ZDRAVA ISHRANA I DIJETETIKA

1.MINERALI
2.ENERGETSKI UTROSAK U ORGANIZMU
3.ISHRANA KOD SRCANIH BOLESNIKA
4.ZNACAJ ISHRANE ZA ZDRAVLJE
5.UGLJENI HIDRATI
6.ISHRANA KOD SECERNE BOLESTI
7.MASTI
8.BAZALNI METABOLIZAM
9.VRSTE UNOSENJA HRANE
10.PROTEINI
11.GOJAZNOST
12.RAZGRADNJA HRANJIVIH MATERIJA
13.ISHRANA KOD ZLOCUDNIH TUMORA
14.VOCE I POVRCE
15.ISHRANA KOD BOLESTI ZUCNIH ORG.
16.VITAMINI
17.PICA I NAPITCI
18.PROMET BODE U TIJELU
19.GLADOVANJE I POTHRANJENOST

1.MINERALI
Minerali su elementi koji nemaju energetsku vrijednost, ali su neophodni za rast, razvoj,
anatomski I funkcionalni integritet organizma. Oni ulaze u sastav tkivnih tenosti i elija,
u kojima pored gradivne imaju ulogu biokatalizatora. Posljedice deficita ovih materija
odraavaju se na fetus, a zatim na dojenetu, djeci, odraslima, trudnicama i starijima.
Kalcij, fosfor I magnezij ulaze u sastav kostiju i zuba, a fosfor, eljezo i sumpor nalaze se
u miiima, krvnim i drugim elijama. Pojedini svojim koncentracijama u tjelesnim
tenostima omoguuju odvijanje vitalno znaajnih procesa (natrij, kalij, kalcij, hlor, itd.)
Kalcijum u obliku trikalcijevog fosfata predstavlja osnovnu supstancu kotanog tkiva
(kod odraslog mukarca oko 1,2-1,5 kg je ugraeno u proteinsku osnovu teku oko 2 kg),
ali ulazi i u sastav zuba. Nedovoljan unos hranom prate poremeaji okotavanja (rahitis,
osteomalacija, osteoporoza), smanjenje koagulacione sposobnosti krvi i pojaana
nadraljivost nervnog I miinog sistema.
Natrijum je esencijalni makroelement za veinu vrsta, ukljuujui ovjeka, tj. prijeko
potreban svim ivim organizmima. U ljudskom organizmu sastojak je izvanstanine
tekuine. Prijenos kalijevih i natrijevih iona kroz staninu membranu regulira tzv.
Ionospecifina adenozin-trifosfatazna crpka, ime se njihov omjer u organizmu odrava
stalnim. Manjak natrija u organizmu, npr. Veim gubitkom tjelesne tekuine, moe
dovesti organizam u stanje opasno za ivot, dok suviak natrija moe uzrokovati povieni
krvni tlak. U biolokim sustavima sudjeluje u odravanju kiselo-bazne ravnotee, te u
prenoenju ivanih podraaja.
Kalij je esencijalni makroelement, prijeko potreban svim ivotinjkim i biljnim
organizmima. Preteito se nalazi u unutarstaninoj tekuini, gdje s natrijem aktivira
anzim ATP-azu, koji regulira prijenos kalijevih i natrijevih iona kroz staninu membranu
i odrava njihov omjer u organizmu stalnim. Kalij bitno utjee na rad sranog miia i na
podraljivost cijeloga miinog i ivanoga sustava. Njegova je razina u krvi stalna, a
regulira ju kora nadbubrene lijezde. ovjek unosi kalij u organizam uglavnom biljnom
hranom. U vou ga najvie ima u banani. Kuhinjska sol sadri kalij u obliku klorida.
2.ENERGETSKI UTROSAK U ORGANIZMU
Energetska potronja organizma zavisi od dva momenta : bazalnog metabolizma (bazalne
metabolike potronje) i nivoa fizike aktivnosti (PAL). Energetsku potronju organizma
moemo jo nazvati i dnevne energetske potrebe. Prosene dnevne energetske potrebe
organizma iznose, kod preteno sedenternih osoba, 2200-2500kcal za mukace i 18002100kcal za ene. One se razlikuju kod prosenih osoba i sportista, i za sportiste iznose
oko 3000-6000kcal za mukarce i 2500-4000kcal za ene.
Iz odnosa dnevnihi potreba i dnevnog unosa kalorija dobija se odgovor da li e se
redukovati telesna masa, tj da li emo postii eljeni efekat smanjenja telesne mase.
Dnevne energetske potrebe organizma odredjene odredjene su dnevnom (24h)
energetskom potronjom. Dnevna energetska potronja zavisi i od vrste i vremena
trajanja odredjene fizike aktivnosti. to ima vie sati fizike aktivnosti tokom dana, i to
je ona intenzivnija, to je i potronja kalorija tokom dana vea.

3.ISHRANA KOD SRCANIH BOLESNIKA

U lakim sluajevima moe se jesti krto meso (telee, ivinsko, jagnjee, pa i govee) i
bela riba, kuvana ili pripremljena na buteru. Kod tekih sluajeva treba izostaviti svako
meso i masnou, naroito ako postoji i oboljenje bubrega, to je dosta esta pojava.
Povre, voe i eer mogu se jesti u normalnim koliinama; naroito se preporuuju voe
i eer, koji dobro deluju na bubrege.
Mineralne soli, naroito kuhinjsku so, treba izbegavati. U sluajevima tekih sranih
mana, naroito ako postoji i oboljenje bubrega ili ako se pojavi otok, so se mora potpuno
izostaviti. Da bi se hrana pripremila ukusnije, treba joj dodati malo drugah zaina:
limuna, slatke paprike i luka.
Uzimanje tenosti mora se svesti na najmanju meru. U naroito tekim sluajevima
ukupna koliina tenosti ne sme prei 600 g dnevno. Iako mleko predstavlja odlinu
hranu za srane bolesnike poto sadri malo soli, ne moe se davati u velikoj koliini
zbog toga to sadri mnogo vode. U lakim sluajevima, naroito ako nema otoka, moe
se uzimati do jedan litar dnevno. Upotreba alkohola zabranjena je svakom sranom
bolesniku, jer alkohol deluje vrlo loe na srani mii.
Upotreba prave kafe u umerenim koliinama nije zabpanjena, sem u sluajevima ubrzanja
sranog rada ili nervoze srca. U izvesnim sluajevima kafa moe da slui kao odlian lek.
Ne treba zaboraviti da gotovo svaki srani bolesnik. kada se nalazi u dobrom stanju,
podnosi dobro i vari gotovo svaku hranu. Preduga i stroga dijeta moe dovesti do
slabljenja organizma, koje nije ni poeljno ni potrebno. Uglavnom treba izbegavati teka
jela i jela koja nadrauju, nadimaju ili izazivaju zatvor, a hraniti se vie povrem, voem,
mlenom hranom, eerom i testom. Obroci treba da budu manji i mnogobrojniji, 4 do 5
puta na dan. Posle glavnih obroka treba leati bar jedan sat.
Dijetu treba menjati prema stanju srca, pa je, prema tome, potrebno savetovati se s
lekarom, koji jedini moe, kontroliui stanje srca, bubrega, jetre i pritiska krvi, odrediti
kada koju hranu tr.eba izostaviti ili ponovo upotrebljavati.
Pranjenje creva treba da bude redovno. U sluaju zatvora odlinb deluje gorka so u
mlakoj vodi, ujutro nate srca.
4.ZNACAJ ISHRANE ZA ZDRAVLJE
Pod pojmom ishrana podrazumeva se unoenje razliitih supstanci organske i neorganske
prirode u organizam, koje slue za obnavljanje i izgradnju elija i tkiva i koje oslobadjaju
energiju koju koristi organizam. Sve te supstance zovu se jednim imenom hranljive
materije.
Hranljive materije prema poreklu dele se na organske i neorganske.
U organske hranljive materije spadaju:
ugljeni hidrati(eeri), masti, belanevine, vitamini
U neorganske hranljive materije spadaju:
mineralne materije, voda
Energija koju oslobadjaju hranljive materije koristi se za rad unutranjih organa,
odravanju telesne teine, metabolizam, za obavljanje umnog i fizikog rada, za rastenje i
obnavljanje istroenih tkiva.

Hrana odrava ivot i pokree drutvo i pojedinca. Bez hrane ne mogu rasti niti se
razvijati ni biljka ni ivotinja ni ovek. Ona ima sposobnost da upravlja biohemijskim
procesima na elijskom nivou, tamo gde poinje i zavrava se sve ono to je vezano za
zdravlje. Hrana ima mo da podstie um i podie raspoloenje. Grki lekar Hipokrat je
jasno izrazio misao da "medicinska znanost ne bi uopte bila otkrivena, niti pronadjena i
ne bi postala predmet istraivanja, kada bi isto jelo i pie odgovaralo i zdravom i
bolesnom oveku". To znai da bez hrane nema zdravlja ni napretka ni jednom ivom
biu. Danas se tano zna da deficit pojedinih hranljivih materija, proteina, masti i ugljenihidrata (makronutrijensi), kao i deficit vitamina, minerala i vode (mikronutrijensi) moe
uzrokovati bolest. Ali isto tako i neumereno uzimanje nutrijenasa moe biti uzrok mnogih
bolesti povezanih sa gojaznou i hipervitaminozama.
Iz navedenog vidimo da ishrana ima vanu ulogu u rastu i razvoju organizma od perioda
odojeta pa do pozne starosti. Stoga treba da razvijamo i negujemo pravilne navike u
ishrani jo od ranog detinjstva, kako bi u kasnijim godinama izbegli pojavu bolesti.
Ukoliko dodje do poremeaja nekog od nutrijenasa a to dovede do naruavanja
zdravstvenog stanja organizma pribegavamo dijetalnoj ishrani.
5.UGLJENI HIDRATI
Namirnice bogate ugljenim hidratima su primarni izvor energije za sve funkcije koje
obavlja nae telo. Organizam razbija ugljene hidrate, u gorivo za elije i miie zato je
umerena koliina ugljenih hidrata neophodna u svakodnevnoj ishrani. Nisu svi ugljeni
hidrati dobri niti su svi loi. Neki ugljeni hidarti pospeuju zdravlje dok drugi, kad se
jedu esto i u prekomernim koliinama, poveavaju rizik od dijabetesa i sranih
oboljenja.
Postoje tri vrste ugljenih hidrata? Oni se dele se na:
eere (poznati isto kao prosti ugljeni hidrati)
Skrobove (poznati isto kao sloeni ugljeni hidrati) i
Vlakna (takoe spadaju u grupu sloenih ugljenih hidrata)
Prosti ugljeni hidrati su kao inekcija eera- odmah podiu nivo eera u krvi, dok sloeni
ugljeni hidrati postepeno oslobaaju eer. Prosti ugljeni hidrati se vie nalaze u
preraenoj i rafinisanoj hrani. Sloeni ugljeni hidrati se nalaze u nepreraenoj prirodnoj
hrani. Kod nepreraene hrane zidovi elija sadre celulozu koja je otporna na proces
varenja ime se usporava razlaganje i putanje eera u krvotok. Vlakna pomau da se
stvori oseaj sitosti, tako da je manje verovatno da ete se prejesti ovih namirnica. To
objanjava zato se posle inije ovsene kae oseamo siti, pre nego posle slatkia koji
imaju istu koliinu kalorija.

6.ISHRANA KOD SECERNE BOLESTI

Vrlo je bitan redoviti unos hrane s ugljikohidratima (CHO) koji se sporo apsorbiraju (kao
to je krumpir, kruh, tjestenina, ria, voe, povre) kako bi se sprijeila hipoglikemija.
Hrana koja se preporua kod dijabetesa temelji se na jednakim principima zdrave
prehrane kao i za sve ljude. Slobodno se mogu koristiti proizvodi u koje nije dodan eer.
Svi napitci bi trebali biti bez eera.
Obroci
Ono to je vano uzeti u obzir je sljedee:
Vrsta hrane: Pri svakom obroku potrebno je jesti hranu s ugljikohidratima koji se sporo
apsorbiraju.
Koliine: Veinu hrane pri svakom obroku trebaju sainjavati ugljikohidrati. Obroci se
nikada ne smiju preskakati.
Vrijeme obroka :
Primjeri hrane bogate ugljikohidratima
Sljedea hrana je dobar izvor ugljikohidrata koji se sporo apsorbiraju, a njima se moe
odravati razina glukoze u krvi:
kruh, pogae, ajni kolaii itarice;
mlijeko, obrano (s malo masti) aromatizirano mlijeko (bez eera)
krekeri, Ryvita, riini kolaii;
obini keksi, ploice itarica, ria;
tjestenina, rezanci ips krumpiri
zapeeni grah, povre;
voe (svjee i sueno);
jogurti bez eera
7.MASTI
Osim to nam daje energiju, mast je vaan izvor vitamina A, D, E i K te esencijalnih
masnih kiselina koje organizam ne moe sam proizvesti. Takoer, masti osiguravaju
normalno funkcioniranje organizma, sudjeluju u izgradnji i i odravanju strukture stanica,
slue u sintezi antitijela i nekih hormona, slue kao izvor topline i tite tijelo od
ekstremnih temperatura.
Masti utjeu na razinu kolesterola u krvi. Vano je odravati razinu dobrog kolesterola
koji uklanja viak kolesterola iz krvi i tkiva vraajui ga u jetru, te smanjiti razinu loeg
kolesterola koji se taloi na stijenkama arterija i vremenom moe uzrokovati
aterosklerozu i ostale bolesti kardiovaskularnog sustava.

Fizikalna svojstva masti i njihov utjecaj na zdravlje

Po svojem sastavu masti su esteri masnih kiselina i alkohola glicerola, a pri sobnoj
temperaturi mogu biti u tekuem ili vrstom agregatnom stanju.
Zasiene masnoe su pri sobnoj temperaturi obino u krutom agregatnom stanju a nalaze
se u proizvodima ivotinjskog porijekla, kao to je maslac, mlijeko, meso, te u kolaima.
Zasiene masne kiseline podiu razinu loeg kolesterola u krvi i zbog toga je potrebno
posebno paziti na njihov unos.
Prevelik unos zasienih masnih kiselina i transmasnih kiselina poveava rizik od bolesti
srca i krvnih ila, tj. ateroskleroze, dijabetesa, upalnih procesa, pretilosti i nekih oblika
raka.
8.BAZALNI METABOLIZAM
Bazalni metabolizam predstavlja minimalnu potronju energije u naem telu u stanju
mirovanja, za odravanje osnovnih fiziolokih procesa. Bazalna metabolika potronja
zavisi u najveoj meri od bezmasne telesne mase (lean body mass) i povrine tela.
Varijacije telesne mase mogu biti na raun miinog i masnog tkiva. Osoba sa veim
procentom miia ima vii bazalni metabolizam od osobe koja ima manju koliinu
miinog tkiva. ene imaju vei procenat masnog tkiva od mukaraca i istovremeno nii
procenat miine mase. Bazalna metabolika potronja se odredjuje u leeem poloaju
nakon 8h spavanja i 12h gladovanja. Prosena bazalna metabolika potronja iznosi od
1000 pa ak i do 2400 kcal/dan. Danas se umesto izraza bazalna potronja koristi termin
potronja u mirovanju RMR (resting metabolic rate), to u sutini predstavlja identinu
vrednost.
Metabolika energetska potronja organizma zavisi od vie faktora:
fizike aktivnosti
starosti
pola
visine
teine
telesnog sastava
9.VRSTE UNOSENJA HRANE
Razlikujemo enteralnu i parenteralnu prehranu.
Enteralna prehrana podrazumijeva unos hrane i/ili komercijalnih nutritivnih otopina u:
eludac, dvanaesnik ili jejunum.
Indikacije za upotrebu enteralne prehrane mogu biti:
oteano gutanje ili potpuno onemogueno gutanje
hranjenje nesvjesnog bolesnika
upalne bolesti crijeva
hipermetabolika stanja (npr. opekline, sepsa, trauma)
perioperativna priprema

kronina upala guterae

maligne bolesti, kemoterapija, zraenje
neuroloke bolesti
kronino zatajenje jetre i bubrega
neprimjeren unos hrane kod: prijeloma kosti, anoreksije, kronine plune bolesti, sranog
zatajenja.
Parenteralna prehrana podrazumijeva unos svih potrebnih energetskih i nutritivnih
sastojaka u obliku otopina u krvoilje (perifernim ili sredinjim venskim putem).
Bolesnika treba hraniti parenteralno:
kada unoenje hrane na usta nije mogue ili iskoristivo
u stanjima sindroma kratkog crijeva
kada je stanje bolesnika takvo da se mora tono paziti na ispunjavanje zadanih nutritivnih
potreba.
10.PROTEINI
Proteini su esencijalni elementi neophodni za rast i regeneraciju, dobro funkcionisanje i
strukturu svih ivih elija. Kd jedete hrnu koj sdri proteine, sokovi z vrenje u
elucu i crevim krenu da se lue. Oni rzlu proteine u hrni na osnovne jedinice, koje
se nazivaju mino-kiseline. Amino kiseline se onda ponovo spajaju d bi se proizveli
proteini koji su potrebni telu. Zavisno od toga koje se aminokiseline spajaju, proteinski
molekuli stvaraju enzime, hormone, miie, organe i mnoga druga tkiva u naem
organizmu.
Postoje dve vrste amino-kiselina:
neesencijalne amino kiseline- telo moe samostalno da ih proizvede
esencijalne amino kiseline- telo ne moe da ih proizvede ve moraju da se unose hranom
Pored vode, proteini su najrasprostranjeniji molekuli u naem telu. Proteini se nalaze u
svim elijama i istovremeno su glavna gradivna komponenta svih elija u telu, posebno
miia. To takoe ukljuuje sve organe, kosu i kou. Pored toga proteini reguliu
metabolizam, podravaju imuni sistem i druge funkcije. Konano, proteini su neophodni
za formiranje krvnih elija. Po porekulu razlikujemo proteine ivotinjskog i biljnog
porekla.
11.GOJAZNOST
Pretilost (ili jo debljina i gojaznost) (latinski: obesites), kronina bolest koja nastaje
prekomjernim nakupljanjem masti u organizmu i poveanjem tjelesne teine. Svako
poveanje 10% vie od idealne teine smatra se gojaznou.
Epidemija ove bolesti u porastu je, te se ubraja u vodee bolesti suvremene civilizacije.
Ova bolest djeluje na mnoge organe i organske sustave, a poveava rizik oboljenja
kardiovaskularnog sustava. Smanjuje i kvalitetu ivota.
esta je u svakoj dobi. U pubertetu je podjednaka meu spolovima, a poslije njega ea
u ena nego u mukaraca.

12.RAZGRADNJA HRANJIVIH MATERIJA

Probava je proces koji se dogaa u probavnom sustavu, a uloga probavnog sutava je
mehanika i kemijska razgradnja hrane, apsorpcija hranjivih sastojaka u krvni i limfni
optok te defekacija. Kroz probavu ljudski organizam dobiva energiju koja se oslobaa
razgradnjom nutrijenata (energetski bogati hranjivi sastojci). Nutrijenti i energija iz hrane
su potrebni za normalno funkcioniranje organizma i njegovu izgradnju.
Probava poinje u ustima, gdje se hrana unosi, vae i usitnjava. Pri vakanju se oslobaa
slina koja vlai hranu i svojim enzimima zapoinje razgradnju ugljikohidrata. Hrana
gutanjem odlazi u jednjak koji povezuje usta i eludac. U elucu se dogaa najvea
razgradnja, uz pomo eluanih sokova (eluane kiseline) koji razgrauju bjelanevine.
Razgraena, hrana poprima tekuu formu i odlazi u tanko crijevo gdje se obavlja zavrna
enzimatska razgradnja i apsorbiraju nutrijenti. Probavni enzimi iz jetre (u) i guterae
se izluuju u tanko crijevo i pomau u razgradnji masti (jetra), ugljikohidrata i
bjelanevina (guteraa). Osim dugih probavnih crijeva i probavnih organa, u procesu
probave sudjeluju i vee probavne lijezde koje izluuju svoje sekrete. Na tanko crijevo
se nadovezuje debelo crijevo. U njemu se reapsorbiraju mineralne tvari i voda, a
bakterijska fermentacija oblikuje stolicu. Vrijeme potrebno za prolaz hrane kroz probavnu
cijev je oko 24 do 48 sati. Stolica se izbacuje iz probavnog trakta kroz analni otvor i time
zavrava proces probave. Potrebne tvari resorbirane iz crijeva putuju krvotokom po
cijelom tijelu, dolaze do stanica, gdje se iskoritavaju za energiju i druge procese.
13.ISHRANA KOD ZLOCUDNIH TUMORA
Nema nijednog sigurnog dokaza da pojedine namirnice imaju bilo kakav uticaj na brzinu
rasta postojeeg tumora. Meutim, ishrana i ishranjenost onkolokih bolesnika, su
znaajne za tok bolesti, budui da mogu popraviti opte stanje, snagu i samopouzdanje
bolesnika, kao i kvalitet ivota. Osim toga, kod oko 50% obolelih od malignih bolesti (u
zavisnosti od vrste tumora) javljaju se razliiti problemi u vezi ishrane, bilo kao direktna
posledica rasta tumora, bilo kao pratei efekti leenja. Pored problema u ishrani do kojih
dovodi sama bolest, mogui su i sekundarni nutritivni problemi koji nastaju zbog
specifine prirode i lokalizacije tumora, kao i terapije. Dodatni problem je smanjenje
otpornosti organizma, to pogoduje razvoju infekcija, posebno oportunistikih. Osnovna
dijeta za obolele od malignih oboljenja treba da bude energetski i bioloki odgovarajua i
lako svarljiva. Energetska vrednost dijete se individualno odreuje i zavisi od
pokretljivosti bolesnika, apetita i sl.
U svakom sluaju energetski unos treba da bude to vei (2535 kcal/kg za odravanje
telesne mase i 1050 kcal/kg za nadoknadu rezerve), kao i unos proteina (1-1,5 kcal/kg).
Namirnice treba spremiti tako da podstiu apetit i u tanjir ne stavljati prevelike koliine
hrane. Bolesniku treba pripremati ee i manje, ukusne i omiljene obroke. Mogu se
pripremati obroci kojima je osnova mleko, i u njih umeati sitan sir, mleveno meso ili
ribu, jaja, sladoled ili krem. Teku i masnu hranu izbegavati. Mogu se koristiti i
proteinski dodaci koje uzimaju sportisti, neutralnog ukusa i male zapremine, kao i
preparati namenjeni prvenstveno za enteralnu ishranu. Mirise iz kuhinje treba izbei, tako

da je najbolje da hranu priprema druga osoba. Korienje prirodnih zaina i aroma

(limunov sok, jabukovo sire, kuhinjska so) se preporuuje, a izbegavaju se topla i kisela
jela, jer mogu da izazovu muku, gaenje i povraanje. Ukoliko se podnosi, moe se popiti
po koji gutljaj gaziranog pia (mineralne vode, soda vode) ili limunade, kao i aa piva.
Kod zapaljenja usne upljine, jede se tena hrana ili se koristi slamka. Uopte, treba
unositi dovoljno vode umerene temperature (ne u toku obroka) i to u malim gutljajima.
Poeljno je posle svakog obroka provesti bar 15 20 minuta u poluleeem stavu.
Preporuuje se unossuplemenata vitamina B-kompleksa, vitamina A, C i E, kao i omega3 kiseline.
14.VOCE I POVRCE
Postoji vie injenica koje ukazuju da se voe i povre moe svrstati u dijetetske
proizvode i funkcionalnu hranu. Svjee voe i povre ima relativno malu energetska
vrijednost, izuzimajui neke vrste (banane, kesten, orah, ljenjak, badem) i sueno voe
(suha ljiva, suha smokva, suho groe). S druge strane, imaju visok sadraj vode,
izuzimajui oraasto i sueno voe.
Voe i povre je bogato ugljinim hidratima raznovrsne strukture, poev od jednostavnih
eera kao to su glukoza i fruktoza pa do kompleksnih ugljinih hidrata: celuloze,
hemiceluloze, inulina i drugih. Ugljini hidrati su zaajan izvor energije u dijetetskoj
prehrani, jer zbog konzistencije voa sporije se resorbuju u probavnom traktu, a posebno
u odnosu na veinu slatkih industrijski dobijenih prehrambenih proizvoda. Zbog toga se
svjee voe preporuuje u dijetama kod razliitih bolesti, kao o su bolesti krvoilnog
sistema, dijabetesa, visokog pritiska itd . U tom pogledu znaajnu ulogu imaju sastojci
voa i povra kao to su sirova biljna vlakna: celuloza, hemiceluloza, krob, pektini,
gume, sluzi ali i materije koje imaju antioksidativni karakter itd.
U vou i povru prisutan je realtivno mali sadraj proteina i lipda (masti), izuzimajui
oraasto voe, krompir i leguminoze. Zato se svjee voe i povre smatra uglavnom
ugljikohidratnom hranom. Ugljikohidrati su osnovni izvor energije ili gorivo za ljudski
organizam, a ugljikohidrati iz voa i povra imaju i druge vane bioloke uloge. Mnogi
od njih imaju zatitene i regulacijske funkcije u ljudskom organizmu posebno kad su u
formama heterosaharida i kompleksnih spojeva.
Fitohemikalije u svjeem vou i povru su produkti metabolizma biljaka, a vrlo vanu
ulogu imaju u ljudskoj prehrani, jer ostvaruju funkcije zatite organizma i jaanja
imuniteta.
15.ISHRANA KOD BOLESTI ZUCNIH ORGANA
Oboljenja une kese mogu biti ili akutna ili hronina, pa prema tome razlikujemo dve
dijete: prvu, koja se mora drati za vreme unih napada, i drugu, koje se uni
bolesnik mora gotovo stalno pridravati.
Kod akutnog oboljenja une kese ishrana mora biti vrlo ograniena, laka, bez masti, na
zejtinu i umereno slana.
Doruak moe da sadri: aj, branenu supu ili supu od pasiranog pirina, zobenih
pahuljica ili griza, i 100 g prenog hleba.

Za ruak moemo bolesniku dati supu od pasiranog povra, jelo od testa i 100 g hleba.
Veera moe da bude ista kao i doruak.
Pored ovoga bolesnik treba da pojede u toku dana od 100 do 150 g eera.
U sluaju hroninog oboljenja une kese, a ono nastupa gotovo uvek posle akutnog,
dijeta mora biti dugotrajna, a ponekad da se dri i due od godinu dana. Ishrana je
uglavnom ista kao i kod akutnog stanja, ali se uz napred navedenu hranu moe dodati jo
i oljuteno voe, sok od groa, krompir i malo krtog mesa (goveeg, teleeg, pileeg).
Ne treba jesti kakao, okoladu, alkohol, maline, kajsije, supe, masne ribe, masno meso
(svinjsko, guje, paje), kupus, kelj, zreo graak, pasulj, jaja, kiselo testo, kolae sa
kremovima i bademom, sire, papriku, stari sir, kajmak, peurke, majonez, paprika,
evapie i slino. Hrana se priprema na ulju. Alkohol, kafu i pravi aj ne treba piti.
16.VITAMINI
Vitamini su esencijalni nutrijenti koje ljudsko tijelo ne moe sintetizirati i mora ih
uzimati putem hrane. Vitamini nastaju u biljkama uz pomo sunca i/ili u bakterijama; u
nekim sluajevima mogu nastati u ljudskom ili ivotinjskom organizmu.
Postoji oko 40-tak razliitih tvari poznatih kao esencijalni
ovjekovoj prehrani. Od tih 40-tak, 13 ih je prepoznato kao vitamini.

nutrijenti

Vitamini se dijele u dvije osnovne skupine:

Vitamini topljivi u vodi

Vitamini topljivi u mastima

Vitamini topljivi u vodi

U ovu skupinu spada B-kompleks i vitamin C. Ovi vitamini se vrlo lako apsorbiraju
direktno kroz gastrointestinalni trakt ukrv. Kada se apsorbiraju, cirkuliraju kroz tijelo i
spremni su za potrebe organizma. Veina vitamina topljivih u vodi nije pohranjena u
tijelu u veim koliinama kroz dui period. Kad koncentracija pree odreenu koliinu,
tijelo ih izbacuje van preko urina. U tim trenucima urin je bijele boje, za razliku od
normalne ute boje urina.

Vitamin B1 (Tiamin)

Vitamin B2 (Riboflavin) - vitamin G

Vitamin B3 (Niacin) - vitamin P
Vitamin B5 (Pantotenska kiselina)
Vitamin B6 (Piridoksin)

Vitamin B7 (Biotin) - vitamin H

Vitamin B9 (Folna kiselina) - vitamin M
Vitamin B12 (Kobalamin)
Vitamin B15
Vitamin B17 (laetril)
Vitamin C (Askorbinska kiselina)

Vitamini topljivi u mastima

Ovi vitamini potrebuju dodatne tvari, emulgatore, kako bi se mogli pretvoriti u kemijski
spoj koji se sad moe apsorbirati u krv. Kada je apsorbiran, vitamin topljiv u mastima
putuje do mjesta u tijelu gdje se posprema za potrebe organizma. Kada organizam treba
vitamine, oni se putem specijalnih proteina nosaa dovode do tog mjesta.

Vitamin A

Vitamin D
Vitamin E
Vitamin K

Vitamini antioksidansi
Stanini metabolizam za proizvodnju energije neophodno treba kisik. U njegovom
nedostatku javljaju se tzv. slobodni radikali. Za normalno funkcioniranje organizma
slobodne radikale je potrebno kontinuirano neutralizirati. U tu svrhu slue antioksidansi:

vitamin A (beta-karoten)

vitamin C (djeluje zajedno s vitaminom E)

vitamin D (sintetizira se pomou suneve svjetlosti)
vitamin K (ima ulogu u mehanizmu zgruavanja)

17.PIA I NAPITCI
Ono to pijete gotovo je jednako vano kao i ono to jedete. Izbjegavajte gazirane
napitke, vone sokove, kavu, jak crni aj i i punomasno mlijeko jer svi sadre sastojke
koji mogu sabotirati vau zdravu prehrane. Umjesto toga ponovno otkrijte uitak vode ili
mineralne vode s malo limuna ili limete.

18.PROMET VODE U TIJELU

Ljudsko tijelo sastoji se od 60% vode, a stupanj zastupljenosti vode u organizmu ovisi o
grai tijela. Naime, razliite stanice sadre razliite koliine vode. Miine stanice,
primjerice sastoje se od 70 - 75 % vode, dok masne stanice imaju samo 10 - 15 % vode.
"Unutranje more" obavijeno je protektivnim omotaem - koom. Svaki prostor unutar i
izvan stanice ispunjen je tjelesnim tekuinama koje se temelje na vodi. Sada svi ve znaju
da je magian broj iz preporuke o adekvatnom dnevnom unosu tekuine 2 (odnosi se na
litre tekuine), odnosno 8 (ako se preporukom definira potrebna dnevna koliina tekuine
u aama).
Strunjaci danas preporuuju 6 8 aa dnevno tijekom cijele godine, ali nedavna
prouavanja su podigla ovu koliinu na ak i vie: 10 aa za ene i 12 aa za mukarce.
Nova tehnika dostignua omoguuju kvalitetniju procjenu prometa vode u ljudskom
tijelu i sve je vie dokaza da adekvatan unos vode ima ulogu u prevenciji kroninih
bolesti. Nova prouavanja su pokazala da je mogua korelacija izmeu male koliine
unoenja tekuine i karcinoma mjehura, debelog crijeva, dojki, prostate, bubrega i
testisa.
Sva tekuina se ubraja u tih 10 ili 12 aa (kao to je vidljivo na slici), ali imajte na umu
da kofein i alkohol djeluju kao diuretici i mogu zapravo poveati gubljenje tekuine.
19.GLADOVANJE I POTHRANJENOST
Glad u svom najuem i najeem smislu oznaava osjeaj koji je izazvan
nedostatkom hrane u ljudskom, odnosno ivotinjskom organizmu. Kod ovjeka on
ispoetka ne mora biti neugodan, da bi kasnije uz njega dolazila munina, glavobolja,
opa slabost te psihika uzbuenost i/li klonulost. Potpuno ili djelomino liavanje
organizma hrane potrebne za njegovo odravanje i nadoknadu izgubljene energije se
naziva gladovanje.
Meu posljedice gladovanja kod ovjeka spada suenje sluznica, razne otekline, suenje i
ljutenje koe, snienje tjelesne temperature te usporavanje pulsa. Osim tih posljedica,
gladovanje se ispoljava i kroz specifine bolesti poznate kao faminoze, a slabi i otpornost
organizma prema raznim infekcijama. Due gladovanje izaziva poremeaje spolnih
funkcija (impotencija kod mukaraca te izostanak menstruacije kod ena).
Neishranjenost ili pothranjenost je naziv kronini nedostatak ili neravnoteu hranjivih
tvari u neijoj redovnoj prehrani. Neishranjenost moe u ostaviti trajne posljedice na
razvoj djeteta (kretenizam), odnosno kod odraslog ovjeka izazvati cijeli niz bolesti od
kojih je najpoznatiji skorbut, izazvan nedovoljnom koliinom vitamina C.