
Uskipio si kao voda; nee imati prvenstva, jer si stupio na leaj oca svojega i
oskvrnio ga; jer u moju je postelju on stupio.
5
Simeon i Levi braa su, maevi su im oruje nasilja.
6
U savjet njihov neka ne ulazi dua moja, s njihovim zborom neka se ne drui srce
moje; jer u gnjevu svojem poubie ljude, i u razuzdanosti svojoj ohromie volove.
7
Proklet neka je gnjev njihov to je tako estok, i ljutina njihova, to je tako okrutna!
Pa u ih razdijeliti u Jakovu i raspiriti ih u Izraelu.
8
Ali tebe, Juda, hvalit e te braa tvoja; ruka e ti biti za vratom neprijateljima
tvojim, i klanjat e se pred tobom sinovi oca tvojega.
9
Mlad je lav Juda! Od plijena si se uzdignuo, sine moj; a onda se spusti i lee kao lav,
kao lavica; tko se njega usudi draiti?
10
Nee odstupiti ezlo od Jude, niti vladalaki tap od nogu njegovih, dok ne doe
onaj, kojemu pripada, i kojemu e se pokoravat narodi.
107
11
Koji vee magare svoje za okot, za plemenitu lozu mlado magarice svoje; pere u
vinu haljinu svoju i u krvi groa ogrta svoj.
12
Iskre mu se oi od vina, i zubi su mu bijeli od mlijeka.
13
Zebulun prebiva na obali morskoj, gdje pristaju lae; lea svoja okrenuo je prema
Sidonu.
14
Isakar je koat magarac, koji lei meu ogradama.
15
A kad vidje, da je mir dobar i zemlja mila, tada pognu lea, da nosi tovare, i posta
robija.
16
Dan e suditi narodu svojemu, kao samo jedno od plemena Izraelovih.
17
Dan je kao zmija na putu, kao guja na stazi, koja ujeda konja za petu, i konjanik
pada nauznak.
18
Tebe ekam, da me izbavi, o Gospode!
19
A Gad, razbojnike ete pritiskuju ga, ali ih on potiskuje na pete.
20
Aer ima hrane izobilja, on daje poslastice kraljevske.
21
Naftali je putena kouta, umije govoriti lijepe rijei.
22
Josip je nalik na mlado plodno stablo, na mlado plodno stablo na vrelu; preko
zidova penju se grane njegove.
23
Strijelci ga pritiskuju, niane i udaraju na njega.
24
Ali njegov luk ostaje vrst, jake su njegove miice i ruke po jakosti monoga Boga
Jakovljeva, odanle, gdje stoluje pastir, peina Izraelova.
25
Od Boga oca tvojega, koji ti prua pomo, od Svemonoga, koji te blagosljiva
punim blagoslovom odozgo s neba, punim blagoslovom odozdo iz dubine, punim
blagoslovom iz prsiju i krila!
26
Blagoslovi, to su bili ocu tvojemu, nadvisie blagoslove bregova vjekovitih,
ljepotu breuljaka prastarih. Oni neka dou na glavu Josipovu, na tjeme najsjajnijega
108
od brae njegove.
27
Benjamin je vuk grabeljivi, jede grabe ujutro, dijeli plijen uvee."
28
Svi ovi jesu dvanaest plemena Izraelovih; i to je bilo, to im otac njihov izgovori,
kad ih je blagoslivljao. Svakomu od njih dade zgodan blagoslov.
29
Onda im zapovjedi: "Kad se pridruim k rodu svojemu, pokopajte me kod otaca
mojih u peini na zemljitu Hiteja Efrona,
30
U peini na zemljitu Makpeli, istono od Mamre u zemlji kanaanskoj, na
zemljitu, to ga Abraham kupi od Hiteja Efrona za grob.
31
Tamo pokopae Abrahama i enu njegovu Saru; tamo sahranie Izaka i enu
njegovu Rebeku, i tamo pokopah ja Leau."
32
Zemljite i peina na njemu bila je otkupljena od Hiteja.
33
Kad je Jakov svojim sinovima dao posljednji nalog, povue svoje noge natrag na
postelju, te preminu i pridruen bi zemljacima svojim.
Postanak, glava 50
1
Josip se baci na oca svojega, i plakao je nagnut nad njim i cjelivao ga.
2
Tada zapovjedi Josip lijenicima, to su bili u slubi njegovoj, neka balzamiraju oca
njegova. I tako su lijenici balzamirali Izraela.
3
Utom proe etrdeset dana jer je toliko vremena trebalo za balzamiranje. Oplakivali
su ga Egipani sedamdeset dana.
4
Kad prooe dani alosti za njim, ree Josip dvoranima faraonovim: "Ako sam
naao milost kod vas, progovorite, molim, za mene faraonu, govorei!
5
Otac me je moj zakleo, govorei mi: 'Evo, umrijet u, i u grobu mojem to ga
iskopah sebi u zemlji kanaanskoj, pokopaj me!' Zato bih sad poao da pokopam oca
svojega; onda u se opet natrag vratiti."
6
Faraon odgovori: "Otidi i pokopaj oca svojega, kako te je zakleo!"
109
7
Tako otide Josip da pokopa oca svojega, a s njim pooe sve sluge faraonove, prvi
slubenici njegovi i svi dostojanstvenici zemlje egipatske;
8
Nadalje sva druina Josipova, braa njegova i kuna druina oca njegova. Samo
ene svoje i djecu svoju, ovce svoje i goveda svoja ostavie u zemlji goenskoj.
9
A pooe s njim i kola i konjanici, tako da je bila povorka veoma velika.
10
I kad dooe do gumna Atad s onu stranu Jordana, odrae ondje veliko i veoma
sveano jadikovanje za pokojnim. On priredi ocu svojemu alost od sedam dana.
11
Kad stanovnici one zemlje, Kanaanci, vidjee kod gumna Atad alosnu sveanost,
rekoe: "Tu se dri velika alosna sveanost Egipana." Zato se prozva ono mjesto
AbelMizraim; lei s onu stranu Jordana.
12
Uinie mu sinovi njegovi onako, kako im je bio zapovjedio.
13
Odnesoe ga naime sinovi njegovi u zemlju kanaansku i pokopae ga u peini na
zemljitu Makpeli, na zemljitu, to ga je bio otkupio Abraham za grob od Hiteja
Efrona, istono od Mamre.
14
Kad Josip pokopa oca svojega, vrati se opet u Egipat natrag, on i braa njegova i
svi, koji su bili s njim poli na pokop oca njegova.
15
A braa se Josipova pobojae, kad im umrije otac, i rekoe: "to, ako bi se Josip
pokazao protivan nama, pa nam uzvratio sve zlo, to mu uinismo?"
16
Zato poruie Josipu, govorei: "Otac tvoj pred smrt svoju odredio je ovo:
17
'Ovako kaite Josipu: Ah, oprosti ipak brai svojoj zloin njihov i grijeh njihov, to
ti zlo uinie.' A sad oprosti nam, molimo, zloin na, jer mi tujemo Boga oca
tvojega!" Kad mu oni to poruie, zaplaka Josip.
18
Tada mu dooe sama braa njegova, padoe pred njega i rekoe: "Evo, robovi smo
tvoji!"
19
A Josip im ree: "Ne bojte se! Zar sam ja mjesto Boga?
20
Vi dakako misliste zlo proti meni, ali Bog okrenu to na dobro, da izvri ono, to se
danas zbiva, da uzdri na ivotu mnoge ljude.
110
21
Ne bojte se sada! Ja u se brinuti za vas, za ene vae i za djecu vau!" Tako ih je
tjeio i prijateljski im govorio.
22
I Josip je prebivao u Egiptu, on i porodica oca njegova. Josip poivje sto i deset
godina.
23
Od Efraima vidje djecu do treeg koljena; i sinovi Makira, sina Manasehova, rodie
se jo za ivota Josipova.
24
Jednoga dana ree Josip brai svojoj: "Ja u skoro umrijeti; ali e se Bog sigurno
zauzeti za vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju, koju je pod zakletvom obeao
Abrahamu, Izaku i Jakovu."
25
Tada zakle Josip sinove Izraelove i ree: "Kad se Bog jedanput milostivo zauzme
za vas, tada uzmite sa sobom kosti moje odavde!"
26
I umrije Josip, a bilo mu je sto i deset godina. Balzamirae ga i metnue u koveg u
Egiptu.
111
Knjiga Izlaska
Izlazak, glava 1
1
Ovo su imena sinova Izraelovih, koji su bili svi sa porodicama svojim doli u Egipat
zajedno s Jakovom:
2
Ruben, Simeon, Levi, Juda;
3
Isakar, Zebulun, Benjamin;
4
Dan, Naftali, Gad i Aer.
5
Broj potomaka Jakovljevih iznosio je sedamdeset; ali je Josip boravio ve prije u
Egiptu.
6
Tada umre Josip, sva braa njegova i sav onaj narataj.
7
A potomci se Izraelovi umnoie veoma i postadoe vrlo mnogobrojni i jaki, tako da
je sva zemlja bila od njih gusto napuena.
8
Tada zavlada novi kralj u Egiptu, koji nije nita znao o Josipu.
9
On ree narodu svojemu: "Eto, narod sinova Izraelovih brojniji je i moniji od nas.
10
Hajde da mudro postupamo s njim, da jo dalje ne raste i u sluaju kakva rata ne
prijee k neprijateljima naime, ne udari na nas i ne otide iz zemlje!"
11
Postavie stoga nad njima narednike, da ih mue tekim poslovima; tako moradoe
faraonu zidati za skladita gradove Pitom i Ramses.
12
Ali to su ga vie tlaili, to se je vie on mnoio i vie se irio, tako da su strahovali
od sinova Izraelovih.
13
Zato su Egipani silom gonili sinove Izraelove na posao.
112
14
Ogoravali su im ivot tekim poslom s ilovaom i opekama i svakim radom u
polju, i gonili ih silom na sve te poslove.
15
A babicama hebrejskim, od kojih se jedna zvala ifrah, a druga Puah, naredi kralj
egipatski ovo:
16
"Kad pomaete Hebrejkama kod poroaja, pripazite na spol: ako je djeak, usmrtite
ga, ako je djevojica, neka ostane na ivotu!"
17
Ali se babice bojale Boga i nijesu inile, kako im naredio kralj egipatski, nego su
ostavljale djeake na ivotu.
18
Zato kralj egipatski dade dozvati babice i zapita ih: "Zato tako inite i ostavljate
djeake na ivotu?"
19
Babice odgovorie faraonu: "Jest, Hebrejke nijesu kao ene egipatske, nego znadu
same sebi pomoi. Prije nego doe babica, one ve rode."
20
Zato Bog uini dobro babicama. Tako se je narod mnoio i postao veoma
mnogobrojan.
21
Jer su se babice bojale Boga, dade im Bog veliko potomstvo.
22
Ali faraon zapovjedi svemu narodu svojemu: "Sve djeake, to se rode, bacajte u
Nil, a djevojice sve ostavljajte na ivotu!"
Izlazak, glava 2
1
Neki mu iz kue Levijeve otide i oeni se djevojkom plemena svojega.
2
ena zatrudnje i rodi sina. Kad ona vidje, da je lijep, skrivala ga je tri mjeseca.
3
A kad ga nije mogla dulje skrivati, uze za njega koaricu od papirusove trstike,
zamaza je dobro asfaltom i smolom, metnu djeaka u nju i stavi je u trsku kraj Nila.
4
Sestra njegova stajala je podalje, da vidi to e biti od njega.
5
Tada doe ki faraonova na Nil, da se kupa, dok su slukinje njezine hodale po obali
Nila, ugleda ona koaricu u trsci, i posla slukinju svoju tamo da je donese.
113
6
Kada je otvori, vidje dijete, a to, bio djeak i plakao. Saali joj se i pomisli: "To je
jedno od djece hebrejske."
7
Tada upita sestra njegova ker faraonovu: "Hoe li da idem i da ti dovedem
dojkinju Hebrejku, da doji dijete?"
8
Odgovori joj ki faraonova: "Idi!" I otide djevojica i dovede mater djeakovu.
9
Njoj ree ki faraonova: "Uzmi ovog djeaka i doji ga, a ja u ti za to platiti!" ena
uze djeaka i dojila ga.
10
Kad djeak posta vei, donese ga natrag keri faraonovoj. Ona ga uze kao sina i
nadjenu mu ime Mojsije, jer ona ree, "iz vode sam ga izvadila."
11
U ono vrijeme, kad je bio Mojsije odrastao, posjeti on jednoga dana zemljake svoje
i vidje, kako moraju raditi teke poslove. Kad opazi, kako je jedan Egipanin povalio
jednoga od njegovih zemljaka hebrejskih.
12
Obazre se na sve strane, i kad vidje, da nema nikoga u blizini, ubi Egipanina i
zatrpa ga u pijesak.
13
Drugi dan izae on opet van, i gle, pravo se posvadila dva Hebreja; i on doviknu
onomu, koji je imao krivo: "Zato tue zemljaka svojega?"
14
A on ree: "Tko je tebe postavio za poglavara i suca nad nama? Hoe li i mene
ubiti kao Egipanima?" Mojsije se uplai; jer pomisli: "Tako se je ipak to saznalo."
15
Faraon je to uo i htio je Mojsija pogubiti. Ali Mojsije pobjee isred lica faraonova
i nastani se u zemlji midjanskoj. On sjedne i odmarao se na jednom studencu.
16
Sveenik midjanski imao je sedam keri. One dooe zahvatiti vode i napuniti
korita, da napoje ovce oca svojega.
17
A tada dooe pastiri i zatjerae ih. Mojsije ustade, obrani ih i napoji im ovce.
18
I kad se one vratie k ocu svojemu Reuelu, upita on: "to se danas tako brzo
vratiste?"
19
Odgovorie: "Jedan Egipanin obrani nas od pastira i pomoe nam zahvatiti vode i
napojiti ovce."
114
20
A on ree kerima svojim: "Pa gdje je? Zato ostaviste tamo toga ovjeka? Zovnite
ga, da jede s nama!"
21
Mojsije se skloni da ostane kod onoga ovjeka. Ovaj dade Mojsiju ker svoju
Ziporu za enu.
22
Kad mu ona rodi sina, nadjenu mu on ime Gerom; jer ree: "Gost sam u zemlji
tuoj."
23
Proe dugo vremena, pa umrije kralj egipatski. A sinovi Izraelovi uzdisali su jo
uvijek pod tekim poslom i vapili su glasno za pomo, a vapaj njihov die se od
ropstva k Bogu.
24
Bog je uo vapaje njihove, i opomenu se Bog zavjeta svojega s Abrahamom,
Izakom i Jakovom.
25
Bog pogleda na sinove Izraelove, i Bog se zauze za njih.
Izlazak, glava 3
1
A Mojsije uvao je ovce tastu svojemu Jetru, sveeniku midjanskomu. Jednoga dana
odvede on stado u pustinju i doe na goru Boju, na Horeb,
2
Tada mu se objavi aneo Gospodnji u plamenu ognjenom, to je izbijao iz grma.
Pogleda, a to grm plamenom gorio, ali ne izgarao.
3
Mojsije pomisli: "Idem da vidim izblie tu rijetku prikazu, zato grm ipak ne
izgara."
4
Kad Gospod vidje, gdje ide da vidi, poviknu mu Bog iz grma: "Mojsije, Mojsije!"
On odgovori: "Evo me!"
5
A on zapovjedi: "Ne primii se blie ovamo! Izuj obuu s nogu, jer mjesto na
kojemu stoji, sveto je tlo!"
6
I nastavi on: "Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abrahamov, Izakov i Bog Jakovljev."
Tada Mojsije zakloni lice svoje; jer se je bojao gledati u Boga.
7
A Gospod ree: "Dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Egiptu i razabrah tubu
njegovu na tlaitelje njegove; i znam, kako puno trpi.
115
8
Zato evo sioh, da ga izbavim iz ruku Egipana i da ga izvedem iz te zemlje u
zemlju lijepu i prostranu, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med, u mjesta, gdje su
Kanaanci, Hiteji, Amoreji, Perizeji i Jebuseji.
9
Dosta, tuba sinova Izraelovih doprije do mene, i ja vidim, kako ih teko mue
Egipani.
10
Zato sad idi! aljem te k faraonu, da izvede narod moj, sinove Izraelove, iz
Egipta!"
11
Tada upita Mojsije Boga: "Kako, ja zar da idem k faraonu i da izvedem sinove
Izraelove iz Egipta?"
12
On ree: "Ja u biti s tobom, i ovo neka ti bude kao znak, da te aljem: kad izvede
narod iz Egipta, astit ete Boga na ovoj gori!"
13
Mojsije opet zapita Boga: "Ali kad doem k sinovima Izraelovim, pa im reknem:
'Bog otaca vaih alje me k vama', i ako me upitaju: 'Kako mu je ime?' to u im
odgovoriti?
14
Bog odgovori Mojsiju: "JA JESAM, KOJI JESAM." (Znai, "JA POSTOJIM") I
nastavi: "Tako reci sinovima Izraelovim: 'JA JESAM', posla me k vama!"
15
Dalje ree Bog Mojsiju: "Tako javi sinovima Izraelovim: 'Gospod, Bog otaca vaih,
Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, posla me k vama.' To je ime moje na vijeke, i
tako me se ima zvati kroz sve narataje.
16
Idi i skupi starjeine sinova Izraelovih i reci im Gospod, Bog otaca vaih, Bog
Abrahamov, Izakov i Jakovljev, javi se meni i ree: Dobro ja pripazih na vas i na to,
to vam se zbivalo u Egiptu.
17
Odluio sam izvesti vas iz nevolje u Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hiteja, Amoreja,
Perizeja, Hiveja i Jebuseja, u zemlju, u kojoj tee mlijeko i med.'
18
Ako te posluaju, onda idi sa starjeinama sinova Izraelovih, i recite mu: 'Gospod,
Bog Hebreja, objavi nam se. Mi moramo odmah tri dana hoda daleko poi u pustinju,
da rtvujemo Gospodu, Bogu svojemu.'
19
A ja znam, da vas kralj egipatski nee pustiti da idete, ako na to ne bude silom
primoran.
116
20
Ali ja u pruiti ruku svoju i pohodit u Egipat svim udesima svojim, to u ih
uiniti u njemu; i poslije e vas pustiti.
21
Uinit u, da taj narod nae milost u Egipana, pa kad poete, neete otii praznih
ruka.
22
ene e naime izmoliti od svojih susjeda i domaica srebrnih i zlatnih dragocjenosti
i haljina. To ete metnuti na sinove svoje i na keri svoje i tako od Egipana plijen
uzeti."
Izlazak, glava 4
1
Mojsije ree: "Ali ako mi ne budu vjerovali i ne posluaju me, nego reknu: 'Nije ti se
Gospod objavio!' "
2
Tada mu ree Gospod: "to ti je to u ruci? Odgovori: "tap."
3
I zapovjedi on: "Baci ga na zemlju!" On ga baci zemlju, a on posta zmija; a Mojsije
pobjee od nje.
4
I Gospod zapovjedi Mojsiju: "Prui ruku svoju i primi je za rep!" On prui ruku i
uhvati je, a ona opet posta tap u ruci njegovoj.
5
"Tako moraju vjerovati, da ti se je objavio Gospod, Bog otaca njihovih, Bog
Abrahamov, Izakov i Jakovljev."
6
Dalje mu ree Gospod: "Umetni ruku svoju u njedra svoja!" On umetnu ruku svoju
u njedra, a kad je opet izvadi, gle, bila je ruka njegova od gube bijela kao snijeg.
7
Nato zapovjedi: "Umetni jo jedanput ruku svoju u njedra svoja!" On umetnu ruku
svoju jo jedanput u njedra, i kad je opet izvadi iz njedara svojih, gle, bila je opet kao
ostalo tijelo njegovo.
8
Ako ti dakle ne htjednu vjerovati i ne posluaju na prvi znak, vjerovat e na drugi
znak.
9
Ako li ne budu vjerovali na ta obadva znaka i ne posluaju te, onda uzmi malo vode
iz Nila i prolij je na suho tlo! Tada e se voda, to si je uzeo iz Nila, na suhom tlu
pretvoriti u krv.
117
10
A Mojsije ree Gospodu: "Ipak ne, Gospode; ja nijesam ovjek rjeit, koji zna
govoriti. Nijesam prije bio, a nijesam ni sada, otkad govori sa slugom svojim, nego
sam sporih usta i spora jezika."
11
Ali Gospod mu odgovori: "Tko dade usta ovjeku? Tko ga uini nijemim ili
gluhim, okatim ili slijepim? Ne inim li to ja, Gospod?
12
Idi dakle! Ja u biti s ustima tvojim i uit u te, to e govoriti."
13
Ali on ree: "Ne, o Gospode, molim polji, koga drugoga."
14
Sada se rasrdi Gospod na Mojsija i ree: "Nije li ti brat Aron jo tu, Levit? Znam,
da on veoma rjeit i dobro moe govoriti. Gle, on je ve na putu, da te susretne, a kad
te vidi, obradovat e se od srca.
15
Govori s njim, metni mu ove rijei u usta; a ja u tvoj i njegov govor voditi i
nadahnut u vam, to ete initi.
16
On neka za te govori narodu, i on neka bude govornik mjesto tebe, a ti e njemu
biti mjesto Boga!
17
Uzmi taj tap u ruku i s njim ini udesne znake!"
18
I Mojsije vrati se natrag k tastu svojemu Jetru i zamoli ga: "Htio bih da se vratim
natrag k plemenima svojim u Egipat, da vidim, da li su jo ivi." Jetro odgovori
Mojsiju: "Idi u miru!"
19
Gospod naime bio je Mojsiju u zemlji midjanskoj zapovjedio: "Idi vrati se sada
natrag u Egipat, jer su mrtvi svi, koji su ti radili o glavi."
20
Mojsije uze dakle enu svoju i sinove svoje, posadi ih na magarca i vrati se natrag u
Egipat. A tap Boji uze Mojsije u ruku.
21
Jo ree Gospod Mojsiju: "Kad se vrati u Egipat, pazi, i ini pred faraonom sva
udesna djela, to ih dadoh u tvoju vlast; ali pak u uiniti da mu otvrdne srce da ne
pusti naroda da ide.
22
Tada reci faraonu: 'Ovako veli Gospod: Izrael je prvoroeni sin moj.
118
23
Zapovijedam ti: "Pusti sina mojega da ide, da mi slui!" Ako li ga ne pusti da ide,
onda u usmrtiti prvoroenoga sina tvojega.' "
24
Putem u prenoitu stane Gospod na put Mojsiju i htjede ga usmrtiti.
25
Tada Zipora uze otar kamen, obreza njim prednju koicu sina svojega, baci mu je
pred noge i ree; "Zaista si mi krvav zarunik!"
26
Potom ga pusti. Ona tada upotrijebi rije: "krvav zarunik" zbog obrezanja,
27
Gospod je bio zapovjedio Aronu: "Izai u pustinju u susret Mojsiju!" Tako on
zaputi, stie ga na gori Bojoj i poljubi ga.
28
I Mojsije ree Aronu sve rijei Gospodnje, s kojima mu bio predao njegovo
poslanje, i sve udesne znake, to mu ih bio naloio da ini.
29
Mojsije i Aron otioe i skupie sve starjeine sinova Izraelovih.
30
Aron im ree sve, to je bio Gospod naloio Mojsiju, i ovaj uini udesne znakove
pred oima naroda.
31
Narod mu vjerova, i kad ue, da se je Gospod zauzeo za sinove Izraelove, i
pogledao na nevolju njihovu, naklonie se i bacie se niice.
Izlazak, glava 5
1
Nato otidoe Mojsije i Aron i rekoe faraonu: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov:
'Pusti narod moj da ide, da mi u pustinji slavi svetkovinu!' "
2
A faraon odgovori: "Tko je Gospod, da ga posluam i pustim da ide Izrael? Ne
poznam Gospoda, a i neu pustiti Izraela."
3
Oni odgovorie: "Bog Hebreja objavi nam se; pa molimo, jer bismo htjeli da idemo
tri dana hoda daleko u pustinju, da tamo rtvujemo Gospodu, Bogu svojemu, da nas
ne pohodi kugom ili maem."
4
Ali im kralj egipatski ree: "Mojsije i Arone, zato odvraate narod od rada
njegova? Idite za svojim poslom!"
119
5
Dalje ree faraon: "Eto, ve je previe besposliara u zemlji; a vi hoete jo i ove
odvratiti od njihovih poslova!"
6
U isti jo dan izdade faraon narednicima naroda i nadzornicima njegovim ovu
zapovijed:
7
"Ne dajite vie narodu kao do sada slame za pravljenje opeke! Neka idu sami
skupljati sebi slamu!
8
Ali traite od njih onoliko opeka, koliko su ih do sada pravili, i od toga nita ne
smanjujte, jer su lijeni, zato zahtijevaju: 'Hoemo da idemo rtvovati Bogu svojemu.'
9
Ljudima se mora posao oteati, da budu na njemu zaposleni i da ne sluaju ludih
brbljanja."
10
Narednici i nadzornici naroda otidoe i saopie narodu zapovijed: "Ovako govori
faraon: 'Vie vam ne dam slame.
11
Idite sami i donosite sebi slamu, gdje je naete! A od posla vam se vaega ne
smanjuje nita.' "
12
I razie se narod po svoj zemlji egipatskoj, da skuplja strnjiku za pravljenje pljeve.
13
A narednici ih gonili: "Imate svaki dan itav posao posvravati kao prije, kad je jo
bilo slame!"
14
I korilo se nadzornike sinova Izraelovih, koje su bili postavili nad njima narednici
faraonovi, i prigovaralo im se: "Zato posljednjih dana ne dovriste odreeni broj
opeka kao prije?"
15
Tada dooe nadzornici sinova Izraelovih k faraonu i upitae ga plaui: "Zato
daje, da se tako radi sa slugama tvojim?
16
Slama se vie ne daje slugama tvojim, a ipak se nalae: 'Opeke nam pravite!' Pa i
tue se sluge tvoje; a krivnja je na tvojemu narodu."
17
A on odgovori: "Lijeni ste, lijeni ste; zato zahtijevate: 'Mi hoemo da idemo
rtvovati Gospodu.'
120
18
Sad hajdete na rad; slama vam se nee davati, ali odreeni broj opeka imate
izruiti!"
19
Nadzornici sinova Izraelovih vidjee, da su u tekom poloaju zbog zapovijedi, da
se ne smije nita smanjiti od opeka na dan.
20
Kad otidoe od faraona, sretoe Mojsija i Arona, koji su ekali na njih.
21
Njima poviknue: "Gospod neka vam urauna i sudi, to uiniste, da se posve
omrazismo faraonu i slugama njegovim; jer im dadoste ma u ruku, da nas poubiju!"
22
Tada se Mojsije obrati Gospodu i pomoli se: "O Gospode, zato navue toliko zlo
na ovaj narod? Zato me posla ovamo?
23
Otkako otidoh k faraonu da pregovaram s njim po nalogu tvojem, mui on narod
jo gore, a ti ne ini nita, da izbavi narod svoj."
Izlazak, glava 6
1
Gospod odgovori Mojsiju: "Ti e vidjeti, kako u faraona primorati, da, jakom
rukom prisiljen, pusti ih, jest, da, jakom rukom prisiljen, progna ih iz zemlje svoje."
2
Dalje ree Bog Mojsiju: "Ja sam Gospod!
3
Ja se objavih Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog Svemoni. Ali imenom svojim
'Gospod' ja im se ne pokazah.
4
Ja im se ugovorom obvezah, da u im dati u posjed zemlju kanaansku, zemlju, u
kojoj su prije prebivali kao tuinci.
5
Pa razabrah i tubu sinova Izraelovih, koje u Egiptu zasuznjie, i pomislih na zavjet
svoj.
6
Zato navijesti sinovima Izraelovim: "Ja sam Gospod! Ja u vas izbaviti iz robije
egipatske, oslobodit u vas iz suanjstva njihova, spasit u vas rukom visoko
podignutom i kaznenim sudovima estokim.
7
Izabrat u vas za svoj narod i bit u Bog va . I spoznat ete, da sam ja, Gospod,
Bog va, onaj, koji vas izbavljam od pritiska robije egipatske.
121
8
I uvest u vas u zemlju, koju sam sveanom zakletvom Abrahamu, Izaku i Jakovu
obeao dati. Vama u je dati u posjed, ja, Gospod."
9
Mojsije ree to sinovima Izraelovim, ali ne posluae Mojsija zbog malodunosti i
teke rabote.
10
Zato zapovjedi Gospod Mojsiju:
11
"Idi, pozovi faraona, kralja egipatskoga, neka pusti sinove Izraelove iz zemlje
svoje!"
12
Mojsije ree Gospodu: "Kad me eto ni sinovi Izraelovi ne sluaju, kako e me
posluali faraon? Usto sam nespretan u govoru?"
13
Ali se Gospod razgovori s Mojsijem i Aronom i posla h k sinovima Izraelovim i k
faraonu, kralju egipatskomu, s nalogom, da izvedu sinove Izraelove iz zemlje
egipatske.
14
Ovo su poglavice porodica njihovih sinovi Rubena, prvoroenca Izraelova, bili su
Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su porodice Rubenove.
15
Sinovi Simeonovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Zohar i aul, sin Kanaanke.
To su porodice Simeonove.
16
Imena sinova Levijevih po porodicama njihovim jesu: Geron, Kohat i Merari. Levi
poivje sto i trideset i sedam godina.
17
Sinovi Geronovi bili su Libni i imi po porodicama svojim.
18
Sinovi Kohatovi bili su Amram, Izhar, Hebron i Uziel, Kohat poivje sto i trideset i
tri godine.
19
Sinovi Merarijevi bili su Mahli i Mui. To su porodice Levijeve po naratajima
svojim.
20
Amram se oeni svojom bratuedom (oevom sestrom) Jokebedom, koja mu rodi
Arona i Mojsija, Amram poivje sto i trideset i sedam godina.
21
Sinovi Izharovi bili su Korah, Nefeg i Zikri.
122
22
Sinovi Uzielovi bili su Miael, Elisafan i Sitri.
23
Aron se oeni Eliebom, kerju Aminadabovom, sestrom Nahonovom. Ona mu
rodi Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara.
24
Sinovi Korahovi bili su Asir, Elkana i Abiasaf. To su porodice Korahove.
25
Eleazar, sin Aronov, oeni se jednom od keri Putielovih; ona mu rodi Finehasa. To
su poglavice Levija po svojim porodicama.
26
To su Aron i Mojsije, kojima zapovjedi Gospod: "Izvedite narod Izraelski po
svojim etama iz zemlje egipatske!"
27
Oni su to, koji su pregovarali s faraonom, kraljem egipatskim, da izvedu sinove
Izraelove iz Egipta, taj Mojsije i taj Aron.
28
Onda, kad je govorio Gospod s Mojsijem u zemlji egipatskoj.
29
Ree Gospod Mojsiju ovo: "Ja sam Gospod! Javi faraonu, kralju egipatskomu, to
ti reknem!"
30
A Mojsije ree Gospodu: "Ah, ja sam nespretan u govoru; kako e mene posluati
faraon?"
Izlazak, glava 7
1
A Gospod ree Mojsiju: "Evo, uinit u da bude prema faraonu moan kao Bog; a
brat tvoj Aron bit e govornik tvoj.
2
Njemu kai sve, to ti naloim; a brat tvoj Aron neka onda predloi faraonu, da pusti
sinove Izraelove iz zemlje svoje.
3
Ja u ipak otvrditi srce faraonu i tako uiniti u zemlji egipatskoj mnoge znake i
udesa.
4
Jer vas faraon nee posluati, uinit u, da Egipani osjete mo moju, i izvest u ete
svoje, narod svoj, sinove Izraelove, iz zemlje egipatske uz velike dokaze moi svoje.
5
Tada e Egipani spoznati, da sam ja Gospod, kad pruim ruku svoju proti
Egipanima i sinove Izraelove izvedem iz njihove sredine."
123
6
Mojsije i Aron uinie tono tako, kako im bio zapovjedio Gospod.
7
Mojsiju je bilo osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine, kad su
pregovarali s faraonom.
8
I ree Gospod Mojsiju i Aronu:
9
"Ako vas pozove faraon: 'Uinite ipak kakvo kakvo udo', onda reci Aronu: 'Uzmi
tap svoj i baci ga pred faraona i postat e tada zmija.' "
10
Mojsije i Aron otidoe k faraonu i uinie tako, kako im zapovjedi Gospod. Aron
baci tap svoj pred faraona i sluge njegove, i pretvori se u zmiju.
11
I faraon dozva mudrace i vraare, i arobnjaci egipatski uinie isto tako svojim
tajnim aranjem.
12
Svi bacie tapove svoje, i pretvorie se tapovi u zmije. Ali tap Aronov prodrije
tapove njihove.
13
A srce faraonovo ostade tvrdo; i on ih ne poslua, kao to je bio unaprijed rekao
Gospod.
14
Tada ree Gospod Mojsiju: "Srce faraonovo otvrdnu; on nee da pusti narod.
15
Idi sutra rano k faraonu, kad on polazi k rijeci, i stani prema njemu na obali Nila!
Uzmi sa sobom tap, to se pretvorio u zmiju.
16
I ti e mu rei: 'Gospod, Bog Hebreja, posla me k tebi, da ti zapovjedim, da pusti
narod moj, da mi slui u pustinji. Ipak ti do sada nisi posluao.
17
Ovako veli Gospod: Po ovom e spoznati, da sam ja Gospod: Evo gle, udarit u
sada tapom u mojoj ruci po vodi Nilu, i ona e se pretvoriti u krv.
18
Ribe e u Nilu poginuti, Nil e zasmrdjeti, i grstit e se Egipanima piti vodu iz
Nila.' "
19
Dalje zapovjedi Bog Mojsiju: "Naloi Aronu da uzme tap svoj i prui ruku svoju
na vode u Egiptu, na njegove rijeke, prokope, bare i na sve jame njegove, da postane
krv! I bit e krv posvuda u zemlji egipatskoj, pa i u posudama drvenim i kamenim."
124
20
Mojsije i Aron uinie tako, kako im bio zapovjedio Gospod. On die tap i udari
njim po vodi u Nilu pred oima faraona i sluga njegovih. Tada se sva voda u Nilu
pretvori u krv.
21
Ribe u Nilu poginue, i Nil zasmrdje, tako da Egipani nijesu vie mogli piti vode
iz Nila; posvuda u zemlji egipatskoj bila je krv.
22
Ali arobnjaci egipatski uinie isto svojim aranjem. Tako ostade srce faraonovo
tvrdo, i on ih ne poslua, kao to je bio unaprijed rekao Gospod.
23
Faraon se okrenu, otide kui i ne primi ni to k srcu.
24
A Egipani su svi kopali oko Nila, da nau vode za pie; jer nijesu mogli piti vode
iz Nila.
25
Tako proe punih sedam dana, otkako je Gospod bio udario Nil.
Izlazak, glava 8
1
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako veli Gospod: Pusti
narod moj, da mi slui!
2
Ali ako ga ne htjedne pustiti, gle, kaznit u svu zemlju tvoju abama.
3
Nil e vrvjeti abama, koje e izai i prodrijeti u palau tvoju, u spavaonicu tvoju, u
postelju tvoju, u kue sluga tvojih i naroda tvojega, u pei tvoje i u nave tvoje,
4
Jest, na tebe, na podanike tvoje i na sve sluge tvoje skakat e abe.' "
5
Dalje zapovjedi Gospod Mojsiju: "Kai Aronu: 'Prui ruku svoju sa tapom svojim
na rijeke, prokope i bare i izvedi abe na zemlju egipatsku!'"
6
Aron prui ruku svoju na vode egipatske, i izaoe abe i pokrie zemlju egipatsku.
7
Ali arobnjaci uinie isto svojim aranjem, te izaoe abe na zemlju egipatsku.
8
Tada dozva faraon Mojsija i Arona i zamoli: "Molite Gospoda da mene i narod moj
oslobodi od aba, ja u tada pustiti narod da rtvuje Gospodu."
125
9
Mojsije odgovori faraonu: "Odredi mi samo tono, kad da zamolim za te, za sluge
tvoje i narod tvoj, da se uklone abe od babe i od kua tvojih i samo u Nilu da
ostanu!"
10
On odgovori: "Sutra." Mojsije ree: "Neka bude po elji tvojoj, da spozna, da
nitko nije jednak Gospodu, Bogu naemu.
11
abe e se dakle ukloniti od tebe, od kua tvojih, od sluga tvojih i od naroda
tvojega i samo e jo ostati u Nilu."
12
Nato ostavie Mojsije i Aron faraona, i Mojsije pomoli se toplo Gospodu, da uniti
abe, kojima je bio pohodio faraona.
13
Gospod uslii molitvu Mojsijevu, te abe pocrkaju u kuama, u dvoritima i u
poljima.
14
Zgrnue ih posvuda na gomile, i zemlja zasmrdje od toga.
15
Kad vidje faraon, da opet moe odahnuti, ponovno otvrdi srce svoje i ne poslua ih
vie, kao to je bio unaprijed rekao Gospod.
16
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Kai Aronu: 'Prui tap svoj i udari njim po
prahu na zemlji, da se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj!' "
17
Oni uinie tako: Aron prui ruku svoju sa tapom i udari njim po prahu na zemlji.
Tada dooe komarci na ljude i na stoku. Sav prah na zemlji pretvori se u komarce po
svoj zemlji egipatskoj.
18
arobnjaci egipatski pokuae da aranjem svojim isto tako proizvedu komarce, ali
ne mogoe. Komarci napadoe na ljude i na stoku.
19
arobnjaci rekoe faraonu: "To je prst Boji!" Ali srce faraonovo ostade tvrdo, i on
ih ne poslua, kao to je bio unaprijed rekao Gospod.
20
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Sutra posve rano stupi pred faraona, kad ide k
vodi, i reci mu: 'Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi slui!
21
Jer ako ne pusti naroda mojega, onda u uiniti, da dou rojevi obada na tebe, na
sluge tvoje, na narod tvoj i na palae tvoje. Kue Egipana, pa i zemlja, na kojoj stoje,
bit e puna rojeva obada.
126
22
Ipak sa zemljom goenskom, u kojoj prebiva narod moj, uinit u na taj dan
iznimku, tako da ne bude tamo rojeva obada, da spozna, da sam ja Gospod na zemlji.
23
Uinit u rastavu izmeu naroda svojega i naroda tvojega. Sutra e se dogoditi to
udo.' "
24
I Gospod uini tako, te dooe rojevi obada u velikoj mnoini u palau faraonovu,
u stan sluga njegovih i na svu zemlju egipatsku. Zemlja je teko trpjela pod obadima.
25
Faraon dozva Mojsija i Arona i ree: "Idite, rtvujte Bogu svojemu ovdje u zemlji!"
26
Mojsije ree: "To ne moemo initi, jer prinosimo Gospodu, Bogu svojemu, rtve,
koje su Egipanima neiste. Kad bismo pred oima Egipana prinosili rtve, koje su
njima mrske, ne bi li nas na mjestu kamenovali?
27
Mi hoemo tri dana hoda daleko ii u pustinju i tamo rtvovati Gospodu, Bogu
svojemu, kao to nam zapovjedi."
28
Faraon ree: "Pustit u vas, da rtvujete Gospodu, Bogu svojemu, u pustinji, samo
ne idite predaleko! I Molite se za me!"
29
Mojsije odgovori: "Ja odoh sada od tebe i pomoliti se Gospodu sutra e otii rojevi
obada od faraona, od sluga njegovih i naroda njegova. Samo neka faraon vie ne vara
naroda, pa da ga ipak ne pusti, da rtvuje Gospodu!"
30
I ode Mojsije od faraona i pomoli se Gospodu.
31
Gospod uslii molitvu Mojsijevu i ukloni rojeve obada od faraona, od sluga
njegovih i naroda njegova, i ne ostade ni jedna.
32
Ali faraon i ovaj put otvrdi srce svoje i ne pusti naroda.
Izlazak, glava 9
1
Sad zapovjedi Gospod Mojsiju: "Idi k faraonu i zapovjedi mu: "Ovako veli Gospod,
Bog Hebreja: Pusti narod moj, da mi slui!
2
Ako ga ne htjedne pustiti i jo ga dulje bude zadravao.
127
3
Ruka e Gospodnja oinuti stoku tvoju u polju, konje, magarce, deve, goveda i ovce
kugom veoma tekom.
4
A Gospod e razlikovati stoku izraelsku od stoke egipatske, tako da od svega, to
pripada sinovima Izraelovim, nee poginuti ni jedan komad."
5
Gospod odredi i rok, pa ree: "Sutra ve Gospod e uiniti, da to doe na zemlju."
6
Idui dan uini to Gospod doista; sva stoka egipatska uginu, a od stoke izraelske ne
uginu ipak ni jedan komad.
7
Kad se faraon raspita, izae na vidjelo, da od stoke Izraelske ne uginu ni jedan
komad. Ipak srce faraonovo ostade otvrdnuto, i on ne pusti naroda.
8
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: "Uzmite pune pregrti pepela iz pei, a
Mojsije neka ga pred oima faraonovim razaspe prema nebu!
9
I postat e on sitan prah po svoj zemlji egipatskoj, a od njega e nastati mjehuri, to
e se provaliti u irove na ljudima i na stoci po svoj zemlji egipatskoj."
10
Oni uzee pepela iz pei i stupie pred faraona, i Mojsije ga razasu prema nebu, i
nastadoe mjehuri, to se provalie u irove na ljudima i na stoci.
11
A arobnjaci ne mogoe da se pokau pred Mojsijem od irova, jer se mjehuri bili
provalili na arobnjacima kao na svim Egipanima.
12
Ipak Gospod otvrdi srce faraonu, i on ih ne poslua, kao to je bio Gospod
unaprijed rekao Mojsiju.
13
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Stupi sutra rano pred faraona i reci mu: "Ovako
veli Gospod, Bog Hebreja: Pusti narod moj, da mi slui!
14
Jer ovaj put uinit u, da dou sva zla moja na tebe, na sluge tvoje i narod tvoj, da
spozna, da nitko nije na svoj zemlji kao ja.
15
Premda sun ve do sada bio mogao ruku svoju pruiti i tebe s narodom tvojim
udariti kugom, da te vie ne bude na zemlji.
16
Ostavio sam te ipak naumice na ivotu, da osjeti mo moju, i da se ime moje slavi
po svoj zemlji.
128
17
Ako jo dalje bude zadravao narod moj i ne pusti ga.
18
Ja u sutra u ovo doba pustiti tuu veoma teku, kakve nije bilo u Egiptu od onoga
dana, kad postade, do danas.
19
Polji dakle i skupi na sigurno stoku svoju i sve, to ima u polju. Svi ljudi i
ivotinje, to se zateku u polju i ne zaklone se pod krov, izginut e, kad pane tua na
njih."
20
Tko se od sluga faraonovih poboja prijetnje Gospodnje, skupi druinu svoju i stoku
svoju u kue na sigurno.
21
A tko nije mario za prijetnju Gospodnju, ostavi druinu svoju i stoku svoju u polju.
22
Gospod dakle zapovjedi Mojsiju: "Prui ruku svoju prema nebu, da po svoj zemlji
egipatskoj padne tua na ljude i na stoku i na sve bilje po polju u zemlji egipatskoj!"
23
I Mojsije prui tap svoj prema nebu, i Gospod pusti gromove i tuu. Munje su
padale na zemlju, i Gospod je pustio da padne tua na zemlju egipatsku.
24
Padala je tua, i munje su se neprestano mijeale s tuom; bilo je tako strano, kako
se nije jo nikada doivjelo u zemlji egipatskoj, otkad su u njoj nastanjeni ljudi.
25
Tua potue po svoj zemlji egipatskoj sve, to je bilo u polju, od ovjeka do
ivineta; sve pobije po polju uniti tua i polomi sve drvee u polju.
26
Samo u zemlji goenskoj, gdje su prebivali sinovi Izraelovi, ne pade tua.
27
Tada posla faraon, dozva Mojsija i Arona i ree im: "Sagrijeih ovaj put. Gospod je
u pravu, a ja i narod moj krivi smo.
28
Pomolite se Gospodu; jer je vie nego dosta toga groma stranoga i tue, hou vas
pustiti. Ne trebate vie ovdje ostati."
29
Mojsije mu odgovori: "Dok izaem u grad, rairit u ruke svoje Gospodu, pa e
prestati gromovi, i nee vie padati tua, da spozna, da je zemlja Gospodnja.
30
Ali znam dobro, da se vi, ti i sluge tvoje, jo ne bojite Gospoda Boga."
31
Tako propade lan i jeam, jer je jeam bio ve u klasu i lan u cvijetu.
129
32
A penica i ra ne propadoe, jer kasnije dolaze.
33
Mojsije dakle otide od faraona van u grad i rairi ruke svoje Gospodu. Tada
prestadoe gromovi i tua, i dad nije vie padao na zemlju.
34
Kad vidje faraon da prestadoe dad, tua i gromovi, ustraja u grijehu svojemu i
otvrdi srce svoje, on i sluge njegove.
35
Srce faraonovo ostade tvrdo, i on ne pusti sinove Izraelove, kao to je bio unaprijed
rekao Gospod preko Mojsija.
Izlazak, glava 10
1
Tada ree Gospod Mojsiju: "Idi k faraonu. Ja sam otvrdio srce njemu i slugama
njegovim, da uinim ove znake svoje na njemu,
2
Da moe pripovijedati djeci i unuadi svojoj, to uinih Egipanima i koja djela
udesna izvrih meu njima, i da tako spoznate, da sam ja Gospod."
3
Mojsije i Aron otidoe k faraonu i rekoe mu "Ovako veli Gospod Bog Hebreja:
'Dokle e se jo nekati, da se ponizi preda mnom? Pusti narod moj, da mi slui!
4
Jer ako nee pustiti naroda mojega, sutra u doista uiniti, da upadnu skakavci u
zemlju tvoju.
5
Oni e pokriti povrinu zemlje, tako da se nee vie vidjeti zemlja, i pojest e ono,
to vam jo preostade kao posljednji ostatak od tue, i oglodat e sve drvee, to raste
u poljima vaim.
6
Kue tvoje i kue svih sluga tvojih i kue svih Egipana oni e napuniti, kako ne
doivjee ni oci tvoji ni oci otaca tvojih, otkako su prebivali na zemlji do dana
dananjega.' " I okrenu se i otide od faraona.
7
A sluge faraonove rekoe mu: "Dokle e nas jo muiti taj ovjek? Pusti ljude, neka
slue Gospodu, Bogu svojemu! Zar ne vidi, da propada Egipat?"
8
I dozvae Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im ree: "Idite, sluite Gospodu,
Bogu svojemu! A koji su to, koji e ii s vama?"
130
9
Mojsije odgovori: "S djecom svojom i sa starcima, sa sinovima i kerima, s ovcama
i govedima svojim ii emo, jer moramo da svetkujemo svetkovinu Gospodnju."
10
Tada im on ree: "Tako doista bio Gospod s vama, kako sam ja vas pustio s djecom
vaom! Vi sigurno pomiljate na zlo!
11
Nema od toga nita! Vi ljudi moete ii i sluiti Gospodu. To ste i eljeli." Nato ih
otpravie od faraona.
12
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Prui ruku svoju na zemlju egipatsku, da zazove
skakavce! Neka dou na zemlju egipatsku i pojedu sve bilje poljsko u zemlji, sve, to
preostade od tue!"
13
Mojsije prui tap svoj na zemlju egipatsku, i Gospod uini, da je cijeli dan i cijelu
no duvao istoni vjetar nad zemljom, Kad osvanu jutro, bio je istoni vjetar nanio
skakavce.
14
Skakavci padoe na svu zemlju egipatsku i spustie se u silnome mnotvu na sve
krajeve egipatske. Nikada prije nije tu bilo toliko skakavaca, niti e ih ikada toliko
biti.
15
Oni pokrie povrinu cijele zemlje, tako da se vie nije vidjela zemlja, i pojedoe
sve bilje u polju i sav plod na drveu, to preostade od tue; nita zeleno ne ostade na
drveu i na bilju poljskom po svoj zemlji egipatskoj.
16
Faraon bre bolje dozva Mojsija i Arona i ree: "Sagrijeih Gospodu, Bogu
vaemu, i vama.
17
Ali oprostite mi grijeh moj samo jo ovaj put! Molite se Gospodu, Bogu vaemu, da
ukloni od mene barem ovu smrt!"
18
I otide Mojsije od faraona i pomoli se Gospodu.
19
Gospod uini, da je sa zapada dunuo jak protivni vjetar, koji odnese skakavce i
pobaca ih u Crveno more. Ne ostade ni jedan jedini skakavac u cijelom podruju
egipatskom.
20
Ali Gospod otvrdi srce faraonu, tako da on ne pusti sinova Izraelovih.
131
21
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Prui ruku svoju prema nebu, da doe na zemlju
egipatsku takva tama, da se ona moe opipati!"
22
Mojsije prui ruku svoju prema nebu, i nastade gusta tama po svoj zemlji
egipatskoj za tri dana.
23
Ne vidje jedan drugoga i nitko se ne maknu s mjesta svojega za tri dana. Ali svi
Izraelci imali su bijeli dan u stanovima svojim.
24
I faraon dozva Mojsija i ree: "Idite, sluite Gospodu! Samo ovce vae i goveda
vaa neka ostanu ovdje! ene vae i djeca smiju ii s vama."
25
A Mojsije ree: "Ako nam ti sam dadne to emo zaklati i spaliti za rtva, mi emo
to rtvovati Gospodu, Bogu svojemu.
26
Ali i stoka naa mora da ide s nama. Ni papak ne smije da ostane, jer od toga emo
morati uzimati, da sluimo Gospodu, Bogu svojemu. Mi ne znamo, kako emo morati
prinijeti Gospodu tovanje svoje, dok ne budemo tamo na mjestu."
27
A Gospod otvrdi srce faraonu, tako da ih on ne htjede pustiti.
28
Dapae ree mu faraon: "Odlazi od mene! uvaj se, da mi vie ne doe na oi!
im mi doe na oi, mrtav si!"
29
Mojsije ree: "Jest, dobro ti ree! Ja vie neu doi preda te."
Izlazak, glava 11
1
Gospod ree Mojsiju: "Jo u jedno jedino zlo pustiti na faraona i na Egipane.
Onda e vas pustiti odavde, jest, on e vas ne samo bezuvjetno pustiti nego e vas
odavde silom otjerati.
2
Stavi ivo narodu na srce, neka oni, ljudi i ene, izmole od susjeda svojih
dragocjenosti srebrnih i zlatnih!"
3
Gospod je naime bio uinio, da Egipani budu naklonjeni prema narodu. A sam
Mojsije bio je cijenjen u zemlji egipatskoj kod sluga faraonovih i kod naroda kao
velik ovjek.
4
Mojsije ree: "Ovako veli Gospod: U pola noi proi u kroz Egipat.
132
5
Tada ima umrijeti svaki prvoroenac u zemlji egipatskoj, od prvoroenca faraonova,
koji bi imao sjediti na prijestolju, do prvoroenca ropkinje kod runoga mlina, i svako
prvene od stoke.
6
Tada e se dignuti velik jauk po svoj zemlji egipatskoj, kakva jo nikada nije bilo
niti e ga ikada biti.
7
Ali nijednome sinu Izraelovu nee ni dlaka poletjeti s glave, niti ljudima niti stoci,
da spoznate, da Gospod ini razliku izmeu Egipana i Izraelaca.
8
Tada e doi sve te sluge tvoje k meni, na tlo se preda mnom baciti i moliti: 'Otidi sa
svim narodom, to je pod tobom!' Onda u ja otii." Nato ode on od faraona s velikim
gnjevom.
9
A Gospod ree Mojsiju: "Faraon vas nee posluati, da se umnoe udesna djela
moja u zemlji egipatskoj."
10
Mojsije i Aron uinie sva ta udesa pred faraonom. Ipak Gospod otvrdi srce
faraonu, i tako on ne pusti sinova Izraelovih iz zemlje svoje.
Izlazak, glava 12
1
Nato zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj ovo:
2
"Ovaj mjesec neka vam bude poetak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u
godini!
3
Objavite svoj zajednici sinova Izraelovih: Desetoga dana ovog mjeseca svaki od vas
neka priskrbi sebi jedno janje, jedno janje za obitelj ili kuu!
4
Ako li je obitelj premalena za jedno janje, neka ga uzme skupa sa susjedom svojim,
koji joj je najblii, a no broju osoba. Proraunajte, koliko svaki moe pojesti od
janjeta!
5
Janje ima da bude bez pogrjeke, muko, od godine dana; smijete uzeti janje od
ovaca ili od koza.
6
uvajte ga do etrnaestoga dana ovog mjeseca; a onda neka ga zakolje sva zajednica
sinova Izraelovih podveer!
133
7
Neka se uzme neto od krvi, i neka se njom pomau oba dovratnika i nadvratnik na
kuama, u kojima e se jesti!
8
Iste noi neka se jede meso peeno na ognju, uz to kruh nekvasan, i zelje gorko neka
se pri tom jede!
9
Ne jedite od toga nita sirovo ili u vodi kuhano, nego samo na ognju peeno, i to
tako, da je jo glava spojena s nogama i nutarnjim dijelovima.
10
Nita od toga ne ostavite do jutra; to bi od toga preostalo do jutra, spalite na ognju!
11
Ovako ga imate jesti: Imajte bokove opasane, obuu na nogama i tap u ruci i jedite
ga u hitnji; to je paa Gospodnja.
12
Jer u u toj noi proi kroz zemlju egipatsku i pobit u sve prvoroence u zemlji
egipatskoj, ovjeka i stoku, i sudit u svima bogovima egipatskim, ja, Gospod.
13
Krv na kuama, u kojima stanujete, bit e vam znak zatitni. Kad vidim krv, proi
u vas; i meu vama nee e biti pomora, kad stanem ubijati po zemlji egipatskoj.
14
Taj dan neka vam bude za spomen! Svetkujte ga u ast Gospodu; kroz sve narataje
svetkujte ga kao vjenu ustanovu!
15
Sedam dana jedite kruh nekvasan! Odmah prvi dan uklonite kvasac iz kua svojih;
jer svaki, koji bude to kvasno jeo od prvoga do sedmoga dana, bit e istrijebljen iz
Izraela.
16
Dalje prvi dan drite sveani sastanak, a tako i sedmi dan odrite sveti sveani
sastanak! Ta dva dana ne radite nikakva posla! Samo to svaki treba za hranu, smijete
sebi zgotoviti.
17
Tako dakle svetkujte svetkovinu nekvasnih kruhova, jer upravo na taj dan izvedoh
ete vae iz zemlje egipatske. Zato drite taj dan kao vjenu ustanovu kroz sve
narataje!
18
etrnaesti dan prvoga mjeseca podveer jedite kruh nekvasan sve do naveer
dvadeset i prvog dana toga mjeseca!
19
Kroz sedam dana neka se ne nae kvasac u kuama vaim. Svaki koji bude jeo to
kvasno, bit e istrijebljen iz zajednice izraelske, bio tuinac ili domorodac u zemlji.
134
20
Nita kvasno ne smijete jesti; u svim stanovima svojim jedite samo kruh
nekvasan!"
21
Mojsije sazva sve starjeine izraelske i zapovjedi im: "Idite, donesite sebi janjad za
obitelji svoje i zakoljite Pashalno janje!
22
Uzmite kitu hisopa, zamoite je u krv u zdjeli i krvlju u zdjeli pomaite nadvratak i
oba dovratka! Nitko od vas neka ne izlazi na vrata svoje kue do jutra!
23
Kad onda izae Gospod, da bije Egipat, i vidi krv na gornjem pragu i na oba
dovratka, proi e Gospod mimo vrata i nee dati anelu pogubitelju da ue u kue
vae, pa da ubija.
24
Drite ovo kao zakon, to vrijedi za vas i za djecu vau u vjena vremena.
25
I kad doete u zemlju, koju e vam dati Gospod, kao to je obeao, drite taj
obiaj!
26
Kad vas onda zapitaju djeca vaa: Kakav vam je taj obiaj?
27
Onda odgovorite: To je Pashalna rtva za Gospoda, koji proe mimo kua sinova
Izraelovih u Egiptu, kad je ubijao Egipane, a nae kue sauvao." Tada se narod
nakloni i baci se niice.
28
Sinovi Izraelovi otidoe tada i uinie tako; kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju
i Aronu, tako izvrie oni.
29
U po noi dogodi se, da Gospod pobi sve prvoroence u zemlji egipatskoj, od
prvoroenca faraonova, koji bi ga imao naslijediti na prijestolju, pa do prvoroenca
sunja, koji je leao u tamnici, isto tako svako prvene od stoke.
30
U onoj noi ustade faraon sa svima slugama svojim i sa svima Egipanima, i
nastade velik jauk u Egiptu, jer nije bilo kue, u kojoj nije leao mrtvac.
31
Jo u noi dozva on Mojsija i Arona i ree: "Ustajte, idite iz naroda mojega, vi i
sinovi Izraelovi! Otidite, sluite Gospodu, kao to ste molili!
32
I ovce svoje i goveda uzmite sa sobom, kao to ste zahtijevali! Idite, pa molite i za
me blagoslov!"
135
33
Egipani su navaljivali na narod, da bre idu iz zemlje, jer su mislili: "Mi inae svi
pomrijesmo."
34
Tako uze narod tijesto svoje, jo prije nego uskisnu. Nave svoje, umotane u
ogrtae njihove, ponesoe na ramenima.
35
Sinovi Izraelovi uinie po uputi Mojsijevoj i izmolie od Egipana dragocjenosti
srebrnih i zlatnih i haljina.
36
A Gospod je bio uinio, da Egipani budu naklonjeni prema narodu, tako da im
ispunie molbe. Tako uzee plijen od Egipana.
37
I otidoe sinovi Izraelovi od Ramsesa u Sukot, oko est stotina tisua pjeaka,
samih ljudi, ne uraunavi ene i djecu.
38
Ali i mnogo naroda, to pritjee, zaputi s njima, i ovce i goveda, silna mnoina
stoke.
39
Od tijesta, to su ga bili ponijeli sa sobom iz Egipta, ispekoe pod pepelom pogae
nekvasne; jer nije bilo uskislo, kako su ih bili potjerali Egipani, pa se ne mogoe
dulje zadrati i spremiti sebi branjenice za put.
40
Vrijeme, to su ga sinovi Izraelovi proboravili u Egiptu, iznosilo je etiri stotine i
trideset godina.
41
Kad se navri etiri stotine i trideset godina, upravo u taj dan izaoe sve ete
Gospodnje iz zemlje egipatske.
42
To je bila no bdjenja za Gospoda, kad ih izvede iz zemlje egipatske. To je no,
koju moraju u ast Gospodu svetkovati svi sinovi Izraelovi kroz sve narataje.
43
Gospod zapovjedi Mojsiju i Aronu: "Ovo vrijedi kao zakon za Pashu: Ni jedan
tuinac ne smije od nje jesti.
44
Svaki za novac kupljeni rob smije ipak jesti od nje, ako si ga obrezao.
45
Doljak i najamnik ne smije jesti od nje.
46
U jednoj i istoj kui mora se jesti. Ne smije nita od mesa iznijeti is kue, i ne
smijete na njoj prelomiti kostiju.
136
47
Sva zajednica Izraelaca ima je tako obdravati.
48
A ako je kod tebe tuinac i hoe da svetkuje Pashu u ast Gospodu, onda se moraju
svi muki obrezati. Tada smije doi na sveanost i ima vrijediti kao domai. Ali
neobrezan ne smije jesti od nje.
49
Za domaega kao za tuinca, koji boravi kod vas, neka vrijedi jedan i isti zakon!"
50
Svi sinovi Izraelovi uinie tako; kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju i Aronu,
izvrie tako.
51
Upravo taj dan izvede Gospod sinove Izraelove iz zemlje egipatske po etama
njihovim ureene.
Izlazak, glava 13
1
Gospod zapovjedi Mojsiju:
2
"Posveti mi sve prvoroeno! Sve, to u sinova Izraelovih kod ovjeka i stoke
najprije doe iz krila materina, pripada meni."
3
I Mojsije ree narodu: "Spomenite se ovoga dana, u koji izaoste iz Egipta, iz kue
ropstva; jer vas rukom jakom Gospod izvede odanle. Zato se ne smije nita jesti s
kvascem.
4
Danas, u mjesecu abibu izlazite.
5
I kad te Gospod uvede u zemlju Kanaanaca, Hiteja, Amoreja, Hiveja i Jebuseja, za
koju se je zakleo ocima tvojim, da e ti je dati, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med,
onda obdravaj taj obiaj u ovom mjesecu!
6
Sedam dana jedi kruh nekvasan, a sedmi dan neka bude u ast Gospodu svetkovina
sveana!
7
Samo nekvasno neka se jede kroz sedam dana, i nita kvasno ne smije se vidjeti u
tebe. I ne smije se nai u tebe nikakav kvasac u cijelom podruju tvojemu!
8
A sinu svojemu ima rei u taj dan ovo: zbog toga, to mi uini Gospod, kad sam
izlazio iz Egipta, ini se to.
137
9
I neka ti to bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen na elu tvojemu, da zakon
Gospodnji uvijek bude u ustima tvojim, jer te rukom jakom izvede Gospod iz Egipta.
10
Zato vri naredbu ovu od godine do godine u vrijeme odreeno!
11
I kad te uvede Gospod u zemlju Kanaanaca, kao to se je zakleo tebi i ocima
tvojim, i kad ti je dadne.
12
Tada posveti Gospodu sve, togod je prvoroeno! I svako prvene od stoke tvoje,
ako je muko, pripada Gospodu.
13
A svako magare prvene otkupi janjetom, ili ako ga nee otkupiti, slomi mu iju!
Nadalje kod svoje djece mora otkupiti svakoga mukog prvoroenca.
14
Ako te onda jednoga dana upita sin tvoj: to znai to? odgovori mu: Rukom
jakom izvede nas Gospod iz Egipta, iz kue ropstva.
15
Jer kad nas ne htjede faraon pustiti da otidemo, pobi Gospod sve prvoroence u
zemlji egipatskoj, od prvoroenca ovjejega do prvenca stoke. Zato rtvujem
Gospodu sve, to je prvoroeno, ako je muko, i otkupim svakoga prvoroenca sinova
svojih.
16
I neka ti to bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen na elu tvojemu, da nas
rukom jakom izvede Gospod iz Egipta!"
17
I kad faraon pusti narod da otide, ne odvede ih Bog putem prema zemlji filistejskoj,
makar bi to bio put najblii, jer pomisli Bog, da bi se mogao narod pokajati, kad bi se
morao boriti, pa se opet vratiti a Egipat.
18
Zato dade Bog zavesti narod putem prema pustinji na Crvenom moru. Za boj
opremljeni otidoe sinovi Izraelovi iz zemlje egipatske.
19
Mojsije uze sa sobom kosti Josipove. Ovaj je naime bio sveano zakleo sinove
Izraelove: "Kad vas Bog milostivo pohodi, onda uzmite sa sobom kosti moje
odavde!"
20
Tako se digoe od Sukota i utaborie se u Etamu, na kraju pustinje,
21
A Gospod je iao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im pokazuje put, a nou u
stupu od ognja, da im svijetli, da bi mogli putovati danju i nou.
138
22
Nije se uklanjao ispred roda stup od oblaka danju ni stup od ognja nou.
Izlazak, glava 14
1
2
"Naloi sinovima Izraelovim, da okrenu i da se utabore pred PiHahirotom izmeu
Migdola i mora! Naprema BaalSefonu postavite tabor uz more!
3
Faraon e tada misliti za sinove Izraelove: 'Zabasae u zemlji, pustinja ih dri
zatvorene.'
4
Tada u otvrditi srce faraonu, tako da poe za njima u potjeru, da pokaem mo
svoju na faraonu i na svoj vojsci njegovoj i da Egipani spoznaju, da sam ja Gospod."
I oni uinie tako.
5
Kad bi javljeno kralju egipatskomu, da je pobjegao narod, promijeni se miljenje
faraonovo i njegovih sluga prema narodu, te se upitae: "to uinismo, te pustismo
Izraele iz slube svoje?"
6
On upree u kola svoja i uze vojsku svoju sa sobom.
7
est stotina kola izabrarih i to je god bilo kola u Egiptu povede sa sobom, i na
svima ovima najbolje borce.
8
Tako otvrdi Gospod srce faraonu, kralju egipatskomu. On poe u potjeru za
sinovima Izraelvim, a sinovi Izraelovi izaoe pod rukom jakom.
9
I tjerae ih tako Egipani sa svima konjima od kola faraonovih sa spregama
njegovim i s ostalom vojskom, i dostigoe ih, kad su taborili na moru, kod
PiHahirota pred BaalSefonom,
10
Kad se priblii faraon, a sinovi Izraelovi izblie pogledae i opazie, da Egipani
idu za njima, vrlo se uplaie sinovi Izraelovi i zavapie glasno Gospodu za pomo.
11
Rekoe Mojsiju: "Zar nema grobova u Egiptu, pa nas odvede, da poumremo u
pustinji? to nam to uini, te nas izvede iz Egipta?
12
Zar ti ne rekosmo ve u Egiptu: "Pusti nas u miru! Mi hoemo sluiti Egipanima!
Jest, bolje bi bilo po nas, da sluimo kao robovi Egipanima, nego da izginemo ovdje
139
u pustinji."
13
A Mojsije ree narodu: "Ne bojte se! ekajte samo, i vidjet ete, da e vam Gospod
pomoi danas, jer kako danas vidite Egipane, neete ih vie vidjeti tako dovijeka.
14
Gospod e se boriti za vas. Vi moete biti posve mirni."
15
I Gospod ree Mojsiju: "to vie k meni? Zapovjedi sinovima Izraelovim, neka
krenu na put!
16
A ti digni tap svoj gore, prui ruku svoju na more i razdijeli ga, da mogu sinovi
Izraelovi ii kroz more po suhu!
17
A ja u otvrditi srce Egipanina, da pou za njima, i pokazat u mo svoju na
faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i spregama.
18
I Egipani e spoznati, da sam ja Gospod, kad pokaem mo svoju na faraonu, na
kolima njegovim i spregama njegovim."
19
Tada promijeni aneo Boji, koji je iao pred vojskom Izraelovom, svoje mjesto i
stavi se iza njih. A stup od oblaka pred njima promijeni mjesto svoje i stupi iza njih.
20
Tako on doe da stoji meu vojskom Egipana i vojskom Izraelaca. Na jednoj
strani bio je oblak mraan, na drugoj strani rasvjetljivao je no. Tako se ne mogoe
cijelu no pribliiti jedan drugome.
21
I prui Mojsije ruku svoju na more. Tada dade Gospod cijelu no uzbijati more
natrag jakim vjetrom istonim i osui more, i vode se razdijelie.
22
Sinovi Izraelovi koraali su posred mora po suhu, a vode su im stajale kao zid s
desne i s lijeve strane.
23
A Egipani se dadoe u potjeru za njima, i svi konji faraonovi, kola i sprege
njegove pooe za njima usred mora.
24
U doba strae jutarnje pogleda Gospod u stupu od ognja i od oblaka na vojsku
Egipana i smete vojsku egipatsku.
25
Zakoi tokove kolima njihovim i uini, da su jedva mogla naprijed. Tada povikae
Egipani: "Bjeimo od Izraelaca; jer se Gospod bori za njih proti Egipanima!"
140
26
I zapovjedi Gospod Mojsiju: "Prui ruku svoju na more, da se natrag vrate vode na
Egipane, na kola i sprege njihove!"
27
Kad Mojsije prui ruku svoju na more, more u osvit dana vrati se natrag na staro
mjesto svoje, dok su Egipani bjeali prema njemu. Tako Gospod utjera Egipane u
sredinu mora.
28
Vode se vratie natrag i potopie kola i sprege cijele vojske faraonove, to dooe
za njima u more. Ni jedan od njih ne ostade na ivotu.
29
A sinovi Izraelovi ili su po suhu posred mora, i vode su im stajale kao zid s desne i
s lijeve strane.
30
Tako izbavi Gospod u onaj dan Izraelce iz ruke Egipana. Izraelci vidjee Egipane
mrtve na obali morskoj,
31
Kad vidjee Izraelci veliko djelo udesno, to ga je bio Gospod uinio na
Egipanima, poboja se narod Gospoda i pouzda se u Gospoda i u slugu njegova
Mojsija.
Izlazak, glava 15
1
Tada zapjeva Mojsije sa sinovima Izraelovim u hvalu Gospodu ovu pjesmu. Pjevali
su ovako: "Pjevat u Gospodu, jer je veoma silan; konja i konjanika baci u more!
2
Bog je jakost moja i pjesma moja, jer mi postade spasitelj! To je Bog moj, zato u
ga slaviti! Bog oca mojega, zato u ga veliati!
3
Jak je u boju Gospod, ime mu je Gospod!
4
Kola faraonova i vojsku njegovu pobaca u more. Cvijet boraca njegovih utonu u
Crvenom moru.
5
Valovi ih pokrie kao kamen propadoe u dubinu.
6
Desnica tvoja, Gospode, silna je jakou; desnica tvoja, Gospode, satre neprijatelja!
7
Puninom velianstva svojega sruio si protivnike; pustio si gnjev svoj i proderao ih
kao strnjiku!
141
8
Od daha nosa tvojega nabujae vode visoko kao nasip stadoe valovi, stvrdnue se
valovi u moru.
9
Neprijatelj tada pomisli: 'Potjerat u ih, stignut u ih, razdijelit u plijen; nasitit e ih
se pohota moja; trgnut u mad svoj, unitit e ih ruka moja!'
10
Ti dahnu dahom svojim, i more ih proguta; kao olovo utonue u vodi silovitoj!
11
Tko je od bogova kao ti, Gospode, tko je kao ti, tako sjajan u velianstvu divnom?
Tako strahovit u djelima slavnim, udesna su djela tvoja!
12
Ti samo prui desnicu svoju, i ona ve prodrije zemlju!
13
Milou svojom vodio si narod, to si ga oslobodio; vodio si ga jakou svojom u
sveti stan svoj.
14
ue to narodi i zadrhtae; muka spopade stanovnike filistejske.
15
Knezovi se edomski prestraie, drhtanje spopade voe moapske; svi se stanovnici
kanaanski uplaie.
16
Strah i trepet spopade ih; od jakosti ruke tvoje kamenom se okamenie. Tako proe,
o Gospode, narod tvoj; tako proe narod tvoj, to si ga zadobio.
17
Ti ga odvede i zasadi na gori, koja je svojina tvoja, na mjestu, to si ga, Gospode,
stvorio za stan sebi, u Svetitu, to su ga, Gospode, gradile ruke tvoje.
18
Gospod je kralj u vjekove!"
19
Kad naime konji faraonovi, kola njegova i sprege njegove uoe u more, povrati
Gospod na njih vode morske, a uto sinovi Izraelovi prijeoe po suhu posred mora.
20
Tada uze proroica Mirjama, sestra Aronova, talambas u ruku, i sve ene njoj se
pridruie s talambasima i u kolu.
21
Mirjam im je naprijed pjevala: "Pjevajte Gospodu, jer je silan. Konje i konjanike
pobaca on u more!"
22
Mojsije podie sinove Izraelove od Crvenoga mora, i otidoe dalje u pustinju ur, i
putovali su tri dana u pustinji, a ne naoe vode.
142
23
Kada dooe u Maru, ne mogoe piti vode u Mari, jer je bila gorka. Zato se prozva
Mara.
24
Narod je mrmljao proti Mojsiju i govorio: "A to emo piti?"
25
I on zavapi Gospodu, i Gospod mu pokaza drvo. Kad ga baci u vodu, postade voda
slatka. Ondje mu dade zakon i pravo, i ondje ga stavi na kunju.
26
On ree: "Ako doista bude rado sluao glas Gospoda, Boga svojega, i ako bude
inio, to je pravo u oima njegovim, i ako se pokori zapovijedima njegovim i
ispuni sve uredbe njegove, onda nijedne od onih bolesti, to sam ih stavio na Egipat,
neu pustiti na tebe. Dapae ja, Gospod, bit u spasitelj tvoj."
27
Nato dooe u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma, i tu se
utaborie kod vode.
Izlazak, glava 16
1
Sva zajednica sinova Izraelovih podie se od Elima i doe u pustinju Sin, koja lei
izmeu Elima i Sinaja, petnaesti dan drugoga mjeseca nakon izlaska iz zemlje
egipatske.
2
Zbog pustinje mrmljala je sva zajednica sinova Izraelovih proti Mojsiju i Aronu.
3
Sinovi Izraelovi rekoe im: "Radije bismo ipak bili pomrli od ruke Gospodnje u
zemlji egipatskoj, kad smo sjedili kod lonaca svojih s mesom i jeli do sitosti. A vi nas
odvedoste u ovu pustinju, da pomorite svu zajednicu glau."
4
Tada ree Gospod Mojsiju: "Dobro, uinit u, da vam dadi kruh s neba. Narod neka
onda izlazi van i sebi skupi koliko mu treba na dan. Hou da ga time stavim na
kunju, da li e se ravnati po zakonu mojem ili nee.
5
A kad budu esti dan pripravili, to su donijeli, bit e dvaput toliko, koliko bi
nakupili svaki dan."
6
Mojsije i Aron objave potom svima sinovima Izraelovim: "Veeras ete spoznati, da
je Gospod onaj, koji vas izvede iz zemlje egipatske.
7
A sutra ete vidjeti slavu Gospodnju, jer je on uo mrmljanje vae proti Gospoda, A
to smo mi, da mrmljate proti nas?"
143
8
Mojsije nastavi: "Po tom, da vam Gospod dati veeras da jedete mesa i ujutro kruha
do sitosti. Spoznat ete, da je Gospod uo mrmljanje vae, to ga podigoste proti
njega, jer to smo mi? Nije proti nama bilo upravljeno mrmljanje vae, nego proti
Gospoda."
9
Nato ree Mojsije Aronu: "Zapovjedi svoj zajednici sinova Izraelovih: 'Pristupite
pred Gospoda, jer je on uo mrmljanje vae.'"
10
Kad onda Aron to saopi svoj zajednici sinova Izraelovih i oni pogledae prema
pustinji, objavi se slava Gospodnja u oblaku.
11
A Gospod ree Mojsiju:
12
"uo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Kai im ovo: 'Veeras ete dobiti da jedete
mesa i sutra ete se ujutro nasititi kruha. Tako ete spoznati, da sam ja Gospod, Bog
va.'"
13
I doista: uveer doletje jato prepelica i pokri tabor. A sutradan prostrla se rosa
okolo tabora.
14
Kad ishlapila rosa, lealo je po pustinji neto sitno, zrnato, sitno kao mraz na
zemlji.
15
Kad to vidjee sinovi Izraelovi, uplae jedan drugoga: "to je to?" Jer nijesu znali,
to je bilo. Mojsije im ree: "To je kruh, to vam ga dade Gospod da jedete.
16
Ovo zapovijeda Gospod: 'Svaki od vas neka nakupi toga, koliko mu treba: jedan
omer za svakoga prema broju osoba vaih! Ali svaki neka uzme od toga samo za one,
koji su mu u atoru.' "
17
Sinovi Izraelovi uinie tako i nakupie, jedan mnogo, drugi malo.
18
Kad izmjerie na omer, ne doe vise onomu koji nakupi mnogo, niti manje onomu,
koji nakupi malo. Svaki nakupi koliko mu je trebalo.
19
Dalje zapovjedi im Mojsije: "Nitko da ne sauva to od toga do sutra!"
20
Ali oni ne posluae Mojsija, nego neki sauvae neto od toga do sutra. Ali to se
ucrva i sagnji. Zato se Mojsije rasrdi na njih.
144
21
Tako bi oni to skupljali svako jutro, svaki koliko bi mu trebalo. Ali im bi sunce
ugrijalo, to bi se rastopilo.
22
Sedmi dan nakupie dvaput toliko hrane, dva omera na osobu. Sve starjeine
zajednice dooe i javie to Mojsiju.
23
On im odgovori: "Ovo zapovijeda Gospod: Sutra je dan odmora, sveta subota
Gospodnja. to hoete da peete, pecite, i to hoete da kuhate, kuhajte! Sve, to
preostane, ostavite za sebe na stranu, da se sauva za sutra!"
24
Ostavie dakle to na stranu do sutra, kao to je bio zapovjedio Mojsije, i nije
zaudaralo i nije se naao crv u tome.
25
Mojsije zapovjedi: "Jedite to danas; jer je danas subota Gospodnja! Danas neete
nita nai na polju.
26
est dana skupljajte! Sedmi je dan subota; taj dan nema nita!"
27
Kad sedmi dan izaoe neki od naroda da skupljaju, ne naoe nita.
28
Onda ree Gospod Mojsiju: "Dokle ete se jo nekati da izvrujete zapovijedi i
zakone moje?
29
Pomislite ipak, da vam Gospod dade subote! Zato vam daje esti dan hrane za dva
dana. Svaki neka ostane kod kue! Neka nitko sedmi dan ne ostavlja stana svojega!"
30
Tako je svetkovao narod sedmi dan subotu.
31
A sinovi Izraelovi prozvae to mana. Bila je kao sjeme korijandrovo bijela, i okus
joj je o kao od medena kolaa.
32
Mojsije proglasi: "Ovo nalae Gospod: Pun omer neka se od toga sauva za budue
narataje, da vide hranu, kojom sam vas hranio u pustinji, kad vas izvedoh iz zemlje
egipatske!"
33
Stoga zapovjedi Mojsije Aronu: "Uzmi vr, naspi u njega pun omer mane i metni
ga pred koveg zavjeta, da se uva za budue narataje!"
34
I stavi ga Aron pred koveg zavjeta, da se uva, kao to je bio Gospod naloio
Mojsiju.
145
35
Sinovi Izraelovi jeli su manu etrdeset godina, dok ne dooe u zemlju napuenu.
Jeli su manu, dok ne dooe na meu zemlje kanaanske.
36
Omer je deseti dio efe.
Izlazak, glava 17
1
Nato sva zajednica sinova Izraelovih na zapovijed Gospodnju poe dalje iz pustinje
Sina od postaje do postaje. Napokon se utaborie u Refidimu, jer ondje nije bilo pitke
vode za narod,
2
Posvadi se narod s Mojsijem i povika: "Daj nam vode da pijemo!" A Mojsije im
ree: "to se vi svaate sa mnom: Zato kuate Gospoda?"
3
Ali narod, koji je ondje hlepio za vodom, mrmljao je i dalje proti Mojsiju i govorio:
"Zato nas izvede iz Egipta? Zar da nas, djecu nau i stoku nau pomori eu?"
4
I Mojsije zavapi Gospodu: "to da uinim s ovim narodom? Jo samo malo, pa e
me kamenovati."
5
Gospod odgovori Mojsiju: "Idi pred narodom! Uzmi sa sobom nekoliko od
starjeina izraelskih! Uzmi i tap u ruku, kojim si udarao po Nilu, i idi!
6
Ja u se tamo nai pred tobom na hridi na Horebu. Udari tada po hridi, i voda e iz
nje potei, da narod moe piti." Mojsije uini tako pred oima starjeina izraelskih.
7
Mjesto prozva on Masa i Meriba, jer su se ondje sinovi Izraelovi svaali i Gospoda
kuali, kad su govorili: "Je li Gospod meu nama ili nije?"
8
Tada dooe Amaleani, da se bore s Izraelcima u Refidimu.
9
Mojsije zapovjedi Joui: "Izaberi za nas ljude i zametni sutra boj s Amaleanima! Ja
u se staviti na vrh brda sa tapom Bojim u ruci."
10
Joua uini, kako mu je bio zapovjedio Mojsije, i borio se je s Amaleanima. A
Mojsije, Aron i Hur uzaoe na vrh brda.
11
Dokle je Mojsije drao u vis ruke svoje, pobjeivali su Izraelci. A kad bi spustio
ruke svoje, pobjeivali su Amaleani.
146
12
Napokon se umorie ruke Mojsijeve. Zato uzee kamen, te mu ga podmetnue. On
sjede na njega, i Aron i Hur poduprijee mu ruke, jedan s jedne strane, drugi s druge.
Tako mu izdrae ruke do zalaska sunca u jednakom poloaju,
13
I Joua pobijedi Amaleane i vojsku njihovu otricom maa.
14
Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: "Zapii to za spomen u knjigu i kai Joui, da u
spomen na Amaleane pod nebom sasvim zatrti!"
15
Onda napravi Mojsije rtvenik i nazva ga "Gospod je stijeg moj"
16
On ree: "Ruku gore na stijeg Gospodnji! Gospod ratuje proti Amaleku od
narataja do narataja."
Izlazak, glava 18
1
Kad Jetro, sveenik midjanski, tast Mojsijev, dou sve, to uini Bog Mojsiju i
Izraelu, narodu svojemu, da naime izvede Gospod Izraelce iz Egipta.
2
Tada Jetro, tast Mojsijev, uze sa sobom enu Mojsijevu Ziporu, koju je on bio
poslao natrag,
3
I obadva sina njezina. Jedan od njih zvao se Gerom, jer je bio rekao: "Doljak sam
bio u zemlji tuoj,"
4
A drugi Eliezer, jer je bio rekao: "Bog oca mojega bio je pomo moja i izbavio me
od maa faraonova."
5
I doe Jetro, tast Mojsijev, sa sinovima njegovim i enom njegovom k Mojsiju u
pustinju, gdje se je bio utaborio na gori Bojoj.
6
On porui Mojsiju: "Ja, tast tvoj Jetro, dolazim k tebi sa enom tvojom i s obadva
sina njezina, to su kod nje."
7
Mojsije se die i izae u susret tastu svojemu, nakloni se i poljubi ga. Tada se
upitae za zdravlje i unioe u ator.
8
I Mojsije ispripovjedi tastu svojemu sve, to uini Gospod faraonu i Egipanima
zbog Izraelaca, sve nevolje, to su ih bile zadesile na putu, i kako ih je izbavio
Gospod.
147
9
Jetro se radovao svemu dobru, to ga je bio Gospod iskazao Izraelcima, kad ih je
izbavljao iz vlasti Egipana.
10
Tada ree Jetro: "Blagoslovljen da je Gospod, koji vas izbavi iz vlasti Egipana i
faraona i narod spasi iz vlasti Egipana!
11
Da je Gospod vei od svih bogova, vidim sad iz toga, to se dogodi, kad su se oni
onako oholo ponaali prema njima."
12
Jetro, tast Mojsijev, prinese tada Bogu rtvu paljenicu i zaklanicu, i Aron doe sa
svima starjeinama Izraelovim, da s tastom Mojsijevim odre pred Bogom gozbu
rtvenu.
13
Drugi dan odra Mojsije sjednicu sudniku, da sudi narodu. Narod se tiskao oko
Mojsija od jutra do naveer.
14
Kad vidje tast Mojsijev, to sve ima on da radi s narodom, ree: "to ima toliki
posao s narodom? Zato sjedi ti sam na sudu, a sav narod tiska se oko tebe od jutra
do veera?"
15
Mojsije odgovori tastu svojemu: "Narod dolazi k meni, da dobije odluke Boje,
16
Kadgod imaju kakvu pravdu, dolaze k meni, da im sudim i govorim Boje zakone i
odredbe njegove."
17
A tast Mojsijev ree mu: "Nije dobro kako radi.
18
Ti i ljudi, to dolaze preda te, mue se kod toga; jer je taj rad preteak za te; ne
moe mu sam odoljeti.
19
Pa posluaj savjet, to u ti ga dati, i Bog e biti s tobom! Ti zastupaj narode kod
Boga i prinosi elje njihove pred Boga!
20
Onda ih ui zakonima i naredbama i pokazuj im put, kojim da idu, i djela, koja da
rade!
21
Ujedno izaberi iz svega naroda ljude valjane, koji se Boga boje, pouzdane i
nesebine i postavi ih za predstojnike nad tisuu, nad stotinu, nad pedeset i nad deset!
148
22
Oni neka sude narodu u svako doba! Svaki vaniji sluaj neka ipak predloe tebi! U
stvarima manje vanim neka odluuju sami! Tako olakaj sebi teret; a oni neka ga
nose s tobom!
23
Ako tako uini, i Bog ti to dopusti, moi e izdrati, i sav e taj narod zadovoljan
otii kui."
24
Mojsije poslua savjet tasta svojega i uini sve, to mu svjetova.
25
Iz svega Izraela izabra Mojsije ljude valjane, i postavi ih za predstojnike narodu:
nad tisuu, nad stotinu, nad pedeset i nad deset.
26
Oni su imali suditi u svako doba, a sve tee sluajeve morali su predlagati Mojsiju,
a manje teke stvari odluili bi sami.
27
Nato Mojsije otpusti tasta svojega, i ovaj se vrati natrag u domovinu svoju.
Izlazak, glava 19
1
Trei mjesec nakon izlaska sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, u taj isti dan,
dooe u pustinju Sinajsku.
2
Oni su naime bili krenuli od Refidima, doli u pustinju Sinajsku i utaborili se u
pustinji. Ondje pred gorom bio se je utaborio Izrael.
3
I kad Mojsije uzae k Bogu, povika mu Gospod s gore: "Ovo kai kui Jakovljevoj i
objavi sinovima Izraelovim:
4
Vidjeli ste, kako sam postupao s Egipanima, kako sam vas nosio na krilima
orlovim i doveo vas ovamo k sebi.
5
Ako sada budete vjerno sluali rije moju i drali zavjet moj, bit ete moja svojina
osobita izmeu svih naroda, jer moja je sva zemlja,
6
I bit ete mi kraljevstvo sveeniko i narod svet. To su rijei, to ih ima rei
sinovima Izraelovim."
7
Mojsije doe, sazva starjeine naroda i priopi im sve te rijei, to mu ih bio
zapovjedio Gospod.
149
8
Sav narod odgovori jednoglasno: "Sve, to zapovijeda Gospod, init emo!" Kad
Mojsije dojavi Gospodu odgovor naroda,
9
Ree Gospod Mojsiju: "Evo, ja u doi k tebi u gustim burnim oblacima, da uje
narod, kad budem s tobom govorio, i da ti vjeruje zauvijek." Mojsije priopi Gospodu
odgovor naroda.
10
Tada ree Gospod Mojsiju: "Idi k narodu i daj da se posveti danas i sutra! Neka
opere haljine svoje,
11
I neka bude spreman preksutra, jer e preksutra sii Gospod na goru Sinajsku pred
ocima svega naroda.
12
Oznai narodu meu unaokolo i zapovjedi: uvajte se, da ne uzaete na goru ili da
se i samo dotaknete podnoja njezina! Tko se god dotakne gore, mora poginuti.
13
Nijedna ruka ne smije se onda toga dotaknuti, nego to se ima kamenovati ili
ustrijeliti. Bio ovjek ili ivine, ne smije ostati na ivotu. Istom kad zatrubi rog
ovnov, smije se uzai na goru."
14
Nato side Mojsije s gore k narodu i dade da se posveti narod, i oprae haljine svoje.
15
Onda zapovjedi narodu: "Budite spremni preksutra! Ne pribliite se eni!"
16
Trei dan kad osvanu jutro, zagrmjee gromovi i zasijevae munje. Teki se oblaci
nadvie nad gorom, i odjeknu glas trube veoma jak. Sav narod, to je bio u taboru,
zadrhta.
17
Mojsije povede narod iz tabora u susret Bogu, i postavi se narod na podnoju gore.
18
Gora Sinaj bila je sva u dim ovijena, jer je bio Gospod u ognju siao na nju. Dim se
je iz nje dizao kao dim iz taonika, i sva se je gora tresla veoma.
19
Glas trube bivao je sve jai. Mojsije je govorio, i Bog mu je odgovarao u gromu.
20
I kad je bio Gospod siao na vrh gore Sinaja, pozva Gospod Mojsija na vrh gore.
Mojsije uzae,
21
I Gospod zapovjedi Mojsiju: "Sii dolje, opomeni narod, da se ne protisne do
Gospoda, da ga vidi! Inae bi ih mnogo poginulo.
150
22
I sami sveenici, koji se inae smiju pribliiti Gospodu, imaju se posvetiti, da ih ne
uniti Gospod."
23
Mojsije ree Gospodu: "Narod ne moe uzii na goru Sinaj; jer si nas ti opomenuo,
da omeimo goru i da proglasimo, da se njoj ne smije pribliiti."
24
A Gospod mu ree: "Sii dolje i doi opet gore s Aronom! Ali sveenici i narod ne
smiju provaliti meu, da se popnu do Gospoda, jer On bi ih inae unitio."
25
Mojsije dakle sie k narodu i sve mu dojavi.
Izlazak, glava 20
1
Onda Bog izgovori sve ovo, govorei:
2
Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva.
3
Neimaj drugih bogova uz mene!
4
Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga, to je gore na nebu ili dolje na
zemlji ili u vodi pod zemljom!
5
Ne padaj niice pred njima i ne klanjaj se njima, jer ja Gospod, Bog tvoj, jesam Bog
ljubomoran, koji kazni zlodjela otaca na djeci, do treeg i etvrtog koljena, onih koji
me mrze,
6
A milosre iskazuje tisuama, koji me ljube i dre zapovijedi moje.
7
Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svojega, jer Gospod nee pustiti bez kazne
onoga, koji uzima ime njegovo uzalud.
8
Sjeti se subotnoga dana, dri ga svetim.
9
est dana radi i obavljaj sve poslove svoje.
10
Ali sedmi dan jest subota, dan odmora u ast Gospodu, Bogu tvojemu. Tad ne
smije raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili ki tvoja, ni sluga tvoj ni slukinja tvoja
ni stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata tvojih.
151
11
Jer u est dana stvori Gospod nebo i zemlju, more i sve, to je u njima, ali sedmi
dan otpoinu on. Zato je Gospod blagoslovio i posvetio subotni dan.
12
Potuj oca svojega i mater svoju, da dugo ivi u zemlji; koju e ti dati Gospod,
Bog tvoj!
13
Ne ubij!
14
Ne ini preljuba!
15
Ne kradi!
16
Ne svjedoi lano proti blinjemu svojemu!
17
Ne poeli kue blinjega svojega! Ne poeli ene blinjega svojega, ni sluge
njegova, slukinje njegove, vola njegova, magarca njegova, ni igdje ita, to pripada
blinjemu tvojemu!"
18
Kad vidje sav narod gromove, munje, glas trube i goru gdje se dimi, prepade se
narod i zadrhta i ostade stojei u daljini.
19
Oni rekoe Mojsiju: "Govori ti nama, i sluat emo! A Bog neka ne bi govorio s
nama, da mi pomremo!"
20
Mojsije ree narodu: "Ne bojte se, jer Bog doe samo, da vas stavi na kunju i da
strah pred njim uzdri budan u vama, da ne grijeite."
21
I dok je narod ostao stojei u daljini, pristupi Mojsije k tamnim oblacima, u kojima
je bio Bog,
22
I ree Gospod Mojsiju: "Zapovjedi sinovima Izraelovim ovo: Vidjeli ste, da sam s
neba govorio s vama.
23
Ne inite sebi uza me bogova srebrnih i ne pravite sebi bogova zlatnih!
24
Napravi mi rtvenik od zemlje i prinesi na njemu svoje rtve paljenice i rtve svoje
mirotvorne, ovce svoje i goveda svoja! Na mjestu, to u ga svaki put odrediti za
tovanje imena mojega, doi u k tebi i blagoslovit u te.
152
25
A ako mi hoe napraviti rtvenik od kamenja, ne smije ga, zidati od kamenja
tesana, jer ako ga obrauje dlijetom svojim, oskvrnjuje ga.
26
Ne uzlazi k rtveniku mojemu uza stepenice, da se ne otkrije pred njim golotinja
tvoja!"
Izlazak, glava 21
1
"Ovo su pravne odredbe, to e im ih predloiti:
2
Ako kupi roba hebrejskoga, neka te slui est godina. U sedmoj godini ima se
pustiti na slobodu bez otkupa.
3
Ako je doao neoenjen, neka opet otide neoenjen; ako je bio oenjen, neka i ena
njegova ide s njim.
4
Ako ga gospodar njegov oeni, i ena mu rodi sinove ili keri, ena s djecom
svojom ima ostati gospodaru svojemu, a on neka se pusti na slobodu sam.
5
Ako li izjavi rob: 'Volim gospodara svojega, enu svoju i djecu svoju, neu da
otidem na slobodu'.
6
Onda neka ga gospodar njegov dovede pred sud i postavi ga pred vrata ili pred
dovratke. Ondje neka mu gospodar njegov probui uho njegovo ilom, pa neka mu
bude rob zauvijek.
7
Ako netko proda ker svoju, da bude ropkinja, neka ona ne bude putena na slobodu
kao robovi.
8
Ne bude li po volji gospodaru svojemu, kojemu je predana, neka pusti, da se otkupi.
A nema vlasti prodati je u tui narod, ako je odbaci.
9
A ako je dadne sinu svojemu, neka postupa s njom po pravu keri.
10
Ako uzme sebi jo drugu, ne smije joj prikratiti hranu mesnu, odjeu i enidbeni
ivot.
11
Ali ako joj ovo troje ne ispuni, onda smije ona slobodno otii bez odtete, bez
otkupa.
153
12
Tko drugoga udari, tako da umre, ima se kazniti smru.
13
Ako to nije uinio hotimino, nego mu ga Bog metnuo pod ruku, odredit u ti
mjesto, kamo moe utei.
14
Ali ako netko usmrti drugoga hotimino, i iz prijevare, odvuci ga od rtvenika
mojega da umre.
15
Tko udari oca svojega ili mater svoju, ima se kazniti smru.
16
Tko ugrabi ovjeka pa ga je ve prodao, ili je jo u ruci njegovoj, ima se kazniti
smru.
17
Tko proklinje oca svojega ili mater svoju, ima se kazniti smru.
18
Ako se posvade ljudi, pa jedan udari drugoga kamenom ili grudom zemljanom,
tako da ovaj dodue ne umre, ali pane u postelju.
19
Ako se pridigne i moe van o tapu svojemu, onda onaj drugi, koji ga je udario,
neka se ne kazni, samo mu mora nadoknaditi dangubu i platiti trokove za lijeenje.
20
Udari li netko roba svojega ili ropkinju svoju tapom, tako da mu pod rukom umru,
mora se to kazniti.
21
Ako li dotini jo jedan ili dva dana ostane na ivotu, neka se ne kazni, jer se radi o
vlastitom novcu njegovu.
22
Ako se posvade ljudi i pritom enu trudnu tako udare, da pometne, ali nikakve
daljne tete ne bude, onda ima krivac platiti novanu globu, koliko mu naloi mu
enin i presude suci.
23
Ako li nastane daljna teta onda ima dati ivot za ivot,
24
Oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu,
25
Opeklina za opeklinu, ranu za ranu, modricu za modricu.
26
Udari li netko roba svojega ili ropkinju svoju u oko, te ga iskopa, ima ih pustiti na
slobodu za oko njihovo.
154
27
Ako izbije zub robu svojemu ili ropkinji svojoj, ima ih pustiti na slobodu za zub
njihov.
28
Ako vol ubode mua ili enu tako, da nastupi smrt, ima se kamenovati vol, ali meso
njegovo neka se ne jede, a gospodar vola ipak se ne kazni.
29
A ako je vol ve otprije bio boda i gospodar njegov bio opomenut, a on ga ipak
nije uvao, onda se vol ima kamenovati, ako je usmrtio mua ili enu, gospodar
njegov ima se kazniti smru.
30
Ali ako mu se naloi novana globa, onda ima za ivot svoj platiti otkup, koliko se
od njega zatrai.
31
Ako ubode djeaka ili djevojku, ima se postupati s njim po istom pravu.
32
Ako vol ubode roba ili ropkinju, ima platiti gospodaru njihovu trideset srebrnjaka, a
vol ima se kamenovati.
33
Ako netko ostavi otkrivenu jamu, ili ako netko iskopa jamu pa je ne pokrije, i onda
upadne u nju vol ili magarac,
34
Tada ima vlasnik jame dati odtetu; on mora gospodara novcem namiriti, a uginula
ivotinja e njemu pripasti.
35
Ako iji vol ubode vola kojemu drugomu tako da ugine, onda oni imaju prodati
vola ivoga i cijenu njegovu podijeliti, a uginulu ivotinju imaju meu se podijeliti.
36
Ali ako se je znalo, da je vol ve otprije bio boda, a vlasnik njegov nije ga uvao,
onda on mora kao punu odtetu dati vola za vola, a uginula ivotinja e njemu
pripasti.
Izlazak, glava 22
1
Tko ukrade vola ili ovcu, pa to zakolje ili proda, ima kao odtetu dati pet volova za
vola i etiri ovce za ovcu.
2
Ako se uhvati lopov kod provale i bude ubijen, nema tu krivnje za prolivenu krv.
3
Ali ako je sunce ve izalo nad njim, onda je tu krivnja za prolivenu krv. On mora
dati odtetu. Ako nema nita, mora se on prodati za ono, to je pokrao.
155
4
Ako se nae, to je pokrao, jo ivo u posjedu njegovu, bio vol ili magarac ili ovca,
mora vratiti dvostruko.
5
Tko opustoi njivu ili vinograd pustivi svoju stoku da obrsti tue, neka nadoknadi
onim to najbolje nae na svojoj njivi i u svome vinogradu.
6
Tko u polju svojemu ili u vrtu svojemu naloi vatru i pusti da poar presegne, tako
da vatra sama zahvati trnje, spali stog ita ih ito, to jo stoji, ili polje, onda mora
dati odtetu onaj, koji je prouzroio poar tako da se zapali polje drugomu, onda on
mora dati kao odtetu najbolje u poljima svojim i u vrtu svojemu.
7
Ako netko preda drugome novce ili to drugo na uvanje, i to bude iz kue
dotinoga ukradeno, onda mora lopov, ako se pronae, dati dvostruku odtetu.
8
Ako li se ne pronae lopov, onda mora vlasnik kue doi pred sud, da se vidi da
doista nije posegao rukom svojom na vlasnitvo drugoga.
9
Kod svakog sluaja pronevjerenja, pa radilo se o volu, magarcu, ovci, haljini ili o
emugod drugom, to je nestalo i to sad netko trai kao vlasnitvo svoje, ima taj
sluaj obojice doi pred sud. Koga osudit sud, taj ima dati drugome odtetu
dvostruku.
10
Ako netko dadne drugomu na uvanje magarca, vola, ovcu ili kakvogod ivine, pa
ono ugine ili ohromi ili ga tko ugrabi, a da nitko ne vidje,
11
Onda ima odluiti meu obojicom prisega kod Gospoda, da nije jedan posegao
rukom svojom na vlasnitvo drugoga. Vlasnik se mora time zadovoljiti, a onaj ne
treba dati odtetu.
12
Ako mu je ipak bilo ukradeno, onda mora vlasniku dati odtetu.
13
Ako li je bilo od zvijeri rastrgano, onda ima to donijeti za dokaz, a za rastrgano ne
treba dati odtetu.
14
Ako tko uzme od drugoga ivine na poslugu, pa ohromi ili ugine, onda mora, ako
gospodar nije bio nazoan, dati odtetu.
15
Ako je gospodar bio nazoan, ne treba dati odtetu. Ako je bilo najmljeno, onda
dobije on najmovinu.
156
16
Ako netko zavede djevojku, koja nije zaruena, te opi s njom, onda joj mora dati
miraz i uzeti je za enu.
17
Ali ako mu je otac njezin ne htjedne dati, onda ima platiti toliko, koliko ide za
miraz djevojkama.
18
Ne doputaj da vraarica ivi!
19
Tkogod opi sa ivinetom, ima se kazniti smru.
20
Tko rtvuje bogovima, osim jedino Gospodu, ima biti potpuno uniten.
21
Stranca ne smije zakidati i ugnjetavati, jer vi ste sami bili stranci u Egiptu.
22
Udovicu i siroeta bez oca ne muite!
23
Ako ih bude progonio, i oni zavapiju k meni za pomo, usliit u vapaj njihov.
24
Raspalit e se gnjev moj, i dat u vas pobiti maem, tako da vae ene postanu
udovice, a djeca vaa sirote.
25
Ako pozajmi novaca kojemu iz naroda mojega siromahu, koji stanuje kod tebe,
nemoj mu biti kao kakav lihvar. Ne namei na njega kamata!
26
Ako uzme od drugoga plat u zalog, vrati mu ga opet do zalaska sunca.
27
Jer to je jedini pokriva njegov, im pokriva tijelo svoje. U emu e spavati? Ako
zavapije k meni, usliit u ga; jer sam milosrdan.
28
Ne smije psovati Boga i proklinjati poglavare naroda svojega.
29
Ne zatei davanjem od izobilja gumna svojega i davanjem iz tijeska svojega!
Prvoroenca izmeu sinova svojih ima mi darovati.
30
Tako ini i s volom svojim i s ovcom svojom: sedam dana neka ostane s materom
svojom, osmi dan prinesi ga meni!
31
Budite mi sveti ljudi i ne jedite mesa ivotinje, koju su zvijeri rastrgale u polju,
nego je bacite psima!"
157
Izlazak, glava 23
1
"Ne svjedoi krivo, ne pruaj ruke svoje onomu, koji je u nepravdi, da svjedoi
krivo!
2
Ne idi s velikom veinom, da uini zlo, i u parnici ne iskazuj tako, da stajui na
stranu veine i preokree pravo.
3
Siromaha ne podupiri u parnici njegovoj.
4
Ako naie na vola neprijatelja svojega ili na magarca njegova, gdje su zalutali,
odvedi ih natrag k njemu.
5
Vidi li gdje je protivniku tvojemu pao magarac pod teretom svojim, ne propusti
pomoi mu da se digne; s njim zajedno prui mu pomo.
6
Nemoj izvrnuti pravo siromahu svojemu u parnici njegovoj.
7
Kloni se tube lane i ne skrivi smrt nedunome i onome, koji je u pravu, jer krivcu
ne dajem pravo.
8
Ne uzimaj mita, jer mito zasljepljuje one, koji vide, i izvre stvar pravednu.
9
Ne smije zlostavljati stranca! Znate, kako je strancu pri srcu, jer ste sami bili stranci
u zemlji egipatskoj.
10
est godina ima zasijevati zemlju svoju i skupljati rod njezin.
11
Sedme godine pusti je da poine, da se hrane od nje siromasi naroda tvojega, i da
mogu jesti zvijeri poljske to iza njih preostane. Tako radi i s vinogradima svojim i
maslinicima svojim.
12
Best dana radi poslove svoje, ali sedmi dan svetkuj, da se odmore vol tvoj i
magarac tvoj, da mognu odahnuti sin ropkinje tvoje i stranac.
13
Drite se svega, to sam vam zapovjedio! Ne zazivaj imena drugih bogova! Neka se
ono ne uje iz usta tvojih.
14
Triput u godini svetkuj mi blagdan.
158
15
Blagdan nekvasnih kruhova obdravaj. Sedam dana jedi kruh nekvasan, kao to
sam ti zapovjedio, u odreeno vrijeme u mjesecu abibu. Tada si izaao iz Egipta. Ali
ne smije se izai pred lice moje praznih ruku!
16
Onda blagdan etve prvina, koje dolaze od ljetine onoga, to si posijao u polju. Na
svretku godine blagdan berbe, kad skuplja ljetinu svoju s polja.
17
Triput u godini imaju se sve muke osobe tvoje pokazati pred Svemoguim,
Gospodom.
18
Ne rtvuj krvi rtvenih ivotinja mojih zajedno s kruhom kvasnim, i salo sveanih
rtava mojih neka ne ostane do jutra.
19
Najbolje od prvina polja svojega ima donijeti u kuu Gospoda, Boga svojega. Ne
kuhaj jareta u mlijeku matere njegove.
20
Evo, ja aljem anela svojega pred tobom, da te uva na putu i da te odvede na
mjesto, to sam ga odredio za te.
21
Pazi na njega i sluaj naredbe njegove i ne opiri se njemu, jer on ne bi oprostio
krivnje vae, jer je ime moje u njemu.
22
Ali ako rado bude slijedio naredbe njegove i inio sve, to kaem, bit u neprijatelj
tvojim neprijateljima i pritisnut u tvoje tlaitelje.
23
Tada e aneo moj ii pred tobom i vodit e te k Amorejima, Hitejima, Perizejima,
Kanaancima, Hivejima i Jebusejima, koje u istrijebiti.
24
Ne klanjaj se bogovima njihovim, ne slui im i ne radi po djelima njihovim, nego ih
potpuno uniti i razori kamene spomenike njihove.
25
A sluite Gospodu, Bogu svojemu! I on e blagosloviti kruh tvoj i vodu tvoju i
udaljit e bolesti od tebe.
26
Nee biti u zemlji tvojoj ene pometkinje ni nerotkinje, i dane u ivota tvojega
dignuti do potpunog broja njihova.
27
Strah svoj pustit u pred tobom, i sve u narode, kojima doe, pomesti i uinit u,
da svi neprijatelji tvoji pred tobom nagnu bjeati.
159
28
I strljene poslat u pred tobom, da tjeraju ispred tebe Hiveje, Kanaance i Hiteje.
29
Ali ih neu otjerati ispred tebe u jednoj godini, da ne postane zemlja pustinja i da se
ne namnoe divlje ivotinje na tetu tvoju.
30
Sve pomalo potiskivat u ih ispred tebe, dok ne postane mnogobrojan i mogne
zauzeti zemlju.
31
Tada u protegnuti podruje tvoje od Crvenoga mora sve do mora Filisteja i od
pustinje sve do rijeke, jer u ti u ruke dati stanovnike zemlje, tako da ih mogne
otjerati ispred sebe.
32
Ne smije sklapati savez s njima i s bogovima njihovim.
33
Oni ne smiju u zemlji tvojoj ostati i prebivati, da te ne zavedu u grijeh proti meni,
jer ako bi sluio bogovima njihovim, to bi tebi postalo zamkom."
Izlazak, glava 24
1
Nato zapovjedi on Mojsiju: "Uzai gore Gospodu ti, Aron, Nadab i Abihu i sa
sedamdeset starjeina izraelskih. Ali prinesite izdaleka svoj poklon!
2
Samo Mojsije neka pristupi Gospodu! Oni ne smiju blize pristupiti. A narod neka ne
uzlazi s njim gore."
3
Mojsije doe i objavi narodu sve zapovijedi Gospodnje i sve zakone. Sav narod
odgovori jednoglasno: "Sve zapovijedi, to ih dade Gospod, drat emo!"
4
I Mojsije napisa sve zapovijedi Gospodnje. Rano sutradan napravi rtvenik pod
gorom i dvanaest kamenih spomenika za dvanaest plemena izraelskih.
5
Naloi mladim ljudima izraelskim, da prinesu Gospodu rtvu paljenicu i da zakolju
junce za rtvu mirotvomu.
6
Mojsije uze polovinu krvi i ulije u zdjele rtvene, a drugu polovinu krvi izlije na
rtvenik.
7
Tada uze knjigu zavjeta i proita je glasno narodu; a oni se nato zavjerie: "Sve, to
zapovjedi Gospod, rado emo initi i ispunjavati!"
160
8
I Mojsije uze krv, pokropi njom narod i ree: "Ovo je krv zavjeta, to ga Gospod
sklopi s vama na temelju svih ovih zapovijedi."
9
Nato uzaoe na goru Mojsije, Aron, Nadab, Abihu i sedamdeset starjeina
izraelskih.
10
Tamo ugledae Boga Izraelova i pod nogama njegovim priliku, to je nalikovala na
ploe od safira i razlijevala vedar sjaj kao nebo.
11
Ali on ne prui ruku svoju prema izabranicima sinova Izraelovih. Oni su dapae
smjeli Boga gledati, i jeli su i pili.
12
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Uzai k meni na goru i ostani tamo! Dat u ti
kamene ploe sa zakonom i zapovijedima, to ih napisah, da se poue u njima."
13
Mojsije krenu sa svojim slugom Jouom Prije nego uzae Mojsije na goru Boju.
14
I on zapovjedi starjeinama: "ekajte ovdje na nas, dok se vratimo k vama. Imate
Arona i Hura uza se. Tko imadne kakvu zadjevicu, neka se obrati na njih."
15
Dok je Mojsije uzlazio na goru, pokri oblak goru.
16
I slava Gospodnja spusti se na goru Sinaj, i est dana pokrivao ju je oblak. Sedmi
dan viknu on Mojsija iz oblaka.
17
Oima sinova Izraelovih prikaza se slava Gospodnja kao oganj, to gori, na
vrhuncu gore.
18
Mojsije poe unutra usred oblaka, kad je bio posve uzaao na goru. etrdeset dana i
etrdeset noi osta Mojsije na gori.
Izlazak, glava 25
1
2
"Zapovjedi sinovima Izraelovim, neka pobiraju za me prilog; od svakoga, koji hoe
da drage volje dadne, uzmite za me prinos.
3
A ovo je prilog, to ete ga pobirati od njih: zlato, srebro i mjed,
161
4
Modar i crven skerlet predivo, fini lan, kostrijet;
5
Koe ovnujske crveno obojene, koe jazaveve i drveta akacije;
6
Ulje za svijenjak, mirisi za ulje pomazanja i za mirisavi kad;
7
Kamenje oniksovo i drugo kamenje drago za ukivanje na opleak i naprsnik.
8
Podignite mi Svetite, da mogu prebivati u sredini njihovoj.
9
Sagradite mi ga posve po uzorku, to u ti ga pokazati od atora i od svih oprema
njegovih.
10
Napravite koveg od drveta akacije, dva i po lakta dug, lakat i po irok, lakat i po
visok.
11
Pozlati ga iznutra i izvana istim zlatom i odozgor mu napravi vijenac zlatan
unaokolo.
12
Salij mu uz to etiri zlatna koluta i privrsti ih na etiri noge, dva koluta na jednoj
strani i dva koluta na drugoj strani.
13
Napravi motke od drveta akacije i pozlati ih.
14
Utakni motke u kolute na stranama kovega, da se o njima moe nositi koveg.
15
Motke neka ostanu u kolutima kovega i neka se nikada ne izvlae.
16
U koveg stavi zakon, to u ti ga dati.
17
Napravi onda pomirilite od istoga zlata, dva i po lakta dugo i lakat i po iroko.
18
Napravi uz to dva kerubina zlatna. Izradi ih kovanim radom tako, da ine jedan
komad s obadva kraja pomirilita.
19
Jednoga kerubina napravi tako, da ini jedan komad s jednim krajem, a drugoga
kerubina tako, da ini jedan komad s drugim krajem. Postavi dakle obadva kerubina
na obadva kraja tako, da ine jedan komad s pomirilitem.
162
20
Kerubini neka dre rairena krila svoja prema gore i tako ujedno svojim krilima
neka pokrivaju pomirilite. Lica njihova neka su okrenuta jedno prema drugome, i
neka su ujedno lica kerubina upravljena prema pomirilitu.
21
Metni pomirilite odozgor na koveg, a u koveg metni zakon, kojega u ti dati.
22
Tamo u se ja s tobom sastajati, i od pomirilita izmeu obadva kerubina, to su na
kovegu zavjeta, sve u ti priopivati, to ti imam nalagati za sinove Izraelove.
23
Napravi i stol od drveta akacije, dva lakta dug, jedan lakat irok i lakat i po visok.
24
Pozlati ga istim zlatom i napravi na njemu vijenac zlatan unaokolo.
25
I napravi mu unaokolo za dlan irok okvir i na tom okviru napravi unaokolo vijenac
zlatan.
26
Salij za to etiri koluta zlatna i privrsti kolute na etiri strane, i to na etiri noge
njegove.
27
Tik uz okvir imaju biti koluti, da se u njih utaknu motke, da se tako moe nositi to.
28
Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih. O njima ima se nositi stol.
29
Metni mu onda njegove zdjele, ae, varjae i vreve, kojima e se prinositi tekue
rtve. Napravi ih od istoga zlata.
30
Na to neprestano postavljaj preda me kruhove oblija.
31
Napravi i svijenjak od istoga zlata. Svijenjak, noga njegova i stablo njegovo
mora se izraditi kovanim radom. Njegove ae, jabuke i cvjetovi imaju biti iz jednoga
komada s njim.
32
Best grana ima izlaziti s obje strane, tri grane svijenjaka na jednoj strani i tri grane
svijenjaka na drugoj.
33
Na svakoj grani imaju biti tri kao badem ae s jabukom i cvijetom. Tako ima biti
na svih est grana, to izlaze iz svijenjaka.
34
Na samom stablu od svijenjaka imaju biti etiri kao badem ae s jabukom i
cvijetom.
163
35
I to ima biti uvijek jabuka ispod svake dvije grane, to izlaze iz njega, onda opet
jabuka ispod dvije grane i onda opet jabuka ispod dvije grane, dakle ispod est grana,
to izlaze iz njega.
36
Jabuke i grane njihove imaju biti iz jednoga komada s njim. Sve neka bude kovani
rad iz jednoga komada od istoga zlata.
37
Napravi uz to sedam svjetionica. Neka se postave na njih ove svjetionice tako, da
daju svoje svjetlo na prostor sprijeda.
38
I usekai njegovi i tavice njegove imaju biti od istoga zlata.
39
Za sve te sprave ima se potroiti jedan talenat istoga zlata.
40
Pripazi, da to izvede tono po uzorku, to ti je bio pokazan na gori.
Izlazak, glava 26
1
ator napravi od deset zavjesa. Oni imaju biti izraeni od finoga lana uzvedenoga,
od modrog i crvenog skerleta i od grimiza s likovima kerubina, kako ih napravi
umjetnik.
2
Svaka zavjesa ima biti dvadeset i osam lakata dug i etiri lakta irok. Ista mjera ima
biti za sve zavjese.
3
Po pet zavjesa ima se sastavljati skupa.
4
Uz to napravi petlje od modroga skerleta na rubu krajnjega zavjesa jednog
sastavljenog komada, isto tako na rubu krajnjega zavjesa drugog sastavljenog
komada.
5
Pedeset petalja privrsti na jednom zavjesu i pedeset na rubu zavjesa, to pripada
drugom sastavljenom komadu, tako da petlje stoje jedna prema drugoj.
6
Uz to napravi pedeset zlatnih kuka i svei zavjese kukama jedan s drugim, tako da
bude ator jedna cjelina.
7
Onda napravi zavjese od kostrijeti za pokrov nad atorom. Upotrijebi za to
jedanaest zavjesa.
164
8
Zavjes svaki ima biti trideset lakata dug i etiri lakta irok. Ista mjera ima biti za
jedanaest zavjesa.
9
Sastavi pet zavjesa zasebe u jedan komad i isto tako est drugih zavjesa zasebe.
esti zavjes na prednjoj strani atora predvostrui.
10
Napravi pedeset petalja na rubu zadnjega zavjesa jednog sastavljenog komada i isto
tako pedeset na rubu zadnjega zavjesa drugog sastavljenog komada.
11
Napravi onda pedeset mjedenih kuka, utakni ove kuke u petlje i sastavi tako pokrov
u jednu cjelinu.
12
A to je vie u atorskih zavjesa, polovina zavjesa, to pretee, neka visi na zadnjoj
strani atora.
13
I od onoga, to pretee na duini atorskih zavjesa, neka po jedan lakat visi na obje
strane atora, da ga zaklanja.
14
Uz to napravi pokrov atoru od koa ovnujskih crveno obojenih i povrh njega
pokrov od koza jazaveve.
15
Napravi za ator daske od drveta akacije, to e stajati uspravo.
16
Svaka daska ima biti deset lakata duga, a lakat i po lakta iroka.
17
Svaka daska mora da ima po dva klina, to su meu se svezana. Tako ima
napraviti sve daske za ator.
18
Na daskama za ator napravi: dvadeset dasaka za podnevnu stranu, junu stranu.
19
Ispod dvadeset dasaka stavi etrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod jednu
dasku za dva klina njezina.
20
Isto tako za drugu stranu atora, za sjevernu stranu, dvadeset dasaka,
21
I etrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod svaku dasku.
22
Za zadnju stranu atora, zapadnu stranu, napravi est dasaka.
23
Osim toga napravi jo dvije daske za uglove atora na zadnjoj strani.
165
24
Neka budu odozdo dvokrake i isto tako odozgo dvokrake do prvoga koluta. Tako
imaju biti napravljene obadvije. One imaju tvoriti obadva ugla.
25
Neka bude dakle osam dasaka sa svojim srebrnim stopicama, u svemu esnaest
stopica, po dvije stopice ispod svake daske.
26
Dalje ima napraviti prijevornice od drveta akacije, pet za daske na jednoj strani
atora,
27
Pet prijevornica za daske na drugoj strani atora i pet prijevornica za daske na
zadnjoj strani atora prema zapadu.
28
Srednja prijevornica ima ii sredinom dasaka od jednoga kraja do drugoga.
29
Daske okuj zlatom, kolute, kroz koje se utaknu prijevornice, napravi od zlata, i
prijevornice okuj zlatom.
30
Onda uredi ator onako, kako ti je bilo pokazano na gori.
31
Dalje onda napravi zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana
uzvedenoga. Napravi ga umjetnikim radom s kerubinima.
32
Privrsti ga na etiri stupa od drveta akacije, to su zlatom okovani i imaju kuke od
zlata i stoje na etiri srebrne stopice.
33
Objesi zavjes o kuke i unesi za ovaj zavjes koveg zavjeta. Zavjes neka vam slui
kao pregrada izmeu svetinje i Svetinje nad svetinjama.
34
Potom stavi pomirilite na koveg zakona u Svetinji nad svetinjama.
35
Stol postavi izvan zavjesa, a svijenjak naprema stolu na junoj strana atora; stol
naime postavi na sjevernu stranu.
36
Napravi i za ulaz u ator zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana
uzvedenoga u arolikom radu.
37
Za ovaj zavjes podigni pet stupova od drveta akacije i okuj ih zlatom. Kuke njihove
imaju biti od zlata. Salij za njih pet stopica od mjedi."
166
Izlazak, glava 27
1
"Onda podigni rtvenik od drveta akacije, pet lakata dug i pet lakata irok. rtvenik
ima biti etverouglast i tri lakta visok.
2
Metni mu na etiri ugla rogove. Rogovi imaju da ine jednu cjelinu s njim. I okuj ga
u mjed.
3
I lonce mu za skupljanje pepela, lopatice, kotlie, viljuke i klijeta, sve mu posue
napravi od mjedi.
4
Onda mu napravi reetku mreastu od mjedi i stavi na reetku etiri koluta od mjedi
na etiri ugla njezina.
5
Privrsti je ispod ophodnog stepena rtvenika odozdo, tako da reetka dopire sve do
pola visine rtvenika.
6
Napravi za rtvenik motke od drveta akacije i okuj ih u mjed.
7
Ove motke imaju se utaknuti u kolute, tako da budu motke s obje strane rtveniku,
kada se nosi.
8
Napravi ga od dasaka tako, da je upalj. Kao to ti je pokazano na gori, tako imaju
napraviti.
9
Dvorite atoru napravi ovako: Na junoj strani neka budu zavjesi za dvorite od
finoga lana uzvedenoga, sto lakata dugi za ovu stranu.
10
Uz to dvadeset stupova sa dvadeset stopica njihovih od mjedi. Kuke stupova i
koluti njihovi neka budu od srebra.
11
Isto tako napravi za sjevernu uzdunu stranu zavjese to lakata duge, uz to dvadeset
stupova sa dvadeset stopica njihovih od mjedi. Kuke stupova i koluti njihovi imaju
biti od srebra.
12
Za irinu dvorita na zapadnoj strani imaju biti zavjesi pedeset lakata dugi; uz to
deset stupova sa deset stopica njihovih.
13
irina dvorita na istonoj strani ima biti pedeset lakata.
167
14
I to neka budu zavjesi od petnaest lakata na jednoj strani, uz to tri stupa sa tri
stopice njihove.
15
Na drugoj strani isto tako zavjesi od petnaest lakata, uz to tri stupa sa tri stopice
njihove.
16
Ulaz u dvorite neka ima zavjes dvadeset lakata dug od modrog i crvenog skerleta,
grimiza i finoga lana uzvedenoga s umjetnim vezivom, uz to etiri stupa sa etiri
stopice njihove.
17
Svi stupovi dvorita unaokolo neka imaju srebrne kolute. I kuke njihove neka budu
od srebra, stopice njihove od mjedi.
18
Dvorite ima biti to lakata dugo, pedeset lakata iroko i pet lakata visoko. Zavjesi
neka budu od finoga lana uzvedenoga i stopice od mjedi.
19
Sve posue u atoru, za svaku slubu u njemu, i sve kolje njegovo, kao i sve kolje
dvorita neka bude od mjedi.
20
Zapovjedi sinovima Izraelovim, da ti donosu istoga ulja od stuenih maslina za
svijenjak, da bi svjetionice mogle gorjeti neprestano.
21
U atoru sastanka izvan zavjesa, to je pred kovegom sa zakonom, neka ga
opremaju Aron i sinovi njegovi, da gori od veera do jutra pred Gospodom. Ovaj
zakon neka ima vjenu valjanost za sve narataje sinova Izraelovih."
Izlazak, glava 28
1
Uzmi k sebi izmeu sinova Izraelovih brata svojega Arona sa sinovima njegovim,
da mi slui kao sveenik: Aron i sinovi Aronovi Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.
2
Napravi svete haljine bratu svojemu Aronu, njemu u ast i za ukras.
3
Govori ti sa svima ljudima vjetim, koje sam napunio duha umjetnikoga, neka
naprave Aronu haljine, da se moe posvetiti i da mi slui kao sveenik.
4
Ovo su haljine, to ih imaju napraviti: Naprsnik, opleak, plat, koulja od tkanine,
kapa i pojas. Neka dakle naprave svete haljine bratu tvojemu Aronu sa sinovima
njegovim, da mi slui kao sveenik.
168
5
I neka za to uzmu zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana.
6
Opleak neka naprave od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana
uzvedenoga s umjetnim vezivom.
7
Neka ima dva plena komada, to se mogu sklopiti. Na obadva kraja njegova neka
se veu skupa.
8
Tkanica, to je na njemu, da se s njom privee, neka bude jednakog rada i od
jednoga komada s njim, od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana
uzvedenoga.
9
Uzmi onda dva oniksa kamena i urezi u njih imena sinova Izraelovih:
10
est imena na jedan kamen i ostalih est imena na drugi kamen, po redu, kojim su
bili roeni.
11
Vjetinom klesarskom i rezbarskom urei u obadva kamena imena sinova
Izraelovih. Okuj ih u zlatan pleter,
12
I metni onda obadva kamena na plene komade opleka kao kamene spomene na
sinove Izraelove. Aron neka nosi pred Gospodom imena njihova na svojim ramenima
za spomen.
13
Onda napravi kope od zlata,
14
I dva lania od istoga zlata. Opleti ih i napravi kao vrpce i privrsti te pletene
lanie za kope.
15
Onda napravi naprsnik Bojih presuda umjetnikim radom. Napravi ga kao opleak
od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga.
16
Neka bude etverouglast, predvostruen, pedalj dug i irok.
17
Udari po njemu drago kamenje u etiri reda unaokolo. U prvom redu neka bude
karneol, topaz i smaragd;
18
U drugom redu rubin, safir i dijamant;
19
U treem redu hijacint, ahat i ametist;
169
20
U etvrtom redu krizolit, oniks kamen i jaspis. Neka se umetnu u zlato okovani.
21
Broj kamenova neka bude dvanaest, toliko je bilo imena sinova Izraelovih. Neka
budu umjetniki urezani kao peat, svaki provien imenom jednoga od dvanaest
plemena.
22
Privrsti onda na naprsnik kao vrpce pletene lanie od istoga zlata.
23
Napravi zato na naprsniku dvije zlatne karike i privrsti obadvije karike na obadva
kraja naprsniku.
24
Onda privrsti obadva lania zlatna na dvije karike na krajevima naprsniku.
25
Druga obadva kraja od obadva lania privrsti na obadvije kope i ove metni na
plene komade opleka sprijeda.
26
Tada napravi dvije drage karike zlatne i privrsti ih na oba dva kraja naprsnika, na
unutranji rub njegov, to je okrenut prema opleku.
27
Napravi jo dvije zlatne karike i privrsti ih na obadva plena komada opleka,
ozdo na prednjoj strani njegovoj, tamo, gdje se pripinje, povrh tkanice opleka.
28
Neka se onda privee naprsnik karikama njegovim za karike opleka vrpcom od
skerleta modroga, tako da stoji naprsnik nad tkanicom opleka i da se ne pomie od
opleka.
29
Neka tako nosi Aron imena sinova Izraelovih na naprsniku Bojih presuda na srcu
svojem, kadgod ulazi u Svetite, na vjeni spomen Gospoda.
30
U naprsnik Bojih presuda metni Urim i Tumim, da poivaju na srcu Aronovu,
kadgod stupi pred Gospoda. Tako neka Aron neprestano nosi pred Gospodom na
svojemu srcu Boje presude za sinove Izraelove.
31
Potom napravi plat za opleak sav od skerleta modroga.
32
U sredini neka bude prorez za vrat, i okolo proreza neka bude rub otkan. Taj, prorez
neka bude kao u oklopa, da se ne razdre.
33
Odozdo na rubu njegovu napravi granatne jabuke od modrog i crvenog skerleta i
grimiza okolo ruba, i meu njima unaokolo zlatne zvonie;
170
34
Tako da se oko ruba plata zlatni zvonii izmjenjuju sa granatnim jabukama.
35
Aron neka ga nosi, da u njemu obavlja svetu slubu, da se uje zvonjenje, kadgod
on ulazi u Svetite pred Gospoda i kadgod izlazi; inae bi morao umrijeti.
36
Onda napravi ploicu od istoga zlata i na njoj urei, kako se urezuje pismo u
peat, ove rijei: 'Posveeno Gospodu'.
37
Privrsti je za vrpcu od modrog skerleta, da se moe nositi na kapi; neka stoji
sprijeda na kapi.
38
I neka bude na elu Aronovu, da Aron uzme na sebe zlodjela, to ih poine sinovi
Izraelovi kod prinosa svih svojih svetih darova. Neka bude neprestano na elu
njegovu, da ih tako uini milima pred Gospodom.
39
Napravi koulju od finoga lana i napravi kapu od finoga lana i napravi pojas
umjetno vezen.
40
Za sinove Aronove napravi koulje i napravi im pojasove i visoke kape u ast i za
ukras.
41
Pa tim zaodjeni brata svojega Arona i sinove njegove i pomai ih, stavi ih u slubu
njihovu i posveti ih, da mi slue kao sveenici.
42
Napravi im haljine lanene, da se pokrije golo tijelo, i neka doseu od bedara do
nogu.
43
Aron i sinovi njegovi neka ih nose, kadgod ulaze u ator sastanka ili pristupaju k
rtveniku da obave slubu u Svetitu, da ne naprte krivnju na sebe te ne umru. Ova
uredba ima za njega i potomke njegove vjenu valjanost."
Izlazak, glava 29
1
"Ovako ima postupati s njima, da mi ih posveti za slubu sveeniku: Uzmi junca
i dva ovna bez pogrjeke.
2
Kruh nekvasan i s uljem zamijeene kolae nekvasne i uljem namazane pogae
nekvasne, to ih ima prirediti od bijeloga brana peninoga.
3
Metni ih u jednu koaricu i u koarici prinesi ih ovamo, uz to junca i obadva ovna.
171
4
Neka onda Aron i sinovi njegovi dou na ulaz u ator sastanka i neka se oiste
vodom.
5
Uzmi haljine i stavi na Arona koulju, plat, to pripada opleku, i opleak s
naprsnikom. Opai ga pojasom opleka.
6
Metni mu kapu na glavu i na kapu privrsti svetu ploicu.
7
Uzmi onda ulje pomazanja, izlij mu ga na glavu i pomai ga.
8
Nato sinove njegove dovedi i obuci im koulje.
9
Opai ih, Arona i sinove njegove, pojasom i metni im visoke kape na glave. Tako e
im pripasti sveenitvo po vjeno valjanom redu. Postavi tako Arona i sinove njegove
u slubu njihovu.
10
Onda dovedi junca pred ator sastanka. Aron i sinovi njegovi neka poloe ruke
juncu na glavu.
11
Nato zakolji junca pred Gospodom na ulazu u ator sastanka.
12
Uzmi neto od krvi juneve i pomai prstom rogove rtveniku. Svu ostalu krv izlij
na podnoje rtveniku.
13
Uzmi sve salo, to pokriva drob, mreicu na jetrima i obadva bubrega sa salom na
njima i zapali na rtveniku.
14
Meso junevo, kou njegov i balegu spali izvan tabora; to je rtva za grijeh.
15
Nato uzmi ovna jednoga, a Aron i sinovi njegovi neka poloe ruke na glavu ovnu.
16
Zakolji ovna, uzmi krvi njegove i pokropi njom okolo rtvenika.
17
Ovna rasijeci na dijelove, operi mu drob i noge i metni ih uz ostale dijelove i uz
glavu njegovu.
18
Onda spali svega ovna na rtveniku. To je rtva paljenica Gospodu, miris ugodan,
rtva ognjena Gospodu.
172
19
Nato uzmi drugoga ovna, a Aron i sinovi njegovi neka opet Poloe ruke na glavu
ovnu.
20
Zakolji ovna, uzmi neto od krvi njegove i pomai njom jagodicu desnoga uha
Aronu i sinovima njegovim, isto tako palac desne ruke njihove i noni palac njihov.
Preostalu krv prolij na rtvenik unaokolo.
21
Onda uzmi neto od krvi, to je na rtveniku, i od ulja za pomazanje i pokropi tim
Arona i haljine njegove, isto tako sinove njegove i haljine sinova njegovih, da se
posvete on i haljine njegove i isto tako sinovi njegovi i haljine sinova njegovih.
22
Uzmi salo ad ona, tusti rep i salo, to pokriva drob, mreicu na jetrima i obadva
bubrega sa salom na njima i stegno desno, jer je to ovan posvetni.
23
Dalje jedan kruac, jedan kola s uljem peen i jednu pogau iz koarice s
nekvasnim kruhovima, to stoji pred Gospodom.
24
To sve podaj u ruke Aronu i Sinovima njegovim, i rtvuj to Gospodu podizanjem i
mahanjem.
25
Uzmi im to opet iz ruku i zapali na rtveniku za rtvu paljenicu, da bude miris
ugodan pred Gospodom; to je rtva ognjena Gospodu.
26
Onda uzmi grudi ovna posvetnoga, koji je za Arona, te ih rtvuj Gospodu
podizanjem i mahanjem. I neka to bude dio tvoj.
27
Grudi, to su se primicale i odmicale, i stegno, to se je podizalo, to, to se je
primicalo i odmicalo, te podizalo od ovna posvetnoga za Arona i sinove njegove, pro
glasi posveenim.
28
To neka od sinova Izraelovih dobivaju Aron i sinovi njegovi kao vjenu pristojbu,
jer je to rtva podizanja, i kao rtvu podizanja neka sinovi Izraelovi daju od svojih
rtava mirotvornih, kao svoju rtvu podizanja Gospodu.
29
Svete haljine Aronove imaju prijei na sinove njegove nakon njega, da se u njima
pomazuju i u slubu namjetaju.
30
Sedam dana ima ih nositi izmeu sinova njegovih onaj, koji mjesto njega bude
sveenik, kad ulazi u ator sastanka, da slui u svetinji;
173
31
Uzmi ovna posvetnoga i skuhaj meso njegovo na mjestu svetom.
32
Meso ovna i kruh, to je u koarici, neka jedu Aron i sinovi njegovi na ulazu u
ator sastanka.
33
To smiju jesti samo oni, za koje se izvrila rtva pomirenja, kad bi se u slubu
svoju namjetali i posveivali. Ali stranac ne smije od toga jesti; jer je sveto.
34
Ali ako neto preostane do ujutro od mesa rtve posvetne i od kruha, onda spali, to
je preostalo. Ne smije se nita vie od toga jesti; jer je sveto.
35
Postupaj s Aronom i sinovima njegovim tono onako, kako sam ti zapovjedio.
Posveta ima trajati sedam dana.
36
rtvuj svaki dan junca kao rtvu pomirenja za grijeh. Oisti rtvenik od grijeha
inei na njemu obrede oienja, i pomai ga, da ga posveti.
37
Sedam dana ini slubu pomirenja na rtveniku i posveuj ga. Tako e rtvenik
postati presvet. Svaki, koji se dotakne rtvenika, postat e svet.
38
Ovo prinosi na rtveniku: Dva janjeta od godine, dan na dan bez prekida.
39
Jedno janje rtvuj ujutro, drugo podveer,
40
Uz to desetinu efe bijeloga brana, to je umijeeno s etvrtinom hina ulja od
stuenih maslina. Kao naljev ima dopasti etvrt hina vina za prvo janje.
41
Drugo janje ima rtvovati podveer. Postupaj pri tom kao ujutro s prinosom i
naljevom. Neka bude za miris ugodni, rtva ognjena Gospodu.
42
To se ima kod vas prinositi kao redovita rtva paljenica kroz sve narataje pred
Gospodom na ulazu u ator sastanka, gdje vam se objavljujem, da tamo govorim s
tobom.
43
Tamo u se objavljivati sinovima Izraelovim, i slavom mojom posvetit e se.
44
Posvetit u ator sastanka i rtvenik, i Arona i sinove njegove posvetit u, da mi
slue kao sveenici.
45
Prebivat u meu sinovima Izraelovim i bit u Bog njihov.
174
46
Oni imaju spoznati, da sam ja, Gospod, Bog njihov, koji ih je izveo iz zemlje
egipatske, da prebivam meu njima, ja, Gospod, Bog njihov.
Izlazak, glava 30
1
Napravi i rtvenik, koji e sluiti za paljenje kada; napravi ga od drveta akacije.
2
Neka bude jedan lakat dug i jedan lakat irok etverouglast i dva lakta visok. Rogovi
njegovi imaju da ine jedan komad s njim.
3
Pozlati ga istim zlatom, i plou njegovu i stijene njegove unaokolo i rogove
rogove. Napravi mu vijenac zlatan unaokolo.
4
I napravi mu dva koluta zlatna ispod vijenca s obje strane i privrsti ih na obje strane
njegove. Kroz njih neka se provuku motke, da se moe na njima nositi.
5
Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih.
6
Postavi ga pred zavjes, to visi pred kovegom zakona, pred pomirilitem, to je nad
kovegom zakona, gdje u se objavljivati tebi.
7
Aron neka tada na njemu pali miomirisni kad. Svako jutro, kad sprema svjetionice,
neka ga pali.
8
I kad Aron podveer postavlja svjetionice, neka ga pali. Neka to bude va kad
redoviti pred Gospodom kroz sve narataje.
9
Ne smijete na njemu prinositi niti nezakonitoga kada, niti rtve paljenice i prinosa.
Ne smijete ni naljev lijevati na njemu.
10
Aron neka jedanput u godini na rogovima njegovim izvri oienje. Krvlju rtve
za grijeh, to se prinosi za oienje, neka na njemu izvri oienje jedanput u godini
kroz sve narataje: presvet je on Gospodu."
11
Jo zapovjedi Gospod Mojsiju:
12
"Kada pri brojenju odredi broj sinova Izraelovih, neka svaki dadne Gospodu otkup
za ivot svoj, kad ih se broji, da kod brojenja njihova ne doe na njih kakva kazna.
175
13
Neka dadne svaki, koji se mora podvri brojenju, ovo: pola ekela pola ekela
Svetita, (dvadeset gera ima ekel), pola ekela kao prilog Gospodu.
14
Svaki, koji se mora podvri brojenju, od dvadeset godina i vie, ima dati prilog
Gospodu.
15
Bogata neka ne daje vie, a siromah ne manje od pola ekela, kad dajete prilog
Gospodu kao otkup za ivot svoj.
16
Upotrijebi novce otkupne, to ih uzima od sinova Izraelovih, za slubu u atoru
sastanka, da bude za sinove Izraelove na spomen milostiv pred Gospodom i za otkup
ivota vaega."
17
18
"Napravi i umivaonicu od mjedi i mjedeno podnoje njezino za umivanje, postavi
je izmeu atora sastanka i rtvenika i nalij u nju vode,
19
Da Aron i sinovi njegovi iz nje peru svoje ruke i noge.
20
Neka se peru vodom, da ne umru, kad ulaze u ator sastanka, ili kad pristupaju k
rtveniku, da slue i da pale rtvu ognjenu Gospodu.
21
Tada neka tu peru svoje ruke i noge, da ne umru. Ova uredba ima vjenu valjanost
za njih, za njega i potomke njegove kroz sve narataje."
22
23
Uzmi sebi mirisa najboljih, naime smirne najistije pet stotina ekela i pola toliko,
dvjesta pedeset ekela cimeta mirisavoga, onda dvjesta pedeset ekela trstike
mirisave,
24
I pet stotina ekela kasije po ekelu Svetita, uz to jedan hin ulja maslinova.
25
Od toga napravi sveto ulje za pomazanje, mirisnu pomast, kakvu pravi pomastar.
To neka bude sveto ulje za pomazanje.
26
Pomai njim ator sastanka i koveg zakona,
27
Stol i sve sprave njegove, svijenjak i sprave njegove i rtvenik kadioni;
176
28
Onda rtvenik za rtve paljenice i sve sprave njegove i umivaonica i podnoje
njezino.
29
Tako ih ima posvetiti, da budu presveti. Svaki, koji ih se dotakne, postat e svet.
30
Pomai njim i Arona i sinove njegove i posveti mi ih tako za slubu sveeniku.
31
A sinovima Izraelovim zapovjedi ovo: 'Kao sveto ulje za pomazanje ima to kod vas
vrijediti kroz sve narataje.
32
Ni na jedno tijelo ovjeje ne smije se ono izliti. Ne smijete tako mijeati nijedno
drugo ulje, jer to je sveto i ima vam vrijediti kao sveto.
33
Tko takvo ulje namijea ili neto od toga dadne nepovlatenu, ima se istrijebiti iz
naroda svojega.' "
34
Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: "Uzmi sebi mirisa, naime stakte, kadionih koljki,
galbana, mirisnih trava i ista tamjana, sve u jednakim dijelovima,
35
I od toga napravi kad, miris, kakav pravi pomastar, posoljen, ist, za svetu uporabu.
36
Jedan dio od toga istucaj posve sitno i stavi neto od toga pred koveg zakona u
atora sastanka, gdje u ti se objavljivati; to vam ima vrijediti kao presveto.
37
Slinoga kada, kakav ima napraviti, ne smijete sebi praviti, taj vam ima biti kao
posveen Gospodu.
38
Ako bi tko sebi napravio slian, da se naslauje njegovim mirisom, ima se istrijebiti
iz naroda svojega."
Izlazak, glava 31
1
2
"Evo, po imenu pozvah Bezaleela, sina Urije, unuka Hurova, od plemena Judina,
3
I napunih ga duha Bojega, umjetnike mudrosti, uviavnosti, razuma i svake
vjetine:
4
Da napravi nacrte umjetnikih radova i da ih izvede u zlatu, srebru i mjedi;
177
5
Da klee i ukiva drago kamenje, da urezuje drvo, ukratko, da izrauje svaki posao.
6
Ujedno dadoh mu druga Aholiaba, sina Ahisamakova, od plemena Danova, i svima
drugim u umjetnosti vjetacima udijelih mudrost, da izrade sve, to sam ti zapovjedio.
7
ator sastanka, koveg zakona, pomirilite nad njim i druge sprave u atoru;
8
Naime stol i sprave njegove, svijenjak od istog zlata sa svima spravama njegovim
i rtvenik kadioni;
9
Onda rtvenik za rtvu paljenicu sa svima spravama njegovim, umivaonicu i
podnoje njezino;
10
Sjajne haljine i sveto ruho za sveenika Arona i haljine sinovima njegovim za
slubu sveeniku;
11
Onda ulje pomazanja i kad mirisni za Svetite. Sve neka ne, ine tono onako, kako
sam ti zapovjedio."
12
13
"Objavi sinovima Izraelovim ovu zapovijed: Drite subote moje, jer one su znak
zavjeta izmeu mene i vas kroz sve narataje, da se spozna, da sam ja, Gospod, koji
vas posveujem.
14
Drite dakle subotu, jer vam ona ima biti sveta. Tko nju oskvrni, neka se kazni
smru, jer tko radi kakav posao taj dan, neka se istrijebi iz naroda svojega.
15
est dana smije se raditi, a sedmi je dan subota, odmor sveti Gospodu. Tko radi u
dan subotni, neka se kazni smru.
16
Tako eto imaju sinovi Izraelovi drati subotu i kroz sve narataje svetkovati subotu
kao obvezu, to vjeno vrijedi.
17
Ona neka bude znak zavjeta izmeu mene i sinova Izraelovih za vjena vremena,
jer je u est dana stvorio Gospod nebo zemlju; ali je sedmi dan otpoinuo i
svetkovao."
18
Kad je on bio zavrio svoj razgovor s Mojsijem na gori Sinaju, predade mu
obadvije ploe zakona, ploe kamene prstom Bojim napisane.
178
Izlazak, glava 32
1
Kad vidje narod, da Mojsije zadugo ne silazi s gore, skupi se narod kod Arona i
zatrai od njega: "Hajde. Napravi nam boga, koji e ii pred nama, jer ne znamo, to
bi tome Mojsiju, ovjeku, koji nas izvede iz zemlje egipatske."
2
Aron im odgovori: "Poskidajte zlatne naunice, to ih nose na uima ene vae,
sinovi vai i keri vae, i donesite mi ih."
3
Sav narod poskida zlatne naunice, to su ih nosili na uima, i donese ih Aronu.
4
On ih uze od njih, preli ih i napravi od njih tele liveno. Tada oni povikae: "Ovo je
bog tvoj, Izraele, koji te izvede iz zemlje egipatske."
5
Kad to vidje Aron, napravi rtvenik pred njim, i proglasi Aron glasno: "Sutra je
svetkovina u ast Gospodu."
6
Sutradan rano ustadoe, rtvovae rtvu paljenicu i prinesoe rtvu mirotvornu, i
posjeda narod da jede i pije. Onda se digoe da igraju.
7
Ali Gospod ree Mojsiju: "Idi, sii dolje, jer narod tvoj, to si ga izveo iz zemlje
egipatske, ini zlo.
8
Brzo zaoe s puta, to sam im ga zapovjedio. Napravie sebi tele liveno, poklonie
mu se, prinesoe mu rtvu i povikae: "Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izvede iz
zemlje egipatske."
9
Jo ree Gospod Mojsiju: "Promatrao sam narod taj, i vjeruj mi, to je narod
tvrdovrat.
10
Sad pusti me, da se raspali gnjev moj na njega i da ga unitim, a tebe u uiniti
narodom velikim."
11
Mojsije gledao je da blai Gospoda, Boga svojega, pa ree: "Zato, Gospode, da se
raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, to si ga izveo iz zemlje egipatske snagom
velikom i rukom jakom?
12
Zato da mognu govoriti Egipani: 'Lukavo ih izvede, da ih pomori u gorama i da
ih istrijebi sa zemlje!' Povrati se od raspaljenoga gnjeva svojega, i neka ti bude ao
zbog zla, to si ga namijenio narodu svojemu.
179
13
Spomeni se Abrahama, Izaka i Izraela, sluga svojih, kojima si se sam sobom zakleo
i obeao: 'Umnoit u potomstvo vae kao zvijezde na nebu i svu tu zemlju, o kojoj
sam govorio, dat u potomcima vaim, i oni je imaju zauvijek posjedovati.' "
14
Tada se saali Gospodu radi zla, kojim se bio zaprijetio narodu svojemu.
15
I Mojsije se vrati i sie s gore s obadvije ploe zakona u ruci. Ploe su bile napisane
na obadvije strane; sprijeda i straga bile su napisane.
16
Od samoga Boga bile su ploe napravljene, i pismo je bilo pismo Boje, na ploe
urezano.
17
Kad Joua zau veliku viku naroda, ree Mojsiju: "Vika je bojna u taboru."
18
Ali on odgovori: "Nije to vika pobjedna, a niti vika pobijeenih: ujem samo
pjevanje."
19
Kad se priblii taboru, ugleda tele i ples. Tada se razgnjevi Mojsije, i baci ploe iz
ruke i razbi ih pod gorom.
20
Uze tele, to su ga bili napravili, spali ga u ognju i satre ga u prah, prosu ga u vodu,
i to dade piti sinovima Izraelovim.
21
I ree Mojsije Aronu: "to ti uini ovaj narod, te mu nanese tako teku krivnju?"
22
Aron odgovori: "Ne ljuti se, gospodaru moj. Ti zna sam, kako je ovaj narod zao.
23
Zatraie od mene: 'Napravi nam boga, koji e idi pred nama, jer ne znamo, to bi
tome Mojsiju, ovjeku, koji nas izvede iz zemlje egipatske.'
24
Ja im rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine sa sebe.' I dadoe mi ga, i ja ga bacih u
oganj, i izae ovo tele."
25
Kad Mojsije vidje, da je narod tako razuzdan bio, jer mu je Aron bio popustio uzde
na zloradost neprijatelja njihovih.
26
Stade Mojsije na vrata tabora i povika: "Tko je za Gospoda, ovamo k meni." Tada
se skupie oko njega svi sinovi Levijevi.
180
27
Njima ree: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Svaki neka pripae svoj ma uz
bedro svoje. Proite kroz tabor od jednih vrata do drugih, svaki neka ubije brata
svojega, prijatelja svojega i roaka svojega."
28
Sinovi Levijevi uinie po zapovijedi Mojsijevoj, i pogibe naroda u taj dan oko tri
tisue ljudi.
29
Tada ree Mojsije: "Napunite danas sebi ruke za Gospoda, jer se je svaki borio
proti sinu svojemu i proti bratu svojemu; zato neka budete danas blagoslovljeni."
30
Drugi dan ree Mojsije narodu: "Teko se ogrijeiste. Zato u uzai Gospodu.
Moe biti da izmolim oprotenje za grijehe vae."
31
Tako se vrati Mojsije natrag Gospodu i ree: "Ah, teko sagrijei narod ovaj,
napravivi sebi boga od zlata.
32
Ipak mu sada oprosti grijeh njegov. Ako nee, onda me radije izbrii iz knjige,
koju vodi."
33
Gospod odgovori Mojsiju: "Tko se je ogrijeio proti meni, toga u samo izbrisati iz
knjige svoje.
34
A sada idi i povedi narod, kamo sam ti zapovjedio. Evo, moj e aneo ii pred
tobom. Ali kad doe vrijeme pohoda, kaznit u na njima grijeh njihov."
35
I Gospod je udarao narod zato, jer je bio dao napraviti tele, to ga napravi Aron.
Izlazak, glava 33
1
Gospod zapovjedi Mojsiju: "Idi, otidi odavde, ti i narod, to si ga izveo iz zemlje
egipatske, u zemlju, za koju se zakleh Abrahamu, Izaku i Jakovu, kad rekoh:
'Potomcima tvojim dat u je.'
2
Poslat u pred tobom anela i protjerat u; Kanaance, Amoreje, Perizeje, Hiveje i
Jebuseje.
3
On e te dovesti u zemlju, u kojoj tee mlijeko i med. Ja naime neu sam ii u tvojoj
sredini, da vas nebih morao inae unititi putem, jer si narod tvrdovrat."
181
4
I kad je narod uo ovu zlu vijest, oalosti se, i nitko ne htjede metnuti na sebe nakit
svoj.
5
Jer Gospod ree Mojsiju: "Reci sinovima Izraelovim: 'Vi ste narod tvrdovrat. Kad
bih samo jedan asak iao u tvojoj sredini, morao bih te unititi. Skini zato nakit svoj
sa sebe, onda u vidjeti, to mogu s tobom uiniti.' "
6
I poskidae tako sa sebe sinovi Izraelovi nakit svoj poevi od gore Horeba.
7
Mojsije uze ator i razape ga za njega izvan tabora u nekoj udaljenosti od tabora.
Nazva ga "ator sastanka". Ako je tko htio da pita Gospoda, poao bi van k atoru
sastanka, to je stajao izvan tabora.
8
Kadgod je Mojsije izlazio van k atoru, ustajao bi sav narod. Svaki bi stajao na
ulazu atora svojega i gledao za Mojsijem, dok ne bi stupio u ator.
9
im bi Mojsije stupio u ator, spustio bi se dolje stup od oblaka i stajao bi na ulazu
atora, dok bi on govorio s Mojsijem.
10
I kad bi sav narod vidio stup od oblaka gdje stoji na ulazu atora, svi bi ustali i
svaki bi se bacio niice na ulazu atora svojega.
11
A govorio je Gospod s Mojsijem licem u lice, kao to govori netko s prijateljem
svojim. Potom bi se ovaj vratio u tabor, a sluga njegov, mladi Joua, sin Nunov, ne bi
se maknuo od atora.
12
Mojsije ree Gospodu: "Evo, ti mi zapovijeda: 'Vodi taj narod', ali nijesi mi
objavio, koga e poslati s menom. A ipak si tvrdio: 'Znam te po imenu, i naao si
milost u oima mojim.'
13
Pa ako sam doista naao milost u oima tvojim, onda mi objavi namjere svoje, da
na tebi spoznam, da sam naao milost u oima tvojim. Ipak promisli, da je ovaj narod
tvoj narod."
14
Gospod ree: "Ja da osobno idem i da ti oduzmem svu brigu?"
15
Odgovori mu: "Ako nee osobno ii s nama, onda nas radije ne vodi odavde.
16
Pa po emu e se spoznati, da smo ja i tvoj narod nali milost u oima tvojim, ako
ne po tom, da ide s nama, i da smo mi, ja i tvoj narod, time odlikovani pred svima
182
narodima, to su na zemlji?"
17
Gospod ree Mojsiju: "I tu molbu, to si je izrekao, ispunit u, jer ti si naao Milost
u oima mojim i znam te po imenu."
18
Mojsije ree: "Daj mi da ugledam slavu tvoju."
19
On odgovori: "Uinit u, da proe sva slava moja ispred oiju tvojih i proglasit u
pred tobom moje ime 'Gospod'. Bit u milostiv, kojemu hou da budem milostiv, i
smilovat u se, kojemu hou da se smilujem."
20
On nastavi dalje: "Lica mojega ne moe ugledati; jer ni jedan ovjek ne moe me
vidjeti i ostati iv."
21
Dalje ree Gospod: "Evo, kod mene ima mjesta; ovdje moe stati na hrid.
22
Kad onda bude prolazila slava moja, stavit u te u upljinu hridi i zaklonit u te
rukom svojom, dok ne proem.
23
Kad zatim odmaknem ruku svoju, vidjet e mi lea. Ali lice moje ne smije nitko
gledati."
Izlazak, glava 34
1
Gospod zapovjedi Mojsiju: "Istei sebi dvije ploe od kamena, kao to su bile prve,
da napiem na ploe zapovijedi, to su stajale na prvim ploama, koje si razbio.
2
Budi tada spreman za sutra, da rano izae na goru Sinaj i tamo na vrhu gore stupi
preda me.
3
Nitko ne smije izai s tobom gore i pojaviti se na cijeloj gori. Ni ovce ni goveda ne
smiju pasti uz ovu goru."
4
I on tako istesa sebi dvije ploe od kamena, kao to su bile prve. Sutradan u rano
jutro ustade Mojsije i izae na goru Sinaj, kao to mu je bio zapovjedio Gospod.
Dvije ploe kamene uze u ruku sa sobom.
5
Kad onda Gospod sie dolje u oblaku, stade on tamo uz njega i prizva ime
Gospodnje.
183
6
Tada proe Gospod ispred njega i oglasi se: "Gospod je milosrdan i milostiv Bog,
strpljiv, bogat milou i vjernou,
7
Koji uva vjernost tisuama, koji prata krivnju, opainu i grijeh, ali nikoga ne puta
bez kazne, nego zlodjela otaca pohodi na djeci i na unuadi, na treem i etvrtom
koljenu."
8
Mojsije prignu se bre sve do zemlje, pokloni se.
9
Tada ree: "Ako sam naao milost u oima tvojim, Gospode, onda neka bi iao
Gospod u naoj sredini. Ako je i tvrdovrat narod, oprosti nam ipak zlodjela naa i
grijeh na i daj da budemo tvoja svojina."
10
On ree: "Evo, ja sklapam zavjet. Pred cijelim narodom tvojim uinit u udesa,
kakva se nijesu dogodila na svoj zemlji i ni u kojem narodu, i narod, meu kojim
ivi, vidjet e djelovanje Gospodnje, jer udovito je, to u uiniti na tebi.
11
Upamti dobro, to ti danas zapovijedam! Evo, protjerat u ispred tebe Amoreje,
Kanaance, Hiteje, Perizeje, Hiveje i Jebuseje.
12
uvaj se, da ne sklopi saveza sa stanovnicima zemlje, u koju e doi, da ti oni ne
postanu zamka u sredini tvojoj.
13
Nego rtvenike njihove poruite, kamene spomenike njihove porazbijajte i lugove
idola njihovih sasijecite.
14
Jer nikojem drugome Bogu ne smije se klanjati. Jer Gospod, ije je ime
Ljubomoran, jest Bog ljubomoran.
15
Ne sklapaj zato saveza sa stanovnicima zemlje. Inae, kad budu oni inili preljubu s
bogovima svojim i rtvovali bogovima svojim, pozvat e tebe, pa bi i ti mogao
uestvovati kod rtvene gozbe njihove;
16
I eniti sinove svoje kerima njihovim, da bi tako keri njihove inile preljubu s
bogovima, mogle bi i sinove tvoje zavesti, da ine preljubu s bogovima.
17
Ne smije praviti sebi lika Bojeg livena.
18
Svetkovinu nekvasnih kruhova ima obdravati. Sedam dana ima jesti nekvasan
kruh, kao to sam ti zapovjedio, u vrijeme mjeseca abiba; jer u mjesecu abibu izaao
184
si iz Egipta.
19
Sve, to je prvoroeno, pripada meni: Svako prvo muko u stoci tvojoj, bilo govee
ili ovca, ima posvetiti.
20
Ali magare prvene ima otkupiti janjetom. Ako to nee, onda mu slomi siju.
Svakoga prvoroenca izmeu sinova svojih ima otkupiti. Pred lice moje ne smijete
se pokazati praznih ruku.
21
est dana radi, a sedmi dan poini. I u vrijeme oranja i etve ima obdravati
subotu.
22
I svetkovinu sedmice ima svetkovati u vrijeme prvina etve penine i svetkovinu
berbe na svretku godine.
23
Triput u godini ima se svako muko izmeu vas pokazati pred Bogom Gospodom,
Bogom Izraelovim.
24
Jer u protjerati narode ispred tebe i pokrajine tvoje rairit u, i nitko nee poeljeti
sebi zemlje tvoje, kad izae, da se triput u godini pokae pred Gospodom, Bogom
svojim.
25
Nemoj prinositi krvi od zaklanice rtve moje zajedno s kruhom kvasnim, i od rtve
svetkovine Pashe neka nita ne preostane do ujutro.
26
Najbolje od prvina polja svojega donesi u kuu Gospoda, Boga svojega. Ne kuhaj
jareta u mlijeku matere njegove."
27
Potom zapovjedi Gospod Mojsiju: "Napii sebi te zapovijedi, jer na temelju tih
zapovijedi sklapam zavjet s tobom i s Izraelom."
28
etrdeset dana i etrdeset noi boravio je Mojsije tamo kod Gospoda. Nije jeo ni
kruha, niti je pio vode. I Gospod napisa na ploe zapovijedi zavjeta, deset zapovijedi.
29
Kad je Mojsije silazio s gore Sinaja, s obadvije ploe zakona u ruci, i kad je siao s
gore, nije znao, da se je svijetlilo lice njegovo od razgovora s njim.
30
Kad Aron i svi sinovi Izraelovi ugledae Mojsija i vidjee, da se je svijetlilo lice
njegovo, pobojae se pristupiti k njemu.
185
31
Ali ih zovnu Mojsije k sebi. I dooe k njemu Aron i svi glavari zajednice, i
Mojsije se porazgovori s njima.
32
I svi ostali sinovi Izraelovi pristupie. On im tada priopi sve, to mu je bio naloio
Gospod na gori Sinaju.
33
Poto je Mojsije bio prestao s njima govoriti, stavi pokrivalo na lice svoje.
34
I kadgod je Mojsije stupio pred Gospoda, da govori s njim, skinuo bi pokrivalo,
dok nije opet izaao, i kad bi izaao, priopio bi sinovima Izraelovim sve, to mu je
bilo naloeno.
35
Pritom su vidjeli sinovi Izraelovi lice Mojsijevo, kako se svijetlilo. Mojsije bi onda
opet stavio pokrivalo na lice svoje, dok opet nije otiao da govori s njim.
Izlazak, glava 35
1
Nato skupi Mojsije svu zajednicu sinova Izraelovih i ree im: "Ovo je zapovjedio
Gospod da inite:
2
est dana smije se raditi. Ali sedmi dan ima vam biti svet, blagdan, dan odmora u
ast Gospodu. Tko bi radio na taj dan, ima se kazniti smru.
3
U subotu ne smijete loiti ognja ni u jednom od svojih stanova."
4
Jo zapovjedi Mojsije cijeloj zajednici sinova Izraelovih: "Ovo je zapovjedio
Gospod:
5
I Dajte od onoga to posjedujete, prilog za Gospoda. Svaki, koga srce njegovo na to
ponuka, neka donese kao prilog za Gospoda zlato, srebro i mjed;
6
Modri i crveni skerlet, grimiz, fini lan i kostrijet;
7
Koze ovnujske crveno obojene, koe od jazavca i drvo akacije;
8
Ulje za svijenjak i mirise za ulje pomazanja i za mirisavi kad;
9
Kamenje oniksovo i drago kamenje za okivanje na opleak i naprsnik.
186
10
Svi, koji su meu vama vjeti u umjetnosti, neka dou i neka sve postave, to je
zapovjedio Gospod:
11
Svetite, ator i atorski pokrov njegov i povrh njega gornji pokrov, njegove kuke,
daske, prijevornice, stupove i stopice njihove;
12
Koveg i motke njegove, pomirilite i zavjes unutranji;
13
to, motke njegove i sve sprave njegove i kruh oblija;
14
Svijenjak za rasvjetu i sprave njegove i svjetionice i ulje za svijenjak;
15
rtvenik kadioni i motke njegove, ulje pomazanja i kad miomirisni, zavjesa od
vrata za ulaz u ator;
16
rtvenik za rtve paljenice i reetku njegovu od mjedi, motke njegove i sve sprave
njegove, umivaonicu i podnoje njezino;
17
Zavjese za dvorite, stupove njegove i stopice njihove, zastor za ulaz u dvorite;
18
Kolje za ator i kolje za dvorite s uzicama njihovim;
19
Sjajne haljine za slubu u Svetitu, sveto ruho za sveenika Arona i haljine
sinovima njegovim za slubu sveeniku."
20
Nato ode sva zajednica sinova Izraelovih od Mojsija.
21
Tada doe svaki, koga je na to ponukalo srce njegovo, i svaki, koji se za to osjeao
pobuen, donese prilog Gospodu za gradnju atora sastanka, za svu slubu u njemu i
za ruho sveto.
22
Dooe ljudi i ene, svi, koje je srce na to nagnalo, donesoe narukvice, naunice,
prstenje, ogrlice, zlatninu svake vrste. Svaki, koji je bio obeao Gospodu kakav dar u
zlatu,
23
I svi, koji su imali modrog i crvenog skerleta, grimiza, finoga lana, kostrijeti, koa
ovnujskih crveno obojenih i koa od jazavca, pridonesoe.
24
Tkogod htjede dati kakav dar u srebru i mjedi, doprinese dar Gospodu, i svaki koji
je imao drveta akacije za uporabu kod gradnje, pridonese.
187
25
Sve ene vjete u umjetnosti prele su rukama svojim i donosile to napredoe:
modri i crveni skerlet, grimiz i fini lan.
26
Druge ene, koje se osjeale potaknute na to svojom umjetnikom vjetinom, prele
su kostrijet.
27
Knezovi donesoe kamenje oniksovo i drugo kamenje drago za ukivanje na opleak
i naprsnik.
28
Uz to mirise i ulje za svijenjak, za ulje pomazanja i za miomirisni kad.
29
Svi ljudi i ene, koje ponuka srce njihovo, da to doprinesu za itavo djelo, to ga je
Gospod bio zapovjedio preko Mojsija da se napravi, doprinesoe. Kao dragovoljan
dar donesoe to Gospodu sinovi Izraelovi.
30
Nato ree Mojsije sinovima Izraelovim: "Evo, Gospod po imenu pozva Bezaleela,
sina Urije, unuka Hurova, od plemena Judina,
31
I napuni ga duha Bojega, umjetnike mudrosti, uviavnosti, razuma i svake
vjetine,
32
Da napravi nacrte, da izvede radove u zlatu, srebru i mjedi,
33
Da klee i ukiva kamen, da urezuje drvo, ukratko, da izrauje svakovrsne radove.
34
Ali i dar, da poui druge, udijeli mu, njemu i Aholiabu, sinu Ahisamakovu, od
plemena Danova.
35
Napuni ih duha umjetnoga, da izvedu radove svake vrste, kako ih izrauje umjetni
zanatnik, umjetni tkalac i vezilac po modrom i crvenom skerletu, po grimizu i finom
lanu, pa i obini tkalac, oni, koji izvode radove svake vrste i pronalaze umjetna djela.
Izlazak, glava 36
1
Tako neka izvedu djelo Bezaleel i Oholiab i svi umjetnosti vini ljudi, kojima je
Gospod dao umjetnike mudrosti i uviavnosti, tako da znadnu izvesti sve za Svetite
potrebne radove tono onako, kako je zapovjedio Gospod.
2
Nato pozva Mojsije Bezaleela i Aholiaba i sve u umjetnosti vine ljude, kojima je
bio Gospod udijelio osjeaj za umjetnost, sve, koje je na to gonilo srce njihovo, da se
188
prihvate djela i da ga izvedu.
3
Oni primie od Mojsija sve priloge, to su ih bili donijeli sinovi Izraelovi, da se
izvedu radovi za postavljanje Svetita. Ovi su mu i dalje donosili svako jutro
dragovoljne priloge.
4
Tada dooe svi umjetnici, koji su bili zaposleni na radovima za Svetite, svaki od
rada, kojim su bili zaposleni,
5
I rekoe Mojsiju: "Narod donosi puno vie nego to treba da se izvede rad, to ga je
Gospod zapovjedio da se uradi."
6
Zato Mojsije dade da se oglasi zapovijed u taboru: "Ni ovjek ni ena neka vie ne
donose priloga za Svetite." I narod prestade donositi darove.
7
Jer je bilo svega dosta, da se izvede sve djelo, bilo je i preve.
8
Tako napravie, koji su bili duha umjetnoga izmeu onih, to su radili ator od deset
atorskih zavjesa, od finoga lana uzvedenoga, od modrog i crvenog skerleta i grimiza,
s kerubinima, umjetno vezenim, napravi ih on.
9
Svaka atorska zavjesa bila je dvadeset i osam lakata duga i etiri lakta iroka. Ista
mjera bila je za sve zavjese.
10
I sastavi po pet zavjesa skupa.
11
Onda napravi petlje od modrog skerleta na rubu zadnje zavjese jednog sastavljenog
komada, isto tako na rubu zadnje zavjese drugog sastavljenog komada.
12
Pedeset petalja privrsti na jednoj zavjesi i pedeset na rubu zavjese, to je pripadao
drugom sastavljenom komadu, tako da su petlje stajale jedna prema drugoj.
13
Uz to napravi pedeset zlatnih kuka i kukama sveza zavjese jedna s drugom, tako da
je tvorilo Svetite jednu cjelinu.
14
Onda napravi zavjese od kostrijeti za pokrov nad atorom; jedanaest zavjesa
napravi za to.
15
Svaka je zavjesa bila trideset lakata duga i etiri lakta iroka. Ista je mjera bila za
svih jedanaest zavjesa.
189
16
Onda sastavi pet zavjesa zasebe u jedan komad i isto tako est drugih zavjesa za
sebe.
17
Na rubu zadnje zavjese jednog sastavljenog komada napravi pedeset petalja i isto
tako pedeset petalja na rubu zadnjega zavjesa drugog sastavljenog komada.
18
Uz to napravi pedeset mjedenih kuka, da pokrov za ator sastave u jednu cjelinu.
19
Potom napravi pokrov za ator, pokriva od koa ovnujskih crveno obojenih i
povrh njega pokrov od koa jazavevih.
20
Onda napravi od drveta akacije daske za ator, to stoje uspravo.
21
Svaka je daska bila deset lakata duga, a lakat i pol iroka.
22
Svaka je daska imala po dva klina, to su jedan s drugim bila svezana. Tako
napravi sve daske za ator.
23
I to napravi na daskama za ator: Dvadeset dasaka za podnevnu stranu, junu
stranu,
24
Onda stavi ispod dvadeset dasaka etrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod
dasku za dva klina njezina.
25
Isto tako napravi za drugu stranu atora, za sjevernu stranu, dvadeset dasaka,
26
I etrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod svaku dasku.
27
Za zadnju stranu atora, zapadnu stranu, napravi est dasaka.
28
Osim toga napravi jo dvije daske za uglove atora na zadnjoj strani.
29
One su bile odozdo dvokrake i isto tako odozgo dvokrake do prvoga koluta. Tako
napravi obadvije u dva ugla.
30
Bilo je tako osam dasaka sa svojim srebrnim stopicama, u svemu esnaest stopica,
dvije stopice pod svakom daskom.
31
Onda napravi prijevornice od drveta akacije, pet za daske na jednoj strani atora.
190
32
Pet prijevornica za daske na drugoj strani atora i pet prijevornica za daske na
zadnjoj strani atora prema zapadu.
33
Srednju prijevornicu napravi tako, da je ila sredinom dasaka od jednoga kraja do
drugoga.
34
Daske okova zlatom, kolute, kroz koje bi se utakle prijevornice, napravi od zlata. I
prijevornice okova zlatom.
35
Onda napravi zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana
uzvedenoga; napravi ga s umjetno vezenim kerubinima.
36
Potom napravi za njega etiri stupa od drveta akacije i okova ih zlatom. I kuke
njihove bile su od zlata, i salije za njih etiri srebrne noge.
37
Za ulaz u ator napravi zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana
uzvedenoga s umjetnim vezovima,
38
I pet stupova njegovih i kuke njihove. Vrhove im i pojase okova zlatom; pet stopica
bilo je od mjedi.
Izlazak, glava 37
1
Bezaleel napravi zatim koveg od drveta akacije, dva i pol lakta dug, lakat i pol
irok i lakat i pol visok.
2
Pozlati ga iznutra i izvana istim zlatom i provede mu vijenac zlatan unaokolo.
3
Uz to onda salije etiri zlatna koluta za etiri noge, dva koluta na jednoj strani i dva
koluta na drugog strani.
4
Tada napravi motke od drveta akacije i pozlati ih.
5
Utaknu motke a kolute na stranama kovega, tako da se je mogao koveg nositi.
6
Napravi pomirilite od istoga zlata, dva i po lakta dugo i lakat i pol iroko.
7
Uz to napravi dva znatna kerubina. Izradi ih kovanim random tako, da su inili jedan
komad s obadva kraja pomirilita.
191
8
Jednoga kerubina s jednim krajem, drugoga kerubina s drugim krajem povezana u
jedan komad s pomirilitem, tako napravi obadva kerubina na obadva kraja.
9
Kerubini su drali svoja krila prema gore rairena i tako su ujedno svojim krilima
pokrivali pomirilite. Lica njihova bila su okrenuta jedno prema drugomu, tako da su
lica kerubina gledala na pomirilite.
10
Onda napravi stol od drveta akacije, dva lakta dug, jedan lakat irok i lakat i pol
visok.
11
Pozlati ga istim zlatom i napravi na njemu vijenac zlatan unaokolo.
12
I provede oko njega unaokolo za dlan irok okvir i na tom okviru vijenac zlatan
koji se je isto tako vijao unaokolo.
13
Salije za njega etiri koluta zlatna i privrsti kolute na etiri strane, i to na etiri
ugla uz etiri noge njegove.
14
Tik uz okvir bili su koluti za motke, da se je moglo nositi stol.
15
Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih, da se je moglo nositi stol.
16
napravi onda od istoga zlata posue, to je imalo stajati na stolu, zdjele njegove,
ae, testije i vreve za prinoenje naljeva.
17
Onda napravi svijenjak od istoga zlata. Kovanim radom izradi svijenjak, nogu
njegovu i stablo njegovo. S njim zajedno bile su iz jednoga komada njegove ae,
jabuke i cvjetovi.
18
est grana izlazilo je s obje strane, tri grane na svijenjaku s jedne strane, a tri
grane s druge strane.
19
Na svakoj grani bile su tri kao badem ae s jabukom i cvijetom; tako na est grana,
to su izlazile iz svijenjaka.
20
Na samom stablu svijenjaka bile su etiri kao badem ae s jabukama i
cvjetovima.
21
I to uvijek jabuka ispod dvije grane, to su izlazile iz njega.
192
22
Njihove jabuke i grane bile su s njim iz jednoga komada: sve kovani rad iz jedinoga
komada, od istoga zlata.
23
Onda napravi uz to sedam svjetionica, usekae i tavice njihove od istoga zlata.
24
Od jednoga talenta istoga zlata napravi ga i sve posue njegovo.
25
Jo napravi rtvenik kadioni od drveta akacije, jedan lakat dug, jedan lakat irok,
etverouglast i dva lakta visok. Rogovi mu bili jedan komad s njim.
26
Pozlati ga istim zlatom, plou njegovu kao i hridine njegove unaokolo i rogove
njegove. Oko njega unaokolo provede vijenac zlatan.
27
Onda napravi ispod vijenca na obje strane, naime na dvije suprotne strane, dva
koluta zlatna za motke, da se je mogao nositi o njima.
28
Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih.
29
Onda pripravi sveto ulje pomazanja i isti, mirisni kad, kako ga pravi pomastar.
Izlazak, glava 38
1
Nato podie rtvenik za etve paljenice od drveta akacije, pet lakata dug i pet lakata
irok, etverouglast i tri lakta visok.
2
Stavi mu na etiri ugla rogove. Rogovi su inili s njim jednu cjelina. Okova ga u
mjed.
3
Tada napravi sve za rtvenik potrebno posue, lonce, lopatice, kotlie, viljuke i
klijeta. Sve posue napravi od mjedi.
4
Napravi za rtvenik i reetku mreastu od mjedi ispod opbodnog stepena njegova
odozdo sve do pola visine.
5
Salije etiri koluta na etiri ugla reetke mjedene za provlaenje motke.
6
Nato napravi motke od drveta akacije i okova ih u mjed.
7
Utaknu motke u kolute na stranama rtvenika, da se je mogao nositi o njima.
Napravi ga od dasaka tako, da je bio upalj.
193
8
Tada napravi umivaonicu mjedenu i podnoje njezino mjedeno od ogledala ena
posluiteljica, to su sluile na ulazu u ator sastanka.
9
Nato postavi dvorite. Na junoj strani njegovoj bile su zavjese dvorita od finoga
lana uzvedenoga, sto lakata dugi.
10
Uz to dvadeset stupova sa dvadeset stopica od mjedi. Kuke stupova uz karike
njihove bile su od srebra.
11
Na sjevernoj strani bile su zavjese sto lakata duge, uz to dvadeset stupova sa
dvadeset stopica njihovih od mjedi. Kuke stupova i karike njihove bile su od srebra.
12
Na zapadnoj strani bile su zavjese pedeset lakata duge, uz to deset stupova sa deset
stopica njihovih. Kuke stupova i karike njihove bile su od srebra.
13
Sprijeda na istonoj strani bile su zavjese pedeset lakta duge.
14
Zavjese od petnaest lakata bile su na jednoj strani, uz to tri stupa sa tri stopice
njihove:
15
Na drugoj strani, s obje strane ulaza u dvorite, bili su isto tako zavjesi od petnaest
Jaka us to tri stupa sa tri stopice njihove.
16
Sve zavjese dvorita unaokolo bile su od finoga lana uzvedenoga.
17
Stopice stupova bile su od mjedi, kuke stupova i karike njihove od srebra, navlaka
njihovih glava takoer od srebra. Svi stupovi dvorita imali su karike srebrne.
18
Zavjesa ulaza u dvorite bila je umjetno vezivo od modrog i crvenog skerleta,
grimiza i finoga lana uzvedenoga, dvadeset lakata dug i pet lakata visok po irini, u
skladu s zavjesama dvorita.
19
etiri stupa njihova sa etiri stopice svoje bila su od mjedi, kuke njihove od srebra,
navlaka njihovih glava i karike njihove isto tako od srebra.
20
Sve kolje za ator i dvorite unaokolo bilo je od mjedi.
21
Ovo je raun za Prebivalite, naime za ator sastanka. Poduzee ga praviti na
zapovijed Mojsijevu Leviti pod upravom Itamara, sina sveenika Arona.
194
22
Bezaleel, sin Urijin, unuk Hurov, od plemena Judina, bio je napravio sve, to je bio
zapovjedio Gospod Mojsiju.
23
I s njim Aholiab, sin Ahisamakov, od plemena Danova, umjetni zanatnik, umjetni
tkalac i vezilac po modrom i crvenom skerletu, po grimizu i finom lanu.
24
Svega zlata, darovanoga zlata, to ode na razne radove za Svetite, iznosilo je
dvadeset i devet talenata i sedam stotina i trideset ekela, po teini Svetita.
25
Srebra, to ue kod brojenja zajednice, iznosilo je to talenata i tisuu sedam stotina
i sedamdeset deset ekela po teini Svetita.
26
Po jedan beka polovica ekela po teini Svetita na glavu svih onih, to uoe u
brojenje, od dvadeset godina i vie, est stotina i tri tisue i pet stotina i pedeset ljudi.
27
Sto talenata srebra potroilo se na lijevanje stopica za Svetite i stopica za zavjes;
to talenata na sto stopica, na svaku stopicu jedan talenat.
28
Od tisuu i sedam stotina i sedamdeset i pet ekela napravi on kuke za stupove,
prevue glave njihove i opremi ih karikama.
29
Mjedi darovane bilo je se sedamdeset talenata i dvije tisue i etiri stotine ekela.
30
Od boga napravi on stopice za vrata u ator sastanka i mjedeni rtvenik, reetku
mjedenu njegovu i sve posue rtvenika.
31
Stopice u dvoritu unaokolo i stopice na ulazu u dvorite, sve kolje dvorita
unaokolo.
Izlazak, glava 39
1
Od modrog i crvenog skerleta i grimiza napravie sjajne haljine za slubu u Svetitu.
Isto tako napravie sveto ruho Aronu, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju;
2
Opleak napravi od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana
uzvedenoga.
3
Zlato skovae u tanke ploice i razrezae ih u niti, da ih umjetnim vezivom uvezu u
modri i crveni skerlet, u grimiz i u fini lan.
195
4
Napravie dva plena komada to su se sklapala. Na obadva kraja bio je skupa
privezan.
5
Tkanica, to je bila na njemu da se njom privee, bila je izrade na od jednoga
komada s njim i jednakim radom, od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza finoga
lana uzvedenoga, kao sto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
6
Uredie dva oniksa kamena, tako da su bila ukovana u zlato, a urezae u njih imena
sinova Izraelovih, kako ih umije urezati umjetnost peatna.
7
I metnu ih on na plene komade opleka kao kamene spomene na sinove Izraelove,
kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
8
Naprsnik napravi kao opleak umjetnim tkalakim radom od zlata, modrog i
crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga.
9
napravie naprsnik etverouglast, predvostruen, pedalj dug, pedalj irok,
predvostruen.
10
Onda udarie po njemu etiri reda dragoga kamenja: U prvom redu karneol, topaz i
smaragd,
11
U drugom redu rubin, safir i dijamant,
12
U treem redu hijacint, ahat i ametist,
13
U etvrtom redu krizolit, oniks i jaspis. Pri njihovu ukivanju svi su bili u zlato
ukovani.
14
Tih kamenova bilo je dvanaest, toliko je bilo imena sinova Izraelovih. Bili su
urezani kao peat, svaki kamen imenom jednoga od dvanaest plemena.
15
Privrstie onda na naprsnik kao vrpce pletene lanie od isto ga zlata.
16
Napravie potom dvije kope zlatne i dvije karike zlatne i privrstie obadvije
karike na obadva kraja naprsniku.
17
Obadva lania zlatna privrstie na dvije karike na krajevima naprsniku.
196
18
Draga obadva kraja od oba dva lania privrstie na dvije kope i ove na obadva
plena komada opleka sprijeda.
19
I napravie dvije druge karike zlatne i privrstie ih na obadva kraja naprsniku, na
unutranji rub njegov, to je okrenut prema opleku.
20
Nato napravie jo dvije zlatne karike i privrstie ih na obadva plena komada
opleka ozdo na prednjoj strani njegovoj, tamo, gdje se pripinje, povrh tkanice
opleka.
21
Vrpcom od skerleta modroga privezae naprsnik njegovim karikama za karike
opleka, tako da je stajao naprsnik nad tkanicom opleka i nije se mogao pomicati od
opleka, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
22
Napravie plat za opleak, tkan, sav od skerleta modroga.
23
Prorez za vrat na platu bio je u sredini i bio je slian prorezu na oklopu. Oko
proreza za vrat bio je rub, da se ne razdre.
24
Ozdo na rubu plata stavie granatne jabuke od modrog i crvenog skerleta, grimiza
i finoga lana uzvedenoga.
25
Od istoga zlata napravie zvonie i metnue zvonie meu granatne jabuke
unaokolo na rub plata,
26
Tako da je oko ruba plata sve jedan zvoni dolazio za jednom granatnom
jabukom, za vrenje svete slube, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
27
Koulje Aronu i sinovima njegovim napravie od finoga lana tkalakim radom.
28
Kapu od finoga lana, visoke kape od finoga lana i oko boka haljine platnene od
finoga lana uzvedenoga.
29
I pojas od finoga lana uzvedenoga, modrog i crvenog skerleta i grimiza, umjetno
vezena, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
30
Napravie eonu ploicu, krunu svetu, ad istoga zlata, i napisae na njoj, kako se
urezuje pismo su peat: "Gospodu posveeno."
197
31
Privrstie na nju vrpcu od modroga skerleta, da se vee gore za kapu, kao to je
bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
32
Tako se svri sav rad za Prebivalite atora sastanka. Sinovi Izraelovi izvedoe to
posve onako, kako je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
33
I donesoe Mojsiju Prebivalite, ator i sve posue njegovo; kuke, daske,
prijevornice, stupove i stopice njegove;
34
I pokrov od koza ovnujskih crveno obojenih, gornji pokrov od koe jazaveve i
zavjes unutranji;
35
Koveg zakona i motke njegove i pomirilite;
36
Stol sa svim posuem njegovim i kruhove oblija;
37
Svijenjak od istoga zlata i svjetionice njegove, to su bile u jedan red poredane, i
sve posue njegovo i ulje za rasvjetu;
38
I rtvenik zlatni i ulje pomazanja, kad miomirisna i zavjesa za ulaz u ator;
39
rtvenik mjedeni s mjedenom reetkom njegovom, motke njegove i sve posue
njegovo, umivaonicu i podnoje njezino;
40
Zavjese dvorita sa stupovima i stopicama njegovim, zavjesa za ulaz u dvorite s
uzima njegovim i koljem njegovim i sve posue za slubu u Prebivalitu atora
sastanka;
41
I sjajne haljine za slubu u Svetitu, sveto ruho za sveenika Arona i haljine sinova
njegovih za slubu sveeniku.
42
Posve onako, kako je bio zapovjedio Gospod Mojsiju, izvedoe sav rad sinovi
Izraelovi.
43
Kad Mojsije razgleda itavo djelo, vidje, da ga izvedoe posve onako, kao to je bio
zapovjedio Gospod. I Mojsije dade im blagoslov.
198
Izlazak, glava 40
1
Nato zapovjedi Gospod Mojsiju:
2
"Na prvi dan prvoga mjeseca postavi Prebivalite atora sastanka.
3
Metni unutra koveg zakona i objesi zavjesu pred koveg.
4
Unesi unutra i stol i poloi na njega kruhove oblija. Svijenjak stavi unutra i
postavi svjetionice njegove.
5
Zlatni rtvenik kadioni namjesti pred koveg zakona i objesi zavjese na ulazu u
Prebivalite atora.
6
Podigni rtvenik za rtve paljenice pred ulazom u Prebivalite atora sastanka,
7
I metni umivaonicu izmeu atora sastanka i rtvenika i nalij u nju vode.
8
Napravi onda dvorite unaokolo i metni zavjes na ulazu u dvorite.
9
Uzmi tada ulje pomazanja, pomai Prebivalite atora i sve, to se nalazi u njemu, i
posveti ga i sve posude njegovo, da bude sveto.
10
Pomai i rtvenik za rtve paljenice i sve posude njegovo i posveti tako rtvenik, da
rtvenik bude presvet.
11
I umivaonicu i podnoje njezino pomai i posveti.
12
Onda privedi Arona i sinove njegove k ulazu u ator sastanka i operi ih vodom.
13
Obuci Arona u svete haljine, pomai ga i posveti ga, da mi slui kao sveenik.
14
Sinove njegove onda privedi i obuci im koulje.
15
I pomai ih, kao to si im pomazao oca, da mi slue kao sveenici. Ovo pomazanje
ima im podijeliti ast sveeniku za sva vremena kroz sve narataje."
16
Mojsije uini tono tako, kako mu je bio zapovjedio Gospod.
199
17
U prvom mjesecu druge godine, na prvi dan mjeseca, bilo je Prebivalite atora
postavljeno.
18
Mojsije postavi Prebivalite atora ovako: namjesti mu stopice i postavi na njih
daske njihove, utaknu prijevornice njihove i uzdignu stupove njihove.
19
Onda razape pokrov za ator nad Prebivalitem i stavi povrh njega gornji pokrov
atora, kao to je bio zpovjedio Gospod Mojsiju.
20
Nato uze zakon i metnu ga u koveg, utaknu motke na koveg i stavi pomirilite
gore na koveg.
21
Unese koveg u Prebivalite, objesi zavjesu unutranju i zakloni tako koveg
zakona, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
22
Tada postavi stol u ator sastanka na sjevernu stranu Prebivalita izvan zavjese.
23
Na njega poreda kruhove oblija pred Gospodom, kao to je bio zapovjedio Gospod
Mojsiju.
24
Stavi svijenjak u ator sastanka naprema stolu na junu stranu Prebivalita.
25
I postavi svjetionice pred Gospodom, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
26
Nato postavi rtvenik zlatni u ator sastanka pred zavjes.
27
I na njemu spali kad miomirisni, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
28
Onda objesi zavjes za vrata Prebivalita.
29
rtvenik za rtve paljenice postavi pred ulaz u Prebivalite atora sastanka i prinese
na njemu rtvu paljenicu i prinos, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
30
Umivaonicu postavi izmeu atora sastanka i rtvenika i nali u nju vode za pranje.
31
Prali su iz nje sebi ruke i noge Mojsije i Aron i sinovi njegovi.
32
Kadgod bi ulazili u ator sastanka ili pristupali k rtveniku, prali bi se, kao to je
200
33
I napravi dvorite oko Prebivalita i oko rtvenika i objesi zavjes na ulaz u dvorite.
Tako dovri Mojsije djelo.
34
Tada oblak pokri ator sastanka, i slava Gospodnja napuni Prebivalite.
35
Mojsije nije mogao unii u ator sastanka; jer se je bio na njega spustio oblak, i
slava je Gospodnja napunjala Prebivalite.
36
Kadgod se je za cijeloga putovanja njihova oblak podigao od Prebivalita, zaputili
bi sinovi Izraelovi.
37
A kad se nije oblak podigao, oni ne bi zaputili sve do dana, kad bi se opet podigao,
38
Oblak je naime bio danju na Prebivalitu; ali nou bio je napunjen ognjenom
svjetlou pred oima svega Izraela na cijelom njegovu putovanju.
201
Levitski Zakonik
Lev. Zakonik, glava 1
1
Gospod pozva Mojsija i zapovjedi mu iz atora sastanka:
2
"Govori sinovima Izraelovim ovu odredbu: Ako hoete Gospodu prinijeti rtvu od
stoke, onda prinesite rtvu od goveda ili ovaca.
3
Tko hoe prinijeti rtvu paljenicu od goveda, mora rtvovati muku, bez pogrjeke
ivotinju; neka je donese pred ulaz u ator sastanka, da se dopane Gospodu.
4
Neka poloi ruku na glavu rtvi paljenici; tako e mu se milostivo primiti i
pomirenje mu pribaviti.
5
Onda neka zakolje junca pred Gospodom. Sinovi Aronovi, sveenici, neka prinesu
krv i neka krvlju pokrope unaokolo rtvenik, koji stoji na ulazu u ator sastanka.
6
Neka odere rtvu paljenicu i neka je rasijee na dijelove svoje.
7
Sinovi sveenika Arona neka naloe oganj na rtveniku i neka metnu drva na oganj.
8
Onda neka sinovi Aronovi, sveenici, poloe komade zajedno s glavom i salom na
drva, to su naslagana na ognju na rtveniku.
9
Drob i noge neka opere u vodi; onda neka sveenik spali sve zajedno na rtveniku
kao rtvu paljenicu, kao rtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu.
10
Ako netko prinese kao rtvu paljenicu sitnu stoku, ovce ili koze, neka rtvuje
muku, bez pogrjeke ivotinju.
11
Neka je zakolje pred Gospodom na sjevernoj strani rtvenika; a sinovi Aronovi,
sveenici, neka pokrope krvlju rtvenik unaokolo.
12
Neka je rasijee na dijelove njezine, i sveenik neka ih poloi zajedno s glavom i
salom na drva, to su naslagana na ognju i na rtveniku.
202
13
A drob i noge neka opere. Nato neka sveenik sve zajedno prinese i spali na
rtveniku kao rtvu paljenicu, kao rtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu.
14
Ako netko prinese Gospodu kao rtvu paljenicu ptice, neka rtvuje grlice ili golube.
15
Sveenik neka ivotinju donese na rtvenik, neka joj zaokrene vratom i spali je na
rtveniku; a krv neka istisne rtveniku sa strane.
16
Neka joj izvadi volju s njezinom sadrinom i baci je pokraj rtvenika prema istoku
na pepeljinjak.
17
Potom neka ivotinji razdre krila, a da ih ne otrgne. Onda sveenik neka je spali na
rtveniku na drvima, to su naslagana na ognju, kao rtvu paljenicu, kao rtvu
ognjenu na ugodni miris Gospodu."
1
"Ako netko hoe da prinese Gospodu kao rtvu prinos, neka bude dar njegov bijelo
brano, to ga mora politi uljem i kadom okaditi.
2
Neka ga donese sinovima Aronovim, sveenicima. Sveenik neka uzme punu aku
toga uljem zamijeenog brana i sav kad i neka spali taj mirisni dio na rtveniku kao
ognjenu rtvu na ugodni miris Gospodu.
3
to preostane od prinosa, to neka pripadne Aronu i sinovima njegovim kao presveto
od ognjenih rtava Gospodnjih.
4
Ako hoe da rtvuje kao prinos neto u pei peeno, onda zgotovi od bijeloga
brana pogae nekvasne, to su zamijeene uljem, ili nekvasne mlince, to su
namazani uljem.
5
Ako ti je prinos neto peeno u tavi, neka je pripravljeno od nekvasnoga bijelog
brana, uljem zamijeenoga.
6
Razlomi ga na komade i polij ih uljem. Tako je to prinos.
7
Ako li ti je prinos prireen u kotliu, neka je zgotovljen od bijelog brana s uljem.
8
Onda prinesi prinos, to je tako prireen, Gospodu, a predaj ga sveeniku, da ga
odnese na rtvenik!
203
9
Sveenik neka uzme od prinosa mirisni dio njegov i neka ga spali na rtveniku kao
ognjenu rtvu na ugodni miris Gospodu!
10
to preostane od prinosa, neka pripadne Aronu i sinovima njegovim kao presveto
od ognjenih rtava Gospodnjih.
11
Ni jedan prinos, to ga prinosite Gospodu, ne smije biti pripravljen s kvascem, jer
ne smijete kvasac ili med prinijeti Gospodu kao ognjenu rtvu.
12
Kao rtvu od prvina moete ih prinijeti Gospodu, ali na rtvenik ne smiju doi na
ugodni miris.
13
Sve prinose svoje mora osoliti. Nikada ne smije sol zavjeta s Bogom tvojim
uzmanjkati kod prinosa tvojega. Kod svih prinosa svojih mora prinijeti sol.
14
Ako hoe prinijeti Gospodu prvinu plodova, onda mora poprene na ognju
klasove od prvoga ploda u vrtovima prinijeti kao prinos od prvina.
15
Polij ulje na njih i okadi ih. Tako je to prinos.
16
Sveenik neka spali kao ognjenu rtvu Gospodu njegov mirisni dio: jedan dio od
prvoga ploda i od ulja i sav kad."
1
"Hoe li netko da prinese kao rtvu mirotvornu goveda, neka rtvuje muku ili
ensku, bez pogrjeke ivotinju.
2
Neka poloi ruku na glavu rtvene ivotinje i neka ja zakolje pred ulazom u ator
sastanka. Sinovi Aronovi, sveenici, neka izliju krv na rtvenik unaokolo.
3
Onda neka od rtve mirotvorne prinese kao ognjenu rtvu Gospodu salo, to pokriva
drob, i sve salo na drobu;
4
Obadva bubrega sa salom, to je na slabinama, i mreicu, to je na jetrima: neka to
izvadi s bubrezima.
5
Sinovi Aronovi imaju to spaliti na rtveniku nad rtvom paljenicom, to lei na
drvima na ognju, kao ognjenu rtvu na ugodni miris Gospodu,
204
6
Hoe li netko da prinese Gospodu kao rtvu mirotvornu sitnu stoku, to neka rtvuje
muku ili ensku, bez pogrjeke ivotinju.
7
Ako prinese ovcu kao rtvu, neka je dovede pred Gospoda.
8
Neka poloi ruku svoju na glavu rtvi i neka je zakolje pred atorom sastanka.
Sinovi Aronovi neka izliju krv na rtvenik unaokolo.
9
Onda neka od rtve mirotvorne prinese kao ognjenu rtvu Gospodu dijelove sala:
sav tusti rep, tik do trtice neka ga odree, salo, to pokriva drob, i sve salo na
drobu;
10
Obadva bubrega sa salom, to je na slabinama, i mreicu na jetrima; neka to izvadi
s bubrezima.
11
Sveenik neka to spali na rtveniku kao ognjenu rtvu prinosnu Gospodu.
12
Ako li je prinos njegov koza, neka je donese pred Gospoda:
13
Neka joj poloi ruku svoju na glavu i neka je zakolje pred atorom sastanka. Sinovi
Aronovi neka izliju krv na rtvenik unaokolo.
14
Potom neka od nje prinese kao ognjenu rtvu prinosnu Gospodu salo, to pokriva
drob, i sve salo na drobu;
15
Obadva bubrega sa salom, to je na slabinama, i mreicu na jetrima; neka to izvadi
s bubrezima.
16
Sveenik neka to spali na rtveniku kao ognjenu rtvu na ugodni miris i sve salo
pripada Gospodu.
17
Ova zapovijed ima vjenu valjanost za sva plemena vaa u svim prebivalitima
vaim: nipoto ne smijete blagovati sala i krvi."
1
2
"Kai sinovima Izraelovim ovu odredbu: Ako se netko nehotice ogrijei o kojugod
zapovijed Gospodnju i neto uini, to je zabranjeno, onda valjaju ovi propisi:
205
3
Ako sveenik pomazani uini grijeh, po kojemu krivnja pada i na narod, to on ima
rtvovati Gospodu za grijeh, to ga je uinio, junca bez pogrjeke kao rtvu za grijeh.
4
Neka on dovede junca na ulaz u ator sastanka pred Gospoda, neka poloi ruku
svoju Juncu na glavu i zakolje junca pred Gospodom.
5
Onda neka uzme sveenik pomazani neto od krvi juneve i unese je u ator
sastanka.
6
Sveenik neka umoi prst svoj u krv i neka neto od krvi sedam puta pokropi pred
Gospoda prema zavjesi Svetita.
7
Onda neka sveenik namae neto od krvi na rogove rtveniku s mirisnim kadom,
to stoji pred Gospodom u atoru sastanka. Svu ostalu krv junevu neka izlije na
podnoje rtveniku za rtve paljenice, to stoji na ulazu u ator sastanka.
8
Sve salo junca, to ga rtvuje za grijeh, neka izvadi iz njega, salo, to pokriva drob, i
sve salo na drobu;
9
Obadva bubrega sa salom, to je na slabinama, i mreicu na jetrima; s bubrezima
neka to izvadi;
10
Onako kako se vadi iz goveeta za rtvu mirotvornu. Onda, neka to spali sveenik
na rtveniku za rtve paljenice.
11
Ali kou junevu i sve meso njegovo s glavom i nogama, drob njegov i crijevni
sadraj njegov,
12
Dakle svega junca neka iznese van pred tabor na koje isto mjesto, tamo, gdje se
istresa pepeo. Tada neka ga spali na hrpi drva; na mjestu, gdje se istresa pepeo, neka
se spali.
13
Ako li bi sva zajednica sinova Izraelovih nehotice sagrijeila, a da ne bi bila tomu
svjesna, pa bi prestupila kojugod zabranu Gospodnju i tako upala u krivnju;
14
Onda zajednica, kad se dozna za grijeh, to ga je uinila, ima prinijeti junca kao
rtvu za grijeh i dovesti ga pred ator sastanka.
15
Starjeine zajednice imaju pred Gospodom poloiti juncu na glavu ruke svoje, i
jedan neka zakolje junca pred Gospodom.
206
16
Potom neka sveenik posveeni unese neto od krvi juneve u ator sastanka.
17
Sveenik neka umoi prst svoj u krv i neka neto od krvi sedam puta pokropi pred
Gospoda, prema zavjesi.
18
Onda neka sveenik namae neto od krvi na rogove rtveniku, to stoji pred
Gospodom u atoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije na podnoje rtveniku za
rtve paljenice, to stoji na ulazu u ator sastanka.
19
Tada neka sve salo izvadi iz njega i spali na rtveniku.
20
Neka tada ini s juncem onako, kako je inio s juncem kod rtve za grijeh ako
ima initi s njim. Kad im sveenik tako pribavi pomirenje, bit e im oproteno.
21
Ali junca neka iznese van pred tabor i neka ga spali onako, kako je spalio tek
spomenutog junca. To je rtva za grijeh zajednice.
22
Sagrijei li poglavar, to nehotice prestupi kojugod zabranu Gospoda, Boga
svojega, i tako padne u krivnju,
23
Onda neka donese, kad dozna za prijestup, to ga je skrivio, kao prinos jarca, bez
pogrjeke.
24
Neka poloi ruku svoju jarcu na glavu i neka ga zakolje ondje, gdje se pred
Gospodom kolju ivotinje za rtve paljenice. Tako je to rtva za grijeh.
25
Sveenik neka uzme prstom svojim neto od krvi rtve za grijeh i neka pomae na
rogove rtveniku za rtve paljenice, a ostalu krv neka izlije na podnoje rtveniku za
rtve paljenice.
26
Sve salo neka spali na rtveniku kao salo rtve mirotvorne. Kad mu sveenik tako
pribavi pomirenje za prijestup njegov, bit e mu oproteno.
27
Ako li netko iz obinog naroda sagrijei nehotice, to prestupi kojugod zabranu
Gospodnju, i tako skrivi,
28
Onda neka donese, im dozna za prijestup, to ga je skrivio, i kao prinos kozu bez
pogrjeke za uinjenu pogrjeku.
207
29
Neka poloi ruku svoju na glavu rtvi za grijeh i neka zakolje rtvu za grijeh na
mjestu odreenom za rtvu paljenicu.
30
Sveenik neka uzme prstom neto od krvi i neka pomae na rogove rtveniku za
rtve paljenice i neka izlije ostalu krv na podnoje rtveniku.
31
Sve salo neka izvadi, kao to se vadi salo kod rtve mirotvorne; onda neka to
sveenik spali na rtveniku na ugodni miris Gospodu. Kad mu sveenik tako pribavi
pomirenje, bit e mu oproteno.
32
Ako hoe kao prinos da prinese ovcu kao rtvu za grijeh, neka rtvuje ensku, bez
pogrjeke ivotinju.
33
Neka poloi ruku na glavu rtvi za grijeh i neka je zakolje kao rtvu za grijeh
ondje, gdje se kolje rtva paljenica.
34
Sveenik neka uzme prstom neto od krvi rtve za grijeh i neka namae na rogove
rtveniku za rtve paljenice. Ostalu krv neka izlije na podnoje rtveniku.
35
Sve salo neka izvadi, kao to se vadi salo ovce kod rtve mirotvorne. Sveenik neka
to onda spali na rtveniku nad ognjenim rtvama Gospodnjim. Kad mu sveenik tako
pribavi pomirenje za uinjeni prijestup, bit e mu oproteno."
1
"Ako netko sagrijei time, da uje poziv na svjedoenje i mogao bi da bude svjedok,
jer je sam vidio ili je inae saznao, pa ipak ne prijavi, krivnju nosi na sebi.
2
Ili ako se netko dotakne neega neista, strvine od neiste zvijeri ili strvine od
neiste kune ivotinje, ili strvine od neiste ivotinje, to gmie, a da tomu nije
svijestan, neist je i kriv je.
3
Ili ako se dotakne neistoe ovjeje, bilo kakvagod neistoa, kojom se moe
oneistiti, a da tomu nije svijestan, kriv je, kad to sazna.
4
Ili ako se netko zaklinje nepromiljeno, da e uiniti dobro ili zlo, pa bilo kojagod
stvar, za koju se zaklinje nepromiljeno, a da tomu nije svijestan, kad to sazna, kriv je
za svaku od tih rijei.
5
Ako bude dakle kriv za koju od tih stvari, neka prizna, u emu je pogrijeio.
208
6
I neka tada dovede Gospodu prinosnicu za prijestup, to ga je uinio, ensko od
sitne stoke, ovcu ili kozu, kao rtvu za grijeh. Sveenik neka mu tim pribavi
pomirenje za prijestup njegov.
7
Ako li ne bi bio u stanju prinijeti jedan komad od sitne stoke, neka prinese Gospodu
za prijestup svoj dvije grlice ili dva golubia, jedno kao rtvu za grijeh, drugo kao
rtvu paljenicu.
8
Neka donese to sveeniku, a on neka najprije rtvuje ono, to je odreeno za grijeh.
Neka mu zakrene glavom kod ije tako, da je posve ne otrgne.
9
Neka onda pokropi krvlju od rtve za grijeh stranu rtvenika, a ostala krv neka se
iscijedi na podnoju rtvenika. To je rtva za grijeh.
10
Drugo neka onako, kako se pristoji, prinese kao rtvu paljenicu. Kad mu tako
sveenik pribavi pomirenje za prijestup, to ga je poinio, bit e mu oproteno.
11
Ako li ne bi bio u stanju prinijeti dvije grlice ili dva golubia, neka prinese svoj
prinos za prijestup svoj desetinu efe bijeloga brana kao rtvu za grijeh. Neka na nju
ne izlijeva ulja i ne mee kada, jer to je rtva za grijeh.
12
Neka to donese sveeniku, a sveenik neka uzme od toga punu aku kao mirisni dio
njezin i neka spali na rtveniku nad ognjenim rtvama Gospodnjim. Tako je to rtva
za grijeh.
13
Kad mu je tako sveenik pribavio pomirenje za prijestup, to ga je u emugod od
ovoga uinio, bit e mu oproteno. To ima da pripadne sveeniku kao prinos."
14
15
"Ako netko pronevjeri neto i nepromiljeno se ogrijei o stvari, to su posveene
Gospodu, neka prinese Gospodu rtvu za grijeh od sitne stoke ovna bez pogrjeke,
koji po procjeni tvojoj vrijedi najmanje dva ekela srebra po teini Svetita.
16
Iznos, za koji je otetio Svetite, ima nadoknaditi i jo peti dio iznosa priloiti i
predati sveeniku. Kad mu je sveenik prinesenim ovnom na rtvu za prijestup
pribavio pomirenje, bit e mu oproteno.
17
Ako se netko ogrijei i uini to zabranjuju zapovijedi Gospodnje, a da tomu nije
svijestan, kriv je i nosi na sebi zlodjela.
209
18
I neka donese sveeniku od sitne stoke ovna bez pogrjeke po procjeni tvojoj kao
rtvu za prijestup. Kad mu onda sveenik zbog prijestupa, to ga je poinio, a da nije
znao, pribavi pomirenje, bit e mu oproteno.
19
To je rtva za prijestup; on se je ogrijeio o Gospoda."
1
2
"Ako se netko ogrijei i pronevjeri Gospodu neto time, da utaji blinjemu svojemu
neto povjereno ili izrueno ili ukradeno, ili prevari blinjega svojega;
3
Ili nae izgubljeno, pa utaji, ili se krivo zakune za kojugod stvar, kojom se moe
ovjek ogrijeiti;
4
Ako se tako ogrijei i skrivi, neka vrati ukradeno, to je prisvojio sebi, ili povjereno,
to je njemu dano, ili izgubljeno, to je naao;
5
Ili sve ono, za to se je krivo zakleo, i to neka vrati u cijeloj vrijednosti svojoj i jo
neka pridoda peti dio iznosa; neka to vrati vlasniku onaj dan, kad prinosi rtvu za svoj
prijestup.
6
On e prinesti Gospodu rtvu za prijestup neka donese sveeniku od sitne stoke
ovna bez pogrjeke po procjeni tvojoj.
7
Kad mu onda sveenik pribavi pomirenje pred Gospodom, bit e mu oproten svaki
in, kojime jedan moe ogrijeiti."
8
9
"Daj Aronu i sinovima njegovim ovaj naputak: Ovo su odredbe za rtvu paljenicu:
ova, rtva paljenica, ima ostati na rtveniku, gdje je bila zapaljena, cijelu no sve do
jutra; i oganj na rtveniku ima tako gorjeti jednako.
10
Sveenik neka obue svoju haljinu lanenu i gae lanene neka obue i neka odstrani
pepeo, u koji je promijenio oganj rtvu paljenicu, i neka ga istrese pokraj rtvenika.
11
Onda neka svue haljine svoje, neka obue druge haljine i neka iznese pepeo van
pred tabor na koje isto mjesto.
210
12
Oganj na rtveniku ima gorjeti jednako i nikad da se ne utrne. Svako jutro neka
sveenik naloi drva na oganj, neka metne na njega rtvu paljenicu i neka spali na
njemu komade sala od rtava mirotvornih.
13
Oganj neka gori jednako na rtveniku; nikada se ne smije utrnuti.
14
Za prinos vrijede ove odredbe: sinovi Aronovi imaju ga donijeti pred Gospoda na
rtvenik.
15
Onda neka jedan uzme punu aku bijeloga brana i ulja od prinosa, uz to sav kad na
prinosu, i neka to spali na rtveniku na ugodni miris, kao mirisni dio Gospodu.
16
to onda jo preostane od njega, imaju pojesti Aron i sinovi njegovi. Nekvasno ima
se to blagovati na svetom mjestu; u dvoritu atora sastanka imaju to pojesti.
17
Ne smije se pei s kvascem. Kao dio njihov to im ja odredih od rtava mojih
ognjenih. Presveto je to kao rtva za grijeh i rtva za prijestup.
18
Svi muki potomci Aronovi smiju to jesti. Ovaj zakon ima vjenu valjanost u svima
naratajima vaim; i svaki koji ih se dotakne, posvetit e se."
19
20
"Prinos, to ga Aron i sinovi njegovi imaju rtvovati Gospodu na dan, kada se jedan
pomae, neka se sastoji u jednoj desetini efe bijeloga brana kao redovitom prinosu,
jedna polovica od toga ujutro, druga uveer.
21
Na tavi ima se pripraviti s uljem, i prinijeti ga umijeenoga. Ima ga peenoga u
komadima prinijeti kao prinos na ugodni miris Gospodu.
22
Sveenik, koji bude pomazan za nasljednika Aronova izmeu sinova njegovih, ima
ga prireivati Gospodu po odredbi, to vrijedi vjeno. Sav ima se spaliti!
23
Jer svaki prinos sveenikov ima se sav spaliti: ne smije se od njega nita pojesti."
24
25
"Kai Aronu i sinovima njegovim ovaj naputak: Ove odredbe vrijede kod rtve za
grijeh: na mjestu, gdje se kolje rtva paljenica, ima se klati rtva za grijeh pred
Gospodom to je presveto!
211
26
Samo sveenik, koji prinosi rtvu za grijeh, smije nju jesti; na svetom mjestu, u
dvoritu atora sastanka, ima se jesti.
27
Svaki, koji se dotakne mesa njezina, postaje svet, i ako mu neto od krvi potrapa
haljinu, mora na svetom mjestu oprati onaj dio, to je potrapan.
28
Posuda zemljana, u kojoj je bila kuhana, mora se razbiti. Ako je kuhana u posudi
mjedenoj, onda se mora istrti i vodom isprati.
29
Samo muki pripadnici sveenstva smiju od toga jesti to je presveto!
30
Ali nijedna rtva za grijeh, od koje se jedan dio krvi unese u ator sastanka, da u
Svetitu slui za pomirenje, ne smije se jesti, nego se mora spaliti u ognju.
1
Ovo je propis zakona za rtvu radi prijestupa: Presveta je!
2
Na mjestu, gdje se kolje rtva paljenica, ima se klati i rtva za prijestup, a krvlju
njezinom mora se pokropiti rtvenik unaokolo.
3
Sve salo njezino ima se prinijeti: tusti rep sa salom, to pokriva drob,
4
Obadva bubrega sa salom njihovim, to je na slabinama, i mreica na jetrima. Ima se
izvaditi s bubrezima!
5
Sveenik neka to onda spali na rtveniku kao ognjenu rtvu Gospodu. Tako je to
rtva za prijestup.
6
Svi muki lanovi sveenstva smiju od toga jesti. Na svetom mjestu mora se pojesti
presveto je!
7
to valja o rtvi za grijeh, valja i o rtvi za prijestup; za obje valja ista odredba: ima
da pripadne sveeniku, koji je njom pribavio pomirenje.
8
Sveeniku, koji za nekoga prinosi rtvu paljenicu, ima pripasti koa ivotinje od
rtve paljenice, koju je prinio.
9
Onda svaki prinos, to je peen u pei, i sve, to se priredi u kotliu ili na tavi, ima
pripasti sveeniku, koji to prinosi.
212
10
Ali svaki prinos, to se priredi s uljem ili je suh, ima pripasti svima sinovima
Aronovim, jednomu kao drugomu.
11
Ove odredbe vrijede za rtvu mirotvornu, to se prinosi Gospodu.
12
Ako je netko prinosi u zahvalu, onda ima sa rtvom zahvalnom prinijeti jo kolae
nekvasne s uljem zamijeene i mlince nekvasne uljem namazane i bijelo brano
zamijeeno s uljem i prireeno za kolae.
13
S kolaima od tijesta kvasnoga neka prinese prinos svoj zajedno sa rtvenom
ivotinjom, u kojoj sastoji zahvalna mirotvorna rtva njegova,
14
Po jedan od njih ima kod svakoga prinosa prinijeti kao podizanje Gospodu. Ima to
da pripadne sveeniku, koji pokropi krvlju od rtve mirotvorne.
15
Meso zahvalne mirotvorne rtve mora se pojesti na dan, kad se prinosi; ne smije se
nita od toga ostaviti do idueg jutra.
16
Ako li se prinosi rtva radi zavjeta ili od slobodne volje, onda se ima dodue pojesti
meso na dan, kad se prinosi rtva. Ipak se smije, to je od toga preostalo, jo sutradan
jesti.
17
Ali to trei dan preostane od rtvenog mesa, mora se spaliti.
18
Jer ako bi se jo trei dan jelo od mesa rtve mirotvorne, ne bi to bilo pravo.
Onomu, koji ju je prinio, ne bi se ubrojila, nego bi se smatrala pokvarenom, i svaki,
koji bi jeo od toga, nosio bi na sebi krivnju!
19
I takvo meso, to se je dotaklo bilo ega neistoga, ne smije se jesti, nego se mora
spaliti! Drugo rtveno meso smije jesti tko je god ist.
20
Tko uiva meso od rtve mirotvorne Gospodnje, a neist je, taj se ima istrijebiti iz
naroda svojega!
21
Tko se je dotaknuo bilo ega neistoga, ili neistoga ovjeka ili neiste ivotinje ili
kojega mu drago gada neistoga, pa ipak uiva meso rtve mirotvorne, to je bila
prinesena Gospodu, taj se ima istrijebiti iz naroda svojega!"
22
213
23
"Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Ne jedite nikakva sala od goveda, ovaca i
koza.
24
Salo od ivotinja, to crknu, ili ih zvijer razdre, smije se dodue upotrijebiti u koju
mu drago svrhu, ali ga ne smijete jesti.
25
Jer svaki, koji jede salo od ivotinja, to se moe prinijeti Gospodu kao ognjena
rtva, taj se ima, ako to uiva, istrijebiti iz naroda svojega.
26
Isto tako ni u jednom prebivalitu svojem ne smijete uivati krvi niti od ptica niti
od etverononih ivotinja.
27
Tko uiva bilo koju krv, ima se istrijebiti iz naroda svojega!"
28
29
"Kai sinovima Izraelovim ovaj naputak: Tko prinosi Gospodu rtvu mirotvornu,
taj ima prinijeti Gospodu duni dio od mirotvorne rtve svoje.
30
On sam ima prinijeti komade, to pripadaju Gospodu kao ognjena rtva; neka
prinese salo uz grudi; grudi, da se primiu i odmiu kao rtva primicanja i odmicanja
pred Gospodom.
31
Ali salo neka sveenik spali na rtveniku, a grudi imaju pripasti Aronu i sinovima
njegovim.
32
I desno stegno imate dati sveeniku kao rtvu podizanja od mirotvornih rtava
svojih.
33
Onomu izmeu sinova Aronovih, koji prinosi krv i salo rtve mirotvorne, ima kao
dio pripasti desno stegno.
34
Jer grudi primicanja i odmicanja i stegno podizanja uzimam od sinova Izraelovih
kao svoj dio na mirotvornim rtvama njihovim i dajem ih sveeniku Aronu i sinovima
njegovim kao vjeno dunu pristojbu od strane sinova Izraelovih.
35
To je dio Aronov i sinova njegovih na ognjenim rtvama Gospodnjim od dana, kad
ih pripusti k sebi, da bi sluili Gospodu kao sveenici.
214
36
To predade Gospod njima na dan, kad ih pomaza, kao dar od strane sinova
Izraelovih. To je vjeita, kroz sve narataje obvezna pristojba."
37
To su odredbe za rtvu paljenicu, prinos, rtvu za grijeh i rtvu za prijestup, rtvu
posveenja i rtvu mirotvornu,
38
to ih je Gospod zapovjedio Mojsiju na gori Sinaju, kad zapovjedi sinovima
Izraelovima da u pustinji Sinajskoj prinose rtvene prinose svoje Gospodu.
1
Potom zapovjedi Gospod Mojsiju:
2
"Uzmi Arona i s njim sinove njegove, uz to sveto ruho i ulje pomazanja, junca za
rtvu radi grijeha obadva ovca i koaricu s nekvasnim kruhovima.
3
Tada skupi svu zajednicu na ulazu u ator sastanka."
4
Mojsije uini, kao to mu je bio zapovjedio Gospod, i zajednica se skupi na ulazu u
ator sastanka.
5
Onda Mojsije ree zajednici: "Ovo je sve zapovjedio Gospod da se uini."
6
I dovede Mojsije Arona i sinove njegove i opra ih vodom.
7
Nato mu obue koulju, opasa ga pojasom, ogrnu ga platem, metnu mu povrh njega
opleak, stee mu tkanicu opleka i tako ga privrsti na njemu.
8
Tada privrsti na istom naprsnik i stavi u naprsnik Urim i Tumim.
9
Nato mu metnu kapu na glavu i privrsti na kapu sprijeda eonu ploicu zlatnu,
krunu svetu, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
10
Tada uze Mojsije ulje pomazanja, pomaza Prebivalite sveto i sve u njemu i posveti
ga tako,
11
I pokropi njim sedam puta rtvenik i pomaza rtvenik i sve posude njegovo i
umivaonicu i podnoje njezino, da ih tim sveti.
215
12
Onda izli Mojsije Aronu neto od ulja pomazanja na glavu i pomaza ga, da ga tim
posveti.
13
Nato dovede Mojsije sinove Aronove, obue im koulje, opasa ih pojasom i metnu
na visoke kape na glave, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
14
Tada dovede junca za rtvu radi grijeha, i Aron i sinovi njegovi poloie ruke svoje
na glavu juncu rtve za grijeh.
15
Nato ga zakla Mojsije, uze krvi, prstima svojim namaza je na rogove rtveniku
unaokolo, i oisti tako rtvenik od grijeha. Ostalu krv izli na podnoje rtveniku, i
tako posveti rtvenik, kad ga oisti od grijeha.
16
Onda uze sve salo, to je pokrivalo drob, i mreicu na jetrima i obadva bubrega sa
salom njihovim, i to Mojsije spali na rtveniku.
17
Junca, kou njegovu, meso njegovo i crijevni sadraj spali izvan tabora, kao to je
18
I dovede ovna za rtvu paljenicu, i Aron i sinovi njegovi polomie ruke svoje na
glavu ovnu.
19
Mojsije zakla ga i pokropi krvlju rtvenik unaokolo.
20
Rasijee ovna na dijelove njegove, i Mojsije spali glavu i komade i salo.
21
Drob i noge opra vodom, i spali Mojsije svega ovna na rtveniku. Tako je to bila
rtva paljenica na ugodni miris, rtva ognjena Gospodu, kao to je bio zapovjedio
Gospod Mojsiju.
22
Nato dovede drugoga ovna, ovna namjetajnoga, i Aron i sinovi njegovi poloie
ruke svoje na glavu ovnu.
23
Tada ga zakla Mojsije, uze neto od krvi i namaza je na jagodicu desnoga uha
Aronu i na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove.
24
Onda dovede Mojsije sinove Aronove; namaza neto od krvi ha jagodicu desnoga
uha njihova i na palac desne ruke njihove i na desni im veliki noni palac. A ostalom
krvlju pokropi rtvenik unaokolo.
216
25
Potom uze salo, tusti rep i sve salo, to pokriva drob, i mreicu na jetrima i obadva
bubrega sa salom njihovim i stegno desno.
26
Onda uze iz koarice s nekvasnim kruhovima, to je stajala pred Gospodom, jedan
kolac nekvasan, jedan kola s uljem prireen i jednu pogau i metnu ih uz komade
sala i uz stegno desno.
27
Sve to dade Aronu i sinovima njegovim u ruke i rtvova podizanjem i mahanjem
pred Gospodom.
28
Tada im uze to Mojsije iz ruku i spali na rtveniku nad rtvom paljenicom. Tako je
to bila rtva namjetajna na ugodni miris, rtva ognjena Gospodu.
29
I uze Mojsije grudi i rtvova ih podizanjem i mahanjem pred Gospodom. One
pripadoe Mojsiju od ovna namjetajnoga kao dio, kao to je bio zapovjedio Gospod
Mojsiju.
30
Nato uze Mojsije neto od ulja pomazanja i od krvi na rtveniku i pokropi tim
Arona i haljine njegove, isto tako sinove njegove i haljine sinova njegovih, i tako
posveti Arona i haljine njegove, isto tako i sinove njegove i haljine sinova njegovih.
31
Potom ree Mojsije Aronu i sinovima njegovim: "Kuhajte meso na ulazu u ator
sastanka i ondje ga jedite s kruhom, to se nalazi u koarici za rtvu posveenja. Tako
mi se je zapovjedilo. Aron i sinovi njegovi imaju to jesti!
32
to preostane od mesa i kruha, morate spaliti.
33
I ne smijete sedam dana otii od ulaza u ator sastanka sve do dana, kad se navri
vrijeme posveenja vaega, jer sedam dana ima trajati vae posveenje.
34
Kako je on danas inio, tako je Gospod zapovjedio da se ini i nadalje, da se za vas
pribavi pomirenje.
35
Morate sedam dana po danu i po noi ostati na ulazu u ator sastanka i vriti
odredbe Gospodnje, da ne morate umrijeti. Tako mi je zapovjeeno."
36
Aron i sinovi njegovi uinie sve, to je bio zapovjedio Gospod preko Mojsija.
217
1
U osmi dan pozva Mojsije Arona i sinove njegove i starjeine sinova Izraelovih,
2
I ree Aronu: "Uzmi sebi junca kao rtvu za grijehe i ovna kao rtvu paljenicu,
obadva bez pogrjeke, i prinesi ih pred Gospodom."
3
A sinovima Izraelovim zapovjedi ovo: "Uzmite jarca kao rtvu za grijehe i tele i
ovcu, oboje od jedne godine i bez pogrjeke, kao rtvu paljenicu,
4
I vola i ovna kao rtvu mirotvornu, da ih zakoljete pred Gospodom, uz to prinos s
uljem zamijeen; jer danas e vam se objaviti Gospod."
5
Donesoe dakle to, to je bio zapovjedio Mojsije, pred ator sastanka, i sva
zajednica doe ovamo i stupi pred Gospoda.
6
Tada ree Mojsije: "Ovo vam je Gospod zapovjedio da uinite, da vam se objavi
slava Gospodnja."
7
Nato zapovjedi Mojsije Aronu: "Stupi na rtvenik i prinesi svoju rtvu za grijeh i
svoju rtvu paljenicu, da pribavi sebi i narodu svojemu pomirenje, onda prinesi
prinos za narod, da im pribavi pomirenje, kao to je zapovjedio Gospod."
8
I stupi Aron na rtvenik i zakla tele, to je bilo odreeno za njega kao rtva za
grijeh.
9
Sinovi Aronovi dodae mu krv, on umoi prst svoj u krv i namaza je na rogove
rtveniku. Ostalu krv izli na podnoje rtveniku.
10
Tada salo i bubrege i mreicu na jetrima od rtve za grijeh spali na rtveniku, kao
to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
11
Ali meso i kou spali izvan tabora.
12
Potom zakla rtvu paljenicu, i sinovi Aronovi dodae mu krv, kojom pokropi
rtvenik unaokolo.
13
Tada mu dodae rtvu paljenicu, rasjeenu na komade, zajedno s glavom, i on to
spali na rtveniku.
218
14
Nato opra drob i noge i spali ih na rtveniku nad rtvom paljenicom.
15
Onda prinese prinos za narod. Uze jarca, to je bio odreen za narod kao rtva za
grijeh, zakla ga i kao prije prinese ga kao rtvu za grijeh.
16
Nato prinese rtvu paljenicu i obavi je, kako je trebalo.
17
Nadalje prinese prinos, uze od njega punu aku i spali na rtveniku, osim jutarnje
rtve paljenice.
18
Potom zakla vola i ovna kao rtvu mirotvornu za narod. Sinovi Aronovi dodae mu
krv, kojom po kropi rtvenik unaokolo.
19
A komade sala od vola, tusti rep od ovna i salo, to pokriva drob, bubrege i mreicu
na jetrima.
20
Ove komade sala poloie na komade od grudi, onda spali komade sala na
rtveniku.
21
A komade od grudi i stegno desno rtvova Aron podizanjem i mahanjem pred
Gospodom, kao to je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
22
Tada rairi Aron ruke svoje nad narod i blagoslovi ga. Poto je bio prinio rtvu za
grijeh, rtvu paljenicu i rtvu mirotvornu, sie sa rtvenika.
23
Nato otidoe Mojsije i Aron u ator sastanka. Kad izaoe, blagoslovie narod.
Tada se objavi svemu narodu slava Gospodnja.
24
I oganj izae od Gospoda i spali na rtveniku rtvu paljenicu i komade sala. Kad to
vidje sav narod, klicao je i popadao niice na svoje lice.
1
A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzee svaki svoju kadionicu, metnue oganj u njih
i prinesoe tako Gospodu ognjenu rtvu nepristojnu, koju im on nije bio zapovjedio.
2
Ali oganj izae od Gospoda i izgori ih, i tako umrijee pred Gospodom.
3
Tada ree Mojsije Aronu: "Ovdje se ispunjava ono, to je Gospod navijestio, kad je
rekao: Na onima, koji mi stoje blizu, pokazat u svetost svoju, i pred svim narodom
219
proslavit u sebe." A Aron je utio.
4
I Mojsije dozva Miaela i Elisafana, sinove Uziela, strica Aronova, i zapovjedi im:
"Pristupite i iznesite brau svoju iz Svetita van pred tabor!"
5
Oni pristupie i iznesoe ih u kouljama njihovim van pred tabor, kako je bio
zapovjedio Mojsije.
6
Nato Mojsije zapovjedi Aronu i sinovima njegovim Eleazaru i Itamaru: "Ne smijete
vlasi svoje neureeno sputati i haljine svoje derati. Inae morate umrijeti, i Gospod
bi se razgnjevio na svu zajednicu. A braa vaa, sva kua Izraelova, neka oplakuje
poar, to ga zapali Gospod.
7
I ne smijete ostaviti ulaz u ator sastanka, da ne umrete, jer je na vas dolo
Gospodnje ulje pomazanja." I uinie tako po zapovijedi Mojsijevoj.
8
Tada zapovjedi Gospod Aronu:
9
"Vina i jakoga pia ne smijete piti vi, ti i sinovi tvoji; kad ulazite u ator sastanka!
Inae biste morali umrijeti. Ovaj zakon ima vjeitu valjanost za sva plemena vaa.
10
Da biste uvijek mogli razlikovati izmeu svetoga i nesvetoga, izmeu istoga i
neistoga.
11
I sinove Izraelove pouavaj u svima zakonima, to vam ih je objavio Gospod preko
Mojsija."
12
Potom zapovjedi Mojsije Aronu i sinovima njegovim Eleazaru i Itamaru, koji jo
preostadoe: "Uzmite prinos, to jo preostade od ognjenih rtava Gospodnjih, i jedite
ga nekvasnog pokraj rtvenika, jer je Presvet.
13
Zato ga morate pojesti na svetom mjestu; jer je dio, to pripada tebi i sinovima
tvojim od ognjenih rtava Gospodnjih; jer tako mi je bilo zapovjeeno.
14
A grudi primicanja i odmicanja i stegno podizanja imate vi, ti i s tobom sinovi tvoji
i keri tvoje, jesti na kojem istu mjestu, jer su dio, to pripada tebi i sinovima tvojim
od mirotvornih rtava sinova Izraelovih.
15
Stegno podizanja i grudi primicanja i odmicanja imaju se donijeti s komadima sala
odreenim za rtvu ognjenu, da se rtvuju podizanjem i mahanjem pred Gospodom.
220
Tada imaju pripasti tebi i sinovima tvojim s tobom kao vjeno ustanovljena pristojba,
kao to je zapovjedio Gospod."
16
Kada je Mojsije pomno propitao za jarca rtve radi grijeha, pronalo se, da je bilo
spaljeno. Tada se on jako razgnjevi na Eleazara i Itamara, sinove Aronove, koji su mu
jo bili ostali, i ree:
17
"Zato ne jedoste rtvu za grijeh na svetom mjestu? Ona je presveta i on vam je
dade, da oduzmete krivnju zajednice i pribavite im pomirenje pred Gospodom.
18
Krv njezina nije bila unesena u unutranjost Svetita. Zato biste je morali jesti u
Svetitu, kao to sam bio zapovjedio."
19
Aron odgovori Mojsiju: "Oni danas prinesoe svoju rtvu za grijeh i svoju rtvu
paljenicu pred Gospodom, pa ipak me to pogodi. I da sam danas htio jesti meso rtve
za grijeh, bi li to bilo po volji Gospodu?
20
Kad to u Mojsije, umiri se.
1
Potom dade Gospod Mojsiju i Aronu ovu naredbu:
2
"Kaite sinovima Izraelovim: Od svih etveronoaca na zemlji smijete jesti ove
ivotinje:
3
Sve, to ima papke razdvojene, i to papke posve razdvojene, i to ujedno preiva
meu etveronocima, to smijete jesti.
4
Ali ne smijete jesti od preivaa i od onih, to imaju papke razdvojene: devu, jer ona
dodue preiva, ali nema papaka posve razdvojenih ona vam mora biti neista.
5
Nadalje kunelia, jer on je dodue preiva, ali nema papaka posve razdvojenih on
vam mora biti neist.
6
Onda zeca, jer on je dodue preiva, ali nema papaka razdvojenih on vam mora
biti neist.
7
Isto tako svinju; ona ima dodue papke razdvojene, i to papke posve razdvojene, ali
ne preiva ona vam mora biti neista.
221
8
Mesa njihova ne smijete jesti i strvine njihove ne smijete se dodijevati to vam
mora biti neisto.
9
Od svih u vodi ivotinja smijete jesti ove: Sve ivotinje u vodi, u morima i rijekama,
to imaju peraje i ljuske, ove smijete jesti.
10
A sve ivotinje u morima i rijekama, to nemaju peraje i ljuske izmeu svega, to
se giba u vodi, izmeu svih ivih bia, to su u vodi one neka su vam gnusoba.
11
Gnusoba imaju vam one biti! Od mesa njihova ne smijete nita jesti, strvina njihova
neka vam se gadi.
12
Sve ivotinje u vodi, to nemaju peraje i ljuske, neka su vam gnusoba.
13
Izmeu ptica neka vam se gade ove ne smiju se jesti, nego su gnusoba: orao,
strvinar, jastrijeb,
14
Piljug, sve vrste sokola;
15
Sve vrste gavrana;
16
Noj, lastavica, galeb, sve vrste kobaca;
17
Lovni uvik, gnjurac, uara,
18
Labud, pelikan, plamenac,
19
Roda, sve vrste apalja, pupavac i imi.
20
Sve male krilate ivotinje, to idu na etiri, neka su vam gnusoba!
21
Izmeu svih malih krilatih ivotinja, to idu na etiri, smijete jesti samo one, to
imaju nad svojim nogama dva stegna, da mogu njima skakati po zemlji.
22
Od ovih smijete jesti ove: sve vrste skakavaca selaca, sve vrste skakavaca
prodrljivih, sve vrste skakavaca brzonogih i sve vrste skakavaca skoaca.
23
A sve druge male krilate ivotinje, to imaju etiri noge, neka su vam gnusoba!
222
24
Po slijedeim ivotinjama vi ete se oneistiti tko se dotakne strvine njihove,
neist je do veera.
25
I svaki, koji ponese komad strvine, mora oprati haljine svoje i neist je do veera;
26
Po svim ivotinjama, to imaju papke razdvojene, ali ne posve razdvojene i ne
preivaju. One neka su vam neiste, i tko ih se dotakne, neist je!
27
I sve etveronone ivotinje, to idu na apama, neka su vam neiste, i tko se
dotakne strvine njihove, neist je do veera.
28
Tko ponese strvinu njihovu, mora oprati haljine svoje i neist je do veera. Neka su
vam one neiste.
29
Nadalje izmeu malih ivotinja, to puzu po zemlji, neka su vam neiste ove:
lasica, mi, sve vrste guterica.
30
Rovka, kameleon, geko, zelemba i dadevnjak.
31
Ove neka su vam neiste izmeu svih malih ivotinja. Svaki, koji ih dotakne, kad
su mrtve, ostane neist do veera.
32
Svaki predmet, na koji padne koja od njih mrtva, neist je. Svaka posuda drvena,
haljina, koa ili vrea, svaka sprava, to se rabi, mora se umoiti u vodu i ostane
neista do veera; onda je opet ista.
33
Ako li jedna od njih padne u koju posudu zemljanu, onda je sve, to je u njoj,
neisto, i morate je razbiti.
34
Svako jelo, to se jede, i na koje doe takva voda, neisto je. Isto tako svako pie,
sto se obino pije, u svakoj je takvoj posudi neisto.
35
I sve, na to padne takva strvina, neisto je. Pe ili ognjite mora se poruiti; oni su
neisti i moraju vam biti neisti.
36
Samo izvori, studenci i nakapnice ostaju isti. A tko se dotakne strvine jedne takve
ivotinje, neist je.
37
Ako li strvina padne na sjemenje, to se ima posijati, ostaje ono isto.
223
38
Ako li doe voda na sjemenje, a onda padne strvina na njega, neisto vam je.
39
Ako ugine koja od ivotinja, to vam slue za jelo, onda je onaj, koji se dotakne
strvine, neist do veera.
40
A tko pojede neto od strvine njezine, mora oprati haljine svoje i ostaje neist do
veera, i tko prihvati takvu strvinu, mora oprati haljine svoje i ostane neist do veera.
41
Svi mali gmizavci, to puzu po zemlji, gadni su; ne smiju se jesti!
42
Sve, to gmie na trbuhu, i sve, to se mie na etiri, i sve etvoronoce od svih
malih ivotinja, to puzu po zemlji, ne smijete jesti, jer su gadni!
43
Nemojte se sami opoganiti bilo kojim puzavcem i nemojte se oneistiti po njima, da
ne budete po njima neisti.
44
Jer ja sam Gospod, Bog va. Zato se iskaite kao sveti i budite sveti, jer sam ja
svet! Nemojte se oneistiti bilo kojim puzavcem, to pue po zemlji!
45
Jer ja sam Gospod, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da budem Bog va .
Budite dakle sveti, jer sam ja svet!"
46
To su zakoni o etveronocima i pticama i svima ivim biima, to se miu u vodi, i
o svima biima, to puzu po zemlji.
47
Da se razlikuje i izmeu neistoga i istoga i izmeu ivotinja, to se smiju jesti, i
onih, to se ne smiju jesti.
1
Nato Gospod zapovjedi Mojsiju:
2
"Kai sinovima Izraelovim ove odredbe: Kad ena zatrudni i porodi djeaka, onda je
ona sedam dana neista; tako je dugo neista kao u dane svoje neistoe zbog svojega
mjesenog pravila.
3
U osmi dan mora se obrezati djeakova prednja koica.
4
Onda neka ostane kod kue jo trideset i tri dana preko vremena oienja krvi
svoje. Ne smije nita sveto dotaknuti i u Svetite stupiti, dok ne prou dani njezina
224
ienja.
5
Ako li porodi djevojku, onda je neista dva tjedna kao kod mjesene neistoe i
neka ostane kod kue ezdeset i est dana preko vremena oienja krvi.
6
Kad onda prou dani oienja njezina, neka donese, bilo za sina ili za ker, na ulaz
u ator sastanka sveeniku jednogodinje janje za rtvu paljenicu i golubia ili grlicu
za rtvu radi grijeha.
7
Ovaj ima ivotinje prinijeti pred Gospodom i njoj time pribaviti pomirenje. Tako e
ona biti ista od teenja krvi svoje. Ovo je zakon za porodilju, kad rodi bilo muko ili
ensko dijete.
8
Ako li nije u stanju da dadne janje, onda neka uzme dvije grlice ili dva golubia,
jedno za rtvu paljenicu, drugo za rtvu radi grijeha. Tako neka joj sveenik pribavi
pomirenje, da bude ista."
1
Onda zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu:
2
"Ako kod nekoga izbije na koi otok ili osip ili svijetla pjega i tako postane opasnost
gube, onda se ima on dovesti k sveeniku Aronu ili k jednomu od sinova njegovih,
sveenika.
3
Vidi li sveenik to mjesto na koi i opazi li, da je dlaka na tom mjestu postala bijela
i da je to mjesto dublje od ostale koze, onda je to guba. Kad to sveenik vidi, mora ga
proglasiti neistim.
4
Ako li je bijela pjega na koi njegovoj i nije dublja od ostale kae, i ako dlaka nije
jo postala bijela, onda ima sveenik zaraenoga pritvoriti za sedam dana.
5
Ako ga onda sveenik sedmoga dana pregleda i opazi, da je to mjesto ostalo jednako
u svojoj boji, jer se boljetica na koi nije dalje razila, tada ima sveenik pritvoriti
zaraenoga za daljnih sedam dana.
6
Pregleda li ga onda sveenik opet sedmoga dana i nae li pri tom, da je to mjesto
bljee postalo i da se boljetica nije dalje razila, tada ga ima sveenik proglasiti
istim: to je samo osip; dotini ima oprati haljine svoje tada je ist.
225
7
Ako li se dalje razie osip, poto se je dotini pokazao sveeniku, da bude ist, i on
se po drugi put pokae sveeniku.
8
I sveenik opazi, da se je osip dalje raziao, tada ga ima sveenik proglasiti
neistim: to je guba.
9
Pokae li se na ovjeku mjesto, to je kao gubavo; ima se on dovesti k sveeniku.
10
Opazi li sveenik, da je bijel otok na koi, i da je tu dlaka postala bijela, i da na
otoku raste divlje meso,
11
Onda je to zastarjela guba na koi njegovoj. Zato ga ima sveenik proglasiti
neistim, a da ga ne pritvori; jer je on neist.
12
Ako li guba izbije po svoj koi, tako da guba pokrije kou ovjeku od glave do
pete, kamogod bi sveenik mogao pogledati,
13
I sveenik opazi, da je guba pokrila itavo tijelo, onda neka proglasi dotinoga
istim: on je postao posve bijel i po tom ist.
14
A im se na njemu pokae divlje meso, postaje neist.
15
I kad sveenik vidi na njemu divlje meso, neka ga proglasi neistim. Divlje je meso
neisto; guba je.
16
Iezne li opet divlje meso i on postane opet bijel, onda neka ide k sveeniku.
17
Kad ga sveenik pregleda i nae, da je mjesto postalo bijelo, onda ga ima sveenik
da proglasi istim: on je ist.
18
Ako se kod nekoga na koi napravi ir i opet zacijeli,
19
Ali onda na mjestu ira nastane bijel otok ili bjelocrvenkasta pjega, onda se on ima
pokazati sveeniku.
20
Opazi li tada sveenik, da je ona dublja od koe, i da je dlaka na njoj postala bijela,
onda ga sveenik ima proglasiti neistim: guba je, to je izbila u iru.
21
Ako li sveenik pregleda mjesto i nae, da nema na njemu bijelih dlaka, i da nije
dublje od koe i da je bljee postalo, onda ga ima sveenik odijeliti za sedam dana.
226
22
Ako li se sve vie iri na koi, onda ga ima sveenik proglasiti neistim: to je guba.
23
Ako li se pjega ogranii na isto mjesto, a da se nije rairila dalje, onda je to samo
zaraen ir. Sveenik ga ima proglasiti istim.
24
Ako tko ima na koi oprinu, i meso to se napravi u oprini, izgleda kao
bjelocrvenkasta ili bijela pjega.
25
I opazi sveenik, kad je pregledava, da je dlaka na pjegi postala bijela i ona se
pokazuje dublja od koe, onda je to guba, to je izbila u oprini. Zato ga ima sveenik
proglasiti neistim: to je guba.
26
Ako li sveenik, kad pregledava, ne nae nikakve bijele dlake na pjegi i ova nije
dublja od koe, ali izgleda blijeda, onda ga ima sveenik odijeliti za sedam dana.
27
Pregleda li ga onda sveenik sedmoga dana, tada ga ima sveenik, ako se je pjega
na koi njegovoj rairila sve dalje, proglasiti neistim: to je guba.
28
Ako li svijetla pjega ostane egraniena na isto mjesto i ne iri se dalje na koi i
postala je bljea, onda je to samo otok od oprine. Zato ga ima sveenik proglasiti
istim: to je samo zaraena oprina.
29
Ako u mua ili u ene nastane osip na glavi ili na bradi,
30
I sveenik, kad pregledava, nae, da je on dublji od koe i da je na njemu tanka,
zlatouta dlaka, neka ga sveenik proglasi neistim: to je huda krasta, guba na glavi ili
na bradi.
31
Ako li sveenik pregleda hudu krastu i zahvaeno mjesto ne pokae se dublje od
koe i na njemu ne bude crnih dlaka, onda ima sveenik od hude kraste udarenoga
odijeliti za sedam dana.
32
Pregleda li onda sveenik sedmoga dana udareno mjesto i nae li, da se huda krasta
nije dalje razila i da na njoj nije nastala zlatouta dlaka i da krasta nije dublja od
koe,
33
Onda se dotini ima obrijati, ali ne na krastavu mjestu; onda neka sveenik
sumnjiva zbog hude kraste jo jedanput odijeli za sedam dana.
227
34
Ako tada sveenik sedmoga dana pregleda hudu krastu i huda krasta na koi nije se
dalje razila i nije dublja od koe, onda ga ima sveenik proglasiti istim. On ima tada
oprati haljine svoje, tada je ist.
35
Ako li se huda krasta, poto je bio proglaen istim, sve dalje iri po koi,
36
I ako nae sveenik, kad ga pregledava, da se je huda krasta dalje rairila na koi,
onda vie ne treba sveenik da trai zlatoutu dlaku: dotini je neist.
37
Ako li huda krasta ostane jednako u svojemu izgledu, i na njoj opet izraste crna
dlaka, onda je krasta iscijeljena. Dotini je ist, i sveenik ima ga proglasiti stim.
38
Pokau li se u mua ili u ene na koi svijetle pjege, bijele svijetle pjege,
39
I opazi li sveenik, da su na koi blijede, svijetle bijele pjege, onda je to blag osip,
to je izbio na koi: takav je ist.
40
Ako nekomu postane glava elava, tako da je na zatiljku elav: takav je ist.
41
Ako mu glava postane sprijeda elava, tako da mu je tjeme elavo: takav je isto
tako ist.
42
Ako li se pokae na prednjoj ili stranjoj eli bjelocrvenkast osip, onda je to guba,
to je izbila sprijeda ili straga na eli njegovoj.
43
Nae li sveenik, kad pregledava, sprijeda ili straga na eli njegovoj bjelocrvenkast
osip, to izgleda kao guba na koi tijela,
44
Onda je takav gubav; on je neist. Neka ga sveenik proglasi neistim; on ima
bolest na glavi.
45
Gubavac, koji ima na sebi tu bolest, ima hodati u haljinama poderanim i kosa mu
na glavi ima biti raspletena! On ima pokrivati bradu svoju i vikati: "Neist! Neist!"
46
On ostaje neist, doklegod ima tu bolest, jer je neist, ima stanovati odijeljeno;
izvan tabora ima boraviti.
47
Pokae li se na haljini mjesto gubavo, bila haljina vunena ili lanena,
228
48
Ili na tkanim ili pletenim lanenim ili vunenim platnima ili na koi ili na konom
predmetu,
49
Ako je to mjesto na haljini ili na koi ili na tkanom ili na pletenom platnu ili na
konom predmetu zelenkasto ili crvenkasto, onda je tu opasnost od gube, i ima se
pokazati sveeniku.
50
Sveenik ima tada pregledati to mjesto i tu gubom udarenu stvar odijeliti za sedam
dana.
51
Sedmoga dana ima sveenik opet pregledati dotino mjesto. Ako se je tada osip
dalje raziao na haljini ili na tkanom ili pletenom platnu ili na koi ili na konom
predmetu, onda je taj osip huda guba; takav je predmet neist.
52
Ima se spaliti haljina ili tkano i pleteno laneno ili vuneno platno ili koni predmet
bilo koje vrste, na kojemu se pokazao osip; to guba i mora se takav predmet spaliti.
53
Izae li iz pregledbe sveenikove, da se opis nije rairio na haljini, na tkanom ili
pletenom platnu ili na konom predmetu bilo koje vrste,
54
Onda neka naredi sveenik, da se pere ono, na emu je osip. On ima to jo jedanput
odijeliti za sedam dana.
55
Ako tada pregleda sveenik, poto se je opralo dotino mjesto i izgled dotinoga
mjesta nije se promijenio, onda je to, i makar se osip nije dalje raziao, neisto, i mora
se spaliti, makar bio zagrieno mjesto na njegovoj stranjoj ili prednjoj strani.
56
Izae li iz pregledbe sveenikove, da je dotino mjesto poblijedjelo, poto se je
opralo, onda se ima odrezati od haljine ili od koe ili od tkanog ili pletenog platna.
57
Ako li se pokae osip na haljini ili tkanom ili pletenom platnu ili na konom
predmetu bilo koje vrste, onda je to guba, to je nanovo izbila, i mora se ta, to je
zaraeno gubom, spaliti.
58
Haljina ili tkano ili pleteno platno ili kini predmet bilo koje vrste, kad ih se opralo
i s njih osip ieznuo, moraju se jo jedanput oprati; istom su onda isti.
59
To je zakon o gubi na haljini vunenoj ili lanenoj ili na tkanom ili pletenom platnu
ili na konom predmetu bilo koje vrste, koliko se imaju proglasiti istima ili
neistima."
229
1
Nadalje ree Gospod Mojsiju ovo:
2
"Za gubavca na dan, kad se proglauje stim, valja ovaj zakon: ima se dovesti pred
sveenika,
3
I to mora sveenik izai van pred tabor. Nae li tada sveenik kod pregledbe, da je
gubom udareno mjesto iscijeljeno,
4
Onda neka naredi sveenik, da se za onoga, koji se ima proglasiti istim, donesu
dvije ive iste ptice, neto cedrovine, grimiznog prediva i hisopa.
5
Onda neka sveenik uputi, da se jedna ptica zakolje nad posudom zemljanom s
vodom svjeom.
6
Neka tada uzme drugu ivu pticu i cedrovinu, grimizno predivo i hisop i sve to neka
umoi, i ivu pticu, u krv ptice, to je bila zaklana nad vodom svjeom.
7
Onda neka pokropi onoga, koji se ima da proglasi istim, sedam puta i tako neka ga
oisti. ivu pticu neka pusti da poleti u slobodno polje.
8
Nato mora onaj, koji ga daje istiti, oprati haljine svoje, ostrii svu kosu svoju i
okupati se; tako postane ist. Tada smije ii u tabor, ali mora jo sedam dana ostati
izvan svojega atora.
9
U sedmi dan ima jo jedanput ostrii svu kosu svoju, glavu, bradu i obrve; svu kosu
svoju ima ostrii, haljine svoje oprati i okupati se; tako postane ist.
10
Onda u osmi dan neka uzme dva muka janjeta bez pogrjeke i jednogodinje
ensko janje bez pogrjeke i kao prinos tri desetine efe bijeloga brana, zamijeena s
uljem, i jedan log ulja.
11
A sveenik, koji izvruje ienje, ima onoga, koji se daje istiti, i one darove
postavit pred Gospoda na ulaz u ator sastanka.
12
Tada neka uzme sveenik jedno janje, neka ga prinese kao rtvu za prijestup s
logom ulja, i neka oboje rtvuje podizanjem i mahanjem pred Gospodom.
230
13
Nato neka zakolje janje na mjestu, gdje se kolje rtva za grijeh i rtva paljenica, na
svetom mjestu, jer kao to rtva za grijeh, tako ima da pripadne sveeniku i rtva za
prijestup: ona je presveta!
14
I neka uzme sveenik neto od krvi rtve sa prijestup, pa neka sveenik namae
onome, koji se daje istiti, na jagodicu desnoga uha, na palac desne ruke njegove i na
veliki palac desne noge njegove.
15
Tada neka uzme sveenik neto od loga ulja i neka nalije u desnu ruku svoju.
16
Neka tada umoi desni svoj prst u ulje, to mu je u lijevoj ruci, i neka prstom
svojim sedam puta pokropi neto ulja pred Gospodom.
17
A od ostalog ulja, to mu je u ruci, neka neto namae sveenik onome, koji se daje
istiti, na jagodicu desnoga uha, na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne
noge njegove na mjestu, to ga je pomazao krvlju rtve za prijestup.
18
to onda jo preostane od ulja u ruci sveeniku, to neka izlije na glavu onome, koji
se daje istiti, da mu tako sveenik pribavi pomirenje pred Gospodom.
19
Nato neka sveenik priredi rtvu za grijeh i tim pribavi onome, koji se daje istiti,
pomirenje radi neistoe njegove. Zatim neka zakolje rtvu paljenicu.
20
Onda neka prinese sveenik rtvu paljenicu i prinos na rtveniku. I kad mu je
sveenik tako pribavio pomirenje, ist je.
21
Ali ako je siromaan i to ne moe da priskrbi, onda neka uzme jedno janje kao
rtvu za prijestup, da se rtvuje podizanjem i mahanjem i njemu se pribavi pomirenje,
i nadalje jednu desetinu efe bijeloga brana, zamijeena s uljem, za prinos i log ulja,
22
onda dvije grlice ili dva golubia, to moe priskrbiti, da bude jedno kao rtva za
grijeh, drugo kao rtva paljenica.
23
To neka donese u osmi dan iza svojega ienja sveeniku na ulaz u ator sastanka
pred Gospodom.
24
Sveenik neka tada uzme janje rtve za prijestup i log ulja. Oboje neka rtvuje
podizanjem i mahanjem pred Gospodom.
231
25
Nato neka se zakolje janje rtve za prijestup, i sveenik neka uzme neto od krvi
rtve za prijestup i namae onome, koji se daje istiti, na jagodicu desnoga uha, na
palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove.
26
I neka nalije sveenik neto ulja u svoju lijevu ruku.
27
Sveenik neka neto ulja, to mu je u lijevoj ruci, pokropi svojim desnim prstom
sedam puta pred Gospodom.
28
Onda neka sveenik neto ulja u svojoj ruci namae onome, koji se daje istiti, na
jagodicu desnoga uha, na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge
njegove na mjestu, gdje je ve krv rtve za prijestup.
29
to onda jo preostane od ulja u ruci sveeniku, to neka izlije na glavu onome, koji
se daje istiti, da mu tako pribavi pomirenje pred Gospodom.
30
Onda neka priredi jednu od grlica ili jednoga od golubia, to je mogao da priskrbi,
31
Jedno kao rtvu za grijeh, drugo kao rtvu paljenicu, zajedno s prinosom. Tako ima
sveenik onome, koji se daje istiti, pribaviti pomirenje pred Gospodom.
32
To je zakon za onoga, koji je zaraen gubom i kod svojega ienja ne moe da
priskrbi sto se trai."
33
Nato ree Gospod Mojsiju i Aronu ovako:
34
"Kad doete u zemlju kanaansku, to u vam je dati u posjed, i ja u zemlji, to vam
pripada, pustim gubu na koju kuu,
35
Onda ima vlasnik kue otii i javiti to sveeniku ovako: 'Pokazuje se neto na
mojoj kui, to izgleda kao guba.'
36
Tada neka naredi sveenik, da se isprazni kua, prije nego on stupi u nju, da
razgleda tetno mjesto, da se ne moradne sve, to je u kui, oznaiti kao neisto. Onda
istom ima sveenik unii u kuu da je razgleda.
37
Opazi li tada kod pregledbe sumnjivih mjesta za gubu, da se ona pokazuju na
zidovima kue kao rupice zelene ili crvenkaste, to su na oi od zida dublje,
38
Onda neka sveenik izae iz kue pred vrata kuna i zatvori kuu za sedam dana.
232
39
Kad onda sveenik u sedmi dan doe natrag i opazi, da su se rairila sumnjiva
mjesta za gubu na zidovima kue,
40
Tada neka sveenik naredi, da se povadi kamenje, na kojemu se pokazuju sumnjiva
mjesta za gubu, i da se pobaca van pred gradom na koje neisto mjesto.
41
Onda neka se kua iznutra ostrue svuda i ostrugani prah neka se prospe van pred
gradom na koje neisto mjesto.
42
Nato neka se uzme drugo kamenje i umetne na mjesto izvaenoga kamenja. Tada
neka se uzme druga buka i njom obuka kua.
43
Ako se onda opet pokau na kui sumnjiva mjesta za gubu, poto se je kamenje
izvadilo i kua se ostrugala i obukala,
44
Onda neka opet doe sveenik i pregleda. Pronae li se, da su se sumnjiva mjesta
za gubu rairila dalje, onda ima kua hudu gubu; neista je.
45
Neka se stoga porui kua sa svojim kamenjem, gredama i sa svom bukom
kunom, i neka se iznese izvan grada na koje neisto mjesto.
46
A tko unie u kuu, dok je zatvorena, neka je neist do veera.
47
Tko spava u kui, mora oprati haljine svoje, i tko jede u kui, mora oprati haljine
svoje.
48
Ako li sveenik unie u kuu i opazi, da se sumnjiva mjesta za gubu, poto se je
obukala kua, nijesu dalje razila, onda ima sveenik proglasiti kuu istom, jer se je
izlijeila bolest.
49
Neka uzme, da se pribavi kui pomirenje, dvije ptice, cedrovinu, grimizno predivo i
hisop.
50
Tada neka zakolje jednu pticu nad posudom zemljanom sa svjeom vodom.
51
Neka uzme cedrovinu, hisop, grimizno predivo i ivu pticu i neka ih umoi u krv
zaklane ptice i u svjeu vodu i neka tim sedam puta pokropi kuu.
52
Tako neka pribavi kui pomirenje krvlju ptice i svjeom vodom, pticom ivom i
cedrovinom, hisopom i grimiznim predivom.
233
53
A pticu ivu neka pred gradom pusti da poleti u slobodno polje, i tako neka pribavi
kui pomirenje; tada je ona ista.
54
To je zakon za razne vrste gube i kraste,
55
I gube na haljinama i kuama,
56
Otoka, osipa i svijetlih pjega.
57
Oni imaju da o tom poue, kad je to isto ili neisto. To je zakon o gubi."
1
Jo zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu:
2
"Kaite sinovima Izraelovim ove odredbe: Ako netko trpi na teenju sjemena, onda
je to teenje neisto.
3
I ovako se ima s neistoom od toga teenja: Ako tijelo njegovo puta teenje, ili
zatvara, tako da nita ne tee, onda je istoa na njemu.
4
Svaka postelja, to je upotrebljava bolesnik, postaje neista, i sve na to on sjedne,
postaje neisto.
5
Tko se dotakne postelje njegove, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do
veera.
6
I tko sjedne na predmet, na kojemu je sjedio onaj, koji ima teenje sjemena, mora
oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera.
7
Nadalje tko se dotakne tijela onoga, koji ima teenje sjemena, mora oprati haljine
svoje i okupati se i neist je do veera.
8
I ako onaj, koji ima teenje sjemena, doe svojom pljuvakom u dodir s istim, to
mora ovaj oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera.
9
Nadalje neisto je svako sedlo, na kojemu kod jahanja sjedi onaj, koji ima teenje
sjemena.
234
10
I tko dotakne neto, to je onaj imao pod sobom, postaje neist do veera. Tko
ponese to, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera.
11
Svaki, koga se onaj, koji ima teenje sjemena, dotakne neopranim rukama, mora
oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera.
12
Posuda zemljana, koju dotakne onaj, koji ima teenje sjemena, mora se razbiti, i
svaka posuda drvena mora se poplakati vodom.
13
A kad se onaj, koji boluje na teenju, izlijei od bolesti svoje, onda ima on otad,
kad je ozdravio, brojiti sedam dana; tada ima oprati haljine svoje i okupati se u
svjeoj vodi i tako postaje ist.
14
A u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubia, neka doe pred Gospoda na
ulaz u ator sastanka i neka ih preda sveeniku.
15
Sveenik neka ih tada priredi, jedno kao rtvu za grijeh, a drugo kao rtvu
paljenicu. Tako neka mu sveenik pribavi radi teenja pomirenje pred Gospodom.
16
Ako kojemu istee sjeme, neka okupa itavo tijelo svoje, i neist je do veera.
17
Haljina i stvar od koe, na koju je dolo sjeme, mora se oprati, i neista je do
veera.
18
Ako tko bude sa enom, tako da istee sjeme, moraju se oboje okupati, i neisti su
do veera.
19
Ako enska osoba ima teenje, i to mjeseno teenje krvi, onda je na njoj neistoa
sedam dana; tko je se dotakne, neist je do veera.
20
Sve, na to ona legne u vrijeme neistoe svoje, postaje neisto, isto tako sve na
emu sjedi.
21
Tko se dotakne postelje njezine, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do
veera.
22
Tko se dotakne predmeta, na kojemu je ona sjedila, mora oprati haljine svoje i
okupati se i neist je do veera.
235
23
I tko dotakne neto na postelji njezinoj ili na predmetu, na kojemu je ona sjedila,
neist je do veera.
24
Ako li netko bude s njom i neto od neistoe njezine doe na njega, onda je on
sedam dana neist, i svaka postelja, na kojoj lei, postaje neista.
25
Ako enska osoba trpi na stalnom teenju krvi izvan pravilnog vremena, ili ako ima
teenje krvi preko pravilnog vremena, onda se dani, u kojima ima neisto teenje,
smatraju kao dani njezina pravila; neista je.
26
Za svaku postelju, na kojoj lei u dane svojega teenja, vrijedi isto kao za postelju u
vrijeme njezina pravila, i svaki predmet, na kojemu ona sjedi, postaje neist kao u
vrijeme njezina pravila.
27
Tko se dakle dotakne tih stvari, postaje neist, on mora oprati haljine svoje i
okupati se i neist je do veera.
28
Ako se je ona izlijeila od teenja, onda onda ima jo sedam dana brojiti; tada je
ista.
29
A u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubia i neka ih odnese sveeniku na
ulaz u ator sastanka.
30
Sveenik neka onda uredi jedno kao rtvu za grijeh, drugo kao rtvu paljenicu.
Tako neka joj sveenik pribavi radi teenja njezina pomirenje pred Gospodom.
31
Tako imate pouiti sinove Izraelove o neistoi njihovoj, da ne umru s neistoe
svoje, kad bi oneistili Prebivalite moje, to je u sredini njihovoj.
32
To su odredbe za one, to su oboljeli na teenju i to teenjem sjemena postaju
neisti.
33
I za one, to imaju pravilo, i za sve to imaju teenje, bilo muko ili ensko, i za
onoga koji bude s neistom."
1
Jo je govorio Gospod s Mojsijem nakon obojice sinova Aronovih, koji moradoe
umrijeti,
236
2
Kad su bili stupili pred Gospoda. Gospod zapovjedi Mojsiju: "Kai svojemu bratu
Aronu, da ne smije u svako doba unii u Svetite iza zavjese, pred pomirilite ozgo na
kovegu, inae da mora umrijeti. Jer se nad pomirilitem javljam u oblaku.
3
Samo tada smije Aron unii u Svetite, kad dolazi s juncem kao rtvom za grijeh i s
ovnom kao rtvom paljenicom.
4
On mora nositi svetu koulju lanenu, gae lanene moraju pokrivati gob tijelo,
pojasom lanenim mora biti opasan i kapu lanenu mora metnuti na glavu. To je ruho
sveto, to ga mora obui, poto se okupa.
5
Od zajednice sinova Izraelovih ima uzeti sebi dva jarca kao rtvu za grijeh i jednoga
ovna za rtvu paljenicu.
6
Onda ima Aron donijeti junca, to je odreen za rtvu radi grijeha, i pribaviti sebi i
kui svojoj s pomirenje.
7
Nato ima uzeti obadva jarca i staviti ih pred Gospoda na ulaz u ator sastanka.
8
Aron ima baciti drijeb na obadva jarca, jedan drijeb za Gospoda, drugi za Azazela.
9
Onda ima Aron donijeti jarca, na kojega je pao drijeb za Gospoda, i pripraviti ga
kao rtvu za grijeh.
10
A jarca, na kojega je pao drijeb za Azazela, ima staviti iva pred Gospoda, da na
njemu vri pomirenje i da ga poalje za Azazela u pustinju.
11
Aron dakle ima donijeti junca, to je odreen za njega kao rtva za grijeh i sebi i
kui svojoj pribaviti pomirenje tim, da zakolje junca, to je odreen za njega kao rtva
za grijeh.
12
Tada ima uzeti kadionicu punu eravice sa rtvenika pred Gospodom i dvije
pregrti pune sitno istucanoga mirisnog kada i odnijeti ga iza zavjese.
13
Tada ima metnuti kad na oganj pred Gospodom, da oblak od kada zakloni
pomirilite na kovegu zakona i da on ne umre.
14
Nato neka uzme neto od krvi juneve i neka pokropi prstom svojim prednju
stranu pomirilita; pred pomirilite neka pokropi sedam puta krvlju prstom svojim.
237
15
Tada neka zakolje jarca, to je odreen za narod kao rtva za grijeh i neka odnese
krv njegovu iza zavjese i neka uini s krvlju hto onako, kao to je uinio s krvlju
junevom; neka pokropi pomirilite i pred pomirilite.
16
I tako oisti Svetite od neistoa sinova Izraelovih i od svih prijestupa, to su ih
poinili. Isto tako neka uini i sa atorom sastanka, to se nalazi kod njih usred
neistoa njihovih.
17
A nitko ne smije biti nazoan u atoru sastanka, kad on ue u njega da izvri u
Svetitu in pomirenja, dok ne izae i ne pribavi pomirenje sebi i kui svojoj i cijeloj
zajednici Izraelovoj.
18
Potom neka izae van na rtvenik, to stoji pred Gospodom, pa neka izvri i na
njemu pomirenje tim, da uzme neto od krvi juneve i od krvi jareve i da je
unaokolo namae na rogove rtveniku.
19
Tada neka sedam puta pokropi rtvenik prstom svojim s neto krvi i tako ga oisti
i posveti ga od neistoa sinova Izraelovih.
20
Kad je tako svrio pomirenje Svetita i atora sastanka i rtvenika, tada ima dovesti
jarca ivoga.
21
Aron neka poloi obje ruke svoje na glavu jarcu ivomu i neka prizna nad njim sva
zlodjela sinova Izraelovih i sve prijestupe, to ih poinie. On neka ih navali na glavu
jarcu i neka ga po ovjeku, koji stoji spreman, dadne odnijeti u pustinju.
22
Tako ima jarac odnijeti sa sobom sva zlodjela njihova u zabitni kraj. U pustinji
neka se tada pusti jarac.
23
Nato ima Aron unii u ator sastanka i skinuti sa sebe haljine lanene, to ih je bio
obukao, kad je stupao u Svetite, i tamo ih poloiti.
24
On se ima okupati na svetom mjestu, obui haljine svoje, opet izai i prirediti rtvu
paljenicu za sebe i rtvu paljenicu za narod i tim sebi i narodu pribaviti pomirenje.
25
Salo rtve za grijeh neka spali na rtveniku.
26
A ovjek, koji je odnio jarca van za Azazela, mora oprati haljine svoje i okupati se,
onda smije opet doi u tabor.
238
27
Junca rtve za grijeh i jarca rtve za grijeh, od kojih je krv bila unesena, da se izvri
u Svetitu in pomirenja, ima se odnijeti van pred tabor i kojemu njihove, meso
njihovo i sadraj utrobe njihove ima se spaliti.
28
Onaj, koji ih je spalio, mora oprati haljine svoje i okupati se, onda smije opet doi u
tabor.
29
Ovaj zakon ima za vas vjeitu valjanost. U sedmom mjesecu, deseti dan mjeseca,
imate postiti i nikakav posao raditi, ni domai ni stranac, koji boravi kod vas.
30
Jer u taj dan pribavlja se za vas pomirenje, da budete oieni; od svih grijeha
svojih imate biti oieni pred Gospodom.
31
Dan potpunoga odmora ima biti za vas, i imate postiti po naredbi, to vrijedi
zauvijek.
32
A pomirenje ima da izvri sveenik, koji je bio pomazan i posveen, da vri slube
sveenike mjesto oca svojega. I on ima obui haljine lanene, ruho sveto;
33
I oistiti Presveto. Isto tako ima on oistiti ator sastanka i rtvenik i sveenicima i
cijeloj zajednici narodnoj pribaviti pomirenje,
34
Ovaj zakon, da se ima sinovima Izraelovim jedanput u godini pribaviti pomirenje
od svih grijeha njihovih, ima za vas vjeitu valjanost." I on uini, kako je bio
zapovjedio Gospod Mojsiju.
1
2
"Kai Aronu, sinovima njegovim i svima sinovima Izraelovim ovu odredbu: Ovo je,
to zapovijeda Gospod:
3
Svaki Izraelac, koji zakolje vola, ovcu ili kozu u taboru ili izvan tabora,
4
A ne donese ih na ulaz u ator sastanka, da ih prinese Gospodu kao prinos pred
Prebivalitem Gospodnjim, taj ima biti kriv za krv, jer je krv prolio, ima se istrijebiti
iz naroda svojega.
239
5
Zato imaju sinovi Izraelovi svoje ivotinje klanice, to su ih do sada klali na
slobodnu polju, dovesti k sveeniku pred Gospoda na ulaz u ator sastanka i prinijeti
ih kao rtve mirotvorne Gospodu.
6
Sveenik neka pokropi krvlju rtvenik Gospodnji pred ulazom u ator sastanka i
neka spali salo na ugodni miris Gospodu.
7
Oni ne smiju vie prinositi svojih rtava klanica avolima, s kojima su do sada inili
preljubu. Ovaj zakon ima za njih vjeitu valjanost kroz sve narataje.
8
Jo im zapovjedi: Ako jedan Izraelac ili stranac, koji boravi kod njih, prinese rtvu
paljenicu ili rtvu klanicu,
9
A da je ne dovede na ulaz u ator sastanka, da je tamo rtvuje Gospodu, onda taj
neka se istrijebi i naroda svojega.
10
Jede li koji Izraelac ili stranac, koji boravi kod njih, bilo koju krv, to u ja proti
takvu ovjeku, koji jede krv, postupati i istrijebiti ga iz naroda njegova.
11
Jer ivot tijela u krvi je, i samo vam je na rtveniku doputam na pomirenje za due
vae; krv naime pribavlja pomirenje, jer je ivot u njoj.
12
Zato zapovijedam sinovima Izraelovim, nitko izmeu vas ne smije jesti krvi, ni
stranac koji boravi kod vas, ne smije okusiti krvi.
13
Svaki Izraelac i svaki stranac, koji boravi kod njih, ako ulovi divlja ili pticu, to se
jede, neka iscijedi krv i zaspe je zemljom.
14
Jer ivot svakog ivoga bia u krvi je njegovoj. Zato zapovijedam sinovima
Izraelovim: ne smijete jesti krvi nijednog ivoga bia, jer je ivot svakog ivoga bia
u krvi njegovoj. Svaki, koji je jede ima se usmrtiti.
15
Tko jede meso ivotinje to je crkla, ili ju je zvjerka rastrgala, bio domai ili
stranac, mora oprati haljine svoje i okupati se i neist je do veera: onda je opet ist.
16
A ne opere li haljina svojih i ne okupa li se, onda se je ogrijeio."
240
1
2
Govori sinovima Izraelovim ovo: Ja sam Gospod, Bog va.
3
Ne smijete initi, to se ini u zemlji egipatskoj, gdje ste prebivali, niti to se ini u
zemlji kanaanskoj, kamo u vas voditi; po uredbama njihovim ne smijete ivjeti!
4
Nego vrite zapovijedi moje i ivite hodite po uredbama mojim. Ja sam Gospod,
Bog va.
5
Zato drite zakone i zapovijedi moje; tko ih vri imat e po njima ivot. Ja sam
Gospod!
6
Nitko ne smije nepoteno opiti s roacima svojim po krvi. Ja sam Gospod!
7
S ocem svojim i s materom svojom ne smije nepoteno opiti! Ona je mati tvoja; ne
smije je obeastiti! Ne otkrivaj golotinje njezine!
8
Sa enom oca svojega ne smije nepoteno opiti! Obeastio bi oca svojega!
9
Sa sestrom svojom, kerju oca svojega ili kerju matere svoje, bila roena u kui ili
izvan kue, ne smije nepoteno opiti! Ne otkrivaj golotinje njezine!
10
Sa kerju sina svojega ili sa kerju keri svoje ne smije nepoteno opiti; jer one
su tvoje vlastito meso! Ne otkrivaj golotinje njihove!
11
Sa kerju ene oca svojega, koju je rodio otac tvoj, ne smije nepoteno opiti; ona
ti je sestra. Ne otkrivaj golotinje njezine!
12
Sa sestrom oca svojega ne smije nepoteno opiti! Ona ima istu krv kao otac tvoj.
13
Sa sestrom matere svoje ne smije nepoteno opiti! Jer ona ima istu krv kao mati
tvoja.
14
Sa enom brata oca svojega ne smije nepoteno opiti! K eni njegovoj ne smije
se pribliiti. Ona ti je strina.
241
15
Sa snahom svojom ne smije nepoteno opiti! Ona je ena sina tvojega; ne smije
s njom opiti! Ne otkrivaj golotinje njezine!
16
Sa enom brata svojega ne smije nepoteno opiti! Inae obeasti brata svojega.
Ne otkrivaj golotinje njezine!
17
Sa enom i ujedno sa kerju njezinom ne smije nepoteno opiti ker sina njezina
ili ker keri njezine ne smije uzeti, da opi s njima! One su iste krvi, to bi bilo
rodoskvrnje.
18
Takoer ne smije uzeti ene k sestri njezinoj i time svau uzbuivati, kad bi s
njom opio uz onu za ivota njezina!
19
Ne smije se pribliiti eni u vrijeme neistoe njezine, da opi s njom!
20
Sa enom blinjega svojega ne smije grijeno opiti. Ti bi se tim oneistio.
21
Ne smije nijedno svoje dijete prinijeti Moleku za rtvu i obeastiti ime Boga
svojega. Ja sam Gospod!
22
Ne smije opiti s mukarcem kao sa enom! Bio bi to in gadan.
23
I sa ivotinjom ne smije opiti i sebe oneistiti ena se ne smije podati ivotinji za
openje! Bila bi to sramota velika.
24
Nemojte se oneistiti nigdje niim takvim! Jer svim tim oskvrnili su se narodi, to
u ih protjerati, kad vi doete.
25
Jer je zemlja postala neista, pohodit u je radi zlodjela njezinih, tako da e zemlja
izbljuvati stanovnike svoje.
26
Tako eto drite zakone i zapovijedi moje. Ne inite ni jedne od tih opaina, ni
domai ni stranac, koji ivi kod vas.
27
Jer sve te opaine inili su ljudi, to su prije vas stanovali u zemlji, i tim je postala
zemlja neista.
28
Onda vas zemlja nee izbljuvati, jer ste je oneistili, kao to je izbljuvala narod, to
je bio prije vas.
242
29
Tko ini takvu opainu, ljudi, koji tako to ine, neka se istrijebe iz sredine naroda
svojega.
30
Tako eto drite odredbe moje; ne ravnajte se po gadnim obiajima, to su se drali
prije vas, i ne oskvrnite se time. Ja sam Gospod, Bog va!"
1
2
"Govori svoj zajednici sinova Izraelovih i kai im: 'Budite sveti; jer sam ja, Gospod,
Bog va, svet!'
3
Svaki neka potuje oca i mater i neka dri subote moje! Ja sam Gospod, Bog va!
4
Ne obraajte se k idolima i ne inite sebi bogova livenih! Ja sam Gospod, Bog vas!
5
Kad prinosite Gospodu rtvu mirotvornu, onda je rtvujte tako, da se milostivo
primi od vas.
6
U dan, kad je rtvujete, ili dan kasnije ima se pojesti, a to preostane do treega
dana, ima se spaliti.
7
Ako bi se ipak trei dan to od toga jelo, to bi bilo meso pokvareno i ne bi se primilo
milostivo.
8
Tko jede od toga, stavi zlodjela na sebe, jer je oskvrnio, to je Gospodu sveto; takav
se ima istrijebiti iz naroda svojega.
9
Kad spremate etvu zemlje svoje, nemojte poeti polja sve do skrajnoga ruba i ne
pabirite po l etvi.
10
I u vinogradu ne pabirite i ne pobirajte otpalih zrna vinograda! Ostavite ih
siromahu i strancu. Ja sam Gospod, Bog va!
11
Ne kradite, ne laite, ne varajte jedan drugoga!
12
Ne kunite se krivo imenom mojim i ne skvrnite tako imena Bojega! Ja sam
Gospod!
243
13
Ne zakidaj i ne pljakaj blinjega svojega! Ne zadravaj kod sebe do sutra plae
radnikove!
14
Nemoj psovati gluha i pred slijepca ne mei na put nita, nego se boj Boga svojega!
Ja sam Gospod!
15
Ne inite nepravde kod presude! Niti idi na stranu siromaha, niti se obaziraj na
odlinika, nego sudi no pravdi blinjemu svojemu!
16
Ne prosipaj klevete meu zemljacima svojim i ne stavljaj tim u opasnost ivot
blaenoga svojega. Ja sam Gospod!
17
Ne nosi u srcu mrnje proti bratu svojemu! Otvoreno uputi blinjega svojega, da
zbog njega ne naprti krivnju na sebe.
18
Ne budi osvetljiv prema zemljacima svojim i ne nosi nita za njima, nego ljubi
blinjega svojega kao sebe samoga. Ja sam Gospod!
19
Drite zapovijedi moje! ivineta svojega ne putaj na ivine druge vrste! Ne
usijevaj polja svojega dvojakim sjemenom! Ne oblai na se haljine tkane od dvojake
tvari!
20
Ako bi tko sagrijeio sa enom, koja kao ropkinja pripada drugome muu, ali nije
ni osloboena ni otkupljena, imaju se kazniti, ali ne smru, jer se ne radi o jednoj
slobodnoj osobi.
21
Ali on neka prinese na ulazu u ator sastanka Gospodu ovna kao rtvu za prijestup.
22
Sveenik ima mu tada ovnujskom rtvom za prijestup pribaviti pred Gospodom
pomirenje za poinjeni grijeh. Tako e mu se oprostiti grijeh u koji je pao.
23
Kad doete u zemlju i zasadite svakojakih voaka, smatrajte njihove prve plodove
kao neobrezane. Neka vam bude kroz tri godine neobrezani: oni neka se ne jedu.
24
U etvrtoj godini imaju biti svi plodovi njihovi Gospodu posveeni u zahvalu.
25
Istom u petoj godini smijete uivati plodove njihove; to obilatiji bit e vam tada
prihod. Ja sam Gospod, Bog vas!
26
Nita ne smijete jesti, to je s krvlju! Ne smijete gatati ni arati!
244
27
Ne iajte kose svoje na svojim sljepoonicama; ne iajte okrajke svoje brade!
28
Zbog mrtvaca ne inite zareza na tijelu svojemu; ne urezujte na se nikakvih biljega.
Ja sam Gospod!
29
Ne skvrni keri svoje putajui je u neistou. Ne smije zemlja postati bludniko
mjesto i napuniti neistoom.
30
Drite subote moje. Potujte Svetite moje. Ja sam Gospod!
31
Ne obraajte se na zaklinjae mrtvaca i na gatare; ne pitajte ih za savjet. Vi se
skvrnite po njima. Ja sam Gospod, Bog va!
32
Ustani pred sijedom glavom i potuj osobu starevu. Boj se Boga svojega. Ja sam
Gospod!
33
Ako stranac boravi u zemlji kod vas, ne smijete ga ugnjetavati.
34
Kao domai iz vlastite sredine vae neka vam bude stranac, koji ivi kod vas;
ljubite ga kao sebe same, jer sami ste bili stranci u zemlji egipatskoj. Ja sam Gospod,
Bog va.
35
Ne inite nepravde kod presude, kod mjere za duinu, kod mjere za teinu, kod
mjere za stvari, to se sipaju.
36
Mjerila neka su vam prava, utezi pravi efa prava i hin pravi. Ja sam Gospod, Bog
va, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske!
37
Tako dakle drite tono sve moje zakone i zapovijedi. Ja sam Gospod!"
1
2
"Kai sinovima Izraelovim ovaj naputak: Ako Izraelac ili stranac, koji ivi u Izraelu,
dadne koje dijete svoje Moleku, taj se ima smru kazniti; narod ga ima kamenovati.
3
Ja sam postupati proti njemu i istrijebit u ga iz naroda njegova, jer dade dijete svoje
Moleku i tako oneisti Svetite moje i oskvrni sveto ime moje,
245
4
Ako li narod zatvori oi svoje pred ovjekom, koji dade dijete svoje Moleku, i ne
ubije ga,
5
Onda u ja sam postupati proti takvu ovjeku i cijelome rodu njegovu i istrijebit u
njega i sve, koji se s njim predadoe slubi Molekovoj, iz naroda njihova.
6
Ako se netko obraa na zaklinjae mrtvaca i gatare i s njima slui krivobotvu, onda
u ja postupati proti takvu ovjeku i istrijebiti ga iz naroda njegova.
7
Zato se posvetite i budite sveti, jer ja sam Gospod, Bog va!
8
Drite tono zapovijedi moje. Ja, Gospod, jesam, koji vas posveujem.
9
Svaki, koji proklinje oca ili mater, ima se smru kazniti, jer je oca i mater
proklinjao, neka njegova krv bude na njemu.
10
Ako netko sagrijei sa enom udanom, sa enom blinjega svojega, imaju se smru
kazniti preljuboinac i preljuboinica.
11
Ako netko sagrijei sa enom oca svojega, osramotio je oca svojega; oboje imaju se
smru kazniti, neka njihova krv bude na njima.
12
Sagrijei li netko sa snahom svojom, imaju se oboje smru kazniti. Uinie veliku
sramotu i neka njihova krv bude na njima.
13
Ako mukarac sagrijei s drugim mukarcem kao sa enom, poinie oboje
sramotu. Imaju se smru kazniti, neka njihova krv bude na njima.
14
Uzme li netko sebi enu i uz to jo mater njezinu, to je sramota! Ima se njega i
obadvije spaliti, da se uini kraj takvoj neistoi meu vama.
15
Ako netko sagrijei sa ivinetom, ima se smru kazniti; i ivine imate ubiti!
16
Ako se ena priblii ivinetu, da sagrijei s njim ubij enu i ivine, ono imaju
poginuti. Neka njihova krv bude na njima.
17
Ako netko uzme za enu sestru svoju od oeve ili materine strane i ako su oboje
opili meu se, to je sramota! Imaju se usmrtiti pred oima svojih zemljaka! On je
oskvrnio sestru svoju pa ima krivnju svoju ispatati,
246
18
Ako netko opi sa enskom osobom u vrijeme njezine nemoi, ako dakle on i ona
otkriju ensko mjeseno teenje, imaju se oboje istrijebiti iz naroda svojega.
19
Sa sestrom oca svojega ili matere svoje ne smije opiti, jer takav oskvrni svoje
vlastito meso; oni imaju krivnju svoju ispatati.
20
Tko sagrijei sa enom strica svojega, osramotio je strica svojega. Oni imaju
krivnju svoju ispatati; umrijet e bez djece.
21
Ako netko uzme k sebi enu brata svojega, to je neisto. Brata je svojega
obeastio; oni e ostati bez djece.
22
Drite dakle brino sve moje zakone i zapovijedi, da vas ne izbljuje zemlja, u koju
vas hou dovesti, da se nastanite u njoj.
23
Ne idite po uredbama naroda, koje u protjerati za dolaska vaega, jer su inili sve
to, zato mi omrzoe.
24
Zato sam rekao vama: prisvojite k sebi zemlju njihovu; vama u je dati u posjed
zemlju, u kojoj tee mlijeko i med. Ja sam Gospod, Bog va, koji sam vas odvojio od
ostalih naroda.
25
Zato razlikujte etveronone ivotinje iste od neistih, ptice iste od neistih.
Nemojte se oneistiti etverononim ivotinjama ili pticama ili imgod, to pue po
zemlji, a to sam vam oznaio kao neisto.
26
Budite mi sveti, jer sam svet ja, Gospod, i odabrah vas ispred drugih naroda, da
budete moji.
27
Ako ima mu ili ena, u kojima je duh zaklinjanja mrtvaca ili duh gatarski, imaju se
smru kazniti; imaju se kamenovati. Neka njihova krv bude na njima."
1
Jo zapovjedi Gospod Mojsiju: "Kai sveenicima sinovima Aronovim, ovaj
naputak: Sveenik se ne smije oneistiti ni na kojem mrtvacu u svojemu narodu.
2
Samo na svojim bliim roacima po krvi, na materi, ocu, sinu, keri, bratu,
3
I sestri, ako ona jo kao djevojka ivi kod njega i nema mua, smije se oneistiti.
247
4
Ali se ne smije s roacima svojim oneistiti i oskvrniti.
5
Ne smije iati kose na glavi svojoj i brade svoje ne smiju podstrizati i ne smiju
praviti zarezotine na tijelu svojemu.
6
Neka budu sveti Bogu svojemu i neka ne oskvrnjuju imena Boga svojega, jer
prinose rtve ognjene Gospodnje, hranu Boga svojega. Zato imaju biti sveti.
7
Ne smiju bludnicu ili oskvrnjenu uzeti za enu; niti enom od mua svojega
rastavljenom ne smiju se eniti, jer je sveenik posveen Bogu svojemu.
8
Mora ga tovati, jer on prinosi hranu Boga tvojega. Kao svet neka ti bude, jer sam
svet ja, Gospod, koji vas posveujem.
9
Ako se ki sveenikova oskvrni neistoom, oskvrni tim oca svojega; ona se ima
spaliti.
10
A sveenik, koji je najvii meu sudruzima svojim, na iju se je glavu izlilo ulje
pomazanja i koji je bio posveen i obuen u haljine svete, ne smije nositi raupanu
kosu ni razdirati haljine svoje.
11
Takoer se ne smije primaknuti nijednome mrtvacu; pa i na ocu i na materi ne
smije se oneistiti.
12
Ne smije ostaviti Svetita i Svetite Boga svojega ne smije oskvrniti, jer je na
njemu posveenje ulja pomazanja Boga njegova. Ja sam Gospod!
13
Za enu mora sebi uzeti djevojku.
14
Udovicom ili enom rastavljenom ili oskvrnjenom ili bludnicom, svima tima ne
smije se oeniti. Samo djevojku iz naroda svojega ima uzeti za enu.
15
Tako nee oskvrniti potomstva svojega meu narodom svojim, jer ja Gospod,
jesam, koji ga posveujem."
16
Jo zapovjedi Gospod Moj
17
"Kai Aronu ovaj naputak: Ako tko od buduih potomaka tvojih ima na sebi kakvu
manu tjelesnu, taj ne smije pristupiti, da prinosi hranu rtvenu Boga svojega.
248
18
Jer nitko, koji ima na sebi kakvu manu tjelesnu, ne smije pristupiti, ni slijep, ni
hrom, ni sakat, nitko, u koga je jedan ud preve dug.
19
Nitko, koji ima slomljenu nogu ili slomljenu ruku.
20
Ni grbav ili suiav, nitko, koji ima nezdrave oi, ni sugav, ni liajiv, ni
ukopljenik.
21
U koga bi god od potomaka sveenika Arona bila kakva mana tjelesna, ne smije
pristupiti, da prinosi rtve ognjene Gospodnje. Ako je mana na njemu, ne smije
pristupiti, da prinosi hranu Boga svojega.
22
Ali smije jesti od hrane Boga svojega, naime od presvetih i svetih darova.
23
Ali ne smije unii kroz zavjesu i stupiti na rtvenik, jer ima manu na sebi. Inae bi
oskvrnio sveta mjesta moja, jer ja, Gospod, jesam, koji ih posveujem."
24
Mojsije ree ovo Aronu i sinovima njegovim i svima sinovima Izraelovim.
1
2
"Naloi Aronu i sinovima njegovim, da puni strahopotovanja upravljaju svetim
darovima, to mi ih posveuju sinovi Izraelovi, i da ne obeauju sveto ime moje. Ja
sam Gospod!
3
Reci im: Ako ikad itko izmeu svih potomaka vaih pristupi k svetim darovima, to
ih sinovi Izraelovi posveuju Gospodu, u stanju neistoe, takav ovjek ima se
odstraniti ispred lica mojega i ima se pogubiti. Ja sam Gospod!
4
Tko izmeu potomaka Aronovih trpi na gubi ili teenju, ne smije jesti od svetih
darova, dok nije opet ist. Tko se dotakne kogagod, koji se je oneistio od mrtva
tijela, ili tko se je oskvrnio,
5
Ili tko dotakne ivotinju, to gmie po zemlji, od ega se on oneisti, ili ovjeka, od
kojega navue na sebe bilo koju neistou,
6
Tko dakle dotakne takvo to, ostaje neist do veera i ne smije uivati nita od
svetih darova, dok se nije okupao.
249
7
Sad zae sunce, on je opet ist i smije jesti od svetih darova, jer oni mu dolaze kao
hrana.
8
Od ivotinje poginule ili rastrgane ne smije jesti. On bi tim postao neist. Ja sam
Gospod!
9
Tako imaju drati naredbe moje, da ne navuku na sebe grijeh i ne umru, jer
oskvrnie posveeno. Ja sam Gospod, koji ih posveujem!
10
Ni jedan tuinac ne smije uivati neto sveto; ni ukuanin ili nadniar sveenikov
ne smije uivati neto sveto.
11
Ako li sveenik nabavi roba sa novce, onda taj smije od toga jesti. Isto tako smiju
jesti od hrane njegove oni, koji se rodie u kui njegovoj.
12
Uda li se ki sveenikova za ovjeka, koji nije sveenik, onda ona ne smije uivati
nita od svetih darova.
13
Ako li ki sveenikova obudovi ili se rastavi, a nema djece, i vrati se opet u kuu
oca svojega, onda ona smije jesti od hrane oca svojega kao u mladosti svojoj. Ali ni
jedan tuinac ne smije to od toga uivati.
14
Ako netko uiva sveto nehotice, onda ima povratiti sveto sveeniku i dometnuti jo
peti dio vrijednosti.
15
Sveenici ne smiju oskvrniti svetih darova sinova Izraelovih, to ih oni prinose
Gospodu.
16
Navukli bi na sebe kanjiv prijestup, kad bi ovi jeli njihove svete darove, jer ja,
Gospod, jesam, koji ih posveujem."
17
18
"Kai Aronu i sinovima njegovim i svima sinovima Izraelovim ovu naredbu: Ako
netko od kue Izraelove ili od stranaca u Izraelu prinese svoj prinos, bilo sad da
prinese Gospodu zavjetovane ili dragovoljne prinose kao rtvu paljenicu,
19
Onda za to, da budete ugodni, treba bez mane, muko od goveda, ovaca i koza.
20
ivotinju, to ima manu na sebi, ne smijete prinositi, jer ne bi vas uinila ugodne.
250
21
Ako netko hoe da prinese Gospodu kao rtvu mirotvornu govee ili ovcu, da izvri
zavjet ili kao dragovoljan prinos, onda, da bude ugodan, ne smije imati nikakve mane
na sebi.
22
ivotinje, to su slijepe ili imaju koji ud slomljen ili ranu ili su gnojave, krastave ili
liajive, ne smijete prinositi Gospodu niti od toga na rtvenik staviti Gospodu ognjenu
rtvu.
23
Govee ili ovcu s predugim ili prekratkim udima smije rtvovati kao dragovoljan
prinos, ali kao rtva zavjetna ne bi te uinila ugodnim.
24
ivotinju, kojoj su muda zgnjeena, stuena, otrgana ili isjeena, ne smijete
prinositi Gospodu. Takve ivotinje ne smijete niti u svojoj vlastitoj zemlji gojiti,
25
Niti ih od kojega stranca kupiti i kao hranu Boga svojega prinositi, jer to je
pokvareno, ima manu, nee vas uiniti ugodne."
26
27
"Govee ili ovca ili jare, kad se omladi, ima ostati sedam dana kod matere svoje.
Od osmoga dana i dalje bit e ugodno primljeno od Gospoda, ako mu se prinese kao
rtva ognjena.
28
Govee ili ovcu ne smijete klati zajedno s mladima njihovim i u isti dan.
29
Kad hoete da prinesete Gospodu rtvu zahvalnu, onda je morate tako rtvovati, da
vas uini ugodne.
30
Ona se mora jo isti dan po jesti; ne smijete nita od toga ostaviti do drugoga jutra.
Ja sam Gospod!
31
Drite dakle brino zapovijedi moje. Ja sam Gospod!
32
Ne skvrnite svetoga imena mojega. Hou da budem tovan kao svetac meu
sinovima Izraelovim! Ja, Gospod, jesam, koji vas posveujem.
33
Koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da budem Bag va , ja, Gospod!"
251
1
2
"Kai sinovima Izraelovim ove odredbe: Blagdani Gospodnji, to ete ih slaviti
svetim sveanim sastancima, ovi su:
3
est dana smije se raditi, ali sedmi dan jest dan potpunoga odmora sa svetim
sveanim sastankom; tada ne smijete raditi nikakva posla. Dan je to odmora u ast
Gospodu po svima prebivalitima vaim.
4
Ovo su blagdani Gospodnji sa svetim sveanim sastancima, to ih imate svetkovati u
vrijeme odreeno.
5
etrnaesti dan prvoga mjeseca uveer jest blagdan Pasha u ast Gospodu.
6
Petnaesti dan istoga mjeseca slavi se blagdan nekvasnih kruhova u ast Gospodu.
Tada jedite sedam dana kruhove nekvasne.
7
Prvi dan imate odrati sveti sveani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva posla
teakoga.
8
Sedam dana imate prinositi Gospodu rtvu ognjenu. Sedmi dan opet je sveti sveani
sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga.
9
10
"Kai sinovima Izraelom ovu odredbu: Kad doete u zemlju, koju vam hou dati, i
tamo stanete eti, tada donesite snop prvina od etve svoje k sveeniku.
11
Ovaj ima tada snop rtvovati podizanjem i mahanjem pred Gospodom, da vas uini
ugodne, Na dan po suboti ima ga sveenik rtvovati podizanjem i mahanjem.
12
Taj dan, kad rtvujete snop podizanjem i mahanjem, imate rtvovati Gospodu
jednogodinje janje bez pogrjeke kao rtvu paljenicu.
13
Uz to kao prinos dvije desetine bijeloga brana, zamijeena s uljem, rtvu ognjenu
na ugodni miris Gospodu, onda kao naljev jo etvrt hina vina.
252
14
Kruha i zrnja prena ili stuena ne smijete jesti, dok nijeste prinijeli prinos Bogu
svojemu. Ova zapovijed ima vjeitu valjanost kroz sve narataje vae u svima
prebivalitima vaim.
15
Potom od dana po suboti, naime od dana, kad ste prinijeli snop podizanjem i
mahanjem, imate brojiti sedam tjedana punih.
16
Do dana, to dolazi iza sedme subote, imate brojiti pedeset dana. Tada prinesite
Gospodu od novoga ita prinos.
17
Iz prebivalita svojih imate donijeti sa sobom dva kruha za rtvu podizanjem i
mahanjem, to sastoje iz dvije desetine bijeloga brana i peena su s kvascem, kao
rtva prvina Gospodu.
18
Uz te kruhove prinesite i sedam jednogodinjih janjaca bez pogrjeke, jednoga
junca i dva ovna, da budu rtva paljenica Gospodu, s prinosom svojim i naljevima
svojim kao rtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu.
19
Onda imate prinijeti jarca kao rtvu za grijeh i dva jednogodinja janjeta kao rtvu
mirotvornu.
20
Sveenik ima ih rtvovati podizanjem i mahanjem pred Gospodom zajedno s
kruhovima od prvina. To i dva janjeta kao posvetni dar Gospodu ima pripasti
sveeniku,
21
U isti dan imate zakazati sveti sveani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva
posla teakoga. Ova zapovijed ima vjeitu valjanost kroz sve narataje vae u svima
prebivalitima vaim.
22
Kad stanete eti u zemlji svojoj onda nemojte poeti polje sve do skrajnoga ruba i
ne pabirite po etvi. Ostavite oboje siromasima i strancima. Ja sam Gospod, Bog
va!"
23
24
"Kai sinovima Izraelovim ovu odredbu: Prvi dan sedmoga mjeseca ima vam biti
dan odmora, dan spomena s trubnjom rogova, sveti sveani sastanak.
25
Tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga i imate prinijeti rtvu ognjenu
Gospodu."
253
26
27
"A deseti dan istoga mjeseca sedmoga jest dan pomirenja. Tada imate odrati sveti
sveani sastanak, imate postiti i prinijeti rtvu ognjenu Gospodu.
28
Na taj dan ne smijete raditi nikakva posla, jer to je dan pomirenja, koji vam ima
pribaviti pomirenje pred Gospodom, Bogom vaim.
29
Zato se ima svaki, koji ne posti na taj dan, istrijebiti iz naroda svojega.
30
ovjeka, koji na taj dan radi bilo kakav posao, istrgat u iz naroda njegova.
31
Nikakva posla ne smijete raditi. Ova zapovijed neka ima vjeitu valjanost za sva
narataje vae u svim prebivalitima vaim.
32
Neka vam to bude dan potpunoga odmora, i imate postiti. Deveti dan mjeseca,
uveer, imate drati svoj odmor od veera do veera."
33
34
"Kai sinovima Izraelovim ovu odredbu: Petnaesti dan istoga mjeseca sedmoga jest
blagdan sjenica u ast Gospodu za sedam dana.
35
Na prvi dan jest sveti sveani sastanak; tada ne smijete raditi nikakva posla
teakoga.
36
Sedam dana imate prinositi ognjenu rtvu Gospodu, onda osmi dan odrati sveti
sveani sastanak i prinijeti Gospodu rtvu ognjenu. To je blagdan zavrni; tada ne
smijete raditi nikakva posla teakoga.
37
To su blagdani Gospodnji, na koje imate drati svete sveane sastanke, da prinosite
Gospodu rtve ognjene: rtvu paljenicu, prinos, rtvu klanicu i naljev, kako ih trai
pojedini dan,
38
Osim subota Gospodnjih i darova, svih zavjetnih rtava vaih i darova
dragovoljnih, to ih prinosite Gospodu.
39
Ali petnaesti dan sedmoga mjeseca, kad skupljate prihod zemlje, imate svetkovati
blagdan Gospodnji sedam dana. Prvi dan ima biti odmor i isto tako osmi dan.
254
40
Na prvi dan imate donijeti sebi najljepih plodova, mladica palmovih i grana s
gustolisnatih stabala i potonih vrba i radovati se pred Gospodom, Bogom svojim,
sedam dana.
41
Ovaj blagdan imate svetkovati svake godine sedam dana u ast Gospodu. Ova
zapovijed ima vjeitu valjanost kroz sve narataje vae. U sedmom mjesecu imate ga
svetkovati.
42
Sedam dana imate prebivati u sjenicama. Svaki domai Izraelac ima prebivati u
sjenicama,
43
Da kasnija pokoljenja vaa saznaju, da sam ja uinio, da prebivaju u sjenicama
sinovi Izraelovi, kad ih izvedoh iz zemlje egipatske, ja, Gospod, Bog va."
44
Mojsije ree tada sinovima Izraelovim blagdane Gospodnje.
1
2
"Naloi sinovima Izraelovim, da ti donesu ulja ista iz maslina studenih za
svijenjak, da se svaki dan mogu prisluivati svjetionice,
3
Izvan zavjese pred kovegom sa zakonom u atoru sastanka ima ga Aron spremati,
da gori stalno od veera do jutra pred Gospodom. Ova zapovijed ima vjeitu valjanost
kroz sve narataje vae.
4
Na svijenjaku od zlata ima on opremati svjetionice,
5
Uzmi onda bijeloga brana i ispeci od njega dvanaest kolaa. Dvije desetine neka
dou na svaki kola.
6
Postavi ih tada u dva reda, po hest u jedan red, na zlatnom stolu pred Gospodom.
7
Svaki red okadi istim kadom, da bude mirisni dio kruhu, a rtva ognjena Gospodu.
8
Redovito svake subote neka se tako postavljaju pred Gospodom. Ova obveza vee
sinove Izraelove za sva vremena.
255
9
Oni imaju pripasti Aronu i sinovima njegovim, koji ih moraju pojesti na svetom
mjestu, jer presveti darovi od rtava ognjenih Gospodnjih idu njemu kao vjeno
valjano pravo."
10
Jednoga dana umijea se sin jedne Izraelke, iji je otac bio Egipanin, meu sinove
Izraelove, i tako se posvadie sin Izraelke i neki Izraelac.
11
Pritom sin Izraelke pohuli i opsova ime Gospodnje. Dovedoe ga zato k Mojsiju.
Mati mu se je zvala elomita i bila je ki Dibrijeva od plemena Dana.
12
Metnue ga meutim u zatvor, dok im onaj ne presudi po rijei Gospodnjoj.
13
I Gospod zapovjedi Mojsiju:
14
"Izvedi psovaa van pred tabor, i svi, koji su uli, neka metnu ruke svoje na glavu
njegovu, i neka ga kamenuje sva zajednica.
15
A sinovima Izraelovim kai: Ako netko pohuli Boga svojega, ima se kazniti za
grijeh svoj.
16
Tko opsuje ime Gospodnje, ima se kazniti smru; sva zajednica neka ga kamenuje.
Stranac i domai neka se pogubi, ako opsuje ime Gospodnje.
17
Ako netko ubije ovjeka, ima se kazniti smru.
18
Tko ubije ivine, ima ga nadoknaditi, ivine za ivine.
19
Nanese li netko blinjemu svojemu tetu tjelesnu, neka mu se uini isto tako, kao
to je on uinio:
20
Rana za ranu, oko za oko, zub za zub. Ista teta tjelesna, to ju je on nanio
drugome, neka se i njemu nanese.
21
Tko ubije ivine, neka ga nadoknadi; tko ubije ovjeka, neka ga se pogubi.
22
Jednako pravo neka bude u vas za stranca kao za domaega, jer ja sam Gospod,
Bog va."
23
Kad je to bio objavio Mojsije, izvedoe psovaa van pred ta bor i kamenovae ga.
Uinie sinovi Izraelovi tako, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
256
1
Gospod zapovjedi Mojsiju na gori Sinajskoj:
2
"Kai sinovima Izraelovim ovu naredbu: Kad doete u zemlju, to vam je hou dati,
onda neka imadne zemlja vrijeme odmora u ast Gospodu.
3
est godina zasijavaj polje svoje, est godina obrezuj vinograd svoj i skupljaj rod
polja svojega.
4
Ali u sedmoj godini neka imadne zemlja potpun odmor, vrijeme odmora u ast
Gospodu. Tada ne smije zasijevati polja svojega i gojiti vinograda svojega.
5
I prijanje etve, to uzraste samo od sebe, ne smije poeti i groa neobrezanog
vinograda svojega ne smije pobrati. Neka bude za zemlju godina odmora.
6
to rodi zemlja za odmora svojega, neka vam bude za hranu, tebi, tvojim slugama,
slukinjama, najamnicima i ukuanima, to ive kod tebe.
7
I stoci tvojoj i zvjeradi u zemlji tvojoj neka bude sav rod za hranu.
8
Nabroj sedam takvih godina odmora, dakle sedam puta sedam godina, tako da
vrijeme od sedam godina odmora iznese etrdeset i devet godina.
9
Onda daj da buno zatrubi truba u deseti dan sedmoga mjeseca! Na dan pomirenja
neka posvuda u zemlji odjeknu bune trube.
10
Posvetite godinu pedesetu! Proglasite slobodu za sve stanovnike u zemlji! To neka
vam je jubilejska godina, u kojoj opet svaki dolazi u posjed vlasnitva svojega i
obitelji se svojoj vraa!
11
Svaka pedeseta godina neka vam je jubilejska godina. Tada ne smijete ni sijati, ni
ono to uzraste samo od sebe poeti, ni groa pobrati u vinogradu neobrezanom.
12
Jer je to jubilejska godina, sveto vrijeme za vas! Samo ono, to raste samo od sebe,
smijete pojesti iz polja.
13
U takvoj jubilejskoj godini ima svaki od vas opet doi na svoje vlasnitvo.
257
14
Ako proda to blinjemu svojemu ili kupi to od blinjega svojega, onda ne
smijete zakidati jedan drugoga!
15
Nego prema broju godina od posljednje jubilejske godine kupuj od blinjega
svojega i prema broju godina etve neka ti on prodaje.
16
Ako bude vie godina, ima prema tome vie platiti, i ako manje bude godina, platit
e prema tome manje, jer on ti prodaje stanoviti broj etava.
17
Nitko neka ne zakida drugoga, nego se bojte Boga svojega, jer ja sam Gospod, Bog
va!
18
Drite dakle zapovijedi moje i vrite vjerno odredbe moje, pa ete prebivati bez
straha u zemlji svojoj.
19
Zemlja e davati rod svoj, da mognete jesti do sitosti i su njoj prebivati bez straha.
20
Ako li pitate: 'Od ega da ivimo u sedmoj godini, kad ne sijemo i ne anjemo?'
21
Onda znajte, da u estoj godini udijelit u vam blagoslov svoj, da vam urodi za tri
godine.
22
Makar istom u osmoj godini sijete, imat ete jo uvijek jesti od stare etve. Do
devete godine, do nove etve, imat ete jesti staro ito.
23
Zemljite i tlo ne smije se dakle prodavati zauvijek, jer zemlja pripada meni, a vi
ste samo stranci i ukuani kod mene.
24
Zato morate u zemlji, koju posjedujete, dopustiti, da se svuda opet otkupljuje
zemljite i tlo.
25
Ako osiromai zemljak tvoj i proda neto od posjeda svojega, onda ima nastupiti za
njega najblii roak njegov kao otkupitelj i to opet otkupiti, to je prodao roak
njegov.
26
Ako netko nema nikoga, da ga otkupi, ali sam moe toliko novaca sastaviti, koliko
treba za otkup,
27
Onda ima odbiti godine, to su protekle od prodaje, i preostatak povratiti onome,
kojemu je prodao, i tako opet doi do vlasnitva svojega.
258
28
Ako li ne moje toliko novaca nabaviti, koliko bi mu morao vratiti, onda ostaje
zemljite, to ga je prodao, u posjedu kupca do jubilejske godine. A u jubilejskoj
godini ima se povratiti, tako da on opet doe do vlasnitva svojega.
29
Ako netko proda kuu u gradu zidom ograenom, onda ima da ostane pravo otkupa
do svretka godine, u kojoj ju je prodao. Godinu dana ima da ostane za njega pravo
otkupa.
30
Ako li otkup do svretka pune godine nije uinjen, onda neka kamo, to stoji u
gradu zidom ograenom, ostane zauvijek kupcu i potomcima njegovim. Ne mora se
povratiti u jubilejskoj godini.
31
Naprotiv kue u selima, to nijesu ograene zidom, imaju se uzeti kao dio posjeda
zemlje. One se mogu otkupiti i povratiti se u jubilejskoj godini.
32
U gradovima levitskim imaju Leviti pravo da kue u gradovima, to pripadaju
njima, uvijek otkupe.
33
Ako jedan od Levita opet ne otkupi prodanu kuu svoju, onda mu se ona, ako je u
gradu, to je njemu dodijeljen, opet povrati u jubilejskoj godini, jer kue u gradovima
levitskim njihova su batina meu sinovima Izraelovim.
34
Ali se panjak gradova njihovih ne smije prodavati, jer pripada njima za sva
vremena.
35
Je li tko od zemljaka tvojih zaduen kod tebe i ne moe da plati, onda mu ima
pomoi, kao da bi bio stranac ili ukuanin, da moe produiti ivot svoj uz tebe.
36
Ne smije uzeti od njega kamatu i poviicu, nego se boj Boga svojega i daj da brat
tvoj ivi uz tebe!
37
Ne smije mu davati novaca svoj na kamatu, niti mu hranu svoju pozaimaj uz
cijenu lihvarsku!
38
Ja sam Gospod, Bog va, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da vam dadnem
zemlju kanaansku i da budem Bog va.
39
Ako je koji od zemljaka tvojih zaduen kod tebe i tebi se proda, ne daj da ti slui
kao rob.
259
40
Kao nadniar, kao ukuanin neka bude kod tebe, samo do jubilejske godine ima
sluiti kod tebe.
41
A tada neka te smije slobodno ostaviti, on i djeca njegova, i vratiti se k rodu
svojemu i opet doi u posjed oinskih dobara svojih.
42
Jer oni su sluge moje, to sam ih izveo iz Egipta; oni se ne smiju prodati kao
robovi.
43
Nemoj gospodariti nad njim nemilo, nego se boj Boga svojega!
44
Ako trebate robova i ropkinja, smijete ih kupiti od onih naroda, to stoje oko vas.
45
I djecu ukuana, to ivu kod vas, smijete kupiti, i potomke njihove, to borave kod
vas i roeni su u zemlji vaoj; ove smijete posjedovati kao vlasnitvo.
46
I moete ih ostaviti kao batinu djeci svojoj iza vas, da ih posjeduju kao vlasnitvo.
Moete ih stalno imati za robove. Ali nad braom svojom, sinovima Izraelovim, ne
smijete, jedan nad drugim, gospodariti nemilo.
47
Stee li stranac ili ukuanin uza te imanje, a jedan od zemljaka tvojih padne u dug
kod njega, pa se proda za roba strancu ili ukuaninu uza te ili potomku iz obitelji
kojega stranca,
48
Onda, poto se je prodao, ima ostati za njega pravo otkupa: jedan od zemljaka
njegovih smije ga otkupiti.
49
Stric njegov ili sin strica njegova, ili koji po krvi blii roak njegov iz plemena
njegova neka ga otkupi, ili neka on sam toliko sastavi novaca, da se otkupi.
50
S onim, koji ga je kupio, neka prorauna vrijeme od godine, kad se je prodao, do
jubilejske godine. Cijena, za koju se je prodao, neka se jednako razdijeli na broj
godina. Kao nadniaru neka se njemu rauna vrijeme slube.
51
Ako jo ima mnogo godina do jubilejske godine, neka za otkup svoj plati primjerni
iznos od svote, za koju je bio kupljen.
52
Ako li preostaje samo malo godina do jubilejske godine, neka onda prema tomu
prorauna. Po godinama slube njegove ravna se, koliko ima da plati za svoj otkup.
260
53
Kao jedan, koji godinu za godinom radi za plau, neka on bude kod njega, i ovaj ne
smije pred ocima tvojim gospodariti nad njim nemilo.
54
Ako li se ovako ne otkupi, onda u jubilejskoj godini neka slobodno otide, on i djeca
njegova.
55
Jer meni pripadaju sinovi Izraelovi kao sluge. Moje su sluge oni, koje sam izveo iz
Egipta, ja Gospod, Bog va.
1
Ne smijete praviti sebi idole i postavljati likove i spomenike kamene, niti podizati
kamenove sa slikarijama u svojoj zemlji, da im se klanjate. Jer ja, Gospod, jesam Bog
va!
2
Drite subote moje i potujte Svetite moje; jer ja sam Gospod.
3
Ako budete ivjeli po mojim zakonima i izvravali zapovijedi moje,
4
Davat u vam dad u pravo vrijeme, Zemlja e raati rod svoj, i drvee u polju davat
e plodove svoje.
5
Vridba e se kod vas oduljiti do berbe, a berba do sjetve. I kruh ete svoj jesti do
sitosti i prebivat ete bez straha u zemlji svojoj.
6
Uinit u, da vlada mir u zemlji, tako da mognete lei, a da vas nitko ne uplai.
Uinit u, da i divlje zvjeradi nestane iz zemlje, i nee ma provaliti u zemlju vau.
7
Neprijatelje svoje tjerat ete u bijeg, i oni e pred vama padati od maa.
8
Petorica vas natjerat e u bijeg stotinu i stotina vas deset stotina. Neprijatelji vai
padat e pred vama od maa.
9
Obratit u se k vama, uinit u vas mnogobrojnima, umnoit u vas i zavjet svoj
uzdrati s vama.
10
ito ete staro, odleano jesti i dapae morat ete izasipati staro, da napravite
mjesto novome.
11
Postavit u prebivalite svoje meu vama i neu vas gleda poprijeko;
261
12
Nego u hoditi meu vama i hiti Bog va, a vi ete biti narod moj.
13
Ja sam Gospod, Bog va, koji vas izvedoh iz zemlje egipatske, da im dulje ne
sluite kao robovi. Ja polomih palice jarma vaega i da doh vam da hodite uspravo
ovamo.
14
Ako li me ne budete sluali i sve ove zapovijedi ne budete ispunjavali.
15
Nego prezrete zakone moje i povrgnete naredbe moje, tako da ne ispunjavate svih
zapovijedi mojih i krite zavjet moj,
16
Onda u i ja prema tome postupati s vama i staviti na vas kunje strahovite: suicu i
vruicu, koje e vam oni vid oduzeti i ivot vam oteti. Zaludu ete onda sijati sjeme
svoje, jer e ga pojesti neprijatelji vai.
17
Okrenut u lice svoje proti vama, tako da vas potuku neprijatelji vai. Protivnici
vai gospodarit e nad vama, i bjeat ete, i kad vas nitko ne bude progonio.
18
Ako me ni tada jo ne budete sluali, kaznit u vas jo sedam puta ee za grijehe
vae.
19
Slomit u drsku oholost vau i nebo nad vama uiniti kao gvode i zemlju vau kao
mjed.
20
Tada ete se muiti uzalud. Zemlja vam nee raati roda svojega, i drvee na polju
nee vam davati plodova svojih.
21
Ako mi se i tada jo budete protivili i ne htjednete me sluati, kaznit u vas jo
sedam puta ee za grijehe vae.
22
Zvjerad divlju poslat u proti vama, da vam ugrabi djecu vau i podavi stoku vau i
umanji broj va, tako da opuste ceste vae.
23
Ako li vas jo ni tim ne opametim, nego mi se jo jednako budete protivili,
24
I ja u se onda usprotiviti vama i kazniti vas sedam puta za grijehe vae.
25
Pustit u na vas ma, koji e osvetiti krenje zavjeta. Ako se tada povuete u
gradove svoje, poslat u meu vas kugu, i bit ete predani u ake neprijateljima
svojim.
262
26
Kad vam onda jo prelomim potporu kruha, tada e vam deset ena nai kruh u
jednoj jedinoj pei, i davat e vam se kruh na mjeru. Vi ete ga jesti, ali se neete
nasititi.
27
Ako me usprkos tomu ne posluate i jednako mi se jo budete protivili,
28
I ja u se vama pun gnjeva oduprijeti i sedam puta vas kazniti za grijehe vae.
29
Tada ete morati jesti meso sinova svojih i keri svojih.
30
Razorit u visoke hramove vae i unititi sunane stupove vae. Mrtva tijela vaa
pobacat u na trupove idola vaih, i zgadit e mi se pred vama.
31
Gradove vae obratit u u ruevine i Svetita u vaa opustoiti, i miris rtava vaih
neu vie mirisati.
32
Jest, ja sam poharat u zemlju vau, tako da e se neprijatelji vai, koji se nastane u
njoj, nad tim preneraziti.
33
A vas u raspriti meu narode i za vama ma trgnuti, i zemlja e vaa postati
pustinja i gradovi vai ruevine.
34
Tada e zemlja mjesto poruenih subota svojih dobiti itavo vrijeme, kad bude
leala opustoena, a vi budete ivjeli u zemlji svojih neprijatelja. Zemlja e poivati i
subote svoje nadomjestiti.
35
itavo vrijeme, kad bude leala opustoena, odmor e imati, odmor, to ga nije
imala, kad ste prebivali u njoj.
36
A onima izmeu vas, koji jo preostanu, stavit u strah u srca u zemljama
neprijatelja njihovih, tako da e ih tjerati u bijeg utanje lista, kad se zaljulja. I bjeat
e, kako se bjei ispred maa, i hrlit e, makar ih nitko ne progonio.
37
Padat e jedan preko drugoga kao na bijegu ispred maa, makar ih nitko ne
progonio. Neete se moi drati na nogama pred neprijateljima svojim.
38
Izginut ete meu narodima poganskim i zemlja neprijatelja vaih proderat e vas.
39
A oni izmeu vas, koji jo preostanu, izginut e u zemljama neprijatelja svojih, u
svojim zlodjelima. I zbog zlodjela otaca njihovih nestat e ih kao njih.
263
40
Ako oni tada priznaju zlodjela svoja i zlodjela otaca svojih, vjerolomstvo, to su ga
poinili proti meni, i kako su mi se protivili.
41
I kako sam se ja protivio njima i doveo ih u zemlju neprijatelja njihovih, jest, ako se
tada prigne tvrdo srce njihovo, i oni se pokaju za grijene ine svoje.
42
Tada u se ja spomenuti zavjeta svojega s Jakovom i zavjeta svojega s Izakom i s
Abrahamom i smilovat u se zemlji.
43
Ali prije mora biti zemlja od njih ostavljena i subote njezine tim nadomjetene, da
lei opustoena, kad oni otidu. Oni se sami moraju pokajati za grijene ine svoje, jer
su zabacili zapovijedi moje i prezreli naredbe moje.
44
Usprkos tomu neu ih zabaciti, kad budu u zemlji neprijatelja svojih, i neu ih
prezreti, tako da ih posve unitim i zavjet svoj ponitim s njima, jer ja sam Gospod,
Bog njihov.
45
Za spasenje njihovo spomenut u se zavjeta svojega s praocima njihovim, koje
izvedoh iz zemlje egipatske pred ocima poganskih naroda, da budem Bog njihov, ja,
Gospod."
46
To su zapovijedi, naredbe i nauke, to ih preko Mojsija dade Gospod na gori
Sinajskoj, da uredi odnos izmeu sebe i sinova Izraelovih.
1
2
"Kai sinovima Izraelovim ove odredbe: Ako netko zavjetuje Gospodu ovjeka po
procjeni,
3
Onda se ima muka osoba u dobi od dvadeset do ezdeset godina procijeniti sa
pedeset srebrnih ekela po teini Svetita.
4
Za ensku osobu iznosi procjena trideset ekela.
5
Za osobu u dobi od pet do dvadeset godina iznosi procjena muke osobe dvadeset
ekela i enske osobe deset ekela.
264
6
Kod djece u dobi od jednoga mjeseca do pet godina iznosi procjena za djeaka pet
srebrnih ekela i procjena za djevojku tri srebrna ekela.
7
Ako je nekomu ezdeset godina i vie, onda ima iznositi procjena za mua petnaest
ekela, a za enu deset ekela.
8
Tko je preve siromaan, pa ne moe da plati procjenu, taj neka se dovede pred
sveenika, da ga procijeni. Sveenik ga ima procijeniti po onom, to moe dati
zavjetnik.
9
Ako je ivine, to se moe rtvovati Gospodu, onda sve, to netko daje Gospodu,
ima da vrijedi kao posveeno.
10
On ne smije to promijeniti ili zamijeniti, dobar komad za lo, lo za dobar. Ako
ipak ivine zamijeni drugim, onda jedno i drugo ima da pripadne Svetitu.
11
Ako li je ivine neisto, pa se ne moe rtvovati Gospodu, neka se to ivine
donese pred sveenika.
12
Sveenik ima ga onda ocijeniti, da li je dobro ili loe. Kako ga ocijeni sveenik,
tako neka ostane.
13
Ako ga hoe otkupiti, onda neka jo pridometne peti dio od procjene.
14
Ako netko kuu svoju po sveti Gospodu kao sveti dar, neka je ocijeni sveenik, da
li je dobra ili loa. Kako je ocijeni sveenik, tako neka ostane.
15
Ako onaj, koji je posvetio kuu svoju, hoe opet da je otkupi, neka jo pridometne
peti dio od procjene, i tada je njegova.
16
Ako netko komad batinjenoga posjeda svojega posveti Gospodu, ravna se procjena
po mjeri usjeva. Jedan homer jemena usjeva cijeni se pedeset srebrnih ekela.
17
Ako posveti polje svoje od jubilejske godine dalje, neka vrijedi po punoj procjeni.
18
Ako li zemljite svoje posveti istom poslije jubilejske godine, onda neka sveenik
prorauna novce prema broju godina, to ostaju jo do jubilejske godine. Neka se
onda razmjerno odbije od pune procjene.
265
19
Ako li onaj, koji je posvetio zemljite, hoe opet da ga otkupi, neka jo pridometne
peti dio od procjene, i tada je njegovo.
20
Ali ako ne otkupi zemljita, a proda ga ipak drugome, ne moe se vie otkupiti,
21
Nego ima zemljite, kad u jubilejskoj godini postane slobodno, vrijediti kao
posveeno Gospodu, kao komad zemlje, to je pao pod zakletvu; to pripada sveeniku
kao vlasnitvo.
22
Ako netko posveti Gospodu zemljite, to ga je kupio, a ne pripada nasljednom
posjedu njegovu.
23
Onda ima sveenik proraunati cijenu do jubilejske godine, i dotini ima tu cijenu
isplatiti u isti dan kao dar posveen Gospodu.
24
U jubilejskoj godini ima se komad zemlje povratiti onome, od koga je kupljen i
kojemu pripada kao nasljedni posjed.
25
Svaka procjena neka bude po ekelu Svetita: jedan ekel ima dvadeset gera.
26
Ali prvence od stoke, to ve kao prvenci pripadaju Gospodu, ne smije nitko
posvetiti. Bilo govee ili ovca: "pripada Gospodu.
27
Ali ako su od ivotinje neiste, onda ih mora dotini otkupiti po procjeni i
pridometnuti peti dio od procjene. Ako li se ne otkupi, onda se ima prodati po
procjeni.
28
Nita od zakletoga, to netko pod zakletvom posveti Gospodu od svega posjeda
svojega, bio ovjek, ivine ili nasljedni posjed, ne smije se niti prodati niti otkupiti.
29
togod je pod zakletvom posveeno, Gospodu je presveto. Ljudi, nad kojima je
izreena zakletva, ne smiju se otkupiti, nego se moraju pogubiti.
30
Sve desetine od zemlje, od usjeva poljskoga i od plodova drvea vlasnitvo su
Gospodnje; posveene su Gospodu.
31
Ako netko hode da, otkupi jedan dio svoje desetine, ima jo da pridometne peti dio
svote.
266
32
to se tie desetine od goveda i ovaca, ima se od svega, to prolazi ispod tapa
pastirskog, uvijek deseti komad posvetiti Gospodu.
33
Pri tom neka se ne istrauje, da li je dobro ili loe, i ne smije se zamijeniti. Ali ako
netko ipak zamijeni, onda neka jedno i drugo pripadne Svetitu i ne smije se otkupiti."
34
To su zapovijedi, to ih dade Gospod na gori Sinajskoj Mojsiju za sinove Izraelove.
267
Knjiga Brojeva
Brojevi, glava 1
1
Prvi dan drugoga mjeseca, u drugoj godini po izlasku iz zemlje egipatske, ree
Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj u atoru sastanka:
2
"Izbrojite svu zajednicu sinova Izraelovih po plemenima i porodicama njihovim,
tako da Izbrojite imena svih mukih osoba, glavu po glavu.
3
Od dvadeset godina i vie izbrojite, ti i Aron, sve, koji mogu ii na vojsku u Izraelu,
po etama njihovim.
4
S vama neka bude po jedan mu od svakoga plemena, koji je poglavar porodice
svoje.
5
Ovo su imena mueva, koji neka vas pomau:
6
Od Rubena Elisur, sin edeurov, od Simeona elumiel, sin Suriadajev;
7
Od Jude Nahon, sin Aminadabov;
8
Od Isakara Netanel, sin Zuarov;
9
Od Zebuluna Eliab, sin Helonov;
10
Od sinova Josipovih: od Efraima Eliama, sin Amihudov; od Manaseha Gamaliel,
sin Pedahsurov;
11
Od Benjamina Abidan, sin Gideonov;
12
Od Dana Ahiezer, sin Amiadajev;
13
Od Aera Pagiel, sin Okranov;
14
Od Gada Eliasaf, sin Deuelov;
268
15
Od Naftalija Ahira, sin Enanov."
16
To su, koji su bili pozvani iz zajednice. Bili su knezovi oinskih plemena svojih,
poglavari tisunija Izraelovih.
17
Nato Mojsije i Aron pozvae te mueve, koji su im bili oznaeni po imenu.
18
Tada prvi dan drugoga mjeseca skupie oni svu zajednicu i izbrojie ih po
plemenima i porodicama njihovim, tako da su izbrojili imena od dvadeset godina i
vie, glavu po glavu.
19
Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. Tako ih on izbroji u pustinji Sinajskoj.
20
Sinova od Rubena, prvoroenca Izraelova, po koljenima, porodicama i domovima
njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset
godina i vie, to su mogle ii na vojsku.
21
Izbrojenih od plemena Rubenova bilo je etrdeset i est tisua i pet stotina.
22
Sinova Simeonovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji
po imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su
mogle ii na vojsku.
23
Izbrojenih od plemena Simeonova bilo je pedeset i devet tisua i tri stotine.
24
Sinova Gadovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po
imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle
ii na vojsku.
25
Izbrojenih od plemena Gadova etrdeset i pet tisua, est stotina i pedeset.
26
Sinova Judinih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po
imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle
ii na vojsku.
27
Izbrojenih od plemena Judina sedamdeset i etiri tisue i est stotina.
28
Sinova Isakarovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji
po imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su
mogle ii na vojsku.
269
29
Izbrojenih od plemena Isakarova pedeset i etiri tisue i etiri stotine.
30
Sinova Zebulunovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se
izbroji po imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to
su mogle ii na vojsku.
31
Izbrojenih od plemena Zebulunova pedeset i sedam tisua i etiri stotine.
32
Sinova Josipovih: sinova Efraimovih po koljenima, porodicama i domovima
njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset
godina i vie, to su mogle ii na vojsku.
33
Izbrojenih od plemena Efraimova etrdeset tisua i pet stotina.
34
Sinova Manasehovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se
izbroji s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii
na vojsku.
35
Izbrojenih od plemena Manasehova trideset i dvije tisue i dvije stotine.
36
Sinova Benjaminovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se
izbroji s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii
na vojsku.
37
Izbrojenih od plemena Benjaminova trideset i pet tisua I etiri stotine.
38
Sinova Danovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji s
glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle idi na
vojsku.
39
Izbrojenih od plemena Danova ezdeset i dvije tisue i sedam stotina.
40
Sinova Aerovih po koljenima, porodicama i domovima njihovom, kad se izbroji s
glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na
vojsku.
41
Izbrojenih od plemena Aerova etrdeset i jedna tisua i pet stotina.
42
Sinova Naftalijevih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji
s glave na glavu, svih mukih osoba od dvadeset godina i vie, to su mogle ii na
270
vojsku.
43
Izbrojenih od plemena Naftalijeva pedeset i tri tisue i etiri stotine.
44
To su izbrojeni, to su ih izbrojili Mojsije i Aron uz pomo knezova Izraelovih,
kojih je bilo dvanaest, po jedan za svako pleme njegovo.
45
Izbrojeni su bili po porodicama svojim svi sinovi Izraelovi od dvadeset godina i
vie, svi, to su mogli ii na vojsku.
46
Svih izbrojenih bilo je est stotina i tri tisue i pet stotina i pedeset.
47
A Leviti po plemenu i porodicama svojim nijesu bili ubrojeni meu njih.
48
Gospod je naime bio rekao Mojsiju:
49
"Plemena Levijeva nemoj brojiti meu njih; ne uzimaj broja njegova s ostalim
sinovima Izraelovim.
50
Nego postavi Levite nad prebivalitem zakona i nad svim posuem njegovim i nad
svim, to pripada njemu. Oni neka prenose ator i sve posue njegovo, neka mu
slue, i neka tabore oko atora.
51
Kad treba prenositi ator, neka ga Leviti razloe, a kad ator ima da stane, neka ga
Leviti postave. Tko nije Levit, pa se priblii njemu, neka se pogubi.
52
Dok ostali sinovi Izraelovi tabore svaki u svojemu taboru, i svaki kod svoje zastave
po etama svojim.
53
Neka Leviti tabore oko prebivalita zakona. Tada nee provaliti gnjev na zajednicu
sinova Izraelovih. Samo Leviti smiju obavljati slubu kod prebivalita zakona."
54
Sinovi Izraelovi uinie tako. Oni su se ravnali sasvim po onom, to je bio Gospod
zapovjedio Mojsiju.
Brojevi, glava 2
1
Gospod ree Mojsiju i Aronu:
271
2
"Sinovi Izraelovi neka taboruju svaki kod svoje zastave, kod bojnih znakova svojega
plemena. Tabor neka se postavi u nekoj udaljenosti od atora sastanka unaokolo.
3
Sprijeda, prema istoku, neka taboruje zastava tabora Judina po etama svojim; voa
sinova Judinih neka bude Nahon, sin Aminadabov;
4
A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je sedamdeset i etiri tisue i est stotina.
5
Do njega neka taboruje pleme Isakarovo; voa sinova Isakarovih neka bude Netanel,
sin Zuarov;
6
A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je pedeset i etiri tisue i etiri stotine.
7
Onda pleme Zebulunovo; voa sinova Zebulunovih neka bude Eliab, sin Helonov;
8
A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je pedeset i sedam tisua i etiri stotine.
9
Svih u taboru Judinu ljudi bilo je osamdeset i est tisua i etiri stotine po etama
njihovim. Oni neka idu prvi.
10
Na jugu neka taboruje zastava tabora Rubenova po etama svojim; voa sirova
Rubenovih neka bude Elisur, sin edeurov;
11
A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je etrdeset i est tisua i pet stotina.
12
Do njega neka taboruje pleme Simeonovo; voa sinova Simeonovih neka bude
elumiel, sin Suriadajev;
13
A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je pedeset i devet tisua i tri stotine.
14
Onda pleme Gadovo; voa sinova Gadovih neka bude Eliasaf, sin Reuelov;
15
A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je etrdeset i pet tisua i Fest stotina i
pedeset.
16
Svih u taboru Rubenovu ljudi izbrojenih bilo je sto i pedeset i jedna tisua i etiri
stotine i pedeset po etama njihovim. Oni neka idu drugi.
17
Potom neka ide ator sastanka s taborom Levita usred ostalih tabora. Kako
taboruju, tako neka idu, svaki na svojemu mjestu i pod zastavom svojom.
272
18
Na zapadu neka taboruje zastava tabora Efraimova po etama svojim; voa sinova
Efraimovih neka bude Eliama, sin Amihudov;
19
A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je etrdeset tisua i pet stotina.
20
Do njega onda pleme Manasehovo; voa sinova Manasehovih Gamaliel, sin
Pedahsurov;
21
A vojske njegove, ljudi Izbrojenih bilo je trideset i dvije tisue i dvije stotine.
22
Onda pleme Benjaminovo; voa sinova Benjaminovih Abidan, sin Gideonov;
23
A vojske njegove, ljudi izbrojenih trideset i pet tisua i etiri stotine.
24
Svih u taboru Efraimovu ljudi izbrojenih bilo je sto i osam tisua i to po etama
njihovim. Oni neka idu trei.
25
Na sjeveru neka taboruje zastava tabora Danova po etama svojim; voa sinova
Danovih Ahiezer, sin Amiadajev;
26
A vojske njegove, ljudi izbrojenih ezdeset i dvije tisue i sedam stotina.
27
Do njega neka taboruje pleme Aerovo; voa sinova Aerovih neka bude Pagiel,
sin Okranov;
28
A vojske njegove, ljudi izbrojenih etrdeset i jedna tisua i pet stotina.
29
Onda pleme Naftalijevo; voa sinova Naftalijevi, Ahira, sin Enanov;
30
A vojske njegove, ljudi izbrojenih pedeset i tri tisue i etiri stotine.
31
Svih u taboru Danovu ljudi izbrojenih bilo je to pedeset i sedam tisua i est
stotina. Oni neka idu najposlije uza zastave svoje."
32
To su sinovi Izraelovi, izbrojeni po porodicama svojim. Svih izbrojenih u taborima
po etama njihovim bilo je est stotina i tri tisue i pet stotina i pedeset.
33
Leviti nijesu bili brojeni meu sinove Izraelove, kao to je bio Gospod zapovjedio
Mojsiju.
273
34
I uinie sinovi Izraelovi sve onako, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. Tako
se utaborie po zastavama svojim, tako su ili, svaki po plemenu svojem i porodici
svojoj.
Brojevi, glava 3
1
U vrijeme, kad je Gospod govorio s Mojsijem na gori Sinajskoj, imao je Aron i
Mojsije ove potomke.
2
Ovo su imena sinova Aronovih: Nadab, prvoroenac, Abihu, Eleazar i Itamar.
3
Tako su se zvali sinovi Aronovi, koji su bili pomazani i posveeni za sveenike, da
obavljaju slubu sveeniku.
4
Dade Gospod, te Nadab i Abihu pogiboe, kad u pustinji Sinajskoj pred Gospodom
prinesoe oganj nezakonit. Oni nijesu imali djece. Tako su Eleazar i Itamar obavljali
slubu sveeniku pod nadzorom svojega oca Arona.
5
Gospod zapovjedi Mesiju:
6
"Privedi pleme Levijevo i postavi ga pred sveenika Arona, da mu slue,
7
I da rade za njega i za svu zajednicu pred atorom sastanka sluei atoru,
8
I da uvaju sve posue u atoru sastanka, i da strae za sinove Izraelove sluei
atoru.
9
Pa e predati Levite Aronu; sinovima njegovim; oni su darovani njemu izmeu
sinova Izraelovih.
10
A Arona i sinove njegove postavi, da vre slubu sveeniku. Ako li bi tko drugi
prestupio da slui, neka se pogubi."
11
Jo ree Gospod Mojsiju:
12
"Evo uzeh Levite izmeu sinova Izraelovih na mjesto svih prvoroenih sinova
Izraelovih, to prvi dooe na svijet. Meni pripadaju Leviti.
13
Jer moje je sve prvoroeno. U dan, kad pobih sve prvoroeno u zemlji egipatskoj,
posvetih sebi sve prvoroeno u Izraelu, od ovjeka do ivineta. Meni pripadaju oni.
274
Ja sam Gospod."
14
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj:
15
"Izbroj sinove Levijeve po domovima i porodicama njihovim. Sve muke osobe od
jednog mjeseca i vie izbroj."
16
Po zapovijedi Gospodnjoj Mojsije ih izbroji, kao to mu je bilo zapovjeeno.
17
Sinovi Levijevi po imenima svojim jesu: Geron, Kohat i Merari.
18
Sinovi Geronovi po porodicama svojim zvali su se: Libni i imi.
19
Sinovi Kohatovi po porodicama svojim: Amram, Izhar, Hebron i Uziel.
20
Sinovi Merarijevi po porodicama svojim: Mahli i Mui. To su porodice Levita po
domovima svojim.
21
Od Gerona vue lozu porodica Libnijevaca i porodica imijevaca, To su porodice
Geronovaca.
22
Broj svih izbrojenih mukih osoba njihovih od jednog mjeseca i vie bio je sedam
tisua i pet stotina.
23
Porodice Geronovaca taborovale su za atorom prema zapadu.
24
Starjeina doma Geronovaca bio je Eliasaf, sin Laelov.
25
Sinovi Geronovi imali su da kod atora sastanka uvaju ator, krov atora, gornji
pokriva njegov, zavjesa na ulazu u ator sastanka,
26
Zavjese od dvorita i zavjesa na ulazu u dvorite, to je oko atora i oko rtvenika, i
ua njegova za svaku potrebu njegovu.
27
Od Kohata vue lozu porodica Amramovaca, porodica Izharovaca, porodica
Hebronovaca i porodica Uzielovaca. To su porodice Kohatove.
28
Broj svih mukih od jednog mjeseca i vie bio je osam tisua i est stotina, koji su
sluili oko Svetita.
275
29
Porodice Kohatovaca taborovale su sa strane svetoga atora prema Jugu.
30
Starjeina doma Kohatova bio je Elisafan, sin Uzielov.
31
Oni su imali da uvaju koveg, to, svijenjak, rtvenik, sveto posue, to se rabilo
kod slube, i zavjese.
32
Voa svih starjeina levitskih bio je Eleazar, sin sveenika Arona, On je imao
vrhovni nadzor nad onima, koji su imali uvati Svetite.
33
Od Merarija vue lozu porodica Mahlijevaca i porodica Muijevaca, To su porodice
Merarijevaca.
34
Broj svih izbrojenih mukih osoba njihovih od jednog mjeseca i vie bio je est
tisua i dvije stotine.
35
Starjeina doma merarijevskih porodica bio je Suriel, sin Abihajilov. Oni su
taborovali na strani svetoga atora prema sjeveru.
36
Sinovi Merarijevi imali su da uvaju daske atora, prijevornice njegove, stupove i
stopice njegove, sve posude i sve, to pripada njemu,
37
I stupove od dvorita unaokolo i stopice njihove i kolje i ua njihova.
38
Sprijeda na istonoj strani svetoga prebivalita, pred atorom sastanka prema
sunanom istoku taborovali su Mojsije i Aron i sinovi njegovi. Ori su imali slubu
oko Svetita, slubu za sinove Izraelove. A da se je tko drugi pribliio, morao se je
kazniti smru.
39
Svih izbrojenih Levita, to ih izbrojie po zapovijedi Gospodnjoj Mojsije i Aron po
porodicama njihovim, svih mukih od jednog mjeseca i vie bilo je dvadeset i dvije
tisue.
40
Gospod zapovjedi Mojsiju: "Izbroj sve prvoroence muke meu sinovima
Izraelovim od jednog mjeseca i vie, i ustanovi broj imena njihovih.
41
Uzmi Levite za mene, Gospoda, na mjesto svih prvoroenaca meu sinovima
Izraelovim, i stoku levitsku na mjesto svih prvenaca od stoke sinova Izraelovih."
276
42
I izbroji Mojsije sve prvoroence meu sinovima Izraelovim, kao to mu je bio
Gospod zapovjedio.
43
I svega prvoroenaca mukih, izbrojenih po broju imena njihovih od jednog
mjeseca i vie bilo je dvadeset i dvije tisue, dvjesta i sedamdeset i tri.
44
45
"Uzmi Levite na mjesto svih prvoroenaca meu sinovima Izraelovim i stoku
levitsku na mjesto stoke njihove. Leviti pripadaju meni, Gospodu.
46
Za otkup dvjesta i sedamdeset i tri prvoroenca meu sinovima Izraelovim, kojih je
vie nego Levita,
47
Uzmi pet ekela od glave. Uzmi ih po teini u Svetitu; ekel ima dvadeset gera.
48
I podaj novce Aronu i sinovima njegovim kao otkup za one, kojih je bilo vie nego
otkupljenih od Levita.
49
I uze Mojsije otkup od onih, koji je bilo vie nego otkupljenih od Levita.
50
Od prvoroenaca sinova Izraelovih uze novaca tisuu i trista i ezdeset i pet ekela
po teini u Svetitu.
51
Po zapovijedi Gospodnjoj dade onda Mojsije Aronu i sinovima njegovim otkup,
kao to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
Brojevi, glava 4
1
Gospod zapovjedi Mojsiju i Aronu:
2
"Izbrojte kod Levite sinove Kohatove po porodicama i domovima njihovim.
3
Od trideset godina i vie do pedeset godina, sve, koji su sposobni za posao u slubi
oko atora sastanka.
4
A ovo je sluba sinova Kohatovih oko atora sastanka, da se brinu za Svetinju nad
svetinjama.
277
5
Kad polazi tabor, pristupaju Aron i sinovi njegovi, skidaju zavjesu, to zastiru ulaz, i
pokriju njim koveg zakona.
6
Po njemu prostru pokriva od koe jazaveve, ozgora razastru prostira sav od
modroga skerleta i provuku mu motke.
7
I preko stola za kruhove oblija razastru prostira od modroga skerleta i metnu na
njega zdjele, ae, testije i vreve za naljev. A kruhovi su svagda na njemu.
8
Povrh toga razastru prostira od grimiza, pokriju ga pokrivaem od koe jazaveve i
provuku mu motke.
9
Onda uzmu prostira od modrog skerleta i pokriju njim svijenjak i njegove
svjetionice, usekae, lopatice i sve posude za ulje, kojima slue oko njega.
10
Potom ga sa svim spravama njegovim zaviju u pokriva od koe jazaveve i metnu
ga na nosila.
11
I po zlatnom rtveniku razastru prostira od modroga skerleta i pokriju ga
pokrivaem od koe jazaveve i provuku mu motke.
12
Uzmu i sve druge sprave, to se rabe kod slube u Svetitu, metnu ih u prostira od
modroga skerleta i zaviju u pokriva od koe jazaveve i stave ih na nosila.
13
Poto rtvenik oiste od pepela, prostru preko njega pokriva od crvenog skerleta,
14
I metnu na njega sve sprave, kojima slue na njemu: maice, viljuke, lopatice,
kotlie i sve druge sprave za rtvenik, Pokriju ga onda pokrivaem od koe jazaveve,
pa mu provuku motke.
15
Istom onda, kad Aron i sinovi njegovi pri polasku tabora svre zamotavanje
Svetita i svih svetih sprava, pristupe Kohatovci, da ih nose. Oni se ne smiju
dotaknuti svetih predmeta. Inae bi morali poginuti. To je posao Kohatovaca kod
atora sastanka.
16
A Eleazar, sin sveenika Arona, ima se brinuti za ulje na svijenjaku, za kad
mirisni, za rtvu, to se svagda prinosi, i za ulje pomazanja; ima jo paziti na sav
ator i na sve, to je u njemu svetih predmeta i posua njegova."
17
Onda zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu:
278
18
"Pazite; da se ne istrijebi koljeno porodica Kohatovih izmeu Levita.
19
Uinite za njih ovo, da ostanu ivi i ne pomru, kad pristupaju k Svetinji nad
svetinjama. Aron i sinovi njegovi neka dou i odrede svakomu napose, to e koji
raditi i to e nositi.
20
Sami neka ne ulaze unutra da pogledaju svete predmete i za as samo. Inae bi
morali umrijeti."
21
Dalje zapovjedi Gospod Mojsiju:
22
"Izbroj i sinove Geronove po porodicama i domovima njihovim.
23
Od trideset godina i vie do pedeset godina izbroj ih, sve, koji su za slubu da mogu
sluiti u atoru sastanka.
24
Ovo je posao porodicama Geronovim, to e raditi i nositi:
25
Ori nose prostirae svetinje, ator sastanka, gornji pokriva njegov, pokriva od
koe jazaveve, to je ozgora na njemu, zavjesa na ulazu u ator sastanka.
26
Zavjese od dvorita i zavjesa na ulazu u dvorite, to je oko atora i oko rtvenika, i
ua njegova i sve sprave za slubu njihovu. togod treba oko toga raditi neka urade.
27
Sva sluba sinova Geronovih neka biva za sve, to e nositi i to e raditi po
zapovijedi Aronovoj i sinova njegovih. Dajte ih uputiti u sve, to imaju nositi.
28
To je sluba porodica sinova Geronovih kod atora sastanka. Sluba njihova stoji
pod nadzorom Itamara, sina sveenika Arona.
29
Izbroj i sinove Merarijeve po porodicama i domovima njihovim.
30
Od trideset godina i vie do pedeset godina izbroj ih, sve, koji su za slubu da mogu
sluiti u atoru sastanka.
31
Kod sve slube njihove u atoru sastanka ovo im je dunost nositi: daske atora,
prijevornice, stupove i stopice,
32
Stupove oko dvorita sa stopicama, kolje i ua sa spravama njihovim i sve, to treba
za te stvari. Pokaite im predmete, to ih imaju nositi, komad po komad.
279
33
To je sluba porodice sinova Merarijevih to su sve duni raditi kod atora
sastanka pod nadzorom Itamara, sina sveenika Arona."
34
I izbrojie Mojsije i Aron s knezovima zajednice sinove Kohatove po porodicama i
domovima njihovim.
35
Od trideset godina i vie do pedeset godina, sve, koji su za slubu da mogu sluiti u
atora sastanka.
36
I bilo ih je izbrojenih po porodicama njihovim dvije tisue i sedam stotina i
pedeset.
37
To su izbrojeni iz porodica Kohatovih, to su bili za slubu u atoru sastanka,
Mojsije i Aron izbrojie ih, kao to je bio Gospod zapovjedio preko Mojsija.
38
Sinova Geronovih, izbrojenih po porodicama i domovima.
39
Od trideset, godina i vie do pedeset godina, svih, to su bili za slubu da slue u
atoru sastanka.
40
Bilo je ljudi izbrojenih po porodicama i domovima njihovim dvije tisue i est
stotina i trideset.
41
To su izbrojeni iz porodica sinova Geronovih, to su bili za slubu u atoru
sastanka. Mojsije i Aron izbrojie ih po zapovijedi Gospodnjoj,
42
Sinova Merarijevih, izbrojenih po porodicama i domovima,
43
Od trideset godina i vie do pedeset godina, svih, to su bili za slubu da slue u
atoru sastanka.
44
Bilo je ljudi izbrojenih po porodicama njihovim tri tisue i dvjesta.
45
To su izbrojeni iz porodica sinova Merarijevih, to ih izbrojie Mojsija i Aron, kao
to je bio Gospod zapovjedio preko Mojsija.
46
Svih izbrojenih Levita, to ih izbrojie Mojsije i Aron B knezovima Izraelovim po
porodicama i domovima njihovim.
280
47
Od trideset godina i vie do pedeset godina, svih, to su bili za slubu da slue i da
nose kod atora sastanka.
48
Bilo ih ljudi izbrojenih osam tisua i pet stotina i osamdeset.
49
Kao to je bio Gospod zapovjedio preko Mojsija, bio je svaki odreen za ono, to
treba da radi i da nosi. Tako su bili postavljeni, kako je bio Gospod zapovjedio
Mojsiju.
Brojevi, glava 5
1
2
"Naloi sinovima Izraelovim, neka odstrane iz tabora sve, koji su zaraeni gubom,
teenjem ili oskvrnuem od mrtvih tjelesa.
3
Bili muevi ili ene, odstranite ih. Odvedite ih van pred tabor, da ne oneiste tabora,
u kojemu ja boravim meu njima."
4
Sinovi Izraelovi uinie tako i uklonie ih iz tabora. Kako je Gospod bio zapovjedio
Mojsiju, tako uinie sinovi Izraelovi.
5
6
"Naloi sinovima Izraelovim: Je li netko, bio mu ili ena, nanio kojugod tetu
blinjemu poinivi koje pronevjerenje proti Gospodu, i je li tako naprtio na sebe
krivnju.
7
Onda neka prizna grijeh, to ga je uinio, neka povrati pronevjereno po punoj
vrijednosti svojoj i neka dadne onomu, proti kojemu se je ogrijeio, pridometnuvi
petinu svote.
8
Ako li ovaj nije ostavio iza sebe bliega roaka, kojemu se moe dati duna svota,
onda ta naknadna svota pripada Gospodu u korist sveenicima, osim ovna za
pomirenje, kojim se pribavi krivcu oprotenje.
9
Svi sveti darovi, to se rtvuju podizanjem, a donose ih sinovi Izraelovi sveeniku,
imaju svaki put pripasti njemu.
281
10
Sami sveti darovi imaju ostati pojedincu. to netko dadne sveeniku, ima pripasti
njem."
11
12
"Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Ogrijei li se ena i postane nevjerna muu
svojemu,
13
Jer drugi opi s njom, a da mu njezin ne zna za to, budui da ona ini svoj grijeh u
potaji, gdje je ne vidi svjedok i ne moe se zatei,
14
I doe li tada duh ljubomora na mua, tako da postane ljubomoran na svoju enu,
koja se je ogrijeila, ili obuzme li ga duh ljubomora, koji ga ini ljubomornim na
svoju enu, a da ona nije sagrijeila,
15
Onda neka mu dovede enu svoju k sveeniku i neka donese sa sobom kao prinos
za nju desetinu efe brana jemenoga. Ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na
njega kada, jer je to prinos za ljubomor, to jest za oitovanje, koji ima da oituje
zlodjela.
16
Sveenik neka je povede i postavi pred Gospoda.
17
Tada neka uzme sveenik posveene vode u sud zemljani. Uz to neka uzme
sveenik malo zemlje s poda u Svetitu i uspe u vodu.
18
Poto je sveenik postavio enu Pred Gospoda, neka joj otkrije kosu na glavi i
dadne joj u ruku prinos za oitovanje, to jest za ljubomor. Ali vodu prokletstva i
gorkosti neka zadri sam sveenik u ruci.
19
Tada neka sveenik zakune enu ovako: Ako ni jedan mu nije opio s tobom, i ako
se nijesi oneistila nevjernou prema muu svojemu, onda neka ti ne nanese nikakve
tete ova voda prokletstva i gorkosti.
20
Ali ako si postala nevjerna muu svojemu, ako si se ogrijeila i upustila se s
drugim, koji nije tvoj mu.
21
Ovdje neka sveenik izbaci proti eni strana prokletstva, i to ima sveenik
zaprijetiti eni: onda neka te Gospod postavi za strailo kletve i prokletstva u narodu
tvojem: Gospod neka uini da ti bedro spadne, a tijelo ti otee.
282
22
Ova voda prokletstva neka prodre u tvoju utrobu, da ti tijelo otee i da ti bedro
spadne. ena neka odgovori: Tako neka bude. Amen.
23
Sveenik neka napie tada ova prokletstva na list i neka ih opet sapere u vodi
gorkosti.
24
Ovu vodu prokletstva i gorkosti neka dadne eni da pije, da prodre u nju voda
prokletstva i bude joj gorak jad.
25
Sveenik neka tada uzme iz ruke eni prinos za ljubomor, neka rtvuje prinos
podizanjem i mahanjem pred Gospodom i prinese ga k rtveniku.
26
Punu pregrt neka uzme sveenik od prinosa kao mirisni dio i neka to zapali na
rtveniku. Potom neka dadne eni vodu da pije.
27
I kad joj je dao vodu da pije, i ako se je ona nevjernou ogrijeila proti muu
svojemu, onda e voda prokletstva prodrijeti u nju i bit e joj gorak jad. Tijelo e joj
otei, i bedro e joj spasti. ena e biti jedno strailo prokletstva u narodu svojem.
28
Ali ako se ena nije ogrijeila, dakle neduna je, onda joj nee nita biti: ona e
postati mati.
29
To je zakon o ljubomoru: Ogrijei li se ena nevjernou proti muu svojemu,
30
. Ili doe li na mua duh ljubomora, tako da on bude ljubomoran na enu svoju,
onda neka postavi enu pred Gospoda, i neka sveenik postupa s njim tono prema
ovim odredbama.
31
Tada je mu osloboen od krivnje zlodjela, a ena mora da snositi za svoj
prestupak."
Brojevi, glava 6
1
2
"Naloi sinovima Izraelovim ovo: Poloi li netko, bio mu ili ena, zavjet nazirejski,
da se posveti Gospodu,
3
Onda neka se uzdrava od vina i drugih opojnih pia. Neka uope ne pije nikakve
tekuine, to je napravljena od groa. I samo groe ne smije jesti, ni svjee ni
283
osueno.
4
Doklegod traje vrijeme njegova nazirejstva, neka ne uiva nita, to dolazi od
vinove loze, od zrna do koma.
5
Dokle traje zavjet njegova nazirejstva, neka britva ne doe na glavu njegovu. Dokle
se ne navre dani, za koje se je obvezao Gospodu, ima vrijediti kao Bogu posveen,
Neka pusti da mu slobodno raste kosa na glavi.
6
Cijelo vrijeme, za koje se je posvetio Gospodu, ne smije doi u dodir s mrtvim
tijelom.
7
I ako mu umru otac, mati, brat ili sestra, ne smije po njima navui na sebe neistou,
jer je posveta Boga njegova na glavi njegovoj.
8
Doklegod traje nazirejstvo njegovo, posveen je Gospodu.
9
Umre li netko posve nenadano uz njega, onda neka izjavi, da mu je posveena glava
neista. im opet postane ist, neka obrije glavu svoju; sedmi dakle dan neka je
obrije.
10
Osmi dan neka donese dvije grlice ili dva golubia k sveeniku na ulaz u ator
sastanka.
11
Sveenik neka zgotovi jedno kao rtvu za grijeh, drugo za rtvu paljenicu. Tako
neka mu pribavi pomirenje za grijeh, to ga je navukao na sebe uz mrtvo tijelo.
Ujedno neka iznova izjavi, da mu je glava posveena.
12
Neka se posveti Gospodu, dokle traje njegovo nazirejstvo, i neka prinese
jednogodinje janje kao rtvu za prijestup. A prijanji dani ne broje se, jer je morao
posvetu svoju oitovati kao neistu.
13
Ove su odredbe za nazireja: Kad se navre dani nazirejstvu njegovu, neka ga
dovedu na ulaz u ator sastanka.
14
Neka prinese Gospodu kao prinos jednogodinje, bez pogrjeke janje za rtvu
paljenicu, jednogodinje, bez pogrjeke ensko janje kao rtvu za grijeh i bez
pogrjeke ovna za rtvu mirotvornu;
284
15
Osim toga koaricu nekvasnih kruhova, zamijeenih s uljem i nekvasnih uljem
namazanih pogaa s prinosom njihovim i s naljevima njihovim.
16
Sveenik neka sve rtvuje Gospodu. Neka prinese za njega rtvu za grijeh i rtvu
paljenicu.
17
Ovna neka prinese Gospodu kao rtvu mirotvornu, uz to koaricu nekvasnih
kruhova. I prinos i naljev ima sveenik prinijeti za njega.
18
A nazirej neka obrije na ulazu u ator sastanka posveenu glavu svoju, neka uzme
posveenu kosu na glavi i baci je u oganj, to gori pod rtvom mirotvornom.
19
Nato neka uzme sveenik plee kuhano ovnovo, kola nekvasan i pogau nekvasnu
iz koarice i neka to metne na ruke nazireju, poto je ovaj sebi obrijao posveenu
kosu.
20
Tada neka to sveenik rtvuje pred Gospodom kao rtvu primicanja i odmicanja.
Svet je to prinos, to pripada sveeniku osim grudi primicanja i odmicanja i osim
plea podizanja. Potom smije nazirej opet piti vina.
21
To je zakon za nazireje, koji je poloio zavjet, o prinosu njegovu, to ga ima
prinijeti Gospodu za posvetu svoju, osim onoga, to inae jo sam hoe da uini.
Kako to zahtijeva zavjet, to ga je poloio, mora postupati po zakonima, to vrijede za
njegovu posvetu."
22
23
"Naloi Aronu i sinovima njegovim: Ovako blagoslivljajte sinove Izraelove:
24
Neka te blagoslovi Gospod i neka te uva.
25
Neka dadne Gospod, da njegovo lice sja nad tobom, i neka ti bude milostiv.
26
Neka obrati Gospod lice svoje k tebi i neka ti udijeli mir.
27
Ako tako stave sinove Izraelove pod zatitu imena mojega, ja u ih blagosloviti."
285
Brojevi, glava 7
1
Kada je Mojsije bio dovrio i podigao sveto prebivalite i kad ga je bio pomazao i
posvetio sa svim posuem njegovim, kad je bio pomazao i posvetio i rtvenik sa svim
posuem njegovim.
2
Tada donesoe darove knezovi sinova Izraelovih, poglavari pojedinih porodica, to
jest knezovi nad plemenima, koji su bili ispitivali brojenje.
3
Dovedoe kao prilog za Gospoda est kola pokrivenih i dvanaest volova. Na dva
kneza dooe po jedna kola i na svakoga pa jedan vol. Dovedoe ih pred sveto
prebivalite.
4
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju:
5
"Uzmi to od njih. To treba za opravljanje radova na atoru sastanka. Razdijeli to
Levitima, svakomu prema slubi njegovoj."
6
I uze Mojsije kola i volove i predade ih Levitima.
7
Dvoja kola i etiri vola predade sinovima Geronovim prema slubi njihovoj.
8
etvora kola i osam volova predade sinovima Merarijevim prema slubi njihovoj,
to su je imali uiniti pod vodstvom Itamara, sina sveenika Arona.
9
Sinovima Kohatovim ne dade nita, jer im je posao bio opraviti svete stvari, to su
ih morali nositi na ramenu.
10
Onda donesoe knezovi darove sa posvetu rtvenika, kad je bio pomazan, i tako
stavie knezovi priloge svoje pred rtvenik.
11
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Svaki dan ima jedan od knezova donijeti prilog
svoj za posvetu rtvenika,"
12
Prvi dan donese prilog svoj Nahon, sin Aminadabov, od plemena Judina.
13
Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn
sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bilo
umijeeno s uljem, za prinos,
286
14
Posudica, deset zlatnih ekela vrijedna, puna kada,
15
Junac, ovan, jednogodinje janje za rtvu paljenicu,
16
Jarac za rtvu radi grijeha,
17
Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu.
To je bio prilog Nahona, sina Aminadabova,
18
Drugi dan darova Netanel, sin Zuarov, knez Isakara.
19
On donese kao prilog: zdjelu srebrnu, sto i trideset ekela teku, kotli srebrn,
umijeeno s uljem, za prilog,
20
Posudicu, deset zlatnih ekela vrijednu, punu kada,
21
Junca, ovna, jednogodinje janje za rtvu paljenicu,
22
Jarca za rtvu radi grijeha,
23
Dva vola, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu. To je bio
prilog Netanela, sina Zuarova.
24
Trei dan darova knez sinova Zebulunovih, Eliab, sin Helonov.
25
Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn,
26
27
28
29
To je bio prilog Eliaba, sina Helonova.
30
"etvrti dan darova knez sinova Rubenovih, Elisur, sin edeurov,
287
31
Prilog njegov bio je: "zdjela srebrna, sto i trideset ekela teka, kotli srebrn,
umijeeno s uljem za Prinos,
32
33
34
35
To je bio prilog Elisura, sina edeurova.
36
Peti dan darova knez sinova Simeonovih, elumiel, sin Suriadajev.
37
umijeeno s uljem za prinos,
38
39
40
41
To je bio prilog elumiela, sina Suriadajeva.
42
esti dan darova knez sinova Gadovih, Eliasaf, sin Deuelov.
43
sedamdeset ekela teak po teini u Svetitu, oboje puno brana bijeloga, to je bib
44
45
46
288
47
To je bio prilog Eliasafa, sina Deuelova.
48
Sedmi dan darova knez sinova Efraimovih, Eliama, sin Amihudov.
49
50
51
52
53
To je bio prilog Eliame, sina Amihudova.
54
Osmi dan darova knez sinova Manasehovih, Gamaliel, sin Pedahsurov.
55
56
57
58
59
To je bio prilog Gamaliela, sina Pedahsurova.
60
Deveti dan darova knez sinova Benjaminovih, Abidan, sin Gideonov.
61
62
289
63
64
65
Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodinjih janjaca za rtvu mirotvornu,
To je bio prilog Abidana, sina Gideonova.
66
Deseti dan darova knez sinova Danovih, Ahiezer, sin Amiadajev.
67
68
69
70
71
To je bio prilog Ahiezera, sina Amiadajeva.
72
Jedanaesti dan darova knez sinova Aerovih, Pagiel, sin Okranov.
73
74
75
76
77
To je bio prilog Pagiela, sina Okranova.
78
Dvanaesti dan darova knez sinova Naftalijevih, Ahira, sin Enanov.
290
79
80
81
82
83
To je bio prilog Ahire, sina Enanova.
84
To su bili prilozi knezova izraelskih za posvetu rtvenika, kad je bio pomazan:
"dvanaest zdjela srebrnih, dvanaest kotlia srebrnih, dvanaest posudica zlatnih,
85
Svaka zdjela srebrna sto i trideset ekela teka, svaki kotli sedamdeset ekela
teak. Sve srebro tih posuda iznosilo je dvije tisue i etiri stotine ekela po teini u
Svetitu.
86
Nadalje dvanaest posudica zlatnih punih kada, svaka posudica deset ekela teka po
teini u Svetitu. Sve zlato tih posudica iznosilo je sto i dvadeset ekela.
87
Ukupni broj ivotinja za rtvu paljenicu iznosio je dvanaest junaca, uz to dvanaest
ovnova, dvanaest jednogodinjih janjaca s prinosom svojim, nadalje dvanaest jaraca
za rtvu radi grijeha.
88
Ukupni broj ivotinja za rtvu mirotvornu iznosio je dvadeset i etiri vola, esnaest
ovnova, esnaest jaraca i esnaest janjaca. To su bili prilozi za posvetu rtvenika, kad
je bio pomazan.
89
Kad je Mojsije iao u ator sastanka, da razgovara s njim, uo bi glas gdje mu
govori s pomirilita, to se nalazi na kovegu zakona, s prostora izmeu obadva
kerubina. Tako je on razgovarao s njim.
Brojevi, glava 8
1
291
2
"Naloi Aronu: Kad natie svjetionice, onda pripazi na to, da sedam svjetionica
svjetlo svoje baca na prednju stranu svijenjaka."
3
Aron uini tako i nataknu svjetionice na prednju stranu svijenjaka, kao to je bio
Gospod zapovjedio Mojsiju,
4
Svijenjak je kovani rad od zlata. Od stabla sve do cvjetova bilo je sve kovani rad.
Mojsije bio je dao napraviti svijenjak po uzorku, to mu ga je bio pokazao Gospod.
5
6
"Odijeli Levite od sinova Izraelovih i oisti ih.
7
Postupaj s njima kod oienja ovako: Pokropi ih vodom oienja. Oni neka onda
prijeu britvom preko svega tijela svojega, neka operu haljine svoje i oiste se.
8
Potom neka uzmu junca s prinosom njegovim, naime branom bijelim, to je
umijeeno s uljem. Za rtvu radi grijeha uzmi drugoga junca.
9
Onda dovedi Levite pred ator sastanka i skupi svu zajednicu sinova Izraelovih.
10
im su Leviti na tvoju zapovijed stupili pred Gospoda, neka sinovi Izraelovi poloe
ruke na Levite,
11
I Aron neka prinese Levite Gospodu kao rtvu sinova Izraelovih podizanjem i
mahanjem. Nato se smiju pripustiti slubi Gospodnjoj.
12
Poto su Leviti ruke svoje poloili na glavu juncima, ima ti prirediti jednoga za
rtvu radi grijeha, drugoga za rtvu paljenicu Gospodu, da pribavi oprotenje
Levitima.
13
A kad si Levite predveo Aronu i sinovima njegovim i dao ih prinijeti Gospodu kao
rtvu primicanja i odmicanja.
14
I tako Levite odvojio izmeu sinova Izraelovih, onda Leviti pripadaju meni,
15
Istom sada smiju Leviti preuzeti slubu u atoru sastanka. Ti ih mora oistiti i
prinijeti kao rtvu primicanja i odmicanja,
292
16
Jer su posve darovani meni izmeu sinova Izraelovih. Uzimam ih na mjesto svih
sinova Izraelovih, koji kao prvoroenci ostavljaju krilo materino.
17
Jer meni pripadaju meu sinovima Izraelovim svi prvenci kod ovjeka i stoke. Onaj
dan, kad pobih sve prvoroence u zemlji egipatskoj, posvetio sam ih sebi.
18
Uzimam Levite na mjesto svih prvoroenaca meu sinovima Izraelovim.
19
I dajem na dar Aronu i sinovima njegovim Levite izmeu sinova Izraelovih, da na
mjesto sinova Izraelovih obavljaju slubu u atoru sastanka, Oni imaju initi
pomirenje za sinove Izraelove, da nikakav udar nesretan ne pogodi sinove Izraelove,
kad se sinovi Izraelovi priblie Svetitu."
20
Mojsije i Aron i sva zajednica sinova Izraelovih uinie tako s Levitima. Kako je
bio Gospod zapovjedio Mojsiju za Levite, tono tako uinie s njima sinovi Izraelovi.
21
Leviti dadoe se oistiti od grijeha i oprae haljine svoje. Aron ih prinese Gospodu
kao rtvu podizanja i mahanja, i Aron pribavi pomirenje njihovo, kad ih oisti.
22
Potom Leviti preuzee svoj slubu u atoru sastanka kao pomonici Aronovi i
sinova njegovih. Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju za Levite, tako su postupali
s njima.
23
24
"Ovo vrijedi za Levite: Istom sa dvadeset i pet godina i vie smiju preuzeti slubi u
atoru sastanka.
25
Od pedeset godina prosti su od te slube i ne trebaju vie sluiti.
26
Oni dodue smiju brai svojoj biti u pomoi kod vrenja slube u atoru sastanka,
ali neka vie ne obavljaju redovitu slubu. Tako postupaj s Levitima za slubene
poslove njihove."
Brojevi, glava 9
1
Gospod zapovjedi Mojsiju prvi mjesec druge godine po izlasku iz zemlje egipatske:
2
"Sinovi Izraelovi neka slave Pashu u odreeno vrijeme.
293
3
Imate je slaviti etrnaesti dan ovoga mjeseca uveer u odreeno vrijeme. Samo po
svim propisima i odredbama njezinim smijete je slaviti."
4
Tada zapovjedi Mojsije sinovima Izraelovim, da slave Pashu.
5
I slavie Pashu u prvom mjesecu etrnaesti dan uveer u pustinji sinajskoj. Tono
onako, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, uinie sinovi Izraelovi,
6
A bili su neki ljudi, koji se oskvrnie o mrtvaca. Tako oni nijesu mogli slaviti Pashe
onaj dan. Oni stoga stupie onaj dan pred Mojsija i Arona.
7
Kad mu ljudi izjavie: "Mi smo postali neisti od mrtvaca. Zato da nam nije
slobodno prinijeti rtvu Gospodu u odreeno vrijeme sa sinovima Izraelovim?"
8
Mojsije im odgovori: "ekajte, da ujem, to zapovijeda Gospod za vas."
9
A Gospod zapovjedi Mojsiju:
10
"Naloi sinovima Izraelovim: Ako se netko izmeu vas ili vaih potomaka oskvrni
o mrtvaca ili je na dalekom putovanju, neka ipak slavi Pashu u ast Gospodu.
11
Samo takvi moraju je obaviti u drugom mjesecu etrnaesti dan uveer. Oni pritom
imaju jesti kruh nekvasan i gorko zelje.
12
I ne smiju od toga nita ostaviti do iduega jutra i ne smiju prelomiti nijedne kosti.
Neka slave Pashu po svima obredima, to vrijede za nju.
13
Tko je ist i nije na putova nju, a propusti slaviti Pashu, takav ovjek ima se
istrijebiti iz na roda svojega Jer on ne prinese Gospodu rtve u odreeno vrijeme.
Takav ovjek ima okajati krivnju svoju.
14
Ako li boravi kod vas stranac i hode da slavi Pashu Gospodnju, neka je obavi po
propisima i odredbama, to vrijede za Pashu. Isti zakon neka vam bude za stranca i za
onoga, koji se rodio u zemlji."
15
U dan, kad je bio podignut sveti ator, pokri oblak prebivalite u atoru zakona, i
bio je uveer kao oganj nad prebivalitem sve do jutra.
16
Tako ostade uvijek: Oblak ga je pokrivao, i to nou kao oganj.
294
17
Istom kad bi se oblak podigao iznad atora, polazili bi sinovi Izraelovi, i gdje bi se
spustio oblak, ondje bi se utaborili sinovi Izraelovi.
18
Tako bi sinovi Izraelovi polazili uvijek po zapovijedi Gospodnjoj i utaborili se
takoer po zapovijedi Gospodnjoj. Dokle je god stajao oblak nad svetim
prebivalitem, ostajali bi utaboreni.
19
I kad je oblak dugo vremena ostao nad prebivalitem, drali bi se sinovi Izraelovi
naputka Gospodnjega i ne bi polazili.
20
Bilo je, da je oblak ostao nad prebivalitem samo malo dara. Na zapovijed
Gospodnju oni bi tada postavljali tabor i na zapovijed bi Gospodnju opet polazili.
21
Bilo je takoer, da je oblak ostao samo od veera do jutra. Kad bi se onda oblak
podigao ujutro, oni bi polazili. Ili bi ostao dan i no. Kad bi se onda podigao oblak,
polazili bi.
22
Ili kad bi ostao oblak dva dana ili mjesec dana ili jo dulje vremena nad
prebivalitem, onda bi i sinovi Izraelovi ostali utaboreni i ne bi polazili. Istom kad bi
se podigao, polazili bi.
23
Po zapovijedi Gospodnjoj postavljali bi tabor, po zapovijedi Gospodnjoj polazili bi.
Drali su se naputka Gospodnjega, to je bio izaao od Gospoda preko Mojsija.
Brojevi, glava 10
1
2
"Napravi sebi dvije trube srebrne. Napravi ih kovanim radom. One neka ti slue za
to, da saziva zajednicu i da znak daje za polazak tabora.
3
im se zatrubi na njih, neka se skupi sva zajednica kod tebe na ulazu u ator
sastanka.
4
Ako li se zatrubi samo na jednu, neka se skupe kod tebe knezovi, plemenski
poglavari sinova Izraelovih.
5
Ako se zatrubi buno, onda neka se kreu tabori, to lee prema istoku.
295
6
Ako li se zatrubi po drugi put, onda neka se kreu tabori, to lee prema jugu. Neka
se zatrubi buno u znak, da imaju poi.
7
Ima li se sazvati zajednica, onda trubite samo jednostavno, ne trubite buno.
8
Samo sinovi Aronovi, sveenici, smiju trubiti na trube. Njihova je uporaba kod vas
odredba, to vjeito vrijedi za sva koljena.
9
Kad poete na vojsku u zemlji svojoj proti neprijatelju, koji vas napada, onda trubite
buno na trube. Tada e vas se spomenuti Gospod, Bog va, i spasit e vas od
neprijatelja vaih.
10
Trubite na trube i u dane veselja svojega, na blagdane i mjesece mlaake, kod
svojih rtava paljenica i rtava mirotvornih. Tako e vam to biti za spomen milostiv
kod Boga vaega. Ja sam Gospod, Bog va."
11
U drugoj godini u drugom mjesecu, dvadesetoga u mjesecu, podie se oblak iznad
prebivalita zakona.
12
Tada pooe sinovi Izraelovi svojim redom iz pustinje sinajske, i oblak se spusti u
pustinji paranskoj,
13
Bilo je to prvi put, da pooe na zapovijed Gospodnju, to je bila izala preko
Mojsija.
14
Najprije poe zastava tabora sinova Judinih sa svojim etama. Na elu vojske
njihove stajao je Nahon, sin Aminadabov.
15
Pred vojskom plemena sinova Isakarovih bio je Netanel, sin Zuarov.
16
Pred vojskom plemena sinova Zebulunovih bio je Eliab, sin Helonov.
17
Poto je sveti ator bio razIoen, pooe i sinovi Geronovi i sinovi Merarijevi,
koji su imali nositi sveti ator.
18
Tada poe zastava tabora Rubenova sa svojim etama. Pred vojskom njihovom bio
je Elisur, sin edeurov.
19
Vojsku plemena sinova Simeonovih vodio je elumiel, sin Suriadajev.
296
20
Pred vojskom plemena sinova Gadovih bio je Eliasaf, sin Deuelov.
21
Tada pooe sinovi Kohatovi, koji su imali nositi Presveto, do njihova dolaska bio
je ator ve postavljen.
22
Tada poe zastava tabora sinova Efraimovih sa svojim etama. Pred vojskom
njihovom bio je Eliama, sin Amihudov.
23
Pred vojskom plemena sinova Manasehovih bio je Gamaliel, sin Pedahsurov.
24
Pred vojskom plemena sinova Benjaminovih bio je Abidan, sin Gideonov.
25
Nato poe zastava tabora sinova Danovih sa svojim etama, koja je zakljuivala
sve tabore. Pred vojskom njihovom bio je Ahiezer, sin Amiadajev.
26
Pred vojskom plemena sinova Aerovih bio je Pagiel, sin Okranov.
27
Pred vojskom plemena sinova Naftalijevih bio je Ahira, sin Enanov.
28
To je bio red, kojim pooe sinovi Izraelovi sa svojim etama.
29
Mojsije ree Hobabu, sinu Midjanca Reuela, tasta Mojsijeva: "Idemo sada u
zemlju, za koju obea Gospod: 'Vama u je dati.' Hajde s nama. Nagradit emo te
bogato, jer je Gospod obeao sinovima Izraelovim blagoslov."
30
A on mu odgovori: "Ne mogu ii s vama. Moram se vratiti u svoju domovinu i k
svojoj rodbini."
31
A onaj ga zamoli: "Ne ostavljaj nas, jer kako ti zna mjesta, gdje moemo taboriti u
pustinji, budi nam savjetnik.
32
Ako poe s nama, i tebe emo se bogato spomenuti blagoslovom, to e nam ga
udijeliti Gospod."
33
I tako pooe od gore Gospodnje, tri dana hoda. Koveg zavjeta Gospodnjega iao
je pred njima tri dana hoda, da bi im naao mjesto za odmor.
34
Oblak Gospodnji lebdio je nad njima po danu, kad su polazili iz tabora.
297
35
Kadgod je polazio koveg, govorio bi Mojsije: "Ustani, Gospode, i neka se razaspu
neprijatelji tvoji, i neka pred tobom pobjegnu protivnici tvoji."
36
Kadgod se je ustavio, govorio bi: "Ustavi se, Gospode, kod eta Izraelovih
plemena."
Brojevi, glava 11
1
Narod se stade glasno tuiti pred Gospodom, da mu je zlo. Kad je Gospod to uo,
planu gnjev njegov. Oganj, to je izlazio od Gospoda, raspali se na njih i uniti jedan
dio tabora.
2
Tada zavapi narod k Mojsiju za pomo. Kad se Mojsije pomoli Gospodu, ugasi se
oganj.
3
Prozva se to mjesto Tabera, jer se je tamo bio raspalio na njih oganj, to je izlazio od
Gospoda.
4
I kad se je svjetina, to je bila meu njima, polakomila za drugim jelima, stadoe
sinovi Izraelovi opet jadikovati. Tuili su se: "Tko e nam dati da jedemo mesa?
5
Spominjemo se riba, to smo ih jeli u Egiptu zabadava, krastavaca i dinja, luka,
crvenoga luka i enjaka.
6
A sad nam je, da uginemo. Ovdje nema upravo nita. Oi nam ne vide nita drugo
osim mane."
7
Mana je bila kao sjeme korijandrovo i nalik na bdelij.
8
Narod je iao okolo i skupljao ju, mlio ju na rvnjima ili tucao u stupama, kuhao ju
u loncima i pravio od nje kolae. Okus joj je bio kao okus kolaa pripravljena s uljem.
9
Kad bi nou pala rosa na tabor, pala bi s njom i mana.
10
Kad je uo Mojsije gdje narod jadikuje u porodicama svojim, svaki na ulazu u
ator svoj, gnjev Boji bio se je estoko raspalio zbog toga, i Mojsiju bilo je to veoma
ao.
11
Onda se je Mojsije potuio Gospodu: "Zato tako zlostavlja slugu svojega, i zato
do mene tako malo dri, da si mi naprtio teret brige za taj itav narod?
298
12
Zar sam ja taj itav narod nosio u krilu svojem i donio ga na svijet, da moe od
mene traiti. Nosi ga u naruju svojem, kao to dojilja nosi dojene, u zemlju, koju
sam obeao ocima njegovim?
13
Odakle da uzmem meso, da ga dadnem tomu itavu narodu? Plau preda mnom i
vapiju: Daj nam mesa da jedemo.
14
Ja ne mogu vie nositi brigu sam za taj itav narod. To je odve teko za me.
15
Ako misli tako dalje postupati s menom, onda me radije odmah ubij, ako ti jo
togod vrijedim, da ne gledam dulje nesreu svoju."
16
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Pozovi mi sedamdeset ljudi izmeu starjeina
Izraelovih, za koje zna, da su zreli ljudi i sposobni za slubu poglavarsku. Dovedi ih
k atoru sastanka. Tamo neka se postave s tobom,
17
Dok ja siem. Tamo u govoriti s tobom i od duha, to poiva na tebi, uzet u i
njima ga dati. Oni e s tobom dijeliti teret brige za narod.
18
A narodu reci: Posvetite se za sutra. Mesa ete dobiti i jesti. Glasno ste jadikovali
pred Gospodom i vapili: Tko e nam dati mesa da jedemo? U Egiptu imali smo dobro.
Gospod e vam eto dati mesa da jedete.
19
Neete ga jesti samo jedan dan, ni dva, pet, deset ili dvadeset dana,
20
Nego itav mjesec dana, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, jer vi ste
Gospoda, koji je meu vara, prezreli i pred njim jadikovali i tuili se: Da nijesmo ipak
otili iz Egipta."
21
Mojsije ree: "est stotina tisua pjeaka ima naroda, meu kojim ja ivim, a ti
kae: 'Dat u im mesa da jedu itav mjesec dana.'
22
Moe li im se poklati toliko ovaca i goveda, da im bude dosta? Moe li im se
pohvatati sve ribe morske, da bude za njih dosta?"
23
A Gospod odgovori Mojsiju: "Zar je moda ruka Gospodnja preslaba? Sad e
vidjeti, hoe li se moja rije pred tobom ispuniti ili ne."
24
Nato izae Mojsije, priopi narodu rijei Gospodnje i pozva sedamdeset starijih
ljudi iz naroda. Postavi ih okolo atora.
299
25
Tada sie Gospod u oblaku i progovori s njim, uze onda od duha koji je ivio u
njemu, i dade ga sedamdesetorici sijedih ljudi. im se je bio duh spustio na njih,
zapadoe oni u proroko ushienje. To im se poslije ne dogodi vie.
26
A dvojica od njih ostae u taboru Jedan se zvao Eldad, drugi Medad I na njih se
spustio duh. Pripadali su naime zapisanima, ali nijesu bili izali k atoru. I oni
zapadoe u taboru u proroko ushienje.
27
Jedan sluga otra i javi Mojsiju: "Eldad i Medad zapali su u taboru u proroko
ushienje."
28
Tada zamoli Joua, sin Nunov, koji je od mladosti bio sluga Mojsijev: "Gospodaru,
Mojsije, zabrani im to."
29
A Mojsije mu ree: "to se ti raspaljuje za me? O, kad bi samo sav narod
Gospodnji bio sastavljen od proroka. Kad bi Gospod svima dao svojega duha."
30
Nato se Mojsije vrati u tabor sa starjeinama Izraelovim.
31
Tada se po zapovijedi Gospodnjoj podie vjetar, koji nanese od mora prepelice i
razasu ih nad taborom unaokolo dan hoda daleko na sve strane do dva lakta visoko od
zemlje.
32
I narod se dade, te je itav dan i itavu no i itav idui dan hvatao prepelice. Tko
je malo nakupio, imao ih je deset homera. Prostrijee ih tada okolo tabora, da se sue.
33
Jo im nije bilo meso izmeu zuba ieznulo, a gnjev Gospodnji raspali se na
narod. Gospod udari narod veoma tekom kaznom.
34
Zato se prozva to mjesto Kibrot Hataava, jer se tamo pokopa pohlepni narod.
35
Od Kibrot Hataave poe narod dalje u Haserot. U Haserotu ostadoe.
Brojevi, glava 12
1
Jednoga dana prekorie Mirjama i Aron Mojsija radi Kuitke, koju je bio uzeo sebi
za enu. On se je naime bio oenio enom kuitskom.
2
Nadalje rekoe: "Zar je Gospod govorio samo preko Mojsija? Zar nije govorio i s
nama?" To je uo Gospod.
300
3
A Mojsije bio je ovjek veoma blag, blai od svih ljudi na zemlji.
4
Odmah ree Gospod Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Poite sve troje u ator sastanka."
Dok su oni sve troje ili,
5
Sie Gospod u stupu oblaka, stade na ulazu atora i pozva Arona i Mirjamu kad
oboje dooe,
6
Ree: "ujte rijei moje. Kada je meu vama prorok, onda se objavljujem ja,
Gospod, njemu u vienju i govorim s njim u snu.
7
A tako ne biva s mojim slugom Mojsijem. On je povjerenik u vodstvu cijele kue
moje.
8
S njim govorim od usta do usta. On smije gledati neskritu podobu i pojavu Gospoda.
Zato se dakle ne pobojaste prekoriti slugu mojega Mojsija?"
9
Nato se raspali gnjev Gospodnji na njih, i on ode;
10
I oblak se udalji od atora. A Mirjama je bila najedanput od gube postala bijela kao
snijeg. Kad se Aron okrenuo k njoj, nae da je bila gubava.
11
Tada ree Aron Mojsiju: "Ah, gospodaru, ne mei na nas grijeha, to ga poinismo
tako ludo.
12
Nemoj, da ona bude kao mrtvo dijete, kojemu je tijelo ve napola gnjilo, kad izae
iz krila materina."
13
I Mojsije pomoli se glasno Gospodu: "O Boe, ozdravi je opet."
14
Gospod odgovori Mojsiju: "Da joj je otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se morala
stidjeti sedam dana? Tako ima ona da sedam dana ostane iskljuena iz tabora, a
poslije neka se opet primi natrag."
15
I Mirjama je sedam dana bila iskljuena iz tabora. A narod ne poe prije dalje,
dokle Mirjama ne bi opet primljena.
301
Brojevi, glava 13
1
Potom poe narod od Haserota i utabori se u pustinji paranskoj.
2
Gospod zapovjedi Mojsiju ovo:
3
"Polji ljude, da uhode zemlju kanaansku, koju u dati sinovima Izraelovim. Poljite
od svakoga plemena po jednoga. Svaki od njih neka bude glavar."
4
I po zapovijedi Gospodnjoj posla ih Mojsije iz pustinje paranske. Svi su bill glavari
sinova Izraelovih.
5
Ovo su im imena: Od plemena Rubenova amua, sin Zakurov;
6
Od plemena Simeonova afat, sin Horijev;
7
Od plemena Judina Kaleb, sin Jefuneov;
8
Od plemena Isakarova Igal, sin Josipov;
9
Od plemena Efraimova Hoea, sin Nunov;
10
Od plemena Benjaminova Palti, sin Rafuov;
11
Od plemena Zebulunova Gadiel, sin Sodijev;
12
Od plemena Josipova, od plemena Manasehova Gadi, sin Susijev;
13
Od plemena Danova Amiel, sin Gemalijev;
14
Od plemena Aerova Setur, sin Mihaelov;
15
Od plemena Naftalijeva Nahbi, sin Vofsijev;
16
Od plemena Gadova Geuel, sin Makijev.
17
To su imena ljudima, to ih posla Mojsije, da uhode zemlju. Tada dade Mojsije
Hoeu, sinu Nunovu, ime Joua.
302
18
Kad ih posla Mojsije, da uhode zemlju kanaansku, zapovjedi im: "Idite odavde
preko Negeba. Onda se popnite na goru.
19
Pogledajte, kakva je zemlja i je li narod, to prebiva u njoj, jak ili slab, malen ili
velik;
20
I kakva je zemlja, u kojoj prebiva, je li plodna ili neplodna; i kakva su mjesta, u
kojima prebiva, jesu li u otvorenim taborima ili u tvrdim gradovima;
21
I kakva je zemlja, je li masna ili mrava, raste li drvee u njoj ili ne. A sad na
posao. Donesite sa sobom i neto roda one zemlje." Bilo je tada upravo vrijeme
prvome grou.
22
Tada otidoe i uhodie zemlju od pustinje Sin do Rehoba na ulazu u Hamat.
23
Oni se popee preko Negeba i dooe do Hebrona, gdje su ivjeli Ahiman, eaj i
Talmaj, potomci Anakovi. Hebron je bio sazidan sedam godina prije Soan u Egiptu.
24
Kada stigoe do u dolinu Ekol, odrezae ondje lozu s grozdom jednim, to su ga
nosila po dvojica na motki, tako i nekoliko granatnih jabuka i smokava.
25
Ono mjesto prozva se dolina Ekol od groa, to su ga tamo bili odrezali sinovi
Izraelovi.
26
Poslije etrdeset dana vratie se, poto su bili uhodili zemlju.
27
Otidoe kui i dooe k Mojsiju i Aronu i svoj zajednici sinova Izraelovih u
pustinju paransku, u Kade, podnijee izvjetaj njima i svoj zajednici i pokazae im
plodove zemlje.
28
A pripovijedali su im ovo: "Odosmo u zemlju, u koju si nas poslao. Zaista tee u
njoj mlijeko i med, Evo to su plodovi odanle.
29
Ali narod, to boravi u njoj, jak je, i gradovi su utvreni i veoma veliki. Vidjesmo
ondje i potomke Anakove.
30
Amaleani prebivaju u pokrajini Negebu; Hiteji, Jebuseji i Amoreji stanuju u
planini; Kanaanci prebivaju na moru i na obali Jordana.
303
31
A da podvee svaku ljutitu izjavu naroda proti Mojsiju, povika Kaleb: "Svakako
poimo gore i osvojimo je, jer je moemo lako prevladati."
32
Ali ljudi, koji su bili s njim ili, izjavie: "Nikako ne moemo ii proti tomu
narodu, jer je jai od nas."
33
Tada iznesoe pred sinove Izraelove neistinu o zemlji, koju su bili uhodili.
Pripovijedali su: "Zemlja, koju proosmo i uhodismo, jest zemlja, koja dere svoje
stanovnike. Svi ljudi, to ih vidjesmo tamo, neobino su veliki.
34
Vidjesmo tamo i divove, sinove Anakove od roda divovskoga. inilo nam se, da
smo prema njima kao skakavci. A tako smo se morali i mi njima initi."
Brojevi, glava 14
1
Tada sva zajednica podie viku i graju, i narod je plakao onu no.
2
Svi su sinovi Izraelovi mrmljali proti Mojsiju i Aronu, i sva se je zajednica tuila
pred njima: "Ah, da smo bili pomrli u zemlji egipatskoj ili ovdje u pustinji. Ah, da
smo mrtvi.
3
Zato da nas vodi Gospod u tu zemlju? Zar da izginemo od maa? Zar da ene nae i
djeca sitna postanu roblje drugima? Ne bi li bolje bilo za nas, da se vratimo natrag u
Egipat?"
4
I rekoe meu sobom: "Mi emo izabrati sebi vou i vratiti se natrag u Egipat."
5
Tada Mojsije i Aron padoe niice pred svom skupljenom zajednicom sinova
Izraelovih.
6
A Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su takoer bili zemlju uhodili,
razdrijee haljine svoje,
7
I rekoe svoj zajednici sinova Izraelovih: "Zemlja, koju proosmo, da je uhodimo,
jest zemlja doista vrlo dobra.
8
Ako nam je Gospod milostiv, on e nas dovesti u tu zemlju i dat e nam je, zemlju,
u kojoj tee mlijeko i med.
304
9
Samo se ne bunite proti Gospodu i ne bojte se stanovnika te zemlje, jer emo ih
posve istrijebiti. Odstupila je od njih sjena njihova, A s nama je Gospod. Nita ih se
ne bojte."
10
Kada je sva zajednica mislila da ih kamenuje, pojavi se slava Gospodnja svima
sinovima Izraelovim nad atorom sastanka.
11
I Gospod ree Mojsiju: "Dokle e me jo prezirati taj narod, dokle mi nee
vjerovati uza sve znakove udesne, to sam ih uinio pred njim?
12
Udarit u ga kugom i istrijebiti ga. A tebe u uiniti narodom, koji je vei i jai od
ovoga."
13
Ali Mojsije ree Gospodu: "Ako uju to Egipani, izmeu kojih si svojom mou
doveo ovamo taj narod,
14
Pripovijedat e to stanovnicima ove zemlje, Oni su uli, da ti, Gospode, prebiva
meu ovim narodom, da mu se ti, Gospode, oi u oi ukazuje, i da oblak tvoj stoji
nad njima, i da ti danju u stupu oblaka, a nou u stupu ognja ide pred njima.
15
Ako sad taj narod pobije sve do jednoga, onda e narodi, koji su uli o tebi glas,
rei:
16
Jer Gospod nije mogao taj narod dovesti u zemlju, koju im je bio zakletvom
obeao, zato ih je pobio u pustinji.
17
Neka dakle, Gospode, vlada tvoja velika strpljivost. Pa ti si obeao:
18
Gospod je strpljiv i obilan dobrotom. On oprata zlodjela i grijeh. Ali posve ne
otputa kaznu, nego pohodi zlodjela otaca na djeci do u tree i etvrto koljeno.
19
Oprosti dakle ovomu narodu zlodjela njegova po velikom milosru svojem, kao to
si uvijek opratao ovomu narodu od Egipta do ovamo."
20
Gospod odgovori: "Opratam mu, kako si zamolio.
21
Ali tako ja iv bio i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje:
22
Svi oni ljudi, koji vidjee slavu moju i sve znake udesne, to sam ih uinio U
Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta kuae i glasa mojega ne posluae,
305
23
Oni nee nikada vidjeti zemlje, to je zakletvom obeah ocima njihovim. Ne, ni
jedan od svih onih, koji me prezree, nee je vidjeti.
24
Samo slugu svojega Kaleba, koji pokaza drugi duh i posve pristade uza me, njega
u dovesti u zemlju, u koju je ve jedanput stupio, i posjedovat e je potomci njegovi.
25
Pustite samo, da Amaleani i Kanaanci stanuju u ravnici. Sutra se vratite i poite u
pustinju prema Crvenome moru."
26
Jo ree Gospod Mojsiju i Aronu:
27
"Dokle e jo trajati, da ta nevaljala zajednica mrmlja proti meni? Dobro sam uo
psovke sinova Izraelovih, to izbacuju proti meni.
28
Kai im: Tako ja iv bio, to je rije Gospodnja, kako vi izgovoriste pred mojim
uima, tako u ja postupati s vama.
29
Ovdje u pustinji popadat e mrtva tjelesa vaa, svi vi, koji ste bili izbrojeni, po
cijelom broju vaem od dvadesete godine i vie, jer mrmljaste proti meni.
30
Nikada neete ui u zemlju, koju vam pod zakletvom obeah za postojbinu, osim
Kaleba, sina Jefuneova, i Joue, sina Nunova.
31
A sitnu djecu vau, za koju rekoste, da e postati roblje drugima, njih u uvesti. Oni
e se obradovati zemlji, koju vi pogrdiste.
32
A mrtva tjelesa vaa raspast e se ovdje u pustinji.
33
etrdeset godina vai e se sinovi kao pastiri povlaiti u pustinji i tako e trpjeti za
va otpad, dokle se tjelesa vaa posve ne zatru u pustinji.
34
Po broju etrdeset dana, za koje uhodiste zemlju, jedan dan za jednu godinu
uraunan, morat ete etrdeset godina nosit e krivnje svoje. Morat ete osjetiti, to
znai, kad ja uskratim milost svoju.
35
Ja, Gospod, kaem to. Doista, tako u postupati s tom cijelom zajednicom
nevaljalom, koja se je strkala proti meni: ovdje u pustinji nai e oni svoj kraj, i ovdje
e pomrijeti."
306
36
A ljudi, to ih je bio poslao Mojsije, da uhode zemlju, i to nakon povratka svojega
pobunie svu zajednicu proti njega, kad krivo izvijestie o zemlji;
37
Ti ljudi, to su bili laan izvjetaj dali o zemlji, pomrijee pred Gospodom od nagle
smrti.
38
Samo Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, ostae na ivotu izmeu onih ljudi,
to su ili da uhode zemlju.
39
Kad Mojsije priopi ove prijetnje svima sinovima Izraelovim, narod se veoma
raalosti.
40
Drugo dakle jutro ustae rano, da uzau navrh gore; jer rekoe: "Sada smo spremni
da uzaemo na ono mjesto, za koje nam je govorio Gospod; jer sagrijeismo."
41
A Mojsije ree: "Zato hoete da prestupite zapovijed Gospodnju? Nee vam
uspjeti.
42
Ne uzilazite; jer Gospod nije u vaoj sredini. Inae bit ete potueni od svojih
neprijatelja.
43
Jer Amaleani i Kanaanci stoje tamo pred vama. Popadat ete od maa, jer se
odmetnuste od Gospoda, nee Gospod biti s vama."
44
Ali oni u svojoj tvrdokornosti pooe navrh gore. A koveg zavjeta Gospodnjega i
Mojsije ne ostavie tabora.
45
Tada sioe Amaleani i Kanaanci, to su stanovali na onoj gori, potukoe ih i
potjerae do Horme.
Brojevi, glava 15
1
2
"Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Kad doete u zemlju, koju u vam dati za
postojbinu,
3
I budete prinosili Gospodu od goveda i ovaca rtvu ognjenu, rtvu paljenicu ili
mirotvornu, da ispunite zavjete ili kao dragovoljan dar ili o blagdanima svojim, da
dignete u ast Gospodu miris ugodni rtveni,
307
4
Onda onaj, koji prinosi Gospodu svoj dar rtveni, ima ujedno rtvovati kao prinos
desetinu efe bijelog brana, to je umijeeno s etvrtinom hina ulja.
5
A vina neka pripravi za naljev kod rtve paljenice i mirotvorne etvrtinu hina za
svako janje.
6
A za ovna neka pripravi kao prinos dvije desetine efe bijelog brana, to je
umijeeno s treinom hina ulja.
7
Vina za naljev neka prinese treinu hina za miris ugodni Gospodu.
8
Ako hoe pripraviti junca za rtvu paljenicu ili za rtvu zaklanicu, da ispuni zavjet
ili kao rtvu mirotvornu,
9
Onda prinesi uz junca kao prinos tri desetine efe bijelog brana, to je umijeeno s
po hina ulja.
10
Vina za naljev prinesi pola hina kao rtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu.
11
Tako neka se dri kod svakoga vola ili ovna, kod svakoga janjeta ili jareta.
12
Kolikogod ih prinosite, imate tako postupati kod svakoga pojedinog komada.
13
Svaki domai ima se drati ovih odredaba, kad prinosi rtvu ognjenu za miris
ugodni Gospodu.
14
Ako je stranac kod vas, ili ako netko trajno ivi u sredini vaoj i hoe da priredi
rtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu, onda ima isto onako postupati kako vi inite.
15
Jednak zakon vrijedi za zajednicu, za vas kao za stranca, koji je kod vas. Jedan
zakon, to vrijedi za sva vremena, ima biti za vas, kroz sve narataje. U stvarima, to
se odnose na Gospoda, vrijedi za stranca isto kao za vas.
16
Jednak zakon i jednako pravo vrijede za vas kao za stranca, to je kod vas."
17
18
"Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Kad doete u zemlju, u koju u vas ja
odvesti,
308
19
Onda, prije nego upotrijebite ito one zemlje, prinesite Gospodu rtvu podizanja.
20
Od prvoga brana svojega darujte kola kao rtvu podizanja. Kao rtvu podizanja
od gumna, tako imate i ovu rtvovati.
21
Dajte dakle od prvoga brana svojega Gospodu rtvu podizanja, kroz sve narataje.
22
Ako se ogrijeite nenaumice i ne ispunite kojugod od ovih zapovijedi, to ih
Gospod dade Mojsiju,
23
togod od onoga, to vam je Gospod preko Mojsija naloio od dana, kad Gospod
izdade zapovijedi, i poslije kroz sve narataje,
24
Onda, ako je prestupak bio uinjen od zajednice ne naumice, nego nepromiljeno,
ima sva zajednica prirediti junca kao rtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu
zajedno s prinosom i naljevom njihovim, uz to jarca kao rtvu za grijeh.
25
Sveenik neka time pribavi pomirenje cijeloj zajednici sinova Izraelovih. Tako e
im se oprostiti, jer je bila samo nepromiljenost, i za svoju nepromiljenost prinesoe
prinos, rtvu ognjenu Gospodu, uz to svoju rtvu za grijeh pred Gospodom.
26
Tako e se onda oprostiti cijeloj zajednici sinova Izraelovih i strancima, koja su kod
njih, jer nepromiljenost na teret je cijeloj zajednici.
27
Ako li se ovjek pojedinac ogrijei nenaumice, onda neka prinese jednogodinju
kozu kao rtvu za grijeh.
28
Sveenik ima tada onomu, koji se je nepromiljeno ogrijeio proti Gospodu,
pribaviti pomirenje izvrivi za njega obrede pomirenja. Tako e mu se oprostiti,
29
Jednako zakon vrijedi kod vas za domoroce izraelske i za stranca, koji je meu
njima, za sluaj, da se netko ogrijei nenaumice.
30
Ali ako netko sagrijei naumice, bio on domorodac ili stranac, taj huli na Gospoda.
Takav se ima istrijebiti iz naroda.
31
Jer je on prezreo rije Gospodnju i prestupio zapovijed njegovu, Takav se ima
istrijebiti bez milosti. Krivnja njegova pada na njega."
309
32
Kad su bili sinovi Izraelovi u pustinji, zatekoe ovjeka, koji je kupio drva u
subotu.
33
Ljudi, koji su ga bili zatekli gdje kupi drva, dovedoe ga k Mojsiju i Aronu i svoj
zajednici.
34
Stavie ga u zatvor, jer jo nije bilo odreeno o tom, to e se initi s njim.
35
Tada Gospod zapovjedi Mojsiju: "Taj ovjek ima se smru kazniti. Neka ga
kamenuje sva zajednica izvan tabora."
36
I sva zajednica izvede ga pred tabor i kamenova ga na smrt, kao to je bio Gospod
zapovjedio Mojsiju.
37
38
"Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Neka stave sebi rese na skutove haljina
svojih, oni i budua koljena njihova, i na svaku resu neka metnu vrpcu od skerleta
plavoga.
39
Ovo je svrha resama: Imate se sjetiti, kad ih vidite, svih zapovijedi Gospodnjih, da
ih vrite l da se ne zanosite za poudama svojih srdaca i oiju, to vas tako lako
zavode na otpad.
40
Vi se imate spominjati svih zapovijedi mojih i vriti ih i tako se posvetiti Bogu
svojemu.
41
Ja sam Gospod, Bog va, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da budem Bog
va. Ja sam Gospod, Bog va."
Brojevi, glava 16
1
Korah, sin Izhara, sina Kohata, sina Levijeva, predobi za sebe potomke Rubenove
Datana i Abirama, sinove Eliabove, i Ona, sina Peletova.
2
Oni se pobunie proti Mojsija sa dvjesta i pedeset sinova Izraelovih, poglavara
zajednice, pozvanih lanova skuptine narodne i mueva uglednih.
3
Oni se dakle skupie proti Mojsiju i Aronu i rekoe im: "Dosta neka vam je. Sva
zajednica, svi skupa sveti su, i Gospod je meu njima. Zato se vi uzdiete nad
310
zajednicu Gospodnju?"
4
Kad to u Mojsije, pade niice na svoje lice.
5
Tada odgovori Korahu i svoj druini njegovoj ovako: "Sutra e pokazati Gospod,
tko je njegov i tko je dosta svet, da mu se priblii. Koga tada on izabere, taj mu se
smije pribliiti.
6
Uinite ovo Uzmite sebi kadionice, Korah i sva druina njegova.
7
Metnite sutra u njih ognja i stavite na njih kada pred Gospodom. Koga tada izabere
Gospod, taj neka bude svet. Dosta neka vam je, sinovi Levijevi."
8
Korahu ree Mojsije: "ujte ipak, sinovi Levijevi.
9
Zar vam nije dosta, to vas je Bog Izraelov odvojio od zajednice Izraelove, da vas
privue u svoju blizinu, pa da vrite slubu kod l atora Gospodnjega i obavljate i
pred zajednicom slubu svoju?
10
Tebe je sa svom braom tvojom, sinovima Levijevim, privukao k sebi, sada traite
jo i sveenitvo.
11
Zato se vi, ti i sva druina tvoja, skupljate proti Gospoda, jer to je Aron, da
mrmljate proti njemu?"
12
Nato Mojsije dade pozvati Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovorie:
"Ne idemo.
13
Zar nije dosta, to si nas doveo ovamo iz zemlje, u kojoj tee mlijeko i med, da nas
poubija u pustinji? Hoe li se jo sada i nametnuti za gospodara nad nama?
14
Doista nijesi nas doveo u zemlju, u kojoj tee mlijeko i med, i nijesi nam dao njiva
i vinograda u posjed. Hoe li moda ljudima ovdje oi iskopati? Ne idemo."
15
Tada se Mojsije rasrdi vrlo i zamoli Gospoda: "Ne pogledaj na rtveni dar njihov.
Nijesam nijednome od njih oduzeo nijednog magarca i nijednome od njih nijesam
uinio nita na ao."
16
I Mojsije zapovjedi Korahu: "Ti i sva druina tvoja, prikaite se sutra pred
Gospodom, ti, oni i Aron.
311
17
Svaki neka uzme svoju kadionicu i neka stavi u njih kad. Tada neka donese svaki
svoju kadionicu pred Gospoda, dakle dvjesta i pedeset kadionica, takoer ti i Aron,
svaki svoju kadionicu."
18
I uze svaki svoju kadionicu, metnu u njih oganj i stavi na njega kad. Onda se
postavie na ulazu u ator sastanka, takoer Mojsije i Aron.
19
A Korah skupi na ulazu u ator sastanka naprema njima svu zajednicu. Tada se
pokaza svoj zajednici slava Gospodnja.
20
I Gospod dade Mojsiju i Aronu ovu zapovijed:
21
"Odvojite se od te zajednice. Unitit u ih u jedan as."
22
Tada padoe oni niice na svoje lice i zamolie: "O Boe, Gospodaru duha ivotnog
u svakom tijelu. Zar e, kad je sagrijeio samo jedan, pustiti gnjev svoj na svu
zajednicu?"
23
24
"Naloi zajednici: Udaljite se od okolice stana Korahova, Datanova i Abiramova."
25
Nato se die Mojsije i otide Datanu i Abiramu. Starjeine Izraelove pooe za njim.
26
On zapovjedi Zajednici: "Udaljite se od atora ovih zlotvora. Ne dotaknete se
niega, to je njihovo. Inae izginut ete i vi zbog svih grijeha njihovih."
27
Tada se povukoe oni natrag iz okolice stana Korahova, Datanova i Abiramova. A
Datan i Abiram stupie van i stadoe sa svojim enama i sa svojom velikom i malom
djecom na ulazu svojih atora.
28
Tada ree Mojsije: "Po tom ete spoznati, da je Gospod poslao mene, da izvrim
sva ta djela, i da ja ne radim sam od sebe.
29
Ako ovi ovdje pomru, kao to umiru svi ljudi, i ako ih zadesi obian udes svih ljudi,
onda Gospod nije poslao mene.
30
Ako li Gospod izvri neto neuveno i zemlja otvori usta svoja i prodre ih sa svim,
to je njihovo, tako da siu ivi u podzemlje, onda po tom spoznajte, da su ovi ljudi
hulili na Gospoda."
312
31
Jedva je bio Mojsije izgovorio rijei ove, rastvori se zemlja pod njima.
32
Zemlja otvori usta svoja i prodrije ih s obiteljima njihovim i sve ljude, to su bili
uz Koraha, sa svim imetkom njihovim.
33
Sa svim, to su imali, sioe ivi u podzemlje, i zemlja se zatvori nad njima. Tako
ih nesta iz zajednice.
34
Svi Izraelci, to su okolo stajali, pobjegoe bre od jauka njihova; jer rekoe: "Da i
nas jo ne prodre zemlja."
35
A oganj izae od Gospoda i spali dvjesta i pedeset ljudi, to su imali da prinesu
kad.
36
37
"Kai Eleazaru, sine sveenika Arona, neka odnese kadionice s garita i oganj neka
istrese u nekoj udaljenosti, jer su svete.
38
Kadionice tih ljudi, koji ivot svoj pokopae svojim grijehom, neka se raskuju na
ploe i neka se njima okuje rtvenik, jer ih oni donesoe pred Gospoda. Time
postadoe svete. Neka budu sinovima Izraelovim kao znamenje."
39
Tada uze sveenik Eleazar kadionice mjedene, to su ih bili donijeli oni, koji
izgorjee. Raskovae ih na okov rtveniku.
40
One su imale biti sinovima Izraelovim opomena i znamen, da ni jedan nepozvan,
koji ne pripada potomstvu Aronovu, ne pristupi, da kadi pred Gospodom. Inae
dogodit e mu se kao Korahu i druini njegovoj, kao to mu je bio Gospod zaprijetio
preko Mojsija.
41
Drugoga jutra mrmljala je sva zajednica sinova Izraelovih proti Mojsiju i Aronu.
Vikali su: "Pobiste narod Gospodnji."
42
Kad se onda stjecala zajednica proti Mojsija i Arona, okrenue se ovi prema atoru
sastanka. I gle, pokri ga oblak, i pokaza se slava Gospodnja.
43
I pohitjee Mojsije i Aron pred ator sastanka.
44
313
45
"Ukloni se iz te zajednice. Unitit u ih u jedan as." Tada oni padoe niice na
svoje lice.
46
I Mojsije ree Aronu: "Uzmi kadionicu, metni u nju oganj sa rtvenika, stavi na
njega kad i nosi ga bre k zajednici, da im time pribavi pomirenje, jer od Gospoda
izlazi kazneni sud. Ve pomor poe."
47
Tada uze Aron kadionicu, kao to mu je bio zapovjedio Mojsije, i otra usred
zajednice. I doista, pomor je ve bio poeo meu narodom. On nato uze kaditi i
pribavi tako narodu pomirenje.
48
Osta stojei meu mrtvima i ivima, dok ne presta pomor.
49
Broj onih, koji pomrijee od pomora, iznosio je etrnaest tisua i sedam stotina,
osim onih, koji izgiboe zbog Koraha.
50
Aron se vrati natrag k Mojsiju na ulaz u ator sastanka, kad je bio prestao pomor.
Brojevi, glava 17
1
Nato ree Gospod Mojsiju:
2
"Govori sa sinovima Izraelovim i uzmi od njih po jedan tap od svakoga plemena,
dakle dvanaest tapova od svih njihovih knezova plemenskih, pleme po pleme. Napii
ime svakoga na tapu njegovu.
3
Na tap Levijev napii ime Aronovo. Dakle jedan tap pripada svakome poglavaru
plemenskom.
4
Stavi ih tada u atoru sastanka pred koveg zakona, gdje vam se objavljujem.
5
Tada e tap onoga, kojega izaberem sebi, procvjetati. Tako u pred sobom uutkati
mrmljanje sinova Izraelovih, to ga podiu proti vas."
6
Kad je Mojsije bio to rekao sinovima Izraelovim, predadoe mu svi knezovi njihovi,
pleme po pleme, svaki knez tap, svega dvanaest tapova. Meu tapovima njihovim
bio je i tap Aronov.
7
Mojsije stavi tapove pred Gospoda u atoru sastanka.
314
8
Kad Mojsije drugoga jutra stupi u ator zakona, bio je tap Aronov potjerao, bio je
napupio i procvjetao i ponio zrele bademe.
9
I Mojsije iznese sve tapove iz Svetita k svima sinovima Izraelovim. Oni ih
razgledae, i svaki uze natrag tap svoj.
10
Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Stavi tap Aronov opet pred zakon. Neka se tamo
uva kao znamenje za upornike, da mogne dokrajiti mrmljanje njihovo preda
mnom, i da ne izginu."
11
Mojsije uini to. Kako mu je bio Gospod zapovjedio, tako uini,
12
A sinovi Izraelovi rekoe Mojsiju: "Eto, mi ginemo. Mi smo izgubljeni, svi skupa
izgubljeni.
13
Tko se god priblii k atoru Gospodnjemu, mora umrijeti. Zar emo napokon svi
propasti?"
Brojevi, glava 18
1
Tada ree Gospod Aronu: "Ti i s tobom sinovi tvoji i oinski dom tvoj, vi nosite
odgovornost za zlodjela u Svetitu. I to nosite vi, ti i s tobom sinovi tvoji,
odgovornost za zlodjela slube sveenike, to je predana vama,
2
Ali i brau svoju, pleme Levijevo, oinsko pleme, pusti neka pristupe s tobom, da se
prikljue tebi i da ti pomognu, kad ti i s tobom sinovi tvoji sluite pred atorom
sastanka.
3
Oni imaju priskrbiti, to treba za podvorbu tvoju i za ureenje svega atora. Ali ne
smiju pristupiti k svetomu posuu i k rtveniku. Inae morali bi oni i vi umrijeti.
4
Oni dakle neka budu pomonici tvoji i neka se brinu za ator sastanka i za svu
potrebnu slubu oko atora. Ni jedan nepovlaten ne smije pristupiti k vama.
5
Samo vi smijete obnaati slubu u Svetitu i na rtveniku, da opet ne doe sud
gnjeva na sinove Izraelove.
6
Ja sam bio onaj, koji uze brau vau, Levite, izmeu sinova Izraelovih. Vama su oni
predani na dar za Gospoda, da obavljaju slubu kod atora sastanka.
315
7
A ti i s tobom sinovi tvoji, vi imate vriti sveeniku slubu u svemu, to spada na
rtvenik i iza zavjese. Tako eto obavljajte slubu svoju. Dragovoljan je dar sluba
sveenika, to vam je predadoh. Nepovlateni, koji pristupi, ima se smru kazniti."
8
Jo ree Gospod Aronu: "Ja sam onaj, koji predaje tebi ostatak od svih mojih rtava
podizanjem meni rtvovanih. Od svih svetih darova sinova Izraelovih darujem ih tebi
kao dio i tvojim sinovima kao pristojbu, to je vjeita.
9
Od presvetih darova, koliko ne budu spaljeni, ima tebi pripasti ovo: vi njihovi darovi
kod svih prinosa, rtava za grijeh i rtava za prijestup, to mi ih prinose. Kao neto
presveto ima to pripasti tebi i sinovima tvojim.
10
Na kojem svetom mjestu to jedi. Samo muke osobe smiju od toga jesti. Kao sveta
stvar dolazi to tebi.
11
I ovo jo neka tebi pripadne: Darovi od svih rtava, to ih sinovi Izraelovi rtvuju
podizanjem i mahanjem. Dajem ih tebi i s tobom sinovima i kerima tvojim kao
pristojbu, to je vjeita. Svaki u tvojoj obitelji, koji je ist, smije od toga jesti.
12
Najbolje od ulja, vina i ita, najbolje od onoga, to daju Gospodu, to dajem tebi.
13
Prvine od svih plodova, to rastu u zemlji njihovoj i to ih prinose Gospodu, imaju
pripasti tebi. Svaki od tvoje obitelji, koji je ist, smije od toga jesti.
14
Sve, to je u Izraelu zavjetovano pod zakletvom, ima pripasti tebi.
15
Svako prvene od svih ivih bia, to se prinosi Gospodu, od ovjeka i od stoke,
neka je tvoje. Ipak prvoroeno od ovjeka mora dati otkupiti. I prvene od neiste
stoke ima dati otkupiti.
16
Daj ih otkupiti, kad im bude mjesec dana, po procjeni od pet ekela srebra svete
teine, to iznosi dvadeset gera.
17
A prvence od goveda, ovaca i koza ne smije dati otkupiti. Oni su sveti. Krvlju
njihovom pokropi rtvenik i salo njihovo daj spali kao rtvu ognjenu za miris ugodni
Gospodu.
18
Meso njihovo neka pripadne tebi. Kao grudi primicanja i odmicanja i plee desno
neka ono bude tebi.
316
19
Sve darove svete od rtava podizanja, to ih sinovi Izraelovi prinose Gospodu,
dajem tebi i s tobom tvojim sinovima i kerima kao pristojbu vjeitu. To je za tebe i
tvoje potomke s tobom vjeit osoljen zavjet pred Gospodom."
20
Jo ree Gospod Aronu: "U zemlji njihovoj nee imati batine i dijela nee biti za
tebe meu njima Ja sam dio tvoj i tvoja batina meu sinovima Izraelovim.
21
Sinovima Levijevim dajem ovim za batinu sve desetine u Izraelu kao naknadu za
slubu, to je imaju da vre kod atora sastanka.
22
Sinovi Izraelovi ne smiju vie pristupati k atoru sastanka, jer bi inae navukli na
sebe krivnju, koja za sobom vue smrt.
23
Samo Leviti imaju vriti slubu kod atora sastanka i snositi odgovornost zlodjela
svojih. Ova odredba vrijedi za vas zauvijek kroz sve narataje. Oni ne smiju imati
batinu meu sinovima Izraelovim.
24
Jer dajem za batinu Levitima desetinu, to je prinose Gospodu kao rtvu
podizanja. Zato odredih za njih, da nemaju batine meu sinovima Izraelovim."
25
26
"Daj Levitima ove naputke: Kad primate desetinu od sinova Izraelovih, to vam je
odredih kao batinu od njih, onda imate od toga dati rtvu podizanja za Gospoda,
desetinu od desetine.
27
Ta rtva podizanja ima vam se uraunati kao ostalim sinovima Izraelovim dar ita s
gumna ili preteka od tijeska.
28
Tako imate i vi prinositi Gospodu rtvu podizanja od svih desetina svojih, to ih
primate od sinova Izraelovih, i to imate od toga dati rtvu podizanja za Gospoda
sveeniku Aronu.
29
Od svih darova, to vam pripadnu, imate rtvu podizanja za Gospoda dati, i to
uvijek najbolje od toga kao svetu pristojbu.
30
Reci im Kad dajete najbolje od toga, onda vam se Levitima ima to uraunati kao
ostalim sinovima Izraelovim desetina prihoda od gumna i od tijeska.
317
31
Smijete jesti na kojemgod hoete mjestu, vi i obitelj vaa, jer to je plaa vaa za
slubu vau kod atora sastanka.
32
Samo kad dajete najbolje od toga, ne navlaite za to na sebe krivnje i ne oskvrnite
svetih darova sinova Izraelovih i neete zato umrijeti."
Brojevi, glava 19
1
Gospod ree Mojsiju i Aronu:
2
"Ovo je zakonska odredba, koju izdaje Gospod: Reci sinovima Izraelovim, neka ti
dovedu crvenu, bez pogrjeke junicu, koja nema mane i na kojoj jo nije bio jaram.
3
Predajte je sveeniku Eleazaru. Neka se onda izvede van pred tabor i neka se zakolje
pred oima njegovim.
4
Sveenik Eleazar neka uzme prstom svojim neto krvi njezine i neka pokropi s
neto krvi njezine sedam puta prema prednjoj strani atora sastanka.
5
Nato neka se spali junica pred oima njegovim. Salo njezino, meso njezino, krv
njezina s izmetinom utrobnom neka se spali.
6
Onda neka uzme sveenik cedrovine, hisopa i grimiza i neka to baci u oganj, u
kojem se spaljuje junica.
7
Nato neka sveenik opere haljine svoje i neka se okupa. Tada smije opet doi u
tabor. Ali do veera ostaje sveenik jo neist.
8
Takoer onaj, koji ju je spalio, ima oprati haljine svoje i okupati se. Ipak i on ostaje
neist do veera.
9
Onda ovjek, koji je ist, ima pokupiti pepeo junice, pa ga istresti izvan tabora na
koje isto mjesto. Tamo neka se sauva zajednici sinova Izraelovih, da se napravi
voda oienja, to slui kao sredstvo za oprotenje od grijeha.
10
Onaj, koji je pokupio pepeo junice, mora oprati haljine svoje i ostaje neist do
veera. Ovaj zakon neka vrijedi zauvijek sa sinove Izraelove i strance, koji su kod
njih:
11
Tko se dotakne mrtva tijela ovjejega, ima biti neist sedam dana.
318
12
On neka se oisti vodom oienja trei i sedmi dan. Tada je opet ist. Ako li nee
da se oisti trei i sedmi dan, onda ne bude ist.
13
Svaki, koji se dotakne mrtvoga tijela kojeg umrloga, i onda se ne oisti, taj oskvrni
prebivalite Gospodnje. Takav ovjek ima se iskljuiti iz Izraela, jer nije bio
pokropljen vodom oienja, ostaje neist. Neistoa njegova ostaje dalje na njemu.
14
Ovo je zakonska odredba: "Umre li netko u kojem atoru, onda svaki, koji stupi u
ator ili se nalazi u atoru, bude neist sedam dana.
15
I svaka otvorena posuda, na kojoj nema poklopca, bude neista.
16
Isto tako svaki, koji se dotakne na polju ubijenoga maem ovjeka ili inae umrloga
ili kosti ovjeje ili groba, neist bude sedam dana.
17
Za jednoga, koji je tako postao neist, neka se uzme neto od pepela spaljene rtve
za grijeh i neka se ulije na njega vode ive u posudu.
18
Jedan, koji je ist, neka uzme hisop, neka ga umoi u vodu i neka njom pokropi
ator i sve posue i osobe, to su u njemu, isto kako i onoga, koji se je dotakao kosti
mrtvake ili kojeg ubijenoga ili inae kojeg umrla ili groba.
19
I to neka isti pokropi neistoga trei i sedmi dan. Je li ga oistio sedmi dan, onda
neka ovaj opere haljine svoje i neka se okupa. On e tada naveer opet biti ist.
20
Ako li netko bude neist i ne oisti se, onda se takav ovjek ima iskljuiti iz
zajednice, jer on je oskvrnio Svetite Gospodnje, jer nije bio pokropljen vodom
oienja, on je neist.
21
Ovaj zakon ima vrijediti kod njih zauvijek. Takoer onaj, koji je pokropio vodom
oienja, neka opere haljine svoje. Tko se inae jo dotakne vode oienja, neka je
neist do veera.
22
Sve, ega se dotakne neisti, neisto je, i svaki, koji se dotakne toga, neist je do
veera."
Brojevi, glava 20
1
Sva zajednica izraelska stie u pustinju Sin prvoga mjeseca, i narod se nastani u
Kadeu. Tamo umrije Mirjama i bi ondje pokopana.
319
2
Jer zajednica nije imala vode, skupi se proti Mojsiju i Aronu.
3
Narod se je prepirao s Mojsijem i vikao: "Ah, da smo i poizginuli, kad je Gospod
poubijao brau nau.
4
Zato dovedoste zajednicu Gospodnju u ovu pustinju, gdje moramo izginuti sa
stokom svojom?
5
Zato nas izvedoste iz Egipta i dovedoste nas u ovaj tuni kraj, gdje ne rodi ni ito,
ni smokva, ni groe, ni granatna jabuka i gdje nema ni vode za pie?"
6
Mojsije i Aron umakoe ispred zajednice k ulazu u ator sastanka i padoe niice na
svoje lice. Tada im se pokaza slava Gospodnja,
7
I Gospod zapovjedi Mojsiju:
8
"Uzmi tap, skupi zajednicu, ti i brat tvoj Aron. Zapovjedite hridini pred oima
njihovim, i ona e dati vodu. Izvedi im vodu iz hridine i napoj tako zajednicu i stoku
njihovu."
9
Tada uze Mojsije tap ispred Gospoda, kako mu je bio zapovjedio.
10
Nato skupie Mojsije i Aron zajednicu pred hridinu, i on im ree: "Posluajte ipak,
vi upornici. Moemo li vam mi iz ove hridine izvaditi vodu?"
11
I kad Mojsije die ruku i dvaput udari tapom svojim u hridinu, istee mnoga voda,
te se napoji zajednica i stoka njihova.
12
A Gospod ree Mojsiju i Aronu: "Jer se ne pouzdaste u mene i ne htjedoste me
proslaviti pred oima sinova Izraelovih, zato neete dovesti tu zajednicu u zemlju,
koju im dajem."
13
To je Voda Meriba, gdje su se prepirali sinovi Izraelovi s Gospodom i gdje se je on
proslavio na njima.
14
Iz Kadea posla Mojsije poslanike k edomskomu kralju: "Ovako ti poruuje tvoj
bratski narod Izrael: Ti zna sve nevolje, to nas snaoe.
15
Oci nai pooe u Egipat, i mi dugo proboravismo u Egiptu. Egipani zlostavljali
su nas i oce nae.
320
16
Kad zavapismo Gospodu za pomo, uslii Gospod molbu nau i posla anela, koji
nas izvede iz Egipta. Mi se sada nalazimo u Kadeu, gradu na mei podruja tvojega.
17
Htjeli bismo proi kroz tvoju zemlju. Neemo ii preko polja i vinograda i neemo
piti vode iz studenaca. Hoemo samo ii kraljevskom cestom ne skreui nalijevo i
nadesno, dok ne proemo podruje tvoje."
18
Ali im Edomci otporuie: "Ne smije prolaziti. Inae izai emo s maem preda
te."
19
Sinovi Izraelovi odgovorie im: "Glavnom cestom ii emo. Napijemo li se, ja i
stoka moja, vode tvoje, platit u ti za to. Ja neu nita vie nego brzo proi."
20
A oni odgovorie: "Ne smije prolaziti." Ujedno izaoe Edomci pred njih s mnogo
naroda i dobro naoruani.
21
Jer Edomci ne htjedoe dopustiti Izraelcima da prou kroz podruje njihovo,
okrenue Izraelci na stranu od njih.
22
Tada krenu od Kadea sva zajednica izraelska i stie do gore Hora.
23
Ovdje na gori Horu, to lei na mei zemlje edomske, ree Gospod Mojsiju i
Aronu:
24
Aron se ima sada pridruiti k svojim zemljacima, jer on nee ui u zemlju, koju u
dati sinovima Izraelovim, jer ste se oprijeli zapovijedi mojoj na Vodi Meribi.
25
Uzmi Arona i njegova sina Eleazara i isprati ih na goru Hor.
26
Svuci tamo Aronu haljine njegove i obuci ih njegovu sinu Eleazaru; Aron e
preminuti i tamo umrijeti."
27
Mojsije uini, kako zapovjedi Gospod. Uzaoe na goru Hor pred oima sve
zajednice.
28
Tamo svue Mojsije Aronu haljine njegove i obue ih njegovu sinu Eleazaru. Nato
Aron umrije tamo na vrhuncu gore, A Mojsije i Eleazar sioe s gore.
29
Kad saznade sva zajednica, da je preminuo Aron, tugovao je sav dom Izraelov za
Aronom trideset dana.
321
Brojevi, glava 21
1
Kad ue Kanaanci, to su bili pod kraljem u Aradu i prebivali u junoj zemlji, da
Izraelci dolaze putem Atarimskim, navalie na Izraelce i neke od njih zarobie.
2
Tada Izraelci uini Gospodu ovaj zavjet: "Ako nam taj narod dadne u ruke, izvrit
emo prokletstvo na mjestima njihovim."
3
I Gospod uslii molbu Izraelaca i predade im Kanaance. Oni izvrie na njima i
mjestima njihovim prokletstvo i prozvae taj kraj Hormah.
4
Nato pooe od gore Hora prema Crvenome moru, da zaobiu zemlju edomsku. Ali
je narodu dodijalo putovanje.
5
Ljudi su mrmljali proti Bogu i Mojsiju: "Zato nas izvedoste iz Egipta? Zar da
izginemo u pustinji? Jer nema ovdje ni kruha ni vode. A to jadno jelo ve nam se
gadi."
6
Tada posla Gospod meu narod zmije otrovne. One su ujedale ljude, tako da je
pomrlo veoma mnogo Izraelaca,
7
I doe narod k Mojsiju i potui se: "Sagrijeismo, to smo govorili proti Boga i proti
tebe. Moli Gospoda, neka ukloni zmije od nas." I Mojsije se pomoli za narod.
8
I Gospod odgovori Mojsiju: "Napravi sebi lik zmije otrovne i privrsti je na motku.
Tko bude ujeden i pogleda u nju, ostat e na ivotu."
9
Tada napravi Mojsije mjedenu zmiju i privrsti je na motku. Ako je koga ujela zmija
i on pogledao u mjedenu zmiju, ostao je na ivotu.
10
Nato pooe sinovi Izraelovi dalje i utaborie se kod Obota.
11
Od Obota zaputie dalje i utaborie se kod IjeAbarima u pustinji, koja lei istono
pred Moabom.
12
Odatle krenue dalje i utaborie se na potoku Zaredu.
13
Odatle pooe dalje i utaborie se s onu stranu Arnona, na mjestu u pustinji, gdje
on dolazi IZ zemlje Amoreja. Arnon je naime mea moapska izmeu Moabaca i
Amoreja.
322
14
Zato se kae u knjizi ratova Gospodnjih: "Vaheb u Sufi i porjeje uz Arnon,
15
Potoje, to dopire do Ara i naslanja se na meu moapsku."
16
Odatle se zaputie u Beer. To je studenac, na koji je mislio Gospod, kad ree
Mojsiju: "Skupi narod, da mu dadnem vode."
17
Tada su zapjevali Izraelci ovu pjesmu: "Izviri, studene. Pripijevajte ga.
18
Studene, to su ga kopali knezovi, to su ga otkrili prvaci narodni ezlom,
tapovima svojim." Iz pustinje pooe u Matanu,
19
Iz Matane u Nahaliel, iz Nahaliela u Bamot,
20
Iz Bamota u dolinu, koja presijeca visoravan moapsku, do vrhunca Pisge, koji se
die nad pustinjom.
21
Nato poslae Izraelci poslanike k amorejskom kralju Sihonu s porukom:
22
"Htjeli bismo proi kroz tvoju zemlju. Neemo ii preko polja i vinograda, niti
demo piti vode iz studenaca. Ii emo samo kraljevskom cestom, dokle ne proemo
podruje tvoje.
23
Ali Sihon ne dopusti Izraelcima da prou kroz podruje njegovo, dapae skupi
Sihon sav narod svoj i izae na Izraelce u pustinju. Kad doe u Jahaz, navali na
Izraelce.
24
Ali ga Izraelci potukoe otricom maa i osvojie zemlju njegovu od Arnona do
Jaboka, do podruja Amonaca, poto je mea njihova bila utvrena.
25
Izraelci zauzee sve tamonje gradove. Tada se utvrdie Izrael; u svim gradovima
Amoreja, i u Hebonu i u svim mjestima njegovim.
26
Hebon je bio glavni grad amorejskoga kralja Sihona. Ovaj je bio ratovao s
prijanjim kraljem moapskim i zauzeo mu svu zemlju njegovu do Arnona.
27
Zato pjevaju pjesnici: "Doite u Hebon. Sihonov glavni grad neka se sagradi i
utvrdi.
323
28
Jer oganj planu iz Hebona, plamen iz grada Sihonova, i spali gradove moapske,
uniti uzvisine arnonske.
29
Teko tebi, Moabe. Izgubljen si, Kemoev narode. Od tvojih sinova napravio je
bjegunce, od tvojih keri ropkinje Sihonu, kralju Amoreja.
30
Strijeljali smo na njih: uniten je Hebon sve do Dibona; potrsmo ih do Nofaha, to
lei kod Medebe."
31
Kad su se Izraelci bili utvrdili u zemlji Amoreja,
32
Dade Mojsije uhoditi Jazer. Kad su bili zauzeli mjesta oko njega, protjera Amoreje,
to su tamo stanovali.
33
Nato se obrnue i udarie putem u Baan. Tada izae pred njih baanski kralj Og sa
svim narodom svojim na boj kod Edreja.
34
A Gospod ree Mojsiju: "Ne boj ga se, jer ga predajem u tvoje ruke sa svim
narodom njegovim i zemljom njegovom. Uini s njim, kako si uinio s amorejskim
kraljem Sihonom, koji je stolovao u Hebonu."
35
Potukoe njega, sinove njegove i sav narod njegov, tako da ne osta ni jedan, koji bi
bio mogao pobjei, i osvojie zemlju njegovu.
Brojevi, glava 22
1
Sinovi Izraelovi pooe dalje i utaborie se na poljanama moapskim s onu stranu
Jordana naprema Jerihu.
2
Balak, sin Siporov, vidje sve, to uinie Izraelci Amorejima.
3
Tada se Moapci veoma uplaie od toga naroda. I jer je bio tako mnogobrojan,
prepadoe se Moapci Izraelaca.
4
Moapci rekoe starjeinama midjanskim: "Sada e ta mnoina prodrijeti sve oko
nas, kao to goveda popasu travu u polju." Balak, sin Siporov, bio je tada kralj
moapski.
5
On posla poslanika k Balaamu, sinu Beorovu, u Petor, to lei na Eufratu, u zemlju
njegovih zemljaka, da ga pozovu i reknu mu: "Ovamo je iziao narod iz Egipta. Ve
324
je prekrilo svu zemlju i utvrdio se prema meni.
6
Nego doi i prokuni mi taj narod, jer je jai od mene. Moda u ga onda moi
poraziti i istjerati ga iz zemlje, jer znam, koga ti blagoslovi, bit e blagoslovljen, a
koga prokune, bit e proklet."
7
I zaputie starjeine moapske i midjanske nosei u rukama darove za vraara,
dooe k Balaamu i rekoe mu poruku Balakovu.
8
On im odgovori: "Ostanite ovdje ovu no, i odgovorit u vam, kako mi kae
Gospod." I ostae knezovi moapski kod Balaama.
9
Tada se javi Bog Balaamu i upita ga: "Kakvi su to ljudi kod tebe?"
10
Balaam odgovori Bogu: "Balak, sin Siporov, kralj moapski, poruio mi:
11
Ovdje je narod, to je iziao iz Egipta, i prekrilio je svu zemlju. Nego doi i
prokuni mi ga. Moda u se onda moi s njim pobiti i istjerat ga."
12
A Bog ree Balaamu: "Ne smije ii s njima. Ne smije prokleti taj narod, jer je
blagoslovljen."
13
Kad je Balaam ustao, ree knezovima Balakovim: "Vratite se u svoju zemlju, jer mi
Gospod nije dopustio, da idem s vama."
14
I knezovi moapski zaputie, dooe k Balaku i rekoe mu: "Ne htjede Balaam poi
s nama."
15
Tada opet posla Balak knezove, koji su bili mnogobrojniji i ugledniji od onih.
16
Kad ovi dooe k Balaamu, rekoe mu: "Ovako ti veli Balak, sin Siporov: "Nemoj
se ipak skanjivatl, nego doi mi.
17
Dobro u te darivati i sve u uiniti, to zatrai od mene. Pa doi, prokuni mi taj
narod."
18
A Balaam odgovori slubenicima Balakovim: "Da mi da Balak palau svoju punu
srebra i zlata, ne bih smio prestupiti zapovijed Gospoda, Boga svojega, niti u malom
niti u velikom.
325
19
Ipak ostanite i vi ovdje ovu no. Vidjet u, to e mi Gospod ovaj put rei."
20
Tada se javi Bog Balaamu u noi i ree mu: Ako su doli ti ljudi da te zovu, ustani i
poi s njima. Ipak smije initi samo ono, to u ti rei."
21
I Balaam usta ujutro, osedla magaricu svoju i poe s knezovima moapskim.
22
Ali se raspali gnjev Boji, to on poe, i aneo Gospodnji stade mu na put, da ga
zaustavi. A on je jahao na magarici svojoj. Pratila su ga obadva momka njegova.
23
I kad magarica vidje anela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim maem u ruci,
svrnu magarica s puta i poe u polje. Balaam je tukao magaricu, da je opet vrati na
put.
24
A aneo Gospodnji stade u tjesnac meu vinogradima, gdje je s obadvije strane bio
zid.
25
Kad magarica opazi anela Gospodnjega, pritisnu se uza zid i pritite nogu
Balaamovu o zid, I on ju je opet tukao.
26
Tada aneo Gospodnji otide opet dalje i stade na jednom usku mjestu, gdje se nije
moglo svrnuti ni nadesno ni nalijevo.
27
Kad magarica opazi anela Gospodnjega, lee pod Balaamom na zemlju. Balaam
se razljuti i stade tapom tui magaricu.
28
A Gospod otvori usta magarici, i ona ree Balaamu: "to sam ti uinila, da me
tue ve trei put?"
29
Balaam odgovori magarici: "Ti mi se jo ruga. Da imam ma u ruci, sad bih te
ubio."
30
A magarica odgovori Balaamu: "Zar nijesam tvoja magarica, na kojoj si otkad ikad
jahao do dananjeg dana? Jesam li ti kad tako to uinila?" On odgovori: "Nijesi."
31
Tada Gospod otvori oi Balaamu, tako da ugleda anela Gospodnjega gdje stoji na
putu s golim maem u ruci. I on se nakloni i pade niice na svoje lice.
32
A aneo Gospodnji upita ga: "Zato si tukao magaricu svoju ve tri puta? Ja sam
eto, koji ti ne dam naprijed, jer je taj put proti moje volje.
326
33
Magarica me je opazila i tri puta se je uklonila ispred mene. A da mi se nije
uklonila, tebe bih ve ubio, a nju bih ostavio na ivotu."
34
Balaam odgovori anelu Gospodnjemu: "Sagrijeio sam. Nijesam znao, da mi ti
stoji na putu. A ja u se opet vratiti, ako tebi nije po volji."
35
A aneo Gospodnji odgovori Balaamu: "Idi s tim ljudima dalje. Ali samo ono
govori, to ti ja kaem." Tada Balaam ode dalje s knezovima Balakovim.
36
Kad je duo Balak, da dolazi Balaam, izae mu na susret u grad Moab, koji lei na
zemljitu Arnona, tik na mei.
37
Balak upita Balaama: "Nijesam li ponovno slao k tebi i zvao te? Zato mi ne doe?
Zar doista ne mogu da te darujem?"
38
A Balaam ree Balaku: "Evo sam doao k tebi. Ali hou li moi to progovoriti?
Samo to mi Bog metne u usta, ono u govoriti."
39
Balaam otide s Balakom dalje, i dooe u KirjatHusot,
40
Tamo Balak rtvova goveda i ovaca i razdijeli od toga Balaamu i knezovima, koji
su bili s njim.
41
Idue jutro uze Balak Balaama sa sobom i odvede ga gore na BamotBaal, odakle
je mogao vidjeti skrajni dio naroda.
Brojevi, glava 23
1
Tada ree Balaam Balaku: "Napravi mi ovdje sedam rtvenika i pripravi mi ovdje
sedam junaca i sedam ovnova."
2
Balak uini, kako je bio zahtijevao Balaam, i Balak rtvova s Balaamom na svakom
rtveniku po jednoga junca i jednoga ovna.
3
Nato ree Balaam Balaku: "Stoj kod svoje rtve paljenice. Ja idem. Moda mi se
javi Gospod. to mi pokae, rei u ti" I on ode na samotno mjesto.
4
I Bog se pokaza Balaamu. Ovaj mu ree: "Sedam sam rtvenika spremio i na
svakom sam rtveniku prinio po jednoga junca i ovna."
327
5
Tada Gospod metnu rijei u usta Balaamu i zapovjedi mu: "Vrati se k Balaku i tako
mu reci."
6
I vrati se k njemu. On je jo stajao sa svima knezovima moapskim kod svoje rtve
paljenice.
7
Tada on izree ovu rije: "Iz Arama dovede me ovamo Balak, kralj moapski, s gora
istonih: Doi, prokuni mi Jakova. Doi, narui Izraela.
8
Kako da kunem, koga Bog ne kune? Kako da ruim, koga Gospod ne rui?
9
S visoke hridine vidim ga, s visina ga gledam: Eno narod. Samotan prebiva zase. Ne
rauna se meu narode.
10
Tko da izbroji Jakova, mnogobrojan je kao prah. Tko da izmjeri samo etvrtinu
Izraela. Htio bih umrijeti smru pravednika. Moj svretak neka bude kao njihov."
11
A Balak poviknu Balaamu: "to mi to ini? Dozvah te, da prokune neprijatelje
moje. A ti ih upravo blagoslovi."
12
A on ree: "Zar ne moram tono objaviti ono, to ml Gospod mee u usta?"
13
I Balak ga zamoli: "Doi s menom na drugo mjesto, odakle ga moe posve vidjeti.
Sada samo vidi skrajni dio. Ne moe za svega vidjeti. Odande mi ga tada prokuni."
14
Nato ga uze sa sobom na Polje uhoda na vrhuncu Sofimu, napravi tamo sedam
rtvenika i rtvova na svakom rtveniku po jednoga junca i ovna.
15
Tada ree Balaku: "Stoj tu kod svoje rtve paljenice. Ja uto idem po objavu."
16
I Gospod se javi Balaamu i metnu mu rijei u usta i zapovjedi mu: "Vrati se k
Balaku i tako mu reci."
17
Kad doe k njemu, on je jo stajao sa svima knezovima moapskim kod svoje rtve
paljenice. Balak ga upita: "to veli Gospod?"
18
Tada on izree ovu rije: "Ustani, Balae. Posluaj. Nagni mi svoje uho, sine
Siporov.
328
19
Nije Bog kao ovjek, da lae, nije kao sin ovjeji da se kaje. On zar da rekne i da
ne uini? Zar da obea i ne izvri?
20
Eto, odreen sam da blagoslovim: "On je blagoslovio. Ja to ne mogu porei.
21
Ne vide se zlodjela u Jakovu. Ne vidi se nevolja u Izraelu. Uz njega je Gospod, koji
je Bog njegov, ori se kod njega slava kraljeva.
22
Bog, koji a izvede iz Egipta, njemu je kao rog divljih volova.
23
Jest, kod Jakova nema vraanja, nema kod Izraela zaklinjanja. U pravo vrijeme javi
se Jakovu i Izraelu, to Bog hoe da uini.
24
Eto narod. Kao lavica ustaje, kao lav die se. I nee lei prije, dokle ne pojede
plijena i ne popije krvi pobijenih."
25
Tada Balak poviknu Balaamu: "Kad ga ne moe prokleti, barem ga ne
blagoslivljaj."
26
A Balaam odgovori Balaku: "Ne rekoh li ti, sve to zapovjedi Gospod, init u?"
27
Nato Balak ree Balaamu: "Doi, uzet u te sa sobom na drugo mjesto. Moda
htjedne Bog, da mi ga odanle prokune."
28
I uze Balak sa sobom Balaama na vrhunac Peora, to se die nad pustinjom.
29
Tamo Balaam ree Balaku: "Napravi mi ovdje sedam rtvenika i pripravi mi ovdje
sedam junaca i sedam ovnova."
30
Balak uini, kako je bio zatraio Balaam, i rtvova na svakom rtveniku po jednoga
junca i ovna.
Brojevi, glava 24
1
Kad Balaam vidje, da je Boja volja, da blagosliva Izraela, ne htjede vie ii kao
prije po objave, On okrenu svoje lice prema pustinji.
2
I kad pogleda Balaam i vidje, kako se Izrael utaborio po plemenima svojim, doe na
njega duh Boji,
329
3
I on izree ovu rije: "Govori Balaam, sin Beorov, govori ovjek, kojemu se
otvorie oi.
4
Tako govori, koji slua aptanje boansko, koji gleda lice Svemonoga, koji je
zaduben u sebe, ali je otvorena pogleda:
5
Kako su lijepi atori tvoji, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele.
6
Kao doline potoka pruili se, kao vrtovi kraj rijeke, kao hrastovi od Gospoda
zasaeni, kao cedri uz vodu.
7
Voda tee iz vedara njegovih, sjeme je njegovo nakvaeno obilno. Kralj se njegov
podie svrh Agaga, visoko raste kraljevstvo njegovo.
8
Bog, koji ga je izveo iz Egipta, njemu je kao rog divljih volova. Podere narode,
koji su mu neprijatelji, zdrobi kosti njihove, lomi lea njihova.
9
Kao lav legne na poinak, i kao lavica; njega podraiti, tko da se usudi?
Blagoslovljen, tko te blagosliva. Proklet, tko to proklinje."
10
Tada se razgnjevi Balak na Balaama. Pljesnu rukama i poviknu Balak Balaamu:
Dozvah te, da prokune neprijatelje moje, a ti ih eto ve tri puta blagoslovi.
11
Sad samo brzo odlazi kui. Mislio sam te bogato darivati, a eto Gospod ne dade ti
dara.
12
A Balaam odgovori Balaku: "Nijesam li poslanicima tvojim, to si ih poslao k meni,
rekao:
13
Da mi da Balak palau svoju punu srebra i zlata, ne bih ipak mogao prestupiti
zapovijedi Gospodnje i togod, dobro ili zlo, uiniti sam od sebe. Samo to mi
Gospod kae, ono smijem rei.
14
I jer se sad vraam k narodu svojemu, doi, da ti kaem, to e taj narod uiniti
narodu tvojemu najposlije."
15
Tada izree ovu rije: "Govori Balaam, sin Beorov, govori ovjek, kojemu se
otvorie oi.
330
16
Tako govori, koji slua aptanje boansko, koji zna misli Svemonoga, koji gleda
lice Svemoguega, koji je zaduben u sebe, ali je otvorena pogleda:
17
Vidim ga, ali ne sad, gledam ga, ali ne izbliza: zvijezda izlazi iz Jakova, ezlo se
die iz Izraela. Razbit e sljepoice Moabove, sinove Setove unitit e sve kolike.
18
Edoma e osvojiti, Seir, neprijatelj njegov, bit e u vlasti njegovoj. Izrael e rasti na
snazi.
19
Iz Jakova e doi vladar, unitit e ostatak iz gradova."
20
I kad vidje Amaleane, izree ovu rije: "Prvak meu narodima bio je Amalek, a
svretak je njegov propast."
21
Kad ugleda Keneje, izree ovu rije: "Tvrd je tvoj stolac, gnijezdo je tvoje savijeno
na hridini.
22
Ali e biti Kain uniten. Kako jo dugo? Tada e te Aur odvesti u ropstvo."
23
Tada izree jo jednu rije: "Jao. Tko e ostati iv, kad to uini Bog?
24
Iz Kitima (Cipar) dolaze lae ovamo, pritiskuju Aura, pritiskuju Ebera, ali e i
sami propasti."
25
Tada se die Balaam i vrati se svojoj kui. I Balak ode svojim putem.
Brojevi, glava 25
1
Kad su se Izraelci bili nastanili u Luguakacije, stade narod initi preljubu s kerima
moapskim.
2
One su pozivale narod na rtve svojih bogova. Narod bi uestvovao na njihovim
rtvenim gozbama i klanjao se bogovima njihovim.
3
Izraelci su sluili BaalPeoru. I raspali se gnjev Gospodnji na Izraela,
4
I Gospod zapovjedi Mojsiju: "Uzmi sve, koji zavedoe narod, i objesi ih Gospodu
prema suncu, da prestane Gospod gnjeviti se na Izraela."
331
5
Tada zapovjedi Mojsije glavarima Izraelaca: "Svaki neka ubije one od svojih ljudi,
koji su sluili BaalPeoru."
6
A tada upravo doe jedan Izraelac i dovede k zemljacima svojim jednu Midjanku na
oi Mojsiju i cijeloj zajednici Izraelaca, koji su plakali na ulazu u ator sastanka.
7
Kad to vidje Finehas, sin Eleazara, sina velikog sveenika Arona, ostavi zajednicu,
uze koplje u ruku svoju,
8
Ue za Izraelom unutra u ator i probode oboje, Izraela i enu, nju kroz trbuh. Tada
presta pomor meu Izraelcima,
9
Broj onih, koji izginue od pomora, iznosio je dvadeset i etiri tisue.
10
Nato priopi Gospod Mojsiju ovo:
11
"Finehas, sin Eleazara, sina velikog sveenika Arona, odvrati gnjev moj od
Izraelaca time, to je pun revnosti ustao meu njima za ast moju. Zato ja u gnjevu
svojem posve ne unitih Izraelaca,
12
Pa mu kai: "Sklapam s njim zavjet mira.
13
Njemu i potomcima njegovim neka bude u vjena vremena sveano obeano
sveenitvo za nagradu, to je pun revnosti ustao za Boga svojega i pribavio
pomirenje Izraelcima."
14
Ime tada ubijenome Izraelu, koji bi ubijen s Midjankom, bilo je Zimri, sin Saluov,
koji je bio glavar jednoj druini Simeonovaca.
15
Tada ubijena Midjanka zvala se je Kozbi, ki Sura; ovaj je bio glavar jednoj druini
midjanskoj.
16
17
"Borite se proti Midjancima i bijte ih.
18
Jer oni navalie na vas prijevarama, to ih uinie u sluaju Peora i midjanske
kneevske keri Kozbi, zemljakinje njihove, koja bi ubijena onda, kad nastade pomor
radi Peora."
332
Brojevi, glava 26
1
Poslije pomora Zapovjedi Gospod Mojsiju i Eleazaru, sinu sveenika Arona:
2
"Izbrojte svu zajednicu sinova Izraelovih, od dvadeset godina i vie, pleme po
pleme, sve, koji su u Izraelu sposobni za vojnu slubu."
3
Tada ih izbroji Mojsije i sveenik Eleazar na poljanama moapskim na Jordanu
prema Jerihu.
4
Od dvadeset godina i vie, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
5
Sinovi Izraelovi, koji izaoe iz zemlje egipatske, bili su; Ruben, prvoroenac
Izraelov. Sinovi Rubenovi bili su: Henok, od kojega proizlazi porodica Henokovaca.
Od Palua proizlazi porodica Paluovaca,
6
Od Hesrona porodica Hesronovaca, od Karmija porodica Karmijevaca.
7
To su porodice Rubenovaca. Broj njihovih izbrojenih iznosio je etrdeset i tri tisue
i sedam stotina i trideset,
8
Sin Paluov bio je Eliab,
9
I sinovi Eliabovi Nemuel, Datan i Abiram. Ovaj Datan i Abiram jesu poslanici
zajednice, koji se digoe proti Mojsiju i Aronu u buni Korahovoj, kad se pobunie
proti Gospodu.
10
Zemlja otvori usta svoja I prodrije njih i Koraha, a buna se svri, kad oganj spali
dvjesta i pedeset ljudi, tako da postadoe strahovit primjer.
11
A sinovi Korahovi ne pogiboe.
12
Sinovi Simeonovi po porodicama svojim bili su ovi: Od Nemuela proizlazi
porodica Nemuelovaca, od Jamina porodica Jaminovaca, od Jakina porodica
Jakinovaca.
13
Od Zeraha porodica Zerahovaca, od aula porodica aulovaca.
14
To su porodice Simeonovaca, dvadeset i dvije tisue i dvije stotine.
333
15
Sinovi Gadovi po porodicama svojim bili su: Od Sefona proizlazi porodica
Sefonovaca, od Hagija porodica Hagijevaca, od unija porodica unijevaca.
16
Od Oznija porodica Oznijevaca, od Arelija porodica Arelijevaca,
17
Od Aroda porodica Arodovaca, od Erija porodica Erijevaca.
18
To su porodice sinova Gadovih sa etrdeset tisua i pet stotina izbrojenih.
19
Sinovi Judini bili su Er i Onan. Er i Onan umrijee u zemlji kanaanskoj.
20
Sinovi Judini po porodicama svojim bili su: Od ele proizlazi porodica elinaca, od
Peresa porodica Peresovaca, od Zeraha porodica Zerahovaca.
21
Sinovi Peresovi bili su: Od Hesrona proizlazi porodica Hesronovaca, od Hamula
porodica Hamulovaca.
22
To su porodice Judine sa sedamdeset i best tisua i pet stotina izbrojenih,
23
Sinovi Isakarovi po porodicama svojim bili su: Od Tole proizlazi porodica
Tolinaca, od Puahe porodica Puanaca.
24
Od Jauba proizlazi porodica Jaubovaca, od imrona porodica imronovaca.
25
To su porodice Isakarove sa ezdeset i etiri tisue i tri stotine izbrojenih.
26
Sinovi Zebulunovi po porodicama svojim bili su: Od Sereda proizlazi porodica
Seredovaca, od Elona porodica Elonovaca, od Jahleela porodica Jahleelovaca.
27
To su porodice Zebulunovaca sa ezdeset tisua i pet stotina izbrojenih.
28
Sinovi Josipovi po porodicama svojim bili su Manaseh i Efraim.
29
Sinovi Manasehovi bili su: Od Makira proizlazi porodica Makirovaca. Makir je bio
otac Gileadov; od Gileada proizlazi porodica Gileadovaca.
30
Sinovi Gileadovi bili su: Od Jezera proizlazi porodica Jezerovaca, od Heleka
porodica Helekovaca.
31
Od Asriela porodica Asrielovaca, od ekema porodica ekemovaca,
334
32
Od emida porodica emidinaca, od Hefera porodica Heferovaca.
33
Selofhad, sin Heferov, nije imao sinova, nego samo keri. Selofhadove keri zvale
su se; Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.
34
To su porodice Manasehove sa pedeset i dvije tisue i sedam stotina izbrojenih,
35
Sinovi Efraimovi po porodicama svojim bili su: Od utelah proizlazi porodica
utelahovaca, od Bekera porodica Bekerovaca, od Tahana porodica Tahanovaca.
36
Sinovi utelahovi bili su: Od Erana proizlazi porodica Eranovaca.
37
To su porodice Efraimovaca sa trideset i dvije tisue i pet stotina izbrojenih. To su
sinovi Josipovi po porodicama svojim.
38
Sinovi Benjaminovi po porodicama svojim bili su: Od Bele proizlazi porodica
Belinaca, od Abela porodica Abelovaca, od Ahirama porodica Ahiramovaca,
39
Od ufama porodica ufamovaca, od Hufama porodica Hufamovaca.
40
Sinovi Belini bili su Ard i Naaman. Od Arda proizlazi porodica Ardovaca, od
Naamana porodica Naamanovaca.
41
To su bili sinovi Benjaminovi po porodicama svojim, i to etrdeset i pet tisua i est
stotina izbrojenih.
42
Sinovi Danovi po porodicama svojim bili su: Od uhama proizlazi porodica
uhamovaca. To su porodice Danove po porodicama svojim:
43
Sve porodice uhamovaca sa ezdeset i etiri tisue i etiri stotine izbrojenih,
44
Sinovi Aerovi po porodicama svojim bili su: Od Jimne proizlazi porodica
Jimninaca, od Jesuja porodica Jesujevaca, od Berija porodica Berijevaca.
45
Od sinova Berijevih proizlaze: od Hebera porodica Heberovaca, od Malkiela
porodica Malkielovaca.
46
Ki Aerova zvala se Serah.
47
To su porodice sinova Aerovih sa pedeset i tri tisue i etiri stotine izbrojenih.
335
48
Sinovi Naftalijevi po porodicama svojim bili su: Od Jahseela proizlazi porodica
Jahseelovaca, od Gunija porodica Gunijevaca,
49
Od Jesera porodica Jezerovaca, od ilema porodica ilemovaca.
50
To su porodice sinova Naftalijevih po porodicama svojim, i to etrdeset i pet tisua
i etiri stotine izbrojenih.
51
To su sinovi Izraelovi: est stotina i jedna tisua i sedam stotina i trideset
izbrojenih.
52
Nato dade Gospod Mojsiju ovu naredbu:
53
"Tima neka se podijeli zemlja u batinu prema broju imena.
54
Onima, koji su mnogobrojni, podaj veu batinu; onima, koji su manji, podijeli
manju batinu. Svakomu neka se dadne batina njegova prema broju njegovih
izbrojenih.
55
Ipak neka se zemlja razdijeli drijebom. Po imenu svojih oinskih plemena neka je
dobiju u posjed.
56
drijebom neka se batina razdijeli meu one, koji su mnogobrojni, i one, koji su
manji."
57
Ovo su po porodicama svojim izbrojeni Leviti: Od Gerona proizlazi porodica
Geronovaca, od Kohata porodica Kohatovaca, od Merarija porodica Merarijevaca.
58
Ovo su porodice Levijeve: porodica Libnijevaca, porodica Hebronovaca, porodica
Mahlijevaca, porodica Muijevaca i porodica Korahovaca. Kohatu se rodio Amram.
59
ena Amramova zvala se je Jokebeda, ki Levijeva, koja se Leviju rodila u Egiptu.
Ona rodi Amramu Arona i Mojsija i sestru njihovu Mirjamu.
60
Aronu se rodie Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.
61
Nadab i Abihu umrijee, kad prinesoe nedoputenu rtvu ognjenu pred Gospodom.
62
Broj njihovih izbrojenih iznosio je svega dvadeset i tri tisue mukih osoba od
jednoga mjeseca i vie. Oni naime nijesu bili brojeni s ostalim sinovima Izraelovim,
336
jer njima nije bila dana batina meu sinovima Izraelovim.
63
To su od Mojsija i sveenika Eleazara izbrojeni. Ovi izbrojie sinove Izraelove na
poljanama moapskim na Jordanu, prema Jerihu.
64
Meu njima nije bio vie ni jedan od onih, koji su bili izbrojeni od Mojsija i
sveenika Arona, kad ovi brojie sinove Izraelove u pustinji sinajskoj.
65
Jer Gospod bio im je navijestio, da e pomrijeti u pustinji. Ni jedan od njih ne osta
osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joue, sina Nunova.
Brojevi, glava 27
1
Jednoga dana pristupie keri Selofhada, sina Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina
Manaseha, iz porodica Manaseha, koji je bio sin Josipa. Keri su se zvale Mahla,
Noa, Hogla, Milka i Tirsa,
2
One stadoe pred Mojsija i sveenika Eleazara i pred plemenske knezove i svu
zajednicu na ulazu u ator sastanka i rekoe:
3
"Na je otac umro u pustinji. Ali nije bio u buni onih, koji se digoe proti Gospodu,
u buni Korahovoj, nego je umro od svojega vlastitoga grijeha. A nije imao sinova.
4
Zar da sad izgine ime oca naega iz porodice njegove, jer nije imao sina? Daj nam
batinu meu braom oca naega."
5
Tada iznese Mojsije parnicu njihovu pred Gospoda,
6
I Gospod dade Mojsiju ovu odluku:
7
"Keri Selofhadove pravo su govorile. Daj im bez oklijevanja batinu meu braom
oca njihova. Prenesi posjed oca njihova na njih.
8
A sinovima Izraelovim daj ovu odredbu: "Ako netko umre, a ne ostavi sina, onda
prenesite batinu njegovu na ker njegovu.
9
Ako li nema keri, onda predajte batinu njegovu brai njegovoj.
10
Ako li nema ni brae, onda podajte batinu njegovu brai oca njegova.
337
11
Ako otac njegov nema brae, onda podajte batinu njegovu najbliemu njegovu
roaku po krvi iz porodice njegove, da ga uzme u posjed. To neka vrijedi za sinove
Izraelove kao zakon, kako zapovjedi Gospod Mojsiju."
12
Jednoga dana zapovjedi Gospod Mojsiju: "Uzai na goru Abarim i pogledaj
zemlju, koju sam dao sinovima Izraelovim.
13
"Kad je pogleda, bit e i ti pridruen zemljacima svojim, kao to je prije bio uzet
k njima brat tvoj Aron.
14
Jer u pustinji Sinu, kad se je pobunila zajednica, vi ne posluaste zapovijedi moje,
da me pred njima proslavite udom vode." To je Voda Meriba u Kadeu u pustinji
Sinu.
15
I Mojsije zamoli Gospoda:
16
Gospod, Bog svega ivotnog daha u svakom tijelu, neka bi postavio nad
zajednicom ovjeka,
17
Koji e pred njima odlaziti i dolaziti, koji e ih izvoditi i uvoditi, da zajednica
Gospodnja ne bude kao ovce, koje nemaju pastira."
18
Gospod odgovori Mojsiju: "Uzmi k sebi Jouu, sina Nunova, ovjeka, u kojem je
duh. Metni ruku svoju na njega.
19
Predstavi ga sveeniku Eleazaru i svoj zajednici i postavi ga pred ocima njihovim u
slubu njegovu.
20
Podaj mu jedan dio svojih slubenih povlastica, da mu bude posluna sva zajednica
sinova Izraelovih.
21
Ali ima biti podloan sveeniku Eleazaru u tom, da ovaj mora pitati za njega Urim
pred Gospodom. Samo po naputku njegovu ima on sa svima sinovima Izraelovim i sa
svom zajednicom narodnom u boj izlaziti i po naputku njegovu opet se vraati."
22
Mojsije uini, kako mu je bio Gospod zapovjedio. Uze Jouu i predstavi ga
sveeniku Eleazaru i svoj zajednici,
23
Metnu ruke svoje na njega i posla ga u slubu njegovu, kako je bio Gospod
zapovjedio preko Mojsija.
338
Brojevi, glava 28
1
2
"Daj sinovima Izraelovim ove odredbe: "Prinosite mi tono u odreeno vrijeme
prinose moje, moje jelo rtve ognjene za miris ugodni meni.
3
Reci im: "Ovo je rtva ognjena, koju imate prinositi Gospodu: svaki dan dva
jednogodinja janjeta bez pogrjeke kao redovitu rtvu paljenicu,
4
Jedno janje neka se priredi ujutro, drugo uveer;
5
Uz to kao prinos desetinu efe bijeloga brana, to je umijeeno s etvrtinom hina
ulja od stuenih maslina.
6
To je redovita rtva paljenica, koja je bila ve na Sinaju prinesena kao rtva ognjena
za miris ugodni Gospodu.
7
Kao naljev neka doe na svako janje etvrt hina. Izlij naljev vina Gospodu u
Svetitu.
8
Druga janje priredi uveer. Prinesi ga s prinosom ujutro i s naljevom svojim kao
rtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu.
9
U subotu imaju se prinijeti dva jednogodinja, bez pogrjeke janjeta i dvije desetine
s uljem umijeena bijeloga brana kao prinos s naljevom svojim.
10
To je subotna rtva paljenica, to se mora prinijeti svake subote uz redovitu rtvu
paljenicu i naljev svoj.
11
Prvi dan mjeseca imate prinijeti Gospodu kao rtvu paljenicu: dva mlada junca,
jednoga ovna i sedam jednogodinjih, bez pogrjeke janjaca.
12
Za svakoga junca tri desetine s uljem umijeena bijeloga brana kao prinos, i za
ovna dvije desetine s uljem umijeena bijeloga brana kao prinos.
13
I za svako janje desetinu s uljem umijeena bijeloga brana kao prinos. To je rtva
paljenica puna mirisa ugodnoga, rtva ognjena Gospodu.
339
14
Naljevi njihovi neka budu: pola hina na svakoga junca, treina hina na ovna i etvrt
hina na janje. To je rtva paljenica o mlau, to se ima prinositi svakoga mlada u
godini, mjesec za mjesecom.
15
Osim toga uz redovitu rtvu paljenicu i naljev njezin ima se jo prinijeti Gospodu
jedan jarac kao rtva za grijeh.
16
etrnaesti dan prvoga mjeseca jest Pasha u ast Gospodu.
17
Petnaesti dan toga mjeseca jest blagdan. Sedam dana ima se jesti kruh nekvasan.
18
Prvi dan neka je uz Svetite sveani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva posla
teakoga.
19
Prinesite Gospodu kao rtvu paljenicu, to izgori u ognju, dva mlada junca, jednoga
ovna i sedam jednogodinjih janjaca, koji ne smiju imati pogrjeke;
20
Uz to kao prinos njihov bijelo brano, s uljem umijeeno. Tri desetine imate uzeti
za junca i dvije desetine za ovna.
21
Po jednu desetinu imate upotrijebiti za svakoga od sedam janjaca.
22
Uz to dolazi jedan jarac kao rtva za grijeh, da vam pribavi pomirenje.
23
Prinesite sve to uz jutarnju rtvu paljenicu, koja je redovita rtva paljenica.
24
Ove rtve imate prinositi sedam dana dan za danom kao jelo rtve ognjene za miris
ugodni Gospodu. Treba ih prirediti uz redovitu rtvu paljenicu i naljev njezin.
25
Sedmi dan imate opet odrati sveani sastanak uz Svetite. Tada ne smijete raditi
nikakva posla teakoga.
26
I na dan prvina, kad prinosite Gospodu prinos od novoga ita, na blagdan tjedana,
drite sveani sastanak uz Svetite. Tada ne smijete raditi nikakva posla teakoga.
27
Kao rtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu imate prinijeti: dva mlada junca,
jednoga ovna i sedam jednogodinjih janjaca;
28
Uz to kao prinos njihov bijelo brano, to je s uljem umijeeno, tri desetine za
svakoga junca, dvije desetine za ovna,
340
29
I desetinu za svakoga od sedam janjaca,
30
Onda jednoga jarca, da vam pribavi pomirenje.
31
Prinesite sve to uz redovitu rtvu paljenicu i prinos njezin, bez pogrjeke moraju
biti ivotinje, i uz naljeve njihove.
Brojevi, glava 29
1
Drite i prvi dan sedmoga mjeseca sveani sastanak uz Svetite. Tada ne smijete
raditi nikakva posla teakoga. Na taj dan imate trubiti u trube.
2
Kao rtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu imate prinijeti: jednoga mladog junca,
jednoga ovna, sedam jednogodinjih, bez pogrjeke i janjaca,
3
Uz to kao prinos njihov bijelo brano, to je s uljem umijeeno, tri desetine za junca,
dvije desetine za ovna,
4
I po jednu desetinu za svakoga od sedam janjaca,
5
Onda jednoga jarca kao rtvu za grijeh, da vam pribavi pomirenje,
6
Osim rtve paljenice o mlau s prinosom njezinim i naljevima njihovim, kako su
propisani, kao rtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu.
7
I deseti dan toga mjeseca sedmoga imate kod Svetita drati sveani sastanak i
postiti. Ne smijete raditi nikakva posla.
8
Kao rtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu imate prinijeti: "jednoga mladog
junca, jednoga ovna i sedam jednogodinjih janjaca. Smiju to biti samo ivotinje bez
pogrjeke;
9
Uz to kao prinos njihov bijelo brano, to je s uljem umijeeno, tri desetine za junca,
dvije desetine za ovna,
10
I po jednu desetinu za svakoga od sedam janjaca,
11
Onda jednoga jarca kao rtvu za grijeh osim pomirne rtve za grijeh i redovite rtve
paljenice s prinosom njezinim i naljevima njihovim.
341
12
I petnaesti dan mjeseca sedmoga imate kod Svetita odrati sveani sastanak. Ne
smijete tada raditi nikakva posla teakoga, nego imate u ast Gospodu svetkovati
blagdan od sedam dana.
13
Kao rtvu paljenicu, to se predaje ognju za miris ugodni Gospodu, imate prinijeti:
trinaest mladih junaca, dva ovna i etrnaest jednogodinjih janjaca. Smiju to biti samo
ivotinje bez pogrjeke.
14
Uz to kao prinos njihov bijelo brano, to je s uljem umijeeno, tri desetine za
svakoga od trinaest junaca, dvije desetine za svakoga od ovnova.
15
I po jednu desetinu za svakoga od etrnaest janjaca,
16
Onda jednoga jarca kao rtvu za grijeh uz redovitu rtva paljenicu s prinosom
njezinim i naljevom.
17
Drugi dan: dvanaest mladih junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez
pogrjeke janjaca,
18
Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu,
kako je propisano;
19
Onda jarca jednoga kao rtvu za grijeh, osim redovite rtve paljenice s prinosom
njezinim i naljevima potrebnim.
20
Trei dan: jedanaest mladih junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez
pogrjeke janjaca,
21
kako je propisano;
22
Onda jarca jednoga kao rtvu za grijeh, osim redovite rtve paljenice s prinosom i
naljevom njezinim.
23
etvrti dan: deset mladih junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez pogrjeke
janjaca,
24
kako je propisano;
342
25
naljevom njezinim.
26
Peti dan: devet mladih junaca; dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez pogrjeke
janjaca,
27
kako je propisano;
28
naljevom njezinim.
29
esti dan: osam mladih junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez pogrjeke
janjaca,
30
U to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu,
kako je propisano;
31
naljevom njezinim.
32
Sedmi dan: sedam mladih junaca, dva ovna, etrnaest jednogodinjih, bez
pogrjeke janjaca;
33
kako je propisano;
34
naljevom njezinim.
35
Osmi dan imate opet drati sveani sastanak. Ne smijete tada raditi nikakva posla
teakoga.
36
Kao rtvu paljenicu, to se predaje ognju za miris ugodni Gospodu, imate prinijeti;
jednoga mladog junca, jednoga ovna, sedam jednogodinjih, bez pogrjeke janjaca,
37
Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junca, ovna i janjce po broju njihovu, kako
je propisano;
343
38
naljevom njezinim,
39
To imate prinijeti Gospodu na blagdane svoje, osim onoga, to ete prinijeti po
zavjetima ili kao dragovoljne darove za rtve paljenice, prinose, naljeve ili rtve
pomirne."
Brojevi, glava 30
1
I dade Mojsije sinovima Izraelovim naputke, posve kako je bio Gospod zapovjedio
Mojsiju.
2
Nato on ree glavarima plemenskim sinova Izraelovih: "Ovo, zapovijeda Gospod:
3
Ako koji ovjek uini zavjet ili se zakune, im se obveze, da e se od neega
uzdrati, onda neka ne prelomi rijei svoje, nego neka odri sve, to je obeao.
4
Ako koja enska osoba, koja u neudatom stanju ivi u kui oca svojega, uini zavjet
Gospodu ili se obvee, da e se od neega uzdrati,
5
A otac njezin uje za zavjet njezin ili kako se je obvezala, da e se od neega
uzdrati, i ako otac njezin uti na to, onda imaju vrijediti svi zavjeti njezini, i svako
uzdranje, na koje se je obvezala, zakonito je.
6
Ali ako otac njezin, im za to uje, to joj zabrani, onda svi zavjeti njezini i
uzdranja, na koja se je obvezala, ne vrijede, i Gospod e joj oprostiti, jer joj je otac
njezin to zabranio.
7
Ako li se hoe udati, a ima jo na sebi zavjet ili nepromiljeno obeanje, na koje se
je obvezala,
8
A ovjek njezin uje za to, pa joj ne rekne nita, kad je uo za to, onda vrijede
zavjeti njezini, i uzdranja, na koja se je obvezala, zakonita su.
9
Ako li mu njezin, im za to uje, to joj zabrani, onda on time ponitava zavjet, to
je veze, i nepromiljeno obeanje, kojim se je obvezala na neko uzdranje, i Gospod
e joj oprostiti.
10
Zavjet udovice ili rastavljene ene, uope svaka obveza, to je uze na sebe, obvezna
je za nju.
344
11
Ako li je koja enska osoba, to ve ivi u kui mua svojega, uinila zavjet ili se je
zakletvom obvezala na kakvo uzdranje,
12
I mu njezin uje za to i uti i ne brani joj, onda vrijede svi zavjeti njezini, i svako
uzdranje, na koje se je obvezala, zakonito je.
13
Ako li mu njezin, im uje za to, proglasi to nevaljanim, onda joj ne vrijedi nita
od onoga, to je obeala, bio to zavjet ili obveza za kakvo uzdranje, jer je to mu
njezin proglasio nevaljanim, Gospod e joj oprostiti.
14
Svaki zavjet i svaku zakletvu, to je obvezuje da umiri duu svoju, moe mu
njezin proglasiti valjanim ili nevaljanim.
15
Ako naime mu njezin od dana do dana uti prema njoj, onda on time ini
valjanima sve zavjete njezine ili sve obveze njezine na kakvo uzdranje. On ih je time
uinio valjanima, to je utio prema njoj, kad je uo za to.
16
Ako li ih hoe ponititi, poto je ve o tom dulje vremena uo, onda on time stavlja
na sebe krivnju njezinu."
17
To su pravne odredbe, to ih Gospod dade Mojsiju, da se uredi odnos izmeu mua
i ene, izmeu oca i keri, koja u neudatom stanju ivi u kui oca svojega.
Brojevi, glava 31
1
2
"Osveti sinove Izraelove na Midjancima. Onda e se pridruiti zemljacima svojim."
3
Tada zapovjedi Mojsije narodu: "Naoruajte sebi ljude iz svoje sredine za vojsku
proti Midjancima, da izvre osvetu Gospodnju na Midjancima.
4
Poljite na vojsku po tisuu ljudi od svih plemena Izraelovih."
5
I tako digoe od svakoga plemena izraelskoga po tisuu ljudi, svega dvanaest tisua
vojnika.
6
Tada Mojsije posla na vojsku tisuu ljudi od svakoga plemena, a s njima Posla i
Finehasa, sina sveenika Eleazara. Ovaj je imao sa sobom sveto posue i bune trube.
345
7
I pooe u boj proti Midjanaca, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, i pobie sve
muke osobe.
8
Meu onima, koje pobie, bili su i kraljevi midjanski, Evi, Rekem, Sur, Hur i Reba,
pet kraljeva midjanskih. I Balaama, sina Beorova, ubie maem.
9
Tada zarobie sinovi Izraelovi ene i djecu Midjanaca, zaplijenie svu stoku
njihovu, krupnu i sitnu, i sve imanje njihovo,
10
Popalie sve gradove, u kojima su prebivali, i sve tabore njihove,
11
Uzee sve roblje i sav plijen, ljude i stoku,
12
I dovedoe zarobljenike, plijen i grabe k Mojsiju, k sveeniku Eleazaru i zajednici
sinova Izraelovih u tabor na poljanama moapskim, to lee na Jordanu kod Jeriha.
13
Mojsije, sveenik Eleazar i svi knezovi zajednice izaoe im u susret pred tabor.
14
A Mojsije se razgnjevi na vojskovoe, na tisunike i stotnike, koji se vratie s
vojske.
15
Ree im Mojsije: "A to ostaviste na ivotu sve ene?
16
Upravo one bile su, koje na savjet Balaamov zavedoe sinove Izraelove, da otpanu
od Gospoda zbog Peora, te doe pomor na zajednicu Gospodnju.
17
Zato sada pobijte svu djecu muku i sve ene udate.
18
A sve mlade djevojke, koje jo nijesu udate, ostavite za sebe na ivotu.
19
Ostanite sedam dana izvan tabora, jer je svaki od vas druge ubio i dotakao se
ubijenih, to se morate trei i sedmi dan oistiti zajedno sa svojim zarobljenicima.
20
I sve haljine, sve stvari kone, sve to je napravjeno od kozje dlake, i sve posude
drveno morate oistiti"
21
Sveenik Eleazar ree vojnicima, koji su bili poli na vojsku: "Ovo je naredba
zakonska, to je Gospod naloi Mojsiju:
22
Zlato, srebro, mjed, gvoe, kositer i olovo,
346
23
Uope sve, to podnosi oganj, morate svakako propustiti kroz oganj. Tada e to biti
isto. Uz to ipak mora se jo oistiti vodom oienja. A sve, to ne podnosi oganj,
morate propustiti kroz vodu.
24
Operite onda sedmi dan haljine svoje, pa ete opet biti isti i potom smijete se opet
vratiti u tabor."
25
26
"Izbrojite ugrabljeni plijen, ljude i stoku, ti i sveenik Eleazar i plemenski glavari
zajednice.
27
Polovinu plijena razdijeli meu vojnike, koji su ili na vojsku, a drugu polovinu
meu svu ostalu zajednicu.
28
Tada uzmi od vojnika, koji su ili na vojsku, dio za Gospoda, naime po jednu glavu
od pet stotina ljudi, goveda, magaraca i ovaca.
29
Od njihove polovine uzmite to i dajte sveeniku Eleazaru kao rtvu podizanja za
Gospoda.
30
A od polovine, koja dopadne sinovima Izraelovim, uzmi po jednu glavu od pedeset
ljudi, goveda, magaraca i ovaca, ukratko sve stoke, i daj to Levitima, koji imaju
skrbiti za slubu kod prebivalita Gospodnjega."
31
Mojsije i sveenik Eleazar uinie, kako im je bio Gospod zapovjedio.
32
A ostalo je od plijena, to ga je bila vojska zaplijenila: est stotina i sedamdeset i
pet tisua ovaca,
33
Sedamdeset i dvije tisue,
34
I ezdeset i jedna tisua magaraca,
35
Od ljudi, to jest od djevojaka, koje jo nijesu bile udate, svega trideset i dvije tisue
osoba.
36
Polovina od toga, to dopade onima, koji su bili ili na vojsku, iznosila je tri stotine
i trideset i sedam tisua i pet stotina ovaca,
347
37
I dio od ovaca za Gospoda iznosio je est stotina i sedamdeset i pet glava.
38
Dalje trideset i est tisua goveda i dio od toga za Gospoda sedamdeset i dvije
glave.
39
Uz to trideset tisua i pet stotina magaraca i dio od toga za Gospoda ezdeset i
jedna glava,
40
Napokon esnaest tisua ljudi i dio od toga za Gospoda trideset i dvije osobe.
41
Mojsije predade sveeniku Eleazaru dio odreen za rtvu podizanja Gospodu, kao
to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
42
Od polovine plijena za sinove Izraelove, koju je Mojsije bio odvojio od polovine za
vojnike.
43
Polovina, koja dopade zajednici, iznosila je: tri stotine i trideset i sedam tisua i pet
stotina ovaca,
44
Trideset i est tisua goveda,
45
Trideset tisua i pet stotina magaraca,
46
I esnaest tisua ljudi,
47
Od te polovine za sinove Izraelove uze dakle Mojsije po jednu glavu od pedeset
ljudi i stoke i dade ih Levitima, koji su imali skrbiti za slubu kod prebivalita
Gospodnjega, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
48
Tada pristupie k Mojsiju vojskovoe, tisunici i stotnici,
49
I rekoe Mojsiju: "Sluge tvoje prebrojie vojnike, koji su bili pod naim vodstvom.
Ni jednoga od naih ljudi nije manje.
50
Zato prinosimo, da se oistimo pred Gospodom, kao prinos Gospodu, svaki to je
tko zaplijenio zlatnine: kopi, narukvica, prstena, minua i ogrlica."
51
Mojsije i sveenik Eleazar uzee od njih zlato, svakovrsnu umjetno izraenu
zlatninu.
348
52
A bilo je svega zlata, to ga kao rtvu podizanja prinesoe Gospodu tisunici i
stotnici, esnaest tisua i sedam stotina i pedeset ekela,
53
A prosti vojnici bili su naplijenili svaki za sebe.
54
Mojsije i sveenik Eleazar uzee zlato od tisunika i stotnika i unesoe ga u ator
sastanka, da bude tamo sinovima Izraelovim pred Gospodom kao mio spomen.
Brojevi, glava 32
1
Sinovi Rubenovi i Gadovi imali su vrlo mnogo stoke. I kad vidjee, da je zemlja
jazerska i gileadska dobra za stoku,
2
Otidoe sinovi Gadovi i Rubenovi i rekoe Mojsiju, sveeniku Eleazaru i glavarima
zajednice:
3
"Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hebon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon,
4
Zemlja, koju Gospod podvrgnu zajednici izraelskoj, dobra je za stoku, a sluge tvoje
imaju mnogo stoke."
5
Tada nastavie: "Ako naosmo milost u oima tvojim, neka se ta zemlja dadne u
batinu slugama tvojim. Ne vodi nas preko Jordana."
6
Mojsije odgovori sinovima Gadovim i Rubenovim: "Vaa e dakle braa ii u boj, a
vi ete ovdje mimo ostati?
7
Zato odvraate srca sinova Izraelovih, da ne idu u zemlju, koju im je dao Gospod?
8
Tako su ve inili oci vai, kad ih poslah iz KadeBarnee, da ogledaju zemlju.
9
Otidoe gore do ekolske doline, pogledae zemlju i obeshrabrie onda srce
sinovima Izraelovim, tako da oni ne htjedoe ii u zemlju, koju im bio Gospod dao.
10
Razgnjevi se onda Gospod i zakle se:
11
"Ljudi, koji u dobi od dvadeset godina i vie izaoe iz Egipta, nee vidjeti zemlje,
koju sam zakletvom obeao Abrahamu, Izaku i Jakovu, jer me nijesu posve posluali.
349
12
Osim Kenizeja Kaleba, sina Jefuneova, i Joue, sina Nunova, jer ovi posve poslua
Gospoda.
13
Tako se dakle razgnjevi Gospod na Izraela. On uini, da su se etrdeset godina
potucali po pustinji, dok ne pomrije sav onaj narataj, koji je sagrijeio Gospodu.
14
I sada vi stupiste na mjesto otaca svojih, izrod grjenika, da jo vie poveate
estoki gnjev Gospodnji na Izraela.
15
Ako se odvratite od njega, on e ga jo dulje ostaviti u pustinji. Tako ete
upropastiti sav taj narod."
16
Tada pristupie k njemu i rekoe: "Mi emo ovdje napraviti samo torove za stada
svoja i gradove za ene svoje i djecu svoju.
17
A sami emo naoruani poi pred sinovima Izraelovim, dok ih ne dovedemo u
njihova mjesta. Uto neka nae ene i djeca ostanu u mjestima utvrenim radi
stanovnika te zemlje.
18
Neemo se prije vratiti kuama svojim, dok sinovi Izraelovi ne prime svaki svoju
batinu.
19
Niti demo uzeti zajedno s njima batinu s onu stranu Jordana i dalje, jer nam je
dopala batina naa istono od Jordana."
20
Mojsije im odgovori "Ako to uinite, da poete naoruani pred Gospodom u boj.
21
I svi vojnici vai pred Gospodom prijeu Jordan, dok ne otjera ispred sebe
neprijatelja svojih.
22
I vi se istom onda vratite, kad bude zemlja uz pomo Gospoda podvrgnuta, tada
ete vi biti bez krivnje pred Gospodom i Izraelom, i ta e vam zemlja pripasti kao
batina pred Gospodom.
23
Ako li ne uinite tako, onda ete sagrijeiti Gospodu i znajte, da e vas za grijeh va
stidi kazna.
24
Pa gradite sebi tvrda mjesta za ene svoje i djecu svoju i torove za stoku svoju. Ali i
uinite, to obeaste."
350
25
Nato odgovorie Mojsiju sinovi Gadovi i Rubenovi: "Sluge e tvoje uiniti, kako ti,
gospodare, zapovijeda.
26
Djeca naa i ene nae, stoka naa i sve ivotinje nae ovdje e ostati u tvrdim
mjestima gileadskim.
27
A sluge tvoje sve, to su za boj, prijei e tamo pred Gospodom u boj, kako si,
gospodare, zapovjedio."
28
Potom dade Mojsije za njih naputak sveeniku Eleazaru i Joui, sinu Nunovu, i
plemenskim glavarima sinova Izraelovih.
29
Ree im Mojsije: "Ako podu svi vojnici Gadovih i Rubenovih sinova s vama preko
Jordana pred Gospodom u boj, onda im dajte, kad vam bude zemlja podvrgnuta,
podruje gileadsko u batinu.
30
Ako li vojnici ne pou s vama prijeko, neka se nasele kod vas u zemlji kanaanskoj."
31
Tada odgovorie sinovi Gadovi i Rubenovi: "Kako je Gospod zapovjedio slugama
tvojim, tako emo uiniti.
32
Mi vojnici prijei emo pred Gospodom u zemlju kanaansku, da nam ostane naa
batina preko Jordana."
33
Tako dade Mojsije sinovima Gadovim i Rubenovim i polovini plemena Manaseha,
sina Josipova, kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo baanskoga kralja
Oga: zemlju i gradove njezine s njihovom okolinom, gradove po zemlji unaokolo.
34
I opet sagradie sinovi Gadovi Dibon, Atarot, Aroer,
35
Atrot, ofan, Jazer, Jogbohu,
36
Bet Nimru i Bet Haran, gradove tvrde i torove za stoku.
37
Sinovi Rubenovi opet sagradie Hebon, Eleale, Kirjatajim,
38
Nebo i Baal Meon s promijenjenim imenima i ibmu, i dadoe imena gradovima,
to ih opet sagradie,
351
39
Sinovi Makira, sina Manasehova, otidoe u Gilead, osvojie ga i protjerae
Amoreje, koji su bili tamo.
40
Mojsije dade tada Gilead Makiru, sinu Manasehovu, koji se naseli tamo.
41
Manasehov sin Jair isto tako otide, osvoji sela njihova i prozva ih sela Jairova".
42
I Nobah otide, zauze Kenat s njegovim selima i prozva ga po imenu svojemu
"Nobah".
Brojevi, glava 33
1
Ovo su postaje sinova Izraelovih, kad izaoe iz zemlje egipatske sa svojim etama
pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim.
2
Mojsije popisa postaje njihove, od kojih su po zapovijedi Gospodnjoj dalje putovali.
Ovo su postaje njihove na putovanju njihovu,
3
Pooe iz Ramsesa prvoga mjeseca, petnaesti dan prvoga mjeseca, Na dan po Pashi
izaoe sinovi Izraelovi pod monom rukom pred oima svih Egipana,
4
Dok su Egipani pokopavali svoje prvoroence, to ih je bio Gospod sve meu
njima pobio, jer je bio Gospod izvrio kazneni sud na bogovima njihovim.
5
Sinovi Izraelovi pooe dakle iz Ramsesa i utaborie se u Sukotu.
6
Iz Sukota pooe i utaborie se u Etamu, koji je na kraj pustinje.
7
Iz Etama pooe i okrenue prema Pi Hahirotu, koji je naprema Baal Sefonu, i
utaborie se pred Migdolom,
8
Iz Pi Hahirota pooe i prijeoe preko mora u pustinju i putovavi tri dana preko
pustinje etamske utaborie se u Mari.
9
Iz Mare pooe i dooe u Elim, U Elimu je bilo dvanaest studenaca i sedamdeset
palma, i tu se utaborie.
10
Iz Elima pooe i utaborie se kod Crvenoga mora.
11
Od Crvenoga mora pooe i utaborie se u pustinji sinskoj.
352
12
Iz pustinje sinske pooe i utaborie se u Dofki.
13
Iz Dofke pooe i utaborie se u Aluu,
14
Iz Alua pooe i utaborie se u Refidimu. Tamo nije imao narod vode da pije.
15
Iz Refidima pooe i utaborie se u pustinji sinajskoj.
16
Iz pustinje sinajske pooe i utaborie se u Kibrot Hataavi.
17
Iz Kibrot Hataave pooe i utaborie se u Haserotu.
18
Iz Haserota pooe i utaborie se u Ritmi.
19
Iz Ritme pooe i utaborie se u Rimon Peresu.
20
Iz Rimon Peresa pooe i utaborie se u Libni.
21
Iz Libne pooe i utaborie se u Resi.
22
Iz Rese pooe i utaborie se u Kehelati.
23
Iz Kehelate pooe i utaborie se na gori eferu.
24
Od gore efera pooe i utaborie se u Haradi.
25
Iz Harade pooe i utaborie se u Makhelotu.
26
Iz Makhelota pooe i utaborie se u Tahatu.
27
Iz Tahata pooe i utaborie se u Terahu.
28
Iz Teraha pooe i utaborie se u Mitki.
29
Iz Mitke pooe i utaborie se u Hamoni.
30
Iz Hamone pooe i utaborie se u Moserotu.
31
Iz Moserota pooe i utaborie se u Bene Jaakanu.
353
32
Iz Bene Jaakana pooe i utaborie se kod Hor Hagidgada.
33
Iz Hor Hagidgada pooe i utaborie se u Jotbati.
34
Iz Jotbate pooe i utaborie se u Abroni.
35
Iz Abrone pooe i utaborie se u Esion Geberu.
36
Iz Esion Gebera pooe i utaborie se u pustinji sinskoj, to jest u Kadeu.
37
Iz Kadea pooe i utaborie se na gori Horu na mei zemlje edomske.
38
Sveenik Aron uzae na goru Hor po zapovijedi Gospodnjoj i umrije ondje u
etrdesetoj godini po izlasku sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, prvi dan petoga
mjeseca.
39
Aronu je bilo sto i dvadeset i tri godine, kad umrije na gori Horu.
40
Kanaanac, kralj u Aradu, koji je prebivao u Negebu u zemlji kanaanskoj, uo je za
dolazak sinova Izraelovih.
41
Od gore Hora pooe i utaborie se u Salmoni.
42
Iz Salmone pooe i utaborie se u Punonu.
43
Iz Punona pooe i utaborie se u Obotu.
44
Iz Obota pooe i utaborie se u Ije Abarimu na mei moapskoj.
45
Iz Ije Abarima pooe i utaborie se u Dibon Gadu.
46
Iz Dibon Gada pooe i utaborie se u Almon Diblatajimu.
47
Iz Almon Diblatajima pooe i utaborie se u gorama abarimskim pred Nebom.
48
Od gora abarimskih pooe i utaborie se na poljanama moapskim na Jordanu
naprema Jerihu.
49
Tabor njihov protezao se na Jordanu od Bet Jesimota do Abel Lugakacije na
poljanama moapskim.
354
50
Gospod zapovjedi Mojsiju na poljanama moapskim naprema Jerihu:
51
"Priopi sinovima Izraelovim ovaj naputak; Kad prijeete preko Jordana u zemlju
kanaansku.
52
Protjerajte ispred sebe sve stanovnike zemlje i unitite sve njihove slike idolske. I
sve njihove uzvisine opustoite.
53
Uzmite sebi u posjed zemlju i prebivajte u njoj, jer vam dadoh tu zemlju da je vaa.
54
drijebom razdijelite zemlju kao batinu po svojim plemenima. Plemenu, koje je
mnogobrojno, dajte veu batinu, a onomu, koje je manje, dajte manju batinu. to
kojemu dopadne drijebom, ono neka mu bude. Po svojim oinskim plemenima
razdijelite sebi batinu.
55
Ako li ne protjerate ispred sebe stanovnike zemlje, onda e oni, koje izmeu njih
ostavite, biti trnje oima vaim i ostani bokovima vaim i pritiskivat e vas u zemlji, u
kojoj ete prebivati.
56
to sam mislio uiniti njima, uinit u vama."
Brojevi, glava 34
1
2
"Priopi sinovima Izraelovim ovaj naputak: Kad doete u zemlju kanaansku, neka
vam to bude zemlja, koja vam pripada kao batina: zemlja kanaanska s meama
svojim.
3
Juna strana neka ide od pustinje sinske uz meu edomsku. Juna mea neka
poinje u istoku na junom kraju Slanoga mora.
4
Onda neka se mea savije juno od visine Akrabima i neka prelazi prema Sinu, dok
ne doe na kraj juno od KadeBarnea. Odatle neka tee dalje prema Hasar Adaru i
neka ide do u Asmone.
5
Od Asmone neka se zavije mea k potoku egipatskomu, dok ne doe na kraj kod
mora.
6
Zapadna mea neka vam bude veliko more, to neka vam je s te strane mea.
355
7
Sjeverna mea neka vam bude ovo: Od velikoga mora povucite sebi meu do gore
Hora.
8
Od gore Hora povucite sebi meu do na put prema Hamatu. Krajna toka mei neka
je Sedada.
9
Onda neka tee mea dalje do Zifrona, i kraj neka joj bude kod Hasar Enana. To
neka vam je sjeverna mea.
10
Prema istoku povucite sebi meu od Hasar Enana do efama.
11
Od efama neka ide mea dolje u Riblu, istono od Aina. Tada neka ide mea jo
dalje dolje i neka udari na gorski greben istono od jezera Kinereta.
12
Nato neka ide mea dolje k Jordanu, dok ne izae na Slano more. To neka su
unaokolo mee vaoj zemlji."
13
Mojsije dade sinovima Izraelovim jo ovaj naputak: "To je zemlja, koju ete dobiti
kao batinu drijebom, i za koju je zapovjedio Gospod da je dobije devet plemena i
po.
14
Jer pleme sinova Rubenovih po svojim porodicama i pleme sinova Gadovih po svoj
im porodicama i polovina plemena Manasehova primie ve svoju batinu.
15
Ova dva plemena i po primie svoju batinu na drugoj strani Jordana, naprema
Jerihu, na istoku prema izlasku sunca."
16
Dalje ree Gospod Mojsiju:
17
"Ovo su imena ljudi, koji neka vam u batinu razdijele zemlju: Sveenik Eleazar i
Joua, sin Nunov.
18
I po jednoga kneza iz svakoga plemena uzmite da dijeli zemlju.
19
Ovo su imena tih ljudi: Od plemena Judina Kaleb, sin Jefuneov;
20
Od plemena sinova Simeonovih emuel, sin Amihudov;
21
Od plemena Benjaminova Elidad, sin Kislonov;
356
22
Od plemena sinova Danovih kao knez Buki, sin Joglijev;
23
Od potomaka Josipovih: za pleme sinova Manasehovih kao knez Haniel, sin
Efodov;
24
Od plemena sinova Efraimovih kao knez Kemuel, sin iftanov;
25
Od plemena sinova Zebulunovih kao knez Elisafan, sin Parnakov;
26
Od plemena sinova Isakarovih kao knez Paltiel, sin Azanov:
27
Od plemena sinova Aerovih kao knez Ahihud, sin elomijev;
28
Od plemena sinova Naftalijevih kao knez Pedahel, sin Amihudov."
29
To su oni, kojima zapovjedi Gospod, da razdijele sinovima Izraelovim batinu u
zemlji kanaanskoj.
Brojevi, glava 35
1
Jo zapovjedi Gospod Mojsiju na poljanama moapskim na Jordanu, naprema Jerihu:
2
"Naloi sinovima Izraelovim, neka dadnu od batine svoje Levitima gradove za
prebivanje. Takoer panjaka oko tih gradova dajte Levitima.
3
Gradove neka imaju za prebivanje, a panjaci uz njih neka im budu za tovarne
ivotinje, za stada i ostale ivotinje.
4
Panjaci uz gradove, to ih morate ustupiti Levitima, neka se proteu od zidina
gradskih tisuu lakata unaokolo.
5
Odmjerite izvan grada na istonoj, junoj, zapadnoj i sjevernoj strani dvije tisue
lakata, tako da sam grad lei u sredini. To neka budu panjaci njihovi uz gradove.
6
Gradovi, to ih imate dati Levitima, neka budu est slobodnih gradova, to su od vas
odreeni kao mjesto utoita za onoga, koji je poinio ubojstvo; osim toga imate im
dati jo etrdeset i dva grada.
7
Ukupni broj gradova, to ih imate predati Levitima, neka iznosi etrdeset i osam
gradova uz panjake njihove.
357
8
Kod oduzimanja gradova iz posjeda sinova Izraelovih imate uzeti od veih plemena
vie gradova, a od manjih plemena manje gradova, Svako pleme ima prema batini
svojoj, to e je dobiti, Levitima dati od svojih gradova."
9
10
"Priopi sinovima Izraelovim ove naputke: "Kad doete preko Jordana u zemlju,
11
Onda izaberite sebi zgodne gradove, koji neka vam budu slobodni gradovi. Tamo
neka utee ubojica, koji je nehotice ubio ovjeka.
12
Ovi gradovi neka vam budu za utoite od krvnoga osvetnika, da ubojica ne bude
ubijen, prije nego stane na sud pred Zajednicu.
13
Slobodnih gradova, to ih imate ustupiti, neka bude est:
14
Tri grada odredite s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji kanaanskoj, koji neka
budu slobodni gradovi.
15
Sinovima Izraelovim i strancima i onima, koji su meu njima, neka tih est gradova
budu utoita, da moe utei tamo svaki, koji je nehotice ubio ovjeka.
16
Ako ga gvozdenim oruem udari tako, da nastupi smrt, onda je krvnik. A krvnik
ima se kazniti smru.
17
I ako kamenom iz ruke, od kojega moe ovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre od
toga, krvnik je. Kao krvnik mora biti kanjen smru.
18
Ili ako drvetom iz ruke, od kojega moe ovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre od
toga, krvnik je. A kao krvnik mora biti kanjen smru.
19
Krvni osvetnik ima ubiti krvnika. Ako ga stigne, smije ga ubiti.
20
Nadalje ako netko drugoga gurne iz mrnje ili se baci im na njega hotimice, tako
da taj umre.
21
Ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom svojom tako, da taj umre, onda se mora
takav ubojica kazniti smru. On je krvnik. Krvni osvetnik ima krvnika ubiti, kad ga
stigne.
358
22
Ako li ga gurne sluajno, a ne iz neprijateljstva, ili se baci na njega im nehotice.
23
Ili kamenom, a da ga ne vidi, od kojega ovjek moe poginuti, baci se na njega, i
taj umre od toga, makar mu ne bio neprijatelj i nije mu htio nita zlo nanijeti,
24
Onda ima da odlui zajednica izmeu ubojice i krvnoga osvetnika po ovim pravnim
odredbama.
25
Zajednica mora ubojicu staviti na sigurno od krvnoga osvetnika. Zato ga ima
zajednica natrag vratiti u grad utoita, u koji je utekao. On mora u njemu ostati do
smrti velikoga sveenika, koji je bio pomazan svetim uljem.
26
Ako ubojica ostavi podruje grada utoita, u koji je utekao,
27
I krvni ga osvetnik stigne izvan podruja grada utoita, u koji je utekao, i krvni
osvetnik ubije ubojicu, onda on nije kriv za krv.
28
Jer onaj ima da ostane u svojem gradu utoita do smrti velikoga sveenika. Istom
nakon smrti velikoga sveenika smije se ubojica natrag vratiti k svojoj batini.
29
Ove pravne odredbe imaju vrijediti kod vas kroz sve narataje po svim
prebivalitima vaim.
30
Ako netko ubije ovjeka, onda se ubojica ima kazniti smru samo na temelju iskaza
vie svjedoka. Sastanko jednoga jedinog svjedoka nije dosta za smrtnu osudu.
31
Ne smijete uzimati otkupa za ivot krvnika, koji zaslui smrt. Neotpustivo ima se
kazniti smru.
32
Takoer ne smijete uzimati otkupa za nekoga, koji je utekao u svoj grad utoita, da
on ve prije smrti velikoga sveenika vrati se u zemlju i tamo prebiva.
33
Ne smijete oskvrniti zemlju, u kojoj prebivate, jer krv oskvrni zemlju, i zemlji ne
moe se pribaviti pomirenje za krv, to je prolivena u njoj, osim krvlju onoga, koji ju
je prolio.
34
Ne oskvrnite dakle zemlje, u kojoj prebivate, jer i ja u njoj imam svoj stan, jer ja,
Gospod, stanujem meu sinovima Izraelovim."
359
Brojevi, glava 36
1
Tada pristupie starjeine iz porodice sinova Gileada, sina Makira, sina
Manasehova, od plemena sinova Josipovih. Oni iznesoe pred Mojsija i knezove,
plemenske glavare izraelske,
2
Ovu molbu: "Gospod je tebi, gospodare, zapovjedio, da dadne sinovima Izraelovim
zemlju drijebom u batinu. Takoer je tebi, gospodare, bilo naloeno od Gospoda, da
dadne batinu naega brata Selofhada kerima njegovim.
3
Ako se sad one udaju za koga iz drugoga plemena sinova Izraelovih, onda e se
vlasnitvo njihovo otkinuti od nae oinske batine i dodat e se batini onoga
plemena, u koje se udaju. Tako e se batina, to pripade nama, okrnjiti.
4
Kad onda bude jubilejska godina sinovima Izraelovim, njihova e se batina sjediniti
s batinom onoga plemena, u koje se budu udale. Ali od batine naega oinskog
plemena otkinut e se batina njihova."
5
Mojsije nato dade sinovima Izraelovim po zapovijedi Gospodnjoj ovaj naputak:
"Pleme sinova Josipovih ima pravo.
6
Za keri Selofhadove odredi Gospod ovo: Neka se udaju za koga hoe. Ali smiju se
udati samo u porodici svojega oinskog plemena.
7
Da ne prijee batina sinova Izraelovih od jednoga plemena na drugo, jer svi sinovi
Izraelovi imaju dobiti batinu svojega oinskog plemena.
8
Zato moraju sve djevojke, kojima dopadne batina u kojem plemenu izraelskom,
udati se za koga iz porodice svojega oinskog plemena, da sinovi Izraelovi odre
batinu oinsku,
9
I da ne prijee batina od jednoga plemena na drugo; jer svako pleme sinova
Izraelovih ima dobiti svoju batinu."
10
Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsija, tako uinie keri Selofhadove.
11
Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, keri Selofhadove, udadoe se za sinove
strieva svojih.
360
12
Udadoe se dakle u porodice sinova Manaseha, sina Josipova. Tako osta batina
njihova a plemenu, kojemu je pripadala porodica oca njihova.
13
To su zapovijedi i pravne odredbe, to ih Gospod dade preko Mojsija sinovima
Izraelovim na poljanama moapskim na Jordanu, naprema Jerihu.
361
Ponovljeni Zakon
Pon. Zakon, glava 1
1
Ovo su govori, to ih odra Mojsije pred svim Izraelom s onu stranu Jordana, u
pustinji, u Arabi, naprema Sufu, izmeu Parana, Tofela, Labana, Haserota i Dizahaba.
2
Jedanaest je dana hoda od Horeba preko gore Seira do Kade Barnea.
3
Prvi dan jedanaestoga mjeseca u etrdesetoj godini govorio je Mojsije sinovima
Izraelovim sve, to mu je bio Gospod zapovjedio za njih.
4
Poto je bio porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je prebivao u Atarotu i u
Edreju,
5
Poe Mojsije s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, razlagati zakon ovako:
6
"Gospod, Bog na, ovako nam je na Horebu govorio: Dosta dugo boravili ste na toj
gori.
7
Podignite se i poite k pogorju Amoreja i k svima susjedima njihovim u Arabi, na
pogorju i u efeli i u Negebu i na obali morskoj, u zemlju Kanaanaca i k Libanonu do
velike rijeke do Eufrata.
8
Eto, tu zemlju predajem vama. Uite u nju i zauzmite tu zemlju. Gospod se je zakleo
ocima vaim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da e je dati njima i potomcima njihovim.
9
Onda vam rekoh: 'Ne mogu za vas sam skrbiti.'
10
Gospod, Bog va, umnoio vas je tako, da vas je danas mnogo kao zvijezda
nebeskih.
11
Gospod, Bog otaca vaih, neka vas umnoi jo tisuu puta vie i neka vas
blagoslovi, kako vam je obeao.
12
Ali kako da posve sam nosim teret i breme, to ga na mene tovarite, i raspre vae?
362
13
Predloite za svako od svojih plemena mudre, razborite i iskusne ljude, da vam ih
postavim za starjeine.
14
Nato mi odgovoriste: 'Dobro je, to misli uiniti.'
15
Tada izabrah od vaih plemenskih glavara mudre i iskusne ljude i vama ih postavih
za starjeine: za tisunike, za stotnike, za pedesetnike i za desetnike, nadalje perovoe
za vaa plemena.
16
U isto vrijeme dadoh sucima vaim ovaj naputak: Sasluavajte obje strane brae
svoje. Sudite pravo svakomu, bio brat ili stranac.
17
Budite nepristrani na sudu. Sasluajte i maloga i velikoga. Ne bojte se nikoga, jer
Boje mjesto zastupa sudac. Ako li vam je koji pravni sluaj preteak, predloite ga
meni, da ga istraim.
18
Tako vam onda dadoh naputak za sve, to imate initi.
19
Potom otidosmo od Horeba i prijeosmo svu onu pustinju veliku i stranu, koju
ikada vidjeste, idui na pogorje Amoreja, kao to nam je bio zapovjedio Gospod, Bog
na, I doosmo do KadeBarnea.
20
Tada vam rekoh: Dooste eto do na pogorje Amoreja, to nam ga hoe da dadne
Gospod, Bog na.
21
Gle, Gospod, Bog tvoj, dao ti je tu zemlju. Poi, uzmi je u posjed svoj, kao to ti je
zapovjedio Gospod, Bog otaca tvojih. Ne boj se i ne plai se!
22
Tada svi pristupiste k meni i rekoste: "Poslat emo pred sobom nekoliko ljudi, da
nam istrae zemlju i da nam jave za put, kojim emo ii, i za gradove, u koje emo
doi.
23
Ja sam bio s prijedlogom sporazuman i izabrao sam izmeu vas dvanaest ljudi, iz
svakoga plemena po jednoga.
24
Oni krenue na put, gore u pogorje, stigoe do ekolske doline i ogledae zemlju.
25
Uzee sa sobom ploda one zemlje i donesoe nam ga. Onda nam dadoe ovaj
izvjetaj: "Lijepa je zemlja, koju e nam dati Gospod, Bog na.
363
26
Ipak ne htjedoste ii, nego se suprostaviste zapovijedi Gospoda, Boga svojega.
27
I mrmljali ste u atorima svojim ovako: 'U zloj namjeri odvede nas Gospod iz
zemlje egipatske, da nas preda u ruke Amorejima, da nas oni unite.'
28
Kamo da idemo? Braa naa uplaie srca naa, kad su govorila: 'Ljudi su tamo
vei i brojniji od nas. Gradovi su njihovi veliki i do neba utvreni. Pa i sinove
Anakove vidjesmo tamo.'
29
A ja vam rekoh: 'Ne plaite se i ne bojte ih se!
30
Gospod, Bog va, koji ide pred vama, borit e se za vas, isto onako, kako vam je
uinio u Egiptu pred oima vaim.'
31
I u pustinji, gdje si vidio, kako te je nosio Gospod, Bog tvoj, kao to ovjek nosi
dijete svoje, cijelim putem, to ga prevaliste, dok dooste do ovoga mjesta.
32
Ali uza sve to ne imadoste pouzdanja u Gospoda, Boga svojega.
33
Koji je ipak iao pred vama putem i traio vam mjesto za tabor, nou u ognju, da
ste mogli vidjeti put, kojim moradoste ii, a danju u oblaku.
34
Kad je Gospod uo vae govorenje, razgnjevi se i zakle se:
35
'Ni jedan od ljudi toga naopakog roda nee vidjeti lijepe zemlje, koju sam pod
prisegom obeao dati vaim ocima.
36
Samo e je vidjeti Kaleb, sin Jefuneov. Njemu u i sinovima njegovim dati zemlju,
po kojoj je iao, jer je bio u svemu pokoran Gospodu.
37
I na mene se rasrdi Gospod zbog vas i ree: "I ti nee doi tamo.
38
Ipak Joua, sin Nunov, sluga tvoj, doi e tamo. Njega ohrabri: jer on ima razdijeliti
zemlju meu sinove Izraelove.
39
A djeca vaa, za koju rekoste da e postati roblje, i sinovi vai, koji danas ne znaju
razlikovati izmeu dobra i zla, doi e tamo. Njima u je dati, i oni e je uzeti u
posjed.
40
A vi se vratite i idite u pustinju k Crvenome moru!
364
41
Tada mi vi odgovoriste ovako: Sagrijeismo Gospodu. Ii emo i borit emo se,
kako nam je zapovjedio Gospod, Bog nas. Pa se opasaste svaki svojim bojnim
orujem i htjedoste u svojoj zaslijepljenosti poi na pogorje.
42
Ali Gospod mi zapovjedi: Opomeni ih: Ne idite gore i ne borite se; jer ja nijesam
meu vama. Inae bit ete poraeni od vaih neprijatelja.
43
Ja vas tada opomenuh. Ali ne posluaste, nego se oprijeste zapovijedi Gospodnjoj i
pooste u svojoj drzovitosti gore na pogorje.
44
Tada izaoe proti vama Amoreji, koji prebivaju na onom pogorju. Oni vas
zatjerae kao roj pela i rasprie vas od Seira pa do Horme.
45
Kad se vratiste, plakali ste pred Gospodom, ali Gospod ne Poslua glasa vaega,
niti okrenu uha svojega k vama.
46
Tako ostadoste u Kadeu dugo vremena, dokle ondje stajaste.
Pon. Zakon, glava 2
1
Nato se vratismo u pustinju k Crvenom moru, kao to mi je bio Gospod zapovjedio.
Dugo vremena putovasmo okolo gore Seira.
2
Tada mi ree Gospod:
3
Dosta ste ve dugo obilazili tu goru, obrnite se sada na sjever!
4
Narodu daj ovaj naputak: Sada prolazite kroz podruje brae svoje, sinova
Ezavovih, koji prebivaju u Seiru. Oni vas se plae. Ali vi se dobro uvajte,
5
Da ne zametnete boja s njima, jer neu vam nita dati od zemlje njihove, ni stope,
jer sam dao Ezavu u posjed goru Seir.
6
Kupujte od njih hranu za novce; i pitku vodu kupujte od njih za novce.
7
Ipak te je Gospod, Bog tvoj, blagoslivljao u svemu, to si preduzimao. On se je
zauzimao za te na putovanju kroz tu veliku pustinju. etrdeset je ve godina, to je s
tobom Gospod, Bog tvoj. Nita ti nije nedostajalo.
365
8
I tako proosmo brau svoju, sinove Ezavove, cestom Arabom pokraj Elata i Esion
Gebera, onda zaokrenusmo i udarismo putem prema pustinji moapskoj.
9
Tada mi zapovjedi Gospod: Ne napadaj na Moapce, i ne zamei boja s njima, jer ti
neu dati od zemlje njihove nita u posjed, jer dadoh podruje Ar u posjed sinovima
Lotovim.
10
Prije su prebivali tamo Emimci, velik, mnogobrojan, visoka rasta narod kao sinovi
Anakovi.
11
Oni su pripadali Refaimcima kao sinovi Anakovi, ali Moapci zvali su ih Emimci.
12
U Seiru prebivali su prije Horeji, A sinovi Ezavovi protjerae ih i unitie i naselie
se na njihovo mjesto, kao to uini Izrael sa zemljom, koju im dade Gospod u posjed.
13
A sada se dignite i prijeite preko potoka Zereda.
14
Vrijeme putovanja naega od KadeBarnea do prijelaza naega preko potoka
Zereda potraja trideset i osam godina. Sav narataj ljudi za vojsku bio je meutim
izumro u taboru, kao to im je bio Gospod zaprijetio zakletvom.
15
Ruka je Gospodnja bila naime proti njima, da ih do posljednjega ovjeka istrijebi iz
tabora.
16
Kad svi ti ljudi za vojsku pomrijee u narodu,
17
Ree mi Gospod:
18
Ti e eto kod Ara proi kroz podruje moapsko,
19
I doi e u blizinu sinova Amonovih, Ne napadaj ih i ne zamei boja s njima, jer
od zemlje sinova Amonovih ne dam ti nita u posjed, jer je dadoh sinovima Lotovim
u posjed.
20
I za nju se misli da je zemlja Refaima. Nekad su u njoj prebivali Refaimi, kojima su
Amonci dali ime Zamzumeji.
21
Bio je to velik, mnogobrojan, visoka rasta narod kao sinovi Anakovi. Gospod ih je
bio pred njima unitio, pa oni zauzee zemlju njihovu i naselie se na njihovo mjesto.
366
22
Tako je bio uinio i sa sinovima Ezavovim, koji prebivaju u Seiru. Poto je bio
Horeje pred njima istrijebio, zauzee oni zemlju njihovu i ostae tamo na njihovu
mjestu do dana dananjega.
23
Takoer Hiveje, koji su do Gaze prebivali u dvorcima, istrijebie Kaftorimeji, koji
dooe is Kaftora i naselie se na njihovo mjesto,
24
Dignite se i prijeite preko potoka Arnona, Gle, dajem ti u rake Amoreja Sihona,
kralja hebonskoga, i zemlju njegovu. Poni osvajati i zavojti na njega!
25
Od danas rasprostirem strah i trepet pred tobom kod svih naroda pod cijelim
nebom. Mm samo uju za te, zadrhtat e i prepast e se od tebe.
26
I poljem poslanike iz pustinje k Sihonu, kralju hebonskom, s mirnom ponudom:
27
Htio bih proi kroz tvoju zemlju. Ali u uvijek ostati na cesti, neu skretati ni
nadesno ni nalijevo.
28
Hranu mi prodaj za novce; i pitku vodu daj mi za novce. Ja hou samo da proem.
29
To mi dopustie i sinovi Ezavovi, koji stanuju u Seiru, i Moapci, koji prebivaju u
Aru. Moj je cilj da prijeem preko Jordana u zemlju, koju nam hoe da dadne
Gospod, Bog na.
30
Ali Sihon, kralj hebonski, ne htjede nam dopustiti prolaza, jer Gospod, Bog tvoj,
bio je uinio, te otvrdnu duh njegov i srce njegovo posta uporno, da ga preda u tvoje
ruke, kao to je danas.
31
Tada mi ree Gospod: "Eto, poeo sam ti ve predavati Sihona i zemlju njegovu.
Idi za tim, da zemlju njegovu uzme u posjed.
32
I kad je Sihon s cijelim svojim narodom iziao u Jahas proti nas u boj,
33
Dade ga Gospod, Bog nas, u ruke nae. Pobismo njega, sinove njegove i sav narod
njegov.
34
Ujedno osvojismo sve gradove njegove i izvrismo prokletstva na svakom gradu,
na muevima, enama i djeci. Ne pustismo, da nam itko umakne.
35
Zadrasmo za sebe samo stoku i plijen iz gradova, to ih osvojismo.
367
36
Od Aroera na obali Arnona i od grada u dolini pa sve do Gileada nije bilo tvrda
mjesta, to ga ne bismo mogli osvojiti. Sve nam to dade u ruke nae Gospod, Bog na.
37
Ipak zemlju sinova Amonovih, cijelo podruje na strani od Jaboka s gradovima u
pogorju, nijesi dotakao, posve kako je zapovjedio Gospod, Bog na.
Pon. Zakon, glava 3
1
Nato udarismo putem u Baan. Tada Og, kralj baanski, s cijelim svojim narodom
izae pred nas, da se sukobi s nama kod Edreja.
2
A Gospod mi ree: Ne boj ga se, jer ga dajem s cijelim narodom njegovim i sa
zemljom njegovom u ruke tvoje. Uini s njim upravo onako, kako si uinio sa
Sihonom, kraljem amorejskim, koji stoluje u Hebonu.
3
Tako nam dade Gospod, Bog na, u ruke i Oga, kralja baanskoga, s cijelim
narodom njegovim. Pobismo ga, da mu vie nitko ne preostade.
4
Tada osvojismo i sve gradove njegove. Nije bilo grada, kojega im ne uzesmo.
ezdeset gradova i sva pokrajina Argob pripadali su kraljevstvu Oga u Baanu.
5
Bili su to sve gradovi, to su bili utvreni visokim zidinama, vratima i
prijevornicama, osim vrlo mnogih otvorenih mjesta.
6
Izvrismo prokletstvo na njima, kao to smo bili uinili na Sihonu, kralju u
Hebonu, i istrijebismo u svakom gradu mueve, ene i djecu.
7
A svu stoku i plijen iz gradova uzesmo za se.
8
Tako uzesmo onda zemlju iz ruku dvojice kraljeva amorejskih, koja je s onu stranu
Jordana od potoka Arnona do gore Hermona,
9
Sidonci zovu Hermon Sirion, Amoreji ga zovu Senir,
10
Sve gradove u ravni, sav Gilead i sav Baan do Salke i Edreja, ukratko gradove, to
pripadaju kraljevstvu Oga u Baanu.
11
Baanski kralj Og bio je posljednji ostatak Refaima. Sarkofag njegov od basalta
stoji jo u gradu sinova Amonovih Rabahu. Duina je njegova devet obinih lakata, a
irina mu etiri lakta.
368
12
Tu zemlju osvojismo onda. Od Aroera na rijei Arnonu dadoh je s polovinom gore
gileadske i gradovima njezinim Rubenovcima i Gadovcima.
13
Ostali dio Gileada i sav Baan, kraljevstvo Ogovo, svu pokrajinu Argob predadoh
polovini plemena Manasehova. Sav taj kraj baanski zove se zemlja Refaima.
14
Jair, sin Manasehov, zauze svu pokrajinu Argob do podruja Geureja i Maakateja i
prozva taj dio Baana po svojemu imenu sela Jairova. Tako se zovu do dana
dananjega.
15
Makiru dadoh Gilead.
16
Obadvjema plemenima Rubenovu i Gadovu dadoh zemlju od Gileada do Arnona
sredina je doline mea pa do Jaboka, mee sinova Amonovih,
17
Dalje Arabu s Jordanom kao meom, od Kinereta do mora uz poljanu, Slanoga
mora, na podruju obronaka Pisge na istoku.
18
Tada vam dadoh ovaj naputak: "Gospod, Bog va, dade vam tu zemlje u posjed. A,
vi svi vojnici, poite naoruani tamo pred braom svojom, sinovima Izraelovim.
19
Samo ene vae i djeca vaa i stoka vaa znam, da imate mnogo stoke neka
ostanu u gradovima vaim, to vam ih dadoh,
20
Dokle Gospod brai vaoj isto tako kao vama ne dadne tvrde stanove pa i oni uzmu
u posjed zemlju, koju e im Gospod, Bog va, dati s onu stranu Jordana. Onda se
smijete vratiti svaki k svojemu posjedu, to vam ga dadoh.
21
A Joui dadoh onda ovaj naputak: "Svojim oima vidio si sve, to Gospod, Bog
va, uini onoj dvojici kraljeva. Isto tako uinit e Gospod sa svima kraljevstvima, u
koja e prijei,
22
Ne bojte ih se, jer Gospod, Bog va, sam e se boriti za vas.
23
Onda sam se pomolio Gospodu:
24
Svemogui Gospode! Ti si ve do sada slugi svojemu pokazao mo svoju i jaku
ruku svoju, jer gdje je u nebu i na zemlji Bog, koji tvori takva udesa i junaka djela
kao ti?
369
25
Daj mi da i ja prijeem tamo i da vidim lijepu zemlju onu stranu Jordana, to sjajno
pogorje i Libanon!
26
Ali Gospod srdio se je na me zbog vas i nije me usliio. Dapae mi odgovori
Gospod: Dosta je toga, ne govori mi vie o tom!
27
Popni se navrh Pisge, i podigni oi svoje na zapad i na sjever, na jug i na istok i
pogledaj je svojim vlastitim oima, jer ne e nikada prijei preko Jordana.
28
Podaj dakle Joui naputke, ohrabri i ojai ga, jer on ima na elu naroda prijei tamo
i zemlju, koju vidi, razdijeliti njima.
29
Tako ostasmo u dolini prema Bet Peoru,
Pon. Zakon, glava 4
1
A sada, Izraele, posluaj zapovijedi i naredbe, koje vas uim da drite, da biste
sretno ivjeli i uli u posjed zemlje, koju vam hoe da dadne Gospod, Bog otaca
vaih.
2
Nita ne dodajte zapovijedima, to vam ih dajem, niti oduzmite ita od njih. Nego
izvrujte zapovijedi Gospoda, Boga svojega, to vam ih nalaem.
3
Svojim oima vidjeste, to uini Gospod zbog BaalPeora. Svakoga, koji se
prikljui BaalPeoru, dade Gospod, Bog tvoj, istrijebiti iz tvoje sredine.
4
A vi, koji se vrsto drite Gospoda, Boga svojega, svi ste danas jo na ivotu.
5
Vidite, uim vas zakone i naredbe, kako mi ih naloi Gospod, Bog moj, da po njima
radite u zemlji, u koju ulazite, da je uzmete u posjed.
6
Drite i izvrujte ih, jer to e vas u oima poganskih naroda uiniti mudrima i
razumnima. Kad oni uju sve te zakone, rei e: Doista, taj veliki narod mudar je i
razuman narod.
7
Jer gdje je tako velik narod, kojemu je Bog tako blizu, kako je nama Gospod, Bog
na, kad ga god zazovemo?
8
I gdje je tako velik narod, koji bi imao tako pravedne zakone i naredbe, kao to je
sav ovaj zakon, to vam ga danas predlaem?
370
9
Samo uvaj se i dobro pazi, da ne zaboravi, to Bi svojim ocima vidio, i da ti to ne
iezne iz srca, dokle si god iv. Obznani to djeci svojoj i djeci djece svoje.
10
Nemoj zaboraviti onaj dan, kad si stajao na Horebu pred Gospodom, Bogom
svojim, kad mi zapovjedi Gospod: 'Skupi mi narod! Hou im obznaniti zapovijedi
svoje, da se naue bojati se mene, dok su ivi na zemlji, i da to naue i djecu svoju.'
11
Tada pristupiste i stadoste pod gorom. A gora je ognjem gorjela do samoga neba,
opkoljena tamom, oblakom i mrakom.
12
Gospod vam tada progovori isred ognja. Glas rijei ste uli, ali lika ne mogoste
vidjeti. Samo ste glas uli.
13
On vam objavi zavjet svoj, koji vam zapovjedi da drite, deset zapovijedi, i napisa
ih na dvije ploe kamene.
14
Meni tada naloi Gospod, 'da vas nauim zakone i naredbe, da ih izvrujete u
zemlji, u koju prelazite, da je uzmete u posjed.
15
Pazite dakle dobro na se, za ivot vam je! Onda, kad vam je Gospod na Horebu
govorio isred ognja, ne vidjeste nikakva lika.
16
Zato ne radite naopako i ne pravite sebi nikada rezan lik u obliku kakvegod slike,
bila ta slika mukoga ili enskoga bia,
17
Bila ta slika etveronone ivotinje na zemlji ili slika kakve ptice krilate, koja leti
ispod neba,
18
Bila ta slika kakve ivotinje, to gmie na zemlji, ili slika kakve ribe, to ivi u vodi
pod zemljom.
19
Kad podigne oi svoje k nebu i vidi sunce, mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku,
ne daj se zavesti, da padne pred njima i da im se pokloni, jer ih Gospod, Bog tvoj,
prepusti svima drugim narodima pod cijelim nebom.
20
A vas uze Gospod i izvede vas iz ognjene pei, iz Egipta, da budete narod njegove
svojine, kako je to danas.
21
Ali na mene Gospod se rasrdi zbog vas i zakle se, da ne smijem prijei preko
Jordana i ui u lijepu zemlju, koju Gospod, Bog tvoj, daje tebi u posjed.
371
22
I ja u umrijeti u ovoj zemlji i neu prijei preko Jordana. A vi ete prijei i tu
lijepu zemlju uzeti u posjed,
23
Zato se uvajte, da ne zaboravite zavjeta Gospoda, Boga svojega, to ga on sklopi s
vama, i da ne pravite sebi rezana lika u obliku bilo ega, to ti je zabranio Gospod,
Bog tvoj.
24
Jer je Gospod, Bog tvoj, oganj, koji spaljuje, i Bog, koji revnuje.
25
Kad dobijete djecu i djece djecu i uivite se u zemlji i tada se ogrijeite stim, da
napravite rezan lik u kojemgod obliku i uinite, to je neugodno u oima Gospoda,
Boga vaega, tako da ga rasrdite,
26
To zovem ja danas nebo i zemlju za svjedoke proti vama, da ete brzo ieznuti iz
zemlje, u koju idete preko Jordana, da je uzmete u posjed. Neete dugo vremena
ivjeti u njoj, nego ete biti posve uniteni.
27
Gospod e vas tada raspriti meu narode. Samo malen broj ostat e vas meu
poganskim narodima, u koje e vas odvesti Gospod.
28
Tamo ete sluiti bogovima, koje napravi ruka ovjeja od drveta i kamena, koji
niti vide, niti uju, niti jedu, niti diu.
29
Odanle e traiti Gospoda, Boga svojega, pa e ga i nai, ako ga bude udio
svim srcem i svom duom.
30
Kada bude u nevolji i sve te to snae u buduim danima, ti e se vratiti Gospodu,
Bogu svojemu, i bit e mu posluan.
31
Jer Gospod, Bog tvoj, milosrdan je Bog, on te nee ostaviti i nee te upropastiti i
nee zaboraviti zavjeta s ocima tvojim, za koji im se zakleo.
32
Zapitaj jednom prijanja vremena, to su bila prije tebe, od dana, kad stvori Bog
ovjeka na zemlji, i istrai od jednoga kraja neba do drugoga, je li se ikad to
dogodilo tako veliko, ili je li se ikad ulo to tako?
33
Je li ikad uo koji narod glas Boji gdje govori iz ognja, kao to si ga ti uo, a ipak
si ostao na ivotu?
372
34
Ili je li ikad Bog pokuao da doe te uzme sebi narod iz sredine kojega drugog
naroda takvim kunjama, znacima i udesima, ratom i rukom jakom i miicom
podignutom, djelima velikim, strahovitim, kao to je uinio sve to za vas Gospod,
Bog va, u Egiptu pred vaim oima?
35
Ti si smio to doivjeti, da zna, da je Gospod pravi Bog i da nema drugoga osim
njega.
36
Dao ti je, da uje s neba glas njegov, da te poui, i na zemlji dao ti je da vidi
veliki oganj njegov, i iz ognja uo si rijei njegove.
37
On je ljubio oce tvoje i izabrao potomke njihove i izveo te sam velikom silom
svojom iz Egipta.
38
Ispred tebe otjerao je narode, koji su bili vei i jai od tebe, da te uvede u njihovu
zemlju i da ti je dadne u posjed, kao to je danas.
39
Spoznaj dakle danas i uzmi to k srcu, da je Gospod pravi Bog, gore u nebu i dolje
na zemlji, drugoga nema.
40
Dri njegove zapovijedi i naredbe, koje ti dajem danas, da bude dobro tebi i djeci
tvojoj nakon tebe i da dugo boravi u zemlji, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje zauvijek."
41
Tada odijeli Mojsije tri grada u istonoj zemlji jordanskoj,
42
Da bi mogao utei tamo ubojica, koji nehotice ubije drugoga, a da nije prije bio
njegov neprijatelj. Tko bi utekao u jedan od ovih gradova, imao je ostati na ivotu.
43
Bili su to Bezer u pustinji na visoravni u podruju Rubenovu, onda Ramot u
Gileadu u podruju Gadovu i Golan u Baanu u podruju Manasehovu.
44
Ovo je zakon, koji dade Mojsije sinovima Izraelovim.
45
Ovo su naredbe, zakoni i pravne odredbe, koje objavi Mojsije sinovima Izraelovim
za njihova izlaska iz Egipta,
46
S onu stranu Jordana, u dolini prema Bet Peoru, u zemlji amorejskoga kralja
Sihona, koji je stolovao u Hebonu. Njega su bili pobijedili Mojsije i sinovi Izraelovi
za svojega izlaska iz Egipta,
373
47
I zemlju njegovu zauzeli i zemlju baanskoga kralja Oga, dvojice amorejskih
kraljeva u istonoj zemlji jordanskoj,
48
Od Aroera na obali Arnona do gore Siona, to jest Hermona,
49
Sa svom Arabom s onu stranu Jordana prema istoku do mora u Arabi na podnoju
obronaka Pisge.
Pon. Zakon, glava 5
1
Mojsije sazva sve Izraele i ree im: "uj, Izraele, zakone i naredbe, to vam ih danas
objavljujem! Nauite ih i nastojte, da ih drite!
2
Gospod, Bog na, sklopi s nama zavjet na Horebu.
3
Nije s ocima naim sklopio Gospod taj zavjet, nego s nama, koji smo danas jo svi
ovdje na ivotu.
4
Lice k licu govorio je Gospod na gori s vama iz ognja.
5
Ja sam tada stajao izmeu Gospoda i vas, da vam objavim rije Gospodnju; jer vi ste
se straili od ognja i nijeste uzali na goru. Rijei su glasile:
6
Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz kue suanjstva.
7
Nemaj drugih bogova uz mene!
8
Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga, to je gore na nebu ili dolje na
zemlji ili u vodi pod zemljom!
9
Ne padaj niice pred njima i ne klanjaj se njima; jer ja, Gospod, Bog tvoj, jesam
Bog revnitelj, koji kazni zlodjela otaca na djeci, na unuadi i praunuadi onih, koji me
mrze,
10
A milosre iskazuje do u tisuno koljeno onima, koji me ljube i dre zapovijedi
moje.
11
Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svojega, jer Gospod nee pustiti bez kazne
onoga, koji uzima ime njegovo uzalud.
374
12
Pazi na to, da posveti subotu, kao to ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj!
13
est dana radi i izvruj sve poslove svoje!
14
Ali sedmi dan jest dan odmora u ast Gospodu, Bogu tvojemu. Tada ne smije
raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili ki tvoja, ni sluga tvoj ni slukinja tvoja, ni vol
tvoj ni magarac tvoj ni sva stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata
tvojih! Sluga tvoj i slukinja tvoja neka se mognu odmor ti kao ti!
15
Pomiljaj na to, da si sam bio rob u zemlji egipatskoj, i da te je Gospod, Bog tvoj,
izveo odanle rukom jakom i miicom podignutom! Zato ti Gospod, Bog tvoj,
zapovijeda, da svetkuje subotu.
16
Potuj oca svojega i mater svoju, kao to ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, da
dugo ivi i da ti dobro bude u zemlji, koju e ti dati Gospod, Bog tvoj!
17
Ne ubij!
18
Ne ini preljuba!
19
Ne kradi!
20
Ne svjedoi lano proti blinjemu svojemu!
21
Ne poeli ene blinjega svojega! Ne poeli kue blinjega svojega, ni njive
njegove, sluge njegova, slukinje njegove, vola njegova, magarca njegova, ni igdje
ita, to pripada blinjemu tvojemu!
22
Te rijei izgovori Gospod svoj zajednici vaoj na gori iz ognja, oblaka i mraka
glasom velikim, i nita vie. On ih napisa tada na dvije ploe kamene i dade mi ih,
23
Kad ste vi uli glas iz tame, a gora je ognjem gorjela, tada pristupiste k meni, svi
vai plemenski glavari i starjeine vae,
24
I rekoste: "Doista, Gospod, Bog na, pokaza nam slavu i veliinu svoju, i uli smo
glas njegov iz ognja. Danas doivjesmo, da Bog moje govoriti s ovjekom, i ovjek
da ostane na ivotu.
25
A sada, zato da bismo umrli? Jer e nas spaliti taj oganj veliki. Ako budemo jo
dalje sluali glas Gospoda, Boga svojega, pomrijet emo.
375
26
Jer gdje je ovjeje bie, to je kao mi ulo glas Boga ivoga gdje govori iz ognja, a
ostalo na ivotu?
27
Pristupi ti i sluaj, to e rei Gospod, Bog na! Onda nam kai sve, to ti rekne
Gospod, Bog na! I mi emo to sluati i initi.
28
Kad je Gospod uo rijei vae, to ih glasno rekoste meni, ree mi Gospod: "uo
sam rijei, to ih taj narod glasno ree tebi. Imaju pravo u svemu, to kau.
29
O kad bi im bilo srce uvijek takvo, da me se vazda boje i dre sve zapovijedi moje!
Tada bi bilo uvijek dobro njima i djeci njihovoj.
30
Idi i reci im: "Vratite se u atore svoje!
31
A ti ostani ovdje kod mene! Rei u ti sve zapovijedi, zakone i naredbe, koje e ih
nauiti, da po njima rade u zemlji, koju u im dati u posjed.
32
Gledajte dakle, da inite tako, kako vam je zapovjedio Gospod, Bog va! Ne
odstupajte od toga ni nadesno ni nalijevo!
33
Idite tono putem, to vam ga je pokazao Gospod, Bog va, da ostanete na ivotu i
da vam dobro bude i da dugo prebivate u zemlji, koju ete uzeti u posjed!
Pon. Zakon, glava 6
1
To su zapovijedi, zakoni i naredbe, koje Gospod, Bog va, zapovjedi da vas uim,
Po njima imate ivjeti u zemlji, u koju idete, da je uzmete u posjed.
2
Boj se Gospoda, Boga svojega, i dri zakone i zapovijedi njegove, koje ti dajem, ti i
dijete tvoje i unuad tvoja, sve dane ivota svojega, da ivi dugo!
3
Posluaj ih dakle, Izraele, i tono ih ispunjuj, da ti dobro bude i da se umnoite
veoma, jer Gospod, Bog otaca vaih, obeao ti je zemlju, u kojoj tee mlijeko i med,
4
uj, Izraele! Gospod je Bog na, Gospod jedini!
5
Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem, svom duom i svom snagom svojom!
6
Ove zapovijedi, to ti ih dajem danas, neka ti budu u srce upisane!
376
7
Napominji ih djeci svojoj! Govori o njima, ili kad boravi kod kue ili si na putu, ili
kad lijee ili ustaje!
8
Privei ih sebi kao znak na ruku svoju! Nosi ih kao spomen na elu,
9
I napii ih na dovratnike kue svoje i na vrata svoja!
10
Tada dolazi vrijeme, kada e te Gospod, Bog tvoj, uvesti u zemlju, za koju se
zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da e ti je dati, u zemlju s velikim i
lijepim gradovima, kojih nijesi zidao,
11
S kuama punim svakoga dobra, kojih nijesi punio, sa studencima iskopanim, kojih
nijesi kopao, s vinogradima i maslinicima, kojih nijesi sadio. Ti e moi to uivati do
sitosti.
12
A tada se dobro uvaj, da ne zaboravi Gospoda, koji te izvede iz zemlje egipatske,
iz kue suanjstva!
13
Boj se Gospoda, Boga svojega! Slui mu i kuni se samo njegovim imenom!
14
Ne idite za tuim bogovima, za bogovima pogana, koji su oko vas!
15
Jer Gospod, Bog tvoj, Bog je revnitelj prema tebi. Inae mogao bi se Gospod, Bog
tvoj, razgnjeviti na te, pa te istrijebiti sa zemlje.
16
Ne kuajte Gospoda, Boga svojega, kao to ga kuaste u Masi!
17
Drite brino zapovijedi, naredbe i zakone Gospoda, Boga svojega, to vam ih
dade!
18
ini, to je dobro i pravo u oima Gospodnjim, da ti bude dobro i da mogne ui u
lijepu zemlju, za koju se Gospod zakleo ocima tvojim, da je uzme u posjed,
19
Kada sve neprijatelje tvoje otjera ispred tebe, kao to je obeao Gospod!
20
Ako te poslije upita sin tvoj to imaju da znae zapovijedi, zakoni i naredbe, to
vam ih dade Gospod, Bog na,
21
Onda odgovori sinu svojemu: "Bili smo robovi faraonovi u Egiptu. Ali nas izvede
Gospod iz Egipta rukom jakom.
377
22
Gospod pred oima naim uini velike i strahovite znake i udesa na Egiptu, na
faraona i na svoj kui njegovoj.
23
A nas izvede odanle, da nas dovede ovamo i da nam dadne zemlju, za koju se bio
zakleo ocima naim.
24
Onda nam zapovjedi Gospod, da vrimo sve zakone ove i da se bojimo Gospoda,
Boga svojega, da nam uvijek bude dobro i da nas uzdri na ivotu, kao to je danas.
25
Sveta nam je dunost, da sav ovaj zakon drimo iz ljubavi prema Gospodu, Bogu
svojemu, kako nam je zapovjedio.
Pon. Zakon, glava 7
1
Gospod. Bog tvoj, dovest e te u zemlju, u koju ide, da je uzme u posjed. Otjerat
e ispred tebe narode mnoge: "Hiteje, Girgaeje, Amoreje, Kanaance, Perizeje i
Jebuseje, sedam naroda, to su brojniji i jai od tebe.
2
Kad ih Gospod, Bog tvoj, preda tebi i ti ih pobijedi, tada izvri na njima
prokletstvo! Ne sklapaj s njima saveza i ne tedi ih!
3
Niti stupaj u svojtu s njima: keri svoje ne daji za enu kojemu od sinova njihovih,
niti koju od keri njihovih ne uzimaj za enu sinu svojemu!
4
Jer bi mi mogli iznevjeriti sina tvojega, tako da slue drugim bogovima. Tada bi
Gospod planuo.
5
Nego ovako s njima postupajte: rtvenike njihove poruite, kamene spomenike
njihove porazbijajte, sveta stabla njihova sasijecite i rezane bogove njihove u ognju
spalite!
6
Jer ti si narod, koji je posveen Gospodu, Bogu svojemu. Tebe je izabrao Gospod,
Bog tvoj, izmeu svih naroda na zemlji, da bude narod, koji pripada samo njemu.
7
Ne zato, to bi vas bilo vie nego drugih naroda, obrati se Gospod na vas i izabra
vas, jer vi ste najmanji od svih naroda,
8
Nego to vas Gospod ljubi i dri zakletvu, kojom se zakleo ocima vaim. Zato vas je
Gospod izveo rukom jakom i izbavio vas iz kue suanjstva, iz ruke faraona, kralja
egipatskoga.
378
9
I tako znaj, da je Gospod, Bog tvoj, pravi Bog, vjerni Bog, koji dri zavjet i milost
iskazuje do u tisuno koljeno onima, koji ga ljube i dre zapovijedi njegove.
10
A onima, koji mrze na njega, plaa na vlastitom tijelu njihovu, kad ih uniti. Ne
odgaa onima, koji mrze na njega, nego im plaa na vlastitom tijelu njihovu.
11
Zato dri zapovijedi zakone i naredbe, koje ti danas zapovijedam da ih vri!
12
Ako ove propise saslua i tono uzdri, i Gospod, Bog tvoj, drat e tebi zavjet i
milost, za to se je zakleo ocima tvojim.
13
On e te ljubiti, blagoslovit e te i u mnoit e te blagoslovit e plod tijela tvojega,
rod zemlje tvoje, ito tvoje, vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda tvojih i prirast stoke
tvoje u zemlji, za koju se je zakleo Gospod ocima tvojim da e ti je dati.
14
Bit e blagoslovljen mimo sve narode. Nee biti u tebe ni neplodna ni neplodne, ni
meu stokom tvojom.
15
Gospod e ukloniti od tebe i sve bolesti i nee pustiti da doe na tebe i jedno od
ljutih zala egipatskih, to ih zna, nego e ih pustiti na sve neprijatelje tvoje.
16
Uniti sve narode, to ti ih izrui Gospod, Bog tvoj! Nemaj milosra s njima! Ne
slui bogovima njihovim; jer bi to bila zamka za tebe!
17
Ako li sam u sebi pomisli. Ti su narodi brojniji od mene, kako ih mogu protjerati?
18
Ne boj ih se! Pomisli na ono, to je Gospod, Bog tvoj, uimo faraonu i svemu
Egiptu,
19
Na velike kunje, to ih vidjee oi tvoje, na znake i udesa, na ruku jaku i miicu
podignutu, im te izvede Gospod, Bog tvoj! Tako e uiniti Gospod, Bog tvoj, sa
svima narodima, od kojih bi se uplaio.
20
I strljene e poslati Gospod, Bog tvoj, na njih, dok ne izginu svi, koji bi preostali i
skrili se od tebe.
21
Ne plai se od njih, jer je u sredini tvojoj Gospod, Bog tvoj, moni i strani Bog!
22
A Gospod, Bog tvoj, sve malo po malo protjerat e te narode ispred tebe. Nee ih
moi odjedanput unititi. Inae bi se tebi odve umnoile divlje ivotinje.
379
23
Ali e ih Gospod, Bog tvoj, predati tebi i strano e ih smesti, dok ih ne zatre.
24
I kraljeve njihove predat e u tvoje ruke, i ti e zatrti imena njihova pod nebom.
Nitko se nee moi odrati pred tobom, dokle ih ne uniti.
25
Rezane bogove njihove spali! Nemoj da se polakomi na srebro i zlato to je na
njima i ne uzimaj ga za se, da time ne bude zaveden, jer je to gadno Gospodu, Bogu
tvojemu.
26
Ne unosi takav gad u kuu svoju, da ne bude proklet kao i on! Neka ti se to gadi, i
neka te hvata groza od toga, jer je to prokleto!
Pon. Zakon, glava 8
1
Sve zapovijedi, koje vam dajem danas, drite tono, da ostanete na ivotu, da se
umnoite i dobijete u posjed zemlju, koju je Gospod pod zakletvom obeao ocima
vaim!
2
Pomiljaj na sav put, kojim te je vodio Gospod, Bog tvoj, etrdeset godina po
pustinji, da te ponizi, da te iskua, da spozna, to ti je u srcu, hoe li drati zapovijedi
njegove ili nee!
3
Ponizio te je i glau te morio. Ali te je onda hranio manom, koju ti nijesi poznavao
ni oci tvoji, da ti pokae, da ovjek ne ivi o samom kruhu, jer ovjek ivi o svemu,
to izlazi iz usta Gospodnjih.
4
Haljine tvoje ne poderae se na tebi, i noge tvoje ne otekoe za tih etrdeset godina.
5
Zato spoznaj u srcu svojemu, da te Gospod, Bog tvoj, odgaja, kao to netko odgaja
svoje dijete!
6
Dri zapovijedi Gospoda, Boga svojega! Hodi putovima njegovim i boj ga se!
7
Jer Gospod, Bog tvoj, vodi te u lijepu zemlju, u zemlju potoka, izvora i jezera, to
izviru u ravnici i u gori,
8
U zemlju penice i jema, loze, smokava i granatnih jabuka, u zemlju maslina i
meda.
380
9
U zemlju, u kojoj nee sirotinjski jesti svojega kruha, jer nee podnositi nikakve
oskudice, u zemlju, gdje kamenje ima gvoa i gdje e iz brda njezinih kopati mjed.
10
Kad se najede do sitosti, onda zahvali Gospodu, Boga svojemu, za lijepu zemlju,
koju ti dade!
11
uvaj se, da ne zaboravi Gospoda, Boga svojega, i da ne prestupi njegovih
zapovijedi, naredaba i zakona, to ti ih dajem danas!
12
Kad se do sitosti najede, lijepe kue posagradi i u njima se nastani,
13
Kad se goveda tvoja i ovce tvoje naplode, kad ti se namnoi srebro i zlato, i sve
tvoje imanje i blago kad se umnoi,
14
Onda nemoj da se ponese srce tvoje, i ne zaboravi Gospoda, Boga svojega, koji te
je izveo iz zemlje egipatske, iz kue suanjstva;
15
Koji te je vodio preko velike i strane pustinje, gdje su zmije otrovne i skorpije,
preko suhih krajeva, gdje nema vode; koji ti je izveo vodu iz tvrde kao kremen
hridine;
16
Koji te je hranio u pustinji manom, koje nijesu poznavali oci tvoji. On te je
ponizivao i kuao, da ti napokon mogne i iskazati dobro,
17
Ne pomiljaj u sebi: Moja snaga i moja jaka ruka pribavie mi to bogatstvo!
18
Nego spomeni se Gospoda, Boga svojega; jer on je taj, koji ti dade snagu, da
pribavi bogatstvo, da tako ispuni zavjet svoj, to ga je zakletvom potvrdio ocima
tvojim, kao to se dogodi danas.
19
Ako li zaboravi Gospoda, Boga svojega, i poe za drugim bogovima i njima
bude sluio i klanjao se, onda vas sveano uvjeravam danas: zacijelo ete propasti.
20
Kao narodi, koje Gospod unitava ispred vas, upravo ete onda tako i vi propasti,
jer ne posluaste glasa Gospoda, Boga svojega.
Pon. Zakon, glava 9
1
uj, Izraele! Ti e sada prijei preko Jordana, da podvrgne narode, to su vei i
jai od tebe, i gradove, velike i do neba utvrene,
381
2
Narod, silan i visok, sinove Anakove, koje zna i za koje si sluao: Tko moe
odoljeti sinovima Anakovim?
3
Znaj dakle sada: Gospod, Bog tvoj, ii e sam pred tobom kao oganj, koji spaljuje.
On e ih unititi i pred tobom sruiti, tako da ih mogne protjerati i istrijebiti, kao to
ti je obeao Gospod.
4
Ne misli, kad ih Gospod, Bog tvoj, otjera ispred tebe: "Zbog pravde moje dovede
me Gospod, da primim u posjed tu zemlju, jer Gospod otjera te narode ispred tebe
zbog nevaljalstva njihova.
5
Ne ide zbog svoje pravednosti i potenja srca svojega, da primi u posjed njihovu
zemlju, nego tjera Gospod, Bog tvoj, te narode ispred tebe zbog nevaljalstva njihova i
da ispuni obeanje, a koje se Gospod zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu.
6
Znaj dakle, da ti Gospod, Bog tvoj, ne daje u posjed te lijepe zemlje zbog pravde
tvoje; jer ti si tvrdovrat narod.
7
Pomiljaj na to i ne zaboravljaj, kako si razgnjevio Gospoda, Boga svojega, u
pustinji! Od dana, kad izaoste iz zemlje egipatske, do svojega dolaska na ovo mjesto
opirali ste se Gospodu,
8
Osobito na Horebu razgnjeviste Gospoda, i Gospod je tako planuo na vas, da vas je
htio unititi,
9
Bio sam uzaao na goru, da primim ploe kamene, ploe zavjeta, to ga s vama
sklopi Gospod. etrdeset dana i etrdeset noi ostadoh na gori ne jedui kruha i ne
pijui vode.
10
Gospod mi dade dvije ploe kamene, ispisane Prstom Gospodnjim, na kojima su
bile sve zapovijedi, to vam ih bio Gospod priopio na gori iz ognja na dan sastanka
vaega.
11
Kad mi Gospod poslije etrdeset dana i etrdeset noi dade dvije ploe kamene,
ploe zavjeta,
12
Ree mi Gospod: Ustani! Sii bre odavde, jer narod tvoj, koji si izveo iz Egipta,
ini zlo. Sioe brzo s puta, koji im zapovjedih: Napravie sebi liven lik.
13
I jo mi ree Gospod: Pogledah taj narod i dobro znam: To je narod tvrdovrat.
382
14
Pusti me, da ih unitim i ime njihovo zatrem pod nebom! A od tebe u uiniti narod
jai i brojniji nego to je taj.
15
Tada se vratih i sioh s gore, a dvije ploe zavjetne bile su mi u rukama. Gora je jo
jednako ognjem gorjela.
16
Tada vidjeh doista, da ste bili sagrijeili proti Gospoda, Boga svojega. Bili ste sebi
napravili tele saliveno. Tako brzo sili ste s puta, to vam ga bio zapovjedio Gospod,
17
Ja prihvatih one dvije ploe, bacih ih iz ruku svojih i razbih ih pred oima vaim.
18
Tada padoh kao prvi put pred Gospoda niice, etrdeset dana i etrdeset noi kruha
ne jedui i vode ne pijui zbog svih grijeha vaih, to ste ih bili poinili, kad uiniste,
to je bilo mrsko Gospodu i to ga je moralo razgnjeviti.
19
Jer se bojah gnjeva i jarosti, kojom se je Gospod razljutio na vas, tako da vas je htio
unititi. I Gospod me uslii i ovaj put.
20
I na Arona bio se je Gospod razgnjevio veoma, tako da je htio i njega unititi.
Pomolio sam se tada i za Arona.
21
A va grijeh, to ste ga bili uinili, tele, uzeh, spalih ga, razbih ga na komade i satrh
ga u prah njegov. Prah bacih u potok, to tee s gore.
22
I u Taberi i Masi i Kibrot Hataavi razgnjeviste Gospoda.
23
Kad vas posla Gospod iz Kade Barnea s nalogom: "Poite gore i uzmite u posjed
zemlju, koju sam vam dao, tada se oprijeste nalogu Gospoda, Boga svojega. Ne
povjerovaste mu i ne posluaste glasa njegova.
24
Nepokorni ste bili Gospodu, otkad vas poznam.
25
I kad sam etrdeset dana i etrdeset noi pred Gospodom na tlu prostrt leao, jer je
bio Gospod zaprijetio, da e vas unititi,
26
Ovako sam se pomolio Gospodu: Svemogui Gospode! Ne unitavaj ipak naroda
svojega, batine svoje, koju si izbavio velikom svojom moi i izveo rukom jakom iz
Egipta!
383
27
Spomeni se sluga svojih Abrahama, Izaka i Jakova! Ne gledaj na tvrdoglavstvo
toga naroda, na nevaljalstvo njegovo i na grijeh njegov!
28
Neka se ne mogne rei u zemlji, iz koje si nas izveo: "Jer ih Gospod nije mogao
uvesti u zemlju, koju im bio obeao, i jer je mrzio na njih, zato ih izvede, da ih
pomori u pustinji.
29
Oni su ipak narod tvoj i batina tvoja, koju si izveo snagom svojom velikom i
miicom svojom podignutom.
Pon. Zakon, glava 10
1
Tada mi zapovjedi Gospod: Isklei sebi dvije ploe kamene, kao to su bile prve, i
uzai k meni na goru! Napravi sebi i koveg od drveta!
2
Napisat u na te plode rijei, koje su bile na prvim ploama, to si ih razbio. Metni
ih onda u koveg!
3
Napravih dakle koveg od drveta akacije, isklesah dvije ploe kamene, kao to su
bile prve, i uzaoh na goru s dvjema ploama.
4
Tada on napisa na plode jednakim pismom kao prije deset zapovijedi, koje vam je
bio Gospod priopio na gori iz ognja na dan sastanka vaega. Tada mi ih predade
Gospod.
5
I sioh opet s gore i metnuh ploe u koveg, to sam ga bio napravio. Tamo ostae,
kao to mi je bio zapovjedio Gospod.
6
A sinovi Izraelovi pooe od izvora u podruju sinova Jaakanovih u Moseru, Ondje
umrije Aron i ondje bi pokopan, Mjesto njega postade sveenik sin njegov Eleazar.
7
Odatle otidoe u Gudgodu, iz Gudgode u Jotbatu, pokrajinu vodom obilnu.
8
Tada odvoji Gospod pleme Levijevo, da nosi koveg zavjeta Gospodnjega, da slui
pred Gospodom i da blagosliva u ime njegovo, kako to biva do danas.
9
Zato Levi ne dobi dijela mi batine kao braa njegova. Gospod je batina njegova,
kao to mu je bio obeao Gospod, Bog tvoj.
384
10
A ja ostadoh, kao prije, na gori etrdeset dara i etrdeset noi. I uslii me Gospod i
ovaj put. Gospod te ne htjede unititi.
11
Tada mi zapovjedi Gospod: "Ustani! Idi pred narodom dalje, da dou u posjed
zemlje, za koju sam se zakleo ocima njihovim da u im je dati!
12
Dakle, Izraele! to ite od tebe Gospod, Bog tvoj? Samo to, da se boji Gospoda,
Boga svojega, da hodi po svim putovima njegovim, da ga ljubi i slui Gospodu,
Bogu svojemu, svim srcem i svom duom,
13
Drei zapovijedi i zakone Gospodnje, to ti ih dajem danas, da ti bude dobro,
14
Eto, Gospodu, Bogu tvojemu, pripada nebo i nebo nebesa, zemlja i sve, to je na
njoj.
15
Pa ipak Gospod se je u svojoj ljubavi okrenuo k vaim ocima i izabrao vas,
potomke njihove, izmeu svih naroda, kao to je danas.
16
Zato obreite srce svoje i ne budite vie tvrdovrati!
17
Jer Gospod, Bog vas, jest najvii Bog i najvii Gospod, veliki, silni, strani Bog,
koji ne gleda na osobu, nije pristran i ne da se podmititi,
18
Koji pomae do pravice siroti i udovici, ljubi stranca i daje mu hranu i odjeu.
19
Tako i vi ljubite stranca, jer ste i sami bili stranci u zemlji egipatskoj.
20
Boj se Gospoda, Boga svojega, njemu slui, njega se dri, njegovim se imenom
samo kuni!
21
On je slava tvoja, on je Bog tvoj, koji na tebi uini ona velika i udesna djela, to si
ih vidio oima svojim.
22
Sedamdeset dua bilo je otaca tvojih, kad su ono ili u Egipat. Sada te Gospod, Bog
tvoj, umnoi kao zvijezde na nebu.
1
Ljubi dakle Gospoda, Boga svojega, i izvruj uvijek ustanovu njegovu, zakone
njegove, naredbe njegove i zapovijedi njegove!
385
2
Promislite sad dobro: Ne obraam se na djecu vau! Oni nijesu proivjeli i na sebi
iskusili vodstvo Gospoda, Boga vaega, veliinu njegovu, jaku ruku, njegovu,
podignutu miicu njegovu,
3
udesne znake njegove i djela njegova, to ih uini u Egiptu na faraonu, kralju
egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj:
4
to uini na vojsci egipatskoj, na konjima i kolima njihovim; kako on, kad su vas
tjerali, uini, te ih voda Crvenoga mora potopi, i tako ih on, Gospod, uniti do
dananjega dana;
5
Onda to vam uini u pustinji, dok ne dooste do ovoga mjesta;
6
to je uinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kako
zemlja otvori usta svoja i usred svega Izraela prodrije njih i porodice njihove i atore
njihove i sve, to imadoe.
7
Ne, vi ocima svojim vidjeste sva velika djela, to ih uini Gospod.
8
Zato drite sav zakon, to vam ga nalaem danas, da budete dosta jaki, te uzmete u
posjed zemlju, u koju idete, da je osvojite,
9
I da dugo ivite u zemlji, za koju se zakle Gospod ocima vaim da e je dati njima i
potomcima njihovim, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med.
10
Jer zemlja, u koju ide, da je posjedne, nije kao zemlja egipatska, iz koje ste izali.
Ova se je morala, im si bio sjeme posijao, natapati nogostupnim spravama kao vrt za
zelje.
11
Ali zemlja, u koju idete, da je posjednete, zemlja je, u kojoj su brda i doline, i
natapa je dad nebeski.
12
To je zemlja, za koju se brine Gospod, Bog tvoj, na koju su jednako upravljene oi
Gospoda, Boga tvojega, od poetka do svretka godine.
13
Zato ako budete sluali zapovijedi moje, to vam ih dajem danas, i budete ljubili
Gospoda, Boga svojega, te mu sluili svim srcem i svom duom,
14
Tada u davati dad zemlji vaoj u pravo vrijeme, rani dad i kasni dad, da
mogne skupiti ito svoje, vino svoje i ulje svoje.
386
15
I za stoku u tvoju dati travu na poljima tvojim, i moi e jesti do sitosti.
16
A uvajte se, da se ne zavara srce vae, da se odmetnete i sluite tuim bogovima i
klanjate im se!
17
Inae raspalit e se na vas srdba Gospodnja, i zatvorit e nebo. Tada nee vie
pasti dad, i zemlja nee vie dati roda svojega, Tako ete brzo ieznuti iz ove lijepe
zemlje, koju vam daje Gospod.
18
Utisnite dakle ove zapovijedi moje u srce svoje i u duu svoju! Priveite ih kao
znak na ruke svoje i nosite ih kao spomenak na elu!
19
Uite ih djecu svoju i govorite o njima, ili kad ste kod kue ili na putu, ili kad
lijeete ili ustajete!
20
Napiite ih na dovratnike kue svoje i na vrata svoja,
21
Da vi i djeca vaa u zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima vaim da e im je dati,
tako dugo ivite, kako dugo bude stajalo nebo nad zemljom!
22
Jer ako budete drali sav zakon ovaj, to vam ga dajem da nas, i budete ljubili
Gospoda, Boga svojega, hodili svim putovima njegovim i njega se drali,
23
Tada e otjerati Gospod sve te narode ispred vas, i pobijedit ete narode, koji su
vei i jai od vas.
24
Svako mjesto, na koje stupi noga vaa, bit e vae. Od pustinje do Libanona, od
rijeke Eufrata, do mora zapadnoga dosezat e podruje vae.
25
Nitko se nee odrati pred vama. Strah i trepet pred vama rairit e Gospod, Bog
va, preko sve zemlje, na koju stupite, kao to vam obea.
26
Eto, iznosim dana pred vas blagoslov i prokletstvo:
27
Blagoslov, ako budete sluali zapovijedi Gospoda, Boga svojega, to vam ih dajem
danas.
28
A prokletstvo, ako ne budete sluali zapovijedi Gospoda, Boga svojega, i ako
skrenete s puta, to vam ga pokazujem danas, da trite za bogovima, kojih ne
poznajete.
387
29
I kad te uvede Gospod, Bog tvoj, u zemlju, u koju ide, da je posjedne, tada izreci
blagoslov na gori Gerizimu, a prokletstvo na gori Ebalu.
30
One su s onu stranu Jordana uz cestu zapadnu u zemlji Kanaanaca, koji prebivaju u
ravni prema Gilgalu kod terebinte Morejeve.
31
Tako sad prijeite Jordan, da posjednete zemlju, koju vam daje Gospod, Bog va!
Kad je osvojite, onda se nastanite u njoj!
32
I drite tono sve zakone i naredbe, to vam ih dajem danas! Neka bude samo jedno
Svetite!
1
To su zakoni i naredbe, to ih uvijek, dokle ste god ivi na zemlji, imate tono drati
u zemlji, koju vam dade u posjed Gospod, Bog otaca vaih.
2
Sruite iz temelja sva mjesta, u kojima su narodi, koje ete pobijediti, tovali svoje
bogove, na visokim brdima, na humovima, pod svakim zelenim drvetom:
3
Poruite rtvenike njihove! Porazbijajte kamene likove njihove! Popalite sveta
stabla njihova! Raskomadajte slike bogova njihovih i istrijebite imena njihova iz tih
mjesta!
4
Ne inite tako Gospodu, Bogu svojemu!
5
Nego potraite samo ono mjesto, koje izabere Gospod, Bog va, izmeu svih
plemenskih podruja vaih, da tamo pripravi prebivalite svojemu imenu. Samo tamo
idite!
6
Tamo donosite i rtve paljenice i zaklanice svoje, desetine svoje, podizanje ruku
svojih, zavjete svoje, dragovoljne prinose svoje i prvine goveda i ovaca svojih!
7
Tamo drite s porodicama svojim pred Gospodom, Bogom svojim, gozbu rtvenu i
veselite se svaim, to zaradiste radom ruku svojih, i im vas blagoslovi Gospod, Bog
va!
8
Ne inite ubudue vie po svojoj volji, kako sada ovdje jo inimo!
388
9
Jer do sada jo ne dooste do mirnoga posjeda batine, koju vam hoe da dadne
Gospod, Bog va.
10
Ali vi ete prijei preko Jordana i nastaniti se u zemlji, koju vam hoe da dadne za
batinu Gospod, Bog va. On e vas smiriti od svih neprijatelja vaih unaokolo, tako
da stanujete bez straha.
11
Onda na mjesto, koje izabere Gospod, Bog va, da u njemu nastani ime svoje,
donosite sve, to vam zapovijedam, rtve paljenice i zaklanice svoje, desetine svoje,
podizanje ruku svojih, sve rtve zavjetne svoje, to ih obeaste Gospodu!
12
Veselite se pred Gospodom, Bogom svojim, sa svojim sinovima, kerima, slugama
i slukinjama, zajedno s Levitom, koji stanuje u mjestima vaim, jer on nema dijela i
batine kod vas.
13
uvaj se, da ne prinosi rtava svojih paljenica na kojemgod mjestu, to ga
ugleda!
14
Samo na mjestu, koje Izabere Gospod u jednom od tvojih plemenskih podruja,
smije prinositi rtve svoje paljenice. Samo tamo uini sve to, to ti zapovijedam!
15
Ipak smije po volji klati i jesti meso u svima svojim mjestima, koliko te blagoslovi
Gospod, Bog tvoj. isti i neisti smije ga jesti kao gazelu i jelena.
16
Samo krvi ne smijete jesti. Izlijte je na zemlju kao vodu!
17
Desetine svojega ita, vina i ulja ne smije jesti u mjestima svojim; takoer ni
prvina goveda i ovaca svojih, ni rtava zavjetnih svojih, to si ih obeao, ni
dragovoljnih prinosa svojih, ni podizanja ruku svojih.
18
Jedi ih samo pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu, koje izabere sebi Gospod,
Bog tvoj, sa svojim sinovima, kerima, slugama i slukinjama, zajedno s Levitima,
koji stanuju u mjestima tvojim: Veseli se pred Gospodom, Bogom svojim, svaim, to
si zaradio radom ruku svojih!
19
uvaj se, da ne zapusti Levita, dok si god iv u zemlji svojoj!
20
Kad rairi Gospod, Bog tvoj, podruje tvoje, kao to ti je obeao, i misli: Rado bih
jeo mesa, jer ti ite srce da jede mesa, smije jesti mesa, gdjegod ti je volja.
389
21
Ali je daleko od tebe mjesto, koje Gospod, Bog tvoj, izabra da tamo pripravi
prebivalite svojemu imenu, smije zaklati od goveda i ovaca svojih, to ti ih dade
Gospod, kako sam ti ve zapovjedio, i jesti u mjestima svojim, kako ti je volja.
22
Upravo onako, kako se smije jesti meso gazele i jelena, smije to jesti. Neisti i
isti mogu to jesti,
23
Samo toga se dri, da ne jede krvi, jer u krvi je ivot. ivot ne smije zajedno s
mesom jesti.
24
Ne jedi je, nego je izlij na zemlju kao vodu!
25
Ne jedi je, da bude dobro tebi i djeci tvojoj, ako ini to je ugodno Gospodu!
26
Samo svete darove, to ih ima, i zavjetne rtve svoje uzmi i doi s njima na
mjesto, koje izabere Gospod!
27
Kod rtava svojih paljenica donesi meso i krv zajedno na rtvenik Gospoda, Boga
svojega! Kod rtava zaklanica mora se izliti krv na rtvenik Gospoda, Boga tvojega.
Meso smije jesti,
28
Dri tono sve zapovijedi, to ti ih dajem, da bude uvijek dobro tebi i potomcima
tvojim, jer ini, to je dobro i pravo pred Gospodom, Bogom svojim!
29
Kad Gospod, Bog tvoj, istrijebi ispred tebe narode, u kojih zemlju ide da je
zaposjedne, i kad zaposjedne podruje njihovo i nastani se u zemlji njihovoj,
30
Tada pazi, da se ne dadne zavesti od njih i da ne poe za njima, izakako su
pobijeeni od tebe! Ne obraaj se na bogove njihove! Ne pitaj: 'Kako su ti narodi
tovali bogove svoje? Ja u takoer tako initi!
31
Ne ini tako Gospodu, Bogu svojemu, jer sve, to je Gospodu gnusoba, na koju on
mrzi, ine oni u ast bogovima svojim. Dapae sinove i keri svoje spaljuju u ast
bogovima svojim.
32
Drite tono sve, to vam zapovijedam! Nita k tomu ne dodavajte, nita od toga ne
oduzimajte!
390
1
Ako ustane meu vama koji prorok ili sanjar i navijesti vam koji znak ili udo,
2
Pa se doista zbude taj znak ili udo, to vam ga je navijestio, i on rekne: Hajde da
tujemo druge bogove, kojih do sada nijesi poznavao, i njima da sluimo!
3
Ne sluaj to ti kae taj prorok ili sanjar, jer Gospod, Bog va, kua vas, da spozna,
ljubite li Gospoda, Boga svojega, svim srcem i svom duom.
4
Samo Gospodu, Bogu svojemu, sluite i njega se bojte! Zapovijedi njegove drite,
glas njegov sluajte, njemu sluite i njega se drite!
5
A onaj prorok ili onaj sanjar neka se pogubi, jer je poticao na otpad od Gospoda,
Boga tvojega, koji te izvede iz zemlje egipatske i izbavi te iz kue suanjstva. On te je
htio da odvrati od puta, kojim da ide zapovjedio ti je Gospod, Bog tvoj, Tako ima
istrijebiti zlo iz svoje sredine!
6
Ako brat tvoj, sin matere tvoje, ili sir tvoj ili ki tvoja ili ena tvoja mila ili prijatelj
tvoj, kojega ljubi kao samoga sebe, hoe da te zamami tajno: Hajde da sluimo tuim
bogovima, koji su tebi i ocima tvojim nepoznati,
7
Bogovima naroda oko vas, u blizini tvojoj ili daleko od tebe, od jednoga kraja
zemlje do drugoga,
8
Ne pristaj s njim! Ne sluaj ga! Neka ga ne ali oko tvoje, i ne tedi ga! Ne taji
krivnje njegove,
9
Nego ga ubij! Tvoja ruka neka se prva digne na njega, da ga ubije, pa onda ruka
svega naroda.
10
Kamenuj ga na smrt, jer pokua da te odvrati od Gospoda, Boga tvojega, koji te
izvede iz zemlje egipatske, iz kue suanjstva.
11
Sav Izrael neka to uje i neka se boji, da nitko vie ne poini tako zlo meu vama!
12
Ako u kojem od gradova svojih, to ti ga Gospod, Bog tvoj, dade za prebivalite,
uje gdje govore:
391
13
Ljudi nevaljali iz tvoje sredine izaoe i zavedoe stanovnike svojega grada na
otpad, govorei: "Hajde da sluimo tuim bogovima, kojih ne poznajete,
14
Tada dobro istrai, raspitaj i izvidi! I bude li doista stvar istinita, i u tvojoj se
sredini uinila takva gnusoba,
15
Onda pobij otricom maa stanovnike toga grada! Izvri na njemu i na svemu, to
je u njemu, takoer na stoci, prokletstvo otricom maa!
16
Sav plijen iz njega snesi nasred trga i spali grad i sav plijen iz njega kao rtvu
paljenicu Gospodu, Bogu svojemu! Neka ostane zauvijek gomila ruevina i neka se
vie nikada ne sazida!
17
Nita od prokletih stvari neka ne ostane u mojemu posjedu, da se Gospod povrati
od estine gnjeva svojega i udijeli ti milost i, kako se je zakleo ocima tvojim, umnoi
te u svojoj dobroti,
18
Ako bude sluao glas Gospoda, Boga svojega, i drao zapovijedi njegove, to ti ih
dajem danas, i inio, to je drago Gospodu. Bogu tvojemu.
1
Vi ste djeca Gospoda, Boga svojega. Ne smijete zbog mrtvaca zareze sebi praviti i
brijati se na elu.
2
Jer ti si narod, koji je svet Gospodu, Bogu svojemu. Tebe izabra Gospod izmeu
svih naroda na zemlji, da mu pripada kao njegov vlastiti narod.
3
Ne smije jesti nita gnusno.
4
Ovo su ivotinje, koje smijete jesti: govee, ovca, koza,
5
Jelen, gazela, damjak, kozorog, sajga, bivo i divokoza.
6
Sve ivotinje, to imaju papke razdvojene, i to oboje papke posve razdvojene, i to
ujedno preivaju, smijete jesti.
7
Ali ne smijete jesti od preivaa i od onih, to imaju papke razdvojene, a to su:
devu, zeca i kunelia. Oni dodue preivaju, ali nemaju papaka razdvojenih. Oni vam
moraju biti neisti.
392
8
Nadalje svinju. Ona ima dodue papke razdvojene, ali ne preiva. Ona vam mora
biti neista. Mesa njihova ne smijete jesti i strvine njihove ne smijete se dodijevati.
9
Od svih ivotinja, to ivu u vodi, smijete jesti ove: Sve, to imaju peraje i ljuske,
smijete jesti.
10
A sve, to nemaju peraja i ljusaka, ne smijete jesti. One vam moraju biti neiste.
11
Sve ptice iste smijete jesti.
12
Ovih ne smijete jesti: orla, strvinara, jastrijeba,
13
Piljuga, kobaca, raznih vrsta sokola,
14
Svih vrsta gavranova,
15
Nadalje noja, lastavice, galeba i raznih vrsta kobaca,
16
Lovnog uvika, uare, labuda,
17
Pelikana, plamenca, gnjurca,
18
Rode, svih vrsta apalja, pupavca i imia.
19
I sve male krilate ivotinje neka su vam neiste i ne smiju se jesti.
20
Sve ptice iste smijete jesti.
21
Nikakve uginule ivotinje ne smijete jesti. Strancu, koji boravi u tvojim mjestima,
smije je dati da jede ili je prodati strancu. Ali ti si narod, koji je svet Gospodu, Bogu
svojemu. Jareta ne smije kuhati u mlijeku matere njegove.
22
Odbroj svake godine desetinu od svega roda usjeva svojega, to izraste na njivi!
23
Jedi pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu, koje izabere sebi, da tamo prebiva
ime njegovo, desetinu svojega ita, vina i ulja i prvine svojih goveda i ovaca, da se
naui vazda bojati se Gospoda, Boga svojega!
24
Ako li je put za te predug, tako da ne moe odnijeti, jer je od tebe predaleko
udaljeno mjesto, koje izabra Gospod za prebivalite imenu svojemu, kad te blagoslovi
393
Gospod, Bog tvoj,
25
Onda uini u novac! Uzmi novac sa sobom i otidi u mjesto, koje izabra sebi
Gospod, Bog tvoj!
26
Kupi za novac svega, to eli, goveda, ovaca, vina, jakih pia i svega, to ti zaite
srce! I jedi ondje pred Gospodom, Bogom svojim, te se veseli s porodicom svojom!
27
Pri tom ne zaboravi na Levita, koji boravi u mjestima tvojim, jer on nema kod tebe
dijela ni batine.
28
Svake tree godine odvoji svu desetinu od dohodaka svojih one godine i ostavi je u
svojemu mjestu!
29
Onda mogu doi Levit, koji kod tebe nema dijela ni batine, stranac, sirota i udova,
koji ivu u tvojim mjestima, i najesti se do sitosti, da te blagoslovi Gospod, Bog tvoj,
u svim poslovima, to ih obavlja.
1
Svake sedme godine proglasi oprost!
2
Oprost neka bude na ovaj nain: "Svaki vjerovnik neka oprosti zajam, to ga je dao
blinjemu svojemu! Neka ne goni svojega blinjega i brata, ako je bio proglaen
oprost u ast Gospodu!
3
Tuinca smije goniti. A to je tvojega u zemljaka tvojega, oprosti mu!
4
Dodue ne bi trebalo da bude siromaha kod tebe, jer te Gospod obilno blagosliva u
zemlji, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, da je zaposjedne kao batinu,
5
Samo ako slua glas Gospoda, Boga svojega, i dri tono sve zapovijedi, to ti ih
dajem danas.
6
Jer e te blagosloviti Gospod, Bog tvoj, kao to ti je obeao, moi e mnogim
narodima davati novac u zajam, a sam nee morati uzimati u zajam, i vladat e
mnogim narodima, nad tobom nee nitko gospodovati.
7
Ako se nalazi kod tebe koji siromah, kojigod i izmeu zemljaka tvojih u kojem
tvojemu mjestu u zemlji, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, onda ne budi tvrda srca i ne
394
zatvaraj ruke svoje pred siromahom zemljakom svojim!
8
Otvori mu rado ruku svoju i pozajmi mu drage volje, to treba u potrebi svojoj!
9
uvaj se, da se ne porodi u srcu tome opaka misao: "Blizu je sedma godina, godina
oprosna, i da zlo ne gleda na siromaha zemljaka svojega, pa da mu ne da nita! Ako
on proti tebi zazove Gospoda, na tebi je grijeh.
10
Podaj mu rado i ne budi zlovoljan, kad mu daje, jer e te za taj in blagosloviti
Gospod, Bog tvoj, u svakom poslu i pothvatu tvojemu,
11
Siromaha bit e uvijek u zemlji. Zato ti zapovijedam: Otvori rado ruku svoju
svojemu potrebitom i siromanom zemljaku u zemlji!
12
Ako ti se proda koji zemljak, Hebrejin ili Hebrejka, neka ti slui est godina! A
sedme godine otpusti ga od sebe slobodna!
13
Kad ga otpusti slobodna, ne otputaj ga praznih ruku!
14
Bogato ga daruj darovima od stoke svoje, s gumna svojega i iz tijeska svojega! im
te je blagoslovio Gospod, Bog tvoj, od toga mu podaj!
15
Pomisli na to, da si i ti jedno bio rob u zemlji egipatskoj, i da te je izbavio Gospod,
Bog tvoj! Zato ti danas dajem ovu zapovijed.
16
Ako li ti rekne: Neu da te ostavim, jer te ljubi i rado je u kui tvojoj, jer mu je bilo
dobro kod tebe,
17
Tada uzmi ilo i probui mu njim uho na vratima! Neka ti onda bude rob zauvijek!
Isto tako uini slukinji svojoj!
18
A neka ti ne bude teko, kad ga otputa, jer on ti je svojom slubom od est godina
pritedio dvojaku plau najamnikovu. Gospod e te za to blagosloviti u svemu, to
radi.
19
Svako muko prvence meu svojim govedima i ovcama posveti Gospodu, Bogu
svojemu! Ne radi s prvencem svojih goveda i ne strii prvenca svojih ovaca!
20
Pred Gospodom, Bogom svojim, jedi ih ti i porodica tvoja svake godine na mjestu,
koje sebi izabra Gospod, Bog tvoj!
395
21
Ako li je na njima koja mana, ako su hromi ili slijepi, ili imaju kojugod zlu manu,
ne smije ih rtvovati Gospodu, Bogu svojemu.
22
A u svojemu mjestu smije ih jesti; smiju ih jesti neisti i isti, kao meso gazele i
jelena.
23
Samo krvi njihove ne smije jesti. Izlij je na zemlju kao vodu.
1
Pazi na mjesec abib i svetkuj Pashu u ast Gospodu, Bogu svojemu, jer u mjesecu
abibu izveo te je Gospod, Bog tvoj, iz Egipta nou.
2
Zakolji kao rtvu Pashalnu u ast Gospodu, Bogu svojemu, ovce i goveda na mjestu,
koje izabere Gospod za prebivalite imenu svojemu!
3
Ne jedi s njom nita kvasno! Sedam dana jedi s njom kruhove nekvasne, kruh
nevolje, jer si u hitnji nagloj izaao iz zemlje egipatske, da se spominje dana izlaska
svojega iz zemlje egipatske, dok si god iv!
4
Sedam dana ne smije se nai u tebe nikakav kvasac u cijelom podruju tvojemu. Od
mesa, to ga rtvuje uveer prvoga dana, ne smije preostati nita do jutra.
5
Ne smije rtvovati Pashalno janje u kojem od svojih mjesta, to ti ih dadne Gospod,
Bog tvoj,
6
Nego samo na mjestu, koje izabere Gospod, Bog tvoj, za prebivalite imenu
svojemu. Tamo kolji Pashalno janje naveer o sunanom zalasku, u vrijeme, kad bi
izaao iz Egipta!
7
Peci i jedi ga na mjestu, koje izabere sebi Gospod, Bog tvoj i Drugoga jutra moe
se povratiti kui.
8
est dana jedi nekvasan kruh! Sedmi dan neka bude sveani sastanak u ast
Gospodu, Bogu tvojemu! Tada ne smije obavljati nikakva posla.
9
Sedam tjedana nabroji sebi! Od dana, kad se stavi srp na ito, poni brojiti sedam
tjedana!
396
10
Tada svetkuj blagdan tjedana u ast Gospodu, Bogu svoje mu, s dragovoljnim
darovima, to ih daruje ruka tvoja kolikogod moe, kako te blagoslovi Gospod, Bog
tvoj!
11
Veseli se na mjestu, koje izabra Gospod, Bog tvoj, kao prebivalite imenu svojemu,
pred Gospodom, Bogom svojim, ti, sin tvoj i ki tvoja, sluga tvoj i slukinja tvoja,
Levit, koji ivi u mjestima tvojim, i stranac, i udovica i sirota, koji stanuju kod tebe!
12
Pomisli na to, da si i ti bio rob U Egiptu! Zato dri tono ove zakone!
13
Sedam dana svetkuj blagdan sjenica, kad skupi prihod s gumna i iz tijeska
svojega!
14
Veseli se na ovaj blagdan, ti, sin tvoj i ki tvoja, sluga tvoj i slukinja tvoja, Levit i
stranac, udovica i sirota, koji borave u mjestima tvojim!
15
Sedam dana svetkuj blagdan u ast Gospodu, Bogu svojemu, na mjestu, to ga
izabere Gospod i Jer Gospod, Bog tvoj, blagoslovit e te kod cijele tvoje etve i kod
svih poslova tvojih. Zato budi veseo!
16
Triput u godini neka se prikau svi tvoji muki pred Gospodom, Bogom tvojim, na
mjestu, koje izabere sebi: "na blagdan nekvasnih kruhova, na blagdan tjedana i na
blagdan sjenica! Nitko neka se ne prikae pred Gospodom praznih ruku!
17
Svaki neka donese, to moe dati, kako te je blagoslovio Gospod, Bog tvoj!
18
Postavi sebi suce i glavare u svim mjestima, to ti ih dadne Gospod, Bog tvoj, za
svako pleme tvoje, da sude pravedno narod!
19
Ne iskrivljuj pravice! Ne gledaj na osobu i ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oi
najmudrijima i preokreu rijei pravednima.
20
Imaj jedino i samo pravicu pred oima, da dugo ivi i posjedne zemlju, koju ti
dadne Gospod, Bog tvoj!
21
Ne sadi sebi svetoga drveta uz rtvenik Gospoda, Boga svojega, to e ga podii!
22
Ne postavljaj sebi stupova likova idolskih, jer ih mrzi Gospod, Bog tvoj!
397
1
Ne rtvuj Gospodu, Bogu svojemu, goveeta ni ovce, to ima na sebi bilo kakvu
manu ili kakvogod zlo, jer je to gnusoba Gospodu, Bogu tvojemu.
2
Ako se nae kod tebe, u kojem od mjesta tvojih, to ti ih dadne Gospod, Bog tvoj,
ovjek ili ena, koji ine to je mrsko Gospodu, Bogu tvojemu, prestupaju zavjet
njegov,
3
Idu i slue idolima i klanjaju se njima ili suncu, mjesecu ili svoj vojsci nebeskoj, to
sam zabranio,
4
I tebi se to javi, onda presluaj i dobro raspitaj! Pa ako bude istina i doista se uinila
takva gnusoba u Izraelu,
5
Onda izvedi toga ovjeka ili tu enu, koji uinie takvo zlo, pred vrata, ovjeka ili
enu, i kamenuj ih na smrti!
6
Na sastanko dva ili tri svjedoka neka se pogubi onaj, koji je na smrt optuen! Na
sastanko jednoga svjedoka ne smije se pogubiti.
7
Svjedoci neka najprije dignu ruku, da ga ubiju, a onda ostali narod! Tako istrijebi
zlo iz svoje sredine!
8
Ako ti bude odve teak koji pravni sluaj, bilo to ubojstvo, pitanje vlasnitva,
zlostavljanje ili koja druga raspra u kojem od tvojih mjesta, tada ustani i idi na mjesto,
koje sebi izabere Gospod, Bog tvoj!
9
Obrati se na sveenike iz plemena Levijeva i na suca, koji onda bude! Upitaj ih! Oni
e ti stvar rasuditi.
10
Uini onda onako, kako ti rasude na mjestu, koje izabere Gospod! Izvri tono sve
njihove naputke!
11
Uini po naputku, to ti ga dadnu, i po presudi, to ti je izreknu! Ne odstupaj od
onoga, to ti kau, ni nalijevo ni nadesno!
12
Ako li bi se tko odupro i ne bi posluao sveenika, koji ondje obavlja slubu
Gospoda, Boga tvojega, ili suca, taj ovjek neka pogine! Tako istrijebi zlo iz Izraela!
398
13
Sav narod neka to uje, da se boji i da vie ne radi uporno!
14
Kad doe u zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, i kad je zaposjedne i naseli se
u njoj i rekne: Postaviti hou kralja nad sobom kao svi narodi oko mene,
15
Onda postavi nad sobom samo onoga za kralja, kojega izabere Gospod, Bog tvoj!
Samo zemljaka smije postaviti nad sobom za kralja. Stranca, koji nije tvoj zemljak,
ne smije postaviti nad sobom.
16
Ali neka ne dri mnogo konja i neka ne alje ljude u Egipat, da sebi nabavi mnogo
konja, jer vas je Gospod opomenuo: Ne idite vie nikada tim putem!
17
I neka nema mnogo ena, da ne otpadne srce njegovo! I neka ne nagomila sebi
mnogo srebro i zlato!
18
im sjedne na prijestolje kraljevsko neka sebi nabavi prijepis ovoga zakona iz
knjige, to je kod sveenika iz plemena Levijeva!
19
Neka ga ima uvijek kod sebe i neka ga ita svaki dan, dok je god iv, da se naui
bojati se Gospoda, Boga svojega, i tono drati sve odredbe toga zakona i te
ustanove!
20
Neka se oholo ne podigne nad svoje zemljake! Neka ne odstupi ni nalijevo ni
nadesno od zakona, da on i sinovi njegovi dugo vladaju nad Izraelom!
1
Sveenici levitski i sve pleme Levijevo neka nemaju dijela ni batine u Izraelu!
Neka ivu od rtava Gospodnjih i od onoga, to pripada njemu!
2
Neka nemaju batine meu zemljacima svojim: "Gospod je batina njihova, kao to
im je obeao.
3
To je pravo, koje neka imaju sveenici prema narodu, to jest onome, koji prinosi
govee ili ovcu kao rtvu: neka se dadne sveeniku plee, obje vilice i eludac!
4
Nadalje ima mu dati prvine svojega ita, vina i ulja i prvine od strienja ovaca
svojih.
399
5
Jer njega izabra Gospod, Bog tvoj, izmeu svih plemena tvojih, da on i sinovi
njegovi uvijek obavljaju svetu slubu u ime Gospodnje.
6
Zaputi li koji Levit iz kojegagod od tvojih mjesta u svemu Izraelu, gdje boravi, i
doe sa svom eljom srca svojega na mjesto, koje izabra Gospod.
7
Smije obavljati slubu u ime Gospoda, Boga svojega, kao sva braa njegova, Leviti,
koji tamo stoje u slubi Gospodnjoj.
8
Neka on tada jede jednak dio kao ori, osim onoga, to dobije od prodaje svojih
oinskih dobara.
9
Kad doe u zemlju, koju e ti dati Gospod, Bog tvoj, ne ui se initi gnusobe onih
naroda!
10
Neka se ne nae kod tebe nitko, koji bi pustio da sin njegov ili ki njegova idu kroz
oganj, nitko, koji bi vraao, ili koji bi gatao, ni koji bi arao ili bajao,
11
Nitko, koji bi gonio duhove, nitko, koji bi pitao duha mrtvaca ili duha vraarskog
ili se obraao na mrtve!
12
Jer je gnusoba Gospodu, tkogod se tim bavi. Zbog tih gnusoba protjerat e ih ispred
tebe Gospod, Bog tvoj.
13
A ti budi potpuno sav Gospoda, Boga svojega!
14
Jer ti narodi, to e ih protjerati iz posjeda njihova, sluaju gatare i vraare. A tebi
Gospod, Bog tvoj, tako to ne doputa.
15
Proroka iz sredine tvoje, izmeu brae tvoje, kao to sam ja, podignut e ti Gospod,
Bog tvoj. Njega sluajte!
16
Upravo za to na dan sastanka na Horebu molio si Gospoda, Boga svojega, kad si
traio: Ne mogu vie da dulje sluam glas Gospoda, Boga svojega, i da vie gledam
taj silni oganj. Inae moram umrijeti.
17
Tada mi ree Gospod: Pravo je, to rekoe.
18
Podignut u im proroka izmeu brae njihove, kao to si ti. Rijei svoje stavit u u
usta njegova, da im kae sve, to mu zapovjedim.
400
19
A tko ne poslua rijei mojih, to e ih govoriti u ime moje, toga u ja sam povui
za to na odgovornost.
20
A prorok, koji se usudi govoriti to u ime moje, to mu nijesam naloio da govori, i
koji govori u ime drugih bogova: takav prorok neka se pogubi!
21
Ako li pomisli: Kako u znati, koju rije nije Gospod rekao?
22
Onda znaj: Ako se ono, to prorok govori u ime moje, ne zbude i ne ispuni, to je
rije, koje nije rekao Gospod. Drsko ju je izgovorio prorok. Nita ga se ne boj!
1
Kad Gospod, Bog tvoj, istrijebi narode, kojih zemlju daje tebi Gospod, Bog tvoj, i
kad se nakon njihova protjeranja naseli u njihovim gradovima i kuama,
2
Onda odvoji sebi tri grada u zemlji, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, da je
zaposjedne!
3
Napravi dobro put tamo i razdijeli podruje zemlje svoje, koju ti u posjed daje
Gospod, Bog tvoj, na tri dijela! Svaki ubojica neka mogne pribjei tamo!
4
Ova odredba neka valja za ubojicu, koji pribjegne tamo, da ostane iv: Tko ubije
drugoga nehotice, a da mu ve prije nije bio neprijatelj,
5
Kao kad bi otiao u umu s drugim, da sijee drva, i ruka bi njegova zamahnula
sjekirom, da posijee drvo, a sjekira bi spala s dralice i pogodila drugoga, tako da
umre, onda neka utee u koji od tih gradova, da ostane iv!
6
Inae krvni osvetnik u srdbi svojoj potjera ubojicu i stigne ga, jer je put odve
dalek, i ubije ga, premda nije skrivio smrt, jer mu prije nije bio neprijatelj.
7
Zato ti zapovijedam: Odvoji sebi tri grada!
8
Kad onda Gospod, Bog tvoj, rairi podruje tvoje, kao to se je zakleo ocima tvojim,
i dadne ti svu zemlju, koju je obeao ocima tvojim.
9
Ako bude sav taj zakon, to ti ga dajem danas, drao tono i ljubio Gospoda, Boga
svojega, i vazda hodio putovima njegovim, tada dodaj ovim gradovima jo tri druga,
401
10
Da se u zemlji tvojoj, koju ti u posjed daje Gospod, Bog tvoj, ne prolijeva krv
neduna i da ne pane na te krivnja krvi!
11
Ali ako netko mrzi na drugoga i vreba ga, napadne ga i ubije, i tada utee u koji od
tih gradova,
12
Onda starjeine grada neka ga odatle izvedu i predadu ruci krvnoga osvetnika, da
umre!
13
Nemaj nikakva smilovanja s njim, nego izbrii neduno prolivenu krv s Izraela, da
ti bude dobro!
14
Ne premii mee susjeda svojega, to je povukoe stari na posjedu tvojem, to e
ga dobiti u zemlji, koju ti dadne Gospod, Bog tvoj, da je zaposjedne!
15
Jedan svjedok neka ne ustaje ni proti kojemu, kad se radi o kakvu zloinu ili
prestupku ili o kojojgod krivnji, to je poini netko! Istom na izjavu dvojice ili trojice
svjedoka neka padne odluka!
16
Ako ustane laan svjedok proti nekomu, da ga optui za neku krivnju,
17
Onda neka stanu obadva ovjeka, koji imaju tu raspru, pred Gospoda u nazonosti
sveenika i sudaca, koji budu u to vrijeme!
18
Suci neka sluaj istrae tono! Bude li, da je svjedok bio laan svjedok i da je
laljive izjave uinio proti zemljaku svojemu,
19
Tada uinite mu onako, kako je on mislio uiniti zemljaku svojemu! Tako
iskorijeni zlo iz svoje sredine!
20
Ostali neka to uju i neka se boje i neka vie nikada ne poine takvu opainu u
sredini tvojoj.
21
Nemaj nikakva smilovanja: ivot za ivot, oko zub oko, zub za zub, ruka za ruku i
noga za nogu!
1
Kad poe u boj proti neprijateljima svojim i ugleda konje i kola i narod brojniji od
sebe, nemoj ih se uplaiti, jer je s tobom Gospod, Bog tvoj, koji te izvede iz zemlje
402
egipatske.
2
Kad ulazite u bitku, neka pristupi sveenik i neka progovori narodu,
3
I neka im rekne: Sluaj, Izraele! Vi sad polazite u boj proti neprijateljima svojim.
Neka ne dre srce vae! Ne bojte se od njih.
4
Jer Gospod, Bog va, ide s vama u boj proti neprijateljima vaim i pomoi e vas da
pobijedite.
5
A vode neka reknu narodu: Tko je sagradio novu kuu, a nije je jo posvetio, neka
ide i neka se vrati kui, da ne padne u boju i drugi je ne posveti!
6
Tko je zasadio vinograd, a jo ga nije pobrao, neka ide i neka se vrati kui, da ne
padne u boju i drugi ga ne pobere!
7
Tko je zaruio enu i jo je nije odveo, neka ide i neka se vrati kui, da ne padne u
boju i drugi je ne odvede!
8
Nadalje neka vode reknu narodu ovo: Tko je straiv i maloduan, neka ide i neka se
vrati kui, da jo ne preplai i zemljake svoje, kako je sam preplaen!
9
Kad voe svre svoj govor narodu, onda neka postave glavare od eta na elo
narodu!
10
Kad se priblii kojemu gradu, da ga opsjedne, najprije mu ponudi mir!
11
Prihvati li mir i preda li se tebi, onda sve puanstvo, to se nae u njemu, potpada
pod danak i robiju.
12
Ako li nee da sklopi mir s tobom, nego se odlui za boj s tobom, onda ga opsjedni!
13
Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog tvoj, onda pobij sve muko u njemu otricom
maa!
14
Ali ene i djecu i stoku i s, to se inae nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za sebe!
Moe slobodno raspolagati plijenom svojih neprijatelja, to ti ga dade Gospod, Bog
tvoj.
403
15
Tako ini sa svima gradovima, to su daleko od tebe i ne pripadaju gradovima ovih
naroda!
16
Ali u gradovima ovih naroda, to ti ih Gospod, Bog tvoj, daje u posjed, ne smije
nikoga ostaviti na ivotu.
17
Neumolivo izvri na njima prokletstvo: na Hitejima, Amorejima, Kanaancima,
Perizejima, Hivejima i Jebusejima, kao to ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj,
18
Da vas ne naue initi sve te gnusobe, to ih oni ine u ast bogovima svojim, i da
se tako ne ogrijeite o Gospoda, Boga svojega.
19
Ako moradne koji grad dugo vremena opsjedati, da ga zauzme, ne unituj drveta
njegovih! Ne mei sjekire na njih! Nego jedi plodove njihove, a njih same ne sijeci,
jer drveta poljska jesu li ljudi, da bi ih ti morao opsjedati?
20
Samo drveta, za koja zna da im se plod ne jede, smije sruiti i posjei, da proti
gradu, koji se bije s tobom, sagradi opsadne opkope, dokle ne padne.
1
Ako se u zemlji, koju ti daje u posjed Gospod, Bog tvoj, nae ubijen ovjek gdje
lei na polju a ne zna se tko ga je ubio,
2
Tada neka izau starjeine tvoje i suci tvoji i neka izmjere udaljenosti do mjesta, to
lee oko ubijenoga!
3
Starjeine grada, to lei najblie ubijenomu, neka uzmu junicu, na kojoj se jo nije
radilo, i koja jo nije vukla u jarmu!
4
Starjeine toga grada neka odvedu junicu na potok, to tee uvijek, na mjesto, na
kojemu se jo nije nikada oralo ni sijalo! Tamo neka junici vrat otvore, da krv tee u
potok!
5
Onda neka pristupe sveenici, sinovi Levijevi, jer njih izabra Gospod, Bog tvoj, da
obavljaju slubu njegovu i da u ime Gospodnje blagoslivljaju. Njihova presuda
odluuje svaku raspru i svaku tetu.
6
Sve starjeine toga grada, koji stanuju najblie ubijenomu, neka operu ruke svoje
nad junicom, kojoj je bio otvoren vrat u potok!
404
7
Glasno neka posvjedoe: Ruke nae nijesu prolile ove krvi, i oi nae nijesu vidjele
nita.
8
Oisti narod svoj Izraela, koji si otkupio, Gospode, i ne daj da bude neduno
prolivena krv u narodu tvojemu Izraelu! Daj da bude ist od krivnje krvi!
9
Tako e izbrisati neduno prolivenu krv iz svoje sredine, kad uini, to je ugodno
Gospodu,
10
Kad otide na vojsku proti neprijateljima svojim, i Gospod, Bog tvoj, preda ih u
ruke tvoje i ti od njih ugrabi zarobljenike,
11
I meu zarobljenicima ugleda lijepu enu i ti bi je htio rado imati za enu,
12
Odvedi je kui svojoj, ona neka tada oia glavu svoju i obree nokte svoje,
13
I neka skine haljine svoje, u kojima je zarobljena, i neka stoji u kui tvojoj! Izakako
je cio mjesec dana alila za ocem svojim i za materom svojom, moe poi k njoj i
oeniti se njome. Ona ti tada pripada kao ena.
14
Ali ako ti vie ne bi bila po volji, moe je otpustiti. Ipak je ne smije prodati za
novce ili s njom otro postupati, jer si je imao za enu.
15
Ako netko ima dvije ene, jednu, koju vie ljubi, i drugu, koju manje ljubi, pa ako
su mu one, ljubljena i manje ljubljena, rodile sinove, a prvoroenac bi bio od manje
ljubljene,
16
Onda, kad hoe da razdijeli imanje svoje meu sinove svoje, ne smije dati pravo
prvoroenja sinu ljubljene i zapostaviti prvoroenca manje ljubljene.
17
Nego mora prvoroenca manje ljubljene ene priznati kao takva i dati mu dva
dijela od svega, to ima, jer je on prvenac snage njegove, pripada mu pravo
prvoroenja.
18
Ako netko ima sina razuzdana i nepokorna, koji ne slua oca svojega i matere
svoje, pa i onda, kada ga pokarae, ne slua,
19
Tada neka ga uzmu otac njegov i mati njegova i neka ga dovedu k starjeinama
grada njegova, k vratima prebivalita njegova,
405
20
I neka kau starjeinama grada njegova: Ovaj sin na razuzdan je i nepokoran. Nee
da nas slua. Izjelica je i pijanica.
21
Tada svi ljudi njegova grada neka ga na smrt kamenuju! Tako iskorijeni zlo iz svoje
sredine! Sav Izrael neka to uje i neka se boji!
22
Tko poini takav zloin, da zaslui smrt, te bude pogubljen i objesi ga na drvo,
23
Neka ne ostane truplo njegovo preko noi na drvetu! Isti jo dan mora ga pokopati,
jer je proklet od Boga tko je objeen. Ne oskvrni zemlje, koju ti Gospod Bog tvoj,
daje ga batinu!
1
Ako vidi, da je zalutalo govee zemljaka tvojega ili ovca nje ova, nemoj im
uskratiti svoju pomo! Odvedi ih natrag zemljaku svojemu!
2
Ako li zemljak tvoj ne stoji u blizini tvojoj, ili ti je nepoznat, odvedi ih kui svojoj!
Neka ostanu kod tebe dok ih ne potrai zemljak tvoj! Tada mu ih vrati.
3
Isto tako uini s magarcem njegovim, tako uini s haljinom njegovom i sa svakom
izgubljenom stvari, to je izgubi zemljak tvoj, a ti je nae! Nemoj pustiti da lei!
4
Ako vidi, da su magarac zemljaka tvojega ili govee njegovo pali na putu, nemoj
im uskratiti pomoi svoje! Pomozi mu ih podignuti!
5
ena ne smije nositi muko ga odijela, i muki neka re ne oblai u enske haljine, jer
tko tako to ini, gnusoba je Gospodu, Bogu tvojemu.
6
Nae li vani na drvetu ili na tlu gnijezdo ptije s mladima ili s jajima, dok majka
lei na ml" dima ili na jajima, tada ne hvataj majke s mladima!
7
Pusti majku neka leti, ako uzme mlade, da ti bude dobro i da ivi dugo!
8
Ako gradi novu kuu, napravi na svojemu krovu ogradu, da ne navue na kuu
svoju krivnje krvi, kad bi tko pao s nje!
9
Ne sadi u svoj vinograd dvojaka sjemena! Inae sav urod bude neist sad to ga
posadi, i rod vinogradski.
406
10
Ne ori s volom i magarcem zajedno!
11
Ne oblai haljine tkane od vune i lana zajedno!
12
Napravi sebi rese na etiri kraja plata, kojim se ogre!
13
Ako netko uzme enu i s njom ivi, ali mu onda omrzne,
14
I optui je zbog runih stvari i prospe lo glas o njoj, kad govori: Kad uzeh tu enu
i njoj se pribliih, ne naoh u nje djevojatva,
15
Tada otac i mati mlade ene neka uzmu znake djevojatva mlade ene i donesu ih
pred starjeine grada na vrata!
16
Otac mlade ene neka rekne starjeinama: Svoju ker dadoh ovomu ovjeku za
enu, jer on zamrzi nju,
17
Sad je optuuje zbog runih stvari, kad tvrdi: Ne naoh u tvoje keri djevojatva.
Ali evo znaka djevojatva keri moje! Onda neka razastru plahtu pred starjeinama
gradskim!
18
Tada starjeine toga grada neka uzmu mua i kazne ga!
19
Osim toga neka ga oglobe globom od sto srebrnih ekela i neka ih dadnu ocu mlade
ene, jer je iznio lo glas na djevojku Izraelku. Mora je zadrati kao enu i ne smije
pustiti je dok je iv.
20
Ali ako bude istinita optuba: Nije se naao znak djevojatva kod mlade ene,
21
Tada neka se izvede mlada ena pred vrata kue njezina oca, i ljudi njezina grada
zaviajnoga neka je na smrt kamenuju, jer je poinila sramotu u Izraelu: blud je
tjerala u kui oca svojega. Tako istrijebi zlo iz svoje sredine!
22
Ako se tko uhvati, gdje opi sa enom udatom, neka umru oboje, ovjek koji je
opio sa enom i ena! Tako iskorijeni zlo u Izraelu!
23
Ako se netko sastane u gradu s djevojkom, koja je s jednim zaruena, i opi s njom,
24
Izvedite ih oboje pred gradska vrata i kamenujte ih na smrt: Djevojku, jer nije u
gradu vikala za pomo, i ovjeka, jer oskvrni zarunicu blinjega svojega. Tako
407
istrijebi zlo iz svoje sredine!
25
Ako netko nae zaruenu djevojku vani u polju, pa je siluje i opi s njom, neka
umre samo ovjek, koji je opio s njom!
26
Djevojci neka se ne uini nita! Djevojka nije uinila grijeh, to zasluuje smrt.
Sluaj je slian, kao kad netko skoi na drugoga i ubije ga.
27
Jer ju je naao vani na polju, mogla je vikati zaruena djevojka, a nikoga nije tu
bilo, da bi joj pomogao.
28
Ako netko nae nezaruenu djevojku, uhvati je, opi s njom, i zateku ih,
29
Onda ovjek, koji je opio s njom, ima ocu djevojinu platiti pedeset srebrnih
ekela. Mora je uzeti za enu, jer ju je oskvrnio. Pustiti je ne smije dok je iv.
30
Nitko ne smije oeniti se enom oca svojega i podignuti pokrivalo postelje oca
svojega.
1
Nitko, koji je utuen ili ukopljen, ne smije biti primljen u zajednicu Gospodnju.
2
Ni jedan izrod ne smije se primiti u zajednicu Gospodnju. Ni u desetom koljenu ne
smije se primiti u zajednicu Gospodnju.
3
Ni jedan Amonac i ni jedan Moabac ne smije se pripustiti u zajednicu Gospodnju.
Ni deseto koljeno njihovo ne smije se nikad primiti u zajednicu Gospodnju,
4
Jer ne izaoe pred vas s jelom i pilom na izlasku vaem iz Egipta, i jer proti tebi
potkupie Balaama, sina Beorova, iz Petora u Mezopotamiji, da te prokune.
5
Ipak Gospod, Bog tvoj, ne htjede posluati Balaama, nego ti Gospod, Bog tvoj,
obrati prokletstvo u blagoslov, jer te ljubi Gospod, Bog tvoj.
6
Ne brini se nikad, dok si iv, za njihovo dobro i njihovu sreu!
7
Ne mrzi Edomca, jer ti je po krvi rod! Ne mrzi ni Egipanina, jer si bio u zemlji
njegovoj gost!
408
8
Potomci, to im se rode, smiju se primiti u treem koljenu u zajednicu Gospodnju.
9
Kad poe u tabor proti svojih neprijatelja: uvaj se od svake zle stvari!
10
Ako je netko uza te, koji je postao neist od nonoga izliva, neka izae iz tabora!
On ne smije opet natrag doi u tabor.
11
Kad pane veer, neka se opere, i kad sunce zae, neka se vrati u tabor!
12
Izvan tabora imaj mjesto, gdje e izlaziti!
13
U opravi svojoj imaj lopaticu! Njom, kad mora izai, iskopaj jamu i poslije zagrni
neist svoju!
14
Jer Gospod, Bog tvoj, ide usred tabora tvojega, da te titi i da ti preda neprijatelje
tvoje. Zato neka je tabor tvoj svet, da ne nae kod tebe nita neisto i da se ne odvrati
od tebe!
15
Roba, koji utee k tebi od gospodara svojega, nemoj izdati gospodaru njegovu!
16
Neka ostane kod tebe na mjestu, koje izabere sebi u jednom od gradova tvojih, gdje
mu se dopadne! Ne smije ga muiti.
17
Neka ne bude bludnice meu kerima Izraelovim i neka ne bude bludnika meu
sinovima Izraelovim!
18
Ne nosi bludniine plae ni pasjih novaca u dom Gospoda, Boga svojega, za bilo
koji zavjet, jer je oboje gnusoba Gospodu, Bogu tvojemu.
19
Od zemljaka svojega ne smije uzimati kamatu, niti za novce, niti za hranu, niti za
igdje ita, to se posuuje na kamate.
20
Od stranaca smije traiti kamate. A od zemljaka svojega ne smije uzimati kamate,
da te Gospod, Bog tvoj, blagoslovi u svima djelima tvojim u zemlji, u koju ide, da je
primi u posjed.
21
Kad uini zavjet Gospodu, Bogu svojemu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer e ga strogo
traiti od tebe Gospod, Bog tvoj. Lei on na tebi kao krivnja.
22
Ali ako propusti uiniti zavjet, onda nema krivnje.
409
23
to obeaju usta tvoja, to dri tono; jer si dragovoljno zavjetovao Gospodu, Bogu
svojinu, to si izrekao ustima svojim.
24
Ako doe u vinograd kojega od svojih zemljaka, moe jesti groa po volji, dok
se nasiti. Ipak nita ne mei u posudu svoju!
25
Ako doe u ito blinjega svojega, smije trgati klasje rukom. Ipak ne smije
stavljati srp na ito blinjega svojega.
1
Kad tko uzme enu i oeni se njom, i ona mu se potom vie ne dopada, jer na njoj
nade neto runo, neka joj napie pismo rastavno, dadne joj ga u ruke i otpusti je iz
svoje kue!
2
Kad ona otide iz kue njegove i uda se za drugoga,
3
Pa ako i ovaj drugi mu omrzne na nju, napie joj pismo rastavno, dadne joj ga u
ruke i otpusti je iz svoje kue, ili ako umre ovaj drugi mu, koji se oeni njom,
4
Tada prvi njezin mu, koji ju je bio otpustio, ne smije se opet oeniti njom, poto je
postala neista, jer to je gnusoba pred Gospodom, i ti ne smije opteretiti krivnjom
zemlju, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje u batinu.
5
Ako se je netko skoro oenio, ne treba ii na vojsku. Neka mu se ne nameu nikakve
obveze I Godinu dana neka je slobodan za kuu svoju i neka razveseljuje enu svoju,
koju je doveo!
6
Ne smije se uzimati u zalogu runi mlin ili gornji mlinski kamen, jer tim se uzima
ivot u zalogu.
7
Ako se tko nae, da je ukrao koga izmeu zemljaka svojih, kojeg Izraelca, i s njim
kao s robom postupao ili ga prodao, taj kradljivac neka umre! Tako iskorijeni zlo iz
svoje sredine!
8
Kod bolesti gube radi tono i paljivo po svim uputama, to vam ih daju levitski
sveenici! Radite tono onako, kako sam vam zapovjedio!
9
Pomisli na ono, to je Gospod, Bog tvoj, uinio Mirjami na putu, kad izaoste iz
Egipta!
410
10
Ako dadne blinjemu svojemu to u zajam, ne idi u kuu njegovu, da mu uzme
zalog!
11
Stoj vani! Onaj kojemu si dao zajam, neka ti iznese zalog!
12
Ako je siromah, ne spavaj sa zalogom njegovim!
13
Vrati mu zalog, im zapadne sunce, da moe lei spavati u svojem platu i da te
blagosliva! To e ti se uraunati u zaslugu pred Gospodom, Bogom tvojim.
14
Ne zakidaj ubogog i siromanog nadniara, bilo da je on jedan od tvojih zemljaka
ili jedan od stranaca, koji su u zemlji tvojoj, u mjestima tvojim.
15
Isti dan podaj mu plau njegovu! Sunce neka ne zae nad njom; jer je siromaan i
uzdie za njom. Inae zavapit e proti tebe Gospodu, i ti si na sebe navalio krivnju.
16
Oci neka se ne usmruju zbog djece njihove i djeca zbog otaca njihovih! Svaki
neka bude usmren za svoj vlastiti grijeh!
17
Ne iskrivljuj pravice strancu ili siroti i ne uzimaj u zalogu haljine udovici!
18
Pomisli na to, da si bio rob u Egiptu, i da te je oslobodio odanle Gospod, Bog tvoj!
Zato ti zapovijedam, da tako ini.
19
Kad anje ljetinu svoju na polju i zaboravi koji snop na polju, ne vraaj se, da ga
uzme! Neka pripadne strancu, siroti i udovici, da te blagoslovi Gospod, Bog tvoj, u
svakom poslu ruku tvojih!
20
Kad trese masline svoje, ne pretrauj jo grane iza sebe! Neka dopadne to strancu,
siroti i udovici!
21
Kad bere vinograd svoj, ne pabiri poto obere! Neka to pripadne strancu siroti i
udovici!
22
Pomisli na to, da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj! Zato ti zapovijedam, da tako
ini.
411
1
Ako dou ljudi, koji su meu sobom u raspri, pred sud, neka im se sudi! Nedunoga
neka oslobode, a krivca neka osude!
2
Ako je krivac zasluio batine, tada sudac neka naloi, da ga povale i da mu pred
njim dadnu toliko udaraca, koliko odgovara krivnji njegovoj!
3
etrdeset udaraca smije naloiti da mu se dadne, ali ne vie, da se ne poniti pred
tobom zemljak tvoj, kad bi mu se preko toga udarilo jo vie udaraca.
4
Ne zavezuj usta volu kad vre!
5
Ako braa stanuju skupa i jedan od njih umre, a ne ostavi sina iza sebe, onda neka se
ena umrloga ne uda vani za stranca! Njezin djever neka otide k njoj, neka je uzme za
enu i izvri na njoj dunost djeversku!
6
Prvoroenac, kojega ona rodi, neka nosi ime brata umrloga, da ne izumre ime
njegovo u Izraelu.
7
Ako li onaj ovjek nee da uzme snahe svoje, onda snaha njegova neka ide na vrata
gradska pred Starjeine i neka rekne: Djever moj nee da ouva ime bratu svojemu u
Izraelu. On mi nee da uini dunost djeversku.
8
Starjeine grada njegova neka ga tada dozovu i potegnu na odgovor! Prikae li se on
i dadne li izjava: Neu da je uzmem,
9
Onda neka pristupi k njemu snaha njegova pred starjeinama, neka mu izuje obuu s
nogu, neka mu pljune u lice i glasno povikne: Tako neka bude ovjeku, koji nee da
zida kue brata svojega!
10
Kua njegova neka se u Izraelu zove samo jo kua bosoga!
11
Ako se pobiju ljudi i ena jednoga doleti da otme mua svojega iz ruku onoga, koji
ga bije, i prui ruku svoju i uhvati ga za sram,
12
Odsijeci joj ruku bez milosra!
13
Ne nosi u torbi svojoj dvojaku utegu, teu i laku!
412
14
Nemoj imati u kui svojoj dvojaku mjeru, veu i manju!
15
Puna i prava utega neka ti je, puna i prava mjera neka ti je, i da dugo ivi u zemlji,
koju ti da je Gospod, Bog tvoj!
16
Jer je gnusoba Gospodu, Bogu tvojemu, svaki, koji ini tako, svaki, koji ini
nepoteno.
17
Pomisli na to, to ti uinie Amaleani na putu, kad ste ili iz Egipta!
18
Na putu napadoe te, jer si bio umoran i iznemogao, pobie kod tvoje zadnje ete
sve, to od umora zastadoe za tobom, bez straha od Boga.
19
Kad te jednom Gospod, Bog tvoj, smiri od svih neprijatelja tvojih unaokolo u
zemlji, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, u posjed i batinu, tada izbrii pod nebom, to
spominje na Amaleka! Ne zaboravi to!
1
Kad doe u zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, u batinu, i primi je u posjed i
naseli se u njoj,
2
Tada uzmi dio od prvina svih poljskih plodova, to si ih poeo od zemlje, koju ti
daje Gospod, Bog tvoj, i metni ih u koaru! Onda idi na mjesto, to ga izabere
Gospod, Bog tvoj, da ondje prebiva ime njegovo!
3
Tamo doi k sveeniku, koji u to vrijeme bude u slubi, i reci mu: Zahvaljujem
danas Gospodu, Bogu tvojemu, da sam doao u zemlju, za koju se Gospod zakle
ocima naim, da e im je dati.
4
Nato neka uzme sveenik koaru iz tvoje ruke i metne je pred rtvenik Gospoda,
Boga tvojega!
5
Tada izgovori i reci pred Gospodom, Bogom svojim: Otac moj bio je Sirijac, koji je
lutao naokolo, s malo ljudi otiao je u Egipat i tamo se nastanio. Tamo je postao narod
velik, jak i mnogobrojan.
6
Ali kad su Egipani zlo postupali s nama, tlaili nas i udarali na nas teke poslove,
413
7
Mi zavapismo Gospodu, Bogu otaca svojih. I Gospod je uo glas na i pogledao na
nevolju nau, na trud na i na muku nau:
8
Gospod nas izvede rukom jakom i miicom podignutom, strahotom velikom i
znacima i udesima.
9
Dovede nas na ovo mjesto i dade nam zemlju ovu, zemlju, u kojoj tee mlijeko i
med.
10
I sada evo donosim prvine od plodova zemlje, koju si mi dao, Gospode! Tada stavi
koaru pred Gospoda, Boga svojega, i pokloni se Gospodu, Bogu svojemu!
11
Veseli se svakim dobrom, to ga dade Gospod, Bog tvoj, tebi i kui tvojoj, ti i Levit
i stranac, koji stoji kod tebe!
12
Kad u treoj godini, u godini desetine, odijeli svu desetinu od dohodaka svojih i
preda je Levitu, strancu, siroti i udovici, da od toga u prebivalitu tvojemu jedu i
nasite se,
13
Onda moli pred Gospodom, Bogom svojim: Iznesoh iz kue svoje to je posveeno
i dadoh Levitu, strancu, siroti i udovici tono po naputku, to mi ga ti dade. Nijedne
tvoje naredbe ja ne prestupih i ne zaboravih.
14
Ne jedoh od toga u alosti svojoj i nita ne uzeh od toga, kad sam bio neist. Nita
od toga ne darovah za mrtvaca. Posluah Gospoda, Boga svojega, i uinih, kako si
zapovjedio.
15
Pogledaj iz svetoga stana svojega, s neba, i blagoslovi narod svoj Izraela i zemlju,
koju si nam dao, kao to si se zakleo ocima naim, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med!
16
Danas ti zapovijeda Gospod, Bog tvoj, da dri ove zakone i naredbe. Tono ih
dakle izvruj svim srcem i svom duom!
17
Danas si se dogovorio s Gospodom, da e on biti Bog tvoj, a ti da e ii putovima
njegovim i drati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove odredbe i sluati glas
njegov.
18
I Gospod se je danas dogovorio s tobom, da e biti njegov narod osobit, kao to ti
je obeao, i da e izvravati sve zapovijedi njegove.
414
19
On e te nad sve narode, koje je stvorio, podignuti hvalom, dau i slavom. A ti
budi svet narod Gospodu, Bogu svojemu, kao to je zapovjedio!"
1
Mojsije sa starjeinama Izraelovim zapovjedi narodu: "Izvrujte sve zapovijedi, to
vam ih danas dajem!
2
Kad prijeete preko Jordana u zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, podigni sebi
kamenje veliko, namai ga kreem,
3
I napii na njemu, im prijee, sve rijei toga zakona, da ue u zemlju, koju ti daje
Gospod, Bog tvoj, u zemlju, u kojoj tee mlijeko i med, kao to ti je obeao Gospod,
Bog otaca tvojih.
4
Kada dakle prijeete preko Jordana, postavi to kamenje, za koje vam danas dadoh
uputu, na gori Ebalu i namaite ga kreem!
5
Napravi ondje i rtvenik u ast Gospodu, Bogu svojemu, rtvenik od kamenja, to
ga nijesi klesao gvoem!
6
Od neklesana kamenja po digni rtvenik Gospodu, Bogu svojemu! Tada na njemu
prinesi Gospodu, Bogu svojemu, rtve paljenice!
7
rtvuj mirotvorne rtve i dri ondje gozbu rtvenu! Veseli se pred Gospodom,
Bogom svojim!
8
Napii na to kamenje razgovijetno i pomno sve rijei toga zakona!"
9
Mojsije i levitski sveenici upravie svemu Izraelu jo ove rijei: uti, Izraele, i
sluaj! Danas si postao narod Gospoda, Boga svojega.
10
Sluaj, glas Gospoda, Boga svojega, i dri njegove zapovijedi i naredbe, to ti ih
dajem danas!"
11
Isti dan zapovjedi Mojsije narodu:
12
im prijeete preko Jordana, neka stanu jedni na gori Gerizimu, da blagoslivljaju
narod, naime Simeon, Levi, Juda, Isakar, Josip i Benjamin.
415
13
Drugi neka stanu na gori Ebalu, da proklinju, naime Ruben, Gad, Aer, Zebulun,
Dan i Naftali.
14
Leviti neka ponu i jakim glasom neka progovore svima Izraelcima:
15
Proklet, tko napravi lik rezan ili liven, gnusoban Gospodu, djelo ruke umjetnikove,
i postavi ga potajno! I sav narod neka odgovori: Amen!
16
Proklet, tko prezire oca svojega ili mater svoju! I sav narod neka odgovori: Amen!
17
Proklet, tko pomakne meu blinjega svojega! I sav narod neka odgovori: Amen!
18
Proklet, tko zavede slijepca puta! I sav narod neka odgovori: Amen!
19
Proklet, tko iskrivi pravicu strancu, siroti i udovici! I sav narod neka odgovori:
Amen!
20
Proklet, tko sagrijei sa enom oca svojega, jer pogrdi enidbenu postelju oca
svojega. I sav narod neka odgovori: Amen!
21
Proklet, tko sagrijei s kojim ivinetom! I sav narod neka odgovori: Amen!
22
Proklet, tko sagrijei sa sestrom svojom, kerju oca svojega ili matere svoje! I sav
narod neka odgovori: Amen!
23
Proklet, tko sagrijei sa svasti svojom! I sav narod neka odgovori: Amen!
24
Proklet, tko ubije blinjega svojega iz potaje! I sav narod neka odgovori: Amen!
25
Proklet, tko primi kakav dar, da prolije krv nedunu! I sav narod neka odgovori:
Amen!
26
Proklet, tko ne dri zapovijedi ovoga zakona i ne izvruje ih! I sav narod neka
odgovori: Amen!
1
Ako bude vjerno sluao Gospoda, Boga svojega, i ako bude izvrivao zapovijedi
njegove, to ti ih dajem danas, uzvisit e te Gospod, Bog tvoj, nad sve narode na
zemlji.
416
2
Svi ovi blagoslovi doi e na te i stignut e te, ako bude sluao Gospoda, Boga
svojega.
3
Blagoslovljen e biti u gradu i blagoslovljen u polju.
4
Blagoslovljen e biti plod tijela tvojega, plod njive tvoje, plod stoke tvoje, mlade
goveda tvojih i ovaca tvojih.
5
Blagoslovljena e biti etvena koara tvoja i nave tvoje.
6
Blagoslovljen e biti, kada dolazi, i blagoslovljen, kada odlazi.
7
Gospod e poraziti pred tobom neprijatelje tvoje, koji se dignu uroti tebi. Jednim
putem dolaze oni proti tebe, a na sedam putova bjee pred tobom.
8
Gospod e ti dati blagoslov u itnicama tvojim i u svakom poslu ruku tvojih. On e
te blagosloviti u zemlji, koju ti daje Gospod, Bog tvoj.
9
Gospod e te uiniti svetim narodom svojim, kao to ti se je zakleo, ako izvruje
zapovijedi Gospoda, Boga svojega, i ide putovima njegovim.
10
Svi narodi u zemlji vidjet e, da se s pravom zove narodom Gospodnjim, i bojat e
se tebe.
11
Gospod e te obasuti dobrima, plodom tijela tvojega, stoke i njive u zemlji, za koju
se zakleo Gospod ocima tvojim da e ti je dati.
12
Gospod e otvoriti bogatu riznicu svoju, nebo, da zemlji tvojoj u pravo vrijeme
dadne dad i da blagoslovi svaki rad ruku tvojih. Onda moe davati u zajam mnogim
narodima, a sam da ne mora uzimati u zajam.
13
Gospod e te uiniti glavom a ne repom, Ti e samo biti gore a nikada dolje, ako
slua zapovijedi Gospoda, Boga svojega, to ti ih dajem danas, i tono ih izvruje.
14
Od svega, to ti zapovijedam danas, ne odstupaj ni nadesno ni nalijevo, pristajui za
drugim bogovima i sluei njima!
15
Ali ako ne slua Gospoda, Boga svojega, i tono ne dri svih njegovih zapovijedi
i naredaba, to ti ih dajem danas, onda e doi na te sva ova prokletstva i stignut e te:
417
16
Proklet e biti u gradu, proklet u polju.
17
Prokleta e biti etvena koara tvoja i nave tvoje.
18
Proklet e biti plod tijela tvojega, plod njive tvoje, mlad goveda tvojih i ovaca
tvojih.
19
Proklet e biti, kada dolazi, i proklet, kada odlazi.
20
Gospod e poslati na tebe prokletstvo, zabunu i strah u svim radovima, to ih
preduzme, dok za kratko vrijeme posve ne propadne zbog zlih djela svojih, po
kojima si otpao od mene.
21
Gospod e na te donijeti kugu, dok te posve ne istrijebi iz zemlje, u koju ide da je
posjedne.
22
Gospod e te udariti suicom, groznicom, upalom, egom suom, snijeti i
metljikom. Ova e te zla progoniti, dok ne propadne.
23
Nebo nad glavom tvojom postat e mjed, a zemlja pod nogama tvojim gvode.
24
Gospod e dad u zemlji tvojoj pretvoriti u prah i pepeo. Oni e padati s neba na te,
dok ne bude uniten.
25
Gospod e te poraziti pred neprijateljima tvojim. Jednim e putem izai proti
njima, a na se dam e putova bjeati pred njima. Svima kraljevstvima na zemlji bit
e jedno strailo.
26
Mrtvaci tvoji bit e hrana svima pticama nebeskim i ivotinjama divljim, i nitko ih
nee poplaiti.
27
Gospod e te udariti pritem egipatskim, micinom, svrabom i krastom, od ega se
nee vie moi iscijeliti.
28
Gospod e te udariti bjesnilom, sljepoom i pometnjom duha.
29
U jasno podne pipat e okolo, kao to pipa slijepac u mraku. U svojim pothvatima
nee imati sree. Uvijek e te tlaiti i odirati, a nitko ti nee pomoi.
418
30
Oenit e se, a drugi e biti s tvojom enom. Sazidat e kuu, a nee stanovati u
njoj. Posadit e vinograd, a nee uivati njegova ploda.
31
Vol tvoj klat e se na tvoje oi, a ti ga nee jesti. Magarac tvoj otet e ti se pred
oima i nee ti se vie vratiti, Ovce tvoje dat e se neprijateljima tvojim, i nitko ti
nee pomoi.
32
Sinovi tvoji i keri tvoje past e kao plijen tuemu narodu. Oi tvoje morat e to
gledati i kapat e jednako za njima. Ali ti e biti nemoan.
33
Plod zemlje tvoje i sav prihod muke tvoje izjest e narod, kojega ne zna. Tlait e
te jednako i zlostavljati uvijek.
34
Poludjet e od onoga, to e gledati svojim oima.
35
Gospod e te udariti pritevima zlim na koljenima i na golijenima, tako da nee na
tebi ostati nita zdravo od tabana do tjemena.
36
Gospod e tebe i kralja, kojega e postaviti nad sobom, odvesti u narod, kojega
nijesi znao ti ni oci tvoji. Tamo e sluiti tuim bogovima od drveta i kamena.
37
Postat e predmet zgraanja, rugla i posmijeha svima narodima, u koje te odvede
Gospod.
38
Mnogo e sjeme iznijeti u polje, a samo e malo od toga poeti jer e ga izjesti
skakavci.
39
Vinograde e saditi i obraivati. Ali vina nee piti i u klijet spremati, jer e izjesti
crvi.
40
Imat e maslina u svem podruju svojem, ali se nee moi mazati uljem, jer e
opasti masline tvoje.
41
Imat e sinova i keri, ali nee pripadati tebi, jer e otii u ropstvo.
42
Sve drvee tvoje i rod zemlje tvoje unitit e buba.
43
Stranac, koji prebiva kod tebe, penjat e se nada te sve vie, a ti e padati sve nie.
44
On e ti, uzaimati; a ti mu ne e moi uzajmiti. On e postati glava, a ti rep.
419
45
Sva ova prokletstva doi e na te, progonit e te i stizat e te, dok se ne istrijebi
ako ne bude sluao Gospoda, Boga svojega, i ne bude drao njegovih zapovijedi i
naredaba, to ti ih je dao.
46
Ona e biti tebi i potomcima tvojim kao znak i udo dovijeka.
47
Kad nijesi htio radosno i rado sluiti Gospodu, Bogu svojemu, uza sve obilje,
48
Sluit e neprijateljima svojim, koje proti tebe poalje Gospod, u gladi i ei, u
golotinji i svakoj oskudici. On e ti metnuti gvozden jaram na vrat, dok te ne uniti.
49
Gospod se iz daleke daljine, s kraja svijeta, dovesti proti tebe narod, koji leti kao
orao, narod, kojemu jezika ne razumije.
50
Narod tvrdoga pogleda, koji ne tedi starca i s mladiem nema smilovanja.
51
On e izjesti omladak stoke tvoje i prihod polja tvojega, dok se ne istrijebi. On ti
nee nita ostaviti od ita, vina i ulja od ploda goveda i ovaca, dok te ne upropasti.
52
On e te opkoliti u svim gradovima tvojim, dok po svoj zemlji tvojoj ne popadaju
zidovi tvoji visoki i tvrdi, u koje se uzdaje. On e te opkoliti u svim gradovima
tvojim, po svoj zemlji, koju ti dadne Gospod. Bog tvoj.
53
Tada e u nevolji i tjeskobi, u koju e te staviti neprijatelj tvoj, jesti plod svojega
vlastitog tijela, meso svojih sinova i keri, koje ti dadne Gospod, Bog tvoj.
54
I najmeki i najnjeniji ovjek kod tebe bit e pun zlovolje prema bratu svojemu,
prema ljubljenoj eni svojoj i djeci svojoj, to mu jo ostaje.
55
Nikome od njih nee dati mesa djece svoje, to e ga jesti, jer nee imati nita
drugo u nevolji i tjeskobi, u koju e te staviti neprijatelj tvoj u svim gradovima
tvojim.
56
I najmeka i najnjenija ena kod tebe, koja se ne bi usudila metnuti svoju nogu na
golu zemlju, jer je bila odve njena i mekuna, bit e zlovoljna prema ljubljenome
muu svojemu, prema sinu svojemu i keri svojoj,
57
Zbog posteljice, to dolazi iz krila njezina, ili zbog djece, kojoj daje ivot, jer u
oskudici svakoj ona e ih potajno jesti od nevolje i tjeskobe, a koju e te staviti
neprijatelj tvoj u gradovima tvojim.
420
58
Ako ne bude tono drao se zapovijedi ovoga zakona, to su zapisane u ovoj
knjizi, i ako se ne bude bojao uzvienoga i asnoga imena, Gospoda, Boga svojega.
59
Poslat e Gospod tebi i potomcima tvojim vanredne kunje, teka i dugotrajna zla,
ljute i duge bolesti.
60
Sva zla egipatska, od kojih se plai, pustit e na tebe, i one e se prilijepiti za tebe.
61
Usto e Gospod pustiti na tebe jo sve bolesti i kunje, to nijesu zapisane u ovoj
zakonskoj knjizi, dok se ne istrijebi.
62
Ostat e vas samo malo, makar vas prije bilo kao zvijezda nebeskih, ako ne bude
sluao Gospoda, Boga svojega.
63
Kao to vam se je Gospod radovao, da vam dobro ini i da vas mnoi, tako e vam
se sad Gospod radovati, da vas zatire i istrebljuje. Bit ete iskorijenjeni iz zemlje, u
koju ide da je zaposjedne.
64
Gospod e te razasuti po svim narodima, s jednoga kraja zemlje do drugoga. Tamo
e sluiti drugim bogovima, koji su bili nepoznati tebi i ocima tvojim, bogovima od
drveta i kamena.
65
Meu ovim narodima nee uivati mira. Tvoja noga nee imati poivalita. Tamo
e ti Gospod utisnuti u srce tjeskobu u oi tenju za zaviajem i u duu tugu.
66
ivot svoj vidjet e da visi o koncu. Drhtat e danju i nou i nee se osjeati
nikada siguran za ivot svoj.
67
Ujutro govorit e: O, da je ve veer, a uveer govorit e: O, da je ve jutro, od
tjeskobe u srcu, to e je imati, i od svega onoga, to e morati svojim oima
gledati,
68
Onda e te Gospod vratiti u Egipat na laama, putem, za koji ti rekoh: Nee ga vie
nikada vidjeti! Tamo e vas prodavati neprijateljima vaim za robove i ropkinje, Ali
nitko vas nee htjeti kupiti."
1
To su rijei zavjeta, to ga Mojsije po zapovijedi Gospodnjoj sklopi sa sinovima
Izraelovim u zemlji moapskoj, osim zavjeta, to ga je bio s njima uinio na Horebu.
421
2
Mojsije sazva sav Izrael i ree im: "Vidjeli ste sve, to uini Gospod pred vaim
oima u zemlji egipatskoj faraonu, svim slugama njegovim i svoj zemlji njegovoj:
3
Kunje velike, to ih vidjee oi tvoje, one znake velike i udesa.
4
Ali vam ne dade Gospod do danas razuma, da spoznate, ni oiju, da vidite, ni uiju,
da ujete.
5
Vidio sam vas etrdeset godina po pustinji. Haljine na tijelu vaemu nijesu se
raspale. Obua tvoja nije se izderala na nogama tvojim.
6
Kruha nijeste jeli i vina i jakoga pia nijeste pili. Tako ste imali spoznati, da sam ja
Gospod, Bog va.
7
Kad dooste na ovo mjesto, izae Sihon, kralj hebonski, i Og, kralj baanski, pred
nas u boj. Ali ih pobismo.
8
Osvojismo zemlju njihovu i dadosmo je u batinu Rubenovcima, Gadovcima i
polovini plemena Manasehova.
9
Zato drite i izvrujte zapovijedi ovoga zavjeta, da imadnete uspjeh u svemu, to
preduzimate!
10
Vi stojite danas svi pred Gospodom, Bogom svojim: plemenski glavari vai, suci
vai, starjeine vae i upravitelji vai, svi ljudi Izraelovi,
11
Djeca vaa, ene vae, i stranac, koji je kod tebe u taboru, i onaj, koji ti sijee drva,
i onaj, koji ti nosi vodu.
12
Imate se obvezati na zavjet s Gospodom, Bogom svojim, i na zakletvom potvreni
ugovor, to ga uini s tobom danas Gospod, Bog tvoj.
13
Tako on danas hoe da te postavi za narod svoj i da bude Bog tvoj, kao to ti je
obeao i kao to se zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu.
14
Ali ne s vama samo sklapam ja ovaj savez i ovaj zakletvom potvreni ugovor,
15
Nego i s onima, koji danas stoje ovdje s nama pred Gospodom, Bogom naim, i s
onima, koji nijesu danas ovdje nazoni s nama.
422
16
A vi se jo spominjete, kako smo prebivali u zemlji egipatskoj i kako smo ili
posred naroda, kroz koje ste proli.
17
Vidjeli ste ogavne idole njihove od drveta i kamena, od srebra i zlata, to ih imaju.
18
Neka ne bude meu vama ovjeka, ni ene, ni porodice, ni plemena, koji bi se
danas odvratili od Gospoda, Boga naega! Neka ne bude meu vama korijena, na
kojem bi rastao otrov i pelin!
19
Nitko, koji uje rijei ove zakletve, neka ipak ne obea sebi blagoslova i neka ne
pomisli: Bit e mi dobro, iako budem slijedio svoju vlastitu volju! Tako bi se unitilo
natopljeno zajedno s osuenim.
20
Takvu nee Gospod nikada oprostiti, nego e se onda brzo raspaliti srdba i jarost
Gospodnja proti njemu. Sva prokletstva, to su zapisana u ovoj knjizi, sruit e se na
njega, i Gospod e izbrisati ime njegovo pod nebom.
21
Gospod e ga izluiti na propast iz svih plemena Izraelovih, po svim prokletstvima
zavjeta, to su zapisana u ovoj knjizi zakona.
22
Budui narataji, djeca vaa, to nastanu iza vas, i stranac, koji doe iz daleke
zemlje, pitat e, kad u zemlji ovoj vide zla i bolesti, kojima e je udariti Gospod.
23
Sve njezino tlo jest mjesto sumporno, slano, opaljeno. Na njemu se ne moe sijati i
nita ne nie na njemu. Tu ne raste nikakva biljka. Tu je opustoenje kao ono Sodome
i Gomore, Adme i Seboima, koje zatre Gospod u gnjevu svojem i u jarosti svojoj.
24
Jest, svi e narodi pitati: Zato Gospod uini tako toj zemlji? Zato ta strahovita
srdba i jarost?
25
Tada e se odgovoriti jer prelomie zavjet Gospoda, Boga otaca svojih, to ga on
sklopi s njima, kad ih izvede iz zemlje egipatske,
26
I odoe da slue tuim bogovima i da im se klanjaju, bogovima, koji su im bili
nepoznati i kojih im on nije bio odredio.
27
Zato se raspali srdba Gospodnja na tu zemlju tako, da pusti na nju sva prokletstva,
to su zapisana u ovoj knjizi.
423
28
Zato ih Gospod u srdbi i jarosti i u silnom ogorenju istrijebi iz zemlje njihove i
izbaci ih u drugu zemlju, kao to je danas.
29
Tajne su stvari u Gospoda, Boga naega. Objavljene stvari za nas su i djecu nau
dovijeka, da izvrujemo sve zapovijedi ovoga zakona.
1
Kad sve to, blagoslov i prokletstvo, to iznesoh preda te, doe na tebe, tada uzmi to
sebi k srcu meu svim narodima, u koje te progna Gospod, Bog tvoj!
2
Obrati se s djecom svojom iz svega srca i iz sve due Gospodu, Bogu svojemu, i
posluaj ga u svemu, to ti zapovijedam danas!
3
Tada e Gospod, Bog tvoj, promijeniti sudbinu tvoju, smilovat e se tebi i opet e te
skupiti izmeu svih naroda, meu koje te razasu Gospod, Bog tvoj.
4
Kad bi te prognao i do na kraj neba, Gospod, Bog tvoj, opet e te skupiti i odonud te
uzeti natrag.
5
Gospod, Bog tvoj, dovest e te u zemlju, koju su bili zaposjeli oci tvoji. Opet e je
posjedovati, Uinit e te sretnijim i brojnijim, nego to su bili oci tvoji.
6
Gospod, Bog tvoj, obrezat e tada srce tebi i potomcima tvojim, da ljubi Gospoda,
Boga svojega, iz svega srca i iz sve due, da mogne ivjeti.
7
Sva ona prokletstva sruit e tada Gospod, Bog tvoj, na tvoje neprijatelje i
protivnike, koji su te progonili.
8
Tada e opet sluati Gospoda i izvravati sve zapovijedi njegove, to ti ih dajem
danas.
9
Gospod, Bog tvoj, dat e ti izobilje dobara u svemu, to preduzme u blagoslovu
djece, u plodu stoke i u prihodima zemlje, jer e Gospod, kao to je imao radost na
ocima tvojim, na spasenje tvoje imati opet radost tebi zbog toga,
10
to slua Gospoda, Boga svojega, izvruje njegove zapovijedi i zakone, to su
zapisani u ovoj knjizi zakona, i zbog toga, to se iz svega srca i iz sve due opet
vraa Gospodu, Bogu svojemu.
424
11
Zakon, to ti ga dajem danas, nije za te preteak i nije nedokuiv.
12
Nije na nebu, da bi morao rei: Tko e nam se popeti na nebo, da nam ga donese i
objavi, da ga mognemo izvravati?
13
I nije preko mora, da bi morao rei: Tko e nam otii preko mora, da nam ga
donese i objavi, da ga mognemo izvravati?
14
Ne, posve blizu ti je zakon. U tvoja usta i u tvoje srce stavljen je, tako da ga
mogne izvravati.
15
Gle, danas stavljam preda te ivot i sreu, smrt i nesreu.
16
to ti zapovijedam danas, jest, da ljubi Gospoda, Boga svojega, da ide putovima
njegovim i da dri njegove zapovijedi, zakone i naredbe. Tada e ostati na ivotu i
umnoiti se, i Gospod, Bog tvoj, blagoslovit e te u zemlji, u koju ide, da je
zaposjedne.
17
Ako li se odvrati srce tvoje i ne bude sluao i dadne se zavesti, da se klanja
tuim bogovima i slui njima,
18
Onda vas ve danas uvjeravam, da ete propasti. Tada neete dugo ivjeti u zemlji,
u koju idete preko Jordana, da je zaposjednete.
19
Zazivam danas nebo i zemlju proti vas za svjedoke: ivot i smrt, blagoslov i
prokletstvo stavio sam preda te. Zato izaberi ivot, da ostane na ivotu, ti i potomci
tvoji!
20
Ljubi Gospoda, Boga svojega, sluaj ga i budi mu vjerno odan, jer o tom ovisi ivot
tvoj i duljina dana tvojih, to ih smije provesti u zemlji, za koju se zakleo Gospod
ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da e im je dati."
1
Mojsije ode i odra ovaj govor svemu Izraelu:
2
Ree im: "Meni ima sada sto i dvadeset godina i ne mogu vie odlaziti i dolaziti I
Gospod mi je rekao: Ne smije prije i preko toga Jordana.
425
3
Gospod, Bog tvoj, ii e pred tobom prijeko. On e rastjerati te narode ispred tebe,
tako da mogne stupiti na njihovo mjesto. I Joua e ii pred tobom prijeko, kao to je
odredio Gospod.
4
Gospod e uiniti s njima, kako je uinio s kraljevima amorejskim Sihonom i Ogom
i sa zemljom njihovom, koje uniti.
5
Kad ih Gospod preda u vau vlast, onda im uinite posve po zapovijedi, koju vam
dadoh!
6
Budite srani i hrabri! Ne bojte se i Ne preplaite se od njih, jer Gospod, Bog tvoj,
ide sam s tobom. On te ne puta i ne ostavlja."
7
Tada Mojsije dozva Jouu i dade mu u nazonosti svega Izraela slijede i nalog:
"Budi sran i hrabar, jer e ti ui s ovim narodom u zemlju, za koju se zakleo
Gospod ocima njihovim da e im je dati. Ti e je razdijeliti meu njih u batinu.
8
Gospod e sam ii pred tobom. On je s tobom. On te ne puta i ne ostavlja. Nita se
ne boj i ne plai!"
9
Mojsije napisa ovaj zakon i predade ga sveenicima, sinovima Levijevim, koji nose
koveg zavjeta Gospodnjega, i svima starjeinama Izraelovim.
10
Mojsije im dade ovaj nalog: "Svake sedme godine, u godini oprosnoj, na blagdan
sjenica,
11
Kad doe sav Izrael i stane pred Gospoda, Boga tvojega, na mjesto, koje izabra
sebi, proitaj glasno ovaj zakon pred svim Izraelom!
12
Skupi narod, ljude, ene i djecu i stranca, koji je kod tebe u mjestima tvojim, da ga
uju i da se boje Gospoda, Boga vaega, i tono izvruju sve odredbe ovoga zakona!
13
Djeca njihova, koja ga jo ne upoznae, neka ga uju i neka se naue bojati se
Gospoda, Boga vaega, dok ivite u zemlji, u koju idete preko Jordana, da je
zaposjednete!"
14
Nato ree Gospod Mojsiju: "Eto, tvoji dani pribliuju se smrti. Dozovi Jouu!
Stupite u ator sastanka, da mu dadnem svoje zapovijedi!" Mojsije i Joua otidoe i
stupie u ator sastanka,
426
15
I Gospod se javi u atoru u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u
ator.
16
Tada ree Gospod Mojsiju: "Eto, ti e sad poinuti s ocima svojim. Tada e se
ovaj narod podii i init e u svojoj sredini preljubu s tuim bogovima zemlje, u koju
ide. On e me ostaviti i prelomit e zavjet moj, to sam ga sklopio s njim.
17
Taj dan raspalit e se srdba moja proti njemu. Ostavit u ih i skrit u lice svoje od
njih, tako da budu uniteni. Mnoga zla i tjeskobe stignut e ih. Onda e rei: Ove
muke stigoe me samo zato, jer Bog moj ne prebiva vie u mojoj sredini.
18
A ja u o da sasvim skriti lice svoje zbog svega toga zla, to ga poinie. Oni se
obratie k tuim bogovima.
19
Napiite sad sebi ovu pjesmu! Naui je sinove Izraelove! Metni im je u usta, da mi
ta pjesma bude kao svjedok proti sinova Izraelovih!
20
Odvest u ih u zemlju, za koju sam se zakleo ocima njihovim, u kojoj tee mlijeko i
med. Ali kada budu jeli i nasite se i ugoje se, tada e se obratiti k tuim bogovima i
njima e sluiti. A mene e odbaciti i prelomit e zavjet moj.
21
Kada ih onda stignu mnoga zla i tjeskobe, tada e ta pjesma, koja e nezaboravno
dalje ivjeti u ustima potomaka njihov, svjedoiti proti njih, da sam ja znao misli
njihove, kojima se danas bave, prije nego ih uvedoh u zemlju, koju sam im pod
zakletvom obeao."
22
Mojsije dakle taj dan napisa tu pjesmu i naui je sinove Izraelove.
23
A Joui, sinu Nunovu, zapovjedi: "Budi sran i hrabar, jer e ti uvesti sinove
Izraelove u zemlju, za koju sam im se zakleo. Ja u biti s tobom!"
24
Kad napisa Mojsije rijei ovoga zakona u knjigu sve do kraja.
25
Tada zapovjedi Mojsije Levitima, koji su nosili koveg zavjeta Gospodnjega:
26
"Uzmite ovu knjigu zavjeta i metnite je pokraj kovega zavjeta Gospoda, Boga
svojega, da bude tamo kao svjedok proti vas!
27
Jer poznam nepokornost tvoju i tvrdi vrat tvoj. Eto, dok jo ivim meu vama,
nepokorni ste Gospodu. Koliko jo vie bit e tako po smrti mojoj!
427
28
Skupite k meni sve starjeine plemena svojih i upravitelje svoje, da im glasno
izgovorim te rijei i da pozovem kao svjedoke proti njih nebo i zemlju!
29
Jer znam, da ete po smrti mojoj posve naopako raditi i zai s puta, to vam ga
pokazah. Zato e vas zadesiti nesrea u budue vrijeme, jer inite, to se ne dopada
Gospodu, jer ga potiete na srdbu djelom ruku svojih."
30
Nato Mojsije izgovori svoj i zajednici Izraelovoj rijei ove pjesme do kraja:
1
"Sluajte, nebesa: sad hou da govorim! Zemlja neka uje rije usta mojih!
2
Kao dad neka se spusti nauk moj! Kao rosa neka pada rije moja! Kao sitan dad
na mladu travu, kao krupan dad na odraslu travu.
3
Glasno u javljati slavu Gospodnju: ast dajte Bogu naemu!
4
Hridina je, savreno je djelo njegovo. Svi su njegovi putovi pravica, Bog je vjeran,
bez krivnje, pravedan i istinit.
5
Ali grdno sagrijeie proti njega nevaljali sinovi njegovi: rod zao i naopak.
6
Tako li vraate Gospodu, narode ludi i bezumni? Nije li on otac tvoj, Stvoritelj tvoj,
koji te napravi i utvrdi?
7
Spomeni se negdanjih dana! Pomisli na godine kroz sve narataje! Pitaj oca
svojega: on e ti javiti, starce svoje: oni e ti pripovjediti!
8
Kada je Svevinji dijelio narodima posjede, kada je dijelio sinove ovjeje, tada je
postavio mee narodima po broju sinova Izraelovih.
9
Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je njemu odmjerena batina.
10
Nae ga u zemlji pustari, u pustinji, gdje bui samoa. Ogradio ga je, titio, uvao
ga je kao zjenicu oka svojega.
11
Kao to se orao, koji strai nad gnijezdom svojim, uzdie iznad ptia svojih,
rasprostire krila, uzima ih i nosi jakim krilima svojim:
428
12
Tako ga je vodio Gospod jedini, i nije bilo tuega boga s njim.
13
Vodio ga je na visine zemlje, i jeo je plodove poljske. Davao mu je da sie med iz
kamena, ulje iz tvrda kremena,
14
Maslo od krava, mlijeko od ovaca, pretilinu od janjaca i ovnova, od baanskh
volova i jaraca, i srce od najslae penice, i pio krv od groa, vino iskriavo.
15
Ali se Jeurun ugoji, pa se stade ritati; utovio si, udebljao i zasalio; pa odbaci Boga,
koji ga je stvorio, i prezre Hridinu spasenja svojega.
16
I razdraie ga tuim bogovima, gadovima razgnjevie ga.
17
avolima, koji nijesu bogovi, prinosili su rtve, bogovima, kojih nijesu znali, posve
novima, koji istom nastadoe, kojih nijesu astili oci vai.
18
A na Hridinu, koja ti ivot dade, nijesi vie mislio, zaboravio si Boga, koji te u
svijet stavi.
19
Kad to vidje Gospod, odbaci ih, pun gnjeva zbog takvih sinova i keri.
20
Ovo je rije njegova: Skrit u im lice svoje i vidjet u, kakav e im biti konac; oni
su rod posve pokvaren, sinovi, u kojih nema vjere.
21
Razdraie me praznim idolima svojim, razgnjevie me vjetrovitim idolima svojim.
I Ja u njih razdraiti narodom nepotenim, razljutit u ih narodom ludim.
22
Jer se je rasplamtio oganj gnjeva mojega, bukti do u dubinu bezdana, dere zemlju i
plod njezin, popali temelje brdima.
23
Zgrnut u na njih zla, strijele svoje pobacat u na njih.
24
Glad e ih satirati, groznica i ljuta kuga prodirati, i poslat da na njih zube zvjeradi
i otrov zmija, to plaze u prahu.
25
Tada e ih ubijati izvana ma, a po kuama strah, i momka i djevojku, dijete nejae
i sijeda ovjeka.
26
Rekao bih: Posve u ih razbiti, spomen u im unititi meu ljudima,
429
27
Da se ne bih bojao ruga neprijateljeva, da se ne bi tlaitelji njihovi ponijeli i rekli:
Ruka je naa nadvladala, nije Gospod uinio sve ovo.
28
Jer su narod bez razboritosti, nema u njih razuma.
29
Kad bi bili mudri, razumjeli bi ovo i mislili bi na svretak svoj.
30
Kako bi jedan mogao goniti tisuu, a dvojica natjerati u bijeg deset tisua, da ih nije
prodala Hridina njihova i da ih nije predao Gospod?
31
Jer hridina njihova nije kao naa Hridina; neprijatelji nai tomu su svjedoci.
32
Jer je okot njihov od okota sodomskoga, od poljana gomorskih. Groe je
njihovo groe puno otrova, jagode su njihove gorke kao u,
33
Vino je njihovo slina zmajeva, grozan otrov aspidin.
34
Nije li to kod mene pohranjeno, zapeaeno u riznici mojoj?
35
Moja je osveta i plaa, u vrijeme, kad im popuzne noga; jer je blizu dan propasti
njihove, ide brzo, to e ih zadesiti.
36
Tada e Gospod pribaviti pravicu narodu svojemu i pokazat e smilovanje slugama
svojim, jer vidi, da je snaga usahnula, da vie nema slobodnjaka i robova.
37
I pitat e: Gdje su im sad bogovi njihovi, gdje hridina njihova, kojoj su se utjecali?
38
Oni, koji jedoe salo rtava njihovih, oni, koji pie vino naljeva njihovih: neka sad
ustanu, neka vam pomognu, neka vam budu zaklon!
39
Ipak vidite, da sam ja, i samo ja, i da nema boga osim mene! Ja sam, koji ubija i
opet oivljava; ja sam, koji rane zadaje i opet iscjeljuje. Nita se ne ote mojoj ruci.
40
Jer podiem k nebu ruku svoju i kunem se: Tako da sam doista iv dovijeka:
41
Kad naotrim sjajni ma svoj i u ruku svoju uzmem suenje, uinit u osvetu na
tlaiteljima svojim, vratit u onima, koji mrze na me.
42
Napojit u krvlju strijele svoje, ma moj derat e meso, krv ubijenih i zarobljenih,
glavu dugokosu neprijatelja.
430
43
Slavite, vi narodi, narod njegov, jer osveuje krv sluga svojih, osveuje se
tlaiteljima svojim, ini okajanje za zemlju, narod svoj!"
44
Mojsije dakle ode i glasno izgovori narodu sve rijei ove pjesme, on i Joua, sin
Nunov.
45
Kad je bio Mojsije do kraja izgovorio sve ove rijei svemu Izraelu,
46
Ree im: "Privijte k srcu sve rijei, to vam ih danas sveano nalaem! Stavite ih na
srce djeci svojoj, da izvruju tono sve zapovijedi ovoga zakona!
47
Jer to nijesu za vas prazne rijei. To je ivot va! Izvrivanjem ovih zapovijedi
dugo ete prebivati u zemlji, u koju idete preko Jordana, da je zaposjednete,
48
Isti dan ree Gospod Mesiju:
49
"Uzai na Abarim gorje, na goru Nebo, koja je u zemlji moapskoj prema Jerihu!
Pogledaj zemlju kanaansku, koju dajem sinovima Izraelovim u posjed!
50
Onda umri na gori, na koju uzae, i priberi se k zemljacima svojim, kao to je
umro brat tvoj Haran na gori Horu i pribrao se k zemljacima svojim,
51
Jer krivo uradiste proti meni meu sinovima Izraelovim kod Vode Meribe u Kadeu
u pustinji Sinu, i jer me meu sinovima Izraelovim ne htjedoste pokazati kao svetoga.
52
Zato e samo pred sobom vidjeti tu zemlju. Nee ui u zemlju, koju dajem
1
Ovo je blagoslov, to ga pred smrt svoju podijeli sinovima Izraelovim Mojsije,
ovjek Boji.
2
Ree: "Sa Sinaja doe Gospod, u svijetlu se ukaza sa Seira narodu, zasja s gore
paranske, doe usred svetih eta anelskih, iz desnice njegove razbuktio se plamen.
3
Jo on ljubi narod svoj. Svi poboni njegovi u ruci su njegovoj. Okupili se uz noge
tvoje, primili su zapovijedi tvoje,
4
Zakon, to nam ga naloi Mojsije.
431
5
Tada postade dio batine tvoje zajednica Jakovljeva, i on postade kralj u Jeurunu,
kad se skupljali glavari narodni i okupljala se plemena Izraelova.
6
Pa neka ivi Ruben, neka ne izumre nikada! Ali njegovih ljudi neka bude malo!"
7
A ovo za Judu. Ree: "Gospode, uj molitvu Judinu, dovedi ga k narodu njegovu!
Njegove se ruke borie za njega. Budi mu obrana proti tlaiteljima njegovim!"
8
O Leviju ree: "Tvoj Tumim i tvoj Urim u ovjeka su, koji se posvetio tebi. Njega si
okuao kod Mase, s njim se prepirao kod Vode Meribe,
9
S njim, koji ree o svojemu ocu i materi: Ne poznam ih; koji nije gledao na svoju
brau i nije vie znao za sinove svoje. Oni su izvravali zapovijed tvoju, drali se
zavjeta tvojega.
10
Zakone tvoje ue oni Jakova, naputke tvoje Izraela. Prinose ti kad, rtve paljenice
na tvojemu rtveniku.
11
Blagoslovi, Gospode, snagu njegovu! Neka ti mio bude rad ruku njegovih! Slomi
lea neprijateljima njegovim i onima, koji mrze na njega, da vie nikada ne ustanu!"
12
O Benjaminu ree: "Ljubimac je Gospodnji, skriven kod njega boravi. On ga titi
vazda. Smije stanovati meu pleima njegovim."
13
O Josipu ree: "Zemlja njegova neka je blagoslovljena od Gospoda blagom neba,
rosom, i mora, to poiva u dubini.
14
Blagom, to ga izmami sunce, blagom, to dolazi od mjeseca,
15
Blagom prastarih gora, blagom vjenih humova,
16
Blagom zemlje i obilja njezina! Milost onoga, koji stoji u grmu, neka doe na glavu
Josipovu, na tjeme izabranika izmeu brae njegove!
17
Kao prvenac vol sja on u jakosti; rogovi njegovi rogovi su bivola; njima nabada
narode, sve do na kraj zemlje. To su desettisue Efraimove, to su tisue Manasehove."
18
O Zebulunu ree: "Veseli se, Zebulune, vonjama svojim, ti Isakare, atorima
svojim!
432
19
Narode e zvati na goru, tamo e prinositi pobjedne rtve; uivat e bogatstvo mora
i skriveno blago obale."
20
O Gadu ree: "Hvala onomu, koji dade Gadu irok prostor! Kao lav lei on tu i trga
rame i tjeme.
21
Izabra sebi prvinu, jer tamo lei pripravljen dio vodi. S narodnim glavarima hiti on
ovamo, izvruje pravedni sud Gospodnji, naredbe njegove u zavjetu s Izraelom."
22
O Danu ree: "Dan je lavi, koji iskae iz Baana."
23
O Naftaliju ree: "Naftali je nasien sreom, pun je blagoslova Gospodnjega,
posjeduje more i june krajeve."
24
O Aeru ree: "Vie od drugih sinova Aer je blagoslovljen, ima prednost pred
braom svojom; nogu svoju zamae u ulje.
25
Prijevornice su tvoje od gvoa i mjedi; snaga tvoja neka traje s danima tvojim!"
26
"Nitko nije kao Bog Jeurunov: po nebu se vozi tebi u po mo, na oblacima pun je
velianstva.
27
Gore pomae vjeni Bog, dolje vjene ruke; on goni neprijatelja pred tobom,
zapovijeda: Uniti!,
28
Prebiva Izrael na sigurnom, odvojen je izvor Jakovljev, u zemlji je punoj ita i vina,
i s njegova neba pada rosa.
29
Sretan si ti, Izraele! Tko je kao ti, ti narod pobjeditelj u Gospodu? On je tit
spasenja tvojega, ma pobjede tvoje. Neprijatelji tvoji moraju se prignuti pred tobom,
po visinama njihovim stupa ti pobjedonosan."
1
Mojsije uzae iz poljana moapskih na goru Nebo, na vrh Pisge, koja je prema
Jerihu, Gospod mu pokaza svu zemlju Gilead do Dana,
2
Sav Naftali i pokrajinu Efraimovu i Manasehovu, svu pokrajinu Judinu do
Zapadnoga mora,
433
3
Negeb i nizinu jordansku, ravnicu palmova grada Jeriha do Soara.
4
Tada mu ree Gospod: "to je zemlja, za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i
Jako: "Potomcima tvojim dat u je. Dao sam ti, da je vidi oima svojima, ali u nju
nee ui!"
5
I umrije Mojsije, sluga Gospodnji, ondje u zemlji moapskoj, po zapovijedi
Gospodnjoj.
6
On ga pokopa u dolini, u zemlji moapskoj, prema BetPeoru. Nitko ne zna za grob
njegov do dananjega dana.
7
Bilo je Mojsiju sto i dvadeset godina, kada je umro. Oko njegovo nije jo bilo slabo,
i ivotna snaga njegova nije bila slomljena.
8
Sinovi Izraelovi oplakivali su Mojsija trideset dana na poljanama moapskim; potom
su proli plani dani alosti za Mojsijem,
9
Joua, sin Nunov, bio je napunjen duhom mudrosti, jer je Mojsije bio poloio na
njega ruke svoje. Sinovi Izraelovi sluali su ga i inili, to je bio Gospod zapovjedio
Mojsiju.
10
Otada ne usta vie prorok u Izraelu kao Mojsije, s kojim je Gospod opio licem k
licu,
11
Sa svima znacima i udesima, to mu ih je kao poslaniku svojemu dao da ini u
Egiptu na faraonu, na svim uslugama njegovim i na svoj zemlji njegovoj,
12
I sa svim dokazima silne moi i svim velikim, strahovitim djelima, to ih uini
Mojsije pred oima svega Izraela.
434
Joua
Joua, glava 1
1
Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodnjega, ree Gospod Joui, sinu Nunovu, slugi
Mojsijevu:
2
"Sluga moj Mojsije mrtav je. Zato sad ustani, poi tamo preko Jordana, ti i sav taj
narod, u zemlju, koju dajem njima, sinovima Izraelovim.
3
Svako mjesto, na koje stupi vaa noga, dajem vam, kao to obeah Mojsiju.
4
Od pustinje i tamo od Libanona do rijeke velike, Eufrata, sva zemlja Hiteja, do
velikoga mora na zapadu, bit e podruje vae.
5
Nitko se nee moi odrati pred tobom svega ivota tvojega. Kao to sam bio s
Mojsijem, tako u biti i s tobom. Neu ti uskratiti pomo svoju i neu te ostaviti.
6
Budi sran i jak, jer ti e tome narodu dati u batinu zemlju, za koju sam se zakleo
ocima njihovim da u im je dati.
7
Samo budi sran i vrsto odluan, da brino dri sav zakon, to ti ga je dao sluga
moj Mojsije! Ne odstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da uspije u svemu, to
preduzme!
8
Imaj uvijek ovu knjigu zakona u svojim ustima i razmiljaj o njoj dan i no, da
brino dri sve, to je u njoj napisano; jer tada e imati sreu i uspjeh u svim
preduzeima svojim.
9
Zapovijedam ti dakle: Budi sran i odluan! Ne boj se i ne plai se, jer Gospod, Bog
tvoj, s tobom je u svemu, to preduzme."
10
Tada zapovjedi Joua upraviteljima naroda:
11
"Proite kroz tabor i dajte narodu ovu zapovijed: Spremite sebi branjenice; jer do
tri dana poi ete tamo preko Jordana i poet ete osvajati zemlju, koju vam Gospod,
Bog va, daje u batinu!"
435
12
A Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manasehova ree Joua:
13
"Spomenite se naloga, to vam ga dade Mojsije, sluga Gospodnji, kad ree:
"Gospod, Bog va, dovest e vas k cilju i dati vam tu zemlju.
14
ene vae, djeca vaa i stada vaa neka ostanu u zemlji, koju vam odredi Mojsije na
istonoj strani Jordana. A vi, i to svi za rat sposobni ljudi, morate naoruani prijei na
elu brae svoje i pomoi im,
15
Dok ne dovede k cilju Gospod i brau vau kao vas, i ne uzmu i oni u posjed
zemlju, koju im daje Gospod, Bog va. Tada ete se vi vratiti u svoju vlastitu zemlju,
koju vam je odredio Mojsije, sluga Gospodnji, u istonoj jordanskoj pokrajini, pa ete
je posjedovati."
16
Tada oni odgovorie Joui: "Sve, to nam zapovjedi, init emo, i kamo nas god
polje, ii emo.
17
Upravo onako, kako smo sluali Mojsija, sluat emo i tebe. Samo neka Gospod,
Bog tvoj, bude s tobom, kao to je bio s Mojsijem!
18
Svaki, koji se protivi zapovijedima tvojim i ne slua naputke tvoje, to nam ih
daje, neka se kazni smru! Samo budi sran i odluan!"
Joua, glava 2
1
Nato posla Joua, sin Nunov, potajno iz Lugakacije dva ovjeka kao uhode s
naputkom: "Idite, ogledajte zemlju, osobito Jeriho!" Oni otidoe i dooe u kuu
jedne bludnice, koja se zvala Rahaba, da tamo prenoe.
2
I kad se javilo kralju u Jerihu: "Pripazi, noas dooe ovamo neki ljudi izmeu
sinova Izraelovih da uhode zemlju,"
3
Posla kralj u Jerihu k Rahabi i porui: "Izvedi van ljude, koji su doli k tebi i uli u
tvoju kuu; jer su doli da uhode svu zemlju!"
4
Ali ena uze oba ovjeka i sakri ih. Onda ree: "Istina, ljudi su doli k meni, ali ja
nijesam znala, odakle su bili.
5
Kad se vrata gradska u mrak zatvarala, ljudi otidoe. Ne znam, kamo otidoe ljudi.
Idite brzo za njima; jer ih moete jo stignuti."
436
6
A ona ih je bila izvela na krov i skrila ih pod lanene stabljike, to ih je bila razastrla
na krovu.
7
I ljudi pohitjee za njima, prema Jordanu, do brodova, i vrata se gradska zatvorie,
kad su vani bili ljudi, to su ili za njima.
8
Jo prije nego su bili oni zaspali, uzae ona k njima na krov,
9
I ree ljudima: "Znam, da vam je Gospod dao zemlju, strah pred vama nas je
spopao, i svi stanovnici zemlje dru pred vama.
10
Jer smo uli, da je Gospod osuio vodu Crvenoga mora pred vama, kad izaoste iz
Egipta, i to uiniste od dva kralja amorejska s onu stranu Jordana, od Sihona. Oga,
koje pobiste.
11
Kad smo to uli, klonu srce nae, i nitko vie nema sranosti pred vama, jer
Gospod, Bog va, Bog je gore na nebu i dolje na zemlji.
12
A sada zakunite mi se Gospodom: Kao to ja vama uinih dobro, tako i vi uinite
dobro obitelji mojoj i dajte mi znak siguran,
13
Da ete ostaviti na ivotu mojega oca, moju mater, moju brau i sestre i sve njihove
i da ete nas izbaviti od smrti."
14
Ljudi joj obeae: "Mi jamimo za vas svojim ivotom, ako ne izdate nau stvar.
Kad nam Gospod dadne zemlju, uinit emo ti ljubav i vjernost."
15
Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu, jer je naime kua njezina bila prizidana
uz gradski zid, stanovala je ona na gradskom zidu.
16
Ona im jo ree: "Idite u goru, da ne naie na vas potjera, i tamo se krijte tri dana,
dok se ne vrati potjera; onda moete ii svojim putem."
17
A ljudi joj rekoe: "Mi emo ispuniti tu zakletvu, kojom si nas zaklela.
18
A ti, kad doemo u zemlju, privei ovu crvenu vrpcu na prozor, kroz koji si nas
spustila, i skupi kod sebe u kui oca svojega, mater svoju i brau svoju i svu rodbinu
svoju!
437
19
Tko onda izae na cestu kroz vrata tvoje kue, sam je odgovoran za ivot svoj, a mi
nijesmo krivi. Ali tko bude s tobom u kui, za ivot njegov mi smo odgovorni, ako ga
se tko rukom dotakne.
20
Ali ako ti izda nau stvar, tada smo prosti od zakletve, kojom si nas zaklela."
21
A ona odgovori: "Kako rekoste, tako neka bude!": "Tada ih pusti van, i oni se
udaljie. A ona priveza crvenu vrpcu za prozor.
22
Oni dakle zaputie i stigoe u goru, gdje ostae tri dara, dok se ne vrati potjera.
Traila ih je potjera po svim putovima, ali ih ne nae.
23
Tako zaputie kui ona dva ovjeka, sioe s gore, prijeoe i dooe k Joui, sinu
Nunovu. Pripovjedie mu sve, to im se dogodilo.
24
I rekoe Joui: "Gospod je svu zemlju dao u ruke nae, jer svi stanovnici uplaili su
se od nas,"
Joua, glava 3
1
I usta Joua rano ujutro, i podigoe se iz Lugakacije i dooe na Jordan, on i svi
sinovi Izraelovi. Noie ondje, prije nego pooe prijeko.
2
Poslije tri dana prooe upravitelji kroz tabor,
3
I dadoe narodu zapovijed: "im ugledate koveg zavjeta Gospoda, Boga svojega, i
sveenike od plemena Levijeva, koji ga nose, dignite se i vi s mjesta svojega i poite
za njim!
4
Ali neka bude razmak od dvije tisue lakata izmeu vas i njega ne smijete mu
blizu doi da znadnete put, kojim ete udariti; jer jo nijeste nikada ili tim putem."
5
Dalje zapovjedi Joua narodu: "Posvetite se, jer e sutra Gospod uiniti udesa
meu vama."
6
A sveenicima zapovjedi Joua: "Dignite koveg zavjetni i idite pred narodom!" I
digoe koveg zavjetni i pooe pred narodom.
7
A Gospod ree Joui: "Danas u poeti da te inim velikim u oima svega Izraela,
neka zna, da u biti s tobom, kao to sam bio s Mojsijem.
438
8
Ti sad izdaj sveenicima, koji nose koveg zavjetni, zapovijed: Kad doete na kraj
vode na Jordanu, stanite na Jordanu!"
9
Tada ree Joua sinovima Izraelovim: "Pristupite ovamo i ujte rije Gospoda, Boga
svojega!"
10
Dalje ree Joua: "Po tom ete spoznati, da je ivi Bog u sredini vaoj i da e
odagnati is pred vas Kanaance, Hiteje, Hiveje, Perizeje, Girgaeje, Amoreje i
Jebuseje:
11
Evo, koveg zavjeta Gospoda sve zemlje poi e pred vama preko Jordana!
12
Zato sad izaberite dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, iz svakoga plemena po
jednoga!
13
im sveenici, koji nose koveg Boga, Gospoda sve zemlje, stave stope svoje u
vodu Jordana, ieznut e voda Jordana. A voda, to pritjee odozgor, ustavit e se
kao nasip."
14
Tako se podie narod iz atora svojih, da prijee preko Jordana, i sveenici
ponesoe koveg zavjetni pred narodom.
15
I kad nosioci kovega dooe na Jordan i sveenici, koji su nosili koveg, stavie
noge na kraju vode, a Jordan je bio istupio preko svih svojih obala, za cijelo vrijeme
etve,
16
Tada se ustavi voda. Voda, to je pritjecala odozgor, die se gore kao nasip, u
velikoj udaljenosti od grada Adama, koji lei kod Sartana. A voda, to je tekla k moru
pustinje, Slanome moru, otee sasvim. Tako je prelazio narod tamo, prema Jerihu.
17
A sveenici, koji su nosili koveg zavjetni, stajali su na suhu usred Jordana tvrdo,
dokle sav narod ne prijee preko Jordana.
Joua, glava 4
1
Kad sav narod sretno prijee preko Jordana, dade Gospod Joui ovu zapovijed:
2
Izaberite sebi izmeu naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga
ovjeka,
439
3
I zapovjedite im: "Uzmite odande, isred Jordana, s mjesta gdje su stajale noge
sveenika dvanaest kamenova, ponesite ih sa sobom i metnite ih u taboritu gdje ete
noas prenoiti!"
4
Tada pozva Joua dvanaest ljudi, to ih je bio odredio izmeu sinova Izraelovih, iz
svakoga plemena po jednoga ovjeka,
5
I zapovjedi im: "Idite tamo pred koveg Gospoda, Boga svojega, u sredinu Jordana,
i uzmite svaki sebi po jedan kamen na rame, prema broju plemena Izraelovih,
6
Za spomenik meu vama Ako vas onda djeca vaa u budunosti zapitaju: to vam
znae ovi kamenovi?
7
Odgovorite im: Voda Jordana prestade tei pred kovegom zavjeta Gospodnjega,
kad je prelazio preko Jordana. Ovi kamenovi imaju biti sinovima Izraelovim vjeni
spomenik, da je voda Jordana prestala tei."
8
Sinovi Izraelovi uinie tako, kako im je bio zapovjedio Joua. Uzee dvanaest
kamenova isred Jordana, kako je bio Gospod rekao Joui, prema broju plemena
Izraelovih, donesoe ih sa sobom u taborite i metnue ih ondje.
9
A dvanaest drugih kamenova postavi Joua usred Jordana na mjestu, gdje su bile
stajale noge sveenika, koji su nosili koveg zavjetni. Oni se jo nalaze tamo do
dananjega dana.
10
Sveenici, koji su nosili koveg, bili su ostali stojei usred Jordana, dok se nije
svrilo sve, to je bio Gospod zapovjedio Joui da kae narodu i to je bio Mojsije
naloio Joui. A narod je brzo preao.
11
Kad je sav narod bio preao, prijee i koveg Gospodnji i sveenici pred svim
narodom.
12
Rubenovci i Gadovci i polovina plemena Manasehova prijeoe naoruani na elu
sinova Izraelovih, kao to im je bio zapovjedio Mojsije.
13
Oko etrdeset tisua naoruanih ljudi prijee pred Gospodom u boj na poljanu kod
Jeriha.
14
Taj dan uini Gospod Jouu velikim pred svim Izraelom, tako da su imali
strahopotovanje pred njim za cijeloga ivota njegova kao to su bili imali
440
strahopotovanje pred Mojsijem.
15
Tada zapovjedi Gospod Joui:
16
"Zapovjedi sveenicima, koji nose koveg zakona, neka izau iz Jordana!"
17
I zapovjedi Joua sveenicima: "Izaite iz Jordana!
18
Tako izaoe sveenici, koji su nosili koveg zavjeta Gospodnjega, iz sredine
Jordana. Jedva dotakoe stope sveenika suhu zemlju, vrati se tada voda Jordana opet
na mjesto svoje i prijee kao prije posvuda preko obala.
19
Narod izae iz Jordana deseti dan prvoga mjeseca i utabori se u Gilgali na istonoj
mei Jeriha.
20
A onih dvanaest kamenova, to su ih bili uzeli sa sobom iz Jordana, postavi Joua u
Gilgali.
21
A sinovima Izraelovim ree: "Ako djeca vaa poslije zapitaju oce svoje: to znae
ovi kamenovi?
22
Tada obavijestite djecu svoju ovako: Suhom nogom prijee ovdje Izrael preko
Jordana,
23
Jer Gospod, Bog va, osui odu Jordana zbog vas, dok prijeoste, kao to je uinio
Gospod, Bog va, od Crvenoga mora, koje osui zbog nas, dok prijeosmo;
24
Jer svi narodi zemlje imaju spoznati, da je ruka Gospodnja jaka, i vi se imate vazda
bojati Gospoda, Boga svojega."
Joua, glava 5
1
A kad ue svi kraljevi Amoreja s onu stranu Jordana na zapadu i svi kraljevi
Kanaanaca na moru, da je Gospod osuio vodu Jordana zbog sinova Izraelovih, dok
prijeoe, klonu im posve srce i izgubie svu sranost pred sinovima Izraelovim.
2
Tada zapovjedi Gospod Joui: "Napravi kamene noeve i obrei po drugi put sinove
Izraelove!"
3
I napravi sebi Joua kamene noeve i obreza sinove Izraelove kod humka Aralota.
441
4
A uzrok, zato ih obreza Joua, bio je ovaj: Svi ljudi, koji su bili izali iz Egipta,
muevi, svi ratnici, bili su iza svojega izlaska iz Egipta, pomrli na putu u pustinji.
5
Dok je sav narod, to izae, bio obrezan, ne obreza nikoga od onih, to su se nakon
izlaska iz Egipta pomrli na putu u pustinji;
6
Jer etrdeset godina ili su sinovi Izraelovi po pustinji, dokle ne pomrijee svi
ratnici, to izaoe iz Egipta, jer ne posluae naputaka Gospodnjih, bio im se je
zakleo Gospod, da im nee dati da vide zemlju, koju je nama htio dati, kako je bio
pod zakletvom obeao ocima njihovim, zemlju, u kojoj tee mlijeko i med.
7
Njihove sad sinove, to ih je bio postavio na njihovo mjesto, obreza Joua; jer su bili
jo neobrezani, poto ih na putu ne obrezae.
8
Kad je bio sav narod obrezan, ostae ondje, gdje su bili u taboru, dok ne ozdravie.
9
Tada ree Gospod Joui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." Zato se zove to
mjesto Gilgala do dananjega dana.
10
Dok su sinovi Izraelovi taborili u Gilgali, svetkovae Pashu etrnaesti dan mjeseca
uveer na poljani kod Jeriha,
11
I jedoe na dan po Pashi od plodova zemlje, nekvasan kruh i preno ito, upravo na
taj dan.
12
Iduega dana prestade mana, jer sad mogoe jesti od plodova zemlje. Kako vie
sinovi Izraelovi ne imadoe mane, hranili su se u onoj godini od plodova zemlje
kanaanske.
13
Kad se Joua nae jedanput pred Jerihom, podie oi i pogleda, a to stoji prema
njemu ovjek, koji je drao goli ma u ruci svojoj. Joua pristupi k njemu i upita ga:
"Jesi li na ili naih neprijatelja?"
14
On odgovori: "Nijesam, nego sam voa vojske Gospodnje. Upravo dooh." A
Joua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se i zapita ga: "to ima gospodar moj da
kae slugi svojemu?"
15
A voa vojske Gospodnje ree Joui: "Izuj obuu svoju s nogu svojih; jer mjesto,
na kojemu stoji, sveto je." To uini Joua.
442
Joua, glava 6
1
Jeriho je imao vrata zatvorena i ostao je zatvoren zbog sinova Izraelovih; nitko nije
mogao izai van ni unii unutra.
2
Tada ree Gospod Joui: "Evo, dajem ti u ruke Jeriho i kralja njegova s ratnicima.
3
Zato obiite, svi ratnici, oko grada! Jedanput obiite oko grada! Tako uini est
dana!
4
A sedam sveenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovegom! A sedmi dan
obiite oko grada sedam puta, i sveenici neka pritom trube u trube!
5
Pa kad zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, im ujete glas trube, podigne iza
glasa bojnu viku; tada e se zidovi gradski sruiti, a narod neka uzae, svaki upravo
ondje, gdje stoji!"
6
Tada pozva Joua, sin Nunov, sveenike i zapovjedi im: "Dignite koveg zavjetni, a
sedam sveenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovegom Gospodnjim!"
7
A narodu zapovjedi: "Obiite oko grada, i to ratnici neka idu pred kovegom
Gospodnjim!"
8
I kad je Joshua bio izdao ovu zapovijed narodu, poe sedam sveenika, koji su nosili
pred Gospodom sedam truba od rogova, s zatrubi u trube, dok je koveg zavjeta
Gospodnjega iao za njima.
9
A ratnici pooe pred sveenicima, koji su trubili u trube, a ostali narod, poe za
kovegom, dok su se trube jednako razlijegale.
10
Tada zapovjedi Joua narodu. Vi ne smijete podii bojnu viku i nemojte da vam se
uje glas, i nijedna rije ne smije izai iz usta vaih, dok vam ja ne kaem: Viite!
Tada podignite bojnu viku!"
11
Tako pusti da koveg Gospodnji obie oko grada jedanput. Tada odoe u tabor i
ostae preko noi u taboru.
12
Drugo jutro usta Joua rano. Sveenici ponesoe koveg Gospodnji.
443
13
Sedam sveenika, koji su nosili sedam truba od rogova pred kovegom
Gospodnjim, koraalo je uz jednako trubljenje truba. Ratnici su ili pred njima, a
ostali je narod iao za kovegom Gospodnjim, dok su se trube jednako razlijegale.
14
Tako obioe drugi dan jedanput oko grada i vratie se tada u tabor natrag. Tako
uinie est dana.
15
A sedmi dan ustae rano, kad je zora osvanula, i obioe oko grada isto onako
sedam puta; samo taj dan obioe oko grada sedam puta.
16
Kad sveenici kod sedmoga ophoda zatrubie u trube, povika Joua narodu:
"Podignite bojnu viku; jer Gospod daje grad u ruke vae!
17
Ali grad sa svim, to je u njemu, ima se posvetiti zakletvi za Gospoda. Samo
bludnica Rahaba ima ostati na ivotu sa svima, koji su kod nje u kui, jer je skrila
uhode, koje smo bili poslali.
18
Ali se uvajte zakletoga, da ne prisvojite to sebi od zakletoga, premda ste to
posvetili zakletvi! Time biste na tabor Izraelov navukli zakletvu i svalili ga u nesreu.
19
Sve srebro i zlato, sve mjedeno i gvozdeno posue neka se posveti Gospodu i neka
doe u riznicu Gospodnju!"
20
Tada podie narod bojnu viku, i zatrubie u trube. I kad narod zau glas truba i
podie bojnu viku iza glasa, tada se sruie zidovi, i narod prodrije u grad, svaki
upravo ondje, gdje je stajao. Tako zauzee grad.
21
Tada otricom maa izvrie zakletvu na svemu, to se nalazilo u gradu, na
muevima i enama, na mladima i starima, na govedima, ovcama i magarcima.
22
Onoj dvojici ljudi, koji su bili uhodili zemlju, zapovjedi Joua: "Idite u kuu
bludnice i izvedite odonud enu sa svom njezinom svojtom, kako ste joj se zakleli!"
23
I mladi ljudi, uhode, otidoe i izvedoe Rahabu, oca njezina, mater njezinu, brau
njezinu i svu svojtu njezinu. Sve roake njezine izvedoe i pustie ih izvan tabora
izraelskoga.
24
A grad i sve, to je bilo u njemu, spalie ognjem; samo srebro i zlato, mjedeno i
gvozdeno posue metnue u riznicu kue Gospodnje.
444
25
A bludnicu Rahabu s njezinom obitelji i sa svom njezinom svojtom ostavi Joua na
ivotu, i tako osta meu Izraelcima do dananjega dana, jer je bila skrila glasnike, koji
su po nalogu Jouinu uhodili Jeriho.
26
U to vrijeme izree Joua ovo prokletstvo: "Proklet neka je pred Gospodom ovjek,
koji se hoe da opet sagradi grad Jeriho! Za cijenu prvoroenca svojega neka mu
postavi temelj i za cijenu najmlaega sina svojega neka mu stavi vrata!"
27
Gospod je bio s Jouom, tako da se je ime njegovo razglasilo po svoj zemlji.
Joua, glava 7
1
Ali sinovi Izraelovi prisvojie sebi zakleto; jer Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva,
sina Zerahova, od plemena Judina, uze neto sebi od zakletoga. Zato se raspali srdba
Gospodnja proti sinova Izraelovih.
2
Posla naime Joua neke ljude iz Jeriha u Aj kod BetAvena, istono od Betela, i
zapovjedi im: "Idite gore i uhodite pokrajinu!" Ljudi otidoe gore i uhodie Aj.
3
Kada se vratie k Joui, rekoe mu: "Ne treba da ide gore sav narod, samo dvije
tisue do tri tisue ljudi neka idu da osvoje Aj! Ne mui onamo sav narod, jer je njih
samo malo!"
4
Tako otide onamo od naroda jedno tri tisue ljudi Ali budu od ljudi iz Aja natjerani
u bijeg.
5
I ljudi iz Aja poubijae ih jedno trideset i est ljudi, progonie ih od vrata gradskih
do u ebarim i potukoe ih na obronku brijega. Tada klonu srce naroda i posta kao
voda.
6
A Joua razdrije haljine svoje, baci se pred kovegom Gospodnjim niice na svoje
lice sve do naveer, on sa starjeinama Izraelovim, i posue prah na glavu svoju.
7
Tada se pomoli Joua: "Ah, Gospode, Boe moj, zato prevede ovaj narod preko
Jordana, da nas preda u ruke Amorejima, da nas unite? O, da smo radije ostali s onu
stranu Jordana!
8
Ah, Gospode, to da kaem, kad je Izrael okrenuo lea neprijateljima svojim?
445
9
Kanaanci i svi stanovnici zemlje to e uti; oni e navaliti na nas i istrijebit e ime
nae sa zemlje. to e onda uiniti od velikoga imena svojega?"
10
Tada Gospod odgovori Joui: "Ustani! to lei na licu svojemu?
11
Izrael je sagrijeio; prestupili su zabranu moju, koju sam im dao, prisvojili su sebi
zakleto, po inili su krau, poskrivali su i metnuli meu svoje stvari.
12
Zato ne mogu vie sinovi Izraelovi izdrati pred neprijateljima svojim; moraju u
bijeg pred neprijateljima svojim; jer su pali u prokletstvo. Ja neu vie biti meu
vama ako ne odstranite iz svoje sredine zakleto.
13
Ustani, posveti narod i objavi Posvetite se za sutra, jer tako veli Gospod, Bog
Izraelov: "Zakleto je u tvojoj sredini, Izraele! Ti nee moi izdrati pred
neprijateljima svojim, dok ne odstranite iz svoje sredine zakleto.
14
Zato ete sutra rano pristupiti po plemenima svojim, i pleme, koje oznai Gospod,
pristupit e po porodicama svojim, i porodica, koju oznai Gospod, pristupit e po
domovima svojim, i dom, koji oznai Gospod, pristupi e iz njega ovjek za
ovjekom.
15
Tko se tada nae s predmetom zakletve, neka se spali sa svim, to posjeduje, jer je
prestupio zabranu Gospodnju i poinio sramotu u Izraelu!"
16
Kad Joua sutradan rano dade da pristupe Izraelci po plemenima svojim, bi
oznaeno pleme Judino.
17
Potom dade da pristupe porodice Judine, i bi oznaena porodica Zerahovaca. Nato
dade da prijestupi porodica Zerahovaca ovjek za ovjekom, i bi oznaen Zabdi.
18
Potom dade da pristupi njegov dom ovjek za ovjekom, i bi oznaen Akan, sin
Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina.
19
Tada ree Joua Akanu: "Moj sine, daj Gospodu, Bogu Izraelovu, ast i slavu!
Priznaj mi, to si uinio; ne krij mi nita!"
20
Akan odgovori Joui: "Jest, ja sam sagrijeio Gospodu, Bogu Izraelovu. Uinio sam
ovo:
446
21
Vidio sam meu plijenom lijep plat iz ineara, dvjesta ekela srebra i zlatan jezik,
pedeset ekela teak. Polakomih se i uzeh. To je zakopano u atoru u zemlji i srebro
ozdo."
22
Joua posla poslanike tamo. Oni otrae u ator, i doista bile su stvari zakopane u
atoru i ozdo srebro.
23
Uzee to iz atora, donesoe Joui i svima sinovima Izraelovim i metnue pred
Gospoda.
24
Tada uze Joua Akana, sina Zerahova, i srebro, plat i zlatni jezik, njegove sinove i
keri, njegova goveda, njegove magarce i ovce, njegov ator i sve, to je posjedovao,
i izvedoe ih u nazonosti svega Izraela u dolinu Akor.
25
Tamo ree Joua: "Jer si nas ti strovalio u nesreu, tako e tebe danas strovaliti
Gospod u nesreu." Tada ga kamenovae svi Izraelci i spalie ih, izakako su bili
kamenovani.
26
Podigoe nad njim veliku gomilu kamenja, to se jo danas moe vidjeti. A Gospod
se povrati od estine gnjeva svojega. Zato se zove one mjesto sve do dananjega dana
dolina Akor.
Joua, glava 8
1
I Gospod ree Joui: "Ne boj se i ne plai se! Uzmi sa sobom sav narod to je za boj,
pa ustani i idi na Aj! Evo, predajem ti u ruke kralja ajskoga s narodom njegovim,
gradom njegovim i zemljom njegovom.
2
Uini s Ajem i kraljem njegovim, kako uinio s Jerihom i njegovim kraljem! Ipak
plijen i stoku smijete uzeti za sebe. Namjesti zasjedu gradu na zapadnoj strani
njegovoj!"
3
Tada usta Joua sa svim narodom to je za boj, da idu na Aj, i izabra Joua trideset
tisua ljudi, hrabrih momaka, i posla ih nou.
4
Dade im zapovijed: "Pazite, vi se imate namjestiti u zasjedu proti gradu na zapadnoj
strani grada! Ne udaljujte se odve daleko od grada i budite svi spremni!
5
A ja sa svim narodom, to je kod mene, primaknut u se gradu, i ako oni tada kao
prvi put izau proti nas, mi emo bjeati pred njima.
447
6
Ako oni iza nas izau tako daleko, da smo ih odvojili od grada jer e misliti: Bjee
pred nama kao prvi put i mi emo jednako jo dalje bjeati pred njima,
7
Tada vi provalite iz zasjede i zauzmite grad; jer e vam ga Gospod, Bog va, dati u
ruke.
8
Kad uzmete grad, zapalite grad! Uinite po zapovijedi Gospodnjoj! Pazite, to vam je
zapovijed moja!"
9
Nato ih otpusti Joua, i oni otidoe u zasjedu i utaborie se izmeu Betela i Aja,
zapadno od Aja. A Joua prenoi onu no meu narodom,
10
Sutradan rano prebroji Joua narod i poe sa starjeinama Izraelovim na elu vojske
proti Aja.
11
Sva vojska, to je bila kod njega, poe, uze se primicati i doe do pred grad.
Utaborie se sjeverno od Aja, tako da je bila dolina izmeu njih i Aja.
12
Tada uze oko pet tisua ljudi i namjesti ih u zasjedu izmeu Betela i Aja, zapadno
od grada.
13
Nato se namjesti narod, sva vojska, to je bila sa sjevera gradu, i zaplee, to je bilo
sa zapada gradu. A Joua onu no poe usred doline.
14
Kralj ajski to vidje, i tako ljudi u gradu uranie i pohitjee proti Izraelu u boj, i on i
sav narod njegov, na mjesto kod pustinje. On naime nije znao, da mu je bila
namjetena zasjeda zapadno od grada.
15
A Joua i svi Izraelci uinie tako, kao da bi bili od njih potueni, i nagnue bjeati
prema pustinji.
16
Tada je bio sazvan sav narod, to je bio u gradu, da ih tjera. I dok su tako tjerali
Jouu, sve su se vie odvajali od grada.
17
Ne osta nitko u Aju i Betelu, da ne poe u potjeru za Izraelcima. A grad ostavie
otvoren i tjerali su Izraelce.
18
Tada ree Gospod Joui: "Digni koplje, to ti je u ruci, proti Aja; jer ti ga dajem u
ruke." Joua podie koplje, to mu je bila u ruci, proti Aja.
448
19
Tada se zasjeda brebolje podie sa svojega mjesta, potra, im je Joua bio
podigao ruku, i doe u grad, zauze ga i zapali grad odmah.
20
I kad se Ajani obrazree i vidjee, kako se dim od grada die prema nebu, nijesu
imali kamo bjeati ni ovamo ni tamo; jer se okrenula proti progoniteljima vojska, koja
je bjeala prema pustinji.
21
Kad naime vidjee Joua i svi Izraelci, da je zasjeda zauzela grad i da se die dim
od grada, okrenue se i udarie na Ajane.
22
A drugi iz grada izaoe pred njih, tako da su pali meu Izraele, jer jedni dooe s
ove, drugi s one strane, i potukoe ih tako, da ni jedan ne osta iv niti utee.
23
A kralja ajskoga uhvatie iva i dovedoe ga k Joui.
24
I kad Izraelci pobie sve Ajane na slobodnom polju u pustinji, kamo su ih bili
progonili, i padoe od maa svi do posljednjeg ovjeka, okrenue se svi Izraelci proti
Aja i pobie ga otricom maa.
25
Broj svih, koji padoe onaj dan, ljudi i ena, iznosio je do dvanaest tisua, sve
samih Ajana.
26
Joua ne spusti ruke svoje, koju je bio podigao s kopljem, dokle ne pobi sve
stanovnike ajske.
27
Samo stoku i plijen toga grada uzee Izraelci sebi, po uputi Gospodnjoj, koju je on
bio dao Joui.
28
Joua dade spaliti Aj i uini ga za vazda jednom podrtinom, jednom pustoi, do
dananjega dana.
29
A kralja ajskoga dade objesiti na drvo do veera. O zahodu sunanom zapovjedi
Joua, da skinu truplo njegovo. Bacie ga tada pred vrata gradska i podigoe nad njim
veliku gomilu kamenja, koja je jo tamo do dananjega dana.
30
Tada Joua napravi rtvenik Gospodu, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu,
31
Kao to je bio zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, sinovima Izraelovim, kako je
propisano u knjizi zakona Mojsijeva: rtvenik od neklesana kamenja, na koje nije bilo
dolo eljezno orue. I prinesoe na njemu rtve paljenice Gospodu i zaklae rtve
449
mirotvorne.
32
Tada napisa ondje na kamenju prijepis zakona Mojsijeva, to ga je ovaj bio dao
33
I sav Izrael sa svojim starjeinama, glavarima i sucima stade s obje strane kovega
prema levitskim sveenicima, koji su nosili koveg zavjeta Gospodnjega, stranci i
domai, jedna polovina na gori Gerizimu, druga polovina na gori Ebalu, kao to je
neko naredio Mojsije, sluga Gospodnji, da blagoslovi narod Izraelov.
34
Potom proita sve rijei zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je zapisano u
knjizi zakona.
35
Nije bilo nijedne rijei od svega, to je bio naredio Mojsije, koje ne proita Joua
pred svom zajednicom Izraelovom, i pred enama, djecom i strancima, koji su ili
meu njima.
Joua, glava 9
1
A kad to ue svi kraljevi, koji su prebivali s onu stranu Jordana na brdima i u
nizinama i na svoj obali velikoga mora sve do Libanona, Hiteji i Amoreji, Kanaanci,
Perizeji, Hiveji i Jebuseji,
2
Skupie se da se slono bore proti Joue i Izraelaca.
3
I stanovnici Gibeona ue, kako je Joua postupao s Jerihom i Ajem.
4
Tada se i oni dadoe na posao, ali prijevarom. Priskrbie sebi ivea, uzee stare
vree za svoje magarce i stare, poderane i iskrpljene mjeine vinske,
5
Obukoe staru, iskrpljenu obuu i iznoene haljine i ponesoe sa sobom na put kruh
osuen i razdrobljen.
6
Tako otidoe k Joui u tabor u Gilgalu i rekoe njemu i Izraelcima: "Iz daleke zemlje
doosmo. Uinite s nama ugovor!"
7
Ali Izraelci izjavie Hivejima: "Moe biti da prebivate meu nama; kako da onda
inimo ugovor s vama?
450
8
Oni rekoe Joui: "Mi smo sluge tvoje." Kad ih Joua upita: "Tko ste i odakle
dolazite?"
9
Odgovorie mu: "Iz zemlje vrlo daleke dooe sluge tvoje zaradi slave Gospoda,
Boga tvojega, jer smo uli glas o njemu: sve, to je uinio u Egiptu;
10
I sve, to je uinio dvojici kraljeva amorejskih s onu stranu Jordana, Sihonu, kralju
hebonskom, i Ogu, kralju baanskom u Atarotu.
11
Tada nam rekoe starjeine nae i svi stanovnici zemlje: Uzmite sebi ivea na put,
idite im u susret i recite im: Mi smo sluge vae; uinite ugovor s nama!
12
Ovo je kruh na. Bio je jo vru, kad ga kod kue uzesmo sa sobom za put, u dan,
kad izaosmo, da doemo k vama. Sad vidite, da je osuen i razdrobljen.
13
I ovo su mjeine vinske. Bile su nove, kad ih napunismo. A sad vidite, poderane su.
I ovo su haljine nae i obua naa, od dalekog puta sasvim su izderane."
14
Tada uzee ljudi neto od ivea njihova, ali ne potraie odluke Gospodnje.
15
Dapae Joua uini s njima mir i sklopi ugovor s njima, da e ih ostaviti u ivotu. I
zaklee im se knezovi zajednice.
16
Kad tri dana iza zakljuka ugovora s njima doznae, da su is blizine i da prebivaju
meu njima,
17
Podigoe se sinovi Izraelovi i trei dan dooe u gradove njihove. Gradovi se
njihovi zvali Gibeon, Kefirah, Beerot i KirjatJearim.
18
A sinovi Izraelovi ne uinie im nita naao, jer su im se knezovi zajednice bili
zakleli Gospodom, Bogom Izraelovim. Zato je sva zajednica mrmljala proti
knezovima.
19
Ali svi knezovi rekoe svoj zajednici: "Mi smo im se zakleli Gospodom, Bogom
Izraelovim. Zato im ne smijemo nita uiniti.
20
Ovako emo postupati s njima: Darovat emo im ivot, da ne doe gnjev na nas
radi zakletve, kojom im se zaklesmo."
451
21
Tako im izjavie knezovi: "Neka ostanu u ivotu!" A sjekli su drva i nosili vodu za
svu zajednicu, kako su im bili predloili knezovi.
22
Joua ih dade dozvati i ree im "Zato nas prevariste i rekoste: Vrlo daleko
prebivamo od vas, kad eto prebivate meu nama?
23
Zato sada da ste prokleti i da ste dovijeka sluge, da sijeete drva i nosite vodu za
kuu Boga mojega!"
24
Oni priznae Joui i rekoe: "Slugama tvojim bilo je javljeno, da je Gospod, Bog
va, zapovjedio slugi svojemu Mojsiju, da vam dadne svu zemlju i da istrijebi sve
stanovnike zemlje ispred vas. Zato se vrlo pobojasmo za ivot svoj od vas i uinismo
tako.
25
A sada smo eto u tvojoj ruci. ini s nama, kako ti se uini dobro i pravo!"
26
On tada uini s njima na spomenuti nain i sauva i hod sinova Izraelovih, da ih ne
pobie.
27
Tako ih onda odredi Joua da sijeku drva i nose vodu za zajednicu i za rtvenik
Gospodnji do dananjega dana na mjestu, koje izabere Gospod.
Joua, glava 10
1
I AdoniZedek, kralj jerusalemski, saznade, da je Joua osvojio Aj i unitio ga
zakletvom, da je, kao s Jerihom i njegovim kraljem, tako uinio s Ajem i njegovim
kraljem, i da su stanovnici Gibeona sklopili mir s Izraelom i ostali meu njima.
2
Tada se uplaie vrlo, jer je Gibeon bio velik grad, kao kakav kraljevski grad, i vei
od Aja, i svi ljudi njegovi bili su hrabri.
3
Zato posla AdoniZedek, kralj jerusalemski, k Hohamu, kralju hebronskom, k
Piramu, kralju jarmutskom, k Jafiji, kralju lakikom, i k Debiru, kralju eglonskom, i
porui im:
4
Doite k meni i pomozite mi, da porazimo Gibeon, jer sklopi mir s Jouom i sa
sinovima Izraelovim!"
5
Tada se ujedini i poe pet kraljeva amorejskih, kralj jerusalemski, kralj hebronski,
kralj jarmutski, kralj lakiki, kralj eglonski, sa svim svojim vojskama; opkolie
452
Gibeon i napadoe ga.
6
A Gibeoneji poslae k Joui u tabor u Gilgalu i poruie: "Ne dii ruku svojih sa
sluga svojih! Doi brzo k nama, spasi nas i pomozi nam, jer se ujedinie proti nama
svi kraljevi amorejski, koji stanuju u gorama."
7
Tada izae Joua iz Gilgale, on i s njim sav narod njegov, to je bio za boj, sve sami
junaci.
8
I Gospod ree Joui: "Ne boj ih se, jer ih dajem u tvoje ruke. Ni jedan od njih nee
se odrati pred tobom."
9
I Joua udari na njih iznenada svu no je iao od Gilgale
10
I smete ih Gospod pred Izraelcima, tako da su ih ovi ljuto pobili kod Gibeona i
tjerali ih putem prema BetHoronu i odbili ih do Azeke i Makede.
11
Kad su na bijegu pred Izraelcima bili niz vrlet bethoronsku, baci Gospod na njih
kamenje veliko iz neba sve do Azeke, tako da su bili potueni. Vie je bilo onih, koji
izginue od kamene tue, negoli oni koje pobi ma sinova Izraelovih.
12
Tada se pomoli Joua Gospodu, u dan, kad Gospod predade Amoreje sinovima
Izraelovim, i povika pred sinovima Izraelovim: "Stani, sunce kod Gibeona i mjesece u
dolini ajalonskoj!"
13
I stade sunce, i ustavi se mjesec, dok se ne osveti narod neprijateljima svojim. Ne
stoji li to u knjizi junaka? Tako stade sunce nasred neba i skoro cio dan nije htjelo da
zae.
14
Takva dana nije bilo ni prije ni poslije, da je Gospod posluao glas ovjeka; jer se
je Gospod borio za Izraela.
15
Nato se vrati Joua sa svim Izraelcima u tabor u Gilgalu,
16
A onih pet kraljeva utee i skrili se u peini kod Makede.
17
Kad je Joui bilo javljeno: "Pet kraljeva skrilo se u peini kod Makede,"
18
Izda Joua zapovijed: "Dovucite veliko kamenje pred ulaz peine i postavite ljude
pred nju, da je uvaju!
453
19
A vi drugi ne stojte, nego progonite neprijatelje svoje i idite im ustopce! Ne dajte
im da umaknu u gradove svoje; jer vam ih dade u ruke Gospod, Bog va."
20
I kad ih Joua i sinovi Izraelovi u boju vrlo velikom pobie do kraja samo neki
mogli su se spasiti i umai u tvrde gradove.
21
Vrati se sva vojska u miru k Joui u tabor u Makedu, a da nitko ne makne jezikom
svojim na sinove Izraelove.
22
I Joua izdade zapovijed: "Otvorite ulaz u peinu i izvedite mi iz peine onih pet
kraljeva!"
23
Uinie tako i izvedoe mu iz peine onih pet kraljeva: kralja jerusalemskog, kralja
hebronskog, kralja jarmutskog, kralja lakikog i kralja eglonskog.
24
A kad izvedoe te kraljeve k Joui, sazva Joua sve Izraele i ree voama vojnika,
koji su bili poli s njim: "Pristupite i stavite nogu na iju tim kraljevima!" Oni
pristupie i stavie im na iju nogu.
25
Tada im ree Joua: "Ne bojte se i ne plaite se! Budite hrabri i jaki, jer tako e
Gospod uiniti svima neprijateljima vaim, s kojima se imate boriti."
26
Nato ih dade Joua posjei i poubijati i na pet drveta objesiti. Visjeli su na drvetima
do veera.
27
A o zahodu sunanom zapovjedi Joua, te ih skidoe s drveta i bacie ih u peinu, u
koju su se bili skrili, i metnue veliko kamenje na ulaz u peinu, koje osta tamo do
danas.
28
Joua osvoji onda Makedu, udari grad zajedno s njegovim kraljem otricom maa i
uniti ga zakletvom. Od svega stanovnitva ne pusti nijednoga da utee. S kraljem
makedskim uini isto onako, kao to uini s kraljem jerihonskim.
29
Tada otide Joua sa svim Izraelcima od Makede dalje u Libnu i udari na Libnu.
30
Jer Gospod i nju zajedno s kraljem njezinim predade u ruke Izraelcima, udari je
otricom maa zajedno sa svim stanovnitvom. Ne pusti nijednoga da utee. Uini s
kraljem njezinim isto onako, kao to uini s kraljem jerihonskim.
454
31
Potom otide Joua sa svim Izraelcima od Libne dalje u Laki, utabori se pred njim i
napade ga.
32
I Gospod predade Laki u ruke Izraelcima. Osvoji ga drugi dan i udari ga sa svim
stanovnitvom otricom maa, isto onako, kako uini s Libnom.
33
Tada doe Horam, kralj gezerski, da pomogne Lakiu. Ali Joua pobi njega i ljude
njegove, tako da ni jedan od njih ne osta iv.
34
Potom poe Joua sa svim Izraelcima od Lakia dalje u Eglon. Utaborie se pred
njim i napadoe ga.
35
Jo isti dan osvojie ga i udarie ga otricom maa. Sve stanovnitvo uniti onoga
dana zakletvom, isto onako, kako uini s Lakiom.
36
Onda se podie Joua sa svim Izraelcima od Eglona u Hebron, i napadoe ga,
37
I osvojie ga i udarie ga otricom maa zajedno s kraljem njegovim, sa svim
gradovima njegovim i sa svim stanovnitvom njihovim. Ne pusti nijednoga da utee,
isto onako, kako uini s Eglonom. I uniti zakletvom grad i sve stanovnitvo njegovo.
38
Potom se okrenu Joua sa svim Izraelcima prema Debiru i napade ga.
39
Osvoji ga s kraljem njegovim i sa svim gradovima njegovim. Udarie ga otricom
maa i unitie zakletvom sve stanovnitvo. Ne pusti nijednoga da utee. Kao to
uini s Hebronom, tako uini i s Debirom i kraljem njegovim, isto onako, kako uini i
s Libnom i kraljem njezinim.
40
Tako pobi Joua svu zemlju, gore, juni kraj, nizine i humove sa svim kraljevima
njihovim. Ne pusti nijednoga da utee, i sve, to je bilo ivo, uniti zakletvom, kao to
je bio zapovjedio Gospod, Bog Izraelov.
41
Joua ih pobi od KadeBarnea do Gaze, nadalje svu zemlju goensku do Gibeona.
42
Sve one kraljeve i zemlju njihovu uze Joua ujedanput; jer se je borio s Izraelom
Gospod, Bog Izraelov.
43
Potom se vrati Joua sa svim Izraelcima u tabor u Gilgalu.
455
Joua, glava 11
1
A kad to u Jabin, kralj hasorski, posla k Jobabu, kralju madonskom, i kralju
imronskom i kralju akafskom,
2
I kraljevima na sjeveru u gorama, u ravnici juno od Kinereta, u nizini i na visini
dorskoj uz more,
3
Kanaancima na istoku i zapadu, Amorejima, Hitejima, Perizejima i Jebusejima u
gorama i Hivejima pod Hermonom u zemlji Mispa.
4
I izaoe oni sa svim vojskama svojim. Bio je to ratni narod, mnogobrojan kao
pijesak na obali morskoj, s veoma mnogim konjima i kolima.
5
Svi ti kraljevi dogovorie se, dooe i utaborie se na vodi Meromu, da se bore s
Izraelom.
6
A Gospod ree Joui Ne boj ih se, jer sutra u ovo doba sve u ih pobijene staviti
pred Izraela. Konje njihove ohromi i bojna kola njihova popali ognjem!"
7
Tada ih Joua napade iznenada sa svom vojskom svojom na vodi Meromu, i udarie
na njih.
8
I Gospod ih dade u ruke Izraelcima. Oni ih porazie i potjerae ih do Sidona
velikoga i do Misrefot Majima i do u dolinu Mispe na istoku; tako ih pobie, da ih
vie ne preosta ni jedan.
9
Joua im tada uini, kao to mu je bio Gospod zapovjedio: konje njihove ohromi i
kola njihova popali ognjem.
10
Tada se vrati Joua i zauze Hasor i dade kralja njegova smaknuti maem. Hasor je
bio prije glavni grad svima onim kraljevstvima.
11
Pobie sve stanovnitvo otricom maa izvrujui zakletvu. Nita ne osta, to je bilo
ivo. A Hasor dade spaliti ognjem.
12
Sve one kraljevske gradove sa svim njihovim kraljevima uze Joua u svoju vlast i
pobi ih otricom maa izvrujui zakletvu na njima, kao to je bio zapovjedio Mojsije,
sluga Boji.
456
13
Ali nijednoga grada, koji su bili na visinama, ne mogoe spaliti Izraelci. Jedino
Hasor spali Joua.
14
Sav plijen iz onih gradova i stoku uzee Izraelci za sebe. A ljude sasjekoe otricom
maa, te ih posve unitie; ne osta nita ivo.
15
Kako je bio Gospod zapovjedio svojemu slugi Mojsiju, tako Mojsije zapovjedi
Joui, i uim Joua. Nita ne izostavi od svega, to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
16
Tako zauze Joua svu tu zemlju, gore, sav juni kraj, svu zemlju goensku, nizine,
jordansku ravnicu, goru Izraelovu i nizinu njegovu,
17
Od golih gora, to se diu prema Seiru, do BaalGada u ravnici libanonskoj pod
gorom Hermonom. Sve kraljeve njihove zarobi i dade ih pogubiti.
18
Dugo vremena ratovao je Joua sa svim onim kraljevima.
19
Nije bilo grada, koji bi se mirno predao sinovima Izraelovim, osim Hiveja, koji su
stanovali u Gibeonu, Inae su morali sve osvojiti silom oruja.
20
Jer od Gospoda bilo je tako odreeno, da im je on otvrdio srce, te su se borili proti
Izraela tako, da se je mogla bez milosti izvriti zakletva na njima i da su bili
istrijebljeni, kao to je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
21
Tada izae Joua i uniti Anakovce u gorama, u Hebronu, Debiru i Anabu i na svim
gorama judejskim i na svim gorama Izraelovim; na njima i na gradovima njihovim
izvri Joua zakletvu.
22
Ni jedan Anakovac ne osta vie u zemlji sinova Izraelovih; samo u Gazi, Gatu i
Adodu osta ih nekoliko.
23
Tako zauze Joua svu zemlju, upravo onako, kako je bio Gospod zapovjedio
Mojsiju, i dade je Joua sinovima Izraelovim u batinu, po dijelovima njihovim, po
plemenima njihovim. I zemlja poinu od rata.
Joua, glava 12
1
Ovo su kraljevi zemlje, koje pobijedie sinovi Izraelovi, i zemlju njihovu osvojie:
"S onu stranu Jordana na istoku od rijeke Arnona do gore Hermona i svu ravnicu
istono od Jordana:
457
2
Sihon, kralj amorejski, koji je stanovao u Hebonu. On je vladao od Aroera, koji lei
na obali Arnona, od sredine doline preko polovine Gileada do rijeke Jaboka, mee
sinova Amonovih,
3
I preko doline jordanske do istone strane jezera Kinereta i do istone strane mora
pustinje, Slanoga mora, prema BetsJeimotu i juno uz podnoje obronaka Pisge.
4
Nadalje pokrajina Oga, kralja baanskoga, koji je pripadao ostacima Refaima i
prebivao u Atarotu i Edreju.
5
Vladao je gorom Hermonom, Salkom i cijelim Baanom do mee Geureja i
Maakateja i polovinom Gileada do pokrajine Sihona, kralja hebonskoga.
6
Mojsije, sluga Gospodnji, i sinovi Izraelovi porazie ih, i Mojsije, sluga Gospodnji,
dade to u posjed Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manasehova.
7
A ovo su kraljevi zemlje, koje Joua i sinovi Izraelovi pobijedie u zapadnoj zemlji
jordanskoj, od BaalGada u dolini libanonskoj do golih gora, to se diu prema Seiru,
i zemlju njihovu dade Joua u posjed plemenima Izraelovim po dijelovima njihovim,
8
U gorama, u nizinama, u ravnici jordanskoj, na obroncima, u pustinji i u junom
kraju, zemlju Hiteja, Amoreja, Kanaanaca, Perizeja, Hiveja i Jebuseja:
9
Jedan kralj jerihonski; jedan kralj Ajski kod Betela;
10
Jedan kralj jerusalemski; jedan kralj hebronski;
11
Jedan kralj jarmutski; jedan kralj lakiki;
12
Jedan kralj eglonski; jedan kralj gezerski;
13
Jedan kralj debirski; jedan kralj gederski;
14
Jedan kralj hormski; jedan kralj aradski;
15
Jedan kralj libnaski; jedan kralj adulamski;
16
Jedan kralj makedski; jedan kralj betelski;
17
Jedan kralj tapuahski; jedan kralj heferski;
458
18
Jedan kralj afeki; jedan kralj aronski;
19
Jedan kralj madonski; jedan kralj Hasorski;
20
Jedan kralj imronmeronski; jedan kralj akafski;
21
Jedan kralj tanaaki; jedan kralj megidski;
22
Jedan kralj kedeki; jedan kralj jokneamski na Karmelu;
23
Jedan kralj dorinski na visinama dorinskim; jedan kralj pogana u Gilgali;
24
Jedan kralj tirzahski, svega trideset i jedan kralj.
Joua, glava 13
1
Kad Joua postade starovremean, ree mu Gospod: "Ti si star i vremean. A velik
dio zemlje ostao je jo neosvojen.
2
Ovo je zemlja, to je jo ostala: "Sve pokrajine Filisteja i sva zemlja Geur,
3
Od ihora istono od Egipta do pokrajine ekronske na sjeveru, to pripada pokrajini
Kanaanaca; pet kneevina filistejskih, naime u Gazi, Adodu, Akelonu, Gitu i
Ekronu, dalje Avija
4
Na jugu, sva zemlja Kanaanaca i Mearah Sidonaca do Afeke, do mee amorejske;
5
Onda zemlja Gebalijana i sav Libanon u istonom dijelu, od BaalGada na
podnoju Hermona do puta u Hamat.
6
Sve stanovnike Libanona do Misrefota, sve Sidonce ja u sam otjerati ispred sinova
Izraelovih. Samo razdijeli to Izraelu drijebom u batinu, kao to sam ti zapovjedio!
7
Razdijeli sad dakle tu zemlju u batinu meu devet plemena i polovinu plemena
Manasehova!"
8
S ovim su bili primili Rubenovci i Gadovci svoj dio, to im ga je bio Mojsije
odredio u istonoj zemlji jordanskoj, to im ga je bio ostavio Mojsije, sluga
Gospodnji,
459
9
Od Aroera na obali Arnona i od grada u sredini doline, i svu ravnicu Medebe do
Dibona,
10
I sve gradove amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Hebonu, do pokrajine
sinova Amonovih;
11
I Gilead i pokrajinu Geureja i Maakateja, i svu goru Hermon i sav Baan do Salke.
12
Sve kraljevstvo Oga u Baanu, koji je vladao u Atarotu i Edreju, Og je bio jo
preostao od ostataka Refaima, to ih je bio Mojsije pobijedio i protjerao iz posjeda
njihova.
13
Ali Geureja i Maakateja ne protjerae sinovi Izraelovi, i tako ostadoe Geureji i
Maakateji meu Izraelom do dananjega dana.
14
Samo plemenu Levijevu ne dade batine: rtve ognjene Gospoda, Boga Izraelova,
jesu batina njegova, kao to mu je bio obeao.
15
Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po porodicama njihovim.
16
Oni dobie podruje od Aroera i od grada u sredini doline i svu ravnicu kod
Medebe:
17
Hebon sa svim mjestima svojim, to lee na ravnici, Dibon, BamotBaal,
BetBaalMeon,
18
Jahaz, Kedemot, Mefaat,
19
Kirjatajim, Sibmu, Zeretahara gori u dolini,
20
BetPeor, obronke Pisge i BetJeimot,
21
I sve druge gradove na ravnici. Nadalje sve kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona,
koji je vladao u Hebonu; Mojsije ga pobijedi zajedno s knezovima midjanskim,
Evijem Rekemom, Surom, Hurom i Rebom, knezovima Sihonovim, koji su prebivali
u zemlji.
22
I vraara Balaama, sina Beorova, ubie sinovi Izraelovi maem, poto su bili
poubijali druge maem.
460
23
Mea sinova Rubenovih bila je Jordan s obalom, To je bila batina sinova
Rubenovih po porodicama njihovim: gradovi sa selima svojim.
24
Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po porodicama
njihovim.
25
Oni dobie ovo podruje: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje sinova
Amonovih do Aroera, istono od Rabe,
26
I od Hebona do RamahMispe i Betonima i od Mahanaima do pokrajine debirske;
27
Onda u dolini: BetHaram, BetNimra, Sukot i Safon, ostatak kraljevstva Sihona,
kralja hebonskoga; Jordan sa svojom obalom do kraja jezera Kineretskoga, na
istonoj strani Jordana.
28
To je batina sinova Gadovih po porodicama njihovim: "gradovi sa selima svojim.
29
Onda dade Mojsije polovini plemena Manasehova dijelove, i to polovina plemena
sinova Manasehovih dobi po porodicama svojim
30
Ovo podruje: protee se ono od Mahanaima preko svega Baana, sve kraljevstvo
Oga, kralja baanskoga, i sva sela Jairova, to su u Baanu, ezdeset gradova.
31
A polovinu Gileada i Atarot i Edrej, glavne gradove kraljevstva Ogova u Baanu,
dobie sinovi Makira, sina Manasehova, i to polovina sinova Makirovih po
porodicama njihovim.
32
To je, to razdijeli kao batinu Mojsije na poljanama moapskim, s onu stranu
Jordana, istono od Jeriha.
33
A plemenu Levijevu ne dade Mojsije batine. Gospod, Bog Izraelov, jest batina
njihova kao to im je obeao.
Joua, glava 14
1
Ovo je, to dobie sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj kao batinu, to im sveenik
Eleazar i Joua, sin Nunov, i plemenski poglavari izraelskih plemena
2
Kao batinu njihovu razdijelie drijebom, kao to je bio Gospod odredio preko
Mojsija za devet plemena i polovinu plemena.
461
3
Dvjema plemenima i polovini plemena bio je naime Mojsije odredio batinu s onu
stranu Jordana, a Levitima nije bio dao batine meu njima.
4
Jer sinova Josipovih bila su dva plemena: Manaseh i Efraim. A Levitima ne dadoe
dijela u zemlji, nego samo gradove za prebivanje i panjake njihove za stoku njihovu i
za blago njihovo.
5
Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, tako uinie sinovi Izraelovi i razdijelie
zemlju.
6
Tada pristupie sinovi Judini k Joui u Gilgali, i Kaleb, sin Jefuneov, Kenizej, ree
mu: "Ti zna, to je odredio Gospod Mojsiju, ovjeku Bojemu, za me i za te u
KadeBarneu.
7
Bilo mi je etrdeset godina, kad me posla Mojsije, sluga Gospodnji, iz
KadeBarnea, da uhodim zemlju, i donesoh mu izvjetaj, kako sam mislio u svojemu
srcu.
8
A moji drugovi, koji su ili s menom, uplaie srce narodu, ali ja sam posve bio na
strani Gospoda, Boga svojega.
9
I zakle se Mojsije onaj dan: "Zemlja, na koju je stupila noga tvoja, ima dopasti tebi i
sinovima tvojim kao batina u vjena vremena, jer si posve stupio na stranu Gospoda,
Boga mojega.
10
I Gospod me, kako vidi, po svojemu obeanju sauva u ivotu punih etrdeset i pet
godina od vremena, kad Gospod ree Mojsiju onu rije, dok je Izrael iao po pustinji,
i sad, eto, imam osamdeset i pet godina.
11
Danas sam jo krepak kao onda, kad me je Mojsije poslao. Moja danas snaga jo je
kao snaga moja onda, kad se je trebalo boriti i dolaziti i odlaziti.
12
Zato daj mi sada tu gorovitu zemlju, za koju je onda govorio Gospod, jer ti si sam
onda uo, da su tamo Anakovci i veliki utvreni gradovi. Moda je Gospod s menom,
i ja u ih moi protjerati, kako je to obeao Gospod."
13
Tada ga blagoslovi Joua, i on dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron kao batinu.
14
Zato pripada Hebron Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenizeju, kao batina sve do
dananjega dana, jer se je naime on svom duom drao Gospoda, Boga Izraelova.
462
15
Hebron se je prije zvao grad KirjatArba; jer Arba je bio najvei ovjek meu
Anakovcima. I zemlja poinu od rata.
Joua, glava 15
1
Dio za pleme sinova Judinih po porodicama njihovim bio je prema podruju
edomskomu, juno od Sinske pustinje na skrajnom jugu.
2
Njihova juna mea ide od kraja Slanoga mora, od junoga rta,
3
Onda tee na junu stranu visine Akrabima, produuje do Sine, uzlazi juno od
KadeBarnea, ide dalje na Hesron, die se onda na Adar, okree se prema Karkai,
4
Potom ide k Asmoni i produuje do potoka egipatskoga, dok ne zavri mea na
mora. To neka vam bude juna mea!
5
Istona je mea Slano more do ua Jordana. Sjeverna mea poinje na sjevernom
kraju mora kod ua Jordana.
6
Tada se die mea u BetHoglu, tee sjeverno uz BetArabu, onda ide gore na
kamen Bohana, sina Rubenova.
7
Potom se die mea od doline Akora prema Debiru, okree se na sjever prema
Gilgali, koja lei naprema visini Adumimu, to se nalazi juno od potoka. Onda tee
mea prema vodi Enemea i ide dalje do studenca Rogela.
8
Nato se mea die preko doline sina Hinomova juno od sljemena Jebuseja, to jest
Jerusalema. Potom se mea penje k vrhuncu gore, koja je pred dolinom Hinom na
zapadu, na sjevernom kraju ravnice Refaima.
9
Od vrhunca gore savija se tada mea k izvoru vode Neftoah, ide dalje prema
gradovima gore Efrona i odvija se k Baali, to jest KirjatJearimu.
10
Od Baale okree se mea na zapad prema gori Seiru, na sjevernu stranu od gore
Jearima, to jest Kesalona, sputa se u Beteme i ide k Tamni.
11
Dalje ide mea k sjevernom obronku Ekrona, potom se protee do ikrone, ide
prema gori Baali i tee dalje do Jabneela. Tako se zavri mea na moru.
463
12
Zapadna je mea Veliko more s obalom. To je mea plemena sinova Judinih
unaokolo po porodicama njihovim.
13
A Kalebu, sinu Jefuneovu, dade Joua dio meu sinovima Judinim, kao to mu je
bio zapovjedio Gospod, naime grad Arbu, oca Anakova, to jest Hebron.
14
Kaleb protjera odatle tri sina Anakova, eaja, Ahimana i Talmaja, potomke
Anakove.
15
Odatle otide proti stanovnicima Debira; Debir se je prije zvao KirjatSefer.
16
Tada ree Kaleb: "Tko svlada i zauzme KirjatSefer, dat u mu svoju ker Aksu za
enu."
17
I zauze ga Otniel, sin Kenaz, koji je bio brat Kalebov. I dade mu svoju ker Aksu
za enu.
18
Kad je polazila, nagovori svojega oca i izmoli od njega komad orae zemlje. Ona se
spusti s magarca, i Kaleb je upita: "A to ti je?"
19
Ona odgovori: "Daj mi svadbeni dar! Udao si me u junu zemlju, pa daj mi i izvore
vodene!" I dade joj studence u visini i studence u nizini.
20
To je batina plemena sinova Judinih po porodicama njihovim.
21
Gradovi u junoj zemlji, u okrajnom podruju plemena sinova Judinih prema mei
edomskoj bili su: Kabseel, Eder, Jagur,
22
Kina, Dimona, Adada,
23
Kade, Hasor, Jitnan,
24
Zif, Telem, Bealot,
25
Nov; Hasor, KirjatHesron, to jest Hasor,
26
Amam, ema, Molada,
27
HasarGada, Hemon, BetPelet,
464
28
Hasarual, Beereba, Bizjotja,
29
Baala, Ijim, Esem,
30
Eltolad, Kesil, Hormah,
31
Siklag, Madmana, Sansana,
32
Lebaot, ilhim, Ain i Rimon: svega dvadeset i devet gradova sa selima svojim.
33
U nizini: Etaol, Zorah, Ana,
34
Zanoah, EnGanim, Tapuah, Enam,
35
Jarmut, Adulam, Sokoh, Azeka,
36
araim, Aditaim, Gederah i Gederotaim: etrnaest gradova sa selima svojim.
37
Zenan, Hadaa, MigdalGad,
38
Dilean, Mispa, Jokteel,
39
Laki, Bozkat, Eglon,
40
Kabon, Lahmas, Kitli,
41
Gederot, BetDagon, Naama, Makeda: esnaest gradova sa selima svojim.
42
Libna, Eter, Aan,
43
Jeftah, Ana, Nesib,
44
Keila, Akzib i Marea: devet gradova sa selima svojim.
45
Ekron s naseljima i selima svojim;
46
Od Ekrona do mora sve, to je kod Adoda i sela njegovih:
47
Adod s naseljima i selima svojim, Gaza s naseljima i selima svojim do potoka
egipatskoga; mea je Veliko more.
465
48
U gori: amir, Jatir, Sokoh,
49
Dana, KirjatSana, to jest Debir,
50
Anab, Etemoh, Anim,
51
Goen, Holon i Gilo: jedanaest gradova sa selima svojim.
52
Arab, Dumah, Eean,
53
Janum, BetTapuah, Afeka,
54
Humta, KirjatArba, to jest Hebron, i Sior: devet gradova sa selima svojim.
55
Maon, Karmel, Zif, Jutah,
56
Jezreel, Jokdeam, Zanoah,
57
Kain, Gibea i Tamna: deset gradova sa selima svojim.
58
Halhul, BetZur, Gedor,
59
Maarat. BetAnot i Eltekon: est gradova sa selima svojim.
60
KirjatBaal, to jest KirjatJearim, Rabah: dva grada sa selima svojim.
61
U pustinji: BetAraba, Midin, Sekaka,
62
Nibam, Slani grad, i EnGedi: est gradova sa selima svoj im.
63
A Jebuseje, koji su prebivali u Jerusalemu, ne mogoe protjerati sinovi Judini. Tako
ostae Jebuseji sa sinovima Judinim u Jerusalemu do dananjega dana.
Joua, glava 16
1
Sinovi Josipovi dobie drijebom svoj posjed od Jordana kod Jeriha, istono od
voda jerihonskih nadalje pustinju, koja se die od Jeriha na goru betelsku.
2
Onda ide mea od Betela u Luzu i prua se prema pokrajini Arkijaca do Atarota.
466
3
Potom se sputa na zapad u pokrajinu Jafleteja do pokrajine donjega BetHorona i
do Gezera. Njezin je kraj na moru.
4
I sinovi Josipovi, Manaseh i Efraim, dobie batinu.
5
Pokrajina sinova Efraimovih po porodicama njihovim bila je ova: Mea batine
njihove ide na istoku od AtarotAdara do gornjega BetHorona,
6
Onda tee mea k moru, sjeverno od Mikmetata. Potom se savija mea k istoku u
Taanatilo i prolazi s istoka do Janoaha.
7
Od Janoaha silazi u Atarot i Naarat, dotakne se Jeriha i svri na Jordanu.
8
Od Tapuaha ide mea prema zapadu do potoka Kane i svri na moru. To je batina
plemena sinova Efraimovih po porodicama njihovim,
9
K tomu dolaze gradovi efraimski, koji udvojeni bili su usred batine sinova
Manasehovih, svi gradovi sa selima svojim.
10
A ne protjerae Kanaanaca, koji su prebivali u Gezeru. Tako ostae Kanaanci meu
sinovima Efraimovim do dananjega dana, a bili su duni davati robotu.
Joua, glava 17
1
I dopade dio plemenu Manasehovu, a on je bio prvoroenac Josipov. Makiru,
prvoroencu Manasehovu, ocu Gileadovu, dopade Gilead i Baan; jer je bio ratnik.
2
I ostati sinovi Manasehovi dobie svoj dio po porodicama svojim: sinovi
Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi, sinovi ekemovi, sinovi Heferovi i
sinovi emidini. To su muki potomci Manaseha, sina Josipova, po porodicama
svojim.
3
Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manasehova, nije imao sinova,
nego samo keri, Ovo su im imena: Mahla, Noa, Hogla i Tirsa.
4
I one pristupie pred sveenika Eleazara i pred Jouu, sina Nunova, i pred knezove i
rekoe: "Gospod je zapovjedio Mojsiju; da nam dadne batinu nau meu braom
naom." I dade im on po zapovijedi Gospodnjoj batinu meu braom oca njihova.
467
5
Tako dopade Manasehu deset dijelova, osim zemlje gileadske i Baana, koji su s
onu stranu Jordana;
6
Jer keri Manasehove dobie batinu meu sinovima njegovim. A zemlja gileadska
dopade drugim sinovima Manasehovim.
7
Mea Manasehova ide od Aera u Mikmetat, koji lei istono od ekema. Potom ide
mea na jug k stanovnicima EnTapuaha.
8
Pokrajina Tapuah pripada Manasehu, a Tapuah sama na mei Manasehovoj pripada
sinovima Efraimovim.
9
Onda silazi mea k potoku Kani, juno od potoka. Ovi gradovi meu gradovima
Manasehovim pripadaju Efraimu. Onda ide mea Manasehova sjeverno od potoka i
svrava na moru.
10
to lei prema jugu, propada Efraimu, i to lei prema sjeveru, Manasehu. Mea je
more. Na sjeveru granice s Aerom, a na istoku s Isakarom.
11
U Isakaru i Aeru pripadaju Manasehu: Betean sa selima svojim, Ibleam sa
selima svojim, stanovnici u Doru sa selima svojim, stanovnici u EnDoru sa selima
svojim, stanovnici u Taanaku sa selima svojim, stanovnici u Megidu sa selima
svojim: tri visine.
12
A sinovi Manasehovi ne mogoe osvojiti ovih gradova, i poe za rukom
Kanaancima da ostanu u toj pokrajini.
13
Ali kad ojaae sinovi Izraelovi, udarie robotu na Kanaance; ali ih ne protjerae
potpuno.
14
A sinovi Josipovi upitae Jouu: "Zato si mi dao samo jedan drijeb i jedan dio za
batinu, kad sam ipak narod mnogobrojan, jer me je do sada blagoslivljao Gospod?"
15
Joua im odgovori: "Kad si narod mnogobrojan, onda poi u umu i tamo iskri
sebi zemlje u pokrajini Perizeja i Refaima, ako ti je pretijesna gora Efraimova!"
16
Sinovi Josipovi odgovorie: "Nije nam dosta ta gora, jer svi Kanaanci, koji stanuju
dolje u ravnici, imaju gvozdena kola, i oni, koji stanuju u Beteanu i selima
njegovim, i oni, koji su u ravnici jezreelskoj."
468
17
Tada odgovori Joua kui Josipovoj, Efraimovoj i Manasehovoj: "Mnogobrojan si
narod i ima veliku mo. Zato nee dobiti samo jedan drijeb.
18
Jer e ti pripasti gora. Ako je uma, iskri je! Onda e pohodi iz nje biti tvoji, jer
e protjerati Kanaance, ako i imaju gvozdena kola, ako i jesu jaki."
Joua, glava 18
1
Nato se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u ilo. Tamo su bili namjestili ator
sastanka, kad im se je bila podvrgla zemlja.
2
Ali meu sinovima Izraelovim jo je ostalo sedam plemena, kojima jo nije bila
dana batina njihova.
3
Tada ree Joua sinovima Izraelovim: "Dokle ete jo tako oklijevati, da ne poete
zaposjesti zemlju, koju vam je dao Gospod, Bog otaca vaih?
4
Izaberite sebi tri ovjeka iz svakoga plemena! Ja u ih poslati, da se dignu i prou
zemlju, te je popiu za ustanovu batine. Kad se vrate k meni,
5
Onda neka je razdijele meu se na sedam dijelova! Juda neka ostane u svojoj
pokrajini na jugu, a kua Josipova neka ostane u svojoj pokrajini na sjeveru!
6
A vi popiite zemlju na sedam dijelova i donesite mi ovamo! Tada u za vas baciti
drijeb, ovdje pred Gospodom, Bogom vaim.
7
Jer Leviti nemaju dijela meu vama, jer je sveenitvo Gospodnje njihova batina. A
Gad i Ruben i polovina plemena Manasehova dobie ve svoju batinu u istonoj
zemlji jordanskoj, koju im dade Mojsije, sluga Gospodnji."
8
Tada se digoe ljudi i odoe. Kad su odlazili da popiu zemlju; dade im Joua ovaj
naputak: "Idite, proite zemlju, popiite je i doite opet k meni! Ja u onda ovdje u
ilu pred Gospodom baciti drijeb za vas."
9
Ljudi se dakle digoe, prooe zemlju, unesoe grad za gradom po dijelovima
svojim u knjigu i vratie se k Joui u tabor u ilo.
10
Tada baci Joua pred Gospodinom u ilu drijeb za njih. Tako podijeli tamo Joua
zemlju meu sinove Izraelove po dijelovima njihovim.
469
11
I izae drijeb za pleme sinova Benjaminovih po porodicama njihovim, i to
pokrajina, koja im dopade drijebom, bila je meu sinovima Judinim i sinovima
Josipovim.
12
Njihova sjeverna mea poinje na Jordanu. Onda se die mea do na sljeme gorsko
sjeverno od Jeriha, penje se dalje na goru prema zapadu i svrava u pustinji
BetAvena.
13
Odatle ide mea u Luzu, na sljeme gorsko juno od Luze, to jest Betel. Onda se
sputa mea u AtarotAdar na putu juno od donjega BetHorona.
14
Dalje se protee mea i zavija se na svojoj strani istonoj na jug od gore, koja lei
juno od BetHorona, i svrava kod KirjatBaala, to jest KirjatJearima, grada
sinova Judinih. To je zapadna strana.
15
Juna strana poinje na gradskoj mei KirjatJearima. Onda ide mea prema
zapadu dalje k vrelu vode Neftoahu.
16
Nato se sputa mea do na kraj gore, koja lei istono od doline sinova Hinomovih
i sjeverno od ravnice Refaim, sputa se po dolini Hinomovoj juno od gorskog
sljemena Jebuseja i tee dalje k izvoru Rogelu,
17
Potom se protee prema sjeveru, ide u Eneme i tee u Gelilot, koji je naprema
visini Adumimu, i silazi do kamena Bohana, sina Rubenova,
18
Ide tada na gorsko sljeme sjeverno prema Arabi i sputa se u Arabu.
19
Onda tee mea sjeverno od gorskog sljemena BetHogle. Mea svrava na
sjevernom rtu Slanoga mora, na junom kraju Jordana. To je juna mea.
20
Na istonoj strani Jordan je mea. To je batina sinova Benjaminovih po
porodicama njihovim unaokolo po meama njihovim.
21
Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu: Jeriho,
BetHogla, EmekKesis,
22
BetAraba, Zemaraim, Betel,
23
Avim, Parah, Ofrah,
470
24
Kefar Haamona, Ofni, Gaba, dvanaest gradova sa selima svojim.
25
Gibeon, Ramah, Beerot,
26
Mispa, Kefirah, Mosah,
27
Rekem, Jirpeel, Taralah,
28
Selah, Elef, Jebus, to jest Jerusalem, Gibeat, Kirjat, etrnaest gradova sa selima
svojim. To je batina sinova Benjaminovih po porodicama njihovim.
Joua, glava 19
1
Drugi drijeb izae za Simeona, za pleme sinova Simeonovih po porodicama
njihovim. Batina njihova bila je usred batine sinova Judinih.
2
Oni dobie kao batinu Beerebu, ebu, Moladu,
3
Hasarual, Balu, Esem,
4
Eltolad, Betul, Hormah,
5
Siklag, BetMarkabot, HasarSusu,
6
BetLebaot, aruhen, trinaest gradova sa selima svojim,
7
Ain, Rimon, Eter, Aan, etiri grada sa selima svojim.
8
Nadalje sva sela, to su oko tih gradova, do BaalatBeera, Ramah na jugu. To je
batina plemena sinova Simeonovih po porodicama njihovim,
9
Batina sinova Simeonovih bila je od dijela sinova Judinih odijeljena, jer je dio
sinova Judinih bio za nju prevelik. Zato dobie sinovi Simeonovi batinu svoju usred
posjeda njihova.
10
Trei drijeb izae za sinove Zebulunove po porodicama njihovim. Podruje
batine njihove protee se do Sarida.
11
Prema zapadu die se mea njihova u Marale, dotie se Dabeeta i ide na potok,
koji je pred Jokneamom.
471
12
Od Sarida okrene se na istok, na izlazak sunani k pokrajini KislotTabora, ide
dalje u Daberat, penje se u Jafiju,
13
Tee odatle na istok prema izlasku sunanom u GitHefer, ItaKasin, i izlazi kod
Rimona, i dalje do Neahe,
14
Tada se okree mea na sjever oko Hanatona i svrava u dolini JeftahElu.
15
S Katatom, Nahalalom, imronom, Jidalom i Betlehemom bilo je dvanaest gradova
sa selima svojim.
16
To je batina sinova Zebulunovih po porodicama njihovim: "to gradovi sa selima
njihovim.
17
Za Isakara izae etvrti drijeb, za sinove Isakarove po porodicama njihovim.
18
Njihovo je podruje bilo: "Jezreel, Kesulot, unem,
19
Hafraim, ion, Anaharat,
20
Rabit, Kiion, Abes,
21
Remet, EnGanim, EnHada i BetPases.
22
Mea se dotie Tabora, ahasime i Betemea i svrava na Jordanu, esnaest
gradova sa selima svojim.
23
To je batina plemena sinova Isakarovih po porodicama njihovim: gradovi sa
selima svojim.
24
Peti drijeb izae za pleme sinova Aerovih po porodicama njihovim.
25
Njihovo je podruje bilo: Helkat, Hali, Beten, Akaf,
26
Alamelek, Amad i Mial i dotie se Karmela na moru i ihorLibnat.
27
Onda se okree mea prema izlasku sunanom u BetDagon, dotie se Zebuluna i
doline JeftahEla na sjeveru, BetEmeka i Neiela i ide prema sjeveru u Kabul,
28
Ebron, Rehob, Hamon i Kanu do velikoga Sidona.
472
29
Tada se savija mea na Ramahi i do tvrdoga grada Tira Nato se okree mea u
Hosu i svrava na moru. Mehaleb, Akziba,
30
Uma, Afek i Rehob, dvadeset i dva grada sa selima svojim.
31
To je batina plemena sinova Aerovih po porodicama njihovim: "gradovi sa selima
svojim.
32
esti drijeb izae za sinove Naftalijeve, za sinove Naftalijeve po porodicama
njihovim.
33
Njihova mea tee od Helefa, od hrasta kod Saananima, od AdamiNekeba i
Jabneela do Lakuma i svrava na Jordanu.
34
Onda se okree mea prema zapadu u AznotTabor i odatle ide dalje u Hukoku,
dotie se Zebuluna na jugu, udara na zapadu na Aer i na istoku na Jordan u Judi.
35
Tvrdi gradovi jesu Sidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret,
36
Adama, Ramah, Hasor,
37
Kede, Edrei, EnHasor,
38
Jiron, MigdalEl, Horem, BetAnat i Beteme, devetnaest gradova sa selima
svojim.
39
To je batina plemena sinova Naftalijevih po porodicama svojim: gradovi sa selima
svojim.
40
Sedmi drijeb izae za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim.
41
Podruje batine njihove bilo je: Zorah, Etaol, Ireme,
42
aalabin, Ajalon, Jetla,
43
Elon, Timnah, Ekron,
44
Eltekeh, Gibeton, Baalat,
45
Jehud, BeneBerak, GatRimon,
473
46
MeJarkon i Rakon s obalom kod Jope.
47
Ali podruje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno. Zato izaoe sinovi Danovi i
udarie na Leem, osvojie ga, pobie ga otricom maa, uzee ga u posjed i naselie
se u njemu. Leem prozvae Dan po imenu oca svojega Dana.
48
To je batina plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: "to gradovi sa
selima svojim.
49
Kad razdijelie zemlju po meama njezinim, dadoe sinovi Izraelovi Joui, sinu
Nunovu, batinu u svojoj sredini.
50
Po zapovijedi Gospodnjoj dadoe mu grad, koji zaiska, TimnatSerah na gori
Efraimovoj. On utvrdi grad i naseli se u njemu.
51
To su batine, to ih sveenik Eleazar i Joua, sin Nunov, i plemenski glavari
izraelskih plemena razdijelie drijebom u ilu pred Gospodom na ulazu u ator
sastanka. Tako dovrie razdiobu zemlje.
Joua, glava 20
1
Gospod ree Joui:
2
"Priopi sinovima Izraelovim ovo: "Odredite sebi gradove za utoita, za koje vam
dadoh naputak preko Mojsija,
3
Da tamo mogne utei ubojica, ako je koga ubio nehotice i nenamjerno! Neka vam
budu utoita od krvnoga osvetnika!
4
Neka utee u koji od tih gradova, neka stane pred vratima gradskim i neka iznese
stvar svoju starjeinama onoga grada! Neka ga prime k sebi u grad i odrede mu
mjesto, gdje moe stanovati kod njih!
5
Ako ga progoni krvni osvetnik, ne smiju izruiti ubojicu u njegove ruke, jer je
nehotice ubio svojega blinjega i nije mu prije bio neprijatelj.
6
Neka ostane u gradu onom, dokle ne stane pred zajednicu na sud, do smrti velikoga
sveenika, koji bude onda, Tada se smije ubojica opet vratiti u svoj grad i svojoj kui,
u grad, iz kojega je bio utekao."
474
7
I odredie Kede u Galileji na gori Naftalijevoj, ekem na gori Efraimovoj,
KirjatArba, to jest Hebron, na gori Judinoj.
8
S onu granu Jordana, istono od Jeriha, odredie Bezer u pustinji na ravnici plemena
Rubenova, Ramot u Gileadu plemena Gadova i Golan u Baanu plemena
Manasehova.
9
To su bili gradovi, to su bili odreeni za svakoga Izraela i stranca, koji je boravio
meu njima. Tamo je imao utei svaki, koji je bio drugoga ubio nehotice, da ga ne bi
ubio krvni osvetnik, prije nego stane pred zajednicu,
Joua, glava 21
1
Nato se obratie porodini glavari Levita na sveenika Eleazara i na Jouu, sina
Nunova, i na plemenske glavare sinova Izraelovih,
2
I rekoe im u ilu u zemlji kanaanskoj: "Gospod je zapovjedio preko Mojsija, da
nam se dadnu gradovi za prebivanje i panjaci njihovi za stoku nau."
3
Tada dadoe sinovi Izraelovi Levitima od batine svoje po zapovijedi Gospodnjoj
ove gradove s panjacima njihovim:
4
drijebom, to izae za porodice Kohatovaca, dobie izmeu Levita potomci
sveenika Arona trinaest gradova od plemena Judina, od plemena Simeonova i od
plemena Benjaminova.
5
Ostali potomci Kohatovi dobie drijebom deset gradova od porodica plemena
Efraimova, plemena Danova i od polovine plemena Manasehova.
6
Sinovi Geronovi dobie drijebom trinaest gradova od porodica plemena Isakarova,
od plemena Aerova, od plemena Naftalijeva i od polovine plemena Manasehova u
Baanu,
7
Porodice sinova Merarijevih dobie dvanaest gradova od plemena Rubenova, od
plemena Gadova i od plemena Zebulunova.
8
Sinovi Izraelovi predadoe drijebom Levitima te gradove s panjacima njihovim,
kao to je to bio zapovjedio Gospod preko Moj sija.
475
9
Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Simeonovih dadoe ove gradove,
koji se zovu po imenu:
10
Sinovi Aronovi iz porodica Kohatovaca izmeu sinova Levijevih na njih pade
prvi drijeb
11
Dobie grad KirjatArba, oca Anakova, to jest Hebron, na gori Judinoj s
panjacima njegovim unaokolo.
12
Polje toga grada sa selima njegovim dadoe u batinu Kalebu, sinu Jefuneovu,
13
Nadalje dadoe potomcima sveenika Arona Hebron, grad za utoite ubojicama, s
panjacima njegovim, onda Libna s panjacima njezinim,
14
Jatir s panjacima njegovim, Etemoa s panjacima njegovim,
15
Holon s panjacima njegovim, Debir s panjacima njegovim,
16
Ain s panjacima njegovim, Jultah s panjacima njezinim, Beteme s panjacima
njegovim: "devet gradova od ona obadva plemena.
17
Od plemena Benjaminova: Gibeon s panjacima njegovim, Geba s panjacima
njezinim,
18
Anatot s panjacima njegovim, Almon s panjacima njegovim: etiri grada.
19
Sinovi Aronovi, sveenici, prema tome dobie svega trinaest gradova s panjacima
njihovim.
20
Gradovi, koji drijebom dopadoe porodicama sinova Kohatovih, Levita, to jo
preostae od sinova Kohatovih, pripadali su plemenu Efraimovu.
21
Dadoe im ekem, grad za utoite ubojicama, s panjacima njegovim na gori
Efraimovoj, Gezer s panjacima njegovim,
22
Kibsaim s panjacima njegovim, BetHoron s panjacima njegovim: etiri grada.
23
Od plemena Danova Eltekeh s panjacima njegovim, Gibeton s panjacima
njegovim,
476
24
Ajalon s panjacima njegovim, GatRimon s panjacima njegovim: etiri grada.
25
Od polovine plemena Manasehova Tanak s panjacima njegovim i GatRimon s
panjacima njegovim: dva grada.
26
Tako dobie porodice ostalih sinova Kohatovih svega deset gradova s panjacima
njihovim.
27
Sinovi Geronovi izmeu porodica Levita dobie od polovine plemena
Manasehova: Golan, grad za utoite ubojicama, u Baanu, s panjacima njegovim i
Atarot s panjacima njegovim: dva grada.
28
Od plemena Isakarova: Kion s panjacima njegovim, Daberat s panjacima
njegovim;
29
Jarmut s panjacima njegovim i EnGanim s panjacima njegovim: etiri grada.
30
Od plemena Aerova: Maal s panjacima njegovim, Abdon s panjacima
njegovim,
31
Helkat s panjacima njegovim i Rehob s panjacima njegovim: etiri grada.
32
Od plemena Naftalijeva: Kede, grad za utoite ubojicama, u Galileji, s
panjacima njegovim, HamotDor s panjacima njegovim i Kartan s panjacima
njegovim: tri grada.
33
Porodice sinova Geronovih dobie prema tome svega trinaest gradova s
panjacima njihovim.
34
Porodice sinova Merarijevih, preostalih jo Levita, dobie od plemena Zebulunova:
Jokneam s panjacima njegovim, Kartah s panjacima njezinim,
35
Dimnah s panjacima njezinim, Nahalal s panjacima njegovim: etiri grada.
36
Od plemena Rubenova Bezer s panjacima njegovim, Jahas s panjacima njezinim,
37
Kedemot s panjacima njegovim i Mefaat s panjacima njegovim: etiri grada.
38
Od plemena Gadova: Ramot, grad za utoite ubojicama, u Gileadu s panjacima
njegovim, Mahanaim s panjacima njegovim,
477
39
Hebon s panjacima njegovim i Jazer s panjacima njegovim: svega etiri grada,
40
Porodice sinova Merarijevih, koje jo preostae od porodica levitskih, dobie
drijebom prema tome svega dvanaest gradova.
41
Ukupni broj gradova levitskih usred batine sinova Izraelovih bio je etrdeset i
osam gradova s panjacima njihovim,
42
Ovi gradovi imali su svaki svoje panjake okolo sebe: tako je bilo kod svih ovih
gradova,
43
Tako dade Gospod Izraelcima svu zemlju, za koju se je bio zakleo ocima njihovim
da e im je dati. Oni je uzee u posjed i nastanie se u njoj.
44
Gospod im pribavi mir unaokolo, posve onako, kako se je bio zakleo ocima
njihovim. Nitko se ne odra pred njima od svih neprijatelja njihovih: sve neprijatelje
njihove predade im Gospod u ruke.
45
Od svih obeanja, to ih je Gospod bio dao kui Izraelovoj, ne osta nijedno
neispunjeno; sve se je ispunilo.
Joua, glava 22
1
Tada sazva Joua sinove Rubenove, sinove Gadove i polovinu plemena
Manasehova,
2
I ree im: "Vi ispuniste sve, to vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i
posluaste me u svemu, to sam vam zapovjedio.
3
Ne ostaviste brae svoje kroz dugo to vrijeme do danas, nego ouvaste vjerno
zapovijed Gospoda, Boga svojega.
4
I kad je Gospod, Bog va, pribavio mir brai vaoj, kako im je obeao, to se sad
vratite natrag kui, u zemlju, u kojoj je batina vaa, koju vam je Mojsije, sluga
Gospodnji, odredio s onu stranu Jordana!
5
Samo pazite revno da vrite naloge i zapovijedi, to vam ih je dao Mojsije, sluga
Gospodnji: da ljubite Gospoda, Boga svojega, da hodite svim putovima njegovim, da
drite zapovijedi njegove, da pristajete uz njega i da mu sluite svim srcem i svom
duom!"
478
6
I blagoslovi ih Joua i otpusti ih, i nato se oni vratie natrag kui,
7
Jednoj polovini plemena Manasehova bilo je Mojsije odredio posjed u Baanu,
drugoj polovini bio je Joua dao posjed kod brae njihove u zapadnoj zemlji
jordanskoj Osim toga Joua, kad ih je otpustio kui i blagoslovio ih,
8
Ree im ovo: "Vratite se natrag kui s velikim blagom i mnogom stokom, sa
srebrom, zlatom, mjeu, gvozem i odijelom vrlo mnogim! Porazdijelite to, to
zaplijeniste od neprijatelja svojih, s braom svojom!"
9
Tako se vratie kui sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena
Manasehova i otidoe od sinova Izraelovih iz ila u zemlji Kanaanskoj, da zapute u
zemlju gileadsku, u zemlju batine svoje, koju su bili zaposjeli, kako je bio
zapovjedio Gospod preko Mojsija.
10
Kad dooe u krajeve na Jordanu, to su jo u zemlji kanaanskoj, nainie sinovi
Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova tamo na Jordanu rtvenik,
rtvenik, to se je nadaleko vidio.
11
Tada doue sinovi Izraelovi gdje se govori: "Eno, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi
i polovina plemena Manasehova napravie rtvenik prema zemlji kanaanskoj, u
krajevima na Jordanu, s onu stranu zemlje sinova Izraelovih!"
12
im su to uli sinovi Izraelovi skupi se sva zajednica sinova Izraelovih u ilo, da
idu u boj proti njima,
13
Sinovi Izraelovi poslae k sinovima Rubenovim, k sinovima Gadovim i k polovini
plemena Manasehova u zemlju gileadsku Finehasa, sina sveenika Eleazara,
14
I s njim deset knezova, po jednoga kneza od svake plemenske obitelji Izraelove;
svaki je od njih bio glavar plemenskih obitelji Izraelovih.
15
Kad dooe k sinovima Rubenovim, k sinovima Gadovim i k polovini plemena
Manasehova u zemlju gileadsku, rekoe im:
16
"Sva zajednica Gospodnja pita: "Kakva je to nevjernost, koju inite proti Bogu
Izraelovu? Vi ste se stim, to podigoste rtvenik, odvrgli danas od Gospoda, vi ste se
stim pobunili danas probi Gospodu.
479
17
Zar nam nije dosta zloin od Peora, od kojega se do danas jo ne oistismo, makar
da je zbog njega pala kazna na zajednicu Gospodnju?
18
I vi se zar hoete danas da odmetnete od Gospoda? Onda e doi ovo: "ako se
danas pobunite proti Gospodu, on e sutra pustiti svoj gnjev na svu zajednicu
Izraelovu.
19
Ako li vam se uostalom ini neista zemlja vae batine, onda prijeite u zemlju
batine Gospodnje, gdje je prebivalite Gospodnje, i nastanite se meu nama! Ali se
ne bunite proti Gospodu i ne bunite se proti nama, gradei sebi mimo rtvenik
Gospoda, Boga naega, jo drugi rtvenik!
20
Nije li pala kazna na svu zajednicu Izraelovu, kad je Akan, sin Zerahov, prisvojio
zakleto? On nije bio jedini, koji je morao svoja zlodjela ivotom platiti."
21
Tada odgovorie sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova
plemenskim glavarima Izraelovim:
22
"Svemogui, Bog Gospod, jest Svemogui, Bog Gospod, on zna, i Izrael neka zna:
Ako je to bila pobuna ili nevjernost proti Gospodu, onda neka nas ne pomogne danas!
23
Ako smo sagradili sebi rtvenik, da otpanemo od Gospoda, ili ako je to bilo zato, da
na njemu rtvujemo rtve paljenice i prinose, ili da prinosimo na njemu mirotvorne
rtve, onda neka nas Gospod sam povue na raun!
24
Ne, mi to uinismo samo iz brige i skrbi. Pomislismo naime: U budunosti rei e
sinovi vai sinovima naim: to vi imate s Gospodom, Bogom Izraelovim?
25
Gospod je eto postavio Jordan kao meu izmeu nas i vas, sinovi Rubenovi i sinovi
Gadovi. Vi nemate dijela u Gospoda. Pa e djeca vaa djecu nau tako daleko dovesti,
da vie ne tuju Gospoda.
26
Zato rekosmo: Stavimo se da sagradimo rtvenik, ne za rtve paljenice i rtve
zaklanice.
27
Nego on ima da bude izmeu nas i vas i naih potomaka sastanko, da hoemo
sluiti Gospodu pred njim rtvama svojim paljenicama, rtvama svojim zaklanicama i
rtvama svojim mirotvornim. Tako nee moi u budunosti sinovi vai govoriti
sinovima naim: Vi nemate dijela u Gospodu.
480
28
Nadalje rekosmo: Ako bi kada rekli tako nama i potomcima naim, tada emo im
odgovoriti: Pogledajte sliku rtvenika Gospodnjega, to nam ga podigoe oci nai, ne
za rtve paljenice i rtve zaklanice, nego za sastanko nama i vama!
29
Daleko neka je od nas, da se diemo proti Gospodu i da otpadamo danas od
Gospoda radei rtvenik za rtve paljenice, za prinose i za rtve zaklanice mimo
rtvenik Gospoda, Boga naega, koji je pred njegovim prebivalitem!"
30
I kad ue sveenik Finehas i knezovi zajednice i glavari izraelskih plemena, koji
su bili s njim, rijei, to im ih rekoe sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi
Manasehovi, bili su zadovoljni.
31
Sveenik Finehas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima
Gadovim i sinovima Manasehovim: "Danas spoznajemo, da je Gospod u naoj
sredini, jer vi stim ne poiniste nevjernosti proti Gospodu. Tako sauvaste sinove
Izraelove od kazne Gospodnje."
32
Potom se vratie sveenik Finehas, sin Eleazarov, i knezovi od sinova Rubenovih i
sinova Gadovih iz zemlje gileadske u zemlju kanaansku k sinovima Izraelovim i
donesoe im odgovor,
33
Jer se je odgovor dopao sinovima Izraelovim, hvalili su Boga i nijesu vie mislili na
to, da idu u boj proti njima, da opustoe zemlju, u kojoj su prebivali sinovi Rubenovi i
Gadovi.
34
Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi dadoe rtveniku ime "Svjedok je meu nama, da
je Gospod Bog".
Joua, glava 23
1
Dugo vremena potom, izakako je Gospod bio dao Izraelu mir pred svima
neprijateljima njegovim unaokolo, a Joua bio star i vremean,
2
Sazva Joua sav Izrael, starjeine, glavare, suce i slubenike i ree im: "Ja sam star i
vremean.
3
Vi ste vidjeli sve, to je uinio Gospod, Bog va, svim tim narodima zbog vas, jer
Gospod, Bog vas, borio se je za vas.
481
4
Vidite, odredio sam vam drijebom te narode, koji jo ostae, u batinu za plemena
vaa poevi od Jordana; isto tako sve pogane, koje istrijebih, i veliko more na
zapadu.
5
Gospod, Bog va, sam e ih goniti ispred vas i protjerati ih po radi vas, da mognete
uzeti u posjed zemlju njihovu, kao to vam je obeao Gospod, Bog va.
6
Uznastojte svakako da brino drite sve, to stoji napisano u knjizi zakona
Mojsijeva, a da ne odstupate od njega ni nadesno ni nalijevo!
7
Ne smijete se pomijeati s tim narodima, koji jo preostae, ne zazivajte ime bogova
njihovih, ne kunite se njima, ne sluite im i ne klanjajte se njima,
8
Nego se drite Gospoda, Boga svojega, kao to ste inili do danas!
9
Gospod je zbog vas protjerao velike i mone narode, i nitko se nije mogao odrati
pred vama do danas.
10
Jedan izmeu vas tjerao je tisuu u bijeg; jer Gospod, Bog va, bori se za vas, kao
to vam je obeao.
11
Pa zato na sebe brino pazite na to, da ljubite Gospoda, Boga svojega!
12
Jer ako budete radili drukije i pristali za ostatkom tih naroda, to su jo preostali
kod vas, i s njima se sprijateljili i pomijeali i oni s vama,
13
Onda znajte, da Gospod, Bog va, nee vie izgoniti tih naroda ispred vas, Oni e
vam dapae postati zamka i mrea, bi bokovima vaim i trnje oima vaim, dok ne
budete istisnuti iz te lijepe zemlje, koju vam je dao Gospod, Bog va.
14
Evo, ja idem sada na put, na koji mora da ide sav svijet. Spoznajte dakle svim
srcem i svom duom, da od svih obeanja, to vam ih je dao Gospod, Bog va, nije
ostalo nijedno neispunjeno.
15
A kako vam se je ispunilo svako obeanje, to vam ga je dao Gospod, Bog va,
tako e ispuniti Gospod na vama i svaku prijetnju, dok vas ne istisne iz te lijepe
zemlje, koju vam je dao Gospod, Bog va.
16
Ako prestupite dunosti zavjeta prema Gospodu, Bogu svojemu, to vam ih je
naloio, i poete sluiti drugim bogovima i njima se klanjati, raspalit e se gnjev
482
Gospodnji na vas, i brzo ete ieznuti iz lijepe zemlje, koju vam je dao."
Joua, glava 24
1
Potom skupi Joua sva plemena Izraelova u ekem i sazva starjeine Izraelove,
njegove poglavare, suce i slubenike. Kad su se bili postavili pred Bogom,
2
Ree Joua svemu narodu: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: U staro doba
prebivali su praoci vai s onu stranu rijeke, Tare, otac Abrahamov i Nahorov, i tovali
su druge bogove.
3
Ali sam uzeo oca vaega Abrahama iz zemlje s onu stranu rijeke i vodio sam ga po
svoj zemlji kanaanskoj, dao sam mu mnogobrojne potomke i darovao mu Izaka.
4
Izaku sam dao Jakova i Ezava, i Ezavu sam odredio goru Seir za posjed, a Jakov i
sinovi njegovi poli su u Egipat.
5
Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario Egipat stim, to sam uinio u njemu.
Potom sam vas izveo.
6
Izveo sam oce vae iz Egipta, i doli ste na more. A Egipani progonili su oce vae s
kolima i s konjanicima do Crvenoga mora.
7
Tada su zavapili Gospodu, i on je postavio gustu tamu izmeu vas i Egipana i
naveo na njih more, koje ih je zatrpalo. Svojim oima vidjeli ste, to sam uinio
Egiptu. Onda ste ostali dugo vremena u pustinji.
8
Nato sam vas doveo u zemlju Amoreja, koji su prebivali s onu stranu Jordana. Kad
su se oni pobili s vama, dao sam ih u vae ruke, Uzeli ste zemlju njihovu, I ja sam ih
istrijebio ispred vas.
9
Tada se je podigao kralj moapski Balak, sin Siporov, i vojevao je proti Izraelu. On je
zvao Balaama, sina Beorova, da vas prokune.
10
Ali ja nijesam htio posluati Balaama. On vas je dapae morao blagosloviti, i tako
sam vas izbavio iz ruke njegove.
11
Vi ste onda preli preko Jordana i doli u Jeriho. Ovdje su vojevali proti vama
graani iz Jeriha, Amoreji, Perizeji, Kanaanci, Hiteji, Girgaeji, Hiveji i Jebuseji. Ali
sam ih dao u vae ruke.
483
12
Poslao sam pred vama strljene. Oni su njih, dva kralja amorejska, prognali ispred
vas, ne ma tvoj i luk tvoj.
13
Dao sam vam zemlju, za koju se nijeste trudili, i gradove, koji nijeste gradili i u
kojima treba da se samo nastanite, Vinograde i maslinike, kojih nijeste sadili, dobili
ste na uivanje.
14
Zato se sada bojte Gospoda i sluite mu iskreno i vjerno! Odstranite bogove,
kojima su sluili oci vai s onu stranu rijeke i u Egiptu, i sluite Gospodu!
15
Ako li vam nije po volji da sluite Gospodu, onda se odluite danas, kojemu ete
sluiti: bogovima, kojima su sluili oci vai s onu stranu rijeke, ili bogovima
Amoreja, u kojih zemlji prebivate! A ja i kua moja sluit emo Gospodu."
16
Tada narod izjavi: "Daleko neka je od nas, da ostavimo Gospoda i da sluimo
drugim bogovima!
17
Jer Gospod, Bog na, on je, koji je izveo nas i oce nae iz Egipta, iz kue
suanjstva. On je uinio pred naim oima ona velika udesa i uvao nas na cijelom
putu, kojim smo ili, i meu svim narodima, kroz koje smo prolazili.
18
Gospod je protjerao ispred nas sve narode, i Amoreje, koji su prebivali u zemlji. I
mi emo sluiti Gospodu, jer on je Bog na."
19
Joua ree narodu: "Neete moi sluiti Gospodu, jer on je svet Bog, on je Bog
revnitelj, on vam nee opratati vaih prestupaka i grijeha.
20
Ako budete ostavili Gospoda i sluili tuim bogovima, on e se okrenuti od vas, zlo
e vam nanijeti i unititi vas, izakako vam je inio dobro."
21
A narod odgovori Joui: "Ne, mi emo sluiti Gospodu!"
22
Joua ree narodu: "Sami ste sebi svjedoci, da ste izabrali sebi Gospoda, da mu
sluite." Oni odgovorie: "Svjedoci smo."
23
"Onda odstranite sad tue bogove, koji su meu vama, i obratite svoje srce
Gospodu, Bogu Izraelovu!"
24
Tada obea narod Joui: "Gospodu, Bogu svojemu, sluit emo i glas njegov sluat
emo!"
484
25
Tako uini Joua toga dana zavjet s narodom i dade zakon i pravo u ekemu.
26
On unese taj dogaaj u knjigu zavjeta Bojega, uze kamen velik i podie ga tamo
pod hrastom, to je bio u Svetitu Gospodnjem.
27
Tada ree Joua svemu narodu. "Evo, ovaj kamen neka nam bude svjedok; jer je
uo rijei, to ih je Gospod govorio nana. Zato neka vam je svjedok, da ne zatajite
Boga svojega!"
28
Potom Joua raspusti narod, svakoga na svoj posjed.
29
Iza ovih dogaaja umrije Joua, sin Nunov, sluga Gospodnji, u dobi od sto i deset
godina.
30
Pokopae ga u podruju batine njegove u TimnatSerahu u gori Efraimovoj,
sjeverno od gore Gaaa.
31
Izrael je sluio Gospodu za ivota Joue i starjeina, koje jo dugo poivjee iza
Joue, i koje su znale sva djela, to ih je bio Gospod uinio za Izraela.
32
Kosti Josipove, to su ih sinovi Izraelovi bili sa sobom donijeli iz Egipta, pokopae
u ekemu na zemljitu, to ga je bio kupio Jakov od sinova Hamora, oca ekemova,
za sto srebrnjaka, a bilo je dano sinovima Josipovim u batinu.
33
I Eleazar, sin Aronov, umrije, i pokopae ga u brdu, koje je pripadalo sinu njegovu
Finehasu, a bila mu je dana na gori Efraimovoj.
485
Suci
Suci, glava 1
1
Po smrti Jouinoj upitae sinovi Izraelovi Gospoda: "Tko e od nas ii prvi u boj
proti Kanaanaca?"
2
Gospod odgovori: "Juda neka ide! Eto, dajem zemlju u njegove ruke."
3
Tada potaknu Juda svoje bratsko pleme Simeona: "Hajde s menom na moj dio! Borit
emo se proti Kanaanaca. I ja u onda ii s tobom na tvoj dio." I poe Simeon s njim.
4
I digoe se sinovi Judini na put, i Gospod dade Kanaance i Perizeje u njihove ruke.
Pobie ih kod Bezeka, deset tisua ljudi.
5
U Bezeku naime naoe AdoniBezeka, udarie na njega i pobie Kanaance i
Perizeje,
6
Kad je AdoniBezek bjeao, nagnue oni za njim, uhvatie ga i odsjekoe mu palce
na rukama i na nogama.
7
Tada ree AdoniBezek: "Sedamdeset kraljeva, kojima su bili odsjeeni palci na
rukama i na nogama, kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam inio, tako mi je
platio Bog." Odvedoe ga tada u Jerusalem, gdje je umro.
8
Nato sinovi Judini udarie na Jerusalem, uzee ga, pobie ga otricom maa i
zapalie grad ognjem.
9
Potom izaoe sinovi Judini da se bore s Kanaancima, koji su prebivali u gori, u
junoj zemlji i u nizini.
10
Onda pooe sinovi Judini proti Kanaanaca u Hebronu Hebron se prije zvao
KirjatArba i pobie eaja, Ahimana i Talmaja.
11
Odatle otidoe na Debirane. Debir se je prije zvao KirjatSefer.
486
12
Tada ree Kaleb: "Tko svlada KirjatSefer i zauzme ga, dat u mu ker svoju Aksu
za enu."
13
I osvoji ga Otniel, sin Kenaza, mlaega brata Kalebova. I dade mu ker svoju Aksu
za enu.
14
Kad je ona polazila, nagovori oca svojega i izmoli od njega zemlju. Ona se spusti s
magarca, i kad je upita Kaleb: "to ti je?",
15
Odgovori mu: "Daj mi svadbeni dar! Udao si me u junu zemlju, pa daj mi i izvore
vodene!" I dade joj Kaleb studence u visini i studence u nizini.
16
Sinovi Keneja, tasta Mojsijeva, izaoe iz palmova grada sa sinovima Judinim u
pustinju, koja je na jugu od Arada, i nastanie se tamo meu narodom.
17
Tada izae Juda sa svojim bratskim plemenom Simeonom u rat. Pobie Kanaance,
koji su prebivali u Sefatu, i izvrie prokletstvo na gradu. Odatle se prozva grad
Hormah.
18
Tada Juda osvoji Gazu s podrujem njezinim, Akelon s podrujem njegovim i
Ekron s podrujem njegovim.
19
Gospod je bio s Judom, tako da je mogao zaposjesti goru. Stanovnike u ravnici nije
mogao protjerati, jer su imali gvozdena kola.
20
Hebron dadoe, kao to je bio zapovjedio Mojsije, Kalebu, i on protjera odatle tri
sina Anakova.
21
Ali Jebuseja, koji su stanovali u Jerusalemu, ne mogoe protjerati sinovi
Benjaminovi. Tako ostae Jebuseji u Jerusalemu pod sinovima Benjaminovim do
danas.
22
I kua Josipova izae, i to na Betel, i Gospod je bio s njima.
23
Kua Josipova dade uhoditi Betel, a grad se je prije zvao Luza.
24
Kad strae vidjee ovjeka gdje izlazi iz grada, rekoe mu: "Hajde pokai nam, gdje
se moe unii u grad! Mi emo ti za to uiniti milost."
487
25
Kad im je on bio pokazao, kako se je moglo provaliti u grad, pobie oni grad
otricom maa. A onoga ovjeka i svu obitelj njegovu pustie da otidu.
26
ovjek otide u zemlju Hiteja, sagradi tamo grad i prozva ga Luz. Tako se zove jo
danas.
27
Manaseh nije mogao protjerati stanovnika iz Beteana, Taanaka, Dora, Ibleama,
Megida i njihovih sela. Tako ostae Kanaanci mirno u onoj zemlji.
28
Ali im ojaae Izraelci, uinie Kanaance dunima davati robotu, ali ih ne mogoe
sve protjerati iz njihova posjeda.
29
Ni Efraim ne protjera Kanaanaca, koji su prebivali u Gezeru. Tako ostae Kanaanci
meu njima u Gezeru,
30
Zebulun nije mogao protjerati stanovnika iz Kitrona i Nahalola. Tako ostae
Kanaanci meu njima, ali postae duni davati robotu.
31
Aer nije mogao protjerati stanovnika iz Aka, Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe,
Afeka i Rehoba.
32
Tako su Aerovci prebivali meu Kanaancima, koji ostae u okolici, jer ih se nije
izagnalo.
33
Naftali nije mogao protjerati stanovnika iz Betemea i BetAnata. Tako je
prebivao meu Kanaancima, koji ostae u okolici. Ali stanovnici iz Betemea i
BetAnata postae duni davati im robotu.
34
Amoreji potisnue Danovce u goru i ne dadoe im sai u ravnicu.
35
Tako ostae Amoreji u HarHeresu, u Ajalonu i aalbim. Ali kad se je poveala
mo kue Josipove, postae duni davati robotu.
36
Podruje Amoreja protezalo se je od gore akrabimske, od Selaha i dalje gore.
Suci, glava 2
1
Tada doe Aneo Gospodnji od Gilgale u Bokim i ree: "Ja sam vas izveo iz Egipta
i doveo vas u zemlju, za koju sam se zakleo ocima vaim. Obeao sam: Neu
prekinuti zavjeta svojega s vama dovijeka.
488
2
A vi ne smijete sklapati savez sa stanovnicima te zemlje, nego morate poruiti
rtvenike njihove. Ali ne posluaste zapovijedi moje. Zato uiniste to?
3
Zato i ja kaem: Neu ih odagnati ispred vas. Oni e vam biti protivnici, i idoli
njihovi bit e vam zamka."
4
Kad tako izgovori Aneo Gospodnji svima sinovima Izraelovim, stade narod glasno
plakati.
5
Zato prozvae ono mjesto Bokim. Oni prinesoe tamo rtvu Gospodu.
6
Kad je bio Joua otpustio narod, razioe se sinovi Izraelovi, svaki u svoju batinu,
da zaposjednu zemlju.
7
I narod je sluio Gospodu za ivota Joue i svih starjeina, koje preivjee Jouu i
vidjee jo sva velika djela Gospodnja, to ih uini Izraelu.
8
Joua, sin Nunov, sluga Gospodnji, umrije u dobi od sto i deset godina.
9
Pokopae ga u podruju batine njegove u TimnatHeresu u gori Efraimovoj,
sjeverno od gore Gaa.
10
Kad se je onda i sav ovaj narataj pribrao k ocima svojim, i nastao drugi narataj
iza njih, koji nije poznavao Gospoda ni djela, to ih je bio uinio Izraelu,
11
Tada su sinovi Izraelovi inili, to se nije dopadalo Gospodu, i sluili su baalima.
12
A ostavili su Gospoda, Boga otaca svojih, koji ih je bio izveo iz Egipta. Potrali su
za drugim bogovima, bogovima pogana unaokolo, poklonili se njima i tako
razgnjevili Gospoda.
13
Kad su tako otpali od Gospoda i stali sluiti baalu i atartama,
14
Raspali se gnjev Gospodnji proti sinovima Izraelovim, i on ih predade u ruke
razbojnicima, koji ih oplijenie. On pusti da padnu u ruke svojih neprijatelja
unaokolo, tako da se vie nijesu mogli odrati pred svojim neprijateljima.
15
Svaki put, kad bi poli na vojsku, bila je ruka Gospodnja proti njima na nesreu
njihovu, kao to je bio unaprijed rekao Gospod i kao to im se bio zakleo Gospod. I
nevolja njihova bila je velika.
489
16
Tada im je Gospod podizao suce, koji su ih izbavljali iz ruku neprijatelja njihovih.
17
Ali ni sudaca svojih nijesu sluali, nego su tjerali s bogovima tuim
idolopoklonstvo i klanjali im se Brzo su zali s puta, kojim su ili oci njihovi, koji su
slijedili zapovijedi Gospodnje. Ali oni nijesu inili tako.
18
Kad im je Gospod podizao suce, onda je Gospod bio sa sucem i izbavljao ih iz ruku
neprijatelja njihovih, dok je ivio sudac, jer bi Gospoda dirnule njihove tube na
muitelje i tlaitelje njihove.
19
Ali im bi umro sudac, potjerali bi oni ponovno jo gore nego oci njihovi, trali bi
za drugim bogovima, sluili im i klanjali im se. Nijesu se ostavljali djela svojih ni
putova svojih opakih.
20
Tada se raspali gnjev Gospodnji proti Izraelu, i ree: "Jer je taj narod prestupio moj
zavjet, na koji sam obvezao oce njihove, i jer ne slijedi mojih zapovijedi,
21
To ja neu vie nijednoga goniti ispred njih izmeu naroda, koje ostavi Joua kad
umrije.
22
Po njima stavit u na kunju sinove Izraelove, hoe li se drati puta Gospodnjega i
hoditi po njemu, kao to su inili oci njihovi, ili nee.
23
Mjesto da odmah progna one narode, Gospod ih ostavi i ne predade ih u ruke Joui.
Suci, glava 3
1
Ovo su narodi, koje ostavi Gospod, da po njima kua sinove Izraelove u svemu
onom, to jo nijesu znali upogled voenja rata u Kanaanu.
2
Tako su narataji sinova Izraelovih imali da naue vojnitvo, jedino, to nijesu znali
otprije.
3
Pet je knezova filistejskih, svi Kanaanci, Sidonci i Hiveji, koji su prebivali na
Libanonu, od gore BaalHermona do onamo, gdje se ide u Hamat.
4
Oni su sluili za to, da se po njima Izrael stavi na kunju i da se vidi, hoe li slijediti
naputke Gospodnje, na koje je bio obvezao oce njihove preko Mojsija.
490
5
Tako su prebivali sinovi Izraelovi meu Kanaancima, Hitejima, Amorejima,
Perizejima, Hivejima i Jebusejima.
6
Oni su uzimali sebi keri njihove za ene, davali svoje vlastite sinovima njihovim i
sluili bogovima njihovim.
7
Kad su sinovi Izraelovi opet inili, to se nije dopadalo Gospodu, i kad su zaboravili
Gospoda, Boga svojega, pa su sluili baalima i lugovima,
8
Raspali se gnjev Gospodnji proti Izraelu i dade ih u ruke KuanRiataimu, kralju
sjeverne Mezopotamije. Osam godina morali su sinovi Izraelovi sluiti Kuan
Riataimu.
9
Kad sinovi Izraelovi zavapie Gospodu, podie Gospod sinovima Izraelovim
izbavitelja, da ih izbavi, Otniela, sina Kenaza, mlaega brata Kalebova.
10
Na njega doe duh Gospodnji, i on postade sudac u Izraelu. Kad on izae na
vojsku, predade mu Gospod u ruke KuanRiataima, kralja sjeverne Mezopotamije, i
on uniti Kuan Riataima.
11
I bila je sad zemlja mirna etrdeset godina, dok ne umrije Otniel, sin Kenezov.
12
Kad su sinovi Izraelovi opet inili, to se nije dopadalo Gospodu, uini Gospod
kralja moapskoga, Eglona, jaim od sinova Izraelovih, jer su inili, to se nije
dopadalo Gospodu.
13
On se ujedini s Amoncima i Amaleanima, izae i pobijedi sinove Izraelove, Tada
zauzee grad palmov.
14
Nato su sinovi Izraelovi sluili Eglonu, kralju moapskomu, osamnaest godina.
15
I Gospod, kad sinovi Izraelovi zavapie Gospodu, podie im izbavitelja, Ehuda,
sina Gere iz plemena Benjaminova, ovjeka, koji je bio ljevak. Kad jedanput sinovi
Izraelovi poslae po njemu danak Eglonu, kralju moapskomu,
16
Napravi sebi Ehud bode dvorezac od lakta u duini, privrsti ga pod haljinu svoju
s desne strane svoje,
17
I tako predade danak Eglonu, kralju moapskomu, Eglon je bio ovjek vrlo debeo.
491
18
Kad je bio gotov s predajom danka, otpusti ljude, koji su bili nosili danak,
19
Vrati se opet sam pokraj idolskih likova u blizini Gilgale i ree "Imam, kralju, neku
tajnu da ti kaem." Ovaj naredi utnju. Tada se udaljie svi, koji su bili kod njega.
20
Ehud pristupi k njemu, a on je sjedio sam u svojoj hladovitoj gornjoj sobi, i Ehud
ree: "Rije Boju imam da ti kaem!" Kad on usta sa svojega prijestolja,
21
Potee Ehud lijevom rukom svojom, trgnu bode od desne bedrice svoje i zatjera
mu ga u trbuh,
22
Tako da je drak odmah prodro za otricom, i salo se sklopilo oko otrice, jer nije
opet izvukao bodea iz trbuha. Pritom je neist izala.
23
Tada Ehud izae van u trijem, zatvori za sobom vrata gornje sobe i zakljua.
24
Kad se je bio udaljio, dooe sluge da pogledaju. Kako naoe vrata gornje sobe
zakljuana, pomislie: Bit e da obavlja potrebu svoju u hladovitoj klijeti.
25
I tako su ekali veoma dugo. Ali kad on vrata gornje sobe jo jednako nije otvarao,
uzee klju i otvorie. A tu je leao gospodar njihov na podu mrtav.
26
A Ehud, dok su oni ekali, bio je umakao, do idolskih likova doao i u Seir utekao.
27
im se je vratio, zatrubi u trubu na gori Efraimovoj, i sinovi Izraelovi sioe s njim
s gore. On im je stajao na elu.
28
Na njegov poziv: "Hajdete za mnom, jer Gospod predade vam u ruke neprijatelje
vae, Moapce", sioe oni za njim, zatvorie Moapcima gazove Jordana i ne dadoe
nikome prijeko.
29
Pobie tada Moabaca oko deset tisua ljudi, sve jakih i hrabrih ljudi. Nitko ne
umae.
30
Tako se onda morade Moab podvri vlasti Izraelovoj, i zemlja je bila mirna
osamdeset godina.
31
Poslije njega ustade amgar, sin Anatov. On pobi est stotina Filisteja ostanom
volujskim. I on je bio sudac u Izraelu.
492
Suci, glava 4
1
Kad su sinovi Izraelovi poslije smrti Ehudove opet inili, to je nije dopadalo
Gospodu,
2
Predade ih Gospod u ruke Jabinu, kralju kanaanskomu, koji je vladao u Hasoru.
Vojskovoa njegov bio je Sisera, koji je boravio u Haroetu neznaboakom.
3
Tada su zavapili sinovi Izraelovi Gospodu za pomo, jer on je imao devet stotina
gvozdenih kola i veoma je tlaio sinove Izraelove dvadeset godina.
4
U ono vrijeme Debora, proroica, ena Lapidotova, sudila je Izraelu.
5
Ona je stanovala pod Deborinom palmom izmeu Rame i Betela na gori
Efraimovoj. Sinovi Izraelovi dolazili su gore k njoj na sud.
6
I ona dade dozvati Baraka, sina Abinoamova, iz Kadea Naftalijeva i ree mu:
"Gospod, Bog Izraelov, zapovijeda ti: Idi, uzai na goru Tabor i uzmi sa sobom deset
tisua ljudi izmeu sinova Naftalijevih i sinova Zebulunovih!
7
Ja u dovesti k tebi na potok Kion Siseru, vojskovou Jabinova, i kola njegova i
ljudstvo njegovo i predat u ga tebi u ruke."
8
Barak joj ree: "Ako e ti ii s menom, ii u i ja. Ako li nee ii s menom, neu
ii ni ja."
9
Ona odgovori: "Sigurno u ja ii s tobom. Ali tada nee imati slave na vojni, to je
preduzima, nego e Gospod eni u ruku dati Siseru." Nato se Debora podie i otide s
Barakom u Kede.
10
Tada Barak dozva Zebuluna i Naftalija u Kade, i deset tisua ljudi poe gore pod
vodstvom njegovim. I Debora je ila s njim.
11
A Kenej Heber bio se je odvojio od Kaina, jednoga od sinova Hobaba, tasta
Mojsijeva. On razape svoj ator kod hrasta saanaimskoga pokraj Kadea.
12
Kad javie Siseri, da je izaao Barak, sin Abinoamov, na Tabor,
13
Skupi Sisera sva svoja kola, devet stotina gvozdenih ratnih kola, i svu svoju vojsku,
to je bila pod njim, od Haroeta neznaboakoga do potoka Kiona.
493
14
Tada ree Debora Baraku: "Ustani, jer je ovo dan, u koji e ti Gospod dati u ruke
Siseru. Sam Gospod ii e pred tobom." Nato Barak sie s gore Tabora, i deset tisua
ljudi za njim.
15
Gospod smete Siseru i sva kola njegova i svu vojsku njegovu otricom maa pred
Barakom. Sisera skoi s kola i pobjee pjeice.
16
Barak je progonio kola i vojsku do Haroeta neznaboakoga, i sva vojska Siserina
pade od otrice maa. Ne osta ni jedan.
17
Sisera pobjee pjeice do atora Jaele, ene Keneja Ebera; jer je meu Jabinom,
kraljem hasorskim, i porodicom Keneja Ebera vladao mir.
18
Jaela izie u susret Siseri i ree mu: "Uvrati se, gospodaru, uvrati se k meni, ne boj
se!" I on se uvrati k njoj u ator, i ona ga pokri pokrivaem.
19
On je zamoli: Daj mi malo vode, da se napijem, jer sam edan!" Ona otvori mijeh
mlijeka, dade mu da se napije i opet ga pokri.
20
Nato joj on ree: "Stani na ulaz atora! Ako tko doe i zapita te: Ima li tko tu? Ti
odgovori: Nema!"
21
Ali Jaela, ena Heberova, prihvati kolac od atora, uze eki, pristupi k njemu
polako i zatjera mu kolac kroz sljepoice, tako te proe u zemlju. On je bio naime od
umora zaspao tvrdo. I tako umrije.
22
Kad je Barak, koji je progonio Siseru, mimo prolazio, Jaela mu izae u susret i ree
mu: "Doi, pokazat u ti ovjeka, kojega trai!" Kad je uniao, Sisera je tu leao
mrtav, i kolac mu zaboden u sljepoice.
23
Tako ponizi Bog u onaj dan Jabina, kralja kanaanskoga, pred sinovima Izraelovim.
24
I ruka sinova Izraelovih bivala je sve tea Jabinu, kralju kanaanskomu, dok ne
unitie Jabina, kralja kanaanskoga.
Suci, glava 5
1
U onaj dan pjevali su Debora i Barak, sin Abinoamov, sljedeu pjesmu:
494
2
Knezovi su vodili u Izraelu, dragovoljno se ponudio narod u boj, slavite stoga
Gospoda!
3
Kraljevi, ujte! Knezovi, posluajte! Ja hou Gospodu, ja hou pjevati pjesmu, hou
posvetiti Gospodu, Bogu Izraelovu, pjesmu svoju.
4
Kad si silazio sa Seira, Gospode, kad si iao iz polja edomskoga, zemlja se je tresla,
nebesa su lijevala, oblaci su tekli vodom,
5
Brda su klimala pred Gospodom, Sinaj pred Gospodom, Bogom Izraelovim.
6
U dane amgara, sina Anatova, u vrijeme Jaelino pusti su leali putovi. I tko je iao
stazama, vukao se je stranputicama.
7
Nije bilo voe u Izraelu, ovjek se je osjeao zaputen, dok ja, Debora, ne ustadoh,
ne ustadoh kao mati u Izraelu.
8
Jer se trailo nove bogove, pokuca tada na vrata rat, ali se nije vidio tit ni koplje
meu etrdeset tisua u Izraelu,
9
Hvala moja ide knezovima Izraelovim i narodu, koji se dragovoljno ponudi u boj.
Slavite stoga Gospoda!
10
Vi, koji jaete na bijelim magarcima, koji poivate na jastucima, koji hodite po
putovima, ugodite pjesmu zahvalnicu!
11
Glasnije i od povika pastira na pojitima slavite pobjedu Gospoda, sjajno djelo
njegove moi u Izraelu! Ve silazi na vrata narod Gospodnji.
12
Ustani, ustani, Debora! Ustani, ustani, zapjevaj hvalospjev! Digni se, Barae! Vodi
ih u ropstvo, sine Abinoamov!
13
Ostaci junaka, izaite van! Narode Gospodnji, junacima tako bogat, silazi k meni!
14
Od Efraima silazi se u dolinu k tebi, Benjamine, s konjanicima tvojim. Knezovi
izlaze iz Makira,
15
Iz Zebuluna voe sa ezlom. S Deborom se ujedinie knezovi Isakarovi, i Naftali s
Barakom. Za njim se juria u dolinu. Dugo vijee ratno dri se u krajevima
Rubenovim.
495
16
to sjedi meu torovima i slua, kako bleje stada? Dugo vijee ratno dri se u
krajevima Rubenovim,
17
Gilead s onu stranu Jordana poiva. I Dan to boravi on jo daleko kod lada? Na
obali mora sjedi tiho Aer, stanuje mirno u svojim zaljevima.
18
Samo Zebulun, narod, rtvuje svoj ivot smrti i Naftali na visokim poljanama.
19
I pridolaze kraljevi u boj. Kraljevi kanaanski dolaze u bitku kod Taanaka na
vodama Megida, ali ni mrve srebra ne dobie.
20
S neba se bore zajedno zvijezde, vojuju proti Siseri sa svojih staza.
21
Kion odnosi neprijatelje, Kion, potok bitaka. Pa obraduj se itavom snagom, duo
moja!
22
Ve toptaju kopita konjska, jer junaci njihovi tjeraju, tjeraju tamo.
23
"Proklinjite Meroz!" Vie gromko Aneo Gospodnji, "proklinjite stanovnike
njegove! Ne dooe u pomo Gospodu, Gospodu u i pomo kao junaci."
24
Mimo svih ena neka je slavljena Jaela, ena Ebera, Keneja! Mimo svih ena u
atoru neka je ona visoko aena!
25
On zaiska vode. Ona mu prui mlijeka. U gospodskoj ai prui mu povlake.
26
Ali ruka njezina mai se za kolac atorski, desnica njezina za eki kovaki: "i
udari Siseru, smodi mu glavu, smrska mu i probi sljepoice.
27
Meu noge njezine savi se, pade, lei, savija se uz noge njezine, pade opet natrag, i
gdje pade, mrtav ostade.
28
Kroz prozor motri i jadikuje mati Siserina, kroz reetku: "to se tako dugo ne
vraaju kola njegova? to se tako polako miu tokovi kola njegovih?
29
Odgovara joj najmudrija od njezinih dvorkinja, a i sama sebi ona odgovara:
30
"Zacijelo su plijen zaplijenili i sada ga oni dijele: "po jednu djevojku, po dvije
djevojke na svakoga; pa plijen: "arena tkanina Siseri, i plijen: "areno vezena haljina,
areno platno, odijelo, dva rupca oko vrata mojega, plijen."
496
31
Tako propadaju, Gospode, svi neprijatelji tvoji. A oni, koji te ljube, oni su kao
sunce kad izlazi u svojemu sjaju." I tada je zemlja bila mirna etrdeset godina.
Suci, glava 6
1
Kad su sinovi Izraelovi opet inili, to se Gospodu nije dopadalo, dade ih Gospod u
ruke Midjancima za sedam godina.
2
Teka je bila ruka Midjanaca nad Izraelom. Sinovi Izraelovi bjeali su ispred
Midjanaca u gorske jame, peine i utvrde.
3
I kad bi Izraelci posijali, dolazili su Midjanci Amaleani i sinovi Istoka i udarili na
njih.
4
Oni bi se utaborili proti njima i poeli bi rod zemlje sve do Gaze. I nijesu ostavljali
hrane za Izraelce, ni ovce ni vola ni magarca.
5
Jer su dolazili sa stadima svojim i sa atorima svojim. Dolazili su kao jata
skakavaca. Nije bilo broja njima ni devama njihovim. Dolazili su u zemlju, da je
opustoe.
6
Izrael je bio od Midjanaca ljuto potlaen. I zavapili su sinovi Izraelovi Gospodu.
7
Kad zavapie sinovi Izraelovi Gospodu za pomo proti Midjancima,
8
Posla Gospod sinovima Izraelovim proroka, koji im navijesti: "Ovako veli Gospod,
Bog Izraelov: "Ja sam vas izveo iz Egipta i izveo sam vas iz kue suanjstva.
9
Ja sam vas izbavio iz ruku Egipana i svih vaih tlaitelja. Ja sam ih ispred vas
odagnao i dao sam vam zemlju njihovu.
10
Ja sam vam zapovjedio: "Ja sam Gospod, Bog va. Ne tujte bogova Amoreja, u
kojih zemlji stanujete! Ali vi ne posluaste glasa mojega."
11
Tada doe Aneo Gospodnji i sjede pod hrast kod Ofre, koji je bio Abiezreja Joaa,
a sin je njegov Gideon mlatio penicu na tijesku, da je osigura od Midjanaca.
12
Njemu se prikaza Aneo Gospodnji i ree mu: "Gospod je s tobom, hrabri junae!"
497
13
Gideon mu odgovori: "Molim, gospodaru moj! Kad je Gospod s nama, zato nas
snae sve ovo? Gdje su sva udesa njegova, to su nam ih pripovijedali oci nai, kad
su govorili: "Gospod nas je izveo iz Egipta? A sada nas je ostavio Gospod i predao
nas u ruke Midjancima.":
14
Gospod se okrenu k njemu i ree: "Idi u toj snazi svojoj i izbavi Izraela iz ruku
Midjanaca! Ja te aljem."
15
A on mu ree: "Oprosti, gospodaru moj! im u izbaviti Izraela? Eto, rod je moj
najmanji u plemenu Manasehovu, a ja sam posljednji u obitelji svojoj."
16
Gospod mu ree: "Jer sam ja s tobom, pobit e Midjance kao jednoga ovjeka."
17
On mu ree: "Ako sam naao milost u oima tvojim, daj mi znak, da si to ti, koji
govori s menom!
18
Pa ne idi odavde, dok se ja ne vratim k tebi i donesem ti dar svoj i stavim preda te."
On odgovori: "ekat u, dok se vrati."
19
Tada otide Gideon i zgotovi jare, nadalje jednu efu brana za nekvasne kruhove.
Meso metnu u koaricu, juhu stavi u lonac, donese mu pod hrast i postavi pred njega.
20
A Aneo Boji ree mu "Uzmi to meso i te kruhove nekvasne, metni ih na onu
hridinu i juhu izlij na to! On uini tako.
21
I Aneo Gospodnji prui kraj od tapa, to ga je imao u ruci, d dotae se mesa i
kruhova nekvasnih. Tada se podie oganj iz hridine i spali meso i hljebove nekvasne.
A Aneo Gospodnji ieznu ispred oiju njegovih.
22
Tada vidje Gideon, da je to bio Aneo Gospodnji. "Jao, Gospode svemogui",
povika Gideon, vidio sam Anela Gospodnjega licem k licu!"
23
A Gospod mu odgovori: "Mir neka je s tobom! Ne boj se! Nee umrijeti.":
24
Gideon napravi ondje rtvenik Gospodu i nazva ga "Gospod je mir". Do dananjega
dana stoji on jo u Ofri, koja pripada Abiezrejima.
25
One noi zapovjedi mu Gospod: "Uzmi junca oca svojega, naime drugoga junca od
sedam godina, srui rtvenik baalov oca svojega i sasijeci lug pokraj njega!
498
26
Onda podigni Gospodu, Bogu svojemu, rtvenik visoko gore na hridini u tvri i
uzmi drugoga junca i rtvuj ga kao rtvu paljenicu drvima onoga luga, to ga ima
sasjei!"
27
Tada uze Gideon deset ljudi izmeu sluga svojih i uini, kako mu je bio zapovjedio
Gospod. A jer se je bojao svoje obitelji i ljudi onoga grada, da to izvede danju, uini
nou.
28
Kad ljudi onoga grada sutradan rano ustadoe, a to sruen rtvenik baalov i lug
pokraj njega sasjeen. A junac drugi bio je rtvovan kao rtva paljenica na rtveniku
novo podignutom.
29
Pitali su jedan drugoga: Tko je to uinio?" Kad su traili i raspitivali, rekoe im:
"Gideon, sin Joaov, to je uinio."
30
Tada rekoe ljudi onoga grada Joau: "Izvedi sina svojega! On mora umrijeti, jer je
sruio rtvenik baalov i sasjekao lug pokraj njega."
31
A Joa odgovori svima, koji su stajali kod njega: "Hoete Id se boriti za baala?
Hoete li mu doi u pomo? Tko se bori za njega, do sutra je mrtav. Ako je on bog,
neka se sam bori za sebe, jer mu je sruio rtvenik!"
32
Zato mu onoga dana dadoe ime Jerubaal, to jest "baal neka se bori proti njemu",
jer mu je sruio rtvenik.
33
I kad se svi Midjanci i Amaleani uz sinove Istoka sastadoe i preavi preko
Jordana u ravnici se jezreelskoj utaborie,
34
Doe duh Gospodnji na Gideona. On zatrubi u trubu. Kad onda Abiezreji pooe za
pozivom njegovim.
35
Posla glasnike po svemu plemenu Manasehovu, pa se i oni skupie oko njega. Posla
glasnike i u pleme Aerovo, Zebulunovo i Naftalijevo I ovi izaoe pred njih.
36
I Gideon upravi Bogu molitvu: "Ako e ti doista izbaviti mojom rukom Izraela,
kao to si obeao,
37
Evo, ja u metnuti runo ovce na gumno. Ako rosa bude samo na runu, a po svoj
zemlji suho, onda u znati, da e mojom rukom izbaviti Izraela, kao to si obeao."
499
38
I tako se dogodi. Kad sutradan rano ustade i runo iscijedi, istisnu rosu iz runa, cijelu
zdjelu punu vode.
39
Tada zamoli Gideon Boga: "Ne gnjevi se na me, ako progovorim jo jednom! Daj
mi da jo samo ovaj put uinim pokus s runom! Neka bude samo runo suho, a po svoj
zemlji neka bude rosa!"
40
I Bog uini tako onu no. Samo je runo ostalo suho, a Po svoj zemlji bila je rosa.
Suci, glava 7
1
Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sva eta njegova s njim. Utaborie se kod izvora
Harod, a tabor Midjanaca bio je sjeverno od njih na podnoju breuljka Moreh u
ravnici.
2
Tada ree Gospod Gideonu: "Vojska, to je ima uza se, odve je mnogobrojna, a da
bih dao Midjance u njezine ruke. Inae bi se Izrael mogao hvaliti suprot meni:
"Vlastitom snagom pomagao sam sebi.
3
Zato oglasi ljudima: "Tko se boji i koga je strah, neka se vrati i neka odstupi od gore
Gileada!" I vratie se od ete dvadeset i dvije tisue ljudi, a deset tisua ljudi ostade.
4
A Gospod ree Gideonu: "eta je jo uvijek odve mnogobrojna. Svedi je na vodu!
Tamo u ti je prebrati, Za koga ti reknem: "Ovaj ide s tobom, taj neka ide s tobom! A
za koga ti reknem: "Ovaj ne ide s tobom, taj neka ne ide s tobom!"
5
Poto je ljude bio sveo na vodu, ree Gospod Gideonu: "Svakoga, koji lape
jezikom vodu, kao to lapu psi, toga metni na stranu; tako i svakoga, koji klekne na
koljena da pije!"
6
Tada je iznosio broj onih, koji su vodu laptali rukom k ustima, tri stotine ljudi.
Ostali ljudi klekoe svi na koljena da piju vode.
7
I ree Gospod Gideonu: "S tri stotine ljudi, koji su laptali vodu, izbavit u vas i
predat u ti u ruke Midjance. Svi drugi neka se vrate svaki k svojoj kui!"
8
Poto su uzeli sebi branjenice za ljude i trube njihove, otpusti sve Izraele, svakoga
k svojoj kui. Samo tri stotine ljudi zadra. Tabor Midjanaca bio je pod njim u
ravnici.
500
9
Onu no ree mu Gospod: "Ustani! Sii u tabor, jer ti ga dajem u ruke.
10
Ako li se boji sam sii, sii u tabor s momkom svojim Purom!
11
Prislukuj, to govore! Tada e dobiti sranost da sie u tabor." I sie on s
momkom svojim Purom do u najbliu blizinu taborskih straa.
12
Midjanci i Amaleani i svi sinovi Istoka bili su se utaborili u ravnici tako
mnogobrojno kao skakavci. Devama njihovim nije bilo broja, bilo ih je kao pijeska na
moru.
13
Kad doe Gideon tamo, upravo je jedan pripovijedao drugome ovaj san: "Sluaj,
imao sam jedan san. Kotrljao se peen kruh jemeni u tabor midjanski i doe do
jednog atora. Pogodi ga, tako da pade i premetnu se prema gore. Tako je leao
ator."
14
Drugi odgovori: "to nije nita drugo nego ma Izraela Gideona, sina Joaeva, Bog
mu u ruke predade Midjance i sav tabor njihov."
15
Kad je Gideon uo pripovijest sna i tumaenje njegovo, baci se niice Tada se vrati
u tabor izraelski i povika: "Ustajte! Gospod predade tabor Midjanaca u ruke vae."
16
Potom razdijeli trista ljudi u tri ete i dade svima u ruke trube i prazne vreve. U
vrevima bile su lui.
17
On im zapovjedi: "Gledajte na mene i inite isto tako! Kad doem na kraj tabora,
onda inite, to ja inim!
18
im ja sa svima, to su uza me, zatrubim u trubu, zatrubite i vi u trube oko svega
tabora i viite: "Za Gospoda i za Gideona!"
19
I kad je bio doao Gideon sa stotinu ljudi, to su bili uz njega, na kraj tabora u
poetak srednje none strae istom su bili postavili strae tada zatrubie oni u
trube i razlupae vreve u svojim rukama.
20
U isto vrijeme zatrubie u trube tri ete i razlupae vreve. U lijevoj ruci drali su
lui, u desnoj trube, da trube, i vikali su: "Ma za Gospoda i za Gideona!"
21
Svaki je pritom stajao na mjestu, gdje je bio, okolo tabora. Tada se smete sav tabor.
Vikali su i nagnuli bjeati.
501
22
Dok su oni trubili u tri stotine truba, upravi Gospod ma jednoga proti drugome, i
to po svemu taboru, te pobjee vojska do Betite prema Serari, do na obalu
AbelMehole kod Tabata.
23
A Izraelci iz plemena Naftalijeva, Aerova i iz svega plemena Manasehova
ustadoe i dadoe se u potjeru za Midjancima.
24
I posla Gideon glasnike po svoj gori Efraimovoj s naputkom: "Siite pred Midjance
i odreite im vodu do BetBare, naime Jordana!" Svi Efraimovci digoe se i odrezae
im vodu do BetBare, naime Jordana.
25
I uhvatie obadva kneza midjanska Oreba i Zeba. Oreba ubie na stijeni gavranovoj
a Zeba smaknue kod tijeska vukova. Onda potjerae Midjance i donesoe glavu
Orebovu i Zebovu Gideonu preko Jordana.
Suci, glava 8
1
Tada ga zapitae Efraimovci: "Zato si nam to uinio, te nas nijesi pozvao, kad si
poao u boj proti Midjancima?" Tako su mu prigovarali estoko.
2
On im ree: "Pa to sam ja uinio tako kao vi? Nije li pabirenje Efraimovo bolje
negoli berba Abiezerova?
3
Vama je u ruke dao Bog knezove midjanske Oreba i Zeba. Pa to sam ja uinio tako
kao vi?" Na takve rijei slee se njihova srdnja na njega.
4
Kad je Gideon bio doao na Jordan i preao preko njega s tri stotine ljudi, koji su bili
s njim, a bili su umorni od proganjanja,
5
Zamoli ljude iz Sukota: "Dajte, molim, kruha ljudima, koji idu za mnom, jer su
umorni, a ja gonim kraljeve midjanske Zebaha i Salmuna."
6
A glavari iz Sukota odgovorie: "A ima li ruke Zebahove i Salmunine ve u svojoj
ruci, da moramo dati kruha tvojim ljudima?"
7
Gideon odgovori: "Zato u ja vama, kad mi Gospod preda u ruke Zebaha i Salmuna,
pomlatiti tjelesa trnjem i draom iz pustinje."
8
Odanle otide u Penuel i zamoli ih isto onako. A ljudi iz Penuela dadoe mu isti
odgovor kao i ljudi iz Sukota.
502
9
Tada zaprijeti i ljudima iz Penuela: "Kad se vratim zdravo, poruit u tu kulu."
10
A Zebah i Salmuna bili su u Karkoru s vojskom svojom, oko petnaest tisua ljudi.
To su bili svi ostaci od cijele vojske sinova Istoka; sto i dvadeset tisua teko
naoruanih ljudi bilo je palo.
11
Gideon ode dalje putem to su ga bili uzeli atorski ljudi istono od Nobaha i
Jogbohe, i napade tabor. Tabor se je naime bio osjeao sigurnim.
12
Zebah i Salmuna pobjegoe. A on nagnu za njima i uhvati oba dva kralja midjanska
Zebaha i Salmuna. Sav tabor uniti on.
13
Nato se vrati Gideon, sin Joaov, iz boja s visine Heresa.
14
On uhvati nekog mladia, koji je pripadao ljudima iz Sukota, i stade ga ispitivati.
On mu popisa imena glavara i starjeina u Sukotu, sedamdeset i sedam ljudi.
15
Kad onda doe k ljudima u Sukotu, ree: "Evo, ovdje su Zebah i Salmuna, zbog
kojih vi mi se narugaste rijeima: "Ima li ruke Zebahove i Salmunine ve u svojoj
ruci, da moramo dati kruha tvojim i umornim ljudima?"
16
Tada uze starjeine grada i S trnja iz pustinje i drae i kazni stim ljude iz Sukota.
17
A kulu u Penuelu dade sruiti i ljude u gradu pobiti.
18
Nato ree Zebahu i Salmuni: "Kakvi su bili ljudi, to ih pobiste na Taboru?" Oni
odgovorie "Takvi kao ti, svaki je izgledao kao kraljevski sin."
19
On ree: "to su bila moja braa, sinovi moje majke. Tako Gospod bio iv! Da ste
ih ostavili u ivotu, ne bih vas pogubio."
20
Nato zapovjedi Jeteru, prvoroencu svojemu: "Ustani, pogubi ih!" Ali djeak ne
izvue maa svojega, jer se je bojao, jer je bio jo djeak.
21
Tada zamolie Zebah i Salmuna: "Ustani ti i pogubi nas, jer kakav je ovjek,
onakva mu je snaga." Gideon se die i pogubi Zebaha i Salmuna. A mjeseie, to su
ih o vratu nosile deve njihove, uze sebi.
22
Potom zamolie Izraelci Gideona: "Budi kralj na, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer ti si
nas izbavio iz ruku Midjanaca."
503
23
A Gideon im ree: "Ja ne mogu biti kralj va. I sin moj ne smije vladati nad vama.
Gospod je kralj va."
24
Tada im ree Gideon: "Imam jednu molbu na vas. Dajte mi svaki prsten, to ga je
zaplijenio!" Oni su bili naime nosili zlatne prstenove, jer su bili Imaelovci.
25
Odgovorie: "Dat emo ti ih rado." I razastre plat, i svaki je bacao na njega svoje
zaplijenjene prstenove.
26
Teina zlatnih prstenova, to ih je bio izmolio, iznosila je tisuu i sedam stotina
ekela zlata, osim mjeseica, naunica i skrletnih haljina, to su ih bili nosili kraljevi
midjanski, i osim lania, to su bili oko vrata deva njihovih.
27
Gideon dade napraviti od toga efod i postavi ga u Ofri, svojemu rodnom gradu, Ali
svi Izraeli stadoe initi tamo preljubu za njim. Tako je to bilo Gideonu i kui
njegovoj zamka,
28
Midjanci su bili od Izraelaca tako ponieni, da vie nijesu dizali svoje glave, i
zemlja je bila mirna etrdeset godina, dokle je ivio Gideon.
29
Jerubaal, sin Joaov, otide i stanovao je u svojoj kui.
30
Gideon je imao sedamdeset tjelesnih sinova; jer je imao mnogo ena.
31
I njegova inoa u ekemu rodi mu sina, kojemu dade ime Abimelek.
32
Gideon, sin Joaov, umrije u visokoj starosti. Pokopae ga u grobu oca njegova
Joaa u Ofri.
33
Kad umrije Gideon, opet sinovi Izraelovi stadoe initi preljubu za baalima i
postavie sebi BaalBerita za boga.
34
Sinovi Izraelovi nijesu vie pomiljali na Gospoda, Boga svojega, koji ih je bio
izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo.
35
I nijesu iskazivali zahvalnosti kui Jerubaala Gideona za sva dobroinstva, to ih je
on bio uinio Izraelu.
504
Suci, glava 9
1
Abimelek, sin Jerubaalov, otide u ekem k brai matere svoje i predloi njima i
svemu rodu obitelji matere svoje ovo:
2
"Upitajte jedanput otvoreno sve graane u ekemu: "to je bolje za vas, da su vam
gospodari sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili da vam je gospodar jedan
ovjek? Pomislite na to, da sam ja tijelo vae i kost vaa!"
3
Ovu izjavu njegovu rekoe braa matere njegove pred svima graanima u ekemu, i
srca njihova privinue se Abimeleku, jer oni sebi rekoe: "Na je brat."
4
Dadoe mu sedamdeset ekela srebra iz hrama BaalBeritova. Ovim najmi sebi
Abimelek ljude bez posjeda i drzovite, koji se pridruie njemu.
5
On poe onda u kuu oca svojega u Ofru i pobi brau svoju, sinove Jerubaalove,
sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Samo osta Jotam, najmlai sin Jerubaalov, jer
se je bio skrio.
6
Nato se skupie svi graani u ekemu i svi stanovnici BetMilo, otidoe i uinie
Abimeleka kraljem kod hrasta, koji stoji u ekemu.
7
Kad to javie Jotamu, otide on, stade na vrh gore Gerizima i povika im u sav glas:
"ujte me, graani u ekemu, tako vas Bog uo!
8
Jedanput pola drveta da pomau sebi kralja. Rekoe maslini: 'Budi na kralj!'
9
A maslina im ree: 'Zar ja da ostavim pretilinu svoju, koju na meni slave bogovi i
ljudi, pa da idem da vladam nad drveem?'
10
Tada rekoe drveta smokvi: 'Doi, budi na kralj!'
11
A smokva im ree: 'Zar ja da ostavim sladost svoju i krasni plod svoj, pa da idem
da vladam nad drveem?'
12
I rekoe drveta vinovoj lozi: 'Doi, budi na kralj!'
13
A vinova loza ree im: 'Zar ja da ostavim vino svoje, koje veseli Boga i ljude, pa da
vladam nad drveem?'
505
14
I rekoe sva drveta trnu: 'Doi, budi na kralj!'
15
A trn odgovori drvetima: 'Ako doista hoete mene da pomaete sebi za kralja, onda
doite i sklonite se u sjenu moju; ako li neete, onda neka izae oganj iz trna i spali
cedre libanonske!'
16
A sada! Ako ste vjerno i poteno radili, kad uiniste Abimeleka kraljem, i ako ste
dobro uinili Jerubaalu i kui njegovoj i nagradili mu ono, to je uinio
17
Vi, za koje se je otac moj borio i ivot svoj izloio i koje je izbavio iz ruku
Midjanaca,
18
A vi danas ustadoste na kuu oca mojega i pobiste sinove njegove, sedamdeset
ljudi, na jednom kamenu i uiniste kraljem Abimeleka, sina slukinje njegove, nad
graanima u ekemu zato, to je brat va
19
Ako ste dakle danas vjerno i poteno radili prema Jerubaalu i kui njegovoj, onda
se veselite s Abimelekom, a on neka se veseli s vama!
20
Ako li nijeste, neka izie oganj od Abimeleka i spali gradane u ekemu i BetMilu,
i neka izae oganj od graana u ekemu i od BetMilu i spali Abimeleka!"
21
Tada pobjee Jotam i skloni se. Otide u Beru i ondje ostade bojei se brata svojega
Abimeleka.
22
I vladao je Abimelek Izraelom tri godine.
23
I posla Bog razdor meu Abimeleka i meu graane u ekemu, tako da se graani
u ekemu iznevjerie Abimeleku.
24
Tako se je imao osvetiti zloin uinjen na sedamdeset sinova Jerubaalovih i krv
njihova doi na brata njihova Abimeleka, koji ih je bio ubio, i na graane u ekemu,
koji su ga bili potakli, da ubije brau svoju.
25
I graani u ekemu pometae mu zasjede po vrhovima gorskim, pa su plijenili
svakoga, koji je prolazio mimo njih onim putem. Javie to Abimeleku.
26
Gaal, sin Obedov, bio je naime doao sa svojom braom, i oni su se bili nastanili u
ekemu. A graani se u ekemu pouzdae u njega.
506
27
Kad su bili izali u polje i u svojim vinogradima imali berbu i gnjeili groe,
priredie veselje, odoe u hram boga svojega, jedoe i pie, i psovali su Abimeleka.
28
Gaal, sin Obedov, povika: "Tko je Abimelek i tko smo mi ekemljani, da mu
moramo sluiti? Nije li on sin Jerubaalov, a Zebul njegov upravitelj? Budite radije
podloni ljudima Hamora, oca ekemova! Zato da njemu budemo podloni?
29
O kad bih ja imao u svojoj ruci taj narod! Protjerao bih Abimeleka." Tada rekoe
Abimeleku: "Pojaaj vojsku svoju i kreni!"
30
A kad je Zebul, upravitelj gradski, uo izjave Gaala, sina Obedova, razgnjevi se
vrlo.
31
On posla tajno glasnike k Abimeleku i porui mu: "Evo, Gaal, sin Obedov, doe sa
svojom braom u ekem. Oni sad bune grad proti tebe.
32
Ustani dakle nou s ljudima svojim i zasjedi u polju!
33
Rano ujutro, kad sunce ograne, digni se i udari na grad! Kad on onda s ljudima
svojim izae proti tebi, uini s njim, kako ti dolikuje!"
34
Tada usta Abimelek nou sa svima ljudima svojim. Zasjedoe ekemu u etiri ete.
35
Kad Gaal, sin Obedov, izae i pred vrata gradska stade, ispade Abimelek s ljudima
svojim iz zasjede.
36
Gaal ugleda ljude i ree Zebulu: "Eno dolaze ljudi svrh gore!" A Zebul mu ree:
"Od sjene gorske ine ti se ljudi."
37
Ali Gaal potvrdi jo jedanput: "Eno, ljudi silaze s visa! Druga eta dolazi od
arobnikog hrasta."
38
Tada mu doviknu Zebul: "Gdje su ti sada velika usta? Ti si bio onaj, koji se je
rugao: "Tko je Abimelek, da mu moramo biti podloni? Pa to su ljudi, koje si prezreo.
Izai sada i bori se s njim!"
39
I izae Gaal pred ekemljanima i pobi se s Abimelekom.
40
Ali ga Abimelek natjera u bijeg, i on pobjee pred njim.
507
41
Dok je Abimelek ostao u Arumi, istjera Zebul Gaala i brau njegovu. Tako nijesu
mogli dulje da ostanu u ekemu.
42
Kad sutradan izaoe ljudi u polje i javie to Abimeleku,
43
Uze on vojsku, razdijeli je u tri ete i namjesti je u zasjedu u polju. A im vidje, da
su ljudi izali iz grada, skoi na njih i pobi ih.
44
Sam Abimelek udari s etom svojom i postavi se kod vrata gradskih, a druge dvije
ete udarie na sve one, koji su bili u polju, i pobie ih.
45
Tada je Abimelek cijeli dan udarao na grad. Kad zauze grad, poubija stanovnike,
razori grad i posu so po njemu.
46
A kad to ue svi stanovnici kule ekemske, otidoe u podrum u hramu boga Berita.
47
im dojavie Abimeleku, da su se tamo skupili svi stanovnici kule ekemske,
48
Izae on sa svima ljudima svojim na goru Salmon. Tamo prihvati Abimelek za
sjekiru, odsijee granu od drveta, podie je i metnu je na rame svoje. A ljudima
svojim zapovjedi: "to vidjeste da sam ja uinio, to brzo inite kao ja!"
49
Tada i svi ljudi, ovjek za ovjekom, odsjekoe granu od drveta, pooe onda za
Abimelekom, pometae grane nad podrum i zapalie tako njima podrum. I tako
izginue svi stanovnici kule ekemske, oko tisuu ljudi i ena.
50
Potom otide Abimelek na Tebes, opkoli Tebes i osvoji ga.
51
Usred grada bila je tvrda kula, u koju su bili pobjegli svi ljudi i ene, svi stanovnici
grada. Oni zatvorie za sobom vrata i popee se na krov kule.
52
Abimelek doe sve do kule i htjede udariti na nju. Kad se posve primakao k
vratima kule, da je zapali,
53
Baci jedna ena gornji mlinski kamen na glavu Abimeleku i razbi mu lubanju.
54
On brzo viknu momka, koji mu nosio oruje, i zapovjedi mu: "Izvadi ma svoj i
ubij me! Inae rei e se za me: ena ga je ubila." I probode ga momak njegov, i on
umrije.
508
55
A kad vidjee Izraelci, da je mrtav Abimelek, vratie se svi k svojoj kui.
56
Tako plati Bog Abimeleku za zloin, to ga je bio poinio na ocu svojemu ubivi
sedamdeset brae svoje.
57
Isto tako dade Bog, da svi zloini ljudi u ekemu natrag padnu na njihovu glavu.
Tako se ispuni na njima kletva Jotama, sina Jerubaalova.
Suci, glava 10
1
Poslije Abimeleka ustade da izbavi Izraela Tola, sin Puahe, unuk Dodov, iz plemena
Isakarova. On je stanovao u amiru na gori Efraimovoj,
2
I bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine. Tada umrije i bi pokopan u amiru.
3
Poslije njega ustade Jair iz Gileada i bio je sudac Izraelu dvadeset i dvije godine.
4
On je imao trideset sinova, koji su jahali na tridesetero magaradi i imali trideset
gradova, koji se zovu do dananjega dana atorska sela Jairova. Lee u Gileadu.
5
Kad je umro Jair, pokopae ga u Kamonu.
6
Sinovi Izraelovi inili su opet, to se nije dopadalo Gospodu, i sluili su baalima i
atartama, bogovima sirskim, bogovima sidonskim, bogovima moapskim, bogovima
sinova Amonovih i bogovima filistejskim. A Gospoda su ostavili i nijesu mu sluili.
7
Tada se raspali gnjev Gospodnji na Izraela, i dade ih u ruke Filistejima i u ruke
sinovima Amonovim.
8
Oni su muili i gazili sinove Izraelove u onoj godini ve osamnaest godina sve
sinove Izraelove s onu stranu Jordana u zemlji amorejskoj, u Gileadu.
9
A kad su sinovi Amonovi preli preko Jordana, da se biju i s Judom, Benjaminom i
kuom Efraimovom, i sinovi Izraelovi bili u velikoj nevolji,
10
Tada zavapie sinovi Izraelovi Gospodu i priznae: "Sagrijeismo tebi, jer
ostavismo Boga svojega i sluismo baalima."
11
A Gospod ree sinovima Izraelovim: "Nijesu li vas pritiskivali Egipani, Amoreji,
sinovi Amonovi, Filisteji,
509
12
Sidonci, Amaleani i Midjanci" Ali kad zavapiste k meni, ja sam vas izbavljao iz
ruke njihove.
13
A vi ostaviste mene i sluiste drugim bogovima. Zato vas vie neu izbavljati.
14
Idite i viite k onim bogovima, koje izabraste sebi! Neka vas oni izbave u nevolji
vaoj!"
15
Tada sinovi Izraelovi priznae Gospodu: "Sagrijeismo. ini s nama to ti je drago!
Samo nas izbavi jo ovaj put!"
16
Oni odstranie nato tue bogove iz svoje sredine i stadoe opet sluiti Gospodu. I
njemu se saali radi nevolje Izraelove.
17
Kad se sinovi Amonovi podigoe i u Gileadu se utaborie, dok se sinovi Izraelovi
skupie i tabor udarie kod Mispe,
18
Ree narod, knezovi gileadski, jedan drugomu: "Tko e poeti boj proti sinovima
Amonovim? On neka bude poglavar svima stanovnicima u Gileadu!"
Suci, glava 11
1
Jeftaha iz Gileada bio je jak junak. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio otac
Jeftahin.
2
Kad ena Gileadova rodi njemu sinove, pa kad odrastoe sinovi te ene, otjerae
Jeftahu i rekoe mu: "Ne moe biti batinik u obitelji naoj, jer si sin tue ene."
3
Tada pobjee Jeftaha od brae svoje i nastani se u zemlji Tobu. Tamo se okupie
oko Jeftahe ljudi bez imovine i pooe s njim plijeniti.
4
I kad se poslije nekoga vremena sinovi Amonovi zaratie sa sinovima Izraelovim,
5
I sinovi Amonovi pooe u boj proti Izraelu, otidoe starjeine gileadske da dovedu
Jeftahu iz zemlje Toba.
6
Oni zamolie Jeftahu: "Doi i budi nam voda! Mi hoemo da vojujemo proti
sinovima Amonovim."
510
7
A Jeftaha odgovori starjeinama gileadskim: "Nijeste li me mrzili i otjerali iz kue
oca mojega? Zato sad dolazite k meni, kad ste u nevolji?"
8
Starjeine gileadske odgovorie Jeftahi: "Zato sad doosmo opet k tebi: "Ako poe
s nama i bude vojevao proti sinovima Amonovim, bit e poglavar nama, svima
graanima gileadskim."
9
Tada upita Jeftaha starjeine gileadske: "Ako me odvedete, da se borim proti
sinovima Amonovim, i ako mi ih preda Gospod, hou li vam tada biti poglavar?"
10
Starjeine gileadske odgovorie Jeftahi: "Gospod je svjedok po uvenju meu
nama, da emo tako raditi, kako si zahtijevao."
11
Tako otide Jeftaha sa starjeinama gileadskim. Narod ga uini svojim poglavarom i
voom. Jeftaha prinese sve svoje elje Gospodu u Mispi.
12
Potom posla Jeftaha glasnike kralju sinova Amonovih i porui: "to hoe ti od
mene, te ide proti meni, da vojuje sa zemljom mojom 'l"
13
Kralj sinova Amonovih odgovori glasnicima Jeftahovim: "Izrael je uzeo moju
zemlju, kad je doao iz Egipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi je sad
natrag s mirom!"
14
Ali Jeftaha posla opet glasnike kralju sinova Amonovih,
15
I porui mu: "Ovako veli Jeftaha: "Izrael nije uzeo zemlje moapske ni zemlje
sinova Amonovih.
16
Kad su sinovi Izraelovi izali iz Egipta i putovali preko pustinje do Crvenoga mora
i onda doli u Kade,
17
Tada je poslao Izrael glasnike kralju edomskomu s molbom: "Htio bih proi kroz
tvoju zemlju. Ali kralj edomski ne poslua. I kralju moapskomu poslae, ali ni on ne
htjede. Tako ostadoe sinovi Izraelovi u Kadeu,
18
Zaputie tada preko pustinje, zaobioe zemlju edomsku i zemlju moapsku i dooe
u zemlju istono od zemlje moapske.
19
Nato poslae sinovi Izraelovi glasnike Sihonu, kralju amorejskomu, kralju
hebonskomu, i porui mu Izrael: "Htjeli bismo proi kroz tvoju zemlju do svojega
511
odreenog mjesta.
20
Ali Sihon ne povjerova prolazu sinova Izraelovih kroz podruje njegovo. Nego
Sihon skupi sav svoj narod. Utaborie se u Jahasu, i on se je borio proti Izraelu.
21
Ali Gospod, Bog Izraelov, dade Sihona sa svom vojskom njegovom u ruke
sinovima Izraelovim, koji ih pobijedie. Tako zadobi Izrael svu zemlju Amoreja, koji
su prebivali u onoj zemlji,
22
I osvoji svu zemlju amorejsku od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
23
A sada, kada je Gospod, Bog Izraelov, protjerao Amoreje zbog naroda svojega
Izraela, hoe ti da ga odagna?
24
Zar nije istina, koga bog tvoj Kemo progna, u posjed njegov onda ti stupi? Koga
dakle Gospod, Bog na, progna zbog nas, u posjed njegov onda mi stupimo.
25
Ili si ti poem jai od kralja moapskoga Balaka, sina Siporova? Je li se on borio s
Izraelom? Je li on ratovao s njima?
26
Kad je Izrael boravio u Hebonu i u njegovim naseobinama, u Aroeru i u njegovim
naseobinama i u svim gradovima, to lee na Arnonu, tri stotine godina, zato ih
nijeste u to vrijeme natrag osvojili?
27
Ja ti ne uinih nita na ao, nego ti meni ini krivo, kad ratuje s menom. Gospod,
sudac, danas e suditi izmeu sinova Izraelovih i sinova Amonovih."
28
Ali Kralj sinova Amonovih ne poslua rijei, to mu ih porui Jeftaha.
29
Tada sie duh Gospodnji na Jeftahu, i on proe kroz Gilead i Manaseh. Nato poe
u Mispu u Gileadu, i od Mispe u Gileadu podie se proti sinovima Amonovim.
30
A Jeftaha uini Gospodu ovaj zavjet: "Ako snove Amonove preda posve u moje
ruke,
31
Onda ima onaj, koji mi iz vrata kue moje doe u susret, ako se vratim kui
pobjedonosan od sinova Amonovih, pripasti Gospodu, i ja u ga prinijeti za rtvu
paljenicu."
512
32
I tako poe Jeftaha proti sinovima Amonovim, da se bije s njima, i Gospod mu ih
posve predade u ruke.
33
On ih silno porazi od Aroera do u okolinu Minita, dvadeset gradova, i do
AbelKeramima. Tako su bili sinovi Amonovi ponieni pred sinovima Izraelovim.
34
A kad se vraao Jeftaha kui svojoj u Mispu, izae mu u susret ki njegova s
bubnjevima i sviralama. Ona mu je bila jedino dijete; osim nje nije imao ni sina Ni
keri.
35
Kad je ugleda, razdrije haljine svoje i povika: "Jao, keri moja! Ti me snizuje
duboko! Jest, ti si, koja me baca u nesreu. Ja sam uinio zavjet Gospodu i ne mogu
ga porei."
36
Ona mu ree: "Oe moj, kad si uinio zavjet Gospodu, izvri na meni, to si
zavjetovao, jer ti je dao Gospod da se osveti neprijateljima svojim, sinovima
Amonovim."
37
Onda zamoli oca svojega: "Neka bi mi se dopustilo ovo: "Daj mi jo dva mjeseca
vremena! Htjela bih otii, na gore se popeti i sa svojim prijateljicama svoje
djevojatvo oplakati."
38
On joj odgovori: "Otidi!" I pusti je na dva mjeseca. I ona otide sa svojim
prijateljicama, i po gorama je oplakivala svoje djevojatvo.
39
A poslije dva mjeseca vrati se k ocu svojemu, i on izvri na njoj zavjet svoj, to ga
je bio uinio. Ona jo nije bila spoznala ovjeka otada je obiaj u Izraelu,
40
Da svake godine izlaze keri Izraelove, da plau za kerju Jeftahe iz Gileada, etiri
dana u godini.
Suci, glava 12
1
I podigoe se ljudi od plemena Efraimova. Otidoe na sjever i zapitae Jeftahu:
"Zato si izaao u boj proti sinovima Amonovim, a nas nijesi pozvao da idemo s
tobom. Sad emo ti zapaliti kuu tvoju nad glavom."
2
Jeftah im ree: "Ja i narod moj imali smo teku borbu sa sinovima Amonovim. Ja
sam vas pozvao, ali me vi ne izbaviste iz ruku njihovih.
513
3
Kad sam vidio, da me vi neete pomoi, metnuh ja glavu u torbu i pooh proti
sinovima Amonovim, i Gospod mi ih dade u ruke. Pa zato danas dolazite proti meni,
da me napadnete?"
4
Tada Jeftaha podie sve ljude od Gileada i udari na Efraimovce. I Gileadovci
porazie Efraimovce. Ovi su naime bili rekli: "Bjegunci Efraimovci vi ste Gilead lei
usred Efraima, usred Manaseha,"
5
Gilead zauze gazove jordanske u Efraim, I kad bi koji bjegunac Efraimovac
zamolio: "Htio bi prijei", upitali bi ga ljudi od Gileada: "Jesi li iz Efraima?" Ako bi
odgovorio: "Nijesam",
6
Onda bi mu zapovjedili: "Reci dakle ibolet!" Kad bi rekao "ibolet", jer ne bi
pravo izgovorio, uhvatili bi ga i zaklali bi ga na gazovima jordanskim. Tako pogibe
tada etrdeset i dvije tisue ljudi iz Efraima.
7
Jeftaha je sudio Izraelu est godina. Tada umrije Jeftaha iz Gileada i bi pokopan u
jednom gradu Gileadovu.
8
Poslije njega sudio je u Izraelu Ibsan iz Betlehema.
9
On je imao trideset sinova i trideset keri. On ih poudava van, i trideset keri dovede
sinovima svojim izvan. Sudio je Izraelu sedam godina.
10
Kad umrije Ibsan, bi pokopan u Betlehemu.
11
Poslije njega sudio je u Izraelu Elon iz Zebuluna. Deset godina sudio je on u
Izraelu.
12
Kad umrije Elon iz Zebuluna, bi pokopan u Ajalonu u zemlji Zebuluna.
13
Poslije njega sudio je u Izraelu Abdon, sin Hilelov iz Piratona.
14
On je imao etrdeset sinova i trideset unuka, koji su jahali sedamdesetero magaradi.
Sudio je Izraelu osam godina.
15
Izakako je Abdon, sin Hilelov iz Piratona, bio umro, bi pokopan u Piratonu u zemlji
Efraimu na gori Amaleana.
514
Suci, glava 13
1
Kad su sinovi Izraelovi opet inili, to se nije dopadalo Gospodu, dade ih Gospod u
ruke Filistejima za etrdeset godina.
2
A ivio je tada jedan ovjek iz Zorahe od plemena sinova Danovih po imenu
Manoah. ena je njegova bila nerotkinja i nije bila jo rodila.
3
Tada se javi toj eni Aneo Gospodnji i ree joj: "Eto, ti si nerotkinja i jo nijesi
rodila. Ali e zatrudnjeti i rodit e sina.
4
Od sada pripazi na sebe! Ne pij ni vina ni jakoga pia i ne jedi nita neisto!
5
Kad zatrudni i rodi sina, tada britva ne smije doi na glavu njegovu, jer ve od
roenja svojega djeak mora biti nazirej Boji. On e kao prvak izbavljati Izraela iz
ruku Filisteja."
6
ena otide i dojavi muu svojemu: "ovjek Boji doe k meni. Izgledao je kao
Aneo Boji, pun dostojanstva. Ja ga ne upitah, odakle je. Niti mi on ree svoje ime.
7
On mi ree: "Eto, zatrudnjet e i rodit e sina. Od sada ne pij niti vina niti jakoga
pia i ne jedi nita neisto, jer od materina krila pa do dana smrti svoje ima djeak da
bude nazirej Boji."
8
Tada upravi Manoah ovu molitvu Gospodu: "Oprotenje, Gospode, ovjek Boji,
kojega si poslao, neka jo jedanput doe k nama i neka nam oituje, to emo initi s
djeakom, koji se ima roditi!"
9
I Bog uslii molitvu Manoahinu. Aneo Boji doe jo jedanput k eni, kad je bila u
polju Jer mu njezin Manoah nije bio kod nje,
10
Otra ena bre i javi to muu svojemu. Ona mu pripovjedi: "Eto, javi mi se opet
onaj ovjek, koji mi je onda doao."
11
Manoah ustade i poe za enom svojom. Kad doe k ovjeku, zapita ga: "Jesi li ti
ovjek, koji je govorio sa enom?" On odgovori: "Jesam."
12
A Manoah zapita: "Ako se rijei tvoje ispune, koji su onda propisi za djeaka i
kako e se initi s njim?"
515
13
Aneo Gospodnji ree Manouhi: "ena neka se uva od svega, to sam joj rekao!
14
Ne smije nita uivati, to dolazi od vinove loze. Vina i opojnih pia ne smije piti i
nita neisto jesti. Sve, to sam joj zapovjedio, neka dri!"
15
Tada ree Manoah Anelu Gospodnjemu: "Rado bismo te pozvali i preda te iznijeli
jare."
16
A Aneo Gospodnji ree Manouhi: "Da me i pozove, neu ipak nita jesti od jela
tvojega. Ali ako hoe zgotoviti rtvu paljenicu, prinesi je Gospodu!" Kako Manoah
nije znao, da je to bio Aneo Gospodnji,
17
Zapita Manoah Anela Gospodnjega: "Kako ti je ime? Htjeli bismo ti zahvaliti, ako
bi se ispunilo tvoje obeanje."
18
A Aneo Gospodnji ree mu: "to pita za ime moje, vidi ono je: "udesan."
19
Nato Manoah uze jare i prinos i rtvova Gospodu na hridini. Tada se dogodi udo,
a Manoah i ena njegova gledali su.
20
Kad se je naime podizao plamen sa rtvenika k nebu, podie se Aneo Gospodnji u
plamenu rtvenika Kad to vidjee Manoah i ena njegova, padoe niice na zemlju na
svoje lice.
21
I Aneo se Gospodnji ne javi vie muu i eni njegovoj. I spoznade Manoah, da je
to bio Aneo Gospodnji,
22
I ree Manoah eni svojoj: "Mi moramo sigurno umrijeti, jer vidjesmo Boga."
23
A ena njegova odgovori mu: "Kad bi htio Bog da nas usmrti, ne bi primio od nas
rtve paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo i tako to ujemo."
24
Kad ena rodi sina, nadjenu mu ime Samson. Djeak je odrastao, i Gospod ga je
blagoslovio.
25
Duh Gospodnji poe djelovati u njemu u MahanehDanu izmeu Zorah i Etaola.
516
Suci, glava 14
1
Kad Samson sie u Tamnahu, upozna u Tamnahi jednu filistejsku enu.
2
Kad se je vratio kui, pripovijedao je ocu svojemu i materi svojoj: "Upoznao sam u
Tamnahi jednu filistejsku enu. Oenite me njom!"
3
A otac njegov i mati njegova odgovorie mu: "Zar nema ene meu kerima tvoje
brae i u svemu narodu naemu, da se ide eniti kod neobrezanih Filisteja?" A
Samson izjavi ocu svojemu: "Njom me oeni, jer mi se ona dopada."
4
Otac njegov i mati njegova nijesu naime znali, da je to od Gospoda, jer je ovaj traio
zadjevicu s Filistejima. Tada su vladali Filisteji nad Izraelom.
5
I tako side Samson s ocem svojim i s materom svojom u Tamnahu. Kad dooe do
vinograda timnahskih, napade ga iznenada riui mlad lav.
6
I Duh Gospodnji doe na njega, i on rastrga lava popola, kako se rastrga popola jare,
a nije imao nita u ruci. Ocu svojemu i materi svojoj ne pripovjedi, to je uinio.
7
Tada ode dalje i porazgovori se sa enom. Ona omilje Samsonu.
8
Kad je iza nekoliko vremena opet doao, da je odvede, i kad se svrnu, da vidi
mrtvoga lava, nae se u truplu lava roj pela i med.
9
On ga izvadi u ruke svoje i jeo ga je idui dalje. Kad doe k ocu svojemu i k materi
svojoj, dade im da jedu, a ne ree im, da je iz trupla lavova izvadio med.
10
Nato sie otac njegov k eni, i Samson uini ondje gozbu, jer tako bi inili mladi
ljudi.
11
Kad ga oni vidjee, dadoe mu trideset svadbenih drugova, da budu s njim.
12
Ovima ree Samson: "Ja u vam zagonenuti zagonetku. Ako mi je odgonetnete za
sedam dana gozbe, dat u vam trideset koulja i trideset sveanih haljina.
13
A ako mi je ne odgonetnete, vi ete dati meni trideset koulja i trideset sveanih
haljina." Oni ga pozvae: "Zagonetni zagonetku svoju! Da ujemo!"
517
14
On im ree: "Od onoga, koji jede, izae jelo i od jakoga slatko." Ne mogoe
odgonetnuti zagonetku tri dana.
15
Sedmi dan rekoe eni Samsonovoj: "Nagovori mua svojega, da nam rijei
zagonetku! Inae spalit emo tebe i kuu oca tvojega. Jeste li nas zato pozvali, da nas
osiromaite, nije li tako?"
16
I zaplaka ena Samsonova pred njim i ree: "Ti na me samo mrzi i ne ljubi me. Ti
mi nijesi rekao rjeenje zagonetke, to si je zagonetnuo zemljacima mojim." On joj
ree: "Ni ocu svojemu ni materi svojoj nijesam je izdao, a tebi da je kaem?"
17
Kad je ona tako pred njim plakala za sedam dana, dok je trajala sveanost, ree joj
sedmi dan. Toliko je bila navalila na njega. I ona izdade rjeenje zagonetke
zemljacima svojim.
18
Tada rekoe ljudi grada sedmi dan, prije nego zae sunce: "to je slae od meda i
to je jae od lava?" On im odgovori: "Da nijeste orali na mojoj junici, ne biste nikada
pogodili moje zagonetke."
19
Tada doe na njega Duh Gospodnji. On side u Akelon, pobi ondje trideset ljudi
izmeu njih, uze im odijelo njihovo i dade sveane haljine onima, koji su bili
odgonetnuli zagonetku. Bio je vrlo rasren i otide kui oca svojega.
20
A ena Samsonova udade se za jednoga od njegovih svadbenih drugova, koji su mu
bili pridrueni. Samson opustoi ljetinu Filisteja i razbi ih tisuu magareom eljuu.
Suci, glava 15
1
Poslije nekoga vremena, u dane jemene etve, htjede Samson da pohodi enu svoju
i donese joj jare Kad zamoli: "Htio bih ui k eni svojoj u lonicu", ne dopusti mu
otac njezin da ue,
2
Nego odgovori otac njezin: "Mislio sam, da ti ona nije po volji. Zato je dadoh
jednomu od tvojih svadbenih drugova. Ali njezina mlaa sestra jo je ljepa od nje.
Moe je dobiti mjesto nje."
3
Samson im odgovori: "Ovaj put nijesam Filistejima odgovoran, ako im uinim to
zlo.
518
4
I otide Samson i uhvati trista lisica, uzme zublje, okrenu rep prema repu i metnu po
jednu zublju meu dva repa,
5
Tada zapali zublje, pusti ih u ita Filisteja i zapali tako snopove, biljke, vinograde i
masline.
6
Kad upitae Filisteji: "Tko je to uinio?" Odgovorie: "Samson, zet Timnaaninov,
jer mu uze njegovu enu i dade je jednomu od njegovih svadbenih drugova." Tada
odoe Filisteji i spalie nju i oca njezina.
7
A Samson im ree: "Jer to uiniste, neu prije mirovati, dok vam se ne osvetim."
8
I udari sve, koje stie, tekim udarima od listova do bedara. Potom ode i nastani se u
peini Etama.
9
Tada izaoe Filisteji, utaborie se u Judi i rairie se kod Lehija,
10
Kad Judejci upitae: "Zato ste izali k nama?", odgovorie: "Izali smo da
uhvatimo Samsona i da mu uinimo, kako je on nama uinio,"
11
Tada izae tri tisue ljudi od Jude k peini Etama i upitae Samsona: "Ne zna li, da
su Filisteji gospodari nai? to si nam to uinio?" On im ree: "Kako su oni uinili
meni, tako ja uinih njima."
12
Oni mu rekoe: "Doli smo da te uhvatimo i da te predamo Filistejima." Samson ih
zamoli: "Zakunite mi se, da me neete pogubiti!"
13
Oni mu odgovorie: "Neemo, mi emo te samo uhvatiti i njima predati: "neemo
te pogubiti." Nato ga svezae sa dva nova uza i odvedoe ga iz peine.
14
Kada on doe u Lehi i Filisteji istrae pred njega viui od radosti, tada doe na
njega Duh Gospodnji, i ua na rukama njegovim postae kao laneni konci, to ih
opurio oganj, i spadoe sveze s ruku njegovih.
15
On nae eljust magareu sirovu, prui ruku svoju, prihvati je i pobi njom tisuu
ljudi.
16
Tada ree Samson: "eljuu magareom pobih jednu etu zloinaca, dvije ete
zloinaca, eljuu magareom pobih tisuu ljudi."
519
17
Kad je s tim bio gotov, baci eljust iz ruke. Otada nazvae ono mjesto Ramot Lehi.
18
Jer je bio edan jako, zavapi Gospodu i pomoli se: "Ti si dao da sluga tvoj dobije
ovu pobjedu veliku. A sada moram da umrem od ei i da padnem u ruke
neobrezanima."
19
Tada otvori Bog jednu kotlinu, kakvih je nai kod Lehija, i protee iz nje voda. Kad
se je napio odatle, povrati mu se duh ivotni, i oivje opet. Zato se prozva onaj izvor
En Hakore. On je jo u Lehiju do dananjega dana.
20
On je sudio u Izraelu za vremena vladavine filistejske dvadeset godina.
Suci, glava 16
1
Kad jedanput Samson doe u Gazu, vidje tamo jednu bludnicu i uvrati se k njoj.
2
I stanovnicima u Gazi javilo se: "Samson je doao ovamo." Oni se strkae i vrebae
ga cijelu no na vratima gradskim, a drali su se cijelu no mirno. Rekoe: "Dok
svane, ubit emo ga."
3
Ali je Samson leao samo do ponoi. U ponoi ustade, uhvati krila gradskih vrata
zajedno s oba dovratnika, izvali ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena svoja
i odnese ih navrh gore naprema Hebronu.
4
Poslije toga zamilova djevojku u dolini Soreku. Zvala se je Delila.
5
Dooe k njoj knezovi filistejski i rekoe joj: Nagovaraj ga i iskuaj, gdje stoji
njegova velika snaga, i kako bismo ga mogli svladati i svezati, da ga uinimo
malenim! Mi emo ti onda dati svaki po tisuu i to srebrnih ekela."
6
I Delila uze nagovarati Samsona: "Hajde kai mi, gdje stoji tvoja velika snaga i im
bi se moralo tebe svezati, da te se svlada!"
7
Samson joj odgovori: "Da me se svee sa sedam guava sirovih, jo neosuenih,
postao bih slab i bio bih kao drugi ovjek."
8
I donesoe joj knezovi filistejski sedam guava sirovih, jo neosuenih, i ona ga
sveza njima.
520
9
A sjedili su ljudi u njezinoj sobi u zasjedi. I ona mu povika: "Eto Filisteji na te,
Samsone!" A on pokida guve, kao to se trga konac od kudjelje, kad se primakne
ognju. I ne doznade se za snagu njegovu.
10
Onda ree Delila Samsonu: "Eto, prevario si me i slagao si mi. Kai mi sad, im te
se moe svezati!"
11
On joj ree: "Da me se svee novim uima, to se jo nijesu rabili u radu, postao
bih slab i bio bih kao drugi ovjek."
12
I Delila uze nova ua i sveza ga njima. I ona mu povika: "Eto Filisteja na te,
Samsone!" Sjedili su naime ljudi u sobi u zasjedi. A on ih istrga s ruku svojih kao
konac.
13
A Delila ree Samsonu: "Do sada si me varao i lagao mi. Ali kai mi, im te se
moe svezati?" On joj odgovori: "Da sedam vlasi na glavi mojoj privije na vratilo!"
14
Kad je ona zabila koli, povika mu: "Eto Filisteja na te, Samsone!" Tada se on
probudi od sna i istre kolac, osnovu i vratilo.
15
Opet mu ona ree: "Kako moe tvrditi, da si mi dobar, kad srce tvoje nije kod
mene? Ve si me tri puta prevario i nijesi mi rekao, u emu stoji tvoja velika snaga."
16
I kad mu je svaki dan dodijavala svojim rijeima i tako ga muila, da mu je ivot
bio ogoren,
17
Otvori joj cijelo svoje srce i ree joj: "Nikad nije britva dola na moju glavu, jer
sam od krila materina nazirej Boji. Da mi se obrije glava, ostavila bi me snaga moja.
Postao bih slab i bio bih kao drugi ovjek."
18
Tada vidje Delila, da joj je otvorio cijelo srce svoje. Ona dade pozvati knezove
filistejske i rei im: "Ovaj put morate doi. On je otvorio cijelo srce svoje." Knezovi
filistejski dooe k njoj i donesoe novce sa sobom.
19
A ona ga uspava na koljenima svojim i dozva ovjeka, te mu obrija sedam vlasi na
glavi njegovoj. Tako ga ona uini slabim, i ostavi ga snaga njegova.
20
I kad ona povika: "Eto Filisteja na te, Samsone", probudi se on od sna i pomisli:
"Oslobodit u se kao uvijek, kada se stresem." On naime nije znao, da je Gospod
odstupio od njega.
521
21
Tada ga uhvatie Filisteji, iskopae mu oi, odvedoe ga u Gazu i okovae ga u
gvozdene okove. On je morao u tamnici mlin okretati.
22
A kosa na glavi njegovoj opet je pomalo rasla, izakako je bila obrijana.
23
I knezovi filistejski skupie se da prinesu veliku rtvu svojemu bogu Dagonu i da
svetkuju veselu svetkovinu, jer rekoe: "Na bog predade u nae ruke naega
neprijatelja Samsona."
24
Kad ga vidjee, hvalili su ljudi svojega boga; jer rekoe: "Na bog predade u nae
ruke naega neprijatelja, koji je zatirao zemlju nau i pobio mnoge od nas."
25
I kad se razigralo srce njihovo, povikae: "Zovite Samsona, da nam poigra!" I
dovedoe Samsona iz tamnice, i on morade pred njima igrati. Bili su ga namjestili
meu stupove.
26
A Samson ree djeaku, koji ga je drao za ruku: "Pusti me i pomozi mi, da opipam
stupove, na kojima stoji kua! Htio bih se nasloniti na njih."
27
Kua je bila puna ljudi i ena. Svi knezovi filistejski bili su ondje. Na krovu je bilo
oko tri tisue ljudi i ena, to su gledali, kako Samson igra.
28
A Samson upravi Gospodu ovu molitvu: "Svemogui Gospode, spomeni me se i daj
mi samo jo ovaj put snagu, o Boe, da se osvetim Filistejima za jedno od moja
obadva oka!"
29
Tada Samson uhvati oba srednja stupa, na kojima je stajala kua, i nasloni se na
njih, na jedan desnom, a na drugi lijevom rukom svojom.
30
Povika: "Hou eto da umrem s Filistejima!" I sa svom silom nagnu se naprijed. I
srui se kua na knezove i na sve ljude, koji su bili u njoj. Broj mrtvih, koje on pobi
umirui, bio je vei od broja onih, koje pobi za ivota svojega.
31
Braa njegova i sva obitelj njegova dooe, uzee ga, ponesoe ga i pokopae ga
izmeu Zorahe i Etaola u grobu njegova oca Manoahe, On je sudio u Izraelu
dvadeset godina.
522
Suci, glava 17
1
Na gori Efraimovoj prebivao je jedan ovjek po imenu Mikah.
2
On ree materi svojoj: "Tisua i sto srebrnih ekela, to su ti bili ukradeni, i zbog
kojih si izustila kletvu, i to dapae preda mnom, evo, to je srebro u mene. Ja sam ga
uzeo." Mati njegova odgovori: "Gospod neka te blagoslovi, sine moj!"
3
Kad je on vratio tisuu i to srebrnih ekela materi svojoj, ree mati njegova:
"Dajem to srebro kao posvetni dar iz svoje ruke Gospodu za svojega sina, da se
napravi od njega lik rezan i liven. Zato ti ga dajem natrag."
4
Kad on opet dade srebro materi svojoj, uze mati njegova dvjesta srebrnih ekela i
dade ih zlataru, koji od toga napravi lik rezan i liven. Bio je postavljen u kui
Mikahovoj.
5
Mikah je imao sada bogomolju. On uz to napravi efod i terafe i posveti jednoga od
svojih sinova, koji mu je tada sluio kao sveenik.
6
U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Svaki je inio, to mu je bilo drago.
7
ivio je tada jedan mlad ovjek iz Betlehema u Judi, iz plemena Judina. On je bio
Levit i boravio je tamo kao stranac.
8
ovjek otide iz grada Betlehema u Judi, da se nastani na kojem prikladnom mjestu
kao stranac. Tako na svojemu putu doe u goru Efraimovu do kue Mikahove.
9
Mikah ga upita: "Odakle dolazi?" On mu odgovori: "Ja sam Levit iz Betlehema u
Judi i na putu sam, da se gdjegod nastanim."
10
Mikah ga zamoli: "Ostani kod mene i budi mi otac i sveenik. Ja u ti davati deset
srebrnih ekela na godinu, itavo odijelo i hranu." Levit pristade na to.
11
Otada je stanovao Levit kod njega, i mladi ovjek bio mu je kao jedan od sinova
njegovih.
12
Mikah namjesti Levita, i mladi ovjek postade njegov sveenik i stanovao je u kui
Mikahovoj,
523
13
Mikah pomisli: "Sada znam, da e me Gospod blagosloviti, jer imam Levita za
sveenika."
Suci, glava 18
1
U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Tada je pleme Danovo trailo sebi batinski
posjed, gdje bi se nastanilo; jer mu dotada nije bila jo dopala batina meu
plemenima Izraelovim.
2
Zato poslae sinovi Danovi iz plemena svojega pet ljudi, ljude osobito valjane, iz
graninoga podruja, iz Zorahe i Etaola, da uhode i upoznaju zemlju. Oni im rekoe:
"Idite i uhodite zemlju!" I oni dooe u goru Efraimovu, do kue Mikahove, gdje
prenoie.
3
Kad su bili kod kue Mikahove i poznali glas mladoga Levita, uvratie se tamo i
upitae ga: "Tko te dovede ovamo? to radi tu? to zasluuje ovdje?"
4
On im odgovori: "Tako i tako uini Mikah s menom. On me nagovori, i ja postadoh
njegov sveenik."
5
Oni mu rekoe: "Pa upitaj Boga, da znamo, hoe li nam biti sretan put, na koji
poosmo!"
6
Nato im sveenik dade odluku. "Idite s mirom! Po volji je Bogu, kojim idete."
7
Tako poe dalje tih pet ljudi, dooe u Lai i vidjee, da ljudi, to su tamo prebivali,
ivu po obiaju Sidonaca bezbrino, tiho i mirno. Ni jedan nije zametao svae. Moglo
se je nesmetano uivati svoj posjed. Bili su daleko od Sidonaca i s ostalim svijetom
nijesu imali nikakva saobraaja.
8
Pa kad se vratie k brai svojoj u Zorah i Etaol, upitae ih braa njihova: "to nam
imate dojaviti?"
9
Oni odgovorie: "Ustajte, idimo na njih, jer vidjesmo zemlju, koja je doista vrlo
dobra. Hoete li biti jo neodluni? Ne skanjujte se da zaputite, tamo otidete i zemlju
zaposjednete!
10
Kada doete tamo, nai ete narod bezbrian, zemlju vrlo prostranu Bog je daje u
ruke vae i mjesto, kojemu ne manjka nita, to ima na zemlji."
524
11
Tada se podie odanle est stotina ljudi naoruanih iz plemena Danova od Zorahe i
Etaola.
12
Oni se na svojemu putu utaborie kod KirjatJearima u Judi. Zato se zove ono
mjesto Mahaneh Dan do dananjega dana. Lei zapadno od KirjatJearima.
13
Odatle pooe dalje u goru Efraimovu i dooe do kue Mikahove.
14
Petorica ljudi, koji su bili izali da uhode zemlju Lai, obratie se brai svojoj ovim
rijeima: "A znate li, da se u ovim kuama nalaze efod, terafe i lik rezan i liven? Sada
gledajte, to ete raditi!"
15
I oni se svratie onamo, uoe u kuu mladoga Levita, u kuu Mikahovu i
pozdravie ga.
16
est stotina naoruanih sinova Danovih ostade pred vratima.
17
Petorica ljudi, koji su bili izali da uhode zemlju i ovamo doli, unioe gore i
uzee lik rezani, efod, terafe i lik liveni, dok je sveenik ostao kod est stotina
naoruanih ljudi pred vratima.
18
Kad su oni bili unili u kuu Mikahovu i uzeli lik rezani, efod, terafe i lik liveni,
upita ih sveenik: "to radite tu?"
19
Oni mu odgovorie: "Tiho, metni ruku na usta, poi s nama i budi na otac i
sveenik! Je li bolje za te, da bude sveenik za kuu samo jednoga ovjeka ili
sveenik za jedno pleme i porodicu u Izraelu?"
20
Obradovan time, uze sveenik efod, terafe i lik rezani i pridrui se ljudima.
21
Oni se digoe i otidoe dalje. Djecu, stado i blago postavie naprijed.
22
Kad su se bili udaljili od kue Mikahove, ljudi, to su stanovali u kuama kod kue
Mikahove, skupie se i pooe u potjeru za sinovima Danovim.
23
Kad su dovikali sinove Danove, okrenue se ovi i upitae Mikahu: "to ti je, te si
skupio te ljude?"
24
On odgovori: "Mojega boga, to sam ga nainio, uzeli ste mi zajedno sa
sveenikom i otili ste. to mi jo osta? Kako me moete jo pitati: "to ti je?"
525
25
A sinovi Danovi odgovorie mu: "Ne vii dalje za nama! Inae mogli bi se gnjevni
ljudi na vas navaliti, i mogli bi izginuti ti i tvoji l"
26
I sinovi Danovi otidoe dalje. A Mikah videi, da su oni jai od njega, vrati se i
otide kui svojoj.
27
A oni odvedoe sa sobom djelo Mikahovo i sveenika, koji je bio kod njega, i
dooe u Lai, gdje su prebivali tihi i mirni ljudi, pobie ih otricom maa, spalie
grad ognjem,
28
A nitko mu ne doe u pomo, jer je leao daleko od Sidona i nije imao saobraaja s
ostalim svijetom. Leao je naime u dolini kod BetRehoba. Kad su poslije opet
sazidali grad, naselie se tamo,
29
I nazvae grad Dan po imenu svojega pradjeda Dana, koji je bio sin Izraelov. A
prije se grad zvao Lai.
30
I sinovi Danovi namjestie sebi onaj lik rezani, i Jonatan, sin Geroma, sina
Manasehova, i sinovi njegovi bili su sveenici kod plemena Danova sve do vremena,
kad je zemlja bila odvedena u ropstvo.
31
I bio im je namjeten onaj lik rezani, to ga je bio napravio Mikah za sve vrijeme,
dokle je kua Boja bila u ilu.
Suci, glava 19
1
U ono vrijeme, kad jo nije bilo kralja u Izraelu, boravio je jedan Levit na kraju gore
Efraimove kao stranac. On je bio sebi uzeo djevojku iz Betlehema u Judi za inou,
2
Inoa njegova bila mu je nevjerna, pa otide od njega natrag u oinsku kuu svoju u
Betlehem u Judi. Ona je bila tamo ve etiri mjeseca,
3
Kad ustade mu njezin i otide za njom, da je nagovori, neka se vrati. On je imao sa
sobom momka svojega i dva magarca. Kad ga ona uvede u kuu oca svojega i kad ga
ugleda otac djevojin, izae mu veselo u susret.
4
Jer ga je tast njegov, otac djevojin, nagonio, ostade tri dana kod njega. Jeli su i pili
zajedno, i noivali su tamo.
526
5
etvrti dan, kad su bili ustali rano, i on htio da ide, ree otac djevojin zetu
svojemu: "Okrijepi se jo zalogajem kruha! Onda moete putovati."
6
Sjedoe oni, i obojica su jeli i pili zajedno, Tada zamoli otac djevojin mua: "Hajde
jo jedanput prenoi i budi veseo!"
7
A kad ovjek ustade da ide, navali na njega tast njegov, da jo jedanput prenoi,
8
Kad se petoga dana die rano ujutro da ide, zamoli opet otac djevojin: "Ali okrijepi
se najprije i ekajte, dok se nagne dan na zapad!" I tako jedoe obojica zajedno.
9
Kad onda ustade ovjek da ide zajedno s inoom svojom i sa slugom svojim, ree
mu tast njegov, otac djevojin: "Eto, dan se je nagnuo na zapad. Sad e veer.
Prenoite ovdje! Eto, dan je da zae, prenoi ovdje i budi veseo! Sutra moete onda
uraniti na put, i moe se vratiti kui."
10
Ali ovjek ne htjede jo jedanput prenoiti, nego ustade, otide i doe do u blizinu
Jebusa, a to je Jerusalem. Imao je sa sobom dva magarca osedlana. I njegova inoa
bila je s njim,
11
Kad su bili kod Jebusa, a dan se bio ve jako nagnuo, ree sluga gospodaru
svojemu: "Hajde, svratimo se u taj grad jebusejski i prenoimo u njemu!"
12
A gospodar njegov ree mu: "Neemo se svraati u tu grad, koji ne pripada
sinovima Izraelovim. Ii emo dalje do Gibee."
13
Jo ree slugi svojemu: "Hajde bre da stignemo u koje od tih mjesta i da
prenoimo u Gibei ili u Rami!"
14
Tako otidoe dalje svojim putem. Sunce im zae, kad su bili u blizini Gibee, koja je
Benjaminova.
15
Ovamo se svratie, da prenoe u Gibei, Kad je bio unutri i sjeo na trgu gradskom,
nije bilo nikoga, koji bi ih primio u kuu svoju da prenoe.
16
Tada se je uvee vraao jedan starac s posla svojega u polju. ovjek je bio iz gore
Efraimove i boravio kao stranac u Gibei, dok su stanovnici mjesta bili sinovi
Benjaminovi.
527
17
I on podie oi i ugleda na trgu gradskom putnika. Kad ga upita starac: "Kamo ide
i odakle dolazi?"
18
Odgovori mu on: "Mi smo na putu od Betlehema u Judi u nutrinu gore Efraimove.
Odanle sam ja. Putovao sam u Betlehem u Judi, a sada idem kui Gospodnjoj. Ali
nitko me ne prima u kuu svoju.
19
Mi imamo slame i hrane za magarce svoje i kruha i vina za se, za slukinju tvoju i
za momka, koji pripada nama, slugama tvojim. Imamo svega dosta.
20
Tada ree starac: "Ti si meni dobro doao. Moja e biti briga, ako ti to bude
manjkalo. Nikako ne smije prenoiti na trgu."
21
Uvede ga tada u svoju kuu i nahrani magarce. Kad sebi oprae noge, jedoe i pie.
22
Dok su se veselili, ljudi iz grada, zloinci, opkolie kuu, stadoe lupati na vrata i
zatraie od starca, gospodara kue: "Izvedi ovjeka, koji ti se je svratio! Hoemo da
se pomijeamo s njim."
23
ovjek, gospodar kue, izae k njima van i ree im: "Ali nemojte, brao moja! Ne
inite zla! Kad je ovjek uao u moju kuu, ne smijete uiniti takvu sramotu.
24
Izvest u vam ker svoju, djevojku, i inou njegovu. Njima moete silu nanijeti i
initi s njima to vam je volja! Ali na tom ovjeku ne smijete poiniti takvu sramotu."
25
A kad ga ljudi ne htjedoe posluati, uze ovjek inou njegovu i izvede je k njima
na ulicu. Oni je zlorabie i cijelu no do zore inili su s njom svoje nevaljatine.
Pustie je istom u zoru.
26
U zoru doe ena i pade pred kunim vratima ovjeka, kod kojega je stanovao
gospodar njezin, i ostade tu leei, dok se ne svanu.
27
Kad je gospodar njezin ujutro ustao, kuna vrata otvorio i izaao da ide dalje, leala
je ena, inoa njegova, pred kunim vratima s rukama na pragu.
28
On joj ree: "Ustani! Poi emo!": "Ali ne dobi odgovora. Tada je metnu na
magarca, i ovjek ustade i otide u mjesto svoje.
29
Kad je doao kui, uze no, prihvati inou svoju, isjee je lan po lan na dvanaest
komada i razasla ih u sve krajeve Izraelove.
528
30
Svaki, koji to vidje, povika: "Tako to od izlaska sinova Izraelovih iz Egipta do
danas nije se jo nikada dogodilo i nikada se nije doivjelo. Promislite o tom, stvorite
odluku i radite!"
Suci, glava 20
1
Tada izaoe svi sinovi Izraelovi, i skupi se zajednica od Dana do Beerebe, i
zemlja Gilead, kao jedan ovjek pred Gospodom u Mispi,
2
I glavari svega naroda, svih plemena Izraelovih, naoe se u skuptini naroda
Bojega, etiri stotine tisua ljudi pjeaka, maevima naoruanih.
3
Sinovi Benjaminovi doznae, da su sinovi Izraelovi otili u Mispu. A sinovi
Izraelovi upitae: "Kaite, kako se je dogodilo to zlo!"
4
Levit, mu ene, koja je bila ubijena, dade ovaj izvjetaj: "Dooh s inoom u Gibeu
u Benjaminu, da prenoim.
5
Graani u Gibei ustadoe na me i nou opkolie kuu, u kojoj sam se nalazio.
Htjedoe me ubiti; a inou moju zlostavie tako, da je umrla.
6
Tada uzeh inou svoju, isjekoh je na komade i razaslah ih u sve krajeve batine
Izraelove, jer poinie grozovitu sramotu u Izraelu.
7
I sada, vi sinovi Izraelovi svi skupa, stvorite savjet i djelo!"
8
Tada se die sav narod kao jedan ovjek i povika: "Ni jedan od nas ne smije ii k
atoru svojemu, i ni jedan od nas ne smije se vraati kui svojoj!
9
Eto, s Gibeahom uinimo ovako: "Neka drijeb govori proti njoj!
10
Uzet emo iz svih plemena Izraelovih po deset ljudi od stotine i po stotinu od tisue
i po tisuu od deset tisua, da donesu hranu vojsci. Kad se oni povrate, uinit emo
Gibei u Benjaminu onako, kako je zasluila sramota, to ju je poinila u Izraelu."
11
Sav Izrael utvrdio je kao jedan ovjek, da zajedno istupi proti tome gradu.
12
Tada poslae plemena Izraelova ljude u sve porodice u Benjaminu s porukom:
"Kakva se je to sramota uinila meu vama?
529
13
Sada predajte te ljude, zloince, to su u Gibei, da ih pogubimo i uklonimo to zlo iz
Izraela!" Ali sinovi Benjaminovi ne pristadoe na zahtjev brae svoje, sinova
Izraelovih,
14
Nego se skupie sinovi Benjaminovi iz gradova u Gibei, da pou u rat proti
15
Kad se je onoga dana pobrojilo sinove Benjaminove, bilo je iz gradova dvadeset i
est tisua ljudi jako naoruanih, osim stanovnika u Gibei, kojih je bilo na broj sedam
stotina ljudi odabranih.
16
Meu svima ovim ljudima bilo je sedam stotina odabranih ljudi, koji su bili ljevaci.
Svaki od njih znao je kamenjem gaati iz prake u dlaku ne promaujui,
17
Kad se je prebrojilo sinove Izraelove, bilo ih je, osim sinova Benjaminovih, etiri
stotine tisua ljudi jako naoruanih, samih hrabrih vojnika.
18
Nato se digoe i otidoe u Betel i upitae Boga, Sinovi Izraelovi pitali su: "Tko e
izmeu nas izai najprije u boj proti sinovima Benjaminovim?" Gospod odgovori:
"Juda najprije."
19
Sutradan digoe se sinovi Izraelovi i utaborie se pred Gibeom.
20
Tada izaoe sinovi Izraelovi u boj proti sinovima Benjaminovim, i ete izraelske
svrstae se pred Gibeom proti njima.
21
A sinovi Benjaminovi provalie iz Gibee i toga dana poruie na tlo dvadeset i dvije
tisue ljudi izmeu Izraelaca.
22
Ali vojnici izraelski ne izgubie sranosti. Oni se jo jedanput svrstae na mjestu,
gdje su to bili uinili prvoga dana.
23
Kad su naime sinovi Izraelovi bili otili, plakali su sve do naveer pred Gospodom i
zapitali su Gospoda: "Moramo li jo jedanput izai u boj proti brai svojoj, sinovima
Benjaminovim?" Gospod im je bio odgovorio: "Izaite proti njih!"
24
Tako izaoe sinovi Izraelovi drugi dan opet proti sinovima Benjaminovim.
25
Tada provalie sinovi Benjaminovi drugi dan iz Gibee i poruie na tlo jo
osamnaest tisua ljudi izmeu sinova Izraelovih, sve samih jako naoruanih ljudi.
530
26
Tada se svi sinovi Izraelovi podigoe na put, sav narod, i dooe u Betel. Plakali su
i ostali ondje pred Gospodom, postili su preko dana do veera i prinijeli Gospodu
rtve paljenice i rtve mirotvorne.
27
Nato upitae sinovi Izraelovi Gospoda. Tamo se je naime u ono vrijeme nalazio
koveg zavjeta Bojega,
28
I Finehas, sin Eleazarov, unuk Aronov, vrio je u one dane slubu pred njim. Oni su
pitali: "Moramo li jo jedanput izai u boj proti brai svojoj, sinovima Benjaminovim,
ili emo odustati od toga?" Gospod odgovori: "Izaite, jer u ih sutra predati vama u
ruke."
29
Tada namjestie sinovi Izraelovi oko Gibee ljude u zasjedu,
30
Trei dan onda izaoe sinovi Izraelovi proti sinovima Benjaminovim i svrstae se
kao prije pred Gibeom.
31
Sinovi Benjaminovi izaoe pred vojsku, dadoe se odmamiti od grada i stadoe
kao prije ubijati narod na putovima, od kojih jedan vodi u Betel, drugi preko polja u
Gibei, i poubijae jedno trideset ljudi od sinova Izraelovih.
32
I mislili su sinovi Benjaminovi: "Potueni su od nas kao prvi put." Ali sinovi
Izraelovi bili su meu se ugovorili: "Mi emo bjeati, da ih odmamimo od grada na
putove."
33
Zato svi sinovi Izraelovi ostavie svoja mjesta i namjestie se kod BaalTamara, a
u zasjedi skriveni sinovi Izraelovi provalie iz svojih mjesta zapadno od Gibee.
34
Tada doe proti Gibei deset tisua ljudi, iz svega Izraela izabranih ljudi. Razvi se
teak boj. A oni ne slutie, da e ih zlo zadesiti.
35
Gospod dade naime, da sinovi Izraelovi potukoe sinove Benjaminove. Sinovi
Izraelovi pogubie onaj dan dvadeset i pet tisua i to ljudi od sinova Benjaminovih,
sve samih jako naoruanih vojnika.
36
I vidjee sinovi Benjaminovi, da su bili potueni, Sinovi Izraelovi bili su se naime
povukli ispred sinova Benjaminovih, jer su se oslonili na zasjedu, koju su bili
namjestili proti Gibei.
531
37
Zasjeda je tada najedanput navalila proti Gibei, I uspjelo je zasjedi provaliti i sav
grad pobiti otricom maa.
38
Meu sinovima Izraelovim i zasjedom bilo je dogovoreno, da za znak zapale vatru,
da se digne stup od dima u gradu.
39
I kada su sinovi Izraelovi u boju uzmicali, a sinovi Benjaminovi ve poeli ubijati
neke izmeu sinova Izraelovih, poubijae ih jedno trideset ljudi, a u vjeri, da su ih
pobijedili kao u prvom boju,
40
Tada se poe u gradu dizati znak vatre, stup od dima. Sinovi se Benjaminovi
obazree i vidjee, kako se oganj iz cijeloga grada die do neba.
41
I sinovi Izraelovi vrnue se natrag, a sinove Benjaminove uhvati strah; jer vidjee,
da ih je zlo zadesilo,
42
Bjeali su pred sinovima Izraelovim prema pustinji. Ali ih ne minu boj. Oni iz
drugih gradova ubijali su ih meu sobom.
43
Oni opkolie sinove Benjaminove, gonie ih i pobie ih, na istok do u blizinu
Gibee.
44
I pade sinova Benjaminovih osamnaest tisua ljudi, samih junaka.
45
Oni okrenue u bijeg, prema pustinji, k peini Rimonu. Ali ih oni napabirie jo na
putovima pet tisua ljudi, gonie ih do Gideoma i pobie ih jo dvije tisue ljudi.
46
I tako svega pogibe onaj dan sinova Benjaminovih dvadeset i pet tisua ljudi jako
naoruanih, sve samih junaka,
47
Bilo je est stotina ljudi, kojima je uspjelo pobjei u pustinju k peini Rimonu.
Ostadoe kod peine Rimona etiri mjeseca.
48
A sinovi Izraelovi vratie se k sinovima Benjaminovim i isjekoe otricom maa i
ljude i stoku, sve, to se nalo u gradovima, Sve gradove, na koje naioe, popalie
ognjem.
532
Suci, glava 21
1
Sinovi Izraelovi bili su se zakleli u Mispi: Ni jedan od nas nee dati keri svoje za
enu sinu Benjaminovu."
2
Kad je onda narod bio otiao u Betel i tamo do veera boravio kod Svetita,
podigoe glas svoj, stadoe glasno plakati,
3
I rekoe: "Zato se, Gospode, Boe Izraelov, moralo ovo dogoditi u Izraelu, da
danas nestane jednoga cijelog plemena iz Izraela?"
4
Sutradan rano napravie ondje rtvenik i prinesoe rtve paljenice i rtve
mirotvorne,
5
Tada upitae sinovi Izraelovi: "Tko od svih plemena Izraelovih nije doao na
skuptinu Gospodu?" Bili su se naime sveanom zakletvom zaprijetili svakomu, koji
ne bi doao u Mispu Gospodu: "Ima se kazniti smru!"
6
A sad se sinovima Izraelovim saali za njihovim bratskim plemenom
Benjaminovim, i jadikovali su: "Jedno se eto pleme istrijebi iz Izraela.
7
Kako da pomognemo onima, to su preostali, da bi imali ene, kad se zaklesmo kod
Gospoda, da im ne damo keri svojih za ene?"
8
I kad su pitali, nije li tko iz plemena Izraelovih doao u Mispu Gospodu, opazilo se,
da nije bio nitko doao iz Jabea u Gileadu u tabor na skuptinu.
9
Prebrojie narod i pokaza se, da nije bilo ondje nijednoga od onih, to su stanovali u
Jabeu u Gileadu,
10
Tada posla zajednica onamo dvanaest tisua od najhrabrijih ljudi i naloi im: "Idite
i pobijte stanovnike u Jabeu u Gileadu maem, i ene i djecu!
11
Imate pritom ovako postupati: "Sve muko i sve ensko, to je poznalo ovjeka,
pobijte!"
12
Naoe tada meu stanovnicima Jabea u Gileadu etiri stotine djevojaka, koje
nijesu bile poznale ovjeka. Dovedoe ih u tabor u ilo u zemlji kanaanskoj.
533
13
Tada posla sva zajednica, uze ugovarati sa sinovima Benjaminovim, koji su bili u
peini Rimonu, i ponudi im slobodno podruje.
14
Nato istom vratie se sinovi Benjaminovi natrag. Dadoe im djevojke, koje ostavie
na ivotu izmeu ena iz Jabea u Gileadu. Ali ih nije bilo dosta za njih.
15
Jer je narodu bilo ao sinova Benjaminovih, to Gospod okrnji plemena Izraelova,
16
Upitae starjeine zajednice: "Kako emo pomoi ovima, to su preostali, da bi
imali ene, izakako su istrijebljene ene iz plemena Benjaminova?"
17
Rekoe: "Preostalim sinovima Benjaminovim ostaje jo samo posjed, Ali ne smije
pleme ieznuti iz Izraela.
18
Mi im ipak ne moemo dati ena izmeu keri svojih, jer su se zakleli sinovi
Izraelovi; Neka je proklet, tko dadne enu sinovima Benjaminovim!
19
Potom rekoe: "Eto svake je godine blagdan Gospodnji u ilu, koji lei sjeverno od
Betela, istono od puta, to vodi od Betela u ekem, i juno od Lebone,"
20
I naloie sinovima Benjaminovim: "Idite i poskrivajte se u vinogradima!
21
I im vidite, da djevojke od ila izlaze, da igraju, skoite iz vinograda i otmite
svaki sebi enu izmeu djevojaka od ila! Onda se vratite u zemlju Benjamin natrag!
22
Ako li dou njihovi oci i braa njihova, da podignu tubu kod nas, tada im kaimo:
"Darujte nam ih, jer u ratu nijesmo dobili ene za svakoga. Ako im ih ne dadnete,
grijeite,"
23
Sinovi Benjaminovi izvrie zapovijed. Dovedoe sebi potrebni broj ena od
djevojaka igraica, koje otee, vratie se natrag u svoj batinski posjed, sazidae opet
gradove i naselie se u njima.
24
I sinovi Izraelovi vratie se odanle u ono vrijeme kui svaki k svojemu plemenu i k
svojoj porodici. Svaki otide odanle na svoj batinski posjed.
25
U ono vrijeme nije bilo jo kralja u Izraelu. Svaki je inio, to mu je bilo drago.
534
Knjiga o Ruti
Ruta, glava 1
1
U vrijeme, kada su jo vladali suci, nasta glad u zemlji. Tada odseli iz Betlehema u
Judi Jedan ovjek sa enom svojom i sa svoja dva sina. Mislio je nastaniti se u zemlji
moapskoj.
2
Taj se je ovjek zvao Elimelek, ena se njegova zvala Noema, dva sina njegova
zvala se Mahlon i Kilion. Oni su bili Efraani iz Betlehema u Judi. Kad su bili doli u
zemlju moapsku i tamo se nastanili,
3
Umrije Elimelek, mu Noemin Tako ostade ona sa svoja dva sina.
4
Oni se oenie Moapkama. Jedna se zvala Orpah, druga Ruta. Kad su boravili tamo
jedno deset godina,
5
Umrijee i obadva sina, Mahlon i Kilion. Tako iza smrti svojih sinova i svojega
mua ostade jo sama ena.
6
Tada se ona podie sa svojim snahama, da se natrag vrati iz zemlje moapske. Bila je
naime doznala u zemlji moapskoj, da je Gospod pohodio narod svoj i opet mu dao
kruha,
7
I tako ona sa svoje dvije snahe ostavi mjesto, gdje je stanovala do sada. I kad pooe
putem, da se natrag vrate u zemlju Judinu,
8
Ree Noema svojim obadvjema snahama: "Idite, vratite se natrag, svaka u kuu
matere svoje! Neka vam Gospod naplati ljubav, koju iskazaste umrlima i meni!
9
Neka vam Gospod dadne da naete opet kuu, svaka u kui mua svojega!" I poljubi
ih. A one stadoe glasno plakati,
10
I rekoe joj: "Ne, mi demo tebe pratiti kui k narodu tvojemu."
11
A Noema ree: "Vratite se, drage keri! to biste ile s menom? Mogu li se ja jo
nadati sinovima, koji bi vam mogli biti muevi?
535
12
Vratite se, drage keri, idite kui! Ja sam odve stara za mua. Pa i kad bih mislila,
da imam jo nade, i kad bih jo noas imala mua, pa i sinove rodila,
13
Zar biste ekale na njih, dok odrastu? Zar biste zbog njih stajale neudate? Ne, drage
keri, meni je u tom gore negoli vama, jer je ruka Gospodnja pogodila mene.
14
One stadoe nanovo plakati. Orpah se tada oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade
kod nje.
15
Ali Noema zamoli: "Eto, jetrva se tvoja povrati k narodu svojemu i bogovima
svojim. Pa vrati se i ti i slijedi jetrvu svoju!"
16
A Ruta odgovori: "Ne sili me tako, da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti
ide, tamo idem i ja, i gdje ti ostane, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod, i
tvoj Bog moj je Bog.
17
Gdje ti umre, umrijet u i ja, i ondje hou da budem i ja pokopana, Gospod neka
uini s menom to hoe! Samo me smrt moe rastaviti od tebe."
18
I kad Noema vidje, da je tvrdo naumila ii s njom, presta je odvraati.
19
Tako odoe obje dalje, dok dooe u Betlehem. Kad dooe u Betlehem, sav se
grad uzbuni zbog njih. ene su pitale: "Nije li to Noema?"
20
Ona im je odgovarala: "Ne zovite me Noema, zovite me Mara, jer Svemoni pusti
na me veliku gorkost.
21
Bogata sam otila, praznih ruku vraa me Gospod. to me zovete Noema, kad
Gospod proti meni istupi i Svemogui tugu na me navali?"
22
Tako se iz zemlje moapske vrati Noema praena od Moapke Rute, snahe svoje,
koja je htjela s njom ii. Dooe u Betlehem upravo poetkom jemene etve.
Ruta, glava 2
1
Noema je imala roaka od strane svojega mua, ovjeka vrlo bogata iz porodice
Elimelekove, po imenu Boaza.
2
I jednoga dana ree Moapka Ruta Noemi: "Rado bih izala u polje i ako mi se
dopusti, pabirila bih klasje." Ona odgovori: "Idi, draga keri!
536
3
I ona otide, i pabirila je u polju za eteocima. Dogodi se, te doe na njivu Boazovu,
koji je bio od porodice Elimelekove.
4
Upravo doe Boaz iz Betlehema i pozdravi eteoce: "Gospod s vama!" Oni
odgovorie: "Gospod te blagoslivljao!"
5
Tada upita Boaz slugu, koji je nadzirao eteoce: "ija je ovo djevojka?"
6
Sluga, koji je nadzirao eteoce, ree: "to je Moapka djevojka, koja je s Noemom
dola iz zemlje moapske.
7
Molila je: "Rado bih pabirila i kupila klasje izmeu snopova za eteocima. I dola
je i od ranoga jutra do sada bila je na nogama, i jedva da je samo malo otpoinula."
8
Tada Boaz ree Ruti: "Sluaj, keri moja, nemoj ii na njivu koga drugoga da
pabiri! Ne odlazi odavde, nego se dri mojih djevojaka!
9
Pazi na kojoj njivi one anju, pa idi za njima! Ja sam slugama zapovjedio, da te ne
diraju. Kad oedni, idi k sudovima i pij, to su sluge donijele!"
10
Tada ona pade niice, pokloni se sve do zemlje i ree mu: "Kako to, da si mi tako
milostiv i da si tako prijazan prema meni, makar da sam tuinka?"
11
Boaz joj odgovori: "uo sam ja sve, to si uinila svekrvi svojoj iza smrti mua
svojega. Oca, mater i zaviaj ostavila si, pa si dola k narodu, kojega nijesi znala
prije.
12
Gospod neka ti plati za djelo tvoje! Potpuna plaa neka ti bude od Gospoda, Boga
Izraelova, kad si dola, da se pod krila njegova skloni!"
13
Ona odgovori: "Naoh milost u oima tvojim, gospodaru, jer si me utjeio i
prijazno progovorio slukinji svojoj, ako i nijesam kao jedna od tvojih slukinja."
14
Kad je bilo vrijeme jesti, ree joj Boaz: "Doi i jedi kruha s nama i umoi zalogaj
svoj u ocat!" I ona sjede pokraj etelaca, i on stavi pred nju toliko prenih zrna, da se
je mogla nasititi, i jo joj pretee.
15
Kad je onda ustala, da pabiri dalje, zapovjedi Boaz slugama svojim: "Ona smije
pabiriti i meu snopovima. Nemojte je Pri tom dirati!
537
16
Nego jo od svojih rukoveti navla isputajte i ostavljajte joj neka kupi! Ne korite
je!"
17
Tako je ona pabirila na njivi sve do veera, i kad je onda izmlatila, to je bila
napabirila, bilo je gotovo efa jema.
18
Ona to uze na se i otide u grad. Kad svekrva njezina vidje, koliko je napabirila, i
kad ona jo izvadi i dade joj, to joj je preteklo, poto se nasitila,
19
Ree joj svekrva: "Gdje si to pabirila danas? Gdje si bila na radu? Neka je
blagoslovljen, koji ti je bio tako dobar! I ona pripovjedi svekrvi svojoj, kod koga je
radila danas, i ree: "ovjek, kod kojega sam danas radila, zove se Boaz."
20
Noema ree svojoj snahi: "Neka je blagoslovljen od Gospoda on, koji svoje dobrote
ne uskrauje ni ivima ni mrtvima" I ree joj Noema: Taj nam je ovjek u rodu. On je
jedan od onih, koji su nam otkup duni."
21
I Moapka Ruta pripovijedala je dalje: "Jo mi je rekao: "Dri se mojih ljudi, dok ne
budu gotovi s mojom cijelom etvom!
22
Noema ree svojoj snahi Ruti, "Dobro, draga keri, idi s njegovim djevojkama!
Onda te na drugoj njivi ne mogu dirati."
23
I tako se je ona kod pabirenja drala djevojaka Boazovih, dokle se nije svrila
etva jemena i etva penina. Onda je ivjela u kui kod svekrve svoje.
Ruta, glava 3
1
Jednoga dana ree joj njezina svekrva Noema: "Draga keri, ne treba li da ti
potraim, gdje e poinuti, da bi ti dobro bilo?
2
Evo: "Boaz, roak na, sa ijim si djevojkama bila zajedno, vijat e ove noi jeam
na gumnu.
3
Umij se i namai se, obuci na se haljine svoje najbolje, pa idi na gumno! Pripazi na
to, da te on ne vidi, dokle ne jede i ne napije se!
4
Kad onda on legne da spava, pazi, gdje e lei. Tada otidi tamo, digni pokriva s
nogu njegovih i lei ondje! On e onda ve rei, to e raditi."
538
5
Ona joj odgovori: "togod mi kae, uinit u."
6
I otide na gumno i uini sve onako, kako joj je bila rekla njezina svekrva.
7
Kad je Boaz jeo i pio i dobre volje bio, lee da spava iza stoga ita. A ona doe
polako, podie pokriva s nogu njegovih i lee tamo.
8
Oko ponoi tre se ovjek, obrnu se i vidje enu, gdje lei kod njegovih nogu.
9
Kad upita: "Tko si?", odgovori ona: "Ruta, slukinja tvoja. Rairi krajak haljine
svoje na slukinju svoju, jer ti si roak, koji duguje otkup."
10
On ree: "Gospod neka te blagoslovi, keri moja! Ljubav, koju mi sad pokazuje,
ljepa je od one prve, jer nijesi trala za mladim ljudima, ni siromanim ni bogatim.
11
I zato, keri moja, nemaj brige! togod zatrai, uinit u ti, jer zna svaki u gradu,
da si ena estita.
12
A svakako je istina, da ja dugujem otkup, ali ima jo drugi, koji ima dunost otkupa
i blii ti je roak od mene.
13
Ostani ovu no ovdje! Htjedne li on sutra da ispuni svoju dunost otkupa prema
tebi, dobro, neka to uini! A ne htjedne li da ispuni svoju dunost otkupa prema tebi,
ja u se zauzeti za te, tako iv bio Gospod! Sad spavaj mirno do jutra!"
14
Izakako je do jutra spavala kod nogu njegovih, ustade, dok jo nije mogao ovjek
ovjeka raspoznati. On ree: "Ne smije se znati, da je ena dola na gumno."
15
Tada je pozva: "Daj ogrta, to ga ima na sebi, i dri ga!" Ona ga pridra, a on joj
izmjeri est mjerica jema i naprti joj. Tada on otide u grad.
16
Kad ona doe k svekrvi svojoj, upita je ova: "to si postigla, draga keri?" Ona joj
pripovjedi tono, kako je s njom postupao ovjek.
17
"Ovih est mjerica jema" ree, "darova mi, jer je mislio: "Ne smije praznih ruku
doi k svekrvi svojoj."
18
Tada ree ova: "ekaj sad mirno, draga keri, dok dozna, kako e stvar izai, jer
ovjek nee se prije smiriti, dok ne svri stvar jo danas."
539
Ruta, glava 4
1
Boaz je uto bio otiao na vrata gradska i sjeo tamo. I kad je prolazio onaj roak, koji
je dugovao otkup, a o kojemu je bio Boaz govorio, zovnu ga: "Hodi ovamo i sjedi
ovdje, ti taki i taki!" On doe i sjede.
2
I dovede Boaz deset ljudi izmeu starjeina gradskih i zamoli ih Sjedite ovdje!" Kad
sjedoe,
3
Ree ovjeku, koji je imao dunost otkupa: "Noema koja se je vratila iz moapske
zemlje, prodaje njivu, to je bila naega roaka Elimeleka,
4
Mislio sam da ti predloim: kupi je pred ovima, to sjede ovdje, i pred starjeinama
narodnim! Ako je hoe otkupiti, uini to! Ako nee, kai mi da znam, jer osim tebe
nema nikoga, koji ima pravo otkupa. Ja dolazim istom poslije tebe." Onaj odgovori:
"Ja u je otkupiti."
5
Boaz nastavi: "Ako kupi od Noeme njivu, stim dobiva i Moapku Rutu, enu
pokojnoga, da tako podigne ime pokojniku na batini njegovoj."
6
Tada ree roak, koji je imao dunost otkupa: "Onda je ja ne mogu otkupiti za se.
Inae bih otetio svoju vlastitu batinu. Otkupi ti za se, to bi trebalo da ja otkupim,
jer ja je neu da otkupim."
7
A bio je od starine ovaj obiaj u Izraelu kod otkupljivanja i promjenjivanja: "Da sva
stvar bude pravomona, izuo bi jedan obuu svoju i dao drugomu. To je vrijedilo u
Izraelu kao potvrda.
8
Kad je dakle onaj roak, koji je imao dunost otkupa, bio rekao Boazu: "Kupi to za
se!", izu obuu svoju.
9
Tada ree Boaz starjeinama i svima nazonima: "Vi ste gad svjedoci, da sam od
Noeme kupio sve, to je bilo Elimelekovo i to je bilo Kilionovo i Mahlonovo.
10
Usto sam dobio za enu Moapku Rutu, enu Mahlonovu, da podignem ime
pokojnomu na batini njegovoj, da ne bi izginulo ime pokojnomu iz kruga brae
njegove i sa vrata zaviajnoga mjesta njegova. Tomu ste sada vi svjedoci."
11
Svi na vratima nazoni i starjeine izjavie: "Mi to svjedoimo. Neka Gospod enu,
koja ulazi u kuu tvoju, uini kao Rahelu i Leau, koje obje sazidae kuu Izraelovu!
540
Neka ti izvruje mo u Efrati i neka sebi naini ime u Betlehemu!
12
Neka kua tvoja bude kao kua Peresa, kojega rodi Tamara Judi, po potomstvu,
koje neka ti dadne Gospod od te mlade ene!"
13
Potom uze Boaz Rutu k sebi, i ona postade njegova ena, Kad on ode k njoj,
Gospod je blagoslovi, i ona pokloni ivot jednome sinu.
14
Tada rekoe ene Noemi: "Neka je blagoslovljen Gospod, koji ti ne uskrati danas
zatitnika! Neka ime njegovo bude slavno u Izraelu!
15
Neka bude utjeha srcu tvojemu i skrbnik tvoj u starosti, jer ga rodi snaha tvoja, koja
te ljubi, ona, koja ti vie vrijedi nego sedam sinova."
16
Noema uze dijete, metnu ga na krilo svoje, i bila je dadilja njegova.
17
Susjede dadoe mu ime, kad rekoe: "Rodi se sin Noemi!, i prozvae ga Obed. On
je otac Davidova oca Jeseja.
18
Ovo je rodoslovlje Peresovo: "Peresu se rodi Hesron,
19
Hesronu se rodi Aram, Aramu se rodi Aminadab,
20
Aminadabu se rodi Nahon, Nahonu se rodi Salmon,
21
Salmonu se rodi Boaz, Boazu se rodi Obed,
22
Obedu se rodi Jesej, Jeseju se rodi David.
541
Prva knjiga o Samuelu
1 Samuelova, glava 1
1
U Ramataim Sofimu ivio jedan ovjek iz gore Efraimove po imenu Elkana, sin
Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Zufova, Efraimljanin.
2
Imao je dvije ene. Jedna se zvala Ana, druga Penina. Penina je imala djece, a Ana
je bila bez djece.
3
Taj je ovjek iao svake godine iz svojega grada, da se u ilu pokloni Gospodu nad
vojskama i da mu rtvuje. Obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas, bila su tamo
sveenici Gospodnji.
4
Kadgod bi Elkana prinio rtvu, mogao je svojoj eni Penini sa svima njezinim
sinovima i kerima dati vie rtvenih dijelova,
5
A Ani bi na svoju alost dao samo jedan dio, premda je vie ljubio Anu.
6
Usto ju alostila njezina takmica i draila ju, jer joj Gospod nije bio udijelio djece.
7
Tako je ilo iz godine u godinu Kadgod je ila u kuu Gospodnju, onda bi je tako
jako alostila, da je plakala i nita nije jela.
8
Njezin mu Elkana gledao ju tada utjeiti: "Ana, zato plae? Zato nita ne jede?
Zato si tako turobna? Zar ti ja nijesam vie vrijedan nego deset djece?"
9
Kad se je opet jedanput drala rtvena gozba u ilu i pilo se, ustade Ana. Upravo je
sjedio sveenik Eli na stolici na pragu svetita Gospodnjega.
10
U dubokoj tui molila se ona gorko plaui Gospodu,
11
I zavjetova ovo: "Gospode nad vojskama, ako pogleda na muku slukinje svoje i
opomene me se i ne zaboravi slukinje svoje, nego daruje slukinji svojoj sina,
onda u ga ja, dok je god iv, posvetiti Gospodu, i britva nee doi na glavu njegovu."
12
Dok se je ona tako dugo molila pred Gospodom, promatrao je Eli usta njezina.
542
13
Ana je naime govorila tiho u sebi; samo su se micale usne njezine, a glas joj se nije
mogao uti. Stoga Eli pomisli da je pijana.
14
Eli je upita: "Dokle e biti pijana? Gledaj, da se opet otrijezni!"
15
Ana odgovori: "Ah ne, gospodaru moj, ja sam nesretna ena. Vina i opojna pia
nijesam pila, nego sam izlila duu svoju pred Gospodom.
16
Nemoj drati slukinju svoju za enu nevaljalu! Samo od velike brige i tuge tako
sam se molila."
17
Eli joj odgovori: "Mi s mirom! Bog Izraelov ispunit e molbu tvoju, koju si mu
upravila."
18
Ona odgovori: "Neka nae slukinja tvoja milost u oima tvojim!" Tada otide ena
svojim putem, i jela je i nije vie bila alosna.
19
Kad sutradan rano obavie svoj poklon pred Gospodom, vratie se natrag kui
svojoj u Ramu. Elkana spoznade enu svoju Anu, i Gospod se opomenu nje.
20
Kad proe jedna godina, rodi Ana, koja je bila zatrudnjela, sina. Nadjenu mu ime
Samuel; "jer", ree, "isprosih ga od Gospoda."
21
Kad je njezin mu Elkana sa svojom cijelom obitelji opet poao, da prinese
Gospodu godinju rtvu i ono, to je bio zavjetovao,
22
Me poe Ana, nego ree muu svojemu: "Kad odojim djeaka, onda u ga odvesti,
da se pokae pred Gospodom i da ostane tamo zauvijek."
23
Njezin mu Elkana ree joj: "ini, kako ti se ini dobro! Ostani, dok ga ne odoji!
Neka Gospod ispuni svoje obeanje!" Tako osta ena, i dojila je sina svojega, dok ga
ne odbi.
24
im ga je bila odbila, povede ga sa sobom uzevi trogodinje govee, efu brana i
mijeh vina. Tako ga uvede u svetite Gospodnje u ilu. Djeak je bio tada jo veoma
mlad.
25
Kad zaklae govee i djeaka dovedoe k Eliju,
543
26
Ree ona: "Oprosti, gospodaru! Kako iv bio, gospodaru moj! Ja sam ona ena,
koja je stajala ovdje kod tebe, da se pomoli Gospodu.
27
Molila sam se za ovoga djeaka. I uslii mi Gospod molbu, koju mu upravih.
28
Zato ga predajem Gospodu. Dok je god iv, neka je posveen Gospodu!" Tada se
ona ondje pokloni Gospodu.
1
Ana izree ovu molitvu: "Obraduj se srce moje u Gospodu, odve je velika srea
moja u Gospodu. Sad mogu usta svoja otvoriti pred neprijateljima svojim; jer se
smijem radovati radi pomoi tvoje.
2
Nitko nije tako uzvien kao Gospod; jer nema nijednoga osim tebe. Kao na Bog
nije nitko drugi bog!
3
Ne govorite toliko rijei oholih! U vaim ustima neka zamre svaka rije drzovita, jer
Gospod je Bog sveznajui, i on mjeri sva djela ljudska.
4
Slomit e se luk jakih, a slabi e se ogrnuti snagom.
5
Moraju siti u najam ii za kruh, a tko je gladovao, ima sad previe. Sedmero djece
imat e, koja je bila neplodna, a koja je imala djece, izdisat e od bola.
6
Gospod je, koji ubija i opet oivljava, koji vodi u carstvo mrtvih i opet izvodi.
7
Gospod osiromai i obogati, ponizi i uzvisi.
8
Iz praha podie slaboga i iz bunita izvlai ubogoga, posadi ih uz knezove, odreuje
im asna mjesta, jer su stupovi svijeta Gospodnji, na njih je on postavio nadzemaljski
svijet.
9
Korake svojih pobonih uva on dobro, a opaki izginu u mraku; jer svojom snagom
ne dolazi ovjek do pobjede.
10
Gospod e ga satrti, tko mu se protivi, s neba e zagrmjeti gromom. Krajevima
zemlje sudit e Gospod, kralju svojemu dat e snagu, uzvisit e mo pomazaniku
svojemu."
544
11
Elkana se vrati natrag u Ramu kui svojoj. Djeak je sluio Gospodu pod nadzorom
sveenika Elija.
12
Sinovi Elijevi bili su nevaljali, i nijesu marili ni za Gospoda,
13
Ni za propise zakonske sveenika prema narodu, kadgod je naime tko prinosio
rtvu, doao bi sluga sveenikov, dok se kuhalo meso, s viljukom trokrakom u ruci,
14
I zabadao bi njom u kotao ili lonac, u tavu ili zdjelu. Sve, to bi se nabolo na
viljuku, uzimao je sveenik za se. Tako su inili svima Izraelcima, to su dolazili u
ilo.
15
Pa i prije nego bi se zapalilo salo, pojavio bi se sluga sveenikov i rekao bi ovjeku,
koji je prinosio rtvu: "Daj ovamo mesa, da ispeem sveeniku! On od tebe nee da
ima mesa kuhana, nego sirovo."
16
A ako bi mu ovjek odvratio: "Ali prije mora se zapaliti salo. Onda moe uzeti
sebi to ti je volja", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah, inae uzet u silom!"
17
Tako je bio grijeh tih mladih ljudi veoma teak pred Gospodom; jer ti ljudi nijesu
marili za rtvu Gospodnju.
18
Djeak Samuel, ogrnut oplekom lanenim, sluio je pred Gospodom.
19
Mati njegova naini mu mali plat i donese mu ga, i tako je inila svake godine, kad
bi dolazila s muem svojim da prinese rtvu godinju.
20
Tada bi Eli blagoslovio Elkanu i enu njegovu rijeima: "Neka ti Gospod daruje
djece od te ene na mjesto ovoga, kojega je Gospod odabrao sebi!" Nato bi se vratili
kui.
21
I Gospod pohodi Anu. Ona zatrudnje i rodi jo tri sina i dvije keri. A mladi je
Samuel rastao u svetitu Gospodnjem.
22
Eli je bio veoma star. Kad je uo, to su sve inili sinovi njegovi svemu Izraelu, i da
su se provodili sa enama, to su sluile na ulazu u ator svjedoanstva,
23
Ree im: "Zato to radite, da ujem od svih ljudi ovdje sramote vae?
24
Nemojte, sinovi moji, nije dobro to ujem, i to narod Gospodnji iri o vama!
545
25
Kad ovjek sagrijei ovjeku, onda odluuje Bog kao sudac nad njim. Ali ako
sagrijei ovjek proti Gospodu, tko moe onda istupiti kao sudac za njega?" Ali oni ne
posluae rije oca svojega; jer je Gospod bio odluio da ih ubije.
26
A mladi Samuel rastao je i bio je u milosti kod Gospoda i kod ljudi.
27
Jednoga dana doe ovjek Boji k Eliju i ree mu: "Ovako veli Gospod: Ja se
objavih obitelji oca tvojega, kad je jo sluila u Egiptu kui faraonovoj,
28
I izabrah je izmeu svih plemena Izraelovih sebi za sveenike, koji bi imali uzlaziti
k rtveniku mojemu, kad paliti i opleak u svetitu mojem nositi. Ja predadoh kui
oca tvojega sve rtve ognjene sinova Izraelovih.
29
Zato gazite moje rtve i prinose, to sam ih naredio u prebivalitu mojemu? Zato
pazi sinove svoje vema nego mene, da se gojite najboljim komadima svih rtvenih
prinosa mojega naroda Izraela?
30
Zato kae Gospod, Bog Izraelov: Rekao sam doista: Kua tvoja i kua oca tvojega
imaju uvijek vriti slubu u svetitu mojemu. Ali sada, govori Gospod, neka je to
daleko od mene, jer tko mene asti, toga astim ja. A tko mene prezire, taj ima pasti u
sramotu.
31
Eto, doi e vrijeme, kad u tebe i kuu oca tvojega poniziti, tako da u tvojoj
obitelji nee vie biti ovjeka ugledna.
32
Tada e u strahu gledati na svakoga, koji ini dobro Izraelu. Nikada vie nee biti
u kui tvojoj ovjeka ugledna.
33
Ako jednoga ili drugoga ne istrijebim iz slube na rtveniku mojemu, to e biti
samo zato, da okapaju njegove oi i da se izjede njegovo srce. Sav podmladak kue
tvoje ima umrijeti u dubokom ponienju.
34
Ovo neka je znak, to e doi na obadva sina tvoja, na Hofnija i Finehasa: u jedan
dan umrijet e obojica.
35
A ja u podignuti sebi sveenika vjerna, koji e raditi po mojoj elji i volji Njemu
u sazidati kuu tvrdu, da uvijek hodi preda mnom kao moj pomazanik.
36
Tko tada jo ostane od kue tvoje, doi e i bacit e se niice pred njim, da isprosi
koji novac ili komad kruha, i rei e: Primi me u kakvu slubu sveeniku, da imam
546
komad kruha!"
1
Mladi Samuel vrio je slubu Gospodnju pod nadzorom Elijevim. U ono vrijeme
bila je objava Gospodnja neto rijetko; utvara nije se dogaala esto.
2
A jednoga dana dogodi se ovo: "Eli je spavao u svojoj sobi. Oi su mu bile oslabile,
tako da vie nije mogao vidjeti.
3
Ali svjetionica Boja nije se bila jo ugasila. Samuel je spavao u svetitu
Gospodnjem, gdje je bio koveg Boji.
4
Tada viknu Gospod Samuela. On odgovori: "Evo me",
5
Otra k Eliju i ree: "Evo mi! Ti si me zvao." On odgovori: "Ja te nijesam zvao. Idi i
spavaj!" I on otide i zaspa.
6
A Gospod opet viknu Samuela. Samuel ustade, ode k Eliju i ree: "Evo me! Ti si me
zvao." On odgovori: "Ja te nijesam zvao, moj sine! Idi opet i spavaj!"
7
Samuel naime nije jo poznavao Gospoda; jo mu se nije bio objavio Gospod.
8
I viknu Gospod Samuela po trei put. On ustade, ode k Eliju i ree: "Evo me! Ti si
me zvao." Sad spoznade Eli, da je Gospod zvao djeaka.
9
Zato ree Eli Samuelu: "Idi i spavaj! Ako te zovne, odgovori: "Govori, Gospode,
sluga tvoj slua!" Samuel ode i zaspa na mjestu svojemu.
10
I Gospod doe, stade i viknu ga kao prije: "Samuele, Samuele!" Samuel odgovori:
"Govori, sluga tvoj slua!"
11
I ree Gospod Samuelu: "Hou da uinim neto u Izraelu, da e zujati oba uha
svakome, tko uje.
12
Tada u uiniti Eliju sve, to sam zaprijetio kui njegovoj, od poetka do svretka.
13
Ja sam mu dao javiti, da sam odsudio kuu njegovu zauvijek za zlodjela njegova.
On je znao, da me sinovi njegovi sramote, pa ih ipak nije kaznio.
547
14
Zato se zakleh kui Elijevoj: "Nikad se zlodjela kue Elijeve nee oistiti rtvama
ili prinosima."
15
Samuel je spavao do jutra Tada on otvori vrata svetita Gospodnjega. Samuel se je
bojao priopiti Eliju utvaru.
16
Zato Eli zovnu Samuela k sebi i ree: "Samuele, sine moj!" On odgovori: "Evo
me!"
17
Onaj upita: "to ti je rekao? Nemoj zatajiti od mene! Neka ti Bog uini ovo i ono,
ako zataji od mene neto, to ti je rekao!"
18
I Samuel mu pripovjedi svu objavu i nita ne zataji od njega. On ree: "Gospod je.
Neka ini to mu je volja!"
19
Samuel je rastao, i Gospod je bio s njim i nije pustio, da ikoja njegova izjava ostane
neispunjena.
20
Sav Izrael od Dana do Beerebe upozna, da je Samuel doista bio prorok
Gospodnji.
21
Gospod se je objavljivao i nadalje u ilu; jer se je Gospod javljao Samuelu u ilu
rijeju Gospodnjom.
1
I vrijedila je rije Samuelova u svemu Izraelu. Tada izaoe sinovi Izraelovi u boj
proti Filistejima i utaborie se kod EbenEzera, a Filisteji su imali svoj tabor kod
Afeka.
2
Filisteji se postavie proti sinovima Izraelovim. Boj se odulji. Napokon razbie
Filisteji sinove Izraelove. Ovih izginu na bojnom polju oko etiri tisue ljudi.
3
Kad se vojska vrati u tabor, upitae starjeine sinova Izraelovih: "Zato dopusti
Gospod, da nas Filisteji poraze danas? Mi emo koveg zavjeta Gospodnjega donijeti
k sebi iz ila. Kad doe u sredinu nau, on e nas izbaviti iz ruke neprijatelja naih."
4
Dakle narod posla u ilo, i donesoe odanle koveg zavjeta Gospoda nad vojskama,
koji vlada nad kerubinima. Obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas, pratila su koveg
zavjeta Bojega.
548
5
Kad stie koveg zavjeta Gospodnjega u tabor; podie sav Izrael takvu viku
radosnu, da je zatutnjila zemlja.
6
Filisteji ue glasno radovanje i rekoe: "to znai ta glasna vika radosna u taboru
izraelskom?" Saznadoe, da je doao koveg Gospodnji u tabor.
7
I uplaie se Filisteji i rekoe: "Bog je doao u tabor." I vikali su:
8
"Jao nama! Tko e nas izbaviti iz ruke toga monoga boanstva? To je isti Bog, koji
je udarao Egipane svakojakim mukama u pustinji.
9
Dignite se i pokaite se kao ljudi, o Filisteji! Inae morat ete sluiti Hebrejima, kao
to su oni sluili vama! Budite ljudi i borite se!"
10
I borili su se Filisteji, i Izraelci su bili potueni. Pobjegoe svaki u svoju postojbinu.
Poraz je bio vrlo teak. Od Izraelaca palo je trideset tisua ljudi pjeaka.
11
I koveg Boji bio je otet, i obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas padoe.
12
Jedan ovjek iz Benjamina pobjee sa bojnoga polja i doe jo isti dan u ilo
razdrtih haljina i sa zemljom na glavi.
13
I kad doe, sjedio je Eli pun iekivanja na stolici pokraj vrata; jer je srce njegovo
bilo u strahu za koveg Boji. Kad doe taj ovjek i gradu donese glase, stade vika
svega grada.
14
Eli uvi tu glasnu viku upita: "Sto znai ta vreva?" ovjek bre dotra i javi Eliju.
15
Eliju je bilo devedeset i osam godina, i oi su njegove bile oslijepile, tako da vie
nije mogao nita vidjeti.
16
ovjek ree Eliju: "Dolazim s bojnoga polja. Danas sam utekao iz boja." On upita:
"Kako je bilo, sine moj?"
17
Glasnik ree: "Pobjegoe Izraelci pred Filistejima. Vojska je teko poraena i tvoja
obadva sina Hofni i Finehas padoe, i koveg je Boji otet."
18
Kad spomenu koveg Boji, pade on sa stolice pokraj vrata nauznak, slomi vrat i
umrije; jer je bio star i ovjek teak. etrdeset godina bio je sudac Izraelu.
549
19
Snaha njegova, ena Finehasova, bila je trudna i blizu da rodi. Kada dou glas, da
je koveg Boji otet i da joj je umro svekar i mu, pade na tlo i porodi. Najedanput joj
naime dooe bolovi.
20
Kad je umirala, rekoe ene, to su stajale uz nju: "Budi utjeena, rodila si sina!"
Ali ona ne odgovori nita i nije marila za to.
21
Djeaku nadjenu ime Ikabod rekavi: "Ode slava Izraelova!" Jer je otet koveg
Boji i mojega svekra i mua vie nema.
22
Zato ree: "Otila je slava od Izraela" jer je otet Koveg Boji.
1
Kad su Filisteji bili oteli koveg Boji, odnesoe ga iz EbenEzera u Adod.
2
Tada uzee Filisteji koveg Boji, donesoe ga u hram Dagonov i postavie ga uz
Dagona.
3
A kad stanovnici Adoda sutradan ustadoe, leao je Dagon sa svojim licem na tlima
pred kovegom Gospodnjim. Oni uzee Dagona i postavie ga opet na njegovo
mjesto.
4
Kad sutradan ustadoe, leao je Dagon opet sa svojim licem na tlima pred kovegom
Gospodnjim. Glava Dagonova i obje ruke njegove leale su odsjeene na pragu.
Pokraj njih leao je trup Dagonov.
5
Zato sveenici Dagonovi i svi, koji vre slubu u hramu Dagonovu, ne staju na prag
Dagonov u Adodu do dananjega dana.
6
A ruka Gospodnja otea stanovnicima Adoda. On ih prepade, kad ih udari kunom
micinom, Adot i sve podruje njegovo.
7
I kad stanovnici Adoda vidjee to je, rekoe: "Koveg Boga Izraelova ne smije
ostati kod nas; jer je teka ruka njegova na nama i na bogu naemu Dagonu."
8
Zato poslae, te skupie k sebi sve glavare filistejske i upitae: "to emo initi s
kovegom Boga Izraelova?" Oni odgovorie: "Neka se prenese koveg Boga
Izraelova prijeko u Gat!" I prenesoe tamo koveg Boga Izraelova.
550
9
A kad ga prenesoe, pusti Gospod na grad muku vrlo veliku. On udari stanovnike
grada, velike i male, tako da je na njima provalila kuna micina.
10
I poslae koveg Boji u Ekron. Kad doe koveg Boji u Ekron, povikae
stanovnici Ekrona: "Donesoe k nama koveg Boga Izraelova, da pomori nas i sav
narod!"
11
Zato poslae, te skupie sve glavare filistejske i zamolie: "Otpravite koveg Boga
Izraelova! Neka se vrati na mjesto, kamo pripada! Inae mogao bi pomoriti nas i
narod na." Jer je bio smrtan strah nad cijelim gradom. Teka je bila ruka Boja na
njemu.
12
Ljudi, koji ne pomrijee, bili su udareni kunom micinom, i jauk se u gradu dizao
do neba.
1
Izakako je koveg Gospodnji bio u podruju Filisteja sedam mjeseci,
2
Dozvae Filisteji sveenike i vraare i upitae: Sto emo initi s kovegom
Gospodnjim? Kaite nam, kako emo ga poslati natrag na mjesto, kamo pripada!"
3
Oni odgovorie: "Ako hoete koveg Boga Izraelova natrag poslati, ne smijete ga
prazna, nego mu podajte dar pomirni! Tako ete ozdraviti i doznat ete, zato se ruka
njegova ne odmie od vas."
4
Oni upitae: "Kakav pomirni dar da mu dadnemo?" A oni odgovorie: "Prema broju
glavara filistejskih pet zlatnih micina i pet zlatnih mieva; jer je zlo jednako stiglo sve
vas i glavare vae.
5
Nainite dakle slike od svojih micina i svojih mieva, to opustoie zemlju i dajte
ast Bogu Izraelovu! Moda e onda olakati ruku svoju nad vama i nad bogom vaim
i nad zemljom vaom.
6
Zato da budete uporna srca, kao to su bili uporna srca Egipani i faraon? Zar ne,
poto ih dari, moralo ih se pustiti da otidu?
7
Nainite dakle sada jedna kola nova i priskrbite dvije krave dojilice, na koje jo nije
doao jaram! Upregnite krave u kola i telad njihovu odvedite od njih u staju!
551
8
Onda uzmite koveg Gospodnji metnite ga na kola, i zlatne stvari, koje ete mu ih
dati kao pomirni dar, stavite u kovei pokraj njega! Tada ga pustite, neka ide!
9
Pazite: "Ako poe putem kui svojoj u Beteme, onda je on uinio nama ovo
veliko zlo; ako li ne poe tako, onda emo znati, da nas se nije dohvatila ruka
njegova, nego nas je susreo sluaj."
10
Ljudi uinie tako. Uzee dvije krave dojilice i upregoe ih u kola, a telad njihovu
ostavie u staji.
11
Koveg Gospodnji metnue na kola i kovei s miima zlatnim i sa slikama svojih
micina,
12
A krave pooe pravo cestom u Beteme. Ostae, svejednako muui, na istom
putu, i nijesu skretale ni nadesno ni nalijevo. Knezovi filistejski ili su za njima sve
do podruja Betemea.
13
Stanovnici Betemea upravo su eli penicu na dnu doline. Kad podigoe oi i
ugledae koveg, obradovae se vidjevi ga.
14
Kola dooe do polja Joue iz Betemea i stadoe ondje. Tu je stajao velik
kamen. I iscijepae drvo od kola i prinesoe krave Gospodu kao rtvu paljenicu.
15
A Leviti uzee koveg Gospodnji i kovei pokraj njega, u kojem su bile zlatne
stvari, i metnue ga na veliki kamen. Ljudi iz Betemea prinesoe rtve paljenice i
zaklae Gospodu onaj dan rtvu zaklanicu.
16
A to vidjevi pet knezova filistejskih vratie se u Ekron isti dan.
17
Ovo su zlatne micine, to ih dadoe Filisteji Gospodu kao dar pomirni: "jedna za
Adot, jedra za Gazu, jedna za Akelon, jedna za Gat, jedna za Ekron.
18
Usto zlatni mii prema broju svih mjesta filistejskih od pet knezova, i utvrenih
gradova i neograenih sela. Veliki kamen, na koji metnue koveg Gospodnji, stoji do
dananjega dana na polju Joue iz Betemea.
19
Jer su bili pogledali u koveg Gospodnji, pohodi on stanovnike Betemea i pobi
ih sedamdeset ljudi iz naroda, pedeset tisua ljudi. Narod je tugovao nad tim, to je
Gospod pustio tako veliku nesreu na narod.
552
20
I ljudi iz Betemea pitali su: "Tko moe da slui pred Gospodom, Bogom
svetim? Kojemu da otide od nas?"
21
Oni stoga poslae poslanike k stanovnicima KirjatJearima i poruie: "Filisteji
donesoe natrag koveg Gospodnji. Doite i odnesite ga k sebi!"
1
Tada dooe stanovnici KirjatJearima, uzee koveg Gospodnji i odnesoe ga u
kuu Abinadabovu na brijegu. Njegova sina Eleazara odredie za uvara kovega
Gospodnjega.
2
Od dana, kad je koveg bio u KirjatJearimu, proe dugo vremena, dvadeset godina.
Sva se je kua Izraelova obratila opet puna tuge Gospodu.
3
A Samuel ree svoj kui Izraelovoj: "Ako se hoete svim srcem vratiti Gospodu,
onda odstranite poganske idole i slike atarte iz svoje sredine, upravite svoje srce na
Gospoda i sluite jedino njemu! Onda e vas on izbaviti iz ruku Filisteja"
4
I sinovi Izraelovi odbacie baale i atarte, i sluili su jedino Gospodu.
5
Potom zapovjedi Samuel: "Skupite svega Izraela u Mispu! Pomolit u se za vas
Gospodu."
6
I skupie se tako u Mispu, crpili su vodu, prolijevali je pred Gospodom, postili su
onaj dan i priznali su ondje: "Sagrijeismo Gospodu." A Samuel je sudio sinovima
Izraelovim u Mispi.
7
Kad Filisteji doznae, da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, izaoe knezovi
filistejski proti Izraelu. Kad to ue sinovi Izraelovi, uplaie se od Filisteja.
8
Sinovi Izraelovi zamolie Samuela: "Ne prestaj vapiti za nas Gospodu, Bogu
naemu, da nas izbavi iz ruke Filisteja!"
9
Samuel uze jedno janje odoje i prinese ga Gospodu kao punu rtvu paljenicu.
Pritom se je molio Samuel glasno Gospodu za Izraela, i Gospod ga uslii.
10
Dok je naime Samuel upravo prinosio rtvu paljenicu, izaoe Filisteji proti Izraelu
u boj. Ali zagrmje Gospod grmljavinom strahovitom u isto vrijeme na Filisteje. Time
ih smete tako, da su podlegli sinovima Izraelovim.
553
11
Sinovi Izraelovi izaoe iz Mispe, potjerae Filisteje i bie ih do pod BetKar.
12
Samuel uze tada kamen, metnu ga izmeu Mispe i ena i nazva ga EbenEzer; jer
ree: "Dovle nas Gospod pomoe."
13
Tako su bili Filisteji poraeni, i otada ne dooe vie u podruje Izraelovo, jer dok
je Samuel ivio, bila je ruka Gospodnja proti Filistejima.
14
Gradovi, to su ih bili Filisteji oduzeli sinovima Izraelovim, povratie se opet
Izraelu, od Ekrona do Gata. I zemljita, to su im pripadala, istrgnu Izrael iz ruku
Filisteja. Isto tako vladao je mir meu Izraelom i Amorejima.
15
Samuel je bio sudac Izraelu svega vijeka svojega.
16
Svake godine iao je okolo, obiao bi Betel, Gilgalu i Mispu i u svima tim mjestima
sudio bi Izraelu.
17
Onda bi se vratio u Ramu; jer tamo je imao kuu svoju i tamo je sudio sinovima
Izraelovim. I naini tamo rtvenik Gospodu.
1
Kad je Samuel bio ostario, postavi sinove svoje za suce nad Izraelom.
2
Njegov prvoroenac zvao se Joel, a njegov drugi sin Abija. Oni su sudili u
Beerebi.
3
Ali sinovi njegovi nijesu ili putovima njegovim, nego su udarili za dobitkom,
primali su poklone i izvrtali pravdu.
4
Tada se skupie sve starjeine Izraelove, doose k Samuelu u Ramu,
5
I rekoe mu: "Eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne idu putovima tvojim. Postavi dakle
kralja nad nama, da nas upravlja, kao to je to u svih naroda!"
6
A Samuelu se ne dopade njihov zahtjev: "Postavi kralja nad nama, da nas upravlja!"
Kad se Samuel potui kod Gospoda,
7
Odgovori Gospod Samuelu: "Posluaj zahtjev naroda u svemu, to trai od tebe! Ne
odbacie tebe, nego mene, da ne budem dulje kralj nad njima.
554
8
Oni ine s tobom posve onako, kako inie s menom od vremena, kad ih izvedoh iz
Egipta, do ovoga dana: ostavie me i sluie drugim bogovima.
9
Posluaj samo zahtjev njihov, ali ih ozbiljno opomeni i kai im unaprijed prava
kralja, koji e vladati nad njima!"
10
Samuel priopi narodu, koji je traio od njega kralja, sve rijei Gospodnje.
11
On ree: "Ova prava trait e kralj, koji e vladati nad vama: Sinove vae uzimat
e, da ih upotrijebi kod svojih kola i konja, i oni e trati pred kolima njegovim.
12
Postavit e nastojnike nad tisuom i nastojnike nad pedeset. Oni e mu morati njive
orati, ljetinu eti i ratne sprave i to mu treba za kola njegova graditi.
13
Keri e vae uzimati, da prave mirisne masti, da kuhaju i kruh peku.
14
Najbolje vae njive, vinograde i maslinike uzimat e i svojim slugama razdavati.
15
Od vaih polja zasijanih i vinograda podizat e desetinu i svoje dvoranike i
inovnike plaati.
16
Vae sluge i slukinje, vaa najbolja goveda i vae magarce uzimat e i upotrijebiti
ih za svoje poslove.
17
Od vaih ovaca podizat desetinu, i vi sami bit ete sluge njegove.
18
Ako vi onda dignete viku na kralja, kojega izabraste sebi, onda vas na onaj dan
nee usliiti Gospod."
19
Ali narod ne htjede posluati rijei Samuelovih, nego povika: "Ne, nego kralj neka
vlada nad nama!
20
Hoemo da budemo kao svi drugi narodi: Na kralj neka nam sudi, neka ide pred
nama i neka vodi nae ratove!"
21
Samuel saslua sve, to je traio narod, i iznese pred Gospoda.
22
A Gospod ree Samuelu: "Popusti zahtjevu njihovu i postavi im kralja!" Tada
Samuel ree Izraelcima: "Idite, svaki u svoj grad!"
555
1
Tada je ivio jedan ovjek od plemena Benjaminova po imenu Ki, sin Abiela, sina
Serora, sina Bekorata, sina Afiahe, Benjaminovac, ovjek imuan.
2
On je imao sina po imenu Saula, mlada i lijepa. Ni jedan izmeu sinova Izraelovih
nije bio ljepi od njega. Od ramena gore nadvisivao je sve druge.
3
Rad je jedno Kiu, ocu Saulovu, bilo nestalo magarica, ree Ki svojemu sinu
Saulu: "Uzmi sa sobom jednoga momka i zaputi da trai magarice!"
4
Tako proe goru Efraimovu i proe zemlju aliu, a ne nae ih. I prooe zemlju
aalim, ali zaludu. Tada otidoe kroz podruje Benjaminovo, ali ih ne naoe,
5
Kada dooe u zemlju Zuf, ree Saul momku, koji je bio s njim: "Hajde da se
vratimo! Inae moj e se otac brinuti za nas mjesto za magarice."
6
On mu ree: "Ovdje u ovom gradu ivi ovjek Boji. On je veoma ugledan. togod
kae, sigurno se zbude. Hajdemo odmah tamo! Moda e nas uputiti u stvari, radi
koje smo na putu."
7
Saul odgovori momku svojemu: "Sto emo, ako poemo tamo, ponijeti tomu
ovjeku? Nestalo nam je kruha u torbama, i nemamo dara, da ga dadnemo ovjeku
Bojemu. to imamo drugo?"
8
A momak opet ree Saulu: "Imam evo jo etvrt ekela srebra. To u dati ovjeku
Bojemu, da nas uputi u naoj stvari."
9
Prije reklo bi se u Izraelu, kad bi se ilo pitati Boga: "Hajde da idemo k vidiocu!" Jer
koji se sada zovu proroci, u staro su se vrijeme zvali vidioci.
10
Saul odgovori momku svojemu: "Tvoj je prijedlog dobar. Hajde da idemo!" I
pooe u grad, gdje je stanovao ovjek Boji.
11
Kad su ili uzbrdo prema gradu, sretoe djevojke, to su izlazile da zahvataju vodu.
Upitae ih: "Je li ovdje vidjelac?"
12
One im odgovorie: "Jest, ovdje pred tobom. Ali pouri se; jer je danas doao u
grad, poto danas narod dri rtvenu sveanost na gori.
556
13
Kad doete u grad, upravo ete ga jo zatei, prije nego poe na goru k rtvenoj
gozbi, jer narod ne poinje rtvenu gozbu, prije nego on doe. Istom kad on
blagoslovi gozbu, jedu uzvanici. Hajdete dakle gore; jer sada ga jo moete zatei."
14
I otidoe gore u grad. Upravo kad htjedoe da uu u grad, doe im Samuel u susret,
da uzae na goru.
15
A Gospod je bio, dan prije nego je Saul doao, Samuelu objavio ovo:
16
"Sutra u ovo doba poslat u ti ovjeka iz zemlje Benjaminove. Njega pomai za
kneza nad mojim narodom Izraelom! On e izbaviti moj narod iz ruku Filisteja, jer
hou da budem milostiv svojemu narodu. Vapaj njegov za pomo prodro je do mene.
17
Kad Samuel ugleda Saula, objavi mu Gospod: "To je ovjek, za koga ti rekoh: "On
ima da vlada nad mojim narodom."
18
I Saul pristupi k Samuelu na vratima i upita: "kai mi, molim te, gdje je kua
vidioeva?"
19
Samuel odgovori Saulu: "Ja sam vidjelac Hajde sa mnom na goru! Danas ete s
menom jesti. Sutra rano otpustit u te. Tada u te uputiti o svemu, to ti je na srcu.
20
Za magarice, kojih ti je nestalo prije tri dana, ne brini se! One su se nale. Kojemu
e uostalom dopasti sve, to trai Izrael? Zar ne tebi i cijeloj kui tvojoj?"
21
Saul ree: "Ja sam samo Benjaminovac, iz najmanjega plemena Izraelova, i
porodica moja najmanja je izmeu svih porodica plemena Benjaminova. to mi
govori tako?"
22
A Samuel uze Saula i njegova momka, odvede ih u dvoranu i posadi ih u proelje
meu uzvanicima, kojih je bilo jedno trideset ljudi.
23
Samuel ree tada kuharu: "Donesi komad, to ti ga dadoh, a rekoh ti, da ga stavi na
stranu!"
24
Tada uze kuhar plee i to je bilo na njemu i metnu ga pred Saula. A Samuel ree:
"To je bilo ostavljeno. Uzmi preda se i jedi, jer je to sauvano za ovaj as za tebe jo
kad rekoh: Pozvao sam goste." Tako jede Saul onaj dan sa Samuelom.
25
Kad sioe s gore u grad, razgovarao se je jo sa Saulom na krovu.
557
26
Ustadoe rano. Kad je osvanulo, zovnu Samuel Saula na krovu: "Ustani! Pratit u
te." Tada ustade Saul, i obojica, on i Samuel, izaoe.
27
Kad dooe na kraj grada, ree Samuel Saulu: "Pusti, da momak ide daleko pred
nama!" I momak ode naprijed. "A ti stani malo! Imam ti javiti rije Boju."
1
Tada Samuel uze uljanicu, izli mu je na glavu, poljubi ga i ree: "Ovim te pomaza
Gospod za kneza nad vlasnitvom svojim.
2
Kad sada otide od mene, nai e u Selzahu kod groba Rahelina na mei
Benjaminovoj dva ovjeka, koji e ti rei: "Magarice, to si ih iao traiti nale se.
Otac tvoj ne misli vie na magarice, Ali se je zabrinuo za vas i veli: to u initi zbog
sina svojega?
3
Kad onda otide dalje odatle i doe do hrasta Tabora, tamo e te sresti tri ovjeka,
koji idu k svetitu u Betel Jedan nosi tri jareta, drugi tri kruha, a trei mjeinu vina.
4
Oni e te pozdraviti i dva kruha ponuditi. Primi ih od njih,
5
Kad onda stigne u Brdo Elohim, gdje je straa filistejska, tamo e na ulasku u grad
sresti etu proroka. Oni dolaze s gore. Pred njima se razlijeu harfe, bubnji, frule i
citare. Oni su sami u zanosu.
6
Tada e Duh Gospodnji doi na te. Ti e s njima pasti u zanos i pretvoriti se u
drugoga ovjeka.
7
Kad so ovi znai ispune na tebi, onda ini, to snaga tvoja moe da uini; jer je Bog
s tobom.
8
Tada sii prije mene u Gilgalu! Ja u doi k tebi, da prinesem rtve paljenice i
zakoljem rtve mirotvorne. ekaj sedam dana, dok doem k tebi i priopim ti, to
ima initi!"
9
Kad on okrenu lea, da ode od Samuela preokrenu mu Bog njegovo srce, i svi se oni
znaci zbie jo isti dan.
10
Kada dooe tamo u Gibeu srete ga eta proroka, i doe na njega Duh Boji, tako
da on meu njima pade u zanos,
558
11
I kad vidjee svi, koji su ga poznavali otprije, kako je meu prorocima pao u zanos,
pitali su ljudi jedan drugoga: "to se to dogodi sa sinom Kievim? Je li i Saul meu
prorocima?"
12
Tada ree jedan ovjek odanle: "A tko li im je otac?" Tako nastade poslovica: "Je li
i Saul meu prorocima?"
13
Rad prestade zanos njegov i on doe na goru,
14
Upita stric Saulov njega i momka njegova: "Kamo ste ili?" On odgovori: "Da
traimo magarice. Kad vidjesmo, da ih nigdje nema, otidosmo k Samuelu."
15
Stric Saulov zamoli ga: "Pripovijedaj mi, to vam je rekao Samuel!"
16
Saul ree stricu svojemu: "Rekao nam je, da su se nale magarice." to mu je
Samuel rekao o kraljevskoj asti, ne ree mu.
17
Jednoga dana, kad je Samuel bio sazvao narod Gospodu u Mispu,
18
Ree on sinovima Izraelovim: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Ja izvedoh
Izraela iz Egipta i izbavih vas iz ruku Egipana i svih kraljevstva, koja su vas tlaila.
19
A vi sada odbacujete Boga svojega, koji vas je izbavljao od svih nevolja i tjeskoba,
kad zahtijevate od njega: Postavi kralja nad nama! Sada dakle stanite pred Gospodom
po svojim plemenima i tisuama!"
20
Kad je Samuel priveo sva plemena Izraelova, pade drijeb na pleme Benjaminovo.
21
Potom privede pleme Benjaminovo po porodicama njegovim, i pade drijeb na
porodicu Matrijevu. Tada pade na Saula, sina Kiova. Kad su ga traili, ne mogoe ga
nai.
22
Upitae zato jo jedanput Gospoda: "Je li on uope doao ovamo?" Gospod
odgovori: "Jest, skrio se je za prtljagom."
23
Otrae i dovedoe ga odanle. Kad stade usred naroda, bio je vii od svih drugih od
ramena i dalje.
24
Samuel ree svemu narodu: "Vidite, njemu, koga je izabrao Gospod, nitko nije
jednak u svemu narodu!" Tada udari narod u klicanje i povika: "ivio kralj!"
559
25
I Samuel ree narodu prava kraljevska, napisa ih u knjigu i metnu je pred
Gospodom, Potom Saul raspusti sav narod, svakoga k svojoj kui.
26
I Saul se vrati k svojoj kui u Gibeu. eta onih, kojima Bog taknu srce, otprati ga.
27
A neki ljudi nevaljali rekoe: "to nam taj moe pomoi?" Oni su ga prezirali i
nijesu mu donijeli nikakva dara, Ali se on uini, kao da nije opazio nita.
1
Amonac Naha izae i opkoli Jabe u Gileadu. I ljudi iz Jabea poruie Nahau:
"Sklopi ugovor a nama, pa emo se podvri tebi!"
2
A Amonac Naha odgovori im: "Sklopit u s vama ugovor pod uvjetom, da vam
svakome iskopam desno oko i stim uinim sramotu Izraelu."
3
Starjeine iz Jabea odgovorie mu: "Dopusti nam rok od sedam dana, da poljemo
poslanike u sve krajeve Izraelove! Ako nam nitko ne doe u pomo, predat emo se
tebi."
4
Kad poslanici dooe u Gibeu, gdje je stanovao Saul, i ree narodu kako stoje stvari,
udari sav narod u glasno plakanje.
5
Saul je upravo dolazio za govedima iz polja pa upita. "to je ljudima te plau?"
Rekoe mu stanje stanovnika u Jabeu.
6
Tada doe Duh Boji na Saula, kada u tu vijest, i on se razgnjevi vrlo.
7
On uze dva vola, raskomada ih, razasla komade po poslanicima u sve krajeve
Izraelove i porui: "Tko ne poe za Saulom i Samuelom, ovako e upravo biti s
govedima njegovim!" Silan strah spopade narod, tako da izae kao jedan ovjek.
8
Kad ih on izbroji kod Bezeka, bilo je trista tisua sinova Izraelovih i trideset tisua
ljudi Judinih.
9
Poslanicima, koji su bili doli, reklo se: "Javite stanovnicima Jabea u Gileadu:
"Sutra, kad bude sunce najvie stajalo, doi e vam pomo!" Kad se vratie poslanici i
stanovnicima u Jabeu to dojavie, oni se obradovae.
560
10
I stanovnici u Jabeu poruie: "Sutra emo vam se predati. Onda moete od nas
initi to vam je drago."
11
Sutradan razdijeli Saul etu u tri bojne skupine. One prodrijee u tabor o jutarnjoj
strai, i tukli su Amonce, dok je dan postao vru. to preosta, raspri se, tako da ne
ostae ni dvojica od njih zajedno.
12
Tada ree narod Samuelu: "Tko je rekao: Saul nee biti kralj nad nama? Daj nam te
ljude, da ih pogubimo!"
13
Ali Saul ree: "Danas se nee pogubiti nitko, jer danas Gospod dade pobjedu
Izraelu."
14
Samuel ree narodu: "Doite, poimo u Gilgalu i tamo potvrdimo kraljevstvo!"
15
I sav narod otide u Gilgalu. Ondje pred Gospodom u Gilgali postavie Saula za
kralja. Zaklae tamo mirotvorne rtve pred Gospodom, i Saul proslavi ondje sa svim
sinovima Izraelovim veliku radosnu, slava.
1
I Samuel ree svemu Izraelu: "Eto, u svemu, to mi predloiste, ispunio sam va
zahtjev i postavio sam kralja nad vama.
2
Sada e kralj ii pred vama. Ja sam ostario i osijedio. Sinovi su moji meu vama. Od
mladosti moje sve do danas moj je ivot stajao otvoren pred vama.
3
Evo me! Istupite proti meni pred Gospodom i pomazanikom njegovim! Kojemu sam
oduzeo njegova vola? Kojemu sam odveo njegova magarca? Koga sam tlaio?
Kojemu sam silu nanio? Od koga sam primio mito i jedno oko stisnuo naprema
njemu? Ja u vam to natrag vratiti."
4
Oni odgovorie: "Nijesi nas tlaio, nijesi nam sile nanosio i nijesi ni od koga Eto
uzeo."
5
On im ree: "Gospod neka mi je svjedok naprema vama, i neka je svjedok danas
njegov pomazanik, da nijeste nali nikakvo nepravedno dobro u mojemu posjedu."
Oni povikae: "Tako je."
561
6
Tada ree Samuel narodu: "Gospod je, koji je postavio Mojsija, Arona, i oce vae
izveo iz Egipta.
7
Sad pristupite, da vam pred Gospodom predoim sva dobroinstva, to ih je iskazao
Gospod vama i ocima vaim!
8
Kad je Jakov bio doao u Egipat i oci vai kad su vapili Gospodu za pomo, posla
Gospod Mojsija i Arona. Oni izvedoe oce vae iz Egipta i naselie ih u ovoj zemlji.
9
Ali zaboravie Gospoda, Boga svojega. I on ih dade u ruke Siseri, vojskovoi
hasorskomu, u ruke Filistejima i u ruke kralju moapskomu, kad zavojevae na njih.
10
A kad su zavapili Gospodu za pomo i priznali: Sagrijeismo, to ostavismo
Gospoda i sluismo baalima i atartama; ali sada izbavi nas iz ruku neprijatelja naih,
pa emo ti sluiti,
11
Tada posla Gospod Jerubaala, Bedana, Jeftahu i Samuela i ote vas iz ruku
neprijatelja vaih unaokolo, tako da ste mogli ivjeti u sigurnosti.
12
A kad vidjeste, da amonski kralj Naha izae proti vama, rekoste mi: "Ne, nego
kralj neka vlada nad nama! A ipak je kralj va Gospod, Bog va.
13
I sada, eto kralja, kojega izabraste, kojega htjedoste! Evo, Gospod vam je postavio
kralja.
14
Neka biste se bojali Gospoda i njemu sluili, sluali glas njegov i ne protivili se
zapovijedi Gospodnjoj! Neka biste se i vi i kralj, koji vlada nad vama, pokoravali
Gospodu, Bogu svojemu!
15
Ako ne budete sluali glas Gospodnji i budete se protivili zapovijedi Gospodnjoj,
ruka e Gospodnja biti proti vama, kao to je bila proti ocima vaim.
16
A sada pazite i vidite, koliko e udo uiniti Gospod pred oima vaim!
17
Nije li sada etva penina? Ja u prizvati Gospoda, neka bi poslao gromove i dad.
Tada ete spoznati i vidjeti, koliko je u oima Gospodnjim bilo zlo, to ga poiniste,
kad ste zahtijevali sebi kralja."
18
Kad Samuel zavapi Gospodu, posla Gospod jo isti dan gromove i dad. Sav narod
obuze velik strah pred Gospodom i Samuelom.
562
19
I sav narod zamoli Samuela: "Zagovaraj sluge svoje kod Gospoda, Boga svojega,
da ne pomremo, jer dodasmo k svim grijehima svojim jo zlo, kad smo zahtijevali
sebi kralja."
20
Samuel ree narodu: "Ne bojte se! Poiniste dodue sve to zlo. Ali sad barem ne
odstupaj te vie od Gospoda, nego sluite Gospodu svim srcem svojim!
21
Ne otpadajte opet nakon mene k nitavim idolima, koji ne mogu pomoi niti
izbaviti, jer su nita!
22
Jer tada nee Gospod odbiti naroda svojega radi velikoga imena svojega; jer
Gospodu je bila volja, da vas uini svojim narodom.
23
A daleko neka je od mene, da se ogrijeim o Gospoda prestavi zagovarati vas;
nego u vas upuivati na put dobar i pravi.
24
Samo se bojte Gospoda i sluite mu iskreno svim srcem; jer vidite, kakve je velike
stvari uinio za vas!
25
Ako li ipak zlo inite, i vi ete i kralj va propasti."
1
Saul je kraljevao jednu godinu otkad postade kralj, i kad je dvije godine vladao nad
Izraelom,
2
Saul izabra sebi tri tisue ljudi izmeu sinova Izraelovih: dvije tisue ostadoe kod
Saula u Mikmau i u gori Betelskoj, a jedna je tisua bila pod Jonatanom kod Gibee u
Benjaminu. Ostali narod raspusti, svakoga k svojoj kui.
3
Jonatan srui stup filistejski, to je stajao u Gebi. ue za to Filisteji. A Saul dade po
svoj zemlji trubiti u trube i oglasiti: "Hebreji neka uju!"
4
Sav Izrael dou vijest: "Saul srui stup filistejski, i sav Izrael omrznu stoga
Filistejima." Tako se podie narod, da ide za Saulom u Gilgalu.
5
A Filisteji se skupie da vojuju proti Izraelu: trideset tisua bojnih kola i est tisua
ratnika na kolima, pjeaka nebrojeno kao pijeska na obali morskoj. Oni izaoe i
utaborie se kod Mikmaa istono od BetAvena.
563
6
Kad Izraelci vidjee, da su pali u lo poloaj i da je narod tvrdo pritisnut, skrie se u
pilje, jame, kamenjake, grobove i jame.
7
Bjeali su i preko gazova Jordana u zemlju Gad i Gilead. Saul je boravio jo uvijek
u Gilgali. Narod je brebolje poao tamo k njemu.
8
On poeka sedam dana do roka, to ga je bio odredio Samuel. Ali Samuel ne doe u
Gilgalu. Kad se narod stade razilaziti od njega,
9
Zapovjedi Saul: "Donesite mi rtvu paljenicu i rtve mirotvorne!", i prinese rtvu
paljenicu.
10
Jedva je prinio rtvu paljenicu, kad se pojavi Samuel. Saul mu izae u susret, da ga
pozdravi.
11
A Samuel upita: "to si uinio?" Saul odgovori: "Jer vidjeh, da se ljudi razilaze od
mene, a ti ne doe u odreeno vrijeme, i Filisteji se skupili u Mikmau.
12
Pomislih: Sad e Filisteji izai proti meni u Gilgalu, a ja jo ne umilostivih
Gospoda. Tako se usudih i prinesoh rtvu paljenicu."
13
Tada ree Samuel Saulu: "Ludo si radio, to nijesi drao zapovijedi Gospoda, Boga
svojega, koju ti je dao. Tada bi Gospod potvrdio kraljevstvo tvoje zauvijek.
14
A ovako kraljevstvo tvoje nee se odrati. Gospod je potraio sebi ovjeka po srcu
svojemu. Njega je Gospod odredio za kneza nad narodom svojim, jer nijesi drao, to
ti je zapovjedio Gospod."
15
Tada se die Samuel i otide iz Gilgale u Gibei u Benjaminu. Saul izbroji ljude, to
su jo bili kod njega: otprilike est stotina ljudi.
16
Saul je sa svojim sinom Jonatanom i s ljudima, to su bili uz njih, boravio u Gibei u
Benjaminu, a Filisteji su se bili utaborili u Mikmau.
17
Tada izae iz tabora filistejskoga eta, to plijeni, u tri odjeljka: jedan odjeljak
udari putem od Ofre u zemlju ual;
18
Drugi odjeljak udari putem u BetHoron, trei udari putem k mei, koja preko
doline seboimske gleda u pustinju.
564
19
Tada nije bilo kovaa u cijeloj zemlji izraelskoj; jer su Filisteji mislili: "Inae bi
mogli Hebreji sebi praviti maeve i koplja."
20
Zato su morali svi Izraelci silaziti k Filistejima, ako bi tko htio dati sebi skovati
raonik, motiku, sjekiru ili ostan za volove,
21
Ili ako bi otrice raonika, motika, sjekira otupili i trebalo nainiti ostane za volove.
22
Zato, kad buknu rat, nije bilo ni maa ni koplja u ruci cijele vojske, to je bila sa
Saulom i Jonatanom. Samo ih je bilo u Saula i u njegova sina Jonatana.
23
Jedna straa filistejska bila je izala prema klancu kod Mikmaa.
1
Jednoga dana ree Jonatan, sin Saulov, momku svojemu, koji mu je nosio oruje:
"Hajde da idemo k strai filistejskoj, koja je na onoj strani!" A ocu svojemu ne ree
nita.
2
Saul je sjedio na drugom kraju Gibee pod ipkom drvetom, to stoji kod Migrona.
Naroda je bilo s njim oko est stotina ljudi.
3
Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, unuk Finehasa, praunuk Elija, sveenika
Gospodnjega u ilu, nosio je opleak sveeniki. I vojska nije znala, da je otiao
Jonatan.
4
Usred klanca, preko kojega je Jonatan morao prijei, da doe k strai filistejskoj,
bile su dvije strmene hridine, jedna s ove strane, druga s one strane. Jedna se zvala
Boses, a druga Seneh.
5
Jedna hridina dizala se je kao kakav tap na sjevernoj strani prema Mikmau, druga
na jugu prema Gibei.
6
Jonatan ree momku, koji mu je nosio oruje: "Hajde da otidemo k strai tih
neobrezanih tamo! Moe biti da nas pomogne Gospod; jer za Gospoda nema zapreke,
da pomogne do pobjede s mnogo ili s malo ljudi."
7
Momak, koji mu je nosio oruje, odgovori mu: "ini, to ti je god u srcu! Spreman
sam za sve, to hoe."
565
8
Jonatan ree: "Dobro, poi emo k tim ljudima tamo i pokazat emo im se.
9
Ako nam viknu: ekajte, dokle doemo k vama, ostat emo na mjestu, gdje smo, i
neemo ii k njima.
10
Ako li nam reknu: Doite k nama, tamo emo otii; jer nam ih tada predade
Gospod u ruke. To e nam biti znak."
11
Kad se obojica pokazae strai filistejskoj, narugae se Filisteji: "Evo, izlaze
Hebreji iz rupa, u koje su se zavukli!"
12
I straari viknue Jonatanu i njegovu momku, koji mu je nosio oruje: "Doite k
nama! Neto emo vam rei." A Jonatan ree momku, koji mu je nosio oruje: "Hajde
za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izraelu!"
13
Jonatan je puzao rukama i nogama i za njim momak, koji mu je nosio oruje. Tada
su oni padali pred Jonatanom, i ubijao ih za njim momak, koji mu je nosio oruje.
14
Taj prvi pokolj, to ga po inie Jonatan i momak, koji mu je nosio oruje, trebao je
otprilike dvadeset ljudi na prostoru od jedno po rala duljine.
15
Strah nastade u taboru, na slobodnom polju i meu svom vojskom. I straa i eta,
to plijeni, prepadoe se. Usto se potrese zemlja, i bio je jedan strah od Boga.
16
I kad su uhodili straari Saulovi, koji su se nalazili u Gibei u Benjaminu, zapazie
oni, da se je mnotvo uskomealo tamo i ovamo.
17
Saul zapovjedi ljudima, koji su bili s njim: "Pregledajte i vidite, tko je otiao ad
nas! Kad pregledae, pokaza se, da nema Jonatana i momka njegova, koji mu je nosio
oruje.
18
I Saul zamoli Ahiju: "Daj donijeti koveg Boji k Jer koveg Boji bio je da meu
19
Dok je Saul govorio sa sveenikom, zabuna u taboru filistejskom bivala je sve jaa.
Zato Saul zamoli sveenika: "Pusti to!"
20
I Saul i svi ljudi, to su bili s njim, podigoe bojnu viku. Kad stigoe na bojno polje,
naoe ma jednoga okrenut proti drugomu. Bila je zabuna vrlo velika.
566
21
Hebreji, koji su odavno drali s Filistejima i s njima ili na vojsku, otpadoe, da se
prikljue Izraelcima pod Saulom i Jonatanom.
22
I svi Izraelci, to su se bili skrili u gori Efraimovoj, kad ue, da bjee Filisteji,
nagnue za njima, da ih biju.
23
Tako u onaj dan dade Gospod pobjedu Izraelu. Kad se je boj nastavio preko
BetAvena,
24
A Izraelci se bili onaj dan vrlo umorili, izree Saul nad vojskom ovo prokletstvo:
"Proklet neka je ovjek, koji prije veera uzme to k sebi, dok se ne osvetim
neprijateljima svojim!" I zato nitko od ljudi ne okusi nita.
25
I doe sva vojska u jednu umu. Tamo je bilo meda na slobodnom polju.
26
Kad vojska doe k sau to je bilo puno meda, nitko ipak ne prinese ruke k ustima
svojim, jer su se ljudi bojali prokletstva.
27
Samo Jonatan nije bio uo, kako je otac njegov izrekao prokletstvo nad narodom. I
on prui vrak tapa, to ga je drao u ruci, zamoi ga u jedan medeni sat i primae
ruku svoju k ustima svojim. I zasjae mu opet oi.
28
A jedan od vojnika okrenu se k njemu i ree: "Otac je tvoj izrekao prokletstvo nad
narodom: Proklet neka je ovjek, koji danas uzme neto k sebi!" Ljudi su naime bili
iznemogli.
29
Jonatan ree: "Otac moj svaljuje zemlju u nesreu. Eto vidite, kako mi se zasjae
oi, jer okusih malo toga meda.
30
A da su ljudi jeli od plijena neprijatelja svojih, to ga uinie, kako bi tada bio velik
poraz Filisteja?"
31
Tako pobie onaj dan Filisteje od Mikmaa do Ajalona. Kako su ljudi bili vrlo
izmoreni,
32
Navalie na plijen, uzee ovaca, volova i teladi, poklae ih na zemlji, pa stadoe
jesti i s krvlju.
33
Kad javi je Saulu: "Ljudi grijee proti Bogu, jer jedu s krvlju," ree on: "inite zlo,
Dovaljajte mi, dok je jo dan, velik kamen!"
567
34
Tada zapovjedi Saul: "Raziite se meu ljude i recite im: Svaki neka donese k meni
vola svojega ili ovcu svoju i neka zakolje ovdje! Onda moete jesti, a da ne grijeite
proti Gospodu jedui s krvlju. Svaki od ljudi donese komad stoke, to mu je bio pri
ruci, jo one noi i ondje zaklae.
35
I Saul naini rtvenik Gospodu. To je bio prvi rtvenik, to ga on podie Gospodu.
36
Onda zapovjedi Saul: "Gonit emo Filisteje noas i plijenit emo meu njima, dok
ne osvane! Nijednoga od njih neemo ostaviti!" Oni odgovorie: "ini, togod misli
da je dobro!" Ali sveenik ree: "Najprije da upitamo Boga!"
37
I upita Saul Boga: Imam li goniti Filisteje? Hoe li ih dati u ruku Izraelu?" Ali mu
ne dade odgovora u onaj dan.
38
Tada zapovjedi Saul: "Pristupite ovamo, vi svi glavari naroda! Istraite brino, tko
je danas poinio taj grijeh!
39
Jer tako iv bio Gospod, koji je dao pobjedu Izraelu, i ako je kriv moj sin Jonatan,
ima on umrijeti!" Ali nitko mu iz naroda ne odgovori.
40
I on zapovjedi svima Izraelcima: "Vi budite na jednoj strani, ja i moj sin Jonatan bit
emo na drugoj strani." Narod odgovori: "ini, to nae za dobro!"
41
I Saul se pomoli Gospodu: "Boe Izraelov, daj dosudi!" I budu pogoeni Jonatan i
Saul, a narod izae slobodan.
42
Sad zapovjedi Saul: "Bacite drijeb izmeu mene i mojega sina Jonatana!" I bude
pogoen Jonatan.
43
Saul zapovjedi Jonatanu: "Kai mi, to si uinio!" Jonatan mu priznade: "Vrkom
tapa, to sam ga imao u svojoj ruci, okusio sam samo malo meda. Spreman sam
umrijeti."
44
Saul ree: "Bog neka mi uini, to hoe, ako ti ne moradne umrijeti, Jonatan!"
45
Ali vojska izjavi Saulu: "to? Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u
Izraelu, mora umrijeti? To ne smije biti! Tako iv bio Gospod, ni jedna dlaka s glave
njegove nee pasti na zemlju, jer je s pomou Bojom izvojevao on dananju
pobjedu." Tako izbavi vojska Jonatana od smrti.
568
46
Saul odutade od potjere za Filistejima i otide. A Filisteji se vratie natrag u svoju
zemlju.
47
Izakako je Saul bio postigao kraljevsko dostojanstvo nad Izraelom, ratovao je
naokolo proti svima svojim neprijateljima, proti Moabu, proti Amoncima proti
Edomu, proti kraljevima od Sobe i proti Filistejima. Kamo se god obraao,
nadvlaivao je.
48
Dokazao je hrabrost, pobio je Amaleane i izbavio je Izraela iz ruku onih, koji su
ga plijenili.
49
Sinovi Saulovi bili su Jonatan, Jiui i Malkiua. Njegove dvije keri zvale su se:
starija Meraba, mlaa Mikala.
50
ena Saulova zvala se je Ahinoama i bila je ki Ahimaasova. Njegov vojskovoa
zvao se Abner, sin Nera, strica Saulova;
51
Jer Ki, otac Saulov, i Ner, otac Abnerov, bili su sinovi Abielovi.
52
Svega vijeka Saulova bilo je tekih bojeva proti Filistejima. Kad je stoga vidio Saul
kogagod hrabra i valjana ovjeka, uzimao bi ga u svoju slubu.
1
Jednoga dana ree Samuel Saulu: "Gospod me je poslao, da te pomaem za kralja
nad narodom njegovim Izraelom. Sluaj dakle zapovijed Gospodnju!
2
Ovako veli Gospod nad vojskama: "Kazniti hou, to je poinio Amalek Izraelcima,
kad im je stao na put, kad su ono ili iz Egipta.
3
Zato idi i pobij Amaleka, izvri prokletstvo na njemu i na svemu, to pripada njemu!
Ne tedi ga, nego pobij ovjeka i enu, dijete i napre, govee i ovcu, devu i
magarca!"
4
Tada Saul skupi narod i izbroji ih u Telaimu: dvjesta tisua pjeaka i deset tisua
ljudi od Jude.
5
Potom poe Saul proti glavnome gradu Amaleana i namjesti zasjedu u dolini
potoka.
569
6
A Kenejima porui Saul: "Ustanite! Povucite se bre iz podruja Amaleana, da vas
ne unitim s njima, jer vi ste se prijateljski ponijeli prema svim sinovima Izraelovim,
kad su ili iz Egipta." I povukoe se Keneji iz podruja Amaleana.
7
Saul pobi Amaleane od Havile do ura, koji lei istono od Egipta.
8
Agaga, kralja Amaleana, uhvati iva i izvri na svemu narodu prokletstvo otricom
maa.
9
Saul i narod sauva ipak Agaga i najbolje ivotinje izmeu ovaca i goveda, ugojene
ivotinje i janjce, uope sve dragocjeno. Ne htjedoe na tom izvriti prokletstvo, samo
na onom, to je bilo slabo i bez cijene, izvrie prokletstvo.
10
I doe rije Gospodnja Samuelu ovako:
11
"Kajem se, to sam Saula postavio kraljem, jer se je on odvratio od mene i nije
izvrio mojih zapovijedi." To raalosti Samuela, i on je vapio Gospodu svu no.
12
Kad je Samuel sutradan rano htio da poe Saulu u susret, javie Samuelu: "Saul je
posao u Karmel i tamo je sebi podigao spomenik. Onda se je vratio i otiao dalje u
Gilgalu.
13
Kad Samuel doe k Saulu, ree mu Saul: "Neka si blagoslovljen od Gospoda!
Izvrio sam zapovijed Gospodnju."
14
Samuel ree: "Kakva je to bleka ovaca i koza, to mi prodire u ui, i kakva je to
rika goveda, to je ujem?"
15
Saul odgovori: "Od Amaleana dognae ih. Narod je naime sauvao najbolje
ivotinje od ovaca i goveda, da ih rtvuje Gospodu, Bogu tvojemu. Ostalo pobismo."
16
Samuel ree Saulu: "Stani! Rei u ti, to mi je rekao Gospod noas." On ga
zamoli: "Govori!"
17
Samuel ree: "Nijesi li bio postao glava plemenima Izraelovim, premda si bio
malen u svojim oima? Jer Gospod te pomaza za kralja nad Izraelom.
18
I Gospod te posla i zapovjedi ti: Idi i izvri prokletstvo na zlikovcima,
Amaleanima, i vojuj na njih, dok ih ne uniti!
570
19
Zato nijesi posluao zapovijedi Gospodnje, nego si se naklopio na plijen i uinio,
to je neugodno bilo u oima Gospodnjim."
20
Saul ree Samuelu: "Posluao sam zapovijed Gospodnju i iao sam putem, na koji
me posla Gospod. Doveo sam Agaga, kralja Amaleana, i izvrio sam prokletstvo na
Amaleanima,
21
Ali narod uze od plijena ovce i volove, najbolje od prokletih stvari, da to rtvuje
Gospodu, Bogu tvojemu, u Gilgali."
22
A Samuel ree: "Zar su ugodnije Gospodu rtve paljenice i zaklanice od
poslunosti prema zapovijedima Gospodnjim? Eto, poslunost je bolja od rtve,
pokornost bolja od pretiline ovnujske.
23
Jer neposlunost je tako zla kao grijeh vraanja, nepokornost tako zla kao
idolopoklonstvo, jer si prezreo zapovijed Gospodnju, odbacuje on tebe kao kralja."
24
Saul ree Samuelu: "Sagrijeio sam, to sam prestupio zapovijed Gospodnju i tvoje
upute. Pobojao sam se naime naroda i popustio sam zahtjevu njegovu.
25
A sada oprosti mi grijeh moj i vrati se sa mnom, da se poklonim Gospodu!"
26
Ali Samuel ree Saulu: "Ja se ne vraam s tobom, jer si prezreo zapovijed
Gospodnju, tebe je Gospod odbacio kao kralja nad Izraelom."
27
Kad se Samuel okrenu da ide, uhvati ga on za skut od plata njegova, i on se
odadrije.
28
Samuel mu ree: "Gospod je danas odadro od tebe ast kraljevsku nad Izraelom i
dao ju drugome, koji je bolji od tebe.
29
I ne lae postojani Bog Izraelov, niti se kaje; jer on nije ovjek, da se moe kajati."
30
On odgovori: "Ako sam i sagrijeio, uini mi ipak ast pred starjeinama naroda
mojega i pred Izraelom i vrati se s menom, da se poklonim Gospodu, Bogu tvojemu!"
31
I vrati se Samuel i otide za Saulom, i pokloni se Saul Gospodu.
32
Tada zapovjedi Samuel: "Dovedite mi Agaga, kralja Amaleana!" Veseo doe k
njemu Agag. Agag ree: "Tako je dakle umakla gorina smrti."
571
33
Ali Samuel ree: "Kako je tvoj ma uinio ene bez djece, tako neka bude i tvoja
mati bez djece meu enama!" I Samuel isijee Agaga na komade pred Gospodom u
Gilgali.
34
Potom otide Samuel u Ramu, a Saul ode kui svojoj u Gibeu Saulovu.
35
Samuel vie ne vidje Saula do svoje smrti; jer je Samuel alio Saula, to se je
Gospod pokajao, da je bio uinio Saula kraljem nad Izraelom.
1
Jednoga dana ree Gospod Samuelu: "Dokle e jo aliti za Saulom, kad ga ja
odbacih? On ne moe dalje biti kralj nad Izraelom! Napuni rog svoj ulja i hajde na
put! aljem te k Jeseju iz Betlehema; jer izmeu njegovih sinova izabrah sebi jednoga
za kralja."
2
Samuel odgovori: "Kako da idem? Ako to uje Saul, ubit e me! A Gospod
zapovjedi: "Uzmi sa sobom tele i reci: "Dolazim, da prinesem Gospodu rtvu!
3
Pozovi na rtvu Jeseja! Ja u ti onda pokazati to e initi. Pomai onoga, koga ti
oznaim!"
4
Samuel uini, kako mu je bio I zapovjedio Gospod. Kad doe u Betlehem, izaoe
mu uplaivi se u susret starjeine mjesta i upitae: "Znai li tvoj dolazak dobro?"
5
On odgovori: "Jest, dolazim da prinesem Gospodu rtvu. Posvetite se i naite se s
menom kod rtve!" I Jeseja i sinove njegove dade da se posvete i pozva ih na rtvu.
6
Kad dooe i kad on ugleda Eliaba, pomisli: "Jamano stoji ovdje pred Gospodom
pomazanik njegov."
7
Ali Gospod ree Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanjtinu i na njegov visoki rast,
jer njega nijesam izabrao, Ljudi ne vide. Ljudi gledaju na vanjtinu, a Gospod gleda
na srce."
8
I dozva Jesej Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on ree: "Ni njega nije
izabrao Gospod."
9
I dovede Jesej amaha. A on ree: "Ni njega nije izabrao Gospod."
572
10
Take dovede Jesej pred Samuela sedam sinova svojih. Ali Samuel izjavi Jeseju:
"Ovih nije izabrao Gospod."
11
Potom ree Samuel Jeseju: "Jesu li to mladi ljudi svi?" On odgovori: "Ostao je jo
najmlai; on uva ovce." Samuel ree Jeseju: Polji te ga dovedi, jer neemo prije
sjedati za stol, dokle on ne doe."
12
I posla, te ga dovede. Bio je rumenkast, imao je lijepe oi i krasan uzrast. I Gospod
ree: Ustani! Pomai ga, jer je to on!"
13
Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred brae njegove. Od toga dana i dalje doe
Duh Gospodnji na Davida. A Samuel usta i vrati se kui u Ramu.
14
Duh Gospodnji odstupi od Saula. I stade ga muiti zao duh od Gospoda.
15
I sluge Saulove rekoe mu: "Eto, mui te zao duh od Boga.
16
Na gospodar treba da samo rije progovori. Sluge tvoje stoje ti na slubu. Potrait
e ovjeka, koji zna udarati u harfu. Kad onda zao duh od Gospoda doe na tebe, on
e udarati u ice, i tebi e biti bolje."
17
Saul ree slugama svojim: "Potraite mi koga, koji lijepo umije udarati u ice, pa
mi ga dovedite!"
18
Jedan od sluga ree: "Poznam ovdje jednoga sina Jesejeva u Betlehemu, koji umije
lijepo udarati u harfu. On je hrabar junak, prokuan je ratnik, usto je mudar na besjedi
i lijepe je vanjtine, i Gospod je s njim.
19
Tada Saul posla glasnike k Jeseju i porui mu: "Polji mi svojega sina Davida, koji
je pastir!"
20
A Jesej natovari na magarca kruha, mjeinu vina i jedno jare i posla Saulu po
svojemu sinu Davidu.
21
Tako doe David k Saulu i stupi u njegovu slubu. On ga je vrlo cijenio, te ga
postavi, da mu nosi oruje.
22
Saul posla k Jeseju i porui: "Pusti da David ostane kod mene u slubi; jer mi se on
vrlo dopada."
573
23
I kadgod bi zao duh od Gospoda napao Saula, David bi uzeo harfu i udarao bi na
nju. Saulu bi tada bilo lake i bolje, i zao bi duh otiao od njega.
1
Filisteji skupie ete svoje za boj, i ta se skupie kod Soka u Judi. Utaborie se
izmeu Soka i Azeke kod EfezDamima.
2
I Saul i Izraelci skupie se, utaborie se u dolini terebintskoj i spremie se za boj
proti Filistejima.
3
Filisteji postavie se na brdu s onu stranu, Izraelci na brdu s ovu stranu, tako da je
dolina stajala meu njima.
4
Tada izae jedan posrednik iz redova filistejskih. Zvao se je Golijat iz Gata. Bio je
visok est lakata i jedan pedalj,
5
Nosio je na glavi kalpak od mjedi, i bio je na njemu oklop ljuskav. Bio je oklop
teak pet tisua ekela mjedi.
6
Na nogama imao je gvozdene nogavice i gvozdeno koplje na ramenima.
7
dralo njegova koplja bilo je kao vratilo, a iljak njegova koplja potezao je est
stotina ekela gvoa, titonoa njegov koraao je pred njim.
8
I on se postavi i viknu redove Izraelaca ovako: "to izaoste spremni za boj?
Nijesam li ja Filistejin, a vi sluge Saulove? Izaberite jednoga izmeu sebe, pa neka
izae k meni!
9
Ako moe da se bori s menom i ako me pogubi, mi emo biti podloni vama. Ako li
ja njega nadjaam i pogubim ga, onda ete vi biti nama podanici i sluit ete nam!"
10
Filistejin rugao se je dalje: "Danas sam osramotio vojsku Izraelovu. Dajte mi
ovjeka, da se bijemo!":
11
Kad Saul i svi Izraelci ue taj govor Filistejina, prepadoe se i uplaie se vrlo.
12
David je bio sin onoga Efraanina iz Betlehema u Judi, koji se zvao Jesej i imao
osam sinova. U vrijeme Saulovo bio je ovjek star: "bio je uao meu najstarije ljude.
574
13
Tri najstarija sina Jesejeva bila su otila sa Saulom u rat. Njegova tri sina, to su
bila otila na vojsku, zvala su se: nastariji Eliab, drugi Abinadab, trei amah.
14
David je bio najmlai. Ona tri najstarija otidoe za Saulom.
15
David bi otiao ee od Saula kui, da u Betlehemu uva ovce svojega oca,
16
A Filistejin bi izlazio jutrom i veerom i postavljao bi se tamo kroz etrdeset dana.
17
Jednoga dana ree Jesej svojemu sinu Davidu: "Uzmi za brau svoju efu ovoga
prenog ita i ovih deset kruhova i odnesi ih bre brai svojoj u tabor!
18
Ovih deset sireva odnesi tisuniku! Vidi brau svoju kako su i donesi od njih znak!
19
Saul i oni i svi Izraelci nalaze se u dolini terebintskoj u ratu proti Filistejima."
20
Sutradan rano predade David stado jednome uvaru, uze stvari i ode na put, kako
mu je bio zapovjedio Jesej. Sad doe k ogradi od kola, upravo je izlazila vojska u
bojnom redu i podizala bojnu viku.
21
Izraelci i Filisteji smjestie se za boj, red prema redu,
22
David predade svoje stvari uvaru prtljaga i otra k bojnom redu. Kad doe tamo,
zapita brau svoju, kako su.
23
Dok je govorio s njima, izae iz reda filistejskoga onaj posrednik, Filistejin Golijat,
tako se je zvao, iz Gata, i uze govoriti isto onako kao prije, tako da je uo David.
24
Svi Izraelci, koji vidjee toga ovjeka, pobjegoe pred njim i prestraie se vrlo.
25
Jedan Izraelac ree: "Jeste li vidjeli ovjeka, koji tu izlazi? Samo da sramoti Izraele,
on izlazi. Tko ga pogubi, uinit e ga kralj vrlo bogatim, dat e mu ker svoju i
njegovu porodicu uinit e slobodnom od poreza u Izraelu."
26
David upita ljude, to su stajali uz njega: "to dobiva ovjek, koji pogubi toga
Filistejina i skine sramotu s Izraela? Jer tko ja taj Filistejin neobrezani, da sramoti
vojsku Boga ivoga?"
27
Ljudi mu opetovae isto: "Tako e se nagraditi onoga, koji ga pogubi,"
575
28
A kad je uo njegov najstariji brat Eliab, kako je govorio s tim ljudima, razljuti se
Eliab na Davida i osjee se na njega: "to si zapravo doao ovamo? Kojemu si ostavio
ono malo ovaca u pustinji? Poznam ja tvoju drzovitost i tvoju zlou srca tvojega.
Doao si samo, da gleda boj."
29
David ree: "Pa to sam uinio? Samo sam upitao!"
30
I okrenu se od njega drugomu i upita isto. Ljudi mu odgovorie kao prije.
31
Kad se ulo, to je bio govorio David, javie to Saulu, i on ga dozva k sebi.
32
David ree Saulu: "Neka nitko ne gubi sranosti zbog njega! Sluga e tvoj izai i
borit e se s tim Filistejinom."
33
Saul ree Davidu: "Ne moe ti ii na toga Filistejina i s njim se boriti, jer ti si jo
djeak, a on je ratnik od mladosti."
34
David odgovori Saulu: "Sluga je tvoj uvao ovce ocu svojemu. Pa kad bi doao lav
ili medvjed i sebi odnio ovcu iz stada,
35
Potrao bih ja za njim, udario bih ga i oteo bih mu je iz eljusti. A ako bi skoio na
me, uhvatio bih ga za grivu i ubio bih ga.
36
Lave i medvjede ubijao je sluga tvoj, i tomu neobrezanom Filistejinu bit e kao
svima onima; jer je osramotio vojsku Boga ivoga."
37
David nastavi: "Gospod, koji me je izbavio iz panda lava i medvjeda, izbavit e
me i iz ruku to ga Filistejina." Tada ree Saul Davidu: "Idi! Gospod neka bude s
tobom!
38
Saul dade onda staviti na Davida svoje oruje, metnu mu na glavu gvozdeni kalpak
i stavi oklop na njega.
39
David pripasa ma njegov preko svoje bojne oprave i pokua da ide, jer nije bio
navikao. Ali David morade priznati Saulu: "Ne mogu ii u tom jer nijesam na to
navikao," I skide David to sa sebe,
40
Uze tap svoj u ruku i potrai sebi iz potoka pet glatkih kamenova, Metnu ih u
torbu pastirsku, koju je upotrebljavao kao torbu od prake. Onda uze praku svoju u
ruku i poe na Filistejina.
576
41
Filistejin je iao sve blie k Davidu. Njegov titonoa koraao je pred njim.
42
Kad Filistejin pogleda i vidje Davida, samo mu se podsmjehnu, jer je bio jo tako
mlad, rumenkast i krasna lica.
43
Filistejin doviknu Davidu: "Zar sam pseto, da ide na me sa tapom?" I prokle
Filistejin Davida bogovima svojim.
44
Nato viknu Filistejin Davidu: "Hodi ovamo k meni, da dam meso tvoje pticama
nebeskim i ivotinjama zemaljskim!"
45
A David ree Filistejinu: "Ti ide na me s maem, s kopljem i sa sulicom. A ja
idem na te u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izraelove, koju si ti pogrdio.
46
Danas e te Gospod dati u moju ruku. Ubit u te i glavu ti odsjei. Trupla vojske
filistejske jo danas u dati pticama nebeskim i ivotinjama zemaljskim, da spozna
sav svijet, da ima Bog u Izraelu.
47
Znat e sve ovo mnotvo, da Gospod ne daje pobjede maem i kopljem, jer je rat
Gospodnji. On e vas dati u nae ruke."
48
Kad se je Filistejin pomaknuo i sve se blie Davidu primicao, David bre potra
prema vojsci Filisteja.
49
Pritom mai se u torbu, izvadi kamen, zavitla ga iz prake i pogodi Filistejina u
elo. Kamen se zabi u elo, tako da je on pao naprijed na tlo.
50
Tako pobijedi David Filistejina prakom i kamenom i pogubi Filistejina, a da nije
imao David maa u ruci.
51
David naime pritra, stade kraj Filistejina, uze ma njegov, izvue ga iz korica i
pogubi ga odsjekavi mu njim glavu. Kad vidjee Filisteji, da im je najjai mrtav,
pobjegoe.
52
Tada se podigoe ljudi od Izraela i Jude, udarie u bojnu viku i potjerae Filisteje
do doline i do pred vrata Ekrona. Pobijeni Filisteji pokrie put od araima do Gata i
Ekrona.
53
Kad se onda vratie sinovi Izraelovi od tjeranja Filisteja, oplijenie tabor njihov.
577
54
David uze glavu Filistejinovu i odnese je u Jerusalem, a oruje njegovo stavi u svoj
ator.
55
Kad vidje Saul, kako David izae pred Filistejina, upita svojega vojskovou
Abnera: "iji je sin taj mladi, Abnere?" Abner odgovori: "Tako iv ti bio, kralju, ne
znam."
56
Kralj ree: "Upitaj, iji je sin taj mladi ovjek!"
57
Kad se vrati David pobijedivi Filistejina, uze ga Abner i povede ga pred Saula, a u
ruci je jo imao glavu Filistejinovu.
58
Saul ga upita: "iji si ti sin, mladi ovjee?" David odgovori: "Sin tvojega sluge
Jeseja iz Betlehema."
1
Kad je bio svrio svoj razgovor sa Saulom, ukljui Jonatan Davida duboko u srce, i
Jonatan ga milova kao samoga sebe.
2
Saul ga uze taj dan k sebi i ne dade mu vie da se vrati u svoju oinsku kuu.
3
Jonatan uini vjeru s Davidom, jer ga je ljubio kao samoga sebe.
4
Jonatan skide sa sebe plat, to ga je nosio, i dade ga Davidu, uz to opravu svoju s
maem svojim, lukom svojim i pojasom svojim.
5
I David je iao, kamogod bi ga slao Saul, i imao je uspjeh. Zato ga postavi Saul nad
vojnicima. Bio je obljubljen kod svega naroda, pa i kod dvorana Saulovih.
6
Kad se je David ubivi Filistejina vraao, izaoe kod ulaska ene iz svih gradova
Izraelovih pjevajui i igrajui u susret kralju Saulu s bubnjima, s klicanjem i
cimbalima.
7
Pritom su ene igrajui pjevale: "Saul pobi svoju tisuu, a David svojih deset
tisua."
8
Saul se stoga razgnjevi vrlo; jer mu ta pjesma nije bila po volji nikako. On ree:
"Davidu daju e, set tisua, a meni samo tisuu. Jo mu samo treba dostojanstvo
kraljevsko."
578
9
Od onoga dana i dalje gledao je Saul Davida poprijeko.
10
Iduega dana napade Saula zao duh od Boga, tako da je mahnitao u palai. David je
svirao na harfu kao svaki dan. A Saul je imao u ruci sulicu.
11
Tada Saul baci sulicu, a mislio je: "Pribit u Davida uza zid." Ali joj se David
izmae dvaput.
12
Saul se je bojao Davida, jer je Gospod bio s njim, a od Saula je bio odstupio.
13
Zato ga udalji Saul iz svoje blizine i uini ga tisunikom. Tako je on izlazio na elu
svojih ljudi.
14
Kod svih svojih pothvata imao je David uspjeh, jer je Gospod bio s njim.
15
Kad Saul vidje, da on ima mnogo uspjeha, povea se jo vie njegov strah od njega.
16
Ali sav Izrael i Juda ljubio je Davida, jer je on pred njima odlazio i dolazio.
17
Saul ree Davidu: "Evo, svoju najstariju ker Merabu dat u ti za enu. Ali se ti
mora iskazati kao junak i voditi ratove Gospodnje." Saul je naime mislio: "Ja sam
neu da stavim ruku na njega, nego Filisteji neka stave ruku na njega!"
18
David ree Saulu: "Tko sam ja i to je moj rod, porodica mojega oca u Izraelu, da
budem zet kraljev?"
19
A kad doe vrijeme, kad bi se imala Saulova ki Meraba dati Davidu, dadoe je
Adrielu iz Mehole za enu.
20
Saulova ki Mikala ljubila je Davida. Kad to javie Saulu, bilo mu je pravo.
21
Saul je naime mislio: "Dat u mu je. Ali e mu ona biti propast, i ruka Filisteja doi
e na njega! Saul ree Davidu: "S drugom moe mi sada biti zet."
22
I Saul naloi dvoranima svojim: "Govorite Davidu povjerljivo i recite mu: "Eto,
omilio si kralju, i svi, dvorani njegovi vole te. Sad mae biti zet kraljev."
23
Kad su dvorani Saulovi Davidu tako govorili, odgovori David: "Mislite li vi, da je
tako lako biti zet kraljev? Ta ja sam siromah i mali ovjek"
579
24
Kad Saulovi dvorani dojavie njemu: "Tako i tako rekao je David,"
25
Odgovori Saul: "Priopite Davidu: "Kralj ne eli nikakva drugoga enidbenog dara
nego samo to prednjih koica filistejskih, da se tako osveti neprijateljima kraljevim."
Tako je mislio Saul, da rukom Filisteja ukloni s puta Davida.
26
Kad dvorani njegovi priopie Davidu te rijei, David je bio s time sporazuman, da
tako postane zet kraljev. Jo prije nego je isteklo vrijeme.
27
Ustade David, otide sa svojim ljudima i pobi dvjesta Filisteja. David donese
njihove prednje koice i prebroji ih pred kraljem, da postane zet kraljev. Tada mu
dade Saul svoju ker Mikalu za enu.
28
Saul sad jasno vidje, da je Gospod bio s Davidom. I Saulova ki Mikala ljubila ga
je.
29
A Saul se je bojao Davida sve vie. Tada postade Saul neprijatelj Davidov zauvijek.
30
Kad bi knezovi filistejski izali u boj, imao je David, kadgod bi izaao, vie uspjeha
negoli sve druge vojskovoe Saulove, tako da je ime njegovo postalo slavno.
1
Saul je govorio svojemu sinu Jonatanu i svima svojim dvoranima o tome, da on
hoe ubiti Davida. A jer je Jonatan, sin Saulov, bio Davidu vrlo odan,
2
Javi to Jonatan Davidu i ree: "Moj otac Saul ide za tim, da te ubije. Zato se uvaj
sutra rano, povuci se u koje skrovite i skrij se!
3
Ja u izai i u polju, gdje ti bude, stajat u uz oca svojega govorit u o tebi s ocem
svojim. to doznam, javit u ti."
4
A Jonatan je govorio pred svojim ocem Saulom samo dobro o Davidu. On mu ree:
"Kralj neka se ne ogrijei o slugu svojega Davida, jer on tebi nije nita skrivio, dapae
djela su njegova vrlo dobra za te.
5
On je ivot svoj stavio na kocku i Filistejina ubio. Tako je dao svemu Izraelu veliku
pobjedu. Ti si to vidio i radovao si se. Zato dakle da se ogrijei o krv nedunu i
Davida ubije ni za to?
580
6
Saul poslua Jonatana. I zakle se Saul: "Tako iv bio Gospod, on nee poginuti!"
7
I Jonatan dozva Davida, i ka za mu Jonatan sve ovo. Tada dovede Jonatan Davida k
Saulu. I on ostade kao prije u njegovoj okolini.
8
Kad je rat buknuo ponovno, David izae na polje, pobi se s Filistejima i porazi ih
veoma, tako da su nagnuli u bijeg pred njim.
9
Jednoga dana opet napade Saula zao duh od Gospoda. Sjedio je u svojoj palai i
imao sulicu u ruci, a David je udarao u harfu.
10
I Saul htjede Davida svojom sulicom pribiti uza zid. Ali se on izmae Saulu, te
sulica udari u zid. David pobjee i utee.
11
One noi posla Saul ljude kui Davidovoj, da ga uvaju i drugog jutra ubiju. Ali
Mikala, ena Davidova, javi mu to i ree: "Ako se jo noa ne skloni na sigurno
mjesto, sutra e biti mrtav."
12
I Mikala spusti Davida kroz prozor. On pobjee i umae.
13
Mikala uze kip, metnu ga u postelju, prekri mu glavu pleterom od kozje dlake i
pokri ga pokrivaem.
14
Kad Saul posla ljude, da uhvate Davida, ree ona: "Bolestan je."
15
Ali Saul posla ljude natrag, da vide Davida, i zapovjedi: "Donesite mi ga u postelji,
da ga ubijem!"
16
Kad dooe poslani, a to kip u postelji, oko glave mu pleter od kozje dlake.
17
I ree Saul Mikali: "to me tako prevari i pusti neprijatelja mojega da umakne, te
da se skloni na sigurno mjesto? Mikala odgovori Saulu: "On mi zaprijeti: "Pusti me,
ili u te ubiti!"
18
Izakako je David bio bijegom umakao, ode k Samuelu u Ramu i pripovjedi mu sve,
to mu je bio uinio Saul. Tada otide sa Samuelom, i stanovali su u prorokoj kui.
19
Kad se javilo Saulu: "David je u prorokoj kui u Rami,"
581
20
Posla Saul ljude, da uhvate Davida, Kad oni ugledae skup proroka i njima na elu
Samuela u ushienju, doe Duh Boji i na poslanike Saulove, te i oni padoe u
ushienje.
21
Kad to javie Saulu, posla on druge poslanike, ali i oni padoe u ushienje. I Saul
posla po trei put poslanike, ali i oni padoe u ushienje.
22
Tada poe on sam u Ramu. Kad doe k velikoj jami kod Soka, upita: "Gdje su
Samuel i David? Odgovorie mu: "U prorokoj kui u Rami."
23
Poe dakle odatle k prorokoj kui u Rami. Ali i na njega doe Duh Boji, tako da
je otiao dalje u ushienju, dok stie k prorokoj kui u Rami.
24
I on skide gornju haljinu sa sebe i bio je ushien pred Samuelom, Sav dan i svu no
leao je tu bez haljine. Zato se govori: "Je li i Saul meu prorocima?"
1
A David pobjee iz proroke kue u Rami i vrati se kui. On ree Jonatanu: "Sto
sam poinio? U emu su moja zlodjela i moj prekraj proti tvojemu ocu, da me hoe
ubiti?"
2
On mu ree: "Sauvaj Boe! Nee ti umrijeti. Eto, otac moj ne ini nita, ni vano
ni ne vano, a da meni ne kae. Zato bi mi to tajio moj otac? Nema nita u tom."
3
Ali mu David opet ustvrdi: "Otac tvoj zna veoma dobro, da me ti voli. Zato ree
sebi: To ne treba doznati Jonatan, da se ne oalosti. Ali tako iv bio Gospod i ti,
izmeu mene i smrti samo je jedan korak!"
4
Jonatan odgovori Davidu: "Ako to zaeli, ja u ti uiniti."
5
I David predloi Jonatanu ovo: "Zna, sutra je mlaak mjesec. Tada moram da
sjedim s kraljem za stolom. Ali pusti me da idem: Skrit u se u polju do treega
veera.
6
Opazi li otac tvoj da me nema, ti mu reci: David me je zamolio, da moe otii u svoj
oinski grad Betlehem. Tamo je naime godinja rtva za svu obitelj njegovu.
7
Ako kae: "Dobro, onda je miran sluga tvoj. Ako li se razgnjevi, onda znaj, da je
nesrea u njega zakljuena stvar.
582
8
Iskai dakle milost slugi svojemu, kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim,
ako je kakva krivnja na meni, ubij me ti, ali me ne izruuj ocu svojemu!"
9
A Jonatan odgovori: "Boe sauvaj! Ako doznam, da je otac moj naumio da na te
svali nesreu, ja u to tebi bez sumnje dojaviti."
10
David ree Jonatanu: "Tko e mi dojaviti, ako ti je otac tvoj odgovorio to zlo za
mene?"
11
A Jonatan ree Davidu: "Hajde, izaimo u polje!" Kad su obojica bila izala u
polje,
12
Ree Jonatan Davidu: "Gospode, Boe Izraelov! Kad sutra u ovo doba ili preksutra
saznam od oca svojega, da je dobro po Davida, i ako tada ne poljem k tebi i ne javim
ti,
13
Neka Gospod za to kazni Jonatana! Ako li otac moj bude naumio da na te svali
nesreu, ja u i to javiti i opravit u te. Otii e s mirom, Gospod e biti s tobom, kao
to je bio s ocem mojim.
14
Ako ja onda jo budem iv, iskai mi milosre Gospodnje! A budem li ve mrtav,
15
Ne uskrati nikada kui mojoj naklonost svoju, ni onda, kad Gospod istrijebi sve
kolike neprijatelje Davidove sa zemlje.
16
Neka onda imadne Jonatan savez s kuom Davidovom, a Gospod neka se osveti
neprijateljima Davidovim!"
17
Tada se zakle Jonatan jo jedanput Davidu ljubavlju svojom k njemu; jer mu je on
bio odan srdanom ljubavi.
18
Potom ree Jonatan: "Sutra je mlaak mjesec. Opazit e se, da tebe nema, jer tvoje
e mjesto ostati prazno.
19
A preksutra istom opazit e se, da te nema. Tada poi na mjesto, gdje si se skrio na
dan onoga udara, i sjedi tamo kod kamena!
20
Ja u odapeti tri strijele u njegovu blizinu, kao da gaam biljegu.
583
21
Tada u poslati momka rekavi: "Idi, trai strijele! Viknem li onda momku:
"Strijele lee za tobom ovamo blie, digni ih! Tada doi, jer nijesi u opasnosti, i nema
nita, tako iv bio Gospod!
22
Ali viknem li momku: Strijele lee pred tobom tamo dalje tada idi, jer te alje
Gospod.
23
Za ovo, to mi, ja i ti, rekosmo meu se, Gospod je svjedok izmeu mene i tebe
dovijeka."
24
Nato se David skrije u polju. Kad doe mlaak mjesec, sjede kralj za gozbu.
25
Kralj sjede na svoje obino mjesto, na mjesto uza zid. Jonatan je bio uzeo naprema
mjesto, Abner je sjedio uz Saula, a Davidovo mjesto ostalo je prazno.
26
Saul ne ree nita onaj dan, jer je mislio: "Neto mu se je dogodilo, nee biti ist,
jer se nije dao oistiti.
27
A kad drugi dan iza mjeseca mlaaka ostade opet prazno mjesto Davidovo, upita
Saul svojega sina Jonatana: "Zato sin Jesejev ne doe na objed ni juer ni danas?"
28
Jonatan odgovori Saulu: "David je od mene izmolio sebi dopust u Betlehem.
29
Rekao je: "Pusti me, jer imamo obiteljsku rtvu u gradu. Pozvao me je brat moj.
Ako mi eto hoe iskazati dobru uslugu, pusti me da otidem i da posjetim brau
svoju! Zato nije doao na kraljev objed."
30
Tada se razgnjevi Saul na Jonatana i ree mu: "Ti izrode i nepokorni ovjee!
Znam dobro, da leti za sinom Jesejevim na porugu i sramotu svoju i matere svoje.
31
Jer dokle ivi na zemlji sin Jesejev, nee se utvrditi ni ti ni kraljevstvo tvoje.
Odmah polji tamo i dovedi ga k meni; jer je on dijete smrti!"
32
A Jonatan odgovori ocu svojemu Saulu: "Zato da on ima umrijeti? to je skrivio?"
33
Tada Saul zavitla koplje na njega, da ga probode. I upozna Jonatan, da je otac
njegov naumio ubiti Davida.
34
Sav gnjevan ustade Jonatan od stola. Drugi dan mjeseca mlaaka nije on jeo nita;
jer je tugovao za Davidom, kad ga je bio otac njegov izgrdio.
584
35
Ujutro izae Jonatan u polje, kako je bio ugovorio s Davidom. Pratio ga je jedan
mlad sluga.
36
On ree slugi svojemu: "Tri i nai strijele, to ih putam!" Dok je mome otralo,
ispusti on strijele preko njega.
37
Kad mome doe na mjesto, gdje su leale strijele, to ih je bio odapeo Jonatan,
viknu Jonatan za momkom: "Strijele lee pred tobom tamo dalje!"
38
Jo viknu Jonatan za momkom: "Brze, pohiti! Ne to!" Sluga Jonatanov podie
strijele i donese ih gospodaru svojemu.
39
Sluga nije znao nita, samo Jonatan i David znali su to je.
40
Jonatan predade oruje svoje slugi, koji je bio s njim, i ree mu: "Idi, odnesi to u
grad!"
41
Kad je bio sluga otiao, die se David u pozadini, baci se niice na zemlju na lice i
pokloni se tri puta. Potom se poljubie, i plakali su, privijeni jedan uz drugoga;
osobito je David plakao vrlo gorko.
42
Tada Jonatan ree Davidu: "Idi u miru! to smo obojica prisegli u ime Gospodnje,
za to je Gospod svjedok izmeu mene i tebe, izmeu mojih i tvojih potomaka
dovijeka!"
43
Nato ustade David i otide, a Jonatan se vrati u grad.
1
David zaputi u Nobu k sveeniku Ahimeleku. Ahimelek doe Davidu radosno u
susret i upita ga: "Zato dolazi sam? to zar nema nikoga s tobom?"
2
David odgovori sveeniku Ahimeleku: Kralj mi je dao nalog i rekao mi: "Nitko ne
smije nita o tome znati, zato te aljem i to sam ti naloio. Zato sam upravio ljude u
to i to mjesto.
3
to ima upravo pri ruci? Daj mi pet kruhova ili drugo, to se nae!
4
Sveenik ree Davidu: "Nemam pri ruci obinoga kruha, tu je samo sveti kruh. Jesu
li se ljudi uzdrali od ena?"
585
5
David odgovori sveeniku: "Sigurno! ene su nam u posljednje vrijeme bile
uskraene. Kad sam poao, bilo je tijelo sluga isto, premda je bio obian pothvat.
Sigurno su danas isti na tijelu."
6
Tada mu dade sveenik sveti kruh: jer nije bilo tu drugoga kruha osim kruhova
postavljenih, to su bili uzeti ispred Gospoda, da se postavi svjei kruh u dan, kad se
oni uzmu.
7
A tada je bio ondje jedan od sluga Saulovih bavei se u svetitu pred Gospodom,
Edomac po imenu Doeg, nadglednik pastira Saulovih.
8
David upita Ahimeleka: "Ima li tu kakvo koplje ili ma? Nijesam naime mogao
uzeti sa sobom ni maa svojega ni oruja svojega, jer je nalog kraljev bio vrlo hitan."
9
Sveenik odgovori: "Ma Filistejina Golijata, kojega si ubio u dolini terebintskoj,
lei, uvijen u platno, iza efoda. Ako ga hoe uzeti, uzmi ga, jer drugoga nema ovdje."
David ree: "Njemu slina nema. Daj mi ga!"
10
I David se podie i pobjee onaj dan od Saula i poe kralju gatskomu Akiu.
11
A dvorani Akiovi rekoe mu: "to je David, kralj zemlje! To je onaj, o kojemu su
igrajui pjevali: "Saul pogubi svoju tisuu, a David svojih deset tisua."
12
David se zamisli na ove rijei i poboja se vrlo Akia, kralja gatskoga.
13
Zato se pretvori pred njima i kretao se je meu njihovim rukama kao smuenjak.
arao je po vratima i putao je slinu niz bradu svoju.
14
Tada ree Aki svojim dvoranima: "Eto vidite, da je ovjek lud. to mi ga
dovedoste?
15
Zar nemam dosta ludih, te mi dovedoste njega, da luduje preda mnom? Zar taj da
doe u kuu moju?
1
Tako David otide odanle i zakloni se u peinu Adulam. Kad to saznae braa
njegova i sva obitelj njegova, dooe tamo k njemu.
586
2
I okupie se oko njega svi, to su bili potlaeni, zadueni i nezadovoljni, i on im
posta poglavica. Jedno etiri stotine ljudi pridrui se njemu.
3
Odatle otide David u Mispu u Moapskoj i zamoli kralja moapskog: "Ne bi li smjeli
otac moj i mati moja ostati kod vas, dok znadnem, to e Bog uiniti s menom?"
4
Tako ih ostavi kod kralja moapskog. Oni ostae kod njega, dokle je David bio u
gorskoj tvravi.
5
A kad prorok Gad ree Davidu: "Nemoj ostati u gorskoj tvravi! Ustani i idi u
zemlju Judinu!" Die se David i otide u Heretsku umu.
6
Kad dou Saul, da su se pojavili David i ljudi, to su bili s njim, Saul je upravo
sjedio u Gibei pod tamariskom na visini, sa kopljem u ruci, a sve sluge njegove stajale
su oko njega
7
Tada ree Saul slugama svojim, to su bili oko njega: "ujte, sinovi Benjaminovi!
Hoe li vam svima sin Jesejev darovati njive i vinograde, hoe li vas sve uiniti
tisunicima i stotnicima,
8
Te ste se svi urotili proti meni i nitko mi nije dojavio, kad se je moj sin sloio sa
sinom Jesejevim? Nitko od vas nije se saalio na me i rekao mi, kad je sin moj
pobunio slugu mojega proti meni, kao to je to sada."
9
Edomac Doeg, koji je stajao s dvoranima Saulovim, uze rije i ree: "Vidio sam,
gdje sin Jesejev doe u Nobu k Ahimeleku, sinu Ahitubovu.
10
Ovaj upita za njega Gospoda i dade mu hrane. I ma Filistejina Golijata dade mu."
11
Tada kralj dade dozvati sveenika Ahimeleka, sina Ahitubova, i svu porodicu
njegovu, sveenike, to su bili u Nobu. Kad oni svi dooe kralju,
12
Ree Saul: "uj, sine Ahitubov!" A on odgovori: "Evo me, Gospodaru!"
13
Saul ga upita: "Zato ste se urotili proti meni, ti i sin Jesejev? Dao si mu kruha i
ma i pitao si Boga za njega, tako da je on kao neprijatelj mogao izai proti meni, kao
to je on to sada?"
14
Ahimelek ree kralju: "Tko je izmeu svih sluga tvojih tako pouzdan kao David?
Zet kraljev, poglavica tjelesne strae tvoje, potovan u kui tvojoj!
587
15
Zar sam onoga dana prvi put pitao Boga za njega? Nipoto! Neka ipak kralj ne
podmee nita slugi svojemu i cijeloj porodici njegovoj, jer sluga tvoj nije znao od
svega toga nita."
16
Ali kralj ree: "Ti mora umrijeti, Ahimelek, ti i sva porodica tvoja!"
17
I kralj zapovjedi slugama, to su stajali oko njega: "Hajde! Pogubite sveenike
Gospodnje, jer su i oni pomogli Davidu i nijesu mi javili, premda su znali, da je on
bio na bijegu." Ali su se sluge kraljeve skanjivale podii ruku, da pogube sveenike
Gospodnje.
18
Tada zapovjedi kralj Doegu: "Hajde! Pogubi ti sveenike!" I Edomac Doeg pristupi
i pogubi sveenike, Osamdeset i pet ljudi, to su nosili laneni opleak, pobi on onoga
dana.
19
Sveeniki grad Nobu pobi on otricom maa, ljude i ene, djecu i dojenad,
goveda, magarce i ovce otricom maa.
20
Samo jedan jedini sin Ahimeleka, sina Ahitubova, po imenu Abiatar, utee i
pobjee k Davidu.
21
Abiatar javi Davidu: "Saul dade poubijati sveenike Gospodnje."
22
Tada ree David Abiataru: "Znao sam tada, kad je Edomac Doeg bio tamo, da e on
to izdati Saulu. Ja sam kriv za sve ljudske ivote u porodici tvojoj.
23
Ostani kod mene! Ne boj se, jer tko trai moj ivot, trait e i tvoj. Kod mene si
siguran."
1
Javie Davidu: Filisteji opsjedaju Keilu i haraju gumna."
2
David upita Gospoda: Trebam li ii i udariti na te Filisteje?" Gospod odgovori
Davidu: "Idi, pobij Filisteje i izbavi Keilu!"
3
A ljudi Davidovi rekoe njemu: "Evo, nas je ovdje u Judi ve velik strah, pa kako da
jo idemo u Keilu proti vojsci filistejskoj?"
588
4
David upita Gospoda jo jedanput, i Gospod mu odgovori: "Ustani i idi u Keilu, jer
u predati Filisteje u tvoju ruku!"
5
Nato otide David sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filisteje, otjera im stoku i pobi
ih ljuto. Tako izbavi David stanovnike u Keili.
6
Kad Abiatar, sin Ahimelekov, pobjee k Davidu u Keilu, bio je sa sobom donio
opleak.
7
Kad javie Saulu, da je David otiao u Keilu, pomisli Saul: "Bog mi ga je izruio u
ruke; jer je sam zatvorio otiavi u grad, koji ima vrata i prijevornice."
8
Stoga Saul podie sav narod na vojsku, da ide na Keilu i zatvori Davida i ljude
njegove.
9
Kad David doznade, da mu Saul kuje zlo, zamoli sveenika Abiatara: "Donesi
opleak ovamo!"
10
Tada ree David: "Gospode, Boe Izraelov! Doznao je sluga tvoj, da Saul
namjerava poi u Keilu, da uniti grad radi mene.
11
Hoe li me stanovnici Keile izruiti njemu? Hoe li doi Saul, kao to je uo sluga
tvoj? Gospode, Boe Izraelov, objavi to slugi svojemu!" Gospod odgovori: "Doi e."
12
David zapita dalje: "Hoe li stanovnici Keile mene i moje ljude izruiti Saulu?"
Gospod odgovori: "Oni e vas izruiti."
13
Tada se David podie sa svojim ljudima, oko est stotina ljudi. Oni ostavie Keilu i
etovae ovamo i tamo. Kad Saulu javie, da je David umakao iz Keile, tada on ne
htjede da ide.
14
David se je zadravao u pustinji na gorskim visinama, osobito je boravio na gori u
pustinji Zifu. Saul ga je itavo vrijeme traio, ali ne dade Bog da on pane u njegove
ruke.
15
Znao je David, da je Saul bio izaao, da mu radi o glavi. Dok se je David nalazio u
umi u pustinji Zifu,
16
Podie se Saulov sin Jonatan, ode k Davidu u umu i ohrabri ga u Bogu
589
17
Rekavi mu: "Ne boj se, jer te nee pogoditi ruka mojega oca Saula, nego e ti
postati kralj nad Izraelom, a ja u biti drugi za tobom. I moj otac Saul zna to."
18
Tada sklopie obadvojica savez pred Gospodom. David osta u umi, a Jonatan se
vrati kui.
19
Jednoga dana dooe Zifeji k Saulu u Gibeu i javie: "David se krije kod nas na
gorskim visinama kod umi, na brdu Hakili, to lei juno od pustinje.
20
Pa doi, kralju, kad ti bude volja i nae e onda biti, da ga predamo u ruke kralju."
21
Saul odgovori: "Gospod neka vas blagoslovi, to me poaliste!
22
Idite sada, pripazite jo tonije i brino istraite mjesto njegova boravka! Tko ga je
ondje vidio? Jer mi rekoe, da je vrlo lukav.
23
Istraite tono sva skrovita, u kojima se krije! Onda mi se svakako vratite! Ja u
tada poi s vama, i ako jo bude u zemlji, pronai u ga meu svima tisuama
Judinim."
24
Tada ustadoe i otidoe u Zif prije Saula. David se je nalazio tada sa svojim ljudima
u pustinji Maonu, u ravnici juno od pustinje.
25
I Saul izae sa svojim ljudima da ga trai. im to javie Davidu, otide on u Selu,
to lei u pustinji Maonu. Kad to saznade Saul, otide za Davidom u pustinju Maon.
26
Saul je iao jednom stranom planine, David sa svojim ljudima drugom stranom.
David je htio da umakne Saulu, a Saul je sa svojim ljudima bio upravo spreman da
opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata.
27
Tada stie glasnik Saulu i javi: "Doi bre! Filisteji navalie na zemlju."
28
Nato Saul odutade od proganjanja Davida i ode proti Filistejima. Zato se prozva
ono mjesto "Hridina rastave".
1
Odanle otide David i stade na gorskim visinama engadskim.
590
2
Kad se je Saul bio vratio od proganjanja Filisteja, javie mu: "David je sada u
pustinji engadskoj."
3
Tada uze Saul tri tisue ljudi izabranih iz svega Izraela i die se da trai Davida i
ljude njegove istono od hridina kozorogovih.
4
Kad putem doe k torovima ovjim, bila je tamo peina. Saul ue u nju, da obavi
svoju potrebu. A David i njegovi bili su se nastanili u dnu te peine.
5
Davidovi ljudi rekoe mu: "Eto, ovo je dan, za koji ti ree Gospod: "Evo! Predat u
ti u ruke neprijatelja tvojega, da uini s njim, to ti je volja!" David ustade, te
neopaeno odsijee skut od plata Saulova.
6
Ali poslije udari Davida savjest, to je bio odsjekao skut Saulu.
7
I ree svojim ljudima: "Gospod neka me ouva, da tako to uinim gospodaru
svojemu, pomazaniku Gospodnjem, i da podignem ruku svoju na njega, jer on je
pomazanik Gospodnji."
8
I ukori David ljude svoje i ne dopusti im da ustanu na Saula. Kad je Saul bio ostavio
peinu i poao dalje svojim putem,
9
Ustade tada David, izae iz peine i povika za Saulom: "Gospodaru i kralju moj!"
Kad se okrenu Saul, baci se David licem na zemlju i pokloni mu se.
10
Tada viknu David Saulu: "Zato slua to ti kau ljudi, koji govore, da misli David
na tvoju propast?
11
Evo, na dananji dan vidio si vlastitim oima, da te je Gospod danas u peini bio
predao u moje ruke. Nagovarali su me, da te ubijem. Ali sam te sauvao i rekao:
"Neu dignuti ruke svoje na gospodara svojega, jer on je pomazanik Gospodnji.
12
A evo, oe moj, vidi skut od plata svojega u mojoj ruci! Po tom, da sam odsjekao
samo skut od plata tvojega, a tebe nijesam ubio, moe jasno spoznati, da ne mislim
na zlou i izdaju i da se ne ogrjeujem o tebe, premda mi ti radi o glavi.
13
Gospod neka bude sudac izmeu mene i tebe, Gospod neka me osveti od tebe ali
ruka se moja nee podignuti na te.
591
14
Ve stara poslovica kae: Samo od bezbonika izlazi bezbonost. Ali moja ruka
nee biti proti tebi.
15
Za kim to izlazi kralj Izraelov? Koga goni? Mrtva psa. Buhu jednu.
16
Pa neka bude Gospod sudac i neka rasudi izmeu mene i tebe! On neka pogleda za
pravednikom neka vodi stvar i neka mi pribavi pravo proti tebi!"
17
Kad David izgovori sve rijei Saulu, povika Saul: "To je tvoj glas, sine moj
Davide!" I Saul uze glasno plakati.
18
On ree Davidu: "Ti si bolji od mene; jer ti meni iskazuje dobro, a ja sam tebi
inio zlo.
19
Danas si mi eto pokazao, to si mi dobra iskazao: Nijesi me ubio, premda me
Gospod dade tebi u ruke.
20
Tko bi stigavi neprijatelja svojega pustio ga da ide mirno svojim putem? Gospod
neka ti iskae dobro za ovo, to si mi uinio danas!
21
Sad znam sigurno, da e biti kralj i da e po tebi postojati kraljevstvo Izraelovo.
22
Zato mi se sada zakuni Gospodom, da nee istrijebiti potomaka mojih iza moje
smrti i da nee imena mojega iskorijeniti iz kue moje oinske!"
23
David se zakle Saulu. Tada se Saul vrati kui, a David ode sa svojim ljudima na
visinu gorsku.
1
Uto umrije Samuel. Sav Izrael skupi se i odra mu tugovanje. Pokopae ga kod kue
njegove u Rami. Jednoga dana ustade David i sie u pustinju.
2
U Maonu ivio je ovjek, koji je svoje imanje imao u Karmelu. ovjek je bio vrlo
bogat. Posjedovao je tri tisue ovaca i tisuu koza. On je upravo bio u Karmelu
zaposlen strienjem ovaca.
3
ovjek se je zvao Nabal, njegova ena Abigaila ena je bila mudra i vrlo lijepa, a
ovjek surov i opak, pravi Kalebovac.
592
4
I kad David u pustinji doznade, da Nabal strie svoje ovce,
5
Posla on tamo deset ljudi. David je dao ljudima ovaj nalog: "Idite u Karmel, poite k
Nabalu, pozdravite ga od mene,
6
I uz pozdrav recite: "Mir tebi, mir kui tvojoj i mir svemu, to posjeduje!
7
uo sam eto, da ima strienje ovaca. Pastiri su se tvoji zadravali meu nama.
Nijesmo im nikada nita uinili naao. Nikada im nije nita nestalo, dokle su god bili
u Karmelu.
8
Pitaj samo sluge svoje, oni ti mogu to potvrditi. Zato budi dobar ovim ljudima!
Dolazimo u svean dan. Daj dakle slugama svojim i svojemu sinu Davidu, to ti doe
do ruke!"
9
Kad dooe ljudi Davidovi, rekoe Nabalu sve to u ime Davidovo. Onda su ekali.
10
A Nabal odgovori ljudima Davidovim: "Tko je David? Tko je sin Jesejev? Danas
ima dosta sluga, to bjee od svojih gospodara.
11
Zar da uzmem kruh svoj, vodu svoju i stoku svoju, to sam je zaklao za svoje
strigae i da to dadnem ljudima, za koje ni ne znam, odakle su doli?"
12
Ljudi Davidovi zaputie natrag i vratie se kui. Kad dooe Davidu, javie mu sav
sluaj.
13
Odmah zapovjedi David svojim ljudima: "Svaki neka pripae svoj ma!" Svaki
pripasa svoj ma; i David pripasa svoj ma. Onda izaoe pod vodstvom Davidovim,
jedno etiri stotine ljudi; dvjesta ostae kod prtljaga.
14
Meutim jedan od sluga dojavi eni Nabalovoj, Abigaili: "Upravo je David iz
pustinje poslao glasnike, da pozdrave gospodara naega; a on ih otjera.
15
A ti su nam ljudi bili vrlo dobri. Nikada nam nijesu nita naao uinili. Nikada nam
nije nita nestalo, dokle smo god ili u njihovoj blizini, kad smo bili na polju.
16
Bili su dakle zid oko nas danju i nou, dokle smo god uvali ovce u njihovoj
blizini.
593
17
Pa promisli i vidi, to e uiniti; jer je gotovo zlo gospodaru naemu i cijeloj kui
njegovoj. On je sam odve opak, da bi se moglo s njim govoriti."
18
Brze uze Abigaila dvjesta kruhova, dvije mjeine vina, pet ovaca zgotovljenih, pet
mjerica prena ita, sto grozdova osuenih i dvjesta gruda suhih smokava, natovari
sve na magarce,
19
I zapovjedi slugama svojim, a da nije nita rekla svojemu muu Nabalu: "Hajdete
naprijed; ja u odmah doi za vama!"
20
Kad je ispod gore jahala na magarcu, doe joj upravo u susret David sa svojim
ljudima. Tako se ona susrete s njima.
21
A David je mislio: "Zaludu sam tome ovjeku uvao u pustinji sav posjed njegov.
Nikada mu nita nije nestalo od svega imanja njegova. Sad on vraa zlo za dobro.
22
To i to neka Bog uini neprijateljima Davidovim, ako mu od svega, to ima,
ostavim do zore ita muko!"
23
Kad Abigaila ugleda Davida, sie bre s magarca, baci se pred Davida niice na
svoje lice i pokloni se duboko.
24
Tada mu pade k nogama i povika: "Uzimam na sebe tu krivnju zlodjela, gospodaru
moj! Daj, molim, da pred tobom govori slukinja tvoja! Posluaj rijei slukinje
svoje!
25
Gospodaru moj, ne gledaj nita na toga opakog ovjeka, Nabala; jer to kae ime
njegovo, to je on: Luak se zove, i on je pun ludosti. Ja, slukinja tvoja, nijesam
vidjela ljudi, to si ih poslao, gospodaru moj!
26
Zato sada, gospodaru moj, tako iv bio Gospod i tako iv bio ti: Gospod te je od
toga ouvao, da ide na krv i da samovoljno pribavi sebi pravdu. Neka kao Nabalu
bude onima, koji su tebi neprijatelji i proti tebi, gospodaru moj, zlo misle!
27
A ovaj dar, to ti ga je slukinja tvoja sa sobom donijela, gospodaru moj, odreen je
za ljude, koji te, gospodaru moj, prate na putovima tvojim.
28
Oprosti slukinji svojoj prestupak njezin! Gospod e tebi, Gospodaru moj,
utemeljiti kuu, to ima opstanak, jer ti, gospodaru moj, vojuje bojeve Gospodnje. Pa
neka se na tebi ne nae nikakva nepravda, doklegod ivi!
594
29
Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, to neka tvoj ivot, gospodaru
moj, netaknut bude ouvan u svenju ivota kod Gospoda, Boga tvojega! A ivot
neprijatelja tvojih neka on baci kao iz prake!
30
Kad onda Gospod tebi, gospodaru mojemu, dadne svako dobro, to ga je obeao, i
postavi te knezom nad Izraelom,
31
Tada nee tebi, gospodaru moj, biti spoticanja ni grinje savjesti, da si prolio krv ni
za to i da si samovoljno sebi, gospodaru moj, pribavio pravdu. Kad onda Gospod
tebi, gospodaru moj, udijeli sreu, tada se spomeni i slukinje svoje!"
32
David ree Abigaili: "Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, koji te sada
posla meni u susret!
33
Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i neka si blagoslovljena sama ti, koja me
odvrati sada od toga, da ne idem na krv i da samovoljno ne pribavim sebi pravdu!
34
Jer tako iv bio Gospod, Bog Izraelov, koji me ouvao od toga, da ti uinim zlo: Da
mi nijesi bre izala u susret, ne bi ostalo Nabalu do zore nita muko!"
35
Nato primi David iz ruke njezine, to mu je bila sa sobom donijela, i ree joj: "Vrati
se u miru kui natrag! Eto, posluah te i pogledah na te."
36
Kad se Abigaila vrati kui k Nabalu, imao je on upravo gozbu u svojoj kui, pravu
kraljevsku gozbu. Nabal je bio u najboljem raspoloenju i ve vrlo pijan. Zato mu ona
ne pripovjedi nita do jutra.
37
A ujutro, kad se je Nabal bio otrijeznio, priopi mu ena njegova, to se je
dogodilo. Tada mu obamrije srce u tijelu, i on postade kao kamen.
38
Iza jedno deset dana udari Gospod Nabala, te umrije.
39
Kad dou David, da je Nabal mrtav, povika: "Neka je blagoslovljen Gospod, koji
osveti pogrdu nanesenu mi od Nabala i mene, slugu svojega, zadra oda zla! Gospod
pusti, da zloa Nabalova padne natrag na njega samoga," Jednoga dana posla David i
porui Abigaili, da e je uzeti za enu.
40
Ljudi Davidovi dooe k Abigaili u Karmel i rekoe joj: "David nas alje k tebi; on
bi te htio uzeti za enu."
595
41
Tada ustade ona, pokloni se licem do zemlje i ree: "Slukinja tvoja spremna je
rado da bude ropkinja tvoja i da pere noge slugama Gospodara svojega."
42
Potom bre ustade Abigaila i sjede na magarca, Pet djevojaka njezinih pratilo ju.
Tako poe ona za glasnicima Davidovim i postade mu ena.
43
Iz Jezreela dovede sebi David Ahinoamu. Tako postadoe obadvije njegove ene.
44
Saul je bio meutim svoju ker Mikalu, enu Davidovu, dao Paltiju, sinu Laiovu iz
Galima.
1
Zifeji dooe k Saulu u Gibei i javie: "David se krije u brdu Hakili na kraju
pustinje."
2
Tada Saul zaputi i sie u pustinju Zif s tri tisue izabranih Izraelaca, da trai Davida
u pustinji Zif.
3
Saul se utabori u brdu Hakili; to lei na kraju pustinje na putu, a David je bio u
pustinji. Kad opazi, da Saul ide za njim u pustinju,
4
Posla David uhode i doznade, da je Saul ve tu.
5
Tada se podie David i stie na mjesto, gdje se je utaborio Saul. David je mogao
vidjeti mjesto, na kojem je leao Saul sa svojim vojskovoom Abnerom, sinom
Nerovim. Saul je naime leao u gradbi od kola, a vojska je taborila naokolo oko
njega.
6
Tada se obrati David Hitejinu Ahimeleku i Abiaju, sinu Serujinu, bratu Joabovu, i
upita: "Tko e sii s menom k Saulu u tabor?" Abiaj odgovori: "Ja u sii s tobom,"
7
Tako se David i Abiaj douljae nou k ljudima. Saul je leao i spavao u gradbi od
kola. Koplje mu pokraj glave zabodeno u zemlju. Abner i vojska leali su naokolo
oko njega.
8
Abiaj ree Davidu "Danas ti dade Bog neprijatelja tvojega u ruke. Zato sada da ga
pribodem kopljem njegovim za zemlju jednim jedinim udarom. Ne trebam drugi."
596
9
A David ree Abiaju: "Ne ubijaj ga, jer tko bi bio podigao ruku na pomazanika
Gospodnjega, a da bi ostao nekanjen?"
10
"Tako iv bio Gospod", nastavi David, "ili e ga Gospod ubiti, ili e doi dan
njegov, kad mora umrijeti, ili e izai u rat i poginuti.
11
Ali neka me sauva Gospod od toga, da dignem ruku na pomazanika Gospodnjega!
Uzmi dakle koplje pokraj njegove glave i au za vodu! Onda hajdemo!"
12
I uze David koplje i au za vodu pokraj Saulove glave, i udaljie se, a da nitko nije
to vidio ili opazio, i nitko se nije probudio, dapae su svi spavali, jer je bio doao na
njih dubok, od Gospoda poslan san.
13
David ode onda na drugu stranu i stade u nekoj udaljenosti navrh brda, tako da je
meu njima bio velik prostor.
14
I povika David vojsci i Abneru, sinu Nerovu, ovako: "to se ne odaziva, Abnere?"
Abner ree: "Tko si, da buni kralja?"
15
David ree Abneru: "Ti si ipak junak. Nitko ti nije u Izraelu jednak. Zato ne pazi
na gospodara svojega, kralja? Netko se je uuljao, da ubije kralja, gospodara tvojega.
16
Nije ti na ast, to si uinio. Tako iv bio Gospod, zasluili ste smrt, jer nijeste
pazili na gospodara svojega, pomazanika Gospodnjega. Eto, gledaj, gdje je koplje
kraljevo i asa za vodu pokraj njegove glave!"
17
Tada poznade Saul glas Davidov i povika: "Je li to tvoj glas, sine moj Davide?"
David ree: "Jest, gospodaru i kralju moj!"
18
On nastavi: "Zato progoni gospodar moj slugu svojega? to sam uinio? Koja je
krivnja u ruci mojoj?
19
Kad bi ipak gospodar i kralj moj sad posluao rijei sluge svojega! Ako te Gospod
drai na mene, pa neka dobije rtvu! Ako li su ljudi, neka su prokleti pred Gospodom,
jer me sad izgone, da mi ne bude dijela na posjedu Gospodnjem, a kau: "Idi, slui
drugim bogovima!
20
Ne! Moja krv neka padne na zemlju daleko od lica Gospodnjega; jer kralj Izraelov
ide u lov za buhom jednom, kao kad se na gorama lovi jarebica."
597
21
Saul odgovori: "Krivo sam inio. Vrati se natrag, sine moj Davide, jer ti neu vie
nikada zlo initi; jer moj ivot bio je danas dragocjen u oima tvojim. Eto, ludo sam
radio i ogrijeio sam se teko."
22
David ree na to: "Ovdje je koplje kraljevo. Neka doe ovamo koji od sluga i neka
ga uzme!
23
Gospod plaa svakome njegovu pravdu i vjernost. Gospod te je danas predao u ruke
moje. Ali ja ne htjedoh staviti ruku svoju na pomazanika Gospodnjega.
24
Evo, kako je danas bio tvoj ivot dragocjen u oima mojim, tako neka bude moj
ivot dragocjen u oima Gospodnjim! Neka me izbavi iz svake nevolje!"
25
Tada povika Saul Davidu: "Da si blagoslovljen, moj sine Davide! Ti e to izvesti i
uspjeh imati." Nato otide David svojim putem, a Saul se vrati kui natrag.
1
David ree sebi: "Jednoga dana ipak e me ruka Saulova smaknuti. Ne preostaje mi
nita bolje, nego da pobjegnem u zemlju Filisteja, Tada e Saul odustati od toga, da
me jo dalje trai u svem podruju Izraelovu, i tako sam ja izmakao ruci njegovoj."
2
Tako se podie David i otide sa est stotina ljudi, to ih je imao uza se, k Akiu, sinu
Maokovu, kralju gatskomu.
3
David se nastani kod Akia u Gatu, on i ljudi njegovi, svaki sa svojom obitelji,
David sa svoje obadvije ene, Ahinoamom od Jezreela i Abigailom, enom
Nabalovom, iz Karmela.
4
Kad javie Saulu, da je David utekao u Gat, nije ga dalje progonio.
5
A David ree Akiu: "Ako sam naao milost u oima tvojim, neka mi se dadne za
boravite jedan grad u zemlji, da mogu ondje stanovati. emu da sluga tvoj stanuje
kod tebe u kraljevskom gradu?"
6
I dade mu Aki onoga dana Siklag. Zato Siklag pripada kraljevima Judinim do
dananjega dana.
7
I ostade David u zemlji Filisteja jednu godinu i etiri mjeseca.
598
8
David je sada izlazio sa svojim ljudima. Oni su udarali na Geureje, Girzeje i
Amaleane; jer su to bili od starine stanovnici zemlje do ura i Egipta.
9
Kadgod bi David udario na zemlju, ne bi ostavio na ivotu ni ljude ni ene, uzeo bi
ovce, goveda, magarce, deve i ruho, vratio bi se i doao opet k Aki.
10
Ako bi Aki onda pitao: "Gdje ste ovaj put udarili" odgovorio bi David: "U junoj
zemlji Judinoj" ili "U junoj zemlji jerahmeelskoj" ili "U junoj zemlji kenijskoj."
11
Ljude i ene nije David ostavljao na ivotu zato, da ih ne mora dovesti u Gat; jer je
mislio: "Neka ne iskazuju proti nama: "Tako i tako uradio je David." Tako je
postupao David za sve vrijeme, to ga je proveo u zemlji Filisteja.
12
Aki se je pouzdavao u Davida, jer je mislio: "Omrazio se je s narodom svojim u
Izraelu. Tako e mi biti sluga zauvijek."
1
U ono vrijeme skupie Filisteji vojsku svoju, da udare na Izraela. Aki ree Davidu:
"Znaj, da e ii s menom na vojsku ti i ljudi tvoji."
2
David odgovori Akiu: "Dobro, sad e vidjeti, to moe uiniti tvoj sluga." Aki
odgovori Davidu: "Dobro, postavljam te zauvijek svojim uvarom."
3
Samuel je bio umro, i sav je Izrael odrao tugovanje za njim. Pokopae ga u njegovu
gradu Rami. A Saul je bio protjerao iz zemlje zaklinjae mrtvaca i vraare,
4
I kad se Filisteji skupie, izaoe i kod unama se utaborie, skupi i Saul sve Izraele.
Oni se utaborie na Gilboi.
5
Kad Saul ugleda tabor Filisteja, pade u tjeskobu i uplai se veoma.
6
Zato upita Saul Gospoda. Ali mu Gospod ne dade odgovora, ni u snu, ni preko
Urima, ni preko proroka.
7
I Saul zapovjedi slugama svojim: "Traite mi enu, koja zaklinje mrtvace! Ja u ii
k njoj i upitati je." Sluge njegove odgovorie mu: "Evo, u EndDoru ima ena, koja
moe zaklinjati mrtvace."
599
8
I Saul se uini nepoznatim, obue druge haljine i zaputi praen od dva ovjeka. Sad
u noi dooe k onoj eni, ree: "Vraaj mi zaklinjui mrtvace i daj dozovi mi onoga,
koga ti kaem!"
9
ena mu odgovori: Pa ti zna, to je uinio Saul: "On je istrijebio u zemlji zaklinjae
mrtvaca i vraare. Zato mi mee zamku, da me ubije?"
10
Ali joj se Saul zakle Gospodom: "Tako iv bio Gospod, ne e te u ovom sluaju
pogoditi nikakva krivnja!"
11
Tada ga upita ena: "Koga da ti dozovem?" On odgovori: "Dozovi mi Samuela!"
12
Kad ena vidje Samuela, povika iza glasa i ree: "Zato si me prevario? Pa ti si
Saul."
13
Kralj joj ree: "Ne boj se pa to vidi?" ena odgovori Saulu: "Nadljudsko bie
vidjela sam gdje izlazi iz zemlje."
14
On je upita: "Kako izgleda?" Ona odgovori: "Star ovjek izlazi zaogrnut platem!"
Iz toga zakljui Saul, da je to Samuel. On prignu lice k zemlji i baci se niice.
15
A Samuel upita Saula: Zato si pomeo moj mir i izazvao me?" Saul ree: "U velikoj
sam muci. Filisteji stoje u ratu proti meni. A Bog se odvrati od mene i ne odgovara mi
vie ni preko proroka ni u snu: Zato pozvah tebe. Javi mi, to da inim!"
16
Samuel odgovori: "to pita mene, kad se je Gospod odvratio od tebe i postao tvoj
neprijatelj?
17
Gospod ti je samo uinio, to je unaprijed rekao preko mene. Gospod trga iz tvoje
ruke kraljevstvo i daje ga takmacu tvojemu Davidu.
18
Jer nijesi posluao zapovjedi Gospodnje i nijesi izvrio estokoga gnjeva njegova
na Amaleku, zato ti je danas Gospod to uinio.
19
I Izraela predaje Gospod s tobom u ruke Filistejima, Sutra e sa sinovima svojim
biti kod mene. I tabor Izraelov predat e Gospod u ruke Filistejima."
20
Tada pade Saul odjedanput na zemlju koliko je dug, toliko se je uplaio od rijei
Samuelovih. I onako nije vie imao snage, jer cijeli dan i cijelu no nije bio nita jeo.
600
21
Kad ena pristupi k Saulu i vidje ga toliko izvan sebe, ree mu: "Eto, slukinja te je
tvoja posluala. Na kocku sam stavila svoj ivot i posluala zapovijed, koju si mi dao.
22
A sada i ti posluaj slukinju svoju! Dat u ti malo kruha. Pojedi ga, da se okrijepi
i da mogne poi svojim putem!"
23
A on ne htjede i ree: "Ne mogu nita jesti." A kad sa enom navalie na njega i
sluge njegove, poslua ih, ustade sa zemlje i sjede na jastuk.
24
ena je imala u kui tele ugojeno. Brze ga zakla. Onda uze brana, umijesi ga i
ispee pogau.
25
To postavi pred Saula i sluge njegove. Poto jedoe, digoe se i otidoe iste noi.
1
Filisteji skupie svu vojsku svoju u Afek, a Izrael se utabori kod izvora, to lei u
Jezreelu.
2
I kako su knezovi filistejski ili sa svojim stotinama i tisuama, a i David je iao
najposlije uz Akia sa svojim ljudima,
3
Rekoe knezovi filistejski: "to e ovdje ti Hebreji?" Aki ree knezovima
filistejskim: "Pa to je David, sluga Saula, kralja izraelskoga. On je kod mene toliko
godina i dana, i ne naoh na njemu do danas nita, otkako je preao k meni.
4
Ali se knezovi filistejski rasrdie na njega i zatraie od njega: "Polji natrag toga
ovjeka! Neka se vrati na mjesto, to si mu ga odredio! Neka ne ide s nama u rat, da
nas ne izda u boju! im bi mogao bolje opet omiljeti gospodaru svojemu negoli
glavama ovih ljudi"
5
Nije li to onaj David, kojemu se u ast pjevalo igrajui: "Saul pogubi svoju tisuu, a
David svojih deset tisua?"
6
I dozva Aki Davida i ree mu: "Tako iv bio Gospod, ti si poten. Meni bi drago
bilo, kad bi ti s menom izaao i uao u boj. Ja ne naoh na tebi do danas nita
nepravedno, otkako si preao k meni. Ali nijesi po volji knezovima.
7
Pa se eto vrati i idi s mirom kui! Ne ini nita, to se ne dopada knezovima
filistejskim!"
601
8
David upita Akia: "Ali to sam uinio, i to si naao na slugi svojemu, otkako sam
stupio u tvoju slubu, do dananjega dana, da ne idem skupa i da se ne borim proti
neprijateljima gospodara svojega, kralja.
9
A Aki odgovori Davidu: "Znam, da si mi mio kao aneo Boji. Ali knezovi
filistejski izjavljuju: Neka on ne ide s nama u rat!
10
Pa tako ustani sutra rano sa slugama gospodara svojega, to su doli s tobom!
Ustanite rano, im svane, pa idite!"
11
I tako ustade David sa svojim ljudima sutradan rano, da se vrati u zemlju filistejsku.
A Filisteji otidoe prema gradu Jezreelu.
1
Kad David sa svojim ljudima doe trei dan u Siklag, bili su Amaleani upali u
junu zemlju i u Siklag, i bili su opljakali Siklag i ognjem ga spalili.
2
ene i sve, to je bilo ondje, mlado i staro, bili su zarobili, a da nikoga ne ubie.
Odvedoe ih sa sobom, kad su odlazili.
3
Kad David sa svojim ljudima doe u grad, bio je grad pretvoren u pepeo, i njegove
ene, sinovi i keri bili su zarobljeni i odvueni.
4
David i ljudi njegovi udarie plakati u sav glas, dokle ve ne mogoe plakati.
5
I obadvije ene Davidove, Ahinoama iz Jezreela i Abigaila, ena Nabalova, iz
Karmela, bile su zarobljene i odvuene.
6
David je bio na muci velikoj; jer su ljudi govorili o tom, da ga kamenuju, budui da
je sav narod bio vrlo ogoren zbog sinova i keri. Ali se David ohrabri u Gospodu,
Bogu svojemu.
7
David zapovjedi dakle sveeniku Abiataru, sinu Ahimelekovu: "Donesi mi
opleak!" Abiatar donese opleak Davidu,
8
Tada upita David Gospoda: "Imam li potjerati tu etu razbojniku, i hou li je
stignuti" On mu odgovori: "Potjeraj! Sigurno e ih stignuti i ljude osloboditi."
602
9
I die se David su est stotina ljudi, to ih je imao kod sebe, i dooe do rijeke
Besora. Tu neki, to zaostae, stadoe.
10
David su etiri stotine ljudi potjera dalje, a dvjesta ljudi osta, to sustae te ne
mogoe prijei preko rijeke Besora.
11
U polju naoe Jednoga Egipanina, Dovedoe ga k Davidu, dadoe mu kruha da
jede i vode da pije.
12
I dadoe mu komad smokvenjae i dva suha grozda. On pojede i doe opet k sebi.
Tri dana i tri noi nije naime bio nita jeo i nita pio.
13
Tada ga upita David: "iji si ti i odakle si?" On odgovori: "Ja sam mladi egipatski,
rob jednoga Amaleanina, Gospodar moj ostavi me, jer se ja razboljeh prije tri dana.
14
Udarismo na junu zemlju keretejsku i na Judinu, isto tako na junu zemlju
Kalebovu, i Siklag spalismo ognjem."
15
David ga upita: "Hoe li me odvesti k toj eti razbojnikoj?" On odgovori:
"Zakuni mi se Bogom, da me nee ni ubiti ni gospodaru mojemu izruiti, pa u te
odvesti k toj eti razbojnikoj."
16
I kad ga je odveo, bili su se oni rairili po svoj pokrajini. Jeli su, pili su i svetkovali
su zbog svoga velikog plijena, to su ga bili donijeli iz zemlje filistejske i iz zemlje
Judine.
17
David ih je tukao od popodne do navee iduega dana, tako da nitko od njih ne
utee, osim etiri stotine sluga, to pojahae deve i pobjegoe.
18
Tako spasi David sve, to su bili ugrabili Amaleani. I obje ene svoje izbavi
David.
19
Nita im se ne izgubi, ni veliko ni malo, ni sinovi ni keri, i nita od plijena, to su
bill sa sobom uzeli, donese David sve natrag.
20
David dobi sve ovce i goveda. Gonili su ih pred drugim stadom i govorili su: "To je
plijen Davidov!"
21
Kad se vrati David k onima dvjesta ljudi, to su bili sustali, te ne mogoe dalje ii s
Davidom, i to ih je bio ostavio na rijeci Besoru, izaoe oni u susret Davidu i
603
njegovim ljudima. David pristupi k ljudima i pozdravi ih.
22
Tada progovorie svi zli i nevaljali ljudi izmeu onih, to su bili s Davidom, i
rekoe: "Jer nijesu ili s nama, zato im ne damo nita od plijena, to ga izbavismo,
osim svakome njegovu enu i njegovu djecu. To neka uzmu sa sobom, pa neka idu!"
23
Ali David ree: "Ne inite tako, brao moja, s onim, to nam je dao Gospod! On
nas je sauvao i dao nam u ruke razbojniku etu, to je bila napala na nas.
24
Tko moe u tome biti vaega miljenja? Ne, kakav je dio onome, koji je iao u boj,
takav neka je dio i onome, koji je ostao kod prtljaga! Oni treba da imaju jednak dio!"
25
Tako ostade od onoga dana unapredak. On uini to zakonom i propisom u Izraelu
do dananjega dana.
26
Kad se je vratio David u Siklag, posla od plijena starjeinama Judinim, koji su mu
bili prijatelji, i porui im: "Evo vam dar od plijena neprijatelja Gospodnjih!"
27
Onima u Betelu, onima u Ramotu u junoj zemlji i onima u Jeteru,
28
Onima u Aroeru, u Sifmotu i Etemoi,
29
Onima u Rahalu, u gradovima kenijskim,
30
Onima u Hormi, u KorAanu i u Ataku,
31
Onima u Hebronu i svima mjestima, u koja je dolazio David s ljudima svojim.
1
Meutim je bilo dolo do bitke meu Izraelcima i Filistejima. Ljudi su Izraelovi bili
nagnuli u bijeg pred Filistejima i leali su na gori Gilboi na smrt ranjeni.
2
Filisteji se natisnue za Saulom i sinovima njegovim. Pritom pogubie Filisteji
Jonatana, Abinadaba, Malkiua, sinove Saulove.
3
I za Saula posta boj vrlo teak. Napokon ga pogodie strijele, i on bi teko ranjen od
strijela.
604
4
Tada zapovjedi Saul momku, koji mu je nosio oruje: "Izvadi ma svoj i probodi
me, da ne dou ti pogani, probodu me i narugaju mi se!" Ali momak, to mu je nosio
oruje, nekao se, jer se je vrlo bojao. Tada Saul sam uze ma i baci se na njega.
5
Kad momak, to mu je nosio oruje, vidje, da je Saul mrtav, baci se i on na svoj ma
i umrije s njim.
6
Tako pogibe Saul, tri sina njegova, momak, to mu je nosio oruje, i svi ljudi
njegovi zajedno onoga dana.
7
Kad ljudi Izraelovi s onu stranu doline i Jordana doznae, da su Izraelci pobjegli i da
su mrtvi Saul i sinovi njegovi, ostao vie gradove svoje i nagnue u bijeg. I dooe
Filisteji i nastanie se u njima.
8
Sutradan dooe Filisteji, da opljakaju pobijene. Kad naoe Saula i tri sina
njegova gdje lee na gori Gilboi,
9
Odsjekoe mu glavu i skidoe oruje s njega. Tada poslae u zemlju filistejsku na
sve strane, da dojave hramovima svojih idola i narodu vijest o pobjedi.
10
Oruje njegovo stavie u hram atarte, a tijelo njegovo objesie na zid Betana.
11
Kad su stanovnici Jabea u Gileadu saznali, to su Filisteji uinili Saulu,
12
Podigoe se svi ljudi oboruani, i iavi svu no skidoe tijelo Saulovo i tjelesa
sinova njegovih sa zida betanskoga. Donesoe ih u Jabe i ondje ih spalie.
13
Tada uzee kosti njihove, pokopae ih pod tamariskom u Jabeu i postie sedam
dana.
605
Druga knjiga o Samuelu
1
Kad se je iza smrti Saulove bio David vratio pobijedivi Amaleane i dva dana
proboravio u Siklagu,
2
Doe treega dana iz tabora Saulova ovjek razdrtih haljina i glave posute prahom.
Doavi k Davidu baci se smjerno na zemlju.
3
David ga upita: "Odakle ide?" On mu odgovori: "Iz tabora izraelskoga utekoh."
4
David ga upita dalje: "to se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On je izvjeavao:
"Vojska pobjee iz bitke. Mnogi od ljudi padoe i izgiboe. I Saul i njegov sin Jonatan
mrtvi su."
5
Nato upita David mladoga ovjeka, koji mu donese taj glas: "Odakle zna, da su
Saul i njegov sin Jonatan mrtvi?"
6
Mladi ovjek, koji mu donese glas, odgovori: "Sluajno dooh na goru Gilbou. Tada
vidjeh Saula, gdje se naslonio na koplje svoje. Kola i konjici pribliavali se k njemu.
7
Kad se on okrenuo i ugledao mene, viknu me. Ja odgovorih: "Evo me!
8
On me tada upita: Tko si?, i ja mu odgovorih: Amaleanin sam.
9
Tada mi zapovjedi Pristupi k meni i usmrti me; jer su me obuzele muke, a jo je
sasvim dua u meni.
10
I pristupih k njemu i usmrtih ga; jer sam znao, da nee ostati iv, poto pade. Tada
uzeh kraljevski znak s njegove glave i grivnu s njegove ruke. I evo ih donosim
gospodaru svojemu."
11
Tada David zgrabi haljine svoje i razdrije ih; isto tako uinie svi ljudi, to su bili s
njim.
606
12
Ridali su i plakali i postili sve do veera za Saulom i njegovim sinom Jonatanom,
za narodom Gospodnjim i kuom Izraelovom, to izgiboe od maa.
13
Tada David upita mladoga ovjeka, koji mu donese glas: "Odakle si?" On
odgovori: "Ja sam sin jednoga doljaka Amaleanina."
14
A David mu ree: "Kako te nije bilo strah podii ruku svoju i ubiti pomazanika
Gospodnjega?"
15
I dozva David jednoga izmeu vojnika svojih i zapovjedi: "Hodi, pogubi ga!" I on
mu zadade smrtan udarac.
16
A David mu doviknu: "Krv tvoja neka doe na glavu tvoju; jer tvoja vlastita usta
svjedoila su proti tebi, kad si rekao: Ja sam usmrtio pomazanika Gospodnjega."
17
David zapjeva za Saulom i njegovim sinom Jonatanom ovu pjesmu tualjku.
18
On zapovjedi, neka sinovi Judini naue ovu pjesmu strjelaku. Napisana je u knjizi
junaka:
19
"Na tvojim visinama Izraele, najbolji lee mrtvi! Kako padoe junaci?
20
utite o tom u Gatu! Ne pronosite tu vijest po ulicama Akelona! Inae se raduju
keri filistejske. Inae glasno kliu keri pogana.
21
Gore Gilboe! Ne padala rosa ni dad na vas, niti na polja puna ploda prvoga: "jer
tamo lee titovi junaka, tit Saulov, kao da ne bi bio nikada pomazan uljem
22
Zatrapan krvlju pobijenih, mau junaka. Nikada se nije vraala natrag strijela
Jonatanova; nikada nije dolazio kui ma Saulov bez uspjeha.
23
Jest, Saul i Jonatan, mili i dragi: kao u ivotu, tako se i u smrti ne rastavie! Bri su
bili od orlova, jai od lavova.
24
Keri Izraelove, plaite za Saulom, koji vas je lijepo oblaio u skerlet, zlatnim
nakitom kitio vam haljine!
25
Kako padoe junaci, u vrevi boja! Na tvojim visinama lei Jonatan mrtav.
607
26
ao mi je za tobom, brate moj, Jonatan! Kako si mi bio drag! Via mi je bila ljubav
tvoja od ljubavi enske.
27
Kako padoe junaci! Razbito je oruje ubojito."
1
Nato upita David Gospoda: "Imam li otii u koji grad Judin?" Gospod mu odgovori:
"Otidi!" David upita dalje: "Kamo da otidem?" Odgovori mu "U Hebron."
2
I David otide onamo s obadvije ene svoje, Ahinoamom iz Jezreela i Abigailom,
enom Nabalovom, iz Karmela.
3
I ljude vojnike, koji su bili s njim, pusti da idu s njim, svakoga s obitelju svojom.
Oni se nastanie u gradovima Hebrona.
4
Tada dooe Judejci i pomazae ondje Davida za kralja nad kuom Judinom. I kad
javie Davidu: "Ljudi od Jabea u Gileadu pokopae Saula",
5
Posla David poslanike k ljudima od Jabea u Gileadu i porui im: "Da ste
blagoslovljeni od Gospoda, to Saulu, gospodaru svojemu, iskazaste tu ljubav i
pokopaste ga!
6
Pa neka Gospod iskae i vama ljubav i vjernost! A i ja u vam iskazati dobru
uslugu, to ste to uinili.
7
A sada budite srani i pokaite se kao hrabri ljudi; jer Saul, gospodar va, dodue je
mrtav, ali zato je pleme Judino pomazalo mene za kralja svojega."
8
Abner, sin Nerov, vojskovoa Saulov, uze Iboeta, sina Saulova, odvede ga u
Mahanaim,
9
I uini ga kraljem nad Gileadom, Aurom, Jezreelom, Efraimom, Benjaminom i
svim Izraelom.
10
Iboet, sin Saulov, imao je etrdeset godina, kad postade kralj nad Izraelom.
Vladao je samo dvije godine. Uz Davida pristajalo je samo pleme Judino.
11
David je bio kralj u Hebronu nad plemenom Judinim sedam godina i est mjeseci.
608
12
Iz Mahanaima izae Abner, sin Nerov, s ljudima Iboeta, sina Saulova, u Gibeon.
13
I Joab, sin Serujin, i ljudi Davidovi izaoe, Kod jezera u Gibeonu sretoe se. Jedni
se utaborie s ove strane, drugi s one strane jezera.
14
Tada doviknu Abner Joabu: "Neka se momci poigraju boja pred nama!" Joab
odgovori: "Neka se pokau!"
15
Postavie se i stupie jedni prema drugima na broj; dvanaest od Benjamina, od
strane Iboeta, sina Saulova, i dvanaest od ljudi Davidovih.
16
Svaki uhvati drugoga za glavu i tisnu protivniku ma u bok. Tako popadoe svi
zajedno. Otuda se prozva ono mjesto "Polje neprijatelja". Ono lei kod Gibeona.
17
I zametnu se onoga dana veoma estok boj. Ljudi Davidovi potukoe Abnera i
Izraele.
18
Bila su ondje i tri sina Serujina, Joab, Abiaj i Asahel. Asahel je bio brzonog kao
srna u polju.
19
I kad je Asahel potjerao Abnera, a da nije svrnuo desno ili lijevo od Abnera,
20
Obazre se Abner i upita: "Jesi li Asahel?" On odgovori: "Ja sam."
21
Tada ga zamoli Abner: "Svrni desno ili lijevo, uhvati jednoga od tih mladih ljudi i
uzmi sebi odoru!" Ali Asahel ne htjede da odstupi od njega.
22
I Abner opet pozva Asahela: "Odstupi od mene! Zato da te sastavim sa zemljom?
Kako bih jo mogao doi na oi tvojemu bratu Joabu?"
23
Ali on ne htjede da odstupi od njega. Tada mu Abner tisnu koplje u slabine, tako da
je koplje izalo nazad. On pade ondje i umrije na mjestu. Svi su se, koji dooe na to
mjesto, gdje pade i pogibe Asahel, zaustavili ondje.
24
Samo Joab i Abiaj potjerae Abnera. Upravo zae sunce, kad stigoe do breuljka
Ame, to lei prema Giji na putu u pustinju Gibeon.
25
Ovdje se skupie sinovi Benjaminovi kod Abnera, svrstae se u jednu etu i stadoe
navrh jednoga brda.
609
26
I Abner doviknu Joabu: "Zar da ma vjeno prodire? Ne vidi li, da e svretak
biti straan? Zato ne zapovjedi ljudima, da se prou brae svoje?"
27
Joab odgovori: "Tako iv bio Bog, da ti nijesi govorio, ljudi bi se jo jutros bili
povukli od proganjanja brae svoje."
28
I zatrubi Joab u trubu. Odmah se zaustavie svi ljudi, prestadoe dalje tjerati Izraele
i prekinue boj.
29
Abner i ljudi njegovi ili su preko ravnice jordanske cijelu onu no, prijeoe
Jordan, prooe sav BetHoron i dooe u Mahanaim.
30
Kad je Joab bio odustao od proganjanja Abnera i svu etu skupio, nije bilo od ljudi
Davidovih devetnaest momaka, uz to Asahel.
31
Naprotiv su momci Davidovi od sinova Benjaminovih i ostalih ljudi Abnerovih
pobili tri stotine i ezdeset momaka, koji izgiboe.
32
Asahela uzee sa sobom i pokopae ga u grobu oca njegova u Betlehemu. Joab i
ljudi njegovi ili su svu no. Kad je osvanuo dan, bili su u Hebronu.
1
Ali rat izmeu kue Saulove i kue Davidove potrajao je jo dalje. David je postajao
sve moniji, kamo Saulova sve slabija.
2
U Hebronu rodie se Davidu ovi sinovi: "Njegov prvoroenac bio je Amnon, od
Ahinoame iz Jezreela;
3
Njegov drugi bio je Kileab, od Abigaile, ene Nabalove iz Karmela; trei je bio
Absalom, sin Maake, keri kralja Talmaja od Geura;
4
etvrti Adonija, sin Hagitin; peti efatija, sin Abitalin;
5
esti Jitream od Egle, ene Davidove. Oni se rodie Davidu u Hebronu.
6
Dok je bio rat izmeu kue Saulove i kue Davidove, drao je Abner vjerno uz kuu
Saulovu.
610
7
A Saul je bio imao inou, koja se zvala Rispah, ki Ajina. Jednoga dana upita
Iboet Abnera: "Zato se mijea s inoom mojega oca?"
8
Abner se vrlo razgnjevi na upit Iboetov i povika: "Jesam li ja pasja glava judejska?
Do danas inio sam samo dobro kui Saula, oca tvojega, i brai njegovoj i prijateljima
njegovim. Brinuo sam se za to, da nijesi pao u ruke Davidove, a danas me prekorava
radi jedne ene.
9
Ovo i ono neka Bog uini Abneru, ako ne ostvarim ono, za to se je Gospod zakleo
Davidu:
10
Otrgnut u kraljevstvo kui Saulovoj i prijestolje Davidovo podignuti nad Izraelom
i Judom od Dana do Beerebe."
11
On se ne usudi nita odgovoriti Abneru, jer ga se je bojao veoma.
12
I Abner posla odmah poslanike k Davidu i porui: "ija je zemlja?" I zamoli:
"Uini eto savez s menom! Tada e ruka moja biti s tobom, i ja u svega Izraela
privesti k tebi."
13
On odgovori: "Dobro! Ja u sklopiti savez s tobom. Samo jedno traim od tebe:
"Ne smije mi stupiti pred oi, osim ako mi dovede sa sobom Mikalu, ker Saulovu,
kad doe da mi se predstavi"
14
Ujedno posla David poslanike k Iboetu, sinu Saulovu, i porui: "Daj mi natrag
enu moju Mikalu, koju sam dobio za to prednjih koica filistejskih."
15
Iboet posla i dade je uzeti od njezina mua Paltiela, sina Laiova.
16
Njezin mu iao je s njom i pratio ju plaui do Bahurima, Ali mu ree Abner:
"Gledaj da se odstrani!" I on se vrati.
17
Abner se porazgovori i sa starjeinama izraelskim i ree: "Ve odavna htjedoste
imati Davida za kralja nad vama.
18
Sada izvedite to; jer je Gospod obeao Davidu: "Rukom sluge mojega Davida
izbavit u narod svoj Izraela iz ruku Filisteja i svih njegovih neprijatelja."
19
Tako je isto govorio Abner sa sinovima Benjaminovim. Tada zaputi Abner, da i
Davidu u Hebronu priopi sve, to su bili zakljuili Izrael i sav Benjamin.
611
20
I doe Abner s dvadeset ljudi k Davidu u Hebron. David priredi gozbu za Abnera i
za ljude, to su bili s njim.
21
Pritom obea Abner Davidu: "Ustat u i poi, i sav u narod Izraelov okupiti oko
gospodara svojega, kralja, da sklope ugovor s tobom. Onda e biti svuda kralj, kako
si to elio." Nato David otpusti Abnera da ide s mirom.
22
Tada su se upravo vraali iz boja ljudi Davidovi i Joab i nosili su sa sobom bogat
plijen. Abner nije vie bio kod Davida u Hebronu; jer ga je bio ve otpustio da otide s
mirom.
23
Kad Joab i sva eta, to ga je pratila, stie, javie Joabu: "Abner, sin Nerov, doao
je kralju, i on ga otpusti da opet otide s mirom."
24
Joab poe kralju i ree: "to si uinio? Abner je bio kod tebe. Zato si ga pustio da
otide s mirom?
25
Pa ti pozna Abnera, sina Nerova. On je samo doao, da te prevari, da vidi, kamo
polazi i ne polazi, i da dozna sve, to radi."
26
Kad je Joab bio otiao od Davida, posla glasnike za Abnerom. Oni ga vratie od
studenca Sire, a da nije nita znao David o tom.
27
I kad se vrati Abner u Hebron, uze ga Joab na stranu pod vrata, kao da hoe
govoriti s njim nasamo. Pritom ga radi krvi svojega brata Asahela ubode u slabine, da
je umro.
28
Kad David poslije to saznade, povika: "Ja i kraljevstvo moje neduni smo pred
Gospodom zauvijek na krvi Abnera, sina Nerova.
29
Neka padne na glavu Joabovu i na svu oinsku kuu njegovu! Neka kua Joabova
ne bude nikada bez ljudi, to imaju teenje sjemena i gubu, nikada bez ljudi, koji se
podupiru na ljake, koji padaju od maa i nemaju kruha!
30
A Joab i njegov brat Abiaj ubie Abnera, to on pogubi njihova brata Asahela kod
Gibeona u boju."
31
David zapovjedi Joabu i svemu narodu, to je bio s njim: "Razderite haljine svoje,
obucite odjeu alosti i tugujte za Abnerom!" Kralj David iao je za nosilima.
612
32
Kad Abnera pokopae u Hebronu, udari kralj na grobu Abnerovu u glasan pla. I
sav je narod plakao.
33
Kralj sastavi pjesmu tualjku za Abnerom i zapjeva: "Kako umire bezumnik, tako
morade umrijeti Abner:
34
Ruke tvoje nijesu bile svezane, i noge tvoje nijesu bile u okovima. Pao si, kao to
se pada od nevaljalih ljudi." I sav narod zaplaka jo vema za njim.
35
Kad onda doe sav narod, da skloni Davida da jede, dok je jo bio dan, zakle se
David: "Bog neka mi uini ovo i ono, ako okusim kruha ili to drugo prije zalaska
sunca!"
36
A sav je narod to uo i po volji to mu je bilo, kao uope sve, to je inio kralj, bilo
je po volji svemu narodu.
37
U onaj dan poznade sav narod i sav Izrael, da umorstvo Abnera, sina Nerova, nije
bilo izalo od kralja.
38
Kralj ree slugama svojim: "Ne znate li, da je danas pao knez i velikan u Izraelu?
39
Ja san i danas jo odve slab, premda sam pomazan za kralja. Ovi ljudi, sinovi
Serujini, jai su od mene. Neka Gospod plati onome, koji ini zlo, prema zloi
njegovoj!"
1
Kad sin Saulov doznade, da je Abner poginuo u Hebronu, klonu mu sranost, i sav
se Izrael smete.
2
A imao je sin Saulov dvojicu voa nad etama. Jedan se je zvao Baana, drugi
Rekab. Bili su sinovi Benjaminovca Rimona iz Beerota i Beerot se naime broji
Benjaminu,
3
Ipak su stanovnici Beerota pobjegli u Gitaim i stoje tamo kao doljaci do dananjega
dana.
4
Jonatan, sin Saulov, imao je sina, koji je na obje noge bio hrom. Bilo mu je pet
godina, kad stie glas o Saulu i Jonatanu iz Jezreela. Tada ga je bila uzela dadilja
njegova i pobjegla. U brzini bijega pade on i postade tako hrom. Zvao se je
613
Mefiboet.
5
Sinovi Rimona iz Beerota dakle, Rekab i Baana, digoe se i pooe za podnevne
ege u kuu Iboetovu, kad je otpoivao opodne.
6
Prodrijee u nutrinu kue, kao da htjedoe uzeti penice, i probodoe ga u slabine.
Nato se udaljie Rekab i njegov brat Baana.
7
Kad su bili doli u kuu, leao je on na postelji svojoj u spavaonici. Oni ga ubie,
odsjekoe mu glavu, uzee glavu, pa su ili cijelu onu no niz ravnicu jordansku.
8
I donesoe glavu Iboetovu k Davidu u Hebron i rekoe kralju: "Evo glave Iboeta,
sina Saulova, neprijatelja tvojega, koji ti je radio o glavi! Tako danas osveti Gospod
mojega gospodara, kralja, od Saula i njegova potomka."
9
David ree Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i ree im:
"Tako iv bio Gospod, koji je izbavio ivot moj iz svake tjeskobe,
10
Ja sam onoga, koji mi donese glas: Saul je mrtav, i koji je mislio da je sretan
glasnik, dao uhvatiti i ubiti ga u Siklagu, a ipak sam mu bio morao platiti za njegovu
vijest.
11
I kad ljudi opaki ubie ovjeka neduna u kui njegovoj na postelji njegovoj, da ja
onda ne traim od vas krv njegovu i da vas ne istrijebim sa zemlje?"
12
I David dade zapovijed vojnicima. Oni ih pogubie, odsjekoe im ruke i noge i
objesie ih kod jezera u Hebronu. Glavu Iboetovu uzee i pokopae je u grobu
Abnerovu u Hebronu.
1
Tada dooe sva plemena izraelska k Davidu u Hebron i rekoe: "Evo, mi smo od
tvojega mesa i od tvoje krvi.
2
Ve prije, kad je jo Saul bio kralj nas, ti si bio onaj, koji je u boj odvodio i opet
kui dovodio Izraela. Tebi je obeao Gospod: "Ti e pasti narod moj Izraela, i ti e
biti knez nad Izraelom!"
3
Kad su se tako bile nale kod kralja u Hebronu sve starjeine, skloni kralj David a
njima u Hebronu pred Gospodom savez. Tada pomazae Davida za kralja nad
614
Izraelom.
4
Trideset godina bilo je Davidu, kad je postao kralj, i etrdeset godina bio je kralj.
5
U Hebronu vladao je sedam godina i est mjeseci nad Judom, u Jerusalemu vladao
je trideset i tri godine nad svim Izraelom i Judom.
6
Jednoga dana otide kralj sa svojim vojnicima u Jerusalem proti Jebusejima, koji su
ivjeli u onoj zemlji. Oni rekoe Davidu: "Nee ui ovamo, nego e te protjerati
slijepi i hromi." Stim htjedoe rei: "David nee ui ovamo."
7
Ipak David osvoji tvravu Sion, to je kasniji grad Davidov.
8
Tada ree David: "Tko pobije Jebuseje i dopre do vodovoda i uzme slijepe i hrome,
koji mrze na ivot Davidov, dobit e nagradu." Zato se kae: "Slijep i hrom ne smije
doi u kuu."
9
David uze stan u tvravi i nazva je gradom Davidovim; i pogradi je David unaokolo
od Mila i unutra.
10
Sve je vie rasla mo Davidova, jer je Gospod, Bog nad vojskama, bio s njim.
11
Hiram, kralj Tira, posla k Davidu poslanike s drvima cedrovim, s drvodjeljama i
kamenarima, da grade palau Davidu.
12
David spoznade, da ga je Gospod potvrdio kao kralja nad Izraelom i da je podigao
ugled vladavini njegovoj radi naroda svojega Izraela.
13
David uze sebi jo daljne inoe i ene iz Jerusalema, izakako se je bio preselio tamo
iz Hebrona. Tako mu se rodi jo vie sinova i keri.
14
Ovo su imena onih, koji mu se rodie u Jerusalemu: "amua, obab, Natan,
Salomon,
15
Ibhar, Eliua, Nefeg, Jafija,
16
Eliama, Eliada i Elifelet.
17
Kad ue Filisteji, da su pomazali Davida za kralja nad Izraelom, izaoe svi
Filisteji, da uhvate Davida. im David dou to, otide u tvravu.
615
18
Filisteji dooe i rairie se u dolini Refaimskoj.
19
David upita Gospoda: "Hodu li izai proti Filistejima? Hoe li ih dati u moje
ruke?" Gospod odgovori Davidu: "Izai, jer u dati Filisteje u tvoje ruke."
20
Tada doe David u BaalPerasim Ondje ih pobi David. On povika: "Gospod
prodrije preda mnom neprijatelje moje, kao to voda prodire nasip." Zato se prozva
ono mjesto BaalPerasim.
21
Idolske likove, to ih ondje ostavie, odnesoe David i ljudi njegovi.
22
Kad jo jednom dooe Filisteji i rairie se po dolini Refaimskoj,
23
Upita David Gospoda On odgovori "Ne izlazi, nego ih zaobii, pa udari na njih od
dudovih stabala!
24
im uje da zauti po vrhovima dudovih stabala, onda se opremi hitro; jer tada
ide pred tobom Gospod, da pobije vojsku filistejsku!"
25
David uini tako, kako mu je bio Gospod zapovjedio, i pobi Filisteje od Gebe do u
blizinu Gezera.
1
Jednoga dana skupi David opet izabrane u Izraelu, trideset tisua ljudi.
2
Tada se podie David i otide sa svim vojnicima, to su bili s njim, od Baale u Judi,
da odatle prenesu koveg Boji, koji nosi ime: "Ime Gospoda nad vojskama, koji
vlada nad kerubinima".
3
Metnue koveg Boji na nova kola i povezoe ga iz kue Abinadabove, koja je bila
na brdu. Uza i Ahio, sinovi Abinadabovi, vodili su nova kola.
4
Tako odvezoe koveg Boji iz kue Abinadabove, koja je bila na brdu. Ahio je iao
pred kovegom.
5
David i svi Izraelci igrali su puni revnosti pred Gospodom, i pjevale se pjesme uz
pratnju citara, harfa, bubnjeva, zvonia i cimbala.
616
6
Kad dooe do gumna Nakonova, prihvati Uza za koveg Boji i pridra ga vrsto,
jer volovi potegoe na stranu.
7
Tada se raspali gnjev Gospodnji na Uzu, i udari ga Bog ondje radi njegove opaine.
On umrije ondje uz koveg Boji.
8
David se vrlo oalosti, to Gospod ubi Uzu. Zato se prozva ono mjesto Perez Uza do
dananjega dana.
9
Jer se David u onaj dan uplai pred Gospodom i pomisli: Kako e doi k meni
koveg Gospodnji.
10
Ne dade David odvesti koveg Gospodnji u grad Davidov; nego ga skloni David u
kuu ObedEdoma iz Gata.
11
Tako ostade koveg Gospodnji tri mjeseca u kui ObedEdoma iz Gata. Gospod
blagoslovi ObedEdoma i svu kuu njegovu.
12
Kad javie kralju Davidu: "Gospod blagoslovi kuu ObedEdomovu i sav posjed
njegov radi kovega Bojega", otide David i pun radosti prenese koveg Boji, iz
kue ObedEdomove u grad Davidov.
13
Kad su nosioci kovega Gospodnjega bili uinili est koraka, rtvova on volove i
tovnu telad.
14
Sam je David pun revnosti igrao pred Gospodom. Pritom je bio David ogrnut samo
oplekom lanenim.
15
Tako David sa svim Izraelcima uznese koveg Gospodnji kliui i trubei u trube.
16
Kad je koveg Gospodnji ulazio u grad Davidov, gledala je Mikala, ki Saulova,
kroz prozor i vidjela kralja Davida gdje skae i igra pred Gospodom. I prezre ga u
srcu svojem.
17
Tada unesoe koveg Gospodnji, stavie ga na svoje mjesto u atoru, to ga je bio
David podigao za njega, i David prinese pred Gospodom rtve paljenice i rtve
mirotvorne.
18
Kad prinese David rtve paljenice i rtve mirotvorne, blagoslovi narod u ime
Gospoda nad vojskama.
617
19
On dade razdijeliti meu sav narod, svemu mnotvu Izraelaca, ljudima i enama,
svakome pojedincu po jedan kruh, komad mesa i kola od groa. Tada ode sav narod
kui.
20
Kad se vrati David, da pozdravi svoju obitelj, doe Davidu u susret Mikala, ki
Saulova, i ree: "Kako se je danas asno ponio kralj Izraelov, kad se je otkrio pred
slukinjama sluga svojih, kao to ine nitkovi!"
21
A David ree Mikali: "Pred Gospodom, koji me je izabrao pred ocem tvojim i
cijelom kuom njegovom i odredio me za kneza nad narodom Gospodnjim, nad
Izraelom, jest, pred Gospodom hou igrati,
22
Pa makar se ja morao jo vie poniziti i jo manji biti u oima svojim. Ali kod
slukinja, o kojima govori, kod njih u se jo asniji pokazati."
23
A Mikala, ki Saulova, ne imade poroda sve do smrti svoje.
1
Kad se je kralj bio uselio u svoju palau i Gospod mu pribavio mir od svih unaokolo
neprijatelja njegovih,
2
Ree kralj proroku Natanu: "Evo, ja stojim u palai od cedra, a koveg Boji stoji
pod pokrovom atorskim.
3
Natan odgovori kralju: "Izvedi sve, to ti je u srcu, jer je Gospod s tobom."
4
Ali jo u istoj noi doe rije Gospodnja Natanu:
5
"Idi i reci slugi mojemu Davidu: "Ovako veli Gospod: "Ti hoe da mi gradi
palau, da u njoj stanujem?
6
A ja nijesam nikada stanovao u palai odonda, kad izvedoh sinove Izraelove iz
Egipta, do dananjega dana. Dapae sam okolo putovao i stanovao u atoru.
7
Jesam li, dok sam meu svima Izraelcima okolo hodio, kojemu od sudaca
Izraelovih, kojima zapovjedih, da pasu narod moj Izraela, ikada jednu rije rekao:
"Zato mi ne sagradiste palau od cedra?
618
8
Zato reci sada slugi mojemu Davidu Ovako veli Gospod nad vojskama: "Ja te uzeh s
pae iza stada, da bude knez narodu mojemu Izraelu,
9
Bio sam s tobom kod svega, to si preduzimao, i unitio sam ispred tebe sve tvoje
neprijatelje. Ja u ti stei veliko ime, kako ga samo imaju najvei na zemlji.
10
Ja u odrediti mjesto narodu svojemu Izraelu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje
na svojemu mjestu i da se vie ne uznemiruje. Silnici nee ga vie muiti kao prije.
11
Od onoga vremena, kad postavih suce nad narodom svojim Izraelom. Ja u ti
pribaviti mir pred neprijateljima tvojim. Gospod ti javlja, da e ti Gospod sagraditi
kuu.
12
Kad se navre dani tvoji i poine kod otaca svojih, odredit u tvojega tjelesnog
sina nasljednikom tvojim i utvrdit u kraljevstvo njegovo.
13
On e sagraditi kuu imenu mojemu, i ja u uvrstiti njegov kraljevsko prijestolje
za sva vremena.
14
Ja u mu biti otac, on neka mi bude sin! Poini li zlodjela, kaznit u ga prutom
ljudskim i udarcima, kako ih zadaju ljudi.
15
Ali naklonost moja nee se nikada odvratiti od njega, kao to sam je uklonio od
Saula, kojega uklonih od tebe.
16
Kua tvoja i kraljevstvo tvoje stajat e pred tobom dovijeka Prijestolje e tvoje
stajati tvrdo dovijeka!"
17
Kad je Natan po svim ovim rijeima i po svoj ovoj objavi govorio s Davidom,
18
Ode kralj David, pade pred Gospodom i pomoli se: "Tko sam ja, svemogui
Gospode? to je moja kua, da si me doveo dovle?
19
I nije ti to jo bilo dosta, svemogui Gospode! Ti si dapae kui sluge svojega dao
obeanje za daleka vremena. Ti si postupao s menom kao s velikim ovjekom,
svemogui Gospode!
20
to e jo David da ti kae! Ta ti zna slugu svojega, Svemogui Gospode!
619
21
Radi rijei svoje i po srcu svojemu uinio si sve ovo veliko i slugi svojemu dao
objavu.
22
Zato si tako velik, Gospode i Boe! Nitko ti nije jednak. Osim tebe nema Boga po
svemu, to smo uli.
23
Gdje je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael, radi kojega je Bog doao, da ga
iskupi sebi za narod, da mu stee ime, da za vas izvede velika i udesna djela, da
ispred naroda tvojega, to si ga izbavio iz Egipta, protjera narode i njihove bogove?
24
Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vremena kao narod, i ti si, Gospode,
postao Bog njihov.
25
Pa daj, Gospode i Boe, da se obeanje, to si ga dao slugi svojemu i kui njegovoj,
ispuni za sva vremena, i uini, to si obrekao!
26
Tada e biti ime tvoje veliko dovijeka, i govorit e se: "Gospod nad vojskama jest
Bog Izraelov, i kua sluge tvojega Davida stajat e pred tobom.
27
Jer ti, Gospod nad vojskama, Bog Izraelov, objavio si slugi svojemu: "Sagradit u ti
kuu. Zato se sluga tvoj usudi, da ti upravi ovu molitvu.
28
Tako, svemogui Gospode, ti si Bog, i rijei su tvoje istina. Kad si slugi svojemu
uinio ovo sjajno obeanje,
29
Budi dakle voljan i blagoslovi kuu sluge svojega, da postoji pred tobom dovijeka,
jer ti si, svemogui Gospode, to obeao. Pa neka tvojim blagoslovom bude
blagoslovljena kua sluge tvojega dovijeka!"
1
Poslije toga pobijedi David Filisteje, podjarmi ih i uini tako kraj prevlasti Filisteja
na obali.
2
I Moapce pobi i izmjeri ih uzicom povaljavl ih na zemlju. Dvije uzice izmjeri za
one, koji su bili odreeni za smrt, i jednu punu uzicu za one, koji su imali ostati na
ivotu. Tako postadoe Moapci Davidu podloni i moradoe plaati danak.
3
David pobijedi i Hadadezera, sina Rehobova, kralja sobskoga, kad se je spremio da
opet uspostavi svoju vlast na rijeci.
620
4
Njemu zarobi David tisuu i sedam stotina kolskih boraca i dvadeset tisua pjeaka.
Sve konje dade David ohromiti; samo stotinu konja ostavi.
5
Kad Sirijci od Damaska dooe u pomo kralju Hadadezeru sobskomu, pobi David
dvadeset i dvije tisue Sirijaca.
6
Potom namjesti David namjesnike u Damasku u Siriji, i Sirijci postadoe podloni
Davidu i obvezani na danak. Tako je pomagao Bog Davidu u svemu, to bi
preduzimao.
7
David zaplijeni zlatne titove, to su ih imale sluge Hadadezerove, i donese ih u
Jerusalem.
8
U Betahu Berotaju, gradovima Hadadezerovim, zaplijeni kralj David veoma mnogo
mjedi.
9
Kad Tou, kralj hamatski, doznade, da je David pobio svu vojsku Hadadezerovu,
10
Posla Tou svojega sina Jorama kralju Davidu, da ga pozdravi i sreu mu zaeli, to
se je borio proti Hadadezeru i pobijedio ga. Hadadezer bio je naime ratni protivnik
Touov. On donese sa sobom sprava od srebra, zlata i mjedi.
11
I to posveti kralj David Gospodu zajedno sa srebrom i zlatom, to ga je bio odredio
za posvetu od svih naroda, koje podjarmi,
12
Od Sirijaca, Moabaca, Amonaca, Filisteja, Amaleana i od plijena Hadadezera, sina
Rehobova, kralja sobskoga.
13
Kad se David pobivi Sirijce vrati, stee sebi novu slavu u slanoj dolini nad
osamnaest tisua ljudi.
14
Tada namjesti u Edomu namjesnike, i to postavi namjesnike u cijelom Edomu, i sav
Edom bio je podloan Davidu, Tako je pomagao Gospod Davidu u svemu to bi
preduzimao.
15
I David je vladao nad svim Izraelom. Svemu narodu svojemu davao je David
pravdu i pravicu.
16
Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab, sin Serujin. Peatnik je bio Joafat, sin
Ahiludov.
621
17
Sveenici su bili Sadok, sin Ahitubov, i Ahimelek, sin Abiatarov. Pisar je bio
Seraja.
18
Vrhovni zapovjednik nad Keretejima i Peletejima bio je Benaja, sin Jehojadov.
Sinovi Davidovi bili su sveenici.
1
Jednoga dana upita David: "ivi li jo tko, koji je ostao od kue Saulove? Ja u mu
biti milosrdan radi Jonatana."
2
A bio je u kui Saulovoj sluga po imenu Siba. Dozvae ga k Davidu. Kralj ga upita:
"Jesi li ti Siba? On odgovori: "Jesam, sluga tvoj."
3
Kralj upita: "Zar nitko vie ne ivi od kue Saulove? Ja u mu iskazati milosre
Boje." Siba odgovori kralju: "ivi jo sin Jonatanov. On je hrom na obje noge."
4
Kad ga upita kralj: "Gdje je?", odgovori Siba kralju: "On je u kui Makira, sina
Amielova, u LoDebaru."
5
Tada posla kralj David i dade ga dovesti iz kue Makira, sina Amielova, iz
LoDebara.
6
I kad Mefiboet, sin Jonatanov, unuk Saulov, doe k Davidu, pade on niice na
svoje lice i pokloni se. David mu ree: "Mefiboete!" On odgovori: "Evo sluge
tvojega!"
7
David nastavi: "Ne boj se, jer u ti ja radi oca tvojega Jonatana iskazati milost i
natrag u ti dati sve imanje djeda tvojega Saula. Ti e sam zauvijek jesti za mojim
stolom."
8
Tada se nakloni on i ree: "to je sluga tvoj, da se tako brine za mrtva psa, kao to
sam?"
9
Nato dade kralj da doe sluga Saulov Siba i zapovjedi mu: "Sve, to pripada Saulu i
svoj kui njegovoj, predajem sinu tvojega gospodara.
10
Ti mu ima sa svojim sinovima i slugama polje obraivati i etvu unositi, da sin
gospodara tvojega mogne ivjeti. Mefiboet, sin gospodara tvojega, svagda e jesti za
mojim stolom." Siba je imao petnaest sinova i dvadeset slugu.
622
11
I obea Siba kralju: "Kako gospodar kralj zapovijeda slugi svojemu, tono e tako
uiniti sluga tvoj. Mefiboet moe jesti za mojim stolom kao jedan od sinova
kraljevih."
12
Mefiboet je imao sina po imenu Mika. Svi koji su stanovali u kui Sibinoj, bili su
na slubu Mefiboetu.
13
. Mefiboet je boravio u Jerusalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. On je bio
hrom na obje noge.
1
Poslije toga umrije kralj sinova Amonovih. Njegov sin Hanun uzie mjesto njega na
prijestolje.
2
David je mislio: "Imat u prijateljske odnose s Hanunom, sinom Nahaovim, jer je i
otac njegov stajao s menom u dobrom dogovoru." I posla David i dade mu preko
svojih poslanika izrei svoju suut radi oca njegova. Kad su bili poslanici Davidovi
doli u zemlju sinova Amonovih,
3
Rekoe knezovi sinova Amonovih Hanunu, gospodaru svojemu: "Misli li, da David
asti oca tvojega, kad ti alje poslanike, da te potjee? Dapae alje David svoje
poslanike k tebi samo zato, da promotri grad, da ga uhodi i onda da ga razori."
4
Tada dade Hanun poslanike Davidove uhvatiti, obrijati im brade do pola i odsjei im
haljine po pole sve do bokova. Tako ih otpremi.
5
Kad to javie Davidu, posla im u susret glasnike; jer su ljudi bili teko pogreni.
Kralj im porui: "Ostanite u Jerihu, dok vam opet naraste brada; onda doite kui!"
6
Kad sinovi Amonovi uvidjee, da su se omrazili s Davidom, poslae sinovi
Amonovi i najmie Sirijce od BetRehoba i Sirijce od Sobe, dvadeset tisua pjeaka,
od kralja od Maake tisuu ljudi i dvanaest tisua ljudi od stanovnika od IToba.
7
im to dou David, posla Joaba sa svom vojskom samih hrabrih ratnika.
8
Sinovi Amonovi izaoe i postavie se u bojni red pred vratima. Sirijci od Sobe i
Rehoba i ljudi od IToba i Maake stajali su za sebe u polju.
623
9
Kad vidje Joab, da mu prijeti napadaj sprijeda i odzada, izabra sebi adabrane Izraele
i namjesti se prema Sirijcima.
10
Ostatak vojske predade svojemu bratu Abiaju, i ovaj se namjesti prema sinovima
Amonovim.
11
Joab ree: "Ako Sirijci budu jai od mene, mora mi doi u pomo. Ako li sinovi
Amonovi budu jai od tebe, ja u doi tebi u pomo.
12
Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i za gradove Boga svojega. Gospod
neka uini, to mu se ini dobro!"
13
I kad Joab s etama, kojima je zapovijedao, izae da udari na Sirijce, pobjegoe oni
ispred njega.
14
A im sinovi Amonovi vidjee, da Sirijci nagnue u bijeg, pobjegoe i oni ispred
Abiaja i povukoe se u grad. Nato Joab ode od sinova Amonovih i vrati se kui u
Jerusalem.
15
Kad vidjee Sirijci, da ih nadbie Izraelci, skupie se opet.
16
Hadadezer dapae dade podii Sirijce s onu stranu rijeke. Oni odoe u Helam.
obak, vojskovoa Hadadezerov, imao je vrhovno zapovjednitvo.
17
Kada to javie Davidu, podie on sve Izraele, prijee preko Jordana i ode u Helam.
Sirijci se namjestie proti Davidu i pobie se s njim.
18
Ali Sirijci moradoe nagnuti u bijeg ispred Izraelaca. David uniti od Sirijaca
sedam stotina kola i etrdeset tisua kolskih boraca. I njihova vojskovou obaka
pogubi ondje.
19
Kad vidjee svi kraljevi, koji su bili podloni Hadadezeru, da ih razbie Izraelci,
sklopie mir s Izraelcima i pokorie se njima. A Sirijci su se uvali da ubudue jo
pomau sinovima Amonovim.
1
Idue godine u vrijeme, kad obino kraljevi idu na vojsku, posla David Joaba s
njegovim ljudima i s cijelim Izraelom. Oni opustoie zemlju sinova Amonovih i
opkolie Rabah. David je bio ostao u Jerusalemu.
624
2
Jedno vee die se David s postelje svoje i prohoda se na krovu kraljevske palae.
Tada vidje s krova enu gdje se kupa. ena je bila vrlo lijepa.
3
Kad se kralj dade propitati za enu, rekoe mu: "To je Bateba, ki Eliamova, ena
Hitejina Urije."
4
Nato posla David poslanike i dade je dovesti. Kad doe k njemu, on lee s njom.
Izakako se ona bila oistila od svoje neistoe, vrati se u svoju kuu.
5
Kad zatrudnje ena, posla ona i porui Davidu: "Trudna sam."
6
Tada isporui David Joabu zapovijed: "Polji mi Hitejina Uriju!" Joab posla Uriju k
Davidu.
7
Kad Urija doe k njemu, zapita David, kako je Joab i kako su ete i kako ide rat.
8
Onda ree David Uriji: "Idi sada u kuu svoju i operi sebi noge!": I kad Urija ostavi
palau kraljevu, iznesoe za njim jelo kraljevsko.
9
Ali Urija lee na vratima palae kraljeve kod sluga gospodara svojega i ne otide u
kuu svoju.
10
Javie to Davidu: "Urija nije otiao u kuu svoju." Tada upita David Uriju: "Pa ti si
doao s puta. Zato nijesi otiao u kuu svoju?"
11
Urija odgovori Davidu: "Koveg i Izrael i Juda stanuju u kolibama. I moj gospodar
Joab i sluge gospodara mojega taboruju na slobodnu polju, pa da onda idem ja u kuu
svoju, da jedem i pijem i spavam kod ene svoje? Tako ti bio iv i tako bila iva dua
tvoja, ne u to uiniti!"
12
Tada ree David Uriji: "Ostani jo i danas ovdje! Sutra te otputam." Tako osta
Urija jo onaj i idui dan u Jerusalemu.
13
Kad je na poziv Davidov jeo i pio kod njega, ovaj ga opoji. Ali kad je uvee otiao,
lee na postelju svoju kod sluga gospodara svojega da spava i ne ode u kuu svoju.
14
Iduega jutra napisa David knjigu Joabu i posla je po Uriji.
15
U knjizi je pisao: "Namjestite Uriju sprijeda, gdje je najei boj! Tada se povucite
od njega, da bude pogoen i padne!"
625
16
I Joab kod opsjedanja grada namjesti Uriju na mjesto, gdje je znao da su bili hrabri
ljudi.
17
Kad onda graani izaoe i na Joaba navalie, padoe neki od ete, od momadi
Davidove. I Hitejin Urija nae smrt.
18
Tada Joab posla k Davidu i javi mu sve, to je bilo u boju.
19
On dade glasniku zapovijed: "Kad pripovjedi kralju sve, to je bilo u boju,
20
Razgnjevit e se kralj i zapitat e te: 'Zato ste se u boju tako blizu primakli gradu?
Zar nijeste znali, da se strijelja sa zida?
21
Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li ena bacila na njega sa zida gornji
kamen mlinski, tako da je umro u Tebesu? Zato ste ili tako blizu zida?' Onda reci
samo: 'Pao je i sluga tvoj, Hitejin Urija.'"
22
Glasnik otide i doavi javi Davidu sve, to mu je bio naloio Joab.
23
Glasnik javi kralju: "Ljudi su bili jai od nas i izaoe proti nama na slobodno
polje. Moradosmo ih uzbiti do gradskih vrata.
24
Tada strijelci stadoe strijeljati na sluge tvoje. Pritom pade nekoliko od sluga
kraljevih. I sluga tvoj, Hitejin Urija, nae smrt.
25
David odgovori glasniku: "Javi Joabu ovo: Ne uzimaj to k srcu; jer ma prodire
sad ovoga, sad onoga! Bori se samo hrabro proti gradu i razori gal Tako ga ohrabri!"
26
Kad ena Urijina doznade, da je pao mu njezin, Urija, alila je za muem svojim.
27
im proe vrijeme alovanja, dade je David dovesti u kuu svoju. Ona mu posta
ena i rodi mu sina. Ali se Gospodu ne dopade, to je bio uinio David.
1
Zato posla Gospod Natana k Davidu. Kad on doe k njemu, ree mu: "U jednom
gradu ivjela su dva ovjeka. Jedan je bio bogat, drugi siromah.
2
Bogati je imao ovaca i goveda vrlo mnogo.
626
3
Siromah nije imao nita do jednu jedinu malu ovicu, koju je bio sebi kupio i hranio
ju. Odraste uza njega i uz djecu njegovu. Jela je od njegova zalogaja i pila je iz
njegove ae. Spavala je na prsima njegovim i bila mu je kao ki.
4
Kad jednoga dana doe posjet k bogatome ovjeku, njemu ao bi uzeti iz svojih
ovaca i goveda, da zgotovi gozbu gostu, koji ga je posjetio; nego uze ovcu
siromanoga ovjeka i zgotovi je gostu, koji se bio uvratio k njemu."
5
David se vrlo razgnjevi na toga ovjeka i ree Natanu: "Tako iv bio Gospod,
zasluio je smrt ta; ovjek, koji je to uinio!
6
Ovcu ima etverostruko naknaditi, jer je tako radio i nije bio milosrdan!"
7
Natan odgovori Davidu: "Ti si taj ovjek. Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Ja sam
te pomazao za kralja nad Izraelom, i ja sam te izbavio iz ruke Saulove.
8
Dao sam ti kuu gospodara tvojega i ene gospodara tvojega na krilo tvoje. Predao
sam ti kuu Izraelovu i Judinu. I ako bi to bilo malo, dodao bih ti ovo i ono.
9
Zato si prezreo zapovijed Gospodnju i uinio to, to mu nije bilo po volji? Hitejina
Uriju ubio si maem i enu njegovu uzeo sebi za enu, jer si njega dao ubiti maem
sinova Amonovih,
10
Zato se nee nikada odmai ma od kue tvoje, jer si prezreo mene i uzeo enu
Hitejina Urije sebi za enu.
11
Ovako veli Gospod; Evo, ja u dati, da po tvojoj vlastitoj kui doe zlo na te. Uzet
u ti ene tvoje pred tvojim oima i dat u ih drugome. On e na vidiku sunca tamo
zlo initi sa enama tvojim.
12
Ti si dodue inio tajno, ali u ja ovu prijetnju izvesti pred oima svega Izraela i na
bijelom danu."
13
Tada ree David Natanu: "Sagrijeih Gospodu." Natan odgovori Davidu: "I Gospod
je tebi oprostio grijeh tvoj. Nee umrijeti.
14
Ali jer si tim djelom bio povodom spoticanja neprijateljima Gospodnjim, umrijet e
sin, koji ti se rodio."
627
15
Potom se Natan vrati u svoju kuu. A Gospod udari boleu dijete, to ga je bila
Davidu rodila ena Urijina.
16
Tada je David radi djeaka posjeivao Boga. David je postio strogo. Kad bi doao
kui, spavao bi nou na zemlji.
17
Starjeine na dvoru dolazile bi k njemu, da ga sklone, te ustane sa zemlje. A on nije
htio i nije nita jeo s njima.
18
Sedmoga dana umrije dijete. Dvorani Davidovi bojali se javiti mu smrt djeteta.
Mislili su naime: "Dok je dijete jo bilo na ivotu, nije nas sluao, kad htjedosmo s
njim govoriti. Kako mu moemo sad javiti, da je dijete mrtvo? Mogla bi nesrea biti."
19
Kad vidje David, da sluge njegove apu meu se dosjeti se David, da je umrlo
dijete. Zato upita David sluge svoje: "Je li dijete mrtvo?" Oni odgovorie: "Mrtvo je."
20
I ustade David sa zemlje, umije se i namaza se, promijeni haljine i otide u kuu
Gospodnju, da se pokloni. Kad se je bio vratio u kuu svoju, zaiska da mu donesu da
jede. I jeo je.
21
Sluge njegove upitae ga: "Kakvo je to postupanje i ponaanje? Kad je dijete jo
ivjelo, postio si radi njega i plakao, a sad, kad je umrlo dijete, ustaje i opet jede."
22
On odgovori "Kad je dijete jo ivjelo, postio sam radi njega i plakao, jer sam
mislio: Tko zna, moe mi se smilovati Gospod, da dijete ostane na ivotu!
23
Sad je mrtvo. to bih sad jo postio? Mogu li ga opet povratiti? Ja u otii k njemu,
a ono se ne vraa k meni."
24
David je tjeio enu svoju Batebu. On je iao k njoj i leao s njom. Ona rodi sina, i
on ga nazva Salomon. Gospod ga zamilova,
25
I dade ga preko proroka Natana radi Gospoda nazvati Jedidiah.
26
Joab udari na amonski Rabah i osvoji kraljevski grad.
27
Nato posla Joab poslanike k Davidu i dojavi mu: "Udario sam na Rabah i zauzeo
sam grad na vodi.
628
28
Podigni sad ostali dio ratnika, opkoli grad i zauzmi ga, da ja ne zauzmem grada i
moje se ime ne izvie nad njim!"
29
I podie David sve ratnike otide na Rabah, udari na njega osvoji ga.
30
Uze njihovu kralju s glave krunu. Imala je vrijednost od jednog talenta zlata i
dragoga kamenja i pristajala je glavi Davidovoj. On odnese iz grada plijen vrlo bogat,
31
Narod, to je stanovao u njemu, dade izvesti, staviti ga na pile, na brane gvozdene i
na sjekire gvozdene, i da radi na peima, gdje se peku opeke, Tako uini sa svim
ostalim gradovima sinova Amonovih. Tada se vrati David sa svom vojskom u
Jerusalem.
1
Potom se dogodi ovo: "Absalom, sin Davidov, imao je lijepu sestru po imenu
Tamaru. Amnon, sin Davidov, zamilova je.
2
Toliko je tugovao Amnon, da se je razbolio radi svoje sestre Tamare. Kako je ona
bila djevojka, to se je Amnonu inilo nemogue, da se s njom moe ikako druiti.
3
A imao je Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina imea, brata Davidova.
Jonadab je bio vrlo domiljat ovjek.
4
On ga upita: "Zato izgleda svako jutro tako jadno, kraljev sine? Nee li mi to
povjeriti?" Amnon mu odgovori: "Ljubim Tamaru, sestru svojega brata Absaloma."
5
Jonadab mu svjetova: "Lezi u postelju svoju i uini se bolestan! Kad onda doe tvoj
otac da te posjeti, zamoli ga: "Daj ipak, neka doe moja sestra Tamara i neka mi
dadne to jesti! Kad bi ona pred mojim oima zgotovila jelo, da ja to mognem vidjeti,
uzeo bih rado jelo iz rulje njezine."
6
I Amnon lee u postelju svoju i uini se bolestan. Kad doe kralj da ga posjeti,
zamoli Amnon kralja: "Daj ipak, neka doe moja sestra Tamara i pred mojim oima
neka ispee koji kola, da ih mognem jesti iz ruke njezine!"
7
David posla k Tamari kui i porui: "Doi u stan svojega brata Amnona i zgotovi
mu jelo!"
629
8
Tamara otide u stan svojega brata Amnona. Dok je on leao u postelji, uze ona
brana, zamijesi ga, zgotovi ga pred oima njegovim i ispee kolae,
9
Tada uze tavicu i istrese ih preda njega. Ali Amnon ne htjede da jede, nego
zapovjedi: "Pustite sve van!" Kad su se bili svi udaljili od njega,
10
Ree Amnon Tamari "Donesi to jelo u sobu, da jedem iz tvoje ruke!" Tamara uze
kolae, to ih je bila zgotovila, i donese ih svojemu bratu Amnonu u sobu.
11
A kad mu prui jelo, on je uhvati i ree joj: "Hodi, lezi uza me, draga sestro!"
12
Ona mu odgovori: "Ali ne, brate moj, ne obeauj me, jer tako to ne smije se
initi u Izraelu. Ne ini takve opaine!
13
Kamo bih ja sa sramotom svojom? Ti bi bio u Izraelu kao nepoten ovjek. Ali ipak
govori jedanput s kraljem! On me nee tebi odrei."
14
Ali je on ne htjede posluati, nego je svlada i silova je.
15
Potom omrze na nju Amnon veoma, te mrnja, koju je osjeao prema njoj, bila je
vea od ljubavi, koju je prije imao prema njoj. I viknu joj Amnon: "Ustani i odlazi!"
16
Ona mu odgovori: "To je vee zlo, koje mi sada ini, kad me tjera, negoli to si
mi prije uinio." Ali je on ne htjede posluati,
17
Nego viknu momka, koji ga sluio, i zapovjedi mu: "Bacite mi ovu van i zakljuaj
vrata za njom!"
18
Ona je imala na sebi haljinu s rukavima; jer tako su se od davnine odijevale
kraljevske keri, dok su bile neudane. Sluga je izvede van i zakljua za njom vrata.
19
A Tamara se posu pepelom po glavi, razdrije haljinu s rukavima, to ju je imala na
sebi, metnu ruku na glavu i otide odatle jauui.
20
Njezin brat Absalom ree joj: Je li tvoj brat Amnon bio kod tebe? Onda, draga
sestro, budi tiha! On ti je brat. Ne uzimaj to k srcu!" I tako osta Tamara neudana u
kui svojega brata Absaloma.
21
Kad kralj David doznade sav taj sluaj razgnjevi se vrlo.
630
22
A Absalom nije vie progovorio s Amnonom nijedne rijei, ni u zlu ni u dobru; jer
je Absalom zamrzio na Amnona, to mu je bio obeastio sestru Tamaru.
23
Poslije dvije godine, kad je Absalom imao strienje ovaca u BaalHasoru, koji lei
kod Efraima, pozva Absalom sve sinove kraljeve.
24
I kralju ode Absalom i ree: "Evo, sluga tvoj ima strienje ovaca. A kralj e i ljudi
njegovi poi sa slugom svojim."
25
Kralj ree Absalomu: "Nemoj, sine moj, ne smijemo svi skupa doi. Inae bit emo
ti na teret," Premda je navaljivao na njega, ne htjede poi, nego ga otpusti.
26
Absalom zamoli: "Kad ti eto nee, a ono neka, molim, ide s nama barem moj brat
Amnon!" Kralj ga upita: Zato da on ide s tobom?"
27
Ali kad Absalom navali na njega, posla on Amnona i sve sinove kraljevske s njim.
28
I Absalom zapovjedi slugama svojim: "Pazite! Kad se srce Amnonu razveseli od
vina i ja vam viknem: "Posijecite Amnona!, tada ga ubijte! Ne bojte se! Ja sam, koji
vam je to zapovjedio. Budite srani i pokaite se kao hrabri momci!"
29
Sluge Absalomove uinie s Amnonom tako, kako im je bio zapovjedio Absalom.
Tada skoie svi sinovi kraljevski, pojahae svaki svoju mazgu i pobjegoe.
30
Bili su jo na putu, kad je ve bio dopro glas do Davida, da je Absalom pobio sve
sinove kraljevske, da nije ostao od njih ni jedan na ivotu.
31
Kralj skoi, razdrije haljine svoje i baci se na zemlju. I sve sluge njegove stajale su
oko njega s razdrtim haljinama.
32
A Jonadab, sin imea, brata Davidova, uze rije i ree: "Gospodar moj neka ne
kae, da su pobili sve mlade sinove kraljeve! Samo je Amnon mrtav, jer je zlo leglo
na lice Absalomovo od onoga dana, kad je Amnon bio obeastio svoju sestru
Tamaru.
33
Neka dakle moj gospodar i kralj ne uzima to k srcu i neka ne govori, da su svi
sinovi kraljevi mrtvi. Samo je Amnon poginuo.
34
A Absalom je pobjegao." Kad momak na strai podie oi, ugleda mnoge ljude na
putu u Horonaim gdje silaze niz brijeg.
631
35
Jonadab ree kralju: "Vidi li? Sinovi kraljevi dolaze. Kako je rekao sluga tvoj,
tako je."
36
Jedva je izgovorio, pojavie se sinovi kraljevi i udarie u glasan pla. I kralj i sve
sluge njegove stadoe glasno i jako plakati.
37
A Absalom je bio pobjegao i otiao k Talmaju, sinu Amihudovu, kralju geurskom.
David je tugovao za sinom svojim cijelo vrijeme.
38
Poto je Absalom bio utekao i u Geur doao, ostade ondje tri godine.
39
Kralj David prestade jediti se zbog Absaloma; jer se je bio pomirio s tim, da je
umro Amnon.
1
Kad Joab, sin Serujin, opazi, da se je srce kraljevo opet obratilo k Absalomu,
2
Posla Joab u Tekou i dade otuda dozvati enu lukavu. On je zamoli: "Uini se, kao
da bi bila u alosti, obuci alosne haljine i nemoj se namazati uljem, nego se ponaaj
kao ena, koja odavna ali za mrtvim!
3
Otidi tako kralju i govori mu tako i tako!" I Joab metnu rijei u usta njezina.
4
ena Tekoanka otide kralju, baci se na zemlju niice na svoje lice, pokloni mu se i
zamoli: "Pomagaj, kralju!"
5
Kad je kralj upita: "to eli?", odgovori ona: "Ah, udovica sam, umro mi je mu.
6
Slukinja tvoja imala je dva sina, Posvadie se u polju. Nikoga nije bilo da ih
razvadi, te jedan udari na drugoga i ubi ga.
7
Sada se digla sva porodica na slukinju tvoju i zahtijeva: Daj bratoubojicu, da ga
pogubimo za ivot brata njegova, kojega je ubio, i da tako istrijebimo nasljednika!
Tako hoe da ugase iskru, koja mi je ostala, i mojemu muu da ne ostane ni imena ni
potomstva na zemlji.
8
Kralj ree eni: "Idi kui svojoj i Ja u narediti za te,"
632
9
A ena Tekoanka odgovori kralju: "Na meni, moj gospodaru i kralju, i na mojoj
obitelji lei krivnja zlodjela. Kralja i njegovo prijestolje ne pogaa odgovornost."
10
Nato odgovori kralj: "Tko neto hoe od tebe, dovedi ga k meni! Nee te se vie
dotai!"
11
Ona nastavi: "Neka se zakune kralj pred Gospodom, Bogom svojim, da krvni
osvetnik nee zlo poiniti i da se jo nee ubiti sina mojega!" On obea: "Tako iv bio
Gospod! Tvojemu sinu nee ni jedna dlaka pasti s glave."
12
A ena zamoli: "Smije li slukinja tvoja jo jednu rije upraviti na gospodara
kralja?" On ree: "Govori!"
13
Tada ree ena: "Zato snuje isto proti narodu Bojemu? Kad je kralj tako
govorio, onda kao da je kriv, to ne puta kralj, da se natrag vrati njegov prognani sin.
14
Jer mi moramo dodue umrijeti i bit emo kao voda, to se prolije na zemlju i vie
se ne moe skupiti. Ali Bog ne grabi duu, nego ozbiljno pomilja na to, da odagnani
ne ostane odagnan od njega.
15
Razlog, radi kojega dooh, da kaem ovo gospodaru kralju, bio je taj, to me
uplaie ljudi. Zato pomisli slukinja tvoja: "Moram ipak da jedanput govorim s
kraljem. Moda ispuni kralj molbu slukinje svoje,
16
Jer e kralj posluati mene i izbaviti slukinju svoju iz ruke ovjeka, koji hoe da
mene i sina mojega istrijebi iz nasljedstva Bojega.
17
Zato pomisli slukinja tvoja: Rije mojega gospodara i kralja bit e mi na umirenje,
jer je moj gospodar i kralj kao aneo Boji, te slua dobro i zlo. Gospod, Bog tvoj,
neka bude s tobom!"
18
Nato kralj ree eni: "Nemoj tajiti od mene, to u te pitati!" ena zamoli: "Moj
gospodar i kralj neka samo govori!"
19
Tada upita kralj: "Da nije ruka Joabova u igri kod ove stvari?" ena odgovori:
"Tako iv bio, moj gospodaru i kralju, ne moe se ni nadesno ni nalijevo od svega, to
ree moj gospodar i kralj! Jest, tvoj sluga Joab naloio mi je. On je slukinji tvojoj
metnuo u usta sve ove rijei.
633
20
Da stvari dadne drugo lice, sluga je tvoj Joab tako uinio. Ali je moj gospodar tako
mudar kao aneo Boji. On zna sve, to biva na zemlji."
21
Potom ree kralj Joabu: "Pa eto, ispunjam molbu tvoju. Idi i dovedi mladoga
ovjeka, Absaloma!"
22
Joab se baci licem na zemlju, pokloni se i estita kralju. Tada povika Joab: "Danas
je vidio sluga tvoj, da kod tebe, moj gospodaru i kralju, stojim u milosti, jer je kralj
ispunio molbu sluge svojega."
23
Joab se podie, otide u Geur i dovede natrag u Jerusalem Absaloma.
24
A kralj zapovjedi "Neka ide u svoj stan i neka mi ne dolazi na oi!" I povue se
Absalom u svoj stan i ne pojavi se nikada pred kraljem.
25
U svem Izraelu nije bilo ovjeka, kojega su radi njegove ljepote toliko hvalili, kao
Absaloma. Od pete do tjemena nije bilo na njemu mane.
26
Kad bi sebi dao iati glavu a dao ju je iati poslije svake godine; postala bi mu
naime odve teka, tako da ju je morao dati iati to je vagala njegova kosa na glavi
dvjesta ekela po kraljevskoj teini,
27
Tri sina rodie se Absalomu i jedna ki po imenu Tamara. Ona je bila vrlo lijepa
ena.
28
Absalom proboravi dvije godine u Jerusalemu, a da ne vidje lica kraljeva.
29
Tada posla Absalom po Joaba, da ga polje kralju. Ali on ne htjede poi k njemu.
Kad posla po drugi put, ne htjede opet doi.
30
I Absalom zapovjedi slugama svojim: "Znate, Joab ima njivu pokraj moje, i na njoj
je jeam. Idite i zapalite je!" I zapalie sluge Absalomove onu njivu.
31
Sada se podie Joab, otide k Absalomu u kuu i upita ga: "Zato sluge tvoje
zapalie moju njivu?"
32
Absalom odgovori Joabu: "Eto, slao sam k tebi i poruio ti: 'Hodi ovamo, htio bih
te poslati kralju, da upita: Zato sam se vratio iz Geura? Bilo bi za me bolje, da sam
jo ondje.' A sada bih htio da stupim pred kralja. Ako ima kakva krivnja zlodjela na
meni, neka me pogubi!"
634
33
I otide Joab kralju i pripovjedi mu to je i kako je. Ovaj dade dozvati Absaloma.
Kad je bio doao kralju, baci se pred kraljem na svoje lice na zemlju niice, i kralj
poljubi Absaloma.
1
Poslije toga nabavi sebi Absalom kola i konja, usto pedeset ljudi, koji su trali pred
njim.
2
Rano ujutro stajao bi Absalom na putu kraj vrata. Svakoga, koji je imao parnicu i
htio da poe kralju na sud, Absalom bi dozvao k sebi i upitao: "Iz kojega si grada?"
Kad bi onaj tada odgovorio: "Sluga je tvoj iz toga i toga plemena Izraelova",
3
Tada bi mu rekao Absalom: "Eto, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali te nema tko
sasluati kod kralja."
4
Absalom bi jo rekao: "Kad bi se mene postavilo za suca u zemlji! Svaki, koji ima
parnicu ili kakav pravni posao, mogao bi doi k meni. Ja bih mu ve pribavio njegovo
pravo."
5
I kad bi mu tko pristupio, da mu se pokloni, on bi pruio ruku svoju, te bi ga
privukao k sebi i poljubio ga.
6
Tako je inio Absalom sa svima Izraelcima, koji su dolazili kralju, da im sudi. Stim
je primamljivao Absalom srca ljudi Izraelovih.
7
Kad proe etrdeset godina, ree Absalom kralju: "Htio bih otii i u Hebronu zavjet
svoj izvriti, to sam ga uinio Gospodu.
8
Jer kad sam boravio u Geuru u Siriji, uini sluga tvoj ovaj zavjet: "Ako dadne
Gospod, te se vratim u Jerusalem, prinijet u Gospodu rtvu."
9
Kralj mu odgovori: "Idi s mirom!" I Absalom zaputi i otide u Hebron.
10
Posla tajne glasnike svima plemenima Izraelovim i porui: "im ujete trube da
zatrube, poviite: "Absalom je kralj u Hebronu!"
11
S Absalomom otide i dvjesta ljudi iz Jerusalema, koji su bili pozvani i bezazleno
poli, a da nijesu nita znali.
635
12
Absalom dade dovesti na prinoenje rtava i Gilonjanina Ahitofela, savjetnika
Davidova, iz njegova grada Gilaha. Tako dobi buna na jakosti, i sve vie ljudi
prikljuivalo se Absalomu.
13
Tada stie k Davidu glasnik i javi: "Srca Izraelaca pristadoe za Absalomom."
14
Nato David zapovjedi svima svojim slugama, to su bili kod njega u Jerusalemu:
"Ustajte! Bjeimo, jer inae neemo utei od Absaloma. Brze spremite se na put!
Inae pohitjet e on i dostignut e nas, stavit e na nas zlo i udarit e grad otricom
maa.
15
Sluge kraljeve odgovorie kralju: "Sve upravo tako, kako eli gospodar i kralj i mi
smo tvoje pokorne sluge."
16
Tako otide kralj i sav dvor za njim. Samo deset ena inoa ostavi kralj, da uvaju
palau.
17
Kralj dakle otide i svi ljudi za njim. Kod posljednje kue ustavie se.
18
Sve njegove sluge prooe mimo njega. Svi Kereteji i Peleteji, svi Giteji, est
stotina ljudi, to su bili poli za njim iz Gata, Prooe mimo njega.
19
Itaju Gitejinu ree kralj: "Zato e i ti ii s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Pa ti
si stranac i sam si odagnan iz svoje domovine.
20
Juer si doao, i danas da te uzimam, da se potuca s nama, a da ne zna, kamo ja
idem. Vrati se i odvedi natrag svoje zemljake! Zdravo i sretno!"
21
Ali Itaj odgovori kralju: "Tako iv bio Gospod, i tako iv bio moj gospodar i kralj!
Ondje, gdje bude moj gospodar i kralj, bilo na smrt ili na ivot, bit e i sluga tvoj!"
22
Tada ree David Itaju: "Dobro, proi!" I tako proe Itaj Gitejin sa svima svojim
ljudima i sa svom pratnjom, to je bila s njim.
23
Sve je puanstvo plakalo iza glasa, kad su prolazili svi ljudi. Nato prijee kralj
preko potoka Kidrona, a i sav narod prijee u pravcu prema pustinji.
24
I Sadok je bio kod njega sa svim Levitima, koji su nosili koveg zavjeta Bojega.
Oni spustie koveg Boji, i Abiatar je rtvovao, dok je sav narod bio zavrio izlazak
iz grada.
636
25
Potom ree kralj Sadoku: "Nosi koveg Boji natrag u grad! Ako naem milost u
oima Gospodnjim, on e me dovesti natrag i dat e mi da opet vidim njega i stan
njegov.
26
Ako li rekne: "Nijesi mi po volji, ja se podvrgavam. Neka uini s menom, to mu se
ini dobro!"
27
Jo ree tada kralj sveeniku Sadoku: "Ti uvia to, vrati se mirno u grad s vama
obadva sina vaa: "tvoj sin Ahimaas i Jonatan, sin Abiatarov!
28
Evo, ja u ekati na gazovima pustinje, dok ne doe od vas glasnik i donese mi
vijest."
29
Tada Sadok i Abiatar odnesoe koveg Boji natrag u Jerusalem i ostadoe tamo.
30
A David se je penjao uz Maslinsku goru. Plaui i pokrivene glave iao je gore.
Bos je hodio odatle. I svi ljudi, koji su bili s njim, bili su svaki pokrili glavu svoju.
Jednako plaui penjali su se gore.
31
Kad javie Davidu, da je Ahitofel meu buntovnicima kod Absaloma, povika
David: "O Gospode, obezumi savjet Ahitofelov!"
32
Kad je bio David doao na vrh gore, gdje je bio obiaj astiti Boga, srete ga
iznenada Arkijanin Huaj razdrte haljine i glave posute prahom.
33
David mu ree: "Ako poe s menom, na teret si mi samo.
34
Ali ako se vrati u grad i kae Absalomu: Sluga sam tvoj, kralju; kako sam prije
bio sluga tvojemu ocu, tako sam sada sluga tebi; onda moe razbiti savjet
Ahitofelov.
35
I sveenici Sadok i Abiatar bit e tamo s tobom. Sve, to uje iz palae kraljeve,
priopi sveenicima Sadoku i Abiataru!
36
Oni imaju tamo kod sebe svoja obadva sina, Ahimaasa, sina Sadokova i Jonatana,
sina Abiatarova. Po njima mi javljajte sve, to doujete!"
37
I tako otide Davidov prijatelj Huaj u grad, kad je Absalom upravo uniao u
Jerusalem.
637
1
David je bio upravo vrh prekoraio, kad mu doe u susret Siba, momak
Mefiboetov, sa dva osedlana magarca. Oni su nosili dvjesta kruhova, sto grozdova
suhih, to vonjaa i mijeh vina.
2
Kralj upita Sibu: "to e s tim?" Siba odgovori: "Magarci su za obitelj kraljevu, da
jae, kruhovi i voe da jedu momci, a vino da piju oni, koji se umore u pustinji,"
3
Kralj upita dalje: "Gdje je sin tvojega gospodara?" Siba odgovori kralju "On je ostao
u Jerusalemu, jer je mislio: Danas e mi kua Izraelova vratiti kraljevstvo oca
mojega."
4
Tada ree kralj Sibi: "Tvoje neka bude sve, to posjeduje Mefiboet!" Siba
odgovori: "Bacam se niice. Naao sam milost u tvojim oima, gospodaru kralju!"
5
Kad je kralj David bio stigao u Bahurim, izae odanle ovjek od roda kue Saulove,
po imenu imej, sin Gerin. On se je pribliavao psujui runo.
6
Pritom se je bacao kamenjem na Davida i na sluge kralja Davida, na narod i ratnike
s desne i s lijeve strane.
7
Ovako je imej psovao: "Odlazi, odlazi, ti krvopijo, ti nitarijo!
8
Sad donosi Gospod na tebe krv kue Saulove, na ije mjesto sebe si uinio kraljem.
Gospod predaje kraljevstvo tvojemu sinu Absalomu. Ti si eto pao u nesreu, jer si
krvopija."
9
Tada ree Abiaj, sin Serujin, kralju: "Zato da psuje ovaj mrtvi pas mojega
gospodara i kralja? Pusti me, da mu skinem glavu!"
10
Ali kralj ree: "to ja imam s vama, sinovi Serujini? Kad on tako psuje i Gospod ga
nadahnuo; Psuj Davida!, tko smije onda pitati: "Zato tako ini?"
11
Tada ree David Abiaju i svima slugama svojim: "Kad moj tjelesni sin radi mi o
glavi, a kako nee ovaj sin Benjaminov? Pustite ga neka psuje; jer mu je to udahnuo
Gospod.
12
Moda pogleda Gospod na moju nevolju i dadne mi Gospod sreu za psovku, to
me bije danas,"
638
13
I tako je David sa svojim ljudima iao dalje. A imej je iao pokraj gore naprema
njemu i jednako ga psovao, bacao se kamenjem na njega i zasipao ga prainom.
14
Napokon doe kralj sa svim narodom, koji ga je pratio, do cilja umoran. Tamo se
odmori.
15
Meutim je bio Absalom sa svim Izraelcima stigao u Jerusalem; Ahitofel ga je
pratio.
16
Kad Arkijanin Huaj, prijatelj Davidov, doe k Absalomu, povika Huaj
Absalomu: "ivio kralj! ivio kralj!"
17
Absalom odgovori Huaju: "Je li to vjernost tvoja prema prijatelju tvojemu? Zato
nijesi otiao s prijateljem svojim?"
18
A Huaj odgovori Absalomu: "Ne, nego koga Gospod i narod i svi Izraelci
izabrae, njegov sam ja, i kod njega u ostati.
19
I drugo Kojemu da sluim? Zar ne sinu njegovu? Kako sam sluio ocu tvojemu,
tako u sluiti i tebi."
20
Kad je Absalom zahtijevao od Ahitofela: "Dajte mi svoj savjet, to da inimo",
21
Odgovori Ahitofel Absalomu: "Unii k inoama oca svojega, to ih je ostavio da
uvaju palau! Kad uje sav Izrael, da si se posve zavadio s ocem svojim, ohrabrit e
se svi privrenici tvoji."
22
I tako razapee Absalomu ator na krovu, i Absalom unie pred oima svega
Izraela k inoama oca svojega.
23
Savjet naime, to bi ga dao Ahitofel, vrijedio je tada toliko, kao da bi tko upitao
Boga. Toliko je vrijedio svaki savjet Ahitofelov i u Davida i u Absaloma.
1
Nato predloi Ahitofel Absalomu: "Hou da odaberem sebi dvanaest tisua ljudi, da
jo ove noi idem u potjeru za Davidom.
2
Ja u ga stignuti, jer je posve izmoren, i uplait u ga. Sva e vojska, to je s njim,
pobjei, i ja mogu ubiti kralja samoga.
639
3
Tada u dovesti svu vojsku k tebi. Kad se svi ratnici, kao to eli, povrate, zavladat
e mir u svemu narodu."
4
Taj se savjet dopade Absalomu i svima starjeinama Izraelovim.
5
Ipak zapovjedi Absalom: "Neka se jo dozove Arkijanin Huaj! Da ujemo, to e
on reci."
6
Kad doe Huaj k Absalomu, priopi mu Absalom: "Tako je svjetovao Ahitofel,
Imamo li izvesti njegov prijedlog? Ako ne, govori ti!"
7
A Huaj odgovori Absalomu: "Savjet, to ga je dao Ahitofel, nije ovaj put dobar."
8
I Huaj nastavi: "Ti zna, da su junaci otac tvoj i ratnici njegovi, puni ljute sranosti
kao medvjedica u polju, kad joj otmu medvjedie. Usto je tvoj otac bojnik, koji s
ljudima ne dri nonoga sna.
9
On se je sada sigurno skrio u kakvu jamu ili gdje drugdje. Pa ako odmah u poetku
neki padnu, ljudi to uju, rei e: 'Pristae Absalomove poraene su.'
10
Onda e i najhrabriji, koji imaju srce kao lav, izgubiti sranost, jer sav Izrael zna,
da je tvoj otac junak i da su hrabri ljudi pratioci njegovi.
11
Zato ja svjetujem: "Daj skupi k sebi sav narod Izraelov od Dana do Beerebe, da
ih bude kao pijeska na moru, pa ti glavom s njima poi u boj!
12
Kad ga onda zateemo na mjestu, gdje se upravo nalazi, mi emo napasti na njega,
kao to rosa pada na zemlju, i od njega i svih ljudi, to su s njim, nee ostati ni jedan,
13
Povue li se u koji grad, sav e Izrael opasati uima taj grad, pa emo ga svui u
dolinu, da se vie ni kameni ne nae ondje."
14
Tada izjavie Absalom i svi Izraelci: "Savjet Arkijanina Huaja bolji je nego savjet
Ahitofelov." Gospod je naime bio tako odredio, da je dobri savjet Ahitofelov bio
zabaen, jer je Gospod htio navui zlo na Absaloma.
15
Huaj dojavi sveenicima Sadoku i Abiatara: "Tako i tako svjetova Ahitofel
Absalomu s starjeinama Izraelovim. A ja svjetovah tako i tako.
640
16
Sad poljite bre Davidu ovaj glas: "Ne nouj vie kod gazova u pustinji, nego
prijei prijeko! Inae dostie pogibija kralja i sve ljude, to su s njim."
17
Jonatan i Ahimaas stajali su spremni kod studenca Rogela. Jedna slukinja doe
tamo i donese im vijest. Oni su tada imali odnijeti glas kralju Davidu; jer se nijesu
smjeli pokazati ni ui u g a
18
Ali ih vidje jedan djeak i javi to Absalomu. Tada oni obojica bre pribjegoe u
kuu jednoga ovjeka u Bahurimu. On je imao studenac u svojemu dvoritu, u koji se
oni spustie.
19
ena uze pokriva i razastrije ga povrh studenca. Povrh toga razasu stuenoga
zrnja, tako da se nije moglo nita opaziti.
20
Kad ljudi Absalomovi dooe k eni u kuu, upitae je: "Gdje su Ahimaas i
Jonatan?" ena im odgovori: "Otili su k vodi." I oni su traili, a ne naoe nita i
vratie se natrag u Jerusalem.
21
im su bili otili, izaoe oni iz studenca, otidoe i javie kralju Davidu. Rekoe
Davidu: "Ustanite! Prijeite bre preko vode, jer je tako i tako svjetovao Ahitofel
proti vama."
22
Odmah ustade David sa svima ljudima, to su bili s njim, i prijee preko Jordana.
Kad je jutro osvanulo, bili su svi do posljednjeg ovjeka preli preko Jordana.
23
Kad vidje Ahitofel da se ne uini, kako je on svjetovao, osedla magarca i zaputi
kui u svoj grad. Poto je bio naredio za svoju kuu, objesi se. Tako on umrije. Bi
pokopan u grobu oca svojega.
24
David je ve bio stigao u Mahanaim, kad Absalom sa svim Izraelcima, to su bili s
njim, prijee preko Jordana.
25
Na mjesto Joabovo bio je Absalom postavio Amasu za vrhovnog zapovjednika nad
vojskom. Amasa je bio sin nekoga Izraelca, koji se zvao Jitra. Ovaj je bio imao
odnose s Abigailom, kerju Nahaovom, sestrom Seruje, matere Joabove,
26
Izraelci pod Absalomom utabore se u zemlji Gileadu.
27
Kad David doe u Mahanaim, donese mu Sobi, sin Nahaov iz amonskoga grada
Rabahe, i Makir, sin Amielov iz LoDebara, i Gileadovac Barzilaj iz Rogelima
641
28
Postelja, lonaca, zemljanih posuda, penice, jema, brana, bungura, boba, lea,
prenih zrna,
29
Meda, mlijeka, ovaca i sira kravljega. Oni to ponudie Davidu i ljudima njegovim
da jedu, jer su mislili: "Ljudi su u pustinji ogladnjeli, umorili se i oednjeli."
1
Potom pregleda David vojsku, to je bila s njim, i postavi voe nad tisuom i nad
stotinom.
2
Treinu vojske postavi pod zapovijed Joabovu, treinu pod Abiaja, sina Serujina i
brata Joabova, i treinu pod Itaja Gitejina, Kad kralj priopi ljudima: "I ja u ii s
vama",
3
Odgovorie ljudi: "Ti ne smije ii, jer kad mi bjeimo, nee mariti za nas. Kad bi i
pola nas palo, ne bi marili za nas. A ti si sam kao nas deset tisua. I bolje je, da nam ti
pomae iz grada,"
4
Kralj im odgovori: "to vam se ini da je dobro, uinit u." Nato kralj stade kod
vrata, i sva je vojska izlazila po sto i po tisuu.
5
Joabu, Abiaju i Itaju zapovjedi kralj. "uvajte mi mladog Absaloma!" Sva je
vojska bila svjedok, kako kralj zapovjedi svim voama za Absaloma.
6
Tako izae vojska u polje proti Izraelu. U umi Efraimovoj zametnu se bitka.
7
Tamo Izraelci budu potueni od ljudi Davidovih i pretrpjee u onaj dan teak poraz
izgubivi dvadeset tisua ljudi.
8
Boj se rairi po svoj tamo okolini. uma vie prodrije ljudi, nego to u onaj dan
prodrije ma.
9
Sluajno doe Absalom ljudima Davidovim na oi, Absalom je jahao na mazgi. Kad
mazga naie pod granje velikog hrasta, osta on glavom visei o hrastu i ledbio je
izmeu neba i zemlje, izakako je bila mazga otrala ispod njega.
10
Jedan ovjek vidje to i javi Joabu: "Vidio sam Absaloma gdje visi o hrastu."
642
11
Joab ree ovjeku, koji mu je bio donio tu vijest: "Pa kad si ga vidio, zato ga nijesi
odmah sruio na tlo? Bio bih ti rado dao deset srebrnjaka i jedan pojas."
12
A ovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi se izbrojilo tisuu srebrnjaka, ne bih digao
ruke svoje na sina kraljeva, jer smo uli na svoje ui, kako je kralj zapovjedio tebi,
Abiaju i Itaju: uvajte mi mladog Absaloma!
13
Da sam napao na njega, ne bi se moglo od kralja skriti, a ti bi se drao po strani."
14
Joab ree: "Neu ja dangubiti s tobom." Pa uze tri koplja u ruku i zabode ih u prsa
Absalomu, Kako je jo iv visio o hrastu,
15
Pristupie deset momaka, to su nosili oruje Joabu, i ubie Absaloma.
16
Nato dade Joab zatrubiti u trubu, i ljudi prestadoe goniti Izraele, jer je Joab bio
ljudima zapovjedio da stanu.
17
I uzee Absaloma, bacie ga u umi u veliku jamu i nabacae na njega vrlo veliku
gomilu kamenja. A sav Izrael pobjee, svaki k svojoj kui.
18
Absalom je bio sebi podigao spomenik za ivota svojega u dolini kraljevoj. Mislio
je naime: "Nemam sina, koji bi mogao drati u spomenu moje ime." Tako je bio
nazvao onaj spomenik svojim imenom. Zove se do dananjega dana "Spomenik
Absalomov".
19
Ahimaas, sin Sadokov, ree: "Otrat u i odnijet u kralju glas, da mu je Gospod
udijelio pobjedu nad neprijateljima njegovim.
20
A Joab mu ree: "Nemoj danas biti glasnik! U koji drugi dan moe biti glasnik; ali
danas ne smije biti, jer je sin kraljev mrtav."
21
Joab zapovjedi Kuitu: "Idi, javi kralju, to si vidio!. Kuit se baci pred Joaba niice
i otra.
22
A Ahimaas, sin Sadokov, jo jedanput ree Joabu: "Neka bude to hoe! Ja u ipak
trati za Kuitom!" Joab ree: "Pa to e trati, moj sine, Kad nee dobiti nagrade."
23
On odgovori: "Neka bude to hoe, trat u!" Tada mu ree: "Pa tri!" Ahimaas
udari ravnicom Jordana i pretee Kuita.
643
24
David je upravo sjedio meu dvojim vratima. Straar je bio uzaao na krov od vrata
na zidu. Kad on podie oi svoje i pogleda, vidje jednoga ovjeka, gdje tri sam.
25
Straar povika i javi kralju. Kralj ree: "Kad je sam, onda nosi dobar glas." I dok je
onaj dolazio sve blie,
26
Vidje straar jo drugoga ovjeka, gdje tri. I povika straar vrataru: "Vidim jo
jednoga ovjeka, gdje tri sam." Kralj ree: "I on nosi dobar glas."
27
Straar povika dalje: "Prvi tri, koliko vidim, upravo kao Ahimaas, sin Sadokov."
Kralj odgovori: "To je dobar ovjek. Taj dolazi s dobrim glasom."
28
Tada Ahimaas povika kralju: "Pobjeda!", baci se tada pred kraljem licem sve do
zemlje i ree: "Neka je blagoslovljen Gospod, Bog tvoj, koji predade ljude, koji
podigoe ruku svoju na mojega gospodara, kralja!"
29
Kralj upita: Je li dobro mladom Absalomu?" Ahimaas odgovori "Vidio sam veliku
vrevu, kad kraljev sluga Joab posla slugu tvojega. Ali ne znam, to je bilo."
30
Kralj ree: "Ukloni se, stani tamo!" On se ukloni i stade.
31
Tada doe Kuit. Kuit povika: "Moj gospodar i kralj neka dopusti, da mu se javi
dobra vijest: "Gospod ti je danas udijelio pobjedu nad svima, koji se pobunie proti
tebi."
32
A kralj zapita Kuita; "Je li dobro mladom Absalomu?" Kuit odgovori: "Kao mladi
ovjek, tako neka prou neprijatelji mojega gospodara, kralja, i svi, koji ustaju na te u
zloj namjeri!"
33
Kralj zadrhta i ode plaui u gornju sobu nad vratima. Idui jadikovao je: "Sine moj
Absalome! Sine moj! Sine moj Absalome! Ah, da sam ja umro mjesto tebe! O
Absalome, sine moj, sine moj!"
1
Javie Joabu, da kralj plae i jadikuje za Absalomom.
2
Tako se pretvori pobjeda onoga dana u alost za svu vojsku, jer narod saznade u
onaj dan, da kralj tuguje za sinom svojim.
644
3
Zato vojska ue u grad kradom, kao to se iskrade vojska, koja se stidi, jer je
pobjegla iz bitke.
4
Kralj pokri lice svoje. "Sine moj Absalome," jadikovao je iza glasa, "sine moj
Absalome, sine moj!"
5
Tada doe Joab kralju u kuu i ree: "Izgrdio si danas sve sluge svoje, a one danas
spasie ivot tebi, tvojim sinovima i kerima, tvojim enama i inoama.
6
Iskazao si ljubav onima, koji te mrze, a mrnju onima, koji te ljube, jer pokazuje
eto danas, da tebi nita nijesu vojskovoe i ljudi. Jest, sada znam, da bi ti bilo pravo,
kad bi Absalom jo bio iv, a mi drugi svi kad bismo pali danas.
7
Ali ustani sada, izai van i progovori prijazno ljudima svojim, jer kunem ti se
Gospodom: "Ako ne izae, nee ni jedan ostati kod tebe ovu no. To e biti gore po
te, negoli sva zla, to su te snalazila od mladosti tvoje do sada."
8
Tada ustade kralj i sjede na vratima. Kad javie vojsci: "Evo, sjedi kralj na vratima,"
dooe svi ljudi pred kralja. A Izraelci su bili pobjegli, svaki k svojoj kui.
9
I sav se narod stade svaati. Po svim plemenima Izraelovim govorilo se: "Kralj nas
je oslobodio iz ruku neprijatelja naih i izbavio nas iz ruku filistejskih; a ipak je
morao bjeati iz zemlje pred Absalomom.
10
A Absalom, kojega smo bili pomazali za kralja, pade u boju. Zato jo oklijevate, te
ne dovedete natrag kralja?"
11
Nato kralj David posla k sveenicima Sadoku i Abiataru i porui im: "Upitajte
starjeine Judine: "Zato vi da budete posljednji, koji e kralja natrag dovesti u kuu
njegovu?" to se je govorilo po svemu Izraelu, bilo je naime dolo do kralja u kuu
njegovu.
12
"Vi ste moja braa, vi ste od mojega mesa i kosti. Zato da budete posljednji, koji
e natrag dovesti kralja?
13
Recite Amasi: "Ti si ipak od mojega mesa i kosti. Tako i tako neka mi uini Bog,
ako mi ne bude vrhovni vojskovoa dok si iv na mjesto Joaba!"
14
Tako predobi srca svih ljudi od roda Judina, tako da jednoduno zamolie kralja:
"Vrati se sa svim ljudima svojim!"
645
15
I tako se kralj vrati i stie na Jordan. Judejci bili su doli u Gilgalu kralju u susret,
da prevedu kralja preko Jordana.
16
I Benjaminovac imej, sin Gerin, iz Bahurima, bio je pohitio s Judejcima kralju
Davidu u susret.
17
I s njim tisua ljudi iz roda Benjaminova. I Siba, upravitelj kue Saulove, bio je
doao kralju na Jordan s petnaest sinova svojih i dvadeset sluga svojih.
18
Kad se preveze laa, da prevede kraljevsku obitelj i da mu stoji na slubu, baci se
imej, sin Gerin, pred kraljem niice, kad je ovaj htio da prijee preko Jordana,
19
On zamoli kralja: "Neka mi gospodar moj ne upie u krivnju i neka se vie ne
spominje zlodjela, koju je poinio sluga tvoj u onaj dan, kad je moj gospodar, kralj,
izlazio iz Jerusalema, Neka mi kralj ne pamti to!
20
Jer sluga tvoj zna, da se je ogrijeio. Ali, kako vidi, danas sam prvi iz sve kue
Josipove doao u susret svojemu gospodaru, kralju."
21
Tada povika Abiaj, sin Serujin: "imej neka umre, jer je psovao pomazanika
Gospodnjega!"
22
A David ree: "to ja imam s vama, sinovi Serujini? Vi ste mi danas napasnici. Zar
da pogine danas tko u Izraelu, kad znam, da sam danas opet kralj nad Izraelom?"
23
Tada ree kralj imeju: "Nee poginuti!" I zakle mu se kralj.
24
I Mefiboet, unuk Saulov, doe kralju u susret. On nije bio svojih nogu njegovao,
nije svoje brade ureivao, niti je svoje haljine prao od onoga dana, kad je bio otiao
kralj, sve do dana, kad se je opet vratio zdrav.
25
I kad on doe u Jerusalem kralju u susret, upita ga kralj: "Mefiboete, zato ne poe
s menom?"
26
On odgovori Moj gospodaru i kralju! Prevari me sluga moj, jer sluga tvoj bio je
sebi preduzeo da dadne osedlati magarca, da odjae tamo i poe s kraljem, jer je hrom
sluga tvoj.
27
Ali on opade slugu tvojega kod mojega gospodara, kralja. Ali je moj gospodar,
kralj, kao aneo Boji. Zato ini, to ti se ini dobro!
646
28
Premda sva kua oca mojega nije imala nita drugo oekivati od mojega gospodara
i kralja nego smrt, ipak si ti uzeo slugu svojega meu svoje drugove za stolom. Pa
kakvo imam jo pravo i kakav zahtjev kod kralja?"
29
Kralj mu odgovori: "emu tolike rijei? Odreujem: Ti i Siba podijelite imanje!"
30
A Mefiboet ree kralju: "Neka uzme sve, kad se je moj gospodar i kralj vratio kui
itav i zdrav!"
31
I Barzilaj od Gileada bio je doao iz Rogelima i poao s kraljem na Jordan, da ga
prati preko Jordana.
32
Barzilaj bio je vrlo star, ovjek od osamdeset godina. On je bio kralja hranio za
njegova boravka u Mahanaimu, jer je bio vrlo imuan.
33
I kralj ree Barzilaju: "Hajde s menom! Ja u se u Jerusalemu kod sebe brinuti za
tvoje uzdravanje.
34
Ali Barzilaj odgovori kralju: "Kako u dugo jo ivjeti da idem s kraljem u
Jerusalem?
35
Ima mi sada osamdeset godina. Pa mogu li jo razlikovati dobro i zlo? Ima li sluga
tvoj jo okusa na onom, to jede i pije? Mogu li jo sluati glas pjevaa i pjevaica?
Zato da bih sluga tvoj pao jo na teret svojemu gospodaru i kralju?
36
Samo komadiak htio bi sluga tvoj proi s kraljem preko Jordana. Zato e mi kralj
odmah tako naplatiti?
37
Pusti ipak, da se sluga tvoj vrati kui, da umrem u svojem rodnom gradu kod groba
oca svojega i matere svoje! Ali evo, tu je sluga tvoj Kimham; on neka ide s mojim
gospodarom, kraljem! Uini njemu, to dri za dobro!"
38
Kralj odgovori: "Neka ide s menom Kimham! Ja u mu uiniti, to bude tebi drago,
i tebi u ispuniti svaku elju."
39
Potom prijee sav narod preko Jordana. I kralj prijee. Kralj onda poljubi Barzilaja
i rastade se s njim. Nato se on vrati u svoje mjesto.
40
Kralj otide dalje u Gilgalu, i Kimham ga je pratio. Sva vojska Judina i polovina
ratnika Izraelovih bila je dopratila kralja.
647
41
I dooe svi Izraelci kralju i upitae kralja: "Zato te odvedoe braa naa, Judejci, i
prevedoe preko Jordana kralja s njegovom obitelji i s cijelom okolinom
Davidovom?"
42
Svi Judejci odgovorie Izraelcima: "Kralj je ipak u srodstvu s nama. Zato se tako
srdite radi toga? Jesmo li moda ivjeli o troku kraljevu? Pa je li bio ugrabljen od
nas?"
43
Ali Izraelci odgovorie Judejcima: "Mi imamo deset dijelova na kralju. I mi smo
prema vama prvoroenci. Zato nas zapostaviste? Nije li najprije na naoj strani
izjavljena elja, da natrag dovedemo kralja svojega?" Ali odgovor Judejaca bio je jo
ei negoli govor Izraelaca.
1
Sluajno je bio tamo nitav ovjek po imenu eba, sin Bikrijev, Benjaminovac. On
zatrubi u trubu i povika: "Mi nemamo dijela s Davidom. Mi nemamo nasljedstva sa
sinom Jesejevim. Svaki neka se kui vrati, Izraelci!"
2
Nato svi Izraelci otpadoe od Davida i prikljuie se ebi, sinu Bikrijevu. A Judejci
otpratie kralja svojega od Jordana u Jerusalem.
3
Kad je David bio doao u svoju palau u Jerusalem, dade deset inoa, to ih je bio
ostavio da uvaju palau, odvesti u posebnu kuu, i brinuo se je za njihovo
uzdravanje, ali nije vie opio s njima. Tako su ivjele do smrti svoje zatvorene kao
udovice za ivota mua.
4
Potom zapovjedi kralj Amasi: "Sazovi mi Judejce do tri dana! Isto tako budi sam na
mjestu!"
5
I Amasa otide da sazove Judejce. A kad izostade preko vremena, to mu ga je bio
odredio,
6
Ree David Abiaju: "Sad e nam eba, sin Bikrijev, biti opasniji od Absaloma,
Uzmi ti ljude gospodara svojega i progoni ga! Inae dobit e tvrde gradove i zadat e
nam puna jada."
7
Ljudi Joabovi izaoe pod vodstvom njegovim, usto Kereteji i Peleteji i svi ratnici
junaci. Ostavie Jerusalem, da gone ebu, sina Bikrijeva.
648
8
Kad dooe na veliki kamen kod Gibeona, srete ih Amasa. Joab je bio obuen u
haljinu dobedricu. Na njoj je visio bode, to je u koricama bio svezan uz bedro. Kad
poe naprijed, bode mu ispade na tlo.
9
Tada Joab upita Amasu: "Jesi li zdravo, dragi brate?" I prihvati Joab desnom rukom
Amasu za bradu, da ga poljubi.
10
A Amasa ne opazi ma u ruci Joabovoj. Tako je on mogao zabosti mu ga u slabine,
tako da su se njegova crijeva prosula na zemlju. On umrije, a da nije trebao jo drugi
mu ubod zabosti. Potom Joab i njegov brat Abiaj otidoe dalje u potjeru za ebom,
sinom Bikrijevim.
11
Jedan od ljudi Joabovih morade ostati kod Amase i viknuti: "Tko dri s Joabom i
tko je za Davida, neka ide za Joabom!"
12
Amasa, sav obliven krvlju, leao je nasred puta. Kad onaj ovjek vidje, da se svi
ljudi ustavljaju, odvue Amasu s puta u polje i stavi na njega haljinu, jer svaki, koji je
prolazio, motrio bi ga i zaustavio bi se.
13
im ga je bio uklonio s puta, prikljuie se svi Joabu, da tjeraju ebu, sina
Bikrijeva.
14
A on proe sva plemena Izraelova do u Abelu BetMaaku. Ali su ga svi gradovi
prezreli, pa i progonili,
15
Svi ljudi Joabovi dooe i opkolie ga u Abeli BetMaaki, iskopae opkop oko
grada, tako da su stajali pred zidom gradskim i potkopavali zid, da ga srue.
16
Tada viknu jedna mudra ena iz grada: "ujte, ujte! Kaite Joabu, neka doe
ovamo! Hitjela bih da s njim govorim."
17
Kad on doe u njezinu blizinu, upita ena: "Jesi li ti Joab?" On odgovori: "Jesam."
Ona mu ree: "Posluaj rijei slukinje svoje!" On odgovori: "ujem."
18
Ona ree: "Od starine se govori ovako: Pitajte samo u Abeli i doi ete do cilja.
19
Mi smo najmirniji i najvjerniji grad u Izraelu. A ti hoe da razori majku gradova
u Izraelu. Zato hoe da upropasti vlasnitvo Gospodnje?"
20
Joab ree: "Daleko je to od mene, da unitim i razorim.
649
21
Ne radi se o tom, nego jedan ovjek iz gore Efraimovce po imenu eba, sin
Bikrijev, pobunio se proti kralju, proti Davidu. Dajte samo njega, i ja odoh od grada."
ena odgovori Joabu: "Glava njegova bacit e ti se odmah preko zida!"
22
I puna lukavosti nagovori ena sve ljude, i oni odsjekoe glavu ebi, sinu Bikrijevu,
i bacie je Joabu. I on zatrubi u trubu, i oni se razioe od grada, svaki k svojoj kui.
Joab se vrati kralju u Jerusalem.
23
Na elu sve vojske izraelske stajao je Joab. Zapovjednik Keretejima i Peletejima
bio je Benaja, sin Jehojadov.
24
Rabotne radnje nadzirao je Adoram, Peatnik je bio Joafat, sin Ahiludov.
25
Dravni pisar bio je eva. Sveenici su bili Sadok i Abiatar.
26
I Jairanin Ira bio je glavni savjetnik kod Davida.
1
Jedanput u danima Davidovim vladala je glad tri godine, iz godine u godinu. I David
upita Gospoda. "Na Saulu i njegovoj kui lei krvna krivnja," odgovori Gospod, "jer
pogubi Gibeoneje."
2
Tada kralj dozva Gibeoneje i upita ih. Gibeoneji ne pripadaju Izraelcima, nego
ostacima Amoreja. Premda su im se Izraelci bili obvezali zakletvom, traio je Saul u
svojoj revnosti za Izraelce i Judejce da ih uniti.
3
David dakle upita Gibeoneje: "to da vam uinim? im da vas namirim?
Blagoslovite ipak batinu Gospodnju!"
4
Gibeoneji mu odgovorie: "Ne traimo ni srebra ni zlata od Saula i kue njegove.
Niti nam je do toga, da se itko pogubi u Izraelu." On ih upita: "Pa to hoete? Uinit
u vam."
5
Oni odgovorie kralju: "ovjek, koji nas je zatirao i za tim iao, da nas iskorijeni, da
nas ne bude nigdje u podruju Izraelovu,
6
Od njegovih sinova neka nam se dadne sedam ljudi. Mi emo ih pred Gospodom u
Gibei Saulovoj na gori Gospodnjoj objesiti." Kralj obea: "Dat u vam ih."
650
7
Ali Mefiboeta, sina Jonatana, sina Saulova, sauva kralj radi zakletve poloene
pred Gospodom, koja je bila meu njima, Davidom i Jonatanom, sinom Saulovim.
8
I uze kralj obadva sina, koje rodi Saulu Rispah, ki Ajina, Armonija i Mefiboeta, i
pet sinova, koje Mikala, ki Saulova, rodi Adrielu, sinu Meholaja Barzilaja.
9
Ove dade Gibeonejima, a oni ih objesie na gori pred Gospodom. Tako sedmorica
pogiboe u isto vrijeme. U prvim danima etve, u poetku jemene etve, umrijee.
10
Tada uze Rispah, ki Ajina, crnu haljinu i sebi je prostrije po hridini kao postelju
od poetka etve, dok ne pade na mrtva tjelesa dad s neba. Tako sprijei, da padaju
na njih u danu ptice nebeske, a u noi zvijeri poljske.
11
I kad javie Davidu, to uini inoa Saulova Rispah, ki Ajina,
12
Dade David donijeti kosti Saulove i njegova sina Jonatana kod graana grada
Jabea u Gileadu. Ovi su ih bili potajno uzeli iz Betana, gdje ih objesie Filisteji,
kad Filisteji potukoe Saula na Gilboi.
13
Odanle dade on donijeti kosti Saula i njegova sina Jonatana. K tomu priloie kosti
objeenih,
14
I pokopae kosti Saula i njegova sina Jonatana u grobu njegova oca Kia u Seli, u
zemlji Benjaminovoj. Poto uinie sve, kako i je bio naredio kralj, smilova se Bog
zemlji.
15
I nasta opet rat izmeu Filisteja i Izraelaca. David otide s ljudima svojim i borio se
je s Filistejima. I jer David pritom susta,
16
Mogao ga je uhvatiti IiBenob, koji je bio od roda divova. U koplju njegovu bilo
je trista ekela mjedi. Bio je novim maem opasan. Kad je htio da ubije Davida,
17
Doe mu u pomo Abiaj, sin Serujin, i ubi Filistejina. Tada ga zaklee ljudi
Davidovi: "Ne smije vie izlaziti s nama u boj, da ne ugasi svjetionicu Izraelovu!"
18
Potom nasta opet u Gobu rat s Filistejima. Tada Huejin Sibekaj ubi Safa, koji je
takoer od roda divova.
19
Kad onda opet kod Gobe nasta rat s Filistejima, ubi Elhanan, sin JaareOregima iz
Betlehema, Golijata Giteja, kojemu je koplje bilo kao vratilo.
651
20
I opet nasta rat kod Gata. Tu je bio jedan ovjek gorostas, koji je imao est prsta na
rukama i est prsta na nogama, svega dvadeset i etiri. I on je bio od roda divova.
21
Kad je on pogrdio Izraele, ubi ga Jonatan, sin imea, brata Davidova.
22
Ta su etvorica vukla lozu od roda divova u Gatu i padoe od ruke Davidove i ljudi
njegovih.
1
David sastavi u vrijeme, kad ga je bio Gospod izbavio iz ruku svih njegovih
neprijatelja i iz ruke Saulove, u slavu Gospodu ovu pjesmu.
2
On je pjevao: "Gospod, moja hridina, utvrda moja, izbavitelj moj!
3
Bog je branik moj: u njega traim utoite. tit moj, rog spasenja mojega! Jakost
moja, sloboda moja! Izbavitelj moj, koji mi pomogao u tekoj nevolji.
4
Zazvao sam Velehvaljenoga, Gospoda: i ve sam bio rijeen od neprijatelja svojih.
5
Bili su na me pobjesnjeli valovi smrti, rijeke zla drale me u tjeskobi,
6
Okovi pakla sapeli me, pale na me zamke smrti.
7
U nevolji svojoj povikah Gospodu, zavapih Bogu svojemu: i on iz atora svojega
razabra glas moj, do uiju njegovih doe vapaj moj.
8
Tada se najednom uznemiri zemlja i zadrhta, utvrde nebesa uzdrmae se, njihale su
se: tako je on bio pun gnjeva.
9
Iz nosa je njegova sukljao dim, iz usta je njegovih buktio oganj, to prodire, poar
je vrcao od njega.
10
Ve savi nobesa i sie: noge su mu poivale na tamnu oblaku,
11
Na kerubinima je sjedio i vozio se i dohujao na krilima vjetrova.
12
Tamu je razvukao oko sebe, kao voda teak, mraan oblak postao mu ator.
13
U svjetlosti, to je sjala pred njim, plamtjele su ognjene glavnje.
652
14
Gospod pusti, da gromovi zagrme na nebu, Svevinji pusti, da zaori glas njegov.
15
Strijele odape on i raspri ih, munje izbaci i pomete ih.
16
Pokazae se dubine morske, otkrie se temelji svijeta pred po karanjem i gnjevom
Bojim, pred dahtanjem srdbe njegove.
17
S visine stie i uhvati me, iz silnih voda izvue me,
18
Istrgnu me od jakih neprijatelja mojih, od protivnika mojih, koji su od mene bili
jai.
19
Napadoe me u dan, kad sam bio u nevolji, ali mi je Gospod bio zatitnik.
20
Izvede me na istinu, oslobodi me, jer mi je bio milostiv i naklonjen.
21
Tako mi naplati Gospod pravedno djelo moje, tako mi nagradi istou ruku mojih.
22
Jer sam se drao putova Gospodnjih, nikad ne uinih krivo Bogu svojemu.
23
Pred oima sam imao sve naputke njegove, nikad ne odbacih zakona njegova.
24
Bez prijekora hodio sam pred njim, uvao sam se od zlodjela svojih.
25
Zato mi nagradi Gospod moju vjernost, koja mu je poznata, moju istou.
26
Dobar si dobrome, vjeran si vjernome.
27
S istim postupa isto, samo se zloestu protivi.
28
pomae narodu nevoljnu, snizuje pogled oholu.
29
Ti si svjetionik moj Gospode, Bog moj, koji mi rasvjetljuje no.
30
Snagom tvojom razbijam ete neprijateljske, preko zidina skaem s Bogom svojim.
31
Bog savren je put njegov; istinita je rije Gospodnja. On je tit svima, koji se
utjeu u zatitu njegovu.
32
Jer tko je Bog jo osim Gospoda? Tko je hridina, ako ne na Bog?
653
33
Bog, koji me pae snagom, ini neopasnim put moj.
34
ini noge moje brzima kao u jelena, postavi me visoko na kamenit greben.
35
Buku moju upravlja u boju, miice moje zapee luk od mjedi.
36
Pomo svoju dao si mi kao tit, uinila me velikim dobrota tvoja.
37
Koraku mojemu dao si rairen prostor, nikad mi koljena nijesu klecala.
38
Tako sam mogao tjerati neprijatelja svojega, mogao sam ga dostignuti, i nijesam se
povratio prije, dok ne lee uniten.
39
Pograbio sam ga, udario sam ga, te ne ustade vie; meu noge pade mi.
40
Snagom si me naoruao za boj; koji se stavie proti meni, sruio si ih preda me na
koljena,
41
Neprijatelje moje natjerao si preda mnom u bijeg; tako sam unitio neprijatelje
svoje.
42
Vikali su za pomo, ali nije bilo pomonika; vikali su Gospodu, ali ih on nije uo.
43
Kao prah zemaljski satro sam ih, stukao ih, zgazio ih kao blato na ulici.
44
Izveo si me itava iz borbe za narod moj. Za glavara poganima postavio si me;
narod, kojega nikada ne vidjeh, postade mi podanik,
45
Sinovi iz tue zemlje iskazuju mi tovanje, na rije su mi posluni.
46
Padaju niice sinovi iz tue zemlje, drui izlaze iz svojih gradova.
47
iv je Gospod! U sav glas neka je slavljena stijena moja! Visoko hvaljen neka je
Bog, hridina spasenja mojega!
48
Bog, koji me pomogao za osvetu, narode mi pod noge natjerao,
49
Izbavitelj moj od neprijatelja mojih! Ti me uzvisi nad protivnike moje, oslobodi me
od ovjeka samovoljna.
654
50
Zato u te slaviti pred svim svijetom, ti moj Gospode! Pjevat u imenu tvojemu,
51
Koje daje sreu i spasenje kralju svojemu, milost dijeli pomazaniku svojemu:
Davidu i rodu njegovu u vjena vremena!"
1
Ovo su posljednje rijei Davidove, izjava Davida, sina Jesejeva, izjava ovjeka, koji
je bio uzvien visoko, pomazanika Boga Jakovljeva, koji je pjevao pjesme Izraelove:
2
"Duh Gospodnji aptao mi je. Na mojemu je jeziku jo rije njegova.
3
Govorio je Bog Izraelov, govorila je meni hridina Izraelova: Tko pravedno vlada
ljudima, koga u vladanju svjetuje strah Boji,
4
On je svjetlo jutarnje, kad sunce ograne, a nikakav oblak ne muti ranu svjetlost. U
sjaju sunanu iza kie mlada trava nie iz zemlje.
5
Tako stoji zaista kua moja prema Bogu: vjean zavjet sklopio je on s menom,
ureen u svemu i dobro uvan. Svaku moju elju i svaku moju enju on puta zaista
da uspije.
6
Kao iupano trnje svi su zlikovci: nitko ih se zato ne dotie.
7
Tko se namjeri na njih, prihvati za gvoe i koplje, i praskajui planu oni u
eravici."
8
Ovo su imena junaka Davidovih: Takmonac Joeb Baebet, glavar trojici. On zavitla
svoje koplje i ubi osam stotina odjedanput.
9
Za njim dolazi izmeu tri junaka Ahoahej Eleazar, sin Dodov. On je bio s Davidom
u PasDamimu, kad se tamo skupie Filisteji na boj. Kad se povukoe Izraelci,
10
On osta i tukao je Filisteje, dokle mu se ruka ne umori i ruka mu se ne ukoi pri
mau. Tako dade Gospod u onaj dan sjajnu pobjedu. Ljudi se vratie i pooe za njim,
ali samo zato, da pokupe plijen.
11
Za njim dolazi Hararanin amah, sin Ageov. Jedno se skupie Filisteji u Lehiju.
Tamo je bio komad zemlje s leom. A kad su ljudi bjeali od Filisteja,
655
12
Stade on nasred polja, obrani ga i pobi Filisteje. Tako dade Gospod veliku pobjedu.
13
Jedanput sioe ta tri najodlinija izmeu tridesetorice u vrijeme etve k Davidu u
peinu Adulam, kad je eta Filisteja taborila u dolini Refaimovoj.
14
David je bio upravo u tvravi. A u Betlehemu je onda bila straa filistejska.
15
I kad je David zaelio: "Tko bi mi donio vode da pijem iz studenca na vratima
Betlehema?"
16
Tada ona tri junaka prodrijee kroz tabor Filisteja, zahvatie vode iz studenca na
vratima Betlehema i donesoe Davidu. Ali on je ne htjede piti, nego je proli Gospodu
u ast
17
I ree: "Ne daj mi, Gospode, da tako to uinim! Pa to je krv ljudi, koji prodrijee
uz opasnost ivota!" Zato ne htjede piti. To uinie ova tri junaka.
18
Abiaj, brat Joabov, sin Serujin, bio je glavar tridesetorici. On zavitla svoje koplje
na tri stotine i pobi ih. Bio je ugledan kod trojice.
19
Jer se odlikova meu tridesetericom, posta im voa, ali one trojice ne stie.
20
Benaja, sin Jehojadov, iz Kabseela, bio je hrabar ovjek, velik na djelima. On
pogubi obadva Ariela iz Moaba. Takoer ubi dolje kod jednog studenca lava, kad je
bio pao snijeg.
21
On ubi i jednoga Egipanina gorostasne veliine. Premda je Egipanin imao u ruci
koplje, on izae na njega sa tapom, istre Egipaninu koplje iz ruke i ubi ga
njegovim vlastitim kopljem.
22
To uini Benaja, sin Jehojadov. Kod trojice junaka imao je visok ugled.
23
Bio je slavniji od tridesetorice, ali one trojice ne stie. David ga postavi na elo
tjelesnoj strai.
24
Meu tridesetoricom bili su Joabov brat Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin Dodov,
25
amah iz Haroda, Elika iz Haroda,
26
Heles iz Paltija, Ira, sin Ikeov iz Tekoe,
656
27
Abiezer iz Anatota, Mebunaj iz Hue,
28
Salmon iz Ahoha, Maharaj iz Netofe,
29
Heled, sin Baanin, iz Netofe, Itaj, sin Ribajev, iz Gibee u plemenu Benjaminovu,
30
Benaja iz Piratona, Hidaj iz potoka Gaaa,
31
AbiAlbon iz Arbe, Azmavet iz Barhumeje,
32
Eliaba iz aalbona, sinovi Jaenovi, Jonatan,
33
amah iz Harara, Ahiam, sin ararov iz Harara.
34
Elifelet, sin Ahasbaja, sin jednog Maakejina Eliam, sin Ahitofela iz Gilona,
35
Hesraj iz Karmela, Arbejanin Paaraj,
36
Igaal, sin Natana iz Sobe, Bani iz Gada,
37
Selek iz Amona, Maharaj iz Beerota, koji je nosio oruje Joabu, sinu Serujinu,
38
Ira, Itranin, Gareb, Itranin,
39
Urija, Hitejin: svega trideset i sedam.
1
Gnjev Gospodnji raspali se jo jedanput proti Izraelcima, tako da on Davida nadrai
proti njima, pa zapovjedi: "Hajde, izbroj Izraela i Judu!"
2
Tada zapovjedi kralj svojemu vojskovoi Joabu: "Proi po svim plemenima
Izraelovim od Dana do Beerebe i izbrojte narod, da znam broj naroda!"
3
A Joab odgovori kralju: "Gospod, Bog tvoj, dodat e k narodu, koliko ga je sad, jo
sto puta toliko, i moj gospodar i kralj to e jo sam doivjeti. Zato moj gospodar i
kralj tako to hoe?"
4
Ali zapovijed kraljeva primora Joaba i vojskovoe, i tako Joab i vojskovoe otidoe
od kralja, da prebroje narod Izraelov.
657
5
Prijeoe Jordan i poee kod Aroera, desno od grada, koji lei u dolini potoka, u
pravcu prema Gadu i Jazeru.
6
Tada otidoe u Gilead i do u zemlju Hiteja prema Kadeu. Potom dooe u Dan i
okrenue u Sidon.
7
Onda stigoe u tvrdi grad Tir i u sve gradove Hiveja i Kanaanaca. Potom otidoe u
junu zemlju Judinu, u Beerebu,
8
Tako obioe svu zemlju i vratie se u Jerusalem poslije devet mjeseci i dvadeset
dana.
9
Joab dade kralju broj popisanoga naroda, i bilo je od Izraela osam stotina tisua ljudi
sposobnih za oruje i opasanih maem, a ljudi od Jude pet stotina tisua.
10
A poto David prebroji narod, taknu ga savjest. I David se pomoli Gospodu: "Teko
sam se ogrijeio, to to uinih. Ali, Gospode, oduzmi slugi svojemu krivnju zlodjela
njegovih; jer sam bio posve zaslijepljen!"
11
Kad David ustade ujutro, doe rije Gospodnja proroku Gadu, vidiocu Davidovu, i
ree:
12
"Idi i kai Davidu: Ovako veli Gospod: Troje ti predlaem; izaberi jedno od toga,
da ti uinim!"
13
Gad poe k Davidu i navijesti mu ovo: "Hoe li da doe na zemlju tvoju sedam
godina gladi, ili da bjei tri mjeseca pred svojim neprijateljima i oni da te gone, ili da
bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sad promisli i gledaj, to u odgovoriti onome,
koji me je poslao!"
14
David odgovori Gadu: "U muci sam velikoj. Mi emo radije pasti u ruke
Gospodnje, jer je milosre njegovo veliko. A u ruke ljudima ne bih htio pasti."
15
Tako pusti Gospod kugu na Izraela od jutra do odreenoga vremena. Pomrije
naroda od Dana do Beerebe sedamdeset tisua ljudi.
16
Ve prui aneo ruku svoju na Jerusalem, da ga uniti, tada se saali Gospodu sa
zla, i zapovjedi anelu, koji je ubijao narod: "Dosta! Povuci natrag ruku svoju!"
Aneo Gospodnji bio je upravo doao do gumna Jebusejina Araune.
658
17
Kad vidje David, kakvo zlo uini aneo u narodu, pomoli se Gospodu ovako: "Ah,
sagrijeio sam, zlo sam uinio. A ove, ovce, to su uinile? Pa okreni ruku svoju na
mene i na obitelj moju!"
18
Jo istoga dana javi se Gad kod Davida i ree mu: "Idi i podigni Gospodu rtvenik
na gumnu Jebusejina Araune!"
19
David otide na rije Gadovu, kako mu je bio Gospod zapovjedio.
20
Kad je Arauna pogledao i kralja vidio gdje mu dolazi sa svojom pratnjom, izae
Arauna i pokloni se kralju licem do zemlje.
21
Arauna upita: "Zato dolazi moj gospodar, kralj, k slugi svojemu" David ree: "Da
kupim od tebe to gumno. Hou da nainim Gospodu rtvenik, da se kuga ukloni od
naroda."
22
Arauna odgovori Davidu: "Moj gospodar, kralj, neka je uzme i neka rtvuje to mu
je volja! Evo, ovdje su volovi za rtvu i kola i jarmovi volujski za drva!
23
Sve to, o kralju, daruje Arauna kralju." Tada ree Arauna kralju: "Gospod, Bog
tvoj, neka ti bude milostiv!"
24
A kralj ree Arauni: "Ne! Ja u je samo kupiti od tebe. Neu da prinesem Gospodu,
Bogu svojemu, rtve paljenice, to sam dobio badava." I tako kupi David gumno i
volove za pedeset ekela srebrnih.
25
David naini tamo Gospodu rtvenik i prinese rtve paljenice i mirotvorne. Tada se
Gospod smilova zemlji, i prestade kuga u Izraelu.
659
Prva knjiga o Kraljevima
1 Kraljevima, glava 1
1
Kralj je David bio ostario i postao vremean. Premda su ga pokrivali, nije se mogao
ugrijati.
2
Tada su mu svjetovale sluge njegove: "Imala bi se potraiti za gospodara kralja
mlada djevojka, koja bi dvorila kralja i bila mu na ruku kao skrbnica. Kad bude ona
na tvojemu krilu, ugrijat e se ve gospodar kralj."
3
I potraie lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj i naoe Abiagu iz unama, te
je dovedoe kralju.
4
Djevojka je bila izvanredno lijepa. I ona postade skrbnica kraljeva i dvorila ga je.
Ali je kralj ne spoznade.
5
Adonija, sin Hagitin, pomisli u svojoj preuzetnosti: "Ja sam budui kralj!" Zato
nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi, to su ili pred njim.
6
Njegov otac nikad mu se u svojemu ivotu ne usprotivi i ne upita ga: "Zato ini
tako to?" Usto je imao vrlo lijepu vanjtinu i bio je od roenja prvi iza Absaloma.
7
On stupi u dogovore s Joabom, sinom Serujinim, i sa sveenikom Abiatarom, i
obojica se prikljuie stranci Adonijinoj.
8
Ali sveenik Sadok i Benaja, sin Jehojadov, prorok Natan i imej i Rei ne pristae
za Adonijom,
9
I kad Adonija zakla ovaca, volova, tovne teladi na kamenu Zoheledu kod izvora
Rogela, pozva svu brau svoju, sinove kraljeve, i sve ljude od Jude, to su bili u slubi
kraljevskoj.
10
Ali ne pozva proroka Natana, ni Benaja, ni junaka Davidovih, ni brata svojega
Salomona.
660
11
Tada ree Natan Batebi, materi Salomonovoj: "Jesi li ula, da Adonija, sin
Hagitin, postaje kralj a da David, gospodar na, ne zna nita za to?
12
A sad daj da ti savjet dadnem, kako moe sebi i svojemu sinu Salomonu spasiti
ivot!
13
Hajde, otidi unutra kralju Davidu i reci mu: Moj gospodaru i kralju, ti si se ipak
zakleo slukinji svojoj: Tvoj sin Salomon bit e kralj poslije mene i on e sjediti na
prijestolju mojem. Pa zato Adonija da postaje kralj?
14
Dok ti tamo bude govorila s kraljem, doi u ja za tobom i potvrdit u tvoje rijei."
15
Tako poe Bateba kralju u sobu. A kralj je bio vrlo star, i Abiaga unamka
dvorila ga.
16
Kad se Bateba pokloni pred kraljem i baci se niice, upita kralj: "to hoe?"
17
Ona mu odgovori: "Gospodaru moj, ti si se zakleo slukinji svojoj Gospodom,
Bogom svojim: "Tvoj sin Salomon bit e kralj poslije mene, i on e sjediti na
prijestolju mojem.
18
A evo Adonija postaje kralj, a da ti, moj gospodaru i kralju, ne zna za to.
19
Dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo i pozvao je sve sinove kraljeve i
sveenika Abiatara i vojskovou Joaba. A tvojega sluge Salomona nije pozvao.
20
U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte su sada oi svega Izraela. Javi im, tko e kao
nasljednik sjesti na prijestolje mojega gospodara i kralja!
21
Inae doi e tako daleko, da emo ja i moj sin Salomon biti tu kao zloinci, im
moj gospodar i kralj poine kod otaca svojih."
22
Dok je ona jo govorila s kraljem, doe prorok Natan.
23
Javie kralju: "Prorok je Natan ovdje." On stupi pred kralja i baci se pred kraljem
niice na svoje lice.
24
Tada ree Natan: "Moj gospodaru i kralju! Ti si naredio: Adonija e biti kralj
poslije mene, on e sjediti na prijestolju mojem.
661
25
On je danas otiao i dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo. Pozvao je
sve sinove kraljeve i vojskovoe i sveenika Abiatara. I eno jedu i piju kod njega i
viu: ivio kralj Adonija!
26
A mene, sluge tvojega, ni sveenika Sadoka, ni Benaju, sina Jehojadova, ni tvojega
sluge Salomona nije pozvao.
27
Ako je to bilo nareeno od mojega gospodara i kralja, to nijesi dao obavijestiti
svojega sluge, tko e kao nasljednik sjediti na prijestolju mojega gospodara i kralja."
28
Nato odgovori kralj David: "Zovnite mi Batebu!" Ona se pojavi pred kraljem i
stupi pred kralja.
29
I kralj se zakle ovako: "Tako iv bio Gospod, koji me je izbavio iz svake nevolje!
30
Ja sam ti se zakleo Gospodom, Bogom Izraelovim: Tvoj sin Salomon bit e kralj
poslije mene. On e mjesto mene sjediti na prijestolju mojem. Danas u to izvesti."
31
Tada se nakloni Bateba licem do zemlje, pokloni se kralju i ree: "Vjeno neka
ivi moj gospodar, kralj David!"
32
I zapovjedi kralj David: "Zovnite mi sveenika Sadoka i proroka Natana i Benaju,
sina Jehojadova!" Kad su se oni pojavili pred kraljem,
33
Zapovjedi im kralj: "Uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, dajte posaditi
mojega sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona!
34
Tamo neka ga sveenik Sadok i prorok Natan pomau za kralja nad Izraelom! Onda
dajte zatrubiti u trubu i viite: ivio kralj Salomon!
35
Tada uzaite za njim ovamo! On neka doe i sjedne na prijestolje moje, jer on e
biti kralj mjesto mene, njega sam odredio za kneza nad Izraelom i Judom."
36
Benaja, sin Jehojadov, dogovori kralju: "Tako neka bude! Tako je volja Gospoda,
Boga mojega gospodara i kraja.
37
Kako je bio Gospod s mojim gospodarom i kraljem, tako neka bude i sa
Salomonom i neka uzvisi prijestolje njegovo jo vie nego prijestolje Davida, mojega
gospodara i kralja!"
662
38
I sioe sveenik Sadok i prorok Natan i Benaja, sin Jehojadov, s Keretejima i
Peletejima, dadoe Salomona posaditi na mazgu kralja Davida i odvedoe ga do
Gihona.
39
Sveenik Sadok, koji je bio uzeo sa sobom rog s uljem iz atora, pomaza Salomona.
Zatrubie u trubu, i sav narod povika: "ivio kralj Salomon!"
40
Tada poe sav narod gore za njim. Ljudi su svirali u frule i klicali su tako glasno,
da se je sva zemlja razlijegala od vike njihove.
41
To ue Adonija i svi uzvanici, to su bili kod njega, kad upravo svrie gozbu. Kad
Joab zau glas trube, upita: "Zato ta velika vika u gradu?"
42
Dok je on jo govorio, doe Jonatan, sin sveenika Abiatara. Adonija ree: "Hodi,
ti si ovjek hrabar i nosi dobru vijest!"
43
A Jonatan odgovori Adoniji: "Naprotiv! Na gospodar, kralj David, postavio je
Salomona za kralja.
44
Kralj je s njim poslao sveenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina
Jehojadova, i Kereteje i Peleteje, oni ga dadoe posaditi na mazgu kraljevu,
45
I sveenik Sadok i prorok Natan pomazae ga na Gihonu za kralja, Odatle uz
glasno klicanje otidoe gore. Sav je grad uzavreo. To je vika, to ste uli.
46
I Salomon je sjeo na kraljevsko prijestolje.
47
I dole su sluge kraljeve da estitaju naemu gospodaru, kralju Davidu. Rekoe:
Tvoj Bog neka uini ime Salomonovo jo slavnijim od imena tvojega i prijestolja
njegova jo uzvienijim od prijestolja tvojega! Tada se je naklonio kralj na postelji
svojoj,
48
I usto je ovako kliknuo: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji dade
danas, da mogu vidjeti svojim oima, kako Jedan sjedi na prijestolju mojem!"
49
Tada se prepadoe svi uzvanici koji su bili kod Adonije. Ustadoe, i svaki ode
svojim putem.
50
I Adonija se poboja Salomona. Zato ustade, ode i uhvati se za rogove rtvenika.
663
51
Javie Salomonu: "Adonija se uplaio od kralja Salomona i eno se uhvatio za
rogove rtvenika i moli: "Kralj Salomon mora mi se najprije zakleti, da nee sluge
svojega maem pogubiti."
52
Salomon ree: "Ako se pokae kao poten ovjek, nee mu dlaka pasti na zemlju. A
vidi li se, da ini zlo, poginut e."
53
Nato posla kralj Salomon i dade ga odvesti od rtvenika. Kad doe i baci se niice
pred kraljem Salomonom, ree mu Salomon: "Idi u kuu svoju!"
1
Kad se pribliilo vrijeme Davidu da umre, dade on svojemu sinu Salomonu ove
naputke:
2
"Ja idem sada kamo ide sve, to je zemaljsko. A ti budi jak s pokai se kao ovjek!
3
Dri zakon Gospoda, Boga svojega, idi putovima njegovim i obdravaj njegove
zakone, zapovijedi, propise i naputke, kako to stoji napisano u zakonu Mojsijevu, da
imadne sreu u svemu, to ini i preduzima!
4
Tada e dati Gospod, da se ispuni njegovo obeanje, to ga je dao meni, kad je
rekao: Ako sinovi tvoji budu pazili na svoje djelovanje i vjerno preda mnom hodili
svim srcem i svom duom, onda e uvijek jedan od tvojih sjediti na prijestolju
Izraelovu.
5
Nadalje zna sam, to mi je uinio Joab, sin Serujin: "kako je radio na obojici
vojskovoa Izraelovih, na Abneru, sinu Nerovu, i na Amasi, sinu Jeterovu, kad ih ubi
i u miru poini krvoprolia, kao to bivaju u ratu, i krvlju, to se smije proliti samo u
ratu, natopi pojas oko svojih bokova i obuu na svojim nogama.
6
Radi dakle po mudrosti svojoj i nemoj dati, da se sijeda glava njegova spusti s
mirom u grob!
7
A sinovima Barzilaja od Gileada iskazat e ljubav: neka budu meu onima, koji
jedu za tvojim stolom, jer su oni doli meni isto tako u susret, kad sam morao bjeati
pred tvojim bratom Absalomom.
8
Nadalje ima jo neto obraunati sa imejem, sinom Benjaminovca Gere iz
Bahurima. On je na me izbacio najrunije psovke, kad sam bjeao u Mahanaim. Ali
664
mi tada doe u susret na Jordan, i ja mu se zakleh Gospodom: Neu te ubiti maem!
9
Ali ga ti sad nemoj pustiti nekanjena! Ti si mudar ovjek i zna, kako ima
namjestiti, da dadne opraviti sijedu glavu njegovu s krvlju u grob."
10
Potom poinu David kod otaca svojih i bi pokopan u gradu Davidovu.
11
Vladao je David nad Izraelom etrdeset godina. U Hebronu je vladao sedam
godina, a u Jerusalemu trideset i tri godine.
12
I Salomon sjede na prijestolje svojega oca Davida, i njegova se vlast utvrivala sve
vie i vie.
13
Adonija, sin Hagitin, poe k Batebi, materi Salomonovoj. Kad ona upita: "Znai li
dobro tvoj dolazak?", odgovori on: "Dobro"
14
I nastavi: "Imam neto da govorim s tobom." Kad ona zapovjedi: "Govori!",
15
Ree on: "Zna sama, da je kraljevstvo pripadalo meni, i da je oekivao sav Izrael,
da ja budem kralj. Ali izae drukije, i kraljevstvo dopade bratu mojemu, jer ga je bio
Gospod odredio njemu.
16
Sad ja tebe molim samo za jedno. Nemoj me odbiti!" Ona mu ree: "Govori!"
17
On nastavi: "Govori kralju Salomonu tebe on nee odbiti , neka mi da za enu
Abiagu unamku!"
18
A Bateba ree: "Dobro, ja u govoriti kralju za te."
19
Nato poe Bateba kralju Salomonu, da mu govori za Adoniju. Kralj ustade, poe
joj u susret, nakloni se pred njom i sjede na svoje prijestolje. Za kraljicu mater dao je
namjestiti stolicu, i ona uze mjesto njemu s desne strane.
20
Tada ona ree: "Imam malu molbu na tebe. Nemoj me odbiti Kralj joj ree: "Iti
samo, draga majko, neu te odbiti."
21
Ona ree: "Neka bi se dala Abiaga unamka tvojemu bratu Adoniji za enu!"
22
A kralj Salomon ree materi svojoj: "Zato ite samo Abiagu unamku za
Adoniju? Pa iti za njega odmah i kraljevstvo! Ta on je moj stariji brat, i na njegovoj
665
strani stoje sveenik Abiatar i Joab, sin Serujin."
23
Nato se zakle kralj Salomon Gospodom: "Neka me kazni Bog, kako hoe, ako
molba, koju izree Adonija, ne stane ga ivota!
24
I tako iv bio Gospod, koji me je postavio, posadio me na prijestolje mojega oca
Davida i utemeljio mi kuu, kao to je obeao, danas e jo poginuti Adonija!"
25
Potom naloi kralj Salomon Benaji, sinu Jehojadovu. On mu zadade smrtni udarac.
26
sveeniku Abiataru zapovjedi kralj: "Idi u Anatot na svoj posjed! Premda si
zasluio smrt, neu te sad pogubiti, jer si ovamo nosio koveg Svemoguega Gospoda
pred mojim ocem Davidom i sve si podnosio, to je morao trpjeti moj otac."
27
Tako Salomon svre Abiatara, te vie nije bio sveenik Gospodnji. Tim se je imalo
da ispuni proroanstvo Gospodnje, to ga je bio izrekao u ilu proti kui Elijevoj.
28
Vijest o tom doe i do Joaba. Kako sa je Joab bio prikljuio Adoniji, premda za
Absalomom nije bio pristao, utee Joab u ator Gospodnji i uhvati se za rogove
rtvenika.
29
Kad javie kralju Salomonu: "Joab je utekao u ator Gospodnji i stoji na rtveniku",
posla Salomon Benaju, sina Jehojadova, i zapovjedi: "Idi i pogubi ga!"
30
Benaja ode u ator Gospodnji i ree mu: "Ovako glasi zapovijed kraljeva: "Izai!"
A on odgovori: "Neu, ovdje hou da umrem." I Benaja javi kralju: "Tako mi je rekao
Joab i tako mi je odgovorio."
31
Tada mu zapovjedi kralj: "ini, kako je rekao! Pogubi ga i pokopaj ga, da tako
skine s mene i s kue oca mojega krv, koju je prolio Joab bez razloga!
32
Neka, Gospod pusti da krv njegova padne natrag na glavu njegovu, jer je maem
ubio dva ovjeka, to su bili poteniji i bolji od njega, a da za to nije znao moj otac
David: "Abnera, sina Nerova, vojskovou Izraelova, i Amasu, sina Jeterova,
vojskovou Judina.
33
Njihova krv neka dakle za sva vremena natrag padne na glavu Joabovu i na glavu
potomstva njegova. A Davidu i potomstvu njegovu, kui njegovoj i prijestolju
njegovu neka bude mir dovijeka od Gospoda!"
666
34
I otide Benaja, sin Jehojadov, i zadade mu smrtni udarac. Pokopan bi na svom
posjedu u pustinji.
35
Mjesto njega postavi kralj Benaju, sina Jehojadova, na elo vojske, a sveenika
Sadoka postavi kralj na mjesto Abiatarovo.
36
Nato dade kralj pozvati imeja i ree mu: "Sagradi sebi kuu u Jerusalemu i stanuj
ovdje! Odavde ne smije odilaziti nikamo.
37
im izae i prijee potok Kidron, upamti dobro, odmah e poginuti. Krv e
tada tvoja pasti na tvoju glavu."
38
imej odgovori kralju: "Dobro, kako je moj gospodar kralj zapovjedio, tako e
initi sluga tvoj." Tako je ivio imej dugo vremena u Jerusalemu.
39
Ali poslije tri godine utekoe imeju dva roba k Akiu, sinu Maakinu, kralju
gatskomu. Kad javie imeju: "Tvoji su robovi u Gatu",
40
Ustade imej, osedla svoga magarca i ode u Gat k Akiu, da dovede robove svoje.
Kad je bio otiao i robove svoje doveo iz Gata,
41
Javie Salomonu, da je imej bio otiao iz Jerusalema u Gat i da se je opet vratio.
42
Kralj dade dozvati imeja i ree mu: "Nijesam li te dao zakleti Gospodom i nijesam
li ti jasno rekao: im izae i kamogod otide, upamti dobro, odmah e poginuti?
Tada si mi rekao: Dobro, razumio sam.
43
Zato dakle nijesi drao zakletve Gospodom zaprisegnute i zapovijedi, koju sam ti
dao?"
44
Dalje ree kralj imeju: "Ti zna sve zlo, ti se sjea onoga, to si uinio mojemu
ocu Davidu. Pa neka Gospod dadne, da zloa tvoja natrag padne na tvoju glavu!
45
A kralj Salomon neka je blagoslovljen i prijestolje Davidovo neka vrsto stoji
dovijeka!"
46
Nato zapovjedi kralj Benaji, sinu Jehojadovu. On izae i zadade mu smrtni udarac.
Tako se utvrivalo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.
667
1
Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim, i oeni se kerju njegovom.
Dovede je u grad Davidov, dokle ne dovri palau svoju i hram Gospodnji i zid oko
Jerusalema.
2
Narod je tada jo prinosio rtve na visinama, jer dotad nije jo bio sazidan hram
imenu Gospodnjemu.
3
Salomon je dodue ljubio Gospoda, tako da je hodio po propisima zakona svojega
oca Davida, ali bi i on jo rtvovao i kadio na visinama.
4
Tako otide kralj u Gibeon, da tamo rtvuje, jer to je bila najuglednija visina. Tisuu
rtava paljenica prinese Salomon tamo na rtveniku.
5
Tada se javi Gospod Salomonu u Gibeonu nou u snu. Bog mu ree: "Iti, to da ti
dadnem!"
6
Salomon odgovori: "Ti si svojemu slugi Davidu, mojemu ocu, iskazivao veliku
naklonost, jer je on hodio pred tobom u vjernosti i pravednosti i srcem iskrenim, i ti si
mu sauvao tu veliku naklonost i darovao si mu sina, koji sada sjedi na prijestolju
njegovu.
7
I tako, Gospode, Boe moj! Ti si uinio slugu svojega kraljem na mjesto mojega oca
Davida. A ja sam mlad ovjek, koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti.
8
Tvoj sluga stoji u sredini naroda tvojega, koji si izabrao i koji je tako mnogobrojan,
da se od mnoine ne moe izbrojiti ni procijeniti.
9
Daj slugi svojemu srce razumno, da moe vladati narodom tvojim i da zna
razlikovati izmeu dobra i zla, jer tko bi mogao vladati ovim tvojim narodom
mnogobrojnim?"
10
Puno se dopade Bogu, to je to zamolio Salomon.
11
Bog mu odgovori: "Jer si to zaiskao i nijesi za se molio duga ivota, niti blaga, niti
smrti neprijatelja svojih, nego si sebi zaprosio mudrost u pravom djelovanju,
12
To u ja udovoljiti tvojoj molbi. Evo, dat u ti srce mudro i razumno, tako da tebi
jednaka nije bilo prije tebe, niti e biti tebi jednaka poslije tebe.
668
13
Ali dat u ti i to, to nijesi iskao, i bogatstvo i slavu, tako da tebi jednaka ne bude
meu kraljevima, dok si iv.
14
Ako bude iao mojim putovima drei moje zakone i zapovijedi, kao to je iao
tvoj otac David, dat u ti i dug ivot."
15
Kad se je Salomon probudio, vidio je, da je to bio san. Potom se vrati natrag u
Jerusalem, stupi pred koveg zavjeta Gospodnjega, prinese rtve paljenice i pripravi
rtve mirotvorne i prigotovi sveanu gozbu za sve sluge svoje.
16
U ono vrijeme dooe dvije bludnice kralju i stupie pred njega.
17
Jedna ena ree: "S oprotenjem, gospodaru moj! Ja i ova tu ena stojimo u istoj
kui, i ja rodih kod nje u kui.
18
Tri dana poslije mojega poroaja rodi i ova ena. Bile smo same. Niti jedan stranac
nije bio s nama u kui. Samo nas dvije bile smo u kui.
19
I umrije dijete ovoj eni u noi, jer je ona bila legla na njega.
20
I ustade ona usred noi, i uze, dok je spavala slukinja tvoja, moje dijete s moje
strane i stavi ga na svoja prsa. A svoje mrtvo dijete stavi na moja prsa.
21
Kad ujutro ustadoh, da podojim svoje dijete, a ono mrtvo. Kad se razdani,
razgledala sam bolje, a to nije bilo moje dijete, to sam ga bila rodila."
22
A druga ena povika: "Nije tako, nego je moje dijete ovo ivo, a tvoje je to mrtvo."
Ona je tvrdila: "Nije tako, nego je tvoje dijete to mrtvo, a moje je dijete ovo ivo."
Tako su se prepirale pred kraljem.
23
Tada ree kralj: "Jedna tvrdi: "Ovo je tu moje dijete, ivo, a tvoje je dijete mrtvo;
druga tvrdi: "Nije tako, nego je tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete ivo."
24
I zapovjedi kralj: "Donesite mi ma!" Donesoe ma pred kralja.
25
Kralj zapovjedi: "Razdijelite ivo dijete na dvoje i dajte jednu polovinu ovoj, drugu
polovinu onoj!"
26
Tada povika kralju ena, kojoj je pripadalo ivo dijete jer ljubav prema njezinu
djetetu jako se uzbudi u njoj : "Ah, gospodaru moj, podajte njoj ivo dijete i ne
669
ubijajte gal" A druga povika: "Neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga samo!"
27
Tada odlui kralj: "Podajte onoj ivo dijete i ne ubijajte ga! Ona mu je mati."
28
Sav je Izrael uo presudu, to ju je kralj izrekao. I potovanje se imalo pred
kraljem, jer se vidjelo, da je u njemu bila mudrost Boja, da pravdu dijeli.
1
Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom.
2
Ovo su bili vrhovni inovnici njegovi: sveenik je bio Azarija, sin Sadokov,
3
Dravni pisari bili su Elihoref i Ahija, sinovi iini, peatnik je bio Joafat, sin
Ahiludov.
4
Vrhovni vojskovoa bio je Benaja, sin Jehojadov. Sveenici bili su Sadok i Abiatar,
5
Nad pristavima bio je Postavljen Azarija, sin Natanov. Zabud, sin Natanov, bio je
sveenik i prijatelj kraljev.
6
Upravitelj palae bio je Ahiar, i Adoniram, sin Abdin, vodio je nadzor nad
poslenicima.
7
Salomon je imao dvanaest pristava nad svim Izraelom, Oni su opskrbljivali kralja i
sav dvor. Po mjesec dana u godini imao je svaki da podmiri izdravanje.
8
Ovo su imena njihova: Sin Hurov u gori Efraimovoj.
9
BenDeker u Makasu i aalbimu, Betemeu, Elonu i BetHananu.
10
BenHesed u Arubotu; njemu je odreen Soho i sve podruje Heferovo.
11
BenAbinadab u svemu humlju dorskom; on je imao Salomonovu ker Tafatu za
enu.
12
Baana, sin Ahiludov, u Taanaku, Megidu i svemu Beteanu, to lei kod Saretana
Pod Jezreelom, od Beteana do AbelMehole i do preko Jokneama.
670
13
Sin BenGeber u Ramotu u Gileadu: njemu su bila predana atorska sela Jaira, sina
Manasehova, u Gileadu; njemu je bio podreen kraj Argob, to lei u Baanu,
ezdeset velikih gradova sa zidovima i prijevornicama gvozdenim.
14
Ahinadab, sin Idov, u Mahanaimu.
15
Ahimaas u Naftaliju; i on je bio uzeo ker Salomonovu, Basematu, za enu.
16
Baana, sin Huajev, u Aeru i Alotu.
17
Joafat, sin Paruahov, u Isakaru.
18
imej, sin Elin, u Benjaminu.
19
Geber, sin Urijin u Gileadu, u zemlji Sihona, kralja amorejskoga, i Oga, kralja
baanskoga. Bio je to jedan pristav, koji je bio postavljen nad zemljom.
20
Jude i Izraela bilo je mnogo kao pijeska na moru. Jelo se i pilo se i bilo se dobre
volje.
21
Salomon je bio vladar nad svima kraljevstvima od rijeke do zemlje filistejske i do
mee egipatske. Donosila su mu danak i bila su podlona Salomonu, dokle je ivio.
22
Za hranu trebalo je Salomonu na dan do trideset kora bijeloga brana i ezdeset
kora obinoga brana,
23
Deset volova ugojenih, dvadeset volova s pae i sto ovaca, osim jelena, srna,
divokoza i ugojenih ptica.
24
Jer se je njegova mo protezala preko svega podruja s onu stranu rijeke, od Tafse
do Gaze, i preko svih kraljeva s onu stranu rijeke, i on je imao mir sa svima susjedima
unaokolo.
25
To su ivjeli Juda i Izrael u sigurnosti, svaki pod svojom lozom i pod svojom
smokvom, od Dana do Beerebe, dokle je ivio Salomon.
26
Salomon je imao etrdeset tisua konja za kola svoja i dvanaest tisua konja za
jahanje.
671
27
Spomenuti pristavi hranili su svaki po jedan mjesec kralja Salomona i sve, koji su
imali pristup k stolu kralja Salomona. Oni ni jesu dali da ita pomanjka.
28
I jeam i slamu za konje i za tegleu marvu donosili su na mjesto, gdje bi se on
upravo zadrao, svaki, kako bi ga zapalo.
29
Bog dade Salomonu vrlo veliku mudrost i uviavnost, isto tako blago duha jednako
pijesku na obali morskoj.
30
Mudrost Salomonova bila je vea od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti
Egipta.
31
Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana, Ezrahijca, od Hemana, Kalkola i Darde,
sinova Maholovih. Kod svih naroda unaokolo bio je glasovit.
32
On je sastavio tri tisue pria, i pjesama njegovih bilo je tisua i pet.
33
Pjevao je prie o drveu o cedru na Libanonu do hisopa, to raste na zidu. Sastavio
je prie o stoci, o pticama, o ivotinjama, to gmiu, i o ribama.
34
Iz svih naroda dolazili su ljudi, da uju mudrost Salomonovu, od svih kraljeva na
zemlji doli su, kad ue za mudrost njegovu.
1
Hiram, kralj Tira, posla sluge svoje k Salomonu, kad je bio uo, da su ga kao
nasljednika njegova oca pomazali za kralja. Hiram je naime stajao uvijek s Davidom
u najboljem odnosu.
2
Nato porui Salomon Hiramu:
3
"Ti zna, da moj otac David nije stigao da sagradi hram imenu Gospoda, Boga
svojega, zbog ratova, koji ga zaokupie odasvud, dok mu Gospod ne poloi pod noge
neprijatelje njegove.
4
Jer je sad meni dao Gospod, Bog moj, mir odasvud, i nemam vie protivnika ni
opasnosti,
5
Zato namjeravam da sagradim hram imenu Gospoda, Boga svojega. Tako je Gospod
mojemu ocu Davidu obeao i rekao: "Sin tvoj, kojega u posaditi mjesto tebe na
672
prijestolje tvoje, on e sagraditi hram imenu mojemu.
6
Zato zapovjedi neka mi nasijeku cedara na Libanonu! Moji e ljudi zajedno raditi s
tvojim ljudima. Plau za tvoje ljude dat u ti, to odredi, jer ti zna, da u nas nema
nikoga, koji umije sjei drva kao Sidonci."
7
Kad Hiram primi vijest Salomonovu, obradova se veoma i povika: "Neka je
blagoslovljen danas Gospod, koji dade Davidu mudra sina kao vladara nad ovim
velikim narodom!"
8
Tada posla Hiram Salomonu ovaj odgovor: "Uzeo sam do znanja, to si mi poruio.
Ispunit u sve tvoje zelje za drva cedrova i empresova.
9
Moji e ih ljudi snijeti s Libanona k moru. Tada u ih dati na moru povezati u
splavove i dovesti ih na mjesto, to mi ga kae, i tamo ih razvezati. Ti ih onda daj
odnijeti! Zato e ispuniti moju molbu i dati hranu eljadi mojoj."
10
Tako je davao Hiram Salomonu drva cedrova i empresova, koliko je elio,
11
Salomon je za to davao Hiramu dvadeset tisua kora penice za hranu eljadi
njegovoj i dvadeset kora ulja od stuenih maslina. Toliko je davao Salomon Hiramu
svake godine.
12
Jer Gospod dade mudrost Salomonu, kako mu je bio obeao, zato doe do
prijateljstva izmeu Hirama i Salomona, tako da sklopie savez meu sobom.
13
Nato odredi kralj Salomon radnike iz svega Izraela, Broj ovih radnika iznosio je
trideset tisua ljudi.
14
Slao ih je naizmjence na Libanon, svaki mjesec po deset tisua ljudi. Jedan mjesec
bili su na Libanonu, a dva mjeseca kod kue. Adoniram bio je nad svima radnicima,
15
U planini imao je Salomon sedamdeset tisua nosaa i osamdeset tisua tesaa,
16
Osim nastojnika Salomonovih, to su vodili rad, tri tisue i trista, koji su nadzirali
ljude zaposlene tim poslom.
17
Kralj je bio zapovjedio, da se izlomi veliko, teko kamenje, i da se postavi za temelj
hramu tesano kamenje,
673
18
Tesali su kamenari Salomonovi i Hiramovi i Gibljani. Oni su pripravljali drvo i
kamenje za gradnju hrama.
1
etiri stotine i osamdesete godine po izlasku sinova Izraelovih iz zemlje egipatske,
etvrte godine vladanja Salomonova nad Izraelom, mjeseca Ziva to je drugi mjesec
poe graditi hram Gospodu.
2
Hram, to ga je Salomon zidao Gospodu, bio je ezdeset lakata dug, dvadeset lakata
irok i trideset lakata visok.
3
Trijem pred glavnim prostorom hrama bio je dvadeset lakata dug, prema irini
hrama, a deset lakata irok pred hramom.
4
Prozori, to ih dade nainiti na hramu, imali su guste reetke.
5
Nadalje dade nainiti uza zid hramu, unaokolo uza zidove hramu, oko glavnoga
prostora i zadnjega prostora, hodnike, to ih unaokolo podie u spratove.
6
Donji sprat bio je pet lakata irok, srednji je bio est lakata irok, a trei je bio
sedam lakata irok. Bio je naime dao nainiti zasjeke na kui izvana unaokolo, da ne
mora zahvatiti u zidove hramske.
7
Uzelo se je kod gradnje hrama samo kamenje, to je bilo kod lomljenja posve
ugotovljeno, tako da se nije nita ulo od ekia i dlijeta ili drugoga gvozdena orua,
dok se je podizao hram.
8
Ulaz u donji sprat bio je na desnoj strani hrama. Na zavojicu uzlazilo se gore na
srednji sprat iz srednjega na trei.
9
Kad je tako bio dovrio gradnju hrama, pokri hram gredama i daskama cedrovim.
10
Hodnike naini oko cijeloga hrama pet lakata visoke i sveza ih s hramom gredama
cedrovim.
11
Tada doe rije Gospodnja Salomonu ovako:
12
"Tako je s kuom, to je gradi: Ako ide po mojim propisima i dri moje zakone i
izvrava sve moje zapovijedi i po njima uredi svoj ivot, ispunit u na tebi svoje
674
obeanje, to sam ga dao tvojemu ocu Davidu:
13
Stanovat u meu sinovima Izraelovim i neu nikada ostaviti naroda svojega
Izraela."
14
Tako dovri Salomon gradnju hrama.
15
On obloi zidove hramu iznutra drvetom. Pod hramu pokri daskama cedrovim.
16
Isto tako obloi dvadeset lakata na zadnjoj strani hrama daskama cedrovim od poda
do pokrova. Tako ga naini unutra za prostor zadnji, za Svetinju nad svetinjama.
17
etrdeset lakata imao je hram, to jest veliki prostor pred Svetinjom nad svetinjama.
18
Unutra bio je hram obloen drvetom cedrovim, a na njemu izrezane jabuke i
cvjetovi razvijeni. Sve je bilo od drveta cedrova, tako da se nije vidio kamen.
19
Unutra u hramu naini zadnji prostor, da tamo namjesti koveg zavjeta
Gospodnjega.
20
Zadnji prostor bio je dvadeset lakata dug, dvadeset lakata irok i dvadeset lakata
visok. On ga dade obloiti istim zlatom. Isto tako njim obloi rtvenik od drveta
cedrova sprijeda.
21
Nadalje obloi Salomon hram unutra istim zlatom i zatee zlatne lance pred
zadnjim prostorom, koji isto tako pozlati.
22
Sav hram obloi zlatom, svu zgradu potpuno. I sav rtvenik, koji je pripadao
zadnjemu prostoru, obloi zlatom.
23
Nadalje dade u zadnjem prostoru nainiti dva kerubina od drveta maslinova, svaki
deset lakata visok.
24
Pet lakata imala su krila jednoga kerubina i pet lakata krila drugoga kerubina, tako
da je deset lakata bilo od kraja jednoga krila do kraja drugoga krila.
25
Deset lakata imao je i drugi kerubin. Obadva kerubina imala su jednako oblije.
26
Visina jednoga kerubina imala je deset lakata, isto tako imao je drugi kerubin.
675
27
Kerubine namjesti u unutranjosti hrama, i kerubini su drali krila svoja tako
rairena, da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga kerubina dopiralo do
drugoga zida. U sredini hrama udarala su krila njihova jedno u drugo.
28
I kerubine obloi zlatom.
29
Sve zidove hramu unaokolo iskiti rezanim kerubinima, palmama i razvijenim
cvjetovima, u zadnjem prostoru i u prednjem prostoru.
30
I pod hramu dade pozlatiti, u zadnjem prostoru i u prednjem prostoru.
31
Za ulaz u zadnji prostor dade nainiti dvokrilna vrata od drveta maslinova. Pragovi
s dovratnicima bili su na pet uglova.
32
Na obadvoja dvokrilna vrata od drveta maslinova dade izrezati kerubine, palme i
razvijene cvjetove i zlatom ih obloiti. Kerubine i palme obloi pozlatom.
33
Isto tako dade i za ulaz u glavni prostor nainiti dovratnike od drveta maslinova na
etiri ugla,
34
I dvoja dvokrilna vrata od drveta empresova. Na dvije se strane otvaralo jedno
krilo, i na dvije se strane otvaralo drugo krilo.
35
Dade izrezati na njima kerubine, palme i razvijene cvjetove i zlatom ih obloiti
posve po mjeri.
36
Unutranje predvorje dade okruiti sa tri reda tesanoga kamena i jednoga reda
cedrovih greda.
37
etvrte godine mjeseca Ziva bio je postavljen temelj hramu Gospodnjemu.
38
I jedanaeste godine mjeseca Bula to je osmi mjesec bio je hram dovren sa
svim dijelovima svojim i sa svim, to mu pripada. Sedam ga je godina on gradio.
1
Na svojoj vlastitoj kui gradio je Salomon trinaest godina, dok je dovrio svu
palau.
676
2
Kuu od ume libanonske gradio je sto lakata dugu, pedeset lakata iroku i trideset
lakata visoku, na etiri reda stupova cedrovih, i na stupovima su leale grede cedrove.
3
Od drveta cedrova bio je i pokrov na gredama, to su bile na etrdeset i pet stupova,
po petnaest u jednom redu.
4
Grede su imale tri reda, i po tri prozora stajala su jedan naprema drugome.
5
Sva vrata s dovratnicima bila su na etiri ugla, i po tri prozora stajala su jedan
naprema drugome.
6
Onda podie trijem od stupova pedeset lakata dug i trideset lakata irok. Jedan
trijem sa stupovima i krovom bio je sprijeda.
7
Nadalje sagradi trijem za prijestolje, gdje je sudio, trijem sudski. Bio je obloen
drvetom cedrovim od poda do greda.
8
Napokon palaa njegova, u kojoj je stanovao, u drugom dvoritu, unutar od trijema,
bila je na isti nain graena. I za ker faraonovu, kojom se je bio oenio Salomon,
sagradi palau jednaku onome trijemu.
9
Sve ove gradnje bile su sagraene od tekoga kamenja, tesanoga po mjeri, iznutra i
izvana pilom sjeenoga, od temelja do krova.
10
Od izvana do velikog predvorja bili su temelji od tekoga velikog kamenja, balvana
od deset lakata i balvana od osam lakata.
11
Na tom je lealo teko, po mjeri tesano kamenje i grede cedrove.
12
Tri reda kamenja tesanoga i jedan red cedrovih brvana okruivali su unaokolo
veliko predvorje, isto tako unutranje predvorje u hramu Gospodnjem i trijem palae.
13
Nato posla kralj Salomon i dade dovesti Hirama iz Tira.
14
On je bio sin jedne udovice iz plemena Naftalijeva; njegov je otac bio veliki kova
u Tiru. Bio je veoma razuman i vjet u svakojakom radu od mjedi. On doe kralju
Salomonu i izradi mu sve radove.
15
Tako sali obadva stupa od mjedi. Visina jednome stupu bila je osamnaest lakata,
konac od dvanaest lakata obuhvatao je jedan i drugi stup.
677
16
Naini usto dva od mjedi salivena oglavlja, da se metnu ozgo na stupove. Visina je
jednoga oglavlja pet lakata, visina drugoga oglavlja isto tako pet lakata.
17
Na oglavlja stupova nain pletenice isprepletene i vrpce kao verige, jedno na prvo
oglavlje i drugo na drugo oglavlje.
18
Onda naini ipke, u dva reda unaokolo na jednoj pletenici, da pokrivaju oglavlje
stupova. Tako naini i na drugom oglavlju.
19
Oglavlja na stupovima u trijemu bila su nainjena kao ljiljani od etiri lakta.
20
Na oglavljima na obadva stupa bili su ozgo i prema sredini pod pletenicama ipci,
kojih je bilo dvjesta u dva reda unaokolo na jednom i na drugom oglavlju.
21
Stupove podie na ulazu u trijem hrama. Jedan postavi na desnu stranu i nazva ga
Jakin; drugi postavi na lijevu stranu i nazva ga Boaz.
22
Navrh stupova namjesti izraeno cvijee ljiljanovo. Kad se dovrie stupovi,
23
Sali more od mjedi. Ono je imalo deset lakata od jednoga kraja do drugoga i bilo je
okruglo unaokolo i pet lakata visoko. Trideset lakata trebalo je konca, da ga se
obuhvati unaokolo.
24
Ispod kraja njegova, koji ima deset lakata, optjeu more nakiti kao ake cvjetne. U
dva reda optjeu ga nakiti kao ake cvjetne, to su s njim salivene.
25
Stajalo je na dvanaest volova, od kojih su tri bili okrenuti na sjever, tri na zapad, tri
na jug i tri na istok. Na njima je stajalo more. Zadnje strane njihove bile su sve
okrenute unutra.
26
Bilo je kao podlanica debelo, i kraj njegov bio je kao kraj u ae, kao cvijet
ljiljanov. Primalo je dvije tisue bata.
27
Naini i deset podnoja od mjedi. Svako je podnoje bilo etiri lakta dugo, etiri
lakta iroko i tri lakta visoko.
28
Podnoja su bila raena ovako: imala su oplate, i oplate su bile umetnute u okvire.
29
Na oplatama u okvirima bili su prikazani lavovi, volovi i kerubini, isto tako na
okvirima iz nad i ispod lavova i volova visjeli su vijenci.
678
30
Svako je podnoje imalo etiri toka od mjedi, kojima su osovine bile isto tako od
mjedi. Na etiri noge bila su kao ramena i pod svakom umivaonicom bila su ta
ramena salivena i vijencima obloena.
31
Dubina umivaonici od vrha do dna nad stupcem bila je lakat, i u vrhu je bila
okrugla kao i stupac, koji je bio od lakat i pol, i po vrhu joj bilo je rezano, a oplata joj
je bila na etiri ugla, ne okrugla.
32
etiri toka bila su pod tom oplatom. Osovine tokovima izlazile su na podnoju, i
svaki je toak bio visok lakat i pol.
33
Tokovi su bili raeni kao tokovi kolski. Osovine njihove, glavine, naplaci i
paoci, sve je bila liveno.
34
etiri ramena bila su na etiri ugla u svakoga podnoja, iz podnoja su izlazila
njegova ramena.
35
Ozgo u podnoja bilo je visine po lakta, koja je bila svuda okrugla, i ozgo na
podnoju bile su strane njegove i oplate, to su izlazile iz njega.
36
Po stranama njegovim i po oplatama njegovim izreza kerubine, lavove i palme,
jedno do drugoga uz vijence unaokolo.
37
Na taj nain naini deset podnoja; sva su bila jednako salivena, jedne mjere i
jednakog oblika.
38
Usto naini deset umivaonica od mjedi. Svaka umivaonica uzimala je etrdeset
bata, i svaka umivaonica imala je etiri lakta. Na svako od deset podnoja dola je po
jedra umivaonica.
39
Namjesti pet podnoja na sjevernoj strani hrama. More namjesti na junoj strani
hrama, na jugoistoku.
40
Nadalje naini Hiram lonce, lopate i kotlie, Tako dovri Hiram sve radove, to ih
je morao da izradi kralju Salomonu za hram Gospodnji:
41
Dva stupa i dva oglavlja okrugla ozgo na obadva stupa, dvije pletenice da pokrivaju
ona dva oglavlja okrugla ozgo na stupovima;
679
42
Nadalje etiri stotine ipaka za obadvije pletenice, dva reda ipaka za svaku
pletenicu, da pokrivaju dva oglavlja okrugla ozgo na stupovima;
43
. Usto deset podnoja i deset umivaonica na podnojima;
44
Nadalje more i dvanaest volova pod morem;
45
Onda lonce, lopate i kotlie. Svi sudovi, to ih naini Hiram kralju Salomonu za
hram, bili su od mjedi uglaene.
46
Dade ih saliti kralj u ravnici jordanskoj u zemlji ilovai izmeu Sukota i Sartana.
47
Tada namjesti Salomon sve sudove. Teina mjedi nije bila utvrena zbog vrlo
velike mnoine.
48
Onda dade Salomon nainiti sve posue, to se upotrebljavalo u hramu
Gospodnjem: zlatni rtvenik, zlatni sto za kruhove postavljene,
49
Svijenjake, pet na desnoj i pet na lijevoj strani pred zadnjim prostorom od istoga
zlata, i zlatne cvjetove, svjetiljke i usekae;
50
Nadalje vreve, noeve, kropionice, maice i kadionice od istoga zlata. I epovi
na dvokrilnim vratima u prostor unutranji, u Svetinju nad svetinjama, i na dvokrilnim
vratima hrama u glavni prostor bili su od zlata.
51
Kad su bili dovreni svi radovi, to ih je kralj Salomon dao izraditi za hram, dade
Salomon unijeti i posvetne darove svojega oca Davida. Srebro i zlato i posue stavi u
riznicu hrama Gospodnjega.
1
Tada skupi Salomon starjeine Izraelove i sve glavare plemenske, knezove porodica
izraelskih, kod kralja Salomona u Jerusalemu, da se prenese koveg zavjeta
Gospodnjega iz grada Davidova, a to je Sion.
2
I tako se skupie kod kralja Salomona svi ljudi Izraelovi na blagdan u mjesecu
Etanimu, a to je mjesec sedmi.
3
Kad dooe sve starjeine Izraelove, podigoe sveenici koveg,
680
4
I prenesoe koveg Gospodnji, ator svjedoanstva i sve posue sveto, to je bilo u
atoru.
5
Pritom rtvova kralj Salomon i s njim sva zajednica Izraelova, koja se nala kod
njega, pred kovegom toliko ovaca i goveda, da ih se zbog njihova mnotva nije
moglo izbrojiti niti proraunati.
6
Tada unesoe sveenici koveg zavjeta Gospodnjega na njegovo mjesto u zadnjem
prostoru hrama, u Svetinji nad svetinjama pod krila kerubina.
7
Kerubini su naime drali krila rairena nad mjestom, gdje je stajao koveg. Tako
pokrie kerubini koveg i motke njegove odozgo.
8
Motke su bile tako duge, da su se krajevi motaka vidjeli u svetitu pred zadnjim
prostorom. Ali se dalje nijesu vidjeli. Ostadoe ondje do dananjega dana.
9
U kovegu su bile samo dvije ploe kamene, to ih je bio u njega metnuo Mojsije na
Horebu, kad Gospod sklopi savez sa sinovima Izraelovim, poto izaoe iz zemlje
egipatske.
10
Kad sveenici ostavie svetite, oblak napuni hram Gospodnji.
11
Sveenici nijesu mogli radi oblaka pristupiti, da vre svoju slubu, jer slava
Gospodnja napuni hram Gospodnji.
12
Tada ree Salomon: "Gospod je rekao, da e stanovati u mraku.
13
I ja sagradih tebi kuu za stan, mjesto da u njemu stanuje na vjena vremena."
14
Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu zajednicu sinova Izraelovih, a sva je zajednica
sinova Izraelovih stajala.
15
On ree: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji je eto zaista ispunio
obeanje, to ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu, kad je rekao:
16
Od vremena, kad sam bio izveo iz Egipta narod svoj Izraela, ne izabrah nijednoga
grada izmeu svih plemena Izraelovih, da se tamo sagradi hram, u kojem da stanuje
ime moje. Ali za to izabrah Davida, da vlada nad narodom mojim Izraelom.
17
I naumi dodue moj otac David da sagradi hram imenu Gospoda, Boga Izraelova.
681
18
Ali Gospod ree mojemu ocu Davidu: Da kani sagraditi hram imenu mojemu,
dobro ini, to si to naumio.
19
Ali nee ti sagraditi toga hrama, nego sin tvoj, koji e ti se roditi, on e sagraditi
hram imenu mojemu.
20
I eto Gospod ispuni obeanje, to ga je dao: Ja stupih na mjesto svojega oca Davida
i sjedoh na prijestolje Izraelovo, kao to obea Gospod, i sagradih hram imenu
Gospoda, Boga Izraelova.
21
Ja u njemu pripravih mjesto za koveg, u kojem je savez Gospodnji, to ga je
sklopio s ocima naim, kad ih je izveo iz zemlje egipatske."
22
Potom stupi Salomon pred svom zajednicom Izraelovom pred rtvenik Gospodnji,
rairi ruke svoje prema nebu
23
I pomoli se: "Gospode, Boe Izraelov! Niti jedan bog u nebu gore i na zemlji dolje
nije ti jednak: savez i milost uva ti slugama svojim, koji hode pred tobom itavim
srcem.
24
Ti si slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, ispunio, to si mu bio obeao. to si
obrekao ustima svojim, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan.
25
A sada, Gospode, Boe Izraelov, dri slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, i
obeanje, to si mu ga dao, kad si rekao: Koliko je do mene, nee ti nikada nestati
ovjeka, koji bi sjedio na prijestolju Izraelovu. Samo moraju potomci tvoji ponaanje
svoje tako urediti, da hode preda mnom, kao to si ti hodio preda mnom.
26
Sada dakle, Boe Izraelov, daj da se obistini obeanje tvoje, to si ga dao slugi
svojemu, mojemu ocu Davidu!
27
A hoe li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa najvia ne mogu te
obuhvatiti koliko manje ova kua, koju sagradih!
28
A obazri se na molitvu sluge svojega i na vapaj njegov, Gospode, Boe moj: uj
zaziv i molitvu, koju danas upravlja tebi sluga tvoj!
29
Daj da oi tvoje budu otvorene nad ovom kuom dan i no, nad mjestom, za koje si
obeao: Moje ime tamo e stanovati!
682
30
uj molitvu, koju e na ovom mjestu obavljati sluga tvoj! uj vapaj sluge svojega i
naroda svojega Izraela, kadgod se mole na ovom mjestu! Uslii je na mjestu, gdje
sjedi na prijestolju, u nebu, uslii je i oprosti!
31
Ako se netko ogrijei o blinjega svojega i njemu se naloi zakletva, kojom se ima
zakleti, i on se pokae sa zakletvom pred tvojim rtvenikom u ovoj kui,
32
Onda ti uj to u nebu i zahvati i pribavi pravo slugama svojim: Krivca odsudi
obraajui njegova djela na njegovu glavu! A nedunoga oslobodi postupajui s njim
po nedunosti njegovoj!
33
Ako tvoj narod Izrael bude potuen od neprijatelja, jer se je ogrijeio o tebe, ali se
opet obrati k tebi i slavi ime tvoje i u ovoj se kui moli i vapije k tebi,
34
Onda ti uj to u nebu, oprosti grijehe svojemu puku Izraelu i dovedi ih natrag u
zemlju, koju si dao ocima njihovim!
35
Ako se je zatvorilo nebo, tako da ne pada dad, jer su se ogrijeili o tebe, i oni se
mole na ovom mjestu i slave ime tvoje i obrate se od grijeha svojih, jer si ih ponizio,
36
Onda ti uj to u nebu, oprosti grijehe slugama svojim i svojemu narodu Izraelu,
upravi ih na pravi put, kojim da idu, i pusti dad na svoju zemlju, koju si dao narodu
svojemu u batinu!
37
Ako nastane glad u zemlji, ako budu kuga, sua, medljika, skakavci i gusjenice, ako
je neprijatelj pritisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodi kakvogod zlo ili
bolest:
38
Svaku molitvu, svaki vapaj, to tada kojigod izgovori u svemu tvojem narodu
Izraelu, ako svaki osjea bol u srcu svojem i rairi ruke prema ovoj kui,
39
Onda ti si to uo u nebu na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, i oprosti i zahvati i
podaj svakome po svemu ivotu njegovu, jer ti pozna srce njegovo, jer ti jedini
prozire srce sve djece ovjeje,
40
Da te se uvijek boje, doklegod ivu u zemlji, koju si dao ocima naim!
41
Ali i stranca, koji ne pripada tvojemu narodu Izraelu, nego iz daleke zemlje dolazi
radi imena tvojega
683
42
Jer se uje za ime tvoje veliko, za ruku tvoju jaku i za miicu tvoju podignutu
kad on dakle doe i pomoli se u ovoj kui,
43
Onda ga ti uj u nebu na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, i uini sve, za to te
zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju ime tvoje, da te tuju kao tvoj narod
Izrael i da doznaju, da je ovaj hram, to ti ga sagradih, prozvan po imenu tvojem!
44
Ako narod tvoj izae na vojsku proti svojim neprijateljima putem, kojim ga polje,
i pomoli se Gospodu prema gradu, koji si izabrao, prema hramu, koji sam sagradio
imenu tvojemu,
45
Onda ti uj u nebu molbu njegovu i vapaj njegov i podaj mu pobjedu!
46
Ako su se ogrijeili o tebe jer nema ovjeka, koji ne grijei i ti se rasrdi na njih
i preda ih neprijatelju, tako da ih tlaitelji njihovi zarobe i odvedu u zemlju
neprijateljsku, daleko ili blizu.
47
I ako se tada oni dozovu u zemlji, gdje su zarobljeni, i obrate se i zavape k tebi u
zemlji tlaitelja svojih i priznaju: Sagrijeismo i zlo uinismo, bezboni smo bili.
48
Ako se dakle svim srcem i svom duom obrate k tebi u zemlji neprijatelja svojih,
koji ih odvedoe, i pomole se tebi, prema zemlji, koju si dao ocima njihovim, prema
gradu, koji si izabrao, i prema hramu, koji sam sagradio imenu tvojemu,
49
Onda ti uslii njihovu molitvu i vapaj u nebu na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, i
pribavi im pravicu!
50
I oprosti narodu svojemu, to je sagrijeio proti tebi, i sve prijestupe, koliko su
skrivili proti tebi, i daj da nau milost kod tlaitelja svojih, da im se smiluju!
51
Jer on je narod tvoj i svojina tvoja, koju si izveo iz Egipta, isred talionice gvoa.
52
Neka budu oi tvoje otvorene na molbu sluge tvojega i na molbu naroda tvojega
Izraela, da ih uslii u svemu, za to te zazovu!
53
Jer si ih ti odvojio sebi za svojinu iz svih naroda na zemlji, kao to si obeao preko
svojega sluge Mojsija, kad si izveo oce nae iz Egipta, ti veliki Gospode!"
54
Kad je bio Salomon posve dovrio ovu pronju i molitvu Gospodu, ustade s mjesta
pred rtvenikom Gospodnjim, gdje je bio kleao s rukama rairenim prema nebu,
684
55
Stupi naprijed i blagoslovi svu zajednicu Izraelovu glasom velikim ovako:
56
"Blagoslovljen neka je Gospod, koji je svojemu narodu Izraelu pribavio mir posve
onako, kao to je obeao. Nije ostalo neispunjeno ni jedno jedino od svih sjajnih
obeanja, to ih je dao preko svojega sluge Mojsija.
57
Gospod, Bog na, neka bude s nama, kao to je bio s ocima naim! Neka nas ne
ostavi i ne odbije,
58
Da se srca naa obrate k njemu i mi hodimo svim putovima njegovim i drimo
njegove zapovijedi, zakone i odredbe, na koje je obvezao oce nae.
59
I ove rijei moje, to sam ih u molitvi upravio Gospodu, neka budu nazone
Gospodu, Bogu naemu, dan i no, da pribavi pravicu slugi svojemu i narodu svojemu
Izraelu u svako doba,
60
Da svi narodi na zemlji dou do spoznanja, da je Gospod Bog i nitko drugi.
61
A srce vae neka bude nepodijeljeno odano Gospodu, Bogu naemu, da hodite po
zakonu njegovu i drite zapovijedi njegove, kao danas!"
62
Tada prinese kralj i sav Izrael s njim rtve zaklanice Gospodu.
63
Kao rtvu mirotvornu, koju dade Salomon zaklati za Gospoda, rtvova on dvadeset
i dvije tisue volova i sto i dvadeset tisua ovaca. Tako posvetie hram Gospodnji
kralj i svi sinovi Izraelovi.
64
U onaj dan posveti kralj srednji dio predvorja pred hramom Gospodnjim, jer ondje
prinese rtve paljenice, prinose i pretilinu od rtava mirotvornih. Mjedeni rtvenik,
koji je stajao pred Gospodom, bio je premalen, da obuhvati rtve paljenice, prinose i
pretilinu rtava mirotvornih.
65
Tako proslavi tada Salomon blagdan i sav Izrael s njim, skup velik od ulaska u
Hamat do potoka egipatskoga, pred Gospodom, Bogom naim, sedam dana i jo
jedanput sedam dana, dakle etrnaest dana.
66
Osmi dan otpusti ljude. Oni se rastadoe od kralja i otidoe k svojim kuama, veseli
i dobre volje radi svega dobra, to ga je Gospod bio iskazao svojemu slugi Davidu i
svojemu narodu Izraelu.
685
1
Kad je bio Salomon dovrio gradnju hrama Gospodnjega i kraljevske palae i sve
druge osnove, to ih je Salomon elio da izvede,
2
Javi se Gospod Salomonu po drugi put, kao to mu se bio javio u Gibeonu.
3
I ree mu Gospod: "Usliio sam molitvu tvoju i vapaj tvoj, to si mi ga upravio.
Posvetio sam taj hram, to si mi ga sagradio. Zato e ime moje tamo vazda stanovati, i
oi moje i srce moje tamo e uvijek boraviti.
4
Ako ti uzide preda mnom onako, kako je iao tvoj otac David, u iskrenosti srca i u
pravinosti, tako da ini sve, to sam ti zapovjedio, i dri moj zakon i odredbe.
5
Tada u zauvijek utvrditi prijestolje kraljevstva tvojega nad Izraelom, kao to sam
obeao tvojemu ocu Davidu, kad sam rekao: Nikada ti nee nestati ovjeka na
prijestolju Izraelovu.
6
Ali ako se vi, vi i sinovi vai, odvratite od mene i ne uzdrite mojih zapovijedi i
uredaba, na koje sam vas obvezao, nego otiete i sluite drugim bogovima i klanjate
im se,
7
Tada u istrijebiti Izraela iz zemlje, koju sam im dao, i hram, to sam ga posvetio
imenu svojemu, odbacit u od lica svojega, i Izrael e postati poslovica i podsmijeh
kod svih naroda.
8
I ovaj e hram postati jedna ruevina. I kad zapitaju: Zato je tako to uinio Gospod
ovoj zemlji i ovome hramu?
9
Odgovorit e se: Oni su ostavili Gospoda, Boga svojega, koji je oce njihove izveo iz
Egipta, i okrenuli se k tuim bogovima, njima se klanjali i sluili im. Zato je pustio na
njih Gospod svu tu nesreu."
10
Kad proe dvadeset godina, u koje sagradi Salomon obadvije zgrade, hram
Gospodnji i palau kraljevsku
11
Hiram, kralj Tira, podupirao je Salomona prema potrebi drvetom cedrovim i
empresovim i zlatom , tada odstupi kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u
zemlji Galileji.
686
12
Ali kad doe Hiram iz Tira, da vidi gradove, to mu ih bio ustupio Salomon, ne
dopadoe mu se,
13
I ree: "Kakvi su to gradovi, to si mi ih dao, brate?" Zato se zove ta zemlja sve do
dananjega dana Kabul.
14
Hiram je bio poslao kralju sto i dvadeset talenata zlata.
15
Ovako se ima s rabotom, to ju je bio naloio kralj Salomon, da sagradi hram
Gospodnji i svoju vlastitu palau, Milo i zidove Jerusalema i Hasor, Megido i Gezer.
16
Faraon naime, kralj egipatski, bio je izaao, osvojio Gezer i spalio ga ognjem,
Kanaance, to su stanovali u gradu, pobio i dao ga kao miraz keri svojoj, eni
Salomonovoj.
17
I Salomon sagradi opet Gezer i donji BetHoron,
18
Baalat, Tadmor u pustinji u zemlji,
19
Nadalje sve gradove za spremita, to ih je imao Salomon, i gradove za kola i
gradove za jahalite, nadalje sve gradnje, to ih je Salomon htio da podigne u
Jerusalemu, na Libanonu i u svemu podruju svoje vlasti.
20
Sve, to je jo bilo ostalo od Amoreja, Hiteja, Perizeja, Hiveja i Jebuseja, koji
nijesu pripadali sinovima Izraelovim.
21
Potomke njihove, koji su iza njih jo bili ostali u zemlji, jer ih ne mogoe sinovi
Izraelovi istrijebiti, njih Salomon nagna da plaaju danak i da robuju do dananjega
dana.
22
Od sinova Izraelovih ne uini Salomon nijednoga robom, nego oni postadoe
njegovi ratnici i inovnici, njegove vie i nie voe, njegovi zapovjednici nad kolima
i nad konjanicima.
23
Glavnih nastojnika nad gradnjama Salomonovim bilo je pet stotina i pedeset. Oni
su nadzirali ljude, koji su bili radovima zaposleni.
24
im je ki faraonova Iz grada Davidova bila ula u svoju palau, koju je bio
sagradio za nju, dade podignuti Milo.
687
25
Tri puta u godini prinosio bi Salomon rtve paljenice i rtve mirotvorne na
rtveniku, to ga je podigao Gospodu, i palio je kad na rtveniku, to je stajao pred
Gospodom. I popravljao je tete na hramu.
26
I lae naini kralj Salomon u EsionGeberu, koji je kod Elata na obali Crvenoga
mora u Edomu.
27
Hiram posla na tim laama svoje ljude, mornare, to su vjeti moru. Zajedno s
ljudima Salomonovim
28
Odvezoe se u Ofir, uzee odanle zlata etiri stotine i dvadeset talenata i donesoe
kralju Salomonu.
1
Kad je kraljica od Sabe ula o slavi Salomonovoj, koju je bio stekao po imenu
Gospodnjem, doe ona, da ga iskua zagonetkama.
2
Doe u Jerusalem s veoma velikom pratnjom. Deve su nosile mirisa i zlata vrlo
mnogo i dragoga kamenja. Kad je bila dola k Salomonu, iznese mu sve, to je bila
preduzela sebi.
3
A Salomon joj odgovori na sva pitanja njezina. Nita nije bilo, to bi ostalo kralju
skriveno, da joj ne bi mogao dati obavijesti.
4
I kad kraljica od Sabe vidje svu mudrost Salomonovu i palau, koju je bio sagradio,
5
I jela na stolu njegovu, kako su dostojanstvenici njegovi tu sjedili i sluge njegove
dvorile, nadalje odijelo njihovo i peharnike njegove i rtve paljenice, to bi ih on u
hramu prinosio Gospodu, ona se tada nije vie mogla uzdrati,
6
I ree kralju: "Istina je bila, to sam ula u svojoj zemlji o tebi i o mudrosti tvojoj.
7
Nijesam htjela vjerovati to se govorilo, dok ne doem i vidim svojim oima. I
zaista, ni pola mi nije kazano. Tvoja mudrost i tvoje vrline nadvisuju glas, to sam ga
sluala.
8
Sretni ljudi tvoji, sretne sluge tvoje, to uvijek stoje pred tobom i sluaju mudrost
tvoju!
688
9
Blagoslovljen neka je Gospod, Bog tvoj, koji te je zavolio, tako da te je posadio na
prijestolje Izraelovo, jer Gospod ljubi Izraela uvijek, postavi te kraljem, da sudi i
dijeli pravicu."
10
Potom darova kralju sto i dvadeset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga
kamenja. Nikada vie ne doe toliko mirisa, koliko darova kraljica od Sabe kralju
Salomonu.
11
I lae Hiramove, koje su donosile zlato iz Ofira, donesoe iz Ofira vrlo mnogo
drveta sandalovine i dragoga kamenja.
12
I kralj dade nainiti iz drveta sandalovine sjedala za hram Gospodnji i za palau
kraljevsku i citare i harfe za pjevae. Toliko drveta sandalovine nikada se vie nije
donijelo niti ga se je vidjelo do dananjega dana.
13
A kralj Salomon darova kraljici od Sabe sve, to joj se je dopalo i to je zaiskala,
osim onoga, to joj dade drage volje i dareljivou jednoga kralja Salomona. Potom
se ona die da se vrati natrag i ode kui sa slugama svojim.
14
Zlata, to je dohodilo Salomonu u jednoj godini, bilo je est stotina i ezdeset i est
talenata,
15
Osim onoga, to je dohodilo od veletrgovaca, od poreza malih trgovaca i od onoga,
to je ulazilo od svih knezova beduinskih i upravitelja zemaljskih.
16
I dade kralj Salomon nainiti dvjesta velikih titova od kovanoga zlata; est stotina
ekela zlata upotrijebio je na jedan tit.
17
Nadalje tri stotine lakih titova od kovanoga zlata; tri mine zlata upotrijebio je na
jedan tit. U kui ume libanonske dade ih kralj smjestiti.
18
Nadalje dade kralj nainite veliko prijestolje od slonove kosti i obloiti ga istim
zlatom.
19
est stepenica vodilo je k prijestolju, i gornji dio odostrag na prijestolju bio je
okrugao. Nasloni su bili s obje strane sjedita, i pokraj naslona bila su dva lava.
20
Dvanaest lavova stajalo je s obje strane na est stepenica. Takav nije bio jo nikada
nainjen za koje bilo kraljevstvo.
689
21
Sve posude za pie kralja Salomona bile su od zlata, i svi sudovi u kui zvanoj
ume libanonske bili su od istoga zlata. Nita nije bilo od srebra, koje u vrijeme
Salomonovo nije imalo nikakve cijene.
22
Jer je kralj imao lae tarike na moru kod laa Hiramovih. Svake tri godine
jedanput dolazile su lae tarike kui, natovarene zlatom, srebrom, slonovom kosti,
majmunima i paunima.
23
Tako nadvisi kralj Salomon sve kraljeve na zemlji bogatstvom i mudrou.
24
I sav je svijet elio da vidi Salomona, da uje mudrost njegovu, koju mu je bio Bog
dao.
25
Pritom bi svaki donio dar sa sobom, srebrne i zlatne sudove, haljine, oruje, mirise,
konje i mazge, svake godine.
26
Salomon nakupi sebi i mnogobrojna kola i konjanike, i imao je tisuu i etiri stotine
kola i dvanaest tisua konjanika. Njih razredi po kolskim gradovima i u okolici kralja
u Jerusalemu.
27
Kralj dotjera dotle, da je u Jerusalemu bilo srebra tako mnogo kao kamenja, a
cedara tako mnogo kao dudova, to rastu u nizini.
28
Uvoz konja, to ih imao Salomon, bio je iz Egipta i Kue. Trgovci kraljevi dovodili
ih iz Kue za plau,
29
Tako da su jedna kola kod izvoza iz Egipta dolazila po est stotina ekela srebra, a
konj po sto i pedeset. Isto tako preko njih dobivali su ih svi kraljevi hitejski i sirijski.
1
Kralj Salomon ljubio je uz ker faraonovu mnoge ene tuinke: Moapke, Amonke,
Edomke, Sidonke i Hitejke,
2
Dakle od naroda, za koje je bio Gospod zapovjedio sinovima Izraelovim: "Ne
uputajte se s njima, i oni ne smiju opiti s vama. Inae oni e posve sigurno zanijeti
srca vaa za svojim bogovima." Za njih prionu Salomon ljubei ih.
3
I imao je sedam stotina ena kraljica i tri stotine inoa. I ene njegove zavedoe ga.
690
4
Kad je bio ostario Salomon, ene njegove zanesoe mu srce za drugim bogovima.
Srce njegovo nije vie nepodijeljeno pripadalo Gospodu, Bogu njegovu, kao srce
njegova oca Davida.
5
I Salomon je tovao atartu, boginju Sidonaca, i Milkomu, grdobu Amonaca.
6
Salomon je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i nije hodio za Gospodom do kraja
kao njegov otac David.
7
Tada sagradi Salomon rtvenu visinu za Kemoa, grdobu Moabaca, na gori, istono
od Jerusalema, i isto tako za Moleka, grdobu Amonaca.
8
Isto uini za sve svoje ene tuinke, koje su prinosile bogovima svojim kad i rtve
zaklanice.
9
I Gospod se razgnjevi na Salomona, jer on odvrati srce svoje od Gospoda, Boga
Izraelova, koji mu se bio javio dva puta
10
I bio mu je zapovjedio, da ne tuje drugih bogova. Ali on nije drao, to mu je bio
Gospod zapovjedio.
11
Zato dade Gospod rei Salomonu: "Jer tako stoji s tobom, da nijesi drao saveza
mojega i uredaba, to sam ti ih naloio, zato u otrgnuti od tebe kraljevstvo i dati ga
slugi tvojemu.
12
Ali neu to jo uiniti za ivota tvojega radi tvojega oca Davida. Tek sinu tvojemu
oduzet u ga.
13
Ipak neu od njega otrgnuti svega kraljevstva. Jedno u pleme dati sinu tvojemu
radi Davida, sluge mojega, i radi Jerusalema, to sam ga izabrao."
14
I dade Gospod podii Salomonu protivnika u Edomu Hadada iz kraljevske porodice
u Edomu.
15
Tada, kada je David tukao Edomca, i vojskovoa Joab otiao da pokopa pobijene, i
sve muke za oruje sposobne u Edomu dao poubijati
16
Jer je Joab proboravio tamo est mjeseci sa svim Izraelom, dok nije istrijebio sve
muke za oruje sposobne u Edomu ,
691
17
Tada utee Hadad s nekoliko Edomaca, koji su bili sluge ocu njegovu, i ode u
Egipat. Hadad je bio tada jo malen djeak.
18
Otidoe iz Midjana i dooe u Paran. Iz Parana uzee ljude sa sobom i dooe u
Egipat k faraonu, kralju egipatskomu. Ovaj mu dade kuu i odredi mu hranu. Dade
mu i zemlje.
19
Hadad nae veliku milost u faraona, tako da mu dade sestru svoje ene Tafnese za
enu.
20
Sestra Tafnesina rodi mu sina njegova Genubata. Tafnesa mu dade u palai
faraonovoj prvi odgoj. Tako ostade Genubat u palai faraonovoj meu djecom
faraonovom.
21
A kad Hadad u Egiptu dou, da je David poinuo kod otaca svojih i da je mrtav
vojskovoa Joab, zamoli Hadad faraona: "Pusti me da idem u svoju zemlju!"
22
Faraon ga upita: "A manjka li ti to kod mene, te hoe da ide u svoju zemlju?" On
odgovori: "Nita! Ali me pusti da idem!"
23
Tada mu podie Bog kao protivnika Rezona, sina Eliadova, koji je bio pobjegao iz
okoline svojega gospodara Hadadezera, kralja sobskoga.
24
Ovaj skupi ljude oko sebe i posta voa eti, tada kad David poini krvoprolie
meu njima. Oni otidoe tada u Damask, ostadoe tamo, i vladali su u Damasku.
25
On je bio protivnik Izraelov, dokle je god ivio Salomon. Osim zla, to ga je
spremio Hadad, mrzio je i on Izraela, dokle je god bio kralj nad Sirijom.
26
I Jeroboam, sin Nebatov, Efraimej iz Serede njegova se mati zvala Serua i bila je
udovica inovnik Salomonov, pobuni se proti kralju.
27
Uzrok, zato se podie na kralja, bio je ovaj: Salomon sagradi Milo i poravna jamu
u gradu Davida, oca svojega.
28
Ovaj Jeroboam bio je valjan ovjek, i kad vidje Salomon, da se je mladi ovjek
pokazao vjet u poslu, postavi ga nadzornikom nad svim rabotnim radnjama kue
Josipove.
692
29
Tada se dogodi, da Jeroboam ode iz Jerusalema i na putu ga susrete prorok Ahija iz
ila. Ovaj je upravo imao nov plat na sebi. Obojica su bili sami u polju.
30
Tada uze Ahija novi plat, to ga je imao na sebi, razdera ga na dvanaest komada
31
I ree Jeroboamu. "Uzmi sebi deset komada, jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov:
Evo, istrgnut u iz ruke Salomonove kraljevstvo i tebi u dati deset plemena.
32
Samo e jedno pleme on zadrati radi mojega sluge Davida i radi Jerusalema,
grada, koji izabrah izmeu svih plemena Izraelovih.
33
Jer ostavie mene i poklonie se atarti, boginji Sidonaca, Kemou, bogu Moabaca,
i Milkomu, bogu Amonaca, nijesu hodili putovima mojim, nijesu inili, to je meni po
volji, i nijesu drali mojih uredaba i zapovijedi, kao to je to inio njegov otac David.
34
Ali neu mu oduzeti svega kraljevstva, nego u ga ostaviti neka vlada, dokle je god
iv, radi mojega sluge Davida, kojega izabrah, i koji je drao moje zapovijedi i zakon.
35
Ali u njegovu sinu uzeti kraljevstvo i tebi ga dati, naime deset plemena.
36
Jedno jedino pleme sinu u njegovu dati, da bude svjetiljka mojemu slugi Davidu
vazda preda mnom u Jerusalemu, gradu, koji izabrah sebi, da u njemu stanuje ime
moje.
37
A tebe u uzeti: ti e vladati nad svim, to ti dua eli, i bit e kralj nad Izraelom.
38
Ako saslua u svemu, to ti zapovjedim, i uzide mojim putovima i uini, to je
meni po volji drei moj zakon i zapovijedi, kao to je to inio moj sluga David, bit
u ja s tobom i sagradit u ti kuu, tako tvrdo, kao to sam sagradio Davidu, i dat u ti
Izraela.
39
U tu svrhu poniavat u potomke Davidove, ali ne za sva vremena."
40
Jer je Salomon traio da ubije Jeroboama, podie se Jeroboam i pobjee u Egipat k
iaku, kralju egipatskom. Ostade u Egiptu do smrti Salomonove.
41
Ostala Povijest Salomonova i sve, to je inio, i mudrost njegova, to je zapisano u
knjizi povijesti Salomonove.
42
A vladao je Salomon u Jerusalemu nad svim Izraelom etrdeset godina.
693
43
Tada poinu Salomon kod otaca svojih. Pokopae ga u gradu Davida, oca njegova.
Na mjesto njega postade kralj njegov sin Roboam.
1
Roboam otide u ekem, jer se je u ekemu bio skupio sav Izrael, da ga uini
kraljem.
2
O tom primi vijest Jeroboam, sin Nebatov. On je naime jo bio u Egiptu, kamo je
bio morao pobjei od kralja Salomona, jeroboam se bio nastanio u Egiptu.
3
I poslae tamo i dadoe ga pozvati. Tako dooe Jeroboam i sva zajednica Izraelova
i dojavie Roboamu ovo:
4
Tvoj je otac metnuo na nas teak jaran. Olakaj nam sada ti tvrdu slubu oca svojega
i teki jaram, to ga je metnuo na nas, i mi emo ti biti podloni!"
5
On im odgovori "Idite i do tri dana doite opet k meni!" I narod se udalji.
6
I kralj Roboam posvjetova se sa starim ljudima, to su sluili njegovu ocu
Salomonu, dok je bio iv, i upita: "to mi svjetujete da odgovorim tim ljudima?"
7
Oni mu odgovorie: "Ako danas udovolji narodu, njima se prilagodi, poslua ih i
prijateljski im odgovori, oni e ti biti zauvijek podloni."
8
Ali se on ne osvrnu na savjet, to mu ga dadoe starci, nego se posvjetova s mladim
ljudima, koji su bili odrasli s njim i koji su ga morali slijediti,
9
On ih upita: "to mi svjetujete da odgovorim tim ljudima, koji zahtijevaju od mene:
"olakaj jaram, to ga je metnuo na nas tvoj otac?"
10
Mladi ljudi, koji su bili odrasli s njim, odgovorie mu ovo: "Ovako e odgovoriti
tim ljudima, koji ti rekoe: "Tvoj je otac metnuo na nas teak jaram, olakaj ti na
jaram!, ovako e im odgovoriti: "Moj je mali prst deblji od bedara oca mojega,
11
Eto, otac vam je moj naprtio teak jaram. Ja u va jaram uiniti jo teim. Otac vas
je moj ibao bievima. Ja u vas krotiti tipavcima."
12
Kad Jeroboam i sav narod dooe opet trei dan k Roboamu, kako im je bio
zapovjedio kralj rekavi: "Doite opet k meni do tri dana!"
694
13
Tada kralj otro odgovori narodu i ne osvrnu se na savjet, to su mu ga bili dali
starci.
14
Kako ga svjetovae mladi ljudi, odgovori im: "Moj vam je otac naprtio teak jaram.
Ja u va jaram uiniti jo teim. Otac vas je moj ibao bievima. Ja u vas krotiti
tipavcima."
15
Tako kralj ne uslii naroda, jer je Gospod o tako uredio, da ispuni svoje obeanje,
to ga je Gospod preko Ahije od ila bio dao Jeroboamu sinu Nebatovu.
16
Kad vidje sav Izrael, da ih kralj ne htjede usliiti, odgovori narod kralju ovo:
"Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo batine sa sinom Jesejevim. Kui
sinovi Izraelovi! Sad gledaj svoju kuu, Davide!" Tako otide Izrael kui.
17
Roboam je vladao samo jo pad sinovima Izraelovim, koji su stanovali u gradovima
Judinim.
18
Kad kralj Roboam posla Adorama, nadzornika nad rabotnim radnjama, sav ga
Izrael zasu kamenjem i ubi. Kralj Roboam mogao je upravo jo skoiti na svoja kola i
pobjei u Jerusalem.
19
Tako otpade Izrael od kue Davidove do dananjega dana.
20
Kad je uo sav Izrael, da se je vratio Jeroboam, poslae, dadoe ga dovesti na
skuptinu i uinie ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuu Davidovu ne pristade
nitko, osim jedino pleme Judino.
21
im Roboam doe u Jerusalem, podie svu kuu Judinu i pleme Benjaminovo, sto i
osamdeset tisua odabranih ratnika, da zavojte na kuu Izraelovu, da natrag dobiju
kraljevstvo za Roboama, sina Salomonova.
22
Tada doe rije Boja emaji, ovjeku Bojemu, ovako:
23
"Javi Roboamu, sinu Salomonovu, kralju Judinu, i svoj kui Judinoj i
Benjaminovoj i ostalome narodu:
24
Ovako veli Gospod: Ne izlazite i ne bijte se s braom svojom, sinovima Izraelovim!
Svaki neka se vrati svojoj kui, jer sam ja naredio tako da bude." Oni posluae
zapovijed Gospodnju, vratie se i otidoe kui, kako im je bio zapovjedio Gospod.
695
25
Jeroboam utvrdi ekem u gori Efraimovoj i naseli se u njemu. Odatle otide i utvrdi
Penuel.
26
Jeroboam je mislio u sebi: "Kraljevstvo e se opet povratiti kui Davidovoj.
27
Jer ovaj narod ide gore, da u hramu Gospodnjem u Jerusalemu prinosi rtve, to e
se srce ovoga naroda opet obratili k Roboamu, kralju Judinu, kao gospodaru svojemu.
Mene e ubiti i opet se povratiti k Roboamu, kralj u Judinu.
28
Kad je kralj razmislio, dade nainiti dva zlatna teleta i ree narodu: "Vi ste dosta
dugo ili gore u Jerusalem. A evo, Izraele, ovdje je tvoj bog, koji te je izveo iz zemlje
egipatske!"
29
Jedno namjesti u Betelu, drugo dade odnijeti u Dan.
30
To postade povod grijehu. Narod je iao k jednome do Dana.
31
Takoer podie on svetita na visinama i postavi za sveenike ljude proste, koji
nijesu pripadali Levitima.
32
Nadalje uvede Jeroboam osmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, blagdan,
koji je odgovarao blagdanu u Judi. On sam uzae na rtvenik. Isto tako uini u Betelu,
da rtvuje teocima, to ih je bio dao nainiti. I postavi u Betelu sveenike svetita na
visinama, to ih je bio nainio.
33
Petnaestoga dana osmoga mjeseca, dakle mjeseca, to ga je on sam sebi bio
izabrao, da uvede blagdan za sinove Izraelove, uzae na rtvenik, koji je bio podigao
u Betelu, I pristupi k rtveniku, da kadi.
1
A gle, javi se u Betelu po nalogu Gospodnjem ovjek Boji iz zemlje Judine,
jeroboam je upravo stajao na rtveniku, da rtvuje.
2
Tada se onaj po zapovijedi Gospodnjoj okrenu prema rtveniku i viknu: "rtvenie,
rtvenie, ovako veli Gospod: Sin e se jedanput roditi kui Davidovoj. Josija je ime
njegovo. On e na tebi klati sveenike visina, koji rtvuju na tebi. Ljudske e se kosti
spaliti na tebi."
696
3
U isto doba navijesti on znak i ree: "Znak, da je Gospod govorio, ovaj je: "Evo,
rtvenik e se raspasti, i prosut e se pepeo, to je na njemu!"
4
Kad je kralj uo prijetnju, to je ovjek Boji izree proti rtveniku u Betelu, prui
Jeroboam sa rtvenika ruku svoju i zapovjedi: "Drite ga!" Ali ruka njegova, koju je
bio pruio proti njemu, ukoi se, tako da je opet nije mogao natrag povui.
5
A rtvenik se raspade, i prosu se pepeo sa rtvenika, kako je to bio kao znak
navijestio ovjek Boji po zapovijedi Gospodnjoj.
6
Kralj viknu ovjeku Bojemu: "Navrati ipak Gospoda, Boga svojega, na blagost i
pomoli se za me, da mogu opet natrag povui ruku svoju!" Tada ublai ovjek Boji
Gospoda, i kralj je opet mogao ruku natrag povui, i bila je kao prije.
7
Nato zamoli kralj ovjeka Bojega "Hodi s menom kui i okrijepi se! I dar u ti
dati."
8
Ali ovjek Boji odgovori kralju: "Kad bi mi dao i polovicu kraljevstva svojega, ne
bih iao s tobom i ne bih jeo ni pio na ovom mjestu.
9
Jer tako mi je zapovjedila rije Gospodnja: "Ne smije ni jesti ni piti, niti se vratiti
putem, kojim si doao."
10
Tako udari drugim putem i ne vrati se putem, kojim je bio doao u Betel.
11
A stanovao je u Betelu jedan star prorok. Sinovi njegovi dooe mu i pripovjedie
mu sve, to uini ovjek Boji onaj dan u Betelu, i rijei, to ih je bio izrekao kralju.
Kad su oni to bili ispripovjedili ocu svojemu,
12
Upita ih otac njihov: "Kojim je putem otiao?" Sinovi njegovi pokazae mu put,
kojim je bio udario ovjek Boji, koji je bio doao iz zemlje Judine.
13
Nato on zapovjedi sinovima svojim: "Osedlajte mi magarca!" Kad su oni bili
osedlali magarca, uzjaha ga on
14
I pojaha za ovjekom Bojim. Nae ga gdje sjedi pod terebintom i upita ga: "Jesi li
ti ovjek Boji, koji je doao iz zemlje Judine?" On odgovori: "Jesam."
15
Tada ga zamoli: "Hodi s menom kui i pojedi togod!"
697
16
On odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom i s tobom ii. Ne smijem ni jesti ni piti
s tobom u ovom mjestu.
17
Jer je meni rije Gospodnja zapovjedila: "Ne smije tamo ni jesti ni piti, niti se
vratiti putem, kojim si doao."
18
Ali onaj mu odgovori: "I ja sam prorok kao ti. Aneo mi je po zapovijedi
Gospodnjoj naloio: "Dovedi ga sa sobom kui, da jede i pije." Tako mu slaga.
19
I vrati se s njim, i jeo je i pio u njegovoj kui.
20
A dok su sjedili za stolom, doe rije Gospodnja proroku, koji ga je bio doveo
natrag.
21
On povika ovjeku Bojemu, koji je bio doao iz zemlje Judine: "Ovako veli
Gospod: Jer nijesi posluao zapovijedi Gospodnje i nijesi drao nalog, to ti ga je dao
Gospod, Bog tvoj,
22
Nego si se vratio i jeo i pio na mjestu, za koje ti je rekao: "Ne smije ni jesti ni piti,
zato nee tvoje tijelo doi u grob tvojih otaca!"
23
I poto je bio jeo i pio, dade onaj osedlati magarca proroku, kojega je bio doveo
natrag.
24
Tako on odjaha, A putem susrete ga lav na putu i usmrti ga. Tijelo je njegovo lealo
isprueno na putu. Magarac je stajao uz njega. I lav je ostao stojei uz tijelo.
25
I kad ljudi, to su prolazili, vidjee tijelo isprueno na putu i lava gdje stoji uz
tijelo, otidoe i pripovjedie to u gradu, gdje je stanovao stari prorok.
26
im je to uo prorok, koji ga je bio vratio s puta, ree: "To je ovjek Boji, koji ne
poslua naloga Gospodnjega. Zato ga Gospod predade lavu, koji ga rastrga i usmrti po
rijei Gospodnjoj, koju mu je bio rekao."
27
Nato zapovjedi sinovima svojim: "Osedlajte mi magarca!" Kad su ga bili osedlali,
28
Odjaha on i nae tijelo njegovo isprueno na putu i magarca i lava gdje stoje uz
tijelo. Lav nije bio tijelo proderao ni magarca rastrgao.
698
29
Prorok podie tijelo ovjeka Bojega, metnu ga na magarca i odnese ga natrag.
Doe u grad staroga proroka, da odri tugovanje i da se pokopa.
30
Metnu on tijelo u svoj vlastiti grob, i odrae mu tugovanje: "Ah, brate moj!"
31
Kad ga je bio pokopao, ree sinovima svojim: "Kad umrem, pokopajte me u istom
grobu, u kojem je pokopan ovjek Boji! Uz kosti njegove metnite i kosti moje!
32
Jer e se zacijelo ispuniti rije, koju je po zapovijedi Gospodnjoj izgovorio proti
rtveniku u Betelu i proti svima hramovima visina u gradovima Samarije."
33
I poslije ovoga dogaaja ne vrati se Jeroboam sa svojega zloga puta, nego nastavi
po volji postavljati sve proste ljude za sveenike visina. Tko je elio, onomu je davao
punomo i postavljao ga za sveenika visina.
34
Radi takva postupanja ogrijei se kua Jeroboamova, i porui se, i istrijebi se sa
zemlje.
1
U ono vrijeme razbolje se Abija, sin Jeroboamov.
2
Tada zamoli Jeroboam svoju enu: "Idi, preobuci se, da se ne opazi, da si ena
Jeroboamova, pa idi u ilo! Tamo stanuje prorok Ahija. On je, koji mi je jedanput
prorokovao, da u biti kralj nad ovim narodom.
3
Uzmi sa sobom deset kruhova i kolaa i vr meda i potrai ga! On e ti rei, to e
biti od djeaka."
4
ena Jeroboamova uini tako. Ona zaputi u ilo i doe u kuu Ahijinu. A Ahija nije
mogao vie vidjeti, jer su oi njegove bile oslijepile od starosti.
5
Uto je bio Gospod rekao Ahiji: "Eto dolazi ena Jeroboamova, da te pita za sina
svojega; jer je bolestan. Tako i tako rei e joj!" I kad ona ue preobuena,
6
I Ahija razabra utanje njezinih koraaja, kad ue na vrata, povika on: "Unii, eno
Jeroboamova! to se pretvara? Meni je naloena tvrda vijest za te.
7
Idi, kai Jeroboamu: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 'Podigao sam te iz naroda i
postavio te knezom nad svojim narodom Izraelom.
699
8
Otrgnuo sam kraljevstvo od kue Davidove i dao ga tebi. A ti nijesi bio kao moj
sluga David, koji je drao zapovijedi moje, sluao me svim srcem i inio samo ono,
to se dopada meni.
9
Ne, ti si radio gore od svih svojih prethodnika, jer si dao sebi nainiti druge bogove,
i to likove livene, da bi me draio. A mene si bacio za lea svoja.
10
Zato u ja pustiti nesreu na kuu Jeroboamovu i od porodice Jeroboamove sve u
istrijebiti, to je muko, dorasle i nedorasle u Izraelu. Ja u pomesti kuu
Jeroboamovu, kao to se mete blato, da ga vie ne ostane nita.
11
Tko umre u gradu od porodice Jeroboamove, proderat e ga psi, i tko umre u
polju, proderat e ga ptice nebeske.'" Jest, tako govori Gospod.
12
A ti se vrati kui! Kad noge tvoje stupe u grad, djeak e umrijeti.
13
Sav e Izrael drati tugovanje za njim i pokopat e ga, jer e on jedini od porodice
Jeroboamove doi u grob, jer se na njemu nae neto, to se na kui Jeroboamovoj
dopalo Gospodu, Bogu Izraelovu.
14
A Gospod e podignuti sebi kralja nad Izraelom, koji e istrijebiti kuu
Jeroboamovu u onaj dan. A to e istom onda jo doi?
15
Udarit e Gospod Izraela, da e se zaljuljati, kao to se ljulja trska na vodi, Iupat
e Izraela iz ove lijepe zemlje, koju je dao ocima njihovim, i razasut e ih s onu stranu
rijeke, jer nainie sebi drvene kipove i tako razdraie Gospoda na gnjev.
16
Napustit e Izraela zbog grijeha, to ih poini Jeroboam i na koje navede Izraela."
17
ena Jeroboamova zaputi kui i doe u Tirsu. Kad prekorai kuni prag, bio je
djeak ve mrtav.
18
Pokopae ga, i sav Izrael odra tugovanje za njim, kako je to unaprijed rekao
Gospod preko svojega sluge, proroka Ahije,
19
Ostala povijest Jeroboamova, njegovih ratova i njegove vladavine, stoji zapisana u
knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
20
Kraljevao je Jeroboam dvadeset i dvije godine. Onda poinu kod otaca svojih.
Njegov sin Nadab postade kralj mjesto njega.
700
21
Kralj nad Judom bio je Roboam, sin Salomonov. Bilo je Roboamu etrdeset i jedna
godina, kad postade kralj, i vladao je sedamnaest godina u Jerusalemu, u gradu, koji
je bio izabrao Gospod izmeu svih plemena Izraelovih, da tamo nastani ime svoje.
Njegova se je mati zvala Naama i bila je Amonka.
22
I Juda je inio, to se nije dopadalo Gospodu. Oni su izazivali grijehima, to su ih
inili, njegovu srdbu vie, nego oci njihovi svim onim, to inie.
23
Jer i oni nainie sebi uzvisine, stupove i drvene kipove na svakom visokom humu i
pod svakim zelenim drvetom.
24
Dapae bilo je posveenih bludnica u zemlji. Tako su nasljedovali sve grozote
pogana, to ih je bio Gospod istjerao ispred sinova Izraelovih.
25
U petoj godini kraljevanja Roboamova izae kralj iak od Egipta proti
Jerusalemu,
26
I ugrabi blago iz hrama Gospodnjega i iz palae kraljevske. Sve on uze. Ugrabi i
sve zlatne titove, to ih je bio dao nainiti Salomon.
27
Na njihovo mjesto dade kralj Roboam nainiti mjedene titove i povjeri ih panji
starjeina nad straama, to su straili na ulazu u palau kraljevsku.
28
Kadgod bi kralj iao u hram Gospodnji, nosili su ih tjelesni straari, a poslije su ih
opet stavljali u straarnicu tjelesnih straara.
29
Ostala povijest Roboamova i sve, to je inio, stoji zapisano u knjizi povijesti
kraljeva Judinih.
30
Bio je rat izmeu Roboama i Jeroboama jednako.
31
Kad je Roboam bio poinuo kod otaca svojih, bio je pokopan kod otaca svojih u
gradu Davidovu. Njegova se mati zvala Naama i bila je Amonka. Njega naslijedi na
prijestolju njegov sin Abijam.
1
U osamnaestoj godini kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova, postade Abijam kralj
nad Judom.
701
2
On je vladao tri godine u Jerusalemu, Njegova se mati zvala Maaka i bila je unuka
Abialomova.
3
On je inio sve grijehe oca svojega, to ih ovaj bio inio pred njim, i srce njegovo
nije bilo cijelo odano Gospodu, Bogu njegovu, kao srce njegova djeda Davida.
4
Ipak mu je Gospod, Bog njegov, zbog Davida dao svjetiljku u Jerusalemu, kad je
nakon njega podigao sina njegova u Jerusalemu i utvrdio Jerusalem,
5
Jer je David bio inio, to se je dopadalo Gospodu, i za svega ivota svojega nije bio
odstupio od onoga, to mu je bio zapovjedio, osim u sluaju s Hitejinom Urijom.
6
Izmeu Roboama i Jeroboama bio je rat, dokle je god onaj ivio.
7
Ostala povijest Abijamova i sve, to je inio, stoji zapisano u knjizi povijesti
kraljeva Judinih. I izmeu Abijama i Jeroboama bio je rat.
8
Kad je Abijam bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u gradu Davidovu. Mjesto
njega postade kralj njegov sin Asa.
9
U dvadesetoj godini kraljevanja Jeroboamova nad Izraelom postade Asa kralj nad
Judom.
10
On je vladao etrdeset i jednu godinu u Jerusalemu. Njegova se je mati zvala
Maaka i bila je ki Abialomova.
11
Asa je inio, to se je dopadalo Gospodu, kao njegov djed David.
12
On protjera bludnice iz zemlje i odstrani sve idolske likove, to su ih bili nainili
oci njegovi.
13
I mater svoju Maaku svre s njezina mjesta kao gospodarice, jer je bila podigla
idolski lik Aere. Asa sasijee njezinu ljagu i spali je u dolini kidronskoj.
14
Ali uzvisine nijesu bile sruene, ipak Asa ostade svega ivota svojega vjerno odan
Gospodu.
15
I dade u hram Gospodnji unijeti sve posvetne darove oca svojega i svoje vlastite
darove, srebro, zlato i sudove.
702
16
Izmeu Ase i Baae, kralja Izraelova, bio je rat, dokle su god ivjeli.
17
Baaa, kralj Izraelov, izae proti Judi i utvrdi Rami, da ne da nikome otii k Asi,
kralju Judinu, ni od njega doi.
18
Ali Asa uze sve srebro i zlato, to je bilo jo ostalo u riznicama hrama
Gospodnjega, i blago palae kraljevske i predade ga slugama svojim. Tako ih posla
kralj Asa k BenHadadu, sinu Tabrimonovu, unuku Hezjonovu, kralju sirskomu, koji
je imao svoje sjedite u Damasku, i porui:
19
"Savez postoji izmeu mene i tebe, izmeu mojega i tvojega oca. Evo aljem ti
srebro i zlato kao dar. Pa razrijei svoj savez s Baaom, kraljem Izraelovim, da
moradne otii od mene!"
20
BenHadad poslua kralja Asu i posla vojskovoe svoje proti gradovima
Izraelovim. Dade poharati Ijon, Dan, Abel BetMaaku i sav Kineret zajedno sa svom
zemljom Naftalijevom.
21
Kad Baaa primi vijest o tom, presta utvrivati Ramu i vrati se u Tirsu.
22
I kralj Asa podie sve Judejce bez iznimke. Oni moradoe odnijeti kamenje i grede,
to ih je bio Baaa upotrebljavao za utvrivanje Rame. Stim dade kralj Asa utvrditi
Gebu Benjaminovu i Mispu
23
Sva ostala povijest Asina, sve pobjede njegove i djela njegova i gradovi, to ih je
utvrdio, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih. U starosti svojoj bolovao
je od nogu.
24
Kad je Asa bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u gradu
njegova djeda Davida. Mjesto njega postade kralj njegov sin Joafat.
25
Nadab, sin Jeroboamov, postade kralj Izraelov u drugoj godini kraljevanja Asina
nad Judom, i vladao je dvije godine nad Izraelom.
26
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i hodio je tragom oca svojega i u grijehu
njegovu, na koji je bio naveo Izraela.
27
Proti njemu zasnova urotu Baaa, sin Ahijin, od kue Isakarove, i ubi ga Baaa kod
Gibetona, to je pripadao Filistejima, kad su Nadab i sav Izrael opsjedali Gibeton.
703
28
Ubi ga Baaa u treoj godini kraljevanja Asina nad Judom, i mjesto njega postade
kralj.
29
im je on bio postao kralj, istrijebi svu kuu Jeroboamovu i ne ostavi na ivotu
nijedne due od porodice Jeroboamove, dok je nije bio unitio. Tako je bio unaprijed
rekao Gospod preko svojega sluge Ahije iz ila.
30
Zbog grijeha, to ih je bio poinio Jeroboam i na koje je bio naveo Izraela, i zbog
gnjeva, na koji je bio podraio Gospoda, Boga Izraelova.
31
Ostala povijest Nadabova i sve, to je uinio, stoji zapisano u knjizi povijesti
kraljeva Izraelovih.
32
Izmeu Ase i kralja Izraelova Baae bio je rat, dokle su god ivjeli.
33
U treoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Baaa, sin Ahijin, kralj svega
Izraela i vladao je u Tirsi dvadeset i etiri godine.
34
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i hodio je tragom Jeroboamovim i u
grijehu njegovu, na koji je bio naveo Izraela.
1
Tada doe rije Gospodnja Jehuu, sinu Hananijevu, proti Baai ovako:
2
"Iz praha sam te digao i postavio knezom nad mojim narodom Izraelom. A ti si iao
putem Jeroboamovim i naveo si moj narod Izraela na grijeh, tako da su me svojim
grijehima draili na gnjev.
3
Zato u zatrti Baau i kuu njegovu i s tvojom kuom postupati kao s kuom
Jeroboama, sina Nebatova,
4
Tko od porodice Baaine umre u gradu, toga e psi proderati, i tko od porodice
njegove umre u polju, toga e izjesti ptice nebeske!"
5
Ostala povijest Baaina, njegova djela i pobjede, to stoji zapisano u knjizi povijesti
6
Kad je Baaa bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u Tirsi. Mjesto njega
postade kralj njegov sin Ela.
704
7
A proti Baai i kui njegovoj nije bila rije Gospodnja preko proroka Jehua, sina
Hananijeva, izala samo zbog svega zla, kojim se je bio ogrijeio proti Gospodu i
draio ga na gnjev svim svojim djelima, tako da je imao dijeliti sudbinu kue
Jeroboamove, nego i to, jer je on nju bio istrijebio.
8
U dvadeset estoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Ela, sin Baain, kralj
Izraelov. On je vladao u Tirsi dvije godine.
9
Proti njemu die bunu Zimri, jedan od njegovih asnika, zapovjednik jedne polovine
bojnih kola. Dok je on pio u Tirsi u kui Arse, koji je upravljao palaom u Tirsi,
10
Provali Zimri, ubi ga u dvadeset sedmoj godini kraljevanja Asina nad Judom i
postade mjesto njega kralj.
11
im je on kralj bio i zasjeo na prijestolje, pobi svu kuu Baainu. Ne ostavi ni
jednoga, koji je bio mukoga roda, ni roake ni prijatelje,
12
Tako zatre Zimri svu kuu Baainu, kako je to bio Gospod unaprijed rekao preko
proroka Jehua proti Baai,
13
Zbog svih grijeha, to su ih bili poinili Baaa i njegov sin Ela i na koje su bili
naveli Izraela, kad su draili na gnjev Gospoda, Boga Izraelova, svojim
idolopoklonstvom.
14
Ostala povijest Elina i sve, to je inio, stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva
Izraelovih,
15
U dvadeset sedmoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Zimri kralj i
vladao je sedam dana u Tirsi. Vojska je upravo opsjedala Gibeton, to je pripadao
Filistejima.
16
I kad saznade vojska u taboru, da je Zimri kod jedne pobune ubio kralja, podie sav
Izrael u onaj dan u taboru za kralja Izraelova Omrija, zapovjednika vojske.
17
Nato otide Omri i s njim sav Izrael od Gibetona, i opsjednue Tirsu.
18
Kad vidje Zimri, da je grad ve izgubljen, povue se u tvru palae kraljevske i
zapali nad sobom palau kraljevsku. Tako on nae smrt
705
19
Zbog svojih grijeha, to ih je bio poinio, kad je inio, to se nije dopadalo
Gospodu, kad je iao putem Jeroboamovim i u njegovu grijehu, to ga bio poinio, i
tako naveo Izraela na grijeh.
20
Ostala povijest Zimrijeva i buna, to je podie, stoji zapisana u knjizi povijesti
21
Tada se razdijeli narod Izraelov u dvije stranke. Jedna polovina naroda drala je s
Tibnijem, sinom Ginatovim, da ga uini kraljem, druga polovina pristajala je za
Omrijem.
22
Ipak stranka Omrijeva bila je jaa od stranke Tibnija, sina Ginatova, i kad je umro
Tibni, postade Omri kralj.
23
U trideset prvoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Omri kralj Izraelov i
vladao je dvanaest godina, Kad je bio est godina vladao u Tirsi,
24
Kupi od emera goru samarijsku za dva talenta srebra, utvrdi goru i nazva grad,
koji sagradi tamo, po imenu emera, posjednika gore, Samarija.
25
Omri je inio, to se nije dopadalo Gospodu, pa i gore je inio od svih svojih
prethodnika.
26
On je iao posve tragom Jeroboama, sina Nebatova, i u grijehima, na koje je onaj
bio naveo Izraela, tako da su svojim idolopoklonstvom na gnjev draili Gospoda,
Boga Izraelova.
27
Ostala povijest Omrijeva, njegova djela i njegove pobjede, to ih je izvojevao, sve
to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
28
Kad je bio Omri poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u Samariji. Mjesto njega
postade kralj njegov sin Ahab.
29
U trideset osmoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Ahab, sin Omrijev,
kralj Izraelov, i vladao je Ahab, sin Omrijev, nad Izraelom dvadeset i dvije godine u
Samariji,
30
I Ahab, sin Omrijev, inio je, to se nije dopadalo Gospodu, vie od svih svojih
prethodnika.
706
31
Pritom bilo je jo najmanje, da je hodio u grijehima Jeroboama, sina Nebatova. On
povrh toga uze za enu Jezebelu, ker Etbaala, kralja sidonskoga, ode u slubu
baalovu i klanjao mu se.
32
On podie baalu rtvenik u hramu baalovu, to ga je bio sagradio u Samariji.
33
Takoer dade Ahab podii lik atartin. Uope je poinio Ahab jo vie opaina i
draio je Gospoda, Boga Izraelova, vie na gnjev od svih kraljeva Izraelovih, koji su
bili vladali prije njega.
34
Za njegova vremena Hiel iz Betela sazida opet Jeriho. Na Abiramu, prvoroencu
svojemu, osnova ga; na Segubu, mezimcu svojemu, stavi mu vrata, kao to je bio
Gospod unaprijed rekao preko Joue, sina Nunova.
1
Jednoga dana ree Ahabu Tibianin Ilija, jedan od itelja u Gileadu: "Tako iv bio
Gospod, Bog Izraelov; u ijoj slubi stojim: Iduih godina nee pasti ni rosa ni dad,
osim da ja to sam zapovjedim!"
2
Potom doe njemu rije Gospodnja:
3
"Otidi odavde, okreni na istok i skrij se na potoku Keritu, koji tee istono od
Jordana!
4
Iz potoka e piti, a gavranima sam naredio, da te hrane ondje."
5
On poslua Gospoda, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji tee istono od
Jordana.
6
Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako uvee. Iz potoka je pio.
7
Iza nekoliko vremena presahnu potok, jer nije pao dad u zemlji.
8
Tada doe njemu rije Gospodnja ovako:
9
"Hajde, idi u Sarfatu, to je kod Sidona, i ostari tamo! Zapovjedio sun tamo jednoj
udovici, da te hrani."
707
10
Tako on zaputi u Sarfatu, Kad doe na vrata gradska, a to jedna udovica kupi drva,
On je dozva i zamoli: "Donesi mi malo vode u sudu, da se napijem!"
11
Kad ona poe da donese, viknu on za njom: "Donesi mi i kruha malo!"
12
Ona odgovori: "Tako iv bio Gospod, Bog tvoj, nemam nita peeno, nego samo
jo pregrt brana u upu i malo ulja u kragu. Upravo kupim drvaca, da otidem i
zgotovim sebi i sinu svojemu, Kad to pojedemo, onda emo umrijeti."
13
A Ilija joj ree: Ne brini se! Idi i uini, kako si rekla! Ali prije naini meni od toga
jedan kolai i donesi mi ga! Onda moe takoer jedan zgotoviti sebi i sinu svojemu.
14
Jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Brana u upu nee nestati i krag s uljem
nee se isprazniti do onoga dana, kad Gospod opet polje dad na zemlju."
15
Ona otide i uini, kako je bio rekao Ilija, i imali su jesti dugo vremena, ona, on i
kua njezina.
16
Brana u upu nije nestalo, i krag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio
unaprijed rekao Gospod preko Ilije.
17
Poslije toga dogodi se, da se je razbolio sin ene, kojoj je pripadala kua. Kako je
bolest njegova tako okrenula na gore, da je izdahnuo duu svoju,
18
Ree ona Iliji: "to ja imam s tobom, ovjee Boji? Ti si samo doao k meni, da u
pamet dozove moje grjehote i da mi umori sina?"
19
On joj odgovori: "Daj mi sina svojega!", uze ga tada iz naruja njezina, odnese ga u
gornju sobu, gdje je stanovao, i poloi ga na postelju svoju.
20
Tada se pomoli Gospodu ovako: "Gospode, Boe moj, hoe li doista tako ucvijeliti
udovicu, kod koje sam gost, da joj umori sina?"
21
Nato se prui triput nad djeakom i pomoli se glasno Gospodu: "Gospode, Boe
moj, daj ipak da se ivot djeakov opet vrati u njega!"
22
I Gospod uslii vapaj Ilijin. ivot djeakov vrati se opet u njega, i posta iv.
23
I Ilija uze djeaka, donese ga iz gornje sobe u kuu i predade ga materi njegovoj i
ree: "Evo, tvoj sin opet ivi!"
708
24
Tada ena ree Iliji: "Sada znam, da si ovjek Boji i da je rije Gospodnja u tvojim
ustima istina."
1
Poslije mnogo vremena, u treoj godini, doe rije Gospodnja Iliji: "Idi, stupi pred
Ahaba; jer hou da poljem dad na zemlju!"
2
Ilija zaputi, da se pokae pred Ahabom, Kad je glad u Samariji bivala sve jaa,
3
Ahab dade do zvati upravitelja dvora Abdiju. Abdija je bio vjeran tovatelj
Gospoda.
4
Kad je htjela Jezebela da istrijebi proroke Gospodnje, uzeo je Abdija to proroka i
skrio ih po pedeset u jednu peinu i hranio ih jelom i pilom.
5
Ahab dakle zapovjedi Abdiji: "Potrai sve izvore i potoke po zemlji Moda naemo
jo trave i mognemo uzdrati na ivotu konje i mazge i ne moradnemo pustiti, da
ugine ijedna od ivotinja."
6
I podijelie se po zemlji, da je prou. Ahab otide jednim pravcem sam, i Abdija
otide drugim pravcem sam.
7
Dok je Abdija bio na putu, doe mu u susret Ilija. Kad on prepoznade ovoga, baci e
niice na svoje lice i upita: "Jesi li to ti, gospodaru moj Ilija?"
8
On mu odgovori: "Ja sam. Idu, kai gospodaru svojemu: "Eto Ilije!"
9
Ali onaj odgovori: "to sam poinio, da slugu svojega predaje u ruke Ahabu, da me
pogubi?
10
Tako iv bio Gospod, Bog tvoj, nema naroda ni kraljevstva, gdje te gospodar moj
ne bi dao traiti. Kad mu se reklo: Nema ga, onda on zakle kraljevstvo ili narod, da te
nijesu nali.
11
Sad ti trai: Idi, kai gospodaru svojemu: Eto Ilije!
12
Kad ja sad otidem od tebe, tko zna, kamo e tebe meutim odnijeti Duh Gospodnji.
Doem li ja tada k Ahabu, da mu javim, a on te ne nae, ubit e me. A sluga tvoj tuje
Gospoda od mladosti svoje.
709
13
Pa nije li poznato gospodaru mojemu, to sam uinio, kad ono Jezebela dade ubijati
proroke Gospodnje? Kako sam skrio stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednoj
peini, i hranio ih jelom i pilom?
14
A sad ti trai: Idi, kai gospodaru svojemu: Eto Ilije! On e me ubiti!"
15
Ali Ilija ree: "Tako iv bio Gospod nad vojskama, u ijoj sam slubi, jo danas u
mu se pokazati!"
16
I tako otide Abdija pred Ahaba i javi mu. Ahab zaputi, da se sastane Ilijom.
17
Kad ugleda Ahab Iliju, povika mu Ahab: "Jesi li ti onaj, to donosi nesreu na
Izraela?"
18
On odgovori: "Nijesam ja donio nesreu na Izraela, nego ti i obitelj tvoja, jer ste
ostavili zapovijedi Gospodnje, i ti si pristao za baalima.
19
A sada raspolji i daj sa brati k meni svega Izraela na gori Karmelu i etiri stotine i
pedeset proroka baalovih i etiri stotine proroka atartinih, koji jedu za stolom
Jezebelinim!"
20
I rasposla Ahab k svima sinovima Izraelovim i dade skupiti proroke na gori
Karmelu.
21
Tamo stupi Ilija pred sav narod i ree: "Kako ete jo dugo hramati na obje strane?
Ako je Gospod pravi Bog, onda drite uz njega! A je li to baal, onda idite za njim!"
Ali narod ne dade nikakva odgovora.
22
Tada ree Ilija narodu: "Jedini sam ja jo ostao kao prorok Gospodnji. Baalovih
proroka ima etiri stotine i pedeset.
23
Neka nam se dadnu dva junca! Oni neka sebi izaberu jednoga junca, neka ga
raskomadaju i metnu na drva, ali ognja da ne podmeu! Ja u priugotoviti drugoga
junca i metnuti ga na drva, a da ne podmetnem ognja.
24
Tada prizovite ime svojega boga, a ja u prizvati ime Gospodnje. Bog, koji
odgovori ognjem, pravi je Bog." I sav narod odgovori: "Tako je pravo!"
25
Potom ree Ilija prorocima baalovim: ""Izaberite sebi jednoga od junaca i
priugotovite ga najprije, jer vi ste veina. Onda prizovite ime boga svojega; ali ognja
710
ne podmeite!"
26
Oni uzee junca, kojega im dade, priugotovie ga i prizivali su od jutra do podne
ime baalovo viui: "baale, uslii nas!" Ali nije dolazio nikakav glas i nikakav
odgovor. Pritom su igrali oko rtvenika, to su ga bili nainili,
27
Kad je bilo u podne, naruga se Ilija govorei: "Viite glasnije, jer je on bog, Moda
je zaposlen ili je otiao na stranu ili je na putu, Moda i spava i mora se probuditi."
28
Tada su vikali iza glasa i parali se, kako je u njih obiaj, maevima i kopljima, dok
ih ne obli krv.
29
Kad je prolo podne, padoe u bjesnilo, dokle doe vrijeme da se prinese rtva. Ali
nije doao nikakav glas, nikakav odgovor, nikakvo uslienje.
30
A sada pozva Ilija sav narod: "Pristupite ovamo k meni!": "Sav narod pristupi k
njemu. On podie opet poruen rtvenik Gospodnji.
31
Prema broju plemena sinova Jakova, kojemu je bila dola rije Gospodnja: "Izrael
bit e tvoje ime", uze Ilija dvanaest kamenova.
32
Od toga kamenja naini rtvenik u ime Gospodnje i oko rtvenika iskopa jarak,
dosta velik, da uzme dvije mjere ita.
33
Tada naslaga drva, raskomada junca i metnu ga na rtvenik.
34
Potom zapovjedi: "Napunite etiri vra vode i izlijte je na rtvu paljenicu i na
drva!" On zapovjedi: "Uinite to jo jedanput!" Uinie jo jedanput. Nato zapovjedi:
"Uinite to po trei put!" I uinie po trei put,
35
Tako da je potekla voda oko rtvenika. Dade i jarak napuniti vodom.
36
Kad je onda dolo vrijeme, da se prinese rtva, postupi Ilija i pomoli se: "Gospode,
Boe Abrahamov, Izakov i Izraelov, danas daj objavi, da si ti Bog Izraelov i ja sluga
tvoj, i da sam ja sve ovo uinio po tvojoj zapovijedi!
37
Uslii me, Gospode, uslii me i daj, da upozna ovaj narod, da si ti, Gospode, pravi
Bog i da si obratio srca njihova!"
711
38
Tada pade oganj Gospodnji i spali rtvu paljenicu i drva, kamenje i zemlju i popi
vodu u jarku.
39
Kad to vidjee svi ljudi, bacie se niice na svoje lice i povikae: "Gospod je pravi
Bog, Gospod je pravi Bog!"
40
A Ilija im zapovjedi: "Pohvatajte te proroke baalove! Ne dajte da i jedan od njih
utee!" Oni pohvatae, i Ilija ih odvede na potok Kion i tamo ih smaknu,
41
Potom ree Ilija Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer ujem ve hujanje dada"
42
Ahab ode gore, da jede i da pije. A Ilija se pope navrh Karmela, prignu se k zemlji i
skrije lice svoje meu koljena.
43
Tada zapovjedi slugi svojemu: "Idi gore i pogledaj prema moru!" On ode gore,
pogleda i javi: "Nita se ne vidi." On odgovori: "Idi jo sedam puta!"
44
Kad bi sedmi put, javi: "Eno, die se od mora oblai, malen kao ruka ovjeja." I
on zapovjedi: "Idi, reci Ahabu: "Upregni i silazi, da te ne uhvati dad!"
45
A u najkrae vrijeme zamrai se nebo od vjetra i oblaka, i pade jak dad. Ahab se
uspe na kola i odveze se u Jezreel.
46
A nad Iliju doe ruka Gospodnja, opasa bedra svoja i otra pred Ahabom do u
blizinu Jezreela.
1
Ahab pripovjedi Jezebeli sve, to je uinio Ilija i kako je poubijao maem sve
proroke.
2
Tada posla Jezebela glasnika k Iliji i zaprijeti: "Neka meni bogovi uine to hoe,
ako ja sutra u ovo doba ne uinim s tobom isto onako, kako si ti s njima!"
3
On se poboja, ustade i otide odatle, da se zakloni na sigurnu mjestu. Kad je doao u
Beerebu u zemlji Judinoj, ostavi tamo slugu svojega.
4
Sam ode dan hoda daleko u pustinju i sjede onda pod jednu smreku. Imao je jo
samo elju da umre i molio se: "Dosta je toga. Uzmi, Gospode, ivot moj; jer nijesam
bolji od otaca svojih!"
712
5
Potom lee i zaspa pod smrekom. Najedanput taknu ga aneo Gospodnji i ree mu:
"Ustani i jedi!"
6
Kad pogleda, ugleda pokraj glave pren kola i vr vode. Jede, napi se i lee opet da
spava.
7
Ali aneo doe jo jedanput, taknu ga i ree: "Ustani i jedi, jer ti je put dalek."
8
Ustade, jede i napi se i putovao je, okrijepljen ovim jelom, etrdeset dana i etrdeset
noi sve do gore Boje Horeba.
9
Ondje potrai peinu i nastani se u njoj. Tada doe njemu rije Gospodnja. On ga
upita: "to radi ovdje, Ilija?"
10
On odgovori: "Pun sam revnosti za stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi
Izraelovi ostavie zavjet tvoj, rtvenike tvoje poruie i proroke tvoje pobie maem.
Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi."
11
On odgovori: "Izai i stani na gori pred Gospoda!" Tada proe Gospod pokraj
njega, Pred Gospodom je hodio silan, estok vihor, koji je brda razdirao i hridine
lomio. Ali Gospod nije bio u vihoru.
12
Iza vihora doe potres, doe oganj. Ali Gospod nije bio ugnju. Iza ognja doe tiho,
blago lahorenje.
13
Kad je to uo Ilija, pokri lice svoje platem svojim, stupi van i stade na ulazu u
peinu. Tada mu progovori glas, to je pitao: "to radi ovdje, Ilija?"
14
On odgovori: "Pun sam revnosti za stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi
Izraelovi ostavie zavjet tvoj, rtvenike tvoje poruie i proroke tvoje pobie maem.
Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi."
15
Nato mu zapovjedi Gospod: "Idi, vrati se istim putem u pustinju Damaska, i, kad
doe tamo, pomai Hazaela za kralja Sirije!
16
Jehuu, unuka Nimijeva, pomai za kralja nad Izraelom! A Elieja, sina afatova, iz
AbelMehole, pomai za proroka mjesto sebe!
17
Tko tada utee mau Hazaelovu, njega e pogubiti Jehu, i tko utee mau Jehuovu,
njega e pogubiti Eliej.
713
18
Ali ja u ostaviti u Izraelu sedam tisua: sve, koji ne savie koljena svojega pred
baalom, i sve, koji ga ustima svojim ne poljuble."
19
Na povratku naie na Elieja, sina afatova, kad je upravo orao. Dvanaest jarmova
imao je pred sobom, sam je bio kod dvanaestoga, Ilija proe pokraj njega i baci plat
svoj na njega.
20
Tada on zaustavi volove, potra za Ilijom i ree: "Daj mi da se jo oprostim od oca
i matere; onda u poi za tobom." On mu odgovori "Idi samo kui, jer ja nemam vie
nita da uinim na tebi."
21
Onaj ode od njega, uze jaram volova i zakla ih. Drvima od pluga skuha meso i dade
ga ljudima da jedu. Onda ustade, otide za Ilijom i postade mu sluga.
1
BenHadad, kralj Sirije, podie svu vojsku svoju. Trideset i dva kralja njemu se
prikljuie s konjima i kolima. Tako otide on, opkoli Samariju i udari na nju.
2
Posla poslanike u grad k Ahabu, kralju Izraelovu,
3
I porui mu: "Ovako veli BenHadad: "Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvoje
najljepe ene i djeca moji su."
4
Kralj Izraelov odgovori mu: "Kako zapovijeda, moj gospodaru i kralju! Tvoj sam ja
sa svim, to imam."
5
Nato dooe poslanici jo jedanput i rekoe: "Ovako veli BenHadad: Poruio sam
ti: Svoje srebro i zlato, svoje ene i djecu svoju ima mi izruiti.
6
Sutra u dakle u ovo doba poslati k tebi sluge svoje, da pretrae palau tvoju i kue
sluga tvojih. Oni e sve, to se nae u tebe dragocjeno, sa sobom uzeti i ovamo
donijeti."
7
Tada dozva kralj Izraelov sve starjeine zemaljske i ree: "Iz toga mogli biste jasno
upoznati, kako on misli zlo, jer alje k meni, da odnese moje ene i djecu, moje srebro
i zlato, premda ga nijesam odbio."
8
Starjeine i sav narod odgovorie mu: "To ti ne smije dopustiti. Na to ne smije
pristati."
714
9
I on odgovori poslanicima BenHadadovim: "Javite mojemu Gospodaru, kralju:
Sve, to si naprije traio od svojega sluge, uinit u, ali zadnju trabinu ne mogu
ispuniti." Poslanici otidoe i odnesoe mu odgovor.
10
A BenHadad mu porui: "Neka mi bogovi uine to hoe, ako bude dosta praha
od Samarije, da svima ratnicima, to idu za mnom, dopadne po jedna pregrt!"
11
A kralj Izraelov odgovori mu: "Kaite mu samo: tko se jo opasuje, neka se ne
isprsuje kao onaj, koji se ve raspasuje!"
12
Kad je on uo taj odgovor bio je upravo s kraljevima pod atorima , zapovjedi
slugama svojim; "Dignite se!", i udarie oni na grad.
13
Tada pristupi jedan prorok k Ahabu, kralju Izraelovu, i ree: "Ovako veli Gospod:
"Vidi to sve to silno mnotvo? Ja u ga danas dati tebi u ruke, da spozna, da sam ja
Gospod."
14
Ahab upita: "Preko koga?" On odgovori: "Ovako veli Gospod: Preko ljudi knezova
zemaljskih." On upita dalje: "Tko e zametnuti boj?" "Ti sam", odgovori onaj.
15
I tako prebroji ljude knezova zemaljskih, i bilo ih je dvjesta i trideset i dva. Onda
prebroji sav ratni narod, sve sinove Izraelove. Bilo ih je sedam tisua.
16
Izaoe u podne, dok je pod atorima bio BenHadad s trideset i dva kralja, koji su
mu bili saveznici.
17
Najprije izaoe momci knezova zemaljskih. Kad BenHadad posla ljude, javie
mu oni: "Izlaze ljudi iz Samarije."
18
On zapovjedi: "Ako dolaze radi mira, pohvatajte ih ive! Ako li su izali na boj,
pohvatajte ih isto tako!"
19
Meutim su bili izali iz grada ljudi knezova zemaljskih i vojska, to je ila za
njima.
20
Svaki ubi s kojim se sukobi, i Sirijci pobjegoe. Izraelci nagnue za njima.
BenHadad, kralj Sirije, pobjee na konju s nekoliko konjanika.
21
Sad i kralj Izraelov izae, napade na konje i kola i zadade Sirijcima teak poraz.
715
22
Jednoga dana doe prorok kralju Izraelovu i ree mu: "Hajde, naoruaj se iznova i
gledaj" kako da se spremi, jer e do godine kralj Sirije opet izai na te."
23
Sluge kralja Sirije svjetovae mu: "Njihov je bog gorski bog. Zato nas pobijedie.
Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, pobijedit emo ih.
24
Uini dakle ovako: ukloni te kraljeve s njihovih mjesta i postavi namjesnike mjesto
njih!
25
Onda skupi vojsku, kakva je bila ona, koja ti je izginula, i konje i kola kao prije!
Tada emo se pobiti s njima u ravnici i zacijelo emo ih pobijediti." On pristade na
njihov savjet i uini tako.
26
Kad proe godina, BenHadad prebroji Sirijce i poe u Afek da vojuje na Izraela.
27
I sinovi Izraelovi prebrojie se, hranom se opskrbie i izaoe pred njih. Kao dva
mala stada koza utaborie se sinovi Izraelovi prema njima, a Sirijci prekrilie zemlju.
28
Ali ovjek Boji pristupi i ree kralju Izraelovu: "Ovako veli Gospod: Jer Sirijci
kau, da je Gospod gorski Bog, a nije Bog poljski, zato u ti dati u ruke sve to silno
mnotvo, da spoznate, da sam ja Gospod."
29
Sedam dana stajali su jedni prema drugima. Sedmoga dara doe do bitke. Sinovi
Izraelovi poubijae Sirijce sto tisua pjeaka u jedan jedini dan.
30
Ostatak pobjee u grad Afek, Tada se srui gradski zid na dvadeset i sedam tisua
ljudi, to su bili ostali. I BenHadad na bijegu bio je stigao u grad i bjeao je iz jedne
sobe u drugu.
31
Sluge njegove rekoe mu: "Evo, uli smo esto, da su kraljevi kue Izraelove
velikoduni kraljevi. Pa demo alosne haljine staviti oko svojih bedara i konopce oko
svojih glava i izai pred kralja Izraelova. Moda ti daruje ivot."
32
Oni dakle opasae alosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava,
otidoe kralju Izraelovu i rekoe: "Sluga tvoj BenHadad moli te: "Ostavi me na
ivotu!" On odgovori: "Je li jo iv? On je moj brat.
33
Ljudi uzee to kao dobar znak. I da ga odmah uhvate za rije, rekoe: "BenHadad
je tvoj brat?" "On odgovori: "Idite, dovedite ga!" Kad BenHadad izae k njemu, on
ga posadi uza se na kola.
716
34
A onaj mu ree: "Gradove, Eto ih je otac moj oduzeo tvojemu ocu, vratit u ti. I
smije sebi u Damasku podignuti kue trgovake, kao to je uinio otac moj u
Samariji," On odgovori: "Na temelju ovoga ugovora otpustit u te." I sklopi s njim
ugovor i pusti ga na slobodu.
35
Jedan izmeu prorokih uenika po zapovijedi Gospodnjoj zatrai od svojega
druga: "Rani me!" Ali ga ovaj ne htjede raniti.
36
A on mu ree: "Jer nijesi posluao zapovijed Gospodnju, lav e te ubiti, im otide
od mene." Kad je otiao od njega, napade ga lav i ubi.
37
Potom nae onaj drugoga ovjeka i zatrai od njega: "Rani me!" ovjek ga jednim
udarom rani.
38
I prorok ode i stade na put, kamo e proi kralj, a vrpcom iznad oiju uini da se ne
prepozna.
39
Kad je prolazio kralj, viknu on glasno kralja: "Tvoj sluga bio je izaao u boj, Tada
pristupi jedan ovjek i dovede mi jednog zarobljenika i zatrai: "uvaj ovoga
ovjeka! Ako ti ga nestane, bit e tvoj ivot za njega, ili e platiti talenat srebra.
40
I dok je tvoj sluga ovamo i tamo bio zaposlen, njega nestade." Kralj Izraelov ree
mu: "Pravo ti je, sam si se odsudio."
41
Tada on brze strgnu vrpcu s oiju svojih, i kralj Izraelov prepoznade u njemu
jednoga od proroka.
42
A on mu ree: "Ovako veli Gospod: "Jer si pustio iz ruku ovjeka, kojega sam
posvetio smrti, jami ivotom svojim za njega i narod tvoj za narod njegov."
43
Kralj Izraelov otide zlovoljan i ljutit kui i doe u Samariju.
1
Nakon ovih dogaaja dogodi se ovo: "Jezreelac Nabot imao je vinograd u Jezreelu
blizu do palae Ahaba, kralja samarijskoga.
2
I Ahab predloi Nabotu: "Daj mi svoj vinograd! Htio bih ga upotrijebiti kao vrt za
zelje, jer je blizu do kue moje. Dat u ti za njega bolji vinograd. Ako li voli, dat u
ti u novcu to vrijedi."
717
3
A Nabot odgovori Ahabu: "Sauvaj Boe, da ti odstupim batinu otaca svojih!"
4
Tako se Ahab vrati u palau svoju ljutit i zlovoljan radi toga, to mu je bio Jezreelac
Nabot odgovorio: "Ne mogu ti odstupiti batinu otaca svojih.": "On se baci na
postelju svoju, okrenu lice svoje i ne uze nikakva jela.
5
Kad njegova ena Jezebela doe k njemu i upita ga: ""Zato si tako zlovoljan i nee
nita da jede?",
6
On joj odgovori: "Razgovarao sam s Jezreelcem Nabotom i predloio mu: "Daj mi
vinograd svoj za novce, ili ako voli, dat u ti drugi vinograd za taj. A on mi ree: "Ne
dam ti svoga vinograda."
7
Tada mu ree njegova ena Jezebela: "Sad jedanput pokai, da si kralj Izraelov!
Ustani, jedi i budi dobre volje! Ja u ti ve pribaviti vinograd Jezreelca Nabota."
8
I napisa ona pod imenom Ahabovim pismo, zapeati ga peatom njegovim i posla
pismo starjeinama i glavarima, to su stanovali s Nabotom u istom gradu.
9
U pismu napisa ovo; "Oglasite post, i neka Nabot predsjeda skuptini narodnoj!
10
Postavite dva nevaljala ovjeka prema njemu! Neka oni svjedoe proti njemu:
Hulio si na Boga i na kralja, Tada ga izvedite van i kamenujte ga, da pogine!"
11
Ljudi grada, starjeine i glavari, koji su stanovali u gradu njegovu, uinie, kako im
je bila Jezebela naloila u pismu, to im ga je poslala.
12
Oni oglasie post i uinie Nabota predsjednikom u skuptini narodnoj.
13
I dooe dva nevaljala ovjeka i sjedoe prema njemu. Ovi nevaljali ljudi iznesoe
pred narodom proti Nabotu ovo svjedoanstvo: "Nabot je hulio na Boga i na kralja."
Potom ga izvedoe van pred grad i kamenovae ga, te pogibe.
14
Javie Jezebeli: "Nabot je kamenovan i mrtav je."
15
Kad je ula Jezebela, da je Nabot kamenovan i poginuo, ree Jezebela Ahabu:
"Ustani! Uzmi u posjed vinograd Jezreelca Nabota, kojega ti on ne htjede dati za
novce, jer Nabot nije vie iv, on je mrtav."
718
16
I kad je uo Ahab, da je Nabot mrtav, ustade i ode u vinograd Jezreelca Nabota, da
ga uzme u posjed.
17
Tada doe rije Gospodnja k Iliji, Tibianinu:
18
"Ustani, idi k Ahabu, kralju Izraelovu, koji sjedi u Samariji! Upravo je u vinogradu
Nabotovu. Otiao je tamo, da ga uzme u posjed.
19
Reci mu: Ovako veli Gospod: Poinio si umorstvo, Hoe li jo postati i krvniki
razbojnik? Reci mu dalje Ovako veli Gospod: Na mjestu, na kojem su psi lizali krv
Nabotovu, lizat e psi i tvoju krv!"
20
Ahab upita Iliju: "Jesi li me naao, neprijatelju moj?" On odgovori: "Jesam, jer si se
dao na to, da ini, to se ne dopada Gospodu,
21
Evo, pustit u nesreu na te i tebe odstraniti i od kue Ahabovo sve istrijebiti, to je
muko, nedoraslo i doraslo u Izraelu.
22
Uinit u s kuom tvojom kao s kuom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kadom
Baae, sina Ahijina, jer si uzbudio moj gnjev i Izraela naveo na grijeh.
23
Takoer nad Jezebelom govori Gospod ovako: "Psi e proderati Jezebelu na polju
jezreelskom,
24
Tko od Ahabova roda umre u gradu, toga e psi proderati, a tko umre vani u polju,
toga e izjesti ptice nebeske!"
25
Nikada nije bilo ovjeka, koji bi se tako kao Ahab bio dao na to, da ini, to se nije
dopadalo Gospodu, jer ga je na to navodila njegova ena Jezebela.
26
On je radio i bio posve preziranja vrijedan stim, to je tovao idole, upravo onako,
kako su to inili Amoreji, koje je Gospod bio protjerao ispred sinova Izraelovih.
27
Kad je Ahab uo te rijei, razdrije haljine svoje, stavi odjeu pokorniku oko
gologa tijela i postio je. On je dapae spavao u odjei pokornikoj i zabrinut povlaio
se okolo.
28
Tada doe rije Gospodnja Iliji, Tibianinu, ovako govorei:
719
29
"Vidi li, kako se Ahab ponizuje preda mnom? Pa stoga neu pustiti onu nesreu za
ivota njegova. Istom za sina njegova pustit u ono zlo na kuu njegovu."
1
Prooe tri godine bez rata izmeu Sirije i Izraela.
2
A tree godine doe Joafat, kralj Judin, kralju Izraelovu.
3
Kralj Izraelov bio je rekao slugama svojim: "Znate, da Ramot Gilead pripada nama,
A mi ovdje sjedimo besposleni, mjesto da ga otmemo kralju Sirije."
4
I kad on Joafata upita: "Hoe li poi s menom u boj proti Ramot Gileadu?",
odgovori Joafat kralju Izraelovu: "to ti hoe, hou i ja; moja vojska tvoja je vojska,
moji konji tvoji su konji."
5
A Joafat dade kralju Izraelovu ovaj savjet: "Upitaj prije ipak Gospoda!"
6
I tako kralj Izraelov dade skupiti proroke, otprilike etiri stotine ljudi, i upita ih:
"Hou li poi u rat na Ramot Gilead, ili da se okanim?" Oni odgovorie: "Poi, jer e
ga Gospod dati u ruke kralju!"
7
A Joafat upita: "Ima li ovdje jo koji prorok Gospodnji, da ga upitamo?"
8
Kralj Izraelov ree Joafatu: "Ima jo jedan, preko kojega bismo mogli upitati
Gospoda. Ali ja ga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne prorie dobro, nego samo zlo
to je Mikaja, sin Imlin." A Joafat ree: "Neka kralj ne govori tako!"
9
I kralj Izraelov dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: Bre dovedi Mikaju, sina
Imlina!"
10
Uto su sjedili kralj Izraelov i Joafat, kralj Judin, svaki na svojem prijestolju u
kraljevskim haljinama na trgu kod vrata samarijskih, i svi su proroci prorokovali pred
njima.
11
Zedekija, sin Kenaanaha, nainio sebi gvozdene rogove i vikao: "Ovako veli
Gospod: Tako e pobosti Sirijce, dokle ih ne uniti!"
12
Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: "Poi samo na Ramot Gilead! Uspjet
e. Gospod e ga dati u ruke kralju."
720
13
Poslanik, koji je bio otiao da dovede Mikaju, ree mu: "Pazi dobro, proroci su
kralju jednoglasno obeali sreu. Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i sreu navjeuj!"
14
Mikaja odgovori: "Tako iv bio Gospod, samo to mi nadahne Gospod, to u
navijestiti."
15
Kad je doao kralju, upita ga kralj: "Mikaja, hoemo li poi u rat na Ramot Gilead,
ili da se okanimo?" On mu odgovori: "Poi! Uspjet e. Gospod e ga dati u ruke
kralju!"
16
A kralj mu ree: "Koliko u te puta zaklinjati, da mi samo istu istinu navijesti u
ime Gospodnje?"
17
Tada on ree: "Vidim sav narod Izraelov razasut po brdima kao ovce, koje nemaju
pastira. Gospod ree: Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kui u miru!"
18
Tada ree kralj Izraelov Joafatu: "Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje sreu,
nego samo zlo?"
19
A Mikaja nastavi: "Zato uj rije Gospodnju: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na
prijestolju svojem, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane.
20
I Gospod upita: Tko e zaluditi Ahaba, da poe na vojsku i da padne pred
Ramotom Gileadom? Jedan ree ovo, drugi ono.
21
Napokon izae jedan duh, stade pred Gospoda i ree: "Ja u ga zaluditi. Gospod ga
upita: "Kako?
22
Odgovori Poi u tamo i postat u laljiv duh u ustima svih proroka njegovih. Tada
on ree: Moe ga zaluditi. Tebi e to poi za rukom. Idi, uini tako!
23
I tako je eto Gospod stavio laljiva duha u usta svim tvojim prorocima, jer je
Gospod zakljuio zlo po te."
24
Tada pristupi Zedekija, sin Kenaanaha, i udari Mikaja po obrazu i ree: "Kako je
otiao Duh Gospodnji od mene, da govori s tobom?"
25
Mikaja odgovori: "Doznat e to u onaj dan, kad moradne bjeati iz jedne sobe u
drugu, da se skrije."
721
26
Potom zapovjedi kralj Izraelov: "Uhvati Mikaju, odvedi ga zapovjedniku gradskom
Amonu i kraljeviu Joau
27
I javi: Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga ovjeka u tamnicu i drite ga tijesno uz
vodu i kruh, dok se ne vratim itav i zdrav!"
28
Mikaja odgovori: "Ako se ti zaista vrati itav i zdrav, onda Gospod nije govorio
preko mene." Jo ree: "ujte to, svi narodi!"
29
I tako izaoe kralj Izraelov i Joafat, kralj Judin, proti Ramotu Gileadu.
30
A kralj Izraelov ree Joafatu: "Ja u se preobui i tako poi u boj. Ti samo zadri
svoje haljine!" Tako se preobue kralj Izraelov i poe u boj.
31
A kralj Sirije bio je zapovjedio zapovjednicima, kojih je bilo trideset i dvojica nad
ratnim kolima njegovim: "Ne borite se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo s
kraljem Izraelovim!"
32
I kad zapovjednici ratnih kola ugledae Joafata, pomislie: "To moe samo biti
kralj Izraelov", i sruie se na njega. A Joafat povika.
33
tim zapovjednici ratnih kola vidjee, da to nije kralj Izraelov, odstupie od njega.
34
A jedan momak onako nagonom odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova gdje
spua oklop. Tada ovaj zapovjedi svojemu vozau "Okreni i izvedi me iz boja, jer
sam ranjen!"
35
Ali je boj onoga dana bio sve ei, i tako je morao kralj izdrati uspravo stojei u
kolima naprema Sirijcima. Uvee on umrije. Krv iz rane bila se je izlila u kola.
36
O zahodu sunanom odjeknu glas kroz tabor: "Svaki neka se vrati u svoj grad i k
svojoj kui, jer je kralj mrtav.":
37
Nakon dolaska u Samariju pokopae kralja u Samariji.
38
Kad su prali kola na jezeru samarijskom, lizali su psi krv njegovu, i bludnice su se
kupale u njem, kao to je to bio navijestio Gospod.
39
Ostala povijest Ahabova i sva djela njegova i gradnja palae od slonove kosti i
utvrenje svih gradova, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
722
40
Kad je Ahab bio poinuo kod otaca svojih, mjesto njega postade kralj njegov sin
Ahazija.
41
Joafat, sin Asin, postade kralj nad Judom u etvrtoj godini kraljevanja Ahabova
nad Izraelom.
42
Imao je Joafat trideset i pet godina, kad je postao kralj, i vladao je u Jerusalemu
dvadeset i pet godina. Mati njegova zvala se je Azuba i bila je ki ilhijeva.
43
On je posve iao putem svojega oca Ase i nije odstupao od njega i inio je, to se
dopadalo Gospodu.
44
Samo uzvisine nijesu bile sruene. Jo uvijek prinosio je narod rtve zaklanice i
kadio kad na visinama.
45
S kraljem Izraelovim ivio je Joafat u miru.
46
Ostala povijest Joafatova, pobjede, to ih je izvojevao, i ratovi, to ih je vodio, to
stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva nad Judom.
47
I ostatak posveenih bludnica, to su bile preostale iz vremena oca njegova, istrijebi
on iz zemlje.
48
U Edomu nije bilo onda kralja, nego samo namjesnik kralja.
49
Joafata dade sagraditi lae tarike, da idu u Ofir po zlato. Ali ne stigoe tamo, jer
se lae razbie u EsionGeberu.
50
Tada Ahazija, sin Ahabov, predloi Joafatu "Moji ljudi mogli bi s tvojima ii na
lae." Ali Joafat ne pristade na to.
51
Kad je Joafat bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u
gradu njegova djeda Davida. Mjesto njega postade kralj njegov sin Joram.
52
Ahazija, sin Ahabov, postade u Samariji kralj Izraelov u sedamnaestoj godini
kraljevanja Joafatova nad Judom i vladao je dvije godine nad Izraelom.
53
inio je, to se nije dopadalo Gospodu, i iao je putovima oca svojega i matere
svoje i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je bio Izraela naveo na grijeh.
723
54
On je sluio baalu i klanjao mu se. Stim razgnjevi Gospoda, Boga Izraelova, posve
kako je to bio inio otac njegov.
724
Druga knjiga o Kraljevima
1
Po smrti Ahabovoj otpade Moab od Izraela.
2
A jednoga dana pade Ahazija u Samariji kroz reetku na prozoru iz gornje sobe i
ozlijedi se. Potom posla poslanike i ree im: "Idite, pitajte BaalZebuba, boga
Ekronskoga, hou li ozdraviti od ove zagleda!"
3
Ali aneo Gospodnji zapovjedi Iliji, Tibianinu: "Ustani, izai u susret poslanicima
kralja samarijskog i reci im: "Zar nema Boga u Izraelu, te idete BaalZebubu, bogu u
Ekronu, da ga pitate?
4
Zato govori Gospod ovako: "Postelju, na koju si legao, nee vie ostaviti, jer mora
umrijeti." I ode Ilija svojim putem.
5
I kad se poslanici vratie k onomu, upita ih on: "Zato ste ve opet tu!"
6
Oni mu odgovorie: "Jedan ovjek doe nam u susret i ree nam: "Idite, vratite se
kralju, koji vas je slao, i javite mu: Ovako veli Gospod: Zar nema Boga u Izraelu, te
alje k BaalZebubu, bogu u Ekronu, da ga pita? Zato nee vie ostaviti postelju,
na koju si legao, jer mora umrijeti."
7
On ih upita: "Kako izgleda taj ovjek, koji vam je doao u susret i to vam rekao?"
8
Oni mu odgovorie: "Bio je ovjek, koji je nosio dlakavu haljinu i oko bedara
konat pojas." Tada od povika: "To je Ilija, Tibianin!"
9
Potom posla k njemu pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Kad ovaj doe k
njemu, on je upravo sjedio na vrhuncu gore. On ga pozva: "ovjee Boji, kralj
zapovijeda: "Sii!"
10
A Ilija odgovori pedesetniku: "Ako sam ovjek Boji, neka padne oganj s neba i
prodre tebe i tvoju pedesetoricu!" I pade oganj s neba i podrije njega i njegovu
pedesetoricu.
725
11
Opet posla k njemu drugoga pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Ovaj mu
zapovjedi: "ovjee Boji, ovako zapovijeda kralj: "Sii bre!"
12
A Ilija im odgovori: "Ako sam ovjek Boji, neka padne oganj s neba i prodre
tebe i tvoju pedesetoricu!" I pade oganj Boji s neba i prodrije njega i njegovu
pedesetoricu.
13
Potom posla jo treega pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Kad ovaj trei
pedesetnik doe, pade pred Iliju na koljena i zamoli za s milost i ree: "ovjee Boji,
sauvaj ipak ivot moj i ivot ove pedesetorice sluga tvojih!
14
Eto, oganj pade s neba i prodrije obadva prijanja pedesetnika s njihovom
pedesetoricom, a sad sauvaj barem mene!"
15
Tada ree aneo Gospodnji Iliji: "Idi samo s njim! Ne boj ga se!" I tako ustade on i
otide s njim kralju.
16
I ree mu: "Ovako veli Gospod: "Jer si poslao poslanike k BaalZebubu, bogu u
Ekronu, da ga pitaju, kao da nema Boga u Izraelu, da bi ga pitao, nee vie ostaviti
postelju, na koju si legao, nego e umrijeti!"
17
I umrije po rijei Gospodnjoj, koju je bio navijestio Ilija. Mjesto njega postade kralj
Joram u drugoj godini kraljevanja Jorama, sina Joafatova, nad Judom; jer on nije bio
ostavio sina.
18
Ostala djela, to ih uini Ahazija, zapisana su u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
1
Kratko vrijeme, prije nego uze Gospod Iliju u vihoru na nebo, ostavi Ilija s Eliejem
Gilgalu.
2
Ilija zamoli Elieja: "Ostani ovdje! Gospod alje mene u Betel." A Eliej odgovori:
"Tako iv bio Gospod i tako iv bio ti sam, ja te ne ostavljam!" I tako sioe u Betel.
3
Uenici proroki, to su ivjeli u Betelu, dooe k Elieju i upitae ga: "Zna li, da
e Gospod danas gospodara tvojega uzeti k sebi od tebe?" On odgovori "Jest, znam;
utite!"
726
4
I jo jedanput zamoli ga Ilija: "Eliej, ostani ipak ovdje! Gospod alje mene u
Jeriho." A on odgovori: "Tako iv bio Gospod i tako iv bio ti sam, ja te ne
ostavljam!" I tako dooe u Jeriho.
5
Uenici proroki, to su ivjeli u Jerihu, pristupie k Elieju i upitae ga: "Zna li, da
e Gospod danas gospodara tvojega uzeti k sebi od tebe?" On odgovori: "Jest, znam,
utite!"
6
Opet ga zamoli Ilija "Ostani ipak ovdje! Gospod posla mene na Jordan." A on
odgovori: "Tako iv bio Gospod i tako iv bio ti sam, ja te ne ostavljam!" I tako
nastavie svoj put obojica zajedno.
7
Pedeset uenika prorokih ilo je za njima, ali ostadoe po strani u nekoj udaljenosti,
kad oni obojica ustavie se kod Jordana.
8
Ilija uze plat svoj, smota ga i udari njim po vodi. Ona se razdijeli na obje strane, te
prijeoe obojica po uhu.
9
Kad su bili prijeko, ree Ilija Elieju: "Moli samo, ako ti imam jo to uiniti, prije
nego se uzmem od tebe k Eliej odgovori: "Neka bi dvije treine duha tvojega prele
na mene!"
10
Onaj ree: "Ite veliku stvar. Ako me vidi kad se uzmem od tebe, bit e ti tako,
inae ne."
11
Dok su dalje ili razgovarajui se, dooe ujedanput ognjena kola s ognjenim
konjima i rastavie ih obojicu. Ilija se odveze u vihoru put neba.
12
Kad to vidje Eliej, povika glasno: "Oe moj, oe moj! Kola Izraelova i konjanici
njegovi!" Kad ga vie ne vidje, uze haljine svoje i razdrije ih na dvoje.
13
I podie plat, to je bio spao s Ilije, vrati se i stupi na obalu Jordana.
14
Ovdje uze plat, to je bio spao s Ilije, udari njim po vodi i povika: "Gdje je sad
Gospod, Bog Ilijin?" I kako on udari po vodi, razdijeli se ona na obje strane, i prijee
Eliej.
15
Kad uenici proroki iz Jeriha vidjee to s druge strane, povikae: "Duh Ilijin
poinu na Elieju!" Oni mu odoe u susret, bacie se pred njim na zemlju niice
727
16
I rekoe mu: "Sluga tvojih ovdje ima pedeset junaka. Neka oni idu i trae tvojega
gospodara! Moda ga je odveo Duh Gospodnji i uklonio ga na kakvo brdo ili u koju
dolinu." A on odgovori: "Ne aljite ih!"
17
A kad su jednako navaljivali na njega, izjavi: "Poljite ih samo!" I poslae pedeset
ljudi. Oni su ga traili tri dana, ali ga ne naoe.
18
Kad se vratie k njemu on je bio jo u Jerihu ree im: "Nijesam li vam rekao, da
ne ide te?"
19
A stanovnici grada rekoe Elieju: "Poloaj je grada dodue dobar, kako vidi,
gospodaru; ali je voda zla. Zato okolica uzrokuje pobacivanja."
20
On odgovori: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" Kad su mu je bili
donijeli,
21
Izae on na izvor, baci u njega so i ree: "Ovako veli Gospod: Ozdravljam ovu
vodu. Od sada nee ona vie uzrokovati ni smrti ni pobacivanja."
22
Tako postade voda zdrava do dananjega dana po rijei, to ju je bio rekao Eliej.
23
Odanle otide u Betel. Kad je iao putem, izaoe mala djeca grada, i rugala mu se i
vikala mu; Hodi, elo; hodi, elo!"
24
On se obazre, i kad ih vidje, prokle ih u ime Gospodnje. Tada izaoe dvije
medvjedice iz ume i rastrgae etrdeset i dvoje djece izmeu njih.
25
Odatle otide na Karmel i odatle se vrati u Samariju.
1
Joram, sin Ahabov, postade kralj nad Izraelom u Samariji u osamnaestoj godini
kraljevanja Joafatova nad Judom. On je vladao dvanaest godina.
2
inio je, to se nije dopadalo Gospodu, ako i ne u onoj mjeri kao otac njegov i mati
njegova. On naime odstrani stupove baalove, to ih je bio podigao otac njegov.
3
Ali ostade tvrdo u grijehima Nebatova sina Jeroboama, na koje bio je naveo Izraela,
i ne odstupi od njih.
728
4
Mea, kralj moapski, bavio se je stoarstvom. On je imao kao danak davati kralju
Izraelovu sto tisua janjaca i vune od sto tisua ovnova.
5
Ali im je bio umro Ahab, otpade kralj moapski od kralja Izraelova.
6
Tada jednoga dana izae kralj Joram iz Samarije i prebroji sav narod izraelski.
7
Ujedno posla Joafatu, kralju Judinu, ovu vijest: "Kralj moapski otpao je od mene.
Nee li poi s menom na vojsku proti Moapcima?" On odgovori "Jest, poi u. Ja ti
stojim posve na slubu. Moj je narod tvoj narod, moji su konji tvoji konji."
8
Upita dalje: "Kojim putem da udarimo?" On odgovori: "Putem preko pustinje
edomske."
9
I tako izae kralj Izraelov s kraljem Judinim i s kraljem edomskim. Kad su bili
prevalili sedam dana hoda, nestade vode za vojsku i za stoku, to je ila s njima.
10
Tada povika kralj Izraelov: "Jao, Gospod nas tri kralja, dozva ovamo, da nas preda
u ruke Moapcima!"
11
Joafat upita: "Ima li tu koji prorok Gospodnji, preko kojega bismo mogli upitati
Gospoda?" Jedan od ljudi kralja Izraelova odgovori: "Ovdje je Eliej, sin afatov, koji
je Iliji polijevao vodom ruke."
12
Joafat potvrdi: "U njega je rije Gospodnja." I kad su bili otili k njemu kralj
Izraelov i Joafat i kralj edomski,
13
Ree Eliej kralju Izraelovu: "to ja imam s tobom? Obrati se na proroke oca
svojega i na proroke matere svoje!" A kralj Izraelov ree: "Ipak ne! Je li moda
Gospod dozvao ovamo nas, tri kralja, da nas preda u ruke Moapcima?"
14
Eliej odgovori: "Tako iv bio Gospod nad vojskama, u ijoj sam slubi: Kad ne
bih gledao na Joafata, kralja Judina, tebe ne bih ni pogledao.
15
Dovedite mi sada jednog sviraa na harfu! Kad je svira udarao na ice, doe ruka
Gospodnja na njega,
16
I on ree: "Ovako veli Gospod: Nainite u ovoj dolini jamu uz jamu!
729
17
Jer ovako veli Gospod: "Neete osjetiti vjetra i neete vidjeti dada. Ipak e se ova
dolina napuniti vodom, tako da mognete piti vi s vaom stokom i vaom tovarnom
marvom.
18
Ipak to nije jo dosta Gospodu. On e vam i Moapce predati u ruke.
19
Sve ete tvrde gradove i sve izabrane gradove osvojiti, sva ete plodna drveta
posjei, sve ete izvore zatrpati i svaku ete dobru njivu kamenjem potrti."
20
I doista, drugo jutro u doba, kad se prinosi rtva, doe ujedanput voda od Edoma,
tako da je bila poplavljena sva okolina.
21
Kad Moapci doue, da su izali kraljevi da udare na njih, sazvae sve za oruje
sposobne ljude. Na mei se namjestie,
22
I rano ujutro, kad ogranu sunce nad onom vodom, uini se Moapcima prema njima
voda crvena kao krv.
23
Oni povikae: "to je krv! Sigurno su se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili.
Sada na plijen, Moapci!"
24
A kad dooe do tabora izraelskoga, podigoe se Izraelci i natjerae Moapce u
bijeg, pritisnue ih i zadadoe Moapcima jo daljne poraze.
25
Gradove razorie, i na svaku dobru njivu bacie svaki po kamen, dok nije bila sva
zasuta. Sve izvore zatrpae i sva plodna drveta posjekoe. Napokon ostade jo samo
grad na hridini KirHareset. Ovaj opkolie praari i stadoe na njega pucati.
26
I vidje kralj moapski, da vie nije dorastao boju. On uze sedam stotina teko
naoruanih ratnika i pokua prodrijeti kod kralja edomskoga. Ali ne uspjee.
27
Tada uze svojega prvoroenog sina, koji je imao iza njega postati kralj, i prinese ga
kao rtvu paljenica na zidu. To se silno ogadilo Izraelcima. Oni otidoe od njega i
vratie se u svoju zemlju.
1
Jedna izmeu ena uenika prorokih zamoli Elieja: "Moj mu, sluga tvoj, umro je.
Zna, da je sluga tvoj bio tovatelj Gospoda. Sad dolazi vjerovnik i uzet e mi sebi
obadva sina moja za robove."
730
2
Eliej je upita: "to da ti uinim? Reci mi, to ima u kui!" Ona odgovori:
"Slukinja tvoja nema nita u kui do sudi ulja.":
3
Tada joj on zapovjedi: "Idi, Zaiti sudova od svih susjeda svojih, praznih sudova, ali
ne odve malo!
4
Onda otidi kui, zakljuaj vrata za sobom i za svojom obadvojicom sinova i
nalijevaj u sve te sudove! Kad je pun jedan, metni ga na stranu!"
5
I ona otide od njega, zakljua vrata za sobom i za svojim sinovima, oni su joj
dodavali sudove, a ona je nalijevala.
6
Kad su bili sudovi puni, ree ona sinu svojemu: "Daj mi jo jedan sud!" On joj
odgovori: "Nema vie nijednog!" Tada prestade tei ulje.
7
Ona otide i ree ovjeku Bojemu. On ree: "Idi, prodaj ulje i plati svoje vjerovnike!
Od onoga, to pretee, moe ivjeti sa svojim sinovima."
8
Jednoga dana prolazio je Eliej pokraj unama. Tamo je ivjela ugledna ena. Ona
mu ponudi jelo, i kadgod bi tamo prolazio, uvraao se je k njoj na Jelo.
9
Ona ree muu svojemu: "Eto, znam, da je to svet ovjek Boji, koji uvijek prolazi
pokraj
10
Mi emo mu nainiti malu, zidanu gornju sobu, pa mu namjestiti postelju, to,
stolicu i svjetiljku. Kad nam onda doe, moe se tu skloniti."
11
I kad je jednoga dana opet doao tamo, ue u gornju sobu i zaspa ondje.
12
Potom zapovjedi svojemu slugi Gehaziju: "Zovni nau unamku!" On je zovnu, i
ona stupi pred njega.
13
I on zapovjedi onomu: "Kai joj: Ti si se za nas postarala toliko. to hoe da ti
uinim? Ima li to da progovorimo za te kralju ili vojskovoi?" Ona odgovori: "Ja
ivim meu svojima."
14
On upita opet to bi joj se moglo uiniti?" Gehazija odgovori: "Eto naalost nema
sina, a mu joj je star."
15
Potom zapovjedi on: "Zovni je!" On je dozva, i ona stade na vratima,
731
16
I on ree: "Do godine u ovo doba milovat e sina." A ona odgovori: "Nemoj,
gospodaru moj! Ti ovjee Boji, ne varaj slukinje svoje!"
17
I doista zatrudnje ena i rodi sina druge godine u to doba, kako joj je bio obeao
Eliej.
18
Kad je djeak bio odrastao, izae on jednoga dana k ocu svojemu k eteocima.
19
Tada se potui ocu svojemu: "Ah, glava, moja glava!" On ree slugi: "Nosi ga kui
k materi njegovoj!"
20
On ga uze i odnese ga k materi njegovoj. Do podne sjedio je jo na krilu njezinu,
tada umrije.
21
Onda otide ona gore, poloi ga na postelju ovjeka Bojega, zakljua za njim i
izae.
22
Potom pozva mua svojega i zamoli ga: "Polji mi jednoga slugu i jednu magaricu!
Hou brzo k ovjeku Bojemu i opet natrag."
23
On upita: "Zato danas hoe da ide k njemu? Niti je mlaak ni subota." Ona
odgovori: "Zbogom!"
24
Potom dade osedlati magaricu i zapovjedi slugi svojemu: "Goni samo jednako i
nemoj mi zastajati nigdje, osim kad ti kaem!"
25
Tako otide i doe k ovjeku Bojemu na Karmel. Kad je ovjek Boji ugleda
izdaleka, ree svojemu slugi Gehaziju: "Ta tu je naa unamka!
26
Tri pred nju i pitaj je: "Jesi li zdravo? Je li zdravo i mu tvoj i djeak?" Ona
odgovori: "Zdravo smo."
27
Ali kad doe k ovjeku Bojemu na goru, ogrli mu noge. Gehazija pristupi i htjede
je odmaknuti. Ali ovjek Boji ree: "Pusti je, jer je duboko rastuena. A Gospod
krije od mene i nije mi javio."
28
Ona se stade tuiti: "Jesam li gospodara svojega molila za sina? Nijesam li rekla:
"Ne varaj me?"
732
29
Tada on zapovjedi Gehaziju: "Opai bedra svoja, uzmi tap moj u ruku, pa idi! Ako
susretne koga, ne pozdravljaj ga, i ako te tko pozdravi, ne zahvaljuj mu! Metni tap
moj na lice djeaku!"
30
A mati djeakova povika: "Tako iv bio Gospod i tako iv bio ti sam, ne putam
te!" I on se die i poe s njom.
31
Gehazija je bio meutim otiao naprijed i metnuo tap na lice djeaku. Ali nije bilo
opaziti ni glasa ni znaka ivota. On stoga ode njemu natrag u susret i javi mu, da se
nije probudio djeak.
32
Kad Eliej doe u kuu, nae djeaka gdje mrtav lei na njegovoj postelji.
33
On se povue natrag, zakljua vrata za sobom i za djeakom i pomoli se Gospodu.
34
Potom se pope na postelju i lee na djeaka. Stavi usta svoja na usta njegova, oi
svoje na oi njegove i ruke svoje na ruke njegove. I dok je on bio tako ispruen po
njemu, ugrija se tijelo djeakovo.
35
Potom se on povue natrag i poe po kui jednom tamo i ovamo, pope se opet na
postelju i prui se jo jedanput po njemu. Tada kihnu djeak sedam puta. Onda otvori
djeak oi svoje.
36
I zovnu on Gehazija; zapovjedi mu: "Dovedi nau unamku!" On je zovnu, i kad
ona doe k njemu, ree on: "Uzmi sina svojega!"
37
Ona pristupi, pade mu pred noge i nakloni se do zemlje. Tada uze sina svojega i
izae.
38
Eliej doe opet u Gilgalu, kad je upravo bila glad u zemlji. I dok su uenici
proroki sjedili pred njim, zapovjedi on slugi svojemu: "Pristavi veliki lonac
kuhinjski i skuhaj jelo za uenike proroke!"
39
Tada otide jedan u polje da nabere zelja. Nae tamo divlju povijuu i ustrgnu s nje
divljih ugoraka, sav svoj plat pun. Tada doe kui i sasijee ih za jelo u lonac
kuhinjski jer ih nije poznavao,
40
A kad usue jelo ljudima, i oni stadoe jesti, povikae iza glasa: "Smrt je u loncu,
ovjee Boji!" I nijesu mogli da jedu dalje.
733
41
A on zapovjedi: "Donesite ovamo brana!" Baci to u lonac i ree: "Uspi ljudima,
neka jedu!" I nije bilo vie nita kodljivo u loncu.
42
Jednoga dana doe netko iz Baalalie i donese ovjeku Bojemu u torbi svojoj
kruhove od prvina, dvanaest kruhova jemenih i istuene klasove. On zapovjedi:
"Podaj ljudima neka jedu!"
43
A sluga odgovori: "Kako mogu to postaviti pred sto ljudi?" A on ree: "Podaj
ljudima neka jedu, jer tako govori Gospod. Vi ete jesti i jo e od toga pretei."
44
Tada im on to postavi. Oni jedoe i jo im pretee, kako je bio obeao Gospod.
1
Naaman, vojskovoa kralja sirijskoga, bio je ovjek, koji je kod gospodara svojega
mnogo vrijedio i stajao u visokom ugledu; jer preko njega bio je Gospod podijelio
Sirijcima pobjedu. Ali ovaj ovjek, veliki junak, bio je gubav.
2
A bili su Sirijci u jednom boju zarobili i odveli iz zemlje izraelske mladu djevojku.
Ona postade slukinja kod ene Naamanove.
3
Ona ree svojoj gospodarici: "Kad bi ipak bio moj gospodar kod proroka u Samariji
i On bi ga onda iscijelio od njegove gube."
4
Tada otide Naaman i javi to svojemu gospodaru: "Tako i tako ree djevojka iz
zemlje izraelske."
5
Kralj sirijski ree "Dobro, otidi tamo! Ja u po tebi poslati pismo kralju Izraelovu."
Tako on zaputi, uze sa sobom deset talenata srebra, est tisua ekela zlata i desetore
sveane haljine
6
I predade kralju Izraelovu pismo s ovim sadrajem: "Istodobno s ovim pismom
aljem k tebi svojega slugu Naamana, da ga iscijeli od njegove gube."
7
Kad je kralj Izraelov bio proitao pismo, razdrije haljine svoje i povika: "Zar sam ja
Bog, koji moe ubiti i ivot povratiti, te ovaj alje k meni, da oslobodim ovjeka od
njegove gube? Tu vidite jasno, da on trai svau s menom."
8
Kad saznade Eliej, ovjek Boji, da je kralj Izraelov razdro haljine svoje, posla
kralju i porui: "Zato si razdro haljine svoje? Neka doe k meni, da upozna, da ima
734
Prorok u Izraelu!"
9
Tako doe Naaman s konjima i kolima i stade pred kunim vratima Eliejevim,
10
Eliej mu dade priopiti preko jednoga glasnika: "Idi, okupaj se sedam puta u
Jordanu, pa e opet postati zdrav i ist!"
11
Naaman se na to ozlovolji, poe i primijeti: "Mislio sam, da e on sam izai, preda
me stupiti, ime Gospoda, Boga svojega, zazvati, svoju ruku prema svetitu uzdignuti i
tako gubu oduzeti.
12
Nijesu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? Ne bih li
postao i ist, kad bih se okupao u njima?" I on se okrenu i otide pun gnjeva odatle.
13
Ali sluge njegove pristupie k njemu i rekoe mu: "tovani oe, da je prorok traio
od tebe to teko, ti bi uinio sigurno. Koliko vie, kad on samo rai od tebe: "Okupaj
se, pa e postati ist!"
14
On dakle side k Jordanu i zaroni u njega sedam puta po naputku ovjeka Bojega. I
tijelo njegovo postade tako isto kao tijelo u maloga djeteta.
15
Tada se vrati k ovjeku Bojemu sa svom pratnjom svojom. Kad doe, stupi pred
njega i ree: "Sad znam, da na svoj zemlji nema Boga nego samo u Izraelu. Pa uzmi
dar od sluge svojega!"
16
Ali on ree: "Tako iv bio Gospod, u ijoj sam slubi, ne uzimam nita." I premda
je navaljivao na njega, on ne htjede da uzme.
17
Napokon zamoli Naaman: "Kad eto nee, a ono neka se meni, slugi tvojemu,
dadne ove zemlje koliko ponijeti mogu dvije mazge, jer sluga tvoj nee vie prinositi
rtava paljenica i zaklanica nijednome drugom bogu osim Gospodu.
18
All Gospod neka oprosti ovo slugi tvojemu: Kad moj kraljevski gospodar ue u
hram Rimonov, da se pokloni tamo, i pritom se nasloni na moju ruku, onda neka bi se
i ja smio pokloniti u hramu Rimonovu, kad se on pokloni u hramu Rimonovu. Neka
bi to Gospod oprostio slugi tvojemu!"
19
On mu ree: "Idi u miru!" Kad je on bio otiao od njega jedan komad puta,
735
20
Pomisli Gehazija, sluga ovjeka Bojega Elieja: "Gospodar je moj jeftino
otpremio toga Sirijca Naamana i nije nita uzeo od onoga, to je bio donio sa sobom.
Tako iv bio Gospod! Potrat u za njim i uzet u to od njega."
21
I tako Gehazija otra za Naamanom. Kad opazi Naaman gdje tri za njim, nagnu se
s kola k njemu i upita: "Treba li to?"
22
On odgovori: "Jest, gospodar moj alje me, da ti kaem: "Upravo sada dooe k
meni dva mladia iz gore Efraimove, proroki uenici. Daj mi za njih talenat srebra i
dvoje sveane haljine!"
23
Naaman ree: "Ugodi mi i uzmi dva talenta!" I natjera ga i sveza dva talenta u dvije
kese, uz to dvoje sveane haljine. On ih predade dvojici sluga. Oni su to nosili pred
njim.
24
Kad on doe na brdo, uze im to, ostavi u kui i otpusti ljude, koji onda otidoe
svojim putem.
25
Tada ue on i stade pred gospodara svojega. Eliej ga upita: "Odakle dolazi,
Gehazije?" On odgovori: "Sluga tvoj nije bio izaao."
26
Ali mu onaj ree: Nijesam li bio u duhu ondje, kad se je netko iz svojih kola
nagnuo k tebi? Nijesi li ti uzeo novce, da sebi nabavi haljine, maslinike, vinograde,
ovce i goveda, sluge i slukinje?
27
I zato guba Naamanova neka prione vjeno za te i za potomke tvoje!" I ostavi ga
onaj, od gube bijel kao snijeg.
1
Jednoga dana rekoe uenici proroki Elieju: "Eto vidi, prostor, to ga mi ovdje
zauzimamo kod tebe, odve nam je tijesan!
2
Mi emo poi na Jordan, tamo emo svaki uzeti po gredu i ovdje emo sebi
napraviti stan." On odgovori: "Idite samo!"
3
A jedan zamoli: "Budi tako dobar i poi sa slugama svojim!" On odgovori: "Dobro,
idem s vama.
4
I tako poe s njima. Kad su bili doli na Jordan, uzee sjei drva.
736
5
Kad je jedan tesao gredu, pade mu gvozdena sjekira u vodu. On povika i ree: "Jao,
gospodaru! Jo mi je ona posuena."
6
A ovjek Boji upita: "Kamo je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. I on odreza sebi
komad drva, baci ga tamo i uini te ispliva sjekira.
7
Tada on ree: "Izvadi je van!" I ovjek prui ruku, te je uze.
8
Rad je kralj sirijski ratovao proti Izraelu, uini sa slugama svojim ovaj dogovor: "Na
tom i na tom mjestu imate se utaboriti!"
9
A ovjek Boji posla kralju Izraelovu i porui mu: "uvaj se, da ne prolazi onim
mjestom, jer su tamo Sirijci u zasjedi."
10
Kralj Izraelov posla dakle na ono mjesto, to mu ga je bio oznaio ovjek Boji.
Svaki put, kad bi ga opomenuo, bio je na oprezu. To se je dogodilo ee tako.
11
Zbog toga razgnjevi se kralj sirijski. On pozva sluge svoje i upita ih: "Biste li mi
mogli rei, tko od nas dri s kraljem Izraelovim?"
12
Jedan od sluga njegovih odgovori: "Nije tako, moj gospodaru i kralju, nego Eliej,
prorok u Izraelu, priopuje kralju Izraelovu dapae rijei, to ih govori u spavaonici
svojoj."
13
Tada zapovjedi: "Idite, pogledajte, gdje on stanuje, da poljem tamo, te ga uhvate!"
Javie mu, da je u Dotanu.
14
I posla onamo konje i kola i jaku vojsku. Oni dooe nou i opkolie grad.
15
A kad se ujutro die sluga ovjeka Bojega i izae, stajala je oko grada vojska s
konjima i kolima. Njegov ga sluga upita: "Jao, gospodaru, to da uinimo?"
16
A on ree: "Ne boj se, jer onih, koji su na strani naoj, ima vie, negoli onih, koji
stoje na strani njihovoj."
17
I pomoli se Eliej: "Gospode, otvori mu oi, da vidi!" I Gospod otvori oi slugi, i
vidje, kako je bila gora oko Elieja puna ognjenih konja i kola.
18
I kad neprijatelji Sirijci pooe proti njemu, pomoli se Eliej Gospodu: "Udari te
ljude sljepoom!" I udari ih sljepoom, kako je to bio zamolio Eliej.
737
19
Nato se okrenu Eliej k njima: "To nije pravi put, i to nije pravi grad. Hodite za
mnom! Ja u vas odvesti k ovjeku, kojega traite." I odvede ih u Samariju.
20
Kad su bili doli u Samariju, pomoli se Eliej: "Otvori im sad oi, da vide!" Gospod
im otvori sad oi, i vidjee najednom da su usred Samarije.
21
Kad ih ugleda kralj Izraelov, upita Elieja: "Oe moj, hou li ih dati sasjei?"
22
A on ree: "Ne! Zar e sasjei one, kojih nijesi zarobio svojim maem i lukom?
Iznesi im jela i pila, neka jedu i piju! Onda neka idu kui gospodaru svojemu!"
23
On im dakle ugotovi gozbu veliku, i oni su jeli i pili. Tada ih otpusti, i oni se vratie
natrag gospodaru svojemu. Od toga vremena nijesu vie upadale ete sirijske u zemlju
izraelsku.
24
Kasnije skupi BenHadad, kralj sirijski, svu vojsku svoju, izae pred Samariju i
opkoli je.
25
Nastade strahovita glad u Samariji. Oni su je opsjedali tako dugo, dok nije bila
glava magarea za osamdeset ekela srebra, a etvrt kaba neisti golubinje za pet
ekela srebra.
26
Kad je jednom kralj Izraelov iao po zidu, povika mu jedna ena: "Pomozi mi, moj
gospodaru i kralju!"
27
On ree: "Ako ti ne pomogne Gospod, kako u ti ja pomoi? Moda kojim darom s
gumna ili iz tijeska!"
28
I kralj je upita: "to ima?" Ona odgovori: "Ova tu ena ree mi: "Daj ovamo dijete
svoje, da ga pojedemo danas! Moje dijete sutra emo onda pojesti.
29
Skuhasmo dakle moje dijete i pojedosmo ga. A kad joj iduega dana rekoh: "Daj
ovamo dijete svoje, da ga pojedemo, tada ona skrije dijete svoje."
30
Kad je uo kralj rijei enine, razdrije haljine svoje, jer je iao po zidu, vidje narod
da je on na golu tijelu nosio odjeu pokorniku.
31
I on povika: "Neka me kazni Bog, kako hoe, ako glava Eliejeva, sina afatova,
ostane jo danas na njemu!"
738
32
Eliej je bio u svojoj kui, dok su starjeine sjedile kod njega. Tada kralj posla
naprijed jednoga ovjeka. A prije nego poslanik stie k njemu, ree Eliej
starjeinama: "Eto, on alje toga krvnika, da mi odsijee glavu! Pazite! im doe
poslanik, zakljuajte vrata i oduprite se njemu vratima! Ne uje li se ve za njim bahat
nogu gospodara njegova?"
33
Dok je jo govorio a njima, stupi ve i kralj pred njega i ree: "Kad Gospod nanosi
takvo zlo, kako u se jo uzdati u Gospoda."
1
A Eliej navijesti: "ujte rije Gospodnju! Ovako veli Gospod, Sutra e u ovo doba
na vratima Samarije biti jedna mjera bijeloga brana za ekel, a dvije mjere
jemenoga brana za ekel."
2
Dvorski inovnik, na iju se ruku naslanjao kralj, odgovori ovjeku Bojemu: "I kad
bi Gospod nainio okna na nebu, kako bi se moglo tako to dogoditi?" A onaj
odgovori: "Vidjet e svojim oima, ali ga nee jesti."
3
A bila su izvan gradskih vrata etiri ovjeka gubava. Oni rekoe jedan drugomu:
"to emo ovdje stajati, dok umremo?
4
Ako odemo u grad, gdje je glad, umrijet emo tamo. A ostanemo li ovdje, umrijet
emo ovdje. Zato hajde da odemo u tabor Sirijaca! Ako nas ostave u ivotu, ostat
emo u ivotu; ako nas pogube, pa umrijet emo."
5
Oni se dakle u sumrak podigoe, da zapute u tabor Sirijaca. Dooe do kraja tabora
sirijskoga. Ali nije bilo nigdje nikoga.
6
Gospod je naime bio uinio, da se u taboru Sirijaca uje lupa kola i konja i buka
velike vojske, tako da je govorio jedan drugomu: "Sigurno je kralj Izraelov proti
nama najmio kraljeve hitejske i kraljeve egipatske, da udare na nas."
7
Zato su se a sumrak bili podigli i pobjegli. Svoje atore, svoje konje i magarce, sav
tabor, kao to je bio, bili su ostavili i pobjegli, da spase ivot svoj.
8
Kad oni gubavci bili doli na drugi kraj tabora, uoe u jedan ator, najedoe se i
napie se, uzee sa sobom tamo srebro, zlato; haljine i otidoe da to skriju. Onda se
vratie natrag i uoe u drugi ator. I ovaj oplijenie i odoe opet da to skriju.
739
9
Tada rekoe meu sobom "Ne smijemo initi tako. Dananji je dan, dan radosne
vijesti. Ako utimo i do sutra rano ekamo, bit emo krivi. Zato hajde da idemo i da to
javimo u palai kraljevskoj!"
10
Podigoe se dakle, dozvae vratare gradske i rekoe im: "Doosmo u tabor Sirijaca.
Ali tamo nije bilo nikoga vidjeti ni uti, samo povezani konji i magarci, i atori, kako
su bili prije."
11
Vratari gradski iskazae to glasno, i to se javi unutri u palai kraljevskoj.
12
Kralj se die jo u noi i ree slugama svojim: "Rei u vam, to hoe Sirijci da
uine s nama: Oni znadu, da gladujemo. Zato ostavie tabor, da se skriju u slobodnu
polju, a misle: Kad izau iz grada, pohvatat emo ih ive i provalit emo u grad."
13
A jedan od sluga njegovih predloi: "Neka se ipak uzme pet od konja, to su jo
preostali to je sve to je ostalo u svemu mnotvu Izraelovu, a druge izjedoe pa da
ih poljemo i izvidimo!"
14
Uzee dakle dvoja kola s konjima, i kralj ih posla za vojskom sirijskom i zapovjedi:
"Idite, izvidite!"
15
Oni otidoe za njima do Jordana. Sav je put bio pokriven haljinama i orujem, to
su ih bili pobacali Sirijci na svojemu bijegu. Tada se vratie poslanici i javie kralju.
16
I narod izae i oplijeni tabor sirijski. Jedna mjera bijeloga brana bila je za ekel i
dvije mjere jemenoga brana za ekel, kao to je bio unaprijed rekao Gospod.
17
Kralj je bio postavio na vrata onoga dvorskog inovnika, na iju se je ruku
naslanjao. Pritom ga narod izgazi na vratima. On umrije, kao to je bio unaprijed
rekao ovjek Boji, kad je bio kralj doao k njemu.
18
Kad naime ovjek Boji ree kralju: "Dvije mjere jemenoga brana bit e sutra u
ovo doba na vratima Samarije za ekel, a jedna mjere bijeloga brana takoer za
ekel",
19
Dvorski inovnik bio je odgovorio ovjeku Bojemu: "I kad bi Gospod nainio
okna na nebu, kako bi se moglo tako to dogoditi?" A onaj mu je bio odgovorio:
"Vidjet e svojim oima, ali ga nee Jesti."
20
I tako se dogodi: narod ga izgazi na vratima, te umrije.
740
1
Eliej je bio svjetovao eni, kojoj je sina bio povratio u ivot: "Ustani sa svojom
obitelji, otidi i skloni se negdje u tuini, jer je Gospod pustio glad, koja e doi na
zemlju za sedam godina."
2
ena ustade i uini, kako joj je bio rekao ovjek Boji. Otide sa svojom obitelji i
ostade sedam godina u zemlji filistejskoj.
3
Kad proe sedam godina, vrati se ena iz zemlje filistejske i otide kralju, da ga moli
za kuu svoju i za njive svoje.
4
Kralj je upravo govorio s Gehazijem, slugom ovjeka Bojega, i zamoli ga, da mu
pripovijeda sva udesna djela, to ih je bio uinio Eliej.
5
I kad je on pripovijedao kralju, kako je onaj oivio mrtva, doe ena, kojoj je bio
sina oivio, da moli kralja za kuu svoju i za obitelj svoju. Tada ree Gehazi: "Moj
gospodar i kralju, ovo je ena i ovo je sin njezin, kojega je oivio Eliej."
6
Tada kralj zapita enu, i ona mu pripovjedi sve. Nato joj kralj dade jednoga
inovnika, kojemu naloi "Gledaj, da ona dobije natrag sve, to je njezino, i sav
prihod od njiva od dana, kad je ostavila zemlju, do danas!"
7
Jednoga dana doe Eliej u Damask, kad se je upravo bio razbolio BenHadad, kralj
sirijski. Javie mu, da je ovjek Boji doao tamo.
8
Tada zapovjedi kralj Hazaelu "Uzmi sa sobom darove, idi u susret ovjeku Bojemu
i pitaj preko njega Gospoda, hou li ozdraviti od ove bolesti!"
9
Hazael ode mu u susret i uze sa sobom darove, svakojakih dragocjenosti iz
Damaska, natovarenih na etrdeset deva. Kad doe tamo, stupi pred njega i ree:
"Tvoj sin BenHadad, kralj sirijski, alje me k tebi i pita, hoe li ozdraviti od ove
bolesti."
10
Eliej mu odgovori: "Idi, reci mu: Ozdravit e. Ali mi je Gospod pokazao, da e
umrijeti.
11
Pritom se ovjek Boji zagleda nepomino preda se, pade u teku zabunu i zaplaka.
741
12
Kad Hazael upita: "Zato plae gospodar moj?", odgovori on: "Jer znam, da e ti
mnogo zla nanijeti sinovima Izraelovim. Njihove tvrde gradove palit e ognjem,
njihove e mladie ubijati maem, njihovu e djecu satirati i njihove trudne ene
parati."
13
Hazael odgovori: "to je sluga tvoj, pas, da uini tako velike stvari?" Eliej ree:
"Gospod mi je pokazao tebe kao kralja sirijskoga."
14
Potom otide od Elieja. Kad doe k svojemu gospodaru, upita ga ovaj: "Sto ti ree
Eliej?" On odgovori: "Ree mi, da e ozdraviti."
15
A iduega dana uze on pokriva, zamoi ga u vodu, prostrije mu ga po licu, tako da
je umro. I Hazael postade kralj mjesto njega.
16
U petoj godini kraljevanja Jorama, sina Ahabova, nad Izraelom, kad je Joafat bio
jo kralj Judin, postade Joram, sin Joafatov, kralj Judin.
17
Imao je trideset i dvije godine, kad postade kralj, i vladao je osam godina u
Jerusalemu.
18
I hodio je putovima kraljeva Izraelovih, kao to je bila inila kua Ahabova, jer je
on imao ker Ahabovu za enu. Tako je inio on, to se nije dopadalo Gospodu.
19
Ipak Gospod ne htjede zatrti Jude radi svojega sluge Davida, jer mu je bio obeao,
da e njemu i sinovima njegovim vazda davati svjetionicu.
20
Pod njegovim vladanjem otpadoe Edomci od Jude i postavie sebi vlastitoga
kralja.
21
Joram otide u Seiru sa svim svojim ratnim kolima. Kad je navalio jedne noi, razbi
Edomce, koji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicima ratnih kola, i pobjee
vojska kui.
22
Ali Edomci ostadoe nezavisni od Jude do dananjega dana. Tada u isto vrijeme
otpade i Libna.
23
Ostala povijest Joramova i sve to je inio, stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva
Judinih.
742
24
Kad je Joram bio poinuo kod otaca svojih, bio je pokopan kod otaca svojih u
gradu Davidovu. Mjesto njega postade kralj njegov sin Ahazija.
25
U dvanaestoj godini kraljevanja Jorama, sina Ahabova, nad Izraelom, postade kralj
Ahazije a, sin Jorama, kralja Judina.
26
Ahazija je imao dvadeset i dvije godine, kad postade kralj. Vladao je godinu dana u
Jerusalemu. Njegova se mati zvala Atalija i bila je unuka Omrija, kralja Izraelova.
27
On je hodio putem kue Ahabove i inio je, to se nije dopadalo Gospodu, kao kua
Ahabova, jer je bio postao svojak kui Ahabovoj.
28
On poe s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead na vojsku proti Hazaelu,
kralju sirijskomu. Kad pritom Sirijci ranie Jorama,
29
Vrati se natrag kralj Joram, da se u Jezreelu lijei od rana, to su mu ih bili zadali
Sirijci kod Rame, kad je ratovao proti Hazaelu, kralju sirijskomu. Ahazija, sin
Joramov, kralj Judin, doe da posjeti u Jezreelu Jorama, sina Ahabova, jer je ovaj
leao bolestan.
1
Prorok Eliej dozva k sebi jednoga izmeu uenika prorokih i zapovjedi mu:
"Opai sebi bedra, uzmi ovu uljanicu sam sobom, pa idi u Ramot Gilead!
2
Kad doe tamo, raspitaj ondje za Jehua, sina Joafata, sina Nimijeva! Otidi tamo,
izvedi ga izmeu drugova njegovih i uvedi ga u najtajniju sobu!
3
Uzmi onda uljanicu, izlij mu je na glavu i reci: Ovako veli Gospod, pomazujem te
ovim za kralja nad Izraelom. Tada otvori vrata i bjei odmah!"
4
Mladi mladi ovjek bio je prorok otide dakle u Ramot Gilead.
5
Kad doe tamo, upravo su sjedili skupa zapovjednici vojske. On ree: "Imam nalog
za tebe, zapovjednie!" Jehu upita: "Za koga izmeu svih nas?" On odgovori: "Za
tebe, zapovjednie!"
6
Tada se on die i ue u kuu. I onaj mu izli ulje na glavu i ree mu: "Ovako veli
Gospod, Bog Izraelov: Pomazujem te za kralja nad narodom Gospodnjim, nad
Izraelom.
743
7
Ti ima istrijebiti kuu Ahaba, gospodara svojega. Tako hou da osvetim na Jezebeli
krv sluga svojih, proroka, i krv svih sluga Gospodnjih.
8
Sva e kua Ahabova izginuti. Od roaka Ahabovih iskorijenit u sve, to je
mukoga roda, dorasle i nedorasle u Izraelu.
9
Uinit u s kuom Ahabovom kao s kuom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s
kuom Baae, sina Ahijina.
10
Jezebelu e proderati psi u polju jezreelskom, i nitko je nee pokopati." Potom
otvori vrata i pobjee.
11
Kad Jehu izae k slugama gospodara svojega, zapitae ga oni: "Je li dobro? Zato je
doao taj smetenjak k tebi?" On im odgovori: "Znate ovjeka i rije njegovu."
12
A oni povikae: "To su izgovori! Daj nam odgovor!" On ree: "Tako i tako govorio
mi je, naime: Ovako veli Gospod: Ja te pomazah za kralja nad Izraelom."
13
Odmah uzee svi plateve svoje, metnue mu ih pred noge na gole stepenice,
zatrubie u trube i povikae: "Jehu je kralj!"
14
Tako se pobuni Jehu, sin Joafata, sina Nimijeva, proti Joramu. Joram je bio
branio Ramot Gilead sa svim Izraelom proti Hazaelu, kralju sirijskomu.
15
Tada se je bio vratio kralj Joram, da se lijei u Jezreelu od rana, to su mu ih bili
zadali Sirijci u njegovu boju proti Hazaelu, kralju sirijskomu. A Jehu ree: "Ako vam
je pravo, neka nitko ne ostavlja grada potajno, da javi u Jezreel!"
16
Tada Jehu sjede na kola i odveze se u Jezreel, jer je tamo leao Joram bolestan, i
Ahazija, kralj Judin, bio je tamo doao, da posjeti Jorama.
17
I kad straar, koji je stajao na kuli u Jezreelu, ugleda etu Jehua gdje dolazi, javi:
"Vidim etu gdje dolazi." Joram zapovjedi: "Uzmi konjanika, polji ga u susret njima,
neka zapita, dolaze li u mirnoj namjeri!"
18
Konjanik odjaha dakle na susret njemu i ree: "Kralj pita, dolazite li u mirnoj
namjeri." A Jehu mu ree: "to je tebi briga dolazim li u mirnoj namjeri? Okreni se i
hajde za mnom!" Tada javi straar: "Glasnik je stigao k njima, all se ne vraa."
744
19
I posla drugoga konjanika. Kad doe k njima, ree: Kralj pita, dolazite li u mirnoj
namjeri?" A Jehu odgovori: "to je tebi briga, dolazim li ja u mirnoj namjeri? Okreni
se i hajde za mnom!"
20
Straar javi: "Glasnik je stigao k njima, ali se vie ne vraa. Vonja je kao vonja
Jehua, unuka Nimijeva; jer vozi ovamo kao pomaman."
21
I zapovjedi Joram, da upregnu. I upregoe u kola njegova, i Joram, kralj Izraelov, i
Ahazija, kralj Judin, izvezoe se van, svaki na svojim kolima. Oni se odvezoe u
susret Jehui i sastadoe se s njim na njivi Jezreelca Nabota.
22
I kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Dolazi li u mirnoj namjeri, Jehu?" On
odgovori: "Kako da dolazim u mirnoj namjeni, kad jo uvijek traju idolopoklonstva
matere tvoje Jezebele i mnoga aranja njezina!"
23
Tada okrenu Joram i pobjee. Ahazija doviknu: "Izdaja, Ahazija!"
24
Ali Jehu nategnu luk i ustrijeli Jorama meu plea, tako da mu strijela proe kroz
srce, te pade u kolima svojim.
25
Tada zapovjedi Jehu svojemu zapovjedniku Bidkaru: "Uzmi i baci ga na njivu
Jezreelca Nabota! Spomeni se, kako smo nas dvojica jahali za njegovim ocem
Ahabom, a Gospod izree proti njemu ovo:
26
Zaista, kako sam juer vidio krv Nabotovu i krv sinova njegovih, kae Gospod,
tako u ti sigurno platiti na ovoj njivi, kae Gospod Uzmi i baci ga sad na tu njivu,
kao to je unaprijed rekao Gospod!"
27
Kad to vidje Ahazija, kralj Judin, pobjee prema Bet Haganu. Ali ga potjera Jehu i
povika: "Ubijte i njega!" Ranie ga u kolima na brdu Guru kod Ibleama. Ali umae u
Megido. Tamo umrije.
28
Sluge njegove odvezoe ga u kolima u Jerusalem i pokopae ga kod otaca njegovih
u grobnici njegovoj u gradu Davidovu.
29
U jedanaestoj godini kraljevanja Jorama, sina Ahabova, bio je Ahazija postao kralj
nad Judom.
30
Jehu je bio meutim doao u Jezreel. Kad je to ula Jezebela, namaza sebi oi,
nakiti glavu svoju, i gledala je van s prozora.
745
31
Kad je Jehu ulazio na vrata, povika ona: "Je li dobro proao Zimri, ubojica
gospodara svojega?"
32
Jehu pogleda na prozor i upita: "Tko je s menom, tko." Tada pogledae u njega dva
ili tri dvoranina.
33
Njima on doviknu: "Bacite je dolje!" I bacie je. Krv njezina poprska zid i konje, i
ovi je izgazie.
34
Kad je on onda bio uniao i jeo i pio, zapovjedi: "Vidite onu prokletnicu i
pokopajte je; Jer je ki kraljeva!"
35
Kad su otili da je pokopaju, naoe od nje samo jo lubanju, noge i ruke.
36
Dooe natrag i javie mu. On ree: "Tako glasi rije Gospodnja, koju je rekao
preko svojega sluge Ilije, Tibianina: "U polju jezreelskom proderat e psi meso
Jezebelino.
37
Truplo Jezebelino bit e kao gnoj u polju jezreelskom, tako da se vie ne moe rei:
"To je Jezebela!"
1
Kako je u Samariji jo bilo sedamdeset kraljevia iz obitelji Ahabove, upravi Jehu
pismo u Samariju glavarima gradskim, starjeinama i odgojiteljima kraljevia iz
obitelji Ahabove s ovim sadrajem:
2
"im ovo pismo doe vama koji ste postavljeni nad kraljeviima iz obitelji
gospodara svojega i nad kolima i konjima, nad tvravama i orujem,
3
Izaberite sebi najboljega i najvaljanijega kraljevia iz obitelji Gospodara svojega,
postavite ga na prijestolje oca njegova i borite se za kuu gospodara svojega!"
4
Ali se oni vrlo uplaie i rekoe: "Kad mu dva kralja ne mogoe odoljeti, kako emo
mi moi?"
5
I predstojnik palae, glavar gradski, starjeine i odgojitelji poslae k Jehuu ovu
vijest: "Mi smo sluge tvoje i init emo sve, to nam zapovjedi. Neemo nikoga
postavljati kraljem. ini, to ti je volja!"
746
6
A on im upravi drugo pismo s ovim sadrajem: "Kad drite s menom i hoete da mi
budete posluni, uzmite glave kraljevia iz obitelji gospodara svojega i doite s tim k
meni sutra u ovo doba u Jezreel!" Kraljevii, sedamdeset ih, bili su kod najodlinijih
u gradu, koji su ih odgajali.
7
im doe njima to pismo, uzee kraljevie i poklae ih svih sedamdeset. Glave
njihove metnue u koare i poslae mu ih u Jezreel.
8
Kad doe glasnik i javi mu, da su donijeli glave kraljevia, zapovjedi on: "Sloite ih
do sutra na vratima u dvije gomile!"
9
Iduega jutra izae on, stupi pred sav narod i ree: "Vi ste bez krivnje. Znate, da
sam ja bio, koji sam se pobunio proti gospodaru svojemu i ubio ga. Ali tko je pobio
sve ove?
10
Znate dakle, da nije ostala neispunjena nijedna prijetnja Gospodnja, koju izree
Gospod nad kuom Ahabovom. Gospod je samo izveo, to je navijestio preko svojega
sluge Ilije."
11
Potom dade Jehu pobiti sve, koji su jo bili ostali u Jezreelu od kue Ahabove, sve
njezine velikae, pouzdanike i sveenike. Ne dade da ostane od njih ni jedan jedini.
12
Onda se podie Jehu i Poe dalje u Samariju. Kad je na putu bio kod kolibe
pastirske,
13
Naie na roake Ahazije, kralja Judina. On ih upita, tko su. Oni odgovorie: "Mi
smo roaci Ahazijini i doosmo da posjetimo kraljevie i sinove kraljice matere."
14
On zapovjedi: "Pohvatajte ih ive!" Pohvatae ih ive i poklae ih, etrdeset i
dvojicu na jami kod kolibe pastirske. Ne ostavie ni jednoga jedinog od njih.
15
Kad je odatle poao dalje, sastade se s Jonadabom, sinom Rekabovim, koji mu
izae u susret. On ga pozdravi i upita ga: "Je li ti srce iskreno kao to je moje prema
tebi" Jonadab odgovori: "Jest, posve sigurno! Daj mi ruku svoju!" On mu dade ruku,
uze ga k sebi u kola
16
I ree: "Hajde s menom i veseli se revnosti mojoj za Gospoda!" I odvezoe ga na
njegovim kolima.
747
17
Kad doe u Samariju, dade poubijati sve, koji su bili jo ostali u Samariji od obitelji
Ahabove, dok je svu ne istrijebi po rijei, koju je bio Gospod rekao Iliji.
18
Potom skupi Jehu sav narod i ree im: "Ahab je odve malo tovanja iskazao baalu.
Jehu e mu sluiti revnije.
19
Zato dozovite mi sve proroke baalove, sve sluge njegove i sveenike njegove!
Nijedan ne smije izostati, jer veliku rtvenu sveanost hou da priredim u ast baalu.
Tko izostane, nee dulje ostati u ivotu!" Jehu je radio tako iz prijevare, da uniti
tovatelje baalove.
20
Tada zapovjedi Jehu: "Oglasite na ast baalu sveanu skuptinu!" I oglasie je.
21
Po svemu Izraelu posla Jehu, te dooe svi tovatelji baalovi, i ne izosta ni jedan da
ne doe. Kad su bili unili u hram baalov, bio je hram baalov pun od jednoga kraja do
drugoga.
22
Tada zapovjedi upravitelju riznice, neka iznese haljine svima tovateljima
baalovim. I iznese im haljine.
23
Zatim ue Jehu s Jonadabom, sinom Rekabovim, u hram baalov i ree tovateljima
baalovim: "Pripazite dobro na to, da ovdje meu vama ne bude koji tovatelj
Gospodnji, nego samo tovatelji baalovi!"
24
I oni dooe da prirede rtve zaklanice i paljenice. A Jehu je bio vani namjestio
osamdeset ljudi i rekao: "Tko pusti da utee jedan od ovih ljudi, to vam ih predajem
u ruke, taj jami za to svojim ivotom."
25
Kad se je bilo gotovo s priredbom rtve paljenice, zapovjedi Jehu vojnicima i
tjelesnim straarima: "Ustanite, pobijte ih! Nijedan ne smije umai!" I pobie ih
vojnici i tjelesni straari maem, pobacae ih van, provalie u svetite hrama baalova,
26
Izbacie likove iz hrama baalova i spalie ih
27
Tada razruie kamene stupove baalove, sruie hram baalov i od njega nainie
zahode, to postoje do dananjega dana.
28
Tako istrijebi Jehu slubu baalovu iz Izraela.
748
29
Ali od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koji je ovaj bio naveo Izraela, ne
odstupi ni Jehu, naime od zlatnih telaca, to su bili u Betelu i Danu.
30
Dodue bio je Gospod dao javiti Jehui; Jer si revno isvrio to mi je po volji i jer si
uinio s kuom Ahabom sve, to mi je bilo u srcu, zato e potomci tvoji do u etvrto
koljeno sjediti na prijestolju Izraelovu."
31
Ipak se nije trudio Jehu da svim srcem hodi po zakonu Gospoda, Boga Izraelova.
On ne odstupi od grijeha Jeroboamova, na koji je ovaj bio naveo Izraela.
32
U ono vrijeme poe Gospod otkidati dijelove zemlje od Izraela, jer ga Hazael pobi
po svim meama izraelskim
33
Istono od Jordana, svu zemlju Gilead, naime Gad, Ruben i Manaseh. Od Aroera,
to lei na Arnonu, i Gilead i Baan.
34
Ostala povijest Jehuova sva njegova djela i sve njegove pobjede, to stoji zapisano u
knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
35
Kad je Jehu bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u Samariji. Njegov sin
Joahaz postade kralj mjesto njega.
36
Vladao je Jehu u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina.
1
Kad je Atalija, mati Ahazijina, doznala, da je sin njezin mrtav, odlui da pobije svu
obitelj kraljevsku.
2
Ali Joeba, ki kralja Jorama, sestra Ahazijina, uze Joaa, sina Ahazijina, ukrade ga
izmeu kraljevia, to su imali biti pobijeni, i donese ga s dojkinjom njegovom u
lonicu. Tako ga skrie od Atalije, tako da umae smrti.
3
On ostade est godina skriven kod nje u hramu Gospodnjem, a Atalija je vladala u
zemlji.
4
U sedmoj godini dade Jehojada poslati po stotnike, tjelesne straare i vojnike i
uvesti ih k sebi u hram Gospodnji. Tada se dogovori s njima i zakle ih u hramu
Gospodnjem. Nato im pokaza sina kraljeva.
749
5
I dade im ovaj naputak: "Vi imate ovako uiniti: "Vas treina, koji odlazite u subotu
i preuzimate strau u palai kraljevskoj,
6
I druga treina na vratima Sur i posljednja treina na vratima iza vojnika, koji ste
imali strau kod palae,
7
Nadalje obadva druga dijela vas, ukratko svi, koji dolaze u subotu i dre strau u
hramu Gospodnjem kod kralja,
8
Vi se imate svi okupiti oko kralja, svaki s orujem u ruci. Tko navali meu vrste,
neka se pogubi! Tako imate pratiti kralja, kada dolazi i kada odlazi."
9
Stotnici uinie tono tako, kako im je bio naredio sveenik Jehojada. Svaki uze
svoje ljude, one, koji odlaze u subotu, i one koji dolaze u subotu k sveeniku Jehojadi.
10
Sveenik dade stotnicima koplja i titove, to su bili pripadali kralju Davidu i to su
se nalazili u hramu Gospodnjem.
11
Izakako su se bili unaokolo namjestili vojnici, svaki s orujem u ruci, od june
strane hrama do sjeverne strane hrama izmeu rtvenika i hrama, gdje je bio kralj.
12
Izvede on sina kraljeva i metnu na njega zlatni vijenac i svjedoanstvo. Tako ga
uinie kraljem, pomazae ga i pljeskajui rukama povikae: "ivio kralj!"
13
Kad je Atalija ula viku vojnika i naroda, doe k narodu u hram Gospodnji.
14
Ovdje vidje kralja gdje po obiaju stoji na prijestolju i uz kralja stotnike i vojnike, a
sav se narod radovao i trubio u trube. Tada razdrije Atalija haljine svoje i povika:
"Izdaja, izdaja!"
15
A sveenik Jehojada zapovjedi stotnicima, zapovjednicima eta: "Izvedite je
izmeu vrsta iz hrama! Tko poe za njom, toga pogubite maem!" Sveenik je naime
bio naredio, neka se ona ne pogubi u hramu Gospodnjem.
16
Nainie joj mjesto, i kad je dola na put, to je bio odreen za konje na ulazu u
palau kraljevsku, tamo je ubie.
17
Nato Jehojada sklopi savez izmeu Gospoda, kralja i naroda, da e naime narod biti
Gospodnji, takoer izmeu kralja i naroda.
750
18
Sav narod otide u hram baalov i razori ga. Njegove rtvenike i likove razruie
posve i ubie baalova sveenika Matana pred rtvenicima. Potom sveenik namjesti
strau kod hrama Gospodnjega.
19
I pusti da krenu stotnici, tjelesne strae, vojnici i sav narod. Izvedoe kralja iz
hrama Gospodnjega i pooe kroz vrata vojnika u palau kraljevsku. Tamo on sjede
na kraljevsko prijestolje.
20
Sav narod u zemlji radovao se je, i grad ostade miran. A Ataliju su bili maem ubili
kod kraljevske palae.
21
Joau je bilo sedam godina, kad se je uspeo na prijestolje.
1
U sedmoj godini Jehuovoj postade Joa kralj, i vladao je etrdeset godina u
Jerusalemu. Njegova se je mati zvala Sibija, iz Beerebe.
2
Joa je inio, to se je dopadalo Gospodu, dokle ga je svjetovao sveenik Jehojada.
3
Ali uzvisine rtvene nijesu bile sruene. Narod je jo uvijek prinosio na visinama
rtve zaklanice i kadio kad.
4
Joa je bio zapovjedio sveenicima: "Sav novac, to se kao posveeni dar donosi u
hram Gospodnji, naime novac, to se naloi procjenom, porez po dunosti, nadalje
sav novac, to se donosi u hram od svoje volje,
5
To neka sveenici uzimaju za se, svaki od svojega poznanika! Oni stim neka dadnu
popraviti sve, to je trono na hramu, gdjegod se nae kakva teta!"
6
Ali u dvadeset treoj godini kraljevanja Joaova nijesu jo bili sveenici popravili
to je bilo trono na hramu.
7
Tako pozva kralj Joa sveenika Jehojadu i druge sveenike i upita ih: "Zato jo ne
popraviste to je trono na hramu? Od sada ne smijete vie uzimati novaca od svojih
poznanika, nego ih morate upotrijebiti za popravak hrama."
8
Sveenici pristadoe na to, da vie ne uzimaju novaca od naroda, ali i da ne
popravljaju to je trono na hramu.
751
9
Tada uze sveenik Jehojada jedan koveg, proreza rupu na zaklopcu i metnu ga uz
oltar desno od ulaza u hram Gospodnji. Tamo su morali sveenici, koji su straili na
pragu, ubacivati sve novce, to su se donosili u hram Gospodnji.
10
Kad bi vidjeli, da ima mnogo novaca u kovegu, morao je za to odreeni kraljevski
inovnik doi s velikim sveenikom, novce, to su se nali u hramu Gospodnjem,
svezati i izmjeriti.
11
Izmjerene novce morali su uruiti onima, to su upravljali poslom i starali se za
hram Gospodnji. Ovi bi isplaivali drvodjelje i poslenike, to su bili zaposleni na
hramu Gospodnjem.
12
I zidare i kamenare, i da se dobavlja drvo i tesano kamenje, te se tako popravi to je
bilo trono na hramu Gospodnjem, ukratko da se dobavi sve, to je trebalo da se
popravi hram.
13
Ali novcima, to se donosili u hram Gospodnji, nijesu gradili srebrnih aa, noeva,
kotlia ili truba, niti kakvih sudova zlatnih i srebrnih za hram Gospodnji,
14
Nego su ih davali radnicima, da za njih poprave hram Gospodnji.
15
Pritom nijesu traili rauna od ljudi, kojima bi predavali novce da izdaju
poslenicima, jer su radili vjerno i tono.
16
A novci od rtava za prijestup i grijeh nijesu se davali za hram, nego su pripadali
sveenicima.
17
Tada izae Hazael, kralj Sirije, opkoli Gat i osvoji ga. Kada se Hazael okrenu da
poe i proti Jerusalemu,
18
Uze Joa, kralj Judin, sve posveene darove, to su ih bili prinijeli njegovi prei,
kraljevi Judini Joafat, Joram i Ahazija, pa i svoje vlastite, usto sve zlato, to se nalo
u riznicama hrama Gospodnjega i palae kraljevske, i posla Hazaelu, kralju
sirijskomu. Tako odustade on od vojne proti Jerusalemu.
19
Ostala povijest Joaova i sve, to je uinio, stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva
Judinih.
20
A napokon podigoe se proti njemu dvorani njegovi, skovae urotu proti njemu i
ubie Joaa u tvravi Milu, kamo se silazi u Silu.
752
21
Jozakar naime, sin imatov, i Jozabad, sin omerov, dvorani njegovi, bili su
ubojice njegove. Poslije smrti njegove pokopae ga kod otaca njegovih u gradu
Davidovu, Njegov sin Amazija postade kralj mjesto njega.
1
U godini dvadeset treoj kraljevanja Joaa, sina Ahazijina, nad Judom, postade
Joahaz, sin Jehuov, u Samariji kralj Izraelov za sedamnaest godina.
2
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i hodio je posve za istim grijehima, na
koje je bio naveo Izraela Jeroboam, sin Nebatov; on ne odstupi od njih.
3
Tada se raspali gnjev Gospodnji proti Izraelu. Dade ih za sve ono vrijeme u ruke
Hazaelu, kralju sirijskomu, i u ruke BenHadadu, sinu Hazaelovu.
4
A kad se Joahaz htjede da pomiri s Gospodom, uslii ga Gospod, jer vidje nevolju
Izraelovu kako ih mui kralj sirijski.
5
Gospod posla Izraelu izbavitelja, tako da se je mogao osloboditi od ruke sirijske, i
da su sinovi Izraelovi mogli opet stanovati u atorima svojim kao prije.
6
Ipak ne odstupie oni od grijeha kue Jeroboamove, na koje je on bio naveo Izraela,
nego hodie u njima. Takoer atarta ostade u Samariji.
7
I tako Gospod ostavi Joahazu ratnika samo pedeset konjanika, deset kola i deset
tisua ljudi. Kralj sirijski bio ih je unitio i kao kod vridbe u prah ih pogazio.
8
Ostala povijest Joahazova, sva njegova djela i pobjede, to stoji zapisano u knjizi
povijesti kraljeva Izraelovih.
9
Kad je Joahaz bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u Samariji. Njegov sin
Joa postade kralj mjesto njega.
10
U godini trideset sedmoj kraljevanja Joaova nad Judom postade Joa, sin
Joahazov, u Samariji kralj Izraelov za esnaest
11
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i nije odstupio od grijeha Nebatova sina
Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela, nego je hodio u njima.
753
12
Ostala povijest Joaova, sva njegova djela i pobjede, i kako je ratovao s Amazijom,
kraljem Judinim, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
13
Kad je Joa bio poinuo kod otaca svojih i Jeroboam bio se uspeo na prijestolje
njegovo, bio je Joa pokopan u Samariji kod kraljeva Izraelovih.
14
Kad je Eliej bolovao od bolesti, od koje je imao umrijeti, doe k njemu Joa, kralj
Izraelov, zaplaka pred njim i povika: "Oe moj, oe moj! Kola Izraelova i konjanici
njegovi!"
15
Eliej mu ree: "Donesi luk i strijele!" On donese sebi luk i strijele.
16
Tada ree kralju Izraelovu: "Metni ruku svoju na luk!" On metnu ruku svoju, a
Eliej metnu ruke svoje na ruke kralju
17
I ree: "Otvori prozor na istok!" Kad ga je bio otvorio, ree mu Eliej: "Pusti
strijelu!" I on pusti strijelu, a Eliej ree: "Strijela je to pobjedna od Gospoda, strijela
proti Siriji. Ti e Sirijce kod Afeka pobiti i unititi!"
18
Tada nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Onda ree kralju Izraelovu: "Udri u
zemlju!" On udari tri puta, pa stade.
19
Ali se rasrdi na njega ovjek Boji i ree: "Ti bi imao udariti pet puta ili est puta,
tada bi pobio i unitio Sirijce. A tako e Sirijce samo tri puta pobijediti."
20
Potom umrije Eliej, i pokopae ga. A obino bi ete moapske poetkom godine
navalivale na zemlju.
21
Kad jedanput upravo htjedoe pokopati nekoga ovjeka i ugledae jednu takvu etu,
bacie ovjeka u grob Eliejev i otidoe odatle. Ali kad se ovjek dotae kostiju
Eliejevih, doe u njega ivot, i on ustade na noge svoje.
22
Hazael, kralj sirijski, muio je Izraele, dokle je ivio Joahaz.
23
Ali im Gospod iskaza milost, smilova im se i pogleda opet na njih radi zavjeta
svojega s Abrahamom, Izakom i Jakovom. On ih ne htjede unititi i ne odbaci ih od
lica svojega do sada.
24
I kad je Hazael, kralj sirijski, bio umro i njegov sin BenHadad postao mjesto njega
kralj,
754
25
Oduze opet Joa, sin Joahazov, BenHadadu, sinu Hazaelovu, gradove, to ih je
ovaj bio u boju oteo njegovu ocu Joahazu. Joa ga razbi tri puta i tako opet dobi
natrag gradove izraelske.
1
U drugoj godini kraljevanja Joaa, sina Joahazova, nad Izraelom postade Amazija,
sin Joaov, kralj Judin.
2
Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je dvadeset i devet
godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Joadana, iz Jerusalema.
3
On je inio, to se je dopadalo Gospodu, iako ne kao njegov djed David, ali posve
onako, kako je bio inio njegov otac Joa.
4
Uzvisine nijesu bile dakako sruene, nego je narod jo uvijek prinosio rtve
zaklanice i kadio kad na visinama.
5
im je on imao vrsto u rukama kraljevsku vlast, dade poubijati svoje dvorane, koji
su bili ubili njegova kraljevskoga oca.
6
Sinova tih ubojica ne dade ipak ubiti po zapovijedi Gospodnjoj, to stoji u knjizi
zakona Mojsijeva, gdje zapovijeda Gospod: "Oci neka se ne pogube zbog djece svoje,
niti djeca zbog otaca svojih, nego svaki neka se pogubi samo zbog svojega vlastitoga
prekraja.
7
On pobi deset tisua Edomaca u slanoj dolini, uze Selu juriem i dade gradu ime
Jokteel, to ga ima do danas.
8
Tada posla Amazija poslanike k Joau, sinu Joahazovu, unuku Jehuovu, kralju
Izraelovu, s pozivom: "Doi, da se ogledamo!"
9
A Joa, kralj Izraelov, dade Amaziji, kralju Judinu, odgovoriti: "Trn na Libanonu
posla jedanput k cedru na Libanonu i porui mu: "Daj svoju ker sinu mojemu za
enu! Ali zvijer na Libanonu pretra preko trna i zgazi ga.
10
Jer si pobio Edomce, postao si obijestan, Veseli se svojoj slavi i ostani kod kue!
Zato da izaiva zlo, da padne, ti i Juda s tobom?"
755
11
Jer ne htjede Amazija posluati, podie se Joa, kralj Izraelov, i ogledae se on i
kralj Judin Amazija kod Betemea Judina.
12
Judejci budu potueni od Izraelaca i pobjegoe svi k svojoj kui.
13
A Amaziju, kralja Judina, sina Joaova, unuka Ahazijina, uhvati Joa, kralj
Izraelov, kod Betemea i odvede ga u Jerusalem. Tada srui zid jerusalemski od
vrata Efraimovih do vrata na uglu u prostoru od etiri stotine lakata.
14
Uze sve zlato i srebro i sve posue, to se nae u hramu Gospodnjem i u riznicama
palae kraljevske, usto taoce, pa se vrati u Samariju.
15
Ostala povijest Joaova, njegova djela i pobjede, i kako je ratovao s kraljem
Judinim Amazijom, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
16
Kad je Joa bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u Samariji kod kraljeva
Izraelovih. Njegov sin Jeroboam postade kralj mjesto njega.
17
Amazija, sin Joaov, kralj Judin, ivio je iza smrti Joaa, sina Joahazova, kralja
Izraelova, jo petnaest godina.
18
Ostala povijest Amazijina stoji zapisana u knjizi povijesti kraljeva Judinih.
19
Skovae u Jerusalemu urotu proti njemu. Kad pobjee u Laki, poslae za njim
ljude u Laki i dadoe ga tamo ubiti.
20
Prenesoe ga na konjima i pokopae ga u Jerusalemu u gradu Davidovu kod otaca
njegovih.
21
Potom uze sav narod Judin Azariju, kojemu je istom bilo esnaest godina, i uini ga
kraljem mjesto oca njegova Amazije.
22
On utvrdi Alat, to ga je bio povratio Judi, izakako je bio kralj poinuo kod otaca
svojih.
23
U petnaestoj godini kraljevanja Amazije, sina Joaova, nad Judom postade kralj u
Samariji Jeroboam, sin Joaa, kralja Izraelova, za etrdeset i jednu godinu.
24
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i ne odstupi ni od jednoga grijeha
Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela,
756
25
On opet natrag dobi podruje Izraelovo od ulaza u Hamat do mora pustinje po
obeanju, to ga je bio dao Gospod, Bog Izraelov, preko sluge svojega, proroka Jone,
sina Amitajeva, iz GatHefera.
26
Jer je bio Gospod vidio veoma gorku nevolju Izraelovu. Bili su propali odrasli i
neodrasli i pomonika nije vie bilo Izraelu.
27
Ali Gospod nije bio sebi preduzeo, da zatre ime Izraelovo pod nebom. Zato mu
pomoe sada preko Jeroboama, sina Joaova.
28
Ostala povijest Jeroboamova, sva njegova djela i pobjede njegove, kako je ratovao i
povratio Damask i Hamat od Jude Izraelu, to je zapisano u knjizi povijesti kraljeva
Izraelovih.
29
Kad je Jeroboam bio poinuo kod otaca svojih, kraljeva Izraelovih, postade njegov
sin Zaharija kralj mjesto njega.
1
U dvadeset sedmoj godini kraljevanja Jeroboamova nad Izraelom postade Azarija,
sin Amazijin, kralj Judin.
2
Bilo mu je esnaest godina, kad postade kralj, i vladao je pedeset i dvije godine u
Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Jekolija, iz Jerusalema.
3
On je inio, to se je dopadalo Gospodu, tono onako, kako je bio inio otac njegov
Amazija.
4
Samo uzvisine nijesu bile sruene. Narod je jo uvijek prinosio rtve zaklanice i
kadio kad na visinama.
5
A Gospod pohodi kralja teko: on posta gubav do dana smrti svoje i stanovao je
odvojen u svojoj kui. Jotam, sin kraljev, upravljao je kuom i vladao nad narodom u
zemlji.
6
Ostala povijest Azarijina i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti
kraljeva Judinih.
7
Kad je Azarija bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u
gradu Davidovu. Njegov sin Jotam postade kralj mjesto njega.
757
8
U trideset osmoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Zaharija, sin
Jeroboamov, u Samariji kralj Izraelov za est mjeseci.
9
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, kao to su bili inili njegovi prei, i ne
odstupi od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela.
10
alum, sin Jabeov, skovao urotu proti njemu, ubi ga pred narodom i postade kralj
mjesto njega.
11
Ostala povijest Zaharijina stoji zapisana u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih,
12
Tako se ispuni obeanje Gospodnje, to ga je bio dao Jehuu: "Do u etvrto koljeno
sjedit e potomci tvoji na prijestolju Izraelovu." I tako se dogodi.
13
alum, sin Jabeov, postade kralj u trideset devetoj godini kraljevanja Azarijina nad
Judom, i vladao je mjesec dana u Samariji.
14
Tada se podie Menahem, sin Gadijev, iz Tirse proti njemu, provali u Samariju,
potue aluma, sina Jabeova, u Samariji, pogubi ga i postade kralj mjesto njega.
15
Ostala povijest alumova i urota, to je podie, to stoji zapisano u knjizi povijesti
16
Tada raskopa Menahem grad Tipsu i sve, to je bilo u njoj, i okolicu njezinu
poevi od Tirse, jer mu ne otvorie, zato ih pobi i dade svima enama, to su bile
trudne, tijelo rasparati.
17
U trideset devetoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Menahem, sin
Gadijev, u Samariji kralj Izraelov za deset godina,
18
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, i ne odstupi od grijeha Nebatova sina
Jeroboama, na koje je ovaj bio za ivota navodio Izraela.
19
Tada doe Pul, kralj asirski, u zemlju, i Menahem dade Pulu tisuu talenata srebra,
da mu ovaj pomogne i vlast utvrdi u njegovoj ruci.
20
Menahem nametnu te novce Izraelcima, naime svima imunim ljudima kao porez,
da ih dadne kralju asirskomu; pedeset ekela srebra doe na svakoga. Nato ode opet
kralj asirski i ne ostade dulje u zemlji.
758
21
Ostala povijest Menahemova i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti
22
Kad je Menahem bio poinuo kod otaca svojih, postade njegov sin Pekahja kralj
mjesto njega.
23
U pedesetoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Pekahja, sin
Menahemov, u Samariji kralj Izraelov za dvije godine.
24
Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela.
25
Njegov tjelesni straar Pekah, sin Remalijin, skova proti njemu urotu i ubi ga u
Samariji u kuli kraljevske palae s Argobom i s Arjeom. Pedeset Gileadovaca bilo mu
je pritom u pomoi. Izakako ga je bio ubio, postade kralj mjesto njega.
26
Ostala povijest Pekahje i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti
27
U pedeset drugoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Pekah, sin
Remalijin, u Samariji kralj Izraelov za dvadeset godina.
28
Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela.
29
U vrijeme Pekaha, kralja Izraelova, doe TiglatPileser, kralj asirski, i osvoji Ijon,
AbelBetMaaku, Janoah, Kede, Hasor, Gilead i Galileju, svu zemlju Naftalijevu, i
odvede zarobljeni narod u Asiriju.
30
Hoea, sin Elin, skova urotu proti Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i postade kralj
mjesto njega u dvadesetoj godini Jotama, sina Azarijina.
31
Ostala povijest Pekahova i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti
32
U drugoj godini kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom postade Jotam,
sin Uzijin, kralj Judin.
33
Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je esnaest godina u
Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Jerua i bila je ki Sadokova.
759
34
On je inio, to se je dopadalo Gospodu: inio je posve onako, kako je inio otac
njegov Azarija.
35
Samo uzvisine nijesu bile sruene. Narod je jo uvijek prinosio rtve zaklanice i
kadio kad na visinama. On naini gornja vrata na hramu Gospodnjem.
36
Ostala povijest Jotamova i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti
kraljeva Judinih.
37
U ono vrijeme posla Gospod Resina, kralja sirijskoga, i Pekaha, sina Remalijina,
proti Judi.
38
Kad je Jotam bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u
gradu njegova djeda Davida. Njegov sin Ahaz postade kralj mjesto njega.
1
U sedamnaestoj godini Pekaha; sina Remalijina, postade Ahaz, sin Jotamov, kralj
Judin.
2
Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad postade kralj, i vladao je esnaest godina u
Jerusalemu. On nije inio, to se je dopadalo Gospodu, Bogu njegovu, kao njegov
djed David,
3
Nego je hodio putem kraljeva Izraelovih. Dapae sina svojega pusti da ide kroz
oganj po gadnom obiaju pogana, koje je Gospod bio odagnao ispred sinova
Izraelovih.
4
On je prinosio rtve zaklanice i kadio kad na visinama i humovima i pod svakim
zelenim drvetom.
5
Tada izaoe u boj proti Jerusalemu Resin, kralj sirijski, i Pekah, sin Remalijin, kralj
Izraelov. Oni opkolie Ahaza, ali ne imadoe nikakva uspjeha u boju.
6
Tada Resin, kralj sirijski, povrati Sirijcima Elat i progna Judejce iz Elata. Tako
dooe Sirijci u Elat i ostadoe tamo do dananjega dana.
7
Ahaz posla poslanike k TiglatPileseru, kralju asirskom, i porui mu: "Tvoj sam
sluga i sin. Doi, izbavi me iz ruku kralja sirijskoga i kralja Izraelova, koji me
napadoe!"
760
8
Ujedno uze Ahaz srebro i zlato, to se nae u hramu Gospodnjem i u riznicama
palae kraljevske, i posla na dar kralju asirskomu.
9
I poslua ga kralj asirski. Tako poe kralj asirski proti Damasku, osvoji ga i odvede
stanovnike u suanjstvo u Kir. A Resina dade pogubiti.
10
Kad ode kralj Ahaz u Damask, da se sastane s TiglatPileserom, kraljem asirskim, i
kad ugleda rtvenik, to je bio u Damasku, posla kralj Ahaz sveeniku Uriji nacrt
rtvenika i priliku sve njegove naprave.
11
Sveenik Urija dade sagraditi rtvenik. Tono po naputku, to ga je bio poslao
Ahaz iz Damaska, izradi ga sveenik Urija, prije nego se jo vrati kralj Ahaz iz
Damaska.
12
Kad kralj doe kui iz Damaska, razgleda kralj rtvenik. Tada stupi kralj na
rtvenik i pope se na njega.
13
Potom spali svoju rtvu paljenicu i svoj prinos, izli naljev svoj i pokropi rtvenik
krvlju svojih mirotvornih rtava.
14
A mjedeni rtvenik, to je bio pred Gospodom, dade odstraniti s mjesta pred
hramom izmeu novoga rtvenika i hrama Gospodnjega i namjestiti ga na sjevernoj
strani novoga rtvenika.
15
Kralj Ahaz dade sveeniku Uriji ovaj naputak: "Spaljuj na velikom rtveniku
jutarnju rtvu paljenicu i veernji prinos i rtvu paljenicu kraljevu i prinos njegov i
rtvu paljenicu svega naroda u zemlji s prinosom njihovim i naljevima njihovim! A za
mjedeni rtvenik jo u promisliti."
16
Sveenik Urija uini tono onako, kako mu je bio zapovjedio kralj Ahaz.
17
I oplate s podnoja dade skinuti kralj Ahaz i uzeti s njih umivaonice. I more dade
skinuti s volova mjedenih, koji su ga nosili, i metnuti ga na pod kameni.
18
I prekriveni subotni hodnik, to su ga bili nainili uz hram, i vanjski prilaz za kralja
dade zbog kralja asirskoga ukloniti od hrama Gospodnjega.
19
Ostala povijest Ahazova i to je preduzimao, to stoji zapisano u knjizi povijesti
kraljeva Judinih.
761
20
Kad je Ahaz bio otpoinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u
gradu Davidovu. Njegov sin Ezekija postade kralj mjesto njega.
1
U dvanaestoj godini kraljevanja Ahazova nad Judom postade Hoea, sin Elin, u
Samariji kralj nad Izraelom za devet godina.
2
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, iako ne u onoj mjeri kao kraljevi
Izraelovi, koji su bili prije njega.
3
Proti njemu izae Salmanasar, kralj asirski. Hoea mu se podvre, te mu je plaao
danak.
4
Ali kad kralj asirski vidje, da je Hoea bio nevjeran on je naime bio poslao
poslanike k Sou, kralju egipatskomu i nije platio danka kralju asirskomu kao svake
godine tada ga kralj asirski dade uhvatiti i u tamnicu baciti.
5
I podie se kralj asirski proti svoj zemlji, doe pred Samariju, i opsjedao ju je tri
godine.
6
U devetoj godini Hoeine vladavine osvoji kralj asirski Samariju, odvede Izraele u
suanjstvo u Asiriju i naseli ih u Helahu i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima
medijskim.
7
To se dogodi, jer se Izraelci ogrijeie o Gospoda, Boga svojega, koji ih je bio izveo
iz Egipta, iz vlasti faraona, kralja egipatskoga, i jer su tovali tue bogove.
8
ivjeli su po obiajima pogana, koje je bio Gospod odagnao ispred Izraelaca, i po
obiajima kraljeva Izraelovih, koji su ih bili uveli,
9
Izraelci poinie proti Gospodu, Bogu svojemu, stvari, to nijesu bile prave:
podigoe sebi rtvene uzvisine po svim mjestima svojim od kule straarske do
utvrenoga grada.
10
Na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom postavie likove i atarte.
11
rtvovali su tamo na visinama kao pogani, koje je bio Gospod odagnao ispred njih,
i inili su zle stvari, ime su draili Gospoda na mrnju.
762
12
Sluili su idolima, za koje im je bio rekao Gospod: "To ne smijete initi!"
13
Gospod je dao opominjati Izraela i Judu preko svih svojih proroka, preko svih
vidjelaca i govorio: "Vratite se sa svojega zla puta i drite moje zapovijedi i propise
tono po zakonu, to sam ga naloio ocima vaim, i po onome, to sam vam
zapovjedio preko svojih sluga, proroka!"
14
Ali ne posluae, nego se pokazae tvrdovrati kao oci njihovi, koji se nijesu
pouzdavali u Gospoda, Boga svojega.
15
Oni prezree zakon njegov i zavjete njegove, to ga je bio uinio s ocima njihovim,
i opomene njegove, to ih je upravio njima, trali su za nitavim idolima, tako da sami
padoe u nitavost, i za poganima, koji su stanovali oko njih, premda im je Gospod
bio zabranio, da ne ine kao oni.
16
Oni ostavie sve zapovijedi Gospoda, Boga svojega, nainie sebi livene likove,
dva teleta, napravie atarte, klanjali su se svoj vojsci nebeskoj i sluili su baalu.
17
Putali su da njihovi sinovi i keri idu kroz oganj, davali se na vraanje i gatanje i
predavali se da ine to se nije dopadalo Gospodu, i da ga tako drae na gnjev.
18
Tada se Gospod razgnjevi vrlo na Izraela i odbaci ga od lica svojega. Nita ne
preosta osim jedino pleme Judino.
19
Ali i Juda nije drao zapovijedi Gospoda, Boga svojega, nego je ivio po obiajima,
to su ih bili uveli u Izraelu.
20
I tako Gospod odbaci sav rod Izraelaca, ponizi ih i dade ih u ruke pljakaima, dok
ih ne odbaci od lica svojega.
21
Kad on odcijepi Izraela od kue Davidove, i oni uinie kraljem Jeroboama, sina
Nebatova, odbi Jeroboam Izraele od Gospoda i navede ih na grijeh teak.
22
Izraelci su hodili u svim grijehima, to ih je bio poinio Jeroboam I ne odstupie od
njih,
23
Dok Gospod ne odbaci Izraele od lica svojega, kao to se je prijetio preko svih
svojih sluga, proroka, i Izraela odvede iz zemlje u Asiriju u suanjstvo, to traje do
dananjega dana.
763
24
Kralj asirski dovede ljude iz Babilona, Kute, Ave, iz Hamata i Sefarvajima i naseli
ih mjesto Izraelaca u gradovima Samarije. Oni zaposjednue Samariju i nastanie se u
gradovima njezinim.
25
U prvo vrijeme, kad su stanovali tamo i Gospoda nijesu tovali, posla Gospod
lavove meu njih, koji ih poharae.
26
Javie kralju asirskomu: "Narodi, to si ih odveo i naselio u gradovima Samarije, ne
poznaju zakonitoga tovanja Boga one zemlje. Zato ovaj posla na njih lavove, koji ih
ubijaju, jer ne poznaju zahtjeva Boga one zemlje."
27
Kralj asirski zapovjedi: "Dovedite tamo jednoga od sveenika, to ste ih odanle
odveli! Taj neka tamo ode, tamo se naseli i neka ih uputi u zahtjeve Boga one
zemlje!"
28
I tako doe natrag jedan ad sveenika, to su ih bili odveli iz Samarije, nastani se u
Betelu, i uio ih je, kako bi imali tovati Gospoda.
29
Ali svaki narod naini sebi svojega vlastitog boga i namjesti ga u hramove visina,
to su ih bili podigli Samarijanci, svaki narod u gradovima, gdje se je nastanio.
30
Ljudi iz Babilona napravie sebi SukotBenota, oni iz Kute Nergala, oni iz Hamata
Aimu,
31
Oni iz Ave napravie sebi Nibhaza i Tartaka, oni iz Sefarvajima spaljivali su djecu
svoju u ast Adrameleku i Anameleku, bogovima sefarvajimskim.
32
Usto su tovali i Gospoda i postavie sebi iz svoje sredine ljude za sveenike visina,
koji su rtvovali za njih u hramovima visina.
33
tovali su dakle Gospoda i sluili ujedno svojim bogovima po obiaju onih naroda,
iz kojih su ih bili odveli.
34
Do dananjega dana rade po svojim prijanjim obiajima. Ne tuju Gospoda i ne
rade po svojim propisima i pravilima, i po zakonu i zapovijedi, to ju je Gospod dao
sinovima Jakova, kojega nazva Izraelom,
35
S kojima Gospod uini zavjet i kojima je bio ovako zapovjedio: "Ne smijete tovati
drugih bogova niti im se klanjati, sluiti im i rtve im prinositi,
764
36
Nego Gospoda, koji vas je izveo iz Egipta silom velikom i miicom podignutom,
njega imate tovati, njemu se klanjati i njemu rtvovati.
37
Propise i pravila, zakone i zapovijedi, to vam ih je napisao, imate vazda tono
ispunjavati. Druge bogove ne smijete tovati.
38
Zavjet, to ga je uinio s vama, ne smijete zaboraviti, niti druge bogove tovati,
39
Nego imate tovati samo Gospoda, Boga svojega. Tada e vas on izbaviti iz ruke
svih neprijatelja vaih."
40
Ali oni nijesu bili to posluali, nego inie po svojemu prijanjem obiaju.
41
Tako su tovali ovi narodi Gospoda, a sluili su ujedno i svojim idolima. I djeca
njihova i djeca djece njihove ine do dananjega dana tako, kako su inili oci njihovi.
1
U treoj godini kraljevanja Hoee, sina Elina, nad Izraelom postade kralj Ezekija,
sin Ahaza kralja Judina.
2
Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je dvadeset i devet
godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Abija i bila je ki Zaharijina.
3
On je inio, to se je dopadalo Gospodu, posve onako, kao to je bio inio njegov
djed David.
4
On ukloni uzvisine, srui likove, isijee atarte i razbi mjedenu zmiju, koju je bio
nainio Mojsije; do njegova vremena bili su joj naime Izraelci prinosili kad. Zvali su
je Nehutan.
5
On se je pouzdavao u Gospoda, Boga Izraelova. Izmeu svih kraljeva Judinih nije
mu bilo jednaka ni meu nasljednicima njegovim ni meu prethodnicima njegovim.
6
On je vrsto prionuo samo uz Gospoda i drao njegove zapovijedi, to ih je Gospod
bio dao Mojsiju.
7
Tako je i Gospod bio s njim. U svemu, to bi preduzeo, imao je uspjeh. On otpade
od kralja asirskoga i otkaza mu posluh.
765
8
Filisteje pobi do Gaze s njezinim podrujem, od kule straarske do utvrenoga
grada.
9
U etvrtoj godini kraljevanja Ezekijina, to jest u sedmoj godini kraljevanja Hoee,
sina Elina, nad Izraelom, podie se Salmanasar, kralj asirski, proti Samariji i opkoli
je.
10
Nakon tri godine osvoji je. U estoj godini kraljevanja Ezekijina, to jest u devetoj
godini kraljevanja Hoee nad Izraelom, bila je uzeta Samarija.
11
Kralj asirski odvede Izraele zarobljene u Asiriju i naseli ih u Halahu i na Haboru,
rijei u Gozanu, i u gradovima medijskim,
12
Jer nijesu sluali glasa Gospoda, Boga svojega, i bili su prestupili zavjet s njim, sve,
to im je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji Nijesu pazili na to i nijesu radili po
tom.
13
U etrnaestoj godini kraljevanja Ezekijina podie se Senaherib, kralj asirski, proti
svim utvrenim gradovima Judinim i osvoji ih.
14
I kralj Judin Ezekija posla kralju asirskomu u Laki i porui mu: "Pogrijeio sam.
Otidi opet od mene! Sve, to na me nametne, nosit u." Tada kralj asirski nametnu na
kralja Judina Ezekiju trista talenata srebra i trideset talenata zlata.
15
I Ezekija dade sve srebro, to se nae u hramu Gospodnjem i u riznicama
kraljevske palae.
16
Tada Ezekija dade s vratnica na hramu Gospodnjem i s dovratnika otkovati zlatnu
navlaku, koju je Ezekija, kralj Judin, bio dao navui, i dade je kralju asirskomu.
17
Meutim posla kralj asirski iz Lakia kralju Ezekiji u Jerusalem svojega vrhovnog
zapovjednika, svojega nadsobara i svojega vrhovnog peharnika s jakom vojskom. Oni
se podigoe i dooe pred Jerusalem. Kad su bili stigli, ramjestie se kod vodovoda
gornjeg jezera na cesti u polje valjara i zatraie kralja.
18
Predstojnik palae Elijakim, sin Hilkijin, poe van k njima s dravnim pisarom
ebnom i peatnikom Joahom, sinom Asafovim.
19
I ree im vrhovni peharnik: "Javite Ezekiji: Ovako kae veliki kralj, kralj asirski:
Kakva je to uzdanica, u koju se uzda?
766
20
Misli li, da su prazne rijei ve savjet i snaga za rat? Na koga se oslanja, da si
otpao od mene?
21
Ti se oito oslanja samo na tap od slomljene trske, na Egipat, koja svakome, koji
se nasloni na nju, zabije se u ruku, pa je probije. Takav je faraon, kralj egipatski,
svima, koji se uzdaju u njega.
22
Ako li mi odvraate: U Gospoda, Boga svojega, mi se uzdamo. Nije li to onaj, ije
je visine i rtvenike uklonio Ezekija, kad je zapovjedio Judi i Jerusalemu: Samo pred
ovim rtvenikom ovdje u Jerusalemu imate se klanjati?
23
Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim! Dat u ti dvije tisue
konja, ako mogne dobaviti konjanike za njih.
24
Kako e odoljeti jednom jedinom stotniku izmeu najmanjih sluga gospodara
mojega? Zato se ti uzda u Egipat zbog kola i konjanika.
25
Nadalje jesam li ja bez volje Gospoda doao proti ovomu mjestu, da ga zatrem?
Gospod mi je rekao: "Idi proti toj zemlji i satri je!"
26
Tada zamolie Elijakim, sin Hilkijin, ebna i Joaha vrhovnoga peharnika: "Govori
slugama svojim aramejskim jezikom, jer mi razumijemo. Ne govori s nama judejski
pred uima ljudi, koji stoje na zidu!"
27
A vrhovni peharnik ree im: "Je li me gospodar moj poslao k tvojemu gospodaru i
k tebi da kaemo ovo, a ne upravo k onim ljudima, koji tamo sjede na zidu, da
napokon zajedno s vama jedu svoju vlastitu neist i da piju svoju mokrau?"
28
Tada stade vrhovni peharnik i povika judejski u sav glas i ree: "ujte vijest
velikoga kralja, kralja asirskoga!
29
Ovako veli kralj: Ne dajte se zaluditi od Ezekije, jer vas on ne moe izbaviti iz
moje ruke.
30
I nemojte da vas nagovori Ezekija da se pouzdate u Gospoda, ako rekne: "Gospod
e nas sigurno izbaviti; on nee dati ovaj grad u ruke kralju asirskomu.
31
Ne sluajte Ezekije, jer ovako kae kralj asirski: Uinite mir s menom i predajte ml
se! Onda e svaki od vas jesti sa svoga okota i sa svoje smokve, i svaki e piti iz
svoje jame,
767
32
Dokle ne doem i odvedem vas u zemlju, koja je kao vaa, u zemlju punu ita i
vina, u zemlju punu kruha i vinograda, u zemlju punu maslina i meda. Vi ete ostati u
ivotu i neete umrijeti. Zato ne sluajte Ezekije! On vas samo vara, kad govori:
Gospod e vas izbaviti!
33
Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga?
34
Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski?
Jesu li moda oni izbavili Samariju iz mojih ruku?
35
Koji su izmeu svih bogova ovih naroda izbavili zemlju svoju iz moje ruke, da bi
sad Gospod izbavio Jerusalem iz moje ruke?"
36
Ali je narod utio i nije mu odgovorio nita, jer je kralj bio izdao zapovijed: "Ne
odgovarajte mu!"
37
Nato predstojnik palae Elijakim, sin Hilkijin, dravni pisar ebna i peatnik Joaha,
sin Asafov, dooe k Ezekiji razdrvi haljine i javie mu, to je bio rekao vrhovni
peharnik.
1
Kad je to uo kralj Ezekija, razdrije haljine svoje, obue pokorniku odjeu i ode u
hram Gospodnji.
2
Predstojnika palae Elijakima, dravnog pisara ebnu i starjeine sveenstva posla,
isto tako obuene u pokorniku odjeu, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
3
Oni mu rekoe: "Ovako veli Ezekija: Dan nevolje, kazne i pogrde dananji je dan,
jer prispjee djeca do poroaja, a nema snage da se rode.
4
Moda uje Gospod, Bog tvoj, sve rijei vrhovnoga peharnika, kojega je gospodar
njegov, kralj asirski, poslao ovamo, da se naruga Bogu ivomu, te ga kazni zbog
rijei, to ih je uo Gospod, Bog tvoj. Pomoli se stoga za ostatak, koji se jo nalazi!"
5
I kad sluge kralja Ezekije dooe k Izaiji,
6
Odgovori im Izaija: "Javite ovo gospodaru svojemu: Ovako veli Gospod: Ne plai se
od rijei, to si ih uo, kad su mi se narugale sluge kralja asirskoga!
768
7
Evo, ja u mu udahnuti namisao, da se vrati u svoju zemlju, kad uje jednu vijest. A
u njegovoj u zemlji uiniti, da pogine od maa."
8
Na povratku nae vrhovni peharnik kralja asirskoga gdje opsjeda Libnu. On je
naime bio uo, da je ovaj otiao od Lakia.
9
I kad je ovome dolo do uiju za Tirhaku, kralja etiopskoga, da je izaao u boj proti
njemu, posla opet poslanike k Ezekiji i zapovjedi:
10
"Odnesite ovu vijest Ezekiji, kralju Judinu: "Nemoj da te zavara Bog tvoj, u kojega
se uzda mislei, da nee Jerusalem pasti u ruke kralju asirskomu!
11
Sam si uo, to su uinili kraljevi asirski svima zemljama potrvi ih sasvim. A ti da
se izbavi?
12
Jesu li moda bogovi naroda, koje satre oci moji, njih izbavili, Gozance, Harance,
Resefce i Edence u Telasaru?
13
Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i
Ive?"
14
Ezekija primi pismo od poslanika. Kad ga je bio proitao, otide u hram Gospodnji i
razvi ga tamo pred Gospodom.
15
Tada se pomoli Ezekija pred Gospodom ovako: "Gospode, Boe Izraelov! Ti ima
prijestolje nad kerubinima. Ti si jedino Bog nad svima kraljevstvima na zemlji. Ti si
onaj, koji je stvorio nebo i zemlju.
16
Prigni, Gospode, uho svoje i uj! Otvori, Gospode, oi svoje i vidi! Pripazi na
rijei, to mi ih ovdje alje Senaherib, da se naruga ivomu Bogu!
17
Istina je dodue, Gospode, da su kraljevi asirski opustoili narode i zemlje njihove
18
I bogove njihove pobacali u oganj. Ali to i nijesu bili bogovi, nego djelo ruke
ovjeje, drvo i kamen. Zato ih se moglo unititi.
19
A sad, Gospode, Boe na, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva
na zemlji, da si ti, Gospode, jedino Bog!"
769
20
I posla Izaija, sin Amosov, Ezekiji ovu vijest: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov:
Molitvu, koju si mi upravio radi Senaheriba, kralja asirskoga, usliio sam.
21
Ovu rije izree Gospod za njega: "Smije ti se, ruga ti se djevojka, ki Siona. Za
tobom mae glavom ki Jerusalema.
22
Koga si pogrdio i pohulio, proti kojemu si glas podigao i gore bacio oholi pogled?
Proti Svecu Izraelovu!
23
Pogrdio si preko poslanika svojih Gospoda. Ovako si mislio: "ilom kola svojih
popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona. Sruio sam visoke cedre,
najljepe emprese. Prodro sam sve do najvieg vrhunca, u ume najbogatije njegove.
24
Bunareve iskopao sam i mogao sam piti tuu vodu; isuio sam stopama svojim sve
rijeke egipatske.
25
Zar nijesi jo uo? Odavno sam ja to spremio, od iskona sam to zasnovao, a sad
putam da se to zbude, da pretvori tvrde gradove u puste ruevine.
26
Nemoni zadrhtae stanovnici njihovi i smetoe se, postadoe kao trava u polju i
kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno, to se osui, prije nego dozori.
27
Znam tvoje ustajanje i sjedenje, dobro poznam hodanje tvoje i dolaenje tvoje, i
kako sada bjesni na me.
28
Jer bjesni na me, i tvoja obijest doe do uiju mojih, zato u brnjicu svoju metnuti
na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa te zatjerati natrag putem, kojim si
doao.
29
A ovo neka ti bude znak: ove e se godine jesti, to samo od sebe naraste, i druge
godine, to opet samo od sebe naraste, a tree godine sijte i anjite, sadite vinograde i
uivajte plodove njihove!
30
togod tada preostane od kue Judine, potjerat e opet ile ozdo i donijeti plod
ozgo.
31
Jer e iz Jerusalema izai ostatak, eta, to se spasila, iz gore Siona. Revnost
Gospoda nad vojskama to e proizvesti.
770
32
Zato ovako veli Gospod za kralja asirskoga: Nee provaliti u ovaj grad i nee
ubaciti ovamo strijelu. Nee se primai k njemu sa titom, niti e iskopati opkop oko
njega.
33
Vratit e se putem, kojim je doao. Nee provaliti u ovaj grad! Tako glasi rije
Gospodnja.
34
Branit u ovaj grad i spasit u ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida."
35
Iste noi izae aneo Gospodnji i pobi u taboru asirskom sto i osamdeset i pet
tisua ljudi. Kad ustadoe ujutro, naoe ih sve kao mrtve leine.
36
Odmah se podie Senaherib, kralj asirski, i otide kui. Ostade u Ninivi,
37
Kad se je jedanput klanjao u hramu svojega boga Nisroka, ubie ga maem njegovi
sinovi Adramelek i Sareser. Tada pobjegoe u zemlju Ararat. Njegov sin EsarHadon
postade kralj mjesto njega.
1
U ono vrijeme razbolje se Ezekija na smrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doe k njemu
i ree mu: "Ovako veli Gospod: Uredi svoju kuu; jer e umrijeti i nee vie
ozdraviti!"
2
Tada okrenu on svoje lice k zidu i upravi Gospodu ovu molitvu:
3
"Ah, Gospode, spomeni se ipak, da sam hodio pred tobom u vjernosti i s
nepodijeljenim srcem i da sam inio, to je tebi ugodno!" I udari Ezekija u glasan
pla.
4
A nije bio Izaija jo ostavio srednje predvorje, i doe mu rije Gospodnja:
5
"Vrati se i javi Ezekiji, knezu naroda mojega: "Ovako veli Gospod, Bog Davida,
djeda tvojega: "uo sam molitvu tvoju i vidio suze tvoje. I eto, ozdravit u te opet ve
preksutra ii e u hram Gospodnji.
6
Dodat u ti vijeku petnaest godina. I izbavit u tebe i ovaj grad iz ruku kralja
asirskoga i branit u ovaj grad zbog sebe i zbog svojega sluge Davida."
771
7
Potom zapovjedi Izaija: "Donesite grudu smokava!" Donesoe je i stavie je na otok.
I on ozdravi.
8
Ezekija bio je upitao Izaiju: "Koji je znak za to, da e me Gospod ozdraviti i da u
preksutra moi otii u hram Gospodnji?"
9
Izaija odgovori: "Ovo neka ti bude znak od Gospoda, da e Gospod ispuniti svoje
obeanje, to ga je dao: "Hoe li da otide sjena za deset stepena naprijed ili za deset
stepena natrag?"
10
Ezekija odgovori: "Lako je sjeni da otide naprijed za deset stepena. Ne, sjena neka
se vrati za deset stepena natrag!"
11
I prorok Izaija zavapi Gospodu, i Gospod dade sjenu po stepenima, koju je ve bio
spustio na stepenicama Ahazovim, vratiti natrag za deset stepena.
12
U ono vrijeme kralj babilonski Merodak Baladan, sin Baladanov, posla Ezekiji
pismo s darovima. On je naime bio uo, da je bolestan Ezekija.
13
Ezekija se obradova tome i pokaza im sve skladite svoje, srebro i zlato, mirise i
skupocjeno ulje, svu orunicu svoju i sve, to se je nalazilo u riznicama. Ne osta nita
u palai njegovoj i u svemu podruju gospodstva njegova, da im ne pokaza Ezekija.
14
I doe prorok Izaija kralju Ezekiji i upita ga: "to su htjeli ti ljudi i odakle su doli
k tebi?" Ezekija odgovori: "Iz daleke zemlje doli su, iz Babilona."
15
Onaj upita dalje: "to su vidjeli u tvojoj palai" Ezekija ree: "Vidjeli su sve, to
ima u mojoj palai. Nije ostalo nita u riznicama mojim da im nijesam pokazao."
16
Izaija ree Ezekiji: "uj rije Gospodnju:
17
Doi e vrijeme, kad e se odnijeti u Babilon sve, to se nalazi u palai tvojoj, to
su skupljali oci tvoji do dananjega dana. Nita nee preostati tako govori Gospod
18
I od tvojih vlastitih sinova, to e ti se jo roditi, uzet e neke, da vre sobarske
slube u palai kralja babilonskoga."
19
Ezekija odgovori Izaiji: "Rije Gospodnja, koju si mi navijestio, prava je", i
pridoda: Neka bi ipak, dok ja ivim, vladao mir i sigurnost!"
772
20
Ostala povijest Ezekijina, sve pobjede njegove, i kako je nainio jezero i vodovod i
doveo vodu u grad, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih.
21
Kad je bio Ezekija poinuo kod otaca svojih, postade njegov sin Manaseh kralj
mjesto njega.
1
Dvanaest godina bilo je Manasehu, kad postade kralj, i vladao je pedeset i pet
godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Hefsiba.
2
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, kad je nasljedovao grdobe naroda, koje je
Gospod bio protjerao ispred sinova Izraelovih.
3
Uzvisine, to ih je bio sruio njegov otac Ezekija, naini on opet, podie rtvenike
baalu, dade postaviti kip atarte, kao to je bio uinio kralj izraelski Ahab, klanjao se
je svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj i njoj je sluio.
4
Dapae u hramu Gospodnjem, o kojem je bio objavio Gospod: "U Jerusalemu dat u
da stanuje ime moje" sagradi rtvenike.
5
Svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj podie rtvenike u obadva predvorja hrama
Gospodnjega.
6
Svojega vlastitog sina pusti da ide kroz oganj, vraao je i gatao je, i namjesti
zaklinjae mrtvaca i gataoce. Tako je inio mnogo, to se nije dopadalo Gospodu, i
draio ga tako na gnjev.
7
I sliku atarte, to ju bio dao napraviti, postavi u hramu, za koji je bio Gospod
obeao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "Ovaj hram i Jerusalem, koji sam izabrao
izmeu svih plemena Izraelovih, uinit u zauvijek stanom svojega imena.
8
Neu vie dati da se noge Izraelove maknu iz zemlje, koju dadoh ocima njihovim,
ako samo budu pazili na to, da vjerno ine onako, kako sam im zapovjedio, i to tono
po zakonu, to im ga je naloio moj sluga Mojsije."
9
Ali oni ne posluae, i Manaseh zavede ih na to, da ine jo gore negoli narodi, koje
je bio unitio Gospod ispred sinova Izraelovih.
10
Ovako je govorio Gospod preko sluga svojih, proroka:
773
11
"Jer je Manaseh, kralj Judin, inio te grdobe i jo gore to inio, negoli su prije njega
inili Amoreji, i jer je on i Judu zaveo svojim idolopoklonstvom,
12
Zato govori Gospod, Bog Izraelov: Zaista, ja u pustiti da doe nesrea na
Jerusalem i na Judu, da e svima, koji to uju, zujati obadva uha.
13
Rastegnut u nad Jerusalemom ue samarijsko i mjerilo kue Ahabove i zbrisat u
Jerusalem, kao to se zbrie zdjela, pa se tada preokrene.
14
Ostatak batine svoje odbacit u i dat u je u ruke neprijateljima njihovim. Svima
neprijateljima svojim postat e grabe i plijen,
15
Jer su inili, to mi se ne dopada, i gnjev su moj izazivali od dana, kad ostavie oci
njihovi Egipat, do dananjega dana."
16
I veoma mnogo nedune krvi proli Manaseh, tako da napuni njom Jerusalem od
jednoga kraja do drugoga. Osim toga ogrijeio se je time, to zavede Judu, da ini, to
se nije dopadalo Gospodu.
17
Ostala povijest Manasehova, sva djela njegova i grijehi, to ih poini, to stoji
zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih.
18
Kad je Manaseh bio poinuo kod otaca svojih, bi pokopan u vrtu palae svoje, u
vrtu Uzinu. Njegov sin Amon postade kralj mjesto njega.
19
Dvadeset i dvije godine imao je Amon, kad postade kralj, i vladao je dvije godine u
Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Meulemet i bila je ki Harusova iz Jotbe.
20
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, kao to je bio inio njegov otac
Manaseh.
21
Hodio je posve putem, kojim je bio iao otac njegov, sluio je idolima, kojima je
bio sluio otac njegov, i klanjao se je njima.
22
On ostavi Gospoda, Boga otaca svojih, i nije hodio putem Gospodnjim.
23
Jednoga dana pobunie se proti Amonu sluge njegove i ubie kralja u palai
njegovoj.
774
24
A narod pobi sve, koji su se bili pobunili proti kralju Amonu. Njegova sina Josiju
podie narod za kralja na njegovo mjesto.
25
Ostala povijest Amonova i djela njegova, to stoji zapisano u knjizi povijesti
kraljeva Judinih.
26
Pokopae ga u njegovoj grobnici u vrtu Uzinu, i njegov sin Josija postade kralj
mjesto njega.
1
Josija je imao osam godina, kad postade kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u
Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Jedida i bila je ki Adajina iz Boskata.
2
inio je, to se je dopadalo Gospodu, i hodio je posve putem svojega djeda Davida.
Ne odstupi od toga ni nalijevo ni nadesno.
3
U osamnaestoj godini kraljevanja Josijina posla kralj pisara afana, sina Azalijina,
sina Meulamova, u hram Gospodnji s ovim naputkom:
4
"Idi gore k velikom sveeniku Hilkiji! Neka pripravi novce, to su bili doneseni u
hram Gospodnji, i to su ga nakupili od naroda vratari!
5
Neka ih urui poslovoama, koji su postavljeni kao nadglednici kod hrama
Gospodnjega! Ovi neka isplate poslenike, koji su zaposleni oko hrama Gospodnjega,
da se popravi to je trono na hramu,
6
Drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamen lomljenjak za popravak
hrama.
7
Ali da im se ne trae rauni od novaca, to im se dadnu, jer oni rade vjerno i tono."
8
Tada izvijesti veliki sveenik Hilkija pisara afana: "Naoh zakonik u hramu
Gospodnjem." Hilkija predade knjigu pisaru afanu, i on je proita.
9
Tada otide pisar afan kralju i podnese kralju ovaj izvjetaj: "Sluge tvoje pokupie
novce, to se naoe u hramu i uruie ih poslovoama, koji su namjeteni kod hrama
Gospodnjega."
775
10
Ujedno javi pisar afan kralju: "Sveenik Hilkija dade mi knjigu," i afan je proita
kralju.
11
Kad je kralj uo sadraj zakona, razdrije haljine svoje.
12
Tada kralj dade sljedei naputak sveeniku Hilkiji, Ahikamu, sinu afanovu,
Akboru, sinu Mikinu, pisaru afanu i Asaji slugi kraljevu:
13
"Idite, upitajte Gospoda za me, za narod i za svega Judu o sadraju ove knjige, to
se je nala, jer je velik gnjev Gospodnji, koji se je raspalio proti nama zato, to oci
nai nijesu sluali propise ove knjige, da ine sve ono, to u njoj stoji napisano!"
14
I tako otide sveenik Hilkija s Ahikamom, Akborom, afanom i Asajom k proroici
Huldi, eni aluma, sina Tikvina, sina Harhasova, koja je stanovala u drugoj etvrti u
Jerusalemu, i upitae je.
15
Ona im dade ovaj odgovor: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Kaite ovjeku,
koji vas posla k meni:
16
Ovako veli Gospod: Pustit u zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove, sav
sadraj ove knjige, koju je proitao kralj Judin.
17
Zato, jer su me ostavili i prinosili kad drugim bogovima, da me drae svim djelima
ruku svojih, moj e se gnjev raspaliti proti ovomu mjestu i nee se ugasiti.
18
A kralju Judinu, koji vas posla, da upitate Gospoda, javite ovo: Ovako veli Gospod,
Bog Izraelov, za sve rijei, koje si uo:
19
Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se prignuo pred Gospodom, kad si uo, to sam
zaprijetio ovomu mjestu i stanovnicima njegovim, da e naime biti predmet uasa i
prokletstva, i jer si razderao haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam i ja usliio
tebe, govori Gospod.
20
Zato e, kad te priberem k ocima tvojim, u miru biti stavljen u grob svoj. Oi tvoje
nee gledati svu tu nesreu, koju u pustiti na ovo mjesto." I rekoe tako kralju.
1
Tada posla kralj glasnike, i oni skupie kod njega sve starjeine Judine i
jerusalemske.
776
2
Kralj otide u hram Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlje Judine i svi stanovnici
Jerusalema, i sveenici i proroci, sav narod, veliko i malo. Tamo im proita sav
sadraj knjige zavjetne, koja je bila naena u hramu Gospodnjem.
3
Potom kralj stupi na sjedite svoje i uini zavjet pred Gospodom, da e oni ii za
Gospodom i drati njegove zapovijedi, njegove odredbe i njegove zakone, svim srcem
i svom duom, da tako udovolje propisima ovoga zavjeta, to su bili napisani u ovoj
knjizi. I sav narod pristade na zavjet.
4
Tada zapovjedi kralj velikom sveeniku Hilkiji i sveenicima drugoga reda i
vratarima, da iznesu iz hrama Gospodnjega sve posue, to je bilo nainjeno za baala
i atartu i svu zvjezdanu vojsku nebesku. On ga dade spaliti izvan Jerusalema na
zemljitima na Kidronu i pepeo od njega odnijeti u Betel.
5
I odstrani sveenike idolske, koje su bili postavili kraljevi Judini i koji su kadili na
visinama u gradovima Judinim i u okolici Jerusalema, tako i one, koji su kadili baalu,
suncu i mjesecu, slikama ivotinjskim i svoj vojsci nebeskoj,
6
I idol atartu dade iznijeti iz hrama Gospodnjega van pred Jerusalem u dolinu
kidronsku i spaliti je u dolini kidronskoj, u prah je satrti i prah od nje baciti u grobove
prostoga naroda.
7
I stanove bludnica u hramu Gospodnjem, u kojima su ene tkale haljine za atartu,
dade poruiti.
8
Nadalje dade dovesti iz gradova Judinih sve sveenike, oskvrniti uzvisine, gdje su
bili kadili sveenici, od Gebe do Beerebe. Dalje dade poruiti uzvisine, to su bile na
ulazu pred vratima gradskog zapovjednika Joue s lijeve strane, kad se doe k vratima
gradskim.
9
Ali sveenici onih visina nijesu smjeli uzai na rtvenik Gospodnji u Jerusalemu,
nego samo jesti nekvasne kruhove meu braom svojom u slubi.
10
I Tofet u dolini sinova Hinomovih proglasi neistim, da vie nitko ne bi dao sinu
svojemu ii kroz oganj u ast Moleku.
11
Onda dade odstraniti konje, koje su bili postavili kraljevi Judini u ast suncu na
ulazu u hram Gospodnji kod stanice sobara NatanMeleka, i spali sunana kola u
ognju.
777
12
rtvenike na krovu gornje sobe Ahazove, koje su bili podigli kraljevi Judini, i
rtvenike, to ih je bio sazidao Manaseh u obadva predvorja hrama Gospodnjega,
dade kralj razruitl, ukloniti i ruevine baciti u dolinu kidronsku.
13
Uzvisine istono od Jerusalema, juno od Gore spoticanja, dade kralj oskvrniti.
Salomon, kralj Izraelov, bio ih je dao podii atarti, gadu sidonskomu, Kemou, gadu
moapskomu i Milkomu, gadu sinova Amonovih.
14
On dade likove razbiti, atarte sasjei i mjesto njihovo napuniti kostima ljudskim.
15
I rtvenik u Betelu, visinu, koju je bio podigao Jeroboam, sin Nebatov, koji navede
na grijeh Izraela, i taj rtvenik, tu visinu dade sruiti. On dade uzvisine popaliti, u
prah satrti i atartu spaliti.
16
Kad se obazre Josija i tamo na gori vidje grobove, posla onamo i dade iz grobova
kosti uzeti, na rtveniku spaliti i tako ga oskvrniti po rijei Gospodnjoj, koju je bio
izrekao ovjek Boji, koji unaprijed ree ove stvari.
17
Kad on upita: "Kakav je ono grobni spomenik, to ga vidim tamo?", odgovorie mu
graani: "Ono je grob ovjeka Bojega, koji doe iz Jude i unaprijed ree one stvari,
to si ih sad uinio na rtveniku u Betelu."
18
On zapovjedi: "Pustite ga da poiva! Nitko da mu ne kree kosti!" I tako ostavie
netaknute kosti njegove s kostima onoga proroka, koji je bio doao iz Samarije.
19
I sve hramove visina u gradovima Samarije, to su ih bili podigli kraljevi Izraelovi,
da drae Gospoda, ukloni Josija i uini s njim posve onako, kako je bio uinio u
Betelu.
20
A sve sveenike visina, to su bill onuda, dade poklati na rtvenicima i spaliti kosti
ljudske na njima. Tada se vrati u Jerusalem.
21
Tada zapovjedi kralj svemu narodu: "Svetkujte u ast Gospodu, Bogu svojemu,
blagdan Pashe onako, kako stoji napisano u ovoj knjizi zavjetnoj!"
22
Jer takav blagdan Pashe nije bio vie svetkovan od dana sudaca, koji su sudili
Izraelu, i za sve vrijeme kraljeva Izraelovih i Judinih.
23
Istom u osamnaestoj godini kralja Josije svetkovao se je ovaj blagdan Pashe u ast
Gospodu u Jerusalemu.
778
24
I zaklinjae mrtvaca i vraare, terafime i idole, uope sve gadove idolske, to su se
vidjeli u zemlji Judinoj i u Jerusalemu, uniti Josija, da izvri propise zakona, to su
bili napisani u knjizi, koju je bio naao sveenik Hilkija u hramu Gospodnjem,
25
Nije bilo prije njega takvoga kralja, koji bi se bio obratio Gospodu tako svim
srcem, svom duom i svom snagom, posve po zakonu Mojsijevu. I poslije njega nije
bilo njemu jednaka.
26
Ipak ne odustade Gospod od svojega silnog i estokog gnjeva, kojim se je bio proti
Judi raspalio zbog svih izazova, kojim ga je bio draio Manaseh.
27
Gospod je bio preduzeo sebi: "Odbacit u i Judu od lica svojega, kao to sam
odbacio Izraela, i grad u ovaj odbaciti, koji sam bio izabrao, Jerusalem, i hram, za
koji sam rekao, da e tamo moje ime imati svoj stan."
28
Ostala povijest Josijina i sve, to je preduzeo, stoji napisano u knjizi povijesti
kraljeva Judinih.
29
U ono vrijeme izae faraon Neko, kralj egipatski, na kralja asirskoga k rijei
Eufratu. Kralj Josija izae preda njega. A on ga rani smrtno kod Megida, im ga je
bio ugledao.
30
Sluge njegove odvezoe ga mrtva iz Megida u Jerusalem, gdje ga pokopae u
njegovoj grobnici. A narod zemlje uze Joahaza, sina Josijina, dade ga pomazati i uini
ga kraljem mjesto oca njegova.
31
Joahaz je imao dvadeset i tri godine, kad postade kralj, i vladao je tri mjeseca u
Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Hamutala i bila je ki Jeremijina iz Libne.
32
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, posve kako su inili oci njegovi.
33
Faraon Neko dade ga zatvoriti u Ribli u zemlji Hamatu, da ne bude dulje kralj u
Jerusalemu, i nametnu zemlji globu od to talenata srebra i jedan talenat zlata.
34
Tada postavi faraon Neko kraljem Elijakima, sina Josijina, na mjesto njegova oca
Josije i promijeni mu ime u Jojakim. A Joahaza uze sa sobom Tako doe ovaj u
Egipat i umrije ondje.
35
Jojakim dade srebro i zlato faraonu. A morade zemlji nametnuti porez, da mogne
dati novce po zahtjevu faraonovu. Kako je svaki bio cijenjen, utjerivao je od naroda
779
zemlje srebro i zlato, da preda faraonu Neku.
36
Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina, kad postade kralj i vladao je jedanaest
godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Zebida i bila je ki Pedajina iz Rume.
37
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, posve kako su bili inili oci njegovi.
1
Za njegova vremena doe Nebukadnezar, kralj babilonski. Jojakim mu postade
podloan za tri godine. Potom otpade opet od njega.
2
Gospod posla proti njemu ete kaldejske, sirijske, moapske i ete sinova Amonovih.
Posla ih proti Judi, da ga potru po prijetnji Gospodnjoj, koju je bio dao objaviti preko
svojih sluga, proroka.
3
Samo po naredbi Gospodnjoj pade to na Judu, da ga odbaci od lica svojega zbog
grijeha Manasehovih, zbog svega onoga, to je taj bio uinio.
4
I nedunu krv, to ju je bio prolio, i to je Jerusalem upravo bio napunio nedune
krvi, to mu ne htjede Gospod oprostiti.
5
Ostala povijest Jojakimova i sve, to je preduzimao, stoji napisano u knjizi povijesti
kraljeva Judinih.
6
Kad je Jojakim bio poinuo kod otaca svojih, postade njegov sin Jojakin kralj mjesto
njega.
7
Kralj egipatski ne izae vie iz zemlje svoje, jer je bio kralj babilonski osvojio sve,
to je pripadalo kralju egipatskomu, od potoka egipatskoga do Eufrata.
8
Jojakin je imao osamnaest godina kad Postade kralj, i vladao je tri mjeseca u
Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Nehuta i bila je ki Elnatanova iz Jerusalema.
9
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, posve kao to je bio inio otac njegov.
10
U ono vrijeme dooe vojskovoe Nebukadnezara, kralja babilonskoga, proti
Jerusalemu, i grad bi opkoljen.
780
11
Kad onda jo Nebukadnezar, kralj babilonski, doe proti gradu, dok su ga opsjedale
vojskovoe njegove,
12
Izae Jojakin, kralj Judin, kralju babilonskomu, on s materom svojom, s dvorskim
inovnicima svojim, s knezovima i dvoranima svojim. Kralj babilonski zarobi ga u
osmoj godini svojega kraljevanja.
13
On dade sve blago hrama Gospodnjega i blago palae kraljevske odatle odnijeti i
sve zlatno posue porazbijati, to ga je bio dao nainiti Salomon, kralj izraelski, u
hramu Gospodnjem po zapovijedi Gospodnjoj.
14
Zarobi i odvede sav Jerusalem, sve knezove i sve valjane ratnike, deset tisua
zarobljenika, usto sve kovae i bravare. Samo jo preostade siromani narod zemlje.
15
Zarobi i u Babilon odvede i Jojakina, tako isto mater kraljevu, ene kraljeve,
dvorane njegove i glavare zemaljske odvede u ropstvo iz Jerusalema u Babilon;
16
Usto sve valjane ratnik, na broj sedam tisua, i kovae i bravare, tisuu ljudi, sve
valjane ratnike ljude. Njih odvede kralj babilonski u Babilon u ropstvo.
17
Mataniju, strica njegova, postavi kralj babilonski kraljem na mjesto njegovo i dade
mu ime Zedekija.
18
Zedekija imao je dvadeset i jednu godinu, kad postade kralj. Vladao je jedanaest
godina u Jerusalemu Njegova mati zvala se je Hamutala i bila je ki Jeremijina iz
Libne.
19
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, posve kao to je inio Jojakim.
20
Jer zbog gnjeva Gospodnjega doe s Jerusalemom i Judom tako daleko, da ih
odbaci od lica svojega Zedekija otpade od kralja babilonskoga.
1
U devetoj godini njegova vladanja, u desetom mjesecu, desetoga dana u mjesecu,
poe Nebukadnezar, kralj babilonski, sa svojom cijelom vojskom proti Jerusalemu i
opkoli ga. Nainie opkope oko njega.
2
Grad ostade opkoljen do jedanaeste godine kraljevanja Zedekijina.
781
3
Devetoga dana u mjesecu bila je glad u gradu postala tako teka, da narod zemlje
nije vie imao to jesti.
4
Tada zid gradski bi provaljen, i vojnici svi pobjegoe nou na vrata izmeu dva zida
uz vrt kraljev, a Kaldejci su drali grad opkoljen. A kralj okrenu prema ravnici
jordanskoj.
5
Ali ete kaldejske potjerae kralja i stigoe ga u polju jerihonskom, izakako ga je
bila ostavila sva vojska njegova i razbjeala se.
6
Uhvatie kralja i dovedoe ga kralju babilonskomu u Riblu. Taj mu izree presudu.
7
Sinove Zedekijine poklae na njegove oi, Zedekiju on oslijepi i stavi ga u okove.
Tako ga odvedoe u Babilon.
8
Sedmoga dana petoga mjeseca, to jest u devetnaestoj godini kraljevanja
Nebukadnezara, kralja babilonskoga, doe u Jerusalem Nebuzaradan, zapovjednik
tjelesne strae, sluga kralja babilonskoga,
9
I popali hram Gospodnji i palau kraljevsku i sve kue u Jerusalemu. Sve
znamenitije zgrade dade popaliti.
10
Zidove su razarae sve ete kaldejske, to su stajale pod zapovjednikom tjelesne
strae.
11
Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, odvede u Babilon ostatak naroda,
to je jo bio preostao u gradu, tako isto prebjege, to su bili prebjegli kralju
babilonskom, i ostatak zanatlija.
12
Od malih ljudi u zemlji ostavi zapovjednik tjelesne strae jedan dio kao
vinogradare i seljake.
13
Stupove mjedene u hramu Gospodnjem, podnoja i more mjedeno u hramu
Gospodnjem razbie Kaldejci i mjed od njih uzee sa sobom u Babilon.
14
I lonce, lopate, noeve, vreve, sve posue mjedeno, kojim se obavljala sluba,
uzee sa sobom.
15
I tavice i kropionice, to su bile ili posve od zlata ili posve od srebra, uze sebi
zapovjednik tjelesne strae.
782
16
Obadva stupa, jedno more i podnoja, to ih je Salomon bio dao nainiti za hram
Gospodnji, mjedi svega toga posua nije bilo mjere.
17
Jedan stup bio je visok osamnaest lakata. Odozgo na njemu bilo je oglavlje
mjedeno. Oglavlje bilo je visoko tri lakta. Pletenice sa ipcima ovijalo se okolo
oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio je i drugi stup s pletenicom.
18
Zapovjednik tjelesne strae uze sa sobom velikoga sveenika Seraju i drugog
sveenika Sefaniju i tri vratara.
19
Dalje uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i pet ljudi iz blie
okoline kraljeve, koji se naoe u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji je
popisivao narod u zemlji za vojnu slubu, i ezdeset ljudi iz naroda zemlje, koji se
naoe u gradu.
20
Ove dakle uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, i odvede ih u Riblu kralju
babilonskomu.
21
A kralj babilonski dade ih pogubiti u Ribli u zemlji Hamatu. Tako on odvede Judu
iz zaviajne zemlje njegove.
22
Nad narodom, koji je bio ostao u zemlji Judinoj, i koji ostavi Nebukadnezar, kralj
babilonski, postavi on Gedaliju, sina Ahikamova, unuka afanova.
23
I kad ue vojni zapovjednici i ljudi njihovi, da je kralj babilonski postavio
Gedaliju, dooe sa svojim ljudima Gedaliji u Mispu: Imael, sin Netanijin, Johanan,
sin Kareahov, Seraja, sin Tanhumetov iz Netofe, i Jaazanija, sin Maakatov.
24
Gedalija se zakle njima i ljudima njihovim i ree im: "Ne bojte se Kaldejaca;
ostanite u zemlji i budite podloni kralju babilonskomu! Onda e vam biti dobro!"
25
Ali u sedmom mjesecu doe Imael, sin Netanijin, unuk Eliamin, roda
kraljevskoga, i deset ljudi s njim. Oni ubie Gedaliju s Judejcima i Kaldejcima, to su
bili s njim u Mispi.
26
Tada se podie sav narod, malo i veliko, s vojnim zapovjednicima i otide u Egipat,
jer se pobojae Kaldeja.
27
U trideset sedmoj godini, otkako se odvede Jojakin, kralj Judin, u dvanaestom
mjesecu, dvadeset sedmoga dana u mjesecu EvilMerodak, kralj babilonski, u godini
783
svojega nastupa vlade pomilova Jojakina, kralja Judina, i izvadi ga iz tamnice.
28
On se razgovori prijateljski s njim i namjesti mu prijestolje vie prijestolja drugih
kraljeva, koji se naoe kod njega u Babilonu.
29
Smio je skinuti sa sebe haljine tamnike i svagda kod njega jesti, dokle je ivio.
30
Njegovo uzdravanje, to je bilo trajno, davalo mu se od kralja iz dana u dan, dokle
je god ivio.
784
Prva knjiga Ljetopisa
1 Ljetopisa, glava 1
1
Adam, Set, Eno,
2
Kainan, Mahalalel, Jared,
3
Henok, Metuselah, Lamek,
4
Noa, em, Ham i Jafet,
5
Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras.
6
Sinovi Gomerovi jesu Akenaz, Rifat i Togarma.
7
Sinovi Javanovi jesu Elia i Tari, Kitimi i Dodanimi,
8
Sinovi Hamovi jesu Ku, Mizraim, Put i Kanaan.
9
Sinovi Kuovi jesu Saba, Havila, Sabta, Raama i Sabteka. Sinovi Raamini jesu eba
i Dedan.
10
Kuu se rodi Nimroda, Ovaj je bio prvi vladar na zemlji.
11
Od Mizraima vuku lozu Ludimi, Anamimi, Lehabimi, Neftuhimi,
12
Patrusimi, Kasluhimi, od kojih proizaoe Filisteji, i Kaftorimi.
13
Od Kanaana vuku lozu Sidon, prvoroenac njegov, i Hiteji,
14
Onda Jebuseji, Amoreji i Girgaeji,
15
Hiveji, Arkeji i Sineji,
16
Arvadeji, Semareji i Hamateji,
785
17
Sinovi emovi jesu Elam, Aur, Arfaksad, Lud, Aram, Us, Hul, Geter i Meek.
18
Arfaksadu se rodi elah, a elahu se rodi Eber.
19
Eberu se rodie dva sina, jedan se zvao Peleg; jer se u njegovo vrijeme razdijeli
ovjeanstvo. Brat njegov zvao se Joktan.
20
Od Joktana vuku lozu Almodad, elef, Hasarmavet i Jerah,
21
Hadoram, Uzal, i Dikla,
22
Ebal, Abimael i eba,
23
Ofir, Havila i Jobab. Svi ovi sinovi su Joktanovi.
24
em, Arfaksad, Sale,
25
Eber, Peleg, Reu,
26
Serug, Nahor, Tare,
27
Abram, to jest Abraham.
28
Sinovi Abrahamovi jesu Izak i Imael.
29
Ovo je rodovnik njihov: "Prvoroenac Imaelov Nabajot, dalje Kedar, Adbeel,
Mibsam,
30
Mima, Duma, Masa, Hadad, Tema,
31
Jetur, Nafi i Kedma. To su sinovi Imaelovi.
32
Sinovi Keture, inoe Abrahamove: "Ona rodi Zimrana, Jokana, Medana, Midjana,
Jibaka i uaha. Sinovi Jokanovi jesu eba i Dedan.
33
Sinovi Midjanovi jesu Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Ti su svi potomci Keturini.
34
Abrahamu se rodi Izak, Sinovi Izakovi jesu Ezav i Izrael.
35
Sinovi Ezavovi jesu Elifaz, Reuel, Jeu, Jalam i Korah.
786
36
Sinovi Elifazovi jesu Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna i Amalek.
37
Sinovi Reuelovi jesu Nahat, Zerah, amah i Mizah.
38
Sinovi Seirovi jesu Lotan, obal, Sibeon, Ana, Dion, Ezer i Dian.
39
Sinovi Lotanovi jesu Hori i Homam; Lotanova sestra bila je Timna.
40
Sinovi obalovi jesu Alian, Manahat, Ebal, efi i Onam. Sinovi Sibeonovi jesu Aja
i Ana.
41
Sin Anin jest Dion. Sinovi Dionovi jesu Hamram, Eban, Jitran i Keran.
42
Sinovi Ezerovi jesu Bilhan, Zaavan i Jakan. Sinovi Dianovi jesu Uz i Aran,
43
Slijede kraljevi, koji su vladali u zemlji edomskoj, prije nego zavlada kralj
Izraelaca: Bela, sin Beorov; njegov stolni grad zvao se je Dinhaba,
44
Kad umrije Bela, postade kralj mjesto njega Jobab, sin Zerahov iz Bosre.
45
Kad umrije Jobab, postade kralj mjesto njega Huam iz zemlje Temaniana.
46
Kad umrije Huam, postade kraj mjesto njega Hadad, sin Bedadov, koji pobi
Midjance na visoravni moapskoj; njegov stolni grad zvao se je Avit.
47
Kad umrije Hadad, postade kralj mjesto njega Samla iz Masreke.
48
Kad umrije Samla, postade kralj mjesto njega Saul iz Rehobota na Rijeci.
49
Kad umrije Saul, postade kralj mjesto njega BaalHanan, sin Akborov.
50
Kad umrije BaalHanan, postade kralj mjesto njega Hadad; njegov stolni grad zvao
se je Pai; njegova ena Mehetabela; ona je bila ki Matrede, keri Mezahabove
51
Kad umrije Hadad, bili su knezovi u Edomu: knez Tamna, knez Alva, knez Jetet,
52
Knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,
53
Knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar,
787
54
Knez Magdiel i knez Hiram. To su knezovi Edoma.
1
Ovo su sinovi Izraelovi Ruben, Simeon, Levi, Juda, Isakar, Zebulun,
2
Dan, Josip, Benjamin, Naftali, Gad i Aer,
3
Sinovi Judini jesu Er, Onan i elah, Ova mu se trojica rodie od keri uine,
Kananejke. Ali Er, prvoroenac Judin, bio je nevaljao pred Gospodom, te ga ubi.
4
Njegova snaha Tamara rodi mu Peresa i Zeraha. Svega pet bilo je sinova Judinih.
5
Sinovi Peresovi jesu Hesron i Hamul.
6
Sinovi Zerahovi jesu Zimri, Etan, Heman, Kalkol i Dara, Svega pet.
7
Sin Karmijev jest Akar, koji Izraela baci u nesreu, kad se ogrijei ukravi stvari
proklete.
8
Sin Etanov jest Azarija.
9
Sinovi Hesronovi, to mu se rodie, jesu Jerahmeel, Ram i Kelubaj.
10
Ramu se rodi Aminadab, a Aminadabu se rodi Nahon, kneza sinova Judinih.
11
Nahonu se rodi Salmon, a Salmonu se rodi Boaz.
12
Boazu se rodi Obed, a Obedu se rodi Jesej.
13
Jeseju se rodi prvoroenac svoj Eliaba, drugoga svojega sina Abinadaba, svojega
treega imeu,
14
Svojega etvrtoga Netanela, svojega petoga Radaja,
15
Svojega estoga Osema i svojega sedmoga Davida
16
Njihove sestre bile su Seruja i Abigaila. Sinovi Serujini jesu Abiaj, Joab i Asahel,
trojica.
788
17
Abigaila rodi Amasu, Otac Amasin bio je Imaelac Jeter.
18
Kaleb, sin Hesronov, rodi s Azubom, enom svojom, i s Jeriotom sinove; ovo su
sinovi njihovi: "Jeer, obab i Ardon.
19
Kad umrije Azuba, Kaleb se oeni Efratu. Ova mu rodi Hura.
20
Huriu se rodi Uri, a Uriu se rodi Bezaleel.
21
Potom je imao Hesron odnose s kerju Makira, oca Gileadova. On se oeni njom,
kad mu je bilo ezdeset godina. Ona mu rodi Seguba.
22
Segubu se rodi Jair. Ovaj je imao dvadeset i tri grada u zemlji Gileadu.
23
Geureji i Sirijci oduzee im atorska sela Jairova, Kenat i mjesta njegova, ezdeset
gradova. To su sve sinovi Makira, oca Gileadova.
24
Poslije smrti Hesronove u Kaleb Efrati, Hesronova ena bila je Abija. Ona mu rodi
Aura, oca Tekoina.
25
Sinovi Jerahmeela, prvoroenca Hesronova, bili su: prvoroenac Ram, pa Buna,
Oren, Osem i Ahija.
26
Jerahmeel je imao jo drugu enu po imenu Atara. Ona je bila mati Onamova.
27
Sinovi Rama, prvoroenca Jerahmeelova, bili su Maas, Jamin i Eker.
28
Sinovi Onamovi bili su amaj i Jada, sinovi amajevi Nadab i Abiur.
29
ena Abiurova zvala se je Abihaila. Ona mu rodi Ahbana i Molida.
30
Sinovi Nadabovi jesu Seled i Apaim. Seled umrije bez djece.
31
Sin Apaimov bio je Ii, od Iea ean, od eana Ahlaj,
32
Sinovi Jade, brata amajeva, jesu Jeter i Jonatan. I Jeter umrije bez djece.
33
Sinovi Jonatanovi jesu Pelet i Ziza. To su potomci Jerahmeelovi.
789
34
ean nije imao sinova, nego samo keri. A imao je ean roba egipatskoga po
imenu Jarhu.
35
I dade ean robu svojemu Jarhi ker svoju za enu. Ona mu rodi Ataja.
36
Ataju se rodi Natan, i Natanu se rodi Zabad.
37
Zabadu se rodi Eflal, Eflalu se rodi Obed.
38
Obedu se rodi Jehua, i Jehui se rodi Azarija.
39
Azariji se rodi Heles, Helesu se rodi Elas,
40
Eleasa se rodi Sismaj, i Sismaju se rodi alum.
41
alumu se rodi Jekamja, i Jekamji se rodi Eliam.
42
Potomci Kaleba, brata Jerahmeelova, jesu njegov prvoroenac Mea, to jest otac
Zifov, i sinovi Maree, oca Hebronova.
43
Sinovi Hebronovi jesu Korah, Tapuah, Rekem i ema.
44
amaj se rodi Raham, oca Jorkoamova, i Rekemu se rodi amaj.
45
Sin amajev bio je Maon, i Maon bio je otac BetSurov.
46
Kalebova inoa Efa rodi Harana; Mozu i Gazeza. Haranu se rodi Gazez.
47
Sinovi Johdajevi jesu Regem, Jotam, Gean, Pelet, Efa i aaf.
48
Kalebova inoa Maaka rodi ebera i Tirhanu.
49
Ona rodi aafa, oca Madmanina, evu, oca Makbenina, i oca Gibee. Kalebova
sestra bila je Aksa.
50
Ovo su potomci Kalebovi: sinovi Hura, prvoroenca Efratina, obal, otac
KirjatJearima,
51
Salma, otac Betlehema, i Haref, otac BetGadera.
790
52
obal, otac KirjatJearima, imao je za sinove Haroeha i polovicu Manuhoteja,
53
Porodice KirjatJearima, Jitreje, Puteje, umateje i Mirateje. Od ovih vuku lozu
Zoratateji i Etaolateji.
54
Sinovi Salmini jesu Betlehem i Netofaani, AtrotBetJoab i polovina
Manahaana, Zorateji,
55
Porodice knjievnika, to stanuju u Jabezu, Tiraani, imeaani i Sukaani. To su
Keneji, to su potekli od Hamata, oca doma Rekabova.
1
Ovo su bili sinovi Davidovi, to su mu se bili rodili u Hebronu: prvoroenac Amnon
od Ahinoame iz Jezreela, drugi Daniel od Abigaile is Karmela,
2
Trei Absalom, sin Maake, keri kralja Talmaja od Geura, etvrti Adonija, sin
Hagitin,
3
Peti efatija od Abitale, esti Jitream od njegove ene Egle.
4
est mu se rodi u Hebronu. Ovdje je vladao sedam godina i est mjeseci. Onda je
vladao trideset i tri godine u Jerusalemu.
5
U Jerusalemu rodie mu se ovi: imea, obab, Natan i Salomon, etiri od Batebe,
keri Amielove,
6
Nadalje Ibhar, Eliama, Elifelet,
7
Nogah, Nefeg i Jafija,
8
Eliama, Eliada, Elifelet, devet.
9
To su svi sinovi Davidovi, osim sinova od inoa njegovih. Tamara je bila sestra
njihova.
10
Sin Salomonov bio je Roboam. Njegov je sin bio Abija, a njegov sin Asa, a njegov
sin Joafat,
11
A njegov sin Joram, a njegov sin Ahazija, a njegov sin Joa,
791
12
A njegov sin Amazija, a njegov sin Azarija, a njegov sin Jotam,
13
A njegov sin Ahaz, a njegov sin Ezekija, a njegov sin Manaseh,
14
A njegov sin Amon, a njegov sin Josija,
15
Sinovi Josijini jesu prvoroenac Johanan, drugi Jojakim, trei Zedekija, etvrti
alum.
16
Sinovi Jojakimovi jesu njegov sin Jehonija, i njegov sin Zedekija.
17
Sinovi Jekonije, Zasunjenoga, jesu njegov Asir, njegov sin ealtiel,
18
Malkiram, Pedaja, enasar, Jekamja, Hoama i Nedabija.
19
Sinovi Pedajini jesu Zerubabel i imej. Sinovi Zerubabelovi jesu Meulam i
Hananija; elomita bila je sestra njihova;
20
Nadalje Hauba, Ohel, Berekija, Hasadja, JuabHesed, njih pet.
21
Sinovi Hananijini jesu Pelatja i Jeaja, sinovi Refajini, sinovi Arnanovi, sinovi
Obadijini, sinovi ekanijini.
22
Sin ekanijin jest emaja, sinovi emajini jesu Hatu, Jigal, Barijah, Nearja i afat,
njih est.
23
Sinovi Nearjini jesu Elioenaj, Ezekija i Azrikam, njih trojica.
24
Sinovi Elioenajevi jesu Hodavja, Elijaib, Pelaja, Akub, Johanan, Delaja i Anani,
njih sedmorica.
1
Sinovi Judini jesu Peres, Hesron, Karmi, Hur i obal.
2
Raji, sinu obalovu rodi se Jahat, a Jahatu se rodi Ahumaja i Lahada. To su porodice
Zoratejaca.
3
Ovo su od oca Etama: Jezreel, Ima i Idba. Sestra se njihova zvala Haslelponija.
792
4
Penuel je bio otac Gedoru, i Ezer otac Huin. To su sinovi Hura, prvoroenca Efrate,
oca Betlehema.
5
Aur, otac Tekoe, imao je dvije ene, Helahu i Naarahu.
6
Naaraha mu rodi Ahuzama, Hefera, Temenija i Ahatara; to su sinovi Naarahini.
7
Sinovi Halahini jesu Zeret, Zohar i Etnan.
8
Kosu se rodi Anuba i Zobeba i porodice Aharhela, sina Harumova,
9
Jabez je bio ugledniji od svoje brae. Njegova mati nadjenu mu ime Jabez, kad ree:
"Rodila ga s bolom."
10
Jabez prizva Boga Izraelova i ree: "Ako me blagoslovi i rairi podruje moje,
pomogne mi i milostiv me ouva od zla, da me ne stigne bol." I Bog uslii molbu
njegovu.
11
Kelubovu, bratu uhinu, se rodi Mehira, ovome se rodi Eton.
12
Etonu se rodi BetRafa, Paseah i Tehina, oca gradu IrNahaa. To su ljudi Rekini.
13
Sinovi Kenazovi jesu Otniel i Seraja, sin Otnielov jest Hatat.
14
Meonotaju se rodi Ofru, Seraja rodi Joaba, oca dolini zanatlijskoj; jer su bili
zanatlije.
15
Sinovi Kaleba, sina Jefuneova, jesu Iru, Ela i Naam, sin Elin Kenaz.
16
Sinovi Jehalelelovi jesu Zif, Zifa, Tirja i Asrael.
17
Sinovi Ezrini jesu Jeter, Mered, Efer i Jalon; a ena Meredova, Egipanka, rodi
Mirjamu, amaja i Ibaha, oca Etemou.
18
Njegova druga ena, Judejka, rodi Jereda, oca Gedoru, Hebera, oca Sokova, i
Jekutiela, oca Zanoahova, To su sinovi Bitje, keri faraonove, koju je bio Mered uzeo
za enu.
19
Sinovi ene Hodije, sestre Nahama, jesu otac Keilah, Garmeja, i Etemeja,
Maakateja.
793
20
Sinovi imonovi jesu Amnon, BenHananov sin Rina i Tilon. Sinovi Iijevi jesu
Zohet i sin Zohetov.
21
Sinove ele, sina Judina, jesu Er, otac Lekin, i Laada, otac Marein, i porodice
platnarskih radnika kue Abeine,
22
Nadalje Jokim i ljudi od Kozebe i Joa i Saraf, koji postadoe gospodari Moaba i
onda se povratie u JaubiLahemu. Ali to su stare povijesti.
23
Oni su bili lonari i stanovali su u Netaimu i Gederah; tamo su boravili kod kralja u
slubi njegovoj.
24
Sinovi Simeonovi jesu Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah i aul.
25
A njegov sin alum, a njegov sin Mibsam, a njegov sin Mima.
26
Potomci Mimini jesu njegov sin Hamuel, i njegov sin Zakur, i njegov sin imej.
27
imej je imao esnaest sinova i est keri. A braa njegova nijesu imala mnogo
djece. Sve porodice njihove nijesu se mnoile toliko, koliko sinovi Judini.
28
Svoja naselja imali su u Beerebi, Moladi, Hasarualu,
29
U Bilhi, Esemu, Toladu,
30
U Betuelu, Hormi, Siklagu,
31
U BetMarkabotu, HasarSusimu, BetBiraju i aarajimu. To su gradovi njihovi
do vremena kralja Davida.
32
Sela njihova bila su Etam, Ain, Rimon, Token i Aan: "pet mjesta,
33
Nadalje sva sela njihova, to su bila u okolici spomenutih mjesta, sve do Baala. To
su bila njihova naselja. Imali su svoj vlastiti popis porodica.
34
Meobad, Jamlek, Amazijin sin Joa,
35
Joel, Jehu, sin Joibje, sina Seraje, sina Asielova,
36
Elioenaj, Jaakoba, Jeohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel, Benaja
794
37
I Ziza, sin ifija, sina Alona, sina Jedaje, sina imrijeva, sina emajina:
38
Ovi po imenu navedeni bili su knezovi u porodicama svojim. Obitelji njihove bile
su se jako rairile.
39
Oni otidoe do ulaza u Gedor, do na istok doline, da trae pau stoci svojoj.
40
I naoe pau obilatu i dobru. Zemlja je pruala na sve strane dosta prostora i
mirnu, bezbrinu sigurnost; jer koji su prije prebivali tamo, bili su Hamovi potomci.
41
U vrijeme Ezekije, kralja Judina, dooe po imenu gore zapisani, unitie atore
njihove i Meuneje, koji su ivjeli tamo, i izvrie na njima prokletstvo do dananjega
dana. Naselie se mjesto njih; jer je tamo bilo panjaka za stoku njihovu.
42
Jedan dio njih, sinova Simeonovih, pet stotina ljudi otide u goru Seir. Vodili su ih
Pelatija, Nearja, Refaja i Uziel, sinovi Iijevi.
43
Oni pobie posljednje ostatke Amaleana i naselie se ondje do dananjega dana.
1
Sinovi Rubena, prvoroenca Izraelova, jer je on bio prvoroenac. Ali jer je on bio
oskvrnio postelju oca svojega, prijee pravo njegova prvoroenja na sinove Josipa,
sina Izraelova, ali ne tako da se on u rodoslovlju broji kao prvoroenac.
2
Jer Juda je imao prvenstvo meu braom svojom: od njega je bio uzet jedan za
kneza, a pravo prvoroenja doe na Josipa
3
Sinovi Rubena, prvoroenca Izraelova, jesu Henok, Palu, Hesron i Karmi.
4
Sinovi Joelovi jesu njegov sin emaja, a njegov sin Gog, a njegov sin imej,
5
A njegov sin Mikah, a njegov sin Reaja, a njegov sin Baal,
6
A njegov sin Beera, kojega odvede u suanjstvo asirski kralj TiglatPileser; on je
bio knez Rubenovaca.
7
Braa njegova po porodicama svojim, kad su se unosila u popis porodini, jesu: prvi
Jeiel, Zaharija,
795
8
Bela, sin Azaza, sina eme, sina Joelova. Ovaj je stanovao u Aroeru i do Neba i
BaalMeona.
9
Na istok nastanio se je do ulaza u pustinju, to se protee od Eufrata, jer su imali u
Gileadu mnogu stoku.
10
U vrijeme Saulovo zaratie se s Hagrejima. Kad su ovi bili od njih pobijeni,
naselie se u atorima njihovim po svem istonom kraju Gileada.
11
Sinovi Gadovi stanovali su naprema njima u Baanu do Salke:
12
Joel, poglavar, afan, drugi, Janaj i afat u Baanu.
13
Braa njihova po obiteljima svojim jesu Mihael. Meulam, eba, Joraj, Jakan, Zija i
Eber: njih sedmorica.
14
To su bili sinovi Abihaila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina Gileada, sina Mihaela,
sina Jeiaja, sina Jahdoa, sina Buzova,
15
Ahi, sin Abdiela, sina Gunija; bio je poglavar njihovim obiteljima.
16
Stanovali su u Gileadu, u Baanu i u njihovim selima i na svim panjacima arona
do mea njihovih.
17
Oni svi bili su uneseni u rodovnike za vremena Jotama, kralja Judina, i za vremena
Jeroboama, kralja Izraelova.
18
Rubenovi, Gadovi i polovina plemena Manasehova bili su hrabri ljudi, koji su
nosili tit i ma, zatezali luk i bili vjeti boju, etrdeset i etiri tisue i sedam stotina i
ezdeset sposobnih za ratnu slubu
19
Oni su ratovali s Hagrejima i s Jeturom, Nafiom i Nodabom,
20
Oni naoe u boju proti njima pomo, i Hagareji sa svojim saveznicima padoe u
njihove ruke. U boju naime bili su zavapili Gospodu, i on ih uslii, jer se pouzdae u
njega.
21
Zaplijenie stoku njihovu: pedeset tisua deva, dvjesta i pedeset tisua ovaca i dvije
tisue magaraca i sto tisua ljudi.
796
22
Jer su bili pali mnogi pogoeni, jer je to bio rat od Boga podupiran. I oni se naselie
na mjestu njihovu sve do odvedenja u progonstvo.
23
Pripadnici polovine plemena Manasehova stanovali su u zemlji od Baana do
BaalHermona i do Senira i gore Hermona. Njihov broj bio je velik.
24
Ovo su bili poglavari njihovih obitelji: Efer, Jii, Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavja i
Jahdiel, hrabri ratnici, slavni ljudi, poglavari u svojim obiteljima.
25
Ali su bili nevjerni Bogu otaca svojih i inili su idolsku slubu naroda one zemlje,
koje je Bog bio istrijebio ispred njih.
26
Tada pobudi Bog Izraelov jarost asirskoga kralja Pula i asirskoga kralja
TiglatPilesera. Ovaj odvede u progonstvo Rubenovce, Gadovce i polovinu plemena
Manasehova i dovede ih u Halahu, Habor, Haru i na rijeku Gozan do dananjega
dana.
1
Sinovi Levijevi jesu Geron, Kohat i Merari.
2
Sinovi Kohatovi jesu Amram, Izhar, Hebron i Uziel.
3
Sinovi Amramovi jesu Aron, Mojsije i Mirjama. Sinovi Aronovi jesu Nadab, Abihu,
Eleazar i Itamar.
4
Eleazaru se rodi Finehasa, Finehasu se rodi Abiua,
5
Abiuu se rodi Buki, Bukiu se rodi Uzi,
6
Uziu se rodi Zerahija, Zerahiji se rodi Merajot,
7
Merajotu se rodi Amarija, Amariju se rodi Ahitub,
8
Ahitubu se rodi Sadok, Sadoku se rodi Ahimaasa,
9
Ahimaasu se rodi Azarija, Azariji se rodi Johanan,
10
Johananu se rodi Azarija. Ovaj je vrio sveeniku slubu u hramu, to ga sagradi
Salomon u Jerusalemu.
797
11
I Azariji se rodi Amarija, Amariju se rodi Ahituba,
12
Ahitubu se rodi Sadoka, Sadoku se rodi alum,
13
alumu se rodi Hilkija, Hilkiju se rodi Azarija,
14
Azariji se rodi Seraja, Seraji se rodi Josadak.
15
Josadak otide, kad Gospod odvede u progonstvo Judu i Jerusalem rukom
Nebukadnezarovom.
16
Sinovi Levijevi jesu Geron, Kohat i Merari,
17
Ovo su imena sinovima Geronovim: Libni i imej.
18
Sinovi Kohatovi jesu Amram, Izhar, Hebron i Uziel.
19
Sinovi Merarijevi jesu Mahli i Mui. Ovo su porodice levitske po svojim
obiteljima:
20
Geronova: "Libni, sin njegov, a njegov sin Jahat, a njegov sin Zima,
21
A njegov sin Joah, a njegov sin Ido, a njegov sin Zerah, a njegov sin Jeatraj.
22
Sinovi Kohatovi: "Aminadab, sin njegov, a njegov sin Korah, a njegov sin Asir,
23
A njegov sin Elkana, a njegov sin Ebjasaf, a njegov sin Asir,
24
A njegov sin Tahat, a njegov sin Uriel, a njegov sin Uzijah, a njegov sin aul.
25
Sinovi Elkanini: Amasa i Ahimot,
26
Elkana. Sinovi Elkanini: Zofaj, sin njegov, a njegov sin Nahat,
27
A njegov sin Eliab, a njegov sin Jeroham, a njegov sin Elkana.
28
Sinovi Samuelovi: prvoroenac Joel i drugi Abija,
29
Sinovi Merarijevi: Mahli, a njegov sin Libni, a njegov sin imej, a njegov sin Uza,
798
30
A njegov sin imea, a njegov sin Hagija, a njegov sin Asaja.
31
Ovo su oni, koje postavi David za pjevanje u hramu Gospodnjem, izakako se je bio
smjestio koveg.
32
Oni su vrili slubu pred atorom svjedoanstva kao pjevai, dok nije bio Salomon
sagradio hram Gospodnji u Jerusalemu. Po svojim slubenim propisima oni su vrili
slubu svoju.
33
Ovi su, to su vrili slubu, i sinovi njihovi od sinova Kohatovih Heman, hramski
pjeva, sin Joela, sina Samuela,
34
Sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sin Toaha,
35
Sina Zufa, sina Elkane, sina Mahata, sina Amasa,
36
Sina Elkane, sina Joela, sina Azarije, sina Sefanije,
37
Sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sina Koraha,
38
Sina Izhara, sina Kohata, sina Levija, sina Izraelova.
39
Njegov brat bio je Asaf, koji je vrio slubu s desne njegove, Asaf, sin Berekija,
sina imee,
40
Sina Mihaela, sina Baaseja, sina Malkije,
41
Sina Etnija, sina Zerahe, sina Adaje,
42
sina Etana, sina Zime, sina imeja,
43
Sina Jahata, sina Geroma, sina Levijeva.
44
Sinovi Merarijevi Braa njihova, stajali su s lijeve strane: Etan, sin Kiija, sina
Abdija, sina Maluka,
45
Sina Haabje, sina Amazije, sina Hilkije,
46
Sina Amazija, sina Bania, sina amera,
799
47
Sina Mahlija, sina Muia, sina Merarija, sina Levijeva,
48
Drugovi njihovi, Leviti, bili su odreeni za svu slubu u atoru hrama Bojega.
49
A Aron i sinovi njegovi vrili su slubu na rtveniku za rtve paljenice i na
rtveniku kadionom, svu slubu u Svetinji nad svetinjama i slubu pomirenja za
Izraela tono po propisima, to ih je bio dao Mojsije, sluga Boji.
50
Ovo su potomci Aronovi: Eleazar, sin njegov, a njegov sin Finehas, a njegov sin
Abiua,
51
A njegov sin Buki, a njegov sin Uzi, a njegov sin Zerahija,
52
A njegov sin Merajot, a njegov sin Amarija, a njegov sin Ahitub,
53
A njegov sin Sadok, a njegov sin Ahimaas.
54
Ovo su im stanovi po mjestima njihovim u podruju njihovu: Aronovi, porodica
Kohatovaca, na njih pade drijeb
55
Dobie Hebron u zemlji Judinoj i panjake njegove unaokolo.
56
Mee grada i sela njegova dadoe Kalebu Jefuneovu.
57
Nadalje dadoe Aronovim sinovima gradove za utoite Hebron i Libnu i panjake
njezine, Jatir i Etemou i panjake njegove,
58
Hilen i panjake njegove, Debir i panjake njegove,
59
Aan i panjake njegove i Beteme i panjake njegove.
60
Nadalje od plemena Benjaminova: Gebu i panjake njegove, Alemet i panjake
njegove i Anatot i panjake njegove. Ukupni broj gradova njihovih iznosio je trinaest
po porodicama njihovim.
61
Kohatove porodice, koje su bile jo preostale od porodica toga plemena, dobie
drijebom od polovine plemena Manasehova deset gradova.
62
Sinovi Geronovi dobie po porodicama svojim od plemena Isakar, Aer, Naftali i
Manaseh u Baanu trinaest gradova.
800
63
Merarijevi dobie drijebom po porodicama svojim od plemena Ruben, Gad i
Zebulun dvanaest gradova.
64
Tako dadoe sinovi Izraelovi Levitima te gradove i panjake njihove.
65
drijebom odstupie od plemena Judejaca, Simeonovaca i Benjaminovaca te po
imenu oznaene gradove.
66
Ostatku od porodica Kohatovaca bili su odstupljeni gradovi njihova podruja od
plemena Efraimova.
67
Njima dadoe gradove za utoite ekem i panjake njegove u gori Efraimovoj,
Gezer i panjake njegove,
68
Jokmeam i panjake njegove, BetHoron i panjake njegove,
69
Ajalon i panjake njegove, GatRimon i panjake njegove.
70
Od polovine plemena Manasehova: Aner i panjake njegove, Balaam i panjake
njegove za porodice preostalih Kohatovaca.
71
Geronovi sinovi dobie od porodica polovine plemena Manasehova: Golan i Baan
i panjake njegove i Atarot i panjake njegove.
72
Od plemena Isakarova: Kede i panjake njegove, Daberat i panjake njegove,
73
Ramot i panjake njegove i Anem i panjake njegove.
74
Od plemena Aerova: Maal i panjake njegove, Abdon i panjake njegove,
75
Hukok i panjake njegove, Rehob i panjake njegove.
76
Od plemena Naftalijeva: Kede u Galileji i panjake njegove, Hamon i panjake
njegove, Kirjatajim i panjake njegove.
77
Merarijevi sinovi, to jo preostae, dobie od plemena Zebulunova: Rimon i
panjake njegove, Tabor i panjake njegove.
78
Nadalje s onu stranu Jordana naprema Jerihu u istonoj zemlji jordanskoj od
plemena Rubenova: Bezer u pustinji i panjake njegove, Jahasu i panjake njezine,
801
79
Kedemot i panjake njegove, Mefaat i panjake njegove.
80
Od plemena Gadova: Ramot u Gileadu i panjake njegove, Mahanaim i panjake
njegove
81
Hebon i panjake njegove, Jazer i panjake njegove.
1
Sinovi Isakarovi jesu Tola, Puah, Jaub i imron: etvorica
2
Sinovi Tolini jesu Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel, poglavari svojih
obitelji od Tole, hrabri ljudi po porodicama svojim. U vrijeme Davidovo bilo ih je na
broj dvadeset i dvije tisue i est stotina.
3
Potomci Uzijevi jesu Izrahija, od Izrahije vuku lozu Mihael, Obadija, Joel i Jiija,
svega ih pet poglavara.
4
Njima su pripadali po porodicama njihovim, po obiteljima njihovim za boj spremne
ratnike ete: trideset i est tisua ljudi. Oni su naime imali mnogo ena i djece.
5
Njihove brae u svim porodicama Isakarovim bili su hrabri ratnici. Bilo ih svega na
broj osamdeset i sedam tisua.
6
Sinovi Benjaminovi jesu Bela, Beker i Jediael: njih trojica.
7
Sinovi Belini jesu Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri, pet obiteljskih poglavara, hrabri
ratnici. Bilo ih je na broj dvadeset i dvije tisue i trideset i etiri.
8
Sinovi Bekerovi jesu Zemira, Joa, Eliezer, Elioenaj, Omri, Jerimot, Abija, Anatot i
Alemet: svi su to sinovi Bekerovi.
9
Izbrojenih po porodicama svojim, po obiteljskim poglavarima, po hrabrim ratnicima
bilo ih je dvadeset tisua i dvjesta.
10
Sin Jediaelovi jest Bilhan. Sinovi Bilhanovi jesu Jeu, Benjamin, Ehud, Kenaanah,
Zetan, Tari i Ahiahar.
11
Sve su to sinovi Jediaelovi po obiteljskim poglavarima, valjani ratnici: sedamdeset
tisua i dvjesta sposobnih za ratnu slubu.
802
12
upim i Hupim jesu sinovi Irovi, Huim sinovi Aherovi.
13
Sinovi Naftalijevi jesu Jahaziel, Guni, Jezer i alum, potomci Belini,
14
Sinovi Manasehovi jesu Asriel, kojega mu ena rodi; inoa njegova Sirijka rodi
Makira, oca Gileadova.
15
Makir oeni sinove svoje Hupima i upima. Sestra njegova zvala se je Maaka.
Drugi se je zvao Selofhad. Selofhad je imao keri.
16
Maaka, ena Makirova, rodi sina. Ona ga prozva Pere, Brat njegov zvao se are.
Njegovi sinovi Ulam i Rakem.
17
Sin Ulamov jest Bedan. To su sinovi Gileada, sina Makira, sina Manasehova.
18
Sestra njegova Hamoleketa rodi Ihoda, Abiezera i Mahlahu.
19
A sinovi emidini bili su Ahian, ekem, Likhi i Aniam.
20
Potomci Efraimovi jesu utelah, a njegov sin Bared, a njegov sin Tahat, a njegov
sin Elada, a njegov sin Tahat,
21
A njegov sin Zabad, a njegov sin utelah, Ezer i Elad. Ljudi is Gata, domoroci
zemlje, ubie ih, jer su bili izali, da im ugrabe stoku.
22
Njihov otac Efraim tugovao je dugo za njima, i dooe braa njegova da ga tjee.
23
Tada ue k eni svojoj, i ona zatrudnje i rodi sina. On ga nazva Berija, jer se to
dogodi u nesrei kue njegove.
24
Ki njegova bila je eera. Ona sagradi Donji i Gornji BetHoron i Uzeeeru.
25
Sin njegov bio je Refah, i Reef, a njegov sin Telah, a njegov sin Tahan,
26
A njegov sin Laadan, a njegov sin Amihud, a njegov sin Eliama,
27
A njegov sin Nun, a njegov sin Joua.
28
Njihov nasljedni posjed i njihovi stanovi jesu: Betel i sela njegova, na istok Naaran,
na zapad Gezer i sela njegova, ekem i sela njegova do Gaze i sela njezinih.
803
29
U rukama Manasehovaca bili su Betean i sela njegova, Taanak i sela njegova,
Megido i sela njegova, Dor i sela njegova. Ovdje su stanovali sinovi Josipa, sina
Izraelova.
30
Sinovi Aerovi jesu Jimna, Jiva, Jivi, Berija i Serah, sestra njihova.
31
Sinovi Berijini jesu Heber i Malkiel. Ovaj je otac Birzajitov.
32
Heberu se rodi Jaflet, omer, Hotam i sestra njihova ua.
33
Sinovi Jafletovi jesu Pasak, Bimhal i Avat; to su sinovi Jafletovi.
34
Sinovi omerovi jesu Ahi, Rohga, Huba i Aram,
35
Sinovi njegova brata Helema jesu Zofah, Jimna, ele i Amal.
36
Sinovi Zofahovi jesu Suah, Harnefer, ual, Beri i Jimra,
37
Bezer, Hod, ama, ila, Jitran i Bera.
38
Sinovi Jeterovi jesu Jefune, Pispa i Ara.
39
Sinovi Ulini jesu Arah, Haniel i Risja,
40
Svi su ovi sinovi Aerovi, poglavari svojih obitelji, izabrani hrabri ratnici, glavari
meu knezovima. Bilo ih je za vojsku na broj dvadeset i est tisua ljudi,
1
Benjaminu se rodi svoj prvoroenac Bela, drugoga Abela, treega Ahraha,
2
etvrtoga Nohu i petoga Rafu.
3
Sinovi Belini bili su Adar, Gera, Abihud,
4
Abiua, Naaman, Ahoah,
5
Gera, efufan i Huram.
804
6
Ovo su sinovi Ehudovi: poglavari u obiteljima, to su ivjeli u Gebi, i oni ih
preselie u Manahat :
7
Naaman, Ahija i Gera; ovaj je, koji ih preseli, i njemu se rodi Uzu i Ahihud.
8
aharaimu se rode sinove u zemlji moapskoj, izakako je bio otpustio svoje ene
Huimu i Baru,
9
I to sa svojom enom Hodeom rodi Jobaba, Sibiju, Meu, Malkama,
10
Jeusa, Sakju i Mirmu. To su sinovi njegovi, poglavari u obiteljima.
11
S Huimom je bio rodio Abituba i Elpaala.
12
Sinovi Elpaalovi jesu Eber, Miam i amed. Ovaj sagradi Ono i Lod i sela njegova.
13
Berija i ema jesu poglavari obiteljski stanovnika u Ajalonu. Oni istjerae
stanovnike gatske.
14
Ahio, aak, Jerimot,
15
Zebadija, Arad, Eder,
16
Mihael, Ispah i Joha jesu sinovi Berijini.
17
Zebadija, Meulam, Hizki, Heber,
18
Jimeraj, Jizlia i Jobab jesu sinovi Elpaalovi.
19
Jakim, Zikri, Zabdi,
20
Elijenaj, Ziletaj, Eliel,
21
Adaja, Beraja i imrat jesu sinovi imejevi.
22
Jipan, Eber, Eliel,
23
Abdon, Zikri, Hanan,
24
Hananija, Elam, Antotija,
805
25
Jifdeja i Penuel jesu sinovi aakovi
26
ameraj, eharja, Atalija,
27
Jaareja, Elija i Zikri jesu sinovi Jerohamovi,
28
To su poglavari obiteljski po porodicama svojim. Kao glavari stanovali su u
Jerusalemu.
29
U Gibeonu stanovali su otac Gibeona ena njegova zvala se je Maaka.
30
Njegov prvoroeni sin Abdon, pa Zur, Ki, Baal, Nadab,
31
Gedor, Ahio i Zaker.
32
Miklot, kojemu se rodi imea. I ovi su stanovali kod brae svoje u Jerusalemu,
naprema brai svojoj.
33
Neru se rodi Kia, Kiu se rodi Saul, Saulu se rodi Jonatan, Malkiua, Abinadaba
i EBaala.
34
Sin Jonatanov jest MeribBaal; MeribBaalu se rodi Mika.
35
Sinovi Mikini jesu Piton, Melek, Tarea i Ahaz.
36
Ahazu se rodi Jehoad, Jehoadu se rodi Alemeta, Azmaveta se i Zimria. Zamriu se
rodi Moza,
37
Mozu se rodi Bineu, A njegov sin jest Rafa, a njegov sin Eleasa, a njegov sin Asel.
38
Asel je imao est sinova. Oni su se zvali Azrikam, Bokru, Imael, earja, Obadija i
Hanan; sve su to sinovi Aselovi.
39
Sinovi njegova brata Eeka jesu njegov prvoroenac Ulam, drugi Jehu i trei
Elifelet.
40
Sinovi Ulamovi bili su valjani ratnici, koji su mogli natezati luk. I imali su mnogo
sinova i unuka, sto i pedeset, Svi su ovi sinovi Benjaminovi.
806
1
Svi Izraelci bili su zapisani u rodoslovlje. Zapisani su u knjizi o kraljevima
Izraelovim. Judejci su bili odvedeni u progonstvo u Babilon zbog bezakonja svojih.
2
Prvi stanovnici, koji su tada ivjeli na vlastitom posjedu u gradovima svojim, bili su
Izraelci, sveenici, Leviti i Netineji.
3
U Jerusalemu stanovali su od sinova Judinih, od sinova Benjaminovih, od sinova
Efraimovih i od sinova Manasehovih.
4
Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Bania, od potomaka Peresa, sina
Judina.
5
Nadalje od ilonita prvoroenac Asaja i sinovi njegovi.
6
Od sinova Zerahovih Jeuel i braa njihova: est stotina i devedeset.
7
Od sinova Benjaminovih: Salu, sin Meulama, sina Hodavje, sina Hasenuina,
8
Nadalje Ibneja, sin Jerohamov, i Ela, sin Uzije, sina Mikrijeva, i Meulam, sin
efatije, sina Reuela, sina Ibnijina,
9
I braa njihova po porodicama svojim: devet stotina i pedeset i est. Svi ovi ljudi bili
su obiteljski poglavari u svojim obiteljima.
10
Od sveenika: Jedaja, Jehojarib, Jakin
11
I Azarija, sin Hilkije, sina Meulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba,
kneza u hramu Bojem;
12
Nadalje Adaja, sin Jerohama, sina Pahura, sina Malkijina, i Masaj, sin Adiela, sina
Jahzere, sina Meulama, sina Meilemita, sina Imerova,
13
I braa njihova, poglavari svojih obitelji: tisua i sedam stotina i ezdeset ljudi,
ljudi valjanih u slubi kod hrama Bojega
14
Od Levita: emaja, sin Hauba, sina Azrikama, sina Haabjina, od sinova
Merarijevih,
807
15
Bakbakar, Heres, Galal, Matanija, sin Mike, sina Zikrija, sina Asafova,
16
Obadija, sin emaje, sina Galala, sina Jedutunova, i Berekija, sin Ase, sina
Elkanina, koji je stanovao u selima Netofatskim.
17
Nadalje vratari: alum, Akub, Talmon, Ahiman i braa njihova; alum je bio
poglavar.
18
On je do sada bio na vratima kraljevskim prema istoku. To su vratari u taboru
Levita.
19
alum, sin Korea, sina Abjasafa, sina Korahova, i braa njegova iz obitelji njegove,
Korahovci, vre slubu u atoru kao uvari pragova. Ve oci njihovi bili su u taboru
Gospodnjem uvari ulaza.
20
Finehas, sin Eleazarov, bio je otprije glavar njihov Gospod nek je s njim!
21
Zaharija, sin Meelemjin, bio je vratar kod atora svjedoanstva.
22
Svih ovih, koji su bili izabrani za vratare na pragovima, bilo je dvjesta i dvanaest. U
selima njihovim bili su uneseni u popis porodica, David i vidjelac Samuel postavie ih
u njihovu slubu.
23
Oni su sa sinovima svojim kao straa stajali na vratima u hramu Gospodnjem, u
atoru.
24
Prema etiri vjetra stajali su vratari, prema istoku, zapadu, sjeveru i Jugu.
25
Od vremena do vremena morala su braa njihova iz njihovih sela doi za sedam
dana, da im pomognu.
26
Jer etiri prva vratara to su bili Leviti bila su svagda u slubi. Oni su imali
nadzor nad elijama i riznicama hrama Bojega.
27
Preko noi stajali su u okolici hrama Bojega; jer na njima je bila straa i morali su
otvarati svako jutro.
28
Neki od njih bili su nad posuem slubenim: oni su ga na broj unosili i na broj
iznosili.
808
29
Drugi od njih bili su postavljeni nad drugim stvarima i nad svim predmetima
posveenim: nad branom, vinom, uljem, kadom i mirisima.
30
Neki sinovi sveeniki prireivali su mast od tih mirisa.
31
Matitja, jedan od Levita, prvoroenac Koraheja aluma, bio je nad stvarima, to se
peku na tavi.
32
Izmeu Kohatovaca, brae njihove, bili su neki nad kruhom postavljenim, pa bi ga
prireivali svake subote.
33
To su pjevai, obiteljski poglavari Levita, koji su samo u elijama bili slobodni od
slube; jer su inae dan i no bili zaposleni.
34
To su obiteljski poglavari Levita, poglavari po porodicama svojim. Oni su stanovali
u Jerusalemu.
35
U Gibeonu stanovali su Jehiel, otac Gibeonov ena njegova zvala se je Maaka
36
Njegov prvoroeni sin Abdon, pa Sur, Ki, Baal, Ner, Nadab,
37
Gedor, Ahio, Zaharija i Miklot.
38
Miklotu se rodi imeama. I oni su stanovali kod brae svoje u Jerusalemu, naprema
brai svojoj.
39
Neru se rodi Ki, Kiu se rodi Saul, Saulu se rodi Jonatan, Malkiua, Abinadab i
EBaal.
40
Sin Jonatanov jest MeribBaal. MeribBaalu se rodi Mika.
41
Sinovi Mikini jesu Piton, Melek, Tahrea i Ahaz.
42
Ahazu se rodi Jar, Jaru se rodi Alemet, Azmavet i Zimri, Zimriju se rodi Moza,
43
Mozu se rodi Bineu. A njegov sin jest Refaj, a njegov sin Eleasa, a njegov sin Asel.
44
Asel je imao est sinova, kojima su bila ova imena: Azrikam, Bokru, Imael,
earja, Obadija i Hanan. To su sinovi Aselovi.
809
1
Izmeu Izraelaca i Filisteja bilo je dolo do boja. A ljudi Izraelovi pobjegoe ispred
Filisteja, i padali su mrtvi na gori Gilboi.
2
Filisteji se natisnue za Saulom i sinovima njegovim. Pritom pogubie Filisteji
Jonatana, Abinadaba, Malkiuu, sinove Saulove.
3
I za Saula posta boj veoma teak. Napokon ga stigoe strijelci, i on bi ranjen od
strijelaca.
4
Tada zapovjedi Saul momku, koji mu je nosio oruje: "Izvadi ma svoj i probodi
me, da ne dou ti pogani i narugaju mi se!" Ali ne htjede momak, koji mu je nosio
oruje, jer se je straio veoma. I tako Saul sam uze ma i baci se na njega.
5
Kad momak, koji mu je nosio oruje, vidje, gdje umrije Saul, baci se i on na svoj
ma i umrije.
6
Tako pogibe Saul sa tri sina svoja. Sva kua njegova pogibe tako zajedno.
7
A kad ljudi Izraelovi, to su stanovali u ravnici, vidjee, gdje pobjegoe oni i gdje
Saul i sinovi njegovi pogiboe, ostavie gradove svoje i nagnue u bijeg. I dooe
Filisteji i naselie se u njima.
8
Sutradan dooe Filisteji, da opljakaju pobijene. Kad naoe Saula i tri sina
njegova gdje lee na gori Gilboi,
9
Oplijenie ga i uzee sa sobom glavu njegovu i oruje njegovo. Tada poslae po
zemlji filistejskoj unaokolo, da dojave idolima svojim i narodu vijest o pobjedi.
10
Oruje njegovo stavie u hram boga svojega, a glavu mu objesie na hramu
Dagonovu.
11
A kad ue svi stanovnici Jabea u Gileadu sve, to su bili Filisteji uinili od Saula,
12
Podigoe se svi oboruani i uzee tijelo Saulovo i tjelesa sinova njegovih. Donesoe
ih u Jabe, pokopae kosti njihove pod terebintom u Jabeu, i postili su sedam dana.
13
Tako pogibe Saul zbog prestupaka, to ih je bio poinio proti Gospodu, jer nije
drao zapovijedi Gospodnje i jer je bio pitao duh mrtvaca, da dobije obavijest,
810
14
Mjesto da upita Gospoda. Zato ga ubi Gospod i prenese kraljevstvo njegovo na
Davida, sina Jesejeva.
1
Svi Izraelci skupie se kod Davida u Hebronu i rekoe: "Evo, mi smo od tvojega
mesa i od tvoje krvi.
2
Ve prije, kad je jo Saul bio kralj, ti si bio onaj, koji je u boj odvodio i opet kui
dovodio Izraela. Tebi je obeao Gospod, Bog tvoj: "Ti e pasti narod moj Izraela, i ti
e biti knez nad pukom mojim Izraelom."
3
Kad su se tako bile nale kod kralja u Hebronu sve starjeine Izraelaca, sklopi David
s njima u Hebronu pred Gospodom savez. Tada pomazae Davida za kralja nad
Izraelom po naputku Gospodnjem, to je bio izaao preko Samuela.
4
Jednoga dana otide David sa svim Izraelom u Jerusalem, to jest Jebus. Tamo su bili
Jebuseji, koji su ivjeli u onoj zemlji.
5
Stanovnici u Jebusu rekoe Davidu: "Nee ui ovamo." Ipak David osvoji tvravu
Sion, to je kasniji grad Davidov.
6
Tada ree David: "Tko prvi nadvlada Jebuseje, bit e vrhovni zapovjednik vojske."
Joab, sin Serujin, uzae prvi i posta vrhovni zapovjednik.
7
David uze stan u tvravi. Zato je prozvae gradom Davidovim.
8
On sazida grad unaokolo od Mila do obzida. Joab popravi ostali grad.
9
Sve je vie rasla mo Davidova, jer je Gospod nad vojskama bio s njim.
10
Ovo su najodliniji junaci Davidovi, koji su vjerno drali s njim za njegova
kraljevanja nad Izraelom i pomogli mu, da bude kralj po obeanju Gospodnjem
Izraelu.
11
Ovo je popis junaka Davidovih: Jaobam, sin Hakmonijev, glavar trojici. On zavitla
svoje koplje na tri stotine i pobi ih ujedanput.
12
Za njim je dolazio izmeu ta tri junaka Ahoanin Eleazar, sin Dodov.
811
13
On je bio s Davidom u Pas Damimu, kad se tamo skupie Filisteji na boj. Tamo je
bio komad zemlje s jemom. A kad su ljudi bjeali od Filisteja,
14
Stadoe oni usred polja, obranie ga i pobie Filisteje. Tako im dade Gospod veliku
pobjedu.
15
Jedanput sioe ta tri najodlinija izmeu tridesetorice k hridini, k Davidu, u peinu
Adulam, kad je eta Filisteja taborila u dolini Refaimovoj.
16
David je bio upravo u tvravi. A u Betlehemu je onda bila straa filistejska.
17
I kad je David zaelio: "Tko bi mi donio vode da pijem iz studenca na vratima
Betlehema?"
18
Tada ona tri junaka prodrijee kroz tabor Filisteja, zahvatie vode iz studenca na
vratima Betlehema i donesoe je Davidu. Ali on je ne htjede piti, nego je proli
Gospodu u ast
19
I ree: "Ne daj mi, Gospode, da tako to uinim! Zar da pijem krv tih ljudi, koji
prodrijee tamo uz opasnost ivota? Jer je donesoe ne marei za ivot svoj." Zato je
ne htjede piti. To uinie ta tri junaka.
20
Abiaj, brat Joabov, bio je glavar tridesetorici. On zavitla svoje koplje na tri stotine
i pobi ih. Bio je ugledan kod trojice.
21
Jer se odlikova meu tridesetoricom, posta im voa, ali one trojice ne stie.
22
Benaja, sin Jehojadov, hrabar ovjek, velik na djelima, iz Kabseela. On pogubi oba
Ariela iz Moaba. Takoer ubi dolje kod jednog studenca lava, kad je bio pao snijeg.
23
On ubi i nekoga Egipanina, gorostasa visoka pet lakata. Premda je Egipanin imao
u ruci koplje, debelo kao vratilo, on izae na njega sa tapom, istre Egipaninu
koplje iz ruke i ubi ga njegovim vlastitim kopljem.
24
To uini Benaja, sin Jehojadov. Kod trojice junaka imao je visok ugled.
25
Bio je slavniji od tridesetorice, ali one trojice ne stie. David ga stavi na elo
tjelesnoj strai.
26
Hrabri junaci bili su Joabov brat Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin Dodov,
812
27
amot iz Harora, Heles iz Pelona,
28
Ira, sin Ikeov iz Tekoe, Abiezer iz Anatota,
29
Sibekaj iz Huata, Ilaj iz Ahoha,
30
Maharaj iz Netofe, Heled iz Netofe, sin Baanin,
31
Itaj, sin Ribajev, iz Gibee u plemenu Benjaminovu, Benaja iz Piratona,
32
Huraj iz potoka Gaaa, Abiel iz Arbe,
33
Azmavet iz Baharuma, Eliaba iz aalbona,
34
Sinovi Haemovi iz Gizona, Jonatan, sin agehov, iz Harara,
35
Ahiam, sin Sakarov, iz Harara, Elifal, sin Urov,
36
Hefer iz Mekera, Ahija iz Pelona,
37
Hesro iz Karmela, Naaraj sin Ezbajev,
38
Joel, brat Natanov, Mibhar, sin Hagrijev,
39
Selek, Amonac, Nahraj iz Berota, koji je nosio oruje Joabu, sinu Serujinu,
40
Ira, Itranin, Gareb, Itranin,
41
Urija, Hitejin, Zabad, sin Ahlajev,
42
Adina, sin izin, iz plemena Rubenova, poglavar Rubenovaca, i s njim trideset
ljudi,
43
. Hanan, sin Maakin, i Joafat iz Mitne,
44
Uzija iz Atarota, ama i Jeiel, sinovi Hotama iz Aroera,
45
Jediael, sin imrijev, i njegov brat Joha, Tizejin,
46
Eliel, Mahavejin, Jeribaj i Joavja, sinovi Elnaamovi, i Itma, Moabac,
813
47
Eliel, Obed i Jaasiel iz Mezobaja.
1
Ovi dooe k Davidu u Siklag; kad je jo bjeao ispred Saula, sina Kiova. I oni su
pripadali junacima, koji su pomagali u boju,
2
Naoruani lukom, uvjebani desnom i lijevom bacati kamenje iz prake i iz luka
odapinjati strijele. Od plemena Benjaminova, izmeu suplemenika Saulovih, bili su
ovi:
3
Poglavar Ahiezer i Joa, sinovi emaje iz Gibee, Jeziel i Pelet, sinovi Azmavetovi,
Beraka i Jehu iz Anatota,
4
Imaja iz Gibeona, junak meu tridesetoricom i voa tridesetorice, Jeremija,
Jahaziel, Johanan i Jozabad iz Gederahe,
5
Eluzaj, Jerimot, Bealja, emarja i efatija iz Harufa,
6
Elkana, Jiija, Azarel, Joezer, Jaobam iz Koraha,
7
Joela i Zebadija, sinovi Jerohamovi iz Gedora.
8
I od plemena Gadova prijeoe k Davidu u tvravu u pustinji hrabri ljudi, uvjebani
ratnici, naoruani titom i kopljem, kojima je lice bilo kao lavovsko, i brzi kao srne po
gorama:
9
Prvak je bio Ezer, drugi Obadija, trei Eliab,
10
etvrti Mimana, peti Jeremija,
11
esti Ataj, sedmi Eliel,
12
Osmi Johanan, deveti Elzabad,
13
Deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj.
14
Ovi dooe od sinova Gadovih. Bili su veoma hrabri ratnici. Najmanji ogledao bi
se sa stotinom, najvaljaniji s tisuom.
814
15
Ovi su bili, koji u prvom mjesecu prijeoe preko Jordana, kad se razlio preko svih
obala svojih, i natjerae u bijeg sve stanovnike u nizinama na istok i na zapad.
16
Dooe jedanput i neki sinovi Benjaminovi i Judini k Davidu u tvravu.
17
David izae pred njih i ree im ovo: "Ako dolazite k meni u mirnoj namjeri, da mi
pomognete, ja u se poteno zdruiti s vama. Ako li dolazite, da me izdate
neprijateljima mojim, premda na rukama mojim nema nepravde, neka vidi Bog otaca
naih i neka sudi!"
18
Tada doe duh na prvaka tridesetorice, na Amasaja. On povika: "Tvoji su, Davide, i
s tobom, sine Jesejev! Mir, mir tebi, i mir onima, koji ti pomau, jer tebi pomae Bog
tvoj." Tako ih primi David i postavi ih poglavarima nad etama ratnim.
19
I sinovi Manasehovi prijeoe k Davidu, kad je s Filistejima iao u boj proti Saulu,
ali im nije pomogao; jer knezovi filistejski vratie ga, izakako su se bili posvjetovali,
govorili su naime meu se: "On bi na raun glava naih mogao prebjei k Saulu,
gospodaru svojemu."
20
Kad se je vraao u Siklag, prijeoe k njemu od plemena Manasehova Adnah,
Jozabad, Jediael, Mihael, Jozabad, Elihu i Ziletaj, tisunici u plemenu Manasehovu,
21
Oni su pomagali Davidu proti razbojnikih eta, jer su svi bili hrabri ludi, te
postadoe voe u vojsci.
22
Iz dan u dan dolazili su tako ljudi k Davidu, da stupe njemu u slubu, dokle postade
velika vojska kao vojska Boja.
23
Ovo je broj odjeljaka naoruanih za slubu ratnu, to dooe k Davidu u Hebron, da
prenesu kraljevstvo Saulovo na njega po zapovijedi Gospodnjoj:
24
Od sinova Judinih, koji su nosili tit i koplje, bilo je est tisua i osam stotina
naoruanih za slubu ratnu;
25
Od sinova Simeonovih sedam tisua i to hrabrih ratnika;
26
Od sinova Levijevih etiri tisue i est stotina
27
S Jehojadom, knezom sinova Aronovih, pod kojim je stajalo tri tisue i sedam
stotina ljudi,
815
28
I sa Sadokom, mladim junakom, ija je obitelj stavila dvadeset i dva kneza;
29
Od sinova Benjaminovih, suplemenika Saulovih, tri tisue ljudi; jer dotada veina
ih se dralo uz kuu Saulovu;
30
Od sinova Efraimovih dvadeset tisua i osam stotina hrabrih, u svojim obiteljima
veoma uglednih ljudi;
31
Od polovine plemena Manasehova osamnaest tisua, to su bili po imenu odreeni
da dou, da uine Davida kraljem;
32
Od sinova Isakarovih, koji su razumijevali prilike vremena, tako da su znali, to
ima da ini Izrael, dvjesta stotnika i pod njihovim zapovjednitvom svi njihovi
suplemenici.
33
Od sinova Zebulunovih pedeset tisua sposobnih za rat, potpuno za rat naoruanih
ljudi, da pomognu vjerno;
34
Od plemena Naftalijeva tisua poglavara i s njima trideset i sedam tisua ljudi sa
titom i kopljem;
35
Od plemena Danova dvadeset i osam tisua i est stotina za boj naoruanih ljudi;
36
Od plemena Aerova etrdeset tisua za rat sposobnih, za boj spremnih ljudi;
37
Od onih s onu stranu Jordana: od plemena Rubenova, Gadova i od polovine
plemena Manasehova sto i dvadeset tisua ljudi s potpunim orujem ratnim.
38
Svi ovi ratnici dooe, u redove ureeni, jednoduni u Hebron, da uine Davida
kraljem nad svim Izraelom. I ostali svi Izraelci bili su sloni da Davida uine kraljem.
39
Oni ostadoe tri dana tamo kod Davida, i jeli su i pili su, jer njihovi zemljaci bili su
se pobrinuli za njih.
40
I zemljaci njihovi sve od Isakara, Zebuluna i Naftalija donijeli su na magarcima,
devama, mazgama i volovima ivenih namirnica: brana, smokava, suhoga groa,
vina, ulja, volova i ovaca u izobilju, jer je bila radost u Izraelu.
816
1
Tada se posvjetova David s tisunicima i sa stotnicima i sa svim knezovima.
2
Nato ree David svemu pukom zboru Izraelovu: "Ako je vama pravo i ako je volja
Gospoda, Boga naega, onda emo poslati k brai svojoj ostaloj po svim krajevima
Izraelovim i k sveenicima i Levitima u gradovima, gdje su panjaci njihovi, da se
nau kod nas,
3
Pa da donesemo k sebi koveg Boga svojega, jer za vladanja Saulova nijesmo se
brinuli za njega."
4
Sav skup izjavi se sporazumnim, da se to uini; jer se taj prijedlog dopade svemu
narodu,
5
I tako David skupi sav narod Izraelov od ihora na putu u Egipat do ceste u Hamat,
da donesu koveg Boji iz KirjatJearima
6
Potom otide David sa svim Izraelom u Baalu, to jest KirjatJearim, to pripada Judi,
da odatle prenesu koveg Boji, koji nosi ime: "Gospod, koji vlada nad kerubinima".
7
Metnue koveg Boji na nova kola i povezoe ga iz kue Abinadabove. Uza i Ahio
vodili su kola.
8
David i svi Izraelci igrali su puni revnosti pred Bogom, i pjevale se pjesme uz
pratnju citara, harfa, bubnjeva, zvonia i cimbala.
9
Kad dooe do gumna Kidonova, prui Uza ruku svoju, da pridri vrsto koveg, jer
volovi potegoe na stranu
10
Tada se raspali gnjev Gospodnji na Uzu, i udari ga ondje, jer se je bio rukom maio
za koveg. On umrije ondje pred Bogom.
11
David se vrlo oalosti, to Gospod ubi Uzu. Zato se prozva ono mjesto Perez Uza
do dananjega dana.
12
Jer se David u onaj dan uplai od Boga i pomisli: "Kako mogu donijeti k sebi
koveg Boji,
817
13
Ne dade David odvesti koveg k sebi u grad Davidov, nego ga skloni u kuu
ObedEdoma iz Gitejina.
14
I tako osta koveg Boji tri mjeseca u kui ObedEdoma kod obitelji njegove.
Gospod blagoslovi kuu ObedEdoma i sve imanje njegovo.
1
Hiram, kralj Tira, posla k Davidu poslanike s drvima cedrovim, s kamenarima i
drvodjeljama, da mu grade palau.
2
David spoznade, da ga je Gospod potvrdio kao kralja nad Izraelom, jer kraljevstvo
njegovo bilo se je podiglo do visokog ugleda radi njegova naroda Izraela.
3
David uze sebi u Jerusalemu jo daljne ene, i Davidu se rodi jo vie sinova i keri.
4
Ovo su imena sinova, to mu se rodie u Jerusalemu: amua, obab, Natan,
Salomon,
5
Ibhar, Eliua, Elpelet,
6
Nogah, Nefeg, Jafija,
7
Eliama, Beelijada i Elifelet.
8
Kad ue Filisteji, da je David bio pomazan za kralja nad svim Izraelom, izaoe svi
Filisteji, da uhvate Davida. im David dou to izae pred njih.
9
Filisteji dooe i rairie se u ravnici Refaimskoj,
10
David upita Boga: "Hou li izai proti Filistejima? Hoe li ih dati u moje ruke?"
Gospod mu odgovori: "Izai! Dat u ih u tvoje ruke!"
11
Kad oni otidoe u BaalPerasim, pobi ih ondje David. David povika: "Bog
neprijatelje moje prodrije mojom rukom, kao to prodire voda." Zato se prozva ono
mjesto BaalPerasim.
12
Idole, to ih ondje ostavie, dade David spaliti.
13
Kad jo jednom dooe Filisteji i rairie se po ravnici,
818
14
Upita opet David Boga, i Bog mu odgovori: "Ne idi za njima, nego ih zaobii, pa
udari na njih od dudovih stabala!
15
im uje da zauti po vrhovima dudovih stabala, tada izai i napadni, jer tada ide
pred tobom Bog, da pobije vojsku filistejsku!"
16
David uini tako, kako mu je bio zapovjedio Bog. Oni pobie vojsku filistejsku od
Gibeona do Gezera.
17
I rairi se slava Davidova po svim zemljama, i Gospod zadade strah od njega svim
narodima.
1
Potom dade sebi David posagraditi kue u gradu Davidovu. I spremi mjesto za
koveg Boji i razape mu ator.
2
Tada zapovjedi David, da nitko ne smije nositi koveg Boji osim Levita, jer je njih
izabrao Gospod da nose koveg Boji i da mu slue uvijek.
3
I dozva David sve sinove Izraelove u Jerusalem, da prenesu koveg Gospodnji na
mjesto, koje mu je bio spremio.
4
I tako skupi David potomke Aronove i Levite:
5
Od sinova Kohatovih poglavara Joela i njegovih sto i dvadeset suplemenika;
6
Od sinova Merarijevih poglavara Asaju i njegovih dvjesta i dvadeset suplemenika:
7
Od sinova Geronovih poglavara Joela i njegovih sto i trideset suplemenika;
8
Od potomaka Elisafanovih poglavara emaju i njegovih dvjesta suplemenika;
9
Od potomaka Hebronovih poglavara Eliela i njegovih osamdeset suplemenika;
10
Od potomaka Uzielovih poglavara Aminadaba i njegovih sto i dvanaest
suplemenika.
11
Tada dozva David sveenike Sadoka i Abiatara i Levite Uriela, Asaju, Joela,
emaju, Eliela i Aminadaba
819
12
I zapovjedi im: "Vi ste obiteljski poglavari Levita. Posvetite sebe i svoje
suplemenike! Vi imate donijeti koveg Gospoda, Boga Izraelova, na mjesto, koje sam
mu spremio.
13
Jer prijanji put nijeste bili nazoni, zato nas je udario Gospod, Bog na, jer
nijesmo imali duno tovanje prema njemu."
14
Tada se posvetie sveenici i Leviti, da donesu koveg Gospoda, Boga Izraelova
15
Onda digoe Leviti koveg Boji, kao to je bio naredio Mojsije po zapovijedi
Gospodnjoj, motkama na ramena svoja.
16
Potom zapovjedi David poglavarima levitskim, da postave svoje suplemenike,
pjevae, s njihovim glazbalima, harfama, citrama i cimbalima, da uskliknu radosnim
glasom visokim.
17
I postavie Leviti sina Joelova, Hemana, i od njegovih suplemenika Asafa, sina
Berekijina, i od njihovih suplemenika, sinova Merarijevih, Etana, sina Kuajina,
18
S njima drugove njihove, drugoga reda Zahariju, sina, Jaaziela, emiramota,
Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Elifeleha, Mikneju, ObedEdoma i
Jehiela, vratare.
19
Pjevai Heman, Asaf i Etan imali su udarati glasno u cimbale mjedene,
20
Zaharija, Aziel, emiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja i Benaja u harfe visoko,
21
Matitja, Elifeleha, Mikneja, ObedEdoma, Jehiela i Azazju u citare duboko, da
vode pjevanje.
22
Kenanija bio je poglavar Levita kod prenoenja. On je vodio prenoenje, jer se je u
to razumio.
23
Berekija i Elkana ili su kao vratari pred kovegom.
24
Sveenici ebanija, Joafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer trubili su u
trube pred kovegom Bojim. Tada su dolazili ObedEdom i Jehija kao vratari kod
kovega.
820
25
I tako je poao David sa starjeinama Izraelovim i tisunicima, da s velikim
veseljem prenesu koveg zavjeta Gospodnjega iz kue ObedEdomove.
26
I Bog je bio milostiv Levitima, nosiocima kovega zavjeta Gospodnjega. Zato oni
rtvovae sedam volova i sedam ovnova.
27
David je pritom bio ogrnut platem od finoga lana, tako i svi Leviti, koji su nosili
koveg, i pjevai i Kenanija, poglavar prijenosa i pjeva. David je imao jo na sebi
opleak lanen.
28
Tako je sav Izrael nosio koveg zavjeta Gospodnjega kliui i trubei u trube i u
rogove i udarajui u cimbale, harfe i citare.
29
Tako ue koveg zavjeta Gospodnjega u grad Davidov. Mikala, ki Saulova,
gledala je s prozora van. Kad vidje kralja Davida gdje skae i igra, prezre ga u srcu
svojem.
1
Izakako su bili unijeli koveg Boji i namjestili ga u atoru, to ga je bio David
podigao za njega, prinesoe pred Bogom rtve paljenice i rtve mirotvorne.
2
Kad prinese David rtve paljenice i rtve mirotvorne, blagoslovi narod u ime
Gospoda
3
I razdijeli svima Izraelcima, ljudima i enama, svakome po jedan kruh, po komad
mesa i kola od groa.
4
Potom postavi neke Levite, da slue kod kovega Gospodnjega. Oni su morali
prinositi Gospodu, Bogu Izraelovu, hvalu, ast i slavu:
5
Asaf kao poglavar i Zaharija kao drugi u redu za njim, onda Jeiel, emiramot,
Jehiel, Matitja, Eliab, Benaja, ObedEdom i Jeiel sa svojim glazbalima, harfama i
citrama, Asaf je imao udarati u cimbale,
6
Sveenici Benaja i Jahaziel jednako trubiti u trube pred kovegom zavjeta Bojega.
7
Tada prvi put naredi David, da Asaf i braa njegova hvale Gospoda:
8
"Hvalite Gospoda! Zazivajte ime njegovo! Javljajte narodima djela njegova!
821
9
Pjevajte mu! Svirajte mu! Sva udesa njegova navjeujte!
10
Hvalite se svetim imenom njegovim! Neka se veseli srce onih, koji trae Gospoda!
11
Traite Gospoda i slavu njegovu! Traite lice njegovo vazda!
12
Spominjite se udesa njegovih, koja je uinio, znakova njegovih, sudova usta
njegovih!
13
Ti, Izraela, sluge njegova, rode, vi, Jakova odabranika njegova, sinovi!
14
On, Gospod, nama je Bog! U sav svijet idu sudovi njegovi.
15
Zavjeta svojega vjeno se on spominje, rijei, koju je dao za tisuu koljena,
16
Zavjeta, to ga je sklopio s Abrahamom, i zakletve svoje Izaku.
17
To je postavio Jakovu za zakon, za vjeni zavjet Izraelu,
18
Ovako govorei: Kanaan u dati tebi kao ue batinsko vae!
19
Tada ste jo bili maleni brojem, samo vas malo i stranci u njem.
20
Jo ste ili od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva do drugoga.
21
Ali on ne dade, da im se naudi. Radi njih uputi kraljeve:
22
Ne dirajte u pomazanike moje, prorocima mojim ne uinite nita na ao!
23
Pjevajte tako Gospodu, sve zemlje! Iz dan u dan navjeujete spasenje njegovo!
24
Navjeujte narodima slavu njegovu, svakome puku udesa njegova!
25
Jer je velik Gospod i veoma dostojan hvale, strahovit iznad svih bogova.
26
Jer su svi bogovi u naroda idoli, a Gospod je stvorio nebesa,
27
Slava je i velianstvo pred njim, sila i radost u svetitu njegovu.
28
I dajte Gospodu, plemena naroda, dajte Gospodu slavu i ast!
822
29
Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu! Prinosite dare, dolazite pred lice
njegovo! Poklonite se Gospodu u svetome nakitu!
30
Neka strepi pred njim sav svijet! vrsto stoji nadzemaljski svijet ne pomjesti se
nikad!
31
Nebo se veseli, zemlja se raduje. Navijestite narodima: Gospod je kralj!
32
More bui i to je u njemu, skae polje i to je na njemu.
33
I tada se obraduje drvee umsko pred Gospodom, kad on dolazi da sudi zemlju.
34
Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer milost njegova traje dovijeka.
35
Ovako govorite: Pomozi nam, Boe spasenja naega! Skupi nas, spasi nas od
naroda! Da mognemo slaviti sveto ime tvoje, da se smijemo hvaliti slavom tvojom.
36
Neka je hvaljen Gospod, Bog Izraelov! Odvijeka dovijeka!" I sav narod ree:
"Amen!"! "Hvala neka je Gospodu!
37
Tada ostavi ondje pred kovegom zavjeta Gospodnjega Asafa i suplemenike
njegove, da slue pred kovegom bez prestanka onako, kako to bude traio svaki dan.
38
ObedEdoma i njegovih ezdeset i osam suplemenika i ObedEdoma, sina
Jedutunova, i Hosu postavi vratarima.
39
Sveenika Sadoka i njegove suplemenike, sveenike, namjesti za stan Gospodnji na
visini u Gibeonu
40
Oni su imali Gospodu redovito jutrom i veerom prinositi rtve paljenice na
rtveniku za rtve paljenice, tono onako, kako stoji napisano u zakonu Gospodnjem,
to ga je dao Izraelu.
41
S njima su bili Heman i Jedutun uz ostale, to su bili izabrani i poimence oznaeni,
da prinose Gospodu hvalospjev: Vjeno traje milost njegova.
42
Oni, Heman i Jedutun, uvali su trube i cimbale za glazbenike i glazbala za pjesme
Boje. Sinovi Jedutunovi vrili su slubu vratarsku.
43
Potom se svi vratie kui. A David ode da pozdravi obitelj svoju.
823
1
Kad se je David bio uselio u svoju palau, ree David proroku Natanu: "Evo, ja
stojim u palai od cedra, a koveg zavjeta Gospodnjega stoji pod pokrovom
atorskim."
2
Natan odgovori Davidu: "Izvedi sve, to ti je u srcu, jer je Gospod s tobom."
3
Ali jo u istoj noi doe rije Gospodnja Natanu:
4
"Idi, reci slugi mojemu Davidu: Ovako veli Gospod: Nee mi ti graditi palau da u
njoj stanujem.
5
A ja nijesam nikada stanovao u palai odonda, kad izvedoh sinove Izraelove, do
dananjega dana. Dapae sam putovao od jednoga atora i stana do drugoga.
6
Jesam li, dok sam sa svim Izraelom okolo hodio, kojemu od sudaca Izraelovih,
kojima zapovjedih, da pasu narod moj Izraela, ikada jednu rije rekao: Zato mi ne
sagradiste palau od cedra?
7
Zato reci sada slugi mojemu Davidu: Ovako veli Gospod nad vojskama: Ja te uzeh s
pae iza stada, da bude knez mojemu narodu Izraelu.
8
Bio sam s tobom kod svega, to si preduzimao, i unitio sam ispred tebe sve tvoje
neprijatelje. Ja u ti stei ime, kako ga imaju, samo najvei na zemlji.
9
Ja u odrediti mjesto svojemu narodu Izraelu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje na
svom mjestu i da se vie ne uznemiruje. Silnici nee ga vie muiti kao prije,
10
Od onoga vremena, kad postavih suce nad svojim narodom Izraelom. Ponizit u sve
tvoje neprijatelje, i javljam ti, da e ti Gospod sagraditi kuu
11
Kad se jedanput navre dani tvoji i ti poine kod otaca svojih, odredit u
potomstvo tvoje, jednoga od tvojih sinova, nasljednikom tvojim i njemu u utvrditi
kraljevstvo njegovo.
12
On e mi tada sagraditi kuu, i ja u uvrstiti njegovo prijestolje za sva vremena.
13
Ja u mu biti otac, on neka mi bude sin! Nikada mu neu uskratiti naklonost svoju,
kao to sam je uskratio prethodniku njegovu.
824
14
Zauvijek postavit u ga nad kuom svojom i kraljevstvom svojim, i prijestolje e
njegovo tvrdo stajati dovijeka."
15
Kad je Natan po svim ovim rijeima i po svoj ovoj objavi bio govorio s Davidom,
16
Ode kralj David, pade pred Gospodom i pomoli se: "Tko sam ja, Gospode, Boe
moj? to je moja kua, da si me doveo dovle?
17
I nije ti to jo bilo dosta, Boe! Ti si dapae kui sluge svojega dao obeanja za
daleka vremena. Ti si postupao s menom kao s velikim ovjekom, Gospode, Boe
moj!
18
to e jo David da ti kae o slavi, kojom si obasuo slugu svojega? Ta ti zna slugu
svojega.
19
Gospode, radi sluge svojega i po srcu svojemu uinio si sve ovo veliko i objavio si
sve ovo sjajno.
20
Gospode, tebi nitko nije jednak! Osim tebe nema Boga po svemu, to smo uli
svojim uima.
21
Gdje je narod na zemlji kao tvoj narod Izraelov, radi kojega je Bog doao, da ga
iskupi sebi za narod, da pribavi tebi ime velikim i udesnim djelima i da ispred naroda
tvojega, to si ga izbavio iz Egipta, protjera druge narode?
22
Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vremena kao narod, i ti si, Gospode,
postao Bog njihov!
23
Pa daj, Gospode, da se obeanje, to si ga dao slugi svojemu i kui njegovoj, ispuni
za sva vremena, i uini, to si obrekao!
24
Kad se ono ispuni, tvoje e ime biti veliko dovijeka, i govorit e se: Gospod nad
vojskama jest Bog Izraelov, jest Bog u Izraelu, i kua sluge tvojega Davida stajat e
pred tobom.
25
Jer ti si, Boe moj, objavio slugi svojemu, da e mu sagraditi kuu. Zato se sluga
tvoj usudi, da ti upravi ovu molitvu.
26
Tako, Gospode, ti si Bog. Poto si slugi svojemu uinio ovo sjajno obeanje,
825
27
Budi sada voljan i blagoslovi kuu sluge svojega, da postoji pred tobom dovijeka,
jer to ti blagoslovi, Gospode, blagoslovljeno je dovijeka!"
1
Poslije toga pobijedi David Filisteje i podjarmi ih, I Gat i keri njegove uze iz ruku
filistejskih.
2
Nadalje pobi Moapce. Tako postadoe Moapci Davidu podloni i moradoe plaati
danak.
3
David pobijedi i Hadadezera, kralja sobskoga, koja lei u pravcu prema Hamatu, kad
se je ovaj spremio da utvrdi svoju vlast na Eufratu.
4
Od njega uze David tisuu kola, sedam tisua kolskih boraca i dvadeset tisua
pjeaka. Sve konje dade David ohromiti; samo stotinu konja ostavi.
5
Kad Sirijci od Damaska dooe u pomo kralju Hadadezeru sobskomu, pobi David
dvadeset i dvije tisue Sirijaca.
6
Potom namjesti David namjesnika u Siriji od Damaska, i Sirijci postadoe podloni
Davidu i obvezani na danak. Tako je pomagao Gospod Davidu u svemu, to bi
preduzimao.
7
David zaplijeni zlatne titove, to su ih imale sluge Hadadezerove, i donese ih u
Jerusalem.
8
U Tibhatu i Kunu, gradovima Hadadezerovim, zaplijeni David veoma mnogo mjedi,
od ega Salomon dade nainiti more mjedeno, stupove i posue mjedeno.
9
Kad Tou, kralj hamatski, doznade, da je David pobio svu vojsku kralja Hadadezera
sobskoga,
10
Posla on svojega sina Adorama kralju Davidu, da ga pozdravi i sreu mu zaeli, to
se je borio proti Hadadezeru i pobijedio ga. Hadadezer bio je naime ratni protivnik
Touov. On donese sa sobom svakojakih sprava od srebra, zlata i mjedi.
11
I to posveti kralj David Gospodu zajedno sa srebrom i zlatom, to je bio uzeo od
svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filisteja i Amaleana.
826
12
Abiaj, sin Serujin, pobi osamnaest tisua Edomaca u slanoj dolini.
13
On namjesti u Edomu namjesnike, i sav Edom bio je podloan Davidu. Tako je
pomagao Gospod Davidu u svemu, to bi preduzimao.
14
I David je vladao nad svim Izraelom i davao svemu narodu svojemu pravdu i
pravicu.
15
Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab, sin Serujin. Peatnik je bio Joafat, sin
Ahiludov,
16
Sveenici su bili Sadok, sin Ahitubov, i Abimelek, sin Abiatarov. ava je bio
dravni pisar.
17
Zapovjednik nad Keretejima i Peletejima bio je Benaja, sin Jehojadov. Sinovi
Davidovi bili su prvi iza kralja.
1
Poslije toga umrije Naha, kralj sinova Amonovih. Njegov sin uzie mjesto njega na
prijestolje.
2
David pomisli: "Imat u prijateljske odnose s Hanunom, sinom Nahaovim, jer je i
otac njegov stajao s menom u dobrom dogovoru." I tako posla David poslanike i dade
mu izrei svoju suut radi oca njegova. Kad su bili poslanici Davidovi doli k Hanunu
u zemlju sinova Amonovih, da mu izreknu suut,
3
Rekoe knezovi sinova Amonovih Hanunu: "Misli li, da David hoe da poasti oca
tvojega, kad ti alje poslanike, da te utjee? Dapae njegovi poslanici dooe k tebi
samo zato, da promotre zemlju, da je uhode i onda opustoe."
4
Tada dade Hanun poslanike Davidove uhvatiti, obrijati ih i odsjei im haljine po
pole sve do bokova. Tako ih otpremi.
5
Kad javie Davidu za te ljude, posla im u susret glasnike, jer su ljudi bili teko
pogreni. Kralj im porui: "Ostanite u Jerihu, dok vam opet naraste brada; onda
doite kui!"
6
Kad sinovi Amonovi uvidjee, da su se omrazili s Davidom, poslae Hanun i sinovi
Amonovi tisuu talenata srebra, da najme kola i kolske borce od Sirijaca u
827
Mezopotamiji i od Sirijaca u Maaki i Sobi,
7
Oni najmie trideset i dvije tisue kola, usto kralja od Maake s vojskom njegovom.
Ovi dooe i utaborie se pred Medebom. I sinovi Amonovi skupie se iz gradova
svojih i izaoe u boj.
8
im to dou David, posla Joaba sa svom vojskom, samih hrabrih ratnika.
9
Sinovi Amonovi izaoe i postavie se pred gradom u bojni red. Kraljevi, koji su bili
doli, uzee mjesto za se u polju.
10
Kad vidje Joab, da mu prijeti napadaj sprijeda i otraga, izabra sebi najodabranije
Izraelce i namjesti se prema Sirijcima.
11
Ostatak vojske predade svojemu bratu Abiaju, da se namjeste prema sinovima
Amonovim.
12
On ree: "Ako Sirijci budu jai od mene, mora mi doi u pomo. Ako li sinovi
Amonovi budu jai od tebe, ja u doi tebi u pomo.
13
Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i a gradove Boga svojega. Gospod neka
uini, to mu se ini dobro!"
14
I kad Joab s etama, kojima je zapovijedao, izae da udari na Sirijce, pobjegoe oni
ispred njega,
15
A im sinovi Amonovi vidjee da Sirijci nagnue u bijeg, dadoe se i oni u bijeg
ispred njegova brata Abiaja i povukoe se u grad. Nato se Joab vrati kui u
Jerusalem.
16
Kad vidjee Sirijci, da ih nadbie Izraelci, poslae poslanike, te dovedoe Sirijce
preko rijeke, ofak, vojskovoa Hadadezerov, imao je vrhovno zapovjednitvo.
17
Kada to javie Davidu, podie on sve Izraele, prijee preko Jordana, poe proti
njima i namjesti se prema njima. I kad se je David bio namjestio prema Sirijcima za
boj, pobie se oni s njim.
18
Ali Sirijci moradoe nagnuti u bijeg ispred Izraelaca. David uniti od Sirijaca
sedam tisua kolskih boraca i etrdeset tisua pjeaka. I vojskovou ofaka pogubi.
828
19
Kad vidjee podanici Hadadezerovi, da ih razbie Izraelci, sklopie mir s Davidom i
pokorie se njemu. A Sirijci su se uvali, da ubudue jo pomau sinovima
Amonovim.
1
Idue godine u vrijeme, kad kraljevi obino idu u rat, povede Joab vojsku u boj i
opustoi zemlju sinova Amonovih. Tada ode i opkoli Rabu, a David ostade u
Jerusalemu. Kad je Joab bio osvojio i razorio Rabu,
2
Uze David kralju njihovu s glave krunu. Imala je prema procjeni svojoj vrijednost
od jednog talenta na zlatu i na dragom kamenju, to je bilo u njoj, i pristajala je glavi
Davidovoj. On odnese iz grada plijen vrlo bogat.
3
Narod, to je stanovao u njemu, dade odvesti, staviti ga na pile, na gvozdene brane i
sjekire. Tako isto uini David sa svim ostalim gradovima sinova Amonovih. Tada se
vrati David sa svom vojskom u Jerusalem.
4
Potom doe u Gezeru opet do boja s Filistejima. Pritom Huanin Sibekaj ubi Sipaja,
koji je pripadao rodu divova. Tako su bili oni pokoreni,
5
Kad onda opet doe do boja s Filistejima, ubi Elhanan, sin Jairov, Lahmija, brata
Golijata iz Giteja, kojemu je koplje bilo kao vratilo.
6
Opet onda doe do boja kod Gata. Tu je bio jedan ovjek gorostas, koji je imao est
prsta na rukama i est prsta na nogama, svega dvadeset i etiri. I on je pripadao rodu
divova.
7
Kad je on pogrdio Izraele, ubi ga Jonatan, sin imea, brata Davidova.
8
To su bili potomci divova u Gatu i padoe od ruke Davidove i njegovih ratnika.
1
Sotona ustade proti Izraelcima i navrati Davida, da broji Izraela.
2
I tako zapovjedi David Joabu i vojskovoama: "Idite, izbrojte sinove Izraelove od
Beerebe do Dana, pa mi javite, da znam broj njihov!"
829
3
Ali Joab ree: "Gospod neka bi dao, da narod tvoj, koliko ga je sada, bude jo to
puta toliki A oni su svi, moj gospodaru i kralju, podloni tebi, gospodaru mojemu.
Zato moj gospodar tako to hoe? Zato da se okrivi Izrael takvim grijehom?"
4
Ali zapovijed kraljeva primora Joaba. I tako se Joab podie na put i obie svega
Izraela. Kad se je Joab bio opet vratio u Jerusalem,
5
Priopi Joab Davidu broj popisanoga naroda, i bilo je svega naroda Izraelova
milijun i sto tisua ljudi teko naoruanih, a naroda Judina etiri stotine i sedamdeset
tisua ljudi teko naoruanih.
6
Plemena Levijeva i Benjaminova nije bio s njima izbrojio, jer je mrska bila Joabu
zapovijed kraljeva.
7
Kako ta stvar nije bila mila Bogu, zato on udari Izraela.
8
David se je dodue bio pomolio Bogu: "Teko sam se ogrijeio, to to uinih. Ali
oduzmi slugi svojemu krivnju zlodjela njegovih; jer sam bio posve zaslijepljen!"
9
A Gospod je bio zapovjedio Gadu, vidiocu Davidovu:
10
"Idi i kai Davidu: Ovako veli Gospod: Troje ti predlaem; izaberi sebi jedno od
toga, da ti uinim!"
11
Gad poe k Davidu i navijesti mu: "Ovako veli Gospod: Biraj sebi
12
Ili tri godine gladi ili tri mjeseca bijega pred svojim neprijateljima, a pritom da te
stigne ma neprijatelja tvojih, ili tri dana ma Gospodnji, kuga, u zemlji, a pritom da
ubija aneo Gospodnji po svim krajevima Izraelovim. Sad promisli, to u odgovoriti
onome, koji me je poslao!"
13
David odgovori Gadu: "U muci sam velikoj. Radije u pasti u ruke Gospodnje, jer
je milosre njegovo veliko. A u ruke ljudima ne bih htio pasti."
14
Tako pusti Gospod kugu na Izraela, te pomrije Izraela sedamdeset tisua ljudi.
15
I Bog posla anela u Jerusalem, da ga uniti, Kad je on ubijao u njemu, pogleda
Gospod na njega, i saali mu se sa zla. Zato zapovjedi anelu, koji je ubijao: "Dosta
je. Povuci natrag ruku svoju!" Aneo Gospodnji stajao je upravo kod gumna
Jebusejina Ornana (Arauna).
830
16
Kad David podie oi svoje, vidje anela Gospodnjega gdje stoji izmeu zemlje i
neba, u ruci mu gol ma, to je bio ispruen proti Jerusalemu. Tada padoe David i
starjeine niice na svoje lice, obueni u kostrijet,
17
I David se pomoli Bogu: "Ja sam, koji je zapovjedio brojenje naroda. Ja sam, koji
je sagrijeio i zlo uinio. A ove, ovce, to su uinile? Pa okreni, Gospode, Boe moj,
ruku svoju na mene i na obitelj moju, ali ne na svoj narod ovim pomorom!"
18
Tada zapovjedi aneo Gospodnji Gadu da kae Davidu, neka bi David izaao gore,
da naini rtvenik Gospodu na gumnu Jebusejina Ornana (Arauna).
19
David izae na zapovijed Gadovu, koju mu je ovaj bio upravio u ime Gospodnje.
20
I Ornan, kad se je okrenuo, vidje anela. I on se skrije, on i njegova etiri sina.
Ornan je upravo vrio penicu.
21
David poe dakle k Ornanu. Kad je Ornan pogledao i kralja vidio, izae iz gumna i
pokloni se pred Davidom licem do zemlje.
22
David ree Ornanu: "Daj mi to gumno, da nainim na njemu rtvenik Gospodu! Za
novce koliko vrijedi daj mi ga, da se pomor ukloni od naroda!"
23
Ornan odgovori Davidu: "Uzmi ga sebi! Moj gospodar i kralj neka ini, to mu je
drago! Evo, dajem ti i volove za rtve paljenice i vree saone za drva i penicu za
prinos. Sve ti to darujem."
24
A kralj David ree Ornanu: "Ne! Ja u to samo kupiti za novce to vrijedi, jer neu
to, to je tvoje, da prinesem Gospodu ni da prinesem rtve paljenice poklonjene."
25
I dade David Ornanu za ono mjesto est stotina ekela zlata.
26
David naini tamo Gospodu rtvenik i prinese rtve paljenice i rtve mirotvorne.
Kad je prizvao Gospoda, odgovori mu on ognjem, to ga spusti s neba na rtvenik za
rtve paljenice.
27
A anelu zapovjedi Gospod, da zatakne opet ma svoj u korice.
28
Kad je onda David vidio, da ga je Gospod usliio na gumnu Jebusejina Ornana
(Arauna), prinese ondje rtve.
831
29
ator Gospodnji, to ga je bio Mojsije nainio u pustinji, i rtvenik za rtve
paljenice bili su u ono vrijeme na visini u Gibeonu.
30
A David se ne usudi vie ii tamo k njemu, da asti Boga, jer se je bio uplaio od
maa anela Gospodnjega.
1
I tako odredi David: "Ovo ovdje ima da bude kua Boga, Gospoda, i ovdje ima da
stoji rtvenik za rtve paljenice Izraelu."
2
Potom zapovjedi David, da se skupe stranci u zemlji Izraelovoj, i odredi kamenare
za gradnju hrama Bojega, koji e tesati kamen.
3
I pripravi David mnogo gvoa za kline na krila vratima i za sastavke, tako isto
mjedi toliko, da se nije moglo mjeriti.
4
Isto tako cedrovih drva bez broja; jer su Sidonci i Tirci dovozili Davidu mnogo drva
cedrovih.
5
David je naime u sebi mislio: "Moj sin Salomon mlad je i njean; a hram, koji treba
podignuti Gospodu, mora biti vrlo velik za slavu i ast po svim zemljama. Zato u mu
ve sada pripraviti to treba." I tako pripravi David jo prije svoje smrti veliku
mnoinu grae.
6
Nato dozva svojega sina Salomona i naloi mu, da sagradi hram Gospodu, Bogu
Izraelovu.
7
David ree Salomonu: "Sine moj, ja sam bio naumio da sagradim hram imenu
Gospoda, Boga svojega.
8
Ali mi doe rije Gospodnja: Mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio. Ne
smije ti sagraditi hrama imenu mojemu, jer si mnogo krvi prolio na zemlju preda
mnom.
9
Ali eto, sin ti se je rodio. On e biti ovjek mira, i ja u mu pri baviti mir od svih
neprijatelja njegovih unaokolo. Ta njegovo je ime Salomon. Mir i pokoj dat u Izraelu
u dane njegove.
832
10
On e sagraditi hram imenu mojemu. On e mi biti sin, a ja u mu biti otac. Njegov
kraljevsko prijestolje utvrdit u dovijeka nad Izraelom.
11
I sada, sine moj, neka bude Gospod s tobom, da ti uspije sagraditi hram Gospoda,
Boga tvojega, kao to ti je obeao!
12
I neka ti Gospod, kad te postavi nad Izraelom, dadne razum i mudrost, da dri
zakon Gospoda, Boga svojega!
13
Tada e ti to uspjeti, ako brino uzdri zakone i odredbe, to ih je Gospod
zapovjedio Izraelcima preko Mojsija. Budi sran i jak! Ne boj se i ne plai se!
14
Evo, u svoj nevolji svojoj pripravio sam za hram Gospodnji sto tisua talenata zlata
i milijun talenata srebra, usto mjedi i gvoa, to se ne moe izmjeriti, toliko ga ima. I
za drvo i kamen pobrinuo sam se, a ti e pridodati jo vie.
15
A ima mnogo i poslenika, kamenara, zidara i drvodjelja, onda ljudi vjetih
svakome poslu
16
U zlatu, srebru, mjedi i gvou, bez broja. Prihvati se posla! Gospod neka je s
tobom!"
17
Tada dade David svim knezovima Izraelovim naputak, da pomau njegovu sinu
Salomonu:
18
"Nije li bio s vama Gospod, Bog va, i nije li vam dao mir odasvuda? On dade u
ruke moje prijanje stanovnike ove zemlje. Sad je zemlja pokorena Gospodu i narodu
njegovu.
19
Pa upravite sad srce i pamet na to, da vjerno sluite Gospodu, Bogu svojemu!
Poite na posao i sagradite svetite Boga, Gospoda, da se mogne unijeti koveg
Gospodnji i sveto posue Boje u hram, koji e se sagraditi imenu Gospodnjemu!"
1
Kad je David bio star i sit ivota, postavi svojega sina Salomona kraljem nad
Izraelom.
2
Usto skupi sve knezove Izraelove i sveenike i Levite.
833
3
Kad su bili izbrojeni Leviti od trideset godina i vie, bilo ih je na broj s glave na
glavu trideset i osam tisua ljudi.
4
David odredi: "Od ovih imaju dvadeset i etiri tisue sluiti u hramu Gospodnjem.
est tisua bit e upravitelji i suci,
5
etiri tisue vratari, i etiri tisue hvalit e Gospoda uz glazbala, to ih dadoh
nainiti za slavu."
6
Tada ih razdijeli David u redove po sinovima Levijevim Geronu, Kohatu i
Merariju.
7
Sinovima Geronovim pripadali su Ladan i imej.
8
Sinovi Ladanovi bili su knez Jehiel i Zetam i Joel, skupa tri.
9
Sinovi imejevi bili su elomit, Haziel i Haran, skupa tri. To su bili obiteljski
poglavari Ladanovaca.
10
Daljni sinovi imejevi bili su Jahat, Zina, Jeu i Berija, To su bili sinovi imejevi,
skupa etiri.
11
Jahat je bio poglavar, Zina drugi. Jeu i Berija nijesu imali mnogo djece. Zato su
tvorili samo jednu obitelj i jedan ured.
12
Sinovi Kohatovi bili su Amram, Izhar, Hebron i Uziel, skupa etiri.
13
Sinovi Amramovi bili su Aron i Mojsije. Aron bi odvojen i sa svojim sinovima
zauvijek posveen za Svetinju nad svetinjama, da vjeno pred Gospodom prinose kad,
da mu slue i da u ime njegovo blagoslivljaju.
14
A Mojsije bio je ovjek Boji, Sinovi njegovi bili su ubrojeni u pleme Levijevo.
15
Sinovi Mojsijevi bili su Gerom i Eliezer.
16
Sin Geronov bio je ebuel, poglavar.
17
Sin Eliezerov bio je Rehabja, poglavar. Drugih sinova nije imao Eliezer. Ali se
sinovi Rehabjini umnoie veoma.
834
18
Sin Izharov bio je elomit, poglavar.
19
Sinovi Hebronovi bili su Jerija, poglavar, Amarija drugi, Jahaziel trei, Jekamam
etvrti.
20
Sinovi Uzielovi bili su Mika, poglavar, Jeija drugi.
21
Sinovi Merarijevi bili su Mahli i Mui. Sinovi Mahlijevi bili su Eleazar i Ki.
22
Eleazar umrije, a ne ostavi iza sebe sirova; imao je samo keri.
23
Sinovi Muijevi bili su Mahli, Eder i Jerimot, skupa tri.
24
To su bili, po svojim obiteljima poredani, Leviti, obiteljski poglavari, koji su bili
izbrojeni po broju imena s glave na glavu, koji su bili zaposleni kod slube u hramu
Gospodnjem, od dvadeset godina i vie.
25
Jer David pomisli: "Gospod, Bog Izraelov, dade mir narodu svojemu. Sad e
stanovati za sva vremena u Jerusalemu."
26
Pa tako i Leviti nijesu vie trebali nositi sveti ator i sve za njegovu slubu
potrebno posue.
27
Jer po posljednjim zapovijedima Davidovim bili su Leviti izbrojeni od dvadeset
godina i vie.
28
Njihova uredovna dunost bila je sad u tom, da pomau potomcima Aronovim kod
slube u hramu Gospodnjem kao nadzornici nad predvorjima i elijama, i da dre u
istoi sve stvari svete i da rade oko slube u hramu Bojem.
29
Osim toga imali su brigu oko kruhova postavljenih i oko brana za prinose i oko
nekvasnih kolaa, oko tavica i oko svega, to se pee, i oko svakoga utega i mjere.
30
I morali su svako jutro pristupiti da obave molitve hvale i zahvale u ast Gospodu, i
tako uvee.
31
I morali su sluiti, kad se god prinose rtve paljenice Gospodu, u subote, mjesece
mlaake i blagdane, u broju po redu svojemu svagda pred Gospodom.
835
32
Tako su imali slubu obavljati u atoru zavjeta i slubu u svetinji i slubu da
pomognu potomcima Aronovim, suplemenicima svojim, kod njihova posla u hramu
Gospodnjem.
1
I potomci Aronovi imali su svoje redove, Sinovi Aronovi bili su Nadab, Abihu,
Eleazar i Itamar.
2
Nadab i Abihu umrijee prije oca svojega, a ne ostavie iza sebe sinova. Zato su
imali sveeniku slubu samo Eleazar i Itamar,
3
I David ih razdijeli: Sadoka od potomaka Eleazarovih i Ahimeleka od potomaka
Itamarovih po redu njihovu u slubi njihovoj.
4
A jer se je nalo, da su potomci Eleazarovi brojili vie obiteljskih poglavara, negoli
potomci Itamarovi, zato ih razdijelie tako, da je na potomke Eleazarove dolo
esnaest, a na potomke Itamarove osam obiteljskih poglavara.
5
A razdijelie ih drijebom, i jedne i druge, jer je bilo knezova svetinje i knezova
Bojih i meu potomcima Eleazarovim i meu potomcima Itamarovim.
6
emaja, sin Netanelov, pisar meu Levitima, popisa ih u nazonosti kralja i knezova
i sveenika Sadoka i Ahimeleka, sina Abiatarova, i obiteljskih poglavara sveenika i
Levita. Po jedna obitelj bila je izabrana za Eleazara i po jedna za Itamara.
7
Prvi drijeb pade na Jehojariba, drugi na Jedaja,
8
Trei na Harima, etvrti na Seorima,
9
Peti na Malkiju, esti na Mijamina,
10
Sedmi na Hakosa, osmi na Abiju,
11
Deveti na Jeuu, deseti na ekaniju,
12
Jedanaesti na Elijaiba, dvanaesti na Jakima.
13
Trinaesti na Hupu, etrnaesti na Jeebaba,
836
14
Petnaesti na Bilgu, esnaesti na Imera,
15
Sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na Hapisesa,
16
Devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela,
17
Dvadeset prvi na Jakina, dvadeset drugi na Gamula,
18
Dvadeset trei na Delaju, dvadeset etvrti na Maazju.
19
To je red njihov za slubu njihovu, kojim bi ulazili u hram Gospodnji po odredbi
izdanoj od njihova oca Arona, kako mu je bio zapovjedio Gospod, Bog Izraelov.
20
A to se tie ostalih potomaka Levijevih, to je vukao lozu od potomaka Amramovih
ubael i od potomaka ubaelovih Jehdeja,
21
Od potomaka Rehabjinih poglavar Jiija,
22
Od Izharovaca elomot, od potomaka elomotovih Jahat.
23
Potomci Hebronovi bili su Jerija, drugi Amarija, trei Jahaziel, etvrti Jekaman.
24
Potomci Uzielovi bili su Mika, od potomaka Mikinih amir.
25
Brat Mikin bio je Jiija; od potomaka Jiijinih Zaharija.
26
Potomci Merarijevi bili su Mahli i Mui, potomci njegova sina Jaazije.
27
Merarijevci od njegova sina Jaazije bili su oham, Zakur i Ibri.
28
Od Mahlija vukao je lozu Eleazar. Ovaj nije imao sinova,
29
Od Kia vukao je lozu potomak Kiov, Jerahmeel.
30
Potomci Muijevi bili su Mahli, Eder i Jerimot. To su bili potomci Levijevi po
svojim obiteljima.
31
I oni bacie drijeb kao njihovi suplemenici, potomci Aronovi, u nazonosti kralja
Davida, Sadoka i Ahimeleka i obiteljskih poglavara sveenika i Levita, i to obiteljski
poglavari kao i njihovi mladi suplemenici.
837
1
Nadalje odvoji David u drutvu sa zapovjednicima vojske od sinova Asafovih,
Hemanovih i Jedutunovih one, koji e se baviti svetom glazbom uz citare, harfe i
cimbale. Popis onih, kojima je bila povjerena ova sluba, ovaj je:
2
Od sinova Asafovih: Zakur, Josip, Netanija i Asarela, sinovi Asafovi, da pomau
Asafu, kojemu je po naredbi kraljevoj bila povjerena sveta glazba.
3
Od Jedutuna: sinovi Jedutunovi Gedalija, Zeri, Jeaja, imej, Haabja, Matitja i ,
skupa est, da pomau svojega oca Jedutuna, kojemu je bilo povjereno udaranje uz
citare u slavu Gospodu.
4
Od Hemana: sinovi Hemanovi Bukija, Matanija, Uziel, ebuel, Jerimot, Hananija,
Hanani, Eliata, Gidalti, RomamtiEzer, Jobekaa, Maloti, Hotir, Mahaziot.
5
Svi ovi bili su sinovi Hemana, vidioca kraljeva u boanskim stvarima. Da uzvisi
mo njegovu, bio je Bog dao Hemanu etrnaest sinova i tri keri.
6
Ovi svi bili su po odredbi kraljevoj zaposleni slubom u hramu Bojem, da pomau
svojim ocima Asafu, Jedutunu i Hemanu kod pjevanja u hramu Gospodnjem uz
cimbale, harfe i citare.
7
Bilo ih je na broj dvjesta i osamdeset i osam skupa s drugovima njihovim, koji su
bili u pjesmama Gospodnjim dobro izvjebani i vjeti.
8
I kad, da odrede red u slubi, bacie drijeb, mlai kao i stariji, uitelji skupa s
uenicima,
9
Pade od Asafa prvi drijeb na Josipa, drugi na Gedaliju s braom i sinovima
njegovim, skupa dvanaest;
10
Trei na Zakura sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
11
etvrti na Jizrija sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
12
Peti na Netaniju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
13
esti na Bukiju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
838
14
Sedmi na Jearelu sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
15
Osmi na Jeaju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
16
Deveti na Mataniju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
17
Deseti na imeju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
18
Jedanaesti na Azarela sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
19
Dvanaesti na Haabju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
20
Trinaesti na ubaela sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
21
etrnaesti na Matitju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
22
Petnaesti na Jerimota sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
23
esnaesti na Hananiju sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
24
Sedamnaesti na Jobekaa sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
25
Osamnaesti na Hananija sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
26
Devetnaesti na Malotija sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
27
Dvadeseti na Elijatu sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
28
Dvadeset prvi na Hotira sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
29
Dvadeset drugi na Gidaltija sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
30
Dvadeset trei na Mahaziota sa sinovima i braom njegovom, skupa dvanaest;
31
Dvadeset etvrti na RomamtiEzera sa sinovima i braom njegovom, skupa
dvanaest.
839
1
Redovi vratara bili su: od sinova Korahovih bio je Meelemja, sin Korahov, izmeu
sinova Asafovih.
2
Sinovi Meelemjini bili su Zaharija, prvoroenac, Jediael drugi, Zebadija trei,
Jatniel etvrti,
3
Elam peti, Johanan esti, Elijehonaj sedmi.
4
Sinovi ObedEdomovi bili su emaja, prvoroenac, Jozabad drugi, Joah trei, Sakar
etvrti, Netanel peti,
5
Amiel esti, Isakar sedmi, Peuletaj osmi. Tako ga je bio blagoslovio Bog.
6
I njegovu sinu emaji bili su se rodili sinovi, koji postae obiteljski poglavari; jer su
bili valjani ljudi.
7
Sinovi emajini bili su Otni, Rafael, Obed, Elzabad i braa njegova, valjani ljudi,
Elihu i Semakija.
8
Ovi svi bili su potomci ObedEdomovi, oni i njihovi sinovi i braa, valjani ljudi,
sposobni za slubu, ezdeset i dva od ObedEdoma.
9
I Meelemja imao je sinova i brae, valjani ljudi, skupa osamnaest.
10
Sinovi Hosini koji su pripadali potomcima Merarijevim, bili su imri, poglavar
premda nije bio prvoroenac, bio ga je otac njegov postavio za poglavara
11
Hilkija drugi, Tebalija trei, Zaharija etvrti. Svih sinova i brae Hosine bilo je
trinaest.
12
Ovim redovima vratara, i to obiteljskim poglavarima, dopadoe isto tako kao
njihovim suplemenicima slubeni poslovi u slubi hrama Gospodnjega.
13
Kad po obiteljima, za mlae kao i za starije, bacie drijeb za pojedina vrata,
14
Pade drijeb za istonu stranu na elemju. I za njegova sina Zahariju, mudroga
savjetnika, bacie drijeb, i njegov drijeb pade na sjevernu stranu,
840
15
Za ObedEdoma na junu stranu i za sinove njegove na riznicu;
16
Za upima i Hosu na zapadnu stranu kod vrata aleket na cesti, to se penje gore,
jedna straa uz drugu.
17
Na istonoj strani bilo je est Levita, na sjevernoj strani svaki dan etiri, na junoj
strani svaki dan etiri, kod riznice po dva,
18
Kod prigrade na zapadnoj strani etiri za cestu i dvije za prigradu.
19
To su bili redovi vratara meu potomcima sinova Korahovih i Merarijevih.
20
Njihovi suplemenici, Leviti, imali su nadzor nad blagom hrama Bojega i nad
blagom od svetih darova.
21
Potomci Ladanovi, to jest potomci sinova Geronovih, koji vuku lozu od Ladana,
obiteljski poglavari Ladana, sina Geronova Jehieli,
22
Potomci Jehielovi, Zetam i njegov brat Joel, imali su odgovornost nad blagom u
hramu Gospodnjem.
23
to Be tie sinova Amramovih, Izharovih, Hebronovih i Uzielovih,
24
To je bio ubael, potomak Geroma, sina Mojsijeva, vrhovni nadzornik nad
blagom.
25
to se tie njegovih suplemenika od Eliezera, to je bio njegov sin Rehabja, a njegov
sin Izaija, a njegov sin Joram, a njegov sin Zikri, a njegov sin elomit.
26
Ovaj elomit i braa njegova vodili su nadzor nad svim blagom od svetih darova,
to su ih bili po svetili kralj David i obiteljski poglavari i tisunici i stotnici i
vojskovoe.
27
Oni su ih bili posvetili od ratnoga plijena, da se opravi hram Gospodnji.
28
I sve, to su bili posvetili vidjelac Samuel i Saul, sin Kiov, i Abner, sin Nerov, i
Joab, sin Serujin, i sve drugo posveeno stajalo je pod nadzorom elomita i brae
njegove.
841
29
Od sinova Izharovih bili su Konanija i sinovi njegovi namjeteni kao upravitelji i
suci za vanjske poslove u Izraelu.
30
Od sinova; Hebronovih Haabja i njegovi suplemenici, valjani ljudi, tisua i sedam
stotina na broj, bili su postavljeni nad upravom Izraela zapadno od Jordana za sve
poslove Gospodnje i za slubu kraljevu.
31
Sinovima Hebronovim pripadao je Jerija, poglavar porodicama i obiteljima sinova
Hebronovih U etrdesetoj godini vladanja Davidova potraie ih, i nae se meu
njima u Jazeru u Gileadu valjanih ljudi.
32
Brau njegovu, valjane ljude, dvije tisue i sedam stotina obiteljskih poglavara,
postavi kralj David nad sinovima Rubenovim, Gadovim i polovinom plemena
Manasehova za sve poslove Boje i kraljeve.
1
Ovo je popis izraelskih poglavara obiteljskih i tisunika i stotnika i inovnika, koji
su sluili kralju u svim poslovima redova, koji su dolazili i odlazili od mjeseca do
mjeseca, svakoga mjeseca u godini. Svaki je red brojio dvadeset i etiri tisue
momaka.
2
Nad prvim redom u prvom mjesecu bio je Jaobam, sin Zabdielov. U njegovu redu
bilo je dvadeset i etiri tisue momaka.
3
On je pripadao potomcima Peresovim i bio je poglavar svih vojskovoa za prvi
mjesec.
4
Nad redom drugoga mjeseca bio je Dodaj, Ahoanin, i to nad svojim redom i nad
redom kneza Miklota. U njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka.
5
Voa tree vojske za trei mjesec bio je poglavar Benaja, sin sveenika Jehojade. U
njegovu redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka.
6
Ovaj Benaja bio je junak meu tridesetoricom i nad tridesetoricom, Na elu njegova
reda stajao je njegov sin Amizabad.
7
etvrti za etvrti mjesec bio je Joabov brat Asahel, i za njim njegov sin Zebadija. U
842
8
Peti za peti mjesec bio je knez amhut, Izrahejin. U njegovu redu bilo je dvadeset i
etiri tisue momaka.
9
esti za esti mjesec bio je Ira, sin Ikeov, iz Tekoe. U njegovu redu bilo je dvadeset
i etiri tisue momaka.
10
Sedmi za sedmi mjesec bio je Heles, Pelonjanin, od sinova Efraimovih. U njegovu
redu bilo je dvadeset i etiri tisue momaka.
11
Osmi za osmi mjesec bio je Huatejin Sibekaj, od sinova Zarhijevih. U njegovu
12
Deveti za deveti mjesec bio je Abiezer iz Anatota, od sinova Benjaminovih. U
13
Deseti za deseti mjesec bio je Maharaj iz Netofe, od sinova Zarhijevih. U njegovu
14
Jedanaesti za jedanaesti mjesec bio je Benaja iz Piratona, od sinova Efraimovih. U
15
Dvanaesti za dvanaesti mjesec bio je Heldaj iz Netofe, od sinova Otnielovih. U
16
Knezovi plemena Izraelovih bili su: "kod sinova Rubenovih knez Eliezer, sin
Zikrijev; kod sinova Simeonovih efatija, sin Maakin;
17
Kod sinova Levijevih Haabja, sin Kemuelov; kod sinova Aronovih Sadok;
18
Kod sinova Judinih Elihu, brat Davidov; kod sinova Isakarovih Omri, sin
Mihaelov;
19
Kod sinova Zebulunovih Imaja, sin Obadijin; kod sinova Naftalijevih Jerimot sin
Azrielov;
20
Kod sinova Efraimovih Hoea, sin Azazjin; kod polovine plemena Manasehova
Joel, sin Pedajin;
21
Kod polovine plemena Manasehova u Gileadu Ido, sin Zaharijin; kod sinova
Benjaminovih Jaasiel, sin Abnerov;
843
22
Kod sinova Danovih Azarel, sin Jerohamov. To su bili knezovi plemena Izraelovih.
23
David nije bio dao uzeti broj onih, koji su bili ispod dvadeset godina, jer je bio
Gospod obeao, da e umnoiti Izraela kao zvijezde na nebu,
24
Joab, sin Serujin, bio je poeo popis naroda, ali ga nije dovrio, jer je bio doao na
Izraela gnjev Boji. Zato taj broj nije bio unesen u knjigu povijesti kralja Davida.
25
Nad blagom kraljevim vodio je nadzor Azmavet, sin Adielov, a nad posjedima po
zemlji, po gradovima, selima i kulama Jonatan, sin Uzijin.
26
Nad ratarima, koji su obraivali zemlju, vodio je nadzor Ezri, sin Kelubov;
27
Nad vinogradima imej, iz Rame, nad posuem u pivnicama Zabdi, ifmejac;
28
Nad maslinicima i smokvama u nizini Hanan, Gederanin; nad sudovima za ulje
Joa;
29
Nad govedima, to su pasla u aronskoj ravnici, itraj, aronjanin; nad govedima u
dolinama afat, sin Adlajev.
30
Nad devama Obil, Imaelac; nad magarcima Jehdeja, Meronoanin;
31
Nad ovcama Jaziz, Hagerejin. Svi ovi bili su upravitelji imetka, to ga je
posjedovao kralj David.
32
Jonatan, stric Davidov, mudar i vjet ovjek, bio je savjetnik. Jehiel, sin
Hakmonijev, bio je odgojitelj sinova kraljevih.
33
Ahitofel bio je kraljevski savjetnik, i Huaj, Arkijanin, prijatelj kraljev.
34
Poslije Ahitofela bio je Jehojada, sin Benajin, i Abiatar. Joab je bio vojskovoa
kraljev.
1
David skupi u Jerusalemu sve odline Izraelce, naime plemenske knezove,
poglavare redova, to su stajali u slubi kraljevoj, tisunike i stotnike, upravitelje
svega imanja i stada kralja i sinova njegovih i dvorane, junake i sve ljude ratnike
valjane.
844
2
Tada se die kralj sa svojega sjedala i ree: "ujte me, brao moja i narode moj! Ja
sam bio sam naumio da sagradim dom za koveg zavjeta Gospodnjega i za podnoje
nogama Boga naega. Ja sam uinio i priprave za gradnju.
3
Ali mi Bog ree: "Nee ti graditi kue imenu mojemu; jer si ratnik i krv si
prolijevao.
4
Mene je Gospod, Bog Izraelov, bio izabrao iz sve kue oca mojega, da budem kralj
nad Izraelom dovijeka, jer Judu izabra za kneza i u plemenu Judinu kuu oca mojega,
i nae za dobro, da izmeu sinova oca mojega uini mene kraljem nad svim Izraelom.
5
A izmeu svih sinova mojih jer Gospod mi dade mnogo sinova izabra mojega
sina Salomona, da zasjedne prijestolje kraljevstva Gospodnjega nad Izraelom.
6
On mi ree: Tvoj sin Salomon sagradit e kuu moju i trijemove moje, jer njega
izabrah sebi za sina njemu u biti otac.
7
Zauvijek podignut u kraljevstvo njegovo, ako ovako, kako je to danas, bude stajao
na tom, da izvruje moje zapovijedi i zakone.
8
I sada opominjem vas pred oima svega Izraela, pred zajednicom Gospodnjom, i
pred uima Boga naega: "Drite brino sve zapovijedi Gospoda, Boga svojega, da
ostanete u posjedu ove lijepe zemlje i da je ostavite u batinu potomcima svojim za
sva vremena!
9
A ti, sine moj Salomone, dri s Bogom oca svojega i slui mu cijelim srcem i duom
dragovoljnom; jer Gospod ispituje sva srca i zna svaku pomisao i elju! Ako ga bude
traio, on e dati da ga nae. Ako li ga ostavi, odbacit e te zauvijek.
10
Pa vidi sada, da te je Gospod izabrao, da mu sagradi kuu za svetinju poi na
posao odvano!"
11
Potom predade David svojemu sinu Salomonu sliku od trijema i njegovih
prostorija, od riznica, gornjih soba i nutarnjih prostorija, i od prostora za pomirilite,
12
Tako isto sliku svega, to je bio smislio: "liku od trijemova u hramu Gospodnjem i
od elija unaokolo, sliku od riznica kue Boje i od riznica za svete darove,
13
Nadalje sliku za redove sveenike i levitske i za poslune poslove u hramu
Gospodnjem i za sve posue za slubu u hramu Gospodnjem.
845
14
Zlata mu predade toliko, koliko je trebalo za svaki pojedini sud u slubi Bojoj,
tako isto srebra za sve srebrno posue,
15
Nadalje koliko mu je trebalo novaca za svijenjake zlatne i za njihove ike zlatne,
po odreenoj teini njihovoj; isto tako koliko mu je trebalo srebra za razne srebrne
svijenjake i ike prema njihovoj teini i potrebi;
16
Nadalje koliko mu je trebalo zlata za stolove kruhova postavljenih, za svaki
pojedini to, i srebro za stolove srebrne,
17
istoga zlata za viljuke, kropionice i kotlie, za razne vreve zlatne, po teini
njihovoj, i za razne vreve srebrne, po teini njihovoj;
18
Nadalje istoga zlata za rtvenik kadioni, po teini. I sliku od kola predade mu,
naime od kola zlatnih kerubina, koji rairenim krilima prekrivaju koveg zavjeta
Gospodnjega,
19
"O svemu tome," ree David, "o svim radovima za izvedbu te graevne osnove
pouio me je Gospod pismom iz ruke njegove."
20
Tada ree David svojemu sinu Salomonu: "Poi na posao odvano i jako! Ne boj se
i ne plai se, jer Bog Gospod, Bog moj bit e s tobom. On te nee ostaviti, dok se ne
dovre svi radovi za slubu u hramu Gospodnjem.
21
Ve su spremni redovi sveeniki i levitski za svu slubu u hramu Bojem. Ima
uza se za svaki posao ljudi, koji su voljni i vjeti svakoj slubi. I knezovi i sav narod
stoje ti uvijek na slubu."
1
Potom ree kralj David svoj zajednici: "Moj sin Salomon, jedini, kojega je Bog
izabrao, jo je mlad i njean, a djelo je veliko, jer nije za ovjeka odreen ovaj dvor,
nego za Boga, Gospoda.
2
I ja svom snagom svojom pripravih za hram Boga svojega zlata za sudove zlatne,
srebra za srebrne, mjedi za mjedene, gvoa za gvozdene i drva za drvene, kamena
oniksova i crnosjajna i arolika kamenja za okvire i drugoga dragoga kamenja svake
vrste i mramora izobilja.
846
3
I jo iz ljubavi prema hramu Boga mojega ono, to imam u vlastitom posjedu zlata i
srebra, dat u, osim svega toga, to sam ve pripravio za svetu kuu:
4
Tri tisue zlatnih talenata od ofirskoga zlata i sedam tisua talenata istoga srebra,
da se tim obloe zidovi hramskim prostorijama,
5
I za zlatno i srebrno posue svake vrste i za sve radove ruku umjetnikih. A tko je
jo spreman da koji dar daruje za Gospoda?"
6
l Tada darovae dragovoljno obiteljski poglavari, knezovi plemena Izraelovih,
tisunici i stotnici i inovnici u slubi kraljevoj.
7
Oni dadoe za gradnju hrama Bojega pet tisua talenata zlata, deset tisua drahmi,
deset tisua talenata srebra, osamnaest tisua talenata mjedi i sto tisua talenata
gvoa.
8
Tko je imao dragoga kamenja, predade ga za blago hrama Gospodnjega Geronovcu
Jehielu.
9
Narod se je radovao dragovoljnim darovima, jer su pobonim srcem dragovoljno
prinosili Gospodu darove svoje. I kralj David radovao se veoma.
10
I blagoslovio je David Gospoda pred svom zajednicom. David je molio:
"Blagoslovljen neka si, Gospode, Boe oca Izraela, odvijeka dovijeka!
11
Tvoja je, Gospode, veliina, mo, slava, hvala i visost, jer tvoje je sve na nebu i na
zemlji. Tvoje je, Gospode, gospodstvo, i ti se uzdie kao Gospod nada sve.
12
Bogatstvo i ast dolaze od tebe, i ti si vladar nad svim. U tvojoj je ruci snaga i mo
i u tvojoj je vlasti da uini velikim i monim kogagod hoe.
13
I zahvaljujemo ti, Boe na, i astimo ime tvoje slavno.
14
A tko sam ja, i to je narod moj, da smo mogli u takovoj mnoini prinijeti svojih
darova? Ne, od tebe dolazi sve, i iz tvoje ruke darovasmo tebi.
15
Ta mi smo samo tuini i gosti pred tobom kao svi oci nai: Kao sjena dani su
naega ivota na zemlji i bez nadanja.
847
16
Gospode, Boe na, sve ovo blago, to ga pripravismo, da ti sagradimo kuu za
sveto ime tvoje, dolazi iz tvoje ruke, i sve je to tvoje
17
Ali ja znam, Boe moj, da ti ispituje srca i da voli iskrenost. I tako ja sve ovo
darovah iskrenim srcem i s radou vidjeh, kako ti je ovaj narod tvoj darivao darove.
18
Gospode, Boe naih otaca Abrahama, Izaka i Izraela, uzdri uvijek u srcu naroda
svojega takvo miljenje i volju takvu i upravljaj srce njihovo k sebi!
19
Podaj mojemu sinu Salomonu posluno srce, da dri tvoje zapovijedi, tvoje odredbe
i zakone, i da ini sve to i sagradi sjajnu kuu, koju sam pripravio!"
20
Tada ree David svoj zajednici: "Blagoslivljajte Gospoda, Boga svojega!" I sva je
zajednica blagoslivljala Gospoda, Boga otaca svojih. Oni se naklonie i bacie se
niice pred Gospodom i pred kraljem.
21
Zaklae Gospodu rtve i drugo jutro prinesoe Gospodu rtve paljenice: "tisuu
junaca, tisuu ovnova, tisuu janjaca s naljevima njihovim, osim toga rtava zaklanica
mnogo za sav narod Izraelov.
22
Jeli su i pili su onaj dan pred Gospodom u velikoj radosti. Tada uinie Salomona,
sina Davidova, po drugi put kraljem i pomazae njega Gospodu za kneza, a Sadoka za
sveenika
23
Tako je sjedio Salomon kao kralj na prijestolju Gospodnjem na mjesto svojega oca
Davida, i imao je sreu. Sav ga je Izrael sluao.
24
Svi knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida podvrgoe se kralju Salomonu.
25
Gospod dade, te Salomon doe do veoma visokog ugleda kod svega Izraela i
podijeli mu tako sjajno kraljevanje, kako to nije bio imao prije njega niti jedan kralj
nad Izraelom.
26
David, sin Jesejev, bio je vladao nad svim Izraelom.
27
A vremena, za koje je bio kralj nad Izraelom, bilo je etrdeset godina U Hebronu je
vladao sedam godina, u Jerusalemu trideset i tri godine.
28
On umrije u visokoj starosti, bogat danima ivota, imovinom i au. Njegov sin
Salomon postade kralj mjesto njega.
848
29
Povijest kralja Davida, prijanja i potonja, zapisana je u povijesti vidioca Samuela i
u povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca Gada,
30
Sa svim njegovim kraljevanjem, pobjedama njegovim i dogaajima, to prooe
preko njega i Izraela i preko svih drugih kraljevina zemaljskih.
849
Druga knjiga Ljetopisa
1
Kad se je Salomon, sin Davidov, bio uvrstio u vlasti svojoj Gospod, Bog njegov,
bio je s njim i uinio ga veoma monim
2
Tada dozva Salomon k sebi sav narod Izraelov s tisunicima i stotnicima, sa sucima
i svim knezovima svega Izraela, s poglavarima obiteljskim.
3
U pratnji sve zajednice narodne otide Salomon na visinu u Gibeonu. Tamo se je
naime nalazio ator zavjeta Bojega, koji je Mojsije, sluga Gospodnji, bio nainio u
pustinji.
4
A koveg Boji bio je David prenio iz KirjatJearima na mjesto, koje mu je David
bio spremio. U Jerusalemu naime bio mu je dao razapeti ator.
5
rtvenik mjedeni, koji je bio nainio Bezaleel, sin Urijev, unuk Hurov, bio je ondje
pred svetim stanom Gospodnjim. Salomon pokloni mu se tamo s narodom.
6
Tada rtvova Salomon ondje na rtveniku mjedenom, koji je bio pred Gospodom i
pripadao atoru zavjeta Gospodnjega, i prinese na njemu tisuu rtava paljenica.
7
Nou potom javi se Bog Salomonu i ree mu: "Iti, to da ti dadnem!"
8
Salomon odgovori Bogu: "Ti si mojemu ocu Davidu iskazivao veliku naklonost i
mene si uinio kraljem mjesto njega.
9
Neka bi se sad ipak, Gospode i Boe, ispunilo tvoje obeanje, to si ga rekao
mojemu ocu Davidu! Ti si me uinio kraljem nad narodom, koji je mnogobrojan kao
prah na zemlji.
10
Zato daj mi mudrost i uviavnost, da vodim taj narod u svakom poloaju, jer tko bi
inae mogao vladati ovim tvojim mnogobrojnim narodom?"
11
Bog odgovori Salomonu: "Jer si to zaiskao, a nijesi molio bogatstva, blaga i slave,
niti smrti neprijatelja svojih, niti duga ivota, nego si sebi zaprosio mudrost i
850
uviavnost, da vlada narodom mojim, nad kojim te postavih kraljem,
12
Zato neka ti se udijeli ta mudrost i uviavnost! A dat u ti i bogatstva, blaga i slave,
kakve prije tebe nije imao niti jedan kralj, niti e poslije tebe imati."
13
Nato se vrati Salomon s uzvisine u Gibeonu, od atora zavjetnoga u Jerusalem i
vladao je tamo nad Izraelom.
14
Salomon nakupi sebi i mnogobrojna kola i kolske borce, i imao je tisuu i etiri
stotine kola i dvanaest tisua kolskih boraca. Njih smjesti u kolskim gradovima i u
okolici kralja u Jerusalemu.
15
Kralj dotjera dotle, da je u Jerusalemu bilo srebra i zlata tako mnogo kao kamenja, i
16
Uvoz konja, to ih imao Salomon, bio je iz Egipta i Koe. Trgovci kraljevi dovodili
ih iz Koe za plau,
17
Tako da su jedna kola kod izvoza iz Egipta dolazila po est stotina ekela srebra, a
konj po sto i pedeset. Isto tako preko njih dobivali su ih svi kraljevi hitejski i sirijski.
1
Salomon je bio izdao zapovijed, da se sagradi hram imenu Gospodnjemu i
kraljevska palaa njemu samomu.
2
I odbroji Salomon sedamdeset tisua nosilaca i osamdeset tisua, koji e tesati u
gori, i tri tisue i est stotina nadzornika nad njima.
3
Nato porui Salomon kralju tirskome Hiramu: "Ti si mojemu ocu Davidu iskazao
dobrotu, da mu polje drva cedrovih, te je mogao sebi za stan sagraditi palau.
4
Ja namjeravam sagraditi hram imenu Gospoda, Boga svojega, i posvetiti mu ga, da
se kadi pred njim kadom mirisnim, da se postavljaju redovito hljebovi, i da se svako
jutro i vee, u subote, mjesece mlaake i blagdane Gospoda, Boga naega, prinose
rtve paljenice, kako je to propis u Izraelu za vjena vremena.
5
Hram, koji u graditi, ima da bude velik, jer je Bog na vei od svih bogova.
851
6
Ali tko moe njemu da sagradi kuu, kad ga nebo i najvie nebo ne moe da
obuhvati? Tko sam ja, da bih mu mogao sagraditi hram? Ipak samo, da se rtva pred
njim spali.
7
Pa polji mi sad ovjeka, koji umije da izradi radove u zlatu, srebru, mjedi, gvou,
crvenom grimizu, grimizu i modrom grimizu! On ima i u tom biti vjet da izvede
rezbarije s umjetnicima, koje imam kod sebe u Judeji i u Jerusalemu i koje je ve
namjestio moj otac David.
8
Polji mi i drva cedrovih, empresa i sandalovine s Libanona, jer znam, da ljudi
tvoji umij u sjei drva na Libanonu. Moje e sluge zajedno raditi s tvoj ima.
9
Mora se naime meni pripraviti veoma mnogo drva, jer kua, to u je graditi, ima da
bude izvanredno velika.
10
Evo, poslenicima, to e sjei drva, ljudima tvojim za hranu njihovu dat u
dvadeset tisua kora penice, dvadeset tisua kora jema, dvadeset tisua bata vina i
dvadeset tisua bata ulja."
11
Hiram, kralj tirski, posla Salomonu ovaj pismeni odgovor: "Jer Gospod ljubi svoj
narod, zato te postavi kraljem nad njim."
12
I Hiram je nastavio: "Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, koji je stvorio
nebo i zemlju, to je dao kralju Davidu sina puna mudrosti, razboritosti i uviavnosti,
koji e graditi hram Gospodu i kraljevsku palau sebi!
13
aljem ti dakle ovjeka mudra, u umjetnosti vjeta, majstora Hurama,
14
Sina neke Danovke. Njegov je otac bio Tirac. On se razumije u radove u zlatu,
srebru, mjedi, gvou, kamenu, drvetu, crvenom i modrom grimizu, finom lanu i
grimizu. On moe urezati rezbariju svake vrste i izvesti svaki umjetni rad, to mu se
dadne, u drutvu s umjetnicima tvojim i s umjetnicima mojega gospodara, tvojega oca
Davida.
15
Neka dakle moj gospodar polje penicu, jeam, ulje i vino slugama svojim, kao to
je obeao!
16
A mi emo nasjei drva na Libanonu, koliko treba, i dovesti ih u splavovima na
moru u Jopu. Ti ih onda daj odnijeti u Jerusalem!"
852
17
Tada Salomon podie sve strance u Izraelu po brojenju, to ga je bio uinio njegov
otac David. Bilo ih je sto i pedeset i tri tisue i est stotina.
18
Od njih odredi sedamdeset tisua za nosioce, osamdeset tisua za tesae u planini i
tri tisue i est stotina za nadzornike, koji e ljude dizati na rad.
1
Nato poe Salomon graditi hram Gospodnji u Jerusalemu na brdu Moriju, koje je
ve bilo izabrano od njegova oca Davida, na mjestu, koje je bio za to odredio David,
na gumnu Jebusejina Ornana.
2
Drugoga dana drugoga mjeseca u etvrtoj godini vladanja svojega poe on graditi.
3
Ove mjere postavi Salomon za temelj kod gradnje hrama Bojega: "duina je bila
ezdeset lakata po staroj mjeri, i irina dvadeset lakata.
4
Trijem pred irinom glavnoga prostora hrama bio je dvadeset lakata dug i sto i
dvadeset lakata visok, Dade ga u unutranjosti prevui istim zlatom.
5
Veliki prostor obloi daskama empresovim, prevue ga istim zlatom i ozgo
napravi palme i cvjetne lance.
6
I obloi hram, da ga nakiti, kamenjem dragim. Zlato je bilo zlato iz Parvaima.
7
Tako prevue zlatom hram, grede, pragove, zidove i vrata, i dade na zidovima
urezati kerubine.
8
Tada dade nainiti prostor za Svetinju nad svetinjama. Duina njegova bila je prema
irini hrama dvadeset lakata, isto tako irina dvadeset lakata. Prevue ga istim zlatom
u vrijednosti od est stotina talenata.
9
Vrijednost klina bila je pedeset ekela zlata. I gornje sobe prevue zlatom.
10
U unutranjosti Svetinje nad svetinjama dade nainiti u kiparskom radu dva
kerubina i prevue ih zlatom.
11
Krila kerubina imala su duinu od dvadeset lakata. Pet lakata dugo krilo jednoga
kerubina doticalo je zid hrama, i drugo isto tako pet lakata dugo krilo doticalo je krilo
drugoga kerubina.
853
12
Tako je isto dopiralo jedno pet lakata dugo krilo drugoga kerubina do na zid
prostora i drugo pet lakata dugo krilo do na krilo prvoga kerubina.
13
Krila tim kerubinima bila su rairena na dvadeset lakata. Oni su stajali uspravo na
nogama, i lice im je bilo okrenuto prema glavnome prostoru.
14
Zavjese pred njima dade nainiti od modroga i crvenoga grimiza, od grimiza i
finoga lana i po njemu napraviti kerubine.
15
Pred hramom dade nainiti dva stupa, trideset i pet lakata duga. Oglavlje ozgo na
njima imalo je pet lakata.
16
Tada dade nainiti lance cvjetne kao u hramu i metnuti ih ozgo na stupove; i dade
nainiti to ipaka i objesiti ih na lance.
17
Stupove dade postaviti pred hramom, jedan s desne strane, a drugi s lijeve. Desni
nazva Jakin, a lijevi Boaz
1
Onda naini rtvenik od mjedi, dvadeset lakata dug, dvadeset irok i deset visok.
2
Tada postavi more mjedeno, deset lakata bilo mu je od jednoga kraja do drugoga,
unaokolo okruglo i pet lakata visoko. Trebao je konac od trideset lakata, da ga
obuhvati.
3
Ispod kraja bilo je od likova volovskih po deset na lakat posve opkoljeno, to su
okruivali more unaokolo u dva reda.
4
Stajalo je na dvanaest volova. Tri su bila okrenuta prema sjeveru, tri na zapad, tri na
jug i tri na istok. More je stajalo ozgo nad njima. Zadnja je strana svih volova bila
okrenuta unutra.
5
Debljina mu je bila jedna Podlanica. Kraj mu bio nalik na ljiljan kao kraj u ae.
Primalo je dvije tisue bata.
6
Dalje dade nainiti deset umivaonica. Pet ih metnu s desne strane, a pet s lijeve za
pranje. U njima se je pralo i ono, to bi se prinosilo kao rtva paljenica. Sveenicima
je sluilo more za pranje njihovo.
854
7
I naini deset zlatnih svijenjaka po propisima, to su vrijedili za njih, i postavi ih u
hram, pet s desne strane, a pet s lijeve.
8
Dalje naini deset stolova i namjesti ih u hramu, pet s desne strane, a pet s lijeve. I
naini stotinu zdjelica od zlata.
9
Onda dade nainiti trijem sveeniki, velik; trijem i vrata za veliki trijem i prevue
vrata mjeu.
10
More namjesti na junoj strani, na jugoistok.
11
Nadalje naini Hiram lonce, lopate i zdjelice. Tako dovri Hiram radove, to ih je
morao da izradi kralju Salomonu za kuu Boju:
12
Dva stupa i dva oglavlja okrugla ozgo na stupovima, obadvije pletenice, da
pokrivaju dva oglavlja navrh stupova;
13
Nadalje etiri stotine ipaka za obadvije pletenice, dva reda ipaka za svaku
pletenicu, da pokrivaju obadva oglavlja okrugla navrh stupova;
14
Usto deset podnoja i deset umivaonica na podnojima
15
Nadalje more i dvanaest volova pod njim.
16
I lonce, lopate i viljuke i sve sprave za njih naini majstor Hiram kralju Salomonu
za hram Gospodnji od uglaene mjedi.
17
Dade ih saliti kralj u ravnici jordanskoj u zemlji ilovai izmeu Sukota I Zereda.
18
Dade Salomon nainiti svega ovoga posua vrlo mnogo. Teina mjedi nije bila
utvrena.
19
Onda dade Salomon nainiti sve posue, to se upotrebljavalo u hramu Bojem:
zlatni rtvenik, stolove za kruhove postavljene,
20
Svijenjake sa icima njihovim od istoga zlata, to su se po propisu morali upaliti
pred Svetinjom nad svetinjama.
21
I zlatne cvjetove, svjetiljke i usekae, i to od istoga zlata,
855
22
Noeve, kropionice, maice i kadionice od istoga zlata. I nutarnja dvokrilna vrata
hrama na ulazu u Svetinju nad svetinjama, i dvokrilna vrata hrama na ulazu u glavni
prostor bila su od zlata.
1
Kad su bili svreni svi radovi, to ih dade kralj Salomon izvesti za hram Gospodnji,
dade Salomon unijeti i posveene darove svojega oca Davida. Srebro i zlato i sudove
stavi u riznicu hrama Bojega.
2
Tada skupi Salomon starjeine Izraelove i sve glavare plemenske, knezove porodica
izraelskih, u Jerusalem, da se prenese koveg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova,
to jest Siona.
3
I tako se skupie kod kralja svi ljudi Izraelovi na blagdan, koji biva u sedmom
mjesecu.
4
Kad su se bile sastale sve starjeine Izraelove, podigoe Leviti koveg
5
prenesoe koveg, ator svjedoanstva i sve sue sveto, to je bilo u atoru.
Sveenici, Leviti prenesoe ga.
6
Pritom rtvova kralj Salomon i sva zajednica Izraelova, to se bila nala kod njega,
pred kovegom toliko ovaca i goveda, da ih se zbog njihova mnotva nije moglo
izbrojiti niti proraunati.
7
Tada unesoe sveenici koveg zavjeta Gospodnjega na njegovo mjesto u zadnjem
prostoru hrama, u Svetinji nad svetinjama, pod krila kerubina.
8
Kerubini su naime drali krila rairena nad mjestom, gdje je stajao koveg. Tako
pokrie kerubini koveg i motke njegove odozgo.
9
Motke su bile tako duge, da su se krajevi motki od kovega vidjeli u svetitu pred
zadnjim prostorom. Ali se dalje nijesu vidjeli. Ostadoe ondje do dananjega dana.
10
U kovegu su bile samo dvije ploe kamene, to ih je bio u njega metnuo Mojsije
na Horebu, kad Gospod sklopi savez sa sinovima Izraelovim, poto izaoe iz zemlje
egipatske.
856
11
I ostavie svi sveenici svetite. Svi sveenici, koji se naoe, bili su se naime
posvetili bez obzira na redove.
12
Levitski pjevai svi, Asaf, Heman, Jedutun uz svoje sinove i drugove stajali su
obueni u bez s cimbalima, harfama i citarama istono od rtvenika i s njima sto i
dvadeset sveenika, koji su trubili u trube.
13
Trubai i pjevai bili su morali u isto vrijeme i jednim glasom poeti da slave
Gospoda i da ga hvale. I im odjeknue trube i cimbali i ostala glazbala i hvalospjev
Gospodu "Jer je dobrostiv, i vjeno traje milost njegova", tada se napuni oblaka hram,
kua Gospodnja.
14
Sveenici nijesu mogli radi oblaka pristupiti, da vre svoju slubu, jer slava
Gospodnja napuni kuu Boju.
1
Tada ree Salomon: "Gospod je rekao, da e stanovati u mraku.
2
I ja sagradih tebi kuu za stan, mjesto da u njemu stanuje na vjena vremena."
3
Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu narodnu zajednicu sinova Izraelovih, a sva je
zajednica sinova Izraelovih stajala.
4
On ree: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji je eto zaista ispunio
obeanje, to ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu, kad je rekao:
5
Od vremena, kad sam izveo iz Egipta svoj narod Izraela, ne izabrah grada ni iz
kojega plemena Izraelova, da se tamo sagradi hram, u kojem da stanuje ime moje. I
nikoga ne izabrah, da bi vladao nad mojim narodom Izraelom.
6
'Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da
zapovijeda mojem narodu izraelskom.'
7
I bio je dodue naumio moj otac David da sagradi hram imenu Gospoda, Boga
Izraelova.
8
Ali Gospod ree mojemu ocu Davidu: "Da kani sagraditi hram imenu mojemu,
dobro si uinio, to si to naumio.
857
9
'Ali ti nee ti sagraditi toga hrama, nego sin tvoj, koji e ti se roditi, on e sagraditi
hram imenu mojemu.'
10
I eto Gospod ispuni obeanje, to ga je dao: "ja stupih na mjesto svojega oca
Davida i sjedoh na prijestolje Izraelovo, kako to obea Gospod, i sagradih hram
imenu Gospoda, Boga Izraelova
11
Ja tamo namjestih koveg, l kojem je savez Gospodnji, to ga je sklopio sa
12
Potom stupi Salomon pred svom zajednicom Izraelovom pred rtvenik Gospodnji i
rairi ruke svoje.
13
Salomon je naime bio dao nainiti podnoje od mjedi i metnuo ga nasred trijema
hramskoga, pet lakata dugo, pet iroko i tri visoko. I stade na njega i klekne na
koljena pred svom zajednicom Izraelovom, rairi ruke svoje prema nebu
14
I pomoli se: "Gospode, Boe Izraelov! Niti jedan bog u nebu gore i na zemlji dolje
nije ti jednak: savez i milost uva ti slugama svojim, koji hode pred tobom itavim
srcem.
15
Ti si slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, ispunio, to si mu bio obeao. to si
obrekao ustima svojim, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan.
16
A sada, Gospode, Boe Izraelov, dri slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, i
obeanje, to si mu ga dao, kad si rekao: Koliko je do mene, nee ti nikada nestati
ovjeka, koji bi sjedio na prijestolju Izraelovu! Samo moraju potomci tvoji ponaanje
svoje tako urediti, da bude po zakonu mojemu, kao to si ti hodio preda mnom.
17
Sada dakle, Gospode, Boe Izraelov, daj da se obistini obeanje tvoje, to si ga dao
svojemu slugi Davidu!
18
A hoe li doista Bog stanovati na zemlji meu ljudima? Eto, nebo i nebesa najvia
ne mogu te obuhvatiti koliko manje ova kua, koju sagradih!
19
Ali obazri se na molitvu sluge svojega i na vapaj njegov, Gospode, Boe moj: uj
zaziv i molitvu, koju upravlja tebi sluga tvoj!
20
Daj da oi tvoje budu otvorene nad ovom kuom dan i no, nad mjestom, za koje si
obeao: "Moje ime tamo e stanovati! uj molitvu, koju e na ovom mjestu obavljati
858
sluga tvoj!
21
uj vapaj sluge svojega i naroda svojega Izraela, kadgod se mole na ovom mjestu!
Uslii ga na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, u nebu, uslii ga i oprosti!
22
Ako se netko ogrijei o blinjega svojega i njemu se naloi zakletva, kojom se ima
zakleti, i on se pokae sa zakletvom pred tvojim rtvenikom u ovoj kui,
23
Onda ti uj u nebu i zahvati i pribavi pravicu slugama svojim: Krivca odsudi
obraajui njegova djela na njegovu glavu, a nedunoga oslobodi postupajui s njim
po nedunosti njegovoj!
24
Ako toj narod Izrael bude potuen od neprijatelja, jer se je ogrijeio o tebe, ali se
opet obrati k tebi i slavi ime tvoje i u ovoj se kui moli i vapije k tebi,
25
Onda ti uj to u nebu, oprosti grijehe svojemu narodu Izraelu i dovedi ih natrag u
zemlju, koju si dao ocima njihovim!
26
Ako se je zatvorilo nebo, tako da ne pada dad, jer su se ogrijeili o tebe, i oni se
mole na ovom mjestu i slave ime tvoje i obrate se od grijeha svojih, jer si ih ponizio,
27
Onda ti uj to u nebu, oprosti grijehe slugama svojim i svojemu narodu Izraelu,
upravi ih na pravi put, kojim da idu, i pusti dad na zemlju svoju, koju si dao narodu
svojemu u batinu!
28
Ako nastane glad u zemlji, ako budu kuga, sua i medljika, skakavci i gusjenice,
ako je neprijatelj pritisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodi kakvogod zlo ili
bolest:
29
Svaku molitvu, svaki vapaj, to tada kojigod ili sav tvoj narod Izrael izgovori, ako
svaki osjea bol u srcu svojem i rairi ruke prema ovoj kui,
30
Onda ti to uj u nebu na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, i oprosti i podaj svakome
po svemu ivotu njegovu, jer ti zna srce njegovo, jer ti jedini prozire srce sve djece
ovjeje,
31
Da te se uvijek boje i hode putovima tvojim, doklegod ivu u zemlji, koju si dao
ocima naim.
859
32
Ali i stranca, koji ne pripada tvojemu narodu Izraelu, nego iz daleke zemlje doe
radi tvojega svetog imena i radi tvoje jake ruke i miice tvoje podignute kad on
dakle doe i pomoli se u ovoj kui,
33
Onda ga ti uj u nebu na mjestu, gdje sjedi na prijestolju, i uini sve, za to te
zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju ime tvoje, da te tuju kao tvoj narod
Izrael i da doznaju, da je ovaj hram, to ti ga sagradih, prozvan po imenu tvojem!
34
Ako narod tvoj izae na vojsku proti svojim neprijateljima putem, kojim ga polje,
i pomoli se tebi prema ovome gradu, koji se izabrao, prema hramu, koji sam sagradio
imenu tvojemu,
35
Onda ti uj u nebu molitvu njegovu i vapaj njegov i podaj mu pobjedu!
36
Ako su se ogrijeili o tebe jer nema ovjeka, koji ne grijei i ti se rasrdi na njih
i preda ih neprijatelju, tako da ih tlaitelji njihovi zarobe i odvedu u zemlju
neprijateljsku, daleko ili blizu,
37
I ako se tada oni dozovu u zemlji, gdje su zarobljeni, i obrate se i zavapiju k tebi u
zemlji suanjstva svojega i priznaju: "Sagrijeismo i zlo uinismo, bezboni smo bili;
38
Ako se dakle svim srcem i svom duom obrate k tebi u zemlji neprijatelja svojih,
koji ih odvedoe, i pomole se prema zemlji, koju si dao ocima njihovim, prema gradu,
koji si izabrao, i prema hramu, koji sam sagradio imenu tvojemu,
39
Onda ti uslii njihovu molitvu i vapaj njihov u nebu na mjestu, gdje sjedi na
prijestolju, i pribavi im pravicu! Oprosti tada narodu svojemu, to je sagrijeio proti
tebi!
40
Tako, Boje moj, neka budu oi tvoje otvorene i ui tvoje prignute na molitvu na
ovom mjestu!
41
I tako, Gospode, Boe moj, podigni se prema poivalitu svojemu, ti sam i silni
koveg tvoj! Neka su sveenici tvoji, Gospode, Boe moj, obueni u spasenje, i
pobonici tvoji neka se obraduju u srei!
42
Gospode, Boe moj, ne odbaci pomazanika svojega! Spomeni se onih milosti, to si
ih obeao svojemu slugi Davidu!"
860
1
Kad svri Salomon molitvu, sie oganj s neba i spali rtvu paljenicu i rtve
zaklanice, i slava Gospodnja napuni hram.
2
Sveenici nijesu vie mogli stupiti u hram Gospodnji, jer je slava Gospodnja
napunila hram Gospodnji.
3
Kad svi sinovi Izraelovi vidjee, kako oganj i slava Gospodnja sioe na hram,
prignue se licem k zemlji na kameni pod, poklonie se Gospodu i slavili su ga:
"Dobrostiv je on, i vjeno traje milost njegova."
4
Tada prinesoe kralj i sav narod rtve zaklanice pred Gospodom,
5
I to kao rtvu zaklanicu rtvova kralj Salomon dvadeset i dvije tisue volova i sto i
dvadeset tisua ovaca. Tako posvetie hram Boji kralj i sav narod.
6
Sveenici su stajali na mjestima svojim, tako isto Leviti s glazbalima Gospodnjim,
to ih je bio dao nainiti kralj David, da pjevaju Gospodu hvalospjev "Vjeno traje
dobrota njegova"; i kad mu je David dao pjevati hvalu slubom njihovom, a sveenici
trubili u trube pred njima, sav je Izrael stajao.
7
I srednji dio trijema pred hramom Gospodnjim posveti Salomon, jer tamo prinese
rtve paljenice i pretilinu od rtava mirotvornih, Na rtvenik naime mjedeni, to ga je
bio dao nainiti Salomon, nijesu mogle stati rtve paljenice i prinosi i pretilina.
8
Tako proslavi tada Salomon blagdan sedam dana i sav Izrael s njim, skup velik, od
ulaska u Hamat do potoka egipatskoga.
9
U osmi dan odrae sveanu skuptinu; jer su posvetu rtvenika bili obavljali sedam
dana. Blagdan je bio trajao sedam dana.
10
Dvadeset treega dana sedmoga mjeseca otpusti on narod kuama njihovim; a bili
su radosni i dobre volje radi svega dobra, to ga je bio Gospod iskazao Davidu,
Salomonu i svojemu narodu Izraelu.
11
Kad je Salomon bio dovrio hram Gospodnji i palau kraljevsku i sve priveo kraju,
to je htio da izvede u hramu Gospodnjem i u palai svojoj,
861
12
Javi se Gospod nou Salomonu i ree mu: "Usliio sam molitvu tvoju i izabrao sam
to mjesto, da mi bude mjesto za rtve.
13
Ako zatvorim nebo, tako da ne pada dad, ili ako poljem skakavce, da popasu
zemlju, ili ako pustim kugu meu narod svoj,
14
I tada se narod moj, koji je nazvan po mojemu imenu, ponizi i pomoli se i potrai
moje ime i povrati se od zlih putova svojih, onda u ih ja usliiti u nebu, oprostit u
im grijehe njihove i spasit u zemlju njihovu.
15
Oi moje bit e sad otvorene i ui moje pripazit e na molitvu na tom mjestu.
16
Izabrao sam eto taj hram i posvetio ga. Zato e ime moje tu uvijek prebivati i oi
moje i srce moje tu e vazda boraviti.
17
I ako ti uzide preda mnom onako, kako je iao tvoj otac David, tako da ini sve,
to sam ti zapovjedio, i dri moje zakone i odredbe.
18
Tada u prijestolje kraljevstva tvojega utvrditi, kao to sam obeao tvojemu ocu
Davidu, kad sam rekao: "Nikada ti nee nestati ovjeka, koji vlada nad Izraelom.
19
Ali ako se vi odvratite od mene i ne uzdrite mojih zapovijedi i uredaba, na koje
sam vas obvezao, nego sluite drugim bogovima i njima se klanjate,
20
Tada u istrijebiti Izraela iz zemlje, koju sam im dao, i hram, to sam ga posvetio
imenu svojemu, odbacit u od lica svojega, i uinit u od njega ruglo i podsmijeh kod
svih naroda.
21
I hram ovaj koliko bio uzvien, tkogod proe pokraj njega, zaprepastit e se. I kad
zapitaju: Zato je Gospod tako to uinio ovoj zemlji i ovome hramu?
22
Odgovorit e se: Oni su ostavili Gospoda, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz
Egipta, i okrenuli se k tuim bogovima, njima se klanjali i sluili im. Zato je on pustio
na njih svu tu nesreu."
1
Kad proe dvadeset godina, u koje sagradi Salomon hram Gospodnji i svoju vlastitu
palau,
862
2
Utvrdi Salomon gradove, to ih je bio Hiram ustupio Salomonu, i naseli u njima
sinove Izraelove.
3
Tada otide Salomon proti Hamat Sobi i osvoji je.
4
Utvrdi i Tadmor u pustinji i sve gradove za spremita, to ih dade utemeljiti u
Hamatu.
5
I sagradi Gornji BetHoron i Donji BetHoron kao tvrave sa zidinama, vratima i
prijevornicama;
6
Isto tako Baalat i sve gradove za spremita, to ih je imao Salomon, sve gradove za
kola, gradove za jahalite, nadalje sve gradnje, to ih je Salomon htio da podigne u
Jerusalemu, na Libanonu i u svemu podruju svoje vlasti.
7
Sve, to je jo bilo ostalo od Hiteja, Amoreja, Perizeja, Hiveja i Jebuseja, koji nijesu
pripadali sinovima Izraelovim,
8
Potomke njihove, ukoliko su bili jo ostali u zemlji, jer ih sinovi Izraelovi nijesu bili
istrijebili, njih nagna Salomon da plaaju danak do dananjega dana.
9
Od sinova Izraelovih ne uini Salomon nijednoga robom za poslove svoje, nego oni
postadoe njegovi ratnici, njegovi poglavari nie voe, njegovi zapovjednici nad
kolima i konjanicima
10
Glavnih nastojnika, to ih je imao kralj Salomon, bilo je dvjesta i pedeset Oni su
imali nadzor nad ljudima.
11
Salomon preseli ker faraonovu iz grada Davidova u palau, koju je bio sagradio za
nju, jer pomisli u sebi: "Nee stanovati ena moja u kui Davida, kralja Izraelova; jer
je mjesto sveto, kad je koveg Gospodnji doao tamo."
12
Tada dade Salomon prinijeti rtve paljenice Gospodu na rtveniku, to ga je bio
podigao Gospodu pred trijemom.
13
On dade tu rtvovati ono, to je trebalo svaki dan po zapovijedi Mojsijevoj, nadalje
to je bilo propisano u subote, na mjesece mlaake i na blagdane tri puta u godini,
naime na blagdan nekvasnih kruhova, na blagdan sedmica i na blagdan sjenica.
863
14
I postavi po naredbi svojega oca Davida redove sveenike za slubu njihovu i
Levite za slubene poslove njihove, naime da prinose hvalospjev i slue sveenicima,
kako je trebalo svaki dan. Isto tako postavi vratare po redovima njihovim za pojedina
vrata; jer tako je bio naredio David, ovjek Boji.
15
Ni u em nije se odstupilo od zapovijedi kraljeve gledom na sveenike i Levite, ni
upogled riznica.
16
I tako se svri sve djelo Salomonovo od dana, kad se je postavio temelj hramu
Gospodnjemu, pa do njegova dovrenja. Tako je bio dovren hram Gospodnji.
17
Tada otide Salomon u EsionGeber i u Elat na obali morskoj u Edomu.
18
Hiram posla mu po svojim ljudima lae i momad, to su bila vjeta moru. Oni se
zajedno s ljudima Salomonovim odvezoe u Ofir, uzee odanle zlata etiri stotine i
pedeset talenata i donesoe kralju Salomonu.
1
Kad je kraljica od Sabe ula o slavi Salomonovoj, doe ona s veoma velikom
pratnjom u Jerusalem, da iskua Salomona zagonetkama. Deve su nosile mirisa i zlata
vrlo mnogo i dragoga kamenja. Kad je bila dola k Salomonu, iznese mu sve, to je
bila preduzela sebi.
2
A Salomon joj odgovori na sva pitanja njezina. Nita nije bilo, to bi ostalo
Salomonu skriveno, da joj ne bi mogao dati obavijesti.
3
I kad kraljica od Sabe vidje svu mudrost Salomonovu i palau, koju je bio sagradio,
4
I jela na stolu njegovu, kako su dostojanstvenici njegovi tu sjedili i sluge njegove
dvorile, nadalje odijelo njihovo i peharnike njegove u odijelu njihovu i rtvu
paljenicu, to bi je on prinosio u hramu Gospodnjem, ona se tada nije vie mogla
uzdrati
5
I ree kralju: "Istina je bila, to sam ula u svojoj zemlji o tebi i o mudrosti tvojoj.
6
Nijesam htjela vjerovati to se govorilo, dok ne dooh i vidjeh svojim oima. I
zaista, ni pola mi nije kazano o mudrosti tvojoj. Nadvisuje jo glas, to sam ga
sluala.
864
7
Sretni ljudi tvoji, sretne ove sluge tvoje, to uvijek stoje pred tobom i sluaju
mudrost tvoju!
8
Blagoslovljen neka je Gospod, Bog tvoj, koji te je zavolio, tako da te je posadio na
prijestolje kao kralja na mjesto Gospoda, Boga tvojega, jer Bog tvoj ljubi Izraela i
hoe da ga utvrdi dovijeka, zato im postavi tebe kraljem, da sudi i dijeli pravicu."
9
Potom darova kralju sto i dvadeset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga
kamenja. Nikada nije bilo toliko mirisa, koliko darova kraljica od Sabe kralju
Salomonu.
10
I ljudi Hiramovi i Salomonovi, koji donesoe zlata iz Ofira, dovezoe drveta
sandalovine i dragoga kamenja.
11
I kralj dade nainiti iz drveta sandalovine sjedala za hram Gospodnji i za palau
kraljevsku i citare i harfe za pjevae. Tako to nije se prije vidjelo u zemlji Judinoj.
12
A kralj Salomon darova kraljici od Sabe sve, to joj se je dopalo i to je zaiskala,
osim onoga, to je bila donijela kralju. Potom se ona die da se vrati natrag i ode kui
sa slugama svojim.
13
Teina zlata, to je dohodilo Salomonu u jednoj godini, iznosila je est stotina i
ezdeset i est zlatnih talenata,
14
Osim onoga, to je dohodilo od veletrgovaca i od poreza malih trgovaca. Usto su
donosili Salomonu zlato i srebro svi knezovi beduinski i poglavari zemaljski.
15
I dade kralj Salomon nainiti dvjesta velikih titova od kovanoga zlata; est stotina
ekela kovanoga zlata upotrijebio je na svaki tit.
16
Nadalje tri stotine lakih titova od kovanoga zlata; trista ekela kovanoga zlata
upotrijebio je na jedan tit. U kui ume libanonske dade ih kralj smjestiti.
17
Nadalje dade kralj nainiti veliko prijestolje od slonove kosti i prevui ga istim
zlatom.
18
est stepenica vodilo je k i prijestolju, i zlatno podnoje bilo je privreno za
prijestolje. Nasloni su bili s obje strane sjedita, i pokraj naslona bila su dva lava.
865
19
Dvanaest lavova stajalo je s obje strane na est stepenica. Tako to nije bilo jo
nikada nainjeno za bilo koje kraljevstvo.
20
Sve posude za pie kralja Salomona bile su od zlata, isto tako svi sudovi u kui
ume libanonske bili su od istoga zlata. Srebro nije imalo u vrijeme Salomonovo
nikakve vrijednosti
21
Jer je kralj imao lae, to su s ljudima Hiramovim vozile u Tari. Svake tri godine
jedanput dolazile bi lae tarike kui i donosile sa sobom zlato, srebro, slonovu kost,
majmune i paune.
22
Tako nadvisi kralj Salomon sve kraljeve na zemlji bogatstvom i mudrou.
23
I svi kraljevi svijeta eljeli su vidjeti Salomona, da uju mudrost njegovu, koju mu
je bio Bog dao.
24
Pritom bi svaki donio dar sa sobom, srebrne i zlatne sudove, haljine, oruje, mirise,
konje i mazge, svake godine.
25
Salomon je imao i etiri tisue sprega, konje i kola, i dvanaest tisua konja za
jahanje. Njih smjesti po kolskim gradovima i kod sebe u Jerusalemu.
26
I vladao je nad svim kraljevima od rijeke do zemlje filistejske i do na meu Egipta.
27
Kralj dotjera dotle, da je u Jerusalemu bilo srebra tako mnogo kao kamenja, a
28
Uvoz konja, to ih imao Salomon, bio je iz Egipta i iz svih ostalih zemalja.
29
Ostala povijest Salomonova, prijanja i potonja, zapisana je u povijesti proroka
Natana i u proroanstvu Ahije iloneja i u vienjima vidioca Ida o Jeroboamu, sinu
Nebatovu.
30
Salomon je vladao u Jerusalemu etrdeset godina nad svim Izraelom.
31
Tada poinu Salomon kod otaca svojih. Pokopae ga u gradu njegova oca Davida.
Na mjesto njega postade kralj njegov sin Roboam.
866
1
Roboam otide u ekem, jer se je u ekemu bio skupio sav Izrael, da ga uini
kraljem.
2
Potom primi vijest Jeroboam, sin Nebatov. On je naime jo bio u Egiptu, kamo je
bio morao pobjei od kralja Salomona. Nato se vrati Jeroboam iz Egipta.
3
I poslae tamo i dadoe ga dozvati. Tako doe Jeroboam i sav Izrael i dojavie
Roboamu ovo:
4
"Tvoj je otac metnuo na nas teak jaram. Olakaj nam sada ti tvrdu slubu oca
svojega i teki Jaram, to ga je metnuo na nas, i mi emo ti biti podloni!"
5
On im odgovori: "Do tri dana doite opet k meni!" Tada se udalji narod.
6
I kralj Roboam posvjetova se sa starim ljudima, to su bili sluili njegovu ocu
Salomonu, dok je bio iv, i upita: "to mi svjetujete da odgovorim tim ljudima?"
7
Oni mu odgovorie: "Ako danas udovolji tim ljudima, njima se prilagodi i
prijateljski im odgovori, oni e ti biti zauvijek podloni."
8
Ali se on ne osvrnu na savjet, to mu ga dadoe starci, nego se posvjetova s mladim
ljudima, koji su bili odrasli s njim i morali su ga pratiti.
9
On ih upita: "to mi svjetujete da odgovorim tim ljudima, koji su zahtijevali od
mene: Olakaj jaram, to ga je metnuo na nas tvoj otac?"
10
Mladi ljudi, koji su bili odrasli s njim, odgovorie mu ovo: "Ovako e odgovoriti
tim ljudima, koji ti rekoe: Tvoj je otac metnuo na nas teak jaram, olakaj ti na
jaram! Odgovori im: Moj je mali prst deblji od bedara oca mojega.
11
Eto, otac vam je moj naprtio teak jaram. Ja u va jaram uiniti jo teim. Otac vas
je moj ibao bievima Ja u vas krotiti tipavcima."
12
Kad Jeroboam i sav narod dooe opet trei dan k Roboamu, kako je to bio
zapovjedio kralj rekavi: "Doite opet k meni do tri dana!",
13
Tada im kralj otro odgovori, jer se kralj Roboam ne osvrnu na savjet staraca.
867
14
Kako ga svjetovae mladi ljudi, odgovori im: "Moj vam je otac naprtio teak jaram.
Ja u va jaram uiniti jo teim. Otac vas je moj ibao bievima. Ja u vas krotiti
tipavcima."
15
Tako kralj ne uslii naroda, jer je Bog bio tako uredio, da Gospod ispuni svoje
obeanje, to ga je preko Ahije ilonjanina bio dao Jeroboamu, sinu Nebatovu.
16
Kad vidje sav Izrael, da ih kralj nee usliiti, odgovori narod kralju ovo: "Kakav
dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo batine sa sinom Jesejevim. Kui, sinovi
Izraelovi! Sad gledaj svoju kuu, Davide!" Tako otide sav Izrael kui.
17
Roboam je vladao samo jo nad sinovima Izraelovim, koji su stanovali u gradovima
Judinim.
18
Kad kralj Roboam posla Adorama, nadzornika nad rabotnim radnjama, sav ga
Izrael zasu kamenjem i ubi. Kralj Roboam mogao je upravo jo skoiti na svoja kola i
pobjei u Jerusalem.
19
Tako otpade Izrael od kue Davidove do dananjega dana.
1
im Roboam doe u Jerusalem, podie kuu Judinu i Benjaminovu, sto i osamdeset
tisua odabranih ratnika, da zavojte na Izraela, da natrag dobiju kraljevstvo za
Roboama.
2
Tada doe rije Gospodnja emaji, ovjeku Bojemu, ovako:
3
"Javi Roboamu, sinu Salomonovu, kralju Judinu, i svim sinovima Izraelovim u Judi
i Benjaminu ovo:
4
Ovako veli Gospod: "Ne izlazite i ne bijte se s braom svojom! Svaki neka se vrati
svojoj kui, jer sam ja naredio tako da bude." Oni posluae zapovijed Gospodnju,
vratie se i ne otidoe proti Jeroboamu.
5
Tako ostade Roboam u Jerusalemu i dade sagraditi tvrde gradove u zemlji Judinoj.
6
Sagradi gradove tvrde Betlehem, Etam, Tekou,
7
BetZur, Sokoh, Adulam,
868
8
Gat, Mareu, Zif,
9
Adoraim, Laki, Azeku,
10
Zorah, Ajalon i Hebron,
11
I uini od njih jake tvrave, namjesti nad njima zapovjednike i postavi u njih
spremita za hranu, ulje i vino,
12
I u svaki grad titove i koplja. Tako ih uini veoma jakima i drao je Judu i
Benjamina vrsto u svojoj ruci.
13
Sveenici i Leviti iz svega Izraela naoe se kod njega iz svih krajeva svojih
14
Leviti naime ostavie panjake svoje i posjed svoj i iselie se u Judu i Jerusalem, jer
ih je Jeroboam sa sinovima svojim bio skinuo kao sveenike Gospodnje
15
I postavio sebi sveenike za slubu na visinama, za jarce i telad, to ih je nainio.
16
Njima se pridruie iz svih plemena Izraelovih oni, koji su iskrenim srcem tovali
Gospoda, Boga Izraelova. Oni dooe u Jerusalem da rtvuju Gospodu, Bogu otaca
svojih.
17
Tako utvrdie kraljevstvo Judino i uvrstie Roboama, sina Salomonova, u
njegovoj vlasti za tri godine; jer za tri godine hodili su putovima Davidovim i
Salomonovim.
18
Roboam uze sebi za ene Mahalatu, ker Jerimota, sina Davidova, i Abihailu, ker
Eliaba, sina Jesejeva.
19
Ova mu rodi sinove Jeua emarju i Zahama.
20
Poslije nje oeni se Maakom, kerju Absalomovom. Ova mu rodi Abiju, Ataja,
Zizu i elomita.
21
Roboam je ljubio Maaku, ker Absalomovu, vema negoli sve druge svoje ene i
inoe. On je naime bio uzeo osamnaest ena i ezdeset inoa, koje mu rodie dvadeset
i osam sinova i ezdeset keri.
869
22
Tada Roboam postavi Abiju, sina Maakina, obiteljskim poglavarom, knezom meu
braom njegovom; jer ga je htio uiniti kraljem.
23
I mudro pritom radei razmjesti sve sinove svoje po svim krajevima Judinim i
Benjaminovim, po svim tvrdim gradovima, i dade im hrane izobilja i isprosi im
mnogo ena.
1
Kad je Roboam bio utvrdio svoju vlast i osigurao svoju mo, otpade on i sav Izrael s
njim od zakona Gospodnjega.
2
Tada u petoj godini kraljevanja Roboamova izae kralj iak od Egipta proti
Jerusalemu jer su oni nevjerno radili proti Gospodu
3
S tisuu i dvije stotine kola i sa ezdeset tisua konjanika. Nije bilo broja vojsci, to
doe s njim iz Egipta: Libijaca, Sukijaca i Etiopljana.
4
On osvoji utvrde u Judi i doe do Jerusalema.
5
Tada doe prorok emaja k Roboamu i knezovima Judinim, koji su se bili pred
iakom povukli u Jerusalem, i ree im: "Ovako veli Gospod: Vi ostaviste mene, zato
i ja ostavljam vas u ruke iaku."
6
Tada se ponizie knezovi Izraelovi i kralj i rekoe: "Gospod je pravedan,"
7
Kad vidje Gospod, da su se ponizili, doe rije Gospodnja emaji ovako: "Ponizili
su se. Neu ih unititi, nego u im dati neto izbavljenja, tako da se ne izlije sva moja
jarost na Jerusalem preko iaka.
8
Ali e mu biti sluge, da upoznaju razliku izmeu slube meni i slube kraljevstvima
zemaljskim."
9
I tako izae kralj iak od Egipta proti Jerusalemu i ugrabi blago u hramu
Gospodnjem i blago palae kraljevske. Sve on uze. Ugrabi i zlatne titove, to ih je
bio dao nainiti Salomon.
10
Na njihovo mjesto dade kralj Roboam nainiti mjedene titove i povjeri ih panji
starjeina nad tjelesnim straarima, to su straili na ulazu u palau kraljevsku.
870
11
Kadgod bi kralj iao u hram Gospodnji, dolazili su tjelesni straari i nosili ih, a
onda ih opet donosili natrag u straarnicu tjelesnih straara.
12
Jer se je bio ponizio, odvrati se od njega gnjev Gospodnji, da ga posve ne uniti, jer
je i na Judi bilo jo neto dobra.
13
Tako se je utvrdio kralj Roboam opet u Jerusalemu i vladao je dalje. Imao je
Roboam etrdeset i jednu godinu, kad postade kralj, i vladao je sedamnaest godina u
Jerusalemu, gradu, koji je bio izabrao Gospod izmeu svih gradova Izraelovih, da
ondje namjesti ime svoje. Njegova se mati zvala Naama i bila je Amonka.
14
A on je inio zlo, jer nije upravio srce svoje na to, da vjerno slui Gospodu.
15
Povijest Roboamova, prijanja i potonja, zapisana je u povijesti proroka emaje i
vidioca Ida. Ratovi izmeu Roboama i Jeroboama trajali su cijelo vrijeme.
16
Kad je Roboam bio poinuo kod otaca svojih, bio je pokopan u gradu Davidovu.
Njega naslijedi na prijestolju njegov sin Abija,
1
U osamnaestoj godini kraljevanja Jeroboamova postade Abija kralj nad Judom.
2
On je vladao tri godine u Jerusalemu. Njegova se mati zvala Mikaja, ki Uriela iz
Gibee. Izmeu Abija i Jeroboama bio je rat.
3
Abija otvori boj s vojskom hrabrih ratnika od etiri stotine tisua izabranih ljudi,
jeroboam postavi se u bojni red naprema njemu s osam stotina tisua izabranih,
hrabrih ljudi.
4
Tada stade Abija gore na brdo Zemaraim, to lei u gori Efraimovoj, i povika: "ujte
me, Jeroboame i svi sinovi Izraelovi!
5
Zar doista nijeste morali znati, da je Gospod, Bog Izraelov, predao kraljevstvo nad
Izraelom na vjena vremena Davidu i potomcima njegovim na temelju zavjeta
osoljenoga?
6
Ali Jeroboam, sin Nebatov, sluga Salomona sina Davidova, ustade i pobuni se proti
gospodaru svojemu,
871
7
I skupie se oko njega ljudi praznovi i nevaljali i Roboama, sina Salomonova, posve
dobie u svoju vlast Jer je Roboam bio premlad i nije bio svoj, da bi im se mogao
oduprijeti.
8
I vi sad mislite, da se moete oprijeti kraljevstvu Gospodnjemu, koje je u rukama
potomaka Davidovih, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne teoce, koje vam je
Jeroboam uinio za bogove.
9
Nijeste li otjerali sveenike Gospodnje, potomke Aronove, i Levite i nainili sebi
sveenike kao narodi drugih zemalja? Svaki, koji je doao s juncem ili sa sedam
ovnova, da se posveti, postao je sveenik onima, koji nijesu bogovi,
10
Ali na Bog jest Gospod. Mi nijesmo otpali od njega, a kao sveenici slue
Gospodu potomci Aronovi, i Leviti obavljaju slubu.
11
Oni prinose Gospodu jutrom i veerom rtve paljenice i miomirisan kad, meu
kruhove postavljene na to od istoga zlata i pale svako vee zlatni svijenjak sa
icima njegovim, jer mi drimo zakon Gospoda, Boga svojega. A vi ga ostaviste.
12
ujte, s nama, nama je na elu Bog i sveenici njegovi s trubama glasnim, da
zatrube proti vama. Sinovi Izraelovi! Ne borite se proti Gospodu, Bogu otaca svojih,
jer neete imati uspjeha.
13
Ali Jeroboam zavede zasjedu, da im zau za lea. Tako su Judejcima bili sprijeda
jedni, a s lea zasjeda.
14
I kad se obazree Judejci, a to boj i sprijeda i straga, Oni povikae Gospodu.
Sveenici zatrubie u trube,
15
I Judejci podigoe ratnu viku. Kad Judejci podigoe ratnu viku, razbi Bog
Jeroboama i svega Izraela pred Abijom i Judom.
16
Sinovi Izraelovi pobjegoe od Judejaca, i dade ih Bog njima u ruke.
17
Abija i ljudi njegovi nanesoe im velik poraz. Pet stotina tisua odabranih ljudi
pade od Izrael.
18
Tako su onda bili ponieni sinovi Izraelovi, a Judejci prevladae; jer su se bili
oslonili na Gospoda, Boga otaca svojih.
872
19
Abija je progonio Jeroboama i oduzeo mu vie gradova, naime Betel, Jeanu i
Efron sa selima njihovim.
20
Jeroboam, dokle je ivio Abija, ne oporavi se vie. Gospod ga udari, te umrije.
21
A Abija postade moan. On uze sebi etrnaest ena. One mu rodie dvadeset i dva
sina i esnaest keri.
22
Ostala povijest Abijina, njegova preduzea i djela zapisana su u zapiscima proroka
Ida.
1
Kad je Abija bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u gradu Davidovu. Mjesto
njega postade kralj njegov sin Asa. Za njegova vremena imala je zemlja mir deset
godina.
2
Asa je inio, to je bilo dobro i pravo u oima Gospoda, Boga njegova.
3
Jer odstrani rtvenike tuih bogova i slubu na visinama, dade poruiti spomenike i
sasjei sveta stabla.
4
Zapovjedi sinovima Judinim, da vjerno slue Gospodu, Bogu otaca svojih, i da rade
po zakonu i zapovijedi.
5
Takoer odstrani iz svih gradova Judinih rtvene uzvisine i sunane stupove. Pod
njim je kraljevstvo imalo mir.
6
On sagradi tvrde gradove u Judi; jer je zemlja imala mir, i nitko u ono vrijeme nije
vodio rata s njim, jer mu je bio Gospod dao mir.
7
Zato je on bio pozvao Judejce: "Sagradimo sebi ove gradove i opaimo ih zidovima,
kulama, vratima i prijevornicama! Jo nam je mir u zemlji; jer vjerno sluismo
Gospodu, Bogu svojemu, jer mu ostadosmo vjerni, zato nam dade mir unaokolo." I
tako su gradili i imali su uspjeh.
8
I imao je Asa vojsku, to je nosila tit i koplje: iz Jude trista tisua i iz Benjamina
dvjesta i osamdeset tisua ljudi, to su nosili titove i zapinjali luk, sami hrabri ratnici.
873
9
Tada izae proti njima Etiopljanin Zerah s vojskom od milijun ratnika i trista kola i
prodrije do Maree.
10
Asa izae preda njega. U dolini Sefati kod Maree postavie se u bojni red.
11
Asa zazva Gospoda, Boga svojega, i pomoli se: "Gospode, samo ti moe pomoi u
boju meu jakim i slabim! Pomozi nam, Gospode, Boe na, jer mi se oslanjamo na
te, i u tvoje ime izaosmo u boj proti tolikome mnotvu. Gospode, ti si Bog na! Proti
tebi ne smije se odrati ovjek."
12
Tada razbi Gospod Etiopljane pred Asom i pred Judejcima. Etiopljani pobjegoe.
13
Asa ih je tjerao s ratnicima svojim do Gerare. Popadoe toliki Etiopljani, da niti
jedan od njih ne ostade na ivotu, jer se potpuno satre pred Gospodom i vojskom
njegovom. Oni odnesoe silan plijen.
14
Osvojie sve gradove oko Gerare jer je bio doao na njih velik strah i oplijenie
sve te gradove, jer je bilo u njima mnogo plijena.
15
I atore sa stokom oplijenie, odvedoe mnogo ovaca i deva i vratie se u
Jerusalem.
1
Na Azariju, sina Odedova, doe duh Boji.
2
On ode k Asi i ree mu: "ujte me, Asa i sav Juda i Benjamine! Gospod je s vama,
ako ste vi s njim. Ako ga traite, nai ete ga. Ako li ga ostavite, i on e vas ostaviti.
3
Dugo je vremena bio Izrael bez pravoga Boga, bez sveenika, koji su ga pouavali i
bez zakona.
4
A tada se u nevolji svojoj obrati Gospodu, Bogu Izraelovu, i kad su ga traili,
naoe ga.
5
U ono vrijeme nije bilo sigurnosti za one, koji odlaze, i za one, koji dolaze, nego je
meu svim stanovnicima zemalja vladao nemir velik.
6
Jedan je narod bio u svai s drugim, i jedan grad s drugim; jer ih je Bog uplaio
svakojakim nevoljama.
874
7
Budite hrabri i ne dajte da vam klonu ruke; jer e va trud nai svoju plau!"
8
Kad je Asa uo ove rijei i proroanstvo proroka Azarije, sina Odedova, ohrabri se i
istrijebi bogove iz sve zemlje Judine i Benjaminove i iz gradova, to ih je bio osvojio
u gori Efraimovoj, i ponovi rtvenik Gospodnji, koji je stajao pred trijemom
Gospodnjim.
9
Tada skupi sve pleme Judino i Benjaminovo i one od Efraima, Manaseha i Simeona,
koji su kod njih boravili kao stranci. Iz Izraela naime bili su veoma mnogi prebjegli k
njemu, kad vidjee, da je s njim bio Gospod, Bog njegov.
10
Oni se skupie u Jerusalem u treem mjesecu petnaeste godine kraljevanja Asina
11
I u onaj dan zaklae Gospodu od plijena, to su ga bili donijeli kui, sedam stotina
volova i sedam tisua ovaca.
12
Tada uinie zavjet, da e sluiti Gospodu, Bogu otaca svojih, svim srcem i svom
duom.
13
A tko nee da slui Gospodu, Bogu Izraelovu, taj neka se pogubi, bio ugledan ili
malen, bio ovjek ili ena!
14
Glasom i klicanjem velikim, uz trube i rogove zaklee se Gospodu,
15
I radovao se je sav Juda toj zakletvi, jer su se bili zakleli svim srcem, i traili su
Gospoda iskrenom voljom. I naoe ga, i on im dade mir svuda unaokolo.
16
Kralj Asa dapae svoju mater Maaku svrgnu s njezina mjesta, jer je bila atarti
podigla lik idolski, Asa srui idola njezina, izlomi ga i spali u dolini kidronskoj.
17
Ali uzvisine nijesu bile sruene u Izraelu. Ipak ostade Asa vjeran, doklegod je ivio.
18
Takoer dade unijeti u hram Boji posvetne darove svojega oca i svoje vlastite
posvetne darove, srebro, zlato i sudove.
19
Sve do trideset pete godine kraljevanja Asina nije vie bilo rata.
875
1
U trideset estoj godini kraljevanja Asina izae Baaa, kralj Izraelov, proti Judi i
utvrdi Ramu, da ne da nikome otii k Asi, kralju Judinu, ni od njega doi.
2
Ali Asa uze srebro i zlato iz riznica hrama Gospodnjega i palae kraljevske, posla to
BenHadadu, kralju sirijskomu, koji je imao svoje sjedite u Damasku, i porui:
3
"Savez postoji izmeu mene i tebe, izmeu mojega i tvojega oca. Evo aljem ti
srebra i zlata. Pa razrijei svoj savez s Baaom, kraljem Izraelovim, da moradne otii
od mene!"
4
BenHadad poslua kralja Asu i posla vojskovoe svoje proti gradovima
Izraelovim. Oni poharae Ijon, Dan, AbelMaim i sva spremita u gradovima
Naftalijevim.
5
Kad Baaa primi vijest o tom, presta utvrivati Ramu i odusta od svojega rada.
6
I kralj Asa podie sve Judejce. Oni moradoe odnijeti kamenje i grede, to ih je bio
Baaa upotrebljavao za utvrivanje Rame. Stim dade utvrditi Gebu i Mispu.
7
U ono vrijeme doe vidjelac Hanani k Asi, kralju Judinu, i ree mu: "Jer si se
pouzdao u kralja sirijskoga, a nijesi se oslonio na Gospoda, Boga svojega, zato se
vojska kralja sirijskoga izmae iz tvojih ruku.
8
Nijesu li Etiopljani i Libijci bili velika vojska s kolima i konjanicima u vrlo velikom
broju? Pa jer si se oslonio na Gospoda, dade ti ih u ruke.
9
Jer oi Gospodnje nadgledaju svu zemlju, da prui svoju jaku pomo onima, kojima
srce pripada njemu nepodijeljeno. Ti si u tom radio ludo; jer od sada e morati rat
voditi."
10
Asa se razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu; jer se rasrdi na njega za to. Asa
izmui tada i ljude iz naroda.
11
Povijest Asina, prijanja i potonja, stoji zapisana u knjizi krajeva Judinih i
Izraelovih.
12
U trideset devetoj godini svojega vladanja razbolje se Asa od nogu. Bolest njegova
bila je vrlo teka. Ali i u ovoj bolesti nije traio pomoi u Gospoda, nego u lijenika.
876
13
Kad je onda Asa bio poinuo kod otaca svojih i umro u etrdeset prvoj godini
vladanja,
14
Pokopae ga u njegovoj grobnici koju je bio dao sebi iskopati u gradu Davidovu.
Metnue ga na postelju, koju su bili napunili mirisavih stvari i masti umjetno
zgotovljenih, i u ast njegovu priredie veoma veliku pogrebnu sveanost.
1
Mjesto njega postade kralj njegov sin Joafat. On se naorua proti Izraelu.
2
Ponamjeta vojsku po svim tvrdim gradovima Judinim i posade po zemlji Judinoj i
po gradovima Efraimovim, to ih je bio osvojio njegov otac Asa.
3
I bio je Gospod s Joafatom, jer je hodio putovima, kojima je prije bio iao njegov
djed David, i nije sluio baalima,
4
Nego je tovao Boga svojega djeda, po njegovim zapovijedima hodio i nije inio
kao sinovi Izraelovi.
5
Zato dade Gospod da ojaa kraljevstvo u ruci njegovoj. Sav Juda prinosio je darove
Joafatu, te je imao veliko blago i slavu.
6
Jer je njemu na putu Gospodnjem porasla sranost, odstrani on i uzvisine i atarte u
Judi.
7
U treoj godini svojega vladanja posla svoje vrhovne inovnike BenHaila,
Obadiju, Zahariju, Netanela i Mikaju, da pouavaju u gradovima Judinim,
8
I s njima Levite emaju, Netaniju, Zebadiju, Asahela, emiramota, Jonatana,
Adoniju, Tobiju i Tobadoniju, Levite, i s njima sveenike Eliamu i Jorama.
9
Ovi su pouavali u Judi imajui uza se knjigu zakona Gospodnjega. Obilazili su sve
gradove Judine i uili narod.
10
Velik strah doe na sva kraljevstva po zemljama oko Jude, te se ne usudie ratovati
s Joafatom.
11
Filisteji su donosili Joafatu darove i srebro kao danak. I Arapi su mu dogonili
stoke po sedam tisua i sedam stotina ovnova i po sedam tisua i sedam stotina jaraca.
877
12
Tako je postajao Joafat sve jai i moniji. Sagradi u Judi kule i gradove za
spremita.
13
U gradovima Judinim imao je mnogo blago, a u Jerusalemu etu hrabrih ratnika.
14
Ovo je broj njihov po obiteljima: Judi su pripadali kao tisunici: Vojskovoa
Adnah s tri stotine tisua hrabrih ratnika,
15
Uz njega vojskovoa Johanan s dvjesta i osamdeset tisua ljudi;
16
Uz njega Amasija, sin Zikrijev, koji se je bio dragovoljno posvetio Gospodu, s
dvjesta tisua hrabrih ratnika,
17
Benjaminu su pripadali hrabri ratnik Eliada s dvjesta tisua ljudi, koji su bili
naoruani lukom i titom;
18
Uz njega Jehozabad sa sto i osamdeset tisua za rat naoruanih ljudi.
19
Ovi su sluili kralju, osim onih, to ih je bio ponamjetao kralj po tvrdim
gradovima u svoj zemlji Judinoj.
1
Kad je Joafat bio postao veoma bogat i moan, sprijatelji se s Ahabom.
2
Poslije nekoliko godina otide k Ahabu u Samariju. Ahab nakla njemu i ljudima
njegovim mnogo ovaca i volova. Pritom ga nagovori, da poe s njim proti Ramotu
Gileadu.
3
I kad Ahab, kralj Izraelov, upita Joafata, kralja Judina: "Hoe li poi s menom
proti Ramotu Gileadu?", odgovori mu: "to ti hoe, hou i ja; moja vojska tvoja je
vojska. Poi u s tobom u boj."
4
A Joafat dade kralju Izraelovu ovaj savjet: "Upitaj prije ipak Gospoda!"
5
I tako kralj Izraelov dade skupiti proroke, etiri stotine ljudi, i upita ih: "Hou li poi
u rat proti Ramotu Gileadu, ili da se okanim?" Oni odgovorie: "Poi, jer e ga
Gospod dati u ruke kralju!"
6
A Joafat upita: "Ima li ovdje jo koji prorok Gospodnji, da ga upitamo?"
878
7
Kralj Izraelov ree Joafatu: "Ima jo jedan, preko kojega bismo mogli upitati
Gospoda" Ali ja ga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne prorie dobro, nego samo zlo:
to je Mikaja, sin Imlin." A Joafat odgovori: "Neka kralj ne govori tako!"
8
I kralj Izraelov dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: "Bre dovedi Mikaju, sina
Imlina!"
9
Uto su sjedili kralj Izraelov i Joafat, kralj Judin, svaki na svojem prijestolju u
kraljevskim haljinama na trgu kod vrata samarijskih, i svi su proroci prorokovali pred
njima.
10
Zedekija, sin Kenaanaha, nainio sebi gvozdene rogove i vikao: "Ovako veli
Gospod: "Tako e pobosti Sirijce, dokle ih ne uniti!"
11
Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: Poi samo na Ramot Gilead! Uspjet e.
Gospod e ga dati u ruke kralju."
12
Poslanik, koji je bio otiao da dovede Mikaju, ree mu: "Pazi dobro, proroci su
kralju jednoglasno obeali sreu. Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i sreu navjeuj!"
13
Mikaja odgovori: "Tako iv bio Gospod, samo to mi nadahne Gospod, to u
navijestiti,"
14
Kad je doao kralju, upita ga kralj: "Mikaja, hoemo li poi u rat na Ramot Gilead,
ili da se okanimo?" On odgovori: "Poite! Imat ete sreu. Oni e vam se dati u ruke."
15
A kralj mu ree: "Koliko u te puta zaklinjati, da mi samo istu istinu navijesti u
ime Gospodnje?"
16
Tada on ree: "Vidim sav narod Izraelov razasut po brdima kao ovce, koje nemaju
pastira. Gospod ree: "Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kui u miru!"
17
Tada ree kralj Izraelov Joafatu: "Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje sreu,
nego samo zlo?"
18
A Mikaja nastavi: "Zato uj rije Gospodnju: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na
prijestolju svojem, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane.
19
I Gospod upita: "Tko e zaluditi Ahaba, kralja Izraelova, da poe na vojsku i da
padne pred Ramotom Gileadom? Jedan ree ovo, drugi ono.
879
20
Napokon izae jedan duh, stade pred Gospoda i ree: "Ja u ga zaluditi. Gospod ga
upita: "Kako?
21
Odgovori: "Poi u tamo i postat u laljiv duh u ustima svih proroka njegovih.
Tada on ree: "Moe ga zaluditi. Tebi e to poi za rukom. Idi, uini tako!
22
I tako je eto Gospod stavio laljiva duha u usta svim tvojim prorocima, jer je
Gospod zakljuio zlo po te."
23
Tada pristupi Zedekija, sin Kenaanaha, i udari Mikaju po obrazu i ree: "Kako je
otiao duh Gospodnji od mene, da govori s tobom?"
24
Mikaja odgovori: "Doznat e to u onaj dan, kad moradne bjeati iz jedne sobe u
drugu, da se skrije."
25
Potom zapovjedi kralj Izraelov: "Uhvatite Mikaju, odvedite ga k zapovjedniku
gradskom Amonu i kraljeviu Joau
26
I javite: "Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga ovjeka u tamnicu i drite ga tijesno
uz vodu i kruh, dok se ne vratim itav i zdrav!"
27
Mikaja odgovori: "Ako se ti zaista vrati itav i zdrav, onda Gospod nije govorio
preko mene." Jo ree: "ujte to, svi narodi!"
28
I tako izaoe kralj Izraelov i Joafat, kralj Judin, proti Ramotu Gileadu.
29
A kralj Izraelov ree Joafatu: "Ja u se preobui i tako poi u boj. Ti samo zadri
svoje haljine!" Tako se preobue kralj Izraelov, i pooe u boj.
30
A kralj sirijski bio je zapovjedio zapovjednicima svojih raznih kola ovo: "Ne borite
se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo s kraljem Izraelovim!"
31
I kad zapovjednici ratnih kola ugledae Joafata, pomislie: "To moe samo biti
kralj Izraelov", i sruie se na njega. A Joafat povika. I Gospod mu pomoe, i odvrati
ih Bog od njega.
32
im zapovjednici ratnih kola vidjee, da to nije kralj Izraelov, odstupie od njega.
33
A jedan momak onako nagonom odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova gdje
spua oklop. Tada ovaj zapovjedi svojemu vozau: "Okreni i izvedi me iz boja, jer
880
sam ranjen!"
34
Ali je boj onoga dana bio sve ei, i tako je morao kralj izdrati uspravo stojei u
kolima naprema Sirijcima do uveer. O sunanom zalasku umrije.
1
Joafat, kralj Judin, vrati se itav i zdrav kui u Jerusalem.
2
Tada stupi preda njega vidjelac Jehu, sin Hananijev, i ree kralju Joafatu: "Zar si
morao pruiti pomo bezboniku i ljubav iskazati onima, koji mrze na Gospoda? Zato
je pao na te gnjev Gospodnji.
3
Ali se nalo i dobra na tebi: Istrijebio si drvene likove atarte iz zemlje i upravio B
srce svoje na to, da vjerno slui Bogu."
4
Joafat ostade tada u Jerusalemu, Obilazio je opet narod od Beerebe do gore
Efraimove i privodio ih natrag Gospodu, Bogu otaca njihovih.
5
I postavi suce u zemlji, u svim tvrdim gradovima Judinim, u svakom gradu.
6
Ree sucima: "Gledajte dobro, to inite, jer ne sudite po nalogu ljudi, nego po
nalogu Gospoda. On je kod vas nazoan, kad sudite.
7
Zato neka bude strah Gospodnji u vama! Idite oprezno na rad, jer u Gospoda, Boga
naega, nema nepravde, niti on gleda tko je tko, niti prima mita."
8
I u Jerusalemu postavi Joafat neke Levite, sveenike i poglavare obiteljske sinova
Izraelovih za sud Gospodnji i za pravne raspre. Oni su stanovali u Jerusalemu.
9
On m dade ovaj naputak: "Ovako ete raditi: u strahu Gospodnjem, sa svom
vjernosti i srcem iskrenim
10
U svakoj parnici, to se iznese pred vas od brae vae, to stanuju po gradovima
svojim, ticalo se to umorstva, zakona, zapovijedi, uredaba ili prava, imate ih pouiti,
da se ne ogrijee o Gospoda, i da ne padne gnjev njegov na vas i na brau vau. Tako
morate raditi, da ne sagrijeite.
11
Veliki sveenik Amarija bit e predstojnik va u svim poslovima Gospodnjim, i
Zebadija, sin Imaelov, knez kue Judine, u svim poslovima kraljevim. Kao inovnici
881
stoje vam na slubu Leviti. Poite hrabro na posao! Gospod je s dobrima."
1
Potom izaoe u boj proti Joafatu Moabovci i Amonci i s njima jedan odio nekih
drugih.
2
Kad se je dojavilo Joafatu: "Dolazi proti tebi veliko mnotvo s one strane mora, iz
Sirije, oni su ve u HasasonTamaru, to je EnGedi",
3
On se uplai. Joafat se utee Gospodu i dade oglasiti post po svoj zemlji Judinoj.
4
Skupie se Judejci, da zazovu Gospoda. Iz svih gradova Judinih dooe, da trae
pomo kod Gospoda.
5
Tada stupi Joafat u hramu Gospodnjem pred trijemom novim meu narodnu
zajednicu Judinu i jerusalemsku
6
I pomoli se: "Gospode, Boe otaca naih! Nijesi li ti Bog na nebu i vladar nad svim
kraljevstvima naroda? U ruci je tvojoj mo i jakost, i nitko ti ne moe odoljeti.
7
Nijesi li ono ti, Boe na, odagnao stanovnike ove zemlje ispred naroda svojega
Izraela i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama?
8
Oni se naselie u njoj i sagradie ti u njoj svetite za ime tvoje i rekoe:
9
Ako nas zadesi kakva nesrea, rat, kazneni sud, kuga i glad, tada emo stupiti pred
ovaj hram i preda te jer ime tvoje prebiva u ovom hramu i vapit emo k tebi u
nevolji svojoj, da nas uslii i izbavi.
10
I sad evo, Amonci i Moapci i stanovnici gore Seira, kroz kojih zemlju nijesi dao
sinovima Izraelovim proi, kad su ili iz zemlje egipatske, i koje obioe, a da ih ne
unitie:
11
Evo, oni nam sad vraaju, kad dolaze, da nas istjeraju iz posjeda tvojega, to si nam
ga dao.
12
O Boe na, zar ih nee kazniti? Jer mi smo nemoni pred tim silnim mnotvom,
koje ide proti nama, Ne znamo, to bismo inili. Oi su nae uprte u te."
882
13
Tako je stajao tu sav Juda pred Gospodom s djecom, enama i sinovima.
14
Tada doe usred narodne zajednice duh Gospodnji na Jahaziela, sina Zaharije, sina
Benaje, sina Jehiela, sina Matanije, Levita iz roda Asafova.
15
On povika: "Sluajte, sinovi Judini i stanovnici Jerusalema i ti, kralju Joafate!
Ovako vam govori Gospod: Ne bojte se, ne plaite se toga mnotva velikoga! Taj boj
nije stvar vaa, nego Boja
16
Izaite sutra proti njima! Oni e poi uz brdo Ziz, i vi ete ih nai na kraju doline
istono od pustinje Jeruela.
17
Ali se vi neete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte, kako e vas,
Judo i Jerusaleme, izbaviti Gospod! Ne bojte se! Ne plaite se! Izaite sutra proti
njima! Gospod je s vama."
18
Tada se prignu Joafat licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jerusalema bacie
se niice pred Gospodom, da se poklone Gospodu.
19
Leviti iz roda Kohatova i Korahova uzee da hvale Gospoda, Boga Izraelova,
glasom i klicanjem visokim.
20
Drugoga jutra rano izaoe u pustinju tekoansku. Kad su izlazili, stade Joafat
meu njih i ree: "ujte me, Judejci i stanovnici Jerusalema! Pouzdajte se u Gospoda,
Boga svojega, pa ete biti sigurni! Pouzdajte se u proroke svoje, pa ete uspjeti!"
21
Onda se dogovori s narodom i postavi pjevae, koji bi, idui pred naoruanim
ratnicima, imali u slavu Gospodu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: "Hvalite
Gospoda, jer vjeno traje dobrota njegova!"
22
im su bili poeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospod, da ljudi, to su se bili
skrili u zasjedi, dou na Amonce, Moapce i na odio s gore Seira, koji su bili izali
proti Judejcima. Oni su bili razbijeni.
23
I okrenue se Amonci i Moapci proti stanovnicima gore Seira, da ih potru i unite.
Kad su bili gotovi sa stanovnicima iz gore Seira, udarie jedni na druge, te se
poubijae.
24
I kad Judejci dooe na visinu iznad pustinje i pogledae na mnotvo, vidjee samo
mrtva tjelesa gdje lee po zemlji. Niti jedan nije bio umaknuo.
883
25
I Joafat doe s ljudima svojim, da pokupe plijen. Naoe svu silu stoke,
pokretnina, haljina i dragocjenoga posua i uzee sebi od toga toliko, da su jedva
mogli odnijeti. Tri dana bili su zaposleni plijenjenjem, tako je velik bio plijen.
26
etvrti dan skupie se u dolini hvalospjeva; jer ondje dadoe hvalu Gospodu. Zato
se zove ono mjesto do dananjega dana dolina hvalospjeva.
27
Svi Judejci i Jerusalemci vratie se tada s Joafatom na elu puni radosti opet natrag
u Jerusalem, jer ih je bio obradovao Gospod nad neprijateljima njihovim.
28
S harfama, citrama i trubama dooe u Jerusalem u hram Gospodnji.
29
Sva kraljevstva zemalja obuze velik strah, kad ue, da se je Gospod sam borio s
neprijateljima Izraelovim.
30
Otada je vladao mir u kraljevstvu Joafatovu; jer mu je bio Bog njegov dao mir
unaokolo.
31
Tako je vladao Joafat nad Judom. Bilo mu je trideset i pet godina, kad postade
kralj, i vladao je u Jerusalemu dvadeset i pet go ina. Njegova mati zvala se je Azuba
i bila je ki ilhijeva.
32
Hodio je posve putem svojega oca Ase, a da ne side s njega, i inio je, to se
dopadalo Gospodu.
33
Samo uzvisine nijesu bile sruene, i narod nije jo bio svoje srce upravio k Bogu
otaca svojih.
34
Ostala povijest Joafatova, prijanja i potonja, stoji zapisana u povijesti Jehua, sina
Hananijeva, koja je bila stavljena u knjigu o kraljevima Izraelovim.
35
Potom se zdrui Joafat, kralj Judin, s Ahazijom, kraljem Izraelovim, iji je rad bio
bezboan
36
On sklopi s njim savez, da naine lae, to e voziti u Tari. I u EsionGeberu
nainie lae.
37
A Eliezer, sin Dodavahov iz Maree, prorokova proti Joafatu ovako: "Jer si se
zdruio s Ahazijom, razorit e Gospod tvoje djelo." Tako se razbie lae i ne mogoe
ii u Tari.
884
1
Kad je Joafat bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih u
gradu Davidovu. Mjesto njega postade kralj njegov sin Joram.
2
Ovaj je imao kao brau sinove Joafatove Azariju, Jehiela, Zahariju, Mihaela i
efatiju. Svi ovi bili su sinovi Joafata, kralja Izraelova.
3
Otac njihov bio im je dao bogate darove u srebru, zlatu i dragocjenostima uz tvrde
gradove u Judi. Kraljevsku ast dade Joramu, jer je bio prvoroenac.
4
Kad je Joram bio uzeo vladati kraljevstvom svojega oca i kad se je bio utvrdio, dade
poubijati svu brau svoju i neke ugledne Izraelce.
5
Joram je imao trideset i dvije godine, kad postade kralj, i vladao je osam godina u
Jerusalemu.
6
Hodio je putem kraljeva Izraelovih, kao to je bila inila kua Ahabova, jer je on
imao ker Ahabovu za enu. Tako je inio, to se nije dopadalo Gospodu.
7
Ipak ne htjede Gospod unititi kuu Davidovu radi zavjeta, to ga je uinio s
Davidom, i jer je bio obeao, da e njemu i sinovima njegovim vazda davati
svjetionicu.
8
Pod njegovim vladanjem otpadoe Edomci od Jude i postavie sebi vlastitoga kralja.
9
Joram otide tamo sa svojim vojskovoama i sa svim ratnim kolima. Kad je navalio
jedne noi, razbi Edomce, koji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicima ratnih
kola.
10
Ali Edomci ostadoe nezavisni od Jude do dananjega dana. Tada u isto vrijeme
otpade i Libna od vrhovne vlasti njegove, jer je on bio otpao od Gospoda, Boga otaca
svojih.
11
Takoer naini on rtvene uzvisine po brdima Judinim, navede stanovnike
Jerusalema na slubu idolsku i otui Judu.
12
Tada mu stie pismo od proroka Ilije, to je glasilo ovako: "Ovako veli Gospod,
Bog tvojega djeda Davida: Za kaznu, to ne ide putovima svojega oca Joafata i
putovima Ase, kralja Judina,
885
13
Nego hodi putem kraljeva Izraelovih i navodi Judu i stanovnike Jerusalema na
slubu idolsku, kao to je inila kua Ahabova, osim toga dao si poubijati i brau
svoju, kuu oca svojega, a bili su bolji od tebe,
14
Evo, zato e Gospod pustiti da doe teka kazna na tvoj narod, na tvoje sinove, na
tvoje ene i na sve tvoje imanje.
15
A ti e pasti u teku bolest, u bolest crijevnu, dok ti dan po dan ne ispadnu crijeva
od te bolesti."
16
I tako podie Gospod proti Joramu duh Filistejima i Arapima, koji stanuju do
Etiopljana.
17
Oni izaoe proti zemlji Judinoj, poharae je i odvukoe sve imanje i blago, to se
nae u palai kraljevskoj, usto i njegove sinove i ene. Ne osta mu vie niti jedan sin
osim Joahaza, najmlaega sina njegova.
18
Poslije svega toga udari ga Gospod neizljeivom boleu u crijevima.
19
Dan po dan napokon mu svretkom druge godine ispadoe crijeva od bolesti
njegove, i on umrije uz teke bolove. Narod njegov ne priredi mu pokopa paljenjem
mirisa, kao to se je to inilo ocima njegovim.
20
Imao je trideset i dvije godine, kad postade kralj, i vladao je osam godina u
Jerusalemu. Preminu, a da nitko ne poali za njim. Pokopae ga u gradu Davidovu, ali
ne u grobovima kraljeva.
1
I stanovnici Jerusalema uinie na mjesto njega kraljem njegova najmlaeg sina
Ahaziju, jer sve starije sinove bila je poubijala eta, koja je bila s Arapima prodrla u
tabor, i tako postade kralj Ahazija, sin Jorama, kralja Judina.
2
Ahazija je imao etrdeset i dvije godine, kad postade kralj. Vladao je godinu dana u
Jerusalemu. Njegova se mati zvala Atalija i bila unuka Omrijeva.
3
I on je hodio putovima kue Ahabove; jer ga njegova mati svojim savjetom navede
na zla djela.
886
4
Tako je inio, to se nije dopadalo Gospodu, kao kua Ahabova; jer su mu ovi bili
savjetnici po smrti oca njegova, na propast njegovu.
5
Po njihovu savjetu poe s Joramom, sinom Ahabovim, kraljem Izraelovim, u Ramot
Gilead na vojsku proti Hazaelu, kralju Sirije. Kad pritom Sirijci ranie Jorama,
6
Vrati se on natrag, da se u Jezreelu lijei od rana, to su mu ih bili zadali kod Rame,
kad je ratovao proti Hazaelu, kralju Sirije. Ahazija, sin Joramov, kralj Judin, doe da
posjeti u Jezreelu Jorama, sina Ahabova, jer je ovaj leao bolestan.
7
A bilo je od Boga doputeno na propast Ahazije, da doe k Joramu. Kad doe tamo,
otide s Joramom protiv Jehua, sina Nimijeva, kojega je Gospod bio dao pomazati, da
istrijebi kuu Ahabovu.
8
I kad je Jehu izvrivao kazneni sud na kui Ahabovoj, nae knezove Judine i sinove
Ahazijine, to su bili u slubi Ahazijinoj, i dade ih pogubiti.
9
Tada dade potraiti Ahaziju. Uhvatie ga u Samariji, gdje se krio, dovedoe ga k
Jehui i pogubie ga. Onda ga pokopae; jer pomislie: Sin je Joafata, koji je sluio
Gospodu svim srcem. I tako ne bi nikoga od kue Ahazijine, koji bi bio mogao
preuzeti ast kraljevsku.
10
Kad je Atalija, mati Ahazijina, doznala, da je sin njezin mrtav, odlui da pobije svu
kraljevsku obitelj kue Judine.
11
Ali Joabata, ki kraljeva, uze Joaa, sina Ahazijina, ukrade ga izmeu kraljevia,
to su imali biti ubijeni, i donese ga s dojkinjom njegovom u lonicu. Tako ga skrije
Joabata, ki kralja Jorama, ena sveenika Jehojade, ona je naime bila sestra
Ahazijina od Atalije, tako da ga ne ubi.
12
On ostade est godina skriven kod njih u hramu Bojem, a Atalija je vladala u
zemlji.
1
U sedmoj godini poe Jehojada odvano na djelo. On se sporazumi sa stotnicima,
naime s Azarijom, sinom Jerohamovim, s Imaelom, sinom Johananovim, s Azarijom,
sinom Obedovim, Maasejom sinom Adajevim i s Eliafatom, sinom Zikrijevim.
887
2
Oni prooe zemlju Judinu i pozvae na skuptinu Levite iz svih gradova Judinih i
obiteljske poglavare u Izraelu, Oni dooe u Jerusalem.
3
Sva skuptina uini u hramu Bojem savez s kraljem. Pritom im ree Jehojada:
"Evo, sin kraljev bit e kralj, kao to je odredio Gospod za potomke Davidove.
4
A vi uinite ovo: Treina vas, koji odlazite u subotu, sveenici i Leviti neka
slue kao vratari na pragovima;
5
Treina neka zaposjedne palau kraljevsku, treina vrata Jesodova, a sva vojska
trijemove hrama Gospodnjega!
6
Ipak u hram Gospodnji ne smije nitko stupiti osim sveenika i Levita, to slue, Ovi
smiju unii, jer su posveeni. A sav ostali narod neka se uva Gospoda!
7
Leviti neka onda opkole kralja, svaki s orujem u ruci! Tko prodre u hram, neka se
pogubi! Oni imaju pratiti kralja, kada dolazi i kada odlazi."
8
Leviti i svi Judejci uinie tada tono onako, kako je bio naredio sveenik Jehojada
Svaki uze svoje ljude, one, koji odlaze u subotu, i one, koji dolaze u subotu; jer
sveenik Jehojada nije bio otpustio odjela.
9
Sveenik Jehojada dade onda stotnicima koplja, titie i titove, to su bili pripadali
kralju Davidu i to su se nalazili u hramu Bojem.
10
Tada on postavi unaokolo sav narod, i to svakoga sa kopljem u ruci, od june strane
hrama do sjeverne strane hrama izmeu rtvenika i hrama, gdje je bio kralj.
11
Tada izvedoe sina kraljeva i metnue na njega zlatni vijenac i svjedoanstvo. Tako
ga uinie kraljem, Jehojada i sinovi njegovi pomazae ga i povikae: "ivio kralj!"
12
Kad je Atalija ula viku naroda, koji se stjecao i klicao kralju, doe k narodu u
hram Gospodnji.
13
Ovdje vidje kralja gdje stoji na svojemu sjeditu kod ulaza i uz kralja stotnike i
trubae, a sav se narod radovao i trubio u trube, i pjevai s glazbalima davali znak za
klicanje. Tada razdrije Atalija haljine svoje i povika: "Izdaja, izdaja!"
14
A sveenik Jehojada pozva stotnike, zapovjednike eta i zapovjedi im: "Izvedite je
izmeu redova iz hrama! Tko poe za njom, neka se pogubi maem!" Sveenik je
888
naime bio naredio, neka se ona ne pogubi u hramu Gospodnjem.
15
Nainie joj mjesto, i kad je dola do vrata konjskih kod palae kraljevske, tamo je
ubie.
16
Nato Jehojada uini savez izmeu Gospoda, svega naroda i kralja, da e biti narod
Gospodnji.
17
Sav narod otide k hramu baalovu i razori ga. Njegove rtvenike i likove razruie
posve i ubie baalova sveenika Matana pred rtvenicima.
18
Potom namjesti Jehojada strau kod hrama Gospodnjega pod upravom sveenika i
Levita, to ih je David bio porazdijelio u redove za hram Gospodnji, da prinose
Gospodu rtve paljenice, kao to je propisano u zakonu Mojsijevu, uz radosno
klicanje i pjesme po naredbi Davidovoj.
19
I postavi vratare na vratima hrama Gospodnjega, da ne bi uniao niti jedan, tko bi
bio bilo kako neist.
20
Tada pusti da krenu stotnici, dostojanstvenici i ostali, koji su upravljali narodom, i
sav narod zemlje, i izvede kralja iz hrama Gospodnjega. Uoe kroz gornja vrata u
palau kraljevsku i posadie kralja na kraljevsko prijestolje.
21
Sav se je narod u zemlji radovao, i grad ostade miran. A Ataliju su bili maem
ubili.
1
Joau je bilo sedam godina, kad se je uspeo na prijestolje. Vladao je etrdeset godina
u Jerusalemu, Njegova se je mati zvala Sibija, iz Beerebe.
2
Joa je inio to se je dopadalo Gospodu, dok je ivio sveenik Jehojada.
3
Jehojada ga oeni dvjema enama, te rodi sinove i keri.
4
Kasnije Joa odluci da popravi hram Gospodnji.
5
On dade skupiti sveenike i Levite i zapovjedi im: "Poite po gradovima Judinim i
skupljajte od svih sinova Izraelovih novaca, da se moe popravljati hram Boga vaega
od godine do godine! A ubrzajte stvar!" Ali Levitima se nije urilo.
889
6
Zato kralj dozva velikoga sveenika Jehojadu i ree mu: "Zato ne nastoji oko toga,
da Leviti donose iz Judeje i Jerusalema prilog, to ga je naloio Mojsije, sluga
Gospodnji, narodnoj zajednici izraelskoj u korist atoru svjedoanstva?
7
Jer pristae Atalije bezbone nijesu popravljale tete na hramu Bojemu i
upotrijebile su za baalove sve darove, to bi se darovali za hram Boji."
8
Na zapovijed kraljevu napravie stoga koveg i metnue ga pred vrata hrama
Gospodnjega.
9
Onda dadoe oglasiti po Judeji i Jerusalemu, neka se donosi Gospodu prilog, to ga
je bio naloio Mojsije, sluga Boji, sinovima Izraelovim u pustinji.
10
Svi glavari i sav narod obradovae se, i donosili su svoj prilog i bacali ga u koveg,
dok nije bio pun.
11
Kadgod bi Leviti donosili koveg kraljevskoj oblasti kad bi se naime vidjelo, da
ima u njemu mnogo novaca doao je inovnik kraljevski i poslanik velikoga
sveenika. Oni bi ispraznili koveg i onda ga opet odnosili na njegovo mjesto. Tako
su inili svaki dan i nakupie mnogo novaca.
12
Kralj i Jehojada uruivali bi ih nastojnicima nad poslom, to su nadgledali rad na
hramu Gospodnjem. Oni su unajmljivali kamenare i drvodjelje za obnovu hrama
Gospodnjega, usto kovae gvoem i mjeu za popravak hrama Gospodnjega.
13
Nastojnici nad poslom uinie, da su dobro napredovali radovi oko obnove. Oni
vratie hram Gospodnji u njegovo prijanje stanje i utvrdie ga.
14
Kad su to bili svrili, predae novce, to pretekoe, kralju i Jehojadi. Od toga se
dalo nainiti posue za hram Gospodnji, posude za slubu Boju i za rtve, zdjele i
druge sudove zlatne i srebrne, Dokle je ivio Jehojada, prinosile su se rtve paljenice
redovito u hramu Gospodnjem.
15
Kad je Jehojada bio ostario i naivio se, umrije. Bilo mu je sto i trideset godina, kad
je umro.
16
Pokopae ga kod kraljeva u gradu Davidovu; jer se je bio iskazao zasluan za
Izraela, za Boga i za hram njegov.
890
17
Poslije smrti Jehojadove dooe knezovi Judini i bacie se niice pred kraljem; i
kralj ih poslua.
18
I oni zapustie opet hram Gospoda, Boga otaca svojih, i stadoe tovati atarte i
likove rezane. Tada se podie gnjev Gospodnji na Judu i na Jerusalem zbog grijeha
njihovih,
19
On je slao proroke meu njih, da ih povrate natrag Gospodu. Ovi su ih nagovarali.
Ali ih oni nijesu sluali.
20
I doe duh Gospodnji na Zahariju, sina sveenika Jehojade. On stupi pred narod i
doviknu im: "Ovako govori Bog: Zato prestupate zapovijedi Gospodnje i
upropaujete svoju sreu? Jer ostaviste Gospoda, zato i on vas ostavi."
21
A oni se urotie proti njemu i kamenovae ga po zapovijedi kraljevoj u trijemu
hrama Gospodnjega.
22
Tako se je malo spominjao kralj Joa ljubavi, koju mu je bio iskazivao otac njegov,
da je dao pogubiti sina njegova, A on umirui povika: "Gospod vidi to, i on e to
pokarati."
23
A kad proe godina, podie se na njega vojska Sirijaca. Kad su bili doli u zemlju
Judinu i u Jerusalem, pobie u narodu sve knezove narodne i sav plijen, to su im ga
bili uzeli, poslae kralju u Damask.
24
Premda je vojska sirijska upala samo s malim brojem ljudi, ipak im Gospod dade u
ruke veoma veliku vojsku, jer su ovi bili ostavili Gospoda, Boga otaca svojih. Tako
izvrie kazneni sud na Joau.
25
Kad su bili obili od njega ostavie ga u tekoj bolesti , urotie se proti njemu
dvorani njegovi radi krvava djela na sinu sveenika Jehojade i ubie ga u postelji
njegovoj. Tako umrije, i pokopae ga u gradu Davidovu. Ali ga ne sahranie u
grobnici kraljevskoj.
26
Ovo su, to se urotie proti njemu: Zabad, sin Amonke imeate, i Jehozabad, sin
Moapke imrite.
27
O sinovima njegovim, o visini danka, to mu je nametnut, i o graenju hrama
Bojega zapisano je u Zapiscima knjige o kraljevima. Njegov sin Amazija postade
kralj mjesto njega.
891
1
Bilo je Amaziji dvadeset i pet godina, kad postade kralj. Vladao je dvadeset i devet
godina u Jerusalemu, Njegova mati zvala se je Joadana, iz Jerusalema.
2
On je inio, to se je dopadalo Gospodu, ali ne u punoj vjernosti.
3
im je imao vrsto u rukama vlast kraljevsku, dade poubijati dvorane, koji su bili
ubili njegova kraljevskoga oca.
4
Sinova ne dade ipak ubiti po zapovijedi, to stoji zapisana u knjizi zakona
Mojsijeva, gdje zapovijeda Gospod: "Oci neka se ne pogube zbog djece svoje, niti
djeca zbog otaca svojih, nego svaki neka se pogubi samo zbog svojega vlastitoga
prekraja!"
5
Iza toga podie Amazija Judejce i dade da se od svega Jude i Benjamina postave
poredani po obiteljima, tisunicima i stotnicima. Kad ih izbroji od dvadeset godina i
vie, nae, da ih je bilo trista tisua izabranih ratnika, koji su nosili koplje i tit.
6
Jo najmi iz Izraela sto tisua valjanih ratnika za to talenata srebra.
7
Ali mu doe jedan ovjek Boji i ree: "Kralju, neka ne ide s tobom vojska
izraelska, jer Gospod nije s Izraelom niti sa sinovima Efraimovim.
8
Idi sam odvano i hrabro u boj! Inae mogao bi te Bog sruiti pred neprijateljem, jer
Bog ima mo da dadne pomo i da srui."
9
Amazija upita ovjeka Bojega: "A to e onda biti od sto talenata, to sam ih dao
vojsci izraelskoj?" ovjek Boji odgovori: "Gospod ti moe puno vie dati od toga."
10
I Amazija odvoji etu sinova Efraimovih od svoje vojske, da bi se vratili kui. Oni
se vrlo rasrdie na Judejce i vratie se kui s velikim gnjevom.
11
A Amazija povede hrabro narod svoj u boj i otide u slanu dolinu. Ovdje pobi deset
tisua sinova Seirovih.
12
A deset tisua drugih zarobie Judejci ive. Odvedoe ih navrh jedne hridine i
pobacae ih sa vrh hridine, tako da se svi raspadoe.
892
13
A vojnici, to ih je Amazija poslao natrag, i to nijesu smjeli poi s njim u boj,
upadoe od Samarije do BetHorona u gradove Judine, pobie u njima tri tisue ljudi
i zaplijenie velik plijen.
14
Kad se je Amazija iza pobjede nad Edomcima bio vratio kui, donese sa sobom
idolske likove sinova Seirovih, postavi ih sebi za bogove, i klanjao im se i prinosio im
rtve.
15
Tada se raspali gnjev Gospodnji na Amaziju, i on posla proroka k njemu, koji mu
ree: "Zato slui bogovima toga naroda, koji ne mogoe izbaviti svojega vlastitog
naroda iz tvoje ruke?"
16
Kad je on tako govorio njemu, odgovori mu ovaj: "Jesmo li te postavili kralju za
savjetnika Prestani! Zar da te se isprebija?" Prorok prestade, ali ree jo: "Sad znam,
da te je Bog naumio upropastiti, jer si tako radio i nee da poslua savjet moj."
17
Poto se je Amazija, kralj Judin, bio posvjetovao, posla poslanike k Joau, sinu
Joahazovu, unuku Jehuovu, kralju Izraelovu, i pozva: "Doi, da se ogledamo!"
18
A Joa, kralj Izraelov, dade Amaziji, kralju Judinu, odgovoriti: "Trn na Libanonu
posla jedanput k cedru na Libanonu i zatrai: "Daj svoju ker sinu mojemu za enu!
Ali zvijer na Libanonu pretra preko trna i zgazi ga.
19
Tako radi ti, jer si pobio Edomce, postao si obijestan i ea slave. Ostani ipak kod
kue! Zato da izaiva nesreu i da padne, ti i Juda s tobom?
20
Kako ne htjede Amazija posluati, jer je bilo od Boga tako doputeno, da ih da u
ruke neprijatelju, budui da su sluili bogovima edomskim,
21
Podie se Joa, kralj Izraelov, i ogledae se on i kralj Judin Amazija kod
Betemea Judina.
22
Izrael razbi Judu, te pobjegoe svi k svojoj kui.
23
A Amaziju, kralja Judina, sina Joaova, unuka Joahazova, uhvati Joa, kralj
Izraelov, kod Betemea i odvede ga u Jerusalem. Tada srui zid jerusalemski od
vrata Efraimovih do vrata na uglu u prostoru od etiri stotine lakata.
24
Uze sve zlato i srebro i sve posue, to se nae u hramu Bojem kod ObedEdoma,
i ako palae kraljevske, usto taoce, pa se vrati u Samariju.
893
25
Amazija, sin Joaov, kralj Judin, ivio je iza smrti Joaa, sina Joahazova, kralja
Izraelova, jo petnaest godina.
26
Ostala povijest Amazijina, prijanja i potonja, stoji zapisana u knjizi povijesti
kraljeva Judinih i Izraelovih.
27
Od vremena, kad je Amazija bio otpao od Gospoda, postojala je u Jerusalemu urota
proti njemu. Kad pobjee u Laki, poslae za njim ljude i dadoe ga tamo ubiti.
28
Prenesoe ga na konjima i pokopae ga u gradu Judinu kod otaca njegovih
1
Potom uze sav narod Judin Uziju, kojemu je istom bilo esnaest godina, i uini ga
kraljem mjesto njegova oca Amazije.
2
On utvrdi Elat, to ga je bio povratio Judi, izakako je bio kralj poinuo kod otaca
svojih
3
Bilo je Uziji esnaest godina, kad postade kralj, i vladao je pedeset i dvije godine u
Jerusalemu, Njegova mati zvala se je Jekolija, iz Jerusalema.
4
On je inio, to se je dopadalo Gospodu, tono onako, kako je bio inio njegov otac
Amazija.
5
On je pazio na to, da slui vjerno Bogu, dok je ivio Zaharija, koji ga je pouavao u
strahu Bojemu, i dokle je sluio Gospodu, davao mu je Bog uspjeh.
6
On poe u rat proti Filistejima, srui zidove Gatu, Jabne i Adodu i postavi utvrde u
podruju Adoda i po ostaloj zemlji filistejskoj.
7
I Bog mu je pomogao proti Filistejima i proti Arapima, koji su stanovali u
GurBaalu, i proti Meunjana.
8
I Amonci su plaali Uziji danak. Njegova je slava dopirala do Egipta, tako je on bio
osilio.
9
U Jerusalemu sagradi Uzija kule na vratima na uglu, na vratima u dolu i u kutu, i
utvrdi ih.
894
10
I u pustinji sagradi kule i dade iskopati mnogo studenaca, jer je imao velika stada u
nizini i u ravnici, i ratara i vinogradara po brdima i na Karmelu. Bio je naime prijatelj
poljodjelstva.
11
Uzija je imao i vojsku ratnika to je ila u boj, ureena po etama, kako ih je bio
izbrojio pisar Jehiel i upravitelj Maaseja pod ravnanjem Hananije, vojskovoe
kraljeva.
12
Ukupni broj obiteljskih glavara, sve samih hrabrih junaka, bio je dvije tisue i est
stotina.
13
Pod njihovom je zapovijedi stajala bojna sila od tri stotine i sedam tisua i pet
stotina hrabrih boraca, koji su vojevali za kralja proti neprijateljima.
14
Za svu vojsku nabavi Uzija titove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za
prake.
15
I dade nainiti u Jerusalemu vjeto izmiljene strojeve, to su na kulama i uglovima
imali za to sluiti, da bacaju strijele i veliko kamenje. Njegova se slava raznese
nadaleko, jer mu se je davala udesna pomo, tako da postade moan.
16
Ali kad je bio osilio, srce se njegovo ponese, i on se pokvari. Ogrijei se o
Gospoda, Boga svojega, jer ue u hram Gospodnji, da kadi na rtveniku kadionom.
17
Sveenik Azarija i osamdeset sveenika Gospodnjih, plemeniti ljudi, pohitjee za
njim,
18
Oprijee se kralju Uziji i doviknue mu: "Nije tvoje, Uzija, kaditi Gospodu, nego
samo sveenika, potomaka Aronovih, koji su posveeni za to, da kade. Izai iz
svetinje! Ti si se ogrijeio. To ti nije na ast pred Bogom, Gospodom."
19
Tada se razgnjevi Uzija. Ali dok je jo drao u ruci kadionicu, to se je
upotrebljavala za kaenje, i dok se je vrlo gnjevio na sveenike, izbi mu najednom
guba na elu pred oima sveenika u hramu Gospodnjem kod rtvenika kadionoga.
20
I kad ga veliki sveenik Azarija i svi drugi sveenici izblie pogledae, pronae se,
da je doista gubav na elu. Tada ga bre izvedoe. A i sam pohitje da izae, jer ga je
bio udario Gospod.
895
21
Kralj Uzija osta gubav do smrti svoje i stanovao je kao gubavac odvojen u kui
svojoj. I od hrama Gospodnjega bio je iskljuen. Njegov sin Jotam upravljao je
kuom kraljevskom i vladao je nad narodom u zemlji.
22
Ostalu povijest Uzijinu, prijanju i potonju, opisao je prorok Izaija, sin Amosov.
23
Kad je Uzija bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga kod otaca njegovih na
polju uz grobnicu kraljeva, jer rekoe: "Gubav je." Njegov sin Jotam postade kralj
mjesto njega.
1
Dvadeset i pet godina bilo je Jotamu, kad postade kralj, i vladao je esnaest godina u
Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Jerua i bila je ki Sadokova.
2
On je inio, to se je dopadalo Gospodu, posve kako je bio inio njegov otac Uzija;
samo to ne prodrije u hram Gospodnji. Ali je narod jo uvijek inio zlo.
3
On sagradi gornja vrata na hramu Gospodnjem; i na zidu Ofela mnogo sagradi.
4
Nadalje utvrdi gradove na gori Judinoj i u umama posagradi dvorove i kule.
5
I zarati se s kraljem sinova Amonovih i pobijedi ih. Sinovi Amonovi moradoe mu
one godine dati to talenata srebra, deset tisua kora penice i deset tisua kora jema.
Isti danak moradoe mu sinovi Amonovi dati i druge i tree godine.
6
Tako je postajao Jotam sve moniji, jer je hodio vjerno pred Gospodom, Bogom
svojim.
7
Ostala povijest Jotamova i svi ratovi njegovi i putovi njegovi zapisani su u knjizi o
kraljevima Izraelovim i Judinim.
8
Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je esnaest godina u
Jerusalemu.
9
Kad je Jotam bio poinuo kod otaca svojih, pokopa ga u gradu Davidovu. Njegov
sin Ahaz postade kralj mjesto njega.
896
1
Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad postade kralj, i vladao je esnaest godina u
Jerusalemu. On nije inio, to se je dopadalo Gospodu, kao njegov djed David,
2
Nego je hodio putovima kraljeva Izraelovih. Usto je dao saliti likove baalima,
3
Kadio je u dolu sina Hinomova i pustio je, po gadnom obiaju pogana, to ih je bio
odagnao Gospod ispred sinova Izraelovih, da mu sinovi idu kroz oganj.
4
Prinosio je i rtve zaklanice i kadio je na visinama i humovima i pod svakim
zelenim drvetom.
5
I tako ga dade Gospod, Bog njegov, u ruke kralju Sirijskomu. Ovaj ga pobijedi,
zarobi veliko mnotvo njegovih ljudi i odvede ih u Damask. Jo je bio predan u ruke
kralju Izraelovu, koji mu nanese teak poraz.
6
Jer Pekah, sin Remalijin, dade poubijati u jedan dan u Judeji sto i dvadeset tisua
ljudi, sve samih hrabrih ratnika; jer su bili ostavili Gospoda, Boga otaca svojih.
7
Osim toga Zikri, hrabri ratnik efraimski, ubi Maaseju, sina kraljeva, upravitelja
palae Azrikama i Elkana, Drugoga do kralja.
8
Takoer zarobie i odvedoe sinovi Izraelovi od svojih zemljaka dvjesta tisua ena,
djeaka i djevojaka. Usto im zaplijenie silan plijen, to ga odnesoe u Samariju.
9
ivio je ondje prorok Gospodnji po imenu Oded. On izae pred vojsku, to se
vraala u Samariju, i ree im: "Samo zato, jer se Gospod, Bog otaca vaih, razgnjevi
na Judejce, dade ih on u vae ruke. A vi meu njima poiniste krvoprolie bjesnoom,
koja dopire do neba.
10
I jo mislite uiniti djecu Judinu i Jerusalema svojim robovima i robinjama. A ne
tereti li i vas grijeh i krivnja prema Gospodu, Bogu vaemu?
11
Zato posluajte me sada i vratite natrag te zarobljenike, koje zarobiste brai svojoj!
Inae doi e na vas teak kazneni sud Gospodnji."
12
Tada ustae poglavari sinova Efraimovih, naime Azarija, sin Johananov, Berekija,
sin Meilemotov, Ezekija, sin alumov, i Amasa, sin Hadlajev, na one, to su se
vraali s vojske,
897
13
I rekoe im: "Ne smijete ovamo dovesti zarobljenike; jer tim bismo samo naprtili na
sebe novu krivnju i grijeh prema Gospodu; vi hoete da na grijehe i krivnje nae
dometnete jo nove. A dosta je ve velika krivnja naa, Teak bi se gnjev Gospodnji
sruio na Izraela."
14
I pustie ratnici zarobljenike i plijen pred knezovima i svom zajednicom narodnom,
15
I po imenu za to odreeni ljudi ustae, pa se zauzee za zarobljenike. Oni opskrbie
sve od njih, koji nijesu bili dovoljno odjeveni, odjeom i obuom iz plijena, dadoe
im jesti i piti i pomazae ih. Onda pomogoe svima, koji su bili slabi za hodanje, da
uzjae na magarce, i dovedoe ih u palmov grad Jeriho k zemljacima njihovim. Potom
se vratie u Samariju.
16
U ono vrijeme posla kralj Ahaz kraljevima asirskim, da dobije pomo od njih.
17
Edomci udarie opet, porazie Judejce i odvedoe zarobljenike.
18
I Filisteji provalie u gradove po nizini i u junu zemlju Judinu, osvojie
Beteme, Ajalon, Gederot, Soho, Tamnu i Gimzo sa selima njihovim i naselie se u
njima.
19
Jer Gospod ponizi Judu zbog Ahaza, kralja Izraelova, budui da je on bio zaveo
Judu u grdna zlodjela i pokazao se nevjeran prema Gospodu,
20
I asirski kralj TiglatPileser izae proti njemu i pritisnu ga, mjesto da mu pomogne.
21
Premda je Ahaz oplijenio hram Gospodnji, palau kraljevsku i knezove i sve dao
kralju asirskomu, ne pomoe mu nita.
22
A i u vrijeme, kad ga je onaj pritisnuo, ogrijei se kralj Ahaz o Gospoda novom
nevjernou.
23
On je naime rtvovao bogovima Damaska, koji su ga ipak bili izubijali, a mislio je:
"Bogovi kraljeva sirijskih, oni su pomogli njima. Njima u rtvovati, da pomognu i
meni." Ali su mu oni posluili samo za to, da u nesreu strovale njega i sav narod
Izraelov.
24
I dade Ahaz pokupiti posue hrama Bojega i posue hrama Bojega porazbijati.
Tada zatvori vrata hrama Gospodnjega i postavi rtvenike po svim uglovima
Jerusalema.
898
25
I u svakom pojedinom gradu Judinu podie rtvene uzvisine, da kadi drugim
bogovima. Tako je draio na gnjev Gospoda, Boga otaca svojih.
26
A ostala povijest njegova i svi putovi njegovi, prijanji i potonji, stoje zapisani u
knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih.
27
Kad je Ahaz bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u gradu, u Jerusalemu. Ne
metnue ga u grobove kraljeva Izraelovih. Njegov sin Ezekija postade kralj mjesto
njega.
1
Ezekiji bilo je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je dvadeset i devet
godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Abija i bila je ki Zaharijina.
2
On je inio, to se je dopadalo Gospodu, posve onako, kao to je bio inio njegov
djed David.
3
Odmah u prvoj godini svojega vladanja, u prvom mjesecu, otvori vrata na hramu
Gospodnjem i popravi ih.
4
Dade sazvati sveenike i Levite, skupi ih na slobodnom trgu prema istoku
5
I progovori im: "ujte me, Leviti! Posvetite se sada, a posvetite i hram Gospoda,
Boga otaca svojih, i iznesite smee iz svetinje!
6
Jer su oci nai nevjerno radili i inili, to se nije dopadalo Gospodu, Bogu naemu, i
ostavili su ga. Odvratili su poglede svoje od atora Gospodnjega i leda mu okrenuli,
7
Dapae su zatvorili vrata od trijema, pogasili ike, nijesu vie palili kad i nijesu
vie prinosili rtve paljenice Bogu Izraelovu u svetinji,
8
Zato doe gnjev Gospodnji na Judu i Jerusalem. Uini ih jednim strailom,
predmetom uasa i prezira, kako vidite svojim oima.
9
Zato naime padoe oci nai od maa i sinovi nai, keri nae i ene nae zarobie se
zato.
10
Ali sada sam odluio ui u savez s Gospodom, Bogom Izraelovim, da se odvrati od
nas njegov estoki gnjev.
899
11
Pa stoga ne budite nemarni, sinovi moji, jer je vas izabrao Gospod, da stojite pred
njim i vrite slubu njegovu, i da mu budete sluge i da mu kadite."
12
I Leviti pooe na posao: Mahat, sin Amasajev, i Joel, sin Azarijin, od roda
Kohatovaca; od sinova Merarijevih Ki, sin Abdijev, i Azarija, sin Jehalelelov; od
sinova Geronovih Joah, sin Zimin, i Eden, sin Joahov;
13
Od potomaka Elisafanovih imri i Jeiel, od sinova Asafovih Zaharija i Matanija,
14
Od sinova Hemanovih Jehiel i emaja i od sinova Jedutunovih emaja i Uziel.
15
Ovi skupie drugove svoje, posvetie se i onda se po zapovijedi kraljevoj dadoe na
to, da oiste hram Gospodnji po propisima Gospodnjim.
16
Sveenici unioe u nutarnji dio hrama Gospodnjega, da ga oiste, i sve neisto to
naoe u hramu Gospodnjem, iznesoe u trijem hrama Gospodnjega, a Leviti
pokupie to i iznesoe u dolinu kidronsku.
17
Prvi dan prvoga mjeseca poee posveivati, i osmi dan toga mjeseca dooe do
trijema Gospodnjega. Uzee onda jo osam dana za dalje ienje hrama
Gospodnjega. esnaesti dan prvoga mjeseca svrie.
18
Potom dooe kralju Ezekiji i javie: "Oistismo sav hram Gospodnji i rtvenik za
rtve paljenice i sve posue njegovo i to za kruhove postavljene i sve posude
njegovo.
19
Sve posue, to ga je radi otpada svojega oskvrnio kralj Ahaz, dokle je vladao,
popravismo i posvetismo. Ono stoji sada pred rtvenikom Gospodnjim."
20
Drugoga jutra dade kralj Ezekija sazvati glavare gradske i otide u hram Gospodnji.
21
Dovedoe sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca kao rtvu za
grijeh za kuu kraljevsku, za svetinju i za Judu. On zapovjedi sinovima Aronovim,
sveenicima, da ih rtvuju na rtveniku Gospodnjem.
22
Tada zaklae goveda, i sveenici uhvatie krv i izlie je na rtvenik. Nato zaklae
ovnove i izlie krv na rtvenik; tada zaklae janjce i izlie krv na rtvenik.
23
Potom dovedoe jarce za rtvu za grijeh pred kralja i pred skuptinu, i ovi metnue
ruke svoje na njih.
900
24
Onda ih zaklae sveenici i donesoe krv njihovu za oprotenje grijeha na rtvenik,
da pribave pomirenje svemu Izraelu; jer je bio kralj naredio za sav narod Izraelov
rtvu paljenicu i rtvu za grijeh.
25
Levite postavi kod hrama Gospodnjega s cimbalima, harfama i citarama, po naredbi
Davida i Gada, vidioca kraljeva, i proroka Natana; jer od Gospoda bila je izala
naredba preko njegovih proroka.
26
Leviti se dakle postavie s glazbalima Davidovim, a sveenici s trubama.
27
Tada zapovjedi Ezekija, da prinesu rtvu paljenicu na rtveniku. im poe rtva
paljenica, prihvatie i pjesma u slavu Gospodu i trube uz pratnju glazbala Davida,
kralja Izraelova.
28
Sva se je skuptina bacila niice. Pjesma je odjekivala, i trube su se orile. Sve je to
potrajalo tako dugo, dokle se nije bila svrila rtva paljenica.
29
Kad se je svrila rtva, prignue koljeno kralj i svi oko njega i pomolie se.
30
Nato zapovjedie kralj Ezekija i knezovi Levitima, da zapjevaju u slavu Gospodu
hvalospjeve, to su ih bili sastavili David i vidjelac Asaf. S punom radou pjevali su
pjesme, klanjali se i bacali se niice.
31
Nato zapovjedi Ezekija: "Izakako ste se sada posvetili Gospodu, pristupite i
donesite u hram Gospodnji ivotinje za rtve zaklanice i za rtve mirotvorne!" Tada
donese skuptina ivotinje za rtve zaklanice i za rtve mirotvorne i, tko je htio,
takoer ivotinje za rtvu paljenicu.
32
Ovo je broj ivotinja za rtvu paljenicu, to ih je bila donijela skuptina:
sedamdeset volova, to ovnova i dvjesta janjaca, sve to za rtvu paljenicu Gospodu.
33
Prinosa je za rtvu mirotvornu bilo na broj est stotina volova i tri tisue ovaca.
34
Jer je bilo malo sveenika, te nijesu mogli oderati svih ivotinja za rtve paljenice,
pomogoe im Leviti, suplemenici njihovi, dokle se nije svrio posao, i dokle se nijesu
bili posvetili sveenici; jer su Leviti s veom revnosti pazili na to, da se posvete,
negoli sveenici.
35
Usto se je moralo rtvovati mnogo rtava paljenica s pretilinom mirotvornih rtava
i s naljevima na rtve paljenice. I tako je bila obnovljena sluba u hramu
901
Gospodnjem.
36
Ezekija i sav narod radovali se tomu, to je bio Bog pripravio narodu; jer jednim
udarom nastala je ova promjena.
1
Potom posla Ezekija poslanike k svemu Izraelu i Judi, i napisa Efraimu i Manasehu
pisma, da bi doli u hram Gospodnji u Jerusalem, da proslave blagdan Pashe
Gospodu, Bogu Izraelovu.
2
Kralj i knezovi njegovi i sva skuptina narodna bili su odluili da odre blagdan
Pashe u drugom mjesecu.
3
Jer ga nijesu bili mogli slaviti u propisano vrijeme, budui da se nijesu bili sveenici
u propisanom broju za to posvetili i narod se jo nije bio skupio u Jerusalem.
4
Kako se je to inilo pravo kralju i svoj zajednici.
5
Zato zakljuie da oglase poziv po svemu Izraelu od Beerebe do Dana, neka dou
da odre blagdan Pashe Gospodu, Bogu Izraelovu, jer se nije bio vie drao uz ope
uee, kako je to bilo propisano.
6
I tako otidoe glasnici s pismima iz ruke kralja i njegovih knezova po svemu Izraelu
i Judi naokolo i objavie po zapovijedi kraljevoj: "Sinovi Izraelovi, povratite se natrag
Gospodu, Bogu Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu, da se on opet obrati k vama, koji
ste umakli vlasti kraljeva asirskih i jo ste preostali!
7
Ne budite kao oci vai i braa vaa, koji su nevjerno radili proti Gospodu, Bogu
otaca svojih, tako da ih je predao unitenju, kako ste to doivjeli!
8
Ne budite dakle tvrdokorni kao oci vai, nego pruite ruku Gospodu i doite k
svetitu njegovu, to ga je posvetio zauvijek, i sluite Gospodu, Bogu svojemu, da se
odvrati od vas estoki gnjev njegov!
9
Jer ako se obratite Gospodu, braa e vaa i sinovi vai nai milosre u onih, koji ih
odvedoe u ropstvo, tako da se mognu vratiti u ovu zemlju, jer je Gospod, Bog va,
milostiv i milosrdan, i nee odvratiti milosti svoje od vas, ako se obratite k njemu."
902
10
I tako su ili glasnici od grada do grada po zemlji Efraimovoj i Manasehovoj i do u
Zebulun. Ali su im se podsmijevali i rugali.
11
Samo neki ljudi od Aera, Manaseha i Zebuluna dooe u Jerusalem.
12
Naprotiv upravljala je u Judi ruka Boja, koja im dade u srce, da se po zapovijedi
Gospodnjoj jednoduno odazovu pozivu kralja i knezova.
13
I tako se skupi u Jerusalem veliko mnotvo naroda, da u drugom mjesecu proslave
blagdan nekvasnih kruhova, veoma mnogobrojna zajednica.
14
Najprije dadoe se na to, da odstrane rtvenike u Jerusalemu; tako isto odstranie
sve kadione rtvenike i pobacae ih u dolinu kidronsku.
15
etrnaestoga dana drugog mjeseca zaklae Pasha. Sveenici i Leviti osjetie se
postieni, posvetie se i donesoe rtve paljenice k hramu Gospodnjemu.
16
Po propisima zakona, to su vrijedili za njih, a Mojsije, ovjek Boji, bio ih izdao,
obavie svoju slubu, Sveenici izlie krv, to im je pruie Leviti.
17
Kako se meu skupljenima veoma mnogi nijesu bili posvetili, to Leviti priskrbie
klanje janjaca Pashe za svakog onoga, koji nije bio ist, pa zato ih nije mogao prinijeti
Gospodu.
18
Jer veliko mnotvo naroda, mnogi iz Efraima, Manaseha, Isakara i Zebuluna, nijesu
se bili oistili, nego su jeli Pashu, kako nije bilo propisano. Za njih uloi Ezekija
zagovor i pomoli se: "Gospod, koji je dobrostiv, neka oprosti
19
Svakomu, koji nastoji da trai Boga, Gospoda, Boga otaca svojih, makar i ne bio
ist, kako se trai za svetinju!"
20
I Gospod uslii Ezekiju i sauva narod.
21
Tako su sinovi Izraelovi, koji su bili u Jerusalemu, svetkovali blagdan nekvasnih
kruhova sedam dana u velikom veselju, i Leviti i sveenici pjevali su uz pratnju
glazbala svaki dan Gospodu hvalospjeve u slavu Gospodu.
22
Pritom se je Ezekija ljubezno razgovorio sa svim Levitima, koji se tako revno
pokazae u slubi Gospodnjoj. Sedam dana drale su se blagdanske rtvene gozbe,
poto je bila prinesena rtva mirotvorna, i slavilo se Gospoda, Boga otaca.
903
23
Sva skuptina odlui da svetkuje jo daljnih sedam dana, i tako su svetkovali jo
sedam dana blagdan radosti.
24
Jer je Ezekija, kralj Judin, bio darovao skuptini tisuu junaca i sedam tisua ovaca.
Isto tako bili su glavari zajednice poslali na dar tisuu junaca i deset tisua ovaca. Uto
su se bili sveenici posvetili u velikom broju.
25
I tako se proveseli sva zajednica Judina, sveenici, Leviti i sve mnotvo onih, koji
su bili doli iz Izraela, i stranci, koji su bili doli iz raznih dijelova Izraela ili su
stanovali u zemlji Judinoj.
26
Veliko veselje vladalo je u Jerusalemu; jer od vremena Salomona, sina Davidova,
kralja Izraelova, nije tako to bilo u Jerusalemu.
27
A tada se digoe levitski sveenici i blagoslovie narod. Glas njihov bio je uslien, i
molitva je njihova doprla do neba, do njegova svetog prebivalita.
1
Kad se sva ova sveanost svri, svi sinovi Izraelovi, to su bili nazoni, odoe po
gradovima Judinim, poruie likove, sasjekoe atarte, razorie rtvene uzvisine i
rtvenike po svoj zemlji Judinoj, Benjaminovoj, Efraimovoj i Manasehovoj, dok sve
nije bilo uniteno. Tada se vratie svi sinovi Izraelovi u svoje gradove na svoje
imanje.
2
Potom postavi Ezekija redove sveenike i levitske po redovima njihovim svakog
sveenika i Levita u slubenom podruju njegovu za rtve paljenice i rtve
mirotvorne, da slue i da hvale i pjevaju na vratima tabora Gospodnjega.
3
Prilog kraljev od posjeda njegova sluio je za rtve paljenice za rtve paljenice
jutrom i veerom i za rtve Paljenice u subotu, na mjesece mlaake i na blagdane,
kako je propisano u zakonu Gospodnjem.
4
I zapovjedi narodu, to je stanovao u Jerusalemu, da daju dau za sveenike i Levite,
da bi se mogli vrsto drati uz zakon Gospodnji.
5
Kad se razglasi ova zapovijed, stadoe sinovi Izraelovi donositi prvine od ita, vina,
ulja i meda i od svakoga drugog roda zemaljskoga. Od svega obilno donesoe
desetinu.
904
6
Sinovi Izraelovi i Judini, koji su stanovali po gradovima, donosili su desetinu od
goveda i ovaca i desetinu od posvetnih darova, to su bili posveeni Gospodu, Bogu
njihovu. Nanesoe desetine itave gomile.
7
Treega mjeseca poee metati u gomile. Sedmoga mjeseca svrie.
8
Kad Ezekija i knezovi dooe da pogledaju gomile, zahvalie Gospodu i narodu
njegovu.
9
Kad Ezekija zapita sveenike i Levite za gomile,
10
Odgovori mu veliki sveenik Azarija od kue Sadokove: "Otkad se poelo donositi
dadu k hramu Gospodnjemu, jedemo do sitosti i jo pretee mnogo. Gospod je naime
blagoslovio narod svoj; zato je preteklo ovo mnotvo."
11
I Ezekija zapovjedi, da se u hramu Gospodnjem naprave spremnice. Kad su ih bili
nainili,
12
Ondje su vjerno unosili priloge i desetine i posvetne darove. Nadzornik nad tim
postade Levit Konanija i brat njegov imej, drugi do njega.
13
Jehiel, Azarija, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Ismakija, Mahat i Benaja
stajali su uz bok Konaniju i bratu njegovu imeju po naredbi kralja Ezekije i Azarije,
kneza u hramu Bojemu.
14
Levit Kore, sin Imnaha, uvar istonih vrata, postade nadzornik nad darovima, to
se dragovoljno prinosili Bogu, da preuzima prinose Gospodnje i darove presvete.
15
Pod nadzorom njegovim stajali su Eden, Minjamin, Jeua, emaja, Amarija i
ekanija po gradovima sveenikim, da svojim drugovima po redu, starim i mladim,
tono razdaju dijelove njihove,
16
Osim u rodopis unesenih mukih osoba od tri i vie godina, ako su ovi doli k
hramu Gospodnjem, kako je to traio svaki dan, da po dunosti svojoj izvre slubu
svoju po redu.
17
Unesenje sveenika u popis bio je po obiteljima, tako isto Levita, od dvadeset
godina i vie, po slubi njihovoj i po odjelima njihovim.
905
18
Oni su bili uneseni u popis sa svom svojom malom djecom, sa svojim enama,
sinovima i kerima, itavo stanje. Oni su se zauzimali veoma vjerno za svete stvari,
19
I za sinove Aronove, sveenike, u krajevima panjaka, to pripadaj u njihovim
gradovima, u svakom pojedinom gradu, bile su po imenu oznaene osobe postavljene
za to, da svima mukim osobama izmeu sveenika i svakome unesenom Levitu
izruuju dijelove njihove.
20
Tako je postupao Ezekija po svoj zemlji Judinoj i inio, to je bilo pred Gospodom,
Bogom njegovim, dobro, pravo i asno.
21
U svemu, to bi preduzimao za slubu hrama Bojega, za zakon i zapovijed, da
ugodi Bogu, radio je s punom portvovnou, pa je zato imao uspjeh.
1
Poslije ovih djela i ove pobone revnosti doe Senaherib, kralj asirski, provali u
zemlju Judinu, opkoli tvrde gradove, i mislio ih je za sebe osvojiti.
2
Kad vidje Ezekija, da je doao Senaherib u namjeri, da udari na Jerusalem,
3
Odlui u sporazumu sa svojim knezovima i vojskovoama da zaspe izvore vodene
izvan grada. Oni se sloie s njim.
4
I skupie se ljudi u velikom broju i zasue sve izvore i potok, to je tekao posred
zemlje. Oni pomislie: "Zato da nau kraljevi asirski toliko vode, kad dou?"
5
Potom revno poe na posao, popravi posvuda zid, gdje je imao pukotine, dade
podignuti kule na njemu i drugi zid izvana, utvrdi Milo u gradu Davidovu i dade
nainiti mnogo oruja i titova.
6
I postavi vojne zapovjednike nad vojskom i skupi ih oko sebe na slobodnom trgu
kod vrata gradskih. On ih je hrabrio i govorio:
7
"Budite hrabri i jaki! Ne bojte se kralja asirskoga ni svega mnotva, to je s njim, jer
je s nama Jai nego s njim.
8
S njim je samo miica od mesa a s nama je Gospod, Bog na, da nam pomogne i
da vodi ratove nae." Narod se je ohrabrio rijeima Ezekije, kralja Judina.
906
9
Potom kralj asirski Senaherib, dok je on sam stajao pred Lakiom sa svom vojskom
svojom, posla zapovjednike svoje u Jerusalem k Ezekiji, kralju Judinu, i k svima
Judejcima, to su bili u Jerusalemu, i porui im:
10
Ovako veli Senaherib, kralj asirski: "Na to se oslanjate, da stojite u Jerusalemu
zatvoreni?
11
Ezekija vas samo zavodi, da vas pomori glau i eu, kad veli: "Gospod, Bog na,
izbavit e nas iz ruku kralja asirskoga.
12
Nije li Ezekija odstranio njegove uzvisine i rtvenike, kad je u Judi i Jerusalemu
izdao zapovijed: Pred Jednim jedinim rtvenikom imate se klanjati i na njem
rtvovati?
13
Zar ne znate, to sam uinio ja i oci moji od svih naroda na zemlji? Jesu li bogovi
naroda zemaljskih mogli izbaviti zemlju svoju iz ruku mojih?
14
Koji je izmeu svih bogova ovih naroda, koje zatre oci moji, mogao izbaviti narod
svoj iz mojih ruku? I bog va da bi vas mogao izbaviti iz mojih ruku?
15
Ezekija neka vas ne zaludi i neka vas tako ne zavede! Ne vjerujte mu, jer ni jedan
bog bilo kojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svojega naroda iz mojih
ruku ni iz ruku mojih otaca. I va Bog nee vas moi izbaviti iz mojih ruku."
16
Zapovjednici njegovi govorili su tada jo vie proti Bogu, Gospodu, i proti njegovu
slugi Ezekiji.
17
I napisa on, da se naruga Gospodu, Bogu Izraelovu, pismo, u kojem ustvrdi "Kao
to bogovi naroda u ostalim zemljama ne izbavie svojega naroda iz mojih ruku, tako
nee ni Bog Ezekijin izbaviti svojega naroda iz mojih ruku."
18
Vikali su to iza glasa i judejskim stanovnicima Jerusalema, to su stajali na zidu, da
ih uplae i smetu i da tako dobiju grad u svoje ruke.
19
Govorili su o Bogu Jerusalema kao o bogovima naroda poganskih, koji su samo
loe djelo ruke ovjeje.
20
I kad se kralj Ezekija i prorok Izaija, sin Amosov, radi toga pomolie i za pomo k
nebu zavapie,
907
21
Posla Gospod anela, koji uniti sve ratnike, knezove s zapovjednike u taboru
kralja asirskoga, tako da se vrati sa sramotom u svoju zemlju. Kad ue tamo u hram
svojega boga, ubie ga ondje maem neki od njegovih roenih sinova.
22
Tako izbavi Gospod Ezekiju i stanovnike Jerusalema iz ruku Senaheriba, kralja
asirskoga, i iz ruku svih drugih neprijatelja i pribavi im mir na sve strane.
23
I mnogi su donosili Gospodu darove u Jerusalem i dragocjene poklone Ezekiji,
kralju Judinu, koji je otada stajao u visokom ugledu kod svih naroda.
24
U ono vrijeme razbolje se Ezekija na smrt. On se pomoli Gospodu, koji mu
progovori i dade mu udesni znak.
25
Ali Ezekija ne pokaza se zahvalan na iskazanom mu dobroinstvu, ve se uzoholi.
Zato doe na njega gnjev i na Judu i Jerusalem.
26
I ponizi se Ezekija radi svoje oholosti, on i stanovnici Jerusalema. Zato ne doe na
njih gnjev Gospodnji jo za ivota Ezekijina.
27
Ezekija je imao vrlo veliko blago i sjaj. On je bio stekao sebi blago u srebru, zlatu i
dragom kamenju, i mirise, titove i svakojako dragocjeno posue;
28
Usto spremita za dohodak od ita, vina i ulja, i staje za svakojaku stoku i stale za
stada.
29
I gradove sazida sebi, i imao je velika stada ovaca i goveda; jer mu je Bog bio dao
veoma velik posjed.
30
Ezekija je i onaj bio, koji zatvori gornji izvor vode Gihona i svede je dolje na
zapadnu stranu grada Davidova. Ezekija je imao uspjeh u svim pothvatima svojim,
31
Samo kad doe poslanstvo, koje su mu bili poslali knezovi babilonski, da raspitaju
za udesni znak, to se bio dogodio u zemlji, dopusti Bog da padne u napast, da tono
upozna njegove pomisli.
32
Ostala povijest Ezekijina i pobona djela njegova stoje zapisana u Objavljenju
proroka Izaije, sina Amosova, i u knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih,
33
Kad je Ezekija bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga vie grobova potomaka
Davidovih, Sav Juda i narod jerusalemski iskazae mu ast kod smrti njegove. Njegov
908
sin Manaseh postade kralj mjesto njega.
1
Manasehu je bilo dvanaest godina, kad postade kralj, i vladao je pedeset i pet godina
u Jerusalemu.
2
inio je, to se nije dopadalo Gospodu, kad je nasljedovao grdobe naroda, koje je
Gospod bio protjerao ispred sinova Izraelovih.
3
Uzvisine, to ih je bio sruio njegov otac Ezekija, naini on opet, podie rtvenike
baalima, dade postaviti atarte, klanjao se je svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj i njoj je
sluio.
4
Dapae u hramu Gospodnjem, o kojem je bio objavio Gospod: "U Jerusalemu dat u
da stanuje ime moje u sva vremena", sagradi rtvenike.
5
Svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj podie rtvenike u obadva trijema hrama
Gospodnjega.
6
Svoje vlastite sinove pusti da idu kroz Oganj u dolu sina Hinomova, vraao je, gatao
je i arao je, i namjesti zaklinjae mrtvaca i gataoce. Tako je inio mnogo, to se nije
dopadalo Gospodu, i draio ga tako na gnjev.
7
I lik rezani, to ga je bio dao nainiti, postavi u hramu, za koji je bio Bog obeao
Davidu i njegovu sinu Salomonu: "Ovaj hram i Jerusalem, koji izabrah izmeu svih
plemena Izraelovih, uinit u zauvijek stanom imena svojega.
8
Neu vie dati da se noge Izraelove maknu iz zemlje, koju dadoh ocima vaim, ako
samo budu pazili na to, da vjerno ine onako, kako sam im zapovjedio, i to tono po
zakonu, pravilima i odredbama, koje im je naloio Mojsije"
9
Ali Manaseh zavede Judu i stanovnike Jerusalema, te su inili jo gore nego narodi,
to ih je bio Gospod unitio ispred sinova Izraelovih.
10
Gospod je dodue opominjao Manaseha i narod njegov, ali se oni nijesu osvrtali na
to.
11
I pusti Gospod da dou proti njima vojskovoe kralja asirskoga. Oni uhvatie
Manaseha kukama, svezae ga gvozdenim verigama i odvedoe ga u Babilon.
909
12
I kad je bio tako u nevolji, molio se je Gospodu, Bogu svojemu, za milosre i
duboko se je ponizio pred Bogom otaca svojih.
13
Kad mu se je molio, saslua ga, uslii molitvu njegovu i povrati ga opet kao kralja u
Jerusalem. Tada upozna Manaseh, da je Gospod pravi Bog.
14
Poslije toga podie vanjski zid uz Davidov grad na zapadnoj strani prema Gihonu u
dolu i do ulaza na riblja vrata, tako da opkoli Ofel. Izvede ga vrlo visoko. U sve tvrde
gradove Judine postavi vojne zapovjednike.
15
Tada odstrani tue bogove i rezani lik iz hrama Gospodnjega, tako isto rtvenike,
to ih je bio podigao na gori, gdje je stajao hram Gospodnji, i u Jerusalemu, i baci ih
pred grad.
16
A rtvenik Gospodnji uspostavi opet i prinese na njemu rtve mirotvorne i
zahvalne. Zapovjedi i Judejcima da tuju Gospoda, Boga Izraelova.
17
Ali je narod jo uvijek rtvovao na visinama, dakako samo Gospodu, Bogu
svojemu.
18
Ostala povijest Manasehova i molitva njegova Bogu njegovu i govori vidjelaca,
koji su mu govorili u ime Gospoda, Boga Izraelova, stoje u povijesti kraljeva
Izraelovih.
19
Molitva njegova i kako je bio uslien, svi grijehi njegovi i nevjernost njegova,
nadalje mjesta, na kojima je prije ponienja svojega podigao rtvene uzvisine i
postavio atarte i likove rezane, to je zapisano u Rijeima Hozajevim,
20
Kad je Manaseh bio poinuo kod otaca svojih, pokopae ga u palai njegovoj.
Njegov sin Amon postade kralj mjesto njega.
21
Dvadeset i dvije godine imao je Amon, kad postade kralj, i vladao je dvije godine u
Jerusalemu.
22
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, kao to je bio inio njegov otac
Manaseh. Svima likovima rezanim, to ih je bio dao nainiti njegov otac Manaseh,
prinosio je Amon mnoge rtve i tovao ih.
23
Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao to se je bio ponizio njegov otac Manaseh,
dapae naprti Amon na sebe veliku krivnju.
910
24
Sluge njegove urotie se proti njemu i ubie ga u palai njegovoj.
25
A narod pobi sve, koji su se bili urotili proti kralju Amonu. Njegova sina Josiju
podie narod za kralja na njegovo mjesto.
1
Josiji je bilo osam godina, kad postade kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u
Jerusalemu.
2
inio je, to se je dopadalo Gospodu, i hodio je putovima svojega djeda Davida. Ne
odstupi od toga ni nalijevo ni nadesno.
3
U osmoj godini vladanja svojega, kad je jo bio veoma mlad, poe vjerno sluiti
Bogu svojega djeda Davida. U dvanaestoj godini poe istiti zemlju Judinu i
Jerusalem od rtvenih visina, od atarta, od likova rezanih i livenih.
4
Pred oima njegovima raskopae rtvenike baalove. Stupove sunane, to su bili
gore na njima, dade sasjei, atarte, likove rezane i spomenike dade sruiti i satrti i
prah od njih dade razasuti po grobovima onih, koji su im bili rtvovali.
5
Kosti sveenika dade spaliti na rtvenicima njihovim i tako oisti zemlju Judinu i
Jerusalem.
6
I u gradovima od Manaseha i Efraima, od Simeona do Naftalija u ruevinama
njihovim unaokolo
7
Dade poruiti rtvenike, atarte i likove rezane izlomiti i satrti i po svoj zemlji
Izraelovoj sve stupove sunane sasjei. Tada se vrati u Jerusalem.
8
l osamnaestoj godini vladanja njegova, poto je bio oistio zemlju i hram, posla
afana, sina Asalijahina, zapovjednika gradskoga Maaseja i peatnika Joaha, sina
Joahazova, da se popravi hram Gospoda, Boga njegova.
9
Kad oni dooe k velikomu sveeniku Hilkiji, predadoe novce, to su bili doneseni
u hram Boji, i to su ga bili nakupili Leviti, uvari pragova, od Manaseha i Efraima i
od svih ostalih sinova Izraelovih i od svega Jude i Benjamina i od stanovnika
Jerusalema.
911
10
Oni ih uruie poslovoama, koji su bili postavljeni kod hrama Gospodnjega. Ovi
su isplaivali poslenike, koji su bili zaposleni oko hrama Gospodnjega obnavljajui
popravljajui hram.
11
Oni su davali drvodjeljama i zidarima, da se kupuje kamenje otesano i drvo za
grede i da se pobrvnaju zgrade, to su ih bili poruili kraljevi Judini.
12
Ljudi su radili svoj posao vjerno i tono. Nad njima su bili postavljeni za nadzor
Leviti Jahat i Obadija od sinova Merarijevih i Zaharija i Meulam od sinova
Kohatovih. Leviti, ukoliko su se razumjeli u glazbala.
13
Bili su postavljeni nad nosioce, i takoer bilo im je povjereno nadziranje svih
drugih radnika kod njihova slubovanja. Gdjekoji Leviti bili su pisari, upravitelji i
vratari.
14
Kad su vadili novce, to su bili uli za hram Gospodnji, nae sveenik Hilkija
zakonik Gospodnji od Mojsija.
15
Hilkija javi pisaru afanu: "Naoh zakonik u hramu Gospodnjem." Hilkija predade
tada knjigu afanu.
16
afan odnese knjigu kralju i podnese kralju ovaj izvjetaj: "Sve, to je bilo
naloeno slugama tvojim, izveli su.
17
Oni su novce, to se naoe u hramu Gospodnjem, pokupili i uruili poslovoama,
to su namjeteni za nadzor."
18
Ujedno javi pisar afan kralju: "Sveenik Hilkija dade mi knjigu", i afan je proita
kralju.
19
Kad je kralj uo sadraj zakona, razdrije haljine svoje.
20
Tada kralj dade ovaj naputak Hilkiji i Ahikamu, sinu afanovu, i Abdonu, sinu
Mikinu, pisaru afanu i Asaji, slugi kraljevu:
21
"Idite, upitajte Gospoda za me, za narod i za one, koji su jo preostali u Izraelu i
Judi, o sadraju ove knjige, to se je nala, jer je velik gnjev Gospodnji, koji se je
raspalio proti nama zato, to oci nai nijesu sluali propise Gospodnje, da ine sve to,
to stoji napisano u ovoj knjizi."
912
22
I tako otide sveenik Hilkija s onima, koje je bio oznaio kralj, k proroici Huldi,
eni aluma, sina Tokhatova, unuka Hasre, koja je stanovala u drugom kraju grada u
Jerusalemu, i upitae je o tome.
23
Ona im dade ovaj odgovor: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Kaite ovjeku,
koji vas posla k meni:
24
Ovako veli Gospod: Pustit u zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove, sve kletve,
to stoje napisane u knjizi, koju su proitali kralju Judinu.
25
Zato, jer su me ostavili i prinosili kad drugim bogovima, da me drae svim tim
loim djelom ruku svojih, moj e se gnjev raspaliti proti tome mjestu i nee se ugasiti.
26
A kralju Judinu, koji vas posla, da upitate Gospoda, javite ovo: Ovako veli Gospod,
Bog Izraelov, za sve rijei, koje si uo:
27
Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se prignuo pred Bogom, kad si uo, to je
zaprijetio tomu mjestu i stanovnicima njegovim, i jer si se ponizio preda mnom i
razderao haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam i ja usliio tebe, govori Gospod.
28
Zato e, kad te priberem k ocima tvojim, u miru biti poloen u grob svoj. Oi tvoje
nee gledati svu tu nesreu, koju u pustiti na to mjesto i na stanovnike njegove."
Tako rekoe kralju.
29
Tada posla kralj glasnike, i oni skupie kod njega sve starjeine Judine i
jerusalemske.
30
Kralj otide u hram Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlje Judine i stanovnici
Jerusalema, i sveenici i Leviti, sav narod, veliko i malo. Tamo im proita sav sadraj
knjige zavjetne, koja je bila i naena u hramu Gospodnjem.
31
Potom stupi kralj na sjedite svoje i uini zavjet pred Gospodom, da e oni ii za
Gospodom i drati njegove zapovijedi, njegove naredbe i ustanove svim srcem i svom
duom, da tako udovolje propisima ovoga zavjeta, to su bili napisani u ovoj knjizi.
32
Tada dade da svi, koji su li u Jerusalemu i u plemenu Benjaminovu, stupe u ovaj
zavjet, i stanovnici Jerusalema radili su tako, kako je odgovaralo zavjetu Boga, Boga
otaca njihovih.
913
33
Tako odstrani Josija sve grdobe idolske iz svih krajeva sinova Izraelovih i obveza
sve u Izraelu da slue Gospodu, Bogu svojemu. Dok je on ivio, ne odstupie oni od
toga, da idu za Gospodom, Bogom otaca svojih.
1
Potom je svetkovao Josija u Jerusalemu blagdan Pashe u ast Gospodu. etrnaesti
dan prvoga mjeseca klali su Pasha.
2
On postavi sveenike u slube njihove i potaknu ih, da slue u hramu Gospodnjem.
3
Levitima, koji su imali uiti sav narod Izraelov i bili su posveeni Gospodu, ree:
"Donesite sveti koveg u hram, koji sagradi Salomon, sin Davidov, kralj Izraelov! Ne
trebate ga vie nositi na ramenima. Sluite sada Gospodu, Bogu svojemu, i narodu
njegovu Izraelu!
4
Drite se spremni po obiteljima i redovima svojim, kako su propisali David, kralj
Izraelov, i njegov sin Salomon!
5
Postavite se u svetitu po obiteljima svojih zemljaka, ljudi iz naroda, i to za svaku
obitelj jedan odio levitske obitelji!
6
Nato zakoljite Pasha i posvetite se i pripravite ga za zemljake svoje! A pri tom
postupajte po naputku, to ga je dao Gospod preko Mojsija!"
7
Josija dade ljudima iz naroda sitne stoke, naime janjaca i jaria sve za rtve
Pashalne svima nazonima, na broj trideset tisua usto tri tisue goveda, to sve od
kraljevskoga posjeda.
8
I vrhovni inovnici njegovi dadoe dragovoljno darova narodu, sveenicima i
Levitima. Tako su darovali Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici hrama Bojega,
sveenicima za rtve Pashalne dvije tisue i est stotina janjaca i tri stotine goveda.
9
Konanija i braa njegova emaja i Netanel, nadalje Haabja, Jehiel i Jozabad,
predstojnici Levita, dadoe Levitima za rtve Pashalne dar od pet tisua janjaca i pet
stotina goveda.
10
Sluba je bila ureena ovako: sveenici su stupili na svoje mjesto, tako isto Leviti
po svojim odjelima, kako je bio naredio kralj.
914
11
Tada su klali Pasha. Sveenici bi kropili krvlju primajui iz ruke Levita. Ovi su
tada derali kou.
12
Odvojili bi dijelove odreene za rtvu paljenicu, da ih dadnu skupinama obitelji iz
naroda, te ih one prinesu Gospodu, kako je propisano u knjizi Mojsijevoj. Isto su tako
postupali s govedima.
13
Tada su pekli Pashu na ognju po propisu, kuhali su svete darove u loncima,
kotlovima i zdjelama i donosili ih brzo svima ljudima iz naroda.
14
Potom su zgotovili sebi i sveenicima; jer sveenici, potomci Aronovi, imali su
posla oko prinoenja rtava paljenica do u no. Zato bi Leviti zgotovili sebi i
sveenicima, potomcima Aronovim.
15
Pjevai, potomci Asafovi, stajali su na svojim mjestima, to su ih zauzeli po
naredbi Davidovoj, Asafovoj Hemanovoj i Jedutuna, vidioca kraljeva, i vratari na
pojedinim vratima. Oni nijesu trebali ostavljati svoju slubu, jer bi im zgotovili
suplemenici njihovi, Leviti.
16
Tako je bila ureena sva sluba Gospodnja u onaj dan, kada se imalo drati Pasha i
na rtveniku se Gospodnjem prinijeti rtve paljenice po naredbi kralja Josije.
17
I tako su svetkovali tada sinovi Izraelovi, to su bili nazoni, sedam dana Pasha i
blagdan nekvasnih kruhova.
18
Od vremena proroka Samuela nije se bio vie u Izraelu svetkovao takav blagdan
Pashe. Ni jedan od kraljeva Izraelovih nije bio priredio takav blagdan Pashe, kao to
ga je svetkovao Josija sa sveenicima i Levitima i sa svim Judom i sa sinovima
Izraelovim, to ih se bilo nalo, i sa stanovnicima Jerusalema.
19
U osamnaestoj godini vladanja Josijina svetkovala se ova Pasha.
20
Kad je Josija bio opet uredio hram, doe poslije svega toga kralj egipatski Neko, da
zametne bitku kod Karkemia na Eufratu, Josija izae preda njega.
21
A on posla k njemu poslanike i porui mu: "to ja imam s tobom, kralju Judin? Ne
idem ja danas na tebe, nego na bojno mjesto, s kojim sam zaraen, i Bog mi je
zapovjedio da se pourim. Proi se raditi proti Bogu, koji je s menom, da te ne
uniti!"
915
22
Ali se Josija ne odvrati od njega, nego izae da ga napadne. Ne poslua rijei
Nekovih, to su dolazile iz usta Bojih, nego doe da se pobije u ravnici kod Megida.
23
Ali strijelci pogodie kralja Josiju, i kralj povika slugama svojim: "Izvedite me
odavde; jer sam teko ranjen!"
24
Sluge njegove digoe ga s kola ratnih, izvezoe ga u drugim kolima njegovim i
dovedoe ga u Jerusalem. On umrije i bi pokopan u grobovima otaca svojih. Sav Juda
i Jerusalem tugovali su za Josijom.
25
Jeremija ispjeva tualjku za Josijom, i svi pjevai i pjevaice opijevaju otada Josiju
u svojim tubalicama do dananjega dana. One se udomie u Izraelu. Napisane su u
Plau.
26
Ostala povijest Josijina i njegova pobona djela, to su prema propisu zakona
Gospodnjega.
27
Njegova prijanja i potonja povijest, zapisani su u knjizi o kraljevima Izraelovim i
Judinim.
1
Narod zemlje uze Joahaza, sina Josijina, i uini ga mjesto oca njegova kraljem u
Jerusalemu.
2
Joahaz je imao dvadeset i tri godine, kad postade kralj, i vladao je tri mjeseca u
Jerusalemu.
3
Kralj egipatski svre ga u Jerusalemu i nametnu zemlji globu od to talenata srebra i
jedan talenat zlata.
4
Tada postavi kralj egipatski njegova brata Elijakima kraljem nad Judom i
Jerusalemom i promijeni mu ime u Jojakim. A njegova brata Joahaza uze Neko sa
sobom i odvede ga u Egipat.
5
Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je jedanaest
godina u Jerusalemu. inio je, to se nije dopadalo Gospodu, Bogu njegovu.
6
Tada doe proti njemu Nebukadnezar, kralj babilonski, i stavi ga u gvozdene verige,
da ga odvede u Babilon.
916
7
I jedan dio posua hrama Gospodnjega odnese Nebukadnezar u Babilon i metnu ga
u palau svoju u Babilonu.
8
Ostala povijest Jojakimova, gadna djela, to ih je poinio, i sve, to mu se dogodilo,
stoji zapisano u knjizi o kraljevima Izraelovim i Judinim, Njegov sin Jojakin postade
kralj mjesto njega.
9
Bilo je Jojakinu osam godina, kad postade kralj, i vladao tri mjeseca i deset dana u
Jerusalemu. inio je, to se nije dopadalo Gospodu.
10
U iduoj godini dade ga kralj Nebukadnezar odvesti u Babilon zajedno s
dragocjenim posuem hrama Gospodnjega. Kraljem nad Judom i Jerusalemom uini
njegova brata Zedekiju.
11
Bila je Zedekiji dvadeset i jedna godina, kad postade kralj. Vladao je jedanaest
godina u Jerusalemu
12
inio je, to se nije dopadalo Gospodu, Bogu njegovu. Ne ponizi se pred prorokom
Jeremijom, koji mu je govorio po nalogu Gospodnjem,
13
Usto otpade od kralja Nebukadnezara, kojemu je bio zakleo vjernost Bogom,
ostade tvrdovrat i nepokoran i ne obrati se Gospodu, Bogu Izraelovu.
14
I svi vrhovni sveenici zajedno s narodom poinie tolike nevjernosti svakojakim
poganskim grdobama idolskim i oskvrnie hram Gospodnji, koji je bio dao sebi
posvetiti u Jerusalemu.
15
I Gospod, Bog otaca njihovih, slao je k njima neprestano opomene preko glasnika
svojih, jer mu je bilo Mao naroda i stana njegova.
16
A oni su se rugali glasnicima Bojim, prezirali su opomene njegove i smijali se
prorocima njegovim, dok se ne raspali gnjev Gospodnji na narod njegov tako, te vie
nije bilo spasenja.
17
I pusti da doe na njih kralj kaldejski, koji pobi maem mladie njihove u svetom
hramu njihovu. Ne sauvaj ni mladia ni djevojke, ni starca ni nemona. Sve mu dade
u ruke.
18
I sve posue hrama Bojega, veliko i malo, blago hrama Gospodnjega i blago
kraljevo i vrhovnih inovnika njegovih sve on odnese u Babilon.
917
19
Hram Boji spalie, zid jerusalemski sruie i sve palae popalie, tako da svi
dragocjeni predmeti propadoe u njemu.
20
Potom sve, to je bilo umaklo mau, odvede u ropstvo u Babilon. Moradoe njemu
i sinovima njegovim robovati, dokle ne nasta kraljevstvo perzijsko.
21
Da bi se ispunila rije Gospodnja, koja je bila izala preko Jeremije "Dok zemlja
nije bila iznosila subotne godine svoje. Za sve vrijeme svojega opustoenja imala je
mir, dok se ne navri sedamdeset godina.
22
U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira da se ispuni obeanje Gospodnje,
koje navijesti Jeremija nadahnu Gospod perzijskoga kralja Kira, te oglasi po svemu
kraljevstvu svojemu i raspisa ovo:
23
"Ovako veli Kir, kralj perzijski: Sva kraljevstva zemaljska dao mi je Bog, Gospod u
nebu. I on mi je naloio, da mu sagradim hram u Jerusalemu u Judeji. Tko izmeu vas
sviju pripada narodu njegovu, neka ide gore s blagoslovom Gospoda, Boga svojega!"
918
Knjiga Ezrina
Ezra, glava 1
1
U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira da se ispuni obeanje Gospodnje,
koje navijesti Jeremija nadahnu Gospod perzijskoga kralja Kira, te oglasi po svemu
kraljevstvu svojemu i raspisa ovo:
2
"Ovako veli Kir, kralj perzijski: "Sva kraljevstva zemaljska dao mi je Bog, Gospod
u nebu. I on mi je naloio, da mu sagradim hram u Jerusalemu u Judeji.
3
Tko izmeu vas sviju bilo kako pripada narodu njegovu, neka ide s blagoslovom
Bojim u Jerusalem u Judeji i neka tamo gradi hram Gospoda, Boga Izraelova, Boga,
koji stanuje u Jerusalemu.
4
Svuda, gdje se jo zadravaju ostaci naroda, neka ih stanovnici mjesta potpomognu
srebrom i zlatom, imetkom i stokom osim darova za kuu Boju u Jerusalemu!"
5
I tako zaputie od glavara obiteljkih u Judi i Benjaminu i od sveenika i Levita svi,
kojima to nadahnu Bog, da opet sagrade hram Gospodnji u Jerusalemu.
6
I svi, to su s njima stanovali, potpomogoe ih posuem srebrnim, zlatom, imetkom,
stokom i dragocjenim darovima, osim svih darova posvetnih.
7
A kralj Kir izdade posue hrama Gospodnjega, to ga je bio odnio iz Jerusalema
Nebukadnezar i metnuo ga u hram boga svojega.
8
I to dade ga izdati perzijski kralj Kir preko rizniara Mitredata, koji ga izbroji
judejskomu knezu ebasaru.
9
Ovo mu je broj: Trideset zlatnih, tisua srebrnih zdjela, dvadeset i devet noeva,
10
Trideset zlatnih aa, etiri stotine i deset srebrnih aa druge vrste, tisua drugoga
posua,
11
Svega pet tisua i etiri stotine zlatnoga i srebrnoga posua. Sve to ponese ebasar
sa sobom, kad su bili prognanici povedeni iz Babilona u Jerusalem.
919
Ezra, glava 2
1
Ovo su ljudi one pokrajine, to se vratie iz ropstva, koje neko odvede
Nebukadnezar, kralj babilonski, u ropstvo u Babilon, i koji se sad vratie u Jerusalem
i u Judeju, svaki u svoj grad,
2
Koji se vratie pod vodstvom Zerubabela, Jeue, Nehemije, Seraje, Reelaja,
Mordekaja, Bilana, Mispara, Bigvaja, Rehuma i Baana. Ovo je broj ljudi iz naroda
Izraelova:
3
Dvije tisue sto sedamdeset i dva potomka Paroeva;
4
Trista sedamdeset i dva potomka efatijina;
5
Sedam stotina sedamdeset i pet potomaka Arahovih;
6
Dvije tisue osam stotina i dvanaest potomaka PahatMoabovih iz linije Jeuine i
Joabove;
7
Tisua i dvjesta pedeset i etiri potomka Elamova;
8
Devet stotina etrdeset i pet potomaka Zatuovih;
9
Sedam stotina i ezdeset potomaka Zakajevih;
10
est stotina etrdeset i dva potomka Banijeva;
11
est stotina dvadeset i tri potomka Bebajeva;
12
Tisua dvjesta dvadeset i dva potomka Azgadova;
13
est stotina ezdeset i est potomaka Adonikamovih;
14
Dvije tisue pedeset i est potomaka Bigvajevih;
15
etiri stotine pedeset i etiri potomka Adinova;
16
Dvadeset i osam potomaka Aterova iz linije Ezekijine:
17
Trista dvadeset i tri potomka Bezajeva;
920
18
sto i dvanaest potomaka Jorinih;
19
Dvjesta dvadeset i tri potomka Haumova;
20
Devedeset i pet ljudi iz Gibara;
21
to dvadeset i tri iz Betlehema;
22
Pedeset i est ljudi iz Netofe;
23
to dvadeset i osam ljudi iz Anatota;
24
etrdeset i dva iz Azmaveta;
25
Sedam stotina etrdeset i tri iz KirjatJearima, Kefirah i Beerota;
26
est stotina dvadeset i jedan iz Rame i Gebe;
27
to dvadeset i dva iz Mikmaa;
28
Dvjesta dvadeset i tri iz Betela i Aja;
29
Pedeset i dva iz Neba;
30
to pedeset i est ljudi iz Magbia;
31
Tisua i dvjesta pedeset i etiri iz Novoga Elama;
32
Trista i dvadeset ljudi iz Harima;
33
Sedam stotina dvadeset i pet ljuti iz Loda, Hadida i Ona;
34
Trista etrdeset i pet ljudi iz Jeriha;
35
Tri tisue est stotina i trideset ljudi iz Senae.
36
Sveenici; devet stotina sedamdeset i tri potomka Jedajini iz kue Jeuine,
37
Tisua pedeset i dva potomka Imerova,
921
38
Tisua dvjesta etrdeset i sedam potomaka Pahurovih
39
I tisua i sedamnaest potomaka Harimovih.
40
Leviti: sedamdeset i etiri potomka Jeuina i Kadmielova iz kue Hodavjine.
41
Pjevaa je bilo to dvadeset i osam potomaka Asafovih.
42
Vratara je bilo svega to trideset i devet potomaka alumovih, Aterovih,
Talmonovih, Akubovih, Hatitinih i obajevih.
43
Netineji su bili potomci Sihini, Hasufini, Tabaotovi,
44
Kerosovi, Siahini, Padonovi,
45
Lebanovi, Hagabini, Akubovi,
46
Hagabovi, amlajevi, Hananovi,
47
Gidelovi, Gaharovi, Reajini,
48
Resinovi, Nekodini, Gazamovi,
49
Uzini, Paseahini, Bezajevi,
50
Asnanini, Meunimovi, i Nefusimovi,
51
Bakbukovi, Hakufini, Harhurovi,
52
Baslutovi, Mehidini, Harini,
53
Barkosovi, Siserini, Tamahovi,
54
Nesiahovi i Hatifini
55
Meu potomcima sluga Salomonovih bili su potomci Sotajevi, Soferetovi, Perudini,
56
Jaalini, Darkonovi, Gidelovi,
57
efatijini, Hatilovi, PokeretZebaimovi i Amijevi.
922
58
Svega je bilo trista devedeset i dva Netineja i potomka sluga Salomonovih.
59
Ovo su, koji se vratie iz TelMelaha, TelHare, Keruba, Adana i Imera, a ne
mogoe dokazati, da je obitelj njihova i podrijetlo njihovo od Izraela:
60
est stotina pedeset i dva potomka Dalajina, Tobijina i Nekodina;
61
Od potomaka sveenikih: "potomci Hobajini, Hakosovi i potomci Barzilajevi, koji
se je bio oenio jednom od keri Gileadovca Barzilaja i prozvao se po njihovu imenu.
62
Oni su traili svoje rodovnice. Kako ih se nije moglo nai, bili su neko vrijeme
iskljueni iz sveenstva,
63
Namjesnik im zabrani jesti od Presvetoga, dok se sveenik ne poslui Urimom i
Tumimom.
64
Sva zajednica skupa brojila je etrdeset i dvije tisue tri stotine i ezdeset osoba,
65
Osim sluga i slukinja; njih je bilo sedam tisua tri stotine trideset i sedam. K tomu
je pridolo jo dvjesta pjevaa i pjevaica.
66
Oni su imali sedam stotina trideset i est konja, dvjesta etrdeset i pet mazgi,
67
etiri stotine trideset i pet deva, est tisua sedam stotina i dvadeset magaraca.
68
Od obiteljskih poglavara neki doavi k hramu Gospodnjem u Jerusalemu darovae
posvetne darove za kuu Boju, da se opet sagradi na svojemu mjestu.
69
Po mogunosti svojoj dadoe u riznicu graevnu: zlata ezdeset i jednu tisuu
drahmi, srebra pet tisua mina, usto stotinu haljina sveenikih.
70
I tako se naselie sveenici i Leviti i ljudi iz naroda, i pjevai, vratari i Netineji u
gradovima svojim. Sav je Izrael stanovao u svojim gradovima.
Ezra, glava 3
1
Kad doe sedmi mjesec sinovi Izraelovi bili su ve u svojim gradovima skupi se
narod jednoduno u Jerusalem.
923
2
I Jeua, sin Josadakov, s drugovima svojim i Zerubabel, sin ealtielov, s drugovima
svojim ustadoe da opet sagrade rtvenik Boga Izraelova, pa da prinose na njemu
rtve paljenice, kako pie u zakonu Mojsija, ovjeka Bojega.
3
Oni podigoe rtvenik na starom temelju njegovu, jer su bili u strahu od stanovnika
zemlje, i prinosili su na njemu Gospodu rtve paljenice jutrom i veerom.
4
I blagdan sjenica proslavie po propisu, i prinosili su svaki dan u propisanom broju
rtve paljenice, kako je bilo zapovjeeno za svaki dan.
5
I potom stalnu rtvu paljenicu, rtve na mjesece mlaake i na sve svete blagdane
Gospodnje i rtve onih, koji bi prinijeli Gospodu dragovoljan prinos.
6
Od prvoga dana sedmoga mjeseca poee prinositi Gospodu rtve paljenice, premda
jo nije bio postavljen temelj za hram Gospodnji.
7
Kamenarima i drvodjeljama davali su novce, a Sidoncima i Tircima jelo, pie i ulje,
da dovoze drva cedrova s Libanona na more u Jopu, kako im je bio dopustio perzijski
kralj Kir.
8
Druge godine po povratku njihovu k hramu Bojemu u Jerusalem, drugoga mjeseca,
prihvatie se posla Zerubabel, sin ealtielov, i Jeua, sin Josadakov, i ostali drugovi
njihovi, sveenici i Leviti i svi, to su se bili vratili iz ropstva u Jerusalem. Postavie
Levite od dvadeset godina i vie, da nadziru poslove oko hrama Gospodnjega.
9
Jeua sa svojim sinovima i drugovima, Kadmiel sa svojim sinovima, sinovi Judini
bili su jednoduno spremni da vode nadzor nad radnicima na hramu Bojemu; isto
tako sinovi Henadadovi i njihovi sinovi i drugovi, Leviti.
10
Kad su zidari hrama Gospodnjega polagali temelj, postavie se sveenici u
slubenoj odori s trubama i Leviti iz obitelji Asafove s cimbalima, da hvale Gospoda
po naredbi Davida, kralja Izraelova.
11
I hvalili su i slavili Gospoda pjevajui naizmjence ovako: "Dobrostiv je on, i milost
njegova traje vjeno nad Izraelom." I sav je narod podvikivao iza glasa i hvalio Boga,
to se je poloio temelj hramu Gospodnjemu.
12
Od starijih sveenika, Levita i obiteljskih glavara, koji su bili vidjeli prijanji hram,
mnogi udarie u glasan pla, kad se je pred njihovim oima postavljao temelj ovome
hramu. Mnogi su drugi podvikivali i klicali od radosti.
924
13
Nije se moglo od glasne i radosne vike razabrati pla ljudi; jer je narod podvikivao
i klicao iza glasa. Vika se je ula daleko.
Ezra, glava 4
1
Kad ue neprijatelji Judini i Benjaminovi, da oni, koji se vratie iz ropstva, zidaju
hram Gospodu, Bogu Izraelovu,
2
Dooe k Zerubabelu i k obiteljskim glavarima i zatraie od njih: "Htjeli bismo
zidati s vama; jer tujemo Boga vaega isto tako kao i vi i rtvujemo njemu od dana
asirskoga kralja Esar Hadona, koji nas je doveo ovamo."
3
A Zerubabel, Jeua i ostali obiteljski glavari izraelski odgovorie im: "Mi ne
smijemo Bogu svojemu zidati hram s vama zajedno. Mi emo ga sami podignuti
Gospodu, Bogu Izraelovu, kako nam je zapovjedio kralj Kir, kralj perzijski."
4
Tada su stanovnici zemlje gledali da judejskom narodu oduzmu volju i da ih
zastrae od zidanja.
5
I potkupie visoke inovnike proti njima, da osujete namjeru njihovu. Tako ostade
za svega vremena vladanja perzijskoga kralja Kira do vladanja perzijskog kralja
Darija.
6
I pod vladanjem Ahasvera, u poetku njegova vladanja, sastavie tubu proti
stanovnicima Jude i Jerusalema.
7
I za vremena Artakserksova upravie Bilam, Mitredat, Tabel s ostalim drugovima
svojim pismo na Artakserksa, kralja perzijskoga. Tuba je bila sastavljena u
aramejskom pismu i jeziku.
8
Predstojnik Rehum i pisar imaj napisae izvjetaj kralju Artakserksu proti
Jerusalemu s ovim sadrajem:
9
"Predstojnik Rehum i pisar imaj i svi drugovi njihovi, Dinjani, Afarsataani,
Tarpeljani, Afarani, Erekljani, Babilonjani, uanjani, Dehavljani i Elamljani.
10
Tako isto ostali narodi, koje odvede veliki i slavni Osnapar i naseli po gradovima
samarijskim i po ostalim krajevima s onu stranu rijeke, i t. d."
925
11
Rijei pisma, to ga poslae njemu, ove su: "Kralju Artakserksu sluge tvoje, ljudi s
onu stranu rijeke i t. d.
12
Neka je na znanje kralju, da su Judejci, koji pooe od tebe ovamo, doli k nama u
Jerusalem. Oni zidaju opet ovaj buntovniki i opaki grad, popravljaju opet zidove i
opravljaju brane.
13
Pa neka je kralj upozoren na to: Ako se ovaj grad opet sazida i zidovi se opet
poprave, nee oni vie davati danka ni poreza ni carine. S tim e tetu pretrpjeti
kraljevski dohoci.
14
Jer mi jedemo so dvora, te nam ne prilii da gledamo dalje tetu kraljevu, zato
podnosimo kralju ovaj izvjetaj.
15
Treba samo pogledati u knjigu povijesti otaca tvojih. Nai e tada u knjizi
povijesti i doznat e, da je ovaj grad bio buntovniki grad i da je na tetu kraljevima i
pokrajinama, i da su se u njemu dizale bune od davnina. Zato je i bio ovaj grad
razoren.
16
Mi dakle upozorujemo kralja na to: Ako se ovaj grad opet sazida i zidovi se njegovi
opet poprave, onda nee nita ostati tvoje s onu stranu rijeke."
17
Kralj posla ovaj odgovor predstojniku Rehumu, pisaru imaju i ostalim drugovima
njihovim, to su stanovali u Samariji i ostalim krajevima s onu stranu rijeke: "Pozdrav
i t. d.
18
Pismo, to nam ga poslaste, meni je tono proitano.
19
Na moju zapovijed potrailo se je i nalo se, da je taj grad od davnina ustajao na
kraljeve i da su u njemu bivali ustanci i bune.
20
Moni kraljevi vladali su u Jerusalemu i proirili su svoju vlast na sve krajeve s onu
stranu rijeke, tako da su im se davali danci, porezi i carine.
21
I zato naredite, da se zabrani onim ljudima opet zidati taj grad, dok ja to ne
dopustim!
22
Pazite, da ne budete nemarni u toj stvari, pa da iz toga ne poraste vee zlo na tetu
kraljevima!"
926
23
Kad su bile proitane rijei naredbe kralja Artakserksa pred Rehumom i pisarom
imajem i pred drugovima njihovim, oni bre otidoe u Jerusalem k Judejcima i
zapovjedie im obustavu pod prijetnjom sile i pritiska.
24
Tada se obustavi rad na hramu Bojem u Jerusalemu. Mirovao je do druge godine
vladanja perzijskoga kralja Darija.
Ezra, glava 5
1
Tada po nalogu Boga Izraelova ustadoe kao proroci meu Judejcima, koji su
boravili u Judeji i u Jerusalemu, prorok Hagaj i Zaharija, sin Idov.
2
Potom se digoe Zerubabel, sin ealtielov, i Jeua, sin Josadakov, da ponu opet
zidati hram Boji u Jerusalemu. Proroci Boji bili su uz njih i pomagali im.
3
U ono vrijeme pojavie se kod njih Tatnaj, namjesnik podruja s onu stranu rijeke, i
etarBoznaj i drugovi njihovi i upitae ih: "Tko vam je dopustio da zida te taj hram i
da popravljate te zidove?"
4
Tada im odgovorismo imenujui ljude, koji su gradili tu zgradu.
5
A oko je Boga njihova poivalo na starjeinama judejskim, tako da im ne htjedoe
obustaviti rad, dok ne otide izvjetaj Dariju i ne doe im o tom pismeni odgovor.
6
Rijei pisma, to ga poslae kralju Dariju Tatnaj, namjesnik s onu stranu rijeke, l
etarBoznaj i drugovi njihovi, Afarsataani s onu stranu rijeke.
7
U izvjetaju, to mu ga poslae, bilo je napisano ovo: "Kralju Dariju svaka srea!
8
Neka je na znanje kralju, da doosmo u zemlju Judeju k domu Boga velikoga, koji
se zida od velikoga kamena. Stijene se drvom oblau. Posao se revno radi i napreduje
ivo pod rukama njihovim.
9
Zapitasmo tamonje starjeine ovako: "Tko vam je dopustio da zidate taj hram i da
popravljate te zidove?
10
I za imena njihova zapitasmo, da ti ih javimo, i zapisasmo imena onih ljudi, koji im
stoje na elu.
927
11
Oni nam odgovorie ovo: Mi smo tovatelji Boga neba i zemlje i zidamo opet ovaj
hram, koji je bio podignut mnogo godina prije ovoga vremena. Velik kralj Izraelov
gradio ga je i dovrio.
12
Ali jer djedovi nai razgnjevie Boga nebeskoga, dade ih u ruke Kaldejcu
Nebukadnezaru, kralju babilonskomu. On razori ovaj hram i odvede narod u ropstvo u
Babilon.
13
Ali prve godine Kira kralja babilonskoga, zapovjedi kralj Kir, da se opet sazida
ovaj hram Boji.
14
I zlatno i srebrno posude hrama Bojega, to ga je Nebukadnezar bio odnio iz
hrama u Jerusalemu i donio u hram u Babilon, dade kralj Kir iznijeti iz hrama u
Babilonu, Ono je bilo dano ovjeku po imenu ebasaru, kojega postavi
namjesnikom.
15
Njemu zapovjedi: Uzmi ovo posue, pa idi i stavi ih u hram u Jerusalem! Hram
Boji ima se opet sazidati na svojemu prijanjem mjestu,
16
Onda doe onaj ebasar i postavi temelj hramu Bojem u Jerusalemu. Od onoga
vremena do sada zida se na njemu; ali jo jednako nije gotov.
17
I neka se, ako je po volji kralju, potrai u riznici kraljevskoj tamo u Babilonu, je li
tako, da je kralj Kir zapovjedio, da se opet sazida hram Boji u Jerusalemu. Kralj
neka bi nam o tom dao poslati odluku!"
Ezra, glava 6
1
Tada kralj Darije zapovjedi, da se potrai u pismohraniku, u kojem se tamo u
Babilonu pohranjivalo blago.
2
Nae se i u dvoru kraljevskom u Ekbatani, koja lei u pokrajini Mediji, jedan svitak
pismeni, u kojemu je bila zapisana ova povelja:
3
"Prve godine kralja Kira izdade kralj Kir ovu zapovijed u stvari hrama Bojega u
Jerusalemu: Ima se opet podignuti hram kao mjesto, gdje se kolju rtve zaklanice i
prinose rtve paljenice. Visina mu ima biti ezdeset lakata; ezdeset lakata neka mu
bude i irina!
928
4
Tri reda neka budu od kamenja velikoga i jedan red od drveta novoga. Trokove ima
da snosi kraljevski dvor.
5
I posue zlatno i srebrno hrama Bojega, to ga je Nebukadnezar uzeo iz hrama U
Jerusalemu i donio u Babilon, ima se vratiti natrag i odnijeti u hram jerusalemski
svako na svoje prijanje mjesto. Ima ga postaviti u hramu Bojemu"
6
"Zato uklonite se odatle, Tatnaju, namjesnie s onu stranu rijeke, i etarBoznaju s
drugovima svojim, Afarsataanima s onu stranu rijeke!
7
Pustite neka se radi na tom hramu Bojem! Namjesnik judejski i starjeine judejske
neka opet sazidaju onaj hram Boji na prijanjem mjestu njegovu!
8
Jo zapovijedam to ete initi onim starjeinama judejskim, da bi se sazidao taj
hram Boji: Iz kraljevskih poreznih dohodaka od pokrajine s onu stranu rijeke imaju
se onim ljudima bez oklijevanja tono isplaivati trokovi.
9
to inae treba, junaca, ovnova i janjaca za rtve paljenice Bogu nebeskomu,
penice, soli, vina i ulja, neka im se, kako reknu sveenici u Jerusalemu, daje svaki
dan bez prikraivanja,
10
Da prinose Bogu nebeskomu ugodne rtve i da se mole za ivot kralja i obitelji
njegove!
11
Jo zapovijedam: Tko prestupi ovu odredbu, iz kue njegove neka se istrgne greda i
zabode se, i on na njoj neka se objesi! A kua njegova za kaznu neka se pretvori u
bunite!
12
Bog, koji je ondje nastanio ime svoje, neka srui svakoga kralja i svaki narod, koji
bi se usudio prestupiti ovu zapovijed i razoriti onaj hram Boji u Jerusalemu! Ja,
Darije, izdadoh ovu zapovijed. Ona se ima tono izvriti."
13
Tada Tatnaj, namjesnik s onu stranu rijeke, i etarBoznaj i drugovi njihovi uinie
tono onako, kako im je bio zapovjedio kralj Darije.
14
Starjeine judejske mogoe dalje zidati, i napredovali su sretno po proroanstvu
proroka Hagaja i Zaharije, sina Idova. Tako napokon privedoe gradnju kraju, kao to
su bili zapovjedili Bog Izraelov i perzijski kraljevi Kir, Darije i Artakserks,
929
15
Dovrie hram do treega dana mjeseca Adara u estoj godini vladanja kralja
Darija.
16
I sinovi Izraelovi, sveenici, Leviti i ostali, to se vratie iz ropstva, proslavie
veoma radosno posvetu hrama Bojega.
17
rtvovae za posvetu hrama Bojega to junaca, dvjesta ovnova, etiri stotine
janjaca i kao rtvu za grijeh za svega Izraela dvanaest jaraca prema broju plemena
Izraelovih.
18
Tada postavie sveenike po redovima njihovim i Levite po odjelima njihovim, da
slue Bogu u Jerusalemu, kako je to propisano u knjizi Mojsijevoj.
19
Potom proslavie oni, to se vratie iz ropstva, blagdan Pashe etrnaestoga dana
prvoga mjeseca.
20
Jer su se bili svi oistili sveenici i Leviti. Svi su bili isti, i tako zaklae Pasha za
sve, to se vratie iz ropstva, i za brau svoju, sveenike, i za sebe same.
21
A jeli su Pasha i sinovi Izraelovi, to se vratie iz ropstva, i svi, to su se bili
odvojili od neistoe pogana u zemlji, pa se pridruili njima, da tako trae Gospoda,
Boga Izraelova.
22
Tada svetkovae veoma radosno sedam dana blagdan nekvasnih kruhova, jer ih je
bio obradovao Gospod, kad im obrati naklonost kralja asirskoga, tako da ih je
podupirao u poslu oko hrama Boga Izraelova.
Ezra, glava 7
1
Poslije ovih dogaaja za vladanja perzijskoga kralja Artakserksa vrati se Ezra, sin
Seraje, sina Azarije, sina Hilkije,
2
Sina aluma, sina Sadoka, sina Ahituba,
3
Sina Amarije, sina Azarije, sina Merajota,
4
Sina Zarahije, sina Uzije, sina Bukija,
5
Sina Abiua, sina Finehasa, sina Eleazara, sina velikog sveenika Arona.
930
6
Ovaj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je knjievnik, vjet zakonu Mojsijevu, to ga je
bio dao Gospod, Bog Izraelov, jer je ruka Gospoda, Boga njegova, bila nad njim,
dopustio mu je kralj sve, to je zaelio.
7
Ujedno doe u Jerusalem mnotvo sinova Izraelovih, sveenika, Levita, pjevaa,
vratara i Netineja. Bilo je to sedme godine kralja Artakserksa.
8
On doe u Jerusalem petoga mjeseca, sedme godine kraljeve.
9
Prvoga dana prvoga mjeseca bila je naredba polaska iz Babilona, i prvoga dana
petoga mjeseca doe on u Jerusalem, jer je dobrostiva ruka Boga njegova bila nad
njim.
10
Jer je Ezra bio upravio svoju tenju na to, da istrauje zakon Boji i da ga izvruje i
da pouava u Izraelu zakon i pravo.
11
Ovako glasi pismo, to ga dade kralj Artakserks knjievniku sveeniku Ezri,
tumaitelju zapovijedi i uredaba Gospodnjih u Izraelu:
12
"Artakserks, kralj nad kraljevima, sveeniku Ezri, tumaitelju zakona Boga
nebeskoga, i t. d.
13
Ja izdajem zapovijed, da svaki, koji u mojemu kraljevstvu od naroda Izraelova,
njegovih sveenika i Levita hoe da od svoje volje ide u Jerusalem, smije ii s tobom.
14
Jer ti si poslan od kralja i njegovih sedam savjetnika, da i trai prilike u Judeji i
Jerusalemu na temelju zakona Boga svojega, koji je u tvojoj ruci,
15
Da odnese srebro i zlato, to su kralj i njegovi savjetnici darovali za Boga
Izraelova, kojemu je stan u Jerusalemu,
16
I sve srebro i zlato, to e dobiti u svoj pokrajini babilonskoj, uz milostinju naroda
i sveenika, to je oni priloe za hram Boga svojega u Jerusalemu.
17
Prema tome kupi brino za taj novac junaca, ovnova i janjaca s prinosima i
naljevima njihovim i prinesi ih na rtveniku hrama Boga vaega u Jerusalemu!
18
to se tebi i brai tvojoj svidi da uinite s ostalim srebrom i zlatom, to uinite po
volji Boga svojega!
931
19
Posude, to ti je bilo dano za slubu u hramu Boga tvojega, predaj pred Bogom u
Jerusalemu!
20
Drugo, to ustreba hramu Boga tvojega, te bi ti jo imao potroiti, smije namiriti iz
kraljevske blagajne.
21
S tim ja, kralj Artakserks, izdajem zapovijed svima blagajnicima s onu stranu
rijeke. Sve, to zatrai od vas sveenik Ezra, tumaitelj zakona kralja nebeskoga, ima
se tono uiniti,
22
Do to talenata srebrn, sto kora penice, sto bata vina, to bata ulja i soli bez
obrauna.
23
Sve, to ustreba po zapovijedi Boga nebeskoga, ima se brino uiniti za hram Boga
nebeskoga, da ne padne kazneni sud na kraljevstvo kralja i sinova njegovih.
24
Nadalje neka znate, da nitko nije ovlaten uzimati danak, porez ili carinu od bilo
kojega sveenika, Levita, pjevaa, vratara, Netineja ili drugoga sluge toga hrama
Bojega!
25
A ti, Ezra, po mudrosti Boga svojega, to je ima, postavi suce i upravitelje, koji e
suditi svemu narodu s onu stranu rijeke, naime svima onima, koji znadu zakone Boga
tvojega! Tko ih jo ne zna, toga pouite!
26
A svaki, koji ne bi izvrivao zakona Boga tvojega i zakona kraljeva, ima se strogo
sudbeno kazniti: bilo smru ili progonom ili globom ili tamnicom."
27
Blagoslovljen neka je Gospod, Bog otaca naih, koji nadahnu kralja, da proslavi
kuu Gospodnju u Jerusalemu!
28
On mi dade, te naoh milost kod kralja i njegovih savjetnika i kod svih visokih
dostojanstvenika kraljevih. I tako se ja odvaih, jer je ruka Gospoda, Boga mojega
bila nada mnom, i skupih obiteljske glavare iz Izraela, to su imali da dou s menom.
Ezra, glava 8
1
Ovo su obiteljski glavari sa svoj im roacima, to su zapisali u rodopise, naime s
onima, to su sa vlade kralja Artakserksa bill poli iz Babilona u Jerusalem:
932
2
Od potomaka Finehasovih: Gerom; od potomaka Itamarovih: Daniel; od potomaka
Davidovih: Hatu,
3
Sin ekanijin; od potomaka Paroevih: Zaharija i s njim na broj mukih osoba sto i
pedeset;
4
Od potomaka Pahat Moabovih: Elioenaj, sin Zerahjin, i s njim mukih osoba
dvjesta;
5
Od potomaka ekanijinih: sin Jahaziel i s njim mukih osoba trista;
6
Od potomaka Adinovih: Abed, sin Jonatanov, i s njim mukih osoba pedeset;
7
Od potomaka Elamovih: Izaija, sin Atalijin, i s njim mukih osoba sedamdeset;
8
Od potomaka; efatijinih: Zebadija, sin Mihaelov, i s njim mukih osoba osamdeset;
9
Od potomaka Joabovih: Obadija sin Jehielov, i s njim mukih osoba dvjesta i
osamnaest;
10
Od potomaka Banijevih: elomit, sin Josifjin, i s njim mukih osoba sto i ezdeset;
11
Od potomaka Bebajevih: Zaharija, sin Bebajev, i s njim mukih osoba dvadeset i
osam;
12
Od potomaka Azgadovih: Johanan, sin Hakatanov, i s njim mukih osoba sto i
deset;
13
Od potomaka Adonikamovih: koji kasnije dooe, po imenu Elifelet, Jeiel i
emaja, i s njima mukih osoba ezdeset;
14
Od potomaka Bigvajevih: Utaj i Zabud i s njima mukih osoba sedamdeset.
15
Ja ih skupih na rijeci, to tee prema Ahavi, i ostasmo ondje u taboru tri dana. Kad
pregledah narod i sveenike, ne naoh nijednoga Levita meu njima.
16
Zato poslah obiteljske glavare Eliezera, Ariela, emaju, Elnatana, Jariba, Elnatana,
Natana, Zahariju i Meulama, i uitelje Jojariba i Elnatana.
933
17
Ove upravih k Idu, predstojniku u mjestu Kasifji, i stavih im u usta rijei, to e ih
rei Idu i brai njegovoj, Netinejima, u mjestu Kasifji, da nam dovedu slue za hram
Roga naega.
18
Tada nam dovedoe, jer je dobrostiva ruka Boga naega bila nad nama, ovjeka
razumna od potomaka Mahlija, sina Levija, sina Izraelova, naime erebju sa sinovima
njegovim i braom njegovom, osamnaest ljudi;
19
I Haabju i s njim Izaiju od potomaka Merarijevih s braom njegovom i sinovima
njihovim, dvadeset ljudi,
20
I od Netineja, koje su bili darovali David i knezovi da slue Levitima, dvjesta i
dvadeset Netineja. Svi su ovi imenovani poimence.
21
Onda dadoh ondje na rijeci Ahavi oglasiti post, da se ponizno pred Bogom svojim i
da izmolimo u njega sretan put sebi, djeci svojoj i svemu blagu svojemu.
22
Stidio sam se naime iskati od kralja i momadi i konjanika, da nas brane od
neprijatelja putem. Mi smo bili dapae izjavili kralju: "Ruka je Boga naega nad
svima, koji ga zamole, na dobro njihovo; a jaki gnjev njegov pogodi sve, koji ga
ostave."
23
Mi smo dakle postili i molili se Bogu svojemu za to, i on nas uslia.
24
Nato izabrah izmeu najuglednijih sveenika dvanaestoricu, naime erebju,
Haabju i s njima desetoricu drugova njihovih.
25
Ovima izmjerih srebro i zlato; posue, posvetni dar za kuu Boga naega, to
darovae kralj, njegovi savjetnici i dostojanstvenici i svi sinovi Izraelovi, koji se
naoe tamo.
26
Izmjerih im u ruke: est stotina i pedeset talenata srebra, posua srebrnoga sto
talenata, to talenata zlata,
27
Nadalje dvadeset aa zlatnih od tisuu drahmi i dvije posude od sjajne mjedi fine,
skupocjene kao zlato.
28
Pritom im rekoh: "Vi ste sveti Gospodu, i posue je sveto, i srebro i zlato posvetni
je dar Gospodu, Bogu otaca vaih.
934
29
uvajte to dakle brino, dokle ne izmjerite pred glavarima sveenikim i Levitima i
poglavarima obiteljskim sinova Izraelovih u Jerusalemu, u sobama hrama
Gospodnjega!"
30
Tada primie sveenici i Leviti izmjereno srebro i zlato zajedno s posuem, da
odnesu u Jerusalem u kuu Boga naega.
31
Dvanaestoga dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave, da idemo u
Jerusalem. Ruka Boga naega bila je nad nama. On nas ouva od neprijatelja i
razbojnika.
32
Tako doosmo u Jerusalem i ostadosmo tamo tri dana.
33
A etvrti dan izmjeri se srebro, zlato i posue u kui Boga naega u ruke sveeniku
Meremotu, sinu Urijinu Uz njega je bio Eleazar, sin Finehasov, i osim ovih bili su
nazoni Leviti Jozabad, sin Jeuin, i Noadja, sin Binujev.
34
Na broj i na mjeru bilo je sve izmjereno, i onda je bila zapisana ukupna mjera.
35
Oni, to se vratie iz ropstva, mnotvo prognanika, rtvovae Bogu Izraelovu
dvanaest junaca za svega Izraela, devedeset i est ovnova, sedamdeset i sedam
janjaca, i na rtvu za grijeh dvanaest jaraca, to sve kao rtvu paljenicu Gospodu.
36
Tada predadoe oni zapovijedi kraljeve satrapima i namjesnicima s onu stranu
rijeke; i ovi potpomogoe narod i hram Boji.
Ezra, glava 9
1
Kad se je bilo to svrilo, pristupie k meni predstojnici i rekoe: "Narod Izraelov,
sveenici i Leviti nijesu se odvojili od naroda zemaljskih unato njihovim gadovima,
naime od Kanaanaca, Hiteja, Perizeja, Jebuseja, Amonaca, Moabaca, Egipana i
Amoreja.
2
Oni dapae uzee keri njihove za ene sebi i sinovima svojim. Tako se pomijea
sveti rod sa stanovnicima zemlje. Knezovi i predstojnici bili su prvi u toj opaini."
3
Kad sam to uo, razdrijeh donju haljinu svoju i gornju odjeu svoju, raupah sebi
kosu na glavi svojoj i na bradi svojoj i sjedoh duboko potresen.
935
4
Tada se skupie oko mene svi, koji su se bojali zapovijedi Boga Izraelova zbog
opaine onih, koji se vratie iz ropstva. A ja ostadoh sjedei duboko potresen do
veernje rtve.
5
O veernjoj rtvi ustadoh duboko tuan, razdrijeh opet donju haljinu svoju i gornju
odjeu svoju, padoh niice na koljena svoja, rairih ruke svoje Gospodu, Bogu
svojemu,
6
I pomolih se: "Boe moj, stidim se i bojim se podignuti lice svoje k tebi, Boe moj,
jer zlodjela naa narastoe nam preko glave, i krivnja je naa doprla do neba.
7
Od vremena otaca svojih do danas mi smo u velikoj krivnji, i zbog zlodjela naih
bili smo mi, nai kraljevi i sveenici, predani kraljevima zemaljskim pod ma, u
ropstvo, u grabe i u javnu sramotu, kao to je sluaj danas.
8
Sada nam dodue doe za as milosre od Gospoda, Boga naega, stim, da nam jo
ostavi ostatak i dade nam dom na svetom mjestu svojemu, da bi Bog na opet
prosvijetlio oi nae i dao nam malo nove ivotne snage u ropstvu naemu.
9
Dodue mi smo jo uvijek robovi, ali nas Bog na nije ostavio u ropstvu naemu,
nego nam dade da naemo milost pred kraljevima perzijskim, tako da su nam oni dali
toliko ivotne slobode, te smo mogli hram Boga svojega opet podignuti i uiniti, da
nanovo ustane iz ruevina svojih. Dade nam obranu u Judeji i Jerusalemu.
10
A to da sada, Boe, kaemo poslije takvih dogaaja? Jer ostavismo zapovijedi
tvoje,
11
Koje si nam dao preko sluga svojih, proroka, kad si zapovjedio: "zemlja, u koju
idete, da je zauzmete, okaljana je neistoom naroda zemaljskih zbog gadova, kojima
je napunie od jednoga kraja do drugoga u neistoi svojoj.
12
Ne dajite zato nikada keri svojih za sinove njihove, niti uzimajte keri njihove za
sinove svoje! Ne traite nikada i nigdje njihova dobra i njihove koristi, da budete jaki
i da moete uivati dobra zemlje i djecu svoju imati za batinike dovijeka!
13
Poslije svega toga, to doe na nas zbog zlih djela naih i velike krivnje nae
premda si nas, Boe na, vie tedio, nego to su to opaine nae zasluile, i ostavio si
nam ovaj ostatak
936
14
Zar emo nanovo prestupati zapovijedi tvoje i sprijateljiti se s ovim gadnim
narodima? Ne bi li nas morao kazniti sve do unitenja, tako da vie ne preostane ni
jedan ostatak?
15
Ali ti si, Gospode, Boe Izraelov, dobrostiv, jer mi danas ostasmo kao spaeni. Evo,
mi stojimo pred tobom s takvom krivnjom svojom, da ne moe za to stajati ni jedan
pred tobom."
Ezra, glava 10
1
Dok se je Ezra molio tako i plaui pred hramom Bojim prostrt priznavao krivnju
svoju, skupi se oko njega veliko mnotvo Izraelaca, ljudi, ena i djece, i narod je
plakao gorko,
2
Tada progovori ekanija, sin Jehielov, od sinova Elamovih i ree Ezri: "Mi smo se
ogrijeili o Boga svojega, to smo uzimali ene tuinke iz naroda zemaljskih. Ali jo
ima ufanja Izraelu za to.
3
Mi emo se sada Bogu svojemu sveano obvezati, da emo otpustiti sve ene s
djecom njihovom, ako ti, Gospode, i oni, koji se boje zakona Boga naega, drite to
za korisno. Po zakonu neka se postupa!
4
Ustani, jer je ovo tvoj posao. Mi smo uza te. Budi hrabar u tom!"
5
Ezra ustade i zakle glavare sveenika, Levita i svega Izraela, da uine po tom
prijedlogu; i zaklee se.
6
Potom ostavi Ezra mjesto pred hramom Bojim i otide u sobu Johanana, sina
Elijaibova. On ue tamo. Ali nije jeo ni pio nita, jer je rastuen radi opaine onih,
koji se vratie iz ropstva.
7
Onda oglasie po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratie iz ropstva, imaju
skupiti u Jerusalemu.
8
Onome, koji ne bi doao za tri dana prema zakljuku knezova i starjeina, unitit e
se sve to ima, a on sam bit e iskljuen i zajednice onih, koji se vratie iz ropstva.
9
I skupie se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga
mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom
Bojim, drui radi te tvari i od dada.
937
10
Sveenik Ezra die se i ree im: "Svi se ogrijeiste, kad se oeniste tuinkama, te
stim jo umnoiste krivnju Izraelovu.
11
Zato sad priznajte krivnju pred Gospodom, Bogom otaca svojih, li inite po volji
njegovoj! Odvojite se od naroda zemaljskih i od ena tuinki!"
12
Sva skuptina odgovori u sav glas: "Spremni smo da tako uinimo, kako si nam
rekao.
13
Ali naroda ima mnogo, i vrijeme je dada. Ne moe se zato ostati Vani. I ta stvar ne
da se svriti u jedan ili u dva dana, jer nas ima veoma mnogo, koji sagrijeismo u tom.
14
Nasi predstojnici neka bi jamili za svu zajednicu, da svi, koji su u gradovima
naim doveli kui ene tuinke, dou u odreeno vrijeme i s njima starjeine i suci
pojedinih gradova, dokle se od nas ne odvrati estoki gnjev Boga naega za tu stvar!"
15
Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, nastupie proti. Meulam i Levit
abetaj podupirali ga.
16
Ali oni, koji se vratie iz ropstva, uinie po gornjem prijedlogu. Sveenik Ezra
izabra sebi po pojedinim obiteljima ljude, obiteljske poglavare, zabiljeivi sve
poimence. Ovi odrae prvoga dana desetoga mjeseca sjednicu, da izvide stvar.
17
Oni svrie sa svima onima, koji su bili kui doveli ene tuinke, do prvoga dana
prvoga mjeseca.
18
Meu sveenstvom naoe se ovi, koji su se bili oenili enama tuinkama: Od
potomaka Jeue, sina Josadakova, i od drugova njegovih; Maaseja, Eliezer, Jarib i
Gedalija.
19
Oni dadoe ruku svoju na to, da e pustiti ene svoje. Njihova duna rtva bila je
jedan ovan za krivnju njihovu.
20
Od potomaka Imerovih: Hanani i Zebadija.
21
Od potomaka Harimovih: Maaseja, Elija, emaja, Jehiel i Uzija.
22
Od potomaka Pahurovih: Elioenaj, Maaseja, Imael, Netanel, Jozabad i Elasa.
23
Od Levita: Jozabad, imej, Kelaja, i Kelita nazvan, Petahja, Juda i Eliezer,
938
24
Od pjevaa: Elijaib, i od vratara: alum, Telem i Uri
25
Od ostalih sinova Izraelovih, od potomaka Paroevih: Ramja, Jizija, Malkia,
Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja
26
Od potomaka Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jerimot i Elija.
27
Od potomaka Zatuovih: Elioenaj, Elijaib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza.
28
Od potomaka Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj, Atlaj,
29
Od potomaka Banijevih: Meulam, Maluk, Adaja, Jaub, eal i Ramot.
30
Od potomaka Pahat Moabovih: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Bezaleel,
Binuj i Manaseh.
31
Od potomaka Harimovih: Eliezer, Iija, Malkija, emaja Simeon,
32
Benjamin, Maluk i emarja.
33
Od potomaka Haumovih: Matnaj Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaseh i
imej.
34
Od potomaka Banijevih: Maadaj, Amram, Uel,
35
Benaja, Bedija, Kelu,
36
Vanija, Meremot, Elijaib,
37
Matanija, Matnaj, Jaasaj,
38
Bani, Binuj, imej,
39
elemja, Natan, Adaja,
40
Maknadbaj, aaj, araj,
41
Azarel, elemja, emarja,
42
alum, Amarija i Josip.
939
43
Od potomaka Nebovih Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jedu, Joel i Benaja,
44
Svi su se ovi bili oenili tuinkama. Meu njima bilo je ena, koje su bile djecu
izrodile.
940
Knjiga Nehemijina
Nehemija, glava 1
1
Rijei Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, godine dvadesete dogodi se, kad
sam bio u glavnom gradu Susi,
2
Da Hanani, jedan od brae moje, doe s nekim ljudima iz Judeje. Upitah ih za
Judejce, za ostatak, to je bio umakao ropstvu, i za Jerusalem.
3
Oni mi odgovorie: "Oni, to preostae od ropstva, nalaze se u zemlji tamo u velikoj
nevolji i sramoti. Zid jerusalemski razruen je, i vrata su njegova spaljena."
4
Kad sam uo tu vijest, sjeo sam i plakao i tugovao itave dane. Postio sam i molio se
Bogu nebeskomu.
5
Molio sam se: "Ah, Gospode, Boe nebeski, veliki, strani Boe! Ti milostivo uva
zavjet onima, koji te ljube i dre tvoje zapovijedi.
6
Daj da bude uho tvoje prignuto i oi tvoje otvorene, da uje molitvu sluge svojega,
koju sada dan i no upravljam k tebi za djecu Izraelovu, sluge tvoje! Priznajem
grijehe djece Izraelove, to ih poinie proti tebi. I ja i moja oinska kua
sagrijeismo.
7
Skrivismo ti i ne drasmo zapovijedi, zakone i odredbe, to si ih zapovjedio svojemu
slugi Mojsiju.
8
Ipak se spomeni obeanja, to si ga dao svojemu slugi Mojsiju, kad si rekao: Ako
budete grijeili, ja u vas razasuti meu narode.
9
Ali ako se obratite k meni i stanete drati zapovijedi moje o tvoriti ih, ja u vas, pa
bili razasuti i do na kraj neba, opet odanle skupiti i odvesti na mjesto, koje sam
izabrao, da ondje nastanim ime svoje.
10
Jer oni su sluge tvoje i narod tvoj, koji si iskupio silom svojom velikom i rukom
svojom jakom.
941
11
Ah, Gospode, neka hude uho tvoje prignuto k molitvi sluge tvojega i k molitvi
sluga tvojih, koji su voljni bojati se imena tvojega! Daj sada uspjeh slugi svoj emu!
Uini, da nae milost kod ovoga ovjeka!" Bio sam naime peharnik kod kralja,
Nehemija dobiva doputenje od kralja da sazida Jerusalem.
Nehemija, glava 2
1
Bilo je mjeseca Nisana godine dvadesete kralja Artakserksa. Pred kraljem je stajalo
vino. Ja uzeh vino i pruih ga kralju. Ne htjedoh da on opazi, da sam bio alostan.
2
Ali me upita kralj: "Zato ti je lice tako alosno, kad nijesi bolestan? Sigurno ima
kakvu brigu u srcu." Ja se uplaih vrlo
3
I odgovorih kralju: "Da je iv kralj dovijeka! Kako ne bih bio alostan, kad je grad,
gdje su grobovi otaca mojih, opustoen i vrata su njegova ognjem spaljena!"
4
Kralj me upita: "Ima li kakvu molbu?" Tada se pomolih Bogu nebeskomu
5
I odgovorih kralju: "Ako misli kralj da je dobro i ako ti je mio sluga tvoj, polji me u
Judeju u grad, gdje su grobovi otaca mojih, da ga opet sagradim!"
6
A kralj me upita i ena njegova, to je sjedila do njega: "Kako bi dugo trajao put
tvoj! Kad e opet natrag doi!" I pristade kralj i pusti me da idem. Ja mu rekoh
vrijeme
7
i onda rekoh kralju; Ako je milo kralj u, da mi se dadne popratno pismo na
namjesnike s onu stranu rijeke, da me puste proi, dok ne doem u Judeju,
8
I pismo na Asafa, kraljevskog uvara ume, da mi dadne drva, da napravim vrata za
tvravu, za hram, za zid gradski i za kuu, u koju u unii." I to mi dade kralj, jer je
milostiva ruka Boga mojega bila nada mnom.
9
Kad dooh k namjesnicima s onu stranu rijeke, predadoh im kraljevska popratna
pisma. A kralj posla s menom stotnike i konjanike.
10
Kad ue to Sanbalat, Horonjanin, i Tobija, sluga Amonac, bilo im je vrlo mrsko,
da je bio doao netko, da se pobrine za dobro djece Izraelove.
11
Kad sam bio stigao u Jerusalem, priekah ondje tri dana.
942
12
Tada ustadoh nou s nekoliko ljudi, a da ne rekoh nikomu, to mi je Bog moj
nadahnuo da uinim za Jerusalem. I ne imadoh nikakve ivotinje uza se osim
ivotinje, na kojoj sam jahao.
13
Tako izaoh nou na vrata Dolinska uz izvor zmajevski prema vratima gnojnim.
Pritom razgledam zid jerusalemski, to je leao u ruevinama, i vrata njegova, to su
bila ognjem spaljena.
14
Onda odjahah dalje k izvorskim vratima i k jezeru kraljevskom. Tamo nije vie bilo
mjesta, da proe ivotinja, na kojoj sam sjedio.
15
Zato sam jo nou jahao dolinom i zid dalje razgledavao. Kad sam bio opet doao k
vratima dolinskim, vratih se kui.
16
A predstojnici nijesu znali, kamo sam bio iao i to sam bio radio, jer do tada nisam
bio nita rekao ni Judejcima ni sveenicima ni knezovima ni predstojnicima ni
drugima, koji su morali biti zaposleni na gradnji.
17
A sada im rekoh: "Vidite nevolju, u kojoj se nalazimo, Jerusalem lei u
ruevinama, vrata su njegova spaljena. Hajde da zidamo opet zid jerusalemski, da vie
ne budemo na porugu!"
18
Tada im rekoh, kako je milostivo, bila nada mnom ruka Boga mojega, i to mi je
bio rekao kralj. Onda mi rekoe: "Hajde da zidamo!" I odvano stavie ruku na dobro
djelo.
19
Kad to ue Sanbalat, Horonjanin, i Tobija, sluga Amonac, i Arapin Geem, rugali
su nam se, podsmijevali nam se i prijetili nam, "to radite to? Da se neete opet
pobuniti proti kralju?"
20
Ja im odgovorih: "Bog nebeski, on e dati, pa emo uspjeti. A mi, sluge njegove,
ustadosmo i zidamo. Vi nemate ni dijela ni prava ni spomena u Jerusalemu."
Nehemija, glava 3
1
I tako ustadoe veliki sveenik Elijaib i drugovi njegovi, sveenici, i sazidae vrata
ovija. Posvetie ih i metnue im krila. Tada su zidali dalje do kule Meje, posvetie je,
i zidali su dalje do kule Hananelove.
2
Do njega su zidali ljudi iz Jeriha; do njih je zidao Zakur, sin Imrijev.
943
3
Vrata riblja zidali su sinovi Hasnaini. Oni ih pobrvnae i metnue im krila, brave i
prijevornice.
4
Do njih je popravljao Meremot, sin Urijin, unuk Kozov. Do njega je popravljao
Meulam, sin Berekije, unuk Meezabelov, Do njega je popravljao Sadok, sin Baanin.
5
Do njega su popravljali Tekojani. Ali poglavice njihove ne sagnue vrata svojega
pod slubu nadzornika svojih.
6
Vrata staroga grada popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Meulam, sin Besodjin.
Oni ih pobrvnae, metnue im krila, brave i prijevornice,
7
Do njih su popravljali: "Gibeonej Melatja, Meronejin Jadon, ljudi iz Gibeona i
Mispe do stolice namjesnika s onu stranu rijeke;
8
Do njih Uziel, sin Harhajin, zlatar; do njega Ananija, jedan od pomastara. Oni
izvedoe obzidu Jerusalema do irokoga zida.
9
Do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, predstojnik nad jednom polovinom
vanjskoga predjela Jerusalema;
10
Do njega Jedaja, sin Harumafov, pred svojom kuom; do njega Hatu, sin
Haabnejin.
11
Daljni komad do kule peske popravljao je Malkija, sin Harimov, i Haub, sin
PahatMoabov.
12
Do njih je popravljao alum, sin Haloheov, predstojnik druge polovine vanjskoga
predjela Jerusalema, uz pomo sestrinskih gradova, to su bili pod njim.
13
Vrata dolinska popravljali su Hanun i stanovnici Zanoaha. Oni ih sagradie i
metnue im krila i brave i prijevornice. Usto sazidae jo tisuu lakata zida do gnojnih
vrata.
14
Gnojna vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, predstojnik predjela
bethakeremskog. On ih sagradi i metnu im krila i brave i prijevornice
15
Vrata izvorska popravljao je alum, sin KolHozeov, predstojnik predjela u Mispi.
On ih sagradi, pokri ih i metnu im brave i prijevornice Takoer sagradi zid kod
kupelji iloaha uz vrt kraljevski do stepenica, to silaze iz grada Davidova.
944
16
Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, predstojnik jedne polovine predjela
betsurskoga, do grobova Davidovih i do kupelji, to je tamo nainjen, i onda do kue
junake.
17
Za njim su popravljali: Leviti Rehum, sin Banijev, do njega Haabja, predstojnik
polovine predjela keilskoga,
18
Do njega drugovi njihovi Bavaj, sin Henadadov, predstojnik druge polovine
predjela keilskoga;
19
Do njega je popravljao Ezer, sin Jeuin, predstojnik Mispe, daljni komad uzdu
uzlaza k oruani na uglu.
20
Do njega je popravljao na gori Baruk, sin Zabajev, drugi komad od ugla do vrata
kue velikoga sveenika Elijaiba.
21
Do njega je popravljao Meremot, sin Urijin, unuk Hakosova, daljni komad od vrata
kue Elijaibove do kraja kue Elijaibove
22
Potom su popravljali sveenici, ljudi iz zemlje ravnice.
23
Onda su popravljali Benjamin i Haub uzdu svoje kue, i za njima Azarija, sin
Maasejina, unuk Ananijin, uz svoju kuu.
24
Za njim je popravljao Binuj, sin Henadadov, daljni komad od kue Azarijine do
savitka i do ugla.
25
Palal, sin Uzajev, popravljao je naprema savitku i kuli, to se izdie visoko na
gornjem dijelu kraljevske palae kod trijema tamnikoga. Za njim je popravljao
Pedaja, sin Paroev,
26
I Netineji, koji su stanovali na Ofelu, do pred vrata vodena na istoku i do kule, to
se izdizala visoko.
27
Za njima su popravljali Tekojani daljni komad naprema velikoj kuli visokoj do zida
ofelskoga.
28
Povie vrata konjskih popravljali su sveenici, svaki pred svojom kuom.
945
29
Onda je popravljao Sadok, sin Imerov, pred svojom kuom; za njim emaja, sin
ekanijin, uvar vrata istonih,
30
Zatim su popravljali Hananija, sin elemjin, i Hanun, esti sin Salafov, daljni
komad. Potom je popravljao Meulam, sin Berekijin, pred svojom poslovnicom.
31
Onda je popravljao Malkija, zlatar, do kue netinejske i trarske, na vratima
straarskim i do gornje dvorane na uglu.
32
Izmeu gornje dvorane na uglu i vrata Ovjih popravljali su zlatari i trgovci.
Nehemija, glava 4
1
Kad doznade Sanbalat, da mi gradimo zid, rasrdi se i razgnjevi vrlo. Rugao se je
Judejcima
2
I rekao im pred suplemenicima svojim i pred narodom samarijskim: "to rade ti
nemoni Judejci? Hoe li im se volja ispuniti? Hoe li rtvovati i jednoga dana
svriti? Hoe li iz ruevina privesti u ivot kamenje, to je ipak spaljeno?"
3
Tada ree Amonac Tobija, to je stajao uz njega: "Pusti, neka zidaju! Da iskoi
lisica, razruit e im na komade kameni zid njihov."
4
"uj, Boe na, kako smo postali na ruglo! Obrati ruglo njihovo na njihovu glavu i
daj da budu u zemlji robovi prezira!
5
Ne oprosti im njihova zlodjela! Grijeh njihov neka se ne izbrie pred tobom, jer su
jade zadali onima, koji grade!"
6
A mi smo dalje zidali zid, i sav je zid bio popravljen do pola visine. Odatle je narod
crpio volju za rad.
7
Kad je uo Sanbalat, da je napredovalo popravljanje zidova jerusalemskih i da se
poelo zatvarati pukotine, razgnjevie se vrlo.
8
Zavjerie se svi zajedno da dou i napadnu Jerusalem i da ga unite.
9
A mi smo se molili Bogu i postavljali smo za sigurnost od njih nou i danju strau
proti njima.
946
10
A Judejci izjavie: "Klonula je snaga nosiocima i veoma je mnogo podrtina.
Nijesmo u stanju da zidamo zid dalje."
11
A nai protivnici rekoe: "Da ne doznadu i ne opaze, dokle ne doemo meu njih,
da ih pobijemo i gradnju prekinemo."
12
I kad dooe Judejci, to su stanovali u njihovoj blizini, i rekoe nam deset puta iz
svih mjesta: "Vi se morate povratiti k nama"
13
Onda ja na mjestima dublje poloenim iza zida, gdje je bilo slobodne zemlje,
ponamjestih narod po porodicama poredan s njihovim maevima, kopljima i
lukovima.
14
Kad sam ga bio razgledao, rekoh starjeinama, predstojnicima i ostalom narodu:
"Ne bojte se od njih! Mislite na Gospoda, velikoga i stranoga, i borite se za brau
svoju, za sinove i keri svoje, za ene i kue svoje!"
15
Kad ue neprijatelji nai, da smo bili doznali i da je Bog bio razbio njihovu
namjeru, mogli smo se opet vratiti k zidu, svaki na svoj posao.
16
Od onoga dana bila je samo jedna polovina mojih momaka zaposlena na gradnji,
druga je polovina nosila koplje i tit, luk i oklop. Iza svega naroda judejskoga stajali
su knezovi.
17
I oni, koji su zidali zid, i oni, koji su teret nosili, bili su naoruani Jednom su rukom
radili, druga je drala oruje.
18
Svaki od onih, koji su bili zaposleni na gradnji, imao je ma pripasan uz bedricu i
tako je zidao. Truba je stajao uza me.
19
Starjeinama, predstojnicima i ostalom narodu dadoh ovaj naputak: "Posao je velik
i dug, a mi smo razdijeljeni po zidu, daleko jedan od drugoga.
20
Kad ujete trubu da trubi, onda se strite k nama! Bog na borit e se za nas."
21
Tako smo radili posao. A jedna je polovina drala koplja od uzlaska zore do izlaska
zvijezda.
22
Jo zapovjedih tada narodu: "Svaki sa slugom svojim neka nouje u Jerusalemu, da
bi nam nou straili, a danju radili!"
947
23
Ja, moja braa, moji momci; straari, to su mi bili pridijeljeni, nijesmo svlaili sa
sebe svojih haljina. Svaki se je odrekao vode.
Nehemija, glava 5
1
Tada podigoe ljudi iz naroda zajedno sa svojim enama teke optube proti svojim
suplemenicima judejskim,
2
Jedni rekoe: "Mi imamo mnogo sinova i keri. Moramo dobiti ita, da jedemo i ivi
ostanemo!"
3
Drugi rekoe: "Moradosmo zaloiti svoja polja, vinograde i kue. Mi hoemo da
imamo ita u ovoj gladi!"
4
Opet drugi rekoe: "Moradosmo uzajmiti novaca za kraljevski porez na polja svoja i
vinograde.
5
A mi smo od jednakoga mesa i krvi kao nai suplemenici. Naa su djeca isto tako
dobra kao njihova djeca. A ipak moramo svoje sinove i keri da dajemo u ropstvo.
Neke keri nae ve su postale roblje, a mi ne moemo nita uiniti proti tome, jer
naa polja vinogradi pripadaju drugima."
6
Vrlo se rasrdih, kad sam uo njihove glasne tube i te govore.
7
Odluih da ukorim starjeine i predstojnike i da im reknem: "Vi tjerate lihvu sa
zemljacima svojim!" I sazvah veliku narodnu skuptinu proti njima
8
I rekoh im: "Mi otkupismo, kadgod mogosmo, svoje judejske zemlje, to su bili
prodani narodima poganskim. A vi sad sami prodajete svoje zemljake. Dapae
prodaju se nama samima." Oni su utjeli i nijesu znali nita odgovoriti.
9
Ja nastavih: "To, to inite, nije pravo, Ne treba li vam hoditi u strahu Boga naega,
da nam se ne rugaju nai poganski neprijatelji?
10
I ja, braa moja i sluge moje uzaimali smo im mnogo novaca i ita. Ali emo im
otpustiti taj zajam.
11
Vratite im jo danas polja njihova, vinograde njihove, maslinike njihove i kue
njihove i otpustite im kamatu za novce, ito, vino i ulje, to imate potraivati!"
948
12
Oni odgovorie: "Hoemo to vratiti i neemo nita iskati od njih! Uinit emo,
kako trai" Tada pozvah sveenike i dadoh one zakleti, da e uiniti po svojemu
obeanju.
13
Istresoh njedra svoja i rekoh: "Ovako neka istrese Bog svakoga iz kue njegove i
posjeda njegova, koji ne ispuni obeanja svojega! Upravo ovako neka se istrese i
isprazni!" Sva zajednica povika: "Neka bude tako!" I hvaljen neka je Gospod. I sav je
narod inio, kako je bio zakljuio.
14
Uostalom od onoga vremena, kad mi kralj naloi da budem namjesnik u Judeji od
dvadesete do trideset druge godine kralja Artakserksa, dvanaest godina ja sa svojom
braom ne jedoh hrane upraviteljske.
15
Prijanji namjesnici, moji prethodnici, bili su narodu teak teret. Uzimali su od njih
za jelo i vino svaki dan etrdeset ekela srebra. I podruni inovnici njihovi tlaili su
narod. Ja tako nijesam inio iz straha pred Bogom.
16
I oko graenja zida radio sam skupa, a nijesmo bili stekli zemljita, i svi ljudi moji
bili su skupa ondje na poslu.
17
Usto su jeli za mojim stolom Judejci, to su imali slubu predstojniku bilo ih je
sto i pedeset ljudi i oni, to su dolazili k nama iz okolnih naroda.
18
Svagdanji potroak: jedno govee, est ovaca izabranih i perad svake vrste, iao je
na moj raun. I svaki deset dana davalo se svakojakog vina izobilja. A opet nijesam
iskao hrane, to mi je pripadala kao namjesniku, jer je narod bio teko optereen
rabotom.
19
Uzmi mi, Boe moj, sve na dobro, to sam uinio za ovaj narod!
Nehemija, glava 6
1
Kad doe do uiju Sanbalatu, Tobiji i Arapinu Geemu i ostalim naim
neprijateljima, da sam sazidao zid i da nije ostalo u njemu nema pukotina ipak
dotada nijesam bio namjestio krila na vratima
2
Tada poslae Sanbalat i Geem k meni i poruie mi: "Doi, odrat emo sastanak u
jednom selu u ravnici ononskoj!" A oni su mislili zlo po me.
949
3
Ja im stoga poslah glasnike i poruih: "U poslu sam velikom i zato ne mogu doi.
Posao bi stao, kad bih ga pustio i doao k vama."
4
Tako su slali k meni etiri puta, i ja im uvijek jednako odgovorih.
5
Sada posla Sanbalat po peti put tako slugu svojega s otvorenim pismom meni.
6
U njemu je bilo pisano: "Ide glas meu narodima i Geem to potvruje da vi, ti i
Judejci, snujete bunu: "zato opet zida zid. Ti sam da hoe postati kralj njihov i vie
tako to.
7
I da si postavio proroke, koji e te u Jerusalemu proglasiti kraljem judejskim. I takvi
glasovi doi e kralju do uiju. Zato doi, da se dogovorimo!"
8
Nato poslah ja k njemu i poruih mu: "Nita nema od toga, to tvrdi; ti si to sam
izmislio."
9
Svi oni naime htjedoe nas uplaiti, jer su se nadali, da emo onda odustati od posla,
tako da se ne svri. "Ali sad ojaaj ruke moje!"
10
Jednoga dana moradoh otii u kuu emaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se
bio tamo zatvorio, On mi predloi: "Otidimo zajedno u hram Boji, u unutranjost
hrama i zakljuajmo vrata hramu! Doi e naime, da te ubiju."
11
Ali ja odgovorih: "Zar da ovjek, kakav sam ja, bjei? Kako bi jedan, kakav sam ja,
mogao ii u hram i ostati iv? Ne idem tamo."
12
Spoznadoh, da ga Bog nije bio poslao, nego da je Boju rije meni upravio samo
zato, jer su ga bili potkupili Tobija i Sanbalat.
13
On je naime bio potkupljen, da se uplaim i da onako uinim i tako sagrijeim. To
bi onda njima posluilo za zlo ogovaranje, da me Ozloglase.
14
Naplati, Boe moj, Tobiji i Sanbalatu ta djela njihova, i proroici Noadiji i ostalim
prorocima, koji me htjedoe uplaiti!
15
A zid se dovri nakon pedeset i dva dana, dvadeset petoga dana mjeseca Elula.
16
Kad ue to svi neprijatelji nai, uplaie se svi narodi okolo nas i bili su vrlo
potiteni, jer spoznae, da je Bog na uinio to djelo.
950
17
A u one dane i ugledni Judejci slali su mnoga pisma Tobiji, i od Tobije dolazila su
njima pisma.
18
U Judeji naime bilo ih je mnogo, koji su mu se bili obvezali zakletvom; jer je on
bio zet ekaniji, sinu Arahovu. Njegov sin Johanan bio se je oenio kerju Meulama,
sina Berekijina.
19
I govorili su preda mnom o dobrim djelima njegovim i doglasivali mu moje izjave.
I Tobija je slao pisma, da me uplai.
Nehemija, glava 7
1
Kad je bio zid sazidan, i kad sam bio namjestio vrsta, postavljeni bie vratari,
pjevai i Leviti.
2
Svojemu bratu Hananiju i gradskom stotniku Hananiji povjerih vrhovno
zapovjednitvo nad Jerusalemom; jer je bio pouzdan, koji se je Boga bojao, vie nego
mnogi drugi.
3
Zapovjedih im: "Vrata jerusalemska ne smiju se otvarati, dok sunce ne ogrije. U
njihovoj nazonosti imaju se vrata zatvoriti i staviti prijevornice. Neka se postave
straari i od stanovnika jerusalemskih, po jedan kao straa pred svojom kuom"
4
Dodue bio je grad prostran i velik, ali je u njemu stanovalo samo malo ljudi.
Mnoge kue nijesu bile jo sagraene.
5
Tada mi dade Bog u srce, te skupih starjeine i predstojnike i narod, da se izbroje po
plemenima. Pritom naoh plemenski popis onih, koji su se bili najprije vratili iz
ropstva, i u njemu zapisano:
6
Ovo su ljudi iz ove pokrajine, to se vratie iz ropstva i progonstva, koje je neko
bio odveo Nebukadnezar, kralj babilonski, u progonstvo u Babilon, i sada se vratie u
Jerusalem i Judeju, svaki u svoj grad.
7
Oni dooe pod vodstvom Zerubabela, Jeue, Nehemije, Azarije, Raamije,
Nahamanijem, Mordekaja, Bilana, Mispereta, Bigvaja, Nahuma i Baana. Ovo je broj
ljudi iz naroda Izraelova:
8
Dvije tisue to sedamdeset i dva potomka Paroeva;
951
9
Trista sedamdeset i dva potomka efatijina;
10
est stotina pedeset i dva potomka Arahovih;
11
Dvije tisue osam stotina i osamnaest potomaka PahatMoabovih iz linije Jeuine i
Joabove;
12
Tisua dvjesta pedeset i etiri potomka Elamova;
13
Osam stotina etrdeset i pet potomaka Zatuovih;
14
Sedam stotina i ezdeset potomaka Zakajevih;
15
est stotina etrdeset i osam potomaka Binujevih;
16
est stotina dvadeset i osam potomaka Bebajevih;
17
Dvije tisue tri stotine dvadeset i dva potomka Azgadova;
18
est stotina ezdeset i sedam potomaka Adonikamovih;
19
Dvije tisue ezdeset i sedam potomaka Bigvajevih;
20
est stotina pedeset i pet potomaka Adinovih;
21
Devedeset i osam potomaka Aterovih iz linije Hezekijine;
22
Trista dvadeset i osam potomaka Haumovih;
23
Trista dvadeset i etiri potomka Bezajeva;
24
Sto i dvanaest potomaka Harifovih;
25
Devedeset i pet ljudi iz Gibeona;
26
to osamdeset i osam iz Betlehema i Netofe;
27
to dvadeset i osam iz Anatota;
28
etrdeset i dva iz BetAzmaveta;
952
29
Sedam stotina etrdeset i tri iz KirjatJearima, Kefire i Beerota;
30
est stotina dvadeset i jedan iz Rame i Gebe;
31
to dvadeset i dva iz Mikmaa;
32
to dvadeset i tri iz Betela i Aja;
33
Pedeset i dva iz Novoga Neba;
34
Tisua dvjesta pedeset i etiri iz Novoga Elama;
35
Trista i dvadeset iz Harima;
36
Trista etrdeset i pet iz Jeriha;
37
Sedam stotina dvadeset i jedan iz Loda, Hadida i Ona;
38
Tri tisue devet stotina i trideset iz Senae,
39
Sveenici: devet stotina sedamdeset i tri potomka Jedajina od kue Jeuine;
40
Tisua pedeset i dva potomka Imerova;
41
Tisua dvjesta etrdeset i l sedam potomaka Pahurovih
42
I tisua i sedamnaest potomaka Harimovih.
43
Leviti: sedamdeset i etiri potomka Jeuina i Kadmielova iz kue Hodvine.
44
Pjevai: to etrdeset i osam potomaka Asafovih,
45
Vratari: to trideset i osam potomaka alumovih, Aterovih, Talmonovih, Akubovih,
Hatitinih i obajevih,
46
Netineji: potomci Sihini, Hasufini, Tabaotovi,
47
Kerosovi Sijajevi, Padonovi,
48
Lebanini, Hagabini, Salmajevi,
953
49
Hananovi, Gidelovi, Gaharovi,
50
Reajini, Resinovi, Nekodini,
51
Gazamovi, Uzini, Paseahovi,
52
Bezajevi, Meunimovi, Nefusimovi,
53
Bakbukovi, Hakufini, Harhurovi,
54
Bazlitovi, Mehidini, Harini,
55
Barkosovi, Siserini, Tamahovi,
56
Nesiahovi i Hatifini.
57
Potomci sluga Salomonovih: Potomci Sotajevi, Soferetovi, Peridini,
58
Jaalini, Darkonovi, Gidelovi,
59
efatijini, Hatilovi, PokeretSebajini od Sabajina i Amona.
60
Svega bila su trista devedeset i dva Netanija i potomka sluga Salomonovih,
61
Ovi, to se vratie iz TelMelaha, TelHare, Keruba, Adona i Imera, ne mogoe
dokazati, da je njihova obitelj i njihov rod izraelski:
62
est stotina etrdeset i dva potomka Dalajina, Tobijina i Nekodina;
63
Od sveenika: potomci Hobajini, Hakosovi i Barzilaja, koji se bio oenio jednom
od keri Gileaanina Barzilaja i bio prozvan njihovim imenom.
64
Ovi su bili traili svoju rodovnicu, jer se nije mogla nai, bili su privremeno
iskljueni iz sveenstva.
65
Namjesnik im zabrani jesti od Presvetoga, dok se opet ne poslui sveenik Urimom
i Tumimom.
66
Sva je zajednica svega brojila etrdeset dvije tisue tri stotine i ezdeset osoba,
954
67
Osim sluga i slukinja, kojih je bilo sedam tisua tri stotine trideset i sedam. K
tomu dolazi jo dvjesta etrdeset i pet pjevaa i pjevaica.
68
Oni su imali sedam stotina trideset i est konja, dvije stotine etrdeset i pet mazgi,
69
etiri stotine trideset i pet deva, est tisua sedam stotina i dvadeset magaraca.
70
Gdjekoji od obiteljskih glavara dadoe priloge za gradnju, Namjesnik darova u
riznicu tisuu drahmi zlata, pedeset zdjelica, pet stotina i trideset haljina sveenikih.
71
Od obiteljskih glavara dadoe neki u riznicu za gradnju dvadeset tisua drahmi
zlata i dvije tisue i dvjesta mina srebra.
72
to dade ostali narod, iznosilo je dvadeset tisua drahmi zlata i dvije tisue mina
srebra i ezdeset i sedam haljina sveenikih.
73
I tako se naselie sveenici i Leviti, vratari, pjevai, ljudi iz naroda, Netineji i sav
Izrael u svojim gradovima. Kad doe sedmi mjesec, i kad su sinovi Izraelovi boravili
u svojim gradovima.
Nehemija, glava 8
1
Tada se skupi sav narod jednoduno na slobodnom trgu pred vratima vodenim, Oni
zatraie od knjievnika Ezre, da donese knjigu zakona Mojsijeva, to ga je bio dao
Gospod sinovima Izraelovim.
2
Sveenik Ezra donese zakon pred skuptinu, pred ljude i ene i sve, koji su ga mogli
razumjeti, prvoga dana sedmoga mjeseca.
3
Od jutra do podne itao je on iz njega na trgu pred vratima vodenim ljudima i
enama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod sluao itanje knjige zakonske.
4
Knjievnik Ezra stajao je pritom na podu od drveta, to su ga bili napravili za ovu
svrhu. Uz njega s desne strane stajali su Matitija, ema, Anaja, Urija, Hilkija i
Maaseja: " lijeve mu strane Pedaja, Miael, Malkija, Haum, Habadana, Zaharija i
Meulam.
5
Ezra otvori knjigu pred oima svega naroda; jer je bio vie svega naroda. Kad ju je
bio otvorio, ustade sav narod.
955
6
I Ezra ree molitvu hvale u ast Gospodu, Bogu velikomu. Sav narod odgovori:
"Amen, amen!" I podigoe ruke svoje, prignue se tada i poklonie se Gospodu licem
do zemlje.
7
Leviti Jeua, Bani, erebja, Jamin, Akub, abetaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarija,
Jozabad, Hanan i Pelaja objanjavali su narodu zakon, a narod je stajao na svojemu
mjestu.
8
itali su iz knjige zakona Bojega dio po dio i razlagali smisao, tako da su razumjeli
to se italo.
9
Potom Nehemija to jest namjesnik i Ezra, sveenik i knjievnik, i Leviti, koji su
pouavali narod, rekoe svemu narodu: "Ovaj je dan svet Gospodu, Bogu vaemu. Ne
tugujte i ne plaite!" Sav je narod naime bio u pla udario, kad je sasluao sadraj
zakona.
10
Tada im on ree: "Idite, uzmite sebi dobro jelo i dobro pie i poljite jedan dio i
onima, koji ne mogu sebi nita zgotoviti, jer je ovaj dan svet Gospodu naemu. Ne
tugujte, jer je radost u Gospodu jakost vaa!"
11
Tako su Leviti umirivali sav narod, a govorili su: "Budite mirni, ovaj je dan svet!
Ne tugujte!"
12
I otide sav narod da jede i pije, da razalje dijelove i da proslavi veliki dan radosti,
jer su uvaili ono, to im se je bilo reknulo.
13
Drugi dan skupie se obiteljski glavari svega naroda i sveenici i Leviti kod Ezre,
knjievnika, da ue to u zakonu stoji.
14
I naoe u zakonu napisano, da je Gospod bio preko Mojsija zapovjedio, da sinovi
Izraelovi imaju boraviti u sjenicama na blagdan a sedmom mjesecu.
15
Po svim gradovima svojim i u Jerusalemu moradoe proglasiti i objaviti: "Idite van
u gore, donesite granja od plemenitih i divljih maslina, od mirta i palmova i drugih
lisnatih drveta, da od toga nainite sjenice, kako je napisano!"
16
I narod izae van, donese i naini sebi sjenice na krovovima, u dvoritima, u
trijemovima hrama Bojega, na slobodnom trgu kod vrata vodenih i na trgu kod vrata
Efraimovih.
956
17
Sva zajednica svih, to se vratie iz ropstva, naini sebi sjenice i boravila je u
sjenicama. Od dana Joue, sina Nunova, do ovoga dana nijesu bili vie to inili sinovi
Izraelovi, Zato je vladala veoma velika radost.
18
Svaki dan italo se iz knjige zakona Bojega, od prvoga dana do posljednjega.
Svetkovali su blagdan sedam dana. Osmi dan odrae po propisu sveanu skuptinu.
Nehemija, glava 9
1
Dvadeset etvrtoga dana toga mjeseca skupie se sinovi Izraelovi postei i u
kostrijeti i s prahom na glavama.
2
Poto su se istoplemenski sinovi Izraelovi bili odvojili od svih tuinaca, pristupie i
priznae grijehe svoje i zlodjela otaca svojih.
3
Tada se je italo na mjestu, gdje su stajali, iz knjige zakona Gospoda, Boga njihova,
tri sata. Onda, klanjajui se Gospodu, Bogu svojemu, kajali su se tri sata.
4
Nato Leviti Jeua, Bani, Kadmiel, ebanija, Buni, erebja, Bani i Kenani stupie na
mjesto povieno i zazvae glasom velikim Gospoda, Boga svojega.
5
I Leviti Jeua, Kadmiel, Bani, Haabneja, erebja, Hodija, ebanija i Petahja
izgovarali su ovu molitvu: "Ustanite, hvalite Gospoda, Boga svojega, odvijeka
dovijeka! Neka se slavi tvoje slavno ime, uzvieno iznad svake slave i asti!
6
Ti si jedini, Gospode! Ti si, koji si stvorio nebo, nebo nad nebesima sa svom
vojskom njegovom, zemlju i sve, to je na njoj, mora sa svim, to ivi u njima. Svemu
tomu daje ti ivot. Tebi se klanja vojska nebeska.
7
Ti si, Gospode, Bog, koji si izabrao Abrama i izveo iz Ura u Kaldeji i dao mu ime
Abraham.
8
Ti si pronaao srce njegovo vjerno prema sebi i uinio si s njim zavjet, da e dati
potomcima njegovim zemlju Kanaanaca, Hiteja, Amoreja, Perizeja, Jebuseja i
Girgaeja, I ti si drao rije svoju; jer si ti vjeran.
9
Ti si vidio nevolju otaca naih u Egiptu, uo si pomaganju njihovu na Crvenom
moru.
957
10
Ti si inio znake i udesa na faraonu, na svim slugama njegovim i na svem narodu
zemlje njegove, jer si znao, da su obijesno postupali s njima. Tako si stekao sebi ime,
tako veliko, kao to je danas.
11
Ti si razdijelio more pred njima, te prijeoe posred mora suhim. A progonitelje
njihove bacio si u dubinu kao kamen u silne vode.
12
Stupom od oblaka vodio si ih danju, stupom ognjenim nou, da im rasvijetli put,
kojim su ili.
13
Tada si siao dolje na Sinaj, govorio si s njima s neba i dao si im pravedne zakone,
pouzdane naputke, dobre odredbe i prave zakone.
14
Ti si im obznanio svetu Subotu svoju i dao si im preko svojega sluge Mojsija
zapovijedi, odredbe i zakone.
15
Kruh s neba dao si im u gladi njihovoj i vodu iz hridine izveo si im u zei njihovoj.
Zapovjedio si im da uniu i zaposjednu zemlju, za koju si bio na zakletvu podigao
ruku svoju, da e im je dati.
16
Ali oni, oci nai, radili su drsko, bili su tvrdokorni i nijesu sluali zapovijedi tvojih.
17
Ne htjedoe sluati, i nijesu se spominjali udesa tvojih, to si ih inio za njih. Oni
postae tvrdovrati, izabrae sebi poglavara i htjedoe se vratiti u Egipat u ropstvo. Ali
ti si Bog, koji oprata, milostiv i milosrdan, dugotrpan i bogat dobrotom. Nijesi ih
ostavio.
18
Dapae kad oni nainie sebi tele liveno i rekoe: "Ovo je tvoj Bog, koji te je izveo
iz Egipta , kad poinie velike hule,
19
U prebogatom milosru svojemu nijesi ih ostavio u pustinji. Stup od oblaka nije
odstupao od njih danju, da ih vodi putem, niti stup ognjeni nou, da im osvjetljuje put,
kojim su imali ii.
20
Dao si im dobri svoj duh, da ih pouava. Mane svoje nijesi uskratio od usta
njihovih i vode si im dao u ei njihovoj.
21
etrdeset godina opskrbljivao si ih u pustinji. Nijesu trpjeli nikakve oskudice.
Haljine njihove se ne derae, i noge njihove ne otekoe.
958
22
Dao si im kraljevstva i narode i odredio si svakomu podruje njegovo. Oni
zaposjedoe zemlju Sihonovu, zemlju kralja hebonskoga i zemlju kralja Oga
baanskoga.
23
Djecu njihovu umnoio si kao zvijezde nebeske i uveo si ih u zemlju, za koju si bio
rekao ocima njihovim da e ui u nju i uzeti je u posjed.
24
Djeca njihova dooe i zaposjedoe zemlju. Pred njima si sruio stanovnike zemlje,
Kanaance, i predao ih u njihove ruke, kraljeve njihove i narode zemlje, da ine od njih
to im je volja.
25
Dobie tvrde gradove i zemlju rodnu, zaposjedoe mnoge kue, pune svakoga
dobra, studence iskopane, vinograde, maslinike i voke. Jeli su, i nasitie se i ojaae,
i plivali su u punini tvojih dobara.
26
Ali oni postadoe uporni, pobunie se proti tebi i okrenue leda zakonu tvojemu
Pobie proroke tvoje, koji ih opominjali, da ill obrate k tebi, i oni poinie velike hule.
27
Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovim, da ih ovi pritisnu. A kad bi tada u
nevolji svojoj povikali k tebi, ti si ih usliio s neba. Davao si im u velikom milosru
svojemu spasitelje, koji bi ih izbavljali iz ruku neprijatelja njihovih.
28
A im bi otpoinuli, opet su inili zlo pred tobom. Tada si ih preputao ruci
neprijatelja njihovih, i ovi su vladali nad njima. Oni bi tada nanovo povikali k tebi, i ti
si ih usliio s neba i esto ih izbavljao u velikom milosru svojemu.
29
Opominjao si ih ozbiljno, da ih obrati k zakonu svojemu. Ali oni ostadoe prkosni,
ne posluae zapovijedi tvojih, i grijeili su proti zakonima tvojim, po kojima ivi
onaj, koji ih vri. Oni ti uporno pokazae lea, bili su prkosna srca i nijesu sluali,
30
Trpio si ih mnoge godine i opominjao ih duhom svojim preko proroka svojih. Ali
ne posluae. Tada si ih dao u ruke narodima zemalja.
31
Ali u prevelikom milosru svojemu nijesi dao da propadnu posve. Nijesi ih ostavio;
jer si Bog milostiv i milosrdan.
32
I sada, Boe na, veliki, jaki, strani Boe, koji uva premilostivi zavjet, nemoj da
je malo pred tobom sva ta muka, to snae nas, kraljeve nae, knezove nae,
sveenike nae, proroke nae, oce nae i sav narod tvoj od vremena kraljeva asirskih
do danas!
959
33
Ti si pravedan u svemu, to nas je snalo jer ti si vjeran bio, a mi smo bezbono
radili.
34
I kraljevi nai, knezovi nai, sveenici nai i oci nai nijesu drali zakona tvojega,
nijesu marili za tvoje zapovijedi i opomene, to si im davao.
35
U kraljevstvu svojemu i u punini dobara, to si im ih dao, u zemlji prostranoj i
rodnoj, koju si im pridijelio, nijesu ti sluili i nijesu se povratili od zlih djela svojih.
36
Zato smo danas robovi. U zemlji, koju si dao ocima naim, da uivaju plodove
njezine i dobra njezina, eto u njoj mi smo danas robovi.
37
Njezin bogati prihod pripada sada kraljevima, koje si postavio nad nama za grijehe
nae. Oni gospodare nad naim tjelesima i nad stokom naom po svojoj volji, i tako
smo mi u velikoj nevolji."
38
Na temelju svega toga sklapamo tvrd ugovor i polaemo ga pismeno. Na povelji
imaju stajati imena naih knezova, Levita i sveenika. Narod se obvezuje da e
unapredak tono izvravati sve naredbe u zakonu.
Nehemija, glava 10
1
Na povelji potpisae se: Nehemija, namjesnik, sin Hakalijin, i Zedekija,
2
Seraja, Azarija, Jeremija,
3
Pahur, Amarija, Malkija,
4
Hatu, ebanija, Maluk,
5
Harim, Meremot, Obadija,
6
Daniel, Gineton, Baruk,
7
Meulam, Abija, Mijamin,
8
Maazja, Bilgaj, emaja. To su bili sveenici.
9
Onda Leviti: Jeua, sin Azanijin, Binuj od potomaka Henadadovih, Kadmiel,
960
10
I njihovi drugovi: ebanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan,
11
Mika, Rehob, Haabja,
12
Zakur, erebja, ebanija,
13
Hodija, Bani, Beninu.
14
Onda glavari narodni: Paro, PahatMoab, Elam, Zatu, Bani,
15
Buni, Azgad, Bebaj,
16
Adonija, Bigvaj, Adin,
17
Ater, Ezekija, Azur,
18
Hodija, Haum, Bezaj,
19
Harif, Anatot, Nebaj.
20
Magpija, Meulam, Hezir,
21
Meezabel, Sadok, Jadua,
22
Pelatija, Hanan, Anaja,
23
Hoea, Hananija, Haub,
24
Halohe, Pilha, obek,
25
Rehum, Haabna, Maaseja,
26
Ahija, Hanan. Anan,
27
Maluk, Harim, Baana.
28
A ostali narod, sveenici, Leviti, vratari, pjevai, Netineji, svi, koji se odvojie od
naroda zemaljskih k zakonu Bojemu, zajedno s njihovim enama, sinovima i
kerima: svi, koji znaju i razumijevaju,
961
29
Prikljuuju se ovim svojim zemljacima, glavarima. Oni zadaju vjeru i zaklinju se,
da e hoditi po zakonu Bojemu, koji je izdan preko Mojsija, sluge Bojega, i da e
izvravati i drati sve zapovijedi Gospoda, Boga naega, i njegove odredbe i zakone.
30
Zato neemo niti davati keri svojih narodima zemlje niti keri njihovih uzimati za
sinove svoje.
31
Neemo od naroda zemaljskih, koji donose robu i svakojako ito u subotu na
prodaju, nita od toga uzimati u subotu ili u koji drugi sveti dan. Mi emo nadalje u
sedmoj godini odrei se poljskoga prihoda i svakoga iskanja duga.
32
Nadalje uzimamo na se obvezu, da dajemo svake godine treinu ekela kao porez
za slubu u hramu Boga svojega:
33
Za kruhove postavljene, za prinos svagdanji i za rtvu paljenicu svagdanju, za rtve
subotne i rtve na mlaake, za rtve blagdanske, za rtve zahvalne, za rtve za grijeh,
da se oiava Izrael, i za svu slubu u hramu Boga svojega.
34
Takoer mi, sveenici, Leviti i narod, bacismo drijeb radi noenja drva, da se
donosi u hram Boga naega po obiteljima od godine do godine u odreeno vrijeme, da
gori na rtveniku Gospoda, Boga naega, kako je propisano u zakonu.
35
I prvine Polja svojih i prvine svih plodova od svih drveta donosit emo od godine
do godine u hram Gospodnji.
36
Nadalje obvezujemo se da po propisu zakona prvoroene sinove svoje i prvence
stoke svoje i prvence goveda i ovaca svojih donosimo za hram Boga svojega
sveenicima, koji slue u hramu Boga naega.
37
Nadalje emo najbolje od tjestenina svojih i prinosa svojih i plodova svih drveta, i
vino i ulje donositi sveenicima u sobe hrama Boga svojega, tako isto desetinu polja
svojih Levitima, jer Leviti ubiraju desetinu po svim mjestima, gdje obraujemo polja.
38
Sveenici, potomci Aronovi, imaju pratiti Levite, kad Leviti ubiraju desetinu. Leviti
imaju onda donositi desetinu od desetine u hram Boga naega, u sobe spremita.
39
U te naime sobe donosili bi sinovi Izraelovi i Leviti prinose ita, vina i ulja. Tamo
su se nalazili i sveti sudovi i sveenici u slubi i vratari i pjevai. Tako se neemo
pokazati nemarni prema hramu Boga svojega."
962
Nehemija, glava 11
1
Potom se predstojnici narodni nastanie u Jerusalemu. Ostali narod baci drijeb, da
od deset ljudi idrijebaju jednoga, koji se je morao naseliti u svetom gradu
Jerusalemu, a ostalih devet desetina ostalo bi u gradovima.
2
I narod je zahvaljivao svima, koji su se dragovoljno naselili u Jerusalemu.
3
Ovo su glavari pokrajinski, koji su se bili naselili u Jerusalemu i u gradovima
Judinim. Svaki se nastani na svojem zemljitu u dotinim gradovima: Izrael,
sveenici, Leviti, Netineji i potomci sluga Salomonovih.
4
U Jerusalemu se naselie sinovi Judini i Benjaminovi. Od sinova Judinih: Ataja;
ovaj vue lozu od Uzije, ovaj od Zaharije, ovaj od Amarije, ovaj od efatije, ovaj od
Mahalalela iz potomstva Peresova.
5
Nadalje Maaseja; ovaj vue lozu od Baruha, ovaj od KolHosea, ovaj od Hazaje,
ovaj od Adaje, ovaj od Jojariba, ovaj od Zaharije, ovaj od ilonijeva.
6
Potomci Peresovi, koji su stanovali u Jerusalemu, imali su svega etiri stotine
ezdeset i osam ljudi za rat valjanih.
7
Ovi su sinovi Benjaminovi: Salu; ovaj vue lozu od Meulama, ovaj od Joeda, ovaj
od Pedaja, ovaj od Kolaje, ovaj od Maaseje, ovaj od Itiela, ovaj od Jeaja;
8
Za njim Gabaj, Salaj, svega devet stotina dvadeset i osam.
9
Joel, sin Zikrijev, bio je nadzornik nad njima, i Juda, sin Hasenuin, bio je drugi
nadzornik nad gradom.
10
Od sveenika bili su tamo Jedaja, sin Jojaribov, Jakin,
11
Seraja, sin Hilkije, sina Meulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, knez
hrama Bojega,
12
I braa njihova, to slue u hramu, svega osam stotina dvadeset i dva; nadalje
Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsije, sina Zaharije, sina Pahura, sina
Malkijina,
963
13
I braa njegova, dvjesta etrdeset i dva obiteljska glavara; isto tako Amaaj, sin
Azarela, sina Ahzaja, sina Meilemota, sina Imerova,
14
I braa njihova, za rat valjani ljudi, to dvadeset i osam na broj. Njihov predstojnik
bio je Zabdiel, sin Hagedolimov,
15
Od Levita bili su tamo emaja, sin Hauba, sina Azrikama, sina Haabje, sina
Bunijeva,
16
I abetaj i Jozabad, koji su bili nad vanjskim poslovima hrama Bojega, iz broja
glavara Levitskih,
17
Nadalje Matanija, sin Mike, sina Zabdija, sina Asafova, voda hvalospjeva, koji je
poinjao "Hvalite" u molitvi; i Bakbukja, drugi izmeu brae svoje, i Abda, sin
amue, sina Galala, sina Jedutunova.
18
Ukupni broj Levita u svetom gradu bio je dvije stotine osamdeset i etiri.
19
Kao vratari bili su tu: Akub, Talmon i braa njihova, to su straili na vratima,
svega sto sedamdeset i dva.
20
Ostali Izraelci, sveenici i Leviti stanovali su po svim gradovima Judinim, svaki na
svojemu posjedu.
21
A Netineji stanovali su na Ofelu. Siha i Gipa bili su nadzornici nad Netinejima.
22
Predstojnik Levita u Jerusalemu bio je Uzi, sin Banija, sina Haabje, sina Matanije,
sina Mikina, iz roda Asafova, pjevaa, za slubu u hramu Bojemu.
23
Za njih je bila naredba kraljeva, i bila je izdana odredba u korist svagdanje opskrbe
pjevaa.
24
Petahja, sin Meezabelov, od potomaka Zareha, sina Judina, bio je ovlatenik
kraljev u svim poslovima s narodom.
25
to se onda tie mjesta s njihovim seoskim zemljitima, Judejci su stanovali u
KirjatHaarbi i zaseocima njezinim, u Dibonu i zaseocima njegovim, u Jekabseelu i
selima njegovim,
26
U Jesui, Moladi, BetPeletu,
964
27
Hasarualu, u Beerebi i zaseocima njezinim,
28
U Siklagu, Mekoni i zaseocima njezinim,
29
U Rimonu, Zorahu, Jarmutu,
30
Zanoahu, Adulamu i selima njihovim, u Lakiu i seoskim poljima njegovim, u
Azeki i zaseocima njezinim. Uni su se bili naselili od Beerebe do doline Hinoma.
31
Sinovi Benjaminovi stanovali su poevi od Gebe u Mikmau, Aju, Betelu i
zaseocima njegovim,
32
U Anatotu, Nobu, Ananiji,
33
Hasoru, Rami, Gitaimu,
34
Hadidu, Seboimu, Nebalatu,
35
Lodu i Onu, u dolini drvodjeljskoj.
36
Od Levita nalazili su se odjeli Judi i Benjaminu.
Nehemija, glava 12
1
Ovo su sveenici i Leviti, koji dooe sa Zerubabelom, sinom ealtielovim, i s
Jeuom: Seraja, Jeremija, Ezra,
2
Amarija, Maluk, Hatu,
3
ekanija, Rehum, Meremot,
4
Ido, Gineton, Abija,
5
Mijamin, Maadja, Bilga,
6
emaja, Jojarib, Jedaja,
7
Salu, Amok, Hilkija, Jedaja. To su bili glavari sveenika i njihovih drugova u
vrijeme Jeuino.
965
8
Leviti su bili Jeua, Binuj, Kadmiel, erebja, Juda, Matanija; ovaj i njegovi drugovi
vodili su hvalospjev,
9
Bakbukja i Uni, njihovi drugovi, stajali su naprema njima u slubenim odjelima.
10
Jeui se rodi Jojakim, Jojakimu se rodi Elijaib, Elijaibu se rodi Jojad,
11
Jojadu se rodi Jonatan, Jonatanu se rodi Jadua,
12
U vrijeme Jojakimovo bili su ovi sveenici glavari obiteljski: od obitelji Serajine
Meraja, od Jeremijine Hananija,
13
Od Ezrine Meulam, od Amarjine Johanan,
14
Od Melikove Jonatan, od ebanijine Josip,
15
Od Harimove Adna, od Merajotove Helkaj,
16
Od Idove Zaharija, od Ginetonove Meulam,
17
Od Abijine Zikri, od Minjaminove i Moadjine Piltaj,
18
Od Bilgine amua, od emaje Jonatan,
19
Od Jojaribove Matenaj, od Jedaje Uzi,
20
Od Salajove Kalaj, od Amokove Eber,
21
Od Hilkijine Haabja, od Jedajine Netanel.
22
Od Levita bili su popisani glavari obiteljski u vrijeme Elijaiba, Jojade, Johanana i
Jadue, od sveenika pod vladom Perzijanca Darija.
23
Od Levita bili su popisani glavari obiteljski u knjizi Dnevnika do vremena
Johanana, potomka Elijaibova
24
Glavari Levita bili su Haabja, erebja i Jeua, sin Kadmielov; nadalje njihovi
drugovi, to su stajali naprema njima, da po naredbi Davida, ovjeka Bojega,
izmjenjujui se jedan odio s drugim, pjevaju hvalospjeve i slavopjeve.
966
25
Matanija, Bakbukja, Obadija, Meulam, Talmon, Akub hili su vratari i straili su
kod spremita na vratima.
26
Ovi su bili suvremenici Jojakima, sina Jeue, sina Josadakova, i suvremenici
namjesnika Nehemije i sveenika i knjievnika Ezre.
27
Kod posvete zidova jerusalemskih traili su Levite iz svih mjesta njihovih i
dovedoe ih u Jerusalem, da proslave posvetu u sveanoj radosti, hvalom i pjesmama
uz cimbale, harfe i citare.
28
Tako se skupie pjevai iz okoline Jerusalema i iz sela netofatskih,
29
Iz doma Gilgalova i iz krajeva gebskih i azmavetskih. Pjevai naime bili su sebi
pasagradili sela oko Jerusalema.
30
Poto su sveenici i Leviti bili oistili same sebe, narod, vrata i zid,
31
Dadoh, da knezovi Judini uzau na zid i postavih dva velika zbora pjevaa. I jedan
je od njih otiao po zidu nadesno k vratima gnojnim.
32
Za njima je iao Hoaja i polovina knezova Judinih,
33
Naime Azarija, Ezra, Meulam,
34
Juda, Benjamin, emaja i Jeremija;
35
I od sveenika s trubama Zaharija, sin Jonatana, sina emaje, sina Matanije, sina
Mikaje, sina Zakura, sina Asafova,
36
I njegovi drugovi emaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani s
glazbalima Davida, ovjeka Bojega. Knjievnik Ezra iao je pred njima.
37
Tako su ili k vratima izvorskim; tada uz stepenice grada Davidova pokraj palae
Davidove, kamo se ide na zid, i poli su onda dalje do vodenih vrata na istoku.
38
Drugi skup iao je nalijevo. Poao sam za njim s polovicom naroda gore po zidu
pokraj kule peske do irokoga zida,
39
Tada pokraj vrata Efraimovih i vrata staroga grada, pokraj ribljih vrata, kule
Hananelove i kule Meje, pa do vrata ovijih. Stadoe kod vrata tamnikih.
967
40
Onda se namjestie oba zbora pjevaka kod hrama Bojega; isto tako ja s
polovicom knezova
41
I sveenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elioenaj, Zaharija i Hananija s
trubama,
42
I Maaseja, emaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevai su pjevali
pod vodstvom Jizrahijinim.
43
Prinesoe velike rtve zaklanice taj dan, i veselili su se; jer im je bio Bog pripravio
veliku radost. I ene i djeca veselili se. Nadaleko se ulo veselje Jerusalema
44
Taj dan bili su postavljeni nadzornici za spremnice, to su sluile kao itnice za
prinose, prvine i desetine, da se u njih skupljaju po poljskim meama pojedinih
gradova zakonite dae za sveenike i Levite, jer su se Judejci radovali sveenicima i
Levitima, to su vrili slubu.
45
Ovi su izvravali slubu Boga svojega i slubu oienja; isto tako pjevai i vratari
po propisu Davida i njegova sina Salomona.
46
Jer ve otprije, u dane Davidove i Asafove, bilo je predstojnika nad pjevaima i nad
hvalospjevima i slavopjevima u ast Bogu.
47
Sav Izrael u vrijeme Zerubabelovo i Nehemijino davao je svaki dan pristojbine
pjevaima i vratarima I Levitima darivali su svete darove, a Leviti bi davali sve te
desetine sinovima Aronovim.
Nehemija, glava 13
1
U ono vrijeme italo se je narodu iz knjige Mojsijeve. I u njoj se nae napisano, da
ne smije nikada biti primljen u zajednicu Boju Amonac i Moabac,
2
Jer oni nijesu bili izali u susret sinovima Izraelovim s kruhom i vodom, nego su
najmili Balaama, da ih prokune. Ali Bog na obrati onu kletvu u blagoslov.
3
Kad ue taj zakon, odvojie od Izraela sav tui svijet.
4
Prije toga sveenik Elijaib, koji je bio namjeten nad sobama u hramu Boga naega,
roak Tobijin,
968
5
Bio je uredio njemu veliku sobu, gdje su prije bili spremali darove rtvene, kad,
posue, desetinu od ita, vina i ulja, pristojbine za Levite, pjevae i vratare i prinose
za sveenike.
6
Dok se je to zbivalo, nijesam bio u Jerusalemu; jer trideset druge godine
Artakserksa, kralja babilonskoga, bio sam otiao kralju. Poslije nekoliko vremena
zamolih kralja za dopust
7
I vratih se u Jerusalem. Tada vidjeh zlo, to ga je bio uinio Elijaib u korist Tobiji,
kad mu uredi sobu u trijemu hrama Bojega.
8
To mi je bilo vrlo neugodno. Zato dadoh izbaciti sve pokustvo Tobijino iz sobe
9
I zapovjedih, da se oiste sobe, i onda da se u njih opet unese posude hrama
Bojega, dar rtveni i kad.
10
Takoer doznadoh, da se Levitima nije bio davao njihov dio, te da su bili otili k
svojim kuama Leviti i pjevai, koji su morali da vre slubu.
11
Prekorih predstojnike i upitah ih; "Zato je hram Boji ostavljen?" Nato one opet
skupih i postavih ih na njihova mjesta.
12
I sav je Juda donosio desetinu od ita, vina i ulja u spremnice.
13
Za nadzornike nad spremitima postavih sveenika elemju, knjievnika Sadoka i
Pedaju od Levita, i za pomo njima Hanana, sina Zakura, sina Matanijina, jer ih se je
dralo kao ljude pouzdane. Zato je bio njima povjeren posao, da dijele drugovima
svojim.
14
Spomeni me se, Boe moj, za to i ne zaboravi dobroinstva, to sam ih iskazao
hramu Bojemu u slubi njegovoj!
15
U one dane vidjeh u Judeji gdje gaze u kacama u subotu, nose snopove, tovare na
magarce vino, groe, smokve i svakovrsne druge terete, i to dovode u Jerusalem u
subotu. I opomenuh ih, da na taj dan ne prodaju ivenih namirnica.
16
I Tirci to su stanovali tamo, donosili bi ribe i svakovrsnu robu i prodavali u subotu
Judejcima i u Jerusalemu.
969
17
Tada prekorih glavare judejske i rekoh im: "to inite toliko zlo, te skvrnite
subotu?
18
Nijesu li to inili oci nai, i nije li Bog nas pustio na nas i na ovaj grad sve ovo zlo?
Hoete li jo vei gnjev da navalite na Izraela, kad skvrnite subotu?
19
I im bi se uoi subote smrklo na vratima Jerusalema, zapovjedih, da se zatvore sva
vrata, i naredih, da se ne otvaraju do iza subote. I postavih nekoliko svojih ljudi na
vratima, da se ne unosi nikakav teret u subotu."
20
I prenoie trgovci i prodavci svakovrsne robe jedanput ili dvaput vani pred
Jerusalemom,
21
Opomenuh ih i rekoh im: "Zato noujete pred zidom? Ako jo jednom to uinite,
stavit u ruku na vas." Otada nijesu vie dolazili u subotu.
22
Onda zapovjedih Levitima, da se oiste i da dou da uvaju vrata, da bi se subota
drala sveto. I za to me se spomeni, Boe, i spasi me po velikom milosru svojemu!
23
U one dane vidjeh i Judejce, koji su bili uzeli ene Adoanke, Amonke i Moapke,
24
Djeca njihova govorila su napola adodski. Nijesu umjeli govoriti judejski, nego su
govorili jezikom dotinoga naroda.
25
Prekorih ih, prokleh ih, neke od njih izbih i nalupah i zakleh ih Bogom: "Ne dajte
ipak svojih keri njihovim sinovima i ne uzimajte nijedne od njihovih keri za sinove
svoje i za sebe!
26
Nije li stim sagrijeio Salomon, kralj Izraelov? Meu svim mnogim narodima nije
bilo kralja njemu ravna. Bio je ljubimac Boga svojega, i Bog ga je uinio kraljem nad
svim Izraelom. Pa opet ga navratie na grijeh ene tuinke.
27
I sad moramo o vama uti, da inite to veliko zlo i grijeite Bogu naemu uzimajui
ene tuinke.
28
Od sinova Jojade, sina Elijaiba, velikog sveenika, bio je jedan zet Sanbalatu,
Horonjaninu. Ja ga odstranih iz svoje blizine.
29
Zapamti ih, Boe moj, to oskvrnie sveenitvo i zavjet, koji si sklopio sa
sveenicima i Levitima!
970
30
Ja ih oistih od svega poganskoga i uredih slubene dunosti sveenika i Levita za
svakoga pojedinoga,
31
I opskrbu drvima u odreeno vrijeme i darove prvina. Spomeni me se za to, Boe
moj, na dobro moje!
971
Estera
Estera, glava 1
1
Bilo je u dane Ahasvera, onoga Ahasvera, koji je vladao od Indije do Etiopije nad
to dvadeset i sedam pokrajina.
2
Kad je kralj Ahasver sjedio na svojemu kraljevskom prijestolju u prijestolnici Susi,
3
Tree godine vladanja svojega uini gozbu svima svojim knezovima i inovnicima,
na kojoj se naoe kod njega vojni zapovjednici Perzijanaca i Medijaca s
slubenicima i upraviteljima pokrajinskim.
4
Pritom je pokazivao svoje bogatstvo, svoju kraljevsku slavu, svoju sjajnu veliinu
mnogo dana, sto i osamdeset dana.
5
Kad su bili zavreni ovi dani, uini kralj i svemu narodu, to ga je bilo u Susi, od
velikoga do maloga, sveanu gozbu za sedam dana u trijemu vrta, to je leao do
palae kraljevske.
6
Zavjese od bijela pamuka i ljubiasta skerleta bili su objeeni vrpcama od finoga
lana i crvena grimiza o karikama srebrnim na stupovima mramornim. Na podu, koji je
bio od alabastera, bijela i tamna mramora i od sedefa kamena stajali su zlatni i srebrni
jastuci za poinak.
7
Pie se davalo u sudovima zlatnim. Svaki je sud bio razlian od drugoga. Vina je
bilo izobilja po dareljivosti kraljevoj.
8
I po naputku kraljevu nitko se nije smio nagoniti na pie, jer je kralj bio zapovjedio
svima kunim upraviteljima svojim, da svakome puste na volju.
9
I kraljica Vatija uini sveanu gozbu za ene u palai kralja Ahasvera.
10
Sedmi dan, kad se je bio kralj razveselio od vina, zapovjedi on sedmorici dvorana
Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, koji su dvorili pred
kraljem Ahasverom,
972
11
Neka dovedu kraljicu Vati pred kralja pod kraljevskom krunom, da pokae
narodima i knezovima ljepotu njezinu, jer je bila sjajna pojava.
12
Ali kraljica Vatija ne htjede se pojaviti na zapovijed kraljevu, koju joj donesoe
dvorani. Zato se kralj vrlo razgnjevi, i gnjev se njegov raspali u njemu.
13
Tada upita kralj mudrace, koji su se razumjeli u povijest, jer je kralj obiavao
predlagati sve svoje stvari vjetacima u zakonu i pravu,
14
Koji su mu bili najblii, a to su bili Karsena, Setar, Admata, Tari, Mares, Marsena
i Memukan, sedam uglednih Perzijanaca Medijaca, koji su imali slobodan pristup
kralju i prvo mjesto u kraljevstvu.
15
On ih upita: "Kako se mora po zakonu postupati s kraljicom Vati, jer nije uinila,
to je zapovjedio kralj Ahasver preko dvorana?"
16
Memukan odgovori kralju i knezovima: "Nije samo kralju skrivila kraljica Vatija,
nego i svima knezovima i narodima, koji stanuju u pokrajinama kralja Ahasvera.
17
Za ponaanje kraljiino doznat e sve ene, i one e prezirati mueve svoje, kad se
pripovjedi: Kralj je Ahasver zapovjedio kraljici Vatiji, da doe pred njega, a ona nije
dola.
18
Od onoga e dana kneginje perzijske i medijske, koje uju, kako se je ponijela
kraljica, tako se ponaati prema svima knezovima kraljevim. Tako nee biti kraja
prkosu i svai.
19
Ako je ugodno kralju, neka izda nepromjenljivu odredbu kraljevsku i neka je unese
u zakonik Perzijanaca i Medijaca Vati se ne smije vie pojaviti pred kraljem
Ahasverom. Njezinu ast kao kraljice daje kralj drugoj, koja je bolja od nje.
20
Kad se onda ta odredba kraljeva razglasi po svemu tako prostranom kraljevstvu
njegovu, tada e sve ene, visoke i niske, iskazivati dunu ast svojim muevima."
21
Ovaj prijedlog dopade se kralju i knezovima, i uini kralj po savjetu Memukanovu.
22
On razasla pisma po svim pokrajinama kraljevskim, i to u svaku pokrajinu njezinim
pismom i svakomu narodu njegovim jezikom: "Svaki mu ima biti gospodar u svojoj
kui, pa govorio on kojigod jezik."
973
Estera, glava 2
1
Kad se je poslije bio utiao gnjev kralja Ahasvera, pomisli on opet na Vatiju, na
ono, to je bila uinila i to je bilo odreeno za nju.
2
Tada uinie dvorani kraljevi, koji su ga posluivali, ovaj prijedlog: Neka se potrae
kralju najljepe djevojke!
3
Neka postavi kralj po svim pokrajinama kraljevstva svojega inovnike, koji e
dovesti sve lijepe djevojke u prijestolnicu Susu u ensku kuu i predati ih pod ruku
kraljevskome dvoraninu Hegeju, kraljeva eunuha, uvaru enskome! Neka im se onda
dadnu prava krasila!
4
Djevojka, koja se dopadne kralju, neka bude kraljica na mjesto Vatije! Kralju se
dopade taj prijedlog i poslua ga.
5
U prijestolnici Susi ivio je Judejac po imenu Mordekaj, sin Jaira, sina imeja, sina
Kiova, iz plemena Benjaminova.
6
Sa zarobljenicima iz Jerusalema, koji su zajedno s Jekonijom, kraljem Judinim, bili
odvedeni u ropstvo od Nebukadnezara, kralja babilonskoga, bio je i on odveden.
7
On je bio hranitelj Hadase, to jest Estere, keri strica njegova; ona naime nije vie
imala oca ni matere. Djevojka je bila lijepa stasa i krasna lica. Iza smrti oca joj i
matere bio ju uzeo Mordekaj sebi za ker.
8
Kad so je bila razglasila rije kraljeva i odredba njegova, i mnogo se mladih
djevojaka bilo dovelo u prijestolnicu Susu pod ruku Hegejevu, doe i Estera u palau
kraljevsku pod ruku Hegeja, uvara enskoga.
9
Kako mu se je djevojka dopala i nala milost u njega, to joj je revno davao najbolja
krasila i dobru hranu. Takoer joj dade sedam izabranih slukinja iz palae kraljevske,
i davao je prednost njoj i slukinjama njezinim u enskoj kui.
10
A Estera ne ree naroda svojega ni roda svojega, jer joj je bio Mordekaj zapovjedio,
da to ne govori.
11
Mordekaj bi dolazio svaki dan pred trijem enske kue, da dozna, kako je Estera i
to e biti od nje.
974
12
Iza opremanja kroz dvanaest mjeseci, kako je bio propis kod ena, doao bi red na
svaku djevojku, da poe kralju Ahasveru. Tako dugo trajalo je uljepavanje njihovo:
"est mjeseci uljem od smirne i est mjeseci balsamom i drugim krasilima enskim.
13
Tada bi djevojka pola kralju. Sve, to bi zaeljela da uzme sa sobom iz kue
enske u palau kraljevsku, dalo bi joj se.
14
Uvee bi ila, a ujutro bi se vratila u drugu kuu ensku, isto je bila pod rukom
kraljevskoga dvoranina aagaza, predstojnika inoa kraljevih. Onda vie ne bi ila
kralju, osim da bi je zatraio kralj i pozvao po imenu.
15
I kad je Estera, ki Abihaila, strica Mordekajeva, koju je bio uzeo za ker, bila na
redu, da poe kralju, ona ne zaiska nita, nego to odredi kraljevski dvoranin Hegej,
predstojnik enski. Estera se dopala svima, koji je vidjee.
16
Tako bi Estera odvedena kralju Ahasveru u palau kraljevsku desetoga mjeseca, to
jest mjeseca tebeta, sedme godine vladanja njegova.
17
Kralj zamilova Esteru vie nego sve druge ene, i ona pridobi milost i naklonost
njegovu mimo sve djevojke. Zato joj metnu kraljevsku krunu na glavu i uini je
kraljicom mjesto Vatije.
18
Onda uini kralj u ast Esteri veliku gozbu svima svojim knezovima i inovnicima,
dopusti pokrajinama otpust od poreza i razdade darove kraljevskom dareljivou.
19
Kad su se opet izbirale djevojke, stajao je Mordekaj na vratima palae kraljevske.
20
A Estera nije bila rekla svojega roda ni naroda, kao to joj bio zapovjedio
Mordekaj, jer je Estera sluala naputke Mordekajeve upravo kao prije, kad je bila kod
njega kao hranjenica.
21
I u te dane, kad bi Mordekaj stajao na vratima palae kraljevske, rasrdie se Bigtan
i Tare, dva dvoranina kraljeva izmeu vratara, i htjedoe da ustanu na kralja
Ahasvera i da ga pogube.
22
Mordekaj to doznade i javi kraljici Esteri. Estera ree to kralju po nalogu
Mordekajevu.
23
Kad se je stvar izvidjela i pronala pravom, bila su ta obojica objeena na
vjealima, i to se zapisalo u dnevniku za kralja.
975
Estera, glava 3
1
Poslije toga podie kralj Ahasver Hamana, sina Hamedatova iz Agaga, na najviu
ast i dade mu mjesto nad svima knezovima u svojoj okolini,
2
Svi inovnici kraljevi, to su bili na kraljevskom dvoru, pregibali bi koljeno i padali
niice pred Hamanom; jer tako je bio kralj naredio za njega. Ali Mordekaj nije
pregibao koljeno i nije padao niice.
3
Tada rekoe sluge na dvoru kraljevu Mordekaju: "Zato prestupa zapovijed
kraljevu!"
4
Ali ih on ne poslua, premda su mu od dana na dan govorili. I javie to Hamanu, da
vide, vrijedi li izgovor Mordekajev; jer on im je bio rekao, da je Judejac.
5
Kad vidje Haman, da Mordekaj ne pregiba koljena pred njim i da ne pada niice,
razgnjevi se vrlo.
6
Ali je mislio, da nije vrijedno dizati ruku na Mordekaja samoga; jer su mu bili rekli
iz kojega je naroda bio Mordekaj. Tako je gledao Haman da istrijebi sve Judejce u
cijelom kraljevstvu Ahasverovu kao zemljake Mordekajeve.
7
Prvoga mjeseca, a to je mjesec Nisan, godine dvanaeste kraljevanja Ahasverova,
bacali su pred Hamanom pur, to jest drijeb, od dana do dana i od mjeseca do
mjeseca, do dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec Adar.
8
Tada ree Haman kralju Ahasveru: "Meu narodima po svim zemljama tvojega
kraljevstva stanuje razasut, a ipak opet odvojen narod, kojega su zakoni drukiji od
zakona svakoga drugog naroda, i koji ne izvruje naredaba kraljevih. Nije probitano
za kralja, da ga se tako ostavi.
9
Ako je kralju ugodno, neka se izda pismena zapovijed, da se istrijebi. Tada mogu
izmjeriti deset tisua talenata srebra rizniarima, da ih prenesu u riznice kraljevske."
10
Kralj skida svoj peatni prsten s ruke i predade ga Hamanu, sinu Hamedatovu iz
Agaga, neprijatelju Judejaca.
11
Pritom ree kralj Hamanu: "To srebro neka bude tebi, a od naroda ini, kako ti je
drago!"
976
12
Trinaestoga dana prvoga mjeseca dozvae pisare kraljevske, i tono prema naputku
Hamanovu napisae pisma kraljevskim satrapima i namjesnicima pojedinih pokrajina
i knezovima pojedinih naroda, i to za svaku pokrajinu njezinim pismima i za svaki
narod njegovim jezikom. Pisma su bila sastavljena u ime kralja Ahasvera i proviena
peatnim prstenom kraljevim.
13
Pisma tada razaslae po glasnicima u sve pokrajine kraljeve. Po njemu imali su se
svi Judejci, mlado i staro, djeca i ene, u jedan dan, trinaestoga dana dvanaestoga
mjeseca, to jest mjeseca Adara, istrijebiti, pobiti i posmicati i imanje se njihovo
zaplijeniti.
14
U pismima je reeno, da se oglasi zapovijed po svim pokrajinama, i da se objavi
svim narodima, da budu spremni za onaj dan.
15
im je zapovijed bila oglaena u prijestolnici Susi, zaputie brzo glasnici po
zapovijedi kraljevoj. A kralj i Haman imali su gozbu. Meutim je u gradu Susi
vladala velika zabuna.
Estera, glava 4
1
Kad Mordekaj doznade za sve to, razdrije haljine svoje, obue se u kostrijet i posu
glavu pepelom, poe tako u grad i stade iza glasa vikati gorko.
2
Tako doe do pred vrata palae kraljevske. Na vrata palae nije se smjelo unii u
alosnoj odjei.
3
I u svim pokrajinama, kamogod doe pismo kraljevo i zapovijed njegova, zavlada
velika alost meu Judejcima. Oni su postili, plakali i jaukali, i mnogi se obukli u
kostrijet i posuli se pepelom.
4
Kad sluavke i dvorani dooe k Esteri i to joj javie, ona se oalosti veoma. I posla
Mordekaju haljine, da ih obue i da skine sa sebe alosnu odjeu. Ali ih on ne primi,
5
Tada dozva Estera kraljevskoga dvoranina Hataka, koji joj je stajao na slubi, i
posla ga k Mordekaju, da sazna, to to znai i zato se to dogaa.
6
Hatak otide k Mordekaju van na gradski trg, to je bio pred vratima palae
kraljevske.
977
7
Mordekaj mu ispripovjedi sve, to mu se bilo dogodilo, i ree mu novanu svotu, to
ju je Haman bio obeao dati u kraljevu riznicu, da se istrijebe Judejci.
8
I prijepis zapovijedi, to je bila proglaena u Susi, da se istrijebe, dade mu, da je
pokae Esteri i da je obavijesti i potakne, neka otide kralju i zamoli ga za pomilovanje
svojega naroda.
9
Hatak se vrati i javi Esteri, to je bio rekao Mordekaj.
10
Estera dade Mordekaju po Hataku rei:
11
"Sve sluge kraljeve i narod kraljevskih pokrajina znadu, da svaki, ovjek ili ena,
koji nepozvan stupi u nutarnji trijem kraljev, po jednom i istom zakonu ima se
pogubiti, i da samo tada ostane na ivotu, ako prema njemu prui kralj svoje zlatno
ezlo. A ja nijesam zvana da uniem kralju, ima trideset dana."
12
Kad on Mordekaju donese odgovor Esterin,
13
Dade Mordekaj poruiti Esteri: "Ne misli, da e ti jedina od svih Judejaca spasiti
svoj ivot, jer si u palai kraljevo.
14
Jer ako se ti sada zamota u utnju, doi e pomo i spasenje Judejcima s druge
strane. A ti e i s kuom svojom poginuti. Tko zna, nijesi li ti upravo zato postala
kraljica u ovo vrijeme?"
15
Tada dade Estera javiti Mordekaju:
16
"Idi, skupi sve Judejce, to se nalaze u Susi, i postite za me, tri dana i tri noi nita
ne jedite i ne pijte! I ja u sa svojim sluavkama postitl. Onda u otii kralju, ako i
nije po zakonu. Ako zato poginem, pa neka poginem!"
17
Mordekaj otide i uini sve, to mu je bila naloila Estera.
Estera, glava 5
1
Trei dan obue se Estera u svoje kraljevsko odijelo i otide u nutarnji trijem palae
kraljevske, prema stanu kraljevu. Kralj je upravo sjedio na some kraljevskom
prijestolju u palai kraljevskoj, prema ulazu.
978
2
Kad kralj vidje kraljicu Esteru u trijemu, nae ona milost pred njim. Kralj prui
prema njoj zlatno ezlo, to ga je drao u ruci svojoj. Estera pristupi i dotae se vrha
od ezla.
3
Tada joj ree kralj: "to ima, kraljice Estero? Koja ti je elja? Ako bi bila i
polovina kraljevstva mojega, neka ti se dadne!"
4
Estera odgovori "Ako je ugodno kralju, neka doe kralj s Hamanom danas na gozbu,
koju sam mu zgotovila!"
5
Kralj zapovjedi: "Zovnite bre Hamana, da se ispuni elja Esterina!" Tako dooe
kralj i Haman na gozbu, koju je bila zgotovila Estera.
6
Kod vina ree kralj Esteri: "Koja ti je molba? Neka ti se dadne! Koja ti je elja Ako
bi bila i polovina kraljevstva mojega, neka ti se uslii!"
7
Estera odgovori: "Moja je molba i moja elja:
8
Ako sam nala milost u oima kralja, i ako je ugodno kralju, da uslii molbu moju i
ispuni elju moju, neka opet doe kralj s Hamanom na gozbu, koju u mu zgotoviti!
Sutra u onda ispuniti elju kraljevu."
9
I tako otide Haman onaj dan odatle veseo i dobre volje. Ali kad vidje Haman
Mordekaja na vratima palae kraljevske, a on ne ostade pred njim niti se makne s
mjesta, napuni se Haman gnjeva na Mordekaja.
10
Ali se jo uzdra Haman, dokle doe kui svojoj. Tada dozva s k sebi prijatelje
svoje i svoju enu Zereu.
11
I Haman im je pripovijedao o velikom bogatstvu svojem, o mnogim sinovima
svojim, i kako ga je visoko poastio kralj i podigao ga svrh knezova i kraljevskih
sluga.
12
Haman je nastavio: "Dapae kraljica Estera nikoga osim mene ne pozva s kraljem
na gozbu, koju je bila zgotovila. I za sutra sam opet s kraljem pozvan od nje.
13
Ali to sve ne vrijedi za me, doklegod gledam onoga Judejca Mordekaja, gdje sjedi
na vratima palae kraljevske."
979
14
Tada mu rekoe njegova ena Zerea i svi prijatelji njegovi: "Daj nainiti vjeala
visoka pedeset lakata i sutra rano reci kralju, da se na njima objesi Mordekaj! Tada
moe veseo poi s kraljem na gozbu." Prijedlog se dopade Hamanu, i on dade
nainiti vjeala.
Estera, glava 6
1
Onu no nije mogao kralj spavati. Zato dade donijeti sebi knjigu znamenitih
dogaaja. itali su ih kralju.
2
I nae se zapisano, kako je Mordekaj bio prokazao za Bigtana i Terea, dva
dvoranina izmeu vratara, koji su gledali da dignu ruke na kralja Ahasvera.
3
Kralj upita: "Koju je ast i koje odlikovanje dobio Mordekaj za to?" Sluge kraljeve,
koje su imale slubu kod njega, odgovorie "On nije dobio nita."
4
Tada upita kralj: "Tko je u trijemu?" Haman je bio upravo stupio u nutarnji trijem
palae kraljevske, da predloi kralju, neka se objesi Mordekaj na vjeala, to ih je bio
dao nainiti za njega.
5
Sluge kraljeve odgovorie mu: "Haman stoji u trijemu." "Neka doe", ree kralj.
6
Haman doe, a kralj ga upita: "to se moe uiniti ovjeku, kojega bi kralj htio
osobito poastiti?" Haman pomisli u sebi: "Koga bi kralj htio osobito poastiti ako ne
mene?
7
I odgovori Haman kralju: "Kad kralj hoe nekoga da poasti,
8
Onda treba donijeti kraljevsko odijelo, to ga je kralj ve nosio, i dovesti konja, na
kojem je kralj ve jahao, i metnuti mu na glavu krunu kraljevsku.
9
I odijelo i konja treba onda dati kojemu izmeu najuglednijih knezova kraljevih, i
treba obui ovjeka onoga, kojega kralj hoe da poasti, pa ga provesti na konju po
gradskom trgu i vikati pred njim: "Ovako biva ovjeku, kojega kralj hoe da poasti!"
10
Tada ree kralj Hamanu: "Bre uzmi odijelo i konja, kao to si rekao, i uini tako
Judejcu Mordekaju, koji sjedi na vratima palae kraljevske! Nemoj izostaviti nita od
svega onoga, to si predloio!"
980
11
Haman uze odijelo i konja, obue Mordekaja, provede ga na konju po trgu
gradskom viui pred njim: "Ovako biva ovjeku, kojega kralj hoe da poasti!"
12
Potom se vrati Mordekaj na vrata palae kraljevske. A Haman bre otide kui
svojoj alostan i pokrivene glave
13
I pripovjedi svojoj eni Zerei i svima svojim prijateljima, to mu se bilo dogodilo.
Tada mu rekoe njegovi savjetnici i njegova ena Zerea: "Kad je od judejskoga
plemena Mordekaj, pred kojim si poeo padati, nee mu moi odoljeti, nego e biti
pobijeen od njega."
14
Dok su oni jo govorili s njim, dooe dvorani kraljevi i bre odvedoe Hamana na
gozbu, koju je bila zgotovila kraljica.
Estera, glava 7
1
Kad doe kralj s Hamanom na gozbu kraljici Esteri,
2
Ree kralj Esteri opet drugi dan kod vina: "Koja je tvoja molba, kraljice Estero?
Neka ti se uslii! Koja je tvoja elja? Kad bi bila i polovina kraljevstva mojega, bit e
ispunjena!"
3
Tada odgovori kraljica Estera: "Ako sam nala u oima tvojim milost, kralju, i ako
je ugodno kralju, neka mi pokloni ivot moj, za koji molim, i narod moj, za koji
prosim!
4
Jer smo prodani, ja i narod moj, da nas istrijebe, pobiju i unite. Kad bismo imali biti
prodani samo kao robovi i ropkinje, bila bih utjela; ali sada neprijatelj ne moe
naknaditi tetu, koja se nanosi kralju."
5
Kralj Ahasver upita kraljicu Esteru "Tko je taj? Gdje je taj, koji snuje takav in?"
6
Estera odgovori: "Neprijatelj i protivnik jest ovaj ovdje zlikovac Haman." Haman se
uplai od kralja i kraljice.
7
Pun gnjeva ustade kralj od vina i otide u vrt dvorski. Haman ostade i zamoli kraljicu
Esteru za ivot svoj; jer vidje, da je kralj naumio zlo po njega.
8
Kad se kralj vrati iz vrta dvorskoga u dvoranu na vino, Haman se je bio bacio pred
jastuk, na kojemu je sjedila Estera. Kralj povika: "Zar e i kraljicu jo silovati u mojoj
981
vlastitoj kui?" Jedva je bila ta rije istekla iz usta kraljevih, pokrie lice Hamanu.
9
Harbona, jedan od dvorana, to su stajali u slubi kraljevo, ree "Kod kue
Hamanove stoje vjeala, visoka pedeset lakata. Haman ih je dao nainiti za
Mordekaja, koji je govorio dobro po kralja." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!"
10
Tako objesie Hamana na vjeala, to ih je on bio dao nainiti za Mordekaja. Tada
se utia gnjev kraljev.
Estera, glava 8
1
Onoga dana pokloni kralj Ahasver kraljici Esteri kuu Hamana, protivnika Judejaca,
i Mordekaj dobi pristup kralju, jer je Estera bila rekla kralju, to joj je on.
2
Kralj skide peatni prsten, to ga je bio dao oduzeti Hamanu, i dade ga Mordekaju.
A Estera postavi Mordekaja nad kuom Hamanovom.
3
Estera je opet govorila s kraljem, bacila mu se pred noge i molila sa suzama, neka bi
ukinuo zloglasni naum, to ga je bio naumio proti Judejcima Haman iz Agaga.
4
Kralj prui prema Esteri zlatno ezlo. Estera ustade, pristupi kralju i ree:
5
"Ako je ugodno kralju, ako sam nala milost pred njim, ako s molba moja ini kralju
opravdanom, i ako sam mu mila, onda neka jednom pismenom zapovijedi povue
natrag pisma s naumom Hamana, sina Hamedatova iz Agaga, kojima se nareuje
istrebljenje Judejaca po svim pokrajinama kraljevskim!
6
Jer kako bih mogla gledati zlo, koje bi zadesilo moj narod? Kako bih mogla mirno
gledati propast svojega plemena?"
7
Tada odgovori kralj Ahasver kraljici Esteri i Judejcu Mordekaju: "Eto, poklonio sam
kuu Hamanovu Esteri, a njega samoga dao sam objesiti na vjeala, jer je digao ruku
svoju na Judejce.
8
Sad vi moete pisati za Judejce kako vam je drago u ime kraljevo i zapeatiti
prstenom kraljevim, jer to se pie u ime kraljevo i zapeati prstenom kraljevim, ne
smije se natrag povui."
9
Dvadeset i treega dana treega mjeseca, to jest mjeseca Sivana, bili su dakle
pozvani pisari kraljevski, i sastavi se tono po naputku Mordekajevu pismena
982
zapovijed Judejcima, satrapima, namjesnicima i knezovima sto dvadeset i sedam
pokrajina od Indije do Etiopije, za svaku pokrajinu njezinim pismom i za svaki narod
njegovim jezikom, i Judejcima njihovim pismom i jezikom.
10
Pismene zapovijedi bile su napisane u ime kralja Ahasvera, prstenom kraljevim
zapeaene, i onda su pisma bila razaslana po glasnicima, koji su jahali na konjima za
trku iz ergele.
11
Po njima dopustio je kralj Judejcima u svim gradovima, da se okupe i brane ivot
svoj, da svu momad naroda i pokrajina, to bi udarila na njih, sa enama i djecom
istrijebe, pobiju i unite i njihovo imanje da zaplijene.
12
To se ima dogoditi u svim pokrajinama kralja Ahasvera u jedan dan, trinaestoga
dana mjeseca dvanaestoga, to jest mjeseca Adara.
13
Prijepis zapovijedi imao se je oglasiti kao zakon po svim pokrajinama javno svima
plemenima. Judejci su imali tada za onaj dan biti spremni, da se osvete svojim
neprijateljima.
14
Tada bre odjahae glasnici na konjima za trku sa zapovijeu kraljevom, im je
zakon bio izdan u prijestolnici Susi.
15
Mordekaj izae iz palae kraljeve u kraljevskom odijelu ljubiastom i bijelom, s
velikom zlatnom krunom na glavi i u platu od tankoga platna i skerleta. Grad Susa
radovao se i veselio se.
16
Judejcima je bila sad doista srea, radost, slast i ast.
17
U svim pokrajinama i u svim gradovima, kamogod stie zapovijed kraljeva i
naredba njegova, bila je radost i veselje meu Judejcima, bile su gozbe i sveanosti.
Mnogi od poganskoga puanstva postajali su Judejci; jer su se bojali Judejaca.
Estera, glava 9
1
Dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara, trinaestoga dana, kada se je imala
izvriti rije kraljeva i naredba njegova, i kada su se neprijatelji judejski nadali, da e
ih prevladati, okrenu se list, i Judejci nadvladae svoje neprijatelje.
2
Po svima pokrajinama kralja Ahasvera skupie se Judejci u svojim gradovima, da
dignu ruke na one, koji su gledali da im nanesu zlo. Nitko im se nije mogao oprijeti;
983
jer su ih se bojali svi narodi.
3
Svi knezovi u pokrajinama, satrapi, namjesnici i inovnici kraljevi podupirali su
Judejce, jer su se bojali Mordekaja.
4
Jer je veoma ugledan bio Mordekaj na dvoru kraljevu. Glas o njemu irio se po svim
pokrajinama; jer je on bivao sve moniji.
5
Tako pobie Judejci neprijatelje svoje maem, potre ih, istrijebie i uinie to
htjedoe od protivnika svojih.
6
U prijestolnici Susi poubijae i unitie Judejci pet stotina ljudi.
7
Meu njima Parandatu, Dalfona, Aspatu,
8
Poratu, Adaliju, Aridatu,
9
Parmatu, Arisaja, Aridaja i Jezatu.
10
I deset sinova Hamana, sina Hamedatova i protivnika Judejaca, ubie. Ali za
plijenom ne pruie ruke svoje.
11
Jo istoga dana javie kralju broj poubijenih u glavnom gradu Susi.
12
Tada ree kralj kraljici Esteri: "U prijestolnici Susi pobijeno je i smaknuto pet
stotina ljudi i deset sinova Hamanovih. A to su istom poinili po drugim pokrajinama
kraljevstva! Koja je sad tvoja molba? Bit e ti usliena. to trai dalje? To e biti."
13
Estera odgovori: "Ako je ugodno kralju, onda neka se dopusti Judejcima u Susi, da
i sutra uine posve kao danas! A deset sinova Hamanovih neka se objesi na vjeala!"
14
Kralj dopusti, da to bude. Oglaena bi zapovijed za Susu, i objesie deset sinova
Hamanovih.
15
I tako se Judejci u Susi skupie i etrnaestoga dana mjeseca Adara i pobie u Susi
tri stotine ljudi. Ali za plijenom ne pruie ruke svoje.
16
Drugi Judejci, to su stanovali po pokrajinama kraljevstva, isto su se tako bili
skupili da brane ivot svoj. Oni se osvetie neprijateljima svojim i pobie sedamdeset
i pet tisua protivnika svojih. Ali za plijenom ne pruie ruke svoje.
984
17
To se dogodi trinaestoga dana mjeseca Adara. etrnaestoga poinue i proslavie
taj dan gostei se i veselei se.
18
Judejci u Susi bili su se okupili i trinaestoga i etrnaestoga dana, a poinue
petnaestoga dana i proslavie taj dan gostei se i veselei se.
19
I tako Judejci na selu, koji su stanovali po mjestima neograenim, proslavie
etrnaesti dan mjeseca Adara veselei se i gostei se i saljui jedan drugome slasna
jela.
20
Mordekaj napisa ovo i razasla listove svima Judejcima po svim pokrajinama kralja
Ahasvera, blizim i dalekim,
21
Da im zauvijek stavi u dunost, da svake godine slave etrnaesti i petnaesti dan
mjeseca Adara
22
Kao dane, u koje su se Judejci bili osvetili svojim neprijateljima, i kao mjesec, koji
je bio pretvorio njihovu brigu u radost, njihovu alost u blagdan. Oni su te dane imali
slaviti gostei se i veselei se i aljui jedan drugome slasna jela i darujui siromahe.
23
Tako uinie Judejci stalnim obiajem to, to su bili tada slavili po prvi put po
naputku Mordekajevu.
24
Haman, sin Hamedatov iz Agaga, neprijatelj svih Judejaca, bio je namislio
istrijebiti Judejce i dao je bacati "pur", to jest drijeb, da ih pobije i uniti.
25
A kad stvar doe pred kralja, dade on pismenu zapovijed, da se zao naum, to ga je
bio Haman smislio proti Judejcima, ima obratiti na njegovu glavu, i da se ima njega i
sinove njegove objesiti na vjeala.
26
Zato prozvae te dane "Purim" od rijei pur. Po sadraju gornjega pisma i po onom,
to su bili sami vidjeli i doivjeli.
27
Uinie to Judejci za se, za potomke svoje i za sve, koji bi im se prikljuili, tvrdim i
nepromjenljivim obiajem, da se ta dva dana slave svake godine na propisani nain i
u odreeno vrijeme,
28
I da su se imali ti dani spominjati i sveano slaviti u sva vremena, od svih porodica,
u svim pokrajinama i gradovima. Tako nijesu smjeli ti dani "Purim" nikada prestati
meu Judejcima i spomen njihov nikada uginuti kod potomaka njihovih.
985
29
Uz Judejca Mordekaja napisa i kraljica Estera, ki Abihailova, sa svom krepinom
drugu zapovijed, da potvrdi sveanost blagdana Purim.
30
Poslae pismo svima Judejcima u sto dvadeset i sedam pokrajina kraljevstva
Ahasverova s najboljim eljama za mir.
31
Prema tome imali su se ovi dani Purim slaviti u vrijeme, to su ga bili postavili
Judejac Mordekaj i kraljica Estera. Isto tako imali su se drati propisi o postu i
plakanju, to su ih bili primili za se i za potomke svoje.
32
Zapovijed Esterina uini ove propise Purima zakonom, i oni su bili zapisani u jednu
povelju.
Estera, glava 10
1
Kralj Ahasver udari danak na suhu zemlju i na otoke.
2
Svi dokazi njegove silne moi i toan opis visokoga poloaja, na koji uzdie kralj
Mordekaja, zapisani su u dnevniku kraljeva medijskih i perzijskih.
3
Jer je Judejac Mordekaj bio drugi do kralja Ahasvera. On je stajao u Judejaca u
visokom ugledu i bio je mio mnogobrojnim zemljacima svojim, jer se je starao za
dobro svojega naroda i zauzimao se za stvar svega plemena svojega.
986
Job
Job, glava 1
1
Bio je ovjek u zemlji Uzu po imenu Job. On je bio ovjek poten i pravedan, bojao
se Boga i klonio se oda zla.
2
Imao je sedam sinova i tri keri.
3
Imao je sedam tisua ovaca, tri tisue deva, pet stotina jarmova volova, pet stotina
magaraca; usto veoma mnogo sluinadi. Bio je bogatiji od svih sinova Istoka.
4
A bio je obiaj u sinova njegovih, da dre gozbu u kui svakog pojedinog u odreeni
za, njega dan. I k svojim trima sestrama slali bi i pozivali ih, da jedu i piju s njima,
5
A kad bi se izredali gozbom, tada bi dao Job da se pozovu i da priprave za rtvu.
Rano bi onda prinosio rtvu paljenicu za svakoga od njih, jer je mislio Job: "Moda
su sagrijeila djeca moja i Boga uvrijedila u svojemu srcu." Tako je inio Job svaki
put.
6
A dogodi se jednoga dana, te dooe sinovi Boji i stupie pred Gospoda. I Sotona
se pojavi meu njima.
7
I Gospod upita Sotonu: "Odakle dolazi?" Sotona odgovori Gospodu: "Prohodio
sam zemljom i putovao po njoj."
8
Tada ree Gospod Sotoni: "Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva ovjeka
na zemlji. Poten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla."
9
Sotona odgovori Gospodu: "Je li moda Job uzalud se tako Boga bojao?
10
Ne ograuje li njega i kuu njegovu i sve, to mu pripada? Djelo ruku njegovih
blagoslivlja, i njegov se posjed proiruje dalje u zemlji.
11
Ali prui samo jednom ruku svoju i dotakni se imanja njegova, pa nee li otvoreno
ustati proti tebi!"
987
12
Tada ree Gospod Sotoni: "Dobro, sve imanje njegovo neka je u tvojoj vlasti!
Samo na njega samoga ne smije staviti ruku!" I Sotona ostavi Gospoda.
13
I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i keri bili na gozbi u kui svojega najstarijeg
brata i pili vino,
14
Stie glasnik k Jobu i javi: "Volovi su bili kod oranja, i magarice su pasle uz njih.
15
Tada udarie Sabeji, otee ih, pobie sluge maem. Jedini ja utekoh, da ti to javim."
16
Jo je on bio u rijei, kad doe drugi i javi: "Oganj Boji pade s neba i spali ovce i
sluge i prodera ih. Jedini ja utekoh, da ti to javim."
17
Jo je on bio u lijei, kad doe opet jedan i javi. "Kaldejci sastavie tri ete, udarie
na deve, otjerae ih i pobie sluge maem. Jedini ja utekoh, da ti to javim."
18
Dok je jo taj govorio, doe daljni i javi: "Sinovi tvoji i keri tvoje bili su na gozbi i
vino su pili u kui svojega najstarijeg brata.
19
Najednom zahuji jak vihor iz pustinje i udari u etiri ugla kue, tako da se ona srui
na mlade ljude. Tako oni pogiboe Jedini ja utekoh, da ti to javim."
20
Tada ustade Job, razdera svoju haljinu i oia sebi glavu. Onda se baci niice na
zemlju, duboko se pokloni
21
I pomoli se: "Gol izaoh iz krila matere svoje. Gol se opet vraam onamo. Gospod
dade, Gospod uze. Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!"
22
Kod svega toga ne sagrijei Job i ne ree nikakve nepristojne rijei proti Bogu.
Job, glava 2
1
A dogodi se jednoga dana, da dooe sinovi Boji i stupie pred Gospoda. I Sotona
se pojavi meu njima i stupi pred Gospoda.
2
I Gospod upita Sotonu: "Odakle dolazi?" Sotona odgovori Gospodu: "Prohodio
sam zemljom i putovao po njoj."
3
Tada ree Gospod Sotoni: "Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva ovjeka
na zemlji. Poten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla. I premda si me
988
nagovorio, da mu nakodim ni za to, jo je uvijek utvren u svojoj pobonosti."
4
Sotona odgovori Gospodu: "Kou za kou: sve to ima ovjek, daje za ivot svoj.
5
Ali prui samo jednom ruku svoju i dotakni se kostiju njegovih i mesa njegova, pa
nee li otvoreno ustati proti tebi!"
6
Tada ree Gospod Sotoni: "Dobro, neka ti je on u vlasti! Samo mu mora sauvati
ivot!"
7
I Sotona ostavi Gospoda i udari Joba zlim pritem od pete do tjemena.
8
A on uze crijep, da se strue njime; pritom je sjedio na smetlitu.
9
Tada ga prekori ena njegova. "Dri li se jo uvijek tvrdo pobonosti svoje? Odreci
se Boga, pa umri!"
10
A on joj odgovori: "Kao luakinja brblja Dobro smo primali od Boga, a zla zato
da ne primamo!" Kraj svega toga ne sagrijei Job usnama svojim.
11
Kada tri prijatelja Jobova ue za svu nesreu, to se bila svalila na njega, dooe
svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz uaha i Sofar iz Naama. Oni se
dogovorie, da mu iskau svoju suut i da ga potjee
12
A kad izdaleka podigoe oi svoje i ne prepoznae ga, poee plakati glasno,
razderae svoje haljine i posue se prahom po glavi bacajui ga gore.
13
I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noi, a da ne progovorie ni
rijei; jer vidjee, da je njegova bol vrlo velika.
Job, glava 3
1
Potom otvori Job usta svoja i prokle dan svojega roenja.
2
I progovori Job i ree:
3
Ne bilo dana, u koji se rodih, i noi, u kojoj rekoe: rodi se djeak!
4
Pretvorio se taj dan u tamu, ne gledao ga Bog odozgo, i ne obasjavala ga svjetlost!
989
5
Obuzeo ga mrak i sjena smrtna, oblak ga mutan obastro, ustraile ga pomrine
danje!
6
No onu osvojila tama, ne vezala se s danima godine, ne brojila se u mjesece!
7
No ona ostala neplodna, ne odjeknulo u njoj pjevanje!
8
Prokleli je, koji kunu dane, koji su gotovi probuditi Levijatana!
9
Potamnjele zvijezde u sumraje njezino, ekala svjetlost i ne doekala ga, ne vidjela
nikada zori trepavica!
10
to mi ne zatvori vrata od krila materina, to ne skrije muku oima mojim!
11
to ne umrijeh u krilu materinu, to ne izdahnuh izlazei iz utrobe materine?
12
to me koljena prihvatie, to prsa, da ih dojim?
13
Jer bih sad leao u grobu i poivao, spavao bih i bio bih miran,
14
S kraljevima i savjetnicima zemaljskim, to sagradie sebi grobnice,
15
Ili s knezovima, koji imadoe zlata i kue svoje napunie srebra.
16
Ili zato ne bih kao nedonose skriveno, kao dijete, to ne ugleda svijetla?
17
Ondje bezbonici prestaju bjesnjeti, ondje poivaju, kojima su iscrpli snagu.
18
Ondje se odmaraju sunji i vie ne uju vike nastojnikove.
19
Mali i veliki ondje su jednaki, i rob je slobodan od gospodara svojega.
20
Zato se daje svjetlost nevoljniku i ivot onima, koji su tuna srca?
21
Oni eznu za smru, a ona ne dolazi; trae je vema nego blago zakopano.
22
Klicali bi od veselja, radovali bi se, kad bi nali grob.
23
Tako je ovjeku, kojemu je put skriven, kojega je Bog sapeo odasvud.
990
24
A meni je uzdah moj kruh svagdanji, kao voda razlijeva se jauk moj.
25
Jer koga sam se bojao, Strahoviti, pade na me, koga sam se straio, svali se na me.
26
Ne nalazim mira, ne nalazim odmora, ne nalazim pokoja, jer doe zlo.
Job, glava 4
1
Tada odgovori Elifaz iz Temana:
2
Ako ti progovorimo, moda e ti biti dosadno; ali tko bi se uzdrao da ne govori?
3
Eto, uio si mnoge, i ruke i iznemogle krijepio;
4
Rijei su tvoje podizale onoga, koji je padao, i utvrivao si koljena, to su klecala.
5
A sad doe na te nevolja, i ti klonu; dotae se tebe, ti se zbuni.
6
Nije li pobonost tvoja bila ufanje tvoje i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?
7
Promisli, tko je nevin poginuo, i gdje su pravedni uniteni?
8
Vidio sam: tko je orao nesreu; sijao zlodjela, taj je to i eo!
9
Od daha Bojega ginu, od dihanja srdbe njegove nestaje ih.
10
Rika lava i urlikanje lavice, i zubi lavia satiru se.
11
Lav gine, kad nema plijena, i lavii se razaspu.
12
Doe do mene tajna rije, i uho je moje dou samo malo.
13
U igri misli u nonome snu, kada tvrd san pada na ljude,
14
Strah me poduze i drhat, od kojega ustreptae sve kosti moje
15
Duh proe ispred mene, s dlake se na tijelu mojemu nakostrijeie.
16
Stade, ali mu ne poznadoh lica; prikaza je bila pred mojim oima; i zauh glas, to
je aptao:
991
17
"Zar je ovjek u pravu pred Bogom? Zar je smrtnik ist pred onim, koji ga je
stvorio?
18
Eto, u sluge svoje on se ne pouzdaje, u anele svoje, to ih je stvorio sjajne:
19
A kamoli u one, koji stoje u zemljanim kojima je temelj u prahu, i satiru se kao
moljac!
20
Od jutra do veera satiru se, i nestane ih zauvijek da nitko ni ne opazi.
21
Ne rastrgnu li oni sami konop svojemu atoru? Ne umiru li od nestaice na
mudrosti?"
Job, glava 5
1
Zovi dakle, ako ti se tko odazove, i kojemu e se od anela obratiti?
2
Bezumnika ubija samo njegova zla volja. Luaka usmruje njegova zavist.
3
Vidjeh luaka: bio se je tvrdo ukorijenio. Ali se najednom srui kua njegova.
4
Bez pomoi ostadoe djeca njegova; satre ih na vratima bez branitelja.
5
Gladni pojedoe, to je on eo; isred trnja uzimaju to sebi. edni eznu za posjedom
njegovim.
6
Jer nesrea ne nie iz zemlje, i nezgoda ne izlazi iz praha.
7
Ne, ovjek se raa za patnju, kao to iskre ognjene vrcaju gore.
8
Ali ja bih poao k Bogu, pred Boga bih iznio stvar svoju,
9
Njegovo je upravljanje veliko i neshvatljivo, puno udesa, to ih ne izbroji nitko.
10
Sputa dad na zemlju, izlijeva vodu na polja.
11
Poniene podie gore, alosne uzvisuje k srei.
12
Osnove lukavih unitava, ruke njihove ne svre pravo nita.
992
13
Mudre hvata u njihovu lukavstvu, srui se osnova lukavih.
14
Na bijelu danu nailaze na mrak i u podne pipaju kao po noi.
15
Iz ralja njihovih trga on porobljenoga, siromaha ovjeka iz ruku silnika.
16
Slabomu procvate nova nada, a zloa mora da zatisne usta svoja.
17
Eto, sretan ovjek, koga Bog upuuje! I zato ne odbacuj opomene Svemonoga!
18
Kad on rani, on i zavija; kad udara, ruka njegova i iscjeljuje.
19
U estorostrukoj potrebi izbavit e te, u sedmoj nee te se zlo dotai
20
U gladi otkupit e te od smrti, u ratu od maa.
21
Od bia jezika bit e skriven; doe li i pusto, nee znati za strah.
22
Smijat e se pustoi i gladi, nee se bojati zvjeradi zemaljske.
23
Jer e s kamenjem poljskim biti u savezu, i zvjerad e poljska biti s tobom u miru.
24
Tada e vidjeti, da je mir a atoru tvojemu, uredit e kuu svoju, i nee ti
uzmanjkati nita.
25
Vidjet e, kako ti se mnoi broj djece, porod e tvoj rasti kao trava na njivi.
26
U sitoj starosti sii e u grob, kao to se snopovi ita snose u vrijeme zrelosti.
27
Eto, pretraismo to; tako je; a ti posluaj i razumij!
Job, glava 6
1
Nato odgovori Job:
2
O da bi se samo izmjerila moja zla volja, i zajedno se metnula na tezulju patnja
moja!
3
Tea bi ona bila od pijeska morskoga; zato su zbunjene rijei moje.
993
4
Jer su strijele Svemonoga u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Boje
udaraju na me
5
Rie li divlji magarac na pai, ili mue li vol uz kuu svoju?
6
Moe li se bljutavo jesti bez soli? Ima li slasti u bjelancu jajeta?
7
Grsti mi se toga se samo dotaknuti, gadi mi se moj kruh neisti.
8
O da bi se ispunilo, za im teim, da bi mi Bog dao, za im uzdiem!
9
Da bi me Bog htio unititi; da bi mahnuo rukom svojom i istrijebio me!
10
To bi mi bila utjeha; poskoio bih od radosti, ako i gorim od boli; ipak se ne
protivim rijeima Svetoga.
11
Gdje da naem snagu, da izdrim jo dulje? Kad e doi kraj da jo mogu ekati?
12
, Je li snaga moja kao snaga kamenja? Je li meso moje od mjedi?
13
Nije li me ostavila sva pomo? Nije li mi oduzeta svaka potpora?
14
Nesretnomu treba suut prijatelja, iako je odbacio strah Svemonoga!
15
Braa moja nevjerna su kao potok zimski, prolaze kao nabujali potoci,
16
Koji su mutni od leda, u kojima se krije snijeg.
17
U vrijeme ege presue, ieznu iz korita svojega, kad ugrije.
18
Tragovi tijeka njihova izgube se, dignu se kao para i nestanu.
19
Karavane iz Teme gledaju su ih, i povorke trgovinske iz Sabe oslanjale se na njih;
20
Ali se prevarie u svojemu uzdanju: dooe tamo i pogledae se prevareni.
21
Tako ste sad i vi meni: gledate tu strahotu i bojite se.
22
Jesam li vam rekao: dajte mi togod, poklonite mi od svojega imanja!
994
23
Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, iskupite me iz ruke nasilnika!
24
Pouite me, i ja u utjeti; obavijestite me, u emu sam pogrijeio!
25
Zato se rugati otvorenim rijeima? Ali to dokazuje, kad vi korite?
26
Puste rijei vama su dokaz, a govor oajnikov vjetar.
27
Na sirotu napadate i kopate jamu prijatelju svojemu.
28
Zato imajte dobrotu, posluajte me; neu vam sigurno lagati u oi.
29
Promislite, da ne bude nepravde; promislite, ja sam jo u pravu.
30
Ima li nepravde na jeziku mojem? Ne razbira li grlo moje zla?
Job, glava 7
1
Nije li u munoj raboti ovjek na zemlji? Nije li ivot njegov sudbina nadniara?
2
Jednak robu, to uzdie za sjenom; jednak najamniku, to jo eka na plau?
3
Tako mi postadoe batinom mjeseci puni jada; moj dio bile su noi nevolje.
4
Kad legnem na poinak, mislim: kad u ustati? Kad e proi no? I tako se prevrem
bez pokoja, dok osvane jutro.
5
Tijelo je moje obueno u trule, koa je moja slina zemljanoj kori; jo malo, i
rainit e se.
6
Dani moji proletjee bre od unka, prooe bez nadanja.
7
Spomeni se, da je moj ivot samo dah, da se oko moje nee vie obradovati dobru!
8
Tko me sada jo gleda, nee me doskora vie vidjeti; tvoj pogled kada me potrai,
mene vie nee biti.
9
Kao to se oblak razilazi i nestaje ga, tako tko sie u grob, nee vie nikada doi
natrag.
995
10
Nikada se vie nee vratiti kui svojoj, i njegov ga stan nikada opet nee vidjeti.
11
Zato ja neu braniti ustima svojim, govorit u u tui duha svojega, naricati u jadu
due svoje.
12
Jesam li ja more ili neman morska, te me nagoni da budem budan?
13
Kada pomislim: utjeit e me postelja moja, poivalite moje pomoi e mi da
snosim nevolju svoju,
14
Tada me pohodi stranim sanjanjem i prepada me utvarama,
15
Da bih prije odabrao udavljen biti, i smrt bih volio vidjeti nego te kosti svoje.
16
Dojadilo mi je; neu vjeno ivjeti; proi me se; jer su dani moji samo dah.
17
to je ovjek, da ga tako cijeni i da na njega upravlja oko svoje?
18
Da ga pohaa svako jutro i kua ga svaki as?
19
Kad e se ve odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvaku svoju?
20
Pa i kad bih sagrijeio, to bih stim nanio tebi, uvaru ljudskih srdaca? Zato me
mee sebi za biljegu.? Zato da ti ja sluim kao nian?
21
Zar mi ne moe oprostiti prijestup moj i otpustiti krivnju zlodjela mojih? Jer u
sad lei u prah, i kad me potrai, nee me vie biti Govor Bildadov: Job se mora
obratiti i onda e mu biti dobro.
Job, glava 8
1
Tada odgovori Bildad iz uaha:
2
Dokle e jo tako govoriti? Jesu li buran vjetar rijei usta tvojih?
3
Zar moda Bog izvre pravo? Zar Svemoni izvre pravednost?
4
Jer su djeca tvoja grijeila proti njemu, predade ih on vlastitoj opaini.
5
Ako ti trai Boga i vapije k Svemonomu za milost,
996
6
Ako si ist i estit, on e se prenuti za te i vratit e ti stan, to ti pripada.
7
Malena e se onda ukazati prijanja srea tvoja, a budua sudbina tvoja bit e sjajna.
8
Pitaj samo prijanje narataje i pripazi na mudrost njihovih otaca!
9
Jer mi jueranji, mi smo bez znanja, nai su dani na zemlji sjena.
10
Oni ti mogu otkriti i rei i iz blaga svoje mudrosti iznijeti rijei.
11
Uzraste li trska, gdje nema bare? Uzvine li se a daleko od vode?
12
Jo je u soku, jo nije odrezan, a osui se prije svake trave.
13
To je sudbina svima, koji zaboravljaju Boga; tako propada nadanje svakoga
zlikovca.
14
Babino ljeto, to je nadanje njegovo, pauina je njegovo uzdanje.
15
Nasloni se na kuu svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne moe
odrati.
16
Zeleni se na suncu, daleko preko vrta pruaju se ogranci njegovi;
17
ile se njegove zapleu u kr hridini, kamenje mu daje tvrdou;
18
Ali kad ga se isupa iz mjesta njegova, ono ga se odrekne: nikada te ne vidjeh!
19
Eto, to je radost sudbine njegove, a iz praha nie drugi.
20
Gle, Bog ne odbacuje dobroga, a zlikovca ne prihvaa za ruku.
21
On e jo napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje slavospjeva.
22
Tada e se neprijatelji tvoji obui u sramotu, i nestat e atora zlikoveva.
Job, glava 9
1
Nato ree Job:
997
2
Zaista, znam, da je tako; jer kako bi mogao ovjek biti pravedan pred Bogom!
3
Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne bi mu mogao odvratiti od tisue na jednu.
4
Mudar je srcem i silan snagom; tko se je opro njemu i bio sretan?
5
On premjeta gore: one to ni ne opaze; prevraa ih u gnjevu svojemu;
6
On kree zemlju s mjesta njezina, da joj se sve drmaju temelji;
7
On zapovjedi suncu: ono ne Izlazi; on mee peat svoj na zvijezde;
8
On razapinje nebo sam i koraa po valovima morskim;
9
On je stvorio zvijezde: Medvjeda, Oriona, Vlaie i zvijezde juga;
10
On ini djela velika i Nedokuiva i divna, kojima nema broja.
11
Ide li pokraj mene: ja to ne opazim, proe li mimo mene, ja to ne primijetim.
12
Ugrabi li to, tko e mu to zabraniti? Tko e mu rei: to radi to?
13
Nitko ne moe srdnju Boju odagnati; pod njim lee pomonici ponositih.
14
Pa kako bih mu ja odgovarao i rijei birao proti njemu?
15
Kad bih i u pravu bio, ne bih mu ipak mogao nita odvratiti; valja da se molim sucu
svojemu.
16
Da ga zovnem, da mi se odazove, jo ne mogu vjerovati, da je uo glas moj.
17
U vihoru napao me je i zadao mi mnoge rane ni za to.
18
Nije mi dao da odahnem, jer me je zasitio gorinama.
19
Pita li se jakost, on je najai; pita li se pravda, tko e mi svjedoiti?
20
Da se opravdavam, osudit e me usta moja; da sam neduan, pokazat e, da sam
kriv.
998
21
Ako sam neduan, neu da znam za to, omrznuo mi je ivot moj.
22
Svejedno, zato velim slobodno: pravoga i krivoga on satire.
23
Kada on iznenada usmrti biem svojim, tada se nasmije oajanju nedunih.
24
Zemlja se je dala u ruke zlikovcu; gospodarima njezinim zatvara rukom oi; ako ne
on, da tko?!
25
Bre od teklia hrle dani moji; bjee, a ne vide sree.
26
Otiskuju se kao brze lae, kao orao kad pada na plijen.
27
Reknem li: zaboravit u jad svoj, promijenit u izgled svoj i vedar biti,
28
Uhvati me opet muka moja, znam, da me nee opravdati.
29
Kriv napokon moram da budem, zato bih se muio uzalud?
30
I da se operem snijegom i da ruke oribam lugom,
31
Ti bi me ipak zamoio u jamu, te bi mi se gadila sama moja haljina.
32
Jer on nije ovjek kao ja, da mu odgovaram, da idem s njim na sud.
33
O, kad bi bio koji sudac meu nama, koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu,
34
Koji bi odmaknuo od mene prut njegov, da me vie ne stri strah od njega!
35
Tada bih govorio i ne bih ga se bojao; a ovako ne znam sobom vladati
Job, glava 10
1
Dodijao je ivot meni; zato u pustiti od sebe tubu svoju; govorit u u gorkosti
due svoje.
2
Velim Bogu: "nemoj me osuditi; kai mi, zato se srdi na me?
3
Ili je li ti od koristi, da ini silu, da zabacuje djelo ruku svojih, a zao naum
bezbonika da zakriljuje?
999
4
Jesu li u tebe oi tjelesne, ili vidi, kao to ljudi vide?
5
Jesu li dani tvoji kao dani ovjeji, jesu li godine tvoje kao vijek smrtnika,
6
Te istrauje krivnju zlodjela mojih i ispituje grijeh moj;
7
A ipak zna, da sam neduan, i nema nikoga, tko bi izbavio iz tvoje ruke.
8
Tvoje su me ruke napravile i nainile, da me zar sada ide unititi?
9
Spomeni se, da si me kao od kala napravio, pa zar e me opet u prah zatjerati?
10
Nijesi li me kao mlijeko salio i dao, da se kao sir zgusnem,
11
Onda me zaodjeo mesom i koom i spleo me kostima i ilama?
12
I dao si mi ivot pun milosti, i briga je tvoja zatitila duh moj.
13
A skrio si to u srcu svojemu, ali znam, da je u tebe.
14
Ako sam sagrijeio, opazio si me, i nijesi mi oprostio krivnje zlodjela mojih.
15
Ako sam skrivio, teko meni, ako li sam pravedan, ne smijem podignuti glave
svoje, nasien sramotom, napojen nevoljom.
16
I ako se podigne, goni me kao lava i opet strahote ini na meni.
17
Poziva nove svjedoke proti meni i puta jo vie gnjev svoj na me; jednako nove
ete izlaze u boj proti meni.
18
to si me izvadio iz krila materina? O da sam umro, prije nego me ugledalo oko!
19
Bio bih tada, kao da nikada nijesam bio: iz krila materina u grob odnesen!
20
Kako je stisnuto vrijeme mojemu ivotu, pa odstupi od mene! Htio bih malo jo
veseo biti,
21
Prije nego otidem bez povratka u zemlju tamne smrtne sjene,
1000
22
U zemlju kao pono mranu, punu sjene smrtne i pometnje, gdje je svjetlost kao
tmina najdublja.
Job, glava 11
1
Nato odgovori Sofar iz Naama:
2
Zar da te mnoge rijei ostanu bez odgovora? Ili e ovjek govorljiv biti opravdan?
3
Hoe li tvoje puste rijei uutkati ljude? Zar te nee nitko posramiti?
4
Jer si sam rekao: "ista je nauka moja, i ist sam u oima tvojim!"
5
Ali kad bi samo Bog progovorio i usta svoja otvorio proti tebi,
6
Da ti pokae tajne mudrosti i mnogostruke osnove svoje, uvidio bi, da te Bog kara
manje nego to zasluuje krivnja zlodjela tvojih.
7
Moe li tajne Boje dokuiti ili doprijeti do granice Svemonoga?
8
Iznad neba ona je visoka, pa to e poeti? Ispod pakla je duboka, po to e
spoznati?
9
Dua je od zemlje, ira je od mora.
10
Da prevrati, ili zatvori, ili skupi: tko e mu braniti?
11
Jer pozna ljude pune zloe, vidi grijeh, a da i ne pazi.
12
Tada e ovjek bezuman doi do razboritosti, i divlje e se magare pretvoriti u
ovjeka.
13
Da ti pripravi srce svoje podigne ruke svoje k Bogu,
14
Da ukloni zlodjela iz ruke svoje i ne podnosi grijeha u kui svojoj,
15
isto e elo moi tad podii, vrst e biti i bojati se nee.
16
Tada e zaboraviti muku i na nju e pomiljati kao na vodu to protee;
1001
17
Tada e sjati ivot tvoj jasnije nego podne, a tama e biti kao rasvit zore;
18
Tada e se uzdati, jer ima nade, zakopat e se i mirno e spavati.
19
Odmarat e se, i nitko te nee plaiti, i mnogi e ti se moliti.
20
A oi grjenicima ugasit e se, nee im biti utoita, nada e im biti: duu izdahnuti.
Job, glava 12
1
Nato ree Job:
2
Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama e izumrijeti mudrost!
3
Ali i ja imam razum kao i vi, niti sam manje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve
stvari"
4
Na podsmijeh sam svojim prijateljima ja, koji zazvah Boga, a on uslii samo njih,
na podsmijeh sam ja, pravedni, isti!
5
"Nesrei prezir!", misli sretni, "prezir onima, kojima se kleca noga!"
6
A sigurni su atori razbojniki; tko gnjevi Boga, ivi bez brige, Bog im daje svojom
rukom.
7
Zapitaj stoku, nauit e te; ili ptice nebeske, rei e ti.
8
Pogledaj zemlju, pokazat e ti, i ribe e ti morske pripovjediti:
9
Tko ne spozna iz svega toga, da je ruka Gospodnja to stvorila,
10
Kojemu u rukama poiva ivot svih bia i duh svakoga tijela ovjejega?
11
Ne raspoznaje li uho rijei kao to grlo kua jelo?
12
U staraca je mudrost, dug je ivot razboritost.
13
U njega je mudrost i jakost, on ima savjet i razbor.
14
Gle, to on razgradi, ne sagradi vie nitko; koga on zatvorl, tomu se vie ne otvori.
1002
15
On ustavi vode, i nastane sua; pusti ih, i razore zemlju.
16
U njega je snaga i razum, njegov je koji luta i koji zavodi.
17
ini, da savjetnici idu bosonogi, a suce uini luacima.
18
Pojas kraljevima razdreuje, i opasuje bedra njihova.
19
ini, da i sveenici idu bosonogi, i mogunike sa vlasti skida.
20
Rjeitima uzima govor, i starcima uzima uviavnost.
21
Na knezove izlijeva prezir, i raspasuje junake.
22
Otkriva dubine iz tmine, i sjene smrtne izvodi na svjetlo.
23
Narode uini velike i pusti ih da prou; narode rairi i odvede ih odatle.
24
Oduzima uviavnost glavarima zemaljskim; pusti ih da lutaju po pustinji bez puta.
25
Pipaju u tmini bez svijetla, ini da tumaraju kao pijani.
Job, glava 13
1
Eto, sve je to vidjelo oko moje, ulo uho moje i razumjelo.
2
Koliko vi znate, znam i ja, nijesam manje vrijedan od vas.
3
Ipak imam da govorim sa Svemonim, rado bih da se branim pred Bogom.
4
A vi ste pravi kovai lai, vi ste svi zaludni lijenici.
5
O da biste barem utjeli, to bi na vama jo bilo kao mudrost.
6
ujte ipak opravdanje moje i posluajte odgovor usta mojih!
7
Hoete li za Boga govoriti lai, ili prijevaru iznijeti za njega?
8
Hoete li se zauzeti za njega ili se boriti za Boga?
1003
9
Hoe li se dobro svriti, kad vas on preslua? Mislite li ga prevariti, kao to se varaju
ljudi?
10
Strogo e vas kazniti, ako potajno pokaete pristranost.
11
Nee li vas velianstvo njegovo uplaiti, i strah pred njim nee li vas spopasti?
12
Besjede vae na pepelu su pisane, iz vaih studenaca vadi se samo blato.
13
Budite tihi i pustite me u miru; ja u govoriti, pa dolo na me to mu drago!
14
Zato bih trgao meso svoje zubima svojim i duu svoju metao na ruke svoje?
15
Pa da me i ubije, opet u se uzdati u njega; samo u mu dokazati putove svoje oi u
oi.
16
To bi mi ve bila pobjeda, jer bezbonik ne dolazi mu pred oi.
17
Posluajte dobro rije moju, dokaz moj neka prodre u vae ui!
18
Eto, spreman sam za parbu, znam, da u biti u pravu.
19
Tko e se parbiti s menom, da umuknem i umrem?!
20
Samo dvoje nemoj mi uiniti, inae bih se morao skriti pred licem tvojim!
21
Ukloni ruku svoju od mene, i strah tvoj da me ne strai!
22
Tada me zovi preda se, i ja u ti odgovarati; ili ja da se tuim, a ti da mi odgovara.
23
Koliko je zlodjela i grijeha mojih? Pokai mi krivnju moju i grijeh moj!
24
Zato skriva lice svoje i vidi u meni neprijatelja svojega?
25
Zar uvenuli list hoe da skri i zar e goniti suhu slamku?
26
Pie mi gorine i rauna mi zlodjela mladosti moje.
27
Mee noge moje u klade, pazi na sve staze moje, ograde stavlja koracima mojim.
1004
28
A on se raspada kao trule, kao haljina, koju deru moljci.
Job, glava 14
1
ovjek, od ene roen, kratka je ivota, sit briga,
2
Procvate kao cvijet, uvene, bjei kao sjena i ne ostaje.
3
I na takva otvara oi svoje i mene jo vodi na sud sa sobom?
4
Kako bi mogao iz kruga neistih doi ist? Nitko!
5
Pa kad su tono izmjereni dani njegovi, i broj mjeseca njegovih u tebe je; kad si mu
postavio meu, preko koje ne moe prijei,
6
Onda se odvrati od njega, da poine, dok se ne obraduje danu svojemu kao nadniar!
7
Jer za drvo ima nadanja; ako se i posijee, opet e potjerati, i nee biti bez mladica.
8
Ako i ostari u zemlji korijenje njegovo, i u prahu izumre panj njegov,
9
Ima li samo vlage, opet napupi i pusti grane kao mlada biljka.
10
A umre ovjek, i nema ga vie; premine ovjek, gdje je tada?
11
Otee voda iz mora, rijeka opadne usahne:
12
ovjek kad legne, ne die se vie; dok nestane neba, nitko se vie ne probudi; iz
svojega sna ne prene se nitko.
13
O da me hoe u podzemnom svijetu skriti i skloniti me, dok se ne slegne gnjev
tvoj; i da mi dadne rok i onda me se spomene!
14
Je li umro ovjek, hoe li opet ivjeti? Sve dane svoje slube ekao bih, dok mi
doe izmjena.
15
Ti me pozovi, i ja u se odazvati; djelo ruku svojih neka bi ti poelio!
16
Jer tada e brojiti korake moje, na moj grijeh da ne bi onda pazio!
1005
17
Zapeaen bi u vrei bio prijestup moj, i ti bi mi oprostio krivnju zlodjela mojih.
18
Ali kao to gora padne i raspadne se, i kao to se hridina odvali s mjesta svojega;
19
Kao to voda troi kamenje, i povodanj odnosi prah zemaljski, tako ti nadanje
ovjeje obraa u nita.
20
ini jednako silu na njemu, i on odlazi; iznakazi mu lice, i onda ga otpusti.
21
Budu li djeca njegova u asti, on ne zna za to; budu li u sramoti, on ne pazi na njih.
22
On samo osjea muku tijela svojega, i dua njegova tuguje u njemu.
Job, glava 15
1
Tada odgovori Elifaz iz Temana:
2
Smije li mudar ovjek odvratiti tako prazno? Smije li se nadimati vjetrenastom
rijei?
3
Prepiranje rijeima ne vodi dalje i ne pomae nita.
4
Pa i strah Boji ti razbija i zabranjuje tovanje Boga.
5
Jer zlodjela tvoja ue tvoja usta, izbira govor lukavaca.
6
Grjenikom te ine usta tvoja, ne ja; usne tvoje govore proti tebi
7
Jesi li se ti prvi ovjek rodio i jesi li prije svih humova sazdan?
8
Jesi li u vijeu Bojem sluao, i jesi li ti jedini pokupio mudrost?
9
to ti zna, a da mi ne bismo znali, i to ti pozna, a da bi nama bilo skriveno?
10
Meu nama ima sijedih i starih ljudi, starijih od oca tvojega.
11
Jesu li ti premalene utjehe Boje, rije blaga k tebi upravljena?
12
to te razdire srce tvoje, i to tako mrko gledaju oi tvoje?
1006
13
Te okree proti Bogu duh svoj, i usta tvoja govore takve rijei!
14
to je ovjek, da bi mogao biti ist, i roeni od ene, da bi bio pravedan?
15
Eto, on se ne uzda u svece svoje, pa ni nebesa nijesu mu ista.
16
A kamoli ovjek, sasvim pokvareni, koji pije zlodjela kao vodu.
17
Ja u ti rei, posluaj me! Samo; pripovjedit u h, to sam vidio.
18
to mudraci rekoe i ne zatajie, to primie od otaca svojih,
19
Kojima je samim bila dana zemlja, i u sredini njihovoj nije sjedio tuin.
20
Zlikovac se mui sve dane, i nasilniku je malo godina odreeno.
21
Strah mu zuji u uima, usred sree napada ga ma.
22
Ne nada se, da e umaknuti noi, kaznenom je sudu dosuen.
23
Tumara za kruhom, ali gdje da ga nae; zna, da mu se plibliuje dan propasti.
24
Tjeskoba i nevolja strae ga navaljuju na njega kao kralj spreman za boj.
25
Jer je proti Bogu digao ruku i Svemonomu se opro.
26
Trao je probi njemu tvrdoglavo sa svojim debelim zgrbljenim titom.
27
Jer je pokrio lice svoje pretilinom i salo navaljao na bokove svoje.
28
Uzeo je gradove raskopane za stan i kue zaputene, to su bile odreene za
propast.
29
Nee biti bogat, i nee se podii imetak njegov; on vie nee uhvatiti korijena u
zemlji.
30
Noi nee umaknuti, ega e osuiti grane njegove, dahom usta svojih nestat e.
31
Prevareni neka se ne uzda u nitavost, jer tatina je, to on napokon dobije.
1007
32
Jo prije vremena uvenut e, granje se njegovo nee opet zelenjeti.
33
Otrgat e se kao s loze nezreo grozd njegov, i pupci e se njegovi kao s masline
pobacati.
34
Jer je neplodan rod bezbonika, i oganj e popaliti kue nepravde.
35
Zainju nevolju i raaju muku, i krilo njihovo donosi na svijet samo prijevaru.
Job, glava 16
1
Nato ree Job:
2
Sluao sam dosta takvih stvari; svi ste vi muni tjeioci.
3
Jesu li pri kraju puste rijei I to te goni, da mi tako odvraa?
4
I ja bih mogao govoriti kao vi, kad biste samo bili na mojemu mjestu; lijepe bih vam
drao govore, alei vas mahao bih glavom na vas.
5
Hranio bih vas ustima svojim, govor bih svoj zainjao kretnjama utjenim.
6
Ali ako govorim, nee odlahnuti bol moja; ako li prestanem, hoe li otii od mene?
7
Zaista, muka me je moja posve umorila; rod moj sasvim s unitio.
8
Mene si prihvatio; proti me ni svjedoe klevetnici; bacaju mi tubu u oi.
9
Gnjev njihov trga me na komade; napadaju me, kripe zubima na me; neprijatelji
moji sijevaju oima na me.
10
Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me udaraju po obrazima, skupljaju se svi
zajedno proti meni.
11
Zlikovcima predao me Bog, bacio me u ruke bezbonicima.
12
Mirno sam ivio; tada me uznemiri, uhvati me straga i smrska me, metnu me sebi
za biljegu.
1008
13
Oko mene lete strijele njegove, nemilice mi probada bubrege, prolijeva na zemlju
u moju.
14
Razdire me, rana do rane, tri proti meni kao ratni junak.
15
alobnu haljinu nosim na golom tijelu, ponos svoj prignuo sam do u prah.
16
Od plaa mi lice pocrvenjelo, oko mojih trepavica lei no smrtna.
17
A nema nepravde na rukama mojim, i molitva je moja bila uvijek ista.
18
O zemljo, ne pokrivaj krvi moje, neka ne bude nikada kraja tubi mojoj!
19
Ali je jo u nebu svjedok za me; u visinama jo ivi odvjetnik moj.
20
Moje su mi boli zagovornice; oi moje u suzama gledaju u Boga.
21
On pribavlja smrtniku pravo proti Bogu, ovjeku proti blinjemu svojemu.
22
Jer meni jo ostaje samo malo godina, onda mi je na put, s kojega nema povratka.
Job, glava 17
1
Slomljena je moja ivotna snaga; dani se moji trnu; eka me grob.
2
Nijesu li rugai oko mene? Brbljanje njihovo otima san oima mojim.
3
Zauzmi se za me, i budi jamac; tko bi mi inae podao ruku?
4
Od njihova si srca skrio mudrost, i zato im nee dati da pobijede.
5
Imanje se hoe razdijeliti drugima, gdje ipak sahnu oi djece.
6
Mene se predalo ruganju svega svijeta, pljuje mi se u lice.
7
Oi moje trnu se od jada, svi su udovi moji kao sjena.
8
Poboni su nad tim rasreni, isti su nad zloincem pobunjeni.
1009
9
I zato tim tvre stoji pravednik na svojemu putu; jo vema samo ojaa, ije su ruke
iste.
10
Pa stupite samo opet svi ovamo, ali meu vama ne nalazim nijednoga mudra.
11
Dani moji odoe, osnove se moje slomie, elje srca mojega.
12
Od noi ine dan, i svjetlost je blizu mraka.
13
Premda se nadam, ipak e podzemni svijet biti moj stan; u tami u prostrti postelju
svoju.
14
Truleu velim: "Moj si ti otac!" a crvu: "Moja mati, moja sestro!"
15
Ali gdje je zaista jo nadanje za me? Moja srea, tko je moe jo vidjeti?
16
vratima podzemnoga svijeta silaze, gdje je onda poinak u prahu.
Job, glava 18
1
Tada odgovori Bildad iz uaha
2
Kad ete svriti to brbljanje. Opameti se, pa emo onda govoriti dalje.
3
Zato da se smatramo kao stoka, zato smo ludi u vaim oima?
4
I ako se ti rastrga u jarosti svojoj, mora li zbog tebe opustjeti svijet, ili se zato
premjestiti stijena sa svojega mjesta?
5
Ipak e se svjetlo zlikovca utrnuti, nee vie sjati plamen ognjita njegova.
6
I atoru njegovu potamnjet e svjetlo, i iak e se njegov ugasiti u njemu.
7
Snani koraci njegovi stegnut e se, njegova vlastita osnova sruit e ga.
8
Noga e ga njegova goniti u mreu, i naii e na zamku.
9
Zamka e ga uhvatiti za petu, i ueta e ga drati vrsto.
10
Na tlima lei skrivena za njega mrea, zamka je na putu za njega spremljena.
1010
11
Odasvud e ga strahote straiti i tjerat e ga stopu u stopu.
12
Vreba njega gladna nesrea, nevolja e biti spremna uza njega.
13
Guba e rastoiti kou njegovu, prvenac smrti pojest e udove njegove.
14
Iz atora njegova, u koji se uzda, protjerat e ga, odagnat e ga kralju uasa.
15
Mjesto njega nastanit e se oganj u atoru njegovu, posut e se sumporom stan
njegov.
16
Odozdo posuit e mu se korijenje, odozgo usahnut e mu grane.
17
Spomen e njegov ieznuti iz zemlje, niti e mu imena biti po ulicama.
18
Odagnat e se iz svijetla u tamu i izbacit e se iz svijeta.
19
U narodu njegovu nee mu ostati ni roda ni potomka, u kui njegovoj nee vie
nitko ivjeti.
20
Prepast e se od njegova dana na zapadu, obuzet e strah ljude na istoku.
21
Tako e biti s kuom zlikovevom, tako s mjestom onoga, koji ne mari za Boga.
Job, glava 19
1
Nato ree Job:
2
Dokle ete me jo muiti i gaziti me rijeima?
3
Ve me deset puta naruiste; zar vas nije stid, da me zlostavljate?
4
Jesam li doista uinio grijeh? Je li jo u meni pogrjeka moja?
5
Moete li me doista osvjedoiti i krivnju mi moju dokazati?
6
Znajte: Bog je, koji me je porazio i mreu svoju oko mene razapeo.
7
Eto, viem li na nepravdu, nema mi odgovora; zovem li pomo, nema mi suda.
1011
8
Zagradio mi je put, ne mogu dalje; staze je moje zavio u tamu.
9
Svukao je s mene asnu haljinu moju i skinuo mi s glave krunu.
10
Poruio me je odasvud, moram propasti; kao drvo iupao je nadanje moje.
11
Raspalio je na me gnjev svoj i uzeo me meu neprijatelje svoje.
12
ete njegove dooe sve zajedno, nasue putove sebi proti meni, utaborie se okolo
atora mojega.
13
Brau je moju udaljio od mene, prijatelji se moji otuili od mene.
14
Roaci moji izbjegavaju me, pouzdanici moji zaboravie me
15
Ukuani moji, slukinje moje gledaju me kao tuina; stranac sam u oima
njihovim.
16
Zovem slugu svojega, on se ne odziva; moram ga moliti i kumiti
17
Dah je moj mrzak eni mojoj, i moje milovanje roenoj djeci mojoj.
18
Preziru me djeca, ustanem li gdje, rue me.
19
Pouzdanicima sam mojim mrzak, i koje sam ljubio, okreu se proti meni.
20
Za kou moju, za meso moje prionue kosti moje, ostade mi samo koa oko zuba
mojih.
21
Smilujte mi se i imajte saaljenje s menom, prijatelji moji, jer me je pogodila ruka
Boja.
22
Zato me progonite i vi kao Bog, i ne moete da se nasitite mesa mojega!
23
O, kad bi se napisale rijei moje! Kad bi se unijele u knjigu!
24
Pisaljkom gvozdenom i olovom kad bi se zauvijek urezale u kamen!
25
Ali znam sigurno, da moj Otkupitelj ivi i da e se onda dignuti nad prahom.
1012
26
Tada e ova moja koa opet biti oko mene, iz svojega vlastitog mesa gledat u
Boga.
27
Jest, ja i ti, ja u ga gledati; moje vlastite oi vidjet e ga, ne kakav stranac; to je
sva enja srca mojega.
28
Ako jo mislite: kako emo ga proganjati? Jer se je u meni naao uzrok sudbine
29
Onda se bojte maa; jer je ma osvetitelj krivnje! Pomislite, ivi jo sudac!
Job, glava 20
1
Tada odgovori Sofar iz Naama:
2
Proti tomu se jei misao moja, i zato kuha u prsima mojim.
3
Morao sam uti ukor, to me sramoti, ali e duh razuma moje ga odgovoriti za me.
4
Ne zna li prastaru mudrost, tako staru kao opstanak ljudi na zemlji" :
5
Slava grjenika traje kratko vrijeme, i radost je zlikovca za as.
6
Makar se oholost njegova popela do neba, makar se tjeme njegovo dotaklo oblaka:
7
Kao smrada njegova nestat e ga zauvijek; tko ga je poznavao, pitat e tada: kamo
se djede?
8
Bez traga odletjet e, nalik na san; ieznut e kao nona prikaza.
9
Oko, koje ga je gledalo, ne be ga vie nikada vidjeti; nee ga vie gledati mjesto
njegovo.
10
Djeca e se njegova dodvarati prosjacima, vlastitom e rukom izdavati bogatstvo
svoje.
11
Makar se tijelo njegovo i nadimalo mladou, u zemlju morat e se njim zakopati.
12
Ako je i slatka ustima njegovim zloa, on je krije pod jezikom svojim;
13
uva je i ne puta je, nego je zadrava u grlu svojemu:
1013
14
Ipak e se jelo pretvoriti u nutrini njegovoj, postat e u tijelu njegovu otrov gujin.
15
Blago, to ga je prodro, izbljuvat e, Bog e ga istjerati Iz tijela njegova.
16
Otrov je gujin usisao, sada mu jezik gujin zadaje smrt.
17
Ne smije se naslaivati na potocima, na rijekama, kojima tee med i mlijeko.
18
to je ugrabio, vratit e, nee smjeti to pojesti; bogatom dobitku nee se radovati.
19
Tlaio je, nije pomagao siromahe; oteo je kuu, koju nije sazidao.
20
I jer trbuh njegov ne zna to je dosta, nee se spasiti uza sve blago svoje.
21
Nita nije umaklo poudi njegovoj, i zato srea njegova nije trajna.
22
U obilju bogatstva doi e u nevolju; sva teina nesree svalit e se na njega.
23
Htjedne li napuniti trbuh I svoj, poslat e na njega Bog Jarost gnjeva svojega, i
pustit e da na njega kao dad padne propast nje
24
Htjedne li umai oruju gvozdenomu: prostrijelit e ga ipak luk mjedeni.
25
Strijela putena proi e kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvoe izai e iz ui
njegove, na njega e pasti strahota smrtna.
26
Sva je tama sauvana njemu kao blago; derat e ga oganj, ni od koga raspiren;
izgorjet e, to jo preostade u atoru njegovu.
27
Otkrit e nebo zlodjela njegova, i zemlja e ustati proti njemu.
28
Bogatstvo kue njegove otii e, rastoit e se u dan gnjeva njegova.
29
To je usud od Boga ovjeku zlikovcu; to je batina, koju mu je Bog ostavio.
Job, glava 21
1
Nato ree Job:
2
Ah, posluajte ipak mirno rije moju; i neka mi to bude od vas utjeha!
1014
3
Dopustite mi, da govorim! Kad izgovorim, moe mi se narugati.
4
Jeli tuba moja proti ljudima, i zato da moj duh ne bude nestrpljiv?
5
Sluajte me, zapanjite se, metnite ruku na usta!
6
Kad pomislim na to, hvata me strah, zadrem na cijelom tijelu.
7
Zato zlikovci ostaju na ivotu, ostare i obogate se?
8
Zdrav stoji njihov mlad narataj pred njima, s njima, i potomci njihovi pred
njihovim oima.
9
Sigurne su od pogibli kue njihove, prut Boji nije nad njima.
10
Bikovi njihovi skau i ne promauju, krave njihove tele se i ne jalove se.
11
Isputaju kao janjce djecu svoju, veselo poskakuju malii njihovi,
12
Pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se uza sviralu.
13
Provode u srei dane svoje i silaze u miru u podzemni svijet.
14
A Bogu su ipak rekli: Idi od nas, neemo da ita znamo za putove tvoje.
15
to je Svemoni, da mu sluimo? to nam koristi, da mu se molimo?
16
Zaista srea nije u njihovoj ruci; daleko je od mene miljenje bezbonika.
17
Koliko se puta gasi ivot grjenika, dolazi i na njih nevolja, i na muke ih stavlja u
gnjevu svojemu.
18
Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah, to ga raznosi vihor.
19
Kau, 'Bog e ga kazniti u njegovoj djeci'; neka on plaa njemu, da on sam osjeti.
20
Vlastitim oima ima vidjeti nesreu svoju; ima da sam pije gnjev Svemonoga.
21
to mu je stalo, kako je kui njegovoj poslije njega, kad se broj mjeseca njegovih
zavrio?
1015
22
Ali smije li se Boga uiti mudrosti, njega, koji sudi u nebeskim visinama?
23
U potpunoj snazi jedan umire, bez brige i zadovoljan.
24
Posude njegove pune su mlijeka, dobro je uhranjen mozak njegovih kostiju.
25
Drugi umire u gorkom jadu, nikada se nije okusio sree.
26
Obojica sad lee zajedno u prahu, obojicu prekriva trule.
27
Eto, znam vae misli i namjere, to ih smiljate proti meni.
28
Mislite: gdje je kua kneza, i gdje je ator, u kojem su stanovali bezbonici?
29
Nijeste li ikada pitali za savjet putnike? Znakove njihove neete ipak da znate.
30
Za dan nevolje ostaje nekanjen zlikovac, a na dan gnjeva odvede se.
31
Tko e ga u oi ukoriti za ivot njegov? Tko e mu vratiti, to je poinio?
32
Isprate ga jo do groba i pobrinu se za grobni spomenik.
33
Lahko lee na njemu grude doline; idu za njim svi ljudi, i pred njim bezbrojni.
34
Pa me htjedoste tjeiti nitavilom? Od vaih prigovora preostaje samo prijevara.
Job, glava 22
1
Tada odgovori Elifaz iz Temana
2
Ima li Bog koju korist od ovjeka? Ne, sam je sebi koristan ovjek poboan.
3
Je li Svemonomu korisno, ako si pravedan, je li mu dobit, ako je ivot tvoj bez
prijekora?
4
Kazni li te radi tvojega straha Bojega? Ide li zato na sud s tobom?
5
Nije li zloa tvoja neizmjerna, i nijesu li zlodjela tvoja beskrajna?
6
Jer si uzimao zalog od brae svoje m za to, i svlaio si haljine s golih,
1016
7
Umornome nijesi pruio vode, gladnome si uskratio kruha,
8
"ovjeku sile pripada zemlja: tko ima ugleda, taj samo prebiva u njoj.
9
Udovice si otputao bez pomoi, i sirotama si prelamao ruke.
10
Zato su zamke oko tebe, spopadne te tjeskoba i groza iznenada.
11
Ne vidi li tamu i povodanj, to te pokriva?
12
Nije li Bog visoko gore u nebu? Pogledaj samo, kako je visoko tjeme zvijezda!
13
A ti si mislio: to bi opazio Bog; moe li suditi kroz oblake?
14
Oblaci ga zastiru: ne moe vidjeti nita, hoda po svodu nebeskom."
15
Hoe li ii putem staroga vremena, kojim su neko koraali ljudi zlikovci?
16
Oni su iskorijenjeni prije vremena; rijeka je poplavila zemlju njihovu.
17
Govorili su Bogu: "Idi od nas! to bi nam mogao uiniti Svemoni!"
18
On im je ipak napunio kue dobara. Daleko je od mene miljenje bezbonika.
19
Ali su pravednici vidjeli to puni radosti, i neduni im se rugao:
20
Zaista su protivnici nai uniteni! Oganj je prodro ostatak njihov!
21
Sprijatelji se s njim, i mir je s tobom; tako e ti srea doi!
22
Primi iz usta njegovih pouku i stavi savjet njegov u srce svoje!
23
Ako se opet vrati k Svemonomu, potaknut e se na dobro; odstrani zlo iz atora
svojega!
24
Stavi zlato u prah i ofir na hridinu potoka!
25
Tada e Svemoni biti zlato tvoje, i naputak njegov srebro tvoje.
26
Tada e u Svemonom nai radost i podignut e k Bogu lice svoje.
1017
27
Molit e mu se, i on e te usliiti; to si zavjetovao, ispunit e mu.
28
to preduzme, uspjet e ti; na putovima tvojim svijetlit e ti svjetlost.
29
Kad se poe nizbrdo, viknut e: Gore! Poniznome prua Bog pomo.
30
Spasava i onoga, koji nije bez krivnje; bit e spaen, ako su ti ruke iste.
Job, glava 23
1
Nato ree Job:
2
Tako je i danas tuba moja kao prkos: teko titi ruka njegova uzdisanje moje.
3
O kad bih znao, gdje bih ga naao, da stupim pred njegov sud!
4
Iznio bih pred njega stvar svoju, puna dokaza bila bi mi usta.
5
elio bih znati rijei, to bi mi ih odgovorio; htio bih saznati, to bi mi rekao.
6
Bi li se u veliko; moi svojoj prepirao s menom? Ne, on bi pripazio na me.
7
Tamo bi se pravednik mogao prepirati s njim, pred sucem svojim oslobodio bih se
zauvijek.
8
Ali poem li prema istoku: "nema ga tamo; poem li prema zapadu, ne vidim ga.
9
Radi li na sjeveru, ne nahodim ga; okrene li prema jugu, ne mogu za voljeti.
10
Ali on zna put moj; kad bi me prokuao, izaao bih kao zlato.
11
Koraka se njegova drala vrsto noga moja; puta sam se njegova drao i nijesam
skrenuo nikada.
12
Od zapovijedi usta njegovih nijesam odstupao nikada; rijei usta njegovih uvao
sam u grudima svojim.
13
Uvijek je sebi jednak, tko e ga odvratiti; to dua njegova zaeli, ono uini!
14
On e dovriti i moju sudbinu, i toga jo ima u njega mnogo.
1018
15
Zato se ustraim pred licem njegovim; i kad pomislim na to, strah me je od njega.
16
Bog je srce moje plaljivim uinio; Svemoni me je u strah utjerao.
17
Zbog tmine ne osjeam se uniten, niti jer je mrak obavio lice moje.
Job, glava 24
1
Zato Svemoni nije odredio kaznena vremena? Zato vjernici njegovi ne gledaju
sudbenih dana njegovih?
2
Mee se pomiu, stada se otimaju i gone se na pau;
3
Sirotama odgone magarca; u zalogu uzimaju govee udovici;
4
Siromahe odbijaju s puta, i tko je god bijedan u zemlji, skriva se.
5
Eto, kao divlji magarci u pustinji izlaze oni na posao svoj, da trae hranu sebi;
pustinja im daje kruh za djecu;
6
Na polju kose sijeno, pabire u vinogradu zlikovevu;
7
Bez haljina nouju goli, na zimi nemaju pokrivala;
8
Okisnu od dada u gori, bez krova privijaju se k stijeni.
9
Od prsiju materinih trgaju siroe, siromaha tlae pljenidbom;
10
Hodaju goli, bez haljina, i gladni vuku snopove;
11
U svojim zidinama cijede ulje, groe u kacama gaze, a eaju.
12
Stenju pod bjesnilom ljudskim, vie dua ranjenih na smrt, a Bog ne pazi nikad na
sramotu.
13
Drugi su kod neprijatelja svjetlosti, ne poznaju putova njezinih i ne ostaju na
stazama njezinim.
14
Zorom ustaje krvnik, ubija uboge i siromahe, lupe se vuca okolo po noi.
1019
15
Oko preljuboinca oekuje sumrak, misli: nijedno me oko ne vidi, i skriva lice
svoje.
16
U mraku provaljuju u kue, a obdan se zakljuavaju, nee da to znaju za svjetlost;
17
Jer je jutro njima svima jedna groza, vrijeme, kad se moe vidjeti, smrtna strahota.
18
Neka propadne na povrini vode! Neka je u zemlji prokleta batina njegova! Neka
ne udari vie nikada stazom vinogradskom!
19
Kao to suha ega sie vodu snjenu: tako podzemni svijet zlikovce.
20
Neka ga zaboravi utroba materina. Neka se crvi naslauju na njemu. Neka ga se ne
spominje nikada! Kao drvo skrit e se zloa.
21
Neka se zdrui s neplodnom, koja ne raa, on, koji ne uini nita dobro udovici!
22
Ipak daje mo njegova dug ivot silnicima; on ustane opet, makar se vie nije
uzdao u ivot.
23
Dadne mu u to e se pouzdati, biva poduprt, oi su njegove na putovima njihovim,
24
Uzvie se zamalo, pa ih vie nema; padaju, prolaze kao sve; odree ih se kao
vrhove klasja.
25
Ili zar nije tako? Tko e me utjerati u la? Tko e pokazati moj govor kao nitav?
Job, glava 25
1
Tada odgovori Bildad iz uaha:
2
Moe li strahotom vladati onaj, koji mirno ini red na visinama?
3
etama njegovim ima li broja? I koga ne obasjava svjetlost njegova?
4
Kako moe biti ovjek u pravu proti Bogu? I kako moe biti ist roeni od ene?
5
Eto, ni mjesec ne sja bez ljage, ni zvijezde nijesu iste u oima njegovim,
6
A kamoli ovjek, sin ovjekov, koji je crv!
1020
Job, glava 26
1
Nato odgovori Job i ree:
2
Kako si tako krasno pomogao nemoi, podupro ruku onome, kojemu se skrila
jakost!
3
Kako si tako dobro svjetovao ludost, i mudrost izobilja iznio na svjetlo!
4
A koga si to htio pouiti; iji je duh izaao iz tebe?
5
Od njega se prepadaju mrtvi pod vodama i stanovnicima njihovim.
6
Otkriven je pred njim podzemni svijet, carstvo mrtvih bez pokrova.
7
Nad prazninom razastire on sjever, iznad nita daje da lebdi zemlja.
8
U oblake svoje goni vode, a da se pod njima ne rasprsnu oblaci.
9
On prekriva kotur punoga mjeseca i razapinje nad njim svoj oblak.
10
On vue okrug oko povrine vode, gdje svjetlost granii s tminom.
11
Stupovi neba tresu se i dru od prijetnje njegove.
12
Snagom svojom ini da bui more, mudrou svojom razbija Rahaba,
13
Dah njegov razvedri nebo, ruka njegova probode hitru zmiju.
14
Ali to su tek obrubi njegova upravljanja, apat je to samo, to ujemo o njemu. I tko
da razumije grom svemoi njegove?
Job, glava 27
1
Nato nastavi Job svojim govorom ovako:
2
Tako da je iv Bog, koji mi oduze pravo moje, Svemoni, koji mi ogori ivot moj!
:
1021
3
Dok je jo dah moj u meni, i duh Boji dok me oivljava,
4
Nee usne moje govoriti nita krivo, niti e jezik moj lagati.
5
Daleko neka je od mene, da vam dadnem pravo; dok ne preminem, ja ne tajim
nedunosti svoje.
6
vrsto stojim uz pravednost svoju i ne ostavljam je; moje srce ne kori nijednoga
dana mojega.
7
Neprijatelju mojemu neka bude kao zlikovcu, mojemu protivniku kao bezboniku!
8
Jer kakvo je nadanje bezboniku, kad Bog odree i iupa duu njegovu?
9
Hoe li Bog uti jauk njegov, kad nevolja navali na njega?
10
Moe li se radovati Svemonomu i pozivati se na Boga u svako vrijeme?
11
Hou da vas pouim o djelovanju Bojemu; neu kriti, to odreuje Svemoni.
12
Eto, vi ste ipak svi to iskusili, pa zato se nadate uludo?
13
To je dio zlikovcu kod Boga, i to je nasilnicima batina, koju primaju od
Svemonoga:
14
Ako mu se mnoe sinovi, to je za ma; potomci njegovi nemaju da se nasite.
15
Koji ostanu iza njega, pograbi ih pomor u grob; udovice njegove ne dre tugovanja.
16
Ako i nagomila srebra kao praha i nakupi sebi haljina kao blata:
17
Ostavi ih na stranu, ali ih obue pravednik, i srebro razdijele meu se pobonici.
18
On je sagradio kuu sebi kao moljac, kao kolibicu, to je naini uvar.
19
Bogat legne da spava, posljednji put; ali otvori li opet oi, sve je ieznulo.
20
Strahote preume preko njega kao povodanj, preko noi odnese ga vihor.
21
Podigne ga vjetar istoni: "on ide i odnese ga s mjesta njegova.
1022
22
Bez milosra gada Bog na njega; mora bjeati od ruke njegove.
23
Pljeskaju rukama nad njim i zvide za njim s mjesta njegova.
Job, glava 28
1
Jest, zna se tono, gdje se nalazi srebro, i mjesto, gdje se ispira zlato.
2
Iz zemlje se vadi gvoe, i kamenje se topi za mjed.
3
Tami se ini kraj, istrauje ovjek do posljednjega kutia kamenja nonu tamnou;
4
Kopa rov daleko od ivih, visi bez potpore za nogu i lebdi dolje onamo, daleko od
ljudi.
5
Zemlja, iz koje kruh nam nie duboko se raskopa kao ognjem.
6
Safir poiva u kamenju njezinu, i zlatni se prah ondje nae.
7
Ni orao ne zna ulaza tamo, niti ga pronae oko jastrebovo.
8
Zvijeri gorske ne uniu tamo, niti lav stupi tamo.
9
Ali ovjek mee ruku na to kamenje, korijenje bregova podruje.
10
U stijene zaruje rovove, i svata dragocjeno vidi mu oko.
11
Nanjui izvore rijeka, to je skriveno iznosi na svjetlo.
12
Ali mudrost, gdje se ona nalazi i razboritost, gdje je njoj kua?
13
ovjek ne zna puta k njoj, ona ne boravi u zemlji ivih.
14
Dubina govori: nije ona u meni; more govori: kod mene ona ne boravi.
15
Dragocjeno zlato ne moe se dati za nju, niti joj se srebro moe izmjeriti kao
kupovna cijena.
16
Ne mjeri se zlatom ofirskim, ni dragocjenim oniksom i safirom.
1023
17
Ne moe se izjednaiti s njom ni zlato ni staklo, niti se moe promijeniti s nakitom.
18
Korali, kristali, neka se uti o njima, vrijednost je mudrosti via od bisera.
19
Ne dobije se za topaze iz Kua, niti se mjeri suhim zlatom.
20
Mudrost, dakle, odakle dolazi? Razboritost, gdje je njoj mjesto?
21
Skrivena je pogledu svih bia, i pticama je nebeskim zaklonjena.
22
Podzemni svijet govori i carstvo mrtvih: uli smo o njoj samo kako se govori.
23
Samo je Bog, koji zna put k njoj, on jedini zna, gdje se nalazi ona.
24
Jer do na granice svijeta dopire pogled njegov; togod je pod nebom, vidi on.
25
Kada je vjetru odredio teinu njegovu i mjerom ograniio vodu;
26
Kad je dadu postavio vrijeme njegovo i put munji gromovnoj:
27
Tada ju je vidio i oglasio, uredio ju i pretraio.
28
ovjeku je rekao: Boga se bojati jest mudrost, i zla se kloniti jest razboritost.
Job, glava 29
1
Nato nastavi Job svoj govor ovako:
2
Ah, da bi ipak bilo s menom, kako je to jo bilo prije mjeseci, u danima, kad me je
titio Bog!
3
Kad mi je nad glavom sjala svjetiljka njegova, i svjetlo me njegovo vodilo kroz
tminu!
4
Kako sam bio u vremenu svoje mlaahne snage, kad je Bog jo zatiivao ator moj,
5
Kad je Svemoni jo bio s menom, moja se djeca skupljala oko mene!
6
Kad sam prao sebi noge u mlijeku, i hridina mi izlijevala potoke ulja!
1024
7
Izlazio sam van na vrata pred grad, da zauzmem svoju stolicu na trgu gradskih vrata;
8
Skrili bi se djeaci, kad bi me vidjeli; starci bi se dizali i ostali stojei;
9
Knezovi bi prestali govoriti i metnuli bi ruku na usta;
10
Plemii bi ustezali glas svoj, jezik bi im prionuo za nepce.
11
Blagoslovljenim me se nauivalo uho, to bi me slualo, hvalilo me oko, kad bi me
vidjelo.
12
Spasavao sam siromaha, koji je vikao, i sirotu bez zatitnika.
13
Na mene je dolazio blagoslov izgubljenika, srce sam udovici obradovao.
14
Pravednost mi je bila haljina, to me obavijala, pravoljublje mi bilo plat i povez
oko glave.
15
Oko sam bio slijepcu i noga hromu.
16
Otac sam bio siromasima i branio sam stvar nepoznatoga.
17
Razbijao sam zube lopovu, trgao grabe iz zuba njegovih.
18
Tako sam mislio umrijeti u gnijezdu svojemu i dane svoje umnoiti poput pijeska;
19
Korijen moj pruao se kraj vode, i rosa je nona padala na moje grane;
20
Srea se je moja uvijek obnavljala u mene, u ruci mi se pomlaivao luk.
21
Sluali su me puni iekivanja i tiho prislukivali savjet moj.
22
Kad sam ja govorio, nitko vie ne bi uzimao rijei, tako bi ih natopila rije moja.
23
ekali su me kao dad, eznuli su za mnom kao za kiom u proljee.
24
Nasmijao bih se na njih, kad su bili plaljivi, nijesu mogli pomutiti vedroga lica
mojega.
1025
25
Odreivao sam put za njih, sjedio bih u proelju i bio kao kralj u vojsci, kao jedan,
koji tjei alosne.
Job, glava 30
1
A sada me ismjehavaju ljudi, koji su danima mlai od mene, kojima otaca ne bih bio
metnuo sa psima stada svojega.
2
A na to bi mi i bila snaga ruku njihovih? Sav im je mozak ispijen,
3
Od oskudice i gladi istroeni su, jer glodaju suhu zemlju; pusta pustinja mati je
njihova.
4
Oni beru lobodu po pustarama i smrekovo korijenje za hranu.
5
Iz naroda ih gone, viu na njih kao na lupee.
6
Po stranim uvalama moraju stanovati, po jamama u zemlji i u klisurama.
7
Riu po grmovima, skupljaju se meu trnjem.
8
Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, biem istjerani iz zemlje.
9
I njima sam sada postao rugalica i sluim im kao poslovica.
10
Gnuaju me se i ne ustruavaju se pljuvati mi u lice.
11
Jer je on odrijeio konop od atora mojega i sruio me, zato i oni pustie uzde iz
usta svojih proti meni.
12
Zdesna ustaje rulja, gurne mi noge, iskopa putove proti meni, da me upropasti.
13
Raskopae putove moje, idu da me unite, i nikoga nema, da ih zaustavi.
14
Kao kroz irok prokop naviru, pustoei navaljuju.
15
Strahote sve se okreu na mene, kao u vihoru raznosi on sreu moju, prolazi moj
spas kao oblak.
16
I sada se u meni izjeda dua moja, stigoe me dani nevolje.
1026
17
Nou me probada u kostima ne poivaju muke, to me grizu.
18
Svemo je pokvarila odijelo moje, i kao ogrlica koulje stee me.
19
On me je sruio u blato, postao sam kao prah i pepeo.
20
Viem k tebi, ali ti me ne slua; prestanem li, tada snuje osnove proti meni.
21
U ljuta si mi se neprijatelja pretvorio, udara me tekom akom.
22
U vihoru die me visoko gore, goni me; u vrtlogu me olujnom uzdrma me.
23
Jest, znam: u smrt me hoe goniti, u mjesto, gdje se skupljaju svi ivi.
24
Ali ne prua li se pri padu ruka, i ne vie li se u potrebi za pomo?
25
Zaista, plakao sam, ako je drugima bilo zlo; srce me je boljelo za siromahom.
26
Nadao sam se srei, ali je dolo zlo; ekao sam svjetlost, a dola je tama.
27
Pui se u meni bez prestanka, zadesie me dani muke.
28
Tuan, bez sunca vuem se okolo, dignem se i viem pred svima.
29
akalima brat postadoh i drug nojevima.
30
Crna se guli koa od mene, kosti moje plamte u groznici.
31
Citara se moja pretvorila u pjesmu tualjku, frula moja u gorko jecanje.
Job, glava 31
1
Savez sam sklopio s ocima svojim, pa kako bih onda gledao za djevojkom?
2
to bi mi bio dijel od Boga gore, kakva batina od Svemonoga u nebu?
3
Ne ide li zlikovca propast i nesrea za one koji ine zlodjela?
4
Ne pazi li on na putove moje, ne broji li sve korake moje?
1027
5
Ako sam opio s lacima, i ako je noga moja hitjela za prijevarom,
6
Neka me izmjeri na pravoj tezulji: Bog e upoznati nedunost moju!
7
Ako je korak moj zaao s puta, ako je srce moje polo za oima mojim, ako je za
ruke moje prionula kakva ljaga,
8
Neka, to ja posijem, drugi pojede, neka se iskorijeni, to mi iznikne!
9
Ako se je srce moje dalo zaludjeti od ene, ako sam vrebao na vratima susjeda
svojega,
10
Neka drugomu melje ena moja, neka se kakav stranac k njoj pridrui!
11
Jer to bi bio zloin, zlodjela to spada na suca da kazni.
12
To bi bio poar, to prodire do unitenja i to bi spalio sve manje moje.
13
Ako sam prezreo pravo sluge svojega, slukinje svoje, kad su imali raspru s
menom,
14
to da uinim, kad se die Bog? Kad on potrauje, to da mu se odvrati?
15
Nije li u utrobi materinoj Stvoritelj moj stvorio i njega; nas obojicu on isti sazdao u
krilu materinu?
16
Ako sam odbio elju siromasima i dao da venu oi udovici,
17
I ako sam zalogaj svoj sam jeo, i nije sirota uzela od toga dio svoj?
18
A ja sam je kao otac odgajao od mladosti, od krila matere svoje vodio sam je!
19
Ako sam vidio ostavljene bez odjee i siromaha bez pokrivala,
20
I nijesu mi zahvaljivala bedra njegova, jer ga je ugrijalo runo ovaca mojih?
21
Ako sam ikada zamahnuo rukom na sirote, jer na vratima naoh pomo svoju,
22
Onda neka mi ispadne rame iz plea, i ruka moja neka se otkine iz zglobova!
1028
23
Jer bi mi straan bio kazneni sud Boji; kad bi on ustao, ne bih odolio.
24
Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, istome zlatu govorio: uzdanje moje!
25
Ako sam se veselio, to mi je posjed velik, i to je ve toliko stekla ruka moja,
26
Ako sam gledao na sunce, kako sja, i na mjesec, kako ponosit hodi,
27
Ako se je srce moje dalo potajno zaludjeti, i ja mu poslao poljubac.
28
I to bi bila zlodjela, to spada na suca da kazni, jer sam zanijekao Boga u visini!
29
Ako sam se radovao padu neprijatelja svojega, i veselio se kad bi ga zadesila
nesrea;
30
Nikada ne dadoh ustima svojim da sagrijee traei ivot njegov s proklinjanjem;
31
Zaista, moji suvremenici priznadoe: "Tko se ne nasiti od jela njegova?"
32
Stranac nije trebao noiti vani; vrata su moja stajala putniku otvorena.
33
Ako sam, kao to uini Adam, tajio grijehe svoje i krio svoja zlodjela u njedrima
svojim,
34
Jer sam se plaio velikoga mnotva i bojao se prezira rodbine, onda bih zautio i ne
bih iao pred vrata.
35
O, da bi me tko sluao! Ovdje moj potpis! Svemoni neka mi odgovori! Tuba je
mojih pravnih protivnika postavljena.
36
Zaista, ja bih je uzeo na rame svoje i svezao bi je sebi kao asni vijenac.
37
Broj koraka svojih rekao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
38
Ako je njiva moja vikala na me, i ujedno brazde njezine plakale,
39
Ako sam jeo plod njezin bez plaanja i raalostio gospodara njezina:
40
Mjesto penice neka mi rodi trnje, mjesto jema kukolj! Govori su Jobovi svreni.
1029
Job, glava 32
1
Ona tri ovjeka prestae odgovarati Jobu, jer je on sada bio pravedan u oima
njihovim.
2
A li se tada raspali gnjev Elihua, sina Barakelov od Buza iz roda Ramova. Raspali
se gnjev njegov na Joba, jer se je naprema Bogu drao pravednim.
3
I na tri prijatelja njegova raspali se gnjev njegov, jer ne naoe vie odgovora, a
Joba su ipak okrivljavali.
4
Elihu je bio ekao sa svojim govorom Jobu, jer su oni po godinama bili stariji od
njega.
5
A kad vidje Elihu, da ona tri ovjeka ne znadoe vie nita da odgovore, tada ga
spopade gnjev.
6
I Elihu, sin Barakelov, iz Buza, progovori: Dodue ja sam jo mlad godinama, a vi
ste vremeni; zato sam bio bojaljiv i klonio sam se da vam pokaem svoje znanje.
7
Mislio sam: neka govori starost! Mnoge godine neka objave svoju mudrost!
8
Ali Samo duh, koji je u ovjeku, samo dah Svemonoga, urazumljuje ga.
9
Vremeni nijesu uvijek mudri, ne znaju, to je pravo, jedino starci!
10
Zato velim: posluajte me i ja hou da pokaem svoje znanje.
11
Eto, ekao sam da se vi izgovorite, sluao sam mudrost vau, dok ste nalazili prave
rijei.
12
Slijedio sam vas paljivo; ali eto, nitko ne uvjeri Joba, ni jedan od vas ne opovrgnu
rije njegovu!
13
Ne govorite: naiosmo na mudrost u njega! Samo Bog, a ne ovjek, moe ga
sruiti!
14
Proti meni nije upravio rijei; ja ga ne bih doekao vaim govorima.
15
Oni su pobijeeni; ne mogu vie nita da navedu; nestalo im je rijei.
1030
16
Hou li jo ekati, kad eto vie ne govore, kad stoje i nita vie ne odvraaju?!
17
Pa u sad i ja odvratiti za se; i ja u pokazati znanje svoje!
18
Jer sam pun misli; u nutranjosti mojoj goni me duh.
19
Eto, nutranjost je moja kao mlado vino, to se dri zatvoreno; kao mijeh novi hoe
da se raspukne!
20
Tako moram govoriti, da mi odlane; moram otvoriti usne svoje, da odgovorim.
21
Ni za koga se ne zauzimam; ne govorim, da se ikome dopadnem.
22
Jer ne umijem laskati. Inae bi me brzo smakao moj Stvoritelj.
Job, glava 33
1
uj dakle, Jobe, govor moj! Svima rijeima mojim posudi uho svoje!
2
Evo, ve otvorih usta svoja; jezik moj neka govori krepko!
3
Rijei moje proizlaze iz srca iskrena; usne moje govore istinu istu.
4
Duh me je Boji stvorio; dah me je Svemonoga oivio.
5
Ako mogne, opovrgni me; pripravi se da mi se suprotstavi!
6
Eto, pred Bogom vrijedim toliko, koliko ti; i ja sam od kala nainjen.
7
Eto, preda mnom ne treba te straiti tjeskoba; pritisak kakav od mene nee te
pritisnuti.
8
A sada ti veli pred uima mojim posve sam jasno uo te rijei:
9
"ist sam, bez pogrjeke, neduan sam i bez krivnje zlodjela u meni.
10
On trai samo izlike proti meni, vidi u meni neprijatelja svojega.
11
Noge je moje nategnuo u klade, pazi na sve moje staze."
1031
12
Ovdje nisi u pravu, pa ti odgovaram; jer je Bog vie negoli ovjek!
13
Kako se moe tu prepirati s njim: "Ne odgovara on ovjeku na svaku rije!"
14
Na jedan nain govori Bog i na dva; ali se ne pazi na to.
15
U snu, u prikazi nonoj, kad tvrd san padne na ljude, kad drijemaju na postelji,
16
Tada otvara uho ljudima i strai ih opomenom,
17
Da odvrati ovjeka od djela njegova, da ga ouva od oholosti.
18
Tako uva duu njegovu od podzemnoga svijeta, ivot njegov od smrti strijelom.
19
Na postelji njegovoj opominje ga bolima, boj jednako bjesni u njegovim udima.
20
Stanje njegovo ogadi mu kruh i dui njegovoj jelo najmilije.
21
Tijelo njegovo opada, ne vidi ga se vie; ogolene su kosti njegove, to se prije
nijesu vidjele.
22
Dua se njegova pribliuje grobu, ivot njegov carstvu mrtvih.
23
Onda stane pred njega glasnik Boji, posrednik, jedan od tisua, da opomene
ovjeka na dunost njegovu,
24
Tada se Bog smiluje njemu. Rekne: izbavi ga; ne treba da silazi u grob, dobio sam
ve otkup.
25
Tada zasja tijelo njegovo vie nego u mladosti; tada se on povrati u dane
mladenake snage.
26
Vapije k Bogu, i on mu je milostiv, daje mu da u veselju gleda lice njegovo; tako
on povrati ovjeku pravo njegovo.
27
Pred narodom progovori i zapjeva: bio sam sagrijeio i nepravdu inio, ali mi Bog
nije zlom uzvratio.
28
On je izbavio duu moju, da ne otide u grob; ivot se moj veseli svjetlosti.
1032
29
Eto, sve ovo ini Bog dvaput, triput na ovjeku,
30
Da otrgne duu njegovu od groba, da mu svijetli svjetlost ivih,
31
Jobe, pazi, sluaj me, uti, da ja jo govorim!
32
Ali ako ima dokaza, iznesi mi ih, govori rado u ti dati pravo.
33
Ako li nema, sluaj ti mene i uti; nauit u te mudrosti.
Job, glava 34
1
Elihu progovori opet:
2
ujte, mudri, rijei moje, vi ljudi razumni, posluajte me!
3
Jer uho istrauje rijei, kao to grlo kua jelo.
4
to je pravo, istrait emo, to je dobro, izvidjet emo za se.
5
Job je ustvrdio: Pravedan sam, ipak mi je Bog oduzeo pravicu moju.
6
Ja sam kao laac proti pravici svojoj; bez krivnje pogodi me strijela smrtna!
7
Gdje je jo ovjek kao Job, koji kao vodu pije psovku?!
8
Koji se pridruio zlikovcima i opio s bezbonim i opakim ljudima!
9
Ipak tvrdi: "Nita ne koristi ovjeku ivjeti s Bogom u prijateljstvu!"
10
Zato me posluajte, ljudi razumni! Daleko je od Boga, da on ini zlo, od
Svemonoga, da on ini zlodjela!
11
On samo vraa ovjeku po njegovu djelu i puta da ga snae po njegovu ivotu.
12
Doista, Bog ne radi nepravedno, Svemoni ne izvre pravde.
13
Tko se s njim brine za zemlju? Tko je utemeljio nadzemaljski svijet?
14
Kad bi samo mislio na samoga sebe, kad bi uzeo natrag svoj duh i svoj dah:
1033
15
Preminulo bi najednom svako tijelo, ovjek bi se opet vratio u prah.
16
Ako si razuman, pripazi na ovo, posluaj glas rijei mojih! :
17
Moe li biti vladalac onaj, koji mrzi na pravdu? Hoe li najpravednijega okriviti?
18
Koji rekne knezu: nedostojnie, a velikau: zlikove?
19
On ne pristaje uz velike, ne pretpostavlja bogate siromasima; jer su svi oni djelo
ruku njegovih.
20
Umiru za tren i usred noi; udar; bogate: "nestane ih; obosi jakoga, a da ni ne
makne rukom.
21
Oi njegove poivaju na putu svakoga; gleda sve korake njegove.
22
Nema tmine, nema mraka, gdje bi se skrili zlikovci.
23
On ne odreuje rok ovjeku, kad da se pokae Bogu na sud.
24
On satire jake bez presluanja, postavlja druge na njihovo mjesto.
25
On ve zna djela njihova, zato ih srui preko noi; tu lee satrveni
26
Kao zloince kazni ih na mjestu, gdje svi vide,
27
Jer su odstupili od njega, nijesu pazili na putove njegove,
28
Pustili su, da se do njega popne vika siromaha. A on uje pomaganju nevoljnika.
29
I kad se on primiri, tko ga smije odsuditi? Kad skrije lice, tko e ga vidjeti tada? Ali
on bdije nad narodima i nad svakim ovjekom,
30
Da ne vladaju bezbonici, to su zamke za narod.
31
Pa smije li jedan rei Bogu: Ja moram to podnositi, a ne inim nita zlo!
32
to ne vidim, to mi pokai; ako sam inio zlodjela, neu ih opet initi!
1034
33
Mora li on po tvojemu miljenju plaati, jer se ti neka? Ti se mora odluiti, ne
ja; govori, to zna!
34
Ljudi e mi razumni rei i svaki mudar ovjek, koji me slua:
35
Job govori nerazumno, rijei su njegove nerazborite.
36
Zato neka se iskua Job do kraja zbog svojih bezbonih prigovora!
37
Jer domee na krivnju svoju jo bunu, psuje u sredini naoj, na sva usta govori proti
Bogu.
Job, glava 35
1
Elihu opet progovori:
2
Dri li to za pravo, da sam govori: "Pravedan sam pred Bogom?"
3
Da govori, to mi to koristi, ili to mi to vema koristi od grijeha?
4
Ja u na to odgovoriti tebi i s tobom prijateljima tvojim.
5
Pogledaj nebo i vidi! Pogledaj oblake, kako su visoko nad tobom!
6
Ako grijei, to mu stim ini; ako je jo toliko opaina tvojih, to e mu stim
nauditi?
7
Ako si pravedan, to mu moe stim dati, to prima stim iz ruke tvoje?
8
Ali blinjemu tvojemu naudi opaina tvoja; ovjeku blinjemu dobro doe krepost
tvoja.
9
Jadikuje se nad velikim tlaenjem i vie se na nasilje velikih.
10
Ali se ne kae: Gdje je Bog, Stvoritelj na, koji nam daruje hvalospjeve u noi,
11
Koji nas je uinio mudrijim od ivotinja zemaljskih, razumnijim od ptica nebeskih.
12
Oni viu ali ih on ne slua zbog obijesti zlih ljudi.
1035
13
Doista, Bog ne uslii lai i Svemoni ne pogleda na nju.
14
A kamoli kad kae, da ga nijesi vidio: u njega je sud, samo ga priekaj!
15
A sada, kad gnjev njegov ne kazni i jo ne pazi na grijeh,
16
Job otvara usta naprazno i mnogo govori nerazborito.
Job, glava 36
1
Elihu nastavi ovako:
2
Priekaj me jo malo, onda u ti pokazati, to se jo dade rei za stvar Boju!
3
Poet u izdaleka sa svojom mudrou, da pribavim pravo Stvoritelju svojemu.
4
Jer rijei moje doista nijesu prijevara, stojim pred tobom kao ovjek s jasnom
spoznajom
5
Eto, Bog je silan, ali nikoga ne osuuje, silan je snagom razuma.
6
ivot zlikovcu ne zatiuje, potlaenima pribavlja pravo njihovo,
7
Od pravednika ne odvraa oiju svojih; on daje, da sjede navijek kao kraljevi na
prijestolju, da se uzdignu visoko.
8
Ako li lee u okovima, svezani konopcima nevolje,
9
Tada im napominje djela njihova, grijehe njihove: da su se podizali oholo.
10
Tada im otvara uho, da se poue, i opominje ih, da se vrate od zlodjela.
11
Posluaju li dragovoljno, onda provode dane svoje u srei, godine svoje u radosti
12
Ako li ne posluaju, onda ginu od strijele, umiru, a ne znaju kako.
13
Koji su licemjerna srca, ostaju u prkosu, ne mole za pomo, kad ih povee.
14
U cvatu mladosti umire dua njihova, u svjeosti mladosti ivot njihov.
1036
15
Nevoljnika izbavlja nevoljom njegovom otvara mu uho mukom.
16
Vabi i tebe iz eljusti nevolje u prostrani prostor bez stezanja, na to, koji tee od
pretiline.
17
Ali si ti pun suda opakoga, tako se prebacuju pravica i sud:
18
Jer te bol ne smije nikada odvesti u psovku, visina otkupnine neka te ne pomete!
19
Moe li te iz tjeskobe izbaviti vika tvoja i sav napor snage?
20
Ne uzdii za nou, jer se mjesto nje diu prijatelji!
21
Pripazi, ne okrei se initi zlodjela, da zavoli to vie nego nevolju!
22
Eto: Bog je uzvien u svojoj moi! Gdje je uitelj kao on?
23
Tko odreuje njemu put njegov? Tko bi mu smio rei: nijesi inio pravo!
24
Spomeni se, da velia djela njegova, to ih ljudi slave u pjesmi!
25
Divei se gleda na njih sav svijet, makar ih ovjek gledao samo izdaleka.
26
Eto: Bog je vei, nego to mi shvaamo; ne moe se istraiti broj godina njegovih.
27
On gore vue kaplje vodene, puta da iz magle dad rominja,
28
to iz oblaka ubori dolje i izlijeva se na mnotvo ljudsko.
29
Tko moe razumjeti prostor oblacima i grmljavinu iz atora njegova?
30
Eto: on prostire oko sebe svjetlost svoju i otkriva dubine morske.
31
Jer on stim sudi narodima, daje hrane izobilja.
32
Oko obadvije ruke obavija munju i zapovijeda, gdje da se upali.
33
Grmljavina njegova oglasuje ga, kad plane gnjev njegov zbog zloe.
1037
Job, glava 37
1
Srce moje dre od toga; glasno kuca na svojemu mjestu.
2
Sluaj! Sluaj, kako tutnji grom njegov, kako se ori iz usta njegovih!
3
Puta, da sijeva pod itavim nebom munja njegova do na kraj zemlje.
4
Za njom rie grom, glasno se ori jaki glas njegov; on ga ne smanjuje; uje se zov
njegov.
5
Silan je Bog u buri; ini stvari velike mi to ne shvaamo.
6
Tada govori snijegu: "Padaj na zemlju!" Tako i dadu i njegovim silnim prolomima
oblaka.
7
Tako prisili ruku svima ljudima na poinak, da svi ljudi upoznaju njegovo
djelovanje.
8
Tada se zvijer uvlai u svoju jamu i polijee u svojim piljama.
9
Tada se prolomi bura iz svojega mjesta, i sa sjevera doe studen.
10
Od daha Bojega odvee se led, iroke rijeke otisnu se u dolinu.
11
Ali ve svjetlost protjera oblake, i sjajno svjetlo prodre oblake.
12
I on opet hoda unaokolo, sad ovamo, sad onamo po odluci svojoj, da sve oni izvre,
to im nalaze na zemlji,
13
Kad ih alje bilo na kaznu za njegovu zemlju, bilo na dobroinstvo.
14
uj to, Jobe, stani, promatraj djela Boja sjajna!
15
Zna li, kako to Bog uredi, da u oblacima zasja svjetlost munje?
16
Razumije h, kako vie oblai, udesna djela Sveznajuega?
17
Ti, kojemu su haljine odve tople, kad sjedi zemlja pod junim vjetrom,
1038
18
Moe li razapeti nebo kao on, tvrdo kao saliveno ogledalo?
19
Daj naui nas, kako da mu zapovijedamo! Mi smo nemoni pred mrakom.
20
Hoe li se on protjerati na moju zapovijed? Zapovjedi li ovjek, kada iezne?
21
A sada ne vidi se svjetlost sunana, kad sja nad oblacima; tada samo iskoi vjetar
i izmete ih:
22
I zlatna svjetlost zasja od sjevera! Slava pripada strahovito mu Bogu,
23
Svemonomu, kojega nikada ne shvatismo; velik je u moi i u pravu! Nikada se ne
savi u pravednom sudu!
24
Zato ga se imaju bojati ljudi! Na sveznalice sve on ne gleda!
Job, glava 38
1
Tada odgovori Gospod Jobu iz vihora i ree:
2
Tko je to, to zamrauje osnovu Boju govorima bezumnim?
3
Ustani, opai bedra svoja kao junak! Ja u te pitati; ti mi govori nauku!
4
Gdje si ti bio, kad ja sagradih zemlju? Govori, ako si razuman!
5
Tko joj je odredio mjere, ako zna; tko je rastegao ue preko nje?
6
Na emu su stupovi njezini uglavljeni? Tko joj je metnuo kamen ugaoni,
7
Dok su klicale zvijezde jutarnje, dok su uzvikivali aneli?
8
Tko je zatvorio more vratima, kad buei prodrije iz krila materina?
9
Kad mu dadoh oblake za odjeu, tamne oblake za pelenice?
10
Kad mu udarih granice svoje i metnuh mu prijevornice i vrata
11
I rekoh: dovle dolazi, ne dalje; ovdje se lomi prkos tvojim valovima!
1039
12
Jesi li ikad, otkako ivi, zapovjedio jutru, pokazao zori mjesto njezino?
13
I jesi li uhvatio zemlji za skute, da se stresu s nje bezbonici,
14
Da se naini kao vosak pod peatom, da se oboji kao haljina?
15
Da bezbonicima iezne svjetlost njihova, i ruka, ve podignuta, da se slomi?
16
Jesi li prodro ikad do na vrela mora, i jesi li hodio po dnu morskom?
17
Jesu li se pred tobom otvorila vrata svijeta mrtvih, i jesi li vidio vrata u no smrti?
18
Jesi li pregledao daljine zemlje, kai, ako zna sve to!
19
Kako ide put k stanu svjetlosti, gdje ima svoje mjesto tama,
20
Da bi obadvoje poveo u podruje njihovo i znao staze k domu njihovu?
21
Ti zna, jer si se ve onda rodio; velik je broj dana tvojih.
22
Jesi li ikada doao u riznice snjene; jesi li vidio spremita tue,
23
Koju sam priuvao za vrijeme nevolje, za dan boja i rata?
24
Kako je tamo, gdje se dijeli svjetlost, i odakle se vjetar istoni iri po zemlji?
25
Tko je uinio jaz povodnju i put gromu?
26
Da pada dad na zemlju, gdje nema ljudi, na pustinju, u kojoj ne stanuje nitko?
27
Da napoji pusta i nerodna mjesta i uini da izniknu korijeni zelenila?
28
Ima li oca dad; tko je rodio kaplje rose?
29
Iz ijega krila izlazi led? Tko raa slanu nebesku?
30
Kako se vode ukoe u kamen, i povrina se morska smrzava?
31
Vee li veze vlaiima, moe li razdrijeiti okove tapovima?
1040
32
Izvodi li na vrijeme Danicu i upravlja li medvjeda zajedno s njegovom djecom?
33
Zna li zakone neba pa da odreuje, kako da vlada zemljom?
34
Moe li dignuti glas svoj do oblaka, da te pokrije mnotvo vode?
35
Puta li munje one idu i govore ti: "Ovdje smo"?
36
Tko je metnuo mudrost u oblake, tko je dao razboritost oblaku pahuljnjaku?
37
Tko izbraja mudro oblake i tko puta da miruju mjehovi nebeski,
38
Kad se prah zemaljski zgomila na hrpe i grude se slijepe?
Job, glava 39
1
Lovi li lavici lov i utai li laviima glad,
2
Kad se u piljama uure i vrebaju u svojemu zaklonu?
3
Tko zgotovi gavranu hranu njegovu, kad mladi njegovi viu k Bogu i oblijetaju bez
hrane?
4
Zna li vrijeme, kad se divokoze legu? Vidi li, kad se koute legu?
5
Broji li mjesece, dokle nose, zna li vrijeme, kada se legu?
6
Savijaju se i mlade legu; lahko se oprataju svojih bolova.
7
Kozlii su njihovi jaki i rastu vani, odu i vie se ne vraaju
8
Tko je dao slobodu divljemu magarcu, tko je razdrijeio remene tomu divljaku,
9
Kojemu dadoh pustinju za kuu i pusto slanu za stan?
10
On se smije vrevi gradskoj, ne slua vike gonia;
11
Gorama prolazi i pase; nanjui svaku zelen.
12
Hoe li ti dragovoljno sluiti divlji bik i noiti za jaslama tvojim?
1041
13
Moe li divljega bika uem prisiliti u ralo, da vue brazde za tobom?
14
Moe li se osloniti na njega, jer mu je snaga tako silna i ostavlja li na njemu svoj
posao?
15
Misli li, da e ti on svesti ljetinu i na gumno tvoje sloiti!
16
Noj kree ivo krila, kao da bi bila krila i perje rode;
17
A on povjeri svoja jaja zemlji, pusti ih da se griju na pijesku;
18
Nije mu briga, hoe li ih noga pogaziti ili ih divlja zvijer razbiti.
19
Tvrdo postupa s mladima svojim, kao da nijesu njegovi; ne brine se, jeli mu je trud
uzalud.
20
Jer mu Bog nije udijelio mudrosti, nije mu dao nimalo razboritosti.
21
Ali kad se visoko podigne, smije se konju i konjaniku.
22
Jesi li ti dao konju snagu, jesi li mu uresio vrat grivom?
23
Hoe li ga poplaiti kao skakavca; njegovo krasno hrzanje u strah nagoni!
24
Kopa zemlju, veseo je od snage, nasre na oruje;
25
Ruga se strahu, ne plai se i ne uzmie ispred maa.
26
Pozvekuje nad njim tobolac, sijeva koplje i sulica;
27
On ljutito topta i kopa zemlju, i ne zadra ga, kad zatrubi truba bojna.
28
Svaki put, kad zatrubi, on zare: Ihhiih! Izdaleka ve nanjui boj, gromki glas voa,
bojnu viku.
29
Je li po tvojoj mudrosti poleti jastrijeb, rairi krila svoja na jug?
30
Je li se po tvojoj uputi visoko die orao, da gnijezdo svoje vrh timora vije?
31
Na hridini ima svoje gnijezdo, vidik svoj na strmoj vrleti.
1042
32
Odatle poviruje na hranu, daleko mu vide oi.
33
Ptii njegovi sru krv; gdje lee leine, ondje su oni.
34
Tako je Gospod govorio Jobu. Onda upita:
35
Hoe li se kudilac jo prepirati sa Svemonim? Tko tui Boga, neka odgovori na to!
36
Tada odgovori Job Gospodu i ree:
37
Ah, ja sam odve malen: to da odvratim? Meem ruku na usta.
38
Jedanput sam govorio neu opet; i dvaput neu vie!
Job, glava 40
1
Tada odgovori Gospod Jobu iz vihora:
2
Ustani! Opai svoja bedra kao junak, ja u te pitati; ti mi govori nauku!
3
Hoe li zanijekati moje pravedno upravljanje, mene okriviti, samo da ti imadne
pravo?
4
Ima li miicu kao Bog; moe li uiniti da grmi kao on?
5
Okiti se ipak velianstvom i krasotom, obuci se ipak u dostojanstvo i sjaj!
6
Pusti da zaume valovi tvojega gnjeva; pogledaj svu oholost i uini je malenom!
7
Pogledaj svu oholost i srui je na tlo; potari bezbonika na mjestu njegovu!
8
Zatrpaj ih skupa u zemlju; zakljuaj im lice u skrivenom mjestu!
9
Tada u te i ja hvaliti, jer te spasava vlastita desnica.
10
Prispodobi sa sobom behemota (vodenog konja), to sam ga stvorio! Hrani se
biljem kao govee.
11
U bedrima njegovim, gledaj, koja snaga, koja sila u miicama tijela njegova!
1043
12
Kao cedar natee rep svoj; ile bedara njegovih gusto su isprepletene;
13
Kosti su mu kao cijevi mjedene, zglobovi kao motke gvozdene.
14
On remekdjelo stvaranja Bojega; stvoritelj njegov dade mu ma.
15
Premda mu gore nude hranu, i tamo se igraju ivotinje poljske,
16
On lei mirno u movarnoj ikari skriven u trsci i glibu.
17
Grmlje movarno pokriva ga sjenom, ikara vrbova stoji na vodi unaokolo.
18
Ako i nabuja rijeka: on se ne uznemiruje, ostaje bez brige, makar mu rijeka tee u
grlo.
19
Tko ga moe protjerati na oi njegove, nozdrve zamkom probosti?
20
Hvata li udicom krokodila; podvee li mu jezik vrpcom?
21
Provue li mu trsku kroz nozdrve? Provrta li mu eljusti kukom?
22
Hoe li ti se mnogo moliti, hoe li ti lijepe rijei zboriti?
23
Sklapa li ugovor s tobom, da ga uzme u slubu zauvijek?
24
Moe li se s njim kao s pticom igrati, privezati ga za djevojke svoje?
25
Hoe li se za njega cjenkati ribari; dijele li ga meu sobom trgovci?
26
Moe li mu kou isprobadati iljkom i glavu ostima?
27
Stavi samo na njega ruku: ali se spremi na borbu; nee to uiniti opet.
28
Jest, izgubljena je svaka nada, kad ga samo ugleda ovjek, pada.
Job, glava 41
1
Nitko se ne usudi da ga probudi, tko je da mu odoli?
2
Tko mi stane na put, a ja da ga pustim itava? Pod cijelim nebom ni jedan!
1044
3
Ne smijem utjeti o udima njegovim, o snazi njegovoj, o sjajnom sastavu njegovu.
4
Tko mu je ikad skinuti oklop? Tko je prodro ikad u dvojake vale njegove?
5
Tko mu je otvorio dvokrilna vrata eljusti? Uas je oko zuba njegovih.
6
Sjajni su ljebovi titova njegovih, uskim peaenjem zatvoreni.
7
Usko je jedan uz drugoga: meu njih ne prodire vjetri.
8
Jedan vrsto prianja uz drugi: ne rastavljaju se.
9
Dahtanje njegovo daje sjajnu svjetlost; kao trepavice zorine oi su njegove.
10
Iz ralja njegovih zublje, iskau iskre ognjene.
11
Dim suklja iz nozdrva njegovih kao iz vrela kotla i zapaljene trske,
12
Dah njegov raspaljuje ugljevlje, plamen mu suklja iz ralja.
13
U njegovoj iji stoji snaga, pred njim igra uas.
14
Udovi mesa njegova spojeni su vrsto, kao saliveni, ne razmiu se.
15
Kao kamen, tako je tvrdo srce njegovo, tako tvrdo kao donji rvanj.
16
Kad se digne, zadru i junaci, ne znaju to da ine od straha.
17
Zgrabi li koga, ne koristi ma, ni koplje, ni strijela.
18
Gvoe je njemu slama, a mjed drvo puno crvotoine.
19
Strijela ga ne moe natjerati u bijeg, kamenje u praki njemu je kao pljeva.
20
Kao slamka njemu je toljaga, on se smije zvidanju koplja.
21
Ispod njega su otri crepovi; drljau zabija u glib.
22
ini, te se dubina pui kao lonac; uini, te se more zapjeni kao stupa.
1045
23
Za sobom ostavlja svijetlu vodenu brazdu: rekao bi da more ima srebrne kose.
24
Nita mu na zemlji nije jednako: stvorenje bez straha!
25
Na najjae gleda prezirno, i on je kralj najponosnijima.
Job, glava 42
1
Tada Job odgovori Gospodu:
2
Znam, da sve moe, da se ne moe smesti to naumi.
3
"Tko je to, to zamrauje osnovu Boju nerazumnim govorima?" Tako sam govorio
bez razumijevanja; bilo je odve udesno, a da bih shvatio.
4
"Sluaj, ja u govoriti, ja u te pitati; ti me poui!"
5
Uima bio sam uo o tebi; a sada te je vidjelo oko moje
6
Zato opozivam i kajem se u prahu i pepelu!
7
I kad je bio Gospod tako izgovorio Jobu, ree Gospod Elifazu iz Temana: "Moj se je
gnjev raspalio na tebe i na obadva prijatelja tvoja; jer nijeste pravo govorili o meni
kao moj sluga Job.
8
Zato sada uzmite sedam bikova i sedam ovnova, otidite k mojemu slugi Jobu i
prinesite rtvu za se! A moj sluga Job neka se pomoli za vas, jer samo zbog njega
neu da uinim s vama po ludosti vaoj; jer nijeste pravo govorili o meni kao moj
sluga Job."
9
Tada otidoe Elifaz iz Temana, Bildad iz uaha i Sofar iz Naama i uinie, kako im
je bio zapovjedio Gospod. I Gospod pogleda na Joba.
10
I Gospod preokrenu sudbinu Jobovu, jer se je bio pomolio za prijatelje svoje.
Dvojinom dade opet Jobu sve, to je bio posjedovao.
11
Tada dooe k njemu sva braa njegova i sve sestre njegove i svi prijanji znanci
njegovi. Odrae u kui njegovoj gozbu s njim, iskazae mu svoju suut i potjeie ga
za svu nesreu, koju ju je bio Gospod pustio na njega. I dadoe mu svaki po komad
srebra i po zlatni prsten.
1046
12
A Gospod je blagoslivljao Joba poslije jo vie negoli prije. Pasjedovao je etrnaest
tisua ovaca, est tisua deva, tisuu jarmova volova i tisuu magarica.
13
Imao je sedam sinova i tri keri.
14
Jednoj dade ime Jemima, drugoj Kazija i treoj KerenHapuk.
15
U svoj zemlji nije bilo ena, koje bi bile tako lijepe kao keri Jobove. Otac im
njihov dade jednaku batinu s braom njihovom.
16
Job je potom ivio jo sto i etrdeset godina i vidio je djecu i unuad, etiri koljena.
17
I umrije Job star i sit ivota.
1047
Psalmi
Psalam 1
1
Blagoslovljen je ovjek, koji ne stoji u vijeu bezbonika i ne ide putem grjenika i
ne sjedi u drutvu opakih;
2
Nego ima radost svoju u Zakonu Gospodnjem i o Zakonu njegovu razmilja dan i
no!
3
On je kao drvo usaeno na vodenim potocima, koje rod svoj donosi u pravo vrijeme,
i kojemu lie ne vene; to on radi, sve uspijeva.
4
Nijesu takvi opaki! Oni su kao pljeva, koju raznosi vjetar.
5
Zato se ne mogu bezbonici odrati na sudu, ni grjenici na skupu pravednika.
6
Jer Gospod zna za put dobrih, a put bezbonika vodi u propast.
Psalam 2
1
Zato se bune narodi i puci kuju lude osnove?
2
Skupljaju se vladaoci zemaljski, knezovi meu se vijeaju proti Gospoda i
pomazanika njegova:
3
"Hajde da rastrgamo sveze njihove i da zbacimo sa sebe jaram njihov!"
4
Onaj, koji stoluje u nebu, smije se, Gospod im se podsmijeva.
5
A tada im govori u srdbi svojoj i gnjevom ih svojim zbunjuje:
6
"Ja sam pomazao kralja svojega na Sionu, svetoj gori svojoj."
7
"Objavljujem krepku rije Gospodnju; on mi ree: "Ti si Sin moj, ja te rodih danas.
1048
8
Samo zaeli od mene: "i dat u ti narode za batinu i krajeve zemlje u posjed tvoj!
9
Udarit e ih gvozdenom palicom, razbit e ih kao sud lonarski!"
10
Sad, vi kraljevi, opametite se; nauite se, vi suci na zemlji!
11
Poklonite se Gospodu sa strahom, astite ga s trepetom!
12
Potujte Sina, da se ne razgnjevi, i vaa vas osnova ne unesrei; jer e se gnjev
njegov brzo raspaliti. Blagoslovljeni su svi, koji se u njega uzdaju!
Psalam 3
Psalam Davidov, kad je bjeao pred svojim sinom Absalomom.
1
Ah, Gospode, kako je mnogo neprijatelja mojih! Mnogi su, koji stoje proti meni.
2
Mnogi, koji kau o meni: "Nema mu vie spasenja kod Boga!"
3
Ali ti si, Gospode, tit, koji me zaklanja, moj Spasitelj, koji mi daje pobjedu!
4
Kad povikah iza glasa Gospodu, on me uslii na svetoj gori svojoj.
5
Legoh i zaspah i probudih se opet, jer me zatiti Gospod.
6
Zato se ne straim od bezbrojna naroda, koji me opkoljava.
7
Digni se, Gospode, pomozi mi, Boe moj! Ti razbi vilicu svima neprijateljima
mojim, polomi zube bezbonicima.
8
Spasenje stoji u moi Gospoda; na puk tvoj neka doe blagoslov tvoj!
Psalam 4
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; psalam Davidov.
1
Kad zovnem, uslii me, Boe spasenja mojega! Ti si mi uvijek pomogao u tjeskobi;
smiluj ml se, uslii molitvu moju!
1049
2
Vi ljudi, zato sramotite ast moju, ljubite prijevaru i mislite na la?
3
Uvidite ipak: "udesno pomae Gospod miljeniku svojemu! Gospod uslii moj vapaj
k njemu.
4
Drite i okanite se grjenoga djelovanja! Smislite se na postelji svojoj! Prestanite!
5
Prinosite prave rtve zaklanice! Pouzdajte se samo u Gospoda!
6
Mnogi se tue: "Tko nam nosi mir?" Obasjaj nas, Gospode, svjetlom lica svojega!
7
Vie radosti stavio si mi u srce u doba etve, kad rodi ito i vino u izobilju.
8
Bez brige legnem i zaspim odmah; jer ti, Gospode, sam daje mi te stojim u
sigurnosti.
Psalam 5
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Batina"; psalam Davidov.
1
uj rijei moje, Gospode, razumij vapaj moj!
2
Uslii glas molitve moje, Kralju moj i Boe moj, jer se molim tebi
3
Gospode, ve ujutro uj vapaj moj; u rano jutro stojim pred tobom i ekam.
4
Ti nijesi bog, kojemu se dopadaju zlodjela; u tebe nema mjesta bezbonik.
5
Opaki ne mogu stajati pred oima tvojim, ti mrzi na sve, koji ine bezakonje.
6
Satire one, koji govore la, krvopije i himbenici mrski su Gospodu
7
A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u dom tvoj; bacam se niice u strahopotovanju
pred tobom, okrenut prema svetome hramu tvojemu.
8
Gospode, budi mi voa na svetoj stazi svojoj; usprkos neprijateljima mojim
poravnaj preda mnom put svoj!
9
Jer usta njihova ne govore istine; srce je njihovo puno zloe grlo im je grob otvoren;
jezik im je pun lukavstva.
1050
10
Uniti one, o Boe! Daj da ne uspiju osnove njihove; za mnoge grijehe njihove
odbaci ih, jer oni se suprotstavljaju tebi!
11
A koji se uzdaju u te, radovat e se svi; uvijek e ti klicati, jer ih zatiuje; koji te
ljube, nadvikivat e tebi.
12
Jer ti, Gospode, blagoslivlja pravednika, kao titom zaklanja ga milou svojom.
Psalam 6
Upravitelju pjevakoga zbora; u niskom glasu; psalam Davidov.
1
Gospode, nemoj me pokarati u srdbi svojoj, niti me kazniti u gnjevu svojem!
2
Smiluj mi se, Gospode, jer sam iznemogao; ozdravi me, Gospode, jer dru kosti
moje!
3
Dua je moja vrlo uzdrhtala, a ti, Gospode, dokle e se jo srditi?
4
Povrati se, Gospode, spasi ivot moj! Pomozi mi u dobroti svojoj!
5
Jer mrtvi ne spominju vie tebe; tko e te slaviti u carstvu smrti?
6
Iznemogoh od uzdisanja; svaku no kvasim postelju svoju, suzama svojim natapam
prostirku svoju.
7
Usahnu od tuge oko moje, od muke oslabi posve.
8
Idite od mene svi, koji inite zlo, jer e Gospod usliiti glasni pla moj!
9
Vapaj moj usliit e Gospod, Gospod e Primiti molitvu moju.
10
Neka se postide i smetu svi neprijatelji moji, puni sramote neka brzo otidu odatle!
Psalam 7
Tualjka Davidova, koju je pjevao Gospodu zbog rijei Husa od plemena
Benjaminova.
1051
1
Gospode, Boe moj, k tebi se utjeem, sauvaj me od svih, koji me progone, i izbavi
me!
2
Da me ne rastrgaju kao lav, da me ne odvuku, kad nema spasitelja!
3
Gospode, Boe moj, ako sam to uinio: ako su zlodjela u rukama mojim,
4
Ako sam zlo vratio prijatelju svojemu ipak sam pomogao onome, koji me je napao
bez razloga :
5
Tada neka goni neprijatelj duu moju i neka je stigne; i neka pogazi na zemlju ivot
moj i ast moju odvue u blato!
6
Ustani, Gospode, u gnjevu svojem, digni se na estinu tlaitelja mojih! Izai mi na
obranu, jer ti hoe pravo!
7
Skup naroda skupit e se oko tebe, uzai ponovno na prijestolje iznad njih!
8
Gospod je sudac narodima; sudi mi, Gospode, po pravednosti svojoj, neka mi bude
po nedunosti mojoj!
9
Neka se dokraji zloa bezbonika, a pravednika potpomozi, jer ispituje srca i
bubrege, pravedni Boe!
10
tit moj stoji kod Boga, koji pomae one, koji su prava srca.
11
Bog je pravedan sudac, Bog, koji uvijek revnuje.
12
Doista, on ve brusi i otri ma svoj; natee i naperuje luk.
13
Zapinje smrtnu strijelu, ini strijele usijanima.
14
Gle, zloom poinje on, obilazi s nesreom i raa samo prijevaru.
15
Jamu kopa i iskopa i sam pada u jamu, koju naini.
16
Nepravda se njegova vraa na vlastitu glavu njegovu, na vlastito tjeme silazi zloin
njegov.
1052
17
A ja zahvaljujem Gospodu za pravedan sud njegov i pjevat u imenu Gospoda
svevinjega.
Psalam 8
Upravitelju pjevakoga zbora; po gatskom napjevu; psalam Davidov.
1
Gospode, vladaoe na, kako je divno ime tvoje po svoj zemlji! Velianstvom nebo
natkriljuje.
2
Ti, iju slavu nebesa slave rjeitije, negoli usta ovjeje djece: "podigao si sebi
branite nasuprot neprijateljima svojim, da zamukne protivnik i mrzitelj.
3
Kad pogledam nebo, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, to si ih namjestio,
4
to je ovjek, da ga se spominje, zemlje sin, da ga pogleda?
5
Pa ipak, namjestio si ga samo malo ispod Boga, okrunio si ga slavom i au,
6
Postavio si ga vladaocem nad djelom ruku svojih, sve si mu metnuo pod noge:
7
Sve ovce i goveda, i ivotinje poljske,
8
Ptice nebeske i ribe morske, togod samo ide stazama morskim.
9
Gospode, vladaoe na, kako je divno ime tvoje po svoj zemlji!
Psalam 9
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Umri za sina!" Psalam Davidov.
1
Iz svega srca zahvaljivat u ti, Gospode! Objavljivat u sva udesa tvoja!
2
Radovat u se i veseliti o tebi, pjevat u imenu tvojemu, Svevinji!
3
Jer se neprijatelji moji vratie natrag, padoe i po tebi se upropastie.
4
Ti si vodio stvar moju, pravo moje, sjedio si na prijestolju kao sudac pravedan.
1053
5
Narodima si zaprijetio, bezbonike unitio, imena si im zauvijek i vjeno zatro.
6
Neprijatelj je uniten, raspren zauvijek; gradovi su razoreni; pogibe spomen njihov!
7
Gospod e vjeno stolovati kao sudac; za sud je namjestio prijestolje svoje.
8
Po pravdi e suditi svijetu, kako je pravo izrei e osudu narodima.
9
Tako e Gospod biti utoite potlaenima, utoite u vremena nevolje.
10
Zato se uzdaju u tebe, koji znaju ime tvoje; jer koji trae tebe, Gospode, onih ti ne
ostavlja.
11
Pjevajte hvalu Gospodu, koji stoluje na Sionu; navjeujte narodima djela njegova!
12
Kao osvetnik krvnoga djela zauzeo se on za siromahe, nije uo jauka njihova.
13
Budi mi milostiv, Gospode: pogledaj kako trpim, izbavi me od neprijatelja mojih,
od vrata smrti!
14
Tada u navjeivati sva djela tvoja, veseliti se pomoi tvojoj na vratima Siona:
15
popadae narodi u jame, to ih iskopae; u zamku to je namjestie, uhvati se noga
njihova.
16
Gospod se objavi, odra sud: "u djelo ruku svojih zaplete se bezbonik!
17
U carstvo mrtvih neka idu bezbonici, svi narodi, koji zaboravljaju Boga!
18
Jer nee zauvijek biti zaboravljen siromah, nada nevoljnicima nee se vjeno varati.
19
Digni se, Gospode, neka ti ne prkosi ovjek; neka narodi potpadnu sudu pred
tobom!
20
Gospode, utjeraj strah u njih, neka osjete narodi, da su samo ljudi!
Psalam 10
1
Gospode, to se dri daleko, krije se u vremenima nevolje?
1054
2
Oholosti bezbonikove trpi siromah: hvata se prijevarom, koju onaj izmisli.
3
Bezbonik se dii svojim obijesnim eljama, slavi varalicu, prezire Gospoda.
4
Drsko misli bezbonik: "On ne vidi!" "Nema Boga"; tako je stalno miljenje
njegovo.
5
Svagda putovi njegovi donose mu sreu, tvoj sud ostaje njemu daleko, podsmijeva
se svima protivnicima svojim.
6
Misli u srcu: "Nikada se ja ne pokrenem! Kroz sva pokoljenja ja ne sreem
neprijatelja!"
7
Usta su mu puna psovke, puna varke i nasilja, pod jezikom su njegovim muka i
zlodjela.
8
Lei u potaji i vreba, zadavi nedunoga potajno; oi njegove vrebaju siromaha.
9
Lei u potaji i vreba kao lav u gutari; vreba da uhvati siromaha; hvata siromaha i
vue ga u mreu.
10
Pritajen ui na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.
11
Misli u srcu: "Bog ne pazi na to, zastro je svoje lice, ne vidi to nikada!"
12
Ustani, Gospode i Boe, digni ruku; ne zaboravi siromaha!
13
Zato smije bezbonik huliti na Boga i misliti u srcu: "Ti to ne vidi?"
14
Ali ti to vidi; ti zna za muku i nevolju i uzima ih u zatitu; tebi se povjerava
siromah; ti si pomonik siroti.
15
Satri miicu bezboniku! Kazni do unitenja grijeh zloinca!
16
Gospod je kralj svagda i vjeno; nestade neznaboaca iz zemlje njegove.
17
Ti ispunja elje siromaha, Gospode; krijepi srce njihovo, priklanja milostivo uho
svoje.
1055
18
Ti pribavlja sirotama i patnicima pravo njihovo; neka vie ne prkosi ovjek sa
zemlje!
Psalam 11
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov.
1
U Gospoda se uzdam! Kako mi moete rei: "Leti u goru kao ptica!
2
Jer evo, ve nateu bezbonici luk, zapinju strijelu za tetivu, da iz potaje ubijaju
nedune.
3
Ako se glavni stupovi polome, to moe onda pobonik?"
4
Jo stoji Gospod u svetom stanu svojem, Gospod prijestolje je njegovo u nebu!
Oi njegove gledaju, pogledi njegovi ispituju djecu ovjeju.
5
Gospod ispituje pobonike i bezbonike; dua njegova mrzi na onoga, koji ini
nasilje.
6
On puta na bezbonike kiu iva ugljevlja i sumpora; sudbina je njihova ognjeni
vjetar.
7
Jer je Gospod pravedan; pravdu ljubi on: samo pravednici gledaju njegovo lice.
Psalam 12
Upravitelju pjevakoga zbora; u niskom glasu; psalam Davidov.
1
Gospode, pomozi, jer nema vie pobonika; nestade vjernih meu ljudima.
2
Govore samo lai jedan drugomu; govore laskavim usnama i dvolinim srcem.
3
Ah, da bi ipak Gospod unitio laskave usne i jezike veliave,
4
One, koji se hvale: "Mi inimo to svojim jezikom, imamo ipak svoja usta: tko e
gospodariti nad nama?"
1056
5
"Zbog nevolje potlaenih, zbog jadanja siromaha, hajde, veli Gospod, "ustat u, da
pomognem onome, koji zove za to!"
6
Rijei su Gospodnje rijei pune istoe, srebro su oieno u talionici na zemlji,
sedam puta pretopljeno.
7
Ti e nas sauvati, Gospode, zauvijek nas obraniti od roda ovoga.
8
Razmeu se unaokolo bezbonici: "prostota je gore kod ljudi.
Psalam 13
1
Dokle e me, Gospode, sasvim zaboravljati? Dokle e zastirati lice svoje preda
mnom?
2
Dokle u jo nositi brige u srcu, jad u dui svojoj povazdan? Dokle e se jo
neprijatelj moj podizati nada mnom?
3
Pogledaj, uslii me, Gospode, Boe moj! Prosvijetli oi moje, da ne padnem u
smrtni san!
4
Da se ne hvali neprijatelj moj: "Pokorio sam ga!" Neka ne kliu protivnici, da sam
sruen.
5
A ja se uzdam u milosre tvoje; klicat e srce moje, kada mi pomogne;
6
pjevat u Gospodu, koji mi uini dobro.
Psalam 14
1
Luaci misle u sebi: "Nema Boga." Pokvarena su djela njihova odurno; nema ga,
koji je inio dobro.
2
Gospod gleda s neba na djecu ovjeju, da vidi, tko je razuman, tko se povodi za
Bogom.
1057
3
Ali su svi zastranili, svi se pokvarili; nema ga, koji je inio dobro, nema ni jednoga!
4
Zar da ne bi morali initi okajanje svi, koji su inili zlo, koji su jeli narod moj kao
kruh, koji nijesu astili Gospoda?
5
Jedanput e oni zadrhtati od tjeskobe; jer Gospod stoji na strani pobonika.
6
Osnovu potlaenika hoete razbiti, ali znajte: "Gospod je utoite njegovo!
7
O da bi dolo sa Siona spasenje Izraelu! Kad Gospod okrene sudbinu naroda
svojega, onda neka klie Jakov, onda neka se veseli Izrael!
Psalam 15
Psalam Davidov.
1
Gospode, tko smije gost biti u atoru tvojemu, tko smije boraviti na svetoj gori
tvojoj?
2
Tko hodi u istoi, tko ini pravdu, tko poteno misli u srcu svojem,
3
Tko ne klevee jezikom svojim, tko ne ini zla blinjemu svojemu, tko ne nanosi
sramote drugima,
4
U ijim oima nita ne vrijedi zlikovac, ali koji tuje one koji se Boga boje, tko se
kune na tetu svoju i nita ne natee,
5
Tko ne pozaima novaca svojih na dobit, tko se ne da podmititi proti nedunima; tko
ovako radi, nee se poljuljati nikada!
Psalam 16
Miktam Davidov.
1
uvaj me, Boe; jer u tebe traim utoite!
2
Govorim Gospodu: "Ti si gospodar moj, nema dobra osim tebe."
3
Kaem o svetima u zemlji: "To su plemeniti; njima ide sva ljubav moja."
1058
4
Koji slue idolima, imaju mnogo muke; ja im neu nikada darivati krvavih naljeva,
niti u uzimati u usta svoje imena njihova!
5
Gospode, ti si meni batina i dio; ti si, koji mi je odredio sudbinu moju.
6
Na milu zemlju pao je dio sudbine moje; doista, batina moja dopada mi se veoma!
7
Blagoslivljam Boga, koji me je svjetovao prijateljski; na to me opominje i nou srce
moje.
8
Svagda meem sebi pred oi Gospoda; jer mi on stoji zdesna, zato se ne pomjestim
nikada.
9
Tomu se raduje srce moje i veseli se duh moj; i bol e moja poivati u sigurnosti.
10
Jer ti ne predaje due moje podzemnom svijetu; ne da da Svetac tvoj trulea
ugleda.
11
Stazu k ivotu ti mi objavljuje: "u tebe je punina radosti, u desnici tvojoj milina
vjena.
Psalam 17
Molitva Davidova.
1
Gospode, uj stvar pravednu, pripazi na vapaj moj, posluaj molitvu moju iz usta
bez varke!
2
Od tebe neka se izree sud moj: oi tvoje gledaju, to je pravo!
3
Ispita li srce moje, pretrai li ga nou, stavi li me na kunju: nee naii ni na to
opako;
4
Usta moja nikad ne sagrijeie u toj urbi ljudskoj; sauvah rije usta tvojih.
5
Pravu stazu ne ostavi hod moj; na putovima tvojim ne posrnu korak moj.
6
Tebe prizivljem; jer me ti uslii, Boe, prigni mi uho svoje, uj rije moju!
1059
7
Uini udo puno dobrote, ti pomonie onima, koji se utjeu k tebi od buntovnika
proti pravima tvojim!
8
Kao zjenicu oka uvaj me! Skrij me u sjenu krila svojih
9
Od bezbonika, koji me pritiskuju tvrdo, od neprijatelja mojih, koji me opkoljavaju
poudno!
10
Oni zatvorie srce svoje beutno, govore drsko ustima hvalistavim.
11
Korak za korakom prislukuju nas; otro vrebaju oi njihove, da nas srue,
12
Kao lav eljan plijena, kao lavi, koji se zgurio u potaji.
13
Digni se, Gospode, stani mu nasuprot, srui ga, spasi ivot moj maem svojim od
bezbonika,
14
Rukom svojom, Gospode, od ljudi, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj ivot,
tijelo je njihovo napunjeno dobrom tvojim; sinovi su njihovi siti; preostatak ostavljaju
djeci svojoj.
15
A ja kao pravednik gledam lice tvoje; kad se probudim, nagledam se sit prilike
tvoje.
Psalam 18
Upravitelju pjevakoga zbora; od Davida, sluge Gospodnjega. On sastavi sljedeu
pjesmu u ast Gospodu, kad ga je bio Gospod izbavio iz ruke svih njegovih
neprijatelja i iz ruke Saulove. On je pjevao:
1
Ljubim te, Gospode, jakosti,
2
Gospode, hridino moja, tvravo moja, Spasitelju moj! Boe moj, branite moje, u
koje se zaklanjam! tite moj, rog spasenja mojega, grade moj!
3
Velehvaljenoga, Gospoda zazvah: "ve sam bio rijeen od neprijatelja svojih.
4
Bili su na me pobjesnili valovi smrti, rijeke zla drale me u tjeskobi,
5
Okovi pakla pritisli me, pale na me zamke smrti.
1060
6
U nevolji svojoj povikah Gospodu, zavapih Bogu svojemu; on razabra iz atora
svojega glas moj, do uiju njegovih doe vapaj moj.
7
Tada se uznemiri zemlja i zadrhta, temelji se gora uzdrmae i pomakoe; tako je on
bio pun gnjeva:
8
Iz nosa je njegova sukljao dim, iz usta je njegovih buktio oganj, to prodire, poar
je vrcao od njega.
9
Ve savi nebesa i sie: "noge su mu poivale na tamnu oblaku.
10
Na kerubinima je sjedio i vozio se, dohujao na krilima vjetrova.
11
Tamu je razvukao oko sebe, kao voda teak, mraan oblak postao mu ator.
12
Od sijevanja oko njega kroz oblake njegove udarao grad i ivo ugljevlje.
13
Gospod pusti, da gromovi zagrme na nebu, Svevinji pusti, da zaori glas njegov:
grad i ivo ugljevlje,
14
Strijele odapne i raspri ih, munje izbaci i pomete ih.
15
Tada se pokazae dubine morske, otkrie se temelji zemlje pred karanjem tvojim,
Gospode, pred dahtanjem srdbe tvoje.
16
S visine stie i uhvati me, iz silnih voda izvue me.
17
Istrgnu me od jakih neprijatelja mojih, mrzitelja mojih, to su bili od mene jai.
18
Napadoe me u dan nesree moje, ali mi je Gospod bio zatitnik.
19
Izvede me na istinu, oslobodi me, jer me je ljubio.
20
Tako mi naplati Gospod pravedno djelo moje, tako mi nagradi istou ruku mojih.
21
Jer sam se drao putova Gospodnjih, nikad ne uinih krivo Bogu svojemu.
22
Pred oima sam imao sve naputke njegove, nikad ne odbacih zakona njegova.
23
Bez prijekora sam hodio pred njim, uvao sam se od grijeha.
1061
24
Zato mi naplati Gospod pravedno djelo moje, istou ruku mojih, to mu je bila
poznata.
25
Dobar si dobrome, vjeran si vjernome.
26
S istim postupa isto, samo se zloestom protivi.
27
Pomae narodu nevoljnomu, spusta pogled oholomu.
28
Ti rasvjetljuje svjetionik moj, Gospode; Boe moj, prosvijetli tamu moju!
29
Jer snagom tvojom razbijam ete neprijateljske, preko zidina skaem s Bogom
svojim.
30
Bog savren je put njegov, istinita je rije Gospodnja. On je tit svima, koji se u
njega uzdaju.
31
Jer tko je Bog jo osim Gospoda; tko je jo hridina, ako ne na Bog?!
32
Bog, koji me opasao snagom, uinio mi put neopasnim.
33
Dade mi brze noge kao u koute, postavi me na moje mjesto, visoko.
34
Ruku je moju upravljao u boju, miice su moje zapele luk od mjedi.
35
Pomo svoju dao si mi kao tit, desnica je tvoja postala potpora moja, velikim me
je uinila dobrota tvoja.
36
Koracima mojim dao si rairen prostor, nikad mi koljena nijesu klecala.
37
Tjerao sam neprijatelje svoje i stizavao ih, nijesam se vraao, dok ne legoe
uniteni.
38
Potukoh ih: nikad ne ustadoe, padoe mi pod noge.
39
Jer ti me naorua snagom za boj: "koji se stavie proti meni, ti ih primora na
koljena preda me.
40
Neprijatelje moje natjera ti prema mnom u bijeg; tako ja unitih mrzitelje svoje.
1062
41
Vikali su za pomo ali nije bilo pomonika vikali su Gospodu ali ih On nije
uo.
42
Kao prah pred vjetrom smrvih ih, zgazih ih kao blato na putu.
43
Izveo si me itava iz boja za narod moj, postavio si me glavarom narodima: "narod,
kojega ne vidjeh nikada, postade mi pokoran,
44
Na rije bio mi je posluan; ljudi iz tue zemlje prinosili mi Poklonstvo.
45
Od straha poblijedie sinovi tuine, drui izaoe iz svojih gradova.
46
iv je Gospod! U sav glas neka je slavljena hridina moja! Visoko hvaljen neka je
Bog moj, koji mi pomoe!
47
Bog, koji mi dade osvetu i narode mi podvre,
48
Izbavitelj moj od neprijatelja mojih ljutih, ti me podie nad protivnike moje,
oslobodi me od ovjeka samovoljna.
49
Zato u te slaviti pred svim svijetom, ti moj Gospode, pjevat u hvalu imenu
tvojemu,
50
Koje daje sreu i spasenje kralju svojemu, milost dijeli pomazaniku svojemu,
Davidu i rodu njegovu u vjena vremena!
Psalam 19
1
Nebesa pripovijedaju slavu Boju, djela ruku njegovih navjeuje svod nebeski:
2
Dan na dan ape on tu vijest, no na no donosi on taj glas.
3
To nijesu govori, nijesu rijei, kojima se glas ne razabira:
4
U sav svijet prodire povik njihov, rije njihova do na kraj zemlje! Suncu je stvorio
ator na njima.
5
Ono izlazi kao zarunik iz lonice svoje; veseli se kao junak, da dobije trku:
1063
6
Na rubu neba izlazi, okree se istom na drugom kraju; nita se ne moe skriti aru
njegovu.
7
Zakon je Gospodnji siguran voa, provodi duu; svjedoanstvo je Gospodnje
pouzdano, ini luake mudracima.
8
Zakon je Gospodnji savren, veseli srce; naredbe su Gospodnje iste, prosvjetljuje
oi.
9
Rijei su Gospodnje svete, ostaju zauvijek; odluke su Gospodnje istinite, pravedne
sve kolike.
10
Dragocjenije su od zlata, od mnogoga istog zlata; slae su od meda, to tee iz
sata.
11
I sluga se je tvoj dao prosvijetliti od njih; tko ih dri, ima veliku plau.
12
A pogrjeke tko e ih znati? Oisti me od skrivenih!
13
I od strasti sauvaj slugu svojega; ne daj da vladaju nada mnom; tada u biti ist,
slobodan od teke krivnje.
14
O da bi ti se rijei usta mojih dopale, misli srca mojega, Gospode, utoite moje i
Spasitelju moj!
Psalam 20
1
Neka te uslii Gospod u dan nevolje! Neka te zatiti ime Boga Jakovljeva!
2
Neka ti poalje pomo iz svetita! Sa Siona neka te pokrijepi!
3
Neka se spomene svih prinosa tvojih; rtvu tvoju neka primi milostivo!
4
Neka ti ispuni elju srca tvojega! Neka ti dadne sreu u svakoj osnovi!
5
Tada emo klicati na pomoi, to je dobiva, u ime Boga svojega razvit emo
zastave; neka ti ispuni Gospod sve elje tvoje!
1064
6
Znam ve sada: "Gospod daje pobjedu pomazaniku svojemu! Uslii ga iz svetoga
neba svojega obilatom mou desnice svoje.
7
Jedni se uzdaju u kola, drugi u konje: "a mi slavimo ime Gospoda, Boga svojega.
8
Oni posru i padaju, a mi stojimo vrsto i drimo se uspravno.
9
Gospode, udijeli pobjedu! Ti kralju, koji nas uslii u dan, kada zovnemo!
Psalam 21
1
Gospode, s tvoje se zatite veseli kralj, kako klie glasno zbog pomoi tvoje!
2
Ti si mu ispunio elju srca njegova; nijesi mu odbio molitve usta njegovih.
3
Izaao si mu u susret obilnim blagoslovom; metnuo si mu na glavu krunu od zlata
4
Molio te je za ivot; dao si mu puninu godina u najkasnijem vremenu.
5
Velika je slava njegova, jer si mu pomogao; uresio si ga slavom i sjajem.
6
Jer si ga napunio blagoslovom zauvijek; razveseljuje ga radou lica svojega.
7
Jer se kralj uzda u Gospoda; kroz milost Svevinjega nee se pomaknuti.
8
Ruka e tvoja dostii sve neprijatelje tvoje; desnica tvoja uhvati sve mrzitelje tvoje.
9
Kao u raarenoj pei ti ih izgara, im se pojavi; Gospod ih uniti u jarosti svojoj, i
oganj e ih prodrijeti.
10
Rod njihov unitava na zemlji, potomstvo njihovo kod djece ovjeje.
11
I ako namisle proti tebe zlo i zasnuju spletke: oni ne izvedu nita.
12
Jer ih prisili da se okrenu u bijeg; lukom svojim cilja na lice njihovo.
13
Neka je tebi pobjeda, Gospode, zbog snage tvoje! Mi emo pjevanjem i igrom
slaviti jakost tvoju.
1065
Psalam 22
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "U svitak zore"; psalam Davidov.
1
Boe moj, Boe moj! Zato si me ostavio? Daleko su od spasenja mojega rijei
vapaja mojih.
2
Boe moj, vapijem danju a ti ne odgovara; i nou, ali se ne pazi na me.
3
A ipak si ti Svetac: stoluje nad hvalospjevima Izraelovim.
4
U tebe su se uzdali oci nai, uzdali se, i ti si ih izbavljao.
5
Priznavali su tebe i spasavali su se; uzdali se u tebe i nijesu se posramili.
6
A ja sam crv, ne vie ovjek; ruglo ljudima i prezir narodu!
7
Tko me samo pogleda, smije mi se, iri usta, mae glavom:
8
"Pouzdaj se u Gospoda!" Neka ga on spasi! "On neka mu pomogne; jer ga on
miluje!"
9
A ti si onaj, koji si me izveo iz krila materina i skrio me na grudi matere moje.
10
Od djetinjstva tebi sam se predao, od krila materina ti si Bog moj.
11
Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, jer nema nikoga, koji bi mi pomogao!
12
Junaci mnogi okruuju me, bikovi baanski opkoljuju me.
13
Razvaljuju na me usta svoja, kao lav, koji razdire i rie.
14
Kao voda razlijevam se, rasuti su svi udovi moji; srce mi postade kao vosak i topi
se u grudima.
15
Sasui se kao crijep snaga moja, jezik mi prionu za nepce, u prah smrti mee me.
16
Hajka pasa opkoljuje me; eta zlikovaca okruuje me; probodoe mi ruke i noge.
17
Sve kosti svoje mogu izbrojiti; naslauju se gledajui u me.
1066
18
Dijele meu se haljine moje i za odjeu moju bacaju kocku.
19
Ali ti, Gospode, ne udaljuj se! Ti jakosti moja, doi mi u pomo!
20
Izbavi od maa duu moju, od ape pasje jedino dobro moje!
21
Istrgni me od ralja lavljih i od rogova bivoljih! Ti si me usliio.
22
Govorit u ime tvoje brai svojoj i usred skuptine hvalit u.
23
"Koji tujete Gospoda, pjevajte mu hvalu! Vi iz roda Jakovljeva, astite ga svi! Vi
iz roda Izraelova, bojte ga se svi!"
24
Jer on ne prezre i ne odbi nevolju patnikovu; ne skrije lica svojega pred njim;
saslua ga, kad povika k njemu.
25
Tebe hvalim u skuptini velikoj! Zavjet u svoj izvriti pred tovateljima njegovim.
26
Tada jedu siromasi i nasite se; tada hvale Gospoda, koji ga trae; neka ivi srce
njihovo dovijeka!
27
Toga se spominjui obratit e se Gospodu svi krajevi zemaljski; klanjajui se bacit
e se pred tobom sva plemena naroda.
28
Jer je Gospodu kraljevstvo, on je vladalac narodima.
29
Pred njim e samo pasti oni, svi e se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi
koji silaze u prah
30
Njemu, koji predade ivot svoj, sluit e potomstvo.
31
O Gospodu pripovijedat e se buduemu narataju, dobrota njegova govorit e se
narodu, to e kasnije ivjeti: On je to izvrio!
Psalam 23
Psalam Davidov.
1
Gospod je pastir moj: nita mi nee nedostajati!
1067
2
Na poljanama zelenim pusti me da sjedim; na vodama odmorita pusti me da
poinem.
3
On krijepi duu moju, vodi me pravom stazom zbog imena svojega.
4
Moram li i putovati smrtnom dolinom: ne bojim se nesree, jer ti si s menom; tap
tvoj i palica tvoja, oni su, koji me tjee.
5
Priprema stol preda mnom, na pogled neprijateljima mojim; mae mi glavu uljem;
aa se moja prelijeva.
6
Samo srea i milost pratit e me kroz sav ivot; i prebivat u u domu Gospodnjem
zauvijek.
Psalam 24
Psalam Davidov.
1
Gospodnja je zemlja i to je ispunja, svijet i stanovnici njegovi.
2
Jer je on osnova nad morima, tvrdo je namjesti nad vodama.
3
Tko se smije popeti na goru Gospodnju, tko stajati na svetom mjestu njegovu?
4
U koga su nedune ruke i isto srce, tko se ne oslanja u dui svojoj na zlo i ne kune
se lano,
5
Taj e primiti blagoslov od Gospoda i pravednu plau od Boga, pomonika svojega.
6
Tako je rodu, koji ga trai, narodu Jakovljevu, koji ezne za licem tvojim.
7
Uzdignite, vrata, glave svoje! Protegnite se, vrata prastara, moe unii Kralj pun
slave!
8
Tko je taj kralj pun slave? Gospod, Jaki, Junak! Gospod, Div u boju!
9
Uzdignite, vrata, glave svoje! Protegnite se, vrata prastara, da moe unii Kralj pun
slave!
10
Tko je taj kralj pun slave? Gospod nad vojskama, on je Kralj pun slave!
1068
Psalam 25
Psalam Davidov.
1
K tebi, Gospode, podiem srce svoje!
2
Boe moj, u tebe se uzdam! Ne daj da se ikad osramotim! Ne daj da kliu nada
mnom neprijatelji moji!
3
Jest, nitko, koji se ufa u te, nee se osramotiti; osramotit e se samo, koji te ostavi
nevjerno.
4
Gospode, pokai mi putove svoje! Ui me stazama svojim!
5
Daj da hodim u vjernosti k tebi, i podijeli mi pouku, jer si ti Bog koji mi pomae:
tebe ekam povazdan.
6
Gospode, spomeni se milosra svojega, dobrote svoje, jer one su oduvijek.
7
Grijeha mladosti moje, opaina mojih ne spominji se! Po milosti svojoj spomeni se
mene radi dobrote svoje, Gospode!
8
Dobrostiv je Gospod i pravedan; zato pokazuje put grjenicima.
9
Ponizne vodi pravom stazom; On ui ponizne putovima svojim.
10
Svi su putovi Gospodnji samo dobrota i vjernost onomu, koji mu dri zavjet i
naredbe.
11
Radi imena svojega, Gospode, oprosti krivnju zlodjela mojih; jer je tako velika!
12
Gdje samo ovjek hodi u strahu Bojemu: on mu pokae put, koji da izabere.
13
Dua njegova u srei prebiva; potomstvo e njegovo posjedovati zemlju.
14
Koji ga se boje, to su pouzdanici Gospodnji; on im dade zavjet svoj, da im donese
razboritost.
15
Oi su moje uvijek upravljene Gospodu, jer on vadi iz zamke nogu moju.
1069
16
Obrni se k meni i budi mi milostiv, jer sam osamljen i jadan!
17
Velike su postale nevolje srca mojega: izbavi me iz tjeskoba mojih!
18
Vidi jad moj i tugu moju i oprosti mi sve grijehe moje!
19
Pogledaj neprijatelje moje, kako ih je mnogo, i kako pakosnom mrnjom mrze na
me!
20
Sauvaj ivot moj! Izbavi me; ne daj da se ikad osramotim, jer se uzdam u tebe!
21
Nedunost i estitost neka su mi zatita; jer se uzdam u tebe.
22
Boe, izbavi Izraela od svih nevolja njegovih!
Psalam 26
Psalam Davidov.
1
Opravdaj me, Gospode, jer hodih u estitosti; uzdajem se u Gospoda i neu se
spotaknuti
2
Ispitaj me, Gospode, i iskuaj me; istrai me na bubrezima i na srcu!
3
Jer mi je dobrota tvoja stajala pred oima; hodio sam putem svojim, vjerno prema
tebi.
4
Nikada nijesam sjedio kod ljudi laljivih, nikad se ne vratih k onima, koji rade
potajno.
5
Skuptina opakih mrska mi je; nikad ne sjedoh kod zlikovaca.
6
Perem ruke svoje u nedunosti, idem oko rtvenika tvojega, Gospode,
7
Da zaponem pjesmu rtve zahvalnice, da navjeujem sva udesa tvoja.
8
Gospode, ja ljubim kuu tvoju, koja titi; mjesto, gdje stoluje u sjaju.
9
S grjenicima nemoj pogubiti due moje, ni ivota mojega s krvnicima,
1070
10
Kojima je zloinstvo prionulo za ruke, i kojima je desnica puna mita!
11
Jer ja hodim putem svojim u nedunosti, izbavi me i budi mi milostiv!
12
Noga e moja stajati na pravoj ravnici; u skuptini, Gospode, blagoslivljat u tebe!
Psalam 27
Psalam Davidov.
1
Gospod je svjetlost moja i spasenje moje: "koga da se bojim? Gospod je zatitnik
ivota mojega: od koga da predam?
2
Ako mi se priblie zlikovci, da me unite tlaitelji i neprijatelji moji: oni e
posrnuti i pasti.
3
Neka se skupi tabor proti meni, srce moje ne zna za strah; neka plane boj proti meni,
ja ostajem utjeen.
4
Za jedno samo molim Gospoda, samo to item: da stanujem u kui Gospodnjoj sve
dane ivota svojega, da iskusim dobrotu Gospodnju, da gledam hram njegov,
5
Jer u dan nevolje krije me Bog u potkrovlju svojem, zaklanja me u skrovitu atora
svojega, die me visoko gore na hridinu.
6
Zato e se glava moja uzdii usprkos mojim neprijateljima oko mene; prinosit u u
atoru njegovu rtve pune radosti; pjevat u i igrat u Gospodu.
7
Gospode, uj, glasno viem: smiluj mi se i uslii me!
8
Srce moje vie k tebi; traim te; Gospode, traim lice tvoje!
9
Ne skrivaj lica svojega od mene; ne odbacuj u gnjevu sluge svojega, jer ti si
pomonik moj: ne odbijaj me, ne ostavljaj me, pomonie Boe moj!
10
Kad bi me odbacili otac i mati, primio bi me Gospod.
11
Pokai mi put svoj, Gospode, vodi me ravnom stazom usprkos neprijateljima
mojim!
1071
12
Nemoj me predati bijesu tlaitelja mojih: jer svjedoci lani ustaju proti meni; hoe
im se zloina.
13
Tvrdo vjerujem, da u gledati dobrotu Gospodnju zemlji ivih.
14
ekaj Gospoda, budi utjeen i hrabra srca: ekaj Gospoda!
Psalam 28
Psalam Davidov.
1
K tebi, Gospode, viem: hridino moja, ne budi gluh prema meni, ne budi nijem
prema meni, inae bih morao ja poi u svijet mrtvih.
2
uj glasni vapaj moj: viem k tebi; diem ruke prema svetitu tvojem.
3
Nemoj me uzeti sa zlikovcima, s onima, to ine zlo, koji govore prijazno s blinjim
svojim, a u srcu nose lukavstvo.
4
Podaj im po djelima njihovim, po zlobi postupanja njihova! Po djelima ruku
njihovih podaj im; plati im po zasluzi!
5
Jer ne paze na djela Gospodnja, na djelo ruku njegovih; zato e ih sruiti i nikada ih
vie nee podii.
6
Neka je blagoslovljen Gospod, jer on e usliiti glasni vapaj moj.
7
Gospod je zatita moja i tit moj; u njega se pouzdalo srce moje on e mi i pomoi;
tada u se od srca obradovati i zahvaljivati mu pjesmom svojom
8
Branik je Gospod narodu svojemu; pomonik i zatitnik pomazaniku svojemu.
9
Pomozi narodu svojemu! Blagoslovi batinu svoju! Pasi je i nosi dovijeka!
Psalam 29
Psalam Davidov.
1
Prinesite Gospodu, sinovi Boji, prinesite Gospodu ast i mo!
1072
2
Prinesite Gospodu sjaj imena njegova, poklonite se Gospodu u svetoj krasoti!
3
uj! Gospod nad valovima, Bog velianstva grmi; nad irokim morem Gospod!
4
uj! Gospod silan, uj, Gospod slavan!
5
uj! Gospod lomi cedre, cedre libanonske lomi Gospod.
6
On ini da skakuu: kao tele Libanon, kao mlad bivo Sirion!
7
uj! Gospod sipa plamen Ognjeni!
8
uj! Gospod potresa pustinju, Gospod potresa pustinju Kade!
9
uj! Gospod ini, da se koute rastaju s bremenom, ogoljuje ume! U palai
njegovoj sve vie: Kako sjajno!
10
Gospod stoluje nad potopom: Gospod stoluje kao kralju vijeke!
11
Gospod daje mo narodu svojemu. Gospod blagosliva mirom narod svoj.
Psalam 30
Psalam Davidov; pjesma, kad se posvetio hram.
1
Slavit u te, Gospode, jer si me oteo; nijesi dao neprijateljima mojim, da kliu nada
mnom!
2
Gospode, Boe moj, k tebi povikah; tada si me ozdravio;
3
Gospode, iz carstva mrtvih izveo si duu moju; opet si me ivotu darovao izmeu
onih, koji sioe u carstvo mrtvih.
4
Pjevajte hvalu Gospodu, poboni njegovi, pjevajte zahvalu svetome imenu njegovu!
5
Jer samo za trenut oka traje gnjev njegov, a milost njegova do ivota; veerom
dolazi pla, a jutrom ve vlada radost.
6
Pomislio sam u mirnoj srei svojoj: "Nikada se neu pomaknuti!"
1073
7
Ti si me bio, Gospode, pun milosti utvrdio u srei. Onda si skrio lice svoje: i ve se
ja smetoh.
8
Tada povikah k tebi, Gospode, tada zavapih k Bogu svojemu:
9
"to ti koristi krv moja, kad siem u podzemni svijet? Slavi li te prah? Navjeuje li
on vjernost tvoju?
10
Gospode, uj i smiluj se meni; Gospode, budi mi pomonik!"
11
Tada si obratio pla moju radost, rastrgao si alosnu odjeu moju i opasao me
veseljem:
12
Da ti pjeva dua moja i nikada vie ne umuknu. Gospode, Boe moj, vjeno u ti
zahvaljivati!
Psalam 31
1
U tebe, Gospode, traim utoite, ne daj da se osramotim ikada! U dobroti svojoj
izbavi me!
2
Prigni milostivo k meni uho svoje, oslobodi me brzo! Budi mi zatitna hridina,
utvrda, da me spasi!
3
Jer si mi hridina i utvrda: radi imena svojega vodit e me i upravljati,
4
Oslobodit e me iz zamke, koju mi tajno postavie; jer si ti obrana moja:
5
U ruku tvoju predajem duh svoj; ti e me otkupiti, Gospode, Boe, ti vjerni!
6
Mrzim na one, koji potuju nitave idole, a darujem uzdanje svoje Gospodu.
7
Klicat u i veselit u se milosti tvojoj, kad si vidio nevolju moju i pripazio na
tjeskobu due
8
Mene ne predao u ruku neprijatelju, nozi mojoj dao irok prostor.
1074
9
Smiluj mi se, Gospode, jer sam u tjeskobi, iznemoe od jada oko moje, dua moja,
tijelo moje.
10
Jer iezava ivot moju boli, godine moje u uzdisanju; iscrpla se snaga moja od
zlodjela mojih, i kosti moje usahnue.
11
Podsmijeh postadoh svim neprijateljima svojim, susjedstvu svojemu uas,
znancima svojim strailo; tko me vidi na putu, bjei od mene.
12
Zaboravljen sam, bez spomena kao mrtvac; postadoh kao razbijen sud.
13
Sluam grdnju mnogih: strah odasvud: vijeaju zajedno proti meni, nastoje oko
toga, da mi uzmu ivot.
14
Ali se ja uzdam u tebe, Gospode, velim: "Ti si Bog moj!"
15
U tvojim je rukama udes moj: izbavi me iz ruke neprijatelja i tlaitelja mojih!
16
Daj da slugi tvojemu svijetli lice tvoje! Pomozi mi u dobroti svojoj!
17
Gospode, ne daj, da budem posramljen, jer tebe prizivljem! Neka zlikovci
posramljeni, na utnju osueni, odu u podzemni svijet!
18
Neka zanijeme usta laljiva, to govore bezakonje na pravednika, oholo i drsko!
19
Kako je velika dobrota tvoja, to je uva za one, koji te se boje, to je iskazuje
onima, koji se kriju kod tebe od ljudi!
20
Krije ih titom lica svojega od buna ljudskih; sklanja ih pod krov svoj od svae
jezika.
21
Neka je blagoslovljen Gospod: on e me tititi udesno u dobroti svojoj kao u
utvrenom gradu!
22
Kad pun tjeskobe mislim, odbaen sam od lica tvojega: "ti uje ipak moj vapaj
glasan, kad te prizivljem glasno.
23
Ljubite Gospoda, svi poboni njegovi! Gospod uva vjerne, a po zasluzi vraa
oholima.
1075
24
Budite utjeeni i neka se ohrabri srce vae; vi svi, koji se uzdate u Gospoda!
Psalam 32
Psalam Davidov; pouna pjesma.
1
Blagoslovljen je onaj, kojemu je oprotena opaina, kojemu je grijeh skriven!
2
Blagoslovljen je ovjek, kojemu Gospod ne uraunava krivnje zlodjela, i u ijem
srcu nema prijevare!
3
Kad sam utio, klonue kosti moje; jecao sam cijeli dan.
4
Jer dan i no leala je teko na meni ruka tvoja: kao na ljetnoj egi otvrdnu sok
ivota mojega.
5
Tada priznadoh tebi grijeh svoj i krivnju zlodjela svojih ne zatajih; rekoh: "Priznat
u Gospodu nepravdu svoju!" Tada si oprostio krivnju grijeha mojega.
6
Zato neka se moli tebi svaki poboni u vrijeme, kad je jo nai milost! Nadoe li
tada potop voda: nee ga stisnuti.
7
Ti si zaklon moj, uva me od tjeskobe; okruit e me radou spasenja.
8
"Pouit u te, pokazat u ti put, kojim da ide; svjetovat u te, upravit u na te oko
svoje."
9
Nemoj ipak biti kao konj, kao mazga bez razuma: prkos njihov mora slomiti
voicama i uzdom, inae ne ide za tobom.
10
Mnoge muke stignu zlikovca, a tko se uzda u Gospoda, toga on okrui ljubavlju.
11
Radujte se u Gospodu i kliite, pravednici! Kliite svi, koji ste estita srca!
Psalam 33
1
Radujte se Gospodu, pravednici! estitima dolikuje hvaliti ga.
2
Pjevajte hvalu Gospodu uz citaru, svirajte mu na harfu od deset ica!
1076
3
Pjevajte mu pjesmu novu, slono udarajte podvikujui!
4
Jer je rije Gospodnja pouzdana, i u svemu djelovanju svojem on je vjeran.
5
On ljubi pravdu i pravo; dobrote je Gospodnje puna zemlja:
6
Rijeju Gospodnjom nebesa su stvorena, sva vojska njihova dahom usta njegovih.
7
Kao u stog skupi on vode mora, kao u spreme metnu bezdane.
8
Mora se bojati Gospoda sva zemlja, strepiti moraju pred njim svi stanovnici zemlje:
9
Jer on ree, i postade; on zapovjedi, i pokaza se.
10
Gospod razbija osnovu neznabocima, unitava pomisli narodima.
11
Odluka Gospodnja ostaje dovijeka, kroz sve narataje misli srca njegova,
12
Blagoslovljen je narod, kojemu je Bog Gospod! Narodu, to ga je izabrao sebi za
svojinu!
13
S neba gleda Gospod dolje, vidi svu djecu ovjeju.
14
S mjesta, na kojem stoluje, gleda na sve stanovnike zemlje,
15
On, koji je nainio svima srce njihovo, pazi na sva djela njihova.
16
Ne pobjeuje kralj jakou vojske, ne spasava se junak veliinom snage.
17
Ne dovodi konj do pobjede, uza svu jakost svoju ne donosi on spasenja.
18
Gle, oko Gospodnje poiva na tovateljima svojim, na onima, koji se ufaju u milost
njegovu,
19
Da due njihove izbavi od smrti, da ih uzdri u ivotu u vrijeme gladi!
20
Dua naa eka Gospoda: "on nam je pomonik i zatitnik!
21
Jer se srce nae veseli u njemu, mi se uzdamo u sveto ime njegovo
1077
22
Neka vlada, Gospode, nad nama milost tvoja, kao to se uzdamo u tebe!
Psalam 34
Davidov, kad se pred Abimelekom uini lud, i od njega protjeran otide.
1
Blagoslivljat u Gospoda u svako doba, neka mi je svagda hvala njegova u ustima!
2
Neka se dii Gospodom dua moja, neka uju, koji stradaju, i neka se raduju!
3
Veliajte Gospoda s menom, uzvisujmo ime njegovo zajedno!
4
Traio sam Gospoda: on me uslii, izbavi me od svih tjeskoba mojih.
5
Tko pogleda u njega, bit e vedrijega srca, lice se njegovo ne treba zarumeniti.
6
Ovdje je siromah, koji povika, i Gospod ga uje i pomoe mu iz svih nevolja
njegovih.
7
Aneo Gospodnji stoji oko onih, koji se boje njega, i izbavlja ih.
8
Kuajte i vidite, kako je dobar Gospod! Blagoslovljen je ovjek, koji se uzda u
njega!
9
Vi sveti njegovi, bojte se Gospoda, jer koji se boje Gospoda, ne trpe nikada
oskudice.
10
Lavovi imaju oskudicu i gladuju, a tko trai Gospoda, ima svako dobro.
11
Doite, djeco, posluajte me; nauit u vas strahu Gospodnjemu!
12
Tko je taj ovjek, koji ljubi ivot, koji eli sebi godine, da okusi sreu?
13
Jezik svoj ustavljaj oda zla, usta svoja od prijevarna govora!
14
Kloni se oda zla, a ini dobro, trai mir i idi za njim!
15
Na pobonima poiva oko Gospodnje; uho njegovo uje vapaj njihov.
16
Lice Gospodnje stoji proti zlikovcu, da istrijebi iz svijeta spomen njihov.
1078
17
Kad pravednici zavapiju, Gospod ih uje i izbavlja ih od svih nevolja njihovih.
18
Gospod je blizu onih, koji su skrena srca, i slomljene due spasava.
19
Mnogo muke ima pravednik, ali mu iz svih pomae Gospod.
20
uva sve udove njegove, ni jedan se od njih ne slomi.
21
Zlikovca ubije nesrea; tko mrzi na pobona, mora to okajati.
22
Gospod otkupljuje due svojih; tko se uzda u njega, nee tetovati.
Psalam 35
Psalam Davidov.
1
Gospode, bori se proti onima, koji se bore proti meni i udari na one, koji udaraju na
me!
2
Prihvati oruje i tit i digni se, da mi pomogne!
3
Zavitlaj koplje i nadak proti progoniteljima mojim, reci dui mojoj: "Ja sam
spasenje tvoje!"
4
Neka se smetu i posrame, koji mi rade o glavi, neka se odbiju natrag posramljeni,
koji proti meni misle zlo!
5
Neka budu kao pljeva pred vjetrom: aneo Gospodnji neka ih tjera!
6
Neka bude put njihov taman i sklizav: aneo Gospodnji neka ih progoni!
7
Namjestie mi potajno bez povoda zamku svoju; bez uzroka iskopae mi jamu.
8
Neka ih stigne iznenada propast, zamka, koju potajno namjestie meni, neka njih
uhvati; u tu propast neka upadnu!
9
Tada e se dua moja radovati u Gospodu, veselit e se pomoi njegovoj.
10
Svaki e na meni ud rei: "Gospode, tko je kao ti, koji izbavlja bijednika od ruke
jaega, patnika i ubogoga od razbojnika?"
1079
11
Ustaju proti meni lani svjedoci; pitaju me za ono to ne znam.
12
Vraaju mi zlo za dobro; osama je sudbina dui mojoj.
13
A ja? Kad ih srui bolest, bila je vrea odjea moja; muio sam sebe postom i
molio sam se duboko prignut.
14
Kao da bi mi bio prijatelj, brat, vrzao sam se okolo; tugujui kao za majkom bio
sam u alosti pokunjen.
15
A kada ja posrnem, oni se radosni kupe, kupe se proti meni, spremni da me biju, a
ne znam za to; psuju me bez prestanka.
16
Meu me na kunju, podruguju mi se ruglom, kripaju na me zubima svojim.
17
Gospode, kako e dugo to jo gledati?! Izbavi duu moju od lai njihovih, od
lavova moje jedino dobro!
18
Tada u ti zahvaljivati na zboru velikom, slavit u te pred narodom brojnim.
19
Ne daj, da se raduju nada mnom, koji me napadaju zlobno, koji bez razloga mrze na
me i namiguju na me!
20
Jer ne govore, to slui za mir; proti onima koji su mirni u zemlji smiljaju rijei
pune prijevare.
21
Razvaljuju na me usta svoja i govore: "Ha, ha, vidimo eto oima vlastitim."
22
Ti si vidio, Gospode, nemoj utjeti! Gospode, ne udaljuj se od mene!
23
Digni se, probudi se za pravo moje, Gospode moj i Boe moj, na parbu za me!
24
Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Boe moj, neka se ne raduju nada mnom!
25
Neka se meu se ne hvale: "Ha! To je bila elja naa!" Neka ne kau: "Prodrli smo
ga!"
26
Neka se zacrvene i zastide svi od sramote, koji se raduju nesrei mojoj! Neka
pokrije stid i sram one, koji se razmeu nada mnom!
1080
27
A neka se raduju i vesele, koji mi ele pravicu, koji govore vazda: "Velik je
Gospod, koji hoe dobro slugi svojemu!"
28
Moj e jezik navjeivati pravedno upravljanje tvoje, uvijek slavno djelovanje
tvoje.
Psalam 36
Upravitelju pjevakoga zbora; od sluge Gospodnjega Davida.
1
Presuda Boja nad grijehom za zlikovca duboko je sauvana u srcu mojem; kazneni
sud Boji ne dri on pred oima svojim,
2
Jer je On, kako misli, dobar njemu, kad pronae krivnju zlodjela, i kad udara kaznu,
3
Rijei su usta njegovih opaina i prijevara; on ostavlja mudro i dobro ivljenje.
4
Na postelji svojoj smilja bezakonje, udara putem opakim, ne preda pred zloom.
5
Gospode, do neba je uzviena milost tvoja, vjernost je tvoja do oblaka.
6
Pravednost je tvoja kao gore najvie, sudovi su tvoji kao bezdana najdublja;
Gospode, ti pomae ljudima i ivotinjama.
7
Kako je dragocjena dobrota tvoja, Boe; u sjenu krila tvojih bjee djeca ovjeja.
8
Hrane se na izobilju kue tvoje; napaja ih na rijeci sladosti svojih
9
Jer je u tebe izvor ivota; u svijetlu tvojem gledamo svjetlo.
10
Uzdri milost svoju onome, koji te pozna, pravednost svoju onome, koji misli
estito!
11
Neka me ne pogazi noga ohologa, aka zlikoveva neka me ne protjera!
12
Jedanput e pasti oni, koji ine zlo, sruit e se i nee ustati vie.
1081
Psalam 37
Psalam Davidov.
1
Nemoj se estiti zbog zlikovaca, nemoj zavidjeti onima, koji ine zlo!
2
Jer oni brzo uvenu kao trava, usahnu kao zeleno bije.
3
Uzdaj se u Gospoda i ini, to je dobro, da ostaje u zemlji i uiva dobra njezina.
4
Imaj svoju radost u Gospodu; on e ti ispuniti to ti eli srce!
5
Prepusti Gospodu sudbinu svoju; pouzdaj se u njega: "on e ve to urediti!
6
On e dati, te pravednost tvoja zasja kao svjetlost, pravica tvoja kao podnevna
svjetlost.
7
Budi tih pred Gospodom i ekaj ga, nemoj se ljutiti na onoga, koji ima sreu u
svojemu poslu, na ovjeka, koji samo kuje spletke!
8
Utiaj srdbu i ostavi gnjev i ne ljuti se; to vodi samo k zlu!
9
Jer e se istrijebiti zlikovci; samo oni, koji se uzdaju u Gospoda, posjeduju zemlju.
10
Samo jo malo, Pa nee biti zlikovca; pogledat e na dom njegov, a njega vie
nema.
11
A smjerni posjeduju zemlju i raduju se punini mira.
12
Zlikovac snuje spletke proti poboniku, kripa na njega zubima svojim.
13
Ali mu se Svemogui smije, jer vidi, da se ve primie dan njegov.
14
Ma poteu zlikovci i zapinju luk, da srue siromaha i slaboga, da pokolju one, koji
misle pravo:
15
Ma njihov prodire im u vlastito srce, lukovi e se njihovi polomiti.
16
Bolji je malen iznos pravednika, nego nagomilani posjed zlikovaca
1082
17
Je e se mo zlikovaca slomiti, a oslon je pravedniku Bog.
18
Pozna Gospod dane pobonika: "batina njihova traje dovijeka.
19
Nee se postidjeti u zlo doba, u dane gladi bit e siti.
20
Fer samo zlikovci propadaju; neprijatelji su Gospodnji kao ljepota umska, kao
dim, prolaze.
21
Zlikovac mora uzaimati, a ne moe platiti, a pravednik je dobar i daje.
22
Jer od Boga blagoslovljeni batine zemlju, a od Boga prokleti propadaju.
23
Gospod utvruje korak ovjeku, ako mu se dopada put njegov.
24
Ako i posrne, ne padne, jer Gospod prihvati ruku njegovu.
25
Bio sam mlad; sad sam star: "ali ne vidjeh nikada pobonika ostavljena, ni djece
njegove da prose kruha.
26
Uvijek je milostiv i daje u zajam, i na potomcima je njegovim blagoslov.
27
Uklanjaj se oda zla i ini, to je dobro, onda stanuje zauvijek u zemlji!
28
Jer Gospod ljubi pravedno djelovanje i ne ostavlja pobonika svojih; zlikovci e
biti uniteni zauvijek; istrijebit e se pleme zlikovaca.
29
Pravednici posjeduju zemlju i stanuju uvijek u njoj.
30
Usta pravednikova govore mudrost; jezik njegov govori, to je pravo.
31
Zakon je Boga njegova njemu u srcu; koraci njegovi nee se spotaknuti nikada.
32
Zlikovac vreba pobonika i pun je poude, da ga ubije.
33
Ali ga Gospod ne predaje sili njegovoj, niti ga osuuje, kad stane suditi.
34
ekaj Gospoda i dri se puta njegova: on e te uzvisiti, te e posjedovati zemlju;
vidjet e, kako e se istrijebiti zlikovci.
1083
35
Vidjeh zlikovca puna obijesti: rairio se kao zeleno drvo;
36
Ali proe, i evo nema ga vie; traio sam ga, ali ga ne naoh vie.
37
Tako uvaj nedunost i vjebaj se u pravdi; jer e ovjeku mira ostati potomstvo.
38
A grjenici bit e svi uniteni, potomstvo zlikovaca bit e istrijebljeno.
39
Od Gospoda dolazi spasenje pravednika; on je branitelj njihov u vremenima
tjeskobe.
40
Gospod je pomonik njihov i izbavlja ih; on ih spasava od zlikovaca, sauva ih, jer
se skrie kod njega.
Psalam 38
Psalam Davidov; za prinos mirisnoga dijela.
1
Gospode, nemoj me karati u gnjevu svojem, niti kazniti u jarosti svojoj!
2
Jer strijele se tvoje zabadaju u me, i ruka je tvoja na meni oteala.
3
Nita nema zdrava na tijelu mojem od gnjeva tvojega, nema mira u kostima mojim
od grijeha mojih.
4
Jer krivnja moja izae vrh glave moje, kao teko breme pritiskuje me.
5
Gnjiju i trunu rane moje od bezumlja mojega.
6
Zgrio sam se i pogurio se posve, povazdan idem alostan.
7
Bokovi su moji puni upale, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem.
8
Nemoan sam i slomljen posve, viem od muke nutarnje.
9
Svemogui, zna za sve elje moje; uzdisanje moje nije od tebe skriveno.
10
Srce mi jako udara, ostavlja me snaga moja, ni vida oinjega nije vie u mene.
11
Moji mili i prijatelji bjee od muke moje, i roaci se moji dre daleko.
1084
12
Koji mi rade o glavi, namjetaju mi zamke; koji trae nesreu moju, snuju propast,
povazdan misle o prijevari.
13
A ja sam kao gluh i ne ujem, kao nijem ne otvaram usta svojih.
14
Ja sam kao jedan, koji nita ne uje, u ijim ustima nema protivljenja.
15
Jer se ufam u tebe, Gospode! Svemogui Boe, ti mi mora odvratiti!
16
Jer se bojim, da bi se htjeli radovati nada mnom, razmetati se nada mnom, samo
ako posrne noga moja.
17
Jer sam ve blizu propasti, i bol je moja preda mnom svagda.
18
Jer krivnju svoju moram priznat; zbog grijeha svojega pun sam alosti.
19
A koji se bez razloga okreu na me, jaki su; koji mrze na me bez povoda, brojni su,
20
Koji mi vraaju zlo za dobro, udaraju na me, gdje sam htio samo dobro.
21
Ne ostavljaj me, Gospode, Boe moj, ne udaljuj se od mene!
22
Brzo mi doi u pomo, Svemogui, spasitelju moj!
Psalam 39
Upravitelju pjevakoga zbora; za Jedutuna; psalam Davidov.
1
Rekoh: "uvat u putove svoje od grijeha jezika; zauzdavat u usta svoja, dok je jo
blizu zlikovac!"
2
I tako postadoh nijem, posve tih; utio sam bez utjehe; ali je u meni rovala bol.
3
Gorue mi postade srce u grudima; kad bih mislio na to, razgorio bi se oganj; tada
sam morao govoriti jezikom svojim:
4
Daj mi, Gospode, misliti na svrhu moju i mjeru dana mojih, kako li je malena, da
mogu upoznati kako sam vrlo prolazan!
1085
5
Eto, s pedlja izmjerio si ivot moj; vrijeme je moje pred tobom kao nita; samo je
dah ovjek, makar kako stoji vrsto.
6
Kao sjena prolazi ovjek, ni za to je muka njegova; skuplja, a ipak ne zna, kojemu
e dopasti.
7
A sada, Svemogui, to da ekam? Samo si ti ufanje moje!
8
Od svih grijeha mojih izbavi me; ne daj me na podsmijeh bezumnima!
9
Sad sam tiho; ne otvaram usta svojih, jer si ti to uinio.
10
Odvrati od mene bi svoj, inae moram podlei sili ruke tvoje!
11
Ti kara ovjeka kaznama za zlodjela; ti pusti da proe ivot njegov kao moljev;
ah, samo je dah svaki ovjek!
12
uj, Gospode, molitvu moju, uj vapaj moj, ne zatvaraj se suzama mojim, jer sam
ja stranac u tebe, kao svi oci moji putnik.
13
Prestani me karat, da odahnem, prije nego otidem i vie me ne bude!
Psalam 40
1
eljno sam oekivao Gospoda; on se je milostiv prignuo k meni i uo glasnu
molitvu moju.
2
Iz jame propasti izvue me, iz blatne kaljue; postavi na hridinu noge moje, utvrdi
stope moje.
3
Metnu mi u usta pjesmu novu, hvalospjev Bogu naemu; mnogi to moraju sa
strahopotovanjem iskusiti i uzdati se u Gospoda.
4
Blagoslovljen je ovjek, koji samo u Gospoda stavlja uzdanje svoje, koji ne dri s
oholima i s lacima nevjernim!
5
Gospode, Boe moj, ti si uinio mnogo; udesima tvojim i osnovama za nas nita se
ne moe prispodobiti; htio bih ih javljati i pripovijedati, ali im nema broja.
1086
6
rtava zaklanica i prinosa nijesi htio, ali si mi dao ui otvorene; rtava paljenica i
rtava za grijeh ne ite.
7
Zato rekoh: "Evo, ovdje sam! U knjizi je meni to oznaeno.
8
Volju tvoju initi, Boe moj, meni je slast; zakon tvoj nosim u srcu.
9
Dadoh radosnu vijest o pravednom upravljanju tvojem pred zboru velikom; usta
svojih ne zatvorih, ti zna, Gospode!
10
I Ne zakopah u srcu sudako upravljanje tvoje; slavio sam tvoju vjernost i pomo;
nijesam utio o tvojoj dobroti i milosti pred zborom velikim.
11
Zato i ti, Gospode, ne uskrauj meni milosra svojega! Tvoja dobrota i vjernost
neka me titi vazda!
12
Jer me opkoljuju muke nebrojene; stigoe me zlodjela moja, ne mogu ih pregledati;
ima ih vie nego kose na glavi mojoj; sva me sranost ostavi.
13
Voljan budi, Gospode, izbaviti me; doi mi brzo u pomo, Gospode!
14
Neka se posrame i postide svi, koji mi rade o glavi, da je uzmu; zasramljeni neka
odstupe natrag, koji mi ele nesreu!
15
Neka se zgroze od sramote svoje, koji mi se rugaju: "Ha, ha!"
16
A neka se raduju i vesele u tebi svi, koji ele tebe! Neka govore uvijek: "Velik je
Gospod!" koji trae spasenje tvoje!
17
Ja sam bijedan i siromah: Svemogui brinut e se za me! Ti si moj pomonik i
spasitelj: Boe moj, nemoj kasniti!
Psalam 41
1
Blagoslovljen je onaj, koji se zauzima za slaboga; njega izbavlja Gospod u dan zao!
2
Gospod ga uva, ostavlja ga na ivotu: sretnim e se slaviti u zemlji; ti ga ne
predaje poudi neprijatelja njegovih.
1087
3
Na bolesnikoj postelji krijepi ga Gospod; svu postelju njegovu mijenja mu, kad je
bolestan.
4
Ja se molim: Gospode, budi mi milostiv, ozdravi me, jer sagrijeih tebi!
5
Neprijatelji moji ele mi zlo: "Kad e umrijeti, ime njegovo ieznuti?"
6
Doe li tko, da me posjeti, onda govori lano; dri u srcu zlobu zatvorenu; ali jedva
izae van, govori loe.
7
Svi mrzitelji moji apu meu se proti meni; oni sebi naslikaju, koje me zlo pogaa:
8
"Strano se zlo sruilo na njega." "Kako on lei, ne ustaje vie."
9
Pa i prijatelj moj, u koga sam se uzdao, koji je jeo kruh moj, podie na me petu.
10
Ali ti, Gospode, budi mi milostiv i podigni me, da im vratim!
11
Po tom poznajem, da si mi naklonjen, kad neprijatelj moj ne klike nada mnom.
12
A za mene, ti me dri zdrava, da ti sluim uvijek.
13
Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, odvijeka dovijeka! Amen! Amen!
Psalam 42
Upravitelju pjevakoga zbora; pouna pjesma; od sinova Korahovih.
1
Kao to kouta ezne za izvorvodom, tako ezne dua moja za tobom, Boe!
2
Dua moja ea Boga, Boga ivoga; kad smijem doi, prikazati se pred Bogom.
3
Suze moje postadoe mi jelo danju i nou, kad me se svaki dan pita: "Gdje je Bog
tvoj?"
4
Tada pomiljam a srce se moje prolijeva kako sam neko hodio tamo u povorci
hodoasnikoj, pred njima iao k domu Bojemu uz klicanje i hvalospjeve sveanoga
mnotva.
1088
5
Zato si alosna, duo moja, to uzdie u meni? ekaj Boga, jer ga jo slavim,
mojega spasitelja i Boga.
6
alosna je u meni dua moja, kad se spomenem tebe iz zemlje jordanske i svetita iz
niskoga pogorja.
7
Bezdana doziva bezdanu umom slapova tvojih; svi valovi tvoji i vode tvoje prelaze
preko mene.
8
Danju alje Gospod milost svoju, nou je njemu pjesma moja, molitva k Bogu
ivota mojega.
9
Tuim se Bogu, hridini svojoj: "Zato si me zaboravio?" Zato idem alostan, dok
me neprijatelj mui?
10
Kroz mozak i kosti ide mi poruga tlaitelja mojih, dok me pitaju svaki dan: "Gdje
je Bog tvoj?"
11
Zato si alosna, duo moja i to uzdie u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga jo
slavim, mojega spasitelja i Boga
Psalam 43
1
Dosudi mi pravo, Boe, i raspravi parbu moju s ljudima zlobnim; od laaca i
zlikovaca izbavi me!
2
Jer si ti Bog, koji me brani; zato si me odbacio? Zato idem alostan, dok me
neprijatelj muci!
3
Polji svjetlost svoju, koja titi; neka me vodi i dovede na svetu goru tvoju, k atoru
tvojemu!
4
Htio bih pristupiti k rtveniku Bojemu, k Bogu radosti i veselja svojega, i slaviti uz
citaru tebe, Boe, Boe moj!
5
Zato si alosna, duo moja; to uzdie u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga jo slavim,
mojega spasitelja i Boga.
1089
Psalam 44
Upravitelju pjevakoga zbora; od sinova Korahovih; pouna pjesma.
1
Sluasmo, Boe, uima svojim, oci nam nai pripovjedie: u dane njihove uinio si
sjajno djelo, u dane davne.
2
Rukom si svojom protjerao neznaboce, a njih si zasadio; narode si iskorijenio, a
njih si namnoio.
3
Jer ne zadobie zemlje svojim maem, niti im miica njihova donese pobjedu: "nego
tvoja desnica, tvoja miica, svjetlost lica tvojega; jer si im ti bio naklon.
4
Ti si kralj moj, Boe, koji pomo alje Jakovu!
5
Mi s tobom ruimo na, tlo neprijatelje svoje; s pomou tvojom pogazimo protivnike
svoje.
6
Jer neu da se pouzdam u luk svoj, niti mi ma moj pomae do pobjede!
7
Kad ti nama dade pobjedu nad neprijateljima i posrami mrzitelje nae,
8
Zato emo se mi uvijek Bogom hvaliti; ime emo tvoje slaviti dovijeka.
9
Ali sad si nas posve odbacio i posramio nas; nijesi iao s vojskama naim u boj.
10
Pustio si nas da uzmaknemo pred neprijateljima; neprijatelji nai odnesoe plijen
sebi.
11
Dao si nas kao ovce na klanje, rasijao nas meu neznaboce.
12
Prodao si narod svoju bescjenje i nijesi postao bogat utrkom njihovim.
13
Postavio si nas za porugu susjedima naim, da nam se rugaju i smiju oni, koji su
okolo nas.
14
Nainio si od nas priu meu narodima; gledajui nas mau glavom puci.
15
Pred oima stoji mi uvijek ta sramota, stid mi je pokrio lice
1090
16
Od vike rugaa, to psuje, od pogleda neprijatelja, to ea osvetu.
17
Sve nas je ovo snalo, a mi ipak ne zaboravismo tebe i zavjetu se tvojemu ne
iznevjerismo.
18
Srce nae nije uzmaklo, niti korak na ostavi stazu tvoju.
19
Ti si nas ipak razbio na mjestu agalja i pokrio nas nou smrti.
20
Kad bismo zaboravili ime Boga svojega, ruke svoje podizali k bogu tuemu,
21
Zar ne bi to pronaao Bog, koji pozna najtajnije misli srca?
22
Eto dave nas zbog tebe svaki dan, s nama postupaju kao s ovcama klanicama.
23
Ustani! to spava, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas vjeno!
24
to krije lice svoje, zaboravlja nevolju nau i muku nau?
25
Jer se je prignula dua naa do u prah; tijelo nae prianja za tlo.
26
Digni se! Doi nam u pomo, izbavi nas zbog milosti svoje!
Psalam 45
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Ljiljani" od sinova Korahovih; pouna
pjesma; pjesma ljubavi.
1
Od ljupke rijei igra srce moje; posveujem pjesmu svoju tebi, o kralju, jezik moj
neka je pisaljka hitroga pisara.
2
Lijep si ti, lijep izmeu sinova ljudskih; milina se razlika na usnama tvojim; jer te je
blagoslovio Bog u vijek.
3
Pripai ma svoj uz bokove, junae, svoju sjajnu obranu!
4
U dobri as, sjedi na kola kao branitelj vjernosti, siromatva, pravice! Desnica tvoja
neka pokae sjajna djela!
1091
5
Strijele su tvoje otre, narodi postaju ti podloni one se zabadaju usred
neprijatelja kraljevih,
6
Prijestolje tvoje, Boe, stoji zauvijek i vjeno; ezlo kraljevstva tvojega: ezlo
pravice!
7
Ljubio si pravicu i mrzio na opainu: zato te je pomazao Bog, Bog tvoj, uljem
radosti pred drugovima tvojim.
8
Smirnom, alojem, kasijom miriu sve haljine tvoje; iz dvorana od slonove kosti
razveseljuju te zvuci ica.
9
Poasna pratnja tvoja jesu keri kraljeve; s desne ti strane stoji kraljica, sjajna u
ofirskom zlatu.
10
uj keri, pogledaj i prigni uho svoje: zaboravi narod svoj i oinski dom svoj!
11
Kralj udi ljepotu tvoju; jer je on Gospod tvoj: njemu se pokloni!
12
Narod tirski tebi estita s darovima najbogatiji u narodu.
13
Ki kraljeva koraa unutra u punom sjaju: haljina njezina zlatom izvezena.
14
U haljini iskienoj vode je kralju, za njom djevojke, drugarice njezine, privode k
tebi.
15
Vode ih veselo i radosno, ulaze u palau kraljevu.
16
Mjesto otaca tvojih bit e ti sinovi; postavlja ih knezovima po svoj zemlji.
17
Ja u uzdrati spomen o imenu tvojem od koljena na koljeno; zato e te slaviti
plemena na vijek vijeka.
Psalam 46
Upravitelju pjevakoga zbora; od sinova Korahovih; u sopranu; pjesma.
1
Bog nam je utoite i zatita pomonik u nevoljama, koji se brzo nalazi.
1092
2
Zato neka nas ne hvata strah, i da bi se zemlja potresla, i da bi se prevalile gore u
srce mora,
3
Da bi buila i kipjela voda njegova, da bi se tresle gore od sile njegove.
4
Rijeka pritoci njezini vesele grad Boji, svetite, stan Svevinjega.
5
Bog prebiva u njem: ne moe se pomaknuti; pomo je njegova Bog, kad puca zora.
6
Narodi se pobunili, zaljuljala se kraljevstva; on pusti da zagrmi glas njegova groma,
i ve zadrhta zemlja.
7
Gospod nad vojskama s nama je, utoite je nama Bog Jakovljev!
8
Doite i vidite djela Gospodnja: silne stvari uini na zemlji.
9
Prekida do na kraj zemlje rat, prebija lukove, prelama koplja, izgara kola u ognju.
10
Prestanite i spoznajte, da sam ja Bog! Slavit e me meu narodima i uzvisivati na
zemlji.
11
Gospod nad vojskama s nama je, utoite je nama Bog Jakovljev!
Psalam 47
Upravitelju pjevakoga zbora; od sinova Korahovih, psalam.
1
Svi narodi, zapljetite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnim!
2
Jer je Gospod, Svevinji, straan: kralj velik nad svim svijetom!
3
Podloi nam narode, prisili plemena pod noge nae.
4
Odredi za nas batinu nau, krasotu Jakovljevu, koju ljubi.
5
Uzlazi Bog uz klicanje, Gospod uz glas truba.
6
Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju naemu, pjevajte!
7
Jer je Bog kralj sve zemlje, pjevajte krasnu pjesmu!
1093
8
Bog kraljuje nad narodima, Bog sjedi na svetom prijestolju svojemu.
9
Knezovi naroda skupie se, kao narod Boga Abrahamova. Jest, Boji su vladaoci
zemlje: on je uzvien veoma.
Psalam 48
Pjesma; psalam; od sinova Korahovih.
1
Vekik je Gospod i dostojan svake slave u gradu Boga naega, na svetoj gori svojoj!
2
Krasno se istie radost cijele zemlje: gora Sion, vrhunac na sjeveru, grad monoga
kralja.
3
Bog se u palaama njegovim objavio kao jaka tvrava.
4
Jer eto: kraljevi se skupie, dooe ovamo zajedno.
5
im vidjee, zapanjie se i zbunjeni pobjegoe.
6
Trepet ih ondje obuze, bol kao u ena, kad raaju.
7
Ti si vjetrom istonim razbio lae tarike.
8
Kako smo uli, tako sad vidjesmo: u gradu stoji Gospod nad vojskama, u gradu Bog
na; Bog ini da vjeno postoji.
9
Spominjemo se, Boe, dobro, te tvoje u nutrini hrama tvojega.
10
Kao to ime tvoje, Boe, tako neka dopire slava tvoja do na krajeve zemlje; pravde
je puna desnica tvoja.
11
Tomu se veseli gora Sion, kliku keri Judine radi sudova tvojih.
12
Proite oko Siona, obiite ga, izbrojte kule njegove!
13
Pogledajte dobro bedeme njegove, razmotrite palae njegove: onda moete
najvjeivati buduem pokoljenju:
14
"Tako je Bog, Bog na zauvijek i vjeno; on e nas voditi do smrti."
1094
Psalam 49
Upravitelju pjevakoga zbora; od sinova Korahovih; psalam.
1
ujte ovo, svi narodi, svi stanovnici zemaljski, posluajte!
2
Djeco puka, sinovi plemia, bogati i siromasi zajedno!
3
Usta moja govore istinu, razboritost je osjeaj srca mojega.
4
Prignut u uho svoje k prii jednoj, uz citaru u rijeiti zagonetku svoju.
5
ega da se bojim u dane nesree, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli?
6
Oni se oslanjaju na svoj posjed i hvale se velikim bogatstvom svojim.
7
Ali ne moe ovjek samoga sebe otkupiti, niti platiti otkup Bogu za sebe,
8
Previsoka je cijena za ivot njegov; ne dotee dovijeka!
9
Pa da ivi zauvijek i da ne treba nikada pogledati u grob.
10
On vidi, kako i mudri umiru, i luak kao ivotinja gine, i kako r drugi ostavljaju
svoje dobro.
11
Grob je zauvijek njihov dom, od koljena na koljeno njihov stan, makar i zemlje
prozvae imenom svojim.
12
ovjek unato svojemu sjaju nema opstanka; slian je stoci, to se smakne.
13
To je sudbina onih, koji su puni preuzetnosti; to je svretak onih, koji se hvale
zadovoljstvom!
14
Kao ovce gone se oni u svijet mrtvih: smrt e ih pasti; pravednici im zapovijedaju
ujutro; postojanje njihovo propada u kraljevstvo mrtvih, daleko od postojbine njihove
tamo gore.
15
Ali duu e moju Bog otkupiti iz aka svijeta mrtvih: on ne prima.
16
Zato se ne alosti, kad se tko obogati, kad se umnoi sjaj kue njegove!
1095
17
Jer kad umre, ne ponese nita, bogatstvo njegovo ne moe ga slijediti.
18
Makar se netko u ivotu sretnim slavio: "Slavit e tebe, jer je dobro ilo tebi!",
19
On mora ipak u etu otaca svojih, nikada vie nee gledati bijeloga dana.
20
ovjek, koji ivi u sjaju, a nije razuman, slian je stoci, to se smakne.
Psalam 50
Psalam Asafov.
1
Bog nad bogovima, Gospod, govorio je, dozivao je zemlju od istoka sunanoga do
zapada.
2
Sa Siona zasja Bog, kruna ljepote.
3
On je doao, Bog na, nije mogao utjeti, pred njim oganj prodirao; oko njega um
silan umio.
4
Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu:
5
"Skupite mi sluge moje, to su sklopile zavjet s menom na rtvi!"
6
Oglasie nebesa sud njegov, da Bog vri svoju slubu sudaku.
7
"Sluaj, narode moj; ja u govoriti, tebe u, Izraele, opomenuti, ja, Bog, Bog tvoj!
8
Ne karam te za rtve tvoje; rtve paljenice tvoje gore stalno preda mnom.
9
Ne trebam bikova iz staje tvoje, niti jaraca iz torova tvojih.
10
Jer je moja svaka zvijer u umi i stoka na planinama na tisue.
11
Poznam svaku pticu na gorama; to se kree u polju, moja je svojina.
12
Da bih ogladnio, ne bih ti to rekao; jer moj je nadzemaljski svijet i to ga ispunja.
13
Zar u jesti meso bikova i piti krv jaraca?
1096
14
Hvalu prinesi Bogu kao rtvu zahvalnu; ispuni Svevinjemu zavjete svoje!
15
Prizovi me u dan nevolje, tada u te izbaviti, a ti e me slaviti!"
16
A bezboniku ree Bog: "Zato tumai zakone moje i nosi zavjet moj u ustima?
17
A sam mrzi na nauku moju, rijeima mojim okree lea.
18
Kad si vidio lupea, postao si mu prijatelji s preljuboincima opio si.
19
Usta si svoja pustio da govore zlo, jezik je tvoj pleo prijevare.
20
Kod gozbi si govorio na brata svojega, nanosio si sramotu sinu matere svoje.
21
Ti si to inio, i ja zar sam morao utjeti? Mislio si, da sam ja kao ti; ali sad te karam
i stavljam ti to pred oi.
22
Razumijte ovo, koji zaboravljate Boga; inae pograbit u vas bez spasenja:
23
Tko prinosi rtvu hvale, taj tuje mene; iji je ivot besprijekoran, tome pokazujem
spasenje Boje."
Psalam 51
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov;
1
Smiluj mi se, Boe, po milosru svojem; po velikom milosru svojem uniti grijehe
moje!
2
Posve me operi od zlodjela mojih, od grijeha mojega oisti me!
3
Jer ja znam zloin svoj, krivnja moja vazda mi je pred oima.
4
Tebi, tebi samo sagrijeih, to je pred tobom bilo zlo, to uinih, tako da se ti
pokazuje prave dan u presudi svojoj, ist stoji u sudu svojem.
5
Jer gle, roen sam u grijehu, u krivnji me je ve zaela mati moja.
6
Gle, ti trai istou srca: udijeli nutrini mojoj mudrost!
1097
7
Pokropi me hisopom da se oistim; operi me i bit u biti bjelji od snijega.
8
Daj mi da okuam radost i veselje, da se obraduje tijelo moje, to ga bije!
9
Zastri lice svoje od grijeha mojih i uniti sva zlodjela moja!
10
Srce isto stvori mi, Boe, duh pravi obnovi u meni!
11
Ne odbacuj me od lica svojega, svetoga Duha svojega ne uzimaj od mene!
12
Daj da ponovno iskusim radost spasenja tvojega; daj me okrijepi u duhu
dobrovoljnom!
13
Tada u pokazati bezbonicima putove tvoje, da se grjenici obrate k tebi.
14
Izbavi me od krvi, Boe, Boe spasenja mojega! Tada e jezik moj glasno slaviti
milost tvoju.
15
Gospode, otvori usne moje, i usta e moja navjeivati hvalu tvoju!
16
rtava klanica nijesi mogao; htjedoh ti ih dati; rtve paljenice tebi se ne mile.
17
rtva, to se dopada Bogu, skruen je duh, srce skrueno i ponieno, Boe, to ti ne
prezire nikada.
18
ini dobro na Sionu u naklonosti svojoj i podigni zidove Jerusalema!
19
Onda e imati radost na pravim rtvama: na rtvama paljenicama, itavim
rtvama; onda e se stavljati junci na rtvenik tvoj.
Psalam 52
Upravitelju pjevakoga zbora; pouna pjesma; od Davida;
1
Silnie, to se hvali zloom: "Milost Boja traje uvijek!"
2
Nepravdu izmilja jezik tvoj; on je kao otar no, ti kovau varke!
3
Voli vie zlo nego dobro, vie la nego pravedan govor.
1098
4
Voli samo rijei, to raaju zlo, ti jezie pun varke!
5
Zato e te i Bog unititi zauvijek, iupat e te, izbacit e te iz atora, iskorijenit e
te iz zemlje ivih.
6
Pravednici e to gledati i zgrozit e se, i tada e mu se podsmijevati:
7
"Gle ovjeka, koji nije traio utoite svoje u Bogu! Gradio je na veliini bogatstva
svojega; prkosio je zloom svojom."
8
A ja sam kao zelena maslina u kui Bojoj; ja stavljam uzdanje svoje u milosre
Boje uvijek i dovijeka.
9
Slavit u te vjeno, jer ti si to uinio i navjeivat u ime tvoje dobrostivo, pred
licem tvojih svetih.
Psalam 53
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Bolest"; pouna pjesma; od Davida.
1
Luaci misle u sebi: "Nema Boga." Pokvarena su djela njihova, uinie odurna
zlodjela; nema ni jednoga, koji je inio dobro.
2
Bog gleda s neba na djecu ovjeju, da vidi, tko je razuman, tko se povodi za
Bogom.
3
Ali su ovi zali, svi se pokvarili; nema ga, koji je inio dobro, nema ni jednoga.
4
Zar da ne bi morali initi okajanje svi, koji su inili zlo, koji su jeli narod moj kao
kruh, koji nijesu astili Gospoda?
5
Jedanput e oni zadrhtati od tjeskobe, gdje nema razloga za drhtanje; jer e Bog
razasuti kosti neprijatelja; ti e ih posramiti, jest, Bog e ih zabaciti.
6
O da bi dolo sa Siona spasenje Izraelu! Kad Gospod okrene sudbinu naroda
svojega, onda neka klie Jakov, onda neka se veseli Izrael!
1099
Psalam 54
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; pouna pjesma; od Davida;
1
Boe, imenom svojim spasi me i jakou svojom pribavi mi pravo!
2
Uslii, Boe, molitvu moju i uj rijei usta mojih!
3
Jer pakosni ustaju proti meni, okrutni rade mi o glavi; straha Bojega ne poznaju.
4
Ali gle, Bog je pomonik moj, Svemogui je potpora ivotu mojemu.
5
Na neprijatelje moje neka natrag padne zlo, vjernou tvojom daj da zamuknu!
6
Tada u ti radosno prinositi rtvu, navjeivat u, Gospode: "Ime je tvoje
dobrostivo!
7
On me je izbavio iz svake pogibli; oko moje gleda dolje na neprijatelje moje."
Psalam 55
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; pouna pjesma; od Davida.
1
Posluaj Boe, molitvu moju i ne skrivaj se vapaju mojemu!
2
Pazi na me i daj mi odgovor! U jadu svojem lutam okolo, smeten sam
3
Zbog prijetnja neprijatelja, i vike bezbonika; jer diu na me zlo i u gnjevu progone
me.
4
Srce mi se gri u grudima, spopadaju me strahovi smrti.
5
Strah i trepet nasru na me, groza se svaljuje na me.
6
Tada elim: "Da bih imao krila golubinja: odletio bih odatle i mir bih naao!
7
Jest, daleko bih odletio u daljinu; pustinja bi mi bila postojbina.
8
Utoite bih brzo potraio sebi od bijesa bure, od vihora."
1100
9
Upropasti ih, Svemogui, pometi im jezik, jer vidim nasilje i svau u gradu.
10
Oni ga okruuju danju i nou kao svoje vlastite zidove; unutra vladaju zlodjela i
nevolja,
11
Usred njega bezbona djela, s trga njegova ne odlazi tlaenje i lukavstvo.
12
Jest, nije neprijatelj koji me tako grdi: to bih podnio; ne udara na me mrzitelj moj:
ja bih se skrio od njega.
13
Ne, ti si, ovjek kao ja, prijatelj moj, pouzdanik moj.
14
S kojim sam pouzdano opio, u povorci sveanoj hodio u kuu Boju.
15
Neka ih dostigne smrt, neka ivi siu u podzemni svijet, jer je kua njihova, srce
njihovo puno zloe.
16
A ja prizivam Boga; Gospod e me spasiti!
17
Uvee, u jutro i u podne tuit u i uzdisati; on e uti glas moj;
18
Duu e moju otkupiti za mir iz boja proti meni; jer ih je mnogo bilo oko mene.
19
Bog e uti; duboko e ih saviti, on, koji stoluje odvijeka, jer se ne popravljaju, jer
ne tuju Boga sa strahopotovanjem.
20
Svaki stavlja ruku svoju na prijatelja, pogruje savez svoj.
21
Glatka je licemjerna rije njegova, ali mu je svaa u srcu; rijei su njegove blae od
ulja, ali su maevi.
22
Baci na Gospoda brigu svoju, i on e te uzdrati; on ne da da se pravednik ikad
poljulja.
23
Ali one, Boe, rui u jamu grobnu; ljudi puni krvi i prijevare ne sastavljaju
polovine dana svojih. A ja se uzdajem u tebe.
1101
Psalam 56
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Nijema golubica u daljini"; od Davida;
miktam; kad ga Filisteji uhvatie u Gatu.
1
Smiluj se meni Boe, jer za mnom zijevaju ljudi; ratnici me svaki dan pritiskuju.
2
Neprijatelji moji rade mi o glavi; jest, mnogo ih je, koji se bore proti meni.
3
Ali neka je daleko od mene, da ih se bojim, jer u tebe se uzdajem!
4
U Boga, ijom se rijei diim, u Boga se uzdam, ne bojim se: to mi mogu uiniti
ljudi?
5
Svaki dan preokreu rijei moje; sve misli njihove idu na zlo proti meni.
6
Skupljaju se; zasjedaju mi; paze na pete moje, jer ml rade o glavi.
7
Uz takvu zlou da izmaknu, u gnjevu srui narode, Boe!
8
Izbrojio si dane nevolje moje; suze moje skupi u svoj mijeh, u torbu svoju unutra!
9
Onda se moraju neprijatelji moji okrenuti, umai u dan, kad te zovnem; o tom sam
uvjeren: Bog je za me!
10
U Boga, ijom se rijei di im, u Gospoda, ijom se rijei diim,
11
U Boga se uzdam, ne bojim se: to mi mogu uiniti ljudi?
12
Boe, dugujem ti, to sam zavjetovao; rtvu hvale prinijet u ti,
13
Ako izbavi od smrti duu moju, od pada noge moje, da idem pred Bogom u
svjetlosti ivota.
Psalam 57
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Nemoj pogubiti"; od Davida; miktam;
kad pobjee pred Saulom u peinu.
1102
1
Smiluj se meni, Boe, smiluj se meni, jer se u tebe uzda dua moja; u sjenu krila
tvojih ja u se skriti, dok zlo ne umine!
2
Vapijem k Bogu Svevinjemu, k Bogu koji brani stvar moju.
3
On neka mi poalje pomo s neba, jer mi se progonitelj moj ruga! Bog neka dadne
svoju milost i vjernost!
4
Dua moja prebiva meu ljutim lavovima, meu ljudima, kojima su zubi koplja i
strijele, kojima je jezik ma otar.
5
Iznad neba pokai svoje velianstvo, Boe, sjaj tvoj neka napuni sav svijet!
6
Namjestie zamku nogama mojim, ali me je on drao daleko, iskopae preda mnom
jamu, ali oni sami padoe u nju.
7
Utjeeno je srce moje, Boe, utjeeno je srce moje; pjevat u i svirat u.
8
Probudi se, duo moja! Probudi se, harfo i citaro, hou da probudim zoru bijelu!
9
Tebe u slaviti meu narodima, Svemogui, tebi u svirati meu neznabocima.
10
Jer je uzviena do neba milost tvoja, vjernost tvoja do oblaka.
11
Iznad neba pokai svoje Velianstvo, Boe, sjaj tvoj neka napuni sav svijet!
Psalam 58
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Nemoj pogubiti"; od Davida; miktam.
1
Vi suci, govorite li jo doista pravo? Izdajete li pravednu presudu ljudima?
2
Ah ne, vi radite, a srce vam je puno zloe, putate slobodu svoje mu opakom djelu u
zemlji.
3
Ve od krila materina zastranjuju bezbonici, ve od utrobe materine tumaraju laci.
4
Imaju otrov kao otrov zmijin, kao gluha ljutica, to zatiskuje sebi uho,
5
to le uje glasa arobnjaka, s glasa vraara, vjeta u vraanju.
1103
6
Boe, polomi im zube u ustima! Gospode, razbij eljusti laviima!
7
Neka prou kao prolivena voda, neka propadnu kao trava, to vene!
8
Kao pu, to se rainja u sluzi, kao nedonoe, to ne ugleda ni kada sunca.
9
Jo prije nego lonci vai osjete potpaljeno trnje, i sirovo i nagorjelo neka raznese
vihor srdbe!
10
Obradovat e se pravednik, kad vidi osvetu, oprat e noge u krvi bezbonikovoj.
11
Tada e ljudi rei: "Eto, isplati se biti poboan! Ima jo Bog, koji sudi na zemlji!"
Psalam 59
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Nemaj pogubiti"; od Davida; miktam;
kad posla Saul i dade uvati kuu, da ga ubiju.
1
Izbavi me od zlih neprijatelja mojih, Boe, zatiti me od tlaitelja mojih!
2
Otrgni me od zloinaca, sauvaj me od krvopija!
3
Jer evo, o glavi mi rade, ve drzoviti navaljuju na me; a na meni nema krivnje, nema
grijeha, Gospode!
4
Nema na meni nikakva zlodjela, a oni nasru i oruaju se; ustani, doi mi u pomo i
gledaj!
5
Jest, ti, Gospode, Boe nad vojskama, Boe Izraelov, ustani i pohodi sve
neznaboce; ne tedi lukavih klevetnika!
6
Uvee dolaze opet, laju kao psi, skitaju se gradom.
7
Gledaj, oni rue ustima svojim, usne su njihove kao maevi: "Tko moe to sluati"
8
Ali ti, Gospode, ti e im se nasmijati; ti se podsmijeva svima tim neznabocima.
9
Tebi u pjevati, branie moj; jer Bog je meni utoite!
1104
10
Milou svojom dolazi mi Bog moj na susret; protivnike moje daje mi Bog za
nasladu oiju.
11
Ali ih ne davi, da to ne zaboravi narod moj, razbi ih snagom svojom; srui ih na tlo,
Svemogui, ti tite na!
12
Za grijeh usta njihovih, za rijei jezika njihova neka se uhvate u oholosti svojoj, za
kletvu i la, koju govore.
13
Uniti ih u gnjevu svojem, istrijebi ih, da ih nema, neka spoznaju, da Bog vlada u
Jakovu sve do krajeva zemaljskih!
14
Uvee dolaze opet, laju kao psi, skitaju se gradom.
15
Tumaraju okolo za hranom i mrmljaju ne nasitivi se.
16
A ja u pjevati jakost tvoju, rano ujutro kliui slaviti milost tvoju: "jer si mi bio
utoite, u dan nevolje branik moj.
17
Tebi u pjevati, branie moj; jer mi je Bog utoite, milostivi Bog moj!
Psalam 60
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Ljiljan svjedoanstava"; miktam; od
Davida; za pouku;
1
Ti si nas odbacio, o Boe, rasuo nas: razgnjevio si se, na bijeg nas prisilio; vrati nas i
obnovi.
2
Uzdrmao si zemlju, rastrgao ju; stegni pukotine njezine, jer se drmaju.
3
S narodom svojim postupao si veoma tvrdo; napojio si nas vinom omamnim.
4
Dignuo si zastavu proti pobonima svojim, tako da utekoe
5
Da se sad izbave prijatelji tvoji, prui desnicu svoju i uj nas!
6
Ovako ree Bog u svetosti svojoj "Kliui pobjedonosno razdijelit u ekem,
izmjerit u dolinu Sukot.
1105
7
Moj je Gilead, moj je Manaseh, Efraim je obrana glave moje, Juda vladalaki tap
moj.
8
Moab je moj umivaonik, Edomu, da se brine za obuu moju; ti, Filistejo, zavjeri se
meni!
9
Tko e me odvesti u tvrdi grad tko e me povesti u Edom?
10
Zar ne ti, Boe, koji si nas odbacio, koji nijesi iao s naim etama, Boe?
11
Ah, daj nam pomo pred neprijateljem; jer je pomo ljudska nitava!
12
S Bogom izvojujemo pobjedu; on e pogaziti neprijatelje nae.
Psalam 61
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; od Davida.
1
Boe, uslii vapaj moj i uj molitvu moju!
2
S kraja zemlje viem k tebi klonutim srcem; na hridinu, to im je odve visoka,
izvedi me!
3
Jer si ti utoite moje, tvrda kula pred neprijateljem!
4
U atoru tvojem hou da prebivam uvijek, da se skrijem pod krovom krila tvojih!
5
Jer si ti, Boe, usliio zavjete moje, i dao mi batinu onih, koji te se boje,
6
Dodaj dane k danima kraljevim; godine njegove produlji od koljena na koljeno!
7
Neka stoluje dovijeka pred Bogom; zapovjedi milosti i vjernosti, neka ga uvaju!
8
Tada u svagda pjevati imenu tvojemu, zavjet svoj dan na dan vriti.
Psalam 62
Upravitelju pjevakoga zbora; za Jedutuna; psalam Davidov.
1106
1
Samo u Bogu poiva tiho dua moja; od njega mi dolazi spasenje;
2
On je jedini hridina moja i spasenje moje, branik moj, da se ne poljuljam nikada.
3
Dokle ete napadati na ovjeka, vi svi, da ga ubijete? Kao nagnuti zid i tronu
ogradu
4
Zaista, to im je na umu, da ga srue s visine njegove; oni ljube la, ustima svojim
blagoslivljaju, a u srcu svojem kunu.
5
Samo u Bogu poiva tiho dua moja; jer mi od njega dolazi nada
6
On je jedini hridina moja i spasenje moje, branik moj, da ne posrnem nikada.
7
U Boga je spasenje moje i slava moja; tvrdu hridinu svoju, utoite svoje nalazim u
Bogu.
8
Ti narode, uzdaj se uvijek u njega! Izlijevajte pred njim srca svoja; utoite je nae
Bog!
9
Djeca su ovjeja samo dah, sinovi su gospodski samo varka; oni stanu na vagu
gore, a svi skupa laki su od daha.
10
Ne oslanjajte se na nasilje! Ne stavljajte praznu nadu na otimainu! Kad raste
imetak, neka za njega ne prione srce!
11
Jedanput ree Bog o tom, dvaput sam to uo: "da je mo u tebe, Boe,
12
I da je dobrota u tebe, Svemogui; jer ti svakome plaa po djelima njegovim.
Psalam 63
Psalam Davidov; kad je boravio u pustinji Judinoj.
1
Boe, ti si Bog moj: Tebe traim; edna je tebe dua moja, za tobom ezne tijelo
moje u zemlji okorjeloj, suhoj bezvodnoj.
2
Tako sam u svetitu pogledavao za tobom, da vidim sjaj tvoj, slavu tvoju.
3
Jer je milost tvoja vie od ivota; tebi pjevaju slavu usne moje.
1107
4
Tako u te hvaliti za ivota svojega, u ime tvoje podizati ruke svoje.
5
Kao mozgom i salom nasitilo se srce moje, tebe slave usta moja usnama punim
klicanja.
6
Kad te se sjeam na postelji svojoj, kad u budnim asima razmiljam o tebi.
7
Zaista, ti si pomo moja; u sjeni krila tvojih veselim se!
8
Dua se moja privija k tebi, desnica me tvoja prihvaa.
9
A koji hoe da upropaste duu moju: neka idu u dubinu zemlje,
10
Neka izginu od maa, neka budu plijen akalima!
11
A kralj se raduje u Bogu, koji se zakleo njim, neka klie, jer e se stisnuti usta
lacima.
Psalam 64
1
uj, Boe, glas u jadu mojemu od stranoga neprijatelja sauvaj ivot moj!
2
Zatiti me od osnova zlikovaca, od bjesnila zloinaca!
3
Koji otre jezik svoj kao ma, zapinju na lukove svoje otrovne rijei kao strijele,
4
Da iz potaje strijeljaju na pobonoga; iznenada ustrijele ga i ne boje se.
5
Tvrdo zakljuuju zlu odluku, dogovaraju se da postave zamke; misle: Tko e ih
vidjeti?
6
Na zloinstva samo misle, skrivaju lukavo izmiljenu osnovu; pamet i srce ovjeje
bezdan su duboki.
7
Ali e ih pogoditi Bog strijelom svojom: iznenada bit e ranjeni.
8
Sruit e ih jezik njihov; tko ih god tada pogleda, bjeat e od njih.
1108
9
Sve ljude spopast e strah; govorit e djela Boja, spoznat e upravljanje njegovo.
10
Pravednik e se veseliti o Gospodu, skrit e se u njega; svi estiti hvalit e se.
Psalam 65
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov; pjesma.
1
Tebi, Boe na Sionu, pripada hvalospjev; tebi neka se izvruju zavjeti!
2
Ti usliitelju molitava, k tebi neka se utjee svako tijelo!
3
Teko me pritiskuje krivnja zlodjela, ali ti oprata grijehe nae.
4
Blagoslovljen je onaj, kojega si izabrao, da bude blizu tebe, da prebiva u dvorima
tvojim! Nasitimo se dobrom kue tvoje, svetoga hrama tvojega.
5
Ti nas uslii u dobroti udesnim djelima; ti Bog, spasitelj na; ti pouzdanje svih
krajeva zemaljskih, najdaljega ala,
6
Koji tvrdo postavlja gore svojom snagom, opasan jakou;
7
Koji utia buku morsku, bune valove, bunu naroda:
8
Sad zadru pred znacima tvojim skrajni stanovnici zemlje; sad napuni klicanjem
istok i zapad.
9
Ti si blagoslovio zemlju, zalio si je i bogato napunio potokom Bojim punim vode;
daje da joj uspijeva ito; tako si je opremio,
10
Brazde si njezine napojio, grude njezine namoio, kinim kapljama razmekao,
usjeve joj u rastu blagoslovio.
11
Tako kruni godinu dobrote svoje; i staze tvoje teku obilnou.
12
Padaju na panjake po pustinji, breuljci se opasuju radou;
13
Odijevaju se livade stadima; dokine su pokrivene itom; vesele se i pjevaju.
1109
Psalam 66
Upravitelju pjevakoga zbora; pjesma; psalam.
1
Poklikni Bogu, sva zemljo!
2
Pjevajte hvalu slavnome imenu njegovu, dajte da glasno odjekne hvala njegova!
3
Recite Bogu ovako: Kako su strana djela tvoja! Zbog velike moi tvoje moraju ti se
prikloniti sami neprijatelji tvoji.
4
Sva zemlja neka se pokloni tebi; neka ti hvalu pjeva, imenu tvojemu hvalu pjeva!
5
Doite i gledajte djela Boja: strano je kod ljudi djelovanje njegovo.
6
More je pretvorio u suhu zemlju; preko rijeke prijeoe nogom; zato emo se
veseliti o njemu.
7
Vjeno vlada u moi svojoj; oi njegove ispituju narode, da se ne podiu buntovnici.
8
blagoslivljajte, narodi, Boga naega, dajte da glasno odjekne hvala njegova!
9
On je duu nau uzdrao na ivotu; nije dao da poklizne noga naa.
10
Ti si nas kuao, Boe; istio si nas, kao to se isti srebro;
11
Uveo si nas u zamku, metnuo si breme na lea naa;
12
Dao si, da ljudi idu preko nas; moradosmo prolaziti kroz oganj i vodu: ipak si nas
doveo u slobodu.
13
Sa rtvama stupam u kuu tvoju, da ti izvrim zavjet svoj,
14
to ga izrekoe usne moje i obeae u nevolji usta moja.
15
Od pretilih ovaca prinosim ti rtve paljenice s kadom ovnujskim; junad i jarad
spremam ti.
16
Doite i ujte, pripovijedam, vi svi koji se Boga bojite, to je uinio dui mojoj:
1110
17
Zavapih k njemu ustima, zahvalna pjesma ve pod jezikom.
18
Da sam nosio u srcu svojem bezakonje, nikad me ne bi usliio Svemogui.
19
Ali je Bog uo, primio je glasno moljenje moje,
20
Neka je blagoslovljen Bog, koji mi ne odbi molitvu moju, niti ustee milost svoju
od mene!
Psalam 67
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; psalam; pjesma.
1
Budi nam milostiv Boe i blagoslovi nas, obasjaj nas licem svojim!
2
Kada se na zemlji upozna uprava tvoja, po svim narodima pomo tvoja,
3
Onda te slave narodi, Boe, onda te slave svi narodi.
4
Sav e se svijet radovati i veseliti, to ti pravedno vlada nad narodima, upravlja
narode na zemlji.
5
Onda te slave narodi, Boe, onda te slave svi narodi:
6
Kada je zemlja dala rod svoj, onda nas blagosliva Bog, Bog na.
7
Bog e nas blagosloviti! Neka se boje njega svi krajevi zemaljski!
Psalam 68
Upravitelju pjevakoga zbora; psalam Davidov; pjesma.
1
Ustaje Bog; neprijatelji se njegovi rasipaju! Na pogled njegov bjee mrzitelji
njegovi!
2
Kao to se dim raspri, tako ih ti raspri; kao to se vosak rastopi od ognja, tako
izginu bezbonici pred Bogom.
3
A pravednici se vesele i raduju pred Bogom i kliu od radosti.
1111
4
Pjevajte Bogu, pjevajte hvalu imenu njegovu! Poravnajte put onome, koji ide
pustinjom, Gospod mu je ime kliite mu!
5
Otac je siromasima i zatitnik sirotama Bog u svetom stanu svojemu.
6
Bog daje zaputenima naselje, sunje izvodi na slobodu, a prkosni ostaju u pustoi.
7
Kad si iao pred narodom svojim, Boe, kad si koraao kroz pustinju,
8
Zemlja se je tresla, nebesa su se rastapala pred Bogom; Sinaj se je tresao pred
Bogom, pred Bogom Izraelovim.
9
Kiu si darova izlijevao, Boe, na batinu svoju, i kad je onemogla, ti si je krijepio.
10
Gdje se je nastanilo stade tvoje, ondje si se brinuo dobrostivo, Boe, za siromahe!
11
Svemogui je ispunio obeanje svoje; pobjedni glasnici doli su u mnogobrojnim
etama:
12
"Kraljevi nad vojskama bjee te bjee: gospodarica kue dijeli plijen."
13
"Kad taborite meu pleterima ovjim, nalik ste na krila golubinja, srebrom
pokrivena, i na mahanje njihovo, sjajno kao zlato."
14
Kad Svemoni razaspe tamo kraljeve, onda kao da pada snijeg na Salmon.
15
Boja je gora baanska gora; puna je humova gora baanska:
16
to gledate tako poprijeko, gore pune humova, na goru, koju izabra Bog sebi za
stan? Jest, tamo e prebivati Gospod dovijeka!
17
Kola Bojih ima tisue tisua; Svemogui je doao od Sinaja u svetite:
18
Uzaao si na visinu, doveo sa sobom roblje, primio darove od ljudi; i nepokorni
stanuju uz Boga, Gospoda.
19
Blagoslovljen neka je Svemogui! Svaki dan nosi nas Bog, spasitelj na.
20
Bog nam je Bog pomonik; u Boga, Gospoda, ima jo izlaza iz smrti.
1112
21
Jest, Bog satire glavu neprijateljima svojim, kosmato tjeme, to hodi u krivnji.
22
Svemogui ree: Iz Baana u ih dovesti, dovest u ih iz dubina mora,
23
Da se okupa noga tvoja u krvi, da jezik pasa tvojih imadne svoj dio na
neprijatelju!"
24
Vidjee, Boe, sveani ulazak tvoj, ulazak Boga mojega, kralja mojega, u svetite.
25
Pjevai naprijed; za njima svirai; u sredini djevojke, to udaraju u bubnje:
26
U zborovima slavili su Boga, Gospoda, oni iz vrela Izraelova.
27
Ondje ide Benjamin, najmlai, voa njihov, eta knezova Judinih, knezovi
Zebulunovi, knezovi Naftalijevi.
28
Boe, podigni mo svoju! Boe, uzdri, to si uinio za nas,
29
Zbog hrama svojega u Jerusalemu! Kraljevi ti prinose darove
30
Uplai zvijer trstike, krdo bikova, teoce naroda! Srui, koji se raduju srebru; raspri
narode, koji vole ratove!
31
Iz Egipta e doi plemii! Ku e dignuti ruke svoje k Bogu!
32
Kraljevstva zemaljska, slavite Boga! Hvalu pjevajte Svemoguemu!
33
Koji ide po nebesima, nebesima iskonskim. uj, grmi glasom svojim, jakim glasom
svojim.
34
Upoznajte mo Boju! Nad Izraelom stoluje velianstvo njegovo, mo njegova u
oblacima.
35
Straan je Bog od svetita svojega, Bog Izraelov: mo i jakost daje on narodu.
Blagoslovljen neka je Bog!
Psalam 69
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Ljiljani" od Davida.
1113
1
Spasi me, Boe, jer mi ve dolaze vode do grla.
2
Propadam u dubokom glibu, gdje nema vie dna; tonem vodi u dubine, valovi me
zatrpavaju.
3
Iznemogoh viui, grlo mi se osuilo; oi mi se ugasie gledajui Boga svojega.
4
Ima vie nego kose na glavi mojoj onih, koji mrze na me ni za to; jaki su
neprijatelji moji, koji me nepravedno progone: moram vraati, to ne oteh nikada.
5
Ti Boe, zna za bezumlje moje; krivnje moje nijesu skrivene od tebe.
6
Nemoj da se postide u meni, koji oekuju tebe, Svemogui, Gospode nad vojskama!
Nemoj da se posrame u meni, koji trae tebe, Boe Izraelov!
7
Jer zbog tebe podnosim porugu; sramotno rumenilo pokriva lice moje.
8
Tuin postadoh brai svojoj, stranac sinovima matere svoje.
9
Jer revnost za kuu tvoju jede me, i na me pada grdnja grditelja tvojih.
10
Kad postim i gorko plaem, i to mi ne prima samo za zlo.
11
Obuem li vreu mjesto haljine, postajem im za podsmijeh.
12
Koji sjede na vratima, govore o meni, i pijanice pripijevaju o meni.
13
Ali ja ja vapijem k tebi Gospode, Boe, u vrijeme milosti! Uslii me u velikoj
milosti svojoj monom vjernou svojom!
14
Izvadi me iz gliba, da ne propadnem, izbavi me od mrzitelja mojih i iz duboke
vode!
15
Neka me povodanj ne poplavi, neka me puina ne prodre, neka ne sklopi jama
nada mnom drijela svojega!
16
Uslii me Gospode, jer je dobrostiva milost tvoja; obrati se k meni u bogatom
milosru!
17
Ne skrivaj lica svojega od sluge svojega: u tjeskobi sam: uslii me bre!
1114
18
Priblii se dui mojoj i izbavi je; zbog neprijatelja mojih oslobodi me!
19
Ti zna porugu moju, pogrdu moju, sramotu moju; svi neprijatelji moji tebi su pred
oima.
20
Od muke cijepa se srce moje, tako da oajavam; nadao sam se saaljenju, ali
uzalud, tjeiteljima, ali ih ne naoh.
21
Pruaju mi u za jelo, i u ei mojoj poje me octom.
22
Stol njihov neka im bude zamkom, rtvena gozba njihova mreom!
23
Neka im potamne oi, da ne vide, neka im bedra njihova oslabe za svagda!
24
Izlij na njih jarost svoju; plamen gnjeva tvojega neka i dostigne!
25
Stan njihov neka opusti, atorima njihovim neka ne prebiva nitko!
26
Jer koga si ti porazio, toga oni jo progone; govore o boli onih, koje si ti pogodio.
27
Daj da se zlodjela njihova mnoe svejednako, da ne dou nikada do oprosne
presude tvoje!
28
Neka se izbriu iz knjige ivota, s pravednicima neka ne budu zapisani!
29
A ja sam jadan i bolan, pomo tvoja, Boe, neka me zatiti!
30
Tada u slaviti u pjesmi ime Boje, veliati ga u hvali.
31
To e se Gospodu bolje dopasti od stoke, od junaca s rogovima i papcima.
32
Kad to vide patnici, vesele se; vi, koji traite Boga, radujte se od srca!
33
Jer e usliiti Gospod uboge, nee prezreti zarobljenika svojih.
34
Nebo i zemlja pjevaju mu hvalu, more i sve, to se mie u njemu.
35
Zaista, Bog e spasiti Sion, sazidat e gradove Judine; i ljudi e tamo stanovati i
posjedovati.
1115
36
Pleme sluga njegovih batinit e ga; koji ljube ime njegovo, prebivat e u njemu.
Psalam 70
Upravitelju pjevakoga zbora; od Davida; za prinos mirisnoga dijela.
1
Boe, da me spasi, doi mi brzo u pomo, Gospode!
2
Neka se postide i posrame svi, koji mi rade o glavi! Neka uzmaknu i osramote se,
koji mi ele nesreu!
3
Sa stidom neka se vrate natrag, koji mi dovikuju: "Ha, ha!"
4
A neka se raduju i vesele u tebi svi, koji trae tebe! Neka govore uvijek: "Velik je
Bog!", koji ljube spasenje tvoje!
5
A ja sam bijedan i siromah, Boe, priteci mi! Ti si moj pomonik i spasitelj,
Gospode, nemoj kasniti!
Psalam 71
1
U tebe, Gospode, traim utoite, ne daj da se osramotim ikada!
2
U dobroti svojoj izbavi, oslobodi me! Prigni milostivo k meni uho svoje, pomozi
mi!
3
Budi mi zatitna hridina, kamo da pohitim vazda! Zapovjedi spasenje moje, jer si mi
ti hridina i tvra!
4
Boe moj, istrgni me iz ruke bezbonikove, is ruke grjenikove i nasilnikove!
5
Jer si ti nadanje moje, svemogui Gospode, pouzdanje moje od mladosti moje!
6
Od djetinjstva na tebe sam se oslonio, od krila materina bio si branik moj; tebi vazda
moj hvalospjev!
7
Kao udo bio sam mnogima, jer si mi ti bio jak branik.
8
Usta su moja bila puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan.
1116
9
U doba starosti nemoj me odbaciti; kad me izda snaga, nemoj me ostaviti!
10
Jer neprijatelji moji govore proti meni; koji vrebaju ivot moj, dogovaraju se skupa
11
I govore: "Bog ga je ostavio, progonite ga i uhvatite, jer nitko ga ne moe spasiti."
12
Ne udaljuj se od mene, Boe! Boe moj, priteci mi u pomo."
13
Neka se postide i propadnu protivnici moji; neka spopadne stid i sramota one, koji
trae nesreu moju!
14
A ja u se svagda uzdati u tebe, svu slavu tvoju umnoavat u.
15
Usta e moja navjeivati pravdu tvoju, svaki dan spasenje tvoje; jer u tom ja ne
znam mjere.
16
Umrijet u slavei udesa Svemoguega; slavit u samo pravednost tvoju,
Gospode!
17
Od mladosti ti si me uio, Boe, i do sada navjeujem udesa tvoja.
18
Zato me i u starosti ne ostavljaj, u starakoj dobi, Boe, dok navijestim buduemu
pokoljenju mo tvoju, svima potomcima jakost tvoju!
19
Jest, do neba, Boe, see pravedna uprava tvoja; ti si uinio tako velike stvari;
Boe, tko je kao ti?
20
Ti nam dade doivjeti mnogu muku i nevolju: oivi nas opet! Izvedi nas opet iz
bezdana zemaljskih!
21
Tada umnoi dostojanstvo moje i udijeli mi iznova utjehu!
22
Onda u te slaviti uz harfu zbog vjernosti tvoje, Boe moj, udarat u ti u citaru,
Svee Izraelov!
23
Neka pokliknu usne moje jer tebi u pjevati i dua moja, koju si otkupio!
24
I jezik e moj svaki dan slaviti pravdu tvoju, kad stie stid i sramota one, koji trae
nesreu moju.
1117
Psalam 72
1
Boe, daj kralju sud svoj i pravednost svoju sinu kraljevu!
2
Da pravedno vlada narodom tvojim i ubogima tvojim po pravici.
3
Neka bi gore donijele narodu mir i humovi pravdu!
4
Ubogima u narodu neka on pribavi pravicu, djeci ubogih neka pribavi pomo, a
nasilnika neka satire,
5
Dok je sunca i mjeseca kroz sve narataje!
6
Neka doe kao dad na poljane, kao kaplje, to rose zemlju!
7
U dane njegove neka procvate pravica i obilje mira, dokle tee mjeseca!
8
Neka vlada od mora do mora, od rijeke do krajeva zemlje!
9
Pred njim neka popadaju stanovnici pustinje, neprijatelji njegovi neka se prignu do
zemlje!
10
Kraljevi tariki i otoci neka donesu darove; kraljevi od ebe i Sebe neka dadnu
danak!
11
Svi kraljevi neka se prignu pred njim, svi narodi neka mu slue!
12
Ser e spasiti ubogoga, koji vapije, potlaenoga i onoga, koji nema pomonika.
13
On se smiluje slabima i ubogima i spasava ivot jadnima.
14
iz pritiska i nasilja otkupljuje ivot njihov: "u oima je njegovim dragocjena krv
njihova.
15
Neka bi dugo ivio i darivao ih zlatom iz ebe! A oni neka se svagda mole za njega
i neka mu uvijek prose blagoslov!
16
U zemlji e biti izobilja ita, pa i na visinama gorskim; ito njezino umi kao
Libanon, etva njezina raste kao trava na polju.
1118
17
U vijeke neka traje ime njegovo! Dok sunce sjaje, neka ime njegovo traje! Sva
pokoljenja zemlje neka se blagoslivljaju u njemu, svi narodi neka ga slave!
18
Blagoslovljen neka je Bog Gospod, Bog Izraelov, koji ini udesa, on jedini!
19
I blagoslovljeno neka je slavno ime njegovo u vijeke! Sav svijet neka je pun slave
njegove! Amen! Amen!
20
Kraj molitvama Davida sina Jesejeva.
Psalam 73
1
Kako je dobar Bog Izraelu, onima, koji su ista srca!
2
A meni umalo ne spotakoe noge, umalo se ne poskliznue koraci moji.
3
Jer se uzbunih zbog bezbonika videi, kako bezbonici dobro ive.
4
Ne znaju oni za nevolju, zdravo im je i jao tijelo.
5
Ne kuaju boli drugih ljudi i ne mue se kao drugi ljudi.
6
Zato im je vrat obavijen oholou kao ogrlicom, obueni su u nasilje kao u haljine.
7
Iz zla srca raa se zloa njihova, prepuni se loih naslada.
8
Rugaju se i govore pakosno, i s visine silom se groze
9
Usta svoja diu ve i u nebo, i jezik njihov prua se po zemlji.
10
Zato se narod moj obraa k njima i pije izobilja vodu nauke njihove.
11
Govore: "Ah, kako bi to znao Bog? Zar uope ima znanja u Svevinjega?"
12
Eto, tako je s bezbonicima; nesmetano jednako umnoavaju bogatstvo.
13
I tako sam uzalud drao isto srce svoje i badava prao u nevinosti ruke svoje.
14
Zato me svaki dan pogaalo zlo, svako se jutro iznova podizala bol moja.
1119
15
Kad bih pomislio: Govorit u i ja tako, zaista bih radio na rodu djece tvoje bez
ikakve vjernosti
16
Tada stadoh razmiljati, da bih to razumio; ali je to bilo muno u oima mojim,
17
Dok najposlije unioh u tajnu Boju i vidjeh, kako oni skonaju.
18
Jer ti ih postavlja na sklizavo tlo, i puta, da se raspadnu u ruevine.
19
Kako najednom potamnjee! Nestade ih; strahota ih upropasti.
20
Kao to slika sna iezne, kad se probudi ovjek, tako ti, Boe, razbije sliku
njihovu, kad ustane.
21
Zaista, kad je gorina izjedala srce moje i bol otro probadala nutrinu moju,
22
Tada sam bio kao ivine bez razbora; kao nijema stoka, tako sam stajao pred
tobom.
23
Ali ipak ostadoh stalno kod tebe; ti si me bio prihvatio za desnu ruku.
24
Po savjetu svojemu vodio si me i poslije e me odvesti u slavu.
25
A koga imam ja u nebu, osim tebe? Nita me vie ne veseli na zemlji!
26
Neka mi nestane tijela i srca, ostaje ipak Bog jo branik srca mojega, batina moja
dovijeka!
27
Jer evo, koji se udaljuju od tebe, idu u propast; koji ostave tebe, ti ih sve uniti.
28
A za mene je dobro blizina Boja; u Svemoguega Gospoda stavljam samo svoje
uzdanje, da opijevam sva djela tvoja.
Psalam 74
Pouna pjesma; od Asafa.
1
to nas odbacuje, Boe, zauvijek; to plamti gnjev tvoj na ovce pae tvoje?
1120
2
Spomeni se zajednice svoje, koju si stekao od starine, koju si otkupio za narod
batine svoje, gore Siona, na kojoj si se nastanio!
3
Korake svoje okreni k vjenim ruevinama sve je u svetitu poharao neprijatelj.
4
Tlaitelji tvoji digoe dobitnu viku na mjestu sastanka tvojega; kao pobjedne
znakove postavie bojne znakove svoje.
5
Oni to poinie, kao kad se u gustoj umi visoko zamahne sjekira:
6
Sjekirom i maljem razbie sve, to je bilo u njemu rezano.
7
Ognjem spalie svetite tvoje; stan imena tvojega oskvrnie do temelja.
8
Rekoe u sebi: "Unitit emo ih sasvim!" Tako popalie sva mjesta Boja u zemlji.
9
Ne vidimo vie udesnih znakova svojih; nema vie proroka; nema u nas tko bi
znao, dokle e to trajati.
10
Dokle e se, Boe, jo rugati protivnik? Zar e dovijeka neprijatelj psovati ime
tvoje?
11
to ustee ruku svoju, desnicu svoju? Izvadi je iz njedara svojih i uini kraj!
12
Bog je kralj moj od starine, on ini silna djela na zemlji.
13
Ti si mou svojom rasjekao more; ti si satro glavu vodenim nemanima.
14
Ti si razmrskao glave Levijatanu; dao si da ga jede narod koji ivi u pustinji.
15
Ti si otvorio izvore i potoke; ti si isuio rijeke nepresune.
16
Tvoj je dan i tvoja je no; mjesecu i suncu dao si svoje mjesto;
17
Utvrdio si sve granice zemaljske; stvorio si ljeto i zimu.
18
Spomeni se toga: neprijatelj se je narugao Gospodu; narod je bezumni psovao ime
tvoje!
1121
19
Ne daji zvijerima due golubice svoje i nemoj zaboraviti ivota ubogih svojih za
svagda!
20
Pogledaj na zavjet; jer su peine zemaljske pune stanova nasilja!
21
Nevoljnik neka se ne vrati sramotan; ubogi i potlaeni neka hvale ime tvoje!
22
Digni se, Boe, brani stvar svoju i spomeni se, kako ti se bezumnici rugaju
svejednako!
23
Nemoj zaboraviti obijesti neprijatelja svojih, vike protivnika svojih, to jo jednako
raste!
Psalam 75
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Nemoj pogubiti"; psalam Asafov;
pjesma.
1
Hvalimo te, Boe, hvalimo te; jer je blizu ime tvoje; daj nam da navjeujemo
udesa tvoja!
2
"Pravi as ja u ve izabrati; tada u rei sud pravedan.
3
Ako se i strese zemlja sa svima, koji stanuju na njoj, ja sam, koji utvruje stupove
njezine.
4
Opominjem hvalie: Ne hvalite se ipak tako! i bezbonike: Ne diite roga!
5
Ne diite roga svojega visoko proti onome gore, ne govorite drsko i tvrdoglavo!"
6
Jer pomo ne dolazi ni od istoka ni od zapada ni od pustinje ni od gora.
7
Ne, Bog je, koji sudi: "jednoga ponizuje, drugoga uzvisuje.
8
Jer au dri Gospod u ruci; jako vino pjeni se u njoj; on ga toi; i talog njegov
moraju gutati, moraju piti svi bezbonici na zemlji.
9
A ja u se radovati dovijeka; pjevat u pred Bogom Jakovljevim:
10
On lomi sve rogove bezbonicima; a visoko se diu rogovi pravednikovi.
1122
Psalam 76
Upravitelju pjevakoga zbora; uz ice; psalam Asafov, pjesma.
1
Objavio se Bog u Judeji; veliko je ime njegovo u Izraelu.
2
U Salemu je ator njegov, na Sionu je prebivalite njegovo
3
Ondje je polomio strijele luku, tit, ma i ratnu spravu.
4
Sjajno obuen siao si ti, Slavni, od gora pradavnih.
5
Odvani divovi traili su plijen sebi, ali padoe u smrtni san: junaci osjetie
nemone ruke svoje.
6
Pred prijetnjom tvojom, Boe Jakovljev, popadoe konjanik i konj na tlo.
7
Ta straan ti si i tko da se odri pred tobom, kad plane gnjev tvoj?
8
S neba si oglasio presudu: zemlja se prepade i zanijemi,
9
Kad Bog ustade na sud, da pomogne svima stradalnicima na zemlji.
10
Ali tjeskoba ljudska postade hvalospjev; ostatak strahote pretvori se u radost.
11
Zato inite zavjete i prinosite ih Bogu svojemu, Gospodu; svi, koji ste oko njega,
prinosite dare Stranomu!
12
Oholost knezovima ponizuje on; kraljeve zemaljske prepada on.
Psalam 77
Upravitelju pjevakoga zbora; za Jedutuna; psalam Asafov.
1
Glasno vapijem k Bogu; moram vikati: glasno vapijem k Bogu.
2
Neka bi me uo u dan nevolje moje! Svemoguega traim: ispruena je bez
prestanka neu ruka moja; dua moja ne da se utjeiti.
1123
3
Kad se spomenem Boga, moram uzdisati; kad razmiljam, klone srce moje.
4
Ne da da mi se zaklopi oko; smeten sam, ne mogu se vie mo
5
Spominjem se prolih dana; sjeam se davnih godina.
6
Promiljam nou, mislim u svojemu srcu; tako pita duh moj:
7
"Zar e se dovijeka gnjeviti Svemogui i zar se vie nikada nee smilovati?
8
Zar je zauvijek prestala milost njegova? Zar se je prekinula rije njegova obeanja
za sva pokoljenja?
9
Zar je zaboravio Bog milostiv biti, u gnjevu zatvorio milosre svoje?"
10
I rekoh: To je bol moja, da se je promijenila desnica Svevinjega.
11
Spominjem se djela Gospodnjih; sjeam se negdanjih udesa tvojih.
12
Mislim o svim djelima tvojim; razmiljam velike radove tvoje.
13
Uzviena je uprava tvoja, Boe, koji je bog tako velik kao Bog na?
14
Ti si Bog, koji ini udesa; ti si objavio mo svoju narodima.
15
Miicom svojom otkupio si narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
16
Vidjee te vode, Boe, vidjee te i ustreptae; valovi zahukae.
17
Oblaci su i izlijevali rijeke, u oblacima je grmio grom, munje su tvoje sijevale tamo
i ovamo.
18
uj, tropot kola tvojih! Munje su osvjetljivale svijet; zemlja se je tresla i njihala.
19
Po moru je iao put tvoj, po silnim vodama staza tvoja; a traga tvojega nije
poznavao nitko:
20
Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.
1124
Psalam 78
Pouna pjesma Asafova.
1
Pripazi na pouku moju, narode moj, prignite uho svoje k rijeima usta mojih!
2
Otvorit u za prie usta svoja, i iz davnine govorit u zagonetke.
3
to sluasmo i doznasmo, o emu nas jo izvijestie oci nasi
4
To neemo zatajiti djeci, nego emo javiti buduem narataju: slavna djela
Gospodnja, mo njegovu i udesa, to ih je inio.
5
Zakon postavi u Jakovu; u Izraelu izdade naputak, za koji zapovjedi ocima naim,
da ga predadu dalje djeci svojoj,
6
Da dozna za to budui narataj; djeca, to e se jo roditi, neka to pripovijedaju djeci
svojoj,
7
Da bi i oni stavljali u Boga ufanje svoje, i da ne bi zaboravili djela Bojih, i da bi
posluni bili zapovijedima njegovim,
8
Neka ne bi postali kao oci njihovi: rod nepokoran i nevjeran, rod, koji nije utvrdio
srce svoje, niti je bio vjeran Bogu duhom svojim!
9
Sinovi Efraimovi, naoruani strijelci, u dan boja vratie se natrag.
10
Ne odrae zavjeta Bojega; ne htjedoe hoditi po naputku njegovu
11
I zaboravie djela njegova i udesa njegova, to ih smjedoe gledati.
12
Pred oima otaca njihovih uini udesa u zemlji egipatskoj, u Soanskom polju,
13
Razdvoji more i provede ih i vode nagomila visoko kao nasip.
14
Vodio ih danju oblakom, a svu no svijetlim ognjem.
15
Rastvori hridinu usred pustinje i napoji ih izobilja kao potokom.
16
Izvodi potoke iz kamena i vodi vodu kao rijeke.
1125
17
Ali oni nastavie grijeiti proti njemu i prkositi Svevinjemu u pustinji.
18
I kuali su Boga u srcu svojemu itui jela za poudu svoju.
19
A ovako su govorili proti Bogu: "Moe li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
20
On dodue udari u kamen, i potekoe vode i potoci se razlie: ali moe li jo i kruha
dati i mesa postaviti narodu svojemu?"
21
Gospod je to uo, i razgnjevi se, i oganj planu na Jakova, i gnjev se podie na
Izraela,
22
Jer ne stavie svoje pouzdanje u Boga i svoje ufanje u pomo njegovu.
23
A ipak zapovjedi oblacima gore i otvori vrata nebeska.
24
I pusti, te im pade kao dad mana za jelo, i dade im kruh s neba.
25
Svaki je imao da jede kruha aneoskoga; posla im hrane izobilja.
26
Pusti, da se digne na nebu istonjak, i navede jakou svojom jug;
27
Kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim.
28
Pobaca ih sred tabora njihova, oko atora njihovih
29
I jedoe i nasitie se, i dade im tako, to su eljeli.
30
Ali ih jo i ne proe elja njihova, jo je bilo jelo u ustima njihovim, kad se gnjev
Boji podie na njih.
31
Tada on pomori najjae meu njima i mlade ljude Izraelove uniti.
32
Uza sve to grijeili su dalje i nijesu drali nita do udesnih djela njegovih.
33
I pusti on, te su dani njihovi prolazili u zalud, i godine njihove bile pune uasa.
34
Kad ih je ubijao, onda bi ga traili, obraali bi se i pohitjeli bi k Bogu.
35
Onda bi pomiljali, da je Bog branik njihov, da je Bog, Svevinji, spasitelj njihov.
1126
36
Ali bi ga varali ustima svojim i lagali mu jezikom svojim.
37
Srce njihovo nije bilo utvreno u njemu, niti su bili vjerni zavjetu njegovu.
38
Ali je on bio milostiv i opratao zlodjela njihova i ne bi ih nikada posve pomorio;
esto bi ustavljao gnjev svoj i ne bi podizao sve jarosti svoje.
39
I pomislio bi, da su od mesa, dah, koji prolazi i ne vraa se.
40
Koliko bi mu puta prkosili u pustinji i oalostili ga u pustoi!
41
I sve nanovo kuali su Boga i tako alostili Sveca Izraelova.
42
Nijesu se vie sjeali ruke njegove, dana, kad ih izbavi od neprijatelja,
43
Kad uini znake svoje na Egiptu i udesa svoja u podruju
44
Kad obrati u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ih vie ne mogoe piti.
45
Posla na njih pasje muhe, to su ih klale, i abe, to su ih morile.
46
etvu njihovu predade crvu i plod rada njihova skakavcu.
47
Lozu njihovu pobi gradom i smokve njihove slanom.
48
Tui predade stoku njihovu, stada njihova munji.
49
I pusti na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdbu i nevolju, poslanstvo vjesnika
nesree.
50
lahko dade maha gnjevu svojemu, ne sauvaj due njihove od smrti i ivot njihov
predade kugi.
51
Pobi sve prvoroence u Egiptu, prvine muke snage u atorima Hamovim.
52
I povede narod svoj kao ovce i vodi ih kao stado preko pustinje.
53
Vodio ih je sigurno, te se nijesu brinuli, a neprijatelje njihove zatrpa more.
54
Dovede ih na sveto mjesto svoje, na goru, koju zadobi desnica njegova.
1127
55
I odagna ispred njih narode; drijebom im razdijeli podruje njihovo kao batinu, i
po atorima njihovim naseli plemena Izraelova
56
Ali su oni kuali i draili Boga, Svevinjega i nijesu pazili na propise njegove.
57
Otpadoe nevjerno kao oci njihovi, slagae kao varav luk.
58
Rasrdie ga visinama svojim i razdraie ga idolima svojim.
59
uo je to Bog i razgnjevio se, i odbacio posve Izraela.
60
I ostavio prebivalite svoje u ilu, ator, u kojemu je prebivao meu ljudima
61
Onda dade u ropstvo ponos svoj i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
62
I predade mau narod svoj; bio je planuo na batinu svoju.
63
Mladie njegove prodrije oganj, i djevojkama se njegovim ne zapjeva pjesma.
64
Sveenici njegovi padoe od maa; udovice njegove ne zaplakae.
65
Ali se tada kao iza sna probudi Svemogui, kao junak, koji ustaje od vina.
66
I pobi neprijatelje svoje s lea, osramoti ih dovijeka.
67
Ali odbaci i ator Josipov, i ne dopade mu se vie pleme Efraimovo.
68
Nego izabra sebi pleme Judino, goru Sion, koja mu omilje.
69
Sagradi visoko svetite svoje, tvrdo kao zemlja, koju utemelji dovijeka.
70
I izabra Davida, slugu svojega, i uze ga od torova ovijih.
71
Od pastirskog ivota uze ga, da pase Jakova, narod njegov, i Izraela, batinu
njegovu.
72
I on ih je pasao pobonim srcem, vodio ih oprezno, rukom svojom.
1128
Psalam 79
Psalam Asafov.
1
Boe, narodi prodrijee u batinu tvoju, oskvrnie sveti hram tvoj, pretvorie
Jerusalem u ruevine.
2
Trupla sluga tvojih pobacae pticama nebeskim da ih jedu, tjelesa pobonika tvojih
zvijerima zemaljskim.
3
Prolie krv njihovu kao vodu oko Jerusalema, i nije bilo tko da ih ukopa.
4
Postadosmo podsmijeh susjedima svojim, rug i prezir okolini svojoj.
5
Dokle e se jo, Gospode, jednako gnjeviti, dokle e revnost tvoja gorjeti kao
oganj?
6
Izlij gnjev soj na narode, koji te nee da poznaju, na kraljevstva, koja ne potuju
imena tvojega!
7
Jer izjedoe Jakova i prebivalite njegovo opustie.
8
Ne nosi za nama zlodjela otaca; milosre tvoje neka nam brzo doe u susret, jer
postadosmo veoma nevoljni!
9
Pomozi nam, Boe, spasitelju na, zbog asti imena svojega! Oslobodi nas i oprosti
nam grijehe nae zbog imena svojega!
10
Zato da se rugaju neznaboci: "Gdje je Bog njihov?" Neka se pokae na
neznabocima pred oima naim, kako osveuje krv sluga svojih, koju prolie!
11
Neka prodre do tebe uzdisanje suanja; snagom miice svoje otkupi osuene na
smrt!
12
Tako plati sedmerostruko u njedra susjedima naim psovanje, kojim te grdie,
Svemogui!
13
A mi, narod tvoj, ovce stada tvojega, mi emo ti zahvaljivati dovijeka, tvoju emo
slavu navjeivati u sva vremena.
1129
Psalam 80
Upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu: "Ljiljani"; svjedoanstvo; psalam Asafov.
1
Pastire Izraelov, uj, koji si Josipa uvao kao ovce, koji stoluje nad kerubinima,
sijevni
2
Pred Efraimom, Benjaminom i Manasehom: probudi junaku jakost svoju; izai da
nas spasi!
3
Boe, okreni sudbinu nau daj da zasja lice tvoje i bit emo spaeni.
4
Gospode, Boe nad vojskama nebeskim, dokle e se jo gnjeviti unato vapajima
naroda svojega?
5
Kruhom suznim hranio si ga, suzama si ga obilno napajao.
6
ini, da se oko nas svaaju susjedi nai; neprijatelji se nai smiju nama.
7
Boe nad vojskama nebeskim, okreni sudbinu nau; daj da zasja lice tvoje i tada
emo se spasiti.
8
Iz Egipta si prenio lozu, prognao si narode i nju zasadio.
9
Iskrio si za nju, i ona se ukorijeni, i proiri se daleko preko zemlje:
10
Pokri gore sjenom svojom i cedre Boje granama svojim
11
Prui prutove svoje do mora i ogranke svoje do rijeke.
12
Zato si joj sada sruio ogradu, da s nje trga, koji prolazi putem,
13
Da je podgriza gorski vepar, da je jede poljska zvijer?
14
Boe nad vojskama nebeskim, pogledaj opet s neba i vidi i pobrini se za vinograd
svoj!
15
Za sad ovaj, to ga je zasadila desnica tvoja, za mladicu, to si je podigao sebi!
16
Kao smee popaljena je ognjem. Neka propadnu od srdbe lica tvojega!
1130
17
Ali ruka tvoja neka poiva na ovjek desnice tvoje, nad sinom ovjejim, kojega si
podigao sebi!
18
Neemo vie ostaviti tebe; daj nam ivot i tada emo slaviti ime tvoje.
19
Gospode, Boe nad vojskama nebeskim, okreni sudbinu nau; daj da zasja lice
tvoje i tada emo se spasiti.
Psalam 81
Upravitelju pjevakoga zbora; po gatskom napjevu; od Asafa.
1
Glasno kliite Bogu, jakosti naoj, radujte se Bogu Jakovljevu!
2
Uzdignite pjesme, udarajte u bubanj, u slatku citaru s harfom!
3
Trubite u trubu o mlaaku, o utapu, u dan blagdana naega!
4
Jer je takav zakon u Izraelu, takva je naredba od Boga Jakovljeva.
5
Kao zakon postavi to u Josipu, kad je izlazio iz zemlje Egipta; ujem rijei, to ih
nikada nijesam sluao:
6
"Oslobodio sam ramena njegova od bremena; ruke se njegove oprostie od teretne
koare.
7
U nevolji si me zazvao: ja te spasih; usliih te iz gromovnih oblaka; iskuah te na
vodi svae,
8
Sluaj, narode moj, opomenut u te! Ah, Izraele, l ad bi me posluao!
9
Neka ne bude u tebe drugoga bog i bogu tuemu nemoj se l klanjati!
10
Ja, Gospod, tvoj sam Bog, koji te izvedoh iz zemlje egipatske; otvori usta svoja, i ja
u ih napuniti!"
11
Ali narod moj ne poslua glasa mojega, i Izrael ne uini po mojoj volji.
12
Ja ih pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim eljama.
1131
13
Ah, da me je narod moj sluao, da je Izrael hodio putovima mojim!
14
Brzo bih bio pokorio neprijatelje njihove i na protivnike njihove bio bih digao ruku
svoju!
15
Tada bi se morali prignuti mrzitelji Gospodnji, sudbina njihova trajala bi dovijeka.
16
Najboljom penicom hranit u ga, i medom iz hridine krijepit u te.
Psalam 82
Psalam Asafov.
1
Bog se die u zajednici Bojoj, dri sud usred bogova:
2
"Dokle ete suditi nepravedno i zauzimati se za bezbonike!
3
Sudite pravo ubogima, sirotama; siromahe, potlaene opravdajte!
4
Izbavljajte ubogoga, slaboga; oslobodite ih iz ruke bezbonike!"
5
Ali oni ne gledaju na to, ne uviaju to, tumaraju dalje po tami: drmaju se svi temelji
zemlje.
6
Rekoh: "Bogovi ste; vi ste svi sinovi Svevinjega.
7
Ali morate umrijeti kao ljudi, morate pasti kao jedan od knezova!"
8
Boe, digni se i sudi zemlji; jer svima narodima ti si gospodar!
Psalam 83
Pjesma; psalam Asafov.
1
Boe, ne uti, nemoj ostati nijem i ne poivaj, Boe!
2
Jer evo, neprijatelji tvoji bjesne; oholo diu glavu mrzitelji tvoji.
3
Narodu tvojemu na tetu kuju osnove; dogovaraju se proti tienicima tvojim.
1132
4
Ovako govore: "Doite, istrijebit emo ih izmeu naroda, da nitko vie ne spominje
ime Izraelovo!"
5
Jest, jednoduno tako zasnovae, savez proti tebi zakljuie:
6
atori Edomovi i Imaelovci, Moab, Hagareji,
7
Gebal, Amon i Amalek, Filistejci s Tircima
8
Pa i Asirija se pridrui njima; dadoe ruku sinovima Lotovim
9
Uini im onako kao Midjanu, kao Siseri, kao Jabinu na potoku Kionu!
10
Oni su bili uniteni kod EnDora, postadoe gnoj oraoj zemlji.
11
Uradi s plemiima njihovim kao Oreb i Zeb, sa svima knezovima njihovim kao
Zebah i Salmuna,
12
Koji su govorili: "Osvojimo poljane Boje!"
13
Boe moj, zapovjedi, neka budu kao kovitlac, kao pljeva pred vjetrom!
14
Kao oganj, to uhvati umu, kao plamen, to zapaljuje gore:
15
Tako ih pognaj burom svojom, tako ih smeti vihorom svojim!
16
Sramotom pokrij lice njihovo, da trae ime tvoje, Gospode!
17
Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginut
18
Onda e uvidjeti, da je "Gospod" ime tvoje, da si samo ti Najvii u svem svijetu.
Psalam 84
Upravitelju pjevakoga zbora; po gatskom napjevu; psalam sinova Korahovih.
1
Kako su mili atori tvoji, Gospode nad vojskama!
2
Dua je moja eznula i ginula za dvorima Gospodnjim; srce moje i tijelo moje
klicali su Bogu ivomu..
1133
3
I vrabac nalazi kuu, lastavica gnijezdo, da u njih skrije mlade svoje: oltare tvoje,
Gospode nad vojskama, kralju moj i Boe moj!
4
Blagoslovljeni su oni, koji prebivaju u kui tvojoj, koji te slave bez prestanka!
5
Blagoslovljen je ovjek, kojemu je jakost u tebi, kojemu srce hoe na hodoaa!
6
Putujui dolinom pustinjskom pretvaraju je u tlo obilno izvorima, to ga i rani dad
pokrije blagoslovom.
7
Od zaselka putuju dalje do zaselka, dok se ne pojave pred Bogom na Sionu.
8
Gospode, Boe nad vojskama, uj molitvu moju, uslii je, Boe Jakovljev!
9
Ti tite na, pogledaj, Boe, pogledaj lice pomazanika svojega!
10
Jer je jedan dan u dvorima tvojim bolji od tisue gdje drugdje; na pragu u kui
Boga mojega stajati drae mi je, nego biti gost u atorima bezbonika.
11
Jer je Bog, Gospod, kruna i tit; Gospod daje milost i ast; ne uskrauje dobara
onima, koji hode poteno
12
Gospode nad vojskama, blagoslovljen je ovjek, koji se uzda u tebe!
Psalam 85
Upravitelju pjevakoga zbora, psalam sinova Korahovih.
1
Pomilovao si zemlju svoju, Gospode, okrenuo sudbinu Jakovljevu
2
Oduzeo si krivnju zlodjela narodu svojemu, pokrio si sve grijehe njihove
3
Povukao si svu jarost svoju ublaio estinu gnjeva svojega.
4
Popravi nas opet, Boe, spasitelju na, odvrati srdbu svoju od
5
Zar e se dovijeka srditi na nas; protegnuti gnjev svoj od koljena na koljeno?
6
Zar nas nee iznova oiviti, da se narod tvoj raduje tebi?
1134
7
Daj nam, Gospode, da gledamo milost tvoju, spasenje svoje daj nam!
8
Da bih ipak uo, to je Bog, Gospod, obeao! On govori o miru za narod svoj i za
pobone svoje; samo neka oni nikada ne rade bezumno!
9
Spasenje njegovo, zaista, blizu je onih, koji ga se boje: zemlju nau zapast e sjajna
srea.
10
Tada e se milost i vjernost sresti; tada e se pravda i mir poljubiti.
11
Vjernost e niknuti iz zemlje, Pravda e gledati s neba.
12
Gospod e doista dati dobro, i zemlja e naa dati plod svoj.
13
Pravda ide pred njim i koraa putem svojim.
Psalam 86
Molitva Davidova.
1
Prigni uho svoje, Gospode posluaj me; jer sam nevoljan i siromah.
2
Sauvaj ivot moj, jer sam ti drag; budi u pomoi, Boe moj, slugi svojemu, koji se
oslanja na tebe!
3
Budi mi milostiv, Svemogui, jer k tebi vapijem povazdan.
4
Razveseli srce sluge svojega, jer k tebi, Svemogui, podiem srce l svoje!
5
Jer si ti, Svemogui, dobrostiv, sklon da oprosti, bogat milou za sve, koji te
zazivaju.
6
Pa uj, Gospode, molitvu moju i pripazi na glasni vapaj moj!
7
U dan nevolje svoje vapijem k tebi; jer e me usliiti.
8
Nema meu bogovima slina tebi, Svemogui, nema djela takvih, kakva su tvoja.
9
Svi narodi, koje si stvorio, pridolaze, padaju pred tobom niice, Svemogui, imenu
tvojemu iskazuju ast.
1135
10
Jer si ti vekik i tvori udesa velika: jedini si ti Bog!
11
Pokai mi Gospode, put svoj, da u vjernosti idem k tebi, upravi srce moje na jedno,
da se boji imena tvojega!
12
Tada u ti zahvaljivati, svemogui Boe, svim srcem, slaviti ime tvoje dovijeka:
13
"Jest, milost je tvoja velika prema meni: izbavio si ivot moj iz dubina carstva
mrtvih."
14
Oholice ustaju proti meni, Boe; rulja nasilnika radi mi o glavi a tebe nemaju pred
oima.
15
Ali ti si, Svemogui, Bog pun milosra i milosti, pun strpljivosti i bogat dobrotom i
vjernou.
16
Pogledaj na m, smiluj se meni slugi svojemu daj mi jakost svoju i pomozi sinu
slukinje svoje!
17
Uini s menom udo dobrote, da vide, koji mrze na me, i postide se, to si mi ti,
Gospode, pomogao i utjeio me!
Psalam 87
Psalam sinova Korahovih; pjesma.
1
Njegov je temelj na gorama svetim.
2
To ljubi Gospod: vrata Siona vie nego sve stanove Jakovljeve.
3
Slavno se govori o tebi, grade Boji:
4
"Rahab i Babilon nazivam svojim priznavateljima; gle, Filisteja i Tir i Ku: 'Ovaj se
je rodeo tamo',
5
O Sionu e se govoriti, taj se je i taj rodio tamo; on sam, Svevinji, utemeljio ga je."
6
Gospod broji, kad upisuje i narode: "Ovaj se je rodio tamo".
7
A oni igraju i pjevaju: "U te bi su svi izvori moji."
1136
Psalam 88
Pjesma; psalam sinova Korahovih; upravitelju pjevakoga zbora; po napjevu:
"Bolest" u zboru; pouna pjesma; od Hemana, Ezrahijca.
1
Gospode, Boe spasenja mojega, danju vapijem i nou pred tobom.
2
Neka doe preda te molitva moja, prigni uho svoje k vapaju mojemu!
3
Jer je dua moja puna jada; ivot je moj blizu carstvu mrtvih.
4
Ve me broje meu one, koji umiru; ja sam kao ovjek bez
5
Ostavljen sam meu mrtvima, slian ubijenima, koji poivaju u grobu, kojih se vie
ne spominje, koji su od ruke tvoje odsjeeni.
6
Ti si me rinuo duboko u podzemni svijet, u tmine, u dubine.
7
Otea mi gnjev tvoj, sve valove svoje pustio si da bue.
8
Udaljuje od mene prijatelje moje, uini da im omraen budem; uhvaen sam i ne
mogu van.
9
Oi se moje gase od bijede; dan la dan vapijem k tebi, Gospode, k tebi pruam ruke
svoje:
10
Hoe na mrtvima jo initi udesa? Ustaju li sjene, da te slave?
11
Je li se u grobu slavi dobro ta tvoja, u carstvu mrtvih vjernost tvoja?
12
Hoe se u tami navjeivati upravljanje tvoje, pravednost tvoja u zemlji zaboravi?
13
Ali ja, Gospode, vapijem k tebi; ve u rano jutro penje se k tebi molitva moja.
14
Zato, Gospode, odbacuje duu moju i skriva od mene lice svoje?
15
Muim se i umirem od mladosti, podnosim strahote tvoje bez pomoi.
16
Gnjev tvoj stie me, strahote tvoje pritiskuju me,
1137
17
Optjeu me kao voda svaki dan, steu me odasvud.
18
Udaljuje od mene prijatelja i druga; samo je mrak drug moj.
Psalam 89
Pouna pjesma; od Etana, Ezrahijca.
1
Svagda u pjevati milosti Gospodnje, od koljena na koljeno javljat u glasno
vjernost tvoju.
2
Jer si rekao: "Zavjet milosti ima da traje dovijeka!" Kao nebo stoji tvrdo vjernost
tvoja:
3
"Uinih zavjet s izabranim svojim; zakleh se Davidu, slugi svojemu:
4
Dovijeka u utemeljiti pleme tvoje, prijestolje tvoje podignuti za sva vremena!"
5
Tada su slavila nebesa, Gospode, udesa tvoja i vjernost tvoju u zajednici svetoj:
6
Jer tko je u oblacima ravan Gospodu, tko li je slian Gospodu meu sinovima
Bojim?
7
Bogu, koji je strahovit u vijeu svetih, silno uzvien iznad sviju oko njega.
8
Gospode, Boe nad vojskama, tko je tako jak, Gospode, kao ti, kao vjernost tvoja
oko tebe?
9
Ti vlada nad slom morskom; huku valova njegovih ti kroti.
10
Ti zgazi Rahab kao potuenoga, jakom miicom razasu neprijatelje svoje.
11
Tvoje je nebo, tvoja i zemlja; ti sazda svijet i to je god u njemu.
12
Ti stvori sjever i jug; Tabor i Hermon raduju se imenu tvojemu.
13
Miica puna i junake snage tvoja je; ruka je tvoja jaka, desnica tvoja ispruena.
14
Stupovi su prijestolju tvojemu pravo i pravednost; pred tobom stupaju milost i
vjernost.
1138
15
Blagoslovljen je narod, koji zna poklike tovanja, koji ide u svjetlosti lica tvojega,
Gospode!
16
Imenu tvojemu raduje se uvijek; pravednost ga tvoja uzvisuje.
17
Fer si ti sjajna snaga naa, po milosti tvojoj raste mo naa.
18
Jer je Gospod zatitnik na, kralj na Svetac Izraelov.
19
Jedno si govorio u vienju pobonima svojim ovako: "Poslah pomo jednome
junaku, uzvisih jednoga mladia iz naroda.
20
Davida naoh sebi za slugu, pomazah ga svetim uljem svojim.
21
Zato e ruka moja biti s njim, i miica moja krijepit e ga.
22
Nikad ga nee neprijatelj nadvladati; bezbonik ga nee potlaiti.
23
Neprijatelje u njegove pred njim potrti, mrzitelje u njegove poraziti.
24
Pratit e ga vjernost moja i milost moja; njegova e mo rasti po imenu mojemu.
25
Pruit u na more ruku njegovu, na rijeke desnicu njegovu.
26
On me smije zvati: Otac moj ti si! Bog moj, branik spasenja mojega!
27
A ja u ga uiniti prvoroencem, najviim meu kraljevima zemaljskim.
28
Dovijeka u mu sauvati milost svoju; zavjet moj s njim stajat e vrsto.
29
Potomstvo u njegovo uzdrati u vijeke, prijestolje njegovo, dokle stoji nebo.
30
Ali ako sinovi njegovi ostave zakon moj i ne idu za naredbama mojim,
31
Ako oskvrne zapovijedi moje i ustanove moje ne sauvaj,
32
Onda u pokarati prutom otpad njihov i bievima bezakonje njihovo.
33
Ali milosti svoje neu uzeti od njega i neu prevrnuti vjernou svojom:
1139
34
Nikada neu pogaziti zavjeta svojega, i to su izrekla usta moja, neu porei.
35
Svetou svojom prisegao sam ovo: Nikada neu slagati Davidu:
36
Potomstvo e njegovo ostati dovijeka i prijestolje njegovo kao sunce preda mnom!
37
Kao mjesec trajat e zauvijek, kao nebo opstojati u sva vremena!,
38
Pa ipak sad si odbacio, prezreo, gnjevom progonio, koga si pomazao.
39
Zabacio si zavjet sa slugom svojim, krunu si njegovu u prah bacio, oskvrnio.
40
Sruio si sve zidove njegove, razruio tvrave njegove.
41
Sad ga plijeni, tkogod onuda proe, postade podsmijeh susjedima svojim.
42
Uzvisio si desnicu tlaitelja njegovih, obradovao si sve neprijatelje njegove.
43
Otupio si otricu maa njegova i nijesi mu dao da pobijedi u boju.
44
Oduzeo si mu sjajno ezlo, prijestolje njegov sruio na zemlju.
45
Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu.
46
Dokle e se, Gospode, posve kriti, zar da kao oganj plane gnjev tvoj?
47
Spomeni se, Gospode: "to je ivo kako si ni na to stvorio svu djecu ovjeju?
48
Gdje je ovjek, koji bi ostao na ivotu, a da ne mora vidjeti smrt; koji izbavlja ivot
svoj od moi podzemnoga svijeta?
49
Gdje su prijanje milosti tvoje, Svemogui, to si ih u vjernosti prisegao Davidu?
50
Svemogui, spomeni se sramote sluga svojih, koju nosim u njedrima svojim kod
mnogih naroda,
51
Kojom neprijatelji tvoji, Gospode, grde tebe, kojom rue zapovijed pomazanika
tvojega!
52
Neka je blagoslovljen Gospod u vijeke! Amen! Amen!
1140
Psalam 90
Molitva; od Mojsija, ovjeka Bojega.
1
Svemogui, ti si nam utoite, ti si to bio u sva vremena!
2
Prije nego postadoe gore, i prije nego si sazdao zemlju i svijet, odvijeka dovijeka ti
si, Boe!
3
Ti povraa ovjeka u prah i govori: "Vratite se, djeco ovjeja!"
4
Jest, u tvojim je oima tisua godina kao dan jueranji, to je proao, kao straa
nona.
5
Kao san ujutro odnosi ljude; oni su kao trava to nikne,
6
Ujutro procvate i uzraste; uveer se pokosi i osui.
7
Tako nas nestaje ispred gnjeva tvojega, i pred jarosti tvojom smetemo se.
8
Stavlja zla djela naa sebi pred oi, tajnu krivnju nau pred svjetlost lica svojega.
9
Tako hite svi dani nai u gnjevu tvojemu; godine nae ieznu kao misao.
10
Vrijeme ivota naega traje sedamdeset godina, i osamdeset godina, ako doe
visoko; a ipak je dobit njihova jedino muka i nevolja; jer brzo prolazi, i mi
odlijeemo.
11
Tko zna silu gnjeva tvojega i jarost tvoju, da bi te se kao to treba bojao?
12
Naui nas dakle brojiti dane nae, da dobijemo srce mudro!
13
Povrati se, Gospode! Dokle e jo? Smiluj se slugama svojim!
14
Doskora nas okrijepi milou svojom, da se radujemo i veselimo u sve dane svoje!
15
Obraduj nas za one dane, kad si nas ponizio, za godine, kad smo gledali nesreu!
16
Neka se pokae na slugama tvojim djelo tvoje, slava tvoja na djeci njihovoj!
1141
17
Neka vlada nad nama dobrota Gospoda, Boga naega; daj nam uspjeh djelu ruku
naih, jest, daj uspjeh djelu ruku naih!
Psalam 91
1
Onaj koji stanuje u zatiti Svevinjega, koji boravi u sjeni Svemonoga.
2
Govorit u ovako Gospodu: "Ti si utoite moje i branik moj, Bog moj, l kojega se
uzdam!"
3
Jer te on uva od zamke ptiarske i od ljutoga pomora
4
Krilima svojim pokriva te: pod perjem si njegovim skriven; i tit i oklop bit e tebi
vjernost njegova.
5
Ne treba se bojati strahote none, niti strijele, to leti danju.
6
Kuge, to ide po mraku, ni pomora, to mori opodne.
7
I padne li uza te tisua i deset tisua s desne strane tebi, ne moe tebi nita poiniti!
8
Jest, vidjet e oima svojim, gledat e plau bezbonicima.
9
"Jest, utoite moje ti si, Gospode!" Svevinjega si uzeo sebi za utoite.
10
l zato te nikada nee zlo zadesiti; bi se nee pribliiti atoru tvojemu.
11
Jer je anelima svojim zapovjedio za tebe, da te uvaju na svim stazama tvojim.
12
Nosit e te na rukama svojim, da se ne spotakne o kamen noga tvoja.
13
Moe stupati po lavovima i zmijama ljuticama, gazit e lavove i zmajeve.
14
Jer on pristaje uza me, spasit u ga, titit u ga, jer je poznaje ime moje.
15
Kad me zazove, usliit u ga i iz njega u stajati u nevolji; spasit u ga i proslavit
u ga.
16
Dat u mu, da dugo ivi, i pokazat u mu spasenje svoje."
1142
Psalam 92
Psalam; pjesma; za subotu.
1
Lijepo je hvaliti Gospoda, pjevati imenu tvojemu, Svevinji,
2
Navjeivati jutrom milost tvoju, vjernost tvoju nou
3
Uz deset ica na harfu i uz citaru.
4
Jer me veseli, Gospode, djelima svojim; s djela ruku tvojih radujem se:
5
Kako su velika djela tvoja, Gospode, kako su duboke osnove tvoje!
6
Samo tko je nerazuman, ne shvaa to; samo tko je luak, ne moe to nikada
razumjeti.
7
Niu bezbonici kao trava; cvjetaju svi zlikovci; ali samo zato, da izginu zauvijek.
8
A ti si visoko uzvien: u vijeke ti si Gospod.
9
Jer evo, neprijatelji tvoji, Gospode, jer evo, neprijatelji tvoj ginu, svi se zloinci
rasipaju,
10
Ti si uinio velikom snagu moju kao u bivola; pomazao si me svjeim uljem.
11
Ponosno gleda oko moje na protivnike moje; o padu bezbonika, koji su stajali
proti meni, slualo je uho moje.
12
A pravednik se zeleni kao palma, kao cedar libanonski raste gore,
13
Koji su zasaeni u kui Gospodnjoj, zelene se u dvorima Boga naega:
14
Jo u starosti nose obilat plod, jedri su i zeleni.
15
Tako oni javljaju: Gospod je dobar; on je branik moj bez mane.
1143
Psalam 93
1
Gospod je kralj; obukao se u sjaj; zaodjeo se Gospod u velianstvo, opasao se; tvrdo
stoji nadzemaljski svijet, ne pomie se nikad.
2
Tvrdo stoji od iskona prijestolje tvoje; odvijeka ti si.
3
Podigle rijeke, Gospode, podigle rijeke um svoj, podigle rijeke amor svoj:
4
Ali vie nego glasovi silnih voda, uzvienije nego i buno more, jest silni Gospod u
visini.
5
Posve je pouzdana rije obeanja tvojega; kui tvojoj pripada svetost u sva vremena,
Gospode!
Psalam 94
1
Boe osvete, Gospode! Boe osvete, sijevni!
2
Digni se, sue zemlje; naplati oholima djela njihova!
3
Dokle e se bezbonici, Gospode, dokle e se jo bezbonici hvaliti?
4
Oni se pjene i drzovito govore; svi se zloinci nadimaju.
5
Gaze narod tvoj, Gospode, pritiskuju batinu tvoju.
6
Udovicu, stranca ubijaju, sirote dave.
7
Pritom misle: "Gospod ne vidi to, Bog Jakovljev ne zapazi to nikada."
8
Opametite se, bezumni u narodu luaci, kad ete doi do razboritosti?
9
Koji je stvorio uho, taj zar da ne uje; koji je nainio oko, taj zar da ne vidi?
10
Koji kara narode, taj zar da ne kazni, on, koji ui ljude da znaju?
11
Gospod zna misli ljudi: one su samo para.
1144
12
Blagoslovljen je ovjek, koga ti, Gospode, odgaja i u zakonu svojemu pouava,
13
Da mu dadne mir u zle dane, dok se iskopa grob bezboniku.
14
Jer nee odbaciti Gospod naroda svojega i batine svoje nee ostaviti.
15
Jer pravednost dolazi opet do prava svojega, da je slijede, koji su estita srca srca.
16
Tko e ustati za mene proti zlima? Tko e stajati uza me proti zlikovcima?
17
Kad mi Gospod ne bi bio pomonik, leala bi dua moja odavno u tiini.
18
Kadgod pomislim: Posre mi noga, uzdri me, Gospode, milost tvoja.
19
U svim brigama srca mojega utjeha mi tvoja opet obraduje duu.
20
Stoji li uza te prijestolje zloe, koji na temelju pravice ipak samo zlo ini?
21
Skupljaju se proti ivotu pravednikovu i osuuju krv nedunu.
22
Ali je Gospod utoite meni; Bog je moj tvrdo utoite moje.
23
On im plaa za zlodjela njihova; on ih upropauje za zlou njihovu; unitit e ih
Gospod, Bog na.
Psalam 95
1
Doite, kliimo Gospodu, podvikujmo pomoniku Bogu naemu!
2
Stupimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo njemu!
3
Ser je Gospod velik Bog, kralj, vei od svih bogova.
4
U njegovoj su ruci temelji zemaljski, vrhunci gorski njegovi su.
5
Njegovo je more, on ga je stvorio i kopno koje njegove ruke nainie.
6
Doite, poklonimo se i padnimo niice; kleknimo pred Gospodom, koji nas je
stvorio!
1145
7
Jer je on Bog na, a mi smo narod, to ga on pase, ovce pasle njegove. I danas o da
biste ipak posluali glas njegov!
8
Nemojte da otvrdne srce vae kao u Meribi, kao u pustinji u dan Mase!
9
Gdje me oci vai iskuae i ispitae, a vidjee ipak djela moja.
10
etrdeset godina bilo m je muno pred tim rodom, i rekoh: "Oni su narod, kojemu
tumara srce; jer ne paze na putove moje."
11
Zato se zakleh pun gnjeva: "Nee unii u mjesto pokoja mojega!"
Psalam 96
1
Pjevajte Gospodu pjesmu novu, pjevaj Gospodu, sva zemljo!
2
Pjevajte Gospodu, blagoslivljajte ime njegovo, navjeujte iz dana u dan spasenje
njegovo!
3
Navjeujte narodima slavu njegovu, svakomu plemenu udesa njegova!
4
Jer je velik Gospod, hvale dostojan veoma, straniji je od svih bogova.
5
Jer su svi bogovi naroda idoli nitavi, a Gospod je stvorio nebo.
6
Sjaj i velianstvo blista pred njim; slava i radost napunjaju svetite njegovo.
7
Prinesite Gospodu, plemena naroda, prinesite Gospodu slavu i ast!
8
Prinesite Gospodu slavu imena njegova, nosite dare rtvene i stupite u dvore
njegove!
9
Poklonite se Gospodu u svetom uresu, neka strepi pred njim sav svijet!
10
Navjeujte narodima: "Gospod je kralj;" vrsto stoji nadzemaljski svijet ne pomie
se nikad: on sudi narodima pravedno.
11
Nebo se veseli; zemlja se raduje; bui more i to je u njemu.
12
Raduje se polje i to raste na njemu; kliku sva drveta umska
1146
13
pred Gospodom, kad dolazi; jer dolazi da sudi zemlji; on sudi itavu svijetu po
pravdi i narodima u vjernosti svojoj.
Psalam 97
1
Gospod je kralj, neka se zato raduje zemlja, neka se vesele otoci mnogi!
2
Oblaci su i mrak oko njega; na pravicu i sud oslanja se prijestolje njegovo.
3
Oganj tri pred njim, izgara naokolo neprijatelje njegove
4
Munje njegove obasjavaju nadzemaljski svijet, zemlja vidi to i strepi.
5
Gore se kao vosak tope pred Gospodom, pred Gospodom cijeloga svijeta.
6
Nebesa navjeuju pravdu njegovu, i svi narodi gledaju sjaj njegov.
7
Svi poklonici likova postidjet e se, koji se hvale nitavim idolima; svi bogovi
padaju pred njim u prah.
8
A Sion uje to i raduje se; kliku keri Judine zbog sudova tvojih, Gospode!
9
Jer si ti, Gospode, svevinji u svemu svijetu, ti nadvisuje sve bogove.
10
Koji ljubite Gospoda, mrzite na zlo, on uva ivot pravednika svojih; otima ih iz
ruku bezbonika.
11
Svjetlost obasjava pravednika i radost srca estita.
12
Radujte se Gospodu, pravednici, slavite sveto ime njegovo!
Psalam 98
Psalam.
1
Pjevajte Gospodu pjesmu novu, jer uini udesa; pomoe mu desnica njegova, sveta
miica njegova.
1147
2
Objavi Gospod pomono djelo svoje, pred oima neznaboaca otkriva spasenje
svoje,
3
Spomenu se milosti svoje i vjernosti svoje prema kui Izraelovoj; sad gledaju svi
krajevi zemlje spasenje Boga naega.
4
Klii Gospodu, sva zemljo, pjevaj, poklikuj i popijevaj!
5
Udaraj Gospodu na citaru, na citaru s pjevanjem pjesama!
6
S trubama i rogovima kliite pred kraljem, Gospodom!
7
Neka bui more i to je u njemu, nadzemaljski svijet i koji stoje na njemu!
8
Rijeke neka pljeskaju rukama, skupa gore neka se raduju
9
Pred Gospodom, kada doe da sudi zemlju, on sudi pravedno nadzemaljskom
svijetu i narodima vjerno.
Psalam 99
1
Gospod je kralj: narodi strepe; zemlja se drma.
2
Velik je na Sionu Gospod, uzvien iznad svih naroda.
3
Neka slave ime tvoje, veliko i slavno: svet je on.
4
Prijatelj je pravde kralj jakosti; to je pravo, zapovjedio si; pravo i pravednost inio
si u Jakovu.
5
Uzvisujte Gospoda, Boga naega, prignite se k podnoju nogu njegovih: svet je on.
6
Mojsije i Aron kod sveenika njegovih i Samuel kod priznavalaca imena njegova:
oni su prizivali Gospoda, i on ih je usliio,
7
U stupu od oblaka govorio je njima; oni su uvali zapovijedi njegove, zakon, to im
ga dao.
8
Gospode, Boe na, ti si ih usliio; ti si im bio Bog, koji oprata, a i osvetnik za djela
njihova.
1148
9
Uzvisujte Gospoda, Boga naega, prignite se k svetoj gori njegovoj; jer je svet
Gospod, Bog na.
Psalam 100
Pjesma; za rtvu zahvalnicu.
1
Poklikni Gospodu, sva zemljo!
2
Sluite Gospodu s veseljem, pristupite pred lice njegovo s klicanjem!
3
Spoznajte: Gospod, on je Bog, on nas je stvorio: zato smo mi njegovi, narod njegov,
stado na pai njegovoj!
4
Udite na vrata njegova sa slavom, u dvore njegove s hvalom; hvalite ga,
blagoslivljajte ime njegovo!
5
Jer je dobar Gospod: vjeno traje milost njegova, kroz sve narataje vjernost
njegova.
Psalam 101
Psalam Davidov.
1
Milost i pravdu pjevat u, slavit u tebe, Gospode,
2
Razmiljat u o putu pobonom; kad e ti doi k meni? Hodit u ista srca u kui
svojoj.
3
Oi svoje neu nikada upravljati na, zle stvari; jer mrzim na djela bezbona; neu za
njima pristajati.
4
Neka je daleko od mene srce lano; neu da to znam o zlu.
5
Tko tajno opada blinjega svojega, toga u uutkati; tko gleda okom oholim i srce
ima naduto, toga ne mogu podnositi.
6
Oi su moje upravljene na estite u zemlji, da bi boravili kod mene; tko hodi putem
pravim, taj neka samo bude sluga moj!
1149
7
Nikada ne smije prebivati l kui mojoj koji radi lukavo; i tko govori la, taj nee
stajati pred oima mojim.
8
Svako jutro uutkam sve bezbonike u zemlji, da tako protjeram iz grada
Gospodnjega sve zlikovce.
Psalam 102
Molitva potlaenoga, kad oajava i pred Gospodom izlijeva muku svoju.
1
Gospode, uj molitvu moju, i vapaj moj neka doe k tebi!
2
Ne skrivaj lica svojega preda mnom! Prigni uho svoje k meni u nevolji; uslii me
brzo u dan, kad te zazovem!
3
Jer prolaze kao dim dani moji, i kosti su moje uarene kao ognjite.
4
Kao trava pokoeno je i pasahnulo srce moje, i kruh svoj zaboravih jesti.
5
Od glasnog uzdisanja mojega prionu mi kost moja za meso.
6
Ja sam kao pelikan u pustinji, ja sam kao sova na pustim zidinama.
7
Bdijem i tugujem osamljen kao ptica na sljemenu.
8
Svaki dan rue me neprijatelji moji; koji mi se rugaju, imenuju mene, kad psuju.
9
Ah, jedem pepeo kao kruh i mijeam pie svoje sa suzama
10
Radi gnjeva tvojega i srdbe tvoje, jer si me podigao i na tlo bacio.
11
Dani su moji kao sjena, to bjei, i ja se suim kao trava.
12
A ti, Gospode, stoluje vjeno, ime tvoje traje kroz sve narataje
13
Ti e se dignuti, smilovat e se Sionu: vrijeme, da mu se smiluje, zaista, vrijeme
je dolo!
14
Ser sluge tvoje ljube kamenje njegovo, i ruevine njegove aloste ih.
1150
15
Tada e se neznaboci bojati imena Gospodnjega, svi kraljevi zemaljski slave tvoje,
16
Kada Gospod opet sazida Sion i javi se u sjaju;
17
Kada uslii vapaj siromaha i ne prezre molitve njihove.
18
Neka se napie ovo za budui narataj, da hvali Gospoda nanovo stvoren narod:
19
"On je pogledao sa svete visine svoje, Gospod je s neba pogledao na zemlju,
20
Da uje uzdisanje zasunjenih, da oslobodi djecu smrti,
21
Neka se navjeuje na Sionu ime Gospodnje i slava njegova u Jerusalemu,
22
Kad se skupe narodi ujedno i kraljevstva, da slue Gospodu."
23
On mi slomi nasred puta snagu moju, skrati dane moje.
24
Ja rekoh: "Boe moj, ne uzimaj me u polovini ivota, ti, ije godine daleko
nadmauju sve dobi ovjeje!
25
Zemlja, koju si u poetku postavio, i nebesa, djelo ruku tvojih,
26
Oni e proi, a ti ostaje; oni svi ostare kao haljina; promijeni ih kao odjeu, oni se
raspadnu.
27
A ti ostaje isti; godine tvoje nemaju kraja.
28
I sinovi sluga tvojih stanovat e u sigurnosti; pred tobom e opstati potomstvo
njihovo.
Psalam 103
Od Davida.
1
Duo moja, slavi Gospoda, i sve, to je u meni, sveto ime njegovo!
2
Duo moja, slavi Gospoda i ne zaboravljaj nijednoga dobroinstva njegova!
3
On je, koji ti oprata za sva zlodjela, koji ozdravlja sve bolesti tvoje,
1151
4
Koji uva od propasti ivot i tvoj, koji te kruni milou i milosrem,
5
Koji nasiti duu tvoju dobrima, da se obnovi mladost tvoja kao u orla.
6
Gospod ini pomona djela i pravicu svima potlaenima.
7
Putove svoje pokaza Mojsiju, djela svoja djeci Izraelovoj.
8
Gospod je milosrdan i milostiv, strpljiv i bogat ljubavlju.
9
Zato se ne gnjevi dovijeka, niti se dovijeka srdi.
10
Ne postupa s nama po grijehima naim, niti nam vraa po zlodjelima naim.
11
Jer koliko je nebo visoko nad zemljom, tolika je ljubav njegova prema
pravednicima njegovim.
12
Koliko je istok daleko od zapada, toliko on udaljuje od nas grijehe nae.
13
Kao to se otac smiluje djeci svojoj, tako se smiluje Gospod pravednicima svojim.
14
Jer zna, kakva smo mi grada, spominje se, da smo samo prah.
15
ovjek: kao trava; tako su dani njegovi, kao cvijet u polju, tako cvjeta.
16
Dune vjetar na njega, i nestane ga, i ne zna vie mjesta, gdje je stajao.
17
A milosre Gospodnje ostaje uvijek i vjeno na onima, koji ga se boje; i dobrota
njegova na sinovima sinova,
18
Koji dre zavjet njegov i brino ispunjaju zapovijedi njegove.
19
Prijestolje svoje postavi Gospod na nebu, vlast njegova protee se na sve.
20
Slavite Gospoda, svi aneli njegovi, junaci puni snage, izvritelji lijei njegove,
koji sluate silni glas njegov!
21
Slavite Gospoda, sve vojske njegove, sluge njegove, vritelji volje njegove!
1152
22
Slavite Gospoda, sva djela njegov, po svim mjestima kraljevstva njegova: Duo
moja, slavi Gospoda!
Psalam 104
1
Duo moja, slavi Gospoda Velik si veoma, Gospode, Boe moj; obukao si se u sjaj i
velianstvo!
2
Zaogrnuo si se svjetlou kao platem, dri nebo razapeto kao ator.
3
Grede svojih dvorova u vodu si uzidao, oblaci su kola tvoja, umi na krilima
vihora.
4
ini vjetrove anelima svojim i ognjene plamene slugama svojim.
5
Postavio si zemlju na stupove njezine, ona se ne pomjeta dovijek vijeka.
6
Bezdan ju je pokrio kao haljina; na gorama su stajale vode.
7
A od prijetnje su tvoje bjeale, i uzmicale su od gromovnoga glasa tvojega.
8
Uzdigle se gore, spustile se doline u mjesto, to si im ga odredio.
9
Tako si postavio mee, kojih nikada ne prelaze; ne smiju opet pokriti zemlju.
10
Izveo si izvore po dolinama, oni teku izmeu gora.
11
Napajaju sve zvijeri poljske, divlji magarci gase iz njih eu svoju.
12
Na njima stanuju ptice nebeske, s grana se razlijee pjevanje njihovo.
13
Napaja gore iz dvorova svojih, plodom se djela tvojih siti zemlja.
14
Daje te raste trava stoci i bilje na korist ovjeku, da izvede kruh iz zemlje,
15
I vino, koje veseli srce ovjeku, i ulje, koje mu ini lice sjajnim, i kruh, koji oivi
snagu ovjeku.
16
Tada se napoje najvea drveta, cedri libanonski, to ih je on zasadio.
1153
17
Na njima ptice viju gnijezda, roda, koja gradi gnijezdo svoje na empresima.
18
Gore visoke pripadaju divokozama, peine su zaklon jazavcima.
19
Stvori mjesec, da pokazuje vremena, sunce poznaje mjesto zapada svojega.
20
Prostire tamu i biva no; tada se mie sva zvjerad umska.
21
Lavici viu za plijenom i trae od Boga hrane sebi.
22
Sunce izae, i oni se povlae i lijeu u pilje svoje.
23
Tada ide ovjek na posao svoj do veera.
24
Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sva si mudro stvorio; puna je zemlja blaga
tvojega.
25
Tu je more, tako veliko, na obadvije strane tako daleko: u njemu vrvi bez broja,
ivotinje sitne i velike.
26
Tamo lae plove, Levijatan, kojega si nainio, da se igra po njemu.
27
Svi tebe ekaju, da ih nahrani; na vrijeme.
28
Kad im daje, pobiraju; kad otvara ruku, nasite se dobro.
29
A odvrati li lice svoje, preplae se; uzme li im dah, poginu i vraaju se opet u
prah.
30
Kad polje duh svoj, stvaraju se; tako obnavlja lice zemlji.
31
Neka uvijek traje slava Gospodnja; Gospod se veseli za djela svoja.
32
On pogleda na zemlju, i ona se trese; on se dotakne gola, i one se dime.
33
Pjevat u Gospodu, dok sam iv; slavit u Gospoda, svojega, dok sam god.
34
Neka mu se dopadne pjesma moja! Ja, ja se veselim u Gospodu.
1154
35
Ah, da bi nestalo grjenika sa zemlje, i da ne bi ostali na ivotu bezbonici! A ti,
duo moja, slavi Gospoda! Aleluja!
Psalam 105
1
Hvalite Gospoda, zazivajte ime njegovo, javljajte narodima djela njegova!
2
Pjevajte mu, slavite ga, govorite sva udesa njegova!
3
Hvalite se svetim imenom njegovim, neka se veseli srce onih, koji trae Gospoda!
4
Traite Gospoda i mo njegovu, traite uvijek lice njegovo!
5
Sjeajte se udesa njegovih, to ih je uinio, znakova njegovih, sudova usta
njegovih!
6
Vi, potomstvo njegova sluge Abrahama, vi, sinovi Jakova, njegova izabranika!
7
On, Gospod, nama je Bog, u sav svijet idu sudovi njegovi.
8
Spominje se uvijek zavjeta svojega, rijei, koju je dao za tisuu koljena,
9
Zavjeta, to ga je sklopio s Abrahamom, i zakletve svoje Izaku.
10
To je postavio Jakovu za zakon, Izraelu za zavjet vjeni,
11
Govorei ovako: "Kanaan u ti dati kao vau odreenu batinu!"
12
Tada vas je jo bilo malo na broj, samo malo, i, to stranci.
13
Jo su ili tada od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva do drugoga.
14
Ali ne dade nikome, da im naudi; same je kraljeve karao za njih:
15
"Ne dirajte u pomazanike moje, prorocima mojim ne inite nita naao!"
16
Pusti onda glad na zemlju; razbi svaku potporu kruha.
17
Ali posla pred njima ovjeka: "za roba prodan bi Josip.
1155
18
Okovima stegoe noge njegove, i metnue ga u gvoe.
19
Do vremena, kad se ispuni rije njegova, rije Gospodnja sauva ga.
20
Tada posla kralj i pusti ga, gospodar nad narodima, i oslobodi ga.
21
Postavi ga gospodarom nad kuom svojom, upraviteljem svega imanja svojega;
22
Da vlada nad knezovima njegovim po volji, da starjeine njegove ui mudrosti.
23
Tako doe Izrael u Egipat, i Jakov postade gost u zemlji Kamovoj.
24
I namnoi narod svoj veoma, uini ga jaim od tlaitelja njegovih.
25
Prevrnu srce njihovo, te zamrzie na narod njegov, i inili su lukavstvo slugama
njegov im.
26
Tada posla Mojsija, slugu svojega, i Arona, izabranika svojega.
27
Oni pokazae meu njima udesne znakove njegove i strahovita djela u zemlji
Kamovoj.
28
Posla mrak i zamrai je, a oni Jo prkosie zapovijedi njegovoj.
29
Pretvori vodu njihovu u krv i pomori ribu njihovu.
30
Provre zemlja njihova abama sve do unutra u odaje kraljeve.
31
Zapovjedi, i dooe pasje muhe, komarci po svim krajevima njihovim.
32
Mjesto dada posla na njih tuu, ivi oganj na zemlju njihovu.
33
Pobi lozu njihovu i smokve njihove, potro stabla u krajevima njihovim.
34
Zapovjedi, i dooe skakavci i gusjenice nebrojene.
35
I izjedoe svu travu po zemlji, pojedoe rod u poljima njihovim.
36
Tada pobi sve prvoroence u zemlji, prvine svega truda njihova.
1156
37
Izvede ih sa srebrom i zlatom, i nije bilo umorna u plemenima njihovim.
38
Egipat se obradova izlasku njihovu, jer strah od njih bio ih je spopao.
39
l Razastrije im oblak kao zatitu i oganj, da svijetli nou.
40
Zamolie, i zapovjedi da dou prepelice i nasiti ih kruhom s neba.
41
Otvori hridinu, i protee voda, protee kao rijeka kroz pustinju.
42
Jer se je spominjao svete rijei svoje Abrahamu, slugi svojemu.
43
Izvede narod svoju radosti, izabrane svoje u veselju.
44
Darova im zemlje naroda; oni uzee, to su stekli narodi,
45
Da bi uvali zapovijedi njegove i drali se zakona njegovih. Slava Gospodu!
Aleluja!
Psalam 106
1
Aleluja! Hvalite Gospoda jer je dobar; jest, vjeno traje milosre njegovo.
2
Tko moe opisati velika djela Gospodnja, iskazati svu slavu njegovu?
3
Blagoslovljeni su oni, koji su se tvrdo dre pravde i tvore pravo svagda!
4
Spomeni me se, Gospode, po milosti k narodu svojemu, po svome djelu spasenja
pohodi i mene!
5
Da mognem jo doivjeti sreu izabranika tvojih, veseliti se u veselju naroda tvojega
i hvaliti se jo s tvojima.
6
Grijeili smo s ocima svojim, inili smo zlodjela i poinjali bezakonje.
7
Ve oci nai u Egiptu, oni nijesu pazili na udesa tvoja, nije su se spominjali velikih
milosti tvojih i bunili su se na moru, na Crvenome moru.
8
A on im pomoe zbog imena svojega, da oituje jakost svoju.
1157
9
Zaprijeti Crvenom moru, i presahnu, i provede ih preko morske dubine kao preko
pustinje.
10
Tako ih spasi od ruke mrzitelja, izbavi ih iz sile neprijatelja.
11
Pokri voda tlaitelje njihove, ni jedan od njih ne ostade.
12
Tada napokon povjerovae rijeima njegovim i zapjevae slavu njegovu.
13
Ali brzo zaboravie, to je uinio; odluku njegovu nijesu ekali nikada.
14
Polakomie se u pustinji, stadoe kuati Boga u pustoj zemlji.
15
I on im ispuni elju njihovu, ali tada posla na njih suicu.
16
I pobunie se u taboru proti Mojsiju i proti Aronu, koji je bio posveen Gospodu.
17
Zemlja se rastvori, proguta Datana i zatrpa mnotvo Abiramovo.
18
Posred njih buknu oganj, i plamen izgara bezbonike.
19
Nainie sebi tele na Horebu i pred livenim likom bacie se na zemlju:
20
Zamijenie velikoga Boga svojega za lik vola, koji jede travu.
21
Zaboravie spasitelja Boga svojega, koji uini sjajna djela u Egiptu,
22
udesa u zemlji Kamovoj, onda strahote na Crvenome moru.
23
Ve pomisli da ih uniti, tada stupi njegov izabranik Mojsije pred njega kao
posrednik, da odvrati jarost njegovu, te ih ne uniti.
24
arko uenu zemlju pogrdie i ne pouzdae se u rijei njegove.
25
Uzee mrmljati u atorima i svojim i ne htjedoe vie sluati zapovijed Gospodnju.
26
Tada on podie ruku svoj na njih, da ih pobije u pustinji
27
l da preda pleme njihovo neznabocima i raspri ih po zemljama.
1158
28
Tada se oni posvetie BaalPeoru, i jeli su rtve mrtvake.
29
Tako razdraie Gospoda djelima svojim; tada u njih udari kuga.
30
Ali ustade Finehas i odra sud, i tako prestade pomor.
31
Njemu se to primi u zaslugu kroz sve narataje na vijeke.
32
Na vodi svae opet ga razdraie; tada morade Mojsije trpjeti zbog njih,
33
Ser mu ogorie duu, i pogrijei ustima svojim.
34
Ne istrijebie naroda, kako im je Gospod zapovjedio.
35
Nego se pomijeae s neznabocima i primie djela njihova
36
l stadoe sluiti idolima njihovim; a oni su bili na propast.
37
Prinosili su sinove svoje i keri svoje kao rtvu avolima.
38
I prolijevali su nevinu krv, krv sinova svojih i keri svojih, koje bi prinosili za rtvu
idolima kanaanskim; tako se oskvrni zemlja krvnim djelima njihovim.
39
I postadoe neisti djelima svojim i posve nevjerni postupanjem svojim.
40
Tada se veoma razgnjevi Gospod na narod svoj, i omrznu mu batina njegova.
41
Predade ih u ruke neznabocima, i mrzitelji njihovi vladali su nad njima.
42
Tlaili su ih neprijatelji njihovi, i bili su pokoreni pod vlast njihovu.
43
Mnogo ih je puta izbavljao, ali njihovo srce ostade ipak uporno; propadali su zbog
zlodjela svojih.
44
Onda on pogleda opet na nevolju njihovu, kad je uo glasnu tunjavu njihovu.
45
Spomenu se zavjeta svojega s njima i bi mu ao u velikoj dobroti njegovoj,
46
Uini, te naoe opet milosre kod svih tlaitelja svojih.
1159
47
Pomozi nam, Gospode, Boe na, i pokupi nas iz neznaboaca, da mognemo slaviti
sveto ime tvoje, da se diimo slavom tvojom!
48
Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, odvijeka dovijeka! I sav narod neka
kae: Amen! Aleluja!
Psalam 107
1
"Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer vjeno traje milosre njegovo!"
2
Tako neka govore otkupljenici Gospodnji, koje je otkupio iz vlasti neprijatelja
3
I skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora!
4
Bili su zalutali u pustinji, u pustoi, ne naoe puta k mjestu, gdje bi se nastanili.
5
Trpjeli su od gladi i ei, dua je njihova iznemagala u njima
6
Povikae u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove.
7
Izvede ih na pravi put, koji ide u mjesto prebivanja.
8
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za udesa njegova meu ljudima!
9
Jer je nasitio duu praznu, duu gladnu napunio je okrepom.
10
Drugi su sjedili u tami i u sjeni smrtnoj, leali su okovani u bijedu i gvode.
11
Jer su bili prkosili rijeima Bojim i prezirali volju Svevinjega.
12
Zato ponizi nevoljom srce njihovo; posrnue, a nije bilo tko da pomogne.
13
Povikae u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove
14
Izvede ih iz tame i sjene smrtne i rastrga okove njihove.
15
16
Jer razbi vrata mjedena, prijevornice gvozdene slomi.
1160
17
Drugi bezumnici zbog nevjernih putova svojih moradoe se muiti zbog
zlodjela svojih.
18
Gadilo im se svako jelo, ve su stajali do vrata smrtnih.
19
20
Posla rije svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba.
21
22
Neka prinesu rtvu hvale, neka navjeuju djela njegova s radou!
23
Drugi, koji su plovili morem na laama, trgovali na velikim vodama,
24
Gledali su djela Gospodnja, udesa njegova nad dubinom:
25
Kad on zapovjedi, die se vihor, koji uzburka valove.
26
Dizali se do neba, survali se u dubinu; tada je dua njihova obnemogla od nevolje.
27
Posrtali su i ljuljali se kao pijani; sva se je umjetnost njihova iscrpla.
28
29
On obrati buru u tiinu, i valovi morski umuknue.
30
Tada se razveselie, to nastade tiina; on ih onda povede u uenu luku.
31
32
Neka ga hvale pred skupljenim narodom, neka ga slave u vijeu starjeina!
33
"On je, koji zemlju rijenu pretvara u pustinju, tla bogata izvorima u suhu zemlju,
34
Plodna polja u slanu pustaru za zlou stanovnika njihovih.
35
On pretvara pustinju u jezero, suhu zemlju u tlo bogato izvorima.
36
Tamo onda naseljava gladne; Oni podiu sebi grad za stanovanje,
1161
37
Siju polja, sade vinograde, skupljaju plodove kao nagradu.
38
I on ih blagosliva, i oni se i mnoe veoma, i ne da on nikada, da, se umanjuje stoka
njihova.
39
Ali opadnu i skueni postanu pod teretom nesree i brige.
40
Tako izlijeva sramotu na knezove, pusti da lutaju po pustinji bez puta.
41
Tako izvlai siromaha iz nevolje, obitelji njegove umnoi kao stada.
42
To gledaju poboni i raduju se; sva zloa zatvara usta svoja.
43
Tko je mudar, neka zapamti ovo i neka primi k srcu milosre Gospodnje!"
Psalam 108
Pjesma; psalam Davidov.
1
Utjeeno je srce moje, Boe, pjevat u i svirat u; utjeen je duh moj.
2
Probudi se, harfo i citaro; hou da probudim zoru bijelu.
3
Tebe u slaviti meu narodima, Gospode, tebi svirati meu neznabocima.
4
Jer je uzviena do neba milost tvoja, vjernost tvoja do oblaka.
5
Iznad neba pokai svoje velianstvo, Boe; sjaj tvoj neka napuni sav svijet!
6
Da se sad izbave prijatelji tvoji, prui desnicu svoju i uj nas!
7
Ovako ree Bog u svetosti svojoj: "Kliui pobjedonosno razdijelit u ekem,
izmjerit u dolinu Sukot.
8
Moj je Gilead, moj je Manaseh, Efraim je obrana glave moje, Juda vladalaki tap
moj.
9
Moab je umivaonik moj, Edomu, da se brine za obuu moju; ti, Filistejo, zavjeri se
meni!"
1162
10
Tko e me odvesti u tvrdi grad, tko e me povesti u Edom?
11
Zar ne ti, Boe, koji si nas odbacio, koji nijesi iao s naim etama, Boe?
12
Ah, daj nam pomo pred neprijateljem, jer je ljudska pomo nitava!
13
S Bogom izvojujemo pobjedu; jer to Onaj koji e pogaziti neprijatelje nae.
Psalam 109
1
Boe, diko moja, nemoj ipak utjeti!
2
Jer se usta puna drskosti, usta puna lukavosti na me otvorie; govorili su mi jezikom
laljivim,
3
Okruivali me rijeima punim mrnje, udarali na me ni za to.
4
Za ljubav moju zlobe mi; a ja se molim samo.
5
Vratie mi zlo za dobro, mrnju za ljubav moju:
6
"Postavi proti njemu bezbonika i tuitelj neka mu stane s desne strane!
7
Kad mu se sudi, neka izae kriv, i molitva njegova neka mu se upie kao grijeh!
8
Dana njegovih neka bude malo i slubu njegovu neka dobije drugi!
9
Djeca njegova neka postanu sirote, ena njegova udovica!
10
Djeca njegova nek se potucaju i prose, nek budu protjerana iz ruevina svojih!
11
Lihvar neka mu uzme sve imanje njegovo; tuini neka mu razgrabe muku njegovu!
12
Neka ne imadne nikoga, koji bi ga strpljivo tedio, nikoga, koji bi se smilovao
sirotama njegovim.
13
Potomstvo njegovo neka se zatre, u slijedeem koljenu neka ugine ime njegovo!
1163
14
Zlodjela otaca njegovih neka se spomene Gospod, i krivnja matere njegove neka se
ne izbrie!
15
Neka budu svagda pred oima Gospodnjim! Spomen njihov neka on uniti na
zemlji!"
16
Jer nije mislio na to, da ini milosre, progonio je patnika i siromaha, pa i do na
smrt oajnoga,
17
I volio je kletvu: zato neka ga on stigne! Pogrivao je blagoslov: zato neka on bude
daleko od njega!
18
Oblaio je kletvu kao haljinu svoju: zato neka ona prodre u nutarnjost njegovu kao
voda, u kosti njegove kao ulje!
19
Neka mu ona bude kao odijelo, u koje se zamotava, kao pojas, kojim se svagda
pae!
20
To neka bude od Gospoda sudbina neprijatelja mojih i onih, koji zlo govore proti
meni!
21
A ti, svemogui Gospode, budi mi u pomoi zbog imena svojega; milost je tvoja
puna dobrote, zato me spasi!
22
Jer sam nevoljan i siromah; srce je moje ranjeno u meni.
23
Kao sjena, kad se nagne, tako ja ginem; kao jato skakavaca tjeraju mene.
24
Koljena moja klecaju od posta, tijelo se moje gri od mravosti.
25
Postadoh podsmijeh njima; vide me i mau glavom.
26
Pomozi mi, Gospode, Boe moj, u ljubavi svojoj spasi me!
27
Neka spoznaju, da je ruka tvoja, da si ti sam, Gospode, uinio ovo!
28
Ako me i kunu: ti e me blagosloviti; ako i ustaju na me: postidjet e se; a sluga e
se tvoj obradovati.
29
Sramota e pokriti klevetnike moje; kao plat omotava ih sram.
1164
30
Tada e glasno hvaliti usta moja Gospoda, slaviti ga usred mnotva.
31
Jer siromahu stoji s desne strane, da ga spasi od osuditelja njegovih.
Psalam 110
Psalam Davidov.
1
Ree Gospod Gospodu mojemu: "Sjedi mi s desnu stranu moju, dok poloim
neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim!"
2
Gospod daje da izae ezlo vladanja tvojega sa Siona: vladaj posred neprijatelja
svojih!
3
Narod se tvoj dragovoljno predaje tebi u dan vojne tvoje u svetom uresu. Iz krila
zore izvire tebi rosa mladosti tvoje.
4
Gospod se zakleo, nikad se nee pokajati: "Ti si sveenik dovijeka po redu
Melkizedekovu!"
5
Ob desnu tvoju Gospod satire kraljeve u dan gnjeva svojega,
6
Sudi narodima: okolo se gomilaju leine; satire knezove na zemlji irokoj.
7
Iz potoka pije na putu svojemu, zato moe glavu visoko podignuti.
Psalam 111
1
Aleluja! Od svega srca slavim Gospoda u krugu pravednika i u zajednici:
2
Velika su djela Gospodnja, dostojna da se uvae zbog sve krasote svoje.
3
Djela su njegova krasota i sjajnost; pravedno upravljanje njegovo traje dovijeka.
4
udesima je svojim podigao spomenik, Gospod pun milosti i milosra.
5
tovateljima svojim dao je jelo; zavjeta svojega vjeno se je spominjao.
6
Narodu je svojemu objavio velika djela svoja, kad im je dao batinu naroda.
1165
7
Djela su ruku njegovih vjernost i pravda; sve su zapovijedi njegove vjerne.
8
Stoje tvrdo za vjena vremena, dano u istini i pravici.
9
Otkupljenje posla narodu svojemu; zavjet svoj ustanovi zauvijek; ime je njegovo
sveto i strano.
10
Poetak je mudrosti strah Gospodnji; tko po njemu djeluje, dobije razboritost
spasonosnu, hvala njegova traje dovijeka.
Psalam 112
1
Aleluja! Blagoslovljen je ovjek, koji se boji Gospoda, koji od srca ljubi zapovijedi
njegove!
2
Mono e biti u zemlji potomstvo njegovo, jer e rod pravednika biti blagoslovljen.
3
Imanje je i bogatstvo u kui njegovoj; pravda njegova traje dovijeka.
4
Kao svjetlo u tami sja on pravednicima; milosrdan je, blag i pravedan.
5
. Blagoslovljen je ovjek, koji je milostiv i daje u zajam, i poslove svoje ureuje po
pravici.
6
On se nee poljuljati dovijeka; u vjenoj uspomeni ivi pravednik,
7
Ne treba se bojati zla glasa, srce je njegovo mirno; on se uzda u Gospoda.
8
Srce je njegovo utjeeno; on se ne boji, dok ne ponizi neprijatelje svoje.
9
On dijeli obilno, daje siromasima; pravda njegova ostaje uvijek; zbog bogatstva
njegova uzvisuje se mo njegova.
10
A bezbonik gleda to pun jeda, kripi zubima i gine; elja bezbonika propada.
Psalam 113
1
Aleluja! Hvalite, sluge Gospodnje, hvalite ime Gospodnje!
1166
2
Neka bude ime Gospodnje slavljeno od sada i dovijeka!
3
Od istoka sunanoga do zapada neka se hvali ime Gospodnje!
4
Uzvien je nad svima narodima Gospod; sjaj njegov sja iznad neba.
5
Tko je jednak Gospodu, Bogu naemu, koji stoluje u visini?
6
Koji milostivo gleda na nisko u nebu i na zemlji.
7
Koji iz praha podie malenoga, iz smea uzdie siromaha,
8
I posauje ga s knezovima, s knezovima naroda njegova.
9
On daje da nerotkinja stanuje u kui kao vesela mati djece. Aleluja!
Psalam 114
1
Kad izae Izrael iz Egipta, kua Jakovljeva iz naroda tueg jezika,
2
Tada postade Juda svetinja njegova, Izrael oblast njegova.
3
More vidje to i pobjee; Jordan se okrenu natrag.
4
Bregovi poskoie kao ovnovi, humci kao mladi janjci.
5
to je tebi, more, da bjei, i tebi, Jordane, da se okree natrag?
6
Bregovi, to skaete kao ovnovi i humci kao mladi janjci?
7
Pred licem Gospodnjim dri, zemljo, pred licem Boga Jakovljeva.
8
Koji pretvori hridinu u jezero, kremen u vrelo!
Psalam 115
1
Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu da; slavu, zbog milosti svoje,
zbog vjernosti svoje!
1167
2
Zato da govore narodi: "Gdje je Bog njihov?"
3
Bog je na u nebu; ini sve, to hoe.
4
A idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku ovjejih.
5
Usta imaju, a ne mogu govoriti, dva oka, a ne mogu vidjeti,
6
Dva uha, a ne mogu uti, nos, a ne mogu mirisati,
7
Ruke, a ne mogu hvatati, noge, a ne mogu hodati; ne putaju glasa iz grla svojega.
8
Koji ih nainie, neka postanu kao oni, svaki, koji se pouzdao u njih!
9
Izraele, uzdaj se u Gospoda: on im je pomonik i zatitnik!
10
Kuo Aronova, uzdaj se u Gospoda: on im je pomonik i zatitnik!
11
Koji se bojite Gospoda, uzdajte se u Gospoda: on im je pomonik i zatitnik!
12
Gospod se je nas spomenuo: on e blagosloviti, blagoslovit e kuu Aronovu,
13
Blagoslovit e one, koji se boje Gospoda, male i velike.
14
Neka vas umnoi Gospod, vas i djecu vau!
15
Neka ste blagoslovljeni od r Gospoda, koji stvori nebo i zemlju!
16
Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao ljudima.
17
Ne slave mrtvi Gospoda, niti oni, koji odoe u tiinu.
18
Ali mi emo slaviti Gospoda od sada i dovijeka. Aleluja!
Psalam 116
1
Ljubim Gospoda; jer uslii vapaj molitve moje.
2
Jer prignu k meni uho svoje; i zato u ga zazivati, dok ivim.
1168
3
Bili su me stegli okovi smrti, spopale me tjeskobe svijeta mrtvih; bio sam upao u
tugu i muku.
4
Tada prizvah ime Gospodnje: "Ah, Gospode, spasi ivot moj!"
5
Milostiv je Gospod i pravedan; Bog je na milosrdan.
6
uva malene Gospod: bijedan sam bio, tad mi on pomoe.
7
Vrati se, duo moja, u mir svoj; jer ti Gospod uini dobro!
8
Ti si sauvao ivot moj od smrti, oko moje od suza, nogu moju od pada.
9
Hodam pred Gospodom u zemlji ivih.
10
Pun vjere bio sam rekao: "Duboko sam ponien!"
11
Pomislih u tjeskobi svojoj: "Svaki je ovjek laac."
12
Kako da vratim Gospodu za sve dobro, to mi uini?
13
au spasenja uzet u i slaviti ime Gospodnje,
14
Zavjet svoj Gospodu ispuniti pled svim narodom njegovim.
15
Dragocjena je u oima Gospodnjim smrt pravednika njegovih.
16
Ah, Gospode, ja sam ipak sluga tvoj, sluga tvoj, sin slukinje tvoje; raskovao si
okove moje.
17
Tebi prinosim rtvu hvale ime Gospodnje slavit u,
18
Zavjet svoj Gospodu ispunit u pred svim narodom njegovim,
19
U dvorima kue Gospodnje, u sredini tvojoj, Jerusaleme! Aleluja!
Psalam 117
1
Hvalite Gospoda, svi narodi! Slavite ga, svi puci!
1169
2
Jer nas dobrota njegova uva mono, vjernost Gospodnja traje dovijeka. Aleluja!
Psalam 118
1
Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer dovijeka traje milosre njegovo.
2
Neka pjeva Izrael: "Dovijeka traje milosre njegovo."
3
Neka pjeva kua Aronova: "Dovijeka traje milosre njegovo."
4
Neka pjevaju svi, koji se boje Gospoda: "Dovijeka traje milosre njegovo."
5
Kad povikah u tjeskobi: Gospode, uslii me Gospod, te postadoh slobodan.
6
Kad je Gospod za me, ne bojim se nita; to mi moe uiniti ovjek?
7
Kad je Gospod za me kao pomonik moj, doivjet u pobjedu nad mrziteljima
svojim.
8
Bolje je uzdati se u Gospoda, nego se oslanjati na ovjeka.
9
Bolje je uzdati se u Gospoda, nego se oslanjati na knezove.
10
Svi me narodi opkolie: u ime Gospodnje ja ih unitavam.
11
Opkolie me, stegnue me: u ime Gospodnje ja ih unitavam.
12
Kao roj pela opkolie me: ugasie se kao oganj u trnju; u ime Gospodnje ja ih
unitavam.
13
Otisnue me opako, da padnem; ali mi Gospod pomoe.
14
Gospod mi je pobjeda i pjesma, jer mi postade spasitelj.
15
"uj! Glas pobjede odjekuje u atorima pravednika: "desnica Gospodnja pokazala
je snagu.
16
Desnica Gospodnja uzvisila se; desnica Gospodnja pokazala je snagu."
17
Nijesam umro; ja ivim i navjeivat u djela Gospodnja.
1170
18
Teko me kazni Gospod, ali me ne predade smrti.
19
Otvorite mi vrata pravde: ui u na njih, zahvalit u Gospodu
20
Ovo su vrata, to vode Gospodu; tko je pravedan, smije ui na njih:
21
Zahvaljujem ti; jer si me usliio, i postao si mi spasenje.
22
Kamen, koji odbacie graditelji, postade kamen ugaoni.
23
To se dogodi od Gospoda; to je udo pred oima naim.
24
Ovo je dan, to ga uini Gospod; radujmo se i veselimo se na njemu!
25
Gospode, donesi nam pomo! Gospode, daruj nam sreu!
26
Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslivljamo vas iz kue Gospodnje.
27
Bog je Gospod, on nas obasja; veite uetima rtve blagdanske sve do rogova
rtvenika!
28
Ti si Bog moj, tebe u slaviti; ti si Bog moj, tebe u diiti.
29
Hvalite Gospoda jer je dobar; dovijeka traje milosre njegovo.
Psalam 119
1
Blagoslovljeni su oni, koji su ista ivota, koji idu po zakonu Gospodnjem.
2
Blagoslovljeni su oni, koji uvaju svjedoanstva njegova, koji ga trae svim srcem,
3
Koji ne ine zlodjela, nego idu putovima njegovim!
4
Ti si sam dao naredbe svoje, da se dre vjerno.
5
O kad bi putovi moji bili upravljeni, da drim naredbe tvoje!
6
Onda se ne bih nikada postidio pazei na sve zapovijedi tvoje.
7
Slavim te s pravim srcem, kad upoznajem pravedni zakon tvoj.
1171
8
Drim tono naredbe tvoje: nemoj me ostaviti sasvim!
9
Kako mladi dri ist ivot svoj? Ako tono obdrava rije tvoju.
10
Svim srcem svojim traim te, ne daj mi, da zaem od zapovijedi tvojih!
11
U srcu svojemu krijem rijei tvoje, da nikada ne pogrijeim proti tebi.
12
Blagoslovljen si, Gospode, naui me naredbama svojim!
13
Ustima svojim brojim sve naputke usta tvojih.
14
Vie se radujem ivljenju po naredbama tvojim, negoli bogatstvu mnogome.
15
Razmiljat u o propisima tvojim i gledati na putove tvoje.
16
Nalazim nasladu u naredbama tvojim, ne zaboravljam rijei tvojih.
17
Daj slugi svojemu, da ivim, i drat u rijei tvoje!
18
Otvori mi oi, da vidim udesa nauke tvoje!
19
Tuin sam na zemlji, ne skrivaj od mene zapovijedi svojih!
20
Gine dua moja od enje za naredbama tvojim u svako doba.
21
Ti prijeti oholicama, prokletnicima, koji ostavie zapovijedi tvoje
22
Uzmi od mene porugu i prezir; jer uvam svjedoanstva tvoja!
23
Makar knezovi sjede, da vijeaju proti meni, sluga tvoj razmilja o naredbama
tvojim.
24
Jer su svjedoanstva tvoja nala da moja, savjetnici moji.
25
U prahu lei dua moja, oivi me rijeju svojom!
26
Pripovijedao sam stanje svoje, i ti si me sluao; ui me naredbama svojim!
27
Pokai mi put propisa svojih, da razmiljam o udesima tvojim!
1172
28
U suzama je dua moja od tuge, okrijepi me rijeima svojim!
29
Put lai dri daleko od mene, iskai mi milost naukom svojom!
30
Put vjernosti izabrah, i naputaka tvojih ne zaboravih nikada.
31
Prianjam za svjedoanstva tvoja, nemoj me osramotiti, Gospode!
32
Putem zapovijedi tvojih idem, jer rairuje srce moje.
33
Pokai mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se drim do kraja!
34
Prosvijetli me, da uvam zakon tvoj i da ga drim svim srcem!
35
Prati me na stazi zapovijedi svojih, jer na njoj nalazim slast svoju!
36
Prikloni srce moje k svjedoanstvima svojim, a ne k lakomosti!
37
Odvrati oi moje, da ne gledaju ispraznost; daj mi, da naem ivot na putovima
tvojim!
38
Dri slugi svojemu rije svoju, da te se boji!
39
Odvrati od mene porugu, koje se plaim, jer su upute tvoje krasne!
40
Eto, eznem za propisima tvojim, oivi me u dobroti svojoj!
41
Gospode, neka doe na me milost tvoja, spasenje tvoje po rijei tvojoj!
42
Tada imam odgovor onima, koji me rue, jer se uzdam u rije tvoju.
43
Ne uzimaj posve ustima mojim rijei istine, jer se uzdam u odluke tvoje!
44
I uvat u zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka.
45
l hodit u na prostoru irokom, jer sam nastojao oko propisa tvojih.
46
Pred kraljevima priznavat u svjedoanstva tvoja, i neu se stidjeti.
47
Imam veselje na propisima tvojim, ja ih ljubim.
1173
48
K propisima tvojim, koje volim, diem ruke svoje, i razmiljam o naredbama
tvojim,
49
Spomeni se rijei svoje slugi svojemu, na koju si oslonio ufanje moje!
50
To je utjeha moja u nevolji mojoj, to me rije tvoja oivljava.
51
Oholi mi se rugaju veoma, ali ja ne odstupam od zakona tvojega.
52
Pomislio sam na stare naputke tvoje, Gospode, i bio sam utjeen.
53
Obuze me srdba zbog bezbonika, koji ostavljaju zakon tvoj.
54
Naredbe tvoje postae mi pjesme na mjestu putovanja mojega.
55
Nou sam se spominjao imena tvojega, Gospode, i drao sam zakon tvoj.
56
To je dio moj: da drim propise tvoje.
57
Dio moj, Gospode, tako ja govorim jest, da uvam rijei tvoje.
58
Molim ti se iz svega srca, budi mi milostiv po rijei svojoj!
59
Razmotrio sam putove svoje i obratio nogu svoju k svjedoanstvima tvojim.
60
Hitim i ne oklijevam, da drim zapovijedi tvoje.
61
Ueta opakih dre me uhvaena, ali ne zaboravih zakona tvojega.
62
U po noi diem se, da te slavim za pravedni zakon tvoj.
63
Prijatelj sam svima onima, koji te se boje i dre propise tvoje.
64
Zemlja je, Gospode, puna dobrote tvoje, naredbama svojim naui me!
65
Uinio si dobro slugi svojemu, Gospode, po rijei svojoj!
66
O, naui me dobrome obiaju i znanju, jer sam se pouzdao u propise tvoje!
67
Prije nego moradoh podnijeti kaznu, lutao sam; ali sada pazim brino na rije tvoju.
1174
68
Ti si tako dobar i dobrostiv: "naui me naredbama svojim!
69
Oholi pletu na mene la, ali se ja svim srcem drim propisa tvojih.
70
Beutno je srce njihovo kao salo, a ja se radujem nauci tvojoj.
71
Na spasenje je meni, to moram trpjeti, da upoznam naredbe tvoje.
72
Zakon usta tvojih vee mi je dobro, negoli tisue komada zlata i srebra.
73
Ruke su me tvoje stvorile i nainile, prosvijetli me, da nauim propise tvoje!
74
Koji se boje tebe, vide me i raduju se, jer se pouzdah u rije tvoju.
75
Znam, Gospode, sudi li pravo i da me u vjernosti ponizuje!
76
Neka mi milost tvoja bude na utjehu po rijei tvojoj slugi tvojemu!
77
Neka doe na me milosre tvoje, da ozdravim, jer je zakon tvoj naslada moja!
78
Oholi neka jadno propadnu, jer me nepravedno pritisnue, a ja razmiljam o
zapovijedima tvojim!
79
Neka se pridrue meni, koji se boje tebe, i koji znadu svjedoanstva tvoja!
80
Srce moje neka bude savreno u naredbama tvojim, da ne moradnem propasti
sramotno!
81
ezne dua moja za spasenjem tvojim, rije tvoju ekam.
82
eznu oi moje za rijeju tvojom; mislim: "Kad e mi napokon donijeti utjehu?"
83
Ako i postadoh kao mijeh u dimu, ipak ne zaboravih naredaba tvojih.
84
Kako su mnogobrojni dani sluge tvojega! Kad e suditi onima, koji me progone?
85
Oholi mi iskopae jame, oni, koji preziru naputak tvoj.
86
Sve su zapovijedi tvoje istina, prijevarno me progone, o pomozi mi!
1175
87
Umalo da me nijesu bili ubili na zemlji, ali ja ne odstupih od propisa tvojih.
88
U dobroti svojoj daj mi da naem ivot, da uvam svjedoanstvo usta tvojih!
89
Rije tvoja traje dovijeka, Gospode, tvrdo stoji kao nebo.
90
Kroz sve narataje traje istina tvoja, utemeljio si zemlju, i ona stoji.
91
Do danas stoje po naredbi tvojoj, jer je tebi sve podvrgnuto.
92
Kad zakon tvoj ne bi bio slast moja, davno bih poginuo u nevolji svojoj.
93
Zapovijedi tvojih neu zaboraviti dovijeka, jer si mi po njima ivot darovao.
94
Tvoj sam ja, pomozi mi; jer istraujem propise tvoje.
95
Vrebaju me bezbonici, da me upropaste, ali ja pazim na svjedoanstva tvoja.
96
Na svemu velikom vidim granicu, samo je zapovijed tvoja beskrajno velika,
97
Kako sam zavolio zakon tvoj: povazdan mislim o njemu.
98
Zapovijed tvoja ini me mudrijim negoli neprijatelji moji, jer je ona uvijek moja.
99
Postajem razumniji od svih uitelja svojih, jer razmiljam o svjedoanstvima
tvojim.
100
Vie razboritosti zadobih, negoli starci, jer sauvah zapovijedi tvoje.
101
Od svakoga zla puta zaustavih nogu, da sauvam rije tvoju.
102
Ne odstupih od naputaka tvojih jer si me ti obuavao.
103
Kako su slatke grlu mojemu rijei tvoje, mnogo slae od meda ustima mojim!
104
Od propisa tvojih zadobih razboritost, zato mrzim na svaki put lani.
105
Rije je tvoja svjetionica nozi mojoj, svjetlo na stazi mojoj.
106
Zakleh se i hou to drati, da slijedim pravedni zakon tvoj,
1176
107
Poniten sam veoma, Gospode, po rijei tvojoj daj mi da naem ivot!
108
Primi milostivo rtve usta mojih, Gospode, i naui me poznavati naputke tvoje!
109
ivot svoj nosim uvijek u ruci svojoj, ali zakona tvojega nikada ne zaboravih.
110
Bezbonici mi metnue zamke, ali ja ne odstupih od zapovijedi tvojih.
111
Batina su moja zauvijek svjedoanstva tvoja, jer su samo ona slast srcu mojemu.
112
Prignuh srce svoje, da vrim naredbe tvoje dovijeka, bez kraja.
113
Nestalni su mi mrski, a ja nauku tvoju zavoljeh.
114
Ti si mio brana i tit, ekam rije tvoju.
115
Odstupite od mene, zloinci, jer hou da drim zapovijedi Boga svojega.
116
Podupri me po rijei svojoj, da ivim, i nemoj me osramotiti u nadanju mojem!
117
O, pomozi mi, da se spasim i da se vazda veselim naredbama tvojim!
118
Odbacuje sve, koji ostavljaju naredbe tvoje, jer je miljenje njihovo isprazno.
119
Kao troske dri sve bezbonike na zemlji, zato volim svjedoanstva tvoja.
120
Od straha pred tobom dre tijelo moje; sudova tvojih bojim se.
121
inio sam, to je pravo i poteno, zato me nemo; predati neprijateljima mojim!
122
Zauzmi se za slugu svojega na dobro njegovo, i ne daj, da me ikada pritisnu oholi!
123
Oi moje eznu za pomou tvojom, za obeanjem spasenja tvojega
124
Uini slugi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim naui me!
125
Ja sam sluga tvoj; prosvijetli me, da razumijem svjedoanstva tvoja!
126
Vrijeme je da se radi Gospode, prelomie zakon tvoj.
1177
127
Zato zavoljeh propise tvoje daleko vie nego zlato i drago kamenje.
128
Zato se drim zapovjedi tvojih, mrzim na svaku stazu lanu.
129
Divna su veoma svjedoanstva tvoja; zato ih dobro uva dua moja.
130
Svjetlo daje objava rijei tvojih, ini mudrima malene.
131
Pun udnje otvaram usta svoja, eznem za propisima tvojim.
132
Okreni se meni i budi mi milostiv, kako to zasluie, koji ljube ime tvoje!
133
Uini korake moje vrste u rijei svojoj, i ne daj, da ita zlo ovlada s menom!
134
Izbavi me od nasilja ljudskoga, i drat u zapovijedi tvoje!
135
Daj da lice tvoje obasja slugu tvojega, i naui me poznavati naredbe tvoje!
136
Iz oiju se mojih sputaju potoci zbog onih, koji ne dre zakona tvojega.
137
Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji!
138
Svjedoanstva svoja izdao si u pravdi i punoj istini.
139
Revnost moja jede me, jer tlaitelji moji zaboravljaju rije tvoju.
140
Rije je tvoja veoma ista, sluga je tvoj zavolje.
141
Ja sam malen i prezren, ali propisa tvojih ne zaboravljam.
142
Pravda je tvoja pravda vjena, i zakon je tvoj istina.
143
Tjeskoba i nevolja snaoe me, ali propisi tvoji slast su moja.
144
Pravedna su svjedoanstva tvoja u vijeke, prosvijetli me, da mogu ivjeti!
145
Viem iz svega srca: "Gospode, uslii me: drim naredbe tvoje!"
146
Prizivam te: "Spasi me," da uvam svjedoanstva tvoja!
1178
147
U rano ve jutro dooh i zavapih, rije tvoju ekam.
148
Jo prije jutra bdjele su oi moje, da razmiljam o rijei tvojoj.
149
uj glas moj, Gospode, po milosti svojoj, po pravdi svojoj daj mi da naem ivot!
150
Pribliuju se oni, koji idu za opainom, koji su daleko udaljeni od nauke tvoje.
151
Ti si blizu, Gospode, i svi su propisi tvoji istina!
152
Od poetka znam iz svjedoanstva tvojih, da si ih izdao za u vijeke.
153
Pogledaj nevolju moju i spasi si me, jer ne zaboravih nauke tvoje!
154
Brani pravo moje, izbavi me, po rijei svojoj daj mi da naem ivot!
155
Daleko je od bezbonika udaljeno spasenje, jer ne pitaju nita za naredbe tvoje.
156
Milosre je tvoje, Gospode, veoma veliko; po pravdi svojoj daj mi da naem
ivot!
157
Mnogo je tlaitelja i progonitelja mojih; ja ne odstupam od svjedoanstva tvojih.
158
Vidim bezbonike, i ao mi je, da se ne brinu za naputke tvoje.
159
Eto, ja ljubim zapovijedi tvoje, Gospode, po dobroti svojoj daj mi da naem ivot!
160
Prvo je na rijei tvojoj stalnost, vjeno traje svaka pravedna zapovijed od tebe.
161
Knezovi me pritiskuju ni za to, ali srce moje dre samo pred rijeima tvojim.
162
Radujem se rijeima tvojim kao onaj, koji zadobije bogat plijen.
163
Mrzim i gadi mi se la, a zavoljeh zakon tvoj.
164
Sedam puta na dan hvalim te za pravedni zakon tvoj.
165
Tko ljubi zakon tvoj, velik mir ima, i u njega vie nema spoticanja.
166
ekam spasenje tvoje, Gospode, i izvrujem propise tvoje.
1179
167
Drim se svjedoanstva tvojih, ljubim ih veoma.
168
Drim propise tvoje i svjedoanstva tvoja; jer su svi putovi moji tebi dobro
poznati.
169
Neka prodre vapaj moj do tebe, Gospode, po rijei svojoj prosvijetli me!
170
Neka doe moljenje moje pred lice tvoje, po rijei svojoj daj mi da naem
spasenje!
171
Usta e moja pjevati hvalu tebi, jer me ui poznavati naredbe svoje.
172
Neka jezik moj pjeva o naputku tvojemu, jer su propisi tvoji svi pravedni!
173
Neka bude spremna ruka tvoja da mi pomogne, jer odabrah propise tvoje!
174
eznem, Gospode, za spasenjem tvojim, i nauka je tvoja naslada moja.
175
Neka ivi dua moja, da te slavi, daj da mi upute tvoje pomognu!
176
Lutam naokolo kao ovca izgubljena; trai slugu svojega, jer zapovijedi tvojih ne
zaboravih.
Psalam 120
Postupna pjesma.
1
U tjeskobi svojoj zavikah Gospodu; i uslii me.
2
Ah, Gospode, izbavi me od usta laljivih, od jezika lukavoga!
3
to ti ini, to ti zadaje jezik lukavi?
4
Naotrene strijele ratnika sa smrekovim ugljevljem!
5
Jao meni, to sam gost u Meeku, to stanujem kod atora cedarskih!
6
Dugo ve stanuje dua moja kod mrzitelji mira.
7
Ja Sam miran; ako li to progovorim, oni hoe svau.
1180
Psalam 121
Postupna pjesma.
1
Podiem oi svoje gore prema gorama, odakle e mi doi pomo.
2
Pomo mi dolazi od Gospoda, koji stvori nebo i zemlju.
3
Ne da on, da popusti noga tvoja: ne spava uvar tvoj.
4
Gle, nikada ne spava, nikada ne drijema uvar Izraelov.
5
Gospod je uvar tvoj, Gospod je sjena tvoja; on ti stoji s desne strane.
6
Da ti danju sunce ne naudi, ni mjesec u noi.
7
Gospod te titi od svakoga zla, on uva ivot tvoj.
8
Gospod uva izlazak tvoj i dolazak tvoj od sada i dovijeka.
Psalam 122
Postupna pjesma od Davida.
1
Obradovah se, kad mi rekoe: "Idemo u kuu Gospodnju!"
2
Evo ve stoje noge nae na vratima tvojim Jerusaleme!
3
Jerusaleme, ti si sagraen kao grad, gdje se svi sastaju!
4
Plemena putuju tamo, plemena Gospodnja; Izraelu je zakon, da slave ime
Gospodnje.
5
Jer tamo stoje prijestolji sudski, prijestolji kue Davidove.
6
elite mir Jerusalemu, spasenje onima, koji te ljube!
7
Neka mir vlada u zidinama tvojim, pokoju palaama tvojim!
1181
8
Zbog brae svoje reci u ti, rodi roaka svojih: Mir s tobom!
9
Zbog kue Gospoda, Boga naega, molim za blagoslov tebi.
Psalam 123
Postupna pjesma.
1
Svoje oi podiem k tebi, koji stoluje u nebu.
2
Eto, kao to su oi slugama uprte u ruku gospodara njihova, kao to oi slukinji u
ruku gospodarice njezine, tako su oi nae uprte u Gospoda, Boga naega, dok nam
iskae milost,
3
Smiluj se nama, Gospode, smiluj se nama, jer smo se obilno nasitili sramote.
4
Dua je naa presita poruge od bogatih, prezira od oholih.
Psalam 124
Postupna pjesma; od Davida.
1
"Da nije bio Gospod s nama", neka rekne Izrael,
2
"Da nije bio Gospod s nama, kada ljudi ustadoe na nas,
3
ive bi nas bili prodrli. Da se je proti nas bijes njihov raspalio,
4
Vode bi nas bile odnijele, divlji bi potok bio preao preko nas,
5
Bile bi nas potopile silne vode."
6
Blagoslovljen neka je Gospod, koji nas ne baci za plijen zubima njihovim!
7
Dua se naa izbavi kao ptica iz zamke ptiarske: "zamka je rastrgana, i mi smo
slobodni!
8
Pomo je naa u imenu Gospodnjem, koji stvori nebo i zemlju.
1182
Psalam 125
Postupna pjesma.
1
Koji se uzdaju u Gospoda, oni su kao gora Sion, koja se ne pomjeta, koja stoji
dovijeka.
2
Jerusalem okruuju gore: "tako je Gospod oko naroda svojega od sada i dovijeka.
3
Zato ne smije ezlo zloe tlaiti udes pravednika, da i pravednici ne prue ruke svoje
za zloom.
4
Gospod neka ini dobro dobrima, onima, koji su prava srca!
5
A koji skreu na krive staze, neka ih Gospod otjera s onima, koji ine zlodjela!
Spasenje Izraelu!
Psalam 126
Postupna pjesma.
1
Kada je ono Gospod okrenuo sudbinu Siona, tada nam je bilo, kao da smo sanjali.
2
Tada su usta naa bila puna smijanja, jezik nas pun kliktanja. Tada se je reklo po
narodima: "Gospod uini veliko djelo na njima."
3
Gospod uini djelo na nama, zato smo bili veseli.
4
Ah, Gospode, okreni sudbinu nau kao potoke u junoj zemlji!
5
Koji siju sa suzama neka anju s pjevanjem!
6
Sada ide sa suzama, koji nosi sjeme da sije; ali s pjesmom dolazi, dolazi natrag,
kada nosi snopove svoje.
Psalam 127
Postupna pjesma; od Salomona.
1183
1
Ako Gospod ne gradi kue, uzalud se mue, koji je grade. Ako Gospod ne uva
grada, uzalud bdije, koji ga uva.
2
Uzalud je, to se rano diete i kasno za sto sjedate, da jedete kruh muke: ljubimcima
svojim daje ga on u snu.
3
Eto, sinovi su dar od Gospoda; nagrada njegova jesu djeca.
4
Kao strijele u ruci ratnikovoj, tako su sinovi mladosti.
5
Blagoslovljen je ovjek, koji je njima napunio tobolac svoj! Nee se nikada
osramotiti, i kada se pravdaju s neprijateljima na vratima.
Psalam 128
Postupna pjesma.
1
Blagoslovljen je svaki, koji se boji Gospoda, koji hodi putovima njegovim!
2
to urade ruke tvoje, to e uivati; blagoslovljen si ti i dobro ti je.
3
ena je tvoja u kui kao rodna loza; kao mladice masline, tako stoje sinovi tvoji oko
stola tvojega.
4
Eto, takvo e biti blagoslovljen ovjek, koji se boji Gospoda.
5
Neka te blagoslovi Gospod sa Siona, raduje se srei Jerusalema u sve dane ivota
svojega!
6
Raduj se djeci u djece svoje! Neka je mir Izraelu!
Psalam 129
Postupna pjesma.
1
"Teko su me pritiskivali od mladosti moje", neka rekne Izrael,
2
"Teko su me pritiskivali od mladosti moje, ali me nikada ne svladae.
1184
3
Na leima mojim orali su orai i povukli dugake brazde.
4
Ali Gospod, Pravedni, isijee konopce bezbonika."
5
Sramotno se moraju odatle povui svi, koji mrze na Sion.
6
Oni su kao trava na krovovima, to se osui, prije nego procvate.
7
Od nje ne napunja etelac ruku svoju, ni naruaj svoj vezilac.
8
Koji prolaze, ne viu: "Neka vas blagoslovi Gospod! Blagoslivljamo vas u ime
Gospodnje."
Psalam 130
Postupna pjesma.
1
Iz dubine vapijem k tebi, Gospode!
2
Gospode, uj glas moj! Neka slua uho tvoje glasni vapaj moj!
3
Ako bi se spominjao zlodjela, Gospode, Gospode, tko bi mogao opstati?
4
Ali je u tebe opratanje, da bi te se bojali.
5
ekam Gospoda; eka dua moja; uzdam se u obeanje njegovo.
6
Dua moja vema se ufa u Gospoda, nego straari u jutro, nego straari jutro.
7
Izraele, ekaj Gospoda, jer je u Gospoda milosre; u njega je bogat otkup.
8
I on e otkupiti Izraela od svih zlodjela njegovih.
Psalam 131
1
Gospode, srce moje nee na visoko, niti oi moje gledaju oholo; i nikada se ne
bavim stvarima, to su mi odve velike i uzviene.
1185
2
Umirio sam i utiao duu svoju; kao to dijete mirno poiva na prsima materinim,
tako dua moja mirno poiva kod Boga.
3
Izraele, ekaj Gospoda od sada i dovijeka!
Psalam 132
Postupna pjesma.
1
Spomeni se, Gospode, Davida i svih muka njegovih.
2
Kako se zakleo Gospodu, zavjetovao se Bogu Jakovljevu:
3
"Neu ui u ator stana svojega, niti u lei na postelju lonice svoje,
4
Neu dati sna oima svojim, ni vjeama svojim drijema,
5
Dok ne naem mjesta Gospodu, stana monome Bogu Jakovljevu!"
6
"Evo, uli smo o tom u plodnoj zemlji; saznasmo to u mjestima umskim:
7
K stanu njegovu ii emo; poklonit emo se podnoju nogu njegovih!
8
Ustani, Gospode, k poivalitu svojemu, ti i velemoni koveg tvoj!
9
Kako treba neka se obuku sve sveenici tvoji pravednici tvoji neka se raduju!
10
Zbog svojega sluge Davida nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega!"
11
Prisegnu Gospod Davidu prisegu vjernosti, od koje ne odstupa: "Od poroda tvojega
posadit u jednoga na prijestolje tvoje.
12
Ako sinovi tvoji uuvaju zavjet moj i svjedoanstva moja, to u ih nauiti, onda
e i sinovi njihovi dovijeka sjediti na prijestolju tvojemu!"
13
Jest, Gospod je izabrao Sion, izabrao ga za prebivalite svoje:
14
"Ovo ima biti u vijeke poivalite moje; ovdje stanujem; to je bila zelja moja.
15
Hranu u njegovu obilno blagosloviti, siromahe njegove kruhom u nasititi.
1186
16
Sveenike u njegove zaodjeti spasenjem; pobonici njegovi radovat e se veoma.
17
Tu u uiniti da uzraste mo Davidu, postavit u svjetionicu pomazaniku svojemu.
18
Neprijatelje u njegove pokriti sramotom, a na njemu e sjati kruna njegova!"
Psalam 133
1
Gle, kako je lijepo i kako je ugodno, kad braa u miru stanuju zajedno!
2
To je kao dragocjeno ulje na glavi, to tee na bradu, bradu Aronovu, to kaplje na
skut haljine njegove.
3
To je kao rosa hermonska, to pada na gore sionske; jer tamo Gospod daje
blagoslov, ivot do vi jeka.
Psalam 134
Postupna pjesma.
1
Ustanite, blagoslivljajte Gospoda, sve sluge Gospodnje, to stojite u kui
Gospodnjoj nou!
2
Podignite ruke svoje li svetitu i blagoslivljajte Gospoda!
3
Neka te blagoslovi Gospod sa Siona, koji stvori nebo i zemlju!
Psalam 135
1
Aleluja! Hvalite ime Gospodnje, hvalite ga, sluge Gospodnje,
2
Koje stojite u kui Gospodnjoj, u dvorima kue Boga naega!
3
Hvalite Gospoda, jer je dobar Gospod; svirajte imenu njegovu, jer je on mio!
4
Jer Jakova izabra sebi Gospod, Izraela za posjed svoj.
1187
5
Jest, ja znam: "Gospod je vekik; na Svemogui nadilazi sve bogove.
6
togod se dopada Gospodu, to on ini u nebu i na zemlji, u morima i u svima
dubinama:
7
On, koji izvodi oblake od kraja zemlje, munje pretvara u dad, vjetar izvodi iz odaja
njegovih.
8
Koji pobi prvoroence Egipta, od ovjeka do ivineta.
9
Koji posla znake i udesa usred tebe, Egipte, proti faraonu i svima slugama
njegovim.
10
Koji pobijedi narode mnogobrojne i pogubi kraljeve velemone:
11
Sihona, kralja amorejskoga, i Oga, kralja baanskoga, i sva kraljevstva kanaanska.
12
On dade zemlju njihovu u batinu, u batinu Izraelu, narodu svojemu.
13
Gospode, ime tvoje traje vjeno; Gospode, slava je tvoja kroz sve narataje.
14
Jer Gospod pribavlja pravo narodu svojemu, slugama svojim iskazuje milosre.
15
Idoli su neznaboaca srebro i zlato, djelo ruku ovjejih.
16
Usta imaju, a ne mogu govoriti, dva oka, a ne mogu vidjeti,
17
Dva uha, a ne mogu uti; i daha nema u ustima njihovim.
18
Koji su ih nainili, neka postanu kao oni, svaki, koji se pouzdao u njih.
19
Kua Izraelova, blagoslivljajte Gospoda; kua Aronova, blagoslivljajte Gospoda!
20
Kua Levijeva, blagoslivljajte Gospoda; koji se bojite Gospoda, blagoslivljajte
Gospoda!
21
Blagoslovljen na Sionu Gospod, koji stoluje u Jerusalemu! Aleluja!
1188
Psalam 136
1
Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer vjeno traje milosre njegovo!
2
Hvalite Boga Svevinjega; jer vjeno traje milosre njegovo!
3
Hvalite Gospoda Svevinjega; jer vjeno traje milosre njegovo!
4
Koji jedini tvori udesa velika; jer vjeno traje milosre njegovo!
5
Koji stvori nebo u mudrosti; jer vjeno traje milosre njegovo!
6
Koji utvrdi zemlju nad vodom; jer vjeno traje milosre njegovo!
7
Koji stvori velika svjetlila; jer vjeno traje milosre njegovo!
8
Sunce, da vlada danom; jer vjeno traje milosre njegovo!
9
Mjesec i zvijezde, da vladaju nou; jer vjeno traje milosre njegovo!
10
Koji pobi Egipat u prvoroencima njegovim; jer vjeno traje milosre njegovo!
11
I Izraela izvede iz njega; jer vjeno traje milosre njegovo!
12
Rukom krepkom i miicom podignutom; jer vjeno traje milosre njegovo!
13
Koji razdvoji Crveno more; jer vjeno traje milosre njegovo!
14
l provede Izraela posred njega; jer vjeno traje milosre njegovo!
15
I faraona s vojskom njegovom surva u Crveno more; jer vjeno traje milosre
njegovo!
16
Koji provede narod svoj kroz pustinju; jer vjeno traje milosre njegovo!
17
Koji pobi kraljeve velike; jer vjeno traje milosre njegovo!
18
I pobijedi knezove ohole; jer vjeno traje milosre njegovo!
19
Sihona, kralja amorejskoga; jer vjeno traje milosre njegovo!
1189
20
I Oga, kralja baanskoga; jer vjeno traje milosre njegovo!
21
Koji dade zemlju njihovu u batinu; jer vjeno traje milosre njegovo!
22
U batinu Izraelu, slugi svojemu; jer vjeno traje milosre njegovo!
23
Koji se spomenu niskoe nae; Jer vjeno traje milosre njegovo!
24
I izbavi nas od tlaitelja naih; jer vjeno traje milosre njegovo!
25
Koji daje hranu svima stvorenjima; jer vjeno traje milosre njegovo!
26
Hvalite Boga nebeskoga; jer vjeno traje milosre njegovo!
Psalam 137
1
Na vodama babilonskim sjedili smo i plakali spominjui se Siona.
2
O vrbama tamo vjeali smo harfe svoje.
3
Ah, ondje su iskali od nas oni, koji nas zarobie, da pjevamo, koji nas sruie, da se
veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"
4
Kako da pjevamo pjesmu Gospodnju u zemlji tuoj?
5
Ako bih zaboravio tebe, Jerusaleme, neka usahne desnica moja!
6
Neka mi jezik prione za nepce, ako se tebe ne bih spomenuo, ako ne bih drao
Jerusalema visoko iznad svake radosti svoje!
7
Napomeni, Gospode, sinovima Edomovim dan jerusalemski; oni su vikali:
"Razorite, razorite ga sve do temelja!"
8
Keri babilonska, vrijedna propasti, blagoslovljen je onaj, koji ti plati djelo tvoje, to
si ga uinila nama!
9
Blagoslovljen je onaj, koji uzme i razbije o kamen djecu tvoju!
1190
Psalam 138
1
Od Davida. Od svega srca slavit u te; pred knezovima svirat u ti.
2
Klanjam se prema svetome hramu tvojemu; zahvaljujem imenu tvojemu na dobroti
tvojoj i vjernosti tvojoj; jer si iznad svega imena svojega uzveliao rije svoju.
3
U dan, u koji zazvah, ti si me usliio, umnoio si snagu dui mojoj.
4
Slavit e te, Gospode, svi kraljevi zemaljski, kad uju rije usta tvojih;
5
Pjevat e putove Gospodnje: "Velika je slava Gospodnja."
6
Gospod je uzvien; ali on gleda i niskoga; ohologa izdaleka po
7
Ako moram i posred tjeskobe hoditi: ti me dri na ivotu; proti bijesu neprijatelja
mojih prua ruku svoju, desnica me tvoja zatiuje.
8
Gospod mi to svrava na spasenje; Gospode, vjeno traje milosre tvoje; djela ruku
svojih ne ostavljaj!
Psalam 139
1
Gospode, ti si me kuao i pozna me.
2
Ti zna kad sjednem i ustanem; ti razumije ve izdaleka, to mislim.
3
Hodanje moje, poivanje moje ti istrauje, sve putove moje ti vidi,
4
Jo mi nema rijei na jeziku, a ti je, Gospode, ve pozna tono.
5
Straga i sprijeda ti me okruuje i stavlja na me ruku svoju.
6
Odve je udno za me takvo znanje, odve visoko; ne shvaam ga nikada.
7
Kamo da otidem od duha tvojega, kamo da uteem od lica tvojega?
1191
8
Da bih se uzdigao gore k nebu: "ti si tamo; da bih legao dolje u carstvu mrtvih; gle,
tu si.
9
Da bih uzeo sebi i krila zore i nastanio se na kraju mora,
10
I tamo bi me pratila ruka tvoja, prihvatila bi me desnica tvoja.
11
l da bih pomislio: "Jest, neka me zastre tmina, neka svjetlo oko mene postane no",
12
I tmina ne bi la za te tamna, no bi bila svijetla kao dan, tmina kao svjetlo.
13
Jer si ti stvorio bubrege moje, satkao me u krilu matere moje.
14
Zahvaljujem ti divno i udesno ja sam stvoren; veoma su udesna djela tvoja; dua
moja to zna dobro.
15
Postanje moje nije bilo skriveno od tebe; kad postadoh u tajnosti, otkan u dubinama
zemaljskim,
16
Oi me tvoje vidjee kao zametak bezlian; u knjizi su tvojoj zabiljeeni svi dani,
to su bili unaprijed odreeni, kad ih jo nije bilo ni jednoga.
17
Ali za mene, o Boe, kako su teke pomisli tvoje, kako im je silan broj!
18
Brojio sam ih, vie ih je nego pijeska. Kad se probudim, jo sam uvijek uza te.
19
O, da hoe, Boe, ubiti bezbonika, krvoloci odstupajte od mene!
20
Oni puni varke govore o tebi; kao neprijatelji tvoji hvastaju se isprazno.
21
Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da ne prezirem one koji ustaju
na te?
22
Jest, smrtnom mrnjom mrzit u na njih; oni su moji vlastiti neprijatelji.
23
Istrai me, Boe, i upoznaj srce moje, ispitaj me i upoznaj pomisli moje!
24
Vidi, jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjenosti!
1192
Psalam 140
1
Izbavi me, Gospode, od ovjeka zla, od ovjeka nasilja ouvaj me!
2
Od onih, koji pomiljaju zlo u srcu, svaki dan podiu samo svau!
3
Zaotravaju jezike svoje kao zmije, otrov je ljutice u ustima njihovim!
4
Ouvaj me, Gospode, od aka bezbonika, od ovjeka nasilja ouvaj me, od onih,
koji gledaju da srue korake moje!
5
Besramni namjestie mi potajne zamke, razapee mree na putu i metnue mi
spletke.
6
Ja velim Gospodu: "Ti si Bog moj!" uj, Gospode, glas molitve moje!
7
Gospode svemogui, moni branitelju moj, koji zatiuje glavu moju u dan borbe,
8
Gospode, ne daj bezbonicima to ele! Ne daj da ikada uspiju zle osnove njihove!
Oni bi se uznijeli.
9
Glavu tlaitelja mojih neka pogodi kletva, koju govore:
10
"Neka padne na njih ivo ugljevlje! Neka ih on baci u oganj, u propast, da ne
ustanu nikada!
11
ovjek jezian neka ne opstane u zemlji, ovjeka nasilja neka nesrea navede u
propast!"
12
Znam, da Gospod vodi stvar nevoljnika i parnicu siromaha.
13
Pravednici samo zahvaljuju imenu tvojemu; poteni borave pred licem tvojim.
Psalam 141
Psalam Davidov.
1193
1
Gospode, vapijem k tebi i brini se za me! uj glas moj, koji vapije k tebi!
2
Neka vrijedi tebi molitva moje kao kad tamjanov, dizanje ruku mojih kao prinos
veernji!
3
Postavi, Gospode, strau ustima mojim, uvaj vrata usana mojih!
4
Ne daj srcu mojemu, da se prigne zlu, da poinim zlodjela s ljudima, koji ine
bezakonje; ne daj da ikada okusim poslastice njihove!
5
Neka me bije pravednik: "te je milost; neka me kara; to je ulje za glavu moju; glava
se moja nee od toga otimati; jest, zlobu njihovu susreem vazda jo s moljenjem.
6
Slobodno izaoe voe njihove iz peine; ue, kako su bile blage rijei moje.
7
Kao kad se zemlja brazdi i para, tako se razletjee kosti nae do eljusti carstva
mrtvih.
8
Zato su k tebi, Gospode svemogui, upravljene oi moje: u tebe traim utoite;
nemoj predati ivot moj smrti!
9
Ouvaj me od zamke, koju mi postavie, od spletaka zloinaca!
10
Daj da se bezbonici zapletu l vlastitu mreu, dok ja proem sretno!
Psalam 142
Pouna pjesma Davidova; kad je bio u peini; molitva.
1
Glasno viem Gospodu; glasno vapijem Gospodu za milost.
2
Izlijevam pred njim tunjavu svoju, nevolju svoju govorim pred njim.
3
Ako i jest duh moju meni iznemogao, ti zna stazu moju; na putu, kojim sam iao,
postavie mi zamku potajno.
4
Pogledaj nadesno i vidi: nemam nikoga, koji pazi na me; nestade mi svakoga
utoita; nitko se ne brine za ivot moj.
5
Gospode, vapijem k tebi; velim: ti si utoite moje, dio moju zemlji ivih
1194
6
uj molbu moju; jer sam posve izmoren! Izbavi me od progonitelja mojih; jer su oni
meni odve jaki.
7
Izvedi iz tamnice duu moju, da slavim ime tvoje! Tada e se pravednici radosno
okupiti oko mene, kad mi uini dobro.
Psalam 143
Psalam Davidov.
1
Gospode, uslii molitvu moju, uj moljenje moje zbog vjernosti svoje i uslii me, jer
si pravedan!
2
Ne idi na sud sa slugama svojim; jer nitko iv nije pravedan pred tobom!
3
Neprijatelj goni duu moju; gazi u prah ivot moj; gura me u no kao davno pomrle.
4
Duh je moju meni pun straha, srce mi trne u prsima.
5
Mislim na prole dane, razmiljam o svima djelima tvojim, promatram radove ruku
tvojih.
6
Pruam k tebi ruke svoje; dua moja eka tebe kao suha zemlja.
7
Gospode, uslii me brzo, duh moj ve gine; ne skrivaj lica svojega od mene, inae
sam kao oni, koji padoe u grob.
8
O, daj da doskora iskusim milost tvoju; jer se uzdam u tebe! Pokai mi put, kojim da
idem; jer k tebi podiem duu svoju!
9
Izbavi me od neprijatelja mojih, Gospode; jer se utjeem k tebi!
10
Naui me vriti volju tvoju, jer si ti Bog moj! Duh tvoj dobri neka me vodi po stazi
ravnoj!
11
Zbog imena svojega, Gospode, uzdri me na ivotu, jer si pravedan, izvedi iz
nevolje duu moju!
12
Po milosti svojoj uniti neprijatelje moje, zatri sve, koji me pritiskuju tvrdo; jer sam
sluga tvoj!
1195
Psalam 144
Od Davida.
1
Neka je blagoslovljen Gospod, branik moj, koji naui ruke moje boju, prste moje
ratu!
2
Jakost moja, tvrda moja, grad moj, izbavitelj moj, tit moj, kojemu se utjeem, koji
mi pokori narode!
3
Gospode, to je ovjek, da ga se spominje, sin zemlje, da ga pazi?
4
ovjek je kao dah; dani s u njegovi kao sjena, to prolazi.
5
Gospode, prigni nebo i sii, dotakni se gola, da se zadime!
6
Tresni munjom i razagnaj ih! Odapni strijele svoje i smeti ih!
7
Dopri ovamo iz visine, oslobodi me, izvadi me iz voda silnih, iz ruku tuinaca!
8
Usta njihova govore varku; desnica je njihova puna laljivosti.
9
Pjevam pjesmu novu tebi, o Boe, sviram ti na harfi od deset ica:
10
"On dade pobjedu kraljevima, Davida, slugu svojega, izbavi od ljutoga maa."
11
Oslobodi me i spasi iz ruku tuinaca, usta njihova govore varku; desnica je njihova
puna laljivosti.
12
Tada su sinovi nai kao biljke, visoko uzrasli u mladosti svojoj; tada su keri nae
kao stupovi, krasno izraeni kao u palaama.
13
Tada su itnice nae prepune, obilne svakim itom; ovce nae mnoe se na tisue i
na sto tisua na polju naemu
14
Tada su goveda naa tovna bez napadaja i nezgode; tada se ne razlijee tunjava po
ulicama naim
15
Blagoslovljen je narod, kojemu je sve to dosueno! Blagoslovljen je narod, u
kojega je Bog Gospod!
1196
Psalam 145
Hvalospjev Davidov.
1
Uzvisivat u te, Boe moj, kralju, blagoslivljat u ime tvoje uvijek i dovijeka.
2
Svaki u te dan hvaliti, ime u tvoje diiti uvijek i dovijeka
3
Velik je Gospod, hvale dostojan veoma; neispitljiva je veliina njegova.
4
Pokoljenje pokoljenju hvali djela tvoja; govore mone ine tvoje;
5
O velikom sjaju velianstva tvojega govorit u, udesa u tvoja opjevati
6
Oni govore o moi stranih djela tvojih; o veliini tvojoj ja u pripovijedati.
7
Oni glasno navjeuju uspomenu bogate dobrote tvoje, milostivu upravu tvoju
radosno slave:
8
"Gospod je milostiv i pun milosra, strpljiv i bogat ljubavlju.
9
Gospod je dobrostiv prema svakomu, pun milosti za sva djela svoja."
10
Tebe hvale sva djela tvoja, Gospode, slave te pobonici tvoji.
11
Govore o sjaju kraljevstva tvojega i govore o jakosti tvojoj,
12
Da jave ljudima o moi tvojoj o velikom sjaju kraljevstva tvojega.
13
Kraljevstvo je tvoje kraljevstvo pravjeno; vlast tvoja traje kroz sva pokoljenja;
vjeran je Gospod u svima rijeima svojim i milostiv u svemu djelovanju svojemu.
14
Svima, koji padaju, potpor je Gospod; sve pognute on uspravlja.
15
Oi sviju ekaju tebe: ti im daje hranu u pravo vrijeme.
16
Otvara ruku svoju i siti sve, to ivi, dobrotom.
17
Pravedan je Gospod na svim putovima svojim i dobrostiv u svim djelima svojim.
1197
18
Gospod je blizu svih, koji ga zazivaju, svih, koji ga zazivaju u vjernosti.
19
elju ispunja onima, koji ga se boje, vapaj njihov uje i spasava ih.
20
Zatiuje Gospod sve, koji ga ljube, a bezbonike sve zatire.
21
Slavu Gospodnju navjeuju usta moja, svako tijelo hvali sveto ime njegovo uvijek
i dovijeka.
Psalam 146
1
Aleluja! Hvali, duo moja, Gospoda!
2
Hvalit u Gospoda za ivota svojega, pjevat u Bogu svojemu, dok me je god.
3
Ne uzdaj te se u knezove, u sina kojeg ovjeka, koji ne moe pomoi!
4
Izae li iz njega duh njegov, to se on vraa u zemlju; u isti dan rastope se osnove
njegove.
5
Blagoslovljen je onaj, kojemu je pomonik Bog Jakovljev, kojemu je uzdanje u
Gospodu, Bogu njegovu,
6
U njemu, koji stvori nebo i zemlju, more i sve, to je u njima; koji dri vjernost
dovijeka,
7
Koji ini pravdu potlaenima, koji daje kruh gladnima. Gospod oslobaa zarobljene.
8
Gospod otvara oi slijepcima, Gospod uspravlja pognute, Gospod ljubi pravednike.
9
Gospod uva tuince, uzdrava sirote i udovice; a bezbonicima put zakruje.
10
Gospod je kralj dovijeka, Sione, Bog je tvoj kroz sve narataje! Aleluja!
Psalam 147
1
Hvalite Gospoda, jer je lijepo hvalu pjevati Bogu naemu; jer je milo pjevati
hvalospjev.
1198
2
Gospod zida Jerusalem; okuplja rasprene sinove Izraelove;
3
On, koji iscjeljuje srca slomljena i zavija rane njihove;
4
On, koji odreuje zvjezdama broj njihov, koji ih sve zove imenom.
5
Gospod je na tako velik i u l moi tako bogat; mudrost njegova nema granica.
6
Gospod pridie nevoljne, a bezbonike ponizuje do zemlje.
7
Hvalu pjevajte Gospodu, udarajte Bogu naemu u citaru!
8
Njemu, koji zastire nebo oblacima, koji sprema zemlji dad, koji ini, te raste na
gorama trava,
9
Koji daje ivotinjama hranu njihovu i mladim gavranima, za to oni viu.
10
On ne mari za jake konje, niti mu je mila hitra noga junakova.
11
Gospodu se dopadaju samo oni, koji ga se boje, samo oni, koji se uzdaju u milost
njegovu.
12
Slavi, Jerusaleme, Gospoda, hvalu pjevaj Bogu svojemu, Sione!
13
Jer on utvruje prijevornice vrata tvojih, blagoslivlja djecu tvoju u tebi;
14
On, koji pribavlja mir zemlji tvojoj, koji te siti jedrom penicom;
15
Koji alje zapovijed svoju na zemlju, brzo tee zapovijed njegova ;
16
Koji daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo;
17
Koji baca grad svoj kao zalogaje, tko moe opstati pred studeni njegovom?
18
On alje rije svoju, i sve se rastopi; dahne dahom svojim, ti poteku vode.
19
On je, koji javlja rije svoju Jakovu, zakone i pravice svoje Izraelu.
20
Tako ne uini nijednom drugom narodu, niti oni nauie prava njegova. Aleluja!
1199
Psalam 148
1
Aleluja! Hvalite Gospoda s nebesa, hvalite ga na visinama nebeskim!
2
Hvalite ga, svi aneli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!
3
Hvalite ga, sunce i mjesee, hvalite ga, sve zvijezde sjajne!
4
Hvalite ga, najvia nebesa i vode nad nebesima!
5
Neka hvale ime Gospodnje, jer on zapovjedi, i stvorie se.
6
Postavi ih zauvijek i dovijeka, dade im zakone, to ne prolaze nikada.
7
Hvalite Gospoda sa zemlje, morske nemani i sve dubine!
8
Ognju i grade, snijee i paro, vihore, izvritelju rijei njegove!
9
Gore i svi humovi, rodna drveta i svi cedri!
10
Zvijeri i sve pitome ivotinje, crvi i ptice krilate!
11
Kraljevi zemaljski, svi narodi, knezovi, svi suci na zemlji!
12
Momci i djevojke, starci i djeaci!
13
Neka hvale ime Gospodnje, jer je samo njegovo ime uzvieno; slava njegova
nadvisuje zemlju i nebo.
14
Dao je mo narodu svojemu; on je na diku svima pobonicima svojim, sinovima
Izraelovim, narodu, koji je blizu njega. Aleluja!
Psalam 149
1
Aleluja! Pjevaj te Gospodu pjesmu novu, hvala njegova u zboru pobonika!
2
Neka se veseli Izrael Stvoritelju svojemu, sinovi sionski neka kliku kralju svojemu!
3
Neka hvale ime njegovo u kolu, neka mu udaraju u bubanj i citaru!
1200
4
Jer Gospod milost daje narodu svojemu, ovjenava patnik spasenjem.
5
Neka kliku pobonici u slavi, neka se vesele u lonicama svojim!
6
Neka je hvala Boja u ustima njihovim, a maevi dvosjekli u ruci njihovoj!
7
Da se osvete narodima i pokaraju plemena;
8
Da stave kraljeve njihove u lance, plemie njihove u gvozdene okove,
9
Kako je pisano, da izvre sud na njima: to je pravo asti za sve pobonike njegove!
Aleluja!
Psalam 150
1
Aleluja! Hvalite Gospoda u svetitu njegovu! Hvalite ga u jakoj tvri njegovoj!
2
Hvalite ga zbog velikih djela njegovih! Hvalite ga prema silnoj veliini njegovoj!
3
Hvalite ga uz glas trube! Hvalite ga uz harfu i citaru!
4
Hvalite ga uz bubanj i igru! Hvalite ga uz ice i frule!
5
Hvalite ga uz jasne cimbale! Hvalite ga uz cimbale gromovne!
6
Sve to die neka hvali Gospoda! Aleluja!
1201
Mudre izreke
Mudre izreke, glava 1
1
Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova.
2
One daju spoznaju mudrosti i stege; daju razumijevanje mudra govora.
3
Uine, da se postigne stega i razboritost, pravednost, potenje i iskrenost.
4
Daju razboritost neiskusnima, razum i spoznaju mladiu.
5
uje li ih mudrac, u znanju e porasti; razum e sebi stei ivotnu mudrost.
6
Razumjet e govor prie i prispodobe, rijei i zagonetke mudraca.
7
Strah je Gospodnji najvia spoznaja; samo luaci preziru mudrost i stegu.
8
Sluaj, sine moj, pouku oca svojega! Ne cijeni malo naputak matere svoje!
9
Jer su oni mio vijenac glavi tvojoj, ures vratu tvojemu
10
Sine moj, nemoj pristati, ako te mame zli ljudi,
11
Ako reknu: "Doi s nama, vrebajmo dobroga, da stavimo zamku nedunome ni za
to!
12
ive ih proderimo kao carstvo mrtvih, s koom i kosom, kao one, to silaze u
podzemni svijet!
13
Dobit emo koje dragocjeno dobro, napunit emo kue svoje plijena.
14
U krugu naemu bit e drijeb svoj; kao svi vodit e zajedniku kesu."
15
Sine moj ne idi na put s njima, dri nogu svoju daleko od staze njihove!
16
Jer noge njihove hite k zlu, tre da prolijevaju krv.
1202
17
Jer je uzalud razapeta mrea pred oima svih ptica.
18
Vrebaju vlastitu krv svoju, stavljaju sami sebi zamku.
19
To je sudbina onoga, koji ide za dobitkom nepravednim: on ga stane glave.
20
Mudrost propovijeda na otvorenoj cesti; na slobodnim mjestima puta da odjekne
glas njezin.
21
Na zidovima visoko gore razlijee se povik njezin. Na vratima, u gradu dri govore
svoje:
22
"Dokle ete jo, vi luaci, ljubiti ludost, i vama, podsmjevai, dokle e biti mio
podsmijeh, i, vi bezumni, dokle ete mrziti na razboritost?
23
Primite k srcu opomenu moju! Evo, pustit u svoje negodovanje proti vas da
slobodno potee i objavit u vam prie svoje.
24
Jer sam zvao, a vi ste se nekali, jer sam namigivao, a nitko nije mario,
25
Jer ste u vjetar bacali svaki savjet moj, nijeste htjeli nita znati za opomenu moju,
26
Zato u se i ja smijati nesrei vaoj rugat u se, kad vas napadne tjeskoba,
27
Kad kao zlo vrijeme na vas navali strah, i pogibao vaa kao oluja kad doe, kad
nasrne na vas nevolja i muka.
28
Tada e me zvati, ali se ja neu odazvati; trait e me, ali me nee nai.
29
Jer su mrzili na spoznaju, za strah Gospodnji nijesu nita pitali,
30
Za savjet moj nijesu se nikada brinuli, sva su karanja moja prezirali,
31
Zato e jesti plod djela svojih i nasitit e se osnova svojih,
32
Jer luacima otpad njihov donosi smrt, bezbrinost je propast luaka.
33
Ali tko mene slijedi, moe stanovati sigurno i miran biti, bez bojazni od zla."
1203
1
Sine moj, ako primi nauke moje, naputke moje pohrani kod sebe:
2
Mudrosti posudi uho svoje, srce svoje obrati razboritosti;
3
Jest, ako prizove mudrost, glas svoj podigne k spoznaji;
4
Ako je trai kao srebro, kao skriveno blago ako je potrai;
5
Tada e upoznati strah Gospodnji i dobit e spoznanje Boga.
6
Jer mudrost daje samo Gospod; spoznaja i razboritost dolaze iz usta njegovih.
7
Iskrenima uva spasenje, tit je onima, koji hode u nedunosti.
8
Zatiuje stazu pravde i uva put pobonika svojih.
9
Tada e zadobiti razumijevanje za pravednost, potenje i iskrenost, za svaki dobar
put.
10
Jer mudrost unie u srce tvoje, spoznaja obraduje duu tvoju.
11
Oprez e bdjeti nad tobom, razbor e te uvati.
12
uvat e te od zla puta, od ljudi, koji govore varavo,
13
Koji ostavljaju prave staze, da idu putovima mranim,
14
Koji se raduju zlo inei, uitak nalaze u zloj opaini,
15
Kriva je staza njihova i vijugaju putovi njihovi.
16
Ona te uva od ene drugoga, od tuinke, koja govori laskavo,
17
Koja ostavlja prijatelja mladosti svoje i zaboravlja zavjet Boga svojega.
18
Zaista u smrt tone kua njezina, u carstvo mrtvih idu putovi njezini.
19
Tko se svrati k njoj, ne dolazi nikada natrag, ne stane vie nikada na staze ivota.
1204
20
Zato hodi putem dobrih i dri se staze pravednika!
21
Jer samo dobri stanovat e u zemlji, samo e poteni ostati u njoj.
22
A bezbonici istrijebit e se iz zemlje, bezakonici iupat e se iz nje,
1
Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje i srce tvoje neka se obazire na upute moje!
2
Jer ti one donose dug ivot, godine blagostanja i puno sree.
3
Nikad te nee ostaviti ljubav i vjernost. Privei zapovijedi moje na vrat svoj, napii
ih na plou srca svojega!
4
Tada e dobiti milost i bogatu nagradu kod Boga i ljudi.
5
Uzdaj se u Gospoda svim srcem! Na svoju razboritost ne oslanjaj se!
6
Misli na njega na svim putovima svojim; i on e ti ravnati staze.
7
Ne dri sam sebe mudrim, boj se Gospoda i kloni se zla!
8
To ini tijelo tvoje zdravim i vrelo je mladosti udovima tvojim.
9
Daj ast Gospodu posjedom svojim i prvinama svega dohotka svojega!
10
Tada e se napuniti itnice tvoje obilja, i prelijevat e se vino iz kaca tvojih.
11
Sine moj, ne misli nisko o stegi Gospodnjoj i nemoj da ti omrzne karanje njegovo!
12
Jer koga ljubi Gospod, onoga kara kao otac sina, kojemu hoe dobro.
13
Blagoslovljen je ovjek, koji postigne mudrost, i ovjeku, koji dobije razboritost!
14
Jer je bolje nju stei nego srebro; nju dobiti vie vrijedi od zlata.
15
Dragocjenija je od bisera; sve dragocjenosti tvoje ne mogu se s njom izjednaiti.
16
Dug ivot krije se u desnici njezinoj, bogatstvo i ast u ljevici njezinoj.
1205
17
Putovi su njezini putovi miline, i sve staze njezine pune su sree.
18
Stablo je ivota onome, koji je prihvati i tko je dri vrsto, sretan je.
19
Gospod je mudrou osnovao zemlju, utvrdio nebo razboritou.
20
Mudrou njegovom provalie vode iz dubine, oblaci kaplju rosom.
21
Sine moj, ne gubi je s oiju, uvaj razboritost i oprez!
22
Tako e one biti dui tvojoj za ivot, vratu tvojemu za ures.
23
Tada e ii bez brige putem svojim i nee se spotaknuti nogom svojom.
24
Kad legne, ne treba se plaiti i kad poiva, spava slatko.
25
Ne treba se plaiti od nagle strahote niti od pogibli bezbonika, kad nasrne.
26
Jer e Gospod biti pouzdanje tvoje i uvat e nogu tvoju od zamke.
27
Oskudnima ne uskrauj dobroinstva, kad je u moi tvojoj da ga dijeli!
28
Ne govori blinjemu svojemu: "Idi, doi opet, sutra u ti dati", kad moe to ve
danas!
29
Ne izmiljaj nita zlo proti blinjega svojega, dok on boravi kod tebe bez brige!
30
Ne svaaj se ni s kim bez razloga, ako ti se nije nita uinilo na ao!
31
Nemoj zavidjeti ljudima nasilnicima i ne izabiraj putova njihovih!
32
Jer Gospodu se gadi bezbonik, a poboniku je vjeran prijatelj.
33
Prokletstvo Gospodnje lei na kui bezbonikovoj, a stan pravednika blagoslivlja.
34
Ima li posla s podsmjevaima, on sam bude podsmjeva, a poniznima daje milost.
35
ast je batina mudroga, a sramotu tedi on za luake.
1206
1
Sluajte, djeco, opomenu oevu i pazite, da se nauite mudrosti.
2
Jer vam dobre nauke dajem; ne prezirite naputka mojega!
3
Kad sam jo kao dijete boravio kod oca svojega, kao njeno, jedino dijete pod
okriljem matere,
4
Tada me je on uio i rekao mi: "Neka srce tvoje dri vrsto rijei moje i obdravaj
zapovijedi moje, pa e ivjeti!
5
Pribavi sebi mudrost, pribavi sebi razboritost, ne zaboravljaj to i ne odstupaj od
rijei usta mojih!
6
Nemoj je ostaviti: ona e te uvati; ljubi je i ona e te braniti!
7
Poetak mudrosti: Pribavi sebi mudrost; pribavi sebi razboritost svim imanjem
svojim!
8
Cijeni je visoko: ona e te uzvisiti; ona e te proslaviti, kad je zavoli.
9
Oko glave tvoje savit e ti mio vijenac, sjajnu krunu dat e ti."
10
Sluaj, sine moj, primi rijei moje i umnoit e ti se godine ivota.
11
Pokazat u ti put mudrosti, vodit u te stazom pravom.
12
Uzie li po njoj, nee se stezati korak tvoj; potri li po njoj, nee se spotaknuti.
13
Dri vrsto pouke, ne putaj je, uvaj je, jer ona je ivot tvoj.
14
Ne stupaj na stazu bezbonika i ne hodaj putem zlikovaca!
15
Bjei od njega, nemoj ii po njemu; ukloni mu se i proi ga!
16
Oni ne mogu poinuti, ako ne uinie nita zlo i san im je ugrabljen, ako koga ne
zavedoe.
17
Jer jedu kruh bezbonika i piju vino nasilja.
1207
18
Staza je pravednika kao osvit; on sve vema svijetli do potpuna dana.
19
Put je bezbonika kao tamna no; ne znaju, na to e se spotaknuti.
20
Sine moj, pazi na rijei moje i prigni uho svoje priama mojim!
21
Neka ti nikada ne odlaze iz oiju i uvaj ih na dnu srca!
22
Jer tko ih nae, za njega su ivot, svemu tijelu njegovu zdravlje.
23
Svom briljivou uvaj srce svoje; jer iz njega izvire ivot!
24
Dri daleko od usta svojih la i usne tvoje neka budu iste od varke!
25
Pravo neka gleda oko tvoje i trepavice tvoje neka pogledaju slobodno preda te!
26
Noge svoje stavi na ravnu stazu, svi putovi tvoji neka su tvrdo odreeni!
27
Ne skretaj nadesno ili nalijevo; dri daleko nogu svoju oda zla!
1
Sine moj, pripazi na mudrost moju! Prigni uho svoje k razboritosti mojoj!
2
Tako se dri mudrosti i uva stegu usnama svojim.
3
S usana bludnice kaplje med, i grlo joj je glae od ulja.
4
Ali na posljetku gorka je kao pelin, otra kao ma dvorezac.
5
Noge njezine silaze k smrti, koraci njezini vode k podzemnome svijetu.
6
Ona ne ide stazom ivota; na neprekidnim putovima gine, a da ne opaa.
7
Dajte, sinovi, posluajte mene! Ne odstupajte od rijei usta mojih!
8
Dri daleko od nje put svoj! Ne pribliuj se k vratima kue njezine!
9
Inae predaje drugima cvijet mladosti svoje, i godine svoje okrutnomu.
1208
10
Inae site se drugi na imanju tvojemu; zasluba tvoja dolazi u kuu tuina.
11
Ti bi jo morao na posljetku gorko jadikovati, kad bi ti se oduzelo tijelo i meso,
12
I morao bi priznati: "Ah, mrzio sam na stegu. Srce je moje preziralo karanje,
13
Glasa uitelja svojih nijesam sluao, uha svojega nijesam prignuo k odgojiteljima
svojim.
14
Gotovo bih bio posve upao u nesreu usred skupa i zajednice."
15
Pij vodu iz svojega vlastitog studenca i uborvodu iz svojega vrela!
16
Moraju li se tvoji izvori razlijevati i potoci tvoji po ulicama?
17
Ne, nego su oni samo tvoji, a nijesu tuinovi s tobom.
18
Neka je blagoslovljen izvor tvoj i veseli se eni mladosti svoje:
19
Kouti punoj miline, srni punoj ljupkosti, neka te ljubav k njoj smije uvijek zanijeti
i naslauj se vazda u ljubavi njezinoj!
20
Zato bi se, sine moj, radovao s drugom, zato bi tuinku grlio u ljubavi?
21
Zaista, pred oima su Gospodnjim putovi svaiji; on pazi na sve staze njegove.
22
Zloinca hvata njegova vlastita zlodjela; uetima grijeha svojih on biva vezan.
23
Umrijet e od nestaice stege; on e se sruiti u velikoj ludosti svojoj.
1
Sine moj, ako si postao jamac za blinjega svojega, ako si dao ruku drugome,
2
Ako si se vezao kojim obeanjem, ako be dre za rije,
3
Onda uini to, sine moj, da se oslobodi jer si dopao u ruke blinjemu svojemu ;
idi, baci se na tlo, saleti blinjega svojega!
4
Ne daj sna ocima svojim, ni trepavicama svojim drijema!
1209
5
Otmi se iz ruke kao srna, kao ptica iz ruke ptiaru!
6
Idi k mravu, lijenino, promatraj, to on ini, i postani mudar!
7
Ako i nema voe ni upravitelja ni gospodara,
8
Ipak se brine ljeti za hranu svoju, skuplja sebi jelo u vrijeme etve.
9
Dokle e jo, lijenino, leati? Kad e se dignuti oda sua?
10
"Jo malo spavati, jo malo drijemati, jo malo sklopiti ruke i poivati!"
11
Ve dolazi na te kao tekli siromatvo i kao ratnik nestaica.
12
Lopov, bezbonik: "tko naokolo ide s lanim govorom,
13
Namiguje oima, tumai nogama, znakove daje prstima,
14
Tko plete spletke u srcu i vazda kuje zlo.
15
Zato e ga iznenada stii pogibija. Jadno e se bez pomoi rasprsnuti
16
est je stvari, koje su mrske Gospodu, i sedam ih je, koje se gade srcu njegovu:
17
Oi ohole, jezik laan i ruke, koje prolijevaju krv nedunu,
18
Srce, koje kuje zle misli, noge, koje brzo tre na zlo,
19
Tko lai govori kao laan svjedok i sije neslogu meu braom.
20
Cijeni, sine moj, opomene oca svojega i ne ostavljaj nauka matere svoje!
21
Uvijek ih vei sebi na srce, privijaj ih oko vrata!
22
Kada ide, pratit e te. Kada poiva, nad tobom e bdjeti. Kada se probudi, ii e
s tobom na rad.
23
Jer su opomene svjetionice, nauke su svjetiljke; put k ivotu jesu opominjanja na
stegu.
1210
24
uvat e te od zle ene, od glatka jezika tuinke.
25
Ne nosi u srcu svojemu poude za ljepotom njezinom, ni da te uhvati trepavicama
svojim!
26
Jer sa bludnice spadne ovjek na komad kruha, a ena mueva ide u potjeru za
dragocjenim ivotom
27
Moe i se oganj skriti u njedrima, a da se ne upali odjea?
28
Moe li tko hoditi po ivom ugljevlju, a da ne oee svoje noge?
29
Tako biva onome, koji ide k eni drugoga i tko se je dotakne, ne ostaje bez kazne.
30
Pregleda li se kradljivcu, kad ukrade, samo da utai poudnu glad?
31
Ne, nego kad ga uhvate, mora nadoknaditi sedmerostruko, makar da mora dati sve
imanje kue svoje,
32
Ali tko uini preljubu sa enom, izgubio je razum; tko hoe da sam sebe strovali u
propast, uini tako to.
33
Samo udarce i porugu nosi odatle, i sramota se njegova le moe izbrisati.
34
Jer je ljubomor estok u mua: on ne zna za milost na dan osvete;
35
Nikakav otkup ne moe ga umiriti, i ne zadovoljava se, makar mu jo ne znam
koliko dao.
1
uvaj, sine moj, u srcu rijei moje, i skrivaj naputak moj kod sebe!
2
uvaj zapovijedi moje, i ivjet e, nauku moju kao zvijezdu oka svojega!
3
Privei ih sebi na prste, napii ih na plou srca svojega!
4
Reci mudrosti: "Sestro moja!" i nazovi razboritost, najblia u rodu,
5
Da te dre daleko od ene drugoga, od tuinke, koja govori laskavo.
1211
6
Kad sam gledao kroz prozor kue svoje, virio van kroz reetke svoje,
7
Na lude i mudre pazio, tada opazih neiskusna mladia.
8
Koraao je ulicon dolje pokraj jednoga ugla, iao je putem kui
9
U sumrak, pri izmaku dana, kad je padala nona tama.
10
Najednom srete ga ena u odijelu bludnice i lukava srca.
11
Drsko se skitala naokolo; noge njezine nijesu mogle stajati kod kue.
12
Sad na ulici, sad na trgovima, na svakom uglu vrebala je.
13
I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno ree mu:
14
"Bila sam duna rtvu pomirnicu, i danas izvrih zavjet svoj.
15
Zato izaoh, tebi u susret, da te potraim, i eto naoh te.
16
Opremila sam lonicu svoju prostirkama, vezenim egipatskim prostirkama.
17
Pokropila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom.
18
Pa doi, uivat emo ljubav, plivat emo u slasti ljubavnoj do zore.
19
Jer mi mu nije kod kue, otiao je daleko na put.
20
Kesu je novanu uzeo sa sobom, vraa se kui istom o utapu."
21
Mnogim nagovaranjem zavede ga i glatkim usnama odvue ga sa sobom.
22
Otide sa njom, bezumnik, kao vol, kojega vode na klanje, kao jelen, koji se zaplete
u mreu,
23
Dok mu strijela ne probije jetra, kao to kad ptica leti u zamku, a ne opazi, da joj je
o ivot.
24
Zato dakle, sinovi, posluajte me i pripazite na rijei usta mojih!
1212
25
Nemoj da zastrani srce tvoje na put k njoj, nemoj da zaluta na staze njezine!
26
Jer je velik broj ubijenih, to ih je sruila ona, i mnogo ih je, to ih je sve pobila.
27
Kua je njezina put u svijet mrtvih; ona vodi dolje u odaje smrti.
1
uj, ne zove li mudrost i ne die li razboritost glas svoj?
2
Gore, visoko iznad ceste, ili takoer, gdje se kriaju putovi, ona se je postavila.
3
Ili kod vrata, gdje se ostavlja grad, ili gdje se ulazi u grad, zove ona glasno:
4
"Vas zovem, o ljudi, rije svoju upravljam k djeci ovjejoj.
5
Imajte razumijevanja za mudrost, vi ljudi puni prostote, urazumite se, vi ludi!
6
Sluajte, jer u vam govoriti velike stvari; usne svoje otvaram za istiniti govor.
7
Jest, jezik moj govori samu istinu; mrska je usnama mojim laljivost.
8
Istinite su rijei usta mojih, nita nema u njima lano i zlobno.
9
Sve su one jasne razboritomu i jednostavne onima, koji trae istinu.
10
Primite naputak moj radije negoli srebro, razboritost radije negoli zlato!
11
Jer je mudrost vrednija od bisera i nikakva dragocjenost nije joj jednaka.
12
Ja, mudrost, u savezu sam s razboritou i nalazim znanje i razum.
13
Strah je Gospodnji mrnja na zlo. Ja mrzim na uznositost i oholost, na zao put i
govor laan.
14
U mene je oprez i mudar savjet; moja je razboritost, i moja je jakost.
15
Po meni vladaju kraljevi, odluuju velikai po pravdi!
16
Po meni zapovijedaju knezovi, plemii, svi suci na zemlji.
1213
17
Ja ljubim one, koji ljube mene i koji me braze, nau me.
18
U mene se nau bogatstvo i ast, i postojano dobro i trajno blagostanje.
19
Plod je moj bolji od zlata i od suhoga zlata i dobitak je moj vredniji od istoga
srebra.
20
Idem stazom pravednosti posred putova pravice.
21
Onima, koji me ljube, dajem dobra, napunjam riznice njihove.
22
Gospod me stvori u poetku upravljanja svojega, kao prvo od svojih djela, u
pradoba.
23
Bila sam postavljena prije vjekova, prije poetka, prije postanja svijeta.
24
Nije jo bilo dubina voda, kada sam se rodila i nije jo bilo izvora s obilatom
vodom.
25
Nijesu jo bile gore osnovane, prije humova ja sam se rodila,
26
Prije nego je stvorio zemlju i polja i prve grude zemlje svijeta.
27
Kad je gradio nebo, ja sam onda bila, i kad je razmjeravao svod nad vodama mora.
28
Kad je u visini motao oblake, kad je pustio da nabujaju izvori bezdanu,
29
Kad je postavljao moru mee njegove, da nikada ne prestupi voda obalu svoju, kad
je utvrivao stupove zemlji,
30
Tada sam stajala, miljenica njegova, na strani njegovoj; bila sam iz dan u dan puna
zanosa, puna radosti pred njim svagda,
31
Puna radosti na irokoj zemlji njegovoj, puna zanosa nad djecom ovjejom.
32
Tako dakle, sinovi, posluajte me, jer blagoslovljeni su oni koji idu putovima
mojim!
33
Sluajte naputak moj, da dobijete mudrost i nemojte je odbaciti!
1214
34
Blagoslovljen je onaj, koji me slua, koji strai na vratima mojim svaki dan, koji
uva dovratnike moje!
35
Jer tko nae mene, nae ivot i to eli, dobije od Gospoda.
36
Tko mene promai, oteti duu svoju; svi koji mrze na me, ljube smrt.
1
Mudrost sagradi sebi kuu; na sedam stupova stoji.
2
Pokla stoku svoju; natoi vino svoje i postavi stol svoj.
3
Posla djevojke svoje, da objave na najviim mjestima grada:
4
"Tko je lud, neka se navrati ovamo! Tko nema razboritosti, toga u pouiti.
5
Doite, jedite kruha mojega, pijte vina, to sam ga natoila!
6
Ostavite ludost, da ivite! Poite putem razboritosti!
7
Tko pouava podsmjevaa, donosi sam sebi samo sramotu; tko kori bezbonika,
prima porugu.
8
Ne pouavaj podsmjevaa: on bi mogao zamrziti na te. Karaj mudroga, on e te
ljubiti.
9
Pouavaj mudroga, i bit e jo mudriji! Pouavaj pobonika: on dobije jo na
razboritosti.
10
Poetak je sve mudrosti strah Gospodnji; poznavati Presvetoga jest razboritost.
11
Jer je Gospod, koji umnoava dane tvoje, koji ini mnogima godine ivota tvojega.
12
Ako si mudar, to je za dobro tvoje, ako si podsmjeva, sam e to morat okajati."
13
Luda ena je nemirna, puna strasti, prosta i ne zna nita.
14
Sjedi na vratima svoje kue, na stolici u gradu visoko gore,
1215
15
Da zove one, to prolaze, a koji idu pravo svojim putem.
16
"Tko je lud, neka se uvrati ovamo; tko nema razboritosti, toga u pouiti."
17
Tako je slatka ukradena voda, tean je kruh skriven.
18
A ne znaju, da se tamo gomilaju sjene, da gosti njezini lee u carstvu mrtvih.
1
Prie Salomonove. Modar je sin radost ocu svojemu; a lud je sin alost materi
svojoj.
2
Nepravedno steeno blago ne donosi koristi, a pravednost izbavlja od smrti.
3
Ne da Gospod da trpe glad pravednici, a pohlepu bezbonika odbija.
4
Lijena ruka osiromaava, a marljiva ruka obogaava.
5
Tko ljeti skuplja, razuman je; tko spava o etvi, prouzrokuje sramotu.
6
Na glavu pravednika prosipa se bogat blagoslov, a usta bezbonika kriju bijedu.
7
Spomen pravednikov ostaje u blagoslovu, a ime se bezbonika proklinje.
8
Tko je mudra srca, prima naputke; lud brbljavac propadne.
9
Tko ide svojim putem u ne dunosti, ide sigurno; tko ide krivim stazama, poznat e
se.
10
Tko namiguje oima, zadaje muku; lud brbljavac propadne.
11
Usta su pravednikova izvor ivotu, a usta bezbonika kriju bijedu,
12
Mrnja izaziva samo svau, a ljubav prikriva sve prijestupe.
13
Na usnama razumnoga nai je mudrost, a batina pripada leima ludoga.
14
Mudri kriju znanje, a usta su ludoga blizu pogibli.
1216
15
Imanje je bogatomu njegov tvrdi grad; siromasima je pogibao i njihovo siromatvo.
16
Prihodi pravednikovi slue za ivot, a dobitak bezbonikov za grijeh.
17
Tko prima ukor, na putu je k ivotu, a tko odbacuje opomene, luta.
18
Lane usne kriju mrnju; tko raznosi klevete, luak je.
19
U mnogom govorenju ne biva bez grijeha, a tko zauzdava jezik svoj, radi razumno.
20
Jezik je pravednikov srebro odabrano, a razum bezbonika malo vrijedi.
21
Usne pravednikove mnogima su utjeha, a luaci umiru od ludosti svoje.
22
Blagoslov Boji obogaava; vlastita muka ne uini tu nita.
23
Luaku je veselje poiniti sramotu, a ovjek razuman dri se mudrosti.
24
ega se plai bezbonik, ono ga snae; to ele pravednici, dobiju.
25
Kad duhne oluja, bezbonika nestane, a pravednik stoji tvrdo na vjeitom temelju.
26
to je ocat zubima i dim oima, to je lijenina svojemu gospodaru.
27
Strah Gospodnji produljuje dane ivota, a bezbonicima se godine prekrauju.
28
ekanje pravednika izlazi u radost, a nadanje se bezbonika razbija.
29
Onome, koji hodi u nedunosti, Gospod je obrana, a bezbonicima propast.
30
Pravednik se nee nikada pomaknuti, a bezbonici nee ostati u zemlji.
31
Usta pravednikova raaju mudrost, a jezik laan pada u pogibiju.
32
Usne pravednikove smiljaju sreu, a usta bezbonika opainu.
1
Lana su mjerila Gospodu mrska, a puna mjera ugodna mu je.
1217
2
Doe li oholost, doe i prezir, a mudrost se zadri kod poniznih.
3
Nedunost vodi potene sigurno, a nevjerne upropauje laljivost njihova.
4
Bogatstvo ne koristi nita u dan srdbe, a pravednost izbavlja od smrti
5
Nedunome ravna put pravda njegova, a bezbonik pada od vlastite zloe.
6
Potene izbavlja pravda njihova, a nevjerni se hvataju od vlastite zloe.
7
Kad umre bezbonik, propada nadanje njegovo; oekivanje opakoga srui se.
8
Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbonik zauzima mjesto njegovo.
9
Opak ovjek trai da pokvari blinjega jezikom svojim, a oprezom se izbavljaju
pravednici.
10
Dobru pravednika raduje se grad, a kliu nad propau bezbonika.
11
Grad se podie blagoslovom potenih ljudi, a ustima se bezbonika unitava.
12
Bezumnik postupa sa svojim blinjim prezirno, a razuman ovjek uti tiho.
13
Tko kao klevetnik ide naokolo, izdaje tajne, a pouzdan ovjek dri stvar tajno.
14
Gdje nema vodstva, propada narod, a dobro stoji gdje se uju mnogi savjetnici.
15
Veoma se zlo prolazi, kad se jami za druge; tko mrzi biti jamac ide bezbrino.
16
ena mila dobiva ast; nasilnici dobivaju bogatstvo.
17
Dobrostiv ovjek ini sam sebi dobro; nemilostiv ree sam sebe u meso.
18
Bezbonik dobiva sebi isprazan dobitak, a sigurnu plau, tko sije pravednost.
19
Tko se dri pravednosti, ide k ivotu; tko ini zlo, sre u propast.
20
Tko je lana srca, mrzak je Gospodu, a tko ide neduno, mio mu je.
21
Iako rade zajedno, zao ovjek nee izai bez kazne, a rod pravednika izbavit e se.
1218
22
U gubici svinje zlatna brnjica: "to je ena lijepa, ali besramna.
23
elja pravednih nalazi sreu; nada je bezbonika nesrea.
24
Jedan dijeli obilno i sve je bogatiji; drugi krtari previe i sve je siromaniji.
25
Tko ini dobro, nalazi obilatu okrepu; tko napaja druge, napaja sam sebe.
26
Tko ne da ita, proklinje ga narod; tko ga daje, na glavu njegovu dolazi blagoslov.
27
Tko trai dobro, dobiva milost; tko trai zlo, i zadesi ga.
28
Tko se uzda u bogatstvo svoje, propada; a pravednici uspijevaju kao zelene grane,
29
Tko zaputa kuu svoju, anje vjetar: luak e sluiti mudromu.
30
Plod je pravednikov drvo ivota; mudri predobiva srca.
31
Ako se pravedniku plaa na zemlji, koliko prije bezboniku i grjeniku!
1
Tko ljubi opomenu, ljubi znanje; tko mrzi na ukor, luak je.
2
Dobar ovjek dobiva milost kod Gospoda, a spletkaa osuuje.
3
ovjek se ne utvruje bezbonou; korijen pravednika ne pomie se nikada.
4
Vrijedna je ena kruna muu svojemu; zla je kao gnjile u kostima njegovim.
5
Miljenje pravednikovo ide samo za pravdom; spletke bezbonika samo za
prijevarom.
6
Rijei bezbonika vrebaju krv, a usta pravednika spase ih.
7
Bezbonici padaju, i nema ih vie, a kua pravednikova ostaje.
8
Prema razboritosti svojoj hvali se ovjek, a tko je smeten, izvrgnut je ruglu.
9
Bolje je malen biti i svoj kruh imati, negoli Gospod biti nemati to jesti.
1219
10
Pravednik se brine za ono, to treba ivine njegovo, a u bezbonika je srce bez
osjeaja.
11
Tko obraduje polje svoje, taj e jesti do sitosti, a tko tri za besposlicama, bezuman
je.
12
Tvrava bezbonika sruit e se, a korijen pravednika traje.
13
Zlu je ovjeku zamka u grijehu usana njegovih, a pravednik izmakne tjeskobi.
14
Od ploda rijei svojih nasitit e se svaki obilno; po djelu ruku njegovih Plaa se
ovjeku.
15
Luaku se ini pravi put njegov, a mudar ovjek prima nauku.
16
Luak pokae gnjev svoj na mjestu, a mudri pokriva uvredu.
17
Tko govori istinu, govori to je pouzdano; laljiv svjedok donosi samo prijevaru.
18
Govor nekoga probada kao ubodi maa, a jezik mudrih donosi iscjeljenje.
19
Istinita usta stoje dovijeka, a lani jezik samo jedan as.
20
Prijevara vlada u srcu onih, koji snuju nesreu, a koji svjetuju na dobro, doive
radost.
21
Nikakva nesrea ne zadesi pravednika, a bezbonici su puni nesree.
22
Lane usne mrske su Gospodu; tko istinu mio mu je.
23
Pametan ovjek skriva svoje znanje, a srce luaka izvikuje ludost svoju.
24
Ruka e marljiva ovjeka vladati, a lijena mora robovati.
25
Briga u srcu pritiskuje ovjeka, a dobra ga rije razvedri,
26
Pravednik istrauje svoju pau, a put bezbonika vodi u zabludu.
27
Lijenina ne ulovi svoju zvijer; marljivoga ovjeka dopadne dobro dragocjeno.
1220
28
Staza pravednosti vodi k ivotu, a put opaine k smrti.
1
Mudar sin prima pouku, a podsmjeva ne slua ukora.
2
Od ploda rijei svojih nasitit e se svaki obilno; nevjernome ovjeku hoe se nasilja.
3
Tko uva usta svoja, uva ivot svoj; tko razvaljuje usne svoje, propada.
4
Puna je elja, ali bez uspjeha, dua lijenine; elja se marljivih ljudi obilno utia.
5
Lana rije mrska je pravedniku, a bezbonik upada u porugu i sramotu.
6
Pravda titi ivot neduan; bezbonost unitava grjenike.
7
Gdjekoji se gradi bogat, a nema nita, gdjekoji siromaan, a ima velik imetak.
8
U bogatstvu njegovu otkup je za ivot njegov, a siromah ne treba sluati prijetnju.
9
Veselo gori svjetlo pravednika, a svjetiljka se bezbonika ugasi.
10
Od oholosti biva samo svaa; tko se dade svjetovati, taj je mudar.
11
Naglo zgrabljeno imanje proe, a tko samo skuplja rukom, postane bogat.
12
Dugo nadanje razboli srce, a drvo je ivota elja ispunjena.
13
Tko prezire opomenu, sam sebi kodi; tko ima strahopotovanje prema zapovijedi,
toga dopadne plaa.
14
Nauka je mudroga izvor ivota, da se umakne zamkama smrti.
15
Dobro ponaanje donosi milost, a put je nevjernih ljudi tvrd kao kamen.
16
Pametan ovjek ini sve promiljeno, a luak se dii svojom ludou.
17
Bezboan glasnik pada u nesreu, a vjeran, glasnik donosi spasenje.
1221
18
Siromatvo i sramota stignu onoga, koji prezire ukor, a tko pazi na pouku, doe do
asti.
19
Ispunjena je elja slast srcu, a luacima je mrsko kloniti se oda zla.
20
Opi s mudrima i bit e mudar; a tko se drui s luacima, zlo e proi.
21
Grjenike progoni nesrea; pravednicima vraa On dobrom.
22
Unuadi ostavlja dobar ovjek batinu, a grjenikovo imanje uva se pravedniku.
23
Krevina siromaha donosi izobilja hrane, a nepravda neke upropasti.
24
Tko tedi prut, ne ljubi sina svojega, a tko ga ljubi, kara ga za vremena,
25
Pravednik ima za pojesti, dok se ne nasiti; trbuh bezbonicima mora ivotariti.
1
Mudrost ena sagradi sebi kuu; a ludost je raskopa vlastitim rukama.
2
Tko radi poteno, boj se Gospoda, a tko ide stranputicom, prezire ga.
3
U ustima je luaka prut za oholost njegovu, a ovjeku mudrome usne su njegove
zatita.
4
Gdje nema volova, nema ita, a obilna je ljetina od snage volova.
5
Istinit svjedok ne lae, a laan svjedok iznosi lai.
6
Podsmjeva trai mudrost, ali uzalud, a razumnomu je lahko nai znanje.
7
Idi od luaka, jer ne uje nikakve pametne rijei!
8
U tom je mudrost pametnoga, da pazi na put svoj, a stranputica je ludost luaka.
9
Luaku je ala grijeh; meu pravednima vlada dobar sporazum.
10
Srce samo pozna vlastiti bol svoju; u radost njegovu ne umijea se tuin.
1222
11
Dom e bezbonika propasti, a ator e pravednika procvasti.
12
Gdjekoji se put uini jednome ravan, a kraj su mu staze smrti.
13
l kod smijeha moe se srce alostiti, i veselju je kraj alost.
14
Za ivljenje svoje prima odmetnik plau, a tako i ovjek dobar za djela svoja.
15
Lud vjeruje svakoj rijei, a pametan pazi na korake svoje.
16
Mudar ima strahopotovanje i l kloni se oda zla, a lud ide preko toga i osjea se
sigurnim.
17
ovjek jedljiv uini ludost, a razborit je strpljiv.
18
Luaci ostaju u ludosti svojoj, a mudri se kite znanjem.
19
Pred dobrima moraju se zli prignuti, i bezbonici moraju stajati na vratima
pravednika.
20
I prijatelju svojemu mrzak je siromah, a mnogo ih je, koji ljube bogataa,
21
Tko prezirno postupa s blinjima svojim, grijei; blagoslovljen je onaj, koji se
smiluje siromahu!
22
Ne idu li stranputicom, koji smiljaju zlo? A koji misle na dobro anju ljubav i
vjernost.
23
U svakom radu ima dobitka, a puste rijei donose samo gubitak.
24
Kruna je mudrih bogatstvo njihovo, a ludost luaka ostaje ludost.
25
Izbavitelj je ivota istiniti svjedok; a tko iskazuje lai, kvaritelj je.
26
U strahu je Gospodnjem pouzdanje jakomu; i djeci njegovoj prua zatitu.
27
Strah je Gospodnji izvor ivotu; on pomae izbjei zamkama smrti,
28
Na mnotvu naroda poiva slava kralju; pad je knezu, kad nema ljudi.
1223
29
Dugotrpan ovjek pokazuje mnogu mudrost; ovjek jedljiv poini ludost za
ludou.
30
ivot je tijelu srce mirno, a strast je kao gnjile u kostima.
31
Tko pritiskuje siromaha, huli na Stvoritelja njegova, a potuje ga, tko se smiluje
siromahu.
32
Po zloi svojoj dolazi bezbonik do pada, a pravednik ostaje jo utjeen i na smrti.
33
U srcu razumnoga poiva razboritost, a to je u nutrini luakovoj, pokae se.
34
Pravednost podie narod, a opaina je sramota narodima.
35
Mio je kralju razuman sluga, a gnjev njegov pogodi nevaljalca.
1
Odgovor blag utiava gnjev; i rije uvredljiva podie srdbu.
2
Jezik mudroga govori mudrost, a usta luaka prosipaju ludost,
3
Na svakom su mjestu oi Gospodnje; gledaju zle i dobre.
4
Blag je jezik drvo ivota, a pokvarenost njegova zadaje srcu rane.
5
Luak se ruga pouci oca svojega, a tko prima opomenu, radi pametno.
6
U kui je pravednikovoj bogata zaliha, a u dohodku je bezbonikovim rasap.
7
Usne mudrih ljudi siju znanje, a srce je bezbonika naopako.
8
rtva je bezbonika mrska Gospodu, a molitva mu je pravednika ugodna.
9
ivot je bezbonikov mrzak Gospodu, a ljubi onoga, koji tei za pravednou.
10
Teko karanje eka onoga, koji skrene s pravoga puta, a propadne, tko mrzi na
opomenu.
11
Ponor svijeta mrtvih stoji otvoren pred Gospodom, koliko vie srce ljudi!
1224
12
Podsmjeva ne ljubi onog tko ga kori: on se ne drui s mudrima.
13
Veselo srce razvedri lice; tuga u srcu pritisne duh.
14
Srce razumnoga ovjeka tei za znanjem; usta luaka snuju ludost.
15
Svi su dani potlaenoga alosni; tko je dobre volje, dri stalnu gozbu.
16
Bolje je malo sa strahom Bojim, negoli veliko blago s nemirom.
17
Bolje je jelo od zelja, gdje je ljubav, nego vol ugojeni, gdje je mrnja.
18
ovjek estok izaziva svau, a strpljiv utiava svau.
19
Staza je lijenine kao pokrov od trnja, a put je pravednikov dobro izravnan.
20
Mudar je sin radost ocu; ovjek lud prezire mater svoju.
21
Ludost je veselje bezumniku; razuman ovjek ide pravim putem.
22
Gdje nema savjetovanja, ne uspiju osnove; gdje je mnogo savjetnika, uspiju.
23
Svaki se raduje zgodnim odgovorom usta svojih; rije u pravo vrijeme kako je
dragocjena!
24
Put ivota za razumnoga ide gore, da izmakne carstvu mrtvih dolje.
25
Gospod razara kuu oholima, a postavlja meu udovici.
26
Mrske su Gospodu osnove zlobne, a rijei dobrostive rado
27
Tko stee nepravedan dobitak, razara kuu svoju; kome se gadi mito, ivjet e
mirno.
28
Srce pravednikovo pomisli, to e odgovoriti, a usta bezbonika izbacuju zlobe.
29
Gospod je daleko od bezbonika, a molitvu pravednika uslii.
30
Mio pogled razveseli srce, vesela vijest oivi kosti.
1225
31
Uho, koje slua opomene spasonosne, boravi rado meu mudrima.
32
Tko odbija pouku, prezire dobro due svoje; a tko slua opomenu, stee sebi
razboritost.
33
Strah je Gospodnji odgoj za mudrost; pred au ide poniznost.
1
ovjek se dobro spremi u srcu, a od Gospoda dolazi, to jezik izgovori.
2
Neka se ovjeku uine isti svi putovi njegovi, ipak je Gospod, koji ispituje duhove.
3
Predaj Gospodu djela svoja, i osnove e tvoje uspjeti.
4
Za svrhu svoju sve je Gospod stvorio, pa i bezbonika za dan nesree.
5
Gospodu je mrzak svaki oholica; ruku na ovo! Bez kazne nee izai.
6
Vjebanjem u vjernoj ljubavi oiava se krivnja zlodjela; strahom Gospodnjim
izbjegne se zlu.
7
Ako je iji ivot mio Gospodu, onda on pomiri s njim i neprijatelje njegove.
8
Bolje je malo s pravdom, nego velik dohodak s nepravdom,
9
Srce ovjeje uredi sebi put svoj, a Gospod upravlja korake njegove.
10
Sad je Boji na usnama kraljevim; na sudu se ne smiju ogrijeiti usta njegova,
11
Mjerila i utezi pripadaju Gospodu; njegovo su djelo sva teina vree.
12
Bezbono initi neka je gadno kraljevima; jer samo po pravednosti ima prijestolje
svoje opstanak.
13
Istinite usne moraju se dopadati kralju; tko govori iskreno, toga on mora ljubiti.
14
Gnjev je kraljev kao glasnik smrti, ali ga mudar ovjek ublai.
15
U prijaznom je pogledu kraljevu ivot; milost je njegova kao oblak kasnoga dada.
1226
16
Mudrost stei daleko je bolje nego zlato; i razboritost dobiti vie je vrijedno nego
srebro.
17
Put je pravednih: "kloniti se oda zla; tko pazi na put svoj, uva ivot svoj.
18
Oholost dolazi pred pad, i oholi duh pred propast.
19
Bolje je biti ponizan s malenima, nego dijeliti plijen s oholima.
20
Tko pazi na opomenu, taj dolazi do sree; blagoslovljen je onaj, koji se uzda u
Gospoda.
21
Tko je mudra srca, slavi se kao razuman; i prijazna rije promie pouku.
22
Izvor je ivotu mudrost za one, koji je posjeduju, a karanje luaka ludost je.
23
Razum mudroga uini razboritim usta njegova i umnoava pouku na usnama
njegovim.
24
Prijazne su rijei med samotok, slatke dui, zdrave tijelu.
25
Gdjekoji se put uini ovjeku ravan, a ipak su to napokon putovi k smrti.
26
Glad radnika radi za njega; jer ga, nagone usta njegova.
27
ovjek nevaljao iskopava samo nesreu; na usnama njegovim gori kao oganj, to
pali.
28
ovjek himben podie nemir; klevetnika razdvaja pouzdane prijatelje.
29
Silovit ovjek trai da zaludi prijatelja svojega i da ga zavede na zao put.
30
Tko namiguje oima, taj hoe da izmisli spletke; tko stiskuje usne, poinio je zlobu.
31
Sijeda je kosa asna kruna; postigne se pravednim ivotom.
32
Bolji je strpljiv ovjek nego ratni junak; tko svlada samoga sebe, vei je nego
osvojitelj gradova.
33
drijeb se baca u krilo haljine; ali od Gospoda dolazi sav odgovor njegov.
1227
1
Bolji je komad suha kruha s mirom, nego kua puna rtvenog mesa sa svaom.
2
Razuman sluga bit e gospodar nad sinom nevaljalim i s braom e dijeliti batinu.
3
Topionica je za srebro, pe za zlato, a Gospod iskuava srca.
4
Zloinac pazi na usne lane; laljivac slua jezike pokvarene.
5
Tko se ruga siromahu, grdi stvoritelja njegova; tko se raduje nesrei, ne ostane sam
bez kazne.
6
Kruna su starcima unuad, slava djeci roditelji njihovi.
7
Luaku ne pristaje mudra rije, a jo manje plemenitu ovjeku lana rije.
8
Poklon je potkupi i kao arobni kamen onome, koji ga daje; kamo se god okrene,
ima uspjeh.
9
Tko pokriva prijestupe, trai ljubav; tko ih dalje pripovijeda, razdvaja pouzdane
prijatelje.
10
Ukor djeluje na razumnoga vema, negoli to udaraca na luaka.
11
Zloinac ide samo za pobunom; ali se ljut glasnik alje na njega.
12
Bolje je da ovjeka susretne medvjedica, kojoj su ugrabili mlade, nego luak u
svojoj ludosti.
13
Tko vraa zlo za dobro, kuu njegovu nee ostaviti nesrea.
14
Svau zametnuti jest kao poplavu raspasati; zato prije nego se zametne, proi se
raspre!
15
Tko oslobodi krivoga i tko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu.
16
to e novci u ruci luakovoj? Da kupi mudrost, kad nema razuma?
17
Uvijek nosi ljubav prijatelj; a u nevolji postaje brat.
1228
18
Bezuman je ovjek, koji daje ruku i jami za prijatelja svojega.
19
Tko ljubi svau, ljubi grijeh; tko visoko gradi vrata svoja, trai pad.
20
Tko je lana srca, ne postie sree; tko je laljiva jezika, pada u nesreu.
21
Tko ima luda sina, toga mori briga; otac luakov nema radosti.
22
Srce veselo pospjeuje ozdravljenje, a duh potiten sui kosti.
23
Bezbonik prima poklone ispod ruke da zavije staze pravdi.
24
Razuman ima pred oima mudrost, a oi luaku lutaju do na kraj zemlje.
25
Lud sin briga je ocu svojemu i gorka bol materi svojoj.
26
Zlo je globiti pravednika; plemenite ljude udarati proti svakomu je pravu.
27
Tko ustee rijei svoje, razborit je; razuman je hladnokrvan ovjek.
28
I luak, kad uti, moe vrijediti kao mudar; kao razuman, i kad zatvori usne svoje!
1
Tko se hoe rastaviti, pronae kakvu izliku; svim sredstvima dovodi do svae.
2
Luaku nije mila razboritost, nego samo objavljivanje njegovih misli.
3
Gdje unie bezbonost, ondje se smjesti i sramota, i prezir doe sa sramotom.
4
Kao duboke vode rijei su iz usta gdjekojeg ovjeka, uborpotok, izvor mudrosti.
5
Nije pravo zauzimati se za krivca i onoga koji je pravedan, otjerati sa suda.
6
Usne luaka uputaju se u svau, i usta njegova viu za batinom.
7
Luaku su usta njegova na propast, i usne su njegove zamka ivotu njegovu.
8
Rijei su klevetnika kao poslastica; one ulaze u nutrinu tijeka.
1229
9
I tko je u poslu nemaran, brat je onome, koji rui.
10
Ime je Gospodnje tvrda Kula; pravednik utee u nju i skriven je.
11
Posjed bogatoga njemu je jaka tvrava i kao visok zid po miljenju njegovu.
12
Pred padom ovjeka ide oholost, a pred asu ide poniznost.
13
Dadne li tko odgovor, prije nego je jo pravo uo, onda mu se to rauna kao ludost i
sramota.
14
Muevno srce podnosi bol svoju, a slomljeno srce tko ga moe podnositi?
15
Srce razumno nabavi sebi mudrost; uho mudroga tei za, znanjem.
16
Darovi otvore ovjeku vrata i put i pribave mu pristup k velikaima.
17
U raspri svojoj ima prvi pravo; ali tada doe protivnik njegov i opovrgne ga.
18
Raspre poravna drijeb, pa i meu mogunicima odlui.
19
Brat, koji je uvrijeen, jai je od tvrdoga grada i svae su kao prijevornice na
tvravi.
20
Svaki se siti plodom usta svojih; dohotkom usana svojih siti se.
21
Smrt i ivot u vlasti su jezika; tko ga upotrijebi marljivo, uivat e plod njegov.
22
Tko je naao dobru enu, naao je krasan nalaz, i dobio je od Gospoda milost.
23
Prosei moli siromah, a bogata odgovara tvrdo.
24
Ima prijatelja, koji su na propast; a gdjekoji je prijatelj privreniji od brata.
1
Siromah, koji hodi u nedunosti svojoj, bolji je nego jedan, koji govori naopako i
ludo.
2
Nedostatak u znanju oda zla je, a tko je prebrz, posrne sigurno.
1230
3
Vlastita ludost razara osnove ovjeku, a ipak se srce njegovo gnjevi na Gospoda.
4
Bogatstvo pribavlja uvijek vie prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.
5
Laan svjedok ne izlazi bez kazne; tko govori la, ne izmakne sudu.
6
Mnogi trae milost odlinika, i svaki je odan ovjeku dareljivu.
7
Na siromaha mrze sva braa njegova; koliko se vie udaljuju od njega prijatelji
njegovi! Hlepi za rijeima, to ne znae nita.
8
Tko pribavi razboritost, ljubi ivot svoj; tko sauva razum, nalazi sreu.
9
Laan svjedok ne izlazi bez kazne; tko govori la, propada.
10
Dobro ivljenje ne pristaje luaku; jo manje slugi, da vlada knezovima.
11
Strpljivim ini ovjeka razboritost; ast mu je mimoii krivnje.
12
Srdba je kraljeva kao rika lava; a milost je njegova kao rosa na bilje.
13
Lud je sin nesrea ocu svojemu; svae su ene kao neprestano prokinjavanje.
14
Kua i imanje batine se od djedova, a od Gospoda dolazi razumna ena.
15
Lijenost upada u dubok san, i ovjek nemarljv mora gladovati.
16
Tko dri zapovijedi, uva ivot svoj; tko ne pazi na putove svoje, ide u propast.
17
Tko se smiluje siromahu, pozaima Gospodu, i platit e mu za dobroinstvo
njegovo.
18
Pokaraj sina svojega, jer jo ima nade; ali neka ti ne padne na um, da ga usmrti.
19
Tko je jedljiv, taj mora to okajati; jer ako ga tedi, uini samo jo gore.
20
Posluaj savjet i primi ukor, da poslije bude mudar!
21
U srcu ovjeka mnogo ima osnova, ali e samo uspjeti odluka Boja.
1231
22
ovjek je radostan, kad ini dobro; a bolje je siromaan biti nego prijevaran.
23
Strah Gospodnji vodi k ivotu; u koga je on, toga ne posjeuje nesrea.
24
Je li lijenina umoio ruku svoju u zdjelu, ne prinosi je vie k ustima svojim.
25
Udari li se podsmjeva, ludi e se opametiti; ukori li se razuman, on prima
razboritost.
26
Tko zlostavlja oca, mater goni, taj je sin, koji nadi runo i sramotno.
27
Nemoj, sine moj, sluati nauke, koja odvodi od rijei razumnih!
28
Nevaljao svjedok podsmijeva se pravdi, i usta bezbonika prodiru zlodjela.
29
Za podsmjevae gotovi su kazneni sudovi, i udarci za leda luakova.
1
Podsmjeva je vino, vika silovito pie, nije mudar ni jedan, koji od toga tetura.
2
Prijetnja je kralja kao rika lava; tko ga drai na srdbu, grijei ivotu svojemu.
3
Slui ovjeku na ast, kad ostaje daleko od svae; a svaki je luak svadljiv.
4
U jesen ne voli lijenina orati; trai li onda o etvi, ne dobije nita.
5
Duboka je voda osnova u srcu ovjeka; ovjek razuman zna je iscrpsti.
6
Mnogi ljudi ine veliku viku svojom ljubavi; ali zaista vjerna ovjeka, tko e ga
nai?
7
Ako jedan hodi pravedno i besprijekorno, njegovoj e djeci poslije njega biti dobro.
8
Kralj, koji sjedi na stolici sudakoj, istrauje sve zlo svojim oima.
9
Tko moe rei: "Oistio sam srce svoje, prost sam od grijeha?"
10
Dvojak uteg i dvojaka mjera: to oboje mrsko je Gospodu.
1232
11
Ve se djeak pokazuje po djelima svojim, je li djelo njegovo isto i estito.
12
Uho, koje uje, oko, koje vidi: to je oboje stvorio Gospod.
13
Ne ljubi sna, da ne osiromai; dri oi svoje otvorene, pa e imati kruha dosta!
14
"Loe, loe", veli kupac; a kad otide, onda se hvali.
15
Ima i zlata i bisera mnogo, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit.
16
Uzmi mu haljinu njegovu; jer je jamio za druge! Plijeni njega mjesto tuinaca!
17
Sladak je ovjeku kruh, to ga je pribavio prijevarom; ali mu se poslije napune usta
kremenja.
18
Osnove se utvruju savjetom; zato vodi rat s mnogo razmiljanja!
19
Tko ide klevetati, izdaje i tajne; zato se ne mijeaj s ludim brbljavcem!
20
Tko psuje oca svojega i mater svoju, njegovo se svjetlo gasi u najdubljoj tami.
21
Posjed, iz poetka brzo ujagmljen, ostaje ipak na posljetku bez blagoslova.
22
Ne govori: "Vratit u zlo!" ekaj Gospoda, i on e ti pomoi!
23
Dvojak je uteg mrzak Gospodu, lana su mjerila stvar nepravedna.
24
Od Gospoda su koraci ovjeka odreeni; a ovjek to razumije o putu njegovu?
25
Zamka je ovjeku nepromiljeno viknuti: "Posveeno!", i istom poslije razmiljati,
to se je zavjetovalo.
26
Mudar kralj izlui bezbonike i onda pusti da preko njih prijee kolo.
27
Svjetlo je Gospodnje duh ovjeji; on istrauje sve odaje srca.
28
Ljubav i vjernost zatiuju kralja; on podupire svoj prijestolje ljubavlju.
29
Slava je mladiima jakost njihova; ures je starcima sijeda kosa.
1233
30
Krvave modrice operu zlo, i udarci oiste odaje srca.
1
Kao tijek vode srce je kraljevo u ruci Gospodnjoj: On ga vodi kamogod hoe.
2
Sve putove svoje moe ovjek drati pravima; ali je Gospod, koji ispituje srca.
3
initi pravo i pravednost, to je milije Gospodu, nego rtva zaklanica.
4
Ohole oi i naduta srca, to je svjetiljka bezbonika, ali je grijeh.
5
Namisli marljiva ovjeka donose dobit; ali tko se odve uri, trpi samo tetu.
6
Blago, steeno jezikom laljivim, je ispraznost onima koji trae smrti.
7
Bezbonike odnese vlastito nasilje, jer nee da ine, to je pravo.
8
Mnogo je zapleten put ovjeka krivca, a djelo je ista ovjeka pravo.
9
Bolje je stanovati na krovu u kojem uglu, nego zajedno biti u jednoj kui sa enom
svadljivom.
10
Dua bezbonikova eli zlo; njegov blinji ne nalazi milosra u njega.
11
Kad se kazni podsmjeva, onda luak mudruje; kad se mudri pouava, onda on
prima znanje.
12
Na kuu bezbonika pazi Svepravedni; bezbonike baca on u nesreu.
13
Tko uho svoje zatvara na jadikovanje siromaha, njemu se nee odgovoriti, kad
zavie
14
Dar u tajnosti utiava gnjev, poklon u njedrima najeu srdbu.
15
Radost je pravedniku, kad se ini to je pravo, a zloincima je strah.
16
ovjek, koji zae s puta razboritosti, brzo e poinuti u carstvu sjena.
17
Tko rado ivi u veseljima, u siromatvo e pasti; tko voli vino i ulje, ne obogati se.
1234
18
Otkup za pobonike jest bezbonik; na mjesto pravednih stupi zloinac.
19
Lake je stanovati u pustinji, nego sa enom svadljivom i gnjevljivom.
20
Dragocjeno je blago i ulje u stanu mudroga, a ovjek luak rastepe ga.
21
Tko tei za pravdom i milosrem, postigne ivot, pravdu i ast.
22
U grad junaka uspne se mudri, srui bedem, u koji su se uzdali.
23
Tko uva usta svoja i jezik svoj, uva ivot svoj od nevolje.
24
Ohol, nadut ovjek nazvan podsmjeva radi u neizmjernoj obijesti.
25
Lijenini donosi smrt pohota njegova; jer ruke njegove bjee od posla.
26
Svaki se dan prosi, prosi; a pravednik daje, a da ne krtari.
27
Gad je rtva bezbonika, osobito, ako je prinose u pogrdnoj namjeri.
28
Laan svjedok propada; ovjek, koji slua, smije uvijek opet govoriti.
29
Bezbonik je drzovit, a tko je pravedan, pazi na svoj put.
30
Nema ni mudrosti ni razboritosti ni savjeta naprema Gospodu.
31
Konj se oprema za dan boja; ali pobjeda dolazi od Gospoda.
1
Dobro ime bolje je nego veliko, bogatstvo; omiljelost vie vrijedi nego srebro i
zlato.
2
Bogati i siromani ivu jedni uz druge; Gospod ih je sve stvorio.
3
Pametan ovjek vidi zlo unaprijed i skrije se; ludi idu dalje i imaju tetu.
4
Plaa poniznosti, straha Bojega, jest bogatstvo, ast i ivot.
1235
5
Trnje i zamke lee na putu i himbenika; tko hoe da ouva ivot svoj, dri se daleko
od njih.
6
Odgoj dijete prema putu, kojim ima ii, pa nee odstupiti od njega ni u starosti.
7
Bogat gospodari nad siromasima; tko uzaima, sluga je vjerovnika
8
Tko sije nepravdu i zlodjela, bijedu e eti; sva muka njegova propada.
9
Tko je dobrotvoran, ima blagoslov; jer daje siromahu od svojega kruha.
10
Otjeraj podsmjevaa, onda odlazi s njim i raspra, i prestaje svaa i pogrda.
11
Tko ljubi istou srca, i ije usne prijatno govore, njemu je kralj prijatelj. '
12
Oi Gospodnje uvaju mudroga; osnove nevjernoga on ponitava.
13
Lijenina govori: "Lav je vani; mogao bih na ulici biti razderan."
14
Duboka su jama usta bludnica; na koga se gnjevi Gospod, u nju e pasti.
15
Ludost hvata korijen u srcu djeteta; a iba je ukloni od njega.
16
Tko tlai siromaha, koristi mu; tko daje bogatome, kodi mu.
17
Prigni uho svoje i sluaj rijei mudrih ljudi i pazi na pouku moju!
18
Jer je milina jedna, ako ih uva u srcu svojemu. O, da bi sve bile spremne na
usnama tvojim!
19
Da se uzdanje tvoje utemelji na Gospodu, upuujem te danas na putove njegove.
20
Jest, trideset sam ti ih napisao sa savjetima i naukama,
21
Da ti priopim istinu, pouzdane rijei, te mogne pravo odgovoriti onome, koji te
zapita.
22
Ne otimaj siromahu; jer on je siromaan i ne pritiskuj pred sudom siromaha;
23
Jer e Gospod braniti njegovu stvar, i otet e ivot onima, koji njemu otimaju.
1236
24
Ne drui se s ovjekom srditim; ne idi za ovjekom jedljivim,
25
Da se ne navikne na putove njegove, i da ivot tvoj ne doe u opasnost!
26
Ne pripadaj k onima, koji podaju ruku, k onima, koji jame za dugove!
27
Ako ne moe platiti, zato da se odnese postelja ispod tebe?
28
Ne pomii prastare mee, koju su postavili ve djedovi tvoji!
29
Vidi li ovjeka, koji je vjet u svojemu poslu: pred kraljevima on e jo stajati; on
ne treba sluiti prostacima.
1
Sjedi li za stolom kod kojega vladaoca, pazi, koga ima pred sobom!
2
Stavi sebi no na grlo, ako ima velik tek!
3
Nemoj se polakomiti na poslastice njegove; jer su lana hrana!
4
Ne mui se, da stee bogatstvo; proi se takve nakane!
5
Jedva si ga ugledao, i ve ga nestade, jer naini sebi krila kao u orla, koji leti k nebu.
6
Ne jedi kod onoga, koji je zavidan; nemoj se polakomiti na poslastice njegove!
7
Jer on misli samo na sebe. "Jedi i pij!" govori ti; ali srce njegovo nije s tobom.
8
Mora opet izbljuvati zalogaj, to si ga pojeo; ljubazne si rijei svoje potroio
uzalud.
9
Luaku ne govori nita na uho; jer on samo prezire mudre rijei tvoje!
10
Ne pomii prastare mee; ne prodiri u njivu siroadi!
11
Jer je jak odvjetnik njihov; branit e stvar njihovu od tebe.
12
Podvrgni srce svoje nauci, ui svoje rijeima razumnim!
1237
13
Ne tedi kazne djetetu svojemu, jer izbije li ga ibom, nee od toga umrijeti.
14
Bije ga dodue ibom, ali ga izbavlja tako od podzemnoga svijeta.
15
Sine moj, ako bude mudro srce tvoje, veselim se i ja od srca,
16
I nutrina moja klie od radosti, kad usne tvoje govore, to je pravo.
17
Srce tvoje neka ne revnuje zbog grjenika, nego vazda zbog straha Gospodnjega!
18
Zaista, ima budunost, i nada se tvoja nee osramotiti.
19
Sluaj, sine moj, i budi mudar i okreni srce svoje ravno na pravi put!
20
Ne idi s pijanicama i izjelicama uz meso!
21
Jer pijanica i izjelica osiromae, i pospanac se odijeva u tralje.
22
Sluaj oca, koji ti je dao ivot; ne preziri matere svoje, kad ostari!
23
Steci istinu i ne prodaji je, mudrost, stegu i razboritost!
24
Veoma se raduje otac dobroga sina; tko ima mudroga za dijete, smije se veseliti.
25
Neka se dakle vesele otac tvoj i mati tvoja; neka klie od radosti ona, koja te je
rodila!
26
Daj mi srce svoje, sine moj, i neka se putovi moji dopadnu oima tvojim!
27
Jer je bludnica duboka jama, tua ena tijesan studenac.
28
Ona i zasjeda kao lupe i umnoava broj nevjernih meu ljudima.
29
Tko ima ah? Tko ima jao? Tko ima svau? Tko ima brigu? Tko ima rane ni za to?
Tko ima mutne oci?
30
Koji kasno sjede kod vina, koji dolaze da kuaju mijeano vino.
31
Ne gledaj na vino, kako crvenkasto sijeva, kako se u ai prelijeva; glatko se ono
pije.
1238
32
Ali kasnije ujede kao zmija i utrca otrov kao ljutica.
33
udne stvari vide oi tvoje, i srce tvoje misli ludorije.
34
Ti si kao jedan, koji lei usred mora, kao jedan, koji sjedi gore u kou od jedrila.
35
"Izbie me, ali me ne zabolje; istukoe me, ali ne osjetih nita; kad u se probuditi,
tada u iznova potraiti pie."
1
Ne zavidi zlim ljudima, ne eli da im bude drug!
2
Jer o nasilju misli srce njihovo, usne njihove govore samo o zlu.
3
Mudrou se gradi kua, razboritou se utvruje;
4
Znanjem se pune odaje svakojakoga dragocjenog i finog imanja.
5
Mudri moe vie, nego jaki, razboriti vie, nego vrlo krepki.
6
Jer mudrim mjerama ratovat e uspjeno, i pobjeda je ondje, gdje je radio velik broj
savjetnika.
7
Previsoka je luaku mudrost; zato on ne otvara usta na vijeanjima.
8
Tko ide za tim, da smilja zlo, toga zovu spletkar.
9
Osjeanje i miljenje luakovo jest grijeh; podsmjeva je gad ljudima.
10
Pokae li se slab, kad ti je dobro, onda je snaga tvoja malena i u vrijeme nevolje.
11
Izbavljaj one, koje vuku na smrt; oslobodi one, koje vode, da ih pogube!
12
Htjedne li rei: "Nijesmo za to nita znali": zaista, koji ispituje srca, vidi to, i koji
motri duu tvoju, zna to; on plaa ovjeku po djelima njegovim.
13
Jedi med, sine moj; jer je zdrav, i med samotok sladak je grlu tvojemu!
1239
14
Tako cijeni i za svoju duu mudrost; ako si je stekao, onda ima za te budunost, i
nada se tvoja ne e osramotiti.
15
Ne vrebaj, bezbonie, oko stana pravednikova, ne rui mu postelje!
16
Jer sedam puta padne pravednik i opet ustane; a bezbonici propadaju u nesrei.
17
Kad padne neprijatelj tvoj, ne raduj se, i kad posrne, ne udaraju klicanje!
18
Inae vidi to Gospod, i to mu se ne dopada, i on obrati gnjev svoj od njega.
19
Ne srdi se zbog zloinaca, ne esti se zbog bezbonika!
20
Jer zao ovjek nema budunosti, i svjetiljka se bezbonika ugasi.
21
Sine moj, boj se Gospoda i kralja, i ne mijeaj se s buntovnicima:
22
Jer najedanput provali pogibao njihova unutra i iznenada propast obojice!
23
I ove prie potjeu od mudrih: Pristranost u kojoj stvari pravnoj nije dobra.
24
"Ti ima pravo", njega proklinju ljudi, na njega mrzi narod.
25
A koji pravedno odluuju, njima je dobro, i dolazi na njih obilat blagoslov.
26
Odgovor zgodan jest kao cjelov na usne.
27
Uredi svoj posao vani i svri ga na njivi; tada istom moe osnovati svoje
kuanstvo!
28
Ne budi laan svjedok na blinjega svojega; jer to e varati usnama svojim?
29
Nemoj rei: "Kako je on meni uinio, tako u i ja njemu uiniti; platit u svakome
po djelu njegovu."
30
Prolazio sam pokraj njive lijenine i pokraj vinograda luaka.
31
Gle, sve je bilo zaraslo u trnje, sve je bio pokrio korov; zid im je bio poruen.
32
Vidio sam i upamtio; motrio sam i uzeo sebi za pouku.
1240
33
"Jo malo spavati, jo malo drijemati; jo malo ruke sklopiti i poivati."
34
Ve dolazi na te siromatvo kao kakav tekli, i oskudica na te kao kakav ratnik.
1
I ovo su prie Salomonove, to su bile skupljene od ljudi Ezekije, kralja Judina.
2
Slava je Boja skrivati stvar; slava je kraljeva istraivati stvar.
3
Kao visina neba i dubina zemlje, tako je nedohitno srce kraljeva.
4
Kad se odijele od srebra troske, tada uspije zlataru umjetnina.
5
Kad se odijeli bezbonik od blizine kraljeve, tada se prijestolje njegov utvrdi
pravednou.
6
Ne veliaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaa.
7
Jer je bolje da ti se kae: "Pomakni se ovdje gore, nego da ti reknu, da se pomakne
dolje pred odlinijim.
8
to si vidio vlastitim oima, to ne iznosi prebrzo na raspru; jer to e poslije initi,
ako te blinji sramotno opovrgne?
9
Raspravi vlastitu stvar svoju s protivnikom svojim; a tajne drugoga ne otkrivaj!
10
Inae bi zlo govorio o tebi tko uje to, i sramota tvoja ne bi ieznula nikada.
11
Kao zlatne jabuke na srebrnim zdjelama, takva je rije u pravo vrijeme izreena.
12
Zlatan prsten i ures iz fino ga zlata, takav je mudar opominja za uho, koje slua.
13
Kao hladiti se snijegom o etvi, takav je vjeran glasnik onome, koji ga je poslao; on
okrijepi duu gospodaru svojemu.
14
Oblaci i vjetar, a ipak nema dada, takav je ovjek, koji se hvali darovima, a ne
daje ih nikada.
15
Strpljivou dade se ljut ovjek nagovoriti; mek jezik moe slomiti kosti.
1241
16
Jesi li naao meda, jedi samo koliko ti je dosta, inae ako se ga prejede, izbljuvat
e ga.
17
Stavi nogu svoju samo rijetko kad u kuu blinjega svojega, inae nasitit e se tebe
i zamrzit e na te.
18
Kao malj i ma i otra strijela jest ovjek, koji proti blinjemu svojemu iskae kao
laan svjedok.
19
Zub klimav i noga klecava, takvo je uzdanje u nevjernika u vrijeme nevolje.
20
Kao jedan, koji skida haljinu na zimi, kao jedan, koji lijeva ocat na salitru, takav je
onaj, koji pjeva pjesme alosnomu srcu.
21
Gladuje li neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, ea li, napoj ga vodom;
22
Jer tako zgre ivo ugljevlje na glavu njegovu, i Gospod e ti to platiti.
23
Kao to sjeverni vjetar nosi dad, tako jezik klevetni zlovoljno lice.
24
Bolje je stanovati na krovu u kojem uglu, nego biti zajedno u kui sa enom
svadljivom.
25
Hladna voda ednoj dui, to je dobra vijest iz daleke zemlje.
26
Izvor zamuen, studenac pokvaren, to je pravednik, koji kleca pred bezbonikom!
27
Previe meda jesti nije dobro; zato tedi rijei pohvale!
28
Grad poruen bez zidova, to je ovjek, koji nema vlasti nad svojim duhom.
1
Kao snijeg u ljeto, kao dad o etvi, tako malo pristaje ast luaku.
2
Kao vrabac kad prhne, kao lastavica kad odleti, takva je kletva bezrazlona i ne
stigne.
3
Bi konju, uzda magarcu, a batina luacima na lea!
1242
4
Ne odgovaraj luaku po ludosti njegovoj; inae si jednak njemu!
5
Odgovori luaku po ludosti njegovoj; inae on misli, da je mudar!
6
Odsijeca sebi noge, dopadne zla, tko alje luaka, da mu to svri.
7
Oslabljena vie stegna hromu ovjeku; tako je i u ustima luaka rije mudrosti bez
koristi.
8
Kamen na praki privezati, to je iskazati ast luaku.
9
Trn, to padne u ruku pijanome: to je rije mudrosti u ustima luaka.
10
Svadljivac sve uzbuni; cjenka se s luakom i sa svakim, koji prolazi.
11
Kao pas, koji se povraa na ono, to je izbljuvao, tako je luak, koji ponavlja svoju
ludost.
12
Vidi li jednoga, koji misli, da je mudar, onda znaj, vie ima nade za luaka nego
za njega!
13
Lijenina govori: "Lav je na putu, lav je na ulicama."
14
Kao to se vrata okreu na baglamama svojim, tako lijenina na postelji svojoj.
15
Se li lijenina ruku svoju stavio u zdjelu, preteko mu bude, da je prinese k ustima.
16
Lijenina misli, da je mudriji od sedmorice, koji znaju odgovoriti razumno,
17
Kao jedan, koji za ui hvata psa, to tri mimo njega, tako je onaj, koji se esti za
raspru, to ne spada nita na njega.
18
Kao poludio ovjek, koji baca ognjene baklje i smrtonosne strijele,
19
Takav je ovjek, koji prevari blinjega svojega i onda veli: "Samo sam se alio."
20
Gdje fali drvo, ugasi se oganj, i gdje nema klevetnika, prestane raspra.
21
Kao to ugljen slui za eravicu, a drvo za oganj, tako svadljiv ovjek za prepirke.
1243
22
Rijei sa klevetnikove kao poslastica; one prodiru u nutrinu tijela.
23
Srebrna glea preko posua, to su usne ljubavlju ueene kod srca zlobna.
24
Usnama svojim pretvara se mrzitelj, a u srcu svojemu nosi prijevaru.
25
Kad govori prijazno, ne vjeruj mu; jer je u srcu njegovu sedam gadova.
26
Ako se mrnja i pokriva pretvaranjem, to se ipak zloba njezina otkriva u skuptini.
27
Tko jamu kopa drugima, padne sam u nju; tko valja kamen na druge, na njega se
prevali.
28
Jezik laan mrzi na one, koje je satro; usta laskava poine pogibiju,
1
Ne hvali se sutranjim danom; jer ne zna, to moe dan donijeti.
2
Neka te hvali drugi, a ne tvoja vlastita usta; stranac, a ne tvoje vlastite usne!
3
Teak je kamen, teret je pijesak; ali je gnjev na luaka tei od obojega.
4
Jarost je divlja, i gnjev je bijesan; ali tko bi mogao odoljeti ljubomoru?
5
Bolji je javni ukor nego tajna ljubav.
6
Udarci iz ruke prijatelja dobro su miljeni; ali su lani cjelovi mrziteljevi.
7
Tko je sit, gazi nogama i med samotok; a gladnu je ovjeku sve gorko slatko.
8
Kakva je ptica, koja odleti iz svojega gnijezda, takav je ovjek, koji bjei iz svojega
zaviaja.
9
Ulje i kad razveseli srce; isto tako slatka utjeha prijatelja iz srca, to svjetuje vjerno.
10
Ne ostavljaj prijatelja svojega i prijatelja oca svojega i ne idi u kuu brata svojega u
dan nesree tvoje; jer bolji je susjed u blizini nego brat u daljini.
1244
11
Budi mudar, sine moj, i obraduj srce moje, da mogu odgovoriti onomu, koji me
rui.
12
Pametan ovjek vidi pogibao i skrije se; a ludi idu dalje i imaju tetu.
13
Uzmi mu haljinu njegovu, jer je jamio za drugoga; plijeni njega mjesto tuinca!
14
Tko pozdravlja prijatelja svojega naglas rano u jutro, prima mu se to za kletvu.
15
Neprestano kapanje u vrijeme dada, i ena svadljiva jedno su isto.
16
Tko je ustavlja, ustavlja vjetar i hvata ulje svojom desnicom.
17
Gvoe se otri gvoem; tako se otri ovjek na drugome.
18
Tko goji smokvu, uivat e plodove njezine; tko uva gospodara svojega, visoko se
potuje.
19
Kako se u vodi kree lice prema licu, tako stoj srce jednoga ovjeka prema
drugome srcu.
20
Carstvo mrtvih i propast ne mogu se zasititi; isto se tako oi ovjeka ne mogu
zasititi.
21
Srebro se kua u topionici i zlato u pei; a ovjek se poznaje po glasu, to ga ima.
22
Kad bi luaka i tukom tucao u stupi s zrnjem, ne bi ipak otila od njega ludost
njegova.
23
Pazi na ovce svoje i staraj se za stada svoja!
24
Jer bogatstvo ne traje dovijeka; i batini li se kruna kroz sve narataje?
25
Kada je trava ieznula, zelen se svjea pokazala, bilje se po planinama skupilo,
26
Tada ti janjci daju odjeu i jarci kupovnu cijenu za njivu.
27
I puno ima mlijeka kozjega tebi i kui tvojoj za hranu i za prehranu tvojim
slukinjama.
1245
1
Bezbonik bjei, i kad ga nitko ne progoni; a pravednik se osjea sigurnim kao mlad
lav.
2
Zbog grjenosti u zemlji mijenjaju se esto knezovi njezini; ali po razboritim,
razumnim ljudima dobiva pravda dugo trajanje.
3
Bezbonik, koji pritiskuje siromahe, jest kao dad, to odnosi, a kruha ne donosi.
4
Koji preziru zakon, hvale bezbonika; a koji dre zakon, gnjeve se na njega.
5
Zli ljudi nemaju smisla za pravo; a koji trae Gospoda, razumiju se u sve.
6
Bolji je siromah, koji hodi u nedunosti svojoj, nego ovjek, koji ide krivim
putovima, ako je i bogat.
7
Tko dri zakon, sin je razuman, a tko se drui s izjelicama, sramoti oca svojega.
8
Tko umnoava imetak svoj kamatom i lihvom, skuplja onome, koji je milostiv
siromasima.
9
Tko odvraa uho svoje, da ne uje zakona i molitva je njegova jedan gad.
10
Tko zavodi potene ljude na zao put, taj e sam pasti u jamu svoju; a neduni e
dobiti blagoslov.
11
Bogat ovjek dri samoga sebe mudrim, ali ga razuman siromah ispituje.
12
Kad se raduju pravednici, velika je slava; a podignu li se bezbonici visoko, moraju
se traiti ljudi.
13
Tko krije svoje grijehe, nema blagoslova; tko ih priznaje i ostavlja, dobit e
oprotenje.
14
Blagoslovljen je ovjek, koji je svagda na oprezu; a tko uini tvrdim srce svoje,
upast e u nesreu.
15
Lav, koji rice, i medvjed gladan, to je bezboan vladalac siromanome narodu.
1246
16
Knez, koji nema razboritosti, vri mnoge globe; a kome se gadi nepravedna dobit,
ivjet e dugo.
17
ovjek, kojega titi krvno djelo, bit e do groba bjegunac; nitko ga ne zaustavi.
18
Tko hodi neduno, spasit e se; a tko ide krivim putovima, pada ti jamu.
19
Tko obrauje svoju njivu, ima puno kruha; a tko ide za besposlicama, ima puno
siromatva.
20
estiti ovjek obiluje blagoslovima; a tko hoe da se brzo obogati, ne ostaje bez
kazne.
21
Pristranost je loa stvar; ipak za komadi kruha ogrijei se gdjekoji.
22
Lakomac ide pohlepno za bogatstvom i ne pomilja, da oskudica dolazi na njega.
23
Tko kara ovjeka, vie e hvale poslije eti, negoli jezik laskav.
24
Tko krade oca svojega i mater svoju i govori: "To nije grijeh", on je drug
pokvarenome ovjeku.
25
Lakomac zamee svau; a tko se uzda u Gospoda, obilovat e.
26
Tko se oslanja na svoj vlastiti razum, luak je; a tko hodi u mudrosti, spasit e se.
27
Tko daje siromahu, nee mu nita faliti; a tko zatvara oi svoje pred njim, bit e
obasut klevetama.
28
Kad se visoko podignu bezbonici, skrivaju se ljudi; a kad propadnu, postaju moni
pravednici.
1
ovjek, koji unato svemu karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput e propasti i nee mu
biti spasenja.
2
Imaju li pravednici mo, veseli se narod; a vladaju li bezbonici, jadikuju ljudi.
1247
3
Tko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a tko se drui s bludnicama, rasipa svoj
imetak.
4
Kralj, koji je pravedan, daje svojoj zemlji opstanak a koji istikuje poreze, satire je.
5
ovjek, koji laska blinjemu svojemu, razapinje mreu nogama njegovim.
6
U grijehu je zla ovjeka zamka; a pravednik se smije radovati i veseo biti.
7
Pravednik uvaava parbu siromanih, a bezbonik ne zna za suut.
8
Podsmjevai pobunjuju grad, a mudri utiavaju bunu.
9
Prepire li se pravednik s luakom, onda ovaj bjesni i smije se; a mira nema.
10
Krvopije mrze na nedunoga, a pravedni se zauzimaju za njega.
11
Svu svoju zlu volju izlijeva luak, a mudri ustee svoj gnjev.
12
Ako vladalac slua lane rijei, onda sve sluge njegove postaju bezbonici.
13
Siromah i tlaitelj ivu jedan uz drugoga; Gospod daje obojici oinji vid.
14
Kralj, koji pravedno sudi siromasima, njegovo e prijestolje stajati dovijeka.
15
Prut i ukor daju mudrost, a dijete preputeno samomu sebi sramoti mater svoju.
16
Jesu li bezbonici na vlasti, umnoavaju se opaine; ali pravednici doive radosno
propast njihovu,
17
Karaj sina svojega, tada ti on pribavlja miran ivot i donosi milinu srcu tvojemu.
18
Bez objave razuzdava se narod; a blagoslovljen je onaj, koji dri zakon.
19
Samim rijeima ne da se odgojiti sluga; jer ako ih i razumije, opet ne slua.
20
Vidi li ovjeka nagla u rijeima svojim: luak ima, vie nade nego on.
21
Ako tko od mladosti mazi slugu svojega, onda e bijeda biti svretak njegov,
1248
22
Gnjevljiv ovjek izaziva svau; naprasit poini mnogo zla.
23
Ponizit e ovjek oholost njegova, a ponizan dokazi do asti.
24
Tko dijeli s kradljivcem, taj mrzi na svoju duu; uje kletvu i nita ne otkriva.
25
Strah od ljudi mee zamke; a tko se uzda l Gospoda, skriven je.
26
Mnogi trae naklonost vladaoevu, ali od Gospoda dokazi svako mu pravo
njegovo.
27
Gad je pravedniku bezbonik, a bezboniku je pravednik gad.
1
Rijei Agura, sina Jakeova, iz Mase. Ovako glasi govor toga ovjeka, za Itiela i
Ukala:
2
Istina je ja sam glupan, vie nego li ijedan ovjek, nemam razuma ovjejega.
3
I mudrosti nijesam uio, i o Presvetom nemam znanja.
4
Tko je uziao na nebo i opet sisao? Tko je uhvatio vjetar u ruke svoje? Tko je
svezao vode u jednu odjeu? Tko je utemeljio sve krajeve zemlji? Kako se on zove i
kako se zove sin njegov? Zna li?
5
Svaka je rije Boja ista istina. On je tit onima, koji se kriju u njemu.
6
Rijeima njegovim ne pridodaji nita, da te ne kazni i stoji tu kao laac.
7
Za dvoje molim te. Ne uskrauj mi to, dok ne umrem:
8
Udalji od mene licemjerstvo i rije lanu; ne daji mi siromatva ni bogatstva, ve me
hrani kruhom koji mi ti daje!
9
Inae bih, presitivi se, mogao zanijekati tebe i upitati: "Tko je Gospod?", ili,
osiromaivi, mogao bih postati kradljivac i oskvrniti ime Boga svojega.
10
Ne ocrnjuj sluge gospodaru njegovu, inae mogao bi te kleti, i ti bi morao to
okajati.
1249
11
Jao rodu, koji kune oca svojega i ne blagoslivlja matere svoje!
12
Jao rodu, koji misli da je ist, a od svoga blata nije opran!
13
Jao rodu, koji nosi visoko glavu i trepavice svoje die gore!
14
Jao rodu, kojemu su zubi maevi i kojemu eljusti sastoje od noeva, to otrgnu
uboga od zemlje i siromaha izmeu ljudi!
15
Pijavica ima dvije keri: "Daj ovamo!" "Daj ovamo!" Treu ima, koja se ne moe
nasititi, i etvrtu, koja ne kae nikada: "Dosta!:
16
Grobovi, zatvoreno krilo materino, zemlja, koja ne biva nikada sita vode, i oganj,
koji ikada ne kae: "Dosta!"
17
Oko, koje se ruga ocu i prezire mater, neka iskljuvaju gavrani na potoku, i mladi
jastrebovi neka ga proderu!
18
Tri su stvari, koje mi se ine udnovate, i etvrta, koje ne razumijem:
19
Put orla k nebu, put zmije preko hridine, put lae posred mora, put ovjeka k
djevojci.
20
Takav je put preljuboinice: "ona uiva i obrie sebi usta i veli: "Nijesam uinila
nita zlo."
21
Pod trima stvarima zemlja se potresa, a pod etvrtom ne moe da izdri:
22
Pod robom, kad postane kralj pod luakom, kad ima izobilja kruha,
23
Pod rasputenicom, kad se opet uzme za enu, i pod slukinjom, kad istisne
gospodaricu svoju.
24
etiri ivotinje pripadaju najmanjima na zemlji, a ipak su nevjerojatno mudre:
25
Mravi nijesu jak narod, a priskrbe sebi ipak u ljeto hranu svoju.
26
Jazavci nijesu moan narod, a sagrade sebi ipak u hridini stan svoj.
27
Skakavci nemaju kralja, a jato njihovo izlazi ipak u redu.
1250
28
Guterica se moe uhvatiti rukama, a nalazi se ipak u kraljevskim palaama.
29
Tri su, koji koraaju ponosito, i etvrti, koji ide ugledan:
30
Lav, najjaa meu ivotinjama, koji ne uzmie ni pred kim,
31
Pijetao, jarac i kralj na elu svije vojske.
32
Ako si bio luak, pa sebe samoga uzdizao, ili ako si bio mislilac: Metni ruku na
usta!
33
Jer kad se udara mlijeko, izae maslac, kad se razbije nos, poleti krv, i kad se drai
na gnjev, zametne se svaa.
1
Rijei Lemuela kralja od Mase, kojima ga je uila mati njegova:
2
to da ti kaem, sine moj? to, sine utrobe moje? to, sine zavjeta mojih?
3
Ne daji snage svoje milosnicama i putova svojih kvariteljicama kraljeva!
4
Ne pristoji se kraljevima, da piju vino, ni knezovima ljubav k silovitom piu.
5
Inae bi mogli zaboraviti zakon o piu i izvrnuti pravo nevoljnika.
6
Podajte silovito pie bijedniku i vino tunima!
7
On neka pije i zaboravi svoje siromatvo i neka se vie ne spominje svoje nevolje!
8
Otvaraj usta svoja za nijemoga, za stvar ostavljenoga!
9
Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravicu bijedniku i siromahu!
10
enu vrsnu tko e nai? Vrijedi ona vie nego biserje.
11
Oslanja se na nju srce mua njezina, i dobitka nee nikada faliti.
12
ini mu samo dobro, a ne zlo svega vijeka svojega.
1251
13
Za vunu i lan brine se i radi radosnom rukom.
14
Ona je kao laa trgovaka: izdaleka donosi sebi kruh svoj.
15
Rano, dok je jo no, ustaje, daje hranu eljadi svojoj i odreuje posao slukinjama
svojim.
16
Hoe da kupi njivu i uzme je, sadi vinograd od zarade ruku svojih,
17
Opasuje snagom bedra svoja i ivo mie desnicom.
18
Vidi, kako joj sve napreduje, ne gasi joj se nou svjetiljka.
19
Priblii li se ruka njezina preslici, prsti njezini hvataju za vreteno.
20
Ruku svoju otvara siromahu, prua ruke ubogomu.
21
Ne boji se snijega za kuu svoju, sva eljad njezina ima po dvoje haljine.
22
ije sebi pokrivae, bijeli fini lan i grimiz njezino odijelo.
23
Ugledan je mu njezin na vratima, kad sjedi sa starjeinama zemaljskim.
24
Haljine pravi i prodaje, i pojase daje trgovcu.
25
Odijelo joj je snaga i ljepota, i smije se danu sutranjemu.
26
Usta svoja otvara mudro, i na jeziku joj je nauka blaga.
27
Pazi na red u kui, kruha lijenosti ne jede.
28
Sinovi njezini podiu se i blagoslivlju je, mu njezin, i on je hvali.
29
"Mnoge su se ene pokazale vrsne, ali ti si ih sve nadvisila!"
30
Dragost vara, ljepota prolazi; ena, koja se boji Gospoda zasluuje pohvalu.
31
Podajte joj da uiva plod ruku svojih i neka je hvale na vratima djela njezina!
1252
Propovjednik
Propovjednik, glava 1
1
Razmiljanja propovjednika, sina Davidova, kralja u Jerusalemu.
2
Tatina nad tatinama, veli propovjednik, tatina nad tatinama sve je tatina!
3
to koristi ovjeku sa muka njegova, koju mui pod suncem?
4
Pokoljenja idu, pokoljenja dolaze, a zemlja stoji nepomina.
5
Sunce izlazi, sunce zalazi i hiti natrag na mjesto, odakle je izalo.
6
Vjetar pue na jug i obre se na sjever, u trajnoj promjeni pue vjetar. Onda se
okree vjetar natrag k novome obrtanju.
7
Sve rijeke teku u more, a more se nikada ne napuni; odakle teku rijeke, onamo se
vraaju da ponovo ponu svoj tok.
8
Tako je sav govor muka uzaludna: ni jedan ovjek le moe da protumai i oko se ne
moe nagledati, uho se ne moe nasluati.
9
to je bilo, opet e biti, to se je dogodilo, opet e se dogoditi i nita novo nema rod
suncem.
10
Kad bi to bilo, o em bi se reklo: "Evo, neto novo!", to je ve bilo u vremena, to
su za nama.
11
Ne spominje se, to je prije bilo. to e jo biti, nee se spominjati u onih, koji e
poslije ivjeti.
12
Ja, propovjednik, bio sam kralj nad Izraelom u Jerusalemu.
13
Ja upravih srce svoje na to, da sve, to biva pod nebom, istraim i razaberem
mudrou, taj muni posao, dade Bog ljudima, da se mue oko njega.
1253
14
Vidjeh svako djelo, to biva pod suncem a eto: sve je tatina i trka za vjetrom!
15
to je krivo, ne moe se ispraviti; to fali, ne moe se brojiti.
16
I tada rekoh srcu svojemu: "Eto, ja postigoh sebi veu i viu mudrost, negoli svi,
to su preda mnom vladali nad Jerusalemom. Mnogo znanja i mnogo mudrosti naui
duh moj."
17
Ali, kad upravih srce svoje na to, da upoznam, to je s mudrou i znanjem, s
ludou i bezumljem, uvidjeh da je to trka za vjetrom.
18
Jer gdje je mnogo mudrosti tu je i mnogo brige, kome se mnoi znanje, mnoi se i
muka.
1
I tada rekoh u srcu svojemu: "Daj da pokuam s veseljem i nauijem se"; ali eto: i to
je bila tatina.
2
O smijehu rekoh: "Ludo ponaanje"; o radosti: "emu valja?"
3
Tada pomislih u srcu svojemu, da tijelu svojemu uskratim vino, da srce svoje
svrnem k mudrosti i da se klonim ludosti, dok saznam, to je korisno djeci ovjejoj, i
to su duni initi pod suncem, dok su ivi.
4
Velika djela uinih: sagradih sebi kue i vinograde zasadih sebi,
5
Vrtove i perivoje nainih sebi i nasadih u njima svakojakih rodnih drveta.
6
Nainih sebi jezera vodena, da natapam iz njih mlade stabljike!
7
Nabavih sebi sluga i slukinja, imadoh kunu eljad i posjedovao goveda i ovaca
vie negoli svi, koji su ivjeli preda mnom u Jerusalemu.
8
Nakupih sebi i srebra i zlata i blaga od kraljeva i zemalja, nabavih pjevae i
pjevaice i miline djece ovjeje: ene mnoge.
9
Tako postadoh velik, vei negoli svih koji su ivjeli preda mnom Jerusalemu; isto i
mudrost je moja ostala s menom.
1254
10
to su poeljele oi moje, nijesam im uskratio, niti ikakve radosti ne uskratih srcu
svojemu, ve je srce moje imalo radost na svima mojim trudovima, i to mi je bila
plaa za sav trud moj.
11
Istraivao sam sva djela svoja, to ih uradie ruke moje, i trud takoer, to sam ga
uloio u to, da ih uradim. I eto: sve je bila tatina i trka za vjetrom. I od toga nema
koristi pod suncem.
12
I dadoh se na to, da vidim, to je mudrost; ali ona je ludost i bezumlje, jer to e
initi ovjek, koji e doi iza kralja? Isto, to se je ve inilo.
13
I vidjeh: istu prednost ima pred ludou mudrost kao svjetlost pred tminom.
14
Mudri ima oi u glavi, a luak ide po mraku. A ipak doznadoh, da obadvojicu
stigne ista sudbina.
15
I ovako rekoh u srcu svojemu: "Ako i mene stigne sudbina luakova, to sam onda
bio toliko mudar?" I ovako rekoh u srcu svojem: "I to je tatina!"
16
Trajan spomen ostaje tako malo od mudraca kao od luaka; jer u buduim danima
sve se zaboravi. Ah, kako ipak premine mudrac s luakom!
17
Tada mi omrznu ivot, jer mi se ini nevrijednim djelo, to biva pod suncem; jer je
sve tatina i trka za vjetrom.
18
Omrznu mi sav trud moj, oko kojega sam se muio pod suncem; jer ga moram
ostaviti ovjeku, koji dolazi iza mene.
19
Tko zna, je li on mudar ili lud? On e upravljati itavim trudom mojim, onim, to
sam tekim i mudrim radom stekao pod suncem. I to je tatina!
20
Tako dooh na to, da se gotovo prepustim oajanju zbog svega truda svojega, to
sam ga uloio pod suncem.
21
ovjek se trudi oko mudrosti, spoznaje i vrsnoe i mora to ostaviti drugome, koji se
nije trudio oko toga. I to je tatina i veliko zlo!
22
Jer to koristi ovjeku sav trud njegov i mar duha njegova, ime se mui pod
suncem?
1255
23
Svi su ipak dani njegovi golema muka, i rad njegov velika briga; ni u noi se ne
odmara duh njegov. I to je tatina!
24
Nema ovjeku nita bolje, nego da jede i pije, i da gleda da mu bude dobro od truda
njegova. Ja vidjeh, da i to dolazi iz ruke Boje.
25
Jer tko moe jesti i uivati bez njega?
26
Jer onome, koji je u milosti kod njega, daje mudrost, znanje i radost. A onome, koji
mu se ne dopada, naprti teret, da skuplja, i to da dadne onome, koji je u milosti kod
Boga. I to je tatina i trka za vjetrom!
1
Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom.
2
Ima vrijeme kad se raa, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad
se upa posaeno;
3
Vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se rui, i vrijeme kad
se gradi;
4
Vrijeme plau i vrijeme smijehu; vrijeme tugovanju i vrijeme igranju;
5
Vrijeme kad se baca kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli,
i vrijeme kad se rastaje;
6
Vrijeme kad se trai, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se uva, i vrijeme kad se
zabacuje;
7
Vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se saiva; vrijeme kad se uti, i vrijeme kad se
govori;
8
Vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme ratu, i vrijeme miru.
9
to koristi dakle ovjeku, koji se trudi, sva muka njegova?
10
Vidjeh nevolju, koju Bog naprti ljudima, da se mue oko nje.
1256
11
On ini sve lijepo u svoje vrijeme. I svijet je on predao njihovu istraujuem duhu,
ali da ne moe ovjek djelo, to ga tvori Bog, dokuiti od poetka do svretka.
12
Spoznadoh: "Nita bolje nema za njih, nego da se vesele i uivaju u ivotu.
13
A i da ovjek jede i pije i uiva ivot uza svu muku svoju, dar je to Boji,
14
Spoznadoh: "Sve, to tvori Bog, traje vjeno. Ne moe se tomu nita dodati nita od
toga oduzeti. Bog je tako to uredio, da bi ga se bojao ovjek.
15
to je, to je ve davno bilo. to e biti, to je ve odavna bilo, to je prolo, Bog
donosi opet.
16
Jo neto vidjeh pod nebom: mjesto prava tu je vladala zloa; mjesto pravednosti
tu su vladala zlodjela.
17
I ovako rekoh u srcu svojem: "Bog e suditi poboniku kao bezboniku, jer on je
vrijeme postavio za svako osnivanje i djelovanje."
18
Ovako rekoh u srcu svojemu: "Takvo je bie ovjeje, da ih Bog iskuava, te
spoznaju, da su kao stoka, jest, oni sami."
19
Jer je sudbina ljudi i sudbina ivotinja jednaka sudbina. Kako umiru jedni, tako
umiru drugi: isti dah imaju svi i nita ne nadvisuje ovjek ivotinju; jer je sve tatina!
20
Sve ide na jedno mjesto; sve je postalo od praha i sve se vraa u prah.
21
Tko zna, je li se ivotni dah ovjeka uspinje gore, je li ivotni dah ivotinje ide
dolje u zemlju?
22
Tako vidjeh, da nita nema bolje ovjeku, nego da se veseli svojim djelima. To je
plaa njegova, jer tko e mu dati, da uestvuje u onom, to e biti poslije njega?
1
I opet vidjeh sve nasilje, to se ini pod suncem. Gle: "uze potlaenih, kojima nema
utjeitelja! Nasilje izlazi iz ruke njihovih tlaitelj a. A nikoga nema, da ih utjei.
2
Tada sam drao mrtve, koji davno pomrijee, sretnijima nego ive, koji jo ivu,
1257
3
I sretnijim od jednih i drugih onoga, koji se jo nije rodio, koji nije vidio zla, to
biva pod suncem.
4
Vidjeh, da je svaki trud i svaka marljivost u radu samo zavist jednoga proti
drugomu. I to je tatina i trka za vjetrom.
5
Luak mee ruke svoje u krilo i hrani se svojim vlastitim mesom.
6
Bolja je jedna pregrt mira nego obadvije ake pune muke i trke za vjetrom.
7
Opet vidjeh jednu tatinu pod suncem:
8
Jedan jedini, ni jedan drugi uz njega, ni jedan sin, ni jedan brat. Nema kraja svemu
trudu njegovu; oi njegove ne mogu da se nasite bogatstva; a ne misli za koga se
muim i oduzimam sebi svako uivanje? I to je tatina i lo posao!
9
Bolje je dvojici nego jednome; jer za trud svoj dobiju dobru plau.
10
Jer padne li jedan, digne ga opet drug njegov; ali teko jednome, ako padne i nema
drugoga, da mu pomogne podii se.
11
Spavaju li dvojica jedan uz drugoga, ugrije jedan drugoga. A kako e se jedan sam
ugrijati?
12
Ako tko i moe nadjaati jednoga, dvojica e mu odoljeti; a istom trostruka uzica
ne trga se tako brzo.
13
Bolji je djeak, siromaan, a mudar, nego kralj, star, a lud, koji vie ne prima
pouke.
14
Onaj doe iz tamnice na prijestolje, a bio se je siromaan rodio pod tim kraljem.
15
Vidjeh sve ive, koji hode pod suncem, na strani djeaka, drugoga, koji je stupio na
njegovo mjesto.
16
Nije bilo kraja mnotvu naroda, nad kojima nije bio kralj; a oni koji dou poslije,
radovat e mu se Pa tako je i to bila tatina i trka za vjetrom!
1258
1
Pripazi na korake svoje, kad ide u kuu Boju! Njemu se pribliiti, da slua, bolje
je nego to ponose rtve luaci, jer ni oni ne znaju, da ine zlo.
2
Nemoj nagliti ustima svojim i srce tvoje neka prebrzo ne govori pred Bogom, jer je
Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato neka bude samo malo rijei tvojih!
3
Jer kako san dolazi od mnogih poslova, tako ludo brbljanje od mnogih rijei.
4
Jesi li uinio zavjet Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer mu nijesu mili luaci. to si
zavjetovao, ispuni!
5
Bolje je nita ne zavjetovati, nego zavjetovati, pa ne ispuniti.
6
Ne daj, da te usta tvoja navode na grijeh i ne govori pred poslanikom Bojim: "Bila
je nepanja!" Zato da se Bog srdi zbog govora tvojega i da uniti djelo ruku tvojih?
7
Jer gdje je mnogo sanova, tu je mnogo nitavih rijei, Boj se Boga!
8
Vidi li siromaha zarobljena, i da se pravo i pravednost u zemlji povreuje, ne udi
se tome; jer vii pazi nad visokim i jo vii nad obadvojicom.
9
Korist za zemlju kraj svega toga ova je: kralj, koji slui zemlji.
10
Tko ljubi novce, nema nikada dosta novaca; tko ljubi bogatstvo, nema nikada dosta
dobitka. I to je tatina.
11
Mnoi li se dobro, mnoe se i nititelji njegovi, pa to ima posjednik od toga, osim
da to gleda.
12
Sladak je san radniku, Jeo malo ili mnogo; a bogatau ne da do sna doi presitost.
13
Ima ljuto zlo, to ga vidjeh pod suncem: bogatstvo, od posjednika svojega uvano
na vlastitu nesreu.
14
To bogatstvo propadne kojom zlom nezgodom; ako ima sina, ne ostane nita u ruci
njegovoj.
1259
15
Kao to je doao gol iz krila materina, tako mora opet da otide. Za trud svoj ne nosi
od svega toga ni toliko, to bi mogao ponijeti sa sobom u ruci svojoj.
16
I to je ljuto zlo: kako je doao, tako mora da otide. to ima ovjek od toga, da se
trudi za vjetar?
17
Uz to jede svega vijeka svojega u mraku, u mnogom jadu, u alosti i ljutnji.
18
Eto, to pronaoh kao dobro, kao lijepo: da ovjek jede i pije i dobre volje bude uza
sav trud svoj, kojim se mui pod suncem tolike dane ivota, koliko mu ih Bog dao, jer
to je dio njegov.
19
Za svakoga ovjeka, kojemu je Bog dao bogatstvo i posjed i kojemu je dopustio, da
od toga uiva, svoj dio uzima i da se veseli uz trud svoj, to je dar Boji.
20
Onda ne mozga vie mnogo o danima ivota svojega; jer ga Bog dri zaposlena
radou srca njegova.
1
Ima jo drugo zlo, to ga vidjeh pod suncem. Ono teko titi ovjeka.
2
Jednome ovjeku daje Bog bogatstvo, blago i slavu i nita, to zaeli srce njegovo,
ne fali mu, ali mu Bog ne doputa da to uiva, nego jedan stranac to uiva: to je
tatina i ljuto zlo.
3
Ako bi tko imao stotinu djece i ivio mnogo godina i broj se dana ivota njegova
veoma namnoio, on ne bi mogao uivati dobra, te ni pogreba ne bi imao, kaem:
Bolje je nedonoe od njega.
4
Jer ono doe uzalud i ide odavde u tamu, ime mu je nou pokriveno.
5
Ne vidi sunca i nita ne zna o njemu, ali poiva bolje nego onaj!
6
Kad bi ivjelo i dvije tisue r godina, ne bi okuao dobra: ne ide li sve na jedno
mjesto?
7
Sav je trud ovjeka za usta njegova, ali se nikad ne utia enja njegova.
1260
8
Koju prednost ima mudrac ovdje pred luakom, pred siromahom, koji razumije
ivjeti?
9
Bolje je vidjeti oima nego, lutati enjom. I to je tatina i trka za vjetrom.
10
to se dogaa, odreeno je davno unaprijed; i to biva od ovjeka, to stoji tvrdo; i
nitko ne moe pozvati na odgovor onoga, koji je jai od njega.
11
to vea hrpa rijei, to vea tatina, i to da to koristi ovjeku?
12
Jer tko zna, to je dobro ovjeku u ivotu za malo nitavih dana ivota njegova, koji
mu prolaze kao sjena. Tko moe rei ovjeku, to e iza njega biti pod suncem?
1
Bolje je dobro ime nego dobro ulje, i dan smrti vie je vrijedan, nego dan roenja.
2
Bolje je ii u kuu alosti negoli u kuu, gdje se gosti, jer je ovdje kraj svakoga
ovjeka, i tko jo ivi, prima to k srcu.
3
Bolje je zabrinutost nego smijeh, jer ako je i alosno lice, moe ipak biti veselo srce.
4
Srce mudrih ljudi boravi u kui alosti, a srce ludih u kui veselja.
5
Bolje je posluati ukor mudroga, negoli sluati hvalospjev luaka!
6
Jer kao to prasak trnja pod kotlom, takvo je smijanje luaka. I to je tatina!
7
Jer tlaenje ini mudra ovjeka ludim, i mienje pokvari srce.
8
Bolji je svretak jedne stvari nego njezin poetak i bolja je strpljivost nego oholost!
9
Srdbi se ne podaji prebrzo, jer srdba prebiva u grudima ludih!
10
Ne govori: "Kako je to, da su prije bila vremena bolja nego danas?" Jer mudrost ti
ne udahnu to pitanje.
11
Dragocjena je mudrost kao batina i probitak onima, koji vide sunce.
1261
12
Jer je u sjeni mudrosti ovjek tako dobro zaklonjen kao u sjeni novaca; a znanje
mudrosti ima prednost u tom, to daje ivot onome, koji je posjeduje.
13
Pogledaj djelo Boje; tko moe ispraviti to je on iskrivio?
14
Je li ti dobro, budi dobre volje; ako ti je zlo, onda upamti: jedno i drugo Bog je tako
naredio, da ne pronae ovjek to ga eka.
15
Obadvoje vidjeh u nitavim danima svojim: ima pravednika, koji propadaju unato
pravdi svojoj, i ima bezbonika, koji dugo ivu unato pokvarenosti svojoj.
16
Ne budi previe pravedan, i ne budi premudar; zato da se unitava?
17
Ne budi previe bezboan i ne budi lud; zato bi umro prije vremena?
18
Bilo bi dobro, kad bi vrsto drao ovo, a ono ne dao iz ruku, jer tko se boji Boga,
umakne obojemu.
19
Mudrost daje mudrome vie moi, nego to je imaju u gradu desetorica
samosilnika.
20
Jest, ni jedan ovjek na zemlji nije tako pravedan, da bi inio samo dobro i nikada
se ne ogrijeio.
21
Ne primaj k srcu svako brbljanje, to kola naokolo; inae bi, mogao uti, kako te
grdi tvoj vlastiti sluga.
22
Jer esto puta ti to zna sam si grdio druge.
23
Sve sam to ja istraio mudrou. Mislio sam da postanem mudar, ali je mudrost
ostala daleko od mene.
24
A ono to je daleko i duboko, vrlo duboko, tko ga moe nai?
25
Opet se prihvatih i upravih srce svoje na to, da mudrujem i istraujem i da traim
mudrost i razboritost i da spoznam, je li zloa ludost i bezumlje jarost.
26
Tada naoh: gora je od smrti ena; jer je ona mrea, srce je njezino zamka ruke su
njezine okovi; tko je u milosti kod Boga, moe joj izmai, a grjenik pripadne k njoj.
1262
27
Gle, to naoh, veli propovjednik, spajajui jedno s drugim, da doem do spoznaje.
28
A to sam uvijek traio i nikada ne naao: ovjeka jednoga izmeu tisua naoh, a
ene meu svima ovima ne naoh.
29
Gle, to naoh: iskrena je Bog stvorio ovjeka; ali oni trae mnoge spletke.
1
Tko je mudar? Tko razumije znaenje stvari? Mudrost prosvjetljuje ovjeku lice i
mijenja tvrdou lica njegova.
2
Ja kaem: "Izvruj zapovijed kraljevu zbog zakletve Boje!
3
Ne otpadaj prenaglo od njega! Ne ulazi u zle spletke, jer on ipak ini, to hoe.
4
Jer je rije kraljeva mona. Tko smije rei njemu: "to radi tu?"
5
Tko izvruje zapovijed, nee doivjeti nita zlo, jer mudro srce i zna za vrijeme i
pravo.
6
Jer svaka stvar ima vrijeme i pravo, a teko titi ovjeka zlo.
7
Jer nitko ne zna, to e doi, jer tko bi mu mogao rei, kako li e to doi?
8
ovjek nema vlasti nad dahom. Nitko ne moe zaustaviti dah ivotni. Ni jedan nema
moi nad danom smrtnim. Nema doputa od borbe smrtne. Tako ni zlo ne oslobaa
onoga, koji ga ini.
9
Sve ovo vidjeh, kad upravih srce svoje na ono, to se dogaa pod suncem u vrijeme,
kad ovjek vlada nad drugima na zlo njihovo.
10
I uz to vidjeh, kako bezbonici dobie pogreb, a oni, koji su inili pravo, moradoe
otii sa sve toga mjesta, i bili su zaboravljeni u gradu. I to je tatina,
11
Jer se ne izvri odmah osuda na zloincima, raste djeci ovjejoj hrabrost, da ine
zlo.
12
Moe bezbonost to puta initi zlo i ivi jo dugo. Ali ja i znam: koji se Boga boje
bit e dobro, jer ga se boje.
1263
13
A bezboniku nee biti dobro. On ne smije dane svoje protegnuti kao sjena, jer se
ne boji Boga.
14
Tatina koja biva na zemlji, jest ovo: ima pravednika, kojima je, kao da bi bili radili
bezbono, i ima bezbonika, kojima je, kao da bi bili radili pravedno. Ja kaem: I to je
tatina.
15
I tako ja hvalim veselje: jer nema nita bolje ovjeku pod suncem, nego jesti i piti i
veseo biti. To neka ga prati u svemu trudu njegovu kroz sve dane ivota, to mu ih
Bog dadne pod suncem!
16
Kadgod upravih srce svoje na to, da doem do znanja mudrosti i da motrim, to se
radi na zemlji jer ni danju ni nou nee san da obraduje ovjeku oko
17
Tada vidjeh, to vrijedi za sve djelovanje Boje: ovjek ne moe dokuiti
upravljanje, to se vri pod suncem. Koliko se god ovjek trudi da to istrai, ipak to
ne moe dokuiti. Pa i ako mudrac misli, da to zna, ipak ne moe to dokuiti.
1
Sve sam to bio dobro promislio i bio sam doao do spoznaje: pravedni i mudri u
Bojoj su ruci sa svim svojim djelovanjem. Hoe li ga ljubav ili mrnja susresti, ne
zna ovjek unaprijed. Sve mu moe donijeti budunost.
2
Sve pogaa jednaka sudbina: pravednoga kao bezbonoga, dobroga, istoga kao
neistoga, onoga koji rtvuje, kao onoga koji ne rtvuje. Dobromu je kao grjeniku,
onome koji se kune, kao onome koji se boji zakletve.
3
To je zlo kod svega, to biva pod suncem: sve pogaa jednaka sudbina; zato je i srce
ovjeje tako puno zla. U srcu njihovu prebiva ludost, dok su god ivi, a potom silazi
se k mrtvima!
4
Jer samo tko je pridruen ivima, ima se jo neto nadati; jer bolje je iv pas, nego
mrtav lav.
5
ivi znaju jo, da moraju l umrijeti, a mrtvi nemaju vie znanja, niti se nadaju plai;
jer im se je spomen zaboravio.
6
Odavno je nestalo ljubavi njihove, mrnje njihove, vrue udnje njihove, i zauvijek
nemaju vie dijela u svemu to biva pod suncem.
1264
7
Hajde, jedi s radou kruh svoj, pij vesela srca vino svoje, jer su vazda bila Bogu
mila djela tvoja.
8
Svagda neka su ti haljine bijele i nikada na glavi tvojoj neka ne ponestane ulja!
9
Uivaj ivot sa enom, koju ljubi, u sve dane nitavog ivota svoga, to ti ga Bog
daje pod suncem, jer je to dio tvoj u ivotu u sve dane nitavog ivota tvoga i u trudu,
kojim se mui pod suncem.
10
to ruka tvoja moe initi, to neka ini vlastitom snagom, jer nema niti rada ni
osnova, niti mudrosti ni znanja u carstvu mrtvih, kamo ide.
11
Nadalje vidjeh pod suncem: ne dobiva brzi trku, ni junaci rat, ni mudraci kruh, ni
pametni bogatstvo, ni razumni milost, nego sve stoji do vremena i sree.
12
Jer ovjek ne zna vremena svojega: kao to se ribe hvataju mreom, kao to ptice
padaju u zamku, isto tako zapletu se ljudi u vrijeme nesree, to navali la njih
iznenada.
13
I ovo moradoh ja s mudrou doivjeli pod suncem i uini mi se to vanim:
14
Bio je malen grad i samo je malo ljudi stanovalo u njemu, a doe na njega moan
kralj, opkoli ga i zakopa proti njemu jake opkope.
15
A bio u njemu i siromaan mudrac, i on oslobodi grad mudrou svojom, ali se
poslije nitko nije sjetio toga siromaha.
16
Tada rekoh sebi: bolja je mudrost nego mo, ali se ne priznaje mudrost siromaha i
na rijei se njegove ne pazi.
17
Rijei jednoga mudraca, mirno kazane, vrednije su da se sluaju nego dreka kralja
ludih.
18
Bolja je mudrost nego ratno oruje, ali jedan jedini zloinac moe pokvariti mnogo
dobra.
1
Otrovne muhe uine ulje pomastarevo pokvarenim i ukisnulim. Tako je i malo
ludosti tee od mudrosti i asti.
1265
2
Mudrac ima razum k desnoj strani, luak ima razum k lijevoj strani.
3
Kad luak ide putem, izdaje razum njegov i odaje svakome da je luak.
4
Ako se i gnjev vladaoca podigne na te, ne ostavljaj mjesta svojega, jer strpljiv
izravna velike pogrjeke.
5
Ima jo jedno zlo, koje vidjeh pod suncem, propust, to ga poini vladalac:
6
Luak se postavlja na visoko mjesto, a plemeniti moraju ivjeti u nizini.
7
Vidjeh sluge na konjima, a knezovi idu pjeke kao sluge.
8
Tko jamu kopa, padne lahko sam u nju; i tko rui zidove, toga lahko ujede zmija.
9
Tko lomi kamenje, lahko se pritom ozlijedi; i tko cijepa drva lahko pritom doe u
opasnost.
10
Ako je sjekira tupa i ako se ne naotri, onda se mora vlastita snaga to vie
upotrijebiti; mudrost donosi uspjeh.
11
Ujede li zmija, prije nego ju ovjek obajao, onda ne koristi nita, ako je sam ovjek
baja.
12
Pune su miline rijei iz usta mudraca, a usne luakove proderu njega samoga.
13
Ludost je poetak govoru njegovu, a posljednje iz usta njegovih jest zlo bezumlje.
14
Mnogo brblja luak, gdje ipak ovjek ne zna, to e se dogoditi. Tko e mu rei, to
e se poslije njega dogoditi?
15
Rad luakov samo ga umara Jer on nije jo nauio u grad otii.
16
Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj dijete, i kad velikai tvoji ve rano ujutro pijanuju!
17
Blagoslovljena si ti, zemljo, kad ti je kralj plemenit, i kad velikai tvoji jedu na
vrijeme, kao junaci, a ne kao pijanci!
18
Gdje vlada lijenost, ugiblje se krov, i gdje su nemarne ruke, prokinjava kua.
1266
19
Za veselje dri se gozba i vino razveseljuje ivot, a novci uine sve.
20
Ni u mislima ne psuj kralja, ni u sobi, u kojoj spava, ne psuj bogatih, jer ptice
nebeske mogle bi primiti jeku i krilat glasnik rairiti rije tvoju.
1
Baci kruh svoj na povrinu vode i na e ga opet poslije mnogo dana.
2
Razdijeli dio na sedam komada ili na osam, jer ne zna, kakva jo nesrea dolazi na
zemlju.
3
Kad su oblaci puni dada, onda ga izlijevaju na zemlju. Padne li drvo na jug ili na
sjever: kamo je palo, tamo ostaje.
4
Tko uvijek pazi na vjetar, nikada ne pristupa k sijanju, i tko uvijek gleda na oblake,
ne dolazi nikada do etve,
5
Kako ne zna, koji je put ivotnom dahu, i kako postaju kosti u krilu trudne ene,
isto tako malo zna upravljanje Boje, koji sve tvori.
6
Ujutro sij sjeme svoje i do uvee nemoj da ti poivaju ruke, jer ne zna, hoe li
uspjeti ovo ili ono, ili e oboje jednako dobro prihvatiti.
7
Slatka je svjetlost i godi oima vidjeti sunce.
8
Zato ako ovjek ivi mnogo godina, neka se veseli u svima, a neka pomisli i na dane
tamne: jer e ih biti mnogo! Sve to dolazi tatina je.
9
Raduj se, mladiu, svojemu mladom ivotu i neka vedro bude srce tvoje u mladim
danima; idi kamo te srce tvoje vue i oi te tvoje zovu; ali znaj dobro, da o svemu
tome Bog od tebe trai raun.
10
Ukloni alost od srca svojega i otjeraj boli od tijela svojega; jer je prolazna mladost
i crna kosa.
1267
1
Spominji se Stvoritelja svojega u mladim danima, prije nego dou dani zli i prispiju
godine, za koje veli: "Ne dopadaju mi se!"
2
Prije nego pomri sunce, svjetlo i mjesec i zvijezde i iza dada opet dou oblaci.
3
To je doba, kad zadru uvari kue, kad se pognu snani ljudi, kad poivaju
mlinarice jer ih je premalo, kad se skrivaju, koji vire kroz prozore.
4
Vrata s ulica zatvaraju se i zveka mlina biva tia, o cvrkut ptiji jedan se die i svi
glasovi umuknu.
5
ovjek se strai visina i strahote na ravnoj stazi; a badem cvjeta, skakavac se samo
muno vue i napor opada; jer ovjek ulazi u vjenu kuu svoju! Po ulici idu naokolo
ljudi turobni.
6
Sjeaj se Stvoritelja, prije nego se prekine ue srebrno, aa zlatna pukne, vr se na
izvoru razbije, u studenac toak slomljeni padne.
7
I prah se vrati u zemlju, onako, kako je bio, i duh se vrati k Bogu, koji ga je dao :
8
"Tatina nad tatinama!" veli propovjednik, "sve je tatina!"
9
K ovomu je jo pridodati: "propovjednik je bio mudrac, koji je narodu davao znanje;
bio je mislilac, istraiva i sastavio je mnogo pria.
10
Propovjednik se je trudio da nae ugodne rijei i da napie iskrene rijei istine.
11
Rijei su mudraca kao ostani volujski, i lanovi skupljenih pria kao klini zabijeni,
one potjeu od jednoga Pastira.
12
Uostalom primi savjete, sine moj; nema kraja mnogome pisanju knjiga, a mnogo
uenje umara tijelo.
13
Zakljunu rije ujmo svi: "Boga se boj, i zapovijedi njegove dri!"
14
To vrijedi za svakoga; jer e svako djelo Bog iznijeti pred sud, sve skriveno, bilo
dobro ili zlo.
1268
Pjesma nad pjesmama
Pjesma nad pjesmama, glava 1
1
Salomonova pjesma nad pjesmama.
2
Zarunica: Ah, kad bih se mogla nasladiti na cjelovu usta tvojih, jer je slae od vina
milovanje tvoje.
3
Pun je miline miris tvojih pomasti, kao ulje razliveno ime je tvoje, zato ljubav
djevojaka leti k tebi.
4
Privuci me k sebi, pourit emo se! Povedi me, kralju, u sobu svoju, radovat emo
se i veseliti tebi, vie nego vino slavit emo ljubav tvoju! Dostojan si sve ljubavi.
5
Ja sam pocrnjela, ali mila, keri jerusalemske, kao atori cedarski, kao atorske
zavjese Salmini.
6
Ne gledajte me, to sam crnomanjasta, jer me je sunce opalilo! Ljuto me okupie
sinovi matere moje: postavie me da uvam vinograde, i nijesam mogla da pazim na
vlastiti vinograd.
7
Pa kai mi ti, kojemu pripada srce moje: gdje stoji stado tvoje, gdje planduje
opodne? Ne bih htjela lutati meu stadima drugova tvojih.
8
Zarunik: Ako ne zna, najljepa izmeu ena: slijedi trag stada, tjeraj jarie svoje
na pau pokraj atora pastirskih!
9
Htio bih te, prijateljice moja, prispodobiti s plemenitim i onima u kolima
faraonovim:
10
Kako pristaje lijepo obrazima tvojim niz bisera, vratu tvojemu ogrlice zlatne!
11
Nainit emo ti zlatne grivne sa arama srebrnim.
12
Zarunica: Kada kralj poiva za stolom, narod moj die mirisom ugodnim.
1269
13
Dragi je moj kao kutijica smirne, to mi poiva na prsima.
14
Dragi je moj kao grozd ciprov u vinogradima engadskim.
15
Zarunik: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa, oi su tvoje kao golubice.
16
Zarunica: O, ti si lijep, dragi moj, preljubezan odista! Postelja je naa svjea zelen,
17
kune su nam grede cedri, stolovi empresi.
1
Ja sam cvijet na poljani aronskoj, ljiljan u dolini.
2
Zarunik: Meu trnjem ljiljan prijateljica je moja meu djevojkama!
3
Zarunica: Kao jabuka meu drveem dragi je moj meu momcima! U sjeni
njegovoj sjedim rado; plod je njegov sladak grlu mojemu.
4
U vinarnicu on me vodi: kao bojni barjak njegov vije se nada mnom ljubav.
5
Krijepi me groem, razblauje me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6
Tada se privine ljevica njegova pod glavu moju, u ljubavi me ogrli desnica njegova.
7
Zarunik: Zaklinjem vas keri jerusalemske, srnama ili koutama poljskim: nemojte
buditi, nemojte smetati ljubavi, dok njoj samoj ne bude volja!
8
Zarunica: Sluaj! Moj dragi, evo, on dolazi, skae preko gora i poskakuje preko
humova.
9
Dragi je moj kao srna ili kao jelene. Gledaj samo: ve stoji iza zida, gleda kroz
prozor i viri kroz reetku.
10
Dragi moj progovori i ree mi: Ustani, prijateljice moja, ti si lijepa moja, doi
ovamo!
11
Gledaj samo, zima proe, ode i proumi dad.
1270
12
Na polju pokazuju se ve cvjetii; dolo je vrijeme rezanja loze. Pjevanje grlice
uje se u zemlji.
13
Plod svoj ve pusta smokova; slatko mirie cvijet vinove loze. Ustani, prijateljice
moja, ljepoto moja, doi ovamo!
14
Golubice moja u klisurama, u zaklonu vrletnom, daj da vidim lice tvoje, daj da
sluam glas tvoj, jer je glas tvoj mio i lice tvoje blago.
15
Zarunica: Pohvatajte nam lisice, male lisice, to pustoe vinograd, jer je vinograd
na u cvatu!
16
Moj je dragi moj, i ja sam njegova; on je pastir na poljima ljiljana.
17
Dok dan zahladi i sjene uteku, doi, dragi moj, kao srna ili kao jelene na gorama
mirisnim!
1
Nou na postelji svojoj traila sam dui svojoj dragoga, traila sam ga, ali ga ne
naoh.
2
Ustat u, poi u po gradu, trait u na ulicama i trgovima dui svojoj dragoga:
traila sam ga, ali ga ne naoh.
3
Sretoe me straari, to su obilazili po gradu: "Nijeste li vidjeli dui mojoj dragoga?"
4
Jedva sam ih mimoila, naoh dui svojoj dragoga. Drala sam ga vrsto i nijesam
pustila, sve dok ga ne odvedoh u kuu matere svoje, u sobu one, koja me rodila.
5
Zarunik: Zaklinjem vas, keri jerusalemske, srnama i koutama poljskim: nemojte
buditi, nemojte smetati ljubavi, dok njoj samoj ne bude volja!
6
Zbor naroda: to ono ide gore iz pustinje tamo, stupovima dima zaogrnuto? U
mirisu smirne i tamjana i svakojakih mirodija?
7
To je nosiljka Salomonova! Oko nje je ezdeset junaka izmeu junaka Izraelovih.
8
Svi su oni teko naoruani, iskuani u boju, u svakoga ma o bedru, da odole
strahoti nonoj.
1271
9
Palau je sebi sagradio kralj Salomon od drveta libanskoga.
10
Stupove je napravio od srebra, pokrov ad zlata, sjedite s grimiznim jastucima,
unutra sve ukraeno ljubavlju keri jerusalemskih.
11
Keri jerusalemske, izaite keri sionske, gledajte Salomona, kralja; resi ga kruna
njegova, kojom ga je okrunila mati njegova na dan svadbe njegove, na dan veselja
srca njegova.
1
Zarunik: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Oi su tvoje kao golubice,
ispod koprene svijetle. Kosa ti je kao stado koza, to silaze gore gileadske.
2
Zubi su ti kao stado ovaca, to upravo izlaze iz kupala, kad se striu: sve s
blizancima, nijedne meu njima nema bez janjeta.
3
Usne su ti kao vrpca grimizna, milina resi usta tvoja. Kao krike mogranja sjaju
tvoja lica ispod koprene.
4
Vrat ti je kao toranj Davidov zidnim vijencima naoruan, tisue titova vise na
njemu, titova od samih junaka.
5
Prsa tvoja: dva blizanca srneta, to pasu meu ljiljanima.
6
Dok dan zahladi i sjene uteku, htio bih poi k smirnovoj gori, k tamjanovu humu.
7
Sva si lijepa, prijateljice moja, nema ljage na tebi.
8
Doi s Libanona, zarunice, k meni, doi s Libara, doi k meni! Sii s brijega
amonskoga, s vrhunca senirskoga i hermonskoga, iz peina lavovskih, s gora
risovskih!
9
Ranjava srce moje, sestro zarunice moja, oarava mi srce svakim pogledom oiju
svojih, svakom karikom uresa na vratu svojemu!
10
Kako je blaga ljubav tvoja, sestro zarunice moja, mnogo je slaa od vina ljubav
tvoja! Svaku mirodiju nadvisuje miris ulja tvojih.
1272
11
Usne tvoje, zarunice, kaplju medom. Jezik tvoj krije med i mlijeko. Miris je
haljina tvojih kao miris Libanona.
12
Vrt je sestra zarunica moja, dobro ograen, studenac zatvoren, izvor zapeaen.
13
Nasad je tvoj vonjak ipaka, pun plodova prekrasnih, cipra i narda,
14
Narda i afrana, iirota i cimeta i svakojakih rastlina za kad, smirne i aloja, sa
svakojakim najfinijim balsamima.
15
Izvor vrta mojega jest studenac ive vode, to tee s Libanona.
16
Zarunica: Sjevere, ustani sad Jue, ovamo! Puhnite po vrtu mojemu! Neka kaplju
mirisi njegovi! O, neka bi doao dragi moj u vrt svoj, neka bi uivao plodove svoje,
prekrasne!
1
Zarunik: U vrt svoj dolazim, sestro zarunice moja! Berem smirnu svoju s
balsamom svojim, jedem sat svoj s medom svojim, pijem vino svoje s mlijekom
svojim. Jedite, prijatelji, pijte, ponapijte se, mili moji!
2
Zarunica: Spavala sam, ali je srce moje bilo budno. Sluaj! Eto kuca dragi moj!
Zarunik: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, ista moja, mokra
mi je glava od rose, i kosa moja od nonih kapi!"
3
zarunica: Svukla sam ve haljinu svoju, opet bih je morala obui! I noge sam sebi
oprala, ah, morala bih ih opet zamazati!
4
Tada dragi moj promoli ruku svoju kroz rupu: nutrina moj ustrepta od njega.
5
Ja skoih da otvorih dragome svojemu. Tada mi ruke pokapa smirna; niz prste mi
potee smirna na drak prijevornice.
6
Otvorih dragome svojemu. Ali dragoga mojega nije bilo, bio je otiao. Stade mi dah,
jer on je govorio. Traila sam ga, ali ga ne naoh, zvala sam ga, ali mi se ne odazva.
7
Sretoe me straari, to su obilazili po gradu. Izranie me, pokrivalo mi strgae,
straari zidova.
1273
8
Zaklinjem vas, keri jerusalemske, ako susretnete dragoga mojega, kaite mu, da
sam se razboljela od ljubavi.
9
Keri jerusalemske: to je dragi tvoj bolji od ostalih dragih, najljepa meu enama?
to je dragi tvoj bolji od ostalih dragih, te nas tako zaklinje?
10
Zarunica: Dragi je moj bijel i rumen, meu tisuama moe se poznati.
11
Kao zlato glava je njegova, kao najdragocjenije zlato. Kose njegove kao grozdovi,
crne kao gavrani.
12
Oi su mu kao golubice na potoku, mlijekom umivene, poivaju u miru.
13
Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, cvijee mirisno nie u njima. Usne
njegove cvatu kao ljiljani skrletni, kaplju smirnom dragocjenom.
14
Ruke su njegove kao zlatne ipke, obloene dragim kamenjem. Tijelo je njegovo
kao umjetno djelo od slonove kosti, obloeno safirima.
15
Stoji kao na stupovima od mramora, uglavljenim na zlatnom podnoju. Uzrast mu
je kao Libanon, krasan kao cedri.
16
Usta su mu puna sladosti. Sve je na njemu ljupko. Takav je dragi moj, takav je
prijatelj moj, keri jerusalemske!
17
Keri jerusalemske: Kamo je otiao dragi tvoj, najljepa meu enama? Kamo je
okrenuo dragi tvoj, da ga traimo zajedno s tobom?
1
Zarunica: U vrt svoj otiao je dragi moj k lijehama mirisnog bilja, da se naslauje u
gaju ugodnom i da bere ljiljane.
2
Moj je dragi moj, i ja sam njegova! On je pastir na poljanama ljiljana.
3
Zarunik: Lijepa si, draga moja, kao Tirsa krasna kao Jerusalem, strahovita kao
ratna vojska.
4
Odvrati oi svoje od mene; one me omamjuju! Kosa ti je kao stado koza, to silaze s
gore gileadske.
1274
5
Zubi su ti kao stado ovaca, to izlaze iz kupala: sve s blizancima, nijedne meu
njima nema bez janjeta.
6
Kao krika mogranja sjaju tvoja lica ispod koprene.
7
Ve ezdeset imam kraljica i osamdeset drugih ena i djevojaka bez broja.
8
Ali je samo jedna golubica moja, ista moja: samo je ona miljenica materi svojoj,
najmilija njoj, koja ju rodila. Kad je vide, hvale je djevojke, slave je kraljice i inoe:
9
Tko je ona, koja sja kao zora, lijepa kao mjesec, ista kao sunce, strahovita kao ratna
vojska?
10
Zarunica: Silazila sam u gaj oraha, da se nauivam zeleni, to nie u dolini, da
vidim, cvate li ve vinova loza, pupe li ipci.
11
Tada iznenada nijesam znala, kako smete mi se srce pred kolima pratnje
kneevske,
12
Zbor pratnje: Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Zarunica: to
ete gledati na Sulamki, je li ples u dva zbora?
1
Zbor: Kako su lijepi koraci tvoji u papuama, keri kneevska! Okret bedara tvojih
kao erdan oko vrata, djelo ruke umjetnike.
2
Krilo ti je kao zdjela dragocjena nikada u njoj neka ne us fali vina! Tijelo ti je
kao stog penice, ljiljanima ograen.
3
Prsa tvoja: dva blizanca srneta!
4
Vrat tvoj: toranj od slonove kosti! Oi tvoje: jezera u Hebonu pred vratima
batrabimskim. Nos je tvoj kao toranj libanonski, koji gleda prema Damasku.
5
Glava tvoja na tebi kao Karmel, kosa na glavi tvojoj kao grimiz kraljevski, u
pletenice spletena.
6
Zarunik: Kako si lijepa, kako ljupka, ti draga, keri puna miline!
1275
7
Uzrast tvoj kao palma, prsa tvoja kao grozdovi.
8
Obuze me zelja: popet u se na palmu, dohvatit u plodove njezine: tada e mi
njedra tvoja biti groe s vinove loze. Dah je nosa tvojega kao miris jabuke,
9
Usta tvoja kao najbolje vino, to mi slatko kvasi grlo lije se preko usana i zuba.
10
Zarunik: Ja sam posve dragoga svojega! I srce je njegovo puno enje za mnom.
11
Doi, dragi moj, poimo van u polja! Pod grmljem ciprovim legnimo na poinak!
12
Rano u jutro poi emo u vinograde da vidimo, zamee h se ve vinova loza,
otvaraju li se cvjetovi, cvatu li ipci. Tamo u ti posvetiti ljubav svoju.
13
Mandragore diu ve svojim mirisom. Vrata naa kriju svakojakoga krasnog voa:
novoga i staroga, za tebe sam ga sauvala, Dragi moj!
1
Ah, da bi mi ti brat bio, koji je dojio prsa matere moje! Tada bih te smjela cjelivati,
kad bih te nala vani: nitko me ne bih za to prekorio.
2
Uzela bih te sa sobom i povela te u kuu matere svoje, koja me odgojila, dala bih ti
da pije vino mirisavo, sok od ipaka.
3
Tada se privine ljevica njegova pod glavu moju, u ljubavi me ogrli desnica njegova.
4
Zarunik: Zaklinjem vas, keri jerusalemske: nemojte buditi, nemojte smetati
ljubavi, dok njoj samoj ne bude volja!
5
Keri jerusalemske: Tko je ona, koja ide gore iz pustinje tamo, naslonjena na
dragoga svoga? Zarunik: Pod jabukom probudio sam te, gdje te je u bolima rodila
mati tvoja, gdje je u muci leala roditeljka tvoja.
6
Kao peat postavljam se tebi na srce, na ruku tvoju kao peat! Keri jerusalemske:
Jest, ljubav je jaka kao smrt. Ljubomornost ljubavi tvrda je kao svijet mrtvih. ar je
njezin kao oganj plamenit, i munje su plamenovi njezini.
7
Kad bi bilo jo toliko voda: "ne mogu one da ugase ljubav! I rijeke nikada ne
otrgnue ljubavi! Kad bi tko davao sve imanje kue svoje za ljubav: mogao bi on biti
1276
samo prezren!
8
Braa zarunice: Imamo se stricu, jo nema prsiju, to emo initi sa sestrom
svojom, kad je dou prositi?
9
Ako je ona zid: sagradit emo na njemu tvravu od srebra! Ako li vrata, utvrdit
emo ih trenicama cedrovim!
10
Zarunica: Ja sam zid! Prsa su moja kao tornjevi. Ali sam za njega jedna, koja se je
ve predala.
11
Imao je Salomon vinograd u BaalHamonu, povjerio je vinograd uvarima i morao
je svaki za rod njegov platiti tisuu srebrnjaka.
12
Zarunica: Moj vlastiti vinograd samo je za me, tebi te tisue, o Salomone, i dvije
stotine onima, koji uvaju plodove njegove!
13
Zarunik: Ti, koja stanuje u vrtovima prijatelji prislukuju glas tvoj, daj mi da ga i
ja ujem!
14
Zarunica: Bre doi, dragi moj, kao srna ili kao jelene na gorama mirisnim!
1277
Izaija
Izaija, glava 1
1
Vienje Izaije, sina Amosova, to ga je gledao nad Judom i Jerusalemom u dane
kraljeva Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije od Jude.
2
ujte, nebesa, sluaj, zemljo, jer Gospod govori: "Djecu odgojih i podigoh, ali mi
ona postade nevjerna.
3
Vol poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega. Samo Izrael ne
poznaje, narod moj ne razumije!"
4
Jao, pokoljenje grijeno, narode zlodjelima natovareni, leglo zlikovaca, djeco
izroena! Oni ostavie Gospoda, pogrdie Sveca Izraelova, okrenue mu lea.
5
Kamo da vas se jo bije, kad jednako otpadate?
6
Posve je bolesna glava i posve je iznemoglo srce. Od pete do glave nema nita
zdrava na tebi, samo uboj, modrice i rane svjee. Nije ih se iscijedilo, ni zavilo, ni
uljem ublailo.
7
Zemlja je vaa postala pustinja, gradovi su vai ognjem popaljeni i vae njive :
tuini ih jedu na vae oi, pusto je kao kod razora Sodome.
8
Samo ki Siona preostade kao koliba u vinogradu, kao straara u polju krastavaca,
kao kula straarska.
9
Jest, da nam Gospod nad vojskama nije ostavio jedan ostatak, bili bismo kao
Sodoma, izjednaili bismo se s Gomorom!
10
I ujte rije Gospodnju, knezovi Sodome, posluaj naputak Boga naega, narode
Gomore!
11
"to e mi mnotvo rtava vaih?", tako govori Gospod. "Sit sam rtava od ovnova
i pretiline od teladi i ne marim vie za krv bikova, janjaca i jaraca.
1278
12
Kad dolazite da se pokaete preda mnom : tko trai od vas, da gazite trijemove
moje?
13
Ne prinosite vie rtava nevrijednih, jer mi se gadi. Mjesec mlaak, subotu, poziv
na blagdan svean ne podnosim: zlodjela i blagdan.
14
Dua moja mrzi na vae mlaake i blagdane, jer su mi na teret i dodija mi podnositi
ih.
15
I kad irite ruke svoje zatvaram ipak oi svoje od vas, i kad molite jo toliko, ne
sluam vas: ruke su vae pune krvi.
16
Operite se! Oistite se! Uklonite zla djela svoja ispred oiju mojih, prestanite zlo
initi!
17
Uite se dobro initi: teite za pravdom, pomaite potlaenomu, pribavite pravicu
siroti, branite udovicu!"
18
"Dobro dakle, sudimo se!", tako govori Gospod. "I ako su grijehi vai crveni kao
skerlet, postat e bijeli kao vuna!
19
Ako hoete sluati, uivat ete najbolje u zemlji.
20
Ali ako neete i prkosite, proderat e vas ma!" Zaista, usta Gospodnja rekoe.
21
Kako postade bludnicom vjerni grad, koji je bio pun pravice! Neko je stanovala u
njemu pravednost, a sada krvnici.
22
Srebro tvoje postade troska, vino tvoje razvodnjeno.
23
Knezovi su tvoji buntovnici, drugovi kradljivcima. Oni svi ljube mito i lete za
novcima. Siroti ne daju pravice i parnica udovice ne dolazi pred njih.
24
Zato govori Svemogui, Gospod nad vojskama, Izraelov jaki Bog: "Ha, rijeit u se
na neprijateljima svojim, osvetit u se protivnicima svojim!
25
Okrenut u ruku svoju proti tebi! Oistit u kao luivom troske tvoje, izluit u sve
olovo tvoje.
1279
26
Postavit u ti opet suce kao prije i savjetnike kao iz poetka. Tada e se opet zvati
'grad pravednosti', 'grad vjerni'.
27
Tvorenjem pravde Sion e se spasiti, pravednou obraenici njegovi."
28
A nevjernici i grjenici svi e propasti. Koji ostave Gospoda, izginut e.
29
Jer ete se posramiti zbog gajeva, to ih tako ljubite. Morat ete se zastidjeti zbog
vrtova, to ih tako volite.
30
Jer ete biti kao hrast, kojemu vene lie, kao vrt bez vode,
31
Jaki e biti kao kuine, djelo njegovo kao iskra. Oboje e se zapaliti zajedno, i nitko
nee gasiti.
Izaija, glava 2
1
Objava, koju je primio Izaija, sin Amosov, o Judi i Jerusalemu.
2
Na svretku dana dogodit e se, da bude utvrena gora s kuom Gospodnjom kao
glavica gorama, uzviena iznad visina.
3
Tada e grnuti k njoj svi koliki narodi. Mnogi e narodi ii tamo i govoriti: "Doite
da idemo na goru Gospodnju, u kuu Boga Jakovljeva! Neka nas on ui svojim
putovima! Mi hoemo hoditi stazama njegovim, jer nauka izlazi sa Siona i rije
Gospodnja od Jerusalema.
4
On sudi meu narodima, govori pravicu mnogim narodima. Oni raskivaju maeve
svoje za raonike, koplja svoja za srpove. Vie ne die ma narod proti narodu i vie se
ne ui ratu.
5
Dakle, kuo Jakovljeva, zaputimo u svjetlosti Gospodnjoj!
6
Ali si odbacio narod svoj, kuu Jakovljevu; jer su puni vraara s Istoka, gatalaca kao
Filistejci. Idu ruku u ruku s tuincima.
7
Puna je zemlja njihova srebra i zlata i nema broja blagu njihovu; puna je zemlja
njihova konja i nema broja kolima njihovim.
1280
8
Puna je zemlja njihova idola i klanjaju se djelu ruku svojih, to ga nainie prsti
njihovi.
9
Pregiblje se ovjek, ponitava se mu; nee im oprostiti.
10
Zavuci se u peine kamene, skrij se u prah, pred strahovitim pogledom
Gospodnjim, pred uzvienim velianstvom njegovim!
11
Prignut e se uznositost ljudi, ponitit e se oholost mueva. Samo je Gospod
uzvien u onaj dan.
12
Jer e dan suda Gospod nad vojskama odrati nad svim, to je oholo i uznosito, i
nad svim, to se podie, da se to poniti,
13
Nad svim cedrima Libanona, visokim, ponositim, i nad svim hrastovima od Baana,
14
Nad svim gorama visokim i nad svim humovima izdignutim,
15
Nad svakom kulom visokom i svakim zidom utvrenim,
16
Nad svim laama tarikim i nad svakim brodom dragocjenim.
17
Prignut e se uznositost ljudi, ponitit e se oholost mueva. Samo je Gospod
uzvien u onaj dan.
18
Ieznut e svi idoli.
19
Zavlait e se ljudi u peine kamene, u rupe zemaljske pred strahovitim pogledom
Gospodnjim, pred uzvienim velianstvom njegovim, kad ustane da zemlju prepadne.
20
U onaj e dan ovjek idole svoje iz srebra i zlata, to ih nainio sebi, da im se
klanja, pobacati krticama i slijepim miima.
21
Da se zavue u rasjekline kamene, u pukotine gorske pred strahovitim pogledom
Gospodnjim, pred uzvienim velianstvom njegovim, kad ustane da zemlju prepadne.
22
Zato se proite ljudi, kojima kroz nos ide dah ivotni! Kako ih treba malo cijeniti!
1281
Izaija, glava 3
1
Gle, Svemogui, Gospod nad vojskama, oduzima Jerusalemu i Judi tap i potporu,
svaku potporu u kruhu, svaku potporu u vodi,
2
Junaka i ratnika, suca i proroka, vraara i starjeinu,
3
Stotnika i ovjeka ugledna, savjetnika, majstora u umjetnosti i arobnjaka.
4
Djeake stavljam za gospodare nad njima. Djeca e im obijesna zapovijedati.
5
I gura se narod, ovjek proti ovjeku, i jedan proti drugomu. Ustaje mladi na starca
nepoten na potena.
6
Tada jedan uhvati brata u kui oca svojega: "Ti ima jo gornju haljinu, ti mora biti
knez na i vladati nad ovim rasulom!"
7
Onda on u onaj dan povie glasno: "Neu da budem lijenik za rane, U kui mojoj
nema kruha ni haljine, Ne postavljajte me knezom narodu!"
8
U ruevine e pasti Jerusalem, i Juda e pasti, jer se jezici njihovi i djela njihova
protive Gospodu i prkose svetim oima njegovim.
9
Izgled lica njihova svjedoci proti njima. Kao Sodoma govore javno o grijehu
svojemu. Jao njima! Sebi samima samo nanose tetu.
10
Blagoslovljen je pravednik! Njemu je dobro; jer anje plau svojih djela
11
Teko bezboniku! Njemu je zlo; jer e mu se naplatiti rad njegovih ruku.
12
Djeca, narode moj, tvoji su gospodari. Lihvari vladaju nad tobom. Narode moj,
zavodnici su tvoje voe. Oni kvare tijek tvojoj stazi.
13
Na sud ustaje Gospod, da sudi narodima.
14
Na sud ide Gospod sa starjeinama naroda svojega i s knezovima njegovim:
"Potrste vinograd! U vaim je kuama ugrabljeno dobro siromaha.
15
Kako vi dolazite da gazite narod moj, da satirete siromaha, govori svemogui
Gospod nad vojskama.
1282
16
Gospod govori: "Uznosite su keri Siona. Idu opruena vrata i bacajui poglede
pohotne. Sitno koraaju i zvekeu nogama."
17
Zato e Svemogui uiniti da oelavi tjeme kerima Siona. Prijekor i sramotu
donijet e na njih Gospod.
18
U onaj e dan Svemogui otrgati nakit: "none zaponce, poeonice i polumjesece,
19
Naunice, narukvice i koprene,
20
Ukosnike, podveze i pojase sjajne, mirisnice i hamajlije,
21
Prstene i nosnice,
22
Sveane haljine i plateve, ogrtae i kesice,
23
Ogledala, fine kouljice, oglavlja i pokrivala.
24
Tada e biti mjesto miomirisa smrad, mjesto pojasa ue, mjesto pletenica ela,
mjesto sveanih haljina pokornika odjea, mjesto ljepote ljaga.
25
Tvoji ratnici padaju od maa, tvoji junaci u boju.
26
Vrata njegova tuguju i plau, oplijenjen sjedi on na zemlji.
Izaija, glava 4
1
U onaj e dan sedam ena prionuti za jednoga mua i ovako e govoriti: "Same
emo se hraniti i odijevati, samo daj da nosimo tvoje ime, skini s nas sramotu!"
2
U onaj e dan biti mladica Gospodnja na ures i ast, i plod zemlje na ponos i slavu
onima, koji su bili spaeni iz Izraela.
3
Tko je tada jo preostao u Sionu i na ivotu je u Jerusalemu, zvat e se svet, svaki,
koji je upisan za ivot, u Jerusalemu.
4
Kada Svemogui opere neistou: keri Siona i utamani iz sredine njegove krvno
djelo Jerusalema duhom suda, duhom ienja:
1283
5
Tada e Gospod nad itavim prostorom gore Siona, nad skuptinama njezinim
stvoriti oblak za dan, a za no sjaj i plameni oganj. Jest, zaklon e biti nad svom
slavom.
6
I bit e koliba, da sjenom zaklanja danju od ege i da bude zar tita i krov od oluje i
dada.
Izaija, glava 5
1
Zapjevat u o prijatelju svojemu, pjesmu prijatelja svojega o vinogradu njegovu!
Vinograd je imao prijatelj moj na plodnoj visini.
2
On ga je ogradio i otrijebio iz njega kamenje i zasadio u njemu lozu plemenitu.
Sagradio je u njemu kulu, iskopao tijesak i nadao se, da e roditi groem, a on rodi
vinjagom.
3
I sada, stanovnici Jerusalema, ljudi iz Jude, sudite izmeu mene i vinograda mojega!
4
to je jo trebalo uiniti vinogradu mojemu, a la mu nijesam uinio? Nijesam li se
smio nadati, da e roditi groem? A on rodi vinjagom.
5
Pa da vam sada javim, to u uiniti vinogradu svojemu: "Sruit u ogradu njegovu,
neka postane panjak! Sruit u zid njegov, neka se gazi!
6
Uinit u ga pustinjom, nee se obrezivati ni okopavati. Buknut e u njemu draa i
trnje. I zapovjedit u oblacima, da ne putaju vie na njega dada.
7
Jer je kua Izraelova vinograd Gospoda nad vojskama i ljudi su Judini sad miline
njegove. On se nadao dobru djelu, a eto zlo djelo, pravednosti, a eto zloa!
8
Jao vama, koji sastavljate kuu s kuom, njivu na njivu nastavljate, dok vie ne bude
prostora, a vi sami ostanete vlastela u zemlji!
9
U mojim uima zvui rije Gospoda nad vojskama: "Zaista, mnoge e kue
opustjeti! Bile i tako velike i tako lijepe: postat e bez ljudi!
10
Jer e deset rala vinograda dati jedan bat, jedan homer sjemena dat e efu."
11
Jao vama, koji se rano ujutro opijate i do kasno u no sjedite i gorite od vina!
1284
12
Citara i harfa, bubanj i frula i vino na vaim su gozbama. A ne pazite na upravljanje
Gospodnje i ne vidite djela ruku njegovih.
13
Zato mora narod moj putovati u suanjstvo, jer nije imao razboritosti. Istroeni su
od gladi plemeniti njegovi, i mnotvo njegovo gine od ei.
14
Zato irom otvara carstvo mrtvih poudno drijelo svoje i silno razvaljuje zjalo: i
silazi u njega sjaj Jerusalema, buno mnotvo njegovo i tko se veseli u njemu.
15
Tako se pregiblje ovjek, ponitava se mu; oi se oholicama sputaju.
16
A uzvisit e se na sudu Gospod nad vojskama, i Bog, Sveti, pokazat e se svet u
pravednosti.
17
Tada e tamo pasti janjci, kao da je to paa njihova, i ovnovi e pasti travu na
ruevinama plemenitih.
18
Jao vama, koji dovlaite zlodjela konopcima ludosti, odmazdu kao uem kolskim!
19
Koji govorite: "Neka ipak pohiti, neka brzo doe djelo njegovo, da ga vidimo!
Neka se ipak priblii, neka doe to je naumio Svetac Izraelov, da ga poznamo!
20
Jao vama, koji zlo zovete dobro, i a dobro zlo! Koji pravite od tmine svjetlost, a od
svjetlosti tminu, koji pravite od gorkoga slatko, a od slatkoga gorko!
21
Jao vama, koji ste mudri u vlastitim ocima i razumni pred samima sobom!
22
Jao vama, koji ste junaci u piu l vina i hrabri u mijeanju silovita pia!
23
Koji oslobaate krivca za poklone, a onome, koji ima pravo, oduzimate pravdu!
24
Zato kao to jezik ognja prodire strnjiku, i slame nestaje u plamenu, tako e
korijen njihov postati kao trule, cvijet e se njihov razletjeti kao prah, jer odbacie
zakon Gospoda nad vojskama i pogrdie rije Sveca Izraelova.
25
Zato se je raspalio gnjev Gospodnji na narod njegov. On je zamahnuo rukom
svojom na njega, udario ga da su se gore zadrmale i da su mrtva tjelesa njihova leala
po ulicama kao smee. Kod svega toga nije popustio gnjev njegov, i jo je uvijek
ostala ispruena ruka njegova.
1285
26
Podignut e zastavu narodu u daljini i primamiti ga s krajeva zemlje. I gle, brzo
dolazi i hitro.
27
Nema u njem umorna ni sustala. Nitko ne drijema i nitko ne spava. Nikomu se ne
raspasuje pojas oko bedara njegovih. Nikomu se ne rastrga remen na obui njegovoj.
28
Strijele su njegove otre, i svi su lukovi njegovi zapeti. Kao kremen su kopita konja
njegovih i tokovi su njegovi kao vihor.
29
Rika je njegova kao u lavice. Rie kao mladi lavovi. Rei, zgrabi plijen i dri ga
vrsto i nitko mu ga ne ote.
30
U onaj dan bui nad Judom kao to bui more. I pogleda li se na zemlju: gle, tu je
tmina tjeskobna, i svjetlost je pomraena oblakom tamnim!
Izaija, glava 6
1
U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemoguega gdje sjedi na prijestolju visoku i
uzvienu. Skut je njegov ispunjavao hram.
2
Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao est krila. Dvjema je zaklanjao lice svoje,
dvjema noge svoje, a dvjema se lebdei drao.
3
Jedan je vikao drugome: "Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama! Puna je sva
zemlja slave njegove."
4
I zadrmae se pragovi na vratima od glasa, kojim su vikali, i kua se napuni dima.
5
Tada ja povikah: "Jao meni, ja sam izgubljen; jer sam ovjek neistih usana i stojim
kod naroda neistih usana. I ugledah kralja, Gospoda nad vojskama, vlastitim oima!"
6
Tada jedan od serafa doletje k meni, u ruci mu iv ugljen, to ga je bio uzeo sa
rtvenika klijetima.
7
Dotae se njim usta mojih i ree: "Gle, ovo se dotae usana tvojih: krivnja zlodjela
tvojih ieznu, grijeh se tvoj utamani!"
8
I zauh glas Svemoguega, koji ree: "Koga da poljem? Tko e ii po nalogu
mojemu?" Ja odgovorih: "Evo mene, polji me!"
1286
9
On ree: "Idi, reci tome narodu: "Sluajte samo, sluajte, ali neete razumjeti!
Gledajte samo, gledajte, ali neete poznati!
10
Uini da otvrdne srce tome narodu! Uini gluhima ui njegove, slijepima oi
njegove, da ne vidi oima svojim, da ne uje uima svojim, da srce njegovo ne dobije
spoznaje, da se ne obrati i ne ozdravi!"
11
Ja upitah: "Dokle, Svemogui? On odgovori: "Dok ne opuste gradovi, da budu bez
stanovnika, kue da budu bez ljudi, i zemlja dok ne opusti,
12
Dok Gospod ne protjera u daljinu ljude i ne bude pusto velika u zemlji.
13
Jest, ivi jo u njoj desetina, pa e se i ona zatrti! Ali kao kod brijesta, kao kod
hrasta ostane panj, i kad se posijeku, tako je njihov panj sveto sjeme.
Izaija, glava 7
1
U dane Ahaza, sina Jotama, sina Uzije, kralja Judina, dooe kralj Resin od Arama i
Pekah, sin Remalijin, kralj Izraelov, na Jerusalem, da ga opsjednu, ali ga ne mogoe
zauzeti.
2
Javie kui Davidovoj: "Aram se je utaborio u Efraimu." Tada zadrhta srce njegovo
i srce naroda njegova kao to ustrepe drvee u umi od vjetra.
3
I Gospod ree Izaiji: "Izai k Ahazu, ti i tvoj sin earJaub, na kraj vodovoda
gornjega jezera l na put kod polja valjareva,
4
I reci mu: uvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plai od ta dva
ugarka, to se pue, unato raspaljenom gnjevu Resina i Arama i sina Remalijina!
5
Jer Haran zlo misli proti tebi i Efraim i sin Remalijin,
6
Jer rekoe: "Hajdemo na Judu, pritisnimo ga, osvojimo ga za se, i sina Tabelova
uinimo kraljem u njem!"
7
Zato veli Gospod, Svemogui: "To nee nikada uspjeti i nikada se dogoditi!
8
Ne, Aramu je glava Damask, i Damasku je glava Resin. Jo ezdeset i pet godina, i
Efraim je opustoen, i nema vie tamo naroda.
1287
9
Efraimu je glava Samarija, i Samariji je glava sin Remalijin. Ako ne vjerujete,
nemate vie opstanka."
10
I Gospod ree dalje Ahazu:
11
"Izmoli sebi znak od Gospoda, Boga svojega, u dubini dolje, ili gore u visini!
12
Ahaz odgovori: "Neu moliti za to, niti u kuati Gospoda."
13
Tada ree Izaija: "Sluajte dakle od kue Davidove! Nije li vam dosta, to
dosaujete ljudima, da jo dosaujete i Bogu mojemu?
14
Zato e vam sam Svemogui dati znak: "Eto, djevica e zaeti i roditi sina i
nadjenuti mu ime Emanuel
15
Gruevinom i medom hranit e se, dok ne naui odbaciti zlo, a izabrati dobro.
16
Jer prije nego jo djeak naui odbaciti zlo, a izabrati dobro, leat e opustoena
zemlja, pred koje dvojicom kraljeva tebe hvata groza.
17
Gospod e pustiti na te, na narod tvoj i na kuu oca tvojega dane, kakvih nije bilo,
otkad Efraim otpade od Jude, preko kralja asirskoga.
18
U onaj e se dan dogoditi, da Gospod zazvidi muhi, to sjedi na kraj rijeka
egipatskih, i peli u zemlji asirskoj.
19
Svi oni dolaze i nastanjuju se u pustim dolinama i u kamenim rasjelinama, u svim
trnjacima i na svakom panjaku.
20
U onaj e dan Svemogui obrijati britvom kupljenom iz preko Eufrata, kraljem
asirskim, kosu na glavi i sve druge kose. I bradu e on uzeti.
21
U onaj e se dan dogoditi, da jedan sebi dri kravicu i dvije ovce.
22
I zbog mnoine mlijeka, to ga one daju, hranit e se ljudi gruevinom; jer od
gruevine i meda ivjet e svaki, koji je preostao u zemlji.
23
U onaj e se dan dogoditi, da je svako mjesto, gdje ima tisue okota za tisuu
ekela, puno trnja i puno drae.
1288
24
Sa strijelom i lukom ide se onamo, jer je sva zemlja trnje i draa.
25
Na sve breuljke, to se sada kopaju trnokopom, nee se vie stupiti od straha pred
trnjem i draom. Sluit e govedima kao pasite i bit e gaeni od ovaca."
Izaija, glava 8
1
Gospod mi ree dalje: "Uzmi plou veliku i napii na njoj pismom ovjejim:
'MaheralalHaBaz Hitro grabi, brzi plijen'
2
I uzmi mi usto pouzdane svjedoke, naime sveenika Uriju i Zahariji, sina
Berekijina!"
3
Tada ja pristupih k proroici, ona zatrudnje i rodi sina. A Gospod mi zapovjedi:
"MaheralalHaBaz;
4
Jer prije nego jo djeak naui zvati oe i majko, donijet e se bogatstvo od
Damaska i plijen od Samarije pred kralja asirskoga."
5
Dalje jo ree mi Gospod:
6
"Jer ovaj narod prezire vode iloaha, to teku tiho, i dri s Resinom i sinom
Remalijinim,
7
Zato, evo, Svemogui e navesti na njih silne, velike vode Eufrata: "kralja Asirije i
svu mo njegovu. On e se popeti iznad svih korita svojih, izai e iznad svih obala
svojih.
8
Razlit e se preko Jude, zaplavit e i poplaviti, dok doe do grla, Krila e mu se
rairiti preko sve kolike zemlje tvoje, o Emanuele!
9
Bjesnite samo, narodi i drite! ujte, sve daljine zemlje! Oruajte se drite!
Oruajte se, drite!
10
Snujte osnovu ona e se ipak unititi! Stvorite odluku nee biti od nje nita, jer
Bog je s nama.
11
Jer mi ovako ree Gospod, kad je ruka njegova teko leala na meni i on me
opomenuo, da ne idem putem ovoga naroda:
1289
12
"Ne zovite urotom sve ono, to ovaj narod zove urotom; i onoga, ega se on boji, ne
bojte se i ne plaite se!
13
Gospoda nad vojskama, njega drite svetim! On neka vam je strah, i on neka vam
je bojazan!
14
On e vam postati povod svetosti, kamen spoticanja, hrid spoticanja za obadvije
kue Izraelove, zamka i mrea za stanovnike Jerusalema.
15
Mnogi se od njih spotiu i padaju, bit e satrveni, zapleteni i uhvaeni."
16
Ja u sauvati svjedoanstvo, zapeatiti objavu u svojim uenicima.
17
ekat u Gospoda, koji skriva lice svoje od kue Jakovljeve, i ufat u se u njega.
18
Evo, ja i djeca, koju mi je darovao Gospod, jesmo postavljeni za znak i znamenje u
Izraelu od Gospoda nad vojskama, koji stanuje na gori Sionu.
19
I ako vam reknu: "Pitajte vraare i gatare, koji apu i guu!", odgovorite: "Ne
treba li narod da pita Boga svojega? Zar da pita mrtve za ive?"
20
Traite zakon i objavu! Tko ne govori tako, njemu vie nema, zore.
21
Hoda naokolo, zabrinut i gladan. A kad ogladni, upada u gnjev i psuje svojega
kralja i Boga!
22
Okretat e se prema gore i gledat e dolje na zemlju. A eto, ti je samo nevolja i
tmina, tjeskoban mrak.
Izaija, glava 9
1
Ali e se raspriti tmina! Zemlja, gdje sad vlada nevolja, ne ostaje zamraena! U
prvo vrijeme osramotili su zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu. Ali u posljednje
vrijeme asti on put na moru, zemlju s one strane Jordana, okolinu neznaboaku.
2
Narod, koji hodi u tami, gleda svjetlost veliku. Nad onima, koji stanuju u zemlji
tamnoj, sja svjetlost.
3
Ti daruje bogato veselje, umnoava radost. Ljudi se raduju pred tobom, kao to se
raduju o etvi, kao to se vesele, kad se dijeli plijen.
1290
4
Jer lomi teret jarma njegova, tapove lea njegovih, palicu gonia njegova kao
neko u dan Midjana.
5
Jer svaka obua ratnika i plat krvlju napojen izgorjet e i bit e plijen plamenu.
6
Jer nam se rodi dijete, sir nam se dade. Vlast poiva na pleima njegovim, 'udo od
savjetnika' glasi ime njegovo, 'Jaki Bog, 'Otac vjeni', 'Knez mira'.
7
Njegova je punina vlasti, mir nema nikada kraja. Vladat e na prijestolju Davidovu i
nad kraljevstvom njegovim. Uvrstit e ga i poduprijeti pravicom i pravednou od
sada dovijeka. Revnost Gospoda nad vojskama to e uiniti.
8
Rije posla Svemogui proti Jakovu. Ona e pasti u Izraelu.
9
Objavit e se svemu narodu, Efraimu i stanovnicima Samarije, koji oholo i ponosito
govore:
10
"Opeke se sruie, ali mi sada gradimo od tesana kamena. Dudovi su bili posjeeni,
ali mi stavljamo cedre na mjesto njihovo.
11
Ali Gospod dade protivnicima Resinovim prevlast nad njima i podbode neprijatelje
njihove:
12
Sirijce na istoku, Filistejce na zapadu. Na sva usta prodrijee Izraela. Kod svega
toga ne popusti gnjev njegov, i ostade jo uvijek ispruena ruka njegova.
13
Ipak se narod ne obrati li onomu, koji ga je bio. Za Gospoda nad vojskama nijesu
pitali nita.
14
Zato odsijee Gospod obadvoje Izraelu, glavu i rep, granu palmovu i situ u jedan
dan.
15
Starjeine i ugledni, to su glava; i proroci, koji ue la, to su rep.
16
Vode toga naroda jesu zavodnici, a koji se daju voditi od njih, osueni su na
propast.
17
Zato Svemogui nije tedio mladia njihovih i nije se smilovao sirotama i
udovicama njihovim, jer su svi oni bezboni i zli, i svaka usta govore ludost. Kod
svega toga ne popusti gnjev njegov, i ostade jo uvijek ispruena ruka, njegova
1291
18
Jer je bezbonost gorjela kao oganj, koji spali trnje i drau i upali gutik ume, tako
da uzavrije u stupove dima.
19
Od gnjeva Gospoda nad vojskama bila je zemlja spaljena, i narod je bio plijen
plamenu. Nitko nije tedio drugoga.
20
Prodirali su s desne strane i ostali ipak gladni; derali su s lijeve stranke, i nijesu
se opet nasitili.
21
Svaki je jeo meso blinjega svojega: "Manaseh Efraima, Efraim Manaseha. A
obojica se sloie na Judu. Kod svega toga ne popusti gnjev njegov, i ostade jo
uvijek ispruena ruka njegova.
Izaija, glava 10
1
Teko onima, koji izdaju zakone pune zla, i onima, koji piu naputke, to tlae,
2
Da odbiju od suda uboge, da siromasima naroda mojega ugrabe pravicu, da im
plijen budu udovice i da mognu opljakati sirote!
3
to ete initi u dan pohoenja i zla vremena, to dolazi izdaleka? Kojemu ete
pribjei za Pomo? I gdje ete ostaviti bogatstvo svoje?
4
Ne preostaje nita, nego da se prignete meu roblje, da padnete meu pobijene. Kod
svega toga ne popusti gnjev njegov, i ostade jo uvijek ispruena ruka njegova.
5
Teko Asiriji: "ibi gnjeva mojega, palici jarosti moje u ruci mojoj!
6
Proti narodu bezbonome aljem ga; proti narodu, na koji se gnjevim, zapovjedam
mu, da plijeni i otima sebi i da ga izgazi kao blato na ulicama.
7
Ali on ne shvaa tako; srce njegovo ne misli tako. Ne, samo unitenje ima on u srcu,
da istrijebi mnoge narode.
8
Jer on veli: "Nijesu li kraljevi svi moji knezovi?
9
Nije li Kalno kao Karkemi? Nije li Hamat kao Arpad? Nije li Samarija kao
Damask?
1292
10
Kako je ruka moja podizala kraljevstva bogova, kojih likovi bili su moniji od onih
u Jerusalemu i Samariji,
11
Neu li uiniti i Jerusalemu i njegovim bogovima onako, kako sam uinio Samariji
i njezinim bogovima?"
12
Ali kad svri Svemogui sve djelo svoje na gori Sionu i u Jerusalemu, tada u
kazniti oholo djelovanje kralja asirskoga i ponosito sijevanje oiju njegovih.
13
Jer ree: "Snagom ruku svojih to sam izveo i mudrou svojom, jer sam tako
razuman. Uklonio sam mee narodima, zaplijenio sam blago njihovo, u prah sam
rinuo ohole vladaoce njihove.
14
Ruka je moja uhvatila kao gnijezdo bogatstvo naroda. Iako se nagrabe ostavljena
jaja, tako sam uzeo svu zemlju, i nitko nije maknuo krilima, ni kljuna otvorio ili se
usudio cvrknuti.
15
Hvasta li se sjekira proti onome, koji njom sijee? Velia li se pila proti onome,
koji je vue? Kao da bi prut mahao onim, koji ga digne! Kao da bi tap podizao
onoga, koji nije od drveta!
16
Zato e svemogui Gospod nad vojskama poslati meu jake njegove suicu, i pod
slavom e njegovom planuti poar kao oganj.
17
I svjetlost Izraelova postat e oganj i Svetac njegov ivi plamen, koji njegovo trnje
i drau spaljuje i u jedan dan unitava.
18
I njegove krasne ume i vrtove unitit e od due do mesa. I bit e, kao kad
bolesnik iznemogne.
19
Lahko se moe izbrojiti ostatak drvea, ume, napisat ga moe jedan djeak.
20
A u onaj dan ostatak Izraelov i tko je umaknuo od kue Jakovljeve nee se vie
oslanjati na onoga, koji ih bije, nego e se vjerno oslanjati na Gospoda, Sveca
Izraelova.
21
Obratit e se ostatak, ostatak Jakovljev, k Bogu jakome.
22
I kad bi naroda tvojega, Izraele, bilo kao pijeska morskoga: "ovamo e se ostatak
od njega obratiti. Odreeno je unitenje. Pravednost ga dovodi.
1293
23
Jer odreeno unitenje izvrit e svemogui Gospod nad vojskama po svemu
svijetu.
24
Zato ovako govori svemogui Gospod nad vojskama: "Ne boj se, narode moj, koji
stanuje na Sionu, Asirca, koji te bije tapom i ibu svoju die na te kao neko Egipat.
25
Jer samo jo kratko vrijeme, jo malo, i gnjev moj i jarost moja prestaje, da ih
uniti."
26
Tada e Gospod nad vojskama poginuti na njih bi kao onda, kad je na hridini
gavranovoj pobio Midjance On e tap svoj podignuti nad more, kao to ga je podigao
proti Egiptu,
27
U onaj e se dan skinuti breme s lea tvojih, i jaram e njegov pasti s vrata tvojega.
28
On dolazi i ide prema Ajatu, prolazi kroz Migron, ostavlja prtljagu svoju u
Mikmau.
29
Prolaze klancem, ostaju nou u Gebi; Rama se prepada, Gibea Saulova bjei.
30
Vii iza glasa, keri Galimova! Sluaj, Lai! Jadni Anatot!
31
Madmena luta naokolo. Stanovnici Gebima bjee,
32
Jo danas posjeduje Nob. Ve rukom svojom zamahuje proti gori keri sionske,
proti humu Jerusalema.
33
Ali gle, tada svemogui Gospod nad vojskama kree grane silom strahovitom.
Visoki padaju, uzdignuti se snizuju.
34
uma gusta pada pod sjekirom, Libanon se rui pod Silnim.
Izaija, glava 11
1
Ali e izai mladica iz podanka Jesejeva; izdanak proizlazi iz korijena njegova.
2
Na njemu e poivati duh Gospodnji: duh mudrosti i razuma, duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjega.
1294
3
Strah Gospodnji dopada se njemu. Nee suditi po oevidu, niti e odluivati po
uvenju.
4
Ne, u pravednosti sudi on malenima, po pravici prosuuje siromahe u zemlji. Udara
silnike tapom usta svojih. Dahom usana svojih umori bezbonika.
5
Pravednost je pojas bedara njegovih i vjernost je pojas bokova njegovih.
6
Tada e k boraviti s janjetom, ris e leati s jaretom, tele, lav i ovca bit e zajedno.
Malen djeak moe ih voditi.
7
Krava i medvjedica zajedno e pasti. Mladi njihovi zajedno e leati. I lav e jesti
slamu kao govee.
8
Nejae igrat e se nad rupom gujinom. U rupu zmije baziliska zavlait e ruku svoju
dijete odbijeno od prsiju.
9
Nee se initi nita zlo, nikakva nepravda vie na cijeloj svetoj gori mojoj, jer je
zemlja puna poznanja Gospodnjega, kao to vode pokrivaju dno morsko.
10
U onaj dan izdanak iz korijena Jesejeva stoji kao zastava naroda: neznaboci ga
potrauju, i poivalite njegovo bit e slavno.
11
U onaj dan prua Svemogui po drugi put ruku svoju, da otkupi ostatak naroda
svojega, to je preostao od Asirije i od Egipta i od Patrosa, od Kua, Elama, ineara,
od Hamata i od otoka morskih
12
Zasadit e zastavu narodima, skupiti razagnane od Izraela i skupiti razasute Judine
s etiri kraja zemlje.
13
Tada e nestati ljubomornosti Efraimove. Neprijatelji Judini istrijebit e se. Efraim
nee vie zavidjeti Judi, a Juda nee vie pobijati Efraima.
14
Ne, letjet e k moru na plea Filistejima. Zajedno e oplijeniti sinove Istoka,
zaposjest e Edom i Moab. Sinovi Amonovi podloni su njima.
15
Presuit e Gospod morski jezik Egipta i mahnut e rukom svojom nad Eufratom
snagom duha svojega. Razbit e ga, u sedam potoka, tako da se moe prelaziti u
obui.
1295
16
Tako e biti put za ostatak naroda njegova, to je preostao od Asirije, kao to je bio
za Izraela, kad je izlazio iz zemlje Egipta.
Izaija, glava 12
1
U onaj dan rei e: "Slavim te, Gospode, jer iako si se na me l i rasrdio, gnjev se je
tvoj ipak stiao, i utjeio si me!
2
Gle, Bog je spasenje moje! Potpuno se uzdam i ne bojim se, jer mi je Gospod
pobjeda i pjesma, Gospod! On mi je donio spasenje."
3
S veseljem ete crpsti vodu iz izvora spasenja.
4
U onaj dan rei ete: "Pjevajte hvalu Gospodu! Zazivajte Ime njegovo! Navjeujte
narodima djela njegova! Javljajte, da je uzvieno Ime njegovo.
5
Pjevajte hvalu Gospodu; jer je uinio velike stvari! Neka se to objavi cijeloj zemlji!
6
Klikujte i podvikujte, stanovnici Siona, jer je velik u sredini vaoj Svetac Izraelov!
Izaija, glava 13
1
Presuda nad Babilonom, koju je Izaija, sin Amosov, primio u vienju.
2
Podignite zastavu na gori goletnoj! Viite im iza glasa! Maite rukom, neka uu na
vrata silnika!
3
"Ja sam zapovjedio sam posveenima svojim, pozvao sam na sud gnjeva svojega
takoer junake svoje, koji se raduju ponosno."
4
uj, vika na gorama kao od mnogoga naroda uj, buka od kraljevstva, od skupljenih
naroda! Gospod nad vojskama pregledava vojsku.
5
Dolaze iz daleke zemlje, s kraja neba: Gospod i orua srdbe njegove, da pohara svu
zemlju.
6
Jauite, jer je blizu dan Gospodnji! Dolazi kao munja od Svemonoga.
7
Zato sustaju sve ruke, oaja svako srce ovjeje.
1296
8
Oni su smeteni, grevi ih i bolovi napadaju, svijaju se kao ena porodilja i jedan se
koi na drugoga. Od plamenoga rumenila are se lica njihova.
9
Evo, dan Gospodnji dolazi, bez milosra, pun jarosti i gnjeva, da obrati zemlju u
pusto, da grjenike uniti na njoj.
10
Zvijezde nebeske i prilike zvjezdane zaustavljaju svjetlost svoju. Sunce se mrai,
kad izlazi, i mjesec ne blista vie u svojemu sjaju.
11
"Kanjavam na svijetu zlou, i zlikovce za zlodjela njihova. Uklanjam razmetanje
oholih, ruim ponos silnih.
12
Rjeima inim ljude nego zlato, rjeima smrtnike nego zlato ofirsko.
13
Zato putam da se nebo potrese. Zemlja se pokree sa svoga mjesta od jarosti
Gospoda nad vojskama u dan, kad se raspali gnjev njegov.
14
Kao srne poplaene, kao ovce, kojih nitko ne prikuplja, tako hrle dalje, svaki k
svojemu narodu, K svojoj kui svaki bjei.
15
Tko se god stigne, bude usmren. Tko se god uhvati, pada od maa.
16
Djeca njihova bivaju razmrskana na njihove oi, kue njihove oplijenjene, ene
njihove osramoene.
17
Evo, ja podiem na njih Medijce, koji ne mare za srebro, koji se ne obraduju zlatu.
18
Lukovi njihovi ruiju mladie. S plodom u utrobi nemaju milosra. Oko njihovo
nema smilovanja s djecom.
19
Babilonu, uresu kraljevstvima, ponosnome sjaju Kaldejaca, dogodit e se kao
Sodomi i Gomori, kad ih je Bog razruio iz temelja.
20
Nee vie biti naseljen dovijeka, niti nastanjen kroz sve narataje. Nee Arapin
razapeti tamo atora, niti e pastiri sjedati tamo.
21
Prebivaju tamo pustinjske ivotinje, sove napunjaju kue, stanuju tamo nojevi i
jarci skau sad tamo.
1297
22
Hijene zavijaju u palaama njegovim, agalji u dvorima veselja. Blizu je kraj
njegov i ne proteu se dani njegovi."
Izaija, glava 14
1
Jer e se Gospod smilovati Jakovu, opet e izabrati Izraela i povesti ih u zemlju
njihovu. Stranci se prikljuuju njima, pridruuju se kui Jakovljevoj.
2
Narodi ih prate u zemlju njihovu. I kua Izraelova u zemlji Gospodnjoj uinit e ih
sebi slugama i slukinjama, tako da zarobe one, koji su njih zarobili i odveli, i da
budu gospodari svojim nasilnicima.
3
dim te onda smiri Gospod od tvoje nevolje i muke i od ljutoga ropstva tvojega,
kojim si bio pritisnut:
4
Zapjevaj ovu podsmjevaku pjesmu na kralja babilonskoga i reci: "Kako je ipak
dokrajio silnik, dokrajila muka!
5
Slomi Gospod ibu bezbonicima, tap silnicima,
6
Koji je ljuto udarao narode udarcima beskrajnim, narode gnjevno gazio, progonio
netedice.
7
Sada se odmara i poiva sav svijet, pjeva iza glasa.
8
I empresi se raduju s tebe i cedri libanonski: 'kako si pao, ne uzlazi nitko ovamo, da
nas sijee'.
9
Zbog tebe bui svijet mrtvih dolje, oekujui tvoj dolazak. Zbog tebe probudi on
sjene, sve knezove zemaljske, die s prijestolja njihovih sve kraljeve naroda.
10
Oni svi koliki progovaraju i dovikuju tebi: I ti si postao jadan kao mi, s nama si se
izjednaio.
11
U podzemni svijet spustio se je sjaj tvoj, amor harfa tvojih. Prostrt je poda te
trule, crvi su ti pokriva.
12
Kako si pao s neba, Svjetlonoo, sine Zorin! Kako si razmrskan na zemlji, ti koji
oslabljuje narode!
1298
13
Mislio si u sebi: 'Penjem se na nebo, vie zvijezda Bojih podiem prijestolje svoje
na gori skuptine bogova naseljavam se na skrajnjem sjeveru.
14
Uzlazim u visine nad oblake, hou da budem jednak Svevinjemu!'
15
Ali si sruen u podzemni svijet, u najdonji jaz.
16
Koji te vide, gledaju na te, gledaju te i misle: "To li je onaj, koji je tresao svijet,
koji je drmao kraljevstva?
17
Koji je zemlju obraao u pustinju, gradove razarao? Koji nije zarobljenika otputao
kui"
18
Svi kraljevi naroda poivaju u asti, svaki u svojoj kui.
19
A ti si izbaen bez groba, kao prezren ogranak. Pokriven si pobijenima, maem
probodenima, koji su pobacali u jamu kamenu kao pogaena strvina.
20
Nee se zdruiti s njima u grobu; jer si opustoio zemlju svoju, ubijao narod svoj.
Tako neka se vie dovijeka ne spominje rod zlikovaki.
21
Za sinove njegove postavite klaonicu zbog zlodjela otaca njihovih, da se ne
podignu vie, da osvajaju svijet, i da ne napune nadzemaljski svijet gradovima!"
22
Ustat u na njih", govori Gospod nad vojskama, "i zatrt u Babilonu ime i
ostatak, izdanak i mladicu", govori Gospod.
23
"Nainit u od njega stan jeevima, barutinu, izmest u ga metlom unitenja",
govori Gospod nad vojskama.
24
Gospod nad vojskama zakleo se je ovako govorei: "Zaista, kako sam smislio, tako
se zbiva; kako sam zasnovao, tako se svrava:
25
Potrt u Asiriju u zemlji svojoj, izgazit u ga na gorama svojim. Jaram e se njegov
skinuti s njih, breme njegovo s plea njihovih."
26
To je odluka, to je odluena za svu zemlju, i to je ruka pruena na sve narode.
27
Jer je Gospod nad vojskama to zakljuio tko e to razbiti? Ruka je njegova
pruena tko e je odvratiti?
1299
28
U godini smrti kralja Ahaza izala je ova rije:
29
Ne raduj se, sva kolika zemljo filistejska, to se je slomio tap, koji te je udarao, jer
iz korijena zmije proizlazi guja ljutica, a plod je njezin zmaj krilati.
30
Najoskudniji bit e opskrbljeni; u sigurnosti poivaju siromasi. Ali u leglo tvoje
umoriti gladu; ostatak e se tvoj pobiti."
31
Jauite, vrata! Vii, grade! Oajavaj, sva kolika zemljo filistejska, jer sa sjevera
dolazi dim; od eta se njegovih ne odvaja nitko.
32
to e se odgovoriti glasnicima neznaboakim? "Tvrdo je utemeljio Gospod Sion.
Tamo su zaklonjeni siromasi naroda njegova."
Izaija, glava 15
1
Presuda nad Moabom. Preko noi je ArMoab prevladan, uniten; preko noi je
KirMoab prevladan, uniten.
2
Uzlaze u kuu bogova, na visine Dibona, da plau, Moab narie za Nebom i
Medebom. Sve su glave elave i svaka brada obrijana.
3
Po ulicama njihovim nose haljine alosne, na njihovim krovovima i trgovima sve
tuguje s suze lije.
4
Jaue Hebon i Eleale, do Jahasa uje se jauk, zato dru ratnici Moaba, u njemu
svaka dua oajava.
5
Srce moje tuguje za Moabom. Bjegunci su njegovi ve u Soaru, u Eglateliije.
Plaui uzlaze ve uz brdo Luhit. Putem u Horonaim razlijee se jauk zbog propasti.
6
Vode u Nimrimu postaju pustinja, jer je usahnulo bilje, uvenula trava. Zeleni je
nestalo.
7
Zato nose, to su pritedjeli i to su spasili, preko potoka vrbova.
8
Naokolo na meama Moaba die se vika. Do Galima odjekuje jauk njihov, do Beer
Elima jadikovanje njihovo.
1300
9
Pune se vode u Dimonu krvi. Jo domeem Dimonu ovu nesreu: jednoga lava na
bjegunce Moaba, na ostatak zemlje.
Izaija, glava 16
1
"aljite janjce vladaocu u zemlji Seli preko pustinje prema gori keri sionske!"
2
Kao ptice, to bjee, kao gnijezdo istjerano bit e keri Moaba na gazovima Amona.
3
"Uini vijee! Stvori odluku! Naini kao no sjenu svoju u podne! Zakloni izgnane!
Nemoj izdati bjegunaca!
4
Ah, da bi mogli kod tebe boraviti izgnanici Moabovi! Od pustonika budi im zatita,
jer nest; je nasilnika, prestaje pustoenje, ieznuo je iz zemlje tlaitelj.
5
Podie se prijestolje u milosti, na njemu sjedi po vjernosti sudac u atoru Davidovu,
koji tei za pravicom i trai pravednost."
6
"uli smo za oholost Moaba, vrlo veliku, za uznositost njegovu, nadutost njegovu,
obijest njegovu i za nitetnu hvalidbu njegovu."
7
Zato e Moab jaukati za Moabom. Sve e jaukati. Za kolaima od groa iz
KirHareseta uzdisat e, posve poraeni.
8
Jer se posuie polja Hebona, okot Sibme. Gospoda naroda potre plemenito
groe njihovo, to je dosezalo do Jazera, zamicalo do u pustinju, kojemu su se loze
pruale i dolazile do na more.
9
Zato u plakati s Jazerom za lozama Sibme, zalijevat u te suzama, Hebone i
Elealo; jer u etvu tvoju i u berbu tvoju udari poziv na rat.
10
Nestade radosti i veselja s polja rodnoga, u vinogradima se ne podvikuje, ne pjeva
se, vina u kacama ne gazi gazilac, zamuklo je podvikivanje.
11
Zato jadikuje srce moje nad Moabom kao citara, nutrina moja nad KirHereom.
12
Kad se pojavi Moab i umori se na visini i doe u svetite, da se pomoli: nita nee
postii.
13
Ovo je rije, koju neko ree Gospod o Moabu.
1301
14
. A sada je govorio Gospod ovako: "U tri godine kao godine jednog najamnika
postala je prezrena slava Moabova sa svim velikim mnotvom. Jo je samo ostatak,
vrlo malen, neugledan."
Izaija, glava 17
1
Presuda nad Damaskom. "Gle, Damask iezava kao grad, postaje gomila ruevina.
2
Ostavljeni su gradovi njegovi zauvijek, predani stadima. Ona poivaju u njima, i
nitko ih ne plai.
3
Nestaje bedema Efraimova i kraljevstva u Damasku. Ostatku od Arama bit e kao
slavi sinova Izraelovih", veli Gospod nad vojskama.
4
U onaj e se dan poniziti slava Jakovljeva i omravit e salo tijela njegova.
5
Bit e, kao kad etelac obuhvata ito, i ruka njegova anje klasje. Bit e, kao kad se
skuplja klasje u dolini Refaimu.
6
"Samo jedan pabirak ostat e na njemu, kao kad se otrese maslina: dvije, tri bobe
posve gore u vrhu; etiri, pet na granama stabla, veli Gospod, Bog Izraelov.
7
U onaj e dan ovjek pogledati na Stvoritelja svojega. Oi njegove uprte su na
Sveca Izraelova.
8
Nee vie gledati na rtvenike, djelo ruku svojih. Na ono, to su nainili prsti
njegovi, ne gleda vie, na likove idolske i na stupove sunane.
9
U onaj e dan biti ostavljeni gradovi njihovi kao ruevine Hiveja i Amoreja, to ih
ostavie iz straha od Izraelaca, Bit e pusto.
10
Jer si ostavio Boga spasenja svojega i nijesi mislio na hridinu moi svoje. Zato sadi
samo krasne vrtove i presauj u njih strane mladice!
11
Odmah usadi, da izrastu u dan, kad ih zasadi! Drugo ve jutro gledaj da procvate
tvoj presad: ali propada svaka etva u dan jauka i strahovite alosti.
12
Jao, buka mnogih naroda, oni bue kao to bue mora, vreva naroda, vreva ih stoji
kao um silnih voda.
1302
13
Vreva stoji naroda kao silnih voda. Ali on povie na njih. Oni bjee u daleku
daljinu i bivaju gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra, kao prah zavitlan od vihora.
14
Uveer eto straha! Prije nego jo svane, nema ih vie. To je sudbina onih, koji nas
orobie, udes onih, koji nas oplijenie.
Izaija, glava 18
1
Teko zemlji zvidukanja krilima, s one strane rijeka od Kua,
2
Koja je poslala glasnike na Nilu, u amcima od site preko vode! Hitite samo, brzi
glasnici, k narodu dugostasnom, glatkom, k narodu strahovitom kojeg se boje od
odvajkada, k narodu koji silnom snagom pogazi sve, kroz kojega su se zemlju
provlaile rijeke:
3
Svi stanovnici zemlje i graani svijeta, kad se digne zastava na gorama, gledajte,
kad zatrubi truba, sluajte!
4
Jer ovako mi ree Gospod: "Mirno u gledati na prijestolju svojemu kao pripekla
ega kad sunce sja, kao rosan oblak u vruini etvenoj."
5
Jer prije etve, kad plode cvat, i cvijet postane zreo grozd, reu se loze noevima i
odstranjuju se klice, otkinu se.
6
Predaju se skupa pticama grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Ptice
grabilice stanuju ljeti na njima, zvijeri u zimi.
7
U ono e se vrijeme prinositi darovi Gospodu nad vojskama od dugostasnog,
glatkog naroda, od naroda strahovitog kojeg se boje od odvajkada, od naroda, koji
silnom snagom pogazi sve, kroz kojega su se zemlju provlaile rijeke, tamo k
mjestu imena Gospoda nad vojskama, k sionskoj gori.
Izaija, glava 19
1
Presuda nad Egiptom: Gle, Gospod prolazi na oblaku brzu i dolazi u Egipat. Idoli se
egipatski tresu pred njim, srce Egipanima oajava u grudima njihovim.
2
"Tada u razdraiti Egipat proti Egiptu, da se bore meu se, brat proti bratu, blinji
proti blinjemu, grad proti gradu, kraljevstvo proti kraljevstvu.
1303
3
Egipanima e nestati razboritosti u srcu njihovu. Razbit u osnove njihove. Oni e
pitati idole i opsjenare, vraare i gatare.
4
Predat u Egipat u ruke estoku gospodaru. Okrutan kralj neka vlada nad njima,
veli svemogui Gospod nad vojskama.
5
Voda e u moru presuiti. Rijeka e presahnuti do na dno.
6
Smrad proizlazi iz kanala. Potoci Nila postaju plitki i bez vode: trska se i sita
posuie.
7
Ieznula je sva zelen pokraj Nila, posahnuli su svi usjevi na Nilu, nestali, propali.
8
I tue se ribari i tuni su svi, koji bacaju udicu u Nil. Koji razapinju mreu u vodi,
ginu.
9
Sramote se koji rade oko lana. Gube lice koji grebenaju i tkaju.
10
Nadzornici su kao isprebijani, svi su nadniari zabrinuta lica.
11
Goli su luaci knezovi soanski. Ludi su savjeti mudrih savjetnika faraonovih. Kako
moete govoriti faraonu: "Ja pripadam mudrima, sin sam starih kraljeva?"
12
Gdje su sad oni, mudraci tvoji? Neka ti jave i kau, to je odluio za Egipat Gospod
nad vojskama!
13
Kao luaci stoje tu knezovi od soanski. Prevareni su knezovi od Memfisa. Njihovi
okruni knezovi zaveli su Egipat.
14
Gospod je stavio u njih duh opakosti, tako da zavode Egipat u svim poslovima
njegovim, kao to posre pijanac u svoje bljuvanje.
15
Tako Egipat nee vie uiniti djela, bilo od glave ili repa, od palmove grane ili od
site.
16
U onaj su dan Egipani kao ene, dru i strepe pred rukom, kojom Gospod nad
vojskama mae proti njima.
17
Zemlja e Judina biti strah Egiptu. Kad mu se god spomene ona, pada u tjeskobu
zbog odluke, koju je Gospod nad vojskama naumio proti njemu.
1304
18
U onaj e dan biti pet gradova u zemlji Egiptu, koji govore jezik Kanaana i slue
Gospodu nad vojskama. Jedan se od njih zove sunani grad,
19
U onaj e dan biti rtvenik Gospodnji usred zemlje Egipta i spomenstup Gospodnji
na mei njezinoj.
20
To e biti Gospodu nad vojskama znak i svjedoanstvo u zemlji Egiptu. Kad
zazovu Gospoda na tlaitelje, on e im poslati pomonika, da se bori za njih i da ih
spasi.
21
Objavit e se Gospod Egipanima, i poznat e Egipani Gospoda u onaj dan i
prinosit e Gospodu rtve i darove i init e zavjete i izvravati ih.
22
Gospod e udarcem spasonosnim udariti Egipane. Tada e se oni obratiti
Gospodu, i on e ih usliavati i iscjeljivati.
23
U onaj e dan voditi cesta od Egipta u Asiriju. Na njemu opi Asirija s Egiptom i
Egipat s Asirijom. Egipat slui zajedno s Asirijom Gospodu.
24
U onaj e dan biti Izrael trei u savezu s Egiptom i Asirijom, kao blagoslov na
zemlji
25
Jer ih Gospod nad vojskama blagoslivlja ovim rijeima: "Neka je blagoslovljen moj
narod egipatski i djelo ruku mojih Asirija i batina moja Izrael!"
Izaija, glava 20
1
Bilo je u godini, kada je Vrhovni vojskovoa, kojega je bio poslao kralj Sargon
asirski, doao u Adod, opkolio ga i zauzeo.
2
U to vrijeme ree Gospod preko Izaije, sina Amosova, ovo: "Ustani, skini sa svojih
bedara dlakavu haljinu i izuj obuu s nogu svojih!" On uini tako i iao je naokolo
bez gornje haljine i bos.
3
Tada ree Gospod: "Kako ide naokolo moj sluga Izaija ve tri godine bez gornje
haljine i bos u znak i znamenje proti Egiptu i Kuu,
4
Tako e odvesti kralj asirski u ropstvo Egipane i Etiopljane u suanjstvo, mlado i
staro, bez gornje haljine i bose, u sramotnoj golotinji, na sramotu Egiptu.
1305
5
Tada e se prepasti i posramiti zbog Etiopije, uzdanice svoje, i zbog Egipta, ponosa
svojega.
6
Stanovnici ovoga primorja rei e u onaj dan: 'Gle, tako se dogodi onima, u koje se
uzdasmo, da se spasimo od kralja asirskoga, kako da tu izmaknemo?'"
Izaija, glava 21
1
Presuda nad dolinom gledanja. to ti je, te je sav narod tvoj uzaao na krovove,
2
Grade, koji vie i bui, grade veseli. Tvoji pobijeni nijesu pobijeni maem, nijesu
pali u ratu.
3
Knezovi su tvoji svi pobjegli, ali su pohvatani bez hitaca s luka. Svi su ratnici tvoji
pohvatani, a bjeali su daleko.
4
Zato velim: "Proite me se; ja moram plakati gorko! Ne trudite se da me tjeite zbog
unitenja naroda mojega!"
5
Dan zabune, potiranja, pometnje dolazi od Svemoguega Gospoda nad vojskama
nad dolinu gledanja. Potkopavaju se zidovi, i ori se vika proti gori.
6
Elam je uzeo tobolac na zapregnutim kolima, i Kir je otkrio tit.
7
Krasne doline tvoje bile su pune kola; Na vratima gradskim namjestili se konjanici.
8
Tako je On oduzeo zaslon Judin A ovaj je u ono vrijeme gledao na oruje u kui
umskoj.
9
Vidjeli ste da je mnogo proloma na gradu Davidovu i skupili ste vodu donjega
jezera.
10
Razgledali ste kue Jerusalema i poruili ste kue, da utvrdite zid.
11
Nainili ste jaz meu dva zida za vodu staroga jezera. Ali nijeste pogledali na
onoga, koji je to tako uredio, i nijeste se obazirali na onoga, koji je to odavna
zakljuio.
12
Svemogui Gospod nad vojskama pozvao vas je u onaj dan da plaete i tugujete, da
oiate kose, da nosite haljine alosne.
1306
13
Ali eto: "radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce, jedu meso i piju vino: "Jedite
i pijte, jer sutra smo mrtvi!"
14
Zato mi se je Gospod opet i opet javio: "Zaista, nee vam se oprostiti ova zlodjela,
dok ne umrete", veli svemogui Gospod nad vojskama.
15
Ovako veliki svemogui Gospod nad vojskama: "Ustani, idi k onome dvoraninu, k
ebni, upravitelju dvora:
16
to ima ti ovdje, i kojega ima ti ovdje, te si isklesao sebi grob, isklesao grob sebi
gore visoko i spremio sebi poivalite u kamenu?
17
Evo, ovjee, Gospod e te saviti,
18
Smotat e te kao klupko i baciti kao loptu u zemlju daleku i prostranu. Tamo e
umrijeti. I tamo e doi sjajna kola tvoja, sramoto dvora gospodara svojega!
19
Istjerat u te iz slube tvoje i svrgnuti s mjesta tvojega."
20
U onaj dan pozovem svojega slugu Elijakima, sina Hilkijina.
21
Njega u obui u slubenu haljinu tvoju, opasat u ga tkanicom tvojom. Njemu
predajem vlast tvoju, on e biti otac stanovnicima Jerusalema i kui Judinoj.
22
Klju Davidov meem na plea njegova, da, kad on otvori, nitko ne zatvori, i kad
on zatvori, nitko ne otvori.
23
Na tvrdu mjestu uglavljujem ga kao kolac: postat e prijestolje asti za kuu oca
svojega.
24
O njemu e se vjeati sve mnotvo kue oca njegova, mladica i ogranci, sve malo
posue od zdjelica do svakojakih vreva.
25
U onaj dan veli Gospod nad vojskama pomaknut e se kolac, koji se uglavio na
tvrdu mjestu, izbit e se i past e. I sav teret to je visio na njemu, propast e, jer
Gospod je rekao.
1307
Izaija, glava 22
1
Presuda nad Tirom. Jauite, lae tarike, jer vlada opustoenje. Nema kue, nema
vie povratka kui, i zemlje Kitima dola im je vijest.
2
Umuknite, stanovnici primorja, trgovci Sidona, pomorci, do sada su te punili!
3
Po velikim vodama dolazilo mu sjeme ihora, etva Nila. Tako je postao trg
narodima.
4
Stidi se, Sidone, jer govori more, sila mora: "Ne muim se poroajem, ne raam. Ne
odvajam momaka, ne podiem djevojaka."
5
Kad prodre vijest u Egipat, zadrhtat e na vijest o Tiru.
6
Idite tamo u Tari, jauite, stanovnici primorja!
7
Je li to vas veliki grad, kojega je starina od davnina, kojega noge nosile su ga u
daljinu, da se naseli tamo?
8
Tko je to smislio na Tir, koji je razdavao krune, kojega su trgovci bili knezovi,
kojega prekupci bili su slavni na zemlji?
9
Gospod nad vojskama ti je smislio, da osramoti svaki sjaj oholi, da poniti sve
slavne na zemlji.
10
Poplavi zemlju svoju kao Nil, keri tarika; nema tu vie pojasa!
11
Gospod je ruku svoju pruio proti moru, zadrmao je kraljevstva. Gospod je izdao
zapovijed proti Kanaanu, da se razore tvrda mjesta njegova.
12
On ree: "Nee se vie veseliti, osramoena djevojko, keri sidonska! Ustani, idi u
Kitim; ali ni tamo nee nai pokoja.
13
Gle, zemlja Kaldejaca! Ovo je narod, koji nije to bio, Asirija ga utemelji. Za
ivotinje pustinjske on ga je pripravio, podie kule svoje, razara palae njihove,
pretvara ih u ruevine.
14
Jauite, lae tarike, jer je opustoen va grad."
1308
15
U onaj e se dan dogoditi, i bit e Tir zaboravljen sedamdeset godina, za vijek
jednoga kralja. Poslije sedamdeset godina bit e Tiru, kako glasi u pjesmi o bludnici:
16
"Uzmi citaru, idi po gradu, zaboravljena bludnice! Udaraj lijepa! Pjevaj milo, da te
se spomenu!"
17
Poslije sedamdeset godina Gospod e pohoditi Tir. Tada e opet doi na trgovaku
plau svoju i tjerati trgovinu sa svim kraljevstvima svijeta na zemlji.
18
Ali e dobit njegova i trgovaka plaa njegova biti posveena Gospodu. Nee se
skupljati i zgrtati, nego e onima, koji stanuju pred licem Gospoda, dobit njegova
sluiti za obilatu hranu, za pristalu odjeu.
Izaija, glava 23
1
Presuda nad Tirom. Jauite, lae tarike, jer vlada opustoenje. Nema kue, nema
vie povratka kui, i zemlje Kitima dola im je vijest.
2
Umuknite, stanovnici primorja, trgovci Sidona, pomorci, do sada su te punili!
3
Po velikim vodama dolazilo mu sjeme ihora, etva Nila. Tako je postao trg
narodima.
4
Stidi se, Sidone, jer govori more, sila mora: "Ne muim se poroajem, ne raam. Ne
odvajam momaka, ne podiem djevojaka."
5
Kad prodre vijest u Egipat, zadrhtat e na vijest o Tiru.
6
Idite tamo u Tari, jauite, stanovnici primorja!
7
Je li to vas veliki grad, kojega je starina od davnina, kojega noge nosile su ga u
daljinu, da se naseli tamo?
8
Tko je to smislio na Tir, koji je razdavao krune, kojega su trgovci bili knezovi,
kojega prekupci bili su slavni na zemlji?
9
Gospod nad vojskama ti je smislio, da osramoti svaki sjaj oholi, da poniti sve
slavne na zemlji.
10
Poplavi zemlju svoju kao Nil, keri tarika; nema tu vie pojasa!
1309
11
Gospod je ruku svoju pruio proti moru, zadrmao je kraljevstva. Gospod je izdao
zapovijed proti Kanaanu, da se razore tvrda mjesta njegova.
12
On ree: "Nee se vie veseliti, osramoena djevojko, keri sidonska! Ustani, idi u
Kitim; ali ni tamo nee nai pokoja.
13
Gle, zemlja Kaldejaca! Ovo je narod, koji nije to bio, Asirija ga utemelji. Za
ivotinje pustinjske on ga je pripravio, podie kule svoje, razara palae njihove,
pretvara ih u ruevine.
14
Jauite, lae tarike, jer je opustoen va grad."
15
U onaj e se dan dogoditi, i bit e Tir zaboravljen sedamdeset godina, za vijek
jednoga kralja. Poslije sedamdeset godina bit e Tiru, kako glasi u pjesmi o bludnici:
16
"Uzmi citaru, idi po gradu, zaboravljena bludnice! Udaraj lijepa! Pjevaj milo, da te
se spomenu!"
17
Poslije sedamdeset godina Gospod e pohoditi Tir. Tada e opet doi na trgovaku
plau svoju i tjerati trgovinu sa svim kraljevstvima svijeta na zemlji.
18
Ali e dobit njegova i trgovaka plaa njegova biti posveena Gospodu. Nee se
skupljati i zgrtati, nego e onima, koji stanuju pred licem Gospoda, dobit njegova
sluiti za obilatu hranu, za pristalu odjeu.
Izaija, glava 24
1
Gle, Gospod ispranjuje zemlju, pustoi je, nagruje lice njezino, raspruje
stanovnike njezine.
2
Sveeniku je kao narodu, gospodaru kao slugi njegovu, gospodarici kao slukinji
njezinoj prodavcu kao kupcu, uzajmitelju kao zajmoprimcu, vjerovniku kao duniku.
3
Zemlja e se sasvim isprazniti i potpuno oplijeniti, jer je Gospod rekao ovu
prijetnju.
4
Zemlja tuguje, vene. Svijet itav gine, vene. Nebo i zemlja ginu.
5
Oskvrnjena je zemlja po stanovnicima svojim; jer su prestupili zapovijedi, zakon
prekoraili, zavjet staroga doba ponitili.
1310
6
Zato prokletstvo prodire na zemlji i stanovnici njezini ispatavaju. Zato izgaraju
stanovnici zemlje, i od smrtnika ostaje ih samo malo.
7
Tuguje vino, loza vinova izumire, uzdiu svi, koji su bili veseli.
8
Prestalo je veselje uz bubnje, nestalo je graje onih, koji se vesele i umuknula je
citara vesela.
9
Ne pije se vie vino uz pjevanje, gorko je pie pijancima.
10
U ruevinama lei pusti grad, sve su kue pozatvarane.
11
Glasna tunjava po ulicama zbog vina, prolo je svako veselje, otila radost na
zemlji.
12
Ostala je u gradu samo pusto rata su se ruevina.
13
Jer je tako na zemlji meu narodima, kao kad se tuku masline, kao kad se paljetkuje
poslije jeseni.
14
Oni provaljuju u glasno veselje. Pjevaju na zapadu o velianstvu Gospodnjem:
15
"Zato slavite Gospoda, stanovnici istoka, na obalama morskim, ime Gospoda, Boga
Izraelova!
16
uli smo pjesme s kraja zemlje: Slava pravednome!" A ja povikah: "Zator je nada
mnom, nada mnom je zator! Teko meni! Nevjernici rade nevjerno, nevjeru ine
nevjernici nevjerno."
17
Strahota, jama i mrea dolaze la te, stanovnie zemlje!
18
Tko utee od strahote, pada u jamu. Tko izae iz jame, uhvati se u mreu, jer su
ustave u visini otvorene i tresu se temelji zemlji.
19
Zemlja se razbija, raspada, zemlja se razdire, lomi, zemlja se trese tamo, mie se
ovamo.
20
Kao pijan ovjek ljulja se zemlja, kao visea postelja njiha se tamo i ovamo. Teko
je titi bezakonje njezino, da pada i vie se ne die.
1311
21
U onaj e dan pohoditi Gospod vojsku gore na visini i kraljeve zemaljske na zemlji.
22
Bit e zatvoreni u tamnicu kao sunji, iza kljuanice i prijevornice moraju dugo
vremena ispatavati.
23
Zacrvenjet e se mjesec i zastidjet e se sunce, jer e zakraljevati Gospod nad
vojskama na gori Sionu i u Jerusalemu. Pred starjeinama svojim sja on u velianstvu.
Izaija, glava 25
1
Ti si Bog moj, Gospode, tebe ja slavim, imenu tvojemu pjevam hvalu, jer si uinio
djela udesna, odluke iz davnoga doba u vjernosti i istini.
2
Jer si grad pretvorio u ruevinu, utvreno mjesto u ruevine, palae oholih u grad
izgubljeni i nikad se vie ne sagradi.
3
Zato te tuju narodi jaki, boje te se gradovi silnih plemena.
4
Jest, bio si branik malenomu, branik siromahu u nevolji njegovoj, krov od oluje,
sjena od ege sunane, jer je gnjev nasilnika kao zimski pljusak, koji udara o zid,
5
Kao ega sunana nad suhom zemljom, jer si potuio buku oholih. Kao sjenom
oblaka egu sunanu, tako si potuio pjevanje nasilnika."
6
Pripravit e Gospod nad vojskama svima narodima na ovoj gori gozbu izabranoga,
Gozbu od pretiline, gozbu izvrsna vina, najboljih najljepih jela i sri, i starih
najistijih vina.
7
Unitit e na ovoj gori zastira, to zastire sve narode, pokriva kojim su pokriveni
svi narodi.
8
Unitava smrt zauvijek, Svemogui Gospod brie suze sa svakoga lica. Sramotu
naroda svojega uklanja sa sve zemlje; jer je rekao Gospod.
9
Rei e se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog na, u kojega se ufamo, da e nas spasiti;
ovo je Gospodu kojega se ufamo! Veselimo se i radujmo se zbog pomoi njegove!"
10
Jer e ruka Gospodnja poivati na ovoj gori. Na mjestu njezinu pogazit e se Moab,
kao to se slama gazi na gumnu.
1312
11
I makar on pritom razmahuje ruke svoje, kao to razmahuje pliva kad pliva:
Gospod e sruiti penjanje njegovo unato vjetim kretnjama ruku njegovih.
12
On e tvrde, strme zidove tvoje razruiti, sruiti, baciti na zemlju u prah.
Izaija, glava 26
1
U onaj e se dan u zemlji Judinoj pjevati ova pjesma: Imamo tvrd grad: "on nam je
postavio spasenje na zidove i nasipe.
2
Otvorite vrata, da ue narod pravedni, koji uva vjernost!
3
vrsta je svijest njegova i trajno e mu spasenje dati, jer se uzda u tebe.
4
Uzdajte se u Gospoda dovijeka, jer je Gospod, Svemogui, vjena hridina.
5
Jer je ponizio stanovnike na visini grad visoki, ponizio ga je, do zemlje ga ponizio,
sruio ga do u prah.
6
Sad ga gazi noga, noga bijednika, korak nevoljnih.
7
Staza je pravednikova prava. Poravnao si put pravedniku.
8
I na stazi sudova tvojih ekali smo te, Gospode! Za imenom tvojim, za hvalom
tvojom ezne dua naa.
9
Dua moja ezne za tobom u noi i duh moj trai te u nutarnjosti mojoj. Kada
sudovi tvoji pogaaju zemlju, tada se ue pravednosti stanovnici svijeta.
10
Ako li se pomiluje bezbonik, ne naui se nikada pravednosti. U zemlji pravednosti
ostaje on zlikovac i ne vidi nita od velianstva Gospodnjega.
11
Gospode, ruka je tvoja visoko podignuta: "oni to ne vide. Vidjet e i posramit e se
od revnosti tvoje za narod tvoj. Oganj gnjeva, to je pripravljen protivnicima tvojim,
prodrijet e ih.
12
Gospode, nama e dati mir, jer to se je i dogodilo na nama, ti si uinio.
13
Gospode, Boe na! Vladali su nad nama drugi gospodari osim tebe, ali mi slavimo
samo ime tvoje.
1313
14
Mrtvi nee vie ivjeti, sjene nee opet ustati, jer si ih ti pohodio i unitio, svaki
spomen njihov zatro.
15
Umnoio si narod, Gospode, umnoio si narod, sebe si proslavio, sve si mee
zemlje proirio.
16
Gospode, u nevolji su te traili i pokorno su molili, kada ih zadesila kazna tvoja.
17
Kao to se previja mati pred poroajem i vie od bolova svojih, tako smo bi mi
pred tobom, Gospode:
18
Ili smo trudni, leali smo u bolovima, a kad smo rodili, bio je to vjetar. Nijesmo
dali spasenja zemlji i nije bio roen stanovnik zemaljski.
19
Ali ive mrtvi tvoji, mrtvaci moji ustaju opet Probudite se i pjevajte, koji poivate u
prahu, jer je rosa svjetlosti tvoja rosa. Zemlja povraa sjene."
20
Ustani, narode moj! Ui u odaje svoje i zakljuaj vrata za sobom! Skrij se za as,
dok proe gnjev!
21
Jer gle, Gospod izlazi iz stala svojega, da kazni krivnju zlodjela stanovnika
zemaljskih. Zemlja otkriva krvno djelo svoje i ne pokriva vie pobijenih svojih.
Izaija, glava 27
1
U onaj e dan pohoditi Gospod maem svojim ljutim i veli kim i jakim Levijatana,
hitru zmiju, i Levijatana, krivuljastu zmiju i ubit e zmaja u moru.
2
U onaj dan ima mio vinograd. Pjevajte o njemu:
3
"Ja, Gospod, uvar sam njegov. Bez prestanka dajem mu plodnost. Da ga ne
opustoi nitko, uvam ga dan i no.
4
Nema nikada gnjeva u mene. Kad bih samo naao u njemu trnja i drae, ustao bih u
boj proti tome i sve bih spalio.
5
Ili bi se moralo traiti u mene zatitu, sklopiti mir s menom, jest, sklopiti mir s
menom.
1314
6
U buduim danima ukorijenit e se Jakov, procvjetat e i uzrasti Izraela i napunit e
sav svijet plodovima.
7
Je li ih moda udario, kako je udario one, koji su udarali njega je li moda davio,
kako je davio one, koji su davili njega?
8
Ne, on im se je osvetio stim, da ih je odbacio i protjerao. On ih je protjerao
estokom burom svojom u dan istonoga vjetra.
9
Zato e se tako okajati krivnja zlodjela Jakovljeva, i u tom stoj potpun plod njegov
oprotenja od grijeha, da sve kamenje rtvenika razbije kao kreno kamenje, da vie
ne bude gajeva ni sunanih stupova.
10
Jer osamljen lei tada tvrdi grad, mjesto raseljeno i kao pustinja zanemareno. Tamo
pase, tamo lei govee i dere grmlje njegovo.
11
Kad mu se posue grane, polomit e se. ene dolaze i loe ih na oganj, jer je to
narod bez razboritosti. Zato mu se ne smiluje Stvoritelj njegov, ne pomiluje ga tvorac
njegov.
12
I dogodit e se u onaj dan, da Gospod ovija klasje, klasje od Eufrata do na potok
egipatski, i tada e se vas pobrati, djeco Izraelova, jednog po jednog.
13
I dogodit e se u onaj dan, da se zatrubi u veliku trubu. Tada dolaze, koji su se
izgubili u Asiriji i koji su izgnani u Egipat, da se poklone Gospodu u Jerusalemu na
svetoj gori.
Izaija, glava 28
1
Teko gizdavome vijencu pijanica Efraimovih i uvelome cvijetu krasnoga nakita na
vrhu iznad plodne doline pijanih od vina!
2
Gle, ve alje Svemogui jednoga jakoga i monoga! Kao tua, kao bura to pustoi,
kao prolom oblaka sa silnom provalom vode rui ih on silom na zemlju.
3
Nogama e ih izgaziti, gizdavi vijenac pijanica Efraimovih.
4
I uvelome cvijetu krasnoga nakita na vrhu iznad plodne doline biva kao ranoj
smokvi prije etve: ugleda li je tko, ve je pojede, jedva je dola u ruku njegovu.
1315
5
U onaj e dan Gospod nad vojskama ostatku naroda svojega biti kiena kruna i
sjajan vijenac na elu.
6
Duh pravice onome, koji sjedi da sudi, i snaga junaka onima, koji suzbijaju navalu
kod vrata.
7
I ovi tu teturaju od vina i posru od silovita pia. Sveenici i proroci teturaju od
silovita pia, osvojilo ih vino i posru od silovita vina posru u prorokovanju i spotiu
se u suenju.
8
Jest, svi su stolovi puni bljuvotine, puni gada do posljednjeg mjesta.
9
"Koga e jo uiti mudrosti i koga e jo uputiti u objave? One, koji su odviknuti od
mlijeka, koji su odbijeni od prsiju?
10
Jer zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po
pravilo, malo ovdje, malo ondje.
11
Dakako, tepavim usnama i tuim jezikom govorit e tome narodu,
12
On, koji im je rekao: "Ovo je poivalite dajte poinak umornima! i ovo je
okrijepilite." Ali ne htjedoe posluati.
13
I bit e im rije Gospodnja: zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo
po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje. Da idu i padaju nauznak, da se
razbiju, da se zapletu i uhvate.
14
Zato ujte, vi podsmjevai, rije Gospodnju, vi kolovoe toga naroda u Jerusalemu!
15
Vi velite: "Mi smo sklopili savez sa smru, uinili smo ugovor s carstvom mrtvih.
Kad se prelije bi, nee nas dohvatiti; jer smo se utekli k lukavosti i skrili smo se u
prijevaru."
16
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Evo, ja meem temeljni kamen u Sionu,
prokuan kamen, skupocjen ugaoni kamen, to dri najvre. Tko vjeruje, nee
uzmaknuti.
17
Uinit u pravicu pravilom, pravednost mjerilom. Tua potre utoite lukavosti,
voda odnese zaklon."
1316
18
Tada e se razvezati savez va sa smru, i ugovor e va sa svijetom mrtvih pasti.
Kad bukne povodanj, satrt e vas.
19
Kadgod bukne, odnijet e vas, jer e buknuti svako jutro, danju i nou. Kad se uje
glas, bit e sam strah.
20
Jer e postelja biti prekratka, da se prui ovjek, pokriva i preuzak, da se umota.
21
Jer kao la gori Perasimu ustat e Gospod, kao u dolini kod Gibeona razgnjevit e
se, da izvri djelo svoje udesno djelo , da uini posao svoj neobian posao
svoj.
22
Zato se proite svojega podsmijevanja, da okovi vai ne postanu jo jai, jer sam
odreeno unitenje uo od svemoguega Gospoda nad vojskama proti svoj zemlji.
23
Pazite i ujte glas moj! Sluajte i ujte govor moj!
24
Ore svaki dan ora, da posije. Brazdi i povlai jednako njivu svoju.
25
Zar ne? Kad je poravnio ozgo, tada sije grahor i kim; mee penicu u redovima i
jeam kao osobit dio i krupnik na najbolje mjesto.
26
Tako ga je upuivao i uio Bog njegov kako e raditi.
27
Jer se grahor ne mlati branom, niti se toak kolski obre po kuminu; nego se
tapom mlati grahor, i kumin prutom.
28
Satire li se penica? Ne, po njoj se ne mlati; nego se po njoj obre toak kolski, ili
se tjeraju konji, ali se ne satire.
29
I to dolazi od Gospoda nad vojskama; divna je osnova njegova, velika je mudrost
njegova.
Izaija, glava 29
1
Teko tebi, ognjite Boje, ognjite Boje, grade, gdje je stajao David! Dajte godinu
na godinu, neka se obredaju blagdani!
2
Jest, pritisnut u ognjite Boje, i bit e lelek i jauk. On e mi postati ognjitem
Bojim.
1317
3
Jest, podignut u tabor oko tebe, stegnut u te kao tvravu i proti tebi nabacati nasip.
4
Tada e duboko dolje sa zemlje ovamo govoriti, muklo e iz praha ovamo
govoriti, glas e tvoj sa zemlje zvuiti kao glas duha mrtvih, iz praha e samo
aputati.
5
A rulja neprijatelja tvojih bit e kao sitan prah, i mnotvo nasilnika kao pljeva, to se
raspri, i najedanput, iznenada dogodi se:
6
Od Gospoda nad vojskama doi e pohod na te gromom i trenjom i bukom
velikom, burom i vihorom i plamenom, to prodire.
7
Kao san, kao nono vienje bit e rulja svih naroda, koji vojuju proti ognjitu
Bojemu, i svi, koji udaraju na njega i na gorske utvrde njegove, i koji ga pritiskuju.
8
Bit e, kao kad gladan sanja, da jede, a tada se probudi, i glad se njegov nije ipak
utiao; kao kad edan sanja, da pije, a tada se probudi: "i jo je ipak iznemogao i
edan: tako e biti rulji svih naroda, to vojuju proti gori Sionu.
9
Pokaite se samo zapanjeni, i zapanjeni imate postati! Pokaite se samo slijepi, i
slijepi imate postati! Pijani su oni, ali ne od vina i posru, ali ne od silovita pia.
10
Jer je izlio Gospod na vas duh najdubljega sna. Oi vae, proroke, zatvorio je i
glave vae vidioce, zastro je.
11
Tako vam je postala objava svih ovih stvari kao sadraj knjige zapeaene. Dadne
li se jednomu, koji moe itati i kae li se: "itaj to je!", on odgovori: "Ne mogu, jer
je zapeaena."
12
A prui li se knjiga jednomu, koji ne zna itati, i kae li se: "itaj to!", on odgovori:
"Ne mogu itati."
13
Ovako govori Svemogui: "Jer mi se ovaj narod pribliuje samo ustima svojim i
potuje me samo usnama svojim, a srce im daleko stoji od mene, i strah njegov od
mene samo je nauena ljudska zapovijed:
14
Zato u i nadalje udesno postupati s ovim narodom, udesno i divno. Mudrost
mudrih njegovih osramotit e se, i razumnost razumnih njegovih morat e se skriti."
1318
15
Teko onima, koji hoe osnovu svoju duboko sakriti od Gospoda, koji ine djelo
svoje u mraku i govore: "Tko nas moe vidjeti i tko nas poznati?"
16
Oh, naopakosti vaa! Zar da bi glina proti lonaru mogla rei, i djelo tvorcu
svojemu moglo rei: "Nije me on nainio", i zar da lonac govori lonaru: "On me ne
pozna?"
17
Nee li se jo doskora Libanon pretvoriti u vrt, i vrt e vrijediti kao uma?
18
U onaj e dan gluhi uti rijei pismene, oi slijepih vidjet e iz tame i mraka.
19
T siromasi e se beskrajno radovati u Gospodu i najmanji izmeu ljudi veselit e se
sa Sveca Izraelova.
20
Jer nema nasilnika, nestalo je podsmjevaa. Istrijebljeni su svi, koji misle na zlou,
21
Svi, koji rijeima svojim okrivljuju druge ljude i onome, koji pravdu govori na
vratima, meu zamke, i onoga, koji je u pravu, ruiju laju.
22
Zato govori Gospod, koji je otkupio Abrahama, ovako o kui Jakovljevoj: "Nee se
vie sada Jakov posramiti, i nee mu vie sada lice poblijedjeti.
23
Jer kad djeca njegova vide u sredini njegovoj djelo ruku mojih, drat e svetim ime
moje, za sveto ga e priznati Sveca Jakovljeva i bojat e se Boga Izraelova.
24
Koji su srca opakoga, doi e k razboritosti, i upornici e primiti nauku."
Izaija, glava 30
1
"Teko sinovima odmetnicima govori Gospod , "koji svruju osnove, to nijesu
od mene i sklapaju saveze, kojih ja neu, da gomilaju grijeh na grijeh.
2
Oni silaze u Egipat ne pitajui mene, da se stave u zatitu faraonovu i da trae
utoita u sjeni Egipta.
3
Ali e vam zatita faraonova biti na sramotu i utoite u sjeni Egipta na porugu.
4
Knezovi su njihovi u Soanu i glasnici su njihovi doli do Hanesa.
1319
5
Ali e se svi razoarati na narodu, koji im ne koristi nita, koji im ne nosi ni pomoi
ni koristi, nego samo razoaranje i sramotu.
6
Presuda nad velikom ivotinjom juga: Kroz zemlju punu nevolje i punu tjeskobe
lavica i lav pribliuju se njima, guje i krilati zmajevi nose oni blago svoje na leima
magaraca, bogatstvo svoje na grbi deva k narodu, koji im ne koristi nita.
7
Jer je prazna i nitava pomo Egipta. Zato nazivam taj narod: Rahab danguba.
8
"Sada doi, napii to na tablu za njih i urei u mjed, da slui kao vjeno
svjedoanstvo za budua vremena!
9
Jer je to narod nepokoran, sinovi laljivi, sinovi, koji nee da sluaju naputak
Gospodnji.
10
Vidiocima govore: 'Nemojte vidjeti vienja', i prorocima: 'Nemojte nam
prorokovati istine, govorite nam slatke rijei, prorokujte prijevare!
11
Skrenite s pravoga puta, s prave staze zaite, pustite nas u miru sa Svecem
Izraelovim!'"
12
Zato ovako veli Svetac Izraelov: "Jer odbacujete ovu rije moju i uzdate se u
opainu i prijevaru i na to se oslanjate:
13
Zato e vam ta zlodjela biti kao odlomak to pada, a otkinuo se u visoku zidu:
"najedanput iznenada padne.
14
Razbit e ih, kao to se razbija posuda zemljana, razbija se nemilice. Kad se razbije,
ne nae se ni okrnjak, da uzme ognja s ognjita ili da zagrabi vode iz studenca."
15
Jer ovako govori svemogui Gospod, Svetac Izraelov: "Ako se povratite i ostanete
mirni, spasit ete se. U miru i uzdanju snaga je vaa. Ali vi ne htjedoste.
16
Vi rekoste: 'Ne, nego emo na konjima pobjei!' zato ete bjeati! 'Pojahat
emo brze konje!' zato e brzi konji biti vai progonitelji!
17
Bjeat e vas tisua, kad jedan zaprijeti; kad zaprijete petorica, bjeat ete svi, dok
ne budete niemu drugome slini nego kaiput na gorskoj visini, nego zastava na
humu."
1320
18
Zato oklijeva Gospod, da vam se smiluje, i zato eka, da vas pomiluje, jer je
Gospod Bog pravde. Blagoslovljeni su svi, koji ga ekaju!
19
Jest, narode u Sionu, koji stanuje u Jerusalemu, nee sveudilj plakati! On e se
sigurno smilovati tebi na vapaj tvoj, on e te usliiti, im ga uje.
20
Dat e vam Svemogui kruha tjeskobe i vode nevolje, ali se nee vie skrivati
uitelj tvoj i tvoje e oi gledati uitelja.
21
Ui e tvoje razabrati povik iza tebe: "To je put, idite njim!", ako biste svrnuli
nadesno ili nalijevo.
22
Tada ete kao na neiste gledati na posrebrene idole i na pozlaene likove livene.
Kao gad pobacat e ih. "Napolje" rei e im.
23
Tada e on dati dad sjemenu tvojemu, to ga posije na njivi, i kruh od roda
zemaljskoga bit e krepak i hraniv. U ono e vrijeme stoka tvoja pasti na pai
prostranoj.
24
Volovi e i magarci, to obrauju zemlju, jesti osoljenu zob, koja je ovijana
lopatom i reetom.
25
I na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom bit e potoci brze vode. U dan
pokolja silnoga, kad popadaju kule,
26
Tada e svjetlost mjeseeva biti kao svjetlost sunana, a svjetlost e sunana biti
sedam puta vea, kao svjetlost od sedam dana, u dan, kad Gospod zavije ranu narodu
svojemu i iscijeli modrice, to ih je zadao.
27
Gle, ime Gospodnje dolazi ovamo iz daljine! Gnjev njegov gori. Silno uzbuenje
njegovo. Usne su mu pune ljutine, jezik mu je oganj, to prodire.
28
Dah mu je potok to plavi i do vrata dopire, da zavitla narode mahaljkom nesree,
da metne u eljusti narodima uzdu, to e ih goniti da lutaju.
29
Tada ete pjevati pjesme kao u noi, kada se slavi blagdan. Veselit ete se od srca
kao oni, koji idu, svirajui uz frulu, na goru Gospodnju, k hridini Izraelovoj.
30
Tada e Gospod pustiti, da se uje moni glas njegov, i pokazat e ruku svoju, koja
mae s ljutim gnjevom i plamenom ognjenim, to prodire, uz buru i oluju i tuu.
1321
31
Jer e se od glasa Gospod njega prepasti Asiriju, kad ga on udari tapom.
32
Kadgod zaumi kazneni tap, kojim Gospod udara na njega, neka se oglase bubnji i
citare! Zamahnutom rukom borit e se proti njemu.
33
Jer je odavna podignuto ognjite; i za kralja je pripravljeno. Duboko i iroko
naslagana su drva s ognjem mnogim. Dah Gospodnji kao potok sumporni upalit e ga.
Izaija, glava 31
1
Teko onima, koji su ili u Egipat da dobiju pomo i da se oslone na ratne konje!
Uzdali su se u mnotvo bojnih kola, u silnu mnoinu konja, a nijesu gledali na Sveca
Izraelova i nijesu nita pitali za Gospoda.
2
Ali je i on bio mudar i navukao je nesreu i ne povue svojih prijetnja, nego je ustao
na kuu zlikovaca i na pomo zloinaca.
3
Jest, Egipani su ljudi, a ne Bog, konji su njihovi meso, a ne duh. Mahne li Gospod
rukom svojom, posrnut e pomaga i sruit e se onaj kojemu pomae svi e
zajedno biti uniteni.
4
Jer ovako mi ree Gospod: "Kao to lav, lavi, rei nad plijenom svojim svu etu
pastira podigli su na njega, ali se on ne plai od vike njihove, niti se pokorava na buku
njihovu tako Gospod nad vojskama silazi u boj na goru Sion i visinu njegovu.
5
Kao ptice krilima Gospod nad vojskama Jerusalem e zatititi i zakloniti, izbaviti i
osloboditi.
6
Vratite se k onome, od kojega su tako duboko otpali sinovi Izraelovi!
7
Jer e u onaj dan svaki odbaciti srebrne i zlatne idole svoje, to vam ih ruke vae
nainie na grijeh
8
I Asirija nee pasti od maa kojeg ovjeka, nee ga umoriti ma jednoga na zemlji i
ako pobjegne od maa, mladii e njegovi postati rabotnici.
9
Kralj e njegov propasti od straha, i knezovi e njegovi ostaviti zastavu." Veli
Gospod, koji ima ognjite u Sionu i pe u Jerusalemu.
1322
Izaija, glava 32
1
Evo, pravedno e vladati kralj. Po pravdi e vladati knezovi.
2
Svaki e biti utoite od bure, zaklon od vjetra, kao potoci u suhoj pustari, kao sjena
velike hridine u zemlji ispucanoj od sue.
3
Nee vie biti zastrte oi onih koji vide, ui onih koji uju, pozorno e sluati.
4
Uit e mudrost srce nerazumnih, brzo i razgovijetno govorit e jezik tepavaca.
5
Prostak nee se vie zvati plemenitim, niti e se lupe zvati odlinim.
6
Jer prostak govori prostaki, srce njegovo misli na zlo, radi opako i govori lano
proti Gospodu; gladnoga puta da strada i ednome uskrauje pilo.
7
I oruje lupea zlo je, on misli samo na spletke, kvari siromahe govorima lanim, i
kad slabi zastupa pravo svoje.
8
Plemenit misli samo na plemenito i ustaje samo za plemenito.
9
Ustanite, ene nehajne, ujte rijei moje, keri bezbrine posluajte govor moj!
10
Samo malo dana iza jedne godine vi ete drhtati, vi bezbrine, jer nee biti berbe i
skupljanje voa nee doi.
11
Straite se, bezbrine, i drite, bezbrine, svucite se, skinite haljine i ostavite samo
bedra zaogrnuta!
12
Tugujui udarajte se u prsa za sjajnim njivama, za rodnim okotima,
13
Za poljem naroda mojega, koje nosi trnje i drau, jest, za svima kuama, to su bile
pune radosti, za gradom, to je bio pun veselja!
14
Jer je dvor ostavljen, vreva je gradska zamukla, gora dvorska i straara postale su
rupe za dugo vremena, trkalite divljim magarcima, paa stadima.
15
Dok se ne izlije na nas duh i s visine; tada e pustinja postati a vrt, i vrt e vrijediti
kao uma.
1323
16
Tada e pravo stanovati u pustinji i pravednost prebivati u vrtu.
17
Djelo pravednosti bit e mir i dohodak prava pokoj i sigurnost dovijeka.
18
Na mjestu mira stanovat e narod moj, u prebivalitima sigurnim, u poivalitima
bezbrinim.
19
Ali e tua pasti, kad se srui uma i grad potone u dubinu.
20
Blagoslovljeni ste vi, moete sijati pokraj svih voda i putati volove i magarce da
slobodno tre!
Izaija, glava 33
1
Teko tebi, haralijo, koji sam nijesi jo iskusio haranja, nevjernie, koji sam nijesi
jo trpio nevjere! Kad prestane pustoiti, bit e sam opustoen, kad prestane initi
nevjeru, init e se i tebi nevjera.
2
Gospode, budi nam milostiv, ufamo se u tebe, budi miica naa svako jutro, pomo
naa u nevoljno vrijeme!
3
Od jake vike pobjegoe narodi, kad ti ustane, plemena se raspre.
4
Pokupit e se plijen va, kao to kupe skakavci, skoit e se na njega, kao to skau
skakavci.
5
Gospod je uzvien; jer stoji u visini, On e napuniti Sion pravom i pravednou.
6
On e biti tvrd temelj sudbini tvojoj, bit e punina spasenja, mudrosti i znanja. Strah
je Gospodnji blago njegovo.
7
Eto, junaci njihovi vani viu, gorko plau glasnici mira.
8
Pusti lee putovi, putnik ne putuje, ukinuo se savez, gradovi se slabo cijene, za ljude
se ne mari.
9
Zemlja gine u alosti, Libanon se stidi i vene; aronska je ravnica postala kao
jordanska pustara, Baan i Karmel otresaju lie svoje.
10
"Sada u ustati", veli Gospod, "sada u se uspraviti, sada u se podignuti.
1324
11
Idete trudni slamom i raate samo strnjiku; naprasitost vaa prodrijet e vas kao
oganj.
12
Narodi e biti kao pei krene, izgorjet e ognjem kao trnje, posjeeno.
13
ujte, koji ste daleko, to sam uinio, spoznajte, koji ste blizu, junako djelo
moje!"
14
U Sionu dru grjenici. Drhat spopada zlikovce. "Tko od nas moe ostati kod
ognja to prodire? Tko od nas moe ostati kod vjene ege?"
15
Tko je pravedan i govori iskreno; tko mrzi na dobitak od nasilja; tko otresa ruku
svoju da ne primi poklona; tko zatiskuje ui svoje, da ne uje za krv; tko zatvara oi
svoje, da ne vidi zla s dopadanjem:
16
Taj e stanovati na visinama, gradovi su na hridinama utoite njegovo, kruh
njegov ne ponestaje, voda njegova nee nikada presuiti.
17
Kralja u sjaju njegovu gle dat e, vidjet e zemlju daleku.
18
Srce tvoje neka se jo spomene stranoga vremena: "Gdje je sada, koji je brojio,
gdje je, koji je mjerio novce, gdje je, koji je brojio kule?"
19
Nee vie vidjeti drskoga naroda; naroda s jezikom tepavim, nerazumljivim, koji
tepa nerazumnim govorom.
20
Pogledaj na Sion, grad blagdana naih! Oi tvoje neka vide Jerusalem, sigurno
mjesto, ator, koji ne putuje, kojemu se kolje nikada ne istrgava, kojemu se ua
nikada ne rastrgaju.
21
Jer tamo je kod nas Gospod, Sjajni, na mjesto rijeka i irokih potoka, po njima se
ne njihaju lae s veslima, niti laa ponosita prolazi onuda.
22
Jer je Gospod na sudac, Gospod je nas gospodar, Gospod je na kralj, On je, koji
nas spasava.
23
Tvoja su sad ua popustila, te ne dre tvrdo jarbola, i jedra nijesu razapeta, ali e se
jedno dijeliti golem plijen, tako da e hromi uiniti obilan plijen.
1325
24
I ni jedan stanovnik nee rei: "Stradam". Narodu to prebiva tamo, oprostit e se
krivnja zlodjela.
Izaija, glava 34
1
Doite, narodi, da ujete, pazite, plemena, neka uje zemlja sa stanovnicima svojim,
nadzemaljski svijet i sve, to ivi na njemu!
2
Jer je razgnjevljen Gospod na sve narode, razljuen na sve vojske njihove, On ih je
prokleo, predao na pokolj.
3
Lee njihovi pobijeni, smrad se die od trupla njihovih, i gore su poplavljene krvlju
njihovom.
4
Proi e sva vojska nebeska. Kao knjiga savit e se nebo i sva vojska njegova pada,
kao lie s vinove koze, kao to padaju suhe smokve sa stabla smokova.
5
Kad se je opojio na nebu ma moj pun gnjeva, eto, onda pada na Edom i na narod,
to je predan sudu.
6
Mokar e biti od krvi ma Gospodnji, stat e se od pretiline, od krvi janjee i jaree,
od pretiline bubrega ovnujskih, jer Gospod ima rtveni blagdan u Bosri, veliko klanje
u zemlji Edomu.
7
Bivoli navaljuju s njima i junci s jakim bikovima, zemlja e se njihova opiti od
pretiline.
8
Jer e biti dan osvete Gospodnje, godina plaanja za svau sa Sionom.
9
Potoci e se njihovi pretvoriti u smolu, prah njegov u sumpor, zemlja e njihova
postati smola gorua.
10
Ne gasi se ni danju ni nou, dim se njezin die jednako, kroz sve narataje ostaje
pusta, nitko ne prelazi preko nje dovijeka.
11
Pelikan i je nastanit e se tamo, sove i gavrani prebivat e tamo, Gospod e
rastegnuti preko nje ue pustoi i mjerilo praznine.
12
Od plemia njezinih nema vie nijednoga, da proglasi kraljevstvo, svi e knezovi
njezini ieznuti.
1326
13
Trnje e izniknuti u palaama njezinim, koprive i draa u gradovima njezinim, bit
e prebivalite agaljima i leaj nojevima.
14
Tamo e se sretati make i psi divlji, jarci e dozivati jedan drugoga; nona
stvorenja se tamo sastaju i nalaze sebi poivalite.
15
Tamo e se gnijezditi zmija strijelanka i jaja nositi, izlei se i odmarati se u sjeni;
samo tamo sastaju se jastrebovi jedan s drugim.
16
Traite samo u knjizi Gospodnjoj i itajte, nita od ovoga ne fali, nijedno nije bez
drugoga, jer je On to zapovjedio, osnova ih je njegova skupila.
17
On im je sam bacio drijeb, ruka im je njegova razdijeli zemlju odmjerivi uem.
Oni e je posjedovati zauvijek, kroz sve narataje stanovat e u njoj.
Izaija, glava 35
1
Neka se raduje pustinja i pusto, neka se veseli pustara i neka procvjeta kao livade
afranove!
2
Neka cvate punim cvatom jest, neka se veseli, raduje i popijeva! Krasota Libanona
dat e joj se, sjaj Karmela i ravnice arona; oni e gledati krasotu Gospodnju, sjaj
Boga naega.
3
Zato ojaajte klonule ruke i otvrdnite iznemogla koljena!
4
Recite onima, koji su duhom klonuli: "Budite jaki, ne bojte se! Evo, Bog va, osveta
dolazi, plaa Boja, on e sam doi, da vas otkupi."
5
Tada e se otvoriti oi slijepima, i ui gluhima otvorit e se.
6
Kao jelen skakat e tada hrom ovjek, jezik e nijemoga klicati, jer e u pustinji tada
provreti vode i u pustari potoci.
7
edno e tlo postati jezerom, i zemlja sasuena vodenim izvorima. Gdje su agalji
stanovali u svojemu logu, izrast e trava, trska i rogoz.
8
Ondje e biti nasip i put: "zvat e se "Sveti put". Ni jedan neist ne smije na njega
stupiti; samo e njima pripadati, i nevjeti nee na njemu zalutati.
1327
9
Nee ondje biti lavova, niti e ljuta zvijer ii po njemu. Tako to nee se ondje nai,
samo otkupljeni smiju ondje hoditi.
10
Otkupljeni od Gospoda vratit e se po njemu i doi e u Sion pjevajui. Glavu e
njihovu obasjavati radost vjena, veselje i radost prate ih, briga i uzdisanje bjee.
Izaija, glava 36
1
U etrnaestoj godini kralja Ezekije podie se Senaherib, kralj asirski, na sve
utvrene gradove Judine i osvoji ih.
2
Posla kralj asirski vrhovnog peharnika s jakom vojskom iz Lakia kralju Ezekiji u
Jerusalem. On se namjesti kod vodovoda gornjeg jezera na cesti u polje valjara.
3
Predstojnik palae Elijakim, Sin Hilkijin, poe van k njemu s dravnim pisarom
ebnom i peatnikom Joahom, sinom Asafovim,
4
I ree im vrhovni peharnik "Javite Ezekiji: Ovako kae velik; kralj, kralj asirski:
"Kakva je to uzdanica, u koju se uzda?
5
Misli li, da su prazne rijei ve savjet i snaga za rat? Na koga se oslanja, da si
otpao od mene?
6
Ti se oito oslanja samo na tap od trske slomljene, koji svakome, ako se nasloni na
njega, zabije se u ruku, pa je probije. Takav je faraon, kralj egipatski, svima, koji se
uzdaju u njega.
7
Ako li mi odvraate: "U Gospoda, Boga svojega, mi se uzdamo!" nije li to onaj,
ije je uzvisine i rtvenike uklonio Ezekija, kad je zapovjedio Judi u Jerusalemu:
"Samo pred ovim rtvenikom imate se klanjati?"
8
Hajde okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim! Dat u ti dvije tisue konja,
ako mogne dobaviti konjanike za njih.
9
Kako e odoljeti jednom jedinom stotniku izmeu najmanjih sluga gospodara
mojega? Zato se ti uzda u Egipat zbog kola i konjanika.
10
Nadalje, tla li sam ja bez volje Gospoda doao proti ovoj zemlji, da je zatrem?
Gospod mi je rekao: "Idi proti toj zemlji i zatri je!'"
1328
11
Tada zamolie Elijakim, ebna i Joaha vrhovnoga peharnika: "Govori slugama
svojim Sirijski, jer ne razumijemo, ne govori s nama judejski pred narodom, to se
nalazi na zidu!"
12
A vrhovni peharnik odgovori: "Je li me gospodar moj poslao k tvojemu gospodaru i
k tebi, da kaem ovo, a ne upravo k onim ljudima, koji tamo sjede na zidu, da
napokon zajedno s vama jedu svoju vlastitu neist i da piju svoju mokrau?"
13
Tada stade vrhovni peharnik i povika judejski u sav glas i ree: "ujte vijest
velikoga kralja, kralja asirskoga!
14
Ovako kae kralj: 'Ne dajte se zaluditi od Ezekije, jer vas on ne moe izbaviti.
15
I nemojte da vas nagovori Ezekija da se pouzdate u Gospoda govorei: "Gospod e
nas sigurno izbaviti; ovaj grad nee pasti u ruke kralju asirskomu.'
16
Ne sluajte Ezekije, jer ovako kae kralj asirski: 'Uinite mir s menom i predajte mi
se! Onda e svaki od vas jesti sa svoga okota i sa svoje smokve, i svaki e piti vodu
iz svojega studenca.
17
Dokle ne doem i ne odvedem vas u zemlju, koja je kao vaa, u zemlju punu ita i
vina, u zemlju punu kruha i vinograda.
18
Jest, da vas samo ne zaludi Ezekija govorei: Gospod e nas izbaviti. Jesu li bogovi
naroda izbavili svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga?
19
Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvajimski? Jesu li moda
izbavili Samariju iz moje ruke?
20
Tko je izmeu svih bogova ovih zemalja onaj, tko je bio izbavio zemlju svoju iz
moje ruke, da bi sad Gospod izbavio Jerusalem iz moje ruke?'"
21
Ali su oni utjeli i nijesu mu odgovorili ni rijei, jer je kralj bio izdao zapovijed:
"Ne odgovarajte mu!"
22
Nato predstojnik palae Elijakim, sin Hilkijin, dravni pisar ebna i peatnik Joaha,
sin Asafov, dooe k Ezekiji razdrvi haljine i javie mu, to je bio rekao vrhovni
peharnik.
1329
Izaija, glava 37
1
Kad je to uo kralj Ezekija, razdrije haljine svoje, obue pokorniku odjeu i ode u
hram Gospodnji.
2
Predstojnika palae Elijakima, dravnog pisara ebnu i starjeine sveenstva posla,
isto tako obuene u pokorniku odjeu, k proroku Izaiji sinu Amosovu.
3
Oni su mu imali rei: "Ovako veli Ezekija: "'Dan nevolje, kazne i pogrde dananji je
dan, jer prispjee djeca do poroaja, a nema snage da se rode.
4
Moda uje Gospod, Bog tvoj, rijei vrhovnoga peharnika, kojega je gospodar
njegov, kralj asirski, poslao ovamo, da se naruga Bogu ivomu, te ga kazni zbog
rijei, to ih je uo Gospod, Bog tvoj. Pomoli se stoga za ostatak, koji se jo nalazi!"
5
I kad poslanici kralja Ezekije dooe k Izaiji,
6
Odgovori im Izaija: "Javite ovo gospodaru svojemu: 'Ovako veli Gospod: Ne plai
se od rijei, to si ih uo, kad su mi se narugale sluge kralja asirskoga!
7
Evo, ja u mu udahnuti namisao, da se vrati u svoju zemlju, kad uje jednu vijest. A
vi njegovoj u zemlji uiniti, da pogine od maa.'"
8
Na povratku nae vrhovni peharnika kralja asirskoga gdje opsjeda Libnu. On je
naime bio uo, da je ovaj otiao od Lakia,
9
Jer mu je bilo dolo do uiju, da je Tirhaka, kralj etiopski, izaao u boj proti njemu.
Na ovu vijest posla glasnika Ezekiji s nalogom:
10
"Odnesite ovu vijest Ezekiji, kralju Judinu: 'Nemoj da te zavara Bog tvoj, u kojega
se uzda mislei, da nee Jerusalem pasti u ruke kralju asirskomu.
11
Sam si uo, to su uinili kraljevi asirski svima zemljama potrvi ih sasvim, a ti da
se izbavi?
12
Jesu li moda bogovi naroda, koje satre oci moji, njih izbavili, Gozance, Harance,
Resefce i Edence u Telasaru?
13
Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i
Ive?"
1330
14
Ezekija primi pismo od glasnika. Kad ga je bio proitao, otide u hram Gospodnji i
tamo ga Ezekija razvi pred Gospodom.
15
Tada se pomoli Ezekija pred Gospodom ovako:
16
"Gospode nad vojskama, Boe Izraelov, koji ima prijestolje nad kerubinima! Ti si
jedino Bog nad svima kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju.
17
Prigni, Gospode, uho svoje i uj! Otvori, Gospode, oi svoje i vidi! Pripazi na sve
rijei Senaheribove, koji posla da se naruga Bogu ivomu.
18
Istina je, Gospode, opustoili su kraljevi asirski sve narode i zemlju njihovu
19
I pobacali su bogove njihove u oganj, ali to nijesu bili bogovi, nego djelo ruke
ovjeje, drvo i kamen, zato ih se je moglo unititi.
20
A sad, Gospode, Boe na, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva
na zemlji, da si ti jedino Gospod!"
21
Tada posla Izaija, sin Amosov, k Ezekiji ovu vijest: "Ovako veli Gospod, Bog
Izraelov, kojemu si se molio zbog Senaheriba, kralja asirskoga.
22
Ovu rije izree Gospod za njega: "Smije ti se, rugati djevojka, ki Siona. Za tobom
mae glavom ki Jerusalema.
23
Koga si pogrdio i pohulio, proti kojemu si glas podigao i gore bacio oholi pogled?
Proti Svecu Izraelovu!
24
Pogrdio si preko sluga svojih Gospoda. Ovako si mislio: "Silom kola svojih popeo
sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona, sruio sam visoke cedre, najljepe
emprese, prodro sam do najvieg vrhunca, u ume najbogatije njegove.
25
Bunareve iskopao sam i mogao sam piti tuu vodu; isuio sam stopama svojim sve
rijeke egipatske.
26
Zar nijesi jo jednako uo? : "Odavno sam to spremio, od iskona sam to
zasnovao, sad putam da se to zbude: "Tvrdi gradovi bili su pretvoreni u puste
ruevine.
1331
27
Nemoni zadrhtae stanovnici njihovi i smetoe se, postadoe kao trava u polju i
kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno, to se osui, prije nego dozori.
28
Znam poivanje tvoje, hodanje tvoje i dolaenje tvoje, i kako sada bjesni na me.
29
Jer sada bjesni na me, i tvoja obijest doe do mojih uiju, zato u metnuti brnjicu
svoju na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa te zatjerati natrag putem, kojim
si doao.
30
A tebi neka ovo bude znak: "Ove e se godine jesti, to samo od sebe naraste, i
druge godine, to opet samo od sebe naraste, a tree godine sijte i anjite, sadite
vinograde i uivajte plodove njihove!
31
togod tada preostane od kue Judine, potjerat e opet ile ozdo i donijeti plod
ozgo.
32
Jer e iz Jerusalema izai ostatak, eta, to se spasila, iz gore Siona. Revnost
Gospoda nad vojskama to e proizvesti."
33
Zato ovako veli Gospod za kralja asirskoga: "Nee provaliti u ovaj grad i nee
ubaciti ovamo strijelu. Nee se primai k njemu sa titom, niti e iskopati opkop oko
njega.
34
Vratit e se putem, kojim je doao, nee provaliti u ovaj grad! Tako glasi rije
Gospodnja.
35
"Branit u ovaj grad i spasit u ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida."
36
Tada izae aneo Gospodnji i pobi u taboru asirskom sto i osamdeset i pet tisua
ljudi. Kad ustadoe ujutro, naoe sve samo mrtva trupla.
37
Odmah se podie Senaherib, kralj asirski, i otide kui, i ostade u Ninivi.
38
Kad se je jedanput klanjao u hramu svojega boga Nisroka, ubie ga maem njegovi
sinovi Adramelek i Sareser. Tada pobjegoe u zemlju Ararat. Njegov sin EsarHadon
postade kralj mjesto njega.
1332
Izaija, glava 38
1
U ono vrijeme razbolje se Ezekija na smrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doe k njemu
i ree mu: "Ovako veli Gospod: Uredi kuu svoju; jer e umrijeti i nee vie
ozdraviti!"
2
Tada okrenu Ezekija svoje lice k zidu i upravi Gospodu ovu molitvu:
3
"Ah, Gospode, spomeni se ipak, da sam hodio pred tobom u vjernosti i s
nepodijeljenim srcem i da sam inio, to je tebi ugodno!" I udari Ezekija u glasan
pla.
4
Tada doe rije Gospodnja Izaiji:
5
"Idi, reci Ezekiji: "Ovako veli Gospod, Bog Davida, djeda tvojega: 'uo sam
molitvu tvoju, vidio suze tvoje. I evo dodat u ti vijeku petnaest godina.
6
I izbavit u tebe i ovaj grad iz ruku kralja asirskoga i branit u ovaj grad.'
7
Ovo neka ti bude znak od Gospoda, da e Gospod ispuniti svoje obeanje, to ga je
dao!
8
Evo, ja u vratiti sjenu po stepenima, po kojima je sila na sunaniku Ahazovu,
natrag za deset stepena." Tada se vrati sunce natrag za deset stepena po stepenima, po
kojima je bilo silo.
9
Pjesma Ezekije, kralja Judina, kad je bio bolestan i opet ozdravio od bolesti svoje.
10
"Ja sam mislio: usred ivota svojega imam da stupim na vrata svijeta mrtvih, da mi
se uzme ostatak godina mojih.
11
Mislio sam: "Ne smijem vie gledati Gospoda, Gospoda u zemlji ivih, neu vie
vidjeti ovjeka kod stanovnika na svijetu.
12
Stan se moj raspada, odnosi se od mene kao ator pastirski; kao tkalac savio sam
ivot svoj: on me odsijeca od osnutka, prije nego jo dan bude no, ini mi kraj.
13
Mirno sam izdrao do ujutro; kao lav satire on sve kosti moje, prije nego jo dan
bude no, ini mi kraj.
1333
14
Kao lastavica, kao dral tugovao sam, gukao sam kao golubica, mutno su gledale
oi moje prema gore:
15
U tjeskobi sam, Svemogui, olakaj mi! to da jo govorim? On mi je to navijestio,
on je to i izveo: Mirno imam proivjeti sve godine svoje unato gorkosti due svoje.
16
O tom se ivi, Svemogui, u tom je svemu ivot duha mojega, ti e me opet ojaiti
i sauvati u ivotu.
17
Eto, na spasenje postao mi je gorki. Sauvao si ivot moj od unitenja i propasti, jer
si bacio za lea svoja sve grijehe moje.
18
Jer ne slavi te carstvo mrtvih, ne hvali te smrt; koji silaze u jamu ne nadaju se tvojoj
vjernosti.
19
Ne, ivi samo, ivi slavi te kao ja danas. Otac javlja djeci vjernost tvoju.
20
Gospod je bio spreman da me spasi. Zato udarajmo u ice sve kolike dane ivota
svojega u hramu Gospodnjem!"
21
Onda zapovjedi Izaija, neka uzmu grudu suhih smokava i stave je na otok, da
ozdravi opet.
22
Ezekija upita: "Koji je znak za to, da u opet moi otii u kuu Gospodnju?"
Izaija, glava 39
1
U ono vrijeme kralj babilonski MerodakBaladan, sin Baladanov, posla Ezekiji
pismo s darovima. On je naime bio uo, da je bio bolestan i opet ozdravio.
2
Ezekija se obradova tome i pokaza im skladite svoje, srebro i zlato, mirise i
skupocjeno ulje, svu orunicu svoju i sve, to se nalazilo u riznicama. Ne osta nita u
palai njegovo; i u svemu podruju gospodstva njegova, da im ne pokaza Ezekija.
3
I doe prorok Izaija kralju Ezekiji i upita ga: "to su htjeli ti ljudi i odakle su doli k
tebi " Ezekija odgovori: "Iz daleke zemlje doli su k meni, iz Babilona."
4
Onaj upita dalje: "to su vidjeli u tvojoj palai?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve,
to ima u mojoj palai. Nije ostalo nita u riznicama mojim da im nijesam pokazao."
1334
5
Tada ree Izaija Ezekiji: "uj rije Gospoda nad vojskama:
6
'Doi e vrijeme, kad e se odvui u Babilon sve, to se nalazi u palai tvojoj, to su
skupili oci tvoji do dananjega dana, nita nee preostati, veli Gospod,
7
I od tvojih vlastitih sinova to e ti se jo roditi, uzete neke, da vre sobarske slube
u palai kralja babilonskoga."
8
Ezekija odgovori Izaiji: "Rije Gospodnja, koju si mi navijestio, prava je"; mislio je
naime: "Dok ivim, vladat e mir i sigurnost."
Izaija, glava 40
1
"Tjeite, tjeite narod moj", tako govori Bog va,
2
"Govorite Jerusalemu ljubezno, javljajte mu, da je protekla rabota njegova, jer su
oprotena zlodjela njegova, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojaku kaznu za sve
grijehe svoje."
3
uj, ori se glas u pustinji: "Pripravite put Gospodu, poravnite u pustoi stazu Bogu
naemu!
4
Svaka dolina neka se podigne, svaka gora i breuljak neka se slegnu i to je krivo
neka bude pravo, bregovito zemljite neka bude dno doline!
5
Jer e se pojaviti sjaj Gospodnji. Svako e ga meso gledati, jer su to usta Gospodnja
obeala."
6
uj, ori se glas: "Navjeuj!" I on e pitati: "to da navjeujem?" "Svako je meso
trava i sva je milota njegova kao cvijet poljski.
7
Trava se osui, cvijet uvene, kad dah Gospodnji dune na njih. Jest, trava je narod.
8
Trava se osui, cvijet uvene, ali rije Boga naega ostaje dovijeka."
9
Uzai na visoku goru, Sione, kao glasnik radosti, i podigni mono glas svoj kao
glasnik radosti, Jerusaleme! Podigni ga, ne boj se, objavi gradovima Judinim: "Evo,
tu je Bog va!"
1335
10
Evo, svemogui Gospod dolazi kao pobjeditelj i miica njegova dade mu pobjedu.
Evo, plaa njegova dokazi s njim! Bojna nagrada njegova ide pred njim.
11
Kao pastir, tako on pase stado svoje. Janjad uzima u naruje svoje. Nosi ih na
prsima svojim; polako vodi dojilicu ovcu.
12
Tko je akom izmjerio mora i mjeru neba odredio pedljem? Tko je u korito nasuo
prah zemaljski, gore izmjerio na mjerila, bregove na poteg njihov?
13
Tko je upravljao duh Gospodnji, tko ga je upuivao kao savjetnik?
14
S kim je imao vijee, da mu je dao razboritost, da ga je nauio putu pravice, doveo
ga do spoznaje i pokazao mu put razbora?
15
Eto, narodi su kao kap iz vijedra, kao prah na mjerilima broje se! Eto, otoci su mu
kao zrno pijeska, to ga podigne.
16
Libanon nije dosta kao drvo za oganj, zvijeri njegove nijesu dosta kao rtve za
njega.
17
Svi su narodi kao nita pred njim, On ih dri za nita i nitave.
18
S kim ete izjednaiti Boga, to ete uz njega staviti kao priliku '?
19
Lik idolski, to ga je salio umjetnik, zlatar ga prevukao zlatom i kova laniima
srebrnim?
20
Tko je odve siromaan za takav potroak, bira drvo, to ne trune, trai sebi vjeta
umjetnika, da naini lik, koji se ne pomie.
21
Ne znate li Ne ujete li? Nije li vam bilo javljano od poetka? Ne vidite li iz
temelja zemlje?
22
On je onaj, koji sjedi nad krugom zemaljskim, kojega su stanovnici siuni kao
skakavci. On razastire nebo kao prekrivalo, razapinje ga kao ator za stan.
23
On je onaj, koji obraa knezove u nita, koji vladaoce zemaljske unitava.
24
Jedva su posaeni, jedva su posijani, jedva im se stablo ukorijenilo u zemlji, tada ih
pogodi dah njegov: oni posahnu, i vihor ih raznese kao pljevu.
1336
25
"S kim ete me dakle izjednaiti, da bih bio kao on?", veli Svetac.
26
Podignite oi svoje prema nebu i gledajte: tko je to stvorio? On je onaj, koji izvodi
vojsku svega toga na broj, koji zove sve po imenu, i zbog velike sile njegove i jake
moi ne izostaje ni jedan jedini.
27
to govori dakle, Jakove, i kae, Izraele: "Skrivena je sudbina moja Gospodu,
pravica se moja izmie Bogu mojemu.
28
Ne zna li, ne uje li? : vjeni Bog jest Gospod, stvoritelj krajeva zemaljskih. On
se ne umara, on ne sustaje, nedohitna je razboritost njegova.
29
On daje snagu umornome, daje jakost slabome.
30
I mladii se umaraju i sustaju, ljudi mladi padaju:
31
Ali koji se uzdaju u Gospoda, crpaju novu snagu, krila im rastu kao orlovima, tre i
ne umaraju se, hode i ne sustaju.
Izaija, glava 41
1
"Poujte me utei, obale! Narodi, crpite novu snagu! Oni neka dou i govore! Mi
emo zajedno stupiti na parnicu.
2
Tko je s istoka podigao onoga, kojega uzastopce slijedi pobjeda, koji je narode
podvrgao sebi i kraljeve poruio, iji je ma uinio ih prahom i luk njegov pljevom
razvijanom.
3
On ih progoni, ide dalje nepovrijeen, nikada na svojoj stazi ne uzmaknu.
4
Tko je to uinio i izveo? On, koji je ovjeja pokoljenja proizveo od iskona. Ja,
Gospod, koji sam prvi i jo isti kod posljednjega."
5
Otoci to vidjee i prepadoe se. Krajevi zemaljski zadrhtae. Oni se pribliie i
dooe.
6
Jedan je drugome pomagao i drugu je svojemu govorio: "Budi jak!"
7
Umjetnik je hrabrio zlatara; koji kleplje hrabrio je onoga, koji kuje na nakovnju.
Koji govori o spajanju: "Dobro je." Klincima utvruje lik, da se ne prevali.
1337
8
"Ali ti, Izraele, slugo moj, ti, Jakove, kojega sam izabrao, potome Abrahama,
prijatelja mojega,
9
Ti, kojega sam uzeo s krajeva zemlje, kojega sam pozvao iz najkrajnijega puta
njezina, tebi sam rekao: 'Ti si moj sluga, tebe sam izabrao i nikada te nijesam
odbacio.'
10
Ne boj se; jer sam ja s tobom, ne gledaj plaljivo naokolo; jer sam ja Bog tvoj! Ja te
krijepim, ja te pomaem, ja te podupirem jakom desnicom svojom.
11
Gle, padoe svi u sramotu i porugu, koji gore u neprijateljstvu proti tebi. Unituju
se i upropauju, koji se bole proti tebi
12
Ne nalazi ih vie, kad ih trai, koji udaraju na tebe bit e kao nita i opet nita,
koji vojuju na tebe.
13
Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te drim za desnicu, koji ti govorim: "Ne boj se! Ja
sam tvoj pomonik!
14
Ne boj se, crviu Jakovljev, ljudi Izraelovi. Ja ti pomaem", govori Gospod
"spasitelj je tvoj Svetac Izraelov.
15
Gle, uinit u te da bude sprava za vrenje, nova sa zupcima mnogim. Vri e
gore i satrt e ih, brda e obratiti u pljevu.
16
Vijat e ih, vjetar e ih odnijeti, vihor e ih razasuti, a ti e se veseliti Gospodu i
hvalit e se Svecem Izraelovim.
17
Bijednici, siromasi trae vode, ali je nema. Od ei gine jezik njihov. Ja, Gospod,
usliit u ih, ja, Bog Izraelov, neu ih ostaviti.
18
Otvorit u rijeke na golim bregovima, izvore usred dolina. Pustinju u obratiti u
jezero vodeno, suhu zemlju u izvore vodene.
19
Napunit u pustinju cedrima, akacijama, mirtama i maslinama, u pustari zasadit u
emprese, brijestove i jele.
20
Oni e vidjeti i uvidjeti, opaziti i spoznati, da je to uradila ruka Gospodnja, da je to
uinio Svetac Izraelov."
1338
21
"Iznesite parnicu svoju!" veli Gospod. "Iskaite dokae svoje!" veli kralj Jakovljev.
22
"Neka iznesu i neka nam objave, to e se dogoditi! Objavite prijanje, kako je bilo,
da mi to opazimo i spoznamo ispunjenje njegovo, ili kaite nam, to e biti unaprijed!
23
Objavite, to e biti poslije, te spoznamo, da ste bogovi! Uinite samo neto, dobro
ili zlo, da to svi divei se vidimo!
24
Gle, vi ste nita, djelo je vae nitavo, i tko vas izbira, gad je."
25
"Podigao sam jednoga sa sjevera, i on je doao, od istoka sunanoga njega, koji e
zazivati ime moje, on je pogazio knezove kao blato, kao lonar, koji gazi glinu.
26
. Tko je to objavio od poetka, da smo to znali, unaprijed, da smo rekli: 'Slae se!'
Ali nitko nije objavio, nitko nije izvijestio, nitko nije uo rijei vaih,
27
Kao prvi ja sam objavio Sionu: 'Gle, oni su sada tu!' Poslao sam Jerusalemu
glasnike radosti.
28
Gledam naokolo; ali nema tu nijednoga od ovih, ni jedan ne zna savjeta. Pitao sam
ih, da bi mi dali odgovor:
29
Gle, svi su oni nita, i djela su njihova nitava. Vjetar i praznina likovi su njihovi."
Izaija, glava 42
1
"Evo sluga moj, kojega ljubim, izabranik moj, koji mi se dopada! Meem na njega
duh svoj, istinu e javljati narodima.
2
Nee vikati ni kriati, niti e se uti glas njegov po ulicama.
3
Trske stuene nee prelomiti, stijenja, to tinja, nee ugasiti. Vjerno e javljati
istinu.
4
Nee se umoriti niti klecati, dok ne utemelji istinu na zemlji. Nauku njegovu ekaju
narodi."
5
Ovako govori Bog, Gospod, koji je stvorio i rasprostro nebo, koji je rasprostro
zemlju s njezinim rastlinama, koji je dao dah narodu na njoj, duh onima, to hode po
njoj:
1339
6
"Ja, Gospod, dozvao sam te u dobroti. Drao sam te za ruku i uvao te. Uinio sam
te za narod posrednikom zavjeta, svjetlom neznaboaca,
7
Da otvori oi slijepcima, da izvede sunje iz zatvora, iz tamnice one, koji sjede u
tami.
8
Ja sam Gospod, to je ime moje. asti svoje ne dajem drugomu, slave svoje ne dajem
idolima.
9
Prije unaprijed kazano, vidite, dogodilo se! Sad javljam novo i prije nego jo
proklije, dajem vam da znate."
10
Pjesmu novu pjevajte Gospodu, slavu njegovu do kraja zemlje, vi, koji se vozite po
moru s puninom njegovom, vi otoci i stanovnici njihovi!
11
Neka klie pustinja sa svojim gradovima, sela, to stanuju na Cedru! Neka
podvikuju stanovnici po hridinama, neka kliu svrh gora!
12
Neka se asti Gospod, neka se navjeuje slava njegova po otocima!
13
Gospod izlazi kao junak. Kao ratnik razvija ratobornost, vie i klie, bori se proti
neprijateljima kao div.
14
"utio sam dugo, inio sam se nijem, Kao ena kod poroaja sad u vikati, duhat u
i bjesnit u strahovito.
15
Opustit u gore i bregove, svu zelen njihovu osuit u. Od rijeka u nainiti otoke,
od jezera suhu zemlju.
16
Slijepce u voditi putovima, kojih ne poznaju. Vodit u ih stazama, to su im
nepoznate. Obratit cl pred njima tamu u svjetlost, i to je neprohodno u ravno tko. To
je, to u uiniti i neu propustiti.
17
Posramljeni uzmaknut e natrag, koji se uzdaju u likove idolske, koji govore
likovima livenim: 'Vi ste nai bogovi.'
18
ujte gluhi, pogledajte slijepi, da vidite!
19
Tko je slijep, ako ne sluga moj, i tako gluh kao glasnik moj, kojega sam poslao?
Tko je tako slijep kao sluga Gospodnji?
1340
20
Mnogo si vidio, ali nijesi mario. Otvorenim uima nije uo.
21
Zbog vjernosti svoje snovao je Gospod da uini zakon velikim i slavnim.
22
A ipak je to narod oplijenjen i potlaen. Svi koliki uhvaeni su u tamnicama,
skriveni u zatvorima. Postali su plijen, a nema nikoga, da ih izbavi; postali su grabe,
a nitko ne trai: 'Vrati!'"
23
Tko e od vas uti ovo, pripaziti na to i poslije to posluati?
24
Tko je predao Jakova grabeu i Izraela razbojnicima? Nije li to uinio Gospod,
kojemu smo sagrijeili? Nijesu htjeli hoditi putovima njegovim niti sluati naputak
njegov.
25
Tada je izlio na njega jarost gnjeva svojega i strahote rata, to su ga odasvud
pritisnule. Ali on nije mario za to, gorio je, ali on to ne primi k srcu.
Izaija, glava 43
1
Ali sada ovako veli Gospod, Stvoritelj tvoj, Jakove, tvorac tvoj, Izraele: "Ne boj se,
jer sam te otkupio, pozvao sam te po imenu: Moj si!
2
Ide li preko vode, ja sam s tobom, preko rijeka, nee te potopiti, ide li kroz oganj,
nee izgorjeti, nee te plamen opaliti.
3
Jer ja, Gospod, tvoj sam Bog, Svetac Izraelov tvoj je spasitelj. Dao bih Egipat za te
kao otkup, Etiopiju i Sebu mjesto tebe.
4
Jer si mi tako drag, tako vrijedan i tako mio, dao bih ljude za te, narode za ivot tvoj.
5
Ne boj se, jer sam ja s tobom! Od istoka dovodim djecu tvoju, od zapada skupljam
te.
6
Kaem sjeveru: 'Daj!' jugu: 'Ne zadravaj ih!' Sinove moje dovedi izdaleka, keri
moje s kraja zemlje,
7
Sve, koji se zovu mojim imenom, koje sam na slavu svoju stvorio, sazdao, nainio!
8
Neka naprijed stupi narod, koji je slijep, a ipak ima oi, koji je gluh, a ima ui!
1341
9
Svi narodi neka se skupe! Plemena neka se skupe! Tko izmeu njih moe tako to
objaviti, uiniti da ujemo to je prije unaprijed kazano? Neka dovedu svjedoke svoje,
da dokau pravo svoje, da se uje i kae: 'Istina je!'
10
Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj, kojega sam izabrao, da spoznate i
vjerujete mi i uvidite, da sam ja, prije mene nije bilo boga, niti e ga poslije mene biti.
11
Ja, jedino ja jesam Gospod, osim mene nema pomonika.
12
Ja sam objavio i spasenje donio. Uinio sam da se uje o meni, kad jo nije bilo
meu vama nikakva boga tuega, vi ste moji svjedoci", veli Gospod, "i samo sam ja
Bog.
13
I ubudue ja sam to, i itko ne izbavlja iz moje ruke; ja to inim, i tko moe to
promijeniti?"
14
Ovako veli Gospod, otkupitelj va, Svetac Izraelov: "Zbog vas aljem u Babilon i
tjeram ih dolje sve kao bjegunce, i Kaldejce na ponosnim laama njihovim.
15
Ja, Gospod, Svetac va, stvoritelj Izraelov, kralj va."
16
Ovako veli Gospod, koji je nainio preko mora put, stazu preko silnih voda,
17
Koji vodi u boj kola i konje, vojsku i junake, i oni padaju i vie ne ustaju, ugaeni
su, kao stijenj ugaen.
18
"Ne mislite samo na ono, to se je prije dogodilo! Ne pazite samo na ono, to je
prolo!
19
Evo, ja u uiniti novo, ve se vidi, ne raspoznajete li to? I u pustinji pravim put, u
pustari rijeke.
20
Tada e me slaviti zvijeri poljske, agalji i nojevi, to sam izveo u pustinji vode, u
pustari rijeke, da napojim narod svoj, iza branika svojega.
21
Taj narod, to sam ga sam sebi sazdao, navjeivat e slavu moju.
22
A ipak, Jakove, ti me nijesi zvao, niti si se trudio za me, Izraele!
1342
23
Nijesi mi prinio janjce od sebe kao rtvu paljenicu, nijesi me poastio rtvama
svojim. Nijesam te nagonio da mi slui prinosima i nijesam te muio da mi kadi.
24
Nijesi mi kupio za novce mirodija, nijesi me okrijepio pretilinom rtava svojih. A
zadao si mi posla svojim grijehima, raalostio si me zlodjelima svojim.
25
Ja sam, ja, koji unitavam krivnju tvoju zbog sebe i tvojih se grijeha vie ne
spominjem.
26
Opomeni me samo! Sudimo se! Pripovijedaj, da dokae pravo svoje!
27
Otac tvoj prvi ve je sagrijeio, i posrednici tvoji bili su mi nevjerni.
28
Tada sam s knezovima svetita svukao posvetu njihovu, Jakova bacio u prokletstvo
i Izraela stavio na ruglo.
Izaija, glava 44
1
Ali sada uj, Jakove, slugo moj, i ti, Izraele, kojega sam izabrao!
2
Ovako veli Gospod, stvoritelj tvoj, tvorac tvoj, pomonik tvoj od krila materina: Ne
boj se, Jakove, slugo moj, Jeurune, kojega sam izabrao!
3
Jer kao to izlijevam vodu na popucano tlo i potoie na suhu zemlju, tako izlijevam
na potomke tvoje Duha svojega, na potomke tvoje blagoslov svoj.
4
Neka izrastu kao lava kraj potoka, kao panjaci pokraj voda.
5
Jedan e rei: 'Svojina sam Gospodnja', i pozivat e se na ime Jakovljevo. Drugi e
pisati kao svoj spomenznak: 'Gospodnji!' i sebi e nadjenuti asno ime, Izrael."
6
Ovako veli Gospod, kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Gospod nad vojskama: "Ja
sam prvi i ja posljednji, osim mene nema boga.
7
Ili tko je meni jednak? Neka samo izae! Neka objavi i predloi mi, to se je
dogodilo, otkako sam ja u davno doba stvorio ovjeanstvo! I budue, to e jo doi,
neka nam se objavi!
8
Ne bojte se i ne plaite se! Nijesam li ja to davno rekao i objavio, vi ste mi svjedoci:
ima li bog osim mene? Ne, nema drugoga boga. Ne znam nijednoga.
1343
9
Tvorci idola svi su nita, ljubimci njihovi nijesu ni za to. Svjedoci njihovi ne vide
nita i ne znaju nita, da budu posramljeni.
10
Tko gradi idola, taj samo lije lik, to nije ni za to.
11
Gle, tovatelji njegovi svi e se posramiti, jer su tvorci samo ljudi. Neka izau svi
koliki, bit e ih strah i posramit e se svi.
12
Kova je izradio to alatom. Na ivom ugljevlju kuje ekiem i dotjeruje snanom
miicom, pritom ogladni i iznemogne, ne popije li vode, iznemogne.
13
Drvodjelja rastee vrpcu, zabiljei crvenilom, tee i zaokruuje, nainja iz toga lik
ovjeji, lijep lik ovjeka, da stoji u kui.
14
Drugi je otiao da nasijee sebi cedara, ili je uzeo empresu i hrast, to ih je sebi
odgojio usred umskoga drvea, i omoriku, koju je zasadio, pa je narasla od dada,
15
I slui ovjeku za oganj on od toga uzme, da se ogrije. Upali to, da ispee kruh. Ali
od toga i boga napravi i klanja mu se. Gradi od toga lik idola, pred kojim pada na
koljena.
16
Polovinu od toga spaljuje dakle u ognju, i s drugom polovinom pee meso, onda
jede peenje i najede se i pritom se ugrije i veli: 'Oh, meni je vrue, osjeam oganj.'
17
Ostatkom od toga gradi boga, idolski lik svoj, pred kojim pada na koljena, pregiba
se, pred kojim se moli: 'Pomozi mi, jer si ti bog moj!'
18
Oni to vide i ne razumiju; jer su im oi zaslijepljene, tako da ne vide, i srca njihova,
tako da to ne shvaaju.
19
I nitko ne promilja, i nitko nema toliko znanja i razuma, da rekne sebi: 'jednu sam
polovinu spalio u ognju, ispekao sam kruh na uglju njegovu, i meso san ispekao na
njemu i pojeo sam ga od ostatka da sad nainih lik gadan i da pred jednim
komadom drveta padnem na koljena?'
20
Tko pristaje uz nitetno, toga je zavelo ludo srce. On ne izbavlja nikada ivota
svojega i ne govori sebi: 'Nje li varka, to mi je u desnici?'
21
Promisli to, Jakove i Izraele, jer si moj sluga. Ja san te sazdao; ti si moj sluga.
Izraele, neu te zaboraviti.
1344
22
Razasut u kao oblake opaine tvoje, grijehe tvoje kao lake oblake. Zato se povrati
k meni, jer te hou otkupiti."
23
Kliite, nebesa, jer to Gospod ini. Podvikujte, dubine zemaljske! Udarite u
klicanje, gore, ume i sva drveta u njima, jer e Gospod otkupiti Jakova i proslaviti se
na Izraelu.
24
Ovako veli Gospod, otkupitelj tvoj, tvorac tvoj od krila materina: "Ja sam Gospod,
stvoritelj svega, koji sam razapeo nebo, sam raspostro zemlju, tko mi je pomogao?
25
Koji unitavam znake varalicama i vrae obezumljujem, koji odbacujem mudrace,
znanje njihovo pokazujem kao ludost,
26
Koji obistinjujem rije sluga svojih i izvrujem osnovu glasnika svojih, koji
govorim o Jerusalemu: 'Neka se naseli!' i o gradovima Judinim: 'Neka se sazidaju,
podiem opet ruevine njegove!'
27
Koji govorim dubini. 'Presui se!' i 'Isuit u vode tvoje'.
28
Koji govorim o Kiru: 'On je pastir moj' Izvrit e svu volju moju i reknut e o
Jerusalemu: 'Neka se sazida opet!' i o hramu: 'Neka se osnuje nanovo!'"
Izaija, glava 45
1
Ovako veli Gospod Kiru, pomazaniku svojemu, kojega drim za desnicu, da ruim
narode pred njim i uinim kraljeve nemonim, da otvorim vrata pred njim, tako da mu
se ne zatvore nijedna vrata:
2
"Ja idem pred tobom i ravnam putove neprohodne. Razbijam vrata mjedena, lomim
prijevornice gvozdene.
3
Dajem ti blago tajno i bogatstvo skriveno. Tako e spoznati, da sam ja, Gospod,
onaj koji te pozva po imenu, Bog Izraelov.
4
Zbog svojega sluge Jakova i zbog Izraela, izabranika svojega, pozvah te imenom
tvojim, dadoh ti asni naslov, a da me nijesi poznavao.
5
Ja sam Gospod, nema drugoga, nema drugoga boga osim mene. Opasat u te, iako
me ne pozna.
1345
6
Da se spozna od istoka sunca i od zapada njegova, da osim mene nema boga. Ja sam
Gospod i nema drugoga,
7
Tvorac svjetlosti i Stvoritelj tmine, donosilac mira i stvaratelj zla. Ja, Gospod, ja
inim to sve.
8
Rosite, nebesa, odozgor, oblaci, kapljite blagoslovom; neka se otvori zemlja, da
procvate spasenje, i neka ona iznikne blagoslovom! Ja, Gospod, to u stvoriti.
9
Teko onome, koji se svaa s tvorcem svojim! On, krhotina meu zemljanim
sudovima. Smije li glina rei lonaru svojemu: 'to radi'? I djelo tvoje: 'Nema ruku'.
10
Teko onome, koji govori ocu: 'to e ti jo djeca'? i eni: 'to postaje jo mati.'"
11
Ovako veli Gospod, Svetac Izraelov i tvorac njegov: "Za budue pitajte me, za
djecu moju i za djelo ruku svojih nareujte mi!
12
Ja sam onaj, koji je nainio zemlju i na njoj ljude stvorio, ruke su moje razapele
nebo, i svoj vojski njegovoj dao sam zapovijed.
13
Ja sam ga podigao po svojoj osnovi spasenja. Sve u mu putove poravniti. On opet
gradi moj grad, puta na slobodu prognanike moje ne za novce ni za darove", veli
14
Ovako veli Gospod: "Bogatstvo Egipta i dobitak Kuita i Sabejaca, ljudi visoka
rasta, doi e k tebi i pripast e tebi. Za tobom e pristati, u okovima tebi sluiti, tebi
se klanjati, tebi se moliti: 'ovamo je u tebi Bog, i nema drugoga boga.'
15
Zaista, ti si Bog s tajnim osnovama, Bog Izraelov, spasitelj!
16
Postieni i posramljeni bit e oni svi, svi odlaze sa sramotom, koji grade idole.
17
A na Izraela mislit e Gospod spasenjem vjenim, vi se neete nikada postidjeti,
niti ete se posramiti dovijeka.
18
Jer ovako veli Gospod, stvoritelj neba, pravi Bog, koji je sazdao i stvorio zemlju,
koji ju je uredio, koji je nije kao pustinju stvorio, nego ju sazdao za prebivalite: "Ja
sam Gospod i drugi nitko.
1346
19
Nijesam govorio tajno, u kojem tamnu kutu zemlje. Nijesam potajno rekao djeci
Jakovljevoj: 'Traite me!' Ja, Gospod, govorim, to je pravo, javljam, to je istinito.
20
Skupite se, pristupite, doite ovamo svi, od naroda izbavljeni! Nerazumni su, koji
nose idole od drveta, koji se mole bogu, koji ne moe pomoi.
21
Predloite, iznesite, neka se vijea zajedno: "Tko je to od starine rekao, tko je javio
jo onda? Nijesam li ja to to bio, Gospod? Nema osim mene boga, osim mene nema
boga pravednoga i spasitelja.
22
Ovamo se k meni okrenite, dajte se spasiti, svi krajevi zemaljski, jer sam ja Bog, i
drugi nitko.
23
Sobom sam se zakleo, iz usta mojih dolazi istina, rije neslomiva. Svako e se
koljeno pokloniti preda mnom, svaki e se jezik zavjeriti meni.
24
Samo u Gospodu, govorit e se, spasenje je i snaga, k njemu e doi, puni srama,
svi, koji se gnjeve na njega.
25
U Gospodu dokazuju svoje pravo i die se svi potomci Izraelovi.
Izaija, glava 46
1
Bel pada na koljena, spusti se Nebo. Likovi se njihovi meu na tovarnu marvu, koje
ste inae nosili, tovare se sada kao teret na umorne ivotinje.
2
Oni se sputaju, padaju svi na koljena, ne mogu spasiti tereta putuju sami u ropstvo.
3
Posluajte me, vi od kue Jakovljeve, vi svi koliki, to ste ostali od kue Izraelove!
Nosim vas od krila materina, drim vas od roenja:
4
Do u starost vau ja sam isti, nosit u vas do sijeda vijeka. Tako sam inio, i dalje
vas nosim, nosit u vas i spasiti.
5
S kim ete me izjednaiti i prispodobiti i koga ete staviti uza me, da bi bio kao ja?
6
Prosipaju zlato iz kese, mjere srebro na mjerila. Pogaaju zlatara, da iz toga naini
boga, kojega tuju, pred kojim padaju na koljena.
1347
7
Diu ga na plea, nose ga, sputaju ga dolje, stoji tiho na svojemu mjestu, ne mie se
s mjesta svojega. Zazovu li ga: ne odgovara, nikoga ne izbavlja iz nevolje njegove.
8
Mislite na to i budite jaki, primite to k srcu, otpadnici!
9
Mislite na prijanje od starine, da sam ja jedino Bog, i nitko drugi, pravi Bog,
kojemu nije nita jednako,
10
Koji je od poetka javljao svretak, od davne davnine, to se jo nije dogodilo! Ja
kaem: Odluka e se moja ispuniti, sve, to mi je drago, ispunjam.
11
Pozvao sam s istoka pticu grabljivicu, iz daleke zemlje ovjeka svoje odluke. Kako
rekoh, tako dovodim, kako naumih, tako uinim.
12
Posluajte me, koji ste okorjela srca, koji ste daleko od spasenja!
13
Pribliio sam spasenje svoje, ono nije vie daleko, nee zakasniti spasenje moje.
Sionu donosim pomo, Izraelu sjaj svoj."
Izaija, glava 47
1
Sii i sjedi u prah, djevojko keri babilonska! Bez prijestolja sjedi na zemlju, keri
kaldejska, jer se ubudue ne zove vie njena i lijepa.
2
Uzmi mlin i melji brano, podigni natrag koprenu svoju, zagrni skute, otkrij noge i
pregazi rijeke!
3
Neka je otkrivena sramota tvoja, neka se vidi golotinja tvoja! Osvetit u se, i da
nitko ne zatiti Babilon!
4
"Otkupitelj na zove se Gospod nad vojskama, Svetac Izraelov."
5
Sjedi tiho i skrij se u mrak, keri kaldejska, jer te u budue nitko vie ne zove
gospodaricom kraljevstvima.
6
Razgnjevio sam se na narod svoj, oskvrnio sam batinu svoju. Predao sam je tebi, ali
joj se ti nijesi smilovala. Na starca si meala preteki jaram svoj.
7
Mislila si: "Ostajem dovijeka, gospodarica sam zauvijek." Nijesi to primila k srcu,
nijesi pomiljala na svretak svoj.
1348
8
Sada uj ovo, vina na rasko, koja si sjedila bez brige, koja si mislila u svojemu
srcu: "Nema mi jednake, neu sjediti kao udovica, i neu ostati bez djece!
9
A to e oboje doi na te u jedan dan iznenada: gubitak djece i udovitvo! To e te
stii u punoj mjeri svojoj zbog mnogobrojnih prijevara tvojih, zbog bezbroja
prokletinja tvojih!
10
Osjeala si se sigurnom u zloi svojoj, mislila si: "Nitko me ne vidi! Prevarilo te
mudrovanje tvoje, znanje tvoje, mislila si u sebi ovako: "Nema mi vie jednake."
11
Ali e te stii zlo, to ga ne moe odbiti. Propast e te stii, to je ne moe
zaklinjati. Najedanput e ti stii unitenje, kojemu se nijesi nadala.
12
Pa doi ovamo sa svojim prokletinjama, sa svojim bezbrojnim prijevarama, to si ih
inila od mladosti svoje; moda mogne sebi pomoi, moda utjera strah u me!
13
Umorila si se od svojih mnogih vijeanja. Neka ustanu koji mjere nebo, koji motre
zvijezde, koji proriu svakoga mjeseca mlaaka, da te izbave od onoga, to e te stii!
14
Jest, oni e biti jednaki strnjici, to ju je spalio oganj. Oni ne mogu same sebe
izbaviti iz plamena silnoga. Nije to ugalj, da se tko ogrije na njemu, niti ognjite, da
se sjedne uza njega.
15
Tako e biti onima, s kojima si se trudila i trgovala od mladosti svoje. Razbjei e
se svaki na svoju stranu, nitko ti ne pomoe.
Izaija, glava 48
1
ujte ovo, vi od kue Jakovljeve, koji se zovete imenom Izraelovim i iz vrela Judina
izaoste, koji se kunete imenom Gospodnjim i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i
pravdi!
2
ni se imenuju po svetom gradu i oslanjaju se na Boga Izraelova, kojemu je ime
3
"Prijanje davno sam ve objavio, iz mojih je usta izalo, ja sam to javio, brzo sam
izvrio i dogodilo se je.
4
Jer sam znao, da si tvrdoglav, da je tvoja ija gvozdena ila i da ti je elo od mjedi,
1349
5
Zato sam ti ve davno objavio, prije nego se jo zbilo, priopio sam ti, da ne kae:
'Idol je moj izvrio, lik moj rezani, lik moj liveni to je zapovjedio.'
6
uo si, sad promotri sve, neete li sad biti svjedoci moji? Od sada ti javljam novo i
skriveno, to nijesi znao.
7
Sada se izvruje, a ne davno. Nita nijesi o tome uo prije ovoga dana, da ne kae:
'Znao sam to.'
8
Ne, nita o tom nijesi uo ni znao, niti se je prije bilo tvoje uho otvorilo, jer sam
znao, da si ti vrlo nevjeran, i da su te nazvali otpadnikom od krila materina.
9
Zbog imena svojega susteem jo gnjev svoj, zbog slave svoje svladavam se prema
tebi, da te ne istrijebim.
10
Evo, pretalio sam te, ali ne naoh srebra; prokuao sam te u taoniku nevolje.
11
Zbog sebe, zbog sebe izvrio sam to, jer kako bi se bilo l oskvrnilo moje ime? asti
svoje ne dajem nikome drugom.
12
uj me, Jakove, i Izraele, kojega sam pozvao: Ja sam prvi, i ja posljednji.
13
Jer je moja ruka osnovala zemlju, i moja je desnica razapela nebo. Zovnuo sam ih, i
svi su zajedno tu stajali.
14
Skupite se svi i ujte! Tko je izmeu njih objavio ovo: 'On, kojega ljubi Gospod,
izvrit e volju njegovu na Babilonu i mo njegovu pokazati na Kaldejcima'.
15
Ja, ja sam to objavio i pozvao ga, doveo sam ga ovamo, i on e put svoj i sretno
dovriti.
16
Pristupite k meni, ujte ovo! Od poetka nijesam govorio tajno. Otkako sam to
zapoeo, bio sam kod toga, a sada me posla svemogui Gospod s duhom svojim.
17
Ovako veli Gospod, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: "Ja, Gospod, Bog tvoj, jesam
onaj, koji te je uio da ini, to ti koristi, koji te je vodio putem, kojim treba da ide.
18
O, da si pazio na zapovijedi moje! Tada bi mir tvoj bio kao rijeka, srea tvoja kao
valovi morski.
1350
19
Tada bi plemena tvojega bilo kao pijeska, i poroda tijela tvojega kao zrna njegovih:
Ime se njihovo ne bi zatrlo ni istrijebilo ispred mene."
20
Otidite iz Babilona, bjeite iz Kaldeje! Glasno pjevajui objavljujte to, govorite,
razglasujte do na kraj zemlje! Viite: "Gospod je otkupio svojega slugu Jakova!"
21
Nijesu trpjeli eu, kad ih je vodio preko pustinje. Dao je, da im iz hridine protee
voda. Hridinu je rascijepio, i vode su potekle."
22
"Nema mira bezbonicima", vel i Gospod.
Izaija, glava 49
1
"Posluajte me, vi zemlje na moru! Pazite, vi narodi daljine: Gospod me je pozvao
od krila materina, imenovao me je od krila materina.
2
Uinio je usta moja da su kao otar ma, drao me je u zatiti ruke svoje, uinio me
je da sam kao glatka strijela skrio me u tobolcu svojemu.
3
On mi ree: 'Ti, Izraele, moj si sluga, u kojem u se proslaviti!'
4
A ja rekoh: 'Uzalud sam se dakle trudio, snagu sam svoju badava, ni za to potroio.
Ipak u Gospoda stoji moje pravo, u Boga mojega plaa moja'.
5
A sada govori Gospod, koji me je od krila materina nainio slugom svojim, da mu
privedem natrag Jakova, da skupim Izraela za njega. Proslavio sam se u oima
Gospodnjim, i Bog je moj bio meni jakost.
6
On dakle ree: "Premalo je, da si mi sluga, da se podignu plemena Jakovljeva, da se
vrate otkupljeni Izraelovi. I zato te inim svjetlom neznaboaca, da bude posrednik
mojega spasenja do na kraj zemlje."
7
Ovako veli Gospod, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, prezrenomu, gadu ljudi,
slugi silnika: "Kraljevi e vidjeti i dignuti se. Knezovi e pasti na koljena zbog
Gospoda, koji je vjeran, zbog Sveca Izraelova, koji te je izabrao."
8
Ovako veli Gospod: "U Vrijeme milosti usliio sam te, pomogao sam ti u dan
spasenja. uvao sam te, uinio sam te posrednikom zavjeta za narod, da podigne
zemlju, da razdijeli opustjelu batinsku zemlju,
1351
9
Da dovikne sunjima: 'Izaite!' Onima, koji stanuju u mraku: 'Doite na svjetlo!'
Odmah na putovima oni e pasti, svoju e pau jo nai po svim golim visinama.
10
Nee biti gladni ni edni, nee ih pogaati jug ni sunce, jer e ih pratiti milosrdnik
njihov i odmarat e ih na izvorvodama.
11
Sve gore svoje obratit u u putove. Visoke e biti ceste moje.
12
Gle, ovi dolaze izdaleka! Gle, oni od sjevera, od zapada i oni od zemlje sinimske!"
13
Kliite, nebesa! Veseli se, zemljo! Podvikujte, gore, jer je Gospod utjeio narod
svoj, smilovao se siromasima u njemu.
14
A ipak se je tuio Sion: "Ostavio me je Gospod. Zaboravi me Svemogui."
15
Zaboravi li ena djetece svoje, ne smiluje li se plodu tijela svojega? A da bi ga i
zaboravila: Ja ne zaboravljam tebe!
16
Gle, na ruke sam te svoje zapisao, zidovi tvoji stoje mi vazda pred oima.
17
Djeca tvoja hite ovamo, tvoji razoritelji i pustoitelji odlaze od tebe.
18
Podigni oi svoje unaokolo i vidi: svi se oni skupljaju i dolaze k tebi. "Tako bio ja
iv", veli Gospod : "svima njima ti e se zaodjenuti kao nakitom, opasat e se
njima kao nevjesta.
19
Jer tvoje ruevine i pustoi i opustoena zemlja tvoja, sada su pretijesne za
stanovnike, i daleko borave kvaritelji tvoji.
20
Jest, sinovi tvoji, to ti jo ostadoe iz vremena, kad si bila bez djece, vikat e
glasno: 'Pretijesan mi je prostor, napravi mjesto za mene, da mogu stanovati!'
21
Tada e se ti pitati: 'Tko mi je ove rodio, kad sam ipak bila bez djece i neplodna,
prognana i zabaena, tko ih je othranio? Bila sam ipak jo preostala sama, a gdje su
bili ovi?'"
22
Ovako veli svemogui Gospod: "Evo, podiem ruku svoju za neznaboce, zastave
svoje izdiem za narode. U naruju donose oni sinove tvoje, i na pleima nose oni
keri tvoje.
1352
23
Tvoji su uvari kraljevi, tvoje su dojilje kraljice, klanjaju ti se licem do zemlje i
cjelivaju prah tvojih nogu. Tako e spoznati, da ja, Gospod, jesam onaj, koji ne da da
se posrame oni, koji se ufaju u njega."
24
Otima li se jakome plijen, i ugrabi li se silniku grabe?
25
Jest! Oval o govori Gospod: "I jakome otet e se plijen, i silniku ugrabit e se
grabe, jer u se boriti s protivnicima tvojim, izbavit u djecu tvoju.
26
Muiteljima tvojim dajem da jedu svoje vlastito meso. Opit e se svojom krvlju kao
novim vinom. Tada e svaki narod spoznati, da ja, Gospod, jesam izbavitelj tvoj,
otkupitelj tvoj, jaki Bog Jakovljev."
Izaija, glava 50
1
Ovako veli Gospod: "Gdje je raspusna knjiga matere vae, kojom bih je bio Ja
otpustio? Ili tko je od vjerovnika mojih, kojemu bih vas bio prodao? Zbog zlodjela
prodali ste se sami, i zbog bezakonja vaih bila je opustoena mati vaa.
2
Zato ja dooh, a nikoga nije bilo ovdje, zato ja zovnuh, a nitko se ne odazva? Da
nije prekratka ruka moja za otkupljenje? Ili nema u mene snage za izbavljenje? Gle,
karanjem svojim isuujem more, obraam rijeke u pustinju. Ribe u njima izagnjiju
zbog nestaice vode i pomru od ei.
3
Oblaim nebo u alost, zaogrem ga haljinom pokornikom."
4
Jezik uenika dao mi je svemogui Gospod, da navjeujem, da nagovorom krijepim
umorne. On budi svako jutro, budi mi uho, da sluam kao uenik.
5
Svemogui Bog otvorio mi je uho, a ja se nijesam protivio, nijesam odstupio natrag:
6
Lea svoja podmetao sam onima, koji su me udarali, obraze svoje onima, koji su me
amarali, nijesam skrivao lica svojega od ruga i pljuvanja.
7
A Gospod, Svemogui, pomagao mi je; zato se nijesam osramotio. Zato sam uinio
lice svoje tvrdim kao kremen, i znam da se neu posramiti.
8
Koji mi pribavlja pravo, blizu je. Tko e se pravdati s menom? Istupamo zajedno,
tko je protivnik moj u parnici, neka pristupi k meni?
1353
9
Gle, Gospod, Svemogui, pomae mi, tko e me krivim proglasiti? Gle, svi se oni
raspadaju kao haljine, moljci e ih proderati.
10
Tko se meu vama boji Gospoda, taj slua glas sluge njegova, taj je iao po mraku i
bez svijetla, ali se je uzdao u ime Gospodnje, oslanjao se na Boga svojega.
11
Gle, vi ste svi ljudi, koji raspirujete oganj, ognjene strijele stavljate u plamenove.
Uite u ar ognja svojega, u ognjene strijele, to ste stavili u plamenove! Iz moje rule
dogodit e vam se ovo: u mukama ete leati."
Izaija, glava 51
1
"Posluajte me, koji teite za spasenjem, koji traite Gospoda! Pogledajte hridinu, iz
koje ste isjeeni, jamu bunarsku, iz koje ste iskopani!
2
Pogledajte Abrahama, oca svojega, i Saru, koga vas je rodila! Sam je bio, kad sam
ga pozvao. Blagoslovio sam ga i umnoio ga.
3
Jest, Gospod e se smilovati Sionu, utjeit e sve ruevine njegove. Pustinju e
njegovu pretvoriti u zemlju raskoni, pustaru njegovu u vrt Gospodnji. U njemu e se
nalaziti radost i veselje, hvalospjev i gromka pjesma.
4
Posluaj me, narode moj, ujte me, zemljaci moji, jer pouka izlazi od mene. Zakon
svoj postavljam kao svjetlo narodima.
5
Blizu je pobjeda moja, Pred vratima stoji spasenje moje. Miice moje upravljaju
narodima, ekaju me zemlje na moru ufaju se u miicu moju.
6
Podignite gore k nebu oi svoje, i pogledajte dolje na zemlju, jer e nebo ieznuti
kao dim, kao haljina zemlja e se raspasti. Kao muice umiru stanovnici njezini, a
moja e pomo ostati dovijeka, i spasenju mojemu nema nikada kraja.
7
Posluajte me, koji teite za spasenjem, ti narode u kojem stanuje zakon moj! Ne
bojte se poruge ljudske, od psovanja njihova ne plaite se!
8
Jer e ih moljac proderati kao haljinu, kao vunu ohar e ih izjesti, a spasenje e
moje ostati dovijeka, pomo moja od koljena na koljeno.
9
"Digni se, digni se! Naoruaj se jakou, miico Gospodnja! Digni se kao u dane
davnine, za pokoljenja, to su prola! Nijesi li ti sasjekla Rahaba, probola nakazu?
1354
10
Nijesi li ti isuila more, vode bezdana velikoga? Od dubina, morskih nainila put,
da prou osloboeni?
11
Osloboeni Gospodnji vraaju se i dolaze pjevajui u Sion. Na glavi njihovoj sja
radost vjena, njihov je dio radost i veselje, nestalo je brige i uzdisanja."
12
"Ja, ja sam, koji vas tjeim. Tko si ti, da se boji smrtnih ljudi, djece ovjeje, to
ieznu kao trava?
13
Da si zaboravio Gospoda, koji te je stvorio, koji je razapeo nebo i osnovao zemlju?
Da jednako dre, svaki as pred gnjevom tlaitelja, koji je iao za tim, da te
upropasti, a gdje je sada gnjev tlaitelja?
14
Doskora e se oprostiti suanj svojih okova. Ne umire on, ne ide u svijet mrtvih,
dalje ne trpi na oskudici kruha.
15
Jer sam ja, Gospod, Bog tvoj, koji pokriva more, da valovi njegovi bue, ije je ime
16
Ja sam stavio u usta tvoja rijei svoje. Ja sam te skrio u zatiti ruke svoje, ja, koji
sam stvorio nebo, osnovao zemlju, rekao Sionu: 'Ti si moj narod'.
17
Digni se, digni se, ustani, Jerusaleme! Ti si pio iz ruke Gospodnje au gnjeva
njegova, au si ljutu iskapio.
18
Od sve djece, koju je rodio, nijedno ga nije vodilo. Od sve djece, koju je othranio,
nijedno ga nije uzelo za ruku.
19
Dvoje te je pogodilo tko da te poali? Pusto i rasap, glad i ma tko bi te mogao
utjeiti?
20
Djeca su tvoja leala nemona na krajevima svih ulica kao gazele u mrei, puna
gnjeva Gospodnjega i karanja Boga tvojega.
21
Zato ipak uj ovo, ti nevoljni, ti pijani, ali ne od vina!
22
Ovako veli svemogui Gospod, Bog tvoj, koji pravicu pribavlja narodu svojemu:
"Evo uzimam iz ruke au ljutu, asu gnjeva mojega: nee je od sada piti.
1355
23
Tlaiteljima tvojim dajem je u ruku, koji su ti govorili: 'Sagni se, da koraamo
preko tebe!' I ti si lea svoja nainio da budu tlo, da budu ulica onima, koji su koraali
po njima."
Izaija, glava 52
1
Ustani, ustani, obuci se u snagu svoju, Sione! Obuci sjajne haljine svoje,
Jerusaleme, grade sveti, jer ni jedan, koji je neobrezan i neist, nee vie ui u tebe.
2
Otresi prah sa sebe! Ustani, zarobljena eto Jerusalema! Skini okove s vrata svojega,
zarobljena eto, stanovnitvo Siona!
3
Jer ovako veli Gospod: "Zabadava su vas prodali; pa ete se i bez novaca iskupiti."
4
Jer ovako veli svemogui Gospod: "Najprije sie narod moj u Egipat, da boravi
tamo u tuini. Asirija ga pritisnu zabadava.
5
A sada", veli Gospod "to imam ovdje jo da inim? Jer je narod moj zarobljen
zabadava. Gospodari se njegovi hvale, veli Gospod. "Neprestano, svaki as huli
se na ime moje.
6
Zato e narod moj spoznati ime moje. Zato e spoznati u onaj dan, da sam ja, koji
govori: 'Ovdje sam'."
7
Kako su krasne na gorama noge glasnika radosti, koji navjeuju mir, koji donose
radosnu vijest dobra, koji oglauje spasenje, koji govori Sionu: "Bog tvoj kraljuje."
8
uj, straari tvoji podiu glas, svi kliu, jer okom u oko vide puni radosti povratak
Gospodnji u Sion.
9
Klikujte u sav glas, ruevine Jerusalema, jer Gospod tjei narod svoj. On otkupljuje
Jerusalem.
10
Gospod je pokazao svetu miicu svoju pred oima svih naroda. Svi krajevi zemlje
gledaju spasenje Boga naega.
11
Pro, odlazite, izaite odatle, ne dotiite se niega neista! Izaite iz podruja
njihova, oistite se, koji nosite sue Gospodnje!
1356
12
Jer ne treba da izaete u hitnji, da se odatle uklonite bjeei; jer pred vama ide
Gospod, i vae je zaplee Bog Izraelov.
13
"Gle, uspjet e sluga moj, popet e se, uzdignut e se, bit e silno uzvien.
14
Kako su se mnogi ustraili nad tobom jer je neovjeji bio iznakaen njegov
izgled; lik njegov nije vie bio slian ovjejemu
15
Tako e on zauditi mnoge narode. Kraljevi e pred njim zatisnuti usta svoja, kad
vide, to im se jo nikada nije pripovjedilo, kad uju, to nijesu jo nikada sluali."
Izaija, glava 53
1
"Tko je povjerovao vijesti naoj, kome se je otkrila miica Gospodnja?
2
Tako je izrastao pred njim kao mladica, kao korijen iz suhe zemlje. Nema oblija na
njemu, nema ljepote, da bismo ga gledali, i nema izgleda, da bismo nali ugodnosti na
njemu.
3
Prezren je bio, posljednji od ljudi, ovjek bolova, vian patnjama, kao jedan, od
koga ovjek zaklanja lice svoje, tako je bio prezren, i nijesmo ga cijenili.
4
A on je nosio patnje nae, alosti je nae uzeo na se, mi smo ga drali udarenim,
pogoenim od Boga i muenim,
5
Ali je on bio ranjen za nae grijehe, izbijen za naa zlodjela. Za spasenje nae leala
je kazna na njemu, modricama njegovim mi smo se iscijeljeni.
6
Svi smo mi kao ovce lutali naokolo. Svaki je iao svojim vlastitim putem. A Gospod
je stavio na njega grijehe zlodjela sviju nas.
7
Bio je zlostavljen, a on se je predao dragovoljno, nije otvorio usta svojih kao janje,
to se vodi na klanje. Kao ovca, nijema pred onima, koji je striu, nije otvorio usta
svojih.
8
Iz tjeskobe i suda bio je uzet, i tko da iskae sudbinu njegovu. Bio je istrgnut iz
zemlje ivih i za opaine naroda mojega bio je na smrt pogoen.
9
Odredili su mu grob uz zloince, a uz bogatoga bio iza smrti, jer nije poinio
nepravde, i nije se nala prijevara u ustima njegovim.
1357
10
Ali je Gospodu bila volja, da ga udari na muke. Kad se sam rtvuje kao rtva za
grijeh, vidjet e potomke, dugo e ivjeti, i volja e se Gospodnja ispuniti po njemu.
11
"Za muku due svoje on e se nasititi obilno. Svojim spoznanjem moj e sluga kao
pravednik donijeti mnogima pravednost, i zlodjela njihova uzima on na se.
12
Zato u mu dati mnoge kao dio, mnogobrojne e on prisvojiti zato, jer je dao ivot
svoj na smrt, i bio ubrojen meu zloince, i nosio grijehe mnogih, i molio se za
zloince."
Izaija, glava 54
1
Veseli se, nerotkinjo, koja nijesi postala mati! Poklikni i podvikuj, koja nijesi znala
za muke poroaja! "Jer e osamljena imati vie djece negoli udana, veli Gospod.
2
Rairi prostor atoru svojemu, neka se razastru zavjese stanova tvojih, i da se ne
krtari! Produlji svoja atorska uad, i tvrdo zabij kolje!
3
Jer e se nadesno i nalijevo rasprostraniti. Cijele narode uzima pleme tvoje u posjed
i naseljava puste gradove,
4
Ne boj se; jer se nee osramotiti! Ne stidi se; jer se ne treba zacrvenjeti, jer e
zaboraviti sramotu mladosti svoje i prijekora udovitva svojega nee se vie sjeati.
5
Jer mu tvoj jest stvoritelj tvoj, "Gospod nad vojskama" ime je njegovo, i
otkupitelj tvoj jest Svetac Izraelov, "Bog cijele zemlje", tako se on zove.
6
Jer kao enu, koja je ostavljena i od srca oaloena, tako te zove natrag Gospod.
"Moe li se pogrditi ena mladosti?" govori Bog tvoj.
7
"Ostavio sam te samo za kratko vrijeme, ali sam te s velikim milosrem vodio kui.
8
U provali gnjeva skrio san samo zaas lice svoje od tebe; ali se u vjenoj milosti
smilujem tebi, veli otkupitelj tvoj, Gospod.
9
"Jer kao kod potopa Noina sad u to drati: kao to se zakleh: Nikada vie nee
potop Noin poplaviti zemlju, tako se i kunem, da se neu vie gnjeviti na te, niti u te
karati.
1358
10
Ako se i gore pomaknu i humovi se tresu, opet ljubav moja nee se odmaknuti od
tebe i zavjet spasenja mojega nee se pomaknuti", veli Gospod, tvoj milosrdnik.
11
"Nevoljnice, od bure raupana, utjehe liena! Evo, ja namjetam kamenje tvoje na
mramoru porfirnom i osnivam te na safirima.
12
Gradim krunita tvoja rubina, vrata tvoja iz kristala i ogradu tvoju iz dragoga
kamenja.
13
Sva su djeca tvoja uenici Gospodnji, i velik je mir djece tvoje.
14
Na pravednosti bit e osnovana. Pusti svaku tjeskobu, jer se vie nema ega
bojati, pusti svaki strah, jer ti se on vie ne pribliuje.
15
Gle, bit e ih koji e se skupljati na te, ali to nee biti od mene: "Tko napadne na
tebe, na tebi e pasti.
16
Gle, ja sam stvorio kovaa, koji raspaljuje ugljevlje i pravi oruje po svojoj volji, ja
sam stvorio i kvaritelja, da unitava.
17
Nikakvo oruje, to se kuje proti tebi, nee nita opraviti. Svaki jezik, koji se
podigne na te na sudu, dokazat e krivim. To je batina sluga Gospodnjih i blagoslov
njihov od mene", veli Gospod.
Izaija, glava 55
1
"Ustanite, svi edni, doite na vodu; koji nemate novaca, doite, kupujte ita i
jedite! Doite, kupujte vina i mlijeka bez novaca i bez plaanja!
2
Zato izdajete novce svoje na ono, to ne siti? Sluajte me, pa ete jesti to je dobro,
i dua e se vaa okrijepiti pretilinom!
3
Prignite uho svoje i doite k meni, posluajte, i dua e vasa ivjeti! Sklopit u s
vama zavjet vjean: nenaruivo obeanje milosti Davidu.
4
Evo, dao sam ga a svjedoka narodima, za kneza i vladaoca narodima.
5
Evo, zvat e narode, kojih ne pozna, a narodi, koji te ne poznaju, dolaze k tebi
zbog Gospoda, Boga tvojega, i zbog Sveca Izraelova; jer te je on proslavio."
1359
6
Traite Gospoda, dok se moe nai, zovite ga, dok je jo blizu!
7
Neka bezbonik ostavi svoj put i zlikovac misli svoje! Neka se vrati Gospodu, i
smilovat e mu se, Bogu naemu, jer e mnogo oprostiti!
8
"Jer misli moje nijesu vae misli, i putovi vai nijesu moji putovi", veli Gospod.
9
"Ne, kako je nebo visoko nad zemljom, tako su putovi moji visoki nad vaim
putovima i misli moje nad vaim mislima.
10
Jer kako padaju dad i snijeg s neba i ne vraaju se onamo, dok nijesu zemlju
natopili i oplodili i zazelenili, da dadne sjemena sijau, i kruha onome koji jede.
11
Tako je i s mojom rijei, koja izlazi iz mojih usta: ne vraa se k meni prazna, dok
nije izvrila, to sam htio, i ispunila, za to sam je poslao.
12
Jer ete s veseljem izai i u miru biti vodeni. Gore i bregovi udarit e u klicanje
pred vama i sva e drveta poljska pljeskati rukama.
13
Mjesto trnja empresi e rasti, mjesto kopriva niknut e mirte. To e biti Gospodu u
slavu, znak, to nikada ne iezne.
Izaija, glava 56
1
Ovako veli Gospod: "uvajte pravicu i uspostavite pravednost, jer je spasenje moje
blizu, da doe, i pravednost moja, da se otkrije."
2
Blagoslovljen je ovjek, koji tako ini, i djetetu ovjejem, koje se dri toga: koje
dri subotu i ne oskvrni je, uva ruku svoju, da ne uini nita zlo!
3
Neka ne govori tuin, koji pristane uz Gospoda: "Gospod e me iskljuiti iz svojega
naroda." Neka ne govori ukopljenik: "Ah, ja sam samo suho drvo!"
4
Jer ovako veli Gospod: "Ukopljenicima, koji dre subote moje i to izabiraju, to je
meni ugodno, i dre se zavjeta mojega:
5
Njima dajem u kui svojoj i meu zidovima svojim mjesto i ime, koje je bolje nego
sinovi i keri. Ime vjeno dajem im, koje se nikada ne zatre.
1360
6
A tuine, koji pristanu uz Gospoda, da mu slue, da ljube ime Gospodnje i da budu
sluge njegove, sve, koji dre subotu i ne oskvrne je i dre se zavjeta mojega:
7
Njih u dovesti k svetoj gori svojoj i razveseliti ih u kui svojoj molitvenoj. rtve
paljenice njihove i rtve zaklanice njihove ugodne su na rtveniku mojemu, jer e se
kua moja zvati kua molitve za sve narode."
8
Govori svemogui Gospod, koji skuplja prognanike Izraelove: "Jo vie skupljam k
onima, koje sam ve skupio od njega.
9
Sve ivotinje poljske, doite da jedete, sve ivotinje umske!
10
Straari su njegovi slijepi: Svi oni ne zapaaju nita, svi su psi nijemi, ne mogu
lajati, drijemaju i lee, i najdrae im je spavati.
11
Psi su prodrljivi, ne znaju za sitost. Pastiri su, ne pokazuju razbora. Svi idu svojim
vlastitim putem, svaki za svojom koriu, jedan kao drugi.
12
Doite, donijet u vina! Napit emo se estoka pia! Sutra neka bude kao; danas,
sjajno preko mjere!
Izaija, glava 57
1
Pravednik gine, nitko ne mari sa to; poboni se ljudi uzimaju, i nitko ne gleda na to.
Jest, zloom se uzima pravednik.
2
On ulazi u mir, poine na postelji svojoj svaki, koji je hodio pravim putem.
3
A vi pristupite ovamo, sinovi vraare, rode preljuboinice i bludnice!
4
Kojemu se vi rugate, na koga razvaljujete usta i plazite jezik? Nijeste li djeca
otpada, leglo lai?
5
Koji se upaljujete za idolima, pod svakim zelenim drvetom, koji u dolinama koljete
djecu svoju pod vrletima kamenim.
6
Tvoj je dio na glatku kamenu u dolini potonoj. Upravo to je najdrae mjesto tvoje, i
njima, si izlijevao naljev, prinosio dar. Za u se time zadovoljiti?
1361
7
Na svakoj gori visokoj i uzvienoj postavio si stan svoj, i tamo si uzlazio, da
prinese etvu zaklanicu.
8
Iza vrata i dovrataka metnuo si spomen svoj, meni nevjeran, otkrio si stan svoj i
uzaao u njega, rairio si ga, neto si od njih sebi zadrao, volio si openje s njima,
zlo si ogledao.
9
Iao si k Moleku s uljem i uzimao si sa sobom mnoge mirise. Slao si daleko glasnike
svoje i pregibao si se sve do podzemnoga svijeta.
10
Mnogim putovanjem svojim umorio si se, ali nijesi rekao: 'Bilo je uzalud'. Jo si
osjeao ivot svojim udima, i zato nijesi sustao.
11
Od koga si se uplaio i koga si se pobojao, da si postao nevjeran, da nijesi na me
mislio i za me nijesi mario? Zar ne, jer sam ja utio, i to od davna vremena, zato li me
se nijesi vie bojao?
12
Ali ja u objaviti, kako je s tvojom pravednou i s tvojim djelima koja ti nee ti
koristiti nita.
13
Kad onda zavikne, neka te izbave tvoje gomile idola! Ali e ih sve odnijeti vjetar, i
jedan e ih dah otpuhnuti, a tko se u me uzda, batinit e zemlju, zaposjednut e svetu
goru moju.
14
Tada e se rei: "Nainite put! Nainite put! Poravnite put! Uklonite svaku smetnju
s puta naroda mojega!
15
Jer ovako govori visoki, uzvieni, koji vjeno stoluje i zove se Svetac: "U visini, u
svetitu stanujem, ali i kod poniznoga i skruenoga, da nanovo oivim duh
skruenome i nanovo okrijepim srce slomljenome.
16
Jer se neu dovijeka svaati i neu se jednako gnjeviti. Inae ginu preda mnom duh
i due, to sam ih stvorio.
17
Zbog grijene lakomosti njegove gnjevio sam se na narod i pohaao ga: skrio bih se
i srdio, a on se je odmetnuo putem srca svojega.
18
Vidio sam putove njegove, ali u ga iscijeliti i voditi i dat u utjehu njegovima to
trpe.
1362
19
Ta sam, koji dajem obeanje: mir, mir dalekima i blizima', govori Gospod, ja u ih
iscijeliti.
20
A bezbonici su kao more uzburkano, koje se ne moe umiriti, i kojega voda
izmee mulj i blato.
21
"Nema mira bezbonicima", veli Bog moj.
Izaija, glava 58
1
Vii iz puna grla, ne sustei se, podigni glas svoj kao truba! Objavi narodu mojemu
grijeh njegov, kui Jakovljevoj opaine njezine!
2
Pitaju me dan na dan i rado bi htjeli doznati putove moje. Kao narod, koji ini
pravednost i ne odmie se od pravde Boga svojega, tako oni trae od mene sudove
pravedne, navaljuju na objavljenje Boje.
3
Zato postimo, a ti to ne vidi, trapimo se, a ti na to ne pazi? Eto, u dan, kad postite,
idete za poslovima svojim i radite sav rad svoj.
4
Eto, postite, da se svaate i tuete, da udarate akom opakom. Nemojte dalje tako
postiti kao sada, da se uje glas va u visini nebeskoj!
5
Zar je to post, koji mi je po volji, dan, kada se trapi ovjek? Da objesi glavu svoju
kao sita i da stere poda se vreu i pepeo? Zar e to zvati postom i danom ugodnim
Gospodu?
6
Nije li ovo post, to ga volim: da razvee sveze nepravedne, da razdrijei remene
ropstva, da pusti na slobodu zarobljenike i izlomi svaki jaram?
7
Nije li u tom, da prelama kruh svoj gladnome i prima u kuu svoju bijedne
beskunike? Kad vidi koga napola gola, ima ga zaodjeti i ne ukloniti se svojemu
rodu po krvi.
8
Tada zasja svjetlo tvoje kao zora, zdravlje tvoje brzo procvate, opravdanje tvoje ide
pred tobom, sjaj Gospodnji zaplee je tvoje.
9
Ako tada zovne, daje ti odgovor Gospod. Ako vikne za pomo, on e rei: 'Evo
me'. Ako izbaci iz svoje sredine jaran, pruanje prsta i prijevarno govorenje
1363
10
l gladnome ponudi, to rado ima, i nasiti nevoljnika, onda zasja svjetlo tvoje u
tami, i mlak e tvoj biti jasan kao podne.
11
Vazda e te voditi Gospod, pa i u sui duu e ti krijepiti. Kosti tvoje on jai, i ti si
kao vrt dobro zaliven, kao izvor, kojemu voda ne presui nikada.
12
Prastare ruevine sazidaju tvoji, temelje prolih pokoljenja opet ti podie. Prozvat
e te zidarom pukotina, popraviteljem ulica za naselje.
13
Ako nogu svoju u subotu ustavi, tako da na sveti dan moj ne obavlja svojih
poslova i subotu prozove milinom, a sveti dan Gospodnji potovanja dostojnim i
stim ga slavi, da na njemu ne ini svojih putova i ne obavlja svojih poslova i ne
govori za svoje stvari:
14
Tada e se veseliti u Gospodu, i ja u te izvesti na visine zemaljske i dat u ti da
uiva batinu svojega oca Jakova; jer su to obeala usta Gospodnja."
Izaija, glava 59
1
Gle, nje prekratka ruka Gospodnja, da pomogne, nije gluho njegovo uho, da uje.
2
Ne, zlodjela vaa rastavljaju vas s Bogom vaim, grijehi vai zaklonili su lice
njegovo od vas, da ne uje.
3
Jer su ruke vae oskvrnjene krvlju, prsti vai krivnjom zlodjela, usne vae govore
la, jezik va govori krivo.
4
Nitko ne trai pravedno sud, nitko se poteno ne pravda. Oslanjaju se na prijevaru i
govore la; zainju nevolju i raaju zlodjela.
5
Nose jaja gujinja. Pauinu tkaju. Tko pojede jaja njihova, taj mora umrijeti, zgnjei
li se jedno, izlee se guja ljutica.
6
Tkanina njihova ne valja za haljine, tkanjem njihovim ne moe se pokriti. Djela su
njihova djela zla, i u rukama je njihovim nasilje.
7
Noge njihove tre na zlo i brze su na prolijevanje nedune krvi. Misli su njihove
misli zle, a putovi su njihovi pusto i razor.
1364
8
Za put mira ne znaju oni, nema pravice na koloteinama njihovim. Sami idu samo
krivim stazama, i tkogod ide po njima, ne zna za mir.
9
Zato je sud daleko od nas i spasenje ne dolazi do nas. ekamo svjetlost, ali gle,
tmina je, bijeli dan, ali putujemo po mraku.
10
Kao slijepci pipamo zid, tumaramo okolo, kao da nemamo oiju. Spotiemo se u po
bijela dana kao u sumraje i zdravi slini smo mrtvima.
11
Mumljamo svi kao medvjedi i guemo jednako kao golubovi. ekamo sud, a on ne
dolazi, spasenje, a ono je daleko od nas,
12
Jer je velik broj grijeha naih pred tobom. Opaine nae svjedoe proti nama, jer
smo svijesni grijehima svojim i znamo prijestupe svoje:
13
Vjerolomstvo i zanijekanje Gospoda, odstup od Boga svojega, govorenje o nasilju i
otpadu, izmiljanje i iznoenje rijei lanih.
14
Tako je pravica potisnuta, i pravednost stoji daleko, jer istina opada na trgu, i
potenje ne moe da proe.
15
Tako mora nestati istine, i tko se uklanja oda zla, nema ga. Gospod je to vidio, i
bilo mu je vrlo neugodno, to vie nije bilo pravice.
16
I vidio je, da nema ovjeka, i zaudio se, da nitko nije posredovao. Tada mu je
pomogla njegova vlastita miica, i pravednost je njegova poduprla njega.
17
Obukao je pravednost kao oklop, i kacigu je pobjede metnuo na glavu. Obukao je
kao haljine odjeu osvete i zaogrnuo se gnjevom kao platem.
18
Po djelima, to su se poinila, on e vratiti: protivnicima svojim gnjev,
neprijateljima svojim osvetu, i zemljama primorskim on e vratiti.
19
Tada e se na zapadu bojati imena Gospodnjega i na istoku slave njegove, jer e
kao plaha rijeka doi on, kojega e goniti dah Gospodnji.
20
"Ali e za Sion doi kao otkupitelj, za one, koji su se u Jakovu obratili od otpada",
veli Gospod.
1365
21
"Moj je zavjet s njima ovaj", veli Gospod: "Duh moj, koji poiva na tebi, i rijei
moje, to sam ih metnuo tebi u usta, neka ne izau iz usta tvojih, niti iz usta djece
tvoje, niti iz usta unuadi tvoje", veli Gospod, "od sada dovijeka!"
Izaija, glava 60
1
Ustani, svijetli se, jer je dola svjetlost tvoja. Slava Gospodnja sja nad tobom.
2
Jer evo: tmina pokriva zemlju i mrak narode. Ali nad tobom sja Gospod. Nad tobom
svijetli slava njegova.
3
Narodi putuju k svijetlu tvojemu i kraljevi k sjaju, koje sja nad tobom.
4
Podigni pogled svoj unaokolo vidi svi su se skupili i dolaze k tebi. Sinovi tvoji
dolaze izdaleka, keri se tvoje nose u naruju.
5
Tada e ti, kad to vidi, zasjati od radosti, tvoje e srce zadrhtati i rairiti se, jer k
tebi dolazi bogatstvo mora, blago naroda pritjee k tebi.
6
Mnotvo deva prekrilit e te, mlade deve od Midjana i Efe. Svi oni dolaze od Sabe.
Zlato i kad donijet e, i radosno e se navjeivati slavna djela Gospodnja.
7
Sva stada cedarska skupit e se za te. Ovnovi nebajotski stajat e ti na slubi. Na
rtvenik se moj oni prinose, da mi se ugodi. Kuu slave svoje uinit u jo sjajnijom.
8
Tko su ono to lete kao oblak, kao golubovi k svojim krletkama?
9
lest, mene ekaju zemlje na moru. Lae tarike plove naprijed, da dovezu djecu
tvoju izdaleka zajedno sa srebrom i zlatom njihovim za ime Gospoda, Boga tvojega, i
za Sveca Izraelova; jer te on hoe proslaviti.
10
Ljudi iz tue zemlje zidaju tvoje zidove, i kraljevi njihovi stoje ti na slubu, jer ako
sam te u gnjevu svojemu i udario, ipak sam se smilovao tebi u milosti svojoj.
11
Vrata tvoja stoje svagda otvorena. Ne zatvaraju se danju i nou, da se dovedu u te
blago naroda i vode njihove, kraljevi.
12
A narod i kraljevstvo, to ti nee da slui, propast e; takvi e se narodi sasvim
zatrti.
1366
13
Krasna stabla Libanona tebi e se donijeti: empresi, brijestovi i jele, da ukrase
mjesto svetita mojega i da poaste podnoje nogu mojih.
14
Dubuko sagnuti dolaze k tebi sinovi tlaitelja tvojih. Preziratelji tvoji padaju ti svi
pred noge. Zvat e te "gradom Gospodnjim", "Sionom Sveca Izraelova".
15
Kao nagradu za ono, to si bio ostavljen i mren, tako da te nije nitko pohaao,
inim te vjenim ponosom, milinom sviju pokoljenja.
16
I sisat e mlijeko naroda i hranit e se na prsima kraljeva. Spoznat e, da sam ja,
Gospod, izbavitelj tvoj, i otkupitelj tvoj jaki Bog Jakovljev.
17
Mjesto mjedi donosim zlato, mjesto gvoa donosim srebro, mjesto drva mjed i
mjesto kamenja gvoe. Za poglavarstvo tvoje uinit u mir, za gospodara tvojega
pravednost.
18
O nasilju nee se u budue uti u zemlji tvojoj, ni o pustoenju i razaranju u
meama tvojim. Zidove svoje zvat e "spasenjem", vrata svoja "slavom".
19
Nee ti vie sluiti danju sunce kao svjetlo, niti e ti sjaj mjeseca sjati: ne, Gospod
e ti biti vjenim svjetlom i Bog tvoj sjajnim ukrasom tvojim.
20
Nee vie zalaziti sunce tvoje, niti e ieznuti mjesec tvoj; jer e ti Gospod postati
vjenim svjetlom, i pri kraju su dani alosti tvoje.
21
Narod e se tvoj sastojati od samih pravednika. Oni e zauvijek posjedovati zemlju,
mladicu, koju sam posadio, djelo ruku mojih, na moju slavu.
22
Najmanji e postati plemenom, najneznatniji jakim narodom. Ja, Gospod, brzo u
to izvesti u svoje vrijeme.
Izaija, glava 61
1
Duh svemoguega Gospoda poiva la meni, jer me je pomazao Gospod, poslao me,
da donesem poniznima veselu vijest. On me je poslao, da iscijelim slomljena srca, da
navijestim zarobljenima slobodu, vezanima otkupljenje,
2
Da oglasim godinu milosti Gospodnje i dan osvete Boga naega, da utjeim sve
alosne,
1367
3
Da alosnima u Sionu kao dar dadnem na glavu nakit mjesto pepela, ulje radosti
mjesto odjee alosti, hvalospjev mjesto plaljivosti? "Hrastovi pravednosti" zvat e
se oni, "nasad Gospodnji za slavu njegovu".
4
Oni e sazidati prastara mjesta razorena, podignut e opet, to je bilo opustoeno u
vrijeme praotaca. Ponovit e gradove puste, to su leali porueni kroz mnoga
pokoljenja.
5
Tuini se postavljaju kao pastiri vaih stada, stranci su vai ratari i vai vinogradari.
6
A vi ete se zvati "sveenici Gospodnji", "sluge Boga naega" nazivat e vas. Uivat
ete dobra naroda i hvalit ete se bogatstvom njihovim.
7
Sramota e se dvostruko nadoknaditi. Mjesto sramote oni e pjevati nad sudbinom
svojom. Tako e dobiti dvojinom posjed u zemlji njihovoj. Imat e vjenu radost.
8
Jer ja, Gospod, ljubim pravicu, mrzim na grabe bezboan. Tako u im vjerno dati
plau i vjean zavjet uinit u s njima.
9
Potomci njihovi bit e poznati meu poganima, narataji njihovi meu narodima.
Tko ih god vidi, prepoznat e: oni su pokoljenje, to ga je blagoslovio Gospod.
10
Glasno u se veseliti u Gospodu. Dua se moja raduje u Bogu mojemu, jer mo je
obukao u haljinu spasenja, zaogrnuo me platem pravednosti kao zarunika, koji sebi
sveano namjeta na glavu nakit, kao zarunicu, koja na sebe mee svoj ures.
11
Jer kao to iz zemlje raste bilje i u vrtu nie to se posije, tako e svemogui
Gospod uiniti da nikne pravednost i slava pred oima svih naroda."
Izaija, glava 62
1
Zbog Siona ne smijem utjeti, zbog Jerusalema ne smijem mirovati, dok opravdanje
njegovo ne izae kao svjetlost i spasenje njegovo kao gorua baklja.
2
I narodi e vidjeti opravdanje tvoje i svi kraljevi slavu tvoju, i prozvat e se novim
imenom, to e ga odrediti usta Gospodnja.
3
Tada e biti sjajna kruna u ruci Gospodnjoj i kraljevski zlatni vijenac a ruci Boga
svojega.
1368
4
Nee se vie zvati "ostavljena", niti e se zemlja tvoja zvati "pustinja", nego e se
zvati "milina moja" i zemlja tvoja "udata", jer e se dopasti Gospodu, i zemlju e
tvoju on uzeti za vjerenicu.
5
Jer kao to se mladi vjeri s djevojkom, tako tebe uzimaju u posjed djeca tvoja. I
kako se vjerenik raduje vjerenici, tako se tebi raduje Bog tvoj.
6
"Na zidovima tvojim, Jerusaleme, namjestio sam straare; itav dan i svu no nee
oni uutjeti ni za tren." Vi, koji imate spominjati Gospoda, ne utite!
7
Ne dajite mu mira, dok ne uspostavi Jerusalema i ne uini ga slavom na zemlji!
8
Zakleo se je Gospod desnicom svojom i jakom miicom svojom: "Neu vie nikad
dati ita tvojega neprijateljima tvojim za hranu, i tuini nee vie piti vina tvojega,
oko kojega si se trudio.
9
Ne, tko je eo zrno, neka ga jede i pritom Gospoda hvali! I tko je unio vino, neka ga
i pije u svetim trijemovima mojim!
10
Proite, proite kroz vrata, napravite put narodu! Sagradite, sagradite cestu,
uklonite s nje kamenje! Podignite zastavu narodima!
11
Evo, Gospod oglasuje do na kraj zemlje: "Recite keri sionskoj: Evo, spasitelj tvoj
dolazi! Evo, plaa njegova dolazi s njim, i vraanje njegovo ide pred njim!"
12
Oni e se zvati svet narod, "otkupljenici Gospodnji". A ti e se zvati "traeni",
"neostavljeni grad".
Izaija, glava 63
1
Tko je ono to dolazi iz Edoma, u crvenim haljinama iz Bosre? Sjajan je u svojoj
odjei, ponosno koraajui u silnoj snazi svojoj. "Ja sam, koji govorim pravednost,
koji imam mo da spasim."
2
Zato je crvena odjea tvoja, haljine tvoje kao u onoga koji gazi groe u kaci?
3
U kaci sam ja sam gazio. Od naroda nije nitko bio sa mnom, u gnjevu sam ih
svojemu izgazio. Krv mi je njihova poprskala haljine i tako sam iskaljao svu odjeu
svoju.
1369
4
Jer je dan osvete bio u srcu mojem, i bila je dola godina otkupljenja mojega.
5
Pogledao sam, a nije bilo pomonika. Gledao sam zauen naokolo, ali nije bilo
nikoga da mi pomogne. Tada mi je pomogla miica moja, i jarost mi je moja
pomogla.
6
Tako sam izgazio narode u gnjevu svojem, opojio sam ih u jarosti svojoj i prolio na
zemlju krv njihovu.
7
Slavit u milost Gospodnju, slavit djela Gospodnja, nakon svega, to nam je uinio
Gospod, i veliku dobrotu prema kui Izraelovoj, to ju je njoj iskazao po milosru
svojem i po velikoj milosti svojoj.
8
Jer je on rekao: "Doista su moj narod, sinovi, koji nee iznevjeriti nikada." Tako im
je postao spasitelj.
9
U svakoj alosti njihovoj osjeao se i on tuan, ali ih je spasio aneo lica njegova. U
svojoj ljubavi i milosti on ih je otkupio, podigao ih i nosio ih sve dane u davno doba.
10
Ali su oni bili nepokorni i alostili sveti duh njegov. Tada im je on postao
neprijatelj, i on je sam ratovao na njih.
11
Onda se je narod njegov spomenuo starih vremena, Mojsija: "Gdje je onaj, koji je
pastire stada svojega izveo iz vode Nila? Gdje je onaj, koji mu je dao u srce sveti duh
svoj?
12
Koji je silnom miicom svojom iao uz desnicu Mojsijevu? Koji je pred njima
razdvojio vode, da stee sebi vjeno ime?
13
Koji ih je vodio preko vodenih bezdana kao konja preko tratine, tako da se nijesu
spotakli?"
14
Kao kad stoka silazi u dolinu, tako ih je duh Gospodnji vodio uvijek na poivalita.
Tako si vodio svoj narod, da stee sebi slavno ime.
15
Pogledaj dolje s neba! Vidi iz svojega svetog i sjajnog stana! Gdje je revnost tvoja i
mo tvoja? Ganue srca tvojega i milosre tvoje zar prestadoe prema meni!
16
Jer ti si otac na! Abraham ne zna za nas, i Izrael nas ne pozna. Ti si, Gospode, otac
nas. "Otkupitelj na od davnine" ime je tvoje.
1370
17
Zato si nas pustio da zaemo s putova tvojih, Gospode, da otvrdne srce nae, tako
da te se vie ne boji Daj zbog sluga svojih da se vrate plemena, to su svojina tvoja!
18
Jesu li oni samo na kratko vrijeme vladali nad svetim narodom tvojim, jesu li
protivnici nai pogazili svetite tvoje?
19
Tako je, kao da nijesi nikada od davnine vladao nad nama, kao da se mi nijesmo
zvali po svetom imenu tvojem.
Izaija, glava 64
1
Ah, da razdere nebo i sie dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom,
2
Kao to oganj upali granje, i oganj uini da uzavri voda , da se oglasi ime tvoje
protivnicima tvojim, da bi pred tobom zadrhtali narodi,
3
Dok ini strahovita djela, kojih nijesmo nikada oekivali! O da sie dolje, da bi
zadrhtale gore pred tobom!
4
Od davnina nije se ipak ulo niti se doznalo, nije oko ipak vid jelo, da je koji bog
osim tebe tako inio za one, koji ga ekaju.
5
Ti se zauzima za onoga, koji s radou ini pravdu, za one, koji se spominju tebe na
putovima tvojim. Ali ah, ti si se gnjevio, a mi smo grijeili dalje svojom nevjernou i
svojim otpadom.
6
Tako smo mi svi koliki postali kao ovjek neist, i sva naa pravda kao okaljana
haljina, mi svi venemo kao lie. Zlodjela naa odnijela su nas kao vjetar.
7
Nitko nije zazivao ime tvoje, i nitko nije ustao da se dri tebe, jer si bio skrio lice
svoje od nas i pustio si nas da dremo pod pritiskom zlodjela svojih.
8
Ali sada, Gospode, ti si otac na, a mi smo glina, ti si tvorac na, i mi smo svi
djelo ruku tvojih.
9
Ne gnjevi se veoma, Gospode, i ne spominji se dovijeka krivnje zlodjela! Eto,
ogledaj ipak, mi smo svi tvoj narod.
10
Sveti gradovi tvoji postali su pustinja, Sion je postao pustinja, Jerusalem pusto.
1371
11
Sveti, sjajni gradovi nai, gdje su te slavili oci nai, izgorjeli su ognjem, i sve su
dragocjenosti nae potrvene.
12
Moe li se pritom jo uzdrati, Gospode, zar e utjeti i najdublje nas poniziti?
Izaija, glava 65
1
"Potraili su me, koji nijesu pitali za me. Nali sa me, koji me nijesu traili. Rekao
sam narodu, koji se jo nije bio zvao mojim imenom: 'Evo me, evo me!'
2
Cijelo sam vrijeme irio ruke svoje za narodom nepokornim, koji je iao za svojim
mislima putom, koji nije bio dobar.
3
Za narodom, koji me je jednako draio bez straha, dok je rtvovao u vrtovima i
kadio na rtvenicima od opeka.
4
Oni sjede u grobovima, nouju na utljivim mjestima. Jedu meso svinjee, u
sudovima je njihovim juha od neista.
5
Govore: 'Stoj! Ne dolazi mi blizu, jer sam svet za te.' Takvi su ljudi dim u nosu
mojem, oganj, to gori vazda.
6
Eto, napisano je preda mnom: Neu mirovati, dok to ne platim. Platit u im u njedra.
7
Za zlodjela vaa i za sve zlodjela otaca vaih", veli Gospod, "koji su rtvovali na
gorama i na humovima grdili me. Platit u im u njedra plau za djela, to su ih uinili
od poetka."
8
Ovako veli Gospod: "Kao to se kae o grozdu, kad se u njemu nae soka: 'Ne kvari
ga; jer je blagoslov u njemu!' tako u uiniti zbog sluga svojih, da ne unitim sve.
9
Zato u izvesti potomka iz Jakova i batinika svojih gora iz Jude. Jest, izabranici
moji bit e batinici. Sluge e moje stanovati tamo.
10
Tada e ravnica aronska postati panjak za ovce i dolina akorska poivalite za
goveda narodu mojemu, koji su god pitali za me.
11
A vi, koji ostavljate Gospoda, koji zaboravljate svetu goru moju, koji postavljate
to bogu sree i vino mirisno prinosite kao naljev boici sudbine,
1372
12
Vas odreujem za ma. Vi ete svi pripasti na klanje, jer nijeste se odazvali, kad
sam zvao, jer nijeste sluali, kad sam govorio, nego ste inili, to je zlo u oima
mojim, i izabrali ste, to mi se nije dopadalo."
13
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Gle, sluge e moje jesti, a vi ete gladovati
Gle, sluge e moje piti, a vi ete edni biti. Gle, sluge e se moje veseliti, a vi ete se
stidjeti.
14
Gle, sluge e moje klicati od radosti u srcu, a vi ete jadikovati od alosti u srcu i
ridati iz duha slomljena.
15
Imena svoja ostavit ete izabranima mojim za ukletvu. Svemogui Gospod ubit e
vas, a slugama e svojim dati drugo ime.
16
Tko se blagosliva u zemlji, blagoslivljat e se kod Boga vjernosti. Tko se kune u
zemlji, klet e se kod Boga vjernosti, jer e se zaboraviti prijanje tjeskobe i ieznut
e ispred oiju mojih.
17
Jer gle, ja u stvoriti novo nebo i novu zemlju. Ne spominju se vie stvari prijanje.
Nikomu vie ne dolaze na um.
18
Ne, radujte se, veselite se uvijek zbog onoga, to stvaram, jer eto, ja u pretvoriti
Jerusalem u veselje i narod njegov u radost.
19
Ja u se sam veseliti zbog Jerusalema i radovati se zbog naroda svojega. Nee se
vie u njemu uti glas plaa niti glas jauka.
20
Nee vie biti ondje djeteca od malo dana ni starca, koji potpuno ne navri dobi
svoje. Ne, mladi e umirati kao stogodinjak, i tko doivi samo sto godina, vrijedi
kao grjenik pogoen prokletstvom.
21
Oni e graditi kue i u njima stanovati. Sadit e vinograde i uivati plodove
njihove.
22
Nee oni gradit i, a drugi stanovati. Nee saditi, a drugi jesti. Dobi drvea bit e
jednaka dob naroda mojega. Prihod svojih ruku moji e izabranici takoer sami
potroiti.
23
Nee se truditi uzalud, niti e raati djecu za jadan svretak, jer su oni rod
blagoslovljenih od Gospoda i potomci njihovi zajedno s njima.
1373
24
Prije nego zazovu, ja u se odazvati. Dok jo govore, ja u ve usliiti.
25
Vuk i janje zajedno e pasti, i lav e jesti slamu kao govee, i zmija e se hraniti
prahom. Nee zlo initi, nee nikome uditi na svoj svetoj gori mojoj", veli Gospod.
Izaija, glava 66
1
Ovako veli Gospod: "Prijestolje je moje nebo, i zemlja je podnoje nogama mojim.
Kakvu ete mi kuu graditi i kakvo je mjesto mojega poivalita?
2
Jer je sve to ruka moja napravila. Tako je sve to postalo", veli Gospod. "Ali ja
gledam na onoga, koji je ponizan, na onoga, koji je skruen u duhu, na onoga, koji se
brine za rije moju.
3
Tko kolje bikove, a ujedno je ubojica ljudi; tko rtvuje ovce, a ujedno psu lomi
zatiljak; tko prinosi dar, a ujedno prinosi krv svinjeu; tko pali kad, a ujedno hvali
idola: "kao to ovi idu svojim vlastitim putovima i nalaze ugodnost na grdobama
svojim.
4
Isto u tako ja izabrati sebi muenja za njih i pustit u na njih ono, to im se gadi,
jer, kad sam zvao, nitko se nije odazvao, kad sam govorio, nitko nije htio sluati, nego
je inio, to je zlo u oima mojim, i izabrao ono, to mi se nije dopadalo."
5
Sluajte rije Gospodnju, koji se brinete za rije njegovu: "Braa vaa, koja mrze na
vas, koja vas odbacuju zbog imena mojega, govore ovako: 'Neka se pokae Gospod u
krasoti svojoj, da ugledamo radost vau!' Ali e se oni posramiti."
6
uj, vika ide iz grada! uj, iz hrama! uj, Gospod plaa neprijateljima svojim!
7
Prije nego dou bolovi, on e poroditi. Prije nego ga uhvate muk, on e roditi
djeaka.
8
Tko je uo tako to? Tko je vidio tako to? Moe li zemlja u jedan dan doi na
svijet? Moe li se narod roditi ujedanput, a ipak e Sion leati u bolovima i zajedno
raati djecu.
9
"Zar da ga jo prijeim kod poroaja?", veli Gospod. "Zar da mu to branim ja, koji
dajem raati?", veli Bog tvoj.
1374
10
Radujte se s Jerusalemom i veselite se gradu, vi svi, koji ga ljubite! Radujte se s
njim svi, koji ste ga alili!
11
Napijte se na utjenim prsima njegovim! Srite, naslaujte se na punini krasote
njegove!
12
Jer ovako veli Gospod: "Gle, ja dovodim spasenje k njemu kao rijeku, sjajno
bogatstvo naroda kao nabujali potok. Vi ete se na njemu napiti. Bit ete noeni na
rukama, milovani na koljenima.
13
Kao djeaka, kojega tjei mati njegova, tako u vas ja tjeiti. U Jerusalemu vi ete
se utjeiti.
14
Kad to vidite, obradovat e se srce vae, tijelo e vae procvasti kao mlada zelen."
Tako e se objaviti ruka Gospodnja na slugama njegovim, a zaprijetit e
neprijateljima svojim.
15
Jer gle, Gospod e doi u ognju, a kola su mu kao vihor. Gnjev e svoj pretvoriti u
propast, prijetnju svoju u plamenove ognjene.
16
Jer Gospod sudi ognjem i maem svojim svakome tijelu. Velik e biti broj
pobijenih od Gospoda.
17
"Koji se posveuju i oiavaju za vrtove iza sveenika u sredini, pritom jedu meso
svinjee, neisto, mie; svi e izginuti", veli Gospod.
18
"K meni su dola djela vaa i miljenja vaa. Sve u narode i jezike skupiti, i oni e
doi i vidjeti slavu moju.
19
Postavit u znak na njih i neke u od njih kao obraene poslati k narodima: u
Tari, Put i Lud, koji nateu luk, u Tubal i Javan, dalekim zemljama na moru, koji
jo nijesu uli glasa o meni i nijesu jo vidjeli slave moje; oni e navjeivati slavu
moju meu narodima.
20
Tada e se dovesti sva braa vaa iz svih naroda kal dar za Gospoda, na konjima, na
kolima, na nosilima, na mazgama i devama, k svetoj gori mojoj u Jerusalem, veli
Gospod, "kao to prinose sinovi Izraelovi dar u istoj posudi u kuu Gospodnju.
21
Jedan dio izmeu njih uzet u za sveenike i Levite", veli Gospod.
1375
22
Jer kao to e novo nebo i nova zemlja, to ih stvaram, stajati preda mnom", veli
Gospod, "tako e stajati i vae pleme i vae ime.
23
I od mlaaka do mlaaka i od subote do subote dolazit e svako tijelo, da se
pokloni preda mnom", veli Gospod.
24
"Tada e se izlaziti, da se vide mrtva tjelesa ljudi, to su otpali od mene. Crv njihov
nee umrijeti, oganj se njihov nee ugasiti bit e oni grdoba svakome tijelu.
1376
Jeremija
Jeremija, glava 1
1
Ovo su govori Jeremije, sina Hilkijina, iz roda sveenikoga, to je stajao u Anatotu
u zemlji Benjaminovoj.
2
Njemu doe rije Gospodnja u dane kralja Judina Josije, sina Amonova, u trinaestoj
godini vladanja njegova.
3
l doe mu ona u dane kralja Judina Jojakima, sina Josijina, do svretka jedanaeste
godine kralja Judina Zedekije, sina Josijina do odvoenja stanovnika Jerusalema u
petom mjesecu.
4
Doe mi rije Gospodnja:
5
"Prije nego te stvorih u krilu materinu, izabrao sam te. Prije nego ti izae iz krila
materina, posvetio sam te, postavio sam te za proroka narodima."
6
A ja rekoh: "Ah, moni Gospode, evo, ja ne mogu govoriti, ja sam jo tako mlad!"
7
Ali mi ree Gospod: "Ne govori: "'Ja sam jo tako mlad!' Idi samo, kamo te aljem i
navjeuj, to ti zapovjedim!
8
Ne boj se njih, jer sam ja s tobom, da te ouvam!" veli Gospod.
9
I Gospod prui ruku svoju i dotae se usta mojih, i ree mi Gospod: "Eto meem
rijei svoje a u tvoja usta.
10
Vidi, dajem ti danas punomo nad narodima i kraljevstvima, da trga i razdire, da
istrebljuje i rui, da gradi i sadi!"
11
Nato mi doe rije Gospodnja: "to vidi, Jeremija?" Ja od odgovorih: "Vidim
granu bademovu."
12
Tada mi ree Gospod: "Dobro vidi: Jer bdijem nad svojom rijeima, da je
izvrim."
1377
13
I opet mi doe rije Gospodnja: "to vidi" Ja odgovorih: ."Vidim lonac, to vrije, i
njegov otvor naginje se ovamo sa sjevera."
14
Tada mi ree Gospod: "Sa sjevera uzavire zlo na sve stanovnike ove zemlje.
15
Jer eto, a sazivljem sva plemena sjevernih kraljevstva", veli Gospod. "Ona dolaze i
tabore sva kolika pred vratima Jerusalema, pred svim zidovima njegovim unaokolo,
pred svim gradovima Judinim.
16
Tada u im izrei sud svoj za svu zlou njihovu, to su ostavili mene, i rtvovali
drugim bogovima, i klanjali se djelima ruku svojih."
17
"A ti opai bedra! Ustani, navjeuj im sve, to ti zapovjedim! Ne plai se njih,
inae u ja uplaiti tebe od njih.
18
Ali gle, ja te danas inim gradom tvrdim, stupom gvozdenim, zidom mjedenim
proti svoj ovoj zemlji, proti kraljevima Judinim, proti velikaima njegovim, proti
sveenicima njegovim i proti narodu ove zemlje.
19
Oni e udariti na te, ali te nee nadvladati, jer ja stojim uza te", veli Gospod, "da te
izbavim!"
Jeremija, glava 2
1
Doe mi rije Gospodnja:
2
"Idi, vii Jerusalemu glasno u uho: 'Ovako veli Gospod: Naplatio sam ti mladu
ljubav tvoju, zaruniku milinu tvoju, kad si u pustinji iao za mnom, u zemlji, gdje
se ne sije,
3
Izrael le vrijedio Gospodu kao sveto dobro, kao prvina od rodova njegovih. Tko bi
jeo od toga, taj je to morao okajati; zlo je dolo na njega", veli Gospod.
4
ujte rije Gospodnju, kuo Jakovljeva i sve porodice kue Izraelove!
5
Ovako veli Gospod: "to nepravedno naoe na meni oci vai, te odstupie od mene
i pristadoe za idolima nitavim i sami postadoe nitavi"
6
Nijesu pitali: 'Gdje je Gospod, koji nas je izveo iz Egipta, koji nas je vodio po
pustinji, po pustarama i gudurama, po zemlji suhoj i mranoj, po zemlji, kojom ne
1378
prohodi putnik, i u kojoj ne stanuje nitko?'
7
Dovedoh vas u zemlju plodnu, da uivate dobra njezina i plodove njezine. A vi
dooste i oskvrniste zemlju moju i batinu moju uiniste gadnim mjestom.
8
Sveenici nijesu pitali: 'Gdje je Gospod?' uvari zakona nijesu me poznali. Pastiri
su mi postali nevjerni. Proroci su bili proroci baalovi; trali su za idolima nemonim.
9
Zato vas optuujem", veli Gospod, "i djecu djece vae optuujem.
10
Jest, prijeite na otoke Kitimske i vidite! Poljite tamo u Kedar, raspitajte dobro i
istraite, je li ikad bilo tako to:
11
Je li koji narod promijenio bogove svoje, ako i nijesu bogovi! A moj je narod
predao slavnoga Boga svojega za idole nemone.
12
Zaudi se tome, nebo, i zgrozi se i zaprepasti!" veli Gospod.
13
"Jest, dvostruk je grijeh poinio moj narod: "ostavili su mene, izvor ive vode, da
kopaju sebi studence, raspucane bunareve, to ne dre vode.
14
Je li Izrael sluga, u kui roen rob? Zato je postao prijesnom?
15
Nad njim riu lavovi rikom glasnom. Pustinjom su uinili zemlju njegovu.
Popaljeni su gradovi njegovi, te nema stanovnika u njima.
16
ak i oni iz Memfisa i Tafnesa popasoe ti tjeme.
17
Nije li tomu kriv tvoj otpad, od Gospoda, Boga tvojega, u vrijeme, kad te je vodio
pravim putem?
18
A to tri sad u Egipat, da pije vodu iz Nila? to tri tamo prijeko u Asiriju, da
pije vodu iz Eufrata?
19
Zloa je tvoja, koja te kara, otpad je tvoj, koji te kazni. Upamti i vidi, lako je zlo i
gorko, to ostavlja Gospoda, Boga svojega, i ne boji se mene!" veli Svemogui
20
"Odavno si izlomio jaram svoj i istrgao ueta svoja i rekao si: 'Ne sluim ti vie!' A
na svakom visokom humu, pod svakim zelenim drvetom predao si se idolskim
1379
ljubavnicima.
21
Bio sam te posadio kao lozu plemenitu, kao posve pravu bilinu. Ali kako si mi se
izrodio u divlju lozu?
22
l kad bi se oprao luinom i uzeo sebi mnogo sapuna: krivnja zlodjela tvojih ostaje
mrlja preda mnom!" veli svemogui Gospod.
23
"Kako moe samo rei: 'Nijesam se zamrljao, nijesam trao za baalima!' Pogledaj
svoje poslove u dolini! Promisli, to si uinio! Ti si brzonoga deva, koja tri sad amo,
sad tamo,
24
Divlja magarica, navikla na pustaru, koja divljom pohlepom zijeva za zrakom. Tko
dui upalu njezinu? Tko je trai, nalazi je bez muke u vrijeme upale njezine.
25
Pazi, inae obosit e, i grlo e ti se jo osuiti. Ali ti veli: 'Nemogue! Ne! Ja
ljubim tue idole, trim za njima!'
26
Kao to se lupe posrami, kad se uhvati, tako stoji posramljena kua Izraelova sa
svojim kraljevima i svojim knezovima, sa svojim sveenicima i svojim prorocima.
27
Oni govore drvetu: "Ti si otac moj!, i kamenu: 'Ti si mi darovao ivot!' A meni
okreu lea, a ne lice. Ali u vrijeme nevolje viu: 'Ustani, doi nam u pomo!'
28
Gdje ostaju bogovi tvoji, to si ih sam nainio sebi? Neka ustanu, ako ti mogu
pomoi u vrijeme nevolje, jer mnogobrojni su kao gradovi tvoji, Juda, i bogovi tvoji.
29
Zato se tuite na me, ikad ste me svi ostavili?" veli Gospod.
30
"Uzalud sam udarao djecu tvoju: stege ne primie. Ma va prodera proroke vae
kao lav to davi.
31
Izroeni rode, to ste vi, uvaite rije Gospodnju! Jesam li ja postao Izraelu
pustinja, mrana zemlja? Kako kae moj narod? 'Dosta smo lutali u njoj, ne dolazimo
vie nikada k tebi!'
32
Zaboravlja li djevojka svoj nakit, zarunica tkanicu svoju? A narod je moj
zaboravio mene, ima tomu dana nebrojeno.
1380
33
Kako se dobro razumije u to, da pronae milosnike! Tako si priviknuo svoj put i
na zle stvari.
34
Na skutovima lijepi ti se krv siromaha nedunih. Kod provale nijesi ih zatekao.
35
Unato svemu tomu jo tvrdi: 'Bez krivnje sam. Gnjev se je njegov odvratio od
mene!' Sad te pozivam na odgovor, jer tvrdi: 'Nijesam nita zlo poinio!'
36
A kako si na tom, da mijenja svoj put! I od Egipta poet e sramotu, kako si je
imao od Asirija.
37
I odatle e morati otii s rukama nad glavom, jer Gospod odbacuje one, u koje se
uzda; ti nee imati sree s njima.
Jeremija, glava 3
1
Stavimo sluaj: ovjek pusti enu svoju. Ona ode od njega i poe za drugoga. Hoe
li se onaj opet vratiti k njoj? Nije li se takva ena sasvim oskvrnila? S mnogim si se
prijateljima ti upustila i hoe li se opet vratiti k meni? veli Gospod.
2
"Podigni oi svoje k visinama i ogledaj! Gdje se nije tebi uinila sramota? Na
putovima si sjedio, ekajui ih, kao Arapin u pustinji. Tako si osramotio zemlju
bludom svojim i zloom svojom.
3
Bujice su se zaustavile. Nije pao kasni dad. Ali si ti prihvatio elo ene zloglasne,
ostavio si na stranu svaki sram.
4
Sada dakako vie k meni: 'Oe moj! Ti si prijatelj mladosti moje!
5
Hoe li se on vjeno gnjeviti? Hoe li se Vjeno opominjati toga?' Jest, tako govori,
a pritom ini zlo i tjera to do kraja!"
6
Gospod mi ree dane kralja Josije: "Jesi li vidio, to je uinila odmetnica Izrael? Ila
je na svako visoko brdo i pod svako zeleno drvo i zlo je initi ondje!
7
Mislio sam, da e doi k meni natrag, kad je to sve uinila, ali se nije vratila. To
zapazila nevjernica, njezina sestra Juda.
8
A ona je i vidjela, da sam odmetnicu Izraela upravo zato, jer je inila zlo, odbacio, i
dao joj knjigu raspusnu. Ali se nevjernica, njezina sestra Juda, nije uplaila, nego je
1381
otila i isto tako inila zlo.
9
Svojim lakoumnim, razuzdanim ponaanjem oskvrnila je zemlju kamenom i
drvetom inila je zlo.
10
Kod svega toga nije se vratila k meni nevjernica, njezina se, sestra Juda, svim
srcem, nego samo lano", govori Gospod.
11
Nato mi ree Gospod "Pravednija stoji odmetnica Izrael, od nevjernice Judeje.
12
Idi, vii ove rijei tamo prema sjeveru i reci: Vrati se, odmetnice, Izraele!" veli
Gospod. "Neu vie gnjevno gledati na vas; jer sam milostiv", veli Gospod, "ne
gnjevim se dovijeka.
13
Samo priznaj krivnju zlodjela svojih, da si Gospodu, Bogu svojemu, prelomila
vjernost i da si sad amo, sad tamo trala k poganskim idolima pol svakim zelenim
drvetom. Ali nijeste posluali poziva mojega!" veli Gospod.
14
"Vratite se natrag, sinovi odmetnici!" veli Gospod. "Jer sam ja gospodar va. Uzet
u vas, pa bio i samo jedan iz jednoga grada i dva iz jednoga plemena, i odvest u vas
kui l Sion.
15
Dat u vam pastire po srcu svojemu, koji e vas pasti mudrou i razboritou.
16
I kad se onda umnoite i mnogobrojni postanete u zemlji u one dane", veli Gospod,
"nee se vie nikada govoriti: 'Koveg zavjeta Gospodnjega!' Nee se vie na njega
misliti, i nee se vie on spominjati, i nee ga vie nestati, niti e se drugi praviti.
17
U ono e se vrijeme Jerusalem zvati prijestolje Gospodnje. Svi e se narodi
neznaboaki skupiti tamo, k imenu Gospodnjemu u Jerusalem, i ni jedan nee vie
ii za prkosom svojega opakog srca.
18
U one e se dane sjediniti kua Judina s kuom Izraelovom. Iz zemlje sjeverne
vratit e se oni zajedno u zemlju, koju sam dao u batinu ocima vaim.
19
Ja sam bio mislio: Kako u te ipak drati mjesto sina i dragocjenu ti zemlju
podijeliti, najkrasnije prebivalite neznaboaca? Nadao sam se: 'Oe moj', tako si me
zvao, da nee nikada odstupiti od mene!
1382
20
Ali kao to ena nevjerno ostavi druga svojega, tako ste i vi meni prelomili
vjernost, kuo Izraelova!" veli Gospod.
21
uj! Na visinama uje se pla, vapaj djece Izraelove, jer su hodili krivom stazom,
zaboravili Gospoda, Boga svojega!
22
"Vratite se, sinovi odmetnici, ja u iscijeliti rane otpada vaega!" "Evo nas,
dolazimo k tebi, jer si Gospod, Bog na!
23
Doista, prijevara su humovi, buka na gorama! Doista, samo je u Gospoda, Boga
naega, spasenje Izraelu.
24
Taj je sramotni idol proderao trud otaca naih od mladosti nae, ovce njihove i
goveda njihova, sinove njihove i keri njihove.
25
Moramo leati u sramoti svojoj, i pokriva nas rug na, jer smo grijeili Gospodu,
Bogu svojemu, mi i oci nai, od mladosti do dana dananjega. Nijesmo vie pazili na
glas Gospoda, Boga svojega!"
Jeremija, glava 4
1
"Ako se vraa, Izraele", veli Gospod, "vrati se k meni! Ako mi ukloni s oiju te
gadove idolske, nee ostati bez domovine
2
I kune li se: 'Tako da je iv Gospod!' poteno, istinito i pravo, onda e se
neznaboci blagoslivljati u njemu i njim e se diiti."
3
Jer ovako veli Gospod ljudima u Judi i u Jerusalemu: "Izorite sebi krevinu i ne sijte
u trnje!
4
Obreite se Gospodu i skinite okrajak sa srca svojega, ljudi Judini, stanovnici
Jerusalema! Inae bukne kao oganj jarost moja i razgori se i nitko ne moe ugasiti
zbog zloe djela vaih."
5
Objavite u Judi! Oglasite u Jerusalemu! Trubite u trubu po zemlji! Viite iz puna
glasa: "Skupite se! U tvrde gradove moramo poi!
6
Razmahnite zastavama prema Sionu! Bjeite! Ne stajajte, jer aljem zlo sa sjevera i
silno razorenje."
1383
7
Iz gutare svoje die se lav, davitelj se naroda otresa, ostavlja leaj svoj, da zemlju
tvoju uini pustinjom. Gradovi e tvoji biti opustoeni i bez ljudi.
8
Zato se zamotajte u haljine alobne! Plaite i ridajte: "Gnjev Gospodnji estoki ne
odvraa se od nas."
9
"U onaj dan", veli Gospod, "ne znaju se snai kralj i knezovi. Sveenike obuzima
uas, i proroke hvata groza.
10
Govore: 'Ah, moni Gospode! Doista, ti si ovaj narod i Jerusalem gorko prevario
vijeu imat i ete spasenje! A sada nam ide ma, na ivot!'"
11
U ono vrijeme govori se o tom narodu i o Jerusalemu: "Vjetar vru s visina
pustinjskih udari na ker, narod moj, ne da hladi ni da proisti.
12
Vihor silan dolazi mi na slubu. I ja sam onaj, koji im izrie sud."
13
"Gle, kao oblak podie se! Kao vihor ume kola neprijateljska! Bre od orlova lete
konji! Teko nama, propadosmo!"
14
Operi srce svoje od zloe, Jerusaleme, tako e se spasiti! Dokle e jo u grudima
tvojim stajati grijene osnove?
15
uj samo, glas iz Dana, glasnik nesree od gora Efraimovih:
16
"Javite plemenima, oglasite Jerusalemu: 'Opsadnici dolaze iz daleke zemlje i
podiu poziv na boj proti gradovima Judinim.'
17
Kao uvari poljski postavlja ju se oko njega, jer ustade na me", veli Gospod.
18
ivot tvoj i djela tvoja to ti donesoe. Kriva je zloa tvoja, da ti je gorko, da te
prihvaa za srce.
19
"Grudi moje, grudi moje, previjam se u boli, puca mi srce! Bui mi nutrina moja
ne mogu zamuknuti: Glas trube uje, srce moje, viku bojnu!
20
'Razor na razor!' glasi vijest, opustoena je sva zemlja! U as su razoreni atori
moji, u tren stan moj!
21
Dokle moram gledati zastave, moram sluati glas trube?"
1384
22
"Ah, zaluen je narod moj! Ne htjedoe nita znati o meni. Luda su djeca, bez
razboritosti, mudri su samo, da zlo ine; a dobro initi ne umiju."
23
Gledam zemlju i gle: samo pustinja i pometnja, k nebu: svjetlost je njegova
ieznula!
24
Gledam gore i gle: tresu se one! Svi su humovi zadrhtali!
25
Gledam i gle: nema vie ovjeka! Sve su ptice nebeske odletjele!
26
Gledam i gle: zemlja plodna lei pusta, razoreni su svi gradovi njezini od Gospoda,
od estine gnjeva njegova.
27
Jer ovako veli Gospod: "Sva zemlja ima da postane pustinja, ali neu je sasvim
unititi.
28
Nad tim se zemlja zamotava u alost, i nebo gore u tamu. Zato sam oitovao
osnove svoje; ne kajem se, i neu to pustiti!"
29
Pred vikom "Konjanici i strijelci!" bjee svi gradovi. Kriju se ljudi u gutare, i
penju se na hridine. Svaki je grad ostavljeni nitko vie ne stanuje u njima.
30
A ti, opustoena, to ini tada? Ako se i oblai u odijelo grimizno, ako se i kiti
nakitom zlatnim, ako i bojadie oi sebi: zaludu se pravi lijepom. Siti su te
milosnici, rade ti o glavi.
31
Ah, viku ujem kao od ena u bolima, vapaje tjeskobne kao ene, koja prvi put
raa: glas keri sionske, koja jeca, i lama ruke: "Teko meni, ubojicama pripada ivot
moj!"
Jeremija, glava 5
1
Proite po ulicama Jerusalema, gledajte i pitajte! Traite na trgovima njegovim,
naete li jednoga, ima li samo jedan, koji ini pravo, koji se dri vjernosti i ja u mu
oprostiti!
2
Govore: "Tako da je iv Gospod!" pa opet se krivo kunu.
3
Nijesu li oi tvoje, Gospode, upravljene na poteno bie? Udarao si ih, ali ih nije
boljelo, predao si ih unitenju, ali oni nee da prime stegu, tvre im je elo od
1385
kamena, i nee da se obrate.
4
Mislio sam: "Moda su to samo mali ljudi, koji tako ludo rade, jer ne znaju puta
Gospodnjega, pravice Boga svojega.
5
Zato u poi k velikima i s njima govoriti, oni sigurno znaju put Gospodnji, pravicu
Boga svojega." Ali upravo su oni svi koliki izlomili jaram, potrgali ueta,
6
Zato ih bije lav ume, davi ih vuk iz pustare, lei i vreba ris pred gradovima
njihovim: tko izae iz njih, bit e rastrgan, jer su mnogobrojne opaine njihove,
mnogovrsni su grijehi njihovi.
7
"Kako bih ti ja jo oprostio? Sinovi su mi tvoji postali nevjerni i zaklinjali se
idolima nitavim. Uinio sam savez s njima. Ali oni ponitie zavjet i postadoe gosti
u kui idolskoj.
8
Oni su kao tovni, pretili konji; svaki hre za idolima drugoga.
9
Zar da tako to ne kaznim?" veli Gospod. "Zar da se ne osvetim takvu narodu?
10
Popnite se na obronke, razarajte ih, ali ih nemojte sasvim zatrti! Sasijecite loze
njihove, jer nijesu vie Gospodnje.
11
Jest, postadoe mi sasvim nevjerne, kua Izraelova i kua Judina, veli Gospod.
12
Nijeu Boga i govore: "Nita za to. Ne dolazi nesrea na nas. Ne vidimo maa ni
gladi.
13
Proroci su brbljavci vjetroviti: rije Boja nije nikad u njima; neka njima samima
bude tako!"
14
Zato ovako veli Gospod, Bog nad vojskama: "Kad tako govorite, onda u ja rijei
svoje uiniti u ustima tvojim ognjem i taj narod drvetom, da ih spali oganj.
15
Gle, ja dovodim izdaleka narod na vas, kuo Izraelova", veli Gospod. "Narod
nepobjediv, prastar je to narod, narod, kojemu jezika ne zna.
16
Tu je njegov grob otvoren. Svi koliki po izboru junaci.
1386
17
On ti jede etvu i kruh, on ti jede sinove i keri, on ti jede ovce i goveda, on ti jede
lozu i smokvu, i on ti maem rui tvrde gradove u koje se uzda.
18
Dodue neu vas ni u one dane", veli Gospod, "sasvim unititi.
19
A kada pitate: 'Zato nam sve ovo uini Gospod, Bog na?' onda e im rei: 'Kako
ste ostavili mene i sluili tuim bogovima u zemlji svojoj, tako ete sluiti tuincima
u zemlji, koja nije vasa.'"
20
Javite ovo u kui Jakovljevoj! Oglasite u Judi:
21
"uj, narode pun ludosti i nerazuma, koji ima oi a ne vidi, koji ima ui a ne uje!
22
Mene se zar neete bojati", veli Gospod, "preda mnom zar neete drhtati? Ja sam
postavio moru pijesak za meu, za vjeitu ogradu, koju ne prekorauje nitko. Ako i
bude, ne mogu nita, ako valovi i huje, ne prelaze.
23
Ali ovaj narod ima srce puno prkosa i puno pobune; oni otpadoe i otidoe.
24
I ne kai sebi: 'Bojmo se Gospoda, Boga svojega, koji daje dad, rani i kasni dad u
pravo vrijeme; koji napaja njive, uzdrava nam etvu!'
25
Krivnja zlodjela su vaa to sprijeila, grijehi vai dre daleko blagoslov od vas.
26
Jest, bezbonika ima u narodu mojem. Oni vrebaju izgureni kao ptiari, meu
zamke i hvataju ljude.
27
Kao krletka puna ptica, tako su kue njihove pune nepravednoga dobra.
28
Zato su postali moni i bogati. Pretili su postali i gojni; jest, zloa njihova prelazi
svaku mjeru. Ne brinu se za pravdu, ne nastupaju za pravicu sirote i ne odluuju stvar
siromaha.
29
Zar da tako to ne kaznim?" veli Gospod. "Zar da se ne osvetim takvu narodu?"
30
Uas i strahota biva u zemlji.
31
Proroci prorokuju la, sveenici rade na svoju ruku, i tako voli moj narod, a to ete
initi, kad se priblii kraj?
1387
Jeremija, glava 6
1
Bjeite, sinovi Benjaminovi, iz Jerusalema! U Tekoi zatrubite u trubu! Zamahnite
zastavom prema BetHakeremu, jer od sjevera prijeti nesrea, silan razor.
2
Milu, razmaenu, unitavam, ker sionsku.
3
Pastiri dolaze k njoj sa stadima svojim, razapinju oko nje atore svoje; svaki pase
podruje svoje.
4
Posvetite se za boj proti njoj! Ustanite, izai emo u podne! Teko nama! Ve se
naginje dan ve se protee sjena veernja.
5
Ustanite, izaimo po noi, razorimo palae njezine!"
6
Jer ovako veli Gospod nad vojskama: "Sijecite drva njezina, nainite opkop proti
Jerusalemu, jer to je grad, koji se ima kazniti, posvuda u njemu vlada tlaenje.
7
Kao to bunar dri svjeom vodu svoju, tako on dri svjeom zlou svoju, nepravda
i nasilje, uje se u njemu jad i zlostavljanje, jednako su mi pred oima.
8
Popravi se, Jerusaleme, da se ne odvratim od tebe, inae te obraam u pustinju, u
zemlju bez stanovnika."
9
Ovako veli Gospod nad, vojskama: "Temeljito pabirenje drat e se na ostatku
Izraelovu kao na okotu, ispruit e ruku kao vinogradar za lozama.
10
Kojemu u govoriti i koga opominjati, da me uje, jer doista, uho se njihovo
neobrezano, te ne moe uti! Gle, rije je Gospodnja njima podsmijeh, ne dopada im
se.
11
Prepun sam gnjeva Gospodnjega, iznemogao sam usteui ga. Moram ga izliti na
dijete na ulici, na svu etu mladia; jest, muevi i ene hvataju se, starac s vremenim.
12
Kue njihove zapadaju strance s njivama i enama, kad ispruim ruku proti
stanovnicima ove zemlje", veli Gospod.
13
"Jer od najmanjega do najveega sve misli samo na vlastitu korist; proroci i
sveenici, svi varaju.
1388
14
Lom naroda mojega hoe da lijee govorei mu olako Mir, mir, a mira nema.
15
Morali bi se stidjeti, to su inili gad, ali se ne stide, ne znaju se vie zarumeniti.
Zato e popadati, kad pada sve, i sruiti se, kad ih kaznim", veli Gospod.
16
Ovako veli Gospod: "Zakoraite na nove putove, pogledajte naokolo i pitajte za
staze stare, gdje je put k spasenju! Ali, idete po njemu, nai ete mir dui svojoj, a oni
rekoe: 'Neemo da idemo po njemu!'
17
Postavio sam vam straare: Pazite na trubljenje truba, ali oni rekoe: 'Neemo da
pazimo m njih.'
18
Zato ujte, narodi, sluaj zajednico, to im se dogaa!
19
uj, zemljo! Evo, ja nesreu donosim na ovaj narod, plau za osnove njihove, jer
ne idu za uputama mojim i zakon moj zabacuju.
20
to e mi jo tamjan iz Sabe, mirisni cimet iz daleke zemlje? rtve vae paljenice
nijesu mi vie i ugodne, rtve vae zaklanice ne do padaju mi se."
21
Zato ovako veli Gospod: "Evo, ja u metnuti ovome narodu smetnje na put, neka se
s njih srue, oci i sinovi zajedno! Susjed zajedno s drugim neka propadne!"
22
Ovako veli Gospod: "Evo, narod dolazi iz zemlje sjeverne, velik narod ustaje s
krajeva zemlje.
23
Luk nosi i koplje, tvrd je bez milosra, vika je njegova kao buno more, na konjima
juri ovamo, kao ratnik naoruan, proti tebi, keri sionska!"
24
uli smo glas o njemu: ruke nae sustaju i klonu, tjeskoba nas obuzima i bol kao
enu, kad rada."
25
Ne idite na polje, ne stupajte na ulicu, jer prijeti ma neprijateljev, groza unaokolo.
26
Keri, narode moj, obuci alobnu odjeu, baci se na prah i ali kao za sinom
jedincem, tuguj gorko: "Najedanput je doao na nas zatira."
27
"Za straara te postavljam narodu svojemu, za ispitatelja, da doznaje i izvia put
njegov."
1389
28
Svi su buntovnici i klevetnici, samo mjed i gvoe, svi su pokvareni.
29
Mjeina pue, posve ostaje u ognju olovo, uzalud je sve taljenje; zli se ne daju
izluiti.
30
Zovu se srebro zabaeno, jer ih je zabacio Gospod.
Jeremija, glava 7
1
Rije, to doe Jeremiji od Gospoda, govorei:
2
"Postavi se na vrata hrama Gospodnjega i oglasi ondje ovu rije: ujte rije
Gospodnju, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata, da se poklonite Gospodu!"
3
Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Popravite putove svoje i djela
svoja, pa u uiniti da stanujete na ovom mjestu!
4
Ne uzdajte se u lanu rije: 'Hram Gospodnji, hram Gospodnji, hram Gospodnji ovo
je!'
5
Samo ako ozbiljno popravite putove svoje i djela svoja, ako doista inite pravo
meu se,
6
Ako ne pritiskujete strance, sirote i udovice, krvi nedune ne prolijevate na ovom
mjestu, i ne trite za tuim bogovima na svoju tetu,
7
Tada u uiniti da stanujete na ovom mjestu, u zemlji, koju sam dao ocima vaim za
vjena vremena.
8
A eto, vi se oslanjate na rijei prijevarne, koje nemaju vrijednosti.
9
Kako? Vi kradete, ubijate, inite preljubu, kunete se krivo, rtvujete baalu i trite za
tuim bogovima, kojih ne znate,
10
A onda dolazite i stupate preda me u ovoj kui, koja nosi moje ime, i govorite: 'Mi
smo skriveni', da onda dalje inite sve ove gadove!
11
Zar vam je ova kua, koja nosi moje ime, kao pilja razbojnika? Dobro, ja u ve
vidjeti!" veli Gospod.
1390
12
"Idite u moje sveto mjesto u Silu, gdje sam namjestio ime svoje iz poetka, i vidite,
kako sam s njim postupao zbog zloe svojega naroda Izraela!
13
A jer ste vi sada uinili posve ista nedjela", veli Gospod, i jer nijeste sluali,
premda sam vam govorio rano i kasno, i nijeste mi se odzivali, makar sam vas zvao:
14
Zato u s ovom kuom, koja nosi moje ime, i u koju vi stavljate svoje uzdanje, i sa
svetim mjestom, koje sam dao vama i ocima vaim, postupati tako, kao to sam
postupao sa Silom:
15
Ja vas odbacujem od sebe, kao to sam odbacio svu brau vau, cijelo pleme
Efraimovo.
16
A ti se ne moli za taj narod, ne podii za njih molitve i zagovora! Ne navaljuj na
me; jer te neu usliiti!
17
Zar ne vidi, to ine po gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim?
18
Djeca kupe drva, oci loe oganj, i ene mijese tijesto, da peku kolae kraljici
nebeskoj, i tuim bogovima daruju se naljevi, da ozlovolje mene.
19
A mene zar da ozlovolje," govori Gospod, "ili ne upravo same sebe, da se osramote
sramotno?"
20
Zato ovako govori svemogui Gospod: "Gle, estok gnjev moj izlit e se na ovo
mjesto, na ovjeka i stoku, na drveta poljska i plodove zemaljske. Raspalit e se i
nee se ugasiti nikada."
21
Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Gomilajte samo rtve paljenice
na etve zaklanice i jedite meso!
22
Kad sam oce vae vodio iz Egipta, nijesam im toliko davao propise i zapovijedi o
rtvama paljenicama i zaklanicama,
23
Nego sam im vema zapovjedio ovo: 'Sluajte glas moj, i bit u Bog va, i vi ete
biti narod moj! Idite posve putem, to sam vam ga pokazao, da vam bude dobro!'
24
Ali nijesu posluali, nijesu mi prignuli uha svojega. Slijedili su pohote svoje u
opakosti svojega zla srca; okrenue mi leda a ne lice.
1391
25
Od onoga dala, kad izaoe oci vai iz Egipta, do dana dananjega rano i kasno slao
sam vam sve sluge svoje, proroke.
26
Ali me le posluae i ne prignue mi uha svojega, nego se pokazae tvrdovrati i
inili su gore nego oci njihovi.
27
I kad im kae sve ove rijei, nee te posluati, pozove li ih, nee se odazvati.
28
Tada im reci: "'Ovo je narod koji ne slua glasa Gospoda, Boga svojega, ne prima
stege, i nema vjernosti, ieznula je iz usta njihovih.'"
29
Oiaj svoju lijepu kosu baci je i tuguj na visinama, jer je Gospod odbacio, otisnuo
od sebe rod na koji se gnjevi.
30
"Jer su inili sinovi Judini, to mi se nije dopadalo", veli Gospod. Metnuli su gadne
idole svoje u kuu, koja nosi moje ime, i oskvrnili je.
31
Postavili su u dolini BenHinomu rtvite Tofetovo spaljuju svoje sinove; keri,
to nijesam nikada zapovjedio i to mi nije nikada dolo na um.
32
Zato e doi dani", veli Gospod, "kad se vie nee govoriti o Tofetu i o dolini
BenHinomu, nego o dolini davilitu. Tada e se upotrijebiti Tofet za groblje, jer
inae nema vie mjesta.
33
Mrtva e tjelesa naroda ovoga dapae sluiti za hranu pticama nebeskim i
ivotinjama poljskim, i nee biti nikoga da ih plai.
34
Tada u uiniti da u gradovima Judinim i na ulicama jerusalemskim zamukne glas
radosti i glas veselja, glas zarunika i glas zarunice jer e zemlja postati pustinja.
Jeremija, glava 8
1
U ono vrijeme", veli Gospod "izvadit e se iz grobova njihovih kosti kraljeva
Judinih, kosti knezova njegovih, kosti sveenika, kosti proroka i kosti stanovnika
jerusalemskih.
2
Razasut e se pred suncem, mjesecom i cijelom vojskom nebeskom, pred onima,
koje su ljubili i tovali, za kojima su trali, koje su pitali i kojima su se klanjali; nee
se skupiti ni pokopati, kao gnoj leat e na polju.
1392
3
Tada e svemu ostatku, to preostane od ovoga zla roda, po svim mjestima, kamo ih
istjeram, biti smrt draa nego ivot", veli Gospod nad vojskama.
4
"Reci im: Ovako veli Gospod: 'Tko padne, ne ustane li opet, i tko izae s puta, ne
vrati li se opet?'
5
Zato je taj narod, zato je Jerusalem otpao za svagda? Zato se dre vrsto zablude,
nee da se obrate?
6
Pazim i sluam: to nije pravo, govore; nitko se ne kaje za zlou svoju, da kae: 'to
sam skrivio?' Svi tre od toga tako brzo kao konj, kad nagne u boj.
7
I roda u zraku zna svoje vrijeme, golub i lastavica i dral dre se vremena povratka
svojega. A narod moj ne zna pravnoga reda Gospodnjega."
8
Kako moete rei: "Mudri smo, imamo zakon Gospodnji!" Jest, dobro, ali je to laju
uinila laljiva pisaljka knjievnika.
9
Sramiti se moraju mudraci, smeteni su i pogoeni. Odbacili su rije Gospodnju. to
im jo preostade od mudrosti?
10
"Zato dajem ene njihove strancima, njive njihove drugim posjednicima, jer od
najmanjega do najveega sve misli na vlastitu korist. Proroci i sveenici, svi varaju.
11
Lom naroda mojega hoe da lijee govorei mu olako Mir, mir, a mila nema.
12
Morali bi se stidjeti, to su inili gad, ali se ne stide, ne znaju se vie zarumeniti.
Zato e popadati, kad pada sve, i sruiti se, kad ih kaznim", veli Gospod.
13
"Hou li kod njih drati berbu", veli Gospod, "nema grozda na lozi, ni smokve na
drvetu, i lie je uvenulo. Zato ih predajem onima, koji dolaze na njih."
14
to sjedimo tiho? Skupite se, poi emo u tvrde gradove, i tamo emo propasti, jer
Gospod, Bog na, hoe nae unitenje. Otrovnu vodu daje nam da pijemo, jer smo
grijeili proti Gospodu.
15
Uzdamo se u mir, ali ne dolazi nita dobro, u vrijeme spasenja, ali je samo strah!
16
Od Dana ovamo uje se samo dahtanje konja njegovih, od vriske pastuha njegovih
sva zemlja zadre. Dolaze i deru zemlju s bogatstvom njezinim, gradove sa
1393
stanovnicima njihovim.
17
"Jest, otrovne zmije putam na vas, kod kojih ne pomae zaklinjanje; one nee vas
ujedati", veli Gospod
18
"Bez spasenja". Nevolja navaljuje na me, moje srce u meni puno je boli!
19
uj, glasno tuguje ki, narod moj iz daleke zemlje: "Zar Gospod nije vie u Sionu, i
kralj njegov zar ne boravi vie u njemu? to su me draili svojim likovima, svojim
tuinskim, nitavim idolima?"
20
"Prola je etva, prola je jesen, a nama pomo nije dola."
21
Tada se je sruila ki, narod moj, sruio sam se ja, alostan sam, i groza me
spopala.
22
Nema li balzama u Gileadu? Nema li vie ondje lijenika: Zato nema lijeka za
ker, naroda mojega?
Jeremija, glava 9
1
O, da bi glava moja bila sasvim voda i oko moje vrelo suza, plakao bih dan i no za
pobijenima keri, naroda svojega!
2
Kad bih samo imao u pustari prebivalite, ostavio bih narod svoj i otiao od njega;
jer su oni svi preljuboinci, eta varalica.
3
Zapinju jezike svoje kao kuk; laju, a ne istinom moni su u zemlji. Srljaju iz zla u
zlo, a mene ne poznaju", veli Gospod.
4
Neka se svaki uva prijatelja svojega, i neka nitko ne vjeruje bratu svojemu, jer je
svaki brat varalica; svaki prijatelj ide, te opada.
5
Jedan vara drugoga, i ni jedan ne govori istine; privikli su jezike svoje na laganje i
mue se la ine zlodjela.
6
"Stanuje usred lukavstva, i zbog lukavstva nee da me poznaju", veli Gospod.
7
Zato ovako veli Gospod nad vojskama: "Gle, prokuat u ih u talionici, jer kako i
mogu drukije raditi zbog keri, naroda svojega?
1394
8
Strijela je ubojita jezik njihov; govori prijevaru. Ustima se govori prijazno
blinjemu, a u srcu namjeta mu se zasjeda.
9
Da tako to na njima ne kaznim?" veli Gospod,: "Da se ne osvetim takvu narodu?"
10
Po gorama podignut u pla i jadikovanje, pjesmu tualjku po panjacima, koji lee
poharani. Putnik njima ne prolazi, i ne prislukuje vie blejanje stada. Od ptica
nebeskih do ivotinja sve je pobjeglo, zaklonilo se.
11
"U gomilu kamenja obratit u Jerusalem, u stan agalja, i pretvorit u gradove
Judine u pustinju, u kojoj ne stanuje nitko.
12
Tko je mudrac, koji razumije i navjeuje ovo to njemu govore usta Gospodnja:
Zato propada zemlja, lei opustoena kao pustinja, kojom ne prolazi nitko?
13
Gospod govori: "Jer ostavie zakon moj, koji sam im dao, i nijesu sluali glasa
mojega i nijesu ivjeli u njemu.
14
Nego su ili za prkosnim mislima srca svojega i za baalima, kako ih nauie oci
njihovi."
15
Zato ovako veli Gospod mad vojskama, Bog Izraelov: "Ja u ih, taj narod, hraniti
pelinom i dat u im otrovnu vodu da piju.
16
Rasijat u ih meu narode, kojih nijesu poznavali ni oni ni oci njihovi, i pustit u za
njima ma, dok ih ne istrijebim."
17
Ovako veli Gospod nad vojskama. Ustanite, zovite narikae, neka dou; poljite po
mudre ene, neka dou.
18
Bre, neka zapjevaju nad nama pjesmu tualjku, da oi nae pljute suzama, da
trepavice nae teku vodom!
19
Pjesma se tualjka uje od Siona: "Jao, uniteni smo, veoma smo upali u sramotu!
Domovinu moramo ostaviti, stanove svoje predati!"
20
ujte, ene, rije Gospodnju, neka primi uho vae rije usta njegovih! Uite keri
svoje naricati, jedna drugu naricati:
1395
21
"Kroz prozore se pope smrt, prodrije u dvorove nae, pomori djecu na ulici, mlade
s trga!"
22
Govori: "Ovako veli Gospod: Mrtva tjelesa ljudska lee kao gnoj na polju, kao
rukoveti za eteocem, kojih ne kupi nitko."
23
Ovako veli Gospod: "Neka se ne hvali mudrac mudrou svojom! Neka se ne hvali
jaki jakou svojom! Neka se ne hvali bogati bogatstvom svojim!
24
Ne, time neka se hvali, tko se hoe hvaliti, to je tako razuman, te spoznaje mene,
da sam ja Gospod, koji inim na zemlji milost, pravo i pravednost.; takav se dopada
meni", veli Gospod.
25
"Doista, dolazi vrijeme", veli Gospod, "kad u pohoditi sve, to je neobrezano
unato obrezanju,
26
Egipat, Judu, Edom, Amon i Moab i sve s podianom kosom, koji stanuju u
pustinji, jer su svi neznaboci neobrezani, a sav je Izrael neobrezana srca."
Jeremija, glava 10
1
ujte rije, koju vam govori Gospod, kuo Izraelova! Ovako veli Gospod:
2
"Ne privikavajte se na obiaje neznaboaca i ne bojte se znaka nebeskih; jer se samo
neznaboci plae od njih.
3
Jer su obiaji naroda sama tlapnja. Lik je idolski samo iz drveta, to se sijee u umi
sjekirom, djelo ruke umjetnika.
4
On ga ukrasi srebrom i zlatom, klincima i ekiima utvrde ga, da se ne pomie.
5
Idoli su kao strailo u polju, ne mogu govoriti, treba ih nositi, jer ne mogu ii. Ne
bojte ih se; ne mogu koditi, a nije u njihovoj moi ni dobro initi."
6
Nema tebi jednaka Gospode, velik si, i silno je ime tvoje zbog moi tvoje.
7
Tko da se ne boji tebe, kralju naroda! Jest, tebi to pripada, jer meu svima
mudracima naroda u svim kraljevstvima njihovim nema tebi jednaka
8
Svi su ludi i bezumni, i sva nauka o nitavim idolima obino je drvo.
1396
9
Srebro kovano, to se donosi iz Taria, zlato iz Ofira, djelo umjetnika i ruku zlatara,
modri i crveni grimiz odjea je njihova. Sve je djelo umjetnika.
10
A Gospod je pravi Bog, ivi Bog i vjeni kralj. Od srdbe njegove zadre zemlja,
narodi ne podnose gnjeva njegova.
11
Ovako ete o njima rei: "Bogovi, koji nijesu stvorili neba i zemlje, ieznut e sa
zemlje i pod nebom."
12
On je stvorio zemlju snagom svojom, on je utemeljio svijet mudrou svojom, on je
razastro nebo razumom svojim.
13
Kad zaori glas njegov, zaute vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca
munje s dadom, izvodi vihor iz odaja njegovih.
14
Luak je svaki, koji to ne shvaa. Stidjeti se mora svaki umjetnik od livenoga lika
svojega, jer je prijevara liveni lik njegov; nema duha u njemu.
15
Oni su tlapnje, tvorevine smijene, u vrijeme kazne njihove kraj je njima.
16
Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je on stvoritelj svega, i Izrael je pleme, to je
njegovo. "Gospod nad vojskama ime je njegovo.
17
Digni sa zemlje zaveljaj svoj, koja sjedi u gradu opsjednutom!
18
Jer ovako veli Gospod: "Gle, ja u ovaj put izbaciti kao prakom stanovnike ove
zemlje i povesti ih u nevolju, da me nadu."
19
"Teko meni od rane moje, neizljeiv je udarac moj, ali mislim: 'To je tijelo moje,
podnijet u ga!'
20
ator je moj razoren, sva su ueta atora mojega pokidana, djeca su moja otila,
otila su. Nitko vie ne razape atora mojega i ne die zavjese moje.
21
Jer su ludi bili pastiri, nijesu nita pitali za Gospoda, i tako nijesu imali uspjeha:
stado se njihovo sasvim rasprilo."
22
ujte vijest! Pribliuje se, evo, vreva sila iz sjeverne zemlje, da pretvori gradove
Judine u pustinju, u stan agalja!
1397
23
Znam, Gospode: sudbina ovjeka nije u ruci njegovoj. Nikomu nije dano, da odredi
korak svoj na stazi ivota.
24
Karaj me dakle, Gospode, ali samo u blagosti, ne u gnjevu svojemu, da me ne
uniti!
25
Izlij gnjev svoj na narode, koji te ne poznaju, na plemena, koja ne zazivaju imena
tvojega, jer progutae Jakova, pojedoe ga i prodrijee i livade njegove uinie
pustinjom.
Jeremija, glava 11
1
Rije, koja doe Jeremiji od Gospoda, govorei:
2
"Sluajte rijei ovoga zavjeta i objavite ih ljudima Judinim i stanovnicima
jerusalemskim!
3
Reci im: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Proklet neka je svaki, koji ne slijedi
naputaka ovoga zavjeta,
4
to sam ih dao ocima vaim kad sam ih vodio iz Egipta, topionice uarene,
govorei: Sluajte glas moj i radite po njem u svemu, to vam zapovijedam! Tada ete
biti narod moj, i ja u biti Bog va,
5
Da mogu ispuniti zakletvu, koju dadoh ocima vaim; da u im dati zemlju, u kojoj
tee mlijeko i med, kako je to jo danas." Tada ja odgovorih: "Tako neka bude,
Gospode!"
6
Dalje mi ree Gospod: "Objavi sve ove rijei po gradovima Judinim i po ulicama
jerusalemskim: Sluajte naputke ovoga zavjeta i radite po njima!
7
Jer sam ocima vaim, jo kad sam ih vodio iz Egipta, do dananjega dana jednako
opominjem najozbiljnije: Sluajte glas moj!
8
Ali ne posluae i ne prignue mi uha svojega, nego je svaki iao za svojim
prkosnim i zlim srcem. Zato sam pustio da dou na njih sve prijetnje ovoga zavjeta,
koji sam im bio zapovjedio da dre, jer ga nijesu drali."
9
Dalje mi ree Gospod: "Urota je meu ljudima Judinim i stanovnicima
jerusalemskim.
1398
10
Oni su upali u grijehe prea svojih, koji ne htjedoe sluati mojih naputaka. Trali
su za tuim bogovima, da im slue. Prelomila je kua Izraelova i kua Judina zavjet
moj, koji sam uinio s ocima njihovim."
11
Zato veli Gospod: "Evo, nosim na njih zlo, iz kojega vie ne mogu izai, a ako tada
zavape k meni, neu ih usliiti.
12
Gradovi Judini i stanovnici jerusalemski neka onda idu i vapiju k bogovima, kojima
su rtvovali! Ali im nee pomoi u nesrei njihovoj.
13
Jer su mnogobrojni kao gradovi tvoji, Judo, i idoli tvoji, i koliko ima ulica u
Jerusalemu, toliko podigoste rtvenika idolu sramotnomu, rtvenika, da kadite baalu.
14
A ti, ne moli se za taj narod, ne prinosi vapaja ni zagovora za njih, jer ih neu
usliiti, kad me zazovu za pomo u nesrei svojoj.
15
to hoe ljubimac moj u kui mojoj? initi djela bezbona? Zar e zavjet i sveto
meso oduzeti od tebe zlou tvoju, da se moe opet veseliti?"
16
Gospod te je nazvao maslinom zelenom, dinom u sjajnu plodu. Ali s hukom
silnoga vjetra raspali oganj u liu njezinu, i grane joj se polomie.
17
Gospod nad vojskama, koji te je posadio, zaprijetio ti je nesreom zbog zloe kue
Izraelove i kue Judine, to su je inile, da me ljute rtvujui baalu.
18
Gospod mi je objavio, i tako sam to doznao, ti si mi pokazao zlodjela njihova.
19
Bio sam kao bezazleno janje, to se vodi na klanje, i nijesam znao, da su kovali zle
naume proti meni: "Unitimo drvo s plodom njegovim, i istrijebimo ga iz zemlje
ivih, da mu se ime ne spominje vie!"
20
Gospode nad vojskama, ti sudi pravedno i ispituje bubrege i srca, daj da vidim
osvetu tvoju na njima, jer tebi sam predao stvar svoju.
21
Zato govori Gospod proti ljudima u Anatotu, koji ti rade o glavi i kau: "Ne
prorokuj vie u ime Gospoduje, inae mora umrijeti od nae ruke!"
22
Zato ovako veli Gospod nad vojskama: "Evo, ja u ih pohoditi. Mladi ljudi imaju
pasti od maa, sinovi njihovi i keri njihove pomrijet e od gladi.
1399
23
Nitko od njih nee preostati, jer nosim zlo na ljude u Anatotu u godini pohoda
njihova."
Jeremija, glava 12
1
Ti e imati pravo, Gospode, ako bih se ja htio pravdati s tobom, ali ipak bih te jo
htio izazvati na odgovor. Zato polazi za rukom, to preduzimaju bezbonici? ive u
miru svi, koji ine nevjeru.
2
Ti ih zasadi, i oni uhvate korijen, uzrastu i donose plod. Ti si im blizu usta, ali
daleko od njihova srca.
3
Ali, Gospode, ti mene poznaje i prozire; istraio si, kako stoji srce moje prema
tebi. Odijeli ih kao ovce na klanje! Odredi ih za dan, kad e se zaklati!
4
Dokle e jo tuiti zemlja i sahnuti trava na svemu polju? Zbog zloe njezinih
stanovnika propadaju stoka i ptice, jer kau: "On nee vidjeti naega svretka."
5
Ako se ve umori, kad tri s pjeacima, kako e se za okladu utrkivati s konjima?
Kad se ne osjeas sigurnim u mirnoj zemlji, to e initi u gutari Jordana?
6
Jer i braa tvoja, kua oca tvojega, i oni su ti nevjerni, i oni viu za tobom iza glasa,
ne vjeruj im, ako i prijateljski govore s tobom!"
7
"Ostavio sam kuu svoju, napustio vlasnitvo svoje, dao sam ljubimca srca svojega
u ruke neprijatelju.
8
Vlasnitvo moje stoji proti meni kao lav u umi, podiu riku proti meni, zato mi je
mrsko.
9
Ptica je arena vlasnitvo moje, ptice grabljive sletjele se na nju: ustanite, skupite se,
sve ivotinje poljske, doite da derete!
10
Pastiri mnogi pustoe moj vinograd, gaze vlasnitvo moje, obraaju milu batinu
moju u pustinju golu.
11
U pusto je obraaju. Preda mnom tuguje pustinja. Opustoena je sva ta zemlja.
Nitko je ne prima k srcu.
1400
12
Preko svih humova pustare provaljuju zatirai, jer ima Gospod ma, to bjesni od
jednoga kraja zemlje do drugoga, nijedno stvorenje nema mira.
13
Siju penicu i anju trnje, mue se, a ne postiu nita, osramotie se ljetinom
svojom sa estokoga gnjeva Gospodnjega."
14
Ovako veli Gospod za sve zle narode susjedne, koji diraju vlasnitvo, to sam ga
dao svojemu narodu Izraelu: "Hajde, ja u ih poupati iz zemlje njihove, i kuu
Judinu iupat u is njihove sredine.
15
Kad ih iupam, opet u im se smilovati i povest u ih natrag, svakoga na posjed
njegov i u postojbinu njegovu.
16
Ako onda naue putove roda mojega i budu se zaklinjali mojim imenom: 'Tako da
je iv Gospod!' kao to su oni uili moj narod da se kune baalom, tada e se sazidati
usred naroda mojega.
17
Ako li ne htjednu posluati, tada u iupati takav narod i sasvim ga unititi," veli
Gospod.
Jeremija, glava 13
1
Ovako mi ree Gospod: "Idi, kupi sebi pojas laneni i stavi ga sebi oko bedara! Ali ga
ne mei u vodu!"
2
Kupio sam pojas po zapovijedi Gospodnjoj i stavio sam ga sebi oko bedara.
3
Opet mi doe rije Gospodnja:
4
"Uzmi pojas, to si ga kupio i nosi ga oko bedara svojih, digni se, idi na Eufrat i
skrij ga ondje u kakvu rasjeklinu kamenu!"
5
Otiao sam tamo i skrio sam ga na Eufratu, kako mi je bio zapovjedio Gospod.
6
Poslije mnogo dana ree mi Gospod: "Digni se, idi na Eufrat i uzmi tamo pojas, to
sam ti ga zapovjedio da skrije ondje!"
7
Otiao sam na Eufrat, potraio sam i uzeo pojas s mjesta, gdje sam ga bio skrio. Ali
je pojas bio istrunuo, tako da nije valjao vie ni za to.
1401
8
Tada mi doe rije Gospodnja:
9
"Ovako veli Gospod: Na isti nain predat u propasti oholost Judinu i veliku oholost
Jerusalema.
10
Ovi opaki ljudi, koji nee da sluaju rijei mojih, koji u zloi srca svojega idu i tre
za tuim bogovima, da im slue i klanjaju im se, oni e biti kao taj Pojas, koji nije ni
za to.
11
Jer kako se pojas privije uz bedra ovjeka, tako sam htio da se kua Izraelova i sva
kua Judina privije uza mene," veli Gospod, "da budu moj narod, moja dika, moja
slava moj ures, ali oni ne posluae.
12
Reci im ove rijei: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 'Svaki se vr puni vina!' Ako
ti oni odvrate: 'Zar ne znamo to sami, da se svaki vr puni vina?'
13
Tada im reci: Ovako veli Gospod: Evo, ja u napuniti pijanou sve stanovnike ove
zemlje, kraljeve, koji sjede na prijestolju Davidovu, sveenike i proroke i sve
stanovnike jerusalemske
14
I razbit u ih, jednoga o drugoga, oce zajedno sa sinovima veli Gospod. "Nikakva
tednja, nikakvo saaljenje, nikakvo milosre nee me sustegnuti od unitenja
njihova."
15
Sluajte i pazite! Ne budite oholi, kad govori Gospod!
16
Dajte ast Gospodu, Bogu svojem, prije nego se spotaknu noge vae na gorama u
tami! Inae uzalud ekate svjetlost, on je obrati u no smrtnu i u tamu najdublju.
17
Ako ne sluate, moram ja u tiini plakati radi oholosti vae. Moje e se oko posve
rastopiti u suzama, jer se zarobljeno odvodi stado Gospodnje.
18
Reci kralju i kraljici majci: "Ponizite se duboko, jer vam sjajna kruna pada s glave.
19
Zatvoreni su gradovi june zemlje, nema nikoga, da ih otvori, sav se Juda odvodi,
itav se zarobljava."
20
Podigni oi svoje! Vidi, kako dolaze sa sjevera, gdje je stado, to ti je bilo
povjereno, sjajne ovce?
1402
21
to e rei, kad ti on za gospodare postavi one, na koje si priviknuo kao na
pouzdanike svoje? Nee li te spopasti bolovi kao enu, kad raa?
22
I ako se pita: "Zato me to zadesi?": zbog velike krivnje tvoje zgrnut e se skut
tvoj, i pete e se tvoje izraniti.
23
Moe li Crnac promijeniti boju na koi svojoj ili ris are svoje? Tada biste i vi jo
inili dobro, koji ste se priviknuli na zlo.
24
"Ja u vas razasuti kao pljevu, to odleti u pustinjskom vjetru.
25
To je sudbina tvoja, dio tvoj, to sam ti ga odredio", veli Gospod, jer si me
zaboravio i oslonio se na lai.
26
Tvoj u ti skut zgrnuti preko glave, da se vidi sramota tvoja.
27
Preljuboinstvo tvoje, bestidan grohot tvoj, sramotnu bludnost tvoju: po humovima,
na poljima vidio sam gadove tvoje. Teko tebi, Jerusaleme, ti nijesi ist, i dokle e to
jo potrajati?"
Jeremija, glava 14
1
Ovo je rije Gospodnja, koja doe Jeremiji povodom velike sue, govorei:
2
"Juda tuguje, gradovi njegovi ginu, lee na zemlji, jauk se Jerusalema podie.
3
Odlinici alju sluge svoje na vodu, dolaze na bunareve, ali ne nalaze vode, vraaju
se s praznim sudovima, smeteni su i zbunjeni i pokrivaju glavu svoju.
4
Zbog polja, to je osueno, jer ne pada dad u zemlji, smeteni su seljaci i pokrivaju
glavu svoju.
5
Jest, i kouta, to raa na polju, ostavlja mlade svoje, jer vie nema nita zeleno.
6
Divlji magarci stoje na visovima i zijevaju za zrakom kao agalji, oi se njihove
gase, jer nema hrane."
7
"Ako grijehi nai svjedoe i proti nama: Gospode, budi nam milostiv zbog imena
svojega, jer su mnogi prekraji nai, kojima smo grijeili proti tebi.
1403
8
Nado Izraelova, spasitelju njegov u vrijeme nevolje! to si kao tuin u ovoj zemlji,
kao putnika, koji se samo zaustavi da prenoi?
9
to si kao plaljiv ovjek, kao junak, koji ne moe pomoi? Ti si ipak u naoj
sredini, Gospode, mi smo nazvani po imenu tvojemu, nemoj nas odbaciti!"
10
Ovako veli Gospod o na odu ovom: "Tamo i amo lutati, to vole oni. Nikada ne
tede nogu svojih, a Gospodu se ne dopadaju, sada se on spominje krivnje njihove i
kazni ih za grijehe njihove."
11
Dalje mi ree Gospod: "Ne moli milost za taj narod!
12
Ako i poste, neu usliiti pronje njihove, ako i prinose rtve paljenice i darove,
nee mi to ugoditi, nego u ih istrijebit maem, glau i kugom."
13
Tada rekoh: "Ah, svemogui Gospode, evo, proroci im govore: "Nee vidjeti maa,
nee vas glad pogoditi, nego u vam dati siguran mir na ovom mjestu."
14
Gospod mi ree: "La ti prorokuju proroci u moje ime, ja ih nijesam poslao,
nijesam ih naruio, nijesam im govorio. Izmiljena vienja, nitavo gatanje i prijevaru
srca svojega oni vam predaju kao proroanstva
15
Zato ovako veli Gospod o prorocima, koji prorokuju u moje ime, a da nijesu
poslani od mene, i koji tvrde: 'Ma i glad nee doi u ovu zemlju!': Od maa i gladi
svrit e ti proroci.
16
A ljudi, kojima oni prorokuju, leat e po ulicama jerusalemskim, povaljani od
gladi i maa, nitko ih nee pokopati, njih s njihovim enama, sinovima i kerima, izlit
u na njih nesreu njihovu.
17
Ovako e im rei: 'Oi moje liju suze dan i no i ne dolaze nikada do poinka, jer
strahovit udarac pogodi djevojku, ker, narod moj, posve neizljeiv udarac!
18
Ako izaem u polje, tu lee pobijeni maem, ako uem u grad, tu bjesne muke
gladi. Jest, i sveenik i prorok lutaju naokolo po zemlji, ne znaju kud i kamo.'"
19
"Jesi li posve odbacio Judu, je li ti omrznuo Sion, to nas bije, mjesto da nam
pomogne? Nadamo se spasenju dolazi nita dobro; nadamo se vremenu ozdravljenja,
a nema nita osim straha!
1404
20
Priznajemo, Gospode, zlou svoju, krivnju otaca svojih, doista grijeili smo proti
tebi.
21
Ali nas ne odbijaj zbog imena svojega, ne daj da se obeasti prijestolje slave tvoje!
Spomeni se zavjeta svojega s nama i ne prekidaj ga!
22
Ima li meu tlapnjama neznaboaca tko, da daje dad, ili daje li nebo od sebe da
pada dad, nijesi li ti to, Gospode Boe nas, zato ekamo tebe, jer ti ini sve to.";
Jeremija, glava 15
1
A Gospod mi ree: "Kad bi i Mojsije i Aron stupili preda me, ne bih ipak htio vie
ita znati o tom narodu, makni mi ih s oiju, neka idu!
2
Ako te upitaju: "Kamo emo ii l, tada im reci: "Ovako veli Gospod: "Tko je za
smrt, na smrt. Tko je za ma, pod ma. Tko je za glad, na glad. Tko je za ropstvo, u
ropstvo.
3
Pustit u na njih etiri zla", govori Gospod: "ma, da ih ubija, pse, da ih razvlae,
ptice nebeske i ivotinje poljske, da ih jedu i utamane.
4
Uinit u ih da budu na uas svima kraljevstvima zemaljskim zbog Manaseha, sina
Ezekijina, kralja Judina, za ono, to je poinio u Jerusalemu."
5
"Tko e imati smilovanja s tobom, Jerusaleme, tko e te poaliti, tko e se vratiti k
tebi, da zapita kako ti je?
6
Ti si me odbacio," govori Gospod, "okrenuo si mi lea, zato pruam ruku svoju proti
tebi si unitavam te, umoran sam od opratanja.
7
Vijao sam ih vijaom na vratima zemaljskim, uinio sam rod svoj bez djece i vodio
ga u propast, ali se ne vratie s putova svojih.
8
Mogobrojnije su mi postale udovice njihove negoli pijesak na moru. Na majke
mladih ljudi pustio sam da im doe u po bijela dana zatira. Pustio sam da ih iznenada
spopadne tjeskoba i strahota.
9
Iznemogla je, koja je rodila sedmero, ispustila je duu svoju jo za dana sunce joj je
zalo. Bila je postiena i posramljena, to jo preostane od njih, predajem mau pred
neprijateljima njihovim", govori Gospod.
1405
10
Teko meni, majko moja, to si me rodila, ovjeka borbe i svae za sve! Nijesam
davao u zajam, niti su mi davali u zajam, i opet me sve proklinje.
11
Gospod je obeao: "Doista, Uinit u te jakim da uspije, doista, u dan nesree, u
vrijeme potrebe uredit u, da ti neprijatelj doe s molbom.
12
Moe li se gvoe slomiti, gvoe sa sjevera i mjed?
13
Posjed tvoj i blago tvoje predajem da se razgrabi bez cijene zbog grijeha tvojih u
cijelom podruju tvojemu.
14
Uinit u te da slui neprijateljima svojim u zemlji, koje ne poznaje, jer se je
raspalio oganj od gnjeva mojega i bukti proti vama."
15
Ti zna to, Gospode, spomeni me se i zauzmi se za me, osveti me na progoniteljima
mojim, ne daj da budem zgrabljen preko tvoje strpljivosti, sjeti se, da podnosim
porugu zbog tebe!
16
Kad si izdavao zapovijedi svoje, bile su mi kao jelo; rije mi je tvoja bila radost i
veselje srcu mojemu, jer sam ja prozvan po imenu tvojemu, Gospode, Boe nad
vojskama!
17
Ne sjedim u krugu veselom i veselim se, prihvaen rukom tvojom, sjedim sam; jer
me ti napunja srdnjom.
18
Zato da vjeno traje bol moja, i zato je huda rana moja, te nee da se iscijeli? Ti si
mi postao kao varav potok, kao voda, na koju se ne moe osloniti.
19
Nato ree Gospod ovako govorei: "Ako bude drugoga miljenja, smije mi
ponovno sluiti, ako iznosi samo pravo, a nita krivo, smije opet govoriti po nalogu
mojemu. Oni se moraju obratiti k tebi, a ti se ne smije prignuti njima.
20
inim te za taj narod zidom mjedenim, nepredobivim. Udarat e na te, ali te nee
nadvladati; jer sam ja s tobom, da ti pomaem i da te spasim", govori Gospod.
21
"Ja u te izbaviti iz ruku bezbonika, oslobodit u te iz ruku nasilnika."
1406
Jeremija, glava 16
1
Doe mi rije Gospodnja, govorei:
2
"Ne uzimaj sebi ene, i da nema sinova ni keri na ovom mjestu!
3
Jer ovako veli Gospod za sinove i keri, to se rode na ovom mjestu, za matere, koje
ih rode, i za oce njihove, koji ih rode u ovoj zemlji:
4
Veoma munom e smru pomrijeti, ne oplakani i ne pokopani. Leat e kao gnoj
na polju, od maa i od gladi izginut e, mrtva e tjelesa njihova biti hrana pticama
nebeskim i ivotinjama poljskim."
5
Dalje zapovjedi Gospod: "Ne ulazi u kuu, u kojoj je alost ne idi na tugovanje za
mrtvacem i ne iskazuj nikome saaljavanje svoje; jer uskraujem tomu narodu
prijateljstvo svoje," govori Gospod, "milost i milosre.
6
Veliko i malo pomrijet u ovoj zemlji, a da se ne pokopaju ili oplau, niti e zbog
njih praviti ureza, niti kose iati.
7
Nee se lomiti kruh alosti, da se tko potjei za mrtvim. Nee se nikome pruiti aa
utjehe za ocem njegovim ili za materom njegovom.
8
Ne idi u kuu na sveanu gozbu, da tamo sjedi za jelom i pilom!
9
Jer ovako veli Gospod rad vojskama, Bog Izraelov: "Doista uinit u, da na ovom
mjestu pred vaim oima u vae dane umukne glas radosti i glas veselja, poklik
zarunikov i pjev zarunice.
10
Kada tome narodu objavi sve ove rijei, a oni te zapitaju: "Zato nam se prijeti
Gospod svim tim zlom velikim, u emu je krivnja naa i grijeh na, to poini smo
proti Gospodu, Bogu svojemu?"
11
Tada im odgovori: 'U tom to su oci vai ostavili mene', govori Gospod, 'i trali su
za drugim bogovima, sluili im i klanjali im se, a mene su ostavili i zakona mojega
nijesu drali.
12
Vi ste jo gore inili nego oci vai. Svaki od vas slijedi samo svoje prkosno i zlo
srce ne sluajui mene.
1407
13
Zato u vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju, koje nijeste poznavali ni vi ni oci vai.
Tamo moete sluiti tuim bogovima dan i no, a ja vie nemam milosra s vama.'
14
Zato, evo, doi e dani," govori Gospod, "kad se nee vie govoriti: 'Tako da je iv
Gospod, koji je izveo sinove Izraelove iz Egipta!'
15
Nego: 'Tako da je iv Gospod, koji je vodio kui sinove Izraelove iz sjeverne
zemlje i iz svih zemalja, kamo ih je bio razgranao!' Ja u ih natrag dovesti u zemlju
njihovu, koju sam dao ocima njihovim."
16
"Gle, ja aljem mnoge ribare", govori Gospod; da ih love, a potom aljem mnoge
lovce, da ih love na svakoj gori i na svakoj visini i rasjelinama kamenim.
17
Jer oi moje prate sve putove njihove: oni nijesu skriveni od mene, i krivnja
njihova nije zaklonjena od oiju mojih.
18
Tako plaam najprije dvojinom za krivnju njihovu i za grijeh njihov, jer su
oskvrnili zemlju moju svojim neivim, gadnim grdobama idolskim, to napunjaju
batinu moju."
19
"Gospode, snago moja, grade moj, utoite moje u dan nevolje! Narodi dolaze k
tebi s krajeva zemlje i govore: 'Oci nasi imali su za samo lane idole, nitave,
nekorisne bogove.
20
Moe li ovjek nainiti sebi bogove? To ipak nijesu bogovi.'"
21
"I evo, ja u ih ovaj put dovesti do spoznaje. Uinit u, da osjete jaku ruku moju.
Tada e uvidjeti, da je moje ime: Gospod."
Jeremija, glava 17
1
"Zapisan je grijeh Judin gvozdenom pisaljkom, urezan dijamantnim vrhom na ploi
srca njihova, na rogovima rtvenika njihovih,
2
Da sinovi njihovi misle na rtvenike njihove i na drvene idole njihove, pokraj
zelenih drvea, na visokim humovima.
3
Na gorama u polju. Imanje tvoje, sve blago tvoje predajem da se razgrabi, visine
tvoje za grijeh svim krajevima tvojim.
1408
4
Batinu svoju, koju sam ti dao, mora ostaviti. Uinit u, da slui neprijateljima
svojim u zemlji, koje ne poznaje, jer ste raspalili oganj u nutrini mojoj, to gori
vjeno."
5
Ovako veli Gospod: "Proklet ovjek, koji se uzda u ovjeka, na ovjeka se oslanja,
ije se srce odvraa od Boga!
6
On je kao grm u pustari. On ne doivi, da mu je dobro. On stoji u pustinji suhoj, u
zemlji slanoj, u kojoj se ne stanuje.
7
Blagoslovljen ovjek, koji se uzda u Gospoda, kojemu je uzdanje Gospod!
8
On je kao drvo usaeno kraj vode, koje k potoku prua korijenje svoje. Ono se ne
treba nita bojati, kada doe ega. Lie njegovo ostaje zeleno; u sunoj godini nema
nikakve potrebe. Ne prestaje donositi plod.
9
Lukavo je srce, vie nego sve, i podmuklo. Tko da ga shvati?
10
Ja, Gospod, istraujem srce, ispitujem bubrege, da naplatim svakome prema
putovima njegovim, kako zasluuju djela njegova."
11
Ptica, koja lei na jajima, to ih nije snijela, jest onaj, koji stee bogatstvo, ali
nepravdom. U polovini ivota svojega mora ga ostaviti, na svretku svojemu stoji kao
luak.
12
Prijestolje slave, uzvien od poetka, jest mjesto svetita naega.
13
Nado Izraelova: Gospode! Svi, koji te ostave, posramit e se; koji odstupe od tebe,
zapisat e se u prah, jer ostavie izvor vode ive, Gospoda.
14
Iscjeljuj me, Gospode, da budem iscijeljen, i stoj uza me da naem pomo, jer si ti
hvala moja.
15
Gle, oni mi govore: "Gdje je rije Gospodnja? Neka doe sada!"
16
Ja te nijesam tiskao na sud nesree; nijesam eznuo za danom nesree. Ti zna, to
mi je dolo preko usana; pred tobom je to otvoreno!
17
Ne budi mi strah, ti, utoite moje na dan nesree!
1409
18
Progonitelji moji neka propadnu, a ja ne, neka se oni uplae, a ja ne! Pusti na njih
dan nesree, i razbij ih dvostrukim udarom!
19
Ovako mi ree Gospod: "Idi, postavi se na vrata zemljaka, na koja kraljevi Judini
izlaze i ulaze, i na sva ostala vrata jerusalemska!
20
Reci im: ujte rije Gospodnju, kraljevi Judini, svi Judejci, svi stanovnici
jerusalemski, koji idete kroz ova vrata!
21
Ovako veli Gospod: 'uvajte se zbog ivota svojega, da ne nosite bremena u subotu
i ne unosite na vrata jerusalemska!
22
I ne nosite u subotu bremena iz kua svojih! Ne radite nikakva posla, nego svetite
subotu, kao to sam zapovjedio ocima vaim,
23
Ali oni nijesu sluali i nijesu mi prignuli uha svojega, ostali su tvrdovrati, nijesu
posluali i nijesu primi nauke.
24
Ako me sad vi posluate, govori Gospod, i ne budete vie nosili u subotu bremena
na vrata ovoga grada, nego drite svetom subotu i ne radite u nju nikakva posla.
25
Tada e ulaziti na vrata grada ovoga kraljevi i knezovi, koji sjede na prijestolju
Davidovu, na kolima i konjima, oni, knezovi njihovi, ljudi Judini i stanovnici
jerusalemski, i ovaj e grad ostati napuen dovijeka.
26
Tada e iz gradova , iz okoline jerusalemske, iz podruja Benjaminova, iz nizine, iz
gora i iz june zemlje dolaziti ljudi, koji prinose rtve paljenice, rtve zaklanice,
darove i kad, koji nose rtve zahvalne u kuu Gospodnju.
27
Ako li ne posluate zapovijedi moje, da drite svetom subotu, da ne nosite bremena
i s njim u subotu ne dolazite na vrata Jerusalema, onda u raspaliti oganj na vratima
njegovim, koji e spaliti palae jerusalemske i nee se vie ugasiti!'"
Jeremija, glava 18
1
Ovaj naputak doe Jeremiji od Gospoda, govorei:
2
"Ustani, sii U kuu lonarovu! Tamo u ti objaviti proroanstvo svoje!"
3
Sioh u kuu lonarovu, On je bio upravo pri poslu na lonarskom kolu,
1410
4
Pokvario se sud, to ga je upravo pravio, kako to bude pod rukom lonarovom, pa je
nainio drugi sud, kako je lonaru bio po volji.
5
6
"Ne mogu li ja tako kao lonar postupati s vama, kuo Izraelova?", govori Gospod.
"Jest, kao to je glina u ruci lonarovoj, tako ste vi u ruci mojoj, kuo Izraelova!
7
Sad zaprijetim jednome narodu ili jednome kraljevstvu, da u ga istrijebiti, unititi,
zatrti.
8
Obrati li se taj narod od zloe svoje, zbog koje sam mu zaprijetio, meni e biti ao
za nesreu, koju sam mu mislio nanijeti.
9
Sad obeam jednome narodu ili jednome kraljevstvu, da u ga sazidati i zasaditi.
10
Uini li to je zlo u mojim oima ne sluajui glasa mojega, meni e biti ao za
dobro, koje sam mu mislio iskazati.
11
Zato sad objavi ljudima Judinim i stanovnicima jerusalemskim: Ovako veli
Gospod: 'Evo, spremam proti vama nesreu. Smislio sam proti vama nesreu i skovao
proti vama osnovu! Vratite se ipak, svaki sa svojega zla puta! Popravite putove svoje i
djela svoja!'
12
A oni e odgovoriti: 'Zaludu jao! Mi idemo za svojim vlastitim osnovama.' Svaki
hoe da radi po tvrdokornosti svojega zla srca."
13
Zato ovako veli Gospod: "Pitajte po narodima, je li tko uo tako to? Grdilo veliko
uinila je djevojka Izraelova.
14
Odstupi li ikada od grebena kamenoga snijeg libanonski, presue li studene, bune
vode po gorama?
15
A narod je moj zaboravio mene, nitavilu prinose tamjan, posru na svojim
putovima, na prastarim stazama, tako da hode putovima vrletnim, neporavnanim.
16
Uinit u zemlju njihovu pustinjom, na vjenu porugu. Tkogod proe preko nje,
zgraat e se i mahat e glavom.
1411
17
Kao istoni vjetar tjerat e ih pred neprijateljem, lea a ne lice pokazat u im u dan
nevolje njihove."
18
Oni vele: "Hajde da skujemo osnove proti Jeremiji, jer jo nije nestalo naputka od
sveenika, ni savjeta od mudraca ni rijei od proroka. Hajde da ga pogodimo jezikom,
i ne pazimo na sve rijei njegove!"
19
Pripazi na me, Gospode, uj govor mojih protivnika!
20
Hoe li se zlo vratiti za dobro, kad mi kopaju jamu? Spomeni se, kako san stajao
pred tobom molei za njihovo dobro, da odvratim gnjev tvoj od njih!
21
Zato predaj djecu njihovu gladi, izrui ih sili maa! ene njihove neka budu bez
djece i udove, i mueve njihove neka podavi kuga, mladie njihove neka poubija ma
boju!
22
Neka se uje vika iz kua njihovih, kad dovede na njih krvnike ete iznenada, jer
kopaju jamu, da me uhvate, zamke namjetaju nogama mojim.
23
A ti, Gospode, zna svu osnovu njihovu proti meni, da me ubiju. Ne oprataj
krivnje njihove, ne brii ispred sebe grijeha njihova! Srui ih, obraunaj s njima u
vrijeme gnjeva svojega!
Jeremija, glava 19
1
Ovako ree Gospod: "Idi, kupi sebi krag zemljani! Uzmi sa sobom nekoliko
starjeina narodnih i sveenikih!
2
Otidi van u dolinu BenHinom, to je pred vratima crepova, i proglasi ondje rijei
to u ti ih izrei!
3
Reci: "ujte rije Gospodnju, kraljevi Judini, stanovnici jerusalemski! Ovako veli
Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, donosim nesreu na ovo mjesto, da zazuju
ui svakome, koji uje o njoj,
4
Jer su me ostavili, oskvrnili ovo mjesto, rtvovali na njemu tuim bogovima, za koje
nijesu znali, ni oni ni oci njihovi ni kraljevi i Judini, i jer su napunili ovo mjesto krvi
nedunika,
1412
5
Podigli su uzvisine baalove, da izgaraju djecu svoju kao rtve baalu, to nikada
nijesam zapovjedio, nikada nijesam naloio, to mi nikada nije palo na um.
6
Zato evo, doi e dani," veli Gospod, "kada se ovo mjesto nee vie zvati Tofet i
dolina BenHinom, nego dolina davljenja.
7
Tada u na ovom mjestu unititi mudrost Judinu i jerusalemsku, uinit u da padnu
od maa pred neprijateljima svojim, od ruke onih, koji im rade o glavi. Mrtva u
tjelesa njihova dati za hranu pticama nebeskim i ivotinjama poljskim.
8
Uinit u taj grad uasom i ruglom, svaki, koji proe, zgraat e se i rugati zbog
svih udaraca njegovih.
9
Hranit u ga mesom sinova njegovih i mesom keri njegovih, jedan e jesti meso
drugoga u nevolji i tjeskobi, u koju e ih dovesti neprijatelji njihovi, koji im rade o
glavi.'
10
Razbij krag pred oima ljudi, koji su ili s tobom,
11
I reci im: Ovako veli Gospod nad vojskama: 'Eto, tako u razmrskati taj narod i taj
grad, kao to se razmrska sud lonarski, da se vie ne moe opraviti. Tofet e se
upotrijebiti za groblje, jer vie nee biti mjesta za ukop.
12
Tako u postupati s tim mjestom', veli Gospod, 'i sa stanovnicima njegovim: Uinit
u taj grad jednim Tofetom.
13
Kue jerusalemske i kue kraljeva Judinih bit e neiste kao mjesto Tofet, sve
kue, na kojih su krovovima kadili svoj vojsci nebeskoj i lijevali naljeve tuim
bogovima.'"
14
ad se je Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga je bio poslao Gospod, da prorokuje,
stupi l trijem kue Gospodnje i ree svemu narodu:
15
"Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Evo ja u pustiti na taj grad i na
sve gradove njegove svu nesreu, kojom sam mu zaprijetio; jer su tvrdovrati i ne
sluaju rijei mojih.'"
1413
Jeremija, glava 20
1
Kada je sveenik Pahur, sin Imerov, on je bio nadzornik u kui Gospodnjoj, uo
proroka Jeremiju gdje navjeuje ove rijei,
2
Tada Pahur istue proroka Jeremiju i dade ga metnuti u klade, to su se nalazile na
gornjim vratima, to jest na vratima Benjaminovim, kue Gospodnje.
3
Kad Pahur drugo jutro izvadi Jeremiju iz klada, ree mu Jeremija: "Gospod te ne
zove vie Pahur, nego MagorMisabib, (to znai 'groza unaokolo').
4
Jer ovako veli Gospod: "Evo, inim te grozom za te i za sve prijatelje tvoje! Oni e
pasti od maa neprijatelja svojih, i ti e to vidjeti vlastitim oima. Svega u Judu dati
u ruke kralju babilonskom. On e ih zarobljene odvesti u Babilon i pobit e ih maem.
5
Predat u sve bogatstvo toga grada, sve dobro njegovo i dragocjenosti njegove. Sve
blago kraljeva Judinih dat u u ruke neprijateljima njihovim. Oni e ga razgrabiti,
uzeti i u Babilon odnijeti.
6
l ti, Pahure, i svi ukuani tvoji, vi ete otii u ropstvo. U Babilon e doi, tamo e
umrijeti i tamo pokopan biti, ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao lai."
7
Ti si me obmanuo, Gospode, i ja sam se dao obmanuti. Ti si me uhvatio i prisilio.
Na podsmijeh sam dan na dan, i sav mi se svijet ruga.
8
Ah, kad govorim, moram zavikati: "nepravda, sila!" moram vikati, jer rije
Gospodnja donosi mi svaki dan porugu i podsmijeh.
9
Kaem li: "Neu vie misliti a njega, neu vie nikada govoriti u ime njegovo k, tada
gori i bukti u meni kao oganj, zatvoren u kostima mojim! Muim se, da ga podnesem,
a ne mogu vie!
10
Ah, ujem tolike gdje apuu groza unaokolo : "Prijavite ga! Mi ga izdajemo!"
Svi prijatelji moji vrebaju, da posrnem: "On se moe biti dade obmanuti! Tada ga
imamo u ruci i osvetit emo se njemu."
11
Ali je sa mnom Gospod kao jak junak. Zato neka navaljuju progonitelji moji, ne
mogu mi nita. Posramit e se jer nee postii nita sramota im je vjena,
nezaboravna.
1414
12
Gospode nad vojskama, koji kua pravednika, koji istrauje bubrege i srca! Daj
da vidim tvoju osvetu na njima, jer sam stvar svoju stavio na tebe!
13
Hvalu pjevajte Gospodu! Slavite Gospoda! On izbavlja ivot siromahu iz ruke
zlikoveve.
14
Proklet dan, u koji se rodih, dan, kad mi ivot dade mati, neka nije blagoslovljen!
15
Proklet ovjek, koji donese radosnu vijest ocu mojemu: "Rodi ti se dijete, djeak!"
On ga je obradovao visoko.
16
Tako neka se dogodi tome ovjeku kao gradovima, to ih je razorio Gospod, bez
milosra! Neka slua jauk ujutro, vrisku ratnu opodne,
17
Jer me ne usmrti u krilu materinu, da bi mi mati moja bila grob, i tijelo njezino da
bi ostalo dovijeka trudno!
18
Zato sam morao izai iz krila materina, da doivim muku i alost, da potratim
dane svoje u sramoti"
Jeremija, glava 21
1
Ovo jest proroanstvo, to je dolo Jeremiji od Gospoda, kad je kralj Zedekija
poslao k njemu Pahura, sina Malkijina, i sveenika Sefaniju sina Maasejina, s
nalogom, govorei:
2
"Upitaj ipak Gospoda za nas; Nebukadnezar, kralj babilonski, vojuje proti nama.
Moda uini Gospod na nama jedno od svojih udesa, tako da onaj otide od nas."
3
Jeremija im odgovori: "Poruite Zedekiji ovo:
4
Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 'Evo, ja okreem natrag oruje u vaoj ruci, kojim
se van pred zidom borite proti kralju babilonskom i proti Kaldejcima, koji vas
opsjedaju, skupljam ih usred toga grada.
5
Ja vojujem sam na vas rukom podignutom, miicom jakom, gnjevom, jarou i
estinom velikom.
6
Udaram stanovnike toga grada, ljude i stoku, kugom velikom, da izginu.
1415
7
Tada, veli Gospod, dajem Zedekiju, kralja Judina, inovnike njegove i to je od
naroda u tom gradu sve preostalo od pomora, maa i gladi, u ruke kralju babilonskom
Nebukadnezaru, u ruke neprijateljima njihovim, u ruke onima, koji im rade o glavi.
On e ih otricom maa poubijati bez smilovanja s njima, bez milosra, bez milosti.'"
8
"Reci narodu tome: Ovako veli Gospod 'Evo, ja stavljam pred vas put k ivotu i put
k smrti!
9
Tko ostane u tom gradu, gine od maa, gladi ili kuge! Tko izae i preda se
Kaldejcima, koji vas opsjedaju, ostaje na ivotu i ima ivot svoj kao plijen!
10
Jer upravljam lice svoje proti tome gradu na nesreu, a ne na spasenje! govori
Gospod. 'U ruke kralju babilonskom bit e predan; on e ga spaliti.
11
Kraljevskoj kui Judinoj reci: ujte rije Gospodnju,
12
Vi od kue Davidove! Ovako veli Gospod: "Svako jutro drite sud pravedan!
Izbavljajte potlaenoga iz ruku tlaitelja! Inae plane gnjev moj kao oganj i gori da se
ne ugasi zbog zloe djela vaih.
13
Evo, ja u na tebe, stanovnice doline, hridine u ravnici, govori Gospod. Vi kaete:
"Tko dolazi k nama, tko prodire u stanove nae?"
14
Ja vas isplaujem, kako zasluuju djela vaa, veli Gospod. Stavljam oganj na umu
njezinu; sve on prodire to je oko nje."
Jeremija, glava 22
1
Ovako veli Gospod: "Sii u palau kralja Judina, objavi ondje ovu rije!
2
Kai: "uj rije Gospodnju, kralju Judina, koji sjedi na prijestolju Davidovu, ti
inovnici tvoji i narod tvoj to ulazi na ova vrata!
3
Ovako veli Gospod: "inite pravo i pravednost! Izbavljajte potlaenoga iz ruku
tlaitelja! Stranca, sirotu i udovicu ne zapostavljajte! Ne inite nasilja! Ne prolijevajte
nedune krvi na ovom mjestu!
4
Ako posluate ovu zapovijed, ulazit e na vrata ove kue kraljevi, koji sjede na
prijestolju Davidovu, na kolima i na konjima, on, inovnici njegovi i narod njegov.
1416
5
Ako li ne posluate ovih zapovjedi, zakleo sam se sam sobom, veli Gospod:
'Ruevina e biti ova palaa.'"
6
Jest, ovako veli Gospod o palai kralja Judina: Kao Gilead bila si mi, kao vrhunac
Libanon! Ali doista, uinit u te pustinjom, gradom, u kojemu se ne stanuje.
7
Spremam zatirae proti tebi: mueve i oruje. Posjei e tvoje krasne cedre i
pobacati ih u oganj.
8
Kad onda mnogi kad ljudi prolaze pokraj toga grada i upitaju jedan drugoga: 'Zato
je Gospod ovo uinio od toga grada velikoga?'
9
Odvratit e se: 'Postao je nevjeran zavjetu s Gospodom, Bogom svojim, klanjao se je
drugim bogovima i sluio je njima.'
10
Ne plaite za mrtvacem! Ne alite ga! Plaite za onim, koji odlazi, da se vie
nikada ne vrati kui, da vie nikada ne vidi svoje domovine!
11
Jer Ovako veli Gospod o alumu, sinu Josije, kralja Judina, koji je mjesto svojega
oca Josije bio postao kralj: "Koji ode iz ovoga mjesta, ne vraa se vie natrag,
12
Nego e umrijeti u mjestu, kamo ga odvedoe u ropstvo; a ove zemlje nee vie
vidjeti."
13
Teko onomu, koji gradi svoju palau nepravedno i svoje spreme ne po pravici, koji
puta svojega blinjega da radi ni za to, ustee mu plau njegovu!
14
Koji kae: "Gradim sebi prostranu kuu i prostrane spreme." Probija sebi prozore,
oblae cedrom i mae crvenilom.
15
Jesi li postao kralj, da sija zgradama od cedra? Zar nije i otac tvoj jeo i pio, pa ipak
je inio pravo i pravednost? I bilo mu je dobro.
16
Pribavljao je pravicu potlaenomu i siromahu, bilo je tada dobro. Nije li to mene
poznavati?" govori Gospod.
17
"Ali tvoje oko i srce ne ide za tim, nego samo za dobitkom svojim i da prolijeva
krv nedunu i da tlai i ugnjetava."
1417
18
Zato veli Gospod o Jojakimu, sinu Josije, kralju Judinu: "Ne pjeva mu se tualjka
mrtvaka: 'Ah, brate moj! Ah, sestro moja!' Ne pjeva ml se tualjka mrtvaka: 'Ah,
gospodaru! Ah, svijetli!'
19
Bit e mu pokop magarei: izvuku ga i bace ga van pred vrata jerusalemska"
20
Popni se na Libanon, tuguj glasno, i jaui glasno u Baanu! Od gora Abarim neka
prodre ovamo jauk tvoj, jer su satrveni svi prijatelji tvoji!
21
Nagovarao sam te, kad ti je jo bilo dobro. Ti si govorila: "Neu da sluam!" To je
bilo tvoje ponaanje od mladosti: Nikada nijesi htjela sluati glasa mojega.
22
Odnosi vihor sve pastire tvoje. Prijatelji tvoji idu u progonstvo. Jest, sada si u
sramoti i stidu zbog sve zloe svoje.
23
Koja sada stoluje na Libanonu, koja vije gnijezdo na cedrima, kako e jecati, kad
ti dou muke i boli kao porodilji!
24
"Tako da sam iv", veli Gospod, "kad bi Jehonija, sin Jojakimov, kralj Judin, bio i
prsten peatni na desnoj ruci mojoj, otrgnuo bih ga odatle.
25
Dajem te u ruke onima, koji ti rade o glavi, u ruke onima, od kojih se zgrozi, u
ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i u ruke Kaldejcima.
26
Istjerat u tebe i mater tvoju, koja te je rodila, u zemlju tuu, gdje se nijeste rodili, i
tamo ete pomrijeti.
27
U zemlju, u koju ivo ele da se vrate, le vraaju se nikada."
28
Je li taj ovjek Jehonija kao posuda, to se zamete i baci, kao sprava, koje nee
nitko? Zato je bio istjeran, on sa svojim rodom, i baen u zemlju, koje nijesu
poznavali?
29
Zemljo, zemljo, zemljo, uj rije Gospodnju!
30
Ovako veli Gospod: "Zapiite toga ovjeka kao bez djece, kao ovjeka, kojemu za
ivota njegova nita ne polazi za rukom, jer ni jednome od roda njegova ne uspijeva
da sjedne na prijestolje Davidovo i onda da vlada u Judi."
1418
Jeremija, glava 23
1
"Teko pastirima, koji putaju, da ovce pae moje zalutaju i da se rastru!" govori
Gospod.
2
Zato ovako veli Gospod, Bog Izraelov, proti pastirima, koji uvaju narod moj: "Vi
ste ovce moje rastjerali i rasprili i nijeste se brinuli za njih. Sad ja pohaam vas za
vaa zla djela", govori Gospod.
3
"Skupljam ostatak ovaca svojih iz svih zemalja, kamo sam ih razagnao, i vodim ih
opet na panjak njihov, da rastu i mnoe se.
4
Postavit u im pastire, koji e ih uvati. One se vie nee bojati, nee se plaiti i
rasuti," govori Gospod.
5
"Doista, dolazi vrijeme", govori Gospod, "kad u podignuti Davidu pravi izdanak.
Kralj e on biti i vladat e pun mudrosti. Pravo i pravednost init e u zemlji.
6
Spasenje nalazi Juda u dane njegove, i Izrael stanuje u srei. Ime, kojim ga zovu bit
e: 'Gospod je pravednost naa'.
7
Zato evo, doi e dani," veli Gospod, "kad se vie nee govoriti: "Tako da je iv
Gospod, koji je izveo sinove Izraelove iz Egipta!,
8
Nego: 'Tako da je iv Gospod, koji je pripadnike kui Izraelovoj iz sjeverne zemlje i
iz svih zemalja, kamo ih je bio izagnao, doveo i kui povratio, da opet prebivaju u
svojoj zemlji!'"
9
O prorocima: "Srce moje puca mi u tijelu, dru sva uda moja. Kao pijan sam, kao
ovjek, kojega je osvojilo vino, zbog Gospoda, zbog svetih rijei njegovih.
10
Jer je zemlja puna preljuboinaca. Pod prokletstvom tuguje zemlja, posuila se
tratina na panjaku. Tenja je njihova zloin, i nepravda je snaga njihova.
11
Jest, i prorok i sveenik opaki su. I u hramu svojemu moram nai zlou njihovu",
govori Gospod.
12
"Zato neka im je put njihov kao sklisko tlo. U tami neka se srue i padnu na njega!
Jer nosim na njih nesreu u godini pohoenja njihova", govori Gospod.
1419
13
"Gadnost morao sam vidjeti i proroka samarijskih. Prorokovali su baalom i zavodili
Izraela, narod moj.
14
Ali strahotu vidim u proroka jerusalemskih: ine preljubu, govore lai i utvruju
zloince, da se ni jedan ne obrati od svoje zloe. Svi su mi kao Sodoma, stanovnici
njegovi kao Gomora."
15
Zato ovako veli Gospod nad vojskama proti prorocima: "Evo, ja u ih hraniti
pelinom i napajat u ih otrovnom vodom, jer je od proroka jerusalemskih izala
opakost po svoj zemlji."
16
Ovako veli Gospod nad vojskama: "Ne sluajte rijei proroka, koji vam prorokuju!
Oni vas samo zaluuju, objavljuju samo vienja, to su ih sami izmislili, bez naloga
Gospodnjega.
17
Onima, koji preziru rije Gospodnju, obeavaju jednako: 'Imat ete sreu!' Svima,
koji idu u prkosu srca svojega, govore: 'Nesrea ne dolazi na vas!'
18
Jest, tko je stajao u vijeu Gospodnjem, da ga je vidio? da je uo rije njegovu?
Tko je rije njegovu dosluhnuo i uo?
19
Evo, udara vihor Gospodnji, gnjev njegov, vihor umi povrh glave bezbonika!
20
Ne odvraa se gnjev Gospodnji, dok nije to izvrio, dok nije ispunio to je u srcu
naumio. Na svretku dana spoznat ete to jasno.
21
Nijesam poslao tih proroka, pa ipak tre. Nijesam govorio njima, pa ipak prorokuju.
22
Sad bi bili stajali u mom vijeu, govorili bi narodu mojemu rijei moje, odvraali bi
ga od zla puta njegova i od bezbonih djela njegovih.
23
Jesam li ja Bog, koji samo vidi u blizini", govori Gospod, "a ne i Bog u daljini?
24
Moe li se tko skriti tako tajno, da ga ja ne bih vidio?" govori Gospod. "Ne
ispunjam li ja nebo i zemlju?" govori Gospod.
25
"uo sam, to govore proroci, koji prorokuju la u ime moje: 'Imao sam jedan san,
jedan san.'
1420
26
Dokle e to jo trajati? Imaju li zar proroci, koji prorokuju la i govore to sami
izmisle, namisao.
27
Misle li oni, da e uiniti, te narod moj zaboravi ime moje uza sne njihove, to ih
pripovijedaju jedan drugome, kao to zaboravie oci njihovi ime moje uz baala?
28
Prorok, koji ima jedan san, pripovijeda jedan sam. A tko ima rije moju, navjeuje
uistinu rije moju, to ima zajedniko slama sa zrnom?" govori Gospod.
29
"Nije li rije moja kao oganj", govori Gospod, "kao malj, to razbija hridine?
30
Zato evo, ja u na te proroke", govori Gospod, "koji jedan drugome kradu rijei
moje.
31
Ja u na te proroke", govori Gospod, "koji samo brbljaju jezikom svojim, a to
nazivaju rijeju Bojom.
32
Ja u na te proroke, koji sanjaju lai", govori Gospod, "i to navjeuju i narod moj
zavode laima svojim i hitrinom svojom. Ja ih nijesam poslao, niti sam im
zapovjedio. Oni ne mogu upravo nita koristiti tome narodu", govori Gospod.
33
"Ako te zapita ovaj narod prorok ili sveenik : 'to je breme Gospodnje?' tada
im odgovori: 'Vi ste breme, ali vas odbacujem'!" govori Gospod.
34
"Proroka, sveenika i onoga, koji od naroda kae "breme Gospodnje", ja u kazniti
zajedno s kuom njegovom.
35
Ovako ete jedan drugome i meu se govoriti: "to je odgovorio Gospod?, ili to je
rekao Gospod?
36
Izreka 'breme Gospodnje' ne upotrebljavajte vie; jer je svakomu breme vlastita
rije njegova. Vi izvrete rijei Boga ivoga, Gospoda nad vojskama, Boga naega.
37
Ovako ete pitati proroka: "to ti je odgovorio Gospod?, i to je rekao Gospod?,
38
Ako li govorite o bremenu Gospodnjem, onda veli Gospod: Jer upotrebljavate tu
rije 'breme Gospodnje' premda sam vam zapovjedio: "Ne govorite 'breme
Gospodnje'.
1421
39
Zato evo, ja u vas uzeti i odbaciti od svojega lica vas i grad, koji sam dao vama i
ocima vaim,
40
I navalit u na vas porugu vjenu i sramotu vjenu, to se ne zaboravlja."
Jeremija, glava 24
1
Gospod mi dade da gledam ovo: Dvije koarice smokava stajale su pred hramom
Gospodnjim, kad je Nebukadnezar, kralj babilonski, bio iz Jerusalema odveo i u
Babilon doveo Jehoniju, sina Jojakimova, kralja Judina, i knezove Judine zajedno s
kovaima i bravarima .
2
U jednoj su koarici bile smokve vrlo dobre, nalik na rane smokve; u drugoj su
koarici bile vrlo loe smokve, koje se nijesu mogle jesti; tako su bile loe.
3
Gospod me zapita: "Jeremija, to vidi?" Ja odgovorih: "Smokve! Dobre su smokve
vrlo dobre; loe su vrlo loe, tako loe, da se ne mogu jesti."
4
5
Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Kao te dobre smokve, tako u milostivo
pogledati zarobljenike iz Jude, to sam ih odaslao iz ovoga mjesta u zemlju
Kaldejaca.
6
Svoje oko puno milosti obratit u na njih i opet ih dovesti u ovu zemlju, sazidati ih i
vie ih ne razarati, zasaditi ih i vie ih ne poupati.
7
I dat u im razbor, da me spoznaju, da sam ja Gospod. Oni e biti narod moj, i ja u
biti Bog njihov, ako se obrate k meni svim srcem.
8
Ali kao te loe smokve, to su tako loe, da se ne mogu jesti," tako veli Gospod,
"tako u uiniti kralja Judina Zedekiju zajedno s njegovim knezovima i ostacima iz
Jerusalema, to su ostali u ovoj zemlji ili su se nastanili u Egiptu.
9
Uinit u ih strailom nesree za sva kraljevstva zemaljska, porugom, sramotom,
podsmijehom i prokletstvom po svim mjestima, kamo u ih razagnati.
10
Poslat u na njih ma, glad i kugu, dok se sasvim ne istrijebe iz zemlje, koju sam
dao njima i ocima njihovim."
1422
Jeremija, glava 25
1
Ovo je rije, to doe Jeremiji za sav narod Judin u etvrtoj godini Jojakima, sina
Josijina, kralja Judina bila je to prva godina vladanja kralja babilonskog
Nebukadnezara.
2
Prorok Jeremija objavio ju je svemu narodu Judinu i svim stanovnicima
jerusalemskim, govorei:
3
Od trinaeste godine Josije, sina Amonova, kralja Judina, do dananjega dana, dakle
ve dvadeset i tri godine, dolazila mi je rije Gospodnja, i govorio sam vam
neumorno, ali vi nijeste sluali.
4
I Gospod vam je neumorno slao sve sluge svoje, proroke. Ali vi nijeste sluali,
nijeste prignuli uha svojega, da ih ujete, kad su govorili:
5
"Vratite se svaki sa svojega zla puta i od svojih nevaljalih djela, pa ete ostati i
stanovati u zemlji, koju je Gospod dao vama i ocima vaim, za vjena vremena!
6
Ne trite za drugim bogovima, da im sluite i da im se klanjate! Ne draite me na
srdbu loim djelima ruku svojih, da vas ne udarim nesreom!
7
Ali me vi nijeste posluali," govori Gospod, "i draili ste me na srdbu loim djelom
ruku svojih, na propast svoju."
8
Zato ovako veli Gospod lad vojskama: "Jer nijeste posluali moje rijei,
9
Evo, ja u poslati po sve narode sjeverne," govori Gospod, "i po Nebukadnezara,
kralja babilonskoga, slugu svojega. Pustit u ih da navale na tu zemlju i na stanovnike
njezine i na sve te narode okolne, Zatrt u ih i uinit u ih uasom, podsmijehom i
pustou vjenom.
10
Uinit u, da prestane meu njima glas radosti i glas veselja, poklik zarunikov i
poklik zarunice, lupa mlina i svjetlost svjetionice.
11
sva e ta zemlja postati pustinja i pusto; i ti e narodi sluiti kralju babilonskom
sedamdeset godina.
12
A kad istee sedamdeset godina, tada u na kralju babilonskom i onom narodu,"
govori Gospod, "i na zemlji Kaldejaca kazniti krivnju njihovu i uinit u je pustinjom
1423
zauvijek.
13
Pustit u, da se na toj zemlji ispune sve rijei moje, to sam ih rekao o njoj, sve, to
stoji napisano u ovoj knjizi, to je prorokovao Jeremija za sve narode.
14
Jer e i oni sluiti monim narodima i silnim kraljevima. Po inima njihovim i po
djelima ruku njihovih platit u njima."
15
Jer ovako mi veli Gospod, Bog Izraelov: "Uzmi iz moje ruke ovu au gnjevnoga
vina i daj da se napiju iz nje svi narodi, kojima te poljem.
16
Neka piju, teturaju i smueni postanu pred maem, to u ga poslati meu njih!"
17
Uzeo sam au iz ruke Gospodnje i dao sam, da piju iz nje svi narodi, kojima me je
poslao Gospod.
18
Jerusalem i gradovi Judini, njihovi kraljevi i knezovi, da budu pustinja, uas,
podsmijeh i prokletstvo, kao to je danas.
19
Faraon, kralj egipatski, inovnici njegovi, knezovi njegovi i sav narod njegov.
20
Sva mjeavina naroda, svi kraljevi zemlje Uza, svi kraljevi zemlje filistejske: "od
Akelona, Gaze, Ekrona i ostatak od Adoda;
21
Edom, Moab i Amonci;
22
Svi kraljevi Tira, svi kraljevi Sidona i svi kraljevi primorja preko mora:
23
Dedan, Tema, Buz i svi s oianim tjemenom;
24
Svi kraljevi Arapske i svi kraljevi mjeavine naroda, to stanuju U pustinji;
25
Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;
26
Svi kraljevi sjeverni, blizu i daleko, kako jedan tako drugi sva kraljevstva svijeta,
koliko ih ima na zemlji. A kralj od eaka mora piti iza njih.
27
"Reci im: "Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte, opijte se, bljujte
i padajte, da ne ustanete, pred maem, to ga aljem meu vas!'
1424
28
Ako li bi se nekali uzeti au iz ruke tvoje, da piju, tada ion reci: Ovako veli
Gospod nad vojskama: Vi morate ipak piti!
29
Zaista, kad ponem s kaznenim sudom kod grada, koji se zove mojim imenom, zar
ete vi izai slobodni? Neete ostati bez kazne; jer u podii ma na sve stanovnike
zemlje," govori Gospod nad vojskama.
30
"Objavi im sve ove rijei i kai im: "Vie s visine Gospod, iz svetoga stana svojega
puta da za grmi glas njegov! Gromovnim glasom vie preko panjaka, kao kod
gaenja groa podie vrisku na sve stanovnike zemlje.
31
Do na kraj svijeta prodire glas, jer Gospod podie tubu proti narodima. Ide na sud
sa svakim tijelom. Bezbonike predaje mau," govori Gospod.
32
Ovako veli Gospod nad vojskama: "Evo, nevolja koraa od naroda do naroda. Silan
se vihor die s krajeva zemlje."
33
Pobijeni od Gospoda lee u onaj dan od jednoga kraja zemlje do drugoga. Nee biti
oplakani, nee se pokupiti, nee groba nai. Slue kao gnoj na njivi.
34
Jauite, pastiri, i tugujte! Valjajte se po prahu, glavari stada! Dani su tu, da vas
pokolju. Padate kao izabrani jarci.
35
Utoita ne nalaze pastiri, ni spasenja glavari stada.
36
uj! Iako viu pastiri! Kako jauu glavari stada, jer Gospod potire pau njihovu.
37
Nestaju mirni travnjaci od estine gnjeva Gospodnjega.
38
Lav ostavlja skrivalite svoje; jer je zemlja njihova postala i pustinja od krvnoga
maa, od jarosti gnjeva njegova.
Jeremija, glava 26
1
U poetku vladanja Jojakima, sina Josijina, kralja Judina, doe ova rije od Gospoda
govorei:
2
"Ovako veli Gospod: Postavi se u trijemu kue Gospodnje! Objavi svima, to su
doli iz gradova Judinih, da se poklone u kui Gospodnjoj, sve rijei, koje im po
nalogu mome ima rei! Ne izostavljaj ni rijei!
1425
3
Moda posluaju i vrate se sa svoga zla puta. Tada e mi se saaliti s nesree, koju
im mislim uiniti zbog zlih djela njihovih.
4
Reci im: Ovako veli Gospod: 'Ako me ne posluate i da idete po naputku, to sam
vam ga dao,
5
I ne posluate rijei proroka, sluga mojih, koje opet jednako aljem k vama, premda
ih ne sluate,
6
Postupat u s kuom ovom kao sa Silom i grad u ovaj uiniti kletvom za sve narode
na zemlji."
7
Sveenici, proroci i sav narod uli su, kako im Jeremija u kui Gospodnjoj izree
ove rijei.
8
I kad je Jeremija bio objavio sve, to mu je bio zapovjedio Gospod da kae svemu
narodu, uhvatie ga sveenici i proroci i sav narod viui: "Mora poginuti!
9
Zato objavljuje u ime Gospodnje: 'Bit e ovoj kui kao Silu. Ovaj e grad pasti u
ruevine, i nitko vie nee stanovati u njemu'?" I sav se narod u kui Gospodnjoj
skupi proti Jeremiji.
10
Kad su knezovi Judini uli za ovaj sluaj, uzaoe iz palae kraljevske u kuu
Gospodnju i posadie se pred nova vrata kue Gospodnje.
11
Sveenici i proroci izjavie pred knezovima i cijelim narodom: "Ovaj je ovjek
zasluio smrt, jer je prorokovao proti ovome gradu, kao to ste uli svojim uima."
12
A Jeremija izjavi pred svima knezovima i cijelim narodom: "Gospod me je poslao,
da proti ovoj kui i proti ovome gradu objavim sve rijei, to ste ih uli.
13
Zato popravite putove svoje i djela svoja i posluajte glas Gospoda, Boga svojega!
Tada e se saaliti Gospodu s nesree, kojom vam je zaprijetio.
14
A ja sam u vaim rukama, inite od mene to mislite da je dobro i pravo!
15
Samo znajte: Ako me ubijete, krv nedunu svaljujete na sebe i na ovaj grad i na
stanovnike njegove; jer me je doista poslao Gospod k vama, da vam objavim sve ove
rijei."
1426
16
Tada izjavie knezovi i sav narod sveenicima i prorocima: "Ovaj ovjek; nije
zasluio smrt; jer nam je govorio u ime Gospoda, Boga naega."
17
Neki od starjeina zemaljskih ustadoe i rekoe skupljenomu mnotvu:
18
"Mikah iz Moreeta ustao je kao prorok u vrijeme kralja Judina Ezekije. On je
objavio svemu narodu Judinu: Ovako veli Gospod nad vojskama: 'Sion e se preorati
u njivu, Jerusalem e biti gomila ruevina, gora hramska visoka uma!'
19
Je li ga zato ubio Ezekija, kralj Judin, ili itko u Judi? Nijesu li se dapae pobojali
Gospoda i gledali da umilostive Gospoda? I raalilo se Gospodu, to im je bio
zaprijetio nesreom. A mi zar da uinimo tako veliku nepravdu na svoju vlastitu
tetu?"
20
Tada je stupio jo jedan drugi prorok u ime Gospodnje, Urija, sin emaje iz
KirjatJearima. On je prorokovao proti ovome gradu i proti ovoj zemlji isto onako
kao Jeremija.
21
Kad su kralj Jojakim, sve vojskovoe njegove i svi knezovi uli za govore njegove,
traio ga je kralj da ga ubije. I kad je Urija uo za to, poboja se i pobjee i doe u
Egipat.
22
A kralj Jojakim posla ljude u Egipat, Elnatana, sina Akborova, i neke druge s njim.
23
Oni izvedoe Uriju iz Egipta i dovedoe ga kralju Jojakimu. Ovaj ga dade ubiti
maem i mrtvo tijelo njegovo baciti na groblje prostoga naroda.
24
A Jeremiju je titio Ahikam, sin afanov, da ga ne predaju u ruke narodu, da ga
pogube.
Jeremija, glava 27
1
U poetku vladanja Zedekija, sina Josijina, kralja Judina, doe Jeremiji ova rije od
Gospoda, govorei:
2
"Ovako mi ree Gospod: Naini sebi ueta i jaram i metni sebi oko vrata!
3
Polji to isto kralju Edoma, kralju Moaba, kralju Amonaca, kralju Tira i kralju
Sidona po poslanicima, koji su doli u Jerusalem k Zedekiji, kralju Judinu!
1427
4
Daj im ovaj nalog za njihove gospodare: Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog
Izraelov: Recite svojim gospodarima:
5
'Ja sam stvorio zemlju, ljude i ivotinje na zemlji snagom svojom velikom i miicom
svojom podignutom i dajem ih, kome hou.
6
Sada dajem sve te zemlje svojemu slugi Nebukadnezaru, kralju babilonskom. I
ivotinje poljske dajem mu, da mu slue.
7
Svi narodi imaju biti podloni njemu, sinu njegovu i unuku njegovu, dok doe
vrijeme i njegovoj zemlji, kad ga upokore moni narodi i veliki kraljevi.
8
A narod, kraljevstvo, to nee da slui babilonskom kralju Nebukadnezaru i nee da
savije iju svoju u jaram kralja babilonskoga, taj u narod, veli Gospod, pohoditi
maem, gladu i kugom, dok ga posve ne pokorim rukom njegovom.
9
Zato ne sluajte svojih proroka, vraa, sanjaa, gatara i bajaa, koji vam govore:
Neete sluiti kralju babilonskom!
10
Jer vam oni prorokuju lai, da vas odvedu iz zemlje vae, kad bih vas ja odbacio, da
propadnete.
11
A narod, koji savije iju svoju pod jaram kralja babilonskoga i bude mu sluio,
ostavit u ga mirno na zemlji njegovoj, govori Gospod, da je obrauje i stanuje u
njoj.'"
12
Zedekiji, kralju Judinu, rekao sam isto tako: "Savijte iju svoju pod jaram kralja
babilonskoga! Budite podloni njemu i narodu njegovu, pa ete ostati na ivotu!
13
Zato da poginete, ti i narod tvoj, od maa, gladi i kuge, kako je zaprijetio Gospod
narodu, koji e e da slui kralju babilonskom?
14
Ne sluajte rijei proroka, koji vam govore: 'Neete sluiti kralju babilonskom,' jer
vam oni prorokuju lai.
15
'Ja ih nijesam poslao, govori Gospod, oni vam Lano prorokuju u moje ime, da vas
odbacim i da propadnete zajedno s prorocima, koji su vam prorokovali.'"
16
Sveenicima i svemu narodu rekao sam: "Ovako veli Gospod: Ne sluajte rijei
svojih proroka, koji vam prorokuju ovako: 'Doista, posue kue Gospodnje doskora
1428
e se vratiti iz Babilona,' jer vam oni prorokuju lai.
17
Ne sluajte ih! Budite podloni kralju babilonskom, pa ete ostati na ivotu! Zato
da ovaj grad bude gomila ruevina?
18
Ako su proroci i ako je rije Gospodnja u njih, neka mole Gospoda nad vojskama,
da posude, to je jo ostalo u kui Gospodnjoj i u palai kralja Judina i u Jerusalemu,
ne doe jo takoer u Babilon.
19
Jer ovako veli Gospod nad vojskama za stupove, more, podnoja i ostalo posue,
to je ostalo u ovom gradu,
20
to Nebukadnezar, kralj babilonski, nije uzeo sa sobom, kad je odveo Jehoniju, sina
Jojakimova, kralja Judina, iz Jerusalema u Babilon zajedno sa svima odlinicima i
Judinim i jerusalemskim.
21
Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov, za posue, to je jo ostalo u
palai kralja Judina i u Jerusalemu:
22
'U Babilon e se odnijeti i tamo e ostati do dana, kad ih opet pogledam, veli
Gospod, i dadnem ih donijeti i na ovo mjesto vratiti.'"
Jeremija, glava 28
1
One godine, u poetku vladanja Zedekije, kralja Judina, etvrte godine, petoga
mjeseca, ree mi prorok Hananija, sin Azurov iz Gibeona, u kui Gospodnjoj pred
sveenicima i svim narodom:
2
"Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Slomit u jaram kralja
babilonskoga
3
Jo dvije godine, tada donosim natrag na ovo mjesto sve posue kue Gospodnje,
to ga je Nebukadnezar, kralj babilonski, uzeo s ovoga mjesta i odnio u Babilon.
4
I Jehoniju, sina Jojakimova, kralja Judina, i sve zarobljenike Judine, to su doli u
Babilon, ja u dovesti natrag na ovo mjesto', govori Gospod, 'jer trgam jaram kralja
babilonskoga.'"
5
A prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred sveenicima i pred svim
narodom, to je stajao u kui Gospodnjoj.
1429
6
Prorok Jeremija ree: "Doista, Gospod neka to dadne, neka Gospod ispuni tvoju
rije, to si je objavio! Neka vrati natrag posude kue Gospodnje i sve zarobljene iz
Babilona na ovo mjesto!
7
Ali uj ovu rije, koju ja dovikujem u ui tebi i svemu narodu!
8
Proroci, koji su bili prije mene i prije tebe od davnine, prorokovali su monim
zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad i kugu.
9
Ali lad prorok prorie sreu, spoznat e je istom, kad se zbude proroka rije, da je
Gospod zaista poslao proroka."
10
Tada uze prorok Hananija jaram s vrata proroka Jeremije i rastrga ga;
11
Pritom ree Hananija pred svim narodom: "Ovako veli Gospod: 'Isto tako trgam
jaram Nebukadnezara, kralja babilonskoga, do dvije godine na vratu svih naroda.'"
Prorok Jeremija ode svojim putem.
12
Izakako je prorok Hananija bio rastrgao jaram na vratu proroka Jeremije, doe rije
Gospodnja Jeremiji, govorei:
13
"Idi i kai Hananiji: Ovako veli Gospod: 'Slomio si jaram drven, ali si mjesto njega
nainio jaram gvozden!'
14
Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Gvozden jaram meem oko
vrata svima tim narodima; oni e sluiti Nebukadnezaru, kralju babilonskom. Dat u
mu i ivotinje poljske.'"
15
I prorok Jeremija ree proroku Hananiji: "uj, Hananija, Gospod nije poslao tebe.
Ti zavodi ovaj narod, da stavi svoje uzdanje u lai.
16
Zato veli Gospod: "'Evo, ja te iskorjenjavam iz zemlje. Jo ove godine umrijet e,
jer si propovijedao pobunu proti Bogu."
17
I prorok Hananija umrije one godine, sedmoga mjeseca.
Jeremija, glava 29
1
Ovo su rijei pisma, to ga je poslao prorok Jeremija iz Jerusalema k preostalim jo
starjeinama zarobljenika, k sveenicima, k prorocima i svemu narodu, koji je odveo
1430
Nebukadnezar iz Jerusalema u Babilon.
2
Izakako su bili otili iz Jerusalema kralj Jehonija, kraljica mati, dvorani, knezovi
Judini i jerusalemski, kovai i bravari.
3
Po Elasi, sinu afanovu, i Gemarji, sinu Hilkijinu, koje je poslao u Babilon
Zedekija, kralj Judin, k Nebukadnezara, kralju babilonskom:
4
"Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov, svima zarobljenicima, koje sam
dao odvesti iz Jerusalema u Babilon.
5
Gradite kue i stanujte u njima! Sadite vrtove i jedite plodove njihove!
6
Uzimajte ene i imajte sinove i keri! Uzimajte za svoje sinove ene i dajite svojim
kerima mueve, da oni dobiju sinove i keri! Mnoite se tamo i ne umanjujte se!
7
Traite blagostanje gradu, u koji sam vas odveo, i molite se za njega Gospodu; jer
blagostanje njegovo vae je blagostanje.
8
Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Nemojte da vas zalude vai
proroci, to su meu vama, i vai vrai! Ne sluajte sanjare svoje, koji sami kau da
sanjaju!
9
Jer vam oni prorokuju lai u moje ime. Ja ih nijesam poslao', govori Gospod.
10
Previe ovako veli Gospod: 'Istom kad proe punih sedamdeset godina, pohodit u
vas i izvrit u na vama rije spasenja i vratit u vas na ovo mjesto.
11
Jer ja znam, koje misli nosim za vas, govori Gospod: "Odluke su na spasenje, a ne
na nesreu, da vam dadnem budunost punu ufanja.
12
Kad me zazovete i idete i pomolite se meni, usliit u vas.
13
Kad me potraite, nai ete me, jest, traite me svim srcem,
14
I dat u vam se da me naete, govori Gospod. 'Okrenut u vau sudbinu i skupit u
vas iz svih naroda i iz svih mjesta, kamo sam vas razagnao', govori Gospod, 'i dovest
u vas natrag na mjesto, odakle sam vas odveo.'
15
Ali vi kaete: 'Gospod nam je podigao proroke u Babilonu.'
1431
16
A Gospod veli ovako o kralju, koji sjedi na prijestolju Davidovu, i o svemu narodu,
koji jo stoji u ovom gradu, o brai vaoj, to nijesu otila s vama u ropstvo:
17
Ovako veli Gospod nad vojskama: 'Evo, pustit u na njih ma, glad i kugu i uinit
u ih kao loe smokve, to su odve loe, da bi se mogle jesti.
18
Progonit u ih maem, glau i kugom i uinit u ih strailom za sva kraljevstva
zemaljska, kletvom, uasom, podsmijehom i porugom kod svih naroda, kamo ih
razagnam.
19
Zato, jer ne posluae rijei mojih, govori Gospod, kad sam im neprestano slao
sluge svoje, proroke, ali ih ne posluaste,' govori Gospod.
20
Stoga sad ujte rije Gospodnju, vi svi zarobljenici; koje sam dao odvesti iz
Jerusalema u Babilon!'
21
Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o
Zedekiji, sinu Maasejinu, koji vam prorokuju lai u moje ime: 'Evo ja ih predajem u
ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom. On e ih dati pogubiti pred vaim oima.
22
Tada e kod svih zarobljenika Judinih, to su u Babilonu, zavladati kletva: "Neka
od tebe uini Gospod kao od Zedekije i Ahaba, koje kralj babilonski dade spriti na
ognju!"
23
Jer su oni inili zlo u Izraelu i tjerali preljubu sa enama prijatelja svojih i u moje
ime navjeivali lane rijei, to im ih nije sam zapovjedio. Ja znam to i svjedok sam
za to', govori Gospod.
24
emaji, Nehelamcu, reci:
25
Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Jer si u svoje vlastito ime poslao
pismo svemu narodu u Jerusalemu i sveeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svima
sveenicima ovog sadraja, govorei:
26
Gospod te je postavio sveenikom na mjesto sveenika Jojade, da pazi u kui
Gospodnjega svakoga bezumna gatara i da ga mee l klade i u gvode oko vrata.
27
Pa zato ne istupa proti Jeremiji iz Anatota, koji vam prorie?
1432
28
Zar nam nije poslao u Babilon vijest ovog sadraja: Dugo e jo trajati! Gradite
kue i stanujte u njima, sadite vrtove i uivajte plodove njihove!'"
29
Sveenik Sefanija proita ovo pismo pred samim prorokom Jeremijom:
30
Tada doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei:
31
"Polji svima zarobljenicima ovu vijest: 'Ovako veli Gospod o emaji, Nehelamcu:
"Jer vam emaja prorokuje, premda ga ja nijesam poslao, i zavodi vas, da se uzdate u
lai.'
32
Zato veli Gospod: 'Evo, ja u pohoditi emaju, Nehelamca, i potomke njegove.
Nee od njega nitko ostati u ovom narodu i no e doivjeti sreu, koju u pripraviti
narodu svojemu,' govori Gospod, 'jer je propovijedao pobunu proti Gospodu.'"
Jeremija, glava 30
1
Rije, to doe Jeremiji od Gospoda, govorei:
2
Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 'Napii sebi u knjigu sve rijei, koje ti govorim!
3
Jer evo, dolazi vrijeme, govori Gospod, kad u okrenuti sudbinu svojega naroda
Izraela i Jude,' govori Gospod, 'i dovesti ih natrag u zemlju, koju sam dao ocima
njihovim u posjed.'"
4
Ovo su rijei, to ih ree Gospod o Izraelu i Judi:
5
Jest, ovako veli Gospod: "Viku od straha ujemo, prepast puna nesree!
6
Pitajte i vidite, raaju li muevi, jer zato vidim, gdje se svaki ovjek podboio
rukama o bedra kao porodilja? Zato se sva lica promijenila i poblijedjela?
7
Jao! Silan je onaj dan, nije bilo takva, vrijeme je nevolje za Jakova. Ipak e se
izbaviti iz nje.
8
U onaj e se dan dogoditi," govori Gospod nad vojskama, "da trgam jaram na vratu
njegovu i rastrgam ueta njegova, te ga vie nikada ne zarobe tuini.
9
Gospodu, Bogu svojemu, sluit e, svojemu kralju Davidu, kojega u im podignuti.
1433
10
Ti se dakle ne boj, Jakove, slugo moj!" govori Gospod. "Ne plai se, Izraele, jer
evo, ja u te izbaviti iz daleke zemlje, djecu tvoju iz zemlje ropstva njihova! Jakov e
se vratiti kui i nai mir, ivjet e bez brige, i nitko ga nee smetati!
11
Jest, ja sam s tobom," govori Gospod, "da te izbavim. Unitit u sve narode, meu
koje sam te razasuo! Ali tebe neu unititi, samo u te karati s mjerom. Sasvim bez
kazne ne mogu te ostaviti!"
12
Jer ovako veli Gospod: "Neizljeiva je rana tvoja, nema lijeka uboju tvojemu.
13
Nitko se ne zauzima za bolest tvoju. Ljekarije nema za irove, melema nema za te.
14
Zaboravie te svi milosnici tvoji, ne pitaju nita za te. Jest, kako udari neprijatelj
tako sam ja udario tebe kaznom neumolivom za veliko bezakonje tvoje. Silni su
grijehi tvoji.
15
to vie zbog rane svoje, zbog neizljeive bolesti svoje? Za veliko bezakonje tvoje
silni su grijehi tvoji ja sam ti to uinio.
16
Zato svi, koji te prodiru, prodrijet e se. Svi neprijatelji tvoji idu u ropstvo. Koji
te plijene, bit e oplijenjeni. Sve razbojnike tvoje predat u razbojnicima.
17
Jer u te ozdraviti, rane u ti tvoje iscijeliti", govori Gospod, "jer te, Sione, zovu
'otjeranom', jednom za koju se vie ne brine nitko."
18
Ovako veli Gospod: "Sad u okrenuti sudbinu atora Jakovljevih, smilovat u se
stanovima njegovim. Grad e se sazidati na gori svojoj. Na starom e se mjestu
podignuti tvrava.
19
Iz njih e tada odjekivati hvala i pjesma veselih ljudi. Ja u ih umnoiti, ne e se
umanjiti; poastit u ih; nee vie biti prezreni.
20
Sinovi e njihovi biti kao prije. Zajednica njihova stoji tvrdo preda mnom. Pohodit
u sve neprijatelje njihove.
21
Iz njih e samih proizai knez njihov. Vladalac e njihov doi iz sredine njihove. Ja
u mu dopustiti pristup k meni, da mi se priblii, jer tko je taj, koji se je usudio
pristupiti k meni?" govori Gospod.
22
"Vi ste narod moj, a ja sam Bog va."
1434
23
Gle, vihor od Gospoda gnjev njegov provaljuje, vihorima othuji preko glave
bezbonika.
24
Gnjev se Gospodnji ne povraa, dok on to nije izvrio, dol nije ispunio osnovu srca
svojega. Na svretku dana to ete spoznati jasno.
Jeremija, glava 31
1
"U ono vrijeme", govori Gospod, "ja u biti Bog svima plemenima Izraelovim, i oni
e biti moj narod."
2
Ovako veli Gospod: "Milost je naao u pustinji narod, to je umaknuo mau. U svoje
poivalite otiao je Izrael."
3
Iz daljine objavio mi se Gospod: "Ljubavlju vjenom ljubim te, zato sam ti tako
dugo sauvao milost.
4
Opet je zidam, i bit e sazidana, djevojko Izraelova! Opet e se kititi bubnjevima,
izlazit e u veselom kolu!
5
Opet e saditi vinograde na brdima Samarije! Tko ih zasadi od njih e brati.
6
Jest, dolazi vrijeme, kad e vikati uvar na gorama Efraimovim: 'Ustanite, zaputimo
na Sion Gospodu, Bogu svojemu!'"
7
Jer ovako veli Gospod: "Pjevajte u radosti Jakovu, radujte se zbog glave naroda!
Javljajte to, slavite i govorite: 'Gospod je izbavio narod svoj, ostatak Izraelov.'
8
Evo, ja ih dovodim opet iz zemlje sjeverne i s krajeva zemlje, meu njima i slijepe i
hrome, trudne i porodilje. U velikom mnotvu dolaze kui.
9
Dolaze plaui, ja ih pratim i tjeim, vodim ih k potocima, ravnim putom, gdje se ne
spotiu; jer sam otac Izraelu. Efraim je moj prvoroeni sin."
10
ujte, narodi, rije Gospoduju! Objavite je na otocima najdaljim i recite: "Koji je
razasuo Izraela, skuplja ga opet i uva ga kao pastir stado svoje."
11
Jer je Gospod otkupio Jakova, oslobodio ga iz ruku onoga, koji je jai od njega.
1435
12
Dolaze i pjevaju na visini sionskoj. Sjaju od radosti zbog spasenja Gospodnjega:
zbog ita, zbog vina i ulja, zbog janjadi i teladi. Dua je njihova kao vrt obilno
navodnjen: nee vie trebati tuiti.
13
Sada se veseli djevojka u kolu, mladi i starac zajedno. "Promjenjujem alost
njihovu u radost, nakon boli dajem im utjehu i veselje.
14
Razblaujem duu sveenikovu pretilinom. Narod je moj nasien darova mojih",
govori Gospod.
15
Ovako veli Gospod: "uj, jauk se uje u Rami, gorko plakanje! Rahela oplakuje
djecu svoju, nee da se utjei djecu svoju, jer nijedno ne ivi vie."
16
Ovako veli Gospod: "Zabrani glasu svojemu tugovanje, oima svojim suze, jer e
nevolji tvojoj biti plaa njezina," govori Gospod. "Oni se vraaju kui iz zemlje
neprijateljske.
17
Budunost tvoja ima nadu", govori Gospod. "Djeca se tvoja vraaju natrag u svoju
zemlju."
18
"ujem doista Efraima gdje tuguje: "'Kaznio si me, primio sam kaznu kao
pomamno govee. Dovedi me kui, ja u se obratiti, jer si ti Gospod, Bog moj.
19
Otkad sam te ostavio, pokajao sam se za to. Kad sam to uvidio, udarao sam se u
prsa svoja. Crvenim se i stidim se; jer moram okajati sramotu mladosti svoje.
20
Nije li Efraim sin moj ljubljeni, moje dijete predrago? Kadgod mu se zaprijetim,
moram se milo spomenuti njega. Zato za njega kuca srce moje; ja mu se moram
smilovati," govori Gospod.
21
"Postavi sebi kaiput, na ini sebi znakove putne! Pripazi na cestu, na put, kojim si
ila! Djevojko Izraelova, vrati se natrag, vrati se kui u ove gradove svoje!
22
Dokle e se jo otimati, keri odmetnice? Jer je Gospod uinio neto novo u
zemlji: ena opkoljava ovjeka."
23
Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Ponovno e se l zemlji Judinoj u
gradovima njezinim govoriti, kad okrenem sudbinu njihovu: 'Gospod neka te
blagoslovi; stane pravednosti, sveta goro!'
1436
24
Juda sa svima gradovima svojim stanovat e u njoj i ratari i koji idu za stadom.
25
Jer ja okrijepim umorne, ja nasitim one, to sustaju,
26
U tom se probudih i pogledah; san mi je moj bio sladak.
27
Evo, dolazi vrijeme," govori Gospod, "kad u darovati kui Izraelovo; i kui
Judinoj potomstvo od ljudi i stoke.
28
Kao to sam brino pazio da ih istrebljujem i ruim, da ih razaram i unitavam i
nesreu donosim, tako u sada brino paziti na to, da ih sazidam i zasadim," govori
Gospod.
29
Nee se vie govoriti u one dane: "Kiselo groe jeli su oci, a djeci trnu zubi."
30
Ne, svaki e poginuti za svoje vlastite grijehe. Samo tko sam jede kiselo groe,
tomu e zubi trnuti.
31
"Jer evo, dolazi vrijeme," govori Gospod, "kad u uiniti novi zavjet s kuom
Izraelovom i s kuom Judinom.
32
Ne zavjet, kako sam ga uinio s ocima njihovim, kad sam ih uzeo za ruku, da ih
izvedem iz Egipta, zavjet, to su ga prelomili, premda sam bio Gospod njihov,"
govori Gospod.
33
"Ne, ovo e biti zavjet, to u ga uiniti s kuom Izraelovom poslije onih dana",
govori Gospod: "Stavit u zakon svoj u srce njihovo i upisati ga u duu njihovu. Tako
u biti Bog njihov, i oni e biti narod moj.
34
Oni se vie nee uiti meu se, uiti jedan drugoga: 'Spoznajte Gospoda!' jer me svi
poznaju od najmanjega do najveega", govori Gospod. "Jer im opratam krivnju
njihovu i grijeha se njihovih vie ne spominjem."
35
Ovako veli Gospod, koji odreuje sunce za svjetlo po danu, a mjesec i zvijezde
postavlja za svjetlo u noi, koji oine more, da zabue valovi njegovi Gospod nad
vojskama" ime je njegovo:
36
"Kako malo ove uredbe odstupaju od mene," govori Gospod, "tako e malo prestati
potomstvo Izraelovo da bude narod preda mnom za sva vremena."
1437
37
Ovako veli Gospod: "Kako se malo moe nebo gore izmjeriti, i kako se malo mogu
temelji zemaljski dolje istraiti, tako u malo i ja odbaciti sve potomstvo Izraelovo za
sve ono, to su uinili, veli Gospod.
38
"Jer evo, dolazi vrijeme," govori Gospod, "kad e se opet sazidati Gospodu grad od
kule Hananelove do vrata na uglu.
39
I jo e dalje otii ue mjerako, ravno preko huma Gareba i obrnuti se prema
Goatu.
40
I sva dolina mrtva tjelesa i pepeo i sve mrtvako polje do kidronske doline, do ugla
konjskih vrata na istoku bit e sveto Gospodu. Nikada vie u sva vremena nee se to
sruiti ili razoriti."
Jeremija, glava 32
1
Ovo je rije, koja doe Jeremiji od Gospoda u desetoj godini Zedekije, kralja Judina,
t. j. u osamnaestoj godini Nebukadnezarovoj.
2
Tada je opkoljavala vojska kralja babilonskog Jerusalem, i prorok je Jeremija bio
zatvoren u straari u palai kralja Judina.
3
Zedekija, kralj Judin, bio ga je zatvorio prekoravajui ga: "Zato si prorokovao:
"Ovako veli Gospod: "Evo, dajem ovaj grad u ruke kralju babilonskom; on e ga
osvojiti.
4
I Zedekija, kralj Judin, nee umaknuti ruci Kaldejaca, nego e zacijelo biti predan u
ruke kralju babilonskom i usta u usta s njim e govoriti i oko u oko njega e vidjeti.
5
Zedekiju e odvesti u Babilon, i tajno e ostati, dok ga ne pohodim, govori Gospod.
Ako se borite s Kaldejcima, neete imati uspjeha."
6
Jeremija ree ovako: Doe mi rije Gospodnja:
7
"Evo, Hanamel, sluga tvojega strica aluma, doi e k tebi s molbom: 'Kupi njivu
moju u Anatotu; jer tebi pripada prekup po pravu otkupa.'"
8
Tada doe k meni u straaru, kako je bio Gospod navijestio, Hanamel, sin strica
mojega, i zamoli me: "Hajde kupi moju njivu u Anatotu u rodnom posjedu
Benjaminovu; jer tebi pripada pravo posjeda po dunosti otkupa; kupi je dakle sebi!"
1438
Tada sam razumio, da je to bila rije Gospodnja.
9
I kupio sam njivu od Hanamela, sina strica svojega, u Anatotu i isplatio mu u novcu
sedamnaest ekela srebra.
10
Napisao sam svjedoanstvo o kupovini, zapeatio ga, dao ga po svjedocima
potvrditi i izmjerio novce na tezulji.
11
Onda sam uzeo list o kupovini, po pravu i zakonu zapeaeni, i otvoreni,
12
I predao sam list o kupovini Baruhu, sinu Nerije, sina Maasejina, pred Hanamelom,
sinom strica svojega, i pred svjedocima, koji su bili potpisali list o kupovini, i pred
svima Judejcima, to su se zadravali u straari.
13
Pred njima sam dao Baruhu nalog, ovako govorei:
14
Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Uzmi ova svjedoanstva, ovaj
zapeaeni list o kupovini i ovaj otvoreni, i metni ih u zemljan sud, da se uzdre dugo
vremena!'
15
Jer ovako veli. Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Opet e se u ovoj zemlji
kupovati kue, njive i vinogradi,"
16
Izakako sam bio predao list o kupovini Baruhu, sinu Nerijinu, pomolio sam se
Gospodu:
17
"Ah, svemogui Gospode! Ti si stvorio nebo i zemlju snagom svojom velikom;
miicom svojom podignutom, i nita nije tebi nemogue.
18
Tisuama iskazuje milost. Ali krivnju otaca vraa u njedra djeci njihovoj, Boe
veliki, silni, koji si nazvan Gospod nad vojskama.
19
Veliki si u savjetu, moni l djelima. Oi tvoje bdiju nad svim putovima ljudi, da
naplati svakome prema putovima njegovim i prema vrijednosti djela njegovih.
20
Ti si inio znake i udesa u Egiptu, do dananjega dana i na Izraelu i na drugim
ljudima i stekao si sebi ime, kako je danas.
21
Ti si izveo narod svoj Izraela iz Egipta znacima i udesima rukom jakom i miicom
podignutom i strahotom velikom.
1439
22
Dao si im ovu zemlju, za koju si se zakleo ocima njihovim da e im je dati,
zemlju, gdje tee mlijeko i med.
23
Oni uoe u nju i zaposjedoe je; ali nijesu sluali tvojih naputaka, nijesu hodili po
mojemu zakonu i nijesu inili nita od svega, to si im zapovjedio da ine. Zato si
pustio da ih snae sva ta nesrea.
24
Evo, opkopi su ve doli do grada, da ga zauzmu. Od maa, gladi i kuge grad e
pasti u ruke Kaldejcima, koji ga opsjedaju. to si zaprijetio, dolo je. Eto vidi sam!
25
I ti si mi, svemogui Gospode, zapovjedio: "'Kupi sebi tu njivu za novce i uzmi
svjedoke za to!' premda je grad predan u ruke Kaldejcima."
26
Tada doe rije Boja Jeremiji, govorei:
27
"Gle, ja sam Gospod, Bog svega tijela, je li mi je to nemogue?
28
Zato ovako veli Gospod: 'Evo, ja dajem ovaj grad u ruke Kaldejcima i u ruke
Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i on e ga zauzeti.
29
Kaldejci e doi, ovaj e grad opkoliti, ognjem e ovaj grad upaliti i spalit e ga,
upravo one kue, gdje su na krovovima kadili Baalu i naljeve izlijevali drugim
bogovima, da me razdrae na gnjev.
30
Jer su sinovi Izraelovi i sinovi tuini inili od mladosti uvijek samo to mi se ne
dopada. Sinovi Izraelovi draili su me vazda loim djelima ruku svojih', govori
Gospod.
31
Gnjev i srdbu zadavao mi je ovaj grad sve od dana, kad ga sazidae, do dananjega
dana. I sad ga moram odbaciti ispred oiju svojih,
32
Za svu zlou, to su je poinjali sinovi Izraelovi i sinovi Judini, da me razdrae na
gnjev, oni, kraljevi njihovi, knezovi njihovi, sveenici njihovi i proroci njihovi, ljudi
Judini i stanovnici jerusalemski.
33
Okrenuli su mi leda mjesto lica, i premda sam ih dao pouavati neprestano, nijesu
to sluali i nijesu htjeli primiti nauke.
34
Svoje gadove bogove postavili su u kuu, loja nosi ime moje, i stim je oskvrnie.
1440
35
Podigli su visine baalu u dolini BenHinomu i rtvovali su tamo Moleku svoje
sinove i keri. Tako to nijesam im nikada zapovjedio, i nikada mi nije palo na um, da
bi inili takav gad i Judu navodili la grijeh!
36
'A sada', ovako veli Gospod, Bog Izraelov, o tom gradu, za koji velite da e se
predati u ruke kralju babilonskom od maa, gladi i kuge:
37
'Evo, ja u ih skupiti iz svih zemalja, kamo sam ih razagnao u gnjevu svojemu i u
jarosti svojoj i velikoj ljutini, i dovest u ih natrag na ovo mjesto i uiniti da stanuju
ovdje u miru.
38
Oni e biti narod moj, i ja u biti Bog njihov.
39
Dat u im jedno srce i jedan put, da me se boje vazda na spasenje svoje i djece
svoje.
40
Uinit u s njima zavjet vjean i neu se nikada odvratiti od njih, da im inim
dobro. Stavit u im u srce strahopotovanje preda mnom, da ne odstupe od mene.
41
Imat u radost svoju na njima i ljubav im iskazivati i zasadit u ih zauvijek u ovu
zemlju svim srcem i svom duom.'
42
Jer ovako veli Gospod: 'Kao to sam pustio da doe na ovaj narod sva ta nesrea
velika, tako u donijeti na njih i sve dobro, koje sam im obeao.
43
Opet e se kupovati njive u ovoj zemlji, za koju vi kaete: "Jedna je pustinja ona,
bez ljudi i stoke, podvrgnuta sili Kaldejaca."
44
Opet e se kupovati njive za novce, pisat e se listovi o kupovini i peatiti i uzimati
svjedoke u zemlji Benjaminovoj, u okolini Jerusalemskoj, u gradovima Judinim, u
gradovima po gorama, u gradovima po nizini i u gradovima june zemlje, jer ja
okreem sudbinu njihovu'," govori Gospod.
Jeremija, glava 33
1
rije Gospodnja doe Jeremiji po drugi put, dok se je jo nalazio zatvoren u straari,
govorei:
2
"Ovako veli Gospod, koji je stvorio zemlju, sazdao ju i uzdrava je Gospod je ime
njegovo :
1441
3
'Zazovi me, i odgovorit u ti i pokazat u ti velike, nevjerojatne stvari, za koje nijesi
znao!
4
Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, za kue ovoga grada, i za palae, kraljeva
Judinih, to su bile sruene, da slue kao bedemi i punidbe rupa.
5
Oni dolaze, da se bore s Kaldejcima, ali s uspjehom, da ih naprije mrtvim tjelesima
ljudi, to sam ih pobio u estokom gnjevu svojemu, kad sam pred ovim gladom zastro
lice svoje zbog sve zloe njihove.
6
Doista, ja u im donijeti odravljenje i spasenje, iscijelit u ih i spremit u im puninu
sree i mira.
7
Okrenut u sudbinu Judinu i sudbinu Izraelovu i sazidat u ih opet kao prije.
8
Oistit u l ih od sve krivnje njihove, to su je poinili proti meni, i oprostit u im
sva zlodjela njihov, kojima mi sagrijeie i kojima mi se iznevjerie,
9
Jerusalem e biti milo ime, hvala i slava u svih naroda na zemlji, koji zauju za sve
dobro, to u im iskazati: uplait e se i uzdrhtati zbog svega dobra i sve sree, to u
im je dati.'
10
Ovako veli Gospod: 'Na ovom mjestu, za koje vi velite: "Opustjelo lei, bez ljudi i
stoke", u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim, to su sad opustjele, bez
ljudi, bez stanovnika i bez stoke, opet e se uti
11
Glas radosti i glas miline, poklik zarunikov i poklik zarunice, poklik onih, koji
govore: "Hvalite Gospoda nad vojskama; jer je dobrostiv Gospod, jer vjeno traje
milost njegova!", i onih, koji prinose rtve zahvalne u kuu Gospodnju. Okrenut u
sudbinu zemlje onako, kao to je bilo prije', govori Gospod.
12
Ovako veli Gospod nad vojskama: 'Na ovom mjestu, koje sad lei opustjelo, bez
ljudi i stoke, i u svim gradovima njegovim opet e biti pae za pastire, koji putaju da
pasu stada njihova.
13
U gradovima po gorama, u gradovima po nizini, u gradovima june zemlje, u
rodnom podruju Benjaminovu, u okolini jerusalemskoj i po gradovima Judinim opet
e prolaziti stada ispod ruke onoga, koji ih broji', veli Gospod.
1442
14
Doista, dolazi vrijeme, govori Gospod, kad u ispuniti obeanje, to sam ga dao
kui Izraelovoj i kui Judinoj.
15
U ono dane i u ono nijeme uinit u da iznikne Davidu klica prava. On e initi
pravo i pravednost na zemlji.
16
U one dane zadobit e Juda pomo i Jerusalem e stanovati u sigurnosti, i zvat e
se: "Gospod, spasenje nae!'"
17
Jer ovako veli Gospod: 'Nikada Davidu nee nestati ovjek koji sjedi na prijestolju
kue Izraelove.
18
Levitskim sveenicima nee nikada pred licem mojim nestati ovjeka, koji prinosi
rtvu paljenicu, pali dar i pripravlja rtvu zaklanicu dovijeka.'"
19
I doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei:
20
"Ovako veli Gospod: 'Kako malo moete vi ponititi zavjet moj s danom i zavjet
moj s nou, tako da ne bude vie dana ni noi na vrijeme.
21
Tako e se malo ponititi zavjet moj s mojim slugom Davidom, da ne bi vie imao
potomka, koji bi kao kralj sjedio na prijestolju njegovu, a isto tako malo zavjet moj s
levitskim sveenicima, koji obavljaju svetu slubu moju.
22
Kao to se ne mee izbrojiti vojska nebeska ni izmjeriti pijesak morski, tako u
umnoiti potomstvo svojega sluge Davida i Levite, koji obavljaju svetu slubu moju.'"
23
Nadalje doe rije Gospodnja, Jeremiji, govorei:
24
"Nijesi li opazio, to govore ovi ljudi: 'Obadva plemena to ih je izabrao Gospod,
on je odbacio, i kako prezirno govore o narodu mojemu, da nije narod u oima
njihovim?'
25
Ovako veli Gospod: 'Kako sigurno postoji zavjet moj s danom i nou, kako sam
sigurno ustanovio uredbe neba i zemlje,
26
Tako u malo odbaciti potomka Jakovljeve i svojega sluge Davida i ne uzimati vie
vladalaca iz njegova potomstva nad potomcima Abrahamovim, Izakovim i
Jakovljevim; jer u okrenuti sudbinu njihovu i smilovati se njima.'"
1443
Jeremija, glava 34
1
Ovo je rije, koja doe Jeremiji od Gospoda, govorei, kad su Nebukadnezar, kralj
babilonski, i sva vojska njegova i sva kraljevstva zemaljska, to su bila pod njim, i svi
narodi vojevali proti Jerusalemu proti svim gradovima njegovim:
2
"Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Idi kai Zedekiji, kralju Judinu, kai mu: Ovako
veli Gospod: 'Evo, ja dajem taj grad u ruke kralju babilonskom. On e ga spaliti
ognjem.
3
Ti nee umaknuti ruci njegovoj, nego e biti uhvaen i predan vlasti njegovoj.
Oko u oko vidjet e kralja babilonskoga i usta u usta s njim e govoriti i doi e u
Babilon.'
4
Ali uj rije Gospodnju, Zedekija, kralju Judin! Ovako veli Gospod o tebi: 'Nee
poginuti od maa.
5
U miru e umrijeti; i kao to se je inilo u ast ocima tvojim, prijanjim kraljevima,
to su bili prije tebe, tako e se platiti i tebi mrtvaki oganj i naricat e se za tobom
"Ah, gospodaru!" To je proroanstvo, to ga navjeujem'", govori Gospod.
6
Prorok Jeremija navijesti sve ove rijei kralju Judinu Zedekiji u Jerusalemu,
7
Dok je vojska kralja babilonskoga udarala na Jerusalem i na sve gradove Judine, to
su jo preostali, naime na Laki i Azeku. Ovi su bili od gradova Judinih jedini tvrdi
gradovi, to su se jo drali.
8
Ovo je rije, koja doe Jeremiji od Gospoda, izakako je bio kralj Zedekija sklopio
nagodu sa svim narodom u Jerusalemu, da im proglasi osloboenje.
9
Svaki je imao osloboditi roba svojega i ropkinju svoju, ukoliko su bili Hebreji i
Hebrejke, da vie nitko ne imadne svojega judejskog zemljaka kao roba.
10
Posluae svi knezovi i sav narod, koji su bili pristali na nagodu, da svaki otpusti
roba svojega i ropkinji svoju i da ih vie ne dri kao robove; posluae i otpustie.
11
A poslije su uzimali opet natrag robove i ropkinje, koje su bili otpustili, i silom su
ih opet uinili robovima i ropkinjama.
12
Tada doe od Gospoda Jeremiji rije Gospodnja, govorei:
1444
13
"Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 'Ja sam uinio zavjet s ocima vaim, kad ih
izvedoh iz Egipta, iz kue ropstva:
14
Nakon sedam godina ima svaki od vas otpustiti svojega hebrejskog zemljaka, koji ti
se je prodao. est godina ima ti sluiti kao rob; onda ga ima slobodna otpustiti od
sebe. Ali me ne posluae oci vai i ne prignue mi uha svojega.
15
Vi ste se sad bili od toga odvratili, bili ste inili, to je pravo u oima mojim
proglasivi svaki osloboenje zemljaka svojega, i bili ste sklopili nagodu preda mnom
u kui mojoj, koja se zove mojim imenom.
16
Ali sada skvrnite ponovno ime moje. Svaki je roba svojega i ropkinju svoju, koje
ste bili otpustili, opet uzeo natrag i silom ih natjerao, da vam budu robovi i ropkinje.
17
Zato veli Gospod: "Vi me ne posluaste, ali proglasiste osloboenje, svaki za
zemljaka svojega i blinjega svojega. Zato i ja navjeujem suprot vama osloboenje,'
govori Gospod, za ma, kugu i glad, inim vas strailom za sva kraljevstva zemaljska.
18
A ljude, koji prestupe nagodu moju i ne izvre odredbe nagode, koju su sklopili
preda mnom, uinit u kao goveetu, to su ga rasjekli na dvoje i proli izmeu
komada njegovih.
19
Knezove Judine i jerusalemske, dvorane, sveenike i sav narod ove zemlje, koji
prooe izmeu komada goveeta,
20
Predat u u ruke neprijateljima njihovim, u ruke onima, koji im rade o glavi. Mrtva
e tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i ivotinjama zemaljskim.
21
A Zedekiju, kralja Judina, i knezove njegove predat u u ruke neprijateljima
njihovim, u ruke onima, koji im rade o glavi, i u ruke vojsci kralja babilonskoga, koja
je sada otila.
22
Doista, veli Gospod, ja u uiniti da se natrag dovedu na ovaj grad, i oni e se boriti
proti njemu, zauzeti ga i spaliti ognjen. Gradove Judine uinit u pustinjom, u kojoj
ne stanuje nitko.'"
Jeremija, glava 35
1
Ovo je rije, koja doe Jeremiji od Gospoda u dane Jojakima, sina Josijina, kralja
Judina, govorei:
1445
2
"Idi k zajednici Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u kuu Gospodnju u koju
eliju i podaj im vina da, piju!"
3
l tako uzeh Jaazaniju, sina Jeremije, sina Habasinijina, brau njegovu I sve sinove
njegove i svu zajednicu Rekabovaca.
4
Dovedoh ih u kuu Gospodnju eliju sinova Hanana, sina Jigdalijina, ovjeka
Bojega, koja je iz eliju knezova iznad elije Maaseje, sina alumova, vratara.
5
Metnuh pred pripadnike zajednice Rekabovaca krage s vinom i ae i rekoh im:
"Pijte vino!"
6
A oni odgovorie: "Ne pijemo vina; jer djed na Jonadab, sin Rekabov, zapovjedio
nam je: 'Ne smijete piti vina, ni vi ni sinovi vai dovijeka.
7
I kue ne gradite i sjemena ne sijte, ni vinograda ne sadite niti ih posjedujte, nego
stanujte uvijek u atorima, da dugo ivite u zemlji, u kojoj ste gost!'
8
Mi sluamo Jonadaba, sina Rekabova, djeda svojega, do u rije u svemu, to nam je
zapovjedio, ne pijemo vina nikada, ni mi ni ene nae, ni sinovi nai ni keri nae.
9
Ne gradimo kua, da u njima stanujemo, i ne posjedujemo vinograda, njiva i
posijanih polja
10
Stanujemo u atorima i inimo brino sve, to nam je zapovjedio na djed Jonadab.
11
Kad je doao Nebukadnezar, kralj babilonski, proti ovoj zemlji, rekli smo: 'Doite,
otidimo u Jerusalem ispred vojske Kaldejaca i ispred vojske Sirijaca!' Tako sad
stanujemo u Jerusalemu."
12
I doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei:
13
"Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Idi, javi ljudima Judinim i
stanovnicima jerusalemskim: 'Zar neete da primite nauke i da posluate naputke
moje?' govori Gospod.
14
'Izvruje se zapovijed Jonadaba, sina Rekabova, koji je zabranio potomcima svojim
da ne piju vina. Oni ne piju vina do danas, nego sluaju zapovijed djeda svojega. A ja
sam neprestano govorio vina, ali me vi nijeste sluali.
1446
15
Slao sam k vama jednako sve sluge svoje, proroke, s opomenom: "Vratite se svi sa
svojih zlih putova, popravite djela svoja i ne trite za drugim bogovima, da im sluite!
Tada ete ostati u zemlji, koju sam dao vama i ocima vaim." Ali mi vi ne prignuste
uha svojega, niti me posluaste.
16
A sinovi Jonadaba, sina Rekabova, drali su se zapovijedi djeda svojega, koju im je
dao, ali taj narod ne slua mene.
17
Zato ovako veli Gospod, Bog nad vojskama, Bog Izraelov: 'Doista, ja u pustiti na
Judu i na sve stanovnike jerusalemske svu nesreu kojom sam im zaprijetio; jer sam
im govorio, a oni ne posluae, jer sam ih zvao, a oni se ne odazvae!'"
18
A zajednici Rekabovaca ree Jeremija: "Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog
Izraelov: 'Jer ste bili posluni zapovijedi svojega djeda Jonadaba i drali sve naputke
njegove i inili sve, to vam je zapovjedio'.
19
Zato veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Nikada nee Jonadabu, sinu
Rekabovu, ponestati potomaka, koji mi slue dovijeka."
Jeremija, glava 36
1
U etvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, kralja Judina, doe ova rije Jeremiji od
Gospoda, govorei:
2
"Uzmi sebi svitak knjige i napii u nju sve rijei, to sam ti ih rekao o Izraelu i Judi i
o svim narodima od vremena, kada sam ti govorio, od dana Josijinih do dananjega
da!
3
Moda uje kua Judina svu nesreu, koju im mislim uiniti, tako da se svaki vrati
sa svojih zlih putova i ja oprostim krivnju njihovu i grijehe njihove."
4
Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina. I Baruh napisa u svitak knjige sve rijei
Gospodnje, koje mu je bio on govorio, onako, kako mu ih je iskazao Jeremija.
5
Potom zapovjedi Jeremija Baruhu: "Jer sam ja sprijeen i ne mogu poi u kuu
Gospodnju,
6
Poi ti tamo i ti proitaj iz svitka, to si ga napisao, kako sam ti iskazao, rijei
Gospodnje narodu i kui Gospodnjoj u dan posni! I svima Judejcima, koji su doli iz
gradova svojih, proitaj!
1447
7
Moda prodre vapaj njihov do Gospoda, ako se svi obrate od svojih zlih putova. Jer
je velik gnjev estoki, kojim je Gospod zaprijetio tome narodu."
8
Baruh, Sin Nerijin, uinio je sve, to je bio zapovjedio prorok; Jeremija, i proitao je
iz knjige rijei Gospodnje u kui Gospodnjoj.
9
U petoj godini Jojakim sina Josijina, kralja Judina, u devetom mjesecu, oglasie
pred Gospodom post za sav narod u Jerusalemu i za sav narod, to je bio doao u
Jerusalem iz gradova Judinih.
10
Baruh proita iz knjige rijei Jeremijine u kui Gospodnjoj l eliji Gemarje, sina
afanova, dravnog pisara, u gornjem trijemu, kod novih vrata kue Gospodnje pred
svim narodom.
11
A kad je uo Mikaja, sin Gemarje, sina afanova, sve ove rijei Gospodnje iz
knjige,
12
Sie on u palau kraljevsku u sobu dravnoga pisara. Tamo su upravo bili skupljeni
svi knezovi, dravni pisar Eliama, Delaja, sin emajin, Elnatan, sin Akborov,
Gemarja, sin afanov, Zedekija, sin Hananijin, i svi drugi knezovi.
13
Mikaja im ree sve rijei, to ih je bio uo, kad je Baruh itao narodu iz knjige.
14
Tada svi knezovi poslae k Baruhu Jehudija, sina Netanije, sina elemju, sina
Kuijeva, i pozvae ga: "Uzmi sa sobom svitak, iz kojega si itao narodu, i doi!
Baruh, sin Nerijin, uze svitak sa sobom i doe k njima.
15
Oni mu rekoe: "Sjedi i proitaj nam ga!" Baruh im proita.
16
A kad su uli sve ove rijei, pogledae se uplaeni i rekoe Baruhu: "Moramo rei
kralju sve ove rijei!"
17
I zapitae Baruha: "Ali kai nam, kako si mogao napisati sve te rijei iz usta
njegovih?"
18
Baruh im odgovori: "On mi je rekao sve te rijei, i ja sam ih napisao u knjigu
crnilom."
19
Tada rekoe knezovi Baruhu: "Idi, skrij se, ti a i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste!"
1448
20
Potom otidoe kralju u trijem palae. Svitak knjige bili su ostavili u sobi dravnog
pisara Eliama; iskazae kralju itav sluaj.
21
A kralj posla Jehudija, da donese svitak. Donese ga iz sobe dravnoga pisara
Eliama. Tada ga je Jehudi itao kralju i knezovima, to su stajali oko kralja.
22
Kralj je tada stanovao u zimskoj kui; bio je deveti mjesec. Oganj je gorio pred
njim na ognjitu.
23
Kadgod je Jehudi bio proitao tri do etiri lista, isjekao bi ih kralj noem pisarskim
i bacio ih u vatru na ognjite, dok nije bio sav svitak izgorio u vatri na ognjitu.
24
Ali se kralj i svi inovnici njegovi, koji su bili sluali te rijei, ne uplaie, niti
razderae haljina svojih.
25
Dodue su bili Elnatan, Delaja i Gemarja silno molili kralja, da ne spaljuje svitka;
ali ih on ne poslua.
26
Dapae zapovjedi kralj kraljeviu Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i elemji,
sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju, ali ih je Gospod drao
skrivene.
27
Izakako je bio kralj spalio svitak s rijeima, to ih je bio napisao Baruh, ako ih
iskazao Jeremija, doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei:
28
"Uzmi sebi drugi svitak i napii u njega sve rijei, to su stajale u prijanjem svitku,
to ga je spalio Jojakim, kralj Judin.
29
A za Jojakima, kralja Judina, objavit e: Ovako veli Gospod: 'Ti si spalio ovaj
svitak i rekao: "Zato si napisao u njem: Doi e kralj babilonski i opustoiti svu
zemlju i istrijebiti iz nje ljude i stoku?'"
30
Zato objavljuje Gospod za Jojakima, kralja Judina: 'Nee potomak od njega sjediti
na prijestolju Davidovu. Mrtvo e tijelo njegovo biti predano egi dana i studeni noi.
31
Ja u na njemu, na potomstvu njegovu i na dvoranima njegovim kazniti zlodjela
njihova, i pustit u na njih i na stanovnike jerusalemske i na Judejce svu nesreu,
kojom sam im zaprijetio; ali oni ne posluae.'"
1449
32
I uze Jeremija drugi svitak i dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on napisa u
njega, kako mu je govorio Jeremija, sve rijei knjige, koju je bio spalio Jojakim, kralj
Judin. Ovima su bile pridodane jo sline rijei.
Jeremija, glava 37
1
Mjesto Konije, sina Jojakimova, postade kralj Zedekija, sin Josijin. Nebukadnezar,
kralj babilonski, bio ga je postavio kraljem u zemlji Judinoj.
2
Ali ni on ni dvorani njegovi ni narod zemaljski nijesu sluali rijei Gospodnjih, to
ih je dao navjeivati preko proroka Jeremije.
3
Jednoga dana posla kralj Zedekija Jehukala, sina elemjina, i sveenika Sefaniju,
sina Maasejina, k proroku Jeremiji i porui mu: "Pomoli se ipak za nas Gospodu,
Bogu naemu!"
4
Jeremija je tada, jo slobodan hodio meu narodom; nijesu ga bili jo bacili u
tamnicu.
5
Meutim je pridolazila vojska faraonova iz Egipta. Kad su to uli Kaldejci, koji su
opsjedali Jerusalem, otidoe od Jerusalema.
6
Tada doe rije Gospodnja proroku Jeremiji, govorei:
7
"Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Kralju Judinu, koji vas je poslao k meni, da me
pitate, recite ovo: 'Vojska faraonova, to se je podigla za olakanje vae, vraa se
natrag u svoju zemlju Egipat.
8
Kaldejci e opet doi i borit e se proti ovome gradu, zauzet e ga i spaliti ognjem.'"
9
Zato veli Gospod: 'Ne varajte se pomilju: "Kaldejci odlaze zauvijek od nas, jer oni
ne odlaze.
10
I kad biste potukli svu vojsku kaldejsku, to se bori proti vama, i samo jo nekoliko
ranjenika ostalo u svojim atorima, oni bi se ipak opet digli i taj grad spalili ognjem.'"
11
Kad je vojska kaldejska bila odmakla od Jerusalema ispred eta faraonovih,
12
Tada ostavi Jeremija Jerusalem, da poe u zemlju Benjaminovu i da tamo s
porodicom svojom uredi neki posao batinski.
1450
13
Kad je prolazio kroz vrata Benjaminova, imao je tamo strau Jirijaj, sin elemje,
sina Hananijina. Ovaj zaustavi proroka Jeremiju i ree: "Ti hoe prebjei
Kaldejcima."
14
Jeremija odgovori: "Lae; ja neu prebjei Kaldejcima", i ne htjede dalje paziti na
njega. Ali Jirijaj uhvati Jeremiju i odvede ga knezovima.
15
Knezovi su bili gnjevni na Jeremiju, dadoe ga izbiti i zatvoriti u kui dravnog
pisara Jonatana; bili su od nje nainili tamnicu.
16
Jeremija doe u prostor car trnje, pod svod podrumski. Tamo ostade Jeremija dugo
vremena.
17
Jednoga dana posla kralj Zedekija tamo i dade ga dovesti. Kralj ga upita nasamo u
svojoj palai: "Ima li rije od Gospoda?" Jeremija odgovori: "Imam", i nastavi dalje:
"Bit e izruen u ruke kralju babilonskomu."
18
Tada ree Jeremija dalje kralju Zedekiji: "to sam skrivio tebi dvoranima tvojim i
tomu narodu, te me bacate u tamnicu?
19
Gdje su sada vai proroci, koji su vam prorokovali: 'Kralj babilonski nee doi na
vas ni na ovu zemlju?'
20
A sad posluaj, moj gospodaru i kralju: Daj da molba moja nae milost pred
tobom! Ne alji me natrag u kuu dravnog pisara Jonatana, da ne umrem tamo!"
21
Po zapovjedi kralja Zedekije zatvorili su sada Jeremiju u straaru i davali mu svaki
dan po kruac iz ulice pekarske, dok je bilo kruha u gradu. Tako je ostao Jeremija u
straari.
Jeremija, glava 38
1
efatija, sin Matanov, Gedalija, sin Pahurov, Jukal, sin elemja, Pahur, sin
Malkijin, ue rijei, to ih je upravio Jeremija svomu narodu:
2
"Ovako veli Gospod: 'Tko ostane u ovom gradu, poginut e od maa, gladi i kuge. A
tko prijee Kaldejcima, svoj e ivot dobiti kao plijen i iv e ostati.'
3
Ovako veli Gospod: 'Sasvim e sigurno ovaj grad pasti u ruke vojsci kralja
babilonskoga; on e ga osvojiti.'"
1451
4
Tada rekoe knezovi kralju: "Daj pogubiti toga ovjeka; jer on ratnike, to su ostali
u gradu, i sav narod plai, kad govori takve rijei pred njima. Taj ovjek ne trai
dobra ovome narodu nego zlo."
5
Kralj Zedekija ree: "Dobro, u vaoj je ruci! Kralj vam ne smije nita uskratiti."
6
I oni dadoe uhvatiti Jeremiju i baciti ga u jamu kraljevia Malkije, to se nalazila u
straari. Spustie Jeremiju dolje o uima. U jami nije bilo vode, nego samo glib, i
Jeremija upade u taj glib.
7
Kad je uo dvoranin AbedMelek, Kuit, koji je sluio u palai kraljevoj, da su
bacili Jeremiju u jamu, a kralj je upravo sjedio na vratima Benjaminovim,
8
Ostavi AbedMelek palau kraljevsku i ree kralju:
9
"Moj gospodaru i kralju! Nepravda je, to sve ine ti ljudi proroku Jeremiji. Bacili
su ga u jamu, tako da on umire od gladi; jer u gradu nema vie kruha."
10
Tada kralj zapovjedi Kuitu AbedMeleku: "Uzmi odavde sa sobom trideset ljudi i
izvadi proroka Jeremiju iz jame, dok nije umro!"
11
AbedMelek uze ljude sa sobom, doe u palau kraljevu u prostor pod riznicom i
uze odatle iznoenih haljina i starih tralja i spusti ih Jeremiji u jamu o uima.
12
Tada poviknu Kuit AbedMelek Jeremiji: "Podmetni te haljine i tralje pod pazuha
svoja i ispod ua!" Jeremija uini tako.
13
Tada izvukoe Jeremiju na uima i izvadie ga iz jame, Jeremija je morao otada
ostati u straari.
14
Jednoga dana posla kralj Zedekija i dade dovesti k sebi proroka Jeremiju na trei
ulazak u kui Gospodnjoj. Kralj ree Jeremiji: "Htio bih te zapitati neto, ne taji mi
nita!
15
Jeremija ree Zedekiji: "Ako ti kaem, nee li me tada pogubiti, i ako ti dadnem
savjet, nee me ipak posluati."
16
A kralj se Zedekija zakle Jeremiji nasamo: "Tako da je iv Gospod koji nam je dao
ovaj ivot, neu te pogubiti, niti u te predati u ruke ljudima, koji ti rade o glavi."
1452
17
Tada Jeremija ree Zedekiji: "Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov:
"Ako otide knezovima kralja babilonskoga, ouvat e ivot svoj, i grad ovaj nee
izgorjeti ognjem; ti i kua tvoja ivjet e.
18
Ako li ne otide knezovima kralja babilonskoga, ovaj e grad pasti u ruke
Kaldejcima, i spalit e ga ognjem, i ti nee umaknuti rukama njihovim."
19
Kralj Zedekija odgovori Jeremiji: "Bojim se, da me ne predadu Judejcima, koji su
prebjegli Kaldejcima, te e s menom sprdnju zbijati."
20
Jeremija odgovori: "Nee te predati. Posluaj samo glas Gospodnji u tom, to ti ja
govorim, pa e ti dobro biti, i ti e ostati na ivotu!
21
A ne htjedne li izai, onda valja ova rije, koju mi je objavio Gospod:
22
'Doista, sve ene, koje su jo ostale u palai kralja Judina, bit e odvedene
knezovima kralja babilonskoga i pritom e tugovati: Prevarie te oni i nadmudrie,
dobri prijatelji tvoji! Sada noge tvoje zapadaju u glib, a oni se povlae natrag.
23
Sve e se ene tvoje s djecom tvojom odvesti Kaldejcima, i ti nee izmaknuti sili
njihovoj, nego e dopasti u ruke kralju babilonskom, i grad e ovaj biti spaljen
ognjem.'"
24
Zedekija ree Jeremiji: "Nitko ne smije to saznati za ove rijei, inae mora
poginuti.
25
Ako uju knezovi, da sam govorio s tobom, i dou k tebi i zapovjede ti: 'Kai nam,
to si govorio kralju! Ne taji nita, inae te ubijemo, i reci, to je tebi kralj govorio!'
26
Onda im odgovori: 'Molio sam i zaklinjao kralja, neka me vie ne alje natrag u
kuu Jonatanovu, da ne poginem ondje!'"
27
I kad su doli svi knezovi k Jeremiji i pitali ga, on im odgovori sve onako, kako je
bio kralj zapovjedio. Tada ga pustie u miru, jer nitko nije znao to je i kako je bilo.
28
Tako ostade Jeremija u straari do dana, kad je bio osvojen Jerusalem. I on je bio
ondje, kad je bio osvojen Jerusalem.
1453
Jeremija, glava 39
1
U devetoj godini kralja Judina Zedekije, u desetom mjesecu, doe Nebukadnezar,
kralj babilonski, sa svom vojskom svojom proti Jerusalemu i opkoli ga.
2
U jedanaestoj godini Zedekijinoj, u etvrtom mjesecu, devetoga dana toga mjeseca,
bio je provaljen zid gradski.
3
Tada uoe svi knezovi kralja babilonskoga i stadoe kod srednjih vrata:
Nergalarezer, SamgarNebo, Sarsekim, Rabsaris, starjeina nad dvoranima,
Nergalarezer, Rabmag, starjeina nad vraima, i svi ostali knezovi kralja
babilonskoga.
4
Kad ih vidjee Zedekija, kralj Judin, i svi ratnici, pobjegoe i ostavie nou grad
putem prema vrtu kraljevu na vrata izmeu dva zida. On sam okrenu prema ravnici
jordanskoj.
5
Ali su ih ete kaldejske gonile i stigoe Zedekiju u polju jerihonskom. Uhvatie ga i
dovedoe ga k Nebukadnezaru, kralju babilonskom, u Riblu u podruju hamatskom, i
on mu izree presudu.
6
Kralj babilonski dade u Ribli sinove Zedekijine zaklati na njegove oi; isto tako
dade kralj babilonski pogubiti sve ugledne Judejce.
7
A Zedekiju oslijepi, stavi ga u okove i dade ga, odvesti u Babilon.
8
Kaldejci popalie palau kraljevsku i kue naroda i raskopa sve zidove
jerusalemske.
9
Ostatak puanstva, to je jo bio ostao l gradu, i prebjege, to su bili prebjegli k
njima, posljednji ostatak naroda dade Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae,
odvesti u Babilon u ropstvo.
10
Od malih ljudi, koji nijesu nita posjedovali, ostavi neke u zemlji Judinoj
Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, i dade im u onaj dan vinograde i njive.
11
Za Jeremiju zapovjedi Nebukadnezar, kralj babilonski, Nebuzaradanu,
zapovjedniku tjelesne strae, ovo:
1454
12
"Uzmi ga, brini se za njega i ne ini mu nita zlo, postupaj s njim po eljama, to ti
ih izjavi!"
13
I Nebuzaradan zapovjednik tjelesne strae, posla tamo starjeinu nad dvoranima
Nebuasban, starjeinu nad vraima Nergalarezera i sve knezove kralja
babilonskoga.
14
Oni dooe izvesti Jeremiju iz straare i predae ga Gedaliji sinu Ahikama, sina
afanova, da ga slobodna otpusti kui, i tako on osta meu narodom.
15
A Jeremiji, kad je jo bio zatvoren u straari, doe ova rije Gospodnja, govorei:
16
"Idi, kai Kuitu AbedMeleku: Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov:
'Sada putam da se ispuni rije moja tome gradu na nesreu, a ne na spasenje. Kad se
to u onaj dan ispuni; pred oima tvojim.
17
Tada u tebe izbaviti u onaj dan', govori Gospod, 'da ne bude predan u ruke
ljudima, na koje ti se gadi.
18
Iz svake u te pogibli izbaviti, te nee pasti od maa, nego u dovesti ivot tvoj u
sigurnost jer si se pouzdao u me'", govori Gospod.
Jeremija, glava 40
1
Ovo je rije, koja doe Jeremiji od Gospoda, izakako ga je Nebuzaradan,
zapovjednik tjelesne strae, bio pustio na slobodu u Rami, kamo ga je bio dao dovesti.
Tada je jo bio kao zarobljenik u okovima meu svim onima, koji su imali biti
odvedeni iz Jerusalema i Jude u Babilon.
2
Zapovjednik tjelesne strae dade Jeremiju dovest i ree mu: "Gospod, Bog tvoj,
zaprijetio je ovomu mjestu tom nesreom.
3
Sad je Gospod nastupio i prijetnju je svoju dao ispuniti, jer ste grijeili proti
Gospodu i nijeste sluali glasa njegova, zato vas je snalo ovo.
4
I evo, ja ti sada uzimam okove s tvojih ruku. Ako ti je volja poi s menom u
Babilon, doi, i ja u se brinuti za te. Ako li ti lije volja poi s menom u Babilon, a ti
nemoj! Evo, sva ti je zemlja otvorena, idi, gdje ti se ini dobro i pravo!"
1455
5
Prije nego mu je onaj odgovorio, ree on: "Vrati se natrag Gedaliji, sinu Ahikama,
sina afanova, kojega je postavio kralj babilonski nad gradovima Judinim, i ostani
kod njega meu narodom, ili idi kamo ti je drago!" I zapovjednik tjelesne strae dade
mu hrane i darova i otpusti ga.
6
Tako doe Jeremija Gedaliji, sinu Ahikamovu, u Mispu i ostade tamo kod njega
meu narodom, to je bio ostao u zemlji.
7
Kad su vojni zapovjednici, to su se jo zadravali sa svojim ljudima u zemlji,
doznali, da je kralj babilonski postavio Gedaliju, sina Ahikamova, nad zemljom i da
je podvrgao ljude, ene i djecu i male ljude u zemlji, koji nijesu bili odvedeni u
Babilon,
8
Dooe sa svojim ljudima Gedaliji u Mispu, naime Imael, sin Netanijin, Johanan i
Jonatan, sinovi Kareahovi, Seraja, sin Tanhumetov, sinovi Efaja, Netofaanin, i
Jaazanija, Maakaanin,
9
Gedalija, sin Ahikama, sina afanova, zakle se njima i ljudima njihovim i ree im:
"Ne bojte se slube Kaldejcima, ostanite u zemlji i budite podloni kralju
babilonskom, i onda e vam biti dobro!
10
A ja sam ostajem ovdje u Mispi kao namjesnik kod Kaldejaca, koji e dolaziti k
nama. A vi berite vino, voe i ulje i nosite ih u hambare svoje i ostanite u gradovima
svojim, to ste ih zaposjeli!"
11
I svi Judejci, koji su bili u Moabu, kod Amonaca, u Edomu ili inae u kojoj zemlji,
uli su da je kralj babilonski ostavio jedan ostatak Judejaca i postavio nad njima
Gedaliju, sina Ahikama, sina afanova.
12
Tada se vratie svi Judejci iz mjesta, kamo su bili razasuti, i dooe u zemlju
Judinu Gedaliji u Mispu i nabrae vina i voa vrlo mnogo.
13
A Johanan, sin Kareahov, i zapovjednici eta, to su se nalazili u zemlji, dooe
Gedaliji u Mispu.
14
Oni mu rekoe: "Zna li i ti, da je Baalis, kralj Amonaca, poslao Imaela, sina
Netanijina, da te ubije?" Ali im ne povjerova Gedalija; sin Ahikamov.
15
Johanan, sin Kareahov, predloi nasamo Gedaliji u Mispi: "Poi u i ubit u
Imaela, sina Netanijina. Nitko nee to doznati. Zato da te ubije i da se opet razaspu
1456
svi Judejci, to su se skupili oko tebe, i da tako propadne ostatak Judin?"
16
Ali Gedalija, sin Ahikamov, odgovori Johananu, sinu Kareahovu: "Ne ini to, jer
nije istina, to kae za Imaela."
Jeremija, glava 41
1
U sedmom mjesecu doe Imael, sin Netanije, sina Eliama, i kraljevskoga roda, i
velikai kraljevi sa deset ljudi Gedaliji, sinu Ahikamovu u Mispu. Dok su tamo u
Mispi zajedno jeli,
2
Ustade Imael, sin Netanijin, sa deset ljudi, to su bili s njim. Oni ubie maem
Gedaliju, sina! Ahikama, sina afanova. Tako on ubi onoga, koga je bio postavio
kralj babilonski nad zemljom.
3
I sve Judejce, to su bili kod Gedalije, i Kaldejce, to su se nalazili ondje kao ratnici,
dade pobiti Imael.
4
Drugi dan iza umorstva Gedalijina, kad jo nitko nije znao za to,
5
Dooe ljudi iz ekema, Sila i Samarije, osamdeset na broj, obrijane brade, razdrtih
haljina i sa zarezanim znakovima alosti, sa rtvenim darovima i kadom u rukama
svojim, da ih prinesu u kuu Gospodnju.
6
Tada im Imael, sin Netanijin, plaui izae u susret iz Mispe. Kad se je sreo s
njima, pozva ih: "Doite Gedaliji, sinu Ahikamovu!"
7
A kada su bili doli u nutarnjost grada, pokla ih Imael, sin Netanijin, i pobaca ih u
jamu, on i ljudi, to su bili s njim.
8
Meu njima nalo se deset ljudi, koji rekoe Imaelu: "Ne ubijaj nas, mi imamo u
polju skrivenu zalihu penice, jema, ulja i meda." Tada odutade od toga, da pobije
njih i drugove njihove.
9
Jama, u koju pobaca Imael tjelesa ljudi, to ih pobi, bila je velika jama, ona, koju je
bio dao nainiti kralj Asa proti Baai, kralju Izraelovu Imael sin Netanijin, napuni je
pobijenim ljudima.
10
Potom odvede Imael sav ostatak puanstva iz Mispe, keri kraljeve i sav narod, to
je bio ostao u Mispi, nad kojim je bio postavio Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne
1457
strae, Gedaliju, sina Ahikamova. Imael, sin Netanijin povede ih sa sobom i die se,
da prijee k Amoncima.
11
Kad su Johanan, sin Kareahov i svi zapovjednici eta, to su bili s njim, doznali za
to zlo, to ga je bio poinio Imael, sin Netanijin,
12
Uzee sve ljude sa sobom i pooe da se bore s Imaelom, sinom Netanijinim.
Naoe ga kod velike vode u Gibeonu.
13
I kad su svi ljudi, to su bili s Imaelom, ugledali Johanana sina Kareahova, i sve
zapovjednike eta, to su bili s njim, obradovae se.
14
Svi ljudi, to ih je bio Imael uzeo sa sobom iz Mispe, obrnue se i prijeoe opet k
Johananu, sinu Kareahovu.
15
Imael, sin Netanijin pobjee s osam ljudi od Johanana i otide k Amoncima.
16
Sad preuze Johanan, sin Kareahov, sa svim zapovjednicima eta, to su bili s njim,
sav ostatak naroda, to ga je bio odveo iz Mispe Imael, sin Netanijin, iza umorstva
Gedalije, sina Ahikamova, ljude, ratnike, ene i djecu i dvorane, i odvede ih natrag iz
Gibeona.
17
Oni se podigoe i stadoe u gostionici Kimhama, to lei postrani od Betlehema, s
namjerom, da otidu u Egipat.
18
Iz straha od Kaldejaca. Bojali su se naime njih, jer je Imael, sin Netanijin, bio ubio
Gedaliju, sina Ahikamova, kojega je bio postavio kralj babilonski i nad zemljom.
Jeremija, glava 42
1
Svi zapovjednici eta i Johanan, sin Kareahov, i Jaazanija, sin Hoajin, i sav narod,
malo i veliko dooe zajedno,
2
l rekoe proroku Jeremiji: "Daj posluaj molbu nau i pomoli se za nas Gospodu,
Bogu svojemu, za sav ovaj ostatak, jer nas le ostalo samo malo od mnogih, kao to
nas sam ovdje vidi,
3
Zato neka nam Gospod, Bog tvoj, pokae put, kojim da udarimo, i kako da
postupamo."
1458
4
Prorok Jeremija odgovori im: "Dobro, po elji vaoj pomolit u se Gospodu, Bogu
vaemu, i svu odluku, koju vam polje Gospod, reknut u vam, a da vam ne zatajim ni
rijei."
5
Oni su uvjeravali Jeremiju: "Gospod neka je istinit i pouzdan svjedok proti nama,
ako ne postupamo posve po odluci, to nam je preko tebe polje Gospod, Bog tvoj!
6
Bilo to dobro ili zlo, posluat emo glas Gospoda, Boga svojega, kojemu te
aljemo, da nam bude dobro. Mi emo cijelo posluati glas Gospoda, Boga svojega."
7
Poslije deset dana doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei.
8
On sazva Johanana, sina Kareahova, i sve zapovjednike eta, to su bili s njima, i
sav narod, veliko i malo,
9
I ree im: "Ovako veli Gospod, log Izraelov, kojemu me poslaste, da iznesem pred
njega molbu vau:
10
'Ako ostanete mirni u ovoj zemlji, sazidat u vas, a ne razoriti, zasadit u vas, a ne
iupati; jer mi je ao sa nesree, koju san vam uinio.
11
Ne bojte se kralja babilonskoga, kojega se straite, ne bojte ga se", govori Gospod,
'jer sam ja s vama, da vam pomognem i da vas izbavim iz njegove ruke.
12
Uinit u vam da naete milosre, da se on milostivo zauzme za vas i da vam
dadne stanovati u zemlji vaoj'!
13
Ako li kaete: 'Neemo da ostanemo u toj zemlji' i ne posluate glasa Gospoda,
Boga svojega,
14
Nego kaete: 'Ne, mi emo poi u Egipat, da vie ne doivimo rata, da vie ne
ujemo glasa trube i ne moramo biti gladni kruha, i tamo emo se naseliti',
15
Onda ujte rije Gospodnju, ostaci Judini! Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog
Izraelov: 'Ako se vi okrenete u Egipat i tamo otidete, da se naselite ondje,
16
Ondje e vas u Egiptu stignuti ma, kojega se bojite! Glad, na koju se gadite, nee
vie od vas odstupiti u Egiptu, i ondje ete pomrijeti!
1459
17
Svi, koji se okrenu u Egipat i otidu tamo, da se nasele ondje, izginut e od maa,
gladi i kuge. Ni jedan ih nee utei i umai nesrei, to u je pustiti na njih.'
18
Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Kao to se gnjev moj i jarost
moja izli na stanovnike jerusalemske, tako e se izliti jarost moja i na vas ako otidete
u Egipat Bit ete kletva i groza, podsmijeh i poruga, i neete vie vidjeti ovoga
mjesta.'
19
Gospod vam je govorio, ostaci Judini, ne idite u Egipat, znajte dobro, ja vas
opominjem danas.
20
Vi varate sami sebe. Poslaste me Gospodu, Bogu svojemu, i l rekoste: 'Pomoli se za
nas Gospodu, Bogu naemu, i sve to rekne Gospod, Bog na, to nam reci, i to emo
initi.
21
Danas sam vam to priopio, a vi ne sluate glasa Gospoda, Boga svojega, niti ita,
to mi je naloio za vas.
22
Sad znate tono: "Izginut ete od mada, gladi i kuge na mjestu, kamo hoete da
otidete, da se naselite tamo."
Jeremija, glava 43
1
Kad je Jeremija bio iskazao svemu narodu sve rijei Gospoda, Boga njihova, to mu
ih bio naloio Gospod, Bog njihov sve gore navedene rijei
2
Tada Azarija, sin Hoajin, i Johanan sin Kareahov, i svi ostali neposluni ljudi
rekoe Jeremiji: "Ti govori lai, Gospod, Bog na, nije te poslao s naputkom: 'Ne
idite u Egipat, da se naselite ondje',
3
Nego Baruh, sin Nerijin, podgovorio te je proti nama, da nas preda u ruke
Kaldejcima, da nas pogube ili da nas odvedu u Babilon u progonstvo."
4
Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici eta i sav narod ne posluae naputka
Gospodnjega, da ostanu u zemlji Judinoj.
5
Nego Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici eta uzee sav ostatak Judin, koji se
je bio vratio iz svih naroda, i kamo su bili razasuti, da ostanu u zemlji Judinoj,
1460
6
Ljude, ene i djecu, keri kraljeve i sve druge ljude, to ih je bio ostavio
Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, i od Gedalije, sina Ahikamova, sina
afanova, i proroka Jeremiju i Baruha, sina Nerijina.
7
Oni otidoe u Egipat, a da ne posluae naputka Gospodnjega, i dooe u Tafnis.
8
U Tafnisu doe rije Gospodnja Jeremiji, govorei:
9
"Donesi velikoga kamenja i zakopaj ga pred Judejcima u tlo od opeke na ulazu kue
faraonove u Tafnisu
10
I reci im: Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, ja u uiniti da
doe moj sluga Nebukadnezar, kralj babilonski, i da stavi svoje prijestolje na ovo
kamenje, to si ga zakopao. On e nad njim razapeti nebnicu svoju.
11
On e doi i udarit e Egipat: "to je odreeno za kugu, kugom, to je odreeno za
ropstvo, ropstvom, to je odreeno za ma, maem.
12
On e staviti oganj na hramove bogova egipatskih i stan e njihov spaliti. On e
oistiti Egipat, kao to pastir isti haljinu svoju, i onda e ga ostaviti s mirom.
13
Izlomit e kamene stupove hrama sunanoga u Egiptu i popaliti hramove bogova
egipatskih."
Jeremija, glava 44
1
Ovo je rije, to doe Jeremiji za sve Judejce, koji su stanovali u Egiptu, koji su se
bili naselili u Migdolu, u Tafnisu u Memfisu i u zemlji Patrosu, govorei:
2
"Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Vi ste sami vidjeli svu nesreu,
koju sam pustio da doe na Jerusalem i na sve gradove Judine. Evo, do danas su
opustoeni, i nitko ne stanuje u njima,
3
Zbog zloe njihove, kojom su me alostili idui tamo i kadei i sluei tuim
bogovima, kojih nijesu znali ni oni, ni vi, ni oci vai.
4
Ja sam bio ipak neprestano slao k vama sve sluge svoje, proroke, da opominju: "Ne
inite toga gada, na koji mrzim!"
1461
5
Ali ne posluae i ne prignue mi uha svojega, da bi se odvratili od zloe svoje i vike
ne kadili drugim bogovima.
6
Tako se izli jarost moja i gnjev moj i raspali se u gradovima Judinim i po ulicama
jerusalemskim. Postadoe ruevine i pusto, kao to je jo i dan dananji.
7
A sada, ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izraelov: 'Zato sami sebi
nanosite tako veliku nesreu? Vi istrebljujete sebe, ovjeka i enu, dijete i nejae, iz
Jude, tako da ne ostane vie u vas ostatka.
8
Draite me djelima ruku svojih kadei drugim bogovima u Egiptu, kamo otidoste, da
se naselite tamo. Tako se sami istrebljujete i postajete kletva i poruga svima narodima
na zemlji.
9
Jeste li zaboravili zlodjela otaca svojih i zlodjelu kraljeva Judinih, zlodjela knezova
njegovih, zlodjela svoja i zlodjela ena svojih, to ih poinie u zemlji Judinoj i po
ulicama jerusalemskim?
10
Ne dolaze k sebi do danas, ne boje se i ne hode po mojemu zakonu i propisima
mojim, to sam ih propisao vama i ocima vaim.
11
Zato govori Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Evo, ja upravljam lice svoje
prema vama na nesreu, da istrijebim sve Judejce.
12
Pomorit u ostatak Judin, koji se je okrenuo k Egiptu i otiao tamo i naselio se
ondje. Svi e biti utamanjeni u Egiptu, od maa e pasti, od gladi poginuti, od
najmanjega do najveega. Izginut e od maa i gladi i bit e kletva i groza, podsmijeh
i poruga.
13
Pohodit u one, koji se nastanie u zemlji egipatskoj, kao to sam pohodio
Jerusalem maem, glau i kugom.
14
Ni jedan od ostatka Judina, to dooe u Egipat, da se nastane ondje, nee utei ili
umai i vratiti se u zemlju Judinu, makar eznuli za povratkom, da opet stanuju ondje.
Doista, oni se nee vratiti osim malo bjegunaca.
15
Svi ljudi, koji su znali, da su ene njihove kadile drugim bogovima, i sve ene, koje
su ondje stajale u velikom broju, i sav narod, to je stanovao u Egiptu u Patrosu,
odgovorie Jeremiji:
1462
16
To, to si nam izjavio u ime Gospodnje, neemo posluati.
17
Mi emo tono ispuniti svoje obeanje, to smo ga dali na svoja usta, naime da
emo kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve, kao to smo inili mi i oci nai,
kraljevi nai i knezovi nai u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim. Tada
smo imali kruha, da jedemo do sitosti. Bilo nam je dobro, i ne doivjesmo nikakvu
nesreu.
18
A otkad smo prestali kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve, trpimo oskudicu u
svemu i ginemo od maa i od gladi.
19
I kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj naljeve, biva li moda bez volje i
znanja naih ljudi, da joj prireujemo rtvene kolae po slici njezinoj i lijevamo joj
naljeve?"
20
Jeremija odgovori svemu narodu, ljudima i enama i svima, koji su mu bili
odvratili:
21
"Nije li upravo bila rtva, koju ste prinosili u gradovima Judinim i po ulicama
jerusalemskim, vi i oci vai, kraljevi vai i knezovi vai s narodnom zemaljskim, na
koju je mislio Gospod i koja ga je dirnula u srce?
22
Gospod nije mogao podnositi zlih djela vaih i gadova, to ste ih inili, i tako je
zemlja vaa postala ruevina, groza i kletva. Nitko vie ne stanuje u njoj do dana
dananjega.
23
Jer ste rtvovali i proti Gospodu grijeili, jer nijeste sluali glasa Gospodnjega i
nijeste upravili puta svojega po zakonu njegovu i po odredbama njegovim i
zapovijedima njegovim, zato je dola na vas ova nesrea, kako je danas."
24
Jo ree Jeremija svemu narodu i svim enama: "ujte rije Gospodnju, svi Judejci,
to stanujete u zemlji egipatskoj:
25
Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'to ste vi i ene vae obeali na
usta svoja, izvrujete vlastitim rukama. Vi kaete: "Moramo drati zavjete svoje, to
smo ih uinili; moramo kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve." Drite samo
zavjete svoje i izvrujte ih vjerno!'
26
Zato ujte rije Gospodnju, svi Judejci, koji boravite u Egiptu: 'Doista, ja se
zaklinjem velikim imenom svojim,' veli Gospod: 'Neka se vie ime moje ne uzima u
1463
usta ni od kojega igdje Judejca u zemlji egipatskoj, da bi rekao: Tako da je iv
Svemogui Gospod!
27
Evo, ja bdijem nad njima na nesreu, ne na spasenje. Svi Judejci, to su u Egiptu,
ginut e od maa i od gladi do unitenja.
28
Samo e ih malo biti, koji e umaknuti mau i vratiti se iz Egipta I Judu Svi od
ostatka Judina, to su otili u Egipat, i se ovdje nastane, upoznat e, ija se je rije
ispunila, moja ili njihova.
29
Ovo neka vam je znak za to, govori Gospod, da u vas pohoditi na tom mjestu, da
upoznate, da e se ispuniti prijetnja moja proti vama:
30
Ovako veli Gospod: Evo, ja u dati faraona Hofra, kralja egipatskoga, u ruke
neprijateljima njegovim, i vlast onima, koji mu rade o glavi, kao to sam dao
Zedekiju, kralja Judina, u ruke njegovu neprijatelju Nebukadnezaru, kralju
babilonskom, koji mu je radio o glavi.'"
Jeremija, glava 45
1
Ovo je rije, koju upravi prorok Jeremija Baruhu, sinu Nerijinu, kad je bio napisao u
knjigu ove govore onako, kako ih je predavao Jeremija, u etvrtoj godini Jojakima,
sina Josijina, kralja Judina:
2
"Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, o tebi Baruh:
3
'Rekao si: Teko meni, Gospod gomila na me brigu na brigu! Umoran sam od
uzdisanja i ne nalazim mira.
4
Reci mu: 'Ovako veli Gospod: "to sam sagradio, razgraujem! to sam zasadio,
iskorenjavam, i to valja za svu zemlju.
5
to e traiti za sebe velike stvari? Ne trai, jer evo: Na svako tijelo pustit u
nesreu,' govori Gospod, a tebi u dati ivot tvoj kao plijen u svim mjestima, kamo
otide!'"
Jeremija, glava 46
1464
1
Ovo, to slijedi, doe kao rije Gospodnja proroku Jeremiji o narodima
neznaboakim:
2
O Egiptu, proti vojsci faraona Neka, kralja galilejskoga, koja je stajala kod
Karkemia na Eufratu, i koju potue Nebukadnezar kralj babilonski, u etvrtoj godini
Jojakima, sina Josijina, kraja Judina:
3
Pripravite titove i oklope, i idite u boj!
4
Preite konje! Popnite se, vozai! Postavite se sa ljemom! Zaotrite koplja! Obucite
oklope!
5
to vidim? Oni se plae, uzmiu. Junaci su njihovi klonuli duhom, bjee bez obzira,
"Strah naokolo!" govori Gospod.
6
"Ni najbri ne utee, ni junak ne umae. Na sjeveru, na obali Eufrata svaljuju se i
padaju."
7
Tko se to die kao Nil? ije to vode ume kao rijeke?
8
Egipat se die kao Nil! Vode njegove ume kao rijeke! Veli: "Idem gore, poplavit u
zemlju, unitit u gradove i stanovnike, njihove."
9
Naprijed, konji! Navalite kola! Izaite, junaci, Ku i Put, vi titonoe, vi Ludijci, vi
strijelci!
10
Dan je Gospodu, Gospoda nad vojskama, dan osvete, da se osveti neprijateljima
svojim. Njegov e ih ma prodrijeti i nasitit e se, napit e se krvi njihove. Bojnu
svetkovinu svetkuje Gospod, Gospod nad vojskama, u zemlji sjevernoj na rijeci
Eufratu.
11
Uzai u Gilead, uzmi balzama, djevojko, keri egipatska! Zaludu trai mnoge
lijekove: tebi nema ozdravljenja.
12
Narodi ue za sramotu tvoju. Vike tvoje puna je zemlja; jer je junak pao na junaka,
lee jedan do drugoga.
13
Ovo je rije, koju ree Gospod proroku Jeremiji o pohodu, to ga je preduzeo
Nebukadnezar, kralj babilonski, da potre zemlju egipatsku, govorei:
1465
14
Javite u Egiptu, oglasite u Migdolu, obznanite u Memfisu i Tafnisu! Recite:
"Postavi se i spremi se! Ve oko tebe prodire ma.
15
Kako? Junaci su tvoji povaljani; zar se nijesu mogli oduprijeti? Jest, Gospod ih je
poobarao.
16
Uinio je, da su pali vrlo mnogi. Pada ovjek na ovjeka. Tada viu: "Ustanimo,
vratimo se k narodu svojemu, u zemlju postojbine svoje ispred maa pogubnoga!"
17
Zovite sad faraona, kralja egipatskoga: "Vika, kada je prolo vrijeme!"
18
Tako da sam ja iv", govori kralj; 'Gospod nad vojskama' ime je njegovo; kao
Tabor meu gorama, kao Karmel na moru, tako on dolazi.
19
Za odvoenje spremi sebi imanje, stanovnitvo, keri egipatska! Pusto e postati
Memfis, ostavljen i bez ljudi."
20
Lijepoj je kravi nalik Egipat. Obadi sa sjevera navaljuju na nju.
21
I plaenici su njegovi u sredini njegovoj kao teoci ugojeni. Ali se i oni obru, bjee
svi odatle, ne ostaju, kad na njih dolazi dan propasti njihove, vrijeme kazne njihove.
22
uj, zmija ie! Dolaze s vojskom, navaljuju na Egipat sa sjekirama.
23
Kao drvosjee sijeku umu njegovu", govori Gospod, "jer se uinila neprohodna.
Vie ih je nego skakavaca, norma im broja."
24
Osramoena je ki egipatska, predana je u ruke narodu sjevernom.
25
Govori Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Evo, ja u pohoditi Amona u Nou,
faraona i Egipat, bogove njegove i kraljeve njegove, faraona s onima to se oslanjaju
na njega.
26
Predat u ih onima, koji im rade o glavi, Nebukadnezaru kralju babilonskom, i
slugama njegovim. A potom e biti Egipat naseljen kao u dane prolosti, govori
Gospod.
27
"A ti se ne boj, Jakove, slugo moj!" Ne plai se, Izraele! Jer evo, ja u te izbaviti iz
daleke zemlje, djecu tvoju iz zemlje progonstva njihova! Vratit e se Jakov i nai e
mir, bezbrino e ivjeti, ni od koga nesmetan.
1466
28
Ne boj se, Jakove, slugo moj", govori Gospod, "jer sam ja s tobom! Sve u narode
unititi, u koje sam te odagnao! Ali tebe ne utamanjujem. Tebe samo pokaram s
mjerom. Sasvim bez kazne ne mogu te ostaviti."
Jeremija, glava 47
1
Ovo je rije Gospodnja, koja doe proroku Jeremiji o Filistejcima, prije nego faraon
svlada Gazu, govorei:
2
Ovako veli Gospod: Vode dolaze sa sjevera, rastu u rijeku valovitu, potapaju zemlju
i to je u njoj, gradove i stanovnike njihove. Glasno jadikuju ljudi i kukaju svi
stanovnici zemaljski.
3
Kada tutnje potkovi drijebaca, kada tropou kola, kada praskaju tokovi. Oci se ne
brinu za djecu, ruka je njihova uzeta.
4
Zbog dana, to je doao, koji unitava sve Filistejce, koji otima Tiru i Sidonu
posljednjega pomonika, jer Gospod istrebljuje Filistejce, ostatak obale Kaftora.
5
U Gazi briju sebi glavu, uniten je Akelon. Ostae divova, dokle e sebi praviti
zarezotine alosti?
6
Ah, mau Gospodnji, dokle se jo nee smiriti? Vrati se u korice, Stani, i miran
ostani!
7
Kako da S smiri, kad ga je Gospod zapovjedio? Proti Akelonu i primorju, tamo ga
je poslao.
Jeremija, glava 48
1
O Moabu. Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Teko Nebu: "bit e
opustoen! Sramota, Kirjatajim bit e osvojen. Sramota tvrava slomljena.
2
Proe slava Moaba. U Hebonu snuju nesreu proti njemu: "Ustanimo, da ga
istrijebimo, da nije vie narod!" Madmene, i ti e hiti uniten. Za tobom ide ma.
3
uj, jauk iz Horonaima: "Pustoenje i zatiranje veliko.
4
Satrven je Moab!" Razlijee se jauk djece njihove.
1467
5
Putem od Luhita uzlazi se plaui. Kako se silazi u Horonaim, uje se jauk nad
propau:
6
"Bjeite, spasite ivot, budite kao magarac pustinje!"
7
Jer si gradio na svojim djelima i na blagu svojem, zato e bi osvojen i ti. Kemo
putuje u ropstvo sa svim svojim sveenicima i knezovima.
8
Zatira dolazi na svaki grad. Ni jedan se grad nee spasiti. Poharat e se dolina,
opustoit e se nizina, kako je rekao Gospod.
9
Stavite Moabu nadgrobni spomenik, jer je on razoren. Gradovi njegovi postaju
pustinjom, bez stanovnika.
10
Proklet, tko se nemarno brine za rije Gospodnju! Proklet, tko od krvi ustee ma
svoj!
11
Od malena ostao je Moab u miru, leao je mirno na droini svojoj, nije se
pretakao iz suda u sud, nikada nije iao u progonstvo. Zato mu je ostao fin ukus.
Njegov se miris nije izgubio.
12
"Zato, zaista, dolazi vrijeme", govori Gospod, "kada u mu poslati bavare. Oni e
ga prijeiti, ispraznit e bave, porazbijat e sudove.
13
Tada e se Moab osramotiti zbog Kemoa kao kua Izraelova neko Betelom, u
koji se je uzdala.
14
Kako samo moete rei: 'Junaci smo ljudi puni snage za boj!'
15
Zatira je Moabov iziao proti njemu, Najbolji od mladosti njegove silaze na
zaklanje," govori kralj;
16
Ime je njegovo 'Gospod nad vojskama'. "Posve je blizu propast Moabova. Brzo
koraa njegova nesrea."
17
alite ga, svi susjedi njegovi, svi, koji znate za ime njegovo, recite: "Kako se slomi
jaki tap, slavno ezlo!"
18
Sii sa slave svoje, sjedi u blato, stanovnice keri dibonska! Zatira Moabov izlazi
proti tebi, rui gradove tvoje.
1468
19
Stani na put i pogledaj oko sebe, stanovnice Aroera! Upitaj umakloga bjegunca,
reci: "to se je dogodilo?"
20
Osramoen je Moab, razbijen. Jauite i viite, glasite na Arnonu: "Sruen je Moab."
21
Sud dolazi na zemlju ravnu, na Holon i Jahzu i Mefaat,
22
Na Dibon i Nebo i Bet Diblatajim,
23
Na Kirjatajim i BetGamul i na BetMeon,
24
Na Kerijot, Bosru i sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.
25
"Odbijen je rog Moabu, miica se njegova smrskala," govori Gospod.
26
Opijte ga! Podigao se na Gospoda. Neka padne Moab u vlastitu bljuvotinu!
Neka bude sada sam na podsmijeh!
27
Nije li tebi Izrael bio na podsmijeh? Je li se moda zatekao meu kradljivcima, da
podrugljivo trese glavom, kadgod si samo govorio o njemu?
28
Ispraznite gradove i nastanite se u klisurama, stanovnici moapski! Uinite kao
golubica, koja se gnijezdi u pustari na kraju gudure!
29
uli smo za ponos Moabov, veoma veliki, za njegovu oholost, njegovu nadutost i
ponos, za razmetanje njegovo.
30
"Znam dobro obijest njegovu", govori Gospod. "La je brbljanje njegovo, la je
djelovanje njegovo."
31
Zato jauem za Moabom, viem glasno za svojim Moabom. alim ljude u
KirHeresu.
32
Vie, nego to sam plakao za Jazerom, plaem za tobom, lozo Sibmaha! Do mora
se vue vrijea tvoja, dopire do Jazera. U jesen tvoju i u berbu tvoju prodire zatira.
33
Radost i veselje ieznu s rodnoga polja, iz zemlje moapske. Uinio sam kraj vinu u
kacama. Gnjeioci nee vie gnjeiti. Vika ratna nije vie radovanje.
1469
34
Do Eleale prodire vika od Hebona. Glasno jauu do Jahaza, od Soar do
Horonaima, do Eglat eliije. Vode Nimrima postaju pustinja.
35
"Uinit u u Moabu kraj govori Gospod, "onomu, koji se je penjao na visinu
rtvenu, da kadi bogovima svojim.
36
Zato tuguje kao frula srce moje za Moabom. Tuguje kao frula srce moje za
stanovnicima u KirHeresu: "Propalo je sve koliko imanje i dobro njihovo.
37
Svaka je glava elava. Svaka je brada obrijana, zarezotine na svim rukama, oko
bedara odjea alosti!
38
Na svim krovovima Moabovim i po cestama njegovim nita do jadikovanje: "Jer
sam razbio Moaba krao sud, to se ne dopada nikomu," govori Gospod.
39
Kako je satrven! Jauite! Kako Moab okree leda napren sramotom! Postade
Moab podsmijeh i groza svima susjedima svojim.
40
Jer ovako veli Gospod: "Evo, kao orao lebdi nad njim, rairuje krila nad Moabom.
41
Osvojeni su gradovi, zauzete su tvrave. U onaj e dan biti srce junaka Moabovih
kao srce ene, to rada."
42
Uniten e biti Moab. Nije vie narod, jer se je podigao na Gospoda.
43
"Groza i jama i zamke na tebi, stanovnie moapski!" govori Gospod.
44
"Tko je umaknuo grozi, upada u jamu, tko izae iz jame, uhvati se u zamku, kad
ovo pustim na Moaba, u godini pohoenja njegova," govori Gospod.
45
U sjeni hebonskoj zaustavljaju se izmoreni bjegunci. Jest, neko je izaao oganj iz
Hebona i plamen ognjeni iz tvre Sihonove, opalio sljepoice Moabu, tjeme
borcima.
46
Teko tebi, Moabe, izgubljen si, narode Kemoev! Sinovi e se tvoji zarobiti, i
keri e se tvoje odvui u progonstvo.
47
"Na kraju dana okrenut u sudbinu Moabovu," govori Gospod. Dovle je sud
Moabu.
1470
Jeremija, glava 49
1
O Amoncima. Ovako veli Gospod: "Zar Izrael nema sinova, zar nema batinika?
Zato je Milkom batinio Gad, zato se je narod njegov nastanio u njegovim
gradovima?
2
Zato, zaista, dolazi vrijeme," govori Gospod, "kad u uiniti da zaori ratni urnebes
proti Rabe u Amonu. Bit e gomila ruevina, gradovi njegovi bit e ognjem popaljeni,
i Izrael e batiniti svoje vlastite batine," govori Gospod.
3
Hebone, jaui, opustoen je Aj! Jadikujte, keri Rabaove! Pripaite vreu oko sebe
i tugujte! Lutaj te u pleterima! Milkom putuje u progonstvo sa svim svojim
sveenicima i knezovima.
4
to se hvali dolinom svojom, svojim bujnim dnom doline, nevjerna keri, hvalei
se bogatstvom svojim: "Tko e udariti na me?"
5
Zaista, grozu u pustiti na te", govori svemogui Gospod nad vojskama, "sa svih
strana oko tebe! Bit ete raspreni svaki za se, i bjegunce nitko nee skupiti.
6
Ali u poslije okrenuti opet sudbinu Amonaca", govori Gospod.
7
" O Edomu. Ovako veli Gospod nad vojskama: "Zar nema vie mudrosti u Temanu
Zar je nestao zavjes razumnima? Je li im mudrost nestala?
8
Bjeite, udaljite se odavde, skrijte se u dubinu, graani dubinu! Jer u pustiti da na
Ezava doe nesrea njegova, vrijeme kazne njegove.
9
Dolaze k tebi vinogradari, za pabirenje ne ostavljaju vie nita. Dolaze nou
kradljivci, i grabe pohlepno.
10
Jest, ogolit u Ezava. Otkrit u skrovita njegova, on se vie ne moe skriti. Pleme
e se njegovo unititi, braa njegova i susjedi njegovi, i nita vie ne osta od njega.
11
Ostavi sirote svoje, ja u ih uzdravati. Udovice tvoje neka se uzdaju u me!"
12
Jer ovako veli Gospod: "Zaista, koji nijesu zasluili da piju au, moraju je izliti: "a
ti, ti da bi jo, ostao bez kazne? Nee ostati bez kazne, ne, nego e piti!
1471
13
Jer sobom se kunem," govori Gospod: "Bosra e biti groza, pogrda, podsmijeh i
kletva, svi e gradovi njegovi biti pustinja vjena!"
14
uo sam vijest od Gospoda, glasnik je poslan k narodima: "Skupite se, idite proti
Edomu, dignite se u boj!"
15
"Zaista, uinit u te malenim meu narodima, prezrenim meu ljudima.
16
Strah, to ga ulijeva, zaludio te je, tvoje drsko miljenje, jer stanuje u rasjelinama
kamenim, hvata se vrletnih visina. I visoko gradi gnijezdo kao orao, ipak u te
odanle sruiti dolje," govori Gospod.
17
Grozan e postati Edom: "Tko prolazi pokraj njega, zgrozi se i podsmijeva se zbog
svih uboja njegovih.
18
Kako se zbilo Sodomi i Gomori i susjedima njihovim kod unitenja njihova: tako",
veli Gospod, "nee vie tamo nitko stanovati, ni jedan ovjek nee ondje boraviti.
19
Gle, kao to lav izlazi iz sjajne zemlje jordanske, protiv onih u zaklonu, tako ih
iznenada gonim odatle. Koga sam izabrao, toga u postaviti nad njima. Jer tko je kao
ja, tko e izazvati mene, i koji e mi pastir odoljeti?"
20
Zato ujte odluku Gospodnju koju je prihvatio proti Edomu, osnove njegove, to ih
je smislio proti stanovnicima Temana: Zaista, odvui e ih, najmanje od ovaca!
Zaista, zgrozit e se pred njima vlastita paa!
21
Od praske pada njihova zadrhtat e zemlja. Jauk e se njihov uti do Crvenoga
mora.
22
Gle, kao orao die se on gore. Lebdi tamo, rairuje krila svoja nad Bosrom. U onaj
dan bit e srce junaka edomskih kao srce u ene, koja poraa.
23
O Damasku. Zbunjeni su Hamat; Arpad, kad ue zle glase. Srce je njihovo
uzbueno od brige, ne moe se vie umiriti.
24
Klonuo je Damask, okrenuo da bjei. Groza ga spopala, tjeskoba i bolovi ga
prihvatili kao enu, to poraa.
25
Jao, slavni je grad ostavljen, raskoni grad!
1472
26
"Zato e popadati mladii na ulicama njegovim, svi e ratnici izginuti u onaj dan!"
govori Gospod lad vojskama.
27
"Na zidove Damaska stavit u oganj, da prodre palae BenHadadove.
28
O Kedaru i o kraljevstvima Hasora, to ih pobjedi Nebukadnezar, kralj babilonski.
Ovako veli Gospod: "Ustanite, idite na Kedar, i pokorite sinove Istoka!
29
Uzimaju im atore i stada, pokrivala njihova i posue njihovo. Otimaju im deve
njihove i viu na njih: 'Groza naokolo!'
30
Bjeite, zaklonite se to brze, skrijte se u dubinu, stanovnici Hasora! govori
Gospod. "Nebukadnezar, kralj babilonski, prihvatio je odluku proti vama, smislio je
osnovu proti vama.
31
Ustanite! Idite proti narodu bezbrinome, koji stanuje u sigurnosti," govori Gospod,
"koji ne zna ni za vrata ni za prijevornice", koji stanuje sam!
32
Deve njihove bit e plijen, mnotvo stada njihovih grabe. Razasut u ih u sve
vjetrove, njih, to su najdalje. Uinit u da doe na njih propast sa svih strana," govori
Gospod.
33
"Hasor e onda biti stan agalja, pustinja vjena. Nitko nee vie stanovati tamo, ni
jedan ovjek nee boraviti u njemu."
34
Ovo je rije Gospodnja, koja doe proroku Jeremiji proti Elamu u poetku vladanja
kralja Judina Zedekije, govorei:
35
Ovako veli Gospod nad vojskama: "Zaista, ja u slomiti luk Elamu, glavno orue
snage njegove!
36
Dovest u proti Elamu etiri vjetra s etiri kraja neba. Razasut u ih u sve vjetrove.
Nee biti naroda, kamo nee doi prognanici Elama.
37
Utjerat u u Elam strah od neprijatelja njegovih, od onih, koji mu rade o glavi.
Pustit u nesreu na njih, estinu gnjeva svojega," govori Gospod. "Poslat u za njim
ma, dokle ga ne zatrem.
38
Namjestit u prijestolje svoje u Elamu, unitit u ondje kralja i knezove," govori
Gospod.
1473
39
"Na svretku dana okrenut u sudbinu Elamovu," govori Gospod.
Jeremija, glava 50
1
Ovo je rije, koju ree Gospod o Babilonu, zemlji Kaldejaca, preko proroka
Jeremije:
2
"Objavite meu narodima i razglasite, visoko dignite zastavu i navijestite, ne tajite,
iskaite: "Uzet je Babilon, posramljen je Bel, razmrskan je Marduk, slike su njegove
posramljene, idoli su njegovi razrueni!'
3
Jer proti njemu ide narod sa sjevera. Zemlju e njegovu uiniti pustinjom. Nitko vie
nee stanovati u njoj, ovjek i ivotinja pobjegli su, i rasprili se."
4
"U one dane i u ono vrijeme," govori Gospod, "dolaze djeca Izraelova i djeca Judina
zajedno. Idu ovamo, neprestano plaui, i trae Gospoda, Boga svojega.
5
Pitaju za put u Sion: "tamo je upravljen njihov pogled. Dolaze i stoje kod Gospoda.
U vjenom zavjetu, to se ne zaboravlja nikada.
6
Narod je moj bio stado izgubljeno. Pastiri su ga njegovi zaveli, vodili su ga okolo po
gorama; ili su s brda na humove, i zaboravili su stan svoj.
7
Tko ih je god naao, proderao bi ih. Neprijatelji su njihovi govorili: 'Mi im stim ne
inimo krivo', jer su sagrijeili Gospodu, stanu pravde, nadi otaca svojih, Gospodu.
8
Bjeite iz podruja Babilona, iz zemlje Kaldejca! Izaite! Budite kao ovnovi pred
stadom, jer evo, ja u podignuti i povesti proti Babilonu mnotvo velikih naroda iz
zemlje sjeverne.
9
Oni e se postaviti proti njemu. Odatle e ga osvojiti. Strijele su im kao u valjana
junaka, koji se ne vraa nikad bez uspjeha.
10
Tako e Kaldejska postati plijenom, koji e je plijeniti, dobit e svi dosta," govori
Gospod.
11
"Jest, veselite se samo, jest, radujte se samo, vi lupei moje batinske zemlje! Jest,
poskakujte kao telad na travi i rite kao drijepci!
1474
12
Sasvim se osramoti mati vaa. Postiena je, koja vas je rodila. Zaista, bit e
posljednja meu narodima: pustinja, suhovica pustara!
13
Zbog gnjeva Gospodnjega nee se u njoj stanovati, sva e opustjeti. Tko prolazi
pokraj Babilona, zgrozit e se i podsmijevat e se zbog svih uboja njegovih.
14
Postavite se okolo proti Babilonu, vi strijelci svi koliki! Gaajte ga! Ne tedite
strijela, jer je sagrijeio Gospodu.
15
Podignite proti njemu bojnu viku unaokolo: "Predao se je, kule njegove padaju,
zidovi se njegovi rue!" Jest, ovo je osveta Gospodnja! Osvetite mu se! Uinite mu,
kako je sam inio!
16
Istrijebite iz Babilona sijaa i onoga, koji mae srpom o etvi! Od maa pogubnoga
neka se vrati svaki k svojemu narodu, neka bjei svaki u svoju postojbinu!
17
Izrael je ovca potjerana, od lavova gonjena. Najprije ga kralj asirski jeo, onda mu
Nebukadnezar, kralj babilonski, kosti izlomio.
18
Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Zaista ja u kazniti kalja
babilonskoga i zemlju njegovu, kao to sam kaznio kralja asirskoga.
19
Povratit u Izraela k panjaku njegovu, neka pase na Karmelu i u Baanu! Bit e sit
na gorama Efraimovim i u Gileadu.
20
U one dane i u ono vrijeme," govori Gospod, "trait e krivnju Izraelovu: nema je
vie, grijehe Judine: ne nalaze se, jer u oprostiti ostatku, to ga ostavim.
21
Izai proti zemlji Merataim, izai proti njoj i proti stanovnicima Pekoda! Uniti ih i
istrijebi" govori Gospod, "i uini tono, kako ti zapovjedim!"
22
uj, rat je u zemlji i razor velik!
23
Kako je razbijen, razmrskan malj cijeloga svijeta! Kako je Babilon postao strailo
meu narodima!
24
"Meem ti zamke, Babilone, hvata se u njih i ne osjea. Zateen si i uhvaen, jer
si izazvao Gospoda u boj."
1475
25
Oruaru svoju otvori Gospod, izvadi svoje oruje gnjevno, jer posla ima za
Svemoguega Gospoda nad vojskama u zemlji Kaldejaca.
26
Poite na nju s posljednjega kraja! Otvorite itnice njezine, slaite je kao snopove, i
zatrite je, neka vie ne ostane od nje ni ostatak!
27
Pokoljite sve junce njezine! Dolje s njima na zaklanje! Teko njima, dan je njihov
doao, vrijeme pohoenja njihova!
28
uj, umakli bjegunci iz zemlje babilonske, koji na Sionu Gospoda, Boga naega,
javljaju osvetu, osvetu za hram njegov:
29
Podignite mnoge proti Babilonu, sve strijelce! Utaborite se proti njemu, da ne utee
ni jedan! Isplatite mu djela njegova! Uinite s njim tono onako, kako je on sam
inio, jer je bio drzovit prema Gospodu, prema Svecu Izraelovu.
30
"Zato e mladii njegovi pasti po ulicama njegovim, svi e ratnici njegovi izginuti
u onaj dan!" govori Gospod.
31
"Zaista, ja u na tebe, drska," govori svemogui Gospod nad vojskama. "Jest, dan je
tvoj doao, vrijeme pohoenja tvojega!
32
Ohola e se sruiti i pasti, i nitko je ne podie. Stavit u oganj na gradove njezine i
spalit e sve oko nje."
33
, Ovako veli Gospod nad vojskama: "Silu podnose djeca Izraelova i djeca Judina,
svi, kojih odvedoe, dre ih vrsto i nee da ih puste.
34
Ali je jak izbavitelj njihov: 'Gospod nad vojskama' ime je njemu. On vodi sigurno
stvar svoju, da donese mir zemlji, a nemir stanovnicima babilonskim."
35
"Ma na Kaldejce," govori Gospod, "i na gradane babilonske, na knezove njegove i
na mudrace njegove!
36
Ma na varalice njegove: "poludjet e! Ma na junake njegove: klonut e!
37
Ma na konje njegove i na kola njegova i na svu mjeavinu naroda u sredini
njegovoj: postat e kao ene! Ma na blago njegovo: zaplijenit e se!
1476
38
Ma na vode njegove: presuit e, jer je to zemlja idola. Zbog njihovih likova
gadnih postat e luaci.
39
Zato e se ondje nastaniti lisice i agalji, i nojevi e ondje stanovati. Dovijeka nee
vie biti nastanjen, kroz sve narataje nee biti naseljen.
40
Kako je Bog razorio Sodomu Gomoru i susjedne gradove njihove," govori Gospod,
"tako nee vie nitko ondje stanovati, ni jedan ovjek nee ondje boraviti!"
41
Evo, narod dolazi sa sjevera. Velik narod i kraljevi mnogi podiu se s krajeva
zemlje.
42
Luk i koplje nose, tvrdi su i bez milosra. Vika njihova bui kao more, na konjima
jure ovamo, kao ratnik naoruani, proti tebi, keri I babilonska!
43
Kralj babilonski uo je vijest o njima: ruke njegove padaju mlitavo, tjeskoba ga
obuzima, bolovi kao enu, koja poraa,
44
"Gle, kao to lav izlazi iz sjajne zemlje jordanske na one u zatiti, tako ih iznenada
gonim odatle. Koga sam izabrao, toga u postaviti nad njima, jer tko je kao ja? Tko e
izazvati mene, i koji e mi pastir odoljeti?"
45
Zato ujte odluku Gospodnju, koju je prihvatio proti Babilonu, osnove njegove, to
ih je smislio proti zemlji kaldejskoj! Zaista, odvui e ih, najmanje od ovaca! Zaista,
zgrozit e se pred njima vlastita paa!
46
Od glasa "Zauzet je Babilon zadrhtat e zemlja. Jauk e njihov prodrijeti u narode!
Jeremija, glava 51
1
Ovako veli Gospod: "Zaista, ja u podignuti proti Babilonu i proti stanovnicima
Kaldejske bijes upropastitelja.
2
Poslat u proti Babilonu vijae, da ga izviju i zemlju njegovu da oplijene, kad ga
opsjednu unaokolo u dan propasti."
3
Neka nitko ne nategne luk svoj neka se ne digne u oklopu svojemu! Ne tedite
mladia njegovih! Istrijebite svu vojsku njegovu!
4
Pobijeni lee u zemlji kaldejskoj, izbodeni na ulicama njezinim.
1477
5
Jer nije ostavio Izraela i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jest zemlja
njihova puna krivnje proti Svecu Izraelovu.
6
Bjeite iz podruja babilonskoga! Svaki neka spasi ivot svoj, da ne izginete
krivnjom svojom! Jer je vrijeme osvete za Gospoda. On vri plau na njemu.
7
Babilon je bio zlatna asa u ruci Gospodnjoj. Svu je zemlju opojio, vina su njegova
pili narodi; tako su poludjeli narodi.
8
Najedanput pade Babilon i razbi se, jauite za njim! Donesite balzama za njegovu
bol; moda se dade iscijeliti!
9
"Htjedosmo iscijeliti Babilon, ali se ne moe iscijeliti. Ostavite ga, i idimo svaki u
postojbinu svoju, jer do neba dopire sud njegov, dosee do oblaka.
10
Gospod je iznio na svjetlo pravednu stvar nau. Doite, pripovijedajmo na Sionu o
djelu Gospoda, Boga svojega!"
11
Otrite strijele, punite tobolce! Gospod je nadraio bijes kralja medijskoga, jer je
proti Babilonu osnova njegova naperena, da ga uniti. Jest, to je osveta Gospodnja,
osveta za hram njegov!
12
Razmahnite zastavom proti zidovima babilonskim! Pojaajte strau, postavite
straare! Namjestite zasjede, jer kako je Gospod zasnovao, tako e i izvriti, to je
obeao za stanovnike babilonske.
13
Ti, koji stanuje na silnim vodama, bogat blagom, doe kraj tvoj! Svretak je lihvi
tvojoj!
14
Gospod nad vojskama zakleo se je samim sobom: "Ako sam te i napunio ljudima
kao skakavcima ipak e se zapjevati nad tobom dobitna vika."
15
On je stvorio zemlju snagom svojom, on je utemeljio nadzemaljski svijet mudrou
svojom, on je razastro nebo razumom svojim.
16
Kad zaori glas njegov, zaute vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca
munje s dadom, izvodi vihor iz odaja njegovih.
17
Luak je svaki, koji to ne shvaa. Stidjeti se mora svaki umjetnik od livenoga lika
svojega, jer je prijevara liveni lik njegov; nema duha u njemu.
1478
18
Oni su tlapnje, stvari smijene. U vrijeme kazne njihove kraj je njima.
19
Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je on stvoritelj svega, i Izrael je pleme, to je
njegovo. Gospod nad vojskama ime je njegovo.
20
"Ti si mi bio malj, orue bojno: tobom sam satro narode, tobom sam razorio
kraljevstva.
21
Tobom sam satro konja i jahaa. Tobom sam satro kola i vozaa.
22
Tobom sam satro ovjeka i enu. Tobom sam satro starca i dijete. Tobom sam satro
momka i djevojku.
23
Tobom sam satro pastira i stado. Tobom sam satro seljaka i spregu. Tobom sam
satro namjesnike i upravitelje."
24
"A sad u na vae oi platiti Babilonu i svim stanovnicima kaldejskim za svu zlou,
to je uinie Sionu." govori Gospod.
25
"ekaj, sad u na te, goro pogibije", govori Gospod, "koja si opustoila svu zemlju!
Pruit u ruku svoju proti tebi i svalit u te sa hridine i nainit u od tebe goru ognja.
26
Nee uzeti od tebe kamena za krunite ni kamena za temelj. Ne, bit e pusto
vjena," govori Gospod.
27
Zasadite zastavu u zemlju! Zatrubite u rog meu narodima! Posvetite narode za boj
proti Babilonu! Sazovite proti njemu kraljevstva Ararata, Menija i Akenaza!
Podignite proti njemu voe, i dovedite konje, mnogo poput skakavaca!
28
Posvetite proti njemu narode za boj, kralja medijskoga, namjesnike, sve upravitelje
njegove i sve podruje oblasti njegove!
29
Tada e se potresti i zadrhtati zemlja; jer na Babilonu ispunjava se odluka
Gospodnja, da uini podruje babilonsko pustinjom, u kojoj nitko ne stanuje.
30
Junaci Babilona odustaju od boja, ostaju i sjede u tvravama. Usahnula je junaka
snaga njihova. Postali su ene. Opustoene su kue njegove, polomljene prijevornice
njegove.
1479
31
Tekli leti za tekliem, glasnik za glasnikom, da jave kralju babilonskom, da je
grad njegov zauzet sa svih krajeva.
32
Da su brodovi njegovi zaposjednuti bare njegove isuene, ratnici kleknuli.
33
Jer ovako veli Gospod lad vojskama, Bog Izraelov: "Ki je babilonska kao gumno
u vrijeme, kad se nabija. Jo malo, pa je i za nju dolo vrijeme etve."
34
"Nebukadnezar, kralj babilonski, pojeo me je i satro, kao prazan sud bacio me je.
Prodro me je, kao to zmaj napuni trbuh svoj, zatjerao me iz raja mojega.
35
'Bijeda moja neka padne na Babilon!' veli graanstvo Siona. 'Krv moja neka doe
na stanovnike kaldejske!' veli Jerusalem"
36
Zato ovako veli Gospod: "Evo, ja u voditi parbu tvoju! Osvetit u te, osuit u
more njegovo; izvor u njegov osuiti.
37
Babilon e postati gomila kamenja, stan agaljima, pusto, poruga i bez stanovnika.
38
Svi e rikati kao lavovi, zavijati kao lavii.
39
Kad ih upali pohlepa, ugotovit u im gozbu i opojit u ih, da stanu posrtati i upadnu
u vjeni san, iz kojega se vie ne probudie." govori Gospod.
40
Svest u ih na zaklanje kao janjce, kao ovnove i jarce."
41
Ah, kako je zauzet iak i osvojen ures svega svijeta! Kako je Babilon postao uas
meu narodima!
42
Ustalo je more na Babilon: utonu u silne valove njegove.
43
radovi njegovi postae pusto: "zemlja sue i goleti, zemlja, u kojoj vie ne stanuje
ovjek, kroz koju vie ne prolazi ovjek.
44
Pohodit u Bela u Babilonu i istrgat u iz ralja njegovih, to je prodro, Narodi ne e
vie grnuti k njemu. I zidovi su babilonski pali.
45
Izai iz podruja njegova, narode moj! Neka svaki spasi ivot svoj od estokoga
gnjeva Gospodnjega!
1480
46
Nemojte da klone srce vae! Ne bojte se od glasa to e se uti u zemlji, kad jedno
godine doe ovaj glas, druge godine onaj glas, i kad nasilje zavlada u zemlji, i jedan
vladalac ustane na drugoga.
47
"Zato zaista, dolazi vrijeme, kad u pohoditi idole babilonske. Sva e se zemlja
njegova posramiti. Svi e pobijeni njegovi pasti u njemu.
48
Tada e nad Babilonom klicati od radosti nebo i zemlja i sve u njima, kada dou na
njega sa sjevera zatirai." govori Gospod.
49
"I Babilon mora pasti za pobijene Izraelove, kao to su za Babilon pobijeni padali
po cijelom svijetu."
50
Idite, koji umakoste mau! Ne stojte, spominjite se u daljini Gospoda! Prema
Jerusalemu neka se upravlja srce vae!
51
Stajali smo posramljeni, kad usmo za porugu. Stid je pokrio lice nae, jer su tuini
doli u svete stanove Gospodnje.
52
"Zato zaista, dolazi vrijeme," govori Gospod, kad u pohoditi idole njegove. Po
svoj zemlji njegovoj jecat e pobijeni.
53
Da se Babilon sve do neba popne, da sagradi tvravu svoju na visini nepristupnoj,
doi e ipak od mene na njega zatirai." govori Gospod.
54
uj, odjekuje vika iz Babilona, velik razor iz zemlje kaldejske!
55
Jer Gospod zatire Babilon, dokida tamo veliku vrevu. Valovi njegovi bue kao silne
vode, vika se njegova razlijee.
56
Zaista, zatira doe na Babilon. Junaci se njegovi zarobljavaju: lukovi se njegovi
potiru, jer je Gospod Bog plae, koji sigurno plaa.
57
"Njegove knezove i mudrace, namjesnike, upravitelje i ratnike opojit u, da padnu
u vjeni san, iz kojega se vie ne probudie," govori kralj; 'Gospod nad vojskama' ime
je njegovo.
58
Ovako veli Gospod nad vojskama: "iroki zidovi babilonski razorit e se do
temelja, visoka vrata njegova ognjem e se spaliti. Ljudi e se truditi ni za to, narodi
e se muiti za oganj."
1481
59
Ovo je nalog, to ga dade prorok Jeremija Seraji, sinu Nerije, sina Mahsejina, kad
je ovaj sa Zedekijom, kraljem Judinim, poao u Babilon u etvrtoj godini kraljevanja
njegova. Seraja je bio glavni stanoreda.
60
Jeremija je bio napisao u jednu knjigu svu nesreu, to je imala sadi na Babilon,
naime sve ove rijei, to su napisane proti Babilonu.
61
Jeremija ree Seraji: "Kad doe u Babilon, gledaj, da objavi sve ove rijei!
62
Rei e: 'Gospode, ti si se zaprijetio ovomu mjestu unitenjem, da se nitko vie ne
nastani u njemu, ni ovjek ni ivotinja, jer ima biti vjena pustinja.'
63
Kad proita ovu knjigu, privei kamen na nju, baci je u Eufrat
64
I reci: 'Tako e potonuti Babilon i nee se vie podignuti zbog nesree, to u je
pustiti na njega; on e iznemoi.'" Dovle su rijei Jeremijine.
Jeremija, glava 52
1
Dvadeset i jedna godina bila je Zedekiji, kad je postao kralj. Vladao je jedanaest
godina u Jerusalemu. Mati se je njegova zvala Hamutala i bila je ki Jeremije iz
Libne.
2
On je inio, to se nije dopadalo Gospodu, sasvim kako je inio Jojakim.
3
Jer zbog gnjeva Gospodnjega dolo je s Jerusalemom i Judom tako daleko, da ih je
odbacio ispred svojega lica. Zedekija otpade od kralja babilonskoga.
4
U devetoj godini njegova vladanja, desetoga dana desetoga mjeseca, doe
Nebukadnezar, kralj babilonski, sa svom vojskom svojom na Jerusalem Opkolie ga i
nainie opkope unaokolo.
5
Grad ostade opkoljen do jedanaeste godine kraljevanja Zedekijina.
6
Devetoga dana etvrtoga mjeseca bila je glad u gradu postala tako teka, te narod
zemaljski nije vie imao to jesti.
7
Tada zid gradski bi provaljen, i vojnici svi nagnue u bijeg i ostavie grad nou
putem kroz vrata izmeu obadva zida uz vrt kraljev, a Kaldejci su drali grad
opkoljen. Okrenue prema ravnici jordanskoj.
1482
8
Ali ete kaldejske potjerae kralja i stigoe Zedekiju u polju jerihonskom, izakako
ga je bila ostavila sva vojska njegova i razbjeala se.
9
Uhvatie kralja i dovedoe ga kralju babilonskom u Riblu u podruju hamatskom.
Taj mu izree presudu.
10
Kralj babilonski dade sinove Zedekijine poklati na njegove oi i sve knezove
Judine pogubi u Ribli.
11
A Zedekiju dade oslijepiti i u okove staviti. Tada ga dade kralj babilonski odvesti u
Babilon i u zatvoru ga drati do smrti njegove.
12
Desetoga dana petoga mjeseca, t. j. u devetnaestoj godini kraljevanja
Nebukadnezara, kralja babilonskoga, doe u Jerusalem Nebuzaradan, zapovjednik
tjelesne strae, koji je pripadao osobnoj slubi kralja babilonskoga,
13
I popali hram Gospodnji, palau kraljevsku i sve kue u Jerusalemu. Sve
znamenitije zgrade dade popaliti.
14
Sve zidove jerusalemske unaokolo ruile su sve ete kaldejske, to su stajale pod
zapovjednikom tjelesne strae.
15
Jedan dio malih ljudi i ostatak naroda, to je jo bio preostao u gradu, tako isto
prebjegne, to su bile prebjegle kralju babilonskom i ostatak zanatlija odvede
Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae.
16
A jedan dio malih ljudi u zemlji ostavi Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae,
kao vinogradare i seljake.
17
Stupove mjedene u hramu Gospodnjem, podnoja i more mjedeno u hramu
Gospodnjem razbie Kaldejci i svu mjed od njih odvukoe u Babilon.
18
l lonce, lopate, noeve, vreve, zdjele i sve posue mjedeno, to se upotrebljavalo
kod slube Boje, uzee.
19
I umivaonice, tave, kropionice, lonce, svijenjake, kadionice i ae, to je sve bilo
od zlata i srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne strae.
20
Obadva stupa, jedno more, dvanaest volova mjedenih, to su bili pod njim, i klupe,
to ih bio dao nainiti kralj Salomon za hram Gospodnji, mjedi svega ovoga posuda
1483
nije bilo mjere.
21
to se tie stupova, jedan je stup bio visok osamnaest lakata, i konac od dvanaest
lakata bio je potreban, da ga obuhvati; bio je etiri prsta debeo i unutra upalj.
22
Odozgo na njemu bilo je oglavlje mjedeno. Oglavlje bilo je visoko pet lakata.
Pletenice sa ipcima ovijale se oko oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio je i drugi stup
sa ipcima.
23
A bilo je dvadeset i est ipaka, to su lebdili slobodno. Svih je ipaka bilo sto oko
pletenice.
24
Zapovjednik tjelesne strae uze sa sobom velikoga sveenika Seraju i drugoga
sveenika Sefanija i tri vratara.
25
Dalje uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i sedam ljudi iz
blie okoline kraljeve, koji se naoe u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji
je popisivao narod u zemlji za vojnu slubu, i ezdeset ljudi iz naroda zemaljskoga,
koji se naoe u gradu.
26
Ove dakle uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, i odvede ih l Riblu kralju
babilonskom.
27
A kralj babilonski dade ih pobiti i pogubiti u Ribli u zemlji hamatskoj. Tako on
odvede Judu iz zaviajne zemlje njegove.
28
Ovo je broj ljudi, to ih Nebukadnezar odvede u ropstvo: u sedmoj godini tri tisue
i dvadeset i tri Judejca,
29
U osamnaestoj godini Nebukadnezarovoj osam stotina i trideset i dvije due iz
Jerusalema.
30
U dvadeset i treoj godini Nebukadnezarovoj; odvede u ropstvo Nebuzaradan,
zapovjednik tjelesne strae, Judejaca sedam stotina i etrdeset i pet dua, svega etiri
tisue i est stotina dua.
31
U trideset sedmoj godini, otkako se odvede Jojakin, kralj Judin, u dvanaestom
mjesecu, dvadeset petoga dana u mjesecu, EvilMerodak, kralj babilonski, u godini
svojega nastupa vlade pomilova Jojakina, kralja Judina, i izvadi ga iz tamnice.
1484
32
On se razgovori prijateljski s njim i namjesti mu prijestolje vie prijestolja drugih
kraljeva, koji se naoe kod njega u Babilonu.
33
Smio je skinuti sa sebe haljine tamnike i svagda kod njega jesti, dokle je ivio.
34
Njegovo uzdravanje, to je bilo trajno, davalo mu se iz dan u dan, dokle je ivio,
od kralja babilonskoga do smrti njegove.
1485
Tualjke
Tualjke, glava 1
1
Ah, kako lei pust grad nekada bogat stanovnicima! Udovica je postao nekada
gospodarica narodima. Nad zemljama nekada kneginja postade podanica.
2
Gorko plae nou suze mu na obrazima. Nikoga nema, da ga utjei, od svih
milosnika njegovih. Svi prijatelji njegovi postae mu nevjerni, postae mu neprijatelji.
3
Iseli se Juda od jada, od ljutoga ropstva, boravi sad meu neznabocima, ne nakazi
mira: svi tlaitelji njegovi hvataju ga u tjeskobi.
4
Putovi na Sion tuguju, jer nitko ne dolazi na blagdan, Sva su vrata njegova pusta;
sveenici njegovi uzdiu. Djevojke su njegove pune jada; i sam je jadan.
5
Tlaitelji njegovi dooe na vlast; neprijatelji se njegovi raduju; jer ga Gospod rinu
u alost zbog svih grijeha njegovih. Djeca njegova idu u ropstvo pred tlaiteljem.
6
Pade sa sionske keri sav sjaj njezin. Knezovi su njezini kao ovnovi bez panjaka.
Vuku se tamo posve iznemogli pred goniem.
7
U vrijeme svoje muke i nevolje spominje se Jerusalem sve krasote, to ju je imao u
dane davne; sada narod njegov pada u ruke neprijateljeve, a nitko mu ne pomae.
Neprijatelji to gledaju i propasti se njegovoj smiju.
8
U krivnju je zapleten Jerusalem; zato posta ogavan. Svi laskavci njegovi preziru ga:
vidjee golotinju njegovu. A on sam uzdie i okree se natrag.
9
Neistoa pokriva skute njegove; nije mislio na kraj svoj. Zato je pao tako duboko;
nije imao nikoga da ga potjei. "Gospode, pogledaj nevolju moju: jer se je ponio
neprijatelj!"
10
Tlaitelj posee rukom na sve blago njegovo. Morao je vidjeti, kako prodiru u
svetite njegovo neznaboci, kojima si zabranio pristup u zajednicu svoju.
1486
11
Sav narod njegov uzdie traei kruha. Za jelo daje nakit svoj, da produlji ivot.
"Ah, Gospode, vidi ipak i pogledaj, kako sam veoma prezren!"
12
"Vi svi, koji prolazite putem, pogledajte i vidite, ima li boli, kakva je moja, koja me
pogodila, kad me Gospod rinuo u alost u dan estokoga gnjeva svojega!
13
S visine posla oganj u nutrinu moju za kaznu. Postavi mreu nogama mojim,
prebaci me. Ostavi me bez pomoi, te jednako tugujem.
14
Opremljen je jaram grijeha mojih, privezala ga je ruka njegova. Bio mi je metnut na
vrat, i skri se snaga moja. Gospod me predade takvima, kojih ne mogu prevladati.
15
Sve je junake moje ugrabio Gospod usred mene. Sazvao proti meni sveanost, da
pogubi ratnike moje. Gospod je sam kao groe u kaci izgazio djevojku ker Judinu.
16
Zato ja moram gorko plakati; oko moje pliva u suzama. Daleko je od mene
utjeitelj, koji bi me okrijepio. Postiena su djeca moja, jer je nadvladao neprijatelj."
17
Sion prua ruke svoje; nema mu utjeitelja. Gospod je podigao unaokolo proti
Jakovu neprijatelje njegove, Jerusalem posta kod njih gadan.
18
"Gospod je jedini pravedan; jer ja sam mu prkosio. ujte, svi narodi, i vidite bol
moju! Djevojke moje i mladii moji otidoe u nevolju.
19
Pozvao sam milosnike svoje, ali su oni bili nevjerni. Sveenici moji, starjeine
moje poginue u gradu traei jela, da produlje ivot svoj.
20
Pogledaj, Gospode, kako mi je teko; nutrina moj a gori! U grudima mi se prevre
srce; jest, velik je bio prkos moj! Vani bjesni ma, a unutra smrt.
21
uli su, kako jecam, ali ne naoh nikakva utjeitelja. Svi su neprijatelji moji uli za
nesreu moju, radosni, da si to uinio, da si poslao dan, kojim si zaprijetio. Nek ih
pogodi kao mene!
22
Nek izae pred lice tvoje sva zloa njihova! Tada uini njima, to si uinio meni za
sve grijehe moje." Jer su bez broja uzdasi moji, slabo je srce moje."
1487
Tualjke, glava 2
1
Ah, kako naoblai Gospod u gnjevu svojemu ker sionsku! Baci s neba na zemlju
sjaj Izraelov, ne pomisli na podnoje nogu svojih u dan gnjeva svojega.
2
Netedice uniti Gospod sva polja Jakovljeva, Porui u gnjevu svojemu tvrave
keri Judine. Porui u prah, oskvrni kraljevstvo, knezove njegove.
3
Slomi u estini gnjeva svojega svu snagu Izraelovu. Potegnu natrag desnicu svoju
od neprijatelja, raspali se na Jakova kao oganj plameni, to prodire sve.
4
Kao neprijatelj natee luk svoj, kao protivnik prui desnicu svoju; to obraduje oko,
sve to uniti u atoru keri sionske. Izli gnjev svoj kao oganj.
5
Kao neprijatelj pokaza se Gospod, uniti Izraela, uniti sve palae njegove, srui
tvrave njegove, nagomila na ker Judinu jad na jad.
6
Pogazi kao lijehu hram njegov, porui svetite njegovo. Gospod vre u zaborav na
Sionu blagdane i subotu. U estokom gnjevu svojemu odbaci kralja i sveenika.
7
Pogrdi Gospod rtvenik svoj, zamrzi na svetite svoje. Pusti da padnu u ruke
neprijatelju zidovi dvorova njegovih. Stade ih vika u kui Gospodnjoj kao u dan
blagdana.
8
Odlui Gospod da uniti zidove keri sionske. Rastee mjerako ue i ne ustavi ruke
svoje kod ruenja. Raalosti opkop i zid; tugovali su skupa.
9
Utonue u zemlju vrata njezina; polomi i razbi prijevornice njezine. Kod
neznaboaca su klali njezin, knezovi njezini. Nema vie zakona. I proroci njezini ne
dobivaju vienja od Gospoda.
10
utei sjede na zemlji starci keri sionske, posuli su prahom glavu svoju, vreom se
ogrnuli. Pognule k zemlji glavu svoju djevojke jerusalemske.
11
Ispadoe mi oi od plaa; grudi moje hoe da puknu. Sav mi je ivot otet zbog pada
keri moga naroda, jer dijete i nejae ginu na ulicama gradskim.
12
Svojim materama viu: "Gdje je kruh?" Ginu kao smrtna rana na ulicama gradskim,
izdiu duu svoju na grudima matera svojih.
1488
13
to da ti predoim, im da te izjednaim, keri jerusalemska? Kakvu u ti priliku
nai, da te utjeim, djevojko, keri sionska? Jer je velika kao more nesrea tvoja; tko
da te iscijeli?
14
Proroci tvoji navjeivali ti la i prijevaru, nijesu otkrivali krivnje tvoje, da okrenu
sudbinu tvoju. Samo su ti utvare govorili, da te prevare i zavedu.
15
Nad tobom pljeskaju rukama svi, koji prolaze putem. iu i mau glavom nad
kerju jerusalemskom: "To li je grad, za koji su govorili da je najljepi, milina svemu
svijetu?"
16
Otvaraju usta na te svi neprijatelji tvoji. kripe zubima, iu i viu: "Ha, mi
prodrijesmo! Jest, ovo je dan naega nadanja; doekasmo ga, doivjesmo!"
17
Svrio je Gospod, to je naumio, prijetnju svoju ispunio, koju je davno rekao:
razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, uinio je ponosnim protivnik
tvoje.
18
O povii gore visoko Gospodu, djevojko, keri sionska! Daj da teku suze tvoje kao
potok dan i no! Ne daji sebi nikada mira; neka se oko tvoje nikada ne odmori!
19
Ustani! Tuguj glasno ob no, u poetku strae! Izlijevaj srce svoje kao vodu pred
licem Gospodnjim! Podii k njemu ruke svoje za ivot djece svoje, to ginu od gladi
na uglovima svih ulica!
20
"Gospode, vidi ipak i pogledaj, kojemu si uinio ovako! Jesu li smjele ene jesti
plod tijela svojega, djeicu svojega staranja? Je li se smjelo u svetitu Gospodnjem
ubijati sveenika i proroka?
21
Na ulicama lee na zemlji djeak i starac. Djevojke moje i mladii moji padoe od
maa. Ti i ih pobio u dan gnjeva svojega, poklao si ih okrutno
22
Sazvao si kao na blagdan odasvud one, koji me strae. U dan gnjeva Gospodnjega
nije bio nitko, koji bi utekao i umaknuo. Koje othranih i brino odgojih, njih mi
neprijatelj moj pobi.
Tualjke, glava 3
1
Ja sam, koji sam iskusio nevolju od pruta gnjeva njegova.
1489
2
Potisnuo me je i potjerao u taman mrak.
3
Proti meni obraa ruku svoju uvijek iznova povazdan.
4
Uinio je, da uvene tijelo moje, koa moja, polomio je kosti moje.
5
Sazidao je i nagomilao oko mene otrovnu nevolju.
6
U tamu me obavio kao mrtvace davnih vremena.
7
Ogradio me, da ne izaem, oteao mi okove moje.
8
Kad viem i zovem, on ne uje vapaja mojega,
9
Zazidao je putove moje tesanim kamenom, povaljao stazu moju.
10
Bio mi je kao medvjed to vreba, lav u skrivalitu.
11
Odvukao me s puta, razderao me. Pustio me da uginem.
12
Nategao luk svoj, stavio me za biljegu strijeli svojoj.
13
Probo mi bubrege strijelama iz tobolca svojega.
14
Postao sam podsmijeh svemu narodu svojemu, ruglo njihovo svaki dan.
15
Nasitio me gorinom; dao mi pelin da pijem.
16
Polomio mi zube kamenjem, dao mi pepeo da jedem.
17
Uzeo si mir dui mojoj, zaboravio sam sreu.
18
Rekoh: "Ode mi ivot, ufanje moje u Gospoda."
19
Spomeni se nevolje moje, tumaranja mojega, pelina gorkoga!
20
Mnogim mudrovanjem skuena je u meni dua moja.
21
Ovo u pomisliti u sebi, iz toga u ufanje crpsti:
1490
22
Milost je Gospodnja, da nijesmo sasvim uniteni, neiscrpljivo je milosre njegovo.
23
Ponavljaju se svako jutro. Vrlo je velika vjernost tvoja.
24
Velim: "Gospod je dio moj; zato se ufam u njega."
25
Gospod je dobrostiv onome, koji ga eka, dui, koja ga trai.
26
Dobro je mirno ekati pomo Gospodnju.
27
Dobro je svakome nositi jaram svoj od mladosti.
28
Neka sjedi sam i uti, cad mu on dosudi!
29
Neka prigne k prahu usta svoja; moda jo ima ufanja!
30
Neka podmetne obraz svoj onome, koji ga bije, nek se najede sramote!
31
Jer Gospod ne odbacuje za vazda,
32
Ako i dosudi nevolju: on se i smiluje u veliini milosti svoje;
33
Jer on iz naslade ne rui i ne rascvili ljude.
34
Kad su gazili nogama sve zarobljenike u zemlji,
35
Kad su izvrtali pravo ovjeka pred oima Svevinjega,
36
Kad su tlaili ovjeka pred sudom: ne vidi li to Gospod?
37
Tko je taj, koji je zapovjedio i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio?
38
Ne dolazi li nesrea i srea po zapovijedi Svevinjega?
39
Zato se tui ovjek, koji jo ivi, ovjek zbog kazni svojih?
40
Ispitajmo, pretraimo putove svoje, obratimo se Gospodu!
41
Podignimo srce i ruke k Bogu u nebu!
1491
42
Grijeili smo i bunili smo se; tada nam nijesi oprostio.
43
Obavio si se gnjevom, progonio si nas, ubijao netedice;
44
Zaogrnuo si se u oblak, da vie ne prodre molitva;
45
Uinio si od nas smee, izmet usred naroda.
46
Razjapili usta svoja proti nama svi neprijatelji nai.
47
Zadesi nas groza i jama, unitenje i zatiranje.
48
Potoci vode teku iz oiju mojih zbog pada keri naroda mojega.
49
Oi moje liju suze bez prestanka,
50
Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.
51
Oko moje mui duu moju zbog svih keri grada mojega.
52
Tjerali su me kao pticu neprijatelji moji ni za to.
53
Svaljivali su u jamu ivot moj, bacali kamenje na me.
54
Vode su pokrile glavu moju; pomislio sam: "Izgubljen sam."
55
Tada sam zazvao, Gospode, l ime tvoje iz dubine jame.
56
Ti si uo zaziv moj: "Ne zatiskuj uha svojega vapaju mojemu!"
57
Bio si blizu mene, kad sam te zvao, rekao si: "Ne boj se!"
58
Vodio si, Gospode, stvar moju, izbavljao si ivot moj.
59
Vidio si, Gospode, krivdu moju; pribavi mi pravicu!
60
Vidio si svu osvetljivost njihovu, sve osnove njihove proti meni.
61
uo si ruganje njihovo, Gospode, sve osnove njihove proti meni,
1492
62
Mojih protivnika govore i spletke proti meni povazdan.
63
Pogledaj sjedenje i ustajanje njihovo: ja sam podsmjenica njihova.
64
Gospode, ti e im platiti po djelu ruku njihovih.
65
Zaslijepit e srca njihova; kletva tvoja na njih!
66
Ti e ih u gnjevu progoniti, unititi ih pod nebom, Gospode!
Tualjke, glava 4
1
Ah, kako je poblijedjelo zlato, kako se je pokvarila kovina plemenita! Razasuto je
sveto kamenje po uglovima svih ulica.
2
Plemeniti sinovi Siona, neko zlatom izmjereni, kako su cijenjeni kao zemljani
sudovi, kao djelo ruke lonarove!
3
I agalji podaju grudi, doje mlade. Ki naroda mojega okrutna je kao nojevi
pustinje.
4
Jezik je nejaetu prionuo za nepce od zei. Djeica su iskala kruha, a nitko im ga
nije lomio.
5
Koji su neko jeli poslastice, ginu na ulici. Koje su nosili na grimizu, valjaju se u
blatu.
6
Jer je krivnja keri naroda mojega bila vea od grijeha Sodome, koja je bila sruena
u as, a da se nijesu trudile ruke.
7
Knezovi njezini sjali su jasnije od snijega, bjelje od mlijeka. Crvenije bilo je tijelo
njihovo od korala, lik je njihov bio kao safir:
8
Ali je lice njihovo postalo crnje od ae, ne poznaju se na ulicama. Koa im se
prilijepila za kosti, osuila se kao drvo.
9
Sretniji je tko je pao od maa, negoli tko je poginuo od gladi: polagano ginu oni od
nestaice hrane.
1493
10
Kuhale su vlastitom rukom njene ene djecu svoju. Ona su im bila hrana, kad je
padala ki naroda mojega.
11
Iscrpao je Gospod gnjev svoj, izlio je jarost srdbe svoje, oganj je na Sionu
raspalio, to prodrije tvre njegove.
12
Nikada nijesu pomislili kraljevi zemaljski, ni svi stanovnici zemaljski, da bi uli
tlaitelj i neprijatelj na vrata Jerusalema.
13
Dogodilo se to za grijehe proroka njegovih, za opaine sveenika njegovih, koji su
prolijevali usred njega krv pravednika.
14
Vrludali su kao slijepci po ulicama, okaljani krvlju, da se ovjek nije mogao dotai
haljina njihovih.
15
Vikali su im: "Natrag, neist, natrag, natrag! Ne dodijevajte ga se!" Kad bi bjeali i
skitali se, tada bi se govorilo meu neznabocima: "Ne smiju dalje boraviti."
16
Lice ih je Gospodnje rasulo; on ih vie ne moe. Prezirali su ast sveenika, nijesu
tedjeli staraca.
17
Oi nae uzalud eznu jo uvijek za pomoi. Na straari svojoj ekali smo narod,
koji ne pomae.
18
Sprijeie nam, vrebajui nam korake, da hodimo po ulicama svojim. Svretak je
na bio, dani se nai navrili; jest, doao je svretak na.
19
Progonitelji nai bili su jo bri od orlova nebeskih. Gonili su nas po gorama,
vrebali nas u pustinji
20
Bio je na ivotni dah, pomazanik Gospodnji, uhvaen u jame njihove, a za njega
smo mislili: "U sjeni njegovoj ivjet emo meu narodima."
21
Raduj se i veseli, keri edomska, koja stanuje u zemlji Usu! I na te e jo doi
asa; opit e se i otkrit e se.
22
Krivnja je tvoja unitena, keri sionska; on te vie ne izgoni. On e kazniti krivnju
tvoju, keri edomska, otkrit e grijehe tvoje.
1494
Tualjke, glava 5
1
Spomeni se, Gospode, to nas je zadesilo! Pogledaj i vidi sramotu nau!
2
Batina naa dopade drugima, kue nae strancima.
3
Sirote smo, bez oca, matere nae kao udovice.
4
Pijemo za novac vodu svoju, moramo plaati za drva vlastita.
5
Na vratu su nam tlaitelji iscrpljeni smo i ne nalazimo mira.
6
Pruili smo ruku Egiptu i Asiriju, da se nasitimo.
7
Oci su nai sagrijeili i nema ih vie. Opaine njihove moramo mi nositi.
8
Sluge su gospodari nad nama; nitko nas ne izbavlja iz ruku njihovih.
9
Donosimo sebi kruh sa strahom za ivot od maa u pustinji.
10
Kao pe gori koa nas u eravici gladi.
11
Sramotili su ene na Sionu, djevojke po gradovima Judinim.
12
Knezovi su bili vjeani od l njih, prezrena je bila ast staraca.
13
Mladii nose mlin; pod teretom drva posru djeaci.
14
Na vratima ne sjede vie starci; mladie ne sjedinjuje igra.
15
Nestalo je radosti srcu naemu, igra se naa pretvorila u alost.
16
Pala nam je kruna s glave; teko nama, to smo sagrijeili!
17
Stoga je srce nae oslabilo, stoga je oko nae potamnjelo:
18
Zbog gore Siona, to je opustjela, i lisice brzaju po njoj.
19
Ti, Gospode, stoluje u vijeke, prijestolje tvoje stoji odvijeka dovijeka.
1495
20
Zato hoe da nas zaboravi dovijeka, da nas ostavi zauvijek?
21
Obrati nas, Gospode, k sebi! Mi se vraamo natrag. Ponovi dane nae kako su bili
prije!
22
Ili si nas zar sasvim odbacio? Srdi li se na nas toliko?
1496
Ezekiel
Ezekiel, glava 1
1
U tridesetoj godini, u etvrtom mjesecu, peti dan toga mjeseca, kad sam boravio
meu zarobljenicima na rijeci Kebaru, otvori se nebo i vidjeh vienja boanska.
2
Peti dan toga mjeseca, u petoj godini iza odvoenja kralja Jojakina,
3
Doe rije Gospodnja Ezekielu, sinu sveenika Buzija u zemlji Kaldejaca na rijeci
Kebaru, i ruka Gospodnja doe ondje na njega.
4
Imao sam ovo vienje: "Sa sjevera udari vihor sa silnim oblakom, punim ognja, to
je buktio. Okruivala ga je svjetlost, a iznutra je sjao kao svjetlac u ognju.
5
Posred njega prikazae se prilike, to su bile nalik na etiri iva bia. Izgled njihov
bio je ovaj: Imala su priliku ovjeju.
6
Svako je imalo etiri lica i svako od njih etiri krila.
7
Noge njihove bile su prave i stope njihove kao u teleta. Sijevale su kao mjed
blistava.
8
Ruke ovjeje pokazale se pod krilima njihovim na sve etiri strane, lica njihova i
krila njihova.
9
Krila su se njihova doticala nijesu se okretala, kada bi ila; svako je bie ilo
naprema se.
10
Izgled lica njihova bio je ovaj: sprijeda imala su lice ovjeje, zdesna lice lavovo,
slijeva lice volujsko, unutra lice orlovo, u sva etiri bia.
11
Krila su njihova bila gore ispruena. Sa dva su se doticala, a sa dva su prekrivala
tjelesa svoja.
12
Svako je ilo pravo naprema se. Kamo ih je duh tjerao da idu, tamo su ila. Nijesu
se okretala, kada bi ila.
1497
13
U sredini bia bilo je neto, to je izgledalo kao ivo ugljevlje, kao baklje. Ove su
ile izmeu bia tamo i amo. Oganj je imao svijetao sjaj, i munje su izlazile iz ognja.
14
Bia su trala tamo i amo, tako da je izgledalo, kao da su munje sijevale.
15
Kad sam promatrao bia, vidjeh toak uz bia na zemlji na etiri strane njihove.
16
Tokovi i naprava njihova imali su izgled krizolita. Sva etiri imala su jedan isti
oblik. Izgledali su i bili su tako izraeni, kao da bi jedan toak iao kroz drugi.
17
Kad su trali, mogli su se kretati na sve etiri strane. Pri vonji nijesu se trebali
okretati.
18
Naplatnice su njihove bile vrlo visoke i strane za gledanje. Unaokolo bile su
naplatnice pune oiju u sva etiri!
19
Kad bi se bia kretala naprijed, trali su i tokovi uz njih, i kad bi se bia podigla
od zemlje, podigli su se i tokovi.
20
Kamo bi ih duh tjerao da idu, tamo su ili tokovi, to bi se Podizali zajedno s
njima; jer je dah bia bio u tokovima.
21
Kada su se kretala bia, ili su i tokovi s njima; kada bi ona stala, stali bi i ovi.
Kada bi se ona podizala od zemlje, podizali su se tokovi istodobno s njima; jer je
duh bia bio u njima.
22
Nad glavama bia bilo je vidjeti neku vrstu svoda nebeskoga iz divna kristala, to
se je prostirao gore nad glavama njihovim.
23
Pod svodom nebeskim bila su krila njihova pruena, jedna prema drugima, dva od
svakoga; dva druga, to su ih mala, prekrivala su tijela njihova.
24
uo sam huku krila njihovih, to je bila kao huka mnogih voda, kao grmljavina
Svemonoga. Kad bi ila, bila je glasna huka kao graja u taboru.
25
Kad bi stala, spustila bi se mirno krila njihova. I zaori glas iznad svoda nebeskoga,
to je bio nad glavama njihovim. Kad bi stala, spustila bi se mirno krila njihova.
26
Iznad svoda nebeskoga, to se je nalazio nad glavama njihovim, bilo je neto, to je
izgledalo kao safir kamen i bilo kao prijestolje. Na njemu gore, to je bilo kao
1498
prijestolje, hila je prilika, to je izgledala kao ovjek.
27
Vidjeh neto kao sjajan svjetlac, neto, to je izgledalo kao oganj naokolo. Od
bedara gore i od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega.
28
Kao to izgleda duga, kad se pojavi u dane dada, tako je izgledala svjetlost oko
njega. To je bio izgled prikazanja slave Gospodnje. Ja je vidjeh i padoh niice na
svoje lice. Tada sam uo glas jednoga koji je govorio.
Ezekiel, glava 2
1
On mi ree: "Sire ovjeji, postavi se na noge svoje; jer hou da govorim s tobom!"
2
Tada doe duh u mene kad mi je on govorio, i postavi me na noge moje; i sluao
sam onoga, koji se je razgovarao s menom.
3
On mi ree: "Sine ovjeji, ja te aljem k sinovima Izraelovim, k plemenima
odmetnikim, koji se pobunie proti meni. Oni i oci njihovi grijeili su proti meni sve
do dana dananjega.
4
To su sinovi drska obraza i otvrdnula srca. K njima te aljem Reci im: "Ovako veli
svemogui Gospod.
5
I posluaju li ili ne posluaju jer su rod nepokoran , neka ipak znaju, da je prorok
meu njima.
6
A ti, sine ovjeji, ne boj ih se i ne plai se njihovih rijei, iako je oko tebe draa i
trnje i boravi meu skorpionima! Ne boj se njihovih rijei! Ne dri pred njihovim
licem, jer su rod nepokoran!
7
Navjeuj im rijei moje, posluali ili ne, jer su uporni.
8
Ali ti, sine ovjeji, sluaj, to u ti izrei! Ne budi nepokoran kao taj rod uporni!
Otvori usta svoja i jedi to ti dadnem!"
9
Tada vidjeh ruku pruenu prema meni i u njoj svitak knjige.
10
On ga razvi preda mnom. Bio je ispisan na prednjoj strani i na suprotnoj strani. Bili
su u njem napisani pla, uzdisaji i jauci.
1499
Ezekiel, glava 3
1
On mi ree: "Sine ovjeji, pojedi to je pred tobom; pojedi taj svitak, onda idi i
govori kui Izraelovoj!"
2
Otvorio sam usta svoja, i on mi dade svitak da jedem.
3
I ree mi: "sine ovjeji, uzmi taj svitak, to ti ga dajem, u sebe i pusti da ue u tvoju
nutrinu!" Ja ga pojedoh, i bio mi je u ustima sladak kao med.
4
Nato mi zapovjedi: "Sine ovjeji, ustani, idi kui Izraelovoj i govori im u moje
ime!
5
Jer se ne alje k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego kui
Izraelovoj;
6
I ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima rijei ne
razumije. Kad bih te poslao k njima, posluali bi te.
7
Ali te kua Izraelova nee posluati, jer i mene nee da posluaju, jer je sva kua
Izraelova tvrda obraza i otvrdnula srca.
8
Ali evo, inim tvoj obraz tvrdim kao njihov i elo tvoje tako tvrdo kao njihovo.
9
Kao dijamant, tvre od hridine, inim ti elo. Ne boj ih se, ne dri pred licem
njihovim, jer su rod nepokoran."
10
Dalje mi ree: "Sine ovjeji, uzmi sve rijei, to ti ih priopujem, u srce svoje i
sluaj ih uima svojim!
11
Ustani, idi k zarobljenicima, k sinovima naroda svojega, govori im i reci: 'Ovako
veli svemogui Gospod,' posluali ili ne posluali!"
12
Tada me podie duh gore. uo sam za sobom glasan, silan i um, kada se die sa
svojega mjesta slava Gospodnja,
13
Naime huku krila onih bia, to se jedna drugih doticala, i prasku tokova uz njih.
Bio je glasan, silan um.
1500
14
Duh me dakle podie gore, uze me, i ja sam ozbiljno iao u uzbuenosti duha
svojega; jer je ruka Gospodnja teko leala na meni.
15
Tako dooh k zarobljenicima u TelAbib, koji su stanovali na rijeci Kebaru, gdje
su se bili naselili. Ondje sam boravio sedam dana posve uzbuen meu njima.
16
Poslije sedam dana doe mi rije Gospodnja.
17
"Sine ovjeji, postavio sam te straarem kui Izraelovoj. Kad uje rije iz mojih
usta, opomenut e ih u moje ime.
18
Kad kaem bezboniku: 'Poginut e!' a ti ga ne opomene i ne progovori mu, da
odvrati bezbonika od opakog puta njegova i da ga sauva u ivotu, to e bezbonik
poginuti zbog svoje opaine; ali u krv njegovu iskati iz tvoje ruke.
19
Ako li ti opomene Bezbonika a on se ne vrati od bezbonosti svoje i od opakog
puta svojega, to e on poginuti zbog opaine svoje; a ti si spasio duu svoju.
20
Ako se pravednik odvrati od pravednosti svoje i ini zlo, to u mu ja podmetnuti na
to e se spotai, da pogine. Ako ga ti tada nijesi opomenuo, to e on poginuti zbog
opaine svoje, i pravedna djela njegova, to ih je inio, nee se dalje spominjati; ali u
krv njegovu iskati iz tvoje ruke.
21
Ako li si ti njega, pravednika, opomenuo, da on, pravednik, ne grijei vie, i on ne
grijei vie, to e pravednik ostati u ivotu; jer se je dao opomenuti, i ti si spasio duu
svoju.
22
Ondje doe ruka Gospodnja na me, i on mi zapovjedi: "Ustani, izai na ravnicu u
dolini! Ondje u govoriti s tobom."
23
Ustadoh i izaoh na ravnicu u dolini. Ondje vidjeh gdje stoji slava Gospodnja, kako
sam je bio gledao na rijeci Kebaru, i ja padoh niice na svoje lice.
24
Ali doe duh na me i postavi me na noge moje. On mi ree: "Idi, zatvori se u kuu
svoju!
25
Sine ovjeji, evo: "metnut e na te konopce i svezat e te njima. Ti onda nee
izlaziti meu njih.
1501
26
Ja u uiniti da ti se jezik prilijepi za nepce tvoje, i ti e zamuknuti i nee im biti
opominja; jer su rod nepokoran.
27
Ali kad progovorim s tobom, otvorit u ti usta, i ti e im navijestiti: 'Ovako veli
svemogui Gospod.' Tko e sluati, neka slua! Tko nee sluati, neka ne slua, jer su
rod nepokoran.
Ezekiel, glava 4
1
Sine ovjeji, uzmi opeku, metni je preda se, izrei na njoj grad, naime Jerusalem!
2
Onda otvori proti njemu opsadu, sagradi kule opsadne proti njemu i iskopaj opkop
proti njemu! Onda postavi tabor proti njemu i namjesti unaokolo zidodere proti
njemu!
3
Potom uzmi tavicu gvozdenu i metni je kao gvozden zid izmeu sebe i grada! Tada
baci na njega poglede prijetnje, kao da bi on bio opsjednut, i kao da si ti opsjedatelj
njegov! To je kob kui Izraelovoj.
4
Onda lei na lijevu stranu svoju i metni na nju krivnju kue Izraelove; koliko dana
odlei na njoj, toliko e nositi krivnju njihovu.
5
Ja u ti godine grijeha njihovih raunati kao isto toliko dana, naime trista i devedeset
dana, za kojih e nositi krivnju kue Izraelove.
6
Kad ih navri, lei opet na desnu stranu i uzmi na sebe krivnju kue Judine za
etrdeset dana; za svaku godinu raunam ti jedan dan.
7
Pritom e upraviti lice svoje na opsadu Jerusalema. Miica tvoja neka je ispruena!
Tako e prorokovati proti njemu.
8
Evo, ja meem konopce na te, da se ne moe okrenuti s jedne strane na drugu, dok
ne navri dane tjeskobe svoje.
9
Uzmi penice, jema, boba, lee, prohe i grahorice, saspi to u jedan sud i naini sebi
od toga kruh! Dokle odlei na svojoj strani, trista i devedeset dana, to e jesti.
10
Jelo tvoje, kojim e se hraniti, neka iznosi izmjereno dvadeset ekela na dan; jedi
ga na rokove!
1502
11
I vodu e piti na mjeru, naime jednu estinu ina; pij je na rokove!
12
Kruh e jesti pripravljen kao jemen kola; na njihove oi pei e ga na neisti
ovjejoj.
13
I ree Gospod: "Isto e tako sinovi Izraelovi jesti neista jela meu neznabocima,
kamo u ih odagnati."
14
Tada rekoh: "Ah, svemogui Boe, nikada se nijesam okaljao neistim; mesa od
palih ili razdrtih ivotinja od mladosti do sada nijesam jo nikada jeo; meso
pokvareno nije jo nikada ulo u usta moja."
15
On mi odgovori: "Dobro, dopustit u ti goveu balegu mjesto ovjeje neisti; stim
moe ispei kruh svoj."
16
Dalje mi ree: "Sine ovjeji, evo, ja u u Jerusalemu slomiti tap kruha. Oni e
morati jesti kruh na mjeru i u tjeskobi. I vodu e morati piti na mjeru i grozi.
17
Oni e imati oskudicu na kruhu i vodi, i jedan kao drugi ginut e i ieznut e zbog
krivnje svoje.
Ezekiel, glava 5
1
A ti, sine ovjeji, uzmi ma otar! Upotrijebi ga kao britvu za se i pusti je preko
glave svoje i preko brade svoje! Onda uzmi tezulju i razdijeli vlasi!
2
Jednu treinu spali usred grada, kad bude vrijeme opsade Drugu treinu uzmi i
isijeci je maem oko grada! Posljednju treinu razaspi u vjetar! Ja u trgnuti ma za
njima.
3
Od toga uzmi malo i zavei u skut haljine svoje!
4
Od toga uzmi opet neke, baci ih u oganj i spali ih! Odatle e izai oganj na svu kuu
Izraelovu.
5
Ovako veli svemogui Gospod: "Tako biva s Jerusalemom. Postavio sam ga usred
naroda i oko njega, zemlje.
6
Ali se je pokazao proti zakonima mojim nepokoran i radio je bezbonije nego
neznaboci; ogrijeio se je o zapovijedi moje vema nego zemlje oko njega; jer su
1503
prezreli moje zapovijedi i nijesu hodili po mojim zakonima."
7
Zato veli svemogui Gospod: "Jer ste bili nepokorniji od neznaboaca oko vas, jer
nijeste hodili po mojim zakonima i nijeste izvravali mojih zapovijedi, pa ni po
zapovijedima neznaboaca oko vas nijeste radili.
8
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Evo, i ja u doi na te i u sredili tvojoj odrat
u sud pred ocima naroda.
9
Zbog svih gadova tvojih uinit u ti, to jo nijesam uinio nikada; to tako neu
vie uiniti nikada.
10
Zato e u sredini tvojoj oci jesti djecu svoju i djeca oce svoje. Izvrit u na tebi sud
i razasut u posljednji ostatak tvoj u sve vjetrove.
11
Tako ja iv bio!", veli svemogui Gospod, "ti si zaista oskvrnio moje svetite
svakojakim neistoama svojim i svakojakim gadovima svojim. Zato u i ja tebe
potrti. Oko moje nee imati milosra, i neu tedjeti.
12
Treina e tvoja pomrijeti od kuge i od gladi e izginuti u sredini tvojoj. Druga e
treina tvoja pasti od maa oko tebe. Posljednju treinu tvoju razasut u u sve
vjetrove i trgnut u ma za njima.
13
Tako e se gnjev moj sasvim izvriti. Smirit u jarost svoju na njima i tako u se
osvetiti. Oni e spoznati, da sam ja, Gospod, govorio u revnosti svojoj, kad izvrim
gnjev svoj na njima.
14
Uinit u od tebe pusto i sramotu meu narodima oko tebe, pred oima svakoga,
koji prolazi.
15
Postat e rug i podsmijeh, opomena i grozota meu narodima oko sebe, kad
izvrim na tebi sud u gnjevu i jarosti i ljutim kaznama, ja, Gospod, rekoh
16
Kad pustim na te ljute strijele gladi, to donose propast, to u ih pustiti da vas
unitim, i kad navalim na vas glad i slomim vam tap kruha.
17
Pustit u na vas glad i divlje zvijeri, koje e ti ugrabiti djecu. Kuga i krv doi e na
te, i pustit u ma na te. Ja, Gospod, rekoh."
1504
Ezekiel, glava 6
1
Rije Gospodnja doe mi ovako govorei:
2
"Sine ovjeji, upravi lice svoje proti gorama Izraelovim, prorokuj proti njima
3
I reci: "Vi gore Izraelove, ujte rije svemoguega Gospoda! Ovako veli svemogui
Gospod gorama i visinama, dolinama i gudurama: "Zaista, ja u pustiti na vas ma i
sruit u rtvene uzvisine vae.
4
Vai e se rtvenici raskopati, vai e se sunani stupovi razruiti, i vae u pobijene
pobacati pred idole vae.
5
Poloit u mrtva tjelesa sinova Izraelovih pred idolske likove njihove i porazbacat
u kosti vae oko rtvenika vaih.
6
Posvuda, gdje stanujete, gradovi e se opustoiti i uzvisine e se poruiti. Tako e se
rtvenici vai raskopati i opustjeti. Idoli e se vai izlomiti i unititi, sunani stupovi
vai isjei e se i loa e se djela vaa unititi.
7
Pobijeni e padati u sredini vaoj, i vi ete spoznati, da sam ja Gospod.
8
Ipak u neke od vas, koji umaknu mau, ostaviti meu narodima, kad se rasijete po
zemljama.
9
Tada e se oni od vas, koji umaknu, mau narodima, kamo su bili odvedeni kao
zarobljenici, spomenuti mene, kad slomim srce njihovo, to se je bilo odmetnulo od
mene u bluenje idolsko, i oi njihove, to su se pribile uz gadne idole svoje. Sami e
sebi biti mrski zbog zla, to ga poinie u svim gadovima svojim.
10
I spoznat e, da sam ja Gospod, i da nijesam prijetio uzalud, da u im nanijeti tu
nesreu.'"
11
Ovako veli svemogui Gospod: "Pljesni rukama, lupi nogama i vikni Jaoh!, na sve
zle gadove kue Izraelove; jer e pasti od maa, gladi i kuge.
12
Tko boravi u daljini, umrijet e od kuge; tko je blizu, past e od maa; tko jo
ostane od opkoljenih, poginut e od gladi; jer u iskaliti gnjev svoj na njima.
1505
13
Spoznat ete, da sam ja Gospod, kad budu pobijeni njihovi leali meu idolima
njihovim oko rtvenika njihovih, na svakom visokom humu, na svim vrhuncima
gorskim, pod svakim zelenim drvetom, pod svakim granatim hrastom, na mjestima,
gdje su prinosili rtveni miris svim idolima svojim.
14
Zamahnut u rukom svojom na njih i obratit u zemlju njihovu u pustaru i pusto,
od pustinje do u Riblu, po svim prebivalitima njihovim. Spoznat e, da sam ja
Gospod."
Ezekiel, glava 7
1
Doe mi rije Gospodnja ovako govorei:
2
"Sine ovjeji, ovako veli svemogui Gospod zemlji Izraelovoj: 'Svretak dolazi,
svretak na etiri mee zemlje.
3
Pustit u gnjev svoj na te, sudit u ti po putovima tvojim, platit u ti sve gadno
djelovanje tvoje.
4
Bez milosra gleda na te oko moje. Neu se smilovati. Ne, platit u ti opake putove i
dat u da osjeti gadove svoje. Onda ete spoznati, da sam ja Gospod!
5
Ovako veli svemogui Gospod: 'Nesrea za nesreom, evo ide!
6
Svretak dolazi, dokazi svretak! Budi se nad tobom! Evo dolazi!
7
Dolazi na te kob, stanovnie zemlje! Dolazi vrijeme, pribliava se dan uasa, a ne
radosnoga glasa po gorama.
8
Doskora u izliti jarost svoju na te, iskalit u gnjev svoj na tebi, sudit u ti po
putovima tvojim, platit u ti sve gadno djelovanje tvoje.
9
Bez milosra gleda oko moje. Neu se smilovati. Platit u ti opake putove i dat u
da osjeti gadove svoje. Onda ete spoznati, da sam ja, Gospod, koji bije.
10
Evo dana! Evo dolazi; kob je iznikla. Prut cvate. Obijest provaljuje.
11
Nasilje se podiglo na tap bezbonosti. Nita vie ne ostaje od njih: "nita vie od
bogatstva njihova, nita vie od sjaja njihova, nita vie od krasote njihove.
1506
12
Dolazi vrijeme, pribliava se dan! Kupac neka se ne raduje! Prodavac neka se ne
podaje alosti, jer dolazi gnjev estok na sve imanje njihovo.
13
Tko prodaje, nee vie nikad posjedovati, to prodaje, dokle je god iv, jer se
proroanstvo o svemu imanju njihovu nee opozvati. Potkopao je svatko ivot svoj
krivnjom svojom. Nitko se ne oslobaa.
14
Zatrubite u rog! Spremite sve! Ali nitko ne ide u boj, jer estok gnjev moj dolazi na
sve imanje njihovo.
15
Vani bjesni ma, unutra kuga i glad. Tko je na polju, past e od maa, tko u gradu,
toga e unititi glad i dah kuge.
16
Tko od njih umakne, bit e po gorama kao golubovi iz gudura. Svi e jadati zbog
krivnje svoje.
17
Sve su ruke klonule. Sva su koljena postala kao voda.
18
Oblae se u haljine alosti i strah e ih zaogrnuti. Na svima je licima stid i ela na
glavama njihovim.
19
Srebro svoje bacaju na ulicu, i zlato im je njihovo kao neist. Njihovo srebro i zlato
ne moe ih spasiti u dan gnjeva Gospodnjega. Stim ne mogu utiati gladi svoje niti
napuniti nutrine svoje; jer ih je to zavodilo na grijeh.
20
Obraali su na oholost sjajni ures svoj, pravili su iz toga likove gadnih idola svojih.
Zato inim da im je to gad.
21
Tuincima predajem to za plijen, zloincima u zemlji za pljakanje; oni e to
oskvrniti.
22
Odvratit u lice svoje od njih, i tako e oskvrniti Svetinju moju. Razbojnici
prodrijet e u nju i oskvrnit e je.
23
Naini verige, jer je zemlja puna krvnoga djela i grad pun zloina.
24
Zato u dovesti rajgore izmeu naroda; oni e zaposjesti kue njihove. Slomit u
obijesti silnicima. Svetita njihova neka se oskvrne!
25
Tjeskoba dolazi. Trai se spasenje i ne nalazi se.
1507
26
Nesrea e za nesreom dolaziti. Glas strahote stie za glasom strahote. Tada e
traiti proroanstvo od proroka, u sveenika nee biti pouke i u staraca savjeta.
27
Kralj e jadikovati i knez e se obui u uas. Od straha ruke e se narodu u zemlji
ukoiti. Po putovima njihovim postupat u s njima, sudit u im po zaslui njihovoj.
Tada e spoznati, da sam ja Gospod.'"
Ezekiel, glava 8
1
U estoj godini, u estom mjesecu, peti dan toga mjeseca, dok sam sjedio u svojoj
kui i starjeine Judine sjedile preda mnom, doe ondje na me ruka svemoguega
Gospoda.
2
Vidjeh najedanput priliku, to je izgledala kao ovjek. Od dijela, to je izgledao kao
bedra njegova, dolje bio je oganj, i od dijela, to je izgledao kao bedra njegova, gore
izgledalo je kao jaka svjetlost.
3
Prilika prui kao ruku i uhvati me za kosu na glavi. Duh me podie gore meu
zemlju i nebo i odnese me u vienjima boanskim u Jerusalem na ulaz nutarnjih vrata,
to stoje prema sjeveru. Ondje je stajao kip boice ljubavi, to je podraivao
ljubomornost Gospodnju.
4
Ondje se nalazila slava Boga Izraelova u istoj pojavi, kako sam je bio vidio na
ravnici u dolini.
5
On mi ree: "Sine ovjeji, podigni oi svoje prema sjeveru!" Kad sam podigao oi
svoje prema sjeveru, stajao je sjeverno od vrata rtvenika taj kip boice ljubavi na
ulazu.
6
On mi ree: "Sine ovjeji, vidi li, to ovi rade? Veliki su to gadovi, to ih ovdje
ini kua Izraelova, tako da se moram udaljiti od svetita svojega. Ali e vidjeti jo
veih gadova."
7
Nato me odnese na ulaz predvorja. Kad sam pogledao oko sebe, opazih rupu u zidu.
8
On mi zapovjedi: "Sine ovjeji, probij taj zid!" Probio sam zid i vidio, da su tu bila
vrata.
9
On mi ree: "Ui i vidi opake gadove, to ih ine ovdje!"
1508
10
Uoh i pogledah oko sebe. Tu su bile svakojake slike crvi i gmazova. Svi gadovi
idolski kue Izraelove bili su urezani po zidu unaokolo.
11
Sedamdeset ljudi izmeu starjeina kue Izraelove stajalo je pred njima, Jaazanija,
sin afanov, u sredini njihovoj. Svaki je imao kadionicu svoju u ruci, i dizao se gore
gust oblak od kada.
12
Tada mi ree: "Vidi li, sine ovjeji, to ine starjeine kue Izraelove u mraku,
svaki u sobi svojega idola? Jer misle: "Gospod nas ne vidi; Gospod je ostavio ovu
zemlju."
13
Tada mi ree: "Vidjet e jo veih gadova, to ih oni ine."
14
Nato me odvede na ulaz sjevernih vrata kue Gospodnje. Tu su sjedile ene, to su
plakale za Tamuzom.
15
On mi ree: "Vidi li, sine ovjeji? Vidjet e jo veih gadova od ovih."
16
Nato me odvede u nutarnje predvorje kue Gospodnje. Tu na ulazu u hram
Gospodnji, izmeu trijema i rtvenika za rtve paljenice, bilo je oko dvadeset i pet
ljudi, to su imali lea svoja okrenuta prema hramu, a lice svoje okrenuto prema
istoku sunanom. Klanjali su se suncu prema istoku.
17
On mi ree: "Vidi li, sine ovjeji? Zar je premalo kui Judinoj, to ine zloine,
koje ovdje poinjaju, nego jo napunie i zemlju nasiljem i mene svejednako drae na
gnjev? Eto, dre grane na svojemu nosu!
18
Zato u i ja u gnjevu postupati proti njima. Oko moje nee gledati milostivo. Neu
imati milosra. Kad mi zaviu u sav glas, ne u ih sluati."
Ezekiel, glava 9
1
Tada mi povika u sav glas u ui: "Pribliava se kazneni sud na grad. Svaki neka nosi
u ruci razorno orue svoje!"
2
Tada doe najedanput est ljudi od gornjih vrata, to stoje prema sjeveru. Svaki je
imao u ruci razorno orue Jedan ovjek bio je u sredini njihovoj, obuen u laneno
platno, s opravom pisarskom uz bedricu. Dooe i stadoe pokraj rtvenika
mjedenoga.
1509
3
Slava Boga Izraelova bila se je podigla od kerubina, na kojima je bila, i zaputila je k
pragu hrama. Tada viknu on ovjeka, koji je bio obuen u laneno platno i koji je imao
opravu pisarsku uz bedricu.
4
Gospod mu zapovjedi: "Idi posred grada, posred Jerusalema, i zabiljei 'Tau' na elo
ljudima, koji uzdiu i jadikuju zbog svih gadova, to su se inili u njemu!"
5
A drugima ree pred uima mojim: "Idite za njim u grad i pobijte ga! Oko vae neka
ne gleda milostivo, i nemajte milosra!
6
Starce, mladie, djevojke, djecu i ene pobijte do unitenja! Ali ne dirajte ni u
jednoga, koji nosi na sebi Tau! Ponite od moga svetita" Oni poee od ljudi,
starjeina, to su stajali pred hramom.
7
On im zapovjedi: "Oskvrnite kuu i napunite predvorja pobijenima! Onda izaite!"
Tada izaoe i uinie u gradu krvoprolie.
8
Kada su tako ubijali i ja bio ostao sam, tada padoh na lice svoje i povikah: "Ah,
svemogui Gospode, hoe li zatrti sav ostatak Izraelov, kad tako izasipa gnjev svoj
na Jerusalem?"
9
On mi odgovori: "Krivnja kue Izraelove i Judine velika je preko svake mjere.
Zemlja je puna krvi i grad je pun nasilja; jer misle: "Gospod je ostavio zemlju, i
Gospod ne vidi.
10
Zato moje oko nee gledati milostivo. Neu imati milosra. Put njihov obratit u na
glavu njihovu."
11
Tada ovjek, koji je bio obuen l laneno platno i imao opravu pisarsku uz bedricu,
donese vijest: "Uinio sam, kako si mi zapovjedio."
Ezekiel, glava 10
1
Vidjeh dalje na svodu nebeskom, to je bio nad glavom kerubina, neto kao safir
lanen; neto, to je bilo po izgledu kao prijestolje, a pokazalo se nad njima.
2
On ree ovjeku, koji je bio obuen u laneno platno: "Ui u prostor meu tokovima
pod kerubinima i napuni ruke svoje ivim ugljevljem iz prostora meu kerubinima i
razaspi ga na grad! On ue pred mojim oima.
1510
3
A kerubini su stajali na junoj strani hrama, kad ue ovjek. Oblak napuni nutarnje
predvorje.
4
Slava Gospodnja podie se od kerubina prema pragu hrama. Hram se napuni oblaka,
a predvorje bih je puno svjetlosti slave Gospodnje.
5
Lupa krila u kerubini ula se je do u nutarnje predvorje, kao glas Boga Svemonoga,
kad govori.
6
Kad je on ovjeku, koji je bio obuen u laneno platno, bio zapovjedio: "Uzmi ognja
iz prostora meu tokovima, iz prostora meu kerubinima!" Tada on ue i stade uz
jedan toak.
7
I jedan kerubin, iz prostora meu kerubinima prui ruku svoju k ognju, to je bio
meu kerubinima, uze i dade de ga u ruke onomu, koji je bio obuen u laneno platno.
Ovaj primi to i izie.
8
Tada se pokaza na kerubinima neto kao ruka ovjeja pod krilima njihovim
9
Vidio sam etiri toka pokraj kerubina, po jedan toak pokraj svakoga kerubina.
Tokovi su izgledali kao krizolit.
10
Na oi bila su sva etiri toka jednaka, kao da bi bio toak u toku.
11
Kad bi ili, kretali su se na etiri strane. Nijesu se okretali kad bi ili; ili su uvijek
u pravcu to ga je uzimao prednji toak, za njim, a da se ne okreu, kad bi ili.
12
Cijelo tijelo njihovo, lea njihova, ruke njihove i krila njihova kao i tokovi, sva
etiri, bili su puni oiju svuda unaokolo.
13
Tokovi su se zvali, kako sam uo na svoje ui, vihor.
14
Svako je bie imalo etiri lica: "prvo lice volujsko, drugo lice ovjeje, tree lice
lavovo, etvrto lice orlovo.
15
Kerubini se podigoe. To je bilo isto bie, koje sam bio gledao na rijei Kebaru.
16
Kad bi ili kerubini, trali su i tokovi uz njih, i kad bi kerubini zamahnuli krilima
svojim, da se podignu od zemlje, tokovi se nijesu odmicali od njihove strane.
1511
17
Kad bi oni stali, zastali su i tokovi. Kad bi se oni podizali, podigli su se i tokovi s
njima; jer je duh bia bio u njima.
18
Slava Gospodnja ostavi prag hrama i zauze svoje sjedite na kerubinima.
19
Tada zamahnue kerubini krilima svojim i podigoe se od zemlje pred oima
mojim; kad su polazili, i tokovi su poli zajedno s njima. Stadoe na istonim
vratima hrama Gospodnjega. Ozgo nad njima stolovala je slava Boga Izraelova.
20
To su bila ista bia, loja sam pod Bogom Izraelovim ve bio vidio na rijei Kebaru;
sada sam znao, da su to bili kerubini.
21
Svako je imalo etiri lica i etiri krila; neto kao ruka ovjeja pokazalo se pod
krilima njihovim.
22
A to se tie prilike lica njihovih, bila su ista lica, koja sam bio vidio na rijei
Kebaru. Ili su svaki pravo naprema se.
Ezekiel, glava 11
1
Nato me podie duh gore i odnese me na istona vrata hrama Gospodnjega, to
gledaju na istok sunani. Na vratima vidjeh dvadeset i pet ljudi i u sredini njihovoj
ugledah Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatiju, sina Benajina, knezove naroda
2
Gospod mi lee: "Sine ovjeji, to su ljudi, koji smiljaju nesreu i daju zao savjet u
tom gradu,
3
Koji govore: 'Nijesu li istom nedavno posagraene kue? Grad je lonac, a mi smo
meso.'
4
Zato prorokuj proti njima, prorokuj, sine ovjeji!"
5
Tada doe duh Gospodnji na me i ree mi: "Reci: Ovako veli Gospod: 'Tako
govorite, kuo Izraelova, i znam dobro misli, to se raaju u vama.
6
Mnoge izmeu sebe pobiste u tom gradu i napuniste ulice njegove pobijenima.'
7
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Od vas pobijeni, to ih poubijaste u sredini
grada, oni su meso, a on je lonac. A vas u izvesti iz sredine njegove.
1512
8
Bojite se maa; a ja u ma pustiti na vas, govori svemogui Gospod.
9
Izbacit u vas iz toga grada i dat u vas u ruke tuincima i izvrit u na vama
kazneni sud
10
Ud maa ete pasti. Na mei Izraelovoj sudit u vam, i spoznat ete, da sam ja
Gospod.
11
Ovaj grad nee vam biti lonac niti ete vi biti u njemu meso. Na mei Izraelovoj
sudit u vam.
12
Tada ete spoznati, da sam ja Gospod, po ijim zakonima nijeste hodili i ijih
zapovijedi nijeste izvravali. Dapae ste radili po obiajima neznaboakih naroda
oko vas.'"
13
Dok sam tako prorokovao, umrije Pelatija, sin Benajin. Tada padoh niice na svoje
lice, povikah u sav glas i rekoh: "Ah, svemogui Gospode, hoe li sasvim unititi
ostatak Izraelov?"
14
15
"Sine ovjeji, braa tvoja, roaci tvoji, suprognanici tvoji i sva kua Izraelova, svi
su oni, o kojima vele stanovnici jerusalemski: 'Oni su daleko od Gospoda, nama je
zemlja data u posjed.'
16
Zato reci: Ovako veli svemogui Gospod: 'Jest, ja sam ih odveo u daljinu meu
neznaboake narode i razasuo ih u zemlje i u zemljama, u koje su doli, postao sam
im samo malo predmet svetoga tovanja.'
17
Zato reci: Ovako veli svemogui Gospod: 'Skupit u vas iz naroda i pokupit u vas
iz zemalja, kamo ste se razasuli, i dat u vam opet zemlju Izraelovu.'
18
Oni e doi tamo i odstranit e iz nje sve gadove i gnusobe njezine.
19
Dat u im drugo srce i novi duh metnut u u nutrinu njihovu. Izvadit u iz tijela
njihova kameno srce i dat u im srce od mesa,
20
Da hode po mojim zakonima i brino dre moje zapovijedi. Oni e biti narod moj, i
ja u biti Bog njihov.
1513
21
A onima, kojima srce ostaje privreno gnusobama i gadovima idolskim, platit u
njihov put na njihovu tijelu," govori svemogui Gospod.
22
Nato zamahnue kerubini krilima svojim, i tokovi su potrali uz njih. Ozgo nad
njima stolovala je slava Boga Izraelova.
23
I podie se slava Gospodnja iz podruja grada i stade na goli, koja lei na istoku
grada.
24
A mene podie duh gore i odnese me u vienju duhom Bojim natrag u Kaldejsku
k prognanicima. Vienje, koje sam bio gledao, ieznu mi.
25
Ja iskazah prognanicima sve rijei Gospodnje, to ih on bio objavio vienjem.
Ezekiel, glava 12
1
rije Gospodnja doe mi ovako govorei:
2
"Sine ovjeji, ti stanuje usred roda uporna, to ima oi da vidi, a ipak ne vidi, ima
ui da uje, a ipak ne uje. Zaista, oni su rod nepokoran.
3
Zato, sine ovjeji, spremi to ti treba za put i otidi obdan na njihove oi! Putuj od
jednoga mjesta do drugoga na njihove oci! Moda e razumjeti to; jer su rod
nepokoran.
4
Iznesi stvari svoje kao poputninu obdan na njihove oci! Ti sam izai uvee na
njihove oi, kao to izlazi zarobljenik!
5
Na njihove oi prokopaj rupu kroza zid i proi kroz nju!
6
Na njihove oi uzmi na ramena poputninu svoju i iznesi je po mraku! Pritom pokrij
lice svoje i ne gledaj na tu zemlju, jer te inim znakom udesnim za kuu Izraelovu."
7
Uinio sam tako, kako mi je bilo zapovjeeno. Imovinu svoju iznio sam obdan kao
putniki sveanj jednoga zarobljenika. Uvee sam prokopao rukom rupu kroza zid i
izaao sam po mraku. Na pleima sam nosio sveanj svoj na njihove oi.
8
Drugoga jutra doe mi rije Gospodnja ovako govorei:
9
"Sine ovjeji, nije li ti rekla kua Izraelova, rod uporni: 'to radi tu?'
1514
10
Navijesti im: Ovako veli svemogui Gospod: 'Na kneza se odnosi presuda Boja
proti Jerusalemu i proti cijeloj kui Izraelovoj, to stanuje ondje.'
11
Ja sam za vas udesni znak. Kako sam uinio, tako e im biti. Putovat e u
progonstvo, u ropstvo.
12
Knez u sredini njihovoj uzet e sveanj na svoja plea i izai po mraku. Prokopat e
se zid da ga iznesu. On e pokriti lice svoje, da ne vidi zemlje svojim ocima.
13
Ali u mu razapeti mreu svoju i uhvatit e se u zamku moju. Odvest u ga u
Babilon, u zemlju Kaldejaca Ali je nee vidjeti, a ondje e umrijeti.
14
A svu okolinu njegovu, pomonike njegove i sve ratne ete njegove, razasut u u
sve vjetrove i trgnut u ma za njima.
15
Oni e spoznati, da sam ja Gospod, kad ih razaspem meu narode i razagnam po
zemljama.
16
Ali u neke od njih ostaviti od maa, od gladi i od kuge, da pripovijedaju sve
gadove svoje meu narodima, u koje dou, i da i ovi spoznaju, da sam ja Gospod."
17
18
"Sine ovjeji, jedi kruh svoj u strahu i pij vodu svoju u drhtanju i acanju!
19
Navijesti narodu u zemlji: Ovako veli svemogui Gospod o stanovnicima
jerusalemskim u zemlji Izraelovoj: 'U tjeskobi e jesti kruh svoj i u oajanju e piti
vodu svoju; jer e se zemlja opustoiti, ostat e bez svega, to je u njoj, zbog
bezbonosti svih stanovnika njezinih.
20
Napueni gradovi opustjet e, i zemlja e postati pusto. Tako ete spoznati, da sam
ja Gospod.'"
21
22
"Sine ovjeji, kakve to prazne rijei vodite u zemlji Izraelovoj? Veli se: 'Prolaze
dani, a od proroanstva nema nita.'
23
Zato im reci: Ovako veli svemogui Gospod: 'Uinit u kraj tim praznim rijeima.
Nee se one vie govoriti u Izraelu.' Dapae im reci: 'Blizu su dani i rijei svih
1515
proroanstava.
24
Jer ubudue nee vie biti u kui Izraelovoj lana vienja i varava proroanstva.
25
Jer ja, Gospod, govorim rije koju govorim, ispunit e se bez odvlake. Jest, u
danima vaim, rode nepokorni, uinit u da doe rije, a da se i ispuni, govori
svemogui Gospod.
26
27
"Sine ovjeji, eto, kua Izraelova kae: 'Vienje, koje taj gleda, ispunit e se istom
nakon mnogo dana; on prorokuje za daleko vrijeme.'
28
Zato im reci: Ovako veli svemogui Gospod: 'Nijedna moja rije nee se dulje
odgaati. Rije, koju govorim, ispunit e se,'" govori svemogui Gospod.
Ezekiel, glava 13
1
2
"Sine ovjeji, prorokuj proti prorocima Izraelovim, koji tu prorokuju! Reci onima,
koji prorokuju iz svojega vlastitog matanja: ujte rije Gospodnju!
3
Ovako govori svemogui Gospod: 'Teko ludim prorocima, koji idu za svojim
vlastitim duhom, a nijesu nita gledali!
4
Proroci su tvoji, Izraele, kao lisice u ruevinama!
5
Ne skaete u prolom i ne postavljate se u obranu kue Izraelove, da se odri u boju u
dan Gospodnji.
6
Gledaju la i prorokuju prijevaru, kadgod navjeuju: "Govori Gospod", premda ih
ne alje Gospod. Ipak ekaju, da bi im se rije ispunila.
7
Nijesu li varava vienja, to ih gledate, i lana proroanstva, to ih izriete, kad
kaete: "Govori Gospod", a ja ipak nijesam govorio?'"
8
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Jer je to, to govorite, varka, i to, to gledate,
la, zato evo mene na vas", govori svemogui Gospod.
1516
9
"Zato e ruka moja doi na proroke, koji gledaju praznu opsjenu i prorokuju la.
Nee pripadati zajednici naroda mojega i u imenik kue Izraelove nee biti zapisani.
U zemlju Izraelovu nee doi; tada e spoznati, da sam ja svemogui Gospod,
10
Zato, jer vode narod moju zabludu, kad navjeuju spasenje, a spasenja nema, i kad
narod gradi zid, oni ga pobijele kreem.
11
Reci tim bjelaima: 'Zid e pasti.' Doi e pljusak, velika e zrna bue pasti, bura e
navaliti.
12
Kad onda padne zid, nee li vam se rei: 'Gdje je kre, kojim ste ga mazali?'"
13
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Pustit u u gnjevu svojemu da navali bura,
pljusak e pasti u srdbi mojoj, i zrna e tue padati u jarosti mojoj, da potre.
14
Sruit u zid, to ga namazaste kreem. Sruit u ga na zemlju, da e mu se otkriti
temelj. On e pasti, i vi ete s njim propasti. Tako ete spoznati, da sam ja Gospod.
15
Jest, ja u izvriti gnjev svoj na zidu i na bjelaima njegovim i rei u vam: 'Nema
zida, nema bjelaa njegovih,
16
Proroka Izraelovih, koji prorokuju o Jerusalemu i vide mu vienja spasenja, a
spasenja nema", govori svemogui Gospod.
17
"A ti, sine ovjeji, upravi lice svoje prema kerima naroda svojega, koje prorokuju
iz svojega vlastitog matanja! Prorokuj o njima
18
I reci: Ovako veli svemogui Gospod: 'Teko onima, koji iju arobne vrpce za sve
rune zglobove i prave arobne kape za glave svakoga rasta, da love due. Lovite mi
due naroda mojega, a drite ih za sebe u ivotu.
19
Skvrnite me kod naroda mojega za aku jema i za zalogaj kruha, kad ubijate due,
koje ne treba da umru, i drite u ivotu due, koje ne treba da ivu, pri emu laete
narodu mojemu, koji rado slua la.
20
Zato ovako veli svemogui Gospod: 'Evo, ja u postupati proti vaim arobnim
vrpcama, kojima lovite due kao ptice, i poderat u ih s ruku vaih i pustit u kao
ptice due, koje hoete da ulovite.
1517
21
Poderat u vae arobne kape i izbavit u svoj narod iz vaih ruku. Nee vie biti
kao plijen u vaim rukama. Tako ete spoznati, da sam ja Gospod.
22
Jer ste oalostili laju srce pravedniku, premda ga ja nijesam htio oalostiti, i jer ste
krijepili ruke bezboniku, da se ne vrati sa svoga opakog puta, da ostane u ivotu,
23
Zato neete vie gledati varke i neete vie gatati. Ja u izbaviti narod svoj iz vaih
ruku, i vi ete spoznati, da sam ja Gospod."
Ezekiel, glava 14
1
Dooe k meni neki od starjeina Izraelovih i sjedoe preda me.
2
Tada mi doe rije Gospodnja ovako govorei:
3
"Sine ovjeji, ovi su se ljudi okrenuli opet k idolima i tovali gadnost i svoju
prijanju krivnju. Zar da pustim da me sad oni pitaju?
4
Zato im reci i javi im: Ovako veli svemogui Gospod: 'Svaki od kue Izraelove, koji
se je opet okrenuo k idolima svojim i tovao gadnost i svoju prijanju krivnju, a ipak
doe k proroku, ja, Gospod, odgovorit u mu za mnotvo idola njegovih,
5
Da uhvatim kuu Izraelovu za srce, jer se je odvratila od mene po svakojakim
idolima svojim.
6
Zato reci kui Izraelovoj: Ovako veli svemogui Gospod: 'Obratite se i okrenite se
od idola svojih! Okrenite lice svoje od gadova svojih!
7
Jer svakome od kue Izraelove i od stranaca, koji se zadravaju u Izraelu, koji
otpadne od mene i opet se okrene k idolima i tuje gadnost i svoju prijanju krivnju,
pa ipak doe k proroku, da me upita preko njega, njemu u ja, Gospod, sam
odgovoriti.
8
Upravit u lice svoje nasuprot takvu ovjeku i uinit u od njega primjer i poslovicu,
istrijebit u ga iz naroda svojega. Tada ete spoznati, da sam ja Gospod.
9
Ako li se prorok dadne zavesti i odgovori to, ja, Gospod, zaveo sam toga proroka.
Ja u pruiti ruku svoju proti njemu i istrijebit u ga iz naroda svojega Izraela.
1518
10
Obojica e okajati krivnju svoju. Krivnja onoga, koji pita, isto je tako velika kao
krivnja prorokova.
11
Da vie kua Izraelova ne odstupi od mene i da se vie ne okalja svakojakim
grijehima svojim, nego da bude narod moj i ja da budem Bog njihov", govori
svemogui Gospod.
12
13
"Sine ovjeji, ako bi se koja zemlja ogrijeila o mene i poinila vjerolomstvo, i ja
onda pruio ruku svoju proti njoj i slomio joj tap kruha, pustio na nju glad i poubijao
u njoj ljude i stoku,
14
I ako bi u njezinoj sredini bila ova tri ovjeka: "Noa, Daniel i Job, oni bi
pravednou svojom izbavili samo sebe same", govori svemogui Gospod.
15
"Iako bih pustio u zemlju divlje ivotinje i one je opustile, te bi postala pustinja,
kojom vie nitko ne bi prolazio zbog divljih ivotinja,
16
i ako bi se ona tri ovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja iv bio!" govori
svemogui Gospod, "oni ne bi izbavili ni sinova ni keri; oni bi se jedino izbavili, a
zemlja bi postala pustinja.
17
Ili ako bih pustio ma na onu zemlju i zapovjedio: "Ma neka proe tu zemlju, i
ako bi iz nje istrijebio ljude i ivotinje,
18
I ako bi se ona tri ovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja iv bio!", govori
svemogui Gospod. "oni ne bi izbavili ni sinova ni keri, nego bi se samo oni sami
izbavili.
19
Ili ako bih pustio kugu u onu zemlju i gnjev svoj izlio na nju krvlju, da istrijebim u
njoj ljude i stoku,
20
I ako bi se Noa, Daniel i Job nalazili u njoj, ne bi oni tako ja div bio!", govori
svemogui Gospod, "izbavili ni sina ni keri, nego bi pravednou svojom izbavili
samo sebe same.
21
Jer ovako veli svemogui Gospod: "A ipak, ako pustim etiri zle kazne svoje: "ni,
glad, divlje zvijeri i kugu na Jerusalem, da iz njega istrijebim ljude i stoku.
1519
22
Ipak e se u njemu izbaviti jedan ostatak, sinova i keri izvest e se iz njega. Oni e
ovamo doi k vama, i vidjet ete put njihov i djela njihova i utjeit ete se za zlo, to
sam ga pustio na Jerusalem, za sve, to sam mu uinio.
23
Oni e vas utjeiti, kad vidite put njihov i djela njihova. Tako ete spoznati, da
nijesam bez uzroka uinio, to sam god uinio tome gradu", govori svemogui
Gospod.
Ezekiel, glava 15
1
2
"Sine ovjeji, to je drvo vinove loze prema svakom drugom drvetu, to se nalazi
meu drveem a umi?
3
Uzima li se moda od nje drvo, da se upotrijebi za kakav rad, ili uzima li se od nje
klin, da se objesi o njemu kakav sud?
4
I kad se baci u oganj da iz l gori, i kad oganj spali obadva kraja njezina i sredinu joj
izgori, valja li onda jo za kakav rad?
5
Kad se nije mogla upotrijebiti ni za kakav rad, dok je jo bila itava, koliko e se jo
manje upotrijebiti za kakav rad, kad je oganj prodere i izgori!"
6
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Kako sam odredio vinovu lozu meu drveem
u umi za oganj da je pojede, tako u uiniti sa stanovnicima jerusalemskim.
7
Upravit u lice svoje nasuprot njima: "ognju su umakli, ali e ih oganj prodrijeti.
Tako ete spoznati, da sam ja Gospod, kad okrenem lice svoje nasuprot njima.
8
Tako u uiniti zemlju njihovu pustinjom, jer su poinili vjerolomstvo," govori
svemogui Gospod.
Ezekiel, glava 16
1
2
"Sine ovjeji, prikai Jerusalemu gadove njegove
1520
3
I reci: Ovako veli svemogui Gospod Jerusalemu: 'Poetak tvoj i rod tvoj iz zemlje
su Kanaanaca; Otac je tvoj Amorejac, a mati tvoja Hitejka.
4
Glede roenja tvojega, nije ti odrezan pupak, kad si se rodila. Tada nijesi bila isto
oprana vodom. Niti si solju natrvena ni pelenama povita.
5
Oko na te nije pripazilo, da ti uini takve stvari i da ti se smiluje; nego si bila baena
na zemlju, kad si se rodila, tako su malo cijenili ivot tvoj.
6
Tada sam proao pokraj tebe i vidio te gdje se valja u svojoj krvi i rekao sam ti u
tvojoj krvi: "ivi!" Jest, rekao sam ti u tvojoj krvi: "Ostani na ivotu!"
7
Uinio sam te bez broja poput trave u polju. Ti si rasla i postala velika i dola si do
pune ljepote. Prsa su tvoja ojaala, kosa je tvoja jako izrasla, ali si bila jo uvijek gola
i naga.
8
Tada sam proao pokraj tebe i vidio te. Gle, vrijeme ljubavi bilo je za te! Rairio
sam plat svoj na te l pokrio golotinju tvoju. Zakleo sam se tebi i uinio savez s
tobom, govori svemogui Gospod, i ti si postala moja.
9
Tada sam te oprao vodom, isprao s tebe krv tvoju i pomazao te uljem.
10
Obukao sam te u vezenu haljinu, dao ti obuu od koe morske krave, opasao te
pojasom od tanka platna i zastro te pokrivalom od svile.
11
Nakitio sam te nakitom, metnuo ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata.
12
I grivnu oko ela metnuo sam ti, naunice u ui i sjajnu krunu stavio sam ti na
glavu.
13
Tako si bila okiena zlatom i srebrom. Odijelo je tvoje bilo tanko platno, svila i
vezena tkanina. Jela si bijeli kruh, med i ulje, i postala si vrlo lijepa i prispjela si do
kraljevske asti.
14
Glas o ljepoti tvojoj prodro je meu narode neznaboake; jer i je bila sjajna u
nakitu mojemu, to sam ga metnuo na te, govori svemogui Gospod.
15
Ali si se ti ponijela ljepotom svojom i sramotu si nanijela glasu svojemu. Svakome,
koji bi prolazio, ponudila si se za zlo djelo i predala mu se.
1521
16
Uzela si od haljina svojih, nainila od njih arene idolske uzvisine i inila zlo s
njima, kako nikada nije bilo niti e biti.
17
Uzela si nakite svoje od zlata i srebra, to sam ti ih dao, i nainila si iz toga sebi
muke idole, koje si tovala.
18
Uzela si vezene haljine svoje i zaodjela si ih njima. Ulje moje i kad moj prinijela si
njima.
19
I jelo moje, to sam ti ga dao, bijeli kruh, ulje i med, im sam te hranio, prinijela si
njima za miris ugodni. Jest, bilo je, govori svemogui Gospod,
20
Da si uzimala svoje sinove i keri, koje si rodila meni, i njih si klala da ih proderu.
Malo li je bilo otpada tvojega,
21
Te si djecu moju klala i davala ih, da im se spale?
22
Uza sve gadove svoje i krivobotva nijesi se spominjala dana mladosti svoje, kad si
bila gola i naga i valjala se u krvi svojoj.
23
l bilo je: Poslije svih opakih djela tvojih, "Teko, teko tebi!" govori svemogui
Gospod,
24
Tada si sagradila sebi svetita i podigla idolske uzvisine na svim ulicama.
25
Na svakoj rasputici sagradila si sebi idolsku visinu, nagrdila si svoju ljepotu,
predavala se svakomu, koji bi prolazio, i tjerala si sve gore sa svojim vjerolomstvom.
26
Drala si s Egipanima, poudnim susjedima svojim, i tjerala si sve gore sa svojim
vjerolomstvom, da bi me ozlojedila.
27
Tada sam digao ruku svoju na te i suzio dio tvoj i predao te bijesu neprijateljica
tvojih, kerima Filistejaca, koje su se stidjele nevjernoga puta tvojega.
28
Ila si s Asircima, jer se nijesi nasitila. A kad si s njima, zlo inila, opet se jo nijesi
nasitila.
29
Jo si gore tjerala s trgovakom zemljom Kaldejskom i opet se jo nijesi nasitila.
1522
30
Kako je ipak iznemoglo srce tvoje,' govori svemogui Gospod, kad si sve to
uinila, to ini ena sramotnica,
31
Kad si gradila svetita na svakoj rasputici i podizala sebi idolske uzvisine na svim
ulicama. Pritom nijesi bila ni kao ena sramotnica, jer nijesi traila sramotnu plau,
32
Nego kao ena preljuboinica, koja mjesto mua svojega uzima tue.
33
Inae se daje svim bludnicama plaa, a ti si davala darove svim milosnicima svojim
i mamila si ih darovima, da ti dolaze sa svih strana na opaka djela tvoja.
34
Tako je u tebe u opakim djelima tvojim bilo naopako prema drugim enama. Ti
nijesi bila traena za djela opaka, nego si ti davala plau, a tebi se nije davala plaa.
Tako je u tebe bilo naopako.
35
Zato, nevjernice, uj rije Gospodnju!
36
Ovako veli svemogui Gospod: 'Jer si bila bezobrazna i sramotna pred milosnicima
svojim u razuzdanim djelima svojim i pred svim gadnim idolima svojim i p zbog krvi
djece svoje, koju si im dala,
37
Zato, evo, ja u skupiti sve milosnike tvoje, kojima si se dopa, la, sve, koje si imala
rado, sa svima onima, kojih nijesi voljela Jest, skupit u ih sa svih strana pred tobom i
iznijet u preda njih golotinju tvoju, i oni e vidjeti svu sramotu tvoju.
38
Sudit e ti kako se sudi preljuboinicama i krvnicima, i pustit u na te gnjev svoj i
ljubomor svoj.
39
Predat u te u njihove ruke. Oni e razoriti svetita tvoja i raskopati idolske
uzvisine tvoje, svui e haljine s tebe, oduzet e ti krasni nakit tvoj i ostavit e te golu
i nagu.
40
Tada e dovesti na te zajednicu, kamenovat e te i sasjei te maevima svojim na
komade.
41
Popalit e kue tvoje ognjem i izvrit e na tebi sud pred ocima mnogih ena. Tako
u uiniti kraj vjerolomstvu tvojemu, i nee vie davati plae za grijehe.
42
Kada utiam jarost svoju na tebi, tada e se revnost gnjeva mojega ukloniti od tebe;
umirit u se i neu se vie gnjeviti.
1523
43
Jer se nijesi spominjala dana mladosti svoje i draila si me na gnjev svim ovim
stvarima, zato u ti put tvoj platiti na vlastitom tijelu, govori svemogui Gospod. Ni,
jesi li grijeila pred svim svojim gadovima idolskim?
44
Eto, svaki, koji pravi podsmjenicu, podsmijevat e se tebi: "Kakva mati, takva
ki!"
45
Ti si prava ki matere svoje, koja je od sebe odbacila mua svojega i djecu svoju.
Ti si prava sestra sestara svojih, koje su od sebe odbacile mueve svoje i djecu svoju.
Vaa je mati Hitejka i va je otac Amorejac.
46
Tvoja velika sestra jest Samarija sa svojim kerima, koja stanuje s lijeve strane tebi.
A tvoja mala sestra, koja stanuje s desne strane tebi, jest Sodoma sa svojim kerima.
47
Ti nijesi hodila njihovim putovima i nijesi inila onakve gadove kao one; ali samo
koji asak, tada si tjerala gore negoli one u svim djelima svojim.
48
Tako ja iv bio!, govori svemogui Gospod, ista Sodoma, sestra tvoja, i keri
njezine nijesu tako to inile, kako si inila ti sa svojim kerima.
49
Evo, ovo je bila krivnja Sodome, sestre tvoje: oholost, sitost i bezbrian mir imale
su ona i keri njezine. Ali nijesu uzimale za ruku siromaha i ubogih,
50
Nego su postale ohole i inile su gadove preda mnom. Tada sam ih zatro, kad sam
to vidio
51
I Samarija nije poinila ni polovinu tvojih grijeha. Ti si poinila vie gadova negoli
one i tako si opravdala sestre svoje svim gadovima, to si ih uinila.
52
Sada dakle nosi sramotu svoju i ti, koja si istupila za sestre svoje! Po grijehima
tvojim, kojima si se ti gore ogrijeila od njih, stoje one pravednije nego ti. I ti se dakle
stidi i nosi sramotu svoju, jer si opravdala sestre svoje!
53
Ja u okrenuti sudbinu njihovu, sudbinu Sodome i keri njezinih i sudbinu Samarije
i keri njezinih. S njima u okrenuti i sudbinu tvoju,
54
Da nosi sramotu svoju i da se stidi za sve ono, to si uinila, i da im bude utjeha.
55
Tvoja sestra Sodoma i keri njezine i Samarija i keri njezine vratit e se u svoje
prijanje stanje. I ti i keri tvoje vratit ete se opet u svoje prijanje stanje.
1524
56
Nije li bilo ime Sodome, sestre tvoje, kao straan primjer u ustima tvojim u vrijeme
oholosti tvoje,
57
Prije nego se otkrila zloa tvoja, kako je sada, kada si na sramotu kerima sirijskim
i svima unaokolo, l kerima filistejskim, koje te preziru naokolo.
58
Otpad svoj i gadove svoje mora sada sama nositi, govori svemogui Gospod.
59
Jer ovako veli svemogui Gospod: "Uinit u ti, kako si ti uinila, kad si prezrela
zakletvu i prekrila zavjet.
60
Ali u se ja spomenuti zavjeta svojega s tobom u dane mladosti tvoje i sklopit u s
tobom vjean zavjet.
61
Tada e se puna stida spomenuti putova svojih, kad ti uzmem tvoje starije i mlae
sestre i dadnem ti ih za keri, ali ne na temelju vjernosti zavjeta tvojega.
62
Jest, ja u sklopiti svoj zavjet s tobom, i ti e spoznati, da sam ja Gospod,
63
Da se puna stida spomene toga i ne otvori vie usta svojih od stida, kad ti
oprostim sve, to si uinila,", govori svemogui Gospod.
Ezekiel, glava 17
1
rije Gospodnja doe mi ovako govorei:
2
"Sine ovjeji, zadaj kui Izraelovoj zagonetku i predloi joj prispodobu!
3
Reci: Ovako veli svemogui Gospod: "Orao velik s krilima velikim, s mahaljkama
dugim, pun perja arena, doe na Libanon. Uze vrh od cedra.
4
Odlomi najgornju mladicu, odnese je u zemlju trgovaku i stavi je u grad trgovaki.
5
Tada uze sjemena one zemlje i zasadi ga u njivu, stavi ga kao kakvu vrbu kraj obilne
vode,
6
Da izraste i od niska rasta postane bujan okot. Loze njegove imale bi se pruati k
njemu, a korijenje njegovo ostati pod njim. Tako postade okot, pusti mladice i
potjera grane.
1525
7
A bio je jo jedan drugi orao velik s krilima velikim i perjem jakim, i gle, taj okot
prui za njim korijenje svoje i grane svoje potjera prema njemu, da bi ga napaja vie
negoli brazda, u kojoj je bio zasaen.
8
A ipak je bio zasaen na dobru tlu, kraj obilne vode, da tjera grane i raa rod i bude
krasan okot.
9
Zato kai: "Ovako veli svemogui Gospod: "Moe li napredovati Nee li mu onaj
orao poupati korijenje i rod mu odsjei, tako da mu se posue sve mlade grane? On
e se posuiti, i nee trebati silne miice i mnogoga naroda, da ga isupa iz korijenja
njegova.
10
to, posaen je, ali hoe li napredovati? Nee li se posuiti, kad ga dohvati vjetar
istonjak? U brazdi, u kojoj je iznikao, posuit e se."
11
12
"Kai tome rodu nepokornomu: Ne znate li, to znai ovo?' Reci im: 'Evo, kralj
babilonski doe u Jerusalem, zarobi mu kralja s knezovima njegovim i odvede ih k se
i u Babilon.
13
I uze jednoga iz roda kraljevskoga, sklopi savez s njim i obveza ga zakletvom.
Odlinike u zemlji uze sa sobom,
14
Da ostane oslabljena mo kraljeva i da se ne podigne, nego da dri savez s njim i
stoji.
15
Ali on otpade od njega i posla poslanike u Egipat, da mu dadne konja i mnogo
ratnog naroda. Hoe li biti sretan? Hoe li zdrav izai, koji uini tako? Hoe li zdrav
izai, koji kri savez?
16
Tako ja iv bio!, govori svemogui Gospod: 'U mjestu onoga kralja, koji ga je
uinio kraljem, iju je zakletvu prezreo, iji je savez prekrio, kod njega e u
Babilonu umrijeti.
17
A faraon mu nee u ratu pomoi s velikom vojskom i mnogim narodom, kad se
iskopaju opkopi i posagrade kule, da pogubi mnoge ljude.
18
Jer je prezreo zakletvu i prekrio ugovor, i premda je bio podao ruku, sve je to
uinio. Stoga nee utei odatle.
1526
19
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Tako ja iv bio, platit u mu na vlastitom
tijelu zakletvu meni uinjenu, koju je prezreo, i savez s menom sklopljen, to ga je
prekrio.
20
Razapet u nad njim mreu i svoju, i uhvatit e se l zamku mo, ju. U Babilon u ga
odvesti i ondje u ga suditi zbog vjerolomstva njegova, to ga je poinio na meni.
21
Svi njegovi izabrani ratnici u svima njegovim etama od maa e pasti, a koji
ostanu razasut e se u sve vjetrove. Tako ete spoznati, da sam ja, Gospod, to rekao."
22
Ovako veli svemogui Gospod: "Uzet u neto od vrha toga visokoga cedra i
posadit u ga. Od najgornje mladice odlomit u njenu granicu i zasadit u je na gori
visokoj, uzdignutoj.
23
Na visokoj goli Izraelovoj zasadit u je. Ona e potjerati grane i donijeti plod i
postat e krasan cedar. Svakojake ptice stanovat e pod njim; gnijezdit e se u sjeni
grana njegovih.
24
Tada e sva drveta poljska spoznati, da sam ja, Gospod, snizio visoko drvo i
uzvisio nisko drvo, da sam posuio zeleno drvo i uinio da zazeleni suho drvo. Ja,
Gospod, to kaem i izvrujem."
Ezekiel, glava 18
1
2
"Kako dolazite do toga, da u zemlji Izraelovoj imate u ustima ovu rije podrugljivu:
"Kiselo groe jeli su oci, a djeci utrnue zubi?
3
Tako ja bio iv!", govori svemogui Gospod, "nitko vie od vas nee u Izraelu imati
u ustima tu rije podrugljivu.
4
Gle, sve due pripadaju meni; dua oca kao dua sina, meni pripadaju one. Dua,
koja grijei, ona e poginuti.
5
Ako je tko pravedan i ini pravo i pravdu,
6
Na gorama ne jede rtvenoga mesa i oiju svojih ne podie k idolima kue
Izraelove, sa enom blinjega svojega ne grijei i prema eni uva zakone istoe.
1527
7
Nikoga ne tlai, duniku zalog njegov vraa, ne globi, kruh svoj daje gladnome i
odijeva gologa.
8
Ne daje novaca pod lihvu, ne uzima kamate, od nepravde ustee ruku svoju, izmeu
ovjeka i ovjeka sudi poteno.
9
Po zakonima mojim hodi i zapovijedi moje dri vjerno, taj je pravedan, on e
ivjeti", govori svemogui Gospod.
10
"Ako tko ima sina silovita, koji prolijeva krv i ini one grijehe,
11
Tako sam ne ini sve to, ako taj dakle jede rtveno meso na gorama, obeauje
enu blinjega svojega,
12
Siromahe i uboge tlai, globi, zaloga ne vraa, oi svoje podie k idolima, gadove
ini,
13
Uzaima pod lihvu i uzima kamatu, hoe li taj ivjeti? Ne, on nee ivjeti, jer je
uinio sve te gadove, mora svakako poginuti. On nosi krivnju na svojoj krvi.
14
Ako li on ima sina, koji vidi sve grijehe, to ih ini otac njegov, i premda ih vidi,
ipak tako to ne ini,
15
Dakle ne jede rtvenoga mesa na gorama, oiju svojih ne podie k idolima kue
Izraelove, ne grijei sa enom blinjega svojega,
16
Nikoga ne tlai, zaloga ne oduzima, ne globi, gladnome daje kruh svoj, gologa
odijeva,
17
Od opaine ustee ruku svoju, na lihvu i kamatu ne uzima, zakone moje dri i po
zapovijedima mojim hodi, taj nee poginuti zbog krivnje oca svojega, nego e
jamano ivjeti,
18
Otac njegov, koji je tlaio i druge globio i, to nije bilo dobro, inio je u narodu
svojemu, taj mora poginuti zbog krivnje svoje.
19
Pitate: 'Zato ne nosi sin krivnje oca svojega?, Zato, jer je sin inio pravo i pravdu,
drao sve zakone moje i radio po njima, doista, zato e ivjeti.
1528
20
Dua, koja grijehi, ona e poginuti. A sin nee nositi krivnje oca, i otac nee nositi
krivnje sina. Pravedniku e biti plaa pravednosti, bezboniku plaa bezbonosti.
21
Ako li se bezbonik obrati od svih grijeha svojih, to ih je p inio, i dri sve zakone
moje i ini pravo i pravdu, on e doista ivjeti. On nee poginuti!
22
Sva zlodjela njegova, to ih je poinio, nee mu se uraunati. Zbog pravednosti
svoje, koju je inio, ivjet e.
23
Bili bi mi drago bilo da pogine bezbonik, govori svemogui Gospod, "a ne da se
odvrati od putova svojih i da ivi?"
24
Ako li se pravednik odvrati od pravednosti svoje i ini opainu po primjeru svih
gadova, to ih ini bezbonik, hoe li on ivjeti, ako ini tako to? Ne, sva pravedna
djela njegova, to ih je uinio, nee mu se uraunati. Zbog vjerolomstva, to ga je
poinio, i Zbog grijeha, to ga je uinio, poginut e.
25
Kaete: 'Put Gospodnji nije pravedan.' ujte, kuo Izraelova: Moj put da nije
pravedan. Nijesu li vai putovi nepravedni?
26
Ako se pravednik odvrati od pravednosti svoje i ini zlo i umre u tom: "umre zbog
zla, to ga je uinio.
27
A odvrati li se bezbonik od bezbonosti svoje, to ju je uinio, i ini li pravo i
pravdu, sauvat e ivot svoj.
28
Ako uvidi i odvrati se od svih opaina svojih, to ih je uinio, ivjet e i nee
poginuti.
29
Ali kua Izraelova veli: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Moji putovi da nijesu
pravedni, kuo Izraelova? Nijesu li vai putovi nepravedni?
30
Zato e svakomu od vas suditi po putovima njegovim, kuo Izraelova", govori
svemogui Gospod. "Obratite se i odvratite se od svih grijeha svojih, da vam oni ne
budu vie na spoticanje i krivnju!
31
Odbacite od sebe sve grijehe, to ste ih poinili, i nainite sebi novo srce i nov duh,
jer zato biste pomrli, kuo Izraelova?
1529
32
Jer meni nije mila smrt onoga koji ima umrijeti, govori svemogui Gospod.
"Obratite se i ivite!"
Ezekiel, glava 19
1
A ti poni tualjku nad knezovima Izraelovim
2
I reci: "Kako je ipak bila mati tvoja lavica meu lavovima! Leala je usred lavova,
hranila je mlade svoje!
3
Othranila je jedno mladune svoje, ono je postalo lav: nauio je plijen grabiti, ljude
je derao.
4
Narodi su uli za njega: uhvaen je bio u jamu njihovu. Odveli su ga u verigama u
zemlju egipatsku.
5
Kad je ona vidjela, da se je prevarila, da je nada njezina propala, uzela je drugo
mladune svoje, othranila ga je za lava.
6
On je hodio meu lavovima, postao je lav: nauio je plijen grabiti, ljude je derao.
7
Mnoge im je uinio udovice, opustoio je gradove njihove. Ustraila se je zemlja i
sve u njoj od glasne rike njegove,
8
Tada su proti njemu ustali narodi iz okolnih zemalja i razapeli mu mreu svoju:
uhvaen je bio u jamu njihovu.
9
U verigama zatvorili su ga u krletku. Odveli su ga kralju babilonskomu, metnuli ga
u jednu tvravu, da mu se vie ne uje rikanje po gorama Izraelovim.
10
Mati je tvoja bila kao loza u vinogradu, kraj vode zasaena. Rodna je bila, puna
grana od obilne vode.
11
Na njoj je bila jaka grana za palice vladalake. Rast njezin dizao se je visoko iznad
lia njezina.
12
Ali je bila iupana u gnjevu, baena je na zemlju. Istonjak vjetar osuio je plod
njezin. Jako granje njezino bilo je polomljeno, posuilo se, oganj ga je proderao.
13
Sada je zasaena u pustili, u zemlji suhoj i bezvodnoj.
1530
14
Izaao je oganj iz grane, proderao je prutove i plod. Nita nije ostalo od grane
jake, od palice vladalake. Tualjka je ovo, i bit e tualjka.
Ezekiel, glava 20
1
U sedmoj godini, u petom mjesecu, deseti dan toga mjeseca dooe neki od
starjeina Izraelovih da upitaju Gospoda, i sjedoe preda mnom.
2
3
"Sine ovjeji, kai starjeinama Izraelovim i reci im: "Ovako veli svemogui
Gospod: 'Dooste li da me pitate? Tako ja iv bio, ne dam se pitati od vas, govori
svemogui Gospod.
4
Hoe li im rei presudu, hoe li im rei presudu, sine ovjeji? Pokai im gadove
otaca njihovih!
5
Reci im: Ovako veli svemogui Gospod: 'Kad sam izabrao Izraela, podigao sam
ruku svoju potomcima kue Jakovljeve na zakletvu i dao sam da me upoznaju u
zemlji egipatskoj. Podigao sam im ruku na zakletvu i rekao: "Ja sam Gospod, Bog
va!"
6
Tada sam podigao ruku svoju i zakleo se, da u ih odvesti iz Egipta u zemlju, koju
sam bio izabrao za njih, u kojoj tee mlijeko i med, koja je najkrasnija od svih
zemalja.
7
Rekao sam im: "Svaki neka odbaci gadove idolske, za koje prianjate! Ne skvrnite se
idolima egipatskim! Ja sam Gospod, Bog va.
8
Ali su se oni pokazali prema meni tvrdovrati i nijesu me htjeli posluati. Ni jedan
nije odbacio gadova idolskih, za koje su prianjali, i nijesu se okanili idola egipatskih.
Tada sam mislio da izlijem jarost svoju na njih, da izvrim gnjev svoj na njima u
zemlji egipatskoj.
9
Ipak zbog imena svojega, da se ne bi oskvrnilo u oima naroda, meu kojima su
ivjeli, pred kojima sam se bio pokazao njima, uinio sam da ih izvedem iz zemlje
egipatske.
10
I izveo sam ih iz zemlje egipatske i odveo ih u pustinju.
1531
11
Dao sam im zakone svoje i l uio ih zakonima svojim, koje tko i vri ivi kroz njih.
12
I subote svoje dao sam im, da su znali izmeu mene i njih, da se spozna, da sam ja
Gospod, koji ih posveujem.
13
Ali i u pustinji bila je kua Izraelova uporna prema meni. Nijesu hodili po mojim
zakonima i prezirali su zapovijedi moje, koje tko vri ivi kroz njih. I subote moje
nijesu nikako drali sveto. Tada sam mislio da izlijem jarost svoju na njih u pustinji,
da ih istrijebim.
14
Ipak nijesam to uinio zbog imena svojega, da se ne bi oskvrnilo pred oima
naroda, pred kojima sam ih bio izveo.
15
Ja sam podigao ruku svoju u pustinji i zakleo sam se njima, da ih neu odvesti u
zemlju, koju sam im bio odredio, u kojoj tee mlijeko i med, koja je najkrasnija od
svih zemalja,
16
Jer su bili prezreli moje zapovijedi, nijesu bili hodili po zakonima mojim i nijesu
bili sveto drali subota mojih; jer je srce njihovo prianjalo za idole njihove.
17
Ipak ih je oko moje pogledalo milostivo, tako da ih nijesam unitio i nijesam ih
istrijebio u pustinji.
18
Sinovima njihovim rekao sam u pustinji: "Ne idite po obiajima otaca svojih, ne
drite se navada njihovih i ne skvrnite se idolima njihovim!
19
Ja sam Gospod, Bog va. Po mojim zakonima hodite, moje zapovijedi drite
brino!
20
Drite sveto subote moje, da su znaka izmeu mene i vas, da se spozna, da sam ja
Gospod, Bog va!"
21
Ali su i sinovi bili nepokorni prema meni. Nijesu hodili po mojim zakonima i
nijesu brino drali zapovijedi mojih, koje tko vri iv; kroz njih, i nijesu sveto drali
subota mojih. Tada sam mislio da izlijem jarost svoju na njih i da izvrim gnjev svoj
na njima u pustinji.
22
Ali sam opet povukao ruku svoju i uinio sam zbog imena svojega, da se nebi
oskvrnilo pred oima naroda pred kojima sam ih bio izveo.
1532
23
Ipak sam podigao u pustinji ruku svoju na zakletvu njima, da u ih razasuti meu
narode i razagnati ih u zemlje,
24
Jer nijesu drali zapovijedi mojih i prezirali su zakone moje, skvrnili subote moje i
oima svojim prianjali za idole otaca svojih.
25
Zato sam im dao zakone, to lijesu bile na dobro, i zapovijedi, po kojima ne bi
imali ivjeti.
26
Dao sam da postanu neisti svojim rtvenim darovima, stim, to bi proputali kroz
oganj svako prvoroene, da ih tako zastraim, te bi spoznali, da sam ja Gospod.
27
Zato, sine ovjeji, reci kui Izraelovoj i kai im: Ovako veli svemogui Gospod: 'I
ovim su me ruili oci vai i poinili vjerolomstvo na meni:
28
Odveo sam ih u zemlju, koju sam im bio pod zakletvom obeao dati. Ipak oni,
gdjegod su ugledali visok hum ili drvo granato, klali bi etve svoje, prinosili bi ondje
izazovne rtvene darove svoje, stavljali bi ondje miomirisne rtve svoje i izlijevali bi
naljeve svoje.
29
Rekao sam im: "to je visina, na koju idete?" Njezino ime visina ostalo je do dana
dananjega.
30
Zato reci kui Izraelovoj: Ovako veli svemogui Gospod: 'Vi se skvrnite na putu
otaca svojih i trite za idolskim gadovima njihovim.
31
Prinosei dare svoje, provodei djecu svoju kroz oganj skvrnite se svim idolima
svojim do dana dananjega. I onda da bih se ja dao pitati, kuo Izraelova? Tako ja iv
bio!' govori svemogui Gospod, 'neu se dati od vas pitati.
32
to mislite, nee se zacijelo dogoditi, to govorite: "Hoemo da budemo kao
neznaboci, kao narodi zemalja, sluei drvetu i kamenu!"
33
Tako ja iv bio!' govori svemogui Gospod, 'rukom jakom, miicom podignutom i
izlivenim gnjevom pokazat u se kao kralj nad vama.
34
Izvest u vas iz na oda i skupit u vas iz zemalja, kamo ste bili razasuti, rukom
jakom, miicom podignutom i izlivenim gnjevom.
35
Odvest u vas u pustinju naroda i ondje u se suditi s vama licem k licu.
1533
36
Kako sam se sudio s ocima vaim u pustinji Egipta, tako u se suditi s vama, govori
svemogui Gospod.
37
Pustit u da proete ispod tapa mojega i prisilit u vas pod jaram zavjeta.
38
Odluit u izmeu vas one, koji su se bunili proti meni i otpali. Izvest u ih iz
zemlje, gdje su stanovali kao stranci, ali nee ui u zemlju Izraelovu, da spoznate, da
sam ja Gospod.
39
A vi, kuo Izraelova, ovako veli svemogui Gospod, otidite samo i sluite svaki
idolu svojemu! Ipak ete potom zacijelo sluati mene, sveto ime moje neete vie
skvrniti rtvenim darovima i idolima svojim,
40
Dapae na svetoj goli mojoj, na visokoj gori Izraelovoj, govori svemogui Gospod,
ondje ete mi sluiti, sva kolika kua Izraelova u zemlji. Ondje u vas milostivo
primiti i ondje u iskati prinose vae i prvine darova vaih sa svim svetim darovima
vaim.
41
Uz ugodni miris rtveni primit u vas milostivo, kad vas izvedem iz naroda i
skupim v iz zemalja, u koje ste bili razasuti Tako u se na vama pred oima naroda
pokazati kao svet.
42
Spoznat ete, da sam ja Gospod, kad vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju,
koju sam pod zakletvom obeao dati ocima vaim.
43
Ondje ete se spomenuti putova svojih i svih djela svojih, kojima ste se okaljali.
Osjetit ete pred sobom samima gnusobu zbog svih opaina, to ste ih poinili.
44
I tada ete spoznati, da sam ja Gospod, kad uinim tako s vama zbog imena
svojega, ne po vaim zlim putovima i po opakim djelima vaim, kuo Izraelova,",
govori svemogui Gospod.
Ezekiel, glava 21
1
2
"Sine ovjeji, upravi lice svoje na jug, propovijedaj prema jugu! Prorokuj proti
umi, to je u junoj zemlji!
1534
3
I reci umi u junoj zemlji: "uj rije Gospodnju: "Ovako veli svemogui Gospod:
'Evo, ja u zapaliti u tebi oganj; on e prodrijeti u tebi svako drvo zeleno i svako
drvo suho. Plamen razgorjeli nee se ugasiti, i sva e se lica od june zemlje do
sjevera opriti.
4
Svako e tijelo vidjeti, da sam ga ja, Gospod, raspalio, i nee se ugasiti."
5
Tada sam ja rekao: "Ah, svemogui Gospode, oni e reci za me: 'Ne govori li taj
uvijek u prispodobama?'"
6
7
Sine ovjeji, upravi lice svoje prema Jerusalemu! Propovijedaj svetitu njegovu!
Prorokuj proti zemlji Izraelovoj!
8
Reci zemlji Izraelovoj: Ovako veli Gospod: 'Evo, ja u postupati proti tebi. Izvui u
ma svoj iz korica njegovih i istrijebit u iz tebe pravedne i bezbone.
9
Jer hou da istrijebim iz tebe pravedne i bezbone, zato e izai ma moj iz korica
svojih proti svakome tijelu od juga do sjevera.
10
Svako e tijelo spoznati, da sam ja, Gospod, izvukao ma svoj iz korica njegovih:
on se nee vie vratiti u njih.
11
A ti, sine ovjeji, uzdii s klimavim bedrima! U gorkosti uzdii pred oima
njihovim!
12
Ako te upitaju: 'Zato uzdie?, reci: "Zbog jednog strahovita asa, od kojega
oajavaju sva srca, klonu sve ruke, nestane svake sranosti, oslabe sva koljena. Evo,
to ide i ispunja se'", govori svemogui Gospod.
13
14
"Sine ovjeji, prorokuj i reci: Ovako veli Gospod: Reci: 'Ma, ma je naotren i
takoer uglaen:
15
Da kolje, naotren je; da sijeva, uglaen je. On rascjepka ezlo sinovima onih, koji
su prezreli svaki prut.
1535
16
Dao se je ugladiti, da ga prihvati jedna ruka. Naotren je ma i uglaen, da se stavi
u ruku ubojici.
17
Vii i jaui, sine ovjeji! Jer on dolazi na narod moj, na sve kolike knezove
Izraelove. Pod ma su oni pali s narodom mojim. Zato se udaraj po bedru svojemu!
18
Jer dolazi kunja. Ali to e se dogoditi, kad vie ne bude ezla prezirateljice?'
19
A ti prorokuj, sine ovjeji, i pljeskaj rukama! Podvostruit e se ma, jest,
potrostruit e se ubojni ma, ma velikoga pokolja, to ih opkoljava,
20
Da oajavaju srca i da ih mnogo padne na vratima njihovim! O mau, o mau!
Pripravljen je da sijeva, naotren je da kolje.
21
Udari nadesno! Okreni nalijevo, kamo je upravljen otrac tvoj!
22
I ja u pljeskati rukama i iskaliti gnjev svoj. Ja, Gospod, rekao sam!'"
23
24
"A ti, sine ovjeji, nacrtaj sebi dva puta, kamo e doi ma kralja babilonskoga!
Obadva neka izlaze iz jedne zemlje! Stavi kaiput na poetku puta u grad!
25
Naini jedan put tako, da moe doi ma u Rabu Amona i u Judu u utvreni
Jerusalem!
26
Jer kralj babilonski stoji na rasputici, gdje poinju dva puta, da upita proroite. On
trese Strijele, pita terafime, gleda u jetra.
27
U desnici njegovoj pada drijeb na Jerusalem: "on ima namjestiti ubojne sprave,
podignuti ratnu viku, dati da zaori poziv u boj, namjestiti ubojne sprave proti vratima,
nainiti opkope, posagraditi opsadne kule.
28
A njima se je inilo, da je proroite varavo; oni su bili prisegli najsvetije zakletve.
Ali im on doziva na pamet krivnju njihovu, da zapadnu u ropstvo.
29
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Jer ste dozvali na pamet krivnju svoju, tako
da su se otkrili prekraji vai i grijehi se vai pokazali u svim djelima vaim, jer ste
doli na pamet, zato ete biti pohvatani rukom njegovom.
1536
30
A ti, nepoteni, bezboni knee Izraelov, kojemu je doao dan u vrijeme, kad se
ini kraj grijehu:
31
Ovako vel svemogui Gospod: "Dolje s tim povezom oko glave! Dolje s tom
krunom! Ovo nije ovo. Nisko se ima uzvisiti, visoko se ima poniziti.
32
Unitit u, unitit u, unitit u ga, i nee ga vie bih, dok ne doe onaj, kojemu po
pravu pripada: 'njemu u ga dati.'
33
A ti, sine ovjeji, prorokuj i reci: Ovako veli svemogui Gospod za Amonce i za
njihovo podsmijevanje. Reci: 'Ma, ma je trgnut da kolje, uglaen je da sijeva, da
blista,
34
Dok su ti viali prijevaru i proricali lai da te metnu na vrat oskvrnjenima,
bezbonicima, kojima je doao dan, kad se ini kraj grijehu.
35
Vrati se u gradove svoje, ml mjesto, gdje si se rodio! U zemlji podrijetla tvojega
sudit u ti.
36
Izlit u na te gnjev svoj, raspalit u proti tebi oganj razjarenosti svoje, predat u te u
ruke okrutnim ljudima, koji kuju propast tvoju.
37
Ognju e biti hrana. Krv e ti tei na zemlju! Nee se vie spominjati, jer ja,
Gospod, rekao sam.'"
Ezekiel, glava 22
1
2
"Sine ovjeji, hoe li izrei presudu, hoe li izrei presudu gradu, koji je pun
krvnih djela? Kai mu sve gadove njegove
3
I reci: Ovako veli svemogui Gospod: "O grade, koji si prolijevao krv u sredini
svojoj, da se priblii vrijeme tvoje, i koji si pravio sebi idole i stim se oskvrnio!
4
Krvlju, to si je prolio, nanio si sebi krivnju, i idolima, to si ih pravio, oskvrnio si
sebe. Uinio si, le se pribliie dani tvoji, i doao si do godina svojih. Zato u uiniti
od tebe ruglo meu narodima i podsmijeh po svim zemljama.
1537
5
Koji su blizu tebe i koji su daleko od tebe, podsmijevat e ti se, tebi, iji je glas
okaljan, koji si bogat pometnjom.
6
Evo, knezovi Izraelovi stavljaju svaki svoju jakost u to, da prolijevaju krv u tebi.
7
Oca i mater preziru u tebi. Stranca pritiskuju usred tebe. Udovice i sirote zlostavljaju
se u tebi.
8
to je meni sveto, prezire, i subote moje skvrni.
9
U tebi su ljudi, koji kleveu, da prolijevaju krv. Na gorama u tebi jedu meso rtveno
i ine grdila usred tebe.
10
Golotinju oca otkrivaju u tebi, siluju u tebi ene u vrijeme njihovo.
11
Jedan ini zlo sa enom drugoga, drugi skvrni snahu svoju, trei siluje u tebi svoju
vlastitu sestru, ker oca svojega.
12
Mito primaju u tebi, da prolijevaju krv. Uzima kamatu i lihvu, globi druge i
zaboravio si mene,' govori svemogui Gospod.
13
'Ali evo, pljeskam rukama svojim nad grabeem, to si ga poinio, i nad krvnim
djelima, to su se dogodila usred tebe.
14
Hoe li se odrati srce tvoje, hoe li ruka tvoja ostati jaka u dane, kad doem na te?
Ja, Gospod, rekao sam to i uinit u to.
15
Razasut u te meu narode i odagnati u zemlje i istrijebit u neistou tvoju iz tebe.
16
U svojoj vlastitoj zemlji pred oima naroda bit e obeaen, da spozna, da sam
ja Gospod."
17
18
"Sine ovjeji, kua Izraelova sva kolika postala mi je troska od mjedi, kositra,
gvoa i olova i srebrna troska."
19
Zato veli svemogui Gospod: "Jer ste svi postali troska, zato u vas skupiti usred
Jerusalema.
1538
20
Iako se skuplja srebro, mjed, gvoe, olovo i kositar u taoniku, te se pod njim
raspali oganj, da se to rastopi, tako u vas skupiti u gnjevu svojemu i u jarosti svojoj i
metnuti vas unutra i rastopiti vas.
21
Jest, skupit u vas i raspaliti oganj jarosti svoje proti vama, da se rastopite u njemu.
22
Iako se topi srebro u taoniku, tako ete se vi rastopiti u njemu, da spoznate, da sam
ja, Gospod, izlio jarost svoju na vas.
23
24
"Sine ovjeji, kai joj: 'Ti si zemlja, koja se nee oistiti i nee pasti na nju dad u
an gnjeva,
25
I knezovi su njezini u njoj kao lavovi, koji riu i grabe plijen. Oni deru ljude,
grabe imanje i dobro, umnoavaju udovice usred nje.
26
Sveenici njezini prestupaju zakon moj i skvrne, to mi je sveto. Ne razlikuju sveto
od prostote; ne ue razliku neistoga i istoga. Zatvaraju oi od subota mojih, i bivam
oskvrnjen meu njima.
27
Knezovi su njezini usred nje kao vuci pohlepni za plijenom, koji prolijevaju krv,
kvare due, da ugrabe dobit.
28
Proroci njezini mau je kreem, viaju varku, gataju im la i govore: "Tako veli
svemogui Gospod", premda nije govorio Gospod.
29
Narod u zemlji ini nasilje i otima. Pritiskuje siromaha i ubogoga i tlai stranca
proti svakom pravu.
30
Traio sam meu njima jednoga, koji bi zid ozidao i preda me stao u prolom za tu
zemlju, da je ne unitim; ali ne naoh nikoga.
31
l tako moram izliti na njih gnjev svoj i unititi ih u ognju jarosti svoje. Put njihov
platit u im sada na vlastitom tijelu, govori svemogui Gospod.
Ezekiel, glava 23
1
1539
2
"Sine ovjeji, ono bile dvije ene, keri iste matere.
3
One su inile zlo u Egiptu; u mladosti svojoj inile su blud. Ondje su dirali prsa
njihova i doticali se djevojakih njedara njihovih.
4
Ohola se zvala starija, Oholiba se zvala sestra njezina. One su postale moje i rodile
su sinove i keri. Imena njihova znae Ohola: "Samarija, Oholiba: "Jerusalem.
5
Ohola je inila zlo, premda je pripadala meni, i bila se je zaljubila u milosnike svoje,
Asirce, koji su joj se pribliili.
6
Odjeveni u grimiz, namjesnici i poglavari, sve pristali mladii, konjanici ponositi na
konju.
7
Njima se je podala u bluenju svojemu, svima izabranim Asircima, i okaljala se je
svima idolima svih onih, u koje se je bila zaljubila.
8
Ali nije pustila bluenje svoje s Egipanina; jer su ovi bili s njom zlo inili u
mladosti njezinoj, doticali se djevojakih njedara njezinih i mijeali se njom.
9
Zato sam je dao u ruke milosnicima njezinim, u ruke Asircima, u koje se bila
zaljubila.
10
Oni su je osramotili, uzeli joj sinove i keri i nju samu maem pogubili. Ona je
postala enama strailo, kad su tako na njoj sud izvrili.
11
Sestra njezina Oholiba vidjela je to i inila je jo gore bluenje negoli ona i bila je
jo gora u zloi svojoj od bludnice sestre svoje.
12
Ona je bila zaljubljena u Asirce, koji su joj se pribliili, namjesnici i poglavari,
odjeveni u grimiz, konjanici ponositi na konju, sve pristali mladii.
13
Vidio sam, da se je okaljala i ona; obadvije su pole istim putem.
14
Ova je bludila jo gore. Ona je vidjela ljude naslikane na zidu, slike Kaldejaca,
naslikane crvenom bojom.
15
Oko bedara nosili su pojas. Glava im je bila pokrivena sarukom zavojitim. Svi su
bili naoi kao knezovi, prilika sinova babilonskih. Kaldejska im bila postojbina.
1540
16
Tada se je zaljubila u njih, kad ih je vidjela, i poslala je poslanike k njima u
Kaldejsku.
17
I sinovi babilonski dolazili su k njoj na blud i okaljali je neistoom svojom, i ona
se je okaljala s njima. Tada ih je bila sita.
18
Ali se je otkrila neistoa njezina, sramota je njezina izbila na javu. Tada je ona
meni dodijala, kao to mi je bila dodijala sestra njezina.
19
A ona je sve gore tjerala neistou svoju spominjui se dana mladosti svoje, kad je
inila blud u Egiptu.
20
Zaljubila se je u svoje milosnike, koji su bili kao pohlepni magarci i drijepci.
21
Jest, ti si gilula za neistoom mladosti svoje, kad su Egipani smjeli dirati prsa
tvoja i doticati se djevojakih njedara tvojih."
22
Zato, Oholibo, ovako veli svemogui Gospod: "Evo, ja u nadraiti milosnike tvoje
na te, kojih si se zasitila. Dovest u ih na te sa svih strana.
23
Sinove babilonske i sve Kaldejce, Pekoane, oaje i Koaje, sve sinove asirske s
njima, pristale mladie, namjesnike i poglavare sve kolike, ratnike i odlinike, sve
ponosite na konju.
24
Doi e na k s mnotvom konja i kola i s etama naroda. tit, titi i ljem oni e
unaokolo upraviti proti tebi. Ja u im predati sud, i oni e li suditi po zakonima
svojim.
25
Jest, uinit u da osjeti revnost moju; oni e u jarosti postupati s tobom. Nos e ti i
ui odsjei i to jo ostane od tebe, past e od maa. Tvoje sinove i keri odvest e sa
sobom, i to os ostane od tebe, prodrijet e oganj.
26
Svui e s tebe haljine tvoje i uzet e krasne nakite tvoje.
27
Tako u uiniti kraj bludu tvojemu i neistoi tvojoj, to si ih nauila u Egiptu, da
vie ne podie oiju svojih k njima i da dalje ne misli na Egipat."
28
Jer ovako veli svemogui Gospod: "Evo, ja u te dati u ruke onima, na koje mrzi,
u ruke onima, koji su ti omrznuli.
1541
29
Oni e u mrnji raditi proti tebi i uzet e ti sve, to si stekla sebi, i ostavit e te golu
i nagu. Otkrit e se bludna golotinja tvoja, neistoa tvoja i grdilo tvoje.
30
To e ti se uiniti, jer si u bludu svojemu trala za narodima i okaljala se s idolima
njihovim.
31
Ila si putem sestre svoje; zato ti dajem au njezinu u ruku."
32
Ovako veli svemogui Gospod: "au sestre svoje pit e, duboku, iroku
podsmijeh i ruglo bit e ona! aa dri vrlo mnogo.
33
Napunit e se pijanstva i brige. aa uasa i groze jest aa tvoje sestre Samarije.
34
Ti e je piti i posrkati i okrnjak e njezin izgristi i njedra e svoja stim potrgati;
jer ja sam to rekao", govori svemogui Gospod.
35
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Jer si me zaboravila i bacila me za lea svoja,
zato sad ti i nosi grijeh svoj i blud svoj!
36
Gospod mi ree: "Sile ovjeji, nee li izrei presudu Oholi i Oholibi? Predoi im
gadove njihove,
37
Da su inile preljubu i krvlju okaljale ruke svoje, da su inile preljubu s idolima
svojim i djecu svoju, koju su bije rodile meni, vodile kroz oganj, da ih proderu oni.
38
I ovo su mi jo inile: "u onaj su dan okaljalo svetite moje i oskvrnile subote moje.
39
Kada su djecu svoju bile zaklale idolima, dole su jo istoga dana u svetite moje i
oskvrnile ga. Eto, tako su inile u kui mojoj!
40
Jest, dapae su jo poslale po ljude, to su doli izdaleka. Poslanik je bio poslan k
njima. Eto, kada, su doli, ti si se zbog njih kupala, mazala si oi svoje i metala na se
nakit svoj.
41
Sjedala si na krasnu poivaljku. Pred njom je bio to postavljen. Na njega si metala
kad moj i ulje moje.
42
Glasna se je vika ula zbog mnotva ljudi, to su bili pridoli iz pustinje. Oni su im
metali narukvice na ruke i stavljali im krasan vijenac na glavu.
1542
43
Tada sam rekao: 'Ne ine li na taj nain preljubu?
44
Kao to ini bludnica, ine sad neistou. Idu k njoj, kao to se ide k bludnici. Tako
idu k Oholi i k Oholibi, enama nevaljalim.
45
Ali e im pravedni ljudi izreci presudu po pravu za preljuboinice i krvnice, jer su
preljuboinice, i krv je na rukama njihovim.
46
Jer ovako govori svemogui Gospod: "Neka se pozove proti njima zajednica
narodna, i neka se predadu, da se zlostave i oplijene!
47
Neka ih zajednica narodna kamenuje i sasijee maevima svojim! Njihove sinove i
keri neka pobiju i njihove kue neka spale ognjem!
48
Tako u kraj uiniti neistoi u zemlji, da se opomenu sve ene
49
Uinit e se, da okajete neistou svoju i da s idolima svojim platite grijehe, da
spoznate, da sam ja svemogui Gospod.
Ezekiel, glava 24
1
Rije Gospodnja doe mi u devetoj godini, u desetom mjesecu, deseti dan toga
mjeseca ovako govorei:
2
Sine ovjeji, tono zapii ime ovoga dana! Upravo ovoga dana navaljuje kralj
babilonski na Jerusalem.
3
Kai tome nepokornim rodu ovu priu: Ovako veli svemogui Gospod: 'Nastavi
lonac! Najprije ga nastavi, onda nalij u njega vode!
4
Metni u njega komade mesa, sve dobre komade, stegno i plee! Napuni ga najboljih
kostiju!
5
Uzmi najbolje iz stada i naloi cjepanice ispod njega! Iskuhaj dobro komade mesa,
neka se i kosti raskuhaju u njemu!
6
Zato ovako veli svemogui Gospod: 'Teko gradu krvnikom, kotlu, na kojemu stoji
ra i s kojega ne silazi ra! Povadi iz njega komad po komad, a da se ne baca drijeb
na to!
1543
7
Jer je krv njegova usred njega. Na golu kamenu on to ini. Ne prolijeva je na
zemlju, da se pokrije prahom.
8
Da se raspali gnjev, te uinim osvetu, putam da se prolijeva krv njegova na go
kamen, da se ne pokrije.
9
Zato ovako veli svemogui Gospod: 'Teko gradu krvnikom! I ja u naloiti velik
oganj.
10
Nanesi drva mnogo, zapali oganj, neka se raskuha meso, stavi zain i kosti spali!
11
Tada ga metni prazna na eravicu, da se ugrije, i mjed se njegova usije, i neistoa
se rastopi njemu, i nestane re njegove!
12
Mnogo muke zadaje kotao. Ali mnoga ra ne silazi s njega; i u ognju ostaje ra
njegova.
13
Jer sam te htio oistiti od gnusne neistoe tvoje, ali se ti nijesi oistio od neisto e
svoje, to se i nadalje nee oistiti, da na tebi ne izvrim gnjev svoj.
14
Ja, Gospod, rekao sam to. Doi e to, i izvrit u. Neu to prepustiti, neu tedjeti i
neu se pokajati. Po putovima tvojim i po djelima tvojim sudit e ti se, govori
svemogui Gospod.
15
16
"Sine ovjeji, evo, ja u ti jednom nenadanom smrti uzeti radost oiju tvojih. Ali ti
onda nee tugovati ni plakati. Ne smiju ti doi suze.
17
Uzdii tiho, ali ne prireuj nikakva tugovanja! Povei sebi povez oko glave, obuu
svoju obuj na noge, ne pokrivaj brade svoje i ne jedi kruha alosti!"
18
Ujutro sam jo govorio narodu, a uvee umrla je ena moja i drugoga jutra uinio
sam, kako, mi je bilo zapovjeeno.
19
Tada su me upitali ljudi: "Nee li nam razjasniti, to nam to znai, da radi tako?"
20
Odgovorio sam im: "Doe mi rije Gospodnja i glasi:
1544
21
Reci kui Izraelovoj: Ovako veli svemogui Gospod: 'Evo, ja u oskvrniti svetite
svoje, ponos vas najvii, milinu oiju vaih, enju srca vaega. Sinovi e vai i keri
vae, to ste ih ostavili, pasti od maa.
22
Onda ete vi initi, kako sam ja inio: neete brade pokriti i neete jesti kruha
alosti.
23
Povez e vam biti na glavi, obua vaa na nogama. Neete tugovati ni plakati. Ali
ete ginuti u grijehima svojim i uzdisati jedan drugomu.
24
Tako e vam Ezekiel biti znak udesni. Sve, to je inio on, init ete i vi, kad to
doe, i spoznat ete, da sam ja svemogui Gospod.
25
"A ti, sine ovjeji, uj: U onaj dan, kad im uzmem bedem njihov, ponosnu radost
njihovu, milinu oiju njihovih i enju srca njihova, njihove sinove i keri,
26
U onaj dan doi e k tebi bjegunac, da ti to javi.
27
U onaj e se dan otvoriti usta tvoja, dim stigne bjegunac. Govorit e i nee vie
utjeti i bit e im znak udesni. Tada e oni spoznati, da sam ja Gospod.
Ezekiel, glava 25
1
2
"Sine ovjeji, upravi lice svoje prema Amoncima i proroku; proti njima!
3
Reci Amoncima: "ujte rije svemoguega Gospoda! Ovako veli svemogui
Gospod: 'D Jer si "Ha, ha!" klicao nad svetitem mojim: "Ono je oskvrnjeno", i nad
zemljom Izraelovom: "Ona je opustoena", i nad kuom Judinom: "Oni idu u
progonstvo",
4
Evo, zato u te ja dati u posjed sinovima Istoka Oni e u tebi razapeti atore svoje i
podignut e u tebi stanove svoje. Oni e jesti plodove tvoje i piti mlijeko tvoje.
5
Ja u od Rabe nainiti panjak za deve i od zemlje Amona tor za ovce. Tako ete
spoznati, da sam ja Gospod.
6
Jer ovako veli svemogui Gospod: 'Jer si pljeskao rukama i lupao nogama i veselio
se pun zloradosti nad zemljom Izraelovom,
1545
7
Evo, zato u ja dignuti ruku svoju na te i dat u te narodima da te oplijene. Istrijebit
u te izmeu naroda i zatrt u te izmeu zemalja i unitit u te. Tada e spoznati, da
sam ja Gospod.
8
Ovako veli svemogui Gospod: 'Jer Moab i Seir govore: "Eto, kui je Judinoj kao
svima narodima",
9
Evo, zato u ja otvoriti stranu Moabovu, tako da se izgube gradovi njegovi, gradovi
njegovi sve do posljednjega, ures zemlje, BetJeimot, BaalMeon, Kirjatajim.
10
Sinovima Istoka uz Amonce dat u ga u posjed, da njemu i Amoncima ne bude vie
spomena meu narodima.
11
Na Moabu izvrit u sud, i spoznat e oni, da sam ja Gospod.
12
Ovako veli svemogui Gospod: 'Jer je Edom radio iz osvete na kui Judinoj i teko
se ogrijeio osvetom svojom,
13
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Dignut u ruku svoju na Edom, stoku i
ovjeka istrijebit u iz njega i uinit u ga pustinjom. Od Temana do Dedana past e
oni od maa.
14
Predat u osvetu svoju na Edomu ruci svojega naroda Izraela. Ovaj e uiniti s
Edomom po gnjevu mojemu i po jarosti mojoj. Oni e upoznati osvetu moju, govori
svemogui Gospod.
15
Ovako veli svemogui Gospod: 'Jer su Filistejci radili iz osvete i ljuto se osvetili
puni zloradosti u srcu i iz preostaloga neprijateljstva bili pomiljali na unitenje,
16
Zato ovako veli svemogui Gospod: Evo, dignut u ruku svoju na Filistejce i unitit
u Kreane i potrt u ostatak na obali morskoj.
17
Uinit u na njima ljutu osvetu kaznom u revnosti gnjevnoj. Tada e spoznati, da
sam ja Gospod, kad izvrim osvetu svoju na njima."
Ezekiel, glava 26
1
U jedanaestoj godini, u jedanaestom mjesecu, prvi dan toga mjeseca doe mi rije
Gospodnja ovako govorei:
1546
2
"Sine ovjeji, jer Tir klie nad Jerusalemom: 'Ha! Vrata su narodima razbijena!
Meni su se otvorila. Ja u se napuniti. Jer su ona opustjela',
3
Zato ovako veli svemogui Gospod: "Evo, Tire, ja koraam proti tebi, vodim proti
tebi mnoge narode, kao to more dovaIja valove svoje.
4
Oni e razoriti zidove Tira. Kule e njegove raskopati. Ja u s njega splaviti zemlju i
uinit u od njega goli kamen.
5
Suho mjesto za mree bit e usred mora, jer ja sam to rekao, veli svemogui
Gospod. Narodima e postati grabe.
6
Gradovi njegovi, to su na kopnu, bit e uniteni maem i spoznat e, da sam ja
Gospod.
7
Jer ovako veli svemogui Gospod: 'Evo, ja u dovesti sa sjevera Nebukadnezara,
kralja babilonskog, kralja nad kraljevima, s konjima i s kolima i s konjanicima i s
velikim mnotvom naroda.
8
Gradove tvoje na kopnu unitit e on maem. Kule opsadne podignut e proti tebi,
iskopat e opkope proti tebi i postavit e titove proti tebi.
9
Namjestit e zidodere proti zidovima tvojim i sruit e kule tvoje gvozdenim rukama
svojim
10
Od mnotva konja njegovih pokrit e te prah. Od tropota konjanika, tokova i kola
zatrest e se zidovi tvoji, kad ue na tvoja vrata, kao to se ulazi u grad osvojen.
11
Kopitima konja svojih pogazit e sve ulice tvoje, poubijat e narod tvoj maem, i
ponositi idolski stupovi tvoji popadat e na zemlju
12
Poplijenit e bogatstvo tvoje, uzet e sa sobom kao plijen trgovaka dobra tvoja,
poruit e zidove tvoje i sjajne e palae tvoje razoriti, Graevno kamenje tvoje, drvo
tvoje i ruevine tvoje pobacat e u vodu.
13
Tada u ja uiniti kraj glasu pjesama tvojih, i zvuk harfa tvojih nee se vie uti.
14
Uinit u od tebe go kamen; bit e suho mjesto za ribarske mree. Nikada se vie
nee sazidati jer ja sam to rekao, veli svemogui Gospod.
1547
15
Ovako veli svemogui Gospod o Tiru: 'Zar ne, od tropota pada tvojega, od jecanja
ranjenika, od ubijanja maem drmaju se u tebi otoci.
16
S prijestolja svojih silaze svi knezovi mora, skidaju sa sebe plate svoje, svlae sa
sebe vezene haljine svoje. U tugu se oblae, sjede na zemlji, dru neprestano i
zgraaju se zbog tebe.
17
Zainju tualjku nad tobom i govore o tebi: 'Kako si propao, s mora nestao, slavni
grade, koji si bio moan na moru sa svojim stanovnicima, koji si strah zadavao svima
primorcima svojim!
18
Sada dru otoci na dan pada tvojega. Smeteni su otoci po moru zbog svretka
tvojega."
19
Jer ovako veli svemogui Gospod: 'Uinit u te pustim gradom, kao to su gradovi,
u kojima se vie ne stanuje, kad pustim na te valove, da te pokriju velike vode.
20
Svalit u te k onima, koji s ve sili u jamu, k narodu prolosti U zemlji svijeta
mrtvih pripravit u ti mjesto, koje je slino ruevinama vjenim, kod onih, koji su sili
u jamu. Tako vie nee biti nastanjen, nee postojati u zemlji ivih.
21
Predat u te propasti strahovitoj. Nee vie biti; trait e te i nee te vie nai
dovijeka", govori svemogui Gospod.
Ezekiel, glava 27
1
2
"Sine ovjeji, zapjevaj tualjku nad Tirom!
3
Reci Tiru, koji stoji na ulazima k moru i trguje s narodima na mnogim obalama:
"Ovako veli svemogui Gospod: "Tire, ti si mislio: "Ja sam savrene ljepote!"
4
Usred mora podruje je tvoje. Savrenu ljepotu dali su ti graditelji tvoji.
5
Od empresa senirskih sagradile se sve trenice tvoje. S Libanona uzimali se cedri, da
ti se podigne jedrenjak.
6
Od hrastova baanskih nainili su vesla tvoja. Palubu tvoju napravili su od jelovine s
obale kitijimske, obloene u kost slonovu.
1548
7
areno vezen bez egipatski bio je jedro tvoje, bio ti je zastava. Crveni i modri grimiz
s obala elikih bio ti je pokrov.
8
Stanovnici Sidona i Arvada sluili su ti kao veslari. Mudraci tvoji, Tire, bili su u
tebi: oni su ti bili krmari.
9
Starjeine Gebala s mudracima svojim boravile su u tebi i popravljale su pukotine
tvoje. Sve lae mora i mornari njihovi boravili su u tebi, da kupe robu od tebe.
10
Perzijanci i ljudi iz Luda i luta sluili su tebi u vojsci tvojoj kao ratnici tit i ljem
vjeali su u tebi. Oni su bili, koji su ti sjaj davali.
11
Sinovi Arvada s tvojom vojskom stajali su unakolo na zidovima tvojim, u kulama
tvojim stajali su Gamadeji. Na zidovima tvojim unaokolo vjeali su titove svoje. Oni
su usavrivali ljepotu tvoju.
12
Tari je zakljuivao s tobom poslove zbog mnogoga bogatstva tvoga. Srebro,
gvode, kositer i olovo davali su za robu tvoju.
13
Javan, Tubal i Meek trgovali su s tobom. Robove i mjedene sudove dobavljali su ti
kao robu.
14
Iz kue Togarmine donosili su na sajam tvoj konje, jahae konje i mazge
15
Sinovi Dedanovi trgovali su s tobom. Mnoge primorske zemlje opile su s tobom.
Dobavljale su ti kost slonovu i drvo ebanovo kao isplatu.
16
Sirijci su trgovali s tobom zbog mnotva rukotvorina tvojih. Oni su donosili na
sajam tvoj biser, grimiz, arene vezove, bez, korale i jaspis.
17
Juda i zemlja Izraelova trgovali su s tobom. Donosili sa na sajam tvoj penicu iz
Minita, fino pecivo, med, ulje i balzam.
18
Damask je trgovao s tobom zbog mnotva proizvoda tvojih, zbog mnotva
svakojakih dobara. Za vino iz Helbona i vunu iz Sahara.
19
Donosili su na sajam tvoj Dan i Javan iz Uzala umjetno skovano gvoe, kositer i
mirodije.
20
Dedan je trgovao s tobom vunenim prostirkama za jahanje.
1549
21
Arapska i svi knezovi Kedra zakljuivali su poslove s tobom. Trgovali su s tobom
janjcima, ovnovima, jarcima.
22
Trgovci od ebe i Rame trgovali su s tobom. Najbolju vrstu balzama, svakojako
drago kamenje i zlato donosili su na sajam tvoj.
23
Haran, Kane i Eden trgovali su s tobom. Trgovci iz ebe, Asirije i cijele Medije
trgovali su s tobom.
24
Ovi su trgovali s tobom sjajnim haljinama i platevima iz modroga grimiza i
arenim vezivom, areno otkanim ilimima, spletenim i uvijenim konopcima.
25
Lae tarike otpremale su robu tvoju. Puno krcat i teko natovaren bio si usred
mora.
26
Na puinu odvezli su te veslari tvoji. Ali te je vjetar istonjak razbio usred mora.
27
Bogatstvo tvoje, dobra tvoja i roba tvoja, mornari tvoji i krmari tvoji, popravljai
tvoji i trgovci tvoji, svi vojnici tvoji, to se nalaze u tebi, i sav mnogi narod tvoj u
tebi: padaju u dubinu mora na dan pada tvojega.
28
Od glasne vike tvojih krmara tresu se plohe morske.
29
Iz lada svojih izai e svi veslari, Mornari, svi, koji plove morem, ii e na zemlju.
30
Jaukat e za tobom iza glasa gorko e tugovati, posut e prahom glavu svoju, valjat
e so u pepelu.
31
Za tobom e se nainiti elavi i obui e se u haljine alosti. Plau za tobom srcem
zabrinutim, tuguju gorko.
32
Tualjku pjevaju tebi i tuguju za tobom: "Tko lei kao Tir tako tiho kao u grobu
usred mora '
33
Kad je izlazila roba tvoja iz mora, sitio si mnoge narode. Svojim dobrima i
mnotvom svoje robe obogaivao si kraljeve zemaljske.
34
Sad si se razbio u moru, u dubinama vode. Roba tvoja sa svim narodom tvojim pala
je u tebi.
1550
35
Svi stanovnici primorja prestraeni su nad tobom. Kraljeve njihove drma groza,
trese im se lice.
36
Trgovci meu narodima ispiskaju te. Strano si dovrio i ieznuo si zauvijek!
Ezekiel, glava 28
1
2
"Sine ovjeji, reci knezu tirskomu: Ovako veli svemogui Gospod: "Jer si ohol i
veli: "Ja sam Bog, sjedim na prijestolju Bojem usred mora, zato ti kaem: Ti si
samo ovjek a ne Bog, pa se ipak; dri kao Bog!
3
Eto, mudriji si od Daniela. Nita skriveno nije tebi odve tamno.
4
Mudrou svojom i razborom svojim stekao si bogatstvo sebi i nakupio zlata i srebra
u riznice svoje.
5
Velikom mudrou svojom u trgovini svojoj umnoio si bogatstvo svoje. Ohol si
postao zbog bogatstva svojega.
6
Zato ovako veli svemogui Gospod: 'Jer se pravi Bogom,
7
Evo, zato u dovesti na te strance, najljue izmeu naroda. Oni e trgnuti maeve
svoje na ljepotu tvoju mudrou steenu i oskvrnit e sjajnost tvoju.
8
Svalit e te u jamu i umrijet e okrutnom smru pobijenih usred mora.
9
Hoe li i tada jo rei pred krvnicima svojim "Ja sam Bog!", kad si ipak samo ovjek
a ne Bog u ruci onoga, koji te ubija?
10
Umrijet e smru neobrezanih od ruke tuinske, jer ja sam to rekao'", govori
svemogui Gospod.
11
Rije Gospoda doe mi ovako govorei:
12
"Sine ovjeji, zapjevaj tualjku nad kraljem tirskim i reci mu: Ovako veli
svemogui Gospod: 'Ti si peat savrenosti, pun mudrosti i savrene ljepote.
1551
13
Boravio si u Edenu, vrtu Bojemu. Sve drago kamenje bilo je odijelo tvoje: sard,
topaz i dijamant, beril, oniks, i jaspis, safir, rubin i smaragd sa zlatom. Okov tvoj i
ures tvoj bili su od zlata. Nainjeni su bili onaj dan, kad si se rodio.
14
Ti si bio pomazan straar kerubin; za to sam te bio postavio. Ti si bio na svetoj gori
Bojoj, hodio si posred kamenja ognjenoga.
15
Savren si bio na putovima svojim od dana, kad si se rodio, dok se nije pronala na
tebi opaina.
16
. Nutrina je tvoja od mnoge trgovine tvoje bila puna opaine i sagrijeio si. Tada
sam te zbacio s gore Boje. Straar kerubin protjerao te je iz sredine kamenja
ognjenoga.
17
Ohol si bio postao zbog ljepote svoje. Ostavio si mudrost svoju zbog sjajnosti
svoje. Bacio sam te dolje na zemlju. Predao sam te kraljevima, da na tebi pasu oi
svoje.
18
Brojem svojih grijeha, nepravdom u trgovini svojoj bio si oskvrnio svetita svoja.
Zato sam izveo oganj iz sredine tvoje, koji te je proderao. U pepeo poloio sam te na
zemlji pred oima sviju, koji su te ugledali.
19
Svi, koji su te poznavali me u narodima, ustraeni su nad tobom. Strano si
dovrio i ieznuo l si zauvijek."
20
21
"Sine ovjeji, upravi lice svoje prema Sidonu i prorokuj pro, ti njemu!
22
Reci: Ovako veli svemogui Gospod: 'Evo, ja u izai proti tebi, Sidone, i proslavit
u se usred tebe. Spoznat e se, da sam ja Gospod, kad odrim sud na njemu i
pokaem se svet na njemu.
23
Poslat u kugu proti njemu i krvoprolie na ulice njegove. Pobijeni e padati usred
njega od maa, to bjesni proti njemu unaokolo. Tada e se spoznati, da sam ja
Gospod.
24
Kui Izraelovoj nee vie biti trn, koji mui, ni alac vie, koji boli kod svih
unaokolo, koji ih preziru. Spoznat e, da sam ja Gospod.
1552
25
Ovako veli svemogui Gospod: 'Kada skupim kuu Izraelovu iz naroda, meu koje
je razasuta, tada u se na njima pokazati kao svet pred oima naroda, i oni e
stanovati u svojoj zemlji, koju sam dao slugi svojemu Jakovu.
26
Mirno e stanovati u njoj, gradit e kue i sadit e vinograde. Mirno e stanovati u
njoj, kad izvrim sud na svima, koji su ih prezirali unaokolo. Tada e se spoznati, da
sam ja Gospod, Bog njihov."
Ezekiel, glava 29
1
U desetoj godini, u desetom mjesecu, dvanaesti dan toga mjeseca doe mi rije
2
"Sine ovjeji, upravi lice svoje prema faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj proti
njemu i proti svemu Egiptu!
3
Reci ovo: Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u izai proti tebi, faraone, kralju
egipatski, ti krokodile veliki! Ti lei meu nilskim rukavima svojim i govori: "Moj
je Nil; ja sam sebe samoga nainio."
4
Ja u metnuti kuke u eljusti tvoje i uinit u da se ribe nilskih rukava tvojih
nahvataju na ljuske tvoje, i izvui u te ih nilskih rukava tvojih zajedno sa svima
ribama nilskih rukava tvojih, to su se nahvatale na ljuskama tvojim.
5
Tada u te baciti u pustinju sa svima ribama nilskih rukava tvojih. Na kopnu e
podlei, nee se dignuti ni pokopan biti, ivotinjama divljim i pticama nebeskim dat
u te da te pojedu.
6
Tada e svi stanovnici egipatski spoznati, da sam ja Gospod. Oni, su samo tap od
trske kui Izraelovoj.
7
Kad te oni uzmu u ruku, ti se rascjepka i rasijee im sve rame, i kad se oni naslone
na te, ti se prebije i potrese im itavo tijelo.
8
Zato ovako veli svemogui Gospod: 'Evo, ja u pustiti na te ma i unitit u u tebi
ovjeka i stoku.
9
Egipat e postati pustinja i pusto i tako e spoznati, da sam ja Gospod, jer si rekao:
"Moj je Nil; ja sam sebe samoga nainio",
1553
10
Evo, zato u izai proti tebi i proti nilskim rukavima tvojim. Obratit u Egipat u
pusto i pustinju od Migdola do Siene, do mee Etiopije.
11
Nee prelaziti preko njega noga ni ovjeka ni ivineta, ostat e nenastanjen
etrdeset godina.
12
Uinit u od Egipta najveu od svih pustinja, i gradovi njegovi bit e najpustiji od
svih gradova etrdeset godina. Razasut u Egipane meu narode i razagnat u ih po
zemljama.
13
Jer ovako veli svemogui Gospod: 'Kad proe etrdeset godina, skupit u Egipane
iz naroda, meu koje su bili razasuti.
14
Ja u okrenuti sudbinu Egipta i dovest u ih opet u zemlju Patros, odakle vuku lozu.
Ondje e biti malo kraljevstvo.
15
Manje e biti od drugih kraljevstva i nee se vie uzdignuti nad narode. Njihov u
broj uiniti tako neznatnim, da vie ne vladaju narodima.
16
Za kuu Izraelovu nee vie biti vrijedni pouzdanja, nego e im samo jo donositi
na pamet krivnju njezinu, da je trala za njima. Spoznat e, da sam ja svemogui
Gospod.'"
17
U dvadeset sedmoj godini, u prvom mjesecu, prvi dan toga mjeseca doe mi rije
18
"Sine ovjeji! Nebukadnezar, kralj babilonski, zadao je vojsci svojoj teku slubu
proti Tiru. Svaka je glava elava, svako je rame krvavo nauljano. Ali plae nije bilo
ni njemu ni vojsci njegovoj od Tira za rad, to ga je uinio za njega.
19
Zato ovako veli svemogui, Gospod: "Evo, ja u dati kralju babilonskom
Nebukadnezaru Egipat. On e odvui bogata dobra njegova. On ga smije razgrabiti i
oplijeniti. To e biti plaa njegovoj vojsci.
20
Kao plau za rad, to ga je uinila, dat u joj Egipat. Za me je radila, govori
svemogui Gospod.
21
Na ovaj u dan dati kui Izraelovoj novu snagu i tebi u otvoriti usta meu njima.
Tada e oni spoznati, da sam ja Gospod."
1554
Ezekiel, glava 30
1
Rije Gospodnja doe mi opet ovako govorei:
2
"Sine ovjeji, prorokuj i reci: Ovako veli svemogui Gospod: 'Jauite, teko danu!
3
Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodnji, tamni dan. On e biti vrijeme kazne
narodima.
4
Ma e doi u Egipat; u Kuu e vladati tjeskoba vrlo bolna, kad stanu padati
pobijeni Egipani, kad se budu odvlaila velika dobra njihova i raskopavali temelji
njihovi.
5
Ku, (Etiopija) Put, (Libija) Lud, (Lidija) sva mjeavina naroda, Kub i drugi
saveznici popadat e s njima od maa.
6
Ovako veli Gospod: 'Popadat e potpornji Egipta, i sruit e se ponosna mo
njegova. Od Migdola do Siene popadat e od maa ljudi njegovi, govori svemogui
Gospod.
7
Zemlja e njegova biti najpustija od svih zemalja i gradovi njegovi najpustiji od svih
gradova.
8
Oni e spoznati, da sam ja Gospod, kad stavim oganj na Egipat i svi se pomonici
njegovi satru.
9
U onaj e dan ii preda mnom poslanici na laama, da trgnu Kuite iz bezbrinosti
njihove. Tjeskoba vrlo bolna doi e na njih kao na nesretni dan Egipta; jer evo, on je
doao.
10
Ovako veli svemogui Gospod: 'Uinit u kraj Ijudstvu u Egiptu rukom
Nebukadnezara, kralja babilonskoga.
11
On i narod njegov, najokrutniji izmeu naroda, doi e i zemlju e poharati. Trgnut
e ma svoj na Egipat i napunit e zemlju pobijenih.
12
Isuit u rijeke Nila i predat u zemlju u ruke zlikovcima. Opustit u zemlju i sve,
to je u njoj, rukom tuinaca. Ja, Gospod, to sam rekao.
1555
13
Ovako veli svemogui Gospod: 'Unitit u idole i potrt u kumire u Nofu. Nee
vie biti kneza iz Egipta. Pustit u strah u Egipat,
14
Opustoit u Patros, stavit u oganj na Soan i izvrit u sud na Nou.
15
Izlit u gnjev svoj na Sin, bedem Egipta, i istrijebit u ljudstvo u Nou.
16
Stavit u oganj na Egipat. Sin e se previjati od tjeskobe. Nof e se osvojiti i zidovi
e joj se sruiti.
17
Mladi ratnici iz Avena i PitBeseta popadat e od maa, i sve e ostalo otii u
ropstvo.
18
U Tafnisu e dan pomrati, kad ondje polomim ezla Egipta, i kad se u njemu uini
kraj ponosnom sjaju njegovu. Oblak e ga pokriti. Gradovi e njegovi otii u ropstvo.
19
Tako u izvriti kazneni sud na Egiptu, i oni e spoznati, da, sam ja Gospod.'"
20
U jedanaestoj godini, u prvom mjesecu, sedmi dan toga mjeseca doe mi rije
21
"Sine ovjeji, ja sam slomio miicu faraonu, kralju egipatskom. Eto, ona se vie ne
zavija. Ne uzima se lijek, i ne mee se zavoj na nju, da bi opet postala jaka i mogla
drati ma.
22
Zato ovako veli svemogui Gospod: 'Evo, ja u izai proti faraonu, kralju
egipatskom, i razmrskati mu obadvije muice, zdravu i slomljenu, i izbit u mu ma iz
ruke.
23
Razasut u Egipane meu narode i razagnati ih po zemljana.
24
A ukrijepit u miice kralju babilonskom i dat u mu svoj ma u ruku. A polomit u
miicu faraonu, da jeca pred njim kao ovjek teko ranjen.
25
Miice kralju babilonskom ukrijepit u, a faraonu e miice klonuti. Saznat e, da
sam ja Gospod, kad dadnem ma svoj u ruka kralju babilonskom, da njim zamahne na
Egipat.
26
Razasut u Egipane meu narode i razagnati ih po zemljama. Spoznat e, da sam
ja Gospod."
1556
Ezekiel, glava 31
1
U jedanaestoj godini, u treem mjesecu, prvi dan toga mjeseca doe mi rije
2
"Sine ovjeji, kai faraonu, kralju egipatskom, i mnotvu njegovu: 'Na to si nalik u
veliini svojoj?
3
Eto, Asiriji je bio kao cedar na Libanonu, lijepih grana, sjenasta lia, visoka rasta.
Vrh mu je dopirao do u oblake.
4
Voda ga je uinila velikim, bezdana ga je uzvisila. Rijeke su njezine tekle oko
njegova stabla, i putala je potoke svoje k svim drvetima poljskim.
5
Zato je rast njegov nadvisio sva drveta poljska. Umnoili se ogranci njegovi,
produljile se grane njegove zbog obilne vode, rastao je u irinu.
6
Na granama su njegovim vijale gnijezda svakojake ptice nebeske. Pod ograncima su
njegovim svakojake ivotinje poljske legle mlade svoje.
7
Bio je lijep veliinom svojom s dugim granjem svojim, jer je korijen njegov imao
vodu obilnu.
8
Cedri vrtu Bojem uti ga mogli zakloniti. empresi sa svojim granama nijesu mu se
mogli izjednaiti. Makljeni nijesu imali takve grane kao on. U vrtu Bojem nije se
moglo nijedno drvo mjeriti s njim u ljepoti.
9
Uinio sam ga lijepa mnotvom grana njegovih. Zavidjela su mu sva drveta edenska
u vrtu Bojem.
10
Zato ovako veli svemogui Gospod: 'Jer je bio visoka rasta i pruio vrh svoj do u
oblake i ohol postao zbog veliine svoje,
11
Zato sam ga dao u ruke najjaemu meu narodima Taj e uiniti s njim po mjeri
zloe njegove. Odbacio sam ga.
12
Tada su ga posjekli tuinci, najljui izmeu naroda, i ostavili ga. Na gore i u doline
sve popadale su grane njegove. Ogranci su njegovi leali polomljeni po svim
gudurama u zemlji. Svi narodi zemaljski otidoe iz sjene njegove i pustie ga da lei.
1557
13
Na njemu poruenom nastanile se svakojake ptice nebeske. Na granama njegovim
stanovale su svakojake ivotinje poljske.
14
Nijedno drvo kraj vode da se vie ne bi dizalo previsoko u svojemu rastu i vrha
svojega da ne bi prualo do u oblake! Od silnika, to piju vodu, da se vie ne bi ni
jedan oholio visinom svojom, jer su svi posveeni smrti, moraju dolje u podzemni
svijet, dolje k ljudima, to su sili u jamu.'
15
Ovako veli svemogui Gospod: 'U lan, kada je siao u svijet mrtvih, uinio sam da
tuguje nad njim bezdana, zaustavio sam rijeke njezine. Silne su vode stale. Zbog
njega zaogrnuo sam Libanon u odjeu alosti. Sva su drveta poljska povenula za njim.
16
Tutnjavom pada njegova stresao sam narode, kad sam ga sruio u svijet mrtvih, k
onima, koji su sili u jamu. Tada su se utjeila u svijetu mrtvih sva drveta edenska,
najizabranija i najbolja na Libanonu, sva, to su pila vodu.
17
I oni su sili s njim dolje u svijet mrtvih, k onima, to su pobijeni maem, i
pomonici njegovi, to su stanovali u sjeni njegovoj meu narodima.
18
S kojim izmeu drveta edenskih mogao si se prispodobiti sjajem i veliinom? A
ipak e biti sruen s drvetima edenskim u podzemni svijet. Leat e usred
neobrezanih, s onima, to su pobijeni maem. To je faraon i sve mnotvo njegovo;
Ezekiel, glava 32
1
U dvanaestoj godini, u dvanaestom mjesecu, prvi dan toga mjeseca doe mi rije
2
"Sine ovjeji, izdigni tualjku za faraonom, kraljem egipatskim, i reci mu: 'Laviu
meu narodima, ti si bio i propao! A bio si ipak kao krokodil u moru: trcao si vodu iz
nozdrva svojih, mutio si vodu nogama svojim, ritao si se na valove njezine.
3
Ovako veli svemogui Gospod: 'Razapet u mreu svoju nad tobom s etom mnogih
naroda, koji te izvlae lovnom mreom mojom.
4
Bacit u te tada na zemlju, krhnut u te na tvrdu zemlju. Pustit u sve ptice nebeske
da sjedaju na te i nasitit u tobom ivotinje sa sve zemlje.
5
Donijet u meso tvoje na gore i napunit u doline strvinom tvojom.
1558
6
Napojit u zemlju krvlju tvojom do na gore. Korita e rijena biti puna tebe.
7
Kad se ti ugasi, zastrijet u nebo, i zvijezde u njegove pomraiti. Sunce u
zastrijeti oblacima, i mjesec nee vie svijetliti svjetlou svojom.
8
Sva u svjetila na nebu pomraiti za tobom i razastrijet u tamu nad zemljom
tvojom, govori svemogui Gospod.
9
Ustrait u mnoge narode, kada donesem meu narode tvoje pobijene, u zemlje,
kojih ne pozna.
10
Mnoge u narode zbog tebe grozom napuniti. Kraljevi e se njihovi zgroziti od
tebe, kad mahnem maem svojim pred oima njihovim. Svi e svaki as drhtati za
svoj ivot na dan tvojega pada.
11
Jer ovako veli svemogui Gospod: 'Ma kralja babilonskoga doi e na te.
12
Maem ratnika sruit u veliki narod tvoj, jer su oni najljui meu narodima Oni e
poharati sjaj Egipta. Sve e mnotvo njegovo propasti.
13
Potrt u svu stoku njegovu pokraj mnogih voda. Nee ih vie mutiti noga ovjeja,
niti e ih mutiti papak kakve ivotinje.
14
Tada u razbistriti vode njihove i uinit u da teku rijeke njihove kao ulje, govori
svemogui Gospod.
15
Kad uinim pustinjom Egipat, kad opusti zemlja, hude bez svega to je u njoj, kad
pobijem sve stanovnike njezine, tada e im biti jasno, da sam ja Gospod.
16
Ovo je tualjka, to e se zapjevati, i keri e je narodne pjevati. Pjevat e je nad
Egiptom i nad mnogim narodom njegovim", govori svemogui Gospod.
17
U dvanaestoj godini, u prvom mjesecu, petnaesti dan toga mjeseca doe mi rije
18
"Sine ovjeji, zaponi tualjku za mnogim narodom Egipta i opjevaj njegov i
silnih naroda silazak u podzemni svijet, k onima, koji su sili u jamu!
19
Od koga si u em ljepi? Sii i spavaj s neobrezanima!
1559
20
Oni e pasti posred pobijenih maem. Ma je ve dat: privucite Egipat i sve
mnotvo njegovo!
21
Voe ratnika govorit e ispred carstva mrtvih njemu s pomonicima njegovim:
"Oni su sili, oni tu lee, neobrezani, maem pobijeni."
22
Ondje je Asirija i eta njegova i okolo groba njegova. Svi su pobijeni, pali od maa.
23
Grobovi njegovi lee u dnu najdubljem. eta, njegova lei okolo groba njegova.
Svi su pobijeni, pali od maa, oni, koji su neko zadavali strah u zemlji ivih.
24
Ondje je Elam i sve mnotvo njegovo okolo groba njegova. Svi su pobijeni, pali od
maa, koji su neobrezani sili u podzemni svijet, koji su neko zadavali strah u zemlji
ivih i sada nose sramotu svoju s onima, koji su sili u jamu.
25
Usred pobijenih namjestili su postelju njemu sa svim mnotvom njegovim. Grobovi
su njihovi okolo njega. Svi su neobrezani, pobijeni maem; jer su zadavali strah u
zemlji ivih. Sada nose sramotu svoju s onima, koji su sili u jamu; metnuti su usred
pobijenih.
26
Ondje je Meek i Tubal i sve mnotvo njihovo. Grobovi su njihovi okolo njih. Svi
su neobrezani, pali od maa, oni, koji su neko zadavali strah u zemlji ivih.
27
Oni re lee s junacima, koji su pali u davnoj davnini, koji su sili u svijet mrtvih u
ratnoj spremi svojoj, kojima su metnuti pod glavu maevi njihovi krivnja je njihova
na kostima njihovim, jer je strah od tih junaka bio vladao u zemlji ivih.
28
I ti e biti satrven usred neobrezanih i spavat e s pobijenima maem.
29
Ondje je Edom, kraljevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su unato junatvu
svojemu metnuti meu pobijene maem. Oni lee sad s neobrezanima i s onima, koji
su sili u jamu.
30
Ondje su svi knezovi sjevera i svi Sidonci koji su sili k pobijenima, pobijeni
unato strahovitosti svojoj. Oni su osramoeni unato junatvu svojemu. Sad lee
ondje, neobrezani, s pobijenima maem i nose sramotu svoju s onima, koji su sili u
jamu.
31
Njih e vidjeti faraon i utjeit e se nad svim mnogim narodom svojim. Maem je
pobijen faraon sa svim narodom svojim, govori svemogui Gospod.
1560
32
'Jer je zadavao strah u zemlji ivih. Zato e se metnuti usred neobrezanih, s
ubijenima maem, faraon i sav mnogi narod njegov'", govori svemogui Gospod.
Ezekiel, glava 33
1
2
"Sine ovjeji, govori sinovima naroda svojega i kai im: 'Kad pustim na koju
zemlju ma, i narod one zemlje uzme koga izmeu sebe i postavi ga sebi za straara,
3
I on vidi mad gdje dolazi na zemlju, zatrubi u trubu i opomene narod,
4
I ako tko uje glas trube, a ne dadne se opomenuti, i ma doe i pogubi ga: "krv e
njegova doi na l glavu njegovu.
5
On je uo glas trube, a nije se dao opomenuti; krv e njegova doi na njega A onaj
je opomenuo i duu je svoju spasio.
6
Ako li straar vidi ma gdje dolazi i ne zatrubi u trubu, i narod ne bude opomenut, i
ma doe i pogubi koga izmeu njih, taj e dodue poginuti za svoju krivnju, ali u
krv njegovu iskati iz ruke straareve.'
7
I ja sam tebe, sine ovjeji, postavio straarem kui Izraelovoj. Kad uje rije iz
mojih usta, opominji ih u moje ime!
8
Kad kaem bezboniku: "Bezbonie, mora poginuti, a ti to ne kae, da odvrati
bezbonika od zla puta njegova, taj e bezbonik dodue poginuti za svoju krivnju, ali
u krv njegovu iskati iz tvoje ruke.
9
Ako li si opomenuo bezbonika, da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga
puta, on e poginuti za svoju krivnju, a ti si spasio ivot svoj.
10
A ti, sine ovjeji, reci kui Izraelovoj: Ovako ste vi govorili: 'Zlodjela naa i
grijehi nai na nama su; zbog njih propadamo. Kako bismo mogli jo ivjeti?'
11
Reci im: 'Tako bio ja iv, govori svemogui Gospod, nije mi milo da umre
bezbonik, nego da se vrati bezbonik sa, svoga puta i da ivi. Vratite se, vratite se sa
zlih putova svojih, jer zato hoete umrijeti, kuo Izraelova?'
1561
12
Zato, sine ovjeji, reci sinovima naroda svojega: "Pravednost pravednika nee ga
spasiti u dan, kad sagrijei, i bezbonost bezbonika nee ga upropastiti u dan, kad se
vrati od bezbonosti svoje. Ali i pravednik ne moe zbog pravednosti svoje ostati na
ivot u dan, kad sagrijei.
13
Kad obeam pravedniku, da e ostati na ivotu, i on se osloni na pravednost svoju i
uini zlo, nee se vie spominjati sva pravednost njegova; zbog grijeha, to ga je
uinio, umrijet e.
14
Ako li kaem bezboniku: "Mora umrijeti", i on se obrati od grijeha svojega i ini
pravo i pravednost,
15
Povrati zalog, vrati oteto, hodi po zapovijedima, to vode k ivotu, i vie ne ini
nepravde, o e ostati na ivotu i nee umrijeti
16
Svih grijeha njegovih, to ih je poinio, nee se vie spominjati; inio je pravo i
pravednost; ivjet e.
17
Ipak govore sinovi naroda tvojega: "Put Svemoguega nije pravedan. Ali njihov put
nije pravedan.
18
Kad se pravednik odvrati od pravednosti svoje i ini nepravdu, umrijet e zbog
toga.
19
A kad se bezbonik odvrati od svoje bezbonosti i ini pravo i pravednost, ostat e
na ivotu zbog toga.
20
A vi govorite: "Put Svemoguega nije pravedan." Svakoga u od vas, kuo
Izraelova, suditi po putovima njegovim.
21
U dvanaestoj godini, u desetom mjesecu, peti dan toga mjeseca nakon naega
odvoenja doe k meni jedan bjegunac iz Jerusalema i javi: "Grad je zauzet."
22
A ruka je Gospodnja bila dola na me ve prije dolaska bjeguneva. On je bio
otvorio usta moja, prije nego je onaj ujutro doao k meni. Otkako su usta moja bila
tada otvorena, nijesam vie nikada zanijemio.
23
1562
24
"Sine ovjeji! Koji stanuju u ruevinama u zemlji Izraelovoj, govore ovako:
"Abraham je bio jedan jedini i dobio je u posjed zemlju. A nas je mnogo, nama je data
zemlja u posjed.
25
Zato im reci: Ovako veli svemogui Gospod: 'Vi jedete meso s krvlju, podiete oi
k idolima svojim i prolijevate krv, i hoete da uzmete u posjed zemlju?
26
Podupirete se na ma, inite gadove i skvrnite svali enu drugoga i hoete da
uzmete u posjed zemlju?
27
Ovako im reci: Ovako veli svemogui Gospod: 'Tako ja iv bio! Koji stanuju u
ruevinama, popadat e od maa, i tko je vani, dat e se divljim ivotinjama da ga
izjedu, i tko se zadrava u skrovitima i peinama, od kuge e umrijeti.
28
Zemlju u uiniti pustinjom i pustoi, i nestat e ponosnog sjaja njezina. Opustjet
e gore Izraelove, i nitko vie nee prolaziti njima.
29
Tada e oni spoznati, da, sam ja Gospod, kad uinim zemlju pustinjom i pustoi
zbog svih gadova njihovih, to su ih poinili.
30
O tebi se, sine ovjeji, razgovaraju sinovi naroda tvojega na zidovima i na kunim
vratima i govore meu se jedan drugome ovako: 'Doite i ujte, kakva rije izae od
Gospoda!'
31
Tada dolaze k tebi listom, sjedaju pred tobom kao narod moj i sluaju rijei tvoje,
ali ih ne izvruju, slatki su u svojim ustima, a srce njihovo ide za nepravednim
dobitkom.
32
Eto, ti si im kao kakav umiljat pjeva, koji ima lijep glas i krasno udara u ice.
Sluaju rije tvoje, ali ih ne izvruju.
33
Ali kad to doe a evo dolazi onda e spoznati, da je bio prorok meu njima."
Ezekiel, glava 34
1
2
"Sine ovjeji, prorokuj proti pastirima Izraelovim, prorokuj i reci njima, pastirima!
Ovako veli svemogui Gospod: 'Teko pastirima Izraelovim, koji pasu sami sebe! Ne
treba li da pastiri pasu stado?
1563
3
Troite mlijeko i odijevate se vunom. Tovne ivotinje koljete, a stada ne pasete.
4
Slabih ivotinja ne krijepite, bolesnih ne lijeite, ranjenih ne zavijate, odagnalih ne
dovodite natrag, izgubljenih ne traite, nego ih gazite estinom i silom.
5
Stado se moje rasipa, jer nema pastira, i svima divljim ivotinjama slui za hranu.
Ono se rasipa;
6
Po svim gorama i na svakom visokom humu luta naokolo stado moje. Po svoj zemlji
razasuto je stado moje. A nitko ga ne trai, nitko se ne brine za njega.
7
Zato, pastiri, ujte rije Gospodnju!
8
'Tako ja bio iv!' govori svemogui Gospod. 'Jer je stado moje ostalo za grabe i
stado moje postalo za hranu divljim ivotinjama, i nije bilo pastira, i pastiri se moji
nijesu brinuli za stado moje, nego su pastiri moji pasli sami sebe, a ne stado moje',
9
Zato, pastiri, ujte rije Gospodnju!
10
Ovako veli svemogui Gospod: "Evo, ja u izai proti tim pastirima i iskat u stado
svoje iz njihove ruke. Uinit u kraj pastirskoj slubi njihovoj. Nee vie pastiri pasti
sami sobe. Otet u stado svoje iz ralja njihovih. Nee im vie sluiti za hranu.
11
Jer ovako veli svemogui Gospod: 'Evo, ja u se sam zauzeti za stado svoje i
gledati ga.
12
Kao to pastir gleda stado svoje, kad je kod ovaca svojih razasutih, tako u i ja
gledati ovce svoje i oslobodit u ih iz svih mjesta, kamo su se razasuli, kad je bilo
mrano i tamno.
13
Izvest u ih iz naroda, i pokupit u ih iz zemalja, i dovest u ih natrag u zemlju
njihovu. Past u ih na gorama Izraelovim, u dolinama i po svim krajevima naseljenim
u zemlji.
14
Vodit u ih na dobru pau. Na visokim gorama Izraelovim bit e panjak njihov.
Ondje e poivati na dobru panjaku i imat e masnu pasu na gorama Izraelovim.
15
Ja u sam pasti stado svoje i ja u ih sam odmarati, govori svemogui Gospod.
1564
16
'Zalutale u traiti, odagnane natrag dovesti, ozlijeene zaviti, bolesne okrijepiti i
zdrave i jake uvati. Past u ih, kako je pravo.
17
A vi, stado moje, ovako govori svemogui Gospod, vidite, ja u tada suditi izmeu
ovce i ovce, izmeu ovnova i jaraca.
18
Zar vam nije dosta; da pasete na najboljoj pasi? Zar morate, to jo ostane od vae
pae, pogaziti nogama? Zar vam nije dosta, da pijete najistiju vodu? Zar morate, to
ostane, zamutiti nogama svojim?
19
Moraju li zar moje ovce to popasti, to pogaze noge vae, i to piti, to pomute noge
vae?'
20
Zato im ovako veli svemogui Gospod: 'Evo, ja u onda suditi iz meu ovaca
debelih i ovaca mravih.
21
Jer vi bokovima i ramenima otiskujete slabe ovce i rogovima ih svojim bodete, dok
ih ne istjerate,
22
Zato u ja pomoi stadu svojemu, da vam vie ne bude za plijen, i sudit u izmeu
ovce i ovce.
23
Podignut u im jednoga pa stirs, koji e ih pasti, svojega slugu Davida; on e ih
pasti i bit e im pastir.
24
I ja, Gospod, bit u Bog njihov, i moj sluga David bit e knez meu njima. Ja,
Gospod, to sam rekao.
25
Uinit u s njima zavjet mira i divlje u ivotinje istrijebiti iz zemlje tako, da u
pustinji mognu stanovati sigurno i spavati po umama.
26
Podijelit u blagoslov njima i zemlji oko gore svoje i putat u dad na vrijeme;
blagoslovljen e to biti dad.
27
Drveta e poljska donositi svoje plodove, i zemlja e davati svoj prihod. Stanovat
e sigurno na svojoj grudi i spoznat e, da sam ja Gospod, kad polomim palice jarma
njihova i izbavim ih iz ruke onih, koji ih zarobie.
28
Nee vie biti plijen narodima. ivotinje zemaljske nee ih vie jesti, nego e
ivjeti sigurno, i nitko ih nee plaiti.
1565
29
Uinit u da im nikne obilat nasad. Nitko vie u zemlji nee umirati od gladi Nee
vie podnositi sramote od naroda.
30
Tada e spoznati, da sam ja, Gospod, Bog njihov, s njima, i da su oni, kua
Izraelova, moj narod, govori svemogui Gospod.
31
Jer vi ste stado moje, stado pae moje, si ljudi, a ja sam Bog va'", govori
svemogui Gospod.
Ezekiel, glava 35
1
2
"Sine ovjeji, upravi lice svoje prema gori Seiru i prorokuj o njemu, i reci mu:
3
Ovako veli svemogui Gospod: 'Evo, ja u izai proti tebi, goro Seire! Dignut u
ruku svoju na te i uinit u te pustinjom i pustoi.
4
Gradove u tvoje poruiti, i ti e postati pustinjom. Tada e spoznati, da sam ja
Gospod.
5
Jer si nosio vjeno neprijateljstvo i sinove si Izraelove predao mau u vrijeme
njihove nesree, kad je krivnja dovela svretak njihov,
6
Zato, tako ja iv bio!, govori svemogui Gospod, uinit u da se krvavi, jer nisi
mrzio krv, krv e te progoniti.
7
Uinit u goru Seir pustinjom i pustoi i sve na njoj potrti, to tamo dolazi i prolazi.
8
Napunit u bregove njezine pobijenima. Na humovima tvojim i u dolinama tvojim i
u svim gudurama tvojim padat e pobijeni od maa.
9
Uinit u te vjenom pustinjom, i gradovi e tvoji ostati nenastanjeni. Tada ete
10
Jer si govorila: "Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit e moje, i mi emo ih uzeti u
posjed, ako i boravi Gospod ondje,
11
Zato, tako ja iv bio', govori svemogui Gospod, 'uinit u s tobom po revnosti
gnjeva tvojega, kojom si radila iz mrnje svoje prema njima. Dat u im da me
1566
spoznaju, kad ti budem sudio.
12
Tada e spoznati, da sam ja Gospod. uo sam sve psovke tvoje, to si ih izbacila
proti gorama Izraelovim, kad si rekla: "Puste lee i nama su dane da ih jedemo."
13
Svojim ste se ustima veliali suprot meni i govorili ste drzovito proti meni. uo
sam to dobro.
14
Ovako veli svemogui Gospod: "Na radost sve zemlje tebe u opustoiti.
15
Kako si se ti radovala, to je opustjela batina kue Izraelove, tako u i tebi uiniti.
Pustinja e postati, goro Seire, i sav kolik Edom! Tada e spoznati, da sam ja
Gospod.
Ezekiel, glava 36
1
Ti, sine ovjeji, prorokuj o gorama Izraelovim i reci: "Gore Izraelove, ujte rije
Gospodnju!
2
Ovako veli svemogui Gospod: 'Jer je neprijatelj govorio o vama: 'Ha, vjene visine
postadoe svojina naa'",
3
Zato prorokuj i reci: 'Ovako veli svemogui Gospod: Jer su vas pustoili i traili vas
odasvud, dok ne dooste u posjed jo preostalim narodima i ne padoste u brbljanje
jezicima i u govorkanje ljudima,
4
Zato, gore Izraelove, ujte rije svemoguega Gospoda! Ovako veli svemogui
Gospod gorama i humovima, dolinama i gudurama pustim ruevinama i ostavljenim
gradovima, to postadoe plijen i podsmijeh jo preostalim narodima unaokolo.'
5
Zato ovako veli svemogui Gospod: 'Zaista, u estokom ognju govorim proti jo
preostalim narodima i proti svemu Edomu. Oni hoe da uzmu u posjed zemlju moju
srcem zloradim, duom punom prezira, i da je oplijene.
6
Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj i reci gorama i humovima, dolinama i gudurama:
Ovako veli svemogui Gospod: 'Zaista, u ljutoj revnosti govorim, jer morate podnositi
porugu naroda.
7
Zato', ovako veli svemogui Gospod, ja podiem ruku svoju na prisegu: Narodi oko
vas nosit e porugu svoju!
1567
8
A vi, gore Izraelove, pustite da se pomlade grane vae! Nosite plod svoj narodu
mojemu Izraelu; jer e se skoro vratiti.
9
Jer evo, dolazim k vama i okreem se k vama. Vi ete opet biti zasijevane i saene.
10
Umnoit u na vama ljude, kuu Izraelovu svu koliku. Gradovi e se opet naseliti i
ruevine e se iznova posagraditi.
11
Umnoit u na vama ljude i stoku. Bit e mnogobrojni i plodni. Naselit u vas kao
u prolosti i uinit u vam dobra vie nego prije. Tada ete spoznati, da san ja
Gospod.
12
Uinit u da opet po vama idu ljudi, narod moj Izrael. Oni e te uzeti u posjed. Ti
e biti batina njihova i nee im vie otimati djece njihove.
13
Ovako veli svemogui Gospod: 'Jer govore o tebi: "Ti prodire ljude i vlastiti
narod svoj ini bez djece",
14
Zato nee vie prodirati ljudi i naroda svojega nee vie initi bez djece', govori
svemogui Gospod.
15
Neu dati da dulje slua sramotu od neznaboaca, i ruga od naroda nee vie
podnositi. Na rodu svojemu nee vie otimati djece njegove,", govori svemogui
Gospod.
16
17
Sine ovjeji, kad je kua Izraelova stanovala jo u zemlji svojoj, tada je oni
oskvrnie svojim putovima i svojim djelima. Kao neist krvotok bio je preda mnom
put njihov.
18
Tada sam izlio gnjev svoj na njih zbog krvi, to su je prolili u zemlji, i zbog idola
njihovih, kojima su je oskvrnili.
19
Razasuo sam ih meu narode; bili su razagnani po zemljama. Po putovima
njihovim i po djelima njihovim sudio sam im.
20
Kad su doli k narodima, oskvrnili su, kamo su god doli, sveto ime moje, jer se
govorilo o njima: 'To je narod Gospodnji, a ipak su morali izai iz zemlje njegove.
1568
21
Tada mi se saalilo zbog svetoga imena mojega, da ga je bila oskvrnila kua
Izraelova kod svih naroda, kamo je dola.
22
Zato rei kui Izraelovoj: "Ovako veli svemogui Gospod: 'Zbog vas, kuo
Izraelova, ne inim ja to, nego zbog svetoga imena svojega, koje ste oskvrnili kod
naroda, kamo ste doli.
23
Ja u opet uiniti svetim veliko ime svoje, koje je bilo oskvrnjeno kod naroda, koje
ste vi oskvrnili kod njih. Narodi e spoznati, da sam ja Gospod, govori svemogui
Gospod, kada se na vama pokaem svetim pred njima.
24
Ja u vas uzeti iz naroda i pokupit u vas iz svih zemalja i dovesti vas natrag u vau
zemlju.
25
Pokropit u vas vodom istom, da budete isti. Oistit u vas od svih neistoa
vaih i od svih idola vaih.
26
Dat u vam novo srce i nov u duh metnuti u nutrinu vau. Odstranit u kameno
srce iz grudi vaih i dat u vam srce od mesa.
27
Duh svoj metnut u u nutrinu vau i uinit u, da hodite po mojim zapovijedima i
da tono izvrujete zakone moje.
28
Stanovat ete u zemlji, koju sam dao ocima vaim, i bit ete narod moj, i ja u biti
Bog va.
29
Oslobodit u vas od svih neistoa vaih. Zapovjedit u itu i umnoiti ga, i neu
dati da doe glad na vas.
30
Umnoit u plod na drveu i rod na poljima, da ne morate vie podnositi sramote
meu narodima zbog gladi.
31
Tada ete se spomenuti zlih putova svojih i djela svojih to nijesu bila dobra. Vi
ete pred sobom samima osjetiti gnusobu zbog svojih grijeha i gadova.
32
Ne inim to zbog vas', govori svemogui Gospod, 'neka to znate! Postidite se i
zarumenite se zbog putova svojih, kuo Izraelova!
33
Ovako veli svemogui Gospod: 'U dan, kad vas oistim od svih grijeha vaih,
iznova u naseliti gradove, i ruevine e se opet sagraditi,
1569
34
Opustoena zemlja, to je prije pusta leala pred oima svih prolaznika, opet e se
obraivati.
35
Rei e se: "Zemlja ova, to je bila pusta, postala je kao vrt edenski, i gradovi to su
leali u ruevinama, pusti i opustoeni bili, sada su dobro utvreni."
36
Narodi, to su preostali okolo vas, spoznat e da sam ja, Gospod, taj, koji je
razoreno iznova sagradio i opustoeno opet zasadio. Ja, Gospod, to sam rekao i to u
izvriti.
37
Ovako veli svemogui Gospod: 'l to e me zamoliti kua Izraelova, da im uinim:
umnoit u ih ljudima kao ovce.
38
Kao svetite od rtvenih ovaca, kao Jerusalem na blagdane njegove od ovaca, tako
e opustoeni gradovi biti puni stada ljudi. Tada e se spoznati, da sam ja Gospod.
Ezekiel, glava 37
1
Ruka Gospodnja doe nad na me. Gospod me izvede u duhu i postavi me usred
doline, to je bila puna mrtvakih kostiju.
2
Provede me pokraj njih unaokolo. I gle, bilo ih je vrlo mnogo po dolini, bile su
sasvim suhe.
3
On me upita: "Sine ovjeji, mogu li opet oivjeti ove mrtvake kosti?" Ja
odgovorih: "Svemogui Gospode, ti zna."
4
Tada mi ree: "Prorokuj o tim kostima i kai im: 'Suhe kosti, ujte rije Gospodnju!
5
Ovako govori svemogui Gospod ovim kostima: Gle, ja u metnuti u vas duh, da
oivite.
6
Napravit u vam ile, i uiniti da vam uzraste meso, i navui u na vas kou, i ulit
u vam duh, da oivite. Tada ete spoznati, da sam ja Gospod.'"
7
Ja sam prorokovao, kako mi je bilo zapovjeeno. Tada je nastao suanj, kad sam
prorokovao. Bio je tropot, i kostiju su se pribirale, jedna uz drugu.
8
Vidio sam, kako na njima uzrastoe ile i meso, i kako se na njih navue koa. Ali
jo nije bilo duha u njima.
1570
9
On mi ree: "Prorokuj duhu, prorokuj, sine ovjeji! Reci duhu: 'Ovako veli
svemogui Gospod: Due, doi od etiri vjetra, zadahni ove usmrene, da opet
oiviju!"
10
I kad sam prorokovao, kako mi je bio zapovjedio, doe duh u njih. One oivjee i
postavie se na svoje noge, jedna silno velika vojska.
11
On mi ree: "Sine ovjeji, ove su kosti sva kua Izraelova. One govore: 'Kosti su
nae posahnule; nada je naa prola; nema nita od nas.'
12
Zato prorokuj i kai im: Ovako veli svemogui Gospod: 'Evo, ja u otvoriti
grobove vae i vas, narode moj, izvesti iz grobova i dovesti vas natrag u zemlju
Izraelovu.
13
Spoznat ete, da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vae, i vas, narode moj,
izvedem iz grobova vaih,
14
Uinit u da doe u vas duh moj, da oivite, i naselit u vas opet u vaoj zemlji.
Tada ete spoznati, da sam ja, Gospod, to rekao i izvrio'", govori Gospod.
15
16
"Ti, sine ovjeji, uzmi jedno drvo i napii na njemu: 'Juda i sinovi Izraelovi,
saveznici njegovi! Uzmi jo jedno drvo i napii na njemu: 'Josip, drvo Efraimovo, i
sva kua Izraelova, saveznici njegovi '
17
Sastavi obadvoje u jedno drvo! Neka budu jedna cjelina u tvojoj ruci!
18
Kad te upitaju sinovi tvoga naroda: "Hoe li nam objasniti, to misli stim?
19
Odgovori im: 'Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u uzeti drvo Josipovo, to je
u Efraimovoj ruci, i ono plemena Izraelovih, saveznika njegovih, i sastavit u ga s
drvetom Judinim i tako ih uiniti jednim jedinim drvetom, tako da budu jedna cjelina
u mojoj ruci.
20
Drveta, na kojima si napisao, drat e u svojoj ruci pred njihovim oima
21
I reknut e im: 'Ovako veli svemogui Gospod: Evo, ja u uzeti sinove Izraelove iz
naroda, kamo su otili, i skupit u ih sa svih strana i dovesti ih natrag u zemlju
njihovu.
1571
22
Uinit u ih jednim jedinim narodom u zemlji, na gorama Izraelovim. Jedan e
kralj vladati nad svima njima. Nee vie biti dva naroda i nee vie biti razdijeljeni u
dva kraljevstva.'
23
Nee se vie skvrniti idolima svojim i gnusobama bogovima svojim niti kakvim
grijehima svojim. Oslobodit u ih od svih grijeha vjerolomstva, u kojima su grijeili, i
oistit u ih. Oni e postati narod moj, i ja u biti Bog njihov.
24
Sluga moj David bit e kralj nad njima. Svi e imati samo jednoga pastira. Hodit e
po mojim zapovijedima i brino e drati uredbe moje.
25
Stanovat e u zemlji, koju sam dao slugi svojemu Jakovu, u kojoj su stanovali oci
njihovi. U njoj e stanovati s djecom svojom i unuadi svojom dovijeka. Sluga moj
David bit e knez njihov dovijeka.
26
Sklopit u s njima zavjet mira; bit e to vjean zavjet s njima. Utvrdit u ih i
umnoit u ih. Svetite svoje podignut u u sredini njihovoj na vjena vremena.
27
Prebivalite moje bit e kod njih. Ja u biti Bog njihov, i oni e biti narod moj.
28
Tada e narodi spoznati, da sam ja, Gospod, taj, koji posveuje Izraela, kad svetite
moje bude u sredini njihovoj dovijeka."
Ezekiel, glava 38
1
2
"Sine ovjeji, upravi lice svoje na Goga u zemlji Magogu, velikog kneza Meeku i
Tubalu! Prorokuj proti njemu
3
I reci: Ovako veli svemogui Gospod: 'Evo, ja u izai proti tebi, Gog, veliki knee
Meeku i Tubalu!
4
Primamit u te i stavit u ti kuke u eljusti. Dovest u ovamo tebe i svu vojsku
tvoju, konje i konjanike, sve dobro opremljene, veliku etu sa titovima i titiima,
sve, koji se bore maem.
5
Perzijanci, Ku (Etiopija) i Put (Libija) meu kojima su, svi sa titom i ljemom.
1572
6
Gomer i sve ete njegove, kua Togarmina, skrajni sjever i sve ete njegove, mnogi
su narodi s tobom.
7
Dri se spreman i naoruaj se, ti i sve ete tvoje, to su se skupile oko tebe! Stoj mi
spreman na uslugu!
8
Iza mnogo dana dobit e zapovijed. Na svretku godina doi e na jednu zemlju,
koja je osloboena od sile maa i skupljena iz mnogih naroda na gore Izraelove, to
su bile dugo puste. Bila je izvedena iz naroda. Sada u njoj svi stanuju u sigurnosti.
9
Ti e se podignuti kao bura, doi e kao oblak, da pokrije zemlju, ti i sve ete
tvoje i mnogi narodi s tobom.
10
Ovako veli svemogui Gospod: 'U onaj dan podignut e se zle misli u tvojemu srcu,
i smiljat e lou osnovu.
11
Mislit e: "Uzai u u zemlju, koja je otvorena i neutvrena. Doi u k onima, koji
ivu sigurno i mirno, koji svi stanuju bez zidova i nemaju ni prijevornica ni vrata,
12
Da naplijenim plijena i nagrabim grabea, da stavim ruku svoju na ruevine, to su
opet naseljene, na narod, koji je bio opet skupljen iz naroda, opet sebi stekao imanje i
dobro, koji prebiva u sreditu zemlje."
13
eba i Dedan i trgovci tariki i svi prodavci njihovi reknut e ti: "Dolazi zacijelo,
da plijeni plijen. Sigurno si skupio vojsku svoju, da grabi grabe, da uzme srebro i
zlato, da odnese imanje i dobro, ukratko, da naplijeni bogat plijen".'
14
Zato prorokuj, sine ovjeji, i reci Gogu: Ovako veli svemogui Gospod: 'Zaista, u
ono vrijeme, kad e moj narod Izrael stanovati mirno, ti e se podignuti.
15
I iz svojega mjesta na skrajnom sjeveru doi e i mnogi narodi s tobom, svi jaui
na konjima, velika eta, silna vojska
16
Podignut e se na moj narod Izraela kao oblak, da pokrije zemlju. Na svretku
dana dogodit e se, da te dovedem proti zemlji svojoj, da me spoznaju narodi, kad se
pred oima njihovim pokaem kao svet na tebi, Gog!
17
Ovako veli svemogui Gospod: "li si onaj, o kojemu sam govorio u prole dane
preko sluga svojih, proroka Izraelovih, koji su prorokovali u one dane i godine, da u
te dovesti proti njima.
1573
18
U onaj dan, u koji doe Gog proti zemlji Izraelovoj, govori svemogui Gospod,
planut e u meni gnjev moj.
19
U revnosti gnjeva svojega, u ognju jarosti svoje velim: Doista, u onaj e dan doi
potres velik na zemlju Izraelovu.
20
Pred mojim e licem zadrhtati ribe morske, ptice nebeske, ivotinje poljske i sve,
to gmie po zemlji, i svi ljudi, to ivu na zemlji. Gore e se rasprsnuti, hridine e se
sruiti i svi e zidovi popadati na zemlju.
21
Dozvat u proti njemu ma po svim gorama svojim, govori svemogui Gospod.
Svaki e okrenuti svoj ma proti drugomu.
22
Sudit u mu kugom i krvlju, pljuskom i kamenjem od tue. Oganj i sumpor pustit
u na njega i na ete njegove i na mnoge narode, koji su s njim.
23
Tako u se pokazati velik i svet i objaviti se pred oima mnogih naroda. Tada e
Ezekiel, glava 39
1
Ti, sine ovjeji, prorokuj proti Goga i reci: Ovako veli svemogui Gospod: 'Doista,
ja u izai proti tebi, Gog, veliki knee Meek i Tubal!
2
Primamit u te, vodit u te, povest u te sa skrajnoga sjevera i dovest u te na gore
Izraelove.
3
A izbit u ti luk iz lijeve ruke tvoje i prosut u ti strijele iz desne ruke tvoje.
4
Na gorama e Izraelovim pasti, ti i sve ete tvoje i narodi, koji su s tobom. Pticama
grabljivicama, svemu, to ima krila, i ivotinjama poljskim dat u te da te izjedu,
5
Na slobodnom e polju pasti; jer ja sam to rekao, govori svemogui Gospod.
6
Oganj u pustiti na Magoga i na, one, koji stanuju bezbrino na obalama. Tada e
7
Sveto ime svoje obznanit u usred naroda svojega Izraela i neu dulje trpjeti, da se
skvrni sveto ime moje. Tada e spoznati narodi, da sam ja Gospod, svet u Izraelu.
1574
8
Evo, to e doi i ispunit e se, govori svemogui Gospod. To je dan, za koji sam
govorio.
9
Stanovnici gradova Izraelovih izai e i naloit e na oganj oruje, velike i male
titove, lukove i strijele, sulice i koplja i spali e ih. Sedam godina loit e ih na
oganj.
10
Nee vie trebati drva nositi iz polja ili sjei u umama nego e loiti oruje na
oganj. Tako e oplijeniti one, koji su njih oplijenili, i porobiti one, koji su njih
porobili, govori svemogui Gospod.
11
U onaj u dan odrediti Gogu mjesto, gdje e biti grob njegov u Izraelu, dolinu
putnika, istono od Mrtvoga mora. Ona e u budue zatvarati put putnicima. Ondje e
se ukopati Gog i vojska njegova i prozvat e se "dolina vojske Gogove".
12
Kua Izraelova imat e posla s ukopavanjem njihovim sedam mjeseci, da oisti
zemlju.
13
Sve e puanstvo u zemlji pomoi ukopavati. To e im biti na slavu u onaj dan,
kada se proslavim, govori svemogui Gospod.
14
Postavljat e se jednako ljudi, koji e prohoditi zemlju, da ukopavaju mrtvace
rastresene jo po zemlji i da tako oiste zemlju. Sedam e mjeseci oni to pretraivati.
15
Kad tko prohodi zemlju i vidi kosti ljudske, nainit e kod njih znak, dokle ih ne
ukopaju grobari u dolini vojske Gogove.
16
Ime tamonjem gradu bit e Hamona. Tako e se oistiti zemlja.
17
Ti, sine ovjeji, ovako veli svemogui Gospod: Reci pticama, svemu, to ima
krila, i svim ivotinjama poljskim: 'Skupite se, doite ovamo! Skupite se sa svih
strana na rtvenu gozbu moju, to u vam je zgotoviti, na veliku rtvenu gozbu na
gorama Izraelovim, i jedite mesa i pijte krvi!
18
Jedite mesa junaka, pijte krvi knezova zemaljskih; ovnova, janjaca, jaraca i bikova,
sve ugojene stoke baanske!
19
Jedite pretiline, dok se nasitite, pijte krvi, dok se opijete na rtvenoj gozbi mojoj,
koju sam ugotovio vama!
1575
20
Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika svake vrste, govori
svemogui Gospod.
21
Tako u objaviti slavu svoju meu narodima. Svi e narodi vidjeti sud moj, to ga
izvrujem, i ruku moju, to je meem na njih.
22
A kua Izraelova spoznat e, da sam ja, Gospod, Bog njihov, od onoga dana i dalje.
23
Narodi e spoznati, da je kua Izraelova morala ii u ropstvo zbog opaina svojih,
jer su me bili ostavili. Zato sam odvratio lice svoje od njih i dao ih u ruke
neprijateljima njihovim, tako da su svi pali od maa.
24
Po neistoi njihovoj i po grijehima vjerolomstva njihova postupao sam s njima i
skrio sam lice svoje od njih.
25
Zato ovako govori svemogui Gospod: "Sad u okrenuti sudbinu Jakovljevu i
smilovat u se svoj kui Izraelovoj i revnovat u za sveto ime svoje.
26
Stidjet e se sramote svoje i sve nevjernosti svoje, to su je uinili proti meni, kad
opet budu sigurno stanovali u zemlji svojoj, i nitko ih ne bude plaio.
27
Kad ih dovedem natrag iz naroda i skupim ih iz zemalja neprijatelja njihovih,
pokazat u se kao svet na njima pred oima mnogih naroda.
28
Tada e spoznati, da sam ja Gospod, Bog njihov, da sam ih odveo u ropstvo meu
neznaboce, ali i da u ih opet skupiti u zemlju njihovu i neu ih onda nijemoga
ostaviti ondje.
29
Neu vie kriti lica svojega od njih, jer u izliti duh svoj na kuu Izraelovu, govori
svemogui Gospod.
Ezekiel, glava 40
1
U dvadeset petoj godini ropstva naega, u poetku godine, deseti dan mjeseca, u
etrnaestoj godini iza osvojenja grada, upravo taj dan, doe ruka Gospodnja nada me
odvede me onamo.
2
U zemlju Izraelovu odvede ne u jednom boanskom vienju i postavi me na goru
vrlo visoku. Na junoj strani njezinoj nalazilo se neto, to je izgledalo kao kakav
grad.
1576
3
Kad me je bio odveo onamo, ukaza nu se najednom ovjek, koji je izgledao sjajan
kao mjed. Imao je u ruci vrpcu lanenu i mjerilo i stajao je na vratima.
4
ovjek mi progovori: "Sine ovjeji, gledaj ovamo oima svojim i sluaj uima
svojim! Pripazi tono na sve, to u ti pokazati! Jer, da ti se to pokae, zato si
doveden ovamo. Objavi kui Izraelovoj sve, to vidi!"
5
I gle, bio je obzid izvana oko hrama. Mjerilo, to ga je ovjek imao u ruci, bilo je
est lakata dugo, lakat je imao obian lakat i podlanicu. On izmjeri irinu obzida.
Iznosila je jedno mjerilo; isto tako visina jedno mjerilo.
6
I on doe na vrata, kojima je prednja strana bila prema istoku. Pope se uz stepenice i
izmjeri prag vratima. Imao je u irinu jedno mjerilo; ovaj je prvi prag imao jedno
mjerilo u irinu.
7
Izmjeri sobe; svaka je imala jedno mjerilo u duinu i jedno mjerilo u irinu, prostor
izmeu soba pet lakata. Prag kod vrata uz trijem na unutarnjoj strani imao je jedno
mjerilo.
8
Izmjeri trijem kod vrata na unutarnjoj strani; imao je jedno mjerilo!
9
Izmjeri trijem kod vrata; imao je osam lakata; pozidni stupovi njegovi imali su dva
lakta. Trijem kod vrata bio je prema unutra.
10
Od soba kod istonih vrata bile su tri na jednoj i tri na drugoj strani; sve tri imale su
jednaku mjeru; i pozidni stupovi s obje strane imali su jednaku mjeru.
11
Izmjeri irinu ulaza kod vrata; imala je deset lakata, i duina hodnika kod vrata
trinaest lakata.
12
Pred sobama bila je po jedna ograda od jednog lakta irine s ove i s one strane.
Soba na jednoj strani imala je est lakata, isto tako soba na drugoj strani.
13
Izmjeri vrata od krova jedne sobe do krova druge sobe; irina je iznosila dvadeset i
pet lakata od vrata do vrata.
14
Izmjeri na stupovima ezdeset lakata. Pred stupovima bio je trijem na vratima
unaokolo.
1577
15
Od prednje strane ulaza na vrata do prednje strane unutarnjeg trijema na vratima
bilo je pedeset lakata.
16
Vrata su imala unakolo prozore, to su prema sobama i stupovima njihovim iznutra
upadali odvie koso. I trijem je imao prozore unaokolo prema unutra. Na stupovima je
bio nainjen nakit palmov.
17
Povede me u vanjski trijem. Vidio sam elije i kameni pod, to je pokrivao trijem
unaokolo. Trideset elija bio je na kamenom podu.
18
Pod na stranama od vrata imao je istu irinu kao vrata, to je bio unutarnji kameni
pod.
19
Izmjeri irinu trijema od unutarnje prednje strane donjih vrata do prednje strane
unutarnjeg trijema izvana; iznosila je sto lakata, na istonoj strani i na sjevernoj
strani.
20
Potom izmjeri vrata, kojima je prednja strana bila prema sjeveru u vanjskom
trijemu u njihovoj duini i irini.
21
Tri su sobe bile na jednoj i tri sobe na drugoj strani. Pozidni stupovi i trijem imali
su iste mjere kao kod prvih vrata; pedeset lakata iznosila je duina i dvadeset i pet
lakata irina.
22
Prozori, trijem i nakiti palmovi imali su iste mjere kao hod vrata, kojima je vanjska
prednja strana bila okrenuta prema istoku. Uz sedam stepenica penjalo se k njima
gore. Trijem je bio prema unutarnjoj strani.
23
Vrata, to su vodila u trijem unutarnji, bila su naprema vanjskim sjevernim vratima
i odgovarala su istonim vratima; izmjeri od vrata do vrata sto lakata.
24
Tada me odvede k jugu. Vidio sam i na jugu vrata. Izmjeri sve, pozidne stupove i
trijem; imali su jednake mjere kao kod drugih vrata.
25
I bili su prozori na vratima i na trijemu unaokolo kao drugi prozori. Duina je
iznosila pedeset lakata, irina dvadeset i pet lakata.
26
Uz sedam stepenica penjalo se gore. Trijem je bio prema unutra. Pozidni stupovi
nosili su s ove i s one strane nakite palmove.
1578
27
Jedna su vrata vodila k unutarnjem trijemu na junoj strani. Izmjeri od vrata do
vrata prema jugu sto lakata.
28
Povede me kroz juna vrata u unutarnji trijem i izmjeri juna vrata; imala su
jednake mjere kao druga vrata.
29
Sobe, stupovi i trijem imali su jednake mjere. Vrata i trijem imali su prozore
unaokolo. Pedeset lakata iznosila je duina, dvadeset i pet lakata irina.
30
Trijemovi su bili unaokolo, dvadeset i pet lakata dugi i pet lakata iroki.
31
Trijem je bio prema vanjskom trijemu. Na stupovima su bili nainjeni nakiti
palmovi. Iz osam, stepenica penjalo se gore.
32
Onda me povede u unutarnji trijem k vratima, to su bila prema istoku, i izmjeri
vrata; imala su jednake mjere kao druga vrata.
33
Sobe, stupovi i trijem imali su jednake mjere kao kod drugih vrata. Vrata i trijem
imali su prozore unaokolo. Pedeset lakata iznosila je duina, dvadeset i pet lakata
irina.
34
Trijem je bio prema vanjskom trijemu. Na stupovima bili su nainjeni nakiti
palmovi s ove i s one strane. Uz osam stepenica penjalo se gore.
35
Tada me odvede na sjeverna vrata i izmjeri ih. Imala su jednake mjere kao druga
vrata.
36
Sobe, stupovi i trijem imali su iste mjere kao kod drugih vrata. Imala su i prozore
unaokolo. Duina je iznosila pedeset lakata, irina dvadeset i pet lakata.
37
Trijem je bio prema vanjskomu trijemu. Na stupovima bili su nainjeni nakiti
palmovi s ove i s one strane. Uz osam stepenica penjalo se gore.
38
Uz stupove kod vrata bio je prostor s jednim pristupom, gdje su se prale rtve
paljenice.
39
U trijemu kod vrata stajala su dva stola na jednoj strani i dva stola na drugoj strani.
Na njima su se klale rtve paljenice, rtva za grijeh i rtva za krivnju.
1579
40
I na vanjskoj pokrajnoj strani, sjeverno od ulaza kroz vrata stajala su dva stola, i na
drugoj vanjskoj strani trijema kod vrata stajala su isto tako dva stola.
41
Dakle etiri stola na jednoj strani i etiri stola na drugoj strani na pokrajnoj strani
od vrata, svega osam stolova, na kojima se klalo.
42
Bila su tu i etiri stola od tesanoga kamena za rtvu paljenicu, u duinu lakat i pol,
lakat i pol, u irinu i jedan lakat u visinu. Na njih su se stavljale sprave, kojima se
klalo rtve paljenice i rtve zaklanice.
43
Unaokolo bile su postavljene ukrivljene letvice podlanicu iroke. Na stolovima je
lealo rtveno meso.
44
Povede me i u unutarnji trijem. Vidjeh ovdje dva prostora, od kojih je jedan bio na
pokrajnoj strani sjevernih vrata licem prema juga, drugi na pokrajnoj strani junih
vrata licem prema sjeveru.
45
On mi ree: "Ovaj prostor, kojega lice ide prema jugu, odreen je za sveenike, koji
vre slubu u hramu.
46
A prostor, kojega lice ide prema sjeveru, odreen je za sveenike, koji obavljaju
slubu na rtveniku, t. j. za sinove Sadokove, koji se jedini od sinova Levijevih smiju
pribliiti Gospodu, da mu slue."
47
Izmjeri i trijem; imao je sto lakata u duinu i sto lakata u irinu, bio je dakle
etvorina. Pred hramom je stajao rtvenik za rtve paljenice.
48
Odvede me i u trijem hrama i izmjeri stupove trijema; stup na jednoj strani bio je
pet lakata irok, isto tako onaj na drugoj strani pet lakata irok. irina vratima iznosila
je etrnaest lakata, i irina pokrajnim stranama od vrata tri kakta na jednoj i tri lakta
na drugoj strani.
49
Duina trijema iznosila je dvadeset lakata i irila dvanaest lakata. Uz deset
stepenica penjalo se k njemu gore. Na stupovima bili su stupii, jedan s ove, drugi s
one strane.
Ezekiel, glava 41
1
Tada me uvede u dvoranu hramsku i izmjeri stupove. Bili su iroki est lakata na
jednoj strani i est lakata iroki na drugoj strani.
1580
2
irina ulaznih vrata iznosila je deset lakata. Zidovi sa strane ulaznih vrata bili su na
jednoj strani iroke pet lakata i na drugoj strani pet lakata. Izmjeri duinu; iznosila je
etrdeset lakata, irina dvadeset lakata.
3
Ue onda u nutarnji prostor unutra i izmjeri stupove vratima; imali su dva lakta.
irina vratima iznosila je est lakata. Pokrajne strane od ulaza imale su s ove i s one
strane sedam lakata irine.
4
Tada izmjeri duinu unutarnjega prostora; iznosila je dvadeset lakata. irina, to je
odgovarala irini dvorane hramske, iznosila je dvadeset lakata. On mi ree: "Ovo je
Svetinja nad svetinjama."
5
I izmjeri zid hramu, debljina je njegova iznosila est lakata. irinu dogradnji, to je
vodila oko hrama, izmjeri est lakata.
6
Pokrajnih soba, prostor na prostoru, bilo je po trideset u tri kata. One su se oslanjale
na sagraene izboine zida hramskog, i tako sluili kao nosai, da ne ulaze u sam zid
hramski.
7
Sobe su se prema tomu irile sve vie i vie gore, kako je ve opadala debljina zida
gore okolo hrama. Penjalo se je iz donjega kata u srednji i iz srednjega u gornji.
8
Vidjeh, da je hram stajao na uzvisini, to je tekla unaokolo. Podzid pokrajnih soba
bio je stoga visok cijelo mjerilo. est lakata bilo je do vrha.
9
Debljina vanjskome zidu dogradnje iznosila je pet lakata. Slobodni prostor izmeu
pokrajnih soba hramskih
10
I izmeu prostora od elija vodio je oko hrama u irinu od dvadeset lakata.
11
Vrata pokrajne graevine vodila su na slobodan prostor, jedna vrata prema sjeveru,
druga prema jugu. irina slobodnoga prostora iznosila je unaokolo pet lakata.
12
Zgrada otraga, to je leala na ogradi sa zapadne strane, imala je irinu od
sedamdeset lakata. Zid zgrade imao je irinu od pet lakata unaokolo; duina njegova
iznosila je devedeset lakata.
13
On izmjeri hram; duina njegova iznosila je to lakata. Ograeni prostor i zgrada
otraga sa svojim zidovima imali su duinu od sto lakata.
1581
14
irina proelja hramskog s ograenim prostorom k istoku iznosila je sto lakata.
15
Izmjeri i duinu zgrade otraga pred ograenim prostorom, to je leao na suprotnoj
strani, s njezinim zidovima s ove i s one strane; bilo je sto lakata.
16
Hram, Svetinja nad svetinjama i trijem bili su poploeni, i prozori to upadali koso,
unosili su unaokolo svjetlo u tri prostora, i plonice od drveta ile su unakolo od tla
do prozora. Prozori su bili prekriveni.
17
Od zastora na vratima do Svetinje nad svetinjama unutra i izvana bila je ureena
cijela stijena unaokolo unutra i izvana,
18
Bili su nainjeni kerubini i palme, i to po jedna palma meu dva kerubina. Svaki je
kerubin imao dva lica,
19
Na jednoj strani lice ovjeje, okrenuto prema palmi, na drugoj strani lice lavovo,
okrenute prema palmi. Tako je bilo po svemu hramu unaokolo.
20
Od poda do navrh ulaza bili su nainjeni kerubini i palme.
21
Obrub hramskih vrata bio je na etiri ugla, isto tako ispred Svetinje nad svetinjama;
jedno je izgledalo kao drugo.
22
rtvenik je bio od drveta, tri lakta visok, dva lakta dug i dva lakta irok. Podstavak
i hridine bili su od drveta. On mi ree: "To je to, koji stoji pred Gospodom."
23
Dvorana hramska i Svetinja nad svetinjama imale su dvoje vratnice.
24
Svaka vratnica imala je dva krila, to su se obrtala; dva krila imala je vratnica, i dva
krila imala je druga vratnica.
25
Na njima na vratnicama dvorane hramske, bili su nainjeni kerubini i palme, kao
to su bili nainjeni po zidovima. Drvena nadstrenica nalazila se izvana pred
trijemom.
26
Prozori, to su koso upadali, i nakiti palmovi bili su s ove i s one strane na
pokrajnim zidovima trijema i na pokrajnim sobama u hramu i na gredama.
1582
Ezekiel, glava 42
1
Dovede me i u unutarnji trijem prema sjeveru i dovede me k sobama, to su bile
prema ograenom prostoru i prema zgradi otraga na sjeveru.
2
Duina na sjevernoj strani i iznosila je to lakata i irina pedeset lakata.
3
Prema dvadeset lakata unutarnjega trijema i prema kamenom podu vanjskoga
trijema bile su one, galerija na galeriji, u tri kata.
4
Pred sobama je bio hodnik od deset lakata irine prema unutarnjem trijemu i od sto
lakata duine. Vrata su njihova bila prema sjeveru.
5
Gornje su sobe bile manje nego donje i srednje u zgradi, jer su im galerije oduzimale
prostor.
6
Bile su trokatne, a nijesu imale stupova kao vanjske sobe; za to je od donjih i
srednjih katova bio oduzet prostor, raunano od zemlje.
7
Bio je tu i zid, koji je tekao van uzdu soba prema vanjskom trijemu. Prema sobama
iznosila je njegova duina pedeset lakata.
8
Jer je duina prema unutarnjem trijemu iznosila pedeset lakata i duina pred
hramom to lakata.
9
Pod ovim sobama bio je pristup od istoka, kad se je dolazilo k njima od vanjskoga
trijema.
10
Na irini zida od trijema i prema istoku, pred ograenim prostorom i pred zgradom
otraga bile su sobe.
11
Pred njima je bio hodnik. Imale su isti izgled kao sobe na sjevernoj strani i bile su
tako duge i tako iroke i imale su jednake izlaze i jednak ureaj.
12
Ulazi njihovi bili su kao ulazi u sobe, to su bile prema jugu. Jedan ulaz bio je na
poetku puta, koji je uza zid tekao prema istoku, gdje se je ulazilo.
13
On mi ree: "Sobe na sjeverno; strani i sobe na junoj strani, to lee pred
ograenim prostorom, jesu svete sobe, gdje sveenici, koji se pribliuju Gospodu,
smiju jesti presvete darove. Ondje imaju donijeti presveto, prinos, rtvu za grijeh i
1583
rtvu za krivnju; jer je mjesto sveto.
14
Kad uniu sveenici, nee izlaziti iz svetita u vanjski trijem. Ovdje e ostavljati
haljine svoje, u kojima su obavljali slubu; jer su svete. Oblait e druge haljine i
onda istom odilaziti na mjesto za narod odreeno."
15
Kad je bio izmjerio unutarnji hram, izvede me van na istona vrata i izmjeri sve
unaokolo.
16
Izmjeri mjerilom istonu stranu; imala je pet stotina mjerila.
17
Tada se okrenu i izmjeri sjevernu stranu; imala je pet stotina mjerila.
18
Tada se okrenu, te izmjeri i junu stranu; imala je pet stotina mjerila.
19
Potom ode na zapadnu stranu i izmjeri pet stotina mjerila.
20
Na sve etiri strane izmjeri. Unaokolo bio je zid; imao je duinu od pet stotina
mjerila i irinu od pet stotina mjerila, da omei sveto mjesto od obine zemlje.
Ezekiel, glava 43
1
Potom me odvede k vratima, to su gledala na istok.
2
Tada doe slava Boga Izraelova od istoka. amor je izlazio od nje kao amor silnih
voda. Zemlja je zasjala od slave njegove.
3
Vienje, koje vidjeh, bilo je kao vienje, koje sam bio vidio, kad je on doao da
uniti grad. Prikaza je bila nalik na onu, koju sam bio vidio na rijeci Kebaru. Pao sam
niice na svoje lice.
4
I slava je Gospodnja ula u hram na istona vrata.
5
Tada me podie duh i donese me u unutarnji trijem. I gle, hram je bio napunjen
slave Gospodnje.
6
uo sam, kako se je netko iz hrama razgovarao s menom, a ovjek je jo uvijek
stajao na mojoj strani.
1584
7
On mi ree: "Sine ovjeji, ovo je mjesto prijestolja mojega i mjesto za stope nogu
mojih, gdje stanujem dovijeka usred sinova Izraelovih, Kua Izraelova nee vie
skvrniti svetoga imena mojega, ni oni ni kraljevi njihovi, otpadom svojim i mrtvim
tjelesima kraljeva svojih na svetoj gori,
8
Gdje su metali prag svoj do moga praga, dovratnike svoje do mojih dovratnika, tako
da je samo zid bio izmeu mene i njih. Skvrnili su sveto ime moje gadovima svojim,
to su ih inili, tako da sam ih zatirao u gnjevu svojemu.
9
A sad e daleko ukloniti od mene otpad svoj i mrtva tjelesa kraljeva svojih, i ja u u
sredini njihovoj stanovati dovijeka.
10
Ti, sine ovjeji opii kui Izraelovoj ovaj hram, da se postide opaina svojih, i
mjere njegove.
11
Kada se postide svega toga, to su poinili, onda im pokai osnovu hrama,
namjetaj njegov, izlaze i ulaze njegove, sve zakone njegove, oblik njegov i odredbe
njegove! Napii im to pred oima njihovim, da obdravaju brino sve propise i
zakone njegove!"
12
"Ovo je novi zakon za hram na vrhuncu gore i za sve mjesto njegovo unaokolo.
Gle, vrlo je svet zakon za hram!"
13
Ovo su mjere rtvenika u laktima, lakat je imao obian lakat i podlanicu: podnoje
mu je bilo lakat visoko i lakat iroko. Oplata na njemu po kraju unaokolo bila je
pedalj visoka.
14
Ovo je bila visina rtvenika: od podnoja na zemlji do niega pojasa bila su dva
lakta visine i lakat irine. Od maloga pojasa do velikoga pojasa bila su etiri lakta
visine i lakat irine.
15
rtveno ognjite imalo je etiri lakta visine; od rtvenoga ognjita penjala se gore
etiri roga za lakat.
16
rtveno ognjite bilo je dvanaest lakata dugo i dvanaest lakata iroko, tako da su
njegove etiri strane tvorile etvorinu.
17
Veliki pojas bio je etrnaest lakata dug i etrnaest lakata irok na etiri strane
njegove. Oplata, to je ila oko njega, bila je pol lakta iroka. Podnoje mu lakat
unaokolo. Stepenice mu ile gole od istoka.
1585
18
On mi ree: "Sine ovjeji, ovako veli svemogui Gospod: 'Ovo su naredbe za
rtvenik rtava paljenica: im je podignut i moe se na njemu prinositi rtve paljenice
i krvlju ga se pokropiti.
19
Levitskim sveenicima, koji vuku lozu od potomstva Sadokova i zato mi se smiju
pribliiti, govori svemogui Gospod, da obavljaju slubu moju, predaj junca za rtvu
za grijeh!
20
Uzmi krvi njegove i prolij je na etiri roga rtvenika, na etiri ugla pojasa i na
oplatu unaokolo! Tako ga oisti i pomiri!
21
Onda uzmi rtvenog junca za grijeh i spali ga na mjestu za to odreenom kod
hrama izvan svetita!
22
Drugi dan prinesi jarca bez mane i oisti njim rtvenik, kako se je oistio juncem!
23
Kad si dovrio oienje, prinesi junca bez mane i ovna od stada bez mane!
24
Prinesi ih pred Gospodom! Neka sveenici bace na njih soli i prinesu ih Gospodu
kao rtvu paljenicu!
25
Sedam dana prinosi svaki dan jarca kao rtvu za grijeh! I junca i ovna od stada,
obadva bez mane, neka prinose!
26
Sedam dana neka ine oienje za rtvenik, neka ga oiste i posvete!
27
Kad se navre ti dani, neka sveenici osmoga dana prinose na rtveniku rtve vae
paljenice i rtve vae pomirne, i ja u vas primiti milostivo, govori svemogui
Gospod.
Ezekiel, glava 44
1
Nato me odvede natrag k vanjskim istonim vratima svetita; ova su bila zatvorena.
2
Gospod mi ree: "Ova vrata neka ostanu zatvorena I Neka se vie nikada ne
otvaraju, i nitko ne smije ulaziti na njih; jer je Gospod, Bog Izraelov, uao na njih.
Zato neka ostanu zatvorena!
3
Samo knez neka smije sjediti na njima, da uzme rtvenu gozbu pred Gospodom!
Kroz trijem ovih vrata neka on ulazi i ovim putem neka opet izlazi!"
1586
4
Potom me odvede k sjevernim vratima pred proelje hrama, pogledao sam, i gle,
slava je Gospodnja napunila kuu Gospodnju. Pao sam niice na svoje lice,
5
I ree mi Gospod: "Sine ovjeji, pazi, gledaj oima svojim i sluaj uima svojim
sve, to u ti rei o svim uredbama kue Gospodnje i o svim zakonima njezinim! Pazi
na to, kako se mora stupiti u hram i kako se mora ostaviti svetite!
6
Peci upornoj kui, kui Izraelovoj: "Ovako veli svemogui Gospod: "Dosta je
gadova vaih, kuo Izraelova!
7
Uvodili ste u svetite moje tuince, neobrezane na srcu i na tijelu! Oni su boravili u
njemu i oskvrnili kuu moju, kad ste prinosili moje jelo, pretilinu i krv. Stim ste
prekrili moj zavjet osim svih gadova svojih.
8
Ni slube u svetitu mojemu nijeste sami izvravali, nego ste njih postavili, da
obavljaju slubu u svetitu mojemu. Zato,
9
Ovako veli svemogui Gospod, ni jedan tuinac, koji je neobrezan na srcu i na
tijelu, ne smije stupiti u svetite moje, ni jedan od tuinaca, koji borave meu
sinovima Izraelovim,
10
Nego samo Leviti. Oni su se udaljili od mene, kad je lutao Izrael, otpali su od mene
i inili su idolopoklonstvo. Neka sada okaju krivnju svoju!
11
Neka oni u svetitu mojemu jo samo slue kao straari na vratima hrama i kao
sluge hrama! Neka kolju za narod rtvu paljenicu i rtvu zaklanicu! Neka ih dvore i
slue!
12
Jer su im sluili pred idolima njihovim i postali kui Izraelovoj spoticanje na grijeh,
zato sam proti njima podigao ruku svoju na zakletvu, govori svemogui Gospod.
Neka okaju opainu svoju!
13
Ne smiju mi se vie pribliiti i sluiti mi kao sveenici, niti pristupiti svemu onomu,
to mi je sveto i presveto. Neka nose sramotu svoju za svoj otpad, to su ga skrivili!
14
Postavljam ih za slubu u hramu, za sve radove u njemu i za sve, to treba initi u
njemu.
15
A sveenici iz plemena Levijeva, potomci Sadokovi, koji su izvravali slubu u
svetitu mojemu, kad sinovi Izraelovi zaoe od mene, oni e pristupati k meni, da mi
1587
slue, Oni e stajati preda mnom, da mi prinose pretilinu i krv', govori svemogui
Gospod.
16
Oni neka ulaze u svetite moje i pristupaju k stolu mojemu, da mi slue i moju
slubu obavljaju!
17
Prije nego uniu na vrata unutarnjeg trijema, neka obuku lanene haljine! Nita da
ne bude na njima vuneno, dok slue unutar vrata unutarnjeg trijema i u hramu.
18
Na glavi svojoj neka imaju povez lanen i gae lanene oko bedara svojih! Neka ne
nose haljine, od kojih se znoji!
19
Kad izlaze u vanjski trijem k narodu, neka svuku sa sebe haljine, u kojima slue i
ostave ih u sobama svetita! Neka obuku druge haljine, da ne posvete naroda
haljinama svojim!
20
Glavu svoju neka ne briju, ali ni neka ne puste da im slobodno raste kosa, nego
neka nose kosu na glavi oianu!
21
Vina ne smije piti ni jedan sveenik, kad mora ii u unutarnji trijem.
22
Neka ne uzimaju za enu ni udovicu ni putenicu, nego neka se ene samo
djevojkama izraelskoga roda ili udovicama sveenikim!
23
Neka poue narod moj o razlici izmeu svetoga i nesvetoga i neka ga upute o
razlici izmeu istoga i neistoga.
24
U zadjevicama neka izau da sude! Na temelju mojih pravnih odredaba neka
odlue! Moje zakone i zapovijedi neka izvruju na svim blagdanima mojim i moje
subote neka dre sveto!
25
K mrtvacu neka ne idu, da se ne oskvrne! Samo na mrtvom tijelu oca i matere, sina
i keri, brata i neudate sestre smiju se oskvrniti.
26
Kad se je opet oistio, neka pribroji sebi jo sedam dana!
27
im ue u svetite, u nutarnji trijem, da slui u svetitu, neka prinese svoju rtvu za
grijeh, govori svemogui Gospod.
1588
28
Neka nemaju batine; jer ja sam njihova batina. Ne dajte im vlasnitva, meu
Izraelcima; jer ja sam njihovo vlasnitvo.
29
Prinos, rtvu za grijeh i rtvu za krivnju smiju jesti; i sve zakleto u Izraelu njihovo
e biti.
30
Najbolje od prvina svake vrste i sve podizane rtve svake vrste od svih svojih
podizanih rtava imate dati sveeniku, da on izazove blagoslov na kuu vau.
31
Mrcinu ili rastrgano od ptica ili stoke ne smiju jesti sveenici.
Ezekiel, glava 45
1
Kad stanete drijebom dijeliti zemlju a batinu, prinesite kao dar Gospodu svet
komad od zemlje, dvadeset i pet tisua lakata u duinu i deset tisua u irinu! Ovo
zemljite neka bude sveto u svemu svojemu opsegu!
2
Od ovoga neka pripadne svetitu etvorina od pet stotina lakata duine sa strana;
oko toga neka bude slobodan prostor od pedeset lakata!
3
Od ovoga zemljita ima odmjeriti komad od dvadeset i pet tisua lakata u duinu i
deset tisua lakata u irinu. Tu neka stoji svetite i Svetinja nad svetinjama!
4
To e biti svet dio od zemlje; a pripadat e sveenicima, koji slue u svetitu i koji
pristupaju Gospodu, da mu slue, Neka im to bude mjesto za slubene stanove
njihove i neka pripadne svetitu kao svet prostor!
5
Podruje od dvadeset i pet tisua lakata u duinu i deset tisua lakata u irinu neka
pripadne kao vlasnitvo Levitima, hramskim slugama, sa dvadeset gradova za
stanovanje!
6
Kao vlasnitvo grada imate odrediti podruje od pet tisua u irinu i dvadeset i pet
tisua u duinu uza stranu svetoga zemljita; to neka je za svu kuu Izraelovu!
7
Knezu imate odrediti podruje s obje strane svetog zemljita i gradskog vlasnitva.
Neka ide od svetog zemljita i od gradskog vlasnitva na zapadnoj strani prema
zapadu i na istonoj strani prema istoku! Duina neka bude prema svakom od
plemenskih dijelova od zapadne mee do istone mee!
1589
8
To neka on ima od zemlje kao svoje vlasnitvo u Izraelu, da knezovi moji vie ne
pritiskuju naroda mojega, nego da ostalu zemlju dadnu kui Izraelovoj po plemenima
njezinim!,
9
Ovako veli svemogui Gospod: 'Dosta je, knezovi Izraelovi! Proite se nasilja i
pritiskivanja, inite pravicu i pravdu! Prestanite otimati posjed od mojega naroda
10
Mjerila neka su vam prava, efa neka vam je prava i bat neka vam je prav!
11
Efa i bat neka imaju jedinstveno ureenu mjeru; bat neka dri deseti dio homera,
efa isto tako deseti dio homera! Mjera neka im je prema homeru!
12
ekel neka je dvadeset gera, mina neka vam je dvadeset ekela, dvadeset i pet
ekela petnaest ekela!
13
Ovo je prinos, to ete ga prinositi: estina efe od svakoga homera penice, i estina
efe od svakoga homera jema.
14
Pristojba za ulje iznosi desetinu bata od svakoga kora; deset bata iznosi kor.
15
Iz stada od dvije stotine komada sitne stoke neka se prinose kao dar od porodica
Izraelovih za prinos, za rtvu paljenicu i rtvu pomirnu da se pribavi Izraelcima
pomirenje, govori svemogui Gospod.
16
Sav narod u zemlji ima davati ovaj prinos knezu Izraelovu.
17
Knez je duan davati rtve paljenice, prinose i naljeve na blagdane, na mlaake, u
subote, o svim sveanim skuptinama kue Izraelove. On neka prinosi rtve a grije
prinose rtve paljenice i rtve pomirne, da pribavi pomirenje kui Izraelovoj!,
18
Ovako veli svemogui Gospod: "Prvoga dana prvoga mjeseca ima uzeti junca bez
mane i njim pomiriti svetite.
19
Sveenik neka uzme krvi od rtve za grijeh i njom pomae dovratnike hrama i etiri
ugla pojasa na rtveniku i dovratnike od vrata na unutarnjem trijemu!
20
Tako ima uiniti i sedmoga dana za one, koji su sagrijeili nehotice i neznalice, da
se tako pomiri hram.
1590
21
etrnaestoga dana prvoga mjeseca svetkovat ete blagdan Pashe; sedam dana neka
se jedu beskvasni kruhovi!
22
Taj dan neka prinese knez za se i za sav narod u zemlji junca kao rtvu za grijeh.
23
Za sedam dana blagdana neka rtvuje svaki dan za tih sedam dana Gospodu kao
rtvu paljenicu sedam junaca i sedam ovnova bez mane i kao rtvu za grijeh svaki dan
jarca!
24
Kao prinos neka prinosi po efu na svakoga junca i po efu na svakoga ovna; na
svaku efu neka dadne hin ulja!
25
Petnaestoga dana sedmoga mjeseca, na blagdan sjenica, neka on isto tako prinosi za
sedam dana rtve za grijeh, rtve paljenice, prinose i rtve ulja!'
Ezekiel, glava 46
1
Ovako veli svemogui Gospod: 'Istona vrata od unutarnjeg trijema imaju biti
zatvorena u est radnih dana. A u subotu i na mlaak neka se otvaraju!
2
Knez neka ue izvana kroz trijem od vrata i neka stane kod dovratnika! Sveenici
neka prinesu njegova etvu paljenicu i njegovu rtvu pomirnu! On neka se pokloni na
pragu od vrata i neka tada izae! A vrata neka se ne zatvaraju do naveer!
3
Na ovim vratima neka se narod u zemlji poklanja Gospodu u subote i na mlaake!
4
rtva paljenica, to e je prinositi knez Gospodu, bit e u subotu est janjaca bez
mane i ovan bez mane.
5
Prinos neka bude efa na svakoga ovna, a na janjce koliko ga i volja; na svaku efu
neka dadne hin ulja!
6
Na blagdan mlaaka neka on rtvuje junca bez mane, est janjaca i ovna, sve bez
mane ivotinje!
7
Kao prinos neka prinese efu na junca, efu na ovna, a na janjce po volji! Na svaku efu
neka dadne hin ulja!
8
Kad knez ulazi, ima ui kroz trijem od vrata i istim putem izai.
1591
9
Kad narod u zemlji dohodi pred Gospoda na blagdane, oni, koji udu na sjeverna
vrata da se poklone, imaju izai na juna vrat, a koji udu na juna vrata, imaju izai na
sjeverna vrata. Nitko neka se ne vraa na ista vrata, kroz koja, je uao, nego kroz ona,
to stoje nasuprot!
10
Knez ima biti meu njima; kad oni ulaze, neka i on ulazi; kad oni izlaze, neka i on
izlazi!
11
Na blagdane i svetkovine neka je prinos efa na junca i efa na ovna, a na janjce,
koliko tko hoe; na svaku efu neka se dadne hin ulja!
12
Kada knez hoe da prinese Gospodu rtvu paljenicu ili rtva pomirnu kao
dragovoljni dar rtveni, tada neka mu se otvore istona vrata! Neka prinese rtvu
svoju paljenicu i rtvu svoju pomirnu, kako to obiaje initi subotom! Potom neka
izae, i im je izaao, neka se zatvore vrata!
13
Svaki dan ima prinijeti Gospodu jednogodinje bez mane janje kao rtvu
paljenicu, i to ima tako initi svako jutro.
14
Kao prinos ima uz to prinijeti svako jutro estinu efe brana i treinu hina ulja, da
se pokropi bijelo brano, kao prinos Gospodu Taj itni dar je vjena uredba, i ima se
davati redovito.
15
Tako imate prinositi janje i prinos i ulje svako jutro kao redovitu rtvu paljenicu.
16
Ovako veli svemogui Gospod: 'Ako knez uini dar kojemu sinu svojemu od svoje
batine, neka bude sinovima njegovim kao batinski posjed!
17
Ako li to daruje od svoje batine kojemu slugi svojemu, neka to bude ovomu samo
do oprosne godine! Onda neka se vrati knezu! Samo sinovima njegovim ostaje to kao
batinski posjed.
18
Od batinskoga posjeda naroda ne smije knez nita uzeti tjerajui silom s njihova
vlasnitva. Od svojega vlastitog posjeda neka daje sinovima svojim batinsko
vlasnitvo, da se ni jedan od mojega naroda ne razgoni sa svojega posjeda!"
19
Nato me odvede kroz ulaz, to je bio sa strane vratima, u svete sobe sveenike, to
su bile prema sjeveru. Gle, tu je bio jedan prostor u skrajnjem zapadu!
1592
20
On mi ree: "To je prostor, gdje sveenici kuhaju rtvu za krivnju i rtvu za grijeh i
peku prinos, da ne moraju to iznositi u vanjski trijem i tako narod posvetiti.
21
Tada me odvede van u vanjski trijem i provede me u etiri, ugla od trijema. Gle, tu
je bio u svakom uglu od trijema opet jedan trijem!
22
U etiri ugla od trijema bila su etiri mala trijema, etrdeset lakata u duinu,
etrdeset lakata u irinu; sva etiri imala su jednaku mjeru.
23
Jedan je zid iao okruglo okolo svih etiriju. Dolje uza zid bila su unaokolo
smjetena ognjita za kuhanje.
24
On mi ree: "To su kuhinje, gdje sluge hrama zgotavljaju narodne rtve zaklanice."
Ezekiel, glava 47
1
Tada me povede na ulaz hram. Gle, tu je izlazila voda i ispod praga od hrama k
istoku. Proelje hrama gledalo je na istok. Voda je tekla dolje s desne strane hrama,
juno od rtvenika za rtve paljenice.
2
Povede me van kroz sjeverna vrata i van okolo k vanjskim istonim vratima. I gle,
voda je uborila dolje s desne strane.
3
ovjek ode dalje prema istoku, a imao je mjeru u ruci. Izmjeri tisuu lakata i povede
me preko vode; ona doe do gleanja.
4
Izmjeri opet tisuu lakata i povede me preko vode; voda mi doe do koljena. Izmjeri
opet tisuu lakata i povede me prijeko; ona doe do bokova.
5
Izmjeri opet tisuu lakata; tada je bila rijeka, preko koje vie nijesam mogao
prelaziti; jer se je voda bila tako popela, da bi se morala preplivati, rijeka, preko koje
se vie nije moglo prelaziti.
6
On mi ree: "Jesi li vidio, sine ovjeji?" Nato me pusti da odem natrag na obalu
rijeke.
7
Na povratku vidio sam vrlo mnogo drvea na obali rijeke s obje strane,
8
On mi ree: "Ova voda tee van u istoni kraj i sputa se u pustaru i dolazi do
Mrtvoga mora. Kad doe tamo, postat e voda Mrtvoga mora zdrava.
1593
9
Sva iva bia, to se same miu, oivjet e posvuda, kamo do e lijeka. Tada e biti
vrlo mnogo riba, jer kad doe tamo ova voda, ozdravit e Mrtvo more i sve e
oivjeti, kamo doe rijeka.
10
Ribari e stajati na njemu od EnGedija do EnEglajima Bit e tu suha mjesta za
mree. Njegovo bogatstvo riba bit e vrlo veliko kao u velikom moru.
11
Ali bare i glibovi u blizini njegovoj nee postati zdravi; ostat e slani.
12
Na obadvjema obalama rijeke rast e svakojako drvee s plodovima, to se jedu, i
kojima lie ne vene i plodovi im ne nestaju. Svakoga e mjeseca raati nove
plodove; jer, to ih napaja, pridolazi od svetita. Plodovi e njihovi biti za jelo i lie
njihovo za lijek."
13
Ovako veli svemogui Gospod: "Ovo je mea, u kojoj ete kao batinski posjed
porazdijeliti zemlju na dvanaest plemena Izraelovih; Josip e dobiti dvojaki dio.
14
Jedan e dobiti jednak batinski posjed kao drugi; jer sam podigao ruku svoju na
zakletvu, da u je dati ocima vaim. Zato e vam pripasti ta zemlja kao batinski
posjed.
15
Ovo je sjeverna mea zemlji: Od velikoga mora na Hetlon, na Sedad,
16
Hamat, Berota, Sibraim, koji je izmeu podruja Damaska i podruja Hamata, onda
na HasarEnon, koji je na mei u Hauranu.
17
Tako e ii sjeverna mea od mora na HasarEnon, tako da podruje Damaska i
Hamata lei sjeverno. To je sjeverna mea.
18
Istona mea prolazi izmeu Haurana i Damaska i pravi se izmeu Gileada i zemlje
Izraelove po Jordanu do istonoga mora, do Tamara. To je istona mea.
19
Juna mea prema jugu ide od Tamara do Meriba Kadea, onda do na potok i dalje
do velikoga mora. To je juna mea.
20
Zapadna mea jest veliko more do mjesta, gdje se ide u Hamat. To je zapadna
mea.
21
Ovu ete zemlju porazdijeliti meu se po plemenima Izraelovim.
1594
22
Odreuje se: "Imate je razdijeliti kao batinski posjed meu se i meu strance, koji
meu vama stanuju i djecu imaju. Neka su vam oni kao domai Izraelci! S vama neka
imaju svoj batinski posjed meu plemenima Izraelovim!
23
U plemenu, u kojem boravi stranac, dat ete mu batinski posjed njegov govori
svemogui Gospod.
Ezekiel, glava 48
1
Ovo su imena plemenima: Na skrajnom sjeveru od mora u Hetlon do ondje, gdje se
ide u Hamat, do u HasarEnon podruje Damaska ostaje prema sjeveru uz Hamat
od istone strane do zapadne strane posjedovat e Dan plemensko podruje!
2
Uz podruje Danovo i od istone strane do zapadne strane posjedovat e Aer
plemensko podruje.
3
Uz podruje Aerovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Naftali
plemensko podruje.
4
Uz podruje Naftalijevo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Manaseh
plemensko podruje.
5
Uz podruje Manasehovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Efraim
plemensko podruje.
6
Uz podruje Efraimovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Ruben
plemensko podruje.
7
Uz plemensko podruje Rubenovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e
Juda plemensko podruje.
8
Uz podruje Judino od istone strane do zapadne strane leat e sveto zemljite, koje
posveujete Gospodu, dvadeset i pet tisua lakata u irinu i u duinu kao drugi
plemenski dijelovi od istone strane do zapadne strane. U sredini njegovoj stajat e
svetite.
9
Sveto zemljite, koje ete posvetiti Gospodu, neka bude dvadeset i pet tisua lakata
dugo i deset tisua lakata iroko!
1595
10
Sveto e zemljite pripadati ovima: Pripast e sveenicima na sjevernoj strani
komad od dvadeset i pet tisua lakata u duinu, na zapadnoj strani od deset tisua
lakata u irinu, na istonoj strani od deset tisua lakata u irinu i na junoj strani od
dvadeset i pet tisua lakata u irinu. Usred njega stajat e svetite Gospodnje.
11
Sveenicima posveenim, sinovima Sadokovim, koji su inili moju slubu i nijesu
zastranili, kao leviti, kad su zastranili Izraelci,
12
Njima e pripasti posveeni komad, najsvetiji dio posveenoga zemljita uz
podruje Levita.
13
Levitima e pripasti komad to odgovara podruju sveenika dvadeset i pet tisua
lakata u duinu, deset tisua lakata u irinu, sve skupa duina od dvadeset i pet tisua
lakata i irina od deset tisua lakata.
14
Oni ne smiju nita od toga prodati ni zamijeniti, niti ne smiju prenijeti ovaj
posveeni dio zemlje u tue ruke; jer je svet Gospodu.
15
Pet tisua lakta, to jo preostane od irine uz dvadeset i pet tisua lakata, nije
sveto, nego je odreeno za grad kao prebivalite i slobodan prostor. Usred toga neka
stoji grad!
16
Ovo su mjere njegove: Sjeverna strana ima etiri tisue; pet stotina lakata, juna
strana etiri tisue i pet stotina, istona strana etiri tisue i pet stotina, zapadna strana
etiri tisue i pet stotina.
17
Slobodni prostor grada iznosit e sa sjevera dvjesta i pedeset lakata, s juga dvjesta i
pedeset s istoka dvjesta i pedeset i sa so pada dvjesta i pedeset
18
to jo preostane od duine uz sveto zemljite, naime deset tisua lakata na istoku i
deset tisua lakata na zapadu, neka slui za uzdravanje stanovnika u gradu!
19
Stanovnici grada bit e iz svih plemena Izraelovih.
20
Sve posveeno zemljite iznosit e dvadeset i pet tisua lakata u etvorini, naime
posveeno zemljite s posjedom gradskim.
21
. to ostane pripast e knezu s obje strane posveenog zemljita i gradskog
vlasnitva uz dvadeset i pet tisua lakata do istone mee i sa zapada uz dvadeset i pet
tisua lakata do zapadne mee prema plemenskim dijelovima. To neka pripadne
1596
knezu, i usred toga neka budu posveeno zemljite i hramsko svetite!
22
I od posjeda Levita i od posjeda grada, to su usred onoga, to pripada knezu, ima
sve, to je izmeu podruja Judina i podruja Benjaminova, pripasti knezu.
23
Ovo su ostala plemena: Od istone strane do zapadne strane posjedovat e
Benjamin plemensko podruje
24
Uz podruje Benjaminovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e
Simeon plemensko, podruje.
25
Uz podruje Simeonovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Isakar
plemensko podruje.
26
Uz podruje Isakarovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Zebulun
plemensko podruje.
27
Uz podruje Zebulunovo od istone strane do zapadne strane posjedovat e Gad
plemensko podruje.
28
Uz podruje Gadovo s june strane, na jug, ima ii mea od Tamara do Meraba
Kadea, onda do na potok i do velikoga mora
29
"To je zemlja, koju ete drijebom razdijeliti meu plemena Izraelova kao batinski
posjed, i to imaju biti batinski dijelovi njihovi, govori svemogui Gospod.
30
Ovo su izlazi grada: sa sjeverne strane, koja ima etiri tisue i pet stotina lakata,
31
Vrata gradska nazvana su po imenima plemena Izraelovih nalaze se troja vrata
sa sjevera: vrata Rubenova, vrata Judina, vrata Levijeva.
32
S istone strane, koja ima etiri tisue i pet stotina lakata, nalaze se troja vrata:
"vrata Josipova, vrata Benjaminova, vrata Danova.
33
S june strane, koja ima etiri tisue i pet stotina lakata, nalaze se troja rata: vrata
Simeonova, vrata Isakarova, vrata Zebulunova.
34
Zapadna strana, koja je duga etiri tisue i pet stotina lakata, imaju troja vrata: vrata
Gadova, vrata Aerova, vrata Naftalijeva.
1597
35
Opseg iznosi osamnaest tisua lakata. Ime e gradu ubudue biti: "Gospod je
ovdje."
1598
Daniel
Daniel, glava 1
1
U treoj godini vladanja kralja Jojakima Judina doe Nebukadnezar, kralj
babilonski, proti Jerusalemu i opkoli ga.
2
I Gospod mu dade u ruku Jojakima, kralja Judina, i jedan dio posua hrama
Bojega. On ih odnese u zemlju inear u hram boga svojega. Posue metnu u riznicu
boga svojega.
3
Tada zapovjedi kralj Afenazu, predstojniku nad dvoranima, neka dovede izmeu
Izraelaca, od kraljevskog i kneevskog roda,
4
Mladie bez mane, lijepa lica, vjete u svakoj mudrosti, bogate znanjem i dobro
odgojene, koji bi sposobni bili za dvorbu u kraljevskoj palai. On neka ih poui u
pismu i jeziku Kaldejaca.
5
Kralj odredi njihovo svagdanje uzdravanje od stola kraljevskoga i od vina, to ga je
on sam pio. Zapovjedi, da se izobraavaju tri godine, a poslije neka bi stupili u
kraljevsku slubu.
6
Meu njima su bili Judejci Daniel, Hananija, Miael i Azarija.
7
Predstojnik nad dvoranima dade im ipak druga imena. Danielu nadjenu ime
Belteazar, Hananiji adrak, Miaelu Meak, Azariji AbedNego,
8
Daniel je bio vrsto odluio, da se ne skvrni hranom kraljevom ni vinom, to ga je
on pio. Zato zamoli predstojnika nad dvoranima, da se ne mora skvrniti.
9
I dade Bog Danielu te nae milost i ljubav u predstojnika nad dvoranima.
10
Ipak ree predstojnik nad dvoranima Danielu: "Bojim se gospodara svojega kralja,
koji vam je odredio jelo i pie; jer kad bi vidio, da su lica vaa loija nego u ostalih
mladia vae dobi, mogao bih ja krivnjom vaom platiti glavom kod kralja.
1599
11
A Daniel zamoli nadgledniku, kojega je predstojnik nad dvoranima bio postavio
nad Danielom, Hananijom, Miaelom i Azarijom:
12
"Pokuaj, molim, za deset dana sa slugama svojim! Neka nam se daje samo povre
da jedemo i voda da pijemo!
13
Onda neka ogleda lica naa i lica onih mladi to jedu sa stola kraljeva, pa kako
vidi onako ini sa slugama svojim!"
14
On ih poslua u tom i pokua s njima za deset dana.
15
A poslije deset dana izgledali su bolji i ugojeniji nego svi mladii, to su jeli sa
stola kraljevskoga.
16
Tada je nadglednik uzimao jelo njihovo i vino, to su ga imali piti, i davao im je
samo povre.
17
A Bog dade ovoj etvorici mladica znanje i razum u svakoj knjizi i mudrosti. I
Daniel se razumio takoer u vienja i sne svake vrste.
18
Kada proe vrijeme, iza kojega su po nalogu kraljevu imali biti oni predstavljeni
njemu, izvede ih predstojnik nad dvoranima s pred Nebukadnezara.
19
Kralj je govorio s njima, i ne nae se meu svima ni jedan kao Daniel, Hananija,
Meak i Azarija. Zato su bili priputeni slubi kraljevskoj.
20
U svim sluajevima, to su traili mudrost i razum, nae ih kralj, kadgod bi ih
zapitao, deset puta uenijima od svih vraara i gatalaca u svemu kraljevstvu svojemu.
21
Daniel je doivio jo prvu godinu kralja Kira.
Daniel, glava 2
1
U drugoj godini vladanja Nebukadnezarova usnio je Nebukadnezar san. To ga je
toliko uznemirilo, da nije mogao spavati.
2
Tada zapovjedi kralj, da se dozovu vraari, gataoci, zaklinjai i Kaldejci. Oni su
imali da kau kralju san njegov. Oni dooe i stupie pred kralja.
3
Kralj im ree: "Usnio sam san, i duh mi se uznemirio; htio bih razumjeti sam."
1600
4
Kaldejci odgovorie kralju: Aramejski "Kralju, da si iv dovijeka! Pripovjedi
san slugama svojim, pa emo ti rei to san znai!"
5
A kralj odgovori Kaldejcima: "Moja je odluka tvrda Ako mi ne kaete to sam snio i
to san znai, bit ete na komade isjeeni i vae e kue biti podrtine.
6
Ako li mi kaete to sam snio i to san znai, dobit ete od mene dare i poklone i
veliku ast. Kaite mi dakle to sam snio i to san znai!"
7
Tada oni odgovorie po drugi put: "Neka kralj pripovjedi san slugama svojim, pa
emo rei to san znai!"
8
A kralj ree: "Znam sada doista, da gledate dobiti vremena, jer znate, da u mene
stoji tvrdo:
9
Ako mi ne kaete to sam snio, onda ostaje nad vama presuda. Vi ste se dogovorili,
da mi dadnete znaenje lano i izmiljeno, u nadi da e se promijeniti prilike. Dakle
kaite mi san, i znat u, da ete mi dati i pravo znaenje."
10
Kaldejci odgovorie kralju: "Nema ovjeka na zemlji, koji bi, kralju, mogao
ispuniti tvoj zahtjev! I nikada nije jedan kralj, makar bio velik i moan, tako to
zahtijevao od jednoga gataoca, vraara ili Kaldejca.
11
to ti, kralju, ite, vrlo je teko! Nema nikoga, koji bi mogao to rei kralju, osim
bogova koji ne stanuju meu ljudima.
12
Na to se kralj tako jako razljuti i razgnjevi, te je izdao zapovijed, da se pogube svi
mudraci babilonski.
13
Kad je bila izala zapovijed, da se poubijaju mudraci, traili su i Daniela i drugove
njegove, da ih ubiju.
14
Tada se Daniel mudro i razumno predstavi Arioku, zapovjedniku kraljevskih
krvnika, koji je bio izaao da poubija mudrace babilonske.
15
On upita Arioka, kraljevskog zapovjednika, zato je izdana od kralja ta stroga
zapovijed. Kad je Ariok bio rekao stvar Danielu,
16
Otide Daniel kraju i zamoli ga, da mu ostavi vremena, jer e tada rei kralju to san
znai.
1601
17
Potom otide Daniel a kuu svoju i ree stvar drugovima svojim Hananiji, Meaku i
Azariji,
18
Da bi se pomolili za milost Bogu nebeskomu zbog te tajne, i da ne bi bili
pogubljeni takoer Daniel i drugovi njegovi s ostalim mudracima babilonskim.
19
Tada je bila Danielu objavljena tajna u nonom vienju. I Daniel je blagoslovio
Boga nebeskoga.
20
Daniel se je molio: "Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje odvijeka dovijeka, jer
je njegova mudrost i mo.
21
On je, koji dovodi promjenu vremena i prilika; koji skida kraljeve i postavlja
kraljeve; koji daje mudrost mudrima i razum razumnima.
22
On otkriva to je duboko i skriveno. On zna, to se zbiva u tami; jer kod njega
stanuje svjetlost.
23
Zahvaljujem ti Boe otaca mojih! Slavim te; jer si mi dao mudrost i snagu, Ti si mi
sada i objavio, za to smo te molili, jer si nam objavio san kraljev."
24
Nato otide Daniel k Arioku, kojemu je bio kralj zapovjedio, da pogubi mudrace
babilonske. Otide i ree mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Vodi me kralju! Ja
mogu kralju rei to san znai."
25
Tada Ariok bre dovede Daniela pred kralja i ree mu: "Kod judejskih prognanika
naao sam ovjeka, koji e rei kralju to san znai."
26
Kralj ree Danielu, koji se je zvao i Belteazar: "Moe li mi doista rei san, koji
sam snio, i to on znai?"
27
Daniel odgovori kralju: "Tajnu, koju kralj hoe da zna, ne mogu rei kralju
mudraci, gataoci, vraari i pogaai.
28
Ali ima Bog u nebu, koji otkriva tajne. On javlja tebi, kralju Nebukadnezare, to e
se dogoditi u budunosti! San i vienja, to si ih imao na postelji svojoj, ovo su:
29
Tebi, kralju, dooe misli na postelji tvojoj o tom, to e se dogoditi poslije. Onaj,
koji objavljuje tajne, govori ti to e biti.
1602
30
Meni je sad ova tajna objavljena, ne pomou mudrosti, koja bi u mene bila mimo
sve ive, nego zato, da bi se javilo kralju to san znai, i da dozna misli srca svojega.
31
Ti si, kralju, imao vienje. Ti si vidio lik velik, koji je bio visok, i svjetlost mu
silna, Stajao je pred tobom. Straan je bio pogled njegov.
32
Glava tome liku bila je od istoga zlata, prsa i miice od srebra, tijelo i bedra od
mjedi,
33
Stegna od gvoa, noge to od gvoa to od gline.
34
Dok si gledao, odvali se od gore kamen sam od sebe, udari u gvozdene i glinene
noge lika i satre ga.
35
Tada se satre odjedanput gvoe, glina, mjed, srebro i zlato i raspra se kao pljeva
na gumnu u ljeto. Odnese ih vjetar. Ne osta vie ni trag od njih. A kamen, koji je bio
razmrskao lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju.
36
To je san. Sad emo rei kralju to znai.
37
Ti si, kralju, kralj nad kraljevima, kojemu je Bog nebeski dao gospodstvo i mo,
snagu i ast;
38
I gdjegod ive ljudi, ivotinje poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te
gospodarom nad svima njima. Ti si ona glava od zlata.
39
Nakon tebe nastat e drugo kraljevstvo, manje od tvojega, zatim tree kraljevstvo
od mjedi, to e se prostirati po svoj zemlji.
40
etvrto e kraljevstvo biti jako kao gvoe, jer gvoe moe sve satrti i razbiti.
41
to su noge i prsti, koje si vidio, bili dijelom od gline lonarske, dijelom od gvoa,
znai, da e kraljevstvo biti razdijeljeno. Bit e u njemu neto od tvrdoe gvoa, jer
je, kako si vidio, bilo gvoe pomijeano s glinom lonarskom.
42
to su prsti bili dijelom od gvoa, dijelom od gline, znai, da e kraljevstvo biti
dijelom tvrdo, dijelom krhko.
43
A to je gvoe, kako si vidio, bilo pomijeano s glinom lonarskom, znai, da e
se meu se pomijeati enidbom, ali se ipak nee stopiti u jedno, kao to se ni gvoe
1603
ne moe smijeati s glinom.
44
U vrijeme onih kraljeva Bog e nebeski podignuti kraljevstvo, koje se nee raspasti
dovijeka. Njegova vlast nee prijei na drugi narod. Ono e satrti i unititi sva ona
kraljevstva, a samo e stajati dovijeka.
45
Tako kao to si vidio, da se je od gore kamen odvalio sam od sebe s satro gvoe,
mjed, glinu, srebro i zlato. Tako je Bog veliki javio kralju, to e se dogoditi poslije.
San je istinit, i tumaenje je njegovo vjerno."
46
Tada se baci kralj Nebukadnezar niice na svoje lice, pokloni se pred Danielom i
zapovjedi, da mu prinesu rtvu i kad.
47
Onda ree kralj Danielu: "Doista, va je Bog najvii Bog, gospodar nad kraljevima i
objavitelj tajna; jer si ti mogao otkriti ovu tajnu."
48
Nato iskaza kralj Danielu veliku ast. Dade mu mnoge dragocjene darove i uini ga
Gospodarom cijele pokrajine babilonske i poglavarom nad svim mudracima
babilonskim.
49
Ali na molbu Danielovu predade kralj upravu pokrajine babilonske adraku,
Meeku i AbedNegu. Tako osta Daniel na dvoru kraljevskom.
Daniel, glava 3
1
Kralj Nebukadnezar dade nainiti zlatan lik, kojemu je visina bila ezdeset lakata, a
irina est lakata; i namjesti ga u ravnici Duri u pokrajini babilonskoj.
2
Nato posla kralj Nebukadnezar glasnike, da pozovu satrape, namjesnike,
zapovjednike, suce, rizniare, pravnike, vijenike i sve druge dostojanstvenike
pokrajinske, da dou na posvetu lika, to ga je bio podigao kralj Nebukadnezar.
3
Tada se skupie satrapi, namjesnici, zapovjednici, suci, rizniari, pravnici, vijenici i
svi drugi dostojanstvenici pokrajinski na posvetu lika, to ga je bio podigao kralj
Nebukadnezar. Oni stadoe pred likom, to ga je bio podigao Nebukadnezar.
4
Glasnik povika iza glasa: "Narodi, plemena i jezici, vama se zapovijeda:
5
im ujete zvuk truba, frula, citara, harfa, psaltira, gajda i svih drugih vrsta glazbala,
imate se niice baciti i pokloniti se zlatnome liku, to ga je podigao kralj
1604
Nebukadnezar.
6
Tko se ne baci niice i ne pokloni se, bit e smjesta baen u pe ognjenu uarenu."
7
I im su uli svi narodi zvuk truba, frula, citara, harfa, psaltira i svih drugih vrsta
glazbala, bacie se niice svi narodi, plemena i jezici i poklonie se zlatnome liku, to
ga je bio podigao kralj Nebukadnezar.
8
U isti jo as pristupie ljudi kaldejski i optuie Judejce.
9
Rekoe kralju Nebukadnezaru: "Kralju, da si iv dovijeka!
10
Ti si, kralju, zapovjedio, da svaki, koji uje zvuk truba, frula, citara, harfa, psaltira,
gajda i svih drugih vrsta glazbala, ima se niice baciti i pokloniti se zlatnome liku,
11
Tko ne padne niice i ne pokloni se zlatnome liku, ima se baciti u pe ognjenu
uarenu.
12
A imaju Judejci, kojima si predao upravu pokrajine babilonske, adrak, Meak i
AbedNego. Ovi ljudi ne mare za tvoju zapovijed, kralju! Ori ne potuju tvojih
bogova i ne klanjaju se zlatnome liku, to si ga podigao."
13
Tada Nebukadnezar u gnjevu i bijesu zapovjedi, da dovedu adraka, Meaka i
AbedNega. Kad su ih bili doveli pred kralja,
14
Progovori im Nebukadnezar: "Je li istina, adrak, Meak i AbedNego, da vi ne
potujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome liku, to sam ga dao podignuti?
15
I sada, ako ste pripravni, bacite se niice, im ujete zvuk truba, frula, citara, harfa,
psaltira, gajda i svih drugih vrsta glazbala, i poklonite se liku, to sam ga dao
podignuti! Ako li se ne poklonite, bit ete smjesta baeni u pe ognjenu uarenu, a
koji bi bio bog, to bi vas mogao izbaviti iz moje ruke?"
16
adrak, Meak i AbedNego odgovorie kralju: "Nebukadnezare, ne treba nam da
ti odgovaramo na to!
17
Jer evo, Bog na, kojega potujemo, ima mo da nas izbavi iz pei ognjene uarene.
On e as, kralju, osloboditi iz tvoje ruke!
1605
18
Ako li to ne uini, znaj, kralju, da mi ni tada neemo potovati tvojih bogova i
neemo se pokloniti zlatnome liku, to si ga podigao!"
19
Tada Nebukadnezar pade u takav bijes na adraka, Meaka i AbedNega, da mu se
je lice izobliilo. On zapovjedi, da se uari pe sedam puta jae, nego to je inae
bivalo.
20
Onda zapovjedi najjaim ljudima u svojoj vojsci, da svezu adraka, Meaka i
AbedNega i da ih bace u pe ognjenu uarenu.
21
I tako su bili svezani ovi ljudi u svojim donjim haljinama, kapama, platima, obui
i drugoj odjei i baeni u pe ognjenu uarenu.
22
Kako su bili na strogu zapovijed kraljevu preve uarili pe, plamen je ognjeni
usmrtio ljude, to su u njega bacili adraka, Meaka i AbedNega.
23
Ona tri ovjeka, adrak, Meak i AbedNego, padoe svezani u pe ognjenu
uarenu.
24
Tada se zadivi kralj Nebukadnezar, ustade bre i upita savjetnike svoje: "Zar
nijesmo bacili tri ovjeka svezana u oganj?" Oni odgovorie kralju: "Jest, kralju!"
25
On odgovori: "A ja vidim etiri ovjeka nesvezana gdje hode posred ognja, i nije
im nita, a etvrti izgleda kao aneo."
26
Tada pristupi Nebukadnezar na vrata ognjenoj pei uarenoj i povika: "adrak,
Meak i AbedNego, sluge Boga svevinjega, izaite i stupite ovamo!" Odmah
izaoe iz ognja adrak, Meak i AbedNego.
27
Tada dooe satrapi, namjesnici, zapovjednici i savjetnici kraljevi i vidjee, da
oganj lije bio mogao nita uiniti onim ljudima. Njihova kosa, na glavi nije se bila
opalila, njihove se haljine nijesu otetile i nikakva teta od ognja nije im se nanijela.
28
Tada povika Nebukadnezar: "Neka je blagoslovljen Bog adrakov. Meakov i
AbedNegov! On je poslao anela svojega i oslobodio sluge svoje, koji se pouzdae u
njega, zapovijed kraljevu prestupie i tjelesa svoja predadoe, da ne bi potovali
drugoga boga niti mu se poklonili osim svojemu!
29
Zato izlazi od mene ova zapovijed: "Ako tkogod, bilo kojega naroda, bilo kojega
plemena i jezika, izgovori kakvu psovku na Boga adrakova, Meakova i
1606
AbedNegova, taj neka se na komade isijee i kua njegova neka se pretvori u
podrtine; jer nema drugoga boga, koji bi mogao tako izbaviti!"
30
Tada uzdie kralj adraka, Meaka i AbedNega opet na visoka mjesta njihova u
pokrajini babilonskoj.
Daniel, glava 4
1
"Kralj Nebukadnezar svima narodima, plemenima i jezicima, to prebivaju po svoj
zemlji. Srea vam sve vea i vea!
2
Znake i udesa, to ih Bog svevinji uini na meni, svia mi se staviti do znanja.
3
Kako su veliki znaci njegovi! Kako su silna udesa njegova! Kraljevstvo je njegovo
kraljevstvo vjeno. Vlast njegova traje kroz sve narataje.
4
Ja, Nebukadnezar, ivio sam bezbrino u kui svojoj, radovao se ivotu u palai
svojoj.
5
Tada sam usnio san, koji me je uplaio. Predstave, to su mi dolazile na postelji
mojoj, vienja, to su mi izlazila pred oi, uznemirila me.
6
Zato izdadoh zapovijed, da se dovedu preda me svi mudraci babilonski, da mi kau
to znai san.
7
Tada dooe vraari, arobnjaci, Kaldejci i gatari. Ja im pripovjedih svoj san, ali mi
ni jedan nije mogao rei to znai san.
8
Najposlije doe preda me Daniel, koji se zove Belteazar po imenu boga mojega, i u
kojemu stanuje duh svetih bogova, i ja mu pripovjedih san:
9
"Belteazare, poglavare vraarima! Znam, da duh svetih bogova stanuje u tebi.
Nijedna tajna nije tebi preteka. Kai mi to znae vienja mojega sna, koja sam
vidio!
10
Ovo je vienje, to mi je stalo pred oi na postelji mojoj: Vidjeh najednom usred
zemlje drvo silne visine.
11
Drvo je raslo i postajalo sve vee, tako da mu je vrh dosegao do neba. Vidjelo se je
do krajeva sve zemlje.
1607
12
Lie je njegovo bilo lijepo, plodovi njegovi vrlo obilni. Bilo je na njemu hrane za
sve. Pod njim u sjeni odmarale se ivotinje poljske. Ptice nebeske gnijezdile se na
granama njegovim. Od njega se hranila svakojaka iva bia.
13
Tada vidjeh najednom u vienjima, to su mi stala pred oi na postelji mojoj, gdje
side s neba jedan svet straar.
14
On povika iza glasa: "Posijecite drvo i okreite mu grane! Potrgajte mu lie i
razbacajte mu plodove naokolo! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice grana
njegovih!
15
Ali podanak njegov ostavite u zemlji! Neka se svee okovima gvozdenim i
mjedenim, van u travi poljskoj! Neka ga kvasi rosa nebeska! Sa ivotinjama divljim
neka je dio njegov od trave zemaljske!
16
Srce ovjeje neka mu se promijeni i srce ivotinjsko neka mu se za to dadne!
Sedam vremena neka tako proe preko njega!
17
Na zakljuku nebeskih straara osniva se ova zapovijed. Po elji svetaca izlazi ova
odredba, da upoznaju ivi, da Svevinji ima vlast nad ljudskim kraljevstvom. On ga
daje, kojemu ga hoe dati. On moe i najniega postaviti za njegova vladaoca.
18
Taj san usnio sam ja, kralj Nebukadnezar, a ti, Belteazare, kai to znai; jer ni
jedan od mudraca u kraljevstvu mojemu nije mogao da mi kae to znai. A ti to
moe, jer u tebi stanuje duh svetih bogova."
19
Tada Daniel, nazvan i Belteazar, osta utei jedan pun as. Misli su ga njegove
uznemirivale. Ali ga kralj ohrabri: "Belteazare, ne uznemiruj se tim snom i njegovim
znaenjem!" Belteazar odgovori: "Gospodaru moj, san neka bude tvojim mrziteljima
i znaenje njegovo neprijateljima tvojim!
20
Drvo, to si ga vidio, to je raslo i sve vee postajalo, dok mu vrh nije dosegao do
neba, to se vidjelo do krajeva sve zemlje,
21
Kojemu je lie bilo lijepo i kojemu plodovi bili su vrlo obilni, na kojemu je bilo
hrane za sve, pod kojim su stanovale ivotinje poljske i na kojega se granama
gnijezdile ptice nebeske.
22
To si ti, kralju, koji si postao velik i moan; ija je veliina narasla do neba, i ija
mo dosee do krajeva zemaljskih.
1608
23
A to je kralj vidio, kako je jedan svet straar siao s neba i zapovjedio: 'Posijecite
drvo! Raskomadajte ga, ali mu podanak ostavite u zemlji! Neka se svee okovima
gvozdenim i mjedenim, van u travi poljskoj! Neka ga kvasi rosa nebeska! Neka mu je
dio sa ivotinjama divljim! Sedam vremena neka tako proe preko njega',
24
Ovo je znaenje, kralju, i odluka Svevinjega, to je izala nad mojega gospodara,
kralja:
25
Bit e izbaen iz drutva ljudskoga. Sa ivotinjama e poljskim stanovati. Travu
e ti davati za hranu kao govedima, i rosa e te nebeska kvasiti. Sedam e vremena
proi preko tebe, dokle spozna, da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i
daje ga kojemu hoe.
26
Zapovijed, da se ostavi podanak drveta, znai: kraljevstvo e tvoje opet zapasti tebi,
im spozna, da nebo ima vlast.
27
Zato, kralju, neka ti bude ugodan moj savjet: Oprosti se grijeha svojih milostinjom i
opaina svojih milosrem prema nevoljnima! Moda se tada produlji blagostanje
tvoje.
28
Sve se ovo ispuni na kralj Nebukadnezaru
29
Poslije dvanaest mjeseci hodao je on na kraljevskoj palai u Babilonu.
30
Kralj ree: "Nije li to Babilon veliki, to ga ja sazidah za prijestolnicu kraljevsku
velikom mou svojom i na slavu velianstva svojega?"
31
Jo nije bio preao taj govor preko usana kraljevih, a doe glas s neba: "Tebi, kralju
Nebukadnezare, ovim se javlja: "Kraljevstvo e se uzeti tebi.
32
Iz drutva ljudskoga bit e izbaen. Sa ivotinjama e poljskim stanovati. Travu
e ti davati za hranu kao govedima; i sedam e vremena proi preko tebe, dokle
spozna, da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i moe ga dati komu hoe.
33
Jo u isti as ispunila se je ta prijetnja na Nebukadnezara. On je bio izbaen iz
drutva ljudskoga, jeo je travu kao goveda, rosa je nebeska kvasila tijelo njegovo, te
su mu narasle dlake kao pera u orla i nokti kao pande u ptica.
34
"Poslije stanovitog vremena ja, Nebukadnezar, podigao sam oi svoje k nebu, i
razum moj opet mi se je vratio. Tada sam zahvalio Svevinjemu i hvalio sam i slavio
1609
njega, koji ivi u vijeke, ija je vlast vjena i ije je kraljevstvo kroz sve narataje.
35
Svi, koji stanuju na zemlji, jesu kao nita prema njemu. On to hoe radi s vojskom
nebeskom i sa stanovnicima zemaljskim. Nema nikoga, da bi mu smio ruku ustaviti i
upitati ga: 'to radi?'
36
U isto vrijeme dobio sam natrag razum svoj i doao sam opet na slavu kraljevstva
svojega, na svjetlost i sjaj. Moji su mo dvorani i velikai potraili. Opet sam bio
postavljen u kraljevsko dostojanstvo, i dala mi se jo vea vlast.
37
Zato ja, Nebukadnezar, hvalim, blagoslivam i slavim kralja nebeskoga; jer su sva
djela njegova istinita; upravljanje je njegovo pravedno. On moe poniziti one, koji
hode u oholosti."
Daniel, glava 5
1
Kralj Belazar priredi veliku gozbu za tisuu velikaa svojih. Pred tisuom njih pio
je vino.
2
Kad je Belazar bio pijan, zapovjedi, da se donesu sudovi zlatni i srebrni, to ih je
bio odnio njegov otac Nebukadnezar iz hrama u Jerusalemu, Kralj je htio da iz njih
pije s velikaima svojim, sa enama i inoama svojim.
3
Kad su bili donijeli zlatne sudove, to su ih odnijeli iz hrama, kue Boje u
Jerusalemu, pio je iz njih kralj s velikaima svojim, sa enama i inoama svojim.
4
Pili su vino i slavili svoje bogove zlatne i srebrne, mjedene, gvozdene, drvene i
kamene.
5
U taj su se as pojavili prsti ovjeje ruke i pisali su prema svijenjaku po
okreenom zidu kraljevske palae. Kada je kralj opazio ruku, to je pisala,
6
Tada je poblijedjelo lica kraljevo. Misli su ga njegove uznemirile. Njegovi su u
bedrima zglobovi popustili i koljena mu se tresla.
7
Kralj je povikao iza glasa, neka se dovedu vraari, Kaldejci i gatari. Tada ree
mudracima babilonskim: "Tko mogne proitati ovo pismo i kae mi to znai, taj e
se obui u ju grimiz, nosit e zlatan lanac o vratu i vladat e u kraljevstvu mojem kao
trei vladalac."
1610
8
Tada su pristupili svi mudraci kraljevi, ali nijesu mogli ni pisma proitati ni rei
kralju to znai.
9
Kralj se je Belazar vrlo uplaio. Lice mu se sasvim zamijenilo, i velikai se njegovi
prepali.
10
Kad je kraljica mati ula, to se je bilo dogodilo kralju i velikaima, doe u kuu,
gdje je bila gozba, kraljica mati ree: "Kralju, da si iv dovijeka! Neka te ne
uznemiruju misli tvoje, i neka se ne mijenja lice tvoje!
11
Ima ovjek u mojemu kraljevstvu, u kojemu stanuje duh svetih bogova. Ve pod
vladom oca tvojega bili su nali u njega razboritost i upravo boansku mudrost. Kralj
Nebukadnezar, otac tvoj, postavio ga je glavarom inovnicima, vraarima,
Kaldejcima i gatarima vlastiti otac tvoj, kralju,
12
Jer visok duh, mudrost i razum za tumaenje snova, za otkrivanje tajna i za
razjanjivanje zagonetaka nali su u Daniela, kojemu je kralj dao ime Belteazar.
Neka dozovu Daniela! On e rei to znai."
13
Kad su bili doveli Daniela pred kralja, ree kralj Danielu: "Jesi li ti Daniel, jedan od
judejskih zarobljenika, to ih je moj kraljevski otac doveo ovamo iz Jude?
14
uo sam za tebe, da u tebi stanuje duh bogova; da su nali u tebe razboritost, razum
i mudrost u visokoj mjeri.
15
Sada su bili preda mnom mudraci i arobnjaci, da proitaju ovo pismo i da mi kau
to znai. Ali oni ne mogu da mi kau to znae te rijei.
16
Tada sam uo za tebe, da moe protumaiti i zagonetke rijeiti, Ako dakle moe
proitati ono tamo pismo i rei mi to znai, obui e se u grimiz, zlatan lanac nosit
e o vratu i vladat e u kraljevstvu mojemu kao trei vladalac."
17
Nato odgovori Daniel kralju: "Zadri poklone svoje za sebe! Darove svoje pokloni
drugomu! A pismo u ja proitati i reknut u ti, kralju, to znai.
18
Kralju, Bog svevinji dao je ocu tvojemu Nebukadnezaru kraljevstvo, veliinu,
slavu i velianstvo.
19
Od velike moi, koju mu je dao, drhtali su i tresli su se pred njim svi narodi,
plemena i jezici. Mogao je usmrtiti, koga je htio; mogao je ostaviti u ivotu, koga je
1611
htio; mogao je poniziti, koga je htio.
20
Ali kada mu se je podiglo srce i duh mu se posilio do drskosti, tada je bio sruen s
kraljevskoga prijestolja i bilo mu je uzeto dostojanstvo njegovo.
21
Bio je izbaen iz drutva ljudskoga, i srce mu je postalo kao u ivotinje. Stanovao
je s divljim magarcima. Davali su mu travu za hranu kao govedima. Rosa nebeska
kvasila mu je tijelo, dokle je spoznao, da Bog svevinji ima vlast nad kraljevstvom
ljudskim i moe ga podijeliti, kojemu hoe.
22
I ti, njegov sin Belazar, nijesi ponizio srca svojega, premda si znao sve ovo,
23
Nego si se podigao proti Gospodu nebeskomu. Sudove hrama njegova morali su
donijeti preda te, i pio si iz njih vino sa svojim velikaima, sa svojim enama i
inoama. Slavio si svoje bogove srebrne i zlatne, mjedene, gvozdene, drvene i
kamene, koji ne mogu ni vidjeti ni uti, niti imaju razum. A nijesi iskazao ast Bogu,
u ijoj su ruci ivotni dah tvoj i svi putovi tvoji.
24
Zato je on dao da se pojavi ova ruka to pie i da se napie ovo pismo.
25
to tamo stoji napisano, glasi: "Mane, Tekel, Peres:
26
Ovo znae te rijei: Mane: 'Izbrojio' je Bog tvoje kraljevstvo i uinio mu je kraj.
27
Tekel: 'Izmjeren' si bio na mjerila i naen si prelagan.
28
Peres: 'Razdijeljeno' je kraljevstvo tvoje i dano Medijcima i Perzijancima."
29
Tada je bio Daniel na zapovijed Belazarovu obuen u grimiz, i metnue mu zlatan
lanac oko vrata. Povikali su pred njim, da e vladati u kraljevstvu kao trei vladalac.
30
Iste je noi bio umoren Belazar, kralj Kaldejaca.
31
I Medijac Darije dobio je kraljevstvo u dobi od ezdeset i dvije godine.
Daniel, glava 6
1
Svidjelo se Dariju da postavi nad kraljevstvom sto i dvadeset satrapa, koji su se
imali razdijeliti nad svim kraljevstvom,
1612
2
I nad njima tri vrhovna predstojnika, kojima je pripadao i Daniel. Ovima su satrapi
imali polagati raune, da ne bi kralj trpio tete u porezu.
3
Daniel se je odlikovao iznad drugih vrhovnih inovnika i satrapa, jer je u njemu
djelovao vii duh. Kralj je pomiljao na to, da ga postavi nad svim kraljevstvom
svojim.
4
Tada su vrhovni inovnici i satrapi gledali da nau kakavgod povod tubi proti
Danielu u njegovoj slubi. Ali nijesu mogli otkriti nikakva povoda ni pogrjeke, jer je
bio vjeran, i nije mu se mogla dokazati nikakva krivnja ili mana.
5
Tada su rekli oni ljudi: "Neemo nai na tome Danielu nikakva povoda tubi, osim
ako ga ne naemo na njemu zbog zakona Boga njegova."
6
Zato navali na kralja oni vrhovni inovnici i satrapi i rekoe mu: "kralju Darije, da si
iv dovijeka!
7
Svi vrhovni inovnici u kraljevstvu, predstojnici i satrapi, savjetnici i zapovjednici
sloni su u tom, da se izda kraljevska naredba i postavi otra zabrana, po kojoj svaki,
koji za trideset dana upravi koju molbu na bilo kojega boga ili ovjeka osim na tebe,
kralju, ima se baciti u jamu lavovsku.
8
Dakle, kralju, potvrdi taj zakljuak i potpii pismo, da se ne moe promijeniti po
neporecivom zakonu medijskoperzijskom!"
9
Nato potpisa kralj Darije pismo sa zabranom.
10
Kad je Daniel uo, da je pismo potpisano, otide u svoju kuu, gdje je u svojoj
gornjoj sobi imao otvore prozora naprema Jerusalemu. Tri puta na dan padao je na
koljena svoja, obavljao je molitvu svoju i slavio Boga svojega, kao to je bio inio i
prije.
11
Jednoga dana pohitjee oni ljudi ovamo i naoe Daniela, kako se je molio i vapio
Bogu svojemu.
12
I otidoe kralju i upitae za kraljevsku zabranu: "Nijesi li potpisao zabranu, po
kojoj svaki, koji za trideset dana upravi kojugod molbu na bilo kojega boga ili
ovjeka osim na tebe, kralju, ima se baciti u jamu lavovsku?" Kralj odgovori: "Tako
je po neporecivom zakonu medijskoperzijskom."
1613
13
Tada oni odgovorie kralju: "Daniel, jedan od judejskih zarobljenika, ne mari za te,
kralju, ni za zabranu, koju si potpisao, nego obavlja tri puta na dan svoju molitvu."
14
Kad je kralj to uo, oalosti se vrlo i pomisli na to, kako bi izbavio Daniela. Trudio
se do zalaska sunca, da ga oslobodi.
15
Ali navalie oni ljudi na kralja i rekoe kralju: "Pomisli, kralju, da ima zakon
medijskoperzijski, po kojem se svaka zabrana i zapovijed, koju je izdao kralj, ne
mijenja!"
16
Tada dade kralj zapovijed. I dovedoe Daniela i bacie ga u jamu lavovsku. Kralj
ree jo Danielu: "Bog tvoj, kojemu tako postojano slui, neka te izbavi!"
17
Tada donesoe kamen i metnue ga jami na otvor. Kralj ga zapeati svojim
prstenom i prstenima svojih velikaa, da se ne mogne nita poduzeti proti Danielu.
18
Potom se povue kralj u svoju palau i provede no u postu i ne dopusti, da mu se
unesu jela, ali ipak ga ostavi san.
19
Rano ujutro, im se razdanilo, ustade kralj i otide bre k jami lavovskoj.
20
Kad se priblii k jami, viknu Daniela alosnim glasom. Kralj ree Danielu:
"Daniele, slugo Boga ivoga, je li te Bog tvoj, kojemu tako postojano slui, mogao
izbaviti od lavova?"
21
Daniel odgovori kralju: "Kralju, da si iv dovijeka!
22
Bog moj poslao je anela svojega. On je zatvorio eljust lavovima. Oni mi nijesu
nita naudili, jer sam bio naen pred njim neduan. I proti tebi, kralju, nijesam uinio
nikakve nepravde."
23
Tada se kralj vrlo obradova i zapovjedi, da izvade Daniela iz jame. Kad su bili
izvadili Daniela iz jame, ne naoe ni najmanje ozljede na njemu, jer se je bio
pouzdao u Boga svojega.
24
A one ljude, koji su bili optuili Daniela, dovedoe na zapovijed kraljevu i bacie ih
u jamu lavovsku s djecom njihovom i sa enama njihovim. Prije nego su bili doli na
dno jami, navalie lavovi na njih i potre im sve kosti.
1614
25
Potom izdade kralj Darije svima narodima, plemenima i jezicima, to stanuju po
svoj zemlji, ovo pismo: "Srea vam sve vea i vea!
26
Ovim izlazi od mene zapovijed, da se u svem podruju vlasti moje ima svaki bojati
i straiti Boga Danielova, jer je on Bog ivi, koji ostaje dovijeka. Kraljevstvo se
njegovo ne ukida nikada, i vlast njegova nema kraja.
27
On izbavlja i spasava, ini znake i udesa na nebu i na zemlji. On je izbavio
Daniela od sile lavova."
28
Danielu je bilo dobro za kraljevanja Darijeva kao i za perzijskoga kralja Kira.
Daniel, glava 7
1
U prvoj godini Belazara, kralja babilonskoga, imao je Daniel san i vienja, to su
bila pred duhom njegovim na postelji njegovoj. On je napisao san izvijestivi ukratko
glavni sadraj.
2
Daniel je pripovijedao ovo: "Gledao sam nou u vienju sna svojega, kako etiri
vjetra nebeska uzburkae veliko more.
3
etiri velike ivotinje izaoe iz mora, svaka drukija.
4
Prva je izgledala kao lav i imala je krila orlova. Dok sam gledao, krila joj se
istrgnue, i ona se podie sa zemlje i stade na noge kao ovjek. Tada joj se dade srce
ovjeje.
5
Najednom se pojavi druga ivotinja, to je izgledala kao medvjed. Bila je napola
uzdignuta, imala je tri rebra u eljusti meu zubima. Viknulo joj se: 'Ustani, i jedi
mnogo mesa!'
6
Dok sam jo gledao, pojavi se najednom druga ivotinja, to je izgledala kao ris.
Imala je etiri krila na leima. Imala je i etiri glave, i dade joj se vlast.
7
Iza toga ugledao sam u nonim vienjima svojim najednom etvrtu ivotinju,
stranu, uasnu i vrlo jaku. Imala, je silne, gvozdene zube, kojima je jela i satirala. to
bi preostalo, pogazila je nogama. Razlikovala se od svih prijanjih ivotinja i imala je
deset rogova.
1615
8
Dok sam promatrao rogove, izraste najednom drugi mali rog meu onima, i tri se
prva roga iupae od njega. Na ovome rogu bile su oi, to su izgledale kao oi
ovjeje, i usta, to su govorila drske govore.
9
Dok sam jo gledao, bili su postavljena prijestolja, i jedan atarovijean zauze
mjesto. Odijelo njegovo bilo je bijelo kao snijeg. Kosa mu na glavi kao ista vuna.
Prijestolje mu bilo plamen ognjeni, tokovi mu kao oganj razgoren.
10
Rijeka je ognjena izlazila od njega i tekla dalje. Tisua tisua sluila mu i deset
tisua po deset tisua stajalo pred njim. I sud sjede i knjige se otvorie.
11
Dok sam jo jednako gledao zbog glasnih, drskih govora, to ih govorio onaj rog,
tada sam vidio, kako bi ubijena ta ivotinja, tijelo se njezino raskomadalo i predalo
raarenom ognju.
12
I ostalim ivotinjama bila je uzeta mo njihova; jer samo na odreeno vrijeme bila
je utvrena duljina ivota njihova.
13
Dok sam jo imao nona vienja, doe najednom jedan, koji je izgledao kao sin
ovjeji, na oblacima nebeskim. Kad je bio doao do starovijenoga, dovedoe ga
pred njega.
14
I dade se njemu vlast, ast i kraljevstvo. Njemu moraju sluiti svi narodi, plemena i
jezici. Vlast njegova trajat e vjeno i nee nikada proi. Nikada nee prestati
kraljevstvo njegovo.
15
Ja, Daniel, zadrhtao sam zbog toga na cijelom tijelu. Vienja, to su stajala pred
mojim duhom, uznemirila me.
16
Pristupio sam k jednome od onih, koji su stajali ondje, i zamolio sam ga, da mi
kae to to sve znai. On mi odgovori i ree mi to to znai:
17
'etiri velike ivotinje znae etiri kralja, koji e nastati na zemlji.
18
Ali e potom sveci Svevinjega dobiti vlast i navijek i do u sve vjekove posjedovat
e tu vlast.
19
Htio sam doznati i o etvrtoj ivotinji, koja se razlikovala od svih drugih i bila je
vrlo strana, koja je imala zube gvozdene i nokte mjedene, koja je jela i satirala i, to
je preostalo, nogama pogazila;
1616
20
I o deset rogova na glavi njezinoj, i o drugom rogu, koji je izrastao i tri su pred njim
roga otpala, o rogu naime onom, koji je imao oi i usta, to su govorila drske govore, i
koji je izgledao vei od ostalih.
21
I bio sam vidio, kako je taj rog vojevao sa svecima i nadvlaivao ih,
22
Dok nije doao starovijeni, i dok nije bilo dano pravo svecima Svevinjega, i dok
nije prispjelo vrijeme, da sveci preuzmu vlast.
23
On odgovori: 'etvrta ivotinja znai etvrto kraljevstvo, koje e nastati na zemlji,
a razlikovat e se od svih drugih kraljevstva. Svu e zemlju progutati, pogaziti i satrti.
24
Deset rogova znai deset kraljeva, koji e nastati u tom kraljevstvu. Poslije njih
doi e drugi, koji e se razlikovati od prijanjih, i sruit e tri kralja.
25
On e govoriti drske govore proti Svevinjemu i gledat e da utamani svece
Svevinjega i pomiljat e na to, da promijeni blagdanska vremena i zakon. I oni e
biti predani vlasti njegovoj za jedno vrijeme i za dva vremena i za polovinu vremena.
26
Tada e zasjedati sud, i uzet e mu se vlast, te e se unititi i razoriti sasvim.
27
Onda e se kraljevstvo, vlast i mo nad kraljevstvima pod svim nebom dati narodu
svetaca Svevinjega. Kraljevstvo e njegovo trajati vjeno, i sve e vlasti njemu
sluiti i podloni mu biti.
28
Ovdje je kraj izvjetaju. Mene, Daniela, vrlo su uznemirile misli moje. Lice se moje
promijenilo, ali sam dogaaj sauvao u pameti svojoj."
Daniel, glava 8
1
"U treoj godini vladanja kralja Belazara imao sam ja, Daniel, poslije vienja, to
mi se najprije pokazalo, jo drugo.
2
Vidio sam ovo vienje: Gledao sam, kako sam bio u prijestolnom gradu Suzi, koji
lei u pokrajini Elamu. I to vidio sam u vienju, da sam bio na rijeci Ulaju.
3
Kad sam pogledao oko sebe, vidio sam najednom ovna gdje stoji pokraj rijeke, i
imao je dva roga. Rogovi su bili veliki. Jedan je bio vei od drugoga. Vei je bio
narastao poslije.
1617
4
Vidio sam ovna gdje bode na zapad, na sjever i na jug. Nijedna ivotinja nije mu
mogla odoljeti i od sile njegove izbaviti. inio je to je htio, i osilio se.
5
Dok sam jo gledao, dolazio je najednom jarac od zapada povrh sve zemlje, a da se
nije doticao zemlje. Jarac je imao snaan rog iznad oiju.
6
Kad je bio doao do ovna sa dva roga, to sam ga vidio gdje stoji pokraj rijeke,
navali na njega silnim gnjevom.
7
Vidio sam onda gdje posve blizu doe k ovnu. Bijesno je udario na ovna i slomio
mu oba roga, jer ovan nije imao snage da mu odoli, baci ga na zemlju i pogazi ga
nogama. Nikoga nije bilo, da bi oslobodio ovna od sile njegove.
8
Jarac je potom postao vrlo velik, Ali kad je bio postao velik, slomio se veliki rog.
Na njegovo mjesto narasla su etiri druga roga prema etiri vjetra nebeska.
9
Iz jednoga od njih narastao je malen rog i onda postao vrlo velik prema jugu i istoku
i prema najkrasnijoj od zemalja.
10
Podigao se je do vojske nebeske i pobacao na zemlju neke od vojske nebeske i od
zvijezda i pogazio ih.
11
Sve do kneza vojske nebeske on se je podigao. Uzeo mu je svagdanju rtvu i
oskvrnio mjesto svetita njegova,
12
Zbog bezakonja bila je predana sveta vojska zajedno sa rtvom svagdanjom. Sruio
je istinu na zemlju. to je inio, napredovalo mu je.
13
Tada sam uo jednoga sveca gdje govori. Drugi je svetac upitao toga, koji je
govorio: Dokle e trajati to vienje za svagdanju rtvu i za bezakonje pustoeno i za
ostavljanje svetita i svete vojske?
14
Tada mi on ree: 'Do dvije tisue i tri stotine veeri i jutara. Tada e svetite doi
do svojega prava.
15
Kad sam ja, Daniel, traio da razumijem vienje, to sam ga bio vidio, tada
najednom stade netko preda me, koji je izgledao kao ovjek.
16
Nato sam uo glas ovjeji gdje vie preko Ulaja: 'Gabriele, razjasni tome tamo
vienje!
1618
17
I doe On na mjesto, gdje sam stajao. Kad se je pribliio, uplaih se ja i padoh
niice na svoje lice. A on mi ree: 'Pazi, sine ovjeji, to se vienje odnosi na
posljednje vrijeme.
18
Kad se je on razgovarao sa mnom, postadoh ja sav zapanjen i padoh na zemlju
niice na svoje lice. A on me se dotae; ispravi me opet na mjestu, gdje sam bio
stajao.
19
Tada ree: 'Evo, reknut u ti, to e se dogoditi u posljednje vrijeme gnjeva; jer se
vienje odnosi na posljednje vrijeme.
20
Ovan, to si ga vidio, sa dva roga, to su kraljevi medijski i perzijski!
21
Jarac je kralj grki; veliki rog, to mu je bio iznad oiju, to je prvi kralj.
22
to su onda, kada se slomio, mjesto njega narasla etiri druga, znai: etiri
kraljevstva proizai e iz njegova naroda, ali ne tako jaka kao on.
23
Pri svretku vlasti njihove, kad bezakonici navre mjeru, ustat e kralj, drska
pogleda i lukav.
24
Silna e mu biti mo, ali ne od vlastite snage. Nanijet e izvanrednu pusto, i djela
e mu napredovati. Mone, pa i narod svetaca upropaivat e.
25
Lukavstvom njegovim napredovat e mu prijevarni pothvat njegov. Bit e ohol i
mnoge e iznenada upropastiti. Ali im se digne na kneza nad knezovima, bit e
satrven bez ruke ljudske.
26
Vienje o veerima i jutrima, o emu je bio govor, odgovara istini. Ali zapeati
vienje; jer se odnosi na dane daleke!
27
Ja, Daniel, bio sam posve iznemogao i bolovao sam itave dane. Kad sam opet
mogao ustati, vrio sam kraljevsku slubu. A puno sam se udio vienju. Ali nije bilo
nikoga, koji bi mogao to objasniti.
Daniel, glava 9
1
"U prvoj godini Darija, sina Ahasverova, iz plemena Medijaca, koji je bio postao
kralj nad kraljevstvom Kaldejaca,
1619
2
U prvoj godini njegova vladanja namjerio sam se ja, Daniel, u knjigama na broj
godina, za kojih e po proroanstvu Gospodnjem proroku Jeremiji leati Jerusalem u
ruevinama, naime sedamdeset godina.
3
Upravio sam lice svoje k Bogu, Gospodu, i uzeo sam moliti se i vapiti u postu,
kostrijeti i pepelu.
4
Molio sam se Gospodu, Bogu svojemu, i priznavao: "Gospode, Boe veliki i strani!
Ti dri zavjet milosti onima, koji te ljube i dre zapovijedi tvoje.
5
Mi smo grijeili i krivo inili. Bili smo bezboni, odmetnuli smo se i odstupili od
tvojih zapovijedi i zakona.
6
Nijesmo sluali sluga tvojih, proroka, koji su govorili u tvoje ime kraljevima naim,
knezovima naim i ocima naim i svemu narodu u zemlji.
7
Ti si, Gospode, pravedan, a stidno rumenilo moralo bi udariti u lice na dananji dan
nas, sve ljude Judine, stanovnike jerusalemske, i sav narod izraelski, blizu i daleko po
svim zemljama, kamo si ih razagnao zbog nevjernosti, koju poinie tebi.
8
Gospode, stidno rumenilo moralo bi u lice udariti nas, kraljeve i knezove nae i oce
nae, jer smo sagrijeili tebi.
9
Ali je u Gospoda, Boga naega, milosre i oprotenje za to, to smo se odmetnuli od
njega;
10
to nijesmo sluali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zakonima
njegovim, koje nam je dao preko sluga svojih, proroka.
11
Sav je Izrael prestupao zakon tvoj, otpadao je, a da nije sluao glasa tvojega.
Prokletstvo i kletva, kako stoje napisani u zakonu Mojsija, sluge Bojega, izlili su se
na nas, jer smo mu sagrijeili.
12
On je pustio da se na nama i na klasovima naim, koji su vladali nama, ispuni
prijetnja njegova, da e nas naime udariti nesreom velikom, kakva se nikada nije
dogodila pod nebom osim u Jerusalemu.
13
Kako stoji napisano u zakonu Mojsijevu, tako se je svalila na nas sva ta nesrea. A
mi nijesmo umilostivili Gospoda, Boga svojega. Nijesmo se vratili od grijeha svojih i
nijesmo marili za vjernost tvoju.
1620
14
Tako je Gospod naumio da spusti nesreu na nas; jer je Gospod, Bog na, pravedan
u svim djelima svojim, to ih ini, jer nijesmo bili sluali glasa njegova.
15
I eto, Gospode, Boe na, koji si izveo narod svoj iz Egipta rukom jakom i stekao
sebi ime do dana dananjega, mi smo sagrijeili i krivo inili.
16
Odustani, Gospode, po svoj dobroti svojoj od gnjeva i jarosti svoje nad gradom
svojim Jerusalemom i nad svetom gorom svojom, jer je s grijeha naih i s bezakonja
otaca naih Jerusalem i narod tvoj izvrgnut ruglu sviju, koji su oko nas.
17
A sad posluaj, Boe na, molitvu i vapaj sluge svojega! Obasjaj licem svojim
opustjelo svetite svoje zbog Gospoda!
18
Prigni, Boe moj, uho svoje i uj! Otvori oi svoje i vidi pusto, u kojoj se
nalazimo, i grad, nad kojim je bilo prizvano ime tvoje, jer ne donosimo preda te
molitvu svoju pouzdavajui se u pravedna djela svoja, nego gledajui u veliko
milosre tvoje.
19
Gospode, uslii; Gospode, oprosti! Gospode, posluaj i uini ne asei zbog samoga
sebe, Boe; jer se ime tvoje priziva nad ovim gladom i nad narodom tvojim!'
20
Dok sam jo govorio i molio se i priznavao grijehe svoje i grijehe naroda svojega
Izraela i polagao vapaj svoj za svetu goru Boga svojega pred Gospoda, Boga svojega,
21
Dok sam obavljao molitvu svoju, najednom Gabriel, isti, kojega sam prije bio vidio
u vienju, doletje mi brzo oko vremena veernje rtve.
22
On me uputi i ree mi: "Daniele, sada dolazim, da te pouim.
23
Kad si se poeo moliti, izae rije Boja. Dolazim, da ti to navijestim; jer si
ljubimac Boji. Zato pripazi na rije, tada e razumjeti vienje!
24
Sedamdeset je godinjih sedmica odreeno nad tvojim narodom i nad tvojim svetim
gradom, da se kraj uini bezakonju, da se oduzmu grijehi, da se okaje opaina, da se
dovede vjena pravda, da se ispuni vienje i proroanstvo i da se pomae Sveti nad
svetima.
25
Znaj dakle i razumij: Od vremena, kad izae rije, da se Jerusalem opet sazida, dok
ustane pomazanik, knez, proi e sedam godinjih sedmica i ezdeset i dvije godinje
sedmice, i opet e se sazidati s ulicama i prokopima u teko vrijeme.
1621
26
Poslije ezdeset i dvije godinje sedmice bit e pomazanik pogubljen, premda je
neduan. Grad zajedno sa svetitem bit e razoren od ratnoga naroda jednoga kneza,
to e doi. Kraj e mu biti s potopom. Na svretku rata doi e odreeno opustoenje.
27
S mnogima e za jedne godinje sedmice sklopiti tvrd zavjet i u polovini godinje
sedmice prestat e rtva zaklanica i prinos. Na mjestu njihovu zavladat e grozota
pustoi i trajat e do svretka. Tada e se izliti odreeno na opustoitelja."
Daniel, glava 10
1
U treoj godini perzijskoga kralja Kira bilo je dano jedno objavljenje Danielu, koji
se je zvao Belteazar. Ovo je objavljenje pravo i radi o velikoj nevolji. On je razumio
objavljenje, izakako mu je jedno vienje otvorilo razumljenje.
2
"Tada sam ja, Daniel, bio u alosti tri sedmice.
3
Jela tena nijesam jeo. Meso i vino nijesu ulazila u moja usta, i nijesam se mazao,
dok ne prooe tri sedmice.
4
Kad sam se dvadeset etvrtoga dana prvoga mjeseca naao na obali velike rijeke,
Tigrisa,
5
I oko sebe pogledao, tada stade preda me jedan ovjek, obuen u platno. Oko bedara
svojih nosio je pojas od istoga zlata.
6
Tijelo mu je sjalo kao krizolit. Kao munja sijevalo mu lice. Oi mu bile kao baklje
ognjene. Ruke i noge njegove blistale su kao mjed uglaena. Zvuk glasa njegova bio
kao um mnotva naroda.
7
Ja, Daniel, jedini imao sam ovu prikazu. Pratioci moji nijesu vidjeli prikaze. Ali ih
je spopao takav strah, te su pobjegli, da se skriju.
8
Ja sam ostao sam. Dok sam imao ovu veliku prikazu, ostavila me je sva snaga. Lice
mi se nagrdilo i sva mi je snaga ieznula. Tada sam uo zvuk glasa njegova.
9
Kad sam tada razabrao zvuk glasa njegova, pao sam onesvijeen preda se. Leao
sam licem na zemlji.
10
Najednom dotakla me se ruka i pomogla me na koljena i na ruke.
1622
11
On mi ree: 'Daniele, predragi ovjee, sluaj rijei, koje u ti izrei! Uspravi se, jer
sam sada poslan k tebi. Kad mi je to rekao ustao sam drui.
12
Tada mi ree: 'Ne boj se Daniele, jer odmah prvoga dana kad si se trudio, da
dobije pouku, i kad si se ponizio pred Bogom svojim bile su usliene molbe tvoje. Ja
dolazim na molitvu tvoju.
13
Dvadeset i jedan dan opirao mi se knez aneo kraljevstva perzijskoga. Tada mi je
doao u pomo Mihael, jedan od najviih knezova anela. Ostavio sam ga tamo kod
kneza anela kraljevstva perzijskoga.
14
I dolazim, da ti kaem, to eka tvoj narod u buduim danima, jer vienje ide jo u
daleke dane.
15
Dok mi je govorio te rijei, spustio sam oi svoje na zemlju i zautio sam.
16
Ali on, koji je izgledao kao ovjek, dotae se usana mojih. Tada sam mogao
otvoriti usta svoja i rekao sam njemu, koji je stajao preda mnom: 'Gospodaru moj,
ovom prikazom posve sam potresen i svu sam snagu izgubio.
17
Kako bih mogao, gospodaru, jedan tako neznatan sluga govoriti s jednim tako
visokim gospodarom kao to si ti? Tada mi nestaje sva snaga; i dah me ostavlja.'
18
I jo jedanput dotakao me se on, koji je izgledao kao ovjek, i dao mi nove snage.
19
Rekao mi je: 'Ne boj se, preljubljeni ovjee! Mir neka je s tobom! Ohrabri se,
ohrabri se!' Dok je tako govorio s menom, osjetio sam se ojaen. Rekao sam: 'Govori,
gospodaru, jer si me ojaio!'
20
Tada on ree: 'Zna li, zato sam doao k tebi? Sad u se opet vratiti, da se borim s
knezom anelom Perzije. Kad svrim to, prikazat e se knez aneo Grke.
21
Ali u ti prije izrei, to je napisano u knjizi istine. Nitko ne stoji s menom proti
onima osim vaega kneza anela Mihaela.
Daniel, glava 11
1
Ve u prvoj godini vladanja Medijca Darija stajao sam uz njega kao pomonik i
zatitnik.
1623
2
Sad u ti izrei istinu. Evo, jo e se tri kralja perzijska pojaviti. etvrti e stei vee
bogatstvo nego svi drugi. Kad se osili bogatstvom svojim, sve e podignuti na grko
kraljevstvo.
3
Tada e se pojaviti junaki kralj i podignuti silno kraljevstvo i sve izvesti to hoe.
4
Ali jedva se pojavi, raspast e se kraljevstvo njegovo i razdijelit e se u etiri vjetra
nebeska, ali ne meu potomke njegove. I nee vie biti tako mono kao pod vlau
njegovom.
5
Kralj juni postat e jak. Ali jedan od vojskovoa njegovih natkrilit e ga mou i
vlast e posvojiti sebi, Kraljevstvo e njegovo biti vrlo veliko.
6
Poslije nekoliko godina oni e se sprijateljiti. Ki junoga kralja doi e k sjevernom
kralju, da uspostavi mir. Ali ona nee zadrati jaku pomo; jer on i pomo njegova
nee se odrati. Dapae ona e biti predana zajedno s pratnjom njezinom, ocem
njezinim i pomonikom njezinim.
7
Potom e od izdanka iz korijena njezina jedan ustati i staviti se na elo vojsci,
provalit e u tvravu sjevernoga kralja, napasti je i zauzeti.
8
I bogove e njihove s livenim likovima njihovim, s dragocjenim posuem njihovim,
srebrom i zlatom odnijeti u Egipat kao plijen. Godine i godine ostat e jai od
sjevernoga kralja.
9
Tada e ovaj upasti u kraljevstvo junoga kralja; ali se mora opet vratiti u svoju
zemlju.
10
Ali e se sinovi njegovi naoruati i skupit e silne vojske. Oni e doi sve plavei i
potapajui i ponovno e u boju prodirati do grada njegova.
11
Ogoren izai e kralj juni i ratovat e s kraljem sjevernim. Ovaj e podignuti
veliku vojsku, ali e se vojska dati u ruke onomu.
12
Poto bude vojska unitena, ponijet e se srce njegovo. Pobit e deset tisua; ipak
se nee moi drati.
13
Sjeverni e kralj opet dignuti vojsku, veu od prijanje, i poslije vie godina doi e
s velikom vojskom i sa silnim blagom.
1624
14
U to e vrijeme mnogi ustati na kralja junoga, i zlikovci od tvojega naroda
podignut e se, da se po njima ispuni proroanstvo, ali e oni pasti.
15
I doi e kralj sjevernoga kraljevstva, nainit e opkope i uzet e jedan tvrdi grad.
ete june nee odoljeti, ni izabrane ete njegove nee se moi oduprijeti.
16
Tako moe onaj, koji je doao proti njemu, initi to hoe, a da mu se nitko ne opre.
I on e se utvrditi u najkrasnijoj od svih zemalja. Unitenje je u ruci njegovoj.
17
Tada naumi da sve njegovo kraljevstvo dobije u svoju vlast. Sklapa s njim ugovor i
daje mu ker za enu u zloj namjeri. Ali se osnova nee obistiniti i nee mu uspjeti.
18
Tada e se okrenuti na primorske zemlje i mnoge osvojiti. Ali e jedan vojskovoa
dokrajiti njegovo ruganje i njegov rug svaliti na njega.
19
Tada e se okrenuti tvravama svoje zemlje. Pritom e se spotaknuti i pasti i
zauvijek ieznuti.
20
Na njegovo e mjesto stupiti drugi, koji alje nastojnika kroz najkrasniju zemlju
kraljevstva svojega. Ali iza nekoliko dana bude umoren, a ne od gnjeva, niti u ratu.
21
Na njegovo e mjesto doi opak ovjek, kome nije bila namijenjena ast kraljevska.
On e doi iznenada i spletkama se domoi vlasti.
22
Vojne sile bit e od njega poplavljene i unitene zajedno s knezom zavjeta.
23
I proti onomu, koji se udrui s njim, ini prijevaru. On e doi i nadvladat e unato
neznatnim etama svojim.
24
Iznenada e upasti u najrodnije krajeve u zemlji i poiniti zlodjela, kakvih nijesu
poinili ni oci ni djedovi njegovi. Grabe i plijen i blago razdijelit e meu njih
rasipno. Proti tvrdim mjestima smiljat e osnove svoje, ali samo jo za neko vrijeme.
25
Potom e podignuti mo svoju i hrabrost svoju proti kralju junome s velikom
vojskom. Kralj e juni doi u boj s velikom, vrlo jakom vojskom, ali nee moi
odoljeti; jer e se skovati spletke proti njemu.
26
Njegovi drugovi za stolom navui e mu slom. Njegove ete bit e poplavljene, i
mnogi e biti pobijeni i pasti.
1625
27
Obadva kralja misle na prijevaru. Za jednim stolom sjede i lau jedan drugome. Ali
im osnove njihove ne polaze za rukom; jer e kraj jo biti u odreeno vrijeme.
28
I vraa se s velikim blagom u svoju zemlju i upravlja svoju misao proti svetom
zavjetu. Kad izvri svoju osnovu, vratit e se u svoju zemlju.
29
U ureeno e vrijeme opet poi na jug. Ali drugi put nee biti kao prvi put.
30
Jer e izai proti njemu lae iz Kitima. On e se zastraiti i povratiti i sad e gnjev
svoj iskaliti na svetom zavjetu. On e se opet obazreti na one, koji ostavljaju sveti
zavjet.
31
Vojska, koju je poslao, nastupit e, oskvrnit e svetite i tvravu, prestat e
prinositi rtvu svagdanju i postaviti sramotnu gnusobu idolsku.
32
Rijeima laskavim privodi k otpadu one, koji su se ogrijeili o zavjet. Ali mnotvo
onih, koji poznaju Boga svojega, ostat e tvrdo i init e pravo.
33
Razumni u narodu osvijestit e mnoge, ali e biti donekle duboko satrti maem i
plamenom, ropstvom i grabeem.
34
Ali dok budu duboko satrti, pruit e im se malo pomoi. Tada e im se licemjerski
prikljuiti vrlo mnogi.
35
I jo neki od razumnih e pasti, da se drugi okuaju, oiste i ubijele do posljednjeg
vremena; jer e za to jo biti odreeno vrijeme.
36
l kralj e initi to hoe. On e se oholo podignuti proti svakome bogu. Proti Bogu
nad bogovima drsko e govoriti i nekanjen ostati, dok se ne napuni mjera gnjeva; jer
e se izvriti to je zakljueno.
37
I Boga otaca svojih nee tovati, niti e mariti za ljubimca boga ena, niti za
ikojega drugog boga; jer e se dignuti iznad sviju.
38
Mjesto toga tovat e boga tvrava; boga, kojega oci njegovi nijesu poznavali, tuje
zlatom, srebrom i dragim kamenjem i drugim dragocjenostima.
39
Podignut e tvrda mjesta u ast tuemu bogu. Tko prizna ovoga, njemu e iskazati
veliku ast. Podijelit e im vlast nad mnogima i dati im zemlju kao plau.
1626
40
U posljednje vrijeme juni e se kralj sukobiti s njim. Na njega e kralj sjeverni
navaliti s kolima, konjima i mnogim laama i sve plavei i potapajui provalit u
zemlje.
41
Pritom e upasti i u najkrasniju od svih zemalja. Deset tisua past e. Samo e se
ovi izbaviti od njega: "Edom, Moab i vei dio Amonaca.
42
Tada e posegnuti rukom svojom na zemlje i Egipat nee mu umaknuti.
43
Osvojit e blago u zlatu i u srebru i sve dragocjenosti Egipta. Libijci i Etiopljani u
pratnji su njegovoj.
44
Tada e ga uplaiti glasovi s istoka i sa sjevera. S velikim e gnjevom izai i mnoge
e pogubiti i unititi.
45
Razapet e sjajne atore svoje izmeu mora i svete, krasne gore. Ipak e ga dostii
njegov kraj, a da mu nitko ne donese pomoi.
Daniel, glava 12
1
U ono vrijeme podignut e se Mihael, veliki knez aneo, koji zatiuje sinove
tvojega naroda. Bit e vrijeme tjeskobe, kakve nije bilo nikada, otkako je naroda, do
onoga vremena. Ali e se tvoj narod spasiti u ono vrijeme, svi, koji se nau zapisani u
knjizi.
2
Mnogi od onih, koji spavaju u prahu zemaljskom, probudit e a se, jedni na ivot
vjeni, drugi na sramotu i prijekor vjeni.
3
Poboni e sjati kao sjajno nebo, i oni, koji su mnoge privodili k pravednosti kao
zvijezde u sve vjekove.
4
A ti, Daniele, zatvori ova objavljenja! Zapeati ovu knjigu do posljednjega
vremena! Mnogi e je pretraivati, i spoznaja e biti velika.
5
Tada sam ja, Daniel, najednom vidio gdje stoje druga dva anela, jedan s ove strane,
drugi s one strane rijeke.
6
Jedan upita ovjeka, koji je obuen u platno stajao nad vodom u rijeci: 'Kad e biti
kraj ovim udesnim stvarima?'
1627
7
uo sam, kako se je ovjek, koji je obuen u platno stajao nad vodom u rijeci,
podiui desnicu svoju i ljevicu svoju k nebu zakleo onim, koji ivi vjeno: 'Ovo e
se sve ispuniti poslije jednoga vremena, dva vremena i pola vremena, im se svri
unitenje moi svetoga naroda.'
8
uo san to, ali nijesam razumio. Zato sam upitao ''Gospodaru moj, to znai
posljednje od ovih stvari?'
9
On odgovori: 'Idi Daniele: jer do posljednjega vremena ostaju zatvorene i
zapeaene ove rijei!
10
Mnogi e se oistiti, ubijeliti i okuati. Bezbonici e raditi bezbono. Bezbonici
nee to razumjeti; ali e pobonici to spoznati.
11
Od vremena, kad se ukine rtva svagdanja i postavi gnusoba sramotna, bit e tisua
i dvjesta i devedeset dana.
12
Blagoslovljen je onaj, koji ustraje i doeka tisuu i tri stotine i trideset i pet dana!
13
A ti idi u susret svretku! Sada smije poivati. Na svretku dana ustat e k dijelu
svojemu.'"
1628
Hoea
Hoea, glava 1
1
Rije Gospodnja, koja doe Hosei, sinu Beerijevu, u dane kraljeva Judinih Uzije,
Jotama, Ahaza i Ezekije i u dane Jeroboama, sina Joaova, kralja Izraelova.
2
Prvi govor Gospodnji Hosei. Gospod ree Hosea: "Idi, uzmi enu, koja je bludnica, i
izrodi djecu bludniku, jer je i zemlja nevjerna Gospodu!"
3
Tada on otide i oeni se Gomerom, kerju Diblaimovom. Ona zatrudnje i rodi mu
sina.
4
Tada mu ree Gospod: "Nadjeni mu ime Jezreel, jer samo jo malo, i kaznit u
krvno djelo Jezreela na kui Jehuovoj, i dokinut u kraljevstvo kue Izraelove.
5
U onaj u dan satrti mo Izraelovu u dolini jezreelskoj
6
Ona opet zatrudnje i rodi ker. Tada mu ree Gospod: "Nadjeni joj ime LoRuhama
(to znai Nepomilovna), jer od sada neu vie iskazivati milosti kui Izraelovoj.
Zauvijek u je zaboraviti.
7
A kui Judinoj iskazivat u milost i izbavit u ih Gospodom, Bogom njihovim. A
neu ih izbaviti lukom, maem i ratnom spravom, niti konjima i konjanicima."
8
Kad je Nepomilovnu bila odbila od prsiju, zatrudnje opet i rodi sina.
9
Tada ree Gospod: "Nadjeni mu ime, LoAmi, to znai (Nemojnarod), jer vi
nijeste vie moj narod, i ja vie nijesam va.
10
Ipak e jedanput biti broj djece Izraelove poput pijeska na moru, to se ne moe
izmjeriti ni izbrojiti. I mjesto da im se kae: "Vi ste 'LoAmi', zvat e me 'djeca Boga
ivoga'.
11
Tada e se skupiti djeca Judina i djeca Izraelova i sebi e izabrati jednoga
poglavara i otii e iz zemlje; jer e biti velik dan jezreelski.
1629
Hoea, glava 2
1
Zovite tada brau svoju 'Mojnarod', i sestre svoje 'Pomilovana'!
2
Potegnite mater svoju na odgovor! Potegnite je na odgovor, jer mi ona nije vie
ena, i ja joj vie nijesam mu. Neka ukloni znakove idolske s lica svojega, likove
idolske s prsiju svojih!
3
Inae svui u s nje odjeu njezinu i uinit u je, kakva je bila, kad se je istom
rodila. Napravit u je kao pustinju i nainit u je kao suhu zemlju, i pustit u je da
umre od ei.
4
I neu tedjeti ni djece njezine; jer su djeca bludnika;
5
Jer je mati njihova bila bludnica; koja ih rodila, inila je sramotu, jer je govorila:
'Trat u za milosnicima svojim, koji mi daju kruh i vodu, vunu i lan, ulje i pie.
6
Zato u ti sagraditi put trnjem, podignut u zid, da vie ne nae putova svojih.
7
Onda moe trati za milosnicima svojim, ali ih vie nee stignuti, moe ih traiti,
ali ih vie nee nai. Tada e rei: 'Ustat u, vratit u se k prvome muu svojemu;
jer mi je bilo onda bolje nego sada.
8
Ali ona nee da zna, da sam joj davao ito, vino i ulje, da sam joj darovao mnogo
srebro i zlato, to ga upotrijebie za idolske likove baala.
9
Zato u uzeti opet natrag u svoje vrijeme ito svoje, u svoje doba vino svoje. Oduzet
u joj opet vunu svoju i lan svoj, kojim je pokrivala golotinju svoju.
10
I otkrit u sramotu njezinu pred milosnicima njezinim: nitko je nee oteti mojoj
ruci.
11
Uinit u kraj svakoj nasladi njezinoj, svetkovinama i mlaacima njezinim,
subotama i blagdanima njezinim.
12
Potrt u okote njezine i smokve, za koje ree: 'To je plaa to mi je dadoe
milosnici moji. Obratit u ih u pusto, u panjak za ivotinje poljske.
13
Za svetkovine baalove kaznit u je, u koje im je rtvovala, kitila se naunicama i
grivnama i trala za svojim milosnicima, a mene zaboravila, govori Gospod.
1630
14
"Zato evo, ja u je primamiti, odvest u je u pustinju, govorit u joj k srcu.
15
Darovat u joj opet vinograde njezine. Dolinu tuge uinit u vratima nade. Tada e
me opet ljubiti kao u vrijeme mladosti svoje, kad je izlazila iz Egipta.
16
U onaj dan", govori Gospod, "opet e me zvati: 'Dragi muu!' a nee me vie
zvati: 'baale moj!'
17
Tada u ukloniti iz usta njezinih imena baala, da se od sada vie nikada ne zazivaju
imena njihova.
18
U onaj u dan njima za ljubav sklopiti zavjet sa ivotinjama poljskim, s pticama
nebeskim i s crvima zemaljskim. Luk, ma i ratnu spravu istrijebit u sa zemlje i
uinit u da stanuju u miru.
19
Tada u te zaruiti sebi dovijeka, zaruit u te sebi kako je pravo i pristojno, u
dobroti i ljubavi.
20
Zaruit u te sebi u vjernosti, da me spozna kao Gospoda.
21
U onaj u se dan odazvati", govori Gospod, "odazvat u se nebu, i ono e se
odazvati zemlji.
22
Zemlja e se odazvati itu, vinu i ulju, i oni e se odazvati Jezreelu.
23
Tada u ga zasijati u zemlji i udijelit u milost 'Nepomilovnoj' i rei u
'Nemojnarodu': 'Ti si moj narod.' I on e rei: 'Ti si Bog moj!' "
Hoea, glava 3
1
Potom mi ree dalje Gospod: "Idi, ljubi enu, to se daje ljubiti od drugoga i ini
preljubu, kao to Gospod ljubi sinove Izraelove, a oni prianjaju za tue bogove i ude
kolae od groa!"
2
Tada sam kupio sebi enu za petnaest ekela srebra i za homer i letek jema
3
Onda sam joj rekao: "Dugo vremena ima ivjeti zarobljena, da ne uini nita zlo i
da se ne mijea s drugim muevima, i ja se neu mijeati s tobom."
1631
4
Jer e dugo vremena biti Izraelci zarobljeni bez kralja, bez kneza, bez rtve, bez
stupa bez efoda i bez terafima.
5
Ali e se poslije Izraelci obratiti i trait e Gospoda, Boga svojega, i Davida, kralja
svojega, i podvrgnut e se puni strahopotovanja Gospodu i spasenje e njegovo
zagrliti na svretku vremena.
Hoea, glava 4
1
ujte rije Gospodnju, djeco Izraelova: Gospod podie tubu proti stanovnicima
zemaljskim; jer u zemlji nema vie vjernosti, nema pobonosti, nema spoznaje Boga.
2
Kriva kletva i la, umorstvo, kraa i preljuboinstvo vladaju. Krvavo se djelo reda
za krvavim djelom.
3
Zato tuguje zemlja i gine sve, to stanuje u njoj, zajedno sa ivotinjama poljskim i
pticama nebeskim. I ribe e u moru poizginuti.
4
Zaista, neka se nitko ne prepire, neka nitko ne kudi! Tvoj je narod postao kao oni,
koji se svade sa sveenicima.
5
Zato e posrtati danju, a i lani prorok posrtat e s tobom nou. Unitit u mater
tvoju.
6
Moj e narod biti uniten, jer mu fali znanje, jer si ti odbacio znanje, zato u te ja
odbaciti, da mi ne bude sveenik, jer si zaboravio zakon Boga svojega, zato u i ja
zaboraviti djecu tvoju.
7
to ih je bilo vie, to su vie grijeili proti meni. ast njihovu pretvorit u u sramotu.
8
Od grijeha naroda mojega hrane se. Na krivnju njegovu izlazi pohota njihova.
9
Tako e biti narodu kao sveenicima. Pohodit u na njemu putove njegove i platit u
mu za opaine njegove.
10
rtveno e meso jesti, ali se nee od toga nasititi. Slubu e idolsku drati, ali nee
od toga imati blagoslova, jer su odbacili tovanje Gospoda.
11
Sluba idolska, vino i mast zaluuju.
1632
12
Narod moj pita drvo svoje. tap njegov ima mu dati obavijest, jer ga je duh slube
idolske zaludio. Od Boga je otpao u krivobotvo.
13
Na vrhuncima gorkim prinose rtve; kade na humcima pod hrastovima, topolama i
brijestovima; jer godi sjena njihova . Tako dolazi, da keri vae ine blud i snahe
vae ine preljubu.
14
Ali neu kazniti keri vaih, to ine blud, ni snaha vaih, to ine preljubu; jer vi
sami idete nasamo s bludnicama idolskim i rtvujete s milosnicama hramskim. A
narod je u tom nerazuman i tako propada.
15
Ako ti, Izraele, ini slubu idolsku, neka se ipak ne ogrijei Juda! Ne idite u
Gilgalu! Ne zalazite u BetAven i ne kunite se: "Tako da je iv Gospod!"
16
Ako je Izrael nepokoran kao uporna junica, kako e ih Gospod pasti kao janje na
otvorenoj tratini?
17
Efraim se udruio s idolima; ostavi ga!
18
Je li se svrila pijanka, poinje sluba idolska. Vie vole idola nego velikoga Boga
svojega.
19
Vihor e ih uhvatiti krilima svojim. Oni e se osramotiti rtvama svojim.
Hoea, glava 5
1
ujte, sveenici! Pazi, kuo Izraelova! Kuo kraljeva, sluaj! Jer se vas tide: Vi ste
postali zamka u Mispi, mrea razapeta na Taboru.
2
U Sitimu iskopae jamu. A ja u za njih sve biti iba.
3
Efraima poznajem dobro, i Izrael nije skriven od mene, jer si, Efraime, sluio
idolima, Izrael se je zamazao.
4
Djela njihova se daju da se vrate k Bogu svojemu, jer duh idolopoklonstva vlada u
njima, i oni nee da to znaju o Gospodu.
5
Ponositost Izraelova mora se prignuti pred njim. Izrael i Efraim padaju vlastitom
krivnjom. I Juda e pasti s njima.
1633
6
Sa svojim ovcama i govedima dolaze dodue da trae Gospoda, ali ga ne nalaze. On
se je uklonio od njih.
7
Jer prekrie vjernost Gospodu i izrodie tuu djecu, zato neka ih izjede neprijatelj
zajedno s poljima njihovim!
8
U Gibei trubite u rog, u Rami u trubu! U BetAvenu dignite viku bojnu, o
Benjamine, za tobom!
9
Pustinjom e postati Efraim u dan kazne. Proti plemenima Izraelovim objavljujem
to e zacijelo biti.
10
Knezovi su Judini postali kao oni, koji premjetaju meu. Izlit u na njih jarost
svoju kao vodu.
11
Zarobljen je Efraim, slomljeno njegovo pravo, jer je tako usrdno sluio idolima.
12
Kao moljac ja sam Efraimu, kao crvoto kui Judinoj.
13
Kada je Efraim osjetio bolest svoju i Juda gnojavu ranu svoju, tada Efraim otra u
Asiriju, i Juda posla k velikomu kralju. Ali vas on ne moe ozdraviti niti iscijeliti
gnojavu ranu vau.
14
Jer sam ja kao lav Efraimu, kao lavi kui Judinoj. Ja razderem i otidem. Ja
odvuem; izbaviti ne moe nitko
15
Ja otidem, vratim se natrag na svoje mjesto, dokle uplaeni ne potrae lice moje. U
nevolji svojoj trae me.
Hoea, glava 6
1
Ustanite, vratimo se Gospodu! Jer nas je on razderao, pa e nas on i iscijeliti; ranio
nas je, i zavit e nas.
2
Iza dva dana on e nas ve ozdraviti, trei dan podignut e nas, i ivjet emo pred
licem njegovim.
3
Budimo razboriti i teimo revno za spoznanjem Gospoda! Kao zora on e sigurno
doi. Kao zimski dad sii e nam, kao kasni dad, koji natapa zemlju."
1634
4
"Efraime, to da ti uinim? Juda, to da ti uinim? Pobonost je vaa kao oblak
jutarnji, kao prolazna rosa rana.
5
Zato sam posredovao preko proroka, probadao sam ih rijeju usta svojih. Tada je
pravo moje udarilo u oi kao svjetlost.
6
Jer meni se dopada pobonost, ne rtve zaklanice, spoznaja Boja vie, nego rtve
paljenice."
7
"Ali su oni prelomili zavjet u Adamu. Tamo su mi postali nevjerni.
8
Gilead je grad pun opaina, potrapan krvlju.
9
Druina je sveenika kao razbojnika eta. Oni ubijaju na putu u ekem. ine
zlodjela.
10
Strahotu sam vidio u kui Izraelovoj. Tamo Efraim ini idolopoklonstvo, Izrael se
skvrni.
11
tebi, Judo, ve je odreena etva, kad okrenem sudbinu naroda svojega.
Hoea, glava 7
1
Kad hou da lijeim Izraela, pokae se grijeh Efraima i zloa Samarije, jer oni ine
samo prijevaru: lupei provaljuju. Vani robe zloinci.
2
Ne govore sebi, da ja pamtim svaku zlou njihovu. Sada stoje oko njih djela njihova,
lee otvoreno pred oima mojim.
3
U zloi svojoj pomazuju kraljeve, u nevjernosti svojoj knezove.
4
Svi koliki su lani drugovi. Kao pe su naloena. Pekar prestane grijati i mijesiti
tijesto, dok uskisne.
5
Na svetkovinu kralja naega plamte knezovi od vina. On prua ruku svoju
podsmjevaima.
6
Oni plamte kao pe. Srce je njihovo puno lukavstva. Svu no spava pekar ; Ujutro
plane pe kao plameni oganj.
1635
7
Svi oni plamte kao pe i jedu svoje vladaoce. Svi su kraljevi njihovi bili svrgnuti.
Ali ni jedan od njih nije povikao meni.
8
Efraim se mijea s neznabocima, Efraim je pogaa, to se nije prevrnula.
9
Stranci jedu mu mozak; on to ne opaa. Sijeda je ve postala kosa njegova; on to ne
opaa.
10
Ponositost Izraelova optuuje ih otvoreno. Oni se ne vratie natrag Gospodu, Bogu
svojemu, s ne potraie za uza sve to.
11
Efraim je kao golub, budalast, bez razuma. Zazvae Egipat. Otidoe u Asiriju.
12
Kad odlaze, razapinjem na njih mreu, dovlaim ih kao ptice nebeske, karam ih,
kako je kazivano u zajednici njihovoj.
13
Teko njima, zaoe od mene! Prokleti, postadoe mi nevjerni. Ja da ih zar
otkupim? Govore la na me.
14
Ne viu mi od srca, kad jauu na leajima svojim, kad se skupljaju zbog ita i vina i
prkose mi.
15
A ja sam ih upuivao i krijepio im miice, ali su oni zlo mislili na me.
16
Oni se obraaju, ali ne prema gore. Oni su kao nezategnut luk. Knezovi njihovi
padaju od maa zbog klevetnih govora svojih. Smijat e im se u zemlji Egiptu.
Hoea, glava 8
1
Stavi trubu na usta svoja! Kao orao krui nad kuom Gospodnjom, jer lome zavjet
moj i prestupaju zakon moj!
2
Dovikuju mi: 'Boe moj! Mi, Izraele, poznajemo te!'
3
Spasenje odbija Izrael. Tako e ga progoniti neprijatelj.
4
Postavljaju kraljeve bez mene, namjetaju knezove bez znanja mojega. Od svojega
srebra i zlata prave sebi idole na propast svoju.
1636
5
Grsti mi se bikova sluba tvoja, Samarijo! Gnjev moj raspaljuje se na njih. Dokle e
jo ostati bez kazne?
6
Jer on proizlazi iz Izraela; nainio ga je umjetnik. On nije Bog, On e otii u
komade, bik Samarije.
7
Jer siju vjetar, buru e eti. Stabljika nema ploda, i ona ne donosi brana. Ako bi ga
donijela, prodrijet e ga tuinci.
8
Prodrijet e se Izrael. Ve je meu narodima kao posuda bez vrijednosti.
9
Jer su trali u Asiriju. Kao divlji magarac, koji ide sam za se, jest Efraim. Donijeli
su darove ljubavne.
10
A jer su davali darove narodima, ja u ih odvesti u progonstvo. Tada e doskora
prestati kraljeve i knezove pomazivati.
11
Mnoge rtvenike gradi Efraim da grijei. Oni mu postadoe na grijeh.
12
I da mu propiem tisuu zakona, njemu su oni kao tui.
13
rtve zaklanice vole se i kolju. Meso se voli i jedu. Gospod ih ne prima. On se
sada, spominje krivnje njihove i kazni grijehe njihove. Moraju opet u Egipat.
14
Izrael je zaboravio stvoritelja svojega i gradio je palae. Mnoge tvrde gradove
podigao je Juda. Oganj u baciti u gradove njegove. On dere tvrave njegove.
Hoea, glava 9
1
Ne raduj se, Izraele, tako glasno kao narodi, jer si nevjerno ostavio Boga svojega.
Voli plau idolsku na svim gumnima.
2
Gumno i kaca nee ih poznati, i novo vino e zatajiti.
3
Oni ne smiju dulje stanovati u zemlji Gospodnjoj. Efraim mora natrag u Egipat, i u
Asiriju moraju oni jesti neisto.
4
Ne prinose tamo Gospodu vina, niti su mu ugodne rtve njihove. Kao kruh alosti
one su njima. Neist bude, tko ih jede, jer je kruh njihov samo za vlastitu glad. Ne
dolazi u kuu Gospodnju.
1637
5
to ete onda initi na dan sastanka, na godinji blagdan Gospodnji?
6
Jer eto, u Asiriju moraju ii. Egipat e ih opremiti. Memfis e biti grobnica njihova.
Nad ljubljenim od srebra idolima njihovim buji trnje. U atorima njihovim raste
kopriva.
7
Dolaze dani kazne. Dolaze dani osvete. Izraele, upamti to! "Prorok je luak,
bezuman je ovjek duha" jer je zloa tvoja tako velika, neprijateljstvo tvoje tako
estoko.
8
Efraim lei na zasjedi proti Bogu mojemu. Proroku je na svim putovima njegovim
postavljena zamka ptiareva. Mrnja vlada u kui Boga mojega.
9
Duboko su pali kao u dane Gibee. Ali se on spominje krivnje njihove, on kazni
grijehe njihove.
10
Kao groe u pustinji, tako sam naao neko Izraela. Kao rani plod na smokvi u
prvom tjeranju, tako sam gledao oce vae. Ali kad su doli k BaalPeoru, posvetie se
tomu sramotnome bogu. Gadovi su postali kao taj bog, kojega su voljeli.
11
Kao to odlete ptice, ieznut e mnotvo Efraimovo: nema vie roenja, nema
trudnoe, nema zaetka.
12
I ako bi othranili djecu svoju, uinit u ih ipak bez djece. Jest, teko njima, kad ih
ostavim!
13
Efraim kako ga gledam tamo prema Tiru lei kao vrt. Ali Efraim mora odvesti
djecu svoju na klanje.
14
Podaj im, Gospode, togod moe: podaj im krilo neplodno i prsa usahla!
15
U Gilgali se inila sva zloa njihova. Jest, ondje sam zamrzio na njih zbog opakih
djela njihovih. Protjerat u ih iz kue svoje. Ne volim ih vie. Buntovnici su svi
knezovi njihovi.
16
U mozak je pogoen Efraim. Korijen je njegov posahnuo. Nee roditi roda. Ako i
rode, ubit u Ijubimce njihove.
17
Odbacit e ih Bog moj; jer ne idu za njim. Tako neka se prebijaju meu
neznabocima!
1638
Hoea, glava 10
1
Bujan je okot bio Izrael, kojega bi plodovi uspjeli. Ali to je vie rastao broj
plodova njegovih, to je vie postavljao rtvenika, to mu je bolje rodila zemlja, to je
ljepe podizao stupove idolske.
2
Razdijeljeno je srce njihovo. Sad e to okajati: rtvenici njihovi poruit e se, idolski
stupovi njihovi polomit e se!
3
Tada e dakako rei: "Nemamo kralja, jer se nijesmo bojali Gospoda. I kralj to bi
on mogao uiniti za nas?"
4
Oni govore samo rijei, kunu se lano, sklapaju saveze: pravo cvate kao otrovno
zelje u brazdama na njivi.
5
Za bika u BetAvenu brinu se stanovnici Samarije. Jest, narod njegov ali za njim.
Dru za njega sveenici njegovi, zbog sjajnog blaga njegova, jer putuje od njega.
6
I njega odvlae u Asiriju kao dar velikome kralju. Efraima e spopasti stid. Izrael e
se osramotiti namjerama svojim.
7
Bit e unitena Samarija. Kao komad drveta na vodi ode kralj njezin.
8
Bit e opustoene visine nesretne, grijeh Izraelov. Trnje i draa buje na rtvenicima
njihovim, Gorama e govoriti: "Pokrijte nas!" Humovima: "Padnite na nas!"
9
"Od dana Gibee traje grijeh Izraelov. Ondje su mi postali nevjerni. Nee li ih do
Gibee tamo progoniti rat proti eti zloinaca?
10
Tako dolazim ja i karam ih. Skupljaju se proti njima narodi, kad ih kaznim zbog
dvojake krivnje njihove.
11
Efraim je bio govee pouljivo, to rado vre. Zato meem na lijepu iju njegovu
jaram i upreem Efraima. Juda e orati, Jakov e drljati!
12
Sijte u pravednosti, anjite u ljubavi! Orite sebi krevinu, jer je vrijeme da traite
Gospoda, da bi doao i podadio vam pravednou.
13
Sijali ste opainu, eli ste nesreu, jeli ste plod lai, jer si se pouzdao i u kola svoja,
u mnoge ratnike svoje:
1639
14
Zato e se po gradovima tvojim razlijegati vreva ratna. Sve e se tvrave tvoje
razruiti, kao to je alman razruio BetArbelu u dan bitke. Matere su bile
razmrskane zajedno s djecom svojom.
15
Tako je uinio vama Betel, zbog odurne zloe vae bit e doskora posve uniten
kralj Izraelov.
Hoea, glava 11
1
"Kad je bio Izrael mlad, zavolio sam ga i pozvao sina svojega iz Egipta.
2
Ali to sam ih vie pozivao to su oni dalje odlazili od mene, jer su rtvovali baalima
i kadili idolima.
3
A ipak sam ja Efraima vodio vodiljkom i podizao ga na ruke svoje, ali oni nijesu
spoznali, da sam bio spasitelj njihov.
4
Vezama dobrote vukao sam ih k sebi, uima ljubavi. S njihove ije skidao sam kao
jaram, sagibao sam se k njemu, davao mu hranu.
5
Natrag mora Efraim u Egipat! Kralj njegov neka bude Asiriji jer su odbili povratak.
6
U gradovima njihovim bjesnjet e ma, razbit e prijevornice njihove, derat e ih
zbog namjera njihovih.
7
Narod moj naginje tomu, da se odvrati od mene. Zovu li ga u vis, ni jedan se ne
podie.
8
Kako bih te mogao dati, Efraime, bih li te mogao predati, Izraele? Kako bih te
mogao predati kao Adamu, kako bih te mogao unititi kao Seboimu? Ne, uznemiri se
srce moje u meni. Propinje se sav osjeaj moj.
9
Neu uiniti po jarosti gnjeva svojega. Ne mogu Efraima opet unititi, jer sam ja
Bog a ne ovjek, u sredini tvojoj Svetac. Ne dolazim ti u jarosti gnjeva."
10
Dolaze za Gospodom. On zove kao rikom lava. Na poziv njegov pridolaze ovamo
drui djeca Izraelova sa zapada,
11
Kao ptice pridolaze ovamo drui iz Egipta, kao golubovi iz Asirije. "U kue
njihove vodim ih opet natrag", govori Gospod.
1640
Hoea, glava 12
1
Efraim me opkoljava laju, kua Izraelova prijevarom. Ali Juda jo uvijek hoda
prema Bogu, prema Svecu, koji je vjeran.
2
Efraim pase vjetar, hlepi za jugom, ini neprestano mnogu la i tlaenje. Sklapaju
savez s Asirijom, nose ulje kao danak u Egipat.
3
Ozbiljnu rije ima Gospod da progovori s Judom. On mora Jakovu platiti prema
putovima njegovim, kazniti ga po djelima njegovim.
4
Ve u krilu materinu prevario je on brata. U muevnoj snazi svojoj borio se je s
Bogom.
5
Borio se je s anelom i nadvladao. Plakao je i molio mu se. U Betelu naao ga je
opet. Tamo je govorio s njim.
6
Gospod, Bog nad vojskama "Gospod" je ime njegovo :
7
"Tako se ima i ti vratiti k Bogu svojemu. ini ljubav i pravicu! Uzdaj se vazda u
Boga svojega!"
8
Lanu tezulju ima on u ruci kao kakav Kanaanac. Voli prevariti.
9
Efraim govori: "Ipak sam se obogatio, stekao sam imetak. Sav posjed moj ne
iskazuje mi nepravde, to bi zasluila poravnanje."
10
"A ja, Gospod, Bog tvoj od zemlje Egipta, dajem ti opet da stanuje u atorima kao
u vrijeme susretanja.
11
Govorio sam prorocima, ja sam, koji sam dao mnoga vienja, i u priama sun
govorio preko proroka.
12
Kad su inili gnusobe u Gileadu, imale su se i unititi! Prinosili su rtvene junce u
Gilgali. Zato imaju i rtvenici njihovi postati kao gomile kamenja po brazdama na
njivama."
13
U poljane sirijske pobjegao je Jakov. Za enu sluio je Izrael. Za enu postao je
pastir.
1641
14
Po proroku izveo je Gospod Izraela iz Egipta. Po proroku bio je uvan.
15
Ali mu je Efraim pripravio gorku brigu. Zato Svemogui tovari na njega krvno
djelo njegovo, platit e mu sramotu njegovu.
Hoea, glava 13
1
Kad je neko govorio Efraim, vladao je strah, jer je bio moan u Izraelu. Ali kada je
pao u krivnju po baalu, tada je uginuo.
2
I sada jo grijee dalje, grade sebi liveni lik od srebra, po uzoru idola. Loe djelo
umjetnika sve je. "Njima", govore oni, "rtvujte!" ovjek ima tovati bikove!
3
Zato e biti kao oblak jutarnji, kao prolazna rosa rana, kao pljeva, to se razleti s
gumna, kao dim, to ide kroz reetke.
4
A ja, Gospod, jesam Bog tvoj od Egipta. Ne pozna Boga osim mene. Osim mene
nema pomonika.
5
Brinuo sam se za te u pustinji, u zemlji suhote.
6
Uz dobru pau nasitili su se. Jest, kad su se nasitili, ponijelo se je srce njihovo, zato
su me zaboravili.
7
Zato u im postati lav, vrebat u na putu kao ris.
8
Napast u ih kao medvjedica, kojoj ugrabili mlade, i rastrgat u im srce u grudima.
Tamo e ih proderati lavovi, zvijeri e ih poljske rastrgati.
9
To je nesrea tvoja, Izraele: Tko te moe zatititi od mene?
10
Gdje je kralj tvoj, da te izbavi u svim gradovima tvojim? I svi knezovi tvoji, za koje
si govorio: Daj mi kralja i knezove!
11
Dajem ti kralja u gnjevu svojemu i uzimam ga opet u jarosti svojoj.
12
Krivnja je Efraimova dobro spravljena. Grijeh je njegov dobro skriven.
13
Bolovi porodilje doi e na njega; ali je on ludo dijete; jer se u pravo vrijeme nije
porodio.
1642
14
Ja u ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti u ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o
smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se skrila od mojih oiju!
15
Rodan e biti meu plemenskom braom svojom, ali e doi istoni vjetar, vjetar
Gospodnji, iz pustinje. Tada e mu usahnuti vrelo, studenac e mu presuiti: On e
odnijeti blago njegovo i sve dragocjeno dobro njegovo.
16
I Samarija e opustjeti, jer se usprotivila Bogu svojemu: Oni e pasti od maa.
Djeca e se njihova razmrskati, trudne ene njihove rasporiti."
Hoea, glava 14
1
Izraele, obrati se Gospodu, Bogu svojemu! Vlastitom si krivnjom pao.
2
Uzmite sa sobom rijei pokajanja! Obratite se Gospodu i recite mu: "Oduzmi svu
krivnju i umilostivi se! I mi emo ti rtvovati hvalospjev usana svojih.
3
Pomonik na nee biti Asirija! Na konjima neemo vie jahati i neemo vie
govoriti djelu ruku svojih 'Boe na'; jer u tebe nalazi sirota milosre.
4
"d njihova otpada iscijelit u ih i srdano ih ljubiti; jer se je gnjev moj odvratio od
njih,
5
Bit u Izraelu kao rosa. Cvjetat e kao ljiljan. Ukorijenit e se kao cedri libanonski.
6
Rairit e se grane njegove. Krasota e mu biti kao u masline. Miris njegov kao
libanonski.
7
Tada e opet stanovati u sjeni i opet sijati ito i cvjetat e kao vinova loza. Postat e
slavni kao vino libanonsko.
8
I to hode jo Efraim od idola! Ja u ga sam tada usliiti i gledati na njega. Ja sam
kao vazda zeleni empres, Od mene je plod tvoj."
9
Tko je tako mudar, da razumije ovo? Tako razuman, da to shvati? Jer su pravi
putovi Gospodnji. Pravednici hode po njima; a zlikovci se spotiu i padaju na njima.
1643
Joel
Joel, glava 1
1
Rije Gospodnja, koja doe Joelu, sinu Petuelovu.
2
ujte, starci sluajte, svi stanovnici zemlje! Je li se ikada tako to dogodilo vae
dane i u dane otaca?
3
Propovijedajte o tom djeci svojoj, djeca vaa svojoj djeci i ova buduemu
pokoljenju! :
4
to osta od grisca, izjede skakavac. to osta od skakavaca, izjede deralica, to osta
od deralice, izjede ljupilac.
5
Prenite se, pijanice, plaite! Sve vinopije, tugujte za novim vinom, jer je oteto iz
usta vaih.
6
Jer je prekrio zemlju moju narod silan i bez broja. Zubi su njegovi zubi lavovi.
eljusti su njegove kao u lavice.
7
Potro je vinovu lozu moju, smokvu moju osuio, polomio ju i ogulio, bijele joj se
grane.
8
Tuguj kao djevojka, u odjei alosti za mladim zarunikom!
9
Nesta rtvenih prinosa i naljeva u kui Gospodnjoj. Tuguju sveenici, sluge
Gospodnje.
10
Opustjelo je polje, uvenula je zemlja, jest, ito je uniteno, usahnulo je vino, nestalo
je ulja.
11
Uplaeni stoje seljaci, ridaju vinogradari, zbog penice i jema, jer je propala na
njivi etva.
12
Posahnula je loza, uvela je smokva, ipak, palme i jabuka: sva su se drveta poljska
posuila. Jest, nestalo je radosti kod ljudi.
1644
13
. Opaite se, nariite, sveenici! Ridajte, sluge rtvenika! Doite, probdijte no u
odjei pokornikoj, vi, sluge Boga mojega, jer je nestalo u kui Boga vaega rtvenih
prinosa i naljeva.
14
Naredite sveti post! Sazovite sveanost! Skupite starjeine, sve stanovnike
zemaljske u kui Gospoda, Boga svojega, i vapijte Gospodu:
15
Jaoh dana, jer je blizu dan Gospodnji dolazi, i kao unitenje od Svemonoga.
16
Nije li oteta hrana ispred oiju naih, kui Boga naega radost i veselje?
17
Usjevno zrno lei trulo pod grudama. Prazne stoje itnice. Raspadaju se spreme, jer
posahnu ito.
18
I kako uzdie stoka! Rasprena su stada goveda, jer nemaju pae; i sitno blago gine.
19
K tebi, Gospode, viem, jer ega spali pasita u pustinji. Plamen popali sva drveta u
polju.
20
I zvijer poljska vie daui za tobom, jer su usahnuli potoci, ega je spalila pasita
u pustinji.
Joel, glava 2
1
Trubite u trubu na Sionu! Trubite na uzbunu na svetoj gori mojoj! Da zadru svi
stanovnici zemaljski, jer dolazi dan Gospodnji, Jest, on je blizu! :
2
Dan tame i mraka. Dan oblaine i vihora, Kako se zora razastire povrh gora, tako
dolazi narod, velik i silan, kakva nije bilo prije, a niti e ga poslije kad biti do u
godine najdaljih pokoljenja.
3
Pred njim prodire oganj. Za njim liu plamenovi. Kao vrt edenski lei pred njim
zemlja, a za njim pustinja tuna. Nita ne utee od njega.
4
Izgledaju kao konji, i tre kao konjanici.
5
Topou i skau kao kola preko vrhunaca gora. Kao praskajui plamenovi pale
strnjiku. Kao silna vojska, spremna za boj.
6
Pred njima uzdru narodi. Crveno se zaare sva lica.
1645
7
Kao junaci navaljuju. Kao ratnici penju se na zid. Svaki ide svojim putem. Ne
odstupaju sa svojih staza.
8
Jedan dragoga ne tiska. Svaki stupa svojom stazom. I meu strijelama prodiru bez
zastajanja,
9
Udaraju na grad, tre po zidovima, penju se na kue i kao lupei i ulaze kroz
prozore.
10
Pred njima se trese zemlja, drmaju se nebesa. Sunce i mjesec pomrae, svjetlost se
zvijezda ugasi.
11
I Gospod drma glasom svojim pred vojskom svojom, jer je vojska njegova vrlo
velika, mnogobrojni su izvritelji rijei njegove. Jest, velik je dan Gospodnji i vrlo
straan, Tko e ga podnijeti?
12
Ali i sada jo govori Gospod: "Svim srcem obratite se k meni postei, plaui i
tugujui!"
13
Razderite srca svoja a ne haljine svoje! Obratite se Gospodu, Bogu svojemu, jer je
on milostiv i milosrdan, dugotrpan i bogat milosrem i poali nesreu.
14
Tko zna, nee li opet poaliti, tako da vam ipak jo ostane blagoslov njegov, te
imadnete rtvene prinose i naljeve za Gospoda, Boga svojega?
15
Trubite u trubu na Sionu! Naredite sveti post! Sazovite sveanost!
16
Skupite narod! Posvetite zajednicu! Sazovite starce! Skupite djecu i nejaad!
Zarunik neka izae iz svoje sobe, zarunica iz svoje odaje!
17
Izmeu trijema i rtvenika neka plau sveenici, sluge Gospodnje, i neka mole:
"Smiluj se, Gospode, narodu svojemu! Ne daj batine svoje pod sramotu, da joj se
rugaju neznaboci! Zato da se kae meu narodima: 'Gdje im je Bog?'"
18
Tada je revnovao Gospod za zemlju svoju i smilovao se narodu svojemu.
19
I Gospod je odgovorio narodu, svojemu: "Evo, ja vam aljem ita, vina i ulja da se
stim nasitite! Vie vas ne dajem pod sramotu meu neznabocima.
1646
20
Sjevernoga neprijatelja protjerat u od vas, odagnat u ga u zemlju suhu i pustu,
prednju etu njegovu u istono more, zadnju etu njegovu u more zapadno, da se
podigne od njega smrad rastvaranja i da nestane trulea njegova. Jest, velike u stvari
uiniti."
21
Zemljo, ne boj se! Raduj se i veseli se, jer je Gospod uinio velike stvari.
22
Ne bojte se, ivotinje poljske, jer su opet zelena pasita u pustinji, Drveta opet nose
plodove svoje. Smokva i loza vinova daju urod svoj.
23
I vi, djeco Siona, radujte se i veselite se u Gospodu, Bogu svojemu, jer vam daje
dad u pravoj mjeri, sputa vam dad rani i kasni kao prije.
24
Tada se opet gumna napunjaju ita. Kace se prelijevaju od vina i ulja.
25
"Ja u vam nadoknaditi godine, kojima su urod izjeli skakavac, deralica, ljupilac i
grizac, velika vojska moja, koju sam poslao na vas.
26
Imat ete jesti izobilja i bit cote siti i slavit ete ime Gospoda, Boga svojega, koji je
uinio udesne stvari na vama. I nikada se vie nee osramotiti narod moj.
27
Tada ete spoznati, da ja boravim usred Izraela i da sam ja, Gospod, Bog va, a
inae nitko. I nikada se vie nee osramotiti narod moj.
28
Poslije u izliti Duha svojega na svako tijelo. Tada e sinovi vai i keri vase
proricati, starci e vai imati sne, mladii e vai gledati vienja.
29
I na sluge i slukinje izlit u Duha svojega u one dane.
30
I uinit u da se pojave udesni znaci na nebu i na zemlji krv, oganj i stupovi od
dima.
31
Sunce e se pretvoriti u tamu i mjesec u krv, prije nego osvane dan Gospodnji,
veliki i strani dan."
32
Ali svaki, koji zaziva ime Gospodnje, spasit e se, jer e biti spasenje na gori
Sionu, u Jerusalemu, kao to je to obeao Gospod. Preivjelima pripada, koga pozove
Gospod.
1647
Joel, glava 3
1
"Jer gle, u one dane i u ono vrijeme, kada okrenem sudbinu Jude i Jerusalema.
2
Tada u sve narode skupiti i svesti u dolinu Joafat. Ondje u se suditi s njima zbog
Izraela, svojega naroda i vlasnitva, jer su ga razasuli meu neznaboce i razdijelili
zemlju moju,
3
Jer su bacali drijeb na moj narod, davali sina za bludnicu i prodavali djevojku za
vino i pijanevali.
4
I vi, to imate vi s menom, Tire i Sidone i svi krajevi Filisteje? Hoete li moda da
mi platite to sam vam uinio? Ili da mi to uinite? Brzo u ja uiniti, da djela vaa
padnu na vau glavu.
5
Jer ste ugrabili moje srebro i zlato, moje dragocjeno blago odnijeli u hramove svoje.
6
Djecu Judinu i jerusalemsku prodali ste Grcima, da ih maknete iz domovine njihove.
7
Evo, ja u ih dignuti iz mjesta, I uda ste ih prodali, i uinit u da djela vasa padnu na
vau glavu.
8
Vae sinove i keri prodat u sinovima Judinim. Oni e ih prodati Sabejcima,
naroda, to stanuje daleko. Jer je to Gospod zapovjedio."
9
Objavite ovo neznabocima: "Oruajte se! Podiite ratnike! Neka izau i dou svi
vojnici!
10
Raskujte raonike svoje na maeve kosijere svoje na koplja! Slabi neka rekne:
"Junak sam!"
11
Ustanite, doite svi, vi neznaboci unaokolo, i skupite se! Tamo svedi, Gospode,
junake svoje!
12
Ustanite, narodi! Idite u dolinu Joafat, jer u ondje sjesti da sudim svima
neznabocima unaokolo.
13
Prihvatite za srp, jer je etva zrela. Ustanite, stupite, jer je tijesak pun. Kace se
prelijevaju, jer je zloa njihova velika.
1648
14
ete za etama u dolini odluke, jer je blizu dan Gospodnji u dolini odluke.
15
Sunce i mjesec pomrat e, svjetlost zvijezda ugasit e se.
16
I Gospod rie sa Siona, iz Jerusalema grmi glas njegov, da zadru nebo i zemlja.
Ali je Gospod zatita svojemu narodu, branik djeci Izraelovoj.
17
Tada ete spoznatl, da sam ja, Gospod Bog va koji stanujem na Sionu, svetoj gori
svojoj, Jerusalem e tada biti svetite, i neznaboci nee vie u njega stupiti.
18
I ono e vrijeme gole kapati slatkim vinom, humovi e protei mlijekom, i svima
potocima Judinim tei e voda. U kui Gospodnjoj provret e izvor, da natopi dolinu
akacija.
19
Egipat e postati pustinja, Edom pusta pustara zbog opaine uinjene sinovima
Judinim, jer su prolili krv nedunu u zemlji njihovoj.
20
A Juda e biti naseljen do vijeka Jerusalem kroz sve narataje.
21
Osvetit u krv njihovu, koje jo nijesam osvetio. I Gospod e stanovati na Sionu.
1649
Amos
Amos, glava 1
1
Govori Amosa, koji je pripadao stoarima iz Tekoe. On je proricao o Izraelu u dane
kralja Uzije Judina i u dane Jeroboama, sina i Joaova, kralja Izraelova, dvije godine
prije potresa.
2
On ree: Gospod rie sa Siona. Iz Jerusalema grmi glas njegov. Tada tuguju pasita
pastirska. Vrhunac se Karmelu posui.
3
Ovako veli Gospod: "Za tri opaine Damaska, za etiri neu mu oprostiti: Jer su
vrhli Gilead gvozdenom branom,
4
Bacit u oganj u kuu Hazaelovu, da prodere tvrave BenHadadove.
5
Polomit u prijevornicu Damasku. Utamanit u stanovnike u dolini grijeha zajedno s
nosiocima ezla iz kue raskone, BetEdena. Narod sirijski mora putovati u Kir!"
Gospod je to rekao.
6
Ovako veli Gospod: "Za tri opaine Gaze, za etiri neu joj oprostiti: Jer su ih do
posljednjega ovjeka sve odveli, da ih prodaju Edomu.
7
Bacit u oganj u zidove Gazi, da prodere tvrave njezine.
8
Utamanit u stanovnike u Adod zajedno s nosiocima ezla iz Akelona, Pruit u
ruku proti Ekronu, Ostatak Filistejaca izginut e." Svemogui Gospod je to rekao.
9
Ovako veli Gospod: "Za tri opaine Tira, za etiri neu mu oprostiti: Jer ih je do
posljednjega ovjeka sve izruio Edomu, ne mislei na savez bratski.
10
Bacit u oganj u zidove Tiru, da prodere tvrave njegove."
11
Ovako veli Gospod: "Za tri opaine Edoma, za etiri neu mu oprostiti: Jer je
progonio brata svojega maem, uguio saaljenje, jarost svoju jednako vrsto drao,
gnjev svoj uvijek uvao.
1650
12
Bacit u oganj u Teman, da prodere tvrave u Bosri."
13
Ovako veli Gospod: "Za tri opaine Amonaca, za etiri neu im oprostiti: Jer su
parali trudne ene u Gileadu, da raire zemlju svoju.
14
Stavit u oganj na zidove Rabi, da prodere stanovnike njegove s vikom u dan boja,
s burom u dan vihora.
15
Tada e kralj njihov otii u ropstvo zajedno s knezovima svojim." Gospod je to
rekao.
Amos, glava 2
1
Ovako veli Gospod: "Za tri opaine Moaba, za etiri neu mu oprostiti: Jer je u kre
spalio kosti kralja iz Edoma.
2
Bacit u oganj na Moaba, da prodere tvrave u Keritu. Moab e poginuti u vrevi
bojnoj s vikom i s glasom trube.
3
Istrijebit u vladaoca iz sredine njegove i podavit u s njim sve knezove njegove.
Gospod je to rekao.
4
Ovako veli Gospod: "Za tri opaine Jude, za etiri neu mu oprostiti: Jer su zabacili
zakon Gospodnji, nijesu drali uredaba njegovih, dali su se varati od idola lanih,
kojima su ve sluili oci njihovi,
5
Bacit u oganj na Judu, da prodere tvrave Jerusalema."
6
Ovako veli Gospod: "Za tri opaine Izraela, za etiri neu mu oprostiti: Jer prodaju
pravednika za novce, ubogoga za dvoje opanke.
7
Jer gaze glavu siromasima u prahu zemaljskom, jer potiskuju s puta siromaha, sin i
otac tre slukinji, da skvrne sveto ime moje.
8
Jer na haljinama zaplijenjenim lee, kod svakoga rtvenika, vino oglobljenih piju u
kui idola svojih :
9
A ipak sam bio ja, koji je istrijebio ispred vas Amoreje, kojima je visina kao cedara,
kojima je jakost kao hrastova. Odozgo sam otrgao plodove, odozdo korijene.
1651
10
Ja sam bio, koji vas je izveo iz Egipta, vodio vas u pustinji etrdeset godina, da
osvojite zemlju Amoreja.
11
Izmeu sinova vaih podizao sam proroke, izmeu mladia vaih nazireje. Nije li
tako, djeco Izraelova?" govori Gospod.
12
"A vi ste davali nazirejima da piju vino i zapovijedali ste prorocima: 'Ne
prorokujte!'
13
Evo, zato u vas svaliti, kao to vrua kola svaljuju nagrnjene snopove.
14
Tada nema bijega brzomu, jakima se ne utvruje snaga, ratnik se ne spasava.
15
. Strijelac se nee odrati, brzotea ne moe utei, konjanik se ne moe spasiti.
16
I najhrabriji meu junacima gol bjei u onaj dan, govori Gospod.
Amos, glava 3
1
ujte rije, koju vam govori Gospod, djeco Izraelova, svemu plemenu, koje sam
izveo iz Egipta:
2
"Samo vas izabrao sam izmeu svih naroda zemaljskih. Zato dajem da okajete svu
krivnju svoju."
3
Putuju li dvojica zajedno, a da ne poznaju jedan drugoga
4
Rie li lav u umi, a da nema plijena? Daje li glas u pilji lavi, prije nego je to
uhvatio?
5
Pada li ptica u mreu na zemlji, ako ova ne eka na nju? Die li se lovka sa zemlje,
ako se ne uhvati?
6
Zatrubi li u gradu truba, a da se ne uplae ljudi? Zadesi li nesrea grad, da je nije
uinio Gospod?
7
Ne, svemogui Gospod ne ini nita, a da ne oituje osnovu svoju slugama svojim:
prorocima.
1652
8
Kad rikne lav, tko da se onda ne prepadne? Kad Gospod, Svemogui, progovori, tko
da onda ne prorokuje?
9
Oglasite po tvravama u Adodu, po tvravama u zemlji egipatskoj! Recite:
"Skupite se na visinama Samarije! Gledajte divljanje I u njoj, nasilja u njoj!
10
Zaboravili su initi pravo, govori Gospod, "Gomilaju opainu i krvavo djelo u
palaama svojim.
11
"Zato", ovako veli svemogui Gospod, "neprijatelj e unaokolo opustoiti zemlju i
s tebe e svui krasotu tvoju. Tvrave tvoje bit e oplijenjene."
12
Ovako veli Gospod: "kao kad pastir istrgne iz eljusti lavu dvije kotice ili samo
jagodicu od uha: "tako e se izbaviti samo malo od sinova Izraelovih, koji sjede u
Samariji na ipkama divana i na jastucima iz Damaska."
13
"ujte i posvjedoite kui Jakovljevoj! govori Svemogui Gospod, Bog nad
vojskama.
14
"Zaista, kad kaznim opaine Izraelove, tada u kazniti i rtvenike Betelu. Odbit e
se rogovi rtveniku, i oni e pasti na zemlju.
15
Razorit u zimnu kuu i ljetnu kuu, propast e kue od slonove kosti, nestat e
mnogih palaa, govori Gospod.
Amos, glava 4
1
ujte ovu rije, krave baanske, koje ste u gori samarijskoj, koje tlaite uboga,
satirete siromahe! Govorite gospodarima svojim: "Donesite da pijemo!"
2
Svetou svojom zakleo se je svemogui Gospod: "Evo, doi e na vas dani, kad e
vas odvui kukama, posljednji ostatak va udicama ribarskim.
3
Kroz prolome ete izai, svaka ravno naprijed. Gonit e vas k Hermonu, govori
Gospod.
4
"Idite samo u Betel i grijeite, u Gilgalu, grijeite jo vie! Prinosite svako jutro
etve zaklanice svoje, desetine svoje svakoga treeg dana!
1653
5
I kvasan; kruh prinosite kao rtvu zahvalnu! Glasno pozivajte na darove
dragovoljne, jer je vama tako milo, sinovi Izraelovi," govori svemogui Gospod.
6
"Poslao sam vam glad u svim gradovima vaim i nestaicu kruha u svim mjestima
vaim: ali se vi ne obratiste k meni!" govori Gospod.
7
"Uskratio sam vam dad tri mjeseca pred etvu, pustio sam dad na jedan grad, a na
drugi nijem, jedno se je polje nakvasilo drugo so je posuilo, kojemu nijesam poslao
dada.
8
Dva, tri grada klecajui dola su u drugi grad da se napiju vode, i nijesu se nasitila:
ali se vi ne obratiste k meni!" govori Gospod.
9
"Udario sam vas suom i medljikom, vrtove sam i vinograde vae opustoio, smokve
i masline vae izjeli su skakavci: ali se vi ne obratiste k meni!" govori Gospod.
10
"Poslao sam vam kugu kao proti Egiptu, pobio sam maem mlade ljude vae
zajedno s pristalim konjima vaim, pun gnjeva na vas pustio sam da ognjem izgori
tabor va, ali se vi ne obratiste k meni!" govori Gospod.
11
Uinio sam u vas pusto kao Bog u Sodomi i Gomori, bili ste kao glavnja, to se
istrgnula iz ognja: ali se vi ne obratiste k meni!" govori Gospod.
12
"Zato u ti sad, Izraele, tako uiniti zato, jer u ti tako uiniti, popravi se, Izraele,
da izae u susret Bogu svojemu!"
13
Jer evo: koji pravi gore, stvara vjetar i oituje misli ljudi, koji ini zoru i tamu i
hodi po visinama zemaljskim: "Gospod, Bog nad vojskama" ime je njegovo!
Amos, glava 5
1
ujte ovu pjesmu, koju vam kao tualjku zapoinjem, kuo Izraelova!
2
Pade djevojka Izraelova, ne die se vie, povaljena je na zemlji svojoj, nitko je ne
pridie.
3
Jer onako veli svemogui Gospod: "Grad, koji je poao u boj s tisuu, odra samo
stotinu, a koji je poao u boj sa stotinu, odra samo deset." Za kuu Izraelovu!
4
Jest, ovako veli Gospod kui Izraelovoj: "Traite me, i ivjet ete!
1654
5
Ali ne traite Betela! Ne idite u Gilgalu! Ne polazite u Beerebu, jer Gilgala odlazi
u ropstvo, a Betel e biti sasvim uniten.
6
Traite Gospoda, i ivjet ete! Inae doi e on na kuu Josipovu s ognjem, to
dere, i nitko ne moe gasiti u Betelu."
7
U pelin obraate pravo i pravednost gazite nogama.
8
On, koji je stvorio zvijezde Vlaie i tapce, koji pretvara tamu u jutro i dan i
potamni u no. On, koji doziva vode morske i izlijeva ih na zemlju: "Gospod" je ime
njegovo!
9
On ini da doe pogibija na jake, da padne pusto na tvravu.
10
Mrze na onoga, koji govori pravo na vratima, i grde onoga, koji govori istinu.
11
Zato, to nogama gazite siromaha i podiete od njega dae ita, moete graditi kue
od tesana kamena, ali neete nikada stanovati u njima; moete sebi saditi krasne
vinograde, ali neete nikada piti vina iz njih!
12
Jer dobro znam mnoge opaine vae, mnogobrojne grijehe vae: tlaite nedunoga,
primate mito i sudite nepravedno siromahe.
13
Zato uti mudrac u ovo vrijeme; jer je zlo vrijeme.
14
Traite dobro a ne zlo, da ivite! Tada e Gospod, Bog nad vojskama, biti i s vama,
kako ste rekli.
15
Mrzite na zlo i ljubite dobro! Pribavite pravici vanost na vratima! Moe biti da se
Gospod, Bog nad vojskama, smiluje ostatku Josipovu!
16
Zato ovako veli Gospod, svemogui Bog nad vojskama: "Na svim putovima bit e
tunjava, u svim ulicama vikat e se: 'Jaoh, jaoh!' Zvat e ratara na alost, vinogradara
k onima, koji umiju naricati.
17
Tunjava e vladati u svim vinogradima, kad budem koraao kroz sredinu vau,
Gospod je to rekao.
18
Teko onima, koji ele dan Gospodnji! to je dan Gospodnji za vas? On je tama a
ne svjetlost.
1655
19
Bit e, kao kad tko bjei od lava, a nabasa na medvjeda. On moda umakne u svoju
kuu i nasloni se rukom svojom na zid, ali ga tada ujede zmija.
20
Doista, tama je dan Gospodnji a ne svjetlost, mrak i bez vidjela!
21
"Mrzim i prezirem sveanosti vae. Ne volim mirisati svetkovina vaih.
22
Jer ako mi prinosite rtve paljenice i prinose, to mi se ne dopada. Ne volim vidjeti
pomirnih rtava vaih od tovnih telaca.
23
Ukloni od mene dreku pjesama svojih! Zviduk harfa tvojih ne volim sluati.
24
Navalit e sud kao voda i pravda kao potok to nikad ne presui.
25
Jeste li meni prinosili rtve zaklanice i prinose u pustinji etrdeset godina, kuo
Izraelova.
26
A pritom jeste li naokolo nosili Sikuta, kralja svojega, i Kevana, zvjezdanog boga
svojega, idolske likove svoje, to ste ih nainili sebi?
27
Zato u pustiti da vas odvedu u progonstvo tamo iza Damaska." Gospod je to
rekao; "Bog nad vojskama" ime je njegovo.
Amos, glava 6
1
Teko bezbrinima u Sionu i sigurnima na gori samarijskoj, odlinima prvoga od
naroda, koje slua kua Izraelova:
2
Poite u Kalnu i vidite i odanle otidite u Hamat veliki! Tada, siite u Gat u zemlji
Filistejaca! Jesu li oni jai od ovih kraljevstva, ili je zar podruje njihovo vee od
podruja vaega?
3
Vi mislite da je daleko dan nesree i primiete vlast nasilja.
4
Lee na posteljama od slonove kosti i pruaju se na jastucima svojim. Jedu janjce iz
stada i mlada goveda iz tale.
5
Deru se uz zvuk harfa, izmiljaju sebi kao David sprave za igru.
6
Piju vino iz zdjela i mau se najboljim uljem, a ne mare za pad Josipov.
1656
7
Zato e sad otii u progonstvo na elu prognanika, i zamuknut e veselje raskonika.
8
Zakleo se je sam sobom svemogui Gospod, govori Gospod, Bog nad vojskama:
"Oduravam gizdu Jakovljevu i mrzim na palae njegove i predajem grad zajedno sa
stanovnicima njegovim."
9
I ako deset ljudi samo ostane a jednoj kui, moraju i oni mrijeti.
10
Ako jednoga roak njegov nosi van i spali ga, da iznese kosti njegove iz kue, i ako
upita jednoga, koji se je skrio u nutrini kue: "Ima li jo tko hod tebe?", on odgovori:
"Nitko!" i pridoda: "uti!", jer se ne smije imenovati ime Gospodnje.
11
Jer evo, Gospod zapovijeda, i udaraju na palae da se porue i na kolibe da se
raspadnu.
12
Tre li konji po litici, ili ore li se volovima more, da vi pretvarate pravo u otrov,
plod pravednosti u pelin?
13
Vi se radujete LoDebaru i govorite: "Nijesmo li svojom snagom zauzeli
Karnajim?
14
Jer evo, kuo Izraelova, ja u podignuti proti vama narod, govori Gospod, Bog nad
vojskama. "On e vas pritisnuti odanle, gdje se ide u Hamat, do potoka u pustinji."
Amos, glava 7
1
Ovo mi dade svemogui Gospod da gledam: "Gle, uini da postanu skakavci, kad je
poela nicati otava bila je to trava iza kraljeve kosidbe.
2
Kad su bili sasvim poderali zelen zemlje, tada se ja pomolih: "Svemogui Gospode,
oprosti! Kako e opstati Jakov, jer je on tako malen!
3
Tada se saali Gospodu. "To se nee dogoditi ree Gospod.
4
Ovo mi dade svemogui Gospod da gledam: "Gle, svemogui Gospod pozva oganj
za kaznu. Oganj prodrije veliku bezdanu i utamani batinu Gospodnju.
5
Tada se ja pomolih: "Svemogui Gospode, odustani! Kako e opstati Jakov, jer je on
tako malen!"
1657
6
Tada se saali Gospodu. "Ni to se nee dogoditi!" ree svemogui Gospod.
7
Ovo mi dade da gledam: Gle, Svemogui je stajao pred jednim zidom. Drao je
visak u ruci svojoj.
8
I upita me Gospod: "to vidi, Amose?" Ja odgovorih: "visak." Tada ree
Svemogui: "Evo, ja u metnuti visak posred Izraela, naroda svojega. Neu ga vie
tedei prolaziti.
9
Neka se opustoe visine Izakove i razore svetita Izraelova! Proti kui Jeroboamovoj
ustat u s maem."
10
Amazija, sveenik u Betelu, posla k Jeroboamu, kralju Izraelovu, i porui mu:
"Amos die bunu na te u kui Izraelovo. Zemlja ne moe vie podnositi svih govora
njegovih.
11
Jer je Amos ovako govorio: 'Jeroboam e poginuti od maa, Izrael e putovati iz
zemlje svoje u progonstvo.'"
12
l Amazija ree Amosu: "Vidioe, idi, ukloni se u zemlju Judinu! Ondje jedi kruh
svoj i ondje prorokuj!
13
Ne prorokuj vie u Betelu; jer je on svetite kraljevsko i hram kraljevine."
14
Tada odgovori Amos Amaziji: "Nijesam niti prorok ni proroki sin, nego sam
govedar i uzgajam dudove.
15
Ali me je Gospod uzeo od stada, i Gospod mi je zapovjedio: 'Idi, prorokuj mojemu
narodu Izraelu!
16
A sada uj rije Gospodnju! Ti kae: 'Ne prorokuj proti Izraelu i ne svjedoi proti
kui Izakovoj!'
17
Zato ovako veli Gospod: ena e tvoja initi sramotu u gradu. Sinovi e tvoji i
keri tvoje pasti od maa. Zemlja e se tvoja razdijeliti mjerakim uem. A ti e sam
umrijeti u neistoj zemlji, i Izrael mora putovati iz svoje zemlje u progonstvo.
1658
Amos, glava 8
1
Ovo mi dade svemogui Gospod da gledam: "Gle, tu je bila koarica sa zrelim
voem.
2
I on me upita, to vidi, Amose? Ja odgovorih: "Koaricu sa zrelim voem." Tada mi
ree Gospod: "Dolazi kraj mojemu narodu Izraelu. Neu ga vie tedei prolaziti.
3
Pjesme u palai bit e ridanje u onaj dan," govori svemogui Gospod. "Velik e biti
broj mrtvih tjelesa. Svuda e se pobacati, tiho!"
4
ujte ovo, koji gazite siromaha, upropaujete maloga ovjeka!
5
Kaete: "Kada e napokom proi mlaak, da prodajemo ito! Kada subota, da
moemo otvoriti itnice? Mi bismo smanjili mjeru, poveali uteg i varajui
krivotvorili mjerila.
6
Kupovat emo siromaha za novce, ubogoga za par opanaka. Htjeli bismo prodavati
otraak od ita.
7
Ali se je Gospod zakleo slavom Jakovljevom: "Nikada neu zaboraviti nijednoga
djela njihova."
8
Ne mora li se zemlja potresti od toga, ne moraju li protuiti si stanovnici njezini,
tako da se ona posvuda podigne kao Nil i uskipi i padne kao Nil u Egiptu?
9
"U onaj e se dan dogoditi," govori svemogui Gospod, "i uinit u da sunce iezne
u podne i pomrait u zemlju za bijela dana.
10
Pretvorit u blagdane vae u alost, sve pjesme vae u naricanje za mrtvim. Metnut
u odjeu alosti oko svih bedara, uinit u elavom svaku glavu. Rsplakat u zemlji
kao za sinom jedincem. Gorak dan bit e joj kraj."
11
"Gle, doi e dani," govori svemogui Gospod, "kad u poslati glad u zemlji, ne
glad kruha ni e vode, nego sluanja rijei Gospodnjih.
12
Tada e se potucati od mora do mora, trat e od sjevera do istoka, da trae rije
Gospodnju, ali je nee nai.
13
U ono e vrijeme obamirati s lijepe djevojke i ginut e mladii od ei:
1659
14
Oni, koji se sada kunu idolima samarijskim i govore: 'Tako da je iv bog tvoj,
Dane! Tako da je iv bog tvoj, Beerebo! Oni e pasti i nee vie ustati.
Amos, glava 9
1
Vidio sam Svemoguega gdje stoji na rtveniku i govori: "Udari na glavicu stupa, da
se zatresu grede, i razmrskaj ih, da padnu na glavu svima! Maem u pobiti, to
ostanu ivi. Nee utei izmeu njih ni jedan! Ni jedan, koji je umaknuo od njih, nee
se moi spasiti!
2
I ako bi provalili u svijet mrtvih, i odatle e ih izvaditi ruka moja. I da bi se popeli
do na nebo, i odatle u ih skinuti.
3
I kad bi se sakrili gore na Karmelu, tamo u ih pronai i uzeti. I da se skriju ispred
mene na dnu mora, ondje u zapovjediti ivotinjama morskim, da ih unite.
4
I da otidu u ropstvo pred neprijateljima svojim, i ondje u zapovjediti mau, da ih
pobije. Upravit u oko svoje njima na nesreu, a ne na spasenje.
5
Svemogui Gospod nad vojskama, koji se dotakne zemlje, tako da se ona rastapa i
tuguju svi stanovnici njezini, da se die posvuda kao Nil i sputa se kao Nil u Egiptu.
6
On, koji je sagradio u nebu odaje svoje, svod svoj osnovao na zemlji. On, koji zovne
vode morske i izlijeva ih po zemlji: "Gospod" je ime njegovo!
7
"Vrijedite li mi vie, sinovi Izraelovi, negoli Kuiti?" govori Gospod. "Jest, izveo
sam Izraela iz Egipta, ali isto tako Filistejce iz Kaftora i Sirijce iz Kira.
8
Gle, na grijeno kraljevstvo oi su svemoguega Gospoda upravljene. Sa zemlje u
ga zatrti, ali neu sasvim zatrti kue Jakovljeve, govori Gospod.
9
"Jer evo, dat u naputak i rastrest u meu sve neznaboake narode I kuu
Izraelovu, kao to se trese ito u reetu; nijedno dobro zrno nee pasti na zemlju.
10
Od maa e poginuti svi zlikovci u narodu mojem, koji sad govore: "Nas nee
pogoditi nesrea! Nee nas dostignuti!'"
11
U ono vrijeme podignut u raspali ator Davidov, zatvorit u pukotine njegove,
popravit u ruevine njegove sagradit u ga, kao to je bio u dane prolosti,
1660
12
Da posjeduju, to je ostalo od Edoma, i sve neznaboake narode, nad kojima se
izvikalo ime moje, govori Gospod, koji izvruje ovo.
13
"Evo, doi e dani, govori Gospod, "kad e ora stizati eteoca, gnjeilac groa
sijaa. Gore e kapati slatkim vinom, i svi e se humovi rastapati.
14
Tada u okrenuti sudbinu Izraela, naroda svojega: oni e posagraditi opustoene
gradove i stanovati u njima, nasadit e vinograde i piti vino iz njih, nasadit e vrtove i
uivati plodove njihove.
15
Posadit u ih u zemlju njihovu, da se vie ne iupaju iz zemlje svoje, koju sam im
dao," govori Gospod, Bog tvoj.
1661
Obadija
1
Vienje Obadijino. Ovako veli svemogui Gospod o Edomu: Od Gospoda uli smo
ovaj glas, meu narode bila je poslana ova vijest: "Ustajte, dignut emo se na nju u
boj!"
2
"Gle, uinit u te malim meu narodima. Prezren e biti preko mjere.
3
Oholost srca tvojega zaludila te. U rasjelinama kamenitim stanuje, ima svoje
sjedite na visini: zato misli u sebi: 'Tko me moe sruiti na zemlju?'
4
I visoko si sagradio kao orao, jest, pod same zvijezde gnijezdo svoje: ipak sam te
odatle sruio dolje", govori Gospod.
5
Kad bi doli k tebi kradljivci ili noni lupei, kako si dotjeran do nita! oni bi
samo krali, koliko bi trebali, Sad bi doli vinogradari u vinograd tvoj: oni bi jo
ostavili pabirke.
6
Kad se pretrauje Ezav, prekopava se blago njegovo!
7
Natrag do granice gonit e te svi saveznici tvoji. Zaludit e te i silu ti nanijeti, koji
su ti bili prijatelji. Tvoji drugovi za stolom podmeu ti zamke, a ti to ne sluti.
8
"Doista, u onaj e se dan dogoditi", govori Gospod, "tada u unititi mudrace
edomske, razumne u gori Ezavovoj.
9
Tvoji e junaci, Temane, oajavati, da se unite svi stanovnici iz gore Ezavove."
10
Za umorstvo, za zlodjelo na tvojemu bratu Jakovu pokrit e te sramota! Bit e
istrijebljen za vjena vremena
11
Jer si tada stajao suprot, kada su stranci odvodili u ropstvo vojsku njegovu, i tuinci
prodirali na vrata njegova i bacali drijeb nad Jerusalem, i ti si bio kao jedan od njih.
12
Ti nijesi trebao gledati dana brata svojega, dana nesree njegove, nijesi trebao
radovati se sinovima Judinim u dan unitenja njihova, nijesi trebao podsmijevati se u
dan nevolje njihove.
1662
13
Nijesi trebao prodrijeti na vrata naroda mojega u dan nesree njegove, nijesi trebao
naslaivati se na zlu njegovu u dan pogibli njegove, nijesi trebao pruiti ruku svoju u
dan nevolje njegove.
14
Nijesi trebao da stoji na raskrima, da ubija bjegunce njegove, i nijesi trebao da
izdaje onih, to izmakoe u dan tjeskobe.
15
Jer je blizu dan Gospodnji nad svim narodima! Kako si inio, tako e ti biti: "djela
tvoja Padaju natrag na vlastitu glavu tvoju.
16
Doista, kao to ste vi morali piti na svetoj gori mojoj, tako e sveudilj piti svi
narodi, piti i srkati biti, kao da ih nije bilo nikada.
17
Ali e na gori Sionu biti spasenje, Ona e biti utoite. I kua Jakovljeva pobijedit
e pobjeditelje svoje.
18
Kua Jakovljeva bit e oganj i kua Josipova plamen. A kua Ezavova postat e
strnjika! Oni e je zapaliti i izgorjeti, i nita nee vie ostati od kue Ezavove, jer je to
rekao Gospod.
19
Tada e juna zemlja zaposjesti goru Ezavovu i nizinu Filistejaca. I polje e
Efraimovo zaposjesti i polje samarijsko, i Benjamin Gilead.
20
Prognanici vojske Izraelaca zaposjest e sva mjesta Kanaanaca do Sarfate.
Zarobljenici iz Jerusalema, koje prognae u Sefarad, batinit e june gradove.
21
Izbavitelji e uzai na goru Sion, da sude gori Ezavovoj. A kraljevstvo e biti
Gospodnje.
1663
Jona
Jona, glava 1
1
Rije Gospodnja doe Joni, sinu Amitajevu:
2
"Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj ondje, jer zloa njihova prodrla je
do mene."
3
A Jona ustade da pobjegne od Gospoda u Tari. Side u Jopu i nae tamo lau, koja
je ila u Tari. Plati vozarinu i ukrca se, da se tako odveze daleko od Gospoda u
Tari.
4
Ali Gospod posla silan vjetar na more, i nastade na moru jaka bura, tako da je laa
bila blizu da se razbije.
5
Laari su se uplaili, i svaki zavikao svojega boga. Bacali su u more sprave laine,
da bi stim olakali lau. A Jona je bio sisao na dno lai, legao i zaspao.
6
Tada pristupi k njemu kapetan lae i upita ga: "to ti spava? Ustani i prizivaj Boga
svojega! Moda nam se smiluje taj Bog, da ne poginemo.
7
Potom rekoe jedan drugome: "Doite, bacit emo drijeb, da vidimo, ijom
krivnjom pogodi nas ova nesrea!" Bacie dakle drijeb, i pade drijeb na Jonu.
8
Tada mu rekoe: "Daj da znamo, ijom nas krivnjom pogodi ova nesrea! to je tvoj
zanat? Odakle ide? Gdje ti je postojbina? Od kojega si naroda!"
9
On im odgovori: "Ja sam Hebrejin. tujem Gospoda, Boga nebeskoga, koji je
stvorio more i suhu zemlju."
10
Tada se vrlo uplaie ljudi i upitae ga: "to si uinio?" Jer su doznali ljudi, da je on
bio na bijegu od Gospoda; jer im je to priznao.
11
Upitae ga ovako govorei: "to emo initi s tobom, da odustane more od nas?"
More je naime builo sve ee.
1664
12
Tada ih on zamoli: "Uzmite me i bacite me u more! Tada e more odustati od vas,
jer znam, da je zbog mene dola na vas ova velika bura."
13
A ljudi su veslali da opet dou na zemlju. Ali nijesu mogli; jer je more navaljivalo
sve ee na njih.
14
Tada povikae Gospodu: "Ah, Gospode, ne daj da poginemo zbog ivota ovoga
ovjeka! Nemoj to metnuti na nas kao neduno prolivenu krv, nego uini, Gospode,
to se dopada tebi!"
15
Potom uzee Jonu i bacie ga u more. Tada presta more buiti.
16
Ali se ljudi vrlo pobojae Gospoda. Prinesoe rtvu Gospodu i uinie zavjet.
Jona, glava 2
1
A Gospod zapovjedi, te velika riba proguta Jonu. Tri dana i tri noi ostade Jona u
utrobi ribe.
2
I Jona se pomoli u utrobi ribe Gospodu, Bogu svojemu,
3
I ree: "Iz tjeskobe svoje zavapih Gospodu: on mi dade odgovor. Iz krila
podzemnoga svijeta povikah za pomo: ti si uo glas moj.
4
Ti si me bacio u dubinu, u srce moru, da me je optekla voda. Sve poplave tvoje i
valovi tvoji prelazili su preko mene.
5
. Pomislio sam: 'Odbaen sam ispred oiju tvojih. Kako mogu dalje jo gledati sveti
hram tvoj?'
6
Vode mi doprle ve do blizu ivota. Dubina me opkolila. I oko glave bila mi se ovila
sita.
7
Upao sam do temelja gorskih. Prijevornice zemaljske zatvorilo me dovijeka. Tada si
me izvadio iz jame, Gospode, Boe moj!
8
Kad mi ve gotovo ieznuo ivot, spomenuo sam se Gospoda. Molitva je moja
prodrla k tebi u svetom hramu tvojemu.
9
Koji tuju nitave idole, ostavljaju onoga, koji im je spasenje.
1665
10
A ja u ti zahvalom glasnom prinijeti rtvu. to sam zavjetovao, platit u. U
Gospoda je spasenje!"
11
Tada Gospod zapovjedi ribi, i ona izbljuva Jonu na zemlju.
Jona, glava 3
1
Opet doe rije Gospodnja Joni:
2
"Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i dri mu propovijed, koju sam ti naloio!"
3
Jona ustade i otide u Ninivu po naputku Gospodnjem. Niniva je bila neko grad
silno velik, tri dana hoda dug.
4
Jona poe dakle ii u grad jedan dan hoda, i propovijedao je: "Jo etrdeset dana, i
Niniva e propasti!"
5
Ninivljani povjerovae Bogu, oglasie post i obukoe se, veliki i mali, u pokornike
haljine.
6
Vijest o tom doprije i do kralja u Ninivi. Tada on ustade sa svojega prijestolja, skide
sa sebe svoj plat, zamota se u pokorniku haljinu i sjede u pepeo.
7
Onda dade oglasiti u Ninivi: "Zapovijed kralja i njegovih knezova: Ljudi i ivotinje,
goveda i ovce ne smiju okusiti nita! Ne smiju ii na pasite i na pojite,
8
Nego se moraju ovjek i stoka pokriti haljinama alosti! Neka se glasno zaziva
Bog, i neka se svaki okani svojega zla puta i opakoga djela svojih ruku!
9
Moda se opet umilostivi Bog i odustane od ljutoga gnjeva svojega, tako da ipak ne
izginemo."
10
Kada Bog vidje djela njihova, da se naime okanie svojega zla puta, tada se saali
Bogu zbog nesree, kojom im je bio zaprijetio, i ne uini je.
Jona, glava 4
1
To vrlo ozlovolji Jonu, i on se rasrdi.
1666
2
Ovako se on pomoli Gospodu: "Ah, Gospode, to je eto ono, to sam mislio, kad sam
jo bio u svojoj postojbini! Upravo zato htio sam prije pobjei u Tari, jer znao sam,
da si ti Bog milostiv i milosrdan, dugotrpan i bogat milosrem i saali se zbog
nesree.
3
A sada, Gospode, uzmi ipak ivot moj od mene; jer je bolje za me da umrem nego
da ivim!"
4
Ali ga Gospod samo upita: "Je li pravo o tebe, da si tako zlovoljan?"
5
Tada izae Jona iz grada i sjede na istoku grada. Naini ondje sebi kolibu, i sjedio je
pod njom u sjeni, da vidi, to e se dogoditi gradu.
6
I Bog, Gospod, dade, te se izvije brljan, koji uzraste nad Jonom, da glavi njegovoj
prui sjenu i da ga izlijei od njegove zlovolje. Jona se je brljanu veoma radovao.
7
A kad je iduega dana zora osvanula, dade Bog, te crv podgrize brljan, tako da je
usahnuo.
8
Kad je bilo ogranulo sunce, posla Bog vru istoni vjetar. I sunce upee Jonu u
glavu, tako da ga je ostavila sva snaga. Tada je sebi poelio smrt i rekao: "Bolje je za
me da umrem nego da ivim!"
9
A Bog upita Jonu: "Je li pravo od tebe, da si zbog brljana tako zlovoljan?" On
odgovori: "Jest, pravo sam zlovoljan do smrti!
10
Gospod ree: "Tebi je ao brljana, premda se nijesi trudio za njega i nijesi ga
odgojio. U jednoj se je noi izvio, i u jednoj je noi propao.
11
A meni da ne bude ao Ninive, velikoga grada, u kojem stanuje vie od sto i
dvadeset tisua ljudi, koji ne mogu razlikovati izmeu desna i lijeva, a usto jo mnoge
ivotinje?"
1667
Mihej
Mihej, glava 1
1
Rije Gospodnja, koja doe Miheji iz Moreeta u vrijeme kraljeva Judinih Jotama,
Ahaza i Ezekije. O Samariji i Jerusalemu imao je on ova vienja:
2
ujte, sva plemena! Sluaj, zemljo i to prebiva u njoj! Svemogui Gospod podie
se na vas s tubom, Svemogui iz svetoga hrama svojega.
3
Gle, ve ostavlja Gospod mjesto svoje, silazi, hodi po visinama zemaljskim.
4
Pod njim se rastapaju gore, pucaju doline, kao vosak pred eravicom, kao voda, to
umi niz strmen.
5
To sve zbog opaina Jakovljevih, zbog grijeha kue Izraelove! Tko je skrivio otpad
Jakovljev? Nije li Samarija? Tko je skrivio visine Judine? Nije li Jerusalem?
6
"Uinit u od Samarije gomilu kamenja na njivi, rasadnik vinove loze. Pobacat u
kamenje njezino u dolinu. Otkrit u joj temelje.
7
Svi rezani likovi njezini bit e razbijeni. Svi bludniki darovi njezini spalit e se u
ognju. Sve u idole njezine potrti, jer se je od plae bludnike to posakupilo, neka to
opet bude plaa bludnika!"
8
Zbog toga plakat u i tugovati. Bos u hoditi, bez gornje haljine. Podignut u pla
kao agalji, podignut u viku kao nojevi.
9
Nikada ne zacijeli rana to joj je zadana. Jest, gnoji se dalje sve do Jude. Zahvata
ona glavni grad naroda mojega: Jerusalem.
10
Ne javljajte to u Gatu! Ne plaite u Akonu! U BetLeafri valjajte se po prahu!
11
Otidite, ljudi od afira, s golom sramotom! Stanovnitvo Saanana ne izlazi.
Tugovanje u BetHazaelu ne da vam da ostanete tamo.
1668
12
Za dobro svoje dru stanovnici u Marotu, jer od Gospoda silazi nesrea do na
vrata Jerusalema.
13
Brzo konje upregnite u kola, ljudi od Lakia! On je bio poetak grijehu keri
sionske. Opaine Izraelove nauile su se u tebi.
14
Zato se daje i tebi raspusna knjiga, MoreetGate! Kue u Akzibu prevarit e
knezove Izraelove.
15
Batinika tebi u dovesti, stanovnitvo u Marei! U Adulam dolazi plemstvo
Izraelovo.
16
Oiaj glavu sebi do koe zbog ljubljene djece svoje! Uini glavu sebi golom
nairoko kao u jastrijeba, jer se ona odvode od tebe.
Mihej, glava 2
1
Teko onima, koji smiljaju opako i snuju zlo na posteljama svojim, da to izvre kad
svane, je im je vlast u ruci!
2
Dopadne li se njiva, otmu je, kua, oduzmu je. ine silu ovjeku i kui njegovoj,
posjedniku i batini njegovoj.
3
Zato ovako veli Gospod: "Pazite! I ja snujem jaram nesree tome rodu. Iz njega
neete izvui vratova svojih, niti ete hoditi uspravo pod njim. Bit e zlo vrijeme."
4
U onaj e se dan pjevati podsmjenica o vama. Pjevat e se pjesma ovakvom
tubom: "Gotovo je! Posve smo uniteni. Prodaje on batinu naroda mojega. Ah, kako
mi je odvlai! Odmetnicima porazdijeli polja naa.
5
Nitko nam ne natee mjerako ue, baca drijeb u zajednici Gospodnjoj.
6
"Nemojte sliniti!" tako sline oni. "Ne treba sliniti od toga! Pustit e on zar te
psovke?"
7
Ne kae li se kui Jakovljevoj: "Je li duh Gospodnji samo pun gnjeva? Jesu li
njegova djela takva?
8
Upravo se vi diete kao neprijatelji proti narodu mojemu. Od haljina skidate plat s
onih, koji odlaze bezazleno, koji nee svae.
1669
9
Sene naroda mojega izgonite iz kue miline njihove i djeci njihovoj otimate slavu
moju zauvijek:
10
Ustanite, idite, jer ovdje vie nema ostanka zbog neistoe, koja donosi pogibiju,
neizljeivu pogibiju.
11
Jest, kad bih ja bio kao jedan, koji ide za prijevarom i govori la, haul bih ti
propovijedao za vino i za silovito pie, jest tada bih ja bio prorok svojemu narodu.
12
"Skupiti, jest skupit u te svega, Jakove! Skupit u ostatak Izraelov. Sastavit u ih
kao ovce u toru, kao stado u oboru, da bruji od ljudi.
13
Pred njima e tada ii probija. Oni e probiti, proi e kroz vrata i izai e. Kralj
e njihov ii pred njima. Gospod e biti na elu.
Mihej, glava 3
1
Ja rekoh: "ujte knezovi Jakovljevi, voe kue Izraelove! Nije li na vama, da znate
pravo.
2
Na vama mrziteljima dobra, s prijateljima zla? Vi ljudima derete kou s tijela i meso
s kostiju.
3
Jedete meso naroda mojega i derete kou s njih, prebijate im kosti, sasijecate ih kao
meso u loncu, kao meso za juhu u kotlu."
4
Jedanput e vikati Gospodu! Ali ih nee uti i skrit e lice i svoje od njih u ono
vrijeme prema djelima njihovim, to su ih poinili.
5
Ovako veli Gospod o prorocima, koji zavode moj narod, koji, kad imaju neto za
svoje zube da grizu, navjeuju mir, a proti onome, koji im ne napunja usta,
proglauju rat:
6
Zato e vam biti no, a da ne gledate vienja i tame, da ne mognete nita vraati.
Sunce e zapasti tim prorocima, dan e im postati no.
7
Tada e se osramotiti vidioci, i vraari e se morati posramiti. Svi e zastrijeti bradu
svoju, jer nee biti odgovora Bojega.
1670
8
A ja, ja sam napunjen snagom od duha Gospodnjega, pravdom i sranou, da
kaem Jakovu opainu njegovu i Izraelu grijeh njegov.
9
Pa ujte ovo, poglavice kue Jakovljeve, voe kue Izraelove, koji mrzite na pravdu
i sve to je pravo izvrete.
10
Koji gradite Sion krvlju, Jerusalem opainom!
11
Za mito govore pravdu poglavari njihovi. Sveenici njihovi ue za plau. Proroci
njihovi gataju za novce. Pritom se pozivaju na Gospoda i govore: "Nije li Gospod u
sredini naoj? Nesrea nee doi na nas!"
12
Zato: "Zbog vas Sion e se preorati kao njiva, Jerusalem e postati ruevina i gora
hramska visina u umu obrasla.
Mihej, glava 4
1
Na svretku dara dogodit e se, da bude utvrena gora s kuom Gospodnjom navrh
gora, uzviena nad visinama. Tada e se k njoj stjecati narodi.
2
Mnogi e narod ii tamo i govoriti: "Doite, poimo na goru Gospodnju, u kuu
Boga Jakovljeva! Neka nas on naui svojim putovima! Mi hoemo hoditi njegovim
stazama!" Jer nauka izlazi sa Siona i rije Gospodnja iz Jerusalema.
3
On sudi meu svima narodima, govori pravdu meu monim narodima do u daljinu.
Oni raskivaju maeve svoje na raonike, koplja svoja na kosijere. Ne die vie narod
maa proti narodu. Vie se ne ui ratu.
4
Svaki stanuje pod svojom vinovom lozom i smokvom, a da ga tko ne plai, jer to
obeae usta Gospodnja nad vojskama.
5
Jer svi narodi hode svaki u ime boga svojega; pa emo i mi hoditi u ime Gospoda,
Boga svojega, u vijek i dovijeka.
6
U ono vrijeme", govori Gospod, skupit u, to hramlje. to je razagnano, skupit u, i
iscijelit u to sam udario.
7
to hramlje, to u uiniti ostatkom, to je bolesno, jakim narodom. I Gospod e biti
kralj nad njima na gori Sionu od sada i dovijeka."
1671
8
Ti kulo za stado, ti straaro keri sionske, k tebi e prispjeti, k tebi e doi prijanja
vlast, kraljevstvo keri jerusalemske!
9
Ali sada to vie tako glasno? Nema li kralja u tebi! Je li mrtav tvoj savjetnik,
da te obuzee bolovi kao enu, to raa?
10
Savijaj se, jecaj, keri sionska, kao ena, to raa, jer sad mora van iz grada, na
polju stanovati. Dolazi u Babilon. Ali e se tamo izbaviti. Tamo e te Gospod
osloboditi iz ruke neprijatelja tvojih.
11
Sada dakako skupljaju se proti tebi mnogi narodi i govore: "Neka se oskvrni, da se
oko nae napase na Sionu!"
12
Ali oni ne znaju misli Gospodnjih i ne razumiju odluke njegove, da ih unosi kao
snoplje na gumno.
13
Ustani, vri, keri sionska, jer u uiniti rog tvoj gvoem, papke u tvoje uiniti
mjeu. Satri mnoge narode! Posveti Gospodu blago njihovo, Gospodu itavoga
svijeta dobro njihovo!
Mihej, glava 5
1
Sad e biti potlaena, ti tlaiteljice: "Nasip su oko nas povukli. Po obrazu udaraju
tapom vladaoca Izraelova.
2
A ti, BetlehemeEfrato, meu krajevima Judinim najmanji, iz tebe e mi izai onaj,
koji e biti vladalac u Izraelu. Njegov je poetak iz davne davnine, iz dana vjenosti.
3
Zato ih On predaje, do vremena, kad rodi, koja raa. Tada se vraa ostatak brae
njegove k djeci Izraelovoj.
4
On se pojavljuje i vlada u snazi Gospodnjoj, u velianstvu imena Gospoda, Boga
svojega. Oni e u sigurnosti stanovati; jer e se on tada pokazati velik do krajeva
zemaljskih.
5
I On e biti mir. Doe li tada Asirac u nau zemlju i prodre li u tvrave nae, to
emo postaviti suprot njemu sedam pastira i osam kneevskih ljudi.
6
Oni e opasti zemlju Asiriji maem i zemlju Nimrodovu otracem. Tako e nas on
izbaviti od Asirije, ako doe u nau zemlju i stupi na mee nae.
1672
7
Tada e ostatak Jakovljev biti meu mnogim narodima kao rosa od Gospoda, kao
dad po zelenoj travi, to ne eka ovjeka, niti se uzda u djecu ovjeju.
8
Tada e ostatak Jakovljev biti meu neznabocima usred mnogih naroda kao lav
meu ivotinjama umskim, kao lavi meu stadima ovaca, koji gazi, kad prodre,
rastrga i nitko ne moe izbaviti!
9
Ruka e tvoja pobijediti neprijatelje tvoje. Svi e se protivnici tvoji istrijebiti.
10
"U onaj e se dan dogoditi", govori Gospod, "i ja u utamaniti u tebe konje tvoje,
potrt u kola tvoja.
11
Zatrt u tvrave u tvojoj zemlji i poruit u sva tvrda mjesta tvoja.
12
Istrijebit u aranje iz ruke tvoje. Nee vie imati gatara.
13
Utamanit u u tebe rezane likove tvoje i kamene stupove tvoje. Nee se vie
klanjati loemu djelu ruku svojih.
14
Poruit u u tebe Aere tvoje i utamanit u idolske likove tvoje.
15
lzvrit u osvetu u plamenoj ljutini na narodima koji ne htjedoe sluati."
Mihej, glava 6
1
ujte, to govori Gospod! "Ustani, vodi parbu pred gorama! Neka uju humovi glas
tvoj!"
2
ujte, gore, parbu Gospodnju! Sluajte, temelji zemaljski, jer Gospod ima parbu s
narodom svojim, s Izraelom hoe da ide na sud.
3
"Narode moj, to sam ti uinio, im sam te raalio, odgovori mi?
4
Ipak sam te izveo iz zemlje Egipta, iskupio te iz kue ropstva. Poslao sam pred
tobom Mojsija, Arona i Mirjamu.
5
Narode moj, spomeni se, to je snovao Balak, kralj moapski, i to mu je odgovorio
Balaam, sin Beorov, to je bilo od Sitima do Gilgale, da spozna milosti Gospodnje."
1673
6
"Sa im u se pribliiti Gospodu, da se prignem pred Bogom u visini? Imam li se
pribliiti njemu sa rtvama, s teocima od godine?
7
Dopadaju li se Gospodu tisue ovnova, deset tisua potoka ulja? Imam li dati
prvoroenca svojega za opainu svoju, plod tijela svojega za grijeh svoj?"
8
Reklo ti se je, ovjee, to je dobro, to Gospod ite od tebe: "Samo da ini to je
pravo, da vri ljubav, da u poniznosti hodih s Bogom svojim.
9
uj, Gospod vie gradu! Spasonosno je bojati se imena tvojega. ujte prut i
onoga, koji ga je naredio:
10
Nije li jo u kui bezbonikovoj oganj, nepravedno steeno dobro, i prokleta,
suiava mjera?
11
Mogu li oprostiti uz lano mjerilo, uz laan uteg u torbi.
12
Kad su bogatai njegovi puni nasilja, graani njegovi govore samo la, i jezik im je
pun prijevare u ustima?
13
Zato poinjem da te bijem, da te pustoim za grijehe tvoje.
14
Ti e jesti, ali se nee nasititi! Glad e tvoja ostati u nutrini tvojoj! Spravlja na
stranu, ali to nee izbaviti, i to izbavi, predat u mau.
15
Ti e sijati, ali nee eti! Ti e cijediti ulje, ali se nee mazati uljem! Ti e piti
mast, ali nee piti vina od njega!
16
Dre se uredbe Omrijeve i sva djela kue Ahabove. Po savjetima njihovim hodili
ste, da te predam opustoenju i stanovnike tvoje podsmijehu. Vi nosite sramotu
naroda mojega.
Mihej, glava 7
1
Teko meni, jer je meni kao jednome, koji u jesen iza berbe jo skuplja groe:
nema vie grozda za jelo, nema rane smokve, koju sam zaelio.
2
Nestalo je pobonoga iz zemlje. Potena ovjeka nema vie meu ljudima. Svi oni
vrebaju krv i jedan drugome zameu mreu.
1674
3
Ruke su im pruene na zlo, da, ga ine revno, Poglavar zahtijeva, Sudac radi samo
za plau. Mogunik odluuje po svojoj poudi, i onda izvru to meu se.
4
Najbolji je izmeu njih kao trn, najpotrebniji je gori od trnjaka, Ali dan, to ga
navijestie uhode, kazneni sud tvoj dolazi. Tada e se smesti.
5
Nemojte se pouzdati u druga! Ne oslanjajte se na prijatelja! Pred onom, koju voli,
zatvorl vrata svojih usta!
6
Jer sin prozire oca, ki prkosi materi, snaha svekrvi: neprijatelji su ovjeku ukuani
njegovi.
7
Ali ja gledam na Gospoda. ekam Boga, koji mi pomae: Usliit e me Bog moj!
8
Ne raduj se nada nmom, neprijateljice moja, jer jesam li pao, dignut u se opet.
Sjedim u mraku, Gospod mi je svjetlost.
9
Podnosit u gnjev Gospodnji jer sam mu sagrijeio dok on ne raspravi parbu
moju i ne pribavi mi pravo. On me vodi na svjetlost. Gledam spasenje njegovo.
10
Neprijateljica e moja to vidjeti, i sram e pokriti nju, koja mi je govorila: "Gdje je
Gospod, Bog tvoj" Moje e se oi napasti na njoj, kad se pogazi kao blato na ulici.
11
Dolazi dan, u koji e se opet sazidati zidovi tvoji, dan, u koji e se nadaleko
protegnuti granice tvoje.
12
U onaj e dan dolaziti k tebi od Asirije do Egipta i od Egipta do Eufrata i od mora
do mora, od gore do gore.
13
A zemlja e neprijateljska postati pustinja zbog stanovnika svojih, za plau djela
njihovih.
14
Pasi narod svoj s palicom svojom, stado, to je tvoje, to osamljeno stanuje u zemlji
umovitoj usred rodnoga polja! Pusti neka pase opet u Baanu i Gileadu kao u dane
davne!
15
"Kao u dane, kad si izaao iz Egipta, pokazat u mu udesa.
16
Narodi ne neznaboaki vidjet e to i posramit e se unato svoj moi svojoj. Morat
e metnuti ruku na usta i ogluhnuti na uima.
1675
17
Lizat e prah kao zmije, kao crvi na zemlji! Drui predat e se zajedno sa svojim
tvravama, uplaeni pribliit e se Gospodu, Bogu naemu, i tebe e se bojati!"
18
Tko je Bog kao ti, koji oprata grijehe i ostatku batine svoje otputa opaine, koji
ne dri dovijeka gnjeva svojega, nego radost ima na milosti?
19
On e se nama opet smilovati, pogazit e opaine nae i baciti u dubinu morsku sve
grijehe nae.
20
Ti e pokazati vjernost na Jakovu, milost na Abrahamu, kako si se zakleo ocima
naim u dane davnine davne.
1676
Nahum
Nahum, glava 1
1
Presuda nad Ninivom. Knjiga proroanstva Nahuma iz Elkoa.
2
Revnitelj Bog jest Gospod, osvetnik, Gospod je osvetnik, pun jarosti. Gospod se
osveuje protivnicima svojim. On se srdi na neprijatelje svoje.
3
Gospod je dugotrpan, bogat strpljivou, ali ne puta doista nita nekanjeno. Put
Gospodnji ide kroz buru vihor; oblaci su prah nogama njegovim,
4
On zaprijeti moru i isui ga. On uini da presue sve rijeke. Venu Baan i Karmel.
Cvijet libanonski vene.
5
Pred njim se potresu gore, humovi se rastapaju. Zemlja se pred njim ugiblje, itav
svijet i svi stanovnici njegovi.
6
Tko so odri pred jarou njegovom? Tko odoli estini gnjeva njegova? Jarost se
njegova izlijeva kao oganj. Hridine se raspadaju pred njim.
7
Dobar je Gospod, zatita u dan tjeskobe. Poznaje one, koji se skrivaju kod njega.
8
Ali poplavom, to doumi, unitava mjesto njezino i goni neprijatelje svoje u mrak.
9
to smiljate proti Gospodu? On dovodi kraj, dvaput se ne podie tjeskoba.
10
Jer kao trnje spleteni, pijani od vesele pijanke, bivaju sasvim proderani kao suha
pljeva.
11
Iz tebe je, Ninivo, izaao, koji je smiljao zlo proti Gospodu, koji je snovao
opaine.
12
Ovako veli Gospod: "Neka su jaki i mnogobrojni: ipak e biti otkoeni i proi e!
Ako sam te i ponizio, Juda, neu to vie initi.
13
Sada trgam jaram, to je na tebi, i trgam okove tvoje."
1677
14
Ali je za tebe Gospod zapovjedio: "Neka se nikada ne spomene ime troje! Iz kue
boga tvojega istrebljujem lik liven i rezan. Spremam ti grob; jer ti si proklet!
15
Gle, na gorama noge glasnika radosti koji oglauje mir! Svetkuj sada, Judo,
svetkovine svoje! Ispunjaj zavjete svoje, jer zlikovac nee vie prolaziti po tebi.
Sasvim je uniten.
Nahum, glava 2
1
Uzlazi proti tebi, Ninivo, zatira: uvaj nasip, pazi na put, opai bedra, skupi svu
snagu svoju!
2
Jer Gospod uspostavlja opet slavu Jakovljevu kao slavu Izraelovu, jer su ih
razbojnici opustoili i loze im potrli.
3
tit je junaka njegovih crven kao krv. Ratnici su u skerletu. Oganj prosipaju kola u
dan, kad se orua; kopljanici bjesne.
4
Po ulicama srljaju kola, jure preko trgova. Izgledaju kao baklje, odlete kao munje.
5
Spominje se junaka svojih: oni posru u trku; hrle k zidovima. Ve postavljaju bojni
pokrov.
6
Na rijekama se otvaraju vrata. Tu oajava palaa.
7
Odvodi se u ropstvo kraljica, odvlae se slukinje njezine. One tuguju kao golubice i
biju se u prsa.
8
Niniva je kao jezero vodeno od dana svojega postanja. Ali oni bjee. "Stojte!
Stojte!" Ali se nitko ne obazire.
9
"Grabite srebro! Grabite zlato!" Blagu nema kraja, mnotvo svakojakih dragocjenih
stvari.
10
Pusto, pohara, rasap, klonula srca, drhtava koljena, drhat u svim bedrima, crven od
stida na svim licima.
11
Gdje je log lavovima, brlog laviima, kamo je iao lav, lavica i lavi, a da ih nije
plaio nitko?
1678
12
Lav je lovio za mlade svoje, davio je za lavice svoje. Punio je pilje svoje lovom i
brloge svoje plijenom.
13
"Gle, ja u na tebe!" govori Gospod nad vojskama, "Uinit u da kola tvoja izau u
dim. Tvoje e lavie prodrijeti ma. Istrijebit u sa zemlje grabe tvoj. Nee se
nikada vie uti glas poslanika tvojih!"
Nahum, glava 3
1
Teko krvnome gradu punom lai, ispunjenom nasilja, grabea bez kraja!
2
uj, puckanje bieva! uj, prasak tokova! Konji jure, kola skau
3
Konjanici juriaju, maevi se sjaju, koplja sijevaju. Mnotvo pobijenih, sila mrtvih
tjelesa, nema broja leinama, pada se preko leina.
4
Za mnogi blud bludnice, ljubaznice, vjete bajaice, koja zaludi narode svojim
bluenjem, plemena svojim bajanjem:
5
"Gle, ja u na tebe!" govori Gospod nad vojskama. "Ja u ti uzgrnuti skute tvoje
preko lica i pokazat u narodima golotinju tvoju, kraljevstvima sramotu tvoju.
6
Neist bacit u na te. Osramotit u te i nainit u od tebe prizor.
7
Svaki, koji te vidi, bjeat e od tebe i vikat e: 'Niniva je razorena, tko e je aliti,
gdje u ti nai tjeitelja?'"
8
Jesi li bolja od NoAmona, koji je stolovao na rijekama, optoen unaokolo vodom?
Bedem je njegov bila rijeka, zid njegov voda.
9
Jakost je njegova bio Ku, nebrojeni Egipani, Put i Lubim pomonici njegovi.
10
I unato tome morao je u progonstvo, morao je otii u ropstvo. I djeica njegova
bila su razmrskana po svim uglovima ulinim. Bacili su drijeb za plemie njegove.
Svi velikai njegovi bili su stavljeni u lance.
11
Tako e se i ti jedno opiti i bit e nemona. I ti e traiti utoite pred
neprijateljem.
1679
12
Sve su tvrave tvoje smokve s ranim smokvama. Kad se stresu, one padaju odmah
u uta onome, koji jede.
13
Gledaj narod svoj u sebi: "postali su ene pred neprijateljem tvojim. irom su
otvorena vrati zemlje tvoje. Oganj prodire prijevornice tvoje.
14
Za opsadu nagrabi sebi vode! Utvrdi opkope svoje, stupi u glib, gazi glinu, kalup
od opeke uzmi u ruke!
15
Tada e te prodrijeti oganj utamanit e te ma, proderat e te kao skakavac, i
neka se umnoi kao hrutevi.
16
I neka ima trgovaca vie nego to je zvijezda na nebu: skakavci se slete i odlete.
17
I neka su knezovi tvoji kao hrutevi, voe tvoje kao jata skakavaca, koji se
namjeste po zidovima u vrijeme studeni: ograne li tada sunce, oni odlete, i nitko ne
zna, gdje ostaju.
18
Usnuli su tvoji pastiri, kralju asirski, poivaju junaci tvoji. Narod je tvoj raspren
po gorama, i nema nikoga, da ih skupi.
19
Nema melema rani tvojoj, udarac, koji te pogodi, neizljeiv je. Tko uje za te,
pljeskat e rukama nad tobom, jer koga nije stizala jednako zloa tvoja?!
1680
Habakuk
Habakuk, glava 1
1
Presuda, koju je prorok Habakuk primio u vienju.
2
Dokle u ve, Gospode, vapiti za spasenjem, a ti ne uje. Ja ti viem: "Nasilje!" A
ti ne pomae.
3
Zato puta da gledam zlo, i zato gleda tlaenje? Razor, nasilje imam pred oima,
svaa plane, nesloga nastane.
4
Zato dolazi zakon izvan snage, pravda ne izlazi nikada na dan; jer bezbonik hvata u
mreu pravednika, zato sud izlazi naopako.
5
Gledajte na narode! Pogledajte, udite se, jest, udite se, jer jedan ini djelo u vae
dane. Nikada ne biste vjerovali, kad bi vam se pripovijedalo.
6
Jer evo, ja u podignuti Kaldejce, narod ljut, okretan, koji prolazi irom zemlje, da
osvoji naselja, to nijesu njegova.
7
Straan je i strahovit; on poznaje samo svoje pravo i svoj zakon.
8
Bri su mu konji od risova, ei od vukova uvee. Konjanici njegovi doletjet e,
konjanici njegovi dolaze izdaleka. Doletjet e kao orao, kad hrli na lov.
9
Svi idu za nasiljem. Lice im je kao vjetar istonjak. Pokupit e roblje kao pijesak.
10
Ruga se kraljevima, smije se knezovima. Nasmije se svakoj tvravi. Naspe nasip i
zauzme ga.
11
Tada zaumi kao vjetar i ode dalje s opainom. Njemu je snaga kao bog njegov
postala.
12
Nijesi li ti, Gospode, odvijeka Bog moj, Svetac moj, Mi neemo umrijeti. Gospode,
ti si ga odredio samo za sud! Hridino, ti si ga postavila za kaznu!
1681
13
Odve su iste oi tvoje, da gleda zlo; ne moe gledati nepravde. Zato gleda
bezbonika i uti, kad zao prodire bolje.
14
Uinio si ljude kao ribe u moru, kao crve, to nemaju gospodara.
15
Izvlai ih sve udicom, hvata ih u mreu i zgre ih u predu svoju, zato se veseli i
raduje.
16
Zato rtvuje svojoj mrei, kadi svojoj prei, jer svoj pretili plijen duguje njima,
svoju izabranu hranu.
17
Ima li on zato jednako ispranjivati svoju mreu, da ubijaju narode nemilice?
Habakuk, glava 2
1
Stupit u na strau svoju, postavit u se na kulu, da motrim i vidim to mi on kae,
to odgovara na tubu moju.
2
I Gospod mi dade ovo za odgovor: "Napii vienje i iznesi ga na ploe, da se moe
lako itati!
3
Jer vienje izostaje jo do odreenog vremena, ali navaljuje prema kraju i ne vara.
Ako i oklijeva, ipak ga ekaj: Ono dolazi posve sigurno; nee izostati!
4
Gle, nadut, nije iskrena njegova dua u njemu, pravednik ipak ostaje na ivotu
svojom vjerom.
5
Ali pijanca zaludi vino. Tako je s ovjekom oholim. On nema opstanka. iroko kao
podzemni svijet otvara on svoje eljusti. Nezasitan je kao smrt. Grabi sebi sve narode,
skuplja oko sebe sva plemena.
6
Ali nee li mu svi oni zapjevati podsmjenicu, podrugljivu pjesmu, zagonetan govor
i rei: "Teko onome, koji zgre, to nije njegovo! Dokle e jo? Koji trpa na se
zaplijenjeno dobro!
7
Nee li najedanput vjerovnici tvoji ustati, muitelji se tvoji probuditi? Tada e
postati njima plijen.
8
Mnoge si narode oplijenio: Tako e tebe oplijeniti ostatak svih naroda za krv na
ljudima i za zloine na zemlji, na gradu i na svima stanovnicima njegovim.
1682
9
Teko onome, koji ini zao dobitak za kuu svoju, da gradi gnijezdo svoje u visini,
da se spasi od napadaja nesree!
10
Osnova je tvoja donijela sramotu na kuu tvoju. Mnoge si narode unitio, samoga si
sebe zapleo u grijeh.
11
Jer e kamen iz zida vikati, i greda e iz drveta odgovor dati.
12
Teko onome, koji gradi grad krvlju i osniva tvravu nepravdom!
13
Ne dolazi li ovo od Gospoda nad vojskama: Narodi se mue za oganj, ljudi se trude
ni za to.
14
Jer e se zemlja napuniti spoznajom slave Gospodnje, kao to vode pokrivaju dno
morsko.
15
Teko onome, koji poji blinjega svojega, a mijea unutra otrov, i opoji ga, da gleda
golotinju njegovu!
16
Nasitio si se sramote mjesto asti. Sada pij i ti, da tetura! Sada dolazi k tebi aa u
desnici Gospodnjoj, i na tvoju ast dolazi sramota.
17
Jer e te pokriti zloin na Libanonu, unitenje ivotinja stavlja te u tjeskobu za krv
na ljudima i za zloin na zemlji, na gradu i na svima stanovnicima njegovim,
18
to koristi rezan lik, da ga je izrezao umjetnik njegov to liven lik, prilika lai, da
se umjetnik tvrdo uzda svoje djelo, tako da gradi nijeme idole?
19
Teko onome, koji govori komadu drveta: "Preni se," i nijemome kamenu:
"Probudi se!"
20
A Gospod stanuje u svetome hramu svojemu. Pred njim neka zamukne cijeli svijet!
Habakuk, glava 3
1
Molitva proroka Habakuka. Po nainu "igionot".
2
Gospode, uo sam glas tvoj. Strah me hvata. Gospode, djelo svoje izvedi ga usred
godina! Objavi ga usred godina! Ipak se u gnjevu sjeti milosra!
1683
3
Bog dolazi od Temana, Svetac s gore! Parana. Velianstvo njegovo pokriva nebesa.
Hvale njegove puna je zemlja.
4
Sjaj je njegov kao svjetlost sunca: "zrake su mu po strani, tu se krije mo njegova.
5
Pred njim ide kuga, korake njegove slijedi pomor.
6
Kad se pojavi, izmjeri zemlju, kad pogleda, uini da zadru narodi. Vjene gore
rasprsnu se. Pradavni humovi slegnu se. To su putovi njegovi od vjenosti.
7
atore Kuana vidim u nevolji. atorske zavjese Midjana dru.
8
Je li proti rijekama planuo Gospod, je li pada na vode gnjev tvoj? Ide li proti moru
jarost tvoja, kada jezdi net konjima svojim, na pobijenim kolima svojim?
9
Podie luk svoj, zakletve, ibe rijei svoje. Razdire zemlju, da provale rijeke.
10
Vide te gore i tresu se. Povodanj navaljuje. Bezdana puta da zatutnji tutanj njezin,
u vis podie ruke svoje.
11
U atoru svome ostaju sunce i mjesec kod iskrenja strijela tvojih, kod sijevanja
blistavih koplja tvojih.
12
Koraa u gnjevu po zemlji, u jarosti gazi narode.
13
Izlazi da pomogne narodu svojemu, da spasi pomazanika svojega. Razbija
sljeme kui bezbonikovoj, otkriva temelj do u dno.
14
Njihovim kopljima probija glavu njegovih ratnika, koji navaljuju, da me smrskaju,
koji podiu radosnu viku, kao da bi htjeli prodrijeti siromaha u potaji.
15
Sa svojim konjima gazi more, gomilu mnogih voda.
16
uo sam to; tada je uzdrhtalo tijelo moje. Na taj glas zadrhtale su usne moje.
Truhle su postale kosti moje, koljena su moja klecala, kako da bih ekao dan tjeskobe,
kad uzae narod, to nas napada.
17
Jer smokva ne donosi vie ploda. Nema roda na lozi vinovoj. Ljetina je masline
loa. Njiva ne daje hrane. Ovaca nema u torovima. Goveda nema u talama.
1684
18
Ali u se ja radovati u Gospodu, veselit u se u Bogu spasenja svojega
19
Svemogui Gospod meni je snaga. On mi daje noge kao u koute. On mi daje da
hodim po visinama svojim. Zborovoi. Na ianim glazbalima.
1685
Sefanija
Sefanija, glava 1
1
Rije Gospodnja, koja doe Sefaniji, sinu Kuija, sina Gedalije, sina Amarije, sina
Ezekijina, u dane Josije, sina Amonova, kralja Judina.
2
"Sve u pograbiti sa zemlje! govori Gospod.
3
Pograbit u ljude i stoku, pograbit u ptice nebeske i ribe morske, povod spoticanja
zajedno s bezbonicima. Istrijebit u ovjeka s lica zemlje!" govori Gospod.
4
"Zamahnut u rukom svojom proti Judi, proti svim stanovnicima Jerusalema.
Istrijebit u iz mjesta ovoga ostatak baalov i ime idolskih slubenika zajedno sa
sveenicima.
5
S onima, koji se na krovovima klanjaju vojsci nebeskoj, i one, koji se klanjaju
Gospodu i kunu se njim, ali se ujedno kunu Milkomom.
6
I one, koji su otpali od Gospoda i ne trae Gospoda i ne mare, za njega."
7
Tiho pred Gospodom, Svemoguim! Jer je blizu dan Gospodnji, jer je Gospod
prigotovio rtvu, posvetio goste svoje.
8
U dan rtve Gospodnje dogodit e se: "Pohodit u knezove i sinove kraljeve i sve,
koji nose tuinsko odijelo.
9
Pohodit u u onaj dan se, koji skau preko praga, koji pune kuu gospodara svojega
nasiljem i prijevarom.
10
U onaj e dan, veli Gospod, odjeknuti vika od ribljih vrata, jauk od novoga grada i
silno jadikovanje s humova.
11
Jauite samo, stanovnici Maktea, jer e se sav narod trgovaki unititi; svi e se
mjerioci novaca istrijebiti.
1686
12
U ono e se vrijeme dogoditi, da u ja pretraiti Jerusalem sa svjetionicama i
pohoditi ljude, koji bezbrino sjede na drodini svojoj, koji misle: 'Gospod ne ini ni
dobro ni zlo.'
13
Razgrabit e se posjed njihov, opustoit e se kue njihove. Grade kue, ali nee
stanovati u njima; sade vinograde, ali nee piti vina iz njih."
14
Blizu je dan Gospodnji, veliki, blizu je i hiti veoma. uj, dan Gospodnji, gorki;
tada e vikati junaci.
15
Dan jarosti jest taj dan, dan tjeskobe; nevolje, dan pustoenja i zatiranja, dan tame i
mraka, dan oblaka i oblaina,
16
Dan trubljavine i ratne vike na tvrde gradove i na visoka krunita.
17
Tada u ljude prepasti, te e vrludati kao slijepci, jer su sagrijeili proti Gospodu.
Krv e se njihova prosuti kao prah, tjelesa njihova kao gnoj.
18
Ni srebro njihovo ni zlato njihovo nee ih moi spasiti u dan jarosti Gospodnje. U
ognju revnosti njegove sva e se zemlja prodrijeti. Jer unitenje i prijeku propast
spremit e on svima stanovnicima zemaljskim.
Sefanija, glava 2
1
Skupite se! Jest, skupite se, narode, koji se nikada vie ne moe ljubiti! :
2
Prije nego se ispuni odluka kao pljeva proe dan prije nego jo doe na vas
plameni gnjev Gospodnji, prije nego jo doe na vas dan gnjeva Gospodnjega.
3
Traite Gospoda, svi ponizni u zemlji, koji izvrujete zakon njegov! Teite za
pravednou! Nastojte oko poniznosti! Moe biti da naete zaklon na dan gnjeva
Gospodnjega!
4
Jest, Gaza e postati pustinja, i Akelon e opustjeti. Adod e se odagnati u po
bijela lana, Ekron e se iz temelja razruiti.
5
Teko vama, stanovnici krajeva na moru, narode Kreana! Rije Gospodnja dolazi
proti vama: "Kanaane, zemlji Filistejaca! Ja u te zatrti, da ne ostane vie ni jedan
stanovnik."
1687
6
Krajevi na moru bit e panjaci za pastire, torovi za ovce.
7
Tada e ovi krajevi pripasti ostatku kue Judine. Tamo e goniti stada. U kuama e
Akelon lijegati uvee, jer e ih pohoditi Gospod, Bog njihov, i okrenut e sudbinu
njihovu.
8
"uo sam rug Moabov, porugu Amonaca, kojima su ruili moj narod i razmetali se
proti zemlji njegovoj.
9
Zato, tako ja bio iv!" govori Gospod nad vojskama, Bog Izraelov, "Moab e biti
kao Sodoma, sinovi Amonovi kao Gomora: polje kopriva, rudnik soli, pustinja
zauvijek! Ostatak naroda mojega oplijenit e ih. Preostatak naroda mojega posjedovat
e ih."
10
To e biti dio njihov za oholost njihovu, jer su ruili i razmetali se proti narodu
Gospoda nad vojskama.
11
Straan e im biti Gospod; jer e istrijebiti sve bogove zemaljske. Tada e se
klanjati njemu svi otoci naroda, svaki iz svojega mjesta.
12
"I vi, Kuiti, bit ete probodeni maem mojim."
13
Ruku svoju pruit e proti sjeveru i unitit e Asirsku. Ninivu e opustiti, da bude
suha kao pustinja.
14
U njoj e leati stada, mnoge ivotinje svakojake. aplje i pelikani e stanovati na
jabukama stupova. Sova e kreati u prozornim upljinama. Gavran e sjediti na pragu,
jer e se poskidati cedrovina.
15
To je buni grad, koji je stanovao u sigurnosti, koji je mislio: "Ja sam, i drugo je
sve nita." Kako je on postao pustinjom, brlogom zvjeradi! Tko proe pokraj njega,
zvidat e mu i mahati rukom svojom.
Sefanija, glava 3
1
Teko gradu upornom okaljanom nasilnom!
2
On ne slua opomene, ne prima nauke. Ne uzda se u Gospoda, ne pristupa k Bogu
svojemu.
1688
3
Knezovi su njegovi u njemu lavovi to riu. Suci su njegovi vuci uvee, koji do jutra
ne o stavljaju nita.
4
Proroci su njegovi nepouzdani, varalice. Sveenici njegovi skvrne svetite,
povreuju zakon.
5
Prevladan je u sredini njegovoj Gospod, ne ini nepravde. Svako jutro izvruje sud
svoj. Ne izostaje kao bijeli dan; ali bezbonik ne zna za stid.
6
"Istrijebio sam narode, tvrave su njihove opustoene. Ulice sam njihove poharao, te
nitko vie ne ide po njima. Gradove sam njihove razorio, te nikoga nema u njima,
nitko tu ne stoji.
7
Mislio sam: 'Sad e me se pobojati, primit e nauku. Tada m se nee zatrti stan,
nakon svega, to, am odredio za njega. Ali oni samo jo revniji bili u tom, da rade
pogubno u svim djelima svojim.
8
"Zato ekajte me", govori Gospod, "do dana, kad u se podignuti kao svjedok; jer
odluka moja da skupim narode, da pokupim kraljevstva, da izlijem na njih jarost
svoju, sav estoki gnjev svoj, jer e u ognju revnosti moje biti prodrta sva zemlja.
9
Tada u pribaviti iste usne narodima, da svi zazivaju ime Gospodnje i slue mu
jednoduno.
10
S one strane rijeka od Kua donijet e darove poklonici moji, razasuta zajednica
moja.
11
U onaj se dan ne treba vie stidjeti nijemoga svojih djela, kojima si grijeio proti
meni. Jer onda u kloniti iz tvoje sredine obijesne zlikovce tvoje. Ti se nee vie
veliati na svetoj gori mojoj.
12
Ostavit u jo u sredini tvojoj narod, ponizan i malen, to e traiti utoite u imenu
Gospodnjem.
13
Ostatak Izraelov nee vie initi nepravde, nee vie govoriti lai. Nee se vie nai
u ustima njihovim jezik prijevaran; jer e oni pasti i leati, a da ih nitko ne uplai.
14
Klikuj, keri sionska! Vi od Izraela, klikujte! Raduj se i veseli se iz svega srca,
keri jerusalemska!
1689
15
. Uklonio je Gospod sud tvoj, maknuo je s puta neprijatelje tvoje. Kralj Izraelov
Gospod u sredini je tvojoj. Nee od sada vie kuati nesreu.
16
U onaj e se dan rei Jerusalemu: "Sione, ne boj se! Nemoj da ti klonu ruke!
17
Gospod, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, junak pomonik. On se raduje tebi pun
veselja. On obnavlja ljubav svoju. On klie nad tobom pun radosti.
18
Koji tuguju daleko od sveanoga sastanka, skupit u ih; od tebe vuku lozu, na
kojima je sada sramota,
19
Gle, ustat u u ono vrijeme proti svima tlaiteljima tvojim, pomoi u hromu,
skupit u to je razasuto i pribavit u im slavu i ast u svim zemljama, u kojima ih
sada preziru.
20
U ono vrijeme dovest u vas kui, u vrijeme naime, kada vas skupim, jer u vam
pribaviti ast i slavu kod svih naroda na zemlji, kad okrenem sudbinu vau pred vaim
oima, govori Gospod.
1690
Hagaj
Hagaj, glava 1
1
U drugoj godini kralja Darija, u estom mjesecu, prvi dan toga mjeseca doe rije
Gospodnja preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu ealtielovu, namjesniku Judinu, i
velikom sveeniku Joui, sinu Josadakovu na ovaj nain:
2
"Ovako veli Gospod nad vojskama: Taj narod govori: 'Jo nije vrijeme, da se gradi
hram Gospodnji'."
3
Zato doe rije Gospodnja preko proroka Hagaja na ovaj nain:
4
"Je li vama samima vrijeme, da stanujete l kuama poploanim svojim, dok ovaj
hram lei u ruevinama?"
5
A sada ovako veli Gospod nad vojskama: "Pazite na to, kako je bilo vama do sada!
6
Sijali ste mnogo, a uvozili malo, jeli ste, a nijeste se nasitili, pili ste, a nijeste ei
utiali, odijevali ste se, a nijeste se ugrijali, i tko je radio za plau, skupljao je plau u
prodrtu torbu."
7
Ovako veli Gospod lad vojskama: pazite na to, kako je bilo vama do sada!
8
Popnite se na goru, donesite drva i gradite hram, da mi to bude milo, i da se
pokaem u slavi, veli Gospod.
9
"Bili ste mnogo preduzeli, a bilo je malo od toga; i to ste unijeli u kuu, to sam ja
razpuhao. A zato?" veli Gospod nad vojskama. "Zbog hrama mojega, jer lei u
ruevinama, dok je svaki od vas zaposlen za svoju vlastitu kuu.
10
Zato je nebo uskratilo rosu nad vama, i zemlja vam je uskratila svoj rod.
11
Dozvao sam suu na zemlju i na gore, na ito, na vino i na ulje i na sve, to je
raala zemlja, i na ljude i na stoku i na sve to su bile izradile ruke."
1691
12
Tada je posluao Zerubabel, sin ealtielov, i veliki sveenik Joua, sin Josadakov, i
sav ostatak naroda glas Gospoda, Boga svojega, i rijei proroka Hagaja, kojega im je
bio poslao Gospod, Bog njihov, i narod se je pobojao Gospoda.
13
Hagaj, poslanik Gospodnji, po nalogu Gospodnjem ovako je govorio narodu: "Ja
sam s vama!" govori Gospod.
14
I Gospod je probudio revnost Zerubabela, sina ealtielova, namjesnika Judina, i
revnost velikog sveenika Joue, sina Josadakova, i revnost svega naroda, to je jo
bio preostao, tako da su doli i prihvatili se rada na hramu Gospoda nad vojskama,
Boga svojega.
15
Bilo je to dvadeset etvrtoga dana estoga mjeseca u drugoj godini kralja Darija.
Hagaj, glava 2
1
Dvadeset prvi dan sedmoga mjeseca doe rije Gospodnja preko proroka Hagaja
ovako na ovaj nain:
2
"Kai Zerubabelu, sinu ealtielovu, namjesniku Judinu, i velikom sveeniku Joui,
sinu Josadakovu, i ostatku naroda ovako:
3
'Tko je meu vama jo na ivotu, koji je vidio ova; hram u prijanjoj slavi njegovoj!
A kakav vi sada vidite? Nije li prema onom kao nita u vaim oima?
4
Ali sad budi utjeen, Zerubabel! govori Gospod. Budi utjeen, Joua, sine
Josadakov, veliki sveenie! Budi utjeen, sav narode u zemlji! govori Gospod.
Radite, jer sam ja s vama!' govori Gospod nad vojskama.
5
Obeanje, to sam vam ga dao kod izlaska vaega iz Egipta, i duh moj stajat e
meu vama; ne bojte se!
6
Jer ovako veli Gospod nad vojskama: 'Samo jo malo vremena, i ja u tada potresti
nebo i zemlju, more i tvrdo tlo,
7
I sve u narode pokrenuti. Tada e doi od svih naroda udeni, i napunit u ovaj
hram slavom, veli Gospod nad vojskama.
8
Moje je srebro i moje je zlato, govori Gospod nad vojskama.
1692
9
'Budua slava ovoga hrama bit e vea, nego to je bila prijanjega, veli Gospod nad
vojskama, i na ovom u mjestu udijeliti mir, govori Gospod nad vojskama."
10
Dvadeset etvrti dan devetoga mjeseca u drugoj godini Darija doe rije Gospodnja
proroku Hagaju na ovaj nain:
11
"Ovako veli Gospod nad vojskama: 'Moli sveenike za obavijest o slijedeem
sluaju:
12
Ako tko nosi sveto meso u skutu haljine svoje i skutom svojim dotakne se kruha,
kuhanja, vina, ulja ili kojega inae jela, postane li tada to stim sveto?'" Tada
odgovorie sveenici: "Ne".
13
Hagaj upita: "Ako li se tko neist od mrtvaca dotakne svega toga, postane li tada to
neisto?" Tada odgovorie sveenici: "Jest".
14
I ree Hagaj: "Tako je s tim ljudima i s tim narodom u mojim oima", govori
Gospod, "tako je sa svim radom ruku njihovih i s onim, to mi tamo prinose kao
rtvu: neisto je."
15
A sada pomislite od ovoga dana natrag, prije nego se je poloio kamen na kamen u
hramu Gospodnjem!
16
Prije nego je to bilo, dolo se je do jedne gomile ita od dvadeset vagana, a bilo je
samo deset. Dolo se je do jedne kace, da se iz nje izgrabi pedeset vjedara, a bilo je
samo dvadeset.
17
Suom, medljikom, tuom udario sam vam sav rad ruku vaih, ali se vi nijeste
obratili k me ni", govori Gospod.
18
"Pomislite samo od ovoga dana natrag, od dana dvadeset etvrtoga mjeseca
devetoga, od dana, kad se je bio postavio temeljni kamen za hram Gospodnji!
Pomislite na to!
19
Je li sjeme jo uvijek u itnici? Ne rodi li jo jednako vinova loza, smokva, ipak i
maslina? Od ovoga u dana blagosloviti."
20
Tada doe rije Gospodnja po drugi put Hagaju dvadeset etvrtoga dana u mjesecu
na ovaj nain:
1693
21
Kai Zerubabelu, namjesniku Judinu, ovako: 'Ja u potresti nebo i zemlju,
22
Poruit u prijestolja kraljevska i satrt u mo kraljevstvima naroda. Prevalit u
ratna kola zajedno s onima, koji se voze u njima. Popadat e konji i konjanici, svaki
od maa ovjeka drugoga.
23
U onaj dan, govori Gospod nad vojskama, uzet u tebe, Zerubabele, sine ealtielov,
slugo moj, govori Gospod, i uinit u te prstenom peatnim, jer sam tebe izabrao,
govori Gospod nad vojskama."
1694
Zaharija
Zaharija, glava 1
1
Osmoga mjeseca, u drugoj godini Darija, doe rije Gospodnja proroku Zahariji,
sinu Berekije, sina Idova, ovako govorei:
2
"estoko se je bio Gospod razgnjevio na oce vae.
3
Sada im reci: 'Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se k meni', govori Gospod
nad vojskama, 'i ja u se opet vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama!
4
Ne budite kao oci vai, kojima su vikali prijanji proroci: "Ovako veli Gospod nad
vojskama: Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela svojih! Ali nijesu posluali i
nijesu pazili na me', govori Gospod.
5
'Oci vai gdje su oni sada? I proroci ivu li dovijeka?
6
Ali rijei moje i odluke, to sam ih naloio slugama svojim, prorocima, nijesu li
dostigle oce vae, tako da su se oni obratili i rekli: Kako je bio Gospod nad vojskama
odluio postupati s nama prema putovima naim i po djelima naim, tako je doista, i
postupao s nama?'"
7
Dvadeset etvrti dan jedanaestoga mjeseca, to je mjesec ebat, u drugoj godini
Darija, doe rije Gospodnja proroku Zahariji, sinu Berekije, sina Idova, na ovaj
nain:
8
Imao sam Vienje u noi: Gle, bio ovjek, koji je jahao na konju riu. Stajao je
meu mirtama u dolu, a za njim su bili konji riasti, crni, areni i bijeli.
9
Upitao sam: "Tko su ovi, gospodaru moj?" Aneo, koji je govorio s mnom,
odgovori mi: "Pokazat u ti, tko su oni."
10
Tada ovjek, koji je stajao meu mirtama, odgovori: "To su oni, to ih je poslao
Gospod, da obiu zemlju.
1695
11
A ovi odgovorie anelu Gospodnjemu, koji je stajao meu mirtama: "Obiosmo
zemlju, i gle, sva je zemlja mirna i tiha."
12
Aneo Gospodnji ree: "Gospode nad vojskama, kad e se napokon smilovati
Jerusalemu i gradovima Judinim, na koje se gnjevi ve sedamdeset godina?
13
I Gospod odgovori anelu, koji je govorio s mnom, prijaznim, utjenim rijeima.
14
Tada mi ree aneo, koji je govorio s mnom: "Objavi: 'Ovako veli Gospod nad
vojskama: Gorim od revnosti za Jerusalem, od veliko revnosti za Sion.
15
A gnjevim se gnjevom estokim na narode ohole, koji, kada sam se malo gnjevio,
jo su pomogli na nesreu.
16
Zato ovako veli Gospod: Pun milosra obraam se Jerusalemu: Hram e se moj u
njemu opet sazidati', govori Gospod nad vojskama 'i mjerako ue zategnut e se
preko Jerusalema!'
17
Nadalje objavi: 'Ovako veli Gospod nad vojskama: Na moje e se gradove opet
izliti blagoslovi. Gospod e se opet smilovati Sionu i opet e izabrati Jerusalem.'"
18
Opet sam podigao oi svoje i gledao. Gle, bila su tu etiri roga.
19
Upitao sam anela, koji je govorio s mnom: "Tko su ovi?" Odgovori mi: "To su
rogovi, to su razasuli Judu, Izraela Jerusalem."
20
Tada mi dade Gospod da vidim etiri kovaa.
21
Upitao sam: "emu su doli ovi?" Odgovori mi: "Ono su rogovi, to su razasuli
Judu, tako da ni jedan ovjek nije podigao glave svoje. Sada su doli ovi, da ih uplae
i da odbiju rogove narodima, koji su podigli rog proti zemlji Judinoj, da je razaspu."
Zaharija, glava 2
1
Opet sam podigao oi svoje i gledao. Gle, bio je tu ovjek, u ijoj je ruci bilo
mjerako ue.
2
Upitao sam: "Kamo ide?" Odgovori mi: "Hou da izmjerim Jerusalem i da vidim,
kolika mu je irina i kolika mu je duina."
1696
3
I gle, aneo, koji je govorio s mnom, izae, i drugi aneo doe mu u susret.
4
Ovaj mu ree: "Idi brzo i reci mladome tamo ovjeku: 'Jerusalem e se naseliti kao
otvoren grad zbog mnotva ljudi i stoke u njemu.
5
Ja u mu sam', govori Gospod, 'biti zid ognjen unaokolo i u njemu u pokazati slavu
svoju.'"
6
"Ustanite, ustanite! Bjeite iz zemlje sjeverne!" govori Gospod. "Jer sam vas
razasuo u etiri vjetra nebeska", govori Gospod.
7
"Ustani, Sione, koji sjedi kod keri babilonske, spasi se!"
8
Jer ovako veli Gospod nad vojskama: "Za slavom poslao me je k narodima
neznaboakim, koji su vas oplijenili. Jest, tko dirne u vas, dirnuo je u zjenicu oka
mojega.
9
Jer evo, ja u zamahnuti rukom svojom na njih, da postanu plijen slugama svojim."
Tada e spoznati, da me je poslao Gospod nad vojskama.
10
"Raduj se i veseli se, keri sionska, jer evo, ja dolazim i stanovat u u tvojoj
sredini", govori Gospod.
11
"I mnogi e narodi u onaj dan pristati uz Gospoda i pripadat e mojemu narodu, i ja
u stanovati u tvojoj sredini." Tada e spoznati, da me je poslao k tebi Gospod nad
vojskama.
12
I Gospod e zaposjesti Judu kao svoj dio na svetome tlu i opet e izabrati
Jerusalem.
13
Sav svijet neka bude tih pred Gospodom! Jer On ustaje iz svetoga stana svojega.
Zaharija, glava 3
1
Tada mi dade da vidim velikoga sveenika Jouu, kako stoji pred anelom
Gospodnjim, dok je s desne njegove stajao Sotona, da ga optui.
2
Gospod ree Sotoni: "Gospod neka ti naredi utnju, Sotono! Gospod, koji je izabrao
Jerusalem, neka ti naredi utnju! Nije li ovaj glavnja istrgnuta i ognja?
1697
3
A Joua je bio obuen u haljine prljave, kad je stajao pred anelom.
4
Ovaj progovori onima, to su stajali pred njim: "Skinite s njega te prljave haljine!" A
njemu ree: "Evo, oduzimam s tebe krivnju tvoju i oblaim te u sveane haljine!"
5
Onda zapovjedi. Metnite mu i istu kapu na glavu!" Tada mu metnue istu kapu na
glavu i obukoe mu haljine, a aneo je tu stajao.
6
I aneo Gospodnji dade Joui ovo obeanje:
7
"Ovako veli Gospod nad vojskama: 'Ako uzie, mojim putovima i uzdri ustanovu
moju, tada e upravljati hramom mojim l uvati trijemove moje, i dat u ti slobodan
pristup k ovima, to stoje ovdje.
8
uj, Joua, veliki sveenie; ti i drugovi tvoji, to sjede pred tobom, ti su ljudi, koji
imaju znamenje: jer evo, ja u uiniti da doe sluga moj, "mladica".
9
Jer gle, na kamen, koji sam metnuo pred Jouu na taj jedan kamen upravljeno je
sedam oiju na njega u ja urezati crte, govori Gospod nad vojskama, i utamanit u
krivnju one zemlje u jedan dan.
10
U onaj dan, govori Gospod nad vojskama, pozivat ete jedan drugoga pod vinovu
lozu i pod smokvu.
Zaharija, glava 4
1
Tada aneo, koji je govorio s mnom, probudi me opet kao ovjeka, koji se budi oda
sna.
2
Upita me: "to vidi?" Ja odgovorih: "Vidim svijenjak, sav zlata, i gore na njemu
uljanicu. On ima sedam svjetionica, i sedam cijevi ide k svjetionicama, to su na
njemu.
3
. Dvije masline stoje uz njega, jedna s desne strane svijenjaka, a jedna mu lijeve."
4
Upitao sam anela, koji je govorio s mnom: "to znai to, gospodaru moj?"
5
Aneo, koji je govorio s mnom, odgovori mi: "Zar ne zna, to znai to?" Ja
odgovorih: "Ne znam, gospodaru moj!"
1698
6
Tada mi odgovori: "To je rije Gospodnja Zerubabelu: 'Ne vojnom moi, niti silom,
nego duhom mojim', veli Gospod nad vojskama.
7
A tko si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postat e ravnica! On e iznijeti
zaglavni kamen s radosnim poklikom: 'Blago njemu, blago!'"
8
9
"Ruke Zerubabelove postavile su temelj ovome hramu, ruke e ga njegove i dovriti.
Tada e spoznati, da me je Gospod nad vojskama poslao k vama.
10
Jer tko je god prezreo dan malih; poetaka, vidjet e pun radosti zavrni kamen u
ruci Zerubabelovoj. A ovo sedam svjetionica jesu oi Gospodnje, koje prelaze svu
zemlju."
11
Ja ga tada upitah: "to znae one dvije masline s desne i s lijeve strane
svijenjaku?"
12
I jo ga upitah: "to znae one dvije granice maslinove, to su uz cijevi zlatne,
koje dovode odozgo zlatno ulje?"
13
On mi odgovori: "Zar ne zna, to je to?" Ja rekoh: "Ne znam, gospodaru moj!"
14
Tada mi ree: "To su dva pomazanika to kao sluge stoje pred Gospodom sve
zemlje."
Zaharija, glava 5
1
Opet sam podigao oi svoje i gledao, i gle, bio je tu svitak knjige, to leti.
2
Upita me: "to vidi?" Ja odgovorih: "Vidim svitak knjige, to leti, dvadeset lakata
dug i deset lakata irok."
3
On mi ree: "To je prokletstvo, koje izae na svu zemlju, jer svaki kradljivac
istrijebit e se po njemu odavde, i svaki krivokletnk istrijebit e se po njemu odavde.
4
'Ja u ga pustiti', govori Gospod nad vojskama, 'da prodre u kuu kradljivcu i u kuu
onomu, koji se kune krivo mojim imenom, i da mu stoji usred kue i da je uniti
zajedno s drvljem i kamenjem.'"
1699
5
Tada pristupi aneo, koji je govorio s mnom, i ree mi: "Podigni oi svoje i vidi, to
se pomalja!"
6
Ja upitah: "to je to" On odgovori: "To je efa, to se pomalja." Tada ree: "Tako je
velika krivnja njihova u svoj zemlji."
7
I gle, podizao se olovni zaklopac, i jedna je ena sjedila u efi.
8
On ree: "To je bezbonost", i baci je opet natrag u efu, a na otvor pribije onaj
olovni zaklopac.
9
Opet sam podigao oi svoje i gledao. Gle, pojavile se dvije ene, i vjetar je bio u
krilima njihovim imale su naime krila kao u rode . One ponesoe efu izmeu
zemlje i neba.
10
Onda ja upitah anela, koji je govorio s nmom: "Kamo nose tu efu?"
11
On mi odgovori: "Hoe da sagrade eni kuu u zemlji inearu, kad se napravi,
postavit e je tamo na svoje mjesto."
Zaharija, glava 6
1
Opet sam podigao oi svoje i gledao. Gle, pojavila se etvera ratna kola izmeu
dvije gore, a gore su bile od mjedi.
2
U prvim su kolima bili konji rii, u drugim konji crni,
3
U treim u konji bijeli, a u etvrtim kolima konji areni, jaki.
4
Upitao sam anela, koji je govorio s mnom: "Tko su to, gospodaru u moj?"
5
Aneo mi odgovori: "Ovi izlaze u etiri smjera neba, izakako su stajali pred
Gospodom sve zemlje.
6
Kola s konjima crnim idu u zemlji sjevernu, i bijeli iza njih dolaze ovamo. Konji
areni idu u zemlju junu.
7
Rii izlaze i hoe da prolaze zemlju." On ree: "Sada idite, i prolazite zemlju!" I oni
poee prolaziti zemlju.
1700
8
Tada mi on doviknu ovo: "Vidi, koji idu u zemlju sjevernu, naseljavaju duh moj u
zemlji sjevernoj.
9
10
"Uzmi darove prognanika, od Heldaja, od Tobije i od Jedaje idi onaj dan u kuu
Josije, sina Sefanijina, kamo oni dooe iz Babilona!
11
Uzmi dakle srebro i zlato, naini iz toga krunu i metni je na glavu velikom
sveeniku Joui sinu Josadakovu,
12
I reci mu: "'Ovako veli Gospod nad vojskama: Gle, ovjek, "mladica" je ime
njegovo! Pod njim e proklicati, i on e sagraditi hram Gospodnji.
13
Jest, on e sagraditi hram Gospodnji. Velianstvo ga resi. Na svojemu e prijestolju
sjediti i vladati bit e sveenik na svojemu prijestolju, i mir e biti meu obadvjema.
14
A kruna neka ostane u hramu Gospodnjem u ast Heldaju, Tobiji i Jedaji i za
spomen gostoljubivosti sina Sefanijina!
15
Koji stanuju u daljini, doi e i gradit e na hramu Gospodnjem, i spoznat ete, da
me je Gospod nad vojskama poslao k vama. To e se dogoditi, ako posluate glas
Gospoda, Boga svojega."
Zaharija, glava 7
1
U etvrtoj godini kralja Darija doe rije Gospodnja Zahariji, etvrtoga dana
devetog mjeseca, u mjesecu Kisleva.
2
Tada je naime Betel bio poslao arezera i RegemMeleka sa svojim ljudima, da
umilostive Gospoda
3
I da sveenicima, koji su pripadali hramu Gospoda nad vojskama, i prorocima
uprave ovo pitanje: "Moramo li u petom mjesecu drati dan alosti s postom, kako
smo to inili ve toliko godina?
4
Tada mi doe rije Gospoda nad vojskama:
5
"Objavi svemu narodu zemaljskom i sveenicima: 'Kad ste postili i tugovali u petom
i u sedmom mjesecu ve sedamdeset godina, je li ste moda postili za me?
1701
6
I kad jedete i pijete, nijeste li tada vi, koji jedete i pijete?"
7
Nijesu li to rijei, to ih je Gospod dao propovijedati preko prijanjih proroka, kad je
jo Jerusalem bio naseljen i u miru bio zajedno sa svim gradovima naokolo, i kad su
jo bile naseljene juna zemlja i nizina?
8
I rije Gospodnja doe Zahariji:
9
"Ovako govori Gospod nad vojskama: Vrite sud pravedno i iskazujte jedan
drugome ljubav i milosre!
10
Ne pritiskujte udovica i sirota, stranaca i siromaha i ne ne mislite nita zlo jedan
drugome u srcu svom!"
11
Ali nijesu htjeli sluati, bili su tvrdovrati i zatisnuli su ui svoje, da ne uju.
12
Uinili su srce svoje tvrdo kao kremen, da na uju naputaka i pouka, koje im je bio
naloio Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka prijanjih. I tako doe
silan sud gnjeva od Gospoda nad vojskama.
13
Kao to oni nijesu Sluali, kad ih je on zvao, "isto tako", govori Gospod nad
vojskama, "zvat, e oni a da ih ja ne uzasluam.
14
I tako sam ih razasuo meu sve narode, kojih prije nijesu poznavali. Iza njihova
odlaska zemlja je bila opustoena, tako da vie nitko nije hodio u njoj. Tako su krasnu
zemlji pretvorili u pusto.
Zaharija, glava 8
1
Tada doe rije Gospoda nad vojskama ovako govorei:
2
"Ovako veli Gospod nad vojskama: Revnujem za Sion arkom revnou i raspaljen
sam zbog njega estokim gnjevom."
3
"Ovako veli Gospod: Vraam se natrag na Sion i opet u stanovati u Jerusalemu, i
Jerusalem e se zvati Grad vjernosti i gora Gospoda nad vojskama 'Sveta gola'."
4
"Ovako veli Gospod nad vojskama: Opet e starci i starice sjediti po ulicama
jerusalemskim; svatko ima svoj tap u ruci zbog punine dana ivota.
1702
5
I ulice gradske bit e opet pune ne djeaka i djevojaka, to e se igrati po ulicama.
6
"Ovako veli Gospod nad vojskama: Ako se to, to e se dogoditi u one dane, ini
udno ostatku toga naroda, zar da to bude udno i u mojim oima? govori Gospod nad
vojskama.
7
"Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo, ja oslobaam narod svoj iz zemlje istoka
sunca i iz zemlje njegova zapada
8
I dovodim ih kui. Oni e opet stanovati u Jerusalemu i bit e moj narod, i ja u biti
njihov Bog u vjernosti i pravednosti."
9
"Ovako veli Gospod nad vojskama: Ohrabrite se, koji sluate u ove dane ova
obeanja iz usta proroka, naime u dan, kad se poloio temelj gradnji kue Gospoda
nad vojskama, hrama!
10
Jer prije ovih dana nije bilo plae za rad ljudi ni plae za ivine. Tko je izlazio i
ulazio, nije bio siguran od neprijatelja: zavadio sam sve ljude meu se.
11
A sada neu vie biti kao u prijanje dane ostatku toga naroda, govori Gospod nad
vojskama.
12
Nego e usjev biti siguran. Vinova e loza nositi plod svoj, i zemlja e raati rod
svoj. Nebo e davati rosu svoju, i sve u to pridijeliti ostatku toga naroda.
13
l kao to ste prije bili kletva meu narodima, kuo Judina i kuo Izraelova, tako u
vam sada pribaviti spasenje, da budete blagoslov. Ne bojte se, ohrabrite se!
14
Jer ovako veli Gospod nad vojskama "Kao to sam bio namislio da vam uinim zlo,
kad su me hili razgnjevili oci vai," govori Gospod nad vojskama, "i nijesam to
poalio.
15
Isto sam tako sad u ove dane namislio da iskaem dobro Jerusalemu i kui Judinoj.
Ne bojte se!
16
Ovo je, to imate initi: govorite jedan drugome istinu! Sudite na vratima na svojim
vjerno i mirno!
17
Nitko neka ne misli proti drugome zlo u srcu svojemu! Ne ljubite krive zakletve, jer
na sve to mrzim govori Gospod.
1703
18
Doe mi rije Gospoda nad vojskama:
19
"Ovako veli Gospod nad vojskama: Post u etvrtom, petom, sedmom i desetom
mjesecu neka se za kuu Judinu obrati u radost i veselje i u svetkovine vesele! Samo
morate ljubiti i istinu i mir."
20
"Ovako veli Gospod nad vojskama. Jedanput e dolaziti narodi i stanovnici mnogih
gradova.
21
Stanovnici jedinoga grada dolazit e k onima drugoga i govorit e: 'Ii emo tamo
da umilostivimo Gospoda i da traimo Gospoda nad vojskama! I ja u poi.'
22
"Mnogobrojni narodi i mnoga plemena doi e da trae Gospoda nad vojskama i da
umilostive Gospoda."
23
"Ovako veli Gospod nad vojskama: U one e dane deset ljudi od svih jezika
neznaboakih naroda uhvatiti jednoga Judejca za skut i rei: "'Hoemo da idemo s
vama; jer smo uli, da je Bog s vama.'"
Zaharija, glava 9
1
Presuda. Rije Gospodnja doe na zemlju Hadrak i spusti se na Damask. Jer Gospod
ima oko na ljude, na sva plemena Izraelova,
2
I na Hamat, to im je na mei, na Tir i Sidon, jer su veoma mudri.
3
Tir je sebi sagradio bedem i nagomilao srebra kao praha i zlata kao po putu blata.
4
Gle, Svemogui osvojit e ga i bedem njegov sruiti u more. On sam izgorjet e
ognjem.
5
Akelon gleda i dre, i Gaza strepi jako, Ekron isto tako; jer ga osramoti nadanje
njegovo. Kralj mora uzmaknuti iz gaze. U Akelonu ne stanuje vie nitko.
6
Smjesa ljudi naseli se u Adodu. "Slomit u ponos Filistejaca.
7
Uzet u mu krv njegovu iz usta, gad njegov iz zuba njegovih. Ali e i od njih ostati
jedan ostatak Bogu naemu i bit e kao Jedna porodica u Judi, i Ekron e vrijediti kao
Jebuseji.
1704
8
Tada u opkoliti kuu svoju za obranu proti vojsci, proti svima, to dolaze i odlaze.
Nee vie dolaziti na njih nastojnik; jer u sad ja nastojati svojim oima."
9
Raduj se glasno, keri sionska! Klii, keri jerusalemska! Evo, kralj tvoj dolazi k
tebi, pravedan i kao spasitelj, pun poniznosti. Jae na magarcu, na magaretu, mladetu
magariinu.
10
"Iz Efraima uklonit u bojna kola, i konja iz Jerusalema. Bit e uniteni i lukovi
ubojiti." Jer e on navijestiti mir narodima. Vlast e njegova dosezati od mora do
mora, od Eufrata do krajeva zemlje.
11
Zbog krvnoga zavjetu, to sam ga sklopio s tobom, oslobodit u sunje tvoje iz
jame bezvodne.
12
Vratite se k tvravi, sunji puni nadanja! Jo ti danas javljam: "Vratit u ti
dvojinom.
13
Jer zapinjem sebi Judu kao luk, punim ga Efraimom i vitlam sinove tvoje, Sione, na
sinove tvoje, Javane, i uinit u te maem junakim."
14
Tada e se Gospod pokazati nad njima. Strijela e njegova izai kao munja.
Svemogui Gospod zatrubit e u trubu i doumit e u vihorima Temana.
15
Gospod nad vojskama zaklanjat e ih. Oni e derati prakare gazit e ih, pit e krv
njihovu kao vino, bit e toga puni kao zdjele rtvene, kao uglovi rtvenika.
16
I Gospod, Bog njihov, udijelit e im u onaj dan pobjedu kao stadu svojega naroda.
Oni su kao kamenovi u zlatnom vijencu na elu, to blistaju nad zemljom njegovom.
17
Jer kako je to sjajno, kako lijepo! Od ita e rasti momci, od vina e nicati
djevojke.
Zaharija, glava 10
1
Molite Gospoda, za dad u vrijeme kasnoga dada, jer Gospod tvori oblake i daje im
dad za svaku bilinu na polju.
2
Jer idoli govore samo la. Vrai gledaju samo varku. Objavljuju nitave sne, daju
vjetrenu utjehu. Zato moraju otii kao stado, sada su u nevolji, jer ih ne pase nitko.
1705
3
"Gnjev se moj raspalio na pastire. Pohaam jarce predhodnjake, jer Gospod nad
vojskama pohaa stado svoje i kuu Judinu i uini ih sebi u ratu sjajnim konjem.
4
Od njega je ugao, od njega kolje atorsko, od njega luk ubojiti, od njega su sve
vojskovoe.
5
Oni e biti kao junaci, to gaze neprijatelja u boju kao blato po ulicama. Oni se bore;
jer je Gospod s njima. Osramotit e se jaha i konj.
6
Uinit u jakom kuu Judinu. Dat u pomo kui Josipovoj. Dovest u ih natrag i
smilovat u se njima, i bit e mi, kao da ih nijesam nikada odbacio, jer sam ja
Gospod, Bog njihov, i usliit u ih,
7
Oni od Efraima bit e kao junaci, i kao od vina bit e im srce veselo. Djeca njihova
radosno e to vidjeti. Srce e im se radovati u Gospodu.
8
Domamit u ih i skupit u ih; jer hou da ih izbavim. Oni e postati tako
mnogobrojni, kao to su bili prije.
9
Ja sam ih razasuo meu narode, ali e se u dalekoj zemlji spomenuti mene. Oni e
ostati na ivotu sa sinovima svojim i onda e se vratiti natrag.
10
Dovest u ih natrag iz zemlje Egipta, skupit u ih iz Asirije i dovest u ih u zemlju
Gilead i na Libanon. Nee biti dosta mjesta za njih.
11
On e ii preko mora iz Egipta. Razbit e vale u moru, sve e dubine Nilu
presahnuti. Slomit e se ponos Asirije. ezlo e se Egiptu oduzeti.
12
Ojait u ih u Gospodu: oni e hoditi u ime njegovo", govori Gospod.
Zaharija, glava 11
1
Otvori, Libanone, vrata svoja, da ti oganj prodre cedre!
2
Jaui, emprese, jer padoe cedri, jer su krasna stabla opustoena! Jauite, hrastovi
baanskl, jer je sruena najgua uma!
3
uj, jauk pastira, jer je opustoena sjajna paa njihova! uj, rika lavova, jer je
opustoen jordanski krasni gutik!
1706
4
Ovako veli Gospod, Bog moj: "Pasi ovce koje su odreene za klanje,
5
Koje kolju kupci njihovi, a da ne morali to okajati, a prodavci njihovi govore:
'Neka je blagoslovljen Gospod, ja se obogatih!' i pastiri ih njihovi ne ale!
6
Zato neu vie aliti stanovnika zemaljskih, govori Gospod. "Ne, svakoga u predati
u ruke njegova blinjega i njegova kralja. Oni e potrti zemlju, a ja neu nikoga
izbaviti iz luku njihovih.
7
l tako sam ja pasao ovce, to su bik odreene na klanje za trgovce ovaca, i uzeo sam
sebi dva pastirska tapa. Jedan sam nazvao 'milost', a drugi 'slogu'. Tako sam pasao
ovce,
8
I uklonio sam ona tri pastira za mjesec dana, jer bili su mi dotuili; i ja sam njima
bio mrzak.
9
Tada sam rekao: "Neu vas dulje vie pasti. to hoe da umre, neka umre, to hoe
da zaglavi, neka zaglavi! to ostane, neka deru jedna drugu!
10
Uzeo sam svoj tap milost, i slomio ga, da prelomim savez svoj, to sam ga uinio
sa svim narodima.
11
Kada je bio dokinut u onaj dan, tada spoznae trgovci ovaca, to su pazili na me, da
se je to dogodilo po naputku Gospodnjem.
12
Tada sam im rekao: "Ako vam je drago, dajte mi plau; ako li nije, onda pustite!
Oni mi platie trideset ekela kao plau.
13
Tada mi ree Gospod: "Baci je u hramsku blagajnu, tu sjajnu plau, kojom me
procijenie! I uzeo sam tih trideset ekela i bacio I ih u blagajnu u kui Gospodnjoj.
14
Onda sam slomio drugi tap svoj 'slogu', da tako prelomim savez bratski izmeu
Jude i Izraela.
15
Tada mi ree Gospod: "Uzmi sebi jo jedanput opravu bezumna pastira!
16
Jer evo, ja u podignuti pastira u zemlji, koji ne mari za ono, to hoe da pogine,
koji ne trai to je zalutalo, ne lijei to je skreno, ne njeguje to je zdravo, jede meso
od pretilih i papke im trga!
1707
17
Teko loemu pastiru, koji ostavlja ovce! Suha bolest neka doe na miicu njegovu
i na desno, oko njegovo! Neka usahne miica njegova, neka se ugasi oko njegovo!"
Zaharija, glava 12
1
Presuda. Rije Gospodnja o Izraelu. Govori Gospod, koji je razapeo nebo, osnovao
zemlju i stvorio duh ovjeka u nutrini njegovoj:
2
"Evo, ja u uiniti Jerusalem aom opojnom za sve narode unakolo; a ide se i proti
Judi, kad se spsjeda Jerusalem.
3
U onaj u dan uiniti Jerusalem vrlo tekim kamenom za sve narode. Svi, koji ga
diu, satrt e se, i ako se proti njemu skupljaju svi narodi zemaljski.
4
U onaj u dan", govori Gospod, "uiniti da svi konji budu plaljivi i njihovi jahai
bezumni. Nad kuom u Judinom bdjeti, a udarit u sve konje narodima sljepoom.
5
Tada e knezovi Judini misliti u sebi: 'Snagu nalaze stanovnici Jerusalema u
Gospodu nad vojskama, Bogu svojemu.'
6
U onaj u dan uiniti da knezovi Judini budu kao eravnica u drvlju, kao ognjena
zublja u stogu, derat e zdesna i slijeva sve narode unaokolo. A Jerusalem e i opet
biti nastanjen na svojemu mjestu u Jerusalemu.
7
A najprije e Gospod spasenje dati atorima Judinim, da se ponos kue Davidove i
ponos stanovnika jerusalemskih ne digne nad Judu.
8
U onaj e dan Gospod zatititi stanovnike jerusalemske. Najslabiji meu njima bit
e u onaj dan kao David i kua Davidova kao Bog, kao aneo Gospodnji pred njima.
9
U onaj u dan gledati da unitim svaki narod, koji dolazi proti Jerusalemu.
10
A na kuu Davidovu i na stanovnike jerusalemske izlit u duh milosti i molitve.
Oni e pogledati na mene, kojega su proboli, i tugovat e za njim, kao to se tuguje za
prvoroencem.
11
U onaj e dan biti tunjava velika u Jerusalemu kao tunjava u HadadRimonu u
dolini Megidu.
1708
12
Tada e tugovati zemlja, svaka porodica za se: porodica kue Davidove za se i ene
njihove za se, porodica kue Natanove za se i ene njihove za se,
13
Porodica kue Levijeve za se i ene njihove za se, porodica imejeva za se ene
njihove za se,
14
I sve druge porodice za se, porodica za porodicu, i ene njihove za se.
Zaharija, glava 13
1
U onaj e dan biti stvoren izvor kui Davidovoj i stanovnicima jerusalemskim proti
grijehu i neistoi.
2
"U onaj u dan", govori Gospod nad vojskama, "istrijebiti iz zemlje imena idolima,
tako da se vie ne spominju. I uinit u da ieznu iz zemlje lani proroci i duh
neistoe."
3
Htjedne li tko da izae kao lani prorok, rei e mu roditelji njegovi, otac i mati:
"Nema ti dulje ostati na ivotu; jer si govorio lai u ime Gospodnje." Probost e ga
roditelji njegovi, otac i mati, ako se pojavi kao laan prorok.
4
U onaj e se dan stidjeti lani proroci svojih vienja i proroanstva. Nee se vie
ogrtati u plateve dlakave, da varaju.
5
Svaki e rei "Ja nijesam prorok; ja sam samo ora. Ve u mladosti mojoj ovjek me
je najmio za slugu."
6
Upitaju li ga onda: "Kakve su ti to brazgotine na prsima," odgovara: "Udarili su me
u kui mojih prijatelja."
7
"Mau, probudi se proti pastiru mojemu, proti ovjeku, koji mi je blizu!" govori
Gospod nad vojskama, "Udarit u pastira, da se razbjegnu ovce. Tada u okrenuti
ruku svoju proti malima.
8
U svoj zemlji", govori Gospod, "istrijebit e se i poginut e dvije treine; a ostat e u
njoj jedna treina.
9
Ovu u treinu metnuti u oganj i pretopit u je, kako se pretapa srebro, i oistit u je,
kako se isti zlato. Ona e tada zazvati ime moje, i ja u je usliiti i rei: 'Ovo je moj
narod', a ona e rei: 'Gospod je Bog moj.'"
1709
Zaharija, glava 14
1
Evo za Gospoda dolazi dan, kad e se razdijeliti plijen tvoj u sredini tvojoj.
2
Sve u narode neznaboake skupiti u boj proti Jerusalemu. Grad e se osvojiti,
kue se oplijeniti, enama e se sramota nanijeti. Polovina e grada morati otii u
ropstvo; a ostatak naroda nee se istrijebiti iz grada.
3
Ne, Gospod e se pojaviti i vojevat e na narode neznaboake kao neko, kad se je
borio na dan bitke.
4
Noge e njegove stati u onaj dan na Maslinskoj gori, koja lei istono od
Jerusalema, i Maslinska e se gora raspasti po sredini na istok i zapad u dolinu silnu.
Polovina e gore uzmai na sjever, druga na jug.
5
Tada ete bjeati u dolinu mojih gora; jer e dolina izmeu gora dopirati do Azala,
Bjeat ete, kao to ste neko bjeali od potresa u dane kralja Uzije Judina. Tada e se
pojaviti Gospod, Bog moj, i svi sveti s njim,
6
U onaj dan nee vie biti svijetla, samo studen i mraz.
7
Bit e jedan jedini dan, koji je poznat samo Gospodu, bez izmjene dana i noi; i
uvee bit e svjetlo,
8
U onaj e dan protei iz Jerusalema voda iva jedna polovina u istono, druga
polovina u zapadno more. Tako e biti ljeti i zimi.
9
I Gospod e biti kralj nad svom zemljom. U onaj e dan biti Gospod jedini Bog.
Njegovo e ime jedino ime biti.
10
U nizinu pretvorit e se sva zemlja od Gebe do Rimona s juga Jerusalemu. A ovaj
e nadvisivati i naseliti se na svojemu mjestu od vrata Benjaminovih do mjesta
prijanjih vrata, do vrata na uglu, i od kule Hananelove do tijeska kraljeva.
11
U njemu e se stanovati sigurno. Tada nee vie biti prokletstva, nego e siguran
biti Jerusalem.
12
I ovo e biti kazna, kojom e Gospod udariti sve narode, koji su vojevali na
Jerusalem: On e uiniti da posahne tijelo njihovo, dok jo stoje na nogama svojim.
Oi njihove posahnut e u rupama svojim. Jezik njihov posahnut e u ustima svojim.
1710
13
Silan strah, od Boga poslan, bit e meu njima u onaj dan. Hvatat e jedan ruku
drugoga, ali e se ruka jednoga poginuti proti ruci drugoga.
14
I Juda e vojevati proti Jerusalemu, Bogatstvo svih naroda unaokolo skupit e se:
zlato, srebro i odijelo u vrlo velikoj mnoini.
15
Isti kazneni sud pogodit e i konje, mazge, deve, magarce i sve ivotinje, to budu
u onim taborima, upravo onako kao onaj kazneni sud.
16
Tada e svi, preostali od svih kolikih naroda neznaboakih, koji su ili proti
Jerusalemu, dolaziti od godine do godine da se poklone kralju, Gospodu nad
vojskama, i da svetkuju blagdan sjenica.
17
A tko od plemena zemaljskih ne htjedne dolaziti u Jerusalem da se pokloni kralju,
Gospodu nad vojskama, na njegovu zemlju nee dad padati.
18
I ako narod Egipana ne bi dolazio i ne bi se naao, snai e ga kazna, kojom e
Gospod udariti narode, koji ne bi dolazili da svetkuju blagdan sjenica.
19
To e biti kazna Egiptu i kazna svim narodima, koji ne bi dolazili da svetkuju
blagdan sjenica.
20
U onaj e dan na zvoniima konja stajati natpis: 'Sveto Gospodu!' Kuhinjski lonci
u kui Gospodnjoj bit e tako sveti kao kropionice pred rtvenikom.
21
Svaki kuhinjski lonac u Jerusalemu i u Judi bit e svet Gospodu nad vojskama. Svi,
koji dou da rtvuju, uzimat e ih i kuhat e u njima. I u onaj dan nee vie biti
trgovaca u hramu Gospoda nad vojskama.
1711
Malahija
Malahija, glava 1
1
Presuda. Rije Gospodnja Izraelu preko Malahije.
2
"Ljubim vas", veli Gospod. "A vi pitate: 'Kako nas to ljubi?' Nije li Ezav brat
Jakovu?" govori Gospod. "Ali sam ljubio Jakova
3
I mrzio sam na Ezava. Opustio sam gore njegove. Batinu njegovu predao sam
agaljima pustinjskim.
4
Kada govori Edom: 'Naa je zemlja opustoena, ali emo opet sagraditi ruevine',
ovako veli Gospod nad vojskama: 'Neka oni grade, ali u ja poruiti. Oni e se zvati
"zemlja zloina" i "narod, na koji se gnjevi Gospod dovijeka".
5
Kad oi vae to ugledaju, rei ete: "Velik je Gospod van preko mea Izraelovih.'"
6
"Sin potuje oca i sluga gospodara svojega. Ako sam ja otac, gdje je ast moja? Ako
sam gospodar, gdje je strah od mene?' veli Gospod nad vojskama vama, sveenici,
koji sramotite ime moje. Pitate: 'Kako smo mi to sramotili ime tvoje?'
7
Prinosite neisto jelo na mojemu rtveniku i jo pitate: 'Kako smo te oskvrnili?'
Stim, to mislite: 'Stol je Gospodnji preziran.'
8
Kad donosite slijepo ivine na rtvu, nije li to dosta zlo? Kad prinosite hromo ili
bolesno, nije li to dosta zlo? Prinesi ga namjesniku svojemu, hoe li se on obradovati
tomu i milostivo te primiti?", veli Gospod nad vojskama.
9
"Zato umilostivite Boga, da nas primi milostivo! Iz ruke vae tako mu je davano.
Moe li on tada biti milostiv prema vama?", govori Gospod nad vojskama.
10
"Tko je meu vama, koji bi zatvorio vrata i zapalio oganj na mojemu rtveniku ni
za to? Nijeste mi mili", veli Gospod nad vojskama, "i ne mogu primiti rtve iz vae
ruke.
1712
11
Jer od istoka sunca do zapada njegova veliko e biti ime moje meu narodima, i
posvuda e se rtvovati imenu mojemu i prinosit e se ist prinos, jer e veliko biti
ime moje meu narodima," veli Gospod nad vojskama.
12
"A vi ga skvrnite, kad govorite: 'Stol je Gospodnji oneien, i to dolazi s njega,
prezirno je.'
13
Govorite: Kolika muka!' i raspirujete oganj njegov", govori Gospod nad vojskama.
"Prinosite ugrabljeno ili hromo i bolesno kao rtvu. Zar da to s dopadanjem primam iz
vae ruke?", govori Gospod.
14
"Proklet varalica, koji ima u svojemu stadu muko ivine i, premda ga je
zavjetovao Svemoguemu, ipak rtvuje samo loe; jer sam ja velik kralj", veli Gospod
nad vojskama, "i ime je moje strano meu narodima neznaboakim.
Malahija, glava 2
1
I sada dolazi vama, sveenici, ovaj naputak:
2
Ako ne posluate i od srca ne idete za tim, da imenu mojemu dadnete ast," veli
Gospod nad vojskama, "tada u pustiti na vas prokletstvo i pretvorit u blagoslove
vae u prokletstva. Jest, ve sam ih pretvorio u prokletstva, jer ih ne primiste k srcu.
3
Evo, odbit u vam miicu i blato u vam sasuti u lice, blato svetkovina vaih. K
njemu e vas smesti.
4
Tada ete spoznati, da sam vam ja poslao ovu prijetnju kaznenu, da bi ostao moj
zavjet s Levijem," veli Gospod nad vojskama.
5
"Zavjet moj s njim bio je ivot i srea. Dao sam mu to, da me se boji, i on je imao
strahopotovanje preda mnom i priginjao se imenu mojemu.
6
U ustima njegovim bio je zakon istine, na usnama njegovim nije se nala prijevara.
U miru je i potenju iao preda mnom i mnoge je odvratio od grijeha.
7
Jer se gleda na usne sveenikove; u njegovim se ustima trai pouka i uputa; jer je on
glasnik Gospoda nad vojskama.
8
A vi ste zali s puta i mnoge ste uinili da se spotiu o zakon i pokvarili ste zavjet s
Levijem", veli Gospod nad vojskama.
1713
9
"Zato i ja vas inim prezrenim i niskim kod svega naroda, jer se nijeste drali mojih
putova i kod primjene zakona gledate na osobu."
10
Nije li nam svima jedan isti otac? Nije li nas stvorio jedan isti Bog? Zato onda
radimo nevjerno jedan proti drugomu i skvrnimo zavjet otaca svojih?
11
Nevjeran je bio Juda. Gad se je inio u Izraelu i u Jerusalemu; jer je skvrnio Juda
svetite Gospodnje, koje je on ljubio, i enio se je kerju tuega boga.
12
Neka Gospod istrijebi iz atora Jakovljevih ovjeka, koji ini tako, jamca i
svjedoka, i svakoga, koji rtvuje Gospodu nad vojskama!
13
Drugi put inite ovo: Pokrivate rtvenik Gospodnji suzama, plaem i uzdasima, jer
on vie ne gleda milostivo rtava i ne prima darova iz vae ruke.
14
Pitate: 'Zato to?' Samo zato, jer je Gospod bio svjedok izmeu tebe i ene mladosti
tvoje, kojoj si ti sada prelomio vjernost, premda je bila drugarica tvoja, vjerena ena
tvoja, po savezu.
15
Tako ne radi nitko, koji jo ima kakav ostatak od duha Bojega. A to trai Jedan?
Sjeme Boje! uvajte Duha Bojega, kojega imate! Ne radite nevjerno na eni
mladosti svoje!
16
"Jer je otputanje ena meni mrsko, veli Gospod, Bog Izraelov, "i tako nasiljem
pokriva odjeu svoju", govori Gospod nad vojskama. "Zato pripazite na duha svojega
i ne radite nevjerno!"
17
Rijeima svojim uvrijedili ste Gospoda i jo pitate: 'Kako smo ga to uvrijedili?' Eto
stim, to govorite: 'Svaki, koji ini zlo, dobar je u oima Gospodnjim; takvi su mu
mili' ili 'Gdje je Bog suda?'
Malahija, glava 3
1
"Evo, ja aljem glasnika svojega, da pripravi put preda mnom. Iznenada e doi k
svojemu hramu vladalac, kojega elite, glasnik zavjeta, kojega traite. Evo, on e
doi, veli Gospod nad vojskama.
2
"Ali tko e podnijeti dan dolaska njegova? Tko e se odrati, kad se on pojavi? Jer
je on kao oganj talioca, kao luina bjeljara.
1714
3
Tada e on sjesti, taliti i istiti srebro. istit e sinove Levijeve, istit e ih kao zlato
i srebro, da prinose prave rtve Gospodu.
4
Tada e Gospoda opet obradovati rtva Jude i Jerusalema kao u dane prolosti i kao
u prijanjim godinama.
5
Doi u k vama na sud i brzo e ustati kao tuilac proti vraarima i preljuboincima,
proti krivokletnicima i tlaiteljima najamnika i udovica i sirota i proti onima, koji bez
straha izvru pravo stranaca, veli Gospod nad vojskama.
6
"Jer ja, Gospod, nijesam se promijenio, i vi nijeste prestali biti sinovi Jakovljevi.
7
Od dana otaca svojih vi ste odstupili od uredaba mojih i nijeste ih vie drali, Vratite
se k meni, i ja u se vratiti k vama!" veli Gospod nad vojskama. "Pitate: 'U em da se
vratimo?'
8
Smije li ovjek varati Boga, a vi mene varate i jo pitate: 'U em da smo te varali?'
Eto, u desetini i u prinosu.
9
Prokletstvom ste optereeni; jer me varate vi, sav narod.
10
Donosite svu desetinu u spreme, da bude hrane u mojemu hramu! Okuajte me ipak
u tom", veli Gospod nad vojskama, neu li vam otvoriti prozore neba i izliti na vas
blagoslov izobilja!
11
Protjerat u vam prodrljivca, da vam ne uniti roda u njivi. Vinova loza u polju
nee ostati nerodna", veli Gospod nad vojskama.
12
"Svi e vas narodi slaviti sretnima, jer ste zemlja meni mila, veli Gospod nad
vojskama,
13
"Preve su preuzetne rijei vae na me", veli Gospod nad vojskama. "Pitate: 'to
govorimo meu se na tebe?'
14
Govorite: 'Bogu sluiti ne donosi nikakve koristi. Kakvu imamo korist, to drimo
zapovijedi njegove? to u alosti hodimo pred Gospodom nad vojskama?
15
Jest, zlikovce moramo slaviti sretnima. Zloincima je dobro. Kad iskuavaju Boga,
izlaze bez kazne.'"
1715
16
Kad su se koji se Bogobojazni meu se svjetovali, pogledao je to Gospod i uo, i
napisala se knjiga spomenica pred njim za one, koji se boje Gospoda i tuju ime
njegovo.
17
"Oni pripadaju meni", veli Gospod nad vojskama, "u dan, to ga spremam, kao
svojina moja! Prijazno u postupati s njima, kao to otac postupa sa sinom svojim,
koji slui u njega.
18
Tada ete opet vidjeti razliku izmeu pravednika i bezbonika, izmeu onoga, koji
slui Bogu, i onoga, koji mu ne slui.
Malahija, glava 4
1
Jer evo, dolazi dan, koji gori kao pe. Tada e svi zlikovci i svi zloinci biti kao
strnjika. Spalit e ih dan, koji dolazi", veli Gospod nad vojskama. "Ni korijena ni
grane nee im ostaviti.
2
A vama, koji smjerno astite ime moje, ogranut e sunce spasenja, to krije zdravlje
pod krilima svojim. Vi ete tada izai i poskakivati kao teoci, to su stajali u tali.
3
Tada ete pogaziti bezbonike, jer e oni biti kao prah pod stopama vaim u dan, to
ga spremam, veli Gospod nad vojskama.
4
"Sjeajte se zakona sluge mojega Mojsija, kojemu sam dao na Horebu za svega
Izraela propise i zakone!
5
Evo, ja u vam poslati proroka Iliju, prije nego doe veliki i strani dan Gospodnji.
6
On e obratiti srca otaca k sinovima, i srca sinova k ocima, da ne doem i ne udarim
zemlju prokletstvom."
1716
Evanelje po Mateju
Matej, glava 1
1
Rodoslovlje Isusa Krista sina Davidova, sina Abrahamova.
2
Abrahamu se rodi Izak, Izaku se rodi Jakov, Jakovu se rodi Juda i braa njegova,
3
Judi se rodi Peres i Zerah s Tamarom, Peresu se rodi Hesron, Hesronu se rodi Ram,
4
Ramu se rodi Aminadab, Aminadabu se rodi Nahon, Nahonu se rodi Salmon,
5
Salmonu se rodi Boaz s Rahabom, Boazu se rodi Obed s Rutom, Obedu se rodu
Jesej,
6
Jeseju se rodi kralj David. Davidu se rodi Salomon sa enom Urijinom,
7
Salomonu se rodi Roboam, Roboamu se rodi Abija, Abiji se rodi Asa,
8
Asi se rodi Joafat, Joafatu se rodi Joram, Joramu se rodi Uzija,
9
Uziji se rodi Jotam, Jotamu se rodi Ahaz, Ahazu se rodi Ezekija,
10
Ezekiji se rodi Manaseh, Manasehu se rodi Amon, Amonu se rodi Josija,
11
Josiji se rodi Jehonija i braa njegova u vrijeme odvoenja u Babilon.
12
Poslije odvoenja u Babilon: "Jehoniji se rodi ealtiel, ealtielu se rodi Zerubabel,
13
Zerubabelu se rodi Abiud, Abiudu se rodi Elijakim Elijakimu se rodi Azor,
14
Azoru se rodi Sadok, Sadoku se rodi Akim, Akimu se rodi Elijud,
15
Elijudu se rodi Eleazar, Eleazaru se rodi Matan, Matanu se rodi Jakov,
16
Jakovu se rodi Josip, mu Marije. Od nje se rodi Isus, koji se zove Krist.
1717
17
Tako je od Abrahama do Davida svega etrnaest koljena, od Davida do odvoenja
u Babilon etrnaest koljena, i od odvoenja u Babilon do Krista etrnaest koljena.
18
Roenje Isusa Krista bilo je ovako: Kad je njegova majka Marija bila zaruena s
Josipom, nae se, da je bila zaela po Duhu Svetom, jo prije nego se sastae.
19
A Josip, mu njezin, bio je pravedan i nije htio da je sramoti javno, i tako je
namislio da je otpusti tajno.
20
Dok se je on bavio s tom milju, javi mu se u snu aneo Gospodnji i ree: "Josipe,
sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, enu svoju; jer to se je zaelo u njoj, od
Duha je Svetoga.
21
Ona e roditi sina, kojemu e nadjenuti ime Isus; jer e on izbaviti narod svoj od
grijeha njegovih."
22
Ovo se sve dogodi, da se ispuni, to je rekao Gospodin preko proroka:
23
"Eto, djevica e zaeti i roditi sina, i dat e mu se ime Emanuel", to znai "Bog s
nama".
24
Josip ustade od sna i uini, kao to mu je bio zapovjedio aneo Gospodnji. On uze
k sebi enu svoju.
25
Ali je ne spoznade, dok ne rodi sina svojega, prvoroenca. I dade mu ime Isus.
Matej, glava 2
1
Kad se je Isus u dane kralja Heroda bio rodio u Betlehemu u Judeji, dooe mudraci
od istoka u Jerusalem i upitae:
2
"Gdje je novoroeni kralj idovski? Vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i doosmo
da mu se poklonimo."
3
Kad je to uo kralj Herod, uplai se on i s njim sav Jerusalem.
4
On skupi sve glavare sveenike i knjievnike narodne i upita ih, gdje bi se imao
roditi Krist.
5
Oni mu odgovorie: "U Betlehemu u Judeji; jer ovako stoji pisano kod proroka:
1718
6
Ti, Betleheme, u zemlji Judinoj, nipoto nijesi najmanji meu kneevskim
gradovima Judinim, jer iz tebe ima izai knez, koji e vladati narodom mojim
Izraelom."
7
Tada Herod tajno dozva k sebi mudrace i tono ih ispita za vrijeme, kad im se je
pojavila zvijezda.
8
Onda ih uputi u Betlehem i ree: "Idite tamo i raspitajte brino za dijete. im ga
naete, javite mi; tada u i ja doi i pokloniti mu se."
9
Oni posluae kralja i onda zaputie. I gle, zvijezda, koju su bili vidjeli na istoku,
ila je pred njima, dok nije napokon stala nad mjestom, gdje je bilo djetece.
10
Kad vidjee zvijezdu, obradovae se veoma.
11
Oni stupie u kuu i vidjee dijete s Marijom, materom njegovom. Oni padoe
niice i poklonie mu se. Tada otvorie blago svoje i prinesoe mu darove svoje:
zlato, tamjan i smirnu.
12
U snu primie naputak, da se ne vraaju k Herodu. Zato se vratie drugim putom u
svoju zemlju.
13
Kad su bili otili, javi se Josipu u snu aneo Gospodnji i ree: "Ustani, uzmi dijete i
mater njegovu i bjei u Egipat! Ostani ondje, dok ti ne reknem, jer e Herod traiti
dijete, da ga pogubi."
14
Tada on ustade, uze jo u noi dijete i mater njegovu i ode u Egipat.
15
Ondje ostade do smrti Herodove. Tako se je imalo ispuniti, to je bio rekao
Gospodin preko proroka: "Iz Egipta dozvah sina svojega."
16
Kad je Herod vidio, da je prevaren od mudraca, razgnjevi se vrlo. On dade u
Betlehemu i u svoj okolini njegovoj poubijati sve djeake od dvije godine i nie
prema vremenu, to ga je bio istraio od mudraca.
17
Tada se ispuni rije proroka Jeremije, koji govori:
18
"U Rami se uje tuba, mnogi pla i jauk: Rahela plae za djecom svojom i nee da
se utjei, jer ih vie nema."
1719
19
Kad je bio umro Herod, javi se aneo Gospodnji u snu Josipu u Egiptu
20
I ree: "Ustani, uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izraelovu, jer su pomrli,
koji su traili ivot djeteta."
21
Tada on ustade, uze dijete i mater njegovu i ode u zemlju Izraelovu.
22
Ali kad je uo, da Arhelaj vlada u Judeji mjesto svojega oca Heroda, Poboja se
onamo ii. Po naputku, to ga primi u snu, ode u pokrajinu Galileju
23
I nastani se u gradu, koji se zove Nazaret. Tako se je imala ispuniti rije proroka:
"Zvat e se Nazareanin."
Matej, glava 3
1
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj, i propovijedao je u pustinji judejskoj:
2
"Obratite se; jer je blizu kraljevstvo nebesko."
3
Na njega naime misli prorok Izaija, kad veli: "Glas onoga, to vie u pustinji:
Popravite put Gospodnji! Poravnajte staze njegove!"
4
Ivan je nosio haljinu od dlake devine i pojas koan oko bedara svojih. Hrana je
njegova bila skakavci i med divlji.
5
Tada je izlazio k njemu Jerusalem, sva Judeja i sva okolina jordanska.
6
Ori su se dali u Jordanu krstiti od njega i priznavali su pritom grijehe svoje.
7
Kad je on vidio i mnoge farizeje i saduceje gdje dolaze na njegovo krtenje, ree im:
"Vi leglo zmijino! Tko vas je uputio, da biste mogli umai gnjevu to dolazi?
8
Donesite dakle rod dostojan obraenja!
9
Jer ne mislite da smijete govoriti: Mi imamo Abrahama sa oca, jer vam kaem: Bog
moe od kamenja ovoga podignuti djecu Abrahamu.
10
Ve je sjekira stavljena na korijen drveu. Svako drvo, koje ne rada dobra roda,
sijee se i u oganj se baca.
1720
11
Ja vas krstim samo vodom, da se obratite. A onaj, koji dolazi za mnom, moniji je
od mene. On e vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
12
Vijaom u ruci on e oistiti gumno svoje; skupit e penicu u svoju itnicu, a
pljevu e spaliti ognjem neugasivim."
13
Tada doe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu, da se dadne krstiti od njega.
14
Ali Ivan, htjede da ga odvrati od toga i ree: "Ja bih trebao da budem krten od
tebe, a ti dolazi k meni?"
15
Isus mu odgovori: "Samo pripusti to! Dolikuje nam, da ispunimo sve, to je pravo."
Tada ga pripusti.
16
Kad se je bio Isus pokrstio, izae odmah iz vode. Tada mu se otvorie nebesa. On
vidje Duha Bojega gdje silazi kao golub i dolazi na njega.
17
I glas s neba povika: "Ovo je Sin moj ljubljeni, koji se dopada meni."
Matej, glava 4
1
Tada Isusa odvede Duh u pustinju, da ga kua avao.
2
Postio je etrdeset dana i etrdeset noi. Tada ogladnje.
3
Onda pristupi k njemu kua i ree: "Ako si Sin Boji, zapovjedi, da ovo kamenje
postane kruh!"
4
On mu odgovori: "Stoji pisano: ovjek ne ivi samo o kruhu, nego o svakoj rijei,
to dolazi iz usta Bojih."
5
Tada ga uze avao sobom u Sveti grad, postavi ga navrh hrama
6
i ree mu: "Ako si Sin Boji, baci se dolje, jer stoji pisano: Anelima svojim naloio
je za tebe. Oni e te nositi na rukama svojim, da ne zapne za kamen nogom svojom."
7
Isus mu ree: "Stoji i pisano: "Ne kuaj Gospodina, Boga svojega!"
8
Tada ga uze avao sobom na goru vrlo visoku. Tamo mu pokaza sva kraljevstva
svijeta s krasotom njihovom
1721
9
i ree mu: "Sve ovo dat u tebi, ako padne niice i pokloni mi se."
10
Tada mu zapovjedi Isus: "Odstupi, sotono! Stoji pisano: "Gospodinu, Bogu
svojemu, klanjaj se i njemu jedino slui!"
11
Tada ga ostavi avao, i gle, aneli pristupie, i sluili su mu.
12
Kad je uo Isus, da je Ivan zatvoren, skloni se u Galileju.
13
Ostavi Nazaret i nastani se u Kafarnaumu primorskom, u podruju Zebulunovu i
Naftalijevu.
14
Tako se je imala ispuniti rije proroka Izaije:
15
"Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, kraj prema moru, s one strane Jordana,
pokrajina neznaboaka:
16
Narod, koji sjedi u tami, vidi svjetlost veliku; nad onima koji stoje u zemlji smrtne
sjene, sja svjetlost."
17
Otada pone Isus propovijedati. Njegova je vijest bila: "Obratite se; jer je blizu
kraljevstvo nebesko."
18
Kad je iao pokraj mora Galilejskoga, vidje, kako dva brata, Simon, koji se zove
Petar, i njegov brat Andrija, bacie mreu svoju u more. Oni su bili ribari.
19
On im ree: "Hajdete za mnom! Uinit u vas lovcima ljudi."
20
Smjesta ostavie oni mree svoje i pooe za njim.
21
Kad je odatle otiao dalje, vidje druga dva brata, Jakova, sin Zebedejeva, i njegova
brata Ivana, kako su svojim ocem Zebedejem popravljali u laici mree svoje. I pozva
ih.
22
Smjesta ostavie oni laicu i oca svojega i pooe za njim.
23
Isus je prolazio po svoj Galileji. Uio je u sinagogama, navjeivao radosnu vijest o
kraljevstvu i lijeio svaku bolest i svaku nemo u narodu.
1722
24
Glas o njemu rairio se po svoj Siriji. Donosili su mu sve, koji su trpjeli od
razliitih bolesti i muka, i opsjednute, mjesenjake i uzete, i on ih je izlijeio.
25
Za njim je ilo veliko mnotvo naroda iz Galileje i Dekapolisa i iz Jerusalema,
Judeje i iz zemlje s onu stranu Jordana.
Matej, glava 5
1
Kad vidje Isus mnotvo naroda, popne se na goru i sjede. Uenici njegovi pristupie
k njemu.
2
Tada je otvorio usta svoja i uio ih:
3
"Blagoslovljeni su siromani u duhu! Njihovo je kraljevstvo nebesko.
4
Blagoslovljeni su alosni! Oni e se utjeiti.
5
Blagoslovljeni su krotki! Oni e posjedovati zemlju.
6
Blagoslovljeni su, koji gladuju i eaju pravde! Oni e se nasititi.
7
Blagoslovljeni su milosrdni! Oni e postii milosre.
8
Blagoslovljeni su koji su ista srca! Oni e Boga gledati.
9
Blagoslovljeni su mirotvorci! Oni e se zvati sinovi Boji.
10
Blagoslovljeni su, koji trpe progonstvo zbog pravde! Njihovo je kraljevstvo
nebesko.
11
Blagoslovljeni ste vi kad vas ljudi zbog mene grde i progone i za vama lano sve
zlo govore!
12
Radujte se i veselite se; jer je velika plaa vaa na nebesima, jer su isto tako
progonili i proroke prije vas.
13
Vi ste sol zemlji. Ako li sol obljutavi, im e se onda osoliti? Ne valja vie ni za
to; izbacuje se i ljudi je pogaze.
14
Vi ste svjetlost svijetu. Grad, koji stoji na gori, ne moe se skriti.
1723
15
Niti se uie svijea i mee pod sud, nego na svijenjak. Tada svijetli svima u kui.
16
Tako neka se svijetli svjetlost vaa pred ljudima, da vide vaa dobra djela i slave
Oca vaega na nebesima.
17
Ne mislite, da sam doao ukloniti zakon ili proroke. Nijesam doao da ih uklonim,
nego da ih ispunim.
18
Jer zaista, kaem vam: Dok stoji nebo i zemlja, nee nestati nijedne crtice slova ili
toke iz zakona, dok se sve ne ispuni.
19
Tko dakle ukine jednu od ovih zapovijedi, pa bilo i najmanju, i tako ui ljude, zvat
e se najmanji u kraljevstvu nebeskom. A tko ih dri i ui drati, zvat e se velik u
kraljevstvu nebeskom.
20
Jer vam kaem: Ako pravednost vaa ne bude savrenija negoli knjievnika i
farizeja, neete ui u kraljevstvo nebesko.
21
uli ste, da je bilo reeno starima: Ne ubijaj! Tko ubije, bit e kriv sudu.
22
A ja vam kaem: Svaki, koji se gnjevi na brata svojega, bit e kriv sudu. Tko rekne
bratu svojemu: Budalo! bit e kriv visokomu vijeu. A tko mu rekne: Bezbonie! bit
e kriv ognju paklenomu.
23
Ako dakle prinese dar svoj k rtveniku i ondje se sjeti, da brat tvoj ima neto proti
tebi,
24
ostavi ondje dar svoj pred rtvenikom, otidi prije i pomiri se s bratom svojim; onda
doi i rtvuj dar svoj!
25
Sporazumi se bez otezanja s protivnikom svojim, dok si jo usput s njim. Inae
mogao bi te protivnik predati sucu i sudac slugi sudskome, i onda bi te bacili u
tamnicu.
26
Zaista, kaem ti, nee izai odanle, dok ne plati posljednje pare.
27
uli ste, da je bilo reeno: Ne ini preljube!
28
A ja vam kaem: Svaki, koji pogleda na enu poudno, ve je u srcu svojemu
uinio s njom preljubu.
1724
29
Ako te dakle sablanjava oko tvoje desno, iskopaj ga i baci ga od sebe, jer je bolje
za te, da propadne jedan od udova tvojih, negoli da se sve tijelo tvoje baci u pakao.
30
I ako te sablanjava desna tvoja ruka, odsijeci je i baci je od sebe, jer je bolje za te,
da propadne jedan od udova tvojih, negoli da se sve tijelo tvoje baci u pakao.
31
Nadalje je bilo reeno: Tko hoe da pusti enu svoju, neka joj dadne knjigu
raspusnu!
32
A ja vam kaem: Svaki, koji pusti enu svoju osim zbog preljube ,navodi je, da
ini preljubu; i tko putenicu uzme za enu, ini preljubu.
33
Jo ste uli, da je bilo reeno: Ne kuni se krivo, i: Dri, to si se zakleo Gospodinu!
34
A ja vam kaem: Ne kunite se nikako, ni nebom, jer je prijestolje Boje.
35
Ni zemljom, jer je podnoje nogama njegovim, ni Jerusalemom, jer je grad
velikoga kralja.
36
Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne moe ni dlake jedne uiniti bijele ili crne.
37
Nego vaa rije neka bude: Da, da ne, ne. to je vie od toga, oda zla je.
38
uli ste, da je bilo reeno: Oko za oko, zub za zub!
39
A ja vam kaem: Ne opirite se zlu, nego ako te tko udari po desnom obrazu, obrni
mu i drugi!
40
Hoe li tko da se pravda s tobom i koulju tvoju da uzme, pusti mu i kabanicu!
41
Primora li te tko da ide s njim jednu milju daleko, idi s njim dvije!
42
Tko te moli, podaj mu; tko hoe da uzajmi od tebe, ne odbijaj ga!
43
uli ste, da je bilo reeno: Ljubi blinjega svojega i mrzi na neprijatelja svojega!
44
A ja vam kaem: Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one, koji vas progone!
45
Tada ete biti djeca Oca svojega nebeskoga, koji puta da sunce njegovo izlazi nad
dobre i zle i daje da dadi nad pravedne i grjenike.
1725
46
Jer ako ljubite samo one, koji vas ljube, kakvu ete plau imati? Ne ine li to i
carinici?
47
I ako pozdravljate samo prijatelje svoje, to osobito inite? Ne ine li to i
neznaboci?
48
Budite dakle savreni, kao to je savren Otac va nebeski!
Matej, glava 6
1
Pazite, da pravednost svoju ne inite pred ljudima, da vas oni vide; inae nemate
plae kod Oca svojega na nebesima.
2
Kad dale daje milostinju, ne trubi pred sobom, kao to ine licemjeri u sinagogama
i na ulicama, da ih slave ljudi. Zaista, kaem vam: Oni ve imaju plau svoju.
3
Kad ti daje milostinju, neka ti ne zna ljevica tvoja, to ini desnica tvoja,
4
da ostane milostinja tvoja u tajnosti. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, platit e ti.
5
Kad se molite, ne inite kao licemjeri! Oni se najradije mole u sinagogama i na
uglovima ulinim, da upadnu ljudima u oi. Zaista, kaem vam: Oni su ve primili
plau svoju.
6
Kad ti hoe da se moli, ui u sobu svoju, zatvori vrata i moli se Ocu svojemu u
tajnosti! Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, platit e ti.
7
Kad se molite, ne brbljajte kao neznaboci! Oni misle, da e biti uslieni za mnoge
rijei svoje.
8
Ne povodite se za njima, jer zna Otac va, to vam treba, prije nego ga zamolite.
9
Ovako se molite: Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje!
10
Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji!
11
Kruh na svagdanji daj nam danas!
12
I otpusti nam duge nae, kako i mi otputamo dunicima svojim!
1726
13
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla, jer je tvoje kraljevstvo, sila i slava,
zauvijek. Amen.
14
Ako otputate ljudima pogrjeke njihove, otpustit e i vama Otac va nebeski.
15
Ako li ne otputate ljudima, ni Otac va nee otpustiti pogreaka vaih.
16
Kad postite, ne budite lica mrka kao licemjeri! Oni naine sebi mrk pogled, da ih
vide ljudi gdje poste. Zaista kaem vam: Oni su ve primili plau svoju.
17
Kad ti posti, namai glavu svoju i operi lice svoje,
18
da te ne vide ljudi gdje posti, nego samo Otac tvoj, koji je u tajnosti. Otac tvoj,
koji vidi u tajnosti, platit e ti.
19
Ne skupljajte sebi blaga na zemlji, gdje ga unitava moljac i ra, gdje kradljivci
obijaju i kradu!
20
Skupljajte sebi blago u nebu, gdje ga ne unitava ni moljac ni ra, gdje kradljivci ne
obijaju i ne kradu!
21
Jer gdje je blago tvoje, ondje je i srce tvoje,
22
Oko je svjetiljka tijelu tvojemu. Ako je oko tvoje zdravo, onda sve tijelo tvoje ima
svjetlo.
23
Ako li je oko tvoje bolesno, onda je sve tijelo tvoje u tami. Ako je dakle svjetlo u
tebi tama, kako velika bit e onda tama!
24
Nitko ne moe dva gospodara sluiti. Ili e na jednoga mrziti i drugoga ljubiti, ili e
uz jednoga prianjati i drugoga prezirati. Ne moete Bogu sluiti i mamoni.
25
Zato vam kaem: Ne budite tjeskobno zabrinuti za ivot svoj, to ete jesti i to ete
piti, ni za tijelo svoje, u to ete se obui. Nije li ivot vie od hrane i tijelo nije li vie
od odijela?
26
Pogledajte na ptice nebeske! One ne siju, ne anju, ne skupljaju u itnice: Otac ih
vas nebeski hrani. Nijeste li vi vie vrijedni od njih?
27
Tko od vas moe svojim brigama produljiti ivot svoj i za jedan samo pedalj?
1727
28
I to ste tako tjeskobno zabrinuti za odijelo? Pogledajte na ljiljane u polju! Kako
rastu! Ne rade i ne predu;
29
A ipak kaem vam: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao
jedan jedini od njih.
30
I kad Bog travu, to danas stoji na polju, a sutra se baca u pe, tako odijeva, koliko
e vie vas, malovjerni!
31
Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: to emo jesti? to emo piti? im
emo se odjenuti?
32
Za sve to brinu se neznaboci. A zna Otac va nebeski, da vam to sve treba.
33
Traite najprije kraljevstvo Boje i pravdu njegovu, i ovo e vam se sve dodati.
34
Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutranji dan; jer e se sutranji dan brinuti
sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla.
Matej, glava 7
1
Ne sudite! I neete biti sueni.
2
Jer kakvim sudom sudite, onakvim e vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite,
onakvom e vam se mjeriti.
3
to vidi trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjeas?
4
Ili kako moe rei bratu svojemu: "Daj da izvadim trun iz oka tvojega, a eto brvno
u oku tvojemu?
5
Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega! Tada e vidjeti, kako da izvadi
trun iz oka brata svojega.
6
Ne dajte svetinje psima i ne bacajte bisera svojega pred svinje! Inae bi ga mogle
pogaziti nogama svojim, okrenuti se i rastrgati vas.
7
Molite, i dat e vam se; traite, i nai ete; kucajte, i otvorit e vam se.
8
Jer svaki, koji moli, prima; tko trai, nalazi; tko kuca, otvara mu se.
1728
9
Tko e od vas sinu svojemu dati kamen, ako ga zamoli kruha.
10
Ili tko e mu dati zmiju, ako zamoli ribu?
11
Kad dakle vi, koji ste zli, znate dobre dare davati djeci svojoj, koliko e vie Otac
va nebeski dati dobra onima, koji ga za to mole!
12
Sve dakle, to hoete da ine vama ljudi, inite i vi njima, jer je to sadraj zakona i
proroka.
13
Uite na uska vrata, jer su iroka vrata i irok put, koji vodi u propast, i vrlo mnogi
njim idu.
14
Nasuprot uska su vrata i tijesan put, to vodi u ivot, i malo ih ga samo nalazi.
15
uvajte se od lanih proroka! Oni dolaze k vama u odijelu ovijem, a unutra su
vuci grabljivi.
16
Po rodovima njihovim po znat ete ih. Bere li se s trnja groe ili s drae smokve?
17
Tako raa svako dobro drvo rodove dobre, a zlo drvo raa zle rodove.
18
Drvo dobro ne moe raati zlih rodova, ni drvo zlo rodova dobrih,
19
Svako drvo, koje ne raa roda dobra, sijee se i u oganj se baca.
20
Dakle po rodovima njihovim poznat ete ih.
21
Nee svaki, koji mi govori: "Gospodine, Gospodine! ui u kraljevstvo nebesko,
nego samo tko ini volju Oca mojega, koji je na nebesima.
22
U onaj dan mnogi e mi rei: "Gospodine, Gospodine, nijesmo li u ime tvoje
prorokovali? Nijesmo li u ime tvoje avle izgonili Nijesmo li u ime tvoje udesa
mnoga inili?
23
Tada u im izjaviti; Nikad vas nijesam poznavao; idite od mene, zlotvori!
24
Tko slua ove moje rijei i izvruje ih, nalik je na razborita ovjeka, koji sagradi
kuu svoju na hridini.
1729
25
I udari pljusak, dooe vode, dunue vjetrovi i napadoe na kuu onu; ali ona ne
pade, jer je bila sagraena na hridini.
26
Nasuprot tko slua ove moje rijei, ali ih ne izvruje, nalik je na luda ovjeka, koji
sagradi kuu svoju na pijesku.
27
I udari pljusak, dooe vode, dunue vjetrovi i napadoe na kuu onu. Ona pade, i
pad je njezin bio velik
28
Sad je bio Isus svrio rijei ove, bilo je mnotvo naroda zadivljeno naukom
njegovom.
29
Jer je uio kao jedan, koji ima mo, a ne kao knjievnici njihovi.
Matej, glava 8
1
Kad sie s gore, ilo je za njim veliko mnotvo naroda.
2
Tada doe jedan gubavac, pade pred njega niice i zamoli: "Gospodine, ako hoe,
moe me oistiti."
3
On prui ruku svoju, dotae ga se i ree: "Hou, oisti se! I odmah se oisti od gube
svoje.
4
I ree mu Isus: "Pazi, da ne govori nikomu! Nego idi, pokai se sveeniku i rtvuj
dar, to ga je propisao Mojsije! To neka im slui kao svjedoanstvo!"
5
Kad onda doe u Kafarnaum, pristupi k njemu jedan satnik,
6
I zamoli: "Gospodine, sluga moj lei kod kue uzet i mui se vrlo,"
7
On mu ree: "Ja u doi i ozdravit u ga."
8
Satnik odgovori: "Gospodine, nijesam dostojan, da ue pod krov moj; nego samo
reci rije, i ozdravit e sluga moj.
9
I ja, premda samo podlonik, reknem jednome od vojnika, koji su poda mnom: 'Idi!'
i on ide; drugome: 'Doi!' i on doe; i slugi svojemu: 'Uini to!' i on uini!"
1730
10
Kad je to uo Isus, zaudi se i ree onima, koji su ili za njim: "Zaista, kaem vam,
tolike vjere ne naoh u Izraelu.
11
Ali vam kaem, mnogi e doi od istoka i od zapada i sjedit e za stolom s
Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.
12
A djeca kraljevstva bit e izbaeni u tamu. Ondje e biti jauk i krgut zuba."
13
A satniku ree Isus: "Idi; neka ti bude, kako si vjerovao!" U isti as ozdravi sluga.
14
Onda doe Isus u kuu Petrovu. Nae punicu njegovu gdje lei bolesna od
groznice.
15
Tada je uze za ruku, i pusti je groznica. Ona ustade, i sluila mu.
16
Uvee donesoe mu mnoge opsjednute. On istjera duhove svojom rijeju i izlijei
sve bolesnike.
17
Tako se je imala ispuniti rije proroka Izaije, koji veli: "On uzima nae nemoi i
nosi nae boli."
18
Kad vidje Isus veliko mnotvo naroda oko sebe, dade da se odveze na drugu obalu.
19
Tada pristupi jedan knjievnik i ree mu: "Uitelju, hou da idem za tobom, kamo
god ti poe."
20
Isus mu ree: "Lisice imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezda, a Sin ovjeji
nema gdje da nasloni glavu svoju."
21
Drugi, jedan od uenika njegovih, ree mu: "Gospodine, dopusti mi, da najprije
otidem i pokopam oca svojega.
22
Isus mu ree: "Hajde za mnom i ostavi, neka mrtvi pokapaju svoje mrtvace!"
23
Tada ue u laicu, i pooe za njim uenici njegovi.
24
I gle, podie se silna bura na moru, tako da se je laica pokrila valovima. A on je
spavao.
1731
25
Tada pristupie uenici njegovi k njemu, probudie ga i povikae: "Gospodine,
izbavi nas, izgibosmo!"
26
A on im ree: "to ste tako straljivi, malovjerni?" Tada ustade, zapovjedi vjetru i
moru, i postade tiina velika.
27
Puni zaudenja rekoe ljudi: "Tko je ipak ovaj? I vjetar i more sluaju ga!"
28
Sad doe na drugu obalu u gadarenski kraj, dotrae mu u susret dva opsjednuta
koji su izali iz grobova kamenitih. Oni su bili tako divlji, da nitko nije mogao ii
onim putem.
29
Oni povikae: "to mi imamo s tobom, Sine Boji! Jesi li doao ovamo, da nas
mui prije vremena?"
30
Nedaleko od njih pasao je veliko krdo svinja.
31
Zli dusi zamolie ga: "Ako nas istjera daj nam da idemo u krdo svinja."
32
On im ree: "Idite!" Tada izaoe i uoe u svinje. I gle, cijelo krdo navali niz
obronak u more i izginu u vodi.
33
A Pastiri otrae, odoe u grad i propovijedae sve, i to se je bilo dogodilo
opsjednutima
34
Tada izae sav grad, u susret Isusu. Kad ga vidjee, zamolie ga, da bi se udaljio iz
njihova kraja.
Matej, glava 9
1
On ue u laicu, prijee i doe u svoj grad.
2
Ondje mu donesoe uzeta, koji je leao na postelji. Kad je Isus vidio vjeru njihovu,
ree uzetome: "Utjei se, sinko, oproteni su ti grijehi tvoji!"
3
Tada su neki od knjievnika pomislili u sebi: "Ovaj huli na Boga!"
4
Isus prozre pomisli njihove i ree: "Zato zlo mislite u srcima svojim?
5
to je lake rei: 'Oproteni su ti grijehi tvoji?' ili rei: 'Ustani i hodi?'
1732
6
Ali znajte, da Sin ovjeji ima vlast na zemlji opratati grijehe!" I tada ree
uzetome: "Ustani, uzmi postelju svoju i idi kui!"
7
On ustade i ode kui.
8
A mnotvo naroda kad to vidje, poboja se i uze slaviti Boga, koji je vlast takvu dao
ljudima.
9
Kad je Isus odatle otiao dalje, vidje ovjeka po imenu Mateja gdje sjedi na carini.
Ree mu: "Hajde za mnom!" On ustade i ode za njim.
10
Kad je onda u njegovoj kui sjedio za stolom, dooe mnogi carinici i grjenici i
posadie se za sto s Isusom i s uenicima njegovim.
11
Farizeji vidjee to i rekoe uenicima njegovim: "Zato jede uitelj va s carinicima
i grjenicima?"
12
Isus je to uo i ree: "Ne trebaju zdravi lijenika, nego bolesni.
13
Idite i nauite se to znai: "milosre hou, a ne rtvu, jer ja nijesam doao da
dozovem pravednike, nego grjenike."
14
Tada dooe k njemu uenici Ivanovi i upitae: "Zato postimo mi i farizeji, a
uenici tvoji ne poste?"
15
Isus im odgovori: "Mogu li svatovi tugovati, dok je s njima zarunik? Ali e doi
dani, kad e se oteti od njih zarunik. Onda e postiti.
16
Nitko ne mee zakrpe od nova sukna na staru haljinu; inae se razdere zakrpa od
haljine, i rupa bude jo vea.
17
Takoer se ne lijeva vino novo u mjehove stare; inae se prodru mjehovi, vino se
prolije, mjehovi se pokvare. Nego se lijeva vino novo u mjehove nove. Tada se
sauva oboje"
18
Dok je tako govorio njima, doe neki poglavar, baci se pred njega niice i ree:
"Ki je moja upravo sada umrla. Ali doi i metni na nju ruku svoju! Tada e opet
ivjeti."
19
Isus ustade i poe za njim s uenicima svojim.
1733
20
Tada ena, koja je ve dvanaest godina bolovala od teenja krvi, pristupi otraga i
dotae se skuta haljine njegove.
21
Jer je rekla u sebi: "Ako se samo dotaknem haljine njegove, ozdravit u."
22
Isus se obazre, ugleda je i ree: "Utjei se, keri, vjera te je tvoja ozdravila." Od
toga asa bila je ena zdrava.
23
Kad je onda doao Isus u kuu poglavarevu i ugledao svirae i svijet gdje bui,
ree: "
24
"Odstupite, jer djevojka nije mrtva, ona samo spava." Tada su mu se oni
podsmijevali.
25
A on istjera ljude van i ue u sobu. Uhvati djevojku za ruku, i ustade djevojka
26
Glas o tom rairi se po svemu onom kraju.
27
Kad je Isus odatle otiao dalje, ila su za njim dva slijepca. Vikali su: "Sine
Davidov, smiluj nam se!"
28
Jedva je doao kui, pristupie k njemu slijepci. Isus ih upita: "Vjerujete li, da
mogu to Uiniti?" Oni mu odgovorie: "Da, Gospodine!"
29
Tada se dotae oiju njihovih i ree: "Kako vjerujete, tako neka vam bude!"
30
Tada se otvorie oi njihove. A Isus im dade strogi naputak: "Gledajte, da nitko ne
dozna!"
31
Oni odoe i rairie glas o njemu po svemu onom kraju.
32
Kad su bili otili, donesoe mu ovjeka nijema, koji je bio opsjednut od avla.
33
im je bio istjeran avao, mogao je nijemi govoriti. Pun uzbuenja povika narod:
"Jo nikada nije se tako to dogodilo u Izraelu l"
34
A farizeji rekoe: "Pomou poglavice zlih duhova izgoni zle duhove."
35
Isus je prolazio po svim gradovima i selima. Uio je u sinagogama, navjeivao je
radosnu vijest o kraljevstvu i lijeio svaku bolest i svaku nemo.
1734
36
A kad je vidio mnotvo naroda, saali mu se; jer su bili kao ovce bez pastira,
bijedni i zaputeni.
37
I on ree uenicima svojim: "etva je velika, a poslenika je malo.
38
Molite zato gospodara etve, da poalje poslenike u etvu svoju!"
Matej, glava 10
1
On pozva k sebi svojih dvanaest uenika i dade im vlast da izgone duhove neiste i
da lijee svaku bolest i svaku nemo.
2
Imena dvanaest apostola jesu: "Na prvom mjestu Simon s pridjevkom Petar i njegov
brat Andrija; Jakov, sin Zebedejev, i njegov brat Ivan;
3
Filip i Bartolomej; Toma; Matej, carinik; Jakov, sin Alfejev, i Tadej;
4
Simon Revnitelj i Juda Iskariot, koji postade izdajnik njegov.
5
Ovih dvanaest posla Isus i zapovjedi im: "Ne idite k neznabocima i ne ulazite ni u
koji grad samarijski!
6
Nego idite k izgubljenim ovcama kue Izraelove!
7
Idite i navjeujte: "Blizu je kraljevstvo nebesko.
8
Lijeite bolesne, diite mrtve istite gubave i izgonite avle! Zabadava ste dobili,
zabadava dajite!
9
Ne uzimajte sobom u pojasima svojim ni zlata ni srebra ni drugoga novca,
10
Ni putne torbe, ni dvoje haljine, ni obue, ni tapa; jer je poslenik dostojan prehrane
svoje.
11
Kad doete u koji grad ili u koje selo, ispitajte, tko je u njemu dostojan! Ostanite
ondje, dok ne poete dalje!
12
Kad uete u koju kuu, pozdravite je!
1735
13
Je li kua dostojna toga, doi e na nju va pozdrav mira; nije li dostojna toga, va
pozdrav mira vratit e se k vama.
14
A gdje vas ne prime i ne posluaju rijei vaih, ondje ostavite kuu i grad i otresite
prah s nogu svojih!
15
Zaista, kaem vam: "Zemlji Sodomi i Gomori u dan suda bit e lake negoli gradu
takvu!
16
Eto, ja vas aljem kao ovce meu vukove. Budite dakle mudri kao zmije i bezazleni
kao golubovi!
17
uvajte se od ljudi! Oni e vas predavati sudovima i bievat e vas u sinagogama.
18
Jest, zbog mene vodit e vas pred namjesnike i kraljeve, da svjedoanstvo dadnete
pred njima i pred neznabocima.
19
A kad vas predadu, ne brinite se, kako ili to ete govoriti! U onaj as dat e vam
se, to ete govoriti.
20
Jer nijeste vi, koji govorite, nego Duh Oca vaega govori preko vas.
21
Brat brata, otac sina svojega predavat e na smrt. Djeca e ustajati na roditelje svoje
i dovoditi ih u smrt.
22
Zbog imena mojega bit ete omraeni svima. Ali tko ustraje do kraja, spasit e se.
23
Kad vas progone u jednom gradu, bjeite u koji drugi! Zaista, kaem vam: "Neete
jo biti pri kraju s gradovima Izraelovim, dok ne doe Sin ovjeji
24
Uenik nije nad uiteljem, ni sluga nad gospodarom svojim.
25
Uenik mora biti zadovoljan, ako mu je kao uitelju njegovu, i sluga, ako mu je kao
gospodaru njegovu. Kad su domaina grdili kao Beelzebuba, koliko e vie grditi
domae njegove!
26
Ne bojte ih se dakle, jer nema nita skriveno, to se ne bi otkrilo, nita tajno, to se
ne bi doznalo
1736
27
to vam govorim u tami, to navjeujte na svjetlosti; to vam se ape na uho, to
propovijedajte na krovovima!
28
Ne bojte se onih, koji dodue mogu ubiti tijelo, ali due ne mogu ubiti! Nego se
bojte onoga, koji moe duu i tijelo pogubiti u paklu!
29
Ne kupuju li se dva vrapca za pet para? A ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju
bez Oca vaega.
30
A u vas je dapae izbrojena sva kosa na glavi vaoj.
31
Ne bojte se dakle! Vi ste vie vrijedni, negoli mnogi vrapci.
32
Tkogod prizna mene pred ljudima, toga u i ja priznati pred Ocem svojim na
nebesima
33
A tko zataji mene pred ljudima, toga u i ja zatajiti pred Ocem svojim na nebesima.
34
Ne mislite, da sam ja doao da donesem mir na zemlju! Nijesam doao da donesem
mir, nego ma.
35
Jer sam doao da rastavim sina od oca njegova, ker od matere njezine, snahu od
svekrve njezine.
36
Tako neprijatelji ovjeku postaju njegovi vlastiti domai.
37
Tko ljubi oca ili mater vie nego mene, nije mene dostojan! Tko ljubi sina ili ker
vie nego mene, nije mene dostojan.
38
Tko ne uzme na se kri svoj i ne poe za mnom, nije mene dostojan!
39
Tko gleda da dobije ivot svoj, izgubit e ga, a tko izgubi ivot svoj zbog mene,
dobit e ga.
40
Tko vas prima; mene prima. Tko prima mene, prima onoga, koji me je poslao.
41
Tko prima proroka, jer je prorok, primit e plau proroku. Tko prima pravednika,
jer je pravednik, primit e plau pravedniku.
1737
42
Tko jednome od ovih malenih ovdje prui samo au hladne vode da se napije, jer
je moj uenik, zaista kaem vam: "On nee izgubiti plau svoju."
Matej, glava 11
1
Kad je Isus bio svrio ove pouke dvanaestorici uenika svojih, otide odatle dalje, da
ui i propovijeda po tamonjim gradovima.
2
Kad je Ivan u tamnici uo o djelovanju Kristovu, posla dvojicu uenika svojih
3
I upita ga: "Jesi li ti onaj, koji ima doi, ili drugoga da ekamo?"
4
Isus im odgovori: "Idite i javite Ivanu, to ujete i vidite: "
5
Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, siromanima se
navjeuje Radosna vijest.
6
Blagoslovljen je onaj, kome ja nisam povod spoticanja!"
7
Kad oni odoe, ree Isus mnotvu naroda o Ivanu: "to ste izali u pustinju? Da
vidite zar trsku, koju ljulja vjetar tamo i vamo?
8
Ili to ste izali? Da vidite zar ovjeka u mekim haljinama? Ne, ljudi, koji nose
meke haljine, na kraljevskim su dvorima
9
to ste dakle izili? Da vidite zar proroka? Da, ja vam kaem, vie nego proroka.
10
On je onaj, o kojem stoji pisano:, Eto, ja aljem glasnika svojega pred tobom, da
pripravi put tvoj pred tobom.,
11
Zaista, kaem vam: "Izmeu onih, koji su roeni od ene, nije ustao vei od Ivana
Krstitelja. Ipak je najmanji u kraljevstvu nebeskom vei od njega.
12
Od dana Ivana Krstitelja do sada trpi kraljevstvo nebesko silu, i silnici gledaju da
ga ugrabe.
13
Jer su svi proroci i zakon do Ivana proricali o tom.
14
A on je, ako hoete prihvatiti, Ilija, koji ima doi
1738
15
Tko ima ui, neka uje!
16
S kim da prispodobim ovaj rod? On je kao djeca, to sjede na trgu i dovikuju
drugima: "
17
, Mi smo vam zasvirali, i vi nijeste igrali; mi smo tualjke zapjevali, i vi nijeste
plakali.,
18
Ivan je doao: "on nije jeo i nije pio; i reklo se je: "On je opsjednut od avla.
19
Sin ovjeji doao je, on jede i pije, i kae se: "Gle izjelice i pijanice, prijatelja
carinicima i grjenicima! Ali mudrost opravdae djela njezina."
20
Tada uze koriti gradove, u kojima su se bila dogodila mnoga udesa njegova, a koji
se ipak nijesu bili obratili.
21
"Teko tebi, Korozaine! Teko tebi, Betsaido, jer da bi se bila dogodila u Tiru i
Sidonu udesa, to su se dogodila u vama, oni bi ve davno bili inili pokajanje u
vrei i pepelu.
22
Ali vam kaem: "Tiru i Sidonu lake e biti u dan suda negoli vama.
23
I ti, Kafarnaume, zar e se do nebesa podii? U podzemni svijet sii e, jer da bi
se bila u Sodomi dogodila udesa, to su se dogodila u tebi, stajala bi jo do
dananjega dana.
24
Ali vam kaem: "Zemlji Sodomi lake e biti u dan suda negoli tebi."
25
U ono vrijeme progovori Isus i ree: "Slavim te, Oe, Gospodine neba i zemlje, to
si ovo skrio od mudrih i razumnih, a objavio malenima.
26
Da, Oe, tako je bilo tebi milo.
27
Sve je meni predano od Oca mojega. Nitko ne pozna Sina, nego jedino Otac, i nitko
ne pozna Oca, nego jedino Sin i onaj, kojemu to Sin hoe objaviti.
28
Doite k meni svi, koji ste umorni i optereeni, ja u vas okrijepiti.
29
Uzmite jaram moj na sebe i uite se od mene; jer sam ja krotak i ponizan srcem
nai ete pokoj duama svojim.
1739
30
Jer je jaram moj blag i breme moje lagano."
Matej, glava 12
1
U ono vrijeme iao je Isus u subotu kroz usjeve. Uenici njegovi bili su gladni, trgali
su klasje i jeli.
2
Farizeji su to vidjeli i rekli mu: "Eto, uenici tvoji ine, to je zabranjeno u subotu."
3
On im ree: "Nijeste li itali, to je uinio David, kad je ogladnio, on i druina
njegova?
4
Kako je uao u kuu Boju i pojeo kruhove postavljene, kojih on i druina njegova
nijesu smjeli jesti, nego samo sveenici?
5
Ili nijeste li itali u zakonu, da sveenici u hramu u subotu rue poinak subotni pa
su bez krivnje?
6
A ja vam kaem: "Ovdje je vie nego hram
7
Kad biste ipak razumjeli rije: "Milosre hou, a ne rtvu, onda ne biste osuivali
nedunih.
8
Jer je Sin ovjeji gospodar subote."
9
Odatle otide dalje i doe u sinagogu njihovu.
10
Tu je bio ovjek s rukom suhom. Zapitae ga: "Smije li se u subotu lijeiti?" Traili
su naime kakav uzrok, da bi ga optuili.
11
On im ree: "Ako jednome od vas u subotu njegova jedina ovca upadne u jamu,
nee li je on prihvatiti i izvaditi?
12
A koliko je ovjek vredniji od ovce? Dakle se smije u subotu dobro initi"
13
Tada ree ovjeku: "Prui ruku svoju!" On je prui, i postade opet zdrava kao
druga.
14
A farizeji izaoe i meu se razmislie, kako bi ga mogli unititi.
1740
15
Kada to saznade Isus, ukloni se odatle. Mnogi pooe za njim, i on Ih sve ozdravi.
16
Ali im zabrani, da ga ne razglauju.
17
Tako se je imala ispuniti rije proroka Izaije, koji govori:
18
"Eto, to je sluga moj, koga sam izabrao. Ljubimac moj, na kojem se veseli srce
moje. Stavit u duh svoj na njega, i on e navjeivati pravdu meu narodima.
19
Nee se prepirati i nee buiti, nitko nee po ulicama uti glasa njegova.
20
Trske stuene nee prelomiti i stijenja to tinja nee ugasiti, dok pravdu ne privede
pobjedi.
21
U ime njegovo uzdat e se narodi."
22
Tada mu dovedoe opsjednuta, koji je bio slijep i nijem. On ga iscijeli, tako da je
nijemi mogao govoriti i vidjeti!
23
Sav se je narod divio i govorio: "Nije li ovo Sin Davidov?"
24
A farizeji, koji su to uli, rekoe: "Taj izgoni avle samo po Beelzebubu, poglavici
zlih duhova.
25
Isus prozre misli njihove i ree im: "Svako kraljevstvo, to je u sebi razdijeljeno,
raspada se; ni jedan grad, nijedna kua, to je u sebi razdijeljena, ne moe postojati.
26
Ako sotona izgoni sotonu, onda je razdijeljen sam u sebi: "kako e tada postojati
kraljevstvo njegovo?
27
I ako ja izgonim avle po Beelzebubu, po kojemu ih tada izgone sinovi vai? Oni
e vam zato biti suci vai.
28
Ako li ja izgonim avle Duhom Bojim, onda je stim dolo k vama kraljevstvo
Boje.
29
Ili kako moe tko provaliti u kuu jakoga i ugrabiti mu imanje njegovo, ako nije
najprije svezao jakoga Istom tada moe oplijeniti kuu njegovu.
30
Tko nije s menom, proti meni je; tko ne skuplja s menom, rasipa.
1741
31
Zato vam kaem: "Svaki grijeh i psovka oprostit e se ljudima. Ali psovka na Duha
nee se oprostiti.
32
Tko rekne rije na Sina ovjejega, oprostit e mu se. A tko rekne rije na Duha
Svetoga, nee mu se oprostiti ni na ovom ni na onom svijetu.
33
Priznate li, da je drvo dobro, onda morate i plod njegov drati dobrim. A priznate li,
da je drvo zlo, onda morate i plod njegov drati zlim, jer se po plodu poznaje drvo.
34
Vi zmijino leglo, kako moete dobro govoriti, kad ste zli? Jer ega je srce puno, o
tome govore usta.
35
Dobar ovjek iz dobre riznice iznosi dobro, zao ovjek iz zle riznice iznosi zlo.
36
A ja vam kaem: "Za svaku praznu rije, koju reknu ljudi, moraju u dan suda dati
raun.
37
Jer e po rijeima svojim biti proglaen pravednim, po svojim rijeima bit e
osuen."
38
Neki knjievnici i farizeji rekoe mu: "Uitelju, htjeli bismo vidjeti od tebe koji
udesni znak!"
39
On im ree: "Zao i preljubotvoran rod trai znak. Ali mu se nee dati drugi znak
osim znaka proroka Jone.
40
Kao to je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noi, tako e biti i Sin
ovjeji u krilu zemlje tri dana i tri noi.
41
Ljudi iz Ninive pojavit e se s tim rodom pred sudom i osudit e ga, jer se oni
obratie na propovijed Joninu. A ovdje je vie nego Jona!
42
Kraljica juga pojavit e se s tim rodom pred sudom i osudit e ga, jer ona doe s
krajeva svijeta, da uje mudrost Salomonovu. A ovdje je vie nego Salomon!
43
Kada neisti duh izae iz ovjeka, luta kroz pustoi i trai kakvo mjesto pokoja, ali
ga ne nalazi.
44
Onda pomisli: "Vratit u se u kuu svoju, iz koje sam izaao. I on doe, nae je
praznu, lijepo pometenu i ukraenu.
1742
45
Tada otide i dovede jo sedam drugih duhova, koji su gori od njega. Oni uu i
nastane se u njoj. I potonje ovjeku onome bude gore od prvoga. Isto e tako biti i
ovome rodu zlome.
46
Dok je on jo govorio narodu, stajali su vani majka njegova i braa njegova i htjeli
su da govore s njime.
47
Netko mu ree: "Majka tvoja i braa tvoja stoje vani i hoe da govore s tobom."
48
A on ree onome, koji mu je to javio: "Tko je moja majka, i tko su braa moja?"
49
Tada prui ruku na uenike svoje i ree: "Evo majka moja i braa moja! Jer tko ini
volju Oca mojega na nebesima, taj mi je brat, sestra i majka."
Matej, glava 13
1
U onaj dan izae Isus iz kue i sjede kraj mora.
2
Mnogi se je narod skupio oko njega. Zato je uao u laicu i sjeo u njoj, a narod je
sav stajao na obali.
3
On im je govorio mnogo u prispodobama i rekao: "Izae sija da sije.
4
I kad je sijao, nekoje zrno pade na put, i dooe ptice i pozobae ga.
5
Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje. Ono brzo izniknu, jer
nije lealo duboko u zemlji.
6
Ali kad obasja sunce, uvenu, i jer nije imalo korijena usahnu.
7
Opet drugo pade meu trnje. Uzraste zajedno trnje i ugui ga.
8
Drugo pade na zemlju dobru, i donosilo je rod stostruk, ezdesetostruk,
tridesetostruk.
9
Tko ima ui, neka uje!"
10
Tada pristupie uenici njegovi i upitae ga: "Zato im govori u prispodobama?"
1743
11
On odgovori: "Vama je dano, da razumijete tajne kraljevstva nebeskoga a onima
nije dano.
12
Jer tko ima, jo e mu se dati i imat e izobilja; a tko nema, i njemu e se jo
oduzeti, to ima.
13
Zato im govorim u prispodobama, jer otvorenim oima ne vide i otvorenim uima
ne uju i ne razumiju.
14
Tako se ispunja na njima proroanstvo Izaije, koje glasi: "Sluat ete, a neete ipak
razumjeti, vidjet ete, a neete ipak vidjeti.
15
Otvrdnulo je srce naroda ovoga. Ui su njegove gluhe, oi su njegove zatvorene.
Oima nee da vidi, uima nee da uje, srcem nee da razumije, niti da se obrati, da
ga iscijelim.,
16
A blagoslovljene su oi vae, to vide, i uima vaim, to uju!
17
Jer zaista kaem vam: "Mnogi proroci i pravednici eljeli su vidjeti, to vi vidite, i
ne vidjee, i uti, to vi ujete, i ne ue.
18
Vi dakle shvatite prispodobu o sijau!
19
Svakome, koji slua rije o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi zlobni i grabi, to je
bilo posijano u srce njegovo. Njemu je sjeme posijano na put.
20
to je bilo posijano na kamenito tlo, to je onaj, koji slua rije i prima je odmah s
radou.
21
Ali ne uhvati korijena, nego je nestalan. Kad zbog rijei navali nevolja ili
progonstvo, odmah zaluta.
22
to je bilo posijano meu trnje, to je onaj, koji slua rije. Ali brige svjetske i
bogatstvo varavo zague rije, tako te ostane bez roda.
23
to je bilo posijano na zemlju dobru, to je onaj, koji slua rije i razumije, te donosi
rod: "stostruk, ezdesetostruk i tridesetostruk.
24
Drugu prispodobu iznese im: "Kraljevstvo je nebesko kao ovjek, koji posija dobro
sjeme na njivi svojoj.
1744
25
Dok je sve spavao, doe neprijatelj njegov, posija kukolj po penici i otide.
26
Kad onda uzraste usjev i uhvati se rod, pokaza se i kukolj.
27
Tada dooe sluge domainove i rekoe mu: "Gospodaru, nijesi li ti dobro sjeme
posijao na njivu svoju? Odakle joj dakle kukolj?
28
On im odgovori: "Neprijatelj to uini. Tada sluge upitae: "Moramo li otii i skupiti
ga?
29
On odgovori: "Ne! Inae biste morali skupljajui kukolj poupati zajedno s njim i
penicu.
30
Ostavite samo da zajedno oboje raste do etve. U vrijeme etve rei u tada
eteocima: "Skupite najprije kukolj i sveite ga u snoplje da se spali. A penicu nosite
u itnicu moju."
31
Drugu im jo prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao zrno goruino, to
ga uze ovjek i posija na njivu svoju.
32
Ono je istina manje od svih drugih sjemena. Ali kad izraste, vee je od drugoga
povra. Ono bude drvo, tako da ptice nebeske dolaze i stanuju na njegovim granama."
33
Jo im iznese daljnu prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kvasac, to ga uze
ena i pomijea u tri mjere brana dok sve ne ukisa."
34
Sve je ovo govorio Isus u prispodobama mnotvu naroda, i bez prispodoba nije im
govorio.
35
Tako se je imala ispuniti rije proroka: "Otvorit u usta svoja u prispodobama,
objavit u, to je bilo skriveno od postanja svijeta."
36
Tada on otpusti mnotvo naroda i otide kui. Onda pristupie k njemu uenici
njegovi i rekoe: "Objasni nam prispodobu o kukolju na njivi!"
37
On ree: "Koji sije dobro sjeme, jest Sin ovjeji.
38
Njiva je svijet. Dobro sjeme jesu djeca kraljevstva; kukolj su djeca zloga.
1745
39
Neprijatelj, koji ga je posijao, jest avao. etva je svretak svijeta. eteoci su
aneli.
40
Kao to se dakle kukolj skuplja i u ognju spaljuje, tako e biti i na svretku svijeta.
41
Sin ovjeji izaslat e anele svoje, i oni e skupiti sve zavoditelje i zlotvore iz
kraljevstva njegova
42
I baciti ih u pe ognjenu. Ondje e biti jauk i krgut zuba.
43
Tada e pravednici sjati kao sunce u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima ui, neka
uje!
44
Kraljevstvo je nebesko kao blago, to lei skriveno u polju. ovjek nae blago i
skrio ga. Tada otide pun radosti za to i prodade sve imanje svoje i kupi polje.
45
Nadalje je kraljevstvo nebesko kao trgovac, koji je traio plemenite bisere.
46
Kad nae jedan dragocjen biser, otide, prodade sve imanje svoje i kupi ga.
47
Jo je kraljevstvo nebesko kao mrea, to se baci u more i zahvati od svake ruke
ribe.
48
Kad se napuni, izvukoe je na obalu, sjedoe i skupie dobre u posude, a zle bacie.
49
Tako e biti i na svretku svijeta. Aneli e izai i odijelit e zle od pravednih
50
I bacit e ih u pe ognjenu. Ondje e biti jauk i krgut zuba.
51
Razumjeste li sve ovo? Odgovorie mu: "Da, Gospodine!"
52
Tada on nastavi: "Zato je svaki uitelj, koji je vjet u nauci kraljevstva nebeskoga,
kao domain, koji iznosi iz blaga svojega novo i staro."
53
Iza kako je Isus bio svrio prispodobe ove, otide odanle.
54
Doe u svoj zaviaj, i uio je u sinagogi njihovoj Puni udivljenja pitali su: "Odakle
ovome ta mudrost i mo udesna?
1746
55
Nije li ovo sin tesarov? Ne zove li se majka njegova Marija, i braa njegova Jakov,
Josip, Simon i Juda?
56
Sestre njegove nijesu li sve kod nas? Odakle dakle njemu sve to?"
57
Tako su se sablanjavali o njega Tada im Isus ree: "Prorok ne vrijedi nigdje manje
nego u svojemu zaviaju i u domu svojemu."
58
Zbog nevjerstva njihova uinio je ondje samo malo udesa.
Matej, glava 14
1
U ono vrijeme zau etverovlasnik Herod glas o Isusu.
2
On ree dvoranima svojim: "To je Ivan Krstitelj. On je uskrsnuo od mrtvih; zato
djeluju udesne sile u njemu."
3
Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade,
ene svojega brata Filipa.
4
Jer ga je Ivan bio prekorio: "Nije ti doputeno da nju ima."
5
Rado bi ga bio dao ubiti; ali se je bojao naroda, jer su ga drali za proroka.
6
Na dan roenja Herodova igrala je ki Herodijadina meu Gostima. To se je dopalo
Herodu tako,
7
Da joj je zakletvom obeao dati togod zaite.
8
Ona potaknuta od matere svoje ree: "Daj mi ovdje na zdjeli glavu Ivana Krstitelja!"
9
To zabrinu kralja. Ali zbog zakletve i zbog gostiju zapovjedi da joj se dadne.
10
I tako dade odsjei glavu Ivanu u tamnici.
11
Donesoe glavu njegovu na zdjeli i dadoe je djevojci; ona je odnese materi svojoj.
12
Tada uzee uenici njegovi mrtvo tijelo i pokopae ga. Potom odoe i javie to
Isusu.
1747
13
Na ovu vijest otide Isus odanle u laici na samotno mjesto, da bude sam. Ali to
saznade mnotvo naroda i poe za njim pjeke iz gradova.
14
Kad on izae na kopno i vidje veliko mnotvo, smilova im se i iscijeli bolesnike
njihove.
15
Predvee pristupie k njemu uenici njegovi i rekoe: "Mjesto je pusto, a doba je
ve poodmaklo. Otpusti narod, neka ide u sela da kupi sebi hrane!"
16
Isus im ree: "Ne treba da idu, Podajte im vi da jedu!"
17
Oni mu odgovorie: "Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe."
18
On ree: "Donesite mi ih ovamo!"
19
I dade da narod posjeda po travi; tada uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo
i blagoslovi ih. Nato prelomi kruhove i dade ih uenicima svojim, a uenici ih dadoe
narodu.
20
Svi su jeli i nasitili se, dapae su digli od preostalih komada jo dvanaest punih
koarica.
21
A broj svih, koji su bili jeli, iznosio je oko pet tisua mueva, bez ena i djece.
22
Odmah on natjera uenike svoje da uu u laicu i da naprijed idu na drugu obalu,
dok on otpusti narod.
23
Kad je bio otpustio narod, popne se na goru sam, da se moli. Ve je bila nastala
veer, a on je jo bio ondje sam.
24
Laica je ve bila nasred mora i bila je od valova bacana tamo i vamo; jer je bio
protivan vjetar.
25
U etvrtu strau noi doe on k njima idui po moru.
26
Kad ga tako uenici vidjee, gdje ide po moru, povikae uplaeni: "Sablast!" i vapili
su od straha.
27
A Isus im progovori odmah: "Utjeite se! Ja sam. Ne bojte se!"
1748
28
Petar mu odgovori: "Gospodine, ako si ti, reci mi, da doem k tebi po vodi.
29
On ree: "Doi!" Petar izae iz laice i iao je po vodi, da doe k Isusu.
30
A kad je vidio jaki vjetar, uplai se, pone se topiti i povika: "Gospodine, spasi
me!"
31
Odmah prui Isus ruku svoju, uhvati ga i ree mu: "Malovjerni, zato si
posumnjao?"
32
Tada uoe u laicu, i presta vjetar.
33
Koji su bili u laici, bacie se pred njega niice i rekoe: "Ti si zaista Sin Boji!"
34
Tada prijeoe i dooe u pokrajinu Genezareta.
35
im ga stanovnici onoga kraja prepoznae, poslae glasnike Po svoj onoj okolini i
dadoe donijeti k njemu sve bolesnike.
36
Ovi ga zamolie, da se samo smiju dotaknuti skuta njegove haljine. I svi, koji se
dotakoe, ozdravie.
Matej, glava 15
1
Tada pristupie k Isusu farizeji i knjievnici iz Jerusalema i zapitae:
2
"Zato uenici tvoji prestupaju predaju starih? Oni ne peru ruku svojih prije objeda."
3
On im ree: "Zato vi sami prestupate zapovijed Boju zbog predaje svoje!
4
Bog je zapovjedio: Potuj oca i majku! i: Tko pogrdi oca ili majku, neka smru
umre!
5
A vi kaete: 'Tko rekne ocu ili majki: im bih ti ja imao pomoi, posvetni je dar,
6
Taj ne treba vie tovati oca ili majke.' Tako dokinuste zapovijed Boju zbog
predaje svoje.
7
Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao Izaija:
1749
8
'Narod ovaj tuje me samo usnama, ali srce je njegovo daleko od mene
9
Uzalud me potuje, nauka je njegova samo ustanova ljudska.'"
10
Tada dozva narod i ree im: "Sluajte i razumijte:
11
to ulazi u usta, ne ini ovjeka neistim, nego to izlazi iz usta, to ini ovjeka
neistim."
12
Tada pristupie uenici njegovi i rekoe mu: "Zna li, da se farizeji uvrijedie, kad
ue taj govor?"
13
On odgovori: "Svaki nasad, to ga nije zasadio Otac moj nebeski, iskorijenit e se.
14
Ostavite ih! Oni su slijepi voe slijepcima. A kad slijepac vodi slijepca, oba padnu
u jamu."
15
Tada mu ree Petar: "Objasni nam prispodobu ovu!"
16
On ree: "Jeste li i vi jo nerazumni?
17
Zar ne uviate, da sve, to ulazi u usta, ide u eludac i tada se izbacuje?
18
A to dolazi iz usta, izlazi iz srca, i to ini ovjeka neistim.
19
Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstvo, preljuba, bludnost, kraa, lano
svjedoanstvo, hula na Boga.
20
To ini ovjeka neistim; a i neopranim rukama jesti, to ne ini ovjeka neistim.
21
Odatle otide Isus dalje i povue se u kraj Tira i Sidona.
22
Tada doe ena Kananejka iz onoga kraja i povika: "Smiluj mi se, Gospodine, sine
Davidov! Moju ker vrlo mui avao."
23
On je ne udostoji nijednom rijei. Tada pristupie uenici njegovi i zamolie ga:
"Otpusti je, jer vie za nama!"
24
On ree: "Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama kue Izraelove."
1750
25
Uto doe ona, pade pred njega niice i zamoli: "Gospodine, pomozi mi!"
26
On ree: "Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psiima."
27
"Sigurno, Gospodine", odgovori ona, "ali psii dobiju ipak od mrvica, to padnu sa
stola njihovih gospodara".
28
Tada joj ree Isus: "O eno, velika je vjera tvoja, neka ti bude kako eli!" Od toga
asa bila je zdrava ki njezina.
29
Odatle otide Isus dalje i doe na Galilejsko more. Popne se na goru i sjede ondje.
30
Tada se skupi oko njega veliko mnotvo naroda. Oni donesoe sobom hrome,
kljaste, slijepe, nijeme i druge mnoge i poloie ih k nogama njegovim. I on ih
iscijeli.
31
Kad vidje narod, kako nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi
gledaju, divio se je i slavio je Boga Izraelova.
32
Tada Isus dozva uenike svoje k sebi i ree: "ao mi je naroda. Ve tri dana stoje
kod mene i nemaju to jesti. Gladne neu da ih otpustim. Inae bi mogli klonuti na
putu."
33
Uenici mu odgovorie: "Odakle da dobijemo u pustinji toliki kruh, da se nasiti
tako veliko mnotvo?"
34
Isus ih upita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovorie: "Sedam i nekoliko ribica."
35
Tada zapovjedi da narod posjeda po zemlji
36
Onda uze onih sedam kruhova i ribe, dade hvalu, prelomi ih i dade ih uenicima
svojim, a uenici ih dadoe narodu
37
Svi su jeli i nasitili se, dapae od preostalih komada podigoe jo sedam koarica
punih.
38
Bilo je etiri tisue mueva, koji su jeli, osim ena i djece.
39
Tada otpusti narod, ue u laicu i ode u magadanski kraj.
1751
Matej, glava 16
1
Farizeji i saduceji pristupie k njemu, da a kuaju. Zatraie od njega, da im pokae
znak s neba.
2
A on im ree: "Uvee govorite: "Bit e lijepo vrijeme; jer je nebo crveno.
3
Ujutro: "Danas e biti kiovito vrijeme; jer je nebo crveno i mutno. Lice nebesko
znate protumaiti, a znake vremena ne razumijete?
4
Rod zao i preljubotvoran trai znak. Ali nee mu se dati drugi znak osim znaka
Jone." Stim ih ostavi i otide.
5
Uenici dooe na drugu obalu, a bili su zaboravili uzeti sobom kruha.
6
Tada im ree Isus: "Pazite i uvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!"
7
Oni su razmiljali u sebi i rekoe: "Nijesmo uzeli sobom kruh."
8
Isus opazi to i ree: "Malovjerni, to razmiljate u sebi o tom, to nemate uza se
kruha?
9
Zar jo jednako ne shvaate? Zar vie ne mislite na pet kruhova za pet tisua, i
koliko koarica nakupiste?
10
Ni na sedam kruhova za etiri tisue, i koliko koarica nakupiste?
11
Zato ne shvaate, da vam ne rekoh za kruh? uvajte se kvasca farizejskog i
saducejskog!"
12
Tada shvatie, da nije bio mislio, da se uvaju kvasca krunoga, nego nauke
farizejske i saducejske.
13
Kad doe Isus u okolinu Cezareje Filipove, upita uenike svoje: "Za koga dre ljudi
Sina ovjejega?"
14
Oni odgovorie: "Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, opet drugi za Jeremiju ili
za kojega od proroka."
15
On ih upita: "A vi, za koga me vi drite?"
1752
16
Simon Petar odgovori: "Ti si Krist, Sin Boga ivoga.
17
Tada mu ree Isus: "Blagoslovljen si ti, Simone, sine Jonin, jer tijelo i krv nijesu to
tebi objavili, nego Otac moj, koji je na nebesima.
18
I ja tebi kaem: "Ti si Petar. Na toj hridini sagradit u Crkvu svoju, i vrata paklena
nee je nadvladati.
19
Tebi u dati kljueve kraljevstva nebeskoga. togod svee na zemlji, bit e
svezano i na nebesima, i togod razrijei na zemlji, bit e razrijeeno i na nebesima."
20
Tada naloi uenicima, da nikomu ne govore, da je on Krist.
21
Otada pone Isus objanjavati uenicima svojim, da mora ii u Jerusalem, da e
mnogo trpjeti od starjeina, glavara sveenikih i knjievnika i da e ubijen biti, ali
trei dan da e uskrsnuti.
22
Petar ga uze nasamo, pone ga nagovarati i ree: "Boe sauvaj, Gospodine!
Daleko neka bude to od tebe!"
23
A on se okrenu i ree Petru: "Idi od mene, sotono! Ti si mi na smetnju. Ne dri s
Bogom, nego s ljudima."
24
Tada ree Isus uenicima svojim: "Tko hoe da ide za mnom, neka se odree sebe,
uzme na se kri svoj i tako ide za mnom!
25
Jer tko hoe ivot svoj da sauva, izgubit e ga; a tko izgubi ivot svoj zbog mene,
nai e ga.
26
Jer to koristi ovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi duu svoju? to moe
dati ovjek kao otkup za duu svoju?
27
Jer e doi Sin ovjeji s anelima svojim u slavi Oca svojega i tada e vratiti
svakome po djelima njegovim.
28
Zaista, kaem vam: "Od onih, to stoje ovdje, nee neki okusiti smrti, dok ne vide
Sina ovjejega, gdje dolazi u kraljevstvu svojemu."
1753
Matej, glava 17
1
Poslije est dana uze Isus sobom Petra i Jakova i njegova brata Ivana i izvede ih
nasamo na goru visoku.
2
Tada se preobrazi pred njima Lice se njegovo zasja kao sunce, a haljine se njegove
zasvijetlie kao svjetlo.
3
Ukazae im se Mojsije i Ilija u razgovoru s njime.
4
Tada progovori Petar i ree Isusu: "Gospodine, dobro je, da smo ovdje! Ako hoe,
nainit u ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."
5
Dok je on jo govorio, zasjeni ih sjajan oblak, i zau se glas iz oblaka: "Ovo je sin
moj ljubljeni, koji mi je po volji. Njega sluajte!"
6
Kad to ue uenici, padoe vrlo uplaeni niice na svoje lice.
7
Isus pristupi, dotae ih se i ree: "Ustanite, ne bojte se!"
8
Oni podigoe oi svoje, ali ne vidjee vie nikoga do Isusa sama.
9
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne govorite to o vienju ovom,
dok Sin ovjeji ne uskrsne od mrtvih!"
10
Tada ga zapitae uenici: "Zato kau knjievnici, da Ilija najprije mora doi?"
11
On odgovori: "Svakako e doi Ilija i sve e obnoviti.
12
Ali vam kaem: "Ilija je ve doao. A oni ga ne spoznae, nego uinie s njim, to
htjedoe. Tako e i Sin ovjeji imati od njih trpjeti"
13
Tada razumjee uenici, da je on mislio Ivana Krstitelja.
14
Kad dooe k narodu, pristupi k njemu ovjek, baci se pred njega niice na koljena
i zamoli:
15
"Gospodine, smiluj se sinu mojemu! On je mjesenjak i mora strano trpjeti. esto
pada u oganj i esto u vodu.
1754
16
Donesoh ga uenicima tvojim, ali ga oni ne mogoe iscijeliti."
17
Isus ree: "O nevjerni i naopaki rode! Dokle u jo ostati kod vas? Dokle u vas jo
podnositi! Donesite ga ovamo k meni!"
18
Isus zapovjedi zlome duhu, i on izae iz njega, tako da je ozdravio od toga asa.
19
Tada pristupie uenici k Isusu i upitae ga nasamo: "Zato ga mi ne mogosmo
istjerati?"
20
On im odgovori: "Jer imate tako malo vjere, jer zaista, kaem vam: "Ako imate
vjere kao zrno goruino, moete rei gori ovoj: "Prijei odavde tamo, i prijei e
tamo. Nita vam nee biti nemogue.
21
A ova se vrsta izgoni samo molitvom i postom."
22
Dok su hodili naokolo po Galileji, ree im Isus: "Sin ovjeji predat e se u ruke
ljudima.
23
Ubit e ga; ali e on trei dan uskrsnuti." Tada se oni vrlo oalostie.
24
Kad dooe u Kafarnaum, pristupie k Petru pobirai hramskoga poreza i zapitae:
"Zar va uitelj ne plaa hramskoga poreza?"
25
On odgovori: "Da." Kad onda ue u kuu, pretee ga Isus pitanjem: "to misli,
Simone, od koga podiu kraljevi zemaljski dae ili porez? Od svojih sinova ili od
podanika?"
26
On odgovori: "Od podanika" Tada mu ree Isus: "Dakle su sinovi slobodni.
27
Ali da ih ne uvrijedimo, idi na more, baci udicu i uzmi prvu ribu, koju uhvati!
Otvori joj usta i nai e novac. Uzmi ga i podaj im za me i za se!"
Matej, glava 18
1
U onaj as pristupie uenici k Isusu i zapitae: "Tko je doista najvei u kraljevstvu
nebeskom?"
2
Tada on dozva dijete, postavi ga meu njih
1755
3
I ree "Zaista, kaem vam: "Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, neete ui u
kraljevstvo nebesko.
4
Tko se dakle dri malenim kao dijete ovo, taj je najvei u kraljevstvu nebeskom.
5
Tko primi takvo dijete u ime moje, taj primi mene.
6
Tko zavede jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo, da mu
se o vrat objesi mlinski kamen i da potone u dubinu morsku.
7
Teko svijetu zbog onoga to navodi svijet na grijeh! Mora dodue tako neto doi;
ali teko onomu ovjeku, po kome to dolazi!
8
Ako te ruka tvoja ili noga tvoja navodi na grijeh, odsijeci je i baci je od sebe! Bolje
ti je ui u ivot hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da bude baen u
oganj vjeni.
9
I ako te oko tvoje sablanjava, izvadi ga i baci ga od sebe! Bolje ti je s jednim okom
ui u ivot, negoli s dva oka da bude baen u oganj pakleni.
10
Gledajte, da ne prezrete nijednoga od ovih malenih, jer vam kaem: "Aneli njihovi
na nebesima gledaju uvijek lice Oca mojega, koji je na nebesima.
11
Jer je Sin ovjeji doao da spasi, to je bilo izgubljeno.
12
to vam se ini? Ako ima jedan to ovaca, i jedna od njih zaluta, ne ostavi li on
devedeset i e vet u gori i ne ide li da trai onu, to je zalutala?
13
I ako mu poe za rukom da je nae, zaista, kaem vam: "On se ovoj vie raduje,
negoli onima devedeset i devet, to nijesu zalutale.
14
Tako nee ni Otac va na nebesima, da se izgubi jedan od ovih malenih.
15
Ako je brat tvoj pogrijeio proti tebi, idi i potegni ga na odgovor u etiri oka! Ako
te poslua, dobio si brata svojega.
16
Ako te ne poslua, uzmi sobom jo jednoga ili druga dva, da se sve ustanovi
izjavom dvojice ili trojice svjedoka.
1756
17
Ako ni njih ne poslua, kai crkvi! Ako li ne poslua ni crkve, neka ti bude kao
neznaboac i carinik!
18
Zaista, kaem vam: "togod sveete na zemlji, bit e svezano na nebu, i togod
razrijeite na zemlji, bit e razrijeeno i na nebu.
19
Nadalje vam kaem: "Ako dvojica od vas na zemlji jednoduno zamole to mu
drago, dat e im Otac moj nebeski.
20
Jer gdje su dvojica ili trojica skupljena u ime moje, ondje sam ja meu njima"
21
Tada pristupi k njemu Petar i zapita: "Gospodine, ako brat moj pogrijei proti meni,
koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?"
22
Isus mu odgovori: "Velim ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset put sedam
puta.
23
Zato je kraljevstvo nebesko kao kralj, koji htjede da se obrauna sa svojim
slugama.
24
Kad se pone uraunati, dovedoe mu jednoga, koji mu je bio duan deset tisua
talenata.
25
A jer nije mogao platiti zapovjedi gospodar, da ga prodadu sa enom i djetetom i
svim imanjem njegovim i stim da se dug izravna.
26
Tada mu se sluga baci pred noge i zamoli: "Gospodaru ima strpljenja s menom sve
u ti platiti!
27
Gospodar se smilova slugi pusti ga i dug mu oprosti.
28
A kad izae sluga nae jednoga od svojih drugova, koji mu je bio duan to denara.
Njega uhvati i uze ga daviti govorei: "Plati, to si duan!
29
Tada pade pred njega drug njegov i zamoli: "Imaj strpljenja s menom, platit u ti!
30
Ali on ne htjede, nego ode i dade ga baciti u tamnicu, dok ne plati svojega duga.
31
Kad vidjee drugovi njegovi, to se dogodi, vrlo se oalostie. Oni odoe i javie
gospodaru svojemu sav sluaj.
1757
32
Tada ga dozva k sebi gospodar njegov i ree mu: "Zli slugo! Sav sam dug oprostio
tebi, jer si me molio.
33
Nijesi li se i ti morao smilovati drugu svojemu, kako sam se ja smilovao tebi?
34
Pun gnjeva predade ga gospodar njegov muiteljima dok ne plati sav dug.
35
Tako e i Otac moj nebeski postupati s vama, ako svaki od vas ne oprosti od srca
bratu svojemu."
Matej, glava 19
1
Kad je Isus bio svrio ove govore, die se iz Galileje i poe u podruje Judeje, s onu
stranu Jordana.
2
Veliko mnotvo naroda polo je za njim, i on ih je iscjeljivao ondje.
3
Tada pristupie k njemu farizeji, da ga kuaju. Oni zapitae: "Je li doputeno
ovjeku pustiti enu svoju iz kojeg mu drago razloga?"
4
On im odgovori: "Nijeste li itali, da je Stvoritelj u poetku stvorio ovjeka kao
mua i enu i rekao:
5
Zato e mu ostaviti oca i majku i prionuti za enu svoju i dvoje e biti jedno tijelo?
6
Oni dakle nijesu vie dvoje nego jedno tijelo. I to je Bog svezao, ne smije ovjek
rastavljati."
7
Oni mu odgovorie "A zato je Mojsije zapovjedio, da se dadne eni knjiga
raspusna, i da se tada pusti?"
8
On im ree: "Mojsije je dopustio vama samo zbog tvrdoe srca vaega da putate
svoje ene; iz poetka nije bilo tako.
9
Ali vam ja kaem: "Tko pusti svoju enu osim zbog preljube i oeni se drugom,
ini preljubu. I tko uzme putenicu, ini preljubu."
10
Tada mu rekoe uenici: "Ako je to tako izmeu mua i ene, onda nije probitano
eniti se"
1758
11
On im ree: "Ne shvaaju to svi, nego samo oni, kojima je dano.
12
Ima ljudi, koji su od krila majina nesposobni za enidbu; ima takvih, koji su od
ljudi uinjeni nesposobnima; i ima takvih, koji sebe same ine nesposobnima za
enidbu, zbog kraljevstva nebeskoga. Tko moe shvatiti, neka shvati!"
13
Tada mu donesoe djecu, da metne ruke na njih i da se pomoli. Ali su uenici
odbijali ljude.
14
A Isus ree: "Pustite djecu, neka dou k meni, i ne branite im; jer je takvih
kraljevstvo nebesko."
15
Tada metnu na njih ruke i otide dalje.
16
I gle, tada pristupi jedan k njemu i zapita: "Uitelju, to dobra moram initi, da
postignem ivot vjeni?"
17
On mu odgovori: "to me pita za dobro? Samo je jedan dobar. A ako hoe ui u
ivot, dri zapovijedi!"
18
Upita ga: "Koje?" Isus odgovori: "Ne ubijaj! Ne ini preljube! Ne kradi! Ne
svjedoi lano!
19
Potuj oca i majku, i ljubi blinjega svojega kao samog sebe!"
20
Mladi mu odgovori: "Sve san to drao. to mi jo fali?"
21
Isus mu odgovori: "Ako hoe biti savren, idi prodaj to ima, i daj utrak
siromanima, i imat e blago na nebu. Onda doi i idi za mnom!"
22
Na ove rijei otide mladi alostan; jer je posjedovao mnoga dobra.
23
Tada ree Isus uenicima svojim: "Zaista, kaem vam: "Bogata e teko ui u
kraljevstvo nebesko.
24
Jo vam jedanput kaem: "Lake ide deva kroz iglene ui, negoli bogata u
kraljevstvo Boje."
25
Kad to ue uenici, posve se smetoe i upitae: "Tko se onda moe spasiti?"
1759
26
A Isus ih pogleda i ree Im: "Ljudima je to nemogue, a Bogu je sve mogue."
27
Tada progovori Petar i ree mu: "Mi smo sve ostavili i poli smo za tobom. to e
nam za to dopasti?"
28
Isus im ree: "Zaista, kaem vam: "Vi, koji pooste za mnom, kod obnove svijeta
kad Sin ovjeji sjedne na prijestolje slave svoje, isto ete tako sjesti na dvanaest
prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.
29
Jest, svaki, koji ostavi kuu, brata, sestru, oca, majku, dijete i polje zbog imena
mojega, primit e stostruko za to i batinit e ivot vjeni.
30
Mnogi, koji su prvi, bit e posljednji, i mnogi, koji su posljednji, bit e prvi.
Matej, glava 20
1
Kraljevstvo je nebesko kao domain, koji rano ujutro izae, da naima poslenike za
svoj vinograd.
2
On se pogodi s poslenicima po denar na dan i posla ih u svoj vinograd.
3
Oko tree ure izae on opet. Tada vidje druge gdje stoje na trgu besposleni,
4
I ree im: "Idite i vi u moj vinograd; to bude pravo, dat u vam.
5
Oni odoe. Oko este i devete ure izae on opet i uini isto tako.
6
Kad je izaao oko jedanaeste ure, nae opet druge gdje stoje. On ih upita: "to
stojite ovdje cijeli dan besposleni?
7
Oni mu odgovorie: Nitko nas ne najmi. On im odgovori: "Idite i v u moj vinograd!
8
Uvee ree gospodar vinograda upravitelju svojemu: "Dozovi poslenike i isplati im
plau, od posljednjih do prvih!
9
Tada dooe oni od jedanaeste ure, i svaki primi po denar.
10
A kad dooe prvi, pomislie, da e vie primiti. Ali i od njih svaki primi po denar.
11
Kad ga primie, uzee mrmljati na domaina
1760
12
I rekoe: Ovi posljednji radili su samo jednu jedinu uru, i ti si ih izjednaio s nama,
koji smo podnosili teret i egu dana
13
Prijatelju, odgovori on jednome od njih, ja tebi ne inim krivo. Nijesi li se pogodio
s menom po denar?
14
Uzmi, to je tvoje, i idi! A ja hou i ovome posljednjemu dati kao tebi.
15
Ili zar ja ne smijem initi svojim vlasnitvom to hou? Zar je oko tvoje zavidno,
to sam ja dobar?
16
Tako e biti posljednji prvi i prvi posljednji."
17
Isusa poe gore u Jerusalem. Tada uze nasamo dvanaestoricu i ree im putem:
18
"Idemo gore u Jerusalem Ondje e biti Sin ovjeji predan glavarima sveenikim i
knjievnicima. Oni e ga osuditi na smrt
19
I onda predati neznabocima, da bude naruen, bievan i razapet. Ali e on trei
dan uskrsnuti."
20
Tada doe k njemu majka sinova Zebedejevih sa svojim sinovima i pade pred njega
niice, da mu prinese jednu molbu.
21
On je upita: "to hoe?" Ona mu odgovori: "Daj da moja dva sina u kraljevstvu
tvojemu sjede jedan s desne tvoje, a drugi s lijeve tvoje!"
22
Isus ree: "Ne znate, to molite. Moete li piti au, koju u ja piti? Odgovorie mu:
"Moemo."
23
Tada im ree: "au ete moju dodue piti; ali mjesto s moje desne ili lijeve ne
mogu ja dati; ono pripada onima, kojima je pripravio Otac moj."
24
Kad ue ostalih deset, rasrdie se na dva brata.
25
Isus ih zato dozva k sebi i ree: "Znate, da vladaoci ispovijedaju nad svojim
narodima, i velikai uine, da osjete njihovu mo.
26
Meu vama neka ne bude tako! Nego tko meu vama hoe da bude velik, taj neka
bude va sluga,
1761
27
i tko meu vama hoe da bude prvi, taj neka bude va sluga!
28
Tako ni Sin ovjeji nije doao, da mu slue, nego da slui i da ivot svoj dadne u
otkup za mnoge.
29
Kad su oni izlazili iz Jerihona, ilo je za njim veliko mnotvo naroda.
30
Kraj puta su sjedila dva slijepca. Kad oni ue, da Isus prolazi, stadoe vikati:
"Gospodine, ti sine Davidov, smiluj nam se!"
31
Narod ih ukori, neka ute. Ali su oni vikali samo jo vema: "Gospodine, sine
Davidov, smiluj nam se!"
32
Tada se ustavi Isus, dozva ih i upita: "to hoete od mene?"
33
Oni odgovorie: "Gospodine, htjeli bismo, da se otvore oi nae."
34
Pun saaljenja dotae se Isus oiju njihovih. Odmah progledae i pooe, za njim.
Matej, glava 21
1
Kad se pribliie k Jerusalemu i dooe u Betfagu na Maslinskoj gori, onda posla
Isus dva uenika
2
I naloi im: "Idite u selo, to je pred vama! Odmah ete nai magaricu privezanu i
magare s njom. Odveite je i dovedite je k meni!
3
Ako vam tko rekne to, kaite: "Gospodin ih treba. Odmah e ih pustiti."
4
Stim se imala ispuniti rije proroka: "
5
Kaite keri sionskoj: "kralj tvoj dolazi k tebi pun krotkosti. Sjedi na magarcu, na
magaretu, mladetu magariinu."
6
Uenici odoe i uinie, kako im je bio zapovjedio Isus
7
Dovedoe magaricu i magare, metnue na njih haljine svoje, i on sjede na njih.
8
Veoma mnogi iz naroda prostrijee haljine svoje po putu, drugi su rezali granje od
drvea i prostirali po putu.
1762
9
Mnotvo naroda, to je ilo pred njim i za njim, vikalo je iza glasa: "Hosana sinu
Davidovu! Blagoslovljen je koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na visini!"
10
Kad ue u Jerusalem, uzbuni se sav glad. "Tko je to?" pitali su.
11
Mnotvo je naroda govorilo: "To je Isus, prorok iz Nazareta u Galileji!"
12
Potom ue Isus u hram Boji, istjera van sve kupce i prodavce u hramu, isprevrnu
stolove mjenjaima i klupe trgovcima golubova
13
I ree im: "Stoji pisano: "Kua moja neka se zove kua molitve! A vi nainiste od
nje pilju razbojniku."
14
U hramu dooe k njemu slijepi i hromi, i iscijeli ih
15
Kad vidjee glavari sveeniki i knjievnici udesa, to ih uini, i djecu, to su
vikala u hramu: "Hosana sinu Davidovu!", rasrdie se
16
I rekoe mu: "uje li, to viu ovi?" Isus im ree: "Da. Zar nijeste nikad itali: "Iz
usta djece i nejaadi navjeuje hvalu svoju?"
17
Stim ih ostavi, izae iz grada u Betaniju i ostade ondje.
18
Kad se je rano ujutro vraao u grad, ogladnje.
19
Tada vidje smokvu jednu kraj puta. Doe k njoj, ali nae na njoj samo lie. Tada
joj ree: "Neka nikada na tebi vie ne bude roda!" Odmah usahnu smokva.
20
Kad to vidjee uenici, upitae zaueni: "Kako je mogla smokva odmah
usahnuti?"
21
Isus im odgovori: "Zaista, kaem vam: "Ako imate vjere i ne sumnjate, onda ete
ne samo uiniti, to se je dogodilo smokvi, nego ako reknete onoj gori tamo: "Digni
se i baci se u more!, to e se dogoditi.
22
Sve, to zamolite pouzdano u molitvi, dobit ete."
23
Tada otide u hram i pone uiti. I pristupie k njemu glavari sveeniki i starjeine
narodne i upitae: "Kojom vlasti to ini Tko ti je dao vlast za to?"
1763
24
Isus im ree: "Ja u vama staviti jedno pitanje. Kad mi odgovorite na, to, rei u
vam, kojom vlasti ja ovo inim.
25
Odakle je bilo krtenje Ivanovo? S neba ili od ljudi?" Oni su razmiljali meu se: "
26
Ako reknemo: "S neba, rei e nam: "Zato mu onda nijeste vjerovali? Ako
reknemo: "Od ljudi bojimo se naroda, jer svi Ivana dre za proroka.
27
I odgovorie Isusu: "Mi to ne znamo." Tada im on ree: "Onda ni ja vama neu
rei, kojom vlasti ovo inim.
28
to vam se ini? ovjek neki imao je dva sina. On ode k prvome i ree: "Sine, idi i
radi danas u vinogradu!
29
On odgovori: "Da, gospodaru, ali ne otide.
30
Tada ode k drugome i ree isto tako. On odgovori: "Neu; ali poslije mu bi ao, i
on ipak otide.
31
Tko je od ove dvojice ispunio volju oevu?" Odgovorie: "Drugi." Tada im ree
Isus: "Zaista, kaem vam: Carinici i bludnice dolaze jo prije vas u kraljevstvo Boje.
32
Ivan doe i pokaza vam put pravednosti, ali mu vi nijeste vjerovali Nasuprot
carinici i bludnice vjerovali su mu. Vi ste to vidjeli, ali se ipak iza toga nijeste obratili
i nijeste mu vjerovali.
33
ujte jo drugu prispodobu: "Jedan domain posadi vinograd. Ogradi ga plotom,
iskopa u njemu tijesak i sagradi kulu. Tada ga dade u zakup vinogradarima i otide
izvan zemlje.
34
Kad doe vrijeme berbi, posla sluge svoje k vinogradarima, da prime dio roda,
35
A vinogradari napadoe na sluge njegove: "jednoga izbie, drugoga ubie, treega
kamenovae.
36
Tada posla druge sluge, vie nego prije. Ovima uinie isto tako.
37
Naposljetku posla k njima sina svojega rekavi: "Pred sinom mojim imat e strah.
1764
38
Ali kad vinogradari ugledae sina, rekoe meu sobom: "Ovo je batinik! Hajde da
ga ubijemo i batinu njegovu zaposjednemo!
39
Uhvatie ga dakle, izbacie ga iz vinograda i ubie ga.
40
Kad doe dakle gospodar vinograda, to e uiniti vinogradarima onim?"
41
Odgovorie mu: "Zloince e zlom smrti pogubiti i svoj e vinograd dati u zakup
drugim vinogradarima, koji e mu davati dio roda u pravo vrijeme."
42
Tada im ree Isus: "Zar nijeste nikad itali u Pismu: 'Kamen koji odbacie
graditelji, postade kamen ugaoni; to je djelo Gospodnje, kao udo stoji to pred oima
naim?
43
Zato vam kaem: "Kraljevstvo Boje uzet e vam se i dat e se narodu, koji donosi
rodove njegove.
44
Tko padne na ovaj kamen, razbit e se; na koga on padne, satrt e ga."
45
Kad ue glavari sveeniki i farizeji prie njegove, opazie, da misli na njih.
46
Zato su gledali da ga uhvate; ali su se bojali naroda, jer ga je drao za proroka.
Matej, glava 22
1
Isus uze opet da im govori u prispodobama On ree:
2
"Kraljevstvo je nebesko kao kralj, koji naini svadbu sinu svojemu.
3
On posla sluge svoje, da zovnu uzvanike na svadbu. Ali oni ne htjedoe doi.
4
Opet posla druge sluge s nalogom: "Kaite uzvanicima: "Ugotovio sam gozbu svoju,
junci moji i uhranjenici moji poklani su, i sve je gotovo. Doite na svadbu!
5
Ali oni nijesu marili za to, i odoe, jedan na imanje svoje, drugi k trgovini svojoj.
6
A ostali napadoe na sluge njegove, zlostavie ih i pobie ih
7
Tada se razgnjevi kralj. Posla ete svoje, dade pogubiti ubojice i grad njihov
zapaliti.
1765
8
Tada ree slugama svojim: "Svadba je dodue ugotovljena, ali uzvanici nijesu bili
nje dostojni.
9
Idite dakle na raskra i pozovite na svadbu, koga samo naete!
10
Sluge izaoe na putove i dovedoe sve, koje naoe; dobre i zle. Tako se napuni
svadbena dvorana gostiju.
11
Tada ue kralj, da pogleda goste, Pogled njegov pade na jednoga, koji nije bio
obuen u svadbeno ruho.
12
Ree mu: "Prijatelju, kako si uao vamo bez svadbenoga ruha? On je utio.
13
Tada zapovjedi kralj slugama: "Sveite mu ruke i noge i bacite ga u tamu! Ondje e
biti jauk i krgut zuba
14
Jer su mnogi zvani ali je malo izabranih."
15
Tada odoe farizeji i posvjetovae se meu sobom, kako bi ga mogli uhvatiti u
rijei.
16
Poslae dakle k njemu uenike svoje zajedno s Herodovcima i rekoe: "Uitelju,
znamo, ti si istinit, ti ui put Boji po istini i ne mari ni za koga; jer ne gleda tko je
tko.
17
Kai nam dakle, to misli ti: "Je li doputeno plaati caru porez ili nije?"
18
Isus prozre lukavstvo njihovo i odgovori: "Licemjeri, to me kuate?
19
Pokaite mi novac porezni!" Oni mu pruie denar.
20
Isus ih upita: "ija je ovo slika i natpis?"
21
Odgovorie mu: "Carev." Tada im ree: "Dajte dakle caru carevo i Bogu Boje!
22
Kad su to uli, zadivie se; oni ga ostavie i odoe.
23
Isti dan dooe k njemu saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnua. Oni ga zapitae:
1766
24
"Uitelju, Mojsije je zapovjedio: "Ako tko umre bez djece, neka uzme brat njegov
enu njegovu i neka podigne potomstvo bratu svojemu!
25
A u nas je bilo sedam brae. Prvi se oeni i umrije bez djece, i tako ostavi enu
svoju bratu svojemu.
26
Tako je bilo s drugim i treim do sedmoga.
27
A poslije sviju umrije i ena.
28
O uskrsnuu dakle ija e od sedmorice biti ena? Jer je za svima bila."
29
Isus im odgovori: "Varate se, ne znate ni Pisma ni moi Boje.
30
Jer o uskrsnuu niti e se eniti ni udavati, nego e biti kao aneli Boji na nebu.
31
A za uskrsnue mrtvih nijeste li itali, to vam je rekao Bog: "
32
Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? A Bog nije Bog mrtvih, nego
ivih."
33
Kad je mnotvo naroda to ulo, divilo se je nauci njegovoj.
34
Kad doznae farizeji, da je saduceje prinudio da uute, skupie se zajedno.
35
I jedan od njih, uitelj zakona, stavi ga na kunju i upita: "
36
"Uitelju, koja je zapovijed najvea u zakonu!"
37
On mu odgovori: "Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom
duom svojom i svom misli svojom!
38
To je najvea i prva zapovijed.
39
Druga je ovoj jednaka: "Ljubi blinjega svojega kao samoga sebe!
40
O ovim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci."
41
Kad su se bili skupili farizeji, upita ih Isus:
1767
42
"to drite o Kristu? iji je sin?" Odgovorie mu: "Sin Davidov,"
43
Tada im ree: "Kako ga tada naziva David u duhu, Gospodinom, kad veli:
44
Ree Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi s moju desnu, dok poloim neprijatelje
tvoje za podnoje nogama tvojim?
45
Kad ga eto David naziva Gospodinom, kako onda moe biti sin njegov?"
46
Na to mu nije mogao nitko odgovoriti. I od toga dana nije se vie nitko usudio da
ga to zapita.
Matej, glava 23
1
Tada upravi Isus narodu i uenicima svojim ovaj govor:
2
Knjievnici i farizeji sjede na uiteljskoj stolici Mojsijevoj.
3
inite i drite sve, to vam kau; ali se ne ravnajte po njihovim djelima, jer oni rade
drukije, negoli ue.
4
Oni veu bremena teka i nesnosna i meu ih ljudima na plea; a sami nee da ih
prihvate prstom svojim.
5
Sva djela svoja ine, da ih vide ljudi. Tako rairuju svoje zapise i produljuju rese na
haljinama svojim.
6
Vole poasna mjesta na gozbama i prve stolice u sinagogama,
7
Hoe da budu pozdravljani na javnim trgovima, i da ih ljudi zovu uiteljima.
8
Ali vi se ne zovite uiteljima, jer je jedan va uitelj, a vi ste svi braa!
9
I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji, jer je jedan otac va, koji je na nebesima!
10
I ne dajte da vas zovu uiteljima; jer je jedan uitelj vas, Krist.
11
Tko je najvei meu vama, neka bude sluga vas!
12
Jer tko se uzvisuje, ponizit e se; a tko se ponizuje, uzvisit e se.
1768
13
Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi zatvarate kraljevstvo nebesko od
ljudi, Vi sami ne ulazite, niti date da ulaze, koji bi htjeli,
14
Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi rasipate kue udovike i govorite
za to duge molitve. Stoga vas eka stroi sud.
15
Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi prolazite kopnom i morem, da
dobijete jednoga jedinog suvjernika, i je li jedan to postao, uinite ga sinom paklenim,
dvaput gorim od sebe.
16
Teko slijepi voe! Vi kaete: Ako se tko kune hramom, onda to ne vrijedi; ako li
se kune zlatom hramskim, onda je vezan.
17
Luaci i slijepci, to je vie: "zlato ili hram, koji zlato istom posveuje?
18
Nadalje: Ako se tko kune rtvenikom, onda to nita ne vrijedi; kune li se rtvenim
darom, koji je na njemu, onda je vezan.
19
Slijepci, to je vie: dar rtveni ili rtvenik, koji dar rtveni istom posveuje?
20
Tko se dakle kune rtvenikom, kune se njim i svim, to je na njemu.
21
Tko se kune hramom, kune se njim i onim, koji stanuje u njemu.
22
Tko se kune nebom, kune se prijestoljem Bojim i onim, koji sjedi na prijestolju.
23
Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi dajete desetinu od metvice, kopra i
kima, a zanemarujete najvanije zahtjeve zakona: "pravednost, milosre i vjernost,
Ovo se ima initi, drugo ne popustiti.
24
Voe slijepi! Cijedite komarca, a devu prodirete.
25
Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi drite asu i zdjelu izvana iste, a
iznutra su pune grabea i pohlepe.
26
Farizeju slijepi, oisti najprije nutrinu ae i zdjele, onda e biti ista i vanjtina.
27
Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi ste kao okreeni grobovi. Izvana
izgledaju dodue lijepi, a iznutra su puni kostiju mrtvakih i svakoga smrada.
1769
28
Tako se i vi izvana pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i
zloe.
29
Teko vama, knjievnici i farizeji, licemjeri! Vi gradite grobove prorocima i krasite
spomenike pravednicima
30
I govorite: "Da smo mi ivjeli u dane otaca svojih, ne bismo se s njima ogrijeili o
krv proroka,
31
Stim sami svjedoite, da ste sinovi onih, koji su pobili proroke.
32
Tako dopunjate mjeru otaca svojih,
33
Zmije i leglo gujino, kako ete umai osudi paklenoj?
34
Zato evo, ja aljem k vama proroke, mudrace i knjievnike. Jedne ete pobiti i
razapeti, druge u sinagogama svojim bievati i goniti od grada do grada.
35
Tako neka doe na VS sva krv pravedna, to je bila prolivena na zemlji, od krvi
Abela pravednoga do krvi Zaharije, sina Berekijina, kojega ubiste meu hramom i
rtvenikom.
36
Zaista, kaem vam: "Sve e ovo doi na rod ovaj.
37
Jerusaleme, Jerusaleme! Ti ubija proroke i kamenuje, koji su poslani k tebi.
Koliko puta htjedoh skupiti djecu tvoju, kao to koko skuplja pilie svoje pod krila
svoja; ali vi ne htjedoste!
38
Eto e vam se ostaviti vaa kua pusta.
39
Jer vam kaem: "Od sada me neete vie vidjeti, dok ne uskliknete: "Blagoslovljen
je koji dolazi u ime Gospodnje!"
Matej, glava 24
1
Isus izae iz hrama s poe dalje. Tada mu pristupie uenici njegovi i upozorie ga
na graevine hramske.
2
On im ree: "Vidite vi to sve ' Zaista, kaem vam: "Ovdje nee ostati kamen na
kamenu, koji se nee poruiti."
1770
3
Kad je onda sjedio na Maslinskoj gori, pristupie samo njegovi uenici k njemu i
rekoe: "Kai nam, kad e se to dogoditi, i koji je znak tvojega dolaska i svretka
svijeta?"
4
Isus im ree: "Gledajte, da vas tko ne zavede!
5
Jer e mnogi doi u ime moje i rei: "Ja sam Krist. I mnoge e zavesti.
6
ut ete za ratove i glasove o ratovima. Gledajte, da se ne uplaite! To mora tako
doi; ali nije jo tada svretak,
7
Jer e se dignuti narod proti narodu, kraljevstvo protiv kraljevstva. Glad i kuga i
potres bit e posvuda.
8
Ali to je sve istom poetak nevoljama.
9
Tada e vas predavati na muke i ubijat e vas; i zbog imena mojega svi e narodi
zamrziti na vas.
10
Tada e mnogi zalutati u vjeri, jedan e drugoga izdati i jedan e na drugoga
zamrziti.
11
lani e proroci u velikom broju ustati i mnoge zavesti.
12
Jer e bezbonost uzeti maha, ljubav e ohladnjeti kod mnogih.
13
Ali tko ustraje do kraja, spasit e se.
14
Ovo evanelje o kraljevstvu navjeivat e se po svemu svijetu za svjedoanstvo
svima narodima. Tada istom dolazi svretak.
15
Kad dakle vidite na mjestu svetome gnusobu opustoenja, o kojoj je govorio prorok
Daniel tko ita, neka razumije!
16
Tada neka ljudi u Judeji bjee u gore!
17
Tko bude na krovu, neka ne silazi, da uzme sobom jo to is kue!
18
Tko bude u polju, neka se ne vraa kui, da uzme haljinu svoju!
1771
19
Teko trudnima i dojiljama u one dane!
20
Molite se, da ne padne bijeg vas u zimu ili u subotu!
21
Tada e biti nevolja velika, kakva nije bila od postanja svijeta do sada, niti e biti.
22
I kad se ne bi skratili oni dani ni jedan se ovjek ne bi spasio. Ali zbog izabranih
skratit e se dani oni.
23
Ako vam tada tko rekne: "Ovdje je Krist ili ondje, ne vjeruj te!
24
Jer e ustati lane Kristovi i lani proroci i init e velike znake i udesa, da
zavedu, ako je mogue, iste izabranike.
25
Eto, kaem vam unaprijed.
26
Ako vam se tada rekne: "On je u pustinji, ne izlazite; on je u sobama, ne vjerujte!
27
Jer kao to se munja pomoli na istoku i zasja do zapada, tako e biti i s dolaskom
Sina ovjejega.
28
Gdje je strvina, ondje se skupljaju orlovi,
29
Odmah e po nevolji onih dana sunce pomrati i mjesec e izgubiti svoju svjetlost,
zvijezde e s neba pasti, i sile e se nebeske uzdrmati.
30
Tada e se pokazati znak Sina ovjejega na nebu, i svi e narodi na zemlji
proplakati. Ugledat e Sina ovjejega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom
mo i slavom.
31
On e poslati anele svoje s velikim glasom trublje, i oni e skupiti izabranike
njegove od etiri vjetra, od jednoga kraja neba do drugoga.
32
Od smokve nauite se prispodobi: "Kad njezine grane postanu sone i lie potjera,
onda znate, da je blizu ljeto.
33
Tako i vi, kad vidite sve ovo, znajte, da je pred vratima
34
Zaista, kaem vam: "Ovaj narataj nee proi, dok se ovo sve ne zbude.
1772
35
Nebo i zemlja proi e, ali rijei moje nee proi.
36
A onoga dana i onoga asa ne zna nitko, ni aneli na nebu, nego samo Otac.
37
Kao u dane Noine, tako e biti kod dolaska, Sina ovjejega.
38
U dane pred potopom gostili su se i pili, enili su se i udavali do onoga dana, kad
Noa ue u koveg;
39
I nijesu doli do uviavnosti, dok nije provalio potop i sve pograbio. Upravo e
tako biti i kod dolaska Sina ovjejega.
40
Tada e biti dva na polju: "jedan e se uzeti, drugi e se ostaviti.
41
Dvije e mljeti u mlinu: "jedna e se uzeti, druga e se ostaviti.
42
Budite dakle budni; jer ne znate dana, u koji dolazi Gospodin vas.
43
Ali ovo znajte: "Kad bi znao domain, u koji as noi dolazi lupe, zacijelo bi bdio
i ne bi pustio da provali u kuu njegovu.
44
Zato i vi budite spremni; jer Sin ovjeji dolazi u as, u koji se ne nadate.
45
Tko je dakle vjerni i razumni sluga, koga je postavio gospodar nad svojom
druinom, da joj daje hranu u pravo vrijeme.
46
Blagoslovljen je sluga, kojega gospodar njegov, kad se vrati kui, nae da ini tako.
47
Zaista, kaem vam: "On e ga postaviti nad svim imanjem svojim,
48
Ako li je sluga zao i misli u sebi: "Moj gospodar nee jo zadugo doi,
49
I ako on tue svoje drugove i gosti se i pije s pijanicama,
50
Onda e gospodar toga sluge doi u dan, kad ne oekuje, u as, kojega ne zna.
51
On e ga sasjei u komade i odredit e mu mjesto njegovo meu licemjerima.
Ondje e biti jauk i krgut zuba.
1773
Matej, glava 25
1
Tada e biti kraljevstvo nebesko kao deset djevica, koje uzee svjetiljke svoje i
izaoe u susret zaruniku.
2
Pet od njih bile su lude, pet mudre,
3
Lude uzee svjetiljke svoje, ali ne uzee sobom ulja.
4
A mudre uzee sa svjetiljkama i ulje u posudama svojim.
5
Kako se je dolazak zarunikov otegnuo, zadrijemae sve i pozaspae.
6
I ponoi odjeknu poziv: "Zarunik dolazi! Izlazite mu u susret!
7
Tada se digoe sve djevice one i priredie svjetiljke svoje.
8
A lude rekoe mudrima: "Dajte nam od ulja svojega! Svjetiljke nae hoe da se
ugase.
9
Mudre odvratie: "Da ne bi moda nedostalo nama i vama, idite radije k trgovcima i
kupite sebi!
10
Dok otidoe da kupe, doe zarunik. Koje su bile spremne, uoe s njim na svadbu,
i zatvorie se vrata.
11
Napokon dooe i druge djevice i povikae: "Gospodaru, Gospodaru, otvori nam!
12
A on ree: "Zaista, kaem vam, ne poznajem vas.
13
Budite dakle budni; jer ne znate ni dana ni asa!
14
Dogodi se kao ovjeku, koji htjede da ide u tuinu. On dozva k sebi sluge svoje i
predade im imovinu svoju.
15
Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, treemu jedan, svakomu prema njegovoj
vrsnoi. Tada otputova odmah.
16
Koji je bio primio pet talenata, otiao je, radio je s njima i dobio jo drugih pet.
1774
17
Isto tako dobio je onaj su dva talenta jo druga dva.
18
Koji je bio primio jedan, otide, iskopa zemlju i skrio u nju novac gospodara
svojega.
19
Iza dugog vremena doe natrag gospodar onih sluga i pone se raunati s njima
20
Koji je bio primio pet talenata pristupi, donese sobom jo pet daljnih talenata i ree:
"Gospodaru, predao si mi pet talenata. Evo, dobio sam jo pet daljnih talenata.
21
Tada mu ree gospodar njegov: "Pravo, slugo dobri i vjerni! Nad malim si bio
vjeran, zato u te postaviti nad mnogim. Ui u radost gospodara svojega!
22
Tada pristupi onaj su dva talenta i ree: "Gospodaru, predao si mi dva talenta. Evo,
dobio sam jo dva daljna talenta."
23
Tada mu ree gospodar njegov: "Pravo, slugo dobri i vjerni! Nad malim si bio
vjeran, zato u te postaviti nad mnogim. Ui u radost gospodara svojega!
24
Napokon pristupi i onaj s jednim talentom i ree: "Gospodaru, znam te, ti si ovjek
tvrd, anje, gdje nijesi sijao, i kupi, gdje nijesi vijao.
25
Zato se pobojah, odoh i zakopah talenat tvoj u zemlju. Ovdje ima to je tvoje.
26
Tada mu odgovori gospodar: "Zli i lijeni slugo, znao si, da ja anjem, gdje nijesam
sijao, i kupim, gdje nijesam vijao.
27
Tada bi bio morao novac svoj uloiti kod mjenjaa, ja bih mogao pri svojemu
povratku podignuti svoje s kamatima.
28
Uzmite mu zato talenat i podajte ga onome, koji ima deset talenata!
29
Jer tko ima, njemu e se dati, i obilovat e; a tko nema, njemu e se jo uzeti to
ima.
30
A nekorisnog slugu bacite u tamu 'Ondje e biti jauk i krgut zuba.
31
Kad doe Sin ovjeji u slavi svojoj i svi aneli s njime, onda e sjesti na prijestolje
slave svoje.
1775
32
Svi e se narodi pred njim skupiti. On e ih razluiti jedne od drugih, kao to pastir
razluuje ovce od jaraca.
33
Postavit e ovce s desne sebi, jarce s lijeve sebi.
34
Tada e kralj rei onima s desne strane: "Doite, blagoslovljeni Oca mojega!
Primite u posjed kraljevstvo, koje vam je pripravljeno od stvorenja svijeta!
35
Jer sam bio gladan, i dali ste mi jesti, edan, i dali ste mi piti. Bio sam stranac, i
primili ste me na konak,
36
Go, i zaodjeli ste me. Bio sam bolestan, i pohodili ste me, u tamnici, i doli ste k
meni.
37
Tada e ga upitati pravednici: "Gospodine, kad smo te vidjeli gladna, i dali ti jesti,
ili edna, i dali ti piti?
38
Kad smo te vidjeli stranca, i primili te na konak? ili gola, i zaodjeli te?
39
Kad smo te vidjeli bolesna ili u tamnici, i doli k tebi?
40
Kralj e im odgovoriti: "Za "ista, kaem vam: "to ste uinili jednomu od ove moje
najmanje brae, to ste uinili meni.
41
Tada e rei onima na lijevoj strani: "Idite od mene, prokleti, u oganj vjeni, to je
pripravljen avlu i anelima njegovim!
42
Bio sam gladan, i nijeste mi dali jesti, edan, i nijeste mi dali piti.
43
Bio sam stranac, i nijeste me primili na konak, go, i nijeste me zaodjeli. Bio sam
bolestan i u tamnici, i nijeste me pohodili.
44
Tada e ga upitati i oni: "Gospodine, kada smo te vidjeli gladna ili edna ili stranca
ili gola ili bolesna ili u tamnici, i nijesmo te posluili?
45
Ali e im on odgovoriti: "Zaista, kaem vam: "to nijeste uinili jednomu od ovih
najmanjih, to nijeste uinili ni meni.
46
Ovi e ui u muku vjenu, a pravednici u ivot vjeni.
1776
Matej, glava 26
1
Kad je bio Isus svrio sve govore ove, ree uenicima svojim: "
2
"Znate, da je do dva dana blagdan Pasha. Tada e Sin ovjeji biti predan smrti na
kriu,"
3
Tada se skupie glavari sveeniki i starjeine narodne u palai velikoga sveenika
po imenu Kaife.
4
Posvjetovae se, kako bi mogli Isusa lukavtinom uhvatiti i ubiti.
5
Ali rekoe: "Samo ne na blagdan! Inae pobuni se narod."
6
Kad je Isus boravio u Betaniji u kui Simona Gubavca,
7
Doe k njemu ena s posudom alabastrenom, punom dragocjene pomasti. To izli
ona na glavu njegovu, dok je sjedio za stolom.
8
Kad to vidjee uenici, rasrdie se i rekoe: "emu rasipnost ova?
9
Bilo bi se moglo to prodati skupo i dati siromasima."
10
Isus to zapazi i ree im: "Zato alostite enu? Ona uini dobro djelo na meni
11
Siromahe imate svagda meu sobom, a mene nemate svagda.
12
Kad je ona ovu pomast izlila na tijelo moje, uinila je to za pokop moj.
13
Zaista, kaem vam: "Svuda po svemu svijetu, gdje se propovijeda ovo evanelje,
govorit e se i za spomen njezin, to je uinila ona."
14
Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariot, otide glavarima sveenikim
15
I ree: "to ete mi dati, da vam ga predam?" Oni mu isplatie trideset srebrnjaka,
16
Otada je ekao na zgodnu priliku, da ga izda.
17
U prvi dan beskvasnih kruhova pristupie uenici k Isusu i upitae: "Gdje da
pripravimo za te Pashalno janje?"
1777
18
On odgovori: "Idite u grad k stanovitom ovjeku i recite mu:, Uitelj poruuje:
"Vrijeme je moje blizu, kod tebe u blagovati Pashalnu veeru s uenicima svojim."
19
Uenici uinie, kako im je bio Isus naloio, i pripravie Pashalnu veeru.
20
Kad bi uvee, sjede za sto s dvanaestoricom.
21
Dok su jeli, ree: "Zaista, kaem vam: "Jedan izmeu vas izdat e me."
22
To ih vrlo oalosti, i jedan za drugim pitao ga je: "Da nijesam ja, Gospodine?"
23
On odgovori: "Koji umoi s menom ruku u zdjelu, taj e me izdati.
24
Sin ovjeji ide, istina, kao to je pisano za njega; ali teko ovjeku, koji izda Sina
ovjejega, Bolje bi bilo tome ovjeku, da se nije rodio."
25
Tada upita Juda, izdajnik njegov: "Jesam li ja, uitelju?" On odgovori: "Ti kae."
26
Dok su blagovali, uze Isus kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i dade ga uenicima
svojim i ree: "Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje."
27
Tada uze au, zahvali i prui ga uenicima i ree: "Pijte svi iz njega;
28
Jer je ovo krv moja i Novoga Zavjeta, koja se prolijeva za mnoge na oprotenje
grijeha.
29
Ali vam kaem: Od sada neu vie piti od ovoga roda trsova do onog dana, kad ga
budem pio s vama posve novoga u kraljevstvu Oca svojega."
30
Tada izmolie hvalospjev i izaoe na Maslinsku goru.
31
Onda im ree Isus: "Svi ete se vi spotaknuti zbog mene ovu no, jer stoji pisano:
"Udarit u pastira, i rasbjeat e se ovce stada.
32
Ali iza uskrsnua svojega ii u pred vama u Galileju."
33
Petar mu odgovori: "Ako se i svi spotaknu zbog tebe, ja se neu nikad spotaknuti!"
34
Isus mu ree: "Zaista, kaem ti: Jo noas, prije nego pijetao zapjeva, tri puta e
me zatajiti."
1778
35
Petar ga je uvjeravao: "I ako bih morao poi u smrt s tobom, ne bih te ja zatajio."
Tako su tvrdili i svi drugi uenici.
36
Tada doe Isus s njima u zaselak, koji se zove Getsemani. On ree uenicima
svojim: "Sjedite tu, dok ja idem tamo i pomolim se."
37
Samo Petra i oba sina Zebedejeva uze sobom. Tada se pone alostiti i plaiti.
38
On im ree: "alosna je dua moja do smrti; ostanite ovdje bdijte s menom!"
39
I otide malo dalje, pade niice na svoje lice, i pomoli se: "Oe moj, ako je mogue,
neka me mimoie aa ova! Ali ne kako ja hou, nego kako ti hoe."
40
Tada doe k uenicima svojim i nae ih gdje spavaju. Ree Petru: "Zar nijeste
mogli jednu uru probdjeti s menom?
41
Bdijte i molite se, da ne padnete u napast; jer je duh voljan, ali je tijelo slabo."
42
Udalji se po drugi put i pomoli se: "Oe moj, ako me ne moe ova aa mimoii, a
da ga je pijem, neka bude volja tvoja!"
43
I doe opet natrag i nae ih opet gdje spavaju; jer su im bile oi oteale.
44
On ih ostavi, otide opet i pomoli se po trei put onim istim rijeima.
45
Tada se vrati natrag k uenicima svojim i ree im: "Jednako spavate i poivate?
Evo se priblii as, i Sin ovjeji predat e se u rake grjenicima.
46
Ustanite, hajdemo! Evo, pribliuje se izdajnik moj."
47
Dok je jo govorio, doe ve Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim eta velika s
maevima i toljagama po nalogu glavara sveenikih i starjeina narodnih.
48
Izdajnik njegov bio je s njima ugovorio znak i rekao: "Koga ja cjelivam, taj je,
drite ga!"
49
Odmah pristupi k Isusu i ree: "Zdravo, uitelju!" i poljubi ga, tada mu Isus ree:
50
"Prijatelju, zato si doao!" Sada stupie blie, metnue ruke na Isusa i uhvatie ga.
1779
51
Tada jedan od pratilaca Isusovih mai se rukom za ma i trgnu ga. Udari slugu
velikoga sveenika i odsijee mu uho.
52
Isus mu ree: "Zadjeni ma svoj u korice! Svi, koji se maaju za ma, ginu od
maa.
53
Ili zar misli, da mi Otac moj ne bi odmah poslao u pomo vie od dvanaest legija
anela, kad bih ga zamolio za to?
54
Ali kako bi se onda ispunilo Pismo, po kojemu to mora doi tako?"
55
A u onaj as ree Isus eti: "Kao na razbojnika izali ste s maevima i toljagama, da
me uhvatite. Svaki dan sam sjedio u hramu i uio, i nijeste me uhvatili.
56
Ali se sve ovo dogodi, da se ispune Pisma proroka. Tada ga ostavie svi uenici
njegovi i pobjegoe.
57
Oni, koji uhvatie Isusa, odvedoe ga k velikomu sveeniku Kaifi, kod kojega su se
bili skupili knjievnici i starjeine.
58
Petar je iao za njim izdaleka do dvorita velikoga sveenika. Ue unutra i sjede sa
slugama, da eka svretak.
59
Glavari sveeniki i sve visoko vijee traili su lano svjedoanstvo protiv Isusa, da
ga ubiju.
60
Ali unato mnogim lanim svjedocima, koji pristupie, ne naoe nijedno.
Najposlije dooe jo dva
61
i rekoe: "On je tvrdio: "Ja mogu poruiti hram Boji i u tri ga dana opet sagraditi."
62
Tada se die veliki sveenik i ree mu: "Zar nita nema da kae na to, to ovi
iznose protiv tebe."
63
Isus je utio. Tada mu ree veliki sveenik: "Zaklinjem te Bogom ivim: "Kai
nam, jesi li ti Krist, Sin Boji?"
64
Isus mu odgovori: "Ti kae." Ali vam velim: "Od sada ete vidjeti Sina ovjejega
gdje sjedi s desne Svemoguega i dolazi na oblacima nebeskim."
1780
65
Tada veliki sveenik razdera haljinu svoju i ree: "Pohulio je na Boga! emu
trebamo jo svjedoke? Sami ste sad uli hulu na Boga.
66
to vam se ini" Oni odgovorie: "Zasluio je smrt!"
67
Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga akama. Drugi su ga udarali po obrazu
68
I rugali se: "Kriste, kai nam: "Tko te je udario?"
69
Uto je Petar sjedio vani u dvoritu. Tada pristupi k njemu jedna slukinja i ree: "I
ti si bio s Isusom Galilejcem!"
70
On to zataji pred svima i ree: "Ne znam to govori."
71
Kad onda htjede da izae k vratima ugleda ga druga slukinja i ree onima, to su
stajali ondje: "I ovaj je bio s Isusom Nazareaninom!"
72
On opet zataji i zakle se: "Neznam toga ovjeka."
73
Malo poslije toga pristupie k Petru oni, to su okolo stajali, i rekoe: "Doista, i ti si
jedan od njih, i govor te tvoj izdaje."
74
Tada se pone kleti i preklinjati: "Neznam toga ovjeka." Odmah zapjeva pijetao.
75
Petar se sjeti rijei, koju mu je bio rekao Isus: "Prije nego zar pjeva pijetao, tri puta
e me zatajiti." Izae i proplaka gorko.
Matej, glava 27
1
Kad je osvanuo dan, zakljuie svi glavari sveeniki i starjeine narodne da ubiju
Isusa.
2
Odvedoe ga svezana i predadoe ga upravitelju Pilatu.
3
Kad vidje njegov izdajnik Juda, da ga usudie, pokaja se. Donese natrag trideset
srebrnjaka glavarima sveenikim i starjeinama
4
I ree: "Sagrijeio sam. Izdao sam krv nedunu!" Oni odgovorie: "to nas je briga
za to? To je tvoja stvar!"
1781
5
Tada baci srebrnjake u hram, otide i objesi se o uetu,
6
Glavari sveeniki digoe srebrnjake i rekoe: "Ne smije se metnuti u hramsko
blago; jer je krv.
7
Zakljuie da za njih kupe lonarovu njivu za groblje strancima.
8
Zato se zove ona njiva do dananjega dana krvna njiva.
9
Tako se ispuni rije proroka Jeremije: "Uzee trideset srebrnjaka, cijenu
procijenjenoga, koga procijenie sinovi Izraelovi,
10
I dadoe ih za lonarovu njivu. Tako mi naloi Gospodin."
11
Isus bi predveden upravitelju. Upravitelj ga zapita: "Jesi li ti kralj idovski?" Isus
odgovori: "Ti kae."
12
Ali na tube glavara sveenikih i starjeina ne odvrati nita.
13
Tada mu ree Pilat: "Ne uje li, to sve protiv tebe svjedoe"
14
Ali mu on ne odgovori ni na jedno pitanje, tako da se je upravitelj vrlo udio.
15
O blagdanu obiavao je upravitelj pustiti narodu jednoga sunja, koga bi oni htjeli.
16
Tada su imali zloglasnoga sunja po imenu Barabu.
17
Pilat upita skupljeno mnotvo: "Koga da vam pustim, Barabu ili Isusa, koji se zove
Krist."
18
Znao je naime, da su ga bili predali samo iz zavisti.
19
Dok je on sjedio na sudu, porui mu ena njegova: "Nemoj imati nikakva posla s
tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega."
20
Ali glavari sveeniki i starjeine nagovorie narod, da trae Barabu, a Isusa da
dadne pogubiti.
21
Upravitelj ih dakle zapita: "Koga od ove dvojice da vam pustim?" Oni povikae:
"Barabu!"
1782
22
Pilat im ree: "to u tada initi s Isusom, koji se zove Krist?": "Svi povikae:
"Neka se razapne!"
23
Upravitelj upita: "A to je zlo uinio?" Tada oni povikae jo jae: "Neka se
razapne!"
24
Pilat vidje, da nita ne postie, i da je buka postajala sve vea. On dade sebi dodati
vode i opra ruke svoje pred narodom govorei: "Ja sam neduan u krvi ovoga
pravednika. Vi ete vidjeti!"
25
Tada povika sav narod: "Krv njegova neka doe na nas i na djecu nau!"
26
Sada im pusti Barabu. A Isusa dade bievati i predade ga onda da se razapne.
27
Potom vojnici upraviteljevi odvedoe Isusa u sudnicu i skupie oko njega cijelu
etu.
28
Svukoe s njega haljine i ogrnue mu skrletnu kabanicu.
29
Tada opletoe vijenac od trnja, metnue mu ga na glavu i dadoe mu trsku u
desnicu. Onda su pregibali koljeno pred njim i rugali mu se govorei: "Zdravo, kralju
idovski!"
30
Pritom bi pljuvali na njega, uzeli bi trsku i udarali ga njom po glavi.
31
Poto su mu se bili tako narugali, svukoe s njega kabanicu i obukoe ga opet u
haljine njegove. Tada ga izvedoe, da ga razapnu.
32
Dok su izlazili, namjerie se na ovjeka iz Cirene po imenu Simona. Njega
natjerae, da mu ponese kri.
33
Tako stigoe na mjesto, koje se zove Golgota, kosturnica.
34
Ondje mu dadoe vino pomijeano uem. On okusi to ali ne htjede piti,
35
Tada ga pribie na kri i razdijelie kockom meu se haljine njegove.
36
Onda su sjeli i uvali ga.
1783
37
Vie glave njegove privrstie natpis s oznakom krivnje njegove: "Ovo je Isus, kralj
idovski."
38
Zajedno s njim bila su razapeta dva razbojnika, jedan s desne njegove, drugi s lijeve
njegove.
39
Koji su prolazili, hulili su na njega, mahali glavom svojom
40
I govorili: "Ti si htio hram poruiti i u tri ga dana opet sagraditi; spasi samoga sebe,
Ako si Sin Boji, sii s kria!"
41
Isto su se tako rugali i glavari sveeniki s knjievnicima i starjeinama i govorili: "
42
"Drugima je pomogao, sebi samomu ne moe pomoi. Ako je kralj Izraelov, neka
sie sad s kria, i vjerovat emo u njega.
43
On se je uzdao u Boga; neka ga sad izbavi, ako mu je po volji, jer je govorio: "Ja
sam Si Boji."
44
Tako isto rugali mu se i razbojnici, koji su bili razapeti s njim.
45
Od este do devete ure nastade tama po svoj zemlji.
46
Oko devete ure povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lama sabaktani?" to jest: "Boe moj,
Boe moj, zato si me ostavio?"
47
Neki od onih, to su stajali ondje, uli su to i rekli: "Zove Iliju."
48
Odmah otra jedan od njih napuni spuvu octa, natakne je na trsku i dade mu da
pije.
49
Drugi su rekli: "na vidimo, hoe li doi Ilija, da ga spasi."
50
Opet povika Isus iza glasa; tada ispusti duh svoj.
51
Tada se zavjesa hramska razdera na dvoje odozgo do dolje, zemlja se potrese,
hridine se raspuknue,
52
Grobovi se otvorie, i mnoga tjelesa svetih, koji su bili preminuli, uskrsnue.
1784
53
Oni izaoe iz grobova po ukrsnuu njegovu, uoe u Sveti grad i pokazae se
mnogima.
54
Kad satnik i ljudi njegovi, koji su straili kod Isusa, vidjee da se zemlja trese i
drugo to se dogodilo, prepadoe se vrlo i rekoe: "Ovaj je zaista bio Sin Boji."
55
Izdaleka gledale su ondje i mnoge ene. One su ve iz Galileje bile Isusa pratile i
brinule se za njega.
56
Meu njima nalazile se Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i Josipova, i
majka sinova Zebedejevih.
57
Uvee doe ovjek bogat iz Arimateje po imenu Josip, koji je bio uenik Isusov.
58
On otide k Pilatu i zamoli za tijelo Isusovo, Pilat mu dade predati tijelo,
59
Kad Josip uze tijelo, zavi ga u laneno platno isto,
60
I poloi ga u novi svoj grob, to ga je bio dao sebi isjei u hridini. Pred ulaz u grob
navali velik kremen i otide.
61
A Marija Magdalena i druga Marija ostadoe ondje i sjedoe na prema grobu.
62
Drugi dan, koji je iza priprave, skupie se glavari sveeniki i farizeji kod Pilata.
63
I rekoe: "Gospodaru, sjeamo se, da je ovaj varalica rekao za ivota svojega:
"Poslije tri dana uskrsnut u.
64
Zato daj, da se uva grob do treega dana. Inae bi mogli doi uenici njegovi
ukrasti ga i onda narodu rei: "On je uskrsnuo od mrtvih. Tada bi posljednja prijevara
bila jo gora od prve."
65
Pilat im ree: "Imate strau. Idite i uvajte grob, kako znate!"
66
Oni odoe, osigurae grob zapeativi kamen i postavivi strau.
Matej, glava 28
1
Po suboti, u osvit prvoga daru u sedmici, odoe Marija Magdalena i druga Marija da
pogledaj grob.
1785
2
Tada se zemlja potrese silno. Aneo Gospodnji sie s neba, pristupi, odvali kamen i
sjede na njega.
3
Lice je njegovo bilo kao munja, i odijelo njegovo bijelo kao snijeg.
4
Straari uzdrhtae od straha pred njim i postadoe kao mrtvi.
5
Aneo progovori enama: "Ne bojte se vi! Znam, vi traite Isusa, Razapetoga.
6
On nije ovdje. Uskrsnuo je, kao to je rekao. Doite, vidite ovdje mjesto, gdje je
leao Gospodin.
7
A sad otidite bre i javite uenicima njegovim: "On je uskrsnuo od mrtvih i ide pred
vama u Galileju. Ondje ete ga vidjeti. Eto, ja vam rekoh."
8
Sa strahom i ujedno s radou velikom odoe brzo od groba i pohitjee da to dojave
uenicima njegovim.
9
Tada im doe Isus u susret i ree: "Zdravo!" One pristupie k njemu, obujmie noge
njegove i poklonie mu se.
10
Nato im ree Isus: "Ne bojte se! Idite i javite brai mojoj, neka idu u Galileju!
Ondje e me vidjeti."
11
Kad su one bile otile, odoe neki od strae u grad i javie glavarima sveenikim
sve, to se je bilo dogodilo.
12
Ovi se skupie sa starjeinama i odrae vijee. Dadoe vojnicima mnogo novaca
13
I rekoe: "Izjavite: "Uenici njegovi dooe nou i ukradoe ga, dok smo mi
spavali.
14
Ako to doe upravitelju do uiju, mi emo ga umiriti i za vas se zauzeti."
15
Oni uzee novac i uinie, kako im je bilo reeno. Ovo je govorkanje raireno kod
idova do dana dananjega.
16
Jedanaestorica uenika odoe u Galileju na goru, kamo ih je bio Isus uputio.
17
Kad ga vidjee, poklonie mu se. A neki posumnjae.
1786
18
Tada pristupi Isus k njima i ree im: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
19
Zato idite i uinite sebi sve narode uenicima krtavajui ih u ime Oca i Sina i
Duha Svetoga.
20
I uei ih da dre sve, to sam vam zapovjedio. Evo, ja sam s vama u sve dane do
svretka svijeta." Amen.
1787
Evanelje po Marku
Marko, glava 1
1
Evanelje o Isusu Kristu, Sinu Bojemu, zapoelo je,
2
kao to stoji pisano u proroka Izaije: "Evo, ja aljem glasnika svojega pred tobom,
koji e ti pripraviti put.
3
Glas onoga, to vie u pustinji: "Pripravite put Gospodnji, poravnajte staze
njegove!"
4
Ivan Krstitelj pojavio se je u pustinji i propovijedao je krtenje pokajanje za
oprotenje grijeha.
5
Tada je izlazila k njemu sva zemlja Judeja i svi stanovnici Jerusalema. Oni su se dali
krstiti od njega u Jordanu i pritom su ispovijedali grijehe svoje.
6
Ivan je bio obuen u devinu dlaku i imao je pojas konat oko svojih bokova. Hranio
se skakavcima i medom divljim.
7
I propovijedao je: "Moniji od mene ide za mnom. Ja nijesam dostojan kleknuti i
odrijeiti mu remena na obui.
8
Ja sam vas krstio vodom, on e vas krstiti Duhom Svetim.
9
U one dane doe Isus iz Nazareta u Galileji i dade se krstiti od Ivana u Jordanu.
10
Jedva je bio izaao iz vode, vidje, kako se otvori nebo, i Duh kao golub sie na
njega.
11
S neba povika glas: "Ti si Sin moj ljubljeni; ti si po mojoj volji."
12
Odmah ga Duh izvede u pustinju.
13
etrdeset dana ostao je u pustinji i bio je kuan od sotone, ivio je sa ivotinjama
divljim; a sluili su mu aneli.
1788
14
Izakako je Ivan bio baen u tamnicu, otiao je Isus u Galileju i propovijedao
evanelje kraljevstva Bojega,
15
Govorei: "Vrijeme se je ispunilo, kraljevstvo je Boje blizu Obratite se i vjeruj te
u evanelje!"
16
Kad je iao pokraj Galilejskoga mora, vidje, kako Simon i Andrija, brat Simonov,
bacie mree svoje u more. Oni su bili ribari.
17
Isus im ree: "Hajdete za mnom! Uinit u vas ribarima ljudi."
18
Odmah ostavie mree svoje i pooe za njim,
19
Kad je otiao malo dalje, vidje Jakova, sina Zebedejeva, i njegova brata Ivana
takoer u laici. Oni su popravljali mree svoje.
20
Odmah ih pozva. Oni ostavie svojega oca Zebedeja s nadniarima u laici i pooe
za njim.
21
Oni dooe u Kafarnaum. Odmah u subotu poe u sinagogu i pone uiti.
22
Bili su zaneseni naukom njegovom; jer je uio kao jedan, koji ima mo, a ne kao
knjievnici.
23
U tamonjoj sinagogi nalazio se upravo ovjek, koji je bio opsjednut od neista
duha. On povika: "
24
"Odlazi! to mi imamo s tobom posla, Isuse Nazareanine? Ti si doao da nas
upropasti. Znam, tko si, Svetac Boji."
25
A Isus mu zaprijeti i ree: "Umukni i izai iz njega!"
26
Neisti duh prodrma ga i viui iza glasa izae iz njega.
27
Puni zauenja pitali su svi jedan drugoga: "to je ovo? Jedna nova, silna nauka! I
usto zapovijeda neistim duhovima, i oni ga sluaju!"
28
Glas o njemu rairi se brzo po svoj zemlji Galileji.
29
Iz sinagoge poe s Jakovom i Ivanom ravno u kuu Simonovu i Andrijinu.
1789
30
Punica Simonova leala je od groznice. Odmah mu rekoe za nju.
31
On pristupi k njoj, uze je za ruku i podie je. Odmah je pusti groznica, i ona ih
poslui.
32
Uvee, poto sunce zae, dovodili su k njemu sve bolesnike i opsjednute.
33
Sav se je grad stisnuo pred vratima.
34
On ozdravi mnoge, to su bili mueni od svakojakih bolesti, i istjera mnoge avle.
Ali ne dade da dou do rijei, jer su ga poznavali.
35
U rano jutro, kad je jo bilo posve tamno, ustade on, otide van na samotno mjesto, i
ondje se je molio.
36
Simon i drugovi njegovi pohitjee za njim.
37
Kad su ga bili nali, rekoe mu: "Svi pitaju za te."
38
On im ree: "Hajdemo drugamo, u oblinja mjesta, da tamo propovijedam; jer sam
ja zato doao."
39
I tako je proao kroz svu Galileju, propovijedao u sinagogama i avle izgonio.
40
Jedan gubavac doe k njemu, baci se pred njega na koljena i zamoli: "Ako hoe,
moe me oistiti,"
41
Pun milosra prui Isus svoju ruku, dotae ga se i ree mu: "Hou, budi ist!"
42
Ree, i odmah guba otide s njega, i bio je ist.
43
Tada ga odmah otpusti
44
I strogo mu ree: "Pazi, da nikome to ne govori o tom! Nego idi, pokai se
sveeniku i prinesi za oienje svoje rtvu, koju je propisao Mojsije! Neka im to
slui kao svjedoanstvo!"
45
A jedva je on otiao, pone glasno pripovijedati taj dogaaj i posvuda ga
razglasivati. Zato nije mogao Isus vie javno ui u grad. Radije se zadravao u
samotnim mjestima. Ali su dolazili ljudi k njemu sa svih strana.
1790
Marko, glava 2
1
Poslije nekoliko dana doe opet u Kafarnaum.
2
Na vijest, da je kod kue, skupie se mnogi, tako da nijesu imali mjesta ni pred
vratima. Dok im je navjeivao rije,
3
Donesoe mu uzetoga, kojega su nosila etvorica.
4
Ali zbog mnotva naroda nijesu ga mogli donijeti k njemu. Zato otkrie krov nad
mjestom, gdje je bio Isus, nainie otvor i spustie postelju s uzetom.
5
Kad vidje Isus vjeru njihovu, ree uzetomu: "Sinko, oproteni su ti grijehi tvoji."
6
A ondje su sjedili neki knjievnici. Oni pomislie u sebi: "
7
"Kako moe ovaj tako govoriti? Huli na Boga. Tko moe opratati grijehe osim
jedinoga Boga?"
8
Isus prozre odmah u svojemu duhu pomisli njihove i ree im: "to mislite to u
srcima svojim?
9
to je lake, rei uzetomu: 'Oproteni su ti grijehi tvoji?' ili rei: 'Ustani, uzmi
postelju svoju i hodi?'
10
Ali znajte, da Sin ovjeji ima vlast na zemlji opratati grijehe!"
11
I tada ree uzetomu: "Zapovijedam ti, ustani, uzmi postelju svoju i idi kui!"
12
On ustade odmah, uze postelju svoju i izae van pred oima sviju. Svi su bili izvan
sebe od uenja, slavili su Boga i govorili: "Tako to ne vidjesmo jo nikada."
13
Izae opet k moru. Sav je narod dolazio k njemu, te ih je uio.
14
Prolazei vidje Levija, sina Alfejeva, gdje sjedi na carini. Ree mu: "Hajde za
mnom!" On ustade i otide za njim.
15
Kad je onda u kui njegovoj sjedio za stolom, bili su i mnogi carinici i grjenici s
Isusom i uenicima njegovim za stolom, jer ih je bilo mnogo, koji su pristajali uz
njega.
1791
16
I kad su knjievnici meu farizejima vidjeli, gdje jede s grjenicima i carinicima,
rekoe uenicima njegovim: "Zato jede i pije s carinicima i grjenicima?"
17
Isus je to uo i ree im: "Ne trebaju zdravi lijenika, nego bolesni. Nijesam doao
da dozovem pravednike, nego grjenike."
18
Uenici Ivanovi i farizej i imali su posni dan. Tada dooe i upitae ga: "Zato
poste uenici Ivanovi i uenici farizeja, a tvoji uenici ne poste?"
19
Isus im ree: "Mogu li svatovi postiti, dok boravi kod njih zarunik? Dok imaju kod
sebe zarunika, ne mogu postiti.
20
Ali e doi dani, kad e im se oteti zarunik. Tada e postiti u onaj dan.
21
Nitko ne mee zakrpu od novoga sukna na staru haljinu; inae se nova zakrpa opet
razdere od stare haljine, i rupa bude samo jo vea.
22
Nitko ne lijeva novo vino u stare mjehove; inae prodre vino mjehove, i vino i
mjehovi propadnu. Novo vino puni se u nove mjehove."
23
Jedne subote iao je kroz usjeve. Uenici njegovi trgali su putem klasje.
24
Tada ga upitae farizeji: "Zato ine u subotu, to je zabranjeno?"
25
On im ree: "Nijeste li nikad itali, to uini David, kad je bio u nevolji, on i
drugovi njegovi ogladnjeli?
26
Kako je u nijeme velikog sveenika Abiatara uao u kuu Boju i jeo kruhove
postavljene, koje smiju jesti samo sveenici, i kako ih je dao i drugovima svojim?
27
Tada nastavi: "Subota je tu zbog ovjeka, a nije ovjeji zbog subote.
28
Tako je Sin ovjeji i gospodar nad subotom."
Marko, glava 3
1
Doe opet u sinagogu. Tu je bio ovjek sa suhom rukom.
2
Pazili su na njega, hoe li ga u subotu iscijeliti, da ga mognu optuiti.
1792
3
Tada ree ovjeku sa suhom rukom: "Stani na sredinu!"
4
Onda ih upita: "Treba, li u subotu dobro initi ili zlo? ivot spasiti ili pustiti da
propadne?" utjeli su.
5
Oaloen zbog tvrdoe njihova srca, pogleda srdito na njih unaokolo i ree
ovjeku: "Prui ruku svoju!" On je prui, i ruka je njegova bila opet zdrava.
6
Smjesta izaoe farizeji i posvjetovae se s pristaama Herodovim protiv njega,
kako bi ga mogli upropastiti,
7
Isus se povue s uenicima svojim k moru, Veliko mnotvo naroda iz Galileje ilo je
za njim. I iz Judeje
8
i Jerusalema, iz Edoma, iz okolice s onu stranu Jordana i od Tira i Sidona pridolazili
su ljudi k njemu u velikim etama, kad su uli za sva djela njegova.
9
Tada ree uenicima svojim, neka zbog mnotva naroda bude uvijek spremna laica
za njega, da ne doe u tisku.
10
On je naime iscijelio mnoge, te su stoga navaljivali na njega svi bolesni, da ga se
dotaknu.
11
Kad su ga vidjeli dusi neisti, padali su pred njega niice i vikali: "Ti si Sin Boji."
12
A on im je zabranjivao strogo, da ga ne razglauju.
13
Tada uzie na goru i dozva k sebi, koje je htio, i dooe mu.
14
I postavi dvanaestoricu. Oni bi imali uvijek biti s njime, i njih je htio poslati da
propovijedaju.
15
Oni bi morali imati i mo da izgone avle.
16
Ovu dvanaestoricu postavi: "Simona, kojemu nadjenu ime Petar,
17
Jakova, sina Zebedejeva, i Ivana, brata Jakovljeva, kojima je dao ime Boanerges,
to znai sinovi groma;
1793
18
Nadalje Andriju, Filipa, Bartolomeja, Mateja, Tomu, Jakova, sina Alfejeva, Tadeja,
Simona Revnitelja
19
I Judu Iskariota, koji je postao izdajnik njegov.
20
Tada otide kui. Opet se skupi narod, tako da nijesu mogli ni ja, ti.
21
Kad su to uli njegovi, podigoe se da ga odvedu silom, jer se je reklo, da je izvan
sebe.
22
A knjievnici, koji su bili sili iz Jerusalema, rekoe: "On je opsjednut od
Beelzebuba. Pomou poglavice zlih duhova izgoni zle duhove."
23
Tada ih je dozvao i govorio im u prispodobama: "Kako moe sotona izgoniti
sotonu?
24
Ako je kraljevstvo u sebi neslono, onda ne moe opstati takvo kraljevstvo.
25
Ako je kua u samoj sebi neslona, onda ne moe opstati takva kua.
26
I ako sotona ustane protiv samomu sebi i nesloan je samim sobom, onda ne moe
opstati, nego e propasti.
27
Nitko ne moe provaliti u kuu jakoga i oteti mu imanje njegovo, ako nije najprije
svezao jakoga. Istom tada moe oplijeniti kuu njegovu.
28
Zaista, kaem vam: "Svi grijehi i huljenja na Boga, to ih poine ljudi, oprostit e
se njima.
29
Ali tko pohuli na Duha Svetoga, ne nalazi na vijeke oprotenja, nego ostaje napren
vjenim grijehom."
30
Oni su bili naime tvrdili: "On ima neistoga duha."
31
Tada dooe majka njegova i braa njegova. Ostadoe stojei vani i dadoe ga
pozvati.
32
Mnotvo ljudi sjedilo je oko njega. Tada mu javie: "Majka tvoja i braa tvoja stoje
vani i pitaju za te."
1794
33
On im ree: "Tko je majka moja, i tko su braa moja?"
34
Tada pogleda na one, koji su sjedili oko njega, i ree: "Evo majka moja i braa
moja!
35
Jer tko ini volju Boju, taj mi je brat, sestra i majka."
Marko, glava 4
1
Opet je uio na moru. Veoma veliko mnotvo naroda skupilo se oko njega. Zato ue
u laicu, i u nju sjede na moru, a sav je narod stajao na obali na zemlji,
2
Uio ih je mnogo u prispodobama i govorio im u svojemu predavanju: "
3
"Pazite! Sija izae da sije.
4
Kad je sijao, jedno pade na put, i dooe ptice i pozobae ga.
5
Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije bilo mnogo zemlje. Brzo iznie, jer nije lealo
duboko u zemlji,
6
Ali kad sunce zasja, uvenu, i jer nije imalo korijena, usahnu.
7
Opet drugo Pade meu trnje. Trnje uzraste i zagui ga, tako da ne donese roda.
8
Drugo napokon pade na zemlju dobru, iznie, uzraste i donese rod: "tridesetostruk,
ezdesetostruk i stostruk."
9
Zakljui rijeima: "Tko ima ui, neka uje!"
10
Kad je bio sam, zapitae ga uenici s dvanaestoricom za smisao prispodobe.
11
Ree im: "Vama je tajna kraljevstva Bojega povjerena. Onima vani sve se iznosi u
prispodobama.
12
Oni e gledati, a ipak ne vidjeti, sluati, a ipak ne razumjeti, da se kako ne obrate i
oprotenje ne nau."
13
Tada nastavi: "Ne razumijete li ove prispodobe, kako ete onda razumjeti sve
druge?
1795
14
Sija rije sije.
15
Koji su na putu, na koji je bila posijana rije, to su oni, koji je uju. A onda dolazi
odmah sotona i oduzme rije, koja je bila posijana u srca njihova.
16
Slini su oni, to su posijani na tlo kamenito. Oni uju rije i odmah je primaju s
radou.
17
Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani, Kad zbog rijei provali nevolja
ili progonstvo, onda se odmah spotaknu.
18
Drugi su oni, koji su posijani meu trnje. Oni sluaju rije.
19
Ali brige svjetske, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zague rije, tako da
ostane bez roda.
20
Koji su napokon bili posijani na dobru zemlju, to su oni, koji sluaju rije, primaju
je u se i donose rod tridesetostruk, ezdesetostruk i stostruk."
21
Dalje im je govorio: "Donosi li se svjetiljka, da se metne pod sud ili pod postelju! A
ne, da se metne na svijenjak?
22
Jer nije nita skriveno, to se nee otkriti, nije nita tajno, to nee doi na svjetlo.
23
24
Tada nastavi: "Pazite na to, to ujete! Mjerom, kojom mjerite, vama e se mjeriti, i
jo e vam se dometnuti.
25
Jer tko ima, dat e mu se. A tko nema, uzet e mu se i ono, to ima."
26
Dalje je govorio: "Kraljevstvo je Boje kao ovjek, koji baci sjeme u zemlju.
27
Spavao on ili bdio, danju ili nou: "Sjeme nie i raste, a da on to ne zapazi.
28
Samo od sebe donosi zemlja rod, najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u
klasu.
29
Kad se tada pokae rod, odmah primakne srp; jer je tu etva."
1796
30
Dalje je govorio: "S im da prispodobimo kraljevstvo Boje? Kojom prispodobom
da ga prikaemo.
31
Ono je kao zrno goruino. Kad se sije u zemlju, manje je od svih drugih sjemena
na zemlji.
32
A je li posijano, uzraste i bude vee od svega povra; Potjera tako velike grane, da
mogu ptice nebeske stanovati u njegovoj sjeni."
33
U mnogim takvim prispodobama navjeivao im je rije, kako bi je bolje mogli
shvatiti.
34
Bez prispodoba nije im govorio. Je li tada bio sam s uenicima svojim, onda bi im
sve protumaio.
35
Podveer onoga dana ree im: "Poi emo na drugu obalu."
36
Otpustie narod, i uzee njega sobom onako kako je bio u laici. I druge laice ile
su s njim.
37
Tada se podie silna bura. Valovi su udarali u laicu, i ona se je ve poela puniti
vodom.
38
A on je spavao otraga u laici na jastuku. Tada ga probudie i povikae: "Uitelju,
zar ti ne mari, to ginemo?"
39
On ustade, zapovjedi vjetru i ree moru: "Umukni! Mirno budi!" Prestane vjetar, i
postade tiina velika.
40
Tada im ree: "to ste tako, straljivi? Zar jo uvijek nemate vjere?"
41
Oni se uplaie vrlo i rekoe jedan drugome: "Tko je ovaj? I vjetar i more sluaju
ga!"
Marko, glava 5
1
Dooe na drugu obalu mora u kraj gerazenski.
2
Kad izae iz laice, potee mu iz kamenih grobova odmah u susret ovjek s duhom
neistim.
1797
3
On je stanovao u grobnim piljama, i nitko ga vie nije mogao svezati ni lancima.
4
Jer su ga ve esto bili vezali u okove i lance, ali je bio svaki put izlomio lance i
izlomio okove. Nitko ga nije mogao ukrotiti.
5
Neprestano, danju i nou, zadravao se je u kamenim grobovima i u gorama i vikao
je i udarao se kamenjem.
6
Kad vidje Isusa izdaleka, potee, baci se pred njega niice
7
I povika iza glasa: "to ja imam s tobom posla, Isuse, Sine Boga, Svevinjega
zaklinjem te Bogom, ne mui me!"
8
Jer mu je govorio: "Due neisti, izai iz ovjeka!"
9
Upita ga: "Kako se zove?" "Legija mi je ime", odgovori mu; "jer nas je mnogo."
10
Molio ga je mnogo, da ih ipak ne protjera iz one zemlje.
11
Na brijegu je ondje pasao veliko krdo svinja.
12
Tada ga zamolie: "Daj da uemo u svinje!"
13
On im dopusti. Izaoe dusi neisti i uoe u svinje. I krdo, oko dvije tisue
komada, navali s brijega u more i potopi se u moru.
14
Pastiri pobjegoe odatle i javie u gradu i po selima. Tada dooe ljudi da vide, to
se je bilo dogodilo.
15
Kad dooe k Isusu i vidjee, kako ovjek, koji je upravo bio opsjednut od legije,
sjedi obuen i zdrave pameti, uplaie se.
16
Oevici im propovijedae, kako se je bilo dogodilo s opsjednutim i svinjama.
17
Tada ga zamolie, da se udalji iz njihova kraja.
18
Kad onda htjede ui u laicu, zamoli ga ona, koji je bio prije opsjednut, da smije s
njim ii.
1798
19
Ali mu ne dopusti, nego mu ree: "Idi kui k svojima i pripovijedaj im, kako je
veliku stvar uinio Gospodin na tebi i kako se je smilovao tebi.
20
On otide i uze navjeivati u Dekapolisu, kako je veliku stvar bio Isus uinio na
njemu. I svi su se divili.
21
Kad je bio Isus u laici opet preao na drugu obalu, skupi se veliko mnotvo naroda
oko njega. On je bio jo kraj mora.
22
Tada doe jedan predstojnik sinagoge po imenu Jair. Kad ga je vidio, baci mu se
pred noge
23
I vrue ga zamoli: "Kerka je moja na umoru. Doi, metni na nju ruke, da ozdravi i
ostane na ivotu!"
24
On poe s njim. Mnogi ga je narod pratio i tiskao se oko njega
25
Meu njima je bila ena, koja je ve dvanaest godina bolovala od teenja krvi,
26
Mnogo je bila podnijela kod mnogih lijenika, potroila je sve to je imala, a ipak
nije nala pomoi; samo joj je jo gore bivalo.
27
Kad je ula za Isusa, pristupi u mnotvu naroda straga njemu i dotae se haljine
njegove;
28
Jer je govorila u sebi: "Ako se i samo dotaknem haljine njegove, ozdravit u."
29
Odmah prestade njezino teenje krvi, i osjeti u svojemu tijelu, da je ozdravila od
svoje bolesti.
30
Isus osjeti, da je sila izala iz njega, okrenu se odmah u mnotvu i upita: "Tko se je
dotakao moje haljine."
31
Uenici njegovi odgovorie mu: "Ta vidi, kako se narod tiska oko tebe, i jo pita:
"Tko se je dotakao mene?"
32
Ali je on pogledao onu, koja je to bila uinila.
33
Tada doe ena uplaena i drui; jer je znala, to se je dogodilo s njom. Pade pred
njega niice i pripovjedi mu sve kako je bilo.
1799
34
A on joj ree: "Keri, vjera ti je tvoja pomogla Idi u miru i budi iscijeljena od
bolesti svoje!"
35
Dok je jo govorio, dooe ukuani predstojnika sinagoge i javie: "Ki je tvoja
umrla, to jo trudi Uitelja."
36
Isus je uo tu rije i rekao je predstojniku sinagoge: "Ne boj se! Samo vjeruj!"
37
I ne dade sobom ii nikome osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu.
38
Dooe u kuu predstojnika sinagoge. Tada zau vrevu, pla i jaukanje.
39
Ue i ree im: "Zato viete i plaete? Dijete nije mrtvo; ono samo spava."
40
Tada mu se nasmijae, a on istjera sve van i s ocem i majkom djeteta i s pratiocima
svojim ue u sobu, u kojoj je lealo dijete.
41
Uze dijete za ruku i ree mu: "Talita kumi" to znai: "Djevojko, velim ti, ustani!"
42
Odmah je ustala djevojka i hodala. Bilo joj je ve dvanaest godina. Tada se
zaudie udom velikim.
43
A on im strogo naloi, da nitko ne dozna za to. Onda ree, neka joj dadnu jesti.
Marko, glava 6
1
Odatle otide i zaputi u svoj rodni grad. Pratili su ga uenici njegovi.
2
I kada doe subota uio je u sinagogi, Mnogi sluatelji divili su se nauci njegovoj i
pitali su: "Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako velika udesa
dogaaju se po rukama njegovim!
3
Nije li ovo drvodjelja? Sin Marijin i brat Jakovljev, Josipov, Judin i Simonov? Ne
stanuju li i sestre njegove ovdje kod nas?" Tako su se sablanjavali o njega.
4
A Isus im ree: "Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu,
kod svojih roaka i u svojemu domu."
5
Nije mogao ondje nijednoga uda da uini, osim to je metnuo ruke svoje na
nekoliko bolesnika i iscijelio ih.
1800
6
udio se je nevjerstvu njihovu. Nato je iao po okolnim selima i uio ih.
7
Potom dozva dvanaestoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im mo nad duhovima
neistim.
8
Zapovjedi im, da nita sobom ne uzimaju na put osim jednoga tapa, ni kruha, ni
torbe, ni novaca u pojasu.
9
Sandale su smjeli nositi, ali ne oblaiti dvoje haljine.
10
Nadalje im ree: "Kad gdje uete u kuu, onda ostanite ondje, dok ne poete dalje!
11
A gdje vas ne prime i ne posluaju vas, odanle poite dalje i otresite prah s nogu
svojih, za svjedoanstvo protiv njih!"
12
Tada su zaputili i propovijedali pokajanje.
13
Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih.
14
Kralj Herod uo je za njega; jer je ime njegovo bilo u ustima sviju. On ree: "Ivan
Krstitelj ustao je od mrtvih. Zato djeluju udesne sile u njemu."
15
Drugi su mislili: "To je Ilija." Opet drugi: "To je jedan od proroka."
16
A Herod ostade kod svojega miljenja: "To je Ivan, kojemu sam dao odsjei glavu.
On je ustao od mrtvih."
17
Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade,
ene svojega brata Filipa, koju ju je bio uzeo za enu.
18
Jer je bio Ivan prekorio Heroda: "Nije ti doputeno imati enu svojega brata."
19
Zato je Herodijada mrzila na njega. Htjela je da ga ubije, ali nije mogla;
20
Jer se je Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao ovjeka pravedna i sveta i uzimao
ga u zatitu. Kad ga je sluao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado sluao.
21
Tada doe zgodan dan. Herod na svoj roendan dade gozbu knezovima svojim,
asnicima i prvacima Galileje.
1801
22
Pritom ue ki Herodijadina, i igrala je. Herodu i gostima njegovim ugodila je. I
kralj ree djevojci: "Trai od mene, to hoe, i dat u ti."
23
I zakle joj se: "Dat u ti togod zatrai od mene, i da bi bilo pola kraljevstva
mojega."
24
Ona izae i upita mater svoju: "to da zatraim?" Ona odgovori: "Glavu Ivana
Krstitelja."
25
Odmah ue brzo kralju i zatrai: "Hou, da mi da odmah na tanjuru glavu Ivana
Krstitelja."
26
To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti.
27
I odmah posla kralj tjelesnog straara i zapovjedi, da donesu glavu njegovu.
28
On otide i odsijee mu glavu u tamnici. I donese glavu njegovu na tanjuru i dade je
djevojci, a djevojka dade je materi svojoj.
29
Kad to saznae uenici njegovi, dooe i uzee tijelo njegovo, i metnue ga u grob.
30
Apostoli se opet naoe kod Isusa i javie mu sve, to su bili inili i uili.
31
Tada im ree: "Doite s menom sami na samotno mjesto i otpoinite malo!" Jer je
bilo neprestano dolaziti i odlaziti, i nijesu imali kad ni jesti.
32
Tada otidoe u laici na samotno mjesto, da budu sami.
33
Ali su ih mnogi bili vidjeli gdje odlaze i pogodili su namjeru njihovu. Tada pohrlie
pjeice tamo sviju gradova i jo ih prestigoe.
34
Kad izae na kopno, vidje veliko mnotvo naroda, i saali mu se za njih; jer su bili
kao ovce bez pastira, i pone ih uiti mnogo.
35
Kad je bilo ve kasno, pristupie k njemu uenici njegovi i rekoe: "Mjesto je ovo
pusto, i vrijeme je ve poodmaklo.
36
Pusti zato da otidu ljudi, neka idu u okolne zaselke i sela, da kupe sebi to jesti."
1802
37
On im ree: "Podajte im vi da jedu!" Odgovorie mu: "na idemo i da kupimo kruha
za dvjesta denara i da im damo jesti?"
38
On ih upita: "Koliko imate kruhova" Idite i vidite!" Oni vidjee i rekoe: "Pet i
dvije ribe."
39
Tada im zapovjedi, da ih posade sve na hrpe po zelenoj travi.
40
Posadie se na hrpe po sto i po pedeset
41
I uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. Tada prelomi
kruhove i dade ih uenicima da metnu pred njih i dvije ribe dade da se razdijele
svima.
42
I svi su jeli i nasitili se,
43
I podigli su jo dvanaest koarica punih komada i takoer neto od riba.
44
A bilo je pet tisua ljudi, to su bili jeli od onih kruhova.
45
Odmah primora uenike svoje, da uu u laicu i da idu naprijed na drugu obalu
prema Betsaidi, dok on otpusti narod.
46
Kad je bio otpustio, uzae na goru, da se pomoli.
47
Bilo je ve uvee. Laica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji.
48
Tada vidje, gdje se mue veslajui; jer su imali protivan vjetar. Oko etvrte none
strae doe k njima idui po moru, i htio je da ih mimoie,
49
Kad ga oni tako vidjee gdje ide po moru, pomislie, da je sablast, i povikae;
50
Jer ga svi vidjee i poplaie se. A on odmah progovori s njima, i ree: "Uzdajte se!
Ja sam, ne bojte se!"
51
I ue k njima u laicu, i prestane vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od
zauenja
52
Jer jo nijesu bili doli do uviavnosti kod umnoenja kruhova nego je srce njihovo
bilo zaslijepljeno.
1803
53
Prijeoe prijeko na zemlju i dooe u Genezaret. Ondje pristadoe.
54
Kad izaoe iz laice, odmah ga poznae ljudi.
55
Oni su protrali sav onaj kraj i donosili su na posteljama bolesnike tamo, gdje bi
uli da je on.
56
I gdje je samo stupio u koje selo, i u koji grad, u koji zaselak, metali bi tamo
bolesnike na slobodna mjesta i molili bi, da se barem skuta haljine njegove dotaknu. I
ozdravljali su svi, koji bi ga se dotakli.
Marko, glava 7
1
Potom se naoe kod njega farizeji i neki knjievnici, to su bili doli iz Jerusalema.
2
Oni opazie, kako su neki od uenika njegovih objedovali neistim, to jest
neopranim rukama.
3
A Farizeji i uope idovi ne jedu, a da prije ne operu svoje ruke, drei obiaje
starih.
4
Kad dou s trga ne jedu ako prije ne operu. Tako ima jo mnogo drugih obiaja, to
su primili te dre: pranje aa, vreva i kotlova.
5
Tada ga upitae farizeji i knjievnici: "Zato se uenici tvoji ne dre predaje starih,
nego jedu neistim rukama?"
6
On im odgovori: "Zgodno je Izaija rekao o vama licemjerima u Pismu:, Ovaj me
narod tuje samo usnama, a srce je njegovo daleko od mene.
7
Uzalud me potuje, nauka je njegova samo ovjeja ustanova.
8
Zapovijed Boju ostavljate, vrsto se drite ovjejih ustanova. Pranje vreva, aa i
drugo tako to inite toliko."
9
Tada nastavi: "Dobro razumijete ne osvrtati se na zakon Boji, da ouvate predaju
svoju.
10
Tako Mojsije ree: "Potuj oca svojega i majku svoju, i: "Tko opsuje oca ili majku,
smru neka umre!
1804
11
A vi kaete: "Ako jedan rekne ocu ili majci: "im bih ja tebi imao pomoi, jest
korban, to znai: "posvetni dar,
12
Onda mu vie ne dadoste nita uiniti za oca ili majku.
13
Stim dokidate zapovijed Boju svojom predajom, koju vi postaviste. I tako jo
mnogo kojeta inite."
14
Tada dozva opet narod i ree mu: "Posluajte me svi i razumijte!
15
to izvana ulazi u ovjeka, ne moe ga uiniti neistim; samo to izlazi iz ovjeka,
to ini ovjeka neistim.
16
17
Kad je bio doao od naroda a kuu, upitae ga uenici njegovi za prispodobu,
18
Odgovori im: "Tako ste zar i vi jo nerazumni" Ne uviate li, da sve, to izvana
ulazi u ovjeka, ne moe ga uiniti neistim?
19
Jer mu to ne dolazi u srce, nego u eludac i ide svojim naravnim putem, koji
izluuje sve ostatke.
20
A to," nastavi on, "izlazi iz ovjeka, to ini ovjeka neistim.
21
Jer iz nutarnjosti, iz srdaca ljudskih, dolaze zle misli, blud, kraa, umorstvo,
22
Preljuba, lakomost, pakost, lukavstvo, razuzdanost, zavist, psovka, oholost,
bezumlje.
23
Sve to zlo izlazi iznutra i ini ovjeka neistim."
24
Odatle se podie i zaputi u podruje Tira Sidona, Ue u je dnu kuu i ne htjede da
bude prepoznat. Ali ipak nije mogao ostati skriven,
25
Jer im je za njega ula ena, kojoj je kerka bila opsjednuta od duha neistoga,
odmah doe i baci mu se pred noge.
26
Ta je ena bila poganka i rodom iz Sirofenicije. Ona ga zamoli, da istjera avla iz
keri njezine.
1805
27
On joj ree: "Pusti, da se najprije djeca nasite; jer nije pravo uzimati kruh od djece i
bacati ga psiima."
28
"Da, Gospodine", odgovori mu ona; "ali psii pod stolom dobiju ipak od mrvica
djejih."
29
Tada, joj ree: "Zbog te rijei idi; zao duh izaao je iz keri tvoje."
30
Ona otide kui i nae dijete gdje lei na postelji. Zao duh bio je izaao.
31
On otide opet iz podruja Tira i doe preko Sidona na Galilejsko more posred
podruja Dekapolisa.
32
Tada donesoe k njemu gluhonijema i zamolie, da metne na njega ruku.
33
On ga uze iz naroda nasamo, stavi mu prste svoje u ui i pljuvakom se dotae
jezika njegova.
34
Tada uzdahnuvi pogleda na nebo i ree mu: "Effata", to jest: "Otvori se!"
35
Odmah se otvorie ui njegove, Sveza jezika njegova razrijei se, i mogao je lijepo
govoriti.
36
A on im zabrani, da nikome ne govore nita o tom. Ali to im je on stroe
zabranjivao, to su oni jo revnije pripovijedali,
37
Vrlo zadivljeni govorili su: "On ini sve dobro: "gluhe ini da uju i nijeme da
govore."
Marko, glava 8
1
U one dane bilo je opet veliko mnotvo naroda skupa i nije imalo to jesti. Tada
dozva k sebi uenike svoje i ree im:
2
"ao mi je naroda. Ve tri dana stoje kod mene i nemaju to, jesti.
3
Ako ih pustim da idu gladni kui, klonut e na putu; jer su neki od njih doli
izdaleka."
1806
4
Uenici njegovi odgovorie mu:, "Odakle da uzme tko kruha ovdje u pustinji, da ih
nasiti?"
5
On ih zapita: "Koliko imate kruhova?" Oni odgovorie: "Sedam."
6
Tada zapovjedi da narod posjeda po zemlji, onda uze sedam kruhova, zahvali,
prelomi ih i dade ih uenicima svojim, neka ih iznesu pred narod, i iznesoe ih.
7
Imali su i nekoliko ribica. On ih blagoslovi i dade ih iznijeti.
8
Jeli su i nasitili se. Od komadia, to su bili preostali, podigoe jo sedam koarica.
9
Bilo ih je oko etiri tisue. I otpusti ih.
10
Odmah ue u laicu s uenicima svojim i ode u okolinu Dalmanute.
11
Tada dooe farizeji i poee se s njim prepirati, Traili su od njega znak s neba, da
ga kuaju.
12
Tada on uzdahnu u svojoj nutarnjosti i ree: "emu rod ovaj trai znak? Zaista,
kaem vam: "Rodu ovomu nee se dati znak."
13
Stim ih ostavi, ue opet u laicu i otide na drugu obalu.
14
Oni su bili zaboravili uzeti kruha sobom. Samo jedan jedini kruh imali su sobom u
laici.
15
Tada ih je opominjao i rekao: "Pazite, uvajte se kvasca farizejskoga i kvasca
Herodova!"
16
Mislili su i govorili jedan drugome: "To je to kruha nemamo."
17
Isus to opazi i ree im: "to mislite o tom, da kruha nemate? Zar jo uvijek ne
razumijete i ne shvaate? Zar je otvrdnulo srce vae?
18
Imate oi i zar ne vidite? Imate ui i zar ne ujete? Zar vie ne mislite na ono,
19
Kako sam onda pet kruhova prelomio na pet tisua? Koliko koarica punih
komadia nakupiste tada?" Oni mu odgovorie: "Dvanaest".
1807
20
I kad prelomi sedam kruhova na etiri tisue, koliko koarica punih komadia
nakupiste?" Oni odgovorie: "Sedam".
21
Tada im ree: "Zar jo uvijek ne razumijete?"
22
Dooe u Betsaidu. Tada mu donesoe slijepca i zamolie ga, da ga se dotakne.
23
On uze slijepca za ruku i izvede ga van pred selo. Tada pokvasi oi njegove
pljuvakom, metnu ruke na njega i zapita, ga: "Vidi li to?"
24
On pogleda i ree: "Vidim ljude, gdje hodaju, kao da bi bili drva"
25
Jo jedanput stavi mu ruke na oci, Tada je mogao dobro vidjeti; on je bio iscijeljen i
vidio je sve posve bistro.
26
Onda ga posla kui i ree: "Ne ulazi u selo!"
27
Isus otide s uenicima svojim dalje u mjesta kod Cezareje Filipove, Putem upita
uenike svoje: "Za koga me dre ljudi?"
28
Odgovorie mu: "Neki za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, opet drugi za kojega od
proroka."
29
On ih upita dalje: "A za koga me vi drite?" Petar mu odgovori: "Ti si Krist."
30
Tada im naloi, da ni s kim ne govore o njemu.
31
I pone ih uiti, da Sin ovjeji mora mnogo trpjeti i da e od starjeina, glavara
sveenikih i knjievnika biti zabaen i usmren, ali poslije tri dana da e uskrsnuti.
32
Ree to posve otvoreno. Tada ga uze Petar nasamo i pone ga odvraati.
33
A on se okrenu, pogleda na uenike svoje i ukori Petra rekavi: "Idi od mene,
sotono! Ti ne dri s Bogom, nego s ljudima."
34
Tada dozva narod s uenicima i ree im: "Tko hoe da ide za mnom, neka se odree
samoga sebe, neka uzme kri svoj na sebe i neka tako ide za mnom!
35
Jer tko hoe da spasi ivot svoj, izgubit e ga; a tko izgubi ivot svoj zbog mene i
zbog evanelja, spasit e ga.
1808
36
to koristi ovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi duu svoju?
37
Jer to moe ovjek dati kao otkup za duu svoju?
38
Tko se stidi mene i mojih rijei pred ovim preljubotvornim i grjenim naratajem,
toga e se i Sin ovjeji stidjeti, kad doe u slavi Oca svojega sa svetim anelima."
Marko, glava 9
1
Nadalje im ree: "Zaista, kaem vam: "Od onih, koji stoje ovdje, nekad nee okusiti
smrti, dok ne vide gdje dolazi kraljevstvo Boje sa silom."
2
Poslije est dana uze Isus sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih same nasamo na
goru visoku, Tada se preobrazi pred njima.
3
Haljine njegove postadoe sjajnobijele, kako ih ne moe ni jedan bjelilac ubijeliti na
zemlji.
4
Ukaza im se Ilija s Mojsijem u razgovoru s Isusom.
5
Tada progovori Petar i ree Isusu: "Uitelju, dobro je, da smo ovdje. Nainit emo
tri sjenice: "tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."
6
On nije znao to govori, tako su bili uplaeni.
7
Tada doe oblak i zasjeni ih. Iz oblaka povika glas: "Ovo je Sin moj ljubljeni, njega
sluajte!"
8
Kad pogledae oko sebe, najedanput ne vidjee nikoga vie sobom osim Isusa sama.
9
Kad su onda silazili s gore, naloi im, da nikome ne pripovijedaju o tom ukazanju,
dok Sin ovjeji ne uskrsne od mrtvih.
10
Oni zadrae tu stvar za sebe, ali upitae jedan drugoga, to ima da znai uskrsnuti
od mrtvih.
11
Upitae ga: "Zato tvrde knjievnici, da Ilija treba najprije da doe?"
12
On im odgovori: "Svakako e doi najprije Ilija i sve e obnoviti. A kako se moe u
Pismu rei o Sinu ovjejemu, da e mnogo trpjeti i zabaen biti?
1809
13
Ali vam kaem: "Ilija je ve doao. A uinie s njim, to htjedoe. Tako stoji pisano
o njemu."
14
Kad dooe k uenicima, vidjee veliko mnotvo naroda oko njih i knjievnike u
prepirci s njima.
15
im ga ugleda sav narod, bio je posve iznenaen, pohrli k njemu i pozdravi ga.
16
On ih upita: "O emu se prepirete s njima?"
17
Jedan iz naroda odgovori mu: "Uitelju, dovedoh k tebi sina svojega; on je
opsjednut od duha nijemoga,
18
Kad ga uhvati, baca ga na zemlju, a on se pjeni, kripi zubima i postane ukoen.
Zamolih uenike tvoje, da ga istjeraju; ali oni ne mogoe."
19
On im ree: "O rode nevjerni! Kako u jo dugo biti s vama? Kako u jo dugo
podnositi vas? Dovedite ga k meni!"
20
Dovedoe ga k njemu. im ga ugleda duh, pone ga tresti. On pade na zemlju,
pone se valjati i pjeniti.
21
Tada upita oca njegova: "Kako ve dugo ima on to?" On odgovori: "Od djetinjstva.
22
esto ga je ve bacao u oganj i u vodu, da ga pogubi. Ako ti to moe, smiluj nam
se i pomozi nam!"
23
Isus mu ree: "to se tie mogunosti, sve je mogue onome, koji vjeruje."
24
Odmah povika otac djeakov sa suzama: "Vjerujem, pomozi mojemu nevjeru!"
25
Kad vidje Isus, da se narod sve vie stjee, zaprijeti duhu neistome i ree mu:
"Due nijemi i gluhi! Ja ti zapovijedam: "Izai iz njega i ne vraaj se vie nikada
natrag u njega!"
26
Povikavi i izlomivi ga vrlo izae. On je leao kao mrtav, tako da su mnogi rekli:
"Mrtav je."
27
Isus ga uhvati za ruku i uspravi ga. Tada on ustade.
1810
28
Kad je doao u kuu, upitae ga uenici njegovi nasamo: "Zato ga mi ne mogosmo
istjerati?"
29
Odgovori im: "Ova se vrsta moe istjerati samo molitvom!"
30
Odatle otidoe dalje, i putovali su kroz Galileju. A nije htio, da tko dozna.
31
Uio je naime uenike svoje i govorio im: "Sin ovjeji predat e se u ruke ljudima
Oni e ga ubiti, ali tri dana poslije smrti svoje on e uskrsnuti."
32
Oni nijesu razumjeli toga govora; ali su se bojali da ga zapitaju.
33
Dooe u Kafarnaum. Kad su bili u kui, zapita ih: "O emu ste putem govorili?"
34
Oni su utjeli; jer su se bili putem prepirali meu sobom o tom, tko da je meu
njima najvei.
35
Tada on sjede, dozva k sebi dvanaestoricu i ree im: "Tko hoe da bude prvi, taj
neka bude najzadnji i svima sluga."
36
Tada uze dijete, metnu ga u sredinu meu njih, zagrli ga i ree im: "
37
"Tko jedno takvo dijete primi u ime moje, mene primi; a tko primi mene, ne primi
mene, nego onoga, koji me posla."
38
Ivan mu javi: "Uitelju, vidjesmo jednoga, gdje u ime tvoje izgoni avle. Mi mu to
zabranismo, jer ne ide za nama."
39
Isus ree: "Ne branite mu, jer tko u ime moje ini udo, ne moe me odmah iza
toga grditi.
40
Tko nije protiv vas, taj je za vas.
41
Tko vam dadne u ime moje au vode da se napijete, jer pripadate Kristu, zaista,
kaem vam: "On nee izgubiti plae svoje.
42
Tko navede jednoga od ovih malenih koji vjeruju, da se spotakne, za njega bi bolje
bilo, da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da se baci u more.
1811
43
Ako te ruka tvoja sablanjava, odsijeci je! Bolje je za tebe, da ue sakat u ivot,
negoli da s dvije ruke ide u pakao, u oganj neugasivi,
44
Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
45
Ako te noga tvoja sablanjava, odsijeci je! Bolje je za tebe, da ue hrom u ivot,
negoli da te s dvije noge bace u pakao, u oganj neugasivi,
46
Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
47
Ako te oko tvoje sablanjava, iskopaj ga! Bolje je za tebe, da ue s jednim okom u
kraljevstvo Boje, negoli da te s dva oka bace u pakao,
48
Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
49
Svaki e se ognjem posoliti, kao to se svaka rtva zainja solju.
50
Dobra je so. Ali ako so postane bljutava, im ete je onda zainiti? Imajte so u sebi
i drite mir meu sobom!"
Marko, glava 10
1
Odatle se podie i doe u podruje Judeje, s onu stranu Jordana Opet je mnotvo
naroda hrlilo k njemu, i on ga je uio, kao to je imao obiaj.
2
Tada pristupie farizeji k njemu i upitae ga, doputeno li je ovjeku otpustiti svoju
enu? Stim ga htjedoe kuati.
3
On im ree: "to vam je zapovjedio Mojsije?"
4
Oni odgovorie: "Mojsije je dopustio, da se napie raspusna knjiga, i onda da se
otpusti ena."
5
Isus im ree: "Mojsije vam je dao tu zapovijed zbog tvrdoe vaega srca,
6
U poetku stvorenja stvorio je Bog ovjeka kao mua i enu.
7
Zato e ostaviti mu oca i majku i prionuti za enu svoju,
8
I bit e oboje jedno tijelo Tako nijesu vie dvoje, nego jedno tijelo.
1812
9
A to je Bog svezao, ne smije ovjek rastavljati."
10
U kui zapitae ga uenici jo jedanput za to.
11
On im objasni: "Tko otpusti enu svoju i uzme drugu, ini preljubu na njoj.
12
Ako ena ostavi mua svojega i uzme drugoga, ini preljubu."
13
Donosili su njemu djecu, da bi ih se dotaknuo. A uenici su odbijali ljude.
14
Kad to vidje Isus, rasrdi se i ree im: "Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne
branite im; jer je za takve kraljevstvo Boje.
15
Zaista, kaem vam: "Tko ne primi kraljevstva Bojega kao dijete, nee doi u
njega."
16
Tada ih zagrli, metnu na njih ruke svoje i blagoslovi ih.
17
Kad poe dalje svojim putem, pritra mu netko, pade pred njega na koljena i upita
ga: "Uitelju dobri, to moram initi, da postignem ivot vjeni?"
18
Isus mu ree: "to me zove dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga.
19
Zna zapovijedi: "Ne ubijaj! Ne ini preljube! Ne kradi! Ne svjedoi lano! Ne
varaj! Potuj oca i majku!"
20
On mu ree: "Uitelju, sve sam to obdravao od mladosti svoje."
21
Tada ga pogleda Isus ljubezno i ree mu: "Jedno ti jo fali. Idi, prodaj sve, to ima,
i podaj siromasima, i imat e blago na nebu. Onda doi, uzmi kri svoj i hajde za
mnom!"
22
Na ovu rije posta on alostan i otide tuan odatle; jer je posjedovao mnoga dobra.
23
Isus pogleda naokolo i ree uenicima svojim: "Kako je teko bogatima ui u
kraljevstvo Boje!"
24
Uenici se uplaie od rijei njegovih. A Isus im opetova: "Djeco, kako je teko
onima, koji se uzdaju u imanje i dobro, ui u kraljevstvo Boje!
1813
25
Lake deva ide kroz iglene ui, negoli bogata u kraljevstvo Boje."
26
Sada se oni jo vie uplaie i rekoe jedan drugome: "Tlo se onda moe spasiti?"
27
Isus pogleda na njih i ree: "U ljudi je nemogue, ali ne u Boga; jer je u Boga sve
mogue."
28
Tada mu ree Petar: "Eto, mi smo sve ostavili i poli smo za tobom."
29
Isus potvrdi: "Zaista, kaem vam: "Nitko zbog mene i zbog evanelja ne ostavlja
kue, brata, sestre, majke, oca, djeteta ili polja,
30
A da ne primi sve stostruko: "ve sada u ovom svijetu ako i s progonima kuu,
brata, sestru, majku, dijete i polje, a u buduem svijetu ivot vjeni.
31
Mnogi, koji su prvi, bit e posljednji, i mnogi, koji su posljednji, bit e prvi.
32
Bili su na putu gore u Jerusalem. Isus je iao pred njima. Oni su se udili tome i za
njim su ili sa strahom. Tada on uze opet k sebi dvanaestoricu i ree im, to ga eka: "
33
"Eto, mi idemo gore u Jerusalem. Tu e se Sin ovjeji predati glavarima
sveenikim i knjievnicima. Oni e ga osuditi na smrt i predati neznabocima.
34
Tada e mu se narugati, popljuvati ga, bievati i ubiti. Ali poslije tri dana on e
uskrsnuti."
35
Tada pristupie k njemu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, i zamolie: "Uitelju,
htjeli bismo, da nam ispuni jednu molbu."
36
On ih upita: "to elite od mene?"
37
Oni ga zamolie: "Daj da u slavi tvojoj jedan od nas sjedne s desne tvoje, drugi s
lijeve tvoje!"
38
Isus im ree: "Ne znate, to molite. Moete li piti au koju ja pijem, ili krstiti se
krtenjem, koje ja primam?"
39
Oni mu odgovorie: "Moemo". Isus im ree: "au, koju ja pijem, vi ete piti, i
krtenje, koje ja primam, i vi ete primiti;
1814
40
Ali mjesto s desne moje ili s lijeve ne mogu ja dati; ono pripada onima, za koje je
pripravljeno."
41
Kad doznae to druga desetorica, rasrdie se na Jakova i Ivana.
42
Isus ih zato dozva k sebi i ree im: "Znate, neznaboaki vladaoci izvruju vlast
nad narodima svojim, i velikai ine, da oni osjete mo njihovu.
43
Meu vama neka ne bude tako! Tko hoe da bude velik meu vama, taj neka bude
sluga va;
44
I tko hoe da bude prvi meu vama, taj neka bude svima sluga!
45
I Sin ovjeji nije doao, da mu slue, nego da slui i da dadne ivot svoj u otkup
za mnoge."
46
Oni dooe u Jeriho. Kada je izlazio iz Jeriha s uenicima svojim i s velikim
mnotvom naroda, sjedio je na putu prosjak slijepac, Bartimej, sin Timejev.
47
im je on uo, da je tu Isus Nazareanin, povika iza glasa: "Isuse, sine Davidov,
smiluj mi se!"
48
Mnogi su ga korili, neka uti. Ali on je vikao jo jae: "Sine Davidov, smiluj mi se"
49
Tada stade Isus i ree: "Zovnite ga ovamo!" Zovnue slijepca i rekoe mu: "Imaj
pouzdanje! Ustani, zove te."
50
Tada on zbaci sa sebe haljinu svoju, skoi i pohrli k Isusu.
51
Isus ga upita: "to hoe od mene?" "Uitelju", zamoli slijepac, "uini, da mogu
vidjeti!"
52
Isus mu ree: "Idi, vjera te je tvoja ozdravila." Odmah je mogao vidjeti i poao je
putem za njim.
Marko, glava 11
1
Kad se pribliie k Jerusalemu, kod Betfage i Betanije na Maslinskoj gori, posla
dvojicu svojih uenika
1815
2
I naloi im: "Idite u selo, to je pred vama. Odmah na ulazu nai ete magare
privezano, na kojemu jo nitko nije sjedio. Odveite ga i dovedite!
3
Ako vas tko upita: to to inite? odgovorite: Gospodinu treba, i odmah e ga poslati
ovamo."
4
Oni otidoe i naoe magare na putu privezano uz vrata i odvezae ga.
5
Neki, to su stajali ondje, upitae ih: "Zato odvezujete magare?"
6
Oni odgovorie, kao to im je bio Isus zapovjedio. Tada ih ostavie.
7
Oni dovedoe magare k Isusu, metnue na njega haljine svoje, i on sjede na njega.
8
Mnogi su prostirali haljine svoje na put, drugi su sterali zelene grane, to su ih bili
narezali u Poljima.
9
Koji su ili pred njim i hodili za njim, vikali su: "Hosana! Blagoslovljen je koji
dolazi u ime Gospodnje!
10
Blagoslovljeno je kraljevstvo oca naega, Davida, to dolazi! Hosana na visini!"
11
Tako on ue u Jerusalem i otide u hram. Razgleda sve unaokolo i istom uvee izae
s dvanaestoricom u Betaniju.
12
Kad drugi dan ostavie Betaniju, ogladnje.
13
Tada vidje izdaleka smokvu s liem. Poe k njoj, ne bi li moda naao to na njoj.
Ali kad doe tamo, ne nae nita osim lia; jer jo nije bilo vrijeme smokvama.
14
On joj doviknu: "Dovijeka neka vie nitko ne jede roda od tebe!" uli su to uenici
njegovi.
15
Tako dooe u Jerusalem. On ode u hram i pone izgoniti prodavce i kupce u
hramu. Ispremeta stolove mjenjaima i klupe trgovcima golubova
16
I ne dopusti, da tko pronese i samo jednu posudu kroz hram.
17
On ih potsjeti na ono: "Ne stoji li pisano: "Kua moja ima biti kua molitve za sve
narode? A vi nainiste od nje pilju razbojniku."
1816
18
Kad to doznae glavari sveeniki i knjievnici, pomislie na to, kako bi ga
pogubili. Ali su ga se bojali, jer je sav narod bio zanesen naukom njegovom.
19
Uvee ostavie opet grad.
20
Ujutro prooe pokraj one smokve i vidjee, kako se je posuila do u korijen.
21
Petar se sjeti i ree mu: "Uitelju, gle, smokva, to si je prokleo, posuila se!"
22
Isus im ree: "Imajte vjeru u Boga!
23
Zaista, kaem vam: Ako tko rekne gori ovoj: Digni se i baci se u more! i ne
posumnja u srcu svojemu, nego vjeruje, da e se ispuniti rije njegova, bit e mu to.
24
Zato vam kaem: U molitvi moete zaeljeti, bilo togod. Vjerujte samo, da ete
primiti, i bit e vam.
25
I kad se spremate na molitvu, oprostite, ako to imate proti kojemu, da i Otac va
na nebesima oprosti vama grijehe vae.
26
Ako li vi ne oprostite, ni Otac va na nebesima nee oprostiti vama grijeha vaih."
27
Dooe opet u Jerusalem. Kad je hodao po hramu, pristupie k njemu glavari
sveeniki, knjievnici i starjeine
28
I upitae ga: "Kojom vlasti to ini? Tko ti je dao vlast da to ini?"
29
Isus im ree: "Ja u na vas staviti jedno pitanje. Ako mi odgovorite, i ja u vam
rei, kojom vlasti to inim.
30
Je li krtenje Ivanovo bilo s neba ili od ljudi? Odgovorite mi."
31
Oni su razmiljali u sebi: "Ako reknemo: "S neba, on e odgovoriti: "Zato mu
onda nijeste vjerovali?
32
Ako reknemo: "Od ljudi; bojali su se naroda; jer su svi drali Ivana pravim
prorokom,
33
Tako odgovorie Isusu: "Ne znamo," Isus im ree: "Tada ni ja vama neu rei,
kojom vlasti inim ovo."
1817
Marko, glava 12
1
Govorio im je u prispodobama: "ovjek posadi vinograd. Ogradi ga plotom, iskopa
tijesak i naini kulu. Tada ga dade u zakup vinogradarima i otide izvan zemlje.
2
Kad je bilo vrijeme, posla k vinogradarima slugu, da primi od vinogradara svoj dio
prihoda vinogradskoga.
3
Ali ga oni uhvatie, izbie ga i otjerae ga praznih ruku,
4
Tada posla k njima drugoga slugu. Ali su i njega zlostavili i pogrdili.
5
Posla jo treega, kojega ubie. I tako jo mnoge druge, koje to izbie, to ubie.
6
I jo je imao svojega jedinog, ljubljenog sina. Njega posla najposlije k njima. Mislio
je naime: "Bit e ih strah od sina mojega.
7
Ali vinogradari rekoe meu se: "To je batinik. Hajde, ubijmo ga; tada e batina
pripasti nama!
8
Uhvatie ga dale, ubie ga, i izbacie iz vinograda.
9
to e sad uiniti gospodar vinograda? Doi e, pogubit e vinogradare i drugima
dati vinograd.
10
Nijeste li nikada itali u Pismu ovo: "Kamen, koji odbacie graditelji, postade
kamen ugaoni;
11
To se dogodi od Gospodina, to je udo pred oima naim?"
12
Tada su gledali da ga uhvate; ali su se pobojali naroda. Bili su naime opazili, da je
on htio njih pogoditi ovom pridom.
13
Onda poslae k njemu neke farizeje i Herodove, da hi ga uhvatili u jednoj izjavi.
14
Oni dooe i rekoe mu: "Uitelju, znamo, ti si istinit i ne pita ni za koga; jer ne
gleda tko je tko, nego ui put Boji po istini. Je li doputeno caru davati porez ili
nije? Moramo li ga davati ili ne moramo li ga davati?"
1818
15
On prozre njihovo licemjerje i ree im: "Zato me kuate? Donesite mi denar, da ga
vidim!"
16
Oni mu ga donesoe. On ih upita: "iji je ovo lik i natpis?" Odgovorie mu:
"Carev."
17
Isus im ree: "Dajte dakle caru, to pripada caru, a Bogu, to pripada Bogu!" I oni
su mu se divili.
18
I dooe k njemu saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnua. I oni ga upitae.
19
"Uitelju", rekoe, "Mojsije nam je propisao: "Ako kojemu umre brat i ostavi enu,
a djece ne ostavi, onda ima brat njegov uzeti enu njegovu i svojemu bratu podii
potomka.
20
A bilo je sedam brae. Prvi uze enu i umrije bez potomka
21
Tada je uze drugi i umrije bez potomka, isto tako i trei,
22
I sva sedmorica ne ostavie potomka. Poslije sviju umrije i ena.
23
Kojemu e sad od njih pripasti ona kao ena kod uskrsnua, kad uskrsnu, jer su je
sva sedmorica imala za enu."
24
Isus im ree: "Nijeste li zato u zabludi, jer ne razumijete niti Pisma niti moi
Boje?
25
Jer kad uskrsnu od mrtvih, vie se ne ene i vie se ne udavaju, nego su kao aneli
na nebesima.
26
A to se tie uskrsnua od mrtvih, nijeste li itali u knjizi Mojsijevoj na mjestu o
grmu, kako mu Bog ree: "Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev?
27
On ipak nije Bog mrtvih, nego ivih. Vi ste dakle vrlo u zabludi."
28
Jedan od knjievnika bio je sluao prepirku njihovu i opazio, kako im je odgovorio
zgodno. I on pristupi i zapita ga: "Koja je prva od svih zapovijedi?"
29
Isus odgovori: "Prva glasi: "uj, Izraele, Gospodin, Bog na, jest jedini Gospodin.
1819
30
Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom duom svojom, svom
pameti svojom i svom snagom svojom! Ovo je prva zapovijed.
31
Druga glasi: "Ljubi blinjega svojega kao samoga sebe! Vanije zapovijedi od ovih
nema."
32
Tada mu ree knjievnik: "Dobro, uitelju, posve si pravo rekao: "Samo je jedan
Bog, i osim njega nema drugoga
33
Njega ljubiti svim srcem, svom duom, svom pameti kao samoga sebe: "To je
vrednije od svih rtava paljenica i zaklanica."
34
Kad vidje Isus, kako pametno odgovori, ree mu: "Nijesi daleko od kraljevstva
Bojega." Otada ne usudi se vie nitko da ga to zapita
35
Kad je Isus uio u hramu, zapita: "Kako mogu knjievnici tvrditi, da je Krist sin
Davidov?
36
Ipak sam David kae u Duhu Svetom: "Ree Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi
mi s desnu moju, dok poloim neprijatelje tvoje za: "podnoje nogama tvojim!
37
Sam David naziva ga, Gospodinom, kako moe dakle biti sin njegov?" Veliko
mnotvo naroda slualo ga je rado.
38
Dalje im ree u pouci svojoj: "uvajte se knjievnika! Oni rado idu u dugakim
haljinama, hoe, da ih se pozdravlja na javnim mjestima
39
I da zauzimaju u sinagogama prva mjesta i na gozbama zaelja
40
Oni prosipaju kue udovike i zato naoi izgovaraju duge molitve. Njih eka stroi
sud."
41
On je sjedio prema blagajni za prinose i vidio, kako narod ubacuje novce u
blagajnu. Mnogi su bogatai ubacivali mnogo.
42
Jedna siromana udovica doe i metnu dvije lepte, to ini kvadrant.
43
Tada dozva uenike svoje i ree im: "Zaista, kaem vam: "Ova siromana udovica
metnula je vie u blagajnu, nego svi drugi.
1820
44
Jer svi drugi ubacie od vika svojega, a ona metnu od siromatva svojega sve, to
je imala, svu hranu svoju."
Marko, glava 13
1
Kad je izlazio iz hrama, ree mu jedan od uenika njegovih: "Uitelju, gle ovo silno
kamenje, ove silne graevine!"
2
Isus mu ree: "Vidi li te sjajne graevine? Ni kamen na kamenu nee ovdje ostati,
koji se nee poruiti."
3
Kad je onda sjedio na Maslinskoj gori prema hramu, upitae ga nasamo Petar,
Jakov, Ivan i Andrija: "
4
"Kai nam, kad e se to dogoditi, i koji je znak, kad e se to sve ispuniti?"
5
Isus im odgovori: "Pazite, da vas tko ne zavede!
6
Jer e mnogi doi u moje ime i rei: "Ja sam. I mnoge e zavesti.
7
Kad ujete ratove i glasove o ratovima, nemojte se smesti! To mora tako doi, ali jo
nije stim svretak.
8
Jer e se podii narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit e potresi na
sve strane i glad. Ali to je istom poetak jadima.
9
uvajte se! Predavat e vas zbog mene na sudove, bievat e vas u sinagogama i
vodit e vas pred namjesnike i kraljeve, da svjedoite pred njima.
10
Svima narodima mora se najprije navijestiti evanelje.
11
Kad vas onda povedu i stave pred sud, ne brinite se, to ete govoriti; nego recite,
to vam se da u onaj as, jer nijeste vi, koji govorite, nego Duh Sveti.
12
Brat e svojega brata, otac e svojega sina predati na smrt. Djeca e ustati na svoje
roditelje i usmrtit e ih!
13
Zbog imena mojega bit ete od svih mreni Ali tko ustraje do kraja, spasit e se.
1821
14
Kad vidite mrzost opustoenja ondje, gdje ne bi smjela biti tko ita, neka
razumije! onda neka ljudi u Judeji bjee u gore!
15
Tko je na krovu, neka ne silazi u kuu i neka ne ulazi, da uzme to sobom iz kue!
16
Tko je u polju, neka se ne vraa natrag da uzme haljinu svoju!
17
Teko trudnima i dojiljama u one dane!
18
Molite se, da se to ne dogodi u zimu!
19
U one dane bit e nevolja, I kakve nije bilo od poetka svijeta, to ga je Bog
stvorio, do sada, niti e je ikad biti.
20
Kad Gospodin ne bi skratio one dane, ne bi se spasio ni jedan ovjek. Ali zbog
izabranih, koje izabra, skratio je dane.
21
Ako vam onda tko rekne: "Ovdje je Krist? Ondje je on! ne vjerujte!
22
Jer e ustati lani Kristovi i lani proroci i init e znake i udesa, da zavedu, ako je
mogue, i izabrane.
23
Budite dakle na oprezu! Eto, sve vam rekoh unaprijed.
24
U dane poslije te nevolje sunce e pomrati i mjesec svoju svjetlost izgubiti,
25
Zvijezde e padati s neba i sile se nebeske pokrenuti.
26
Tada e se vidjeti gdje dolazi Sin ovjeji na oblacima s velikom moi i slavom.
27
On e poslati anele svoje i skupit e izabrane svoje od etiri vjetra, od kraja zemlje
do kraja neba.
28
Od smokve nauite prispodobu: "Kad njezine grane postanu sone i potjeraju lie,
onda znate, da je blizu ljeto.
29
Tako i vi, kad vidite ovo da nastaje, znajte, da je to pred vratima.
30
Zaista, kaem vam: "Ovaj narataj nee proi, dok se ovo sve ne zbude.
1822
31
Nebo i zemlja proi e, ali rijei moje nee proi.
32
A onaj dan i onaj as ne zna nitko, ni aneli na nebu ni Sin, nego samo Otac.
33
Pazite, bdijte i molite se; jer ne znate, kad je vrijeme.
34
Ono je kao u ovjeka, koji je poao na put. Kad je ostavljao kuu svoju, predao je
slugama svojim kuanstvo, svakomu je odredio svoj posao, vrataru je naloio, da
bude budan.
35
Budite dakle budni, jer ne znate, kad dolazi gospodar kue, je li uvee ili u ponoi
ili u pijetle ili ujutro.
36
Mogao bi doi iznenada i nai vas gdje spavate.
37
to vama kaem, kaem svima: "Budite budni!"
Marko, glava 14
1
Poslije dva dana bio je blagdan Pashe, blagdan beskvasnih kruhova. Tada su traili
glavari sveeniki i knjievnici priliku, da ga iz prijevare uhvate i ubiju.
2
Ali rekoe: "Samo ne na blagdan! Inae se pobuni narod."
3
Kad je on boravio u Betaniji u kui Simona Gubavca i bio za stolom, doe ena s
posudom alabastrenom, punom dragocjenoga istog nardova ulja. Ona razbi posudu
alabastrenu i izli ulje na glavu njegovu.
4
Na to se neki rasrdie i rekoe jedan drugome: "emu ovo rasipanje pomasti?
5
Mogla se je ta pomast prodati za vie od trista denara i dati ih siromasima." I
mrmljali su na nju.
6
A Isus ree: "Ostavite je! Zato je alostite? Ona uini dobro djelo na meni.
7
Jer siromaha imate svagda meu sobom i moete im dobro initi, kadgod hoete; a
mene nemate svagda.
8
Ona je uinila, to je mogla: "ona pomaza unaprijed tijelo moje za pokop.
1823
9
Zaista, kaem vam: "Svuda po svemu svijetu, gdje se propovijeda evanelje, govorit
e se i za spomen njezin, to je uinila ona."
10
Tada otide Juda Iskariot, jedan od dvanaestorice, k poglavarima sveenikim, da im
ga izda.
11
Oni se obradovae, kad to ue, i obeae mu dati novaca. Sad je traio zgodu, da,
ga izda
12
U prvi dan beskvasnih kruhova, kad se obiavalo klati Pashalno janje, upitae ga
uenici njegovi: "Kamo da idemo, da pripravimo za te Pashalno janje?"
13
Tada posla dvojicu svojih uenika i naloi im: "Idite u grad! Tamo e vas sresti
ovjek s kragom. Idite za njim;
14
I gdje ue, kaite gospodaru one kue: "Uitelj pita: "Gdje je soba, u kojoj mogu
blagovati Pashalnu veeru s uenicima svojim?
15
On e vam pokazati veliku opremljenu dvoranu. Ondje nam zgotovite!
16
Uenici otidoe u grad i naoe, kao to im je bio rekao, i pripremie Pashalnu
veeru.
17
Kad bi uvee, doe s dvanaestoricom.
18
Kad su bili za stolom i jeli, ree Isus: "Zaista, kaem vam: "Jedan od vas, koji jede
s menom, izdat e me."
19
Oaloeni pitali su ga jedan za drugim: "Da nijesam ja?"
20
On im ree: "Jedan je od vas dvanaestorice, jedan, koji umae s menom u zdjelu.
21
Sin ovjeji ide, istina, kao to je pisano za njega; ali teko ovjeku, koji izda Sina
ovjejega! Bolje bi bilo tomu ovjeku, da se nije rodio."
22
Dok su blagovali, uze Isus kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i dade im ga i ree:
"Uzmite, ovo je tijelo moje."
23
Tada uze au, zahvali i dade im je, i pili su iz nje svi.
1824
24
Pritom im ree: "Ovo je krv moja Novoga Zavjeta, koja se prolijeva za mnoge.
25
Zaista, kaem vam: "Vie neu piti od ovoga roda trsova do onog dana, kad ga
budem pio posve novoga u kraljevstvu Bojem."
26
Tada izmolie hvalospjev i izaoe na Maslinsku goru.
27
Tada im ree Isus: "Svi ete se vi spotaknuti zbog mene ovu no, jer stoji pisano:
"Udarit u pastira, onda e se razbjeati ovce.
28
Ali iza uskrsnua svojega ii u pred vama u Galileju."
29
Petar mu odgovori: "Ako se i svi spotaknu, ja se neu."
30
Isus mu ree: "Zaista, kaem ti: "Jo noas, prije nego pijetao dva puta zapjeva, tri
puta e me zatajiti."
31
A on je jo revnije uvjeravao: "I ako bi morao poi u smrt s tobom, neu te zatajiti."
Tako su tvrdili i svi drugi.
32
Dooe u zaselak, koji se zvao Getsemani. On ree uenicima svojim: "Sjedite
ovdje, dok se pomolim!"
33
Samo Petra, Jakova i Ivana uze sobom. Tada pone drhtati i plaiti se.
34
Ree im: "alosna je dua moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!"
35
Tada otide malo dalje, baci se na zemlju niice i molio se je, da bi ga mimoiao
ovaj as, ako je mogue.
36
"Aba Oe", ree, tebi je sve mogue; uzmi ovu au od mene Ali ne kako ja hou,
nego kako ti hoe."
37
Tada doe opet i nae ih gdje spavaju. Ree Petru: "Simone, ti spava? Zar nijesi
mogao bdjeti ni jednu uru?
38
Bdijte i molite se, da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo."
39
Udalji se po drugi put i pomoli se istim rijeima.
1825
40
Kad se je vratio, nae ih opet gdje spavaju. Oi su im bile oteale, i nijesu znali, to
bi mu odgovorili.
41
Doe po trei put i ree im: "Jednako spavate i poivate? Dosta Doao je as. Evo,
Sin ovjeji predat e se u ruke grjenicima.
42
Ustanite, hajdemo! Evo, izdajnik se moj pribliuje!"
43
Dok je jo govorio, doe ve Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim eta velika s
maevima i toljagama po nalogu glavara sveenikih, knjievnika i starjeina.
44
A izdajnik je bio s njima ugovorio znak: "Koga ja cjelivam, taj je. Uhvatite ga i
odvedite ga oprezno!"
45
Kad doe, odmah pristupi k njemu poljubi ga i ree: "Uitelju!"
46
Sada metnue ruke na njega i uhvatie gas
47
A jedan od onih, to su stajali ondje, potegnu ma, udari njim slugu velikoga
sveenika i odsijee mu uho.
48
Isus im ree: "Kao na razbojnika izali ste s maevima i toljagama, da me uhvatite.
49
Svaki dan sam bio meu vama u hramu i uio, i nijeste me uhvatili. Ali se mora
ispuniti Pi, smo."
50
Tada ga ostavie i pobjegoe svi.
51
A jedan mladi, koji je na golu tijelu nosio samo platnenu haljinu, iao je za njim; i
uhvatie ga.
52
A on ostavi platnenu haljinu i go pobjee od njih.
53
Odvedoe Isusa k velikomu sveeniku. Tamo su se skupili svi glavari sveeniki,
starjeine i knjievnici.
54
Petar je iao za njim izdaleka do u dvorite velikoga sveenika. Ondje sjede sa
slugama uz vatru, i grijao se.
1826
55
Glavari sveeniki i sve visoko vijee traili su svjedoanstvo proti Isusu, da ga
ubiju. Ali ne naoe nijedno.
56
Istina, iznesoe mnoge lane izjave o njemu, ali izjave njihove nijesu bile suglasne.
57
Neki jo ustadoe i lano izjavie o njemu:
58
"Mi smo uli gdje on govori: "Ja u poruiti ovaj hram, koji je sagraen ovjejom
rukom i u tri dana sagradit u drugi, koji nije nainjen ovjejom rukom."
59
Ali ni u tom nije se slagala izjava njihova.
60
Tada se die veliki sveenik, stupi na sredinu i zapita Isusa: "Zar nema nita da
odgovori na to, to ovi iznose protiv tebe?"
61
On je utio i nije nita odgovorio. Opet ga zapita veliki sveenik: "Jesi li ti Krist,
Sin Blagoslovljenoga?"
62
A Isus odgovori: "Ja sam; i vidjet ete Sina ovjejega gdje sjedi s desne
Svemoguega i dolazi na oblacima nebeskim."
63
Tada veliki sveenik razdera haljinu svoju i ree: "emu trebamo jo svjedoke?
64
uli ste hulu na Boga; to vam se ini?" Oni jednoglasno izjavie, da je zasluio
smrt.
65
I neki su pljuvali na njega, pokrivali mu lice, udarali ga rukama i rugali se:
"Proreci!" Sluge su ga udarale po obrazu.
66
Dok je Petar bio dolje u dvoritu, doe jedna od slukinja velikog sveenika.
67
Kad vidje, kako se grije Petar, pogleda na njega i ree: "I ti si bio s Isusom
Nazareaninom."
68
On zataji i ree: "Ne znam i ne razumijem, to govori." Tada izae u predvorje. I
pijetao zapjeva.
69
I kad ga vidje ondje slukinja, ree onima, to su tu stajali: "Ovaj je jedan od njih."
1827
70
On zataji opet. Malo zatim oni, to su okolo stajali, rekoe Petru: "Doista si ti jedan
od njih, jer si Galilejac."
71
Tada se pone kleti i preklinjati: "Ne znam toga ovjeka, o kojem govorite."
72
Odmah zapjeva pijetao po drugi put. I Petar se sjeti rijei, koju mu je bio rekao
Isus: "Prije nego zapjeva pijetao dva puta, zatajit e me tri puta." I on proplaka.
Marko, glava 15
1
Odmah u rano jutro odrae vijeanje glavari sveeniki sa starjeinama i
knjievnicima, cijelo visoko vijee. Oni dadoe Isusa svezana odvesti i predati Pilatu.
2
Pilat ga upita: "Jesi li ti kralj idovski?" On mu odgovori: "Ti kae."
3
I iznesoe glavari sveeniki mnoge tube protiv njega.
4
Pilat ga upita dalje: "Zar nita ne odgovara? uj ipak, to sve iznose protiv tebe!"
5
Ali Isus ne ree vie nita, tako da se je udio Pilat.
6
O blagdanu obiavao im je pustiti jednoga sunja, kojega su smjeli zamoliti sebi.
7
Tada je leao u zatvoru ovjek, po imenu Baraba, s drugim buntovnicima. Oni su u
buni poinili umorstvo.
8
I tako izae mnotvo naroda gore i zamoli ono, to bi mu davao svagda.
9
Pilat ih upita: "Hoete li da vam pustim kralja idovskoga?"
10
On je bio dobro zapazio, da su ga glavari sveeniki bili predali iz zavisti.
11
Ali glavari sveeniki podgovorie narod, da im radije pusti Barabu.
12
Pilat im ree: "A to da inim s ovim, to ga zovete kraljem idovskim?"
13
Oni povikae: "Razapni ga!"
14
"A to je zlo uinio?" upita ih Pilat. Oni su samo vikali jo jae: "Razapni ga!"
1828
15
Pilat htjede zadovoljiti narodu i pusti mu Barabu. A Isusa dade bievati i predade
da ga razapnu.
16
I vojnici ga odvedoe unutranjost dvora, u sudnicu, i sazvae cijelu etu.
17
Ogrnue mu skrletnu kabanicu, opletoe vijenac od trnja i metnue ga na njega.
18
Tada su ga pozdravljali: "Zdravo, kralju idovski!"
19
Pritom su ga udarali trskom po glavi, pljuvali na njega, pregibali svoje koljeno i
klanjali mu se.
20
Poto su mu se bili tako narugali, svukoe mu skrletnu kabanicu i obukoe ga u
vlastite haljine njegove. Tada ga izvedoe, da ga razapnu.
21
Natjerae jednoga, koji je dolazio s polja i upravo prolazio, Simona iz Cirene, oca
Aleksandrova i Rufova, da mu ponese kri.
22
Tako ga dovedoe na mjesto Golgotu, to znai kosturnica.
23
Ondje mu dadoe vino sa smirnom. Ali on ne uze.
24
Tada ga razapee i razdijelie haljine njegove meu se bacivi kocke za njih, tko e
to dobiti.
25
Bila je trea ura, kad ga razapee,
26
Natpis s oznakom njegove krivnje glasio je: "Kralj idovski."
27
S njim razapee dva razbojnika, jednoga s desne njegove, drugoga s lijeve njegove,
28
Tako se ispuni rije Pisma: "Ubrojen je meu zloince,"
29
Koji su prolazili, hulili su na njega, mahali glavom i govorili: "Da, ti e hram
poruiti i u tri ga dana opet sagraditi!
30
Sii s kria i spasi samoga sebe!"
31
Isto tako rugali mu se i glavari sveeniki s knjievnicima i govorili jedan
drugome: "Druge je spasavao, samoga sebe ne moe spasiti.
1829
32
Krist, kralj Izraelov, neka sad sie s kria, da vidimo i vjerujemo!" Oni, to su bili s
njim razapeti, rugali mu se,
33
O estoj uri nastade tama po svoj zemlji, to je potrajala do devete ure.
34
O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi, lama sabaktani", to znai: "Boe
moj, Boe moj, zato si me ostavio?"
35
Neki od onih, to su okolo stajali, ue to i rekoe: "Zove Iliju."
36
Tada otra jedan, napuni spuvu octa, natakne je na trsku, dade mu da pije i ree:
"Da vidimo, hoe li doi Ilija, da ga skine!"
37
A Isus jo jedanput povika iza glasa i izdahnu.
38
Tada se zavjesa hramska razdera na dvoje odozgo do dolje.
39
Satnik, koji je stajao prema njemu i vidio, gdje izdahnu tako, ree: "Zaista, ovaj je
ovjek bio Sin Boji."
40
Izdaleka su gledale i ene, meu njima Marija Magdalena. Marija, majka Jakova
Mlaega i Josipa, i Saloma.
41
One su ga bile pratile ve u Galileji i posluivale ga. I jo mnoge druge bile su tu,
koje su bile s njim uzale u Jerusalem.
42
Ve je bila veer, usto priprava, dan uoi subote.
43
Tada doe Josip iz Arimateje, ugledan vijenik, koji je takoer oekivao
kraljevstvo Boje. On odvano poe k Pilatu i zamoli mrtvo tijelo Isusovo.
44
Pilat se zaudi, da je ve umro. Zato dozva satnika i zapita, je li umro.
45
Kad mu satnik to potvrdi, darova Josipu mrtvo tijelo.
46
Ovaj kupi platno, skinu ga i zavi ga u platno. Tada ga poloi u grob, koji je bio
isjeen u hridinu. Pred ulaz u grob navali kamen.
47
Marija Magdalena i Marija, majka Josipova, gledale su, gdje je bio poloen.
1830
Marko, glava 16
1
Poto proe subota, kupie Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva, i Saloma
mirisa, da pou i da ga pomau.
2
Vrlo rano u prvi dan sedmice dooe na grob, kad je sunce upravo izalo.
3
Govorile su meu sobom: "Tko e nam odvaliti kamen s grobnoga ulaza?"
4
Kad su pogledale, vidjee, da je kamen bio ve odvaljen. Bio je naime vrlo velik.
5
Unioe u grob i vidjee mladia u bijeloj haljini gdje sjedi s desne strane, i uplaie
se vrlo.
6
A on im ree: "Ne bojte se! Traite Isus Nazareanina, Razapetoga, uskrsnuo je, nije
ovdje. Evo, ovdje je mjesto, kamo su ga bili poloili.
7
Sad idite i javite uenicima njegovim, posebno Petru: "On ide pred vama u Galileju.
Tamo ete ga vidjeti, kao to van ree."
8
One izaoe i otrae od groba; jer ih obuze strah i trepet. Nikome nita ne rekoe o
tom, jer su se bojale.
9
Izakako je bio rano u prvi dan sedmice uskrsnuo, javi se najprije Mariji Magdaleni,
iz koje je bio istjerao sedam zlih duhova.
10
Ona otide i javi onima, to su bili s njim, a koji su tugovali i plakali.
11
Kad su oni uli, da je iv i da se je objavio njoj, nijesu vjerovali.
12
Potom se javi u stranom obliju dvojici od njih na putu, kad su ili u selo.
13
I oni odoe i javie ostalima. Ali ni njima nijesu vjerovali.
14
Najposlije se javi jedanaestorici, kad su bili za stolom. Prekori ih za njihovo
nevjerje i tvrdou njihova srca, to nijesu bili vjerovali onima, koji su ga bili vidjeli,
da je uskrsnuo.
15
Tada im ree: "Idite u sav svijet i propovijedajte evanelje svima stvorenjima!
1831
16
Tko vjeruje i pokrsti se, spasit e se; a tko ne vjeruje, osudit e se.
17
One, koji vjeruju, pratit e ova udesa: "U moje ime izgonit e avle, govorit e
novim jezicima,
18
Uzimat e zmije u ruke. I ako otrov smrtonosan popiju, nee im nauditi. Na
bolesnike metat e ruke, i oni e ozdravljati.
19
Poto im je Gospodin Isus bio tako izgovorio, bi uzet u nebo, i sjede Bogu s desne
strane.
20
A oni otidoe i poee propovijedati posvuda. Gospodin je djelovao s njima i
potvrivao rije njihovu udesima, to su slijedila.
1832
Evanelje po Luki
Luka, glava 1
1
Ve su mnogi preduzeli da napiu izvjetaj o dogaajima, to su se zbili meu nama,
2
Onako, kako nam ih predadoe prvotni oevici i sluge rijei.
3
Tako i ja namislih da pomno ispitam sve dogaaje od prvih poetaka njihovih i da ih
po redu napiem tebi, plemeniti Teofile,
4
Da se mogne osvjedoiti o pouzdanosti nauka, u kojima si bio pouen.
5
U dane Heroda, kralja Judeje, ivio je neki sveenik po imenu Zaharija, iz
sveenikog reda Abije. ena je njegova vukla lozu iz roda Aronova i zvala se
Elizabeta.
6
Bili su oboje pravedni pred Bogom i ivjeli su besprijekorno u svim zapovijedima i
uredbama Gospodnjim.
7
A bili su bez djece; jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili ve poodmakli u
godinama.
8
Kad je jedanput njegov sveeniki red bio na redu i on vrio pred Bogom svetu
slubu,
9
Zapadne njega kockom po obiaju sveenikom, da ide u hram Gospodnji i prinese
kad.
10
A sav je narod u vrijeme kaenja stajao vani i molio se.
11
Tada mu se ukaza aneo Gospodnji s desne strane rtvenika kadionoga.
12
Kad ga vidje Zaharija, uplai se i strah ga spopadne.
13
A aneo mu ree: "Ne boj se, Zaharija! Molitva je tvoja usliena: "Elizabeta, ena
tvoja, rodit e ti sina; nadjeni mu ime Ivan!
1833
14
Imat e radost i veselje, i mnogi e se obradovati njegovu roenju.
15
Jer e biti velik pred Gospodinom Vina i jaka pia nee piti, i ve u utrobi majinoj
napunit e se Duha Svetoga.
16
Mnoge od djece Izraelove obratit e Gospodinu, Bogu njihovu.
17
On e doi pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da opet obrati srca otaca k djeci,
nepokorne da privede k miljenju pravednika i tako uini Gospodinu narod spreman."
18
Zaharija odgovori anelu: "Po emu da ja to spoznam? Jer sam ja star, i ena je
moja poodmakla u godinama."
19
Aneo mu ree: "Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim
s tobom i da ti donesem ovu radosnu vijest.
20
A jer nijesi vjerovao mojim rijeima, to e se ispuniti u svoje vrijeme, ti e
onijemiti i nee moi govoriti do onoga dana, dok se to ne zbude."
21
Narod je ekao na Zahariju, i udio se, to se je tako dugo zabavio u hramu.
22
Kad je izaao, nije im mogao rijei progovoriti. Tada upoznae, da je morao imati u
hramu kakvo prikazanje. On im je namigivao, i ostade nijem.
23
im se dovrie dani njegove slube, vrati se kui.
24
Poslije ovih dana zae njegova ena Elizabeta. Krila se je pet mjeseci i govorila:
25
"Tako mi uini Gospodin: "On u ove dane milostivo skide s mene sramotu moju
pred ljudima."
26
U estom mjesecu poslan bi aneo Gabriel u grad galilejski, koji se zove Nazaret,
27
K djevici zaruenoj muu, kojemu je bilo ime Josip, iz kue Davidove. Ime je
djevici bilo Marija.
28
Aneo unie k njoj i ree: "Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom.
Blagoslovljena si ti meu enama."
29
Na ove rijei uplai se ona i pomisli, to ima da znai ovaj pozdrav.
1834
30
Aneo joj ree: "Ne boj se. Marija; jer si nala milost u Boga!
31
Ti e zaeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus.
32
On e biti velik i zvat e se Sin Svevinjega. Gospodin Bog dat e mu prijestolje
njegova oca Davida.
33
On e vladati nad kuom Jakovljevom u vijeke, i kraljevstvu njegovu nee biti
kraja.
34
Marija ree anelu: "Kako e se to dogoditi, kad ja ne poznajem mua?"
35
Aneo joj odgovori: "Duh Sveti doi e na tebe, i sila Svevinjega osjenit e te.
Zato e se i Sveto, to e se roditi od tebe, zvati Sin Boji.
36
I Elizabeta, roakinja tvoja, u starosti svojoj zae sina, i ona, koju zovu
nerotkinjom, broji ve esti mjesec.
37
Jer u Boga nije nemogua nijedna stvar."
38
Tada ree Marija: "Evo, ja sam slubenica Gospodnja; neka mi bude po rijei
tvojoj!" I aneo otide od nje.
39
U one dane ustade Marija i otide brzo u planinu u grad u Judi.
40
Unie u kuu Zahariju i pozdravi Elizabetu.
41
im je Elizabeta ula pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Elizabeta se
napuni Duha Svetoga.
42
Ona povika iza glasa: "Blagoslovljena si ti meu enama, i blagoslovljen je plod
utrobe tvoje!
43
Odakle meni ta milost, da majka Gospodina mojega dolazi k meni?
44
Jer evo, im pozdrav tvoj doe u ui moje, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj.
45
Blagoslovljena je koja je vjerovala, da e se ispuniti, to joj je rekao Gospodin."
46
Tada ree Marija: "Velia dua moja Gospodina.
1835
47
I duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu.
48
Pogledao je on u milosti na neznatnu slubenicu svoju. Gle, od sada e me zvati
Blagoslovljenom svi narataji.
49
Velike je stvari uinio na meni Moni. Ime je njegovo sveto,
50
Milosre njegovo traje kroz sve narataje onima, koji ga se boje.
51
Mono upravlja ruka njegova. Uniti srca puna oholosti.
52
Silnike srui s prijestolja, neznatne podie gore.
53
Gladne napuni dobara, bogate otpusti prazne.
54
Zauzeo se je za Izraela, slugu svojega, sjeajui se milosra svojega
55
S Abrahamom i potomcima njegovim dovijeka kao to je obeao ocima naim."
56
Marija ostade kod nje jedno mjesec dana. Tada se vrati kui.
57
Elizabeti se navrie njezini dani, i rodi sina.
58
Njezini susjedi i roaci uli su, da joj je Gospodin iskazao veliku milost, i radovali
su se s njom.
59
U osmi dan dooe da obreu dijete i htjedoe ga nazvati imenom njegova oca
Zaharije.
60
Ali majka njegova odgovori: "Ne, Ivan neka se zove!"
61
Rekoe joj: "Ali nitko u rodbini tvojoj nema toga imena."
62
I namigivali su ocu njegovu, kako bi on htio da ga nazovu.
63
On zatrai pisau tablicu i napisa na njoj rijei: "Ivan je njegovo ime." Svi se tomu
zaudie.
64
U isti as otvorie mu se usta i jezik se njegov razrijei. Mogao je govoriti i slavio
je Boga.
1836
65
Tada doe strah na sve, koji su stanovali u blizini, i po svoj planini judejskoj
govorilo se o svim ovim dogaajima.
66
Svi, koji su uli to, razmiljali su o tom u srcu i govorili: "to e biti iz ovoga
djeteta?" Jer je ruka Gospodnja bila s njim.
67
Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i ree proroke rijei:
68
"Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izraelov! On pohodi narod svoj, pripravi mu
otkup.
69
Bog spasenja podie za nas u kui svojega sluge Davida: "
70
Spasenje od neprijatelja naih i iz ruke svih mrzitelja naih,
71
Kao to je od davnine obeao na usta svetih proroka;
72
Tako htjede smilovati se ocima naim i spomenuti se svetoga zavjeta svojega
73
Zakletve, kojom se zakle Abrahamu, ocu naemu: "da e nam dati,
74
Da se izbavimo iz ruke neprijatelja, da mu sluimo bez straha
75
U svetosti i pravednosti sve dane ivota svojega
76
Dijete moje, ti e se zvati prorok Svevinjega. Ii e naprijed pred Gospodinom,
da mu pripravi putove,
77
Da donese vijest spasenja narodu njegovu u oprotenju grijeha njegovih
78
Po dubokom milosru Boga naega. Pohodio nas je istok s visine,
79
Da obasja one, koji sjede u noi i u sjeni smrtnoj, da uputi korake nae na put
mira."
80
Djeak je rastao i jaao u duhu. ivio je u pustinji do onoga dana, kad se je
pokazao pred Izraelom.
1837
Luka, glava 2
1
U one dane izae zapovijed od cara Augusta, da se popie sav svijet.
2
Ovo je bio prvi popis. Bio je pod Kvirinijem, namjesnikom Sirije.
3
Svi su ili, da se upiu, svaki u svoj rodni grad.
4
Josip je bio iz kue i porodice Davidove. Tako uzie on iz grada Nazareta u Galileji
u Judeju u grad Davidov, koji se zove Betlehem,
5
Da se upie s Marijom, zaruenom svojom enom, koja je bila trudna.
6
Kad su bili ondje, ispunie se njezini dani.
7
Ona rodi svojega prvoroenog Sina, povi ga u pelenice i poloi ga u jasle. U
gostioni nije bilo mjesta za njih.
8
U onom kraju imali su pastiri u polju nonu strau kod stada svojega.
9
Tada stupi aneo Gospodnji k njima, i slava ih Gospodnja obasja. I uplaie se vrlo.
10
A aneo im ree: "Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost, koja e biti svemu
narodu:
11
Danas vam se u gradu Davidovu rodi Spasitelj, Krist i Gospodin.
12
I ovo neka vam je zna: "Nai ete dijete, to je povito u pelenice i lei u jaslama."
13
Ujedanput pridrui se anelu velika vojska nebeska, koja je hvalila Boga i pjevala:
14
"Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje."
15
Tada otidoe aneli od njih na nebo. A pastiri su govorili jeda drugome: "Poi
emo tamo u Betlehem i vidjet emo, to se je dogodilo i to nam je Gospodin
obznanio!" Otidoe brzo tamo i naoe
16
Mariju i Josipa i dijete, to je lealo u jaslama.
17
Poto su bili to vidjeli, pripovjedie, to im je bilo reeno za ovo dijete.
1838
18
Svi, koji su to uli, divili su se tome, to im pripovjedie pastiri.
19
A Marija je uvala sve rijei ove i razmiljala o njima u srcu svojemu.
20
Pastiri se vratie natrag, i hvalili su i slavili Boga za sve, to su bili uli i vidjeli,
kao to im je bilo reeno.
21
Kad se navri osam dana da bude obrezano dijete, nadjenue mu ime Isus, kao to
bi nazvano od anela, prije nego se zae u utrobi.
22
Poto se svrie dani ienja, to ih je propisivao zakon Mojsijev, donesoe ga u
Jerusalem, da ga prikazu Gospodinu.
23
Jer ovako stoji napisano u zakonu Gospodnjem: "Svako muko prvoroeno ima se
posvetiti Gospodinu."
24
I oni htjedoe prinijeti rtvu, kao to je propisano u zakonu Gospodnjem: "dvije
grlice ili dva golubia.
25
Tada je bio u Jerusalemu ovjek po imenu Simeon. On je bio pravedan, koji se
bojao Boga i ekao je utjehu Izraelovu, i Duh Sveti bio je u njemu.
26
Njemu je bio objavio Duh Sveti, da nee vidjeti smrti, dok ne vidi Pomazanika
Gospodnjega.
27
Ponukan od Duha doe u hram, kad upravo donesoe roditelji dijete Isusa, da izvre
na njemu propis zakona.
28
Tada ga on primi na ruke svoje, uze slaviti Boga i ree:
29
"Sada moe, Gospodine, po rijei svojoj u miru otpustiti slugu svojega.
30
Oi moje vidjee spasenje,
31
Koje si pripravio pred svima narodima:
32
Svjetlost, da prosvijetli neznaboce, slavu naroda Izraelova."
33
Otac njegov i majka njegova vrlo su se udili tome, to se govorilo za njega.
1839
34
Simeon ih je blagoslovio. Tada ree Mariji, majki njegovoj: "Ovaj je odreen na
propast i na uskrsnue mnogima u Izraelu i za znak, kojemu e se protiviti.
35
I takoer e duu tvoju probosti ma. Tako e se otkriti misli mnogih srdaca."
36
Tada je bila i proroica Ana, ki Penuelova iz plemena Aerova. Ona je bila
poodmakla u godinama. Nakon djevojatva svojega ivjela je sedam godina sa svojim
muem
37
I sad je bila udovica od osamdeset i etiri godine. Nikad nije odlazila od hrama i
sluila je Bogu postom i molitvom dan i no.
38
I ona je dola u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila za njega svima, koji su
ekali otkup Jerusalema.
39
Izakako su bili izvrili sve po zakonu Gospodnjem, vratie se u Galileju u grad svoj
Nazaret.
40
Dijete je raslo i jaalo. Bilo je puno mudrosti, i milost je Boja poivala na njemu.
41
Roditelji njegovi ili bi svake godine u Jerusalem o blagdanu Pashe.
42
Kad mu je bilo dvanaest godina, uzali su u Jerusalem po obiaju blagdana.
43
Kad prooe ovi dani, zaputie kui. A djeak Isus zaostade u Jerusalemu, a da ne
opazie roditelji njegovi.
44
Mislei, da je s putnom druinom, otidoe dan hoda i stadoe ga traiti po rodbini i
po znancima.
45
Ali ga ne naoe. Zato se vratie u Jerusalem, i traili su ga.
46
Poslije tri dana naoe ga u hramu. Sjedio je meu uiteljima, sluao ih i pitao ih.
47
Svi, koji su ga sluali, divili su se njegovu razumu i njegovim odgovorima.
48
Kad ga ugledae, zaudie se. Majka njegova ree mu: "Dijete, to nam to uini?
Evo, otac tvoj i ja alosni smo te traili!"
1840
49
On im ree: "Zato ste me traili? Zar nijeste znali, da ja moram biti u kui Oca
svojega?"
50
A oni ne razumjee, to im on stim htjede reci.
51
Tada sie s njima i doe u Nazaret, i bio im je posluan. Majka je njegova uvala
sve rijei ove u srcu svojemu.
52
I Isus je napredovao u mudrosti, u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi.
Luka, glava 3
1
Bilo je u petnaestoj godini vladanja cara Tiberija. Poncije Pilat bio je upravitelj u
Judeji, Herod etverovlasnik u Galileji, njegov brat Filip etverovlasnik u Itureji i u
pokrajini Trahonitskoj, Lizanija etverovlasnik u Abileni.
2
Veliki sveenici bili su Ana i Kaifa. Tada doe rije Boja Ivanu, sinu Zaharijinu u
pustinji.
3
On proe svu okolinu na Jordanu, i propovijedao je krtenje pokajanja za oprotenje
grijeha.
4
Kako stoji napisano u knjizi govora proroka Izaije: "Glas onoga, to vie u pustinji:
"Pripravite put Gospodnji, poravnajte staze njegove!
5
Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i breuljak neka se slegne; to je krivo, neka
bude pravo, to je neravno, neka bude ravan put!
6
I svako e tijelo vidjeti spasenje Boje."
7
A ovako je on govorio narodu, to je izlazio krtenje: "Leglo zmijino, tko vam je
rekao, da biste mogli umai gnjevu, to dolazi?
8
Rodite rodove obraenja! Ne govorite u sebi: "Bog moe Abrahamu podii djecu iz
ovoga kamenja!
9
Ve je sjekira poloena na korijen drveu. Svako drvo, koje ne raa dobra roda,
sijee se i u oganj se baca."
10
Tada ga upitae ljudi: "to da inimo?"
1841
11
On im odgovori: "Tko ima dvoje haljine, neka da jednu onome, koji nema nijednu;
i tko ima hrane, neka ini isto tako!"
12
I carinici dooe, da ih krsti. Upitae ga: "Uitelju, to da inimo?"
13
On im odgovori: "Ne traite vie, nego to vam je odreeno!"
14
Isto tako upitae ga vojnici: "to da inimo?" Odgovori im: "Nikomu ne inite sile i
prijevare, i budite zadovoljni svojom plaom!
15
Narod je bio u napetosti. Svi su mislili u sebi, da nije Ivan moda Krist?
16
A Ivan izjavi svima: "Ja vas krstim samo vodom. Ali dolazi jedan, koji je moniji
od mene. Ja nijesam dostojan odrijeiti remena na obui njegovoj. On e vas krstiti
Duhom Svetim i ognjem.
17
Vijaom u ruci oistit e gumno svoje; penicu e skupiti u itnicu svoju, a pljevu
e spaliti u ognju neugasivu."
18
Jo mnoge druge opomene dao je narodu i navjeivao mu radosnu vijest.
19
etverovlasnik Herod, kojega je bio ukorio zbog Herodijade, ene brata njegova, i
zbog svih drugih sramota,
20
Dade jo povrh svega baciti Ivana u tamnicu.
21
Kad se je krstio sav narod, primi krtenje takoer Isus. Dok se je molio, otvori se
nebo.
22
Duh Sveti sie na njega u tjelesnom obliku kao golub. I viknu glas s neba: "Ti si
moj ljubljeni Sin, koji mi se je dopao."
23
Kad je Isus zapoeo, imao je oko trideset godina. Drali su ga za sina Josipova.
Ovaj je bio sin Helijev, sin Matatov.
24
Sin Levijev, sin Melkijev, sin Janajev, sin Josipov,
25
Sin Matatijin, sin Amosov, sin Nahumov, sin Heslijev, sin Nagajev,
26
Sin Mahatov, sin Matatijin, sin Semejev, sin Josipov, sin Judin,
1842
27
Sin Joanasov, sin Resin, sin Zerubabelov, sin ealtielov, sin Nerijev,
28
Sin Melkijev, sin Adijev, sin Kosamov, sin Elmadamov, sin Erov,
29
Sin Jouin, sin Eliezerov, sin Jorimov, sin Matatov, sin Levijev,
30
Sin Simeonov, sin Judin, sin Josipov, sin Jonin, sin Eliakimov,
31
Sin Melejin, sin Menin, sin Matatin, Sin Natanov, sin Davidov,
32
Sin Jesejev, sin Obedov, sin Boazov, sin Salmonov, sin Nahonov,
33
Sin Aminadabov, sin Adminov, sin Arnijev, sin Hesronov, sin Peresov, sin Judin,
34
Sin Jakovljev, sin Izakov, sin Abrahamov, sin Terahov, sin Nahorov,
35
Sin Serugov, sin Reuov, sin Pelegov, sin Eberov, sin Salin,
36
Sin Kainanov, sin Arfaksadov, sin emov, sin Noin, sin Lamekov,
37
Sin Metuselahov, sin Henokov, sin Jaredov, sin Mahalalelov, sin Kainanov,
38
Sin Enosov, sin Setov, sin Adamov, sin Boji.
Luka, glava 4
1
Pun Duha Svetoga vrati se Isus od Jordana i bi od Duha odveden u pustinju.
2
Ondje ostade etrdeset dana i bi kuan od avla. Onih dana nije jeo nita. Kad se oni
navrie, ogladnje.
3
Tada mu ree davao: "Ako si Sin Boji, zapovjedi ovome kamenu, da postane kruh
4
Isus mu ree: "Stoji pisano: "ovjek ne ivi samo o kruhu."
5
Tada ga odvede avao na goru visoku, pokaza mu u trenut oka sva kraljevstva
svijeta.
6
I ree mu: "Svu ovu mo i slavu dat u tebi; jer je predana meni i dajem je kojemu
hou.
1843
7
Ako se pokloni meni, bit e sve tvoje."
8
Isus mu ree: "Stoji pisano: "Gospodinu, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedino
slui!"
9
Tada ga odvede u Jerusalem, postavi ga navrh hrama i ree mu: "Ako si Sin Boji,
baci se odavde dolje!
10
Jer stoji pisano: "Anelima svojim naloio je za tebe, da te uvaju.
11
Oni e te nositi na rukama svojim, da ne zapne za kamen nogom svojom."
12
Isus mu ree: "Kazano je: "Ne kuaj Gospodina, Boga svojega!"
13
Kad svri avao sve kunje svoje, otide od njega za neko vrijeme.
14
U sili Duha vrati se Isus u Galileju. Njegov se je glas rairio po svoj okolini.
15
Uio je u tamonjim sinagogama, i svi su ga slavili.
16
Tako doe i u Nazaret, gdje je bio odrastao. Po obiaju svojemu otide u subotu u
sinagogu. Ustade da ita.
17
pruie mu knjigu proroka Izaije. On otvori knjigu i namjeri se na mjesto, gdje je
bilo napisano: "
18
"Duh Gospodnji poiva na meni. On me pomaza, da nosim radosnu vijest
siromasima. Posla me, da navjeujem zarobljenima osloboenje, slijepima vid, da
oslobodim potlaene,
19
Da proglasim milosnu godinu Gospodnju."
20
Tada zatvori knjigu, dade je natrag slugi i sjede. Oi sviju u sinagogi bile su uprte u
njega.
21
On im pone govoriti: "Danas se ispuni ova rije Pisma, koju ste upravo uli."
22
Svi su mu odobravali i divili se milosnim rijeima, to su tekle iz usta njegovih.
Rekoe: "Nije li ovo sin Josipov?"
1844
23
On im ree: "Vi ete meni bez sumnje rei ovu poslovicu: Lijenie, izlijei sam
sebe! Uini i ovdje u svojemu zaviaju velika djela, to su se, kako ujemo, dogodila
Kafarnaumu!"
24
Onda nastavi: "Zaista, kaem vam Ni jedan prorok ne vrijedi to u svojemu
zaviaju.
25
Kaem vam u istinu: "Kad se je u dane Ilijine bilo zatvorilo nebo tri godine i est
mjeseci i po svoj zemlji vladala velika glad, tada je bilo mnogo udovica u Izraelu.
26
Ali ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do k udovici u Sarfatu u podruju Sidona.
27
Tako je bilo i u vrijeme proroka Elieja mnogo gubavih u Izraelu. Ali se ni jedan od
njih ne oisti do Sirijca Naamana."
28
Na ove rijei svi se u sinagogi napunie gnjeva.
29
Ustadoe, istjerae ga iz grada i odvedoe do na rub gore, na kojoj je bio sagraen
njihov grad, da ga bace dolje.
30
Ali on proe izmeu njih i otide dalje,
31
Sie u Kafarnaum, grad u Galileji, i uio je ondje u subotu.
32
udili su se nauci njegovoj, jer je rije njegova bila puna moi.
33
U sinagogi je bio ovjek, koji je bio apsjednut od neistog duha. On povika iza
glasa:
34
"Odlazi! to mi imamo s tobom posla, Isuse Nazareanine! Jesi li doao da nas
upropasti? Znam, tko si, Svetac Boji."
35
Isus mu zapovjedi: "Umukni i izai iz njega!" Tada se baci zli duh na sredinu i
izae iz njega, a da mu nije naudio.
36
Svi su se zaudili i govorili jedan drugome: "Kakva je to rije! Silnom moi
zapovijeda on neistim duhovima, i oni izlaze!"
37
Glas o njemu rairi se po svoj okolini
1845
38
Iz sinagoge poe u kuu Simonovu. Punica Simonova leala je od teke groznice.
Zamolie ga, da Joj pomogne.
39
On se prignu k njoj, zapovjedi groznici, i ona je pusti. Odmah ustade i poslui ih.
40
Kad sunce zae, dovodili su svi k njemu svoje bolesnike, koji su trpjeli od raznih
bolesti. On je stavljao na svakoga od njih ruke i iscjeljivao ih.
41
Iz mnogih su izali zli dusi, koji su vikali iza glasa: "Ti si Sin Boji!" A on im je
prijetio i nije im dao reci, da znadu da je Krist.
42
Kad nastade dan, izie na samotno mjesto. Ali ga je traio narod, pa ga i naao.
Htjeli su ga zadrati i ne dati mu da otide.
43
A on im ree: "I drugim gradovima moram navijestiti radosnu vijest o kraljevstvu
Bojem; jer sam za to poslan."
44
I tako je propovijedao po sinagogama galilejskim.
Luka, glava 5
1
On je stajao kod Genezaretskoga jezera. Narod se nakupio oko njega, da slua rije
Boju.
2
Tada vidje dvije laice, gdje stoje na obali. Ribari su bili izali iz njih i istili mree
svoje.
3
On uzae u jednu od laica, koja je pripadala Simonu, i zamoli ga, da malo otisne
od kopna. Tada sjede i uze uiti narod iz laice.
4
Kad je bio svrio svoj govor, ree Simonu: "Izvezi na puinu, i bacite mree svoje,
te lovite!"
5
"Uitelju," odgovori Simon, svu no smo se trudili, i nita ne uhvatismo. Ali na
tvoju rije bacit u mree.
6
Uinie to i uhvatie tako mnogo riba, da su im se razdirale mree.
7
Zato mahnue drugovima svojim u drugoj laici, da dou i da im pomognu. I
dooe. Napunie obje lae, tako da su se gotovo potopile.
1846
8
Kad to vidje Simon Petar, pade Isusu pred noge i ree: "Gospodine, otidi od mene;
jer sam ovjek grijean!"
9
Jer je bilo obuzelo udivljenje njega i sve drugove njegove zbog ribolova, to su ga
bili uinili;
10
Isto tako i Jakova i Ivana, sinove Zebedejeve, koji su bili drugovi Simonovi. Tada
ree Isus Simonu: "Ne boj se! Od sad e ljude loviti."
11
Tada izvukoe laice na zemlju, ostavie sve i otidoe za njim.
12
On je boravio u jednom gradu. Ondje je bio ovjek sav u gubi. im je vidio Isusa,
baci se pred njega na lice niice i zamoli: "Gospodine, ako hoe, moe me oistiti."
13
On prui ruku svoju, dotaknu ga se i ree: "Hou; oisti se!" Odmah guba pade s
njega.
14
A on mu zabranili da nikomu ne govori, i ree: "Nego idi, pokai se sveeniku i
prinesi rtvu za oienje svoje, kako je propisao Mojsije; neka im to slui za
svjedoanstvo!"
15
Glas o njemu irio se sve dalje. U etama stjecali su se ljudi, da ga sluaju i da se
iscjeljuju od svojih bolesti.
16
A on je odlazio na samotna mjesta i molio se.
17
Jednoga je dana uio, a sjedili su pritom farizeji i knjievnici, koji su bili doli iz
svih sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalema. Tada ga natjera sila Gospodnja na
jedno iscjeljenje.
18
Ljudi donesoe na nosiljkama ovjeka uzeta. Kuali su da ga unesu u kuu i
postave pred njega.
19
Ali zbog mnotva naroda nijesu ga mogli unijeti. Zato se popee na krov i kroz
crepove spustie ga s posteljom na sredinu pred Isusa.
20
Kad vidje vjeru njihovu, ree: "ovjee, oproteni su ti grijehi tvoji."
21
Tada su pomislili u sebi knjievnici i farizeji: "Tko je ovaj, to huli na Boga? Tko
moe opratati grijehe osim jedinoga Boga?"
1847
22
Isus prozre pomisli njihove i ree im: "to mislite u srcima svojim?
23
to je lake rei: "Oproteni su ti grijehi tvoji? ili rei: "Ustani i hodaj?
24
Ali znajte, da Sin ovjeji ima vlast na zemlji opratati grijehe!" I tada ree
uzetome: "Zapovijedam ti, ustani, uzmi postelju svoju i idi kui!"
25
Odmah ustade on pred oima njihovim, uze postelju, na kojoj je bio leao, i otide
kui slavei Boga.
26
Svi su bili obuzeti udivljenjem i hvalili su Boga. Puni straha rekoe: "Danas smo
vidjeli udo."
27
Potom otide i vidje carinika po imenu Levija, gdje sjedi na carini. Ree mu: "Hajde
za mnom!"
28
On ustade, ostavi sve i poe za njim.
29
I dade mu Levije u kui svojoj veliku gozbu. Veliko mnotvo carinika i drugi ljudi
bili su s njim za stolom.
30
Zbog toga su mrmljali farizeji i knjievnici. Rekoe uenicima njegovim: "Zato s
carinicima i grjenicima jedete i pijete?"
31
Isus im ree: "Ne trebaju zdravi lijenika, nego bolesni.
32
Nijesam doao da zovem na pokajanje pravednike nego grjenike."
33
Oni mu rekoe: "Uenici Ivanovi kao i farizejski poste esto i mole se, a tvoji jedu i
piju."
34
Isus im ree: "Moete li svatove natjerati da poste, dok je zarunik meu njima?
35
Ali e doi dani, kad e im se ugrabiti zarunik. Onda e postiti u one dane."
36
A pripovijedao im i prispodobu: "Nitko ne ree krpe od nove haljine i ne priiva je
na staru haljinu; inae razdere ova novu, i staroj ne pristaje krpa od nove.
37
Nitko ne lijeva vina novoga u mjehove stare; inae prodre novo vino mjehove. Ono
se prolije, i mjehovi propadnu.
1848
38
Nego vino novo mora se lijevati u mjehove nove
39
Nitko, koji je pio staro vino, nee odmah novoga. Veli: "Staro je bolje."
Luka, glava 6
1
Jedne subote iao je kroz usjeve. Uenici njegovi trgali su klasje, trli ga ruka na te
jeli.
2
Tada rekoe neki farizeji: "Zato inite, to je zabranjeno u subotu?
3
Isus im ree: "Zar nijeste itali, to uini David, kad ogladnje, on i pratioci njegovi?
4
Kako ue u kuu Boju, uze kruhove postavljene, to ih smiju jesti samo sveenici, i
jede i dade od njih takoer pratiocima svojim?"
5
Tada nastavi: "Sin je ovjeji gospodar i od subote."
6
Jedne druge subote posao je u sinagogu i uio. Bio je ondje ovjek, kojemu je desna
ruka bila suha.
7
Knjievnici i farizeji pazili su, nee li u subotu iscijeliti, da nau, zato da ga okrive.
8
A on je znao pomisli njihove, i ree ovjeku sa suhom rukom: "i "Ustani i na sredinu
stani!" On ustade i tamo stade.
9
Tada im ree Isus: "Pitam vas: "Ima li se u subotu initi dobro ili zlo? ivot spasiti
ili pogubiti?"
10
On ih pogleda sve unaokolo, i onda ree ovjeku: "Prui ruku svoju!" On to uini, i
ozdravi ruka njegova.
11
Tada dooe od bijesa, posve izvan sebe i posvjetovae se meu sobom, to bi
mogli uiniti Isusu.
12
U one dane otide on na goru, da se pomoli. Svu no provede s Bogom u molitvi.
13
Kad bi dan, dozva uenike svoje k sebi i izabra od njih dvanaestoricu, koje nazva
apostolima:
1849
14
Simona, koga prozva Petrom, i njegova brata Andriju; nadalje Jakova i Ivana,
Filipa i Bartolomeja,
15
Mateja i Tomu, Jakova, sina Alfejeva, i Simona prozvanoga "Revnitelja",
16
Judu, brata Jakovljeva, i Judu Iskariota, koji postade njegov Izdajnik.
17
S njima sie i stade na mjestu ravnu. Velika eta uenika njegovih i mnogobrojno
mnotvo naroda iz sve Judeje, Jerusalema i primorja od Tira i Sidona
18
Dooe da ga sluaju i da se iscijele od svojih bolesti. Koji su bili mueni od
neistih duhova, bili su iscijeljeni.
19
Sav je narod traio da ga se dotakne; jer je od njega izlazila sila, i sve je ozdravljao.
20
Tada on upravi oi svoje na uenike svoje i progovori: "Blagoslovljeni ste vi
siromani! Vae je kraljevstvo Boje,
21
Blagoslovljeni ste, koji gladujete sada! Vi ete se nasititi Blagoslovljeni ste, koji
plaete sada! Vi ete se smijati!
22
Blagoslovljeni ste, kad ljudi mrze na vas, kad vas odbacuju i sramote i ozloglauju
ime vae zbog Sina ovjejega!
23
Radujte se u onaj dan i veselite se; jer gle, velika je plaa vaa na nebu, jer su isto
tako inili prorocima oci njihovi.
24
Ali teko vama, bogati, Vi ve imate utjehu svoju.
25
Teko vama, koji ste sada siti! Vi ete gladovati. Teko vama, koji se sada smijete!
Vi ete tugovati i plakati.
26
Teko vama, kad vam laska sav svijet, jer su isto tako inili lanim prorocima oci
njihovi.
27
Ali kaem vama, svojim sluateljima: "Ljubite neprijatelje svoje, dobro inite
onima, koji mrze na vas,
28
Blagoslivljajte one, koji vas proklinju, i molite se za one, koji vas kleveu!
1850
29
Udari li te tko po obrazu, okreni mu i drugi! Uzme li ti tko kabanicu, podaj mu i
haljinu!
30
Tko te moli, daj mu! Tko ti uzme tvoje, ne trai od njega natrag!
31
Kako hoete da ine vama ljudi, tako inite i vi njima!
32
Ako ljubite samo one, koji vas ljube, kakvu hvalu oekujete za to i grjenici ljube
one, koji njih ljube.
33
Ako inite dobro samo onima, koji vama ine dobro, kakvu hvalu oekujete za to?
Jer isto ine i grjenici.
34
Ako posuujete samo onima, od kojih se nadate to dobiti, kakvu hvalu oekujete
za to? I grjenici posuuju jedni drugima, da opet dobiju jednako za to.
35
Nego ljubite neprijatelje svoje, inite dobro i posuujte, a da ne oekujete to
natrag! Tada e biti vaa plaa velika, i bit ete djeca Svevinjega; jer je on dobrostiv
prema nezahvalnima i zlima.
36
Budite dakle milosrdni, kao to je milosrdan Otac va.
37
Ne sudite! Tada neete biti sueni. Ne osuujte, i neete biti osueni! Opratajte, i
bit e vam oproteno.
38
Dajite, i dat e vam se: mjeru dobru, punu, stresenu i preobilatu dat e vam u krilo,
jer e vam se odmjeriti istom mjerom, kojom vi mjerite."
39
A rekoe im i prispodobu: "Moe li slijepac voditi slijepca? Nee li obadva pasti u
jamu?
40
Uenik ne stoji nad uiteljem. Svaki, koji se izui, jest kao uitelj njegov.
41
to vidi trun u oku brata svojega, a brvna u svojemu oku ne opaa?
42
Kako moe rei bratu svojemu: "Brate, daj da izvadim trun iz oka tvojega, kad
sam ne vidi brvna u oku svojemu? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega,
onda e vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega!
43
Drvo dobro ne raa zla roda, i drvo zlo ne rada dobra roda.
1851
44
Svako se drvo poznaje po rodu svojemu. S trnja se ne beru smokve, i groe se ne
bere s kupine,
45
Dobar ovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro; a zao ovjek iz zla blaga
iznosi zlo, jer ega je srce puno, o tom govore usta.
46
to me zovete: Gospodine, Gospodine! a ne inite, to govorim?
47
Pokazat u vam, na koga je nalik onaj, koji dolazi k meni, slua rijei moje i
izvruje ih.
48
On je nalik na ovjeka, koji je sagradio kuu, duboko kopao i stavio temelj na
kamen. Doe poplava, navali bujica na tu kuu. Ali je nije mogla potresti, jer je bila
dobro sagraena
49
A tko slua rijei moje, ali ih ne izvruje, nalik je na ovjeka, koji sazida kuu
svoju na zemlji bez temelja. Kad navali na nju bujica, odmah pade, i velika je bila
ruevina kue one."
Luka, glava 7
1
Poto je bio svrio sve govore svoje pred narodom, poe u Kafarnaum.
2
Ondje je u jednog satnika leao na umoru sluga, koji mu je bio vrlo drag.
3
Kad je uo za Isusa, dade ga po starjeinama idovskim zamoliti, da bi doao i
ozdravio slugu njegova.
4
Ovi dooe k Isusu i zamolie ga usrdno: "On zasluuje, da mu to uini;
5
Jer ljubi narod na i sagradio nam je sinagogu."
6
Isus poe s njima. Kad vie nije bio daleko od kue, porui mu satnik po
prijateljima: "Gospodine, ne trudi se; jer nijesam dostojan, da ue pod krov moj.
7
Zato i nijesam drao sebe dostojnim, da doem k tebi. Reci samo rije, i ozdravit e
sluga moj.
8
I ja, ako sam i podlonik, reknem jednomu od vojnika, to su poda mnom: 'Idi!' i
ide; k jednomu drugom: 'Doi'! i doe; i slugi svojemu. 'Uini to!' i uini."
1852
9
Kad je to uo Isus, zaudi mu se. Okrenu se i ree narodu, koji ga je pratio: "Kaem
vam, tako velike vjere ne naoh u Izraelu!"
10
Kad se poslani vratie kui, naoe zdrava slugu, koji je bio bolestan.
11
Potom otide u grad po imenu Nain. S njim su ili uenici njegovi i mnogobrojan
narod.
12
Kad se priblii k vratima gradskim, iznosili su mrtvaca, jedinca sina majke njegove,
koja je bila udovica. Mnogo je naroda iz grada ilo za njim.
13
Kad je vidje Gospodin, saali mu se za njom, i ree joj: "Ne plai!"
14
Tada pristupi i dotaknu se lijesa. Nosioci stadoe. I on ree: "Mladiu, velim ti,
ustani!"
15
Tada se uspravi mrtvac i pone govoriti. I dade ga majki njegovoj.
16
Strah obuze sve. Slavili Boga i govorili: "Velik prorok ustade meu nama. Bog
pohodi narod svoj."
17
Glas o tom rairi se po svoj Judeji i po svoj okolini.
18
Za sve ovo javie Ivanu uenici njegovi.
19
Tada dozva Ivan k sebi dvojicu uenika svojih, posla ih Gospodinu i dade ga
upitati: "Jesi li ti onaj, koji ima doi, ili drugoga da ekamo?"
20
Ljudi dooe k njemu i rekoe: "Ivan Krstitelj alje nas k tebi, da te upitamo: "Jesi
li ti onaj, koji ima doi, ili drugoga da ekamo?"
21
U onaj upravo as iscijeli mnoge od bolesti, od muke i od zlih duhova i mnogima
slijepima darova vid oni.
22
I odgovori im: "Idite i javite Ivanu, to ste vidjeli i uli: Slijepi vide, hromi hode,
gubavi se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, siromanima se propovijeda radosna vijest.
23
Blagoslovljen je onaj, komu ja nisam povod spoticanja!"
1853
24
Kad su bili otili poslanici Ivanovi, pone mnotvu naroda govoriti za Ivana: "to
ste izali u pustinju? Da vidite trsku, koju ljulja vjetar?
25
Ili to ste izali? Da vidite ovjeka u mekanim haljinama? Ne, ljudi koji nose fine
haljine i ive raskono, na dvorima su kraljeva.
26
to ste izali? Da vidite proroka? Da, kaem vam, jo vie nego proroka.
27
On je onaj, o kojem stoji pisano: Eto, aljem glasnika svojega pred tobom, da
pripravi put pred tobom.
28
Kaem vam: Izmeu roenih od ene nema veega od Ivana. Ipak najmanji u
kraljevstvu Bojem vei je od njega."
29
Sav narod, koji ga je sluao, i carinici upoznae pravednost Boju i primie krtenje
Ivanovo.
30
A farizeji i knjievnici prezree odluku Boju i ne dadoe se krstiti od njega.
31
"S kim da prispodobim ljude ovoga roda? Na koga su nalik?
32
Oni su kao djeca, to sjede na trgu i dovikuju jedni drugima: Mi smo vam zasvirali,
i vi nijeste igrali; mi smo tualjke zapjevali, i vi nijeste plakali.
33
Ivan Krstitelj doao je; on nije jeo kruha i nije pio vina. Tada ste rekli: Od avla je
opsjednut.
34
Sin ovjeji doao je; on jede i pije. A vi kaete: Gle izjelice i pijanice, prijatelja
carinicima i grjenicima!
35
Ali mudrost spoznadoe kao pravednu sva djeca njezina."
36
Jedan farizej zamoli ga, da bi objedovao kod njega. Poe u kuu farizejevu i sjede
za stol.
37
U gradu je ivjela ena kao grjenica. Kad doznade, da je on za stolom u kui
farizejevoj, donese posudicu od alabastera s pomasti.
38
Ona se plaui postavi odostraga nogu njegovih i uze noge njegove kvasiti suzama
svojim i otirati kosom glave svoje. Tada je cjelivala noge njegove i mazala ih
1854
pomau.
39
Kad to vidje farizej, koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: "Kad bi ovaj bio prorok,
znao bi tko i kakva je to ena, koja ga se dotie jedna grjenica."
40
Isus mu ree: "Simone, imam ti neto rei." On ree: "Kai, uitelju!"
41
Ree: "Jedan vjerovnik imao je dva dunika. Jedan mu je bio duan pet stotina
denara, drugi pedeset.
42
Jer nijesu mogli platiti svojega duga, otpusti ga obojici. Koji e ga sad od njih vie
ljubiti?"
43
Simon odgovori: "Mislim onaj, kojemu je vie poklonio." Isus mu ree: "Pravo si
sudio."
44
Tada okrenuvi se k eni ree Simonu: "Vidi li ovu enu? Dooh u tvoju kuu, a ti
mi ne dade vode za noge moje; a ona suzama svojim okvasi noge moje i kosom
svojom otre.
45
Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako ue, ne prestade cjelivati nogu mojih.
46
Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona pomau pomaza noge moje.
47
Zato kaem ti: Njoj su oproteni mnogi grijehi njezini, jer je pokazala mnogu
ljubav. A kojemu se oprata manje, taj ima takoer samo malo ljubavi."
48
Tada ree njoj: "Tvoji su ti grijehi oproteni."
49
Onda oni, koji su bili za stolom, pomislie u sebi: "Tko je ovaj, da i grijehe
oprata?"
50
A on ree eni: "Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!"
Luka, glava 8
1
Potom je putovao od grada do grada, od sela do sela, propovijedao je i navjeivao
radosnu vijest o kraljevstvu Bojemu. S njim su dvanaestorica
1855
2
I neke ene, koje je On bio iscijelio od zlih duhova i od bolesti: "Marija po imenu
Magdalena, iz koje je bilo izalo sedam zlih duhova.
3
I Ivana, ena Huze, upravitelja Herodova, i Suzana i jo mnoge druge, koje su
sluile njima imanjem svojim.
4
Kad se skupilo veliko mnotvo naroda i ljudi dolazili k njemu iz svih gradova,
rekoe prispodobu ovu:
5
"Izae sija da sije sjeme svoje. Kad je sijao, nekoje pade na put, pogazi se, i ptice
nebeske pozobae ga.
6
Drugo pade na kamenito tlo. Ono dodue izniknu, ali se osui, jer nije imalo vlage,
7
Opet drugo pade meu trnje. Uzraste trnje zajedno i ugui ga.
8
Drugo napokon pade na zemlju dobru, izniknu i donese rod stostruk." Kad ovo ree,
povika: "Tko ima ui, neka uje!"
9
Tada ga upitae uenici njegovi, to znai prispodoba ova.
10
On odgovori: "Vama je dano, da razumijete tajne kraljevstva Bojega. Drugima se
daju u prispodobama, da vide, a ipak ne vide, da uju, a ipak ne razumiju.
11
Prispodoba znai ovo: "Sjeme je rije Boja.
12
Koji su na putu, to su oni, koji sluaju; a onda dolazi avao i uzima rije iz srca
njihova, da ne vjeruju i da se ne spase.
13
Koji su na kamenitu tlu, to su oni, koji dodue rije sluaju i s radou primaju, ali
ne uhvate korijena. Vjeruju za neko vrijeme, ali u vrijeme napasti otpadnu.
14
to pade meu trnje, to su oni, koji dodue rije sluaju, ali onda zapadnu u brige,
bogatstvo i uivanje ivota i ugue se i tako roda ne donose.
15
to napokon pade na zemlju dobru, to su oni, koji rije sluaju, u dobru je i
poslunu srcu uvaju i tako rod stalno donose.
16
Nitko ne upali svjetiljke i ne poklapa je posudom, niti je mee pod postelju, nego je
stavlja na svijenjak, da vide svjetlo svi, koji ulaze.
1856
17
Jer nita nije skriveno, to se ne bi otkrilo, nita tajno, to se ne bi saznalo i na
svjetlo izalo.
18
Pazite zato, kako sluate, jer tko ima, dat e mu se. A tko nema, jo e mu se uzeti,
to misli da ima."
19
Majka njegova i braa njegova dooe k njemu, ali nijesu mogli do njega od
naroda.
20
Javie mu: "Majka tvoja i braa tvoja stoje vani i ele da to vide."
21
On im ree: "Majka moja i braa moja jesu oni, koji sluaju rije Boju i vre je."
22
Jednoga dana uzae On s uenicima svojim u laicu i ree im: "Prijei emo na
drugu obalu jezera. I odrinue od zemlje.
23
Dok su se vozili tamo, on zaspa. Tada se podie bura na jezeru. Valovi su ih
pokrivali, i bili su u pogibli
24
Onda pristupie k njemu, probudie ga i povikae: "Uitelju, uitelju, izgibosmo!"
On se die i zapovjedi vjetru i bijesnoj vodi. Oni se smirie, i nastade tiina.
25
Tada im ree: "Gdje je vjera vaa?" Puni straha i zaudenja rekoe jedan drugome:
"Tko je ovaj? Jer on zapovijeda i vjetrovima i vodi, i sluaju ga!"
26
Odvezoe se u kraj Gadarenski, to lei prema Galileji.
27
Jedva je bio izaao na zemlju, doe mu u susret iz grada jedan ovjek, koji je bio
opsjednut od zlih duhova. Ve dugo vremena nije vie nosio haljina i nije stanovao u
kui, nego u kamenitim grobovima.
28
im je ugledao Isusa, baci se viui pred njega niice i povika iza glasa: "to mi
imamo s tobom, Isuse, Sine Boga, Svevinjega? Molim te, ne mui me!"
29
Jer on zapovjedi neistome duhu, da izae iz ovjeka. Ve dugo imao ga je on u
svojoj vlasti. Vezali su ga u lance i okove, da a uvaju; ali on istrga okove, i zao duh
potjerao ga u pustinju.
30
Isus ga zapita: "Kako se zove?" On odgovori: "Legija". Ser su mnogi zli dusi bili
uli u njega.
1857
31
Ovi zamolie, da ih ipak ne otputi u pakao.
32
A pasao je u blizini na obronku gore veliko krdo svinja. Zamolie ga, da bi im
dopustio da uu u svinje. On im to dopusti.
33
I tako izaoe zli duhovi iz ovjeka i uoe u svinje. Krdo navali niz obronak u
jezero i utopi se.
34
Kad vidjee pastiri, to se dogodi, pobjegoe odatle i javie to u gradu i po selima.
35
Tada izaoe ljudi da vide, to se to dogodilo. Dooe k Isusu i naoe ovjeka, iz
kojega su bili izali zli dusi, gdje sjedi kod nogu Isusovih obuen i pametan. Uplaie
se.
36
Oevici pripovjedie im, kako je opsjednuti bio iscijeljen.
37
Tada ga zamoli sve puanstvo okoline Gadarenske, da otide od njih; jer ih je bio
obuzeo velik strah, A on ue u laicu i otide natrag.
38
ovjek, iz kojega su bili izali zli dusi, zamoli ga, da smije s njim ii. Ali ga Isus
otpusti i ree:
39
"Vrati se kui natrag i pripovijedaj, to ti uini Bog!" On otide i navjeivao je po
svem gradu, to mu je bio uinio Isus.
40
Kad se vrati Isus, radosno ga primi mnotvo naroda; jer su ga svi oekivali.
41
Tada doe ovjek po imenu Jair, predstojnik sinagoge. On pade Isusu pred noge i
zamoli ga, da doe u kuu njegovu;
42
Jer je njegova jedina ki, u dobi od kojih dvanaest godina, leala na umoru. Na putu
tamo tiskao se narod oko njega.
43
Tu je bila jedna ena, koja je ve dvanaest godina trpjela od teenja krvi. Bila je sve
svoje imanje potroila na lijenike, i ni jedan je nije mogao izlijeiti.
44
Ona pristupi straga i dotae se skuta haljine njegove, i odmah joj prestade teenje
krvi.
1858
45
Isus zapita: "Tko me se dotae?" Kad su svi to nijekali, rekoe Petar i njegovi
drugovi: "Uitelju, mnotvo naroda gura te i tiska a veli: "Tko me se dotae?"
46
A Isus ree: "Netko me se dotae; jer ja opazih, kako je sila izala iz mene."
47
I kad vidje ena, da je otkrivena, pristupi drui, pade pred njega niice i
pripovjedi pred svim narodom, zato ga se dotae i kako odmah ozdravi.
48
On joj ree: "Keri, vjera te tvoja ozdravi. Idi u miru!"
49
Dok je on jo govorio doe netko iz kue predstojnika sinagoge i javi: "Ki je tvoja
umrla, ne trudi dalje uitelja!"
50
Isus je to uo i rekao mu: "Ne boj se! Samo vjeruj! Ona e se spasiti!
51
Kad doe u kuu, pusti unutra samo Petra, Ivana i Jakova i oca i majku djevojke.
52
Svi su plakali i naricali za njom. A on ree: "Ne plaite; ona nije mrtva, nego samo
spava;
53
Tada su mu se podsmijevali; jer su znali, da je bila mrtva.
54
On je uze za ruku i povika: "Djevojko, ustani!
55
Tada se povrati duh njezin, i ustade odmah. Onda zapovjedi, da joj dadu neka jede.
56
Roditelji njezini bili su izvan sebe od zaudenja. A on im zapovjedi, da ni s kim ne
govore o tom.
Luka, glava 9
1
On sazva dvanaestoricu i dade im mo i vlast nad svima zlim duhovima i da
iscjeljuju od bolest;.
2
Tada ih posla da navjeuju kraljevstvo Boje i da iscjeljuju bolesnike.
3
Ree im: "Ne uzimajte nita na put, ni tapa ni torbe ni kruha ni novaca; ni dvoje
haljine da imate!
4
Kad doete u koju kuu, onda ostanite, dok odatle ne poete dalje.
1859
5
A gdje vas ne prime, ostavite taj grad i otresite prah s nogu svojih za svjedoanstvo
protiv njih!
6
Oni zaputie, i ili su od mjesta do mjesta, posvuda navjeivali evanelje i
iscjeljivali bolesnike.
7
etverovlasnik Herod uo je o svima ovim dogaajima i pao je u nemir, jer neki
rekoe "Ivan je uskrsnuo od mrtvih."
8
Drugi: "Ilija se pojavio." Opet drugi: Jedan je od starih proroka uskrsnuo."
9
Herod ree: "Ali ja sam dao Ivanu odsjei glavu! A tko je taj, o kojemu ujem takve
stvari?" I elio ga je vidjeti.
10
Apostoli se vratie i pripovjedie mu sve, to su bili uinili. Tada se povue s njima
na samotno I mjesto u podruju grada Betsaide.
11
, A narod to opazi i poe za njim. On ih je primio prijazno, govorio im o
kraljevstvu Bojem i iscjeljivao sve, koji su trebali iscjeljivanja.
12
Ve se je dan stao naginjati. Tada dooe dvanaestorica k njemu i rekoe: "Otpusti
narod! Neka idu u okolna sela i zaselke, da potrae stan i hranu; jer smo ovdje u
pustom kraju."
13
On im ree: "Podajte in vi neka jedu!" Oni odgovorie: "Imamo samo pet kruhova i
dvije ribe; i morali bismo poi i kupiti hrane za sve ovo mnotvo."
14
Bilo je naime oko pet tisua ljudi. Tada on ree uenicima svojim: "Posadite ih u
hrpe po pedeset!"
15
Uinie tako i sve ih posadie.
16
Tada uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. Onda ih
prelomi i dade ih uenicima, da razdaju narodu.
17
Svi su jeli i nasitili se. I nakupie jo dvanaest punih koarica od komada, to
pretekoe.
18
Kad se je jedanput sam molio, i samo uenici njegovi bili s njim, zapita ih: "Za
koga me dre ljudi?"
1860
19
Oni odgovorie: "Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju. Jo drugi misle, da je koji
uskrsnuo od starih proroka."
20
Tada ih upita dalje: "A za koga me vi drite?" Petar odgovori: "Za pomazanika
Bojega."
21
A on im zabrani strogo, da nigdje nikome to ne govore.
22
Pridodade: "Sin ovjeji mora trpjeti mnogo, bit e od starjeina, glavara
sveenikih i knjievnika odbaen i ubijen, ali e trei dan uskrsnuti,"
23
A svima ree: "Tko hoe da ide za mnom, neka se odree samoga sebe, neka uzme
na sebe kri svoj svaki dan i neka tako ide za mnom!
24
Jer tko hoe ivot svoj da spasi, izgubit e ga; a tko izgubi ivot svoj zbog mene,
spasit e ga.
25
Jer to koristi ovjeku, ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne?
26
Jer tko se stidi mene i mojih rijei, toga e se stidjeti i Sin ovjeji, kad doe u slavi
svojoj, Oevoj i svetih anela.
27
Kaem vam zaista: "Od onih, koji stoje ovdje, neki nee okusiti smrti, dok ne vide
kraljevstva Bojega."
28
Jedno osam dana iza ovih govora uze Petra, Ivana i Jakova sobom i uzae na goru,
da se pomoli.
29
Dok se je molio, promijeni se lice njegovo, i odjea njegova postade sjajnobijela.
30
I dva su ovjeka govorila s njim: "Mojsije i Ilija.
31
Pokazae se u slavi i govorili su o svretku njegovu, to ga je imao nai u
Jerusalemu.
32
Petar i drugovi njegovi bili su svladani od sna. Kad se probudie, vidjee slavu
njegovu i obadva ovjeka, koji su stajali s njime.
33
Kad su se ovi htjeli od njega rastati, ree Petar Isusu: "Uitelju, dobro je, da smo
ovdje. Nainit emo tri sjenice: "tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu," Nije znao to
1861
govori.
34
Dok je jo govorio, doe oblak i zakloni ih. Uplaie se, kad oni zaoe u oblak.
35
A iz oblaka povika glas: "Ovo je Sin moj izabrani, njega sluajte!
36
Kad je bio glas prestao, bio je Isus opet sam. Oni su utjeli i u one dane nijesu
nikome nita pripovijedali o tom, to su bili vidjeli.
37
Kad su drugi dan silazili s gore, doe mu u susret veliko mnotvo naroda.
38
Tada povika jedan ovjek iz naroda: "Uitelju, molim te, pogledaj na sina mojega;
jedinac mi
39
Zao duh hvata ga, tada najedanput zavie. On ga drma tako da se pjeni. Samo teko
odstupi od njega i jo ga izlomi svega.
40
Molio sam uenike tvoje, da ga istjeraju; ali ne mogoe."
41
Isus ree: "O nevjerni i naopaki rode! Dokle u jo ostati kod vas i podnositi vas?
Donesi ovamo sina svojega!"
42
Dok se je jo pribliavao, trgao ga je i drmao zao duh. Isus zaprijeti neistome
duhu, iscijeli djeaka i dade ga natrag ocu njegovu.
43
Sve se je divilo veliini Bojoj. Dok su se svi udili svemu, to je on inio, ree
uenicima svojim: "
44
"Upamtite dobro rijei ove: "Sin ovjeji bit e predan u ruke ovjeje."
45
Ali oni ne razumjee rijei ove, ostade im tamna; ne mogoe je shvatiti. Ali su se
bojali da ga zapitaju za nju.
46
Doe im misao u pamet, tko je od njih najvei.
47
Jer je Isus poznavao pomisli srdaca njihovih, uze dijete, stavi ga uza se i ree im:
48
Tko primi ovo dijete u ime moje, mene prima; a tko mene prima, prima onoga, koji
me je poslao, jer tko je najmanji meu vama svima, on je velik."
1862
49
Ivan izvijesti: "Uitelju, vidjesmo, kako jedan u ime tvoje izgoni avle. Zabranismo
mu, jer ne pripada naemu uenikom zboru."
50
Isus mu ree: "Ne branite mu; jer tko nije protiv vas, za vas Je."
51
Pribliavali se dani uzea njegova. Tada on vrsto nakani da ide u Jerusalem.
52
I posla glasnike pred sobom. Oni otidoe i dooe u jedno mjesto Samarije, da mu
priprave gdje e prenoiti,
53
Ali ga ne primie, jer je bio na putu u Jerusalem.
54
Kad to vidjee uenici Jakov i Ivan, rekoe: "Gospodine, hoe li da zazovemo
oganj s neba, da ih uniti?"
55
A on se okrenu i ukori ih rekavi: "Ne znate, ijega ste duha.
56
Sin ovjeji nije doao da upropasti due, nego da ih spasi". I tako otidoe u drugo
mjesto.
57
Kad su ili dalje putem, ree mu jedan: "Ii u za tobom, kamo god poe."
58
Isus mu ree: "Lisice imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezda. A Sin
ovjeji nema mjesta, gdje bi mogao nasloniti glavu svoju."
59
Drugoga pozva: "Hajde za mnom!" On odgovori: "Gospodine, pusti me da najprije
otidem i pokopam oca svojega."
60
Isus mu ree: "Pusti neka mrtvi pokopavaju svoje mrtvace; a ti hajde i navjeuj
kraljevstvo Boje!"
61
Opet drugi ree: "Ja u ii za tobom, Gospodine, ali me najprije pusti da se
oprostim s porodicom svojom."
62
Isus mu ree: "Ni jedan, koji metne ruku svoju na plug i opet se obazire natrag, nije
prikladan za kraljevstvo Boje."
1863
Luka, glava 10
1
Potom odredi Gospodin jo drugih sedamdeset i dva, i posla ih po dva i dva pred
sobom u sve gradove i mjesta, kada je mislio sam doi.
2
On im ree: "etva je velika, a poslenika je malo. Molite se zato gospodaru etve, da
poalje poslenike u etvu svoju!
3
Idite! Eto, ja vas aljem kao jaganjce meu vukove.
4
Ne uzimajte sobom kese za novac ni torbe ni obue i nikoga ne pozdravljajte na
putu!
5
Kad doete u koju kuu, najprije recite: "Mir kui ovoj!
6
Prebiva li ondje sin mira, poinut e na njemu mir va; inae vratit e se k vama.
7
Ostanite u toj kui, jedite pijte; to imaju; jer je poslenik dostojan svoje plae. Ne
prelazite iz jedne kue u drugu!
8
Kad doete u koji grad, i prime vas, jedite, to se iznese pred vas.
9
Iscjeljujte bolesnike, to su ondje, i navijestite; Kraljevstvo Boje pribliilo se vama.
10
Ako li doete u koji grad i ne prime vas, izaite na ulice njegove i recite:
11
I prah vaega grada, to je prionuo za noge nae, otresamo na vas. Ali ovo znajte:
Kraljevstvo se je Boje pribliilo.
12
Kaem vam: Sodomi e biti lake u onaj dan, negoli gradu onome.
13
Teko tebi, Korozaine! Teko tebi Betsaido! Jer kad bi se bila u Tiru i Sidonu
dogodila udesa, to su se dogodila u vama, davno bi ve inili pokajanje u vrei i
pepelu.
14
Ali Tiru i Sidonu bit e lake na sudu nego vama.
15
I ti, Kafarnaume, zar e se dii do nebesa? Do pakla e biti sruen!
1864
16
Tko vas slua, mene slua; tko vas prezire, mene prezire; a tko prezire mene,
prezire onoga koji je mene poslao."
17
Puni radosti vratie se sedamdeset i dvojica i izvijestie: "Gospodine, i zli dusi
pokoravaju nam se u ime tvoje."
18
On im ree: "Vidjeh sotonu, gdje spade s neba kao munja.
19
Eto, dadoh vam vlast da stupate preko zmija i skorpiona i preko svake
neprijateljske sile; nita vam nee moi nauditi.
20
Ali se ne radujte tomu, to vam se dusi pokoravaju; nego se radujte, to su vaa
imena zapisana na nebesima."
21
U onaj dan obradova se on u Duhu Svetome i ree: "Slavim te, Ode, Gospodine
neba i zemlje, to si ovo skrio od mudrih i razumnih, a objavio malenima. Da, Oe,
tako se je dopalo tebi.
22
Sve je meni predano od Oca mojega. Nitko ne zna, tko je Sin, osim jedinoga Oca, i
nitko, tko je Otac, osim jedinoga Sina, i kojemu I Sin hoe da objavi."
23
Tada se okrenu napose uenicima svojim i ree: "Blagoslovljene oi, koje vide ono
to vi vidite!
24
Jer vam kaem: "Mnogi proroci i kraljevi htjedoe vidjeti, to vi vidite, i ne vidjee,
htjedoe uti, to vi ujete, i ne ue."
25
Tada se die neki zakonodavac, da ga kua. On zapita: "Uitelju, to moram initi,
da postignem ivot vjeni?"
26
On mu ree: "to stoji pisano u zakonu? Kako ita?"
27
On odgovori: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom duom
svojom, svom snagom svojom i svom misli svojom, i blinjega svojega kao samoga
sebe!"
28
Ree mu: "Pravo si odgovorio, ini to, i imat e ivot!"
29
A on se htjede opravdati i zapita Isusa: "A tko je moj blinji?"
1865
30
Tada odgovori Isus i ree: "Jedan je ovjek silazio iz Jerusalema u Jeriho i pade
meu razbojnike. Oni ga oplijenie, izranie, ostavie ga pola mrtva i otidoe.
31
Sluajno je istim putem silazio neki sveenik, i on ga vidje i proe.
32
Isto tako doe tamo neki Levit, vidje ga i proe.
33
I neki Samarijanac na svom putu doe u njegovu blizinu, i kad ga vidje, saali mu
se.
34
Pristupi k njemu, zali uljem i vinom rane njegove i zavi ih, Tada ga podie na svoje
ivine, dovede ga u gostionicu i pobrinu se za njega.
35
Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioniaru i ree mu: "Brini se za njega, i to
vie potroi, platit u ti, kad se vratim.
36
Tko je od ove trojice bio blinji onome, koji je bio pao meu razbojnike?"
37
On odgovori: "Onaj, koji mu je iskazao milosre." I Isus mu ree: "Idi, i ti ini
tako"
38
Na putu se uvrati u jedno selo. ena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuu.
39
I u nje je bila sestra, po imenu Marija. Ova sjede do nogu Gospodnjih i sluala je
besjedu njegovu.
40
A Marta je prionula za posao, da ga podvori. Ona pristupi i ree: "Gospodine, zar ti
ne mari, to me sestra moja ostavi samu da dvorim. Reci joj dakle, da mi pomogne!"
41
Gospodin joj odgovori: "Marta, Marta, brine se i skrbi za mnogo.
42
Samo je jedno potrebno. Marija je najbolji dio izabrala, koji joj se nee oduzeti."
Luka, glava 11
1
Jedno se je molio na jednom mjestu. Kad je svrio, zamoli ga jedan od uenika
njegovih: "Gospodine, ui nas moliti se, kao to je i Ivan uio uenike svoje moliti
se."
1866
2
Tada im on ree: "Kad se molite, govorite: "Oe, neka se sveti ime tvoje! Neka doe
kraljevstvo tvoje!
3
Kruh nas svagdanji daj nam danas!
4
Oprosti nam grijehe nae; jer i mi opratamo dunicima svojim! I ne uvedi nas u
napast!"
5
Tada nastavi: "Jedan od vas ima prijatelja. K njemu on ode u ponoi; rekne mu:
"Prijatelju, uzajmi mi kruha!"
6
Doao mi je prijatelj moj s puta, i nemam mu to postaviti.
7
A on mu iznutra odgovori: "Ne uznemiruj me! Ve su vrata zatvorena, i djeca su
moja s menom u postelji. Ne mogu ustati da ti dam.
8
Kaem vam: "Ako i ne ustane, da mu dadne zato, to mu je prijatelj, ali zbog
dosaivanja njegova ustat e i dat e mu, to treba.
9
I ja vama kaem: "Molite, i dat e vam se; traite, i nai ete; kucajte, i otvorit e
vam se.
10
Jer svaki, koji moli, prima; tko trai, nalazi; tko kuca, otvara mu se.
11
Ako jedan od vas zamoli oca svojega za kruh, dadne li mu moda onda kamen? I
ako zamoli ribu, dadne li mu mjesto ribe zmiju?
12
Ili ako zamoli jaje, dadne li mu onda skorpije?
13
Kad dakle vi, koji ste zli, znate djeci svojoj davati dobre dare, koliko e vie Otac
nebeski dati Duha Svetoga onima, koji ga mole za to!"
14
On istjera avla, koji je bio nijem. Kad je bio davao izaao, mogao je nijemi
govoriti. Svijet se je tomu divio.
15
A neki od njih rekoe: "Izgoni zle duhove samo po Beelzebubu, poglavici zlih
duhova.
16
Drugi su ga kuali i traili od njega znak s neba.
1867
17
A on je prozreo pomisli njihove i rekao im: "Svako kraljevstvo, koje je samo u sebi
neslono, raspadne se, i kua se srui na drugu.
18
I ako je sotona nesloan sam sobom, kako da postoji kraljevstvo njegovo? Jer
kaete, da ja po Beelzebubu izgonim avle.
19
Ako ja po Beelzebubu izgonim avle, po kojemu ih onda izgone sinovi vai? Zato
e vam oni biti suci.
20
A ako ja prstom Bojim izgonim avle, onda je stim dolo k vama kraljevstvo
Boje.
21
Ako jaki naoruan uva svoj dvor, onda je imanje njegovo u sigurnosti.
22
Ako li ga jai napadne i nadvlada ga, onda mu uzme oruje, u koje se je uzdao, i
razdijeli to je zaplijenio,
23
Tko nije s menom, proti meni je; tko ne skuplja s menom, rasipa.
24
Kad neisti duh izae iz ovjeka, luta kroz puste goleti i trai sobi poivalite. Ne
nae li ga, rekne: "Vratit u se u kuu svoju, iz koje sam izaao.
25
I doe i nade je lijepo pometenu i ukraenu.
26
Tada otide i dovede jo sedam drugih duhova, koji su gori od njega. Oni uu i
nastane se ondje. I potonje takvu ovjeku bude gore od prvoga."
27
Dok je tako govorio, povika mu jedra ena iz naroda: "Blagoslovljena utroba, Koja
te je nosila, i prsa, koja su te dojila!"
28
A on ree: "Jest, Blagoslovljeni oni, koji sluaju rije Boju i dre je!"
29
Kad se je mnotvo naroda skupljalo, ree: "Rod je ovaj zao rod. Trai znak, ali mu
se nee dati drugi znak osim znaka Jone.
30
Kao to je naime Jona postao znak Ninivljanima, tako e i Sin ovjeji biti rodu
ovome.
31
Kraljica juga dignut e se na sudu s ljudima roda ovoga i osudit e ih, jer je dola s
kraja svijeta, da slua mudrost Salomonovu, a ovdje je vie nego Salomon!
1868
32
Ninivljani dignut e se na sudu s rodom ovim i osudit e ga, jer su se obratili na
propovijedanje Jonino, a ovdje je vie nego Jona!
33
Nitko ne zapali svjetiljke i ne mee je u kut ili pod sud. Nego je mee na svijenjak,
da svi, koji ulaze, vide svjetlo.
34
Oko je tvoje svjetiljka tijelu tvojemu. Je li oko tvoje zdravo, sve tijelo tvoje ima
svjetlo. A je li bolesno, tijelo je troje u tami.
35
Pripazi dakle, da svjetlo u tebi ne bude tama!
36
Ako je sve tijelo tvoje svjetlo i ni jedan dio nije u tami, onda je sve posve svjetlo,
kao kad te svjetiljka obasjava svojim sjajem."
37
Dok je jo govorio, zamoli ga neki farizej, da objeduje u njega. Ode tamo i sjede za
stol.
38
Kad vidje farizej, da se on ne opra prije objeda, zaudi se.
39
Tada mu ree Gospodin: "Vi farizeji drite au i zdjelu izvana istu, a iznutra ste
puni grabeljivosti i nepravednosti,
40
Bezumni, nije li onaj, koji je stvorio vanjtinu, stvorio i nutrinu '?
41
Dajte radije ono, to je unutra, kao milostinju, onda vam je sve isto.
42
Ali teko vama, farizeji! Vi dajete desetinu od metvice, od rutvice i od svakoga
povra, a ne marite za pravdu i ljubav Boju. Jedno treba initi, a drugo ne propustiti.
43
Teko vama, farizeji! Vi volite poasno mjesto u sinagogama i hoete da vas
pozdravljaju na javnim mjestima.
44
Teko vama, vi ste kao grobovi, to se ne raspoznaju, preko kojih se ide, a da se ne
zna!"
45
Neki zakonoznanac odgovori mu: "Uitelju, tim rijeima sramoti i nas."
46
Tada on ree: "Teko i vama, zakonoznanci! Vi tovarite na ljude bremena preteka
za noenje, a sami se prstom ne dotaknete tih bremena.
1869
47
Teko vama! Vi gradite nadgrobne spomenike prorocima, a vai su ih oci poubijali.
48
Tako svjedoite i odobravate djela otaca svojih. Oni ih poubijae, a vi im podiete
spomenike.
49
Zato i ree mudrost Boja: "Poslat u im proroke i vjesnike; od njih e jedne pobiti
druge progoniti.
50
Tako e se na ovom rodu osvetiti krv svih proroka, to je bila prolivena od postanja
svijeta: "
51
Od krvi Abelove poevi do krvi Zaharijine, koji je bio smaknut meu rtvenikom i
hramom. Da, kaem vam: "Osvetit e se na ovom rodu!
52
Teko vama, zakonoznanci! Vi oduzeste klju spoznanja. Sami ne uoste, a
sprijeiste onima, koji htjedoe ui."
53
Kad je on odanle odlazio, navalie na njega estoko knjievnici i farizeji i obasue
ga svakojakim pitanjima.
54
Pritom su vrebali na njega, da uhvate koju izjavu iz usta njegovih, pa da ga onda
mognu optuiti.
Luka, glava 12
1
Uto se je bilo skupilo toliko mnotvo naroda, da su jedan drugome stupali na noge.
Tada ree najprije uenicima svojim: "uvajte se kvasca farizejskoga, to jest
licemjerja!
2
Jer nita nije skriveno, to se ne bi otkrilo, nita tajno, to se ne bi doznalo.
3
Zato e se sve, to ste rekli u tmini, objaviti na svjetlosti; to ste aptali na uho u
sobama, oglasit e se s krovova.
4
Kaem vam, prijatelji moji: Ne bojte se onih, koji ubijaju tijelo, a dalje ne mogu
nita uiniti.
5
Pokazat u vam, koga da se bojite: Bojte se onoga, koji nakon smrti ima mo baciti
u pakao. Da, kaem vam: Njega se bojte!
1870
6
Ne kupuje li se pet vrabaca za deset novia? A ipak ni jedan od njih nije
zaboravljen kod Boga.
7
Tako je i kosa na vaoj glavi sva izbrojena. Ne bojte se dakle, vi ste vredniji od
mnogo vrabaca.
8
Kaem vam: Tko prizna mene pred ljudima, njega e i Sin ovjeji priznati pred
anelima Bojim..
9
A tko se odree mene, njega e se odrei pred anelima Bojim.
10
Tko rekne rije protiv Sina ovjejega, oprostit e mu se; a tko pohuli na Duha
Svetoga, nee mu se oprostiti.
11
Ako vas povuku pred sinagoge i pred poglavarstva i vladaoce, ne brinite se, kako i
im ete se braniti ili to ete rei,
12
Jer u onaj as Duh Sveti stavit e vam u usta prave rijei."
13
Jedan iz naroda ree mu: "Uitelju, reci bratu mojemu, da podijeli s menom
batinu!"
14
On mu ree: "ovjee, tko je mene postavio sucem i djeliteljem batine nad vama"
15
Onda nastavi: "Pazite i uvajte se od svake lakomosti! Ako tko i obiluje, njegov
ivot nije ipak osiguran njegovim imanjem."
16
Tada im pridometnu jo jednu prispodobu: "Jedan bogat ovjek imao je njivu, koja
mu je nosila bogat prihod.
17
Tada je mislio u sebi: to da inim? Nemam u to skupiti svoju ljetinu.
18
Ovako u initi, ree:, Sruit u itnice svoje i sagradit u vee. U njih u skupiti
sav prihod svoj i sva dobra svoja.
19
Onda u rei dui svojoj: "Duo moja, ima veliko imanje na mnogo godina.
Otpoini, jedi, pij i uivaj!
20
Ali Bog mu ree: "Luae, jo ove noi potrait e duu tvoju od tebe! Kojemu e
tada pripasti, to si nakupio.
1871
21
Tako biva onome, koji sebi zgre blago, mjesto da bude bogat u Boga."
22
Tada ree uenicima svojim: "Zato vam kaem: "Ne brinite se tjeskobno za ivot,
to ete jesti, ni za tijelo, u to ete se obui.
23
Jer je ivot vredniji od jela, i tijelo od odijela.
24
Pogledajte gavrane! Ne siju, ne anju, nemaju spremnica ni itnica: "Bog ih hrani, a
koliko ste vi vredniji od ptica!
25
Tko od vas brigama svojim moe produljiti ivot svoj i za jedan samo pedalj?
26
Ako dakle ne moete ni najmanje, zato ste tako tjeskobno zabrinuti za ostalo?
27
Pogledajte ljiljane! Kako rastu! Ne rade, ne predu, a ipak vam kaem: Ni Salomon
u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih.
28
I kad Bog travu, koja danas stoji na polju, a sutra se u pe baca, tako odijeva,
koliko e vie vas, malovjerni!
29
I zato ne pitajte, to ete jesti i to ete piti, i ne uznemirujte se!
30
Za sve se to brinu neznaboci. I Otac va zna, da vam to treba.
31
Nego traite kraljevstvo njegovo, i to e vam se dodati.
32
Ne boj se, malo stado; jer je bila volja Oca vaega, da vam dadne kraljevstvo.
33
Prodajite, to imate, i dajite od toga milostinju! Pribavite sebi torbe, to ne stariju,
neprolazno blago u nebu, kojemu se tat ne pribliuje, niti ga moljac ne razjeda!
34
Jer gdje je vae blago, ondje je i srce vae.
35
Neka budu vaa bedra pripasana i svjetiljke pripaljene u rukama vaim:
36
Tako ete biti kao ljudi, koji ekaju gospodara svojega, dok se vrati sa svadbe, da
mu odmah otvore, kad doe i pokuca.
37
Blagoslovljene su one sluge, koje gospodar nae budne, kad doe! Zaista, kaem
vam: "On e se pripasati i posadit e ih i obilazit e, da ih poslui.
1872
38
I ako doe u drugu ili u treu nonu strau, i nae ih tako: "onda blagoslovljene su
te sluge!
39
A ovo znajte: "Kad bi znao domain, u koji e as doi tat, ostao bi budan i ne bi
dao provaliti u kuu svoju.
40
Tako i vi budite spremni; jer u koji as ne mislite, doi e Sin ovjeji."
41
Tada upita Petar: "Gospodine, namjenjuje li ovu prispodobu samo na nas ili na
sve?"
42
Gospodin odgovori: "Tko je dakle taj vjerni i mudri upravitelj, kojega postavlja
gospodar nad svojom druinom, da im u pravo vrijeme daje hranu?
43
Blagoslovljen je onaj sluga, kojega gospodar, kad se vrati kui, nade da radi tako!
44
Zaista, kaem vam: "On e ga postaviti nad svim svojim dobrima.
45
Ako li onaj sluga misli u sebi: "Nee moj gospodar jo zadugo doi; ako zlostavlja
sluge i slukinje, jede i pije i opija se,
46
Doi e gospodar toga sluge u dan, kad se ne nada, u as, koji ne zna. Tada e ga
sasjei u komade i odredit e mu mjesto njegovo kod nevjernika.
47
A onaj sluga, koji zna volju gospodara svojega, ali ne radi i ne upravlja po volji
njegovoj, dobit e mnogo udaraca.
48
A koji ga ne zna i radi to zasluuje kaznu, dobit e malo udaraca. Kojemu je
mnogo dano, od njega e se mnogo traiti; kojemu je mnogo povjereno, od njega e
se jo vie iskati.
49
Doao sam da bacim oganj na zemlju, i kako bih htio, da je ve planuo!
50
Ali ja prije imam da uzmem na sebe krtenje, i kako me to mui, dok se ne svri!
51
Mislite li, da sam doao donijeti mir na zemlju? Ne, kaem vam, nego razdor.
52
Od sada e pet u jednoj kui biti razdijeljeni: tri na dva i dva na tri:
1873
53
Ustat e otac na sina, i sin na oca, majka na ker, i ki na majku, svekrva na snahu,
i snaha na svekrvu."
54
Onda je progovorio mnotvu naroda: "Kad vidite oblak gdje se die na zapadu,
odmah kaete: Bit e dad, i bude tako.
55
Opazite li, da pue jug, kaete: Bit e vruina, i bude.
56
Licemjeri! Znakove na nebu i zemlji znate tumaiti. Kako to, da ne razumijete
sadanjega vremena?
57
Zato sami od sebe ne spoznajete, to je pravo?
58
Kad ide sa svojim protivnikom k poglavarstvu, jo na putu gledaj da ga se
oslobodi! Inae mogao bi te odvui pred suca, a sudac be predati sudbenom
podvorniku, i sudbeni podvornik u tamnicu te baciti.
59
Kaem ti: Nee iz nje izai, dok ne plati posljednjega novia."
Luka, glava 13
1
U to vrijeme dooe neki k Isusu i pripovjedie mu za Galilejce, kojih je krv bio
Pilat prolio, dok su upravo rtvovali.
2
On im ree Mislite li, da su ti Galilejci bili vei grjenici od svih drugih Galilejaca,
jer tako postradae
3
Ne, kaem vam, ali ako se ne obratite, svi ete tako izginuti.
4
Ili mislite li, da su onih osamnaest, na koje pade kula u Siloamu i pobi ih, bili vie
krivi od svih ostalih stanovnika Jerusalema?
5
Ne, kaem vam Ali ako se ne obratite, svi ete tako izginuti."
6
Onda im rekoe ovu prispodobu "Netko je bio zasadio smokvu u svojemu vinogradu
On doe i potrai roda na njoj, ali ga ne nae.
7
Tada ree vinogradaru Evo, tri ve godine dolazim i traim roda na ovoj smokvi, ali
ga ne nalazim. Posijeci je emu da jo zaprema tlo?
1874
8
On mu odgovori, Gospodaru, pusti je, da jo stoji ovu godinu. Okopat u oko nje i
pognojiti je.
9
Moe biti da onda ubudue urodi, inae moe je dati posjei."
10
Jedne subote uio je u jednoj sinagogi.
11
Tu je bila jedna ena, koja je ve osamnaest godina bila bolesna cd duha bila je
sasvim zgrena i nije se mogla nikako ispraviti.
12
Kad je ugleda Isus, dozva je k sebi i ree joj eno, izbavljena si od bolesti svoje!"
13
Pritom metnu na nju ruke, i ona se odmah ispravi i poe slaviti Boga.
14
Pun gnjeva zbog toga, to je Isus iscijelio u subotu, ree predstojnik sinagoge
narodu: "est je dana za rad, u te dane dolazite i dajte se icjeljivati, a ne u subotu"
15
Gospodin mu ree. Licemjeri! Ne odvezuje li svaki od vas u subotu svojega vola ili
magarca od jasala i ne vodi li ga, da ga napoji"
16
A ovu ker Abrahamovu, koju je drao sotona ve punih osamnaest godina
svezanu, nije li trebalo odvezati od ove veze u subotu?"
17
Na ove rijei postidjeli su se svi protivnici njegovi A sav se je narod radovao za sva
slavna djela to su se dogodila po njemu.
18
Tada ree: "emu je slino kraljevstvo Boje emu da ga prispodobim?
19
Ono je kao zrno goruino, koji uze ovjek i posija u svojemu vrtu. Ono uzraste i
postade drvo veliko, i ptice nebeske gnijezdie se na granama njegovim"
20
Dalje ree: "emu da prispodobim kraljevstvo Boje?
21
Ono je kao kvasac, koji uze ena i pomijea u tri mjere brana, dok sve ne ukisne."
22
Tako je prolazio uei po gradovima i selima, i iao je dalje u Jerusalem.
23
Tada ga upita netko: "Gospodine, je li samo malo onih, koji se spasavaju?" On im
ree:
1875
24
"Trudite se da uete na uska vrata, jer vam kaem: "Mnogi e traiti da uu, a nee
moi.
25
Je li se jedanput digao domain i zatvorio vrata, tada ete stajati vani, kucati na
vrata i zvati: Gospodine, otvori nam! A on e vam odgovoriti: Ne znam vas, odakle
ste.
26
Tada ete odgovoriti: Ali mi smo s tobom jeli i pili; po ulicama naim ti si uio.
27
A on e rei: "Kaem vam, ne znam, odakle ste. Odstupite od mene svi, koji inite
nepravdu!
28
Ondje e biti jauk i krgut zuba, kad vidite Abrahama, Izaka i Jakova i sve proroke
u kraljevstvu Bojemu, dok ste vi istjerani van.
29
Od istoka i zapada, od sjevera i juga doi e i sjest e za stol u kraljevstvu
Bojemu.
30
Tako ima posljednjih, koji e biti prvi, i ima prvih, koji e biti posljednji."
31
U isti dan pristupie neki farizeji i rekoe mu: "Otidi i udalji se odavde; jer Herod
hoe da te
32
A on im ree: "Idite i kaite onoj lisici: "Evo, izgonim avle i iscjeljujem danas i
sutra; istom sam trei dan s time gotov.
33
Ali danas, sutra i preksutra moram putovati; jer ne ide, da prorok drugdje nae smrt
negoli u Jerusalemu.
34
Jerusaleme, Jerusaleme! Ti ubija proroke i kamenuje one, koji su poslani k tebi!
Koliko puta htjedoh da skupim djecu tvoju kao kvoka pilie svoje pod krila, ali ne
htjedoste!
35
Eto e vam se ostaviti kua vaa pusta! Kaem vam, neete me vie vidjeti, dok ne
doe as da uskliknete: 'Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje!'"
Luka, glava 14
1
Kad on jedne subote doe u kuu nekoga ugledna farizeja, da Jede, promatrali su ga
pozorno.
1876
2
Tada stade pred njega neki ovjek, koji je imao vodenu bolest.
3
Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li doputeno u subotu iscjeljivati ili nije?"
4
Oni su utjeli. Tada ga se do hvati, iscijeli ga i otpusti.
5
Onda im ree: "Jednome od vas padne njegov sin ili vol u jamu. Ne izvadi li ga
odmah, i u subotu?"
6
Na to mu ne mogoe nita odgovoriti.
7
Kad je opazio, kako su pozvani izbirali sebi prva mjesta, rekoe im prispodobu ovu:
8
"Kad te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto, mogao bi koji odliniji od
tebe biti meu pozvanima.
9
I tvoj i njegov gostoprimac mogao bi doi i rei tebi: 'Podaj mjesto ovome.' Tada bi
postien morao zauzeti posljednje mjesto.
10
Nego kad te tko pozove, idi i sjedi na posljednje mjesto! Tada e doi tvoj
gostoprimac i reci tebi: 'Prijatelju, pomakni se vie!' To e ti biti na ast pred svima,
koji sjede s tobom za stolom.
11
Jer svaki, koji se povisi, ponizit e se, a tko se ponizi, povisit e se."
12
A gostoprimcu ree: "Kad daje objed ili veeru, onda ne zovi svojih prijatelja ni
svoje brade, roaka ili bogatih susjeda; inae pozovu i oni tebe i vrate ti!
13
Nego kad daje gozbu, pozovi prosjake, sakate, hrome i slijepe!
14
Blagoslovljen si onda ti, jer ti ovi ne mogu vratiti, ali e ti se vratiti o uskrsnuu
pravednih."
15
Kad je to uo jedan od onih, to su bili zajedno za stolom, ree mu: "Blagoslovljen
je onaj, koji blaguje u kraljevstvu Bojemu!"
16
Tada mu on ree: "Jedan ovjek zgotovi veliku gozbu i pozva na nju mnoge.
17
Kad bi vrijeme gozbi, posla slugu svojega, da kae pozvanima: 'Doite, sve je ve
gotovo!'
1877
18
Tada se poee izgovarati svi redom. Prvi mu ree: 'Kupio sam polje i moram poi
da ga vidim. Molim te, ispriaj me!'
19
Drugi ree: 'Kupio sam pet jarmova volova i idem da ih ogledam. Molim te,
ispriaj me!'
20
Trei ree: 'Oenio sam se i zato ne mogu doi.'
21
Sluga doe natrag i ree to gospodaru svojemu. Tada se rasrdi domain i zapovjedi
slugi svojemu: 'Idi brzo van na ceste i ulice gradske i dovedi ovamo prosjake i sakate,
slijepe i hrome!'
22
Sluga javi: 'Gospodaru, zapovijed je tvoja izvrena, ali jo ima mjesta.'
23
Tada ree gospodar slugi: 'Izai na seoske putove i meu ograde, te natjeraj sve da
dou, da mi se napuni kua.'
24
A kaem vam, od onih ljudi, koji su bili pozvani, nee ni jedan okusiti moje
gozbe."
25
Veliko mnotvo naroda ilo je za njim. Tada se on obazre i ree im:
26
"Ako tko doe k meni, a ne mrzi na oca i na majku i na enu i na dijete i na brata i
na sestru, da, i na samoga sebe, ne moe biti moj uenik.
27
Tko ne nosi kria svojega i ne ide za mnom, ne moe biti moj uenik.
28
Kad jedan od vas hoe da gradi kulu, ne sjedne li najprije i ne prorauna li
trokove, ima li i sredstava da dovri?
29
Kad bi naime postavio temelj; a ne bi mogao kasnije dovriti gradnje, svi, koji
gledaju, rugali bi mu se
30
I govorili: 'Ovaj je ovjek poeo gaditi i nije mogao da dovri.'
31
Ili kad koji kralj hoe da se zarati s drugim kraljem, ne sjedne li najprije i ne
promisli, moe li s deset tisua ljudi izai protiv njega?
32
Ako li ne moe, onda polje poslanike, dok je onaj jo daleko, i moli, da se nagode
mirno.
1878
33
Tako i ni jedan od vas, koji se ne odree svega, to ima, ne moe biti moj uenik.
34
Sol je neto dobro, ali ako so obljutavi, im da se onda osoli?
35
Niti se moe upotrijebiti za zemlju niti za gnoj; nego se izbacuje. Tko ima ui da
uje, neka uje!"
Luka, glava 15
1
Svakojaki carinici i grjenici pribliavali su se k njemu, da ga uju.
2
Na to su mrmljali farizeji i knjievnici i govorili. "Ovaj prima grjenike i jede s
njima."
3
Tada im rekoe ovu prispodobu:
4
"Ako jedan od vas ima sto i ovaca i izgubi jednu od njih, ne ostavi li devedeset i
devet u pustinji i ne ide li za izgubljenom, dok je ne nae?
5
Je li je naao, uzme je pun radosti na ramena svoja.
6
I kad doe kui, sazove svoje prijatelje i susjede i govori im: 'Radujte se s menom!
Naoh svoju ovcu, koja je bila izgubljena.'
7
Kaem vam, isto tako bit e u nebu vea radost za jednoga jedinoga grjenika, koji
se obrati, negoli za devedeset i devet pravednika, koji ne trebaju obraenja.
8
Ili kad koja ena ima deset drahma i od njih izgubi jednu, ne zapali li tada ona
svjetiljku, ne pomete li kuu i ne trai li briljivo, dok ne nae drahmu?
9
Je li nala drahmu, sazove svoje prijateljice i susjede i govori: 'Radujte se s menom!
Naoh drahmu, koja je bila izgubljena.'
10
Isto tako, kaem vam, kod anela je Bojih radost za jednoga grjenika, koji se
obrati."
11
Tada nastavi: "Jedan je ovjek imao dva sina.
12
Mlai od njih ree ocu: 'Oe, daj mi dio od imanja, to pripada meni.' On im dakle
podijeli imanje.
1879
13
Nekoliko dana kasnije, pokupi mlai sin sve i ode u daleku zemlju. Ondje prosu
imanje svoje ivei rasputeno.
14
Kad je bio sve potroio, nastade u onoj zemlji velika glad, i on pone stradati.
15
Tada otide i najmi se kod jednoga graanina one zemlje. Ovaj ga posla u polja
svoja, da uva svinje.
16
Rado bi bio utiao glad svoju mahunama, to su jele svinje; ali mu ih nitko nije
davao.
17
Tada doe k sebi i ree: 'Koliko najamnika u oca mojega ima, ju kruha izobilja, a ja
ovdje umirem od gladi!
18
Ustat u, poi u k ocu svojemu i rei u mu: "Oe, sagrijeih nebu i tebi,
19
Nijesam vie dostojan zvati se sin tvoj; primi me kao jednoga od svojih najamnika!'
20
Ustade dakle i otide k ocu svojemu. Ve izdaleka ugleda ga otac njegov, i saali mu
se. Potra mu u susret, pade mu oko vrata i poljubi ga.
21
A sin mu ree: 'Oe, sagrijeih nebu i tebi nijesam vie dostojan zvati se sin tvoj.'
22
A otac zapovjedi slugama svojim: 'Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je!
Podajte mu prsten na ruku i obuu na noge!
23
Onda dovedite tele ugojeno i zakoljite ga! Odrat emo radosnu gozbu i proveselit
emo se.
24
Jer ovaj moj sin bio je mrtav i ivi opet bio je izgubljen i nae se.' I stadoe drati
radosnu gozbu.
25
Sin njegov stariji bio je upravo u polju. Kad doe i priblii se kui, zau glazbu i
igru.
26
Dozva jednoga od sluga i zapita, to je to?
27
Brat je tvoj doao, odgovori mu on. I otac je tvoj dao zaklati tele ugojeno, jer ga je
opet dobio zdrava.
1880
28
Tada se on rasrdi i ne htjede da ue. Otac njegov izae i pone ga nagovarati.
29
A on odgovori ocu: 'Ve tolike godine sluim ti, i nikada jo ne prestupih tvoje
zapovijedi. A meni jo nikada nijesi dao jareta, da bih se proveselio sa svojim
prijateljima.
30
A sad, kad doe taj tvoj sin, koji ti je imanje prosuo s bludnicama, dao si mu zaklati
tele ugojeno.'
31
On mu ree: 'Sine, ti si uvijek s menom, i sve je moje tvoje.
32
A trebalo je odrati radosnu gozbu i proveseliti se; jer ovaj brat tvoj bio je mrtav i
ivi opet; bio je izgubljen, i nae se.'"
Luka, glava 16
1
Dalje ree uenicima svojim: "Bio je jedan ovjek bogat, koji je imao upravitelja.
Ovaj je bio optuen kod njega, da mu prosipa imanje.
2
On ga dade dozvati i ree mu: 'to to ujem za tebe? Daj raun o svom upravljanju!
Ne moe dulje ostati moj upravitelj.'
3
Tada upravitelj pomisli u sebi: 'to da ponem, kad mi gospodar moj oduzima
upravljanje? Kopati ne mogu, prositi stidim se.
4
Znam to u initi, da me prime u kue svoje, kad me se digne s uprave.'
5
I dozva redom dunike gospodara svojega. Prvoga zapita: 'Koliko si duan
gospodaru mojemu?'
6
Od odgovori: 'to bata ulja.' Ree mu: 'Uzmi pismo svoje, sjedi i pii brzo pedeset!'
7
Drugoga zapita: 'Koliko Bi ti duan?' On odgovori: 'to korova penice.' Ree mu:
'Uzmi pismo svoje i pii osamdeset!'
8
Gospodar pohvali nepravednog upravitelja, to je radio mudro, jer su djeca ovoga
svijeta u svojem narataju mudrija od djece svjetlosti.
9
I ja vama kaem: Nainite sebi prijatelje nepravednim bogatstvom, da vas, kad
jedanput doe do kraja, prime u vjene stanove!
1881
10
Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj; tko, je nevjeran u
najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u velikoj.
11
Ako vjerno ne upravljate nepravedno bogatstvo, tko e vam onda povjeriti istinito
dobro?
12
I ako vjerno ne upravljate tue dobro, tko e vam onda dati, to je vae?
13
Ni jedan sluga ne moe dva gospodara sluiti: ili e na jednoga mrziti, a drugoga
ljubiti, ili e uz jednoga prianjati, a drugoga zanemariti. Ne moete sluiti Bogu i
bogatstvu."
14
Sve su ovo sluali lakomi farizeji i rugali mu se.
15
Tada im ree: "Vi ste oni, koji se gradite pravedni pred ljudima, ali Bog zna srca
vaa, jer to se pred ljudima pokazuje veliko, pred Bogom je gadno.
16
Zakon i proroci doseu do Ivana. Otada se navjeuje radosna vijest o kraljevstvu
Bojemu, i svaki prodire silom u njega.
17
Ali je lake da prou nebo i zemlja, da propadne i jedna crtica od zakona.
18
Tko pusti enu svoju i oeni se drugom, preljubu ini; i tko se oeni otputenicom,
isto tako preljubu ini.
19
Bio je neki ovjek bogat; oblaio se u skerlet, u fini lan i gostio se sjajno svaki dan.
20
Pred njegovim vratima leao je jedan siromah po imenu Lazar sav u irovima.
21
Rado bi se bio on nasitio mrvicama, to su padale sa stola bogataeva. I psi su
dolazili i lizali irove njegove.
22
Tada umrije siromah. On bi od anela odnesen u krilo Abrahamovo. I bogata
umrije i bi pokopan.
23
Kad u paklu usred muka svojih podie oi svoje, vidje izdaleka Abrahama i u krilu
njegovu Lazara.
24
Tada povika: 'Oe Abrahame, smiluj mi se i polji Lazara, neka umoi u vodu vrh
prsta svojega i rashladi moj jezik; jer trpim veliku muku u ovom plamenu.'
1882
25
Abraham ree: 'Sjeti se, sinko, tebi je u ivotu tvojemu bilo dobro, a Lazaru zlo.
Sad se on ovdje tjei, a ti se mui.
26
Povrh svega toga zja meu nama i vama irok jaz, tako da ni jedan ne moje odavde
k vama prijei, i ni jedan odatle ovamo doi, i ako bi htio.'
27
Onaj nastavi: 'Onda te molim, oe, polji ga u moju oinsku kuu!
28
Imam jo pet brae, i neka Ih opomene, da ne dou i oni na ovo mjesto muke!'
29
Abraham ree: 'Imaju Mojsija i proroke: neka njih sluaju!'
30
'Ne, oe Abrahame', odgovori onaj. 'Ali ako im doe tko od mrtvih, onda e se
obratiti.'
31
A on mu ree: 'Ako ne sluaju Mojsija i proroka, nee vjerovati, da tko ustane i od
mrtvih.'"
Luka, glava 17
1
I ree uenicima svojim: "Ono to navodi ljude na grijeh ne moe izostati. Ali teko
onome, po kome to dolazi!
2
Bolje bi mu bilo, da mu se mlinski kamen objesi o vratu, da ga bace u more, nego da
navede na grijeh jednoga od ovih malih.
3
Pazite jedan na drugoga! Ako se brat tvoj ogrijei, poui ga, bude li mu ao, oprosti
mu!
4
I ako se sedam puta na dan ogrijei o tebe i sedam puta opet doe k tebi i rekne: 'ao
mi je', oprosti mu!"
5
Apostoli zamolie Gospodina: "Umnoi vjeru nau!"
6
Gospodin ree: "Ako imate vjeru kao zrno goruino i kaete ovome dudu: 'Izai s
korijenom van i presadi se u more!' posluat e vas.
7
Tko od vas svojemu slugi, to ore ili uva stoku, kad se vrati iz polja, kae: 'Doi
odmah i sjedi za stol?'
1883
8
Nego nee li mu rei: "Pripravi mi veeru, pripai se i poslui mi, dok jedem i
pijem? onda moe ti jesti i piti?
9
Hoe li on zahvaliti slugi na tom, to je izvrio zapovijedi njegove? Ne mislim.
10
Tako i vi, kad uinite sve, to vam je naloeno, kaite: 'Sluge smo neznatne,
uinismo samo dunost svoju.'"
11
Na putu u Jerusalem prolazio je izmeu Samarije i Galileje.
12
Kad htjede ui u jedno selo, doe mu u susret deset gubavaca, koji su stajali
izdaleka
13
I poee vikati: "Isuse, uitelju, smiluj nam se!"
14
Kad ih vidje, ree im: "Idite i pokaite se sveenicima!" Dok su ili, oistie se.
15
A samo jedan od njih doe natrag, kad vidje, da je iscijeljen, hvalio je Boga iza
glasa.
16
Bacio se pred njega niice na svoje lice i zahvalio mu. I to je bio Samarijanac.
17
Tada ree Isus: "Ne oistie li se desetorica, a gdje su devetorica?
18
Zar se ni jedan ne nae, da se vrati i slavu dadne Bogu, nego ovaj tuin?"
19
I ree mu: "Ustani i idi, vjera te je tvoja ozdravila."
20
Farizeji ga upitae: "Kad se doi kraljevstvo Boje?" On im odgovori: "Kraljevstvo
Boje nee doi sa sjajem vanjskim.
21
Nee se govoriti: 'Ovdje je ili ondje.' Kraljevstvo je Boje meu vama."
22
Dalje ree uenicima svojim: "Doi e dani, kad ete eljeti da vidite samo jedan
od dana Sina ovjejega, ali ga neete vidjeti.
23
I rei e vam: "Ovdje je on, ondje je on! Ne idite tamo i ne trite za njima!
24
Jer kao to svjetlica munje sijevne od jednoga kraja neba do drugoga, tako e biti i
sa Sinom ovjejim u njegov dan.
1884
25
Ali najprije jo mora on mnogo pretrpjeti i odbaen biti od roda ovoga.
26
Kako je bilo u dane Noine, tako e biti i u dane Sina ovjejega:
27
Jelo se i pilo, enilo se i udavalo sve do dana, kad Noa ue u koveg. Tada doe
potop i uniti sve.
28
Isto tako bilo je u dane Lotove, Jelo se i pilo, kupovalo se i prodavalo, sadilo se i
gradilo.
29
A u dan, kad izae Lot iz Sodome, udari oganj i sumpor iz neba i uniti sve.
30
Upravo e tako biti u onaj dan, kad se objavi Sin ovjeji.
31
Tko je u onaj dan na krovu i stvari svoje ima jo u kui, neka ne silazi da ih uzme!
Tko je u polju, neka se takoer ne vraa natrag!
32
Sjetite se ene Lotove!
33
Koji gleda da uzdri ivo svoj, izgubit e ga; tko ga izgubi, uzdrat e ga.
34
Kaem vam, u onu no poivat e dva na jednoj postelji: jedan e se uzeti, drugi e
se ostaviti.
35
Dvije e ene mljeti na jednom mlinu: jedna e se uzeti, druga e se ostaviti.
36
Dva e biti u polju: jedan e se uzeti, drugi e se ostaviti."
37
Upitae ga: "Gdje, Gospodine?" Odgovori im: "Gdje je strvina, ondje se skupljaju
orlovi."
Luka, glava 18
1
On im pokaza u prispodobi, da se mora svagda moliti i ne sustajati.
2
Recite im: "U jednom gradu bio je jedan sudac, koji se nije bojao Boga i nije mario
za ljude.
3
A u onom gradu bila je jedna udovica. Ona je dolazila k njemu i molila: 'Pribavi mi
pravo protiv mojega protivnika!'
1885
4
On nije htio zadugo. A najposlije ree u sebi: 'Ne bojim se dodue Boga i ne marim
za ljude.
5
Ali jer mi dodijava ova udovica, pomoi u joj do njezina prava; inae doi e mi
napokon i udarit e me po licu.'"
6
Gospodin nastavi: "ujte, to govori nepravedni sudac!
7
A Bog izabranima svojim, koji dan i no vapiju k njemu, da ne pomogne do
njihovih prava, da ih pusti ekati?
8
Kaem vam, brzo e im pribaviti pravo. Ali Sin ovjeji, kad doe, hoe li nai
vjeru na zemlji?"
9
Nekima, koji su se puni pouzdanja u sebe drali pravednima i druge prezirali, rekoe
prispodobu ovu:
10
"Dva ovjeka uzaoe u hram, da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik.
11
Farizej stade i pone se moliti u sebi: 'Boe, zahvaljujem ti, to nijesam kao ostali
ljudi, kao razbojnici, varalice, preljuboinci ili kao ovaj carinik.
12
Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega, to steem.'
13
A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni oiju svojih podignuti k nebu, nego
se je udarao u prsa svoja i molio se: 'Boe, milostiv budi meni grjeniku!'
14
Kaem vam: Onaj otide opravdan kui, a ne onaj, jer tko se povisi, ponizi se, tko se
ponizi, povisi se."
15
Donosili su k njemu djecu, da ih se dotakne. Kad to vidjee uenici poee odbijati
ljude.
16
A Isus dozva k sebi djecu i ree: Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im;
jer je takvih kraljevstvo Boje.
17
Zaista, kaem vam: "Tko ne primi kraljevstva Bojega kao dijete, nee ui u
njega."
1886
18
Jedan predstojnik zapita ga: "Uitelju dobri, to moram initi, da postignem ivot
vjeni?"
19
Isus mu odgovori: "to me zove dobrim; samo je Bog dobar.
20
Zapovijedi zna: Ne ini preljube! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoi lano! Potuj
oca i majku!"
21
On odgovori: "Sve sam to drao od mladosti svoje"
22
Kad je to uo Isus, ree mu: "Jo ti jedno fali: Prodaj sve, to ima, i podaj
siromasima, i imat e blago u nebu. Tada doi i idi za mnom!
23
Na ove rijei veoma se on raalosti; jer je bio vrlo bogat.
24
Kad ga vidje Isus tako alosna, ree: "Kako je teko imunima ui u kraljevstvo
Boje!
25
Lake je devi proi kroz iglene ui, nego li bogatau ui u kraljevstvo Boje."
26
Tada upitae sluatelji: "Tko se onda moe spasiti?"
27
On odgovori: "to je u ljudi nemogue, u Boga je mogue."
28
Tada ree Petar: "Mi ostavismo svoje imanje i poosmo za tobom."
29
On im ree: "Zaista, kaem vam: "Nitko ne ostavi zbog kraljevstva Bojega kuu,
roditelje, brata, enu ili djecu,
30
A da ne primi za to na ovom svijetu mnogo vie i na drugom svijetu ivot vjeni."
31
On uze dvanaestoricu nasamo i ree im: "Evo idemo gore u Jerusalem. Ondje e se
sve ispuniti, to su proroci pisali za Sina ovjejega.
32
On e biti predan neznabocima; ismijan, zlostavljan i popljuvan.
33
Bievat e ga i ubiti, ali trei e dan uskrsnuti."
34
A oni nita od toga ne razumjee. Govor je ovaj bio za, njih taman, i oni ne
shvatie, to je on stim mislio.
1887
35
Kad se je pribliio k Jerihu, Jedan je slijepac sjedio kraj puta i prosio.
36
uo je, kako prolazi narod, i zapitao je, to je to.
37
rekoe mu, da prolazi Isus Nazareanin.
38
Tada povika: "Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!"
39
Oni, to su ili naprijed, korili sa, neka uti, ali je on samo jo jae vikao: "Sine
Davidov, smiluj mi se!"
40
Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je bio doao,
41
Zapita ga: "to hoe od mene?" On zamoli: "Gospodine, uini, da progledam!"
42
Isus mu ree: Progledaj! Vjera te je tvoja spasila."
43
Odmah progleda, i poe slaviti Boga i poe za Isusom. I sav narod, koji je bio to
vidio, hvalio je Boga.
Luka, glava 19
1
On doe u Jeriho i prolazio je kroz mjesto.
2
Tu je bio ovjek po imenu Zakej. Bio je starjeina cariniki, i bio je bogat.
3
elio je da vidi Isusa, tko je, ali nije mogao od mnotva naroda; jer je bio maloga
rasta;
4
to potra naprijed i pope se na divlju smokvu, da ga mogne vidjeti; jer je onuda
morao proi.
5
Kad doe Isus na ono mjesto, pogleda gore i ree mu: "Zakeju, sii brzo; jer danas
moram proboraviti u kui tvojoj."
6
I sie brzo, i primi ga s radou.
7
Svi, koji to vidjee, mrmljali su i govorili: "Svratio se u kuu jednome grjeniku."
1888
8
A Zakej stupi pred Gospodina i ree: "Gospodine, pola imanja svojega dajem
siromasima; i ako sam koga prevario, vraam etverostruko."
9
Isus mu ree: "Danas doe spasenje kui ovoj, jer je i on sin Abrahamov.
10
Jer je Sin ovjeji doao da potrai i spasi, to je bilo izgubljeno."
11
Kako su to oni sluali, rekoe im jo jednu prispodobu. Zato jer je bio blizu
Jerusalema, i jer su mislili ljudi, da se sad odmah mora javiti kraljevstvo Boje.
12
Zato ree: "Jedan ovjek plemenita roda otide u daleku zemlju, da primi sebi
kraljevstvo, i da se vrati.
13
Zato dozva k sebi deset svojih sluga, predade im deset mina i ree im: 'Trgujte s
tim, dok se ja vratim.'
14
A sugraani njegovi mrzili su na njega; oni poslae za njim poslanike i rekoe:
'Neemo da on kraljuje nad nama.'
15
A kad se on vrati, poto primi kraljevstvo, dade dozvati k sebi sluge, kojima je bio
dao novac, da vidi, koliko je svaki stekao.
16
Prvi doe i ree: 'Gospodaru, mina tvoja donese deset mina.'
17
On mu odgovori: 'Dobro, dobri slugo: jer si mi u malom bio vjeran, imat e vlast
nad deset gradova.'
18
Drugi doe i ree: 'Gospodaru, mina tvoja donese pet mina.'
19
Ovomu ree: 'Ti e vladati nad pet gradova.'
20
Trei doe i ree: 'Gospodaru, evo tvoja mina! Zavezao sam je u rupcu.
21
Bojao sam se naime tebe, jer si ovjek strog. Uzima, to nijesi uloio, i anje, to
nijesi sijao.'
22
On mu odgovori: 'Iz tvojih u ti usta suditi, nevrijedni slugo! Znao si, da sam strog
ovjek, da uzimam, to nijesam uloio, i anjem, to nijesam sijao.
1889
23
Pa zato nijesi dao mojega novca u novaru, da bih ga ja doavi mogao primiti s
dobitkom.'
24
Tada ree onima, to su ondje stajali: 'Uzmite mu minu i podajte je onome, koji ima
deset mina!'
25
Odgovorie mu: 'Gospodaru, on ve ima deset mina.'
26
Kaem vam: svakome, koji ima, dat e se; a tko nema, njemu e se oduzeti, i ono
to ima.
27
A one moje neprijatelje, koji ne htjedoe, da ja kraljujem nad njima, dovedite
ovamo i pogubite ih pred oima mojim!"
28
Iza ovih rijei poe dalje na putu gore u Jerusalem.
29
Kad doe u blizinu Betfage i Betanije na goru, to se zove Maslinska gora, posla
dva od uenika svojih
30
I naloi im: "Idite u selo, to je pred vama! Ondje ete na ulazu nai magare
privezano, na kojemu jo nitko nije sjedio. Odveite ga i dovedite!
31
Upita li vas tko: 'Zato ga odvezujete?' odgovorite ovako: 'Gospodin ga treba.'"
32
Poslani otioe i naoe, kako im je bio rekao.
33
Kad su odvezivali magare, upitae ih njegovi gospodari: "Zato odvezujete
magare?"
34
Oni odgovorie: "Gospodin ga treba."
35
Tako dovedoe magare k Isusu, metnue haljine svoje na njega i podigoe Isusa na
njega.
36
Kad je iao tako, prostirali su haljine svoje po putu.
37
I kad se priblii ve da sie s gore Maslinske, pone sve mnotvo uenika u radosti
hvaliti Boga iza glasa za sva udesna djela, to su ih bili vidjeli:
1890
38
Govorili su: "Blagoslove kralj, koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na
visini!"
39
Tada mu rekoe neki farizeji: "Uitelju, zabrani to uenicima svojim!"
40
On im ree: "Kaem vam, ako ovi uute, kamenje e vikati."
41
Kad se priblii i ugleda grad, zaplaka nad njim i ree:
42
"Kad bi i ti u ovaj svoj dan upoznao, to ti je za mir! Ali je sad skriveno od oiju
tvojih.
43
Doi e dani na tebe, kad e te neprijatelji tvoji okruiti opkopom, unaokolo te
zatvoriti i sa svih te strana pritisnuti.
44
Oni e tebe i djecu tvoju, to su u tebi, lupiti o zemlju i nee ostati u tebi kamena na
kamenu, jer nijesi upoznao vremena pohoenja svojega."
45
Tada poe u hram i potjera van prodavce.
46
Dovikivao im je: "Stoji pisano: Kua moja kua je molitve. A vi nainiste od nje
pilju razbojniku."
47
Svaki dan uio je u hramu. Glavari sveeniki, knjievnici i vode naroda gledali su
da ga pogube.
48
Ali mu nijesu mogli nita uiniti; jer je sav narod prianjao za usta njegova da ga
uje.
Luka, glava 20
1
Kad je on jednoga dana uio narod u hramu i navjeivao vijest spasenja, pristupie
k njemu glavari sveeniki i knjievnici sa starjeinama
2
I zapitae ga: "Reci nam: "Kojom vlasti to ini, ili tko ti je dao vlast za to?"
3
On im odgovori: "I ja u vas neto upitati. Kaite mi:
4
Krtenje Ivanovo bijae li je od neba ili od ljudi?"
1891
5
Oni su razmiljali meu se: "Reknemo li 'od neba', odgovorit e nam: 'Zato mu
onda ne vjerovaste?'
6
Reknemo li: 'Od ljudi', sav e nas narod kamenovati; jer je uvjeren, da je Ivan
prorok."
7
Tako odgovorie, da ne znaju, odakle je.
8
Isus im ree: "Onda ni ja vama neu rei, kojom vlau ovo inim."
9
On izree narodu ovu prispodobu: "Jedan ovjek posadi vinograd, dade ga u zakup
vinogradarima, pa otide izvan zemlje na dulje vrijeme.
10
Kad je bilo vrijeme, posla slugu k vinogradarima, da bi mu dali dio od roda
vinogradskoga. Ali vinogradari izbie ga i protjerae ga praznih ruku.
11
Posla jo drugoga slugu. I ovoga istukoe, izgrdie i protjerae ga praznih ruku.
12
Posla jo treega. A oni i toga izbie do krvi i izbacie ga van.
13
Onda ree gospodar vinograda: 'to da ponem? Poslat u svojega sina ljubljenoga;
njega e se moda pobojati.'
14
Ali kad ga ugledae vinogradari, posvjetovae se meu se: 'To je batinik; ubit
emo ga, tada je batina naa.'
15
Izbacie ga dakle iz vinograda van i ubie ga. to e sad gospodar vinograda s njina
zapoeti?
16
Doi e, pogubit e te vinogradare i dat e vinograd drugima." Kad oni to ue,
rekoe: "Da se tako to ne dogodi!"
17
A on pogleda na njih i ree: "Pa to znai ona rije u Pismu: "Kamen, koji odbacie
graditelji, postade kamen ugaoni?
18
Tko padne na ovaj kamen, razbit e se; a na koga on padne, satrt e ga."
19
Jo u onaj dan gledali su knjievnici i glavari sveeniki da stave ruku na njega; ali
se pobojae naroda. Bili su naime opazili, da je on htio njih pogoditi ovom
prispodobom.
1892
20
Pazili su otro na njega, i poslae uhode, koji su se imali napraviti kao ljudi
pravedni, da ga uhvate u rijei. Oni su ga tada htjeli predati poglavarstvu, vlasti
namjesnika.
21
Upitae ga: "Uitelju, znamo, da pravo govori i ui, i ne gleda na osobu ljudi,
nego zaista ui putu Bojemu.
22
Je li nam je doputeno plaati caru porez ili ne?"
23
On prozre njihovo lukavstvo i ree im: "to me kuate?
24
Pokaite mi denar! "iji je na njemu lik i natpis?" "Carev", odgovorie.
25
Tada im ree: "Podajte dakle caru, to pripada caru, i Bogu, to pripada Bogu!"
26
Ne poe im za rukom da ga uhvate u rijei pred narodom. Zadivie se odgovoru
njegovu i zautjee.
27
Tada dooe neki saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnua. Oni ga upitae
28
I rekoe: "Uitelju, Mojsije nam propisa: Ako kojemu umre brat i ostavi enu, a
djece nikakve, onda ima brat oeniti enu i podignuti potomstvo bratu svojemu.
29
A bilo je sedam brae. Prvi uze enu i umrije bez djece.
30
Tada je uze drugi za enu, a umrije bez djece,
31
Onda je uze trei, i tako svih sedam pomrijee, a da ne ostavie potomaka.
32
Najposlije umre i ena.
33
Kojemu e sad od njih pripasti ena o uskrsnuu? Jer je ona svoj sedmorici bila
ena."
34
Isus im odgovori: "Djeca ovoga svijeta ene se i udaju.
35
A koji se budu nali vrijednima biti dionici onoga svijeta i uskrsnua od mrtvih,
nee se vie eniti, niti e se udavati.
1893
36
Oni ne mogu onda vie ni umrijeti; oni su kao aneli i djeca Boja, jer su djeca
uskrsnua.
37
A da e mrtvi uskrsnuti, i Mojsije pokaza na mjestu o grmu, gdje naziva Gospodina
Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
38
On ipak nije Bog mrtvih, nego ivih. Njemu svi ive."
39
Tada rekne neki od knjievnika: "Uitelju, dobro si rekao."
40
I nijesu se vie usudili da ga to zapitaju.
41
Tada ih on zapita: "Kako se moe tvrditi, da je Krist sin Davidov?
42
David ipak sam govori u knjigi psalama: Ree Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi
ob desnu moju,
43
Dok poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim.'
44
David dakle njega naziva Gospodinom, kako onda moe biti sin njegov?"
45
Dok je sluao sav narod, ree uenicima svojim:
46
"uvajte se knjievnika! Oni rado idu u dugakim haljinama, hoe da ih se
pozdravlja na javnim mjestima i da zauzimaju prva mjesta u sinagogama i zaelja na
gozbama.
47
Oni jedu kue udovicama i izgovaraju za to na oko duge molitve. Njih eka stroi
sud."
Luka, glava 21
1
Kad on pogleda gore, vidje, kako bogati bacaju darove svoje u rtvenu blagajnu.
2
Vidje takoer, kao jedna siromana udovica ubaci tamo dvije lepte.
3
Tada ree: "Zaista, kaem vam: ova siromana udovica metnu vie nego svi drugi.
4
Jer svi bacie od vika svojega u darove Boje, a ona metnu od sirotinje svoje sve,
to je sluilo za njezin ive."
1894
5
Kad su neki govorili za hram, da je ukraen sjajnim kamenjem i posvetnim
darovima, ree:
6
"Doi e dani, kad od svega, to vidite ovdje, nee ostati ni kamen na kamenu, koji
se nee poruiti."
7
Zapitae ga: "Uitelju, kad e se to dogoditi, i koji je znak, kad e se to zbiti?"
8
On odgovori: "Pripazite, da se ne dadnete zavesti, jer e se mnogi pojaviti u ime
moje i rei: 'Ja sam', i: 'Vrijeme je dolo.' Ne trite za njima!
9
Kad ujete za ratove i bune, ne dajte se stim uplaiti! To mora najprije doi, ali jo
nije odmah svretak."
10
On nastavi: "Ustat e narod na narod, kraljevstvo na kraljevstvo
11
Jaki potresi bit e posvuda, bit e glad i kuga. Strahote i veliki znai pojavit e se
na nebu.
12
Prije svega toga metnut e na vas ruku i progonit e vas Predavat e vas u sinagoge
i u tamnice i voditi vas pred kraljeve i namjesnike zbog imena mojega.
13
Tu e vam se dati prilika, da poloite svjedoanstvo.
14
Nemajte dakle nikakve unaprijed brige, kako ete odgovarati!
15
Jer u vam ja dati rjeitost i mudrost, kojoj se nee moi oprijeti ni odoljeti svi vai
protivnici.
16
Dapae predavat e vas roditelji, braa, roaci i prijatelji, i pobit e neke od vas.
17
Svi e zamrziti na vas zbog imena mojega.
18
Ali ni vlas s glave vae nee propasti.
19
Postojanom ustrajnou spasit ete duu svoju.
20
Kad vidite, da je Jerusalem opkoljen od vojske, onda znajte, da je blizu razorenje
njegovo.
1895
21
Tada neka ljudi u Judeji bjee u gore! Oni u gradu neka izau van; koji su na polju,
neka ne ulaze u grad!
22
Jer to su dani osvete, kad e se sve ispuniti, to stoji u Pismu.
23
Teko trudnima i dojiljama u one dane, jer e doi velika tjeskoba na zemlju i sud
gnjeva na ovaj narod.
24
Jedni e pasti od otrice maa, drugi zarobljeni bit e odvedeni meu sve narode,
Jerusalem e biti gaen od neznaboaca, dok ne prou vremena neznaboaca.
25
Bit e znaci na suncu, mjesecu i zvjezdama. Na zemlji e meu narodima vladati
strano oajanje od buke i huke mora.
26
Ljudi e ginuti od straha i ekanja onoga, to e doi na zemlju, jer e se sile
nebeske uzdrmati.
27
Tada e ugledati, gdje Sin ovjeji dolazi na oblaku s velikom moi i slavom.
28
Kad to nastane, onda se uspravite i podignite glavu svoju! Otkupljenje se vae
pribliuje.": "
29
Ree im prispodobu: "Promatrajte smokvu i sva druga drveta!
30
Kad vidite, da ve tjeraju, znate, da je blizu ljeto.
31
Tako i vi, kad vidite, da se zbiva ovo, znajte, da je blizu kraljevstvo Boje!
32
Zaista, kaem vam: ovaj narataj nee proi, dok se sve to ne zbude.
33
Nebo i zemlja proi e, a rijei moje nee proi.
34
Pazite, da svoja srca ne oteate rasputenou i pijanstvom i brigama zemaljskim, i
da vam onaj dan ne doe iznenada.
35
Kao zamka doi e na sve, koji stanuju po svoj zemlji.
36
Pa zato budite uvijek budni i molite se, da uzmognete umai svemu tome, to e
doi, i da opstanete pred Sinom ovjejim!"
1896
37
Preko dana uio je u hramu, a nou je izlazio van i boravio na gori, koja se zove
Maslinska gora.
38
Ujutro je hrlio sav narod k njemu u hram, da ga slua.
Luka, glava 22
1
Pribliavao se blagdan beskvasnih kruhova, koji se zove Pasha.
2
Glavari sveeniki i knjievnici mislili su o tom, kako bi ga mogli ubiti, jer su se
bojali naroda.
3
Tada ue sotona u Judu, koji se zvao Iskariot, i koji je bio jedan iz broja
dvanaestorice.
4
On ode i uze pregovarati s glavarima sveenikim i nadstojnicima, kako da im ga
mogne izdati.
5
Oni se obradovae tomu i obeae, da e mu dati novaca.
6
On obea i stade traiti zgodnu priliku, da im ga preda, a da ne upadne u oi narodu.
7
Doe dan beskvasnih kruhova, u koji se je moralo klati Pashalno janje.
8
Tada pasla Isus Petra i Ivana i naloi im: "Idite i pripravite nam Pashalno janje, da
ga jedemo!"
9
Oni ga upitae: "Gdje da ga pripravimo?"
10
On im odgovori: "Kad doete u grad, srest e vas ovjek, koji nosi vodu u kragu.
Idite za njim u kuu, u koju on ue,
11
I kaite domainu: 'Uitelj te pita: gdje je soba, u kojoj mogu blagovati Pashalnu
veeru s uenicima svojim?'
12
On e vam pokazati prostranu, sagovima prostrtu dvoranu. Ondje pripravite!"
13
Oni odoe i naoe, kako im je bio rekao, i pripravie Pashalnu veeru.
14
U odreeni as sjede za stol i dvanaest apostola s njim.
1897
15
On im ree: "Vrlo san elio da ovu Pashalnu veeru odrim s vama, prije nego
muku podnesem.
16
Jer vam kaem: "Neu je od sada vie jesti, dok se ne svri u kraljevstvu Bojem."
17
Tada uze au, zahvali i ree: "Uzmite je i razdijelite meu se!
18
Jer vam kaem: "Od sada neu vie piti od roda trsova, dok ne doe kraljevstvo
Boje."
19
Onda uze kruh, zahvali, prelomi ga i dade im ga govorei: "Ovo je tijelo moje, koje
se daje za vas. Ovo inite na moju uspomenu!"
20
isto tako uze poslije gozbe au i ree: "Ova je aa Novi Zavjet s mojom krvi, koja
se prolijeva za vas.
21
Ali evo, ruka izdajnika mojega s menom je na stolu.
22
Sin ovjeji ide dodue, kao to je odreeno; ali teko ovjeku, koji ga izdaje!"
23
Tada oni stadoe jedan drugoga pitati, tko da je od njih, koji bi mogao to uiniti.
24
Nastade takoer prepirka meu njima, tko da je od njih najvei.
25
On im ree: "Kraljevi neznaboakih naroda njihovi su gospodari, i njihovi
vladaoci nazivaju se dobrotvori.
26
U vas ne smije biti tako! Nego tko je najvei meu vama, neka bude kao najmanji,
starjeina kao sluga.
27
Jer tko je vei: Koji sjedi za stolom, ili koji slui? Nije li onaj, koji sjedi za stolom?
A ja sam meu vama kao sluga.
28
Vi ste u mojim kunjama ustrajali s menom.
29
Zato ostavljam vama kraljevstvo, kao to je Otac moj ostavio meni.
30
Vi ete u kraljevstvu mojemu za stolom mojim jesti i piti i na prijestoljima sjediti i
dvanaest plemena Izraelovih suditi."
1898
31
Ree pak Gospodin: "Simone, Simone! Evo, sotona zatrai, da vas smije reetati
kao penicu.
32
A ja sam se molio za tebe, da se vjera tvoja ne popusti. Zato podupri i utvrdi jedno
brau svoju!"
33
On mu odgovori: "Gospodine, spreman sam s tobom ii u tamnicu i u smrt."
34
A on ree: "Petre, kaem ti, jo danas, prije nego zapjeva pijetao, triput e
zanijekati, da me poznaje."
35
Dalje im ree: "Kad vas poslah bez kese za novac, bez torbe, bez obue, je li vam
to uzmanjkalo?" "Nije", odgovorie oni.
36
"Ali sad," nastavi on, "koji ima kesu za novac, neka je uzme sobom, isto tako torbu
svoju. Tko to nama, neka proda svoj plat i kupi za to ma!
37
Jer vam kaem: Na meni se jo mora ispuniti rije Pisma: 'On je ubrojen meu
zloince'. Tako se svruje sve, to se odnosi na mene."
38
Tada viknue oni: "Gospodine, evo, ovdje dva maa" A on im ree: "Dosta je."
39
Tada izae i otide po svojemu obiaju na Maslinsku goru. Za njim otioe uenici
njegovi.
40
Kad doe tamo, ree im: "Molite se, da ne padnete u napast!"
41
Udalji se od njih kako se moe kamenom dobaciti, klekne na koljena i pomoli se:
42
"Oe, ako hoe, ukloni ovu au od mene! Ali ne moja, nego neka bude volja
tvoja!"
43
Tada mu se javi aneo s neba i okrijepi ga.
44
I napade ga smrtna tjeskoba, i molio se je jo usrdnije. Znoj je njegov bio kao
kaplje krvi, to su tekle na zemlju.
45
Die se od molitve i poe k uenicima svojim, ali ih nae gdje spavaju od alosti.
46
Tada im ree: "to spavate? Ustanite i molite se, da ne padnete u napast!"
1899
47
Dok je jo govorio, pojavi se eta. Juda, jedan od dvanaestorice, iao je pred njom.
On pristupi k Isusu i poljubi ga.
48
Isus mu ree: "Juda, poljupcem i izdaje Sina ovjejega?"
49
Kad pratioci njegovi vidjee, to e biti, viknue: "Gospodine, neemo li udariti
maem?"
50
I jedan od njih udari slugu velikoga sveenika i odsijee mu desno uho.
51
A Isus ree: "Pustite! Ne dalje!" Tada se dotae uha i iscijeli ga.
52
A glavarima sveenikim, nadstojnicima hramske strae i Starjeinama, to su bili
doli na njega, ree Isus: "Kao na razbojnika izaoste s maevima i toljagama.
53
Dan na dan bio sam kod vas u hramu, i ne staviste ruke na mene. Ali je ovo va as
i vlast tame."
54
Tada ga uhvatie i odvedoe u kuu velikoga sveenika. Petar je iao za njim
izdaleka.
55
Nasred dvorita bili su naloili oganj i posjedali okolo. I Petar sjede meu njih.
56
Kako je on tako sjedio u svijetlu ognja, vidje ga jedna slukinja, uprije oi u njega, i
ree: "l ovaj je bio s njim."
57
On zanijeka i ree: "eno, ne poznajem ga."
58
Malo zatim ugleda ga drugi i ree: "I ti si jedan od njih." Petar odgovori: "ovjee,
nijesam."
59
Oko jednu uru kasnije ustvrdi opet drugi: "Zaista i ovaj je bio s njim, jer je
Galilejac."
60
Petar odgovori: "ovjee, ne znam, to govori." Odmah, dok je on jo govorio,
zapjeva pijetao.
61
Tada se obazre Gospodin i pogleda na Petra. I Petar se sjeti rijei Gospodinove,
koju mu je bio rekao: Jo pri se nego danas zapjeva pijetao, triput e me zatajiti."
1900
62
Izae van i pone gorko plakati.
63
Ljudi, koji su ga drali zarobljena, rugali su mu se i zlostavili ga.
64
Pokrili su mu oi tukli su ga po obrazu i govorili: "Proreci, tko je, koji te udari?"
65
Jo mnoge druge psovke izgovorili su protiv njega.
66
Kad osvanu dan, skupie se starjeine narodne, glavari sveeniki i knjievnici i
dadoe ga odvesti u svoju skuptinu. Oni rekoe: "Ako si ti Krist, reci nam!: "
67
On im ree: "Ako vam kaem, ne vjerujete mi;
68
Ako vas upitam, ne odgovarate mi i ne putate me na slobodu.
69
Ali od sada e Sin ovjeji sjediti s desne strane svemoguega Boga."
70
Tada rekoe svi: "Ti si dakle Sin Boji?" On odgovori: "Da, ja sam to!"
71
Tada povikae: "to trebamo jo svjedoanstvo? Jer sami usmo iz vlastitih usta
njegovih."
Luka, glava 23
1
Tada se die sva skuptina i dade ga odvesti k Pilatu.
2
Ondje ga poee tuiti: "Naosmo, da ovaj buni narod na, da zabranjuje plaati
porez caru, i izdaje se za Krista kralja."
3
Pilat ga upita: "Jesi li ti kralj idovski?" On mu odgovori: "Ti kae."
4
Pilat izjavi glavarima sveenikim i narodu: "Ja ne nalazim nikakve krivnje na
ovome ovjeku."
5
Ali oni ostadoe pri tom: "On buni svojom naukom narod po svoj zemlji judejskoj,
poevi od Galileje do ovdje."
6
Kad je to uo Pilat, raspita se, je li on Galilejac.
1901
7
Kad doznade, da je iz podruja Herodova, posla ga k Herodu, koji je onih dana
takoer boravio u Jerusalemu.
8
Herod se vrlo obradova, kad vidje Isusa, jer je odavno elio da ga vidi, jer je bio
mnogo uo za njega, i nadao se da e vidjeti od njega kakvo udo.
9
I tako ga stade pitati za mnogo to. Ali mu Isus nita ne odgovori.
10
Glavari sveeniki i knjievnici stajali su pritom i tuili ga jednako.
11
Tada mu se naruga Herod sa svojom pratnjom. Za porugu dade mu obui bijelu
haljinu i posla ga tako natrag Pilatu.
12
U taj se dan sprijateljie Herod i Pilat, dok su prije bili neprijatelji.
13
I Pilat sazva glavare sveenike, lanove visokoga vijea i narod
14
I ree im: "Dovedoste preda me ovoga ovjeka, jer da bun narod, Ja sam ga pred
vama sasluao, ali nijesam dokazano naao nijedne od tubi, to ih vi iznosite protiv
ovoga ovjeka.
15
isto tako ni Herod jer ga posla natrag nama. Eto, on nije nita uinio, to zasluuje
smrt.
16
Kaznit u ga dakle i onda pustiti."
17
O blagdanu morao im je pustiti jednoga uznika.
18
Tada svi povikae zajedno: "Uzmi ovoga! Pusti nam Barabu!"
19
Ovaj je leao u tamnici za nekakvu bunu u gradu i za neko umorstvo.
20
A Pilat im opet progovori, je je htio pustiti Isusa.
21
Ali su oni vikali: "Raspni ga, raspni!"
22
On ih upita po trei put: "Pa to je on poinio zlo? Ja ne nalazim na njemu nita, to
bi zasluivalo smrt. Kaznit u ga i onda pustiti."
1902
23
Ali su oni zahtijevali samo jo ee i glasnije, da se on raspne, i vika je njihova
prodrla.
24
Pilat odlui, da se udovolji i njihovu zahtjevu.
25
Pusti im, koji je leao a tamnici za bunu i za umorstvo, i koga su traili. A Isusa
rtvova njihovoj volji,
26
Dok su ga vodili, zaustavie nekoga Simona iz Cirene, koji je dolazio iz polja i
metnue na njega kri, da ga nosi za Isusom.
27
Veliko mnotvo naroda ilo je za njim, i ene, koje su za njim plakale i naricale.
28
Isus se obazre na njih i ree: "Keri jerusalemske, ne plaite za mnom, nego plaite
za sobom i za djecom svojom!
29
Jer eto, doi e dani, kada e se reci: 'Blagoslovljene su nerotkinje, ene, koje ne
rodie i ne dojie!'
30
Tada e se dovikivati gorama: 'Padnite na nas!' i breuljcima: 'Pokrijte nas!'
31
Jer kad je tako zelenu drvetu, to e onda biti od suha?"
32
S njim su vodili van jo dva zloinca, da ih pogube.
33
Kad dooe na mjesto, koje se zove Lubanja, raspee ga ondje. Isto tako zloince,
jednoga s desne njegove, drugoga s lijeve njegove.
34
A Isus se je molio: "Oe, oprosti im; jer ne znadu, to ine!" Zatim razdijelie
haljine njegove bacivi na njih kocku.
35
Narod je tu stajao i gledao. A lanovi visokoga vijea rugali su se: "Druge je
spasio; neka sad spasi samoga sebe, ako je Pomazanik Boji, Izabranik."
36
I vojnici mu se rugali, pristupali su k njemu i pruali mu ocat
37
I govorili: "Ako si kralj idovski, spasi samoga sebe!"
38
Nad njim je bio natpis napisan pismom grkim, latinskim i hebrejskim: "Ovo je
Kralj idovski."
1903
39
Jedan od zloinaca, to su visjeli na kriu, hulio je na njega govorei: "Zar nijesi ti
Krist? Onda spasi samoga sebe i nas!"
40
A drugi ga je korio i govorio: "Zar se ne boji Boga, kad i sam trpi jednaku kaznu?
41
Mi dakako s pravom; jer primamo pravednu kaznu za svoja djela, a ovaj nije nita
zlo poinio."
42
Onda nastavi: "Isuse, spomeni me se, kad doe u kraljevstvo svoje!"
43
On mu ree: "Zaista, kaem ti: Danas jo bit e s menom u raju!"
44
Bilo je oko este ure, kad na svu zemlju pade tama, koja potraja do devete ure.
45
Sunce pomra, i zavjes hramski razdera se na dvoje.
46
Tada povika Isus iza glasa: "Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Ovo ree i
izdahnu.
47
Kad vidje satnik, to se dogodi, poe slaviti Boga i ree: "Zaista, ovaj je ovjek bio
pravedan!"
48
Sav narod, koji je doao ovome prizoru i vidio, to se zbilo udarao se u prsa i
vraao se kui.
49
Svi znanci njegovi i ene, koje su ile za njim iz Galileje, stajali su u nekoj
udaljenosti i gledali ovo.
50
I bio je vijenik po imenu Josip, plemenit i pravedan ovjek, koji je bio rodom iz
Arimateje, grada u Judeji, i oekivao kraljevstvo Boje.
51
On nije bio pristao na njihov zakljuak i postupak.
52
On ode k Pilatu i zamoli za tijelo Isusovo.
53
Tada ga skide, obavi ga platnom i poloi ga u grob u hridini, u koji jo nitko nije
bio poloen.
54
Bio je dan priprave, i subota je ve osvitala.
1904
55
ene, koje su bile s njim dole iz Galileje, ile su zajedno i vidjele su grob i sahranu
njegova tijela.
56
Potom se vratie i pripravie mirise i pomasti. A subotu provedoe u miru po
zakonu.
Luka, glava 24
1
U prvi dan sedmice otidoe one vrlo rano grobu s mirisima, to su ih bile pripravile.
2
Naoe kamen odvaljen od groba
3
I unioe unutra. Ali ne naoe tijela Gospodina Isusa.
4
Dok su one zbog toga bile posve zbunjene, gle, dva ovjeka stadoe pred njima u
sjajnim haljinama.
5
Od straha sruie pogled na tlo. A oni im rekoe: "to traite ivoga meu mrtvima?
6
On nije ovdje, on je uskrsnuo. Sjetite se, kako vam ree, kad je jo bio u Galileji:
7
Sin ovjeji mora biti predan u ruke grjenika i raspet, ali e trei dan uskrsnuti.
8
Tada se sjetie rijei njegovih.
9
Vratie se od groba i javie sve ovo jedanaestorici i svima ostalim.
10
Bile su Marija Magdalena, Ivana, Marija, majka Jakovljeva, i jo druge s njima,
koje ovu vijest donesoe apostolima.
11
A njihove rijei uinie se ovima kao tlapnja i ne povjerovae im.
12
Ali Petar ustade i pohrli grobu. Kad se je prignuo, vidje samo plahte gdje lee. Pun
uenja nad tim otide kui.
13
Jo isti dan putovala su dvojica od njih u selo po imenu Emaus, koje je bilo
udaljeno od Jerusalema ezdeset stadija.
14
Oni su se razgovarali meu sobom o svemu, to se je bilo dogodilo.
1905
15
Dok su se tako razgovarali i raspravljali meu sobom, priblii im se sam Isus, i iao
je s njima.
16
Ali oi su njihove bile drane, te ga ne poznae.
17
On im ree: "Kakav je to razgovor, to ga imate meu sobom na putu?" Tada se
alosni zaustavie.
18
Jedan, po imenu Kleofa, odgovori mu: "Zar si ti jedini stranac u Jerusalemu, koji ne
zna, to se je ondje dogodilo ovih dana?"
19
On ih upita "to?" Odgovorie mu: "To za Isusa Nazareanina. On je bio prorok,
silan u djelu i u rijei pred Bogom i svim narodom.
20
Nai glavari sveeniki i prvaci predadoe ga, te se osudi na smrt, i raspee ga.
21
A mi, smo se bili nadali, da e on izbaviti Izraela. I nakon svega toga ovo je danas
trei dan, kako se je to dogodilo.
22
I neke su nas od naih ena uzbunile. One su bile rano ujutro na grobu,
23
Ali ne naoe tijela njegova. Dooe govorei da su im se ukazali aneli, koji da su
rekli, da on ivi.
24
Neki od naih otidoe tada na grob i naoe tako, kako su bile rekle ene; ali njega
samoga ne vidjee."
25
Tada im on ree: "O bezumni i sporoga srca za vjerovanje sve to su navjeivali
proroci!
26
Zar nije morao Krist to trpjeti i tako unii u slavu svoju?"
27
I poe od Mojsija i svih proroka i tumaio im, to pisano stoji o njemu u svim
Pismima.
28
Tako se pribliie k selu, u koje su ili. On se uinio, kao da hoe dalje ii.
29
A oni ga nukali i govorili: " Ostani s nama! Brzo e veer. Dan se je ve nagnuo."
Tada se svrati s njima.
1906
30
Dok je s njima sjedio za stolom, uze kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i prui im ga.
31
Tada im se otvorie oi, i poznae ga. A njega nestade ispred oiju njihovih.
32
I oni rekoe jedan drugome: "Nije li gorjelo nae srce u nama, kad je govorio s
nama putem i tumaio nam Pismo?"
33
Jo u isti as ustadoe, vratie se u Jerusalem i naoe jedanaestoricu skupa sa
svojim drugovima.
34
Oni rekoe: "Gospodin je zaista uskrsnuo i javio se Simonu."
35
I pripovjedie, to se je bilo dogodilo na putu, i kako su ga poznali u lomljenju
kruha.
36
Dok su oni jo govorili o tom, stade Isus meu njih i ree im: "Mir vam! (Ja sam,
ne bojte se!)"
37
Od tjeskobe i straha oni su mislili, da vide duha.
38
On im ree: "Zato ste se ustraili i zato se sumnje poraaju u srcima vaim?
39
Vidite ruke moje i noge moje! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema
mesa i kostiju, kako to vidite na meni."
40
Iza ovih rijei pokaza im ruke i noge.
41
Ali od radosti i zauenja nijesu oni jo uvijek mogli vjerovati. Zato ih upita:
"Imate li ovdje to jesti?"
42
Oni mu dadoe komad ribe peene i neto meda.
43
On uze, i jeo je pred njihovim oima to preostade, dade njima.
44
On im ree: "Ovo je ono, to sam vam govorio, dok sam jo bio s vama: "Sve se
mora ispuniti, to stoji napisano o meni u zakonu Mojsijevu, kod proroka i u
psalmima."
45
Tada im otvori um, da razumiju Pismo,
1907
46
I nastavi: "Tako stoji pisano: Krist mora trpjeti i trei da uskrsnuti od mrtvih.
47
U ime njegovo ima se propovijedati pokajanje i oprotenje grijeha svim narodima,
poevi od Jerusalema.
48
Vi ste svjedoci ovome.
49
Evo, ja u poslati obeanje Oca svojega na vas. Ostanite u gradu, dok ne budete
opremljeni snagom odozgo!"
50
On ih izvede prema Betaniji, podie ruke svoje i blagoslovi ih.
51
I blagoslivljajui ih rastade se od njih i uzae na nebo.
52
Oni padoe niice i poklonie se.
53
Tada se s velikom radou vratie u Jerusalem. Bili su uvijek u hramu i slavili su
Boga. Amen.
1908
Evanelje po Ivanu
Ivan, glava 1
1
U poetku bijae Rije, i Rije, bijae u Boga, i Bog bijae Rije.
2
Ova bijae u poetku u Boga
3
Sve je po njoj postalo, i bez nje nita nije postalo, to je postalo.
4
U njoj bijae ivot, i ivot bijae Svjetlost ljudima.
5
Svjetlost zasvijetli u tami; ali tama ga ne obuze.
6
Poslan je bio ovjek od Boga, kojemu bijae ime Ivan.
7
Ovaj doe za svjedoanstvo, da svjedoi za Svjetlost, da svi vjeruju po njemu.
8
On ne bijae Svjetlost, nego da svjedoi za Svjetlost.
9
Svjetlost istinita, koje prosvjetljuje svakoga ovjeka, doe na svijet.
10
Na svijetu bijae, svijet je po njemu postao; i svijet ga nije spoznao.
11
K svojima doe, i svoji ga ne primie.
12
A svima, koji ga primie, dade vlast, da budu djeca Boja. Onima, koji vjeruju u
ime njegovo,
13
Koji nijesu roeni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muevlje, nego od Boga.
14
I Rije je tijelom postala i prebivala meu nama. I vidjesmo slavu njegovu, slavu
kao Jedinoroenoga od Oca, puna milosti i istine.
15
Ivan svjedoi za njega i vie: "Ovaj bijae, za koga rekoh: "Koji dolazi za mnom,
preda mnom je; jer bijae prije nego ja."
1909
16
Od punine njegove mi svi primismo milost za milou.
17
Po Mojsiju bio je dan zakon, po Isusu Kristu doe milost i is
18
Boga nitko nije vidio nikada. Jedinoroeni, koji je Bog, koji poiva na srcu Oevu,
on je donio vijest,
19
Ovako glasi svjedoanstvo Ivanovo, kad idovi iz Jerusalema poslae k njemu
sveenike i Levite, da ga zapitaju: "tko si ti?"
20
On priznade i ne zataji. Priznade: "Ja nijesam Krist."
21
Tada ga upitae: "to dakle? Jesi li moda Ilija?" On odgovori: "Nijesam." "Jesi li
prorok?" On odgovori: "Nijesam."
22
Onda mu rekoe: "Tko si dakle? Mi ipak moramo donijeti odgovor onima, koji nas
poslae. Za koga se ti izdaje?"
23
On odgovori: "Ja sam glas onoga, to vie u pustinji: "Poravnite put Gospodnji, kao
to ree prorok Izaija."
24
A oni poslanici bili su od farizeja.
25
Zapitae ga dalje, govorei"Zato dakle krsti, kad ti nijesi Krist, ni Ilija, ni
prorok?"
26
Ivan im odgovori: "Ja krstim samo vodom. A meu vama ve stoji, koga vi ne
poznate,
27
On je onaj, koji dolazi za mnom a ipak je preda mnom. Ja nijesam dostojan
odrijeiti remena na obui njegovoj."
28
Ovo se dogodi u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
29
Sutradan vidje on Isusa, gdje dolazi k njemu. Tada ree: "Evo Janje Boje, koje
oduzima grijeh svijeta!
30
Ovo je onaj, za koga sam rekao: "Za mnom dolazi ovjek, koji je preda mnom; jer
je bio prije nego ja.
1910
31
Ja ga nijesam poznavao. Ali da se on objavi u Izraelu, doao sam ja da krstim
vodom."
32
Dalje je svjedoio Ivan, govorei"Vidio sam Duha, gdje silazi s neba kao golub i
lebdi nad njim.
33
Ja ga nijesam poznavao. Ali onaj, koji me je poslao, da krstim vodom, ree mi: "Na
koga vidi da silazi Duh i nad kim da lebdi, to je onaj, koji krsti Duhom Svetim.
34
Ja sam to vidio i postao sam svjedok za to: On je Sin Boji."
35
Sutradan je opet stajao Ivan s dvojicom svojih uenika.
36
Kad je vidio Isusa gdje prolazi, ree: "Evo Janje Boje!"
37
im su ga oba uenika ula da govori tako, pooe za Isusom.
38
Isus se obazre i vidje ih gdje idu za njim. Tada ih upita: "to vi traite?" Oni mu
odgovorie: "Rabi," to jest: "Uitelju, "gdje stanuje?"
39
On im odgovori: "Doite i vidite!" Otioe s njim i vidjee, gdje je stanovao, i
ostadoe kod njega onaj dan. Bilo je to oko desete ure.
40
Jedan od dvojice, koji na rije Ivanovu pooe za njim, bio je Andrija, brat Simona
Petra.
41
Ovaj se sastade najprije sa svojim bratom Simonom i ree mu: "Naosmo Krista
to jest Pomazanika."
42
I dovede ga k Isusu. Isus pogleda na njega i ree: "Ti si Simon, sin Jonin; ti e se
zvati Kefa to jest Kamen."
43
Sutradan htjede poi u Galileju. Tada sastade Filipa i ree mu: "Hajde za mnom!"
44
Filip je bio iz Betsaide, zaviaja Andrijina i Petrova.
45
Filip nae Natanaela i javi mu: "Naosmo onoga, o kojem su pisali Mojsije u
zakonu i proroci: "Isusa, sina Josipova iz Nazareta."
1911
46
Natanael mu odgovori: "Iz Nazareta moe li doi to dobro?" Filip mu ree: "Doi i
vidi!"
47
Kad Isus vidje Natanaela gdje dolazi k njemu, ree za njega: "Evo pravoga Izraelca,
u kojem nema lukavstva!"
48
Natanael ga upita: "Odakle me poznaje?" Isus mu odgovori: "Jo prije nego te
pozva Filip, vidio sam te pod smokvom."
49
Natanael mu odgovori: "Uitelju, ti si Sin Boji, ti si kralj Izraelov!"
50
Isus mu ree: "Vjeruje, jer ti rekoh, da sam te vidio pod smokvom. Vidjet e jo
vie od toga"
51
Tada nastavi: "Zaista, zaista, kaem vam: vidjet ete nebo otvoreno i anele Boje
gdje uzlaze i silaze nad Sinom ovjejim."
Ivan, glava 2
1
Trei dan iza toga bila je svadba u Kani Galilejskoj. Majka Isusova bila je ondje.
2
I Isus i uenici njegovi bili su pozvani na svadbu.
3
Kad je nestalo vina, ree majka Isusova njemu: "Nemaju vie vina."
4
Isus joj ree: "to ja imam s tobom, eno? Moj as nije jo doao."
5
Tada ree majka njegova slugama: "Uinite, to vam kae!"
6
A bilo je ondje est kamenitih posuda, kako je to traio obiaj idovskoga ienja.
Svaka je od njih obuhvatala dvije do tri mjere.
7
Isus im zapovjedi: "Napunite posude vodom!" Napunie ih do vrha
8
Tada im ree: "Zagrabite sad od toga i nosite ravnatelju stola!" Oni odnesoe.
9
I ravnatelj stola okusi vodu, to je bila postala vino. A nije znao, odakle je bilo vino.
Samo su to znale sluge, koje su bile zagrabile vodu. Tada zovnu ravnatelj stola
mladoenju
1912
10
I ree mu: "Svatko iznosi najprije dobro vino, a istom, kad se ponapiju gosti, loije.
Ti si uvao dobro vino do sada."
11
Tako uini Isus u Kani u Galileji poetak udesima svojim. Stim objavi slavu
svoju, i uenici njegovi vjerovae u njega.
12
Potom sie u Kafarnaum s majkom svojom, s braom svojom i uenicima svojim.
Ondje ostadoe nekoliko dana.
13
A blizu je bio idovski blagdan Pashe, i uzae Isus u Jerusalem.
14
U hramu zatee trgovce, to su prodavali volove, ovce i golubove, i mjenjae, to
su bili ondje posjedali.
15
Tada on splete od ueta bi i istjera iz hrama sve zajedno s ovcama i volovima.
Mjenjaima prosu novce i isprevrnu stolove njihove.
16
Onima, to su prodavali golubove, ree: "Nosite to odavde i ne inite od kue Oca
mojega kue trgovake!"
17
Tada se sjetie uenici njegovi rijei Pisma: "Revnost za kuu tvoju izjede me."
18
A idovi mu prigovorie: "Kojim nam udesnim znakom dokazuje, da to smije
initi?"
19
Isus im ree: "Razvalite ovaj hram, i za tri u ga dana opet sagraditi."
20
Tada rekoe idovi: "etrdeset i est godina gradilo se na ovom hramu, i ti da ga u
tri dana sagradi?"
21
A on je mislio na hram tijela svojega.
22
Kad je onda bio uskrsnuo od mrtvih, sjetie se uenici njegovi ove rijei i vjerovae
Pismu i rijei, koju je bio rekao Isus.
23
Dok je Isus boravio u Jerusalemu na blagdan Pashe, mnogi vjerovae u ime
njegovo, jer vidjee udesa, to ih je inio.
24
Ali im se Isus nije povjeravao; jer ih je sve poznavao,
1913
25
I nije mu trebalo, da tko svjedoi za ovjeka. On je sam znao, to je bilo u ovjeku.
Ivan, glava 3
1
Meu farizejima bio je vijenik idovski po imenu Nikodem.
2
Ovaj doe nou k njemu i ree mu: "Uitelju, znamo, da si ti uitelj, koji je doao od
Boga, jer nitko ne moe udesa ovih initi, to ih ti ini, osim ako nije Bog s njim."
3
Isus mu ree: "Zaista, zaista, kaem ti: ako se tko ponovo ne rodi, ne moe vidjeti
kraljevstva Bojega."
4
Nikodem ga upita: "Kako se moe ovjek ponovo roditi, kad je ve star. Moe li po
drugi put ui u utrobu majke svoje i opet se roditi?"
5
Isus odgovori: "Zaista, zaista kaem ti: ako se tko ponovo ne rodi vodom i Duhom
(Svetim), ne moe ui u kraljevstvo Boje.
6
Ono to je roeno od tijela, tijelo je; a to je roeno od Duha, duh je.
7
Ne udi se, to ti rekoh: "Morate se ponovo roditi.
8
Vjetar pue, gdje hoe; uje um njegov, ali ne zna, odakle dolazi i kamo ide.
Tako je kod svakoga, koji je roen od Duha."
9
Nikodem upita: "Kako moe to biti?"
10
Isus mu odgovori: "Ti si uitelj u Izraelu i to ne razumije?
11
Zaista, zaista, kaem ti: mi govorimo, to znamo, i mi svjedoimo, to vidjesmo; ali
vi ne primate svjedoanstva naega.
12
Ako ne vjerujete, kad vam govorim o zemaljskim stvarima, kako ete vjerovati, kad
vam govorim o nebeskim?
13
Nitko nije uzaao na nebo osim koji sie s neba, Sin ovjeji koji je na nebu.
14
Kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako se mora podii i Sin ovjeji,
15
Da svaki, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego ima ivot vjeni.
1914
16
Jer je Bog tako ljubio svijet, da je predao svojega jedinoroenog Sina, da svaki,
koji vjeruje u njega, ne pogine, nego ima ivot vjeni.
17
Jer Bog nije poslao Sina svojega na svijet zato, da sudi svijet, nego da se svijet
spasi po njemu.
18
Tko vjeruje u njega, ne sudi se: tko ne vjeruje, taj je ve suen, jer ne vjeruje u ime
jedinoroenoga Sina Bojega.
19
A sud stoji u tom: Svjetlost je dola na svijet, ali su ljudi radije imaju tamu negoli
svjetlost; jer su njihova djela bila zla.
20
Jer svaki, koji ini zlo, mrzi na svjetlost i ne dolazi k svijetlu, da ne dou na vidjelo
njegova djela.
21
A tko ini istinu, dolazi k svijetlu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu
uinjena."
22
Potom doe Isus sa svojim uenicima u pokrajinu Judeju. Ondje je boravio s njima
i krstio.
23
I Ivan je krstio jo u Enonu kraj Salima, jer je ondje bilo mnogo vode. Ljudi su
dolazili tamo i dali su se krstiti.
24
Jer Ivan nije jo bio baen u tamnicu.
25
Tada nastade prepirka meu uenicima Ivanovim i nekim idovom o ienju.
26
Oni otidoe k Ivanu i rekoe mu: "Uitelju, onaj, koji je na drugoj obali Jordana bio
kod tebe i za koga si ti svjedoio, evo on krsti, i svi idu k njemu."
27
Ivan odgovori: "Ne moe ovjek nita primati, ako mu nije dano s neba.
28
Vi mi sami morate posvjedoiti da sam rekao: 'Ja nijesam Krist, ja sam poslan samo
pred njim.'
29
Tko ima zarunicu, zarunik je. Prijatelj zarunikov, koji stoji i slua ga, radou se
raduje glasu zarunikovu. Tako se je sada i moja radost ispunila.
30
On se mora uveati, a ja se umanjiti,
1915
31
Tko dolazi odozgo, stoji nad svima; tko je sa zemlje, zemaljski je i govori
zemaljski. Tko dolazi s neba, stoji nad svima.
32
On svjedoi, to je vidio i uo, a nitko ne prima svjedoanstva njegova.
33
Nasuprot tko prima svjedoanstvo njegovo, stim potvruje, da je Bog istinit.
34
Jer od Boga poslani govori rijei Boje, jer Bog ne daje Duha na mjeru.
35
Otac ljubi Sina i dao mu je sve u ruke njegove.
36
Tko vjeruje u Sina, ima ivot vjeni; a tko ne vjeruje Sinu, nee vidjeti ivota, nego
gnjev Boji ostaje na njemu."
Ivan, glava 4
1
Gospodin je bio doznao, da je farizejima bilo douli, da on, Isus, dobiva vie
uenika i krsti vie nego Ivan.
2
Uostalom Isus sam nije krstio, nego uenici njegovi.
3
Zato ostavi Judeju i otide opet u Galileju.
4
A morao je proi kroz Samariju.
5
Tako doe u grad samarijski, koji se zove Sihar, blizu zemljita, to ga je bio
darovao Jakov svojemu sinu Josipu.
6
Ondje je bio studenac Jakovljev. Umoran od puta sjeo je Isus kraj studenca. Bilo je
oko este ure.
7
Tada doe ena iz Samarije I da zahvati vode. Isus je zamoli: "Daj mi da se
napijem!"
8
Uenici njegovi naime bili su otili u grad da kupe jela.
9
ena mu Samarijanka odgovori "Kako? Ti, idov, moe iskati od mene, ene
Samarijanke, da se napije?" idovi naime nijesu druili sa Samarijancima.
1916
10
Isus joj odgovori: "Kad bi ti znala dar Boji i onoga, koji ti govori: 'Daj mi da se
napijem', ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu ivu."
11
ena mu odgovori: "Gospodine, ni zahvatiti nema im, a studenac je dubok.
Odakle e uzeti vodu iva?
12
Jesi li ti vei od naega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz
njega, i sinovi njegovi, i stoka njegova?"
13
Isus joj odgovori: "Svaki, koji pije od ove vode, opet e oednjeti.
14
A koji pije od vode, koju u mu ja dati, nee oednjeti dovijeka. Nego voda, to u
mu ja dati, bit e u njemu izvor vode, to tee u ivot vjeni."
15
Tada ga zamoli ena: "Gospodine, daj mi te vode, da ne ednim vie i da ne
dolazim ovamo po vodu."
16
Isus jo ree: "Idi, zovni mua svojega i doi onda opet ovamo!"
17
ena odgovori: "Nemam mua." Isus joj ree: "Pravo si rekla: 'Nemam mua.'
18
Jer si imala pet mueva, i sad koga ima, nije ti mu. To si pravo rekla."
19
Ree mu ena: "Gospodine, vidim, da si ti prorok.
20
Oci su se nai klanjali Bogu tamo na gori, a vi kaete, da je u Jerusalemu mjesto,
gdje se mora klanjati Bogu."
21
Isus joj ree: "Vjeruj mi, eno, dolazi as, kad se neete klanjati Ocu ni na onoj gori
tamo ni u Jerusalemu.
22
Vi ne znate, emu se klanjate; mi znamo, emu se klanjamo jer spasenje dolazi od
idova.
23
Ali dolazi as, i ve je tu, kad e se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u istini; jer
takve klanjaoce trai Otac.
24
Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i u istini."
1917
25
ena mu odgovori: "Znam, da dolazi Krist to jest Pomazanik. Kad on doe, sve
e nam rei."
26
Tada joj ree Isus: "Ja, koji govorim s tobom, sam On."
27
U taj as dooe uenici njegovi. Oni su se udili, to je govorio sa enom. Ali ni
jedan ne upita: "to trai od nje?" ili: "to govori s njom?"
28
ena ostavi svoj krag, otide u grad i ree ljudima:
29
"Doite! Vidite ovjeka, koji mi ree sve, to sam uinila! Da nije to Krist?"
30
Tada izaoe iz grada i dooe k njemu.
31
Uto su ga molili uenici: "Uitelju, jedi!"
32
A on im ree: "Ja imam da jedem jelo, za koje vi ne znate."
33
Tada uenici rekoe jedan drugome: "Da mu tko nije donio da jede?"
34
Isus im ree: "Jelo i moje, da inim volju onoga, koji me je poslao, i da izvrim
djelo njegovo.
35
Ne govorite li vi: 'Jo etiri mjeseca, i dolazi etva?' Eto, velim vam, podignite oi
svoje i promatrajte njive! One su ve bijele za etvu.
36
I koji anje, prima plau i skuplja plod za ivot vjeni, da se raduju zajedno koji
sije i koji anje.
37
Jer ovdje pristaje poslovica: 'Jedan sije, drugi anje.'
38
Ja vas poslah da anjete, gdje se vi ne trudiste; drugi se trudie, a vi u posao njihov
uoste."
39
Mnogi Samarijanci iz onoga grada vjerovae u njega, jer je svjedoila ena: "On mi
ree sve, to sam uinila."
40
Samarijanci izaoe dakle k njemu i zamolie ga, da ostane kod njih. Tako osta
ondje dva dana.
1918
41
I mnogo ih vie vjerova zbog nauke njegove.
42
Oni rekoe eni:, "Sad ne vjerujemo vie zbog izjave tvoje; jer sami usmo i
znamo: "Ovaj je zaista Spasitelj svijeta."
43
Poslije dva dana otide odatle u Galileju.
44
Jer je sam Isus posvjedoio, da prorok ne vrijedi u svojemu zaviaju.
45
A kad doe u Galileju, primie ga radosno Galilejci, jer su bili vidjeli sve, to je bio
uinio na blagdan u Jerusalemu, jer su i oni bili doli na blagdan.
46
Tako doe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki
kraljevski inovnik, iji je sin bolovao u Kafarnaumu.
47
Kad je on uo, da je Isus doao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i zamoli ga, neka
bi siao i sina mu iscijelio; jer je leao na umoru.
48
Isus mu ree: "Ako ne vidite znakova i udesa, ne vjerujete.
49
Ree mu kraljevski inovnik: "Gospodine, sii, dok nije umrlo dijete moje!"
50
Isus mu ree: "Idi! Sin tvoj ivi," Vjerova ovjek rijei, koju mu ree Isus, i ode.
51
A ve na putu dooe mu u susret sluge njegove i javie, da njegov sin ivi.
52
Upita ih za uru, u koju mu je bilo lake. Rekoe mu: "Juer o sedmoj uri pusti ga
groznica."
53
Tada razumje otac, da je to bila ona ura, u koju mu ree Isus: "Sin tvoj ivi." I
vjerova on i sva kua njegova.
54
To je bilo drugo udo, koje uini Isus iza svojega povratka iz Judeje u Galileju.
Iscjeljenje bolesnika kod kupelji. Isus pravi Sin Boji.
Ivan, glava 5
1
Potom je bio blagdan idovski, i uzae Isus u Jerusalem.
1919
2
U Jerusalemu je kod Ovjih vrata kupelj, koja se zove hebrejski Betsaida, i ina pet
trijemova.
3
U njima je lealo veliko mnotvo bolesnih, slijepih, hromih i suiavih. Oni su
ekali, da se zaljulja voda.
4
Jer je aneo Gospodnji silazio u odreeno vrijeme u kupelj i zaljuljao vodu. Tko je
tada najprije siao u zaljuljanu vodu, ozdravio bi makar kakva bolest bila na njemu.
5
A ondje je bio jedan ovjek, koji je trideset i osam godina bio bolestan.
6
Kad ga vidje Isus gdje lei i doznade, da je ve odavno bolestan, upita ga: "Hoe li
da ozdravi?"
7
Bolesnik mu odgovori: "Gospodine, nemam ovjeka, da me spusti u kupelj, kad se
zaljulja voda. Dok ja doem, drugi sie prije mene."
8
Tada mu ree Isus: "Ustani, uzmi postelju svoju i hodi!"
9
Odmah ozdravi taj ovjek, uze postelju svoju, i hodao je naokolo. A taj je dan bila
subota.
10
Zato rekoe idovi onome, to ozdravi: "Subota je! Ne smije nositi postelju
svoju."
11
On im odgovori: "Koji me iscijeli, ree mi: 'Uzmi postelju svoju i hodi!'"
12
A Oni ga zapitae: "Tko je taj ovjek, koji ti ree: "Uzmi postelju svoju i hodi"
13
Iscijeljeni nije znao, tko je bio; jer se je Isus bio uklonio, jer je bilo ondje veliko
mnotvo ljudi.
14
Kasnije ga zatee Isus u hramu i ree mu: "Eto si ozdravio. Ne grijei vie, da ti se
ne dogodi to gore!"
15
Tada otide ovjek i javi idovima, da je Isus, koji ga iscijeli.
16
Zato su idovi progonili Isusa, jer je to bio inio u subotu.
17
Isus im izjavi: "Otac moj do sada djeluje, i ja djelujem."
1920
18
Zato su jo vie gledah zidovi da ga ubiju, jer je ne samo prestupao subotu, nego je
i Boga nazivao Ocem svojim i stim se gradio jednak Bogu.
19
Isus im ree: "Zaista, zaista, kaem vam: Sin ne moe nita initi sam od sebe, nego
to vidi da ini Otac. to on ini, ono i Sin ini jednako.
20
Jer Otac ljubi Sina i sve mu pokazuje, to sam ini. I pokazat e mu vea djela od
ovih, da se vi udite.
21
Jer kao to Otac podie mrtve i oivljuje, tako i Sin koje hoe oivljuje.
22
I ne sudi Otac nikome; nego sav sud dade Sinu,
23
Da svi potuju Sina kao to potuju Oca. Tko ne potuje Sina, ne potuje Oca, koji
ga je poslao.
24
Zaista, zaista, kaem vam: Tko slua moju rije i vjeruje onome, koji je poslao
mene, ima ivot vjeni i ne dolazi na sud, nego se preao iz smrti u ivot.
25
Zaista, zaista, kaem vam: Dolazi as, i ve je tu, kad e mrtvi uti glas Sina
Bojega, i koji ga budu uli, ivjet e.
26
Jer kao to Otac ima ivot u sebi, tako dade i Sinu, da ima ivot u sebi.
27
On mu dade i vlast, da dri sud, jer je Sin ovjeji.
28
Ne udite se tomu! Dolazi as, kad e svi u grobovima uti glas njegov.
29
Tada e oni, koji su inili dobro, izai na uskrsnue ivota, a koji su inili zlo, na
uskrsnue suda.
30
Ja ne mogu nita initi sam od sebe. Sudim, kako ujem. Moj je sud pravedan; jer
ne traim volje svoje, nego volju onoga, koji me je poslao.
31
Ako ja svjedoim sam za sebe, svjedoanstvo moje nije istinito.
32
Drugi je, koji svjedoi za mene, i znam, da je istinito svjedoanstvo, kojim svjedoi
za mene.
33
Vi poslaste k Ivanu, i on posvjedoi za istinu.
1921
34
Ali ja ne trebam svjedoanstva od ovjeka. Ja govorim samo o tom, da se vi spasite.
35
On je bio svjetiljka, koja gori i svijetli. A vi se htjedoste samo za as radovati u
svijetlu njezinu.
36
Ja imam svjedoanstvo vee od Ivana: Djela, koja mi dade Otac da ih izvrim, ta
djela, koja ja inim, svjedoe za mene, da me posla Otac.
37
Tako Otac, koji me posla, sam posvjedoi za mene. Ali glasa njegova niti ste kad
uli, ni lica njegova nijeste vidjeli;
38
I rijei njegove nijeste spremili u sebi, jer ne vjerujete onome, koga on posla.
39
Istraujete Pisma jer mislite, da imate u njima ivot vjeni! Upravo su ona, koja
svjedoe za mene.
40
Ipak vi neete da doete k meni, da imate ivot.
41
Ja ne primam asti od ljudi.
42
Ali vas poznajem, da nemate u sebi ljubavi Boje.
43
Ja dooh u ime Oca svojega, ali me vi ne primate. Ako li drugi doe u ime svoje,
njega primate.
44
Kako vi moete vjerovati, kad primate slavu jedan od drugoga, a slave, koja je od
jedinoga Boga, ne traite?
45
Ne mislite, da u vas ja tuiti Ocu! Va je tuitelj Mojsije, u koga se vi uzdate.
46
Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali; jer je on pisao o meni.
47
A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ete vjerovati mojim rijeima?"
Ivan, glava 6
1
Potom otide Isus preko Galilejskoga mora, naime Tiberijadskoga.
2
Veliko mnotvo naroda ilo je za njim, jer su vidjeli udesa, koja je inio na
bolesnicima.
1922
3
Tada uzae Isus na goru i sjede ondje s uenicima svojim.
4
A bio je blizu idovski blagdan Pashe.
5
I kad Isus podie oi i vidje, da mnotvo naroda dolazi k njemu, ree Filipu:
"Odakle emo kupiti kruha, da ovi jedu?"
6
A ovo ree, da ga kua; jer je sam znao, to e initi.
7
Filip mu odgovori: "Dvjesta denara kruha nije dosta, da svaki od njih samo malo
dobije."
8
Jedan od uenika njegovih, Andrija, brat Simona Petra, ree mu:
9
"Ovdje je jedan djeak, koji ima pet kruhova jemenih i dvije ribe. Ali to je to za
tolike?"
10
Isus ree: "Uinite da ljudi posjedaju!" Bilo je naime trave mnogo na onom mjestu.
Posadi se dakle mueva na broj oko pet tisua.
11
A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima, koji su se bili posadili; tako i od
riba, koliko htjedoe.
12
Kad su se bili nasitili, ree uenicima svojim: "Skupite komade, to preostae, da
ne propadnu!"
13
Skupie dakle i napunie dvanaest koari komada od pet kruhova jemenih, to
pretee iza onih, to su jeli.
14
Kad ljudi vidjee udo, to ga je bio uinio Isus, rekoe: "Ovo je zaista prorok, koji
ima doi na svijet."
15
Isus doznade, da hoe da dou, te ga silom uine kraljem. Zato otide opet u goru
posve sam.
16
Kad bi uvee, sioe uenici njegovi na more,
17
Uoe u laicu i zaplovie preko mora u Kafarnaum. Ve se je bilo smrklo, a Isus
jo nije bio doao k njima.
1923
18
Puhao je jak vjetar, i more se podizalo.
19
Bili su otplovili daleko jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, (potrkalita) kad
ugledae Isusa, gdje ide po moru i pribliuje se k laici. Oni se uplaie.
20
A On im ree: "Ja sam. Ne bojte se!"
21
I htjedoe ga primiti u laicu, ali je za as bila laica na obali, na koju su ili.
22
Sutradan mnotvo naroda, to je bilo ostalo preko mora, opazi, da je ondje bila
samo jo jedna laica, i da Isus nije bio uao u laicu s uenicima svojim, nego da su
uenici njegovi bili otili sami,
23
Uto iz Tiberijade dooe druge lae u blizinu mjesta, gdje je bio Isus rekao
zahvalnu molitvu i oni bili jeli kruh.
24
Sad dakle vidje narod, da ondje vie nema Isusa ni uenika njegovih, uoe u lae i
dooe a Kafarnaum, da trae Isusa.
25
Naoe ga preko mora i upitae ga: "Uitelju, kad si doao ovamo?"
26
Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kaem vam, traite me, ne to udesa vidjeste,
nego to jedoste kruha i nasitiste se.
27
Starajte se ne a jelo, to prolazi, nego za jelo, to ostaje za ivot vjeni, koje e vam
dati Sin ovjeji; jer njega potvrdi Bog Otac."
28
Tada ga upitae: "to moramo initi, da izvrimo djela Boja?"
29
Isus im odgovori: "Ovo je djelo Boje, da vjerujete u onoga, koga on posla."
30
Oni mu odgovorie: "Koji dakle ti ini znak, da vidimo i da i vjerujemo? to
radi?
31
Oci su nai jeli manu u pustinji, kao to je pisano: 'Kruh s neba dade im da jedu.'"
32
Isus im ree: "Zaista, zaista, kaem vam: ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego
vam Otac moj daje kruh istiniti s neba.
33
Jer je kruh Boji onaj, koji silazi s neba i daje ivot svijetu."
1924
34
Tada mu rekoe: "Gospodine, daj nam svagda taj kruh!"
35
Isus im ree: "Ja sam kruh ivota. Tko dolazi k meni, nee ogladnjeti; i tko vjeruje
u mene, nee nikad oednjeti.
36
Ali vam rekoh: vi me vidjeste, a ipak ne vjerujete.
37
Sve, to meni daje Otac, k meni e doi, i onoga, koji dolazi k meni, neu istjerati
van.
38
Jer sioh s neba, ne da inim volju svoju, nego volju onoga, koji me posla.
39
A ovo je volja onoga, koji me posla, da od svega, to mi dade, nita ne izgubim,
nego da ih uskrsnem u posljednji dan.
40
A ovo je volja Oca mojega, koji me posla, da svaki, koji vidi Sina i vjeruje u njega,
ima ivot vjeni, i ja u ga uskrsnuti u posljednji dan."
41
Tada su mrmljali idovi na njega, to ree: "Ja sam kruh (ivi), koji sie s neba."
42
Rekoe: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle
on veli: 'Ja sioh s neba?'"
43
Isus im ree: "Ne mrmljajte meu sobom!
44
Nitko ne moe doi k meni, ako ga ne povue Otac, koji me posla. I ja u ga
uskrsnuti u posljednji dan.
45
U prorocima stoji pisano: "Svi e biti naueni od Boga. Svaki, koji uje od Oca i
naui, dolazi k meni.
46
Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji je od Boga, vidio je Oca.
47
Zaista, zaista, kaem vam: "Tko vjeruje u mene, ima ivot vjeni.
48
Ja sam kruh ivota.
49
Oci su vai jeli manu u pustinji, i pomrijee.
50
Ovo je kruh, koji silazi s neba, da tko jede od njega, ne umre.
1925
51
Ja sam kruh ivi, koji sioh s neba. Tko jede od ovoga kruha, ivjet e dovijeka.
Kruh, koji u ja dati, tijelo je moje za ivot svijeta."
52
Tada su se prepirali idovi meu sobom, i rekoe: "Kako nam moe ovaj dati tijelo
svoje da jedemo?"
53
Isus im ree: "Zaista zaista, kaem vam: ako ne jedete tijela Sina ovjejega i ne
pijete krvi njegove, nemate ivota u sebi.
54
Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima ivot vjeni, i ja u ga uskrsnuti u
posljednji dan.
55
Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo pie.
56
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.
57
Kao to mene posla ivi Otac, i ja ivim zbog Oca, tako e i onaj, koji jede mene,
ivjeti zbog mene.
58
Ovo je kruh, koji sie s neba, ne kao to vai oci jedoe manu, i pomrijee. Tko
jede ovaj kruh, ivjet e dovijeka."
59
Tako je on uio u sinagogi u Kafarnaumu.
60
Mnogi od uenika njegovih, koji su to uli, rekoe: "Ovo je tvrd govor! Tko ga
moe sluati?"
61
Isus je znao, da uenici njegovi mrmljaju na to, i ree im: "Zar vas ovo
sablanjava?
62
A kad vidite Sina ovjejega da uzlazi gore, gdje je prije bio?
63
Duh je ono, to oivljava, tijelo ne koristi nita. Rijei, koje vam ja rekoh, jesu duh
i ivot.
64
Ali imaju neki meu vama, koji ne vjeruju." Jer je znao Isus od poetka, tko ne
vjeruje i tko e ga izdati.
65
"Zato", nastavi on, "rekoh vam: "Nitko ne moe doi k meni, ako mu nije dano od
Oca mojega."
1926
66
Otada mnogi od uenika njegovih odstupie, i nijesu vie ili s njim.
67
Tada upita Isus dvanaestoricu: "Hoete li i vi otii?"
68
Simon Petar odgovori mu: "Gospodine, kojemu emo ii? Ti ima rijei vjenoga
ivota.
69
I mi vjerovasmo i spoznasmo, da si ti Svetac Boji."
70
Isus im ree: "Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas avao!"
71
A govorio je za Judu, sina Simona Iskariota. Ovaj, jedan od dvanaestorice, imao ga
je izdati.
Ivan, glava 7
1
Potom je Isus hodao naokolo po Galileji, jer po Judeji nije htio da hoda, jer su
gledali idovi da ga ubiju.
2
A bio je blizu idovski blagdan sjenica.
3
Tada mu rekoe braa njegova: "Izai odavde i poi u Judeju, da i uenici tvoji vide
djela tvoja, to ih ini.
4
Jer nitko ne ini to tajno, a sam trai da je poznat. Ako to ini, objavi sebe
svijetu!"
5
Jer ni braa njegova nijesu vjerovala u njega.
6
Isus im ree: "Vrijeme moje jo nije dolo, a vrijeme je vae svagda spremno.
7
Na vas ne moe svijet mrziti; a na mene mrzi, jer ja svjedoim za njega, da su djela
njegova zla.
8
Vi uzaite na blagdan ovaj! Ja jo neu uzai na blagdan ovaj, jer se moje vrijeme
jo nije navrilo."
9
Tako ree i ostade u Galileji.
1927
10
A izakako su bila braa njegova uzala na blagdan, tada i sam uzae, ali ne javno,
nego kao tajno.
11
idovi su ga traili na blagdan i pitali: "Gdje je on?"
12
Govorilo se mnogo o njemu u narodu. Jedni su rekli: "On je dobar", a drugi su
mislili: "Ne, on zavodi narod."
13
Ali nitko nije govorio javno o njemu od straha pred idovima.
14
Ve je bio blagdan proao napola, kad Isus uzae u hram i pone uiti.
15
Zadivljeni pitali su idovi: "Kako ovaj razumije Pismo, a nije se uio?"
16
Isus im ree: "Moja nauka nije moja, nego onoga, koji me je poslao.
17
Ako tko hoe initi njegovu volju, poznat e, je li ova nauka od Boga, ili ja sam od
sebe govorim.
18
Tko govori sam od sebe, trai slavu svoju; a tko trai slavu onoga, koji ga je poslao,
on je istinit, i nema u njemu nepravde.
19
Nije li vam Mojsije dao zakon? I nitko od vas ne izvruje zakon. Zato traite da
me ubijete!"
20
Narod odgovori: "avao je u tebi. Tko trai da te ubije!"
21
Isus im ree: "Jedno djelo uinih, i svi se divite.
22
Mojsije vam dade obrezanje ne kao da je od Mojsija, nego od otaca i u subotu
obrezujete ovjeka.
23
Ako se ovjek u subotu obrezuje, da se ne prekri zakon Mojsijev: "to se srdite na
me, jer sam svega ovjeka ozdravio u subotu?
24
Nemojte suditi po vanjtini, nego pravedan sud sudite!"
25
Tada su rekli neki iz Jerusalema: "Nije li to onaj, kojega trae da ubiju?
1928
26
A eto, javno govori, i nita mu ne vele. Da ne upoznae doista poglavari, da je on
Krist?
27
Ali ovoga znamo, odakle je, a Krist kad doe, nitko nee znati, odakle je."
28
Tada povika Isus, dok je uio u hramu: "I poznajete me i znate, odakle sam. Ja ne
dooh sam od sebe, nego jest Istiniti, koji me posla, kojega vi ne znate,
29
Ja ga poznajem, jer sam od njega, i on me posla."
30
Tada su gledali da ga uhvate. Ali nitko ne metnu na njega ruke, jer jo nije bio
doao as njegov.
31
A od naroda su mnogi vjerovali u njega. Govorili su: "Kad doe Krist, hoe li vie
udesa initi nego ovaj to ini?"
32
Farizeji doznae, da narod tako govori o njemu. Tada poslae glavari sveeniki i
farizeji sluge, da ga uhvate.
33
Isus ree: "Jo sam malo vremena s vama, onda idem k onome, koji me posla.
34
Trait ete me, i neete me nai, i gdje sam ja, vi ne moete doi."
35
Tada rekoe idovi meu sobom: "Kamo e ovaj ii, da ga mi neemo nai? Da
nee poi za idovima razasutim meu neznabocima i uiti neznaboce?
36
to znai ova rije to ree: "Trait ete me, i neete me nai, i Gdje sam ja, vi ne
moete doi?"
37
U posljednji veliki dan blagdana stajao je Isus i vikao: "Tko je edan, neka doe k
meni i pije!
38
Tko vjeruje u mene, kako kae Pismo, iz njegova e srca potei rijeke ive vode."
39
A ovo ree za Duha, kojega su imali primiti oni, koji vjeruju u njega, jer Duh Sveti
nije jo bio doao, jer se Isus nije bio jo proslavio.
40
Neki od naroda, koji su bili uli ove rijei, rekoe: "Ovo je zaista prorok!"
41
Drugi rekoe: "Ovo je Krist!" Opet drugi: "Zar iz Galileje dolazi Krist?
1929
42
Ne kae li Pismo: "Krist dokazi od roda Davidova i iz mjesta Betlehema, odakle je
bio David?"
43
Tako nastade prepirka u narodu zbog njega.
44
Neki od njih htjedoe ga uhvatiti, ali nitko ne metnu ruku na njega.
45
Dooe dakle sluge glavarima sveenikim i farizejima. Ovi ih upitae: "Zato ga
ne dovedoste?"
46
Sluge odgovorie: "Nikad ovjek nije tako govorio kao ovaj ovjek."
47
A farizeji im odgovorie: "Zar ste i vi zavedeni?
48
Je li vjerovao tko od poglavara ili farizeja u njega?
49
Nego narod ovaj, koji ne zna zakona proklet bio!"
50
Tada ree jedan od njih, Nikodem, koji mu je neko nou bio doao:
51
"Osuuje li zakon na ovjeka, prije nego ga je sasluao i doznao to ini"
52
Oni mu odgovorie: "Da nijesi i ti iz Galileje? Ispitaj (u Pismu) i vidjet e, da
prorok ne dolazi iz Galileje."
53
I otioe svaki svojoj kui.
Ivan, glava 8
1
A Isus otide na Maslinsku goru.
2
Rano ujutro doe opet u hram. Sav narod pohrli k njemu. On sjede i uze ih uiti.
3
Tada knjievnici i farizeji dovedoe enu zateenu u preljubi, postavie je na sredinu
4
I rekoe mu: "Uitelju, ova je ena sada zateena u preljubi.
5
Mojsije nam je zapovjedio u zakonu, da takve kamenujemo. A ti to veli?"
1930
6
Ovim pitanjem htjedoe ga, kuati, da bi ga mogli optuiti. Isus se nagnu dolje i uze
pisati prstom po zemlji.
7
Kad su ga jednako pitali, uspravi se i ree im: "Tko je meu vama bez grijeha, neka
prvi baci kamen na nju!"
8
I opet se sagnu i pisao je po zemlji.
9
Kad su uli odgovor, stadoe izlaziti jedan za drugim poevi d starjeina. I ostade
Isus sam sa enom, koja je stajala na sredini.
10
Isus se uspravi i upita: "eno, gdje su oni koji su te tuili? Nitko te ne osudi?"
11
Ona odgovori: "Nitko, Gospodine!" Tada ree Isus: "Ni ja te neu osuditi. Idi, i od
sada vie ne grijei!"
12
Isus im dalje ree: "Ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini,
nego e imati svjetlost ivota."
13
Tada mu rekoe farizeji: "Ti sam za sebe svjedoi. Svjedoanstvo tvoje nije
istinito."
14
Isus im ree: "Ako ja i svjedoim sam za sebe, istinito je svjedoanstvo moje, jer
znam, odakle dooh i kamo idem. A vi ne znate, odakle dolazim i kamo idem.
15
Vi sudite po vanjtini, ja ne sudim nikome.
16
I ako sudim ja, sud je moj istinit, jer nijesam sam, nego ja i Otac, koji me posla.
17
U zakonu vaem stoji pisano, da je svjedoanstvo dvojice ljudi istinito.
18
Ja sam, koji svjedoim sam za sebe, i Otac, koji me posla, svjedoi za mene."
19
Tada ga upitae: "Gdje je Otac tvoj?" Isus odgovori: "Vi ne poznajete ni mene ni
Oca mojega. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i Oca mojega."
20
Ove rijei ree on kod riznice, kad je uio u hramu. I nitko ga ne uhvati; jer jo nije
bio doao as njegov.
1931
21
Nadalje im On ree: "Ja idem. Trait ete me i umrijet ete u svojemu grijehu.
Kamo ja idem, vi ne moete doi."
22
Tada rekoe idovi: "Da se nee sam ubiti, jer ree: "Kamo ja idem, vi ne moete
doi?"
23
On im ree: "Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od
ovoga svijeta.
24
Rekoh vam: "Umrijet ete u grijehima svojim, jer ako ne uzvjerujete, da sam ja,
umrijet ete u grijehima svojim."
25
Tada ga upitae: "Tko si ti?" Isus im odgovori: "Poetak, koji vam i govorim.
26
Mnogo imam o vama govoriti i suditi, ali onaj, koji me posla, istinit je, i ja ono
govorim svijetu, to sam uo od njega."
27
Oni ne opazie, da im je govorio o Ocu.
28
Isus nastavi: "Kad podignete Sina ovjejega, onda ete upoznati, da sam ja, i da
nita sam od sebe ne inim, nego onako govorim, kako me naui Otac moj.
29
Onaj, koji me posla, s menom je. On me ne ostavi sama, jer ja svagda inim, to je
njemu ugodno."
30
Kad je ovo govorio, mnogi vjerovae u njega.
31
Tada Isus ree onim zidovima, koji vjerovae u njega: "Ako vi ustrajete u mojoj
nauci, zaista ete biti uenici moji.
32
Tada ete upoznati istinu, i istina e vas osloboditi."
33
Odgovorie mu: "Mi smo djeca Abrahamova i nikome nijesmo robovali nikad.
Kako ti veli: "Bit ete slobodni?"
34
Isus im ree: "Zaista, zaista, kaem vam: "Tko ini grijeh, rob je grijehu.
35
Rob ne ostaje zauvijek u kui, sin ostaje zauvijek.
36
Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ete biti slobodni.
1932
37
Znam, da ste djeca Abrahamova. Ali gledate da me ubijete; jer se moja rije vas ne
prima,
38
Ja govorim, to sam vidio u Oca svojega; i vi inite, to ste uli od oca svojega."
39
Odgovorie mu: "Otac je na Abraham." Isus im ree: "Ako ste djeca Abrahamova,
onda inite i djela Abrahamova!
40
Ali vi sad gledate da ubijete mene, ovjeka, koji sam vam govorio istinu, koju sam
uo od Boga. Tako Abraham nije inio.
41
Vi inite djela oca svojega." Tada mu rekoe: "Mi nijesmo roeni od
preljuboinstva, jednoga oca imamo, Boga."
42
Isus im ree: "Kad bi Bog bio vas otac, vi biste ljubili mene; jer ja od Boga izaoh i
dooh. Ne dooh sam od sebe, nego me on posla.
43
Zato ne razumijete govora mojega? Jer ne moete rijei moje da sluate.
44
Vi imate avla za oca i hoete da inite po eljama oca svojega, On je bio krvnik
ljudi od poetka. On nije bio utvren u istini jer nema istine u njemu. Kad govori la,
od svojega govori, jer je laac i otac lai.
45
Jer ja istinu govorim, ne vjerujete mi.
46
Tko e me od vas prekoriti za kakav grijeh? Ako vam kaem istinu, zato mi ne
vjerujete '
47
Tko je od Boga, rijei Boje slua. Zato vi ne sluate, jer nijeste od Boga."
48
Tada mu odgovorie idovi: "Ne velimo li mi pravo, da si Samarijanac i da ima
avla?"
49
Isus ree: "Ja nemam avla, nego potujem Oca svojega, a vi mene sramotite
50
A ja ne traim slave svoje; ima, koji trai i sudi.
51
Zaista, zaista, kaem vam: ako tko bude drao rije moju, nee vidjeti smrti
dovijeka."
1933
52
Tada mu rekoe idovi: "Sad znamo, da ima avla. Abraham umrije, i proroci, a ti
kae: 'Ako tko bude drao rije moju, nee okusiti smrti dovijeka.'
53
Jesi li ti vei od oca naega Abrahama, koji umrije? I proroci pomrijee. Kime se to
pravi biti?"
54
Isus ree: "Ako se ja, sam slavim, slava je moja nita. Otac je moj, koji me slavi, za
kojega vi kaete, da je va Bog.
55
Ali vi ga ne poznajete, a ja ga znam; i ako reknem, da ga ne znam, bit u kao i vi
laac. Ali ga znam i rije njegovu drim.
56
Abraham, otac va, kliktao je, da bi vidio dan moj. Vidio je i obradovao se je."
57
Tada mu rekoe idovi: "Jo ti nema pedeset godina, i Abrahama si zar vidio?"
58
Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kaem vam: "Prije nego je postao Abraham, ja
sam."
59
Tada uzee kamenje, da bace na njega. Ali se On skrije, izae iz hrana, idui
izmeu njih, i tako proe.
Ivan, glava 9
1
I prolazei vidje ovjeka slijepa od roenja.
2
Uenici njegovi zapitae ga: "Uitelju, tko sagrijei, ovaj ili roditelji njegovi, te se
rodio slijep?"
3
Isus odgovori: "Ni on ne sagrijei, ni roditelji njegovi, nego da se objave djela Boja
na njemu.
4
Meni valja raditi djela onoga, koji me posla, dok je dan. Dolazi no, kada nitko ne
moe raditi.
5
Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta."
6
Kad ree ovo, pljunu na zemlju, naini blato od sline, pomaza blatom oi slijepeve
1934
7
I ree mu: "Idi, operi se u kupelji Siloamu to prevedeno znai Poslan. Otide
dakle, opra se i doe videi.
8
A susjedi i koji su ga prije bili vidjeli kao prosjaka, rekoe: "Nije li ovo onaj, to je
sjedio i prosio?"
9
Jedni rekoe: "Jest, on je!" A drugi: "Nije, nego mu je slian." A on je govorio: "Ja
sam."
10
Tada ga upitae: "Kako ti se otvorie oi?"
11
On odgovori: "Onaj ovjek, koji se zove Isus, naini blato i pomaza oi moje i ree
mi: "Idi u kupelj Siloam i operi se, Otidoh, oprah se, i vidim."
12
Upitae ga dalje: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam."
13
Dovedoe k farizejima onoga, koji je bio prije slijep.
14
A bila je subota, kad naini Isus blato i otvori mu oi.
15
Opet ga dakle upitae farizeji, kako je progledao. A on im ree: "Blato metnu mi na
oi, i oprah se, i vidim."
16
Tada rekoe neki od farizeja: "Nije ovaj ovjek od Boga, jer ne svetkuje subote." A
drugi rekoe: "Kako moe ovjek grjenik initi takve znakove?" I bio je razdor meu
njima.
17
Rekoe dakle opet slijepcu: "to veli ti za njega, koji ti otvori oi" On odgovori:,
"Prorok je."
18
I ne povjerovae idovi za njega, da je bio slijep i da je progledao, dok ne dozvae
roditelje onoga, to je progledao;
19
I zapitae ih: "Je li ovo va sin, za koga vi kaete, da se je rodio slijep? Kako dakle
sad vidi?"
20
Odgovorie im roditelji njegovi: "Znamo, da je ovo sin na i da se je rodio slijep.
21
A kako sad vidi, ne znamo, ili tko mu otvori oi, ne znamo. Pitajte njega! On je
velik, neka sam govori, za sebe!"
1935
22
Ovo rekoe roditelji njegovi, jer su se bojali idova, jer su se ve bili dogovorili
idovi, da se svaki, koji bi ga priznao za Krista, izopi iz sinagoge.
23
Zato rekoe roditelji njegovi: "On je veliki. Pitajte njega!"
24
Tada dozvae opet ovjeka, koji je bio slijep, i rekoe mu: "Podaj Bogu slavu! Mi
znamo, da je ovaj ovjek grjenik."
25
A on im odgovori: "Je li grjenik, ne znam. Jedno znam, da sam bio slijep, a sad
vidim."
26
Upitae ga: "to ti je uinio? Kako ti je otvorio oi?"
27
Odgovori im: "Ve sam vam rekao, a nijeste sluali. to ete opet sluati? Neete li
i vi postati uenici njegovi?"
28
Tada ga izgrdie i rekoe: "Ti budi uenik njegov, a mi smo uenici Mojsijevi!
29
Mi znamo, da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo, odakle je."
30
Odgovori im onaj ovjek: "To i jest udnovato, to vi ne znate, odakle je, a on
otvori oi moje.
31
A znamo, da Bog ne slua grjenika, nego ako tko potuje Boga i ini volju
njegovu, onoga uslii.
32
Otkako je svijeta, nije se ulo, da je tko otvorio oi roenom slijepcu.
33
Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao nita initi."
34
Odgovorie mu: "U grijesima si se rodio sav, i ti da nas ui?" I izbacie ga van.
35
uo je Isus, da ga izbacie, i kad ga nae, upita ga: "Vjeruje li ti u Sina
ovjejega?"
36
On odgovori: "Tko je, Gospodine, da vjerujem u njega!"
37
Isus mu ree: "l vidio si ga, i koji govori s tobom, on je taj."
38
A on ree: "Vjerujem, Gospodine", i baci se pred njega niice.
1936
39
Isus nastavi: "Ja dooh na sud na ovaj svijet, da vide, koji ne vide, i koji vide, da
postanu slijepi."
40
To su uli neki od farizeja, koji su bili s njim, i upitae ga: "Jesmo li i mi slijepi?"
41
Isus im odgovori: "Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. A sad velite:
'Vidimo', zato va grijeh ostaje."
Ivan, glava 10
1
"Zaista, zaista, kaem vam: tko ne ulazi na vrata u ovinjak nego prelazi na drugom
mjestu, on je tat i razbojnik.
2
A tko ulazi na vrata, pasti je ovcama.
3
Njemu vratar otvara, i ovce sluaju glas njegov. On zove svoje ovce po imenu i
izvodi ih.
4
I kad ispusti svoje ovce, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
5
A za tuinom ne idu, nego bjee od njega, jer ne poznaju glasa tuega."
6
Ovu prispodobu ree im Isus. Ali oni ne razumjee, to im htjede stim rei.
7
Tada im ree Isus opet: "Zaista, zaista, kaem vam: "Ja sam vrata k ovcama.
8
Svi koji dooe prije mene, tati su i razbojnici, i ovce ih nijesu sluale.
9
Ja sam vrata. Tko ue kroza me, spasit e se. On e ulaziti i izlaziti i pau nalaziti.
10
Tat ne dolazi, nego da krade, ubija i upropauje. Ja dooh, da imaju ivot i
obilatije imaju.
11
Ja sam pastir dobri, Pastir dobri daje ivot svoj za ovce.
12
A najamnik i koji nije pastir, kojemu nijesu ovce njegove, vidi vuka gdje dolazi, i
ostavlja ovce, i bjei, a vuk grabi ih i razgoni.
13
A najamni bjei, jer je najamnik i ne mari za ovce.
1937
14
Ja sam pastir dobri i poznajem svoje (ovce), i mene poznaju moje.
15
Kao to mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, i ivot svoj polaem za ovce svoje.
16
I druge ovce imam, koje nijesu iz ovoga ovinjaka, i one mi valja dovesti, i ut e
glas moj, i bit e jedno stado i jedan pastir.
17
Zato me ljubi Otac, jer ja ivot svoj polaem, da ga opet uzmem.
18
Nitko ga ne otima od mene, nego ga ja sam od sebe polaem, i vlast imam poloiti
ga, i vlast imam uzeti ga opet. Ovu sam zapovijed primio od Oca svojega."
19
Opet nastade razdor meu idovima zbog ovih rijei.
20
Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima i luduje. to ga sluate?"
21
Drugi su govorili: "Ove rijei nijesu opsjednutoga. Zar moe avao slijepima oi
otvarati"
22
A bila je tada u Jerusalemu svetkovina posveenja hrama. I bila je zima.
23
Isus je hodao u hramu po trijemu Salomonovu.
24
Tada ga opkolie idovi i upitae: "Dokle e muiti duu nau? Ako si ti Krist,
kai nam otvoreno!"
25
Isus im odgovori: "Ja vam rekoh, i ne vjerujete. Djela, koja inim u ime Oca
svojega, ona svjedoe za me.
26
Ali vi se vjerujete, jer nijeste od mojih ovaca.
27
Ovce moje sluaju glas moj, i ja poznam njih, i za mnom idu.
28
I ja im dajem ivot vjeni, i nee propasti dovijeka, i nitko ih nee oteti iz ruke
moje.
29
Otac moj, koji mi ih dade, vei je od sviju, i nitko ih ne moe oteti iz ruke Oca
mojega.
30
Ja i Otac jedno smo."
1938
31
A idovi opet uzee kamenje, da ga kamenuju.
32
Isus im ree: "Mnoga vam dobra djela pokazah od Oca svojega. Za koje me od ovih
djela kamenujete?"
33
idovi mu odgovorie: "Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu na Boga, i
to ti, premda si ovjek, pravi se Bogom."
34
Isus im ree: "Ne stoji li pisano u zakonu vaemu: Ja rekoh: bogovi ste?
35
Ako one nazva bogovima, na koje doe rije Boja, a Pismo se ne moe dokinuti.
36
Smijete li vi onda za onoga, kojega Otac posveti i posla na svijet, tvrditi: 'Huli na
Boga,' to rekoh: 'Sin sam Boji!'
37
Ako ne inim djela Oca svojega, ne vjerujte mi!
38
Ako li inim, i ako meni neete vjerovati, djelima vjerujte, da poznate i vjerujete,
da je Otac u meni i ja u Ocu."
39
Tada su opet gledali da ga uhvate, ali im se izmae iz ruku.
40
I otide opet preko Jordana na ono mjesto, gdje je Ivan prije krstio, i osta ondje.
41
Mnogi dooe k njemu i rekoe: "Ivan, istina, ne uini nijednoga uda; ali sve, to
ree Ivan za ovoga, bilo je istinito."
42
I mnogi ondje vjerovae u njega.
Ivan, glava 11
1
A bio je jedan bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte.
2
A Marija, kojoj je brat Lazar bolovao, bila je ona, to pomaza Gospodina pomau
i otrla noge njegove svojom kosom.
3
Tada mu poruie sestre njegove: "Gospodine, evo, koga ljubi, bolestan je."
4
Kad je to uo Isus ree: "Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Boju, da se po njoj
proslavi Sin Boji."
1939
5
A Isus je ljubio Martu i sestru njezinu Mariju i Lazara.
6
Kad je dakle uo, da je bolestan, tada ostade jo dva dana na mjestu, gdje je bio.
7
Istom tada ree uenicima svojim: "Hajdemo opet u Judeju!"
8
Uenici mu odgovorie: "Uitelju, sad su idovi gledali da te kamenuju, pa opet
hoe da ide onamo?"
9
Isus ree: "Nije li dvanaest sati u danu? Tko danju ide, ne spotie se, jer vidi
svjetlost ovoga svijeta.
10
A tko ide nou, spotie se, jer mu fali svjetlost."
11
Tako ree. Onda nastavi: "Lazar, na prijatelj, spava. Ali idem da ga probudim od
sna."
12
Uenici mu odgovorie: "Gospodine, ako spava, ozdravit e."
13
A Isus im ree za smrt njegovu; a oni su mislili, da govori za spavanje sna.
14
Tada im Isus ree otvorene: "Lazar je umro,
15
I radujem se zbog vas, to nijesam bio ondje, da vjerujete. Nego hajdemo k njemu!"
16
Onda Toma, koji se zove Didim, (znai blizanac) ree suuenicima: "Hajdemo i mi,
da umremo s njim!"
17
Kad doe Isus, nae ga, da je ve etiri dana u grobu.
18
Betanija je bila blizu Jerusalema, jedno petnaest stadija, (potrkalita) udaljena od
njega.
19
I mnogi od idova bili su doli k Marti i Mariji da ih tjee za bratom njihovim.
20
Kad je Marta ula, da dolazi Isus, izae mu u susret. A Marija je sjedila kod kue.
21
Onda ree Marta Isusu: "Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
22
Ali i sad znam, da togod zaite od Boga, dat e li Bog."
1940
23
Isus joj ree: "Brat e tvoj uskrsnuti."
24
Marta mu odgovori: "Znam, da e uskrsnuti o uskrsnuu u posljednji dan."
25
Isus joj ree: "Ja sam uskrsnue i ivot. Tko vjeruje u mene, ako i umre, ivjet e.
26
I ni jedan, koji ivi i vjeruje u mene, nee umrijeti dovijeka. Vjeruje li to?"
27
Ona mu odgovori: "Da, Gospodine, ja vjerujem, da si ti Krist, Sin Boji, koji je
imao doi na ovaj svijet."
28
I kad to ree, otide, zovnu svoju sestru Mariju i ree joj tiho: "Uitelj je ovdje i
zove te."
29
Jedva je ona bila to ula, ustade brzo i ode k njenu.
30
Isus naime nije jo, bio doao u selo, nego se je jo nalazio na onom mjestu, gdje ga
je bila susrela Marta.
31
Kad idovi, to su bili kod nje u kui, vidjee, gdje Marija brzo ustade i izae,
pooe za njom; jer su mislili, da ide na grob, da plae ondje.
32
"im Marija doe na mjesto, gdje je bio Isus i kad ga vidje, pade k njegovim
nogama i ree mu: "Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi bio umro moj brat."
33
Kad Isus vidje, gdje ona plae i gdje plau idovi, to su bili doli s njom, u duhu
se potrese i uzbudi se.
34
I upita: "Gdje ga metnuste?" Odgovorie mu: "Gospodine, doi i vidi!"
35
Udarie suze Isusu.
36
Tada rekoe idovi "Vidite, kako ga ljubio!"
37
A neki od njih rekoe: "Zar nije mogao on, koji otvori oi slijepcu, uiniti, da onaj
ne umre?"
38
Opet duboko potresen doe Isus na grob. Bila je peina, i kamen leao na njoj.
1941
39
Isus zapovjedi: "Odvaljajte kamen!" Marta, sestra pokojnoga, odgovori mu:
"Gospodine, ve zaudara, jer ve lei etiri dana."
40
Isus joj ree: "Ne rekoh li ti: "Ako vjeruje, vidjet e slavu Boju?"
41
Tada odvaljae kamen. Isus podie oi gore i ree: "Oe, zahvaljujem ti, to si me
usliio.
42
Ja sam, istina, znao, da me svagda uslii. Ali rekoh zbog naroda, koji ovdje stoji,
da vjeruju, da si me ti poslao."
43
Iza ovih rijei povika iza glasa: "Lazare, izai van!"
44
I odmah izae pokojni, obavit povojima po rukama, nogama i lice mu povezano
runikom. Isus im ree: "Razveite ga i pustite da ide!"
45
Mnogi zidovi, to su bili doli k Mariji i Marti i vidjeli to uini Isus, vjerovae u
njega.
46
A neki od njih otidoe k farizejima i rekoe im, to uini Isus,
47
Tada glavari sveeniki i farizej sazvae visoko vijee i rekoe: "to da inimo, jer
ovjek ovaj ini mnoga udesa?
48
Ako ga ostavimo tako, svi e vjerovati u njega, i doi e Rimljani i uzet e nam
zemlju i narod."
49
A jedan od njih, Kaifa, koji je one godine bio veliki sveenik, odgovori im: "Vi ne
znate nita,
50
I ne mislite, da je bolje za vas, da jedan ovjek umre za narod, negoli da narod sav
propadne."
51
A ovo ne ree sam od sebe, nego kao veliki sveenik one godine proree, da Isusu
valja umrijeti za narod.
52
I ne samo za narod, nego da i razasutu djecu Boju skupi u i jedno.
53
Od toga dakle dana bili su nakanili da ga ubiju.
1942
54
Zato se Isus nije vie kretao javno meu idovima, nego odanle otide u kraj blizu
pustinje, u grad po imenu Efraim. Ondje je boravio s uenicima svojim.
55
A bio je blizu idovski blagdan Pashe. Mnogi iz onoga kraja uzaoe u Jerusalem
prije blagdana Pashe, da se posvete.
56
Tada su traili Isusa, i dok su zajedno stajali u hramu, govorili su meu sobom:
"to mislite, nee li doi na blagdan?"
57
A glavari sveeniki i farizeji bili su izdali zapovijed, ako tko dozna, gdje je, da
javi, da ga uhvate.
Ivan, glava 12
1
est dana prije Pashe doe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar koji bijae mrtav,
kojega je bio Isus uskrsnuo iz mrtvih.
2
Ondje mu zgotovie veeru. Marta je sluila, a Lazar je bio jedan od onih, to su
sjedili s njim za stolom.
3
Tada Marija uze litru prave, dragocjene nardove pomasti, pomaza noge Isusove i
otre kosom svojom noge njegove. Miris pomasti napuni svu kuu.
4
Onda jedan od uenika njegovih, Juda Iskariot, koji ga je imao izdati, ree:
5
"Zato se ova pomast nje prodala za trista denara i dalo to siromasima?"
6
A ovo ne ree, to bi se starao za siromahe, nego to je bio tat, i imao torbu, i nosio,
to se metalo u, nju.
7
Isus ree: "Pustite je! Ona je sauvala to za dan mojega pokopa!
8
Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda."
9
Mnogi narod idovski bio je doznao, da je on ondje, i dooe ne samo zbog Isusa,
nego i da vide Lazara, kojega je bio podigao iz mrtvih.
10
A glavari sveeniki naumie da ubiju i Lazara,
11
Jer su mnogi idovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa.
1943
12
Sutradan je veoma veliko mnotvo dolo na blagdan. Bili su uli, da Isus dolazi u
Jerusalem.
13
Tada uzee grane palmove i izaoe mu u susret, i vikali su "Hosana!
Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!"
14
Isus nae magare i sjede a njega, kao to je pisano:
15
"Ne boj se, keri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi, sjedi na mladetu magariinu."
16
Ovo uenici njegovi ne razumjee prije. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se
sjetie, da je to bilo za njega pisano, i da mu ovo uinie.
17
Svjedoio je dakle narod, koji je bio s njim, kad je Lazara izazvao iz groba i
podigao ga iz mrtvih.
18
Zato mu narod izae u susret. Bio je naime uo, da je uinio ovo udo.
19
A farizeji rekoe jedan drugome: "Vidite, da nita ne postiete. Eto sav svijet ode
za njim!"
20
Meu onima, to su bili uzali da se klanjaju na blagdan, nalazili se i neki
neznaboci.
21
Ovi pristupie k Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, i zamolie ga: "Gospodine,
htjeli bismo vidjeti Isusa."
22
Doe Filip i ree Andriji. Andrija i Filip opet ree Isusu.
23
Isus im ree: "Doe as, da se proslavi Sin ovjeji.
24
Zaista, zaista, kaem vam: "Ako zrno penino ne padne u zemlju i ne umre, ostane
za se samo. Ako li umre, mnogo roda rodi.
25
Tko ljubi ivot svoj, izgubit e ga; a tko mrzi na ivot svoj na ovom svijetu, sauvat
e ga za ivot vjeni.
26
Tko mi hoe sluiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje i sluga moj neka bude!
Tko tko meni proslavit e ga Otac moj.
1944
27
Sad je dua moja duboko potresena. to da kaem? Oe, sauvaj me od ovoga
asa? Ali zato dooh u as ovaj.
28
Oe, proslavi ime svoje!". Tada glas doe s neba: "I proslavio sam ga, i opet u ga
proslaviti."
29
Narod, koji je stajao i uo, pomisli, da je zagrmjelo. Drugi rekoe: "Aneo mu
govorio."
30
A Isus ree: "Nije doao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas.
31
Sad je sud ovome svijetu, sad e biti istjeran knez ovoga svijeta.
32
A kad ja budem podignut od zemlje, sve u privui k sebi."
33
Ovim rijeima htjede navijestiti, kojom e smrti umrijeti.
34
Narod mu odgovori: "Mi smo uli iz zakona, da Krist ostaje dovijeka. Kako ti
moe rei, da se Sin ovjeji mora podignuti? Tko je taj Sin ovjeji?"
35
Isus im ree: "Samo jo malo vremena svjetlost je meu vama. Hodite, dok imate
svjetlost, da vas tama ne obuzme! Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.
36
Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svijetla!" To ree Isus, i
otide, i skrio se od njih.
37
Premda je bio tolika udesa uinio pred njima, nijesu vjerovali u njega.
38
Tako se je imala ispuniti rije proroka Izaije: "Gospodine, tko je vjerovao vijesti
naoj? Kojemu se je otkrila ruka Gospodnja."
39
Zato nijesu mogli vjerovati, jer opet ree Izaija:
40
Zaslijepio je oi njihove i otvrdio srce njihovo, da ne vide oima i ne razumiju
srcem, i da se ne obrate, da ih ne iscijelim."
41
Tako ree Izaija, kad je vidio slavu njegovu i govorio o njemu.
42
Ipak i mnogi od poglavica vjerovae u njega. Ali ga nijesu javno priznavali zbog
farizeja, da ne budu izgnani iz sinagoge.
1945
43
ast kod ljudi vrijedila im je vie, negoli ast kod Boga.
44
Isus povika iza glasa: "Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga, koji
me posla;
45
I tko vidi mene, vidi onoga, koji me posla.
46
Ja kao svjetlost dooh na svijet, da ni jedan, koji vjeruje u mene, ne ostane u tami.
47
Tko uje moje rijei, ali ih ne dri, ja mu neu suditi, jer ne dooh da sudim, nego
da spasim svijet.
48
Tko prezire mene i ne prima rijei mojih, ima ve suca svojega: Rije, koju sam ja
navijestio, ona e mu suditi u posljednji dan.
49
Jer ja nijesam govorio sam od sebe, nego Otac, koji me posla, on mi dade
zapovijed, to da kaem i to da govorim.
50
I znam, da je zapovijed njegova ivot vjeni. to ja dakle govorim, onako govorim,
kako mi ree Otac."
Ivan, glava 13
1
Bilo je pred blagdan Pashe. Isus je znao, da mu je doao as, da ide s ovoga svijeta k
Ocu. Tada on, koji je ljubio svoje, to su bili na svijetu, izrazi svoju ljubav do kraja.
2
Bilo je za veerom, Ve je bio avao metnuo u srce Judi, sinu Simona Iskariota, da
ga izda.
3
Premda je Isus znao, da mu je Otac sve dao u ruke, i da je od Boga iziao i k Bogu
da ide,
4
Ustade od veere, skide svoju gornju haljinu, uze otira i njim se opasa.
5
Tada uli vodu u umivaonicu i pone prati noge uenicima i otirati otiraem, kojim je
bio opasan.
6
Tako doe k Simonu Petru. On mu ree: "Gospodine, zar ti da mi pere noge?"
7
Isus mu odgovori: "to ja inim, ti ne zna sada, ali e poslije razumjeti."
1946
8
Petar mu odgovori: "Nikad mi ti nee oprati nogu!" Isus mu odgovori: "Ako te ne
operem, nee imati dijela s menom."
9
Ree mu Simon Petar: "Onda, Gospodine, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu."
10
Isus mu ree: "Tko je opran, ne treba nego da samo noge opere, onda je sav ist. I
vi ste isti, ali ne svi."
11
Jer je znao izdajnika svojega, zato ree: "Nijeste svi isti."
12
A kad im je bio oprao noge, svoju gornju haljinu uzeo i opet sjeo za stol, ree im:
"Znate li, to ja uinih vama?
13
Vi zovete mene Uiteljem i Gospodinom, i pravo velite, jer jesam.
14
Kad dakle ja, Gospodin i Uitelj, oprah vama noge, i vi morate jedan drugome prati
noge.
15
Jer vam dadoh primjer, da i vi tako inite, kao to ja uinih vama.
16
Zaista, zaista, kaem vam: nije sluga vei od gospodara svojega, niti je poslanik
vei od onoga, koji ga je poslao.
17
Kad ovo znate, bit ete Blagoslovljeni, ako to inite.
18
Ne kaem za sve vas. Ja znam, koje izabrah. Ali se Pismo mora ispuniti: Koji s
menom jede kruh, podie petu svoju na me.
19
Ve sada kaem vam, prije nego se zbude, da, kad se zbude, vjerujete, da sam ja.
20
Zaista, zaista, kaem vam: Tko primi onoga, koga ja poljem, mene primi; a tko
primi mene, primi onoga, koji me posla."
21
Iza ovih rijei bi Isus potresen u duhu i posvjedoi: "Zaista, zaista, kaem vam:
jedan izmeu vas izdat e me."
22
Tada su uenici pogledali jedan drugoga, jer nijesu znali, za koga govori.
23
A jedan od uenika njegovih, kojega je Isus ljubio, poivao je na grudima
Isusovim.
1947
24
Njemu namignu Simon Petar i ree mu: "Upitaj, za koga to govori."
25
A on naslonjen na grudi Isusove upita: "Gospodine, tko je to?"
26
Isus odgovori: "Onaj je, kojemu ja pruim zalogaj kad ga umoim." I umoi zalogaj
i dade ga Judi Simona Iskariota.
27
I po zalogaju ue u njega sotona. Isus mu jo ree: "to ini, ini bre!"
28
Nitko od onih, to su sjedili za stolom, nije razumio, zato mu to ree.
29
Neki su mislili, jer je u Jude bila kesa za novac, da mu Isus ree: "Kupi, to nam
treba za blagdan," ili da dadne to siromasima.
30
Kad je on bio uzeo zalogaj, odmah izae. Bila je no.
31
Kad je bio izaao, ree Isus: "Sad je proslavljen Sin ovjeji, i Bog je proslavljen u
njemu.
32
Ako je Bog proslavljen u njemu, i Bog e njega proslaviti u sebi i odmah e ga
proslaviti.
33
Djeice, jo sam malo s vama. Trait ete me; ali kako ve rekoh idovima: kamo
ja idem, vi ne moete doi, i vama govorim sada.
34
Novu zapovijed dajem vam: ljubite jedan drugoga! Kao to sam ja ljubio vas, tako i
vi ljubite jedan drugoga!
35
Po tom e svi spoznati, da ste moji uenici, ako ljubite jedan drugoga"
36
Tada ga upita Simon Petar: "Gospodine, kamo ide?" Isus mu odgovori: "Kamo ja
idem, ne moe sad ii za mnom, ali e poslije poi za mnom."
37
Petar mu odgovori: "Gospodine, zato ne mogu sad ii za tobom? ivot u svoj
poloiti za te."
38
Isus mu ree: "ivot li e svoj poloiti za me? Zaista, zaista, kaem ti: Jo prije
nego pijetao zapjeva, triput e me zatajiti."
1948
Ivan, glava 14
1
"Neka se ne plai srce vae! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte!
2
U kui Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer
idem da vam pripravim mjesto.
3
I kad otidem i pripravim mjesto, opet u doi i uzet u vas k sebi, da i vi budete,
gdje sam ja.
4
I kamo ja idem vi znate i put znate."
5
Toma mu odgovori: "Gospodine, ne znamo, kamo ide; i kako moemo put znati?"
6
Isus mu ree: "Ja sam put i istina i ivot: nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni.
7
Kad biste poznavali mene, onda biste poznavali i Oca mojega. Od sada poznajete ga,
i vidjeste ga."
8
Tada mu ree Filip: "Gospodine, pokai nam Oca, i to nam je dosta."
9
Isus mu ree: "Tako sam ve dugo s vama, i nijesi me upoznao, Filipe? Tko je vidio
mene, vidio je i Oca. Kako ti veli: 'Pokai nam Oca'?
10
Zar ne vjeruje, da sam ja u Ocu, i da je Otac u meni? Rijei, koje vam ja govorim,
ne govorim od sebe samoga, i djela ini Otac, koji ostaje u meni.
11
Vjerujte mi, da sam ja u Ocu, i da je Otac u meni. Ako li ne, vjerujte mi zbog samih
djela!
12
Zaista, zaista, kaem vam: Tko vjeruje u mene, djela, koja ja inim, i on e initi, i
vea e od ovih initi, jer ja idem k Ocu.
13
Sve, to onda zamolite (Oca) u ime moje, uinit u, da se proslavi Otac u Sinu.
14
Ako me za to zamolite u ime moje, ja u to uiniti.
15
Ako me ljubite, drite zapovijedi moje!
16
I ja u moliti Oca, i dat e vam drugoga Utjeitelja, da ostane s vama dovijeka,
1949
17
Duha istine, kojega svijet ne moe primiti, jer ga ne vidi, niti ga poznaje; a vi ga
poznajete, jer ostaje kod vas i u vama je.
18
Neu vas ostaviti sirote, doi u k vama.
19
Jo malo, i svijet me nee vie vidjeti. A vi me vidite, jer ja ivim, a i vi ete ivjeti.
20
U onaj dan spoznat ete, da sam ja u Ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama.
21
Tko ima zapovijedi moje i dri ih, on je onaj, koji me ljubi. A tko ljubi mene, njega
e ljubiti Otac moj, i ja u ga ljubiti i objavit u mu sebe samoga."
22
Tada ga upita Juda, ne onaj Iskariot: "Gospodine, kako to, da e se objaviti nama,
a ne svijetu?"
23
Isus mu odgovori: "Tko ljubi mene, drat e rije moju, i Otac moj ljubit e njega, i
k njemu emo doi i u njega emo se nastaniti.
24
Tko ne ljubi mene, ne dri mojih rijei. A rije, koju ste uli od mene, nije moja,
nego Oca, koji me posla.
25
Ovo vam rekoh, dok sam s vama.
26
A Utjeitelj, Duh Sveti, kojega e Otac poslati u ime moje, on e vas nauiti svemu
i napomenut e vam sve, to vam rekoh.
27
Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. Ne dajem vam ga, kao to svijet daje.
Neka se ne plai srce vae i neka se ne boji!
28
uli ste, da vam ja rekoh: 'Ja odlazim, i doi u k vama. Kad biste me ljubili, onda
biste se radovali, to idem k Ocu, jer je Otac vei od mene.
29
I sad vam rekoh, prije nego se zbude, da vjerujete, kad se zbude.
30
Vie neu mnogo govoriti s vama; jer dolazi knez ovoga svijeta, ali na meni nema
nita.
31
Nego da spozna svijet, da ljubim Oca, i kako mi je zapovjedio Otac, onako inim.
Ustanite, hajdemo odavde!"
1950
Ivan, glava 15
1
Ja sam pravi okot, i Otac je moj vinogradar.
2
Svaku lozu na meni, koja ne raa roda, on odsijee, i svaku, koja rada rod, oisti da
rodi vie roda.
3
Vi ste ve isti zbog rijei, koju vam rekoh.
4
Ostanite u meni, i ja u vama, Kao to loza ne moe roda roditi sama od sebe, ako ne
ostane na okotu, tako i vi, ako ne ostanete u meni.
5
Ja sam okot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez
mene ne moete uiniti nita.
6
Tko u meni ne ostane, izbacit e se kao loza, i osuit e se, i skupit e je, i u oganj
baciti, i gorjet e.
7
Ako ostanete u meni, i rijei moje ostanu u vama, togod hoete, traite, i bit e
vam.
8
Stim se proslavlja Otac moj, da rodite rod mnogi i budete moji uenici.
9
Kao to je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u ljubavi mojoj!
10
Ako zapovijedi moje uzdrite, ostat ete u ljubavi mojoj, kao to sam i ja odrao
zapovijedi Oca svojega, i ostajem u ljubavi njegovoj.
11
Ovo vam rekoh, da bude radost moja u vama, i radost vaa da se ispuni.
12
Ovo je zapovijed moja: ljubite se meu sobom, kao to sam ja ljubio vas!
13
Od ove ljubavi nitko vee nema, da tko ivot svoj poloi za prijatelje svoje.
14
Vi ste prijatelji moji, ako inite, to vam ja zapovijedam.
15
Vie vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna, to radi gospodar njegov; nego vas
nazvah prijateljima, jer vam sve objavih, to sam uo od Oca svojega.
1951
16
Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas, i postavih vas, da vi idete i rod rodite, i
da va rod ostane, da togod zamolite u Oca u ime moje, da vam dadne.
17
Ovo vam zapovijedam: ljubite se meu sobom!
18
Ako svijet mrzi na vas, znajte, da je mrzio na mene prije vas!
19
Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; a kako nijeste od svijeta, nego vas ja
izabrah od svijeta, zato mrzi na vas svijet.
20
Sjetite se rijei, koju vam ja rekoh: 'Nije sluga vei od gospodara svojega.' Ako su
progonili mene, i vas e progoniti; ako su drali rije moju, i vau e drati.
21
Ali sve e vam ovo initi zbog imena mojega, jer ne poznaju onoga, koji me posla.
22
Da nijesam bio doao i govorio im, ne bi imali grijeha; a sad nemaju izgovora za
grijeh svoj.
23
Tko mrzi na mene, mrzi i na Oca mojega.
24
Da nijesam bio djela inio meu njima, kojih nitko drugi nije uinio, ne bi imali
grijeha; ali sad i vidjee, i zamrzie na mene i na Oca mojega.
25
Ali se je morala ispuniti rije, to stoji napisana u zakonu njihovu: 'Mrzili su na
mene ni za to.'
26
A kad doe Utjeitelj, koga u vam poslati od Oca, Duh istine, koji izlazi od Oca,
on e svjedoiti za mene.
27
A i vi ete svjedoiti, jer ste od poetka s menom.
Ivan, glava 16
1
Ovo vam rekoh, da se ne spotaknete.
2
Izgonit e vas iz sinagoga. A dolazi vrijeme, kad e svaki, koji vas ubije, misliti, da
Bogu ini slubu.
3
I ovo e vam initi, jer ne poznaju ni Oca ni mene.
1952
4
Nego vam ovo rekoh, da, kad doe vrijeme, sjetite se ovoga, da vam ja rekoh. A
isprva ne rekoh vam ovo, jer sam bio s vama.
5
A sad idem k onome, koji me posla, i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ide?'
6
Nego, jer vam rekoh ovo, alosti napuni se srce vae.
7
Ali ja vam istinu govorim: "Bolje je za vas, da ja idem; jer ako ne otidem, Utjeitelj
nee doi k vama; ako li otidem, poslat u ga k vama
8
I kad on doe, dokazat e svijetu to je grijeh, i o pravdi, i o sudu.
9
O grijehu, jer ne vjeruju u mene;
10
O pravdi, jer idem k Ocu svojemu, i vie me neete vidjeti;
11
O sudu, jer je knez ovoga svijeta osuen.
12
Jo bih vam imao mnogo da kaem, ali sad ne moete podnijeti.
13
Ali kad doe on, Duh istine, uvest e vas u svu istinu, jer nee od sebe govoriti,
nego e govoriti to uje, i javit e vam budue stvari.
14
On e me proslaviti, jer e od mojega uzeti, i javit e vam.
15
Sve, togod ima Otac, moje je. Zato rekoh: On e od mojega uzeti i javit e vama.
16
Malo, i vie me neete vidjeti, i opet malo, i vidjet ete me jer idem k Ocu."
17
A neki od uenika njegovih rekoe meu sobom: "to je to, to nam kae: 'Malo', i
neete me vidjeti, i opet malo, i vidjet ete me,' i: 'Idem k Ocu?'"
18
Rekoe dakle: "to je to, to kae: 'Malo'? Ne znamo, to govori.
19
Isus opazi, da su ga htjeli upitati, i ree im: "Za to li se zapitujete meu sobom, to
rekoh: 'Malo, i neete me vidjeti, i opet malo, i vidjet ete me?'
20
Zaista, zaista, kaem vam: "Vi ete plakati i tugovati, a svijet e se radovati; vi ete
se alostiti, ali e se vaa alost okrenuti na radost.
1953
21
ena kad raa, ima alost, jer doe as njezin. Ali kad rodi dijete, vie se ne sjea
muke zbog radosti, jer se rodi ovjek na svijet.
22
Tako i vi sad imate alost, ali u vas opet vidjeti, i radovat e se srce vae, i vae
radosti nitko nee uzeti od vas.
23
I u onaj dan neete me pitati ni za to. Zaista, zaista, kaem vam: Ako to zamolite
Oca, dat e vam u ime moje.
24
Do sada ne moliste nita u ime moje. Molite i primit ete, da radost vaa bude
potpuna.
25
Ovo sam vam govorio u prispodobama. Dolazi as, kad vam vie neu govoriti u
prispodobama, nego u vam otvoreno javiti za Oca.
26
U onaj ete dan u ime moje moliti, i ne velim vam, da u ja moliti Oca za vas.
27
Jer sam Otac ljubi vas, jer vi mene ljubiste i vjerovaste, da ja od Boga izaoh
28
Izaoh od Oca i dooh na svijet; opet ostavljam svijet, i idem k Ocu."
29
Rekoe uenici njegovi: "Eto sad otvoreno govori i prispodobe nikakve ne
govori.
30
Sad znamo, da sve zna, i ne treba ti, da te tko pita. Zato vjerujemo, da si izaao od
Boga."
31
Isus im ree: "Sad zar vjerujete?
32
Evo dolazi as, i ve je doao, da se razbjegnete svaki na svoje mjesto i mene sama
ostavite. Ali nijesam sam, jer je Otac s menom.
33
Ovo vam rekoh, da u meni mir imate. U svijetu imate tjeskobu; ali se radujte: Ja
sam nadvladao svijet."
Ivan, glava 17
1
Ovo ree Isus i podie oi svoje na nebo i ree: "Oe, doe as, proslavi Sina
svojega, da Sin tvoj proslavi tebe!
1954
2
Jer ti si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svima, koje si mu dao, dadne ivot
vjeni.
3
A ovo je ivot vjeni, da spoznaju tebe, jedino pravoga Boga, i koga si poslao, Isusa
Krista.
4
Ja tebe proslavih na zemlji, djelo svrih, koje si mi dao da inim.
5
I sad proslavi ti mene, Oe, u tebe samoga slavom, koju imadoh u tebe, prije nego
postade svijet.
6
Ja objavih ime tvoje ljudima, koje si mi dao od svijeta. Tvoji su bili i Ti si ih dao
meni, i rije su tvoju odrali.
7
Sad znaj u, da i e sve, to si mi dao, od tebe.
8
Jer rijei, koje si dao meni, dadoh njima. Oni ih primie i spoznae istinito, da od
tebe izaoh, i vjerovae, da si me ti poslao.
9
Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one, koje si mi dao, jer su tvoji.
10
Sve, to je moje, jest tvoje, i to je tvoje, jest moje, i ja se proslavih u njima.
11
I vie nijesam na svijetu ali su oni na svijetu. Ja dolazim k tebi. Oe sveti, sauvaj
ih u ime svoje, koje si mi dao, da budu jedno kao mi!
12
Dok sam bio s njima, uvao sam ih u ime tvoje, koje si mi dao, i sauvah ih, i nitko
od njih ne pogibe, osim sina propasti, da se ispuni Pismo.
13
A sad k tebi dolazim, i ovo govorim, dok sam jo na svijetu, da imaju radost moju
ispunjenu u sebi.
14
Ja im dadoh rije tvoju. A svijet zamrzi na njih, jer nijesu od svijeta, kao to ni ja
nijesam od svijeta.
15
Ne molim, da ih uzme sa svijeta nego da ih sauva oda zla.
16
Od svijeta nijesu, kao to ni ja nijesam od svijeta.
17
Posveti ih u istini! Rije je tvoja istina.
1955
18
Kao to si ti mene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet.
19
I za njih ja posveujem sebe, da i oni budu posveeni u istini.
20
A ne molim samo za njih, nego i za one, koji na rije njihovu vjeruju u mene,
21
Da svi budu jedno, kao to si ti, Oe, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno,
da vjeruje svijet, da si me ti poslao.
22
I slavu, koju si mi dao, ja dadoh njima, da budu jedno, kao to smo i mi jedno:
23
Ja u njima i ti u meni; da budu sasvim u jedno, i da spozna svijet, da si me ti poslao
i da si ih ljubio, kao to si mene ljubio.
24
Oe, hou, da oni, koje si mi dao, budu s menom, gdje sam ja, da vide slavu moju,
koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta.
25
Oe pravedni, svijet tebe ne spoznade, a ja te spoznadoh, i ovi spoznadoe, da si me
ti poslao.
26
I obznanih im ime tvoje, i obznanit u, da ljubav, kojom si mene ljubio, bude u
njima, i ja u njima.
Ivan, glava 18
1
Kad je Isus bio ovo izrekao, izae s uenicima svojim preko potoka Kidrona, gdje je
bio vrt, u koji ue on, i uenici njegovi.
2
A Juda, izdajnik njegov, znao je ono mjesto, jer se je Isus esto sastajao ondje s
uenicima svojim.
3
Onda Juda uze etu vojnika i sluge od glavara sveenikih i farizeja i doe onamo s
zubljama i sa svjetiljkama i s orujem.
4
A Isus, koji je znao sve, to e biti od njega, stupi naprijed i upita ih: "Koga traite"
5
Odgovorie mu: "Isusa Nazareanina." Isus im ree: "Ja sam." A s njima je stajao i
Juda, izdajnik njegov.
6
A kad im ree: "Ja sam, ustuknue natrag i popadoe na zemlju.
1956
7
Onda ih opet zapita: "Koga traite?" A oni rekoe: "Isusa Nazareanina."
8
Odgovori Isus: "Rekoh vam, da sam ja. Ako dakle mene traite, pustite ove nek
idu!"
9
Tako se je imala ispuniti rije, koju ree: "Ne izgubih nijednoga od onih, koje si mi
dao."
10
A Simon Petar izvadi ma, to ga je imao sa sobom, i udari slugu velikoga
sveenika, i odsijee mu desno uho. A slugi je bilo ime Malho.
11
Onda ree Isus Petru: "Zadjeni ma svoj u korice! au to mi je dade Otac, zar da
je ne pijem?"
12
A eta, zapovjednik i sluge idovske uhvatie Isusa i svezae ga;
13
I odvedoe ga najprije k Ani, jer je bio tast Kaifi, koji je bio veliki sveenik one
godine.
14
A Kaifa je bio onaj, koji je bio dao savjet idovima: "Bolje je, da umre jedan
ovjek za narod."
15
Za Isusom je iao Simon Petar i drugi uenik. Ovaj je uenik bio poznat velikomu
sveeniku, i ue s Isusom u dvorite velikoga sveenika;
16
A Petar je stajao vani kod vrata. Onda izae drugi uenik, koji je bio poznat
velikomu sveeniku, i ree vratarici, te uvede Petra.
17
Onda ree slukinja vratarica Petru: "Nijesi li i ti od uenika ovoga ovjeka?" On
ree: "Nijesam."
18
A sluge su i podvornici stajali kod eravice, jer je bila zima, i grijali se. A i Petar je
stajao s njima i grijao se.
19
A veliki sveenik zapita Isusa za uenike njegove i za njegovu nauku.
20
Isus mu odgovori: "Ja sam govorio javno svijetu. Ja sam svagda uio u sinagogi i u
hramu, gdje se svi idovi skupljaju, i nita nije bio govorio u potaji.
1957
21
to pita s mene? Pitaj one, koji su sluali, to sam im govorio. Evo, ovi znadu, to
sam ja govorio."
22
A kad ovo ree, jedan od sluga, koji su, stajali ondje, udari Isusa po obrazu i ree:
"Zar tako odgovara velikomu sveeniku?"
23
Isus mu ree: "Ako zlo rekoh, dokai, da je zlo; ako li dobro, to me bije?"
24
I Ana ga posla svezana velikomu sveeniku Kaifi.
25
A Simon Petar stajao je i grijao se. Onda mu rekoe: "Nijesi li i ti od uenika
njegovih?" On zataji i ree: "Nijesam."
26
Jedan od sluga velikoga sveenika, roak onome, kojemu je Petar bio odsjekao
uho, ree mu: "Nijesam li te ja vidio u vrtu s njim?"
27
Onda Petar opet zataji, i odmah pijetao zapjeva.
28
Od Kaife povedoe Isusa u sudnicu. A bilo je jutro; i oni ne uoe u sudnicu, da se
ne bi oneistili, nego da bi mogli jesti Pashalnu veeru.
29
Tako Pilat izae k njima i ree: "Koju tubu iznosite na ovoga ovjeka!"
30
Odgovorie mu: "Kad on ne bi bio zloinac, ne bismo ga bili predali tebi."
31
A Pilat im ree: "Uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu!" A idovi mu
rekoe: "Mi ne smijemo nikoga pogubiti."
32
Tako se je imala ispuniti rije Isusova, kojom je oznaio, kakvom e smru
umrijeti.
33
Onda ue Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i ree mu: "Jesi li ti kralj idovski?"
34
Isus odgovori: "Govori li to sam od sebe, ili ti drugi rekoe za mene?"
35
Pilat odgovori: "Zar sam ja idov? Narod tvoj i glavari sveeniki predadoe te
meni. to si uinio?"
36
Isus odgovori: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi bilo od ovoga
svijeta kraljevstvo moje, onda bi se sluge moje borile, da ne budem predan idovima.
1958
Ali kraljevstvo moje nije odavde."
37
Onda mu ree Pilat: "Dakle ti si kralj?" Isus odgovori: "Ti kae, da sam ja kralj. Ja
sam zato roen i zato dooh na svijet, da svjedoim istinu. Svaki, koji je od istine,
slua glas moj."
38
Ree mu Pilat: "to je istina?" I kad to ree, izae opet idovima i ree im: "Ja
nikakve krivnje ne nalazim na njemu.
39
A u vas je obiaj, da vam jednoga pustim za blagdan Pashe. Hoete li dakle, da
vam pustim kralja idovskoga!"
40
Onda povikae svi: "Ne ovoga, nego Barabu!" A Baraba je bio razbojnik.
Ivan, glava 19
1
Tada dakle Pilat uze Isusa i bieva ga.
2
Vojnici spletoe vijenac od trnja, metnue mu ga na glavu i obukoe mu skrletnu
haljinu.
3
I pristupali su k njemu i govorili: "Zdravo, kralju idovski!" i udarali su ga po
obrazima.
4
Onda Pilat izae opet i ree im: "Evo, izvodim ga k vama, da vidite, da na njemu ne
nalazim nikakve krivnje."
5
A Isus izae pod vijencem od trnja i u skrletnoj haljini. Pilat im ree: "Evo
ovjeka!"
6
A kad ga vidjee glavari sveeniki i sluge, povikae: "Raspni, raspni ga!" Pilat im
odgovori: "Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivnje."
7
Odgovorie mu idovi: "Mi imamo zakon, i po zakonu mora umrijeti, jer se je
gradio Sinom Bojim."
8
Kad je dakle uo Pilat ovu rije, poboja se vema.
9
I opet ue u sudnicu i upita Isusa: "Odakle si ti?" A Isus mu ne dade odgovora.
1959
10
Tada mu ree Pilat: "Zar meni ne govori? Ne zna li, da imam vlast raspeti tebe, i
vlast imam pustiti tebe?"
11
Isus ree: "Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom, kad ti ne bi bilo dano odozgo.
Zato onaj ima vei grijeh, koji me predade tebi."
12
Otada je gledao Pilat da ga pusti. Ali su idovi vikali. "Ako ovoga pusti, nijesi
prijatelj caru. Svaki, koji sebe gradi kraljem, protivi se caru."
13
A kad je Pilat uo ove rijei izvede Isusa, i sjede na sudaku stolicu na mjestu, koje
se zove Litostrotos, a hebrejski Gabata.
14
A bila je priprava Blagdana Pashe, oko este ure, i ree idovima: "Evo kralj va!"
15
A oni su vikali: "Uzmi, uzmi, raspni ga! Pilat im ree: "Zar kralja vaega da
raspnem?" Odgovorie glavari sveeniki: "Nemamo kralja osim cara."
16
Tada im ga predade, da se raspne. A oni uzee Isusa i odvedoe ga.
17
Nosio je kri svoj, i izae na mjesto, koje se zove Lubanja, (koturnica) a hebrejski
Golgota.
18
Ondje ga raspee, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini.
19
A Pilat napisa i natpis i metnu na kri. A bilo je napisano: "Isus Nazareanin, kralj
idovski."
20
I ovaj su natpis itali mnogi od idova; jer je mjesto, gdje je bio raspet Isus, bilo
blizu grada; i bilo je napisano hebrejski, latinski i grki.
21
A idovski su glavari sveeniki govorili Pilatu: "Ne pii: 'kralj idovski', nego da
je on rekao: 'kralj sam idovski.'"
22
Pilat ree: "to pisah, pisah."
23
Kad su bili vojnici raspeli Isusa, uzee njegove haljine i nainie etiri dijela,
svakome vojniku po dio, i donju haljinu; a donja haljina nije bila ivana, nego
izatkana sva u jednom komadu od vrha do dna.
1960
24
Onda rekoe meu sobom: "Ne derimo je, nego bacimo kocke za nju, kojemu e
dopasti!" Tako se imala ispuniti rije Pisma: "Razdijelie meu se haljine moje i za
odjeu moju bacie kocke." I vojnici tako uinie.
25
A stajala je kod kria Isusova majka njegova i sestra majke njegove, Marija Kleofa,
i Marija Magdalena.
26
Kad vidje Isus majku i uenika, koga je ljubio, pokraj nje, ree majki svojoj: eno
evo ti sina!"
27
Potom ree ueniku: "Evo ti majke!" I od onoga asa uze je uenik k sebi.
28
Isus je znao, da se je ve sve svrilo. Zato ree, da se ispuni Pismo: "edan sam."
29
Ondje je stajala posuda puna octa. I napunie spuvu octa, nataknue je na stabljiku
isopovu i prinesoe je k ustima njegovim.
30
A kad je bio Isus primio ocat, ree: "Svreno je." Tada nakloni glavu i predade duh.
31
Bila je priprava. I idovi zamolie Pilata, da hi se raspetima prebile golijeni, i da bi
se skinuli, da ne bi tjelesa ostala na kriu u subotu. Ona subota bila je name veliki
dan.
32
Dooe dakle vojnici, i prvome prebie golijeni i drugome raspetomu s njim.
33
A kad dooe k Isusu, vidjee, da je ve umro, i ne prebie mu golijeni.
34
Nego jedan od vojnika probode mu bok kopljem, i odmah izae krv i voda.
35
I onaj, koji vidje, posvjedoi, i svjedoanstvo je njegovo istinito. I on zna, da
govori istinu, da i vi vjerujete.
36
Jer se ovo dogodi, da se ispuni Pismo: "Nijedna kost nee mu se slomiti."
37
I opet drugo Pismo veli: "Vidjet e, koga probodoe."
38
A potom Josip iz Arimateje, koji je bio uenik Isusov, ali tajni od straha pred
zidovima, zamoli Pilata, da uzme tijelo Isusovo. I dopusti Pilat. Doe dakle i uze
tijelo njegovo.
1961
39
A doe i Nikodem, koji je prije bio doao k Isusu po noi, i donese pomijeane
smirne i aloja, oko sto libara
40
I uzee tijelo Isusovo i obavie ga platnom mirisima, kao to je obiaj u idova da
pokopavaju.
41
A bio je na mjestu, gdje je bio raspet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji jo nitko nije bio
poloen.
42
Ondje dakle zbog priprave idovske, jer je bio blizu grob, poloie Isusa.
Ivan, glava 20
1
A u prvi dan sedmice doe Marija Magdalena na grob rano, dok je jo bila tama, i
vidje, da je kamen odvaljen od groba.
2
Onda otra, i doe k Simonu Petru i k drugom ueniku, koga je ljubio Isus, i ree
im: "Uzee Gospodina iz groba, i ne znamo, gdje ga poloie."
3
Izae dakle Petar i drugi uenik, i pooe na grob.
4
Trala su obojica zajedno. Drugi uenik trao je bre od Petra i doe prije na grob.
5
On se sagne i vidje plahte gdje lee, ali ne ue.
6
Onda doe i Simon Petar za njim, i ue u grob, i vidje plahte gdje lee,
7
I otira, koji je bio na glavi njegovoj, ali nije leao zajedno s drugim plahtama, nego
posebno savit na jednom mjestu.
8
Tada ue i drugi uenik, koji je bio prvi doao na grob, i vidje i vjerova;
9
Jer jo nijesu razumjeli Pisma, da je trebalo njemu uskrsnuti od mrtvih.
10
Onda odoe opet uenici kui.
11
A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Dok je dakle plakala, sagne se nad
grob,
1962
12
I vidje dva anela gdje sjede u bijelim haljinama, jedan pokraj glave, a jedan pokraj
nogu, gdje je bilo poloeno tijelo Isusovo.
13
Oni joj rekoe: "eno, to plae!" Ree im: "Uzee Gospodina mojega, i ne znam,
gdje ga poloie,
14
Kad je bila ovo rekla, obazre se natrag i vidje Isusa gdje stoji, ali nije znala, da je
Isus.
15
Isus joj ree: "eno, to plae? Koga trai?" Ona mislei, da je vrtlar, ree mu:
"Gospodine, ako si ga ti odnio, kai mi, gdje si ga poloio, i ja u ga uzeti."
16
Ree joj Isus: "Marija!" Ona se obazre i ree mu hebrejski "Rabbuni", to znai:
"Uitelju".
17
Ree joj Isus: "Nemoj me se dodirnuti, jer jo nijesam uzaao k Ocu svojemu. Nego
idi k brai mojoj i kai im: "Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vaemu, Bogu svojemu i
Bogu vaemu."
18
Marija Magdalena otide i javi uenicima: "Vidjela sam Gospodina, i ovo mi je
rekao."
19
A kad bi uvee onaj prvi dan sedmice, i vrata bila zatvorena, gdje se bili uenici
skupili od straha pred idovima, doe Isus, i stade na sredinu, i ree im: "Mir vam!"
20
I kad je bio ovo rekao, pokaza im ruke i bok. Tada se obradovae uenici, to
vidjee Gospodina.
21
I ree im opet: "Mir vam! Kao to Otac posla mene, i ja aljem vas."
22
Kad je bio ovo rekao, dahnu u njih i ree: "Primite Duha Svetoga!
23
Kojima oprostite grijehe, oprostit e im se, i kojima zadrite, zadrat e se."
24
A Toma, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima, kad je doao Isus.
25
I rekoe mu drugi uenici: "Vidjeli smo Gospodina," A on im ree: "Dok ne vidim
na rukama njegovim znaka od avala, i ne metnem prsta svojega u mjesto od avla, i
ne metnem ruke svoje u bok njegov, neu vjerovati."
1963
26
I poslije osam dana bili su opet uenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doe Isus,
kad su bila vrata zatvorena, i stade na sredinu, i ree: "Mir vam!"
27
Potom ree Tomi: "Metni prst svoj ovamo, i vidi ruke moje, i prui ruku svoju, i
metni u bok moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran!"
28
Tada mu ree: "Gospodin moj i Bog moj!"
29
Ree mu Isus: "Jer si me vidio, Toma, vjerovao si. Blagoslovljeni su, koji ne
vidjee i vjerovae!"
30
I mnoga druga udesa uini Isus pred uenicima svojim; koja nijesu napisana u
knjizi ovoj.
31
A ova su zapisana, da vjerujete, da Isus jest Krist, Sin Boji, i da vjerujui imate
ivot u ime njegovo.
Ivan, glava 21
1
Poslije toga opet se javi Isus na Tiberijadskome moru. A javi se ovako:
2
Bili su zajedno Simon Petar i Toma, koji se zove Blizanac, i Natanael, koji je bio iz
Kane galilejske, i sinovi Zebedejevi, i druga dvojica od uenika njegovih.
3
Ree im Simon Petar: "Idem da hvatam ribe." Rekoe mu: "Idemo i ml s tobom.
Izaoe i uoe u laicu; ali onu no ne uhvatie nita.
4
A kad bi jutro, stajao je Isus na obali; ali uenici ne poznae, da je Isus.
5
Tada im ree Isus: "Djeco, imate li to za jelo?" odgovorie mu: "Nemamo."
6
A on im ree: "Bacite mreu na desnu stranu laice, i nai ete." Onda bacie, i ve
je nijesu mogli vui od mnotva riba.
7
Tada uenik onaj, koga je ljubio Isus, ree Petru: "Gospodin je!" A Simon Petar kad
je uo da je Gospodin, baci na se koulju jer je bio go i skoi u more.
8
Drugi uenici dooe na laici, jer nijesu bili daleko od zemlje, nego oko dvjesta
lakata, a vukli su mreu s ribama.
1964
9
A kad izaoe na zemlju, vidjee eravicu postavljenu, i ribu na njoj, i kruh.
10
Isus im ree: "Donesite od riba, to ih sad uhvatiste!"
11
Ode Simon Petar i izvue na zemlju mreu, punu velikih riba sto i pedeset i tri; i
premda ih je bilo toliko, mrea se nije prodrla.
12
Isus im ree: "Doite, objedujte!" I ni jedan se od uenika ne usudi da ga upita:
"Tko si ti?" Znali su, da je Gospodin.
13
Doe Isus i uze kruh, i dade im, tako i ribu.
14
Ovo se ve trei put javi Isus uenicima svojim, poto je bio uskrsnuo od mrtvih.
15
Iza objeda ree Isus Simonu Petru: "Simone Jonin, ljubi li me vie nego ovi?"
Ree mu: "Da, Gospodine, ti zna, da te ljubim." Ree mu: "Pasi jaganjce moje!"
16
Ree mu opet drugi put: "Simone Jonin, ljubi li me?" Ree mu: "Da, Gospodine, ti
zna, da te ljubim." Ree mu: "Pasi jaganjce moje!"
17
Ree mu trei put: "Simone Jonin, ljubi li me?" Oalosti se Petar, to mu ree po
trei put: "Ljubi li me?" i ree mu: "Gospodine, ti sve zna, ti zna, da te ljubim."
Ree mu Isus: "Pasi ovce moje!
18
Zaista, zaista, kaem ti: "Kad si bio mlai, opasivao si se sam, i hodio si, kamo si
htio; a kad ostari, rairit e ruke svoje, i drugi e te opasivati i odvesti, kamo nee."
19
A ovim rijeima htjede oznaiti, kakvom e smrti proslaviti Boga. Nato mu ree:
"Hajde za mnom!"
20
Petar se obazre i vidje, gdje za njim ide onaj uenik, koga je Isus ljubio, koji se je i
na veeri naslonio na grudi njegove i rekao: "Gospodine, tko je taj, koji e te izdati?"
21
Kad ga ugleda Petar, ree Isusu: "Gospodine, a to e ovaj?"
22
Ree mu Isus: "Ako hou, da on ostane, dok ne doem, to je tebi do toga. Ti hajde
za mnom!"
23
Tako izae meu braom ova rije, da onaj uenik nee umrijeti. A Isus mu ne
ree, da nee umrijeti, nego: "Ako hou, da on ostane, dok ne doem, to je tebi do
1965
toga?"
24
Ovo je onaj uenik, koji svjedoi za ovo, i koji napisa ovo; i znamo, da je istinito
svjedoanstvo njegovo.
25
A ima i drugo mnogo, to uini Isus. I kad bi se to pojedince popisalo, mislim, da ni
sav svijet ne bi mogao obuhvatiti knjige, koje bi se napisale.
1966
Djela apostolska
Djela apostolska, glava 1
1
U mojemu prvom djelu, o Teofile, izvijestio sam o svemu, to je Isus inio i uio
2
Do dana, kad je apostolima Duhom Svetim izabranima dao naloge i onda bio uzet u
nebo.
3
Poslije muke svoje dao im je mnoge dokae za to, da je on iv. Kroz etrdeset dana
on im se je javljao i govorio im o kraljevstvu Bojem.
4
Kad je bio s njima zajedno, zapovjedi im, da ne idu iz Jerusalema, nego da ekaju
obeanje Oevo, "koje": (ree) "uli ste od mene.
5
Ivan je krstio vodom, a vi ete za malo dana krstiti Duhom Svetim."
6
Bili su dakle s njim zajedno. Tada ga upitae: "Gospodine, hoe li u ovo vrijeme
podignuti kraljevstvo Izraelovo?"
7
On im odgovori: "Nije vae znati vremena ili asove, to ih je Otac zadrao u svojoj
vlasti.
8
Nego ete primiti jakost Duha Svetoga, kad sie na vas i bit ete mi onda svjedoci u
Jerusalemu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."
9
I kad to ree, bi podignut pred oima njihovim. Uze ga oblak iz oiju njihovih.
10
I dok su gledali za njim gdje ide na nebo, gle, dva ovjeka stadoe kraj njih u
bijelim haljinama.
11
Oni rekoe: "Ljudi Galilejci, to stojite i gledate na nebo! Ovaj Isus, koji je od vas
uzet na nebo, tako e doi, kao to vidjeste da ide u nebo."
12
Tada se vratie u Jerusalem s gore, koja se zove Maslinska. Ona je blizu
Jerusalema, jedan subotni dan hoda.
1967
13
Kad dooe tamo, uzaoe u gornju dvoranu, gdje su obino stajali, i to Petar i
Ivan, Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov, sin Alfejev, Simon
Revnitelj i Juda, brat Jakovljev.
14
Ovi su svi ustrajali jednoduno u molitvi zajedno sa enama, s Marijom, majkom
Isusovom, i s braom njegovom.
15
I u dane one ustade Petar izmeu brae bilo je ljudi zajedno oko sto i dvadeset i
ree:
16
"Ljudi brao, trebalo je da se ispuni Pismo, koje proree Duh Sveti na usta
Davidova za Judu, koji je bio voa onima, to uhvatie Isusa.
17
On se je brojio s nama, i primio je dio ove slube.
18
Od plae nepravedne on stee njivu, ali se objesi i pue po sredini, i izli se sva
utroba njegova.
19
To postade poznato svima stanovnicima Jerusalema, i prozva se ona njiva njihovim
jezikom Akeldama, to znai krvna njiva.
20
U knjizi psalama stoji naime pisano: Stan njegov neka bude pust, i neka ne bude
nikoga, koji bi stanovao u njemu, i slubu njegovu neka primi drugi!
21
Treba dakle od ovih ljudi, koji su bili, s nama za sve vrijeme, kako meu nas ue i
izae Gospodin Isus,
22
Poevi od krtenja Ivanova do dana, kad bi uzet od nas, da bude s nama svjedok
njegova uskrsnua jedan od njih.
23
I postavie dvojicu: Josipa, koji se zvao Barsaba, prezimenom Just, i Matiju.
24
Tada su molili: "Ti, Gospodine, koji poznaje srca sviju, pokai, koga si od ove
dvojice izabrao,
25
Da primi mjesto slube ove i apostolstva, iz kojega ispade Juda, da ode na mjesto
svoje."
26
I bacie kocke za njih. I pade kocka na Matiju, i bi on pribrojen jedanaestorici
apostola.
1968
1
I kad se navri pedeset dana, bili su svi zajedno na istom mjestu.
2
I ujedanput postade um s neba, kao kad dolazi silan vjetar, i napuni svu kuu, gdje
su sjedili,
3
I pokazae im se razdijeljeni jezici kao od ognja, i sjede po jedan na svakoga od
njih.
4
I napunie se svi Duha Svetoga, i stadoe govoriti raznim jezicima, kao to im je
Duh (Sveti) davao da govore.
5
A u Jerusalemu su stanovali idovi, ljudi poboni iz svakoga naroda pod nebom.
6
A kad postade ovaj glas, skupi se mnotvo i smete se, jer je svaki od njih sluao,
gdje oni govore njegovim jezikom.
7
Svi su se divili i udili i govorili su: "Nijesu li svi ovi, to govore, Galilejci,
8
Pa kako mi ujemo svaki svoj jezik, u kojem smo se rodili?
9
Parani i Meani, i Elamljani, i stanovnici iz Mezopotamije, iz Judeje i Kapadocije,
iz Ponta i Azije.
10
Iz Frigije i Pamfilije, iz Egipta i krajeva Libije, to su oko Cirene, i pridolice
Rimljani i idovi i doljaci,
11
Kreani i Arapi; ujemo ih gdje govore naim jezicima veliine Boje."
12
Svi su se divili i udili, i jedan su drugome govorili: "to li e ovo biti?"
13
A drugi su se podsmijevali i govorili su: "Napili su se slatkoga vina."
14
Tada Petar stade s jedanaestoricom i podie glas svoj, i progovori im: "Ljudi idovi
i vi svi, koji stanujete u Jerusalemu! Ovo neka vam je na znanje, i posluajte rijei
moje!
15
Nijesu ovi pijani, kao to vi mislite, jer je istom trea ura dana;
1969
16
Nego je ovo, to ree prorok Joel:
17
I bit e u posljednje dane, govori Bog: "izlit u od Duha svojega na svako tijelo, i
prorokovat e sinovi vai i keri vae, i mladii vai vidjet e vienja, i starci vai
sanjat e sve.
18
I na sluge svoje i na slukinje svoje u one dare izlit u od Duha svojega, i
prorokovat e.
19
I dat u udesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj, i sukljanje dima.
20
Sunce e se pretvoriti u tamu i mjesec u krv, prije nego doe dan Gospodnji veliki i
strani.
21
I bit e: svaki, koji zazove ime Gospodnje, spasit e se.
22
Ljudi Izraelci, posluajte rijei ove! Isus Nazareanin bio je od Boga meu vama
potvren silama, i udesima, i znacima, koje uini Bog preko njega meu vama, kao
to i sami znate.
23
Njega ste odreenom odlukom i predznanju Bojem predali i rukama bezbonika
pribili ga kri i ubili.
24
Ali ga Bog odrijeio veze smrti, i njega je oivio, jer je bilo nemogue, da ona njim
vlada.
25
David naime govori za njega: Uvijek imam Gospodina pred oima. On mi stoji
zdesna, da se ne pomaknem.
26
Zato se raduje srce moje, i veseli se jezik moj. I tijelo e moje poivati u sigurnosti,
27
Jer nee ostaviti due moje u podzemnom svijetu, niti e dati, da Svetac tvoj vidi
truhlosti.
28
Pokazao si mi putove ivota i napunit e me veselja s licem svojim.
29
Ljudi brao, neka je slobodno rei vam za patrijarha Davida. On je umro i pokopan,
i grob je njegov meu nama do dananjega dana.
1970
30
Jer je dakle bio prorok i znao, da mu je Bog bio zakletvom potvrdio, da e jednoga
od njegovih tjelesnih potomaka podignuti na prijestolje njegovo.
31
To je on, gledajui proroki, govorio za uskrsnue Kristovo, da se on nee ostaviti
u podzemnom svijetu, i da tijelo njegovo nee vidjeti truhlosti.
32
Ovoga je Isusa oivio Bog, emu smo svi mi svjedoi.
33
Desnicom dakle Bojom podignut primio je od Oca obeanoga Duha Svetoga, i sad
ga je izlio, kako vidite i ujete.
34
David naime nije uzaao na nebo, nego sam govori: Ree Gospodin Gospodinu
mojemu: 'Sjedi s desnu moju,'
35
Dok poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim.
36
Tvrdo dakle neka zna sva kua Izraelova: Ovoga Isusa, kojega vi pribiste na kri,
uinio je Bog Gospodinom i Kristom."
37
Kad su to uli, raali im se u srcu, i rekoe Petru i ostalim apostolima: "to da
inimo, ljudi brao?"
38
Petar im ree: "Obratite se, i svaki od vas neka se krsti u ime Isusa Krista za
oprotenje grijeha svojih, i primit ete dar Duha Svetoga;
39
Jer je za vas obeanje i za djecu vau i za sve daljne, koje e god dozvati Gospodin
Bog na."
40
I drugim mnogim rijeima svjedoio je i opominjao ih; "Spasite se od ovoga
pokvarenoga roda!"
41
Koji dakle primie rije njegovu, krstie se; i pristade u onaj dan oko tri tisue dua.
42
A bili su postojani u nauci apostoli, u zajednici, u lomljenju kruha i u molitvama.
43
A ue strah u svaku duu, jer su apostoli inili mnoga udesa, i znake u Jerusalemu;
i veliki je strah bio u svima.
44
I svi, koji su vjerovali, bili su zajedno, i imali su sve zajedno.
1971
45
Prodavali bi svoje imanje i dobro, i dijelili svima, kako bi koji trebao.
46
I svaki dan bili su jednako jednoduno u hramu, i lomili su kruh po kuama i
primali hranu s radou i priprosta srca.
47
Hvalili su Boga i imali milost u svega naroda. A Gospodin je svaki dan umnoavao
broj onih, koji su bili na putu spasenja.
1
A Petar i Ivan ili su gore u hram na molitvu o devetoj uri.
2
I bio je jedan ovjek hrom od roenja svoga, kojega su nosili i svaki dar, metali pred
vrata hramska koja se zovu Krasna, da prosi milostinju od onih, koji ulaze u hram.
3
Kad je on vidio Petra i Ivana gdje hoe da uu u hram, zamoli milostinju.
4
A Petar pogleda na njega s Ivanom i ree: "Pogledaj na nas!"
5
On pogleda na njih nadajui se, da e to dobiti od njih.
6
A Petar ree: "Srebra i zlata nema u mene; ali to imam, ovo ti dajem: "U ime Isusa
Krista Nazareanina ustani, i hodi!"
7
I uze ga za desnicu i podie ga. Odmah se utvrdie njegova stopala i glenji.
8
I skoi, i mogao je stajati i hodati. I ue s njima u hram idui i skaui i hvalei
Boga.
9
Sav je narod vidio, gdje ide i hvali Boga.
10
Upoznae u njemu ovjeka, koji je bio zbog milostinje sjedio kod krasnih vrata
hramskih, i napunie se uda i udivljenja za ovo, to mu se dogodilo.
11
A jer se je on drao Petra i Ivana, navali k njima sav narod u trijem, koji se zove
Salomonov, i udili su se.
12
A kad to vidje Petar, progovori narodu: Ljudi Izrael, to se udite ovome, ili to
gledate na nas, kao da smo mi svojom mou ili pobonou uinili, da on hoda?
1972
13
Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naih, proslavi Slugu svojega Isusa,
kojega vi predadoste i odrekoste ga se pred licem Pilatovim, kad je on bio odluio da
ga pusti.
14
A vi se sveca i pravednika odrekoste i zaprosiste ovjeka ubojicu da vam se
pokloni.
15
Vi ubiste poetnika ivota, kojega Bog oivi od mrtvih, emu smo mi svjedoi.
16
I zbog vjere u ime njegovo I ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i
vjera, koja je po njemu, dade mu cijelo zdravlje pred svima vama.
17
I sad, brao, znam, da iz neznanja ono uiniste, kao i glavari vai.
18
A Bog je tako dao, da se ispuni ono, to je unaprijed javio na usta sviju proroka, da
e trpjeti Krist.
19
inite dakle pokajanje i obratite se, da se unite grijehi vai, da dou vremena
okrepe od lica Gospodnjega,
20
I da polje Krista, kojega vam je odredio, Isusa.
21
Njega dakle ima da nebo primi do vremena, kad se sve obnovi, kao to je Bog od
poetka navijestio na usta svetih proroka svojih.
22
Tako ree Mojsije oevima: Proroka kao mene podignut e vam Gospodin Bog va
iz vae brae; njega sluajte u svemu, togod vam kae!
23
A bit e, da e se svaka dua, koja ne poslua onoga proroka, istrijebiti iz naroda.
24
I svi proroci od Samuela i potom, koji su govorili, navjeivali su ove dane.
25
Vi ste sinovi proroka i zavjeta, to ga uini Bog s ocima vaim, kad ree
Abrahamu: 'Po tvojim potomcima bit e blagoslovljeni svi narodi na zemlji.'
26
Vama najprije Bog podie Slugu svojega i posla ga, da vas blagosliva, da se svaki
od vas obrati od pakosti svojih."
1973
1
Dok su oni govorili narodu, naioe na njih sveenici, zapovjednik hrama i saduceji.
2
Bili su ogoreni, to oni ue narod i navjeuju u Isusu uskrsnue od mrtvih.
3
I digoe na njih ruke i metnue ih u zatvor do ujutro, jer je ve bila veer.
4
Mnogi od onih, koji su bili sluali propovijed, vjerovae; i postade broj mukaraca
oko pet tisua.
5
A kad bi ujutro, skupie se glavari njihovi, i starjeine, i knjievnici u Jerusalemu,
6
I Ana, veli sveenik, i Kaifa i Ivan i Aleksandar, i kolikogod ih je bilo od roda
sveenikoga.
7
I metnue ih na sredinu i upitae ih: "Kakvom moju ili u ije ime uiniste vi ovo?"
8
Tada im Petar napunivi se Duha Svetoga ree: "Glavari narodni i starjeine ujte!
9
Ako danas bivamo istraivani za dobro djelo, koje uinismo bolesnu ovjeku, te on
ozdravi,
10
To neka je na znanje svima vama i svemu narodu Izraelovu: U ime Isusa Krista
Nazareanina, kojega vi raspeste, kojega Bog oivi od mrtvih, po njemu stoji ovaj
pred vama zdrav.
11
Ovo je kamen, koji vi graditelji odbaciste, a koji postade kamen ugaoni.
12
I nema ni u jednom drugom spasenja; jer nema drugoga imena pod nebom danoga
ljudima, u kojem treba da se spasimo."
13
A kad vidjee smjelost Petrovu i Ivanovu i razabrae, da su ljudi nekolovani i
prosti, divili su se, a znali su ih, da su bili s Isusom.
14
Jer vidjee i iscijeljenoga ovjeka, gdje stoji s njima, nijesu mogli nita da odvrate.
15
Onda im zapovjedie, da izau iz vijea, i stadoe vijeati jedan s drugim,
1974
16
Govorili su: "to da uinimo ovim ljudima? Jer da su oito udo uinili, poznato je
svima, koji stanuju u Jerusalemu, i ne moemo tajiti.
17
Ali da se dalje ne rairi po narodu, otro im zaprijetimo, da vie ne govore za ime
ovo nikome!"
18
Dozvae ih i zapovjedie im, da nita ne govore niti ue u ime Isusovo.
19
Petar i Ivan odgovorie Im: "Je li pravo pred Bogom, da vas vema sluamo negoli
Boga, sudite!
20
Jer ne moemo ne govoriti, to vidjesmo i usmo."
21
A oni im zaprijetie i pustie ih, ne naavi nita, kako bi ih kaznili zbog naroda, jer
su svi slavili Boga za ono, to se je bilo dogodilo.
22
Jer onome ovjeku, koji je tako udesno ozdravio, bilo je vie od etrdeset godina.
23
A kad su bili otputeni dooe k svojima i javie im, to su im bili sve rekli glavari
sveeniki i starjeine.
24
A oni kad ue, jednoduno podigoe glas k Bogu i rekoe: "Gospodine, Stvoritelju
neba i zemlje, mora i svega, to je u njima!
25
Ti si Duhom Svetim na usta naega oca Davida, sluge svojega, rekao: 'Zato se
bune neznaboci, i narodi smiljaju prazne osnove?
26
Diu se kraljevi zemaljski, i skupljaju se knezovi protiv Gospodina i Pomazanika
njegova.'
27
Jer se zaista ujedinie u ovome gradu Herod i Poncije Pilat s neznabocima i sa
plemenima Izraelovim protiv tvojega svetoga Sluge Isusa, tvojega pomazanika.
28
Oni uinie, to su bile unaprijed odredile ruka tvoja i odluka tvoja.
29
I sad, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojim, da govore sa
svom smjelou rije tvoju!
30
Pruaj ruku svoju, da se po imenu tvojega svetoga Sluge Isusa dogaaju iscijeljena,
znaci i udesa!"
1975
31
Iza ove molitve potrese se mjesto, gdje su bili skupljeni. Svi se napunie Duha
Svetoga, i navjeivali su rije Boju sa smjelou.
32
A mnotvo vjernika bilo je jedno srce i jedna dua. I ni jedan nije govorio za imanje
svoje da je njegovo, nego im je sve bilo zajedniko.
33
I apostoli su s velikom silom svjedoili za uskrsnue Gospodina Isusa Krista, i
velika je milost bila na svima njima.
34
Jer ni jedan meu njima nije bio siromaan. Tko je posjedovao njive ili kue,
prodavao bi ih i donosio novce, to su uzimali za to,
35
I stavljali su pred noge apostolima, A davalo se svakome, koliko je tko trebao.
36
Tako je Levit Josip iz Cipra, koji je od apostola bio prozvan Barnaba, to znai sin
utjehe",
37
Imao njivu, prodao ju i donio novce i stavio ih apostolima pred noge.
1
A neki ovjek, po imenu Ananija, sa enom svojom Safirom predade njivu.
2
Ali sa znanjem ene svoje zadri za sebe od novaca jedan dio, a drugi dio donese i
stavi apostolima pred noge.
3
Tada ree Petar: "Ananija, zato napuni sotona srce tvoje, te si slagao Duhu
Svetome i zadrao za sebe jedan dio od novaca, to si dobio za njivu?
4
Zar ne bi ostala tvoja, da nije prodana? I kad je prodade, nije li bila u tvojoj vlasti?
Kako si samo mogao tako to metnuti u srce svoje? Ljudima nijesi slagao, nego
Bogu."
5
A kad je uo Ananija rijei ove, pade, i izdahnu. Velik strah obuze sve, koji to ue.
6
A mladii ustadoe, zamotae ga, iznesoe i zakopae.
7
Proe oko tri ure. Tada ue i ena njegova, ne znajui, to se dogodilo.
1976
8
Petar joj ree: "Kai mi, eno, nijeste li za toliko prodali njivu?" A ona ree: "Da, za
toliko."
9
Tada joj ree Petar: "Zato se dogovoriste, da iskuate Duha Gospodnjega? Gle,
noge onih, koji zakopae mua tvojega, pred vratima su, i iznijet e te."
10
I odmah pade pred nogama njegovim, i izdahnu. A mladii uavi naoe je mrtvu,
iznesoe je i zakopae uz mua njezina.
11
Velik strah doe na svu crkvu i na sve, koji ue ovo.
12
A po rukama apostola dogodie se mnogi znaci i udesa u narodu. I bili su
jednoduno svi u trijemu Salomonovu.
13
A od ostalih nitko se nije smio pridruiti njima; ali ih je narod veliao.
14
I sve se vie mnoio broj mueva i ena, koji su vjerovali u Gospodina,
15
Tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima, da bi,
kad doe Petar, barem sjena njegova osjenila koga od njih (i oni bili iscijeljeni od
svojih bolesti).
16
A dolazili su mnogi iz okolnih gradova u Jerusalem i donosili bolesnike i muene
od neistih duhova. I svi bi ozdravljali.
17
Puni zavisti ustade veliki sveenik, i svi, koji su bili s njim, stranka saducejska.
18
Oni digoe ruke na apostole i bacie ih u javnu tamnicu.
19
Ali aneo Gospodnji otvori nou vrata tamnice, izvede ih i ree:
20
"Idite i ustanite u hramu i govorite sve rijei ovoga ivota!"
21
uvi to uoe ujutro u hram, i uili su. Tada doe veliki sveenik, i pristae
njegove. Oni sazvae visoko vijee i sve starjeine sinova Izraelovih, i poslae u
tamnicu, da ih dovedu.
22
Sluge otidoe i otvorie tamnu, ali ih ne naoe u tamnici. Vratie se i javie:
1977
23
"Naosmo tamnicu tvrdo zakljuanu i strau na svojemu mjestu pred vratima.
Otvorismo, ali ne naosmo nikoga unutra"
24
A kad ue ove rijei, pitali su se zapovjednik hrama i glavari sveeniki, kako li se
je to dogodilo.
25
Tada doe netko i javi im: "Eno oni ljudi, to ih baciste l tamnicu, stoje u hramu i
ue narod!"
26
Onda otide zapovjednik hrama sa slugama i dovede ih, ali ne na silu; jer su se
bojali, da ih ne kamenuje narod.
27
Dovedoe ih dakle i stavie ih pred visoko vijee. Veliki ih sveenik zapita:
28
"Nijesmo li vam zapovjedili strogo, da ne uite u ovo ime? A eto, vi napuniste
Jerusalem svojom naukom i hoete da bacite na nas krv ovoga ovjeka."
29
A Petar i apostoli odgovorie: "Vema se treba Bogu pokoravati negoli ljudima.
30
Bog otaca naih podie Isusa, kojega vi ubiste objesivi ga na drvo.
31
Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za vladaoca i spasitelja, da dadne Izraelu
pokajanje i oprotenje grijeha.
32
Za to smo mi svjedoci i Duh Sveti, kojega Bog dade svima, koji se pokoravaju
njemu."
33
Kad oni ovo ue, vrlo se rasrdie, i mislili su da ih ubiju.
34
Ali ustade u visokom vijeu jedan farizej, po imenu Gamaliel, uitelj zakona,
potovan od svega naroda, i zapovjedi, da ljudi malo izau van.
35
Tada im ree: "Ljudi Izraelci, promislite dobro za ove ljude, to ete uiniti!
36
Jer prije ovih dana ustade Teuda govorei, da je on neto, i za njim pristade ljudi na
broj oko etiri stotine. I on bi ubijen, i svi, koji su ga sluali, rasprie se i propadoe.
37
Poslije ovoga ustade Juda Galilejac u dane popisa i odvue dosta ljudi za sobom. I
on pogibe, i svi, koji su pristajali uz njega, razasue se.
1978
38
I zato vam sad kaem: Proite se ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je od ljudi ovaj
naum ili pothvat, propast e.
39
Ako li je od Boga, neete ga moi unititi, dapae mogli biste se nai i kao
protivnici Boji."
40
I posluae ga. I dozvavi apostole izbie ih i zaprijetie im, da ne govore u ime
Isusovo, i otpustie ih.
41
A oni otidoe od visokoga vijea radujui se, to su bili smatrani dostojni, da
pretrpe sramotu za ime Isusovo.
42
I svaki dan u hramu i po kuama nijesu prestajali uiti i propovijedati evanelje o
Kristu Isusu.
1
A u one dane, kad je rastao broj uenika, podigoe Grci viku na Hebreje, to su se
njihove udovice zapostavljale, kad se dijelila hrana svaki dan.
2
Tada dvanaestorica dozvae mnotvo uenika i rekoe: "Nije pravo, da mi
zanemarujemo rije Boju i da sluimo oko stolova.
3
Naite dalje, brao, meu sobom sedam potenih ljudi, punih Duha Svetoga i
mudrosti! Njih emo postaviti nad ovim poslom.
4
A mi emo nastojati oko molitve i slube rijei."
5
I dopade se ovaj prijedlog cijeloj skuptini. I izabrae Stjepana, ovjeka puna vjere i
Duha Svetoga, i Filipa i Prokora, i Nikanora i Timona, i Parmenu i Nikolu, doljake iz
Antiohije.
6
Ove postavie pred apostole, i oni molei se poloie ruke na njih.
7
I rije je Boja rasla, i broj se je uenika vrlo mnoio u Jerusalemu, i veliko je
mnotvo sveenika prihvaalo vjeru.
8
A Stjepan, pun milosti i jakosti, inio je velika udesa i znake u narodu.
1979
9
Tada ustadoe neki iz sinagoge, koja se zove Osloboenika, Cirenaca i
Aleksandrinaca, i onih, koji su bili iz Cilicije i Azije, i stadoe se prepirati sa
Stjepanom.
10
Ali nijesu mogli odoljeti mudrosti i Duhu, kojim je govorio.
11
Tada podgovorie ljude, koji rekoe: "uli smo ga, gdje huli na Mojsija i na Boga."
12
I pobunie narod i starjeine i knjievnike. Tada ga napadoe, uhvatie ga i
dovedoe pred visoko vijee.
13
I izvedoe lane svjedoke, koji rekoe: "Ovaj ovjek ne prestaje drati govore
protiv svetoga mjesta i zakona.
14
Tako smo ga uli gdje govori: Isus Nazareanin razorit e ovo mjesto i izmijenit e
obiaje, koje nam predade Mojsije."
15
Svi, koji su sjedili u visokom vijeu, uprijee oi u njega, vidjee lice njegovo kao
lice anela.
1
A veliki sveenik ree: "Je li to tako?"
2
A on ree: "Ljudi brao i oci, posluajte! Bog slave javi se ocu naemu Abrahamu,
kad je bio u Mezopotamiji, prije nego se doseli u Haran.
3
I ree mu: "Izai iz zemlje svoje i od roda svojega, i doi u zemlju, koju u ti
pokazati!
4
Tada izae iz zemlje Kaldejaca, i naseli se u Haranu. Odatle, po smrti oca njegova,
preseli ga u ovu, zemlju, u kojoj vi sad stanujete.
5
A ne dade mu batine u njoj ni stope, nego mu je obea dati u posjed, i potomstvu
njegovu poslije njega, dok jo nije imao djeteta.
6
A Bog mu ree ovako: "Potomci njegovi bit e doljaci u zemlji tuoj. Stavit e ih u
ropstvo i tlait e ih etiri stotine godina.
1980
7
I narodu, kojemu e sluiti, ja u suditi, ree Bog, i potom e izai, i sluit e meni
na ovome mjestu.
8
I dade mu zavjet obrezanja. I tako mu se rodi Izak, i obreza ga u osmi dan, i Izaku se
rodi Jakov, i Jakovu dvanaest patrijarha.
9
I patrijarsi su zavidjeli Josipu, i prodadoe ga u Egipat, ali je Bog bio s njim.
10
I izbavi ga od svih njegovih nevolja, i dade mu milost i mudrost pred Faraonom,
kraljem egipatskim. On ga postavi poglavarom nad Egiptom i nad svom kuom
svojom.
11
A doe glad na sav Egipat i Kanaan i nevolja velika, i nijesu nalazili hrane oci nai.
12
A kad je uo Jakov, da ima ita u Egiptu, posla najprije oce nae.
13
Drugi put upoznae Josipa brata njegova, i rod Josipov otkri se Faraonu.
14
A Josip posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet
dua.
15
I sie Jakov u Egipat, i umrije on, i oci nai.
16
I prenesoe ih u Sihem i poloie ih u grob, koji kupi Abraham za novce od sinova
Hamorovih u Sihemu.
17
A kad se priblii vrijeme obeanja to ga je bio obeao Bog Abrahamu, naraste
narod i umnoi se u Egiptu.
18
Tada ustade drugi kralj u Egiptu, koji nije znao Josipa.
19
Ova je lukavo postupao s narodom naim. Silio je oce nae, da izlau djecu svoju,
da ne ostanu na ivotu.
20
U to se je vrijeme r odio Mojsije, i bio je mio Bogu. Odgajao se tri mjeseca u kui
oca svojega.
21
A kad ga izloie, uze ga ki Faraonova, i odgoji ga sebi za sina.
1981
22
I poui se Mojsije u svoj mudrosti egipatskoj, i bio je silan u rijeima i u djelima
svojim.
23
Kad mu je bilo etrdeset godina, doe mu na um, da obie i brau svoju, sinove
Izraelove.
24
I kad je vidio, gdje se jednome ini nepravda, obrani ga i osveti ga, to mu se je
inila nepravda, i ubi Egipanina.
25
A mislio je, da braa njegova razumiju, da im Bog daje spasenje rukom njegovom;
ali oni nijesu razumjeli.
26
A sutradan doe meu one koji su se svaali. Htjede ih pomiriti i ree: Ljudi, braa
ste, zato inite nepravdu jedan drugome?
27
A onaj, to je inio nepravdu blinjemu, odbi ga i ree: "Tko je tebe postavio
glavarom i sucem nad nama?
28
Hoe li da ubije i mene, kao to si juer ubio Egipanina?
29
uvi Mojsije ovu rije pobjee, i posta doljak u zemlji Midjanskoj, gdje mu se
rode dva sina.
30
I kad se navri etrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sinajske aneo u
ognjenom plamenu grma.
31
A kad Mojsije vidje, divio se je vienju. I kad pristupi da promotri, progovori mu
glas Gospodnji:
32
'Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev'. A Mojsije uzdrhtao
je i nije se usudio pogledati.
33
A Gospodin mu ree: "Izuj obuu sa svojih nogu, jer je mjesto, na kojem stoji,
zemlja sveta.
34
Dobro sam vidio nevolju svojega naroda, koji je u Egiptu, i uo sam njihovo
uzdisanje, i siao sam da ih izbavim. I sad hajde, da te poljem u Egipat!
35
Ovoga Mojsija, kojega odbie rekavi: 'Tko te postavi glavarom i sucem?' Njega
posla Bog kao glavara i izbavitelja rukom anela, koji mu se javi a grmu.
1982
36
On ih izvede uz udesa i znake, to ih, je inio u zemlji Egipatskoj i u Crvenom
moru i u pustinji etrdeset, godina.
37
Ovo je Mojsije, koji ree sinovima Izraelovim: 'Proroka e vam podignuti Bog iz
vae brae, kao mene njega sluajte.'
38
Ovo je onaj, to je bio u zajednici u pustinji s anelom, koji mu je govorio na gori
Sinajskoj, i s ocima naim, koji je primio rijei ivota, da ih dadne nama.
39
Ali oci nai ne htjedoe ga posluati, nego ga odbacie, i okrenue se srcem svojim
u Egipat.
40
I rekoe Aronu: 'Napravi nam bogove, koji e ii pred nama; jer ne znamo, to se
dogodilo ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje Egipatske'.
41
I napravie tele u one dane, i prinesoe rtvu idolu, i radovali su se djelima ruku
svojih.
42
A Bog se okrenu od njih, i predade ih da slue vojsci nebeskoj, kao to je pisano u
knjizi proroka: "Jeste li mi prinosili rtve zaklanice i prinose u pustinji etrdeset
godina, kuo Izraelova?
43
ator Molohov nosili ste sa sobom i zvijezdu boga Remfana, slike, to ih nainiste,
da im se klanjate. Zato u vas prognati dalje od Babilona.
44
U pustinji su imali oci nai ator svjedoanstva. Tako je bio naredio onaj, koji je
zapovjedio Mojsiju, da ga naini po slici, koju je bio vidio.
45
Nai ga oci primie i donesoe pod Jouom u zemlju neznaboaca, koje odagna Bog
ispred lica naih otaca. Tako je bilo do dana Davidovih.
46
Ovaj nae milost u Boga, i izmoli, da nae stan Bogu Jakovljevu.
47
A Salomon mu sagradi kuu.
48
Ali Svevinji ne stanuje u rukotvorinama, kao to govori prorok:
49
Prijestolje je moje nebo, i zemlja je podnoje nogama mojim. Kakvu ete mi kuu
graditi? govori Gospodin. Ili koje je mjesto za moje poivanje?
1983
50
Ne naini li sve ovo ruka moja?
51
Tvrdovrati i neobrezanih srca i uiju! Vi se jednako protivite Duhu Svetome; kako
vai oci, tako i vi.
52
Kojega od proroka ne progonie oci vai? I ubie one, koji su naprijed javljali
dolazak Pravednika, kojemu sad vi postadoste izdajnici i ubojice.
53
Vi, koji primiste zakon odredbom anela, ali ne draste."
54
Kad ovo ue, rasrdie se vrlo u srcima svojim, i krgutali su zubima na njega.
55
A on pun Duha Svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Boju i Isusa gdje stoji s
desne strane Bogu,
56
I ree: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina ovjejega gdje stoji s desne strane
Bogu."
57
A oni viui iza glasa ztisnue ui svoje i navalie jednoduno na njega.
58
Izbacie ga iz grada i kamenovae ga. Svjedoci odloie haljine svoje kod nogu
mladia, koji se je zvao Savao.
59
Tako kamenovae Stjepana. A on se je molio i govorio: " Gospodine Isuse, primi
duh moj!"
60
Onda klekne na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzimaj im ovo za
grijeh!" To rekavi usnu.
1
A Savao je bio pristao na ubojstvo njegovo. U onaj dan nastade veliko progonstvo
Crkve u Jerusalemu. Svi se razasue po krajevima judejskim i samarijskim osim
apostola.
2
A ljudi poboni sahranie Stjepana i uinie nad njim velik pla.
3
A Savao je pustoio Crkvu, i ulazio u kue, i vukao mueve i ene, i bacao ih u
tamnicu.
1984
4
Oni, to su se bili razasuli, prolazili su i propovijedali rije Boju.
5
Tada Filip sie u grad Samariju, i propovijedao im je Krista.
6
Narod je pazio jednoduno na ono, to je govorio Filip, sluajui i gledajui znake,
to ih je inio,
7
Jer su neisti dusi izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih i mnogi su uzeti i
hromi ozdravili.
8
I bila je velika radost u gradu onome.
9
A bio je neki ovjek, po imenu Simon, koji se prije bavio aranjem u gradu i
zavodio narod samarijski govorei, da je on neto veliko.
10
Sve, veliko i malo, pristajalo je uz njega i govorilo: "Ovo je velika sila Boja."
11
A pristajali su uz njega, jer ih je dugo vremena zaluivao svojim aranjem.
12
Ali kad je Flip navijeivao radosnu vijest o kraljevstvu Bojemu i o imenu Isusa
Krista, primie muevi i ene vjeru i dadoe se krstiti.
13
I Simon vjerova i pokrsti se. Prikljui se Filipu, i divio se je vrlo videi znake i
velika udesa to su se dogaala.
14
A kad ue apostoli, koji su bili u Jerusalemu, da je Samarija primila rije Boju,
poslae k njima Petra i Ivana.
15
Ovi sioe i pomolie se za njih, da prime Duha Svetoga.
16
Jer jo ni na jednoga od njih nije bio doao. Oni su bili samo krteni u ime
Gospodina Isusa.
17
Tada poloie ruke na njih, i oni primie Duha Svetoga.
18
A kad vidje Simon, da se Polaganjem ruku apostola dijeli Duh Sveti, donese im
novaca
19
I ree: "Dajte i meni tu vlast, da kad poloim ruke na koga, primi Duha Svetoga."
1985
20
A Petar mu ree: "Novci tvoji neka budu s tobom na propast, to si pomislio, da se
dar Boji moe dobiti za novce.
21
Nema tebi dijela ni zajednice u ovoj stvari, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.
22
Okani se pakosti svoje i moli se Gospodinu! Moda e ti on tada jo oprostiti
pakost srca tvojega.
23
Jer, kako vidim, ti si pun gorke ui i uhvaen si od zloe."
24
Simon ree: "Molite se za mene Gospodinu, da me ne snae nita, od toga, to
rekoste!"
25
Oni su svjedoili i navjeivali rije Gospodnju. Nato su se vratili u Jerusalem i
navjeivali su jo u mnogim mjestima samarijskim radosnu vijest.
26
A aneo Gospodnji ree Filipu: "Ustani i idi prema jugu na put, koji vodi od
Jerusalema u Gazu! Put je pust."
27
On ustade i poe. I gle, ovjek Etiopljanin, dvoranin i dostojanstvenik Kandake,
kraljice Etiopije, koji je bio nad svim riznicama njezinim, a bio je doao u Jerusalem,
da se Pokloni Bogu.
28
Sad se je on vraao kui. Sjedio je na kolima svojim i itao proroka Izaiju.
29
Tada ree Duh Filipu: "Idi i pristupi tim kolima!"
30
Filip pritra i uje, gdje ita proroka Izaiju. Upita ga: "Razumije li, to ita?"
31
A on odgovori: "Kako bih mogao, ako me tko ne uputi" zamoli Filipa, te se pope i
sjede s njim.
32
A mjesto iz Pisma, to ga je itao, bilo je ovo: "Kao ovca, to se vodi na zaklanje, i
kao janje, to je nijemo pred onim, koji ga strie, ne otvori on usta svojih.
33
U njegovu ponienju bila je uzeta osuda njegova. Tko da opie narataj njegov, jer
se njegov ivot uzima sa zemlje."
34
Dvoranin upita Filipa: "Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za koga
drugoga?"
1986
35
Tada uze Filip rije i pone mu navjeivati radosnu vijest o Isusu, poevi od
ovoga mjesta u Pismu.
36
Kad su ili tako putem, dooe do neke vode, "Evo voda", ree dvoranin. "to
brani, da budem krten?"
37
Filip ree: "Ako vjeruje od svega srca, moe to biti." On ree: "Vjerujem, da je
Isus Krist Sin Boji."
38
I zapovjedi, da stanu kola. Oba, Filip i dvoranin, sioe na vodu, i on ga pokrsti.
39
A kad izaoe iz vode, Duh Gospodnji uze Filipa, Dvoranin ga vie ne vidje i pun
radosti otide putem svojim.
40
A Filip se nae u Azotu. I prolazei propovijedao je evanelje u svim gradovima,
dok ne doe u Cezareju.
1
Jo je uvijek gorio Savao bjesnio prijetnjom i ubistvom protiv uenika Gospodnjim.
On pristupi k velikomu sveeniku
2
I zamoli od njega poslanice na sinagoge u Damasku. Ako tamo nae pristae ove
nauke, da bi ih, mukarce i ene, doveo svezane u Jerusalem.
3
I kad je na svojemu putu doao u blizinu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s
neba.
4
On pade na zemlju, i zau glas gdje mu govori: "Savle, Savle, zato me progoni?"
5
On ree: "Tko si ti, Gospodine? A on e: "Ja sam Isus, koga ti progoni. "Teko ti je
proti ostanu praati se."
6
A on drui i strepei ree: "Gospodine, to hoe, da inim?" I Gospodin mu ree:
"Ustani i idi u grad! Ondje e ti se rei, to ti treba initi."
7
A ljudi, to su putovali s njim, stajali su zaueni, jer su dodue razabirali zvuk
glasa, ali nijesu vidjeli nikoga.
1987
8
A Savao ustade sa zemlje, i otvorenim oima svojim nije vidio nita. Tada ga uzee
za ruke i uvedoe u Damask.
9
I bio je ondje tri dana slijep, niti je jeo, niti pio.
10
A u Damasku je bio jedan uenik, po imenu Ananija. Njemu ree Gospodin u
vienju: "Ananija!" On odgovori: "Evo me, Gospodine!"
11
A Gospodin mu ree: "Ustani i idi u ulicu, koja se zove Prava, i potrai u kui
Judinoj Taranina po imenu Savla! On se moli.
12
U vienju vidje ovjeka po imenu Ananiju, gdje ue i stavi ruke na njega, da
progleda."
13
A Ananija odgovori: "Gospodine, uo sam od mnogih za toga ovjeka, kolika zla
poini svetima tvojim u Jerusalemu.
14
I ovdje ima vlast od glavara sveenikih, da vee sve, koji zazivaju ime tvoje."
15
A Gospodin mu ree: "Idi, jer mi je on posuda izabrana. On ima da nosi ime moje
pred neznaboce i kraljeve i pred sinove Izraelove.
16
A ja u mu pokazati, koliko mu valja trpjeti za ime moje."
17
I poe Ananija i ue u kuu, i metnuvi ruke na njega i ree: "Savle brate,
Gospodin Isus, koji ti se javi na putu, kojim si iao, posla me, da progleda i da se
napuni Duha Svetoga."
18
I odmah spadoe s oiju njegovih kao ljuske, i progleda, i ustavi pokrsti se.
19
Tada je jeo i okrijepio se. Onda ostade jo nekoliko dana s uenicima, koji su hili u
Damasku.
20
I odmah je po sinagogama propovijedao Isusa, da je on Sin Boji.
21
A svi, koji su sluali, udili su se i govorili: "Nije li ovo onaj, koji je gonio u
Jerusalemu one, to su zazivali ime ovo, i ovamo je doao zato, da ih svezane vodi
glavarima sveenikim?"
1988
22
A Savao je bio sve silniji i zbunjivao je idove, koji su stanovali u Damasku,
dokazujui, da je Isus Krist.
23
A kad se navri podosta dana, dogovorie se idovi, da ga ubiju.
24
Ali Savao doznade tu zasjedu njihovu; a oni su uvali vrata dan i no, da bi ga
ubili.
25
A uenici ga uzee nou i spustie ga preko zida u koari.
26
A kad doe Savao u Jerusalem, gledao je da se pridrui uenicima; i svi su ga se
bojali, jer nijesu vjerovali, da je uenik.
27
Tada se Barnaba zauze za njega i dovede ga k apostolima, i pripovjedi im, kako je
na putu vidio Gospodina, i kako mu, je govorio, i kako je u Damasku slobodno
propovijedao u ime Isusovo.
28
I tako je on s njima u Jerusalemu izlazio i ulazio, i slobodno je propovijedao u ime
Gospodnje.
29
I govorio je i raspravljao s Helenistima; a oni su gledali da ga ubiju.
30
Kad to doznae braa, odvedoe ga u Cezareju i otpustie u Tarz.
31
A Crkva je po svoj Judeji i Galileji i Samariji bila u miru, i napredovala je, i hodila
je u strahu Gospodnjem, i umnoavala pomou Duha Svetoga.
32
I dogodi se, kad je Petar obilazio sve, da doe i k svetima, to su stanovali u Lidi.
33
I nae tamo jednoga ovjeka po imenu Eneju, koji je ve osam godina leao na
postelji, jer je bio uzet.
34
I ree mu Petar: "Eneja, iscjeljuje te Isus Krist ustani, i prostri sam sebi!" I odmah
ustade.
35
I vidjee ga svi, koji su stanovali u Lidi i aroni, i obratie se Gospodinu.
36
A u Jopi je bila jedna uenica po imenu Tabita, to znai Srna. I ona je bila puna
dobrih djela i milostinja, to ih je inila.
1989
37
I dogodi se u one dane, da ona oboli i umrije. Onda je okupae i metnue u gornju
sobu.
38
A jer je Lida blizu Jope, uenici uvi, da je Petar u njoj, poslae dva ovjeka k
njemu molei: "Ne oklijevaj da doe k nama!"
39
I ustade Petar i poe s njima. I kad doe, odvedoe ga u gornju sobu, i skupie se
oko njega sve udovice plaui i pokazujui mu suknje i haljine, to ih je bila izradila
Srna, dok je bila s njima.
40
A Petar istjeravi sve van klekne na koljena, pomoli se i okrenuvi se k tijelu ree:
"Tabita, ustani!" A ona otvori oi svoje, pogleda Petra i sjede.
41
On joj prui ruku i podie je. Tada dozva svete i udovice i pokaza je ivu,
42
I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovae u Gospodina.
43
I dogodi se, da on ostade mnogo dana u Jopi u nekoga Simona koara.
1
A u Cezareji bio je jedan ovjek po imenu Kornelije, satnik ete, to se je zvala
Italska
2
On je bio a cijelom kuom svojom poboan i bogobojazan, davao je mnoge
milostinje narodu i molio se Bogu bez prestanka.
3
On vidje jasno u vienju oko devete ure dana anela Bojega gdje ue k njemu i
ree mu: "Kornelije!"
4
A on pogledavi na njega uplai se i ree: "to je, Gospodine?" I on mu odgovori:
"Molitve tvoje i milostinje tvoje uzile su k Bogu kao rtveni dar.
5
I sad polji u Jopu ljude i dozovi nekoga Simona, koji se zove Petar!
6
On je gost jednoga koara Simona, ija je kua kod mora. On e ti rei, to ti je
initi."
7
I kad otide aneo, koji mu je bio govorio, dozva dvojicu sluga svojih i jednoga
bogobojazna vojnika od onih, koji su mu sluili.
1990
8
Njima sve iskaza i posla ih u Jopu.
9
Sutradan, kad su oni putovali i pribliili se gradu, uzie Petar na krov, da se pomoli
oko este ure.
10
I ogladnje, i htjede da jede. I dok su mu pripravljali, zanese se,
11
I vidje nebo otvoreno i posudu nekakvu gdje silazi kao veliko platno, to se na
etiri ugla sputa na zemlju.
12
I u njoj su bile svakovrsne etveronone ivotinje i gmazovi zemaljski i ptice
nebeske.
13
I doe glas k njemu: "Ustani, Petre, pokolji i jedi!"
14
A Petar ree: "Nipoto, Gospodine, jer nikada ne jedoh to okaljano i neisto."
15
I glas opet k njemu po drugi put: "to je Bog oistio, ti ne zovi neistim!"
16
I ovo bi triput, i odmah se posuda opet uze na nebo.
17
I dok je Petar razmiljao u sebi, to znai to vienje, koje vidje, eto ljudi, to ih
posla Kornelije, raspitavi kuu Simonovu, stadoe pred vratima.
18
Pitali su glasno, stoji li ovdje Simon, koji se zove Petar.
19
A dok je Petar jo jednako razmiljao o vienju, ree mu Duh: "Evo tri ovjeka
trae te.
20
Ustani dakle, sii i idi s njima ne sumnjajui nita, jer ih ja poslah."
21
A Petar siavi k ljudima ree: "Evo, ja sam, koga traite; to ste doli?"
22
A oni rekoe: "Satnik Kornelije, ovjek pravedan i bogobojazan, za koga svjedoi
sav narod idovski, primio je zapovijed od anela svetoga, da dozove tebe u svoju
kuu i da uje rijei od tebe."
23
Onda ih pozva unutra i pogosti. A sutradan ustade i poe s njima. Neka braa iz
Jope pratila su ga.
1991
24
I sutradan stie u Cezareju. A Kornelije ih ekao i bio je sazvao rodbinu svoju i
vjerne prijatelje.
25
A kad je Petar htio da ue, izae mu Kornelije u susret, pade k nogama njegovim i
pokloni mu se.
26
A Petar ga podie i ree: "Ustani, i ja sam samo ovjek."
27
I s njim govorei ue i nae mnoge, koji su se bili skupili.
28
Tada im ree: "Kako znate, ovjeku idovu nije doputeno druiti se ili dolaziti k
tuinu. Ali Bog meni pokaza, da nijednoga ovjeka ne zovem okaljanim ili neistim.
29
Zato bez oklijevanja dooh pozvan. Pitam vas dakle, zato poslaste po mene?"
30
I Kornelije ree: Upravo prije etiri dana molio sam se o devetoj uri u svojoj kui. I
eto, ovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj.
31
i ree: Kornelije, usliena je molitva tvoja, i milostinje tvoje spomenule se pred
Bogom.
32
Polji dakle u Jopu i dozovi Simona, koji se zove Petar; on je gost u kui Simona
koara kod mora.
33
Onda ja odmah poslah k tebi, i ti si dobro uinio, to si doao. Sad dakle mi svi
stojimo pred tobom, da ujemo sve, to je tebi od Gospodina zapovjeeno."
34
A Petar otvorivi usta svoja ree: "Sad zaista razumijem, da Bog ne gleda, tko je
tko.
35
Nego u svakom narodu onaj, koji se boji njega i ini pravdu, mio je njemu.
36
Rije posla Bog sinovima Izraelovim, navjeujui mir po Isusu Kristu, ovaj je
Gospodin svima.
37
Vi znate, to se je dogodilo u cijeloj Judeji, poevi od Galileje poslije krtenja,
koje je propovijedao Ivan;
38
Kako je Bog pomazao Isusa iz Nazareta Duhom Svetim i silom, da je prolazio
inei dobro i iscjeljujui sve, koje je bio nadvladao avao, jer je Bog bio s njim.
1992
39
I mi smo svjedoi svemu, to je uinio u zemlji Judejskoj i u Jerusalemu. Ali njega
ubie objesivi ga na drvo.
40
Njega je Bog oivio trei dan, i dao mu je, da se pokae,
41
Ne svemu narodu, nego nama, naprijed odreenim svjedocima od Boga, koji smo s
njim jeli i pili po uskrsnuu njegovu od mrtvih.
42
I zapovjedio nam je, da propovijedamo narodu i da svjedoimo, da je on odreen
od Boga za suca ivima i mrtvima.
43
Za ovoga svjedoe svi proroci, da imenom njegovim primaju oprotenje grijeha svi,
koji vjeruju u njega."
44
Dok je jo govorio Petar ove rijei, sie Duh Sveti na sve, koji su sluali rije.
45
Vjernici iz obrezanja, to su bili doli s Petrom, divili su se, to se i na neznaboce
izli dar Duha Svetoga.
46
Jer su ih sluali gdje govore jezike i veliaju Boga. Tada progovori Petar:
47
"Moe li tko vodu zabraniti, da se ne krste ovi, koji primie Duha Svetoga kao i
mi?"
48
I dade ih krstiti u ime Isusa Krista. Tada ga zamolie, da ostane kod njih nekoliko
dana.
1
A uli su apostoli i braa, to su bili u Judeji, da su i neznaboci primili rije Boju.
2
I kad uzae Petar u Jerusalem, prigovorie mu oni iz obrezanja
3
I rekoe: "Zato si uao k ljudima neobrezanim i jeo s njima?"
4
A Petar poevi izlagati im redom govorei:
5
"Ja sam bio u gradu Jopi i molio se. I u zanosu vidio sam vienje, gdje silazi posuda
nekakva kao veliko platno, to se na etiri ugla sputa s neba, i doe do preda me.
1993
6
Kad sam to dobro pogledao, vidjeh unutra etveronone ivotinje zemaljske i zvijeri
i gmazove i ptice nebeske.
7
A uo sam i glas, to mi je govorio: 'Ustani, Petre, pokolji i jedi!'
8
A ja rekoh: 'Nipoto, Gospodine, jer nita okaljano i neisto nikada ne ue u usta
moja.'
9
Ali glas s neba progovori i po drugi put: 'Ne zovi neistim, to je Bog oistio!'
10
A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo.
11
I gle, odmah tri ovjeka stadoe pred kuom, u kojoj sam bio ja, poslani k meni iz
Cezareje.
12
A duh mi ree, da idem s njima ne oklijevajui nita. A dooe s menom i ovo est
brae, i uosmo u kuu ovjeka.
13
I on nam pripovjedi, kako je vidio anela u kui svojoj, koji je stao i rekao mu:
"Polji u Jopu i dozovi Simona, koji se zove Petar!
14
On e ti rei rijei, kojima e se spasiti ti i sva kua tvoja.
15
A kada ja poeh govoriti, sie Duh Sveti na njih, kao i na nas u poetku.
16
Onda se sjetih rijei Gospodinove, kako je govorio: 'Ivan je krstio vodom, a vi ete
se krstiti Duhom Svetim.'
17
Kad im dakle Bog dade isti dar kao i nama, koji vjerovasmo u Gospodina Isusa
Krista: tko, sam ja da bih mogao zabraniti Bogu?"
18
A kad ue ovo, umirie se, i slavili su Boga i govorili: "Dakle i neznabocima dade
Bog pokajanje za ivot."
19
A oni, to se razili zbog progonstva, koje nastade za Stjepana, prooe do Fenicije
Cipra i Antiohije nikomu ne propovijedajui rijei Boje do samim idovima.
20
A neki od njih bili su Ciprani i Cirenci, koji su doavi u Antiohiju propovijedali i
Helenistima navjeujui, Gospodina Isusa.
1994
21
I bila je ruka Boja s njima, i velik ih je broj vjerovao i obratio se Gospodinu.
22
Vijest o tome doe do uiju Crkvi u Jerusalemu. I poslae Barnabu u Antiohiju.
23
Kad on doe tamo i vidje milost Boju, obradova se i opomenu sve, da svim srcem
ostanu vjerni Gospodinu.
24
A bio je on vrli ovjek, pun Duha Svetoga i vjere. Tako se mnogi narod pridrui
Gospodinu.
25
Tada on zaputi u Tarz, da potrai Savla. Nae ga i uze ga sa sobom u Antiohiju.
26
I oni se cijelu godinu zadrae u toj crkvi, i uili su mnogi narod. U Antiohiji se
najprije uenici nazvae krani.
27
A u one dane sioe iz Jerusalema proroci u Antiohiju.
28
Jedan od njih po imenu Agab ustade i ponukan Duhom proree glad veliki, to e
biti po svemu svijetu. I bio je za Klaudija.
29
Tada zakljuie uenici, da svaki prema mogunosti polje neto u pomo brai u
Judeji.
30
To i uinie poslavi prinose starjeinama po Barnabi i Savlu.
1
A u ono vrijeme podie Herod kralj ruke, da mui neke od crkve,
2
I pogubi Jakova, brata Ivanova, maem.
3
I vidjevi, da je to po volji idovima, uhvati jo i Petra. A bili su dani beskvasnih
kruhova.
4
Njega dakle uhvati, baci u tamnicu i predade ga etvorim straama, svaka od etiri
vojnika, da ga uvaju. Po blagdanu Pashe htio ga je onda izvesti pled narod.
5
I tako su Petra uvali u tamnici. A crkva se je molila za njega Bogu bez prestanka.
1995
6
U noi, prije nego ga je htio Herod izvesti, spavao je Petar meu dvojicom vojnika,
okovan u dvoje lance, a straari su pred vratima uvali tamnicu.
7
I gle, aneo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i gurnuvi Petra u bok
probudi ga i ree: "Ustani bre!" I spadoe mu lance s ruku.
8
A aneo mu ree: "Opai se i obuj svoju obuu!" I uini tako. I ree mu: "Obuci
haljinu svoju i hajde za mnom!"
9
I iziavi iao je za njim i nije znao, da je to istina, to je uinio aneo, nego je
mislio, da vidi vienje.
10
A kad prooe prvu i drug strau, dooe k vratima gvozdenim, to vode u grad;
ona im se sama otvorie. I iziavi prooe, jednu ulicu, i aneo odmah odstupi od
njega.
11
I kad doe Petar k sebi, ree: "Sad zaista znam, da Gospodin posla anela svojega,
te me izbavi iz ruke Herodove i od svega ekanja naroda idovskoga."
12
I to razabravi doe kui Marije, matere Ivana, koji se je zvao Marko, gdje su bili
mnogi skupljeni, te se molili.
13
kad on pokuca na vrata od dvora, pristupi djevojka po imenu Roda, da uje.
14
I poznavi glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utra i ree, da Petar stoji
pred vratima.
15
A oni joj rekoe: "Ti si luda!" Ali je ona odluno tvrdila, da je tako, a oni su
govorili: "Aneo je njegov."
16
A Petar je jednako kucao. A kad otvorie, vidjee ga i zaudie se.
17
A on mahnuvi na njih rukom, da ute, ispripovjedi im, kako ga Gospodin izvede iz
tamnice, i ree: "Javite ovo Jakovu i brai!" I iziavi otide na drugo mjesto.
18
A kad je bio dan, bila je ne mala zabuna meu vojnicima, to je to bilo od Petra.
19
Herod ga dade traiti. Ali ga ne naoe. Tada ispita straare i zapovjedi, da ih
odvedu. Nato zaputi iz Judeje u Cezareju, i ondje je boravio.
1996
20
A veoma se je ljutio na Tirce i Sidonce. Ali oni jednoduno dooe k njemu i
predobivi Blasta, komornika kraljeva, zamolie za mir, jer je njihovu zemlju hranila
kraljeva.
21
A u odreeni dan obue se Herod u kraljevsko odijelo, sjede na prijestolje i
progovori im:
22
A narod je vikao: "Ovo je glas Boji, a ne ovjeji!"
23
Ali ga odmah udari aneo Gospodnji, jer ne dade slave Bogu. Izjeden od crvi
izdahnu.
24
A rije je Gospodnja rasla i mnoila se.
25
A Barnaba i Savao, izvrivi svoju zadau, vratie se iz Jerusalema i uzee sa
sobom Ivana, koji se zvao Marko.
1
A u crkvi, koja je bila u Antiohiji, bili su proroci i uitelji: "Barnaba i Simeon, koji
se zvao Niger i Lucije Cirenac i Manahen, koji je bio zajedno odgojen s Herodom
etverovlasnikom, i Savao.
2
A kad su oni sluili Gospodinu i postili, ree Duh Sveti: "Odvojite mi Barnabu i
Savla na djelo, na koje ih pozvah."
3
Tada postivi i pomolivi se poloie ruke na njih i otpustie ih.
4
Oni dakle poslani od Duha Svetoga otidoe u Seleuciju, i odanle otplovie u Cipar,
5
I doavi u Salaminu propovijedali su rije Boju u sinagogama idovskim, A imali
su i Ivana u slubi.
6
Oni prooe sav otok do Pafa. Tamo naoe nekog ovjeka vraara, lana proroka,
idova, kome je bilo ime Barjesu.
7
On je bio s namjesnikom Sergijem Pavlom, ovjekom razumnim. Ovaj dozva
Barnabu i Savla i zaiska, da uje rije Boju.
1997
8
Ali Elimas vraar jer to znai ime njegovo protivio im se i gledao je da odvrati
namjesnika a od vjere.
9
A Savao, koji se zove i Pavao, pun Duha Svetoga pogledavi na njega
10
Ree: "O puni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine avolski, neprijatelju svake
pravde, zar ne prestaje kvariti pravih putova Gospodnjih?
11
I sad eto ruke Gospodnje na te: "Bit e slijep i nee vidjeti sunca za neko vrijeme.
I ujedanput pade na njega mrak i tama. Stade pipati naokolo i traiti, tko da ga
povede.
12
Tada namjesnik, kad vidje to bi, vjerova divei se nauci Gospodnjoj.
13
A kad se Pavao i drugovi njegovi odvezoe iz Pafa, dooe u Pergu u Pamfiliji. A
Ivan se odvoji od njih, i vrati se u Jerusalem.
14
A oni otiavi iz Perge dooe u Antiohiju u Pisidiji. Tu u dan subotni uoe u
sinagogu i sjedoe.
15
A po itanju zakona i proroka poslae glavari sinagoge k njima i rekoe: "Ljudi
brao, ako je u vama rije utjehe za narod, govorite!"
16
Tada ustade Pavao i mahnuvi rukom ree: "Ljudi Izraelci i koji se bojite Boga,
ujte.
17
Bog naroda ovoga izabra oce nae i podie narod, kad su bili u tuini, u zemlji
egipatskoj, i rukom ih jakom izvede iz nje.
18
I do etrdeset godina hranio ih je u pustinji.
19
I unitivi sedam naroda u zemlji kanaanskoj dade im u posjed zemlju njihovu.
20
Za etiri stotine i pedeset godina. Potom im dade suce do proroka Samuela.
21
I otada su traili kralja, i dade im Bog Saula, sina Kiova, ovjeka od plemena
Benjaminova, za etrdeset godina.
22
I uklonivi njega podie im Davida za kralja. Njemu dade svjedoanstvo: 'Naoh
Davida, sina Jesejeva, ovjeka po srcu mojemu, koji e ispuniti u svemu volju moju.'
1998
23
Od njegova roda podie Bog po obeanju Izraelu Spasitelja Isusa.
24
Kad je Ivan pred njegovim dolaskom propovijedao krtenje pokajanja svemu
narodu Izraelovu.
25
I kad je Ivan svravao trku svoju, govorio je: "Ja nijesam onaj, za koga me drite.
Ali on dolazi za mnom, kojemu ja nijesam dostojan odvezati obuu na nogama.
26
Ljudi brao, sinovi roda Abrahamova, i koji se meu vama boje Boga! Nama je
poslana rije ovoga spasenja.
27
Jer oni, to stanuju u Jerusalemu, i glavari njihovi nijesu poznali ovoga, i osudivi
ga ispunili su rijei proroka, koje se itaju svake subote.
28
I premda nijesu nali nijedne krivnje na njemu, to bi zasluila smrt, zahtijevali su
od Pilata, da ga pogubi.
29
I kad svrie sve, to je pisano za njega, skinue ga s drveta i poloie u grob.
30
Ali Bog ga uskrsnu od mrtvih trei dan.
31
I pokazivao se je mnogo dana onima, to su bili uzali s njim iz Galileje u
Jerusalem, koji su sada svjedoci njegovi pred narodom.
32
I mi vam navjeujemo radosnu vijest, da je Bog obeanje, to ga je dao ocima
naim, ispunio djeci naoj uskrsnuvi Isusa;
33
Kao to, je i u drugom psalmu napisano: "Ti si sin moj, ja sam te danas rodio.
34
A da ga je uskrsnuo od mrtvih, i da se on nije imao vie vratiti u truhlost, izree
ovako: "Udijelit u vama, milosti pouzdane, to sam sveano obeao Davidu.
35
Zato i na drugom mjestu govori: "Nee dati, da tvoj Svetac vidi truhlosti.
36
Ali je David usnuo, izakako je bio u narataju svojemu sluio volji Bojoj. On se je
pridruio ocima svojim i vidio je truhlosti.
37
A kojega je Bog uskrsnuo, nije vidio truhlosti.
1999
38
Neka vam je dakle na znanje, ljudi brao, da se po njemu vama propovijeda
oprotenje grijeha.
39
I od svega, oda to se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdava se u
njemu svaki, koji vjeruje.
40
Gledajte dakle, da ne doe na vas ono, to proroci kau:
41
'Vidite, preziratelji, i udite se, i nestanite! Jer ja inim djelo u dane vae, djelo,
koje neete vjerovati, ako vam tko ispria.'"
42
A kad su izlazili oni, molili su ih, da im se ove rijei govore u drugu subotu.
43
Kad se je skuptina razila, pooe za Pavlom i Barnabom mnogi od idova i
pobonih doljaka. A oni su ih u razgovoru svjetovali, da ustraju u milosti Bojoj.
44
A idue subote skupi se gotovo sav grad, da uje rije
45
A kad vidjee idovi narod, napunie se zavisti, i govorili su protiv rijei Pavlovih i
psovali su.
46
A Pavao i Barnaba rekoe posve smjelo: "Vama je najprije trebalo da se
propovijeda rije Boja. Ali kad je odbacujete i sebe drite da nije ste vrijedni
vjenoga ivota, evo se obraamo k neznabocima.
47
Jer nam tako zapovjedi Gospodin: 'Postavljam te za svjetlost neznabocima, da
bude na spasenje do kraja zemlje.'"
48
A kad ue neznaboci, radovali su se i slavili rije Boju, i vjerovae, koliko ih je
bilo odreeno za ivot vjeni.
49
I rije se je Boja raznosila po svoj okolini.
50
Ali idovi podgovorie pobone i potene ene i prvake gradske, te podigoe
progonstvo na Pavla i Barnabu, i istjerae ih iz svoje zemlje.
51
A oni otresoe na njih prah sa svojih nogu i dooe u Ikonij.
52
A uenici su bili puni radosti i Duha Svetoga.
2000
1
A u Ikoniju se dogodi, da isto tako oni uoe u sinagogu idovsku, i govorili su
tako, da je vjerovalo veliko mnotvo idova i Grka.
2
Ali idovi, koji nijesu vjerovali, podbunie i razdraie due neznaboaca na brau.
3
Oni ipak ostadoe dulje vremena propovijedajui odvano u Gospodinu, koji je
svjedoio rije milosti svoje i davao, da su se inili znaci i udesa po rukama
njihovim.
4
A mnotvo gradsko razdijeli se, i jedni su bili sa idovima, a drugi s apostolima.
5
A kad navalie neznaboci i idovi sa svojim glavarima, da ih pogrde i kamenuju.
6
Oni doznavi pobjegoe u gradove u Likaoniji, u Listru i u Derbu i u okolinu.
7
I ondje su propovijedali evanelje.
8
U Listri je sjedio jedan ovjek nemoan u nogama, hrom od utrobe majke svoje, koji
nije nikada hodao.
9
Ovaj je sluao Pavla gdje govori. A on pogledavi na njega i vidjevi, da vjeruje, da
e ozdraviti,
10
Ree velikim glasom: "Ustani na svoje noge uspravo!" I skoi, i hodao je.
11
A kad vidje narod, to uini Pavao, podigoe glas svoj govorei likaonski: "Bogovi
sioe k nama u ovjejoj prilici!"
12
I nazivali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je on vodio rije.
13
I sveenik Zeusa, koji je bio pred gradom, dovede junce i donese vijence pred
vrata, i htjede s narodom da im prinese rtvu.
14
A kad to ue apostoli Barnaba i Pavao, razdrijee haljine svoje i skoie meu
narod viui
15
I govorei: "Ljudi, to to inite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam
propovijedamo, da se od ovih nitavih stvari obratite k Bogu ivome, koji je stvorio
2001
nebo i zemlju i more i sve, to je u njima.
16
On je u prolim naratajima pustio sve narode, da idu svojim putovima.
17
Ali opet nije ostavio sebe neposvjedoena inei dobro, dajui vam s neba kiu i
godine rodne i punei srca vaa jelom i veseljem."
18
I ovo govorei jedva zaustavie narod, da im ne prinesu rtve.
19
Ali dooe idovi iz Antiohije i Ikonija i nagovorie narod, te kamenovae Pavla i
izvukoe ga iz grada mislei, da je mrtav.
20
A kad ga opkolie uenici, ustade i ue u grad, i sutradan otide s Barnabom u
Derbu.
21
Propovijedali su u ovome gradu evanelje i predobili mnoge uenike. Onda se
vratie u Listru, Ikonij i Antiohiju.
22
Utvrivali su uenike i opominjali ih, da ustraju u vjeri, jer nam valja kroz mnoge
nevolje ui u kraljevstvo Boje.
23
U svakoj crkvi postavie im, pomolivi se s postom, starjeine i preporuie ih
Gospodinu, u koga vjerovae.
24
I proavi Pisidiji dooe u Pamfiliju.
25
I poto su rekli rije Gospodnju u Pergi, sioe u Ataliju.
26
I odanle otplovie u Antiohiju, odakle su bili predani milosti Bojoj na djelo, koje
svrie.
27
A kad dooe i skupie crkvu, izvijestie o svemu, to je bio uinio Bog s njima, i
da je otvorio neznabocima vrata vjere.
28
A ostadoe ne malo vremena s uenicima.
1
I doli su neki iz Judeje i uili bradu: "Ako se ne obreete po obiaju Mojsijevu, ne
moete se spasiti."
2002
2
A kad su Pavao i Barnaba ivo raspravljali i prepirali se s njima, odredie, da Pavao
i Barnaba i drugi neki od njih uzau k apostolima i starjeinama u Jerusalem za ovo
pitanje.
3
Oni dakle otpraeni od crkve prolazili su kroz Feniciju i Samariju objavljujui o
obraenju neznaboaca i vrlo su obradovali svu brau.
4
A kad dooe u Jerusalem, bili su primljeni od crkve, i od apostola i starjeina, i sve
su pripovijedali, to je Bog uinio s njima.
5
Onda ustadoe neki od sljedbe farizejske, koji su bili vjerovali, i rekoe: "Valja ih
obrezati i zapovjediti, da dre zakon Mojsijev."
6
I skupie se apostoli i starjeine, da izvide ovu stvar.
7
Po mnogom raspravljanju ustade Petar i ree im: "Ljudi brao, vi znate, da je Bog
od prvih dana izabrao izmeu vas, da iz mojih usta uju neznaboci rije evanelja i
da vjeruju.
8
I Bog, koji poznaje srca, posvjedoio je za njih, kad im dade Duha Svetoga kao i
nama.
9
I ne postavi nikakve razlike meu nama i njima, oistivi vjerom srca njihova.
10
Sad dakle to kuate Boga, i hoete da metnete uenicima na vrat jaram, kojega ni
oci nai ni mi ne mogosmo nositi?
11
Nego vjerujemo, da emo se spasiti milou Gospodina Isusa Krista, kao i oni."
12
Onda uuti sve mnotvo, i sluali su Barnabu i Pavla, koji su pripovijedali, kolike je
znake i udesa uinio Bog preko njih meu neznabocima.
13
A kad oni umukoe, progovori Jakov: "Ljudi brao, posluajte mene!
14
Simon ree, kako je Bog uinio prvi korak da iz neznaboaca primi narod k imenu
svojemu.
15
I s ovim se podudaraju rijei proroka, kao to je napisano:
2003
16
'Potom u Be vratiti i opet u sagraditi dom Davidov, to je pao, i njegove u
ruevine popraviti, i podignut u ga.
17
Da potrae Gospodina ostali ljudi i svi narodi, nad kojima se je prizvalo ime
Gospodnje, govori Gospodin, koji ini ovo.'
18
Gospodinu je poznato odvijeka djelo njegovo.
19
I zato ja mislim, da se ne dira u one, koji se od neznaboaca obraaju k Bogu,
20
Nego da im se pie, neka paze, da se ne okaljaju idolima, i da se uzdravaju od
bluda, od udavljenoga i od krvi.
21
Jer Mojsije ima od starih vremena u svakom gradu svoje propovjednike u
sinagogama, gdje se ita svake subote."
22
Tada naoe za dobro apostoli i starjeine sa svom crkvom, da izaberu ljude izmeu
sebe, i da ih polju u Antiohiju s Pavlom i Barnabom: Judu, koji se je zvao Barsaba, i
Silu, ljude veoma ugledne meu braom.
23
I napisae rukom svojom: "Apostoli i starjeine braa pozdravljaju brau od
neznaboaca, to su u Antiohiji, Siriji i Ciliciji.
24
uli smo, da su neki, od nas iziavi, smeli vas svojim govorima i uznemirili due
vae, a mi im ne zapovjedismo.
25
Zato naosmo za dobro mi jednoduno skupljeni izabrane ljude poslati k vama s
dragim naima Barnabom i Pavlom.
26
S ljudima, koji su predali due svoje za ime Gospodina naega Isusa Krista.
27
Poslasmo dakle Judu i Silu, koji e vam i sami to rijeima govoriti.
28
Jer nae za dobro Duh Sveti i mi, da ne meemo vie nikakva tereta na vas osim
ovoga potrebnoga:
29
Da se uvate od rtava idolskih i od krvi i od udavljenoga; od bluda. Ako se budete
uvali od toga, bit e vam dobro. Budite zdravi!"
30
Oni dakle poslani sioe u Antiohiju, i skupivi narod predadoe poslanicu.
2004
31
I kad proitae, obradovae se zbog te utjehe.
32
A Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogim rijeima utjeie brau i utvrdie.
33
I poto proboravie ondje neko vrijeme, otputie ih braa s mirom k onima, koji su
ih bili poslali.
34
Ali Sila nade za dobro da ostane ondje.
35
A Pavao i Barnaba boravili su u Antiohiji i uili i propovijedali rije Gospodnju s
mnogima
36
A poslije nekoliko dana ree Pavao Barnabi: "Vratimo se i obiimo brau, da
vidimo, kako im je po svim gradovima, u kojima smo propovijedali rije Gospodnju!"
37
A Barnaba je htio da uzme sa sobom i Ivana, koji se zvao Marko.
38
Ali je Pavao drao, da ne treba uzimati sa sobom onoga, koji se je od njih odijelio u
Pamfiliji i nije iao s njima na djelo.
39
Tako doe do raspre, te se jedan s drugim rastadoe. I Barnaba uze Marka i otplovi
u Cipar.
40
A Pavao izabravi Silu poe na put predan milosti Gospodnjoj od brae.
41
I prolazio je kroz Siriju i Ciliciju i utvrivao crkve.
1
Tada doe u Derbu i Listru, i gle, ondje je bio neki uenik, po imenu Timotej, sin
ene idovke, koja je vjerovala, i oca neznaboca.
2
Za njega su dobro svjedoila braa, to su bila u Listri i Ikoniju.
3
Ovoga htjede Pavao da uzme sa sobom na put; i uze ga i obreza zbog idova, koji su
bili u onim mjestima; jer su svi znali, da je otac njegov bio neznaboac.
4
A kad su prolazili po gradovima, predavae im, da dre odluke, koje ustanovie
apostoli i starjeine u Jerusalemu.
2005
5
Tako su se crkve utvrivale u vjeri, i svaki dan bivalo ih je vie.
6
A kad prooe Frigiju i Galaciju, zabrani im Duh Sveti propovijedati rije u Aziji.
7
Kad dooe u Miziju, pokuali su da idu u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.
8
A kad prooe Miziju, sioe u Troadu.
9
I Pavlu se javi vienje nou: Jedan ovjek Makedonac stajao, i molio ga, i rekao:
"Prijei u Makedoniju i pomozi nam!"
10
A kad vidje vienje, odmah gledasmo da otputujemo u Makedoniju uvjereni, da nas
je pozvao Bog, da im propovijedamo evanelje.
11
A kad otplovismo iz Troade, doosmo ravno u Samotraku, a sutradan u Neapol.
12
A odanle u Filipe, u prvi grad onoga dijela Makedonije, naseobinu. I u ovom gradu
ostadosmo nekoliko dana.
13
A u dan subotni izaosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da je
bogomolja. Sjedosmo i govorismo enama, koje su se bile, skupile.
14
A sIuala je jedna bogobojazna ena, po imenu Lidija, prodavaica skerleta iz grada
Tijatire. I Gospodin otvori srce njezino, da pazi na rijei Pavlove.
15
A kad se pokrsti ona i kua njezina, zamoli govorei: "Ako mislite, da sam vjerna
Gospodinu, uite u moju kuu i ostanite! I natjera nas.
16
I dogodi se, kad smo ili u bogomolju, da nas srete jedna ropkinja, koja je imala
duha vraarskoga, i vraajui donosila velik dobitak svojim gospodarima.
17
Ona poe za Pavlom i za nama, i vikala je "Ovi su ljudi sluge Boga svevinjega,
koji vam javljaju put spasenja."
18
I to je inila mnogo dana. A Pavlu to dodija, okrenu se i ree duhu: "Zapovijedam ti
u ime Isusa Krista, da izae iz nje." I izae u taj as.
19
A kad vidjee njezini gospodari, da izae nada njihova dobitka, uhvatie Pavla i
Silu i odvukoe ih na trg pred poglavarstvo.
2006
20
I dovedoe ih gradskim poglavarima i rekoe: "Ovi ljudi, koji su idovi, bune na
grad,
21
I propovijedaju obiaje, kojih mi ne smijemo ni primiti ni vriti, jer smo Rimljani."
22
I slee se narod na njih, i glavari im strgae haljine i zapovjedie, da ih iibaju.
23
I poto ih ivo izbie, bacie ih u tamnicu i zapovjedie tamniaru, da ih dobro
uva.
24
Primivi takvu zapovijed on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.
25
A u ponoi Pavao i Sila molili su se i slavili pjesmom Boga; a sunji su ih sluali.
26
A najedanput tako se vrlo potrese zemlja, da se uzdrmae temelji tamnice. I odmah
se otvorie sva vrata, i svima spadoe okovi.
27
A kad se probudi tamniar i vidje otvorena vrata tamnice, izvadi ma i htjede da se
ubije, mislei, da su pobjegli sunji.
28
A Pavao povika iza glasa: "Ne ini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje!"
29
A on zaiska lu, i uleti, drui pripade k nogama Pavla i Sile.
30
Izvede ih van i ree: "Gospodo, to mi treba initi, da se spasim?"
31
A oni rekoe: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit e se ti i kua tvoja."
32
I propovijedali su rije Gospodnju njemu i svima, koji su bili u kui njegovoj.
33
I on ih uze k sebi u onaj as noi, i opra im rane; i pokrsti se odmah on i sva kua
njegova.
34
Tada ih uvede u kuu svoju, postavi im stol, i radovao se je sa svom kuom
svojom, to vjerova u Boga.
35
A kad bi dan, poslae glavari sluge govorei: "Pusti one ljude!"
36
Tamniar ree to Pavlu: "Poslae glavari, da budete puteni; sad dakle izaite, i
idite s mirom!"
2007
37
Ali im Pavao ree: "Poto su nas, ljude Rimljane, izbili javno bez istrage, i u
tamnicu nas bacili, sada hoe tajno da nas protjeraju. Ne tako, nego sami neka dou i
neka nas izvedu!"
38
Kad sluge javie ove rijei glavarima, uplaie se uvi, da su Rimljani.
39
I dooe, i umolie ih, i izvedoe ih molei, da izau iz grada,
40
A kad izaoe iz tamnice, dooe k Lidiji, i vidjevi brau utjeie ih, i odoe.
1
Preko Amfipola i Apolonije stigoe u Solun, gdje je bila sinagoga idovska.
2
I Pavao po obiaju ue k njima, i tri im je subote govorio o Pismima
3
Pokazujui i dokazujui, da je trebalo da Krist trpi i uskrsne od mrtvih, i da ovaj
Isus, kojega ja propovijedam vama, jest Krist.
4
I neki od njih vjerovae i pridruie se Pavlu i Sili, i od bogobojaznih neznaboca
mnotvo veliko, i od ena plemenitih ne malo!
5
A idovi zavidni uzee neke zle ljude od prostoga svijeta i skupivi etu uzbunie
grad i napadoe na kuu Jasonovu i stadoe traiti, da ih izvedu pred narod.
6
A kad njih ne naoe, povukoe Jasona i neku brau pred gradske poglavare viui:
"Ovi, to zamutie sav svijet, dooe i ovamo.
7
Jason ih primio, i ovi svi rade protiv carskih odredaba govorei, da ima drugi kralj,
Isus."
8
I uznemirie narod i gradske poglavare, kad ovo ue.
9
Ali ih pustie, kad ih Jason i ostali zadovoljie odgovorom.
10
A braa odmah nou otpravie Pavla i Silu u Bereju. Doavi onamo uoe u
sinagogu idovsku.
11
A ovi su bili plemenitiji od onih u Solunu, jer primie rije sa svim srcem, i svaki
su dan ispitivali Pisma, je li to tako.
2008
12
I vjerovae mnogi od njih, i od potenih neznaboakih ena, i od mueva ne malo.
13
A kad doznae idovi u Solunu, da je Pavao i u Bereji propovijedao rije Boju,
dooe i onamo, te podigoe i pobunie mnotvo.
14
A braa onda odmah otpravie Pavla, da ide k moru, a Sila i Timotej ostadoe
ondje.
15
A pratioci dovedoe Pavla do Atene, i primivi zapovijed od njega na Silu i
Timoteja, da dou k njemu to bre, odoe.
16
A kad ih je Pavao ekao u Ateni, uzruja se duh njegov u njemu gledajui grad pun
idola.
17
I raspravljao je u sinagogi sa idovima i s bogobojaznima, i na trgu svaki dan s
onima, to su bili ondje.
18
A neki od epikurejskih i stoikih mudraca prepirali su se s njim; i jedni su govorili:
"to hoe ovaj brbljavac da kae?" A drugi: "ini se, da propovijeda tue bogove."
Jer je propovijedao Isusa i uskrsnue.
19
Pa ga uzee i odvedoe na Areopag govorei: "Moemo li znati, kakva je ta nova
nauka, to je ti propovijeda?
20
Jer neto novo mee u nae ui; hoemo dakle da znamo, to to znai."
21
Svi naime Atenjani i tuinci doljaci nemaju ni za to drugo vremena, nego da to
novo govore ili sluaju.
22
A Pavao stavi nasred Areopaga ree: "Ljudi Atenjani! Po svemu vas vidim, da ste
vrlo poboni,
23
Jer prolazei i motrei vae svetinje naoh i rtvenik, na kojem je bilo napisano:
"Bogu nepoznatomu. to dakle ne znajui tujete, to vam ja propovijedam.
24
Bog, koji je stvorio svijet i sve, to je u njemu, on, jer gospodar neba i zemlje, ne
stanuje u rukotvorenim hramovima,
25
Niti prima slube od ruku ovjejih, kao da bi to trebao, kad on sam daje svima
ivot i dihanje i sve.
2009
26
I uinio je da od jednoga sav rod ljudski stanuje po svemu lica zemaljskom, i
postavio je odreena vremena i mee stanovanja njihova.
27
Da trae Boga, ne bi li ga kako napipali i nali, premda nije daleko ni od jednoga
od nas.
28
Jer u njemu ivimo, i miemo se, i jesmo, kao to i neki od vaih pjesnika rekoe:
'Njegov smo i rod.'
29
Kad smo dakle rod Boji, ne treba da mislimo, da je Boanstvo kao zlato ili srebro
ili kamen, kao tvorevina umjetnosti i miljenja ljudskoga.
30
Ne gledajui dakle Bog na vremena neznanja, sad navjeuje ljudima, da svi svuda
ine pokajanje.
31
Jer je postavio dan, u koji e suditi itavome svijetu po pravdi preko ovjeka, koga
je odredio i pred svima potvrdio uskrsnuvi ga od mrtvih."
32
A kad ue za uskrsnue od mrtvih, jedni se narugae, a drugi rekoe: "O tom emo
te sluati drugi put."
33
Tako Pavao otide izmeu njih.
34
A neki ljudi pristadoe uz njega i vjerovae, meu kojima je i Dionizije Areopagit, i
ena po imenu Damara, i drugi s njima.
1
Potom ode iz Atene i doe u Korint.
2
i nae jednoga zidova, po imenu Akvilu, rodom iz Ponta, koji je bio skoro doao iz
Italije, i njegovu enu Priscilu, jer je bio zapovjedio Klaudije, da svi idovi sele iz
Rima. On doe k njima.
3
I jer su se bavili istim zanatom, ostade kod njih, i radio je. A bili su atorskog
zanata.
4
I svake je subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao idove i neznaboce.
2010
5
A kad dooe iz Makedonije Sila i Timotej, predade se Pavao sasvim
propovijedanju svjedoei idovima da je Isus Krist.
6
Ali kad su se oni protivili i hulili, otrese haljine svoje i ree: "Krv vaa na vau
glavu, ja sam ist, od sad idem k neznabocima."
7
I otide odanle i doe u kuu nekoga Ticija Justa, koji se je bojao Boga, i ija je kua
bila uz sinagogu.
8
A Krisp, predstojnik sinagoge, vjerova u Gospodina sa svom kuom svojom, i od
Korinana mnogi, koji su sluali, vjerovae i krstie se.
9
A Gospodin ree Pavlu nou u vienju: "Ne boj se, nego govori, i da ne uuti!
10
Jer sam ja s tobom, i nitko ti se nee primai, da ti naudi, jer ja imam mnogi narod
u ovome gradu."
11
Tako proboravi ondje godinu i est mjeseci uei kod njih rije Boju.
12
A kad je bio Galion namjesnik u Ahaji, ustadoe idovi jednoduno na Pavla i
dovedoe ga na sud
13
Govorei: "Ovaj protiv zakona nagovara ljude, da potuju Boga."
14
A kad je Pavao htio da otvori usta; ree Galion idovima: "Kad bi se radilo o
kakvoj nepravdi ili zloinu, o idovi, po dunosti posluao bih vas.
15
Ali kad su prepiranja o nauci i o imenima i o zakonu vaem, gledajte sami, jer ja
neu da budem sudac o tome."
16
I otjera ih iz sudnice.
17
Onda svi neznaboci uhvatie Sostena, predstojnika sinagoge, i izbie ga pred
sudnicom. I Galion nije za to nita mario.
18
A Pavao ostade jo podosta dugo, i oprostivi se s braom otplovi u Siriju, i s njime
Priscila i Akvila. U Kenhreji oia glavu, jer se je bio zavjetovao.
19
I doe u Efez; i njih ostavi ondje, a on ue u sinagogu, i raspravljao je sa idovima.
2011
20
A kad su ga oni molili, da ostane dulje vremena, ne htjede,
21
Nego se oprosti s njima i ree: "Opet u se vratiti k vama, ako Bog da;" i otide iz
Efeza.
22
I siavi u Cezareju, uzie i pozdravi crkvu, i sie u Antiohiju.
23
I provede ondje nekoliko vremena, zaputi i proe redom Galaciju i Frigiju,
utvrujui sve uenike.
24
A doe u Efez jedan idov, po imenu Apolon, rodom Aleksandrinac, ovjek rjeit,
silan u Pismu.
25
Ovaj je bio upuen na put Gospodnji, i gorei duhom govorio je i uio je marljivo o
Isusu, a znao je samo krtenje Ivanovo.
26
Ovaj dakle pone odvano propovijedati u sinagogi. I kad ga ue Priscila i Akvila,
primie ga k sebi i izloie mu tonije put Gospodnji.
27
A kad je htio poi u Ahaju, ohrabrie ga braa i pisae uenicima, da bi ga primili. I
kad doe, pomoe mnogo onima, koji su bili vjerovali milou.
28
Jer je silno pobijao idove javno, dokazujui iz Pisma, da je Isus Krist.
1
A dogodi se, kad je bio Apolon u Korintu, da je Pavao, proavi gornje krajeve,
doao u Efez i naao neke uenike;
2
I ree im: "Jeste li primili Duha Svetoga, kad ste postali vjernici?" A oni mu rekoe:
"Nijesmo ni uli, da ima Duh Sveti."
3
A on ree: "Koje krtenje primiste?" I oni rekoe: "Krtenje Ivanovo,"
4
A Pavao ree: "Ivan je krstio krtenjem pokajanja govorei narodu, da vjeruju u
onoga, koji e za njim doi, to jest u Isusa."
5
uvi to krstie se u ime Gospodina Isusa.
2012
6
I kad Pavao poloi ruke na njih, doe Duh Sveti na njih, i govorili su jezicima i
proricali.
7
A bilo je ljudi svega oko dvanaest.
8
I uavi u sinagogu govorio je odvano tri mjeseca, raspravljajui i uvjeravajui za
kraljevstvo Boje.
9
Kad su neki bili otvrdnuli, i nijesu vjerovali, i proklinjali put Gospodnji pred
narodom, odstupi od njih i odijeli uenike, pa je raspravljao svaki dan u koli nekoga
Tirana,
10
I ovo je bivalo dvije godine, tako da su svi, koji su stanovali u Aziji, idovi i
neznaboci, uli rije Gospodnju.
11
I Bog je inio ne mala udesa po rukama Pavlovim,
12
Tako da bi i rupce za znoj i pojase od tijela njegova nosili na bolesnike, i ostavljale
su ih bolesti, i zli su dusi izlazili iz njih.
13
Kuali su i neki od idova, koji su naokolo obilazili i zaklinjali avle, zazivati nad
opsjednutima ime Gospodina Isusa govorei: "Zaklinjem vas Isusom, koga
propovijeda Pavao."
14
A bilo je sedam sinova Skeve idova, poglavara sveenikoga, koji su to inili.
15
A zao im duh odgovori: "Isusa poznajem, i Pavla znam, ali vi tko ste?"
16
I skoivi na njih ovjek, u kojemu je bio zao duh, nadvlada njih dvojicu, i pritite
ih tako, da su goli i izranjeni utekli iz one kue.
17
I ovo doznadoe svi idovi i neznaboci, koji su stanovali u Efezu, i ue strah u sve
njih, i velialo se je ime Gospodina Isusa.
18
I mnogi od onih, to vjerovae, dolazili su ispovijedajui i govorei djela svoja.
19
A mnogi od onih, koji su se bavili arolijama, skupie knjige i spalie ih pred
svima; i proraunae, i naoe, da su vrijedne pedeset tisua srebrnjaka.
20
Tako je silno rasla rije Gospodnja, i utvrivala se.
2013
21
I kad se ovo svrilo, namisli Pavao u Duhu da proe preko Makedonije i Ahaje, i da
ide u Jerusalem govorei: "Poto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti."
22
I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomonika, Timoteja i Erasta, a sam ostade
neko vrijeme u Aziji.
23
A u ono vrijeme podie se ne mala buna zbog puta Gospodnjega.
24
Neki naime srebrnar, po imenu Demetrije, koji je pravio srebrne hramie Dijanine,
pribavljao je zanatlijama ne malu zaradu.
25
On skupi ove i drugih ovakvih stvari majstore, i ree: "Ljudi, vi znate, da od ovoga
posla imamo mi zaradu.
26
A vidite i ujete, da ne samo u Efezu, nego gotovo po svoj Aziji taj Pavao nagovara
i odvraa narod mnogi, govorei, da to nijesu bogovi, to se prave rukama.
27
I ne samo to e ta nesrea doi na na zanat da ne prolazi, nego se nee mariti ni za
hram velike boice Dijane, i propadat e velianstvo one, koju potuje sva Azija i
itav svijet."
28
Kad oni ovo ue, napunie se gnjeva i stadoe vikati: "Velika je Dijana Efeka!"
29
I sav se grad napuni pobune, i navalivi jednoduno na kazalite uhvatie Gaja i
Aristarha Makedonce, drugove Pavlove.
30
A kad je Pavao htio da ide meu narod, ne dadoe mu uenici.
31
A neki i od azijskih poglavara, koji su mu bili prijatelji, poslae k njemu molei ga,
da ne ide u kazalite.
32
A jedni su vikali jedno, a drugi drugo; jer je bila skuptina smetena, i najvie ih nije
znalo, zato su se skupili.
33
A jedni iz mnotva izvukoe Aleksandra, kad su ga idovi gurali naprijed. A
Aleksandar, mahnuvi rukom, htjede da progovori narodu zbog obrane.
34
Ali kad ga upoznae, da je idov, povikae svi u glas, i vikali su oko dva sata:
"Velika je Dijana Efeka!"
2014
35
A gradski tajnik, utiavi narod, ree: "Ljudi Efeani! Tko je taj ovjek, koji ne zna,
da grad Efez ne asti veliku Dijanu i njezin kip to je pao s neba?
36
Kad dakle to ne moe nitko porei, valja da budete mirni, i da nita ne inite
nepromiljeno.
37
Jer dovedoste ove ljude, koji niti su hram pokrali, niti hule na vau boicu.
38
A Demetrije i umjetnici, koji su s njim, ako imaju kakvu tubu protiv koga, imaju
sudovi, i imaju namjesnici, pa neka tue jedan drugoga!
39
Ako li to drugo traite, neka se rijei na zakonitoj skuptini!
40
Jer prijeti opasnost, da budemo tueni za dananju bunu, a nema nikakva razloga,
kojim bismo se mogli opravdati za ovu pobunu." I kad ree ovo, raspusti skuptinu.
1
A poto se stiala buna, dozva Pavao uenike i opomenuvi ih oprosti se, i zaputi, da
ide u Makedoniju.
2
I kad je proao one krajeve i opominjao ih mnogim rijeima, doe u Grku.
3
Proboravio je tamo tri mjeseca. Kad je htio da otplovi u Siriju, stadoe mu idovi
raditi o glavi, te namisli da se vrati preko Makedonije.
4
A pratio ga je Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, i Sekund IZ Soluna, i Gaj iz Derbe,
i Timotej i Tihik, i Trofim iz Azije.
5
Ovi odoe naprijed i ekali su nas u Troadi.
6
A mi otplovismo poslije dana beskvasnih kruhova iz Filipa, i doosmo k njima u
Troadu za pet dana, i ondje ostadosmo sedam dana.
7
A u prvi dan sedmice, kad se skupismo da lomimo kruh, govorio im je Pavao, jer je
htio sutradan da otputuje, i produljio je govor do ponoi.
8
I bile su mnoge svjetiljke u gornjoj sobi, gdje smo se bili skupili.
2015
9
A sjedio je na prozoru jedan mladi po imenu Eutih, nadvladan od tvrdoga sna; i kad
je Pavao govorio dugo, nagnu se u snu i pade dolje s treega kata, i digoe ga mrtva.
10
A Pavao siavi pade na njega, i zagrlivi ga ree: "Ne uznemirujte se, jer je dua
njegova u njemu!"
11
Onda uzae, i prelomivi kruh okusi i govorio je jo dugo sve do zore, i onda je
otputovao.
12
A mladia dovedoe iva, i utjeie se ne malo.
13
A mi uavi u lau otplovismo u Asos, da odanle uzmemo Pavla, jer je bio tako
odredio, hotei sam da ide kopnom.
14
I kad se sastade s nama u Asosu, uzesmo ga i doosmo u Mitilenu.
15
I odanle otplovivi doosmo sutradan prema Hiosu, a drugi dan pristadosmo u
Samosu i sutradan doosmo u Milet,
16
Jer je bio Pavao odluio, da proemo mimo Efez, da se ne bi zadrao u Aziji; jer je
htio, ako mu bude mogue, da bude na Duhove u Jerusalemu.
17
A iz Mileta posla u Efez i dozva starjeine crkve.
18
I kad dooe k njemu, i kad su bili skupa, ree im: "Vi znate, od pravoga dana, kad
dooh u Aziju, kako sam bio s vama jednako,
19
Sluei Gospodinu sa svom poniznosti i sa suzama i kunjama, koje me snaoe od
zasjeda idovskih;
20
Kako nijesam nita propustio rei, to je korisno, nego sam javno i po kuama uio,
21
Zaklinjui idove i neznaboce, da se obrate k Bogu i vjeruju u Gospodina naeg
Isusa Krista.
22
I sada evo sili me duh, da idem u Jerusalem, ne znajui to e mi se u njemu
dogoditi,
23
Osim da mi Duh Sveti po svim gradovima svjedoi, da me u Jerusalemu ekaju
okovi i nevolje.
2016
24
Ali ja svega se toga ne bojim i ne marim za svoj ivot, samo da svrim trku svoju i
slubu, koju primih od Gospodina Isusa, da posvjedoim evanelje milosti Boje.
25
I evo sad znam, da vie neete vidjeti mojega lica vi svi, kroz koje sam prolazio
propovijedajui kraljevstvo Boje.
26
Zato vam svjedoim na dananji dan, da sam ist od krvi sviju;
27
Jer nijesam propustio da vam javim svu odluku Boju.
28
Pazite na sebe i na sve stado, u kojem vas Duh Sveti postavi predstojnicima, da
upravljate crkvom Bojom, koju je stekao krvlju svojom.
29
Ja znam, da e poslije odlaska mojega ui meu vas vuci grabeljivi, koji nee
tedjeti stada.
30
I izmeu vas samih ustat e ljudi, koji e govoriti iskrivljenu nauku, da povuku
uenike za sobom.
31
Zato bdijte sjeajui se, da tri godine no i dan nijesam prestajao sa suzama
opominjati svakoga od vas.
32
I sad vas preporuujem Gospodinu i rijei milosti njegove, koji moe izgraditi i dati
batinu meu svima posveenima.
33
Srebra i zlata ili ruha nijesam poelio ni od koga.
34
Sami znate, to je trebalo meni i onima, koji su bili sa mnom da su priskrbile ove
ruke.
35
Sve vam pokazah, da se tako valja truditi i zauzimati za nemone i sjeati se rijei
Gospodina Isus, jer on ree: 'Mnogo je vie blagoslovljeno davati, negoli primati.'
36
I kad je ovo rekao, klekne na koljena svoja i pomoli se sa svima njima.
37
A sviju stade velik pla; i pali su oko vrata Pavlova i cjelivali ga.
38
alosni najvie za rije, koju ree, da vie nee vidjeti lica njegova, I otpratie ga
do na lau.
2017
1
I kad bi tako, te otplovismo otrgnuvi se od njih, idui pravo doosmo u Kos, i drugi
dan u Rod, i odanle u Pataru.
2
I naavi lau, to polazi u Feniciju, uosmo i otplovismo.
3
A kad nam se ukaza Cipar ostavismo ga nalijevo, i plovili smo prema Siriji, i
doosmo u Tir, jer je ondje valjalo da se istovari laa.
4
I naavi uenike ostadosmo ondje sedam dana; a oni su Pavlu govorili Duhom, da
ne ide gore u Jerusalem.
5
I kad se izvrie dani, izaosmo i krenusmo na put, a pratili su nas svi sa enama i
djecom do iza grada; i kleknuvi na obali pomolismo se.
6
I oprostivi se jedni s drugima uosmo u lau, a oni se vratie svojim kuama.
7
I mi svrismo plovljenje i doosmo od Tira u Ptolemaidu, i pozdravivi se s braom
ostadosmo kod njih jedan dan.
8
A sutradan otputovasmo i doosmo u Cezareju. I uavi u kuu Filipa evanelista,
koji je bio jedan od sedmorice, ostadosmo u njega.
9
On je imao etiri keri djevice, koje su proricale.
10
Kad smo boravili ondje nekoliko dana, doe iz Judeje jedan prorok, po imenu
Agab.
11
I doavi k nama uze pojas Pavlov, sveza sebi noge i ruke i ree: "Ovo govori Duh
Sveti: ovjeka, iji je ovo pojas, ovako e svezati zidovi u Jerusalemu i predat e ga u
ruke neznabocima."
12
I kad usmo ovo, zamolismo ga mi i oni, koji su bili iz onoga mjesta, da ne ide gore
u Jerusalem.
13
A Pavao odgovori: "to inite, te plaete i cijepate srce moje! Jer ja sam pripravan
za ime Gospodina Isusa ne samo svezan biti, nego i umrijeti u Jerusalemu."
2018
14
A kad ga ne mogosmo nagovoriti, primirismo se rekavi: "Volja Gospodnja neka
bude!"
15
A poslije tih dana spremismo se i poosmo gol e u Jerusalem.
16
A pooe s nama i neki uenici iz Cezareje vodei nas nekomu Mnasonu iz Cipra,
starome ueniku, da budemo njegovi gosti.
17
I kad doosmo u Jerusalem, primie nas braa radosno.
18
A sutradan otide Pavao s nama k Jakovu, i skupie se sve starjeine.
19
I kad ih pozdravi, pone im redom izlagati, to uini Bog meu neznabocima po
slubi njegovoj.
20
A oni uvi slavili su Boga, i rekoe: "Vidi, brate, koliko je tisua idova, koji
vjerovae, i svi revnuju za zakon.
21
A doznali su za tebe, da ti idove, koji su meu neznabocima, ui odmetnuu od
Mojsija uei, da im ne treba obrezivati djece svoje, niti drati obiaje.
22
to emo dakle sada? Svakako e se narod skupiti, jer e uti da si doao.
23
Uini dakle ovo, to ti reknemo: U nas imaju etiri ovjeka, koji su se zavjetovali.
24
Ove uzmi i oisti se s njima, i potroi na njih, neka oiaj glavu, i svi e doznati, da
ono, to su uli za tebe, nita nije, nego da i sam ivi po zakonu i da ga dri.
25
A za neznaboce, koji vjerovae, mi poslasmo odluivi, da se uvaju od rtava
idolskih, i od krvi, i od udavljenoga, i od bluda."
26
Tada Pavao uze ljude, i sutradan oistivi se s njima ue u hram, i najavi, kako
izvruje dane oienja, dok se ne prinese rtva za svakoga od njih.
27
Kad je bilo sedam dana pri kraju, vidjee ga u hramu oni idovi, to su bili iz Azije,
i pobunie sav narod, i metnue ruke na njega
28
Viui: "Ljudi Izrael, pomozite! Ovo je ovjek, koji proti narodu i zakonu i ovomu
mjestu ui sve svuda; pa jo i neznaboce uvede u hram, i oneisti sveto mjesto ovo.
2019
29
Jer su bili vidjeli s njim v gradu Trofima iz Efeza, i mislili su, da ga je Pavao uveo
u hram.
30
I uzbuni se sav grad, i nasta strka naroda. I uhvatie Pavla i stadoe ga vui iz
hrama. I odmah se zatvorie vrata.
31
A kad, su htjeli da ga ubiju, doe glas k zapovjedniku ete, da je pobunjen sav
Jerusalem.
32
A on odmah uze vojnike i satnike i dotra dolje k njima. A oni vidjevi
zapovjednika i vojnike prestadoe tui Pavla.
33
Tada zapovjednik pristupi, uze ga i zapovjedi, da ga okuju u dvoje okove; zatim je
ispitivao, tko je i to je uinio.
34
A jedni su vikali u narodu jedno, a drugi drugo. I kad nije mogao od buke nita
sigurno da sazna, zapovjedi, da ga odvedu vojarnu.
35
I kad doe do stuba, moradoe ga vojnici nositi zbog sile naroda.
36
Jer je za njim ilo mnotvo naroda viui: "Dolje s njim"
37
I kad je Pavao bio uveden u vojarnu, ree zapovjedniku: "Smijem li ti ja jednu rei"
A on ree: "Zar govori grki"
38
Nijesi li ti Egipanin, koji si prije ovih dana podigao bunu i izveo u pustinju etiri
tisue razbojnika?"
39
A Pavao ree: "Ja sam ovjek idov iz Tarza, graanin znamenitoga grada u
Ciliciji. Molim te, dopusti mi, da progovorim narodu!"
40
A kad mu dopusti, pone Pavao na stubama, mahnu rukom na narod, i kad nastade
velika tiina progovori hebrejskim jezikom i ree:
1
"Ljudi, brao i oci, ujte, to u vam sad rei u svoju obranu!"
2
A kad ue, da im govori hebrejskim jezikom, nastade jo vea tiina. I on ree: "
2020
3
"Ja sam ovjek idov, roen u Tarzu u Ciliciji, a odgojen u ovome gradu, kod nogu
Gamalielovih strogo pouen u zakonu naih otaca, revnitelj Boji, kao to ste vi svi
danas.
4
Ja sam ovaj put gonio do smrti, veui i predajui u tamnice i mueve i ene;
5
Kao to mi svjedoi i veliki sveenik, i sve starjeine, od kojih sam primio i
poslanice na brau, kad sam poao u Damask, da dovedem odanle svezane u
Jerusalem, da se kazne.
6
A kad sam iao i pribliio se Damasku, dogodi mi se oko podne, da me ujedanput
obasja velika svjetlost s neba.
7
I padoh na zemlju i zauh glas, koji mi je govorio: 'Savle, Savle, zato me progoni?'
8
A ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' I ree mi: "Ja sam Isus Nazareanin, koga ti
progoni.'
9
I koji su bili s menom, vidjee dodue svjetlost, ali ne ue glas onoga, koji mi je
govorio.
10
I rekoh: 'to da inim, Gospodine!' A Gospodin mi ree: 'Ustani i idi u Damask, i
ondje e ti se rei za sve, to ti valja initi.'
11
I kad obnevidjeh od sjaja svjetlosti one, povedoe me za ruku pratioci, i dooh u
Damask.
12
A neki Ananija, ovjek, koji se vjerno drao zakona, za koga su svjedoili svi
idovi, to ondje stanuju.
13
Doe k meni i stade i ree mi: 'Savle brate, progledaj!' I ja u taj as pogledah na
njega.
14
A on ree: 'Bog otaca naih izabra te, da upozna volju njegovu, i da vidi
Pravednika, i da uje glas iz usta njegovih:
15
Da mu bude svjedok pred svim ljudima za ono, to si vidio i uo.
16
I sad to oklijeva? Ustani i krsti se, i operi se od grijeha svojih prizvavi ime
Gospodnje!'"
2021
17
A dogodi se, kad sam se vratio u Jerusalem i molio se u hramu, da se zanesoh,
18
I vidjeh ga, gdje nai govori: 'Pohiti i izai brzo iz Jerusalema, jer nee primiti
svjedoanstva tvojega za mene!'
19
I ja rekoh: 'Gospodine, sami znadu, da sam ja zatvarao u tamnicu i tukao po
sinagogama one, koji vjeruju u tebe.
20
I kad se je prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvojega, bio sam i ja ondje, i pristajao
sam, i uvao sam haljine onih, koji su ga ubijali.'
21
I ree mi: 'Idi, jer u ja daleko da te poljem meu neznaboce.'
22
A oni su ga sluali do ove rijei, ali sad podigoe glas svoj govorei: "Uzmi sa
zemlje takva, jer ne smije da ivi!"
23
I kad su oni vikali i zbacivali haljine svoje i bacali prah u zrak,
24
Naloi zapovjednik, da ga uvedu vojarnu i da ga bievanjem ispitaju, da dozna,
zato su tako vikali na njega.
25
I kad ga pritegoe uzicama, ree Pavao satniku, koji je stajao uz njega: "Smijete li
bievati ovjeka Rimljanina, a da nije osuen?"
26
uvi to satnik pristupi k zapovjedniku i javi mu: "to hoe da ini? Ovaj je
ovjek rimski graanin!"
27
A zapovjednik ptistupivi ree mu: "Kai mi, jesi li ti Rimljanin! A on ree: "Da".
28
I zapovjednik ree: "Ja sam za veliku svotu stekao to graanstvo." A Pavao ree:
"Ja ga imam ve od roenja."
29
Onda odstupie odmah od njega oni, koji su ga imali muiti. A zapovjednik se
uplaio, kad je doznao, da je Rimljanin, i to ga je bio svezao.
30
A sutradan hotei doznati istinu, zato ga tue idovi, pusti ga iz okova, i
zapovjedi, da dou glavari sveeniki i sve visoko vijee. Tada dovede Pavla i postavi
ga pred njih.
2022
1
A Pavao pogledavi na visoko vijee ree: "Ljudi brao, ja sam sa svom dobrom
savjesti ivio pred Bogom sve do dananjega dana."
2
A veliki sveenik Ananija i zapovjedi onima, to su stajali kod njega, da ga udare po
ustima.
3
Tada mu ree Pavao: "Udarit e tebe Bog, zide obijeljeni! I ti sjedi, te mi sudi po
zakonu, a protiv zakona zapovijeda, da me biju?"
4
A oni, to su stajali ondje, rekoe: "to, ti grdi velikog sveenika Bojega?"
5
A Pavao ree: "Nijesam znao, brao, da je veliki sveenik, jer je pisano: "Ne grdi
poglavara naroda svojega!"
6
A znajui Pavao, da je jedan dio saduceja, a drugi farizeja, povika u visokom vijeu:
"Ljudi brao, ja sam farizej, sin farizeja; zbog nade i uskrsnua od mrtvih doveden
sam na sud."
7
T kad on ovo ree, nastade raspra meu farizejima i saducejima, i razdijeli se
mnotvo.
8
Jer saduceji govore, da nema uskrsnua, ni anela, ni duha, a farizeji priznaju oboje.
9
Tada nastade velika vika. I ustadoe neki knjievnici od strane farizejske, te su se
prepirali govorei: "Nita zlo ne nalazimo na ovome ovjeku. to, ako mu je govorio
duh ili aneo?"
10
I kad nastade raspra velika, poboja se zapovjednik, da Pavla ne rastrgaju, i
zapovjedi, da siu vojnici i da ga otmu izmeu njih, i da ga odvedu u vojarnu.
11
Idue noi stade Gospodin pred njega i ree: "Budi hrabar! Kao to si svjedoio za
mene u Jerusalemu, tako ti valja i u Rimu svjedoiti."
12
A kad bi dan, skupie se neki od idova i zaklee se govorei, da nee ni jesti ni
piti, dok ne ubiju Pavla.
13
A bilo ih je vie od etrdeset, koji se ovako zaklee.
2023
14
I oni pristupie glavarima sveenikim i starjeinama i rekoe: "Sveto se zaklesmo,
da neemo nita okusiti, dok ne ubijemo Pavla.
15
Sad dakle vi s visokim vijeem javite zapovjedniku, da ga dovede k vama, kao da
biste htjeli doznati bolje za njega, a mi smo spremni da ga ubijemo, prije nego se on
priblii:
16
A sin sestre Pavlove uvi za zasjedu doe i ue u vojarnu i javi Pavlu.
17
A Pavao dozva k sebi jednoga od satnika i ree: "Ovoga mladia odvedi k
zapovjedniku, jer ima neto da mu javi!"
18
I on ga uze i dovede k zapovjedniku i ree: "Suanj Pavao dozva me i zamoli, da
dovedem k tebi ovoga mladia, koji ima neto da ti kae."
19
A zapovjednik uzevi ga za ruku i otiavi nasamo upita ga: "to ima da mi javi!"
20
A on ree: "idovi se dogovorie, da te zamole, da sutra dovede Pavla u visoko
vijee, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega;
21
Ali ih ti nemoj posluati, jer ga eka u zasjedi vie od etrdeset ljudi njihovih, koji
su se zakleli, da nee ni jesti ni piti, dok ga ne ubiju. I sad su spremni, i ekaju tvoje
obeanje."
22
Tada zapovjednik otpusti mladica zapovjedivi: "Ne govori nikomu, da si mi ovo
javio!"
23
I dozvavi dvojicu od satnika ree: "Pripravile dvjesta vojnika, da idu do Cezareje, i
sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, po treoj uri noi;
24
I priredite konje, da posade Pavla i da ga zdrava doprate do namjesnika Feliksa.
25
I napisa poslanicu ovog sadraja:
26
"Klaudije Lizija pozdravlja estitog namjesnika Feliksa.
27
ovjeka ovoga uhvatie idovi i htjedoe da ga ubiju; a ja dooh s vojnicima i oteh
ga doznavi da je Rimljanin.
28
I elei doznati uzrok, za koji ga krive, dovedoh ga u njihovo visoko vijee.
2024
29
I naoh, da ga tue za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivnje, koja
zasluuje smrt ili okove.
30
A kad mi dojavie, da se sprema zasjeda protiv njega, poslah ga k tebi zapovjedivi
i tuiteljima, da pred tobom kau to imaju proti njemu. Zdravstvuj!"
31
A vojnici onda, kao to im se zapovjedilo, uzee Pavla i odvedoe ga nou u
Antipatridu.
32
I sutradan ostavivi konjanike; da idu dalje s njim, vratie se u vojarnu.
33
I oni doavi u Cezareju, predadoe poslanicu namjesniku i izvedoe Pavla pred
njega.
34
A kad je proitao, zapita, iz koje je pokrajine, i doznavi, da je iz Cilicije,
35
Ree: "Sasluat u te, kad dou tvoji tuitelji." I zapovjedi, da ga uvaju u dvoru
Herodovu.
1
A poslije pet dana sie veliki sveenik Ananija s nekoliko starjeina i s nekim
govornikom Tertulom, koji izaoe pred namjesnika proti Pavlu.
2
I kad njega dozvae, pone Tertul tuiti ga govorei: "to ivimo pod tobom u
velikom miru, i to se je tvojom briljivosti mnogo toga popravilo u ovom narodu,
3
Uvijek i svuda, estiti Felikse, primamo sa svakom zahvalnosti.
4
Ali da ti dulje ne dosaujem, molim, da nas ukratko poslua sa svojom blagosti.
5
Naosmo ovoga ovjeka da je kuga, i podie bune protiv svih idova po svemu
svijetu, i da je kolovoa sljedbi nazaretskoj.
6
On je pokuao i hram oskvrniti, a mi ga uhvatismo, i htjedosmo da mu sudimo po
zakonu svojemu.
7
Ali doe zapovjednik Lizija i ote ga iz naih ruku na veliku silu,
2025
8
I zapovjedi, da tuitelji njegovi dou k tebi, a od njega moe sam ispitavi doznati
za sve ovo, za to ga mi tuimo."
9
A i idovi se sloie govorei, da je ovo tako.
10
A Pavao odgovori, kad mu namignu namjesnik da govori: "Znam, da si ve od
mnogo godina sudac ovome narodu. Zato u se mirne due braniti.
11
Ti moe doznati, da nema vie od dvanaest dana, kako uzaoh u Jerusalem, da se
poklonim Bogu.
12
I niti me u hramu naoe da s kim raspravljam, ili bunu da inim u narodu, ni u
sinagogama, ni u gradu,
13
Niti mogu tebi dokazati, za to me sad tue.
14
A ovo ti priznajem: Ja sluim Bogu otaca svojih po nauci, koju oni nazivaju
sljedbom. Ja vjerujem sve, to je pisano u zakonu i u prorocima.
15
Ja imam nadu u Boga, koju i oni sami oekuju, da e biti uskrsnue pravednih i
nepravednih.
16
Zato se ja trudim, da imam istu savjest svagda pred Bogom i pred ljudima,
17
Poslije vie godina dooh, da donesem milostinju narodu svome i prinose i zavjete.
18
U tome me naoe, gdje sam vrio zavjet u hramu, bez strke naroda i bez buke.
19
A bili su ondje neki idovi iz Azije, koji bi trebali da dou preda te i da tue, ako
imaju to proti meni.
20
Ili ovi sami neka kau, kakvu su krivnju nali na meni, kad sam stajao pred visokim
vijeem,
21
Osim jednoga ovoga glasa, kojim povikah stojei meu njima: 'Zbog uskrsnua
mrtvih sudite vi meni danas.'"
22
A Feliks odgodi njihovu parnicu, jer je znao vrlo dobro za ovu nauku, i ree: "Kad
doe zapovjednik Lizija, izvidjet u vau stvar."
2026
23
A satniku zapovjedi, da ga uva u lakom zatvoru i da nikome od njegovih ne brani
da ga posluuju.
24
A poslije nekoliko dana doe Feliks s Druzilom enom svojom, koja je bila
idovka, i dozva Pavla, i sluao ga je o vjeri u Krista Isusa.
25
A kad je raspravljao o pravdi i o istoi i o buduem sudu, uplai se Feliks i
odgovori: "Idi za sad, kad imadnem vremena, dozvat u te."
26
A usto se je i nadao, da e mu Pavao dati novaca, zato ga je ee dozivao i s njim
se razgovarao.
27
A kad se navrie dvije godine, izmijeni Feliksa Porcije Festo. A Feliks hotei
ugoditi idovima, ostavi Pavla u suanjstvu.
1
Kad dakle doe I Festo u pokrajinu, poslije tri dana uzae iz Cezareje u Jerusalem.
2
Onda glavari sveeniki i prvaci idovski pristupie k njemu, i podigoe tubu proti
Pavlu, i zamolie ga,
3
Da im uini uslugu, te da ga polje u Jerusalem. A na putu htjeli su ga tada napasti i
ubiti.
4
I Festo ree, da Pavao ostaje u tamnici u Cezareji, a on da e naskoro otii.
5
"Onda mogu", ree, "ovlateni od vas poi s menom i tuiti ga, ako je taj ovjek to
kriv."
6
Poto je proboravio meu njima ne vie od osam ili deset dana, sie u Cezareju.
Sutradan sjede na sudaku stolicu i zapovjedi, da dovedu Pavla.
7
A kad ga dovedoe, stadoe oko njega idovi, koji su bili doli iz Jerusalema, i
mnoge i teke tube iznosili su, kojih nijesu mogli dokazati.
8
Pavao se je branio: "Niti sam to skrivio protiv zakona idovskoga, ni protiv hrama,
ni protiv cara."
2027
9
A Festo, hotei ugoditi idovima, upita Pavla: "Hoe li da ide gore u Jerusalem, i
ondje da ti preda mnom sude za to?"
10
A Pavao ree: "Ja stojim na sudu carevu. Ovdje treba da mi se sudi. idovima nita
nijesam skrivio, kao to ti najbolje zna.
11
Ako li sam skrivio, ili uinio to, to zasluuje smrt, ne marim umrijeti. Ako li nita
nema na meni, za to me ovi tue, nitko me ne moe njima predati. Prizivam se na
cara."
12
Tada Festo, posvjetovavi se sa savjetnicima, odgovori: "Na cara si prizvao, k caru
e poi."
13
A poto proe nekoliko dana, kralj Agripa i Berenika dooe u Cezareju, da
pozdrave Festa.
14
T kad su ondje boravili vie dana, ree Festo kralju za Pavla govorei: "Feliks je
ostavio u tamnici jednoga ovjeka.
15
Kad sam bio ti Jerusalemu, izaoe preda me glavari sveeniki i starjeine
idovske traei, da ga osudim.
16
Ja im odgovorih, da nije obiaj u Rimljana, da se tko osudi, prije nego se optueni
ne suoi s tuiteljima i ne primi mjesto, da se brani od onoga, za to je okrivljen.
17
Kad se dakle oni ovdje sastadoe, bez ikakva odgaanja sutradan sjedoh na sudaku
stolicu i zapovjedih, da dovedu ovjeka.
18
Ali tuitelji, koji su stajali oko njega, ne iznesoe nijedne krivnje za zla djela, koja
sam ja nasluivao;
19
Nego su se prepirali s njim o nekim pitanjima svoje vjere i o nekakvu Isusu, koji je
umro, a Pavao je tvrdio, da ivi.
20
Kako ja nijesam nita razumio od te prepirke, rekoh, bi li htio ii u Jerusalem, i
ondje da mu se sudi za ovo.
21
A kad Pavao prizva, da ga se uva do suda Augustova, zapovjedio sam, da ga
uvaju, dok ga ne poljem k caru."
2028
22
A Agripa ree Festu: "l ja bih htio uti toga ovjeka." A on ree: "Sutra e ga
uti."
23
I kad sutradan Agripa i Berenika dooe s velikim sjajem i uoe u sudnicu sa
zapovjednicima i najuglednijim ljudima gradskim, dovedoe Pavla na, zapovijed
Festovu.
24
I ree Festo: "Kralju Agripa i vi svi nazoni! Vidite ovoga, zbog kojega je
navaljivalo na mene sve mnotvo idova u Jerusalemu i ovdje viui, da ne smije
dulje da ivi.
25
A ja razabravi, da nije nita uinio, to zasluuje smrt, a i on sam prizva na
Augusta, namislih da ga poljem.
26
Samo ne znam, to da sigurno za njega piem mojem gospodinu. Zato ga i dovedoh
pred vas, a osobito preda te, kralju Agripa, da bih, poto bude ispitan, imao to pisati.
27
Jer mi se ini bezrazlono sunja poslati, a krivnje njegove ne naznaiti."
1
A Agripa ree Pavlu: "Doputa ti se, da govori za sebe." Onda Pavao pruivi ruku
pone se braniti:
2
"Sretnim se smatram, kralju Agripa, to se danas mogu pred tobom braniti za sve, za
to me tue idovi,
3
A najvie to znam, da ti poznaje sve idovske obiaje i prepiranja. Zato te molim,
da me poslua strpljivo.
4
Moje dakle ivljenje od mladosti, to je isprva bilo meu narodom mojim u
Jerusalemu, znadu svi idovi,
5
Kako me znadu otprije, mogu ako hoe, posvjedoiti, da sam ivio kao farizej po
najstrooj sljedbi nae vjere.
6
I sad stojim pred sudom zbog nade u obeanje, koje Bog obea ocima naim.
7
Nadajui se, da e ono doi, slui dvanaest plemena naih jednako Bogu no i dan.
Za ovu nadu, kralju, optuen sam od idova.
2029
8
to? Zar vi drite za nevjerojatno, da Bog oivljava mrtve?
9
I ja sam neko mislio, da mi valja mnoga zla initi protiv imena Isusa Nazareanina.
10
To sam i inio u Jerusalemu. I mnoge sam od svetih pozatvarao u tamnice dobivi
vlast od glavara sveenikih, i odobravao sam, kad bi ih ubijali.
11
I kaznio sam ih esto po svim sinagogama, i nagonio sam ih, da hule, i bjesnei
preko svake mjere progonio sam ih sve do tuih gradova.
12
Kad sam u tom poslu iao u Damask s vlau i doputenjem glavara sveenikih,
13
Vidjeh, kralju, na putu, opodne svjetlost s neba veu od sjaja sunanoga, koja
obasja mene i one, to su bili zajedno s menom.
14
I kad mi svi popadasmo na zemlju, uo sam glas, gdje mi govori hebrejskim
jezikom: 'Savle, Savle, zato me progoni? Teko ti je proti ostanu praati se.'
15
A ja rekoh: 'Tko si ti, Gospodine?' A Gospodin ree: 'Ja sam Isus, kojega ti
progoni.
16
Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se zato javih, da te postavim slugom i
svjedokom ovome, to si vidio, i onome, to u ti objaviti.
17
Izbavljat u te od naroda i od neznaboaca, kojima te sada aljem,
18
Da im otvori oi, da se obrate od tame k svjetlosti i od vlasti sotonine k Bogu, da
prime oprotenje grijeha i batinu meu svetima po vjeri u mene.'
19
Zato, kralju Agripa, nijesam bio nepokoran nebeskome vienju,
20
Nego sam propovijedao najprije onima, koji su u Damasku i u Jerusalemu, potom i
po svoj zemlji idovskoj, i neznabocima, da ine pokajanje i da se obrate k Bogu
inei djela dostojna pokajanja.
21
Zato me idovi uhvatie u hramu i htjedoe da me ubiju.
22
Ali uz pomo Boju stojim do dana dananjega i svjedoim i malom i velikom,
nita drugo ne govorei, osim to su govorili proroci, da e biti, i Mojsije:
2030
23
Da e Krist trpjeti, da e prvi od mrtvih uskrsnuti, da e navijestiti svjetlost narodu
i neznabocima."
24
Kad je on ovako govorio i obrazloio, ree Festo velikim glasom: "Luduje, Pavle!
Mnoge su te knjige dovele do ludosti."
25
A Pavao ree: "Ne ludujem, estiti Feste, nego govorim rijei istine i razboritosti.
26
Jer za ovo zna kralj, kojemu i govorim otvoreno; jer ne vjerujem, da mu je to od
ovoga skriveno; jer se nita od ovoga, nije dogaalo u kutu.
27
Vjeruje li, kralju Agripa, prorocima? Znam, da vjeruje."
28
A Agripa e Pavlu: "Za malo, pa me nagovori, da budem kranin."
29
A Pavao ree: "elim od Boga, i za malo i za mnogo, da bi ne samo ti, nego i svi,
koji sluaju, postali danas takvi, kao i ja to sam, osim ovih okova."
30
I ustade kralj, i namjesnik, i Berenika, i koji su sjedili s njima.
31
I otiavi razgovarali su se meu sobom govorei: "Ovaj ovjek nije uinio nita,
to zasluuje smrt ili okove."
32
A Agripa ree Festu: "Ovaj bi ovjek mogao biti puten, da se nije prizvao na cara."
1
I kao to je bilo odreeno, da otplovimo u Italiju, predadoe i Pavla i druge neke
sunje satniku, po imenu Juliju, od ete careve.
2
I kad uosmo u lau Adramitsku, koja je imala da plovi u azijska mjesta, otplovismo
se; a s nama je bio Aristarh Makedonac iz Soluna.
3
I drugi dan doosmo u Sidon. A Julije postupao je blago s Pavlom i dopustio, da ide
k prijateljima, i da se brinu za njega.
4
I kad se odvezosmo odanle, plovismo ispod Cipra, jer su vjetrovi bili protivni
5
I preplovivi puinu Cilicijsku i Pamfilijsku doosmo u Miru Licijsku.
2031
6
I ondje naavi satnik lau Aleksandrijsku, to plovi u Italiju, premjesti nas u nju.
7
I plovivi mnogo dana sporo, i jedva doavi prema Knidu, jer nas je prijeio vjetar,
doplovismo pod Kretu kod Salmone.
8
I muno plovei uz obalu doosmo na jedno mjesto, koje se zove Dobra pristanita,
kod kojega blizu bio je grad Laseja.
9
A poto proe mnogo vremena, i kad ve plovidba nije bila bez straha, jer je i post
ve bio proao, opominjao ih je Pavao
10
Govorei im: "Ljudi, vidim, da e plovidba biti s mukom i mnogom tetom ne
samo tovara i lae, nego i dua naih."
11
Ali satnik povjerova vema kormilaru i gospodaru lae, negoli rijeima Pavlovim.
12
A kako luka nije bila zgodna za zimovanje, veina ih je svjetovala, da otplove
odanle, ne bi li kako mogli doi do Feniksa, luke Kretske, to gleda k jugoistoku i k
sjeverozapadu, i ondje prezimiti.
13
I kad duhnu jug, mislili su, da mogu sigurno izvesti svoju namjeru, i dignuvi sidra
plovili su du Krete.
14
Ali ne zadugo po tom udari na nju buran vjetar, to se zove sjeveroistonjak.
15
Kad zahvati lau, koja se nije mogla opirati vjetru, predadosmo je valovima, i oni
nas ponesoe.
16
Prolazei pokraj jednoga otoka, to se zove Kauda, jedva mogosmo uhvatiti amac.
17
I izvukavi ga upotrebie pomagala i privezae ga za lau; a bojei se, da ne udare
na Sirtu, spustie jedra, i tako se je plovilo dalje.
18
A jer nas je bacala silna bura, sutradan stadoe izbacivati tovare.
19
I trei dan svojim rukama izbacie laarsku opremu.
20
A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazae, i bura svejednako
navaljivala, bila nam je propala sva nada, da emo se spasiti.
2032
21
I kad se zadugo nije jelo, onda Pavao stade meu njih i ree: "Ljudi, trebalo je
posluati mene; ne otiskivati se od Krete; tada ne biste imali ove muke i tete.
22
A sad vas opominjem: budite dobre volje, jer nijedna dua od vas nee propasti
osim lae.
23
Jet ove noi stade preda me aneo Boga, iji jesam i kojemu sluim,
24
Govorei: "Ne boj se, Pavle valja ti doi pred cara. I evo ti darova Bog sve, koji
plove s tobom.
25
Zato, ljudi, budite dobre volje, jer vjerujem Bogu, da e tako biti, kao to mi je
reeno.
26
Ali nam valja udariti na jedan otok."
27
A kad bi etrnaesta no, i mi, o ponoi plovismo po Adriji, pomislie mornari, da se
primiu nekakvoj zemlji.
28
I bacivi olovnicu naoe dvadeset hvati dubine; i proavi malo naoe petnaest
hvati.
29
I bojei se, da ne udarimo na grebene, bacie s krme etiri sidra, pa su eljeli, da
svane.
30
Ali kad su mornari gledali da pobjegnu iz lae, i kad spustie amac u more
izgovarajui se, kao da hoe s prove spustiti sidra,
31
Ree Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu u lai, vi se ne moete spasiti."
32
Tada vojnici presjekoe ua na amcu i spustie ga, te pade u more.
33
I kad stade svitati, molio je Pavao sve da jedu, govorei: "etrnaesti je dan danas,
kako ekate i bez jela provodite nita ne okusivi.
34
Zato vas molim, da jedete, jer je to za vae zdravlje. A nijednome od vas dlaka s
glave nee pasti."
35
I rekavi ovo uze kruh, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivi pone jesti.
2033
36
Onda se svi ohrabrie i stadoe jesti.
37
A bilo nas je u lai dua svega dvjesta i sedamdeset i est.
38
I nasitivi se jela, rasterete lau izbacivi penicu u more.
39
A kad bi dan, nijesu poznavali zemlje, ali ugledae nekakav I zaljev s obalom, u
koji odluie, ako bude mogue, da zatjeraju lau.
40
I podigavi sidra plovili su morem, i odrijeivi spone kormila, i rairivi prednje
jedro prema vjetru, plovili su prema obali.
41
A kad doosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasuka se laa; i
prednji kraj, to se nasuka, ostade tvrd i nepomian, a krma se razbijala od sile, mora.
42
A vojnici su namjeravali da poubijaju sunje, da koji ne ispliva i ne utee.
43
Ali satnik hotei da spasi Pavla zabrani njihovu namjeru i zapovjedi onima, koji
znadu plivati, da poskau najprije u vodu i da izau na zemlju;
44
A ostali jedni na daskama, a jedni na emu od lae. I tako izaoe svi ivi na
zemlju.
1
Kad se izbavismo, tada doznasmo, da se otok zove Malta.
2
A domoroci su se ponijeli prema nama vanredno ovjeno, jer naloie oganj i
primie nas sve zbog dada, to se je sruio, i zbog zime.
3
A kad Pavao skupi sveanj granja i naloi na oganj, izae zmija od vruine i ujede
ga za ruku.
4
I kad vidjee barbari zmija, gdje visi o ruci njegovoj, poee govoriti jedan
drugome: "Jamano je ovaj ovjek krvnik, kojega izbavljena od mora pravda ne
ostavi da ivi."
5
A on otrese zmiju u oganj, i ne bi mu nita zlo.
2034
6
A oni su ekali, da on otee, ili ujedanput da padne mrtav. A kad su zadugo ekali i
vidjeli, da mu nita zlo ne bi, promijenie se i rekoe, da je on bog.
7
A u onoj okolini bilo je imanje poglavara otoka po imenu Publija, koji nas primi i
pogosti ljubezno tri dana.
8
A dogodi se, da je otac Publijev leao od groznice i od srdobolje. K njemu ue
Pavao, pomoli se, stavi ruke na njega i ozdravi ga.
9
A kad to bi, dolazili su i drugi, koji su bili bolesni na otoku, i iscjeljivali se.
10
I poastili su nas mnogim astima, i kad smo odlazili, spremie nam, to nam je
trebalo.
11
A poslije tri mjeseca otplovismo na lai Aleksandrijskoj, koja je bila prezimila na
otoku, a imala je kao znak Dioskure.
12
I doplovivi u Sirakuzu ostadosmo ondje tri dana.
13
A odanle otplovivi doosmo u Regij; i poslije jednoga dana, kad duhnu jug,
doosmo drugi dan u Puteole.
14
Ondje naosmo brau, i oni nas zamolie, da ostanemo kod njih sedam dana; i tako
mi odosmo u Rim.
15
I odanle uvi braa za nas izaoe nam u susret do Apijeva trga i Tri krme. I kad
ih vidje Pavao, dade hvalu Bogu i ohrabri se.
16
A kad doosmo u Rim, Pavlu bi doputeno da ivi napose u svom stanu s
vojnikom, koji ga je uvao.
17
A poslije tri dana sazva prvake idovske. I kad se skupie, poe im govoriti: "Ljudi
brao, Ja nijesam nita uinio protiv naroda ili protiv obiaja otaca naih, a Jerusalem
predade me kao sunja u ruke Rimljanima.
18
I kad su oni izvidjeli za mene, htjeli su da me puste, jer nije bilo na meni nikakve
smrtne krivnje.
19
A kad se idovi usprotivie bio sam prisiljen da se prizovem na cara, a ne kao da
bih svoj narod imao to tuiti.
2035
20
Radi toga uzroka zamolio sam vas, da vas vidim i da progovorim s vama; jer zbog
nade Izraelove okovan sam ovim lancem,"
21
A Oni mu rekoe: "Mi niti smo primili pisma za te iz Judeje, niti je doao tko od
brae, da javi ili da govori to zlo za tebe.
22
Nego molimo da ujemo od tebe to misli; jer nam je poznato za ovu sljedbu, da
joj se protive svuda."
23
U odreeni dan doe k njemu jo ih vie u stan. On im je razlagao svjedoei
kraljevstvo Boje i uvjeravajui ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i proroka od jutra do
mraka.
24
I jedni su vjerovali njegovim rijeima, a drugi nijesu vjerovali.
25
k kako su bili nesloni meu sobom, stadoe se razilaziti, kad ree Pavao jednu
rije: "Dobro je rekao Duh Sveti preko proroka Izaije ocima vaim
26
Govorei: 'Idi k narodu tome i reci: Sluat ete, a neete razumjeti; i gledat ete, a
neete vidjeti.
27
Jer je otvrdnulo srce naroda ovoga, i uima teko uju, i oi svoje zatisnue, da
kako ne vide oima, i uima ne uju, i srcem ne razumiju, i da se ne obrate, da Ih no
ozdravim.'
28
Neka vam je dakle na znanje, da je ovo spasenje Boje poslano neznabocima, i oni
e uti,"
29
I kad on ree ovo, odoe idovi estoko se prepirui meu sobom.
30
A on ostade pune dvije godine u svojemu najmljenom stanu, i primao je sve, koji su
mu dolazili,
31
Propovijedajui kraljevstvo Boje, i uei o Gospodinu Isusu Kristu sa svom
slobodom, bez zabrane.
2036
Poslanica Rimljanima
Rimljanima, glava 1
1
Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan apostol, Izabran za evanelje Boje,
2
Koje je Bog unaprijed obeao preko proroka svojih u Svetim Pismima,
3
O Sinu svojemu, koji je po tijelu od roda Davidova,
4
A odreen, da bude silan Sin Boji duhom svetosti po uskrsnuu od mrtvih, o Isusu
Kristu, Gospodinu naemu,
5
Preko kojega primismo milost i apostolstvo, da pokorimo vjeri sve narode na ast
imena njegova;
6
Meu kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista,
7
Svima, koji su u Rimu, ljubimcima Bojim, pozvanima svetima. Milost vama i mir
od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista
8
Najprije dakle zahvaljujem Bogu svojemu po Isusu Kristu za sve vas, to se vjera
vaa glasi po svemu svijetu.
9
Jer mi je svjedok Bog, kojemu sluim duhom svojim u evanelju Sina njegova, da
vas spominjem bez prestanka,
10
Molei se svagda u molitvama svojim, da bi mi napokon jednom polo za rukom,
da doem k vama, ako je volja Boja.
11
Jer elim vidjeti vas, da vam udijelim neto duhovne milosti za vae utvrenje,
12
To jest, da se zajedno s vama utjeim zajednikom vjerom vaom i mojom,
13
Ali vam neu zatajiti, brao, da sam mnogo puta namislio da doem k vama, no bio
sam sprijeen do sada, da i meu vama imadnem kakav plod, kao i meu ostalim
neznabocima.
2037
14
Dunik sam Grcima i barbarima, mudrima i nerazumnima.
15
Zato, to je do mene, gotov sam i vama, koji ste u Rimu, propovijedati evanelje.
16
Jer se ne stidim evanelja, jer je sila Boja na spasenje svakome, koji vjeruje,
najprije idovu, pa Grku.
17
Jer se u njemu otkriva pravda Boja iz vjere u vjeru, kao to je pisano: "Pravednik
ivi od vjere."
18
Jer se otkriva gnjev Boji s neba na svaku bezbonost i nepravdu ljudi, koji dre
istinu u nepravdi,
19
Jer to se moe doznati o Bogu, oito je u njima; jer im je Bog objavio.
20
Jer to se na njemu ne moe vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i
vidjeti na stvorenjima, i njegova vjena sila i boanstvo, te nemaju izgovora.
21
Jer kad spoznae Boga, ne proslavie ga kao Boga, niti mu zahvalie, nego
zaludjee u svojim mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo.
22
Kad su govorili da su mudri, postadoe ludi.
23
I pretvorie slavu besmrtnoga Boga u oblije smrtnoga ovjeka i ptica i
etveronoaca i gmazova.
24
I zato ih predade Bog u eljama njihovih srdaca u neistou, da sramote sami
tjelesa svoja,
25
Koji pretvorie istinu Boju u la, i vema iskazivae ast i sluie stvorenju nego
Stvoritelju, koji je blagoslovljen u vijeke. Amen.
26
Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer ene njihove pretvorie naravno
openje u ono, to je protiv naravi.
27
A tako se i mukarci, ostavivi naravno openje sa enom, raspalie eljama svojim
jedan na drugoga, i mukarci su s mukarcima inili sram, i sami su na sebi primali
zasluenu plau za svoju zabludu.
2038
28
I kako nijesu marili da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom miljenju,
da ine, to ne valja,
29
Da budu napunjeni svake nepravde, zloe, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni
zavisti, ubojstva, svae, lukavstva, podmuklosti, dounici,
30
Klevetnici, bogomrsci, uvredljivci, oholice, naduti, izmiljai zala, nepokorni
roditeljima,
31
Nerazumni, nevjere, bez srca, nepomirljivi nemilostivi.
32
Oni, istina, znadu odredbu Boju, da oni, koji to ine, zasluuju smrt; ipak oni to
ine, dapae i odobravaju onima koji to ine.
Rimljanima, glava 2
1
Zato se ne moe izgovoriti, o ovjee, kojigod sudi; jer u emu sudi drugome,
samoga sebe osuuje; jer to ini, to osuuje.
2
A znamo, da je sud Boji istinit nad onima, koji tako ine.
3
Misli li, o ovjee, koji sudi onima, koji to ine, i sam ini to, da e izbjei sudu
Bojemu.
4
Ili prezire li bogatstvo njegove dobrote, i strpljivosti i dugotrpnosti? Ne zna li, da
ta dobrota Boja dovodi k pokajanju?
5
Ali svojom tvrdokornou i neskruenim srcem skuplja sebi gnjev za dan gnjeva i
objavljenja pravednog suda Bojega.
6
On e dati svakome po djelima njegovim: "
7
Vjeni ivot onima, koji ustraju u dobrim djelima i tee za slavom i au i
neraspadljivou;
8
A gnjev i nemilost onima koji prkose i protive se istini i pokoravaju se nepravdi.
9
Nevolja i tjeskoba na svaku duu ovjeka, koji ini zlo, najprije na idova, onda i na
Grka;
2039
10
A slava i ast i mir svakome, koji ini dobro, najprije idovu, onda i Grku.
11
Jer Bog ne gleda, tko je tko.
12
Kojigod bez zakona sagrijeie, bez zakona e i propasti, i kojigod sagrijeie pod
zakonom, po zakonu e se suditi.
13
Jer pred Bogom nijesu pravedni oni, koji sluaju zakon, nego e se oni proglasiti
pravedni, koji vre zakon.
14
Jer kad neznaboci, koji nemaju zakona, po naravi ine ono, to je po zakonu, onda
su oni, koji nemaju zakona, sami sebi zakon.
15
Oni dokazuju, da je ono, to zakon zapovijeda, napisano u srcima njihovim. Savjest
njihova svjedoi im, i misli, koje se meu sobom tue ili i brane,
16
Na dan, kad Bog bude sudio tajne ljudske prema evanelju mojemu po Isusu
Kristu.
17
Ti se zove idov, oslanja se na zakon, hvali se Bogom,
18
I poznaje njegovu volju. U zakonu pouen zna, to je dobro i zlo;
19
I misli, da si voa slijepima, svjetlost onima, koji su u tami,
20
Odgojitelj nerazumnima, uitelj djeci, koji u zakonu ima pravilo spoznanje i istine;
21
Drugoga ui, a samoga sebe ne ui;
22
Propovijeda, da se ne smije krasti, a krade. Veli, da se ne ini preljuba, a ini
preljubu. Odurni su ti idoli, a krade iz hrama;
23
Hvali; se zakonom, a sramoti Boga prijestupom zakona,
24
Jer se krivnjom vaom grdi ime Boje meu neznabocima, kako je pisano.
25
Obrezanje koristi, ako zakon dri. Ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje
postalo neobrezanje.
2040
26
Ako dakle neobrezanik vri propise zakona, nee li mu se onda neobrezanje
smatrati za obrezanje?
27
I onaj koji je od roda neobrezan i vri zakon, osudit e tebe, koji si sa slovima i
obrezanjem prestupnik zakona.
28
Jer nije onaj idov, koji je to samo izvana, i nije ono obrezanje, koje biva samo
izvana, na tijelu;
29
Nego je ono idov, koji je to iznutra, i obrezanje je obrezanje srca, duhom, a ne
slovom. Tu je priznanje, ne od ljudi, nego od Boga.
Rimljanima, glava 3
1
U emu je dakle prednost idova? Ili to koristi obrezanje?
2
Mnogo na svaki nain. Prvo, to su im povjerena obeanja Boja.
3
A to neki od njih ne vjerovae, to je za to? Zar e njihovo nevjerstvo vjernost
Boju ponititi? Boe sauvaj!
4
Nego je Bog istinit, a ovjek svaki laac, kao to je pisano: "Da se opravda u
svojim rijeima, i da pobijedi, kad ti stanu suditi."
5
Ako li nepravda naa Boju pravdu rasvjetljuje, to emo rei? Je li Bog
nepravedan, kad u srdbi kazni? kao ovjek govorim.
6
Boe sauvaj! Kako bi inae mogao Bog suditi svijetu?
7
Jer ako je istina Boja po mojoj lai jo vema zasjala na slavu njegovu, zato jo i
ja kao grjenik da budem osuen?
8
I zato da ne inimo zla, da doe dobro, kao to nas neki kleveu, da mi to inimo?
Njih eka pravedna kazna.
9
to dakle? Nadvisujemo li ih? Nipoto, jer prije kazasmo, da su idovi i Grci svi pod
grijehom,
10
Kao to je pisano: "Nema pravedna, nema nijednoga;
2041
11
Nema razumna; nema ga koji trai Boga.
12
Svi zastranie, svi se pokvarie; nema ga, koji ini dobro, nema nijednoga.
13
Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojim varaju; otrov je zmijski pod usnama
njihovim,
14
Njihova su usta puna kletve i gorine.
15
Njihove su noge brze da prolijevaju krv.
16
Na putovima je njihovim zator i nevolja;
17
I puta mira ne poznae.
18
Nema straha Bojega pred oima njihovim."
19
A znamo, da togod zakon govori, govori onima, koji su pod zakonom, da se svaka
usta zatisnu, i sav svijet da bude podvrgnut Bogu;
20
Jer se djelima zakona nee opravdati ni jedan ovjek pred njim, jer po zakonu
dolazi poznanje grijeha.
21
A sad se bez zakona oitova pravda Boja, posvjedoena od zakona i od proroka;
22
A pravda Boja po vjeri u Isusa Krista za sve i na sve, koji vjeruju, jer nema
razlike;
23
Jer svi sagrijeie i nemaju slave Boje.
24
I opravdavaju se zabadava milou njegovom po otkupu, koji je u Kristu Isusu.
25
Njega Bog izloi kao pomirnu rtvu po vjeri u krvi njegovoj, da pokae pravdu
svoju.
26
U svojoj dugotrpnosti bio je naime Bog propustio prije poinjene grijehe, da
pokae pravdu svoju u sadanje vrijeme. Tako htjede sam biti pravedan i uiniti
pravednim onoga, koji vjeruje u Isusa Krista.
2042
27
Gdje je dakle hvalisanje? Iskljueno je. Kojim zakonom? Je li onim djela? Ne, nego
zakonom vjere.
28
Jer sudimo, da se ovjek opravdava vjerom bez djela zakona.
29
Ili je Bog samo za idove? Nije li i za neznaboce Da, i za neznaboce.
30
Jer je samo jedan Bog, koji opravdava obrezane iz vjere i neobrezane po vjeri.
31
Ponitavamo li dakle zakon vjere? Boe sauvaj! Nego zakon utvrujemo.
Rimljanima, glava 4
1
to emo dakle rei za Abrahama, oca svojega, da je postigao po tijelu 'l
2
Jer ako se je Abraham opravdan djelima, moe se hvaliti, ali ne pred Bogom.
3
Jer to kae pismo? Vjerova Abraham Bogu, i urauna mu se u pravdu."
4
Ali onome, koji radi, ne rauna se plaa po milosti, nego po duga.
5
A onome, koji ne radi, a vjeruje u onoga, koji opravdava bezbonika, rauna se vjera
njegova u pravdu.
6
Kao to i David veli da je blagoslovljen ovjek, kojemu Bog rauna pravdu bez
djela:
7
"Blagoslovljeni, kojima se oprostie bezakonja, i kojima se grijehi pokrie!
8
Blagoslovljen ovjek, kojemu Gospodin ne rauna grijeha!"
9
Ovo dakle blaenstvo je li za obrezane ili za neobrezane? Jer kaemo, da se
Abrahamu vjera urauna u pravdu.
10
Kako se dakle urauna? Ili kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne, kad je bio
obrezan, nego kad je bio neobrezan.
11
I primi znak obrezanja kao peat pravde, koju je bio postigao vjerom, kad je jo bio
neobrezan, da bude otac sviju, koji vjeruju, iako nijesu obrezani, da se i njima urauna
u pravdu,
2043
12
I da bude otac obrezanih, koji ne samo imaju obrezanje, nego i stupaju stazom
vjere, koju je imao otac na Abraham jo prije obrezanja.
13
Jer obeanje, da bude batinik svijeta, nije dano Abrahamu ili potomstvu njegovu
zakonom, nego pravdom iz vjere.
14
Jer ako bi bili batinici samo oni, koji su od zakona, to bi bila vjera bez vrijednosti i
obeanje nitavo,
15
Jer zakon dovodi samo gnjev: "gdje nema zakona, nema ni prijestupa,
16
Dakle od vjere i stim po milosti. Tako je obeanje tvrdo za sve potomke, ne samo
za one, koji imaju zakon, nego i za one, koji imaju vjeru Abrahamovu.
17
On je svima narodima otac pred Bogom po rijei Pisma: "Postavio sam te ocem
mnogim narodima: "Ili njega, koji oivljuje mrtve i zove ono, to nije, kao ono, to
jest, on je vjerovao.
18
On je protiv nade vjerovao u nadu, da e biti otac mnogim narodima, kao to mu je
bilo reeno: "Tako e biti potomstvo tvoje."
19
On nije oslabio u vjeri, makar je razabirao, da mu je bilo tijelo ve obamrlo bilo
mu je blizu to godina i da je bilo obamrlo i krilo Sarino.
20
U obeanje Boje ne posumnja nevjerovanjem, nego ojaa u vjeri i dade slavu
Bogu,
21
I bio je tvrdo osvjedoen, da Bog moe i uiniti, to je obeao.
22
Zato se i urauna njemu u pravdu.
23
A nije pisano samo zbog njega, da mu se urauna u pravdu,
24
Nego i zbog nas, kojima e se uraunati, ako vjerujemo u onoga, koji je uskrsnuo
od mrtvih Isusa Krista. Gospodina naega,
25
Koji je predan zbog grijeha naih i uskrsnuo zbog opravdanja naega,
2044
Rimljanima, glava 5
1
Opravdani dakle vjerom imamo mir s Bogom po Gospodinu naemu Isusu Kristu.
2
Po njemu smo i pristup imali vjerom k ovoj milosti, u kojoj stojimo, i hvalimo se
nadom slave Boje.
3
A ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama znajui, da nevolja vodi k strpljivosti;
4
A strpljivost k iskustvu, a iskustvo k nadi;
5
A nada se ne sramoti, jer se ljubav Boja izli u srca naa Duhom Svetim, koji je dat
nama.
6
Jer Krist, kad smo jo bili slabi, umrije u pravo vrijeme za bezbonike.
7
Jer jedva tko umre za pravednika; za dobroga moe biti da bi se tko usudio umrijeti.
8
A Bog pokazuje svoju ljubav k nama, to Krist, kad smo bili jo grjenici, umrije za
nas.
9
Mnogo emo dakle vema biti po njemu spaeni od gnjeva, kad smo sad opravdani
krvlju njegovom.
10
Jer kad smo se pomirili s Bogom smru Sina njegova, dok smo jo bili neprijatelji,
mnogo emo se vema kao pomireni spasiti u ivotu njegovu.
11
A ne samo to, nego se hvalimo u Bogu po Gospodinu svojemu Isusu Kristu, po
kojemu sad primismo pomirenje.
12
Zato kao to po jednome ovjeku ue u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt
prijee na sve ljude, jer svi sagrijeie,
13
Jer je grijeh bio u svijetu do zakona; ali se grijeh ne rauna, kad nema zakona.
14
Nego je vladala smrt od Adama sve do Moj sija i nad onima, koji ne sagrijeie
prijestupom slinim kao Adam, koji je prilika onoga, koji je imao doi.
15
Ali dar nije tako kao prijestup; jer ako prijestupom jednoga pomrijee mnogi,
mnogo se vea milost Boja i dar izli izobilno na mnoge milou jednoga ovjeka
2045
Isusa Krista.
16
I dar nije kao grijeh jednoga: "jer je za grijeh jednoga bio sud na osuenje, a dar od
mnogih prijestupa vodi k opravdanju.
17
Jer ako je zbog prijestupa jednoga vladala smrt po jednome, mnogo e vie oni, koji
primaju izobilje milosti i dar pravde, u ivotu vladati po jednome Isusu Kristu.
18
Zato dakle kao to po grijehu jednoga doe osuenje na sve ljude, tako i po pravdi
jednoga doe na sve ljude opravdanje ivot
19
Jer kao to nepokornou jednoga ovjeka mnogi postadoe grjenici, tako e i
pokornou Jednoga mnogi postati pravednici.
20
A zakon doe uz to, da se umnoi prijestup; jer gdje se je umnoio grijeh, ondje se
je jo vema umnoila milost,
21
Da kao to je vladao grijeh za smrt, tako i milost da vlada pravdom za ivot vjeni,
po Isusu Kristu, Gospodinu naemu.
Rimljanima, glava 6
1
to emo dakle reci! Zar da ostanemo u grijehu, da se milost umnoi? Boe sauvaj!
2
Jer koji umrijesmo grijehu, kako emo jo ivjeti u njemu?
3
Ili zar ne znate, da smo svi mi, koji smo krteni u Kristu Isusu, u smrt njegovu
krteni?
4
S njim smo dakle pokopani krtenjem u smrt, da kao to uskrsnu Krist od mrtvih
slavom Oevom, tako i mi u novom ivotu da hodimo.
5
Jer kad smo s njim najblie zdrueni slinosu smrti njegove, bit emo i
uskrsnuem;
6
Znajui ovo, da je stari na ovjek raspet s njime, da se uniti grijeno tijelo, te mi
ne robujemo grijehu.
7
Jer koji umrije, oslobodi se od grijeha.
2046
8
A ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo, da emo i ivjeti s njim,
9
Znajui da Krist uskrsnuvi od mrtvih vie ne umire, smrt vie ne vlada njime.
10
Jer to umrije, grijehu umrije jedanput, a to ivi, Bogu ivi.
11
Tako i vi drite sebe, da ste mrtvi grijehu, a ivi Bogu, u Kristu Isusu Gospodinu
naemu.
12
Neka ne vlada dakle grijeh u vaemu smrtnom tijelu, da sluate poude njegove.
13
Niti dajite udova svojih grijehu za oruje nepravde, nego dajite sebe Bogu, kao koji
ste uskrsnuli na ivot od mrtvih, i udove svoje Bogu za oruje pravde.
14
Jer grijeh nee vama ovladati, jer nijeste pod zakonom, nego pod milou.
15
to dakle? Zar emo grijeiti, kad nijesmo pod zakonom, nego pod milou? Boe
sauvaj!
16
Ne znate li, da kojemu dajete sebe za sluge u pokornost, sluge ste onoga, kojemu se
pokoravate, ili grijeha za smrt, ili pokornosti za pravdu?
17
A hvala Bogu, to ste bili robovi grijehu, ali posluaste od srca ono pravilo nauke,
kojemu ste predani.
18
A oslobodivi se od grijeha postadoste sluge pravdi.
19
Kao ovjek govorim zbog vaega tijela, jer kao to dadoste udove svoje u slubu
neistoi i bezakonju na bezakonje, tako sad dajite udove svoje u slubu pravdi na
posveenje!
20
Jer kad ste bili sluge grijehu, bili ste slobodni od pravde.
21
Kakav dakle onda imadoste plod od onoga, za to se sad stidite? Jer je onome kraj
smrt.
22
A sad osloboeni od grijeha i postavi sluge Boje, imate plod svoj na posveenje,
a kraj ivot vjeni.
2047
23
Jer je plaa za grijeh smrt; a milost Boja: "ivot vjeni u Kristu Isusu Gospodinu
naemu.
Rimljanima, glava 7
1
Ili ne znate, brao, jer govorim onima, koji znadu zakon da zakon vlada nad
ovjekom, dok je iv?
2
Jer je udata ena privezana zakonom za mua, dok on ivi; a ako li je umro mu
njezin, razrijeena je od zakona muevljega.
3
Zato, dok joj je mu iv, zvat e se preljuboinica, ako poe za drugoga mua; a ako
joj umre mu, prosta je od zakona, da ne bude preljuboinica, ako poe za drugoga
mua.
4
Dakle, brao moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Kristovim, da budete drugoga,
onoga, to uskrsnu od mrtvih, da plod donesemo Bogu.
5
Jer kad smo bili u tijelu, strasti grijene, to ih je upaljivao zakon, djelovale su u
udima naim, da se donosi plod smrti.
6
A sad se oslobodismo od zakona, koji nas je drao, da sluimo u novome duhu, a ne
u starini slova.
7
to emo dakle rei? Je li zakon grijeh? Boe sauvaj! Nego ja grijeha nijesam
poznao osim po zakonu; jer nijesam znao za poudu, da zakon nije govorio: "Ne
eli!"
8
A grijeh uze prigodu po zapovijedi i naini u meni svaku elju; jer je grijeh bez
zakona mrtav.
9
A ja sam ivio nekad bez zakona; a kad doe zapovijed, grijeh oivje.
10
A ja umrijeh; i nae se, da mi je zapovijed bila za smrt, a trebala me je voditi k
ivotu.
11
Jer grijeh uzevi prigodu po zapovijedi prevari me, i ubi me njome.
12
Tako je dakle zakon svet, i zapovijed sveta i pravedna i dobra.
2048
13
to je dakle dobro meni zar postade smrt? Boe sauvaj! Nego grijeh, da se pokae
grijeh, dobrom uini nu smrt, da bude grijeh odvie grijean zapovijeu.
14
Jer znamo, da je zakon duhovan a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh.
15
Jer ne znam, to inim, jer ne inim ono, to hou, nego na to mrzim, ono inim.
16
Ako li ono inim, to neu, hvalim zakon, da je dobar.
17
A to ja sad vie ne inim, nego grijeh, koji stanuje u meni.
18
Jer znam, da dobro ne ivi u meni, to jest u tijelu mojemu, jer htjeti imam u sebi, ali
uiniti dobro, ne nalazim.
19
Jer dobro, to hou, ne inim, nego zlo, to neu, ono inim.
20
A kad inim ono, to neu, ve ja to ne inim, nego grijeh, koji stanuje u meni.
21
Nalazim dakle zakon, kad hou dobro da inim, da me na zlo nagoni.
22
Jer imam radost u zakonu Bojemu po unutranjem ovjeku,
23
Ali vidim drugi zakon u udima svojim, koji se protivi zakonu uma mojega i
zarobljava me zakonom grijeha, koji je u udima mojim.
24
Ja nesretni ovjek! Tko e me izbaviti od tijela smrti ove?
25
Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu naemu! Tako dakle ja sam umom sluim
zakonu Bojemu, a tijelom zakonu grijeha.
Rimljanima, glava 8
1
Nikakve dakle sad nema osude onima, koji su u Kristu Isusu i ne hode po tijelu.
2
Jer zakon Duha, koji daje ivot u Kristu Isusu, oslobodio me je od zakona grijeha i
smrti.
3
Jer to je bilo zakonu nemogue, jer je bio oslabljen zbog tijela, posla Bog Sina
svojega u obliju tijela grjenoga, i zbog grijeha osudi grijeh u tijelu,
2049
4
Da se pravda zakona ispuni u nama, koji ne ivimo po tijelu, nego po Duhu.
5
Jer koji su po tijelu, tjelesno misle, a koji su po Duhu, duhovno misle.
6
Jer mudrost tijela smrt je, a mudrost Duha ivot je i mir.
7
Jer mudrost tijela neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Bojemu, a niti
moe.
8
A koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu.
9
A vi nijeste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Boji stanuje u vama. A ako tko
nema Duha Kristova, on nije njegov.
10
A ako je Krist u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, a duh ivi zbog pravde.
11
A ako li stanuje u vama Duh onoga, koji je uskrsnuo Isusa, onaj, koji je uskrsnuo
Isusa Krista od mrtvih, oivjet e i vaa smrtna tjelesa Duhom svojim, koji stanuje u
vama.
12
Tako dakle, brao, nijesmo dunici tijelu, da po tijelu ivimo.
13
Jer ako ivite po tijelu, umrijet ete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvite, ivjet
ete.
14
Jer koji se god vladaju po Duhu Bojemu, oni su sinovi Boji.
15
Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite, nego primiste Duha posinjenja, u
kojem vapijemo: "Aba, Oe!"
16
Ovaj Duh svjedoi naemu duhu, da smo djeca Boja.
17
A kad smo djeca, i batinici smo: "batinici, a subatinici Kristovi, jer ako s njim
trpimo, da se s njim i proslavimo.
18
Jer mislim, da trpljenja sadanjega vremena nijesu nita prema slavi, koja e se
objaviti na nama.
19
Jer ekanje stvorenja jedva eka na objavljenje sinova Bojih.
2050
20
Jer je stvorenje podvrgnuto prolaznosti, ne od svoje volje, nego zbog onoga, koji ga
podvrgnu nadi,
21
Da e se i samo stvorenje osloboditi od ropstva raspadljivosti na slobodu slave
djece Boje.
22
Jer znamo, da sve stvorenje uzdie, i tui s nama do sada.
23
A ne samo ono, nego i mi sami, koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi
uzdiemo ekajui posinjenje, otkupljenje tijela svojega
24
Jer se nadom spasismo. A nada, koja se vidi, nije nada; jer to tko vidi, kako e se
tome nadati?
25
Ako li se nadamo onome, to ne vidimo, ekamo sa strpljivou.
26
A tako i Duh pomae nam u naoj slabosti; jer ne znamo, za to emo se moliti, kao
to treba, nego sun Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanim.
27
A onaj, koji ispituje srca zna, to je elja Duha, jer po volji Bojoj moli se za svete.
28
A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okree Bog na dobro, onima, koji su
pozvani po odluci.
29
Jer koje naprijed poznade, one i predodredi, da budu jednaki obliju Sina njegova,
da on bude prvoroeni meu mnogom braom.
30
A koje predodredi, one i pozva; a koje pozva, one i opravda; a koje opravda, one i
proslavi.
31
to emo dakle rei na ovo? Ako je Bog za nas, tko e na nas?
32
Koji dakle svojega vlastitog Sina nije sauvao, nego ga je predao za sve nas, kako
dakle da nam s njim sve ne daruje!
33
Tko e optuiti izabrane Boje? Bog je, koji ih opravdava.
34
Tko e osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa jo i uskrsnuo, koji je s desne strane
Bogu, koji nas i zagovara.
2051
35
Tko e nas rastaviti od ljubavi Boje u Kristu Isusu? Nevolja? ili tjeskoba? ili
progonstvo? ili glad? ili golotinja? ili pogibao? ili ma?
36
Kao to je pisano: "Zbog tebe nas ubijaju po cijeli dan; dre nas kao ovce, koje su
za klanje."
37
Ali u svemu ovome pobjeujemo zbog onoga, koji nas je ljubio.
38
Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni ivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sadanjost, ni
budunost, ni sila,
39
Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne moe nas rastaviti od ljubavi
Boje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu naemu.
Rimljanima, glava 9
1
Istinu govorim u Kristu, ne laem, savjest moja to mi svjedoi u Duhu Svetom:
2
Da mi je vrlo ao, i srce me boli bez prestanka.
3
Jer bih elio da ja sam budem odvuen od Krista za brau svoju, to su mi rod po
tijelu.
4
Oni su Izraelci, imaju posinjenje i slavu, i zavjete i zakonodavstvo, i bogotovlje i
obeanja;
5
Njihovi su oci, i od njih je Krist po tijelu, koji je nada sve Bog blagoslovljen u
vijeke. Amen.
6
A ne kao da bi bila propala Rije Boja, jer nijesu svi Izraelci, koji su od Izraela.
7
Niti su svi djeca, koji su potomci Abrahamovi, nego: "U Izaku zvat e se potomstvo
tvoje."
8
To jest, nijesu ono djeca Boja, to su po tijelu djeca, nego djeca obeanja raunaju
se u potomstvo,
9
Jer je ovo rije obeanja: "U ovo vrijeme doi u, i Sara imat e sina."
10
A ne samo ona, nego i Rebeka, koja je zaela od jednoga, Izaka oca naega.
2052
11
Jer dok se jo nijesu bili rodili, ni uinili ni dobra ni zla, da ostane Boja odluka po
izboru,
12
Koja nije zbog djela, nego zbog onoga, koji poziva, bilo joj se reklo: "Vei e
sluiti manjemu."
13
Kao to je pisano: "Jakova sam ljubio, a na Ezava zamrzio."
14
to emo dakle rei: "Zar je nepravda u Boga? Boe sauvaj.
15
Jer Mojsiju govori: "Koga u pomilovati, pomilovat u, i kojemu u se smilovati,
smilovat u se."
16
Tako dakle niti stoji do onoga, koji hoe, niti do onoga, koji tri, nego do Boga,
koji se smiluje.
17
Jer Pismo govori Faraonu: "Zato sam te upravo podigao, da na tebi pokaem silu
svoju, da se razglasi ime moje po svoj zemlji."
18
Tako dakle kojemu hoe, smiluje se, a koga hoe, uini otvrdnutim,
19
Rei e mi dakle: "to onda jo kori? Jer tko se moe protiviti volji njegovoj?
20
O ovjee, tko si ti, da pregovara Bogu Zar da rukotvorina govori majstoru
svojemu: "to si me tako nainio?"
21
Ili zar lonar nema vlasti nad glinom, da od iste tvari naini jednu posudu za ast, a
drugu za sramotu 'S
22
to dakle ako je Bog posude gnjeva, to su pripravljene za propast, podnio s
mnogom strpljivou, da pokae na njima gnjev SVOJ i objavi silu svoju?
23
I ako na posudama milosra, to ih je predodredio za slavu, hoe da pokae
bogatstvo milosti svoje?
24
K ovima on nas zove, ne samo od idova, nego i od neznaboaca.
25
Kod Hosea govori: "Nazvat u narodom svojim koji nije narod moj; i neljubljenu
ljubljenom, i nepomilovanu pomilovanom.
2053
26
I dogodit e se na mjestu gdje im je reeno: "Vi nijeste narod moj, kamo e se
nazvati sinovi Boga ivoga."
27
A Izaija vie za Izraela: "Ako bi bio broj sinova Izraelovih poput pijeska morskoga,
samo e ostatak spasiti.
28
Jer e potpuno i brzo rije svoju ispuniti Gospodin u pravdi; jest, brzo e je izvriti
na zemlji."
29
Isto je tako prorekao Izaija: "Da nam nije Gospodin nad vojskama ostavio ostatka,
bili bismo kao Sodoma i slini Gomori."
30
to emo dakle rei? Da su neznaboci, koji nijesu ili za pravdom, postigli pravdu,
i to pravdu od vjere.
31
A Izrael, koji je iao za zakonom pravde, nije dostigao Zakona.
32
Zato? Jer nije traio pravde iz vjere, nego iz djela. Zato se spotakoe na kamen
spoticanja.
33
Kao to je pisano: "Evo meem u Sionu kamen da se spotaknu hridinu da padnu; ali
tko vjeruje u njega, nee se postidjeti."
Rimljanima, glava 10
1
Brao, elja je mojega srca i molitva Bogu za spasenje njihovo.
2
Jer im svjedoim, da imaju i revnost za Boga, ali ne po pravom po razumijevanju.
3
Jer ne poznajui pravde Boje i gledajui da svoju pravdu utvrde, ne pokorie se
pravdi Bojoj.
4
Jer je Krist svretak zakona za opravdanje svakomu, koji vjeruje.
5
Jer Mojsije pie za pravdu, koja je od zakona: "Tko je ini, ivjet e u njoj."
6
A pravda, koja je od vjere, ovako govori: "Nemoj rei u srcu svojemu: Tko e uzii
na nebo?" to jest, da svede Krista;
7
Ili: "Tko e ui U bezdan?" to jest, da izvede Krista iz mrtvih.
2054
8
Ali to govori" "Blizu ti je rije, u ustima tvojim i u srcu tvojemu," to jest rije vjere,
koju propovijedamo.
9
Jer ako priznaje ustima svojim, da je Isus Gospodin, i vjeruje u srcu svojemu, da
ga je Bog uskrsnuo od mrtvih, bit e spaen.
10
Jer se srcem vjeruje za opravdanje, a ustima se priznaje za spasenje.
11
Jer kae Pismo: "Svaki, koji vjeruje u njega, nee se postidjeti."
12
Jer nema razlike meu idovom i Grkom; jer je isti Gospodin sviju, bogat za sve,
koji ga zazivaju.
13
Jer "kojigod bude zazivao ime Gospodnje, spasit e se."
14
Kako e dakle zazivati onoga, u koga ne vjeruju? Ili kako e vjerovati u onoga,
koga nijesu uli. A kako e uti bez propovjednika?
15
A kako e propovijedati, ako ne budu poslani? Kao to je pisano: "Kako su krasne
na noge glasnika radosti, koji navjeuju mir, koji donose radosnu vijest dobra!"
16
Ali svi ne posluae evanelja; jer Izaija govori: "Gospodine, tko vjerova naemu
propovijedanju?"
17
Dakle vjera je od propovijedanja, a propovijedanje rijeju Kristovom.
18
Nego velim: "Zar nijesu uli" Dapae po svoj zemlji otide glas njihov, i do granica
itavoga svijeta rijei njihove."
19
Nego velim: Zar nije razumio Izrael? Prvi Mojsije govori: "Ja u izazvati va
ljubomor proti narodu, koji nije narod, nerazumnim narodom razdrait u vas."
20
A Izaija govori smjelo: "Naoe me oni, koji me nijesu traili, i javih se onima, koji
za mene nijesu pitali."
21
A Izraelu govori: "Cijeli dan sam pruao ruke svoje k narodu, koji je tvrdokoran i
nepokoran."
2055
1
Velim dakle: "Zar je Bog odbacio narod svoj Boe sauvaj, jer sam i ja Izraelac,
potomak Abrahamov, od koljena Benjaminova.
2
Nije odbacio Bog naroda svojega, to ga je naprijed izabrao. Ili ne znate, to veli
Pismo o Iliji, kako se tui Bogu na, Izraela?
3
"Gospodine, proroke tvoje pobie, rtvenike tvoje poruie, i ja ostadoh sam, i trae
duu moju."
4
A to mu veli Boji odgovor? "Ostavio sam sebi sedam tisua ljudi, koji ne prignue
koljena pred Baalom."
5
Tako se je dakle i u sadanje vrijeme ostatak spasio po izboru milosti.
6
A ako je po milosti, onda nije vie od djela, inae milost ne bi vie bila milost.
7
to dakle? to je traio Izrael, ono nije dobio, a izabrani su dobili; a ostali su
zaslijepili,
8
Kao to je pisano: "Dade im Bog duha nesvjestice, oi, da ne vide, ui, da ne uju,
sve do dananjega dana."
9
I David veli: "Neka bude stol njihov zamka i mrea, i spotaknue i odmazda njima.
10
Neka potamne oi njihove, da ne vide, i lea njihova jednako neka su pognuta!"
11
Velim dakle: Spotakoe li se da padnu? Boe sauvaj! Nego njihovim padom
postade spasenje neznabocima, da ih potakne na natjecanje.
12
A ako je pad njihov postao bogatstvo svijetu, i gubitak njihov bogatstvo
neznabocima, koliko onda vie njihov puni broj!
13
A vama velim neznabocima: Dok sam ja apostol neznaboaca, hou da slavim
svoju slubu;
14
Ne bih li kako izazvao na natjecanje svoje suplemenike i spasio nekoje od njih.
2056
15
Jer ako je odbaenje njihovo izmirenje svijeta, to e istom biti njihovo primanje,
negoli ivot od mrtvih?
16
Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane.
17
Ako li se neke od grana odlomie, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih;
i postao si zajedniar u korijenu i u masnoi masline;
18
Ne hvali se proti granama; a ako li se hvali, ne nosi ti korijena, nego korijen tebe.
19
Rei e dakle: Odlomie se grane, da se ja pricijepim.
20
Dobro. Zbog nevjerstva odlomie se, a ti stoji zbog vjere. Ne ponosi se, nego se
boj!
21
Jer kad Bog nije roenih grana sauvao, da i tebe kako ne sauva.
22
Gledaj dakle dobrotu i strogost Boju: strogost proti onima koji padoe, a prema
sebi dobrotu Boju, ako ostane u dobroti; inae i ti e biti odsjeen.
23
A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepit e se, jer ih Bog moe opet pricijepiti,
24
Jer ako si ti odsjeen od roene divlje masline i pricijepio se na neroenu pitomu
maslinu, a kamoli oni, koji e se pricijepiti na roenu svoju maslinu!
25
Jer vam, brao, neu zatajiti tajne ove, da sami sebe smatrate mudrima, jer sljepoa
pade na jedan dio Izraela, dok ne uu neznaboci u punom broju.
26
I tako e se spasiti sav Izrael, kao to je pisano: "Doi e od Siona Spasitelj i
odvratit e bezbonost od Jakova.
27
I ovo im je od mene zavjet, kad oduzmem njihove grijehe."
28
Po evanelju dakle neprijatelji su zbog vas; a po izboru ljubimci zbog otaca.
29
Jer se Bog ne kaje za svoje darove i poziv.
30
Jer kao to ste i vi nekada bili nepokorni Bogu, a sad ste postigli milosre zbog
njihove nepokornosti.
2057
31
Tako se i ovi sad ne pokorie zbog vaega pomilovanja, da i oni postignu milosre.
32
Jer je Bog zatvorio sve u nepokornost, da se smiluje svima.
33
O dubino bogatstva i mudrosti i znanja Bojega! Kako su nedokuivi njegovi
sudovi i neistraljivi njegovi putovi!
34
Jer tko upoznade misao Gospodnju? Ili tko mu bi savjetnik?
35
Ili tko mu unaprijed to dade da mu se vrati?
36
Jer je od njega i po njemu i u njemu sve. Njemu slava u vijeke! Amen.
1
Zaklinjem vas dakle, brao, milosrem Bojim, da prikaete tjelesa svoja za rtvu
ivu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaa sluba Boja bude duhovna.
2
Ne izjednaujte se s ovim svijetom, nego se promijenite obnovljenjem miljenja
svojega, da kuate, to je volja Boja, to je dobro, ugodno i savreno.
3
Jer po milosti, koja je meni dana, kaem svakome, koji je meu vama, da ne misli o
sebi vie, nego to valja misliti, nego da misli o sebi edno, svaki po onoj mjeri vjere,
koju mu je Bog udijelio.
4
Jer kao to u jednom tijelu imamo mnoge udove, a udovi svi nemaju isti posao,
5
Tako smo mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedini udovi jedan drugome.
6
A imamo razliite darove po milosti, koja nam je dana: ako proroanstvo, neka bude
po mjeri vjere;
7
Ako li slubu, neka slui; ako je uitelj, neka ui;
8
Ako opominje, neka opominje, koji daje, neka daje poteno, koji upravlja, neka se
brine; koji ini milosre, neka ini radosno!
9
Ljubav neka je bez pretvaranja; mrzei na zlo prianjajte uz dobro;
10
Bratskom ljubavi ljubite jedan drugoga; potovanjem jedan drugoga pretjeite;
2058
11
U revnosti ne budite lijeni; u duhu budite ognjeni; Gospodinu sluite;
12
Nadom se veselite; u nevolji budite strpljivi; u molitvi budite postojani;
13
Potrebe sa svetima dijelite; gostoljubivost revno njegujte!
14
blagoslivljajte one, koji vas progone: blagoslivljajte, a ne kunite!
15
Radujte se s onima, koji se raduju, plaite s onima, koji plau;
16
Budite jedne misli meu sobom; ne mislite o visokim stvarima, nego se drite
niskih! Ne drite sami sebe mudrima!
17
Nikome ne vraajte zla za zlo; nastojte oko dobra ne samo pred Bogom, nego i pred
svim ljudima;
18
Ako je mogue, koliko je do vas, imajte mir sa svim ljudima;
19
Ne osveujte se sami, ljubljeni, nego podajte mjesto gnjevu, jer je pisano: "Moja je
osveta, ja u vratiti", govori Gospodin.
20
Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je edan, napoj ga; jer inei
to, ugljevlje ognjeno skupit e na glavu njegovu.
21
Ne daj, da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim!
1
Svaka dua neka se pokorava viim vlastima, jer nema vlasti, da nije od Boga; a to
su, od Boga su postavljene.
2
Tko se dakle protivi vlasti, protivi se naredbi Bojoj. A koji se protive, navui e
osudu na sebe;
3
Jer vladaoci nijesu strah dobru djelu, nego zlu. A hoe li da se ne boji vlasti: ini
dobro, i imat e hvalu od nje;
4
Jer je sluga Boji tebi za dobro. Ako li zlo ini, boj se; jer uzalud ne nosi maa, jer
je sluga Boji, i kazni onoga, koji zlo ini.
2059
5
Zato se valja pokoravati ne samo rali kazne, nego i zbog savjesti.
6
Jer zato i poreze plaate; jer su sluge Boje, koje se time bave.
7
Podajte dakle svima to ste duni: komu porez, porez; kojemu carinu, carinu;
kojemu strah, strah; kojemu ast, ast.
8
Ne budite nikome nita duni, osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi blinjega,
ispunio je zakon.
9
Jer zapovijedi: "Ne ini preljube! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoi lano! Ne eli
poudno! I svaka druga zapovijed u ovoj se rijei sadri: Ljubi blinjega svojega kao
samoga sebe!"
10
Ljubav ne ini zla blinjemu. Ljubav je dakle izvrenje zakona.
11
I znajui ovo vrijeme, da je ve as, te mi ustanemo od sna; jer je sad blie nae
spasenje, negoli kad vjerovasmo.
12
No proe, a dan se priblii. Odbacimo dakle djela tmine, a obucimo se u oruje
svijetla!
13
Hodimo poteno kao po danu, ne u raskonim gozbama i pijankama, e u neistoi i
rasputenosti, ne u svai i zavisti;
14
Nego se obucite u Gospodina Isusa Krista, i ne brinite se za tijelo, da ugodite
njegovim poudama!
1
A slaboga u vjeri primajte lijepo, a da ne sudite o miljenju njegovu.
2
Jer jedan vjeruje, da smije sve jesti, a koji je slab, jede zelje.
3
Koji jede, neka ne prezire onoga, koji ne jede, i koji ne jede, neka ne osuuje onoga,
koji jede, jer ga je Bog primio,
4
Tko si ti, koji sudi tuemu slugi? On svojemu gospodaru stoji ni pada; a stajat e,
jer ga moe Gospodin podignuti.
2060
5
Jer jedan razlikuje dan od dana, a drugi dri sve dane da su jednaki: svaki neka je
uvjeren za svoju misao!
6
Koji na dan pazi, zbog Gospodina pazi; i koji jede, zbog Gospodina jede, jer
zahvaljuje Bogu. I koji ne jede, zbog Gospodina ne jede, i zahvaljuje Bogu.
7
Jer ni jedan od nas ne ivi samomu sebi, i ni jedan ne umire samomu sebi.
8
Jer ako ivimo, Gospodinu ivimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Ako dakle
ivimo, ili ako umiremo, Gospodnji smo.
9
Jer zato Krist umrije i oivje, da zavlada i mrtvima i ivima.
10
A ti zato sudi brata svojega ni ti zato prezire brata svojega? Jer svi emo stajati
pred sudom Bojim.
11
Jer je pisano: "Tako iv ja, govori Gospodin, meni e se pokloniti svako koljeno, i
svaki e jezik slaviti Boga."
12
Tako e dakle svaki od nas dati Bogu raun za sebe.
13
Zato ne sudimo vie jedan drugoga; nego ovo vema mislite, da ne postavljate bratu
spoticanja ili biti uzrok povoda za zlo!
14
Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu, da nita nije neisto po sebi, osim onomu,
koji misli, da je to neisto, onomu je neisto.
15
A ako je brat tvoj zbog jela alostan, ve ne postupa po ljubavi. Ne upropauj
jelom svojim onoga, za kojega je Krist umro!
16
Dakle neka se ne psuje vae dobro!
17
Jer kraljevstvo Boje nije jelo i pie, nego pravda i mir i radost u Duhu Svetome.
18
Jer tko u ovome slui Kristu, ugodan je Bogu i mio ljudima.
19
Tako dakle starajmo se za ono, to promie mir, i potiimo jedan drugoga na dobro!
20
Ne rui djela Bojega zbog jela; jer je sve isto; nego je zlo za ovjeka, koji jede sa
spoticanjem.
2061
21
Dobro je ne jesti mesa, i vina ne niti, i ono ne initi, na to se tvoj brat spotie, ili se
smuuje, ili slabi.
22
Ima vjere? Imaj je sam za sebe pred Bogom! Blagoslovljen je, koji sam sebe ne
sudi za ono, to nae za pravo!
23
A koji sumnja, ako jede, osuen je, jer ne radi po vjeri. A sve, to ne biva po vjeri,
jest grijeh.
1
A duni smo mi jaki slabosti slabih nositi, i ne sebi ugaati.
2
Svaki od nas neka ugaa blinjemu, da napreduje u dobru.
3
Jer i Krist nije ugaao sebi, nego kao to je pisano: "Pogrde onih, koji tebe grde,
padoe na me."
4
Jer togod je pisano, pisano je za nau nauku, da strpljivou i utjehom Pisma nadu
imamo.
5
A Bog strpljivosti i utjehe neka vam dadne, da slono mislite meu sobom po Kristu
Isusu,
6
Da jednoduno jednim ustima slavite Boga i Oca Gospodina naega Isusa Krista.
7
Zato primajte jedan drugoga, kao to je i Krist primio vas na slavu Boju.
8
Jer kaem, da je Krist Isus bio sluga obrezanja zbog istinitosti Boje, da potvrdi
obeanje ocima;
9
A neznaboci da slave Boga zbog milosra, kao to je pisano: "Zato u te slaviti
meu narodima Gospodine, i pjevat u imenu tvojemu."
10
I opet govori: "Veselite se, narodi, s narodom njegovim!"
11
I opet: "Hvalite Gospodina, svi narodi, i neka ga slave svi puci!"
12
I opet Izaija govori: "Bit e korijen Jesejev, i koji e ustati da vlada nad narodima,
u njega e se uzdati narodi."
2062
13
A Bog nade neka vas napuni svake radosti i mira u vjeri, da obilujete u nadi
jakou Duha Svetoga!
14
A ja sam i sam uvjeren za vas, brao moja, da ste i sami puni dobrote, napunjeni
svakoga znanja, da moete jedan drugoga opominjati.
15
A pisao sam vam brao dijelom slobodnije, da vam napomenem zbog milosti, koja
mi je dana od Boga,
16
Da budem sluga Krista Isusa za narode, izvrujui svetu slubu evanelja Bojega,
da bude prinos naroda ugodan i posveen u Duhu Svetome.
17
Imam dakle slavu u Kristu Isusu kod Boga.
18
Jer ne smijem govoriti to o onome, to Krist nije uinio po meni, da obratim
narode rijeju i djelom,
19
U sili znaka i udesa, u sili Duha Svetoga, tako da sam od Jerusalema i naokolo sve
do Ilirika napunio evaneljem Kristovim.
20
I tako sam se trudio, da ne propovijedam evanelja ondje, gdje se je ve spominjao
Krist, da ne gradim na tuemu temelju,
21
Nego kao to je pisano: "Kojima nije javljeno za njega vidjet e; i koji nijesu uli,
razumjet e."
22
Zbog ega sam mnogo puta bio sprijeen da doem k vama.
23
A sad vie ne imajui mjesta u ovim krajevima, a imajui elju ve od mnogo
godina da doem k vama.
24
Kad poem u panjolsku, nadam se, da u prolazei vidjeti vas, i vi ete me
otpratiti onamo, kad se najprije poneto nauijem vas.
25
A sad idem u Jerusalem, da posluim svetima.
26
Jer Makedonija i Ahaja naoe za dobro da skupe neki prinos za siromahe svetih,
koji su u Jerusalemu.
2063
27
Oni naoe to za dobro, i dunici su njihovi, jer kad neznaboci dobie dio njihovih
duhovnih dobara, duni su njima i svojim zemaljskim posluiti.
28
Kad ovo dakle svrim i ovaj im plod izruim, zaputit u preko vas u panjolsku.
29
A znam, da kad doem k vama, doi u s obiljem blagoslova evanelja Kristova.
30
Molim vas dakle, brao, zaradi Gospodina naega Isusa Krista i zaradi ljubavi Duha
Svetoga: Pomozite mi u borbi molitvama za me k Bogu.
31
Da se izbavim od nevjernika u Judeji, i da sluba moja u Jerusalemu bude ugodna
svetima;
32
Da s radou doem k vama po volji Bojoj, i okrijepim se s vama.
33
A sada Bog mira neka bude s svima vama! Amen.
1
A preporuujem vam Febu, sestru nau, koja je u slubi crkve u Kenhreji,
2
Da i e primite u Gospodinu, kako dolikuje svetima, i da joj budete u pomoi u
svemu, to od vas zatreba; jer je i ona pomogla mnogima i samome meni.
3
Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu,
4
Koji za duu moju vrat svoj poloie, kojima ne ja jedini zahvaljujem, nego i sve
crkve neznaboake,
5
I domau crkvu njihovu. Pozdravite mojega ljubljenoga Epeneta, koji je prvenac
Azije za Krista!
6
Pozdravite Mariju, koja se je mnogo trudila za vas!
7
Pozdravite Andronika i Juniju, moje roake i moje drugove u suanjstvu, koji su
ugledni meu apostolima, koji i prije mene vjerovae u Krista!
8
Pozdravite mojega u Gospodinu ljubljenog Amplijata!
9
Pozdravite Urbana, pomonika naega u Kristu, i mojega ljubljenog Stahisa!
2064
10
Pozdravite Apela, prokuanoga u Kristu! Pozdravite ukuane Aristobulove!
11
Pozdravite Herodiona, roaka mojega! Pozdravite ukuane Narcisove, koji su u
Gospodinu!
12
Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje se trude u Gospodinu! Pozdravite Persidu
ljubeznu, koja se je mnogo trudila u Gospodinu!
13
Pozdravite Rufa, izabranoga u Gospodinu, i majku njegovu i moju!
14
Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Hermasa, Patrobu, Hermesa i brau, koja su s
njima!
15
Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i sestru njegovu, i Olimpu, i sve svete, koji su s
njima!
16
Pozdravite jedan drugoga cjelovom svetim! Pozdravljaju vas sve crkve Kristove.
17
A molim vas, brao, da pazite na one, koji ine razmirice i smutnje protiv nauka,
koji vi nauiste, i klonite se njih!
18
Jer ovakvi ne slue Gospodinu naemu Kristu, nego svojemu trbuhu; i slatkim
rijeima i blagoslovima zavode srca bezazlenih.
19
Vaa se je poslunost razglasila posvuda; zato se radujem za vas; ali elim, da ste vi
mudri na dobro, a bezazleni za zlo.
20
A Bog mira satrt e skoro sotonu pod nogama vaim. Milost Gospodina naega
Isusa Krista s vama!
21
Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, i Jason i Sosipater, roaci moji.
22
Pozdravljam vas ja Tercije, koji napisa ovu poslanicu, u Gospodinu.
23
Pozdravlja vas Gaj, domain moj i cijele crkve. Pozdravlja vas Erast, blagajnik
gradski, i brat Kvart.
24
Milost Gospodina naega Isusa Krista sa svima vama! Amen.
2065
25
A onome, koji vas moe utvrditi po evanelju mojemu i propovijedanju Isusa
Krista, po objavljenju tajne, koja je bila skrivena od vjenih vremena,
26
A sad se javila i kroz Pisma proroka upoznala, po zapovijedi vjenoga Boga, da se
pokore vjeri svi narodi,
27
Jedinome mudrome Bogu, po Isusu Kristu, njemu ast i slava u vijeke vjekova!
Amen.
2066
Prva poslanica Korinanima
1 Korinanima, glava 1
1
Pavao, voljom Bojom pozvani apostol Isusa Krista, i brat Sosten,
2
crkvi Bojoj u Korintu, posveenima u Kristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima,
koji zazivaju ime Gospodina naega Isusa Krista na svakome mjestu, njihovu i
naemu.
3
Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista!
4
Zahvaljujem svagda Bogu svojemu za vas, to vam je dana milost Boja u Kristu
Isusu,
5
Te se u svemu obogatiste u njemu, u svakoj rijei i svakomu znanju,
6
Kao to se svjedoanstvo o Kristu utvrdilo u vama;
7
Tako da nemate nedostatka ni u jednoj milosti vi, koji ekate objavljenje Gospodina
naega Isusa Krista,
8
Koji e vas i utvrditi sve do kraja, da budete bez krivnje na dan Gospodina naega
Isusa Krista.
9
Vjeran je Bog, koji vas pozva u zajednicu Sina svojega Isusa Krista, Gospodina
naega.
10
A molim vas, brao, imenom Gospodina naega Isusa Krista, da svi jednako
govorite, i da ne budu meu vama razdor, nego da budete savreni u istom osjeanju i
u istom miljenju.
11
Jer mi je javljeno za vas, brao moja, od Klojinih ukuana, da su prepiranja meu
vama.
12
A to kaem, da svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "a ja sam Apolov", "a ja sam
Kefin", "a ja sam Kristov."
2067
13
Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u ime Pavlovo krteni?
14
Hvala Bogu, to nikoga od vas nijesam krstio, osim Krispa i Gaja,
15
Da ne rekne tko, da ste krteni u moje ime.
16
A krstio sam i Stefaninu kuu; dalje ne znam, jesam li koga drugoga krstio.
17
Jer Krist nije poslao mene da krstim, nego da propovijedam evanelje ne mudrim
rijeima, da ne izgubi silu kri Kristov.
18
Jer je rije o kriu ludost onima, koji propadaju, a nama, koji se spasavamo, sila
Boja.
19
Jer je pisano: "Unitit u mudrost mudrih i odbacit u razum razumnih."
20
Gdje je mudrac? Gdje je knjievnik? Gdje je istraiva ovoga svijeta? Nije li uinio
Bog mudrost ovoga svijeta ludou?
21
Jer, kako u mudrosti Bojoj ne upozna svijet mudrou Boga, bila je Boja volja,
da ludou propovijedanja spasi one, koji vjeruju.
22
Jer i idovi trae znake, i Grci trae mudrost;
23
A mi propovijedamo Krista raspetoga, idovima spotaknue, a neznabocima
ludost,
24
A onima, koji su pozvani, i idovima i Grcima, Krista, Boju silu i Boju mudrost.
25
Jer je "ludost" Boja mudrija od ljudi,! "Slabost" je Boja jaa od ljudi.
26
Jer gledajte zvanje svoje, brao, da nema ni mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo
silnih, ni mnogo plemenitih;
27
Nego to je ludo pred svijetom, izabra Bog, da posrami mudre, i to je slabo pred
svijetom, otkupi Bog, da posrami jako;
28
I to je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog, i ono, to nije, da uniti
ono, to jest,
2068
29
Da se ne hvali ni jedan ovjek pred Bogom.
30
Od njega ste vi u Kristu Isusu, koji nam posta mudrost od Boga i pravda i
posveenje i otkup,
31
Da, kao to je pisano: "Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali!"
1
I ja, kad dooh k vama, brao, ne dooh s visokim govorom ili mudrou, da vam
navjeujem svjedoanstvo Boje.
2
Jer nijesam mislio, da znam to meu vama, osim Isusa Krista, i to raspetoga.
3
I ja sam bio meu vama u slabosti i u strahu i u mnogom drhtanju.
4
I govor moj i propovijedanje moje nije bilo u uvjerljivim rijeima ljudske mudrosti,
nego u dokazivanju Duha i sile,
5
Da vjera vaa ne bude u mudrosti ljudskoj, nego u sili Bojoj.
6
Ali mudrost govorimo meu savrenima, a ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova
ovoga svijeta, koji prolaze,
7
Nego govorimo mudrost Boju u tajnosti skrivenu, koju predodredi Bog prije
vjekova za slavu nau.
8
Ove ni jedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao, jer da su je upoznali, ne bi
Gospodina slave raspeli.
9
Nego kao to je pisano: "to oko nije vidjelo, ni uho nije ulo, ni u srce ovjeje nije
unilo, to je pripravio Bog onima, koji ga ljube";
10
A nama je Bog objavio Duhom svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine Boje.
11
Jer tko od ljudi zna, to je u ovjeku, osim duha ovjejega koji je u njemu? Tako i
u Bogu to je, nitko ne zna, osim Duha Bojega.
12
A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha, koji je iz Boga, da znamo, to
nam le darovano od Boga.
2069
13
To i govorimo, ne rijeima, to ui ovjeja mudrost, nego to ui Duh, duhovno
duhovnim tumaei.
14
Tjelesni ovjek ne prima to je od Duha Bojega; jer mu je ludost, i ne moe da
razumije, jer treba da se duhovno prosuuje.
15
A onaj duhovni sve prosuuje, i njega nitko ne prosuuje.
16
"Jer tko je upoznao misao Gospodnju, da ga poui?" A mi imamo misao Kristovu.
1
I ja, brao, nijesam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao
maloj djeci u Kristu.
2
Mlijeko sam vam davao da pijete, a ne jelo; jer jo nijeste mogli, a ni sad jo ne
moete,
3
Jer ste jo tjelesni, jer kad je meu vama zavist i prepiranje, nijeste li tjelesni, i ne
ivite li po ovjeku?
4
Jer kad govori tko: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolov", nijeste li ljudi?
5
Tko je dakle Apolo, a tko je Pavao? Sluge, po kojima vjerovaste, svaki, kako mu je
Gospodin dao.
6
Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste.
7
Tako niti je onaj to, koji sadi, ni onaj, koji zalijeva, nego Bog koji daje te raste.
8
A onaj, koji sadi i koji zalijeva, jedno su, a svaki e primiti svoju plau no svojemu
trudu.
9
Jer mi smo Boji pomagai, a vi ste Boja njiva, Boja graevina.
10
Po milosti Bojoj, koja mi je dana, ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi
naziuje; ali svaki neka gleda, kako naziuje.
11
Jer temelja drugoga nitko ne moe postaviti, osim onoga, koji je postavljen, koji je
Isus Krist.
2070
12
Ako li tko naziuje na ovome temelju, zlato, srebro, drago, kamenje, drva, sijeno,
strnjiku.
13
Svaije e djelo izai na vidjelo; jer e dan Gospodin pokazati, jer e se ognjem
otkriti, i oganj e iskuati, kakvo je ije djelo.
14
Ako ostane ije djelo, to je nazidao, primit e plau.
15
A ije djelo izgori, bit e mu na tetu, a sam e se spasiti, ali tako kao kroz oganj.
16
Ne znate li, da ste hram Boji, i Duh Boji da stanuje u vama?
17
Ako li tko oskvrni hram Boji, upropastit e njega Bog; jer je hram Boji svet, a to
ste vi.
18
Nitko neka se ne vara! Ako tko meu vama misli, da je mudar na ovome svijetu,
neka bude lud, da hude mudar!
19
Jer je mudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom; jer je pisano: "On hvata mudre u
njihovu lukavstvu."
20
opet: "Gospodin zna misli mudrih, da su nitave."
21
Zato nitko neka se ne hvali ljudima, jer je sve vae:
22
Bio Pavao, ili Apolo, ili Kefa, ili svijet, ili ivot, ili smrt, ili sadanje, ili budue:
sve je vae;
23
A vi ste Kristovi, a Krist je Boji.
1
Tako neka nas smatra ovjek kao sluge Kristove i upravitelje tajna Bojih.
2
I ovdje se od upravitelja trai, da se tko vjeran nae.
3
A ja nimalo ne marim, da me sudite vi ili ovjeji dan; a i sam sebe ne sudim.
4
Jer niemu nijesam svijestan, no u tom nijesam opravdan; a koji mene sudi,
Gospodin je.
2071
5
Zato ne sudite nita prije vremena, dok ne doe Gospodin, koji e osvijetliti, to je u
tami skriveno, i objavit e namjere srdaca; i tada e pohvala biti svakome od Boga.
6
A ovo, brao, primijenih na sebe i Apola zbog vas, da se nauite od nas: ne preko
onoga, to je napisano, da se ni za koga ne nadimate jedan na drugoga.
7
Jer tko tebe odlikuje? to li ima, to nijesi primio? A ako si primio, to se hvali,
kao da nijesi primio?
8
Ve ste zasieni, ve se obogatiste, bez nas vladate kao kraljevi. O da biste
kraljevali, da bismo i mi s vama kraljevali!
9
Jer mislim, da je Bog nas apostole najzadnje postavio, kao one, koji su na smrt
osueni, jer smo postali asa gledanje svijetu i anelima i ljudima.
10
Mi smo lude zbog Krista, a vi ste mudri u Kristu; mi slabi, a vi jaki; vi tovani, a mi
prezreni.
11
Do ovoga asa i gladujemo, I eamo, i goli smo, i biju nas, i potucamo se,
12
I trudimo se radei svojim rukama. Psuju nas, a mi blagoslivljamo; progone nas, a
mi trpimo;
13
Hule na nas, a mi molimo; postadosmo kao smee svijeta, izmet svima sve do sada.
14
Ne piem ovo, da vas posramim, nego da vas opomenem kao svoju ljubljenu djecu.
15
Jer ako imate i deset tisua odgojitelja u Kristu, ali nemate mnogo otaca, jer vas ja
u Kristu Isusu rodih evaneljem.
16
Molim vas dakle, ugledajte se na mene kao i ja na Krista.
17
Zato poslah k vama Timoteja, koji mi je sin ljubljeni i vjerni u Gospodinu; on e
vam napomenuti putove moje u Kristu Isusu, kao to uim svuda u svakoj crkvi.
18
Neki se nadue, kao da ja neu doi k vama.
19
Ali u vam doi skoro, ako Gospodin htjedne, i neu gledati na rijei onih, to su se
naduli, nego na silu.
2072
20
Jer kraljevstvo Boje nije u rijei, nego u sili.
21
to hoete, da doem k vama sa ibom, ili s ljubavi i duhom blagosti?
1
Openito se uje o bludnosti meu vama, i to o takvoj bludnosti kakve nema ni
meu neznabocima, da naime neki ima enu oevu.
2
I vi ste naduti, mjesto da alite, da se ukloni izmeu vas, koji je uinio to djelo.
3
Jer ja, ako i nenazoan tijelom, ali nazoan duhom, ve sam odsudio, kao da bih bio
nazoan, onoga, koji je tako uinio:
4
U ime Gospodina naega Isusa Krista, kad se skupite vi i moj duh sa silom
Gospodina naega Isusa,
5
Da se takav preda sotoni na propast tijela, da se duh spasi u dan Gospodina naega
Isusa Krista.
6
Nije dobra hvalidba vaa. Ne znate li, da malo kvasca ukiseli sve tijesto?
7
Oistite stari kvasac, da budete novo tijesto, kao to ste beskvasni; jer je rtvovan
na Pasha, Krist.
8
Zato svetkujmo ne u starome kvascu, ni u kvascu zloe i pakosti, nego u
beskvasnom kruhu istoe i istine!
9
Pisao sam vam u poslanici, da se ne mijeate s bludnicima;
10
A to ne rekoh za bludnike ovoga svijeta, ili lakomce, ili razbojnike, ili
idolopoklonike; jer biste morali izai iz ovoga svijeta.
11
A sad vam napisan, da se ne mijeate, ako je jedan, koji se brat zove, bludnik, ili
lakomac, ili idolopoklonik, ili psova, ili pijanica, ili razbojnik; s takvima da i ne
jedete!
12
Jer to je meni stalo da sudim one, koji su izvan Ne sudite li vi one, koji su unutra?
13
A one, koji su izvan, sudit e Bog. Uklonite zloinca izmeu sebe!
2073
1
Usuuje li se tko od vas, koji ima tubu na drugoga, ii na sud nepravednima, a ne
svetima?
2
Ne znate li, da e sveti suditi svijetu? I ako ete vi suditi svijetu, nijeste li vrijedni
suditi najneznatnijim stvarima?
3
Ne znate li, da emo anelima suditi, a kamoli vie svjetovnim stvarima?
4
Ako dakle imate tube za svjetovne stvari, uzmite za suce one, koji su neznatni u
crkvi!
5
Na sramotu vau govorim. Zar nema meu vama nijednoga mudra, koji moe
rasuditi meu braom svojom?
6
Nego se brat s bratom sudi, i to pred nevjernicima!
7
I to je ve svakako prekraj u vas, to imate tube meu sobom. Zato radije ne
trpite nepravdu? Zato radije ne pregorite tetu?
8
Nego vi inite nepravdu i tetu, i to brai!
9
Ili ne znate, da nepravednici nee batiniti kraljevstva Bojega? Ne varajte se: "ni
bludnici, ni idolopoklonici, ni preljuboinci, ni mekoputnici, ni muelonici,
10
Ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovai, ni razbojnici nee batiniti
kraljevstva Bojega.
11
I takvi ste bili neki; ali se opraste, ali se posvetiste, ali se opravdaste u imenu
Gospodina naega Isusa Krista i u Duhu Boga naega.
12
Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali neu da me to
zarobi.
13
Jelo je za trbuh, i trbuh za jelo. A Bog e oboje unititi. Ali tijelo nije za bludnost,
nego za Gospodina, i Gospodin za tijelo.
14
A Bog je i Gospodina uskrsnuo, i nas e uskrsnuti silom svojom.
2074
15
Ne znate li, da su tjelesa vaa udovi Kristovi? Hou li dakle uzeti udove Kristove i
od njih nainiti udove bludniine? Boe sauvaj!
16
Ili ne znate, da tko se s bludnicom zdrui, jedno postane tijelo? "Jer bit e", veli,
"dvoje jedno tijelo."
17
A tko se zdrui s Gospodinom, jedan je duh.
18
Bjeite od bludnosti! Svaki grijeh, koji uini ovjek, izvan je tijela; a koji ini blud,
grijei protiv tijela svojega.
19
Ili ne znate, da je tijelo vae hram Duha Svetoga, koji je u vama, kojega imate od
Boga, i ni jeste svoji?
20
Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tijelu svojemu!
1
A za ono, to ste mi pisali: dobro je ovjeku, da se ne dotie ene;
2
Ali zbog bludnosti neka svaki ima svoju enu, i svaka neka ima svojega mua!
3
Mu neka ini eni dunost, a isto tako i ena muu!
4
ena nije gospodar svojega tijela, nego mu; tako i mu nije gospodar svojega tijela,
nego ena.
5
Ne uskraujte jedan drugomu, osim ako se dogovorite za vrijeme, da se posvetite
molitvi, i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskua zbog vae neuzdrljivosti!
6
Ali ovo razumijevam kao doputenje, a ne kao zapovijed.
7
Jer bih htio, da svi ljudi budu kao i ja; ali svaki ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, a
onaj onako.
8
A neoenjenim i udovicama velim: dobro im je, ako ostanu, kao i ja.
9
Ako li se ne uzdre, neka se ene i udaju; jer je bolje eniti se, negoli upaljivati se.
10
A oenjenim zapovijedam, ne ja, nego Gospodin, da se ena od mua ne rastavlja.
2075
11
Ako li se i rastavi, neka se vie ne udaje, ili neka se pomiri sa svojim muem, i mu
neka ne otputa ene!
12
A ostalima kaem ja, ne Gospodin: "Ako koji brat ima nevjernicu enu, i ona
pristane da ivi s njim, neka je ne otputa!
13
I ena, koja ima mua nevjernika, i on pristane da ivi s njom, neka mua ne
otputa!
14
Jer je posveen mu nevjernik enom, i posveena je ena nevjernica bratom; jer
inae djeca vaa bila bi neista, a sad su sveta.
15
Ako li se nevjernik rastavlja, neka se rastavi, jer se tada brat ili sestra nisu vezani,
jer nas u miru pozva Bog.
16
Jer odakle zna, eno, hoe li spasiti mua? Ili odakle zna, muu, hoe li spasiti
enu?
17
Svaki neka samo ivi, kako mu je Gospodin odredio, kako ga je Bog pozvao. I tako
zapovijedam po svim crkvama.
18
Je li tko pozvan kao obrezan, neka se ne gradi kao neobrezan; ako li je tko pozvan
neobrezan, neka se ne obrezuje!
19
Obrezanje je nita, i neobrezanje je nita; nego dranje zapovijedi Bojih.
20
Svaki neka ostane u onome zvanju, u kojemu je pozvan!
21
Jesi li pozvan kao rob, ne brini se; nego, ako i moe slobodan postati, ostani
radije!
22
Jer koji je pozvan u Gospodinu kao rob, slobodnjak je Gospodnji; tako i koji je
pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov.
23
Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima!
24
Svaki, brao, u emu je tko pozvan, u onome neka ostane pred Gospodinom!
25
A za djevice nemam zapovijedi Gospodnje, nego dajem savjet, kao koji sam milost
dobio od Gospodina, da budem vjeran.
2076
26
Mislim dakle, da je ovo dobro za sadanju nevolju, da je ovjeku dobro tako biti.
27
Jesi li vezan za enu, ne trai rastave; jesi li slobodan, ne trai ene!
28
A ako li se oeni, nijesi sagrijeio, i ako se uda djevica, nije sagrijeila; ali e imati
takvi nevolju tjelesnu, a ja bih vas rado sauvao od nje,
29
A ovo kaem, brao: Vrijeme je kratko; preostaje, da i oni, koji imaju ene, budu,
kao da ih nemaju.
30
I koji plau, kao da ne plau; i koji se raduju, kao da se ne raduju; i koji kupuju, kao
da ne posjeduju;
31
I koji uivaju ovaj svijet, kao da ga ne uivaju; jer prolazi oblije ovoga svijeta.
32
A hou, da ste vi bezbrini. Tko je neoenjen, brine se za Gospodnje, kako e
ugoditi Gospodinu.
33
A koji je oenjen, brine se za svjetsko, kako e ugoditi eni.
34
I ena neudata i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta tijelom i duhom; a
udata brine se za svjetsko, kako e ugoditi muu.
35
A ovo govorim na korist vama samim, ne da vam nametnem zamku na vrat, nego
da bude to asno, i da ustrajno sluite Gospodinu bez smetnje.
36
A ako li tko misli, da se ne ponaa poteno prema svojoj djevici (zarunici), s jakim
osjeajima, i tako mora biti, neka ini, to hoe; ne grijei, neka se ene!
37
A koji je tvrdo odluio u srcu svojemu, i nije primoran, a ima vlast da izvri svoju
volju, i ovo je rasudio u srcu svojemu, da sauva svoju djevicu, dobro ini.
38
Tako i onaj, koji udaje svoju djevicu, dobro ini; a onaj, koji je ne udaje, bolje ini.
39
ena je vezana zakonom, dok joj ivi mu; a ako joj umre mu, slobodna je. Neka
se uda, za koga hoe, samo u Gospodinu!
40
Ali je blagoslovljenija ako ostane tako po mojemu savjetu; a mislim, da i ja imam
Duha Bojega.
2077
1
A za ono, to se rtvuje idolima, znamo, jer svi imamo znanje. Znanje nadima, a
ljubav izgrauje.
2
Ako li tko misli, da to zna, jo nije upoznao, kako treba znati.
3
A ako tko ljubi Boga, ovoga je on upoznao.
4
A za jelo idolskih rtava znamo, da idol nije nita na svijetu, i da nema drugoga
Boga osim jednoga.
5
Jer ako bih i bilo takozvanih bogova, ili na nebu ili na zemlji, kao to ima mnogo
bogova i mnogo gospoda,
6
Ali mi imamo jednoga Boga Oca, od kojega je sve, i mi za njega, i jednoga
Gospodina Isusa Krista, po kojemu je sve, i mi po njemu.
7
Ali nemaju svi znanja. Neki naime, jer su navikli na idole sve do sada, jedu meso
kao idolske rtve, i savjest njihova, jer je slaba, kalja se.
8
A jelo nas ne preporuuje Bogu, jer niti to gubimo, ako ne jedemo, niti to
dobijemo, ako jedemo,
9
A gledajte, da kako ova sloboda vaa ne navodi na spoticanje slabima!
10
Jer ako tko tebe, koji ima znanje, vidi u idolskom hramu gdje sjedi za stolom,
nee li njegova savjest, budui da je slaba, navesti da jede idolske rtve?
11
I zbog tvojega znanja poginut e slabi brat, za kojega je Krist umro.
12
A tako kad se grijeite o brau, i bijete njihovu slabu savjest, protiv Krista se
grijeite.
13
Zato ako jelo navodi brata mojega na slabost, neu jesti mesa dovijeka, da se brat
moj ne spotakne (i sagrijei).
2078
1
Nijesam li ja slobodan: Nijesam li ja apostol? Nijesam li ja vidio Gospodina naega
Isusa Krista? Nijeste li vi djelo moje u Gospodinu?
2
Ako drugima nijesam apostol, ali vama doista jesam, jer ste vi peat mojega
apostolstva u Gospodinu,
3
Ovo je moja obrana pred onima, koji me ispituju:
4
Zar nemamo prava jesti i piti?
5
Zar nemamo prava sestru enu voditi sa sobom, kao i ostali apostoli i braa
Gospodnja, i Kefa?
6
Ili jedini ja i Barnaba nemamo prava ovo initi?
7
Tko vojuje kad o svojemu troku? Tko sadi vinograd, a od roda, njegova da ne jede?
Tko pase stado, i od mlijeka stada ne jede?
8
Govorim li ja ovo po ovjeku? Ne govori li ovo i zakon?
9
Jer je u Mojsijevu zakonu napisano: "Ne zavezuj usta volu, koji vri!" Zar se Bog
brine za volove?
10
Ili govori jamano za nas? Jer je za nas napisano: Jer tko ore, treba u nadi da ore, i
tko vri, u nadi e dobiti dio.
11
Ako smo mi vama duhovna dobra sijali, je li to veliko, ako mi vaa tjelesna
poanjemo?
12
Ako drugi imaju pravo na vas, zato ne mi vie. Ali se ne po sluismo ovim
pravom, nego sve podnosimo, da ne postavimo kakve zapreke evanelju Kristovu.
13
Ne znate li, da oni, koji vre svetu slubu, od svetinje se hrane, i koji rtveniku
slue, sa rtvenikom dijele?
14
Tako je i Gospodin zapovjedio, da oni, koji evanelje propovijedaju, od evanelja
trebaju i ivjeti.
2079
15
A ja nijesam nita od toga uporabio. A ovo ne napisah, da tako bude meni; jer bi za
mene bilo bolje umrijeti, nego dopustiti da tko slavu moju poniti.
16
Jer ako propovijedam evanelje, nema mi hvale, jer mi je dunost. Teko meni, ako
evanelja ne propovijedam!
17
Jer ako ovo inim od svoje volje, plau imam; a inim li pozvan, sluba mi je
povjerena.
18
Kakva mi je dakle plaa? Da propovijedajui evanelje bez plae propovijedam,
tako da ne upotrijebim svojega prava u evanelju.
19
Jer premda sam slobodan od sviju, svima sam sebe uinio slugom, da ih vie
pridobijem.
20
idovima sam bio kao idov, da idove pridobijem; onima, koji su pod zakonom,
bio sam kao pod zakonom, premda sam nijesam pod zakonom, da pridobijem one,
koji su pod zakonom;
21
Onima, koji su bez zakona, kao da sam bez zakona, premda nijesam bez zakona
Bojega, nego sam u zakonu Kristovu, da pridobijem one, koji su bez zakona.
22
Slabima bio sam slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da svakako nekoje
spasim.
23
A sve inim zbog evanelja, da bih imao dio u njemu.
24
Ne znate li, da oni, to tre u trkalitu, svi tre, ali jedan prima nagradu? Tako trite
da dobijete!
25
A svaki, koji se natjee za nagradu, od svega se uzdrava: oni dakle da dobiju
raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv.
26
Ja dakle tako trim, ne kao na nepouzdano; tako se borim, ne kao onaj, koji bije
vjetar,
27
Nego krotim tijelo svoje i zarobljavam, da kako, poto sam drugima propovijedao,
sam ne budem zabaen.
2080
1
Neu vam naime zatajiti, brao, da su oci nai svi bili pod oblakom, i svi su kroz
more proli;
2
I svi su se u Mojsija krstili u oblaku i u moru;
3
I svi su isto duhovno jelo i jeli,
4
I svi su pili isto duhovno pie, jer su pili od duhovne hridi, koja ih je pratila, a hrid
je bila Krist.
5
Ali veina od njih nije bila po volji Bogu, jer su bili pobijeni u pustinji,
6
A ovo se je zbilo nama za primjer, da mi ne udimo zla, kao to su oni udjeli.
7
Niti budite idolopoklonici, kao neki od njih, kao to je pisano: "Sjede narod da jede i
pije, i ustadoe da igraju."
8
Niti da grijeimo bludno, kao to su neki od njih grijeili bludno, i palo ih je u jedan
dan dvadeset i tri tisue.
9
Niti da kuamo Gospodina, kao to su neki od njih kuali, i od zmija su poizginuli.
10
Niti da mrmljate, kao to su neki od njih mrmljali, i izginuli su od anela
pogubitelja.
11
A ovo se sve u slici dogaalo njima, a napisano je za opomenu nama, koji ivimo u
posljednja vremena.
12
Tko dakle misli, da stoji, neka gleda, da ne padne!
13
Kuanje nije dolo na vas osim ovjejega. Ali je vjeran Bog, koji vas nee pustiti,
da se iskuate vema, nego to moete, nego e uiniti s kuanjem povoljan izlaz, da
mognete podnijeti.
14
Zato, ljubljeni, bjeite od idolopoklonstva!
15
Kao mudrima govorim: "udite vi sami, to govorim!
2081
16
aa blagoslova, koji blagoslivljamo, nije li zajednitvo krvi Kristove? Kruh, koji
lomimo, nije li zajednitvo tijela Kristova?
17
Jer jedan kruh, jedno smo tijelo mnogi, jer svi smo dionici jednoga kruha.
18
Gledajte Izraela po tijelu: koji jedu rtve, nijesu li zajedniari rtvenika?
19
to dakle govorim? idolska rtva da je to? ili idol da je to?
20
Ali to rtvuju neznaboci, zlim duhovima rtvuju, a ne Bogu. A ja neu, da vi
budete zajedniari s zlim duhovnima.
21
Ne moete piti au Gospodnju i au zlih duhova; ne moete biti zajedniari stola
Gospodnjega i stola zlih duhova.
22
Ili da izazivamo Gospodina? Zar smo jai od njega?
23
Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali sve ne ide na
dobro.
24
Nitko neka ne trai, to je njegovo, nego to je drugoga!
25
Sve, to se prodaje na trgu, jedite, i nita ne ispitujte zbog savjesti;
26
Jer je Gospodnja zemlja i sve, to je na njoj,
27
Ako li vas tko od nevjernika pozove, i hoete ii, jedite sve, to se donese pred vas,
i nita ne ispitujte zbog savjesti!
28
A ako li vam tko rekne: "Ovo je idolska rtva", ne jedite zbog onoga, koji je rekao,
i zbog savjesti;
29
Ali ne velim zbog savjesti tvoje, nego drugoga; jer zato da moju slobodu sudi
savjest drugoga?
30
Ako ja sa zahvalom uivam, zato da me psuju za ono, za to ja zahvaljujem?
31
Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li drugo to inite, sve na slavu Boju inite!
32
Ne budite povodom spoticanja ni idovima, ni neznabocima, ni crkvi Bojoj.
2082
33
Kao to i ja u svemu svima ugaam, ne traei svoje koristi, nego mnogih, da se
spase.
1
Ugledajte se na mene, kao i ja na Krista!
2
A hvalim vas, brao, to se u svemu mene spominjete i drite propise, kao to vam
predadoh.
3
Ali hou, da vi znate, da je svakome muu glava Krist, a mu je glava eni, a Bog je
glava Kristu.
4
Svaki mu, koji se moli ili prorokuje s pokrivenom glavom, sramoti glavu svoju.
5
A svaka ena, koja se moli ili prorokuje gologlava, sramoti glavu svoju, jer je
svejedno, kao da je oiana.
6
Jer ako se ne pokriva ena, neka se ia: ako li je runo eni iati se ili glavu brijati,
neka se pokriva!
7
Ali mu ne treba pokrivati glave, jer je slika i slava Boja, a ena je slava muevlja.
8
Jer nije mu od ene, nego ena od mua.
9
Jer mu nije stvoren zbog ene, nego ena zbog mua.
10
Zato ena treba da ima znak vlasti na glavi zbog anela.
11
Ipak niti je ena bez mua, niti mu bez ene u Gospodinu.
12
Jer kako je ena od mua, tako je i mu po eni; a sve je od Boga.
13
Sami meu sobom sudite: je li lijepo, da se ena gologlava moli Bogu?
14
Ne ui li vas i sama priroda, da je muu sramota, ako nosi dugu kosu?
15
A eni je ures, ako nosi dugu kosu, jer joj je kosa dana mjesto pokrivala.
2083
16
Ako li tko misli, da se moe prepirati, neka zna, mi takva obiaja nemamo, niti
crkve Boje.
17
A kad ovo odreujem, ne hvalim, to se ne sastajete na bolje, nego na gore.
18
Prvo naime, kad se sastajete na sastanak, ujem, da imaju razdori meu vama; i
neto vjerujem od toga.
19
Jer treba da budu i krive nauke, da se pokau, koji su prokuani meu vama.
20
Kad se dakle sastajete zajedno, da se ne jede veera Gospodnja.
21
Jer svaki svoju veeru uzme najprije da jede; i jedan gladuje, a drugi se opija.
22
Zar nemate kua da jedete i pijete? Ili prezirete crkvu Boju, i sramotite one, koji
nemaju. to u vam rei? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.
23
Jer ja primih od Gospodina, to vam i predadoh, da Gospodin Isus onu no, u koju
je bio izdan, uze kruh,
24
I zahvalivi prelomi i ree: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje koje se predaje za
vas; ovo inite na moju uspomenu!"
25
Tako i au po veeri, govorei: "Ovo je aa Novoga Zavjeta u mojoj krvi; ovo
inite, kadgod pijete, na moju uspomenu!"
26
Jer kadgod jedete kruh ovaj i pijete au, smrt Gospodnju navjeujete, dok ne
doe.
27
Tko dakle nedostojno jede kruh ovaj ili pije au Gospodnju, kriv je tijelu i krvi
Gospodnjoj.
28
Zato neka ovjek ispituje sam sebe, i onda od kruha neka jede i od ae neka pije!
29
Jer tko jede i pije nedostojno, sud sebi jede i pije, ne razlikujui tijela Gospodnjega.
30
Zato su meu vama mnogi slabi i bolesni, i preminue mnogi.
31
Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili sueni.
2084
32
Ali kad nas sudi Gospodin, kazni nas, da se ne osudimo sa svijetom.
33
Zato, brao moja, kad se sastajete da jedete, priekajte jedan drugoga!
34
Ako li je tko gladan, neka jede kod kue, da se na sud ne sastajete. A ostalo u
urediti, kad doem.
1
A za duhovne darove neu, brao, da vi ne znate.
2
Znate, kad ste bili, neznaboci, dadoste se slijepo voditi k nijemim idolima.
3
Zato vam dajem na znanje, da nitko, koji govori u Duhu Bojem, ne kae: "Proklet
Isus"; i nitko ne moe rei: "Gospodin Isus", osim u Duhu Svetom.
4
Milosni su darovi razlini, ali je isti Duh.
5
I razline su slube, ali je isti Gospodin.
6
I razlina su djelovanja, ali je isti Bog, koji djeluje sve u svima.
7
A svakomu se daje objava Duha na korist.
8
Jer jednomu se daje po Duhu rije mudrosti, drugomu rije znanja po istom Duhu;
9
Drugomu vjera u istom Duhu, drugomu milosni dar lijeenja u jednom Duhu;
10
Drugomu, da ini udesa, drugomu proroanstvo, drugomu, da razlikuje duhove,
drugomu razlini jezici, drugomu, da tumae jezike,
11
A ovo sve ini jedan i isti Duh, koji razdjeljuje svakome, kako hoe.
12
Jer kao to je tijelo jedno i udove ima mnoge, a svi udovi tijela, premda su mnogi,
jedno su tijelo, tako i Krist.
13
Jer jednim Duhom mi se svi krstimo u jedno tijelo, bili idovi ili neznaboci, ili
robovi ili slobodni; i svi se jednim Duhom napojismo.
14
Jer i tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
2085
15
Ako ree noga: Jer nijesam ruka, nijesam od tijela, zar zato nije od tijela?
16
I ako ree uho: "Jer nijesam oko, nijesam od tijela", zar zato nije od tijela:
17
Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje hi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?
18
Ali eto Bog postavi udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio.
19
A kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo.
20
A sad su mnogi udovi, ali jedno tijelo.
21
A oko ne moe rei ruci: "Ne trebam te"; ili opet glava nogama: "Ne trebate mi".
22
Nego, mnogo su vie potrebni udovi tijela, koji izgledaju slabiji.
23
I s veim potovanjem pazimo na one udove tijela, koje smatramo kao manje
ugledne. I nepristojne svoje udove pokrivamo s veom pristojnou.
24
A pristojni udovi nai ne trebaju nita. Ali Bog sloi tijelo i slabijemu udu vie dade
asti,
25
Da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedan za drugoga.
26
I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udovi; ili ako se slavi jedan ud, s njim se
raduju svi udovi.
27
A vi ste tijelo Kristovo, i pojedini udovi.
28
I jedne postavi Bog u crkvi, prvo kao apostole, drugo kao proroke, tree kao
uitelje, onda sile udesne, zatim darove lijeenja, pomaganja, upravljanja, razline
jezike.
29
Zar su svi apostoli? Zar su svi proroci! Zar su svi uitelji? Zar su svi udotvorci?
30
Zar svi imaju darove lijeenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumae?
31
A trsite se za najvee darove! I pokazat u vam jo izvrsniji put.
2086
1
Ako jezike ljudske i aneoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao mjed, koja
jei, ili cimbal, koji zvei.
2
I ako imam dar proroanstva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru, da
i gore premjetam, a ljubavi nemam, nita sam.
3
I kad bih razdao sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje, da se spali, a ljubavi
nemam, nita mi ne koristi.
4
Ljubav dugo trpi, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ne ponosi se, ne nadima se.
5
Ne ini to ne valja, ne trai svoje, ne razdrauje se, ne misli o zlu,
6
Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7
Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
8
Ljubav nikad ne prestaje, a proroanstva ako e i prestati, ili Jezici ako e umuknuti,
ili znanje ako e proi.
9
Jer dijelom znamo i dijelom prorokujemo.
10
A kad doe, to je savreno, prestat e, to je djelomino.
11
Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, sudio sam kao
dijete. Kad sam postao mu, odbacio sam, to je bilo djetinje.
12
Jer sada u ogledalu slabo vidimo, a tada emo licem u lice. Sad poznajem dijelom,
a tada u poznati, kao to sam i poznat.
13
A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najvea meu njima ljubav.
1
Teite za ljubavlju! Revnujte za duhovne darove, a osobito, da prorokujete!
2087
2
Jer koji govori jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu, je nitko ne razumije, a
Duhom govor tajne.
3
A koji prorokuje, govori ljudima za popravljanje i opomenu i utjehu.
4
Koji govori jezike, sam sebe podie, a koji prorokuje, crkvu Boju podie.
5
A elim, da vi svi govorite jezike, a jo vie da prorokujete; jer je vei onaj, koji
prorokuje, negoli onaj, koji govori jezike, osim ako tumai, da se crkva podie.
6
A sad, brao, ako doem k vama jezike govorei, to u vam koristiti, ako vam ne
govorim ni u otkrivenju, ili u znanju, ili u proroanstvu, ili u nauci"
7
Ve je tako kod neivih stvari, koje jedan glas daju od sebe, kod svirale ili citare.
Ako one razlina glasa ne daju, kako e se razumjeti, to se svira na fruli ili na citri?
8
Jer ako truba dadne nejasan glas, tko e se spremiti na boj?
9
Tako i vi, ako nerazumljiva rije reknete jezikom, kako e se razumjeti, to se
govori? Jer ete govoriti u vjetar.
10
Tolike su vrste jezika na savjetu, i ni jedan nije bez glasa.
11
Ako dakle ne znam sile glasa bit u tuinac onome, kojemu govorim, i onaj, koji
govori, bit e meni tuinac.
12
Tako i vi, jer revnujete za duhovne darove, gledajte da obilujete onima, koji su na
uzdizanje crkve!
13
Zato, koji govori jezikom, neka se moli, da protumai.
14
Jer ako se jezikom molim, moj se duh moli, a um je moj bez ploda.
15
to dakle? Molit u se duhom, a molit u se i umom; pjevat u hvalu duhom, a
pjevat u i umom.
16
Inae, ako blagoslivlja duhom, kako e onaj, koji zauzima mjesto neupuen, rei
Amen na tvoju zahvalu, kad ne zna, to govori?
17
Jer ti dodue dobro zahvaljuje, ali drugi ne napreduje.
2088
18
Hvala Bogu, govorim jezicima vema od sviju vas.
19
Ali na sastanku crkve volim pet rijei umom svojim rei, da i druge pouim, negoli
deset tisua rijei jezikom.
20
Brao, ne budite djeca umom, nego pakou budite djeca, a razboritou budite
savreni!
21
U zakonu je pisano: "Tuim jezicima i tuim usnama govorit u narodu ovome, i ni
tako me nee posluati, govori Gospodin."
22
Dakle Su jezici za znak ne onima, koji vjeruju, nego onima, koji ne vjeruju; a
proroanstvo ne onima, koji ne vjeruju, nego onima, koji vjeruju.
23
Ako se dakle skupi sva crkva zajedno, i svi govore jezicima, a uniu neupueni ili
nevjernici, nee li rei, da ludujete?
24
A ako svi prorokuju, a ue kakav nevjernik ili neupuen, bude pokaran od sviju i
suen od sviju.
25
Tajne srca njegova bivaju oitovane, i tako e pasti niice i poklonit e se Bogu,
priznajui, da je zaista Bog u vama.
26
to e se dakle initi, brao? Kad se sastajete, svaki Vs ima hvalospjev, ima nauku,
ima otkrivenje, ima jezik, ima tumaenje; sve neka bude za napredovanje!
27
Ako govori tko jezikom, po dvojica, ili najvie po trojica i po redu, a jedan neka
tumai!
28
Ako li nema tumaa, neka uti na sastanku crkve, a sebi neka govori i Bogu!
29
A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuuju!
30
Ako li se otkrije to drugome, koji sjedi, prvi neka uti!
31
Jer moete prorokovali svi, jedan po jedan, da se svi ue, i svi da se tjee.
32
I duhovi proroki pokoravaju se prorocima;
33
Jer Bog nije Bog nesloge, nego mira. Tako je u svima crkvama svetih.
2089
34
ene neka ute na sastancima, jer se njima ne doputa da govore, nego da budu
pokorne, kao to i zakon govori.
35
Ako li hoe emu da se naue, kod kue mueve svoje neka pitaju, jer je loe eni
da govori na sastanku.
36
Je li od vas izala rije Boja? ili je k vama samima dola?
37
Ako tko misli, da je prorok ili duhovan, neka zna: to vam piem, Gospodnja je
zapovijed.
38
Ako li tko ne zna, nee biti priznat.
39
Dakle, brao, nastojte da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima!
40
A sve neka bude poteno i uredno!
1
A obznanjujem vam, brao evanelje, koje sam vans propovijedao, koje ste i primili,
u kojemu i stojite,
2
Po kojemu se i spasavate, ako drite, kako sam vam propovijedao osim ako uzalud
vjerovaste.
3
Jer sam vam najprije predao to sam i primio, da je Krist umro za grijehe nae po
Pismima;
4
I da je pokopan, i da je uskrsnuo trei dan po Pismima;
5
I da se je javio Kefi, potom dvanaestorici;
6
A zatim se je javio brai, kojih je bilo vie od pet stotina zajedno. Od njih mnogi
ive i sad, a neki usnue;
7
A potom se je javio Jakovu, onda svima apostolima;
8
A poslije sviju javio se i meni kao kakvu nedonoetu.
2090
9
Jer sam ja najmanji meu apostolima, koji nijesam dostojan zvati se apostol, jer sam
progonio crkvu Boju.
10
Ali po milosti Bojoj jesam, to Jesam, i milost njegova prema meni nije bila
prazna, nego sam radio vie od svilu njih, ali ne ja, nego milost Boja, koja je s
menom.
11
Bio dakle ja, bili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste.
12
A ako se Krist propovijeda, da je uskrsnuo od mrtvih, kako govore neki meu
vama, da nema uskrsnua mrtvih?
13
A ako nema uskrsnua mrtvih, to onda nije ni Krist uskrsnuo.
14
A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je dakle propovijedanje nae, a uzalud je i vjera
vaa.
15
A nalazimo se i lani svjedoci Boji, to smo svjedoili protiv Boga, da je uskrsnuo
Krista, kojega nije uskrsnuo, ako doista mrtvi ne uskravaju.
16
Jer ako mrtvi ne uskravaju ni Krist onda nije uskrsnuo.
17
A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naa, jer ste u grijehima svojim.
18
Dakle tako i oni, koji usnue u Kristu, izgiboe.
19
Ako se samo u ovom ivotu uzdamo u Krista, bjedniji smo od sviju ljudi.
20
A sad je Krist uskrsnuo od mrtvih, prvenac onima, koji usnue.
21
Jer kako po ovjeku smrt, tako doe i uskrsnue mrtvih po ovjeku.
22
Jer kako u Adamu svi umiru, tako e i u Kristu svi oivjeti.
23
Ali svaki u svojemu redu: prvenac Krist; potom oni, koji su Kristovi, i koji
vjerovae u njegov dolazak.
24
Onda svretak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, i kad dokine svako poglavarstvo
i svaku vlast i silu.
2091
25
Jer njemu valja kraljevati, dok ne podloi sve neprijatelje pod noge svoje.
26
A kao posljednji e se neprijatelj unititi smrt;
27
"Jer je sve pokorio pod noge njegove." A kad veli, da je sve njemu pokoreno, jasno
je, da je osim onoga, koji je njemu sve pokorio.
28
A kad mu bude sve pokoreno, tada e se i sam Sin pokoriti onome, koji mu je sve
pokorio, da bude Bog sve u svemu.
29
Inae, to ine oni, koji se krste za mrtve! Ako mrtvi uope ne uskravaju, to se i
krste za njih.
30
Zato i mi podnosimo pogibli svaki as.
31
Svaki dan umirem, tako mi, brao, vae slave, koju imam u Kristu Isusu,
Gospodinu naemu!
32
Jer ako sam se po ovjeku borio sa zvjeradi u Efezu, kakva mi je korist? Ako mrtvi
ne uskravaju, "jedimo i pijmo, jer emo sutra umrijeti."
33
Ne dajte se zavesti: zli razgovori kvare dobro udoree.
34
Otrijeznite se kako treba, i ne grijeite, jer neki ne znadu za Boga; na sramotu vam
kaem.
35
Ali e rei tko: "Kako e uskrsnuti mrtvi? i u kakvu e tijelu doi?
36
Bezumnie, ono to sije, nee oivjeti, ako ne umre.
37
to sije, ne sije tijelo, koje e biti, nego golo zrno, bilo penino ili drugo kakvo.
38
A Bog mu daje tijelo, kako hoe, i svakom sjemenu svoje tijelo.
39
Nije svako tijelo isto tijelo, nego je drugo ovjeje, a drugo je stoke, drugo ptije, a
drugo riblje.
40
I imaju tjelesa nebeska, i tjelesa zemaljska; ali je druga slava nebeskima, a druga
zemaljskima.
2092
41
Druga je slava suncu, i druga slava mjesecu, i druga slava zvjezdama; jer se
zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.
42
Tako i uskrsnue mrtvih. Sije se u raspadljivosti, ustaje u neraspadljivosti.
43
Sije se u sramoti, ustaje u slavi; sije se u slabosti, ustaje u sili;
44
Sije se tijelo tjelesno, ustaje tijelo duhovno. Ako ima tjelesno, ima i duhovno.
45
Tako je i pisano: Prvi ovjek Adam postade dua iva", posljednji Adam duh, koji
oivljuje.
46
Ali nije prvo duhovno, nego tjelesno, pa onda duhovno.
47
Prvi je ovjek od zemlje, zemljan, drugi ovjek s neba.
48
Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski.
49
I kako smo nosili sliku zemljanoga, nosit emo i sliku nebeskoga.
50
A ovo kaem, brao, da tijelo i krv ne mogu batiniti kraljevstva Bojega, niti
raspadljivost batini neraspadljivost,
51
Evo vam govorim tajnu: Svi neemo usnuti, ali svi emo se promijeniti;
52
Iznenada, u trenutku oka, u posljednjoj trubi; jer e zatrubiti, i mrtvi e uskrsnuti
neraspadljivi, i mi emo se promijeniti,
53
Jer ovo raspadljivo treba da se obue u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obue u
besmrtnost.
54
A kad se ovo raspadljivo obue u neraspadljivost, i ovo se smrtno obue u
besmrtnost, onda e se ispuniti rije, to je napisana: "Pobjeda proguta smrt.
55
Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, alac tvoj?"
56
A alac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon.
57
A Bogu hvala, koji nam dade pobjedu po Gospodinu naemu Isusu Kristu.
2093
58
Zato, brao moja ljubljena, budite stalni i nepokolebljivi, puni revnosti u djelu
Gospodnjem svagda, znajui, da rad va nije uzaludan u Gospodinu!
1
A za skupljanje svetima, kao to sam uredio za crkve galacijske, tako i vi inite!
2
Svaki prvi dan sedmice neka svaki od vas ostavlja kod sebe i skuplja, koliko moe,
da ne bivaju skupljanja tada, kad doem.
3
. A kad doem, koje naete za sposobne, one u s poslanicima poslati, da odnesu
va dar u Jerusalem.
4
A ako bude vrijedno, da i ja idem, poi e s menom.
5
A k vama u doi, kad proem u Makedoniju, jer u proi kroz Makedoniju.
6
A u vas moe biti da u se zadrati, ili i zimovati, da me vi otpratite, kamogod
poem.
7
Neu naime, da vas sad u prolaenju vidim, jer se nadam neko vrijeme ostati kod
vas, ako Gospodin dopusti.
8
A u Efezu u ostali do Pedesetnice;
9
Jer mi se otvorie velika i irom otvorena vrata, i protivnika ima mnogo.
10
A ako doe Timotej, gledajte, da bude kod vas bez straha, jer on radi djelo
Gospodnje, kao i ja.
11
Da ga nitko dakle ne prezre, nego ga ispratite s mirom, da doe k meni, jer ga
ekam s braom.
12
A za brata Apola javljam vam: Mnogo sam ga molio, da doe k vama s braom. I
nikako mu nije bila volja, da sad doe; ali e doi, kad imadne kad.
13
Bdijte, stojte u vjeri, drite se muevno, budite jaki!
14
Sve neka vam bude u ljubavi!
2094
15
A opominjem vas, brao, znate kuu Stefaninu, da je prvi plod Ahaje, i da se
stavie na slubu svetima,
16
Da se i vi pokoravate takvima i svakome, koji surauje i trudi se.
17
A radujem se dolasku Stefaninu i Fortunatovu i Ahajikovu, jer mi oni naknadie,
to sam bio bez vas;
18
Oni okrijepie duh moj i va. Cijenite dakle takve!
19
Pozdravljaju vas crkve u Aziji, pozdravljaju vas u Gospodinu mnogo Akvila i
Priska sa svojom domaom crkvom kod kojih sam i gost.
20
Pozdravljaju vas braa sva. Pozdravite jedan drugoga cjelovom svetim!
21
Ovdje je moj pozdrav vlastitom rukom: Pavao.
22
Ako tko ne ljubi Gospodina naega Isusa Krista, neka bude proklet! Maranatha!
23
Milost Gospodina Isusa Krista neka je s vama!
24
Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu! Amen.
2095
Druga poslanica Korinanima
1
Pavao, apostol Krista Isusa po volji Bojoj, i brat Timotej crkvi Bojoj u Korintu sa
svima svetima, koji su u svoj Ahaji.
2
Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista.
3
Blagoslovljen neka je Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, Otac milosra i
Bog sve utjehe,
4
Koji nas tjei u svakoj nevolji, da bismo mogli utjeiti one, koji su u svakoj nevolji,
utjehom, kojom nas same Bog tjei.
5
Jer kao to obiluju patnje Kristove u nama, tako i po Kristu obiluje utjeha naa.
6
Ako li smo u nevolji, za vau je utjehu i spasenje, ili se tjeimo, za vau je utjehu,
koja djeluje, da podnosite postojano iste patnje, to ih i mi podnosimo.
7
I naa je nada vrsta za vas znajui, da kao to ste zajedniari u patnjama, tako ste i
u utjehi.
8
Jer vam neemo, brao, zatajiti nevolje nae, koja nam se dogodi u Aziji, kad smo
bili preko mjere i preko snage optereeni, tako da nam je bio ve dodijao ivot.
9
Nego sami u sebi osudismo, da nam valja umrijeti, da se ne uzdamo sami u sebe,
nego u Boga, koji podie mrtve,
10
Koji nas je od tolike smrti izbavio i izbavit e nas; u njega se uzdamo, da e nas i
jo izbaviti,
11
Jer nas i vi pomaete molitvom, da mnogi zahvale Bogu za milost, koja je nama
udijeljena po mnogima zbog vas.
12
Jer je naa slava ovo, svjedoanstvo savjesti nae, da smo u svetosti i iskrenosti
pred Bogom, a ne u mudrosti tjelesnoj, nego u milosti Bojoj ivjeli u svijetu, a
2096
osobito meu vama.
13
Jer vam drugo ne piemo, nego to itate i razumijevate, A nadam se, da ete i do
kraja razumjeti,
14
Kao to nas dijelom i upozna ste, da smo vaa slava, kao to i vi naa u dan naega
Isusa Krista.
15
I u ovom pouzdanju htjedoh da vam doem prije, da drugu milost imate.
16
I od vas da idem u Makedoniju, i opet iz Makedonije da doem k vama, i vi da me
pratite u Judeju.
17
Kad sam dakle to htio, zar sam to lakomisleno inio? ili to namjeravam,
namjeravam li po tijelu, tako da bude na mene zajedno da, da, i ne, ne?
18
Ali je Bog vjeran, te rije na k vama nije zajedno da i ne.
19
Jer Sin Boji, Isus Krist, kojega mi, ja i Silvan i Timotej, vama propovijedasmo,
nije bio zajedno da i ne, nego je bio u njega samo da.
20
Jer koliko je obeanja Bojih, nalo je u njemu svoj da, i u njemu je Amen Bogu na
slavu po nama.
21
Bog je, koji nas utvruje s vama za Krista, i pomaza nas,
22
Koji nas i zapeati i dade zalog Duha u srca naa.
23
A ja za svjedoka Boga prizivam na svoju duu, da tedei vas ne dooh vie u
Korint.
24
Ne kao da mi vladamo vjerom vaom, nego smo pomagai vae radosti, jer u vjeri
stojite vrsto.
1
A ovo odluih u sebi, da opet ne doem k vama alosti.
2
Jer ako vas ja alostim, a tko je, koji e me razveseliti, ako ne onaj, kojega ja
alostim?
2097
3
I pisah vam upravo ovo, da kad doem, nemam alosti od onih, za koje bi valjalo da
se veselim uzdajui se u sve vas, da je moja radost sviju vas.
4
Jer sam od brige mnoge i tjeskobe srca pisao vam s mnogim suzama, ne da biste se
oalostili, nego da biste upoznali ljubav, koju imam izobilno za vas.
5
Ali ako je tko raalio, nije mene raalio, nego barem dijelom, da ne uveavam, sve
vas.
6
Jer je takvome dovoljna ova kazna od veine.
7
Tako nasuprot treba da mu radije oprostite i tjeite ga, da dotini kako ne padne u
preveliku alost.
8
Zato vas molim, da utvrdite ljubav prema njemu.
9
Jer sam vam zato i pisao, da upoznam vau krepost, jeste li u svemu posluni.
10
A kome vi to oprostite, onome opratam i ja; jer i ja, to sam oprostio, ako sam
imao to oprostiti inim zbog vas pred Kristom.
11
Da nas ne prevari sotona, jer znamo, to on misli
12
A kad dooh u Troadu, da propovijedam evanelje Kristovo, i otvorie mi se vrata
u Gospodinu.
13
Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne naavi Tita, brata svojega, nego oprostivi se
s njima zaputili u Makedoniju.
14
A hvala Bogu, koji nam svagda daje pobjedu u Kristu Isusu, i po nama javlja miris
poznanja svojega na svakom mjestu.
15
Jer smo mi Kristov ugodan miris Bogu i meu onima, koji se spasavaju, i meu
onima, koji ginu.
16
Jednima dakle miris od smrti za smrt, a drugima miris od ivota za ivot. I za ovo
tko je sposoban?
17
Jer nijesmo kao mnogi, koji iskrivljuju rije Boju, nego iskreno, kao iz Boga, pred
Bogom, u Kristu govorimo.
2098
1
Poijemo li opet sami sebe preporuivati? ili trebamo li kao neki preporunih
poslanica na vas i i od vas?
2
Vi ste naa poslanica napisana u srcima naim, koju poznaju i itaju svi ljudi;
3
Koji ste se pokazali, da ste poslanica Kristova od nas izraena i napisana ne crnilom,
nego Duhom Boga ivoga, ne na kamenim ploama, nego na tjelesnim ploama srca.
4
A takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.
5
Ne da smo sposobni od sebe pomisliti to kao od sebe, nego je naa sposobnost od
Boga,
6
Koji i uini nas sposobne da budemo sluge Novoga Zavjeta, ne slova, nego Duha;
jer slovo ubija, a Duh oivljuje.
7
Ako li je sluba smrti koja je u kamenje urezana slovima, bila u slavi, tako da sinovi
Izraelovi ne mogoe pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova, koja prestaje:
8
Kamo li nee mnogo vema sluba Duha biti u slavi?
9
Jer ako je sluba osude slava, mnogo vema izobiluje sluba pravde u slavi.
10
Jer i nije slavno, to se je proslavilo s ove strane, zbog prevelike slave.
11
Jer ako je slavno, to prestaje, mnogo je vema slavno ono, to ostaje.
12
Imajui dakle takvu nadu s velikom smjelou radimo;
13
I ne kao to je Mojsije metao pokrivalo na lice svoje, da ne bi sinovi Izraelovi
gledali svretka onome, to prestaje.
14
Ali otvrdnue misli njihove; jer dananjega dana stoji isto pokrivalo neotkriveno u
itanju Staroga Zavjeta, jer u Kristu prestaje.
15
Nego do danas, kad se ita Mojsije, pokrivalo stoji na srcu njihovu.
16
A kad se obrati Gospodinu, oduzima se pokrivalo.
2099
17
A Gospodin je Duh; a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.
18
A mi svi, koji otkrivenim licem i gledamo slavu Gospodnju, preobraavamo se u
istu sliku iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.
1
Zato, jer imamo ovu slubu zbog milosra, koje smo postigli, ne sustajemo,
2
Nego se odriemo tajnoga srama, ne ivimo u lukavstvu, niti iskrivljujemo rije
Boju, nego se navjeivanjem istine preporuujemo svakoj savjesti ljudskoj pred
Bogom.
3
A ako li je i pokriveno evanelje nae, u onima je pokriveno, koji ginu,
4
U kojima bog ovoga svijeta oslijepi miljenje nevjernika, da im ne zasvijetli
svjetlost evanelja slave Kristove, koji je slika Boja.
5
Jer sami sebe ne propovijedamo, nego Krista Isusa Gospodina, a sebe vae sluge
zbog Isusa.
6
Jer Bog, koji ree: "Iz tame neka zasvijetli svjetlost", zasvijetlio je u srcima naim,
da svijetli poznanje slave Boje u lieu Isusa Krista.
7
Ali ovo blago imamo u zemljanim posudama, da obilje sile bude od Boga, a ne od
nas.
8
U svemu trpimo nevolje, ali nijesmo potiteni; zbunjeni smo, ali ne oajavamo;
9
Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; pritiskuju nas, ali ne ginemo;
10
Uvijek nosimo naokolo smrt Isusovu na tijelu, da se i ivot Isusov na tijelu naemu
oituje.
11
Jer se mi uvijek, dok smo ivi, predajemo na smrt zbog Isusa, da se i ivot Isusov
oituje na smrtnome tijelu naemu.
12
Dakle smrt djeluje u nama, a ivot u vama
2100
13
A imajui isti duh vjere, kao to je pisano: "Vjerovao sam, zato govorio sam"; i mi
vjerujemo, zato i govorimo;
14
Znajui, da e onaj, koji uskrsnu Isusa, i nas s Isusom uskrsnuti, i postaviti s vama.
15
Jer je sve zbog vas, da milost, rastui zahvalom mnogih, slui na to veu slavu
Boju.
16
Zato ne sustajemo, nego ako se na vanjski ovjek i raspada, ipak se na unutranji
obnavlja iz dana u dan.
17
Jer naa sadanja i asovita lagana nevolja donosi nam izobilnu vjenu slavu, koja
sve nadvisuje,
18
Nama, koji ne gledamo na ovo, to se vidi, nego na ono, to se ne vidi, jer je ovo,
to se vidi, za vrijeme, a ono, to se ne vidi, vjeno.
1
Jer znamo, da kad se ova zemaljska naa kua ili ator rastoi, imamo zgradu od
Boga, kuu nerukotvorenu, vjenu na nebesima.
2
Jer za tim uzdiemo, elei obui se u svoj nebeski stan;
3
Samo da se naemo obueni, a ne goli!
4
Jer dok smo u ovom atoru, uzdiemo pritisnuti, jer neemo da se svuemo, nego da
se na to obuemo, tako da ivot proguta, to je smrtno.
5
A koji nas za to pripravlja, Bog je, koji nam dade zalog Duha.
6
Zato se jednako uzdamo vrsto, jer znamo, da, dok smo u tijelu, u tuini smo,
daleko od Gospodina;
7
Jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju.
8
Ali se vrsto uzdamo i volimo vema otii od tijela i unii Gospodinu
9
Zato se i trsimo, da mu se dopadnemo, ili odlazili ili ulazili.
2101
10
Jer nam se svima valja javiti na sudu Kristovu, da primi svaki prema tome, kako je
inio u tijelu svojemu dobro ili zlo.
11
Znajui dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo, a Bogu smo poznati; a nadam se,
da smo i u vaim savjestima poznati.
12
Jer se ne preporuujemo opet vama, nego vam dajemo prigodu, da se ponosite s
nama, da imate to odgovoriti onima, koji se die onim, to je na licu, a ne u srcu.
13
Jer bilo da se odvie hvalimo, zbog Boga je, bilo da smo smjerni, zbog vas je.
14
Jer ljubav Kristova nagoni nas, kad ovako sudimo: ako je jedan za sve umro, to su
svi umrli;
15
I za sve je umro, da i oni, koji ive, ne ive vie sebi, nego onome, koji je za njih
umro i uskrsnuo.
16
Zato mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Krista poznajemo po tijelu,
ali ga sad vie ne poznajemo.
17
Ako je dakle tko u Kristu, to je on novo stvorenje, to je staro prolo, gle, sve je
novo postalo.
18
Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom po Kristu i dade nam slubu
pomirenja.
19
Jer je Bog bio, koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, ne raunajui im
prestupaka njihovih i metnuvi u nas rije pomirenja
20
Za Krista smo dakle poslanici, jer Bog kao da opominje po nama. Molimo mjesto
Krista: Pomirite se s Bogom!
21
Njega, koji nije poznao grijeha, uini za nas grijehom, da mi postanemo pravda
Boja u njemu.
1
A kao suradnici njegovi opominjemo vas, da ne primite uzalud milosti Boje.
2102
2
Jer govori: "U pravo vrijeme usliih te, i u dan spasenja pomogoh ti." Evo, sad je
"pravo vrijeme"! Evo, sad je "dan spasenja"!
3
Ne dajmo nikakve ni u emu smutnje, da se sluba ne kudi!
4
Nego u svemu pokaimo se kao sluge Boje u mnogoj strpljivosti, u nevoljama, u
potrebama, u tjeskobama,
5
U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu;
6
U istoi, u spoznaji, u dugotrpnosti, u dobroti, u Duhu Svetom, u ljubavi iskrenoj;
7
U rijei istine, u sili Bojoj, s orujem pravde zdesna i slijeva;
8
Slavom i sramotom, zlim i dobrim glasom; kao zavodnici i istiniti,
9
Kao nepoznati i poznati, kao oni, koji umiru, i evo ivimo, kao kanjeni, a ne
ubijeni,
10
Kao alosni, a jednako veseli, kao siromani, a koji mnoge obogaavaju, kao oni,
koji nita nemaju, a sve posjeduju.
11
Usta naa otvorie se k vama, Korinani, i srce se nae rasprostrani.
12
Vama nije tijesno u nana, ali vam je tijesno u srcima vaim.
13
A da isto vratite, kao djeci govorim: Rasprostranite se i vi!
14
Ne budite ujarmljeni s nevjernicima! Jer to ima pravednost s nepravednou ili
kakvu zajednitvo ima svjetlo s tamom?
15
Kako li se slae Krist s Belijalom? Ili kakav dio ima vjernik s nevjernikom?
16
Kakav li sporazum ima hram Boji s idolima? Jer smo mi hram Boga ivoga, kao
to ree Bog: "Stanovat u u njima, i meu njima u hodati, i bit u im Bog, i oni e
biti moj narod.
17
Zato iziite izmeu njih i odvojite se, govori Gospodin, i ne dotiite se neista, i ja
u vas primiti.
2103
18
I bit u vam otac, i vi ete biti koji sinovi i keri, veli Gospodin Svemoni."
1
Imajui dakle ova obeanja, ljubljeni, oistimo se od svake ljage tijela i duha, te
izvrimo posveenje u strahu Bojemu!
2
Osvojite nas! Nikome ne uinismo naao, nikoga ne pokvarismo, nikoga ne
prevarismo.
3
Ne govorim da vas osudim, jer prije rekoh, da ste u srcima naim, da s vama
umremo s vama ivimo.
4
Veliko je moje pouzdanje u vas, velik je moj ponos s vama, pun sam utjehe, obilna
je moja radost pored sve nevolje nae.
5
Jer i kad doosmo u Makedoniju, nikakva mira nije imalo tijelo nae nego smo u
svemu bili u nevolji; izvana borbe, iznutra strahovi
6
Ali onaj, koji tjei ponienog, utjei nas dolaskom Titovim.
7
A ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom, kojom se utjei kod vas, javljajui
nam vau enju, vae plakanje, vae staranje za mene, tako se ja vema obradovah.
8
Jer ako sam vas i oalostio poslanicom, ne kajem se; iako sam se kajao kad vidjeh,
da vas je ona poslanica oalostila, makar i za as.
9
Sad se radujem, ne to ste bili alosni, nego to se oalostiste na pokajanje; jer se
oalostiste po Bogu, da od nas ni u emu ne tetujete.
10
Jer alost, koja je po Bogu, raa stalno spasonosno pokajanje, a alost svijeta rada
smrt.
11
Jer, gle, upravo to, to se po Bogu oalostiste, koliko uini staranje meu vama, pa
opravdanje, pa aljenje, pa strah, pa enju, pa revnost, pa pomirenje: u svemu
pokazaste, da ste isti u toj stvari.
12
Ako sam vam dakle i pisao, nije to bilo zbog onoga, koji je skrivio, niti zbog onoga,
kojemu je krivo uinjeno, nego da se oituje kod vas revnost vaa za nas pred Bogom.
2104
13
Zato se utjeismo. A u naoj utjehi jo se vema obradovasmo radosti Titovoj, jer vi
svi okrijepiste duh njegov.
14
Jer ako sam mu se to s vama pohvalio, nijesam se posramio, nego kako je sve
istinito, to govorismo vama, tako je i pohvala naa pred Titom bila istinita.
15
I srce njegovo jo vas vie ljubi, kad se spominje pokornosti sviju vas, kako ste ga
primili sa strahom i drhtanjem.
16
Radujem se, to se u svemu mogu osloniti na vas.
1
A javljamo vam, brao, milost Boju, koja je dana u crkvama Makedonije.
2
Premda su bile kuane tekom nevoljom, ipak je tekla iz punine njihove radosti i iz
dubine njihova siromatva obilna rijeka dobrotvornosti.
3
Svjedoim za njih, da su po mogunostima i preko mogunosti dragovoljno davali.
4
I usrdno su nas molili za milost, da i oni smiju pomagati svete.
5
Preko svakoga oekivanja predadoe sami sebe najprije Gospodinu, a onda nama po
volji Bojoj.
6
Zato zamolismo Tita, da kao to je poeo, onako i svri i meu vama ovu milostinju.
7
A vi kako ste u svemu izobilni, u vjeri i u rijei, i u znanju i u svakoj revnosti, povrh
toga i u ljubavi svojoj prema nama, neka izobilujete i u ovoj milosti!
8
Ne govorim, kao da zapovijedam, nego kad se drugi staraju, da kuam i vau ljubav,
je li istinita.
9
Jer znate milost Gospodina naega Isusa Krista, da je, premda je bio bogat, zbog vas
postao siromaan, da se vi njegovim siromatvom obogatite.
10
I savjet dajem u tom; jer je ovo na korist vama, koji ne samo initi, nego i htjeti
poeste od lanjske godine.
2105
11
A sad i dovrite to djelo, da kao to je bila spremna volja htjeti, tako da bude i
izvriti od toga, to imate.
12
Jer ako je spremna volja, mila je po onome, to ima, a ne po onome, to nema.
13
Ali ne tako, da drugima bude olakica, a vama potreba, nego neka bude jednakost.
14
U sadanje vrijeme va suviak neka pomogne njihovoj oskudici, da i njihov
suviak pomogne vaoj oskudici, da bude jednakost;
15
Kao to je pisano: "Tko je mnogo skupio, nije mu preteklo, i tko je malo, nije mu
nedostalo."
16
A hvala Bogu, koji je dao takvo staranje za vas u srce Titovo!
17
Jer primi dodue molbu, ali kako je ali revnosti, svojevoljno otide k vama.
18
A poslasmo s njim i brat, kojega je pohvala u evanelju po svim crkvama.
19
A ne samo to, nego je i izabran od crkve, da ide s nama i obavi ovo djelo ljubavi, za
koje mi sluimo na slavu Gospodina, i po naoj spremnoj volji;
20
uvajui se toga, da nas tko ne pokudi za ovo obilje, u kojemu mi sluimo;
21
Jer nastojimo o dobru ne samo pred Gospodinom, nego i pred ljudima.
22
A poslasmo s njima i brata naega, kojega revnost esto iskuasmo u mnogim
stvarima, a sad je jo mnogo revniji zbog velikoga pouzdanja u vas.
23
A za Tita, on je moj drug i pomagao za vas, a za brau nau, oni su poslanici
crkveni, slava Kristova.
24
Pokaite dakle na njima svjedoanstvo svoje ljubavi i naega ponosa s vama pred
crkvama!
1
O milostinji, koja se kupi za svete, suvino je da vam piem.
2106
2
Jer poznajem vau dobru volju, za koju se s vama ponosim kod Makedonaca, da je i
Ahaja spremna od lanjske godine, i vaa je revnost potaknula mnoge.
3
A brau poslah, da hvala naa vama ne bude prazna u ovoj stvari, nego da budete
spremni, kao to sam govorio;
4
Da se, ako dou sa mnom Makedonci i nau vas nespremne, ne osramotimo mi, da
ne kaemo vi, u toj stvari.
5
Smatrao sam dakle potrebnim umoliti brau, da prije idu k vama i da priprave
obeani blagoslov, da taj stoji gotov, i to kao blagoslov, a ne kao lakomstvo
6
A ovo velim: Tko oskudno sije, oskudno e i eti; a tko u blagoslovima sije, u
blagoslovima e i eti.
7
Svaki, kako je odluio u srcu, a ne sa alou ili od nevolje, jer Bog ljubi vesela
darovatelja.
8
A Bog moe uiniti, da je meu vama izobilna, svaka milost, da u svemu svagda
svega dovoljno imajui izobilujete za svako dobro djelo;
9
Kao to je pisano: "Prosu, dade siromasima, pravda njegova ostaje dovijeka."
10
A koji daje sjeme sijau, dat e i kruh za jelo i umnoit e sjeme vae i dat e da
uzrastu plodovi pravde vae,
11
Da se u svemu obogatite za svaku dareljivost, koja po nama ini hvalu Bogu!
12
Jer vrenje ove milostinje ne podmiruje samo oskudicu svetih, nego donosi i obilat
plod po mnogim hvalama u Gospodinu.
13
Kad zbog ove prokuane slube ljubavi oni slave Boga za vae pokorno priznaje
evanelja Kristova i za dareljivost, kojom dijelite njima i svima.
14
I u svojoj molitvi za vas kad eznu za vama zbog preobilate milosti Boje u vama.
15
Hvala Bogu na njegovu neiskazanom daru!
2107
1
A sam ja, Pavao, molim vas zbog krotkosti i blagosti Kristove, koji sam naoi
dodue neznatan meu vama, a nenazoan da sam odvaan prema vama.
2
Ali molim, da mi ne ustreba, kad budem kod vas, odvaan biti s onim pouzdanjem,
kojim mislim smjelo postupati protiv nekih koji misle, da mi po tijelu ivimo.
3
Jer ako i ivimo u tijelu, ne borimo se po tijelu.
4
Jer oruje nae borbe nije tjelesno nego silno po Bogu za ruenje utvrda, da
odbacujemo mudrovanje,
5
I svaku visost, koja se podie proti spoznaji Bojoj, i zarobljujemo svaki razum za
pokornost Kristu;
6
I pripravni smo kazniti svaku nepokornost, kad se izvri vaa, pokornost.
7
Gledajte, to je pred oima! Ako se tko uzda u sebe, da je Kristov, neka misli opet u
sebi, da kako je on Kristov, tako smo i mi.
8
Jer ako se to i vie pohvalim vlau naom, koju nam dade Gospodin za
popravljanje, a ne na ruenje vae, neu se postidjeti.
9
Ali da ne mislite, da vas htjedoh plaiti poslanicama,
10
"Jer su poslanice", kau, "stroge i estoke, a kad je tijelom pred nama, slab je, i
rije njegova ne valja nita".
11
Ovo neka pomisli takav, da kakvi smo nazoni u rijeima po poslanicama, takvi
emo biti i nazoni u djelu.
12
Jer se ne usuujemo sebe pribrojiti ili usporediti s nekima, koji sami sebe
preporuuju; ali kad sami po sebi sebe mjere i usporeuju sami sebe sa sobom,
nerazumni su.
13
A mi se neemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri pravila, koje nam Bog odmjeri
kao mjeru, da dopremo i do vas.
2108
14
Jer se mi ne prostiremo predaleko, kao da nijesmo stigli do vas; jer doprijesmo i do
vas s evaneljem Kristovim.
15
Niti se hvalimo preko mjere tuim poslovima, nego imamo nadu, kad uzraste vjera
vaa, da emo se u vama veliati po pravilu svojemu izobilno.
16
Tako da i preko vaih granica propovijedamo evanelje, i da se ne pohvalimo onim,
to je po tuemu pravilu uinjeno.
17
A tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali!
18
Jer nije onaj prokuan, koji sun sebe preporuuje, nego onaj, kojega Gospodin
preporuuje.
1
O da biste malo potrpjeli moje bezumlje! No i potrpite me!
2
Jer revnujem za vas Bojom revnosti; jer vas zaruih muu jednome, da djevicu
istu privedem Kristu.
3
Ali se bojim, da kao to zmija Evu prevari lukavstvom svojim, tako i misli vae da
se ne pokvare i odmetnu od iskrene odanosti prema Kristu.
4
Jer ako tko doe i drugoga Isusa propovijeda, kojega mi ne propovijedasmo, ili
drugoga Duha primite, kojega ne primiste, ili drugo evanelje, koje ne prihvatiste,
lijepo podnosite.
5
Jer mislim, da ni u emu nijesam manji od prevelikih apostola.
6
Jer ako sam i nevjet u govoru, a u znanju nijesam. A u svemu se oitovasmo vama
7
Ili sam poinio grijeh ponizujui sebe, da se vi povisite, jer sam vam zabadava
propovijedao i Boje evanelje?
8
Druge sam crkve oplijenio i uzeo potporu od njih, da sluim vama. I kad sam bio
kod vas i bio u potrebi, nikomu nijesam bio na teret.
9
Jer meni u oskudici pomogoe braa, koja dooe iz Makedonije, i u svemu sam se
uvao, da vam ne budem na teret, i uvat u se.
2109
10
Kao to je istina Kristova u meni, za ovo hvaljenje nitko me nee se zaustaviti u
zemlji Ahaji.
11
Zato? to vas ne ljubim? Bog zna. A to inim, i init u,
12
Da uklonim prigodu onima, koji trae prigodu, da bi se nali kao i mi u onome, im
se hvale.
13
Jer takvi ljudi lani su apostoli, prevarljivi poslenici, koji se pretvaraju u apostole
Kristove.
14
I nije udo, jer se sam sotona pretvara u anela svjetla.
15
Nije dakle nita osobito, ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima
e svretak biti po djelima njihovim.
16
Opet velim; nitko neka me ne dri bezumnim! Ali ako ipak, kao bezumna primite
me, da se i ja za malo to pohvalim.
17
to govorim, ne govorim po Gospodinu, nego kao u bezumlju, u ovom predmetu
hvaljenja.
18
Jer se mnogi hvale po tijelu, i la u se pohvaliti.
19
Jer rado podnosite bezumne, kad ste sami mudri.
20
Jer podnosite, ako vas tko robi, ako vas tko izjeda, ako vam tko vae uzima, ako se
tko velia, ako vas tko po obrazu udara.
21
Na sramotu govorim, kao da smo u tome bili slabi. im se tko ponosi, u bezumlju
govorim, ponosim se i ja.
22
Hebreji su, i ja; Izrael su, i ja; potomci su Abrahamovi, i ja;
23
Sluge su Kristove, da reknem kao lud, ja jo vie, vie sam se trudio, vie po
tamnicama bio, preko mjere izbijen bio, mnogo puta u pogibli smrtnoj bio
24
Od idova primio sam pet puta etrdeset manje jedan udarac.
2110
25
Tri puta sam bio iban, Jedanput kamenovan, tri puta san doivio brodolom, no i
dan proveo sam u dubini morskoj.
26
esto na putovanjima, u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u
pogiblima od zemljaka, u pogiblima od neznaboaca, u pogiblima u gradu, u
pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lane brae,
27
U trudu i muci, u mnogom nespavanju, u gladu i ei, u mnogom postu, u zimi i
golotinji,
28
Osim, to inae bude navaljivanje ljudi k meni svaki dan, briga za sve crkve.
29
Tko oslabi, i ja da ne oslabim? tko se spotie, i ja da se ne raspalim?
30
Ako se valja hvaliti, svojom u se slabou hvaliti.
31
Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, koji je blagoslovljen na vijeke, zna da
ne laem.
32
U Damasku namjesnik kralja Arete uvao je grad Damaana, da me uhvati; I kroz
prozor spustie me u koari preko zida, i tako izbjegoh iz njegovih ruku.
1
Ako se moram hvaliti, ne koristi dodue, doi u na vienja i otkrivenja Gospodnja.
2
Znam ovjeka u Kristu, koji je prije etrnaest godina ili u tijelu, ne znam, ili izvan
tijeka, ne znam, Bog zna bio odnesen do u tree nebo.
3
I znam da je taj ovjek, ili u tijelu, ili izvan tijeka, ne znam, Bog zna,
4
Bio odnesen u raj, i uo neiskazane rijei, kojih ovjeku nije slobodno govoriti.
5
Tim u se hvaliti, a sobom se neu hvaliti, osim slabostima svojim.
6
Jer kad bih se htio i hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu rekao; ali se
uzdravam od toga, da ne bi tko vie pomislio za mene, nego to vidi na meni ili uje
to od mene.
2111
7
I da se ne bih prekomjerno ponio zbog veliine otkrivenja, dade mi se trn u tijelo,
aneo sotonin, da me bije, da se ne ponosim.
8
Zato sam molio triput Gospodina, da odstupi od mene.
9
I ree mi: "Dosta ti je milost moja, jer se sila u slabosti usavrava." Rado u se dakle
hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni sila Kristova.
10
Zato su mi ugodne slabosti, pogrde, nevolje, progonstva, tjeskobe zbog Krista, jer
kad sam slab, onda sam jak.
11
Postadoh bezuman, vi me natjeraste, jer je trebalo da me vi preporuite; jer ni u
emu nijesam manji od prevelikih apostola, ako i jesam nita.
12
Dokazi apostolstva mojega uinjeni su meu vama u svakoj strpljivosti, u znacima i
udesima i silama.
13
Jer to je, u emu ste manji od ostalih crkvi, osim to vam nijesam bio na teret.
Oprostite mi ovu krivnju!
14
Evo, po trei put sam spreman da vam doem, i neu vam biti na teret, jer ne traim
to je vae, nego vas Jer djeca nijesu duna roditeljima blago tei, nego roditelji djeci.
15
A ja u veoma rado sve rtvovati, i sama u sebe rtvovati za due vae. Kad vas
ljubim tako arko, zar ete vi mene manje ljubiti ?
16
Ali neka bude, ja vam nijesam bio na teret, nego hitar budui uhvatio sam vas
prijevarom.
17
Jesam li vas to zakinuo po kojemu od onih, koje poslah k vama?
18
Zamolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Je li vas Tito to zakinuo. Nijesmo li
hodili jednim duhom, jednim stopama?
19
Mislite li opet, da se mi pred vama branimo? Pred Bogom u Kristu mi govorimo. A
sve je, ljubljeni, za va napredak.
20
Jer se bojim, da kad doem, da vas ne naem, kakve hou, i da vi naete mene,
kakva neete: da kako ne budu kod vas svae, zavisti, srdbe, prkosi, opadanja,
aptanja, nadimanja, bune;
2112
21
Da me opet, kad doem, ne ponizi Bog moj kod vas i ne zaplaem za mnogima,
koji su prije sagrijeili, a nijesu se pokajali za neistou i bludnost i rasputenost, to
pouie.
1
Ovo po trei put idem k vama. "U ustima dvojice ili trojice svjedoka stajat e svaka
rije."
2
Naprijed rekoh, i naprijed kaem, kao kad sam bio drugi put nazoan, i sada
nenazoan, onima, koji su prije sagrijeili, i svima ostalima, da ako doem opet, neu
tedjeti.
3
Jer traite dokaz, da u meni govori Krist, koji meu vama nije slab, nego je silan
meu vama?
4
Jer ako je i raspet bio po slabosti, ali ivi po sili Bojoj; jer smo i mi slabi u njemu,
ali emo ivjeti s njim silom Bojom meu vama.
5
Sami sebe okuajte, jeste li u vjeri, sami sebe ogledajte! Ili ne poznajete sebe, da je
Isus Krist u vama? osim ako nijeste moda neprokuani.
6
A nadam se, da ete poznati, da mi nijesmo neprokuani.
7
A molimo se Bogu, da vi ne inite nikakva zla, ne da se mi prokuani pokaemo,
nego da vi dobro inite, a mi da smo kao neprokuani.
8
Jer nita ne moemo protiv istine, nego za istinu.
9
Jer se radujemo, kad smo mi slabi, a vi jaki; zato se i molimo za vae savrenstvo.
10
Zato vam piem ovo nenazoan, da nazoan ne moradnem po stupati strogo po
vlasti, koju mi je dao Gospodin, da gradim, a ne da ruim.
11
Uostalom, brao, radujte se, budite savreni, tjeite jedni druge, jednako mislite,
ivite u miru, i Bog ljubavi i mira bit e s vama.
12
Pozdravite jedan drugoga cjelovom svetim! Pozdravljaju vas svi sveti.
2113
13
Milost Gospodina Isusa Krista, i ljubav Boga, i zajednitvo Duha Svetoga neka je
sa svima vama! Amen!
2114
Poslanica Galaanima
Galaanima, glava 1
1
Pavao apostol, ne od ljudi, ni po ovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga
uskrsnu od mrtvih.
2
I sva braa, koja su s menom, crkvama Galacije.
3
Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodina naega Isusa Krista,
4
Koji dade sebe za grijehe nae, da nas izbavi od sadanjega zla svijeta, po volji Boga
i Oca na
5
Kojemu je slova u vijeke vjekova! Amen.
6
udim se, da se tako brzo od i vraate od onoga, koji vas pozva milou Kristovom,
na drugo evanelje;
7
A drugoga ipak nema; samo to su neki, koji vas zbunjuju i hoe da iskrive
evanelje Kristovo.
8
Ali ako i mi, ili aneo s neba navijesti vam evanelje drukije, nego to vam
navijestismo, neka bude proklet!
9
Kao to prije rekosmo, i sad opet velim: "Ako vam tko navijesti evanelje drukije,
nego to primiste, neka bude proklet!
10
Jer zar ja sad gledam da dobijem naklonost kod ljudi, ili mi je do toga, da se
dopadnem Bogu? Ili zar nastojim da ugaam ljudima? Kad bih jo ljudima ugaao, ne
bih bio sluga Kristov
11
Ali vam dajem na znanje, brao, da evanelje, koje sam ja propovijedao, nije po
ovjeku.
12
Jer ga ne primih od ovjeka, niti nauih, nego otkrivenjem Isusa Krista.
2115
13
Jer ste uli moje ivljenje nekad u idovstvu, da sam odvie progonio crkvu Boju
i ruio je.
14
I napredovao sam u idovstvu vema od mnogih vrnjaka svojih u narodu svojemu,
i vie sam revnovao za predaje otaca svojih.
15
A kad se svidjelo Bogu, koji me izabra od krila majke moje i pozva milou
svojom,
16
Da objavi Sina svojega u meni, da ga propovijedam meu neznabocima, ni za as
se ne obratih tijelu i krvi.
17
Niti pooh u Jerusalem k starijim apostolima od sebe, nego odoh u Arabiju, i opet
se vratih u Damask.
18
Zatim poslije tri godine pooh u Jerusalem, da vidim Kefu, i ostadoh u njega
petnaest dana.
19
A drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova, brata Gospodnjega,
20
A to vam piem, evo, pred Bogom, da ne laem.
21
Onda dooh u krajeve Sirije i Cilicije,
22
A bio sam licem nepoznat crkvama Kristovim u Judeji.
23
A samo su bili uli, da onaj, koji nas je nekad progonio, sad propovijeda vjeru, na
koju je neko napadao.
24
I slavili su Boga zbog mene.
Galaanima, glava 2
1
Zatim, nakon etrnaest godina, opet uzioh u Jerusalem s Barnabom, uzevi sa
sobom i Tita,
2
A uzioh, po otkrivenju, i predloih im evanelje, koje propovijedam meu
neznabocima, a osobito onima, koji su bili ugledni, da ne bih moda, ili da nijesam
trao uzalud.
2116
3
Ali ni Tito, koji je bio s menom, premda je bio neznaboac, nije bio primoran da se
obree.
4
A to zbog lane brae, koja se nametnue i uuljae, da uhode slobodu nau, koju
imamo u Kristu Isusu, da nas zarobe,
5
Ovima ne popustismo nimalo, ni za as, da istina evanelja ostane kod vas.
6
Oni nasuprot, koji su bili ugledni, tko su inae oni bili, ne marim nita, jer Bog ne
gleda, tko je tko, i ovi, koji su bili ugledni, nita me novo ne nauie,
7
Nego nasuprot, kad vidjee, da je meni povjereno evanelje meu neobrezanima,
kao Petru meu obrezanima;
8
Jer onaj, koji pomoe Petru u apostolstvu meu obrezanima, pomoe i meni meu
neznabocima;
9
I jer upoznae milost, koja je meni dana, dadoe Jakov i Kefa i Ivan, koji su se
brojili kao stupovi, meni i Barnabi ruku u znak zajednice, da mi idemo k
neznabocima, a oni k obrezanima;
10
Samo da bismo se spominjali siromaha, a to sam doista i revno nastojao initi.
11
A kad doe Kefa u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, jer je bio zavrijedio
ukor.
12
Jer prije, dok ne dooe neki od Jakova, jeo je s neznabocima; a kad dooe,
povukao se i odvajao bojei se onih, koji su bili iz obrezanja.
13
I pretvaranju njegovu prikljuili se ostali idovi, tako da je i Barnaba bio od njih
zaveden u isto pretvaranje.
14
A kad vidjeh, da ne idu pravo prema istini evanelja, rekoh Kefi pred svima: "Kad
ti, koji si idov, ivi neznaboaki, a ne idovski, zato neznaboce sili, da dre
obiaje idovske?
15
Mi smo od roenja idovi, a ne grjenici od neznaboca.
16
A jer znamo, da se ovjek ne opravdava djelima zakona, nego samo vjerom u Isusa
Krista, i mi vjerovasmo u Krista Isusa, da se opravdamo vjerom u Krista, a ne djelima
2117
zakona, jer se djelima zakona nee opravdati ni jedan ovjek.
17
Ako li se mi, koji traimo da se opravdamo u Kristu, naosmo i sami grjenici, je li
tada po emu Krist grijehu sluga? Boe sauvaj!
18
Jer ako opet gradim ono, to sam poruio, dokazujem, da sam prestupnik.
19
Jer ja sam po zakonu umro zakonu, da ivim Bogu; s Kristom sam pribijen na kri.
20
A ja ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist. A to sad ivim u tijelu, ivim u
vjeri u Sina Bojega, koji me je ljubio, i predao samoga sebe za mene.
21
Ne odbacujem milosti Boje! Doista, ako opravdanje po zakonu dolazi, onda je
Krist uzalud umro.
Galaanima, glava 3
1
O nerazumni Galaani! Tko vas je oparao da se ne pokoravate istini, vas, kojima je
bio pred oima naslikan Isus, kao da bi bio meu vama raspet.
2
Ovo jedno hou od vas da doznam: Jeste li primili Duha po djelima zakona ili
sluanjem propovijedanja vjere?
3
Tako li ste nerazumni, da poevi Duhom, sad tijelom dovrujete?
4
Toliko li uzalud pretrpjeste? Kad bi bilo samo uzalud!
5
Koji vam dakle daje Duha i ini udesa meu vama, ini li to djelima zakona ili
sluanjem propovijedi vjere?
6
Kao to Abraham vjerova Bogu, i urauna mu se u pravdu.
7
Poznajte dakle, da su oni sinovi Abrahamovi, koji su od vjere.
8
A jer je Pismo predvidjelo, da Bog po vjeri opravdava neznaboce, naprijed navijesti
Abrahamu: "U tebi e biti blagoslovljeni svi narodi."
9
Tako oni, koji su od vjere blagoslovljeni su vjernim Abrahamom.
2118
10
Jer svi, koji se oslanjaju na djela zakona, pod kletvom su; jer je pisano: "Proklet
svaki, koji ne ostaje u svemu, to je napisano u knjizi zakona, da to ini,"
11
A da se zakonom nitko ne opravdava kod Boga, oito je, jer "pravednik e ivjeti
od vjere".
12
A zakon nije od vjere, nego "onaj tko ini, ivjet e u njima".
13
Krist nas je otkupio od prokletstva zakona, jer je za nas postao prokletstvo; jer je
pisano: "Proklet svaki, koji visi na drvetu."
14
Da bi na neznaboce doao blagoslov Abrahamov u Isusu Kristu, tako da obeanje
Duha primimo po vjeri.
15
Brao, govorim po ovjeku, nitko ipak ovjeje potvrene oporuke ne odbacuje,
niti joj to dodaje.
16
A Abrahamu su reena obeanja i potomku njegovu. Ne veli: "I potomcima, kao za
mnoge, nego kao za jednoga: "I potomku tvojemu, koji je Krist.
17
A ovo velim: "Zavjeta, koji je od Boga potvren, ne dokida zakon, koji je postao
poslije etiri stotine i trideset godina, tako da se porui obeanje.
18
Jer ako je batina od zakona, onda nije od obeanja; a Abrahamu se je Bog milostiv
iskazao obeanjem.
19
to e dakle zakon? Zbog prestupaka bio je postavljen, doli doe potomak, kojemu
je bilo dano obeanje, odreen po anelima, rukom posrednika,
20
A posrednik nije jednoga, a Bog je jedan.
21
Je li dakle zakon protivan obeanjima Bojim? Boe sauvaj, jer kad bi bio dan
zakon, tako da bi mogao ivot dati, zaista bi od zakona bila pravda.
22
Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh, da se obeanje dadne po vjeri u Isusa Krista
onima, koji vjeruju.
23
A prije nego je dola vjera, bili smo pod zakonom uvani i zatvoreni za vjeru, koja
se je imala objaviti.
2119
24
Tako je zakon bio uvar na do Krista, da se vjerom opravdamo.
25
A kad je dola vjera, nijesmo vie pod uvarom.
26
Jer ste svi sinovi Boji po vjeri u Kristu Isusu.
27
Jer koliko vas se god u Kristu krstiste, Krista obukoste.
28
Nema tu vie ni idova ni Grka, nema vie ni roba ni slobodnjaka, nema vie ni
mukoga roda ni enskoga, jer sve vi svi jedno u Kristu Isusu.
29
A kad ste vi Kristovi, onda ste potomci Abrahamovi, po obeanju batinici.
Galaanima, glava 4
1
Ali velim: Dok je batinik malodoban, ne razlikuje se nita od roba, premda i je
gospodar svega,
2
Nego je pod skrbnicima i upraviteljima sve do vremena od oca odreena.
3
Tako smo bili i mi, kad bijasmo malodobni, poelima svijeta podloni.
4
Ali kad doe punina vremena, posla Bog Sina svojega, roena od ene, postavljena
pod zakon,
5
Da otkupi one, koji su bili pod zakonom, da primimo posinjenje.
6
A jer ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaa, koji vapije: "Aba, Oe!"
7
Tako vie nijesi rob, nego sin; a ako si sin i batinik po Bogu.
8
Ali tada jer nijeste znali Boga, sluili ste bogovima, koji nijesu uistinu.
9
A sada kad ste upoznali Boga, ili ste dapae upoznati od Boga, kako se obraate
opet na slaba i jadna poela, kojima opet iznova hoete da sluite?
10
Obdravate dane i mjesece i vremena i godine.
11
Bojim se za vas, da nijesam moda uzalud radio meu vama.
2120
12
Budite kao ja; jer i ja sam kao vi. Brao, molim vas, nita mi ne uiniste na ao.
13
A znate, da sam vam prvi put u slabosti tijela propovijedao evanelje.
14
I u kunji vaoj, koja je bila zbog tijela mojega, nijeste me prezreli ni odbacili, nego
ste me primili kao anela Bojega, kao Isusa Krista.
15
Gdje je dakle vae Blagoslovljeno oduevljenje? Jer vam svjedoim, da biste bili
kad bi mogue bilo, izvadili oi svoje i dali meni.
16
Jesam li vam dakle postao neprijatelj, to sam vam govorio istinu?
17
Oni ne revnuju za vas, kako je pravo, nego dapae hoe da vas odvoje, da revnujete
za njih.
18
A dobro je, da uvijek zbog dobra revnuju za vas, a ne samo, kad sam ja kod vas.
19
Djeice moja, koju opet s mukom raam, dokle Kristovo oblije ne postane u
vama!
20
A htio bih sad da sam kod vas i da izmijenim glas svoj, jer sam zbunjen za vas.
21
Kaite mi, koji hoete da budete pod zakonom, ne sluate li zakona?
22
Jer je pisano, da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje, a drugoga od
slobodne.
23
Ali koji je bio od ropkinje, po tijelu je roen, a koji od slobodne, po obeanju.
24
A to je u slici reeno, jer ovo su dva zavjeta: jedan od gore Sinajske, koji rada za
robovanje, i to je Agara.
25
Jer Agara znai Sinaj goru u Arabiji, a odgovara sadanjemu Jerusalemu, koji
robuje s djecom svojom.
26
A onaj Jerusalem, koji je gore, slobodan je, i taj je mati na
27
Jer je pisano: "Razveseli se, nerotkinjo, koja ne raa; klikni i povii, koja ne trpi
muke poroaja; jer ostavljena ima mnogo vie djece, negoli ona, koja ima mua."
2121
28
A vi ste, brao, po Izaku djeca obeanja.
29
Ali kako je onda onaj, koji se rodio po tijelu, progonio onoga, koji se rodio po
Duhu, tako i sad.
30
Ali to kae Pismo: "Istjeraj ropkinju i sina njezina; jer sin ropkinje nee biti
batinik sa sinom slobodne!"
31
Tako, brao, nijesmo djeca ropkinje, nego slobodne.
Galaanima, glava 5
1
K slobodi nas je vodio Krist. Stojte dakle vrsto i ne dajte se opet u jaram ropstva
uhvatiti!
2
Evo, ja, Pavao, kaem vam: "Ako se obreete, Krist vam nee nita koristiti.
3
A opet svjedoim svakome ovjeku, koji se obree, da je duan izvriti sav zakon.
4
Rastavljeni ste od Krista, koji hoete zakonom da se opravdate, izgubiste milost.
5
Jer mi iekujemo u Duhu iz vjere radu opravdanja.
6
Jer u Kristu Isusu niti to pomae obrezanje, ni neobrezanje, nego vjera, koja radi po
ljubavi.
7
Trali ste dobro; tko vam je branio, da se ne pokoravate istini?
8
Ovo odvraanje nije od onoga, koji vas je pozvao.
9
Malo kvasca ukiseli sve tijesto.
10
Ja se uzdam u vas u Gospodinu, da nita drukije neete misliti. A tko vas buni,
podnijet e osudu, makar tko bio.
11
A ako ja, brao, jo obrezanje propovijedam, zato jo trpim progone? Onda je
uklonjeno spoticanje kria!
12
O da bi odsjeeni bili oni, koji vas bune!
2122
13
Jer ste vi, brao, na slobodu pozvani; samo ne dajte, da sloboda bude na slubu
tijelu, nego ljubavlju sluite jedan drugome!
14
Jer se sav zakon izvruje u jednoj rijei: "Ljubi blinjega svojega kao samoga
sebe!"
15
Ali ako jedan drugoga grizete i izjedate, gledajte, da jedan drugoga ne istrijebite!
16
A velim: "U duhu ivite, i elja tjelesnih neete izvriti!
17
Jer tijelo eli protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne
inite ono, to hoete.
18
Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom.
19
Oita su djela tjelesna, a ova su: "preljuboinstvo, neistoa, besramnost,
razuzdanost,
20
Idolopoklonstvo, aranja, neprijateljstva, svae, ljubomor, srdbe, spletke, razdori,
sljedbe,
21
Zavisti, ubojstva, pijanstva, razuzdane gozbe i ovim slina, za koja vam unaprijed
kaem, kao to sam i prije rekao, da oni, koji tako to ine, nee postii kraljevstva
Bojega.
22
A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost,
23
Krotkost, umjerenost; protiv ovakvih nema zakona.
24
A koji su Kristovi, raspeli su tijelo sa strastima i poudama.
25
Ako u duhu ivimo, i hodajmo u duhu!
26
Ne traimo tate slave, tako da izazivamo jedan drugoga i zavidimo jedan drugome.
Galaanima, glava 6
1
Brao, ako i upadne ovjek u kakav prekraj, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom
krotkosti; a pazi na sebe, da i ti ne bude iskuan!
2123
2
Nosite bremena jedan drugoga, i tako ete ispuniti zakon Kristov!
3
Jer ako tko misli, da je to, a nije nita, vara sam sebe.
4
A svaki neka ispita svoje djelo, i tada e on samo u sebi imati slavu, a ne u drugome,
5
Jer e svaki svoje breme nositi.
6
A koji se ui rijei, neka dijeli od svakoga dobra onome, koji ga ui!
7
Ne varajte se: "Bog se ne da ruiti, jer to ovjek posije, ono e i poeti.
8
Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela e poeti propast; a koji sije u duh, od duha e
poeti ivot vjeni.
9
A dobro initi, neka nam ne dodija, jer emo u svoje vrijeme poeti, ako ne
sustanemo.
10
Zato dakle, dok imamo vremena, inimo dobro svima, a osobito onima, koji su s
nama u vjeri!
11
Vidite, kakvim sam slovima pisao vam rukom svojom!
12
Jer svi, koji hoe da se svide tijelom, oni vas sile, da se obreete, samo da ne budu
progonjeni zbog kria Kristova.
13
Jer ni oni sami, koji se obrezuju, ne dre zakona, nego hoe, da se vi obreete, da se
hvale vaim tijelom.
14
A ja, Boe sauvaj, da se im drugim hvalim, osim kriem Gospodina naega Isusa
Krista, po kojemu je meni svijet raspet, i ja svijetu.
15
Jer u Kristu Isusu niti to pomae obrezanje, ni neobrezanje, nego novi stvor.
16
I svi, koji po ovome pravilu ive, na njih mir i milosre, i na Izraela Bojega!
17
Od sada neka mi nitko ne dosauje, jer ja nosim na tijelu svojemu znakove
Gospodina Isusa!
18
Milost Gospodina naega Isusa Krista s duhom vaim, brao! Amen.
2124
Poslanica Efeanima
Efeanima, glava 1
1
Pavao, po volji Bojoj apostol Krista Isusa, svetima, koji su u Efezu, i vjernima u
Kristu Isusu.
2
Milost vam i mir od Boga Oca naega i Gospodina Isusa Krista!
3
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, koji nas je blagoslovio
svakim blagoslovom duhovnim na nebesima u Kristu.
4
U njemu nas je izabrao prije Postanja svijeta, da budemo sveti i neokaljani pred
njim,
5
U ljubavi nas je predodredio po Isusu Kristu za svoje sinove po slobodnoj odluci
volje svoje,
6
Da slavimo slavnu milost njegovu, kojom nas je obdario u ljubljenome Sinu
svojemu,
7
U kojemu imamo otkupljenje krvlju njegovom, oprotenje grijeha po bogatstvu
milosti njegove,
8
Koju je obilno udijelio nama u svakoj mudrosti i razboritosti,
9
Oitovavi nam tajnu volje svoje po svojoj slobodnoj odluci, koju je predodredio u
njemu;
10
Da je izvri u punini vremena: da sve sjedini u Kristu kao glavi, to je na, nebesima
i na zemlji.
11
U njemu i mi postadosmo batinici predodreeni po odredbi onoga, koji sve ini po
odluci volje svoje,
12
Da bismo bili na hvalu slave njegove, koji smo se prije uzdali u Krista.
2125
13
U njemu se i vi, uvi rije istine, evanelje spasenja svojega, i vjerovavi
zapeatiste Svetim Duhom obeanja,
14
Koji je zalog batine nae za otkupljenje steevine na hvalu slave njegove.
15
Zato i ja uvi za vau vjeru u Gospodinu Isusu i ljubav k svima svetima,
16
Ne prestajem zahvaljivati za vas i spominjati se vas u svojim molitvama,
17
Da Bog Gospodina naega Isusa Krista, Otac slave, dadne vama duha mudrosti i
otkrivenja, da ga poznate.
18
Neka rasvijetli oi srca vaega, da biste znali, koja je nada njegova zvanja, i koje je
bogatstvo slave batine njegove u svetima;
19
I koja je izobilna veliina sile njegove prema nam koji vjerujemo po djelovanju
jake sile njegove,
20
Koju je uinio u Kristu, kad ga uskrsnu od mrtvih i posadi sebi s desne strane na
nebesima,
21
Nad svako poglavarstvo i vlast, i silu, i gospodstvo, i nad svako ime, to se naziva
ne samo na ovome svijetu, nego i u buduemu.
22
I sve podloi pod noge njegove, i njega dade za glavu nad svom crkvom,
23
Koja je tijelo njegovo, punina onoga, koji sve ispunjava u svemu.
Efeanima, glava 2
1
I vas, koji ste bili mrtvi zbog prestupaka i grijeha svojih,
2
U kojima ste nekad hodili po vijeku ovoga svijeta, po knezu, koji vlada u zraku, po
duhu, koji sad radi u sinovima nepokornosti,
3
U kojima smo i mi svi nekad ivjeli po eljama tijela svojega, inei volju tijela i
pomisli, i bili smo po naravi djeca srdbe, kao i ostali;
4
Ali Bog, koji je bogat u milosru, zbog velike ljubavi svoje, kojom nas je ljubio,
2126
5
I nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, oivi s Kristom milou ste spaeni,
6
I s njim uskrsnu i s njim posadi na nebesima u Kristu Isusu,
7
Da pokae u buduim vjekovima preveliko bogatstvo milosti svoje dobrotom prema
nama u Kristu Isusu.
8
Jer ste milou spaeni po vjeri, i to nije od vas, to je dar Boji,
9
Ne od djela, da se tko ne pohvali.
10
Jer smo njegovo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za djela dobra, koja Bog unaprijed
pripravi, da u njima hodimo.
11
Zato se spominjite, da vi, koji ste nekad po tijelu bili neznaboci i nazivani
neobrezani od onih, na kojima se je uinilo rukom obrezanje na tijelu.
12
Da ste bili u ono vrijeme bez Krista, iskljueni od zajednice Izraelove i bez dijela u
zavjetima obeanja, nade nemajui i bez Boga na svijetu.
13
A sad u Kristu Isusu, vi koji ste nekad bili daleko, blizu postadoste krvlju
Kristovom.
14
Jer je on mir na, koji oboje sastavi u jedno, i porui zid, koji nas je rastavljao,
15
Tijelom svojim poniti protivnost, i zakon zapovijedi u propisima, da iz obojega
naini u sebi jednoga novog ovjeka, inei mir,
16
I da pomiri s Bogom oboje u jednom tijelu kriem, ubivi neprijateljstvo na njemu,
17
On je doao i propovijedao je mir vama, koji ste bili daleko, i mir onima, koji su
bili blizu;
18
Jer po njemu imamo oba pristup k Ocu u jednom Duhu.
19
Tako dakle vie nijeste tuinci i doljaci, nego ste sugraani svetih i ukuani Boji,
20
Nazidani na temelju apostola i proroka, a ugaoni je kamen sam Krist Isus,
21
Na kojemu je sva graevina sloena i raste za sveti hrani u Gospodinu,
2127
22
Na kojemu se i vi naziujete za stan Boji u Duhu.
Efeanima, glava 3
1
Zato sam ja Pavao suanj Krista Isusa za vas neznaboce.
2
Jer uli ste slubu milosti Boje, koja je meni dana za vas,
3
Da se meni po otkrivenju oitova tajna, kao to gore opisah ukratko.
4
Odakle moete itajui razabrati moje razumijevanje u tajni Kristovoj,
5
Koja se u drugim vremenima ne oitova sinovima ovjejim, kako se je sad otkrila
svetim njegovim apostolima i prorocima u Duhu,
6
Da su neznaboci subatinici i sutjelesnici i zajedniari obeanja u Kristu Isusu po
evanelju.
7
Njegov postadoh sluga po daru milosti Boje, koja mi je dana po djelovanju sile
njegove.
8
Meni, najmanjemu od sviju svetih dana je ova milost, da navijestim meu
neznabocima neistraljivo bogatstvo Kristovo,
9
I da otkrijem svima, kako se je ostvarila tajna od vjekova skrivena u Bogu, koji je
sve stvorio;
10
Da se po crkvi sad obznani poglavarstvima i vlastima na nebu mnogolika mudrost
Boja,
11
Po odredbi vjekova, koju izvri u Kristu Isusu, Gospodinu naemu,
12
U kojemu imamo smjelost i pristup u nadi po vjeri u njega.
13
Zato vas molim, da ne klonete zbog nevolja mojih za vas, koje su slava vaa.
14
Zbog toga pregibam koljena svoja pred Ocem Gospodina naega Isusa Krista,
15
Od koga se zove svako zajednitvo na nebesima i na zemlji,
2128
16
Da vam dadne po bogatstvu slave svoje, da se silom utvrdite po Duhu njegovu u
nutarnjem ovjeku,
17
Da Krist stanuje vjerom u srcima vaim, da budete u ljubavi ukorijenjeni i
utemeljeni;
18
Da biste mogli razumjeti sa svima svetima, koja je irina i duina, i visina i dubina;
19
I poznati ljubav Kristovu, koja nadilazi svaku spoznaju, da se ispunite svom
puninom Bojom.
20
A onome, koji moe sve uiniti izobilnije nego to molimo ili mislimo, po sili, koja
djeluje u nama,
21
Njemu slava u crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja odvijeka dovijeka! Amen.
Efeanima, glava 4
1
Molim vas dakle ja, suanj u Gospodinu, da se vladate dostojno zvanja, u koje ste
pozvani,
2
Sa svom poniznou i krotkou, sa strpljivou podnosei jedan drugoga u ljubavi,
3
Starajui se, da uvate jedinstvo duha u vezi mira
4
Jedno tijelo i jedan duh, kao to ste i pozvani u jednoj nadi zvanja svojega,
5
Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krtenje.
6
Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima.
7
A svakomu je od nas dana milost po mjeri, kako ju je Krist darovao.
8
I zato govori "Uzae na visinu, odvede zarobljene i porazdijeli darove ljudima."
9
A "uzae" to je, nego da najprije i sie u donje dijelove zemlje?
10
Koji sade, to je onaj, koji i uzae vie sviju nebesa, da ispuni sve.
2129
11
I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za evaneliste, a jedne za
pastire i uitelje,
12
Da se sveti usavre za djelo slube, na sazidanje tijela Kristova;
13
Dok ne stignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Bojega u ovjeka savrena,
u mjeru dobi punine Kristove;
14
Da ne budemo vie mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke po zloi ljudi,
po lukavstvu, da zavede u zabludu;
15
Nego drei se istine u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome, koji je glava, Krist,
16
Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakim vezom, da jedan drugome
pomae silom, to je odmjerena svakome pojedinom udu, i ini, da raste tijelo i
usavruje se u ljubavi.
17
Ovo dakle kaem i zaklinjem vas u Gospodinu, da vie ne hodite, kao to hode i
neznaboci u tatini miljenja svojega,
18
Koji imaju razum tamom pokriven i otueni su ivotu Bojemu zbog neznanja, to
je u njima, zbog sljepoe srca njihova;
19
Kojim, bez viega osjeaja, predadoe se razuzdanosti, da ine svaku neistou u
lakomstvu.
20
Ali vi tako ne upoznaste Krista;
21
Jer ste ga uli i u njemu ste poueni, kao to je istina u Isusu,
22
Da iza prijanjega ivota odloite staroga ovjeka, koji se raspada u eljama
prevarljivim,
23
I da se obnovite duhom uma svojega;
24
I obuete novoga ovjeka, koji je stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti istine.
25
Zato odbacite la i govorite istinu svaki sa svojim blinjim, jer smo udovi jedan
drugome!
2130
26
Srdite se, a ne grijeite, sunce neka ne zae nad srdbom vaom!
27
Niti dajite mjesta avolu!
28
Tko je krao, vie neka ne krade, nego neka se radije trudi inei dobro rukama
svojim, da ima to davati potrebnima!
29
Nikakva loa rije neka ne izlazi iz usta vaih, nego samo dobra, koja pobuuje na
dobro prema potrebi, da dadne milost onima, koji sluaju!
30
I ne alostite Duha Svetoga Bojega, kojim ste zapeaeni za dan otkupljenja!
31
Svaka gorina, i gnjev i ljutina, i vika i psovka neka se ukloni od vas sa svakom
pakou!
32
A budite jedan drugome blagi, milosrdni, opratajui jedan drugome kao to je i
Bog u Kristu oprostio vama!
Efeanima, glava 5
1
Budite dakle nasljedovatelji Boga, kao ljubljena djeca,
2
I ivite u ljubavi kao to je i Krist ljubio nas i predao sebe za nas kao prinos i rtvu
Bogu na ugodni miris!
3
A bludnost i svaka neistoa i lakomstvo neka se ni ne spominje meu vama, kao
to se pristoji svetima!
4
Tako i besramnost, i ludi govor, ili nepristojne ale, to ne dolikuju, nego radije
zahvaljivanje.
5
Jer ovo neka znate, da ni jedan bludnik, ili neist, ili lakomac, a to je idolopoklonik,
nema dijela u kraljevstvu Krista i Boga!
6
Nitko neka vas ne vara praznim rijeima, jer zbog ovih dolazi gnjev Boji na sinove
nepokornosti!
7
Nemojte dakle postati zajedniari njihovi!
8
Jer ste bili nekada tama, a sad ste svjetlost u Gospodinu. Kao djeca svijetla ivite!
2131
9
Jer je rod svijetla u svakoj dobroti i pravdi i istini.
10
Istraujte, to je Gospodinu ugodno!
11
I ne pristajte na nerodna djela tame, nego ih radije karajte!
12
Jer je sramotno i govoriti, to oni tajno ine.
13
A sve, za to se kara, svjetlost objavljuje; jer sve, to se objavljuje, svjetlost je.
14
Zato se kae: "Ustani, koji spava, i uskrsni od mrtvih, i obasjat e te Krist!"
15
Gledajte dakle pomno, kako ete ivjeti; ne kao nemudri, nego kao mudri,
16
I dobro iskoristite vrijeme, jer su dari loi!
17
Zato ne budite nerazumni, nego uvidite, to je volja Gospodina naega!
18
I ne opijajte se vinom, u kojemu je rasputenost, nego se napunite Duhom,
19
Govorei meu sobom u psalmima i hvalospjevima i duhovnim pjesmama,
pjevajui i kliui u srcu svojem Gospodinu
20
Zahvaljujui svagda za sve u ime Gospodina naega Isusa Krista Bogu i Ocu!
21
Pokoravajte se jedan drugome u strahu Kristovu!
22
ene neka se pokoravaju svojim muevima kao Gospodinu,
23
Jer je mu glava eni, kao to je i Krist glava crkvi; on je spasitelj tijela.
24
Ali kao to se crkva pokorava Kristu, tako i ene svojim muevima u svemu.
25
Muevi, ljubite svoje ene, kao to je i Krist ljubio crkvu i sebe samoga predao za
nju,
26
Da je posveti, oistivi je kupelju vodenom u rijei,
27
Da on prikae sebi slavnu crkvu, koja nema ljage ni nabora, ili to slino, nego da
bude sveta i neokaljana.
2132
28
Tako su duni i muevi ljubiti svoje ene kao svoja tjelesa. Tko ljubi svoju enu,
sebe samoga ljubi.
29
Jer nitko nije nikad zamrzio na svoje tijelo, nego ga hrani i grije kao i Krist crkvu,
30
Jer smo udovi tijela njegova od mesa njegova i od kostiju njegovih.
31
Zato e ostaviti ovjek oca svojega i majku, i prionut e uz enu svoju, i bit e
dvoje jedno tijelo.
32
Tajna je ovo velika; a ja velim obzirom na Krista i na crkvu.
33
Ali i vi svaki pojedini neka ljubi onako svoju enu kao sebe samoga; a ena neka
potiva svojega mua!
Efeanima, glava 6
1
Djeco! Sluajte svoje roditelje u Gospodinu, jer je ovo pravo!
2
"Potuj oca svojega i majku; ovo je prva zapovijed s peaenjem,
3
Da ti dobro bude, i da ivi dugo na zemlji."
4
I vi, oci! Ne razdraujte djece svoje, nego ih odgajajte stegom i naukom
Gospodnjim!
5
Sluge! Sluajte gospodare svoje po tijelu sa strahom i drhtanjem, u iskrenosti srca
svojega, kao Krista!
6
Ne sluite na oko, kao ljudima da ugaate, nego kao sluge Kristove, inei volju
Boju od srca!
7
Dragovoljno sluite kao Gospodinu, a ne ljudima,
8
Znajui, da svaki to uini dobro, ono e i primiti od Gospodina, bio rob ili
slobodnjak.
9
I vi, gospodari! Isto inite njima, a da ne prijetite, znajui, da je i njima i vama
Gospodar na nebesima, i on ne gleda, tko je tko.
2133
10
Uostalom brao budite jaki u Gospodinu i u moi sile njegove!
11
Obucite se u svu ratnu opremu Boju, da biste se mogli odrati zasjedama avla!
12
Jer naa borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstva, protiv vlastima,
protiv upravitelja tame ovoga svijeta, protiv duhova pakosti u zranim visinama.
13
Zato uzmite sve oruje Boje, da biste se mogli oduprijeti u zao dan, i svrivi sve
odrati se!
14
Stojte dakle opasavi bokove svoje istinom, i obukavi se u oklop pravde,
15
I obuvi noge, da budete spremni za evanelje mira!
16
A povrh svega uzmite tit vjere, kojim ete moi pogasiti sve ognjene strijele
avola!
17
I kacigu spasenja uzmite, i ma Duha, koji je rije Boja!
18
Svakom molitvom i pronjom molite se u Duhu u svako vrijeme, i uz to bdijte sa
svom ustrajnosti i molitvom za sve svete,
19
I za mene, da mi se dadne rije, kad otvorim usta svoja, da navjeujem sa
slobodom tajnu evanelja,
20
Za koje sam poslanik u okovima, da u njemu govorim slobodno, kao to mi treba
govoriti,
21
A da i vi znate, kako mi je i to radim, sve e vam javiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni
sluga u Gospodinu.
22
Njega aljem k vama upravo za to, da znate, kako nam je, i da utjei srca vaa.
23
Mir brai i ljubav s vjerom od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista!
24
Milost neka je sa svima, koji ljube Gospodina naega Isusa Krista u besmrtnost!
Amen.
2134
Poslanica Filipljanima
Filipljanima, glava 1
1
Pavao i Timotej, sluge Isusa Krista, svima svetima u Kristu Isusu, koji su u Filipima,
s predstojnicima (gr. biskup) i posluiteljima (gr. akon).
2
Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina I Isusa Krista!
3
Zahvaljujem Bogu svojemu, kad se god spomenem vas,
4
Svagda u svakoj molitvi svojoj za sve vas s radou molei se,
5
Za vae sudjelovanje u evanelju od prvoga dana do danas,
6
Uzdam se upravo u to, da e onaj, koji je poeo dobro djelo u vama, dovriti ga do
dana Krista Isusa.
7
Kao to je pravedno, da ja ovo mislim za sve vas, jer vas nosim u srcu, budui da ste
svi sudionici moje milosti i u okovima mojim i u obrani i utvrivanju evanelja.
8
Jer Bog mi je svjedok, kako eznem za svima vama najnjenijom ljubavlju Krista
Isusa.
9
I zato se molim, da ljubav vaa sve vie i vie izobiluje u spoznaji i u svakom
razumijevanju,
10
Da iskusite bolje, da budete isti i bez spoticanja na dan Kristov,
11
Napunjeni plodom pravde po Isusu Kristu na slavu i hvalu Boju.
12
A hou, da vi znate, brao, da je moje sadanje stanje dapae pomoglo napretku
evanelja,
13
Tako da se je razglasilo kod sve tjelesne strae i kod svih ostalih, da ja nosim okove
zbog Krista.
2135
14
I veina brae u Gospodinu, ohrabrena okovima mojim, usuujem se jo revnije,
bez straha navjeivati rije Boju.
15
Jedni dodue iz zavisti i svae, ali drugi od dobre volje propovijedaju Krista.
16
Ovi iz ljubavi znajui, da sam postavljen za obranu evanelja.
17
A oni iz prkosa navjeuju Krista, neiskreno, da jae pritegnu okove moje.
18
to dakle? Dok se na svaki nain propovijeda Krist, bilo izlikom, bilo iskreno, ja se
za to i radujem, a i radovat u se;
19
Jer e mi ovo izai na spasenje vaom molitvom i pomou Duha Isusa Krista.
20
Oekujem i nadam se, da se ni u emu neu postidjeti, nego da e se i sada, kao
svagda, sa svom smjelou Krista proslaviti u tijelu mojemu, bilo ivotom, bilo
smru.
21
Jer je meni ivot Krist, a smrt dobitak.
22
A ako mi ivot u tijelu plod donosi, to ne znam, to u izabrati.
23
Jer sam pritisnut s obje strane: imam elju umrijeti i biti s Kristom, to bi bilo
mnogo bolje.
24
Ali ostati u tijelu, potrebnije je zbog vas.
25
I ovo znam pouzdano, da u ostati i ustrajati kod sviju vas na va napredak i radost
vjere.
26
Da se vi s menom to vie ponosite u Kristu Isusu, kad opet doem k vama.
27
Samo ivite dostojno evanelja Kristova, da ili doem i vidim vas, ili sam
nenazoan, ujem za vas, da stojite u jednome duhu, i da se jednoduno zajedno
borite za vjeru u evanelje.
28
I ni u emu da se ne plaite od protivnika; jer je to za njih znak propasti, a za vas
spasenja, i to od Boga;
2136
29
Jer je vama dana milost za Krista, da ne samo vjerujete u njega, nego da i trpite za
njega,
30
Imajui istu borbu, kakvu vidjeste na meni i sad ujete za mene.
1
Ako vrijedi dakle koja opomena u Kristu, ako koja utjeha ljubavi, ako koje
zajednitvo duha, ako to ljubezno i milosrdno srce,
2
Ispunite moju radost, da isto mislite, imajui istu ljubav, jednoduni i jednomisleni!
3
Nita ne inite uz prkos ili za ispraznu slavu, nego u poniznosti neka jedan drugoga
smatra veim od sebe!
4
Ne gledajte svaki na svoje, nego i na ono, to je drugih!
5
Jer ovo miljenje treba da je u vama, kakvo je i u Kristu Isusu,
6
Koji kad je bio u obliju Bojemu, nije drao za otimainu, da bude jednak Bogu,
7
Nego je sebe ponitio uzevi oblije sluge, i postao je slian ljudima, i vanjtinom je
bio naen kao ovjek.
8
Ponizio je sam sebe postavi posluan do smrti, do smrti na kriu.
9
A zato i Bog njega povisi i darova mu ime, koje je nad svako ime,
10
Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onih, koji su na nebu i na zemlji i pod
zemljom,
11
I svaki jezik da prizna, da je Gospodin Isus Krist na slavu Boga Oca.
12
Tako, ljubljeni moji, kao to svagda sluaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad
mnogo vema, kad nijesam kod vas, radite o spasenju svojemu sa strahom i
drhtanjem!
13
Jer Bog je, koji ini u vama, da hoete i izvrite, kako mu je ugodno.
14
Sve inite bez mrmljanja i oklijevanja,
2137
15
Da budete besprijekorni i bezazleni, djeca Boja bez mane usred roda nevaljaloga i
pokvare noga, u kojemu svijetlite kao zvijezde u svijetu,
16
Drei se rijei ivota na moju slavu na dan Kristov, da, nije sam uzalud trao, niti
se uzalud trudio.
17
Ali ako i rtvovan budem za rtvu i slubu vjere vae, radujem se i veselim se sa
svima vama.
18
Tako se i vi radujte i veselite se s menom!
19
A nadam se u Gospodinu Isusu, da u skoro poslati k vama Timoteja, da se i ja
ohrabrim saznavi, kako je vama.
20
Jer nijednoga nemam jednake misli sa sobom, koji bi se tako iskreno brinuo za vae
stvari.
21
Jer svi trae, to je njihovo, a ne to je Krista Isusa.
22
A znate, da je prokuan, da je, kao dijete ocu, sluio s menom u slubi evanelja.
23
Njega dakle nadam se da u poslati odmah, kako razaberem, to e biti s menom.
24
A uzdam se u Gospodina, da u i sam skoro doi k vama.
25
A naoh za potrebno, da poljem k vama brata Epafrodita, suradnika i suborca
svojega, kojega vi poslaste, da mi poslui u mojoj potrebi,
26
Jer je eznuo za svima vama i bilo mu je ao, to ste uli, da je bolovao.
27
Jer, zaista, bio je blizu smrti, ali Bog mu se je smilovao, ne samo njemu, nego i
meni, da mi ne doe alost na alost.
28
Zato ga aljem brze, da se obradujete, kad ga opet vidite, a ja da budem manje
alostan.
29
Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radou, i takve potujte!
30
Jer zbog djela Kristova doao je blizu smrti, ne marivi za svoj ivot, da naknadi u
slubi mojoj, to vas nemam.
2138
1
Uostalom, brao, moja, radujte se u Gospodinu! Da vam isto piem, meni nije
dosadno, a vama je potrebno.
2
uvajte se od pasa, uvajte se od zlih poslenika, uvajte se od osakaenja!
3
Jer mi smo obrezani, koji duhom Bogu sluimo i hvalimo se u Kristu Isusu, a ne
uzdamo se u tijelo,
4
Premda bih se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako tko drugi misli, da se moe uzdati u
tijelo, ja jo vema,
5
Koji sam obrezan osmi dan, od roda Izraelova, od plemena Benjaminova, Hebrejin
od Hebreja, na zakonu farizej,
6
Po revnosti progonio sam crkvu, po pravdi zakonskoj bio sam besprijekoran,
7
Ipak to mi je bio dobitak, sve sam to smatrao za tetu zbog Krista.
8
Jer sve drim za tetu prema prevanoj spoznaji Isusa Krista, Gospodina svojega,
zbog kojega sve izgubih i smatram za blato, da Krista steem,
9
I da se naem u njemu, nemajui svoje pravde, koja je od zakona, nego onu, koja je
po vjeri u Krista, pravdu, koja je od Boga po vjeri,
10
Da spoznam njega i silu uskrsnua njegova i zajednicu njegovih muka, da mu
budem slian u smrti,
11
Ne bih li kako dostigao uskrsnue od mrtvih.
12
Ne kao da bih ve bio postigao, ili ve savren bio; ali nastojim, ne bih li ga
uhvatio, jer je i mene uhvatio Krist Isus.
13
Brao, ja ne umiljam sebi, da sam uhvatio, ali jedno inim: To, to je za mnom,
zaboravljam, a za onim, to je preda mnom, poseem,
14
Trim k biljezi cilja, k nagradi nebeskoj, kojoj me Bog zove u Kristu Isusu.
2139
15
Koji smo god dakle savreni, mislimo ovo, i ako to drukije mislite, i ovo e vam
Bog otkriti.
16
Ali to dostigosmo, toga se drimo!
17
Ugledajte se na mene, brao, i gledajte na one, koji tako ive, kao to nas imate za
ugled!
18
Jer mnogi ive, za koje sam vam mnogo puta govorio, a sad i plaui govorim, kao
neprijatelji kria Kristova;
19
Kojima je svretak propast, kojima je Bog trbuh, i slava u sramoti njihovoj, koji
zemaljski misle.
20
Ali naa je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja oekujemo, Gospodina Isusa
Krista,
21
Koji e preobraziti tijelo poniznosti nae, da bude jednako tijelu slave njegove, po
sili, kojom moe i sve sebi pokoriti.
1
Zato, brao moja ljubljena i poeljena, radosti i kruno moja, tako stojte u
Gospodinu, ljubljeni!
2
Evodiju opominjem i Sintihu molim, da jedno misle u Gospodinu.
3
Da, molim i tebe, vjerni drue, zauzmi se za njih, koji se u evanelju trudie s
menom i s Klementom i s ostalim suradnicima mojim, kojih su imena u knjizi ivota!
4
Radujte se svagda u Gospodinu; opet velim, radujte se!
5
Blagost vaa neka bude poznata svim ljudima!
6
Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za to, nego u svemu molitvom i
pronjom sa zahvalom neka se javljaju Bogu potrebe vae!
7
I mir Boji, koji nadilazi svaki um, uvat e srca vaa i misli vae u Kristu Isusu.
2140
8
Uostalom, brao, to je god istinito, to je asno, to je pravedno, to je sveto, to je
ljubezno, to je slavno, to je god kreposno, i to je god hvale vrijedno, to mislite!
9
to i nauiste, i primiste, i uli ste, i vidjeste u meni ono inite, i Bog mira bit e s
vama!
10
A obradovah se vrlo u Gospodinu, to je opet procvalo staranje vae za mene, kao
to se i staraste; ali su vas bile sprijeile prilike.
11
Ne govorim zbog oskudice, jer se ja navikoh biti zadovoljan onim, to imam.
12
Znam i oskudijevati, znam i obilovati; u svemu i u sve sam se uputio, i sit biti, i
gladovati, i izobilovati i nemati!
13
Sve mogu u onome, koji me krijepi.
14
Ali dobro uiniste, to ste dionici u mojoj nevolji.
15
A znate i vi, Filipljani, da u poetku evanelja, kad izaoh iz Makedonije, nijedna
mi crkva ne otvori raun davanja i primanja, osim vas jedinih.
16
Jer i u Solun i jedanput i opet poslaste, to mi je bilo potrebno.
17
Ne kao da traim dara, nego traim ploda, koji se mnoi na korist vau.
18
A ja sam primio sve i imam izobilja. Obogatio sam se primivi od Epafrodita, to
ste mi poslali, sladak miris, rtvu prijatnu, ugodnu Boga.
19
A Bog moj ispunit e svaku potrebu vau po bogatstvu svojemu, u slavi, u Kristu
Isusu.
20
A Bogu i Ocu naemu slava u vijeke vijeka! Amen.
21
Pozdravite svakoga svetoga u Kristu Isusu! Pozdravljaju vas braa, to su s menom.
22
Pozdravljaju vas svi sveti, a osobito koji su iz domainstva careve.
23
Milost Gospodina naega Isusa Krista s duhom vaim! Amen.
2141
Poslanica Koloanima
Koloanima, glava 1
1
Pavao, apostol Krista Isusa po volji Bojoj, i Timotej, brat,
2
Svetima i brai vjernicima, u Kristu Isusu, koji su u Kolosu. Milost vam i mir od
Boga Oca naega i Gospodina Isusa Krista.
3
Zahvaljujemo Bogu i Ocu Gospodina naega Isusa Krista, molei se svagda za vas.
4
uvi za vjeru vau u Kristu Isusu i za ljubav koju imate k svima svetima,
5
Zbog nade, koja vam je pohranjena na nebesima, za koju ste naprijed uli u rijei
istine evanelja,
6
Koje je dolo k vama, kao i u svemu svijetu, i plodno je i raste, kao i u vama, od
onoga dana, kad ste uli i upoznali milost Boju u istini.
7
Kao to nauiste od Epafre, naega ljubljenog druga u slubi, koji je za vas vjerni
sluga Kristov,
8
Koji nam i javi vau ljubav u duhu.
9
Zato i mi od onoga dana, kako usmo, ne prestajemo za vas moliti se i prositi, da se
ispunite spoznajom volje njegove u svakoj mudrosti i duhovnoj razboritosti.
10
Da ivite dostojno Gospodina, te mu u svemu omilite, da budete plodni u svakom
dobrom djelu i rastete u spoznaji Bojoj,
11
Ojaali svakom snagom po sili slave njegove, da sve podnesete u strpljivosti i
ustrajnosti s radou;
12
Zahvaljujui Bogu Ocu, koji nas ini sposobnima, da budemo subatinici svetih u
svijetlu;
13
Koji nas izbavi od vlasti tame i premjesti u kraljevstvo Sina ljubavi svoje,
2142
14
U kojemu imamo otkupljenje krvlju njegovom, oprotenje grijeha;
15
Koji je slika Boga nevidljivoga, prvoroeni prije svakoga stvorenja;
16
Jer je u njemu sve stvoreno, to je na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo
prijestolja, ili gospodstva, ili poglavarstva, ili vlasti: sve je po njemu i za njega
stvoreno.
17
I on je prije svega, i sve postoji u njemu.
18
I on je glava tijelu crkve, koji je poetak, prvoroeni od mrtvih, da bude on u
svemu prvi;
19
Jer se je dopalo Bogu, da u njemu stanuje sva punina,
20
I po njemu da pomiri sve sa sobom, uinivi mir krvlju kria njegova, bilo to je na
zemlji ili na nebesima.
21
I vas, koji ste nekad bili otueni i neprijatelji miljenjem u zlim djelima.
22
Sad pomiri smru ovjejeg tijela njegova, da vas njemu prikae svete i bez mane i
krivnje.
23
Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni i tvrdi, i nepokolebljivi u nadi evanelja, koje
ste uli, koje je propovijedano u svemu stvorenju pod nebom, kojemu ja Pavao
postadoh sluga.
24
I sad se radujem u patnjama za vas, i dopunjujem na svome tijelu nedostatak
Kristovih muka za tijelo njegovo, koje je crkva,
25
Kojoj ja postadoh sluga po odredbi Bojoj, koja mi je dana za vas, da ispunim rije
Boju,
26
Tajnu, koja je bila skrivena od vjekova i pokoljenja, a sad se javi svetima njegovim,
27
Kojima Bog htjede objaviti, kako je bogata slava tajne ove meu neznabocima, a
ta je Krist u vama, nada u slavu,
28
Kojega mi navjeujemo, opominjui svakoga ovjeka i uei svakoga ovjeka u
svoj mudrosti, da prikaemo svakoga ovjeka savrena u Kristu Isusu;
2143
29
Za to se i trudim, borei se po njegovoj moi, koja silno radi u meni.
Koloanima, glava 2
1
Jer hou da vi znate, koliku borbu imam za vas i za one, to su u Laodiceji, i za sve,
koji ne vidjee lica mojega u tijelu,
2
Da se utjee srca njihova, da sjedinjeni u ljubavi dou do svega bogatstva punine
razboritosti, te upoznaju tajnu Boga Oca i Isusa Krista,
3
U kojemu je sve blago mudrosti i znanja skriveno.
4
A ovo govorim, da vas nitko ne prevari zamamljivim rijeima.
5
Jer ako tijelom i nijesam kod vas, ali sam duhom s vama, radujui se i videi va red
i vrstou vae vjere u Krista.
6
Kako dakle primiste Krista Isusa Gospodina, onako ivite u njemu,
7
Ukorijenjeni i nazidani u njemu i utvreni vjerom, kao to nauiste, obilujte u njoj
zahvalnou.
8
Pazite, da vas tko ne pokvari mudrovanjem i ispraznom prijevarom po predaji ljudi,
po poelima svijeta, a ne po Kristu,
9
Jer u njemu stanuje sva punina Boanstva bivstveno;
10
I u njemu ste ispunjeni, koji je glava svakome poglavarstvu i vlasti;
11
U kojemu ste bili i obrezani obrezanjem nerukotvorenim, svukoste tjelesnu put,
obrezanjem Kristovim,
12
Zakopani s njim u krtenju, u kojemu s njim i uskrsnuste po vjeri u silu Boga, koji
ga uskrsnu od mrtvih.
13
I vas, koji ste bili mrtvi u prestupcima i u neobrezanju tijela svojega, oivio je s
njim, oprostivi nam sve prestupke,
14
Izbrisavi zadunicu, koja je bila svojom odredbom protiv nas, i to uklonivi
prikova je na kri;
2144
15
I razoruavi poglavarstva i vlasti, izvede ih smjelo na ugled, pobijedivi ih u
njemu.
16
Neka vas dakle nitko ne osuuje za jelo, ili za pie, ili za kakav blagdan, ili za
mlaak, ili za subote;
17
to je sjena buduih stvari; a tijelo je Kristovo.
18
Neka vas nitko ne lii nagrade, koji uiva u postu i slubi anela ponosei se
stvarima, to ih je toboe vidio, uzalud nadimajui se miljenjem tijela svojega,
19
A ne drei se glave, iz koje je sve tijelo pomou zglavaka i sveza sloeno i
sastavljeno, i raste za rast u Bogu,
20
Ako dakle umrijeste s Kristom poelima svijeta, zato vas, kao da jo ivite u
svijetu, veu propisima:
21
"Ne dotakni se!" Ne okusi!" "Ne opipaj!"? Sve to propada s upotrebom,
22
To su zapovijedi i nauke i ljudske.
23
Imaju dodue priliku mudrosti po umiljenoj pobonosti, postu i trapljenju tijela, ali
u njima nema nita asno, nego da se zasiti tijelo.
Koloanima, glava 3
1
Ako dakle uskrsnuste s Kristom, traite ono, to je gore, gdje Krist sjedi s desne
strane Boga!
2
Teite za onim, to je gore, a ne to je na zemlji!
3
Jer umrijeste, i va je ivot skriven s Kristom u Bogu.
4
Kad se pojavi Krist, ivot na, onda ete se i vi s njim pojaviti u slavi.
5
Umrtvite dakle udove svoje, koji su na zemlji: bludnost, neistou, poudu, zlu elju
i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo,
6
Zbog kojih dolazi gnjev Boji na sinove neposluha,
2145
7
U kojima ste i vi negda hodili kad ste ivjeli meu njima.
8
A sad odbacite i vi sve to: srdbu, ljutinu, zlou, psovanje, sramotne rijei iz usta
svojih!
9
Ne laite jedan na drugoga, svucite staroga ovjeka s djelima njegovim,
10
I obucite novoga, koji se obnavlja za poznanje po slici onoga, koji ga je stvorio;
11
Gdje nema Grka ni idova, obrezanja ni neobrezanja, barbara ni Skita, roba ni
slobodnjaka, nego sve i u svima Krist.
12
Obucite se dakle kao izabranici Boji, sveti i ljubljeni, u srdano milosre, dobrotu,
poniznost, krotkost i strpljivost;
13
Podnosite jedan drugoga i opratajte jedan drugome, ako ima tko tubu na koga;
kao to le i Gospodin vama oprostio, tako i vi.
14
A povrh svega toga imajte ljubav, koja je veza savrenstva!
15
I mir Kristov neka vlada u srcima vaim, na koji ste i pozvani u jednome tijelu, i
zahvalni budite!
16
Rije Kristova neka stanuje u vama obilato, u svakoj mudrosti uei i opominjui
jedan drugoga, sa psalmima, hvalospjevima i pjesmama duhovnim u milosti pjevajui
u srcima svojim Bogu.
17
I sve togod inite rijeju ili djelom, sve inite u ime Gospodina Isusa Krista,
zahvaljuj ui Bogu Ocu po njemu.
18
ene, pokoravajte se muevima, kao to treba u Gospodinu!
19
Muevi, ljubite ene svoje i ne budite osorni prema njima!
20
Djeco, sluajte roditelje svoje u svemu, jer je to ugodno u Gospodinu!
21
Oci, ne razdraujte djece svoje, da ne budu maloduna!
22
Sluge, pokoravajte se u svemu svojim tjelesnim gospodarima, ne sluei im na oko,
kao da ljudima ugaate, nego u priprosta srce, bojei se Gospodina!
2146
23
togod inite, od srca inite kao Gospodinu, a ne kao ljudima;
24
Znajui, da ete od Gospodina primiti plau batine. Gospodinu Kristu sluite!
25
Jer koji krivdu ini, primit e, to je skrivio, i nema gledanja tko je tko.
Koloanima, glava 4
1
Gospodari, to je pravo i pravedno, inite slugama, znajui, da i vi imate gospodara
na nebu!
2
Ustrajte u molitvi, bdijte u njoj sa zahvaljivanjem!
3
Molite se ujedno i za nas, a nam Bog otvori vrata rijei, da propovijedamo tajnu
Kristovu, za koju sam i svezan,
4
Da je javim, kao to mi treba govoriti!
5
Mudro ivite prema onima, koji su vani, vrijeme iskupljujui!
6
Rije vaa neka je svagda u milosti solju zainjena, da znate, kako vam treba
svakome odgovarati!
7
Kako je meni, javit e vam sve Tihik, ljubljeni brat i vjerni sluga i drugar u
Gospodinu.
8
Njega aljem k vama upravo zato, da upoznate, kako je nama, i da utjei srca vaa,
9
S Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je od vas. Oni e vam sve javiti,
kako je ovdje.
10
Pozdravlja vas Aristarh, koji je s menom u suanjstvu, i Marko, neak Barnabin, za
kojega primiste zapovijedi ako doe k vama, primite ga;
11
I Isus, prozvan Just, koji su iz obrezanja. Ovo su jedini moji pomagai za
kraljevstvo Boje, koji su mi bili za utjehu.
12
Pozdravlja vas Epafra, koji je od vas, sluga Krista Isusa; on se jednako bori za vas u
molitvama, da stojite savreni i ispunite sve, to je volja Boja.
2147
13
Jer svjedoim za njega, da se mnogo trudi za vas i za brau u Laodiceji i Hierapolu.
14
Pozdravlja vas Luka, lijenik, ljubljeni, i Dema
15
Pozdravite brau u Laodiceji, i Nimfu, i crkvu, koja je u kui njegovoj!
16
I kad se proita ova poslanica kod vas, uinite, da se proita i u Laodicejskoj crkvi,
i onu, iz Laodiceje, da i vi proitate.
17
I kaite Arhipu: "Gledaj na slubu, koju si primio u Gospodinu, da je ispuni!
18
Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Spominjite se mojih okova! Milost s vama!
Amen.
2148
Prva poslanica Solunjanima
1 Solunjanima, glava 1
1
Pavao i Silvan i Timotej crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu.
Milost vam i mir!
2
Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas spominjui se vas u molitvama svojim,
3
Sjeajui se bez prestanka vaega djela vjere i truda, i ljubavi i ustrajnosti u nadi u
Gospodina naega Isusa Krista pred Bogom i Ocem naim,
4
Znajui, brao, ljubljena od Boga, za izbor va,
5
Jer evanelje nae nije dolo k vama samo u rijei, nego i u sili i u Duhu Svetome, i
u punini mnogoj, kao to znate, kakvi smo bili meu vama zbog vas.
6
I vi se ugledaste na nas i na Gospodina, primivi rije u velikoj nevolji s radou
Duha Svetoga,
7
Tako da vi postadoste izgled svima vjernicima u Makedoniji i Ahaji.
8
Jer je od vas odjeknula rije Gospodnja, ne samo u Makedoniji i Ahaji, nego se je po
svakom mjestu razglasila vjera vaa u Boga, tako da nam ne treba to govoriti.
9
Jer oni obznanjuju za nas, kakav smo ulazak imali k vama, i kako ste se obratili k
Bogu od idola, da sluite Bogu ivomu i Istinitomu,
10
I da ekate Sina njegova s nebesa, kojega uskrsnu od mrtvih, Isusa, koji nas
izbavlja od buduega gnjeva.
1
Jer sami znate, brao, ulazak na k vama da ne bi uzalud.
2
Nego nastradavi prije i pretrpjevi pogrde, kao to znate, u Filipima, ohrabrismo se
2149
u Bogu svojemu, da propovijedamo vama evanelje Boje s velikom borbom.
3
Jer propovijedanje nae nije od prijevare, ni od neistoe, ni u lukavstvu,
4
Nego kako nas je okuao Bog za dostojne, da nam povjeri evanelje, tako govorimo,
ne da ljudima ugaamo, nego Bogu, koji kua srca naa.
5
Jer nijesmo nikada govorili vama laskavim rijeima, kao to znate, niti pod izlikom
lakomstva, Bog je svjedok;
6
Niti traei od ljudi slave, ni od vas, ni od drugih.
7
Premda smo mogli pokazati svoju vlast kao apostoli Kristovi, bili smo ipak krotki
meu vama, kao to dojilja njeguje djecu svoju.
8
Tako smo eznuli za vama, da smo bili spremni dati vam ne samo evanelje Boje,
nego i ivot svoj, jer ste nam omiljeli.
9
Jer se spominjete, brao, truda naeg i umora, kako smo no i dan radili, da ne
budemo na teret nijednome od vas; tako smo vam propovijedali evanelje Boje.
10
Vi ste svjedoi, i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema
vama, koji vjerujete.
11
Znate, kako smo svakoga vas kao otac djecu svoju
12
Molili, bodrili i zaklinjali, da ivite dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje
kraljevstvo i slavu.
13
Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka, to vi, primivi od nas propovijedanu
rije Boju, primiste je ne kao rije ovjeju, nego, kao to zaista jest, rije Boga, koji
i djeluje u vama, koji vjerujete.
14
Jer vi postadoste, brao, nasljedovatelji crkva Bojih, koje su u Judeji u Kristu
Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od idova,
15
Koji ubie i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progonie, i Bogu se ne mile, i svima
se ljudima protive,
2150
16
Jer nam prijee govoriti narodima, da se spase, da ispune mjeru svojih grijeha
svagda; ali doe gnjev na njih do kraja.
17
A mi, brao, odijeljeni od vas za neko vrijeme licem, a ne srcem, osobito
nastojasmo s velikom eljom da vidimo lice vae.
18
Zato smo htjeli da doemo k vama, a ja, Pavao, jedanput i drugi put, ali sprijei
nam sotona.
19
Jer tko je naa nada, ili radost, ili kruna slave? Nijeste li i vi pred Gospodinom
naim Isusom Kristom o njegovu dolasku?
20
Jer ste vi slava naa i radost.
1
Zato ne mogosmo vie podnositi i naosmo za dobro ostati u Ateni;
2
I poslasmo Timoteja, brata svojega i slugu Bojega u evanelju Kristovu, da vas
utvrdi i ohrabri za vjeru vau,
3
Da se nitko ne popusti u ovim nevoljama; jer sami znate, da smo za to odreeni.
4
Jer i kad smo bili kod vas, rekli smo vam unaprijed, da emo podnositi nevolje, a to
se je i dogodilo, kako znate.
5
Zato i ja, jer nijesam mogao vie podnositi, poslah, da upoznam vjeru vau, da vas
nije kako zaveo u napast napastnik, i da uzalud ne bude trud na.
6
A sad, kad doe Timotej k nama od vas i javi nam vau vjeru i ljubav, i da imate
dobar spomen o nama svagda, elei nas vidjeti, kao i mi vas,
7
Zato se utjeismo, brao, zbog vas u svoj bijedi i nevolji svojoj vaom vjerom,
8
Jer sad ivimo, kad vi stojite u Gospodinu.
9
Jer kakvu zahvalu moemo uzvratiti Bogu za vas, za svu radost, kojom se radujemo
zbog vas pred Bogom svojim?
2151
10
No i dan molimo se najgorljivije, da vidimo lice vae i da ispunimo nedostatak
vjere vae.
11
A sam Bog, i Otac na, i Gospodin na Isus Krist neka upravi put na k vama!
12
A vas Gospodin neka umnoi, i neka imate izobilnu ljubav jedan k drugome, i k
svima, kao i mi k vama,
13
Da bi se utvrdila srca, vaa bez prijekora u svetosti, pred Bogom i Ocem naim, kad
doe Gospodin na Isus Krist sa svima svetima svojim, Amen.
1
Uostalom dakle, brao, molimo vas i opominjemo u Gospodinu Isusu, kao to ste
nauili od nas, kako vam treba ivjeti i ugaati Bogu, da tako i ivite, da sve vie
napredujete.
2
Jer znate, kakve vam dadosmo zapovijedi po Gospodinu Isusu.
3
Jer je ovo volja Boja, svetost vaa, da se uvate od bludnosti,
4
Da svaki vas zna uvati svoj sud u svetosti i asti,
5
A ne u strasti poude, kao i neznaboci, koji ne poznaju Boga;
6
I da ne prestupate i zakidate u poslu brata svojega; jer je Gospodin osvetnik za sve
ovo, kao to vam i prije kazasmo i posvjedoismo.
7
Jer Bog nas ne pozva na neistou, nego na svetost.
8
Koji dakle prezire, ne prezire ovjeka nego Boga, koji je dao svojega Duha Svetoga
u vas.
9
A za ljubav bratsku ne treba da vam piemo, jer ste sami od Boga naueni, da se
ljubite meu sobom.
10
I jer to inite prema svoj brai u cijeloj Makedoniji. A molimo vas, brao, da jo
vema u tom napredujete,
2152
11
I da nastojite da provodite miran ivot, i da gledate svoj posao, i da radite svojim
rukama, kao to vam zapovjedismo;
12
Da se vladate poteno prema onima, to su vani, i da ni od koga nita ne trebate.
13
A neemo, brao, da vi ne znate za one, koji su usnuli, da se ne alostite kao i
ostali, koji nemaju nade.
14
Jer ako vjerujemo, da je Isus umro i uskrsnuo, tako e Bog i one, koji su usnuli po
Isusu, dovesti s njime.
15
Jer vam ovo govorimo po rijei Gospodnjoj, da mi, koji ivimo, koji ostajemo za
dolazak Gospodnji, neemo pretei onih, koji su usnuli.
16
Jer e sam Gospodin na dani znak, na glas arkanelov, na zvuk trube Boje sii s
neba i mrtvi u Kristu uskrsnut e najprije,
17
Onda emo mi, koji ivimo, koji smo ostali, biti zajedno s njima uzeti u oblake, u
susret Gospodinu u zraku, i tako emo svagda biti s Gospodinom.
18
Tjeite dakle jedan drugoga ovim rijeima!
1
A o vremenu i asu, brao, ne treba da vam piemo,
2
Jer sami dobro znate, da e dan Gospodnji i doi tako kao tat u noi.
3
Jer kad reknu: Mir i sigurnost! onda e iznenada napasti na njih propast, kao bol na
trudnu enu, i nee utei.
4
Ali vi, brao, nijeste u tami, da vas onaj dan kao tat iznenadi.
5
Jer ste vi svi sinovi svijetla i sinovi dana; nijesmo noi niti tame.
6
Tako dakle ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i budimo trijezni!
7
Jer koji spavaju, u noi spavaju, i koji se opijaju, u noi se opijaju,
2153
8
A mi, koji smo sinovi dana, budimo trijezni i obueni u oklop vjere i ljubavi, i s
kacigom nade spasenja;
9
Jer nas Bog ne postavi za gnjev, nego da steemo spasenje po Gospodinu naem
Isusu Kristu,
10
koji umrije za nas, da mi, ili bdjeli, ili spavali, zajedno s njim ivimo.
11
Zato tjeite jedan drugoga i potiite jedan drugoga na dobro, kao to i inite!
12
A molimo vas, brao, da priznajte one, koji se trude meu vama, i nastojnike svoje
u Gospodinu, i koji vas opominju,
13
Da ih osobito cijenite u ljubavi zbog djela njihova; ivite u miru meu sobom!
14
A opominjemo vas, brao, pouavajte neuredne, tjeite malodune, zauzimajte se za
slabe, budite strpljivi sa svima!
15
Gledajte, da nitko ne vraa kojemu zla za zlo; nego svagda revno nastojte o dobru i
meu sobom i prema svima!
16
Radujte se svagda!
17
Molite se bez prestanka!
18
Na svemu zahvaljujte; jer je ovo volja Boja u Kristu Isusu od vas.
19
Duha ne gasite!
20
Proroanstva ne prezirite!
21
A sve kuajte; to je dobro, zadrite!
22
Uklanjajte se od svake vrste zla!
23
A sam Bog mira neka vas posveti u punoj mjeri; neka se va duh, vaa dua i vae
tijelo posve bez prijekora sauva za dolaska Gospodina naega Isusa Krista!
24
Vjeran je, koji vas pozva, on e i izvriti.
2154
25
Brao, molite se za nas!
26
Pozdravite svu brau cjelovom svetim!
27
Zaklinjem vas Gospodinom, da se proita ova poslanica svoj svetoj brai.
28
Milost Gospodina naega Isusa Krista s vama! Amen.
2155
Druga poslanica Solunjanima
1
Pavao i Silvan i Timotej crkvi Solunjana u Bogu Ocu naemu i Gospodinu Isusu
Kristu.
2
Milost vam i mir od Boga Oca naega i Gospodina Isusa Krista!
3
Duni smo svagda zahvaljivati Bogu za vas, brao, kao to dolikuje, jer raste vrlo
vjera vaa, i mnoi se ljubav svakoga vas meu vama,
4
Tako da se mi sami hvalimo vama u crkvama Bojim zbog vae strpljivosti i vjere u
svima vaim progonima i nevoljama koje podnosite.
5
Za znak pravednoga suda Bojega, da budete dostojni kraljevstva Bojega za koje i
trpite.
6
Jer je doista pravedno u Boga, da uzvrati muku onima koji vas mue.
7
A vama koje mue, pokoj s nama, kad se objavi Gospodin Isus s neba s anelima
sile svoje,
8
U ognju plamenim, kad e dati osvetu onima, koji ne poznaju Boga, i koji ne sluaju
evanelja Gospodina naega Isusa Krista;
9
Koji e trpjeti kaznu, propast vjenu, odbaeni od lica Gospodnjega i od slave sile
njegove.
10
Kad doe u onaj dan da se proslavi u svetima svojim i divan da bude u svima, koji
vjerovaste; jer se je primilo svjedoanstvo nae meu vama.
11
Zato se i molimo svagda za vas, da vas Bog na uini dostojnima zvanja, i ispuni
svaku radost dobrote i djelo vjere u sili.
12
Da se proslavi ime Gospodina naega Isusa Krista u vama i vi u njemu, po milosti
Boga naega i Gospodina Isusa Krista.
2156
1
A molimo vas, brao, za dolazak Gospodina naega Isusa Krista i naega skupljanja
s njim,
2
Da se ne date brzo pokrenuti od uma, niti da se plaite, ni duhom, ni rijeju, ni
poslanicom, toboe od nas poslanom, kao da je ve blizu dan Gospodnji.
3
Da vas nitko ne prevari ni na koji nain, jer treba da najprije doe otpad, i objavi se
ovjek grijeha, sin propasti,
4
Koji se protivi i podie vie svega, to se zove Bog, ili to se tuje, tako da e on
sjesti u hramu Bojem pokazujui sebe, kao da je Bog.
5
Ne pamtite li, da sam vam ovo govorio, jo kad sam bio kod vas?
6
I sad znate, to zadrava, da, se ne javi u svoje vrijeme.
7
Jer tajna bezakonja ve djeluje; samo treba da se ukloni onaj, koja sad zadrava.
8
I onda e se pojaviti bezakonik, kojega e Gospodin Isus ubiti dahom usta svojih i
unititi sjajem dolaska svojega,
9
Kojega je dolazak po djelovanju sotoninu sa svakom silom i znacima i lanim
udesima,
10
I sa svakom prijevarom nepravde meu onima, koji propadaju, jer ljubavi istine ne
primie, da bi se spasili.
11
I zato e im Bog poslati silu zablude, da vjeruju lai,
12
Da se svima sudi, koji ne vjerovae istini, nego voljee nepravdu.
13
A mi smo duni svagda zahvaljivati Bogu za vas, brao ljubljena od Gospodina, to
vas je Bog kao prvence izabrao za spasenje posveenjem Duha i vjerom istine,
14
U koje vas pozva evaneljem naim, da postignete slavu Gospodina naega Isusa
Krista.
2157
15
Tako dakle, brao, stojte i drite predaje, koje nauiste ili rijeju ili poslanicom
naom.
16
A sam Gospodin na Krist Isus i Bog Otac na, koji nas je ljubio i dao utjehu
vjenu i dobru nadu u milosti,
17
Neka utjei srca vaa i utvrdi u svakom dobrom djelu i rijei!
1
Uostalom, brao, molite se za nas, da rije Gospodnja tri i da se slavi kao i u vas;
2
I da se izbavimo od dosadnih i zlih ljudi; jer vjera nije stvar svakoga
3
A Gospodin je vjeran, on e vas utvrditi i sauvati oda zla.
4
A uzdamo se u Gospodinu za vas, da ono, to vam zapovijedamo, i inite, i init
ete.
5
A Gospodin neka upravi srca vaa na ljubav Boju i na strpljivost Kristovu!
6
A zapovijedamo vam, brao, u ime Gospodina naega Isusa Krista, da se odvojite od
svakoga brata, koji ivi neuredno, a ne po predaji, koju primie od nas.
7
Jer sami znate, kako treba da se ugledate na nas, jer nijesmo ivjeli neuredno meu
vama.
8
Niti smo zabadava kruh jeli u koga, nego smo radili u trudu i muci no i dan, da ne
budemo na teret nikome od vas.
9
Ne kao da nemamo vlasti, nego da sebe damo vama za uzor, da nas nasljedujete.
10
Jer kad smo bili u vas, ovo smo vam zapovijedali, da, ako tko nee da radi, neka i
ne jede!
11
Jer ujemo, da neki neuredno ive meu vama, nita ne rade, nego se bave nitavim
stvarima.
12
Takvima zapovijedamo i opominjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu, da mirno radei
svoj kruh jedu.
2158
13
A vi, brao, ne umarajte se dobro inei!
14
A ako tko ne poslua rijei nae u ovoj poslanici, toga zabiljeite i ne drugujte s
njim, da se posrami!
15
Ali ga ne drite kao neprijatelja, nego ga opominjite kao brata!
16
A sam Gospodin mira neka vam dadne mir svagda na svakom mjestu! Gospodin sa
svima vama!
17
Pozdrav mojom rukom, Pavlovom, to je znak u svakoj poslanici. Ovako piem.
18
Milost Gospodina naega Isusa Krista sa svima vama! Amen.
Prva poslanica Timoteju
1 Timoteju, glava 1
1
Pavao, apostol Isusa Krista, po zapovijedi Boga, Spasitelja naega i Krista Isusa,
nade nae,
2
Timoteju, pravome sinu u vjeri. Milost, milosre, mir od Boga Oca i Krista Isusa,
Gospodina naega!
3
Kao to sam te molio, da ostane u Efezu, kad sam zaputio u Makedoniju, da
zapovjedi nekima, da ne ue drukije,
4
Niti da se bave bajkama i beskrajnim rodoslovljima, koja ine vie prepiranja, negoli
gradnju Boju, to stoji na vjeri.
5
A svrha je zapovijedi ljubav iz ista srca i dobre savjesti i vjere nelicemjerne.
6
Od toga neki zastranie i svrnue u prazne govore.
7
Htjeli su da budu uitelji zakona, a da ne razumiju, ni to govore, ni to utvruju.
8
A znamo, da je zakon dobar, ako ga tko dri kako treba.
2159
9
Znajui ovo, da pravedniku zakon nije postavljen, nego bezakonicima i
nepokornima, bezbonicima i grjenicima, zloincima i neistima, ubojicama oca i
majke, krvnicima ljudskim,
10
Bludnicima, muelonicima, Ijudokradicama, laljivcima, krivokletnicima, i ako
to drugo ima protivno zdravoj nauci,
11
Po evanelju slave Blagoslovljenoga Boga, koje je meni povjereno.
12
Zahvaljujem onome, koji mi dade jakost, Kristu Isusu, Gospodinu naemu, to me
je drao za vjerna i postavio u slubu,
13
A prije sun bio hulitelj, i progonitelj i nasilnik; ali sam pomilovan, jer sam ne
znajui uinio u nevjerstvu,
14
Ali je vanredno obilovala milost Gospodina naega s vjerom i ljubavi u Kristu
Isusu.
15
Pouzdana je rije i vrijedna da bude potpuno primljena, da je Krist Isus doao na
svijet da spasi grjenike, od kojih sam prvi ja.
16
Ali sam zato bio pomilovan, da na meni prvome pokae Isus Krist svu strpljivost za
pouku onima; koji e vjerovati u njega za ivot vjeni.
17
A kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu ast i slava u vijeke
vjekova! Amen.
18
Ovu zapovijed predajem ti, sine Timoteju, po prijanjim proroanstvima za tebe, da
bije u njima dobar boj,
19
Imajui vjeru i dobru savjest, koju neki odbacivi postadoe brodolomci u vjeri;
20
Meu kojima su Himenej i Aleksandar, koje predadoh sotoni, da se naue ne huliti,
1 Timoteju, glava 2
1
Molim dakle prije svega, da se ine pronje, molitve, zagovori, i zahvaljivanja za
sve ljude,
2160
2
Za kraljeve i sve, koji su na: vlasti, da tihi i mirni ivot provodimo u svakoj
pobonosti i estitosti,
3
Jer ovo je dobro i ugodno pred Spasiteljem naim Bogom,
4
Koji hoe, da se svi ljudi spase i dou do spoznanja istine.
5
Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, ovjek Krist Isus,
6
Koji sebe dade u otkup za sve, svjedoanstvo u svoje nijeme,
7
Za koje sam postavljen ja kao propovjednik i apostol istinu govorim, ne laem, kao
uitelj neznaboaca u vjeri i istini.
8
Hou dakle, da se mole muevi na svakome mjestu, podiui iste ruke bez gnjeva i
svae.
9
Tako i ene u pristojnom odijelu sa stidljivou i bistrou da se kite, ne
pletenicama, ni zlatom, ili biserom, ili haljinama skupocjenim,
10
Nego dobrim djelima, kao to se pristoji enama, koje se obeavaju pobonosti,
11
ena u tiini neka se ui sa svom pokornou!
12
A ne doputam eni, da ui, niti da vlada muem, nego da bude u tiini,
13
Jer je Adam najprije bio stvoren, onda Eva;
14
I Adam nije bio zaveden, a ena zavedena poni prijestup.
15
Ali e se spasiti raanjem djece, ako ostane u vjeri, ljubavi, u svetosti i bistrosti.
1 Timoteju, glava 3
1
Istinita je rije: ako tko eli slubu nadglednitva, dobru slubu eli.
2
Nadglednik dakle treba da je besprijekoran, jedne ene mu, trijezan, pametan,
astan, gostoljubiv, sposoban da ui,
3
Ne odan piu, ne nasilan, nego i krotak, ne svadljivac, ne lakom;
2161
4
Koji svojom kuom dobro upravlja i ima poslunu djecu sa svom estitou.
5
A ako tko ne zna svojom kuom upravljati, kako e se starati za crkvu Boju?
6
Ne novoobraeni, da se ne bi naduo i pao u osudu avolju.
7
A valja da ima i dobro svjedoanstvo od onih, koji su vani, da ne bi upao u sramotu i
u zamku avolju.
8
Tako i posluitelji treba da su poteni, ne dvojezini, ne koji mnogo vina piju, ne
lakomi na dobitak okaljan,
9
Koji imaju tajnu tanu vjere u istoj savjesti.
10
A i ovi neka se najprije iskuaju, pa onda da vre slubu posluitelja, ako su
besprijekorni.
11
Tako i ene (njihove) treba da su potene, ne koje kleveu, trijezne, vjerne u svemu.
12
Posluitelji neka su muevi jedne ene, koji dobro upravljaju djecom i svojim
kuama.
13
Jer koji dobro obavljaju slubu posluitelja, stjeu sebi astan poloaj i veliku
smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu.
14
Ovo ti piem nadajui se, da u brzo doi k tebi.
15
Ako li se zadrim, da zna, kako ti se treba vladati u kui Bojoj, koja je crkva
Boga ivoga, stup i tvra istine.
16
I kao to je priznato, velika je tajna pobonosti: On se javio u tijelu, opravdao se u
Duhu, pokazao se anelima, propovijedao se neznabocima, vjerovao se u svijetu,
uznio se u slavi.
1 Timoteju, glava 4
1
A Duh govori jasno, da e u posljednja vremena odstupiti neki od vjere, sluajui
lane duhove i nauke zlih duhova,
2
U licemjerju laaca, koji imaju biljeg upeen na svojoj savjesti,
2162
3
Koji zabranjuju eniti se, blagovati jela, koja Bog stvori, da ih vjernici i oni, koji
upoznae istinu, uzimaju sa zahvalnou.
4
Jer je svako stvorenje Boje dobro, i nita nije na odmet, to se uzima sa
zahvalnou,
5
Jer se posveuje rijeju Bojom i molitvom.
6
Ako to predoi brai, bit e dobar sluga Krista Isusa, othranjen rijeima vjere i
dobrom naukom, koju si primio.
7
A ludih i bapskih gatalica kloni se, a vjebaj se u pobonosti!
8
Jer tjelesno vjebanje malo je korisno, a pobonost je korisna za sve, jer ima
obeanje ivota sadanjega i buduega.
9
Istinita je rije i dostojna, da bude potpuno primljena.
10
Jer zato se trudimo, i podnosimo sramotu, jer se uzdamo u Boga ivoga, koji je
Spasitelj svih ljudi, osobito vjernika.
11
Ovo zapovijedaj i ui!
12
Nitko neka ne prezre tvoju mladost; nego budi primjer vjernicima u rijei, u
vladanju, u ljubavi, u vjeri, u istoi!
13
Dok doem, pripazi na itanje, opominjanje i uenje!
14
Ne zanemaruj milosti, koja je u tebi i dana ti je po proroanstvu polaganjem ruku
sveenikih!
15
Ovo promiljavaj, u ovom budi, da tvoj napredak bude oevidan svima!
16
Pazi na sebe i na nauku; ustraj u tome, jer ovo inei spasit e i sebe i one, koji te
sluaju.
1 Timoteju, glava 5
1
Starijega ne karaj, nego ga upozori kao oca, mlae kao brau;
2163
2
Stare ene kao majke, mlae kao sestre sa svom istoom!
3
Udovice potuj, koje su zaista udovice!
4
Ako li koja udovica ima djecu ili unuad, neka se naue najprije svoju kuu
potovati i zajam vraati roditeljima; jer je ovo ugodno pred Bogom.
5
A koja je zaista udovica i usamljena, uzda se u Boga i ostaje u molitvama i u
pronjama no i dan.
6
A ona koja je u slastima, mrtva je iako je i iva.
7
I ovo zapovijedaj, da budu besprijekorne!
8
Ako li se tko za svoje, a osobito za ukuane ne brine, odrekao se je vjere i gori je od
nevjernika.
9
Udovica neka se ne izabere mlaa od ezdeset godina, koja je bila jednome muu
ena,
10
I koja ima svjedoanstvo u dobrim djelima, ako je djecu odgojila, ako je
gostoljubiva bila, ako je svetima noge prala, ako je nevoljnima pomagala, ako je ila
za svakim dobrim djelom.
11
A mlae udovice odbij; jer kad postanu raskone protiv Krista, hoe da se udaju,
12
I navlae na se osudu, to prvu vjeru pokvarie.
13
A ujedno i besposlene ue se obilaziti po kuama, a ne samo besposlene, nego i
jezine i radoznale, pa govore, to ne treba.
14
Hou dakle, da se mlae udaju, djecu raaju, da budu domaice, a nikakve prilike
da ne daju protivniku za psovanje.
15
Jer se ve neke okrenue za sotonom.
16
Ako koji vjerni ili koja vjerna ima udovice, neka se stara za njih, i da se ne optereti
crkva, da one, koje su zaista udovice, moe zadovoljiti.
2164
17
Starjeine, koji su dobri predstojnici, dostojni su dvostruke asti, osobito koji se
trude u rijei i nauci!
18
Jer Pismo govori: "Volu, koji vre, ne zavezuj usta" , i "radnik je dostojan svoje
plae".
19
Protiv sveenika ne primaj tube, osim kad imaju dva ili tri i svjedoka!
20
A koji grijee, pokaraj ih pred svima, da i drugi imaju strah!
21
Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anelima, da ovo dri bez
predrasude, ne inei nita iz pristranosti.
22
Ruku brzo ne polai ni na koga, niti budi dionik tuih grijeha! Dri sebe ista!
23
Vie ne pij vode, nego pij pomalo vina zbog eluca i estih svojih slabosti!
24
Nekih su ljudi grijehi oevidni i idu na sud pred njima, a nekih idu za njima.
25
Tako su i dobra djela oevidna, i koja su drukija, ne mogu se skriti.
1 Timoteju, glava 6
1
Robovi, koji su god pod jarmom, neka smatraju svoje gospodare vrijednima svake
asti, da se ne huli na ime Boje i na nauku.
2
A koji imaju vjernike za gospodare, neka ih ne cijene manje, to su braa, nego jo
bolje neka slue jer su vjernici i ljubljeni, koji nastoje da dobro ine. Ovo ui i svojski
preporui!
3
Ako li tko drukije ui i ne pristaje na zdrave rijei Gospodina naega Isusa Krista i
na nauku pobonu,
4
Taj se je naduo i ne zna nita, nego boluje od zapitkivanja i praznih prepiranja, oda
to postaje zavist, svaa, psovke, zle sumnje,
5
Neprestane razmirice ljudi, koji su u svojemu sudu pokvareni i bez istine, koji misle,
da je pobonost sredstvo za dobitak.
6
U istinu velik je dobitak pobonost, kad je spojena sa zadovoljstvom.
2165
7
Jer nita ne donesosmo na ovaj svijet; bez sumnje ne moemo nita ni odnijeti.
8
A kad imamo hranu i odjeu, ovim budimo zadovoljni!
9
Jer koji hoe da se obogate, upadaju u napast, zamku, i u mnoge lude i kodljive
elje, koje bacaju ljude u propast i pogibao.
10
Jer je korijen sviju zala lakomstvo, kojemu neki predavi se zalutae od vjere i na
sebe navukoe jade mnoge.
11
A ti, o ovjee Boji, bjei od ovoga, a idi za pravdom, pobonosti, vjerom, ljubavi,
strpljivosti, krotkosti!
12
Bori se u dobroj borbi vjere, postigni ivot vjeni, na koji si pozvan i za koje si dao
dobro svjedoanstvo pred mnogim svjedocima.
13
Zapovijedam ti pred Bogom, koji sve oivljuje, i Kristom Isusom, koji je poloio
pred Poncijem Pilatom svjedoanstvo, dobru ispovijest,
14
Da dri ovu zapovijed neokaljanu i besprijekornu do dolaska Gospodina naega
Isusa Krista,
15
to e ga u svoje vrijeme pokazati Blagoslovljeni i jedini vladalac, Kralj nad
kraljevima i Gospodar nad gospodarima.
16
Koji jedini ima besmrtnost i prebiva u svjetlosti, kojoj se ne moe pristupiti; kojega
nitko od ljudi nije vidio, a niti moe vidjeti; kojemu ast i vlast vjena! Amen.
17
Bogatima na ovome svijetu zapovijedaj, da se ne ponose, niti uzdaju u bogatstvo
nestalno, nego u Boga ivoga, koji nam sve da je obilato za uitak;
18
Neka dobro ine, neka se obogate u dobrim djelima, neka budu dareljivi i
meusobno dijele.
19
Neka skupljaju sebi blago kao dobar temelj za budunost, da postignu ivot istiniti!
20
O Timoteju, sauvaj, to ti je povjereno, klonei se nevaljalih i ispraznih rijei u
govoru i prepiranja i lano nazvanoga znanja,
21
Kojim neki hvalei se otpadoe od vjere. Milost s tobom! Amen.
2166
Druga poslanica Timoteju
2 Timoteju, glava 1
1
Pavao, apostol Isusa Krista po volji Bojoj za navjeivanje ivota u Kristu Isusu,
2
Timoteju, ljubljenome sinu: Milost, milosre, mir od Boga Oca i Krista Isusa,
Gospodina naega.
3
Zahvaljujem Bogu, kojemu sluim od praotaca istom savjesti, to bez prestanka
imam spomen za tebe u molitvama svojim no i dan,
4
elei da te vidim, spominjui se suza tvojih, da se radosti ispunim,
5
Sjeajui se one vjere, koja je u tebi nelicemjerna, koja se nastani najprije u baki
tvojoj Loidi i u majki tvojoj Euniki, a uvjeren sam, da je i u tebi.
6
Zato opominjem te, da opet raspiri milost Boju, koja je u tebi polaganjem ruku
mojih.
7
Jer nam Bog ne dade duha bojaljivosti, nego jakosti i ljubavi i razboritosti.
8
Ne stidi se dakle svjedoanstva Gospodina naega, ni mene, sunja njegova, nego
podnosi s menom za evanelje po sili Boga,
9
Koji nas je spasio i pozvao zvanjem svetim, ne po djelima naim, nego po svojoj
odluci i milosti, koja nam je dana u Kristu Isusu prije vjenih vremena.
10
A sad se je objavila pojavom Spasitelja naega Isusa Krista, koji uniti smrt, a
obasja ivot i neraspadljivost evaneljem;
11
Za koje sam ja postavljen kao propovjednik i apostol i uitelj neznaboaca.
12
Zato i ovo trpim, ali se ne stidim, jer znam, kojemu sam vjerovao, i uvjeren sam, da
je on mogu sauvati poklad moj za dan onaj.
2167
13
Izgled zdravih rijei, to si ih uo od mene, dri u vjeri i ljubavi, koja je u Kristu
Isusu!
14
Lijepi poklad uvaj Duhom Svetim, koji stanuje u nama!
15
Zna ovo, da se odvratie od mene svi, koji su u Aziji meu kojima i Figel i
Hermogen
16
A Gospodin neka dadne milost kui Oneziforovoj, jer me je esto utjeio, i okova
se mojih nije stidio;
17
Nego doavi u Rim potraio me je brino, i naao.
18
Neka njemu dadne Gospodin, da nae milosre u Gospodina u dan onaj! I u Efezu
koliko mi poslui, ti zna najbolje.
2 Timoteju, glava 2
1
Ti dakle, sine moj, jaaj u milosti, koja je u Kristu Isusu;
2
I to si uo od mene po mnogim svjedocima, ono predaj vjernim ljudima, koji e biti
sposobni i druge nauiti!
3
Podnosi s menom napore kao dobar vojnik Krista Isusa!
4
Ni jedan, koji se bori, ne uputa se u poslove ovoga svijeta; inae nee ugoditi
vojskovoi.
5
A ako se tko i bori, ne dobije vijenca, ako se pravilno ne bori.
6
Poljodjelac, koji se trudi, najprije treba da primi od plodova.
7
Razumij, to govorim; jer Gospodin dat e ti razumijevanje u svemu.
8
Sjeti se, da je Isus Krist, koji je uskrsnuo od mrtvih, od roda Davidova, po evanelju
mojemu,
9
Za koje trpim zlo sve do okova kao zloinac; ali rije Boja nije okovana,
2168
10
Zato podnosim sve zbog izabranih, da i oni postignu spasenje u Kristu Isusu sa
slavom vjenom.
11
Pouzdana je rije: Ako smo s njim umrli, s njim emo i ivjeti;
12
Ako podnosimo, s njim emo i kraljevati; ako ga zanijeemo, i on e nas zanijekati.
13
Ako smo nevjerni, on ostaje vjeran, jer se sam sebe ne moe odredi.
14
Ovo napominji i posvjedoi pred Gospodinom! Ne uputaj se u prepiranje rijeima,
jer to nita ne koristi, nego je na propast onima, koji sluaju.
15
Postaraj se, da se pokae prokuan pred Bogom kao radnik, koji se nema to
stidjeti, koji pravo upravlja rijeju istine!
16
A kloni se loih i praznih razgovora, jer e jo vie napredovati u bezbonosti!
17
I rije njihova razjedat e oko sebe kao rakrana; a meu njima je Himenej i Filet,
18
Koji odstupie od istine govorei, da je uskrsnue ve bilo, i rue vjeru nekima.
19
A vrsto stoji temelj Boji imajui ovaj peat: "Pozna Gospodin svoje", i dalje:
"Neka odstupi od nepravde svaki, koji zaziva ime Gospodnje!"
20
A u velikoj kui nijesu samo posude zlatne i srebrne, nego i drvene i zemljane, i
jedne su za ast, a druge za sramotu.
21
Ako dakle tko oisti sebe od ovih, bit e posuda za ast, posveena i korisna
domainu, pripravljena za svako dobro djelo.
22
Od elja mladenakih bjei, idi za pravdom, vjerom, Ijubavlju, mirom s onima, koji
zazivaju Gospodina iz ista srca!
23
A ludih i praznih zapitkivanja kloni se znajui, da raaju svae.
24
A sluga Gospodnji ne treba da se svaa, nego da bude blag prema svima, sposoban
da ui, spreman da podnosi zlo,
25
Da s blagou pouava one, koji se protive istini; ne bi li im kako Bog dao, da se
pokaju i spoznaju istinu,
2169
26
I da dou k sebi i iskopaju se iz zamke avola, koja ih je stjerala pod volju njegovu.
2 Timoteju, glava 3
1
Ali ovo znaj, da e u Posljednje dane nastati vremena teka;
2
Jer e ljudi biti samoivi, lakomi, hvalie, oholice, psovai, nepokorni roditeljima,
nezahvalni, opaki,
3
Neljubezni, nepomirljivi, klevetnici, neuzdrljivi, nemilosrdni, okrutni,
4
Izdajnici, drzoviti, naduveni, koji vie mare za slasti nego za Boga,
5
Koji imaju oblije pobonosti, a sile su se njezine odrekli; i ovih se kloni!
6
Jer su meu ovima oni, koji se uvlae u kue i zarobljuju enice, koje su natovarene
grijehima, i vode ih razline elje,
7
Koje se svagda ue, i nikad ne mogu da dou k poznanju istine.
8
A kao to se Janes i Jambres suprotstavie Mojsiju, tako se i ovi protive istini, ljudi
izopaenoga uma, neutvreni u vjeri,
9
Ali nee dalje napredovati, jer e njihovo bezumlje postati javno svemu, kao to i
onih posta.
10
A ti si se ugledao na moju nauku, ivljenje, namjeru, vjeru, dugotrpnost, ljubav,
strpljivost,
11
Progonstva, stradanja, kakva mi se dogodie u Antiohiji u Ikoniju, u Listri; kakva
progonstva podnesoh, i od sviju me izbavi Gospodin!
12
A i svi, koji pobono hoe da ive u Kristu Isusu, trpjet e progonstvo.
13
A zli ljudi i varalice napredovat e na gore, varajui i varajui se.
14
Ali ti stoj u onome, to si nauio i o emu si se uvjerio, znajui, od kojih si nauio;
15
I jer iz djetinjstva zna Sveta Pisma, koja te mogu uiniti mudrim na spasenje po
vjeri, koja je u Kristu Isusu.
2170
16
Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za uenje, za karanje, za popravljanje, za
odgajanje u pravdi,
17
Da bude savren ovjek Boji, spreman za svako dobro djelo.
2 Timoteju, glava 4
1
Zaklinjem te pred Bogom i Isusom Kristom, koji e suditi ive i mrtve, dolaskom
njegovim i kraljevstvom njegovim!
2
Propovijedaj rije, nastoj oko toga u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, opominji,
zaprijeti sa svom strpljivou i naukom!
3
Jer e biti vrijeme, kad zdrave nauke nee podnositi, nego e po svojim eljama
nakupiti sebi uitelje, jer ih ui svrbe.
4
I odvratit e ui od istine, a okrenut e se k bajkama.
5
A ti budi razborit u svemu, trpi zlo, uini djelo evanelista, slubu svoju izvri
potpuno!
6
Jer ja se ve rtvujem, i vrijeme moje smrti blizu je.
7
Dobar sam boj vojevao, trku svrio, vjeru ouvao.
8
Uostalom, meni je pripravljen vijenac pravde, koji e mi dati Gospodin u dan onaj,
pravedni sudac; a ne samo meni, nego i svima, koji su ljubili dolazak njegov,
9
Pouri se da doe brzo k meni!
10
Jer me Dema ostavi iz ljubavi k sadanjemu svijetu i otide u Solun, Crescent u
Galaciju, Tito u Dalmaciju. Luka je sam kod mene.
11
Marka uzmi i dovedi sa sobom; jer mi je koristan za slubu.
12
A Tihika sam poslao u Efez.
13
Kad doe, donesi mi kabanicu, koju sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, a
osobito pergamene!
2171
14
Aleksandar, kova bakra, mnogo mi je zla zadao; platit e mu Gospodin po djelima
njegovim.
15
uvaj se i ti njega, jer se je vrlo protivio naim rijeima.
16
Za prve moje obrane nije mi nitko pomogao, nego su me svi ostavili; neka im se to
ne urauna!
17
Ali mi je Gospodin pomogao i ojaao me, da se po meni izvri propovijedanje, i da
uju svi narodi, i bio sam izbavljen se od usta lavovih.
18
I Gospodin e me izbaviti od svakoga zla djela, i spasit e me u kraljevstvo svoje
nebesko. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen.
19
Pozdravi Prisku i Akvilu, i Oneziforovu kuu!
20
Erast je ostao u Korintu. A Trofima sam ostavio u Miletu bolesna.
21
Pouri se da doe prije zime! Pozdravljaju te Eubul i Pudencije, i Lino i Klaudija,
i braa sva.
22
Gospodin Isus Krist s duhom tvojim! Milost s vama! Amen.
2172
Poslanica Titu
Titu, glava 1
1
Pavao, sluga Boji i apostol Isusa Krista, za vjeru izabranika Bojih i za poznanje
istine, koja je po pobonosti,
2
Za nadu u vjeni ivot, koji obea istiniti Bog prije vremena vjenih;
3
A javi u vremena svoja rije Boju propovijedanjem, koje je meni povjereno po
zapovijedi Spasitelja naega, Boga,
4
Titu, pravomu sinu po zajednikoj vjeri: milost i mir od Boga Oca i Krista Isusa,
Spasitelja i naega.
5
Zato te ostavih u Kreti, da uredi, to je nedovreno, i da postavi po gradovima
starjeine, kao to ti ja zapovjedih.
6
Ako je tko bez prijekora, jedne ene mu, i ima vjernu djecu, koju ne treba karati
zbog rasputenosti ili nepokornosti.
7
Jer nadglednik treba daj je bez prijekora, kao Boji upravitelj, ne samovoljan, ne
gnjevljiv, ne pijanica, ne svadljiv, ne lakom na gadan dobitak;
8
Nego gostoljubiv, dobrostiv, razborit, pravedan, svet, uzdrljiv,
9
Koji se dri pouzdane rijei, to se slae s naukom, da bude u stanju i opominjati sa
zdravom naukom i pokarati one, koji se protive.
10
Jer ih ima mnogo neposlunih, praznih brbljavaca i zavodnika, osobito koji su iz
obrezanja,
11
Kojima treba usta zatvoriti; koji cijele kue prevraaju uei, to ne treba, zbog
gadna dobitka.
12
Ree netko od njih, njihov vlastiti prorok: "Kreani su svagda laljivi, zle ivine,
besposleni trbusi."
2173
13
Svjedoanstvo je ovo istinito, Zato ih karaj strogo, da budu zdravi u vjeri,
14
Ne prianjajui uz idovske bajke i zapovijedi ljudi koji se odvraaju od istine.
15
istima je sve isto; a okaljanima i nevjernicima nita nije isto, nego su im
okaljani i um i savjest.
16
Tvrde, da poznaju Boga, a djelima ga nijeu; jer su mrski i nepokorni, i ni za kakvo
dobro djelo valjani.
Titu, glava 2
1
A ti govori, to se slae sa zdravom naukom:
2
Starci da budu trijezni, poteni, mudri, zdravi u vjeri, u ljubavi, u strpljivosti;
3
Starice isto tako da se vladaju, kako dolikuje svetima, da ne kleveu, da se ne
predaju vrlo vinu, da ue dobro,
4
Da mudro upuuju mlade ene, neka ljube svoje mueve, neka ljube svoju djecu.
5
Neka budu razborite, iste, dobre kuanice, blage, pokorne svojim muevima, da se
ne psuje rije Boja!
6
Isto tako mladie opominji, da budu estiti!
7
U svemu sam sebe podaj za izgled dobrih djela: u nauci cijelost, dostojanstvenost,
8
Rije zdravu, besprijekornu, da se posrami onaj, koji se protivi, ne imajui nita zlo
govoriti o nama.
9
Sluge neka se pokoravaju svojim gospodarima, da budu ugodni u svemu, da ne
odgovaraju,
10
Da ne varaju, nego u svemu da pokazuju dobru vjeru, da nauku Spasitelja naega
Boga ukrauju u svemu!
11
Jer se pokaza milost Boja koja spasava sve ljude,
2174
12
Uei nas, da se odreknemo bezbonosti i svjetskih elja, trijezno i pravedno i
pobono ivimo na ovome svijetu,
13
ekajui blagoslovljenu nadu i dolazak slave velikoga Boga i Spasitelja naega
Isusa Krista,
14
Koji je dao samoga sebe za nas, da nas otkupi od svakoga bezakonja i oisti sebi
narod izabrani, koji je revan u dobrim djelima.
15
Ovo govori i opominji, i pouavaj sa svom odlunou! Nitko neka te ne prezire!
Titu, glava 3
1
Opominji ih, da se pokoravaju vlastima i poglavarima, da budu posluni i spremni
na svako dobro djelo;
2
Nikoga da ne psuju, da se ne svaaju, da budu edni i svaku krotkost da pokazuju
prema svim ljudima!
3
Jer i mi smo bili negda ludi, nepokorni, lutajui, sluei razlinim eljama i
slastima, u pakosti i zavisti ivei, mrski, jedan na drugoga mrzei.
4
A kad se pokaza dobrota i ovjekoljublje Boga, Spasitelja naega,
5
Ne za djela pravde, koja mi uinismo, nego po svojemu milosru spasi nas kupelju
preporoenja i obnovljenja Duha Svetoga,
6
Kojega izli na nas obilato po Isusu Kristu, Spasitelju naemu,
7
Da opravdani milou njegovom, po nadi budemo batinici ivota vjenoga.
8
Pouzdana je rije, i ovo hou da pastojano ui, da se oni, koji vjeruju u Boga, trude
i prednjae u vrenju dobrih djela. Ovo je dobro i korisno ljudima.
9
A ludih zapitkivanja i rodoslovlja, i svaa i prepiranja o zakonu kloni se, jer su
beskorisna i isprazna!
10
ovjeka krivovjerca iza prve i druge opomene kloni se,
11
Znajui, da se takav preokrenuo na gore i grijei, i sam sebe osuuje.
2175
12
Kad poljem k tebi Artemu ili Tihika, pouri se da doe k meni u Nikopol, jer sam
namislio ondje prezimiti.
13
Zenu, pravnika, i Apola brino opremi na put, da im nita ne uzmanjka!
14
A i nai neka se ue prednjaiti u dobrim djelima, kada je nuda i potreba, da ne
budu bez ploda!
15
Pozdravljaju te svi, koji su s menom. Pozdravi sve, koji nas ljube u vjeri! Milost
neka bude sa svima vama! Amen.
2176
Poslanica Filemonu
1
Pavao, suanj Krista Isusa, i brat Timotej, Filemonu, ljubljenomu i suradniku
naemu,
2
I Apiji, sestri ljubljenoj, i Arhipu, suborcu naemu, i crkvi u tvojoj kui.
3
Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista!
4
Zahvaljujem svagda Bogu svojemu, kad te spominjem u molitvama svojim,
5
I kad ujem ljubav tvoju i vjeru, koju ima prema Gospodinu Isusu i prema svima
svetima.
6
Neka tvoja vjera, koju imamo zajedno, bude djelotvorna, u poznavanju svakoga
dobra, koje je u nama na ast Krista Isusa!
7
Jer sam imao veliku radost i utjehu zbog ljubavi tvoje, to su po tebi, brate,
otkupljena srca svetih.
8
Zato, iako imam veliku smjelost u Kristu Isusu, da ti zapovijedam, to si duan
uiniti,
9
Zbog ljubavi vema molim, ja, starac Pavao, a sada i suanj Isusa Krista.
10
Molim te za svojega sina Onezima, kojega rodih u okovima svojim;
11
Koji je tebi negda bio nekoristan, a sada je tebi i meni vrlo koristan, kojega poslah
tebi natrag;
12
A ti ga, to jest, moje srce primi!
13
Ja ga htjedoh da zadrim kod sebe, da mi mjesto tebe poslui u okovima evanelja;
14
Ali bez tvojega odobrenja ne htjedoh nita uiniti, da ne bi tvoje dobro bilo kao za
nevolju, nego od dobre volje.
2177
15
Jer moda, da se zato na neko vrijeme odijeli, da ga dobije vjeno,
16
Ne vie kao roba, nego vie od roba, brata ljubljenoga, osobito meni, a kamoli
vema tebi, i po tijelu i u Gospodinu.
17
Ako dakle dri mene za druga, primi njega kao mene!
18
Ako li ti je u emu skrivio, ili je duan, to meni uraunaj!
19
Ja, Pavao, napisah rukom svojom: "Ja u platiti;" da ti ne kaem, da si i samoga
sebe meni duan.
20
Da, brate, da imam korist od tebe u Gospodinu, okrijepi srce moje u Kristu!
21
Uzdajui se u tvoju Poslunost napisah ti znajui, da e jo vie uiniti, nego to
govorim.
22
A uz to pripravi mi i stan, jer se nadam, da u po vaim molitvama biti darovan
vama.
23
Pozdravlja te Epafra, koji je s menom suanj u Kristu Isusu, Kao i Marko, Aristarh,
Dema, Luka, suradnici moji.
24
Milost Gospodina naega Isusa Krista neka bude s duhom vaim! Amen.
2178
Poslanica Hebrejima
Hebrejima, glava 1
1
Bog, koji je negda mnogo puta i razlinim nainom govorio ocima po prorocima,
progovori nama u posljednje ove dane po Sinu,
2
Kojega postavi batinikom svemu, po kojemu stvori i svijet;
3
Koji jer je sjajnost slave njegove i prilika bia; njegova i nosi sve rijeju sile svoje,
poto nas je oistio od grijeha, sjede s desne strane velianstva na visini;
4
A toliko uzvieniji postade od anela, koliko odlinije ime od njihova batini.
5
Jer kome od anela ree kad: "Ti si Sin moj, ja te danas rodih"? I opet: "Ja u mu
biti Otac, i on e mi biti Sin"?
6
I kad opet uvodi Prvoroenoga u svijet, govori: "I neka mu se poklone svi aneli
Boji."
7
I anelima govori: "Koji ini anele svoje vjetrove i sluge svoje plamen ognjeni."
8
A Sinu: "Prijestolje je tvoje, Boe, u vijeke vjekova; i ezlo pravde, ezlo
kraljevstva tvoga,
9
Ljubio si pravdu, i mrzio si na bezakonje; zato te pomaza, o Boe, Bog tvoj uljem
radosti vema nego drugove tvoje."
10
I "Ti si, Gospodine, u poetku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojih;
11
Ona e proi, a ti ostaje, i sva e ostarjeti kao haljina;
12
I savit e ih kao kabanicu, kao haljinu, i izmijenit e se; a ti si onaj isti, i tvojih
godina nee nestati."
13
A kojemu od anela ree kad: "Sjedi meni s desne strane, dok poloim neprijatelje
tvoje za podnoje nogama tvojim.
2179
14
Nijesu li svi slubeni duhovi, koji su poslani na slubu zbog onih, koji e batiniti
spasenje?
Hebrejima, glava 2
1
Zato valja nam vema paziti na rijei, koje smo uli, da kako ne propadnemo.
2
Jer ako je rije, govorena po anelima, bila vrsta, i svaki prestupak i neposluh
pravednu plau primio;
3
Kako emo izbjei, ako ne budemo marili za toliko spasenje, koje je zapoelo
propovijedanjem Gospodinovim, a od onih, koji su uli, utvrdilo se za nas;
4
Kad i Bog posvjedoi i znacima i udesima i razlinim silama, i dijeljenjem Duha
Svetoga po svojoj volji.
5
Jer Bog ne pokori anelima buduega svijeta, o kojem govorimo,
6
Ali netko posvjedoi negdje, govorei: "to je ovjek, da ga se spominje, ili sin
ovjeji, da ga pohaa?
7
Umanjio si ga neto malo od anela, slavom i au ovjenao si ga, i postavio si ga
nad djelima ruku svojih,
8
Sve si pokorio pod noge njegove." A kad mu pokori sve, nita ne ostavi njemu
nepokoreno. Ali sad jo ne vidimo, da mu je sve pokoreno,
9
A Isusa, koji je bio samo malo umanjen od anela, vidimo zbog smrti, to podnese,
ovjenana slavom i asu, da bi po milosti Bojoj za sve okusio smrt.
10
Jer je prilikovalo njemu, zbog kojega je sve, i po kojemu je sve, koji dovede mnoge
sinove u slavu, da patnjama privede k slavi poetnika spasenja njihova.
11
Jer i onaj, koji posveuje, i oni, koji se posveuju, svi su od jednoga. Zato se ne
stidi zvati ih braom,
12
Govorei: "Objavit u ime tvoje brai svojoj, posred crkve hvalit u te."
13
I opet: "Ja u se u njega uzdati". I opet: "Evo ja i djeca, koju mi je dno Bog."
2180
14
A jer djeca zajedniki imaju tijelo i krv, i on uze dijel u tome, da smru satre onoga,
koji ima vlast nad smru, to jest avla;
15
I da izbavi one, koji su od straha smrti u svemu ivotu bili robovi.
16
Jer se nigdje ne zauzima za anele, nego se zauzima za potomke Abrahamove.
17
Zato je trebalo, da bude u svemu slian brai, da bude milosrdan i vjeran veliki
sveenik pred Bogom, da okaje grijehe naroda.
18
Jer zato, to je sam trpio i bio iskuan, moe pomoi onima, koji se iskuavaju.
Hebrejima, glava 3
1
Zato, brao sveta, sudionici zvanja nebeskoga, pogledajte na poslanika i velikog
sveenika vjeroispovijesti nae, Isusa.
2
Koji je vjeran onome, koji ga postavi, kao i Mojsije u svoj kui njegovoj.
3
Jer je ovaj zavrijedio veu slavu od Mojsija, koliko veu od kue ima ast onaj, koji
ju je sagradio,
4
Jer svaku kuu gradi netko, a Bog je, koji je sve stvorio.
5
I Mojsije bio je dodue vjeran u svoj kui njegovoj kao sluga da posvjedoi za ono,
to je trebalo da se objavi.
6
Ali je Krist kao Sin nad kuom svojom. Oval smo kua mi, ako vrsto do svretka
odrimo pouzdanje i slavu nade.
7
Zato, kao to govori Duh Sve ti: "Danas, ako glas njegov ujete,
8
Neka ne otvrdnu srca vaa, kao za pobune u dan napasti u pustinji!
9
Gdje me iskuae oci vai, kuae me, premda gledae djela moja etrdeset godina.
10
Zato se rasrdih na taj rod, i rekoh: "Uvijek lutaju srcem, a ne poznaju putova mojih.
11
Zato se zakleh u gnjevu svojemu: "Nee ui u pokoj moj."
2181
12
Gledajte, brao, da ne bude kad u kojemu od vas zlo srce nevjerstva, da odstupi od
Boga ivoga;
13
Nego opominjite jedan drugoga svaki dan, dok se danas govori, da koji od vas ne
otvrdne prijevarom grijeha.
14
Jer postasmo sudionici Kristovi, ako samo, kako smo poeli, pouzdanje svoje do
svretka tvrdo odrimo,
15
Dok se govori: "Danas, ako glas njegov ujete, neka ne otvrdnu srca vaa, kao za
pobune one."
16
A koji su to uli, pa se pobunili? Zar ne svi oni, koji izaoe iz Egipta pod
Mojsijem?
17
A na koje se je ljutio etrdeset godina? Nije li na one, koji sagrijeie, kojih tjelesa
padoe u pustinji?
18
A kojima se je zakleo, da nee ui u pokoj njegov, nego onima, koji se ne pokorie?
19
I vidimo, da ne mogoe ui zbog nevjerstva.
Hebrejima, glava 4
1
Bojmo se dakle, da kako, dok je jo ostavljeno obeanje, da se ulazi u pokoj njegov,
ne zakasni tko od vas!
2
Jer je i nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomoe uvena rije, jer je oni,
koji je ue, ne zdruie s vjerom.
3
Jer mi, koji vjerovasmo, ulazimo u pokoj, kao to ree: "Tako se zakleh u gnjevu
svojemu, da nee ui u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta.
4
Jer negdje ree za sedmi dan ovako: "I poinu Bog u sedmi dan od sviju djela
svojih."
5
I na tom mjestu opet: "Nee ui u pokoj moj."
6
Budui dakle ostaje, da neki ulaze u njega, dok oni, kojima je najprije javljeno, ne
uoe zbog nevjerovanja;
2182
7
Opet odreuje jedan dan "danas govorei u Davidu iza tolikog vremena, kao to je
prije reeno: "Danas, ako glas njegov ujete, neka ne otvrdnu srca vaa!"
8
Jer da je Joua one doveo u pokoj, ne bi poslije govorio za drugi dan.
9
Dakle je ostavljeno jo poivanje narodu Bojemu.
10
Jer tko je uao u pokoj njegov, i on poiva od djela svojih, kao Bog od svojih.
11
Nastojmo dakle da uemo u onaj pokoj, da ne upadne tko u onaj isti primjer
nevjerstva.
12
Jer je iva rije Boja, i djelotvorna i otrija od svakoga maa otra s obje strane i
prodire sve do rastavljanja due i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i
namjerama srca.
13
I nema stvorenja nevidljiva pred njim, nego je golo i otkriveno oima onoga,
kojemu treba da dadnemo raun.
14
Imajui dakle uzvienoga velikog sveenika, koji je proao nebesa, Isusa, Sina
Bojega, drimo se odluno vjeroispovijesti!
15
Jer nemamo velikoga sveenika, koji se ne bi mogao saaliti s naih slaboa, nego
koji je u svemu iskuan kao i mi, osim grijeha.
16
Pristupimo dakle s pouzdanjem k prijestolju milosti, da postignemo milosre i
naemo milost, kad nam ustreba pomo!
Hebrejima, glava 5
1
Jer svaki veliki sveenik, koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na slubu
Bogu, da prinosi darove i rtve za grijehe;
2
Koji moe biti blag prema onima, koji ne znaju i lutaju, jer je sam podvrgnut
slabosti;
3
I zato je duan, kako za grijehe naroda, tako i za sebe prinositi rtve za grijehe.
4
I nitko sam sebi ne prisvaja asti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron.
2183
5
Tako i Krist ne proslavi sam sebe, da bude veliki sveenik, nego onaj, koji mu ree:
"Ti si Sin moj, ja te danas rodih."
6
Kao to i na drugom mjestu govori: "Ti si sveenik dovijeka po redu
Melkizedekovu."
7
On je u dane tijela svojega pronje i ponizne molitve k onome, koji ga je mogao
izbaviti od smrti, s velikom vikom i suzama prinosio, i bio je uslien za svoju
smjernost,
8
Iako je bio Sin Boji, po muci nauio se je poslunosti.
9
I doavi k svri, postade svima, koji ga sluaju, uzrok spasenja vjenoga,
10
Nazvan od Boga veliki sveenik po redu Melkizedekovu.
11
O tome bismo imali mnogo govoriti, to je teko protumaiti, jer ste postali mlitavi
u sluanju.
12
Jer vi, iako biste morali biti uitelji po godinama, opet trebate da se uite, koja su
poela rijei Boje; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane.
13
Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije rijei pravde, jer je dijete.
14
A za savrene je tvrda hrana, koji imaju osjeanja navadom izvjebana za
razlikovanje dobra i zla.
Hebrejima, glava 6
1
Zato da, ostavimo poela Kristove nauke, i da se damo na savrenstvo; da ne
postavljamo opet temelja odvraanjem od mrtvih djela, i vjerom u Boga;
2
Naukom o krtenju, i polaganju ruku, i uskrsnuu od mrtvih, i sudu vjenom.
3
I ovo emo uiniti, ako Bog dopusti.
4
Jer nije mogue one, koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, i postali
dionici Duha Svetoga,
5
i okusili dobru rije Boju, i sile buduega svijeta,
2184
6
pa su ipak otpali, opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo propinju i rue
Sina Bojega.
7
Jer zemlja, koja pije dad, to esto na nju pada; i koja raa povre korisno onima,
koji je obrauju, prima blagoslov od Boga;
8
a koja iznosi trnje i drau, nepotrebna je i blizu je prokletstvu, i ona se najposlije
spali.
9
Ali od vas, ljubljeni, nadamo se boljemu i to je blizu spasenju, ako i govorimo tako.
10
Jer Bog nije nepravedan, da zaboravi djelo vae i ljubav, koju pokazaste u ime
njegovo, posluivi svetima i sluei.
11
Ali elimo, da svaki vas pokae istu revnost, da se ispuni nada do kraja,
12
Da ne budete tromi, nego nasljedovatelji onih, koji vjerom i strpljivou batine
obeanja.
13
Jer kad je Bog Abrahamu obeao nemajui nikoga veega, da se njim zakune, zakle
se sam sobom,
14
Govorei: "Zaista, obilno u te blagosloviti i silno u te umnoiti."
15
I tako strpljivo ekajui dobi obeanje.
16
Jer se ljudi veim kunu, i svakoj njihovoj prepirci svretak je zakletva za
potvrenje.
17
Zato i Bog, kad je htio batinicima obeanja pokazati nepokolebljivost svoje
odluke, poslui se zakletvom,
18
Da bi u dvjema nepokolebljivim stvarima, u kojima Bogu nije mogue prevariti,
imali jaku utjehu mi, koji smo pribjegli, da se uhvatimo za nadu, koja nam je dana,
19
Koju imamo kao sigurno i tvrdo sidro due, koje ulazi u unutranjost iza zavjese
20
Kamo Isus ue kao pretea za nas, postavi veliki sveenik dovijeka po redu
Melkizedekovu.
2185
Hebrejima, glava 7
1
Jer ovaj Melkizedek, kralj Salemski, sveenik Boga svevinjega, koji srete
Abrahama, kad se vraao nadvladavi kraljeve, i blagoslovi ga;
2
Kojemu Abraham i desetinu dade od svega. Njegovo dakle ime najprije znai kralj
pravde, a potom i kralj Salemski, t. j. kralj mira;
3
Bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, nemajui ni poetka danima, ni svretka
ivotu, a slian Sinu Bojemu, ostaje sveenik dovijeka.
4
A pogledajte, koliki je ovaj, kojemu je Abraham patrijarh dao desetinu od najboljih
dijelova plijena.
5
Istina, i oni od sinova Levijevih, koji primaju sveenitvo, imaju zapovijed, da
uzimaju po zakonu desetinu od naroda, to jest, od brae svoje, premda su i oni izali
IZ bedara Abrahamovih.
6
A onaj, koji se ne broji od njihova roda, uze desetinu od Abrahama, i blagoslovi
onoga, koji je imao obeanja.
7
A bez ikakva izgovora manje se blagosliva od veega.
8
I ovdje dodue primaju desetinu ljudi, koji umiru, a ondje onaj, za kojega se
svjedoi, da ivi.
9
I, rekao bih, Levije, koji prima desetinu, dao je pa Abrahamu desetinu;
10
Jer je bio jo u bedrima oevim kad ga srete Melkizedek.
11
Ako je dakle savrenstvo dano po levitskom sveenitvu jer je narod pod njim
primio zakon, kakva je jo potreba bila, da ustane drugi sveenik po redu
Melkizedekovu, a da se ne zove po redu Aronovu?
12
Jer kad se promijeni sveenitvo, potrebno je, da se i zakon promijeni.
13
Jer za koga se ovo govori, od drugoga je plemena, od kojega nitko nije sluio
rtveniku.
2186
14
Jer je poznato, da Gospodin na od plemena Judina izae, za koje pleme nije
Mojsije nita rekao o sveenicima.
15
I jo je to vie poznato, ako kao Melkizedek ustaje drugi sveenik,
16
Koji nije postao po zakonu tjelesne odredbe, nego po sili ivota vjenoga,
17
Jer svjedoi: "Ti si sveenik dovijeka po redu Melkizedekovu."
18
Tako se dokida preanja zapovijed, to je bila slaba i beskorisna.
19
Jer zakon nije nita usavrio, ali je uveo bolju nadu, po kojoj se pribliujemo k
Bogu.
20
I koliko se to nije dogodilo bez zakletve jer dok su oni bez zakletve postali
sveenici,
21
Ovaj sa zakletvom po onome, koji mu govori: "Zakle se Gospodin, i nee se
pokajati: "Ti si sveenik dovijeka",
22
Toliko je boljega zavjeta postao jamac Isus.
23
I dok su oni mnogi bili sveenici, jer ih je smrt prijeila da ostanu,
24
A ovaj, budui da ostaje dovijeka, ima vjeno sveenitvo.
25
Zato i moe uvijek spasiti one, koji po njemu dolaze k Bogu, kad svagda ivi, da ih
zagovara.
26
Jer takav nam je trebao da bude veliki sveenik: svet, nevin, neokaljan, odvojen od
grjenika i uzvien nad nebesa;
27
Koji ne treba svaki dan, kao veliki sveenici, najprije za svoje grijehe rtve
prinositi, zatim za narodne; jer je ovo uinio jednom, kada je sun sebe prinio.
28
Jer zakon postavlja ljude za velike sveenike, koji imaju slabost; a rije zakletve,
koja je poslije zakona reena, Sina dovijeka savrena.
2187
Hebrejima, glava 8
1
A glavno je od toga, to govorimo: "Imamo takva velikog sveenika, koji sjede s
desne strane prijestolja velianstva na nebesima,
2
Kao sluga svetita i pravoga atora, koji naini Gospodin, a ne ovjek.
3
Jer se svaki veliki sveenik postavlja, da prinosi dare i rtve; zato je potrebno, da i
ovaj to ima, to e prinijeti.
4
Jer da je na zemlji, ne bi bio sveenik, kad jesu, koji prinose dare po zakonu,
5
Koji slue prilici i sjeni nebeskih stvari, kao to bi reeno Mojsiju, kad je htio ator
da naini: "Gledaj", ree, "naini sve po slici, koja ti je pokazana na gori!"
6
A sad je dobio uzvieniju slubu, koliko je i posrednik uzvienijeg zavjeta, koji je
utvren na uzvienijim obeanjima.
7
Jer da je onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome trailo mjesto.
8
Jer kudei ih govori: "Evo dolaze dani, govori Gospodin, i nainit u s kuom
Izraelovom i s kuom Judinom nov zavjet,
9
Ne po zavjetu, koji sam nainio s ocima njihovim u onaj dan, kad ih uzeh za ruku,
da ih izvedem iz zemlje egipatske; jer oni ne ostadoe u zavjetu mome, i ja nijesam
mario za njih, govori Gospodin.
10
Jer je ovo zavjet, koji u nainiti s kuom Izraelovom poslije onih dana, govori
Gospodin Dat da zakone svoje u pamet njihovu, i na srcima njihovim napisat u ih, i
bit u im Bog, i oni e biti narod moj.
11
I nitko nee uiti Svojega sugraanina, i nitko brata svojega govorei: "Poznaj
Gospodina; Jer e me svi poznati od maloga do velikoga meu njima."
12
Jer u biti milostiv nepravdama njihovim, i grijeha njihovih neu vie spominjati!
13
A kad veli novi, prvi naini starim; a to je staro i ostarjelo blizu je da nestane.
2188
Hebrejima, glava 9
1
Imao je dodue i prvi zavjet propise za slubu Boju i za svetite zemaljsko.
2
Bio je naime nainjen ator, prednji, u kojemu je bio svijenjak i stol i postavljeni
kruhovi, to se zove Svetinja.
3
A za drugim zavjesom bio ator, koji se zove Svetinja nad svetinjama,
4
Koja je imala zlatni kadioni rtvenik i koveg zavjeta, obloen sa svih strana zlatom,
u kojemu je bila zlatna posuda s manom i tap Aronov, koji je bio procvao, i ploe
zavjeta.
5
A povrh njega bili su kerubini slave, koji su zasjenjivali pomirilite, o emu ne treba
sad da s govori napose.
6
A kad je ovo bilo tako ureeno, ulazili su sveenici svagda u prednji ator i vrili
rtvenu slubu;
7
A u drugi je ulazio jednom u godini sam veliki sveenik, ne bez krvi, koju prinosi za
svoje i za narodne grijehe neznanja.
8
Ovim pokazuje Duh Sveti, da se jo nije otvorio put u Svetinju nad svetinjama, dok
prednji ator stoji;
9
Taj je slika za sadanje vrijeme, po kojoj se prinose darovi i rtve, koje ne mogu da
usavre u savjesti onoga, koji slui;
10
Jer su to zapovijedi o izvanjoj istoi, za jela i pia i razlina pranja, a postavljene
su do vremena popravljenja.
11
Ali Krist se je pojavio kao r veliki sveenik buduih dobara i uao u vei i
savreniji ator, koji nije rukom nainjen, to jest, nije od ovoga svijeta;
12
Niti je s krvlju jaraca, ni junaca, nego sa svojom krvlju uao jedno zauvijek u
Svetinju nad svetinjama i stekao vjeni otkup.
13
Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo junice, pokropivi njom okaljane, posveuje na
izvanju istou;
2189
14
Koliko e vie krv Krista, koji je Duhom Svetim samoga sebe prinio neokaljana
Bogu, oistiti savjest nau od mrtvih djela, da sluimo Bogu ivomu!
15
I zato je Novome Zavjetu posrednik, da po smrti, koju podnese za otkup od
prestupaka u prvome zavjetu, prime pozvani obeanje vjene batine.
16
Jer gdje je oporuka, valja da bude i smrt onoga, koji ini oporuku.
17
Jer je oporuka po smrti utvrena, a nema nikakve snage, dok je iv onaj, koji ju je
nainio.
18
Zato i prvi zavjet nije posveen bez krvi.
19
Jer kad Mojsije izgovori sve zapovijedi po zakonu svemu narodu, uze krvi junaca i
jaraca s vodom i vunom crvenom i hisopom, te pokropi i knjigu i sav narod
20
Govorei: "Ovo je krv zavjeta, koji s vama naini Bog."
21
I ator i sve posude za slubu Boju jednako pokropi krvlju.
22
I gotovo sve se krvlju isti po zakonu, i bez proljevanja krvi nema oprotenja.
23
Tako dakle treba da se slike nebeskih stvari iste, ali same nebeske stvari boljim
rtvama od ovih.
24
Jer Krist ne ue u rukotvorenu Svetinju nad svetinjama, kod je slika istinita, nego u
samo nebo, da se pokae sad pred licem Bojim za nas;
25
Niti da mnogo puta prinosi samoga sebe, kao to veliki sveenik ulazi u Svetinju
nad svetinjama svake godine s krvlju tuom;
26
Inae bi on morao mnogo puta trpjeti od postanja svijeta; a sad jednom na svretku
vjekova javi se, da svojom rtvom satre grijeh,
27
I kao to je ljudima odreeno jednom umrijeti, a po tom sud;
28
Tako se i Krist jednom prinese, da oduzme grijehe mnogih; a drugi put e se javiti
bez grijeha na spasenje onima, koji ga iekuju.
2190
Hebrejima, glava 10
1
Jer kako zakon ima samo sjenu buduih dobara, a ne bitnu sliku stvari, to ne moe
nikada usavriti one, koji pristupaju svake godine i prinose neprestano one iste rtve;
2
Inae bi prestale prinositi se, kad oni, koji slue, ne bi vie imali nikakve savjesti za
grijehe, kad su se jednom oistili;
3
Nego se njima svake godine ini spomen na grijehe.
4
Jer krv junaca i jaraca ne moe oduzeti grijeh.
5
Zato ulazei u svijet govori: "rtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio.
6
Paljenice i rtve za grijeh nijesu ti bile ugodne,
7
Tada rekoh: "Evo dolazim u poetku knjige pisano je za mene, da inim volju tvoju,
o Boe!"
8
Prije rekavi: "rtava i darova i paljenica i rtava za grijeh nijesi htio, niti su ti bili
ugodni", to se po zakonu prinose;
9
Tada ree: "Evo dolazim, da uinim o Boe volju tvoju." Dokida prvo, da postavi
drugo.
10
U ovoj smo volji posveenu prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.
11
I svaki sveenik svaki dan slui i iste rtve mnogo puta prinosi, koje nikad ne mogu
oduzeti grijeha;
12
A on prinesavi jednu rtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu,
13
ekajui dalje, "dok se poloe neprijatelji njegovi za podnoje nogama njegovim."
14
Jer je jednim prinosom usavrio zauvijek one, koji bivaju posveeni.
15
A svjedoi nam i Duh Sveti, jer izakako je rekao: "
16
"Ovo je zavjet, koji u sklopiti s njina poslije onih dana, govori Gospodin, dat u
zakone svoje u srca njihova, i u pamet njihovu napisat u ih;
2191
17
I grijeha njihovih i bezakonja njihovih neu se vie spominjati,"
18
A gdje je oprotenje ovih, ondje nema vie prinosa za grijeh.
19
Imajui dakle, brao, pouzdanje ulaziti u Svetinju nad svetinjama krvlju Isusovom,
20
Koji nam je otvorio pat novi i ivi zavjesom, to jest, tijelom svojim,
21
I velikoga sveenika nad kuom Bojom:
22
Pristupajmo istinitim srcem u punini vjere, oieni u srcima od zle savjesti, i
oprani po tijelu vodom istom!
23
Drimo se tvrdo vjere u nadu jer je vjeran onaj, koji je obeao,
24
I pazimo jedan na drugoga u poticanju k ljubavi i dobrim djelima;
25
Ne ostavljajmo skuptine svoje, kao to neki imaju obiaj, nego bodrimo jedan
drugoga, i toliko vema, koliko vidite, da se pribliuje dan.
26
Jer kad mi grijeimo dragovoljno, poto smo primili poznanje istine, nema vie
rtve za grijehe;
27
Nego strano ekanje suda i jarost ognja, koji e pojesti protivnike.
28
Tko prestupi zakon Mojsijev, bez milosra umire kod dva ili tri svjedoka.
29
Koliko goru, mislite, da e zasluiti kaznu onaj, koji Sina Bojega pogazi, i krv
zavjeta, kojom je bio posveen, za neistu dri, i Duha milosti obrui?
30
Jer znamo onoga, koji ree: "Moja je osveta, ja u uzvratiti," i opet: "Gospodin e
suditi narodu svojemu."
31
Strano je upasti u ruke Boga ivoga.
32
A spominjite se prijanjih dana, u koje prosvijetljeni mnogu borbu muka
podnesoste,
33
Sami sad postavi prizor zbog sramota i nevolja, sad postavi drugovi onima, koje
stie sudbina takva.
2192
34
Jer ste i uvstvovali sa sunjima, i podnijeli ste s radou otimainu svojih dobara,
znajui, da imate bolje i trajno imanje.
35
Ne gubite dakle pouzdanja svojega, koje ima veliku plau!
36
Jer vam je strpljivost od potrebe, da ispunivi volju Boju postignete obeanje.
37
"Jer jo malo, vrlo malo, pa e doi onaj, koji treba da doe, i nee zakasniti.
38
A pravednik moj ivjet e od vjere; ako li odstupi, nee mojoj dui ugoditi."
39
A mi, brao, nijesmo od onih, koji odstupaju na propast, nego od onih, koji vjeruju,
da spase duu.
Hebrejima, glava 11
1
A vjera je tvrdo pouzdanje u ono, emu se nadamo, osvjedoenje o onom, to ne
vidimo.
2
Jer u njoj stari postigoe sjajno svjedoanstvo.
3
Vjerom poznajemo, da je svijet rijeju Bojom zgotovljen, tako da iz nevidljiva
postade vidljivo.
4
Vjerom prinese Abel Bogu bolju etvu nego Kain, i po njoj je dobio svjedoanstvo,
da je pravedan, kad Bog posvjedoi za dare njegove, i po njoj on mrtav jo govori,
5
Vjerom bi Henok prenesen, da ne vidi smrti, i ne nae se, jer ga Bog premjesti; jer
prije nego ga premjesti, dobi svjedoanstvo, da je ugodio Bogu.
6
A bez vjere nije mogue ugoditi Bogu; jer onaj, koji hoe da doe k Bogu, valja da
vjeruje, da ima Bog i da plaa onima, koji ga trae,
7
Vjerom Noa primivi objavu o onome, to jo ne vidje, poboja se; naini koveg za
spasenje kue svoje, kojom osudi sav svijet, i postade batinik pravde po vjeri.
8
Vjerom poslua Abraham, kad bi pozvan da izae na mjesto, koje je imao da primi u
batinu, izae ne znajui, kamo ide.
2193
9
Vjerom se preselio u zemlju obeanja kao u tuu, i u atorima je stanovao s Izakom
i Jakovom, subatinicima istoga obeanja;
10
Jer je iekivao grad na tvrdu temelju, kojemu je graditelj i tvorac Bog,
11
Vjerom i sama Serah primi silu, da zatrudni i unato poodmakloj dobi, jer je
vjerovala, da je vjeran onaj, koji je bio obeao.
12
Zato se i rodie od jednoga, i to gotovo mrtvoga, potomci: "mnogobrojni kao
zvijezde nebeske i nebrojeni kao pijesak na obali morskoj.
13
U vjeri pomrijee svi ovi ne primivi obeanja, nego ih vidjee izdaleka i
pozdravie i priznae, da su tuinci i putnici na zemlji,
14
Jer koji tako govore, pokazuju, da trae domovinu.
15
I da su mislili na onu zemlju, iz koje su izali, imali bi vremena da se vrate.
16
Ali sad tee za boljom, to jest, nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazivati se Bog
njihov, jer im je pripravio grad.
17
Vjerom prikaza Abraham Izaka, kad bi kuan, i jedinoroenoga je prikazao on, koji
je bio primio obeanja,
18
I kojemu bi kazano: "U Izaku nazvat e ti se potomstvo."
19
Jer je mislio, da Bog moe i od mrtvih uskrsnuti; zato ga i natrag dobi, da bude lika.
20
Vjerom blagoslovi Izak Jakova i Ezava u stvarima buduim.
21
Vjerom blagoslovi Jakov umirui svakoga sina Josipova i nagnu se duboko nad
vrak palice svoje.
22
Vjerom se spominje Josip umirui izlaska sinova Izraelovih i zapovijeda za kosti
svoje.
23
Vjerom su Mojsija, poto se rodi, tri mjeseca skrivali roditelji njegovi, jer vidjee
krasno dijete i ne pobojae se zapovijedi kraljeve.
24
Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sinom keri Faraonove;
2194
25
I volio je stradati s narodom Bojim, negoli imati asovit uitak grijeha,
26
Dravi sramotu Kristovu za vee bogatstvo od blaga egipatskoga, jer je gledao na
plau,
27
Vjerom ostavi Egipat, ne pobojavi se srdbe kraljeve, jer je ustrajao, kao da bi
vidio Nevidljivoga.
28
Vjerom je svetkovao blagdan Pashe i kropio krvlju, da se onaj, koji je ubijao, ne
dotakne njihovih prvoroenaca.
29
Vjerom prijeoe Crveno more kao po suhoj zemlji, dok se Egipani, kad su to
pokuali, utopie.
30
Vjerom padoe zidovi Jerihonski, kad se obilazilo oko njih sedam dana.
31
Vjerom Rahaba bludnica ne pogiba s nevjernicima, jer je bila primila uhode s
mirom.
32
I to jo da kaem? Jer mi ne bi dostalo vremena, kad bih stao pripovijedati o
Gideonu, Baraku, Samsonu, Jeftahi, Davidu, Samuelu i prorocima,
33
Koji vjerom pobijedie kraljevstva, uinie pravdu, dobie obeanja, zatvorie usta
lavovima,
34
Ugasie silu ognjenu, utekoe od otrica maa, ojaae od slabosti, postadoe junaci
u boju, rastjerae vojske tue;
35
ene primie svoje mrtve uskrsnuem a drugi su bili pobijeni ne primivi
osloboenja, da dobiju bolje uskrsnue;
36
A drugi pogrde i udarce podnesoe, pa jo okove i tamnice;
37
Bili su kamenovani mueni, prepiljeni, posjeeni od maa pomrijee; obilazili su u
ovjim kousima, u kozjim koama, u oskudici, u nevolji, u sramoti;
38
Kojih nije bio dostojan svijet; potucali se po pustinjama, po gorama i puinama, i
po Jamama zemaljskim.
39
I ovi svi, koji su dobili vjerom svjedoanstvo, ne primie obeanja,
2195
40
Jer je Bog neto bolje za nas odredio, da ne prime bez nas savrenstva.
Hebrejima, glava 12
1
Zato dakle i mi imajui oko sebe toliki oblak svjedoka, odbacimo svako breme i
grijeh, koji je za nas prionuo, i s ustrajnou trimo da dobijemo na trki, koja nam je
odreena,
2
Gledajui na utemeljitelja i usavritelja vjere Isusa, koji mjesto odreene sebi radosti
podnese kri ne marei za sramotu, i sjede s desne strane prijestolja Bojega.
3
Promotrite njega, koji je takvo protivljenje protiv sebe od grjenika podnio, da se ne
umorite i da ne klonu due vae!
4
Jer jo se ne oprijeste do krvi borei se protiv grijeha,
5
I zaboraviste na opomenu, koja vam govori kao sinovima: "Sine moj, ne preziri
karanja Gospodinova, i nemoj klonuti duhom, kad te on pokara!
6
Jer koga ljubi Gospodin, onoga pokara, a bije svakoga sina, kojega prima."
7
Izdrite u karanju! Bog postupa s vama kao sa svojom djecom, jer gdje je sin,
kojega otac ne pokara?
8
Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dio dobie, tada ste nezakoniti, a ne pravi
sinovi.
9
Onda: "karali su nas tjelesni oci nai, i tovali smo ih; pa neemo li se zar mnogo
radije pokoravati Ocu duhova, da ivimo?
10
Oni su nas karali za vrijeme od malo dana, kako im se svidjelo, a on za ono, to je
spasonosno, da budemo dionici svetosti njegove.
11
Jer svako karanje ne ini se za as, da prua radost, nego alost; ali poslije daje
miran rod pravde onima, koji su njime izvjebani.
12
Zato ispravite oslabljene ruke i mlohava koljena;
13
I poravnajte staze nogama svojim, da nitko ne ohromi i ne zabludi, nego jo da se
iscijeli!
2196
14
Teite za mirom sa svima i za posveenjem, bez kojega nitko nee vidjeti
Gospodina.
15
Gledajte, da tko ne ostane bez milosti Boje, da ne uzraste kakav korijen gorine, i
ne poini tete, da se mnogi ne okaljaju!
16
Da ne bude tko bludnik ili lakouman, kao Ezav, koji je za jedno jelo prodao
prvorodstvo svoje!
17
Jer znate, da je i zatim, kad je htio batiniti blagoslov, odbaen; jer za pokajanje ne
nae mjesta, ako ga je i sa suzama traio.
18
Jer ne pristupiste gori, koja se moe opipati, i ognju razgorjelom, i oblaini i tami, i
oluji,
19
I zvuku trube, i glasu rijei, za koji su sluatelji molili, da im se vie tako ne govori.
20
Jer nijesu mogli da podnesu zapovijedi: "Ako se i ivine dotakne gore, kamenovat
e se."
21
I tako je strano bilo ono, to se vidjelo, da Mojsije ree: "Uplaio sam se i
drem."
22
Nego pristupiste gori Sionskoj i gradu Boga ivoga, Jerusalemu nebeskome, i
mnogim tisuama anela,
23
I crkvi prvoroenaca, koji su napisani na nebesima, i Bogu, sucu svih, i duhovima
savrenih pravednika,
24
I Isusu, posredniku Novoga Zavjeta, i krvi kropljenja, koja bolje govori negoli
Abelova
25
Gledajte, da ne odbijete onoga, koji govori, jer kad oni ne utekoe, koji odbie
onoga, koji je prorokovao na zemlji, a kamoli mi, koji se odvraamo od onoga, koji
nam govori s nebesa!
26
Njegov glas potrese onda zemlju, a sad obea govorei: "Jo jednom ja u potresti
ne samo zemlju, nego i nebo."
2197
27
A to veli: "jo jednom" pokazuje, da e se promijeniti ono, to se kao stvoreno
pomie, da ostane ono, to se ne pomie.
28
Zato jer primamo kraljevstvo nepokolebljivo, dajmo hvalu i njom sluimo ugodno
Bogu s potovanjem i sa strahom!
29
Jer je "Bog na oganj, koji spaljuje."
Hebrejima, glava 13
1
Ljubav bratinska ne kao stane!
2
Gostoljubivosti ne zaboravljajte, jer njom neki ne znajui pogostie anele!
3
Sjeajte se suanja, kao da ste s njima zasunjeni; onih, koje zlostavljaju, kao da ste
i sami u tijelu!
4
enidbu neka dre svi u asti, i postelja enidbena neka bude ista, jer bludnicima i
preljuboincima sudit e Bog.
5
Ne budite lakomci, budite zadovoljni s onim, to imate, jer on ree: "Neu te
ostaviti, niti u te napustiti."
6
Zato moemo B pouzdanjem govoriti: "Gospodin je moj pomonik, i neu se bojati;
to e mi initi ovjek?"
7
Sjeajte se svojih predstojnika, koji su vam govorili rije Boju; gledajte na svretak
njihova ivljenja, ugledajte se na vjeru njihovu!
8
Isus Krist je isti, juer i danas i u vijeke.
9
Ne dajte se zavesti razlinim i tuim naukama, jer je bolje milou utvrivati srce,
negoli jelima, od kojih ne imadoe koristi oni, koji su ivjeli u njima.
10
Imamo rtvenik, od kojega ne smiju jesti, koji slue atoru.
11
Jer se tjelesa onih ivotinja, kojih krv za grijeh unosi velik; sveenik u Svetinju nad
svetinjama, spaljuju izvan tabora.
12
Zato je i Isus, da posveti narod krvlju svojom, trpio izvan vrata.
2198
13
Iziimo dakle k njemu izvan tabora, nosei njegovu sramotu!
14
Jer ovdje nemamo grada, koji e ostati, nego traimo onaj, koji e doi.
15
Po njemu dakle prinosimo svagda Bogu rtvu zahvalnu, to jest, plod usana, koje
priznaju ime njegovo!
16
A dobro initi i davati milostinju ne zaboravljajte, jer se takvim rtvama ugaa
Bogu!
17
Sluajte predstojnike svoje i budite im podloni, jer oni bdiju nad duama vaim
kao oni, koji e dati raun, da to s radou ine, a ne uzdiui, jer vam to ne pomae!
18
molite se za nas, jer se uzdamo, da imamo dobru savjest, jer nastojimo da se u
svemu dobro vladamo.
19
A jo vema vas molim, da inite ovo, da bih se to bre vratio k vama.
20
A Bog mira, koji uskrsnu od mrtvih velikoga pastira ovaca, krvlju zavjeta vjenoga,
Gospodina naega Isusa,
21
Neka vas usavri u svakome dobru, da inite volju njegovu, inei u vama, to je
ugodno pred njim, po Isusu Kristu, kojemu slava u vijeke vjekova! Amen.
22
A molim vas, brao, primite dobro ovu rije opominjanja; jer sam vam ukratko
pisao.
23
Znajte, da je osloboen brat na Timotej; s njim u vas, ako brzo doe, vidjeti.
24
Pozdravite sve predstojnike svoje i sve svete! Pozdravljaju vas braa iz Italije.
25
Milost sa svima vama! Amen.
2199
Jakovljeva poslanica
Jakov, glava 1
1
Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, pozdravlja dvanaest plemena, koja su
rasijana.
2
Svaku radost imajte, brao moja, kad padate u razline napasti,
3
Znajui, da kuanje vae vjere gradi strpljivost.
4
A strpljivost neka ima savreno djelo, da budete savreni i potpuni, bez ikakva
nedostatka.
5
Ako li kojemu od vas nedostaje mudrosti, neka ite u Boga, koji daje svima obilato,
i ne kori, i dat e mu se.
6
Ali neka ite s vjerom, ne sumnjajui nita; jer tko sumnja, slian je morskomu valu,
koji vjetar podie i goni,
7
Takav ovjek neka ne misli, da e primiti to od Gospodina.
8
ovjek s dvije due nestalan je na svima putovima svojim.
9
A niski brat neka se hvali visinom svojom;
10
A bogati svojom niskoom; jer e proi kao cvijet trave.
11
Jer sunce ogranu s vruinom, i osui travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica
njezina uginu; tako e i bogati na putovima svojim uvenuti.
12
Blagoslovljen ovjek, koji pretrpi napast, jer, kad bude prokuan, primit e vijenac
ivota, koji je Gospodin obeao onima, koji ga ljube
13
Ni jedan, kad se kua, neka ne kae, da je od Boga kuan, jer Bog ne moe biti
kuan na zlo, a on ne kua nikoga.
2200
14
Nego svakoga kua vlastita pouda, koja ga vue i mami.
15
Tada zaevi pouda raa grijeh, a grijeh izvren raa smrt.
16
Ne varajte se, ljubljena brao moja!
17
Svaki dobri dar i svaki savreni poklon odozgo je, silazei od Oca svjetlosti, u
kojega nema promjene ni sjene mijene.
18
Jer nas dragovoljno porodi rijeju istine, da budemo kao prvenci njegovih
stvorenja.
19
Znate, ljubljena brao moja: Neka bude svaki, ovjek brz uti, a spor govoriti i spor
srditi se.
20
Jer srdba ovjeja ne ini pravde Boje.
21
Zato odbacivi svaku neistou i ostatak zloe, u krotkosti primite usaenu rije,
koja moe spasiti due vae!
22
A budite izvritelji rijei, a ne samo sluatelji, varajui sami sebe!
23
Jer ako tko slua rije, a ne isvruje, on je kao ovjek, koji gleda naravsko lice
svoje u ogledalu;
24
On se je ogledao, pa otiao, i odmah je zaboravio, kakav je bio.
25
Ali tko pomno pogleda u savreni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude
zaboravni sluatelj, nego izvritelj djela, taj e biti blagoslovljen u djelu svojemu.
26
Ako li tko misli, da je poboan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje,
njegova je pobonost isprazna.
27
Pobonost ista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: "posjeivati sirote i
udovice u njihovoj nevolji i drati sebe neokaljana od svijeta.
Jakov, glava 2
1
Brao moja, u vjeri slavnoga Gospodina naega Isusa Krista ne gledajte tko je tko!
2201
2
Jer ako ue u vau skuptinu ovjek sa zlatnim prstenom i u sjajnoj haljini, a ue i
siromah u looj haljini,
3
I pogledate na onoga, koji nosi sjajnu haljinu, i reknete mu: "Ti sjedi ovdje lijepo'",
a siromahu reknete: "Ti stani tamo, ili sjedi nie podnoja mojega";
4
Nijeste li tu odluili svojevoljno i sudili nepravedno?
5
ujte, ljubljena brao moja! Ne izabra li Bog siromahe u ovome svijetu za bogate u
vjeri i za batinike kraljevstva, koje obea onima, koji njega ljube?
6
A vi osramotiste siromaha. Nijesu li bogati, koji vas tlae i vuku vas na sudove?
7
Ne psuju li oni lijepo ime, po kojemu ste nazvani?
8
Ako zaista zakon kraljevski izvrujete po Pismu: "Ljubi blinjega svojega kao
samoga sebe", dobro inite;
9
Ako li gledate, tko je tko, grijeh inite, i zakon e vas uvjeriti, da ste prestupnici.
10
Jer kojigod vas zakon dri, a pogrijei u jednome, kriv je za sve.
11
Jer koji je rekao: "Ne ini preljube", rekao je takoer: "Ne ubijaj." Ako dakle ne
uini preljube, a ubije, postao si prestupnik zakona.
12
Tako govorite i tako inite kao oni, koji imaju biti zakonom slobode sueni!
13
Jer e onome biti sud bez milosra, koji ne ini milosra; a milosre likuje nad
sudom.
14
to koristi, brao moja, ako tko kae, da ima vjeru, a djela nema? Zar ga moe vjera
spasiti?
15
Ako li brat ili sestra goli budu i nemaju svagdanje hrane,
16
I rekne im koji od vas: "Idite u miru, grijte se i nasitite se", a ne dadne, to im je
potrebno za tijelo, to koristi?
17
Tako i vjera, ako nema djela, mrtva je u samoj sebi.
2202
18
Ali rei e tko: "Ti ima vjeru, a ja imam djela, pokai mi vjeru svoju bez djela, a ja
u tebi pokazati vjeru iz djela svojih.
19
Ti vjeruje, da je jedan Bog; dobro ini; i avli vjeruju, i dru.
20
A hoe li znati, o ovjee ludi, da je vjera bez djela mrtva?
21
Abraham, otac na, ne opravda li se djelima, kad prinese sina svojega Izaka na
rtvenik?
22
Vidi li, da je pomagala djelima njegovim, i da se je djelima vjera usavrila?
23
I ispuni se Pismo, koje govori: "Abraham vjerova Bogu, i urauna mu se u pravdu",
i "prijatelj Boji" nazva se.
24
Vidite, da se djelima opravdava ovjek, a ne samo vjerom.
25
Jednako i Rahaba bludnica ne opravda li se djelima, kad primi glasnike i izvede ih
drugim putem?
26
Jer kao to je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.
Jakov, glava 3
1
Ne budite, brao moja, mnogi uitelji, znajui, da emo biti stroe sueni!
2
Jer svi grijeimo u mnogome. Ako tko u govoru ne grijei, taj je savren ovjek;
moe zauzdati i sve tijelo.
3
Ako li konjima meemo uzde u usta, da nam se pokoravaju, s time sve tijelo njihovo
ravnamo.
4
Gle, i lae, iako su velike, i silni ih vjetrovi gone, okreu se malim kormilom,
kamogod hoe volja kormilarova.
5
A tako je i jezik malen ud, a ipak ini silno s velikim stvarima. Gle, mala vatra, i
koliku umu zapali!
6
I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik je meu naim udovima, koji kalja sve tijelo i
pali kolo ivota naega, sam zapaljen od pakla.
2203
7
Jer narav svih divljih ivotinja i ptica i gmazova i ostalih ivina kroti se i ukroena
je bila od ovjeje naravi,
8
A jezika nitko od ljudi ne moe ukrotiti, to nemirno zlo, puno otrova smrtonosnoga.
9
Njim blagoslivljamo Boga i Oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni na sliku
Boju.
10
Iz tih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, brao moja da ovo tako biva.
11
Moe li izvor iz istoga otvora toiti slatko i gorko?
12
Moe li, brao moja, smokva masline raati ili trs smokve? Tako ne moe slani
izvor uiniti slatke vode.
13
Tko je meu vama mudar i pametan, neka pokae dobrim ivljenjem djela svoja u
krotkosti mudrosti!
14
Ako li imate gorku zavist i svau u srcu svojemu, ne hvalite se i ne laite na istinu!
15
Ovo nije mudrost, to silazi odozgo, nego zemaljska, tjelesna, avolska.
16
Jer gdje je zavist i svaa, ondje je nered i svako zlo djelo,
17
A mudrost odozgo jest najprije ista, onda mirotvorna, edna, popustljiva,
posluna, puna milosra i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna.
18
A plod pravde sije se u miru onima, koji mir ine.
Jakov, glava 4
1
Odakle ratovi i raspre meu vama? Odakle? Ako li ne od pohlepa vaih, koje se bore
u vaim udima?
2
elite i nemate; ubijate i za vidite, i ne moete postii; borite se i vojujete, i nemate,
jer ne molite.
3
Molite, i ne primate, jer zlo molite, da u nasladama svojim troite.
2204
4
Preljuboinci, ne znate li, da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Tko
dakle hoe da bude prijatelj svijetu, postao je neprijatelj Boji.
5
Ili mislite, da uzalud Pismo govori: Ljubomorno ljubi duh, koji u nama stanuje?
6
A on daje veu milost, jer govori: "Bog se protivi oholima, a poniznima daje
milost."
7
Pokorite se dakle Bogu, a protivite se avlu, i pobjei e od vas!
8
Pribliite se k Bogu, i on e se pribliiti k vama. Oistite ruke, grjenici, i istite
srca, vi ljudi s dvije due!
9
Osjeajte svoju bijedu, tugujte i plaite; smijeh va neka se pretvori u pla, i radost u
alost!
10
Ponizite se pred Gospodinom, i uzvisit e vas.
11
Ne kleveite jedan drugoga, brao, jer tko klevee brata ili sudi brata svojega,
klevee zakon i su di zakon. A ako zakon sudi, nijesi i izvritelj zakona, nego sudac.
12
Jedan je zakonodavac i sudac, koji moe spasiti i upropastiti. A ti tko si, da
blinjega sudi?!
13
Sluajte sad vi, koji govorite: "Danas ili sutra poi emo u ovaj i onaj grad, i
provest emo ondje jednu godinu, i trgovat emo, i tei emo."
14
Vi, koji ne znate, to e biti sutra, jer to je va ivot? Jer ste dim, koji se zamalo
pokae, i onda, ga nestane.
15
Mjesto da govorite: "Ako Gospodin htjedne, ivjet emo i uinit emo ovo ili ono."
16
A sad se hvalite svojim hvalisanjem. Svaka je hvala takva zla.
17
Jer tko zna dobro initi i ne ini grijeh mu je.
Jakov, glava 5
1
Hodite vi sad, bogati, plaite i jauite za svoje nevolje, koje idu na vas!
2205
2
Bogatstvo vae istrunu, i haljine vae pojedoe moljci.
3
Zlato vae i srebro zara, ra njihova bit e svjedoanstvo protiv vas i izjest e
tjelesa vaa kao oganj, Nagomilaste blago u posljednje dane.
4
Gle, plaa poslenika, koji su jeli njive vae, a vi ste im otkinuli prijevarom, vie, i
vika etelaca doe do uiju Gospodina vojski.
5
Raskono ivjeste na zemlji u nasladama, nahraniste srca svoja na dan zaklanja.
6
Osudiste, ubiste pravednika, i on vam se ne usprotivi.
7
Strpite se dakle, brao, do dolaska Gospodinova! Gle, poljodjelac iekuje
dragocjenoga roda iz zemlje, i strpljivo eka, dok ne primi dad, rani i kasni.
8
Strpite se dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodinov priblii.
9
Ne uzdiite jedan na drugoga, brao, da ne budete sueni! Gle, sudac stoji na
vratima.
10
Uzmite, brao, a izgled, kako treba ustrajno i strpljivo podnositi nevolje, proroke,
koji su govorili u ime Gospodnje!
11
Gle, Blagoslovljene nazivamo one, koji ustrajae. Za strpljivost Jobovu uli ste i
svretak ste Gospodnji vidjeli; jer je Gospodin vrlo milostiv i milosrdan.
12
A prije svega, brao moja, ne kunite se, ni nebom ni zemljom, ni drugom kakvom
zakletvom, nego neka va "da" bude "da", i va "ne" bude "ne", da ne padnete pod
sud.
13
Trpi li tko meu vama? Neka se moli! Je li tko veseo? Neka pjeva hvalu!
14
Boluje li tko meu vama? Neka dozove sveenike crkve, i neka mole nad njim
maui ga uljem u ime Gospodnje!
15
I molitva vjere spasit e bolesnika, i podignut e ga Gospodin; i ako je uinio
grijehe, oprostit e mu se.
16
Ispovijedajte dakle jedan drugome grijehe, i molite se jedan za drugoga, da
ozdravite; jer mnogo postie ustrajna molitva pravednika.
2206
17
Ilija je bio ovjek podvrgnut patnji kao i mi, i vrue se je molio, da ne bude dada, i
ne udari dad na zemlji za tri godine i est mjeseci.
18
I opet se je pomolio, i nebo dade dad, i zemlja iznese rod svoj.
19
Brao moja, ako tko od vas zaluta od istine, i obrati ga tko,
20
Neka zna, da e onaj, koji obrati grjenika s krivoga puta njegova, spasiti duu
njegovu od smrti i pokriti mnotvo grijeha.
2207
Prva Petrova poslanica
1 Petrova, glava 1
1
Petar, apostol Isusa Krista, izabranim doljacima, rasijanim po Pontu, Galaciji,
Kapadociji, Aziji i Bitiniji;
2
Po predznanju Boga Oca, posveenjem Duha, na pokornost i kropljenje krvlju
Isusa Krista: Milost vam i mir u punini!
3
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, koji nas po velikom
milosru svojemu ponovo rodi za ivu nadu uskrsnuem Isusa Krista od mrtvih,
4
Za batinu neraspadljivu i neokaljanu i neuvelu, sauvanu na nebesima za vas,
5
Koje uva po vjeri sila Boja za spasenje, pripravljeno da se objavi u posljednje
vrijeme.
6
U njemu ete se radovati, iako ste sad malo, ako je potrebno, rastueni razlinim
kunjama,
7
Da se kunja vae vjere, mnogo dragocjenija od zlata raspadljivoga, koje se kua
ognjem, nae na hvalu i slavu i ast u dan objavljenja Isusa Krista,
8
Kojega, a da ga ne vidjeste, ljubite, u kojega, iako ga ne gledate, vjerujete; a jer
vjerujete, radovat ete se radou neiskazanom i proslavljenom,
9
Kad postignete cilj svoje vjere, spasenje dua.
10
I to su spasenje traili i ispitivali proroci, koji su prorokovali za vau milost,
11
Ispitujui, na koje ili na kakvo vrijeme pokazuje Duh Kristov u njima, unaprijed
svjedoei za Kristove muke i za slave po tome,
12
Kojima se je objavilo, da nijesu sebi, nego vama sluili ovim, to vam se je sad
javilo po onima, koji su vam propovijedali evanelje u Duhu Svetome, poslanom s
neba, u koje aneli ele da zagledaju.
2208
13
Zato opasavi bedra svojega uma, budite trijezni i zacijelo se nadajte milosti, koja
vam se prua u otkrivenju Isusa Krista.
14
Kao djeca posluha, ne vladajui se po prijanjim eljama u svojemu neznanju,
15
Nego po primjeru Sveca, koji vas je pozvao, i sami budite sveti u svemu ivljenju;
16
Jer je pisano: "Budite sveti, jer sam ja svet!"
17
I ako zovete Ocem onoga, koji, ne gledajui tko je tko, sudi svakome po djelu,
provodite vrijeme svojega ivljenja u strau,
18
Znajui, da nijeste otkupljeni raspadljivim srebrom ili zlatom iz grjenoga svojega
ivljenja, koje vam je predano od otaca,
19
Nego skupocjenom krvlju Krista kao neduna i neokaljana janjeta,
20
Koji je predodreen prije postanja svijeta, a javio se u posljednja vremena zbog
vas,
21
Koji po njemu vjerujete u Boga, koji ga uskrsnu od mrtvih, i dade mu slavu, da
vaa vjera i nada bude u Boga.
22
Oistite due svoje u poslunosti istine za bratsku ljubav bez pretvaranja, od ista
srca ljubite svesrdno jedan drugoga;
23
Jer ste ponovo roeni ne od sjemena, koje trune, nego od onoga, koje ne trune,
rijeju ivoga Boga, koja ostaje dovijeka.
24
Jer je svako tijelo kao trava, svaka slava njegova kao cvijet trave; osui se trava, i
cvijet njezin otpadne,
25
Ali rije Gospodnja ostaje dovijeka. A ovo je rije, to je kao evanelje navijetena
vama.
1 Petrova, glava 2
1
Odbacite dakle svaku zlobu i svako lukavstvo, licemjerstvo i zavist i svako
klevetanje,
2209
2
I elite kao novoroena djeca duhovnoga, istoga mlijeka, da po njemu uzrastete za
spasenje,
3
Jer okusiste, kako je dobrostiv Gospodin.
4
Pristupite k njemu, kamenu ivome, koji je, istina, od ljudi odbaen, ali je od Boga
izabran i aen,
5
I sami se kao ivo kamenje uzidajte kao duhovni hram za sveenitvo sveto, da
prinosite rtve duhovne, koje su ugodne Bogu po Isusu Kristu.
6
Zato stoji u Pismu: "Evo stavljam na Sionu kamen ugaoni, izabrani, dragocjeni, i tko
vjeruje u njega, nee se posramiti."
7
Vama dakle, koji vjerujete, ast je, a onima koji ne vjeruju, kamen, koji odbacie
graditelji, koji postade kamen ugaoni, i kamen spoticanja, i stijena opadanja,
8
Na koji se spotiu, jer ne vjeruju rijei, na to su i odreeni.
9
A vi ste rod izabrani, kraljevsko sveenstvo, sveti narod, puk dobitka, da objavite
kreposti onoga, koji vas pozva iz tame k divnome svijetlu svojemu;
10
Koji nekad nijeste bili puk, a sad ste puk Boji, koji nijeste bili pomilovani, a sad
ste pomilovani.
11
Ljubljeni, opominjem vas kao doljake i putnike, da se uzdrite od tjelesnih elja,
koje vojuju na duu,
12
Vladajui se dobro meu neznabocima, da bi za ono, to vas kleveu kao zloince,
vidjevi vaa dobra djela, slavili Boga u dan pohoenja.
13
Budite dakle pokorni svakom propisu ovjejem zbog Gospodina: bilo kralju kao
vrhovnom poglavaru,
14
Bilo namjesnicima, kao onima, koje on alje, da kazne zloince, a pohvale dobre;
15
Jer je tako volja Boja, da dobrim djelima uutkate neznanje bezumnih ljudi,
16
Kao slobodni, a ne da biste imali slobodu za pokriva pakosti, nego kao sluge
Boje.
2210
17
Sve potujte, brau ljubite, Boga se bojte, kralja tujte!
18
Sluge, budite pokorni sa svim strahom gospodarima, ne samo dobrima, nego i
zlima!
19
Jer je ovo ugodno, ako tko iz savjesnosti prema Bogu podnosi alosti, kad trpi
nepravdu,
20
Jer kakva je slava, ako zbog prestupaka podnosite kazne? Ali ako dobro inite i
pritom strpljivo trpite, to je ugodno pred Bogom.
21
Jer ste na to pozvani, jer je i Krist trpio za nas i ostavio vam primjer, da idete za
stopama njegovim;
22
On, koji ne uini grijeha, i u ijim se ustima ne nae prijevara,"
23
Koji nije vratio pogrde, kad su ga grdili, nije prijetio, kad je trpio, nego se je
prepustio onome, koji ga je nepravedno osudio;
24
Koji je grijehe nae sam na tijelu svojemu ponio na drvo, da grijehima umremo i
pravdi da ivimo, ijim se ranama iscijeliste.
25
Jer ste bili kao izgubljene ovce, ali sad se obratiste k pastiru i uvaru dua svojih.
1 Petrova, glava 3
1
Tako i ene neka budu pokorne svojim muevima, da i oni, koji moda ne vjeruju
rijei, budu pridobiveni ponaanjem ena bez rijei,
2
Kad vide isto ivljenje vae sa strahom.
3
Nakit ena neka ne bude vanjski u pletenju kose ili u kienje zlatom ili u sjajnim
haljinama,
4
Nego skriveni ovjek srca u neprolaznosti tihoga i krotkoga duha, koji je pred
Bogom dragocjen.
5
Jer su se tako kitile nekada i svete ene, koje su se uzdale u Boga i pokoravale se
svojim muevima.
2211
6
Tako je sluala Serah Abrahama i zvala ga gospodarom, kojoj ste vi keri, ako inite
dobro i ne gubite sranosti ni pred kakvim zastraivanjem.
7
Tako i vi, muevi, ivite u razboritost zajedno sa svojim enama, kao sa slabijim
spolom, iskazujui im tovanje kao onima, koje su takoer subatinice milosti ivota,
da se ne sprijee molitve vae.
8
A najposlije budite svi sloni, milostivi, bratoljubivi, milosrdni, ponizni;
9
Ne vraajte zla za zlo, ni psovke za psovku, nego nasuprot blagoslivljajte, jer ste na
to pozvani, da batinite blagoslov.
10
Jer tko ljubi ivot i hoe da vidi dane dobre, neka sustee jezik svoj od zla, i usne
svoje, da ne govore prijevare!
11
Neka se ukloni od zla i neka ini dobro; neka trai mir i neka hrli za njim!
12
Jer su oi Gospodinove upravIjene na pravednike, i ui njegove sluaju molitvu
njihovu, a lice je Gospodinovo protiv onih, koji zlo ine."
13
I tko da vam naudi, ako revnujete za dobro?
14
Ali ako i trpite zbog pravde, Blagoslovljeni ste! Ne dajte se od njih zastraiti niti
uznemiriti.
15
Drite samo Krista, Gospodina, sveto u srcima svojim! Budite uvijek spremni na
odgovor svakome, koji od vas zatrai raun o nadi, koja je u vama;
16
Ali s krotkou i strahom imajui dobru savjest, da se oni, koji kleveu vae dobro
ivljenje u Kristu, posrame u onome, u emu vas kude.
17
Jer je bolje, ako hoe volja Boja, da trpite zbog dobrih djela, negoli zbog zlih.
18
Jer je i Krist jedanput za grijehe nae umro, pravedan za nepravedne, da nas privede
k Bogu, ubijen dodue tijelom, ali oivljen Duhom.
19
U njemu je siao i propovijedao duhovima, koji su bili u tamnici,
20
Koji su nekada bili nevjerni, kad su se u dane Noine oslanjali na dugotrpnost Boju,
dok se je gradio koveg, u kojem se malo, to jest, osam dua, spasilo vodom.
2212
21
Slino i vas sada spasava krtenje, koje nije pranje tjelesne neistoe, nego molitva
k Bogu za dobru savjest po uskrsnuu Isusa Krista,
22
Koji je, otiavi na nebo, s desne strane Bogu, gdje mu se pokoravaju aneli i vlasti
i sile.
1 Petrova, glava 4
1
Kad je dakle Krist trpio tijelom, i vi se naoruajte istim miljenjem; jer koji je trpio
tijelom, prestao je da grijei;
2
Da preostalo vrijeme zemaljskoga ivota ne ivi vie eljama ovjejim, nego volji
Bojoj.
3
Jer je dosta, da ste prolo vrijeme inili volju neznaboaca, ivei u razuzdanosti,
poudama, pijanstvu, rasputenim gozbama, pijankama i zloinakom
idolopoklonstvu.
4
Zato se ude, to vi ne trite s njima u iste divlje razuzdanosti, i grde vas.
5
Ali e oni dati raun onome, koji stoji spreman da sudi ive i mrtve.
6
Jer zato se i mrtvima propovijedalo evanelje, da budu sueni kao ljudi tijelom, a po
Bogu da ive Duhom.
7
A svemu se je kraj pribliio Budite dakle mudri i budni u molitvama!
8
A prije svega imajte neprestanu ljubav meu sobom, jer ljubav pokriva mnotvo
grijeha!
9
Budite gostoljubivi meu sobom bez mrmljanja!
10
Posluujte jedan drugoga, svaki darom, koji je primio, kao dobri upravitelji razline
milosti Boje.
11
Ako tko govori, neka govori kao rijei Boje; ako tko slui neka slui kao po
jakosti, koju Bog daje, da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, kojemu je slava i
vlast u vijeke vjekova! Amen.
2213
12
Ljubljeni, ne udite se vatri, koja vas stie za kuanje vae, kao da vam se to
neobino dogaa,
13
Nego se radujte, to ste dionici muka Kristovih, da biste se radovali i veselili, kad
se objavi slava njegova!
14
Ako vas grde zbog imena Kristova, blagoslovljeni ste vi, jer ast i slava i sila Boja
i Duh njegov poiva na vama!
15
A nitko od vas neka ne trpi kao krvnik ili tat dli zloinac ili kao onaj, koji tei za
tuim dobrom!
16
Ako li kao kranin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga u ovom imenu!
17
Jer je vrijeme, da pone sud od kue Boje Ako li najprije od nas, kakav li e biti
konac onima, koji se ne pokoravaju evanelju Bojemu?
18
I ako se pravednik jedva spasi, gdje e se bezbonik i grjenik pokazati?
19
Zato i koji trpe po volji Bojoj, neka preporuuju vjernome Stvoritelju due svoje
dobrim djelima!
1 Petrova, glava 5
1
Starjeine dakle, koje su meu vama, opominjem, koji sam i sam starjeina i svjedok
Kristovih muka, a koji sam i dionik slave, koja se ima otkriti.
2
Pasite stado Boje, koje vam je povjereno, i nadgledajte ga ne silom, nego
dragovoljno, kako Bog hoe, niti zbog niskoga dobitka, nego iz dobra srca;
3
Niti kao da gospodujete Bojim dijelom, nego kao oni, koji su ugled stadu od srca.
4
I kad se javi vrhovni pastir, primit ete neuveli vijenac slave.
5
Tako, vi mlai pokoravajte se starjeinama! A svi budite proniknuti poniznou
meusobnom, jer se Bog oholima protivi, a poniznima daje milost.
6
Ponizite se dakle pod silnu ruku Boju, da vas povisi u vrijeme pohoda!
7
I svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas!
2214
8
Budite trijezni i bdijte, jer protivnik va, avao, kao lav riui obilazi i trai, koga da
prodere.
9
Njemu se oduprite tvrdi u vjeri i znajte, da iste muke podnose vaa braa u svijetu!
10
A Bog svake milosti, koji vas pozva na vjenu svoju slavu u Kristu Isusu, on e
vas, iza malo muke, usavriti, okrijepiti, utvrditi.
11
Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.
12
Po Silvanu, vjernom bratu, kao to mislim, napisah vam ukratko, da vas opomenem
i uvjerim, da je ovo prava milost Boja, u kojoj stojite.
13
Pozdravlja vas s vama izabrana crkva u Babilonu i Marko, sin moj.
14
Pozdravite jedan drugoga cjelovom ljubavi! Mir vam svima, koji ste u Kristu Isusu!
Amen.
2215
Druga Petrova poslanica
2 Petrova, glava 1
1
Simon Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima, koji su postigli s nama jednaku
dragocjenu vjeru u pravdi naega Boga i Spasitelja Isusa Krista.
2
Milost vam i mir u obilju poznavanjem Boga i Isusa, Gospodina naega!
3
Boanstvena sila njegova darovala nam je sve, to slui za ivot i pobonost,
poznavanjem onoga, koji nas pozva slavom i moi.
4
Po tom nam je dao dragocjena i najvea obeanja, da po njima budete dionici
boanske naravi, jer ste utekli od pogubne poude svijeta.
5
I zato iz sve snage poradite, da pokaete u vjeri svojoj krepost, a u kreposti
poznanje,
6
A u poznanju uzdrljivost, a u uzdrljivosti strpljivost, a u strpljivosti pobonost,
7
A u pobonosti ljubav bratsku, a u ljubavi bratskoj ljubav Boju.
8
Jer ako je ovo u vama i mnoi se, nee vas ostaviti besposlene i bez ploda za
poznanje naega Gospodina Isusa Krista.
9
Jer tko nema ovoga, slijep je i rukom pipa, i zaboravio je oienje od starih svojih
grijeha.
10
Zato, brao, postarajte se jo vema, da svoj poziv i izbor utvrdite dobrim djelima;
jer inei ovo neete pasti nikada.
11
Jer e vam se tako obilno dopustiti ulaz u vjeno kraljevstvo naega Gospodina i
Spasitelja Isusa Krista.
12
Zato u vas uvijek podsjeati na ovo, premda znate i utvreni ste u ovoj istini,
2216
13
Ali smatram da sam duan, dok sam god u ovom atoru, da vas budim
opominjanjem;
14
Znajui, da e se doskora poruiti moj ator, kao to mi javi i na Gospodin Isus
Krist.
15
A revno u nastojati, da se vi uvijek i poslije smrti moje sjeate toga.
16
Jer vam ne javismo sile i dolaska naega Gospodina Isusa Krista po bajkama mudro
izmiljenim, nego smo sami vidjeli slavu njegovu.
17
Jer je on primio od Boga Oca ast i slavu, kad sie k njemu od uzviene slave ovaj
glas: "Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji njega sluajte."
18
I ovaj smo glas mi uli gdje sie s neba, kad smo hili s njim na svetoj gori.
19
I tako nam je sad vra proroka rije, i dobro inite, to pazite na nju kao na
svjetiljku, koja svijetli u tamome mjestu, dok dan ne osvane, i Danica se ne pomoli u
srcima vaim.
20
A ovo najprije znajte, da se nijedno proroanstvo Pisma ne smije tumaiti na svoju
ruku.
21
Jer nikad nije bilo proroanstvo javljeno po volji ovjejoj, nego su ponukani od
Duha Svetoga govorili sveti Boji ljudi.
2 Petrova, glava 2
1
A bilo je i lanih proroka u narodu, kao to e i meu vama biti lanih uitelja, koji
e unijeti pogubna krivovjerja i zatajiti Gospodina, koji ih otkupi, i dovodit e tako
sebi brzu propast.
2
I mnogi e poi za njihovom razuzdanou, i po njima e se huliti na put istine.
3
I u lakomstvu trait e od vas dobitak izmiljenim rijeima. Ve odavno stoji vrsto
za njih sud kazneni. Propast njihova ne drijema.
4
Jer Bog nije sauvao ni anela koji sagrijeie nego ih je strovalio u pakao, i predao
ih u mranu tamnicu, da se uvaju za sud.
2217
5
I staroga svijeta nije sauvao. Samo je Nou, propovjednika pravde, spasio sa sedam
jo drugih, kad je naveo potop na svijet bezbonika.
6
I gradove Sodomu i Gomoru osudio je na propast i spalio, i tako je postavio primjer
buduim bezbonicima,
7
Samo je izbavio pravednoga Lota, koji morade teko da prepati pod neobuzdanim
ivljenjem bezakonika.
8
Jer pravednik, koji je stanovao meu njima, gledao je i sluao bezbona djela, i to je
dan na dan zadavalo muke pravednoj dui njegovoj.
9
Tako zna Gospodin pobone izbaviti iz kunje, a bezbone, da ih kazni, sauvati za
dan suda,
10
A osobito one, koji idu za tjelesnim eljama neistoe, i preziru velianstvo
Gospodina, i drski su i tvrdoglavi, i ne dru hulei na nosioce slave,
11
Dok aneli, koji veu snagu i silu imaju, ne izgovaraju na njih pred Gospodinom
hulnoga suda.
12
A oni kao nerazumne ivotinje, koje su od prirode stvorene, da se hvataju i ubijaju,
hule na ono, to ne razumiju, i propast e kao one,
13
I primit e plau nepravde. Oni misle, da je sva slast astiti se svaki dan; oni su
sramota i gnusoba, koji se hrane svojim prijevarama, kad se goste s vama.
14
Njihove su oi pune preljuboinstva i svagda sklone na grijeh. Mame neutvrene
due, imaju srce naueno lakomstvu, djeca su kletve.
15
Ostavie pravi put, zalutae i pooe putem Balaama, sina Beorova, koji je volio
nepravednu plau;
16
Ali je primio ukor za svoje bezakonje: "nijema ivina progovori glasom ovjejim i
sprijei bezumlje prorokovo.
17
Ovo su izvori bez vode, tmasti oblaci, koje progoni bura, za koje se uva tama
najdublja.
2218
18
Jer govore ohole i prazne rijei, i mame tjelesnim eljama i razuzdanou one ljude,
koji se odskora uklonie od onih, to ive u zabludi.
19
Obeavaju im slobodu, a sami su robovi propasti, jer koga tko nadvlada, onaj mu i
robuje.
20
Jer ako se oni, koji su odbjegli od neistoe svijeta pozna, njem naega Gospodina i
Spasitelja Isusa Krista, opet zapletu i budu nadvladani, bude im posljednje gore od
prvoga.
21
Jer im je bilo bolje, da nijesu upoznali puta pravde, negoli kad su upoznali, da se
opet odvrate od predane im svete zapovijedi.
22
Jer im se dogodi istinita poslovica: "Pas se povraa na svoju bljuvotinu" i: "svinja,
koja se okupala, opet se valja u kaljui."
2 Petrova, glava 3
1
Ljubljeni, ovo je ve druga poslanica, to vam je piem, da opomenama uzbudim
vae isto miljenje;
2
Da se spominjete rijei, koje su unaprijed rekli sveti proroci, i zapovijedi Gospodina
i Spasitelja predanih vam od apostola vaih.
3
I ovo znajte najprije, da e u posljednje dane doi rugai s varkom, koji e ivjeti po
svojim vlastitim pohotama
4
I govoriti: "Gdje je obeanje dolaska njegova? Jer otkako oci usnue, sve stoji tako,
kako je bilo od poetka stvorenja"
5
Jer naumice nee da znadu, da su nebesa bila ve odavna, i da je zemlja iz vode i po
vodi postala rijeju Bojom.
6
Zato tadanji svijet bi vodom potopljen i propade.
7
A sadanja nebesa i zemlja tom istom rijei zadrana su i uvaju se za oganj na dan
suda i propasti bezbonih ljudi.
8
Ali ovo, ljubljeni, da vam ne bude nepoznato, da je jedan dan pred Gospodinom kao
tisua godina, i tisua godina kao jedan dan.
2219
9
Ne kasni Gospodin s obeanjem svojim, kao to neki misle, nego vas strpljivo trpi,
jer nee da se tko izgubi, nego svi da se pokaju.
10
Ali e doi dan Gospodnji kao tat, u koji e nebesa s velikom bukom proi, a
poela e se od ognja rastopiti, i zemlja i djela, to su na njoj, izgorjet e.
11
I jer e se ovo sve jedanput raspasti, kako treba da vi sveto i pobono ivite,
12
Iekujui i elei dolazak dana Bojega, koji im e se nebesa spaliti i raspasti, i
poela od ognja rastopiti,
13
Ali ekamo po obeanju njegovu novo nebo i novu zemlju, u kojima stanuje
pravednost.
14
Zato, ljubljeni, ekajui ovo starajte se, da vas nae iste i neokaljane u miru.
15
I dugotrpnost Gospodina naega drite za spasenje, kao to vam je i ljubljeni na
brat Pavao po danoj mu mudrosti pisao;
16
Kao to i u svim poslanicama kada u njima govori o tom. U njima su neke stvari
teko razumljive, koje neuki i nestalni iskrivljuju, kao i ostala Pisma na svoju vlastitu
propast.
17
Vi dakle, ljubljeni, znajui naprijed, uvajte se, da prijevarom bezakonika ne
budete odvueni s njima i ne izgubite svojega tvrdog uvjerenja;
18
Nego rastite u milosti i u spoznanju naega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista!
Njemu slava i sad i u dan vjenosti! Amen.
2220
Prva Ivanova poslanica
1 Ivanova, glava 1
1
to je bilo od poetka, to smo uli, to smo vidjeli oima svojim, to razmotrismo i
ruke nae opipae o rijei ivota,
2
I ivot se javi, i vidjeli smo, i svjedoimo, i javljamo vam ivot vjeni, koji bijae u
Oca, i javi se nama;
3
to smo vidjeli i uli, javljamo i vama, da i vi s nama imate zajednicu; a naa je
zajednici s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.
4
I ovo mi vama piemo, da se radujete i radost naa bude potpuna.
5
I ovo je navjetenje, koje smo uli od njega i javljamo vama, da je Bog svjetlost, i
tame u njemu nema nikakve.
6
Ako reknemo, da imamo zajednitvo s njim, a u tami hodimo, laemo i ne inimo
istine.
7
Ako li u svjetlosti hodimo, kao to je on u svijetlu, imamo zajednitvo jedan s
drugim, i krv Isusa Krista, Sina njegova, isti nas od svakoga grijeha.
8
Ako reknemo, da grijeha nema, sami sebe varamo, i istine nema u nama.
9
Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i oisti
nas od svake nepravde.
10
Ako reknemo, da nijesmo sagrijeili, gradimo ga lacem, i rije njegova nije u
nama.
1 Ivanova, glava 2
1
Djeice moja, ovo vam piem, da ne grijeite. I ako tko sagrijei, imamo
zagovornika kod Oca, Isusa Krista, pravednika.
2221
2
I on je pomirna rtva za grijehe nae, i ne samo nae, nego i svega svijeta.
3
I po tom razumijemo, da ga poznajemo, ako zapovijedi njegove drimo,
4
Tko govori: "Poznajem ga, a zapovijedi njegovih ne dri, laac je, i u njemu istine
nema.
5
A tko dri rije njegovu, u njemu je zaista ljubav Boja savrena; po tom
poznajemo, da smo u njemu.
6
Tko govori, da u njemu ostaje, i taj treba tako da hodi, kao to je on hodio.
7
Ljubljeni, ne piem vam nove zapovijedi, nego zapovijed staru, koju imadoste od
poetka; stara zapovijed jest rije, koju ste uli.
8
Opet vam piem novu zapovijed, koja je istinita u njemu i u vama, jer tama prolazi, i
svjetlost istinito ve svijetli,
9
Tko govori, da je u svjetlosti, a mrzi na svojega brata, jo je uvijek u tami.
10
Tko ljubi brata svojega, u svijetlu ostaje, i u njemu nema nita za razlog spoticanja.
11
A tko mrzi na svojega brata, u tami je, i u tami hodi, i ne zna jer mu tama zaslijepi
oi.
12
Piem vam, djeice, jer su vam oproteni grijehi zbog imena njegova.
13
Piem vam, oci, jer upoznaste onoga, koji je od poetka. Piem vam, mladii, jer
nadvladaste onoga, koji je zao. Pisah vam, djeco, jer upoznaste Oca.
14
Pisah vam, oci, jer upoznaste onoga, koji je od poetka. Pisah vam, mladii, jer ste
jaki, i rije Boja u vama ostaje, i nadvladaste onoga, koji je zao.
15
Ne ljubite svijeta, ni to je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, nema ljubavi Oeve u
njemu.
16
Jer sve, to je u svijetu pouda je tijela, pouda oiju i oholost ivota, nije od Oca,
nego od svijeta.
17
I svijet prolazi i pouda njegova; a tko ini volju Boju, ostaje dovijeka.
2222
18
Djeice, posljednja je ura, i kao to ste uli, da e doi antikrist, ve sad mnogi
antikristi ustadoe; po tom poznajemo, da je posljednja.
19
Od nas izaoe, ali nijesu bili od nas; jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; na
njima se je imalo oitovati, da nijesu svi od nas.
20
Ali vi imate pomazanje od Svetoga, i znate sve.
21
Ne pisah vam, kao da ne znate istine, nego jer je znate, i jer nikakva la ne dolazi
od istine.
22
Tko je inae laljivac nego onaj, koji nijee, da je Isus Krist? Taj je antikrist, koji
nijee Oca i Sina.
23
Kojigod nijee Sina, ni Oca nema, a koji priznaje Sina, priznaje i Oca.
24
to ste uli od poetka, neka ostane u vama! Ako u vama ostane, to ste uli od
poetka, i vi ete ostati u Sinu i u Ocu.
25
I ovo je obeanje, koje nam on obea, ivot vjeni.
26
Ovo vam pisah za one, koji vas zavode.
27
to se vas tie, to ostaje u vama pomazanje, koje primiste od njega, i ne treba da
vas tko ui, nego kako vas to samo pomazanje ui u svemu, i istinito je, i nije la, i
kao to vas naui, ostanite u njemu!
28
I sad, djeice, ostanite u njemu, da imamo pouzdanje, kad se javi, i da se ne
osramotimo pred njim o njegovu dolasku.
29
Ako znate da je pravedan, znajte, da je svaki, koji ini pravdu, od njega roen.
1 Ivanova, glava 3
1
Vidite, kakvu nam je ljubav dao Otac: "Mi se zovemo djeca Boja, i jesmo. Zato
svijet ne poznaje nas, jer ne poznaje njega.
2
Ljubljeni, sad smo djeca Boja, i jo se ne pokaza, to emo biti, Znamo, da kad se
pokae, bit emo mu slini, jer emo ga vidjeti, kao to jest.
2223
3
I svaki, koji ovu nadu ima u njega, isti se, kao i on to je ist.
4
Svaki, koji ini grijeh, ini i bezakonje, jer je grijeh bezakonje.
5
I znate, da se on javi, da oduzme grijehe nae; i grijeha u njemu nema.
6
Svaki, koji u njemu ostaje, ne grijei, i svaki, koji grijei, nije ga vidio niti ga
upoznao.
7
Djeice, nitko neka vas ne zavede! Tko pravdu ini, pravedan je, kao to je on
pravedan.
8
Tko ini grijeh, od avla je, jer avao grijei od poetka. Zato se javi Sin Boji, da
razori djela avolja.
9
Svaki, koji je roen od Boga, ne ini grijeha, jer njegovo sjeme ostaje u njemu, i ne
moe grijeiti, jer je roen od Boga.
10
Po tom se poznaju djeca Boja i djeca avolja: "Tko ne ini pravde, nije od Boga;
isto tako, tko ne ljubi brata svojega.
11
Jer je ovo navjetenje, koje ste uli od poetka, da ljubimo jedan drugoga.
12
Ne kao Kain, koji je bio od zloga i ubio brata svojega. A zato ga je ubio? Jer su
djela njegova bila zla, a brata mu pravedna,
13
Ne udite se, brao, ako svijet mrzi na vas!
14
Mi znamo, da smo preli iz smrti u ivot, jer ljubimo brau; tko ne ljubi, ostaje u
smrti.
15
Svaki, koji mrzi na brata svojega, ubojica je, i znate, da ni jedan ubojica nema u
sebi vjenoga ivota.
16
Po tom spoznasmo ljubav Boju, to on za nas ivot svoj poloi; tako moramo i mi
poloiti ivot za brau.
17
Tko, ima blago svijeta i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega;
kako ljubav Boja ostaje u njemu.
2224
18
Djeice, ne ljubimo rijeju ni jezikom, nego djelom i istinom.
19
Po tom poznajemo, da smo od istine, i moemo srce svoje pred njim umiriti.
20
Ako nas kori srce nae, Bog je vei od srca naega. On zna sve.
21
Ljubljeni, ako nas srce ne kori, imamo pouzdanje u Boga,
22
I togod molimo, primamo od njega, jer zapovijedi njegove drimo i inimo, to je
njemu ugodno.
23
A ovo je zapovijed njegova, da vjerujemo u ime njegova Sina Isusa Krista i da
ljubimo jedan drugoga, kao to nam je dao zapovijed.
24
I tko dri zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i on u njemu; i po tom poznajemo, da
ostaje u nama, po Duhu, kojega nam je dao.
1 Ivanova, glava 4
1
Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu, nego kuajte duhove, jesu li od Boga; jer
mnogi lani proroci izioe na svijet.
2
Po ovome poznajte Duha Bojega: "Svaki duh, koji priznaje, da je Isus Krist u tijelu
doao, od Boga je;
3
I svaki duh, koji ne priznaje Isusa, nije od Boga; i ovaj je antikristov, za kojega ste
uli da dolazi, i sad je ve u svijetu.
4
Vi ste od Boga, djeice, i nadvladaste ih, jer je vei, koji je u vama, negoli koji je u
svijetu.
5
Oni su od svijeta, zato govore od svijeta, i svijet ih slua.
6
Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, slua nas; tko nije od Boga, ne slua nas. Po
ovom poznajemo Duha istine i duha zablude.
7
Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer je ljubav od Boga; i svaki, koji ljubi, od Boga
je roen i poznaje Boga.
8
Koji ne ljubi, ne poznaje Boga, jer je Bog ljubav.
2225
9
Po tom se pokaza ljubav Boja prema nama, to Bog Sina svojega jedinoroenoga
posla na svijet, da ivimo po njemu.
10
U tom je ljubav, ne da smo mi ljubili Boga, nego da je on ljubio nas i poslao Sina
svojega kao pomirnu rtvu za grijehe nae.
11
Ljubljeni, ako nas je Bog tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.
12
Boga nije nikad nitko vidio. Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i
ljubav je njegova savrena u nama.
13
Po tom poznajemo, da u njemu ostajemo, i on u nama, to nam je dao od Duha
svojega.
14
I mi vidjesmo, i svjedoimo, da je Otac poslao Sina za Spasitelja svijeta.
15
Tkogod prizna, da je Isus Sin Boji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.
16
I mi upoznasmo i vjerovasmo ljubav, koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav, i
koji ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu.
17
U tom se ljubav Boja u nas usavruje, da imamo pouzdanje na dan suda, jer kao
to je on, i mi smo u svijetu ovom.
18
U ljubavi nema straha, nego savrena ljubav izgoni strah; jer strah ima muku, a tko
se boji, nije savren u ljubavi.
19
Mi dakle ljubimo Boga, jer nas je on najprije ljubio.
20
Ako tko kae: "Ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laac je; jer tko ne ljubi brata
svojega, koga vidi, kako moe ljubiti Boga, kojega ne vidi?
21
I ovu zapovijed imamo od njega: "Tko ljubi Boga, neka ljubi i brata svojega!
1 Ivanova, glava 5
1
Svaki, koji vjeruje, da je Isus Krist, od Boga je roen; i svaki, koji ljubi onoga, koji
je rodio, ljubi i onoga, koji je roen od njega.
2226
2
Po tom znamo, da ljubimo djecu Boju, ako Boga ljubimo i njegove zapovijedi
drimo.
3
Jer je ovo ljubav Boja, da zapovijedi njegove drimo, i zapovijedi njegove nijesu
teke.
4
Jer sve, to je roeno od Boga, pobjeuje svijet, i pobjeda koja pobjeuje svijet, jest
vjera naa.
5
Jer tko da pobijedi svijet, ako ne onaj, koji vjeruje, da je Isus Sin Boji?
6
Ovaj je, koji doe vodom i krvlju i Duhom, Isus Krist, ne samo u vodi, nego u vodi i
krvi; i Duh je, koji svjedoi, jer je Duh istina.
7
Jer su trojica, to svjedoe u nebu: "Otac, Rije i Duh Sveti; i ova su trojica jedno,
8
I troje je, to svjedoi na zemlji: "Duh, i voda, i krv; i ovo je troje jedno.
9
Ako primamo svjedoanstvo ljudi, svjedoanstvo je Boje vee, jer je ovo
svjedoanstvo Boga: "On je svjedoio za Sina svojega.
10
Tko vjeruje u Sina Bojega, ima svjedoanstvo Boje u sebi Tko ne vjeruje Bogu,
uinio ga je lacem; jer ne vjerova u svjedoanstvo, koje svjedoi Bog za Sina
svojega.
11
I ovo je svjedoanstva, da nam je Bog dao ivot vjeni; i ovaj je ivot u Sinu
njegovu.
12
Tko ima Sina, ima ivot; tko nema Sina Bojega, nema ivota.
13
Ovo piem vama, koji vjerujete u ime Sina Bojega, da znate, da imate ivot vjeni.
14
I ovo je pouzdanje, koje imamo prema njemu, da nas uslii, ako to molimo po volji
njegovoj.
15
I kad znamo, da nas uslii, togod molimo, znamo, da primamo, to ga zamolismo.
16
Ako tko vidi brata svojega, gdje ini grijeh, to ne donosi smrti, neka moli, i dat e
mu ivot. To vrijedi za one, koji ne ine grijeha, to donosi smrt. Ima grijeh, to
donosi smrt; za tajne govorim, da moli.
2227
17
Svaka je nepravda grijeh; i ima grijeh, to ne donosi smrti.
18
Znamo, da ni jedan, koji je roen od Boga, ne grijei; nego koji je roen od Boga,
uva se, i zli ga se ne dotie.
19
Znamo, da smo od Boga, a sav svijet lei u zlu,
20
Znamo, da je Sin Boji doao i dao nam razum, da upoznamo Istinitoga Boga. I mi
smo u Istinitome, u Sinu njegovu Isusu Kristu. Ovaj je istiniti Bog i ivot vjeni.
21
Djeice, uvajte se od idola! Amen.
2228
Druga Ivanova poslanica
1
Starjeina izabranoj gospoi i djeci njezinoj, koju ja ljubim u istini, i ne samo ja,
nego svi, koji poznae istinu,
2
Zbog istine, koja ostaje u nama, i bit e s nama dovijeka.
3
Neka bude s vama milost, milosre, mir od Boga Oca i od Isusa Krista, Sina Oeva,
u istini i ljubavi!
4
Obradovah se vrlo, to naoh meu tvojom djecom takve, koji hode u istini, kao to
primismo zapovijed od Oca.
5
I sad molim te, gospodo, ne kao da ti novu zapovijed piem, nego koju imadosmo od
poetka, da ljubimo jedan drugoga.
6
I u tom je ljubav, da hodimo po zapovijedima njegovim. Kao to ste uli od poetka,
ovo je zapovijed njegova, da hodite po njoj.
7
Jer mnogi zavoditelji izaoe u svijet, koji ne priznaju, da je Isus Krist doao u
tijelu: ovo je zavoditelj i antikrist.
8
uvajte se, da ne izgubite, to ste stekli, nego da primite potpunu plau!
9
Svaki, koji odstupi i ne ostane u nauci Kristovoj, nema Boga; a koji ostane u nauci,
ima Oca i Sina.
10
Ako tko dolazi k vama i ove nauke ne donosi, ne primajte ga u kuu i ne
pozdravljajte ga!
11
Jer tko ga pozdravlja, prima dio u njegovim zlim djelima.
12
Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh papirom i crnilom; jer se nadam, da u
doi k vama i iz usta u usta govoriti, da radost vaa bude potpuna.
13
Pozdravljaju te djeca tvoje sestre izabrane.
2229
Trea Ivanova poslanica
1
Starjeina ljubljenome Gaju, kojega ja ljubim u istini.
2
Ljubljeni, elim, da ti u svemu bude dobro, i da bude zdrav, kao to je tvojoj dui
dobro.
3
Obradovah se vrlo, ad dooe braa i posvjedoie za tvoju istinu, kako ti u istini
hodi.
4
Nemam vee radosti od ove, da ujem, moja djeca u istini da hode.
5
Ljubljeni, vjerno radi u svemu to ini brai, a osobito putnicima.
6
Oni posvjedoie tvoju ljubav pred crkvom, i dobro e uiniti, ako ih dalje
oprema, kako je dostojno Boga.
7
Jer zbog imena njegova izaoe, a da ne primaju nita od neznaboaca.
8
Mi smo dakle duni primati takve, da budemo suradnici istine.
9
Pisao sam neto crkvi; ali Diotref, koji hoe da bude prvi meu njima, ne prima nas.
10
Zato, ako doem, spomenut u njegova djela, kako nas sumnjii zlim rijeima. I
nije mu to dosta, nego sam brae ne prima i zabranjuje onima, koji to hoe, i izgoni ih
iz crkve.
11
Ljubljeni, ne ugledaj se na zlo, nego na dobro! Tko dobro ini, od Boga je; a tko zlo
ini, nije vidio Boga.
12
Demetriju svjedoe svi, i sama istina; a i mi svjedoimo, i zna, da je svjedoanstvo
nae istinito.
13
Mnogo bih imao da ti piem; ali neu crnilom i perom da ti piem;
14
Nego se nadam, da u te skoro vidjeti, i iz usta u usta emo govoriti.
2230
15
Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje po imenu!
2231
Judina poslanica
1
Juda, sluga Isusa Krista, a brat Jakovljev, pozvanima, koji su ljubljeni u Bogu Ocu i
uvani za Isusa Krista.
2
Milosre vam i mir i ljubav u obilju!
3
Ljubljeni! Kako mi je veoma na srcu, da vam piem o naemu opemu spasenju,
smatrao sam potrebnim opomenuti vas pismom, da se borite za vjeru, koja jedanput
zauvijek predana svetima.
4
Jer se uvukoe neki ljudi, za koje ve davno pismeno stoji ovo osuenje: bezboni,
koji pretvaraju milost Boga naega u rasputenosti, i odriu se jedinoga Gospodara i
Gospodina naega Isusa Krista.
5
A napomenut u vam samo to jer vi ve znate sve jedanput zauvijek da je Isus
dodue izbavio narod iz zemlje egipatske, ali je potom upropastio one, koji ne
vjerovae.
6
I anele, koji ne odrae svojega dostojanstva, nego ostavie svoje prebivalite,
zadrao je vjenim okovima u mraku za sud velikoga dana.
7
Kao to Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su grijeili kao i oni bludom i ili
za protunaravnom nasladom, postavljaju se za primjer sa svojom kaznom vjenoga
ognja.
8
Jednako i ovi sanjai tijelo kaljaju, gospodstvo preziru i na slavu hule.
9
A Mihael arkaneo, kad se je prepirao s avlom i borio se za Mojsijevo tijelo, nije
se usudio izgovoriti sud pogrde, nego ree: "Gospodin neka te kazni!"
10
A ovi pogruju ono, to ne znaju, a u onom, to znaju po prirodi kao nerazumne
ivotinje, propadaju.
11
Teko njima! Oni pooe putom Kainovim. Oni u svojoj pohlepi za dobitkom
padoe u prijevaru Balaamovu, i u svojoj pobuni kao Korah propadoe.
2232
12
Ovo su oni, to oneiuju vae gozbe ljubavi, gostei se bez stida, pasui sebe
same, oblaci bez vode, koje vjetrovi okolo gone, jesenska drveta bez roda, to su
dvaput izumrla, iz korijena iupana;
13
Bijesni valovi morski, to se pjene svojim sramotama; zvijezde, koje lutaju, za koje
se uva mrak vjeite tame.
14
Ali i za ove prorokova Henok, sedmi potomak Adamov, govorei: "Gle, dolazi
Gospodin s tisuama svojih svetih,
15
Da uini sud nad svima, i da kazni sve bezbonike za sva njihova bezbona djela,
koja bezbono poinie, i za sve drske rijei, koje bezboni grjenici izgovorie protiv
njega."
16
Oni mrmljaju i jadikuju nad svojom sudbinom, a ive po svojim poudama. Usta
njihova govore nadute rijei, i laskaju se ljudima zbog dobitka.
17
A vi, ljubljeni, sjeajte se rijei, koje naprijed rekoe apostoli Gospodina naega
Isusa Krista!
18
Oni vam rekoe, da e u posljednje vrijeme doi rugai, koji e hoditi po svojim
bezbonim poudama.
19
Ovo su oni, koji ine razdore, puteni, koji Duha nemaju.
20
A vi, ljubljeni, naziujte se svojom presvetom vjerom i molite se u Duhu Svetome!
21
Drite sami sebe u ljubavi Bojoj i ekajte milost Gospodina naega Isusa Krista za
ivot vjeni!
22
Upuujte one, koji se jo prepiru!
23
Druge otmite ognju i spasite ih! Opet se drugima smilujte u strahu! A uvajte se
haljine, koja je okaljana od tijela!
24
A onome, koji vas moe sauvati od pada i kod dolaska naega Gospodina Isusa
Krista postaviti vas neokaljane i u velikoj radosti pred slavu svoju.
25
Njemu, jedinome Bogu, Spasitelju naemu, po Isusu Kristu, Gospodinu naemu,
ast i slava, vlast i mo prije svakog vremena i sad i u sve vijeke! Amen.
2233
Otkrivenje
Otkrivenje, glava 1
1
Otkrivenje Isusa Krista, koje dade njemu Bog, da pokae slugama svojim, to ima
da se skoro zbude, i pokaza, poslavi po anelu svojemu slugi svojemu Ivanu,
2
Koji svjedoi rije Boju i svjedoanstvo Isusa Krista sve, to vidje.
3
Blagoslovljen je onaj, koji ita, i onima, koji sluaju rijei proroanstva i dre, to je
napisano u njemu, jer je vrijeme blizu!
4
Ivan na sedam crkava u Aziji. Milost vam i mir od onoga, koji jest, i koji bijae, i
koji e doi, i od sedam duhova, koji su pred prijestoljem njegovim;
5
I od Isusa Krista, koji je svjedok vjerni, prvoroenac od mrtvih, i vladalac nad
kraljevima zemaljskim. Njemu, koji nas je ljubio i otkupio nas od grijeha naih krvlju
svojom;
6
I uinio nas kraljevstvom i sveenicima Bogu i Ocu svojemu: "Njemu slava i vlast u
vijeke vjekova! Amen,
7
Eno, dolazi na oblacima, i gledat e ga svako oko, i oni, koji ga probodoe, naricat
e nad njim sva plemena zemaljska. Da, Amen.
8
Ja sam Alfa i Omega, Poetak i Svretak, govori Gospodin Bog, koji jest, i koji
bijae, i koji e doi, Svemoni.
9
Ja, Ivan, brat vas i dionik u nevolji i u kraljevstvu i strpljivosti u Kristu Isusu, bijah
na otoku, koji se zove Patmos, zbog rijei Boje i zbog svjedoanstva Isusova.
10
Tada se zanesoh u dan Gospodnji, i zauh za sobom glas veliki kao trube,
11
Kako govori: "to vidi, napii u knjigu i polji onima sedam crkava u Aziji: "u
Efez, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodiceju.
2234
12
I okrenuh se, da vidim glas, koji mi je govorio; i okrenuvi se vidjeh sedam
svijenjaka zlatnih,
13
I usred sedam zlatnih svijenjaka kao Sina ovjejega, obuena u dugaku haljinu, i
opasana po prsima pojasom zlatnim.
14
A glava njegova i kosa bijela kao bijela vuna, kao snijeg; i oi njegove kao plamen
ognjeni;
15
I noge njegove kao mjed, kad se rastopi u pei; i glas njegov kao um voda mnogih;
16
I imao je u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlazio ma otar s
obje strane; i lice njegovo kao to sunce sja u sili svojoj.
17
I kad Ka vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav. I metnu desnicu svoju na me
govorei: "Ne boj se, ja sam prvi i posljednji,
18
I ivi: i bio sam mrtav, i evo ivim u vijeke vjekova, i imam kljueve od smrti i
podzemlja.
19
Napii dakle, to si vidio, i to jest, i to ima da se zbude po tom.
20
Tajnu sedam zvijezda, koje si vidio na desnici mojoj, i sedam svijenjaka zlatnih.
Sedam zvijezda jesu aneli sedam crkava. I sedam svijenjaka jesu sedam Crkava.
Otkrivenje, glava 2
1
Anelu crkve u Efezu napii: Ovako govori onaj, koji dri sedam zvijezda u desnici
svojoj, koji hodi posred sedam svijenjaka zlatnih:
2
Znam tvoja djela i trud tvoj i strpljivost tvoju, i da ne moe podnositi zlih, i iskuao
si one, koji govore, da su apostoli, a nijesu, i naao si ih kao lace;
3
I strpljivost ima, i podnosio si zbog imena mojega, i nijesi sustao.
4
Ali imam protiv tebe, to si ljubav svoju prvu ostavio.
5
Pomisli, s koje si visine spao, ini pokajanje i djeluj opet kao prije! Ako li ne, doi
u ti brzo, i dignut u svijenjak tvoj s mjesta njegova, ako se ne pokaje.
2235
6
Ali ovo ima, to mrzi na djela Nikolaita, na koja i ja mrzim.
7
Tko ima ui, neka uje, to Duh govori crkvama: Tko pobijedi, dat u mu da jede od
drveta ivota, koje je u raju Boga mojega.
8
I anelu crkve u Smirni napii: Ovako govori prvi i posljednji, koji je bio mrtav i
oivio!
9
Znam tvoju nevolju i siromatvo, ali ti si bogat; znam, da te pogruju oni, koji se
zovu idovi, a nijesu, nego sinagoga sotonina.
10
Nita se ne boj od muka, to te ekaju! Gle, avao e neke od vas baciti u tamnicu,
da se iskuate i imat ete nevolju deset dana. Budi vjeran do smrti, i dat u ti vijenac
ivota
11
Tko ima ui, neka uje, to Duh govori crkvama: Tko pobijedi, nee mu nauditi
druga smrt.
12
I anelu crkve u Pergamu napii: Ovako govori onaj, koji ima otar ma s obje
strane!
13
Znam, gdje stanuje, gdje je prijestolje sotonino; i dri ime moje, i nijesi se
odrekao vjere u mene ni u one dane, kad je Antipa, vjerni svjedok moj, ubijen kod
vas, gdje stanuje sotona
14
Ali imam neto malo protiv tebe, to ima ondje, koji dre nauku Balaama, koji je
uio Balaka zavoditi djecu Izraelovu, da uestvuju na rtvama idolskim i da grijee
bludno.
15
Tako ima i ti, koji jednako dre nauku Nikolaita.
16
Pokaj se dakle! Ako li ne, doi u ti brzo i borit u se protiv njih maem usta
svojih.
17
Tko ima ui, neka uje, to govori Duh crkvama: "Tko pobijedi, dat u mu od mane
skrivene, i dat u mu kamen bijel, i na kamenu novo ime napisano, koje nitko ne zna,
osim onoga, koji ga prima.
18
I anelu crkve u Tijatiri napii: Ovako govori Sin Boji, koji ima oi svoje kao
plamen ognjeni, i noge njegove kao arka mjed.
2236
19
Znam tvoja djela, i ljubav i vjeru i slubu i strpljivost tvoju, i tvoja posljednja djela,
kojih ima vie od prvih.
20
Ali imam protiv tebe, to doputa eni Jezebeli, koja govori, da je proroica, i ui i
zavodi sluge moje, da grijee bludno i da jedu rtve idolske.
21
I dadoh joj vrijeme, da se pokaje, ali nee da se pokaje od bludnosti svoje.
22
Evo bacam je na postelju, i one, koji ine preljubu s njom, u nevolju veliku, ako se
ne pokaju od svojih djela;
23
I djecu njezinu pobit u na mjesto; i poznat e sve crkve, da sam ja, koji ispitujem
bubrege i srca, i dat u vam svakome po djelima vaim.
24
A vama govorim, ostalima u Tijatiri, kojigod nemaju nauke eve, koji ne upoznae
dubina sotoninih, kao to govore: Ne meem na vas drugoga bremena;
25
Ali koje imate, drite, dok doem!
26
I tko pobijedi i odri djela moja do kraja, dat u mu vlast nad neznabocima;
27
I vladat e njima gvozdenim ezlom, i razbit e se kao sudovi lonarski; kao to
sam i ja primio od Oca svojega;
28
I dat u mu zvijezdu Danicu.
29
Tko ima ui, neka uje, to govori Duh crkvama.
Otkrivenje, glava 3
1
I anelu crkve u Sardu napii: Ovako govori onaj, koji ima sedam Duhova Bojih i
sedam zvijezda: Znam tvoja djela; ima ime, da si iv, a mrtav si.
2
Budi budan i utvruj ostalo, to hoe da umre; jer ne naoh tvojih djela savrenih
pred Bogom svojim.
3
Sjeti se dakle, kako si primio i uo; i dri i pokaj se! Ako li ne bude bdio, doi u
na tebe kao tat, i nee znati, u koji u as doi na tebe.
2237
4
Ali ima malo imena u Sardu, koja ne oskvrnie svojih haljina, i hodit e s menom u
bijelima, jer su dostojni.
5
Tko pobijedi, on e se obui u haljine bijele, i neu izbrisati imena njegova iz knjige
ivota, i priznat u ime njegovo pred Ocem svojim i pred anelima njegovim.
6
7
I anelu crkve u Filadelfiji napii: Ovako govori Sveti, Istiniti, koji ima klju
Davidov, i koji otvori, i nitko ne zatvori, koji zatvori, i nitko ne otvori:
8
Znam tvoja djela; gle, postavio sam pred tobom vrata otvorena, koja nitko ne moje
zatvoriti, jer ima malo sile; ali si drao moju rije, i nijesi se odrekao imena mojega.
9
Evo dajem one iz sinagoge sotonine, koji govore, da su idovi, a nijesu, nego lau;
evo u ih uiniti, da dou i da se poklone pred nogama tvojima, i da poznadu, da te ja
ljubim.
10
Jer si odrao rije strpljivosti moje, i ja u tebe sauvati od asa kunje, koji e doi
na sav svijet, da iskua one, koji stanuju na zemlji.
11
Evo dolazim brzo: dri, to ima, da nitko ne uzme vijenca tvojega!
12
Tko pobijedi, uinit u ga stupom u hramu Boga svojega, i vie nee izai; i napisat
u na njemu ime Boga mojega i ime grada Boga mojega, novoga Jerusalema, koji
silazi s neba od Boga mojega, i ime moje novo.
13
Tko ima ui, neka uje, to govori Duh crkvama
14
I anelu crkve u Laodiceji napii: Ovako govori Amen, svjedok vjerni i istiniti
poetak stvorenja Bojega:
15
Znam tvoja djela, da nijesi ni studen ni vru, O da si studen ili vru!
16
Ali jer si mlak, i nijesi ni studen ni vru, izbljuvat u te iz usta svojih.
17
Jer govori: Bogat sam i obogatio sam se i nita ne trebam; a ne zna, da si bijedan i
nevoljan, i siromah i slijep, i gol.
2238
18
Svjetujem te, da kupi u mene zlata eenoga u ognju, da se obogati, i bijele
haljine, da se obue, i da se ne pokae sramota golotinje tvoje, i masti, da pomae
oi svoje, da vidi.
19
Ja kojegod ljubim, one korim i kaznim; budi revan dakle i pokaji se!
20
Evo stojim na vratima i kucam: ako tko uje glas moj i otvori vrata, ui u k njemu
i veerat u s njim, i on s menom.
21
Tko pobijedi, dat u mu da sjedi s menom na prijestolju mojemu, kao i ja to
pobijedih i sjedoh s Ocem svojim na prijestolju njegovu.
22
Otkrivenje, glava 4
1
Potom vidjeh: I gle, vrata otvorena na nebu, i glas prvi, to sam ga uo kao trubu
gdje govori s menom, ree: "Uzai ovamo, i pokazat u ti, to treba da bude za ovim."
2
Odmah se zanesoh. I gle, prijestolje je stajalo u nebu, i na prijestolju je sjedio netko.
3
I onaj, koji je sjedio, bijae po vienju kao kamen jaspis i sardis; i oko prijestolja
bijae duga po vienju kao s smaragd.
4
I oko prijestolja bijahu dvadeset i etiri prijestolja, i na prijestoljima, sjeahu
dvadeset i etiri starjeine, obuene u bijele haljine, i imahu krune zlatne na glavama
svojim.
5
I od prijestolja izlaahu munje i glasovi i gromovi, i sedam ognjenih bakalja gorahu
pred prijestoljem, koje su sedam duhova Bojih.
6
I pred prijestoljem bijae kao stakleno more, slino kristalu; i u sredini pred
prijestoljem i oko prijestolja etiri bia, puna oiju sprijeda i straga.
7
I prvo bie bijae slino lavu, i drugo bie slino juncu, i tree bie imae lice kao
ovjek, i etvrto bie bijae kao orao, kad leti.
8
I svako od etiri bia imae po est krila, i bijahu naokolo izvana i unutra puna oiju,
i pjevala su bez odmora dan i no; "Svet, svet, svet Gospodin Bog Svemoni, koji
bijae, i koji jest, i koji e doi."
2239
9
I kad bia dadoe slavu i ast i hvalu onome, koji sjeae na prijestolju, i koji ivi u
vijeke vjekova,
10
Padoe dvadeset i etiri starjeine pred onim, koji sjeae na prijestolju, i poklonie
se onome, koji ivi u vijeke vjekova, i metnue krune svoje pred prijestolje govorei:
11
"Dostojan si, Gospodine i Boe na, da primi slavu i ast i silu, jer si ti stvorio sve,
i po volji je tvojoj bilo i stvoreno je."
Otkrivenje, glava 5
1
I vidjeh u desnici onoga, koji sjeae na prijestolju, knjigu napisanu iznutra i izvana
i zapeaenu sa sedam peata.
2
I vidjeh silnoga anela, koji povika glasom velikim: "Tko je dostojan da otvori
knjigu i da razlomi peate njezine?"
3
I nitko nije mogao u nebu i na zemlji i pod zemljom da otvori knjigu i da zagleda u
nju.
4
I ja sam plakao mnogo, to se nitko ne nae dostojan da otvori knjigu i da zagleda u
nju.
5
I jedan od starjeina ree mi: "Ne plai, evo je pobijedio lav iz plemena Judina,
korijen Davidov, da otvori knjigu i sedam peat njezinih."
6
I vidjeh nasred prijestolja i etiri bia i posred starjeina Janje, koje je stajalo kao
zaklano, i imalo sedam rogova i sedam oiju: "to su sedam duhova Bojih poslanih po
svemu svijetu.
7
I doe i uze knjigu iz desnice onoga, koji sjeae na prijestolju.
8
I kad uze knjigu, etiri bia i dvadeset i etiri starjeine padoe pred Janjetom. Svaki
je imao citaru i zlatne ae pune tamjana: "to su molitve svetih
9
I pjevahu pjesmu novu govorei: "Dostojan si da uzme knjigu i da otvori peate
njezine, jer si bio zaklan i otkupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga plemena i
jezika i puka i naroda;
10
I uinio si ih Bogu naemu kraljevstvo i sveenike, i kraljevat e na zemlji."
2240
11
I vidjeh i zauh glas anela mnogih oko prijestolja i bia i starjeina; i bijae broj
njihov miri jade mirijada i tisue tisua,
12
Koji su govorili glasom velikim: "Dostojno je Janje, koje je zaklano, da primi silu i
bogatstvo i mudrost i jakost i ast i slavu i blagoslov."
13
I svako stvorenje, to je u nebu i na zemlji i pod zemljom i na moru i sve, to je u
njima, zauh gdje govore: "Onome, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu blagoslov i ast i
slava i vlast u vijeke vjekova."
14
I etiri bia govorahu: "Amen". I dvadeset i etiri starjeine padoe i poklonie se
onome, koji ivi u vijeke vjekova.
Otkrivenje, glava 6
1
I vidjeh, kad otvori Janje jedan od sedam peata, i zauh jedno od etiri bia gdje
govori kao glas groma: "Doi i vidi!"
2
I vidjeh, i gle konj bijel, i onaj, koji sjeae na njemu, imao je luk. I njemu se dade
vijenac, i izae pobjeujui i da pobijedi.
3
I kad otvori drugi peat, zauh drugo bie gdje govori: "Doi i vidi!"
4
I izae drugi konj rid, i onome, koji sjeae na njemu, dopusti se, da uzme mir sa
zemlje, i da ubija jedan drugoga, i dade mu se ma veliki.
5
I kad otvori trei peat, zauh tree bie gdje govori: "Doi i vidi!" I vidjeh, i gle,
konj vranac, i onaj, koji sjeae na njemu, imao je vagu u ruci svojoj.
6
I zauh kao glas izmeu etiri bia gdje govori: "Oka penice za denar, i tri oke
jema za denar; a ulja i vina nee ni biti!"
7
I kad otvori etvrti peat, zauh glas etvrtoga bia gdje govori: "Doi i vidi!"
8
I vidjeh, i gle, konj sivac, i onome, koji sjeae na njemu, bio je ime smrt, i
podzemlje pratilo ga. I njemu se dade vlast nad etvrtim dijelom zemlje, da ubija
maem i glau i kugom i zvijerima zemaljskim.
9
I kad otvori peti peat, vidjeh pod rtvenikom due onih, koji su bili pobijeni zbog
rijei Boje i zbog svjedoanstva koje su dali.
2241
10
I povikae glasom velikim govorei: "Dokle, Gospodine sveti i istiniti, ne sudi i ne
osveti krvi nae na onima, to stanuju na zemlji?"
11
I dane su svakome od njih haljine bijele, i reeno im bi, neka se strpe jo malo
vremena, dok se navri broj drugova njihovih i brae njihove, koji valja da budu
pobijeni kao i oni.
12
I vidjeh, kad otvori esti peat, i gle, zemlja se potrese vrlo, i sunce postade crno
kao vrea od kostrijeti, i sav mjesec postade kao krv
13
I zvijezde nebeske padoe na zemlju, kao to smokva odbacuje svoje nezrele
plodove, kad je veliki vjetar zaljulja.
14
I nebo se izmae kao knjiga, kad se savije; I svaka gora i otok s mjesta, se svojih
pokrenue.
15
I kraljevi zemaljski i knezovi i vojskovoe i bogatai i silnici i svaki rob i
slobodnjak svi se skrie po piljama i po peinama gorskim;
16
r govorahu gorama i peinama: "Padnite na nas, i skrijte nas od lica onoga, koji
sjedi na prijestolju, i od gnjeva Janjeta;
17
Jer doe veliki dan gnjeva njegova, i tko moe opstati?
Otkrivenje, glava 7
1
Potom vidjeh etiri anela gdje stoje na etiri ugla zemlje i dre etiri vjetra zemlje,
da ne pue vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo drvo.
2
I vidjeh drugoga anela gdje uzlazi od istoka sunanoga, koji je imao peat Boga
ivoga; i povika glasom velikim na etiri anela, kojima je bilo dano, da nakode
zemlji i moru,
3
Govorei: "Nemojte koditi ni zemlji, ni moru, ni drveu, dok ne zapeatimo sluge
Bog naega na elima njihovim."
4
I zauh broj zapeaenih: sto i etrdeset i etiri tisue zapeaenih od svakoga
plemena sinova Izraelovih:
2242
5
Od plemena Judina dvanaest tisua zapeaenih: od plemena Rubenova dvanaest
tisua; od plemena Gadova dvanaest tisua;
6
Od plemena Aerova dvanaest tisua; od plemena Naftalijeva dvanaest tisua; od
plemena Manasehova dvanaest tisua;
7
Od plemena Simeonova dvanaest tisua; od plemena Levijeva dvanaest tisua; od
plemena Isakarova dvanaest tisue;
8
Od plemena Zebulunova dvanaest tisua; od plemena Josipova dvanaest tisua; od
plemena Benjaminova dvanaest tisua zapeaenih.
9
Potom vidjeh, i gle, veliko mnotvo, kojega nije mogao nitko izbrojiti, od svakoga
naroda i plemena i puka i jezika, gdje stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, obueni
u bijele haljine, i palme u rukama njihovim.
10
I vikahu glasom velikim govorei: "Spasenje Bogu naemu, koji sjedi na
prijestolju, i Janjetu!"
11
I svi aneli stajahu oko prijestolja i starjeina etiri bia, i padoe na lice pred
prijestoljem, i poklonie se Bogu
12
Govorei: "Amen! Blagoslov i slava i mudrost i hvala i ast i sila i jakost Bogu
naemu u vijeke vjekova! Amen."
13
I progovori jedan od starjeina i ree mi: "Tko su ovi obueni u bijele haljine, i
odakle dooe?"
14
I rekoh mu: "Gospodine moj, ti zna." I ree mi: "Ovo su, koji dooe iz nevolje
velike, i oprae haljine svoje i ubijelie ih u krvi Janjetovoj.
15
Zato su pred prijestoljem Bojim, i slue mu dan i no u hramu njegovu; i onaj, koji
sjedi na prijestolju, stanovat e kod njih.
16
Vie nee ogladnjeti ni oednjeti, i nee vie na njih pasti sunana ega, niti ikakva
vruina.
17
Jer Janje, koje je nasred prijestolja, past e ih i vodit e ih na izvore ive vode; i
Bog e otrti svaku suzu od oiju njihovih."
2243
Otkrivenje, glava 8
1
I kad otvori sedmi peat, postade tiina u nebu, jedno po sata.
2
I vidjeh sedam anela, koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba
3
I drugi aneo doe, i stade pred rtvenik imajui zlatnu kadionicu; i bijae mu dano
mnogo tamjana, da ga prikae s molitvama svih svetih na rtvenik zlatni pred
prijestoljem.
4
I dim od kaenja s molitvama svetih uzae iz ruke anelove pred Boga.
5
I uze aneo kadionicu, i napuni je ognja sa rtvenika, i baci je na zemlju, i nastadoe
glasovi i gromovi i sijevanje munja i potres.
6
I sedam anela, koji su imali sedam truba pripravie se da sa trube.
7
I prvi aneo zatrubi, i postade tua i oganj, pomijeani s krvlju, i padoe na zemlju, i
treina drvea izgorje, i sva zelena trava izgorje.
8
I drugi aneo zatrubi, i kao velika gora ognjem zapaljena baena bi u more; i treina
mora postade krv.
9
I umrije treina stvorenja, to ivi u moru, i treina laa propade.
10
I trei aneo zatrubi, i pade s neba velika zvijezda, koja je gorjela kao baklja, i pade
na treinu rijeka i na izvore voda.
11
I ime je zvijezdi Pelin; i treina voda postade pelin, i mnogi ljudi pomrijee od
voda, jer postadoe gorke.
12
I etvrti aneo zatrubi, i udarena bi treina sunca, i treina mjeseca, i treina
zvijezda, da pomra treina njihova, i treina dana da ne svijetli, tako i noi.
13
I vidjeh, i zauh glas jednoga orla gdje leti posred neba viui glasom velikim:
"Jao, jao, jao onima, koji stanuju na zemlji, od ostalih truba trojice anela, koji e jo
trubiti!"
2244
Otkrivenje, glava 9
1
I peti aneo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju, i dade joj se klju
od zjala bezdana.
2
I otvori zjalo bezdana, i izae dim iz zjala kao dim iz velike pei, i pocrnje sunce i
nebo od dima iz zjala.
3
I iz dima zjala izaoe skakavci na zemlju, i dade im se vlast, kao to je imaju
skorpioni zemaljski.
4
I zapovjedi im se, da ne kode travi zemaljskoj, niti ikakvoj zeleni, niti ikakvu
drvetu, nego samo ljudima, koji nemaju peata Bojega na elima svojim.
5
I dade im se, da ih ne ubijaju, nego da ih mue pet mjeseci; i muenje njihovo bijae
kao muenje skorpiona, kad ubode ovjeka.
6
I u one dane trait e ljudi smrt, i nee je nai; i eljet e da umru, i smrt e od njih
bjeati.
7
I skakavci bijahu kao konji opremljeni za boj; i na glavama njihovim kao krune od
zlata; i lica njihova kao lica ovjeja.
8
I imahu kose kao kose enske, i zubi njihovi bijahu kao u lavova;
9
I imahu oklope kao oklope gvozdene, i glas krila njihovih bijae kao glas kola, kad
mnogi konji tre u boj ;
10
I imahu repove i alce kao skorpioni; u repovima njihovim bijae sila, da kode
ljudima pet mjeseci;
11
I imahu nad sobom kralja anela bezdana, kojemu je ime hebrejski Abadon, a grki
Apolion.
12
Jedno zlo proe; evo idu jo dva zla za ovim.
13
I esti aneo zatrubi, i zauh glas jedan od etiri roga zlatnoga rtvenika, koji je
pred Bogom,
2245
14
Gdje govori estome anelu, koji je imao trubu: "Odvei etiri anela, koji su
svezani kod rijeke velike Eufrata!"
15
I bila su odvezana etiri anela, koji bijahu pripravljeni na sat i dan i mjesec i
godinu, da pobiju treinu ljudi.
16
I broj vojske na konjima bijae dvadeset tisua puta deset tisua; uo sam broj
njihov.
17
I tako vidjeh u vienju konje i one, to sjeahu na njima: imali su oklope ognjene i
plavetne i sumporne; i glave konja bile su kao glave lavova, i iz usta njihovih izlazio
je oganj i dim i sumpor.
18
I od ova tri zla pogibe treina ljudi, od ognja i od dima i sumpora, to je izlazilo iz
usta njihovih,
19
Jer sila je konja u ustima njihovim i u repovima njihovim, jer su repovi njihovi kao
zmije, imaju glave, i njima ine zlo.
20
I ostali ljudi, koji nijesu bili pobijeni ovim zlima, ne pokajae se za djela ruku
svojih, da se vie ne klanjaju avolima i idolima zlatnim i srebrnim i mjedenim i
kamenim i drvenim, koji niti mogu vidjeti, ni uti, ni hoditi;
21
Niti se pokajae za ubojstva svoja, ni za aranja svoja, ni za blud svoj, ni za krae
svoje.
Otkrivenje, glava 10
1
I vidjeh drugoga anela jaka gdje silazi s neba, koji bjee ogrnut u oblak, i duga nad
glavom njegovom, i lice njegovo kao sunce, i noge njegove kao stupovi ognjeni;
2
I imae u ruci svojoj knjiicu otvorenu, i metnu nogu svoju desnu na more, a lijevu
na zemlju;
3
I povika glasom velikim, kao lav kad rie; i kad on povika, ispustie sedam gromova
glasove svoje.
4
I kad ispustie sedam gromova glasove svoje, htjedoh ja da piem; i zauh glas s
neba, koji je govorio: "Zapeati, to objavie sedam gromova! I to ne pii!"
2246
5
I aneo, kojega vidjeh, gdje stoji na moru i na zemlji, podie ruku svoju desnu
prema nebu,
6
I zakle se onim, koji ivi u vijeke vjekova, koji stvori nebo i to je na njemu, i
zemlju i to je na njoj, i more i to je u njemu, da vremena vie nee biti,
7
Nego u dane glasa sedmoga anela, kad zatrubi, svrit e se tajna Boja, kao to javi
svojim slugama, prorocima.
8
I glas, koji zauh s neba, opet progovori s menom i ree: "Idi, uzmi knjigu otvorenu
u ruci anela koji stoji na moru i na zemlji!"
9
I odoh k anelu i rekoh mu, da mi dadne knjiicu. I ree mi: "Uzmi i progutaj je!
Gorka e dodue biti u tvojoj utrobi, ali u ustima bit e ti slatka kao med."
10
I uzeh knjiicu iz ruke anela, i progutah je; i bijae u ustima mojim kao med
slatka, a kad je progutah, bijae gorka u mojoj utrobi.
11
I ree mi: "Valja ti opet prorokovati o mnogim pucima i narodima i jezicima i
kraljevima."
1
I dade mi se trska kao palica, govorei: "Ustani i izmjeri hram Boji i rtvenik i one,
koji se klanjaju u njemu;
2
A trijem, to je izvan hrama, ostavi i ne mjeri ga, jer je predan neznabocima; oni e
sveti grad gaziti etrdeset i dva mjeseca.
3
I dat u dvojicu svojih svjedoka, i proricat e tisuu i dvjesta i ezdeset dana,
obueni u haljine pokornike.
4
Ovi su dvije masline i dvije svjetiljke, to stoje pred Gospodom zemlje.
5
I ako im tko hoe da nakodi, oganj izlazi iz usta njihovih i spaljuje neprijatelje
njihove; iako tko htjedne da im uini naao, taj isto tako ima da bude ubijen.
6
Ovi imaju vlast da zatvore nebo, da ne padne dad u dane njihova proricanja; i imaju
vlast nad vodama, da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom nevoljom, kadgod
htjednu.
2247
7
I kad svre svjedoanstvo svoje, zvijer e, to izlazi iz bezdana, voditi s njima rat, i
pobijedit e ih i ubit e ih.
8
I tjelesa njihova leat e na ulici grada velikoga, koji se duhovno zove Sodoma i
Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet.
9
l: "gledaju ljudi od pukova i plemena i jezika i naroda tijelo njihovo tri dana i po, i
ne daju, da se njihova tjelesa poloe u grob.
10
I koji stanuju na zemlji, raduju se zbog njih i vesele i alju dare jedan drugome, jer
ova dva proroka muie one, to stanuju na zemlji.
11
I poslije tri dana i po duh ivota ue u njih od Boga; i stadoe na noge svoje, i strah
veliki obuze one, koji su ih vidjeli.
12
I ue glas veliki s neba, koji im govorio: "Uzaite ovamo", i uzaoe na nebo u
oblaku, i vidjee ih neprijatelji njihovi.
13
I u onaj as nastade potres veliki, i deseti dio grada pade, i potres zemlje pobi
sedam tisua ljudi; i ostali se uplaie i dadoe slavu Bogu nebeskome.
14
Drugo zlo proe; evo zlo tree ide brzo.
15
I sedmi aneo zatrubi, i postadoe veliki glasovi u nebu govorei: "Postade
kraljevstvo svijeta Gospodina naega i Krista njegova, i kraljevat e u vijeke
vjekova."
16
I dvadeset i etiri starjeine, koje sjeahu pred Bogom na prijestoljima svojim,
padoe na lica svoja i poklonie se Bogu
17
Govorei: "Zahvaljujemo ti, Gospodine Boe Svemoni, koji jesi, i koji bijae, i
koji e doi, to si uzeo svoju veliku mo i zakraljevao.
18
I neznaboci se razgnjevie, i doe gnjev tvoj i vrijeme, da se sudi mrtvima, i da se
dadne plaa slugama tvojim, prorocima i svetima i onima, koji se boje imena tvojega,
malima i velikima, i da se pogube, koji kvare zemlju."
19
I otvori se hram Boji u nebu, i vidje se koveg zavjeta njegova u hramu njegovu, i
nastade sijevanje munja, i glasovi, i gromovi, i potres zemlje, i tua velika.
2248
1
I znak veliki pokaza se na nebu: ena, obuena u sunce, i mjesec pod nogama
njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda.
2
Bijae trudna i vikala je od bolovala i muila se da rodi,
3
I pokaza se drugi zrak na nebu: i gle, veli, crven zmaj, imajui sedam glava i deset
rogova; i na glavama njegovim sedam kruna;
4
I rep njegov odvue treinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju, i zmaj stajae
pred enom, koja je imala da rodi, da joj prodere dijete, kad rodi.
5
I rodi muko, sina, koji e vladati svim narodima tapom gvozdenim; i dijete njezino
bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.
6
A ena utee u pustinju, gdje je imala mjesto pripravljeno od Boga, da se ondje
hrani tisuu i dvjesta i ezdeset dana.
7
I postade velik rat u nebu: Mihael i aneli njegovi borili su se sa zmajem, i zmaj se
je borio, aneli njegovi.
8
I ne nadvladae, i vie im se ne nae mjesta u nebu.
9
I zbaen bi zmaj onaj veliki, stara zmija, koja se zove avao i sotona, koji zavodi
sav svijet, zbaen bi na zemlju, i aneli njegovi zbaeni bie s njim.
10
I zauh glas veliki u nebu, koji je govorio: "Sad doe spasenje i sila i kraljevstvo
Boga naega, i vlast Krista njegova, jer je zbaen tuitelj brae nae, koji ih je tuio
pred Bogom naim dan i no.
11
I oni ga pobijedie krvlju Janjeta i rijeju svjedoanstva svojega, i ne marie za
ivot svoj sve do smrti.
12
Zato veselite se, nebesa i vi, koji stanujete u njima! Jao zemlji i moru, jer avao
sie k vama, imajui gnjev velik, jer zna, dan vremena malo ima."
13
I kad vidje zmaj, da zbaen bi na zemlju, progonio je enu, koja rodi muko.
2249
14
I eni dana su dva hila orla velikoga, da leti u pustinju na svoje mjesto, gdje e se
hraniti vrijeme i vremena i po vremena daleko od zmije.
15
I ispusti zmija za enom iz usta svojih vodu kao rijeku, da je odnese rijeka.
16
I pomoe zemlja eni, i otvori zemlja usta svoja i proguta rijeku, koju ispusti zmaj
iz usta svojih.
17
I razgnjevi se zmaj na enu, i otide da zametne borbu s ostalima od potomstva
njezina, koji dre zapovijedi Boje i imaju svjedoanstvo Isusa Krista.
1
I vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, koja je imala deset rogova i sedam glava, i na
rogovima njezinim deset kruna, a na glavama ime na psovke.
2
I zvijer, koju vidjeh, bijae kao leopard, i noge joj kao u medvjeda, i usta njezina
kao usta lavova. I dade joj zmaj silu svoju i prijestolje svoje i vlast veliku.
3
I vidjeh jednu od glava njezinih kao ranjenu na smrt, i njezina rana smrtonosna
izlijei se. I sva se zemlja zaudila pristajui uz zvijer. I poklonie se zmaju, to je
dao vlast zvijeri;
4
I poklonie se zvijeri govorei: "Tko je kao zvijer, i tko se moe boriti s njom?"
5
I dana su joj usta, da govori velike rijei, i psovke, i dana joj je vlast, da ini
etrdeset i dva mjeseca.
6
I otvori usta svoja, da psuje Boga, da psuje ime njegovo, i ator njegov, i one, koji
stanuju u nebu.
7
I bilo joj je dano, da zametne rat sa svetima i da ih pobijedi; i dana joj je vlast nad
svakim plemenom i Pukom i jezikom i narodom.
8
I poklonit e joj se svi, koji stanuju na zemlji, kojima ime nije zapisano u knjizi
ivota Janjeta, koje je rtvovano, od postanja svijeta.
9
Ako tko ima, ui, neka uje!
2250
10
Ako tko u ropstvo vodi, u ropstvo ide; ako tko maem ubije, valja da bude maem
ubijen. Ovdje je strpljivost i vjera svetih.
11
I vidjeh drugu zvijer, gdje izlazi iz zemlje, i imala je dva roga kao u janjeta, i
govorila je kao zmaj.
12
I vri svu vlast prve zvijeri pred njim; i uini da se zemlja i koji stanuju u njoj
poklone prvoj zvijeri, kojoj se izlijeila rana smrtna.
13
I ini udesa velika, da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima.
14
I zavodi one, koji stanuju na zemlji, znacima, koji su joj dani, da ini pred zvijeri,
govorei onima, to stanuju na zemlji, da naine sliku zvijeri, koja imade ranu od
maa i ostade iva.
15
i bi joj dano, da udahne ivot slici zvijerinoj, da progovori slika zvijerina, i uini,
da se poubijaju, koji se god ne poklone slici zvijerinoj.
16
I uini, da se svima, malim i velikim, i bogatim i siromanim, i slobodnim i
neslobodnim dadne ig na desnoj ruci njihovoj ili na elima njihovim;
17
I da nitko ne moe ni kupiti ni prodati, osim tko ima ig: "ime zvijeri ili broj imena
njezina.
18
Ovdje je mudrost! Tko ima um, neka izrauna broj zvijeri; jer je broj ovjeka, i broj
njezin je est stotina i ezdeset i est.
1
I vidjeh, i gle, Janje stajae na gori Sionskoj i s njim sto i etrdeset i etiri tisue,
koji su imali ime njegovo i ime Oca njegova napisano na elima svojim.
2
I zauh glas s neba kao glas voda mnogih i kao glas groma velikoga; i glas, to ga
zauh, kao glas sviraa, koji sviraju na citrama svojim.
3
I pjevahu kao novu pjesmu pled prijestoljem i pred etiri bia i pred starjeinama; i
nitko ne mogoe nauiti pjesme, osim onih sto i etrdeset i etiri tisue, koji su
otkupljeni sa zemlje.
2251
4
Ovo su, koji se ne okaljae sa enama, jer su djevci (nevini). Ovi prate Janje,
kamogod ono poe. Ovi su otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu.
5
I u njihovima ustima ne nae se la, jer su bez mane pred prijestoljem Bojim.
6
I vidjeh drugoga anela gdje leti posred neba, koji je imao da propovijeda vjeno
evanelje onima, koji stanuju na zemlji, i svakome narodu i plemenu i jeziku i puku.
7
I govorae velikim glasom: "Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer doe as suda
njegova, i poklonite se onome, koji je stvorio nebo i zemlju, more i izvore vodene."
8
I drugi aneo za njim ide govorei: "Pade, pade Babilon veliki, koji je estokim
vinom bluda svojega napajao sve narode."
9
I trei aneo za njim ide govorei glasom velikim: "Ako se tko pokloni zvijeri i slici
njezinoj, i primi ig na elo svoje ili na ruku svoju,
10
I on e piti od vina gnjeva Bojega, koje je nepomijeano utoeno u au gnjeva
njegova, i bit e muen ognjem i sumporom pred anelima svetim i pred Janjetom.
11
I dim muka njihovih die se u vijeke vjekova, i nee imati poinka dan i no, koji
se klanjaju zvijeri i slici njezinoj, i ako tko primi ig imena njezina.
12
Ovdje je strpljivost svetih, koji dre zapovijedi Boje i vjeru Isusovu.
13
I zauh glas s neba gdje mi govori: "Napii: "Blagoslovljeni su mrtvi, koji umiru u
Gospodinu! Od sada ve, govori Duh, neka poinu od trudova svojih, jer ih prate
djela njihova."
14
I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeae kao Sin ovjeji, i imao je na glavi
svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp otar.
15
I drugi aneo izae iz hrama viui velikim glasom onome, to je sjedio na oblaku:
"Zamahni srpom svojim i anji, jer doe as, da se anje, dozreo je plod zemlje."
16
I onaj, koji sjeae na oblaku, baci srp svoj na zemlju, i poeta bi zemlja.
17
I drugi aneo izae iz hrama, to je u nebu, i imao je i on srp otar!
2252
18
I drugi aneo izae iz rtvenika, koji je imao vlast nad Ognjem, i povika velikim
glasom onome, koji je imao srp otar, govorei: "Zamahni srpom svojim otrim i beri
groe od trsa zemlje, jer ve sazree jagode njegove."
19
I baci aneo srp svoj otri na zemlju, i obra trs zemlje i metnu u veliki tijesak
gnjeva Bojega.
20
I zgaen je tijesak izvan grada, i izae iz tijeska krv sve do uzda konjima, tisuu i
est stotina stadija,
1
I vidjeh drugi znak na nebu, veliki i divni: sedam anela, koji su imali sedam
posljednjih zala, jer se u njima izvri gnjev Boji.
2
I vidjeh kao stakleno more, pomijeano s ognjem, i one, koji pobijedie zvijer i sliku
njezinu i broj imena njezina, gdje stoje na moru staklenom i imaju citare Boje.
3
I pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Bojega, i pjesmu Janjeta, govorei: "Velika su i
divna djela tvoja, Gospodine Boe Svemoni! Pravedni su i istiniti putovi tvoji,
Kralju naroda!
4
Tko da te se ne boji, Gospodine, i ne slavi ime tvoje? Jer si ti jedini svet. Svi e
narodi doi i pokloniti se pred tobom, jer se tvoji pravedni sudovi javie."
5
I poslije ovoga vidjeh, i gle, otvori se hram atora svjedoanstva u nebu.
6
I izaoe sedam anela iz hrama, koji su imali sedam zala, obueni u isto i bijelo
platno, i opasani oko prsiju pojasima zlatnim.
7
I jedno od etiri bia dade sedmorici anela sedam aa zlatnih napunjenih gnjeva
Boga, koji ivi u vijeke vjekova.
8
I napuni se hram dima od slave Boje i od sile njegove; i nitko nije mogao ui u
hram, dok se ne svri sedam zala sedmorice anela.
2253
1
I zauh glas veliki iz hrama gdje govori sedmorici anela: "Idite i izlijte sedam asa
gnjeva Bojega na zemlju!"
2
I otide prvi i izli asu svoju na zemlju; i postade zli i ljuti ir na ljudima, koji su
imali ig zvijerin, i koji su se klanjali slici njezinoj.
3
I drugi aneo izli au svoju u more; i postade krv kao od mrtvaca, i svaka dua iva
umrije u moru.
4
I trei izli au svoju na rijeke i na izvore vodene; i postade, krv.
5
I zauh anela voda gdje govori: "Pravedan si Gospodine, , koji jesi, i koji bijae, ti
Sveti, to si ovako sudio!
6
Jer prolie krv svetih i proroka; zato si im krv dao da piju; to su zasluili."
7
I zauh jednoga, gdje iz rtvenika govori: "Da, Gospodine Boe Svemoni, istiniti
su i pravedni sudovi tvoji."
8
I etvrti izli asu svoju na sunce, i dano mu je, da pali ljude ognjem.
9
I opalie se ljudi od velike ege, i psovae ime Boga, koji ima vlast nad zlima
ovima, i ne pokajae se, da mu dadnu slavu.
10
I peti izli asu svoju na prijestolje zvijerino; i kraljevstvo njezino postade tamno, i
grizli su jezike svoje od bola.
11
I psovali su Boga nebeskoga od bolova svojih i od irova svojih, i ne pokajae se za
djela svoja.
12
I esti izli au svoju na veliku rijeku Eufrat; i presahnu voda njezina, da se pripravi
put kraljevima od istoka sunanoga.
13
I vidjeh iz usta zmajevih, i iz usta zvijerinih, i iz usta lanoga proroka tri neista
duha kao abe.
14
To su naime duhovi avolski, koji ine znake, i izlaze kraljevima svega svijeta, da
ih skupe na boj za veliki dan Boga Svemonoga.
2254
15
Evo idem kao tat: blagoslovljen je onaj, koji je budan i uva haljine svoje, da gol ne
hodi, i da ne vide sramotu njegovu!
16
I skupi ih na mjesto, koje se hebrejski zove Armagedon.
17
I sedmi izli au svoju u zrak; i izae glas veliki iz hrama od prijestolja govorei:
"Svreno je.
18
I nastadoe munje i glasovi i gromovi, i bi veliki potres zemlje, kakav nikad ne bi,
otkako su ljudi na zemlji, toliki potres, tako veliki.
19
I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi neznaboaki padoe; i Babilon
veliki spomenu se pred Bogom, da mu dadne au vi na ljutoga gnjeva svojega!
20
I svi otoci ieznue, i gore, se ne naoe.
21
I tua velika kao talenti pade s neba na ljude; i ljudi su psovali Boga zbog zla od
tue, jer je bilo izvanredno veliko.
1
I doe jedan od sedam anela, koji su imali sedam aa, i pro E govori s menom i
ree: "Hodi, da ti pokaem sud bludnice velike, koja sjedi na vodama mnogim;
2
S kojom su blud provodili kraljevi zemlje, i koji stanuju na zemlji, opie se vinom
bluda njezina."
3
I odvede me u pustinju u duhu; i vidjeh enu, gdje sjedi na zvijeri crvenoj, punu
imena psovakih, imajui sedam glava i deset rogova.
4
I ena bijae obuena u grimiz i skerlet i nakiena zlatom i kamenjem dragim i
biserom, i imala je au zlatnu u ruci svojoj punu gada i neistoe bluda svojega.
5
I na elu njezinu napisano ime: "Tajna! Babilon veliki, mati bludnicama i gadovima
zemlje."
6
I vidjeh enu pijanu od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. I zaudih se udom
velikim, kad je vidjeh.
2255
7
I ree mi aneo: "to se udi? Ja u ti rei tajnu ene i zvijeri, koja je nosi i ima
sedam glava i deset rogova.
8
Zvijer, koju si vidio, bijae i nije, i izai e iz bezdana, i otii e u propast; i divit e
se, koji stanuju na zemlji, kojima nije ime napisano u knjigu ivota od postanja
svijeta, kad vide zvijer, koja bijae, i nije vie, i opet e doi.
9
Ovdje je um, koji ima mudrost. Sedam glava, sedam su gora, na kojima ena sjedi.
10
I sedam je kraljeva. Pet je njih palo, jedan jest, a drugi jo nije doao; i kad doe,
zamalo treba da ostane.
11
I zvijer, koja bijae i nije, i ona je osmi, i jest od sedmorice, i u propast ide.
12
I deset rogova, koje si vidio, to su deset kraljeva, koji kraljevstva, jo ne primie,
nego vlast kao kraljevi na jednu uru primaju sa zvijeri.
13
Oni imaju jednu namjeru, i silu i vlast svoju daju zvijeri.
14
Oni e ratovati s Janjetom, i Janje e ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima
i Kralj nad kraljevima, i koji su s njim, jesu pozvani, izabrani i vjerni."
15
I ree mi: "Vode, to si vi, dio, gdje sjedi bludnica, puci su i plemena i narodi i
jezici.
16
I deset rogova, to si vidio na zvijeri, ori e zamrziti na bludnicu, i uinit e je
pustom i golom, i meso e njezino pojesti i spalit e je ognjem.
17
Jer je Bog dao u srca njihova, da uine odluku njegovu, da dadnu vlast svoju
zvijeri, dok se izvre rijei Boje.
18
I ena, koju si vidio, jest grad veliki, koji ima vlast nad kraljevima zemlje."
1
Iza toga vidjeh drugoga anela gdje silazi s neba, koji je imao vlast veliku, i zemlja
se rasvijetli od slave njegove.
2
I povika jakim glasom govorei: "Pade, pade Babilon veliki, i postade stan
avolima, i tamnica svakome duhu neistome, i tamnica svakoj ptici neistoj i mrskoj;
2256
jer estokim vinom bludnosti svoje napoji sve narode;
3
I kraljevi zemlje s njom su bludno grijeili, i trgovci zemlje obogatili su se od sile
raskoi njezinih."
4
I zauh glas drugi s neba, koji je govorio: "Izaite iz nje, narode moj, da ne budete
dionici grijeha njezinih, i da ne primite od zala njezinih!
5
Jer grijehi njezini doprijee sve do neba, i Bog se opomenu nepravda njezinih.
6
Platite joj, kao to i ona plati vama, i podajte joj dvojinom onoliko po djelima
njezinim; u au, u koju je lijevala, ulijte joj dvojinom onoliko!
7
Koliko se slavila i naslaivala, toliko joj podajte muke i tuge, jer govori u srcu
svojemu: 'Sjedim kao kraljica, i nijesam udovica, i tuge neu vidjeti.'
8
Zato e u jedan dan doi zla njezina: smrt, i tuga i glad, i spalit e se ognjem, jer je
jak Gospodin Bog, koji joj sudi.
9
I plakat e i tugovati za njom kraljevi zemlje, koji s njom blud provodie i raskono
ivjee, kad vide dim poara njezina;
10
Izdaleka stajat e od straha pred mukama njezinim i govorit e: "Jao, jao, grade
veliki Babilone, grade jaki, jer u jedan as doe sud tvoj!
11
I trgovci zemlje plakat e i jadikovati za njom, to njihovih tovara nitko vie ne
kupuje:
12
Tovara zlata i srebra, i kamenja dragoga i bisera, i finoga lana i grimiza, i svile i
skerleta, i svako Ka mirisnog drveta, i svakojakih sudova od slonove kosti, i
svakojakih sudova od najdragocjenijeg drveta; i mjedi i gvoa i mramora;
13
I cimeta i balzama, i mirisa i pomasti i tamjana, i vina i ulja, i bijela brana i
penice, i velike i male marve, i konja i kola, i tjelesa i dua ovjejih.
14
I sve voe, koje je eljela dua tvoja, ode od tebe, i sve dragocjeno i sjajno propade
ti, i vie ga nee nai.
15
Trgovci ovih stvari, koji se obogatie od njih, stajat e izdaleka od straha pred
mukom njezinom, plaui i tugujui,
2257
16
I govorei: "Jao, jao, grade veliki, obueni u fini lan i grimiz i skerlet, i nakieni
zlatom i kamenjem dragim i biserom;
17
Jer u jedan as propade toliko bogatstvo. I svi kormilari, i svi koji plove prema
gradu, i mornari, i kojigod rade na moru, stadoe izdaleka,
18
I vikahu vidjevi dim poara njezina: "Tko je bio kao ovaj grad veliki?
19
I posue prahom glave svoje, i vikahu plaui i tugujui: "Jao, jao, grad onaj veliki,
u kojemu se obogatie svi, koji su imali lae na moru, od bogatstva njegova,
opustoen je u jedan as!
20
Veselite se nad njim nebo i sveti, i apostoli i proroci, jer Bog na njemu izvri sud za
vas!"
21
I uze jedan jak aneo kamen, koji je bio velik kao mlinski kamen, i baci ga u more
govorei: "S takvom e silom biti baen Babilon, grad onaj veliki, i nee se vie nai.
22
I glas citraa i pjevaa i sviraa i trubaa nee se vie uti u tebi, i nikakav umjetnik
ni od koje umjetnosti nee se vie nai u tebi i glas mlina nee se vie uti u tebi;
23
I svjetlost svjetiljke nee se vie svijetliti u tebi, i glas zarunika i zarunice nee se
vie biti u tebi, jer trgovci tvoji bijahu velikai zemlje, jer tvojim aranjem dadoe se
zaluditi svi narodi.
24
I u njemu je naena krv proroka i svetih, i sviju, koji su pobijeni na zemlji."
1
Poslije ovoga zauh kao glas veliki naroda mnogoga u nebu gdje govore: "Aleluja!
Spasenje i slava i sila Bogu naemu:
2
Jer su istiniti i pravedni sudovi njegovi, to je osudio bludnicu veliku, koja pokvari
zemlja bludom svojim, i osvetio krv sluga svojih od ruke njezine."
3
I opet rekoe: "Aleluja! I dim njezin die se u vijeke vjekova."
4
I padoe dvadeset i etiri starjeine i etiri bia, i poklonie se Bogu, koji sjeae na
prijestolju, i rekoe: "Amen! Aleluja!"
2258
5
I glas izae od prijestolja govorei: "Hvalite Boga naega, sve sluge njegove, i koji
ga se bojite, mali i veliki!"
6
I zauh kao glas naroda mnogoga, i kao glas voda mnogih, i kao glas gromova jakih,
koji govore: "Aleluja, jer zakraljeva Gospodin Bog na Svemoni!
7
Radujmo se i veselimo, i dajmo slavu njemu, jer doe svadba Janjeta, i zarunica se
je njegova pripravila.
8
I dade joj se, da se obue u platno sjajno i bijelo, jer je platno pravednost svetih.
9
I ree mi: "Napii: Blagoslovljeni su oni, koji su pozvani na svadbenu gozbu
Janjetovu!" I ree mi: "Ovo su istinite rijei Boje."
10
I padoh pred noge njegove, da mu se poklonim, i ree mi: "Nemoj! Ja sam sluga
kao i ti i braa tvoja, koja imaju svjedoanstvo Isusovo. Bogu se klanjaj!" Jer je
svjedoanstvo Isusovo duh proroanstva.
11
I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijel, i koji sjeae na njemu, zove se Vjerni i
Istiniti, i sudi i vojuje po pravdi.
12
A oi su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, imajui ime
napisano, kojega nitko ne zna do on sam.
13
I obuen je u haljinu umoenu u krv, i ime se njegovo zove "Rije Boja".
14
I vojske nebeske iahu za njim na konjima bijelim, obuene u platno bijelo i isto.
15
I iz usta njegovih izlazi ma otar, da njim pobije narode. I on e njima vladati sa
ezlom gvozdenim; i on gazi tijesak estokoga vina gnjeva Boga Svemonoga.
16
I ima na haljini i na bedru svojemu ime napisano: "Kralj nad kraljevima i Gospodar
nad gospodarima".
17
I vidjeh, jednoga anela, gdje stoji na suncu; i povika glasom velikim, govorei
svima pticama, to su letjele posred neba: "Doite, i skupite se na veliku gozbu Boju,
18
Da jedete mesa od kraljeva, i mesa ori vojskovoa i mesa od mogunika i mesa od
konja i njihovih jahaa, i mesa od sviju slobodnjaka i robova, i od malih i velikih!"
2259
19
I vidjeh zvijer i kraljeve zemlje i vojske njihove skupljene, da zametnu rat s onim,
koji sjedi na konju, i s vojskom njegovom,
20
I hi uhvaena zvijer, i s njom lani prorok, koji uini pred njom znake, kojima
zavede one, koji primie ig zvijerin, i koji se klanjaju slici njezinoj. ivi su bili
baeni oboje u jezero ognjeno, koje gori sumporom;
21
I ostali su pobijeni maem, koji izae iz usta onoga, to sjedi na konju; i sve se
ptice nasitie od mesa njihova.
1
I vidjeh anela gdje silazi s neba, koji je imao klju od bezdana i lance velike u ruci
svojoj.
2
T uhvati zmaj, staru zmiju, koja je avao i sotona, i sveza a na tisuu godina;
3
I u bezdan baci ga, i zatvori, i zapeati nad njim, da vie ne zavodi naroda, dok se ne
navri tisua godina; i potom valja da bude odvezan na malo vremena,
4
T vidjeh prijestolja, i sjedili su na njima, i dade im se sud; i vidjeh due pogubljenih
zbog svjedoanstva Isusova i zbog rijei Boje; i koji se ne poklonie zvijeri ni slici
njezinoj, i ne primie iga na elu i na ruci svojoj; i oivjee i kraljevae s Kristom
tisuu godina.
5
Ostali mrtvaci ne oivjee, dok se ne svri tisua godina. Ovo je prvo uskrsnue,
6
Blagoslovljen i svet, koji ima dio u prvom uskrsnuu; nad njima druga smrt nema
vlasti, nego e biti sveenici Boji i Kristovi, i kraljevat e s njim tisuu godina.
7
I kad se svri tisua godina, odvezat e se sotona iz tamnice svoje,
8
I izai e da zavodi narode na sva etiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi na
boj, kojih je broj kao pijesak morski.
9
I izaoe na irinu zemlje, i opkolie tabor svetih i grad ljubljeni. I sie oganj s neba,
i proguta ih.
10
I avao, koji ih je zavodio, bi baen u jezero ognjeno i sumporno, gdje je zvijer i
lani prorok; i bit e mueni dan i no u vijeke vjekova.
2260
11
I vidjeh veliko bijelo prijestolje, i onoga, koji je sjedio na njemu, od ijega je lica
pobjegla zemlja i nebo, i mjesto im se ne nae.
12
I vidjeh mrtvace velike i male, gdje stoje pred prijestoljem; i knjige se otvorie; i
druga se knjiga otvori, koja je knjiga ivota; i sueni bie mrtvaci po onome, to je
napisano u knjigama, po djelima njihovim.
13
I more dade svoje mrtvace; i smrt i podzemlje dadoe svoje mrtvace; i svaki bi
suen po djelima svojim.
14
I smrt i podzemlje baeni bie u jezero ognjeno, Ovo je druga smrt, jezero ognjeno.
15
I tko se ne nae zapisan u knjizi ivota, baen bi u jezero ognjeno.
1
I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prooe, i mora vie
nema.
2
I vidjeh grad sveti, Jerusalem novi, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao
zarunica, ukraena zaruniku svojemu.
3
I zauh glas veliki s prijestolja gdje govori: "Evo atora Bojega meu ljudima, i
stanovat e s njima, i oni e biti narod njegov, i sam Bog bit e s njima Bog njihov.
4
I otrt e Bog svaku suzu od oiju njihovih, i smrti nee biti vie, ni tuge, ni vike, ni
boli nee biti vie, jer prvo proe."
5
I ree onaj, koji je sjedio na prijestolju: "Evo sve novo inim." I ree mi: "Napii, jer
su ove rijei vjerne i istinite."
6
I ree mi: "Svrilo se. Ja sam Alfa i Omega: "Poetak i Svretak. Ja u ednome dati
iz izvora vode ivota zabadava.
7
Tko pobijedi, ovo e batiniti, i bit u mu Bog, i on e biti moj sin.
8
A straljivima, i nevjernima i neistima, i ubojicama i bludnicima, i vraarima i
idolopoklonicima i svima lacima, njima je dio u jezeru, to gori ognjem i sumporom.
To je smrt druga.
2261
9
I doe jedan od sedam anela, koji su imali sedam asa punih sedam posljednjih
zala, i ree mi s menom govorei: "Doi, pokazat u ti zarunicu, enu Janjetovu."
10
I odvede me u duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi sveti grad Jerusalem, gdje
silazi s neba od Boga,
11
U krasoti Bojoj. I svjetlost njegova bijae kao dragi kamen, kao kamen jaspis, to
sja kao kristal.
12
I imao je zid velik i visok, to je imao dvanaestora vrata; i na vratima dvanaest
anela, i imena napisana, i imena dvanaest plemena sinova Izraelovih.
13
Od istoka vrata troja, i od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, i od zapada vrata
troja.
14
I zid gradski imao je dvanaest temelja, i na njima dvanaest imena dvanaest apostola
Janjetovih.
15
I onaj, koji je govorio s menom, imao je kao mjeru zlatnu trsku, da izmjeri grad i
vrata njegova i zidove njegove.
16
I grad na etiri ugla stoji, i duina je njegova, kolika i irina. I izmjeri grad trskom
na dvanaest tisua stadija. Duina i irina i visina jednaka je.
17
I izmjeri zid njegov na sto i etrdeset i etiri lakta, po mjeri ovjejoj, koja je
anelova.
18
I bila je grada zida njegova jaspis, i grad zlato isto kao isto staklo.
19
Temelji zida gradskoga bili su ukraeni svakim dragim kamenjem: prvi temelj
bijae jaspis, drugi safir, trei kalcedon, etvrti smaragd,
20
Peti sardoniks, esti sard, sedmi krizolit, osmi beril, deveti topaz, deseti krizopras,
jedanaesti hijacint, dvanaesti ametist.
21
I dvanaest vrata dvanaest bisera, svaka vrata bijahu od jednoga bisera; i ulica
gradska bijae zlato isto, kao staklo prozirno.
22
I hrama ne vidjeh u njemu, jer je njegov hram Gospod Bog Svemoni, i Janje.
2262
23
I grad ne treba sunca ni mjeseca da svijetle u njemu; jer ga je slava Boja obasjala, i
svjetiljka je njegova Janje.
24
I hodit e narodi u svijetlu njegovu, i kraljevi zemlje donijet e slavu i ast svoju u
njega.
25
I vrata njegova nee se zatvarati danju, jer ondje noi nee biti.
26
I donijet e slavu i ast naroda u njega.
27
I nee u njega ui nita neisto, i koji ini, to je gad i la, nego samo, koji su
zapisani u knjizi ivota Janjeta.
1
I Pokaza mi rijeku vode ivota, bistru kao kristal, koja je izlazila od prijestolja
Bojega Janjetova.
2
Nasred ulice njegove i s obje strane rijeke drvo ivota, koje rada dvanaest plodova,
dajui svakoga mjeseca svoj plod; i lie od drveta lijek je narodima,
3
I vie nee biti nikakva prokletstva. I prijestolje Boje i Janjetovo bit e u njemu, i
sluge njegove klanjat e mu se.
4
I gledat e lice njegovo, i ime njegovo bit e na elima njihovim.
5
I noi vie nee biti, i nee trebati svijetla od svjetiljke, ni od svijetla sunanoga, jer
e ih obasjavati Gospod Bog, i kraljevat e u vijeke vjekova.
6
I ree mi: "Ove su rijei vjerne i istinite. Gospod Bog prorokih duhova poslao je
anela svojega, da pokaje slugama svojim, to treba brzo da bude.
7
I evo, dolazim brzo. Blagoslovljen je onaj, koji dri rijei proroanstva ove knjige!"
8
I ja, Ivan, uo sam i vidio ovo. I kad sam bio uo i vidio, padoh pred noge anelu,
koji mi ovo pokaza, da mu se poklonim;
9
I ree mi: "Nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i brada tvoja proroci i oni, koji dri
rijei knjige ove. Bogu se klanjaj!"
2263
10
I ree mi: "Ne zapeati rijei proroanstva knjige ove, jer je vrijeme blizu.
11
Tko ini nepravdu, neka ini jo nepravdu; i tko je neist, neka se jo kalja; i tko je
pravedan, neka jo ini pravdu; i tko je svet, neka se jo posveuje!
12
Evo, dolazim brzo, i plaa moja s menom, da dadnem svakome po djelima
njegovim.
13
Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poetak i Svretak.
14
Blagoslovljeni su oni, koji peru haljine svoje u krvi Janjeta, da imadnu pravo na
drvo ivota, i da uu na vrata u grad!
15
Vani su psi, i vraari i bludnici, i ubojice i idolopoklonici, i svaki, koji ljubi i ini
la.
16
Ja, Isus, poslah anela svojega, da vam ovo posvjedoi u crkvama, Ja sam korijen i
rod Davidov, sjajna zvijezda danica."
17
I Duh i zarunica govore: "Doi!" I tko uje, neka govori: "Doi!" A tko je edan,
neka doe; i tko hoe, neka uzme vodu ivota zabadava!"
18
Svjedoim svakome, koji uje rijei proroanstva knjige ove: Ako tko to dometne
ovome, Bog e nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj.
19
I ako tko oduzme od rijei knjige proroanstva ovoga, Bog e oduzeti njegov dio
od drveta ivota i od grada svetoga, o kojima je pisano u knjizi ovoj.
20
Govori onaj, koji svjedoi ovo: "Da, Ja dolazim brzo." Amen. Doi, Gospodine
Isuse!
21
Milost Gospodina Isusa Krista sa svima svetima! Amen.
2264

Biblija Šarić

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Biblija Šarić

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BIBLIJA

You might also like