ZAPISI O RATNIM BRIGADAMA

18
Odgovorni urednik
MENSUR SEFEROVI
potpukovnik
RAANJE U BURI
BOSANSKI PROLETERI
Pred vee 11. marta 1942. godine u Srednjem,
oveem selu u okolini Sarajeva, bilo je ivlje nego
obino. Toga popodneva s okolnih kosa su pristizale
partizanske kolone, svaka sa svojom pjesmom. I kako
bi odbornici razveli jedinice na konaite, pjesmu bi
zamijenili agor i dovikivanje. Najbolji borci iz Ro-
manijskog odreda i odreda Zvijezda, umorni od
mara po raskvaenom snijegu, brzo su usnuli u top
lim sobama.
Izjutra su politiki komesari poveli borce koji su
bolje pjevali u Dom kulture. U prostranoj polumra-
noj dvorani ranijeg sokolskog doma ve su se bili
okupili: Jovo Cigo Oskar Danon, raniji koman
dant odreda Zvijezda, Slobodan Princip Seljo, ko
mandant Operativnog taba za istonu Bosnu, Paaga
Mandi Mu<rat, politiki komesar Ozrenskog odreda,
Vojo Ljuji, komandant Cmovrkog bataljona odreda
Zvijezda, i drugi. Poslije pozdravljanja i rukova
nja, Oskar Danon je preao na posao. Za Prvi isto-
nobosanski proleterski bataljon komponovao je pjes
mu, koju je sad trebalo da hor naui, uvjeba i pre
nese 'meu borce. Probajui glasove i svrstavajui
borce u polukrug oko sebe, pj evuei d dirigujui,
Oskar je uio hor strofu po strofu. To je trajalo go
tovo dva sata. Na kraju je dvoranom skladno odjek
nula borbena melodija. Poslije svake strofe ponavljao
se refren:
Jer smo mi, jer smo mi bosanski proleteri.
Sutradan, 13. marta izjutra, ete su se postrojile
ispred Doma kulture. Na desnom krilu bila je Prva
eta, sastavljena od boraca Sinjevske omladinske ete
Mokranjskog partizanskog bataljona Romanijskog
odreda i proleterske ete iz Ozrenskog odreda; u sre
dini stroja Druga eta, sastavljena od boraca Crno-
vrkog bataljona odreda Zvijezda, i Trea eta, for
mirana od boraca iz Muslimanskog bataljona Roma
nijskog odreda; na lijevom krilu je stajala pratea
eta. Nedostajala je jo etvrta eta, koja je trebalo
da se formira od Zenikog partizanskog bataljona;
ona je stigla deset dana kasnije, kad se bataljon vra
tio iz Vlasenice. Tada je bataljon imao ukupno
256 boraca i starjeina (93 radnika, 122 seljaka, 32 in
telektualca, 8 aka, 1 trgovca), od kojih su 68 bili
lanovi KPJ, a gotovo svi ostali lanovi Skoja.
U bataljonskom stroju komandiri su poravnali
redove eta, pripremajui se da predaju raport tabu
bataljona. Stroj je bio arolik. injeli domobran
ski, njemaki, ustaki, gunjevi, teki kamgarn kaputi
i hubertusi, zategnuti opasaima i naramenicama;
preko ramena ponekih boraca sjajili su se redenici
njemakog pukomitraljeza arca koji su sluili
mjesto fieklija; na glavama ajkae, ubare i ka-
keti, a na nogama svakojake cipele, rjee izme, naj
vie opanaka. Pala je komanda:
Bataljon, mimo!.
Komandant Vojo Ljuji, politiki komesar Paaga
Mandi Murat, zamjenik komandanta Mitar Mini
i zamjenik politikog komesara Dervi Numi primili
su raport ii krenuli du stroja, koji je bio pun odlu
nosti i ponosa to se tog dana prozvao bataljonom
proletera.
Poto je smotra zavrena, komandant Glavnog
taba Svetozar Vukmanovi Tempo proglasio je i po
zdravio bataljon i u kraem govoru iznio njegove
zadatke.
Tog dana je poeo ivot Prvog istonobosanskog
proleterskog bataljona. On je sutradan krenuo prema
6
Vlasenici s ciljem da sa jedinicama Prve i Druge pro
leterske brigade uestvuje u razbijanju etnika. Sti
gao je, meutim, kad je sve bilo gotovo. U Vlasenici
je ostao dva-tri dana. Rjeavalo se kuda ii dalje.
Glavnu etniku grupaciju u istonoj Bosni razbile
su proleterske brigade. Ali etnici su drali Majevicu,
gdje je, poslije povlaenje partizanskog odreda, situa
cija bila teka; jaali su i na Trebavi, kraju izmeu
Posavine i rijeka Bosne i Spree, i na Ozrenu, gdje
su petokolonai proirili svoj uticaj u nekim jedini
cama partizanskog odreda. Glavni tab NOP-odreda
Bosne i Hercegovine se kolebao. Politiki komesar
Rodoljub olakovi zalagao se da proleterski bata
ljon s jednim ili dva bataljona Prve ili Druge prole
terske brigade prvo raisti s etnicima na Majevici,
odatle da produi na Trebavu, a onda da krene na
teritoriju Ozrenskog odreda; komandant Svetozar
Vukmanovi je smatrao da prvo treba poeti sa
Ozrenom i zavriti zadatak na Majevici. Na kraju je
rijeeno da se sam proleterski bataljon uputi ka
Ozrenu. Oekivalo se da e on brzo izvriti svoj za
datak na Ozrenu i da e se poslije toga na slobodnoj
teritoriji kod Zenice sastati s Prvim proleterskim kra
jikim bataljonom. Bilo je zamiljeno da se oko 1. ma
ja od tih bataljona ii Majevtikog bataljona u selu
Okruglici, u sjeditu odreda Zvijezda, formira Tre
a proleterska bosanska brigada.
Iz Vlasenice je bataljon na daleki put krenuo na
krilima samopouzdanja i borbenog oduevljenja. Ali
prva borba je bila neuspjena. Sa okolnim dobrovo
ljakim jedinicama napao je domobrane i ustae u se
lu Petroviima kod Olova. I pored nekoliko silovitih
juria morao se povui im je posadi stiglo pojaanje
iz Olova i Kladnja. Marujui prema slobodnoj teri
toriji Zenikog bataljona, na zastancima i konacima,
svi su bili pod utiskom minule borbe. Traio se uzrok
neuspjehu.
U zenikom kraju se osjeao dah proljea. Snje
govi su se otopili, a njiive proarale oranjima. Sela su
7
bila puna ljudi. Bilo je i onih koji su odlazili u okolne
varoice, ak i radili u rudnicima i zenikoj eljezari.
Popaljenih kua gotovo i nije bilo. Sve je to izgledalo
neobino poslije Romanije, pogotovu kada je bataljon
stigao u selo Kamenicu i smjestio se u lijepe drvene
kue, pred sam rat podignute za izletnike. Na jednoj
od njih bila je istaknuta crvena zastava i stajala
tabla s natpisom: Okruni komitet KPJ. Zeniki
partizani bili su oduevljeni dolaskom bataljona.
Mnogi su htjeli da stupe u njegove redove. I bata-
Ijonu se dopao zeniki kraj, njegovi ljudi i partizani.
Osjeao ih je proleterima, svojim.
Dva-tri dana odmora brzo su prola. Valjalo je
produiti ka Ozrenu. Pred polazak, s desnu stranu
rjeice Kamenice, pored mosta, bataljon se postrojio.
Oko njega se okupio narod i nekoliko desetaka par
tizana. Na jedan sanduk se popeo Tempo:
Drugovi, buroazija nam baca rukavicu klasnog
graanskog rata, poeo je govor. Drugovi, mi je
primamo.
Iz stroja se ulo slono: Primamo i poklik pro
tiv buroazije.
Tempo je govorio o etnikoj izdaji, o kuririma
sa Romanije koje su zaklali petokolonai na Ozrenu.
Bataljon je upijao rijei delegata Centralnog komi
teta i u dubini srca i svijesti zaklinjao se tiho, nije
mo, bez rijei, da e tui faiste i domae izdajnike.
Sredinom aprila bataljon je stigao na teritoriju
Ozrenskog partizanskog odreda, koji je, jo od avgu-
stovskih dana 1941, ukotvljen izmeu dolina Spree,
Bosne i Krivaje, esto, istrajno i vjeto napadao e
ljeznike transporte i neprijateljeve posade na pru
gama. Da bi ga se rijeio, neprijatelj je preduzeo dva
velika napada: u decembru 1941. osamnaest domo
branskih i ustakih bataljona su gotovo deset dana
pokuavali da ga potisnu od pruga ali nisu uspjeli;
krajem januara i poetkom februara 1942. to su poku
ale njemaka 718. divizija s jednim pukom 342. divi
zije i dvije nepotpune domobranske divizije ali
8
ne samo to nisu uspjele nego su. naroito domobran
ske jedinice, i pretrpjele znatne gubitke. Iako usam
ljen, bez neposredne veze s ostalim istonobosanskim
jedinicama, Ozrenski odred se uspjeno nosio s nje
makim, -ustakim i domobranskim snagama Meu
tim, od januara i njega je poela da rastae petboko-
lonaka aktivnost etnika. I na prvom konaitu, i
sutradan na maru prema selu Brezicima, sjeditu
taba odreda, proleteri su susreli nekoliko boraca sa
etnikim kokardama. Objanjavali su dm da je ko
karda znak izdaje i pozivali ih da je skinu. Dvojici-
-trojioi, koji su na to ostali gluhd, -otrgli su dvoglavog
kraljevskog orla nevjeto izrezanog od lima uturice.
Jedna desetina je uhapsila jednog komandanta bata-
ljona odreda i jo nekoliko bivih partizana koji su
u februaru tajno poklali partizanske kurire s Roma-
nije. Poslije kratkog sasluanja svi su osueni i odmah
strijeljani.
Iz sela Brezika, u kome je predanio i odmorio se,
bataljon se uputio prema dolini Spree, gdje je drao
poloaje Trei bataljon odreda. U njemu su se samo
pojedinci kolebali. Kad su proleteri naili, i borci i
narod su ih srdano i radoznalo doekali. Ne zadra
vajui se, bataljon je produio u kraj juno od Do-
boja, gdje je bio Drugi bataljon, koji se, pod uticajem
svog komandanta i jo nekolicine petokolonaa, pro
glasio etnikom jedinicom. To je bio najjai bata
ljon Ozrenskog odreda. Imao je oko 500 boraca, nao
ruanih sa 480 puaka, 26 pukomitraljeza i mitra
ljeza i 2 minobacaa gotovo dva puta vie od pro
leterskog bataljona. Nije se znalo kako e se drati.
Zato su ete ile oprezno, s poveanim odstojanjem
u koloni, spremne da prihvate borbu.
Tu otegnutu kolonu posmatrali su dojueranji
partizani iz zasjede i kolebali se da li da je napadnu.
Kako se ona primicala, kolebanje d neodlunost su
rasli, i u posljednjem trenutku su odluili da puste
proletere u selo bez borbe. Na poloajima preko kojih
je proao bataljon stajali su boroi, hladni i namrgo
9
eni. Samo je poneki odgovorio na pozdrave. U selu
Strijeevici isto: ljudi utljivi, tui. etniki tab
je jedva dopustio da se bataljon smjesti na konaite,
ali je odbio da se pripremi veera. Tek kasnije poneki
domain se raskravio. Govorili su kako se pronio
glas: Dolaze neki proleteri, Turoi, ustae da kolju
Srbe.
Bataljon je no proveo pod spremom, s udvostru
enim straama, gotovo budan. Sutradan je krenuo
prema Brezicima, jer su i otpadnici od odreda poka
zali na rijeima spremnost da sporove i razloge koji
su ih udaljili od oslobodilake borbe rasprave na kon
ferenciji rukovodilaca odreda.
Rukovodstvo im je povjerovalo i bataljon je
18. aprila izjutra u Brezicima bio iznenaen napadom
etnika. Poznajui dobro teren, oni su se neprimjetno
privukli selu i u manjim kolonama uputili prema za-
seocima gdje su bile smjetene ete i tabovi bata-
ljona i odreda. Prva na udaru je bila Peta eta (ra
nija pratea, koja je ostavila minobaca i mitraljeze
na teritoriji odreda Zvijezda), Deurni u jednoj
njenoj desetini je javio posljednjem straaru da se
povue. I tek to je on uao u kuu i poeo da govori
kako dolazi neka jedinica, vrata su se s treskom otvo
rila i prekinula komesara, koji je zaustio da kae da
to dolaze na zakazanu konferenoiju. etnici su za tren
razoruali tu desetinu, istjerali borce napolje i nare
dili im da se skidaju i izuvaju. U selu je zapucalo.
Bataljon je bio iznenaen, ali se brzo snaao i prihva
tio borbu. Pojedine ete su krenule na juri Otra
borba je trajala do poslije podne. etnici su se na
kraju povukli i nestali u gustim umama. Na popritu
sudara ostalo je osam mrtvih proletera, meu njima
Franjo Markovi, Pero Miljanovi i Ljubo Kosori.
Bataljon je dobio borbu, ali umjesto da odmah krene
za pokolebanim i razbijenim etnicima ostao je vi
selu. Namjeravalo se tek sutradan poi u potjeru za
etnicima. U meuvremenu su stigli kuriri s izvjeta
jem Glavnog taba da se situacija u Romanijskom
10
odredu i u odredu Zvijezda pogorala. Svetozar
Vukmanovi Tempo, boji je iao s proleterskim bata-
ljonom, rijeio je da bataljon napusti Ozren i krene
ka zenikom kraju kako bi mogao, ako zatreba, in-
tervenisati na Zvijezdi i Romaniji.
Sutradan je bataljon krenuo sa Ozrena. S njim
je polo rukovodstvo odreda i 2030 boraca iz obli
njih jedinica. Jedna grupa boraca koja se okupila oko
Todora Panica, zamjenika komandanta odreda, nije
stigla da se povue i izginula je do sredine ljeta u
borbama s etnicima. Neto drugih boraca i komu
nista prebacilo se na Trebavu ili Vujak ili je otilo
u ilegalnost. Ostavljen sam sebi, Ozrenski partizanski
odred je doao pod etniku komandu ve onoga dana
kada se kolona Prvog proleterskog bataljona pela iz
doline Krivaje uz strme padine Votana. Kriza Ozren-
skog partizanskog odreda i napori Prvog proleterskog
bataljona imali su neoekivani kraj.
IZ PUCA U PU
Ono to nisu uspjele njemake divizije i domo
branski i ustaki pukovi u januaru i februaru 1942.
u Biru, na Romaniji, Zvijezdi i Ozrenu da iz tih
krajeva izbace partizanske odrede uspjeli su et
nici na Majeviioi. Desetak dana po zavretku okupa-
torsko-kvislinke ofanzive na istonu Bosnu, kojom
nije bilo zahvaeno podruje Majevice i Semberije,
etnici su napali partizane na Majevici. Napadu je
prethodilo vie provokacija meu njima i hapenje
i likvidiranje partizanskih kurira i nekolicine komu
nista. I kad je narod iz nekoliko desetina majevikih
sela jednoduno i odluno osudio te zloine, etnici
su iznenadnim napadom, 20. februara, unitili u selu
Vukosavcima tab Majevikog odreda. Iako obezglav
ljen, odred je prihvatio borbu i razoruao gotovo dva
etnika bataljona. U odlunom sudaru, meutim, nije
uspio da razbije etnike na Majevici, pa je, zbog tes
li
kih gubitaka i nedostatka municije, morao, 28. fe
bruara, da se sa Majevice povue u Bira.
U tim tekim danima se Majeviki odred pokazao
vrstom partizanskom jedinicom. Od oko 500 boraca,
koliko je imao pred etniki napad, u Bira se po
vuklo oko 240. Ostali su izginuli; manji broj ih nije
uspio da se povue sa Majevice, ve je nastavio bor
bu; samo desetak ih se predalo i stupilo u etnike
redove.
Povlaei se u Bira, rukovodstvo Majevikog od
reda je namjeravalo da se odred s pojaanjima vrati
na Majevicu i razbije etnike. Meutim, uskoro su na
podruje Bira stigle jedinice Prve i Druge proleter
ske brigade i Prvi istonobosanski proleterski bata
ljon. U zavrnoj fazi razbijanja etnika uestvovao je
i Majeviki odred. Od njega je 20. marta u Drinjai
formiran Drugi istonobosanski udarni bataljon, u iji
je sastav ulo 140 boraca iz Majevikog i 40 boraca
iz Biranskog partizanskog odreda. Preostali Majev-
ani koji nisu uli u brigadu, pisao je tih dana drugu
Titu Svetozar Vukmanovi, sainjavaju jednu etu
koja slui kao zatita Operativnog taba u Vlasenici.
Veina njih je plakala zato ne ulaze u brigadu...
Poto su jedinice Prve i Druge proleterske bri
gade vojniki razbile glavnu etniku grupu u isto
noj Bosni, Vrhovni tab ih je privukao ka Rogatici,
u kojoj je bio blokiran neprijateljev garnizon. Vrhov
ni tab je ve tada imao podatke da neprijatelj pri
prema ofanzivu na slobodnu teritoriju i elio je da
oslobodi Rogaticu i bolje povee partizanske jedinice
u tom dijelu istone Bosne. Na podruju Vlasenice,
Srebrenice i Drinjae ostali su Biranski odred i Dru
gi udarni bataljon sa zadatkom da obezbijede i po
mognu sreivanje dobrovoljakih bataljona i odreda
koji su se formirali od pripadnika razbijenih etni
kih jedinica.
Meutim, sve te zamisli onemoguio je neprija
telj. Prodorom ustake tzv. Crne legije iz Han-Pijeska
u Vlasenicu (koju je neprijatelj zauzeo 1. aprila) i
12
dalje u Srebrenicu i Drinjau raspale su se dobrovo
ljake jedinice u tim krajevima. U isto vrijeme oko
podruja Romanijskog odreda i odreda Zvijezda
pristizale su njemake snage, koje su trebale da usko
ro preu u ofanzivu. S njihovim dolaskom oivio je
rad petokolonaa, povezanih s Gestapoom, na pripre
mi pueva u partizanskim odredima. Oni su se razmi
ljeli i meu narod unosili duh kapitulantstva i izdaje.
Pritajeni etnici dizali su glavu i u partizanskim
etama, istupajui sve otvorenije protiv dalje borbe
s okupatorom.
Komandantu jednog bataljona u odredu Zvijez
da pisao je tih dana jedan etniki agent sa Roma
nije kako je od sigurnih ljudi uo da Nijemci nee
nita etnicima i da oe da otvore radnje u umi, a
narod e proljetos pocrkat od gladi ako posla ne bude
i ako se ne bude imalo oklen ita nabaviti. . . , pozi
vajui ga da pobije politike komesare i komuniste,
koji su se naturili naem narodu za voe i oe da
ga upropaste, kao to su upropastili na narod na
Glasincu, e je sve spreno ...
Zbog takve situacije, na Romaniju je sredinom
aprila prebaen Drugi udarni bataljon s jednom omla
dinskom etom. Trebalo je da pomognu partizanskim
odredima i da uu u sastav Tree proleterske bosan
ske brigade, ije se sveano proglaenje oekivalo
uskoro. Ali ve tada crv izdaje sasvim je rastoio
partizanske jedinice na Romaniji i Zvijezdi. Nevidlji
vim nitima strujalo je petokolonako doaptavanje i
harangiranje. Kad bi izbilo na vidjelo i kad bi komu
nisti i politiki komesari na to reagovali ostajali
su usamljeni pred nijemim ili glasnim otporom svojih
boraca koji nisu vie htjeli da se bore. Njemake ko
lone su prolazile a ete i bataljoni su ih putali
na miru, jer ne zalaze u sela. I jedne veeri poelo
je u Mokranjskom bataljonu Romanijskog odreda,
koji se od poetka ustanka vie puta istakao u okra
jima sa Nijemcima, ustaama i domobranima. Desetak
boraca, koje je predvodio komandir jedne ete, upali
13
su u tab bataljona i naredili mu da napusti bataljon.
Kad su se komandant i politiki komesar usprotivili,
zaprijetili su im da e ih pobiti. Krenuli su potpuno
iznenaeni i oamueni, ne mogavi odgonetnuti kako
se i zato se to sve tako desilo. Na vijest o tome, Glav
ni tab je uputio Drugi udarni bataljon da razorua
puiste. Ali bivi partizani koji su postali etnici nisu
htjeli prihvatiti borbu. Poznavajui romanijske staze
i bogaze, oni su nestajali upravo onda kad je izgle
dalo da e ih proleteri dostii. Vidjelo se: goniti od
metnike bio je jalov posao, a ostaviti ih bilo je jo
gore, jer je to znailo ohrabriti i druge da pou putem
izdaje.
I dok je trajala neizvjesnost oko toga ta dalje
raditi, uoi 1. maja izbili su puevi u tri bataljona
odreda Zvijezda. Dok se na Romaniji puisti nisu
usudili da odmah dignu oruje na svoje dotadanje
saborce, u dva bataljona odreda Zvijezda petoko-
lonaii su pobili politike komesare u etama i neke
komuniste na terenu. U selu Okruglici zarobili su
bolnicu, u kojoj je bilo nekoliko desetina ranjenih
i bolesnih partizana, meu njima i teko ranjeni i
nepokretni Pera Stamboli, instruktor CK KPJ pri
Pokrajinskom komitetu. Jedinice koje su puevima
prele u etnike krenule su u napad na preostale par
tizanske ete d na Drugi udarni bataljon. U sela oko
Srednjeg, gdje su se nalazili Glavni tab i Pokrajin
ski komitet s Drugim udarnim bataljonom, pristizali
su pojedini borci, politiki komesari, komandiri i ko
mandanti bataljona. U toj maloj oazi nije se moglo
due ostati, jer preostale partizanske jedinice nisu
mogle brzo okrenuti situaciju u svoju korist. Bilo je
jasno da je ustanak na Zvijezdi i Romaniji privre
meno slomljen. Jedino to se moralo i to je trebalo
uiniti bilo je: spasti ranjene i bolesne drugove koji
ma je stajala nad vratom etnika kama. Iako izmo
reni neprekidnim marevima, borbama, glau, borci
Drugog bataljona i Omladinske ete nali su u sebi
snage da u Okruglicu stignu na vrijeme.
14
Odmah poslije toga krenula je partizanska kolona
od 305 boraca i 28 ranjenika prema varekoj pruzi
ka Zenikom partizanskom odredu, gdje se nalazio
Prvi proleterski bataljon. U njoj su bili Glavni tab,
Pokrajinski komitet, Drugi udarni bataljon, Romanij-
ska i Omladinska eta. Daleko pozadi, u tami, ostajala
je Romanija, poprite partizanskih pobjeda i poraza.
PETNAEST MRTVIH PROLETERA
Kada je Prvi proleterski bataljon prolazio zeni
kim krajem ka Ozrenskom odredu, izgledalo je da je
ustanak na tom podruju, izmeu Varea, Kaknja,
Zenice i Zavidovia, uhvatio duboki korijen. Zeniki
partizanski bataljon imao je pet eta, ni kojima su
veinom bili radnici iz zenike eljezare, rudnika, sa
pruge ili iz pilana. Raspoloenje za dolazak u parti
zane bilo je veliko, posebno za stupanje u proleterski
bataljon. Zbog toga je odlueno da se Zeniki bataljon
preformira u partizanski odred od etiri bataljona.
etniki pu u Ozrenskom odredu i poetak ne
prijateljeve ofanzive na Romaraiji ubrzali su rad na
formiranju Tree proleterske brigade i Zenikog par
tizanskog odreda. Pred kraj aprila od jednog bata
ljona Odreda formiran je Trei proleterski bataljon
i u isto vrijeme je nareeno Prvom krajikom prole
terskom bataljonu da se prebaci na slobodnu terito
riju Zenikog odreda. Ve tada je formiran i tab
Tree brigade. Zbog neprijateljeve ofanzive u to vri
jeme vie nije postojala veza izmeu Glavnog taba
Bosne i Hercegovine i Vrhovnog taba i pretpostav
ljala se mogunost, ako okolnosti to budu nalagale,
da se Trea proleterska brigada povue iz istone
Bosne ka Bosanskoj krajini.
U sastav Treeg proleterskog bataljona ule su
tri ete Zenikog bataljona i jedna eta Prvog prole
terskog bataljona, sastavljena od boraoa ranije pra
tee ete, husinjskih rudara i nekolicine boraca koji
su se prikljuili batasljonu iz Ozrenskog odreda. Za
komandanta bataljona je bio postavljen Melenta Bo
njak, politikog komesara Josip Jovanovi, zamje
nika politikog komesara Vlado Perti. Bataljon je
bio razmjeten u kolibama na brdu iznad sela Bijelih
Voda, odakle je prvih dana maja izveo dva uspjena
napada na eljezniku prugu Izmeu Zenice i Zepa.
U posljednjem napadu izvrniut je i zapaljen jedan
teretni voz i izazvano je iskliznue oklopnog voza.
Bataljon je pri tom zaplijenio desetak sanduka muni
cije i veliku koliinu hrane namijenjene njemakim
trupama u Sarajevu. Oko stotinu konja, koje su od
bornici prikupili po selima, izvlailo je plijen strmim
kosama do Bijelih Voda. Bataljon je bio u radosti.
Poslije obilne veere 'i pjesme uz goleme vatre ete
su krenule na poinak. I tek to se san poeo navla
iti na oi, ispred koliba gdje je bila smjetena eta
koja je dola iz Prvog proleterskog bataljona zauo
se straarev povik: Stoj, ko ide, ii odgovor: Baja.
a zatim odmah rafali i plotuni.
Meci su kao krupna kia ili grad zapljutali po
inranom krovu i izukrtali se svjetleim tragovima
po mraku konaita proletera. Ceta je izletjela u mrak
i prihvatila borbu. Pucalo je i oko taba bataljona
Sa svih strana se ulo: Naprijed Baja.
Majku vam ustaku ... , jarosno je viknuo neki
od proletera i bacio bombu, mislei, kao i svi ostali,
da napadaju ustae.
Neko vrijeme se eta drala, ali je na kraju bila
razbijena. Borci su se po grupama povlaili ka koli
bama gdje su bile druge ete bataljona, ne shvata-
jui zato i tamo ne puca. Ali povui se nisu mogli.
Ubrzo su se svi preivjeli, sem petorice koji su ne
kako projurili kroz mrak, nali razoruani u jednoj
tali pod straom boraca s kojima su tri-etiri asa
ranije veerali i pjevali partizanske pjesme. Za sve
zarobljenike bilo je to veliko zaprepaenje. Ali ne
doumice nije bilo. Okupili su se oko Vlade Peria,
koji je bio ranjen, i pribili jedan uz drugoga u jed-
16
mom kraju tale, u kojoj je bio mrak kao u rogu.
Nije bilo ni komandira ni politikog komesara
ostali su nekim poslom u tabu bataljona; nedostajalo
je petnaestak drugova. Znali su za trojicu-etvoricu
da su poginuli i nadali se da su se ostali probili prema
Prvom bataljonu, koji je bio pet-est sati hoda da
leko.
eta zarobljenih proletera je bila jedinstvena i
odluna da ne ide kao ovca pod no. Jo je bilo nade
za spas. U dvojice boraca, kada su razoruavani, osta
la je po bomba, a u desetara Adila Belagia pitolj.
Puisti su s vrata psovali, prijetili i govorili da e
izdvojiti i pobiti Turke i okce. Iz mraka su dvo-
jica-trojica zarobljenika s buntovnim prkosom odgo
varali: Izdajice, kukavice...
To se nekoliko puta ponavljalo. Kad je svanulo,
uvari su promijenili ton. Oak je jedan vodnik uao
unutra i pitao:
Kako ste, drugovi?
Ubrzo je nareeno da zarobljenici iziu iz tala.
Oekivali su da je kraj blizu i da e ih pokositi puko-
mitraljezi. Bilo je dogovoreno: im se primijeti to
sumnjivo, da se bace bombe i da se bjei, pa ta kome
bude... Meutim, puisti su odveli zarobljenike na
doruak. Bio je isto tako obilan kao to je bila i
sinonja veera. Kod kazana je stajao Golub Mitro-
vi, komandir jedne ete iz bataljona.
Zaloite se, drugovi, pa emo onda porazgova
rati, ponavljao je nekoliko puta dok je kolonica za
robljenika sa snebivanjem i ustezanjem prilazila ka-
zanu.
Majsko sunce je bilo odskoilo. Na ozelenjeloj
livadi, pored ume, borci su utei jeli. Dvojica pu
ista, na ijim su kapama jo bile petokrake, prili
su Vladi Periu d poveli ga u hlad. Tad je Golub
poeo svoj govor. Prvo je rekao da ali to je dolo
do sinonje borbe, da nisu htjeli da napadnu etu,
nego samo tab, da je to nesporazum, da 'to biva u
2 Proleteri istone Bosne
17
ratu, da je on komunista i da e oni nastaviti borbu
protiv okupatora i ustaa u svom kraju, da nee da
ostavljaju svoje kue. Na kraju je pozvao zarobljene
proletere da im se prikljue. eta je nekoliko tre
nutaka utala i, kao po dogovoru, jedan za drugim
borci su traili da ih puste u njihov kraj, mislei da
e tako stii do Prvog bataljona, svog utoita. Golub
je to prihvatio, ali je odbio da im vrati oruje.
Poslije podne kolona zarobljenika je krenula iz
Bijelih Voda. Iza njih su ostali da lee na suncu,
zauvijek usnuli, petnaest proletera, meu njima Ivo
Marijanovi, Himzo ati Safet, Ivo Topalovi, Meho
Azabagi. Nisu mogli ni da ih vide ni da im odaju
posljednju potu. Kad je kolona zala duboko u umu,
vodi je na jednom zastanku iznenada rekao:
Ne bi oni vas pustili da nije dola naka prole-
tea brigada. Pred zoru su Golubu stigli kuriri...
Bila je to istinita vijest. Uoi pua u tek formi
ranom Treem proleterskom bataljonu u zeniki kraj
stiglo je rukovodstvo ustanka s Drugim udarnim ba-
taljonom, Romanijskom i Omladinskom etom. Ali
Zenikog partizanskog odreda tada vie nije bilo. U
gotovo svim njegovim jedinicama, iste veeri kada i
u Treem bataljonu, petokolonai su stupili u dej-
stvo. U nekoliko eta su na spavanju poklali poli
tike komesare, komandire i pojedine komuniste, a 7
nekih su dh otjerali.
KONJUH PLANINO
To to je poelo na Ozrenu, zatim se javilo na
Romaniji i Zvijezdi zavrilo se u zenikom kraju.
etnici su zagospodarili partizanskim odredima. Ni
jemci nisu vie imali potrebe da u ovim krajevima
izvode operacije koje su planirali, ve su se orijen-
tisali prema Goradu, Kalinoviku i Foi, gdje su ta-
kode izbili etniki puevi u partizanskim i dobro
voljakim jedinicama.
18
Dolazak Drugog udarnog bataljona u zeniki kraj
zbunio je puiste, koji su se poslije pua, zbog izmi
jenjenog .odnosa snaga, razbjeali po umama. ak
je Golub Mitrovi pregovarao sa tabom brigade.
U selima Kamenici i Stojanoviima okupili su
se Prvi i Drugi bataljon, eta biveg Treeg bataljona
koja je stigla iz Bijelih Voda i borci, komandiri i po
litiki komesari iz Zenikog odreda, mahom lanovi
Partije i Skoja, koji su izbjegli ispred puista. Tih
dana je obrazovan i Trei udarni bataljon. Oko
10. maja poeo je ivot este istonobosanske brigade.
Ona je tada uzela ime Trea proleterska bosanska
brigada i nosila ga sve do 2. avgusta.
Glavni tab, Pokrajinski komitet i tab brigade
bili su u dilemi: kuda ii? Na Romaniji, Zvijezdi i
Ozrenu nadvladali su etnici; u zenikom kraju nije
se moglo ostati zbog njegove slabe naseljenosti i eko
nomske pasivnosti; pokret za proleterskim brigadama
na slobodnoj teritoriji oko Foe nije se ni uzimao u
razmatranje, jer se pretpostavljalo da e se i one i
Vrhovni tab morati povui prema Bosanskoj krajini.
Zbog toga je prevladalo miljenje da se i Trea bri
gada uputi u tom pravcu.
Za prebacivanje preko rijeke Bosne napravljeno
je nekoliko amaca. Brigada je krenula umovitim
planinskim kosama. Ali kada je izmorena prila rijeci,
koja je tih dana bila nadola, amci su postali igrake
matice i talasa. Ni pokuaj da se sa lijeve obale pre
baci skela nije uspio, jer je bila potopljena. Ostalo
je da se Bosna nasilno pree preko mostova oko
Kaknja. Ali i od toga se moralo odustati. Neprijatelj
je prozreo te namjere i dovukao pojaanje.
Brigada nije mogla preko Bosne. Opet je bila
dilema kuda? Sastali su se Pokrajinski komitet,
Glavni tab, tab brigade i tabovi bataljona. Sobica
je bila tako zadimljena duhanskim dimom da je u
njoj bio polumrak, iako je napolju sijalo sunce. Kuda?
Na to pitanje traio se odgovor, rjeenje. Veina la
nova Pokrajinskog komiteta je bila za to da se opet
2*
19
ide preko Bosne. Svaki je imao dosta razloga za svoj
prijedlog. Kad su Ugljea Danilovi i Hasan Brki
iznijeli i obrazloili zato treba da se ide u Bosansku
krajinu, Rodoljub olakovi im je dobacio:
Koliko emo boraca tamo dovesti? Polovinu.
Bolje preko Bosne, bar e polovina ostati. Ako
krenemo na Majevicu kako ti, drue Roko, misli
, nee ni polovina, odgovorio mu je Hasan.
Politiki komesar Glavnog taba je iznio svoj
prijedlog: ii prvo u Bira, gdje se, vjerovatno, odrao
odred, tu ostati jedno vrijeme dok se uspostavi veza
s partijskom organizacijom na Majevici i u Sembe-
riji, pa onda krenuti na Majevicu. Kad je zavrio,
Too Vujasinovi je odmahivao glavom.
Zar si i ti, Too, izmijenio miljenje? upitao
ga je.
Kolika je neizvjesnost krenuti preko Bosne
nije manja ni ostati ovdje, u istonoj Bosni...
Govorili su i drugi. Jedino je komandant, Sveto-
zar Vukmanovi, utio. Poto se diskusija kretala sa
mo oko dvije alternative a drugih nije ni bilo
uzeo je rije:
Idemo u Bira, pa onda, vidjeemo, na Maje
vicu. Sastanak je zavren.
Izili su iz sobice. Zapljusnulo ih je svjetlo lije
pog proljenog dana i amor boraca koji su malo
dalje, ispod kue, kraj potoia, na livadi, radili uobi
ajene vojnike poslove i koji nisu ni slutili koliko
je breme odgovornosti pritiskalo drugove koji su im
prilazili.
Brigada je krenula u neizvjesnost, ali najvei dio
boraca tu neizvjesnost nije osjeao, mada je bio upoz
nat sa svim to se tih dana deavalo u istonoj Bosni.
Okupljena tri bataljona, sastavljena od ljudi kojima
je smisao ivota bio revolucija, ulijevala su svakom
pojedincu samopouzdanje, snagu, jer mnogi od njih
nikad do tada nisu ni vidjeli toliko vojske na jednom
mjestu. Taj broj i to uvjerenje u ustanak, u revolu
ciju, izmeu ega su svijeu ili instinktom stavljali
20
znak jednakosti, nisu dali da se osjeti, spozna osam-
ljenost i krajnje teka situacija u kojoj su bili. Nje
su jedino bili svjesni rukovodei drugovi, jer su znali
mjeru onoga to je tih dana izgubljeno u istonoj
Bosni.
Pravac pokreta je bio: dolina Kriva jeKonj uh
planinaBira. Put do doline Krivaje vodio je preko
kosa Zvijezde, kroz dva hrvatska sela, u kojima je za
teeno desetine rudara i radnika koji su radili u va-
rekom rudniku i eljezari, i na kraju, pred vee
drugog dana, kroz jedno muslimansko selo, u kome
je bila posada legije (milicije). Te formacije neprija
telj je stvarao od mjetana po selima i varoicama u
istonoj Bosni ve u ljeto 1941. godine radi borbe
protiv ustanka i upotrebljavao ih i protiv partizan
skih i protiv etnikih jedinica. U nekim krajevima
one su bile vrlo nasrtljive i nerijetko i svirepe, pa se
po tome nisu mnogo razlikovale od ustakih forma
cija. Ponegdje su ti milicioneri jo u 1941. godini po
eli praviti razliku izmeu partizana i etnika i izbje
gavati borbu s partizanskim odredima, pogotovu u
situacijama kada nisu imali nikakvih izgleda da u
njoj postignu neki uspjeh. Ovoga puta takav je sluaj
bio i s milicionerima u ovom selu. Kad su Hasan
Brki i Paaga Mandi dovikivanjem nekako uspo
stavili s njima vezu, oni su pristali da brigadu bez
borbe puste kroz selo.
Kad odmaknete moramo zapucati, onako da
se uje, traio je milicijski vodnik.
Dobro, samo ne alite se glavom da to uinite
prije nego to siemo na Krivaju, odgovorili su par
tizanski delegati i priprijetili da bi u tom sluaju i
selo moglo stradati.
Za brigadu nije bila nikakva tekoa da rastjera
legionarsku posadu, ali se eljelo da se bez borbe
izbije na Krivaju i pree rijeka prije nego to bi
neprijatelj s jaim snagama mogao doi do mosta. I
kad se elo kolone uhvatilo prvih kosa Konjuha, u
daljini su se ule puke i nekoliko mitraljeskih rafala.
21
Obasjana punim mjesecom, kolona je ula u Ko-
njuh. Gladne i umorne proletere, koji su tih dana
ispili gorku au poraza ustanka i izdaje planina je
oarala svojom ljepotom, mirisom bujnih majskih
trava i planinskog cvijea, beskrajnom umom. Osje
tili su se kao u svojoj kui. Ali im je stala kolona
je zaspala. Samo su deurni i postavljene zasjede
ostali budni.
Sutradan Konjuh vie nije bio lijep. Strme kose
i duboke jaruge a stomak prazan, noge teke, kao
napunjene olovom.
Kad emo jednom na vrh? pitali su borci svoje
komandire i politike komesare.
Jo malo, jo malo, hrabrili su ih oni, ni sami
ne znajui koliko je to malo, d uzimali pukomitra-
ljeze da odmjene one koji su ih nosili.
Na elu kolone, s prethodnicom, ili su Tempo,
Predrag Markovi i Rudi Petovar. Vodia nije bilo
i oni su po karti pokuavali da nau put ih neku
stazu. Beskrajna uma i kose, jedna ista kao i druga.
Teko se bilo orijentisati. Kolona je lutala.
Boga vam, ta radite? ljutio se Tempo.
Ubrzo je prethodnica naila na planinsku stazu,
izbrisanu snjegovima i kiama, kojom odavno ljudska
noga nije prolazila. Oblaci su odavno prekrili planinu.
Kia je poela da rosi. Pribliavala se no. Tu gdje
se zatekla, kolona se raspremila za konaite. Planule
su vatre. Intendanti su sazvali etne ekonome. Zakla
na je jedna kravica i pola mesa odvojeno za ranje
nike i bolesnike, za iznemogle drugove i drugarice.
Ostala polovina je izdijeljena bataljonima i tabu. U
brigadnoj intendanturi je bilo tridesetak kilograma
kukuruza u zrnu. I to je izdijeljeno. etna sljedo
vanja dijelili su politiki komesari: svak je dobio svoj
dnevni obrok sitno parence mesa i etreset-pe-
deset zrna kukuruza.
Ujutru dan je opet bio bljetav. Put je vodio du
gom kosom. U daljini se vidio goli vrh i na njemu
drvena piramida. Kolona je izala uz strminu, i kad
22
se njen prvi dio spustio ispod vrha, dat je odmor.
Ispod vrha zaustavili su se Drugi bataljon i tab
brigade.
Ovo je vrh Konjuha, drugovi, ree Murat, ko
mesar bataljona. Sjea li se, Puo, ovda smo proli
i dolje, eno dolje, pokaza rukom na ivicu ume,
sahranili Peju ...
Husinjani, od kojih je ostala svega jedna desetina,
to je sada bila u Osmoj eti Drugog bataljona, oku-
pie se sa ostalima oko Murata. U ivom sjeanju
bili su im jesenji dani 1941. kada su, poslije borbe
kod Stupara, borci Ozrenskog odreda nosili smrtno
ranjenog Peju Markovia, koji je umro na nosilima
i koga su zakopali pod vrhom Konjuha.
Dan je bio vedar i s vrha su se u daljini nazirali
obrisi Majevice. Borci Drugog bataljona su enjivo
gledali dragu im planinu i mislili i pitali: Kad emo
tamo?
Doi emo mi na nau Majevicu i osvetiti nae
drugove, govorio im je Ratko Peri, komandant ba
taljona.
Meu borce ispod piramide stigao je Avdo Ho-
di Hoda, kurir Pokrajinskog komiteta. U ruci je
nosio smotanu zastavu.
Da je izvjesimo, drugovi.
Hoda i jo nekoliko boraca se popee na pi
ramidu.
Planinski povjetarac ubrzo zalepra crvenu za
stavu, i komesar bataljona, osjetivi uzbuenje bo
raca, i sam uzbuen, poeo je spontano da govori...
Malo dalje odmarao se Trei bataljon. Njegov
borac Milo Popovi, banjaluki profesor, partizanski
obavjetajac u tabu Drae Mihailovia u ljeto 1941,
komandant udarnog bataljona Ozrenskog odreda,
znao je kako je umro Pejo Markovi. Jo 1941. na
Ozrenu je ispjevao nekoliko partizanskih pjesama, a
kad je, aprila 1942, doao u zeniki kraj, ispjevao je
u selu Kamenici i tri prve strofe pjesme Konjuh
planinom. Lepranje crvene zastave tog majskog da
23
na na piramidi na vrhu Konjuha ostalo je kao brazda
u njegovom sjeanju i kasnije se izlilo u zavrnu
strofu pjesme:
Konjuh planinom vjetar umi, bruji,
Lie pjeva alovite pjesme.
A na vrh planine zastava se vije,
Crvena od krvi proleterske.
Brigada je krenula Konjuhom prema Biru. Iza
nje je ostao utrt put i crvena proleterska zastava.
Visoko uzdignuta.
PARTIZANSKI BIRA
U zoru 28. maja brigada je izbila pred kladanj-
sku cestu. Na elu je bio Drugi bataljon. Zasjede su
krenule desno i lijevo od prelaza. S prethodnicom,
Osmom etom, iao je Tempo. Kresnuo je ibicu, upa
lio cigaretu, povukao nekoliko dimova i dao borcu
do sebe. Cigareta je pola elnom desetinom i ugasila
se na usnama posljednjeg borca.
Zabjelasao se put. Na njemu nije bilo nikoga.
Prethodnica je produila uz brdo, hrastovom umom.
Svitalo je. Najednom nekoliko puaka, dva-tri ra
fala i opet tiina. Jedna andarmerijska patrola je
naletjela na estu etu u zasjedi i za tren oka su je
kurjaii likvidirali. Pucnjevi su podboli umornu
kolonu i ona se brzo uhvatila poloaja. Kad se vidjelo
da nema neprijatelja, pokret je nastavljen tromo, s
oekivanjem da se stane, predahne, pa makar se mo
ralo stupiti u borbu bilo protiv koga. Nareen je za-
stanak. ete su polegle. Traeni su dobrovoljci za
izvidnice i patrole. Iz svakog bataljona su upuene po
jedna-dvije. Kad su polazile, reeno im je:
Ispred nas je Bira. Tu je bio na odred. Budite
oprezni...
Dva-tri sata kasnije umornu i usnulu brigadu je
razbudila vijest o biranskim partizanima koji su se
24
nalazili na poloajima ispred prvog sela. Uskoro ih
je nekoliko stiglo do jedinica. Intendanti su nabavili
hranu, a kuhari podloili kazane. Poslije viednevnih
mareva od rijeke Bosne prvi susret s partizanima
unio je radost meu brigadu, koja nije ostala sama.
Po podne je kolona krenula i pred vee, postro
jena u etvororeovima po bataljonima, ula s pjes
mom u ekovie, sredite slobodnog Bira. Poslije
tmine u umama Konj uha i avetne pustoi u korov
zaraslog sela Olovaca, iz koga su itelji pobjegli
ispred ustaa i legije iz Kladnja, ekovii su te veeri
izgledali kao varoica, bliska, topla i gostoljubiva.
iDu druma se okupio narod i partizani. ete i
bataljoni su pjevali i ekali da se rasporede na konak.
Ekonomi i intendanti su nekud otili. Uskoro se u
rukama svakog borca naao jo topli kukuruzni hlep-
i i porcija graha s mesom.
Bira je i u proljee 1942. godine bio i ostao par
tizanski. U njemu nije dolo do kolebanja, osipanja,
niti do pueva kao u ostalim partizanskim odre
dima istone Bosne. Biranski partizanski odred je
imao dva bataljona, dvije proleterske ete (koje su
narednih dana ule u sastav Treeg bataljona bri
gade) i dvije partizanske grupe ukupno oko
400 partizana. U odredu i u selima se uvrstila par
tijska organizacija. Rukovodstvo odreda: Milo Zeki,
Cvijetin Mijatovi, Brano Savi i drugi, uivalo je
povjerenje boraca i naroda. U selima su djelovali na-
ronoosloboilaki odbori. Odbornike su seljani cije
nili i potovali, jer su za tu dunost izabrali najbolje.
Dolazak brigade u Bira bio je krupan, presudan
dogaaj i za nju, i za taj kraj, i za razvoj ustanka u
istonoj Bosni. Jedina preostala oaza ustanka, spaja
njem brigade i odreda, postala je jaa, bezbjednija,
iako su je opasivali mnogobrojna neprijateljeva upo
rita i posade. U Vlasenici, Drinjai, Zvorniku, Ca-
pardima i Kladnju bili su jaki garnizoni, sastavljeni
od ustakih i domobranskih jedinica, a u Tuzli jo i
25
jedinica njemakog Vermahta. U okolnim musliman
skim selima nalazile su se formacije legije razliite
borbene vrijednosti i brojne snage. U srpskim selima
preko druma VlasenicaDrinjaa bile su jo nesre
ene grupice etnika; u selu Paprai jedan bataljon,
a u dolini Spree oko sela Caparda i Osmaka tri-e
tiri stotine etnika koji su potpisali ugovor s usta
kim vlastima o saradnji i zajednikoj borbi protiv
partizana; izmeu Kladnja i Zivinica nalazio se et
niki bataljon malog brojnog stanja; na Malom Polju,
izmeu Kladnja, Vlasenice i Han-Pijeska, bila je jedna
etnika grupa koja je pokazivala raspoloenje za sa-
radnju s partizanima; najzad, u selima blie Vlasenici
postojao je dobrovoljaki (Zalukovaki) bataljon, koji
je u to vrijeme jo bio pod labavom komandom taba
Biranskog NOP-odreda.
Dolaskom brigade Bira se pretvorio u osnovno
arite ustanka. Brigada i odred zajedno blizu hi
ljadu boraca bili su snaga s kojom se moglo i mo
ralo krenuti u oivljavanje ustanka u istonoj Bosni.
ODJECI BORBE ISPOD JAVOR-PLANINE
Tih posljednjih dana maja 1942. godine istonom
Bosnom su kruile glasine da su partizani uniteni.
Ustae i etnici, sami, a i s okupatorom, prireivali
su gozbe, slavlja, zborove. Veliajui svoje pobjede
nastojali su da satru svaku pomisao na ustanak.
Gazde po selima i varoicama i etniki tabovi pri-
hvatali su se poslova oko sjee uma, otkupa ita i
voa i pokretanja trgovine. Na Ozrenu, Trebavi, Ma-
jevici, u Posavini, u dolini Spree i zenikom kraju
prestale su borbe izmeu ustako-omobranskih i et
nikih jedinica. U tim krajevima sklopljeni su ugo
vori o zajednikoj borbi oruanih snaga NDH i et
nikih odreda protiv NOP-a. Na Romaniji i Zvijezdi
etnici su sklopili sline dogovore s njemakim ko
mandantima. Oko Gorada, ajnia i Foe vaskrsle
26
su etnike jedinice im su okupatorske i kvislinke
trupe zaposjele slobodnu teritoriju.
Tu poplavu izdaje, kolebanja, malodunosti, lai
i kleveta o komunistima i partizanima, Glavni tab
i Pokrajinski komitet su rijeili da rezagnaju blijes
kom jedne pobjede. Poslije sreivanja jedinica i
rastjerivanja legije u selu Cerskoj, odlueno je da
brigada i Biranski odred napadnu i zauzmu Vlase-
nicu i okolna uporita, koja su branile ustake jedi
nice i legionari.
Bataljoni brigade su 15. juna krenuli u napad
na Vlasenicu svjesni toga da moraju uspjeti, pobije
diti, da od toga zavisi sudbina ustanka. Dan-dva prije
napada na partijskim i skojevskim sastancima sve
je objanjeno i dogovoreno ta treba raditi. Pred sam
napad za bombae se javilo mnogo vie boraca nego
to je trebalo. Komandiri i politiki komesari eta
morali su mnoge vratiti. U Prvoj eti Prvog bataljona
Buki Altarac je gunao:
Zato ja da ne idem, drue komandire? Zato
ide drug Miljenko? Kako e on pod bunker u mrkloj
noi sa cvikerima? Zar ne vidi da ne vidi?
Miljenko Cvitkovi, panski borac, zamjenik ko
mandanta partizanskog operativnog taba za Bosan
sku krajinu 1941, politiki komesar odreda, tih je da
na rasporeen za borca u Prvu etu. Meu prvima se
javio za bombaa. Kad ga je Buki pomenuo, Miljenko
mu odgovori:
Vidim ja kao i ti, ne brini.
Borci su podravali Bukija. Zao im je bilo Mi-
ljenka, koji ih je osvojio skromnou i drugarstvom.
Na kraju je komandir ete Verki odredio bom
bae, meu njima i Bukija.
Kada je no ve bila odmakla, kolona Prvog ba
taljona krenula je umama Milan-planine na zadatak,
u napad na uporite Han-Pogled. Sa svakom etom
ila su dvojica-trojica etnika Relje Vaskovia kao
vodii. I sam Relja se prikljuio bataljonu. Pred zoru
Prva i Trea eta su izbile pred Han-Pogled, a Druga
27
i etvrta i jedinice Brainakog bataljona odreda upu
ene su u zasjede i lijevo i desno od uporita. Vodii
su doveli ete na predviena mjesta. Kad je ustaki
straar po pucketanju granica i utanju lia pod
nogama boraca osjetio da mu neko prilazi i povikao:
Stoj, Suljo Jahi ga je presjekao rafalom prije nego
to je stigao da opali metak. U isti tren planule su
bombe Prve ete. Buki Altarac je ubacio jednu pa
drugu u kuu u kojoj su spavale ustae. Kad je iz
torbe izvadio treu, ostala mu je u ruci neovr-
nuta...
Na prve rafale i bombe ustae su jumule ka
bunkerima i rovovima. Ali u njih je ve upala Trea
eta, likvidiravi brzo obezbjeenje. Nastala je krat
kotrajna, ali otra, silovita bliska borba. Vie od sto
tinu ustaa zaleglo je pod svoje rovove.
ekaj, Jovane, majku ti... , pocikivao je neki
ustaa.
Evo ti, na, odgovorio mu je Midhat Aam
Aim, komandir Tree ete, bacivi bombu.
Svitalo je. Odozdo od puta pritiskivala je Prva
eta.
Udrite, drugovi, za mnom, uo se povik Mitra
Minia, komandanta bataljona, koji je s pukomitra-
ljezom u rukama poveo etu na juri.
Ustae nisu izdrale. Okrenule su naglo niza stra
nu ka Vlasenici, iznad koje su svjetlei meci parali
jutarnje nebo.
Ispod rova leao je sklupan Mustafa Alajbego-
vi, izreetan rafalom. Mrtvom starijem bratu priao
je mlai Alija. Srce se kidalo, grlo stezalo, oi
vlaile, ali je svijest sve to guila, razgonila. Krenuo
je utke u svoju desetinu. Ona je agorila. Kad joj
je priao, uutala je, ne znajui u tom trenu kako i
kojim rijeima da s njim podijeli tugu. Jedan mu
je ponudio cigaretu.
Na ledini, oko kue, ispod rovova i u rovovima
tridesetak mrtvih ustaa.
28
Malo dalje jedan ustaa je bauljao umom, jau
kao i dozivao.
U borbi metak mu je istoio oba oka. Iz ponora
digao ga je nagon samoodranja i posljednja, samrt
nika nada. Cuo je razgovor i poao prema glasovi
ma, mislei da ide svojima. Dva-tri puta je lupio o
bukvu. Borci su ga primijetili, i kad im se sasvim
pribliio, Suljo Jahi ree:
Ma, lii na mog roaka...
Jest, jest, bogme je on, malo kasnije potvrdie
mu drugovi.
Treba ga dotui, ree jedan.
Sunce je ve bilo odskoilo. Oko Vlasenice borba
se nije stiavala. Na Kik, dominantnu kosu iznad
same varoice, napadale su tri ete Drugog bataljona.
U prvom juriu, pred zoru, zauzele su rovove. Ali
ustae su, kad je svanulo, izvrile protivnapad i po
vratile izgubljene poloaje. Ispod rovova ostale su
ete. Uz strmi Kik dva puta su se podvlaile i poku
avale da zbace neprijatelja, ali su bile doekane
bombama i rafalima. U jednom od tih napada borac
Ljubo Riki izletio je na istinu i poeo da gaa
stojei.
Nazad, Ljubo, nazad u zaklon, viknuo mu je
komandir Veljko Luki Kurjak.
On se okrenuo i produio da puca. Rafal mu je
zapraio ispod nogu. Veljko je skoio do njega, opalio
mu amar i gurnuo ga u zaklon.
ta to uradi, Kurjae? upitao ga je malo kasni
je politiki komesar Kazo Frankovi.
ivog ga moe politiki ubijediti, a mrtvog
nikad.
A to ti, Kurjae, ne uzima zaklon?
Ostavi to, komesaru ...
Jo jednom su ete Drugog bataljona prile ro
vovima. Ali uspjeha nije bilo. Morale su se povui
nosei mrtvog komandira Pete ete Lazu Lazia.
29
Ni Trei bataljon brigade i ekovaki bataljon
odreda, koji su neposredno napadali na varoicu, nisu
uspjeli. Pred prvim kuama doekali su ih ubitani
ustaki rafali iz rovova, a kad je svanulo, jo i jaka
minobacaka vatra. Ono to se propustilo dok je bila
no nije se moglo nadoknaditi po danu, jer je
brisanim prostorom teko bilo prii rovovima. Me-
lenta Bonjak, komandir Devete ete, poveo je svoje
borce preko groblja, ali svi napori da se prie usta
ama na domet bombi donosili su nove rtve. Na
samoj ivici groblja pali su, iza jednog nadgrobnog
spomenika, Vlado Dragi, komandir voda, i, preko
jedne jo svjee humke, Branko Ljubinkovi panac.
Bilo je jasno da se u varoicu ne moe prodrijeti.
Nareeno je povlaenje.
Jo bre je propao napad na ustae i legiju u ro
vovima iznad sela Milia. Kada su pred zoru Osma
eta Drugog bataljona i Zalukovaki dobrovoljaki
bataljon poli ka rovovima, Zalukovani su izdaleka
otvarali vatru i digli graju, a kad su se pribliili ro
vovima i potpali pod rafale, brzo su okrenuli nazad.
Ustae su to osjetile i eta brigade nala se gotovo
okruena, pa se iz rovova, u koje je bila prodrla, mo
rala povui i probijati kroz neprijateljeve redove.
U napadu na Vlasenicu poginulo je 17, a ranje
no 40 boraca i rukovodilaca brigade i odreda. Bolnica
u konaku manastira Lovnica se napunila. Lijekova i
instrumenata je bilo malo. Nekolicinu teih ranjenika
poela je da zahvata gangrena. Politikom komesaru
ete morala se amputirati ruka. Sredstava za aneste
ziju nije bilo. Na improvizovanom operacionom stolu
brigadni ljekar Dragan Jovanovi poeo je operaciju.
Sjeivo noa zarezalo se u meso, a sa usana ranjenog
komesara poele su da teku rijei Internacionale.
Testerica, obina testerica kojom se sjeku grane na
vokama, strugala je kost. Znoj je vlaio lice. Rijei
himne proletarijata su se gubile u nejasnu melodiju
koju je prekinula nesvjestica ...
30
Nekoliko dana ranije ekovika groblja primila
su desetak partizana. Pred sahranu jednog desetara
iz odreda okupila se rodbina i seljaci. Nekoliko sta
raca, nekoliko boraca i mnogo ena u istim bijelim
haljinama. Iz kue su iznijeli na livadu sanduk s ti
jelom poginuloga. ene su krenule jedna za drugom
ukrug oko ljesa.
A, joj, joj, sunce moje, poela je naricati udo
vica.
A, joj, j oj . . . , ponavljale su ene.
A, joj, joj, mjesecu moj.
A, joj, j oj . . .
A, joj, joj, poginu mi za slobodu.
A, joj, j oj . . .
Bog atro dumane ustae.
A, joj, j oj . . .
Ne bilo im traga ni pepela, sunce moje.
A, joj, j oj . . .
Sjea li se kad smo muzli kravu?
A, joj, j oj . . .
Sjea li se kad sam ti rodila Milana, siroe
nae?
Sjea li se ...
Ustanak je traio rtve i suze majki, ena. Tugo
vala je i Peta eta za svojim komandirom. Bilo joj
je prazno, neobino bez njega.
Ali brigada nije osjeala neuspjeh na Vlasenici
kao poraz. Po rovovima i oko njih ostavila je mnogo
vie mrtvih ustaa nego to je poginulo partizana.
Tutnjava borbe ispod Javor-planine, letovi neko
liko neprijateljevih aviona i hitanje Nijemaca iz Sa
rajeva ka Vlasenici odjeknuli su istonom Bosnom.
Uskoro su Romanijom, Majevicom i Semberijom, Tuz
lom poeli da krue glasovi o Biru i proleterskoj
brigadi. Oni su donosili nadanja i ulivali snagu i vjeru
u ustanak i skore borbe. . .
31
I NA DISCIPLINI, DRUE,
POIVA REVOLUCIJA
Sastavljena od boraca i rukovodilaca iz gotovo
cijele istone Bosne i iz svih partizanskih odreda, bri
gada je u svoj lik ugradila sve ono najbolje to se
razvilo u ustanku. Taj lik su strpljivo klesali i vajali
svi: Pokrajinski komitet i Glavni tab, tab brigade
i tabovi bataljona, komande eta, vodnici i desetari,
bataljonski partijski biroi, elije KP i aktivi Skoja
i svaki borac svako u svom djelokrugu i prema
svojim znanjima i mogunostima.
Od prvog dana u brigadi je uspostavljen vojniki
red, a od dolaska u ekovie on je brzo dobio snagu
navike, zakona. U stroju, slubi, razgovaralo se voj
niki, u stavu mirno; mlai je uvijek pozdravljao
starijeg, a stariji otpozdravljao mlaem; pred starijeg
se izlazilo stroj evim korakom. Deurstva, raporti,
dnevne naredbe, prozivke, smotre postali su sa
stavni dio ivota eta i bataljona.
A kad bi prestala sluba, zanimanje, etna kon
ferencija, sastanak, borac bi se izjednaio sa svojim
komandirom i politikim komesarom, komandantom.
Razgovoralo se, alilo, pjevalo. U krugu oko logorskih
vatara, ili pred vee na livadama, u redu pred kaza-
nom stajali su jedan do drugog i onaj koji je samo
nosio puku i stariji koji su komandovali i rukovodili.
Kad bi ta prisnost pokoji put naruila utvreni
red ili kad bi se katkad desilo da se u odnosu prema
ovjeku povrijedi ljudsko otpor je bio kolektivan,
neumoljiv.
Jedno jutro, u julu, kad je brigada bila u Cer-
skoj, vodnik Stanko Saliberger naredio je etnom
deurnom amilu Kazazoviu:
Probudi i postroj etu, odredi trojicu da poiste
ispred bajti.
amil je upravo uzeo da izree patku duhana.
Evo, samo da nareem cigar duhana, odgovo
rio je.
32
Odmah, slijedilo je novo nareenje.
Samo minut, saekaj, Stanko.
Rekao sam odmah.
Neu.
U redu, amile. Na raport komandiru.
Raport je obavljen u predvieno vrijeme. Kome
sar ete, amilov drug iz djetinjstva, nekako je uticao
da amil proe bez vojnike kazne. Sutradan se sku
pila etna elija. Stigao je i partijski rukovodilac
brigade, Hasan Brki. Sekretar, tefica, predloila je
dnevni red: Sluaj otkazivanja poslunosti druga
amila komandiru voda.
Ona je iznijela dogaaj onako kako se odigrao,
rekla da je to nedisciplina, otro osudila amilov
postupak i predloila kaznu. Jedan za drugim javljali
su se komunisti, kritikovali, iznosili miljenje i pri
jedloge. Kako je sastanak odmicao, zahtijevane su
sve otrije kazne. Na kraju posljednja dvojica su
predloila iskljuenje iz Partije, izvoenje pred vojni
sud i strijeljanje.
amil je utao i sam sebi govorio:
Da, jeste, nedisciplina, ali zato iz Partije, zato
pod vojni sud?
Kada su sve svi komunisti elije izjasnili, uzeo
je rije partijski rukovodilac brigade. Poeo je o re
voluciji i znaaju discipline. Redao je primjere po
sljedica nediscipline. Jedan, koji je u poetku sastan
ka predloio blau kaznu, upao mu je u rije:
I ja, drue Aco, smatram da druga amila treba
iskljuiti iz Partije.
Hasan je produio. Govorio je cio sat.
U jednom trenutku, dok je prema izreenim rije
ima mjerio veliinu svoje greke, amil je zakljuio:
Gotovo. Ode glava.
Tako su zakljuili i drugi.
Partijski rukovodilac je zavrio svoje izlaganje
rijeima:
3 Proleteri istone Bosne
33
. . . Tako ja gledam, drugovi, na disciplinu. Ali
se ne slaem s onima koji trae iskljuenje, a jo
manje vojni sud. Drugu treba pomoi, svakog borca
treba uvati. Tako se jaa revolucija... Ne smijemo
ljude unitavati... Ja predlaem kaznu opomene.
elija je to prihvatila, a amil se saglasio i rekao
da je shvatio da revolucija poiva i na disciplini.
STA JE OPSTENARODNA IMOVINA
U ekoviima i Biru prvi snopovi padaju kra
jem juna i poetkom jula. I u mirno doba su pro-
ljeni mjeseci veini porodica donosili veliku brigu
kako da se nae dovoljno kukuruza i sastavi kraj s
prvim itom. Prvo ratno ustaniko proljee bilo je,
meutim, mnogo tee. Malo hrane to je ostalo dije
lilo se, razgaalo, koliko god se moglo, ali su dani
odnosili dio po dio i ljudima je izgledalo da nikad
nee doi vrijeme kad e prestati da brinu ta e
sutra iznijeti djeci da utole glad. Kad je iikljala
kopriva, postajalo je lake. S pregrtom brana od
nje se mogao napraviti orbuljak, ak i pita.
Za brigadu kada je dola u ekovie, i odred iz
svojih rezervi i narod od svojih usta odvojili su sve
to su mogli. I male kukuruzne hljepie koji su se
pekli u ekovakoj pekari, i rijetke krike krompira,
i rijetka zrna graha koji su dolazili u kazane i bo
rake ruke, brigada je osjeala kao posebnu panju
naroda prema njoj. Kasnije, kada je sredinom juna
gotovo sav plijen iz Cerske nekoliko stotina tovara
ita razdijeljen narodu, mnogi su to pozdravili.
Treba, narod gladuje.
I brigada je gladovala kao i narod. Hljepie je
zamijenila kutlaa kaamaka, a kada je i kukuruznog
brana gotovo nestalo, onda se ono to je ostalo uba
civalo u kazan, u kom se s malo mesa kuvalo svata:
razne trave, pa ak i zelene danarike.
34
Tegobe vojnikog ivota, naporno vjebanje, po
trebe mladog organizma za hranom dovodili su poje
dince u iskuenje kad su bili u patroli ili na kakvom
zadatku van svoje ete da potrae hranu katkad
agitacijom, a katkad i zamjenom za kakvu krpu ili
pregrt soli. Borci koji su umjeli da neposredno i
toplo priu ljudima esto su iz patrola donosili u
turicu mlijeka, anak sira ili komad zobenog hljeba.
Najee je to dijeljeno iznemoglim drugovima i dru-
garicama. U Treem bataljonu mnogi su se otimali
da u patrolu krenu s Milanom Rabotom Popom. On
je brzo znao da nae za svakoga pravu, lijepu rije
kojom je otvarao smonice i polovio ako ih je
bilo hljebove ili to drugo.
Na to divlje snabdijevanje zvanino se nije
dobro gledalo. Komandiri i politiki komesari i etne
elije su se protiv toga borili. Ali glad je inila svoje.
Mnogi borci i desetari su to krili i solidarno o tome
utali. ak su pojedine komande eta to preutno
tolerisale. Kad se jedan borac obratio s pitanjem
Kurjaku da li bi smio zamijeniti za hljeb neku tka
nicu, koju je ko zna otkad nosio, komandir mu je
odgovorio:
to me pita? Ah ako te uhvate, ne ali se gla
vom da kae da sam ti ja dopustio.
U Treem bataljonu se nekako saznalo da je
Naum Abinun zamijenio svoju bijelu koulju za a
nak sira i pare hljeba. Sekretar elije je to iznio
na sastanak.
Drug Naum je trgovao optenarodnom imovi
nom ... , poeo je sekretar.
Kako optenarodna kad je to moja koulja, od
kue sam je lani ponio u partizane, upao mu je
Naum u rije.
elija je zakljuila da je koulja bila optena
rodna imovina i kaznila Nauma opomenom.
Meutim, u brigadi se vrlo otro i kolektivno rea-
govalo na svaki grublji odnos prema narodu. Jo po
3*
35
etkom juna, kad je ips, borac Prvog bataljona, upao
u jednu kuu i uzeo pare hljeba, pred brigadnim
strojem i pred okupljenim narodom je razoruan i
istjeran iz brigade.
Nekoliko dana je lutao oko ekovia. Pokuavao
je da stupi u dodir s borcima, ali su ga oni bojkoto-
vali. Molio je da mu se oprosti i da se vrati u je
dinicu.
Volio bih da sam strijeljan, gotovo suznih oiju
je govorio.
Ukaljao si ast brigadira. Ne moe, odgovoreno
mu je u bataljonu.
Jo neko vrijeme viao se po ekoviima. Na
kraju ga je odred primio u svoje redove.
Poslije borbe za Vlasenicu, u kojoj se pokazalo
da je bilo rtava i zbog nepoznavanja vojnikog za
nata, obuka je postala jedan od najvanijih zadataka.
im bi se malo prisuile jutarnje rose, na ekovike
livade, utrine i umarke izlazile su ete. Na sve stra
ne ule su se komande:
U strijelce!
Ostav!
Prebacuj se!
Desetine i vodovi su trali, zauzimah zaklone,
puzali po desetinu puta. Komandiri i komandanti
obilazili su ete, ispravljali to bi zapazili da nije
dobro i sami pokazivali kako treba. Naelnik taba
brigade Predrag Marko vi i Rudi Peto var, zamjenik
komandanta Drugog bataljona, obojica oficiri, bili su
neumorni.
Jednom prilikom, za vrijeme odmora, neki borac
iz Prvog bataljona se obratio Predragu:
Drue naelnie, doklen emo vako? U puzanju
ode i ovo malo prnja to imamo. Vie sam se danas
oznojio nego na Ploi iznad Vlasenice...
To je dobro. Suvorov je rekao da kap vie voj
nikog znoja u vjebanju je kap krvi manje u borbi.
Ko je taj? pitao je borac.
36
Ruski vojskovoa od pre 150 godina.
Kad bi dan bio kian, onda se sklapalo i raskla-
palo oruje. Borci su se utrkivali ko e u tome biti
bri i vjetiji. Mnogi su to tako dobro nauili da su
zavezanih oiju lako i brzo rasklapali i sklapali puke
i pukomitraljeze.
Mnoge ete su tih dana bile zaraene cijenjenjem
daljine. I kad bi se kuda kretalo ili na polju odma
ralo, drug druga je pitao:
Koliko ima do onog drveta, brda, kue?, ili e
ga daljeg to bi ugledao.
Ve stasali ratnici, koji su do tada proli kroz
mnoge borbe, postajali su vjetiji i bolji borci. To e
se pokazati narednih mjeseci.
BRIGADA JE DOBILA SVOJE IME
U vrijeme i poslije napada na Vlasenicu, u Bira
su sa Zelengore preko Jahorine i Romanije stigli Ra
de Jaki, lan Okrunog komiteta KPJ za Vlasenicu,
Fazlija Alikalfi i Bedrudin Maki. Oni su donijeli
vijesti o tome to se u neprij ateijevoj ofanzivi zbilo
oko Gorada, ajnia i Foe, o proleterskim briga
dama i o Vrhovnom tabu. Na osnovu toga se Sve-
tozar Vukmanovi Tempo, s Toom Vujasinoviem, u
pratnji desetine odabranih boraca, uputio u Vrhovni
tab. Preko partijskih punktova i veza, koje je ve
bio uspostavio Too Vujasinovi, bez smetnje su stigli
u okolinu Trnova. Tu su saznali da su se nekoliko
dana ranije proleterske brigade uputile preko Tres-
kavice. Krenuli su za njima i sustigli ih ba u vri
jeme kada su one izvrile zadatke na pruzi Saraje
voMostar.
Ali vijest o bosanskoj proleterskoj brigadi u
istonoj Bosni otila je u gotovo sve krajeve Jugo
slavije prije nego to je Tempo stigao u Vrhovni tab.
Nju je sa Treskavice ponio Ivo Lola Ribar, koji se
37
ilegalnim kanalima preko Sarajeva prebacio u Za
greb, odakle je, poetkom jula 1942. godine, obavije
stio partijska rukovodstva Hrvatske, Slovenije i
Srbije o pohodu proleterskih brigada u Bosansku kra
jinu i o postojanju este brigade u istonoj Bosni.
Pripremajui se za pohod i formirajui Treu, etvr
tu i Petu brigadu u dolini Sutjeke, Vrhovni tab
je vjerovao da je u istonoj Bosni, prema ranijim
zamislima, takoe obrazovana brigada i jo u junu
joj je dao naziv esta brigada. O njenom postojanju
znao je i tab Pete crnogorske brigade, koji je, 19. ju
la, uputio iz Vrbnie, ispod Zelengore, Branka Dra-
kovia i Neu Bogievia s vijeu da e za nekoliko
dana krenuti u istonu Bosnu Peta crnogorska bri
gada.
Iz Vrhovnog taba, gdje je od druga Tita dobio
zadatak, Tempo se s Toom Vujasinoviem vratio is
tim putem u Bira. Vijest o velikim pobjedama pro
leterskih brigada na pruzi SarajevoMostar prostru
jala je etama brigade. Borci iz desetine koji su pra
tili Tempa bili su tih dana u sreditu panje. Svaki
je htio da uje ta su vidjeli. Po vie puta su morali
ponavljati ono to su ve ispriali i odgovarati na
mnogobrojna pitanja.
Kad smo doli pod Treskavicu, nije trebalo tra
iti vodia. Deset hiljada proletera su utrli iroki
put planinom...
To je vojska. Gdje udari nita joj odoljeti
ne moe.
Samo da ste vidjeli kako su polupali prugu na
Ivanu. . .
U brigadi je bila radost. Saznalo se da e uskoro
biti sveano proglaenje. Ve gotovo tri mjeseca bri
gada ivi sa imenom koje je sebi dala.
etvrtak, 2. avgust 1942. Ilinsko sunce je odsko
ilo nad biranskim brdima i iz doline Drinjae po
nijelo pramenove izmaglice na umovite vrhove Ba-
kovca, Betnja i Javornika, koji se modrio u daljini.
38
Bataljoni brigade, koji su vei dio jula bili u Cer-
skoj, odakle su povremeno postavljali zasjede i vrili
prepade na neprijatelja na drumu VlasenicaDri-
njaa, prikupili su se u Sekoviima. Jutarnji vojniki
poslovi su bili zavreni. ete su se postrojavale i
jedna za drugom kretale ka Lovnici, starom mana
stiru, uvuenom u klisuru ispod izvora Lovnice, dva
kilometra od ekovia. U manastirskom konaku sada
je bilo sjedite Pokrajinskog komiteta i Glavnog
taba. ete Prvog bataljona, koje su ve bile zamakle
u umu, pjevale su pjesmu svog bataljona. Njen
refren: Jer smo mi, jer smo mi bosanski pro-le-teri
odjekivao je dolinom.
Ovea izduena livada uz samu rjeicu, oiviena
umom i strmim padinama biranskih brda, bila je
puna naroda. Tu su bili delegati iz Biranskog od
reda, predstavnici partijske organizacije iz Bira i
sa Glasinca, odbornici narodnih odbora. Brigada se
postrojavala. Dvanaest eta svrstanih u tri bataljona
u kojima je bilo 550 boraca i rukovodilaca, pre
teno rodom iz istone Bosne u stavu mirno
pozdravile su Svetozara Vukmanovia Tempa, ko
mandanta, i lanove Glavnog taba i taba brigade.
U ime vrhovnog komandanta druga Tita progla
avam estu istonobosansku narodnooslobodilaku
partizansku udarnu brigadu, poeo je Tempo i u da
ljem govoru iznio da je brigada od druga Tita dobila
zadatak da u istonoj Bosni ponovo rasplamsa usta
nak protiv okupatora i domaih izdajnika.
Zato partizanska a ne proleterska, zato
esta a ne Trea? kroz glave mnogih boraca
je prostrujala ta misao, ali ju je brzo prekrila elja
da se upiju i zapamte rijei koje su znaile obavezu
i ulijevale nadu da e partizanske puke opet zapu-
cati na Romaniji, Glasincu, Zvijezdi, Majevici i Ozre-
nu, u Semberiji i Posavini.
Sveanost se zavrila. Narod i brigada su slavili.
Horovi su ispjevali pripremljene pjesme, recitatori
recitacije, borci su se nadmetali u bacanju kamena
39
s ramena, bombi, skoku udalj i trci na nekoliko sto
tina metara pod vojnikom opremom. Dobrih pedeset
metara izmakao je svima Marijan Pauni, borac iz
Prvog bataljona. Na stablima joha visile su etne
zidne novine, posebno pripremljene za ovaj dan.
Sutradan, u jednom ljiviku kod ekovia, oku
pilo se 380 komunista iz brigade i 20 delegata par
tijske organizacije iz Bira i sa Glasinca da se dogo
vore kako izvriti zadatke koje je postavio drug Tito.
Tu su bili i svi lanovi Pokrajinskog komiteta koji
su se tada nalazili u Biru. Prvi je govorio Cvijetin
Mijatovi Majo, politiki komesar brigade. Redajui
injenicu za injenicom, on je ocrtavao svu dubinu
krize ustanka, njene uzroke, i ukazujui na puteve
kojim se ona moe prevladati, isticao da e komunisti
morati da se uhvate ukotac s mnogim tekoama,
moda jo veim nego to su bile dotadanje. Sud
bina ustanka u istonoj Bosni zavisi od nas komunista,
od nae brigade, zavrio je svoj politiki referat
Majo. Poslije toga u istom duhu govorio je Hasan
Brki, partijski rukovodilac brigade.
Dan je odmicao. Dizali su se komunisti jedan za
drugim i govorili, objanjavali. etiri stotine boraca,
revolucionara, bili su jedno uho, jedno srce, jedna
misao. Govorili su iskusni, prekaljeni revolucionari,
koji su marksistike univerzitete zavrili u robija-
nicama Kraljevine Jugoslavije; govorili su drugovi
koji su ratovali protiv faizma na poljima i plani
nama daleke panije; govorili su metalci iz sarajev
skih fabrika i vareke i zenike eljezare i rudari iz
bosanskih rudnika; govorili su seljaci sa Romanije,
Majevice, Bira i Semberije koje je borba protiv
okupatora i domaih izdajnika vezala za pravednu
stvar Partije; za rije su se javljali omladinci koji
su na poziv Partije ostavili zanat i aku klupu i
uzeli puku____ Bilo je rijei skladnih, lijepo uoblie
nih, koje su tekle, uborile, prikivale panju, ali i
kratkih, vrlo kratkih, grubih i jednostavnih reenica,
gotovo parola ili poklika. Ali sadraj svih bio je
40
isti. Treba izdrati, strpljivo objanjavati, vjerovati
narodu, radnim masama koje e opet nai sebe, treba
odvajati zavedene, obmanjene, pokolebane i malo-
dune od zloinaca i svjesnih okupatorskih saradnika,
treba se jo bolje i vjetije boriti, treba ostati u
istonoj Bosni.
ekovii i okolna sela su bili u dubokom snu.
No je ulazila u drugu polovinu. Iz ljivika su se
razlegle borbene rijei Internationale. Komunisti
istone Bosne zavrili su dogovor o oivljavanju
ustanka.
41
TITOVA LUTAJUCA BRIGADA
ISPRAAJ NA BUNARICU
Vie od dvije hiljade ljudi i ena okupilo se iz
okolnih sela na Bunariu u stoljetnoj umi Biini da
proslave prvu godinjicu ustanka. Zbor. Zastave.
Govori i poklici. A onda na proplanku, uz umu,
velika, dugaka sofra. Izbijeljene lanene tkanice,
ubrusi i razdrijeene boe, i poloene arene torbe.
Oko njih dva duga, duga reda boraca, domaina, ena,
djevojaka. Ispod velike bukve tri-etiri violine, jedan
bas, pjevai Cigani iz Raeva i kolo, neumorno kolo ...
Uzmite, zaloite se, to je bog dao. . . , nude
domaini borce.
Vade se flae i ploke sa danarikuom ili lanj
skom ljivovicom.
Da ste mi ivi i svake godine vako slavili... ,
poinju zdravice.
ivjeli, ivjeli, uzvraaju borci, ali ne prihva-
taju rakiju.
Brigadiri ne piju.
Ta ajde, drue, za ustanak, za nau pobjedu.
Borci se snebivaju i pogledaju na politike ko
mesare i komandire. Trebalo bi uzeti, red je, al i . . .
Ipak, oni stariji prihvataju.
Mrak se navlai na umu. Narod se polako razi
lazi. Domaini se pozdravljaju s borcima, svojim go
stima za sofrom, ne znajui da je trebalo da ti po
zdravi budu ispraaj i oprotaj, jer je brigada ove
noi polazila na Majevicu.
Kolona kree. Sporo. esto se zastajkuje. Velika
je uma Biina. Nikad niz nju sii i iz nje izii.
42
Pokret se ubrzava, gotovo se tri. Poinje ravnica
Spreko polje. Oko puta ivice i kukuruzi. Opet dugo
ekanje. Ve svie. Kolona se vraa nazad.
Za mraka se ne moe prei cesta, predaniemo
u umi, objanjavaju komandiri i politiki kome
sari.
U umi, pored puta, ete trae najpogodnija
mjesta za poinak. Ubrzo su samo deurni i obezbje-
enja ostali budni.
Iz doline se s vremena na vrijeme uju puani
pucnji ili cika. enlue spreki etnici. Oko podne
stie vijest:
etnici zarobili patrolu iz Treeg bataljona.
Odred Kralj Petar II, kako se zvao etniki
bataljon u dolini Spree, nalazio se rasporeen nepo
sredno uz domobranska uporita ili u njihovoj blizini.
Predvialo se da e prisustvo brigade, koja je bila
otkrivena, uzbuditi neprijateljeve snage u tim upo
ritima i legiju u muslimanskim selima na junim
padinama Majevice. Poto se time gubilo iznenaenje,
Glavni tab i tab brigade odluili su da se odgodi
pokret na Majevicu, da se napadnu etnici i odrobe
trojica zarobljenih boraca. Prethodno je etnicima
upuen zahtjev da puste zarobljene partizane. Seljak
koji je odnio pismo vratio se bez odgovora.
U Drugom bataljonu je gotovo nastupila alost.
Prolo je punih pet mjeseci od kada su se majeviki
i semberski partizani povukli iz svog rodnog kraja.
Doi na Majevicu i potui etnike, bila je najvea
njihova elja.
Poslije podne Tempo je doao u Drugi bataljon.
Sreo je Kurjaka i pozdravio ga. Veljko je vojniki
otpozdravio. Osjetivi u njegovom glasu ljutnju, Tem
po ga je upitao:
ta je, Kurjae?
to bagri piete pisma? Stuci ti njima rogove,
pa onda politiki, odgovorio je Kurjak.
Bie i to.
43
Sutradan, zorom, bataljoni su napali etnike.
a-du, a-du i kratki rafali. Ubrzo se oglasila domo
branska artiljerija iz Caparda. Granate su prelijetale
partizanski streljaki stroj i eksplodirale na padinama
Biine i Borogova. Iz zaselaka, ispred partizana, bje
ali su etnici po grupicama u domobransku icu.
Miljenko Cvitkovi, komandir ete, zastao je. Puka
je dva puta planula i pet-est stotina metara na
prijed ostale su pored ivice dvije crne prilike.
Prije podne brigada se povukla u Biinu. Vie
nije bilo svrhe traiti etnike, koji su utekli u usta
ke i domobranske rovove i bunkere. Narednih pet
dana izvrena su jo dva napada na etnike, koji su,
kao i prvi put, poslije kraeg otpora bjeali u do
mobranska uporita. Pa ipak, te akcije smanjile su
broj etnika u dolini Spree za etvrtinu, a trojica
partizana su se ponovo nali u svojoj eti.
Brigada se povratila iz Biine u sela oko eko-
via. U jedinicama se Saputalo: opet se ide na Maje-
vicu. Pekara u ekoviu je radila punom parom. Bilo
je jasno zato se sprema suha hrana.
USTAE MEU USNULIM BORCIMA
U partizanskim selima Bira narod i partizani
bili su esto u velikoj oskudici za solju, duhanom,
petrolejom. To je i uticalo da se razvije svojevrsna
razmjena: za kilo soli moglo se dobiti pet, pa i vie
kilograma ita. Seljaci iz sela koja su kontrolisali
etnici lako su dolazili do tih artikala. Ustake vlasti
su im doputale da ih kupuju, jer je i to bio sastavni
dio nove taktike njemakog okupatora i ustaa pro
tiv ustanka. Iz tih sela najee su dolazile seljanke
u ekovie i okolna sela i mijenjale ili prodavale so.
Preko tih selianki stigla je viiest etnicima oko Klad
nja, a od njih i ustaama u Kladnju da se brigada
sprema da negdi krene. U Kladnju i okolnim upo
ritima je bila uzbuna. Pred vee 14. avgusta oko
dvije stotine ustaa i legionara otili su da postave
zasjedu partizanima.
No je odmicala. Brigadna kolona, kreui se gu
stom stoljetnom umom, izgubila je put. Tek pred
zoru njeno elo je stiglo na cestu KladanjTuzla. Na
drumu nikog. Ustaka zasjeda se u to vrijeme vraala
u Kladanj. Brigada se ispod sela Brloke uputila uz
kose Konjuha. Legionari su se javili s nekoliko puc
njeva. Zrna su visoko fijuknula. To je bilo dovoljno
da se kladanjske ustae i legionari upute za parti
zanima.
U popodnevnim asovima brigada je stigla na
Miljkova, proplanak na sjeveroistonoj strani Ko
njuha. Izmorene neprekidnim marem,, koji je trajao
gotovo dvadeset i etiri asa, ete su, im je dat od
mor, utonule u san, iako je no bila daleko. Pospali
su i tabovi, a i obezbjeenje koje je postavljeno na
putu kojim je dola brigada.
Neprimijeene, ustae su ule meu zaspale bor
ce. Ispred njih leali su partizani u grupama. Samo
su rastovareni konji, jo nezasieni, otkidali sone
vlati umske trave. Kao grom iz vedra neba prolomili
su se ustaki plotuni i rafali. Bunovnim borcima je
izgledalo da puca odasvud. Steenom navikom i in
stinktom, veina je pograbila oruje i odmah otvorila
vatru. Ustae su jurnule prema mjestu gdje je bio
tab brigade. Privukla ih gomila tapskog prtljaga.
Jedan ustaa zgrabio je ranac u kome je bila
partijska arhiva. Hasan Brki je uspio da mu ranac
istrgne iz ruku i da ga odgurne. U tom trenu su
meu tu grupu ustaa uletjeli Zdravko Jefti, poli
tiki komesar ete, i Pero Maslenjak, desetar iz Tre
eg bataljona. Pero je skoio na ustau i oteo mu
vreu koju je ponio, ali ga je u tom trenu drugi
ustaa pogodio. Na Zdravka je, meutim, skoio dru
gi ustaa. Uhvatili su se ukotac. Zdravku je ispala
puka. Pali su na zemlju. Pritrao je jedan borac i
kundakom dotukao ustau.
45
Kad je zapucalo, komandir Tree ete Prvog ba
taljona Aim bio je na istini. Ispod njega je pucala
grupa ustaa. Aimova bomba je grunula meu nji
ma. Neko je iz ete viknuo:
Lezi, lezi, Aime.
Ustaka bomba je zaitala ispod Aimovih nogu.
On ju je u magnovenju zgrabio i vratio. U tom trenu
uo se njegov poklik: Naprijed, drugovi, i vidio se
bljesak i eksplozija pod njegovim nogama. Mostarski
komunista, zamjenik komandanta Romanijskog parti
zanskog odreda, Aim Midhat Aam pao je niice
na travu obasjanu suncem.
Prvi pucnji su trgli iz sna Voju Ilia, koman
danta Treeg bataljona. Od naglog pokreta spali su
mu naoari. Dok je gledao u nejasne prilike ispred
sebe, pipajui rukom naao je naoari, stavio ih na
oi i opalio. Najblii ustaa se stropotao na zemlju.
U to vrijeme ve je nepokretan leao kraj jednog
stabla i Josip Jovanovi, komandir Osme ete Drugog
bataljona, nekadanji politiki komesar Drugog bata
ljona Ozrenskog odreda. Jedan od prvih ustakih hi
taca pogodio ga je ispod desnog oka, ba u asu kad
je uzimao svoj kratki karabin i pogledao u gustu pa
prat odakle je dolazila vatra.
Pucalo je na sve strane. Planina je odjekivala od
plotuna, rafala i povika. Vlado Peri, partijski ruko
vodilac Treeg bataljona, pokrenuo je grupu boraca.
uli su se njegovi povici: Naprijed, drugovi, napri
jed. S vrha proplanka trao je sa borcima Rudi
Petovar. I ete Prvog bataljona su pri tiskale. Ustae
su, naiavi na neoekivano brz i jak otpor, okrenule
lea i utekle niz strme, umovite strane planine.
Kurjaii, borci este ete, u trku su pograbili ra
suto sljedovanje taba brigade nekoliko hljebova
i ovei komad ispeenog mesa i sjurili se za usta
ama.
ete su se okupljale poslije iznenadne borbe. Na
proplanku i ivici ume desetak leeva ustaa i legio
nara. Duge sjenke drvea sputale su se preko boji
46
ta. Kurjak, na elu svoje ete, rumen i oznojen, vra
ao se u bataljon i gunao:
J. . . ti takvu vojsku! Tue se, ganja, i kad ga
izvrne nae golaa, iskrpljenih i posranih gaa,
izderanih opanaka i u zobnici pet metaka od i-
njare.
Konjuh je lagano tonuo u mrak. U etama se
prepriavala dananja borba i alili Aim, Josip, Pe
ro Maslinjak i Aleksa uki, koji su poginuli. Kad
je mrak pao, na nosilima je izdahnuo Sejdo Kara-
mehmedovi. Pet humki partizana, iskopanih bajone-
tima, ostale su na umovitoj planini.
Brigada je krenula ka ekoviima, jer je i ovaj
pokuaj prebacivanja na Majevicu propao.
PUSTO NA ROMANIJI
Aktivnost i nastojanje este brigade da se pre
baci na Majevicu privukli su panju neprijateljevu.
Istonom Bosnom se saputalo o proleterskoj brigadi
od nekoliko hiljada partizana. Njome se prijetilo
izdajnicima i u nju se nadalo da e donijeti bolja
vremena.
Krajem avgusta je na Bira krenulo oko osam
hiljada Nijemaca, domobrana i ustaa, kojima se pri
druilo i dvije-tri stotine etnika. Trebalo je dokraj
iti ustanak u istonoj Bosni. Ali se i taj neprijate-
ljev pothvat zavrio neuspjehom. Brigada se priku
pila na jakim poloajima blizu Vlasenice. Izjutra
26. avgusta neprijatelj je krenuo iz Vlasenice i Klad-
nja. Sa Betanja, gdje su bili Prvi i Drugi bataljon,
vidjele su se neprijateljeve kolone kako bez zastanka
promiu dolinom Drinjae. I s desne strane duga,
vijugava kolona u zelenkastim uniformama izvirala
je ispod Milan-planine.
Zaklonjeni umom, bataljoni su gradili zaklone.
Oekivala se borba. Neprijatelj je prolazio i prolazio,
ne znajui za partizane. Bilo je podne. U daljini su
47
se pojavile komore. tab brigade je odluio da se
pree u napad. ete Prvog i Drugog bataljona kre
nule su niz Betanj. Provlaei se kroz gustu paprat,
dole su na nekoliko stotina metara od komore, koja
je promicala tromo, sa agorom i lupom. Stigli su ku
riri i javili da se eka. Neprijatelj je zamicao. I dalje
se ekalo i bez glasa lealo u hladu visoke trave.
to se ne napada? pitali su se mnogi.
Mitar Mini je kiptio od elje da povede bata
ljon na juri. Strpljenje ga je izdavalo. Jedan borac
ga je upitao:
ta ekamo, drue komandante?
to pita mene? Pitaj one gore, odgovorio je
ljutito.
Kad su neprijateljeve kolone nestale, ete su se
svile u kolone i krenule prema Milan-planini.
Odosmo na Romaniju, govorili su Majevani,
alei to se opet udaljuju od Majevice.
U Prvom bataljonu taj pokret izazvao je radost.
Mnogi su oekivali da e vidjeti ili bar uti za svoje.
Brigada je bez borbe izbjegla udar neprijatelja,
koji je predvee tog dana uao u prazne ekovie.
Jedinice Biranskog odreda, poto su prethodno pru
ile otpor neprijatelju, pro vukle su se, slino kao i
brigada, izmeu neprijateljevih kolona u dubinu
uma.
S Malog Polja brigada je krenula prema Roma
niji. Iako je bila na pragu jesen, sve je jo bilo
bujno, puno zelenila. Mnoge planinske livade su sta
jale nepokoene. Krompirita su se modrila, a ita
tek utjela. Na livadama i panjacima niti ljudi, niti
goveda, ovaca i konja. Mrtva tiina. Prvi bataljon
je krenuo ka Pjenovcu, a Drugi prema Nevakoj,
eljeznikim stanicama u kojima je neprijatelj imao
male posade. Poslije slabog otpora, neprijatelj je po
bjegao iz Nevake, a nad Pjenovcem se izvio visoki
plamen. Zapaljena je pilana i veliko skladite drveta.
Brigada je nastavila pokret kroz umu i pusta i
prazna sela, iz kojih su mjetani izbjegli. Veso Ra-
48
doji, intendant Drugog bataljona, poao je s patro
lom da potrai hrane za bataljon. Domovi su bili
prazni, gotovo bez iega. Ni prostirke, ni posteljine,
ni posua, ni haljina. U kuama na ognjitima jo je
tinjala vatra, iznad koje su visile prazne verige. Ni
ita ni brana nije bilo. U talama isto pusto.
Ovdje nema ni vode da se napije, ree Veso
kad je dostigao kolonu.
Pred vee je brigada stigla u umu kod sela Kru-
evaca, gdje je zanoila. Ispred nje je iao glas da
ide masa partizana. Brojka se od sela do sela povea
vala. Na kraju je ispalo da prema Romaniji kree ne
koliko hiljada partizana. To je uzbudilo sve: i parti
zanske porodice, i komuniste koji su ostali na Glasin-
cu, i Nijemce, i ustae, i etnike.
Tog dana i sutradan u logor Prvog bataljona
stigli su terenci i roaci nekolicine boraca koji su
bili iz okolnih sela. Prolo je ve pet mjeseci od kada
je Prvi bataljon otiao s Romanije.
! 1
iKo je poginuo? ko je ranjen? kako eljad?
jesu li u ivotu ti i ti? kako se ivi? ta je s ljetinom?
pitali su jedni druge.
Terenci su s dosta optimizma govorili kako su
mnogi koji su se proljetos pokolebah sada uvidjeli ko
su partizani a ko etnici.
Samo da vi malo ostanete, formirah bismo ba
taljon za deset dana.
Roaci, kumovi i prijatelji nisu bili tako veliki
optimisti.
Ustae se zalijeu u sela, kad uhvate ubiju ...
etnici tuku, progone i pljakaju nae. . . Nema
ko da nas brani.
Ustae ubijaju, etnici pljakaju, odzvanjalo
je u uima onih koji su ponikli u ovom kraju, koga
su sada vidjeli pustog, beivotnog, zaplaenog, neza
tienog. Mnogi su u mislima vidjeli svoje kako bjee
u ume, kako noivaju u umarcima i sa strahom
4 Proleteri istone Bosne
49
izlaze na nj i ve. . . A znali su, iako to nije reeno, da
brigada ne moe ostati na Romaniji.
Tog dana se jo nije znalo da je nastala trka za
estom brigadom. Nijemci su napustili ekovie i
krenuli prema Romaniji. Iz Sarajeva su ustae poja
avale svoja uporita na Crvenim Stijenama i u So-
kolcu. etniki komandanti i njemaka komanda u
Sarajevu ponovo su se dogovorili da napadnu estu
brigadu, koja je 1. septembra izbila u sela na Ro
maniji.
U toj situaciji pomiljalo se da brigada produi
ka Jahorini i napadne i razorua neke domobranske
jedinice koje su sjekle umu. Zbog tog pokreta, Pr
vom bataljonu je bilo reeno da se vidi koji su borci
iscrpeni i da se ostave kod svojih kua. Kad se o to
me poelo raspitivati, javio se znatno vei broj nego
to se oekivalo. Nostalgija za rodnim krajem, za svo
jima, neizvjesna situacija i u istonoj Bosni, i uopte
na frontovima u svijetu, kod jednog broja boraca
Prvog bataljona su podsticale elju da ostanu na Ro
maniji.
Ali od pokreta ka Jahorini se odustalo. Partijska
organizacija sa Glasinca je javila da neprijatelj pri
kuplja snage da bi napao brigadu. Odlueno je da se
Sesta opet vrati u Sekovie. Dugim, usiljenim no
nim marem, partizanska kolona se provukla izmeu
njemakih, ustakih i etnikih jedinica, koje su se
sutradan, poslije uzaludne trke, vratile u svoja upo
rita.
Brigada je produila prema Milan-planini. Iz
Prvog bataljona je nekoliko boraca dezertiralo. Kad
je stigla u selo Ponijerku, bataljoni su postrojeni.
Pred stroj je iziao Tempo sa lanovima Pokrajin
skog komiteta i Glavnog taba.
Fuj esta brigada, poeo je govor.
Mnogi koji nisu bili upoznati ta se desilo u
Prvom bataljonu bili su zbunjeni, preneraeni.
ta je to, zato fuj, kako, zbog ega? pitali su
se utke u stroju.
50
Drugovi, neki su traili da idu iz brigade, na
stavio je veoma ljutito Tempo. Nek idu! Ko hoe
da ide neka ide, neka slobodno izie iz stroja, ali
ostae Sesta brigada! Bie jaa, snanija, uboj i t i j a. . .
Oni koji ostanu pobjeivae i pobjedie, oni e stii
pod zidine Pete i Bea. . .
Niko iz stroja nije istupio.
Data je komanda voljno. Politiki komesari
okupili su ete. Odrane su kratke konferencije. Na
njima su izabrane delegacije koje su Glavnom tabu
i Pokrajinskom komitetu izrazile spremnost boraca da
izdre i istraju do pobjede i da se bore gdje je god
potrebno.
Sutradan je brigada krenula niz Milan-planinu.
Dolje, u izmaglici, nazirali su se poznati obrisi bir-
anskih brda.
Vidite da je zemlja okrugla. Kud god krene,
u ekovie doe, ree vie za sebe Nikola Orlovi.
NAJPOSLIJE NA MAJEVICI
Poetkom juna, poslije dolaska u Bira, Pokra
jinski komitet je uputio kurire na Majevicu. Oni su
uhvatili vezu s partijskom organizacijom u bijeljin-
skom srezu i otud donijeli izvjetaj o situaciji. U julu
je u ekovie stigao i kurir partijske organizacije
koja je djelovala na podruju oko sela Lopara.
Majevicom i Semberijom su gospodarili etnici.
Ubrzo poslije povlaenja partizana etnike voe su
s njemakim okupatorom i ustaama sklopile spora
zum o nenapadanju. Selima su krstarile etnike ete,
ile od pijanke do pijanke, od gozbe do gozbe, pro
gonile i terorisale partizanske porodice i traile ko
muniste. etniki komandanti i komandiri postali su
gospodari ivota ljudi i njihovog imetka; u svom ele
mentu nale su se razne seoske kavgadije i ispiu
ture, koje su, pod pukom i etnikom kokardom, do
4*
51
iznemoglosti derale, pile, svetkovale i enluile. Pri
mirje je odgovaralo i dijelu seljatva, naroito gaz
dama, jer je omoguilo trgovinu, koju se okupator i
ustaka vlast podsticali nastojei da iz sela izvuku
to vie ita, stoke i drugih proizvoda.
Za majevike etnike rat je bio zavren. etniki
komandiri i komandanti su htjeli da osiguraju svoje
zasluge za otadbinu. Svaki od njih je selo gdje su
bile jedinice pod njegovom komandom smatrao za
svoj teren, svoj zabran, i nikom nije doputao da
zalazi u njegov ivotni prostor. Oko toga su izmeu
njih stalno izbijali sukobi. Oni su se u nekoliko slu
ajeva zavrili i mrtvim glavama. Postepeno se ri
valstvo pretvorilo u meusobno neprijateljstvo. Ofi
ciri su htjeli da uzmu komandu u svoje ruke. Tako
je Draa Mihailovi uputio na Majevicu kapetana
Raia da progura kapetana Damjanovia za etni
kog komandanta na Majevici. Tome su se suprotsta
vili mnogi komandanti i komandiri i podravali Radi-
voja Kerovia, majevikog vojvodu. On se progla
sio komandantom etnike brigade koja je imala oko
1.500 puaka. Od tada su se Rai i oficiri poprijeko
gledali s Keroviem i drugim etnikim komandan
tima, naroito sa andarmerijskim narednikom u
rom Biiem, komandantom najjaeg etnikog bata
ljona na Majevici.
Teror, orgijanja i saradnja s okupatorom i usta
ama suavali su uticaj etnika u narodu. Osnovna
masa stanovnitva nije odobravala bratoubilaku bor
bu i etniki napad na partizane. U selima Sembe-
rije, gdje su djelovale partijske organizacije, privre
mena etnika pobjeda nad partizanima u februa
ru 1942. nije pokolebala pristalice narodnooslobodi-
lakog pokreta. U maju je od zaostalih partizana obra
zovana partizanska eta. U Jablanikom etnikom
bataljonu djelovala je ilegalna partijska organizacija,
a dvije komitske ete u Semberiji su u avgustu za
jedno s Bijeljinskom i Bosutskom partizanskom e
tom uestvovale u napadu na neprijatelja kod Srem-
ske Rae. Cak su Bii i Kerovi dolazili na prego
vore s lanovima Sreskog komiteta Partije, traei
da se zaboravi ono to je bilo izmeu etnika i parti
zana, obeavajui da vie nee napadati partizane.
U takvoj situaciji esta je, 12. septembra, izbila
na Majevicu. Stigla je s borbom, koju je poela pred
zoru na drumu TuzlaZvornik protiv ustaa i legije
i koju je vodila do podne sve do izlaska na greben
planine, pred poloaje koje su drali etnici. Tu je
elo kolone stalo. Naprijed je upuen Ratko Peri,
komandant Drugog bataljona, sa grupom boraca. Do-
vikivanjem su uspostavili vezu s etnicima.
Hoemo da proemo, rekao im je Ratko.
etnici su podozrivo gledali na partizane i na
Ratka, koji je nekolicini bio poznat odranije. Zbu
njeni, iznenaeni i zaplaeni, snebivali su se, ne zna
jui ta da rade. elo brigadne kolone se primicalo.
Mi, lino, nismo protivni, rekao je etniki ko
mandir, ali moramo pitati komandu. Vojvoda je bli
zu, uli smo borbu.
alji kurira, naredi Ratko.
Kolona je izbila pred poloaj etnika i produila
jo nekoliko stotina metara naprijed. Nareen je za-
stanak i pripravnost za borbu. Borci Drugog bata
ljona, koji je bio na elu, poprijeko su gledali na
etnike.
to ne razoruamo ovu bandu? pitala se neko
licina. Treba udariti, ne ekati.
Bie vremena i za to, smirivao ih je Mirko
Filipovi, politiki komesar bataljona.
U selima ispod grebena Majevice bilo je kome-
anja. Odjeci borbe koju je vodila brigada doprli su
preko grebena na sjeverne padine planine. Bila je to,
poslije est mjeseci, prva borba koja se ula u ovom
kraju. etniki komandanti su sa zebnjom osluki
vali primicanje pucnjave njihovim poloajima. Kuriri
su nosili poruke i obavjetenja. Keroviu i Biiu,
koji su se tih dana opet estoko posvaali s Raiem,
53
gotovo su bili dobrodoli partizani ako pou na
Raia.
Neka krenu na gospodu oficire, mislili su obo
jica, a onda emo ih mi, kao i zimus, raspriti.
Pristalicama narodnooslobodilakog pokreta srca
su radosno zatreptala. Dugo oekivanje brigade, koja
je odravala nadu i hranila vjerovanje da e Maje-
vica opet biti partizanska, sada se pretvorilo u stvar
nost. To je i podiglo neke domaine koji nisu mogli
izdrati neizvjesnost da se oko podne upute ka selima
pod Jelicom, u susret svojim nadanjima. Kasno uvee
u selu Priboju sreli su brigadu.
Na poruku koju mu je donio kurir s poloaja,
Kerovi je odmah odgovorio. Traio je da na prego
vore dou Rodoljub Colakovi i Cvijetin Mijatovi
Majo i sam se uputio sa stotinjak svojih boraca prema
selu Zletovu.
Pokrajinski komitet i Glavni tab su smatrali da
brigada treba, ako moe, da se bez borbe prebaci u
kraj gdje je bilo predvieno, pa da tek onda, kada se
odmori i kada se bolje upozna situacija, krene na
izvravanje zadatka. Nareen je pokret. Kolona je
ila s poveanim odstojanjem, spremna da odmah
prihvati borbu. Put ju je vodio na Zletovo. Dvade
setak metara od puta stajali su etnici. Nijemo su
posmatrali namrgoenu partizansku kolonu koja je
prolazila i onda stala.
Na zaravni iznad puta pregovarali su partizanski
rukovodioci: Svetozar Vukmanovi Tempo, Iso Jova-
novi, Rodoljub Colakovi, Ugljea Danilovi i tab
brigade, sa Keroviem i komandantom jednog etni
kog bataljona. Kerovi nikako nije htio pristati na
to da brigada krene prema Jablanici.
Napae vas domobrani, govorio je on, i insisti
rao da se brigada uputi prema selu Trnavi, koje je
bilo blie etnikim jedinicama to su priznavale ko
mandu kapetana Raia.
Na kraju je dogovoreno tree rjeenje da bri
gada krene preko Priboja i dalje ka selu Koreniti.
Kerovi se sa svojim pratiocima vratio u Tobut,
odakle je odmah uputio izvjetaj domobranskoj po
sadi na Busiji, prevoju na Majevici preko kojeg pre
lazi put iz Tuzle za Brko.
Sumrak se primicao. Brigada je krenula putem
izmeu zaselaka. Ljudi i ene su izlazili ispred kua,
pozdravljali partizane s pomoz bog, ostajali na pu
tu i radoznalo posmatrali kolonu koja je prolazila.
Kada se smrailo, sve je vie ljudi i ena izlazilo pred
borce s kotaricom voa, kukuruznim hljebom ili posu
dom mlijeka. Ne remetei ujednaeni ritam kolone,
partizani su primali ponude, zahvaljivali i meusobno
dijelili te drage poklone. Drage ne zato to e im
utoliti glad, nego zato to svjedoe o ljubavi ovog
naroda prema njima. Obasjana raskono bljetavom
mjeseinom, kolona se, poslije nekog vremena, svila
u umu na poinak.
Ve sutradan je brigada produila prema selima
Korenitoj, Magnojeviu i Donjoj Bukovici. Oko eta
se okupljao narod, javljali se ljudi koji su bili od
bornici dok su se u tom kraju nalazile jedinice Maje-
vikog partizanskog odreda.
U Korenitoj su seljaci ponosno priali o Malia
nu, partizanu iz svog sela, koji je s pukom u ruci
ostao u selu, krio se od mnogih etnikih potjera i
govorio svojim susjedima da e partizani opet doi.
Vrijeme je bilo toplo i ete Prvog bataljona su
zanoile na polju, u vonjacima, koji su se povijali
pod bogatim rodom. Izjutra je u Treu etu doao
domain u ijem je ljiviku eta zanoila. Pozdrav
ljajui se s komandirom, starac se nekoliko puta
krstio.
E, udna ste vi vojska, ni jednu ljivu ne obraste.
Ja mislijo: izlomie grane. . . Djeco, djeco moja, vi
ete, u ime boga, pobijediti.
Komandir je poeo da govori kako partizani nisu
etnici, kako su narodna vojska, ali ga je starac pre
kinuo:
55
Znam ja to. Bili su oni u mojoj kui. Vi ste
izgladnjeli, vidi vam se na licu, a vojnik bio sam
ja vojnik kad je gladan oe da uzme. . . Ajde,
komandire, daj mi jednu desetinu da vam uberem
koju ljivu i jabuku.
PUT U NEIZVJESNOST
Obavijeteni od etnika, Nijemci i ustae su po
krenuli dio svojih jedinica iz Bijeljine i Brkog prema
estoj brigadi. I kapetan Rai je prikupljao svoje
bataljone. etniki komandanti na ijem se terenu
nalazila brigada su se vrpoljili. Dolazak partizana
unio je nemir u njihov ivot. Ugovorima su bili ve
zani s Nijemcima i ustaama da se zajedniki bore
protiv partizana, a njima se nije naputala ugodna
postelja i bogata trpeza, mada su na brigadu gledali
kao na veliku opasnost.
I kad je brigada, ne mogavi da prihvati borbu
u selima u kojima se nalazila, krenula prema svom
prvobitnom cilju selu Jablanici, etnici su privre
meno odahnuli, a njemake i ustako-domobranske je
dinice vratile se neobavljena posla u svoje garnizone.
im je brigada stigla u Jablaniou, neprijatelj je
pokrenuo trupe iz Tuzle i Brkog i zajedno s etni
cima poeo pripreme za novi napad. Pokrajinski ko
mitet i Glavni tab su ocijenili da se brigada ne moe
odrati na Majevici ni u istonoj Bosni, pa su odluili
da se prebaci preko rijeke Bosne do naih snaga u
srednjoj Bosni ili Bosanskoj krajini. Bila je to nagla
i rizina odluka, koja je znaila put u neizvjesnost,
u nepoznato, jer se uopte nije znala situacija u sred
njoj Bosni, u kojoj su tada gospodarili etnici.
Brigada je krenula na zapad, umovitim grebe
nom Majevice, nonim marevima. umski putevi u
mraku, neravni, izrovani vodama, isprepleteni hra
stovim i bukovim ilama, podbijaju noge. Treeg dana
pokret po jesenjoj kii koja je lila bez prestanka. Ide
56
se kroz sela preko puta GradaacGraanica. Izne
naeni legionari ne pruaju otpor, stoje s pukom o
ramenu i posmatraju kolonu partizanske vojske koja
prvi put prolazi tim krajem.
Iskisla do koe, kolona ljapa blatnjavim putevi-
ma, niz koje teku mutni potoci. Pred vee elo kolone
stie u selo Zelinju, gdje je bio tab Trebavskog et
nikog odreda. S desetinom koja je bila u prethod
nici idu Too Vujasinovi, Edhem amo i jo neki
lanovi taba brigade i upadaju u etniki tab. Izne
naenom straaru Too skida puku, a prethodnica
odmah razoruava strau. Osjetivi da se neto do
gaa, komandant jednog etnikog bataljona iskae
kroz prozor i nestaje u polumraku. Iznenaene tab-
lije i etnici ispred kue stoje nijemi, nepokretni.
U tabu nije bio komandant, Savo Boi.
Brigadna kolona stoji. Naprijed kreu lanovi
Glavnog taba i malo kasnije se vraaju nazad. Desno
od Tempa ide jedan etnik s pitoljem u ruci:
e je brigada da je strijeljam jednim met
kom, pijano ponavlja to nekoliko puta i vitla pito
ljem.
Oguglali od umora i od kie, borci su sjedjeli,
neki na kamenju, neki na granju, a neki na raskva-
enoj strani iznad puta. Pijana prijetnja i pokreti
pitolja u rukama bradatog etnika trgli su ih iz oba-
mrlosti kao ubod noa, kao plamen vatre. Kako je
Tempo iao niz kolonu, borci su sami, bez komande,
bez iije rijei, podizali puke preko nogu, otkoili
ih i prinosili prste obarai, spremni da odmah upo
trebe oruje ako bude trebalo.
Poslije kratkog ekanja kolona se uspela na dugu
kosu iznad puta. Mrak se navukao na vlano nebo.
Kia je jo sipala i mokro granje na mokroj zemlji
dugo se dimilo dok nisu planule partizanske vatre na
obroncima Trebavca.
Dan je donio vedro nebo i toplo sunce. ete su
na poloaju. Borci su odmah oistili i podmazali
oruje, a kada se odijelo osuilo, skinuli su kore blata
57
koje su se visoko uhvatile oko arapa i nogavica. e
kali su se rezultati razgovora s komandantom etni
kog odreda. Oko podne je na kosu izila oblinja et
nika jedinica u kojoj je bilo oko stotinu etnika, ru
menih i uhranjenih, nakienih redenicima, kamama,
bombama i raznim inuvama. Proli su du kose
pored partizanskih eta. Poneki je pozdravio, ali je
veina utala i gledala pukomitraljeze koje su ete,
po nareenju, postavile na livadu blizu ograde.
Pred vee je stiglo obavjetenje da pop Savo
Boi, komandant etnikog odreda, nije pristao da
bez borbe pusti brigadu preko Bosne.
Imam ugovor s Nijemcima i Rvatima. Moram
zapucati bar kad izbijete na Bosnu, rekao je otvo
reno.
To je nacionalna izdaja. Za to ete odgovarati
pred narodom, odgovoreno mu je.
Ja tim uvam narod i odgovaram samo pred
Bogom, odvratio je pop, etniki komandant.
Glavni tab je prestao da insistira na svom
zahtjevu.
Od nekih etnika, koji su ranije bili partizani, u
meuvremenu su bila prikuoljena obavjetenia da
ustae dovlae pojaanja na Bosnu. esta brigada je
krenula nazad, na Majevicu. Sticaj okolnosti je dikti
rao najbolje rjeenje za dalji razvoj i rasplamsavanje
ustanka u istonoj Bosni.
PREKO SAVE
Pokret s Trebave na Majevicu jo nije oslobodio
Pokrajinski komitet i Glavni tab dileme: ta raditi,
kako izvriti zadatak koji je vrhovni komandant i ge
neralni sekretar Partije postavio pred estu brigadu.
Jedino je bilo sigurno da treba i da se mora ostati u
istonoj Bosni, da se iz nje nema kuda ii, da se iz
nje ne moe izii. Te dileme dijelom su raiene u
toku pokreta, u selu Periini. Tempo je odluio da
58
se preko ilegalnih partijskih veza preDaci ao vmuv-
nog taba, a brigada da se povee s Frukogorskim
partizanskim odredom, o kome je ranije, jo u selu
Magnojeviu, donio obavjetenje sekretar Bijeljin-
skog sreskog komiteta Partije. S tom odlukom je
upoznata brigada preko partijskih i skojevskih sa
stanaka.
O tome vie nita nije mogao znati bivi politiki
komesar Treeg bataljona Tanasije Mihailovi Zlatko,
panski borac. Surova istonobosanska stvarnost, su
dari s neprijateljem na svakom koraku, stalna luta
nja, pokreti u nepoznato, traenje izlaza, zahtjevi da
se izdri, sve je to njega odvelo etnicima im je,
zbog greaka u radu, bio smijenjen sa dunosti poli
tikog komesara*.
U Jablanici se meu borcima Saputalo: Nestao
Zlatko, Dezertirao Zlatko, ali tome niko nije pri
davao panju, sem utoliko to je poneko dodao: Nije
lako, teko je, najtee je borac biti.
Iz Jablanice, gdje je brigada samo predahnula,
Prvi bataljon, a dan kasnije i Trei krenuli su za selo
Bukovicu; trebalo je da Drugi bataljon tu ostane jo
dva-tri dana da se popuni, ako bude raspoloenja za
stupanje u brigadu, i da se prikljui glavnini brigade,
koja je imala zadatak da iz Bukovice pone raia
vati situaciju u Semberiji i na Majevici.
Ali ovog puta su etniki komandanti bili odlu
niji nego onda kada je brigada stigla na Majevicu.
Opasnost od partizanske brigade koju su vidjeli i
odmjerili i koja je u ovaj kraj, koji su oni smatrali
svojim, opet isto tako naglo dola kao to je iz njega i
nestala ujedinila je gotovo sve etnike koman-
* Dva mjeseca kasnije, kada je esta brigada po
tukla etnike na Majevici, Zlatko je doao u brigadu.
Griza savjesti i osjeanje izdaje ubjeenja i borbe u koju
je odavno stupio doveli su ga pred vojni sud njegovih
drugova. Izdaja se u ratu kanjavala najteom kaznom,
i ta kazna nije mimoila ni Zlatka.
59
dante i pokrenula ih u akciju. Ve 3. oktobra ka
petani Rai i Damjanovi i vojvoda Kerovi su sa
oko hiljadu etnika napali Prvi i Trei bataljon. U
stvari, kratku borbu je vodio samo Trei bataljon,
iju su jednu desetinu, isturenu u zasjedi, etnici
gotovo unitili. Opet je odlueno da se brigada izvue
iz borbe. Jo dok je pucalo, uro Bii je poruio da
se njegov bataljon, koji je takoe bio tu, nee boriti
i da e dopustiti da se brigada provue preko nje
govog poloaja. To su uinili Trei bataljon i jedna
eta Prvog bataljona, a ostale ete su prole pravcem
kuda nije bilo neprijatelja.
Poslije dugog nonog mara Prvi i Trei bata
ljon su se sutradan nali u umi kraj sela Brodca.
Poslije podne u bivak su stigla kola hljeba u pratnji
pet-est komita. Na ubarama i ajkaama imali
su etnike kokarde, ali su se srdano pozdravili s
borcima partizanskim pozdravom. Kad je pao mrak,
bataljoni su uli u selo. Skojevci i skojevke iz Brodca
su razveli desetine i vodove po kuama na veeru.
Brigada se utopila u selo, u toplinu doeka ovih do
brih ljudi, u domainsku panju majki, u revnosnu
i radosnu uslunost omladinaca koji su htjeli da u
tom kratkom susretu s brigadirima izliju sav onaj ar
i ljubav kojim ih je napajala Partija i revolucija, uto
pila se u atmosferu prijateljstva i razumijevanja koja
se osjea ne toliko iz rijei koliko iz radosnih oiju
i onog malog, siunog, stalnog i spontanog izraza
panje i topline.
Isto tako brzo kako je ula u selo, brigada se
nala svijena u kolonu. Nebo je bilo vedro i po Sje-
vernjai se vidjelo da se ide u pravcu sjevera. Takvu
orijentaciju je nauio svaki partizan. Poslije kratkog
mara kolona se uputila prema odsjaju vatri koje se
nisu vidjele. Jo kojih stotinjak metara i Prvi bata
ljon je izbio na Savu.
Kraj same obale plamsala je vatra i osvjetljavala
nekoliko amaca i grupu omladinaca.
60
Mikailo, ja iv neu na vodu, ree komandiru
Prve ete borac Manojlo Mini. Vie volim juriati
preko mosta u Rai nego vako ...
Ni ja nikad nisam preao vodu koja se ne moe
gaziti, odgovori mu komandir i naredi da ulazi u
amac.
Kao skamenjena, Prva eta, sastavljena mahom
od boraca sa Romanije, posmatrala je amce i vodu
koja je izgledala gotovo nepomina i beskrajno velika.
Mrak je krio drugu obalu i uma, koja se jedva na
zirala, bila je nalik na neki greben na horizontu.
Ulazite u amac, naredi jo jednom Mihajlo.
ta ekate?
Lijeno, sklanjajui se, kao da e tako odgoditi to
ega su se bojali, borci prioe obali i jedan po jedan
uoe u amce koje je te veeri partijska organizacija
iz Brodca pronala i pripremila za prebacivanje bri
gade u Srem. Omladinci, gologlavi ili u eirima,
otisnue amce od obale. Vesla su pljeskala, vatra
na obali se udaljavala, a ruke boraca su u gru sti-
skale stranice amaca koji su sjekli maticu. Na dru
goj obali nije bilo nikoga. Prebacivanje je trajalo
do svanua.
Izjutra se brigada svila u kolonu i krenula a
dubinu ume. Kada je stiglo nareenje da se zasjede
povuku, ispod mosta, kod Sremske Rae, pojavio se
brod. Rudi Petovar, naelnik taba brigade, i Mi-
ljenko Cvitkovi, komandir Druge ete Prvog bata
ljona, pohitali su iz vode, zgrabili odjeu i oruje i
uli u ipraje. Borci Druge i Tree ete radoznalo
su posmatrali brod koji im se pribliavao. Na njemu
se vijorila nekakva zastava, a kad se sasvim izrav
nao sa etama skrivenim na obali, vidjelo se nekoliko
topovskih cijevi i dva-tri mornara na palubi. Brod
je otplovio uzvodno, a ete su krenule u umu, u kojoj
se brzo izgubio zvuk brodskih maina.
61
PREKINI VATRU DJECA SU U KOLI
U Bosutskim umama brigada je uhvatila vezu
s Bosutskom partizanskom etom. Od nje je dobila
obavjetenja o neprijatelju i o Frukogorskom parti
zanskom odredu. Ugljea Danilovi, komandant Glav
nog taba, uputio se na Fruku goru da se s partij
skim rukovodstvom Vojvodine dogovori o zajedni
kim dejstvima s vojvoanskim jedinicama. U isto
vrijeme su preduzete mjere da se uspostavi veza i
s Drugim bataljonom, koji je ostao na Majevici. Jo
je tih dana u Glavnom tabu i tabu brigade posto
jala dilema: da li da se brigada, ojaana vojvoan
skim jedinicama, vrati u istonu Bosnu ili pak da
krene u Slavoniju.
Vrijeme je bilo lijepo. Ali dah jeseni se osjeao
po uutjelim kukuruzima i proaranim bojama hra
stove ume, a najvie po prohladnim noima, u kojim
je plamen vatre grijao jednu, a svjei umski povje
tarac hladio drugu stranu tijela partizana koji su
noivali pod vedrim nebom. Dugi marevi su ogoljeli
i obosili brigadu, a borbe, od one na Konjuhu do po
sljednje, u selu Bukovici, ispraznile su fieklije bo
raca. Trebalo se obuti i obui za zimu i snabdjeti
municijom. Odlueno je da se napadne neprijatelj
u selima Vrbanji i Kuzminu.
Na Vrbanju, selo na eljeznikoj pruzi Vinkovci
Brko, upuen je Prvi bataljon s grupom boraca
Bosutske ete koji su kao vodii dodijeljeni etama.
Oko podne je iziao iz ume i kroz kukuruzna polja
krenuo ka selu. Seljaci na koje je naila kolona osta
jali su pod straom kako neprijatelj ne bi saznao za
napad. Kada je Druga eta izila na glavni or, pred
njom se nalo nekoliko seljakih kola s kukuruzovi
nom i travom.
Okrei, podigavi puku povikao je seljacima
Miljenko Cvitkovi.
Iznenaeni i uplaeni, ljudi su posluno, gotovo
bez rijei, izvrili nareenje.
62
Krei naprijed, naredio je Miljenko i zajedno
s Pavlom Goraninom Ilijom, politikim komesarom
bataljona, poao pored kola, iza kojih je krenula eta,
iji je svaki borac bez ijedne rijei shvatio svog ko
mandira.
Sve je to bilo tako iznenadno, neoekivano, da
ljudi i ene koji su se nali na oru ili izlazili na
njega nisu shvatili ta se deava. ak su neki proli
pored ete, gotovo i ne pogledavi borce, obuzeti svo
jim poslovima i mislima. To je trajalo nekoliko mi
nuta, dok se kola i partizani iza njih nisu pribliili
seoskoj krmi, iz koje je, ne slutei nita, iziao jedan
ustaa, trenutak-dva zabezeknuto gledao na kola i
partizane oko njih i mahinalno podigao pitolj. U
tom trenutku planula je Ilijina puka i ustaa je ni-
ice pao na zemlju. Pucanj je usplahirio konje i oni
su kasajui povukli kola, iza kojih je eta, ne obazi
rui se na ustau koji je leao u samrtnom ropcu,
trei izbila u sredite sela. Desetak ustaa i domo
brana koji su bjeali bili su pokoeni rafalima. Ne
prijatelj je vatrom iz kole doekao etu. U tom asu
je pred kolu s lijeve strane stigla i Prva eta.
ete su zaposjele kue oko kole. Ukuani, za-
plaeni pucnjavom i partizanima, koji su kao grom
iz vedra neba banuli u njihove domove, sklanjali su
se u prostorije koje su bile koliko-toliko zatiene
od zrna koja su fijukala. Nekoliko kua u koje je
upala Prva eta bile su folksdojerske. Meu njima
je bila i jedna velika, vlasnitvo nekog ustakog mi
nistra; imala je est-sedam soba, bogato i skladno
opremljenih stilskim namjetajem, vitrinama punim
kristala, debelim tepisima, porodinim fotografijama
i umjetnikim slikama. Uletjevi u te raskone sobe,
u kojima je vladala polutama, jer su prozori bili
zastrti zavjesama i zakriljenim kapcima, desetina par
tizana je u prvi as ostala zbunjena. Dok je trajalo
prepucavanje, nekoliko boraca su pretraili sobe. Pu-
anim cijevima su oborili i nogama izgazili Hitlerovu
i Pavelievu fotografiju, razbacali razne spise i go
63
milu ustakih listova i asopisa, a onda preli u spa
vau sobu i otvorili ormare, pune odijela i rublja.
Taman da se obue desetina, ree jedan, zgrabi
odijela i izbaci ih na pod.
Partizani se skinue do gole koe i navukoe
ispeglano donje rublje, bijele koulje s utirkanom
kragnom i odijela, a onda se vratie u sobu koja je
bila prema koli. To isto uinie i ostali iz ove dese
tine. Borci su se zagledali u novim odijelima; dvojici-
-trojici su pantalone i kaputi bili preveliki; oni su
nogavice ugurali u arape, a opasaem pritegnuli ka
pute. Na njihovim mravim tijelima sve je to visilo
kao na strailima.
Ja sam moje opanke oistio o gospodsku rub-
ninu, pohvali se jedan i podiui nogavice pantalona
u isto vrijeme podie i nogu i pokaza svoj poderani
opanak.
Svi se nasmijae...
Prepucavanje se oduilo. Teko je bilo prii ne
prijatelju u koli, jer je oko nje bio brisani prostor.
Jedna desetina Druge ete je nala vatrogasni mrk
i bure benzina. Odlueno je da se kola zapali. Uto je,
gotovo izbezumljena, doletjela jedna ena:
Nemojte, gospodine, nemojte tako vam gospoda,
nemojte, djeca su unutra.
Sta, djeca?
Djeca su unutra, djeca su unutra, ponavljala
je kroz pla ena.
Zato nam ranije niste rekli, ta ste ekali?
ena to pitanje kao da nije ula. I dalje je po
navljala: Djeca su unutra.
Miljenko je naredio da se ostavi mrk, prekine
vatra i da se javi Prvoj eti da se u koli nalaze
djeca. Zena je jecajui pola da zagrli komandira:
Gospod vas blagoslovio, gospodine.
On je lako odgurnuo i naredio desetaru da ipak
ispita je li istina to ona kae. Zena je govorila istinu.
Roditelji veine djece koja su bila u koli nalazili su
64
Prvi bataljon brigade u Semberiji, posle povratka iz Srema,
novembar 1942. godine
Grupa boraca i rukovodilaca etvrtog (Sremskog) bataljona
u Loparama, novembar 1942. godine
Grupa rukovodilaca iz istone Bosne. U sredini stoje: Rodo
ljub olakovi (desno) i Veljko Luki Kurjak (levo), prva
polovina 1943. godine
lanovi Pokrajinskog komiteta KPJ, Glavnog taba JVOV i
POJ za Bosnu i Hercegovinu i taba brigade marta 1943. go
dine. Stoje (sleva nadesno): Cvijetin Mijatovi, Todor Vuja-
sinovi, Iso Jovanovi i Vojo Ljuji. Sjede: Pero Kosori,
Rudi Petovar i Vgljea Danilovi.
se u polju. Nekoliko seljanki iz oblinjih kua, zapla-
ene borbom i zabavljene same sobom, nemajui vje-
rovatno nikoga svog u koli, nisu rekle partizanima
da su djeca ostala u koli u koju su pobjegli domo
brani i ustae.
Jo neko vrijeme ete su drale u blokadi kolu,
domiljajui se kako da iz nje istjeraju neprijatelja
a da djeca ostanu poteena. S partizanske strane
vatra je bila gotovo prestala. Ali neprijatelj je tukao
i iz kole i iz crkve, s ijeg su zvonika odjekivali
dugi mitraljeski rafali. Vatra se jo vie pojaala
kada je pred selo stiglo neprijatelj evo pojaanje, koje
je doekala Trea eta. Poto nije bilo izgleda da se
neprijatelj istjera iz kole bez opasnosti po djecu, ba
taljon se povukao iz sela.
Uvee istog dana Trei bataljon je uao u Kuz
min. Jedna eta je blokirala omanju njemaku posadu
s kojom je bilo nekoliko ustaa, a ostale su, zajedno
s borcima iz Bosutske ete, pretraile kue i nekolike
trgovine folksdojera i konfiskovale odjeu i obuu.
Dok je bio u toku pretres kua, jedna njemaka pa
trola je naletjela na partizane i za tren bila unitena.
Posada se uzbudila, otvorila vatru, ali nije naputala
uporite. Pred zoru se bataljon povukao iz sela u
oblinju umu. Kad se razdanilo, Nijemci i ustae su
krenuli za partizanima. Doekala ih je zasjeda. im
su rafali pokosili sedmoricu ustaa, ostali su se brzo
vratili u uporite i ostavili bataljon na miru.
U dubini ume bataljon se odmarao. Ponovo je
data uzbuna. Zasjede su javile da se pribliava ne
kakva kolona. ete su se razvile za borbu. Bilo je
odlueno da se neznani protivnik pusti blizu i izne
nadno napadne. elo kolone se sasvim pribliilo: ili
su naoruani ljudi u civilnim odijelima, sa eirima,
kaketima i ubarama na glavi; samo poneki bio je
u uniformi.
Stoj, ko ide? snano je odjeknuo glas iz za
sjede.
5 Proleteri istone Bosne
65
U koloni je nastalo komeanje. Jedan njen dio
zauzimao je zaklone.
Trenuci su prolazili:
iKo ide? pitala je zasjeda.
Ovdje frukogorski partizani, uo se odgovor.
Ovdje esta brigada.
Jedna grupa iz kolone oprezno je pola naprijed.
Nekoliko trenutaka je prolo dok su se borci este
brigade i Frukogorskog bataljona uvjerili da su
svoji. Radosni pozdravi i stisci ruku su oznaili po
vezivanje daljeg razvoja ustanka u istonoj Bosni i
Vojvodini.
DVORAC
S Frukogorskim bataljonom doli su Ugljea
Danilovi i tab odreda i donijeli vijest da neprija
telj priprema napad na brigadu u Bosutskim umama.
Zato su Trei i Frukogorski bataljon odmah produ
ili prema Prvom bataljonu i s njim se sastali izjutra,
14. oktobra, kod lovake kue na Filipovom putu
na mjestu zvanom Dvorac.
Glavni tab i tabovi este brigade i odreda su
se dogovorili da brigada krene na Fruku goru, tu
da se prikupi i odred, a onda da se odlui da li e
se obje jedinice prebaciti u istonu Bosnu ili u Sla
voniju. Da bi se izbjegao oekivani napad neprija-
teljev, rijeeno je da se poslije kratkog odmora i
ruka krene blie idu.
Ruak je bio zavren. ete su se postrojavale za
pokret. Izdato je nareenje da se povuku zasjede.
Jo samo to se nije krenulo. Najednom: plotun i mi
traljeski rafal, pa uestale puke iji su odjek pre
kinuli otegnuti, dugi rafali araca, njemakih pu-
komitraljeza.
U strijelce, u strijelce, komanduju komandiri
eta Prvog bataljona.
ete iz ume kreu prema pucnjavi. Neprijatelj
se jo ne vidi, ali gusti rojevi zrna obaraju hrastovo
66

granje. Prva, Trea i etvrta eta izbijaju pred pros

jeku i otvaraju vatru na gomilu vaba koje, zbunje
ne, tre tamo-amo i trae zaklon. Dio Prve i Tree
ete, sasvim na lijevom krilu, trkom prelazi preko
prosjeke i otvara vatru Nijemcima u lea.
Borba plamti. Vie se ne raspoznaju pucnji pu
aka ni rafali mitraljeza. Sve se slilo u jedan huk,
u oluju koja kao kakav orkan vitla i hara nepregled
nom stoljetnom umom.
Pred brigadom i bataljonom Sremaca je njemaki
bataljon prikovan u prosjeci i gotovo obuhvaen par
tizanskim zagrljajem. Komandiri komanduju juri.
Ali Nijemci iz jarka doekuju preciznom vatrom,
koja prikiva partizane za zemlju i za debela hrastova
stabla. Vojo Ili, komandant Treeg bataljona, Franjo
Herljevi, komandir Jedanaeste ete, pukomitraljezac
Mirko Kora i jedna desetina odvojie se udesno i
otvorie bonu vatru niz prosjeku. Ali Nijemci i tu
spremno odgovorie rafalima. Franjo tada krenu s
Koraem da tue u lea. Mirkovi rafali pokosie ne
koliko vaba.
Da skinem s njih oruje i municiju, drue ko
mandiru? upita Mirko.
uvi ajde, gurnu pukomitraljez pomoniku
i u nekoliko skokova se prebaci do neprijatelja. Brzo
se vrati opasan parabelumom, s mainkom, pukom
i fieklijama. Ostavi to pored sebe, uze svoj puko
mitraljez i tek to je pustio rafal, pade. Priskoie
mu drugovi. Franjo mu raskopa bluzu i skinu opasa
s parabelumom da mu olaka. Usne su mu se nijemo
pomicale, ruka je nemono pola za opasaem, a na
Koraevim oima bijesnu neto kao tuga, uenje,
pitanje i odmah nestade.
Borba se ne stiava.
Partizani ne mogu da juriaju, Nijemci ne mogu
da bjee, da se povlae. Jedni prema drugima stoje
mjestimino na trideset do pedeset metara: Nijemci
u jarku du prosjeke, partizani u umi iza stabala.
Sa zasjede na Savi, kamo je upuen prethodnog dana,
5*
67
Miljenko Cvitkovi je, im je uo borbu, doveo etu
i s njom udario u lea Nijemcima. Ali poslije krat
kog kolebanja oni su brzo posjeli jarak s druge strane
prosjeke i odgovarali vatrom. Du fronta od kilo-
metar-dva razvila se pojedinana borba. Nijemac u
jarku je ekao da se partizan ispred njega pomoli
iza stabla, da gaa, i u tom asu bi njegova puka
planula i neoprezni ili spori borac bi dobio metak
u glavu ili desnu stranu tijela, ili ako ne to
zrno bi mu zviznulo oko uiju; partizan za stablom
ekao je da vaba promoli glavu iz jarka, i im bi
ugledao lem kako se podie iznad zemlje, puka bi
planula i glava bi klonula ili naglo nestala. Pokuali
su i jedni i drugi bombama, ali poto su se one odbi
jale od grana ili stabala i eksplodirale blie onima
koji su ih bacali, a dalje od onih kojim su bile nami
jenjene, i jedni i drugi su se laali puaka, puko-
mitraljeza i s njima produavali borbu.
Miljenko Cvitkovi je gaao as iz leeeg, as
iz stojeeg, as iz kleeeg stava, jednom s desne,
drugi put s lijeve strane stabla. Veina boraca je
oponaala svog komandira. U jeku borbe izvadio je i
zapalio cigaretu i nastavio da gaa.
Hoe li jednu? doviknuo je borcu Prve ete
koji je bio za prvim stablom desno od njega.
Daj.
Zapalio je cigaretu i bacio je. Pala je metar dalje
od stabla. Osjetivi da bi se borac mogao pomoliti
iz zaklona, Miljenko mu doviknu:
Ne, ne izlazi, evo druga.
Zapali je i baci. Pala je gdje treba. Borac je uze,
povue dim i s osmijehom zahvali komandiru.
Mrtvi su padali, a ranjenici ostajali u zaklonu iza
hrastova. Nije ih se moglo izvui, jer su odstojanja
od vaba bila tako mala da bi naputanje zaklona
znailo novu ranu ili smrt. Rafali nisu prestajali. Ko
vitlac borbe na ivot i smrt spajao je protivnike. Po
klici se nisu uli. Nareivalo se tiho, mahanjem ruke,
migom.
68
Poto je opalio metaik na vabu koji je nestao
u jarku i sklonio puku za stablo da ugura novi ar-
er, vodnik Stanko Salzberger apnu drugu do sebe:
Naume!
ta je? odgovori ovaj, ne okrenuvi se.
Naume, ja imam nekog koji ima isto prezime
kao i ti. Ako poginem, hoe li rei...
Hajde, bolan, pa ta ... , odgovori Naum.
Opazivi vabu kako se podie iz zaklona, Stanko
okinu najprije jedan, pa odmah i drugi metak.
Pogodio si ga, ree Naum i upita: ta si ono
htio da mi kae?
Nita, odgovori Stanko.
U daljini, na Filipovom putu, vodila se borba.
Nijemcima kod Dvorca su pohitali u pomo njihovi.
Ali na putu su bile Dvanaesta eta Treeg bataljona
i Prva eta Frukogorskog bataljona, objedinjene
pod komandom Miloa Zekia. Neprijatelj je iao
oprezno.
Da ih pustimo blizu? predloi Miklavi, ko
mandir Dvanaeste ete.
Na pedeset metara, odgovori i njemu i mui,
komandiru Sremaca, Milo.
Malo kasnije kia kuruma zasu vojnike u zele
nim uniformama. Gomila ustuknu, ali se brzo zau
stavi. Pooe u napad. No partizanske ete izdrae.
Neprijatelj jo jednom pokua da ih pomjeri. Doe
kala ga je precizna pojedinana puana i mitraljeska
vatra i bombe...
Bliio se sumrak. Kod Dvorca, u tutnjavi borbe,
nije se ula borba koja se vodila nekoliko kilometara
dalje, na Filipovom putu.
Partizani i Nijemci su stajali na svojim mjesti
ma. Najednom du oba jarka ubitanom vatrom ogla-
sie se partizanske zbrojovke. Kod Nijemaca poe
komeanje. Mitar Mini, komandant Prvog bataljona,
izvukao je nekoliko pukomitraljeza iz eta i postavio
ih tano na bok njemakog streljakog stroja. Jedan
partizanski rafal tukao je dvadeset, pedeset, stotinu
Nijemaca. To je podiglo pojedince, pa onda grupe.
Halt, halt, zaustavljali su podoficiri i oficiri
vojnike koji su se podigli da bjee.
Nijemci su natravali na partizanske cijevi i pa
dali, ustajali, jurili niz prosjeku i bacali puke i ran-
eve. Partizanske ete su jumule na prosjeku, pre
krivenu leevima, pukama, rancima, municijskim
sanducima. Na malom proplanku stajala je njemaka
komora i tri minobacaa. Jedan je bio ispravan, a
ostalim su pukle cijevi; neki Nijemac je ipak stigao
da u njih ubaci rune bombe.
Mrak je prekrio bojite. Planule su vatre. Borci
su se prikupljali u svoje ete. Gotovo niko nije bio
bez zelenog injela ili zelenih hlaa i koporana, are
nog atorskog krila, opasaa, fieklija i njemakog
ranca. Mnogi su imali na nogama izme sa irokim
sarama. Fieklije i torbe su bile pune municije.
Radost iznenadne pobjede nije dala mira nikom.
Zamora od borbe nije bilo i svak je iao lijevo, desno,
prilazio drugu, neto mu rekao, lupio ga po ramenu
ili pogledao, i krenuo do drugog, treeg...
Komanda za pokret je prekinula to radosno ko-
meanje. Bataljoni su se savili u kolone i krenuli
prosjekom, na kojoj su se i kroz umski mrak nazirali
razbacani leevi faistikih vojnika.
FRUSKA GORA
Pokret se zavrio poslije pola noi. Brigada je
s Frukogorskim bataljonom ostala u umi blizu sela
Lipovca da predani. Nareeno je da se ne loe vatre,
da se ne govori glasno, ne lupa opremom i da se
zadri svako ko ue u bivake. Izjutra su upuene
patrole da izvide ima li u blizini neprijatelja i saz
naju da li se zna to o brigadi. Jedna od njih iz Tre
eg bataljona, u kojoj su nekolicina prilino znali
njemaki jezik, u njemakim uniformama, s kojih
nisu skinuti amblemi, ula je oprezno u selo.
70
Hajl, pozdravio ih je jedan mjetanin.
Hajl, odgovorio je Milo Popovi i, osjetivi da
od ovog moe izvui potrebna obavjetenja, poeo je
razgovor. Seljak je natucao njemaki i rekao mu da
je uo za jueranju borbu, ali na pitanje: Gdje su
komunisti?, nita nije znao da kae.
Uvjerivi se da se u selu ne zna za brigadu, pa
trola je krenula nazad, ali ne onim putem kojim je
dola. Meutim, na ivici ume, kuda se uputila, bila
je zasjeda Treeg bataljona.
Eno vaba, apnu borac koji ju je prvi ugle
dao.
Pukomitraljezac povue zatvara, a desetar na
redi da se patrola pusti da prie blizu.
Stoj, ne pucaj, to su nai, viknu jedan koji je
prepoznao Miloa.
Na taj povik patrola se trgla. Zasjeda je izila
iz zaklona.
Zamalo vas ne pobismo. Izgledate kao vabe.
Patrola je izvijestila ta je saznala i kako je od
zasjede mogla stradati. Reagovanje zasjede na njenu
pojavu podstaklo je tab brigade da na smion nain
rijei transport ranjenika do Fruke gore. U borbi
kod Dvorca esta brigada je imala 19 tekih ranje
nika koje su borci nosili prethodne noi. Odlueno
je da se natovare na zaplijenjena kola i s osigura
njem jednim vodom s njemakim orujem i u nje
makim uniformama upute kroz selo Batrovce, u
kome je bila neprijateljeva posada. Time se olakavao
pokret i omoguavalo da jedinice i ranjenici prevale
oko 30 kilometara u toku noi, koliko je bilo do Fru
ke gore.
Kola i njihova pratnja su krenuli i izili na put
koji je vodio u selo. U isto vrijeme krenuli su brigada
i bataljon odreda, u dvije kolone, s jedne i druge
strane sela. No je bila tiha i vedra. kripa kola se
izgubila u laveu pasa koji se uo iz sela. Kad su kola
stigla kod prvih kua, pred sam poloaj koji su za
posjele ustae, straar ih je zaustavio:
71
Stoj!
Forverc! odgovorio je Melenta Bonjak.
Jedan ustaa je priao kolima. Melenta ga je
odgurnuo i, uz jednu jedinu psovku koju je znao na
njemakom, ponovo naredio:
Forverc!
Ustaa se skunjeno povukao i ranjenici su sa svo
jom pratnjom nesmetano produili pokret selom i
ubrzo se spojili s kolonom brigade, ije se elo ve
prevozilo skelom preko Bosuta.
Kolona je grabila sremskom ravnicom; nedaleko
od Sida prela je preko pruge BeogradZagreb; po
slije svanua se uhvatila blagih kosa Fruke gore i
cio dan produila pokret ka istoku. Uz put, prilikom
prelaska pruge i druma IlokErdevik, lako je rastje
rala neprijatelja.
Trebalo je krenuti po selima, govorili su mno
gi kada su prve veeri intendanti podijelili oskudni
obrok za veeru.
Kao da smo na Konjuhu, negodovali su borci
iz jedne ete Treeg bataljona kad ih je obilazio in
tendant, Milan Raeta Pop.
Ta, drugovi, kad doemo u bazu, bie svega,
ree jedan od Sremaca koji su ili s Popom.
Sutradan je mar nastavljen. Toplo jesenje sunce
je oznojilo borce. injeli su bili teki. Poslije podne
kolona je stala. Dvadesetak minuta je ekala, pa kre
nula stotinjak metara, pa opet stala, ekala, pa kre
nula. Oni iz sredine i sa zaelja su mislili da se neto
odlunije bira put ili vri raspored jedinica. Na kraju
kolonom je prostrujalo:
Stigli smo u bazu.
Na jednom proplanku u dnu doline, pored puta,
stajala su burad i pored njih, na atorskim krilima,
gomile hljeba i paradajza. Borci su vadili porcije i
jedan po jedan prilazili gomili hrane. Intendanti i
etni ekonomi su se smjekali. Hrane je bilo mnogo,
pa su nudili da svako uzme koliko hoe.
72
Stiglo iz baze, govorili su borcima.
Po tome se u estoj ispreno i mau zaliveno
meso u buradima prozvalo bazirano meso.
Zaas su planule vatre. A onda su se ete dale
na posao da naprave bajte. U stoljetnim fruko-
gorskim umama do mraka je niklo partizansko na
selje.
Sutradan je logor oivio. Na sve strane se istilo
i podmazivalo oruje, prerasporeivala municija,
koje je sada bilo u izobilju, parale njemake oznake
sa bluza i kapa i priivale petokrake i oznake parti
zanskih desetara, vodnika, komandira, komandanata
i politikih komesara.
Neto prije podne u logor je stigla jedna grupa
aktivista oslobodilakog pokreta iz okolnih sela. Pro
lazei pored eta koje su zavravale svoje poslove,
pozdravljali su stisnutom pesnicom desne ruke i ra
dosnim usklikom:
Zdravo, drugovi, zdravo, proleteri!
Prili su eti Prvog bataljona. Ispred nje je sta
jalo poredano pet pukomitraljeza: tri zbrojovke i dva
'arca; presijavali su se na suncu. Puke su bile slo
ene u kupe i na njima su visjeli opasai i fieklije.
Radosno posmatrajui partizansko oruje i opremu,
gosti su se srdano rukovali s komandirom, politi
kim komesarom i svim borcima.
Vidi, to je brigada, govorio je dugajlija s na
krivljenim eirom jednom mladiu.
Je 1 to iz Bosutskih uma? pitao je drugi poka
zujui na pukomitraljeze arce.
Ta dva smo oteli od vaba, odgovori im Zeljko.
Jedna djevojka se izdvoji iz grupe, prie prvom
arcu, bez rijei skide maramu s glave i priveza
je za cijev pukomitraljeza. Sve je to bilo naglo, neo
ekivano. I borci i njihovi gosti prekinue razgovor, a
ona, i zbunjena i radosna, stajala je pored puko
mitraljeza, okrenuta eti. Htjela je neto da kae, tra
ila je rije.
Drugovi... sreno, ree tiho, vie za se, i go
tovo utra meu borce.
To je naa omladinka, iz Lemira, ree du
gajlija.
A gdje su topovi? pita jedan.
Vijest o porazu Nijemaca u Bosutskim umama
doprla je u sela ispod Fruke gore. S njom su prostru-
jali glasovi o proleterskoj brigadi, naoruanoj mno
gobrojnim pukomitraljezima, mitraljezima, minoba
caima i topovima, obuenoj od pete do glave u uni
forme otete od neprijatelja.
Kada su gosti otili iz ete, djevojaka marama
je ostala na arcu. Bio je to dar koji je Zeljko
dugo uvao.
Ovakvi susreti deavali su se gotovo svakog da
na. Iz najbliih sela svakodnevno je u logor brigade
stizalo po nekoliko kola hrane koju su prikupljali na-
rodnoosloboilaki odbori. Pratioci bi ostajali u eta
ma, razgovarali, nudili borce cigaretama i esto go
vorili:
Ta, to ne doete u selo? Da vas vide seljaci...
Kako bismo vas ugostili, ko na slavi.
Bataljoni brigade, meutim, nisu se pokretali.
Patrole su, radi obezbjeenja, krstarile po okolini, ali
nisu silazile u sela. Jedino je Trei bataljon dva-tri-
put nou uputio jae patrole, koje su, zajedno s bor
cima iz Frukogorskog odreda, konfiskovale hranu na
salaima nekih folksdojera i svaki put dotjerale, po
red ostalog, po kola puna meda.
Pred kraj oktobra, kada su pripreme za povratak
u istonu Bosnu bile pri kraju, tab brigade je uputio
patrolu iz pratee ete, koja je tih dana bila u formi
ranju, u selo Manelos da donese prirunik i tablice
gaanja za minobaca, karte (sekcije) i baterije za
radio-aparat, koje je nabavila partijska organizacija
iz Sremske Mitrovice.
Kad je pao mrak, patrola je s jednim politikim
radnikom stigla u selo. Izaavi na or, ugledala je u
tami ovjeka u uniformi s ustakim oznakama.
74
Predaj se! naredili su borci s pukama na
gotovs.
Stojte, drugovi! viknuo je politiki radnik i
istrao naprijed. To je na drug.
Iznenaena i u nedoumici, patrola je jo drala
uperene puke.
Smrt faizmu, drugovi, rekao je ovjek u usta
koj uniformi. ekam vas, dao mi je zadatak drug ...
Vodi mu je priao, s njim se pozdravio, pa je
to uinila i patrola, mada s izvjesnim nepovjerenjem.
On je to primijetio, poluglasno se osmjehnuo i, da
bi razagnao sumnje, rekao:
Nosim ovu uniformu po zadatku. Ovako mogu
otii u Mitrovicu, saznati kad e faisti krenuti u selo
ili protiv naih ...
Poslije kratke stanke dodade:
Sve sam stvari donio koje su traene...
Drue, zamalo te ne ubismo, ree jedan iz pa
trole.
Ja sam kriv, odgovori politiki radnik. Zabo
ravio sam da vam kaem da e nas moda drug e
kati. Ni ja tano nisam znao ko e doi.
Patrola je krenula do kue gdje su se nalazile
stvari. Dobila je paket i htjela da krene odmah na
zad, kako joj je bilo nareeno.
Ne, drugovi, ne moe, morate malo svratiti do
nai.
Patrola se kolebala, pa je pristala.
Idemo kod Apia, ree politiki radnik.
Kad su stigli pred jednu kuu, on je nekoliko
puta kucnuo na dvorina vrata. Odmah se pojavio do
main.
Dobar vee. Dovodim ti goste, bosanske parti
zane.
Volem takve goste.
Patrola je ula u dvorite i za domainom kre
nula u kuu. Prolazei tremom, on je kucnuo na jed
na vrata i nekom naredio:
75
Ustaj, evo drugova.
U kuhinji, gdje je domain uveo goste, gorjela
je petrolejka. Na stolu je stajala gomila hrane: pee
nja, sira, kolaa i hljeba.
Zakasnili ste. ekali smo vas... Drugovi, iz-
vol'te, zaloite se malo, nudio je domain svoje goste
i obasuo ih pitanjima.
Uto je stigla domaica, a minut-dva kasnije ule
su dvije djevojke, jo snene, rasute plave kose po tek
stasalim ramenima, koje je prekrivala spavaica.
Smrt faizmu, drugovi! pozdravile su gotovo
vojniki, diui stisnute pesnice desne ruke u visinu
ela.
Opraete drugovima ve, naredi im otac.
Ne, ne, ne treba, uglas rekoe borci iz patrole.
Sada emo mi ii, dodade jedan.
A, ne moe, vi ete malo prilei, bie to brzo,
odgovori domain, gotovo nareujui, i dodade:
Jo se malo zaloite, pa odspavajte.
I ja u se malo odmoriti. Moemo ostati do
pred zoru, ree politiki radnik. Kolima koja idu
s hranom emo se vratiti.
Povedoe partizane u spavau sobu, gdje su pre
ko stolova bile prebaene iste spavae koulje.
Svucite se, drugovi, dajte ve da se opere i leg
nite, govorio je domain pokazavi na krevete koji
su mirisali istoom.
Partizani su se uvukli u meke leajeve i ugasili
petrolejku. Iako pospani, sva trojica su se okretala.
Poslije toliko prespavanih noi na zemlji, s torbom
ili rancem pod glavom, bilo je neobino poinuti u
udobnim krevetima prekrivenim dunjama s perjem.
Prvo se digao Milan Njegovan, uzeo torbu i injel
i opruio se po podu. To su uinili i druga dvojica i
za as su svi zaspali.
Pred zoru je doao domain, kucnuo na vrata
i tiho rekao: Ustajte, ustajte, vrijeme je... , a on
76
da, opazivi u polutami partizane kako lee na podu,
gotovo uskliknuo: Ta, zato!...
Partizani su se digli, prihvatili oprano i ispegla-
no rublje i za as se obukli. Kad su izili iz sobe,
jedan ree domainu:
Zna, odvikli smo se od kreveta, nemoj zamje
riti ...
Ispred kue, na oru, uli su se glasovi. Politiki
radnik je stajao u dvoritu s domaicom i kerkama.
Partizani su se oprostili i zahvalili.
Ta mogli ste spavati na krevetima, ree doma
in kada su se popeli na kola.
Ovdje je neto za vas, pokaza politiki radnik
na korpu.
Kola krenue. Porodica Apia stajala je pred ku
om i kako su kola odmicala nestajala je u polutami
svitanja.
Jo mnogo boraca partizana i terenaca je do
ekala porodica Apia. Sve do jednog dana 1944. go
dine, kada su esesovci ubili prvo kerke, pa majku
i na kraju oca i sve etvoro ubacili u kuu iz koje
je kuljao gusti dim.
NAZAD U ISTONU BOSNU
Meu neprijateljevim garnizonima u Sremu uzbu
na je trajala vie od petnaest dana. Nijemci su, da
bi prikrili veliinu svog poraza kod Dvorca, sahra
nili poginule na vie mjesta, ali su u slubenom izvje
taju javili tabu svoje 718. divizije da je jedan nji
hov bataljon naletio na neku Titovu lutajuu brigadu
i od nje bio do nogu potuen.* Jedna takva parti
* Taj izvjetaj pao je u ruke neke od jedinica
NOVJ u Bosanskoj krajini. Na osnovu njega je radio-
-stanica Slobodna Jugoslavija objavila vijest o porazu
Nijemaca u Bosutskim umama. Kasnije, pred petu ne
prijatelj evu of anzi vu, drug Tito je, kada je primio tab
este, sjeajui se tog dokumenta, ,rekao: Gdje ste luta
jui Holandezi...
zanska jedinica nije se smjela dugo ostaviti na miru,
i Nijemci su brzo poeli da dovlae svoje i domo
branske bataljone i pukove u Mitrovicu, id i Ilok.
Spremali su napad na Fruku goru, partizansku tvr
avu to se kao slobodarski gorostas nadvila nad
Sremom, koji je disao njenim dahom i ivio i borio
se za nju, za slobodu.
Pobjeda kod Dvorca razagnala je dileme. Najed
nom je bilo jasno da istona Bosna povezana sa Sre
mom, a preko njega i sa cijelom Vojvodinom, postaje
novi faktor u rasplamsavanju ustanka i revolucije u
ovom dijelu Jugoslavije. Odlueno je da esta brigada
i Sremski odred krenu u istonu Bosnu, da u estu
brigadu ue Posavski bataljon Sremskog odreda kao
njen etvrti bataljon, a da u Sremu ostane jedan
bataljon radi kontrole teritorije, mobilizacije i veze
s istonom Bosnom.
Poslednjih dana oktobra na Fruku goru su pri
stizale jedinice odreda. Veliki posao u kuhinjama,
mnogobrojna kola, pripremanje suhe hrane bazi
ranog mesa, halve od meda konfiskovanog s folks-
dojerskih salaa, zatim gomile velikih sremskih hlje
bova prekrivene atorskim krilima jo prije par
tijskih i skojevskih sastanaka su otkrili da se sprema
pokret.
Brigada je bila radosna, a odred ponosan. Rasta
jao se od svog kraja, nosio ga u srcu, ali disciplino-
vano, radoznalo i s ushienjem je krenuo ka Savi,
jer mu se pruila prilika da se poravna s jednom bri
gadom koju je u prvom susretu vidio onakvu kakvu
je u mati zamiljao.
Pred vee 2. novembra krenula je partizanska
kolona sa Fruke gore, prela eljezniku prugu i u
prvim jutarnjim asovima svila se u umu u ravnici.
U daljini su se ule mukle eksplozije. To su Nijemci
tukli artiljerijom ispred svojih kolona koje su napa
dale ispranjenu Fruku goru. Uvee je duga parti
zanska kolona produila ka Savi. Neprijateljeva po
sada iz bunkera na mostu preko rijeke Bosuta je
78
utekla, i Sesta brigada i Sremski odred su bez uzne-
miravanja krenuli dalje. U tami noi, nekoliko stotina
metara dalje od mosta, uao je vod domobrana, to
liko uplaen da nije smio ni da d znak o sebi...
Kada su se jedinice primakle obali rijeke, na
bosanskoj strani sve je bilo spremno. Too Vujasi-
novi i Pero Kosori su s partijskom organizacijom
iz Brodca pripremili flotilu od osamnaest amaca
koja je stigla na sremsku obalu. Ukrcavanje i pre-
voenje su tekli bez zastoja sve dok na red nije
doao magarei bataljon, kako su borci prozvali
prateu etu, formiranu na Frukoj gori. Za prenos
municije imala je preko dvadeset magaraca, koje
niko nije mogao natjerati da uu u vodu. Njihovi
vodii su ih na kraju uvezali i jednog po jednog uni
jeli u amce. Zaudo, u amcima su te svojeglave
ivotinje ostale mirne.
Jo prije svanua 5. novembra esta brigada i
Sremski odred bili su na tlu Bosne. Tog ranog jutar
njeg dana poinjalo je novo razdoblje ustanka u isto
noj Bosni.
79
PLODOVI ISTRAJNOSTI
NESTALA SU DVA ETNIKA BATALJONA
Semberija i Majevica, isto kao i svaki kraj isto
ne Bosne, bile su naikane arolikom vojskom. U
Bijeljini, Janji, Brkom, veim selima na drumovima
i u Ugljeviku, rudniku uglja, nalazile su se domo
branske i ustake posade, ukopane u zemlju i bun
kere. U gradovima i selima u kojima su preteno
ivjeli Muslimani gospodarile su manje ili vee po
sade legije i andarmerije. U selima koja nastanjuje
srpski ivalj vlast su drale etnike ete i bataljoni.
U jednom dijelu Semberije postojale su i tzv. ko
mite, koje nisu htjele ni s partizanima ni s etni
cima, ali su u isto vrijeme saraivale i s njima i s
domobranima. Izmeu mnogobrojnih uporita, posa
da, postaja i poloaja tih vojski krstarile su danju
i nou patrole, ophodnje, a nerijetko u sela su se
zalijetale i vee jedinice. Te vojske su kontrolisale,
legitimisale, konfiskovale, otimale, pljakale, krale,
hapsile, tukle, prebijale i ubijale nepoudne i nelo
jalne seljake i graane koji su bilo ime pokazivali
da ne vole okupatorski, ustaki ili etniki red i
poredak.
Sem tih ratnih pohoda protiv naroda, te vojske
su od proljea do jeseni 1942. uglavnom mirovale.
Ustae, domobrani i legija su poprijeko gledali na
etnike, iako su se sastajali i dogovarali s njima, a
etnici su isto tako gledali na svoje saveznike. Kad
bi im se pruila prilika da se ne sazna, i jedni i
drugi su klali i ubijali one iz drugog tabora ili plja
kali to stignu iz atara svog saveznika. Kad bi te sva-
80
Sutjeska, jun 1943. godine
Prvi bataljon na Vrbnikom kolibama, jun 1943. godine
Grupa boraca i rukovodilaca u istonoj Bosni, posle pete
ofanzive, ljeta 1943. godine
Smotra jedinica este istonobosanske proleterske brigade
e, kokanja i meusobna ubijanja preli odreenu
granicu i poeli kvariti saveznitvo, njemaki koman
danti iz Tuzle, Bijeljine ili Brkog su pozivali jedne
i druge na red i stiavali ih prijetnjom svojim tru
pama, a u jesen i komunistikom opasnou, koju je
donijela esta brigada.
Narod je trpio, gunao, proklinjao sve te mno
gobrojne gospodare i upravljae, pribirao ljetinu,
skrivao je i prodavao ih mijenjao za ono to mu je
bilo najnunije, po nareenju spremao hranu voj
skama koje su ga uvale i gozbe njihovim koman
dantima, nevoljno se odazivao mobilizaciji u domo
brane, legiju ili etnike i nastojao da nekako preko
glave preturi teke ratne dane i sauva mravi ime
tak i porodicu.
Iako je bilo vrijeme u kome dan nije znao ta
nosi no, mnogi itelji Semberije i Majevice nisu klo
nuli. Oekivali su da e proi ta teka mora izdaje i
sluenja okupatoru. Tu nadu su odravale i irile or
ganizacije KPJ i Skoja, koje su aktivno radile u Bi-
jeljini i nekoliko sela oko nje, u Brkom i u selima
oko Lopara.
Kada je esta brigada izbila na Majevicu, radost
je prostrujala cijelim ovim pitomim krajem. Ali njen
nagli odlazak, pa povratak i brzo povlaenje pred
etnicima u Srem, koje su sve arolike vojske doe
kale s olakanjem, a etniki gorski tabovi prosla
vili kao pobjedu, unijeli su zebnju i stiali uzavrelo
radovanje kod ljudi koji su voljeli slobodu. Ta raspo
loenja nije mogao mnogo popraviti ni Drugi bata
ljon, koji je krajem oktobra u selu Trnavi odbio
napad dvaju etnikih bataljona. Poslije te borbe on
je, obavijeten da se oekuje povratak brigade, kre
nuo u Semberiju. Za njim su pola etiri etnika
bataljona kaznena ekspedicija, kako su se i sami
nazvali i kako ih je i narod prozvao. Upravo te noi
kada su esta brigada i Sremski odred preli Savu,
u trouglu izmeu Drine i Save nali su se jo i Drugi
bataljon i etnici.
6 Proleteri istone Bosne
81
Ta prohladna novembarska no oznaila je pre
lom u Semberiji i na Majevici. U etama brigade
nije vie bilo one skrivene zebnje, koja se izraava
aputanjem i rezigniranim ekanjem ta e se dogo
diti. Sad je sve bilo drugaije. Samopouzdanje je bilo
toliko da se prieljkivalo da se krene na Bijeljinu, a
onda redom dalje. Kao da su to sada u Semberiju
stigle neke druge ete, a ne one koje su prije mjesec
dana odstupile preko Save.
Jo dok su se jedinice prikupljale na mostobranu,
stigao je Drugi bataljon. Putem otkud je doao pra
tilo ga je kratkotrajno pukar an je. U susret svojoj
brigadi doveo je dvadesetak svezanih etnika. Bra
dati, duge kose, kao nakaze, privukli su panju
Sremaca, koji do tada nisu imali priliku da vide et
nike. Mjesec je sijao. Kolone su ekale. Sremci su
znatieljno zagledali bradonje, primicali im se i pso
vali. Jedan se nije mogao suzdrati. Kresnuo je i
bicu, potegao etnika za bradu i, psujui: . . . dete
kraljevo, naglo je prinio plamen pod vilicu.
Ne diraj, odbij, viknuo je straar koji je u
vao zarobljenike i gurnuo Sremca.
Ta, drue, ta ga brani, to je faista, gunao
je Sremac.
etnik je jauknuo; plamen mu je uhvatio guste
masne dlake, a on je pritiskao bradu o prsa i ra-
Snena. Jedan od partizana je priskoio i ugasio
plamen.
Jutro je zateklo brigadu i odred u pokretu. Ilo
se seoskim putevima. eljela se borba. Ali nje tako
rei nije ni bilo. Saznavi da je masa partizana prela
Savu, kod etnika je zaas splasnulo pohodarsko ras
poloenje. Jedan njihov bataljon utekao je u domo
bransko uporite u selu Balatunu, a ostali nisu imali
vremena ni da skinu s vatre kazane s hranom: rano
izjutra odmaglili su ka svojim poloajima na Maje
vici. Ali, ipak, jo tridesetak etnika je uhvaeno. I
ovi, kao i oni koje je zarobio i doveo Drugi bataljon,
poslije kratkog sasluanja i obeanja da se nee boriti
82
protiv partizana, puteni su da idu kuama. Oni su
brzo pronijeli glas o partizanima. Ispred este bri
gade i Sremskog odreda kretale su se vijesti o neko
liko hiljada partizana, od kojih svaki drugi ili trei
nosi pukomitraljez, o topovima (kojih tada nije bilo)
i minobacaima, o tome da partizani putaju sve et
nike koji nisu okaljali ruke zloinima, o vojsci koja
ne pljaka. U stvari, ti su glasovi bili prethodnica
koja je kao nekakva nevidljiva sila uzdrmala et
nike redove. Toga su bili svjesni etniki koman
danti. Izaslanik etnike Vrhovne komande na Ma
jevici kapetan Rai, koji je do tada isturao mje-
tanske etnike komandante da se sastaju, dogova
raju i sporazumijevaju s Nijemcima, ustaama i do
mobranima, sada je traio hitan sastanak s koman
dantom domobranskog garnizona u Bijeljini. urilo
mu se, poto vie nije imao vremena da prikriva te
svoje veze, jer su se partizanske kolone orijentisale
prema kraju u kojem se on bio ugnijezdio. Maje
viki etniki vojvoda Radivoje Kerovi mimo je po-
smatrao ta se sprema Raiu, oekujui da partizani
najure tog njegovog konkurenta u Srbiju. Slino je
elio i uro Bii, koji je preko svojih ljudi ak po
ruivao da je voljan da se sporazumije s partizanima.
Imajui dobar pregled situacije meu etnicima
na Majevici, Pokrajinski komitet i Glavni tab su
odluili da esta brigada i odred vojniki tuku grupu
po grupu etnika i da se u isto vrijeme iroko razvije
politiko objanjavanje sutine etnike izdaje i nji
hove saradnje s okupatorom i ustaama.
Prvi na udaru je bio Rai. Dva bataljona pod
njegovom komandom nalazila su se na padinama Ma
jevice, na lijevoj obali Drine.
Po jesenjoj kii sa susnjeicom rano izjutra
11. novembra krenule su iz sela Trnave partizanske
kolone. Blato se lijepilo za noge i skidalo s njih ko
motnije cokule i izme, a naroito opanke. Nadole
potoke, barice i lokve na livadama koje natopljena
zemlja nije mogla da upije gazile su partizanske ete
6
83
stremei svom cilju. Tek je svanjivalo i jutarnja ti
ina naglo je prekinuta najprije pukaranjem, a onda
dugim rafalima. Iz manastira Tamne etniki mitra
ljezi su obasuli vatrom partizanski streljaki stroj,
koji je zalegao za mokru zemlju.
Dajte dvije-tri mine, naredio je Rudi Petovar.
Minobacako odjeljenje je bilo na poloaju na jed
noj kosi nasuprot manastira. To mu je bio prvi bor
beni zadatak. Ocijenjena je daljina i po karti, i odoka,
i preko vrha olovke.
Hiljadu i est stotina metara, zakljuio je
Stanko Salzberger, komandir pratee ete.
Po tablicama gaanja za minobaca jugosloven-
ske vojske, koje su nabavljene u Sremu, odabrana
je elevacija i broj dopunskih punjenja. Uz donju
stranu cijevi prislonjen je limeni aki uglomjer, na
njegovu sredinu je zakaen kanap na kom je visio
puani metak. Preko te improvizovane partizanske
nianske sprave zauzeta je odreena elevacija. U ci
jev je kliznula mina. Pucanj. Svi su se pretvorili u
oko elei da vide kamo e otii. Tih dvadeset-tri-
deset sekundi bili su vjenost. Mislili su da je slagala
ili bogzna kud odletjela, ali niko nita nije rekao.
Onda se iza kamenog zida, odakle je tukao etniki
pukomitraljez, vidio bljesak i dim, a odmah poslije
toga se ula i eksplozija.
Daj jo jednu, pala je komanda.
Druga mina je pala uz sam zid manastira. Stre
ljaki stroj se podigao i krenuo na juri. Trea mina
je takoe pala gdje se eljelo. Jo nekoliko minuta
je trajala puana i mitraljeska vatra, a onda se sve
stialo. Iz manastirskog konaka je izila gomila et
nika s uzdignutim rukama.
Lijevo i desno se ula otra borba. Partizanske
kolone su obuhvatale etnike. Kia od metaka je ubi-
stveno sipala. Kako je vrijeme odmicalo, vatra se sti-
avala. Oko podne je na majevikim kosama prestala
pucnjava dva etnika bataljona vie nisu posto
jala. I ovog puta je oko stotinu zarobljenih etnika
puteno kuama. Ali dvadesetak njih, koji se nisu
borili, javili su se u brigadu. Rasporeeni su u Drugi
bataljon.
Pred vee u zaseocima sela Bare i Pilia odma
rale su se jedinice. U daljini su se vidjeli obrisi srbi
janskih planina. U jednom zaseoku jedan od bivih
etnika je pjevuio:
Na Guevu crn se barjak vije,
Pod njim etnik grozne suze lije.
Mila majko, kad si me rodila,
to me nisi u vodu bacila,
Kad ja moram vabin etnik biti,
vabin etnik biti,
I brata ubiti.
Umor od borbe i tekog blatnjavog dana brzo je
savladao borce, koji su, opijeni toplinom soba i vo
njom mokre odjee i obue, radosni usnuli.
UDRITE, UDRITE, DRUGOVI!
Porazi etnika na obroncima Majevice iznad Dri
ne uzbunili su neprijatelja, koji je hitno pojaao do
mobranske posade u uporitima na drumu Bijelji-
naZvornik. A upravo na najjae od njih, ono u
selu Branjevu, jo ranije je planiran napad. U tab
brigade stigla su obavjetenja o tim pojaanjima, a
i o tome da se uporita, ispred ianih prepreka, opa
suju minskim poljima. Glavno u partizanskom voje
vanju iznenaenje nije se trenutno moglo po
stii na komunikaciji BijeljinaZvornik, pa je
odlueno da se napad izvede tamo gdje se neprija
telj ne nada na njegove posade 3040 kilometara
zapadnije, na drumu BrkoTuzla.
Poslije kratkog predaha esta i Sremski odred su
krenuli na novi zadatak. Mar je proao bez uznemi-
ravanja. Glavni tab i Pokrajinski komitet su odluili
da se legiji u selima Muslimanskoj Trnavi i Teoaku
85
ostavi oruje, jer se u dokumentima naenim u Rai-
evom tabu vidjelo da etnici pripremaju pokolj
Muslimana. Preko terenaca je porueno mjetanima
da ih brigada nee dirati, naravno, pod uslovom da
se i oni na isti nain odnose prema partizanima. Ka
da je kolona naila pored Muslimanske Trnave, ne
kolicina naoruanih legionara su posmatrali partizane
koji su vie od jednog asa ili svojim putem. A kad
su podobro odmakli od sela, zapucale su puke. Le
gionari su i ovdje nastojali da na takav nain pri
kriju pred ustakim vlastima svoje dranje prema
partizanima.
Poslije podne kolona je prola kroz Mezgraju,
a pred vee je stigla u Tobut. Oekivalo se da e
Kerovi tu pruiti otpor, jer je to bio njegov kraj.
Ali sela su bila gotovo pusta. etnici su jo izjutra
odmaglili prema grebenu Majevice. Partizanske ete
su se razmjestile po kuama na konaite. U njima
samo ene i djeca, zaplaeni i nepovjerljivi. ak
i starci su se negdje sklonili. Uobiajenog razgovora
izmeu domaina i partizana gotovo i nije bilo. Do
maice su utnjom ili kratkim odgovorima nastojale
da se odbrane od pitanja i razgovora. Sve je bilo usi
ljeno. Borci su se osjeali kao u tuini. Bila im je
neobina i teka ta hladnoa poslije one topline koju
su osjeali na svakom koraku u svakom susretu u
semberskim selima, u Tmavi, pa donekle i u Barama
i Pilii.
Za dva sata dobrog mara vidi tri sveta...
udna je, brate moj, ova grbava Bosna, govorio je
vie za sebe Obrad, partizan iz Srema.
Pred zoru 16. novembra esta i Odred su krenuli
svom cilju. Opet su im saputnici bili jesenja hladna
kia i blatnjavi putevi. Bataljoni su hitali prema
svojim odreditima, nastojei da iznenade neprijate
lja. Ali on je oekivao napad, jer je Kerovi jo na-
vee upozorio domobrane na tu mogunost.
Pa, ipak, iznenaenje je ostvareno, iako su ne
prijateljevi vojnici dan doekali u rovovima. Kia i
86
magla zaklonili su kolone pet partizanskih bataljona
koji su na frontu od oko dvadesetak kilometara pri
lazili branskoj cesti. Najprije je borba poela na
desnom krilu, kod Treeg bataljona. Onda je zapu-
calo kod Lopara i neto kasnije gore, daleko oko
grebena Majevice. Brzim i silovitim prepadima, ete
Treeg i Drugog bataljona su rastjerale legionare iz
uporita. Gusti dim zapaljenih bunkera i jenjavanje
pucnjave, koja se gubila u daljini, obiljeili su njihov
uspjeh.
Oko Lopara borba se razgarala. eta domobrana
u rovovima i bunkerima, opasanim bodljikavom i
com, i dvadeset-trideset ustaa i andara iz kamene
zgrade doekali su ubistvenom vatrom etvrti bata
ljon, koji je, obavijen maglom, upao u selo. Stre
ljaki stroj Sremaca zalegao je oko puta, iznad koga
su, na zaravni, bili rovovi. Na nekoliko mjesta iz
stroja su se izdvojila po dva-tri borca. Puzei preko
mokre zemlje, pod zatitom vatre puaka i mitraljeza,
prili su ici i bacili bombe. Domobrani su i dalje
tukli i bombae i streljaki stroj iza njih, koji nije
mogao krenuti na juri, ali nije htio ni odstupiti.
Bila je to u jednom trenutku pat-pozicija. Nju je
prekinuo tab brigade.
Minobaca, naprijed! stiglo je nareenje.
Milija, konjovodac, potegao je Lisu, stasitu ko
bilu koja je nosila minobaca, i za njom je trei
polo minobacako odjeljenje. Kad su, poslije nekoliko
minuta, izbili pred fijuk metaka, koji su dolazili od
nekud odozdo, skinuli su minobaca i nekoliko san
duka mina i krenuli naprijed. Na putu, kod jednog
drveta, dostigli su tab brigade. Iz grupe rukovodilaca
izdvojio se Rodoljub olakovi, politiki komesar
Glavnog taba.
Pourite, drugovi! rekao im je i krenuo s bor
cima niz kosu, po kojoj je parao zviduk metaka po
kazujui da je neprijatelj blizu.
Minobaca je postavljen iza jednog grma. Gusta
zavjesa magle se pokrenula, i pred minobacalijama,
87
dolje, ne vie od trista metara, ukazao se polegli stre
ljaki stroj etvrtog bataljona ispred ice i rovova
i bunkera.
Udrite, udrite, drugovi! govorio je Roko, dok
je posluga minobacaa, ija je cijev gotovo okomito
trala u nebo, pripremala mine.
Prva je mina, lijepo se vidjelo, pala u rov. Dru
ga, trea i jo pet sljedeih su takoe pogodile cilj.
Kad je posljednja mina bljesnula, etvrti bata
ljon je jurnuo na icu. Sve je trajalo nekoliko mi
nuta. Iz rovova su izili domobrani blatnjavi i mo
kri, puni straha, s uzdignutim rukama. Na grudo
branu rova, pored bunkera, stajali su prevaljeni le
evi dvojice oficira kojima su minobacake mine raz
bile lobanje.
Borba u Loparama je naglo prestala.
Pozadi, ne tako daleko, poela je pucnjava. et
nici pod Kerovievom i Biievom komandom krenuli
su u pomo domobranima i ustaama u Loparama.
Doekao ih je i najurio bataljon Sremskog odreda,
koji je bio u rezervi.
Gore, dosta daleko s Majevice, jo su s vremena
na vrijeme dopirali odjeci rafala. Osjealo se i za
kljuivalo da su Prvi bataljon i Sremci uradili ta
je trebalo. No se pribliavala i partizanske kolone
su kretale na konaita. Jo jedna pobjeda je bila
iza njih. Oko 200 domobrana i legionara i 50 etnika
je zarobljeno i ubijeno. Od njih je zaplijenjeno toliko
oruja, municije i opreme da se dobro naorua i obue
jedan partizanski bataljon. A, sem toga, istog dana
se i Jablaniki etniki bataljon stavio pod partizan
sku komandu.
VI STE MI NEKA VOJSKA
Sredinom novembra 1942. godine u istonoj Bosni
je bila uzbuna meu arolikim neprijateljima narod-
nooslobodilakog pokreta. Majevica i Semberija, naj
naseljenije i najbogatije podruje u ovom dijelu
88
Bosne, u neposrednom zaleu Tuzlanskog rudarskog
basena, postajale su opet arite ustanka. Vezani bor
bama s divizijama i korpusima Narodnooslobodilake
vojske u Bosanskoj krajini i Hrvatskoj, Nijemci i
ustae nisu mogli brzo i efikasno da interveniu pro
tiv este brigade i Sremskog odreda. A ve pokole
bani majeviki etnici osjeali su se bespomoni, pa
su zatraili od taba Bosanskih etnikih odreda da
im se hitno uputi pomo, inae e strategijski naj
vanije podruje Bosne, koje nas vee sa Srbijom,
pasti u ruke komunista.
Tako je zajednika opasnost stvorila zajedniki
njemako-ustako-etniki plan da se potuku parti
zanske snage na Majevici.
Dok je neprijatelj kovao svoje planove, esta
brigada i Sremski odred ni ovoga puta nisu mirovali.
Znalo se: neprijatelja je najlake tui kad je poko
leban, rastrojen. Poslije nekoliko napada na ustako-
-domobransko uporite Povrnice, koje je bilo jako
utvreno i koje je neprijatelj uporno branio, odlu
eno je da se napadi obustave, a da se nastavi razbi
janje etnika. Glavnina brigade se uputila za Kero-
vievom grupom, a Drugi i etvrti bataljon, Sremski
odred i Jablaniki bataljon ostali su na podruju Lo-
para i Jablanice. etnici su izbjegavali borbu, po
slije kratkih arki su izmicali, bjeali, a pojedinci i
manje grupice su se predavali partizanima. Glavnina
brigade krenula je ka Drini. Po snijegu je stigla u
selo Jasenicu i razoruala gotovo bez otpora sasvim
iznenaeni bataljon od ezdeset etnika.
Ali oko Lopara nije bilo mirno. Pristizale su vi
jesti da neprijatelj iz Tuzle i Brkog priprema napad
i da se kree masa etnika s Trebave. Prema njima
je 22. novembra upuen Drugi bataljon brigade. Za
njegovog komandanta je upravo tih dana postavljen
Veljko Luki Kurjak. Mokar snijeg, blatnjavi putevi
i lave pasa u zaseocima pratili su njegovu kolonu.
Na elu je bio Veljko i eta kojoj je donedavno bio
komandir. Pred selom Humcima zaustavio je kolonu.
89
Jovae, uje li neto mi je sumljivo, apa
tom se obrati Jovi Radovanoviu, komandiru ete,
koji se i dalje nije htio rastati od svoje zbrojovke.
Jova je oslukivao, naprezao oi i pokuavao da
i sam zapazi to sumljivo, ali ovog puta nije mogao
ni da uje ni da vidi nita sem kiljucavog svijetla
koje se jedva naziralo kroz meavu. apnuo je to
Kurjaku.
Neka eta okoli ono tamo, a mi ajmo onoj
kui, naredio je Veljko i istog trenutka sa Jovaom
i trojicom boraca krenuo putom.
Prebacujui se neujno, u skokovima, zastali su,
zaklonjeni iza ograde, na desetak metara ispred kue
u kojoj je gorjelo svjetlo. Ispod strehe, uz zid, zaklo
njen od vjetra, cupkao je straar. Bio im je okrenut
leima.
titite me, apnuo je Kurjak, i dok su se Jova
i trojica boraca po smislu tih rijei rasporedili, Kurjak
je ve bio na leima straarevim.
-, ako pisne ubiu te, tiho mu je na
reivao dok mu je jednom rukom zatvarao usta, a
drugom, s pitoljem, pritiskao slabine.
Priskoili su Jova i jedan borac i s etnika ski
nuli puku.
Ko je unutra, koliko vas je? .. pitao je Kurjak.
etnik, iznenaen i prestraen, nije znao ni mo
gao nita da kae. Sav uzdrhtao, gledao je nepoznate
koji su iznikli iz zemlje.
Daj lozinku, traio je Kurjak.
Straar je rekao.
Nemajui vie strpljenja da se natee s njim,
Kurjak je naredio Jovau da ide i pretrese okolne
kue, a s dvojicom boraca je uao u kuu. Deurni je
kunjao, pored petrolejke. U uglu je bio pukomitra-
ljez, koji je jedan borac prihvatio dok je Kurjak ru
kom drmnuo deurnog.
Ne mii se i ni rijei, apatom mu je naredio.
Ostani tu, pazi na ovog, rekao je borcu i s
drugim krenuo na sobna vrata.
90
Kad ih je otvorio, zapahnuo ga je vonj mokre
odjee i obue i ugrijanih tijela. Depnom lampom
je osvijetlio sobu. Sav pod je bio prekriven ljudima
koji su, stisnuti jedan uz drugog, vrsto spavali; po
red vrata, uz zid, bila je gomila puaka, na kojim
su visili opasai i redenici, i pored njih jedan puko-
mitraljez.
Ajde, ustajte, naredio je Kurjak osvjetljavajui
sobu i blago udarajui nogom po stopalama one koji
su mu bili najblii. Podizale su se glave, zaklanjale
oi rukama od bljetavog svjetla, a Kurjak je ponav
ljao: Ustajte, ustajte... Kad se soba razbudila,
onda je viknuo:
Da se niko nije mrdnuo! Ovdje su partizani...
i naredio da se pribiju uz zid suprotno od vrata.
Uto je u sobu ulo jo nekoliko boraca. Kurjak
im je naredio da prikupe i iznesu oruje i pretresu
zarobljenike.
Stotinjak metara dalje Jova je s desetinom bo
raca zavravao razoruavanje preostalih etnika.
Prethodno pred kuom u kojoj su oni bili straar
ga je zaustavio. Jova mu je rekao znake raspozna
vanja. Kad ga je ovaj pustio k sebi, stavljajui puku
0 rame, on mu je sasvim priao, rekao mu da slabo
vri dunost i skinuo mu puku. Uto su pritrali borci
1 dalje se sve slino dogodilo kao u prvoj kui.
Bez i jednog pucnja, za desetak minuta, zarob
ljeno je i razoruano 70 etnika. Bili su iz Trebavskog
odreda. Kad su se svi prikupili, Kurjak im je priao:
Vi ste mi neka vojska! Izdajnici. Razoruavamo
vas ko babe...
Gomila ljudi u mraku je bila prvo nijema, a onda
stadoe meu sobom da apu, ali ne razgovjetno.
Jedan se osmjelio:
Pa, mi se ne bi borili...
ut, prekinuo ga je Veljko. To emo vidjeti.
Nemoj koji da pokua pobjei.
91
MALESEVCI
Od etnika koje je zarobio Drugi bataljon sazna
lo se da s Trebave i Ozrena kree pomo etnicima
na Majevici. Po tome i po borbama koje su se tih
dana (23. i 24. novembra) vodile oko Lopara, koje su
Nijemci na kraju zauzeli, Ugljea Danilovi, koman
dant Glavnog taba, zakljuio je da neprijatelj pri
prema napad s jaim snagama na Majevicu. Naredio
je da se esta i odred prikupe u Donjoj Trnavi. Od
lueno je da se etnici potuku prije nego to u napad
krenu njemake i ustako-domobranske snage. Znalo
se da se skupljaju u selu Maleevcima, sjeditu Bii-
evog taba. Obavjetenja koja su stigla narednih
dana utvrdila su Glavni tab u odluci da udar treba
usmjeriti upravo na Maleevce.
Poslije podne 27. novembra iz Donje Trnave su
krenuli esta brigada, Sremski odred i Jablaniki ba
taljon, koji je tih dana postao Prvi bataljon obnov
ljenog Majevikog partizanskog odreda. Svaki borac
je znao da sutra, pred svanue, treba da se napadnu
etnici u selima Zabru, Pukovcu i Maleevcima.
Dan je brzo smijenila no. Susnjeica je obavila tri
partizanske kolone koje su se kretale svojim mar-
-rutama, mimoilazei zaseoke i vodei sa sobom sve
sluajne namjernike.
Pred zoru, u 6 asova, sve su kolone u isto vri
jeme izbile na polazne poloaje i prele u napad. U
irokom partizanskom obruu, koji se nije odmah
sklopio, nalo se oko 1.400 etnika, od kojih 500 sa
Trebave. Pri planiranju napada nije se oekivao to
liki broj, niti se predvialo da e to biti odsudna
borba s etnicima na Majevici.
Kolonom koju su obrazovali Prvi i etvrti bata
ljon este komandovao je Pero Kosori, zamjenik
komandanta brigade. Jo dok su bataljoni prolazili
selom Tutnjevcem za as su zarobili pedesetak et
nika. elo kolone je izbilo pred Maleevce. Naprijed
92
su bili komandanti bataljona. Vukain Suboti je
objanjavao gdje se nalaze etniki poloaji.
Mitre, idi ti desno, pravo na te rovove. A ti,
Miloe, obii ih i udri s boka, naredi Pero Kosori
komandantima bataljona Mitru Miniu i Milou Ze-
kiu, objasni im kako e napasti i dodade: Udrite
da ovaj dan zapamte.
Kad su partizanski bataljoni otvorili vatru, et
nici su, ohrabreni svojom brojnou, prihvatili borbu.
Jedino je Kerovi, osjetivi, valjda po pucnjavi, par
tizansku klopku, odmah poveo oko 200 svojih ljudi
na proboj. Zatien praskozorjem, odmaglio je poto
cima i jarugama, bez mnogo gubitaka, ka grebenu
Majevice. Ostali su ostali. Iznad Maleevaca, sa brda
Mramor ja, etnici su tukli dugim rafalima, a iz sela
su gomile hrlile k Mramor ju, koje je Bii jo ranije
opasao rovovima i s nekoliko bunkera. Za njima su
u stopu kretali streljaki strojevi partizanskih bata
ljona. Ali ispod Mramorja su zaustavljeni. Naavi
se u obruu, etnici su dvaput silovito pokuali da
se oslobode smrtonosnih klijeta. Ali oba puta su
bili vraeni.
Poslije toga vie od jednog asa ni partizanski
bataljoni nisu mogli naprijed, niti su etnici mogli
iz rovova. Tu mrtvu taku borbe, kada se protivnici
napreu zadnjim silama da njen tok okrenu u svoju
korist, nije poremetio ni napad jednog etnikog ba
taljona koji je ostao van obrua i koji je, kad se ve
razgorjela borba, udario iz pozadine. Partizanska re
zerva ga je brzo odbila. Oko podne je na Mramorju
na relativno malom prostoru pucalo preko 2.500 pu
aka i vie od 100 automatskih oruja. Iz rovova su
etnici zasipali partizanski stroj bombama. uli su
se uzvici i psovke. Kurjak je podigao svoj bataljon
na juri. Za tren su ete upale u rovove ispred sebe.
Meu etnicima je nastalo komeanje. I ostali parti
zanski bataljoni su jurnuli naprijed. etniki koman
danti su zaustavljali svoje borce. Bii je iza jednog
drveta tukao iz mainke. Zena, u arenoj suknji, pu
93
nila je i dodavala mu arere. No ubrzo su ih oboje
Kurjak i Krvavi pokosili.
Jo nekoliko minuta trajao je pakao na Mramor-
ju. A onda se sve naglo smirilo. Vatra je, sad rjea,
sila niz brdo. Zaravan iznad rovova, obijeljena sni
jegom, naglo se zacrnjela. Na njoj se odjednom nalo
nekoliko partizanskih bataljona i preko 600 zaroblje
nih etnika. U rovovima i oko njih mnogo, vrlo mno
go etnikih leeva, ranjenika, razbacanog oruja,
municijskih sanduka, torbi, ranaca, ubara, kapa i
uturica koje su zaudarale na rakiju. Malo dalje od
drveta ispod koga su leali Bii i njegova ena bili
su leevi nekolicine oficira i etnikih komandanata:
Dimitrija Stefanovia, kapetana Prnjatovia, kape
tana arka Milurovia i jo trojice lanova njegovog
taba, koji je namjeravao da se tih dana prebaci u
Slavoniju.
Naplatismo Vukosavce, Maleevci za Vukosav-
ce, kliktali su borci Drugog bataljona, shvatajui
ovu pobjedu i kao osvetu za muki napad etnika
20. februara 1942. godine kad je u Vukosavcima izgi
nulo vojno i politiko rukovodstvo ustanka na Ma-
jevici.
Poginulo je 12, a ranjeno oko 30 partizana. To
je bila cijena pobjede.
Bojite se brzo raistilo. Zarobljenici su dodi
jeljeni bataljonima da ih uvaju i sasluaju, oruje
i oprema su prikupljeni, a ranjeni etnici sklonjeni
u kue.
Do pred mrak borci su pronalazili etnike koji
su u onom kovitlacu, kada je puklo na Mramorju,
nekako uspjeli da se izmigolje i prikriju po talama,
svinjcima, kokoarnicima i nunicima. Meu njima
su uhvaena i dvojica-trojica u trenutku kad su ma-
kazama ili noevima kidali duge bradurine. Partizani
im nisu dali da zavre posao, nego su ih tako polu-
ostriene poveli na sabirna mjesta.
Skupe su danas makaze, eretski je putem go
vorio jedan od sprovodilaca.
94
Jo dok je vod iz Prvog bataljona sprovodio za
robljenike, jedan od boraca se obrati bradatom et
niku:
Je li, bogati, neto si mi poznat.
etnik je utao, malo okrenuo glavu u stranu,
a zatim promrsio:
Nikad te nisam vidijo.
Borac ga je opet pogledao, odmjerio i uutio.
Zarobljenici su dovedeni u zaselak u kojem je
bataljon rasporeen na konaite. Dok je grupa po
grupa zarobljenika uvoena u tab i tamo saslua
vana, onaj borac je opet rekao onom etniku:
Ma ti si mi poznat. Ti si onaj to je htio da
strijelja brigadu jednim metkom. Na Trebavi.. *
etnik se trgao.
Tico, doletjela si, opsovavi mu majku etniku
munuo ga je puanom cijevi u prsa. Desetare, evo
onog sokola sa Trebave to je htio da strijelja bri
gadu jednim metkom.
Vodi ga u tab.
Na izlazu iz dvorita upitao ga je:
Zna li onu: Leti soko nisko pa visoko?.
Pjevaj!
etnik je utao. Borac ga je opet munuo u rebra.
Pjevaj!
Ovaj je poeo promuklim glasom. Ili su putelj-
kom ka kui u kojoj je bio tab. Niko nije obratio
panju na etnika koji je silom pjevao.
Padao je sumrak i svi borci su pjevuili, pjevali;
neko i srcem i glasom, neko samo srcem, jer su bili
sreni i radosni zbog pobjede.
OFANZIVA
Maleevci su znaili slom etnika na Majevici.
Njihove vojne formacije praktino su prestale da po
stoje. Kerovi i nekolicina niih komandanata, koji
su izbjegli Maleevce, krili su se po umama, stalno
95
mijenjali boravita i bjeali ispred partizanskih pot
jera. Preostalo ljudstvo bivih etnikih jedinica u
veini se razbjealo kuama i predavalo partizanskim
jedinicama. Za narednih petnaest dana jedinice este
i Sremskog i Majevikog odreda razoruale su oko
250 etnika. Sva ona mrea vlasti, uticaja, obavjeta
vanja, straha i nasilja koju je etnitvo uspostavilo
samo i uz pomo Nijemaca i ustakih vlasti bila je
razbijena, rasparana i obezglavljena.
Od prelaska iz Srema, za mjesec dana borbi, esta
brigada i Sremski odred zarobili su oko 1.200, a ranili
i ubili oko 300 etnika, i zarobili, ubili i ranili preko
200 domobrana, legionara i ustaa. Bio je to rezultat
odlunosti, snalaljivosti i portvovanja boraca i maj
storstva svih tabova. Hiljadu i tri stotine partizana,
prekaljenih u mnogim borbama, nauenih i spremnih
na najvee napore i odricanja, izbacili su iz stroja za
mjesec dana borbi oko 1.700 neprijateljevih vojnika,
uz svoje gubitke od oko 30 mrtvih i 60 ranjenih.
Plodovi tih uspjeha bili su viestruki. Prvih dana
decembra formiran je jo jedan partizanski bataljon,
koji je zajedno s Jablanikim uao u novi, Majeviki
partizanski odred. On je tada imao preko 300 boraca.
I esta brigada je ojaala. U njene bataljone stalno
su pridolazili novi borci. Krajem novembra obrazo
van je i Peti (pratei) bataljon. U etnikim tabovima
i magacinima zaplijenjeno je, pored ostalog, dosta
eksploziva i diverzantskog materijala koji su savez
nici u septembru avionima doturili etnicima na Ma
jevici, zatim telefona i poljskog kabla koji su etni
cima dali domobrani. To je omoguilo da se formiraju
i opreme minerska eta i vod za vezu, koji su s mino
bacakom i mitraljeskom etom obrazovali Pratei
bataljon.
Narod na Majevici i u Semberiji je odahnuo. I u
selima koja su bila oslonac Keroviu, Biiu i drugim
etnikim komandantima poinjalo je trijenjenje. Ono
je nastalo koliko s porazima etnika, toliko i s po
stupcima partizana i partizanskih tabova. Krstarei
96
majevikim selima partizanske se jedinice nisu pona
ale kao bahati pobjednici, ve isto onako briljivo
i paljivo kao i ranije, kada je esta stigla na Maje
vicu. To je zbunjivalo poneke ljude i tjeralo ih na
razmiljanje, jer su oekivali drugo.
udna ste vi vojska. Jedete ta vam se da, spa
vate e vam se odredi, ne svetite se civiljima ko no
to se svetijo vojvoda poslije Vukosavaca, govorio
je jedan starac u selu Rastonici desetini boraca iz
este brigade koje je odbornik doveo njemu na ko-
nak. Ratko i Kurjak su s vojskom oli s Majevice,
nastavljao je starac, a narod je osto. ta je kriv ne
iji otac to mu je sin oo s Kurjakom? Zato da
plaa malom, zato po njegovim leima i, da prostite,
po stranjici po pedeset tapova? A vi, djeco, do-
oste, pitate me za mog sina. Ja vam reko da je nee
tamo a vi nita, niti mi uzeste kravu, ni prase,
niti me zulumiste. Siroma sam. Pitaju me: moe li,
stari, dati pet kila kuruza? Mogu velim. Dao sam
trideset...
Ovakvi i slini razgovori, monolozi ili razmilja
nja ljudi, presliavanja pred svojom svijeu i savjeu,
razgovori sa susjedom vodili su se tih dana u mnogim
selima. Seljake je duboko dojmilo to to su vidjeli i
doivjeli. etnici su im govorili o partizanima kao
ustaama, koljaima, pljakaima, bludnim ljudima
koji spavaju sa svojim sestrama, koji nita ne potu
ju, kojima nita nije sveto. A sve je bilo suprotno.
Svi etnici zarobljeni na Maleevcima i na drugim
mjestima su puteni, sem dvadesetak zloinaca koji
su izvedeni pred sud. Ta masa zarobljenika razmi-
ljela se po selima, a oni sa Trebave krenuli su svojim
kuama i prenijeli glas o partizanskoj sili kojoj ne
moe niko stati nakraj i o partizanskoj pravdi i po
stupku kome nema ravna. Nakon susreta s razorua
nim Trebavcima, 1.200 etnika s Ozrena koji su poli
u pomo etnicima na Majevici okrenuli su nazad,
zaplaeni i pokolebani.
7 Proleteri istone Bosne
97
U takvoj situaciji, poto je skrena vojna snaga
etnika, koji su bili njihov vani oslonac na Maje
vici, Nijemci su sa svoja dva i osam domobranskih
i ustakih bataljona krenuli u napad na partizane.
Glavni tab i tab este brigade su preko mree
partijskih organizacija po gradovima i selima blago
vremeno bili obavijeteni o prikupljanju neprijate-
ljevih trupa, o tome da se priprema ozbiljnija ofan-
ziva. Jo krajem novembra stigli su i kuriri iz Bira
s vijestima da su tamo upali etnici, zauzeli ekovie,
i da se Biranski odred, bez pomoi brigade, ne moe
u zimsko vrijeme uspjeno nositi s njima. To je pre
sudno uticalo na odluku: da se partizanske snage pri
vremeno povuku s Majevice u Bira.
Neprijateljeve kolone su 15. decembra krenule u
koncentrino nastupanje. Brigada i odredi bili su tog
dana u selima blie grebenu Majevice. Sutradan je
neprijatelj produio da obrazuje obru. Ispred njego
vih kolona odjekivale su eksplozije artiljerijskih gra
nata i minobacakih mina. Pred vee se zaarilo nebo
ispod Majevice. Nijemci su zapalili selo Donju Trna-
vu, koje je od poetka ustanka i u najteim danima
etnike strahovlade bilo uvijek siguran oslonac par
tizana. Planule su pojedine kue i u Koreniti i u jo
nekoliko sela. Treeg dana ofanzive brigada i odredi
nali su se na uskom prostoru oko sela Roaja i Ro
mana, ali su uspjeno odbijali sve nasrtaje ustakih,
njemakih i domobranskih bataljona, jer je odlueno
da se s tog mjesta, im padne no, krene u proboj
prema Biru.
No je prekinula borbu. Na neprijateljevim polo
ajima su planule vatre i, kao na kakvom poligonu
ili reljefu, ocrtale polukrug kojim su obuhvaeni par
tizani. I dok se obrazovala duga kolona este brigade
i Majevikog odreda, na Roajskoj kosi su partizani
potpalili mnogobrojne vatre. One su ostale da gore, a
kolona je krenula kroz tamnu no prema dolini Spre-
e. I kad se ve razdanilo, na irokom frontu je
izvren napad na neprijatelja na drumu TuzlaZvor-
98
nik u rejonu sela Capardi. Mislei da se partizanske
snage nalaze u obruu daleko, sa sjeverne strane gre
bena Majevice, domobrani i etnici u Sprei bili su
potpuno iznenaeni. Brigada je bez velikog otpora
zauzela nekoliko uporita i u njima zarobila, ranila
i ubila blizu stotinu domobrana i zaplijenila 7 puko-
mitraljeza i oko 90 puaka. Sutradan se s Majevice
u Bira probio i Sremski odred.
Nijemci i ustae su, kao i obino, zbog neuspje
ha iskaljivali svoj bijes na narodu. U selu Rastonici
utjerali su u jednu kuu blizu stotinu ena, staraca
i djece, izreetali kuu mitraljezima, a onda je za
palili.
Majevica je ostala bez partizana. Ali je esta
brigada i poslije povlaenja u Bira bila prisutna
na njoj. etnici se nisu mogli srediti i organizovati.
Kada se skupila jedna njihova grupa i sredinom
januara 1943. pola selima da trai partizanske ra
njenike, jedna partizanska etica, sastavljena od po
litikih radnika i prezdravljenih boraca este bri
gade, protjerala je tu grupu iz Semberije. Narednih
dana ona je jaala i do poetka februara prerasla
u bataljon, koji je uao u sastav Majevikog odreda.
OPET U BIRU
Kada su esta brigada i Majeviki odred pod
borbom prelazili drum TuzlaZvornik, etnici su,
istog dana uvee, bjegom naputali ekovie, nema
jui vremena ni da potovare sakupljenu pljaku.
U ranu jesen 1942. godine Bira je bio jedina
slobodarska oaza u istonoj Bosni. Poetkom no
vembra je Romanijski etniki korpus, sa oko
1.000 boraca, krenuo da je pokori. Osamljeni Bir-
anski odred bio je nejak da sprijei upad uljeza.
Povukao se u okolne ume i iz njih, koliko su mu
mogunosti doputale, nastavio borbu. Najee je
vrio prepade, postavljao zasjede i napadao manje
etnike jedinice. U jednom takvom prepadu likvi
7
99
dirao je i komandanta jedne etnike brigade. et
nici su zaposjeli sela, u kojima su ostali ene, djeca
i starci, i nastojali da narod privuku na svoiu
stranu.
Istona Bosna je oiena od komunista. Bri
gadu smo unitili na Majevici. Ono to je od nje
ostalo pobjeglo je preko Save, govorili su po
selima i pozivali narod, a preko njega i partizane,
da pou njihovim putem.
Ljudi su sa zebnjom sluali te prie, utjeli,
skrivali ono malo zlehude ljetine koju su prikupili
s tankih njiva, tjerali stoku u ume i potoke i odr
avali vezu s odredom i odbornicima koji su ostali
u selima ili se krili oko njih. Nekoliko puta su et
nike patrole tjerale narod na zborove. Govorili su
etniki komandanti, prijetili. Ali je Bira ostao
nepokolebljiv. etnici su batinali ljude i ene, plja
kali sve to su nalazili i pobili vie od 30 ljudi,
uglednih domaina koji su se rijeju i djelom otvo
reno i prkosno suprotstavljali njihovim nasiljima i
pokuajima. ene u selu Braincima su im govorile
u lice:
Isti ste ko ustae, prokleti bili.
Topovska grmljavina oko Capardi donijela je
glas: Ide brigada. On je iao ispred este onim
nevidljivim, ali brzim i sigurnim vezama kojim se
sve vijesti brzo i pouzdano ire po ratrkanim bo
sanskim selima. ene i starci izlazili su iz kua i
sluali odjeke daleke borbe. Kad se sve stialo i ka
da su se etnici poeli komeati, Bira je bio sigu
ran da su pristigle vijesti tane. U odredu i u selima
je zavladalo radosno uzbuenje. Na nogama su bili
svi: lanovi Partije, skojevci, odbornici i itelji sela.
Kada su esta i Majeviki odred naili u koloni,
koja se otegla gotovo deset kilometara, ljudi nai
kani tu i tamo du puta su klicali: ivjela esta,
ivjela naa brigada, ivjeli proleteri. Pioniri,
naoruani drvenim pukama i formirani u ete i
odrede, pjevali su partizanske pjesme, agorili. Mno
100
gi ljudi su prilazili koloni, rukovali se s rukovodio
cima i borcima koje su znali, grlili ih i pitali za
zdravlje.
Nai drugovi, nai mili, bog vas pomogo, ene
su sa suzama radosnicama blagosiljale partizane.
Ila je kolona tako vie od dva sata. Borci este,
koji su ljeto proveli u Biru, vjerovali su u ove
ljude koji su u najteim danima ustanka ostali vjer
ni slobodi. Ali, ipak, nisu oekivali tako spontani,
prostoduni i topli doek, nisu oekivali toliko ljudi
oko puta na kom je kolona razgazila mokri snijeg.
Bili su duboko dirnuti i tako radosni kao da su se
poslije dugog i tekog puta vratili najbliima. Takav
je doek duboko dirnuo i etvrti bataljon.
Pred vee, kad su se jedinice rasporedile na ko-
naite po okolnim selima, sve je doekala ona pa
nja koju ovjek spontano ispoljava prema svom
najdraem. 2ene su same iznosile borcima po pregrt
oraha, suvih ljiva, jabuka i drugih ponuda.
U selu Mrkajiima, gdje je bila rasporeena
jedna eta Treeg bataljona, domain je, kad su se
borci raspremili, donio ploku rakije.
Ajde, bog vas poivio, nazdravio je i ponudio
borce.
Oni su prihvatili, zahvalili se i njemu i Biru,
nazdravili domainu i domaici. Kad je ploka obre-
dila sve, domain je ponovo nudio borce:
Imam ja toga jote. Dumani kod mene nisu
nali nita. Zito i mal sklonijo sam u umu, rakiju
u pljevu... Uzmite... Ono jue, kad u da idete,
reko mojoj staroj: ba u onog aronju, prasca, ima
sto kila, dati naoj brigadi. Eno ga se uri bie
za veeru... Ko no mislim, nako, da vam uinim
ast to ste jopet doli...
Tako je bilo u svakoj biranskoj kui. Iskrena
ljubav koju su ljudi ispoljavali prema brigadi okrep-
ljivala je ratnike i bila najljepa nagrada za sve
ono to su davali u tim tekim ratnim danima isto
ne Bosne.
101
SJEME SLOBODE NIJE ISKOPNJELO NA
ROMANIJI
Brigada je ostala u Biru devet dana. Glavni
tab je odluio da ona krene na Romaniju i razbije
tamonje etnike, a da Sremski i Majeviki odred,
poto se odmore, zajedno s Biranskim odredom
preduzmu akcije na okolna neprijateljeva uporita
i etnike.
Rano izjutra 27. decembra krenula je esta na
taj zadatak. Pola je ve poznatim strmim stazama
uz Milan-planinu, koje su sada bile zavijane dubo
kim snijegom, i dalje preko Malog Polja i pruge
Han-PijesakOlovo. Svukud, kao i ljetos, pusto,
ali sada prekrivena bijelim prekrivaem koji je skri
vao zagaravljene zidove i temelje popaljenih kua.
Tek ponegdje bi se gdje je nekad bilo selo vidjela
prtina i dim iz koliba koje su ljudi u nevolji napra
vili uz zid popaljene kue ili tale.
Poslije drugog dana mara i kratkog predaha
brigada je produila pokret nou da bi iznenadila
etnike. Studen je stegla, drvee je puckalo, a dah
se pretvarao u inje po licu, bradi i obrvama. U ni
jemim, promrzlim kolonama s nestrpljenjem se oe
kivala borba da se tijela raskrave. Ali kad su se
bataljoni razvili oko sela gdje je trebalo da budu
etniki tab i jedan bataljon, vidjelo se, poslije
kratkog pukaranja, da su etnici nestali, jer su bili
obavijeteni.
Brigada je htjela borbu, eljela da u sudaru, u
okraju s izdajnicima vrati Romaniju na put ustan
ka. Njenih pet bataljona, 900 boraca punih samo
pouzdanja, nisu se nimalo kolebali iako su oko sebe
imali tri puta vie etnika. Osam dana je krstarila
esta romanijskim bespuem, probijala se kroz sme
tove i meave, upadala u sela blie Sarajevu, ali
borbu etnicima nije mogla naturiti.
Nekoliko puta ih je zaticala u selima, ali su oni,
poslije kraeg pukaranja, nestajali u umama i iz
102
njih vrili prepade na kolone u pokretu ili na jedi
nice kad bi se razmjestile na konaite. Samo su se
jednom prikupili i preduzeli napad. Ali kada su svi
bataljoni este uvedeni u borbu, oko 1.500 etnika
brzo se povuklo.
U svakom tom prepadu je bilo gubitaka. Za
osam dana je esta imala blizu stotinu ranjenih,
poginulih i oboljelih. I etnici su imali velike gu
bitke. Osjeajui brzo i odluno reagovanja parti
zanskih jedinica, njihovu udarnost, nisu se usui
vali da prihvate odsudnu borbu, ve su se sluili
prepadima, zasjedama i drugim oblicima borbe koji
su zamarali brigadu. Borci su bili ogoreni.
Znaju na zanat, govorili su jedni.
Kako ne bi znali u partizanima su ga nau
ili, odgovarali su s gorinom drugi.
Najtee je bilo to to je narod bjeao ispred
brigade. Oni to su ostajali na svojim ognjitima ili
se vraali kuama bili su nijemi, namrgoeni, zapla-
eni. Mnogi borci su se pitali kako je mogue da
ljudi koji su bili partizani od prve ustanike puke
do proljea 1942. tako okrenu list.
Sirotinja, golje, nejma ta jesti a tako se
bore ko da su buruji.
Zavedeni, prevareni i zaplaeni su to ljudi,
objanjavali su komunisti.
Jedni, manji broj njih, plae se kazne za izdaju
koju su proljetos uinili; oni se ne mogu i ne smiju
vratiti; drugi se boje etnikih crnih trojki, batina
nja; treima je dosta i borbe i ustanka, jer ovako,
pod kokardom, ne moraju ratovati, liti krv, a vabe
i ustae daju im fasung i zaradu na sjei ume;
etvrti...
U toj tmurnoj atmosferi najednom je neoeki
vano bljesnula slobodarska Romanija. U selo Viso-
103
m
jevicu, petnaestak kilometara od Sarajeva, jednog su
dana stigle dvije ete partizana s Glasinca.
Glas o pohodu este na Romaniju proao je se
lima. Dio partijskog aktiva, koji se, da bi ostao na
svom terenu, morao skloniti u zemunice, odmah je
obavijeten o njenom dolasku. Odlueno je da se
okupe partizani iz najbliih sela i krenu do brigade.
Oko 110 boraca Romanijskog udarnog bataljona,
koji se u proljee 1942. sa Zelengore probio na Ro
maniju, povadili su skriveno oruje i municiju i kre
nuli na zborita. Svrstani su u desetine, vodove i
ete, kojima su jo ranije bili odreeni komandiri
i politiki komesari, i krenuli kroz meavu ka bri
gadi, za koju su uli da se nalazi negdje prema Sa
rajevu. U odjei koju seljaci nose na Romaniji, umo
tanih glava u crvene alove, ispod kojih su se vi
djeli samo usta, nos i oi koje su plamtjele radou,
ti ljudi su, ili kao koute, bez znakova umora, iako
su prevalili dug put, doli svojoj brigadi.
Bio je to radostan trenutak. Sjeme slobode koje
je Partija posadila u ove krajeve nije nestalo, nije
iskopnilo, ve je uhvatilo duboki korijen. Popaljeni,
opljakani i izmrcvareni Glasinac, uklijeten izmeu
ustakih posada na Sokocu, Podromaniji i na putu
ka Rogatici i etnikih bataljona svud okolo, i
vio je, borio se i vjerovao u slobodu koju donosi
ustanak. U njegova sela koja vie nisu bila sela
nego popaljene zidine oko kojih su ljudi svijali svoja
gnijezda, jer su morali ivjeti zalijetale su se
ustake satnije i bojne, etnike trojke, ete i bata-
ljoni i njemake kompanije, a ti ponosni ljudi su
sluali savjete i poruke Gru je Novakovia, Vese
Rackovia, Tome ukia, Save Pree i drugih ko
munista, krili oruje, bjeali ispred neprijatelja ili
ga saekivali i, kad je bilo mogue, savladali i ra
zoruali ustaku ili etniku patrolu, ne prestajui
nikad da vjeruju da e se na vrh gore Romanije
opet zavijoriti crveni barjak ustanka.
104
VATRENO KRTENJE GLASINAKOG
BATALJONA
Ne mogavi nametnuti odsudni boj etnicima,
esta se, poto je bila optereena velikim brojem
ranjenika i bolesnika, uputila u Bira. Ubrzo za
njom u ekovie su stigli Glasinani. Prikljuena
im je jedna grupa boraca iz okoline sela Milia koji
su iz etnika preli partizanima. Sredinom januara
esta je dobila jo jedan esti (Glasinaki) ba
taljon.
Bira je tada bio krcat partizanskim jedinica
ma. Epidemija pjegavca se irila. Bolnica se pove
avala. ete su esto ile na parenje rublja i uni
formi, borci su se iali, prali, kupali, ali pjegavac
se neumoljivo irio. Sreom, bolest nije bila u teoj
formi, pa je veina preboljevala.
Tih dana se saznalo da je okupator s ustaama,
domobranima i etnicima poeo veliku ofanzivu pro
tiv glavnih snaga Narodnooslobodilake vojske u
Bosanskoj krajini i Hrvatskoj. Radi rastereenja
Bira, koji nije mogao hraniti etrnaest bataljona
i veliku bolnicu, i radi prenoenja borbi na podruje
Majevice i Semberije, Glavni tab je odluio da
Sremski i Majeviki odred krenu na Majevicu. Da
bi se obezbijedila veza izmeu Bira i Majevice, od
lueno je da se zauzme neprijatelj evo utvreno upo
rite u selu Capardima, na koje su se naslanjali vrlo
nasrtljiva legija i etnici iz okolnih sela.
Za napad na Caparde i okolna uporita upueni
su, 25. januara, esta i sva tri odreda. Poslije izvr
enog zadatka, Sremski i Majeviki odred trebalo
je da krenu na Majevicu. Na najtvri dio uporita
odreen je, zajedno s Prvim i Drugim bataljonom,
i Glasinaki bataljon.
U tamnoj januarskoj noi krenule su partizan
ske kolone. Glasinani su bili uzbueni. Jo na Ro-
maniji, kada su se sastali s brigadom, s njom su
vodili borbu protiv etnika. Ali veeras prvi put kao
105
bataljon polau pravi borbeni ispit. ljapkajui ot-
kravljenim i blatnjavim putem, ili su i u sebi nosili
rijei koje im je pred polazak uputio komandant
bataljona Marko Eimovi:
Sada ste brigadiri. Nemojte da se obrukamo.
Nekoliko bljesaka raketa u dolini, koja se ne
jasno nazirala, rijetki pucnji i kratki rafali drali
su bataljon u borbenom iekivanju. Najednom je
vodi apnuo:
Tu smo, jo malo pa e rovovi.
Bataljon se neujno razvio. Oekivao je da su
tu, pored njega, negdje u mraku, Prvi i Drugi ba
taljon, ne znajui da je sam i da ti bataljoni nisu
mogli, kako je bilo predvieno, pregaziti Spreu,
neoekivano nadolu od snjenih voda. Ve je dolje,
na kosama desno, poela borba. Bataljon je jurnuo
na rovove. Pukomitraljezac Janko Soldar bio je
meu prvima. S nekoliko rafala proistio je rov i
natjerao desetak domobrana da se predaju. Ali sto
tinjak metara dalje, preko ceste, bile su haubice.
Bljesci eksplozija i zviduk bezbrojnih kuglica kar-
tea i mnogobrojni rafali zaustavili su usamljeni
bataljon u zauzetim rovovima.
Omladinci iz Druge ete Bibo Beatovi, Mile
Jolovi i Mirko Mari pokupili su od svojih drugova
po nekoliko bombi i ispuzali iz rova.
Haubice su jo jednom ispalile karte. Bataljon
nije pucao. Spremao se da iskoi iz rovova i krene
na juri. Gore, preko puta, grunule su bombe.
Juri, juri, drugovi! kliknuli su komandiri
Desimir Prea i Aleksa Mraki.
Haubice su utale. Od njih se uo glas:
Ne pucajte, evo topova.
Druga eta je izletjela preko puta. Bombai su
stajali kraj dvije haubice, oko kojih su leali mrtvi
domobrani, sanduci municije i desetak ahura. Sa
svih strana je pucalo. Borba se razgarala. S kose
ispred oglasila su se dva topa. Bataljon je pokuao
da otvori vatru iz haubica, ali niko nije znao da
106
rukuje njima. Od oka se neprijatelj oporavio i
preao u protivnapad. Blizu 800 domobrana i legio
nara krenuli su na 150 partizana. Ali bataljon nije
ustuknuo. Doekao je neprijatelja bombama i bliskom
vatrom. Nastalo je kratkotrajno zatije. Osamljen,
bataljon nije mogao naprijed, ali nije htio ni nazad.
Do pred zoru odbio je jo nekolika neprijateljevih
napada i povukao se tek kada mu je nareeno.
Penjui se uz brdo, umorni od borbe, borci su
upitno gledali komandanta.
Nismo se obrukali, drue Marko.
Niste, drugovi.
FON PAULUS NA POZORNICI U SEKOVlClMA
U zimu 19421943. godine snage ustanka u
istonoj Bosni su jaale, bujale. Ni pjegavi tifus, koji
je iz jedinica izbacio preko 300 boraca, nije mogao
ukoiti sve vei razmah borbi, koje su se gotovo
svakodnevno vodile. Ali i u tim danima u jedinicama
brigade vrio je ivot, smijeh, uenje i napregnuto
interesovanje za sve to se deavalo u zemlji i u svi
jetu. U tome su svaka eta i bataljon imali neto
svoje, osobeno. Trei bataljon je bio poznat kao
kulturni. U njemu je bilo najvie aka, studenata,
intelektualaca i radnika koji su imali sklonosti za
organizaciju horova, etnih sijela, za pripremanje i
izvoenje priredaba iji su programi bili ispunjeni
borbenim pjesmama, recitacijama i skeevima. To se
radilo i u ostalim bataljonima, ali je Trei u tome
bio najaktivniji.
U to vrijeme bila je zavrena bitka kod Staljin-
grada. Taj sudar dinovskih razmjera inspirisao je
Miloa Popovia da ga ve u jesen prikae na par
tizanskoj sceni. U poetku je to bio ske sa dvije-tri
slike. Kada su njemake armije bile poraene i kada
se njihov komandant fon Paulus predao Crvenoj
107
armiji, Popovi je skeu dodavao nove slike i pre
tvorio ga u dramu.
U februaru snijeg se otopio. Noi su bile hladne,
ali po danu je zubato zimsko sunce ipak bilo toliko
toplo da je publika partizani iz brigade i drugih
jedinica i narod iz okolnih sela mogla pratiti
predstavu. Na livadi, kod ekovia, postavljena je
improvizovana pozornica: pod je bila sasuena tra
va, tri zida atorska krila. To je bila soba, tab
i marala fon Paulusa i generala Crvene armije. Na
sredini je bio sto prekriven nekakvom kartom, u
uglu jo jedan s telefonskim aparatom. Izmjenom
slika ili zastava mijenjao se dekor pozornice, ve
prema tome ko je izlazio na nju. Glumaca je bilo
desetak. Glavne uloge su igrali Duko Blagojevi
fon Paulusa, i Milo Popovi ruskog generala;
ostale: Mio Kovaevi radio-telefonistu, Mujo
Imamovi baronicu Bezmozgovskaju, Camil Kaza-
zovi bijelog emigranta Dolgonogova, Ksenija
Radoevi, Beba i Milena Markovi partizanke i
borce Crvene armije, Franc Znidari, Ljubo Vodeb
i drugi oficire Vermahta i Crvene armije, par
tizane i etnike. Pred poetak predstave svi su glum
ci pojedinano izili na pozornicu i predstavili se
ulogama koje e igrati.
Milo Popovi je vjeto napravio dramski zaplet
upotrebom telefonskih izvjetaja. U prvoj slici se
pojavio Duko Blagojevi u uniformi njemakog ofi
cira. Plav, zaglaene kose, s monoklom na desnom
oku, ordenjem na prsima i ispod vrata, uvjerljivo
je igrao fon Paulusa, koji, nadmen, samouvjeren,
izdaje oficirima naredbe da se zauzme sad ovo, sad
ono mjesto, da se okrui i uniti ova ili ona jedinica
Crvene armije. Oficiri, utegnuti, kao kakvi meha
nizmi su ponavljali te naredbe, a onda ih je tele
fonom prenosio telefonista. U isto vrijeme s tim ili
poslije toga telefonom su stizali izvjetaji da je zau
zeto ovo ili ono mjesto, da je poginulo i zarobljeno
toliko i toliko Rusa... Njemaki oficiri su to non-
108
alantno primali i salutirali fon Paulusu, koji je oho
lo, gordo i s nehajnim izrazom zadovoljstva sluao
to to mu je referisano. U gledalitu tiina, na
pregnuta panja i bol na licu. Jednom se otelo:
Majku vam vau ...
U drugoj slici areno drutvo: njemaki ofi
ciri, bjeloruski emigranti, ustae, etnici, slavi nje
maku pobjedu. Baronica, ve u godinama, nama
zana, uvija se oko njemakog oficira. Oko njega
skakuu i Dolgonogov i ostali. Svi u jedan glas go
vore, viu: Kaput komunisti, Kaput partizani,
Hajl Hitler, piju, vesele se. Publika se smije, ruga
baronici, Mehi Imamoviu, koji vrskavim glasom,
mimikom i pokretima tijela vlada scenom i izmam
ljuje iz gledalita dobacivanja.
U treoj slici general Crvene armije, s ve
likom ubarom, crnim brkovima, ivahan, oficiri
crvenoarmejci, dvije-tri djevojke borca. Pripre
ma se ofanziva.
Poslije toga opet fon Paulus nad stolom, nje
maki oficiri, telefon stalno zvoni, stiu izvjetaji:
Crvena armija probila front, zauzela ovaj ili onaj
grad. Fon Paulus nareuje: zaustaviti, napasti, bom-
bardovati, ali telefon neumoljivo zvoni. Stiu sve
tee i poraznije vijesti. Fon Paulus se nervira, psuje,
a kod oficira nestaje nadutosti; jedan pokazuje zna
ke da bi elio pobjei... Onda iza bine lupa, neko
lika pucnja i upadaju crvenoarmejci. Iz publike
aplauz.
Posljednja, zavrna slika, meutim, ne moe da
pone. Na pozornici je areno drutvo: njemaki ofi
ciri, bjelogardisti, ustae i etnici. Dvojica-trojica
boraca guraju jednog magarca iz prateeg bataljona
na pozornicu. Izmeu uiju na elu visi mu etnika
kokarda. Gledalite u smijehu, a magarac, zaplaen
tim neoekivanim prizorom, odupire se prednjim no
gama i nee da makne.
i, i, i, viu borci i guraju magarca.
109
On stoji kao ukopan. Na kraju prilaze jo dvo
jica i svi zajedno ga unose na scenu. U gledalitu
urnebes. Smiju se i izvoai.
Pazi ikana, dovikuje neko iz publike.
(ikan je, u stvari, toga trenutka postalo novo
ime za etnike, koje su prihvatili i narod i partizani
u istonoj Bosni, Sremu i drugim okolnim kraje
vima.)
Ukrutio se ko vojvoda na paradi.
Na kraju, zavrna slika se zavrila bijegom Ni
jemaca, bjelogardista, ustaa i etnika ispred par
tizana.
Gotovo puna dva asa je trajala predstava.
Njome se eljelo da se i na ovakav nain prikau i
iznesu krupni dogaaji koji su plijenili panju na
roda i boraca. To kazivanje govorom i glumom bilo
je svojevrsno i vrlo efikasno politiko obraanje
gledaocima, kojima je na taj nain otkrivena unu
tranja logika pojedinih vanih dogaaja i procesa
koji su se zbivali i razvijali pod dejstvom svjetskog
rata i, posebno, nae, jugoslovenske revolucije. Go
dine 1942. i kasnije esta brigada je vie puta da
vala pojedine inove apekove drame Mati i ske
eve Cestar Mujo, kojim se objanjavalo kolebanje
i opredjeljivanje Muslimana na stranu narodnooslo-
bodilakog pokreta, Kralj Lir, Kraljevi Marko
i druge, kojima su razobliavani ustae, etnici i
drugi izdajnici. Svi ti skeevi su stalno aktuelizirani,
pojedine slike su mijenjane, proirivane, skraivane
ili zamjenjivane drugim. Tu sudbinu je doivio i
ske Fon Paulus. Izvoen je vie puta u proljee,
ljeto i jesen 1943. godine. Od skea je prerastao u
dramu koja nije bila liena umjetnike transforma
cije pojedinih dogaaja, linosti i ljudi. Zbog toga
je dugo i ostala u sjeanju i boraca este brigade
i naroda u Biru, na Romaniji, Majevici, Semberiji
i Posavini.
110
JOS JEDAN PORAZ ETNIKA
Poslije napada na Caparde Sremski i Majeviki
odred su produili na Majevicu, a esta brigada i
Biranski odred vratili se u Bira. U sastav este
uao je bataljon Biranskog odreda kao njen Sedmi
bataljon; na mjesto njega u odredu je odmah for
miran novi bataljon. Tih dana je radio-stanica Slo
bodna Jugoslavija objavila direktivu druga Tita da
sve jedinice NOVJ irom Jugoslavije preu u na
pade na neprijatelja u svojim rejonima kako bi
olakale borbu glavnim snagama NOVJ u Bosanskoj
krajini i Hrvatskoj, na koje je neprijatelj preduzeo
ofanzivu. Radi toga je esta uputila svoj Drugi ba
taljon na prugu Han-PijesakOlovo i u prvoj polo
vini februara napadala na vie neprijateljevih upo
rita u selima Kalesiji i Prnjavoru, iz kojih je legija
stalno ometala veze Bira s Majevicom, i na drumu
KladanjTuzla.
Februar je bio na izmaku. Pribliavalo se pro
ljee. U Biru su bili esta i Biranski, a na Maje
vici Sremski i Majeviki odred. U Semberiju su
tih dana poele da pristiu kolone novih boraca iz
Srema, za popunu odreda, i kolona kola s hranom
(itom, baziranim mesom, slaninom, grahom).
Ishrana jedinica, bolnica i naroda u Biru i na Ro
maniji bila je i ranije, a posebno u kasne zimske
i u proljene mjesece, velika tekoa ustanka u
istonoj Bosni. Zbog toga su Sremski i Majeviki
odred, kad su poli na Majevicu, pored ostalog do
bili zadatak da do planinskih sela na Majevici do
preme transport hrane za Bira. Radi osiguranja
transporta, koji je prenoen na blizu 200 tovarnih
konja, upuena su na Majevicu dva bataljona bri
gade (Glasinaki i Biranski). S njima je krenuo i
etvrti (Sremski) bataljon, koji je iz sastava este
brigade vraen u sastav Sremskog odreda.
U istonoj Bosni su njemake i ustako-domo-
branske trupe bile u defanzivi. Glavna njihova paz
ili
nja je bila usresrijedena na to da odre dolinu
Spree i da s juga zatite Tuzlanski basen od parti
zanskih snaga koje su ga ugroavale.
S planinskih visova u istonoj Bosni, sve do
Bira, ula se s vremena na vrijeme daleka grmlja
vina tekih borbi u dolini Neretve i na Ivan-sedlu.
U jedinicama su se s uzbuenjem pratile vijesti
Slobodne Jugoslavije o osloboenju gradova i o
uspjesima divizija NOVJ. Onog dana kada su Ni
jemci s ustaama i domobranima prodrli iz Sara
jeva u Konjic, 22. februara, Slobodna Jugoslavija
je meu vijestima prenijela i poruku da drug Iso
odmah s drugovima doe tamo gdje su se Fii
smrzle noge. Glavni tab je shvatio da ta poruka
znai da se esta brigada prebaci na Igman. Ali tu
poruku su deifrovali i Nijemci i etnici. Kad su
kuriri iz Bira krenuli na Majevicu s nareenjem
da se bataljoni este i Majeviki odred hitno vrate,
u isto vrijeme je i Romanijski etniki korpus po
eo da prikuplja svoje jedinice za napad na eko-
vie.
Dva-tri dana kasnije izviaka sluba brigade
je otkrila prikupljanje etnika na Romaniji. Stigla
su, meutim, i obavjetenja da e u napadu na Bi
ra uestvovati i Nijemci i domobranske jedinice od
Tuzle i iz doline Spree. Odlueno je da se nepri
jatelj doeka, pa kad se po borbi jasnije vide nje
gove snage i namjere, onda da se utvrdi ta treba
raditi.
Oko 2.000 etnika su krenuli u napad 2. marta.
Njihove dvije kolone su nastupale s jedne i s druge
strane Drinjae. Ile su pipavo, oprezno. Pred njima
su bili samo Drugi i Trei bataljon. Oni su, kako
im je bilo nareeno, pruali otpor i lagano se povla
ili. Pribliavala se no. Borba je jenjavala. Na po
loajima koje su zauzeli etnici dizali su se stubovi
dima. Palili su sijeno, tale i pokoju kuu. Narod
se sa stokom povlaio ka ekoviima. U dolini Spre-
112
e i od Tuzle bilo je mirno. Neprijatelj nije na
stupao.
Glavni tab i tab brigade su zakljuili da napa
daju samo etnici i odluili da ih puste dublje doli
nom Drinjae i onda unite. Sutradan, kada su se
s Majevice vratili Glsinaki bataljon i Majeviki
odred, u toj odluci oni su se jo vie uvrstili.
etnici su zorom produili napad. Ili su odlu
nije i napredovali vie. Pred vee su se sasvim pri
bliili vanim i jakim poloajima. Ali protivnapa-
dima ubaenih rezervi na lijevoj obali Treeg
bataljona Majevikog odreda, a na desnoj Biran-
skog odreda i Treeg bataljona brigade, zaustavljeni
su i odbaeni. No je prekrila poprite borbe. Odsjaj
vatri obiljeavao je poloaje. Na tri do etiri kilo
metra od ekovia bili su etnici. Izgledalo im je
da su nadomak cilju. A upravo su bili pred pora
zom. Uli su toliko duboko u dolinu Drinjae ko
liko su Glavni tab i tab brigade eljeli.
Bilo je planirano da Trei i esti bataljon u pola
noi krenu u napad kosama uz desnu obalu Dri
njae i da pred zoru izbiju na prelaze preko rijeke
ispod Milan-planine. Rano ujutro trebalo je da pre
u u boni napad Glasinaki (koji je neto ranije
preimenovan u etvrti) bataljon brigade i Trei ba
taljon Majevikog odreda i da nabace etnike na
onaj dio Drinjae koji e posjesti Trei i esti ba
taljon. Bio je to dobro i realno planirani boj koji je
trebalo da slomi kimu i etnicima sa Romanije. "
Ali sluaj je htio da se to ne desi. Brigadni
kurir, koji je do tada ko zna koliko puta i po ne
poznatim krajevima stizao na vrijeme kamo je bio
upuen, ove noi je zalutao i tek pred svanue do
nio zapovijesti tabovima Treeg i estog bataljona.
Unitenje vie nije bilo moguno.
Kad je svanulo, kroz bukovu umu Javornika,
koja je tog jutra bila tiha i nijema, krenuli su Gla-
sinani, a iza njih Majevani. Izbivi na kosu iznad
8 Proleteri istone Bosne
113
duge livade, ugledali su na 300400 metara ispred
sebe, do same ivice ume, etnike jedinice postro
jene kao na kakvom poligonu. Glasinani su otvo
rili vatru. Ta postrojena masa rasprila se kao jato
ptica na sve strane. Ali nagon samoodranja ve
inu je pokrenuo u umu, jer na goloj prostranoj
livadi bilo je malo izgleda da se preivi. Ti koji su
uletjeli u umu krenuli su pucajui uz kosu. Gla-
sinaki bataljon, koji se ve bio razvio, doekao ih
je sasreenom vatrom. U umi su se uli truba koja
je svirala juri, pitaljke i povici. Glasinani su u-
tali i, iza debelih stabala, gaali i one u umi i one
koji su bjeali livadom. Uto se desno razvio i Maje-
viki bataljon, otvorio vatru i zajedno s Glasina-
kim krenuo niz kosu. Iz ume je najednom nastao
bijeg. Masa etnika, sad neto razreenija, jurnula
je bezglavo nazad, preko livade i umaraka ka Dri-
njai. Mrtvi i ranjeni, oko njih pobacano oruje, tor
be, ranevi, gunj evi, ubare, oboreni konji iarali
su livadu. Bataljoni su krenuli za onima koji su
bjeali. Bila je to prava trka, u kojoj su razbijeni
etnici bili bri, jer tabovi i komande eta oba ba
taljona nisu mnogo ni pourivali svoje jedinice po
to su raunali da su etnici u klopci i da e naletjeti
na bataljone na Drinjai.
Ali naprijed, na Drinjai, nije pucalo. Borba se
vodila daleko lijevo. Glasinani i Majevani u go
nei etnike izbili nadomak Drinjae. Tek tad su
na njih etnici pripucali. Dalje na rijeci, koja se tu
jedva mogla gaziti, krkljanac: konji, prevrnuti to
vari, etnici koji su traili spas na drugoj obali i u
umovitim padinama planine. Prednji dijelovi bata
ljona izbili su na obalu i otvorili vatru. Voda je
ponijela dosta onih koji su se nali u rijeci.
Izletjevi meu prvima na Drinjau, Pero Ko-
sori, zamjenik komandanta brigade, odmah je po
kuriru poslao izvjetaj tabu, u kome je lakonski
javio:
114
etnici razbijeni u t r i . . . materine. Broj
mrtvih, ranjenih i poginulih izdajnika javiu kad
dobijem izvjetaje od bataljona.
Borba je prestala. Bilans je bio porazan za et
nike preko 200 mrtvih, ranjenih i zarobljenih.
Brigada i ostale partizanske jedinice imale su
26 mrtvih i ranjenih partizana. Ujedno to je bio
i posljednji napad istonobosanskih etnika s jaim
snagama do kraja rata.
U USTAKOM UPORITU
Poslije dvodnevnog predaha brigada je, poja
ana Treim bataljonom Majevikog odreda, krenula
na Romaniju s ciljem da se prebaci na Jahorinu i
dalje prema nareenju Vrhovnog taba. im se
kolona popela na Milan-planinu, kiu, koja je do
pod sam plato dosadno sipila, zamijenile su pahu
ljice snijega, koje su tanko prekrile stari, neotop-
ljeni snijeg, zaprljan suvarcima, korom i pocrnjelim
liem to su ga vjetrovi skinuli s drvea.
Na Malom Polju snijeg je presjekao leden vje
tar, koji je duvao na mahove. Kad bi se stiao, uo
bi se mukli odjek daleke artiljerijske kanonade i
bombardovanja u dolini Neretve. Brigada je iz ra-
dio-vijesti znala da se tamo vodi velika bitka. Bor
cima i komandama eta jo nije bio saopten kraj
nji cilj pokreta. uvalo se to obavjetenje najvie
zbog toga da bi se prikrile namjere. I kada je uvee
8. marta saopteno da se ide u napad na ustae u
selima Kramu i Zljebovima, u jedinicama se mislilo
da je to poetak opteg ienja Romanije od raznih
neprijateljevih jedinica. Tim napadom se, meutim,
namjeravalo da se brigada to bolje opremi muni
cijom, jer su se oekivale vee borbe na putu u su
sret jedinicama NOVJ koje su prodirale iz doline
Neretve.
8*
115
Ali toga dana u Kram je stigao 22. ustaki ba
taljon. Kad se krenulo u napad, iz sela Visonika, to
se nije znalo. Napadala su tri bataljona brigade
(Prvi, Drugi i esti) i Trei bataljon Majevikog
odreda.
Mraz je stegao. Snijeg je kripio pod nogama.
Vodii, koji su dobro znali i put i svaku kuu u
Kramu, uveli su Prvi i Drugi bataljon u uporite
a da ih ustae nisu primijetile. Dva druga bata
ljona razvijala su se s jedne i s druge strane sela.
Ispred drvene barake, nedaleko od pilane, po-
cupkavao je ustaa na strai. Kad mu se Prva eta
Prvog bataljona pribliila cestom od Sokolca, on je
viknuo:
Stoj, tko ide?
Ustae, odgovorio mu je Mihailo Bjelakovi.
Prolazi, naredio je nehajno.
eta je krenula i kada je stigla do straara,
dvojica boraca su ga epala i neujno likvidirala.
Straar na kosi, na kojoj su bili rovovi i bunkeri,
nita nije primijetio. ete su krenule prema zgra
dama i barakama gdje su bile ustae i odvojile de
setine koje e upasti unutra ili ubaciti bombe.
Veina Tree ete je pola ka pilani. Jedna de
setina je ula na velika vrata. Unutra je gorjela
furuna. Oko nje je spavalo mnogo ustaa. U tom
trenu je zapucalo. Ustae u pilani su se trgle. Ali
se istog asa na njih sasula kia kuruma. U tmini
prostorije nastala je guva. Pucalo se, tuklo kunda
cima, nogama i hvatalo ukotac.
U susjednu kuu uletio je s grupom boraca
Muhidin ahinpai. U tom trenu je neko spolja
ubacio bombu u sobu punu ustaa koje su se ve
bile prihvatile oruja. Bomba je planula meu sa
mim ustaama, koje su svojim tijelima zaklonile par
tizane. Jauke ranjenih ustaa i povike partizana
da ne pucaju, borci napolju nisu uli. Jo jedna je
bomba uletjela u sobu, eksplodirala i zapalila slamu
na leajevima. Iz druge sobe jurnule su ustae u
116
gaama i kouljama u predsoblje. U tijesnom pro
storu nastalo je rvanje. Ni ustae ni partizani nisu
mogli pucati. To je trajalo nekoliko minuta, dok
gusti dim nije istjerao i jedne i druge napolje.
Slino je bilo i u jednoj baraci. Poto je na nju
otvorena vatra, u hodnik je upala grupa boraca.
Meu njima se nalo desetak ustaa. Desimiru
Tripkoviu je jedan otrgnuo puku. Desimir je ispod
opasaa izvukao njemaku bombu kliparu i njom
tresnuo ustau po glavi. Lupio je jo jednog. Osjetio
je da se poklopac na ruici odvrnuo i u magnove-
nju je povukao kanap. Tek tada mu je kroz mozak
kao munja sinulo da ne smije da aktivira bombu.
Ali bilo je kasno. Stigao je samo da povue: Dru
govi, i da je baci naprijed u tamu. Tek to je izlet
jela iz njegove ruke, eksplodirala je. Osjetio je to
plinu po licu i nekako izbauljao iz barake napolje...
im je zapucalo oko pilane, baraka i zgrada
na zapadnoj strani sela, gdje je napadao Prvi bata
ljon, pucnjava se za tren proirila na sve strane
sela. Sa kose, iz rovova i bunkera, oglasili su se
ustaki mitraljezi. Kod Drugog bataljona, koji je
krenuo kuama gdje je trebalo da bude ustaka ko
manda, nekoliko puta su grunule salve bombi. Ali
odgovora na njih nije bilo. Kue su bile prazne.
Pred vee su se ustaka komanda i jedinice preselile
u kue ispod rovova.
Ustaki bataljon koji je stigao prethodnog dana
na prve pucnje se uzbunio, prihvatio borbu iz kua
u kojim je konaio i uputio svoje jae snage na
kosu iznad puta gdje su bili rovovi i bunkeri. ete
Prvog i Drugog bataljona, koje su takoe, im je
poela borba, krenule ka kosi i rovovima, nale su
se u unakrsnoj vatri. Ustae su ih doekale i iz ro
vova i iz kua. Prethodno su ispod rovova zapalile
nekoliko plastova sijena, iji je plamen pretvorio
no u dan. Do rovova ih je dijelilo, kako gdje, 200,
300 ili 400 metara istine prekrivene sleenim sni
jegom. Nekolike ete, najblie rovovima jurnule su i
117
zauzele dva bunkera. Ali juri ostalih eta ustae
su zaustavile ubistvenom vatrom. Nakon prvog iz
nenaenja neprijatelj se brzo sredio i organizovao
odbranu. Situaciju nije mnogo izmijenilo ni zalaga
nje estog bataljona brigade i Treeg bataljona Ma-
jevikog odreda. I pred njima je bila istina, bun
keri i rovovi kojima je bilo teko prii. U samo
svanue tab brigade je organizovao novi koordini
rani napad svih bataljona. Zauzeto je jo nekoliko
rovova i dva bunkera. Ve do tada bataljoni su imali
osjetne gubitke: oko 15 mrtvih i 30 ranjenih. Po da
nu se, bez novih rtava, nije moglo dalje. Poto je
u ustakom magacinu naeno blizu 20.000 puanih
metaka i druge opreme, odustalo se od novog juria.
Kad je sunce ve odskoilo, stubovi dima digli
su se iznad Krama; plameni jezici zahvatili su veli
ko stovarite drvene grae. Dim je zamraio nebo.
Bataljoni su se izvlaili ka umi. Desetkovane usta
ke jedinice samo su pripucavale; nisu se usudile da
iziu iz rovova i pou za njima.
OPET U EKOVlCE
Brigada i bataljon Majevikog odreda imali su
kratak predah u selu Sokoloviima. Ve 10. marta
su krenuli na prostoriju juno od druma Rogatica
Sokolac. Nijemci su brzo shvatili cilj njihovog po
kreta, ali poto su im gotovo sve snage iz rejona
Sarajeva bile angaovane u borbama u dolini Ne
retve, samo su u svojim izvjetajima zabiljeili da
esta brigada ide u susret jedinicama NOVJ koje su
ve bile forsirale Neretvu. Ustae i domobrani su,
meutim, ocijenili da e brzo uslijediti napad na
uporita na eljeznikoj pruzi i drumu u dolini ri
jeke Prae, pa su tamo uputili pojaanja i snabdjeli
etnike municijom. Sve je to otkrila izviaka i oba
vjetajna sluba brigade. Glavni tab i tab brigade
su stekli utisak da se u dolini Prae nalaze jake
118
neprijateljeve snage i da brigada moe upasti u
klopku. Bilo je, sem toga, sasvim neizvjesno koje se
i kolike neprijateljeve snage nalaze na putu dalje od
Prae. I rukovodstvo se poelo dvoumiti: da li da
brigada produi ka Jahorini ili da se vrati u eko-
vie? Voene su duge diskusije. Ne krenuti dalje
znailo je ne izvriti nareenje Vrhovnog taba. A
krenuti pa moda doivjeti poraz? Teret odgovor
nosti je pritiskao sve. Ta dilema je trajala dva dana.
Odlueno je nazad u Sekovie.
Borcima je, meutim, tapkanje u mjestu izgle
dalo kao da se priprema napad na neko od okolnih
uporita. Nagaali su da bi to mogla biti i Rogatica.
Vrijeme je da i mi ponemo zauzimati gra
dove, govorilo se u batalj onima.
Ve je godina kako se motamo po selima i
umama.
Ali kad su dvije kolone krenule i prele preko
i ispod planine Devetaka i produile Podepljem
bilo je jasno da se ide u Bira. Opet se u etama
govorilo:
Zemlja je okrugla sigurno emo u eko-
vie.
Kreui se prema ekoviima, esta je uz put
likvidirala nekoliko neprijateljevih uporita na dru
mu VlasenicaDrinjaa, nedaleko od Vlasenice, i
ubila i ranila preko 80 ustaa, andara i legionara.
U umarku iznad sela Milia, kada se borba
okonala, Glasinani su uhvatili ustau, u uniformi,
s pukom. Imao je oko devetnaest godina. Svezali
su ga i poveli da se saslua i poslije toga strijelja.
Gledajui ga s prezirom, borci su ga poeli peckati,
ismijavati:
Mogo bi kod nas biti pukomitraljezac.
Bio bi ti dobar borac, partizan.
Ustaa je utao. Borci su nastavili da mu se
rugaju. Najednom im je odgovorio:
to me mrcvarite, to me vodite, zato me ne
strijeljate?
119
Neemo mi tebe ubiti, rekao mu je borac iz
kolone.
Ustaa je osjetio ironian smijeak i rekao:
Hajde, bolan, znam ja: vi ubijate sve ustae,
ubijte i mene. to me muite?
Kad je bataljon stigao na konaite, u tab su
doli Milivoje Beatovi, Rade Kosori, obojica la
novi Partije, i jo nekoliko drugih boraca, koji su
bili skojevci. Traili su da se pusti ustaa i objasnili
da je mlad, da je njihov komija iz nekog musli
manskog sela na Romaniji.
ta, pustiti ustau!? viknuo je na njih Savo
Prea, partijski rukovodilac bataljona.
Oni su ostali uporni.
Pustite ga, Savo, govorio je Rade. Ako i se
iljadu bori protiv nas neka se bori i iljadu i je
dan.
Marko Eimovi, komandant bataljona, sluao je
taj razgovor, nije se mijeao.
Ajte vi u etu, vidjeemo, blagim glasom im
je naredio.
Kad su borci izili, Marko je predloio da se
ustaa sprovede u tab brigade i javi ta borci
trae.*
I ja mislim ko oni, pa neka tab odlui, rekao
je Marko.
* Politiki komesar brigade Cvijetin Mijatovi Majo
prihvatio je prijedlog boraca Glasinakog bataljona. Po
slije rata, kada je grupa estobrigadira ila ratnim sta
zama brigade preko Romanije za Bira, ispred jednog
sela na Romaniji zaustavio ih je jedan ovjek i upitao
Maju:
Drue Majo, pozna li me?
Ne.
Ja sam onaj ustaa koga si pustio.
Ispriao je dalje kad se prijavio ustaama, tri
su ga mjeseca drali u zatvoru, onda poslali u domobrane,
iz kojih je pobjegao, jedno vrijeme se krio oko svoje
kue i 1944. godine stupio u partizane.
lan sam Partije i sada sam sekretar zadruge,
rekao je na kraju 1 pozvao ih u selo.
120
Bira je, kao i uvijek, toplo doekao svoju bri
gadu. Tu je bio i Majeviki odred. Pokrajinski ko
mitet i Glavni tab su odluili da se on preformira
u grupu majevikih udarnih bataljona, s ciljem da
se ona kasnije proglasi za Prvu majeviku brigadu.
U sastav grupe izdvojen je Drugi bataljon este bri
gade, koji je preimenovan u Prvi bataljon grupe,
zatim dio prateeg bataljona, od koga je formirana
pratea eta, i jedan broj kadrova za komande eta,
tabove bataljona i tab grupe.
Na istom mjestu na kojem je u ljeto 1942. sta
jala postrojena esta brigada i sluala in svog pro
glaenja, 25. marta 1943. su postrojena etiri bata
ljona Majevana... Istona Bosna je tog dana do
bila jo jednu brigadu, koju je vrhovni komandant
zvanino proglasio 11. aprila. U redove tih boraca
koji su sluali naredbu i govore o proglaenju uzi
dani su dugi marevi i borbe este i Sremskog
odreda, uporni rad komunista i skojevaca s Maje-
vice i Semberije i njihova vjera u borbu koju su
vodili, iji su dio bili...
Bira se radovao. Jo jedna Titova brigada za
poinjala je svoj borbeni put iz njegovog srca iz
ekovia.
121
NA SUTJESCI
SUSRET S GLAVNINOM
Otkako su, poetkom marta, najureni etnici, u
Biru je vladalo zatije. Ljudi su to iskoristili da
pooru i posiju. Odbornici su po selima organizovali
mobe, a odred je po smjenama putao borce kuama
na tri-etiri dana da pomognu svojima. Tree ratno
proljee bilo je gladno i teko. Bio je 27. mart. Toplo
sunce je izmamilo jedinice Seste brigade i grupe
majevikih bataljona u ljivike i umarke. Dolje, u
Sekoviima, cijelo jutro se dimila pekara. Oko nje
se muvala komora. Sutradan su esta brigada i
Grupa majevikih bataljona krenule na Romaniju.
Glavni tab je odluio da se ovoga puta mora pro
drijeti do divizija NOVJ, za koje je, prema vijestima
Slobodne Jugoslavije, pretpostavljao da su iz do
line Neretve prodrle ka Kalinoviku, Gacku i Neve-
sinju.
Bira je ostao samo sa svojim odredom i bolni
cama punim ranjenika i bolesnika. Jo u poetku
pokreta, dok su se penjali uz strmu Milan-planinu,
Glavni tab i tab brigade nisu se mogli otrgnuti
brige za sudbinu Bira i ranjenika. Hoe li odred
moi zatititi narod i ranjenike? to se pitanje
motalo svima u mislima. Niko nije bio siguran. Od
etnika vie nije bilo opasnosti. Ali okolni garnizoni
i uporita bili su puni ustakih, domobranskih i
legionarskih jedinica. Saznae da smo otili, da je
Bira osamljen, pa e krenuti da ga opljakaju, po
pale, da se svete, saglasili su se svi s tom mogu
122
nou. S Milan-planine je vraen etvrti bataljon
Seste brigade da pojaa odred.
Pokret na Romaniju je izvren bez tekoa. Po
negdje su etnici pripucali, ali izdaleka, kratko i
bojaljivo. Kad se brigada primakla Sarajevu, neo
ekivano je u tab stigao Vlatko Velebit s naree
njem Vrhovnog taba o pravcu daljeg pokreta i
zadacima este brigade. Obje brigade su s Roma-
nije produile mar prema Rogatici. Za njima su
krenule jedinice iz njemake 369. vraje divizije,
s kojim se esta sukobila i vodila borbu cio dan
kad je bila nedaleko od Sarajeva. Ali i ovog puta
je neprijatelj natjeran na povlaenje.
Poslije podne 7. aprila poeo je pokret. Sve je
dinice su upoznate kuda se ide. No je brzo zavila
kolone. Marevalo se bez uznemiravanja. Oko pola
noi kolona se spustila u kanjon Prae. Rijeka je
uborila. Talasii brzaka su na mjeseini koja je do
pirala izmeu strmih litica imali boju metala. Ugri-
janu kolonu je jeio ubor vode, ali je ona bez
zadravanja ula u rijeku i preko tunela se dohva
tila strmog grebena koji se od Jahorine protee iz
meu Drine i Prae.
Jo je bila no kad je kolona izila na greben.
Naprijed, negdje daleko uz Drinu, ija se dolina ne
jasno nasluivala ispod magle to se u nonoj tami
bjelasala, rumenio se horizont. Jasno se ula tutnja
va borbe. To vee se Druga divizija borila oko Foe,
a Prva proleterska brigada je pokuavala forsirati
Drinu kod Ustikoline.
Gotovo ve mjesec i po dana esta brigada slu
a mukle odjeke daleke borbe. Sad joj se sasvim
pribliila.
Tuku se proleteri, vodi bitku glavnina, govore
jedan drugom borci, komandiri, politiki komesari,
komandanti, kao da ele da objasne to to vide i
uju.
Ide kolona i misli: Glavnina, glavnina, i za
milja njene brigade i divizije o kojima je svako u
123
njenom stroju sluao, matao i nadao se anifha i
noima po bespuima istone Bosne.
To je vojska, apue kolona i ide naprijed.
Jesmo li mi kao oni? poneko se pita.
Naglo svie. Obrisi brda i planina su jasniji.
Nareenje:
Bre, bre, komandiri naprijed.
Glas ide od usta do usta. Koraci se ubrzavaju.
Prethodnica kolone i tab brigade su na elu, pod
Hranjenom, prevojem preko kojeg prelazi drum iz
Gorada za Sarajevo. Tu je eta domobrana. Iz ko
lone se razvijaju dva bataljona este i bez zadra
vanja kreu rovovima i bunkerima. U uporitu ko-
meanje. Nekolika pucnja i tri-etiri povika:
Ovdje partizani. Predajte se, domobrani, opko
ljeni ste.
Iz rovova amor i odgovor:
Predajemo se, ne pucajte!
A onda se pojavljuju vojnici s rukama podignu
tim uvis.
ete prilaze i razoruavaju posadu: 120 domo
brana i 2 oficira. Puke, pukomitraljezi, mitraljez,
protivtenkovski top, municija i oprema skupljaju se
na jedno mjesto.
Ve se dobro razdanilo. Brigade su zaposjele
prevoj. Nareen je zastanak, predah. Najednom: zu
janje motora. Iz doline Prae prema Goradu kre
tala se njemaka motorizovana kolona. Jedan bata
ljon este i dva Majevike brzo su zaposjeli polo
aje. Kolona je putena u zasjedu. Ali je prerano
otvorena vatra na prethodnicu. Zaas je ona savla
dana. im je zapucalo, ispod okuke, 500600 me
tara iza prethodnice, stala je glavnina kolone de
setak kamiona. Zatekla se na zaklonjenom mjestu i
bre je okrenula putem nazad nego to su bataljoni
stigli da je zaspu bliskom vatrom. Zato se sve zavr
ilo za desetak minuta. Putem se pojavilo desetak
njemakih feldandara, meu njima i dva-tri oficira;
124
svi su bili natovareni municijskim sanducima i
dakovima hrane.
Poto su izvukli plijen, bataljoni su zapalili
motocikle, putnika kola i kamion.
Ubrzo je kolona krenula. Preko dana se vie
nije ula borba. Pred vee je ispred kolone nepri
jateljeva milicija iz okolnih muslimanskih sela pri-
pucala, ali se razbjeala im je jedan bataljon Ma-
jevike brigade krenuo prema njoj. No je padala.
Stiglo se u sela. Jedinica glavnine jo nije bilo.
Seljaci su govorili:
Partizani su na Ustikolini.
Malo kasnije odjeci borbe su govorili da glav
nina nije daleko. Sutradan, u zoru, pokret je na
stavljen. Pred podne Sesta i Majevika susrele su
se s dijelovima Sedme krajike brigade. Dosta bo
raca u raznim uniformama, najvie u talijanskim,
ali i u seljakim odijelima; lica preplanula, odluna,
vojnika; na glavama nekolicine kone kape. Borci
se gledaju, mjere, kolone prolaze. Drugovi iz tabova
razgovaraju s komandantom krajikog bataljona.
Poslije podne odmor i razmjetaj po selima. Glav
ni tab i tabovi obiju brigada krenuli su u Ustiko-
linu.
Konano u sastavu glavnine! Na desnoj obali
Drine borba, otra, estoka. Gruva artiljerija. Svak
je umoran, ali bi elio da se krene dalje, tamo gdje
puca. Godinu dana je prolo od rastanka s prolete
rima. Treba ih vidjeti izbliza, pozdraviti u borbi.
Tri dana kasnije na poloajima koje je zaposjela
brigada radost, sveanost.
Drug Tito pozdravlja sve borce i rukovodioce
este i odaje im priznanje za ono to su uinili,
postigli... , prenijeli su komandanti, komandiri i
politiki komesari poruku koju je vrhovni koman
dant uputio brigadi kada su lanovi Pokrajinskog
komiteta i tabovi obje brigade bili kod njega.
125
PRVE BORBE
Dolaskom u sastav glavnine, esta brigada je
stavljena pod komandu taba Prve proleterske divi
zije. Dva njena bataljona su rasporeena na lijevoj
obali Drine da bi sprijeila prodor neprijatelja pre
ma Foi, gdje je bio blokiran talijansko-etniki gar
nizon, a jedan je upuen u rejon Kalinovika i sela
Bjelimia radi zatite Centralne bolnice, koja se jo
nalazila u tom kraju.
Brigade Prve i Druge proleterske divizije do
nogu su potukle jedan talijanski puk i etnike i pro
duile ofanzivu ka Sandaku i Crnoj Gori. Talijani
su pobjegli iz ajnia, opasanog bunkerima, ostav
ljajui u magacinima dosta opreme, hrane i muni
cije. Dio toga plijena je dodijeljen i estoj brigadi.
Intendanti, ljudstvo iz brigadne komore i kuriri koji
su ili poslom do ajnia vraali su se ushieni
proleterima.
U dolini Drine tih dana je bilo relativno zatije.
U Goradu su se gomilale njemake i talijanske tru
pe, ali su se samo izviake patrole s vremena na
vrijeme zalijetale prema poloajima koje je drala
brigada. Gotovo svakog dana su preletjela jedan ili
dva, rjee tri talijanska dvomotorna aviona. Poto
bi bacili hranu i municiju opkoljenoj posadi u Foi,
vratili bi se nazad istim pravcem, obino letei nisko
i nasumice mitraljirajui umarke i zaseoke, a po
koji put i jedinice ako se nisu prikrile ili ljude u
selima. Jo su gore bile rode, koje su se znale ak
ustremiti i na pojedince kad bi ih zatekle na otkri
venom zemljitu.
Na kosi ispred Ustikoline bio je poloaj protiv-
tenkovskog topa. Borci su ga prozvali gerilac zato
to se, rastavljen i tovaren na bosanske konjie,
mogao postaviti na svaki poloaj. Njegov niandija
Rajko Gligorijevi je predloio jednog dana, kada se
kaproni u povratku spustio u visinu topa, da ga
sutra gaaju ako se tako spusti. Rano izjutra top
126
i dva mitraljeza su bili na poloaju. Kao i obino,
poslije osam sati odletio je dvomotorac uz Drinu.
Posluga je odmah prila oruima. Sve je bilo sprem
no. S uzbuenjem se oekivalo hoe li se kao i jue
vratiti u niskom letu. Avion se pojavio. Prsti Mie
Kovaevia i Salka Alispahia su bili na obaraima
mitraljeza, a Rajko Gligorijevi na nianskim spra
vama topa. Zatektali su mitraljezi dugim neprekid
nim rafalima, a top je ispalio jednu granatu. Avion
je posrnuo. Pramen dima je ostao iza njega. Neko
liko stotina metara naprijed tresak metala o kosu
zagluio je jeku mitraljeskih rafala koji jo nisu
prestali. Dim se digao u nebo ...
April se bliio kraju. esta je krenula da
smijeni Prvu proletersku brigadu. Izjutra uoi Prvog
maja Drugi i Trei bataljon este su bili na poloa
jima koje je drala Prva proleterska brigada na
desnoj obali Drine ispred Gorada. Smjena je izvr
ena nou, tiho. ete brigada su se susrele, pozdrav
ljale:
Zdravo, Bosanci.
Zdravo, proleteri.
Uoi Prvog maja logorske vatre, pjesma. Ve
desetak dana se svaka jedinica sprema da proslavi
praznik rada. Po etama i bataljonima uvjebani su
skeevi, pjesme, recitacije, pripremljene depne i
zidne novine; intendanti su utedjeli nekolika tovara
jemenog brana i gerle da hlepiima i posebnim
obrokom iznenade borce za praznik.
Sutradan, meutim, neprijatelj je jo nasrtlji-
viji, aktivniji. Tue artiljerija. Bataljoni Drugi i
Trei slave praznik u arkanju i budnoj panji
na poloajima. U ajniu slava, smotra Prvog
bataljona, priredba, govori, i na ulici i u sokacima
puno naroda i boraca.
Sutradan zatije. Zorom 3. maja poinje grm
ljavina topova u dolini Drine i na padinama Jaho-
rine. Jedan njemaki i dva talijanska puka kreu
u napad na Majeviku. Na poloaje este dopire
127
tutnjava motorizacije. Jedna kolona s tenkovima br
zo se probija u Ustikolinu, forsira Drinu i potiskuje
Prvi bataljon Majevike, koji prua ogoren otpor,
ali se mora povlaiti pred mnogo nadmonijim Ni
jemcima. tab este brigade alje mu u pomo Prvi
i Drugi bataljon i pratei vod.
Jo nije svanulo. Prvi bataljon i dvije ete Dru
gog bataljona este i Prvi bataljon Majevike kreu
u napad. Do Majevana je eta Luke Nedia. Ispred
nje kua u kojoj kilji svjetlo. eta se privlai.
Odozdo sa zemlje jasno se vidi kako se straar okre
e lijevo, desno, skida puku i prilazi vratima:
Ima neko, neko se privlai, uje se kako go
vori, i na to odgovor:
Idi u... ta si se prepao?
Pali! nareuje Luka.
Rafali i nekolika plotuna i bombe. Straar pre-
valjen ispred vrata. U kui desetak opruenih vra-
ijaka.
U isti tren vatra svakud okolo.
Naprijed, naprijed, uju se glasovi.
Svie. Niz padine brda bjei neprijatelj prema
Drini. Na obali guva. Iz Ustikoline tuku tenkovi...
Odozdo, uz Drinu, dopiru odjeci borbe.
uje se gerilac, govori Kazo Frankovi, po
litiki komesar, Franji Herljeviu, komandantu Dru
gog bataljona.
A gerilac, mitraljeski vod i eta koja ih je
titila su nemilosrdno tukli. Pred njima na 200 me
tara s druge strane Drine drum i na njemu, kod
sela Osanice, duga kolona kamiona, otvorenih i pre
krivenih ceradama, i nekoliko tenkova. Posluga
gerilca je praznila sanduke. Topovska cijev je
prila.
Daj jo, jo, vikao je Rajko, nianio i okidao.
Mitraljesci su tukli bez prestanka. eta isto. Ko
lona je stala. Iz kamiona su iskakali vojnici u zele
nim uniformama. Minut-dva na drugoj strani Drine
guva, trka, ali ni jedan pucanj. Gore kamioni. De
128
setak oamuenih vojnika skau niz put i tre rijeci
u susret olovu. Ispod eljeznikog vijadukta, sa oku
ke puta, javie se dva tenka. Zaklonjeni kosama s
jedne i druge strane rjeice i vijaduktom, tuku na-
sumice. Granate grunue daleko u brdo. A onda po
ee arci ispod kamiona i minobacai s kraja ko
lone.
Za desetak minuta top je ispucao sve granate
koje su ponijete, a mitraljezi su ispraznili svoje za
lihe.
Nareeno je povlaenje.
Sutradan je, kilometar-dva od Osanice uz Drinu,
slino prola kolona Talijana koji su se kamionima
prevozili iz Foe za Gorade.
Jo nekolika dana su trajale borbe na brdima
iznad desne obale Drine. A onda je nastupilo zatije,
u koje su bataljoni Seste unosili dosta nemira; spu
tali su desetine i vodove na kose iznad same Drine
koji su svakog dana, as ovdje, as onde, otvarali
vatru na kolone kamiona na drumu Gorade
Foa.
Tek je proao mjesec dana kako su osloboeni
ovi krajevi. Ljudi su se ve raskravili, oslobodili i
poeli zbliavati s jedinicama. Javljali su se odbor
nici koji su prije godinu i vie dana, za vrijeme
prve partizanske vlade kako su govorili , bili
izabrani u narodnooslobodilake odbore. Iz sela oko
ajnia i iz same varoice tridesetak omladinaca je
stupilo u brigadu. Poinjao je opet da se osjea dah
slobode u ovim krajevima koje su palili, pljakali
i okrvavili okupatori i sve njihove arolike sluge
POINJE OFANZIVA
U Foi i Goradu neprijatelj je gomilao trupe,
municiju, hranu. Po nemirnom zatiju koje je tra
jalo oko osam dana, po lijetu roda koje su zavi
rivale po kosama, grebenima i dolinama, po buci i
9 Proleteri istone Bosne
129
bljesku farova motorizacije iz doline Drine predosje
alo se da se neto priprema. Na frontu od oko
40 kilometara bila su se rastegla dva bataljona este
i Prvi bataljon Majevike brigade. Oni su titili po
zadinu Prve proleterske divizije, koja je bila na Li
mu, a dijelom i bolnicu koja se prikupljala u meu
rijeju ehotine, Drine i Tare. A dolje, u dolini Drine,
u Foi i Goradu, bila su dva njemaka i dva kvis-
linka puka. Svaki njihov bataljon bio je brojno
znatno jai od este i Prvog bataljona Majevike
brigade.
Ujutro 15. maja je poela operacija varc
peta velika neprijateljeva ofanziva protiv glavnih
snaga Narodnooslobodilake vojske. Zasukanih ru
kava, s torbama punim komisa, kobasica i marga
rina, s fieklijama i sanducima punim municije, i
s nareenjem da pale i da ubiju svakog krenuli
su u nastupanje njemaki soldati. Sve je bilo pe
dantno isplanirano. I poelo je po planu. Artilje
rijska vatra, minobacai i kolone puka vrajaka
od Foe, Gorada i s poloaja iznad Cvilinskog polja
jednovremeno su krenule ka ajniu protiv este
brigade.
tab brigade je ocijenio da bi glavni neprijate-
ljev napad mogao uslijediti od Foe, dolinom eho
tine, ka ajniu, pa je tamo uputio Prvi bataljon,
koji se ujutro 15. maja naao na poloajima s Dru
gim bataljonom este i Prvim bataljonom Majevike
brigade. Ve je jutro bilo odmaklo. Uz potok je ila
neprijateljeva kolona. Vojnici maskirani granjem su
promicali umom. Ali s poloaja se ipak otkrilo to
grmlje koje se kree. U susret koloni je krenuo Dru
gi bataljon. Njegov komandant Franjo Herljevi,
poto je izdao nareenje kom.andirima eta, upozo
rio ih je:
Otvoriti vatru to kasnije.
Nekoliko minuta iekivanja. A onda odjednom
plotuni i rafali. U potoku guva, trka i odgovor
dugim rafalima. Ne dugo poslije toga komeanje i
130
uzmak. Ve borci preskau preko izginulih vraja-
ka i tre za neprijateljem koji okree lea. A onda,
iznenada, vatra u lea etama koje su krenule niz
potok i u bok onim to su ostale na poloajima. Puca
na sve strane. Glasovi, psovke i komande. Oni u po
toku se zaustavljaju i kreu nazad. Iz ume izviru
nove kolone. Rafali zbrojovki ih prikivaju za zem
lju. Ali se opet brzo formiraju kolonice i streljaki
strojevi koji kreu pod zatitom dugih rafala a-
raca i minobacakih mina. Tako to traje vie od
dva sata. tab nareuje da se bataljoni povuku.
ete odstupaju nepreglednim umama. Neprijatelj
ide za njima, ali ga zbrojovke dre na odstojanju.
I vrajaci oklevaju boje se da ne budu izne
naeni.
Negdje daleko ispred ajnia od jutra tue arti
ljerija. Vatra puaka i mitraljeza se jedva uje. Pre
ma toj varoici neprijatelj je krenuo s tenkovima.
Glasinani su ih saekali ispred rova na drumu.
Tenkovi su ih zasuli brzom topovskom i mitraljes
kom vatrom, a onda je ispred tenkova krenuo stre
ljaki stroj od 150 do 200 vrajaka. Kad je doekan
bliskom vatrom, ustuknuo je i zalegao oko tenkova.
Moda pola sata ili due je trajalo prepucavanje. A
onda su se pojavile dvije neprijateljeve kolone. Bile
su jo daleko i po kretanju se vidjelo da idu da
okrue bataljon. Streljaki stroj oko tenkova ponovo
je krenuo na juri. eta je malo izmakla, ali se po
slije stotinjak metara zaustavila. Dvojica pukomi-
traljezaca su pokosili etvoricu Nijemaca, s njih
skinuli municiju i pustili rafale na neprijatelja koji
je bio pred njima na pedeset koraka. Vrajaci su
se pokolebali i sjurili na cestu. Uto su zapratali mi
traljezi u pozadini bataljona. Ponovo se digao stre
ljaki stroj sa ceste. Bataljon se lagano povlaio,
stjenjavao, ali se jo nekako drao.
Reci komandirima da odmah pou u proboj,
naredio je Marko Eimovi kuriru i s Vesom Racko-
9*
131
viem, politikim komesarom bataljona, krenuo u
streljaki stroj.
Poslije nekoliko minuta ete jurnue niz kosu u
susret neprijatelju. Povici nadjaae pucnje i rafale.
Taj iznenadni nalet pokoleba streljaki stroj vra-
jaka, koji se osu. ete sletjee na cestu i dohvatie
se guste ume. Pratili su ih rafali, a dolje, iza okuke,
ula se i lupa tenkovskih gusjenica.
Bilo je podne kada se bataljon svio u kolonu i
uputio kosama iznad ajnia. Putem je sreo dvade
setak izbjeglica koje su donijele vijest da su tenkovi
ve izbili u ajnie.
Prvi dan ofanzive je proao. esta se prikupila
i zauzimala poloaje juno od ajnia oko puta koji
vodi za Pljevlja.
Na drumu je odmah otvoreno pravo radilite.
Jedinice su se prihvatile krampova, sjekira, tester,
ve ta se imalo ili prikupilo u okolnim selima, i
poele da prekopavaju put i sijeku visoke jele oko
njega. Cio dan se radilo. Mjestimino su stvorene
drvene barijere visoke dva do tri metra.
Poto je prvog dana postigao to je planirao,
neprijatelj je i drugog dana dao odmor svojim jedi
nicama. Samo su se njegove izviake grupe tu i
tamo privlaile poloajima, a jedna roda je oko
podne proletjela iznad beskrajnih uma oko aj
nia.
Jo prije svanua 17. maja krenuo je ojaani
puk 369. vraje divizije u napad. Brigada je bila
na poloajima, budna i pripremljena. Isturene zasje
de Prvog bataljona, koji je zaposio poloaje na Vra
golijama, osjetile su neprijatelja. Povukle su se ne
ujno i obavijestile da se kree kolona. Ila je prema
Prvoj eti. Kad je izbila iz ume, prethodnica je
stala. Kroz polutamu svitanja oprezno se ralanila
u tri kolonice koje su se razvile u strijelce.
Bombe, pali! viknuo je edo uki, komandir
ete.
132
Istog trenutka eta je obasula streljaki stroj
neprijateljev. Vrajaci su odgovarali s nekoliko
rafala i koliko god su ih noge nosile jurnuli nazad
u umu. eta je skoila za njima, ali kad je uletjela
u umu, doekali su je rafali araca i automata.
Brzo se povukla na svoje poloaje i uz put skinula
s nekoliko ispruenih vrajaka oruje, municiju
i cipele.
Mine su jo padale po poloajima i oko njih, a
streljaki stroj vrajaka je krenuo na Prvi bata
ljon. Bilo je ih mnogo. Ili su po grupicama, koje
su jedna drugu titile. Poloaj bataljona bio je raz
vuen, s dosta neposjednutih meuprostora. Nepri
jatelj je to brzo napipao i poeo se ubacivati u njih.
Vrajaci su na poligonima i u borbama nauili da
se bore. Meutim, borci Prvog bataljona su bili bolji
majstori: gotovo polovina su u ustanku od 1941. go
dine. Pratili su te grupice i iznenadno ih obasipali
bliskom, ubitanom vatrom. Vie od sat je trajalo to
neravno rvanje. Borbeni lanac neprijateljev ipak je
ustuknuo, povukao se neto nazad i stao da se sredi,
predahne. Jenjala je pucnjava.
Neto spremaju svi su u bataljonu osjeali
i iekivali s napregnutom panjom. Malo kasnije
zapucalo je s bokova i lea, ali jo izdaleka. Ne
prijatelj je po vatri jasno vidio ta sve dri Prvi
bataljon, i poto je bio pet do est puta jai, natkri-
lio ga je i poeo prodirati u pozadinu. U susret su
mu upuene Trea i etvrta eta. Jedva su stigle
da pretre nekoliko stotina metara, a doekala ih je
paklena paljba. Zalegle su za stabla. Mina je po noga
ma zahvatila vodnika iz Tree ete Simu Pareinu.
Pao je. Pritrali su mu nekolicina boraca i etna
bolniarka. Preblijedio je, s grem na licu, opsovao
ih je i naredio:
Nazad, u zaklon, izginuete, a zatim je sam
otpuzao do prevaljenog stabla i produio da se bori.
Bataljon se jo drao. Pucnjava je u umi odje
kivala. Nije se znalo otkuda sve puca.
133
Forverc, forverc, jasno su se ule njemake
komande i vidjeli vojnici pod ljemovima kako se
prebacuju od stabla do stabla. Bataljon je stajao na
svom mjestu. Vrajaci su jo jednom ustuknuli.
Vlado Karan, zamjenik komandanta bataljona, to je
iskoristio i naredio etama da se izvuku, a Treoj
eti i mitraljeskom vodu da tite povlaenje. Nijem
ci su to osjetili i odluno krenuli naprijed. Doekala
ih je bliska vatra, ali oni su prodirali. Mjestimino
su pokuali da uhvate pojedine borce iz zatitnice.
uma, jarugavo zemljite i nekoliko bombi Tome
Mendaa iz Druge ete su usporili najdrskije nepri
jateljeve grupice. Ali zatitnica je morala dobro i
dosta dugo trati dok je izmakla napadau.
Dan je slino protekao i kod Drugog i Treeg
bataljona. I oni su bili primorani da se povuku
preko ehotine. Put za Pljevlja je bio otvoren. Njim
su jurnuli njemaki tenkovi i pjeadija na kamio
nima. Jedan sektor obrua oko divizija NOVJ je bio
sastavljen. Neprijatelj je za operacije izmeu aj
nia i Pljevalja tog dana u dnevnom biltenu lakonski
konstatovao: Dejstva teku po planu.
NAPRIJED, ESTA, NAPRIJED !. .
U njemakom planu je postojao proraunati,
dobro proueni i precizno utvreni red poteza. Tre
balo je da svaki bude korak blie ka unitenju Tito
vih divizija u meurijeju Tare i Pive i Durmitora.
Kada se borbena grupa 369. vraje divizije pro
bila u Pljevlja i tu spojila s blokiranim talijanskim
garnizonom, trebalo je da eka dok 118. divizija
izvri svoj prvi zadatak, pa tek onda da krene preko
ehotine ka masivu Ljubinje i liticama iznad Tare.
A 118. divizija, pod ijom su komandom bila jo
i dva domobranska pjeadijska i jedan artiljerijski
puk, krenula je da zaposjedne kanjone Pive i Tare
uzvodno od epan-polja. Prva dva dana sve je
teklo i kod nje po planu. Treeg dana do poslije
134
podne njemake i kvislinke kolone prodirale su i
stizale gdje im je bilo nareeno. I kad su bile pred
samim ciljem, pred selom elebiem i pred poloa
jima s kojih se presjecaju staze to vode u dolinu
Tare, partizanska ruka je poela da prekraja i na
mee neplanirani red poteza u neprijateljevom
planu.
Na toj taki, kod sela elebia, zabaenog u lije
pom bespuu nedaleko od Tare, nala se i esta
brigada. Poslije podne 21. maja oko elebia je bila
velika pometnja. Bombardovane komore i bolnice su
se povlaile, a bataljoni Druge proleterske, Maje
vike i este brigade, koja je tek bila ubaena u bor
bu, odstupali su i zaposjedali posljednje poloaje. Jo
jedan napor i dnevni cilj, ta taka, selo elebii,
bio bi u rukama neprijateljevim. Avijacija je bom-
bardovala, artiljerija tukla, 13. domobranski puk se
spremao za posljednji korak, a bataljoni brigada su
ekali na poloajima i spremali se da im no padne
preu u protivnapad.
U tom gru naprezanja, prikupljanja snaga da
se zaustavi neprijatelj i da se izdri na poloajima
prekrivenim ognjem, pojavila se u smiraj dana
Prva proleterska brigada. Marevala je punih osam
naest asova i im je stigla krenula je u borbu. Ali
prije nego to su njena dva bataljona pola u napad,
zasuli su neprijatelja minobacakim salvama i kiom
kuruma iz mitraljeza. Na poloajima Prvog bata
ljona este brigade u prvi mah se pomislilo da je
kod neprijatelja zabuna, da njegovi minobacai tuku
svoje jedinice. Ali brzo se to razjasnilo. Sve jedinice
koje su se nale oko elebia krenule su u napad.
Pred sam mrak neprijatelj je ustuknuo.
Taj prvi uzmak neprijateljev kod elebia od
4 do 5 kilometara bio je poetak estokih borbi. Za
brigade Prve proleterske divizije i estu i Majeviku
brigadu on je bio poetak pokuaja proboja ne-
prijateljevog fronta i obrua; za Nijemce on je
znaio odbranu planinskih visova, kosa i uma u
135
meurijeju izmeu Drine i Cehotine i mijenjanje
planova, koji se vie nisu razvijali samo po zamisli
ma njemakih generala nego i po volji partizanskih
komandanata.
Pet dana i pet noi trajala je borba. Od parti
zana se niko nije radovao suncu, iako je raskono
obasjavalo ljepotu uma, proplanaka i planinskih li
vada i grijalo promrzle ljude na planinskim viso
vima. Kad bi granulo, njegovi purpurni zraci bili su
vjesnici tuka, dornijera, kapronija i bombi po
poloajima eta i bataljona, po sklonitima komora
i bolnicama. Svi su se radovali kii, koja je nekoliko
puta pljutala, ledena i nepodnoljiva, jer kada je
padala avioni nisu letjeli. I nonom mraku svi
su se radovali, jer je smiraj dana donosio bataljo-
nima i brigadama kratki predah, topli obrok i novu
snagu i izglede da jo ubojitije tuku neprijatelja.
Za tih pet dana i pet noi smijenilo se mnogo
juria; napredovalo se i prebacivalo kroz neprija
teljeve redove, povlailo ispod samih rovova, pre
travalo preko mnogih neprijateljevih leeva, pre-
turilo se preko ruku mnogo oruja, municije, sljedo
vanja, porcija, kaciga, i skupilo mnogo bola za dru
govima koji su poginuli ili, ranjeni, umirali na po
loajima, ne odstupajui do posljednjeg daha, do
posljednje bombe i metka.
esta se prvi put nala u borbi rame uz rame,
bataljon uz bataljon, s Prvom proleterskom. Od bo
raca u etama do taba brigade svi su htjeli da budu
ravni proleterima, i u to htijenje unijeli su sve one vri
jednosti koje je brigada stekla u svom jednogodi
njem borbenom ivotu: odlunost, snalaljivost,
upornost, borbenu disciplinu i drugarstvo.
Koliko se svega toga desilo u tih pet dana i pet
noi! U prva dvadeset i etiri asa Drugi bataljon
je dva puta iznenadio neprijatelja: prve noi, u
Korlatskoj umi, iz pozadine je rasprio pukovsku
komoru i razbio jedan neprijateljev bataljon; su
tradan je iznenadio jedinice njemakog puka koji je
136
zauzeo selo Zlatni Bor i, ne mogavi ekati napad
bataljona Prve i Druge proleterske brigade, sam je
krenuo na neprijatelja. Pregazio je grupu koja je
bila pred njim i jurnuo na glavninu puka na gre
benu iznad sela. Izmijeao se s Nijemcima. Naravno,
nije mogao savladati desetostruko brojnijeg nepri
jatelja. Morao se povui do ivice ume, ali je ostavio
iza sebe vie desetina izginulih i ranjenih Nijemaca,
i politikog komesara ete Avda Hodia Hodu.
Avdo je, u stvari, naredio da ga ostave. Teko ra
njenog donijeli su ga borci do umarka. Odmah,
malo dalje, moralo se preko istine. Njemaki ar-
ci su ubitano tukli.
Ostavite me ovdje, rekao je borcima koji su
ga nosili.
Ne, sad e vabe, odgovarali su mu.
Uvucite me tamo, naredio im je i rukom po
kazao grm.
Oni su podigli ebe na kom je leao i ponijeli
ga tamo gdje je rekao. Kada su ga uvukli izmeu
nekoliko jelki, upitao je borca kome je o opasau
visjela uturica:
Ima li vode?
Imam.
Ostavi mi uturicu... Ti mi daj bombe, obra
tio se drugom i rekao im da e ekati dvije noi da
dou po njega. I pourio ih da se povuku.
Za prve dvije noi nije se moglo prii mjestu
gdje je ostao ranjeni sarajevski proleter, omiljeni
kurir Pokrajinskog komiteta.
Te iste, prve noi je i Prvi bataljon izbio na
Vijenac i upao u neprijateljevu pozadinu. Sutradan
je zauzeo, s ostalim jedinicama, i Baki. Neprijatelj
je u svom izvjetaju za 22. maj zabiljeio sljedee:
U 00.30 sati partizani su ponovili napad i pot
pomognuti jakom vatrom uz jaku viku Naprijed,
Sesta udarna brigada, naprijed, Majevika brigada*,
bacajui rune bombe. Ovaj napad prouzrokovao je
uzmicanje unazad ... do Trovrha...
137
Dan kasnije, kad su se Nijemci i domobrani
prikupili, sredili, dobili pojaanja i krenuli u napad
prema elebiu, Drugi i Trei bataljon este, za
jedno s bataljonima Prve proleterske i Majevike,
digli su se s poloaja i krenuli u susret neprijatelje-
vom streljakom stroju. U estokom okraju ponovo
su razbijena tri domobranska bataljona i nekoliko
njemakih eta koje su im dole kao pojaanje.
U tim rijeima razbijena tri neprijateljeva bata
ljona, zauzeti Vijenac, Zavajt, Kulat, Baki ili na
padan Trovrh krilo se na stotine podviga i ljudskih
drama.
Rade Bajeti, skojevski rukovodilac Prvog ba
taljona, krenuo je s grupom bombaa na neprija
teljeve rovove na Bakiu. Prili su neopaeno, bacili
bombe i jurnuli naprijed. Rade je bio meu prvima.
I kad je uskakao u rov, presjekao ga je rafal. Pao
je preko nekoliko mrtvih Nijemaca.
Pod Trovrhom je ostao Branko urbat Bane,
politiki komesar ete iz Drugog bataljona. U jed
nom od nekoliko napada Drugog bataljona este i
estog bataljona Prve proleterske brigade na taj do
minantni vis, koji se zavrio odstupanjem, Bane se
povlaio posljednji. Nasred livade zahvatio ga je ra
fal. Svitalo je. eta je stala na ivici ume. im je
vidjela svog ranjenog komesara kako nemono po
kuava da se povue, krenula je prema njemu.
Stooojte! Naazaad! Stooojte! dovikivao je Bane
streljakom stroju, napreui posljednju snagu.
eta je ula svog komesara. Nije ga posluala.
Trkom je pola k njemu. Odozgo, s vrha, doekala
ju je najprije mitraljeska vatra, a ubrzo i minoba
cake mine. Borci su polegli i poli naprijed puzei.
Ispred njih na 100150 metara vidjeli su komesara
kako se s mukom podie i maui nemono rukom
pokazuje da se vrate. Trenutak-dva poslije toga Ba
ne je klonuo na zemlju. eta nije mogla dalje. Po
vukla se u umu, nosei dvojicu ranjenih drugova.
138
Borci su alosno gledali svog komesara, koji vie
nije davao znake ivota. Kad se pukaranje malo
stialo, primijetili su da mu se s lijeve strane neko
puzei pribliuje. Dah je svima stao. Pogled se za-
kovao za to pare livade.
Ko li bi to mogao biti? pitali su se, elei da
opet krenu.
Nepoznati je priao Banetu, ostao tu nekoliko
trenutaka i otpuzao nazad. Malo kasnije su saznali
da je Vaso Rodi, politiki komesar Prve ete Prvog
bataljona, donio Banetovu konu torbu i puku. Svi
su znali da je Bane mrtav.
Na Bakiu je ostala humka Zeljka Spahia,
pukomitraljesca Druge ete Prvog bataljona. Od
Bosutskih uma je nosio arac. Mnogo puta je bio
s njim prvi u juriu i posljednji u odstupanju. Kad
bi mu ko primijetio to se ne sklanja, to ne hvata
zaklon, Zeljko bi se osmjehnuo i odgovorio da od
arca boljeg zaklona nema. Na Bakiu, meutim,
kad je bilo zatije i kad je Zeljko poao da uzme
drugi poloaj, uo se samo jedan pucanj. U samrt
nom ropcu Zeljko je ispod sebe izvukao pukomi-
traljez, ali je glava klonula i priljubila se uz okrvav
ljeno drvo kundaka.
Poginuo je i Milo Popovi. U juriu, kod Za-
vajta, stao je da s mrtvog vapskog podoficira skine
torbu. Htio je da je upotrijebi za svoje pjesme i
nekolike knjige koje je nosio. Neprijateljev metak ga
je sprijeio u tome. Desetak minuta kasnije zatekli
su ga bez svijesti kraj Nijemca, s torbom u rukama.
Tog dana na poloajima este brgade mnogi su se
sjetili borbenih pjesama koje spjevao Milo Popovi.
Umiralo se tako svakog dana, svakog napada i
odstupanja. Vijesti o tome su ile od bataljona do
bataljona, od ete do ete. Srca su otvrdla od smrti.
U njima se gomilala i tuga, i mrnja, i odlunost
Umiralo se i pjevalo, alilo i rugalo smrti.
Ispred Trovrha bio je ranjen njemaki puko-
mitraljezac. Nije mogao odstupiti, a nije se htio ni
139
predati. Zaustavio je etu Drugog bataljona. Grupa
boraca se odvojila i pola prema njemu. Spazio ih
je i dvojicu ranio. Tek kad su ga iza lea likvidirali,
moglo se prii ranjenicima. Jednom od njih, Bog
danu Gerabontinu, rafal je kao noem rasporio sto
mak i prerezao ud.
Bogdanu su pritrale Fadila Selimovi Sirena,
referent saniteta bataljona, i Zora Kindibal. Sirena
mu je rasjekla hlae. Dok je brzo i spretno gazom
potiskivala crijeva i poinjala da zavojem prekriva
ranu, Bogdan je, odignut na laktovima, to posma-
trao. Lice mu je bilo blijedo, a grake znoja slivale
su se niz elo.
Sirena, sad i ja mogu meu drugarice, sa
smijekom je apnuo.
Zato, drue?
Pa, vidi.
Ne prestajui da ga omotava, ona je, videi u
kakvom je stanju, traila odgovor, utjehu.
Hajde, bolan, operacijom se sve to moe ure
diti.
A, ne. Gotovo je... Zao mi je to nisam imao
neto s vama djevojkama.
Hoe, drue, hoe. Operacijom e se sve to
urediti, ponovo je odgovorila Sirena i blago mu se
osmjehnula.
On je posmatrao lijepe crte njenog lica i, guei
bol, s glasnim smijehom joj je rekao:
Ako uspije, nemoj to zaboraviti.
Ona je utjela. Plamiak crvenila preao joj je
preko lica. Kad su ga borci stavili na nosila, obrisala
mu je elo i vodom okvasila suhe usne na koje su se
navlaili modri znaci smrti.
Rano izjutra 26. maja esta brigada je izvuena
iz borbe. Odustalo se od proboja prema Foi, jer je
neprijatelj ve bio privukao pojaanje. Ili su bata
ljoni brigade, umorni, nenaspavani i pokisli do gole
koe, na nove zadatke.
140
VUCEVO
Odbacivanje 118. divizije od elebia ka Foi
njemaki generali nisu shvatili tragino. Obru koji
su uspostavili oko divizija NOVJ, mada se tu i tamo
povijao, naroito izmeu ehotine i Drine, ipak je
bio kompaktan i dobro povezan. U njemu su ve
bile pritijenjene partizanske snage, i izgledalo je
da je u pitanju jo samo nekoliko dana kada e se
nai sasvim zbijene u meurijeju Tare i Pive i
Durmitora. Trebalo je uiniti sljedei potez po
peti se na Vuevo i zaposjesti litice kanjona iznad
lijeve obale Pive. Zato su s tim potezom pohitali
im su primijetili jedinice Druge proleterske brigade
na Vuevu i u dolini Sutjeske.
Ali gotovo u isto vrijeme je i Vrhovni tab na
pustio prvobitnu ideju proboja preko Foe i odluio
da se iz obrua izie preko Pive i Sutjeske. Prvi
uslov za to bio je vrsto zaposjesti plato Vueva.
Tako je Vuevo postalo u posljednja dva-tri da
na maja najvanija taka za dalji ishod ofanzive.
Prema Vuevu, koje je kontrolisala Druga pro
leterska brigada, upuene su najprije Majevika, a
dan kasnije i esta brigada. U isto vrijeme i Nijemci
su se pripremali da posjednu taj plato.
Zorom 29. maja krenula je kolona este brigade
iz epan-Polja. Borci, okrijepljeni kratkim snom,
prvi sat-dva nisu toliko osjeali zamor od penjanja
uz litice kojima se nije vidio kraj. Kad se kolona
ispentrala visoko, sunce je ve bilo odskoilo iznad
planinskih vijenaca s desne obale Drine. Dolje kao
u izmaglici, jedva se nazirala Piva. Oko staze bili
su, tu i tamo, nepokopani leevi talijanskih zarob
ljenika i nekolicine partizana.
Tifusari, govori se u koloni i pita: to nisu
pokopani?
Kolona je gunala i ila dalje.
Topla mesna voda, koju su intendanti nazvali
orbom, i parence mesa jutros su utolili glad. A
141
sada je to sagorjelo, nestalo. Noge podbijene, teke,
a stomak prazan. Svi znaju da gore, u pustoj pla
nini, nema nita, ali se ipak nadaju, oekuju. Glad
je ve poela pritiskati ljude i dok kolona puzi i
kad se odmara najee se pria o hrani.
Milan Raua, politiki komesar ete u Drugom
bataljonu, slua razgovor svojih boraca. uti. I nje
mu je teko, gladan je i iscrpen kao i oni. ta da
im kae?
Kod svakog vabe je duan na leima. Hljeba,
kobasice, margarina to ti srce zaeli.
Jes, drue komesaru, a e je ove vabo? pitaju
ga drugovi.
Milan ih gleda i uti.
Uspon je pri vrhu neto blai. Vie se ne vidi
Piva. Ostala je dolje u rupi. Oekuje se da je kraj
pentranju i da e se, im se izae gore, predahnuti.
Snaga je iscijeena. Jo je dan, a nagon za snom obu
hvata mnoge. Kad su Trei i Drugi bataljon izbili
pod samu visoravan, tek tada se, dva-tri kilometra
desno od njih, ula borba. Vodili su je ve nekoliko
asova Majevika brigada i bataljon Druge prole
terske. Dok je kolona bila nie, zvuke borbe nosila
je vazduna struja preko visoravni. Po pucnjavi su
oba bataljona osjetila da e se morati umijeati. Kad
je du kolone prostrujalo nareenje: Bre naprijed,
koje se poslije nekoliko minuta ponovilo, umorne no
ge su odnekud smogle snage i krenule trkom.
Nijemci su ve bili zauzeli dio visoravni. Odozdo,
iz doline Drine, tukla je artiljerija. Na nebu se poja
vila roda. Majevani i bataljon Druge proleterske
pruili su estok otpor, ali pred jaim neprijateljem
su lagano odstupali. Cio Trei i dio Drugog bataljona
este krenuli su na bok i upali u pozadinu Nijemaca.
I s lijeve strane Majevika je zabacila jedan svoj
bataljon, a s glavninom i bataljonom Druge prole
terske pritisla s fronta. Meu Nijemcima pometnja.
Jedine dvije staze koje s Vueva vode u dolinu
Sutjeske zaposjeli su partizani. Nijemci su jurili pre
142
ma njima, ali ih je bliska vatra pukomi trai jeza skre-
tala prema ivici ambisa. Komoru od petnaestak-va-
desetak konja, natovarenih municijom i hranom
ak je bio i jedan tovar limuna i pomorandi , za
tren je zgrabio Trei bataljon este, ali nije stao oko
nje. Nijemci su bjeali. Borci su trali i gaali, a ne
koliko njih pourili su da hvataju ive vabe. Jedan
Nijemac sa arcem je iza stijene dugim rafalima
obasuo gonioce koji su izletjeli pred njega. Dok je on
mijenjao redenik, njegov pomonik je bacio dvije
bombe. I kad se mitraljezac podigao da pusti kiu
kuruma, i njega i pomonika sasjekao je rafal ar
ca Salka Alispahia. Nijemac se preturio preko
arca. Salko ga je gurnuo nogom, uzeo neprijate-
ljev okrvavljeni arac, svoj dao pomoniku, i pro
duio dalje.*
Ta trka je trajala petnaestak-dvadesetak minuta.
Nijemci, natjerani na povlaenje u meuprostor iz
meu staza, imali su dva izbora: ili se predati, ili ska
kati niz stijene koje se mjestimino s ivice visoravni
okomito sputaju dvadeset, pedeset, pa i stotinu me
tara. A neki, bjeei, nisu imali vremena ni o emu
da razmiljaju. U jednom trenu, neoekivano, nali
su se, onako u trku, na rubu stijene i pokuavajui
da stanu, da ustuknu, produili su trk lijetom u am-
bis. Kada su borci este i Majevike i proleteri izbili
na ivicu visoravni, vidjeli su duboko ispod sebe, na
* Kada je zavrena borba, Salko je s patrolom iao
nekim poslom do katuna Koritnika.
Poslije vie od dvadeset godina, 1965, jedna grupa
rukovodilaca i boraca este brigade prola je putem
kojim je maja i juna 1943. godine pod borbama prola
esta brigada. Kada su doli na katun Koritnik, sreli su
nekoliko seljaka koji su tu radili oko stoke na ljetnoj
ispai. Jedan od njih prui ruke Salki.
Zdravo, Salko.
Otkud me zna? ;
U petoj ofanzivi, poslije one borbe kada su Nijemci
glaviake skakali sa stijena, doao si sa krvavim arcem.
Nita se nisi promijenio.
143
kronjama borova izraslih iz stijena, polomljene
vabe.
Sutradan im se razdanilo tuke su doletjele i
istresle tovare bombi. Do pred vee jo su dva puta
navraale. Kad bi se ula buka motora, svako je na
poloaju ili gdje bi se zatekao pratio let aviona. Ako
bi elni poeo da se obruava dok je bio jo daleko,
znalo se da e bombe tresnuti negdje okolo i svi su
skakali u zaklone i pruali se po zemlji; ako bi pak
obruavanje poinjalo iznad glava, pogledom se pra
tio let aviona k zemlji i otkainjanje bombi, sluao
tutanj eksplozija koje su se stapale s jezivom piskom
vazdunih sirena tuka i cijenilo da li je koja jedi
nica pogoena. Kad bi avioni svrili svoj posao, odoz
do, iz doline Drine, ubrzo bi se javila artiljerija.
Pred vee, kad se oekivao predah, reski rafali su
pokazali da borbeni dan nije proao. Komandantu
njemakog puka u dolini Sutjeske bilo je isuvie jasno
kakve posljedice ima jueranji poraz njegovih jedi
nica na Vuevu. Zato je tamo ponovo uputio jednu
svoju jedinicu. Njen manji dio krenuo je stazom, a
glavnina se uputila umom ka liticama i stijenama.
Te prve osmatrao je i lako zaustavio Prvi bataljon.
Ali oni koji su poli van staze, opremljeni planinar
skom opremom, popeli su se uz stijene, kuda ih niko
nije oekivao, i otvorili unakrsnu vatru. Prvi bataljon
je ustuknuo. Tek uvee, kada su stigla pojaanja iz
Drugog i Treeg bataljona i iz Majevike brigade,
poslije jednog estokog juria, Nijemci su ponovo
zbaeni s Vueva.
U PROBOJ
Poslije borbe ete su se prikupljale. U umi su
planule vatre. Na njima se u vojnikim porcijama
topio snijeg donijet iz vrtaa, prila zob, koju su
intendanti negdje pronali, i grijale ruke. Grickalo se
ispreno zrnevlje i zalivalo bljutavom otopinom sni
jega. Bio je to jedini obrok toga dana.
144
Brigadna komora prolazi kroz Han Pijesak, decembar
1943. godine
Borci prelaze rijeku Drinjau, decembar 1943. godine
Prva eta Drugog bataljona, 1944. godine
Kolona brigade na Ravnoj gori, 1944. godine
Pred pono bataljoni su dobili nareenje: prije
nego to svane kree se u proboj. Idu Druga prole
terska, Majevika i esta brigada. Treba protjerati
vabe i zauzeti greben iznad lijeve obale Sutjeske.
Oko vatara sastanci. Prvo bataljonskih partizan
skih biroa, onda etnih elija i skojevskih aktiva.
Govori se kratko, a slua ivo, paljivo. Ne treba
mnogo objanjavati. Svima je jasno da se mora otva
rati obru.
U koloni po jedan brigada kree strmom, kame
nitom stazom ka selu Curevu. No je vedra, zvijezda-
na. U daljini se nasluuju nejasni obrisi planina s
druge strane Sutjeske. Izmeu njih i Vueva bjelasa
se magla koja krije planinsku dolinu i stvara utisak
kao da se dolje, blizu, prua iroko polje. Svie. Ko
lona zastajkuje. elo Prvi bataljon nailazi oko
staze na rasutu njemaku municiju, injele, raneve,
telefonski kabl, nekoliko puaka i telefonskih apa
rata. Bataljon uzima neto za sebe; veinu ostavlja
onima koji nailaze. Niko se vie ne grabi za tim.
Mnogi su ve ranije navukli njemake uniforme i goj
zerice i napunili fieklije i torbice municijom. Iscrpeni
borci jo nekako nose municiju i arena njemaka
atorska krila, ali ostavljaju injele, ebad i sve to je
suvino, jer nemaju snage da to nose.
Ve se razdanilo. Kolona silazi oprezno. Lijevo,
u umi, neto uka. Mihailo Bjelakovi, zamjenik
komandanta Prvog bataljona, kree tamo i ubrzo do
vodi neprijateljevog vojnika. elo kolone ulazi u
mrtvo selo. To je urevo. U magli se naziru zidine
stare kule. Najednom, pored staze, opruen ovjek u
crnom suknenom odijelu, kakvo nose seljaci u ovim
krajevima, sa gotovo prerezanim vratom i stakle
nim oima koje gledaju u nebo.
Kolona prolazi. Dolje, ve blizu, uje se ubore-
nje rijeke. Prvi bataljon se razvija za napad. Izne
nada, kao da ju je povukla neka nevidljiva sila,
magla se naglo die. ete su se tek bile razdvojile.
10 Proleteri istone Bosne
145
Pred njima na 100, najvie 200 metara neprijateljeva
komora i vie grupa vojnika. Ne vide bataljon koji
je, kao iz zemlje, upao meu njih i otvorio vatru.
Meu Nijemcima pometnja, bjeanje. Tek tu i tamo
odluniji ili oni koji su dovedeni u bezizlaznu situa
ciju pucaju, neki skau u rijeku, a neki se i predaju.
Jedna kolonica, vod, po prilici, bjei prema mostu,
upada pod blisku vatru Prve ete i odbacuje oruje.
Na livadi iznad rijeke uplaeni konji pod tovarima
i bez njih. Razbacana vojnika oprema, mrtvi i neko
liko ranjenih Nijemaca. Tri kazana s bijelom kafom,
hljebovi na atorskim krilima i nekoliko sanduka
marmelade. Poslije sinone prene zobi ko se ne bi
okrijepio toplom kafom i hljebom? Iako puca, borci u
trku prilaze kazanima, porcijama zahvataju kafu,
uzimaju hljeb i tre dalje.
Nijemci bjee na sve strane i neorganizovano
otvaraju vatru. Bataljon nastupa za njima preko liva
de na lijevoj obali Sutjeske i kroz ipraje prema
urevici, obloj glavici, na ijem je vrhu jo Austro
ugarska izgradila tvravicu. Manje od stotinu par
tizana goni tri-etiri stotine Nijemaca, koji ispod ur-
evice i s kosa bono tuku rafalima. Daleko lijevo
se uje borba, ali visoko iznad desne obale rijeke.
Iza Prvog bataljona, koji je jedini preao Sutjesku,
nema ni Drugog bataljona. I on je, kao i jedinice Ma-
jevike i Druge proleterske, ostao daleko pozadi.
Nijemci sve to vide i prema osamljenom Prvom ba
taljonu alju kolone da ga napadnu u bok i iz poza
dine. Svi, i tab, i komande eta, i borci, ele da se
domognu urevice. To bi bio spas i zato uporno
pokuavaju da se probiju. Ali Nijemci ih pritiu s
bokova. ete se prorjeuju. Ranjenici, pa i tei, osta
ju jedno vrijeme da se bore, a ikad je nareeno da
se izvlae iz borbe, ine to sami. Voja Jelai, sekre
tar skojevskog aktiva, ide prebijene ruke i pjeva
pjesmu Padaj silo i nepravdo. Vie od tri sata traje
to rvanje s mnogo nadmonijim Nijemcima koji su
se oporavili od iznenaenja. Snage bataljona su do
146
kraja napregnute. Jedna njemaka kolona uspijeva da
se priblii s boka brvnu preko Sutjeke. Bataljon
mora da se povlai, i to preko livade koju Nijemci
dre pod mitraljeskom vatrom. Odstupa se organizo-
vano. Veina mora gaziti Sutjesku. Iznad brvna je
brza, ali nije duboka. Ispod je vir. Birati se ne moe.
Prvih nekoliko koji nalijeu na vir nestaju pod vo
dom. Ostali prelaze. Nekoliko mrtvih se vie ne mogu
izvui. Nijemci pojaavaju vatru. S poloaja iznad
Cureva odgovara im Drugi bataljon. Pod njegovom
zatitom se izvlai Prvi bataljon i kree stazom uz
Vuevo. Ide umorna kolona. Nosi desetak nosila s ra
njenicima. Nose ih njihovi drugovi. 'U koloni su i za
robljeni Nijemci.
Pod Vuevom komesar brigade je doekao ba
taljon.
Kuda ete, drugovi? Zato se bataljon povukao?
pitao je Majo.
Nema bataljona! Jedni su poginuli, drugi ra
njeni, a trei, vidi, drue Majo, nose ranjenike, od
govorio je komesar bataljona Salem Ceri.
DO POSLJEDNJEG DAHA
Sansa koju je stvorio Prvi bataljon este je pro
pala. Da je za njim brzo uveden u borbu Drugi bata
ljon i da su lijevo Majevika i Druga proleterska
brigada uspjele prei Sutjesku, sigurno bi narednih
dana drugaije tekla bitka na Sut jeci.
A moda je jedino i moglo biti kako je bilo!
Brigadama je iscrpenost vezala ruke. Rastojanje koje
su ranije savlaivale za jedan sat sad nisu mogle ni
za dva ili tri. A i to to samo dvije-tri staze s Vueva
vode u dolinu Sutjeske koliko je prije dva-tri dana
vrijedjelo nama, kada su se Nijemci penjali i napadali
na Vuevo, sada je isto toliko vrijedjelo Nijemcima,
kad su se brigade sputale u Sutjesku i prelazile u
napad na njihove poloaje. Sve se to ve prvog dana
10*
147
umijealo u napore da se slomi njemaki obru na
Sutjesci. U proboj su narednih dana upuene jo
Prva proleterska i Trea krajika brigada, ali su se
Nijemci odrali na Sutjesci nizvodno od Tjentita.
Ostala je jo jedna mogunost da se proboj izvri
kroz kanjon Sutjeske koji Nijemci nisu zaposjeli i da
se jedinice izvuku jednom jedinom stazom na Zelen
goru.
Sve je to postalo jasno njemakim generalima
ve onog dana kada su njihove jedinice bile zbaene
s Vueva. Zato su pohitali da sa 118. i 7. SS-divizi-
jom uspostave vrst obru na Sutjesci i zatvore i onaj
dio koji nisu bili posjeli. I to su bili potezi koje su
im nametnule divizije NOVJ. Ve poetkom juna oni
prvi planovi pedantnih njemakih generaltabnih ofi
cira o unitenju divizija NOVJ i politikog i vojnog
rukovodstva NOP-a u meurijeju Tare i Pive ostali
su samo pare papira. Bitka se rjeavala tamo gdje
je oni nisu planirali. Ali tada njemaki generali jo
nisu izgubili spokojstvo. Raunali su da e njihove
dvije divizije stii na Sutjesku prije nego partizan
ske snage i da e obru zatvoriti.
Na tom uskom i neposjednutom otvoru kroz koji
se izlazilo iz obrua na Zelengoru dvije su take,
prvih dana juna, postale sudbonosne za ishod ofan-
zive: brdo Kour, iznad Tjentita, i visoki grebeni iz
nad Donjih i Gornjih Bara na Zelengori.
Kour su posjeli Nijemci, ali su se na njemu
odrale i jedinice Druge proleterske brigade. Za tu
neveliku i ikarom prekrivenu glavicu, obiljeenu na
vojnim kartama kao kota 787, koju nadvisuju sva
okolna brda, vodila se uporna borba, jer se s nje
kontrolie izlaz iz kanjona u proirenu dolinu Su
tjeske i jedina preostala staza kojom se moe krenuti
na Zelengoru.
Na Kouru se do posljednjeg daha borila i esta
brigada. Izvuena je iz borbi oko Cureva na Sutjesci
i popela se na Vuevo. Tu je dobro iskisnula i poela
se hraniti konjskim mesom, mladim bukovim liem
148
i srijemuom, planinskom travom koja je rasla u hla
dovini bukovih uma i imala ukus bijelog luka.
Pod Kour je stigla uvee 4. juna. I gotovo iz
pokreta su njen Prvi i Drugi bataljon, sa dva bata
ljona Druge proleterske i bataljonom Majevike bri
gade, krenuli na neprijatelja. Nijemci su spavali u
rovovima, i tek kad su pred njih, na desetak metara,
izbile ete Prvog bataljona, jedan pukomitraljezac
se trgao i otvorio vatru. Rafal je zakaio edu u-
kia po nogama. Mislei da je to uinio neki od bo
raca iz njegove ete, edo je viknuo:
Ko puca,... majku, ubi me.
Bataljon se brzo snaao i uskoio u rovove meu
iznenaene vabe. Ali svi napori da se zauzme sama
glavica Koura nisu urodili plodom. Nijemci su je
grevito branili. Kad je svanulo, oni su povratili i ono
to su nou izgubili, ali su bataljoni este i Druge
proleterske ostali na Kouru. Ponovo je pripremljen
i izvren jo jedan juri, pa kad nije uspio, poslije
kratkog predaha, i drugi...
Dan se oduio, nikako da padne mrak, da oslo
bodi opreza od njemakih snajpera, da stignu kuvari.
Pa no ista kao i prethodna i sljedei dan isti kao
prethodni. Ali ete vie nisu iste noas kao sino, ni
danas kao jue. Poginule ili ranjene komandire i po
litike komesare zamjenjuju vodnici ili desetari, pu-
komitraljesce njihovi pomonici, pukama koje ostaju
iza poginulih se lome kundaci, jer ih nema ko nositi,
poto vrijedni bosanski konjii nestaju u kazanima
koji se stavljaju na vatre tek kada padne mrak.
ete se tope u vodove, a vodovi u desetine... Te
ete ete od dvadesetak ljudi isto tako ostaju
pouzdane na poloajima, u juriima, kao da su dvo
struko, trostruko brojnije.
U tom paklu bombi, rafala, prosutih crijeva, pro-
strijeljenih lobanja, prebijenih ruku i nogu, znoja
koji je brazdao prainu i a po neopranim licima,
gladi kojoj se nije vidio kraj, ei iznad ledene rijeke
koja se s Koura u danu lijepo vidjela, a u noi ula,
149
ipak je bio pokoji predah. Ali tako kratak da se u
njemu nije moglo odmoriti, usniti, nego jedino na
aliti se na svoj raun i raun svoga druga, tu, od
mah do sebe; ili sahraniti druga koji je ve hladan
bio s pukom na poloaju i uguiti bol u srcu i zale
diti suzu u oku dok se zemlja nagre na poutjelo
lice; ili se nasmijati nedaama komora i onih koje je
u dubokoj pozadini, tu, 500 metara iza poloaja,
ko zna koliko puta tukla avijacija; ili s gaenjem se
podsmjehnuti onom vabi koga je Mitar Mini, doju
eranji komandant Prvog bataljona, a sada, po kazni,
borac u Drugom bataljonu, ugledao kako izlazi iz ro
va, skida akire i gae, istura bijelu stranjicu i
onda ga jednim metkom prevalio na to to je izba
cio ...
Tu alu, podsmijeh ili tunu utnju prekidao bi
iznenadni pucanj, rafal. On je najee znaio neiju
smrt ili ranu. A smrt i rana bili su tih dana cijena
hrabrosti ili nepanje i neopreznosti ili svijesti da
tu, na tom brdu kome je ko zna kada i zato neko
dao ime Kour , treba ostati i da se mora ostati
dok treba. A dalja borba, ostajanje na poloaju bili
su koliko rezultat ratnikog majstorstva, toliko i dar
boginje sree i boga sluaja koji su u posljednjim
trenucima podizali ili sputali putanje vapskih kur-
uma i granata. Avionskih bombi ovdje je bilo malo
jer su esta brigada i bataljon Druge proleterske
i Nijemci bili tako blizu da je pilotima bilo jasno da
bi donijele smrt i onima kojim je nisu eljeli.
Svi su se morali navii na glad, e, smrt i ra
njavanje. To je ve dugo bio ivot. Ali svi vie nisu
mogli da potre, da zagrizu kiselkasto i neslano pare
konjetine, da savladaju san i kada su grmjele eksplo
zije, da ugue bol za drugom i drugovima koje su
voljeli kao sebe. I bilo je trenutaka, pa i cijelih a
sova, kada im je postajalo svejedno umrijeti ili ivje
ti, ali ne i biti ranjen, naroito u noge.
A koliko je bilo istrajnosti! Prvog dana njemaki
snajperista je ubio Radovana Vukovia, borca Prvog
150
bataljona, koji je sa svojim guslama i pjesmama o
ii sa Romanije i romanijskim partizanima i o svojoj
brigadi bio ljubimac boraca. Pao je pored Radosava
Trifkovia, koji je, lica ovlaenog suzama, odmah
ispuzao ispred poloaja i zavukao se u grm. Vie od
tri sata je motrio gdje se nalazi snajperista. U jednom
trenu vaba se odao: bio je u grmu ispred poloaja
njegovih, ne dalje od 150 metara od Radosava, i vje-
rovatno spazivi nekog, promolio je glavu i opalio.
Dok je vaba tonuo u zelenilo, Radosav je u magno-
venju skinuo prst s obarae i odloio puku. Nije bio
siguran da e ga pogoditi i odluio je da eka. Leao
je nepomian. Ruke su trnule od stiska puke, oi
su boljele od grma koji je bio jedina slika u njego
vim oima. vaba se promolio. Pogoen Radosavlje-
vim zrnom, izbauljao je iz grma i s krikom, koji se
uo na oba poloaja, sruio se na ledinu.
Nijemci iz rovova su pokuali da izvuku snajpe
ristu, ali su ih doekali rafali Prvog bataljona. Kad
je pala no, Radosav je otpuzao do vabe, uzeo puku,
skinuo s njega gojzerice i donio na poloaj. utei je
otiao iza poloaja i sjeo pored Radovanove humke.
Suze su mu tekle niz lice koje je skrivala tmina...
Tri dana kasnije suze su tekle i Mirzi ukiu,
intendantu Prvog bataljona. Iz komore neke jedinice
uzeo je konje. Andrija Stanek ih je zaas zaklao,
ogulio i isjekao. Mirza je mislio da ve ima to do
nijeti gladnom bataljonu. Ali s desetinom je stigao
intendant jedinice ije je konje zdipio. Morao je po
dijeliti. To to je ostalo skuvao je i ponio bataljonu.
Znao je koliko je bilo mesa na kostima mrave klju-
sadi, i kad je doao do komandanta Vlade Karana,
suznih oiju mu je rekao:
Kosti i topla voda.
Uhvatili te.
Jesu. Uzeli najbolje.
Drugi put se sporazumij ili sakrij bolje.
Ispod Koura su prolazile jedinice, komore i bri
gadne bolnice.
151
Jedne noi proao je i drug Tito. Zastao je i
upitao borce koji su bili povueni s poloaja da pre
datimi:
No, drugovi, jeste li mnogo gladni, jeste li
umorni?
Nismo, drue, jo se moe, odgovorio je jedan
i ne znajui da je pred njim vrhovni komandant.
Povueni su bataljoni Druge proleterske. Njih
je 7. juna zamijenila Sedma krajika. Tog dana i uve-
e je sa estom pokuala zbaciti vabe s Koura. Ali
napad je na kraju malaksao. Nije bilo vie fizike
snage da se potri na juri. Ali i Nijemci su bili
iscrpeni. Branili su se i sutradan nisu pokazivali volje
ni da pucaju kad nisu morali.
Osvanuo je 9. jun. Nijemci su dan ranije zauzeli
Donje i Gornje Bare i preli s te strane da presijeku
jedinu stazicu. Eskadrile tuka i domijera su se
smjenjivale na nebu iznad malog prostora kuda su
prolazile i borile se jedinice Prve i Druge proleter
ske divizije. Oko podne Nijemci su preli u napad
na poloaje este brigade na Kouru i Sedme kra
jike iznad seoceta Krekova. Njemaki streljaki
stroj koji je ispao iz rovova i krenuo prema Tjen-
titu doekao je Drugi bataljon este. U estokom
okraju bataljon je vratio Nijemce nazad. Kour je
brigada drala pouzdano. Ali tada se sruila kia avi
onskih bombi na Krajinike i oni su se povukli sa svog
poloaja. Nijemci su ga brzo zaposjeli i tako preki
nuli i onu jedinu stazu od Tjentita ka Zelengori.
Prijetila je opasnost da esta i druge jedinice koje
su jo bile oko Tjentita i dalje (Deseta hercegovaka
i etvrta crnogorska brigada i Sedma divizija) budu
odsjeene. Trebalo je da neprijatelj uini samo jedan
jedini korak da se popne na Ozren i presjee
put tim jedinicama i Treoj diviziji, koja je jo bila
daleko.
U tom asu moralo se brzo odluivati i jo bre
djelovati. S Prvim bataljonom je bio politiki kome
sar brigade Cvijetin Mijatovi, a sa Drugim i Treim
152
Milo Zeki, zamjenik komandanta, i Rudi Petovar,
naelnik taba brigade. I Majo sa tabom Prvog i Mi
lo i Rudi sa tabovima Drugog i Treeg bataljona
su odmah odluili: zaposjesti poloaje koje je napu
stila Sedma krajika i povui se s Koura. Prvi bata
ljon je bio najblii. Borci su utke poli za koman
dirima, politikim komesarima i lanovima taba ko
ji su ve odavno bili u streljakom stroju. U ljudima
koji su bili beskrajno umorni odnekud se nalo snage
da ubrzaju korak. Bataljon je stigao na padine Ozre-
na nekoliko minuta prije Nijemaca, koji su se pribli
avali u streljakom stroju. Pred pukomitraljesca
Jeftu uura izbio je vaba sav okien granjem.
Jefto ga je primijetio tek kad su se nali oi u oi.
Pustio je rafal. Nije znao da li ga je pogodio. ivi
grm se skotrljao niz strmu stranu. Pod rafalima i
bombama i ostali Nijemci su ustuknuli, ali su se
brzo povratili. Ponovo su ih doekali i vratili prori
jeeni Prvi i Drugi bataljon, koji su bili rijeeni da
tu ostanu. Ali Trei bataljon vie nije mogao izdrati
povukao se s poloaja. Ako Nijemci to primijete,
onda je sve gotovo.
Zauzmite poloaj Treeg bataljona, naredio je
Vlado Karan Ragibu Dindi, komandiru, i Vasi Ra
diu, politikom komesaru Prve ete.
Jasno.
S tom jednom jedinom rijeju krenuli su obojica.
S poloaja se odvojilo i etrnaest ljudi to je
ostalo od ete, to je eta. Brzo su zamakli u umu.
Pratili su ih nijemi pogledi i nestrpljivo oekivanje
kad e zapucati. Minuti su vjenost ali teku. Plam-
tjelo je kod Druge i Tree ete, ali u tom trenu nisu
ni sluali. Najednom lijevo bombe i rafali.
Stigli su!
Stigli su, gotovo kao djeca se raduju i jedan
drugom govore komandant i politiki komesar bata
ljona.
I tako desetak minuta bombe i rafali. Onda pre
dah, pukaranje. Pa opet estok okraj. Malo docnije
153
dvojica ranjenika dovode ranjenog Vasu Radia. Rana
na nozi je ohladnjela, boli.
Dvojica su nam poginula... Ne brinite, nee
proi, govori on. Da se vratim...
Dan odmie. Sunce se zaklonilo za umske visove.
Zlati se stijenje preko Hravke. Vatra jenjava. esta
se prikuplja na Ozrenu. Ve je suton. Ragib Dindo
pristie bataljon.
Evo nas, drue komandante.
Koliko vas je?
Devetorica.
LOME SE OBRUI
Jedna no u kratkom pokretu, zastanku kraj
vatri, mirisu prene konjetine i brinom razgovoru:
Tito je ranjen.
Svitanje poinje bukom avionskih motora. esta
je 10. juna dobila predah. Lijevo i desno, naprijed
i pozadi pucnjava, otra, uporna, a s vremena na vri
jeme, i na tim poloajima i u umi koju oni opasuju,
tu pucnjavu zaglui grmljavina avionskih bombi. Rue
se kronje i stabla stoljetnih jela i bukava, a zemlja,
kamenje i parad elika zasipaju planinu i ljude.
Jedno, drugo, tree bombardovanje je prolo ...
I dok vapski piloti lete do aerodroma da utovare
nove tovare elika, ljudi na Zelengori tre i s pogo
enih konja otkidaju parad mesa... Konji se vie
ne kolju. Nema ih. Oni to su ostali slue za noenje
tekih ranjenika.
Pred vee pratei vod tuguje. Nareeno mu je da
zakopa minobacae i top. Borci nevoljno kopaju rupe.
Cute. Osjeaju se kao da to rade radi sahrane svojih,
najbliih. Vodnik Sadik Kadrui Dik sputa prvi
minobaca, uti, stoji i onda sam sebi govori: Stari
moj iz Bosutskih uma... Rupe se zaravnavaju, na
njih se nabacuju suvarci da se ne prepoznaju, a malo
dalje na stablima se urezuju znaci.
194
Dan nestaje s posljednjim avionima. Ide se na
proboj. esta je na elu desne kolone u kojoj su Dru
ga proleterska i Druga dalmatinska brigada. Sastanci
tabova bataljona i komandi eta. Onda komunista po
etama. Mora se na svaki nain prodrijeti to je
i nareenje, to je i zakljuak.
Pred pono kolona kree. Beskrajne ume. U
njima neprozirna tmina. Baulja kolona nekom sta
rom stazom ili novom koju sama pravi. Svie. Pred
Treim bataljonom, koji je na elu, potok, uborav
i hladan. Kako bi lijepo bilo napiti se vode i oprati
zagaravljena lica. Ali Nijemci su malo dalje, s druge
strane, na kosi. Jo nita ne primjeuju. Kolona stoji
u umi, a njom ide apat: Naprijed Prvi bataljon...
naprijed Prvi bataljon. On stie i produava uz ko
su, a sanjiva kolona silazi u potok i kree lijevo.
Ubrzo je s kose i s brda desno razbudie dugi vapski
rafali i minobacake mine. Mete nekoliko minuta.
Najednom gore, na Struinskom brdu, bombe i kratki
partizanski rafali. Vatra se ubrzo pomjeri uz kosu
ka grebenu, gdje ostade.
Brea ispred desne kolone je otvorena. Uz kosu
produie jedinice. Put kojim je prohujalo 60 boraca
Prvog bataljona obiljeen je razbacanom njemakom
opremom. Naprijed, ispred kolone ume, telefon
ske ice i putokazi na njemakom.
Gore desno i dalje borba. Redovi Prvog bataljona
se prorjeuju: ginu ili od zrna brzo umiru pukomi-
traljesci Marijan Pauni, Fehim Zeevi, Mato Mari.
Odmah ih zamjenjuju drugi. Bataljon izdrava, od
bija napade. Municije ima u izobilju, a hrane pun
njemaki kazan i desetak komisa iz teleaka. Pred
podne, kada su snage Prvog bataljona bile na izmaku,
stigla su dva bataljona Druge proleterske, upravo u
asu kada su vrajaci poli u novi napad. Proleteri
su im se zabacili u bok. U umi guva: puca se, tue
kundacima, juri naprijed. Malo kasnije pljusak pre
kida borbu.
185
Kree se dalje. Jo jedan obru je slomljen. Uve-
e se prvi put poslije petnaest dana na vatrama
pri govedina i poslije toga spava, odmara, cijelu
no. Sutradan pokret. Pred vee zastanak. Kia i opet
pokret. Sesta i Majevika opet idu zajedno kao
desna kolona. Svie 13. jun. Desno su na kosi koja
se sputa od Kmura, na kojoj je selo Trebiina,
Nijemci. U napad kreu Prvi i Drugi bataljon este
i bataljon Majevike. Borba. U selu i oko njega ostaju
i bataljoni i Nijemci. Prepucavaju se, vre kratke
prepade, ali vie nemaju snage da odluno napadnu.
U tim arkama na 200300 metara razdaljine lako se
gine. Rafal je oborio pukomitraljesca Mehu Curko-
via. Pritrao mu je Andrija Stanek da ga izvue.
Ostali su tu obojica. San lijepi oi i spava se na
smjenu. Dok se jedni bore, drugi, kao opijeni, im
na njih doe red, tonu u ponor umora. A oni budni
iz jedne desetine Drugog bataljona nisu mogli da
odole, ne neprijatelju nego snu i totalnom umoru,
i Nijemci su ih zajedno s komandirom ete Neom
arajiem izreetali rafalima.
Avioni su opet nad glavama. Dolijee eskadrila
bombardera. S velike visine istresaju tovar, a onda
se sputaju i mitraljiraju.
Majku vam ... , ljutito psuje komesar Prvog
bataljona i gaa jednog iz puke.
Pozadi poloaja, u zaklonima, gore vatre. Kuha
se hrana, peku hljebovi, okree prasad. ak e biti
i suvih kruaka. Intendantni se raduju to sada mogu
zadovoljno pogledati u izmorena lica svojih drugova
koji su na poloaju.
Lijevo, daleko, oko Miljevine, borba. Lomi se
obru na cesti FoaKalinovik. Ovdje, ispod Kmura,
kod sela Trebiine, esta i Majevika tite i taj pro
boj i kolone jedinica koje se izvlae iz Zelengore.
Pred vee se jedinice povlae s poloaja. Nijemci
ih prate samo vatrom. Umorne ete doekuje obilan
obrok i upozorenje:
Pomalo jedite da se ne razbolite.
156
Oi su gladne. Mnogi jedu halapljivo, ali veina
slua. Odvaja za kasnije.
No. Pokret. Pred zoru put FoaKalinovik. Na
njemu njemaki tenk koji su unitili proleteri. Jo
jedan sat mara, pa odmor i dubok san koji su pre
kinule kanonade avionskih bombi po jedinicama oko
Miljevine. Pred vee opet obrok: velika parad go
vedine, komad jemenog hljeba, nekom sira, nekom
mlijeka, suvih kruaka i pune porcije graha ili krom-
pira. I opet jueranje upozorenje da se ne jede
naglo. Ve su lica ivahnula. Ide se ivlje. Poslije
kraeg mara dva dana odmora u selima ispod Jaho-
rine. Sastanci, sklanjanje u ume od avijacije, koja je
sada vie zasipala cio ovaj kraj lecima nego bom
bama.
Kad bi roda odletjela, borci su odlazili i pri
kupljali te papire. Podsmjeljivo su itali kako je
boljeviko-komunistiko-idovsko rukovodstvo po
bjeglo i napustilo svoje jedinice, psovali i rezali
letke na male komadie i trpali ih u duhanske kutije
jer su dobrodoli za savijanje cigareta.
Ponovo pokret. arke i teka borba na drumu
kod Hranjena, pa povlaenje, zatim prelazak preko
druma GoradeSarajevo bez borbe i na kraju,
20. juna, odmor u selu Osovu, nedaleko od Rogatice.
Opet u istonoj Bosni, u poznatim krajevima. Ali
u stroju este vie nije bilo mnogih koji su prije
neto vie od dva mjeseca krenuli iz ovog kraja.
Preko 250 njenih boraca i rukovodilaca 105 la
nova KPJ i oko 120130 lanova Skoja dalo je
svoj ivot borei se na onim takama gdje se rje
avao i rijeio ishod slom okupatorske ofanzive.
Pali su najbolji. Hoe li novi koji na njihova
mjesta dou biti kao oni, hoe li esta opet biti
esta?
157
OD SAVE DO SARAJEVA
NOVA ISKUENJA
Uspon ustanka u istonoj Bosni nastavio se i po
slije odlaska Seste i Majevike brigade. Sremski od
red je prerastao u Prvu i Drugu vojvoansku brigadu;
na Majevici je formiran novi partizanski odred, koji
je u prvoj polovini juna 1943. zarobio puk domo
brana; u vrijeme ustake ofanzive na Bira vojvo
anske jedinice su zauzele Srebrenicu; to je od pro
ljea 1942. bila prva varoica koju su partizanske
snage oslobodile u istonoj Bosni.
Kada su divizije NOVJ probile i posljednji obru,
onaj na pruzi SarajevoViegrad, i izbile na Roma-
niju i Glasinac, ustanak je dobio novi snani zamah.
Pod udarima Prve i Druge divizije raspao se cio
sistem ustakih uporita. Proleterske brigade su u
neodoljivom nastupanju oslobodile Han-Pijesak, Olo
vo, Vlasenicu, Kladanj, Srebrenicu, Bratunac, Drinja-
u i Zvornik. U vrijeme te ofanzive Sesta brigada
je, zajedno s Treom krajikom, vodila borbe oko
Han-Pijeska i Sokolca i tako obezbjeivala jedinice
koje su ofanzivno dejstvovale od intervencije nepri
jatelja iz Sarajeva.
Jo od Rogatice je vei dio Treeg bataljona
este brigade, po odobrenju taba brigade, upuen na
dopust. Borci koji su bili sa Glasinca otili su svojim
kuama da se odmore i oporave. Tako su u brigadi
ostala samo dva bataljona, ukupno oko 180 boraca
i rukovodilaca. No uskoro je stigao i etvrti bataljon,
koji je, krajem marta, vraen s Milan-planine u Bi
ra, i s njim preko 400 novih boraca, od kojih je
veina donedavno bila u etnikim jedinicama.
158
Od Seste i Majevike brigade i Majevikog odre
da Vrhovni tab je 2. jula formirao Sedamnaestu
istonobosansku udarnu diviziju, dodijelivi joj zada
tak da razvije dejstva na podruju Posavine i Tre-
bave. U tom pravcu je s Romanije upuena i Sesta
brigada. Ali Nijemci su 7. jula preli u napad na
snage NOVJ u istonoj Bosni sa dvije ojaane divi
zije (7. SS i 369. vrajom) i svim raspoloivim
kvislinkim i etnikim jedinicama. Njihove kolone,
pojaane tenkovima, krenule su iz raznih pravaca ka
osloboenim istonobosanskim gradovima.
Kada je esta brigada 13. jula stigla u ekovie,
na gotovo svim prilazima tom sreditu slobodne te
ritorije jedinice esnaeste divizije vodile su teku
borbu titei 700800 ranjenika razmjetenih u e-
kovikim selima.
Sesta brigada je odmah preuzela odbranu na li
jevoj obali Drinjae, prema glavnim neprijateljevim
snagama, a esnaesta divizija na desnoj obali. Sutra
dan je neprijatelj nastavio napad. Bio je mnogostruko
jai i tek popunjena Sesta brigada nala se u tekoj
situaciji: nije smjela odstupiti jer su pozadi nje bile
bolnice, a nije mogla ni izdrati jer su se novi borci,
uvedeni odmah u teku borbu, osuli iz eta. Na polo
ajima su ostajali stari borci i pruali otpor. Ali
njih 150200, na frontu od desetak kilometara, bili su
tanka nit koja dugo nije mogla zadrati snane nepri
jateljeve kolone.
Sve je bilo na nogama. Odbornici, lanovi KPJ,
omladinke, bolniarke, malobrojni ljekari sklanjali
su iz sela teke nepokretne ranjenike u podzemne
baze, peine i umski gusti i evakuisali ostale.
Sasvim prorijeene ete Seste brigade su nekako
izdravale, ali i odstupale. Teki ranjenici su ostajali
u bazama. Ako ih neprijatelj nae? Ko e ih zati
titi? Pritisnut tim strahovanjem, tab Drugog bata
ljona je naredio da se ete razbiju u manje grupe i
ostanu oko ranjenika. Osuo se i etvrti bataljon.
Veliki broj njegovih boraca ostao je oko svojih sela.
159
Uvee, kad se povukla prema Milan-planini, u bri
gadnoj koloni je bilo znatno manje boraca pod oru
jem nego ranjenika koje je nosila i vodila.
ta raditi? Mi se moramo prikupiti srediti,
poto ovakvi kakvi smo ne predstavljamo ni snagu
estita bataljona i nismo sposobni da izvravamo go
tovo nikakve zadatke, cijenio je tab brigade i za
kljuio da o tome obavijesti Vrhovni tab, koji je
bio u blizini.
U umi nedaleko od sela Ponijerke drug Tito je
primio lanove taba brigade. Referisao je naelnik
taba Rudi Petovar. Kada je zavrio, naelnik Vrhov
nog taba Arso Jovanovi je predloio da se esta
brigada rasformira i njenim ljudstvom popune pro
leterske jedinice. Tog miljenja je bio i Doka Vujo-
evi, politiki komesar brigade, koji je tih dana do
ao na tu dunost. Govorili su onda Rodoljub ola-
kovi i Avdo Humo. Poznavali su dobro brigadu, i
nedae s kojima se tada borila ocijenili su kao tre
nutne, prolazne. Vrhovni komandant je paljivo sve
sluao i zakljuio:
esta brigada treba da prebrodi i ove teko
e... Od taba brigade i ostalih rukovodilaca zavisi
da li e ih ranije ili kasnije savladati i stati u red
naih najboljih jedinica.
Time je razgovor zavren. Drug Tito je razagnao
pesimizam i otvorio perspektivu.
Od taba i ostalih rukovodilaca sve zavisi,
ponavljali su lanovi taba brigade vraajui se
nazad.
Sljedeih nekoliko dana: manevrovanje izmeu
njemakih kolona, zatita bolnice, sitne arke, sa
stanci, dogovori. Pa opet, 21. jula, Bira, iz koga se
neprijatelj povukao, ostavivi iza sebe unakaene le-
eve ranjenika i bolniarki koje je uz pomo etnika
pronaao i nekoliko desetina poklanih ljudi, ena i
djece koje je pohvatao.
Sva je brigada u aktivnosti: prikupljaju se i
smjetaju ranjenici, trai se hrana da se okrijepe,
160
Trei bataljon na
dan proslave okto
barske revolucije,
kod Kragujevca,
1944. godine
Minobacako ode-
Ijenje na poloaju
kod Bijeljine po
etkom 1945. godi
ne
Uoi napada na Brko, april 1945. godine
Trei bataljon u Sloveniji, maj, 1945. godine
peru se zavoji da se previjaju; prikupljaju se jedinice
Drugog bataljona i odbjegli borci; sreuje se Biran-
ski odred. A onda, na kraju, 3. i 4. avgusta savjeto
vanje komunista, i na njemu Titove rijei i zadatak:
to prije organizaciono srediti i uvrstiti brigadu za
nove borbe i pobjede.
TIH DANA U POSAVINI. ..
Kada je 5. avgusta esta izbila na Majevicu,
u njenoj koloni bilo je ukupno 260 boraca i rukovo
dilaca. Stigli su Prvi, Drugi i etvrti bataljon. Trei
je skinut sa spiska. Ostao je na Glasincu i oko njega
se tih dana formirao Romanijski partizanski odred.
Kao i Majeviku, i estu brigadu je popunio Ma
jeviki odred. Njegov etvrti bataljon postao je Trei
bataljon este. Od boraca i rukovodilaca Muslimana
iz Majevike i este brigade i Majevikog odreda
formiran je Muslimanski (M) bataljon, koji je pri
vremeno ukljuen u sastav este brigade s perspek
tivom da se iz njega formira Muslimanska brigada.
Ve oko 10. avgusta esta brigada je imala oko
600 boraca i rukovodilaca.
Rastereena od bolnice, neprekidnih pokreta,
stalnih borbi i estog gladovanja, na Majevici se bri
gada brzo odmorila i sredila. Sva komandna mjesta
od desetara do taba brigade bila su popunjena;
partijske i skojevske organizacije su radile uporno,
istrajno. U brigadu je dolo i nekoliko etnih i bata-
ljonskih rukovodilaca iz proleterskih jedinica. Kao
komunisti i vojnici su disciplinovano, bez pogovora,
primili prekomandu u drugu jedinicu, ali su, ipak,
prvih dana manje ili vie bolno doivjeli odvajanje
od svojih brigada u kojima su ratovali od njihovog
formiranja. Prihvatili su dunosti na koje su postav
ljeni i ubrzo su u estoj doivjeli u mnogo emu
svoju Prvu, ili Drugu, ili etvrtu proletersku. Sve
ih je duboko dojmilo to to su osjetili i vidjeli da je
11 Proleteri istone Bosne
161
Sesta bila mjezime naroda i u Biru, i na Majevici,
i u Semberiji, i u Posavini, i na Romaniji, i to se
svaki kraj istone Bosne prema njoj odnosio kao da
je u njemu ponikla.
Popunjena, esta brigada je, zajedno s Majevi-
kom, krenula ka Trebavi. Ljeto, toplo, sunano. Polja
rodna. Putem dosta ljudi na njivama, po selima. In
tendanti vie nemaju tekoa i glavobolja: hrane u
izobilju, jedinice obuvene i odjevene. Zadatak je bio:
razbiti Trebavski etniki odred, koji se, poto do
tada nije bio u neposrednom borbenom dodiru s je
dinicama NOVJ, drao kompaktno.
U borbama od 14. do 18. avgusta taj je zadatak
izvren. U divizijskom operacijskom dnevniku je o
tome, izmeu ostalog, zabiljeeno: U gonjenju i raz
bijanju etnikih bandi naroitog su uspjeha imale
jedinice Majevike brigade, a najvaniju pobjedu u
ovoj akciji imao je Prvi bataljon este bosanske bri
gade, koji je vjetim manevrom uspio da razbije i
natjera u panino bjekstvo prema Doboju kombino-
vane etniko-ustako-domobranske snage u jaini
preko 300 etnika i ustako-domobransku bojnu.
Kada su etnici, ohrabreni gruvanjem domo
branske artiljerije i dolaskom tog ustako-domobran-
skog bataljona, poeli pocikivati i otvarati brzu palj
bu iz svega to su imali, Prvi bataljon je smireno,
bez pucnjave, kroz umarke i jaruge krenuo na ju-
rino odstojanje. Risto Samardi, komandir Tree
ete, dao je znak rukom borcima i krenuo naprijed.
unjajui se, doveo je etu u neprijateljevu pozadinu.
etniki truba je oglasio juri izmijeanim etnici
ma, ustaama i domobranima. Partizanski streljaki
stroj ih je doekao otrom bliskom vatrom s boka.
I dok se jo nisu bili povratili od oamuenosti, oba-
suli su ih rafali i plotuni Tree ete s lea. Poslije
toga je sve bilo brzo gotovo. Preko 600 neprijateljevih
vojnika dali su se u bijeg pred 120 partizana...
Dva-tri dana odmora. ete narastaju. Onda po
kret na Ozren i povratak nazad s tekim ranjenicima
162
Druge proleterske divizije, razoruavanje 150 etnika
i 28 andara u selima Smoluoj i Jasenici, i 78.
septembra zarobljavanje 2. bataljona 3. domobranskog
puka sa svim naoruanjem u Modriu.
Posavina i Semberija su slobodne. Neprijatelj
dri jedino Brko. Ustake i andarmerijske posade
pobjegle su iz varoica i sela. esta ulazi u Gradaac
i amac. Jedinice muslimanske milicije se raspadaju.
U kvislinkim redovima kolebanje i osipanje. Nepri
jatelj iz Brkog pokuava da, intervencijom jednog
puka s artiljerijom ka Gradacu, popravi situaciju,
ali se i ta vojska, zahvaena strahom, koleba i oficiri
je bre-bolje vraaju natrag u icu. Nijemci iz Sla
vonije na prepad zauzimaju amac, u kome je bila
jedna eta este. Istog dana uvee esta i bataljon
Majevike brigade napadaju neprijatelja. U bjeanju
vabe imaju prvenstvo. Dohvataju se skele i amaca
i trae spas na lijevoj obali Save; ustaka posada
koju su vratili da ih titi nestaje u plamenu svoje
kasarne.
Jo se puca, vode se borbe u svim krajevima
Jugoslavije i na velikim evropskim frontovima, ali
tih dana u Posavini izgleda kao da je dolo oslobo
enje. Od Bosne do Drine sve je slobodno. U varo
icama ulice pune svijeta; ak su tu i tamo otvorene
trgovine, berbernice i pokoja kafanica. Svugdje mi
tinzi, konferencije, priredbe.
U jedinice stalno pristiu novi borci: omladinci
i omladinke iz varoica i sela. A i zarobljeni etnici
i domobrani sve se brojnije opredjeljuju da prihvate
puku protiv okupatora; milicioneri ulaze u Musli
manski bataljon, koji 21. septembra prerasta u Treu
(kasnije esnaestu) muslimansku brigadu. esta tih
dana dostie svoju proljetonju brojnu snagu u
etiri bataljona ukupno oko 900 boraca. Uz nju su
sada jo dvije brigade Majevika i Muslimanska
kojima je dala svoje kadrove i s njima dio svoje
borbene tradicije.
li*
163
TUZLA
Kia. Raskvaenim, blatnjavim posavskim pute-
vima kreu bataljoni este prema ograncima Maje-
vice. Ukrtaju se kolone. Nailazi Majevioki odred.
ubare, ajkae, titovke, eiri, njemake kape i do
mobranski kaketi. Cipele, opanci, izme i bose noge
ljapkaju po blatu.
Idemo u napad, misle i govore ljudi u kolo
nama i nasluuju: Na Tuzlu, na Tuzlu, gdje bi
drugo?
Kolone idu. U sumaglici zamiu borci umotani
u atorska krila ili bez njih, mokrih lica i s orujem
ije su cijevi okrenute zemlji. Idu kolone, a u mek-
tebu, u selu Osoju, dvadesetak ljudi tabovi bata
ljona i tab brigade sluaju tihe i odmjerene
rijei komandanta brigade Miloa Zekia:
Veeras u 21 as napadamo na Tuzlu. Naa
brigada je na pravcu glavnog udara...
Dime se cigarete. U tijesnim, djejim skamijama,
komandanti i politiki komesari bataljona upijaju
rijei i gledaju na karti nazive: Moluhe, Kojino,
Piskavica, Tuanj...
Iz zadimljene sobe izlaze ratnici i kreu u svoje
jedinice. Kia jo pada. U mnogim sobama i sobici-
ma opet sastanci tabova bataljona i komandi eta,
bataljonskih partijskih i skojevskih biroa, etnih e
lija i skojevskih aktiva, etne konferencije. Tuzla,
proletarijat, rudari, bodljikava ica, bunkeri, pravci
napada i prodiranja, puni zatvori, pobjede nae voj
ske, Crvene armije, saveznika, Smolensk, Napulj i
druge rijei i pojmovi skupljaju se u jedno, u volju,
odlunost i radost to e najvei grad istone Bosne
uskoro biti slobodan.
Kolone este, Druge krajike, Tree musliman
ske i Ozrenskog odreda prilaze Tuzli. esta je u sre
dini rasporeda. Kia je prestala. No zvjezdana bez
mjeseca. Preko nejasnih obrisa kosa odsjaj svjetla
i nejasni umovi grada. Da li eka, da li se sprema
164
za dan slobode? Naprijed nijemi neprijateljevi polo
aji i negdje daleko pucanj. Beumno idu kolone e
ta. Komandiri i vodii apuu:
Jesmo li blizu?
Jo malo, desetak minuta.
Tano u odreeno vrijeme poinje. Bombe, gra
nate, rafali, huk pucnjave, svjetlei meci tku zastore
iznad grada i ispred rovova, a bljesak raketa otkriva
ete u juriu preko bodljikavih ica, pod rovovima
i u rovovima. Iz otvora bunkera liu plameni jezici
mitraljeza. Fijuci metaka, topovskih granata i mino
bacakih mina, poklici, brektanje motora i vatre na
kosama.
Zauzeli smo Moluhe, produujemo napad,
izvjetava Prvi bataljon. Ali u izvjetaju se ne kae
da je ranjen Vlado Karan, komandant bataljona, i
da je ostao u bataljonu.
Trei i etvrti su u rovovima na Piskavici,
donose vijesti kuriri.
Zaustavljeni smo pod Kojinom. Imamo mnogo
ranjenih. Preko trideset. Bara artiljerije, javlja
Drugi bataljon.
Ispod Kojina prigueni jauci, dozivanje. Iz eta
Drugog bataljona odvajaju se borci i pod mitraljes
kim rafalima puze rovovima. Ali nekoliko njih prije
nego to su stigli padaju pogoeni, ranjeni.
Kud e? pita komesar bataljona Ravijojlu
Jankovi Ravu.
Idem, uje dozivanje, odgovara ona.
Nazad, na previjalite, bogati... , nareuje joj
Kazo.
Rava se vraa, nestaje u mraku i malo desno
kree prema rovovima. Izvlai jednog ranjenika, pa
se vraa po drugog, treeg. Sva je okrvavljena.
Pucnjava se spustila u dolinu, u grad. Pred ete
Prvog bataljona u Kreki izlaze rudari.
Ov'da, drugovi, tamo su ...
Ja bih s vama, drue.
165
Uzmi puku... Desetare, evo ti druga! Kako je
zove?..
Oko zapadnog logora borba, gruvanje topova.
Na drugoj strani grada, gdje napadaju Krajinici,
isto. U Bukinju gore bunkeri. Rafali i u centru grada.
Jedino s juga tiina. Vojvoani nisu stigli. Svie.
Neprijatelj preduzima protivnapad. Prvo tue kar-
teom, a onda pjeadija s nekoliko tenkova kree na
juri. Bataljoni este i Druge krajike koji su prodrli
u grad odstupaju; jedino Prvi bataljon ostaje u Kreki.
Dan sunan. Jedinice u neprijateljevim rovovima.
Prepucavanje, predah izmeu dvije kanonade haubica,
sastanci i dogovori.
Duga no poinje na isti nain kao i prethodna.
Borba estoka, uporna u gradu, ali i na junim pri
lazima. Tamo je umjesto Vojvoana, koji se bore
prema Brkom, upuena Trea muslimanska. U svi
tanje plameni stub na brdu s june strane Tuzle.
Gori Ilinica, govore Tuzlaci koji su svratili u
jedinice.
U gradu otra borba. Prvi bataljon podilazi po
loajima artiljerije ispred zapadnog logora. Zrna kar-
tea zvide iznad streljakog stroja. Barut iz topova
tipa oi i nagoni na kaalj. Bljesak iz topovskih ci
jevi pokazuje kud treba krenuti. Bombe se odvru.
ete ekaju komandu.
Naprijed, drugovi! klie Muhidin ahinpai,
partijski rukovodilac bataljona, i istrava. Ali pada
u istom trenu. Bataljon ide na karte. Poklii nestaju
u grmljavini topova i eksplozijama runih bombi.
Milan Mini s etom upada u artiljerijske poloaje.
Neprijateljevi vojnici bjee. Partizani prilaze haubi
cama. Okreu ih lijevo, desno, ali niko iz bataljona
ne zna da ih upotrebi. Nad mrtvim Muhidinom stoji
okamenjen Spaso Mii, politiki komesar bataljona.
Kao i jue, neprijatelj ujutro prelazi u protiv
napad i ponovo povraa svoju artiljeriju. Jedinice se
povlae u ranije osvojene rovove. Ali i ovog dana
Prvi bataljon ostaje u Kreki. Prema njemu ubrzo
166
kreu tenkovi, a iza njih streljaki stroj neprijateljev.
ete se povlae u oblinja kukuruzita.
Nema odstupanja, stiu kuriri s porukom Spase
Miia.
Tenkovi prilaze kukuruzitima. Zastaju i otvaraju
vatru iz topova i mitraljeza. Parad isuenih stabljika
lete uvis i zasipaju borce. Nekoliko bombi i dvije
flae s benzinom pogaaju dva tenka koja su pola
u kukuruze.
Ranjen si, komesaru, govori jedan borac Spasi
Miiu.
Nije nita, odgovara Spaso i baca jo jednu
bombu na tenk koji je stao na putu.
Jo neko vrijeme trajalo je gonjenje s njema
kim tenkovima. Poto je neprijateljev streljaki stroj
ostao iza njih, tenkovi su se oko podne povukli u
grad.
Na ostalim poloajima drugi dan isti kao i pret
hodni. Nova zapovijest:
Tuzla mora pasti. Nema povlaenja iz grada.
Tuzla mora pasti, Tuzla mora pasti... , ponav
lja se u rovovima, dijeli municija, bombe, cokule,
flae s benzinom, penini hljebovi i skuhana hrana,
odabiraju se bombai... Ranjeni komandant Drugog
bataljona Nikola Zvicer iskrada se iz bolnice i dolazi
u bataljon, meu borce.
Tuzla mora pasti, s tom milju kolone este,
Druge krajike i Tree muslimanske nestaju u noi.
I trea no poinje isto kao i dvije prethodne, ali
se zavrava drugaije. I esta i Druga krajika upa
daju u artiljerijske poloaje, okreu topove na ne
prijatelja, povlae se i ponovo zauzimaju artiljeriju,
rovove i bunkere oko zapadnog i istonog logora.
Neprijatelj se uporno brani, ali njegova snaga malak-
sava. Svie. Grupe domobrana se tu i tamo predaju.
Nijemci i ustae, zatieni tenkovima, pruaju otpor
iz kasarni. Jutro odmie. U gradu jo borba. Mnotvo
ljudi, omladinaca i omladinki na ulicama, oko jedi
nica i u jedinicama. Grmljavina topova. Juri Tre
167
eg i etvrtog bataljona na zapadni logor. Bijela krpa
i gomila, velika gomila izlazi s podignutim rukama.
Grmljavina kod Krajinika, pa posle toga rijetka
pucnjava. Malo kasnije vijest:
Pobjegoe vabe s tenkovima.
Grad je slobodan. Radost, rukovanje, zagrljaji,
topla pogaa iskomadana na desetinu, cigarete, pita
nja, raspitivanja za poznate i nepoznate, strae, pa
trole, okupljanje jedinica i radosno oputanje poslije
ezdeset tri asa borbe. Jedino jo rafali sa sjeverne
strane.
Na Kojinu se dre objanjenje, i malo kas
nije vijesti: Zarobljeni su.
Grad poslije borbe: razbacana svakojaka opre
ma, zidovi iarani kurumima, rupe na zgradama,
mrtvi, kolone, grupice zarobljenika, etiri stotine lju
di iz ustakog zatvora na slobodi, magacini odjee,
obue, municije, oruja. U sabiralitima se broje za
robljenici, na bojitu mrtvaci, u jedinicama i ma-
gacinima plijen.
Zbira se materijalni bilans pobjede, juria,
okrvavljenih nogu na bodljikavoj ici... Stapski pi
sari prikupljaju podatke i sastavljaju akta. Zarob
ljeno: 2.174 neprijateljska vojnika i oficira, meu
njima i jedan general, a ubijeno i ranjeno 635 ne
prijateljskih vojnika i oficira. Zaplijenjeno: 1.910 pu
aka, 102 pukomi trai jeza, 24 teka mitraljeza, 60 ru
nih mitraljeza (mainki), 6 tekih bacaa mina, 25 to
pova raznog kalibra, 8 radio-stanica, oko 20 vagona
razne municije, 3.200 vojnikih uniformi i velike koli
ine ratne opreme i namirnica. To je materijalni bi
lans juria este, Druge krajike i Tree muslimanske
brigade; u njemu je ulog napora svakog borca i naj
vie onih koji su ostali na ici, ispod rovova i bunkera
i kraj topova ili ponijeli oiljke kao sjeanje na prvi
napad i prvo osloboenje Tuzle. Takvih je u estoj
bilo sto ezdeset sedmorica.
A zagrljaj rudara, stisak uljevite ruke, iskre
radosti u oima, u hiljade oiju, jednostavni pozdravi
168
zdravo drue, zdravo drugari, i puke o ramenu
ljudi u radnikim odijelima, u jo opeglanim panta-
lonama, i na djevojkama u cicanim haljinama ko
liki je to bilans, kolika mu je mjera!
Tuzla je sva u radosti slobode. Nestala je stara,
okupatorska, ustaka, buroaska vlast. Po mahalama
i kvartovima niu narodni odbori, u fabrikama i rud
niku radnike strae, odbori, rukovodstva, na zido
vima plakate, parole, radosni poklici, pozdravi slo
bodi.
I najednom sutradan pred vee grmljavina to
pova i vijest:
vabe u Bukinju.
U Kreku se slivaju kolone rudara. Transparenti,
parole, poklici. Radnika kolona kree ka Tuzli. Od
jekuju eksplozije od Bukinja. Kolona este brigade
ide iz Tuzle ka Bukinju, u susret neprijatelju. Iz
kolone rudara izdvajaju se ljudi i kreu sa estom
na front.
U Tuzli, na gradskom trgu, nekoliko hiljada ljudi.
Govornici gore vatrom slobode. Mijeaju se rijei,
poklici i odjeci eksplozija granata i dugih vapskih
mitraljeskih rafala. Razlaze se ljudi. S trga ide pod
crvenom zastavom bataljon rudara s pjesmom Padaj
silo i nepravdo. Ide bataljon rudara na front, pri
hvata puke i trpa municiju u depove ...
esta je doekala i ispred Kreke zaustavila tri
do etiri njemaka bataljona, s tenkovima i artilje
rijom, i bataljon domobrana. Tri dana su Petnaesta
majevika brigada i Majeviki i Trebavski partizan
ski odred izdravali napade tih neprijateljevih snaga
koje su iz Doboja ile da sprijee, onemogue, odgode
slobodu Tuzle.
Iz borbe s neprijateljem u Zivinicama stiu na
Husino, rudarsko Husino, i bataljoni Druge krajike.
U zoru 4. oktobra esta i krajiki bataljoni idu u na
pad. Jesenje vlano, maglovito jutro, precizni vapski
rafali i povlaenje nazad. Pa poslije toga, dan, u po
etku maglovit, a onda sunan, avioni, etiri vapska
169
juria pod zatitom tenkova i artiljerije i svaki put
fijuci baterije protivtenkovaca este i eksplozije gra
nata divizijskog diviziona topova i haubica, kratki,
ubitani partizanski rafali i uzmak vojnika pod
lemovima u zelenim uniformama. Sumrak, no, obrok
hrane, i onda opet napad este i glavnine Druge kra
jike i u svitanju povlaenje. Novi dan, ali samo sa
dva mlaka njemaka napada.
Pred vee sastanci, dogovori i nareenja da nema
odstupanja s mjesta gdje se ko zatee u noanjem
napadu. I noni napad, i izjutra svi bataljoni este
pred njemakim rovovima, sem etvrtog.
Zato ste odstupili? pita Milo Zeki, koman
dant brigade, Mitra Minia, komandanta etvrtog ba
taljona.
Ostali bi na ledini, bez zaklona...
Nareeno je... Morate nazad.
Dobro, odgovorio je Mitar i krenuo u bataljon.
Bilo je to prvi put u dvije godine ratovanja da
mu neko prigovori zato je odstupio.
Ostati na ledini, bez zaklona... Bolje je upasti
u vapske rovove ... Napasti... , mislio je putem
Mitar i im je doao u tab pozvao je kurire:
Zovite mi komandire.
Kad su stigli, kratko je naredio:
Za petnaest minuta idemo u napad na Bukinje.
Je li jasno?
Komandiri su u komandantovom glasu osjetili
ljutnju. utjeli su. On im je, svakom ponaosob, po
kazao kako e i kuda napasti.
Bilo je zatije, sa sporadinim pucnjima s ciljem
i bez cilja. Krenuo je bataljon. Doekala ga je vatra.
On je odgovarao i iao kao da ne puca. A onda se u
jednom silovitom skoku naao lice u lice s Nijemci
ma. Nisu izdrali i okrenuli su lea. Digli su se ba
taljoni este brigade lijevo i desno i krenuli u napad.
Ubrzo je Bukinje bilo slobodno, a njemake kolone
poele su u neredu da odstupaju ka Doboju.
Tuzla je odbranjena.
170
Dva dana kasnije, 8. oktobra, tab Prvog bosan
skog korpusa je uputio depeu Vrhovnom tabu:
U odbrani Tuzle naroito se istakla esta bri
gada. Pohvalite nju i njenog komandanta Miloa
Zekia.
Sutradan je vrhovni komandant drug Tito izdao
naredbu kojom je pohvalio estu istonobosansku na-
rodnooslobodilaku brigadu za primjerno junatvo i
izdrljivost u bici na Sutjeci i u odbrani Tuzle.
PRED SARAJEVOM
U Tuzli je vrio ivot. Na stotine dobrovoljaca se
javljalo u jedinice. Formirane su nove brigade i Dva
deset sedma istonobosanska divizija. Kolone kamio
na i kola odvlaile su municiju, hranu, so i raznu
opremu u Bira. tamparije u gradu valjda nikad
dotad nisu tako ivo radile: tampali su se list Front
slobode, leci, proglasi, broure razna politika
i vojna literatura i sve je to slano u sve krajeve
istone Bosne.
Poslije osloboenja Tuzle tri divizije NOVJ pro
duile su ofanzivu: esnaesta je upuena ka Brkom,
jedinom gradu u kome se neprijatelj odrao u sjever
nom dijelu istone Bosne, a Sedamnaesta i Dvadeset
sedma su krenule ka jugu.
U sastavu svoje divizije esta brigada je produ
ila ka Ozrenu. Tri-etiri dana se odmarala, pa onda
progonila etnike, koji su izbjegavali borbu, napala
neprijateljeve posade na eljeznikoj pruzi izmeu
Doboja i Maglaja i krenula, dolinom Krivaje, ka
planini Zvijezdi. Svukud putem osjeaj osloboenja,
raspada ustake i etnike vlasti. Nema pripucavanja
ni prepada etnikih, ustakih ili legionarskih zasje
da. Po selima umjesto knezova i muktara djeluju
narodni odbori. eljeznika pruga uz Krivaju pusta.
Na stanicama prazni teretni vagoni i sloene gomile
drvene grae.
171
r
Ide kolona dolinom koju je jesen ukrasila ljepo
tom boja. Prije vie od godinu i po dana ovim puto
vima je na Ozren i s Ozrena iao Prvi bataljon.
Bila je no, hladna aprilska no. U sjeanju je ostao
most preko nabujale rijeke, iekivanje rafala legio
narske zasjede i hitanje uz raskvaene staze ka gre
benima. U sadanjoj koloni Prvog bataljona malo je
ostalo onih koji su davno upoznali ove puteve. I
sada ih trae, ali ih ne mogu otkriti u sunanom
jesenjem danu. Naviru sjeanja za onima koji su
ostali na dugoj borbenoj stazi Seste brigade.
Iz doline Krivaje pokret je nastavljen umama
planine Zvijezde radi napada na neprijatelja u Va-
reu. Srednju kolonu je obrazovala esta brigada;
desno od nje je Petnaesta majevika, a lijevo, u
obezbjeenju, esnaesta muslimanska. Mrak. Kolone
kreu odreenim pravcima. Na grebenima iznad Va-
rea rovovi i bunkeri, graeni i dograivani jo od
1941. U selima kiljava svjetla koja se gube u tmini.
S vremena na vrijeme pucnji.
Razgone strah, apue se u koloni.
Ubrzo rafali, bombe. Brigade ne staju pred ro
vovima i bunkerima. Ostavljaju negdje etu, negdje
vod ili desetinu, a bataljoni prodiru u grad. Niz
strme urvine sputaju se ete. Ispod njih krovovi gra
dia, stisnutog izmeu dvije kose kao izmeu dva viso
ka zida, jara iz visokih pei, dim iz dimnjaka i hukta-
nje lokomotive. Prve kue. Borba. Rafali. Iznenaeni
domobrani i legionari tu i tamo odlau puke. Gradi
je brzo osloboen. Domobrani, andari i ustae, me
utim, bjee u hale eljezare. esta i Majevika steu
obru. Gore, na kosama, vatra jenjava. Oko elje
zare uporna borba. Jutro, 21. oktobar. Jo jedan
juri. Najposlije prodor u zgrade eljezare, bijeg
jedne grupe neprijateljevih vojnika i kapitulacija od
brane.
Jo jedna pobjeda: 484 zarobljena domobrana,
11 poginulih, broj ranjenih nepoznat. Zaplijenjeno:
172
puaka 593, pukomitraljeza 19, lakih mitraljeza 3,
tekih mitraljeza 5, protivavionskih mitraljeza 1, pi-
kavaca (mainki) 11, lakih bacaa 2, tekih bacaa 1,
topova 4.
Nai gubici: poginulih 1, ranjenih 20, nestalih 1.
U gradu ivost. Glavna ulica i sokaci puni svijeta
i vojske, komora, intendanata. Iz magacina se dijeli
hrana radnikim porodicama.
Alah vas uvao, blagosilja jedna starica i sagi-
nje se da poljubi ruku borcu koji nasipa kese brana.
Ne, ne, samo ti nosi, majko.
Sutradan, 22. oktobra, esta produava dalje. U
njenim redovima koraa nekoliko desetina novih bo
raca, rudara i topioniara iz Varea.
U pokretu su i ostale jedinice Sedamnaeste i
dvije brigade Dvadeset sedme divizije, jer su et
nici, pojaani iz Srbije, uli u Viegrad i Rogaticu
bez otpora i kreu prema Sokolcu i Palama... Bio
je to trei ustanak, kako je etnitvo u junom di
jelu istone Bosne nazvalo svoj greviti pokuaj da
se obnovi i reorganizuje u vrijeme i poslije kapitula
cije Italije. Ali jedinice Dvadeset sedme divizije
su do nogu potukle etnike, iji su se ostaci bre
vratili u Srbiju nego to su stigli u istonu Bosnu.
U isto vrijeme je Sedamnaesta divizija zauzela
neprijateljeve poloaje na istonim prilazima Sara
jevu, na 1520 kilometara od grada. Bataljoni este
su ovladali romanijskim Crvenim stijenama i zajedno
s Petnaestom majevikom brigadom odbili napad jed
nog njemakog motorizovanog puka.
Tih posljednjih dana oktobra Romanija se po
tresala od artiljerijskih kanonada. Tukle su njemake
haubice, tenkovi, ali i partizanski topovi i minobacai.
Granata i mina nije nedostajalo. Svi su se kao djeca
radovali kada su s romanijskih kosa posmatrali kako
se vapski streljaki strojevi i kolone komeaju i
lijepe za zemlju kad ih obaspu dva branina, pro-
tivkolci i minobacai.
173
Sad je lako ratovati. vabo ti nije ni priao, a
ve je pola posla s njim svrila artiljerija, govorilo
se na poloajima.
Lake je bilo ratovati, ali je borba uvijek do
nosila i radost i tugu. U Prvom bataljonu je poginulo
nekoliko omladinaca, radnika, koji su stupili u Va-
reu. U prvoj borbi su, jo nevjeti, ne znajui kako
se pod vatrom treba prebacivati iz zaklona u zaklon,
pali pokoeni rafalima. Iznosei ih, hladne i okrvav
ljene, borci su govorili:
Izginue, a nismo ih ni upoznali. Imena im ne
emo zapamtiti. teta...
Ratni vihor je nosio, nije birao. Padalo se bez
reda i onaj koji je u surovoj ratnoj zbilji izuio
sve tajne borbe, i onaj koji je tek stasao za puku i,
noen vjerom u slobodu i revoluciju, ispaljivao prve
kurume na faistikog okupatora.
Ali tuga u ratu najee traje kratko. I mada
uvijek ginu bliski, dragi, ivot sa smru postaje i biva
obian, svakodnevni. Borba, uspjesi, stopa blie cilju
odnose tugu, i radost pobjeda ini ivot.
A tih, kao i mnogih drugih dana, bilo je puno
radosti. Od Save do Romanije sva istona Bosna slo
bodna. Na romanijskim stijenama, istonoj kapiji Sa
rajeva, stala je vrsto esta brigada.
Sarajevo, Sarajevo, sada emo i na Sarajevo,
radosno se matalo i govorilo i meu borcima, i u ko
mandama eta, i u tabovima bataljona i brigade.
ROMANIJO VISOKOGA VISA .. .
Ali do Sarajeva, koje je bilo tako blizu, put je
jo bio dalek. Neprijatelj je, i pored mnogih poraza
u istonoj Bosni, poeo da se oporavlja. S pristiglim
pojaanjima Nijemci su zaposjeli istone prilaze Sa
rajevu. Nisu se branili, nego su svakodnevno vrili
ispade. Zajedno s njima aktivirali su se i etnici. Oni
174
su u pozadini divizijskog fronta vrili prepade na
kurire i patrole.
Prvih novembarskih dana esta brigada je po
vuena s romanijskih poloaja da protjera etnike i
da se odmori. Kao i obino, njih je bilo teko primo
rati na borbu. U obruu koji im je pripremila brigada
ostalo je samo nekoliko ranjenih etnika. Ostali su
bez traga nestali u nepreglednim umama.
Doao je odmor. Ali taj odmor bio je rad bez
predaha. Sastanci, analize borbi, obuka, teajevi,
vojni i politiki, patrole, zasjede, obezbjeenja. Uoi
7. novembra vatre, velike vatre po romanijskim viso
vima, a sutradan smotre, zborovi, pozdravni tele
grami, govori. Treu ratnu godinu slavi se u Jugo
slaviji Veliki oktobar u pobjedonosnoj borbi pro
tiv faistikog okupatora i domaih izdajnika...
Poklici i pjesma nastala avgustovskih dana 1941:
Romanijo visokoga visa,
gdje no ia vojnike popisa.
Sutradan poslije podne odjeci borbe koju vode
Petnaesta i esnaesta brigada gore, na Romaniji. No
tamna, pritisnuta oblacima, tiha, bez borbe. Sa stra-
arskih mjesta vide se povremeni odsjaji raketa nalik
na odbljeske munja u daljim. Svitanje doekuje bor
ba, otra, uporna. Pred vee esta brigada kree na
desno krilo divizijskog rasporeda. U svanue njena
dva bataljona prelaze s jedinicama esnaeste brigade
u napad. Ali u snijegu nalaze samo prtine i tragove
iza Nijemaca koji su se povukli.
Ponovo zatije, jedinice na poloajima, konferen
cije i sastanci, raspitivanje po etama za tenkiste,
avijatiare, telegrafiste, jer se formiraju naa avija
cija i tenkovske jedinice, priredbe, pretresi uma
kojim se prikradaju etnici s njemakih poloaja i
akcija jednog bataljona s jedinicama Romanijskog
odreda rastjerivanje ustake milicije u umama
oko Olova.
175
Tako devet dana. Nade za napad na Sarajevo
ive. Hrane ih i podstiu vijesti. Jedinice Dvadeset
sedme divizije su s june strane izbile nadomak Sa
rajeva. Borba oko Travnika, Zenice, Visokog, Kre
eva ...
Ali opet Nijemci s ustaama i domobranima pre
kidaju nemirno zatije. Kreu s jakim snagama u na
pad na Sedamnaestu diviziju. Namjera im je da je
zbace s Romanije. Borbe na cijelom frontu istono
od Sarajeva. Rafali, granate, bombe. Nastupanje i
odstupanje prtinama kroz umu koju je zavila iskri
ava bjelina debelog snijega. I crvene bulke na bje
lini. Najei je okraj kod Treeg bataljona. Ranjen
je Veljko Turk, njegov komandant.
im je poeo njemaki napad, tab brigade je
iziao na poloaj. Milan Raua, obavjetajni oficir
brigade, naao se u streljakom stroju. Pod kiom
rafala nekoliko puta je saekivao vabe, oi u oi,
i bombama i rafalima iz mainke lomio im streljake
strojeve, primoravao ih da ustuknu i podizao borce
na juri.
Tri-etiri dana i noi je trajala borba. Nijemci
bi napredovali tri do etiri kilometra, i tek to bi
stali, uslijedio bi protivnapad este brigade. Na kraju
se neprijatelj povukao na poloaje ispred Sarajeva
Ponovo zatije. I opet sastanci, analize borbi,
uspjeha i neuspjeha ...
I partijska elija taba brigade imala je tih dana
sastanak. Pored ostalog, na dnevnom redu je bio
Milan Raua. Neki drugovi su zapazili da se ozari,
pocrveni, da mu oi zaiskre kad se sretne s jednom
drugaricom. Rekli su to sekretaru i on je, ispriavi
to, traio od Milana da objasni svoj odnos prema
njoj.
Raua se snebivao. Licem su mu prelazili pra
menovi crvenila. Mahinalno je rukom obrisao ovla-
eno elo.
Pa, drugovi, tu, ovaj, nema nita... , poeo je
zbunjeno i stao. Bacio je pogled okolo i sagnuo glavu.
176
Poslije due stanke je nastavio:
Drugovi, to da vam kaem... nema nita.
>

Na Romaniji, u borbi, bio si, Milane, bolji od
svih nas, obratio mu se Milo Zeki, komandant
brigade. Bio si junak, Milane, ta sad petlja, to
si sad kukavica? Kai...
Milan ga je zbunjeno pogledao.
Nisam kukavica. Rekao bih da ta ima.. nema
nita.
Govorili su i drugi. Milan je utao. Sekretar je
na kraju zakljuio:
Primi ovo, drue Milane, kao drugarsku kritiku.
Iziao je iz sobe. Snjene pahuljice su propadale
kroz no. Svud okolo tiina. Samo tu i tamo mirkala
su svjetla iz kua u kojima su deurni bili budni.
Romanija je bila mirna, spokojna pred buru.
12 Proleteri istone Bosne
177
IZMEU DVIJE POSLJEDNJE
NEPRIJATELJEVE OFANZIVE
BETANJ
Neprijateljev prodor 11. novembra u Tuzlu, borbe
na Romaniji, uopte pojaana aktivnost njemakih i
kvislinkih snaga bili su uvod u veliku neprijate-
ljevu ofanzivu u istonoj Bosni. Nju je naredila nje
maka Vrhovna komanda. Smatrala je da snage
NOVJ iz istone Bosne i iz Sandaka, gdje su operi-
sale Druga proleterska i Peta krajika divizija, mogu
izvriti prodor u Srbiju.
Kao i obino, njemaki generaltapci su projekto-
vali najprije iroko okruenje, pa onda zbijanje snaga
NOVJ u kazan i unitenje. Trebalo je da se taj obru
stvori du druma od Sarajeva, preko Romanije, Han-
-Pijeska do Drinjae i dolinom Drine, iju su desnu
obalu do Viegrada zaposjele bugarske trupe. Plani
rano je da njemake 7. SS i 1. brdska divizija utje
raju u tu dinovsku mreu divizije NOVJ iz Sandaka
i junog dijela istone Bosne i tu ih unite.
Ali u te planove, dobro odmjerene, prouene,
pedantno razraene i iscrtane na kartama i shemama,
nikada njihovi planeri nisu mogli da unesu i mjeru
morala, svijesti, portvovanja i ratnog majstorstva je
dinica i komandanata Narodnooslobodilake vojske.
Nijemci su priznavali i cijenili istina, svojim prus
kim vojnikim arinom te vrijednosti, ali ih nikad
nisu mogli iskalkulisati.
Tako je bilo i ovoga puta.
Kada su neprijateljeve jedinice iz Tuzle prodrle
u Kladanj i iz rejona Zvornika krenule prema eko-
178
viima i Vlasenici, tab Treeg korpusa je pokrenuo
Petnaestu majeviku ka Kladnju, a estu brigadu ka
ekoviima.
S poloaja nadomak Sarajeva, na umovitom ro-
manijskom Ozrenu, esta brigada je, poslije usilje
nog mara koji je gotovo bez odmora trajao dvije
noi i jedan dan, pred zoru 6. decembra stigla u
Vlasenicu. Varoica je bila budna, jer su neprijate
ljeve kolone zakoraile na slobodnu teritoriju. Jedi
nice su, im su dobile odmor, utonule u san, a inten
danti, kuvari i radni vodovi su se razletjeli da pribave
i skuhaju topli obrok ljudima.
U podne je esta u dvije kolone krenula u susret
neprijatelju. Bataljonima su se prikljuili lanovi
taba brigade. To se uvijek radilo kada se oekivala
tea borba, kada je situacija bila neizvjesna ili je
zadatak bio znaajniji. Ispred prethodnice lijeve ko
lone, koja je drumom krenula ka dolini Drinjae,
pojavili su se Nijemci upravo kod mosta na rijeci.
Odmah je zapucalo. I Prvi bataljon i neprijatelj pohr
lili su da ugrabe dominirajue poloaje iznad drvene
uprije. Najbra je bila Prva eta. Izletjela je na
stijenu iznad mosta i zasula vabe bombama i rafa
lima. Oni su ustuknuli, ali su se ubrzo sredili i ponovo
krenuli. Dok je trajalo to rvanje, Prvi bataljon je
pregazio rijeku, doao neprijatelju iza lea, zaposio
najvaniji poloaj Betanj, i potisnuo Nijemce na
zad. Meu poginulima u zelenim uniformama ostalo
je nekoliko etnika i zelenokadrovaca.
Padala je no. Borba nije jenjavala. To vee tre
balo je da puk 187. njemake divizije bude u Vla
senici. Umjesto toga, naao se izmeu kolona este
brigade sasvim stijenjen u dolini Drinjae, ispred
drvene, rasklimatane uprije. To je poelo da unosi
zbrku u njemaki plan. Jedan dio obrua ostae
nezaposjednut. Neprijatelj bjesni. Gore ko zna koliko
puta paljene i ponovo podizane kue, kolibe i tale
u dolini Drinjae.
12*
179
Dolinom cijelu no plamti borba. I ne slutei u
poetku kolike se neprijateljeve snage nalaze pred
njom, esta preduzima odluan napad. Njemaki puk
postavljen u odbranu, povlai se s pojedinih taaka,
ali ne da prodrijeti u svoj raspored. Novi dan i nova
no bez odmora, predaha i bez aska tiine. Napadi
Nijemaca s ciljem da prodru ka Vlasenici i protivna-
padi este. Pet juria eta Prvog bataljona u ijem su
streljakom stroju Spaso Mii, edo uki i Milan
Mini. Na kraju na Betnju i Bunariu ostaju esta i
Prvi bataljon Petnaeste majevike, koji joj je stigao
u pomo, i mrtvi njemaki vojnici, podoficiri i oficiri.
U torbi jednog od njih Majevani nalaze kartu s ucr
tanim planom ofanzive i zapovijest na njemakom,
izdanu 1. decembra. tab brigade razgleda kartu i
slua prevodioca koji prevodi reenicu po reenicu:
Peti SS-korpus sa potinjenim jedinicama i tru
pama, 187. grupom za protivnapad u prostoru Tuzla
i 901. pukom pancer-grenadira primorae na borbu
i razbiti neprijatelja koji se nalazi u junobosansko-
-sjevernocrnogorskom prostoru. Pothvat dobija ifru
Kugelblic, ovaj Loptasta munja'...
Prevodilac ita dalje. Redaju se zadaci 482. puka
187. divizije i njegovog 2. bataljona i postupci kako
e se oni ostvariti...
Nosi ovo odmah u tab divizije, daje kuriru
zapeaene dokumente komandant Milo Zeki.
Sputa se no. esta se sprema da krene u novi
napad. Na Betanj stiu i dva bataljona iz desne ko
lone. Cijeni se da bi Nijemce bilo mogue razbiti.
ete kreu niz brdo. I onda sve do svanua rafali,
eksplozije granata i minobacakih mina, bljesci ra
keta i bara elika ispred sela Jakovice, kroz koji se
ne moe proi. Svitanje. Jedinice se izvlae na kose
Bunaria i Betnja. Kratki predah, prvi poslije etr
deset asova borbe, prekida njemaki napad. Sat-dva
otre pucnjave, pa opet njemaki streljaki stroj po
sustaje, vraa se nazad. Od Vlasenice, u koju su Ni-
180
jemci dan ranije prodrli drumom od Drinjae, pri
tiskuje jedna kolona na tenkovima. Malo docnije
opet stubovi dima i plamen sa mjesta gdje su bili
zaseoci.
Zar ima jo neto to nisu zapalili skotovi vap-
ski? govore i psuju ljudi na poloaju i, obrvani umo
rom i nesanicom, tonu u san iz koga ih, poslije neko
liko minuta, trga decembarska hladnoa ili eksplozija
granata.
Jo se smjenjuju dva njemaka napada i dva pro-
tivnapada este i Prvog bataljona Petnaeste majevi
ke. Ispod Betnja ostaje zakovana njemaka kolona.
Dan odmie. Poslije podne brza artiljerijska i mino
bacaka paljba, nakon koje jedna njemaka kolona
potiskuje s vrha Bunaria etvrti bataljon, sastavljen
preteno od boraca iz Bira.
Pred njih je izletio s mainkom u ruci Milo
Zeki.
Nazad! Kue vam gore a vi bjeite... Nazad!
vie komandant i rasporeuje borce.
Bataljon se zaustavlja. Otvara vatru.
Tri, javi Treem da odmah udari bono, na
reuje kuriru.
Njemaki streljaki stroj kree sa Bunaria. U
susret mu idu dva bataljona este. Sukob rafala i
runih bombi. Jedno vrijeme niko ne uzmie. Svak
ostaje iza bukve, kamena, panja. Dim baruta tipa
oi. Ranjeni ostaju na poloajima. Najednom iza lea
Nijemaca gromoglasni poklici:
Naprijed, esta, naprijed, esta!.. Naprijed,
Trei!.. i brza paljba.
Njemaki redovi se uskomeae. I bez komande
podie se etvrti bataljon. Sumrak je padao kada su
njegove ete jurnule preko Bunaria i stjerale Ni
jemce u dolinu. Taj zadnji dan borbe na Betnju i
Bunariu je zabiljeen u divizijskom operacijskom
dnevniku:
181
U ovim ogorenim borbama ikoje su trajale cije
log dana do kasno u no jedinice nae este bosanske
brigade u sadejstvu jedinica Petnaeste majevike bri
gade odbijale su sve neprijateljske jurie neodoljivim
protivjuriima, tako da su najzad uspjele 8. decembra
uvee neprijatelja zbaciti u dolinu r. Drinjae. Nou
8/9. o.m. neprijatelj je uspio da se potpuno izvue
ka Vlasenici pretrpjevi ogromne gubitke (400 izba
enih iz stroja). Nije se uspjelo neprijatelja potpuno
unititi, jer su jedinice ostale bez municije, a ljud
stvo premoreno viednevnim usiljenim marevima i
borbom. U ovim borbama naroito su se istakle jedi
nice este bosanske brigade, na koje je neprijatelj
ustremio svoj glavni udarac i koje su uglavnom za
sve vrijeme voenja ovih borbi snosile najvei teret,
izdrale sve neprijateljske udare i nanijele mu naj
vee gubitke. Ova brigada u ovim borbama 6, 7. i
8 (decembra) imala je znatne gubitke: 21 poginuo,
35 lake ranjenih, 14 tee ranjenih i 13 nestalih
ukupno 83 druga izbaena iz stroja... Neprijatelj je
na sektoru este bosanske brigade imao 111 mrtvih i
148 ranjenih ukupno 259 izbaenih iz stroja.
Na vrhu Betnja, u zajednikoj grobnici, ostali su
Fikret Azabagi, zamjenik komandira ete, Duan
Vlai, Safet Gluhi, Duan Mrkaji, Marko Obreno-
vi, komandir ete, Mile Sunari, politiki komesar
bataljona, Radojka Todorovi i jo tridesetak drugih.
U svanue 9. decembra, kad su prvi grumeni zemlje
padali na njihovu raku, vod boraca je ispalio poasni
plotun.
Njemaka loptasta munja rashladila se pod
Betnjom. Ona mrea tenkova i njemakih pukova na
drumu od Drinjae, preko Vlasenice, Han-Pijeska,
Sokolca, Romanije do Sarajeva koja je trebalo da
zadri Petu i Dvadeset sedmu diviziju ostala je kli
mava i jako rupiasta. Bez velikih napora, Sedam
naesta divizija i te divizije su se nale van njemakog
obrua koji su isplanirali njemaki generaltapci.
182
IZMEU NJEMAKIH KOLONA
Zbog propale operacije njemake jedinice su se
svetile narodu palei kue, kolibe, tale, esto zajedno
s ljudima, enama i djecom koje su uhvatile. U ta
bovima njemake 2. oklopne armije i 5. SS-korpusa
hitno se pripremala nova operacija. Njoj su dali ime
Snjeni juri. Trebalo je da njemake divizije, kon
centrinim nastupanjem sa velikog luka koji se pro
tezao od Romanije, Olova, Vlasenice, Tuzle i Doboja,
stjeraju Petu, Sedamnaestu i Dvadeset sedmu diviziju
u dolinu rijeke Bosne i da ih tu unite.
U meuvremenu dok je neprijatelj pripremao
novu ofanzivnu operaciju, Sesta je prebaena u re-
jon Ozren-planine kod Doboja, gdje je u dvodnevnim
borbama zarobila, ubila i ranila oko 100 domobrana
i etnika. Na Ozrenu se prikupljala cijela Sedamna
esta divizija. Pod njenu komandu stavljene su Osam
naesta hrvatska i Prva junomoravska brigada, koja
se s Petom divizijom prebacila iz Sandaka u istonu
Bosnu. Bilo je odlueno: ako uslijedi neprijateljeva
ofanziva da jedinice ne prihvataju odsudnije bor
be, ve da se dekoncentriu i brzim pokretima izvlae
ispod udara neprijatelja i zabacuju mu se u pozadinu.
Zato je Sedamnaesta divizija podijeljena u dvije ope
rativne grupe. Prva, u kojoj su bile Sesta, Osamna
esta hrvatska i Prva junomoravska brigada, trebalo
je da se sa Ozrena probije u Bira.
Izjutra 24. decembra brigade su se spremale da
krenu s Ozrena. Meutim, u susret im je krenula
njemaka 1. brdska divizija.
Ukrstila su se dva puta, dvije volje, dva zadatka.
Sesta je pohitala da zaposjedne poloaje kod sela
Tumare i eranii. Prema njima su gmizale nekolike
vapske kolone kojima se kraj nije vidio. U tiini, u
iekivanju, minuti teku sporo. Dugi su kao asovi.
Sto se ne razvijaju u streljaki stroj, to ne tuku
artiljerijom? pitaju se i komandanti, i komandiri, i
borci, i nadaju da ih Nijemci ne vide. Poloajima
183
struji nareenje: Ne otvarati vatru dok se ne na
redi.
Prilaze kolone. Idu tromo, ritmino, kao kakav
mehanizam. Ve su na nekoliko stotina metara ispred
poloaja este. Najednom iza kose topovski pucnji
i itanje granata i minobacakih mina. esta uti.
Kolone se rastau. Raskaljanim njivama i kroz ogo
ljene umarke kreu vojnici pod ljemovima. esta
jo uti. Oko njenih eta grme eksplozije i zvide
rafali koje nasumice puta njemaki streljaki stroj.
Bombe, brza paljba, nareuje komandir ete
Drugog bataljona. Poinje i kod ostalih. Rafali, puke,
bombe, granate pokreu minute koji sad lete, koje sad
niko ne osjea. Prvi njemaki redovi se osipaju, uz-
miu, ali B horizonta se kolone i dalje valjaju. Pozadi
poloaja este svijaju se u kolone bataljoni Osam
naeste hrvatske i Prve junomoravske brigade.
Vatra se stiava. Opet iekivanje, pa malo kas
nije granate po poloajima. itav as, a moda i vie,
borba izbliza. Nijemci na 100, 200, 300 metara ispred
este, koja izdrava. A onda nareenje: Izvui se,
i trk kurira do Treeg bataljona: titite izvlaenje
brigade...
Desetina po desetina se povlae... Na kraju se
formiraju kolone koje urno odmiu. Trei bataljon
ostaje odsjeen. Jedno vrijeme se dri, ali ugroen
s bokova naputa poloaje. Ispred njega, kud je kre
nuo, neko vodi borbu. Pojavljuje se njemaka kolona
i na lijevom krilu. Sustie bataljon Junomoravaca,
koji je ostao da ga prihvati. Puca sa svih strana.
Nema vremena za razgovor i dogovor.
Za nama, drugovi, pozvao je Junomoravce Ri
sto Samardi, komandant Treeg bataljona, i naredio
juri.
ete su u jednom zamahu sletjele u potok, popele
se uz kosu i pod vatrom se prebacile naprijed. Ni
jemci su ih pratili rafalima, ali nisu krenuli u potjeru,
jer su vjerovatno oekivali da e ih uskoro doekati
neka druga njihova kolona.
184
Bataljon se s Junomoravcima svio u kolonu, koju
je as obavijala, as otkrivala magla; na tihom vjetru
ona se tromo valjala i provlaila kroz ogoljele ume,
dizala uz potoke i prelazila kose. Povremeno su se
uli pucnji, ali dosta daleko. Kolona je ila nasumice,
pravcem kojim se mislilo da je odstupila brigada, i
susrela jednu enu.
Stara, ima li vojske? upitao je komandant ba
taljona.
Ima, sinko.
To su nai, radosno je uzviknuo Risto.
Bogme, nisu, odgovorila je ena. Sve plavi, u
zelenim aljinama...
Stariine rijei malo kasnije su potvrdili dugi
rafali. Kolona je okrenula desno i ponovo juriem
raskrila sebi put. Kad je odmakla malo dalje, Risto
je prikupio lanove taba i rukovodioce Junomora-
vaca. Nije bilo politikog komesara bataljona Milora-
da Vujoevia. Ostao je pozadi. Ranjen ili poginuo?
Niko nije znao tano da kae.
Izgubili smo vezu s brigadom, poeo je koman
dant. Kuda su oni krenuli i kamo e ne znam.
Mi nemamo druge nego da se probijamo u Bira,
nastavio je i vie formalno ih upitao: Slaete li se?
Nije bilo drugog izlaza. Nareen je zastanak. Sa
kupile su se komande eta, a onda i etne elije. Ba-
taljcn je i sam osjeao u kakvoj se situaciji nalazi.
Ali je ta neprijatna istina i zvanino saoptena sva
kom borcu.
No je pala. S njom su poele da padaju i guste
pahuljice snijega. Kolona je sila s puta i uputila se
potocima, da bi izbjegla zasjede. U pomrini, bez vo
dia, bauljala je, zastajala, kidala se, saekivala, ga
zila vodu i odmicala tamo gdje se pretpostavljalo da
se nalazi Konjuh. Svitalo je. Da li produiti pokret
ili se skriti negdje u umu, u jarugu? Odlueno je
da se ide dalje. Ubrzo je kolona naila na svjeu, i
roku prtinu i na telefonsku icu. Raunali su da e
ih taj trag dovesti na Nijemce ili na njihovu komoru.
185
Malo kasnije se ukazalo selo. Kad je prethodnica
prila prvim kuama, pred nju izie seljak.
e ete, drugovi? Eno, tamo su Nijemci.
Prethodnica se okrenu. S njom poe i seljak.
Shvativi zato se prethodnica vraa ubrzanim kora
kom, kolona isto uini i sjuri se u jarugu. Odmah po
slije toga zafijukae kurumi njemakih rafala. Po
vlaei se mrtvim uglom, kolona se uhvati kose. Se
ljak im ree da se nalaze na ograncima Konjuha.
Osjeali su se kao da su doli u slobodu. Desetak bo
raca su ostali bez obue, meu njima i taka, bata-
ljonski referent saniteta. Jedno ebe je izrezano na
komade. Obosjeli su umotali noge. Bataljon je zaao
dublje u umu i tu predanio. Kad je pao sumrak,
planule su vatre. Umor, san, jara vatri koje su tonule
u snijeg podsticali su elju i nadu da se tu prenoi.
Pri viao se ubor potoka i izvora, pucketanje vatri na
ognjitima i u peima, verige s punim loncima ili
kazani s hranom. Nekolicina su izvadili porcije i prili
bukovim stablima da prime hranu. Stajali su s ispru
enim rukama. Iz te omaijanosti trglo ih je i pokre
nulo nareenje:
Pokret.
tab, shvativi situaciju, odluio je da bataljon
krene i da u prvom selu na koje se naie pokupi od
vaba ili od mjetana obuu za bose borce i da ih
nahrani. Prtei cijelac, kolona je poslije pola noi
izila iz ume. Pred njom su se ukazali crni, nejasni
obrisi kua. Bataljon se razvio za napad. Priao je
selu. Neprijatelja nije bilo. Za as su u kuama pla
nule zapretane vatre, a odbornici su skupili neto
kukuruznog hljeba, suhih kruaka i desetak opanaka
i arapa.
Odmah poslije toga je bataljon napustio selo i
uputio se u planinu, jer su seljaci rekli da su Nijemci
zanoili u susjednom selu. Cio dan je kolona ila kroz
snjenu pustinju. Zametene prtine su pokazivale da je
neko ranije proao Konjuhom. No opet na snijegu,
186
pored vatri, ali s prvim toplim obrokom koji je in
tendant uspio pripremiti.
Sutradan je bataljon stigao u selo na dva sata
hoda od Kladnja. tab je odluio da se tu predani i
uvee, preko druma KladanjTuzla, krene ka eko-
viima. ete su utonule u san. Pred podne u tab je
doao jedan seljak i iz njedara izvadio pismo. Jo
nerasanjen, komandant je opsovao i viknuo na se
ljaka:
Nek napadnu! Idi, javi im, i njima i vabama.
Bataljon je pojaao budnost. Kada su sat-dva
kasnije etnici zapucali, jedna eta ih je brzo rastje
rala.
Prije nego to je bataljon krenuo, tab je pozvao
nekoliko seljaka.
Vidite, ovoj drugarici su promrzle noge. Ne mo
e ii. Ostavljamo je vama. Ako joj se to desi
odgovarate glavama, povienim tonom rekao im je
Risto.
Oni su se zagledali, izmeu sebe dogovorili.
Jeste 1 uli? ponovo im se ljutito obratio ko
mandant.
Ma, bolan, pitaj ti Branu Savia za nake. E,
koliko smo mi naije boraca naranili, odgovori jedan
i doae: Nek ostane, ne brinite.
Bataljon je krenuo. Kad je u jednom od ekovi-
kih 'sela naiao na tab brigade, zagrlivi Ristu i
ostale, Milo Zeki im ree, u radosnom osmijehu:
A mi vas otpisali.
PONOVO NA TUZLU
Kao to je naglo poela, njemaka ofanziva se isto
tako naglo ugasila. Otile vabe u Grku irile
su se glasine, kojim je neprijatelj elio da prikrije
svoje namjere. U jedinicama se, meutim, znalo da
su Nijemci krenuli u Bosansku krajinu. Iza njih su
ostale manje ili vee posade ustakih i domobranskih
187
jedinica, etnike brigade i korpusi od po dvije-
-tri desetine, odnosno stotine ljudi, i povampirene
formacije muslimanske milicije, koje su se sada zvale
zeleni kadar ili bosanski planinci. Pomou njih
je muslimanska buroazija pokuavala da bar togod
sauva od svog uticaja.
U Birou je ofanziva prohujala, ostavljajui doli
nom Drinjae zgarita i humke nedunih staraca, e
na i djece koje su zvjerski masakrirale njemake
jedinice. Pritisnuti napadom este brigade, Nijemci
nisu stigli da zau u sela dalje od puta. Kad je bri
gada sa Ozrena stigla u Bira, doekala ju je pjesma:
Kad je borba na Betnju bila,
Tu je esta vabi potkresala krila.
Borbe na Romaniji i Betnju dobro su prorijedile
redove brigade. ete su spale na tridesetak boraca i
manje. U Biru vie nije bilo mogunosti za popunu.
Sve to je moglo da nosi oruje ulo je u jedinice.
Takva je situacija bila i u drugim krajevima istone
Bosne juno od doline Spree. Uz velike tekoe oko
ishrane, to je bila najvea zapreka jaanju jedinica.
Brigada je krenula prema Srebrenici i Bratuncu. Nje
ni su bataljoni rastjerali manje etnike i zelenoka-
drovske grupe, uli u te varoice i postavili se prema
Zvorniku. S druge strane Drine bilo je mirno. Bata
ljoni su radoznalo posmatrali Srbiju. Kad je sunce
sijalo, lijepo su se raspoznavale kue u ljivicima. Iz
istonobosanske stvarnosti zgarita i pustoi ta
netaknuta sela su se inila nestvarnim, dalekim, ne
dokuivim, sve dok mjetani koji su prelazili preko
Drine nisu ispriali o etnikim trojkama, koje su no
u odvodile ljude i ostavljale ih preklane u oblinjim
umarcima i potocima ili ak kraj kunih zidova, i o
ljudima i enama koje su feldandarmerija i Gestapo
odvodili, pa im se ne zna ni traga ni glasa. Rat je,
tuin je na sve strane ostavljao svoje duboke, bolne
tragove.
188
esta se odmarala, sredila, ali slabo popunila.
Tek tu i tamo nalo se po nekoliko mlaih ljudi koji
su agitacijom, a vie mobilizacijom doli u ete. Tre
balo je vremena da se ljudi poslije ofanzive prikupe,
vrate svojim kuama i uvjere da uzmu oruje.
Stiglo je nareenje za pokret. Kad se brigada
sputala u dolinu Spree, koja je bila u izmaglici,
borci u etama su predosjeali da se ide na Tuzlu.
Najradosniji su bili borci Tuzlaci zato to e vidje
ti svoje i svoj grad i to e njihovi poznanici doi u
ete.
Kao i pred sve vee akcije odrani su dogovori
tabova, komandi, partijskih elija, skojevskih aktiva
i eta. Cio dan 16. januara kolona je ljapkala po
blatu. Tu i tamo su zelenokadrovci pripucavali i ne
stajali u umarcima. Bio je to znak da je neprijatelj
obavijeten o napadu. Sesta je napadala na Kreku i
zapadni logor, ali ovog puta s june strane, kao lijeva
kolona divizije.
Mrak je pao. Studen je stegla i koraci su odzva
njali na smrznutom tlu. Kolone est brigada iz sa
stava esnaeste, Sedamnaeste i Dvadeset sedme i tri
partizanska odreda nastupale su prema Tuzli. U gradu
su bila dva domobranska puka i njemaka borbena
grupa pod komandom jednog generala koja je stigla
na dva dana pred napad. Trebalo je da sve jedinice
preu u napad u 20 asova. Sve su, meutim, kasnile,
neka manje, neka vie.
Jedinice Seste su u silovitom naletu pregazile
neprijatelja na Kuiima. Sa zapadne strane je nestalo
spoljne odbrane grada. Bojei se napada iz pozadine,
domobrani su napustili rovove i bunkere i na Crve
nom brdu. Bataljoni este su se brzo dohvatili prvih
kua u Kreki. Neprijatelj je otvorio estoku artilje
rijsku vatru. Ali bara elika padao je pozadi i stra
dala je samo nekolicina boraca. Tek kada je esta
zauzela Kreku, poele su borbe desno i s druge strane
Tuzle. Ali po vatri se vidjelo da su to mlaki napadi.
Iz Kreke su dva bataljona produila prema zapadnom
189
logoru. Meutim, doekala ih je paljba artiljerije i
sasreena vatra mitraljeza, kroz koju se na momente
ula komanda na njemakom i psovka:
Doi, Jovane, majku ti komunistiku!
Saekaj, majku ti ustaku! odvratio je Budimir
Grahovac, pukomitraljezac.
Dao je pomoniku zbrojovku, rekao mu: titi
me, i nestao u pomrini. U pomamnoj igri none
borbe njegove dvije bombe se nisu raspoznale. Tek
kad je streljaki stroj dopro do jedne kamene ograde,
nali su Budimira kako puta duge rafale iz arca.
Ranjen sam, s mukom je izgovorio i uskoro pao u
nesvijest, iz koje se nikad nije probudio.
Svitalo je. Na prilazima grada borba se stiavala.
Jedinice su naputale poloaje koje su bile zauzele ili
im bile podile. Jedino je esta ostala dokle je pro
drla.
Jo tri dana i tri noi je trajala borba za Tuzlu.
esta je svake noi prodirala u grad. Ali usamljena
jer vorne take odbrane s june, istone i sjeverne
strane druge brigade nisu mogle da savladaju mo
rala se povlaiti do u Kreku, svaki put sa sve prorje-
enijim redovima.
Poto su neprijatelju stigla jaka pojaanja iz Do-
boja i Zvornika, napad je obustavljen 20. januara.
esta je odstupila posljednja i sa esnaestom briga
dom zanoila u selima desetak kilometara jugoistono
od grada. Nijemci su narednog dana s tenkovima i
bornim kolima zaposjeli prelaze na Sprei i na drumu
prema Zvorniku. Htjeli su da uhvate u klijeta obje
brigade. Kolone este i esnaeste kretale su se tromo
i bezbrino ka Sprei, ne oekujui neprijatelja. Na
jednom je zapucalo. Reski pucnji tenkovskih topova,
dugi rafali i halakanje zelenokadrovaca iz umaraka
u prvi tren unijeli su pometnju, koju su uveali trk
otrgnutih konja i jauci ranjenih.
Cijela kolona se nala pod vatrom. Komandiri i
komandanti komanduju, ali se neposredno bore, tuku
190
neprijatelja koji hoe da iskoristi postignuto iznena
enje. Na sto-dvjeta metara Nijemci i zelenoka-
drovci, videi zabunu i komeanje, digli su se i polaze
naprijed i iz pokreta tuku. Iza plasta sijena gaaju ih
Milo Zeki i Milojica Panteli. Kratki rafali jedan
za drugim i brza zamjena praznih arera. Jedan
vaba uzima na nian Miloj icu. Jednom okida, ali ne
pogaa.
Skloni se! vie mu Milo.
On ne uje ili misli da to komandant govori ne
kom drugom. Najednom osjeti kako ga neko povue.
Pade na raskvaenu zemlju i vidje Miloa kako pusti
rafal, i vabu na dvadesetak metara kako se preturi,
i u rijei:
Je si li ranjen?
Kad je elo kolone upalo u zasjedu na Sprei,
zaelje je bilo daleko pozadi. Glavnina brigade je
krenula ka Majevici. Ali na zvornikom drumu i nju
je ekala zasjeda. Okraj prsa u prsa. Milan Raua,
jo sa zavojem na ruci od rane sa Betnja, upada
meu Nijemce. S njim je jo desetak drugova. Kad
je ispraznio arer mainke, gaa pitoljem. Oko nje
ga estorica mrtvih vaba. Pada i sedmi, ali u isto
vrijeme zrno pogaa i Milana, nanosei mu teku ranu
kroz plua.* Desno i lijevo isti takvi sudari. Bataljoni
este raznose njemaku zasjedu i hvataju se ogra
naka Majevice.
Narednih dana jedinice se odmaraju i sreuju, a
tabovi analiziraju bilans jedne teke borbe i neuspje
ha vieg komandovanja. tab Treeg korpusa pie
politikom komesaru: to se tie napada na Tuzlu,
jedinice june strane pokazale su puno zalaganje i
borbenost, ofanzivnog duha... Naroito su se istakli
borci este brigade... A tab esnaeste divizije
(kojoj esta brigada nije pripadala), iznosei dejstvo
svojih jedinica i ocjenjujui uzorke neuspjeha, uka
* Poslije dvadesetak dana Milan Raua je umro u
partizanskoj bolnici u Trnovi.
191
zuje na to da su uzastopni prodori u grad jedinica
este brigade, zauzimanje Slanog bunara ... pred
stavljali zbir mjestiminih, vremenski nepovezanih
i akoiono neobjedinjenih pojedinanih uspjeha, ali
nikako takvih koji bi odluili sudbinu neprijateljevog
garnizona u Tuzli.
OD DRINE DO ZELENGORE
Na Majevici se esta zadrala svega nekoliko
dana. Primila je oko 300 boraca iz Srema i, tako po
punjena, upuena je u srebreniki kraj da kontrolie
i osmatra dolinu Drine i sprijei eventualno prebaci
vanje etnika iz Srbije u istonu Bosnu, o emu je
tab korpusa imao neke nagovjetaje.
Srebreniki kraj se nalazi na periferiji istone
Bosne. Ograen Drinom i vrletnim masivom Javor-
-planine, on je od ljeta 1941. dugo bio pod vlau
etnika i ustaa. Tek od sredine 1943. godine narod-
nooslobodilaki pokret je uspio da snanije prodre
u taj kraj, u njemu da stvori partijsku organizaciju,
formira organe narodne vlasti, antifaistike organi
zacije i partizanski odred. Ali u selima, uvuenim u
nepregledne ume, odvojenim od svijeta, skrivale su
se grupice etnika i zelenog kadra. Dosta ljudi i ena
iz ovog kraja ranije je, ispred ustakih noeva, izbjeg
lo u Srbiju, i kad bi se situacija smirila, mnogi su
se vraali svojim domovima.
Krajem januara esta je stigla u srebreniki kraj
i u njemu ostala gotovo tri mjeseca. Sem sitnijih
arki pri proganjanju etnikih i zelenokadrovskih
grupica, ozbiljnijih borbi nije bilo. Kraj je bio slobo
dan, a neprijatelj pasivan. tab korpusa je na tom
prostoru drao Sedamnaestu diviziju, oekujui da e
od Vrhovnog taba dobiti zadatak da je uputi preko
Drine u Srbiju. Pripremajui se za taj zadatak, po
etkom marta formirao je Trideset estu vojvoansku
i Trideset osmu istonobosansku diviziju, za ijeg je
192
komandanta upuen Milo Zeki. Na njegovo mjesto,
za komandanta brigade, postavljen je Savo Triki.
Ali ako borbe nije bilo ni odmora nije bilo.
Teajevi, obuka, sastanci, priredbe, rad s nepismeni
ma, razgovori sa seljacima, pridobijanje ljudi da stu
pe u jedinice, patrole, zasjede, izvianja sve je to
ispunjavalo ivot eta i bataljona. Dani su prolazili,
a u jedinicama se poveavao broj mjetana. Ve u
aprilu ih je bilo preko 220.
Mnoge tekoe partizanskog ivota poele su da
se smanjuju. Savezniki avioni su nekoliko puta do
turali znatne koliine odjee i obue i lijekova. U
etama je nestajalo opanaka od netavljene koe; ne
stajalo je i vaki.
im su se jedinice nale u zatiju, tabovi su
poeli vie pisati, sastavljati raznorazne izvjetaje i
dostavljati dnevne raporte. Nenavikli na takvu pre
pisku, u tabu brigade su gunali:
To Vukain izmilja, tjera po starom jugosloven-
skom...
U tabovima bataljona su mislili da to trae iz
taba brigade.
Sredinom marta poela je neprijateljeva ofanziva
na istonu Bosnu. Iz Srema je preko Save provalila
13. SS-Handar divizija, koju su Nijemci obuili ne
samo da se dobro bori nego i da pali sela, kolje djecu,
ene i starce. Nastupala je sistematino, korak po
korak, nastojei da iza nje ne ostane nita to je par
tizansko. Neprijatelj je tako htio da zagospodari isto
nom Bosnom i da se osigura u Srbiji. Pristizale su i
druge njemake jedinice. U tim danima, kada je isto
na Bosna postala poprite tekih borbi, Vrhovni tab
je 21. aprila depeom naredio da i otuda pone prodor
u Srbiju. Odmah su poele pripreme: razrada plano
va, izrada i prikupljanje amaca, pokreti jedinica. Sve
je teklo brzo, organizovano.
Ali za sve te pripreme znale su i njemake ko
mande onoliko detaljno koliko su se one nareivale
i objanjavale depeama izmeu Vrhovnog taba i
13 Proleteri istone Bosne
193
taba Treeg korpusa, esnaeste i Sedamnaeste divi
zije i njihovih brigada. Prislukujui radio-saobraaj
izmeu tabova jedinica NOVJ, organi njemake oba
vjetajne slube u Beogradu uspjeli su da kriptograf-
skim metodama otkriju ifru i da se tako iz prve ruke
obavijeste ta im se priprema. Znajui sve to su
sadravale raio-depee, Nijemci su imali mogunosti
da se na najefikasniji nain suprotstave prodoru
esnaeste i Sedamnaeste divizije u Srbiju. Njihove
jedinice su stizale u pravo vrijeme na prava mjesta.
U naim jedinicama se govorilo:
Kud god makne, eka te esesovaka zasjeda ili
kolona.
Meutim, niko nije ni slutio kako i zato. Samo
se u tabovima sumnjalo da neprijatelj nije meu ra-
diste ubacio svoje pijune.
I kada je u sastavu svoje divizije esta prila
Drini, Nijemci su oko snaga koje su se pripremale za
forsiranje uspostavili obru. S Drine kod sela Fako-
via, umjesto u Srbiju, Sedamnaesta divizija je kre
nula usiljenim marem u proboj izmeu Vlasenice i
Han-Pijeska. Na Kraljevoj gori, na dominantnim po
loajima, u iskopanim rovovima i podignutim zaklo
nima, ekale su je jedinice 7. SS-divizije. esta je
bila u prethodnici. Cio dan se vodila estoka borba.
Nijemci su bili zbaeni sa nekoliko vrhova, ali glavni
poloaj su odrali i na kraju snanim protivnapaom
odbacili diviziju nazad. Dva desnokrilna bataljona e
ste bila su odsjeena. Izmorene jedinice vratile su se
u prva sela.
No. Vatre. Bolnica puna ranjenika. Kraj aprila,
a krupne, mokre snjene pahuljice zastiru crno nebo.
Meu zidovima kue, koju je ko zna ko i kada zapa
lio, doktor Ginzberg amputira prebijenu nogu Drago-
slavu Mitroviu, politikom komesaru Treeg bata
ljona. Dolaze sljedei. Skalpeli reu prebijene ruke,
ve rasparane trbuhe, unakaena lica. Iznad blijedih
ljudi, koji vie ne znaju ni za ivot, ni za snijeg, ni
za to ta se dogaa, bolniarke razastiru platno na
194
kojem se tope i kaplju snjene pahuljice. Sedam ope
racija sedam nosila. Tu, pokraj crnog zida, Risto
Toovi u gru lije stihove:
Ramena peku,
Krvave noge kamen otri ree,
no kanonade sijeku,
i vjetar nosila trona povija.
Mrnja bukti iz svakog srca, iz svakog oka
A negdje iza kamenih busija
smiju se nakazna lica
vapskih krvoloka.
A poslije juria .. !
Bojite prekrila krv i magla tmural
Zdravo !.. Dovikuje, bez tuge,
toplo se smjei, ruku mi vrelo stee
sa nosila Uo, bez noge
bomba sa Livna, proleter stari
to rane nosi sa Zelengore i Koura!
I jutro, brzo kad ne treba. Njemake kolone po
maljaju se izdaleka, sa svih strana. Petnaesta maje-
vika i Sesta brigada, ali sad bez dva bataljona, svi
jaju se urno u kolonu. Naprijed je Prvi, a na zaelju
Drugi bataljon Seste. Ispred njega bolnica. Mora se
u proboj. Jedini moguni pravac je Ravna gora,
strma, uska kao nos, umovita kosa. Kree kolona.
Tiina. Kao da nigdje nikog nema. A onda rafali, mi
ne, bombe. Desno i lijevo se ne moe. Dolje, po
prilici u selu koje je bilo konaite takoe poe
pucnjava. Predvoen komandantom brigade, Prvi
bataljon ide na juri. Ali ga bara kuruma zaustav
lja. Stoji kolona. Na elu kolone su tabovi brigada,
divizije, Oblasni komitet Partije. Jo jedan juri Pr
vog bataljona i nita. Rukovodstva se dogovaraju
ta raditi, kuda krenuti.
13*
195
Najednom poklik:
Majevani! Junaci! Za mnom!
Omalen, s futrolom od pitolja koja mu dopire
gotovo do koljena, s pitoljem u ruci, istrava iz za
klona naelnik taba divizije Vukain Suboti.
Za njim tre borci i jure gore. Naprijed je Prvi
bataljon. Njegov komandant Vojo Crnogorac izlijee
na elo. S njim Spaso Mii sa arcem koji drhti
od rafala. A onda bombe, i njih dvojice, i jo mno
gih. Vatre i glasovi odmiu uz planinu. Iznenada sve
naglo prestaje. Tek poneki metak odozgo fijukne.
Kolona produava. Ide urnim korakom i niko se
iz nje ne odvaja da s mrtvih esesovaca skine fieklije
ili ta drugo.
Zna Vukain i na juri, ree neto kasnije ko
mandant komesaru brigade.
Zna, bogme, dobro, saglasi se on.
Dvadeset i tri dana trajali su napori Sedamnaeste
divizije da se prebaci u Srbiju. Jo jednom je poku
ala preko Zepe, ali su je ekali Nijemci. A onda je
preko Romanije, Jahorine i Zelengore krenula u Crnu
Goru, praena dijelovima 7. SS-divizije i saekivana
zasjedama.
Poslije gotovo godinu dana esta brigada je pro
la onim stazama kojim je 10. juna 1943. krenula sa
Sutjeske. U njenim redovima je ostalo malo onih koji
su ranije upoznali te putove.
NE VALJA VAKO ...
U ratu ni junaci ne blistaju u svakoj borbi, niti
oprobane i prekaljene jedinice uvijek postiu onoliko
koliko se od njih oekuje. Uspjesi i neuspjesi u borbi,
u ratnim okrajima, esto se granie, dodiruju, i ne
rijetko je bivalo da samo zbog jedne slabe kariice u
lancu borbenih vrlina i vrijednosti, ovjek borac, ko
mandir, komandant ili jedinica podbace, ne budu
onakvi kakvi su u stvari.
196
To se desilo i estoj u borbama krajem aprila i
poetkom maja 1944. godine. Gotovo tri mjeseca se
nalazila na podruju gdje nije mogla voditi ozbilj
niju borbu. U njene redove stupilo je preko 500 no
vih boraca. Uklopili su se u ete u kojima je vladao
vojniki red, disciplina, topla ljudska atmosfera, kul
turni i politiki ivot. Struktura starjeinstva je bila
potpuna: od desetara do taba brigade sve je bilo po
punjeno ljudima provjerenim u borbi, koji su, ve
prema funkciji koju su vrili, mnogo puta potvrivali
svoje vojnike i ljudske vrijednosti i kvalitete. U
brigadi je ivot bujao. Oduevljenje i portvovanje
proimali su njene redove. U prvomajskom takmie
nju, koje je poelo 15. aprila, rijetki su bili pojedinci
koji se nisu trudili da daju vie, da dostignu bolje.
I u oruju i municiji se nije oskudijevalo.
Kad je krenula na Drinu radi prelaska u Srbiju,
pa se usiljenim marem vratila i popela urvinama
ispod druma Han-PijesakVlasenica i prela u napad
na esesovce, esta je prvog dana bila ona stara,
udarna, odluna. Ali ne zadugo. Protivnapadom ese-
sovaca bila su otcijepljena dva njena bataljona.
Neiskusni, mladi borci, koji su tada inili dvije
treine sastava este, nisu izdrali u onoj kritinoj
taki kad se rjeava ishod borbe. Mjesto da mirno,
hladno doekaju neprijatelja kad je poao u protiv-
napad, da ga puste blizu kako je bilo nare
eno , oni su se pokolebali i poeli bjeati. Neke
ete su bile rastrojene i mnogi mlai borci izgubili
su vezu s jedinicama ili su ako su bili mobilisani
i politiki nepripremljeni pobjegli, dezertirali.
Teko je bilo izdrati duge mareve i borbe s nepri
jateljem koji je znao da se dobro bori i bio u mo
gunosti da priredi iznenaenje, jer je poznavao ra-
dio-ifre.
Ne mali broj komandi eta, tabova bataljona,
pa i tab brigade su tih dana poeli da gube povje
renje u nove borce.
197
Postavi ga u zaklon, za bukvu ili jeliku, kae
mu sve to treba, i krene do sljedeeg, a im se okre
ne, vidi kako puca gore uvis, u boga, ili okree lea,
bjei, trai sigurniji zaklon i gine. Kako se s tak
vima tui? alili su se komandiri, komandanti i po
litiki komesari jedni drugima.
Ne znajui ta da rade, osjeajui se bespomo
nim, ili u ljutnji, nekolicina etnih i bataljonskih
rukovodilaca, meu njima i komandant brigade, oa-
marili su ili udarili u takvim situacijama pojedine
borce. Zadaci su se morali izvravati, neprijateljevi
obrui i zasjede probijati i razgoniti, putovi kriti.
Rukovodei kadar je poturao svoja lea. Vodnici, ko
mandiri i politiki komesari eta su esto uzimali
pukomitraljeze ili kretali kao bombai. Za dvade
setak dana borbi poginulo je i ranjeno 88 rukovodi
laca, poev od desetara pa do lanova tabova bata
ljona. Samo dvojicu-trojicu etnih rukovodilaca za
hvatila je apatija, malodunost.
Ne valja vako, javili su se komunisti u jedi
nicama. Treba to pretresti...
Na prvom predahu, poslije proboja obrua na
Ravnoj gori, poeli su sastanci komunista, prvo ko
miteta, pa elija, u svim jedinicama brigade.
Naroito otro je postavljen zadatak suzbijanja
nepovjerenja prema novim borcima i boljeg uvanja
boraca i brige o njima izvijestio je o tome u re
dovnom izvjetaju Centralnom komitetu KPJ partij
ski rukovodilac brigade.
U zadimljenim sobicama ili pod nekom bukvom
ili jelikom komunisti iz eta i tabova su analizirali
sebe u tim tekim danima. Najvei broj se nije ustru
avao da i sebi i svojim drugovima zamjeri na svemu
to se smatralo da nije valjalo ili da je moglo biti
bolje, ali i da pohvali, istakne za primjer ono to
je bilo dobro. U tom preispitivanju obaveza i normi
ponaanja komunista, komandant brigade i zamjenik
politikog komesara Drugog bataljona su kanjeni
partijskim ukorom zato to su oamarili borca, neko-
198
liko drugova su dobili partijske kazne, dvojica su
iskljueni iz KPJ, a nekolicini su skinute kazne ko
jima su ranije bili kanjeni.
Sa tih dogovora kretalo se na mareve, u borbu.
Njihova sadrina se prenosila u jedinice dranjem,
ponaanjem, zaleganjem u zaklon pored borca i poka
zivanjem kako se gaa, prebacuje, pjesmom kad je
najtee, toplom ljudskom rijeju, dogovorom, razgo
vorom.
Ubrzo je esta nala sebe. Njena snaga i ubojitost
su rasle. Nekoliko puta su tih majskih dana njeni
bataljoni pregazili esesovake i ustake poloaje i
zasjede.
199
PROLETERSKA
AKOR
Kada je, u sastavu svoje divizije, esta izbila na
operativno podruje Drugog korpusa, njeno brojno
stanje je iznosilo svega 400 boraca i rukovodilaca, od
toga 60 drugarica. Od 300 Sremaca, koji su 24. januara
doli u njen sastav, ostalo ih je svega 70, a od preko
200 boraca koji su mobilisani u srebrenikom kraju
samo 20. Mnogi od njih su ostali na popritima
sudara s jedinicama 7. SS-divizije, neki su zaostali u
usiljenim marevima i prikljuili se jedinicama, a dio
etvrtog bataljona koji je u maju bio odsjeen uklju
en je u druge istonobosanske jedinice. Meutim,
jedan broj boraca iz srebrenikog kraja dezertirao
je iz jedinica i vratio se svojim kuama. Zbog malog
brojnog stanja, u junu je rasformiran etvrti bata
ljon i njegovim borcima i rukovodiocima su popunje
ne jedinice brigade. Sredinom juna 1944. esta bri
gada je imala 124 lana i 23 kandidata za lana KPJ
i 90 lanova Skoja.
Iz sela izmeu Volujaka i Lebrnika esta brigada
je krenula preko Pive, popela se na ogranke Durmi
tora, vodila uspjenu borbu s Nijemcima kad su iz
Pljevalja izvrili ispad ka aerodromu kod abljaka
i odatle krenula preko Sandaka u dolinu Drine. Po
novo su njeni bataljoni proli onim stazama, peli se
uz one grebene i vodili borbu na nekim od onih pla
ninskih vrhova na kojima su prije vie od godinu
dana saekali udar jedinica njemake 369. vraje
divizije. U tom kraju esta se ponovo srela s Prvom
proleterskom brigadom i drugim jedinicama Prve pro
200
leterske divizije koje su iz Bosanske krajine stigle u
Sandak.
Ljeto je bilo lijepo, toplo. Jedinice su se odma
rale, obukle i rasteretile ranjenika. Prvi put muni
ciju i oruje nisu morale otimati od neprijatelja. Sa
veznici su avionima vie puta doturili odjeu, obuu,
rublje, municiju, oruje, neto hrane i evakuisali
teke ranjenike u bolnice u Italiji. Otvoren je drugi
front u Francuskoj, a Crvena armija je poinjala
svoju ljetnju of anzi vu.
U vazduhu se osjealo da predstoje veliki pot
hvati i Narodnooslobodilake vojske. Svi u estoj
brigadi, kao i u drugim jedinicama, oekivali su pro
dor u Srbiju. Meutim, i njemako komandovanje je
oekivalo tu ofanzivu, i da bi zadralo u svojim ru
kama Srbiju, koju je smatralo kljuem situacije na
Balkanu, preduzelo je nekoliko krupnih operacija u
samoj Srbiji, u istonoj Bosni i Crnoj Gori. Kada su
se u Sandaku, pored Druge proleterske i Pete kra
jike divizije, nale i Sedamnaesta istonobosanska
i Prva proleterska, Nijemci su ofanzivnim pothvatom
irih razmjera pokuali da zaposjednu dolinu Lima i
aerodrom u Beranama i time oteaju snabdijevanje
jedinica NOVJ i sprijee njihov prodor u Srbiju. U
isto vrijeme su preduzeli ofanzivu protiv divizija
NOVJ u dolini June Morave.
U to vrijeme je i Sedamnaesta divizija pomje-
rena u dolinu Lima i kada je neprijatelj prodro u
Andrijevicu, uvedena je u borbu. Na desnom krilu
njenog rasporeda napadala je esta brigada, naotre-
na od borca do taba brigade kritikama koje su
joj vie puta upuene zbog onoga to nije dala koliko
se oekivalo krajem aprila i poetkom maja.
Uvee 21. jula krenula je brigada na zadatak.
Obrisi Mokre planine, gledani iz doline Lima, bili
su nejasni. Tamo negdje na njoj bio je neprijatelj.
U tami je to izgledalo blizu. Bataljoni su se peli uz
umovite i krevite kose. Ilo se dugo, i nekoliko
puta kada se oekivalo da je kraj usponu, vidjelo se
201
da kraja jo nema. Svitalo je. Pred Prvim bataljonom
se ukazao proplanak. Kolona je stala. ulo se rzanje
konja. Nareeno je prvo: Tiina, ne govori glasno,
a ubrzo i da se bataljon razvije. ete su krenule.
Pred njima se nalazio tab jednog bataljona SS-divi-
zije Skenderbeg. A tamo pozadi, na kosi, ispred
koje su prije pola sata ili sat jedinice prole, bili su
poloaji esesovaca. Bataljon je i ne znajui doao
u neprijateljevu pozadinu. Bio je i sam iznenaen.
Jo nije znao ko se nalazi pred njim. A esesovci oko
taba i sam tab bili su se razbakarili. Konji rasto-
vareni, kuhinjski kazani podloeni, vojnici po livadi,
s orujem i bez oruja, radili su neto ili lekarili.
ete Prvog bataljona su im oprezno prilazile, s blis
kog odstojanja otvorile vatru i odmah krenule napri
jed. Esesovci su stigli samo da okrenu lea. Zaplaeni
pucnjavom, i konji su se dali u bijeg. Neko je vikao:
Hvataj konje!
Drugi:
Hvataj ive!
Bataljon je pregazio to to je ostalo ili to nije
stiglo da pobjegne ispred njega. Naao je dva mino
bacaa, mnogo municije i opreme, termos-kazane s
pripremljenom hranom i desetak poginulih esesovaca.
Nekolicinu je zarobio, meu njima i dva oficira. Osta
li su, preko ledine i uvale, bjeali na poloaje. Sve
je to trajalo moda desetak minuta. ete su se bile
izmijeale i borci su, vie iz znatielje, poeli da se
muvaju oko plijena. Komandant bataljona edo u-
ki osjeao je trenutak i energino poveo bataljon:
Za neprijateljem, naprijed, boga vam, naredio
je komandirima.
Tuci minobacaima, ta eka rekao je koman
diru prateeg voda.
Bataljon je jurnuo preko ledine i uvale ka eseso-
vakim poloajima. Ispred njega su se kretale salve
minobacakih mina. U kratkom, ali estokom okraju,
esesovaki bataljon, koji je bio bar etiri-pet puta
brojniji, nije izdrao. Dao se u bijeg.
202
Kad je Prvi bataljon otvorio vatru, Mokra gora
se razbudila. S kosa i vrhova poeli su rafali. U samo
svitanje su preli u napad Drugi i Trei bataljon.
Neprijatelj je u poetku pruao otpor, ali kada je
poeo da bjei ispred Prvog bataljona, pokolebao se
cio njegov raspored na planini. esta je odluno kre
nula. Tog dana poeo je da puca neprijateljev front
prema Beranama. Stvorili su se uslovi da se Nijem
cima zadaju teki udarci. Pripremao se koordinirani
protivudar divizija NOVJ. O tome je u svojoj zapo
vijesti tab Sedamnaeste divizije zakljuio:
Zahvaljujui brzom protivnapadu, snalaenju i
portvovanju naih jedinica, neprijatelj je na lijevoj
obali Lima zaustavljen, a na desnoj obali odbaen
u pravcu BaljaMurineVelike i akara izbiianjem
este bosanske brigade na Mokru planinu, a etvrte
crnogorske brigade na Sjekiricu i G. Renicu.
Trebalo je da esta s Mokre planine produi na
pad neto naprijed i ulijevo i da obezbijedi lijevi bok
Petoj krajikoj diviziji. Ali ona je, ponesena uspje
hom na Mokroj planini, krenula pravo na akor, na
stojei da tako jo pouzdanije izvri zadatak. Na tom
vanom prevoju neprijatelj se branio iz rovova i bun
kera. Poto su osjetili da bi u dolini Lima mogli upa
sti u klopku, esesovci su pojaavali svoje poloaje
na akoru. Upravo kada se jedna njihova kolona
vozila nalazila na drumu uz akor, uslijedio je napad
bataljona este.
Bio je to silovit juri. ete su se vjeto privukle
na blisko odstojanje i jumule na rovove i bunkere i
ka drumu. U streljakom stroju jedinica su koman
diri i politiki komesari eta i rukovodioci bataljona
i brigade. Na dva-tri mjesta borci su se nali u ro
vovima, a jedinice Drugog bataljona su izbile na ce
stu. Neprijateljevi vojnici su mjestimino bjeali ili
se provlaili ka rovovima i bunkerima. Komandir
Tree ete Drugog bataljona Moraa izvukao je a
rac ispod mrtvog vabe i pokosio nekoliko esesovaca.
Jedna grupa od pedesetak neprijateljsvih vojnika,
203
zbunjena vatrom sa svih strana, trala je tamo-amo.
Iz bunkera su ikljali rafali. Dva puta su im se bom
bai privlaili, ali su ostali ispod njih. Zvonko Pave-
li, komandir ete, dopuzao je s dvojicom boraca do
bunkera s druge strane na svega desetak metara.
Planule su bombe. Mitraljez je zamro. I kada se di
gao i skoio da upadne unutra, komandir se zatetu
rao i pao preko grudobrana rova.
Dok su se ete Prvog i Treeg bataljona nosile
s neprijateljem u rovovima i bunkerima, dio Drugog
bataljona je na cesti dovravao borbu s vojnicima iz
nekoliko kamiona. Jo nisu stigli ni da iskoe, a za
hvatili su ih rafali. Nekolicina je pokuavala da prui
otpor ispod vozila, ali su ih uutkale bombe
Malo dalje pomonik komesara brigade Milojica
Panteli, kurir Meho, jedna desetina i drugarice Buba
i Ozrenka naletjeli su na tri kamiona puna vojnika.
Osuli su vatru. Iz kamiona su iskoili esesovci i doprli
jauci. U istom trenutku ta grupa se nala pod vatrom
esesovaca iz bunkera i rovova iznad puta i, zabunom
dijelova Drugog bataljona.
Ne pucaj, ne pucaj, prestani, povikali su bor
cima Drugog bataljona koliko ih je grlo nosilo.
No grmjelo je na sve strane. Odjeci pucnjave .U
se odbijali od planinskih vrhova i ti povici su bili
isti to i apat gluhom. I Nijemci i dio Drugog bata
ljona su tukli bez prestanka. Najednom, bez naree
nja i bez pitanja, digao se kurir Meho i krenuo kroz
rafale ka Drugom bataljonu. Iao je mirno, kao da
eta, s mainkom o ramenu. Gledali su ga nijemo,
shvatajui njegovu namjeru. Vikali su mu da se vrati.
On je produio istim korakom. Tek kada je priao na
pedesetak metara streljakom stroju Drugog bataljo
na, vidjeli su da iri ruke, mae, pokazuje. Shvatili
su ga i prekinuli vatru.
Borba oko bunkera se oduila. ete su uporno i
sistematino likvidirale jedan po jedan i primorale
preostale esesovce da iziu izdignutih ruku na ledinu.
204
Dolje desno i daleko u dolini trajala je bitka u
kojoj se stezao obru oko 21. SS-divizije Skender-
beg, puka 7. SS-divizije i drugih neprijateljevih
snaga. Tom uspjehu je umnogome doprinijela esta
brigada pobjedama na Mokroj gori i akoru, kojim
je presjeena odstupnica neprijatelju ka Metohiji.
PREKO IBRA
U trodnevnim borbama na Mokroj gori i akoru
esta je imala 13 poginulih i 8 tee ranjenih boraca
i rukovodilaca. Njene ete su se opet proarale. Mnogi
borci su navukli njemake uniforme i gojzerice, ogr-
nuh se atorskim krilima i nastojali da komora primi
engleske pukomitraljeze bren, jer su zaplijenjeni
njemaki brzi arci zorke, kako su ih u estoj
zvali bili bolji. Kada se brigada vraala sa akora,
selima kuda je ila ve je proao glas o tome ta je
uinila. Mjetani su s puno topline i s darovima doe
kivali njene borce. Na jednom zastanku koat, kre
pak starac priao je tabu Prvog bataljona, pozdravio
drugove, ponudio ih duhanom, i rekao:
Sokolovi moji, ja milja, eco, kad onomad nai-
oste, da ete biti bri otuda nego tamo. Vidim, vas
malo, a gore, rekoe, planinu pritisli Nijemci...
Poslije jednodnevnog odmora tri divizije su kre
nule preko Sandaka ka Ibru. Pratilo ih je kino,
oblano vrijeme i prepadi i zasjede neprijateljevih
jedinica, koje su brigade odluno razgonile i produ-
avale prema svojim ciljevima. Ispred druma Novi
PazarKosovska Mitrovica estu je doekala kolona
od oko 250 Nijemaca i Bugara. Iz minobacaa, brd
skih topova i oklopnog automobila otvorili su estoku
vatru. elo brigadne kolone brzo se razvilo. U kolo-
nicama, ete su se trkom pribliavale neprijatelju.
Minobacai su obasuli Nijemce i Bugare. Oklopnom
automobilu prila je eta Branka Rubea. Na eli
nim ploama odzvanjala je kia kuruma. vabe su
205
odgovarale rafalima i brzom paljbom iz topica, sve
dok nisu dvije bombe planule kraj automobila. Tad
je posada iskoila, ali je ostala kraj vozila, iz koga je
ubrzo liznuo plamen. Malo dalje rafali su iz nepo
sredne blizine pokosili poslugu jednog njemakog
brdskog topa. Jo se neko vrijeme neprijatelj drao.
Meutim, kada je u borbu uveden jo jedan bataljon,
Nijemci i Bugari su u neredu odstupili ka Novom
Pazaru, ostavljajui na bojitu 25 mrtvih vojnika i
dosta oruja i municije. esta je imala 2 mrtva i
6 ranjenih.
Pred pokret ka Ibru jedinice su, radi konspira
cije, dobile tajne nazive. esta je privremeno postala
B-3, a njeni bataljoni 71, 72 i 73. Ali nepri
jatelj je dobro cijenio smisao nastupanja divizija
NOVJ i preduzimao sve to je mogao da ih zaustavi.
Iz okruenja kod Andrijevice izvukao se puk 7. SS-
-divizije i preko Pei i Kosovske Mi tro vice upuen
je na poprite borbe. U dolini Ibra se okupila arolika
vojska: njemake (SS i policijske) i bugarske jedinice,
nedievci, ruski bjelogardisti, muslimanska i alban
ska kvislinka milicija i etnici. Mnogobrojni rovovi
i betonski bunkeri oko mostova, tunela i stanica du
eljeznike pruge bili su posjednuti. Na prilazima
Ibru sve kolone su se susrele s jakim njemakim
izviakim dijelovima, a uz to je na Sedamnaestu di
viziju, koja je bila lijevokrilna kolona, neprijatelj po
kuao napad i iz pozadine.
Uvee 3. avgusta poelo je forsiranje Ibra. esta
je oko eljeznike stanice Leka pred sobom imala
bataljon 7. SS-divizije, ojaan Bugarima i nediev-
cima, 3 tenka, 4 minobacaa, oklopni voz, bunkere i
rovove. Tri puta su njeni bataljoni juriali na Nijem
ce, mijeali se sa njima, tukli oko vagona, upadali u
rovove, ali proi nisu mogli. Pred svanue je nare
eno povlaenje. utke, pokisle od jada to nisu
uspjele, ete su se povlaile kroz vrbake i svijale u
kolone, koje su se hvatale kosa na lijevoj obali ri
jeke. Praskozorje je poelo otkrivati likove ljudi i
206
stvari. Neko je u koloni gotovo kriknuo: vabo!
Najblii su se trgli. Trgnuo se i njemaki vojnik koji
se povukao s partizanima mislei da ide sa svojima.
Dan je proao u predahu za veinu eta i u borbi
isturenih mitraljezaca i minobacaa s neprijateljem,
koji je pokuavao da odbaci brigadu dalje od doline.
Uvee se glavnina Sedamnaeste divizije bez oz
biljnije borbe prebacila preko Ibra i dohvatila padina
Kopaonika. Kad je svanulo i digla se jutarnja magla,
Nijemci su krenuli za jedinicama koje su ostale blizu.
U dolini, na putu, vidjela se duga kolona vozila. e
sta je bila ve odmakla daleko. Jedinice su dobile
predah. U zatitnici, na poloajima, ostao je Prvi
bataljon.
KOPAONIK
etnika vrhovna komanda je budno i sa zeb
njom pratila kretanje triju divizija NOVJ iz Crne
Gore preko Sandaka. Njena nadanja da e Nijemci,
Bugari, nedievci i njene grupe korpusa razbiti divi
zije NOVJ u Toplici i Jablanici poela su da kopne.
Opasnost se javljala od Ibra. Depee, neposredno i
preko njemakih vojnih, policijskih, gestapovskih i
drugih tabova i preko oficira za vezu, ile su jedna
za drugom iz Draine vrhovne komande do koman
danta grupe korpusa i korpusa, i obrnuto.
Uz zapadne padine Kopaonika pele su se Peta,
Druga i Sedamnaesta divizija NOVJ, a sa istoka u
susret su im ili etniki korpusa. Njihova se glav
nina kretala prema Sedamnaestoj diviziji, koja je
6. avgusta prije zore pola da se dohvati grebena
Kopaonika i pree na njegove istone padine. U sre
dini njenog rasporeda bila je esta brigada. etnici
su znali kome idu u susret, a divizije i brigade NOVJ,
doavi u nepoznati kraj i nemajui jasniju predstavu
o situaciji u njemu, ile su vojniki oprezno.
207
Ve prije podne dolo je do sudara. etniki
Cerski korpus, na ijem je elu bila Azlukovaka bri
gada, susreo se sa estom. Prethodnica je brzo uhva
tila zaklon i pitala:
Ko je tamo?
Stigao je odgovor:
Ko je tamo?
esta je odmah shvatila da je pred njom nepri
jatelj, otvorila je vatru iz svega to je imala i kre
nula u napad. etiri sata je trajalo rvanje, priblia
vanje, rafali, pomjeranje mitraljezaca, osmatranje,
traenje pukotina u streljakim strojevima. U pomo
estoj su priskoili po jedan bataljon Petnaeste ma-
jevike i Druge proleterske brigade. Na kraju su
etnici popustili i odstupili. Bataljoni este su krenuli
za njima, ali ne zadugo. Opet su zaustavljeni. etnici
su poslije podne uveli u borbu jo jedan, Valjevski
korpus. Sipila je kia. Oblaci su se provlaili preko
planine. I samo po vatri, mnogim rafalima i povicima
vidjelo se da je kraj borbe jo daleko. esta i susjed
ne jedinice su neto uzmakle i stale. Do mraka je
trajala otra pucnjava, a kad je pala no, esta je
opet krenula u protivnapad. U isto vrijeme je pola
i Petnaesta majevika. Malo docnije se osjetilo na
stupanje i jedinica Druge proleterske brigade. et
nici su pruali uporan otpor, ali su se na kraju ipak
morali povui na naredne poloaje.
Novi dan je poeo kiom, koja je ubrzo prestala.
Sunce se promolilo kroz oblake i rastopilo i njih i
magle koje su se vukle po dolinama. Naprijed, da
leko, uli su se akordi borbenih mareva i kroz dvogled
su se vidjeli odbljesci instrumenata etnike muzike.
Gusti streljaki strojevi, kojima se krila nisu mogla
vidjeti, valjali su se prema poloajima este i njoj
susjednih jedinica. etiri etnika korpusa su kretala
u napad. Sa uke se sve to lijepo vidjelo. Hladna jeza
je mnogima ledila srce. Strepjeli su hoe li izdrati
udar tolike mase. Brigada se bila dobro prorijedila.
U etama je ostalo svega po tridesetak boraca. Ali
208
oruja, iskustva i odlunosti je bilo dosta. Ranije je
na desetinu dolazio jedan pukomitraljez a sada
dva ili tri... Je li to dovoljno?
Uskoro je poeo okraj. etnika muzika je svi
rala, mitraljezi su klokotali. Ispod Suvog rudita,
vrha Kopaonika, u jednoj udolini bila je brigadna
bolnica, oko nje jedan bataljon i na domaku njih
nepregledni streljaki stroj etnika.
Savo. pusti ih neka nas opkole. Lake e biti
ostalima. Onda da idemo na juri, predlae koman
dantu partijski rukovodilac brigade.
Ne. Odmah, odmah treba na juri, odgovara
komandant brigade.
Ne, ne bi trebalo.
Ja sam komandant. esta, bataljon, za mnom!
uje se komandantova komanda.
esta, bataljon, dri poloaj! uje se druga ko
manda.
Bataljon ide na juri. S partijskim rukovodiocem
ostaje kurir, jedan sekretar elije i nekoliko komu
nista. Ostali se u trku pribliavaju crnoj liniji et
nika. Okraj prsa u prsa. etnici poputaju i uzmiu.
Koliko je takvih i drugih sudara, napada, odlunosti,
osjeanja ratnog kovitlaca i mnogo drugog bilo toga
dana na padinama Kopaonika! U divizijskom opera
cijskom dnevniku je neto od toga saeto zabiljeeno
ovako:
U prvom naletu jedinice B-3 poslije kratke i
uporne borbe, sluei se obuhvatnim napadima i br
zim prodorom, ovladale su linijom ... Sa ove linije ..
krenule su najveom brzinom dalje optim prav
cem ... i poslije vrlo estoke borbe ovladale linijom
poloaja...
U isto vrijeme dok je neprijatelj jakim napad
nim kolonama potiskivao jedinice B-2 (Druga kra
jika brigada prim. A.D.) kosama niz Kopaonik,
jedna neprijateljska kolona nadirala je sa pravca
Jelice na lijevo krilo B-3. Jedinice B-3 brzo su se
14 Proleteri istone Bosne
209
preorijentisale i potisle neprijatelja, koji je bio stra
no iznenaen i odstupio u paninom bjekstvu.
Ali borba ni ovog dana nije bila odluena. Iako
ve naeti, etniki korpusi su uvee produili na
pade. Poto je esta bila najisturenija i poto je naj
vie ugroavala njihov front, oni su se sruili na nju.
U poetku im je polo za rukom da s jednog visa
zbace Prvi bataljon. tab brigade je odmah u borbu
uveo Drugi bataljon. Pocikujui, masa etnika je
pola dalje. Bataljoni su je saekali i poslije kratke,
ali estoke borbe natjerali da se povue. I Trei ba
taljon je izdrao napad i u jednom trenutku, kada
je osjetio kolebanje kod neprijatelja, komandant ga
je poveo na juri. etnici su bili potpuno razbijeni, a
bataljon je, pored ostalog, zaplijenio i protivtenkov-
ski top.
im je slomila neprijateljev napad, esta je, ne
ekajui posebno nareenje, krenula sa svojim
glavnim snagama u pozadinu neprijateljevih jedinica,
koje su napadale na Drugu krajiku i Petnaestu ma-
jeviku.
Ve te noi je borba bila odluena, ali jo nije
bila dovrena. Najveu koncentraciju jedinica koju
su etnici izvrili i samostalno upotrijebili poslije
bitke na Neretvi, tri divizije NOVJ su razbile, mada
su bile brojno slabije od neprijatelja. Sutradan, 8. av-
gusta, etnici su uinili posljednji trzaj, ali se on
zavrio potpunim, neuspjehom. U divizijskom dnev
niku taj kraj je zabiljeen ovako:
Istog dana oko 14 asova jedna neprijateljska
kolona jaine oko 700 vojnika koja je dola od
pravca sjevera, od Vukainovaca, izvrila je napad na
lijevo krilo B-3 i bila ga potisla neto unazad. Brzim
i vjetim manevrom jedinica B-3, koje su bile pri
kupljene, izvren je protivnapad na neprijatelja, koji
je odstupio u pravcu otkuda je doao u paninom
bjekstvu. Tom prilikom 73. bataljon zarobio je jo
jedan protuoklopni top.
210
Neprijatelj je odstupio traei spas u to brem
povlaenju. Na popritu borbe ostali su mnogobrojni
mrtvi, ranjeni i zarobljeni etnici. Pod straom este
bilo ih je preko stotinu, bradatih, upavih, u opan
cima, cokulama i bosonogih, svakojako obuenih
ali i veoma uplaenih. Direktiva je bila da se zarob
ljenici pozovu da stupe u NOVJ, a ako ne ele da
se puste kuama; samo zloince, cmotrojkae, koji su
klali i ubijali, trebalo je izdvojiti i predati sudu.
Stajali su postrojeni i oekivali sudbinu. Koman
dant jednog bataljona proao je po drugi put pored
postrojenih zarobljenika. Kako u masi nepoznatih
ljudi nai krivce?
Voe crnih trojki nek istupe, naredio je.
Niko nije istupio. Svi su zurili nekud daleko,
samo se jedan, duge kose, ilkokog izgleda, poeo
okretati lijevo, desno.
Izii ti, nareeno mu je.
Od kada si etnik?
Kako da kaem, bio sam ...
Odgovaraj tano na pitanje.
Mobilisan sam 1941. godine.
Bio si u Raievoj brigadi? upitao je koman
dant nasumice i dodao: Bio si u istonoj Bosni?
Jesam.
Govori, ko su voe crnih trojki. Ti si jedan, go
vori.
Jeste, on je, drue komandante, potvrdio je
jedan mladi iz zarobljenikog stroja.
Zato uti, to ne govori? Ima li ih jo? pi
tao ga je komandant.
Ima. Nek se sami jave.
Poslije toga je jo nekoliko zarobljenika pokazalo
etvoricu crnotrojkaa. Izvedeni su iz stroja i svezani.
Zarobljeni etnici su zatim sasluali govor politikog
komesara. Kada ih je, na zavretku, pozvao da stupe
u brigadu, javilo ih se desetak. Ostali su puteni da
idu kuama, ali pod zakletvom da se vie nee boriti
protiv NOVJ. S njima su upueni i ranjeni etnici,
koje je brigadni sanitet previo, a intendantura snab-
djela hranom, i vodom. Za tee ranjenike nabavljena
su jo i kola.
Selima ispod Kopaonika nastupale su kolone je
dinica NOVJ. Iza njih su ile slobodne grupe razo
ruanih i putenih etnika i previjenih ranjenika.
Narod ovog kraja , kojim dvije i po godine nije pro
lazila jaa partizanska jedinica, posmatrao je tih dana
dvije vojske jednu koja se raspadala i drugu koja
je odisala snagom, redom, disciplinom.
OD MORAVE DO DRINE
Prodorom Druge, Pete i Sedamnaeste divizije
preko Kopaonika ostvaren je prvi cilj koji je odredio
Vrhovni tab: divizije u junoj Srbiji su rastereene
neprijateljevog pritiska, a jedna jaka grupacija sta
rih, prekaljenih jedinica NOVJ nala se u podruju
iz koga je mogla biti upotrijebljena u svim kraje
vima Srbije.
Okupatorske, kvislinke i etnike snage u doli
nama June i Zapadne Morave u prvo vrijeme bile
su vie pasivne: branile su se u uporitima koje su
zadrale ili su vrile ispade s manjim jedinicama.
Zato je prvih desetak dana po izbijanju u upu, esta
imala vie odmora nego borbi. Pred kraj avgusta
su, meutim, dvije grupe etnikih korpusa s ljoti-
evcima i nedievcima krenule u napad. Gotovo sve
te snage su se u poetku sruile na Drugu krajiku
i Petnaestu majeviku brigadu, koje su, doekujui
i razbijajui pojedine kolone, pred znatno brojnijim
neprijateljem polako odstupale. esta se u te borbe
odmah ukljuila i dejstvom u bokove usporavala ne-
prijateljevo nastupanje.
Dok su etnici nastupali, komora i ambulanta
este brigade bile su neto vie nego obino odvo
jene od jedinica, u pozadini, iza fronta divizije. Kad
su upali u Brus, tu, u okolini, etnici su iznenadili ne-
212
borake dijelove: nekoliko ranjenika su uhvatili, za
klali i izreetali pitoljima; blizu njih ostale su da
lee zaklane dvije bolniarke; oi su im bile izvaene,
lica unakaena noem, koulje iscijepane, a hlae
skinute do iznad koljena. Nedaleko od njih pokoen
je rafalom Miladin Dragi, intendant brigade; pored
njega su bila etiri prazna arera od mainke i dosta
ahura.
Vijest o tome je potresla brigadu. Svi su bili
ogoreni. Mnogi su otvoreno govorili da vie nee
biti zarobljenika. Politiki kom.esari su stiavali ljude:
Zar da budemo kao oni?
Prelo se u protivnapad. U borbu su uvedene
Peta krajika i Dvadeset prva srpska divizija. esta
je pola u borbu eljna nemilosrdnog okraja. Ali
jae, odsudnije borbe nije bilo. etnici su, bojei se
da im se ne ponovi ono to se nedavno desilo na pa
dinama Kopaonika, bre-bolje okrenuli natrag preko
Zapadne Morave.
Opet je nastupilo zatije. Vijesti su bile pune do
gaaja. irom zemlje razbuktavala se ofanziva Na-
rodnoosloboilake vojske. U zapadnu Srbiju su pro
dirali Prvi proleterski i Dvanaesti vojvoanski kor
pus. U tom pravcu je Vrhovni tab uputio Petu,
Sedamnaestu i Dvadeset prvu diviziju. Sa istoka, pre
ko Rumunije pristizala je Crvena armija. Osjealo
se da se pribliuju nove borbe, jo vei pothvati.
Krajem avgusta esta je bila malobrojna: svega
375 boraca i rukovodilaca, od toga 50 drugarica. Jo
ranije iz nje je upueno oko 15 drugova na razne
rukovodee dunosti u jedinice u junoj Srbiji. Ali
bila je naoruana do zuba pjeadijskim orujem: ima
la je mainki i pukomitraljeza gotovo isto toliko ko
liko i puaka. Narednih dana je popuniena sa oko
230 boraca iz Dvadeset tree srpske divizije.
Divizije su krenule ka Ibru, ali sada neto sje-
vemiie nego prije mjesec dana. Poinjalo je nje
mako povlaenie sa Balkana i ibarska dolina je
bila puna njemakih transporata i kolona koje su
213
se kretale ka sjeveru. Kada se Sedamnaesta divizija,
kao desnokrilna kolona, sa Stolova i izmeu Stolova
i eljina sputala u dolinu, izviai su donijeli vije
sti da se na eljeznikoj stanici Polumira nalazi sve
ga 40 bjelogardista i jedan njemaki bolniki voz.
Odlueno je da se stanica zauzme i pokret odmah
produi preko rijeke.
Na stanicu je kao prethodnica krenula esta. S
planine se sputala polako, oprezno, ekajui da se
suton navue na dolinu. U napad su upuena dva bata
ljona, s ciljem da se neprijatelj to prije savlada.
ete su se razvile, otvorile vatru i pole na juri.
Ali doekali su ih rafali, trombloni, mine i granate
iz lakih protivavionskih topova. U bolnikom vozu
nisu bili ranjenici, ve jedinica od oko 1.200 njema
kih vojnika. A sem toga je u asu napada u stanicu
stigla i velika kolona kola s konjskom zapregom sa
obezbjeenjem. ete su se trgle. Neke su poele od
stupati. Novi borci su se poeli kolebati.
Stoj, zauzmi poloaj, zaustavio ih je koman
dant brigade.
Iznenaenje je brzo savladano. esta se razvila i
prela u napad. Dolina je jeala. Nekoliko vagona je
pianulo. Ali neprijatelj je pruao uporan otpor. Oko
vagona i ispred njih lealo je mnogo izginulih Nije
maca. No stanici se nije moglo prii. im bi brigada
otjerala jedne ka staninoj zgradi, drugi su prelazili
u protivnapad.
Svitalo je. Dio brigade se prebacio preko Ibra.
Glavnina, sa tabom divizije i Petnaestom brigadom,
ostala je na desnoj obali. Napad je obustavljen. Sta
nica je blokirana. Naredne noi, izmeu 8. i 9. sep
tembra, prelaz je izvren bez borbe na drugom mje
stu.
Sutradan su izbjeglice iz Kraljeva donijele vije
sti da su Nijemci u Polumiru imali preko 300 mrt
vih i ranjenih.
Napad na Polumir je zabiljeen i u divizijskom
operacijskom dnevniku:
214
Nai gubici u ovoj borbi: 8 mrtvih, 17 ranjenih
(3 tee, 14 lake) i 22 nestala. Meu poginulima se
nalazi jedan komandir ete (Prigodi Jovan, stariji
vodnik), dva pomonika komesara ete (Paji oko i
Filipovi Stevo) i intendant bataljona drug Leoni
Duan, zvani Crni. Meu ostala 4 mrtva su 2 nova
i 2 stara borca... U ovoj borbi naroito se istakao
linom hrabrou i umjenou u rukovoenju jedi
nicama drug potpukovnik Savo Triki, komandant
B-3, koji je tom prilikom ranjen (lake, kroz miku).
Pored druga Trikia... istakli su se drugovi poru
nici Mini Milan i Matuli Celestin (komandanti Tre
eg i Prvog bataljona B-3) u vjetom rukovanju je
dinicama pri prebacivanju preko Ibra pod borbom,
kao i komandiri ete Injac Mijo i Vuenovi uro.
Takoe se istakao dobar broj pukomitraljezaca sta
rih boraca.
Poslije prelaska Ibra esta je u sastavu svoje
divizije gotovo mjesec dana provela u pokretima,
borbama, zasjedama i prepadima na njemake ko
lone koje su hitale preko Viegraa, Uica, aka i
Kraljeva na istok, u napadima na etnike brigade
i korpuse koji su se topili pod udarcima divizija
NOVJ, u pretresanju sela, ali i na konferencijama,
priredbama, u formiranju komandi mjesta i narodnih
odbora.
U njene ete pristizali su novi borci. im su je
dinice NOVJ prodrle u zapadnu Srbiju, sve vei broj
omladinaca i omladinki dobrovoljno se javljalo u bri
gade. Poslije dolaska este u okolinu Uica, Gojko
karo i jo dvojica vaspitaa u akom internatu
izili su iz grada, u kome se tada nalazila njemaka
posada, povezali se s Radom orkom, komandantom
Drugog bataljona, i narednih noi izveli oko 60 svo
jih uenika koji su stupili u jedinice este. Tih dana
je u brigadi ponovo formiran etvrti bataljon.
Posebna radost za mnoge borce bila je izlazak
jednog bataljona este na Drinu iznad Rogaice. Kad
215
je priao rijeci s druge strane, grupa seljaka, vidjevi
vojnike, pitala je:
Ko je tamo?
Ovdje esta bosanska.
esta! Je li ba esta? ulo se novo pitanje.
Ubrzo se jedan mjetanin svukao i zaplivao na
drugu obalu. Malo kasnije amcem se prebacilo jo
nekoliko njih. Bili su radosni to vide svoju brigadu,
koja je zimovala u njihovom kraju.
KRAGUJEVAC
Ofanziva Narodnooslobodilake vojske u Srbiji
bila je poetkom oktobra u punom zamahu. I snage
Crvene armije su tih dana prele istonu jugoslo-
vensku granicu i krenule prema Beogradu.
Jedinicama Sedamnaeste divizije je nareeno da
u svom rejonu upadaju u gradove i napadima na ko
munikacije usporavaju kretanje njemakih kolona
koje su hitale ka dolini Morave. Uvee 6. oktobra
dva bataljona este su prodrla u Uice i oslobodila
grad. Ali nisu imali vremena ni da saekaju jutro:
stigla je zapovijest da brigada krene prema Kra-
gujevcu, i oni su se, predajui grad najbliim jedini
cama koje su pristizale, uputili prema istoku.
Bio je to pokret u susret jedinicama Crvene
armije. Svi su se radovali. Kolone su ile slobodnim
selima i varoicama i matale: kakva li e to vojska
biti? Jedni su je zamiljali utegnutu u nove unifor
me, s bezbrojnom mehanizacijom, tenkovima, topo
vima i svakojakom spremom. Drugi neodreeno, bez
nekih jasnih kontura, kao veliku masu, beskrajnu
masu koja se neodoljivo valja pod proleterskim zna
menjima. Ispod Rudnika je stigla vijest da se Rusi
pribliuju Moravi i a im Druga krajika i Petnaesta
majevika brigada, koje su bile naprijed, kreu u
susret. Mnogi u estoj su zavidjeli onima to e se
prije sresti s Crvenom armijom. umadija je bila u
218
praznikom i borbenom raspoloenju. Jedinice su sva
kog dana narastale za desetine i stotine novih boraca;
u gotovo svakom selu je bio svean doek, najee
spontan. Kad su stigle vijesti da od Plane Rusi kreu
ka Mladenovcu, vojska i narod, na poloajima i po
selima, nali su se na mitinzima, zborovima. Rijei
pozdrava i poziva za nove pobjede i uspjehe, ete i
bataljoni su propratili toliko dugim rafalima koliko
je bilo municije u arerima i redenicima.
Za susret s Crvenom armijom odreena je, kao
predstavnika jedinica esta brigada, Prva eta et
vrtog bataljona. Njen komandir Rajko Boji postro
jio je svoje borce, predao raport i, ozaren radou,
naredio pokret za selo Donju atornju.
Dva dana kasnije, 15. oktobra, poele su borbe
za Kragujevac. Od Sedamnaeste divizije angaovane
su Petnaesta majevika i esta brigada.
Na drumu i eljeznikoj pruzi izmeu Kragujevca
i Kraljeva dejstvovao je Prvi bataljon. On je prvog
dana naletio na oblinju eljezniku stanicu i brzo
savladao njemaku posadu. Buktinja od desetak ci
sterni nafte planula je u vrijeme kada su nosioci
ranjenika pohitali da do brigadnog previjalita to
prije donesu Desu Todi, pomonika politikog kome
sara ete, kojoj je jedan od posljednjih rafala presje
kao noge. Nestasalo djevoje iz Zenice, koje je, od
majskih dana 1942. godine, raslo i izraslo u sekretara
elije KPJ, u juriu nije htjelo da izostane iza naj
hrabrijih. Sada je bez rijei, bez jauka podnosila
liptanje krvi iz nepominih nogu. Crvena lokva na
ebetu se irila, a njeno lice je nestajalo u bljedilu.
Samo jednom je nemono apnula: Vode. Drugovi
su je jedva uli, i kada su malo kasnije stali pred
jednu kuu da joj okvase usne, one su bile nepo
mine. Samo oi su bile otvorene i nijemo posma-
trale nebo, zamraeno dimom izgorjele nafte.
Na prilazima Kragujevcu tog dana se razgarala
borba. Oko 5.000 Nijemaca sa neto etnika, ljotie-
vaca i nedievaca pruali su jak otpor. Majevika i
219
Trei i etvrti bataljon este su se primicali gradu.
Tukla ih je artiljerija i doekivali tenkovi.
Sutradan je stigao i jedan puk Crvene armije.
Nije bio ni utegnut ni uparaen: dosta boraca jo
u ljetnjim uniformama, poneki zakrpljeni ili u nje
makim izmama, mnogi neobrijani, raskopani, s
razliitim torbama. Zagrljaji, poljupci, rukovanja i
onda dogovor za napad na njemake poloaje na ivici
Kragujevca. Izmeu bataljona este i Petnaeste ma-
jevike rasporeuju se bataljoni Crvene armije. S
uzbuenjem i oduevljenjem se kree u napad. Trei
bataljon este na juri osvaja bunkere i rovove na
prilazima gradu. Ali Nijemci zaustavljaju prodor u
grad. Pada no.
Idueg dana zorom Nijemci prelaze u napad. Pre
ma bataljonima este kree streljaki stroj sa est
tenkova. Borci Treeg bataljona doekuju ih iz rovova
rafalima, pa bombama. Protivkolac tue. Iz jednog
tenka plamen. Malo kasnije i iz drugog dim. Ovog je
pogodio ruski top. Meutim, dio bataljona Crvene
armije na lijevom krilu etvrtog bataljona este uz
mie, ne obavjetavajui o tome svog susjeda. Nje
maki tenkovi zalaze u pozadinu bataljona. Koman
dant Sreko Triki okree jednu etu na neprijatelja.
Njen komandir Branko Ljiljak ide s grupom boraca
prema tenku. Ali i njega i komandanta zahvata rafal.
Sekretar etne elije Ivan Parac baca jednu, pa drugu
bombu na tenk, ali ne dobacuje. Bosa Miti, brigadni
rukovodilac Skoja, tue mainkom. Bataljon se koleba,
odstupa. Ali se poslije dvije-tri stotine metara zau
stavlja i odbacuje neprijatelja.
estoke borbe za Kragujevac produuju se 18. i
19. oktobra. Nijemci nastoje da odbace jedinice s pe
riferije grada i da se dijelom snaga probiju ka Kra
ljevu, ali ih na svom sektoru zaustavljaju bataljoni
este i Petnaeste majevike i jedinice Crvene armije.
Najposlije. pred vee 19. oktobra, stiu i sovjetski
tenkovi. Izjutra 20. oktobra artiljerijska kanonada i
itanje salvi kaua. U streljaki stroj stiu i ten
220
kovi. Sve jedinice prelaze u odluan napad i prodiru
u grad. Na kraju Nijemci, pod zatitom svojih ten
kova, vre proboj i povlae se ka Kraljevu. Za nji
ma kreu dva bataljona este.
U gradu i u jedinicama slavlje. Osloboen Beo
grad, osloboen Kragujevac. Jedinice sumiraju rezul
tate borbe. Bataljoni este su ubili 215 i zarobili
87 neprijateljevih vojnika i sami izgubili 34 mrtva,
106 ranjenih i kontuzovanih i 20 nestalih. Zaplijenili
su 3 topa, 8 minobacaa, 17 mitraljeza i pukomitra-
ljeza i mnogo ratne spreme i unitili 3 tenka. 4 topa,
30 kamiona i 2 voza (od toga 2 tenka i 15 kamiona u
sadejstvu s jedinicama Crvene armije).
Na ulicama Kragujevca mnotvo ena i ljudi.
Crvene zastave i trobojke s petokrakom. Poklici. Je
senje cvijee na mitraljezima naih jedinica i na sov
jetskim tenkovima. Iznose se darovi borcima i majke
sa suznim oima priaju o sutranjem pomenu svojima
koje su njemaki faisti strijeljali 21. oktobra 1941.
Mijea se radost slobode s tugom za onima koji slo
bodu nisu doekali.
PROLETERSKA
Umor od borbe i neprospavanih noi savlauje
radost pobjede, uspjeha i spajanja s Crvenom armi
jom. Jedinice tonu u no. Brigada je dobila odmor.
Cete i bataljoni se sreuju. U
n
jih stiu novi borci sa
arenim torbama i preteno u novim crnim suknenim
gunjevima.
esta istonobosanska brigada po svom borakom
sastavu postaje srbijanska brigada.
Mladii iz Toplice i Jablanice, iz Uica i iz Grue
s divljenjem gledaju borce, komandire i politike
komesare koji su proli kroz bezbrojne okraje. Pita
ju, razgovaraju, sluaju, ue.
U tom kratkom predahu poneko iz tabova skok-
ne do osloboenog grada, poslom ili iz elje da vidi
221
grad, ili da obie ranjenog druga u bolnici. Ti donose
vijesti i povjerljiva saoptenja:
Rusi odvlae maine iz Vojnotehnikog zavoda..
Je 1 mogue! Zato? to e im to? Pa to je
nae.
I tab divizije je intervenisao. Nita nije po
moglo. Kau: eto prikaz, i diu, tovare i odnose.
Tri dana odmora brzo prolaze. Kolone este i
Druge krajike brigade kreu ka dolini Zapadne Mo
rave, kojom se valjaju pukovi i divizije njemake
grupe armija E ka aku, Uicu i dalje, za Bosnu.
Kad se ve spustio mrak 25. oktobra, Prvi i Drugi
bataljon este krenuli su u napad na neprijatelja na
Bumbarevom brdu. ete se tiho razvijaju za borbu.
Mnogim borcima je to prva borba, prvi napad. Na
prijed su krenuli bombai. ete su stale zaklonjene
mrakom. Minuti sporo prolaze. Bombe, pa rafali. e
te se diu i kreu na juri. Iz prvih zaklona Nijemci
bjee. Poslije dvoasovne borbe na Bumbarevom brdu
ostaju bataljoni este. Sutradan zorom Nijemci vre
protivnapad. Bataljoni uzmiu, ali zadravaju polo
aje koje su prethodne noi zauzeli. Pada no pre
kida se borba.
Od taba brigade u bataljone stie vijest:
Za zasluge steene u borbama od osnivanja do
sada, nau brigadu je 25. oktobra maral Tito nagra
dio najveom nagradom za jedinice Narodnooslobo-
dilake vojske imenom proleterske brigade.
Vijest se prenosi etama s nareenjem da se pri
prema za napad. estitanja. Ponegdje i pokoji rafal
iz oduevljenja.
U ranu zoru 27. oktobra tri bataljona este pro
leterske kreu u napad na neprijatelja: cestom napada
Prvi bataljon, a kosama idu Drugi i Trei da obuhvate
vabe. Svitanje poinje artiljerijskom kanonadom,
eksplozijama minobacakih mina, rafalima. Sati prola
ze. Neprijatelj se uporno brani. Odstupiti ne smije,
jer pozadi njegovih poloaja ve odstupaju njegove
snage. Poloaji prelaze iz ruke u ruku. Na jurie se
222
odgovara protivjuriima. Prvi bataljon stoji, ali na
prijed desno, u pozadini njemakog puka borba.
Bataljoni este su se probili do artiljerijskih poloaja
i rafalima razgone i kose artiljerce. Jedna baterija
haubica tue karteom. Hiljade komada olovnih kug
lica zasipaju streljaki stroj Drugog bataljona. Osje
tivi da je neprijatelj istroio granate, komandant
Drugog bataljona Rade orak izlijee pred streljaki
stroj i klie:
Naprijed, juri, proleteri!
ete ustaju i u jednom skoku upadaju u poloaje
baterije. Oko topova nekoliko mrtvih vaba. Ali dese
tak minuta kasnije Nijemci kreu u protivnapad na
cijelom frontu. S pristiglim pojaanjem od oko hilja
du vojnika najprije potiskuju Drugi i Trei, a malo
kasnije i Prvi bataljon. Ponovo pokuavaju da zauz
mu Bumbarevo brdo, ali ih zadrava Prvi bataljon.
Grmljavina artiljerije uje se u Kragujevcu. U prvi
sumrak na poloaj este stie puk Crvene armije, ali
no prekida borbu. Sutradan je esta s tim pukom
krenula u napad. O tome je zabiljeeno sljedee u
brigadnom operacijskom dnevniku:
Naa brigada u sadejstvu s jedinicama Crvene
armije, oko 10 asova, poslije dobre artiljerijske pri
preme paljbe, izvrila je ponovni napad na nepri
jatelja, s tim to su Drugi i Trei bataljon napadali
istim pravcem, a Prvi bataljon je pravio lijevi obu
hvat preko s. Guncati. Neprijatelj je potisnut sa Po
pova brda do na samu cestu, a Prvi bataljon je uspio
da ovlada dominantnim kosama iznad s. Guncati,
Tomaevac (517), Poljci (289), dok jedinice Crvene
armije nisu uspjele potisnuti neprijatelja.
Nijemci su opet privukli pojaanja i ponovo po
vratili izgubljene poloaje. Jo nekoliko dana trajali
su napadi, ali nisu urodili plodom. U zahvatu druma
ispred Bum.barevog brda poloaje je preuzeo jedan
bataljon crvenoarmejaca. Dva puta je iao u napad
na Nijemce, ali se oba puta morao povui s dosta
gubitaka. Naroitu tekou je predstavljao breuljak
223
iznad puta s koga su Nijemci branili prilaz svojim
poloajima.
U selu, u kui do kue, bili su tabovi Prvog ba
taljona este i bataljona Crvene armije. U predahu,
kad prestane borba, jedni idu drugim, priaju, dogo
varaju se, veeraju, popije se pokoja aica votke ili
ljivovice i diu zdravice.
Zato prvo ne zauzmete ovaj breuljak? pita
Celestin, komandant naeg bataljona, svoje goste.
Odande vas tuku, ginete.
Teko je prii, odgovara jedan oficir.
Treba nou, kae mu komandant.
Njet, treba kaua, odgovara Rus.
Dajte da mi to likvidiramo, nudi na koman
dant i nareuje kuriru da pozove komandira Redu
Golia.
Ko, vi, njet, kak eto budete zdjelat?
I ne sluajui ta mu Rus govori, Celestin naredi
Redi da poalje jednu desetinu bombaa i likvidira
poloaj na breuljku:
Zna, Rusi su ih napadali samo danju, vi se
privucite oko ponoi i bombama...
Razumijem, odsjeno pozdravi komandir i
krenu.
U tabu se sedjelo, pjevalo i igralo. Vrijeme je
odmicalo. Ve su se gosti spremali da pou na poi
nak. Izili su u dvorite. Domaini su ih ispratili.
Posmatrali su postieno kroz mrak, lj utei se zato
Reda nije izvrio zadatak. Tek to su se oprostili
dva-tri bljeska, a onda eksplozije bombi i rafali. Osta
li su napolju. Borba se brzo zavrila. Ispred se vidio
plamen.
Da proslavimo, predloio je ruski komandant.
Idemo k nama.
Ponovo se sjelo i ponovo su se izredale zdravice.
Kad je komandir doao i raportirao ta je uinio
(17 mrtvih i zarobljenih Nijemaca, zaplijenjen mino
baca i 3 arca), Rus je rekao komandantu:
224
Daj orden.
Nema, odgovorio je politiki komesar.
Kko!?
Koliko bi toga trebalo da imamo? Drue, tri
godine mi ratujemo i ne dijelimo orden j e . . . , po
eo je da objanjava politiki komesar Mio Kova-
evi. Malo je zastao i dodao:
Ovih dana smo svi odlikovani najveim orde
nom. Brigada je proglaena proleterskom.
15 Proleteri istone Bosne
225
OD DRINE DO DRAVE
NA POZNATIM TERENIMA
Sve do sredine decembra je esta, u sastavu
svoje divizije, vodila borbe u Srbiji. Najdue je ostala
na poloajima izmeu Kraljeva i aka, sjeverno od
Zapadne Morave. A kada je posljednji njemaki kor
pus krenuo preko aka i Uica ka Viegradu, ona
se uputila ka Drini. Ve odavno se sastav este sasvim
izmijenio. Poslije Kragujevca imala je preko 2.000 bo
raca, vie nego to je ikad u jednom trenutku ili
u jednom periodu imala. Od starih boraca, koji su
u njenim redovima bili u ljeto 1942. godine, ostalo je
svega oko 50. Svi su sada vrili komandne funkcije
od komandira i politikih delegata vodova do lanova
taba brigade. I oni drugovi koji su u njene redove
doli 1943. godine, kojih je bilo vie, takoe su sada
bili komandiri i politiki komesari jedinica. Ali esta
je, i pored tako velike popune, ipak ostala po mnogo
emu ona stara. Njena tradicija i osobenosti koje su
nastale u najteem razdoblju rata i revolucije preno
sile su se na svakog borca koji je dolazio u njene
redove: drugarstvo, iva politika i kulturno-prosvjet
na aktivnost i nadasve udarnost, upornost i maj
storstvo u borbi. Novembarske i decembarske borbe
bile su prva ratna kola za veinu novih boraca, koji
do tada nisu nosili puku. Uili su u okrajima. Jedan
broj njih je brzo bio izbacivan iz stroja. Zato su stari
borci i kada se ilo u napad na neprijatelja, i kad ga
je trebalo doekivati, i u svakom predahu, kojih nije
bilo mnogo, prenosili svoja iskustva i uili svoje po
borbi mlae drugove kako se gaa, prebacuje, privlai
226
rovovima i bunkerima ili kako se saekuje neprijatelj.
Zahvaljujui svemu tome, Sesta je u novembru i de
cembru postigla vie znaajnih uspjeha.
Poetkom decembra stvorili su se uslovi da jake
snage NOVJ preu u istonu Bosnu i da ofanzivom
ka dolini rijeke Bosne ugroze neprijateljev front u
Sremu i povlaenje jedinica grupe armija E iz Srbi
je, Crne Gore .i Hercegovine ka sjeveru. Nijemci su
bili svjesni svih tih opasnosti i sve do proljea 1945.
uporno e pkuavati da zadre vane rejone istone
Bosne u svojim rukama. Zato e istona Bosna biti
poprite estokih okraja. U njima je uestvovala i
esta brigada.
Poslije potiskivanja njemakih snaga iz Kraljeva
i aka Sedamnaesta divizija je orijentisana na ko
munikaciju koja od Uica vodi ka Bajinoj Bati i Lju-
boviji. Tu je esta vodila uspjeno trodnevne borbe
s njemakim kolonama koje su odstupale, a onda je
prebaena u Mavu radi prelaska u istonu Bosnu.
Preko Drine je prela sredinom decembra i u dvo
dnevnim borbama potisnula neprijatelja sa spoljne
linije odbrane oko Bijeljine u sam grad. U to vrijeme
Nijemci su Bijeljinu pretvorili u jako uporite, koje
im je sluilo za zatitu desnog boka njihovog fronta
u Sremu i za obrazovanje fronta u donjem toku Dri
ne. Nou izmeu 17. i 18. decembra su esta i Petna
esta majevika izvrile napad na grad, ali bez uspje
ha. Poslije dvodnevnog predaha esta je, ovog puta
sama, izvrila jo jedan napad. Po blatnjavim sem-
berskim poljima njeni bataljoni su prili rovovima i
bunkerima, mnoge od njih zauzeli, dohvatili se prvih
kua, ali dalje nisu mogli. Neprijatelj je bio utvren
i suvie jak da bi se mogao savladati.
Narednih dana je dolo do estokih borbi i kriti
ne situacije na drinskom mostobranu blizu Bijeljine.
Neprijatelj je grupisao jae snage i preuzeo napad
na poloaje este, ali je bio odbijen. Nijemci su se
brzo sredili i potisli Dvadeset treu brigadu etrdeset
pete divizije ka Drini. Malo kasnije napali su estu,
15
227
ali je ona izdrala na poloajima i pred sam mrak
ponovo krenula u protivnapad. Cijelu no je trajala
estoka borba. esta i Dvadeset trea brigada su neto
napredovale, ali im je svanulo, ako 3.000 do 4.000 ne-
prijateljevih vojnika krenulo je u napad. Nijemci su
uporno i sistematino napredovali i na kraju su raz
dvojili estu brigadu. Kada su potisli njena dva bata
ljona zapadno od druma DvoroviBalatun, okrenuli
su jakim snagama da bace preostale jedinice este i
Dvadeset treu brigadu u Drinu. Na badovinakom
mostobranu siegle su se komore, ranjenici i dijelovi
razbijenih jedinica. Nijemci su pritiskali i pribliili
se obali. Bataljoni este su stali i pustili neprija
telja da im se sasvim priblii. Doekali su ga bliskom
vatrom i bombama. Nijemci su ustuknuli, ali su se
brzo zaustavili. Na mostobranu na liniji s. Meoi
Bujaklia AdaPopovi ostali su bataljoni este.
Borba za mostobran je nastavljena; jo tri dana i tri
noi smjenjivali su se prepadi i protivnapadi, jurii
i sudari prsa u prsa.
O tim borbama u toku 25. decembra i naredne
noi je u izvjetaju Glavnog taba Srbije Vrhovnom
tabu ostalo zabiljeeno sljedee:
Dva bataljona este brigade na uem mosto
branu, gde je ceo dan voena otra borba. Svi napadi
neprijatelja odbijeni su. Nou izmeu 25. i 26. de
cembra ova dva bataljona napala su i razbila 200 Ne-
maca kod s. Popovi. Neprijatelj je u toku iste noi
privukao pojaanja i sa oko 700 vojnika izvrio napad
na Dvadeset treu brigadu, koja se povukla i otpoela
prebacivanje na desnu obalu Drine kod Badovinaca.
Jedan bataljon este brigade izvrio je protivnapad
na neprijatelja, koji je bio prodro u juni deo s. Po
povi. Posle otre borbe prsa u prsa, neprijatelj je u
zoru odbaen ka s. Amajlije. Oba bataljona este bri
gade ostala su na mostobranu da tite prebacivanje
Dvadeset tree brigade etrdeset pete divizije preko
Drine.
228
Tih decembarskih dana u veem dijelu istone
Bosne bile su u toku estoke borbe. Neprijatelj se
grevito branio, jer je bio svjestan toga da bi izbija
nje jedinica NOVJ u dolinu Bosne imalo za njega
teke posljedice. Zato su uskoro jake njemake snage
izvrile prodor sa Romanije preko Vlasenice u dolinu
Drine.
esta brigada je poslije iscrpljujuih borbi oko
Bijeljine upuena na krai odmor na Majevicu, odakle
je otila na front prema Brkom, uzela uee u po
novnom napadu Sedamnaeste i Dvadeset osme divi
zije na neprijatelja u Bijeljini, sudjelovala u borbama
u dolini Drine i u potiskivanju i razbijanju 22. nje
make divizije.
Bili su sve to teki frontalni sudari, koji su tra
jali po vie dana i koji su odnosili veliki broj boraca
i rukovodilaca iz redova brigade.
POSLJEDNJE BORBE
Proljee je ve bilo nastupilo. Pripremao se po
sljednji udar faizma. Oekivala se opta ofanziva za
konano osloboenje zemlje. Teke frontalne borbe u
Srbiji i istonoj Bosni pretvorile su estu brigadu,
kao i mnoge druge jedinice Jugoslovenske armije, od
partizanske jedinice u vojnu jedinicu sposobnu za
frontalnu borbu. U surovoj ratnoj koli stekla se na
vika za ukopavanje, a stekle su se i druge osobine
koje su bile nune za frontalni nain ratovanja.
Prvih dana aprila poele su ofanzivne operacije
divizija Jugoslovenske armije u sjevernom dijelu
istone Bosne. Neprijatelj je potisnut iz Bijeljine i
preduzet je napad na Brko. esta je meu prvima
upala u grad. Iz njega je poeo njen posljednji, dugi
borbeni mar sa vie desetina brigada Prve, Druge
i Tree armije. Na tom putu, koji se zavrio kod Dra-
vograda, ona je uestvovala u mnogim okrajima, na
padima na utvrene poloaje, provela mnoge dane i
noi u borbi i marevima i uestvovala u osloboenju
Slavonskog Broda, Naica, Bjelovara, Rogake Slatine
i mnogih sela i varoica na mar-ruti kojom je prola.
Kada je 12. maja izbila nadomak austrijske gra
nice, svoj ratni put zavrila je trodnevnom borbom
protiv njemako-ustako-etnike grupacije koja je
pokuavala da se probije u Austriju i preda anglo
amerikim trupama. U tim zadnjim okrajima esta
je, zajedno s jedinicama Sedamnaeste divizije i dru
gih divizija Jugoslovenske armije, odlunim udarima
natjerala neprijatelja da poloi oruje, da kapitulira.
U jednom od posljednjih napada poginuo je po
runik Reo Goli, zamjenik komandanta Prvog ba
taljona, plavokosi mladi, umski radnik iz okolice
Varea koji je 1941. godine, iako nepismen, instinktom
proletera poao i do zadnjeg dana iao tekim i lije
pim putevima revolucije. A koliko je takvih bilo!
Oskudni, krti brigadni dokumenti nisu zabiljeili
imena mnogih. Ovo sjeanje na jednu od posljednjih
rtava koje su pale za slobodu iz redova este neka
bude sjeanje na sve koji su ostali bezimeni, jer je
njih najvie bilo u borbi za slobodu.
230
UMESTO POGOVORA
Ratni put i ivot este istonobosanske proleterske
brigade je trajao pune tri godine. Poeo je majskih dana
1942. u bespuu zenikom kraju i zavrio se 15. maja
1945. godine kod Dravograda, na jugoslovensko-austrij-
skoj granici. O tom dugom borbenom putu ostalo je mno-!
go zapnsanih tragova. Nekoliko godina poslije zavretka
rata o estoj je napisao knjigu Rudi Petovar; brigada
i njeni borci, komandiri, komandanti i politiki komesari
dobili su dosta mjesta u Zapisima Rodoljuba Colakovia;
mnogo su lanaka i sjeanja dosad objavili njeni borci i
rukovodioci u novinama i knjigama. esta je prisutna i u
mnogobrojnim knjigama iz Zbornika dokumenata koje je
publikovao Vojnoistorijski institut JNA. U pisanju sam se
oslanjao prvenstveno na te izvore.
U objavljenim dokumentima malo je, meutim, poda
taka o ljudima, borcima, o svakidanjem ivotu ratnika
koji su se s pukom, rijeju i djelom borili za svoja uvje
renja, za slobodu. Toga je mnogo vie u pomenutim i dru
gim delima, sjeanjima i lancima. U pisanju sam se osla
njao i na kazivanja drugova Mie Kovaevia, amila
Kazimira Frankovia, pokojnog Pere Kosoria, Miloa
Zekia, Ervina Salzbergera Stanka, Asima Hodia, Spase
Miia, Cede ukia, Save Pree, Milojice Pantelia, Dra-
gosava Mitrovia i drugih. Svima njima izraavam zahval
nost na pomoi.
Piui o estoj, u ijim sam redovima proveo prvu
godinu njenog ratnog ivota, stalno sam se sukobljavao
s jednom tekoom. U njenom sastavu se u toku rata
borilo vie od pet hiljada boraca i rukovodilaca. ivotne
puteve, ratnike podvige, krasne ljudske likove, revolu
cionarnu dosljednost, veoma je teko iskazati na prostoru
koji je odredio izdava. Zbog toga je, uprkos svim nasto
janjima ostalo poprilino toga to se moglo rei o
borcima este. Verujem da e to italac razumjeti.
Ahmed onlagl
231
SADRAJ
Cfvo yi p
RAANJE U BURI
Bosanski proleteri 5
Iz pua u pu 11
Petnaest mrtvih proletera 15
Konjuh planino 18
Partizanski Bira 24
Odjeci borbe ispod Javor-planine 26
I na disciplini, drue, poiva revolucija 32
Sta je optenarodna imovina 34
Brigada je dobila svoje ime 37
TITOVA LUTAJUA BRIGADA
Ispraaj na Bunariu 42
Ustae meu usnulim borcima 44
Pusto na Romaniji 47
Najposlije na Majevici 51
Put u neizvjesnost 56
Preko Save - 58
Prekini vatru djeca su u koli 62
Dvorac 66
Fruka gora 70
Nazad u istonu Bosnu 77
PLODOVI ISTRAJNOSTI
Nestala su dva etnika bataljona - 80
Udrite, udrite, drugovi! 85
Vi ste mi neka vojska 88
Maleevci 92
Ofanziva 95
Opet u Biru 99
Sjeme slobode nije iskopnjelo na Romaniji 102
Vatreno krtenje Glasinakog bataljona 105
Fon Paulus na pozornici u ekoviima 107
Jo jedan poraz etnika 111
U ustakom uporitu 115
Opet u ekovie 118
232
NA SUTJESCI
Susret s glavninom 122
Prve borbe 126
Poinje ofanziva 129
Naprijed, esta, naprijed! 134
Vuevo 141
U proboj 144
Do posljednjeg daha 147
Lome se obrui 154
OD SAVE DO SARAJEVA
Nova iskuenja 158
Tih dana u Posavini 161
Tuzla 164
Pred Sarajevom 171
Romanijo visokoga visa 174
IZMEU DVIJE POSLEDNJE NEPRIJATELJEVE
OFANZIVE
Betanj 178
Izmeu njemakih kolona 183
Ponovo na Tuzlu 187
Od Drine do Zelengore 192
Ne valja, vako 196
PROLETERSKA
akor 200
Preko Ibra 205
Kopaonik 207
Od Morave do Drine 212
Kragujevac 218
Proleterska 221
OD DRINE DO DRAVE
Na poznatim terenima 226
Posljednje borbe 229
233
Recenzija
MILOS ZEKlO, general-potpukovnik
Jezika redakcija
SRA PETROVIC
Naslovna strana
ORE GORBUNOV
Tehnika oprema
ORE RAKIC
Korektura
RADMILA RISTIC
Stampa
BEOGRADSKI GRAFIKI ZAVOD