PREDAVANJA

ZA UVOD
U PSIHOANALIZU
Sigmund Freud
SADRAJ
Predgovor (1917.) 11
Prvi dio: Omake [1916. (1915.)] 13
I. Uvod 15
II. Omake 26
III. Omake ( nastavak) 42
IV. Omake ( zakljuak) 64
Drugi dio: San [1916. (1915.-16.)] 87
V. Potekoe i prva pribliavanja 88
VI. Pretpostavke i tehnika tumaenja 106
VII. Manifestni sadraj sna i latentne misli sna 120
VIII. Djeji snovi 133
IX. Cenzura sna 145
X. Simbolika u snu 158
XI. Rad sna 180
XII. Analize primjera snova 194
XIII. Arhaine crte i infantilizam snova 210
XIV. Ispunjenje elja 225
XV. Nesigurnosti i kritike 241
Trei dio: Opa znanost o neurozama
[1917. (1916.-17.)] 255
XVI. Psihoanaliza i psihijatrija 257
XVII. Smisao simptoma 272
XVIII. Fiksiranje na traumu. Nesvjesno 290
XIX. Otpor i potiskivanje 304
XX. Seksualni ivot ljudi 320
XXI. Razvijanje libida i seksualne organizacije 338
XXII. Gledita razvitka i regresije. Etiologija 358
XXIII. Putevi simptomske tvorbe 378
XXIV. Obina nervoza 398
XXV. Strepnja 413
XXVI. Teorija libida i narcizam 434
XXVII. Prijenos 454
XXVIII. Analitika terapija 473
Sigmund Freud - Kratka biografija 513
O ovoj knjizi. Sigmund Freud je odravao svoja Predavanja
za uvod u psihoanalizu, i to tijekom dva zimska semestra
1915./1916., te 1916. /1917. godine pred raznim sluateljima ra
zliitih fakulteta Sveuilita u Beu. Radi se o njegovim pojedi
nanim predavanjima, vezanim uz njegovo sveuilino djelo
vanje. Tekstove iz prva dva dijela ove knjige zapisao bi najee
sam, i to odmah po zavretku samog predavanja, dok su tekstovi
iz treeg dijela bili unaprijed pripremljeni. Cjelokupnu je ovu
zbirku dao objaviti 1916. te 1917. godine, podijelivi je osobno
na ova tri dijela.
Freud nije nikad objavio neki pravi udbenik. No, njemu se
najvie pribliavaju upravo ova njegova Predavanja. Osnovni
zakoni duevnih kretanja koje je otkrio, a posebno oni vezani uz
podsvijest, temeljili su se na tri klasina istraivaka podruja
psihoanalize - na izlijeenim sluajevima, na snovima i neuro
tinim simptomima - korak po korak, uz pomo mnogih uspo
reivanja, anegdota i sliica iz ivota bolnice. Pri tome nepre
kidno izvire i privlanost, koja je obiljeavala Freudov prozni
nain izlaganja: dijalozi s njegovim tadanjim sluateljima od
srca e razgaliti i nas, njegove dananje itatelje. U stvari, Pre
davanja nemaju samo znaaj uvoda u njegov nain razmiljanja,
ve su i do danas ostala najitanije djelo ovog osnivaa psi
hoanalize.
PREDAVANJA
ZA UVOD U PSIHOANALIZU
(1916.-1917.)
PREDGOVOR
Ovo, to ovdje u javnosti predajem kao Uvod u psihoana
lizu, nema nikakve namjere natjecati se s ve postojeim iz
laganjima vezanim uz ovo znanstveno podruje (Hitschmann,
Freudovo uenje o neurozama, 2. dio, 1913; Pfister, Psiho
analitika metoda, 1913., Leo Kaplan, Osnovne znaajke psi
hoanalize, 1914.; Regis i Hesnard, Psihoanaliza neuroza i
psihoza, Pariz, 1914.; Adolf F.Meijer, O lijeenju neurotinih
bolesti psihoanalizom, Amsterdam, 1915.).
Jer, radi se o vjernom ponavljanju predavanja, koja sam
odrao u dva zimska semestra 1915. / 1916. i 1916. / 1917.
godine pred sluateljima, koji su uglavnom bili lijenici i laici
obaju spolova.
Sve osobine, zbog kojih e itatelji uoiti ovo djelo, ob
janjavaju se iz samih okolnosti njegova nastajanja. Nije bilo
mogue zadrati hladnu mirnou znanstvene rasprave pri
likom izlaganja; jer, govornik se morao potruditi da tijekom
dvosatnih predavanja ne dopusti slabljenje pozornosti svojih
sluatelja. Uzimanje u obzir ovakvog trenutanog djelovanja
uinilo je neizbjenim, da se o istom predmetu progovori vie
puta, primjerice - jednom u s vezi znaenja snova, a zatim
unutar problema vezanih uz neurozu. Pa i raspored same gra
de doveo je do toga, da se poneka vana pitanja, kao na pri
mjer, ona o podsvjesnom, nisu mogla dostatno procijeniti i
obraditi na jednom jedinom mjestu, ve bi se zapoinjala, te
11
potom iznova naputala u vie navrata, dok se ne bi pojavila
nova prilika da se jo poneim dopuni spoznaja o njima.
Onaj, kome je psihoanalitika literatura bliska, pronai e
u ovom Uvodu malo onih pitanja koja mu ve nisu pozna
ta - i to u mnogo vie pojedinosti - iz drugih, znatno opirni
jih radova. Pa ipak, ukazala se potreba za zaokruenjem i
povezivanjem ovog gradiva u jednu cjelinu, to je pisca pri
moralo da izvue i poneka poglavlja (kod etiologije straha ili
histerijskih fantazmi), koja do sada nije objavio.
PRVI DIO
OMAKE
[1916. (1915.)]
Be, u proljee 1917. Freud
12
I. predavanje
UVOD
Dame i gospodo! Ne znam koliko svaki pojedinac meu vama
zna o psihoanalizi iz vlastitih italakih napora, ili iz prianja
drugih. No, ve sam se i u najavi ovih predavanja obvezao
naslovom - Osnovni uvod u psihoanalizu - da u ih odrati
kao da o njoj ne znate nita, pa vam tek trebam pruiti prve
pouke.
Ipak, usuujem se pretpostaviti barem toliko, da znate ka
ko je psihoanaliza zapravo postupak kojim se lijee nervno
oboljeli, pa vam odmah mogu dati i primjer kako se poneto
na ovom podruju radi drugaije, i to esto upravo obrnuto,
no sto je to u medicini uobiajeno. Kad inae nekog oboljelog
podvrgavamo nekoj - njemu novoj - tehnici lijeenja, u pra
vilu emo pred njim umanjivati tegobe s kojima se susree, te
mu pruiti pouzdana obeanja u s vezi s uspjehom njegova
lijeenja. No, kad neurotiara primamo na psihoanalitiko
lijeenje, postupamo drugaije. Upoznajemo ga s potekoa
ma same metode, njenim trajanjem, naporima i rtvama koje
treba uloiti, a to se tie uspjeha - objasnimo mu, da ga ne
obeavamo zasigurno, da on ovisi o njegovu ponaanju, ra
zumijevanju, poslunosti, postojanosti. Naravno da imamo
dobre motive za takav prividno obrnut postupak, u koji ete
vjerojatno kasnije stei bolji uvid.
15
Nemojte se stoga ljutiti, to se prema vama u poetku od
nosim kao prema tim neurotinim bolesnicima. Zapravo vam
ne mogu preporuiti da me doete sluati i po drugi put. U
tom u vam smislu predoiti, kakvi su nedostaci neminovno
vezani uz predavanja o psihoanalizi, te s kojim se sve pote
koama sukobljava donoenje vlastitog miljenja. Pokazat u
vam, na koji vas nain cjelokupna usmjerenost vaeg obrazo
vanja i sve vae dosadanje navike razmiljanja neizbjeno
ine protivnikom psihoanalize, te koliko biste toga trebali
nadvladati sami u sebi, da biste zagospodarili tim instinktiv
nim opiranjem. Naravno, ne mogu unaprijed rei koliko ete
shvatiti psihoanalizu zahvaljujui mojim objanjenjima; me
utim, mogu vam obeati, kako samim sluanjem ovih preda
vanja ipak neete nauiti dosta da biste i sami mogli poduzeti
neko psihoanalitiko istraivanje, ili provesti jedno takvo lije
enje. No, ako se meu vama nalazi barem jedna osoba koja
se ne eli zadovoljiti samo ovim povrnim upoznavanjem psi
hoanalize, ve eli s njom stupiti u trajniju vezu, tada joj to ne
samo to ne savjetujem, ve je i izravno upozoravam. Naime,
kako stvari trenutno stoje, takvim bi odabirom posve onemo
guila svaki napredak u vlastitom sveuilinom uspjehu, a
kad bi kao izueni lijenik krenula u praksu i ivot, obrela bi
se u drutvu koje ne bi razumjelo njena nastojanja, nepri
jateljski bi je i sumnjiavo promatralo i oborilo se na nju svim
onim zlim duhovima, koji njime vladaju. A moda biste upra
vo iz popratnih pojava rata koji danas divlja Europom mogli
otprilike procijeniti, kolike bi to mnoge legije ljudi mogle biti.
Ali, jo uvijek ima dovoljno ljudi kojima ono, to bi za
njih moglo predstavljati nove spoznaje - zadrava svoju dra,
usprkos odreenim neugodnostima koje sa sobom donosi. Ako
je i poneki od vas ove vrste, pa e se usprkos mojim opomena
ma pojaviti ovdje jo poneki put, doekat u ga dobrodoli-
16
com. No, vi svi imate pravo saznati, koje su te spomenute
potekoe psihoanalize.
Prije svega, to su tekoe u nastavi i u predavanjima, ve-
zanim uz psihoanalizu. U medicinskim ste predavanjima ve
navikli vidjeti takvo to. Tu vidite anatomski preparat, talog
nastao kemijskom reakcijom, stezanje miia kao rezultat na-
draivanja njegovih ivaca. Kasnije vaim osjetilima izloe
bolesnika, simptome njegove bolesti, proizvode procesa obo-
ljenja, a u mnogim sluajevima i izoliranog uzronika nje-
gove bolesti. U kirurkim ste sluajevima svjedoci zahvata,
kojima se oboljelima prua pomo, a i sami ih smijete poku-
ati izvoditi. ak vam i u psihijatriji prikazuju obilje promje-
na izraza lica bolesnika u njegovu izmijenjenom raspoloe-
nju, nainu izraavanja i ponaanju, to na vas ostavlja dubok
dojam. Tako medicinski predava preuzima na neki nain
ulogu vodia i tumaa, koji vam objanjava kao da vas prati
kroz muzej, dok vi sami stvarate odnos prema predmetu -
objektu prouavanja, te vam se ini, da ste se vlastitom spoz-
najom uvjerili u postojanje novih injenica.
Na alost, sve ovo u psihoanalizi izgleda posve drugaije.
U analitikom se lijeenju ne dogaa nita drugo, osim raz-
mjene rijei izmeu analizirane osobe i lijenika. Pacijent
govori, pria o svojim proteklim dogaajima i dojmovima ko-
je oni na njega ostavljaju sada, ali se, ispovijeda svoje elje
i osjeajne pobude. Lijenik ga slua, pokuava upravljati
tijekom njegovih misli, opominje ga, ukazuje mu na odreene
smjerove, prua mu objanjenja i promatra reakcije razumije-
vanja ili odbacivanja, koje time izaziva kod pacijenta. Neo-
brazovana rodbina naih pacijenata, koja e se pokloniti samo
onome to joj je vidljivo i opipljivo, a najradije zahvatima one
vrste koje moemo vidjeti u kino-dvoranama, nikad nee pro-
pustiti priliku da ne izrazi svoje sumnje u to, moe li se
17
obinim prianjem postii bilo to protiv bolesti. Naravno,
takva su razmiljanja jednako toliko slaborazumska, koliko i
- nedosljedna. Jer, to su isti oni ljudi koji posve pouzdano
znaju da bolesnici, ustvari, samo izmiljaju svoje simp
tome. Nekad je - izvorno - rije bila arobna, a i danas je za
drala jo mnogo od svojih starih sposobnosti da ini arolije.
Rijeima jedan ovjek moe drugog uiniti presretnim ili ga
pak dovesti do krajnjeg oajanja, rijeima uitelj prenosi svo
je znanje na uenike, rijeima govornik opinjava svoje slua
telje, te tako odreuje njihove stavove i odluke. Rijei izazi
vaju osjeaje i predstavljaju ope sredstvo za meusobno dje
lovanje ljudi jednih na druge. Stoga neemo podcijeniti pri
mjenu utjecaja rijei u psihoterapiji, i bit emo zadovoljni kad
moemo kao sluatelji pratiti rijei, koje razmjenjuju anali
tiar i njegov pacijent.
No, ne moemo niti to. Razgovor, od kojeg se sastoji psi
hoanalitiko lijeenje, ne podnosi nikakve sluatelje; ne moe
se demonstrirati. Naravno, tijekom psihijatrijskog predavanja
mogu studentima predstaviti nekog neurastenika ili histerika.
On tada pria o svojim tekoama i simptomima, ali i - ni o
emu drugom. Jer, one obavijesti koje su potrebne za analizu,
on e dati samo pod uvjetom da je uspostavio posebnu osje
ajnu vezu sa svojim lijenikom; posve bi zanijemio, im bi u
blizini primijetio jednog jedinog, njemu nevanog svjedoka.
Naime, obavijesti koje on daje, dodiruju ono najosobnije u
njegovu duevnom ivotu, sve ono to kao drutveno samos
talna osoba mora prikriti od svih drugih, a u krajnjem sluaju
i sve, to kao jedinstvena osobnost ne eli priznati ak ni sa
mom sebi.
Dakle, psihoanalitikom tretmanu ne moete prisustvo
vati kao sluatelj. O njemu moete samo sluati, pa tako u naj
stroem smislu rijei psihoanalizu moete upoznati tek - iz
18
prianja. A ovakvo vas upuivanje iz druge ruke dovodi u
posve neuobiajene okolnosti za oblikovanje vlastitih stavo
va. Oito je, da mnogo ovisi o tome koliko povjerenja moete
pokloniti osobi, koja vas opskrbljuje podacima.
Pretpostavite na trenutak da ne prisustvujete psihijatrij
skom, ve nekom povijesnom predavanju, na kojem vam pre
dava govori o ivotu i ratnikim podvizima Aleksandra Ve
likog. Kakve biste motive mogli imati, da povjerujete u istini
tost njegovih pria? Na prvi se pogled ini, da je poloaj ovdje
jo nepovoljniji negoli u sluaju psihoanalize, jer je profesor
povijesti isto onoliko sudjelovao u tom povijesnom dogaaju
koliko i vi sami; psihoanalitiar vam barem pria o stvarima,
u kojima je i sam imao ulogu. No, tada na red stie i ono, to
povijesniara ini vjerodostojnim. Moe vas usmjeriti na izvi-
jea starih pisaca, povijesniara koji su ili sami sudjelovali u
tim dogaajima ili ipak bili bliski tim pradavnim dogaanji
ma, dakle - na djela Diodora, Plutarha, Arijana i drugih; moe
vam pokazati slike ouvanih novia i kipove kralja, ili vam
kroz redove poslati fotografiju pompejanskog mozaika bitke
kod Issosa. Strogo uzevi, svi ovi dokumenti dokazuju jedino,
da su ve i raniji narataji vjerovali u Aleksandrovo postoja
nje i istinitost njegovih djela, pa bi se ovdje iznova mogla po
javiti vaa kritinost. Ona e otkriti da ipak nije sve, ili da
barem neke od pojedinosti koje se znaju o Aleksandru i nisu
posve vjerodostojne, no ja ne mogu vjerovati da biste zbog
toga napustili predavanje, posumnjavi u istinitost postojanja
Aleksandra Velikog. Vaa e se odluka uglavnom temeljiti na
dva razmiljanja - prvo, da predava nema neki oevidan
razlog za tvrdnju kako je neto, u to niti sam ne vjeruje -
stvarno, te drugo, da sve dostupne povijesne knjige opisuju
ove dogaaje na otprilike slian nain. Kad zatim krenete
na provjeravanje starijih izvora, uzet ete u obzir ista ona
19
pitanja: mogue motive pisaca, te podudarnost izmeu nji
hovih dokaza. Ishod ispitivanja e vas u Aleksandrovu sluaju
zasigurno umiriti, iako bi sigurno bilo drugaije kad bi se
radilo o osobama, kakve su Mojsije ili Nimrod. A kakve e
vas sumnje obuzeti s obzirom na vjerodostojnost psihoanali
tikih izvijea, postat e vam posve jasno iz kasnijih slua
jeva.
Sad imate pravo upitati se: ako ne postoji nikakva objek
tivna potvrda koju psihoanaliza prua, te ako nema mogu
nosti da se ona ikako prikae, kako se onda psihoanaliza uop
e i moe nauiti, i kako se moemo uvjeriti u istinitost njenih
tvrdnji? Ovo uenje uistinu nije lako, a psihoanalizu nije ba
mnogo ljudi do sada nauilo kako treba, pa ipak - postoji za
to jedan utrti put. Psihoanaliza se, prije svega, ui na vlastitu
tijelu, prouavanjem vlastite osobnosti. To nije posve jednako
onome to nazivamo samoopaanjima, no u nevolji bi se
moglo svrstati i pod njih. Postoji itav niz vrlo uestalih i poz
natih duevnih pojava, koje se, nakon krae poduke s obzirom
na tehniku psihoanalize, mogu pretvoriti u objekte za analizu
na samom sebi. Pri tome se dospijeva i do traene uvjerenosti
u stvarnost pojava koje psihoanaliza opisuje, te do ispravno
sti njenih shvaanja. U svakom su sluaju napretku postav
ljene odreene granice na ovom putu. Mnogo biste dalje
dospjeli kad biste dopustili da djelovanja analize, te istodob
no iskoristili priliku da doprete do finije tehnike ovog postup
ka. Ovaj sjajan put uvijek je dobar, ali naravno, samo za
pojedinca, a nikada ne i za itavu grupu istovremeno.
No, za drugu potekou u vaem odnosu prema psi
hoanalizi moram, dragi moji sluatelji, uiniti odgovornima
vas same, a ne vie psihoanalizu - barem ako ste se do sada
bavili studiranjem medicine. Jer, dosadanje je obrazovanje
dalo vaim nainima razmiljanja odreenu usmjerenost, koja
20
je vrlo udaljena od psihoanalize. Vi ste se i obrazovali za to,
da anatomski objanjavate djelovanje organizma i njegovih
poremeaja, da ih kemijski i fizikalno objasnite, a bioloki
shvatite, no - na psihiki ivot nije se usmjerio niti dijelak
vaih zanimanja, iako se upravo u njemu dopire do vrhunaca
djelovanja tog tako prekrasno sloenog organizma. Stoga vam
je psiholoki nain razmiljanja ostao stran, pa ste navikli pro
matrati ga sumnjiavo, osporavati mu znanstveni znaaj i pre
putati ga laicima, piscima, filozofima prirode i misticima.
Ovakva je ogranienost, bez imalo sumnje, velik nedostatak
za va lijeniki rad, jer bolesnik e vam prvo pokazati svoje
duevno lice, kako je to ve pravilo u svim odnosima meu
ljudima; bojim se da ete biti primorani na kaznu, prepustiti
jedan dio terapeutskog utjecaja kojemu teite onim toliko
preziranim nadri-lijenicima, umjetnicima prirodnog lijeenja
i misticima.
Ne osporavam opravdanje koje se mora uvaiti zbog ovog
nedostatka vaem obrazovanju. Nedostaje pomona filozofs
ka znanost, koja bi se mogla iskoristiti za vae namjere
lijeenja. Jer, niti spekulativna filozofija, a ni deskriptivna
psihologija ili takozvana eksperimentalna psihologija koja se
nadovezuje na filozofiju osjetila, ne mogu vam - barem
onako, kako se predaju u kolama - rei bilo to korisno o
povezanosti tjelesnog i duevnog, te vam tako pruiti kljueve
za razumijevanje nekog mogueg poremeaja u duevnim
djelatnostima. Istina, psihijatrija se unutar medicine bavi time
da opisuje primijeene poremeaje i stvara kliniku sliku o
bolestima, no i sami psihijatri u svojim dobrim trenucima
sumnjaju u to, zasluuju li uope njihovi posve deskriptivni
stavovi naziv - znanosti. Ne prepoznaju se simptomi koje
takvo oblikovanje slike o bolesti objedinjuje ovisno o njihovu
podrijetlu, mehanizmu i meusobnoj povezanosti; njima ne
21
odgovaraju niti bilo kakve dokazive promjene anatomskih
organa due, a niti one, iz kojih se ne dopire ni do kakvog
objanjenja. Ovi su duevni poremeaji dostupni utjecaju lije
enja onda, kad se mogu prepoznati tek kao nuzgredne poslje
dice neke, inae organske, bolesti.
Ovdje nailazimo na prazninu, koju psihoanaliza nastoji
ispuniti. Psihijatriji eli ponuditi nedostajuu temeljnu osno
vu, nadajui se da e otkriti zajedniko tlo na kojem e im
postati razumljiv susret tjelesnih i duevnih poremeaja. U tu
se svrhu mora osloboditi svih predtvrdnji anatomske, kemij
ske ili fizioloke prirode koje su joj strane, mora raditi isklju
ivo i posve sa psiholokim pomonim pojmovima, pa e vam
se upravo zato, bojim se, u poetku i uiniti neobinom.
Zbog sljedee potekoe neu optuiti niti vas, a ni vae
obrazovanje, ili stav. Svojim dvjema tvrdnjama psihologija
vrijea itav svijet i navlai na sebe njegov gnjev; jedna se od
njih sukobljava s njegovom intelektualnom, a druga s estetsko
- moralnom predrasudom. Nemojmo podcijenjivati ove pre
drasude; one su vrlo snane; to su taloi korisnih, pa i nunih
razvitaka ovjeanstva. Odrava ih snaga osjeaja, a borba
protiv njih uvijek je vrlo teka.
Prva od ovih neomiljenih tvrdnji psihoanalize kae, da su
duevni procesi sami po sebi - nesvjesni, dok su oni svjesni
tek djelii i dijelovi cjelokupnog duevnog ivota. Prisjetite se
da smo navikli upravo na suprotno - izjednaavati psihiko i
svjesno. Svijest se smatra gotovo odreujuim karakterom
psihikog, a psihologija uenjem o sadrajima svijesti. Da, to
nam se izjednaavanje ini ak toliko razumljivim, da bilo
kakvo protivljenje doivljavamo kao pravu besmislicu; pa
ipak, psihoanaliza ne moe izbjei opiranje tome, i ne moe
prihvatiti izjednaavanje svjesnog i duevnog. Njena definici
ja duevnoga glasi, da se tu radi o pojavama koje su iste vrste
kao i osjeaji, miljenje, volja, te mora zastupati stav da pos
toje nesvjesna miljenja i nepoznata htijenja. No, takvim se
stavom unaprijed odrie naklonosti svih prijatelja ozbiljnih
znanosti, te pobuuje sumnju da se radi o nekom zanesenja-
kom tajanstvenom uenju, koje izrasta u tmini, a ribu eli
loviti - u mutnom. No naravno, niti vi, dragi moji sluatelji,
jo uvijek ne moete razumjeti s kojim pravom reenicu to
liko apstraktne naravi, kao to je: Duevno je svjesno pro
glaavam predrasudom, a ne moete pogoditi niti do kojih bi
se razmjera moglo razviti poricanje nesvjesnog ukoliko ono
postoji, te koju bi prednost takvo poricanje donijelo. Zvui
kao prazna borba rijeima - treba li psihiko izjednaiti sa
svjesnim, ili ga treba proiriti iznad svjesnog, no ipak vas
uvjeravam, da se prihvaanjem podsvjesnih duevnih procesa
kri put ka jednom odluujuem novom usmjerenju u svijetu
i znanosti.
Jednako toliko malo moete naslutiti, koliko je bliska po
vezanost ove prve odvanosti psihoanalize s drugom, koju u
sada spomenuti. Ova je druga proizala kao ishod psihoana
lize, a sadrana je u tvrdnji, da oni nagoni koje moemo oz
naiti jedino kao seksualne u uem kao i irem smislu, igraju
neobino veliku i do sada nikada dovoljno procijenjenu ulogu
uzronika nervnih i duevnih bolesti. Pa i vie od toga, da iste
ove seksualne pobude u najviim kulturolokim, umjetnikim
i drutvenim dostignuima imaju takav udio, koji se ne smije
podcijenjivati.
Prema mojim iskustvima, upravo je odbacivanje ovog re
zultata psihoanalitikih istraivanja bio najznaajniji izvor ot-
pora na koji se nailo. elite li znati kako to razjanjavamo?
Vjerujemo da je kultura nastajala pod pritiskom ivotnih ne
volja, i to na utrb zadovoljenja nagona, te da se to dogaa uvi
jek iznova, im pojedinac koji tek ulazi u ljudsku zajednicu
22 23
prinosi na rtvu zadovoljenje svojih nagona u korist cjeline.
Izmeu nagonskih sila koje se na ovaj nain potiskuju, seksu
alne pobude igraju znaajnu ulogu; one se pri tome sublimi
raju, odnosno udaljuju od svojih seksualnih ciljeva, te us
mjeravaju na drutveno prihvatljivije i vie cijenjene ciljeve,
koji nisu vie seksualni. No, ovo je udaljavanje nestalno, jer -
seksualni nagoni se mogu obuzdavati samo vrlo teko, a u
svakom pojedincu koji se priklanja kulturnom stvaralatvu
lei pritajena opasnost, da e se njegovi seksualni nagoni odu
prijeti ovakvoj uporabi.
Drutvo ne vjeruje da postoje bilo kakve vee opasnosti
za njegovu kulturu, koje bi mogle biti uzrokovane osloba
anjem seksualnih nagona i njihovim povratkom na prvobitne
ciljeve. Drutvu, dakle, nije drago da ga se podsjea na ovo
vrue pitanje njegova osnivanja, pa ak uope ne pokazuje
niti zanimanje za to, da mu se ukae na jainu seksualnih nag
ona i razjasni njihov znaaj za pojedinca; ono je mnogo vie
utiralo takav odgojni put, kojim se pozornost udaljava od ita
vog ovog podruja. Upravo stoga ono niti ne podnosi spome
nute rezultate psihoanalitikih istraivanja, te bi ih najradije
obiljeilo kao estetski odbojne, moralno nedostojne, ili ak i
opasne. No, takva predbacivanja ne mogu nauditi objektivno
dobivenom rezultatu jednog znanstvenog rada. Stoga se pro
tivljenje treba prebaciti na intelektualno podruje, ukoliko
eli da ga se glasno uje. A u naoj je ljudskoj prirodi da smo
skloni neto, to nam ba nije drago - smatrati netonim, pa
je tada lake pronai i argumente protiv toga. Dakle, drutvo
sve ono, to mu ne odgovara - proglaava netonim, ospo
ravajui istine psihoanalize logikim i stvarnim obrazloenji
ma, ali ona naviru iz afektivnih izvora; potom od svojih prim
jedbi stvara predrasude, usmjerene protiv svih pokuaja
opovrgavanja.
24
Meutim, moje dame i gospodo, mi smijemo ustvrditi, da
prilikom izricanja one osporavane reenice nismo slijedili
nikakve naroite pobude. eljeli smo samo jasno izraziti jed
nu injenicu, za koju vjerujemo da smo je spoznali kroz napo
ran rad. Stoga si sada i uzimamo pravo da bezuvjetno odbaci
mo mijeanje ovakvih praktinih obzira u znanstveni rad, pa
ak i prije no to smo istraili da li je strahovanje, koje nam
ovi obziri ele nametnuti - opravdano, ili nije.
To su bile samo neke potekoe, na koje ete naii tije
kom svog bavljenja psihoanalizom. Moda su i vie nego do
voljne za poetak. A moete li pobijediti dojmove koje su na
vas ostavile, tada moemo i nastaviti.
25
II. predavanje
OMAKE
Moje dame i gospodo! Ne zapoinjemo predtvrdnjama, ve
jednim istraivanjem. Kao njegov objekt odabiremo neke fe
nomene, pojave koje su vrlo este, vrlo poznate, ali su i vrlo
slabo istraene, te nemaju neke veze s bolestima, jer se mogu
zapaziti i kod svake zdrave osobe. To su takozvane omake u
govoru koje se ovjeku dogaaju kad eli izrei jednu rije, pa
umjesto nje kae - neku drugu; ili, kad mu se to isto dogodi
prilikom pisanja, to moe ili ne mora sam zapaziti; ili, kad
netko u tisku ili napisanom tekstu proita neto drugo, a ne
ono to je trebalo proitati, dakle - omake u itanju; isto ta
ko, kad neto uje drugaije nego to mu se reklo, to su
omake u sluanju - naravno, ako nije u pitanju nikakav or
ganski poremeaj njegovih slunih sposobnosti. Drugi niz tak
vih pojava temelji se na zaboravljanju, no ne trajnom ve tek
privremenom, kao kad se netko, primjerice, ne moe prisjetiti
nekog imena koje inae dobro poznaje i redovito prepoznaje,
ili kad zaboravi ostvariti neku nakanu pa je se tek kasnije pris
jeti - dakle, kad neto zaboravi tek na odreeno vrijeme. U
treem se nizu ova okolnost odnosi tek na trenutano, kao to
je zametanje neega - kad neki predmet negdje odloimo pa
ga zatim ne moemo pronai, ili kod isto takvog zagubljivanja
stvari. Ovdje se radi o takvoj vrsti zaborava, koji obraujemo
na drugaiji nain nego inae - nad njim se udimo ili ljutimo,
26
umjesto da ga prihvatimo kao razumljivog. Tu se nadalje
nadovezuju i odreene zablude, kod kojih se opet pojavljuje
privremenost, kao kad se neko vrijeme vjeruje u neto o emu
se i prije, a i poslije znalo da je drugaije, te jo znatan broj
slinih pojava, pod raznolikim imenima.
Sve su to sluajevi koji su u svojoj nutrini srodni, to se
iskazuje i njihovim jednakim prefiksom Ver (u njemakom je
ziku, svi kurzivom istaknuti nazivi pogreaka poinju sa
Ver, op.p.), i gotovo su svi nevane prirode, najee krat
kotrajni i bez velikog znaaja u ivotu ovjeka. Tek se rjee
neki od njih uvea i poprima odreeni vei znaaj, kao pri
mjerice - zagubljivanje raznih predmeta. Stoga im se i ne po
klanja neka vea pozornost, pobuuju tek slabe osjeaje, itd.
No, sada vau pozornost elim svrnuti upravo na ove poja
ve. Vi ete mi zlovoljno odgovoriti: Postoje tolike velianstve
ne zagonetke u svijetu, a i u uem svijetu duevnog ivota,
tolike neobinosti na podruju duevnih poremeaja koje i
zahtijevaju, a i zasluuju razjanjenja, da se uistinu ini obijes
nim rasipati rad i pozornost na takve sitnice. Kad biste nam
mogli razjasniti kako je mogue da ovjek zdravih oiju i uiju
usred bijela dana vidi i uje stvari koje ne postoje, ili zbog ega
se netko iznenada zapone osjeati progonjenim od onih, koji
su mu do tada bili najdrai, ili kako netko najveom otroum-
nou utemeljuje obranu stavova koji se i svakom djetetu
moraju uiniti besmislenima, tada bismo i mogli neto drati
do psihoanalize; no, ako ona ne moe nita drugo, no zabaviti
nas takvim stvarima kao to su - zato neki brzopleti govornik
izree jednu, a ne drugu rije, zbog ega neka tamo domaica
zagubi kljueve svoje kue i sline nitavnosti, tada znamo
kako emo na bolji nain utroiti svoje vrijeme i zanimanje.
Ja bih vam na to odgovorio: Strpljenja, dame i gospodo!
Mislim da vaa kritika nije krenula pravim tragom. Istina je,
27
psihoanaliza se ne moe pohvaliti, da se nikad nije bavila sit
nicama. Naprotiv, predmete njena prouavanja oblikuju obi
no oni nezamjetni dogaaji, koje druge znanosti kao isuvie
beznaajne ostavljaju postrance, moe se rei - gotovo otpad
iz svijeta pojavnosti. No, niste li u svojoj kritici zamijenili ve-
lianstvenost problema s upadljivou tih obiljeja? Ne posto
je li i vrlo znaajne stvari, koje se u odreenim okolnostima i
odreenim vremenima mogu prepoznati tek po posve neznat
nim obiljejima? S lakoom bih vam mogao navesti vie
takvih okolnosti. Iz kojih to sitnih znakova zakljuuju mladii,
koji se nalaze meu vama, jesu li osvojili naklonost jedne
dame? ekate li moda na njenu izriitu ljubavnu izjavu, na
strastveni zagrljaj, ili vam je ipak dovoljan brz pogled neza
mijeen od drugih, neki brz pokret, ili stisak ruke, produen
tek za sekundu? A ako kao kriminalistiki djelatnik sudjelujete
u rjeavanju sluaja nekog ubojstva, zar uistinu tada oekujete
da je ubojica na mjestu zloina ostavio svoju sliku, po
mogunosti jo i s adresom, ili ete se morati zadovoljiti sla
bijim, nejasnijim tragovima osobe koja se trai? Stoga nemoj
mo podcijenjivati takve sitne znakove; moda se njima uspi
jeva doprijeti i na trag onoga, to je vee. A zatim - kao i vi,
mislim da prvenstveno pravo na nau pozornost imaju veliki
problemi u svijetu i znanosti. Samo, donoenje glasne odluke
da se treba posvetiti istraivanju ovog ili onog velikog proble
ma najee malo koristi. Jer, tada se esto ne zna, kuda bi tre
balo usmjeriti prvi korak. U znanstvenom je radu mnogo
izglednije krenuti od onoga to se upravo zateklo pred nama,
i za ije se istraivanje pronalazi neki put. Ukoliko se to uini
zaista temeljito, bez nekih predtvrdnji ili oekivanja, te bude
li i sree, tada se ak i takvim jednim nezahtjevnim radom mo
e doprijeti do ishoda uzajamnosti koja povezuje sve sa svime,
malo s velikim, te do pristupa prouavanju velikih problema.
28
Tako bih vam, dakle, govorio, da zadrim vae zanimanje
uz obradu ovih, naoko nevanih omaki kod zdravih osoba.
Sad emo dozvati bilo koga, kome je psihoanaliza strana, i
upitati ga - kako on sebi objanjava nastajanje ovakvih pojava.
Posve e sigurno u poetku odgovoriti: Pa to uope nije
vrijedno bilo kakva objanjavanja; to su tek sitne sluajnosti.
to ovjek pod time podrazumijeva? eli li ustvrditi da posto
je i drugi takvi mali dogaaji, koji iskau iz lanca svjetskih
dogaanja, koji su se isto tako mogli odvijati i drugaije, nego
to jesu? Kad netko na ovaj nain probije prirodno odreenje
na jednom jedinom mjestu, zapravo odbacuje cjelokupan
znanstveni pogled na svijet. Tada mu se smije prigovoriti ko
liko se dosljednije ponaa ak i sam religiozni pogled na svi
jet, kad izriito tvrdi da niti vrabac nee pasti s krova, ukoliko
tako ne eli sam Bog. Mislim da na prijatelj nee eljeti izvu
i ovakav zakljuak iz svog prvog odgovora; on e popustiti i
rei nam, da bi zasigurno doao do njihova odgovarajueg
objanjenja, kad bi se posvetio istraivanju ovih stvari. Radi
se tek o malim poremeajima funkcije, netonostima duev
nih djelatnosti, ije se okolnosti mogu navesti. ovjek, koji
inae moe posve ispravno govoriti, moe se zabuniti u govo
ru: 1. kad je umoran pa se ne osjea sasvim dobro, 2. kad je
uzbuen, 3. kad ga optereuju neke druge stvari. Lako je i po
tvrditi ove navode. Uistinu se omake u govoru dogaaju izra
zito esto kad je netko umoran, ima glavobolju ili se nalazi tik
pred pojavom migrene. Pod ovakvim se okolnostima posve
lako dogaa zaboravljanje osobnih imena. Neke su osobe ak
nauile, da upravo po tom zaboravljanju osobnih imena pre
poznaju pribliavanje migrene. Pa i u uzbuenju se esto do
gaa zamjena rijei, ali i stvari, dohvati se pogrean pred
met, a primjeuje se i zaboravljanje namjera, te itav niz
drugih nenamjernih radnji kad je ovjek rastresen, odnosno
29
usredotoen na neto drugo. Poznat primjer takve rastrese-
nosti je profesor iz Leteih listova koji zaboravlja svoj kio
bran, ili zamjenjuje svoj eir tuim, jer razmilja o problemi
ma koje e obraditi u svojoj sljedeoj knjizi. A primjeri za to,
kako se zaboravljaju namjere ili obeanja nekome -j er se u
meuvremenu dogodi neto, to ovjeka posve zaokupi, poz
naje svatko od nas iz vlastita iskustva.
To zvui vrlo razumljivo, a ini se i da je poteeno sva
kog prigovora. Moda i nije jako zanimljivo, ili bar ne ono
liko, koliko ste to oekivali. No, pogledajmo poblie ova
objanjenja takvih omaki. Okolnosti koje se navode kao
uzroci dogaanja ovakvih pojava nisu meusobno ba od po
sve iste vrste. Kad se netko loe osjea i ima smetnje u cirku
laciji, postoji fizioloka utemeljenost koja djeluje na njegove
uobiajene funkcije; uzbuenje, umor, rastresenost su imbe
nici druge vrste, koje bismo mogli nazvati psiho-fiziolokima.
I oni se mogu lako pretoiti u teoriju. Kako umor i rastrese
nost, tako moda i sveopa uzbuenost izaziva rasap
pozornosti, koja kao posljedicu ima premalo posveivanja
onoj djelatnosti, koju upravo obavljamo. Tada takva djelat
nost moe biti vrlo lako ometena, i netono obavljena. Pa i
lake bolesti, ili promjene snabdjevanja krvlju sredinjeg iv
anog organa mogu imati isto takvo djelovanje, pri emu na
slian nain utjeu na onaj mjerodavni trenutak - na rasap
pozornosti. Dakle, u svim bi se ovim sluajevima radilo o
uincima poremeaja u pozornosti, i to zbog organskih ili psi
hikih uzroka.
No, ini se da pri tome nema mnogo toga, to bi izazvalo
nae psihoanalitiko zanimanje. Mogli bismo se nai u isku
enju da iznova odustanemo od ovog pitanja. Meutim, pri-
emo li tim promatranjima neto blie, nee se ba sve uklo
piti u ovu teoriju o pozornosti u vezi omaki, ili barem ne
30
proizlazi posve prirodno iz nje. Tada iskustvom utvrujemo
da do ovakvih omaki i do zaboravljanja dolazi i kod onih
osoba, koje nisu umorne, rastresene ili uzbuene, ve se pre
ma svim pokazateljima nalaze u posve uobiajenom stanju,
izuzev ako osobi o kojoj se radi ne pripiemo naknadno uzbu
enje izazvano upravo tom omakom, jer ga ne eli priznati ni
sama sebi. Ne moe se tek tako prihvatiti niti to, da je zajam
eno kako e neka djelatnost kojoj se posveuje sve vie
pozornosti, postati ugroena kad ona zapone opadati. Postoji
velik broj radnji koje se obavljaju posve automatski, s vrlo
malo pozornosti, a ipak dovode do njihova sasvim sigurnog
izvrenja. eta, koji gotovo da i ne zna kuda se zaputio, ipak
se zadrava na ispravnom putu i zaustavlja pred ciljem, bez
imalo skretanja s puta. Barem se tako u pravilu dogaa.
Izueni pijanist dodiruje ispravne dirke, ne razmiljajui o
njima. Naravno, ponekad se moe i zabuniti, no kad bi auto
matsko sviranje uveavalo opasnost nastajanja takvih omaki,
najvie bi im trebao biti izloen upravo virtuoz, koji zahvalju
jui svojoj velikoj uvjebanosti svira u cijelosti i posve -
automatski. Naprotiv, vidimo da se mnogo toga posve sigurno
odvija i kad nije predmet neke naroito velike pozornosti, te
da neugodnost omake moe naii upravo onda kad nam je
jako stalo do toga, da neto ispravno uinimo, pa iz tih razlo
ga posve sigurno ne dolazi do odvraanja potrebne pozorno
sti. Tada se moe rei da se radi o uincima uzbuenosti, no
- ne razumijemo zbog ega onda to uzbuenje ne djeluje tako,
da svoju pozornost jo vie obratimo na ono, to nas ispunja
tolikim zanimanjem? Kad netko u jednom znaajnom govoru
ili usmenom izraavanju omakom u govoru iskae upravo
suprotno od onoga to je zapravo elio rei, to se ne moe
objasniti psiho - fiziolokom teorijom ili teorijom o nastaja
nju omaki zbog pozornosti.
31
I kod samih omaki postoji niz malih nuzgrednih pojava,
koje nisu razumljive i kojima se niti dosadanjim razjanje
njima nismo nimalo pribliili. Primjerice, kad se na trenutak
zaboravi neko ime, tada se ljutimo sami na sebe, naglaeno se
trudimo prisjetiti ga se, i ne moemo odustati od te zadae.
Zbog ega razljuenoj osobi toliko rijetko uspijeva, ma koliko
to eljela, usmjeriti svoju pozornost na rije koja joj je, kako
kae - na vrhu jezika i koju prepoznaje istog onog trenutka
kad se pred njom izgovori? Ili: dogaaju se sluajevi, u koji
ma se omake umnoavaju, nadovezuju jedna na drugu, ili je
dna drugu nadomjetaju. Jednom se zaboravi vrijeme nekog
sastanka; drugi put, kad se vrlo ozbiljno odlui ne zaboraviti
na njega, ispostavi se, da se zabunom upamtilo pogreno vri
jeme za nj. Pokuava se zaobilaznim putevima prisjetiti rijei
koja se zaboravila, no pri tome se zaboravi i neki drugi naziv,
koji bi prilikom prisjeanja onog prvog mogao biti od koristi,
to opet za sobom povlai zaboravljanje nekog treeg, i tako
redom. Isto ovo, kao sto je poznato, moe se dogoditi i kad se
radi o tiskarskim pogrekama, koje treba smatrati omakama
slovoslagaa. Takva se jedna tvrdokorna tiskarska pogreka
neprestano potkradala u jednim socijaldemokratskim novina
ma. U izvijeu o nekoj odreenoj proslavi moglo se proitati:
Meu prisutnima mogla se zamijetiti i njegova visost, Korn-
prinz (itni princ, umjesto Kronprinz - prijestolonaslijed-
nik). Sljedei se dan uinjena pogreka nastojala ispraviti.
List se ispriao zbog nastale greke, i napisao: Naravno, tre
balo je pisati Knorprinz. O ovakvim se sluajevima esto go
vori i kao o vragu tiskarske pogreke, o sotoni koji se prikri
va u tiskarskom sanduku i slino, dakle - izrazima, koji nadi
laze psiho - fizioloku teoriju tiskarske pogreke.
Ne znam je li vam poznato kako se omaka u govoru mo
e i izazvati, ili, gotovo se moe rei, potaknuti sugestijom. O
32
tome nam govori jedna anegdota: kad je jednom neki poetnik
dobio priliku nastupiti na pozornici, i to u vanoj ulozi - da u
Ivani Orkanskoj navijesti kralju kako e mu Connetable
(potovani) poslati nazad njegov Schwert (ma), jedan se
od glumaca s njim alio tako, da bi tijekom pokusa bojaljivu
poetniku umjesto ovog teksta neprekidno doaptavao:
Komfortabel (ugodan) e mu poslati nazad Pferd (konja)
- i postigao je svoj cilj. Na predstavi je nesretnik debitirao
uistinu s tako izmijenjenom najavom, iako su ga dosta esto
na to upozoravali, ili - moda upravo zbog toga.
Sve ove sitne osobine omaki ne mogu se u cijelosti
objasniti teorijom odvraanja pozornosti. No, to jo ne znai
da je ova teorija netona. Moda joj tek poneto nedostaje,
neka dopuna, kako bi u potpunosti zadovoljila. Ali, i same bi
se omake mogle promatrati i s druge strane.
Uzmimo meu omakama onu, koja je najpodesnija za
nae namjere - omaku u govoru. Jednako smo tako mogli
odabrati i omaku u pisanju, ili itanju. Valja rei, da smo do
sada traili jedino kada, pod kojim okolnostima dolazi do
pogreno izgovorene rijei, te da smo odgovor dobili samo na
ovo pitanje. No, nae bi se zanimanje moglo usmjeriti i
drugaije, pa bismo se mogli zapitati zbog ega se omaka
dogodila upravo na ovaj nain, a ne na neki drugi; pri tome
moemo uzeti u obzir za promatranje i ono, to se pogreno
izgovorilo. Uviate da, sve dok se ne odgovori i na ovo pita
nje, sve dok se ne razjasni uinak omake, ova pojava ostaje i
nadalje tek sluajnost, gledana sa svoje psiholoke strane, pa
makar se za nju pronalo i neko fizioloko objanjenje. Kad
mi se dogodi takva omaka u govoru, oito je da mi se mogla
dogoditi jo i na beskonano mnogo drugih naina; za jednu
ispravnu rije koju sam elio izgovoriti, mogao sam upotri
jebiti bilo koju od tisue drugih pogrenih rijei. Postoji li,
33
dakle, neto, to mi u svakom pojedinom sluaju od svih
moguih rijei namee upravo tu jednu, upravo na taj nain,
ili je to ipak preputeno sluaju, autonomno je, pa se iz ovog
pitanja moda niti ne moe iznjedriti bilo to razumno?
Dvojica pisaca - Meringer i Mayer (psiholog i psihijatar)
-j o su 1895. godine uinili pokuaj da pitanje omake u go
voru proue s ove strane. Prikupili su primjere za njih i za po
etak ih zabiljeili, jednostavno ih opisujui. Naravno, to jo
ne daje nikakvo razjanjenje, ali moe oznaiti barem put do
njega. Odstupanja koja namjeravana izgovorena rije znai u
odnosu na stvarno izgovorenu, vi razlikujete kao: izvrtanja
rijei, zadiranja jedne rijei u onu raniju, odjeke jedne rijei u
sljedeoj, njihovu pomijeanost (kontaminaciju) i zamjene
(supstitucije). Navest u vam primjere iz ovih glavnih grupa
obojice pisaca. Tako je primjer izvrtanja rijei, kad netko
kae: Milo von Venus, a ne kako bi trebalo - Venus von Milo
(dakle, radi se o zamjeni redoslijeda rijei, pa se umjesto
Venere s Milosa kae: Milos s Venere); primjer zadiranja jed
ne rijei u raniju: Es war mir auf der Schwest...auf der Brust
so schwer (umjesto bilo mi je teko na grudima kae se
druga rije za grudi, izvedena iz rijei teko - schwer,
op.p.); primjer odjeka rijei u onu sljedeu bila bi poznata
nesretna zdravica: Ich fordere Sie auf, auf das Wohl unseres
Chefs aufzustossen (umjesto - pozivam vas da nazdravimo
u ime naega efa, izreeno je pozivam vas da
podrignemo..., op.p.). Ova tri oblika omaki u govoru nisu
ba jako uestala. Mnogo ete ee zamijetiti one, u kojima
omaka u govoru nastaje zgunjavanjem ili mijeanjem rijei,
kao kad, na primjer, gospodin na ulici oslovi damu sljedeim
rijeima: Wenn Sie gestatten, mein Fraulein, mochte ich Sie
gerne beglei-digen"(tj., ako doputate, gospoice, ja bih vas -
uvrijedio, umjesto - otpratio, op.p.). Kod ovog se mijeanja
34
rijei oito, osim glagola begleiten - otpratiti, nalazi i glagol
beleidegen - uvrijediti (usput reeno, vjerojatno taj mladi
nee kod ove dame imati nekog veeg uspjeha). Kao primjer
zamjene rijei, pisci M. i M. navode sluaj, u kojem netko
kae: Ich gebe die Praparate in den Briefkasten (stavljam
preparate u potanski sandui), umjesto in den Brutkasten
(sanduk u kojem kokoi lijeu jaja), i slino.
Meutim, pokuaj objanjenja koji su oba pisca temeljila
na svojim prikupljenim primjerima, posve je nezadovoljava
jui. Oni misle da glasovi i slogovi jedne rijei imaju razliite
vrijednosti, pa inervacija elementa vie vrijednosti moe utje
cati na element nie vrijednosti, ometajui ga. Pri tome se
oito oslanjaju na sluajeve prve i druge vrste omaki, dok za
ostale vrste ovakvo objanjenje ni u kom sluaju ne dolazi u
obzir. Najee se omaka u govom ini kad se umjesto jedne
rijei izgovori neka druga, slina, ali i - pogrena rije, a
upravo je ova slinost mnogima dostatna za objanjenje same
omake u govoru. Na primjer, profesor prilikom svog uvod
nog izlaganja kae: Ich bin nicht geneigt / geeignet die
Verdienste meines sehr geschatzten Vorgangers zu wurdigen.
(Ja nisam sklon / dostojan ocijeniti zasluge mog visoko po
tovanog prethodnika). Ili, jedan drugi profesor: Beim weib-
lichen Genitalen hat man trotz vieler Versuchungen... Pardon,
Versuche... (Kod enskih se genitalija usprkos mnogim isku
enjima ... oprostite, pokuajima...).
Najuobiajenija omaka i najuoljivija vrsta omaki u
govoru je ona, kojom se izrie upravo suprotnost onome, to
se zapravo eljelo izrei. Pri tome se, naravno, znatno udalju-
jemo od oznaka za glasove i utjecaja slinosti; no, za utjehu
se moemo pozvati na to, da suprotnosti u sebi sadre vrlo ja
ku pojmovnu srodnost, a naroito su bliske u psiholokim
asocijacijama. Postoje i povijesni primjeri ove vrste: jedan je
35
predsjednik nae Skuptine otvorio jednom sjednicu rijeima:
Meine Herren, ich konstatiere die Anwesenheit von... Mit-
gliedern und erklare somit die Sitzung fur geschlossen.
(Moja gospodo, ovime utvrujem da je prisutno ... lanova, te
time objavljujem da se sjednica - zatvara). Na slian nain
kao taj odnos suprotnosti zavodljivo djeluje i jedna druga la
gana asocijacija, koja se moe pojaviti u vrlo neugodnim
okolnostima. Tako se, primjerice, govori, da je na sveanosti
u ast vjenanja jednog djeteta H. Helmholtza s djetetom po
znatog izumitelja i velikog industrijalca, W. Siemensa, doao
red i na poznatog fiziologa Du-Bois Reymonda da odri zdra
vicu. Svoju zasigurno prekrasnu nazdravnu rije zakljuio je
na sljedei nain: Dakle, neka ivi nova tvrtka: Siemens i -
Halskel Naravno, bilo je to ime stare tvrtke. Proimanje
jednog i drugog imena vjerojatno je Berlinaninu bilo jed
nako snano, koliko je to jednom Beaninu naziv tvrtke Rie-
del i Beutel. Dakle, oznakama za glasove i slinosti izmeu
pojedinih rijei moramo jo dodati i utjecaj asocijacije rijei.
No, to jo nije dovoljno. U itavom nizu sluajeva ini se, da
nam razjanjenje neke od omaki u govoru nee posve uspjeti
ukoliko ne uzmemo u obzir i ono, to se izgovorilo u reenici
prije toga, ili to se tada makar pomislilo. Dakle, opet sluaj
odjeka, kako je to naglasio i Meringer, samo s vee udalje
nosti. - Moram priznati da u cjelini stjeem dojam, kao da
smo se upravo udaljili od razumijevanja omaki u govoru vie
no ikada!
Meutim, nadam se da neu pogrijeiti kad kaem, da
smo ipak svi mi tijekom ovog dosadanjeg istraivanja dobili
jedan novi dojam o navedenim primjerima omaki, kod kojeg
vrijedi i zadrati se neko vrijeme. Istraili smo okolnosti pod
kojima uope i nastaje omaka u govoru, zatim utjecaje koji
odreuju vrstu iskrivljenja kroz tu govornu omaku, no jo ni-
36
smo obradili sam uinak omake u govoru, bez obzira na
uzroke njenog nastajanja. Odluimo li se i na to, moramo ko
nano smoi hrabrosti da bismo rekli: u nekima od primjera,
uinjena omaka ima i smisla, do kojeg se dolo prilikom
izgovaranja omake u govoru. to to znai, da ima smisla? Pa,
eli se rei, da i uinak omake u govoru moda takoer ima
pravo na to, da se na njega gleda kao na punovani psihiki
in koji slijedi svoj vlastiti cilj, te da ga treba shvatiti kao izri
canje sadraja i znaenja. Do sada smo uvijek govorili o
omakama, no sad se ini, kao da je ponekad ta omaka bila
zapravo onaj pravi izriaj, koji je samo uskoio na mjesto one
druge, oekivane ili namjeravane izjave.
Ovaj vlastiti smisao omake u pojedinim se sluajevima
ini i shvatljivim, i prepoznatljivim. Kad predsjednik ve
prvim svojim rijeima zatvara sjednicu umjesto da je otvori,
tada smo skloni pomisliti kako je ova omaka puna smisla,
znajui okolnosti pod kojima je dolo do omake u govoru.
On od ove sjednice ne oekuje nikakva dobra, pa bi bio sre
tan kad bi je odmah mogao i prekinuti. Ukazivanje na ovaj
smisao odnosno znaenje ove omake u govoru ne predstav
lja nam nikakvu potekou. Ili, kad jedna dama upita s privid
nim odobravanjem drugu: Diesen reizenden neuen Hut
haben Sie sich wohl selbst aufgepatzt? (Ovaj draestan novi
eir sigurno ste sami - zakrpali, umjesto ukrasili), tada nas
nikakva znanost na svijetu nee uvjeriti, da u ovoj izjavi ne
ujemo zapravo sljedee: Dieser Hut ist eine Patzerei (Ovaj
eir izgleda kao obina krpa). Ili, kad jedna dama koja je po
znata kao energina, pria: Mein Mann hat den Doktor ge-
fragt, welche Diat er einhalten soll. Der Doktor hat aber ge-
sagt, er braucht keine Diat, er kann essen und trinken, was ich
will. (Moj je suprug upitao lijenika kakvu dijetu treba drati.
No, lijenik je rekao da mu dijeta ne treba, da moe jesti i piti
37
sve to ja elim), tada je ova omaka u govoru, s druge strane,
nepredvidljiv izraz jednog dosljednog programa.
Moje dame i gospodo, kad bi se ispostavilo da neki smi
sao imaju ne samo pojedini, malobrojni sluajevi omaki u
govoru i uope svih drugih omaki, ve njihov vei broj, tada
bi bez pogovora upravo taj njihov smisao, o kojemu do sada
jo nismo govorili, postao najzanimljiviji za nas, te bi s pra
vom u pozadinu potisnuo sva druga stanovita. Tada bismo
mogli ostaviti po strani sve fizioloke ili psiho-fizioloke im
benike, i posvetiti se jedino psiholokim istraivanjima o smi
slu, odnosno znaenju, o namjeri omake. Stoga neemo pro
pustiti to prije provjeriti vei dio grae koju prouavamo u
vezi s ovim oekivanjima.
Ali, prije no to izvrimo ovu namjeru, elim vas pozvati
da zajedno sa mnom slijedite jedan drugi trag. Ve se vie
puta dogaalo, da se neki pjesnik poslui omakom u govoru
kao sredstvom knjievnog prikazivanja. Ova bi nam injenica
trebala ve sama po sebi dokazati da on omaku, primjerice u
govoru, smatra neim smislenim, jer je proizvodi - namjerno.
Naime, to se ne odvija tako, da se pjesnik prvo sluajno za
buni, a zatim tu svoju omaku u pisanju zadri kao govornu
omaku lika, koji prikazuje. On nam takvom omakom eli
neto dati na znanje, pa moemo razmotriti to bi to moglo
biti - eli li nam ukazati na to, da je osoba o kojoj se radi ras
tresena ili umorna, ili je oekuje migrena. Naravno, ne elimo
precijenjivati to, da i pjesnik omaku u govoru koristi kao
smislenu. Jer, u stvarnosti bi to moglo biti i posve besmisleno
- psihika sluajnost, ili bi - sasvim rijetko - i moglo imati
smisla, pri emu bi pjesnik zadrao pravo da je produhovi
smislom, kako bi je iskoristio u vlastite svrhe. No, ipak - ne
bi trebalo zauditi kad bismo vie otkrili iz omake u govoru
kod pjesnika, nego li kod filologa i psihijatra.
38
Takav jedan primjer omake u govoru moe se nai u
Wallensteinu (Piccolomini, prvi in, peti prizor). Max Pic-
colomini se u ranijem prizoru najstrasnije zauzeo za vojvodu,
koji se pri tome zanosio blagodatima mira, to su mu se ra-
zotkrile tijekom putovanja, dok je pratio Wallensteinovu ker
ku u tabor. On ostavlja svog oca i dvorskog poslanika Ques-
tenberga posve zaprepatenima. I sad se peti prizor nastavlja
ovako:
QUESTENBERG: O, teko nama! Zar tako stoje stvari?
Prijatelj, a mi ga ostavljamo u toj zabludi,
ne prizivamo ga iz nje, da bismo mu odmah i ovdje
otvorili oi?
OCTAVIO (trgavi se iz dubokog razmiljanja):
On ih je meni
sada otvorio, pa vidim i vie, no to bih volio.
QUESTENBER: to je to, prijatelju?
OCTAVIO: Prokleto bilo to putovanje!
QUESTENBER: Kako? to je to?
OCTAVIO: Doite - moram odmah krenuti
tim zlosretnim tragom,
i vidjeti vlastitim oima - doite!
(eli ga odvesti)
QUESTENBERG: Ma to? Kuda?
OCTAVIO (uurbano): K njoj!
QUESTENBERG: K...-
OCTAVIO (ispravlja se): K vojvodi! Krenimo, itd...
Octavio je elio rei K njemu, vojvodi, no ini omaku
u govoru, pa - barem nama - izrekavi k njoj razotkriva, da
je vrlo dobro prepoznao, pod ijim se to utjecajem mladi ratni
junak toliko zanio mislima o miru.
39
Jo izraajniji primjer otkrio je O. Rank kod Shakes-
pearea. Nalazi se u Mletakom trgovcu, u poznatom prizoru
kad sretni ljubavnik odabire izmeu tri koveia, pa vjero
jatno ne mogu uiniti nita bolje, no da vam ukratko proitam
taj kratki Rankov prikaz:
Jedna omaka u govoru, knjievno izrazito fino motivi
rana i tehniki sjajno oplemenjena, koja kao i omaka u Wal-
lensteinu, na koju je ukazao Freud, odaje da je pjesnik dobro
poznavao ovaj mehanizam i smisao omake, te da je pretpo
stavio kako je i sluatelj razumije, nalazi se u Shakespeareovu
Mletakom trgovcu (trei in, prizor drugi). Natjerana voljom
oca da supruga odabire kockom, Porcija je do sada sretnim
sluajem uspjela umai svim svojim nemilim proscima. Kako
je konano u Bassaniu pronala onoga kojemu je uistinu
sklona, mora se pribojavati da e i on izvui pogrenu kocku.
I iako bi mu najradije rekla kako moe biti siguran, da e mu
njena ljubav pripadati i u tom sluaju, njen je zavjet prijei u
tome. U njenoj unutarnjoj borbi, pjesnik joj doputa da dobro
dolom proscu kae:
Molim vas, ekajte; jo jedan, dva dana,
prije no to se odvaite; jer, odaberete li pogreno,
izgubit u vae drutvo; stoga odugovlaite.
Neto mi govori ( no, to nije ljubav ),
da vas ne bih eljela izgubiti;
Mogla bih vas odvesti
do pravog izbora, no tada bih prekrila svoju zakletvu;
to ne elim; tako biste me vi mogli izgubiti.
A ako to uinite, natjerat ete me da greno elim
Da sam je barem prekrila. O, vi - oi,
Koje su me tako prozrele i rascijepile!
Napola sam vaa, druga je polovina vaa
40
Htjedoh rei - moja; no, ako je moja, tad je i vaa,
I tako u cijelosti vaa.
Upravo ono, to mu je eljela tek lako nagovijestiti, jer
mu je zapravo trebala posve zatajiti da je jo i prije biranja po-
sve njegova i da ga voli, upravo to pjesnik doputa da zadi
vljujuom psiholokom finoom osjeaja otvoreno prodre
kroz njenu omaku u govoru, te zna kako ovakvom vjetinom
treba primiriti neizdrivu neizvjesnost ljubavnika, ali i isto
vrsnu napetost sluatelja u vezi ishoda odabiranja.
Primjeujete li i kako Porcija na samom kraju fino pove
zuje obje izjave sadrane u omaki, kako uklanja suprotnost
koja je u njima sadrana, te konano daje za pravo - samoj
omaki u govoru:
No, ako je moja, tad je i vaa,
I tako u cijelosti vaa.
Usput, i jedan je mislilac udaljen od medicine razotkrio
smisao omake jednom svojom napomenom, te nam pritedio
trud oko njena razjanjenja. Svi vi poznajete duhovitog
satiriara Lichtenberga (1742. - 1799.), za kojeg je Goethe re
kao: Tamo gdje se on naali, prikriven je neki problem.
Meutim, ovdje je kroz alu na svjetlo dana iznio i sam pro
blem. U svojim je duhovitim i satirinim mislima Lichtenberg
zabiljeio i reenicu: On bi uvijek proitao Agamemnon
umjesto angenommen (pretpostavljeno), toliko je mnogo
itao Homera. To je uistinu teorija omake u itanju.
Sljedei put emo istraiti, moemo li se u shvaanju
omaki suglasiti s pjesnicima.
41
III.predavanje
OMAKE
(Nastavak)
Moje dame i gospodo! Proli put smo nadoli na misao, da
omaku promatramo samu po sebi, a ne u odnosu na njeno na-
mjeravano djelovanje koje je poremetila; dobili smo dojam, da
se u nekim sluajevima ini kako omake razotkrivaju svoj
vlastiti smisao, te smo sami sebi rekli - kad bi se u veem obi
mu moglo potvrditi da omake imaju vlastiti smisao, tada bi
nam taj smisao ubrzo postao mnogo zanimljivijim, nego li is
traivanje okolnosti pod kojima omaka nastaje.
Suglasimo se jo jednom oko toga, to elimo podrazumi
jevati pod smislom jednog psihikog procesa. Nita drugo,
ve namjeru kojoj on slui, te njegov poloaj u jednom psihi
kom nizu. Za veinu naih istraivanja moemo smisao za
mijeniti namjerom ili tendencijom. Je li to, dakle, bio sa
mo varljiv privid ili poetsko uzdizanje omake, kad smo po
vjerovali da u njoj moemo prepoznati namjeru?
Ostanimo vjerno kod primjera omaki u govoru, te pre
gledajmo jedan vei broj ovih zapaanja. Ovdje nalazimo
itave kategorije sluajeva u kojima namjera, smisao, jasno
izlazi na svjetlo dana. Prije svega su to oni, u kojima na
mjesto namjeravane izjave stupa upravo njena suprotnost. U
svom govoru prilikom otvaranja sjednice predsjednik izgo
vara: Objavljujem, da je sjednica zakljuena. To se ne moe
42
dvosmisleno tumaiti. Smisao i namjera njegove omake je u
tome, da bi on elio sjednicu - zatvoriti. Pa on to kae i
sam, moglo bi se rei; treba ga samo drati za rije. Ne pri
govarajte mi sad kako to nije mogue, jer dobro znamo da nije
trebao zatvoriti ve - otvoriti sjednicu, te da bi i on sam, a
upravo smo ga priznali kao najviu instancu, potvrdio, da ju
je elio otvoriti. Jer, pri tome zaboravljate da smo se suglasili,
kako emo omaku promatrati samu po sebi; o njenu odnosu
prema namjeri koju ona ometa bit e govora kasnije. Inae
ete biti okrivljeni za izazivanje jedne logike pogreke, koja
prikriva problem o kojem se raspravlja, to se na engleskom
jeziku naziva begging the question.
I u drugim sluajevima, u kojima se omakom u govoru
nije izrekla ista suprotnost, ipak moe doi do izraaja njen
suprotni smisao. Nisam sklon ocijeniti zasluge .... Sklon
nije suprotnost dostojnom, ali je zato otvorena izjava, i
nalazi se u otroj suprotnosti s trenutkom u kojemu govornik
treba nastupiti.
U jo nekim sluajevima omaka u govoru dodaje jedno
stavno jedan drugi smisao onom namjeravanom. Tada se ree
nica doivljava kao saetak, skraenje, zbijanje, i to nastalo iz
vie reenica. Tako energina dama kae: On moe jesti i piti
ono to ja hou. To zvui upravo tako, kao da je izrekla: On
moe jesti i piti to god eli; no, to to on ima eljeti? Umjesto
njega, elim ja. Omake u govoru esto ostavljaju dojam tak
vih skraivanja, na primjer, kad profesor anatomije na svom
predavanju o nosnim upljinama upita jesu li sluatelji sve shva
tili, te nakon opeg potvrivanja nastavi: Ja to ne vjerujem, jer
se ljudi koji razumiju nosne upljine mogu ak i u gradu od mi
lijun stanovnika nabrojiti na jedan prst... oprostite, na prste
jedne ruke. I ovaj skraeni govor ima svoj smisao; on nam
govori da postoji samo jedan ovjek, koji to zaista i razumije.
43
Nasuprot ovih grupa sluajeva, u kojima omaka sama
prokazuje svoj smisao, nalaze se one u kojima omaka u go
voru nije izrekla nita smisleno, dakle - one, koje energino
protuslove naim oekivanjima. Kad netko omakom u govoru
izmijeni neije osobno ime ili izree neiskoristiv slijed slo
gova, tada se ini da je sve ve odlueno u pitanju: imaju li
uope sve ove omake, koje se toliko esto dogaaju, ikakav
smisao; i to, odlueno na odbijajui nain. Ve se i pri po
bliem istraivanju ovih primjera pokazuje, kako razumijeva
nje ovih tvrdnji moe biti vrlo lako, te da razlika izmeu ovih
nejasnih i ranije spomenutih, jasnijih sluajeva uope i nije to
liko velika.
Gospodin, upitan o stanju njegova konja, odgovara: Ja,
das draut... Das dauert vielleicht noch einen Monat (Da, to e
pokrt... potrajati moda jo mjesec dana). Upitan sto je time
zapravo htio rei, objasnio je, kako je mislio izgovoriti daje to
alosno (traurig), ali je iz sukoba rijei traurig i dauert
proizalo ono njegovo draut (Meringer i Mayer).
Drugi pria o nekim dogaajima koje napada, pa nastav
lja: Dann aber sind die Tatsachen zum Vorschwein geko-
mmen (Tada su se injenice predsvinjile). Na pitanje potvr
uje, da je te dogaaje elio oznaiti kao svinjarije, no rijei
Vorschein (prikaz) i Schweinerei (svinjarija) su dovele do one
neobine mjeavine koju je izrekao, Vorschwein (M. i M.)
Prisjetite se sluaja mladia, koji je elio pratiti {begleitdi-
gen) mladu damu. Dopustili smo si slobodu da ovu rije raz
dijelimo na dvije - begleiten i beleidigen (pratiti i uvrijediti),
pa smo osjeali da to znamo posve sigurno protumaiti, i da za
ovu omaku ne treba traiti neku potvrdu. Iz ovih primjera
uviate da se i ovi manje jasni sluajevi omaki u govoru mo
gu razjasniti presretanjem, interferencijom dviju rijei, koje se
namjeravalo izrei; razlike nastaju samo zbog toga, to jed-
44
nom jedna namjera posve zamjenjuje drugu (supstituira je),
kao u sluajevima izgovaranja upravo suprotnosti, dok se dru
gi put mora zadovoljiti time da se izmijeni ili modificira, pa
dolazi do stvaranja mjeavine koja ima vie ili manje smisla.
Sad vjerujemo da smo shvatili tajnu velikog broja omaki
u govoru. Zadrimo li se na ovom shvaanju, moi emo ra
zumjeti i druge, do sada zagonetne grupe. Kod pogreno izgo
vorenog imena, primjerice, ne moemo pretpostaviti da se
uvijek radi o presretanju dvaju slinih, a ipak razliitih imena.
No, nije nam ba teko odgonetnuti drugu namjeru. Do pogre
nog izgovaranja imena dosta esto dolazi i izvan omaki u
govoru; tako se neko ime pokuava uiniti takvim da bi za-
zvualo runo ili loe, a to je jedan poznat nain ili vrsta vrije
anja kojeg se obrazovan ovjek ubrzo naui odvikavati, iako
ga se nerado i odrie. Jo uvijek ga esto doputa kao alu,
iako tek neznatne vrijednosti. Da bismo naveli barem jedan
snaan i ruan primjer takve omake s imenom, spomenut u,
da se ime predsjednika Republike Francuske - Poincarea - u
nae vrijeme pretvorilo u Schweinkare (svinjski kare).
Blisko nam je stoga prilikom izgovora s takvom jednom
omakom pretpostaviti namjeru vrijeanja, koja proviruje iza
nje. Slina nam se razjanjenja sluajeva omaki u govoru
nameu ako ih proirimo i na neke od onih sa smijenim, ili
apsurdnim uincima. Podrignimo u zdravlje naeg efa je
primjer, u kojem se na neoekivan nain izgovaranjem samo
jedne pogrene rijei ometa sveano raspoloenje, koja po
buuje neukusne predodbe pa prema uzoru na odreene po
grdne i prkosne govore ne moemo pretpostaviti bilo to
drugo, no da se time iskazala namjera kojom se eljena ast
zapravo energino osporava, te nam ustvari govori: Ne
mojte vjerovati da to ne mislim ozbiljno, fuka mi se za tog
momka!, i slino. Isto vrijedi i za one omake u govoru koje
45
bezazlene rijei pretvaraju u nepristojne i opscene, kao to je
to apopos (stranjica, op.p.) umjesto apropos (povodom, op.
p.), ili Eischeissweibchen (vulg., enica, koja izbacuje jaja)
umjesto Eiweissscheibchen (ploica bjelanevine) (M.i M.).
Kod mnogih ljudi prepoznajemo takvu jednu sklonost, da
- zbog odreenog uitka koji u tome nalaze, posve bezazlene
rijei namjerno izvru u opscene; to se smatra smijenim, dok
se u stvarnosti kod takvog jednog ovjeka moramo prije svega
raspitati, je li to izrekao namjerno, kao alu, ili mu se to dogo
dilo kao omaka u govoru.
Dakle, tako bismo uz razmjerno malo uloenog truda raz
rijeili zagonetku raznih omaki! One nisu sluajnosti, ve oz
biljne duevne djelatnosti; one imaju svoj smisao, nastaju uza
jamnim djelovanjem, ili moda bolje: suprotnim utjecanjem
dviju razliitih namjera. No, mogu razumjeti da me sad na
mjeravate zatrpati pitanjima i sumnjama na koje jo uvijek tre
ba odgovoriti i rijeiti ih, prije no to se zaponemo radovati
prvom rezultatu naeg rada. Sigurno vas neu natjerati na do
noenje preranih odluka. Stoga dopustite, da jedno za drugim,
i to sve redom, podvrgnemo hladnom razmatranju.
Sto mi zapravo elite rei? Mislim li, da ovo razjanjenje
vrijedi za sve sluajeve omake u govoru, ili tek za njihov od
reeni broj? Moe li se isto shvaanje proiriti i na mnoge
druge vrste omaki - na omake u itanju, pisanju, zaboravlja
nju, dohvaanju pogrenih stvari, zagubljivanju, i sline?
to tada jo znae trenuci umora, uzbuenja, rastresenos-
ti, ometene pozornosti, s obzirom na psihiku narav omaki?
Nadalje, vidi se da je od obiju suprotnih sklonosti koje posto
je u omakama, jedna od njih uvijek oevidna, ali druga - ba
i ne uvijek. Sto se onda radi, da bi se razotkrila ova potonja, a
kad se vjeruje da se u tome uspjelo, kako se stie do dokaza,
da to nije tek vjerojatno, ve posve sigurno jedina prava?
46
Imate li jo togod za priupitati? Ako ne, tada u nastaviti
sam. Podsjeam vas na to, da nam zapravo i nije toliko stalo
do samih omaki, ve da njihovim prouavanjem elimo sa
mo nauiti poneto korisno za psihoanalizu. Stoga postavljam
pitanje: kakve su to namjere ili sklonosti, koje mogu na takav
nain ometati druge, te kakvi odnosi postoje izmeu onih
ometajuih tenji i onih, koje su ometene? Tako e na posao
zapoeti iznova, i to tek nakon to dospijemo do rjeenja.
Dakle, je li to razjanjenje svih sluajeva omaki u gov
oru? Vrlo sam sklon tome, da povjerujem u to, zato jer se
svaki put, kad se istrauje sluaj neke omake u govoru, moe
pronai neko slino rjeenje. No, ne moe se dokazati niti to,
da omaka u govoru ne moe nastati bez takvog jednog me
hanizma. Moe biti i da jeste tako; ali, za nas je to teoretski
posve svejedno, jer zakljuci koje elimo izvui s obzirom na
uvod u psihoanalizu postoje i dalje, pa ak i kad bi se samo
manji broj sluajeva omaki u govoru podvrgavao naem
shvaanju, to zasigurno nije sluaj. Na sljedee pitanje, mo
emo li i na druge vrste omaki proiriti ovo do ega smo
doli u vezi s omakama u govoru, unaprijed u odgovoriti s
- da. I sami ete se uvjeriti u to, kad se okrenemo istraivanju
primjera omaki u pisanju, dohvaanja pogrene stvari i tako
dalje. No, iz tehnikih razloga vam predlaem, da ovaj posao
odgodimo sve dok temeljitije ne obradimo omaku u govoru.
Pitanje - to nam mogu jo uvijek znaiti okolnosti, koje
je pisac naglasio: smetnje u cirkulaciji, umor, uzbuenje, ras-
tresenost, teorija smetnji u pozornosti, prihvatimo li opisani
psihiki mehanizam omake u govoru, zasluuje podrobniji
odgovor. Uzmite u obzir da mi ove okolnosti ne osporavamo.
Uope, ne dogaa se ba esto da psihoanaliza osporava
neto, to druga strana ustvrdi; ona u pravilu pridonosi neto
novo, a ponekad se - naravno - dogaa, da je bitno upravo
47
ono, to se do tada previdjelo, pa sad nastupa kao novo.
Utjecaj fiziolokih predodreenosti, koje se iskazuju kroz lak
osjeaj slabosti, smetnje u cirkulaciji, osjeaj iscrpljenosti,
mora se bez daljnjeg priznati pri nastajanju omaki u govoru;
u to vas moe uvjeriti svakodnevno i osobno iskustvo. No,
koliko se malo time razjanjava! Prije svega, to nisu uvjeti
nuni za nastajanje omake. Jer, omaka u govoru mogua je
i pri punom zdravlju, i u normalnom stanju. Ovi tjelesni mo
menti imaju, dakle, tek vrijednost olakanja i potpomaganja
tog neobinog duevnog mehanizma omake u govoru.
Jednom sam za ovaj odnos iskoristio usporedbu koju u sad
ponoviti, jer je ne znam zamijeniti nekom boljom. Pretpos
tavite, da se u mranim nonim satima kreem nekim osam
ljenim mjestom, gdje me napadne neka vucibatina i otme mi
sat i novanik, pa - kako u mraku nisam uspio dobro razaz
nati lice otimaa - podnosim oblinjoj policijskoj postaji pri
javu sljedeim rijeima: Osama i mrak upravo su mi oteli
moje dragocjenosti. Policijski slubenik bi mi na to mogao
rei: ini se, da neopravdano usvajate jedno izrazito meha
niko shvaanje. Radije odnos stvari postavite ovako: pod
zatitom tame, kojoj je pogodovala i osama, neki vam je ne
poznati lopov oduzeo vae vrijednosti. U vaem mi se sluaju
znaajnom ini zadaa, da pronaemo lopova. Moda bismo
mu tada mogli oduzeti i njegov plijen.
Psihofizioloke okolnosti, kakve su uzbuenje, rastre-
senost, poremeaj pozornosti, pruaju nam oevidno vrlo
malo u svrhu razjanjenja. To su samo naini govora, panjol
ski zidovi koji nas mame, da bez uzdravanja zavirimo iza
njih. No, mnogo je upitnije, sto je zapravo ono, sto je izazva
lo uzbuenje ili poremeaj pozornosti. Iznova kao znaajne
treba priznati utjecaje glasova, slinosti meu rijeima te uo
biajene asocijacije, proizale iz rijei. One olakavaju
48
omaku u govoru, jer joj ukazuju na puteve kojima se moe
kretati. No, kad pred sobom imam jedan put, je li time ujedno
odlueno, i samo po sebi razumljivo da u njime i krenuti?
Potreban je jo i motiv da se odluim za njega, a osim toga i
sila, koja e me na tom putu tjerati naprijed. Ovi odnosi glaso
va i rijei, dakle, kao i tjelesne dispozicije samo pogoduju
omakama u govoru, ali ne mogu pruiti njihovo stvarno
razjanjenje. Pomislite i na to, kako u ogromnom broju slua
jeva moj govor nije ometen okolnou da rijei koje koristim
podsjeaju svojom zvukovnom slinou na neke druge, koje
su usko povezane sa svojim suprotnostima, ili da iz njih proi
zlaze uobiajene asocijacije. Ve bi se i kod filozofa Wundta
moglo pronai, da omaka u govoru nastaje kad zbog tjelesne
iscrpljenosti sklonost asocijacijama nadvlada namjeru, koju
smo htjeli izgovoriti. To bi moglo vrlo dobro odjeknuti kad se
tome ne bi protivilo iskustvo, koje svjedoi da u itavom jed
nom nizu sluajeva omaki u govoru nedostaju tjelesne, a u
drugom asocijativne pogodnosti za njih.
No, naroito mi je zanimljivo vae sljedee pitanje: na ko
ji nain utvrujemo obje sklonosti, koje se mijeaju jedna s dr
ugom. Vjerojatno niti ne slutite, koliko je ono optereeno po
sljedicama. Jedna od tih dviju namjera, ona koja je ometena,
zar ne, uvijek je nesumnjiva: osoba, kojoj se omaka dogodila
prepoznaje je, i priznaje kao svoju. Povod za sumnje i razmi
ljanje moe stoga dati samo ona druga, koja je omela prvu. No,
ve smo uli, a vi to sigurno niste zaboravili, da je u itavom
nizu sluajeva posve oevidna i ova druga namjera. Ona je
prokazana uinkom same omake u govoru, samo kad bismo
imali hrabrosti priznati taj uinak sam za sebe. Predsjednik koji
grijei i izrie upravo suprotnost -jasno je da eli otvoriti sjed
nicu, ali je jednako tako jasno da bi je elio i zatvoriti. To je
toliko vidljivo,da niti ne treba nekog tumaenja. No, oni drugi
49
sluajevi, u kojima ometajua namjera onu prvu samo iskriv
ljuje, ada se sama posve i do kraja ne izraava - kako emo u
njima iz iskazanog prepoznati onu ometajuu namjeru?
U prvoj vrsti ovih sluajeva, na jedan vrlo jednostavan i
siguran nain, naime - na isti nain, na koji se utvruje i ome
tena namjera. Nju moemo neposredno saznati i od govorni
ka; nakon izgovorene omake, on se najee odmah sam is
pravlja, izgovarajui namjeravano: Das draut, nein, das da-
uert vielleicht noch einen Monat. No, on nam moe istodob
no objasniti i ometajuu namjeru. Upitan: Pa, zato ste prvo
izrekli draut?, on odgovara: elio sam rei, kako je to
traurige (alosna) pripovijest, dok e vam u drugom sluaju,
kod omake Vorschwein takoer potvrditi, da je zapravo
elio rei Schweinerei (svinjarija), no zatim se uzdrao, i
izrekao ono drugo. Utvrivanje ometajue namjere uspjelo je
ovdje jednako onoliko sigurno, koliko i utvrivanje ometene
namjere. Ni ja nisam bez naroite namjere odabrao upravo
one primjere, ije objavljivanje i razjanjenje ne potjee niti
od mene, a ni od mojih sljedbenika. Pa ipak, u oba je sluaja
bio potreban odreeni zahvat kojim se dospijevalo do
rjeenja. Trebalo je upitati govornika, zbog ega mu se dogo
dila omaka u govoru, i to zna rei o njoj. Inae bi vjerojat
no tek olako preao preko nje, ne elei je razjasniti. Tek kad
ga se upita, on daje objanjenje, i to prvo koje mu pada na um.
I, eto vidite, ovaj mali zahvat i njegov rezultat - to je ve psi
hoanaliza, i uzor za svako psihoanalitiko istraivanje kojim
emo se nadalje baviti.
No, jesam li isuvie sumnjiav kad nagaam, kako se u
istom trenutku, u kojem je psihoanaliza iskrsla pred vama, u
vama uzdigao i otpor prema njoj? Niste li raspoloeni da mi
prigovorite, kako izvijee upitane osobe koja je izgovorila
omaku i nije posve dokazivo? Mislite, kako je ona zasigurno
50
sklona tome da slijedi poriv kojim e svoju govornu omaku
objasniti, pa pri tome govori ono prvo najbolje ega se pri
sjeti, i to joj se ini valjanim za takvo jedno razjanjenje. Ali,
time nije pruen i dokaz, da je do omake u govoru uistinu ta
ko i dolo. Da, moglo bi biti tako, no - jednako bi tako mog
lo biti i drugaije. Jer, osoba se mogla prisjetiti i nekog dru
gog razjanjenja, koje bi odgovaralo isto toliko, a moda i
bolje.
Neobino je zapravo, koliko malo potovanja imate pre
ma jednoj psihikoj injenici! Zamislite da je netko obavio
kemijsku analizu odreene supstancije, te iz njenog sastava
dobio odreenu teinu, toliko i toliko miligrama. Iz ove se
teinske koliine mogu izvui i odreeni zakljuci. Mislite li
da e jednom kemiaru ikada pasti na pamet osporavati ove
zakljuke s motivacijom: izolirana supstancija mogla je imati
i neku drugu teinu? Svatko se klanja pred injenicom da se
radilo upravo o toj, i niti jednoj drugoj teini, te na njoj te
melji svoje daljnje zakljuke. Samo kad se radi o psihikoj i
njenici, da je upitanom na pamet pao upravo jedan odreeni
odgovor, tada vama to ne vai, pa kaete - moglo mu je na um
pasti i neto drugo! Zapravo, vi u sebi imate iluziju psihike
slobode i ne elite je se odrei. ao mi je, ali u tome vam se
najotrije protivim.
Moda ete ovdje i popustiti, no samo zato, da biste mi
otpor pruili iznova, na jednom drugom mjestu. Nastavljate:
Razumijemo da se radi o naroitoj tehnici psihoanalize, koja
do rjeenja svojih problema stie tako, da joj ga govore upra
vo analizirane osobe. No, uzmimo sad onaj primjer, u kojem
govornik na sveanosti poziva ostale da podrignu u zdravlje
nadreenog. Vi kaete: ometajua namjera je u ovom sluaju
- uvreda; ona je ta, koja se oprla ispravnom iskazivanju go
vornikova potovanja. No, to je tek vae tumaenje, podrano
51
vaim opaanjima izvan same omake u govoru. Kad u ovom
sluaju upitate tvorca omake u govoru, on vam nee potvrdi
ti da je elio izrei neku uvredu; naprotiv, energino e se
tome usprotiviti. Zbog ega onda ne odustanete od tog nedo
kazivog tumaenja, kad se naete pred tako jasnim protiv
ljenjem?
Da, ovaj put ste pronali neto snano. Zamiljam pred
sobom tog nepoznatog govornika; on je vjerojatno asistent
svog efa - slavljenika, moda ve i privatni docent, mlad
ovjek s najboljim izgledima za uspjeh u ivotu. elim pro
drijeti u njega, ispitujem nije li ipak osjetio neto, to bi se
usprotivilo zahtjevu za odavanje poasti njegovu efu. No,
lijepo u se provesti. On postaje nestrpljiv, i odjednom me
napada: Vi, prestanite ve jednom s vaim ispitivanjem, ina
e u postati neugodan. Upropastit ete mi itavu karijeru
svojim sumnjienjima. Jednostavno sam izrekao podrignuti
(aufstossen) umjesto podignuti, jer sam u istoj reenici ve
dva puta ranije izgovorio to auf. To je ono, to Mering naziva
odjekom rijei, i tu se vie nema to dalje tumaiti. Razu
mijete li me? Dosta! Hm, to je iznenaujua reakcija, jedno
vrlo energino poricanje. Vidim, od mladog se ovjeka ne
moe nita saznati, no mislim takoer, i da razotkriva vrlo
snaan osobni interes za to, da njegova omaka ne bi trebala
imati bilo kakav smisao. Moda ete smatrati i da nije u redu
to odmah postaje toliko grub prilikom jednog posve teoret
skog ispitivanja, ali konano - pomislit ete, on ipak mora
znati to je elio rei, a to ne.
Tako, mora li? To bi jo moda moglo biti i - pitanje.
Sad vjerujete, da me imate u aci. To je, dakle, ta vaa
tehnika, ujem kako mi kaete. Kad onaj o kome se radi, tko
je uinio omaku u govoru kae o njoj neto to vama odgo
vara, tada ga proglaavate konanim i odluujuim autorite-
52
tom za nju. Pa, on sam to kae! No, kad se ono to govori
ne uklapa u vae trice, tada odjednom tvrdite da to ne vrijedi,
da mu ne treba vjerovati.
To je, dodue, tono. No, mogu vam predstaviti i jedan
slian sluaj, u kojem se takoer dogaa neto neuveno. Kad
optuenik pred sucem priznaje svoje djelo, tada sudac vjeruje
njegovu priznanju; no kad ga porie, sudac mu ne vjeruje.
Kad bi bilo drugaije, tada ne bi postojalo pravosue, pa ipak,
usprkos njegovim povremenim zabludama, morate priznati
djelovanje tog sustava.
No, jeste li vi onda sudac, a onaj tko je uinio govornu
omaku optuenik, koji se naao pred vama? Da li je omaka
u govoru - prijestup?
Moda ne trebamo mi sami odbaciti ovu usporedbu. No,
pogledajte samo do kakvih smo dubokih razlika stigli nekim
produbljivanjima, u naoko posve bezazlenim problemima ve
zanim uz omake. Do razlika, za koje za sada ne znamo, kako
bismo ih izjednaili. Nudim vam privremenu nagodbu, kom
promis utemeljen na usporedbi sa sucem i optuenikom. Vi
morate meni priznati, da smisao omake ne doputa bilo
kakvu sumnju, kad ga analizirani sam priznaje. Ja u zauzvrat
priznati vama, da se ne moe doprijeti do izravnog dokaza za
pretpostavljeni smisao omake, ukoliko analizirani odbija dati
obavijest, a naravno - i kad nam on nije pri ruci, da bi nam je
dao. Tada smo, kao i u sluaju pravosua, upueni na pokaza
telje koji e nam odluku uiniti jednom vie, a idui put manje
vjerojatnom. Kod suda se takoer, iz posve praktinih razlo
ga, mora nekoga proglasiti krivcem samo na temelju indicija.
No, za nas ne postoji takva nunost; nismo primorani niti
odrei se ocjenjivanja takvih indicija. Bila bi zabluda vje
rovati, da se neka znanost sastoji iskljuivo od strogo do
kazanih pounih stavova, te prava nepravda uope tako neto
53
i zahtijevati. Takav zahtjev istie jedino ud, koja je eljna
autoriteta, ona koja ima potrebu zamijeniti svoj religiozni
katekizam nekim drugim, pa makar i znanstvenim. Znanost u
svom katekizmu ima tek poneki apodiktian stav, jer su osta
lo tvrdnje koje je podigla na odreeni stupanj vjerojatnosti. To
gotovo da je i obiljeje znanstvenog naina razmiljanja kad
se zadovoljava pribliavanjem vjerojatnostima, a konstruk
tivni rad se moe nastaviti usprkos nedostatku onih posljed
njih potvrda.
No, gdje emo pronai toke oslonca za naa tumaenja,
indicije za nae dokaze u sluaju, kad sama izjava analizira
nog ne razjanjava smisao omake? Na razliitim stranama.
Prije svega, u analogiji s pojavnostima izvan omaki, primje
rice - kad ustvrdimo da omaka u izgovaranju imena ima jed
nak smisao uvrede, kao i njegovo namjerno izvrtanje. Zatim,
iz psihike situacije u kojoj se omaka dogodila, iz naeg poz
navanja karaktera osobe koja ju je izrekla, te iz dojmova koji
su na osobu djelovali prije izgovaranja omake, i na koje ona
moda tom omakom reagira. U pravilu se dogaa to, da pre
ma opim naelima poinjemo s tumaenjem omake, to je,
dakle, tek nae nagaanje, prijedlog za tumaenje, a potom
nastojimo dobiti potvrdu istraivanjem psihike situacije.
Ponekad moramo priekati i tek nadolazee dogaaje, koji se
takoer najavljuju uinjenom omakom, kako bismo potkri
jepili svoje nagaanje. Ne mogu vam lako dati dokaze za ovo,
elim li se ograniiti samo na podruje omaki u govoru, iako
se i ovdje moe nai nekoliko posve dobrih primjera. Mladi,
koji bi elio otpratiti (begleitdigen) mladu damu, posve je sig
urno neki straljivko; damu, iji mu smije jesti i piti samo
ono to ona hoe, poznajem kao jednu od onih energinih
ena koje bi znale u kui rukovoditi i vojskom. Ili, uzmite
sljedei sluaj: na jednoj opoj skuptini Concordie neki
54
mladi lan dri strastven oporbeni govor tijekom kojega
lanove uprave nazove Vorschussmitglieder (lanovi pre
dujma), rije za koju se ini da je nastala od rijei Vorstand
(uprava) i Ausschuss (odbor). Pretpostavit emo, da se u
njemu pojavila ometajua tendencija, usprkos vlastitu opor-
benjatvu, koja bi se mogla oslanjati na neto, to ima veze s
predujmom. I zaista, od naeg pouzdanika doznajemo, da se
govornik nalazi u stalnim novanim potekoama, te da je
upravo tada podnio zahtjev za odobrenje pozajmice. Kao
ometajuu namjeru tada uistinu moemo pretpostaviti slje
deu pomisao: budi umjeren u svom oporbenjatvu; pa to su
isti oni ljudi, koji ti trebaju odobriti predujam.
No, bogat izbor takvih indicijskih dokaza mogu vam
pruiti prijeem li na iroko podruje ostalih vrsta omaki.
Kad netko zaboravi neije osobno ime, koje mu je inae
vrlo dobro poznato, ili ga uz veliki trud na jedvite jade uspi
jeva upamtiti, tada nam je bliska pretpostavka da ima neto
protiv nositelja tog imena, tako da ne voli razmiljati o njemu;
pridodajte tome i sljedea razotkrivanja psihikih situacija, u
kojima nastaju ovakve omake:
Neki gospodin Y zaljubio se u jednu damu bez osobita
uspjeha, a ona se ubrzo udala za gospodina X. I iako gospodin
Y poznaje gospodina X ve due vrijeme, i s njim je ak i
poslovno vezan, uvijek i uvijek iznova zaboravlja njegovo
ime, pa se vie puta mora kod drugih ljudi raspitivati o njemu,
kad eli poslati dopis gospodinu X.
1
Oevidno je, da gospodin Y ne eli nita znati o svom
sretnom suparniku. On treba postati netko, o kome se niti ne
misli.
1
Prema C. G. Jungu.
55
Ili: Jedna se dama kod lijenika raspituje o njihovoj za
jednikoj poznanici, no neprekidno je naziva njenim djevo
jakim prezimenom. Zaboravlja prezime, koje je ova preuzela
udajom. Zatim priznaje, da je bila vrlo nezadovoljna tim bra
kom, te da joj se nimalo ne svia suprug ove prijateljice.
1
Jo emo poneto znati rei o zaboravljanju imena s dru
gih stanovita; no, sad nas zanima psihika situacija, u koju se
takvo zaboravljanje svrstava.
Zaboravljanje namjera moe se posve openito staviti u
vezu s jednim suprotnim strujanjem, koje uope niti ne eli
ispuniti namjeru. No, tako ne mislimo samo mi u psihoanalizi,
ve je to opi stav, koji u ivotu prihvaaju svi ljudi, iako e
ga u teoriji zanijekati. Dobroinitelj, koji se ispriava svom
tieniku da je zaboravio na njegovu molbu, nije se time pred
njim opravdao. Jer, tienik odmah misli: Njemu nije nima
lo stalo; on mi je to, istina, obeao, no ne eli to ustvari ui
niti. Stoga je u odreenim odnosima zaboravljanje zabra
njeno i u ivotu, pa se ini kao da je razlika izmeu ope pri
hvaenog i psihoanalitikog shvaanja ovih omaki gotovo
uklonjena. Zamislite tako domaicu, koja gosta doekuje
rijeima: to, dolazite tek danas? Pa, posve sam zaboravila
da sam vas danas pozvala u posjetu. Ili mladog ovjeka, koji
bi svojoj ljubljenoj morao priznati, da je zaboravio doi na
njihov ugovoreni sastanak. On joj to zasigurno nee priznati,
ve e radije iznai svakojake najnevjerojatnije prepreke koje
su ga tada zadrale, i onemoguile mu da joj sve od tada o to
me poalje obavijest. Svi znamo, da u vojnim pitanjima ispri
ka, kako se neto zaboravilo - nimalo ne koristi, niti titi od
bilo koje kazne, i moramo to smatrati opravdanim. Ovdje su
odjednom svi ljudi suglasni u tome, da neka odreena omaka
1
Prema A. A. Brillu
56
ima mnogo smisla, te koji je to smisao. Zbog ega nisu do
voljno dosljedni, pa da taj stav proire i na druge omake, te
ga usvoje u cijelosti? I za ovo, naravno, postoji odgovor.
Ako je smisao ovog zaboravljanja namjera toliko nesum
njiv ak i laicima, tada ete biti utoliko manje iznenaeni kad
otkrijete, da i pjesnici primjenjuju ovu omaku u istom smis
lu. Tko je od vas gledao ili proitao djelo B. Shawa Cezar i
Kleopatra, prisjetit e se da u posljednjem prizoru Cezara,
koji odlazi, progoni ideja kako je jo neto namjeravao uiniti,
sto je sad zaboravio. Konano se ispostavlja, sto je to: opros
titi se od Kleopatre. Ovaj mali pjesnikov prikaz eli velikom
Cezaru pripisati promiljenost, koju on nije posjedovao, a
kojoj ak nije niti teio. Iz povijesnih izvora moete otkriti
kako je Cezar dao da se Kleopatra dovede u Rim, da bi tamo
ivjela s malim Cezarionom ak i u vrijeme Cezarova uboj
stva, nakon ega je bjeei napustila grad.
Sluajevi zaboravljanja namjera openito su toliko jasni,
da su nam za nae potrebe od male koristi indicije o smislu
omake, ako je ona izvedena iz psihike situacije. Okrenimo
se stoga jednoj mnogo vieznanijoj i neprovidnijoj omaki -
gubljenju i zagubljivanju. Kod gubljenja, jednog esto toliko
bolno doivljenog sluaja, mi sami esto sudjelujemo s ne
kom namjerom, no - to zasigurno neete smatrati vjerodosto
jnim. Ali, postoje mnoga opaanja kakvo je ovo: neki mladi
izgubi olovku, koja mu je bila vrlo draga. Nekoliko je dana
ranije dobio pismo sestrina supruga, koje je ovaj zakljuio
rijeima: Nemam niti volje, a ni vremena podupirati tvoje
nepromiljenosti i tvoju lijenost.
1
A olovka je upravo bila
poklon, dobiven od tog urjaka. Bez ove podudarnosti, narav
no, ne bismo mogli pretpostaviti kako je u ovom gubljenju
Prema B. Dattneru.
57
postojala neka njegova namjera, da se rijei te stvari. Slini su
sluajevi vrlo esti. Predmeti se gube kada s darovateljem stu
pimo u neprijateljske odnose, pa ga se vie ne elimo prisje
ati, ili kad se nama samima prestanu sviati, pa elimo pro
nai izgovor da bismo ih zamijenili drugima, boljima. Istom
se takvom namjerom protiv nekog predmeta sluimo, na
ravno, i kad se on ispusti, slomi, razbije. Moe li se smatrati
sluajem, ako kolarac tik pred svoj roendan odjednom izgu
bi, oteti, slomi predmete kojima se koristi, primjerice - svoju
kolsku torbu i depni sat?
Tko je dovoljno esto proivio neugodnost da ne moe
pronai neto to je sam odloio, nee eljeti povjerovati niti
u postojanje namjere prilikom tog zagubljivanja. Pa ipak, nisu
nimalo rijetki sluajevi, u kojima popratne okolnosti zagublji
vanja ukazuju na namjeru da se taj predmet ukloni, privre
meno ili trajno. Moda je najljepi primjer ove vrste sljedei:
Jedan mi je mladi ispriao: Prije nekoliko sam godina
imao u braku dosta nesporazuma, smatrao sam svoju suprugu
isuvie hladnom, i iako sam joj rado priznavao njene dobre
osobine, ivjeli smo jedno uz drugo bez njenosti. Jednog mi
je dana nakon etnje donijela knjigu koju je kupila, jer bi me
navodno mogla zanimati. Zahvalio sam joj za ovaj znak
panje, obeao da u knjigu proitati te je odloio, i - vie
je nisam mogao pronai. Tako su protekli mjeseci u kojima
bih se s vremena na vrijeme prisjetio ove zagubljene knjige, i
uzalud je pokuavao pronai. Nakon otprilike pola godine
oboljela je moja voljena majka, koja je ivjela odvojeno od
nas. Moja supruga je napustila kuu da bi njegovala svoju
svekrvu. Stanje oboljele postajalo je ozbiljno, to je mojoj
eni pruilo priliku, da se pokae sa svoje najbolje strane.
Jedne sam veeri stigao kui oduevljen djelima svoje
supruge, i ispunjen zahvalnou prema njoj. Krenuo sam
58
prema svom pisaem stolu, i bez neke naroite namjere otvo
rio jedan pretinac na njemu, s nekom maglovitom sigurnou;
na samom vrhu pronaao sam toliko dugo nestalu, zagubljenu
knjigu.
Zajedno s nestankom motiva, okonala se i zagubljenost
tog predmeta.
Dame i gospodo! Ovu bih zbirku primjera mogao neiz
mjerno uveavati. No, neu to uiniti. U mom djelu Psihopa
tologija svakidanjeg ivota (prvi put se pojavila 1901.
godine) ionako ete pronai prebogatu kazuistiku za proua
vanje omaki.
1
Svi ovi primjeri uvijek iznova pokazuju isto: ine vam
vjerojatnim da omake imaju smisao, i pokazuju vam, kako se
taj smisao moe otkriti ili potvrditi okolnostima koje ih okru
uju. Danas u biti krai, jer smo se ograniili na namjeru, da
prouavanjem ovih pojava izvuemo dobit u pripremi za psi
hoanalizu. No, ovdje se moram osvrnuti jo samo na dvije
opaene grupe - gomilane i kombinirane omake, te na po
tvrivanje naih tumaenja kroz dogaaje, koji su nastupili
kasnije.
Gomilane i kombinirane omake zasigurno pripadaju naj
viim ukrasima svoje vrste. Da nam je stalo samo do toga da
dokaemo kako omake mogu imati vlastiti smisao, tada smo
se od poetka mogli ograniiti jedino na njih, jer je kod njih
smisao jasan ak i onima koji tee razumijevaju, a zna se na
metnuti i najkritinijoj procjeni. Gomilanje izgovorenog
odaje tvrdoglavost, koja se gotovo nikada ne moe pripisati
sluaju, ali zato dobro pristaje namjeri. I na kraju, zamjena
1
Isto tako, i u zbirci A. Maedera (na francuskom), A. A. Brilla (na engles
kom), E. Jonesa (na engleskom), J. Starckea (na holandskom) i drugi-
59
jedne vrste omaki drugima pokazuje nam sto je to, sto je va
no i znaajno u samoj omaki: ne njen oblik ili sredstvo kojim
se posluila, ve namjera kojoj slui i koja bi se trebala postii
najrazliitijim putevima. Tako u vam navesti sluaj ponov
ljenog zaboravljanja: E. Jones pripovijeda, kako je jednom iz
njemu neznanih motiva ostavljao neko pismo na svom pisa
em stolu nekoliko dana za redom. Konano je odluio pre
dati ga, no Dead letter office (engl., Ured za neuruena pisma)
ga je vratio, jer je na njega zaboravio napisati adresu. Kad ga
je adresirao, odnio ga je iznova, ali ga je ovaj put predao - bez
potanske marke. Sad je sam sebi morao priznati nevoljkost
da to pismo uope i poalje.
U jednom se drugom sluaju kombinira omaka dohva
anja stvari s njenim zagubljivanjem. Jedna dama putuje u
Rim sa svojim zetom, poznatim umjetnikom. Posjetitelja su
Nijemci koji ive u Rimu doekali uz velike poasti, pa je
izmeu ostalog kao poklon od njih dobio zlatnu medalju anti
kog podrijetla. Dama je povrijeena zato, jer njen zet ne zna
cijeniti taj prekrasni dar kako treba. Kad se vratila kui nakon
to joj se pojavila sestra, prilikom raspremanja putnog kov
ega otkrije da je, niti sama ne znajui kako, sa sobom poni
jela i medalju. To odmah pismom dojavi zetu, te mu javi, da
e mu je sljedei dan odaslati natrag u Rim. No, sljedeeg
dana medalja je toliko vjeto zagubljena, da je nemogue pro
nai je i poslati, pa dami konano postaje jasno, to njena ra-
stresenost znai - naime, da bi taj predmet tako rado zadr
ala za sebe.
1
Ve sam vam ranije govorio o primjeru kombinacije za
boravljanja i zablude, u kojem netko prvi put zaboravi na sas
tanak, a drugi put, usprkos vrstoj namjeri da ne zaboravi,
1
Prema R. Reitleru
60
pojavi se na sastanku u vrijeme drugaije od dogovorenog.
Potpuno mi se istovjetnim ini sluaj, to mi ga je iz vlastita
iskustva ispriao prijatelj koji se - osim znanosti, zanima i
knjievnou. On kae: Prije nekoliko godina prihvatio sam
izbor za lana odbora odreene knjievne udruge, jer sam slu
tio da bi mi to drutvo jednom moglo biti od pomoi prilikom
prikazivanja moje drame; stoga sam redovito, iako bez nekog
veeg zanimanja, sudjelovao u sjednicama koje su se odra
vale petkom. Prije nekoliko mjeseci primio sam uvjeravanja
da e do prikazivanja doi u kazalitu u R, pa mi se od tada
poelo redovito dogaati, da zaboravim sjednice one udruge.
Kad sam proitao vae djelo o tim stvarima, posramio sam se
svoje zaboravljivosti, predbacivao si koliko je to runo to sad
izostajem kad mi ovi ljudi vie ne trebaju, te odluio da tu
sjednicu svakako neu zaboraviti idueg petka. Uvijek sam se
iznova podsjeao na tu namjeru, sve dok je konano nisam i
izvrio, i naao se pred vratima dvorane, u kojoj se ona odra
vala. No, na moje iznenaenje, ona su bila zatvorena, a sjed
nica je ve prola. Naime, zabunio sam se u danima; tog je
dana bila ve - subota!
Bilo bi dovoljno primamljivo prikupljati slina zapaanja,
no ja kreem dalje; elim da pogled usmjerite i na one slua
jeve, u kojima nae tumaenje tek treba priekati svoju potvr
du - u budunosti.
Glavni je uvjet ovih sluajeva, razumljivo, da nam je sa
danja psihika situacija nepoznata, ili nedostupna naim ras
pitivanjima o njoj. Tada nae tumaenje ima samo vrijednost
neke slutnje, kojoj niti sami ne elimo pridavati isuvie veliku
teinu. No, kasnije se dogodi neto, to nam pokae kako je
naa ranija pretpostavka bila opravdana. Jednom sam se obreo
kao gost tek vjenanog mladog para, i sluao mladu enu
kako, smijui se, pria o svojoj posljednjoj dogodovtini iz
61
dana kad su se vratili s branog putovanja; posjetila je svoju
jo neudatu sestru, da bi zajedno krenule po trgovinama, kao
u ranijim danima, dok joj se suprug zaputio za svojim poslo
vima. Odjednom je na drugoj strani ulice primijetila jednog
mladog gospodina, pa ga je pokazala sestri, gurkajui je:
Vidi, tamo je gospodin L. Posve je zaboravila, da je taj
gospodin ve nekoliko tjedana - njen suprug. Zgrozila me
njena pria, no nisam se usudio izvui bilo kakav zakljuak iz
nje. Ove sam se male pripovijesti prisjetio tek nekoliko godi
na kasnije, kad je taj brak dospio do vrlo nesretnog ishoda.
A. Maeder pria o dami, koja je dan prije vjenanja zabo
ravila isprobati svoju vjenanicu, te se na oaj krojaice toga
prisjetila tek kasno uveer. On ovo zaboravljanje dovodi u
vezu s time, da se ona ubrzo rastavila od svog supruga. -
Poznajem damu, koja je ve dugo rastavljena od supruga, ali
je upravljajui svojom imovinom neprekidno potpisivala svo
je djevojako prezime, i to jo mnogo godina prije no to ga
je uistinu i promijenila. - Znam i druge ene, koje su na svom
svadbenom putovanju izgubile vjenani prsten, pa znam da je
i ishod njihovih brakova tom sluaju - dao smisla. A sad jo
jedan svijetao primjer, s boljim ishodom. Pria se za jednog
poznatog njemakog kemiara da nije stupio u brak zato, jer
je zaboravio vrijeme svog vjenanja, pa je - umjesto u crkvu
- krenuo u svoj laboratorij. Bio je dostatno pametan da i
ostane kod tog jednog pokuaja, pa je i umro u visokoj staro
sti, neoenjen.
Moda je i vama sijevnula pomisao, da je u ovim primje
rima omaka zauzela mjesto znamenja ili predznaka naih
starih. I uistinu, jedan dio tih znamenja nije niti bio nita
drugo, nego - omake, primjerice kad bi netko posrnuo, ili
pao. No, drugi je dio nesumnjivo nosio obiljeja objektivnih
zbivanja, a ne subjektivnih dogaaja. Ali, ne biste vjerovali
62
koliko je ponekad kod odreenog dogaaja teko odluiti, pri
pada li on jednoj ili drugoj grupi. Jer, djelo se esto zna dobro
zakrinkati kao neki pasivni doivljaj.
Svatko od nas, tko se moe osvrnuti na jedno due ivot
no iskustvo, vjerojatno bi sam sebi mogao rei da si je mogao
pritedjeti mnoga razoaranja i bolna iznenaenja, samo da je
smogao pronai hrabrosti i odlunosti da male omake u
ophoenju s ljudima smatra predznacima, te da ih procjenjuje
kao znake njihovih jo neotkrivenih namjera. Najee se o
vjek ne usuuje to uiniti; to bi mu izgledalo kao da putevi-
ma, koji zaobilaze znanost, iznova postaje praznovjeran. Pa,
ne ostvaruju se sigurno niti svi predznaci, a iz naih ete teori
ja shvatiti da se svi niti ne trebaju obistiniti.
63
IV. predavanje
OMAKE
(Zakljuak)
Moje dame i gospodo! Kao rezultat naih dosadanjih na
stojanja moemo ustvrditi da omake imaju svoj smisao, te da
se on moe uzeti kao temelj naih daljnjih istraivanja. Neka
se jo jednom naglasi, da mi ne tvrdimo - a za nae nam svrhe
takva tvrdnja nije niti potrebna - kako je svaka pojedina
omaka prepuna smisla, ma koliko ja to smatrao vjerojatnim.
Dovoljno nam je, ako takav jedan smisao moemo dokazati
relativno esto kod raznolikih oblika omaki. Uostalom, ovi
se razliiti oblici omaki u tom smislu i ponaaju razliito.
Kod omaki u govoru, u pisanju i tako dalje, moe doi do
sluajeva s posve fiziolokom utemeljenou, dok kod onih
vrsta koje se temelje na zaboravljanju (imena i namjera, na
zagubljivanju itd.) ne mogu vjerovati u nju, jer se vrlo vjero
jatno dogaaju i takva zagubljivanja, koja moemo prepoznati
kao nenamjerna; uope, zablude do kojih dolazimo u ivotu
tek su jednim svojim odreenim dijelom podlone naim sta
jalitima. Stoga trebate uzeti u obzir i ova ogranienja, jer
emo i nadalje polaziti od toga, da su omake psihiki inovi
koji nastaju interferencijom dviju namjera.
To upravo i jeste prvi rezultat psihoanalize. Jer, do sada
psihologija nije znala o nastajanju takvih interferencija, te o
mogunosti da one kao posljedicu imaju i ovakve pojave.
64
Znatno smo proirili podruje svijeta psihikih pojavnosti, te
tako za psihologiju osvojili fenomene koji joj se ranije nisu
pripisivali.
Ostanimo na trenutak kod tvrdnje, da su omake psi
hike djelatnosti. Sadri li ona vie od nae uobiajene izja
ve, da one imaju svoj smisao? Ne vjerujem; prije e biti, da je
mnogo neodreenija i nerazumljivija. Sve to se moe zapa
ziti u duevnom ivotu, moe se na kraju oznaiti kao duev
na pojava. Ubrzo e se stii do toga, je li pojedino duevno
izraavanje nastalo izravno iz tjelesnih, organskih, materijal
nih djelovanja, u kojem se sluaju istraivanje ne pripisuje
psihologiji, ili se prije svega izvodi iz drugih duevnih proce
sa, nakon kojih negdje zapoinje izbijati niz organskih utjeca
ja. Ovo potonje stanje stvari uzimamo u obzir kad neku po
javu oznaavamo kao duevnu pojavu, pa je stoga svrsishod-
nije nau izjavu izraziti u obliku: ova je pojava puna smisla,
ona ima svoj smisao. Pri tome pod smislom podrazumijeva
mo njen znaaj, namjeru, tenju i poloaj u nekom nizu psi
hikih uzajamnosti.
Ima i brojnih drugih pojava, koje su vrlo bliske oma
kama, ali im to ime vie ne odgovara. Nazivamo ih sluajnim
i simptomskim radnjama. One istovremeno imaju karakter ne
motiviranog, beznaajnog i nevanog, ali povrh toga jo jasni
je i - suvinog. Od omaki ih razlikuje nedostatak neke druge
namjere, s kojom se sukobljavaju i koja ih stoga ometa. S
druge strane, one prelaze u bezgranine geste i pokrete, koje
ubrajamo u izraze kretanja raspoloenja. Ovim sluajnim po
tezima pripadaju svi oni besciljni pokreti koje izvodimo, goto
vo kao u igri - na svojoj odjei, dijelovima svog tijela, na pred
metima koji nam se nalaze nadohvat, kao i prekidanje ovih
djelatnosti, a nadalje i napjevi, koje potiho pjevuimo. Pred
vama zastupam tvrdnju, da su sve ove radnje pune smisla, te
65
da se mogu tumaiti na isti nain kao i omake - kao mali
pokazatelji drugih, vanijih duevnih pojava, kao punovri-
jedne psihike djelatnosti. No, ne mislim se zadravati na
ovom novom proirenju podruja duevnih pojava, ve u se
vratiti omakama, na kojima se sa znatno veom jasnoom
mogu obraditi pitanja vana za psihoanalizu.
Najzanimljivija pitanja koja smo postavili kod omaki, a
jo na njih nismo odgovorili, su sljedea: rekli smo, da su
omake rezultati meusobnog djelovanja dviju razliitih na
mjera, od kojih bi se jedna mogla nazvati ometenom, a druga
ometajuom. Ometene namjere ne daju nam povoda za daljnja
pitanja, no o onim drugima bismo eljeli znati, prvo, kakve su
te namjere koje nastupaju kao ometajue za one druge, te
drugo, kakav je odnos ometajuih namjera prema ometenima?
Dopustite da iznova uzmem omaku u govoru kao pred
stavnika itave vrste, te da zaponem s odgovorom na drugo,
a ne na prvo pitanje.
Ometajuca namjera kod omake u govoru moe biti u
unutarnjoj sadrajnoj vezi s ometenom, no zatim se u njoj bu
di protivljenje prema njoj, te nastojanje da se ova ispravi ili
dopuni. Ili, mraniji i zanimljiviji sluaj, kad ometajuca na
mjera nije ni u kakvoj vezi s ometenom.
Potvrdu za prvi od dva navedena odnosa moemo bez te
koa pronai u ve poznatim, i njima slinim primjerima. Go
tovo bi se u svim omakama u govoru ometajuom omakom
izrazila upravo suta suprotnost ometenoj namjeri, ime oma
ka predstavlja sukob (konflikt) izmeu dva nepomirljiva na
stojanja. Objavljujem da se sjednica otvara, iako bih mnogo
radije elio da je ve zakljuena - to je smisao omake u go
voru predsjednika. Neke politike novine, optuene za podmi
ivanje, branile su se lankom, iji su vrhunac trebale pred
stavljati rijei: Nai e nam itatelji biti svjedoci, da smo se
66
oduvijek zalagali za ope dobro na najnesebiniji (uneigen-
niitzigster) nain. No, urednik kojemu je bila povjerena ta
obrana, napisao je: na eigennutzigster (tj., najsebiniji) na
in. To jest, on misli: istina, treba tako napisati, no ja znam da
je drugaije. A jedan narodni zastupnik, koji je zahtijevao da
se caru bez ustezanja (riickhaltlos) kae istina, vjerojatno je
posluao neki unutarnji glas koji se uplaio vlastite drskosti,
pa je omakom u govoru riickhaltlos pretvorio u riickgratlos
(bez kime, op.p.).
U vama ve poznatim primjerima koji ostavljaju dojam
zgunjavanja i skraivanja, radi se o ispravcima, dodacima ili
nastavcima, u kojima do izraaja dolazi i jedna druga tenja,
osim one prve. Ovdje su zum Vorschein (na vidjelo, op.p.)
izbile neke stvari, ali radije bih rekao - svinjarije (Schweiner-
eien), no - izraava se, da su neke stvari izbile - zum Vor-
schwein. - Ljude, koji to razumiju, moemo nabrojiti na prste
jedne ruke; ali, ne - postoji samo jedan jedini, koji to razumi
je, dakle: na jedan prst ruke. Ili, moj suprug moe jesti i piti
to god eli. No, vi znate da ja uope ne trpim, da on bilo to
eli; dakle, on smije jesti i piti ono, to ja elim. U svim ovim
sluajevima, do omake u govoru dolazi iz sadraja same
ometene namjere, ili se na nju nadovezuje.
Druga vrsta odnosa izmeu obiju interferirajuih namjera
djeluje neobino. Ako ometajuca namjera nema nikakve veze
sa sadrajem one ometene, otkuda se onda uope pojavljuje, i
o emu ovisi da se kao omaka pojavljuje upravo na tom,
odreenom mjestu? Opaanje, kao jedino koje ovdje moe
pruiti odgovor, omoguava da se razazna kako se omaka
oslanja na onaj tijek misli kojim se osoba, o kojoj se radi, ba
vila neto ranije, i koji sada djeluje na taj nain, bez obzira da
li je ve pronala svoj izraz u govoru, ili ne. Ona se zato
uistinu moe nazvati i odjekom, ali ne nuno i odjekom
67
izgovorenih rijei. Ovdje ne nedostaje niti asocijativna po
vezanost izmeu ometajueg i ometenog, samo to ne nastaje
unutar sadraja, ve umjetno, poesto i vrlo usiljenim putevi-
ma povezivanja.
Posluajte za ovo jedan jednostavan primjer, koji sam
osobno zapazio. Jednom sam u naim lijepim Dolomitima
susreo dvije beke dame koje su bile odjevene kao turisti.
Otpratio sam ih dio puta, te smo popriali o zadovoljstvima,
ali i o tekoama turistikog naina ivota. Jedna je od dama
priznala, kako dan proveden na taj nain sadri u sebi i neto
neugodno. Istina je, ree, da nije nimalo ugodno itav dan to
liko etati po suncu, da i bluza i koulja postaju posve pro-
moene znojem. U ovoj je reenici trebala nadvladati kratko
zamuckivanje. Zatim je nastavila: No, kad se stigne do hlaa
(nach Hose, op.p.) i kad se moe presvui... Nismo tada anali
zirali ovu njenu govornu omaku, no vjerujem da ste je lako
razumjeli. Dama je imala namjeru upotpuniti nabrajanje kou
ljom, jaknom i hlaama. Iz motiva upotpunjivanja izostalo je
spominjanje hlaa, no zato se u sljedeoj, sadrajno posve
neovisnoj reenici, pojavila ova neizgovorena rije, kao izvr
tanje rijei koja slino zvui - kad se stigne kui (nach
Hause).
Sad se moemo osvrnuti i na dugo odgaano glavno pi
tanje: kakve su to namjere, koje se izraavaju na ovaj neobian
nain - kao smetnja nekim drugima. Pa, razumije se, vrlo
razliite, iako u njima pokuavamo pronai ono to je zajed
niko. Ispitamo li niz takvih primjera, ubrzo e se ispostaviti
da se one mogu podijeliti u tri grupe. Prvoj grupi pripadaju slu
ajevi, u kojima je ometajua namjera poznata govorniku, a uz
to ju je osjetio jo i prije izricanja same omake u govoru. Tako
kod omake u govoru Vorschwein, govornik ne samo to
priznaje da je u sebi dogaaje o kojima se radi osuivao kao
68
Schweinereien (svinjarije), ve i da je imao namjeru toj
osudi dati i glasan izraz, od ega je kasnije odustao. Drugu
grupu tvore sluajevi, u kojima govornik takoer prepoznaje
ometajuu namjeru kao svoju, no nita ne zna o tome da je
ona bila aktivna upravo tik pred izricanje omake u govoru.
Dakle, on prihvaa nae tumaenje svoje omake u govoru,
iako joj se u odreenoj mjeri udi. Primjeri za ovakvo pona
anje moda e se lake pronai u drugim vrstama omaki,
nego u govornima. U treoj grupi, govornik energino pobija
tumaenje ometajue namjere; on ne samo da osporava kako
je ona nastala u njemu i prije izgovaranja omake u govoru,
ve e ustvrditi, da mu je openito posve strana. Podsjetite se
na primjer aufstossen (podrignuti, op.p.), te na gotovo ne
pristojno poricanje, koje mi je taj govornik uputio nakon
razotkrivanja ometajue namjere. Vi znate da u shvaanju
ovih sluajeva jo nismo postigli suglasnost. Ne bih se ba
mnogo obazirao na poricanje govornika zdravice, te bih se
bez imalo zbunjivanja zadrao na svom tumaenju, dok ste vi
- mislim -j o uvijek pod utjecajem njegova opiranja, i ocje
njujete, ne bi li trebalo odustati od tumaenja ovakvih omaki
te ih prihvatiti kao iste fizioloke djelatnosti u pred-ana-
litikom smislu. Mogu zamisliti to je to, od ega strahujete.
Moje tumaenje u sebi ukljuuje i pretpostavku, da se kod
govornika mogu izraziti i one namjere, o kojima on sam nita
ne zna, no koje ja mogu izvesti iz indicija. A pred jednom
toliko novom pretpostavkom, prepunom tekih posljedica, vi
se zaustavljate. Ja to razumijem i utoliko vam dajem za pravo.
No, jedno moramo ustanoviti: elite li dosljedno provesti
shvaanje omaki, utvreno ve na tolikim mnogim primje
rima, morate se odmah odluiti i za spomenutu neobinu pret
postavku. Ne moete li to, tada biste se iznova trebali odrei
jedva steenog razumijevanja omaki.
69
Ostanimo jo pri onome, to ujedinjuje sve tri grupe i to
je zajedniko u sva tri mehanizma omake u govoru. Na sre
u, to je oevidno. U prve dvije grupe govornik prepoznaje
ometajuu namjeru; u prvoj se k tome jo dodaje, da se javila
tik pred samo izricanje omake u govoru. No, u oba je sluaja
bila potisnuta. Govornik odlui da je ne ukljui u svoju izjavu,
i potom mu se dogaa omaka u govoru, to jest - potisnuta
namjera se i protiv njegove volje namee i iskazuje tako, da
izricanje namjere koju je on dopustio - mijenja, mijea se s
njom ili ak i uskae na njeno mjesto. To je, dakle, mehani
zam omaki u govoru.
Sa svog stanovia, s ovdje opisanim mehanizmom mogu
u najljepi sklad dovesti i proces, koji se odvija u naoj treoj
grupi. Trebam samo pretpostaviti, da se ove tri grupe razliku
ju po razliitom, duboko zadiruem potiskivanju neke namje
re. U prvoj grupi namjera postoji, a govorniku postaje vidlji
va trenutak prije no to progovori; tek tada ona doivljava
svoje potiskivanje, no zato se obeteuje kroz govornu oma
ku. U drugoj je grupi potiskivanje jo dublje: namjera vie
nije primjetljiva tik pred samo izricanje. udno, to je nimalo
ne ometa da sudjeluje u uzrokovanju omake u govoru! No,
time nam je znatno olakano objanjavanje procesa u treoj
grupi. Ja u se osmjeliti i pretpostaviti, da se kroz omaku mo
e izraziti jo jedna namjera, koja je bila potisnuta neko vri
jeme, moda ak i kroz due razdoblje, koja nije opaena, pa
je stoga govornik i moe tako izravno poricati. No, ostavite
sam taj problem tree grupe po strani; jer, iz opaanja na dru
gim sluajevima morate sami izvui zakljuak, da je potis
kivanje postojee namjere da se neto iskae nezaobilazan
uvjet, da bi se neka omaka u govoru i dogodila.
Sad smijemo ustvrditi, da smo uinili daljnji napredak u
razumijevanju omaki. Ne samo to znamo, da su one duevne
70
djelatnosti kojima se moe odrediti smisao i namjera, ne samo
da nastaju pod utjecajem dviju razliitih namjera, ve i da je,
osim toga, jedna od tih dviju namjera morala iskusiti
odreeno potiskivanje prije izricanja, kako bi se mogla izrazi
ti kroz ometanje one druge. I ona je sama vjerojatno bila prvo
ometena, prije no to je mogla postati ometajuom. No time,
naravno, jo nismo postigli cjelovito objanjenje ovih pojava,
koje nazivamo omakama. Vidimo da se odmah pojavljuju
daljnja pitanja i, uope, nasluujemo da e se pojavljivati sve
vie povoda za nova pitanja, to e se postizati vee razumi
jevanje.
Moemo, primjerice, upitati - zbog ega se sve to ne
odvija mnogo jednostavnije. Kad ve postoji namjera da se
neka odreena tenja suzbije, umjesto da se izvede, tada bi
potiskivanje trebalo biti barem toliko uspjeno, da nita od te
tenje ne doe do izraaja, ili bi pak suzbijanje moglo biti i
toliko neuspjeno, da suzbijena tenja doe do izraaja u
cijelosti. No, omake su rezultati kompromisa, one ozna
avaju polovian uspjeh, i polovian neuspjeh za svaku od
dviju namjera; namjera koja je u opasnosti niti je posve potis
nuta, niti se posvema izraava, uz izuzetak nekih sluajeva.
Moemo pomisliti da moraju postojati posebne okolnosti
kako bi dolo do takvih rezultata uzajamnog djelovanja ili
kompromisa, no - ne moemo ak niti nasluivati, kakve bi
one vrste trebale biti. Ne vjerujem, takoer, da bismo daljnjim
produbljivanjem prouavanja omaki mogli doprijeti do ovih,
nama nepoznatih odnosa. Vjerojatno je mnogo nunije prov
jeriti prije toga i druga zatamnjena podruja duevnog ivota;
ve bi nam i analogije koje bismo tamo susreli mogle dati
hrabrosti da postavimo takve pretpostavke, koje bi bile pre
poruljive za jedno temeljitije razjanjenje. I, jo neto! I rad
s malim pokazateljima, kakvima se bavimo na ovom
71
podruju, donosi sa sobom svoje opasnosti. Postoji jedno
duevno oboljenje, kombinatorika paranoja, kod kojeg se
procjenjivanje ovih malih pokazatelja bezgranino iskori
tava, a ja se sigurno neu zauzeti za to, da su zakljuci
donijeti na temelju toga posve ispravni. Od takvih nas opas
nosti mogu zatititi jedino iroki temelji naih zapaanja, te
ponavljanje slinih dojmova iz najrazliitijih podruja
duevnog ivota.
Dakle, ovdje emo napustiti analizu omaki. Ali, jo vas
na jednu stvar ipak smijem opomenuti: zadrite u svom sjea
nju nain, na koji smo se do sada bavili ovim pojavama - kao
uzor. Na ovom primjeru moete uvidjeti kakve su namjere na
e psihologije. Mi pojave ne elimo samo opisati i klasificirati,
ve ih shvatiti kao pokazatelje jedne igre sila, koja se odvija u
dui, kao iskazivanje tenji koje nastoje ostvariti svoj cilj i ko
je rade zajedniki, ili jedna protiv druge. Mi traimo dinami
ko shvaanje duevnih pojava. Stvarno zapaene pojave mo
raju prema naem shvaanju ustuknuti pred tenjama, koje su
samo pretpostavljene.
I iako kod omaki ne elimo vie ii u dubinu, moemo jo
uiniti jedan hitar pregled irine ovog podruja, pri emu emo
iznova pronai ve poznato, ali naii i na trag poneeg novog.
Pri tome emo se pridravati ve u poetku spomenute podjele
na tri grupe omaki u govoru s njima pridruenim omakama
u pisanju, itanju, sluanju, zaboravljanju - koje se dalje
razrauju ovisno o zaboravljenom objektu (imena, nepoznate
rijei, namjere, dojmovi) i njegovu pogrenom dohvaanju,
zametanju, gubljenju. Obazremo li se na zablude, one se
djelomice prikljuuju zaboravljanju, a djelomice pogrenom
dohvaanju predmeta.
Ve smo se dosta bavili omakama u govoru, pa ipak se jo
poneto moe pridodati. Jer, na omake u govoru nadovezuju
72
se manje afektivne pojave, koje nisu posve beznaajne. Nitko
ne ini rado omaku u govoru; esto namjerno i preuje vlasti
tu, no nikad nee preuti omaku u govoru nekog drugog. Na
neki je nain omaka u govoru i zarazna; nije o njoj lako go
voriti, a da i sami ne zapadnemo u nju. I najneznatnije oblike
omake u govoru, koji nam ne mogu pruiti neka naroita
razjanjenja u vezi prikrivenih duevnih procesa, ipak nije te
ko prozrijeti u njihovoj motivaciji. Primjerice, kad netko
dugi samoglasnik izgovori posve kratko zbog omake u go
voru nastale u toj rijei iz bilo koje motiviranosti, tada e
sljedei kratki toliko otegnuti, da e uiniti jo jednu omaku
u govoru, kojom e kompenzirati onu raniju. Isto tako, kad
neki dvoglas izgovori neisto i povrno, na primjer - eu ili oi
kao ei, on se pokuava ispraviti tako, to e sljedei ei zami
jeniti sa eu ili oi. Pri tome se mjerodavnim ini obzir prema
sluatelju, koji ne bi zbog toga smio povjerovati, da je govor
niku posve ravnoduan nain na koji vlada svojim materinjim
jezikom. Jer, druga kompenzirajua omaka upravo i ima na
mjeru sluatelju ukazati na onu prvu, i uvjeriti ga, da nije pro
makla niti govorniku. Najei, najjednostavniji i najneznat-
niji sluajevi omaki u govoru sastoje se u zgunjavanju i za
diranju sljedee rijei u onu raniju, a izbijaju u beznaajnim
dijelovima razgovora. U nekoj se poduoj reenici, na pri
mjer, omaka u govoru dogaa tako da posljednja rije namje-
ravane izjave zadre u onu prethodnu. To ostavlja dojam odre
enog nestrpljenja da se reenica to prije zavri, a openito
dokazuje odreeno protivljenje sadraju te reenice, ili uope
razgovoru. Tako dolazimo do graninih sluajeva, u kojima se
mijeaju razlike izmeu psihoanalitikih i openitih fiziolo
kih shvaanja omaki u govoru. Pretpostavljamo da u ovim
sluajevima postoji ometajua tenja namjeravanog govora;
no, ona moe samo pokazati da postoji, ali ne i ono, to joj je
73
samoj namjera. Poremeaj koji izaziva, potom slijedi bilo ko
je glasovne utjecaje ili asocijativnu povezanost, pa se moe
shvatiti kao odvlaenje pozornosti od namjeravane izjave.
Samo, niti taj poremeaj pozornosti, a niti asocijativne sklo
nosti, kad se ukljue, ne pogaaju samu sr tog procesa. To
postaje pokazatelj postojanja namjere ometanja eljene
izjave, ija se priroda ovaj put ne moe odgonetnuti iz njena
uinka, kako je to bilo mogue u svim bolje izraenim slua
jevima omaki u govoru.
Omake u pisanju, na koje sada prelazim, toliko se podu
daraju s omakama u govoru, da ne moramo oekivati neke
nove stavove. Moda nam je ak sueno i malo naknadno pro-
listavanje ranije reenog. Jer, toliko rasprostranjene male
omake u pisanju, zgunjavanja, zadiranja kasnijih, a naroito
posljednjih rijei, opet ukazuju na jednu openitu nevoljkost
tijekom pisanj, te nestrpljivost da se ono to prije okona;
izrazitiji uinci pisanih omaki omoguuju da se prepozna
priroda i namjera ometajue tenje. Openito se zna, da - kad
u nekom pismu naiete na omaku - neto s poiljateljem nije
bilo u redu; a to se to kod njega dogaalo, ne moe se ba uvi
jek utvrditi. Cesto onaj, koji pie, niti ne zamjeuje omaku u
pisanju, kao sto je to i kod omake u govoru. Stoga je uoljivo
sljedee zapaanje: postoje ljudi koji vjebaju naviku, da
svako pismo koje napiu i proitaju prije njegova odailjanja.
Drugi se ne koriste time; no, ako ga ipak ponekad proitaju,
tada obino imaju priliku pronai neku oevidnu omaku u
pisanju, te je potom ispraviti. Kako to treba objasniti? To
izgleda gotovo kao da ti ljudi znaju, da su pri pisanju pisma
uinili neku omaku. Trebamo li uistinu povjerovati u to?
Na praktino znaenje omake u pisanju nadovezuje se i
jedan zanimljiv problem. Moda ete se prisjetiti sluaja jed
nog ubojice H., koji se iz znanstvenih instituta uspio doepati
74
kultura uzronika strahovito zaraznih bolesti, predstavljajui
se kao istraiva bakterija, i koji je te kulture iskoristio za to,
da na najsuvremeniji nain sa svog puta ukloni njemu bliske
osobe. Taj se ovjek jednom kod rukovodstva takvog jednog
instituta poalio na neuinkovitost kultura koje su mu dosta
vili, no pri tome je uinio omaku u pisanju, pa je umjesto
rijei bei meinen Versuchen an Mausen oder Meerschwein-
chen (kod mojih pokusa na mievima ili zamorcima, op.p.) u
njemu jasno stajalo bei meinen Versuchen an Menschen
(kod mojih pokusa na ljudima, op.p.). Ovu su omaku uoili i
lijenici tog instituta; no, koliko znam, nisu iz nje izvukli ni
kakve zakljuke. No, to vi mislite? Nisu li lijenici ovu
napisanu omaku trebali prije shvatiti kao priznanje, te potak
nuti istragu kojom bi na vrijeme zaustavili djelovanje tog
zloinca? Nije li u ovom sluaju nepoznavanje naeg shva
anja omaki postalo uzrokom jednog propusta, znaajnog u
praksi? Ja mislim, da bi se meni takva jedna omaka u pisanju
zasigurno uinila vrlo sumnjivom, no njenom koritenju kao
priznanju stoji na putu neto vrlo vano. Jer, stvar nije tako
jednostavna, kako se ini. Omaka u pisanju zasigurno je po
kazatelj, no sama za sebe ne bi bila mogla biti dostatan uvod
za poetak istrage. Da se ovjek bavi milju kako e inficirati
ljude, to ova omaka bez sumnje govori, no ne moe se doni
jeti odluka ima li ova pomisao vrijednost jasne tetne namje
re, ili zapravo beznaajne fantazme. ak je mogue da bi o
vjek, koji je uinio ovakvu omaku u pisanju - odbacio od
sebe takvu fantazmu s najboljim subjektivnim opravdanjima,
te je zanijekao kao njemu neto posve strano. A kad emo kas
nije prouavati razliku izmeu psihike i materijalne stvarno
sti, moi ete jo bolje razumjeti ove mogunosti. No, to je
opet sluaj, u kojem omaka naknadno dobiva neslueni zna
aj.
75
Kod omaki u itanju nailazimo na jednu psihiku situaci
ju, koja se jasno razlikuje od one kod omaki u govoru ili pi
sanju. Jer, jedna od obiju meusobno konkurentnih tenji
ovdje je zamijenjena osjetilnom pobudom, pa je moda zato i
manje otporna. Ono to se ita nije proizvod vlastita duevnog
ivota, kao ono, to se namjerava napisati. Stoga se u velikom
broju sluajeva omaka u itanju sastoji od cjelovite zamjene.
Rije, koju je trebalo proitati, zamijenjena je posve drugom,
pri emu ne treba postojati sadrajna povezanost izmeu teks
ta i uinka omake u itanju, ve se u pravilu radi o oslanjanju
na slinost meu rijeima. Lichtenbergov primjer: Aga-
memnon umjesto angenommen, najbolji je primjer iz ove
grupe. eli li se upoznati ometajua tenja koja uzrokuje
omaku u itanju, tada se mora posve zanemariti pogreno pro
itan tekst, te uvesti analitiko istraivanje s ovim pitanjima:
koja pomisao nastaje kao najblia uinku omake pri itanju,
te u kojoj je situaciji dolo do pogrenog itanja. Katkad je do
statno i samo poznavanje ove posljednje, pa da se razjasni
omaka u itanju, primjerice, kad netko luta stranim gradom,
naavi se u odreenoj potrebi, pa na velikoj ploi, na prvom
katu neke zgrade, proita rije Klosetthaus (kua s javnim za
hodima). Ima jo upravo toliko vremena da se zaudi tome to
je natpis postavljen tako visoko, prije no to otkrije da se na
njoj zapravo moe proitati Korsetthaus (prodavaonica
steznika). U drugim sluajevima upravo omaka u itanju, ne
ovisno o sadraju teksta, zahtijeva uputanje u analizu, koju je
nemogue izvriti bez uvjebanosti u psihoanalitikoj tehnici
i bez povjerenja u nju. No, najee se ipak lake dospijeva do
razjanjenja omake, koja nastaje prilikom itanja. Kao i u
primjeru Agamemnona, zamijenjena rije bez daljnjeg otkriva
jedan misaoni krug, iz kojeg poremeaj proizlazi. U ovim je
ratnim vremenima, na primjer, vrlo uobiajeno da se imena
76
gradova i vojskovoa, te vojniki izrazi to nam se neprekid
no vrte oko uiju - mogu proitati posvuda, gdje ususret na
ilazi poneka slina rije. Ono to nekoga zanima i zaokuplja,
to i stupa na mjesto onoga, to mu je strano i jo nezanimlji
vo. Tragovi misli ometaju prihvaanje novoga.
Niti kod omaki u itanju ne nedostaje sluajeva druge
vrste, u kojima ve i sam tekst, koji se ita, pobuuje ometaju-
u tenju, kroz koju se zatim najee pretvara upravo u svoju
sutu suprotnost. Kad treba proitati neto neeljeno, anali
zom se uvjeravamo u to, da bi snanu elju za odbijanjem pro
itanog trebalo smatrati odgovornom za nastalu izmjenu u i
tanju.
Kod eih sluajeva omaki u itanju koje smo spome
nuli kao prve, zapostavljena su dva imbenika, kojima smo
dodijelili znaajnu ulogu u mehanizmu omaki: sukob dviju
tenji, te potiskivanje jedne od njih, koja to nadoknauje iza
zivajui omaku. Ne radi se o tome da bi kod omake u ita
nju postojalo neto suprotstavljeno, ve da je prodiranje
misaonog sadraja koji dovodi do omake u itanju mnogo
oevidnije no potiskivanje, koje je on prije toga trebao otrpje
ti. Upravo ova dva imbenika najoevidnije susreemo kod
razliitih situacija omaki zbog zaboravljanja.
Zaboravljanje namjera zapravo je posve jasno, a njegovo
tumaenje, kako smo uli, ne osporavaju ni nestrunjaci. Sva
ki put je tenja koja ometa namjeru - suprotna namjera, ne
voljkost za koju nam tek preostaje shvatiti zbog ega se ne
izraava drugaije, i to na neki manje prikriven nain. No, po
stojanje ove protutenje je nesumnjivo. Ponekad se uspijeva
razotkriti motiv koji ovu protutenju primorava da se prikrije,
iako ona svaki put postie svoju svrhu iz prikrajka - putem
omake, jer kad bi se iskazala kao otvoreno opiranje, odbija
nje bi joj bilo zajameno. Kad izmeu namjere i njena
77
izvrenja nastupi znaajna promjena psihike situacije zbog
koje nee doi u pitanje izvrenje te namjere, tada zaboravlja
nje namjere nadilazi okvire omake. ovjek se tome vie ne
udi i uvia, da bi bilo posve suvino prisjetiti se namjere; ona
je bila trajno ili privremeno dokinuta. Omaka se moe nazva
ti zaboravljanjem namjere tek ako vie ne moemo vjerovati
u takav jedan prekid.
Sluajevi zaboravljanja namjera openito su toliko jasni i
providni, da upravo stoga nisu zanimljivi za naa istraivanja.
Ali, iz ovih prouavanja omaki moemo ipak na dva mjesta
nauiti neto novo. Rekli smo da zaboravljanje - dakle, ne
izvrenje neke namjere - ukazuje na neku njoj neprijateljsku
volju. To ostaje na snazi, samo to prema ishodima naih
istraivanja ta suprotna volja moe biti dvojaka - izravnija, ili
neizravnija. Sto se podrazumijeva pod ovom potonjom, naj
bolje se moe objasniti na jednom ili dva primjera. Kad
zatitnik zaboravi zaloiti se za svog tienika kod neke tree
osobe, to se moe dogoditi zato, to se zapravo ba i ne zani
ma za svog tienika, pa ga stoga nerado i preporuuje.
Svakako e barem tienik u tom duhu shvatiti ovo njegovo
zaboravljanje. No, sve se moe odvijati i zamrenije. Volja
protivna izvrenju namjere moe kod zatitnika biti uzroko
vana i s neke druge strane, te se izraziti na posve drugom
mjestu. To ne treba biti ni u kakvoj vezi sa tienikom, ve on
moe imati neto protiv one tree osobe, kod koje bi se za
njega trebao zaloiti. Vidite, dakle, kakva se razmiljanja i
ovdje sukobljavaju s praktinom primjenom naih tumaenja.
tienik, usprkos ispravnom tumaenju tog zaboravljanja,
dolazi u opasnost da postane isuvie sumnjiav, te time svom
zatitniku uini teku nepravdu. Ili: kad netko zaboravi sas
tanak obean nekom drugom, koji je zaista i namjeravao
odrati, tada bi najee objanjenje za to bilo - izravna ne-
78
sklonost prema susretu s tom osobom. No, ovdje bi analiza
mogla podnijeti dokaz, da se ometajua tenja ne odnosi na tu
osobu, ve je usmjerena protiv mjesta na kojem se sastanak
treba odrati, i koje se eli izbjei zbog nekog bolnog iskus
tva, vezanog uza nj. Ili: kad netko zaboravi predati pismo na
potu, suprotna bi se tenja mogla povezati sa sadrajem tog
pisma; no, ni u kom sluaju nije iskljueno i to, da je pismo
samo po sebi posve bezazleno, te da do suprotnih nastojanja
dolazi samo zato, jer neto u njemu podsjea na neko ranije
odaslano pismo, koje je bilo izravan povod za suprotnu te
nju. Moe se rei, da se opravdana suprotna tenja prenijela s
onog ranijeg pisma na ovo sadanje, kod kojeg zapravo nije
imala to traiti. Vidite, dakle, da se prilikom procijenjivanja
naih opravdanih tumaenja treba nauiti oprezu i uzdrava
nju; jer ono, to je psiholoki jednako po vrijednosti, u praksi
moe imati uistinu mnoga znaenja.
Pojave kakve su ove uinit e vam se vrlo neuobiajeni
ma. Moda ste skloni pretpostaviti, da neizravna suprotna
volja ovaj proces gotovo ve obiljeava kao patoloki. No,
uvjeravam vas da se on dogaa i u okvirima normalnog i zdra
vog. Uostalom, nemojte me pogreno shvatiti. Nikako ne e
lim priznati nepouzdanost naih analitikih tumaenja. Mno-
goznanost zaboravljanja namjere o kojoj sam govorio postoji
samo dok ne izvrimo analizu sluaja, i ne protumaimo ga na
temelju naih opih pretpostavki. Kako analizu radimo s oso
bom o kojoj se radi, svaki put s dostatnom sigurnou osje
amo, je li to izravna suprotna volja, ili - otkuda ona uope
proizlazi.
Druga je toka sljedea: kad u velikoj veini sluajeva
pronaemo potvrenim, da se zaboravljanje neke namjere
svodi na suprotnu volju, tada dobivamo hrabrosti da takvo
rjeenje proirimo i na jedan drugi niz sluajeva, u kojima
79
analizirana osoba ne potvruje na zakljuak o postojanju te
suprotne volje, ve ga odbija. Uzmite ovdje kao primjere za to
sve ee dogaaje - da ovjek zaboravi vratiti knjige koje je
posudio, te platiti raune ili dugove. Bit emo toliko drski, da
tom ovjeku o kojem se radi predbacimo, kako kod njega po
stoji namjera da te knjige zadri, a dugove ne plati; i iako on
odbija takvu namjeru, nee biti u mogunosti dati nam za
svoje ponaanje neko drugo objanjenje. Na ovo mi nastavlja
mo, da on ima takvu namjeru, samo da o njoj nita ne zna; ali,
nama je dosta da se razotkrila kroz djelovanje zaboravljanja.
On nam moe odgovoriti, kako je naprosto - zaboravio. Sad
ovu situaciju prepoznajete kao onu, u kojoj smo se ve jed
nom zatekli. elimo li dosljedno nastaviti svoja toliko mnogo
puta potvrena tumaenja omaki, koja su se pokazala oprav
danima, bit emo neizbjeno prisiljeni na pretpostavku, da
kod ovjeka postoje tenje koje mogu biti djelatne, a da on o
njima nita ne zna. No, time dolazimo u proturjeje sa svim
stavovima, koji gospodare u ivotu i psihologiji.
Na isti se nain i zaboravljanje vlastitih i stranih imena,
kao i stranih rijei moe svesti na suprotnu namjeru, koja je
izravno ili neizravno usmjerena protiv imena o kojem se radi.
O takvoj sam vam izravnoj nesklonosti ranije ve spomenuo
vie primjera. No, ovdje je naroito esto neizravno uzroko
vanje, koje uglavnom zahtijeva briljivu analizu da bi bilo
utvreno. Tako je, primjerice, u ovim ratnim vremenima, koja
su nas prisilila da se odreknemo tolikih svojih ranijih sklonos
ti, i raspolaganje sjeanjem na vlastita imena mnogo propati
lo zbog najudnijih povezivanja. Nedavno mi se dogodilo, da
se nisam mogao prisjetiti bezazlenog imena moravskog grada
Biserna, pri emu je analiza pokazala da tome nije krivo nika
kvo izravno neprijateljstvo, ve slinost s imenom palae Bi-
senzi u gradu Orvietto, u kojem sam nekoliko puta rado bora-
80
vio. Kao motiv za ovu tenju usmjerenu protiv prisjeanja
imena po prvi put nam se pojavilo naelo, koje e nam tek ka
snije razotkriti svoj cjelovit i po svemu velianstven znaaj
pri uzrokovanju neurotinih simptoma: nesklonost sjeanja da
se prisjeti neega, to je bilo povezano s osjeajima neugode,
jer bi se prilikom ponavljanja taj osjeaj neugode opet obno
vio. Ovu sklonost izbjegavanju neugode iz sjeanja ili drugih
psihikih inova, psihiki bijeg od neugode smijemo priznati
kao posljednji djelatni motiv, i to ne samo pri zaboravljanju
imena, ve i kod mnogih drugih omaki, kakve su neizvre
nja, zablude i ostalo. Ipak, ini se da je zaboravljanje imena
psiho-fizioloki naroito olakano pa se javlja i u onim slua
jevima, koji ne doputaju povezanost s umnoavanjem nekog
neugodnog motiva. Kad netko izrazito naginje zaboravljanju
nekog imena, tada analitikim istraivanjem moete kod nje
ga utvrditi kako se tog imena ne prisjea, i to ne samo stoga
to ga ne voli ili jer ga podsjea na neto omraeno, ve i zato,
jer to ime kod njega pripada jednom drugom asocijativnom
krugu s kojim ima prisnije veze. Kao da je ime tamo gotovo
zadrano, pa je uskraeno drugim, trenutno djelujuim aso
cijacijama. Kad se prisjetite umjetnikih djela mnemotehnike,
s odreenim ete uenjem utvrditi da se imena zaboravljaju
upravo kao posljedica istih onih povezanosti, koje se inae
namjerno uspostavljaju da bi se zatitile pred zaboravom. Uz
mite, primjerice, ime kao to je Theodor. Nekome od vas ne
e ovo ime znaiti nita naroito; no, za druge je to ime njiho
va oca, brata, prijatelja ili - njihovo vlastito. Tada e vam ana
litiko istraivanje pokazati kako onaj prvi nije u opasnosti da
zaboravi, kako i odreena nepoznata osoba nosi ovo ime, no
kako e oni drugi neprekidno naginjati tome, da nepoznatom
uskrate ime za koje im se ini da je namijenjeno njihovim
intimnim vezama. Pretpostavite sada da se ova asocijativna
81
smetnja moe susresti s djelovanjem naela neugode, povrh
toga i s neizravnim mehanizmom; tek tada ete postati spo
sobni stvoriti odgovarajuu predodbu o potekoama, koje
uzrokuje privremeno zaboravljanje imena. No, sva e vam
ova dogaanja bez pogovora razotkriti jedna ispravna analiza.
Zaboravljanje dojmova i doivljaja ukazuje, i to jo mno
go jasnije i iskljuivije no to to ini zaboravljanje imena, na
djelovanje tenje da se neugodno ukloni to dalje od sjeanja.
Naravno, ono ne pripada cijelim svojim obimom omakama,
ve samo utoliko, ukoliko nam se uini upadljivim i neoprav
danim - mjerimo li mjerilom naih uobiajenih iskustava -
dakle, primjerice, kad zaboravljanje pogaa isuvie svjee ili
isuvie znaajne dojmove, ili one iji izostanak stvara praz
ninu unutar jedne cjeline koje se inae posve dobro sjeamo.
Zato i kako mi uope moemo zaboraviti, izmeu ostalih, i
one doivljaje koji su na nas zasigurno ostavili najdublji do
jam, kakvi su dogaaji iz naih prvih godina djetinjstva - to je
posve drugi problem, kod kojeg odreenu ulogu svakako igra
i obrana od neugode, no time jo zadugo nije sve i objanjeno.
A da se neugodni doivljaji lako zaboravljaju, injenica je u
koju ne treba posumnjati. Primijetili su je razni psiholozi, a na
velikog je Damina ostavila takav dojam, da si je nametnuo
zlatno pravilo - opaanja; koja su se inila nepovoljnima za
njegovu teoriju, biljeio bi naroito pozorno, jer se uvjerio da
se upravo ona nisu eljela zadrati u njegovu pamenju.
Tko po prvi put slua o ovom naelu - obrani od neugod
nih sjeanja pomou zaborava, rijetko e propustiti prigovo
riti kako je iz vlastita iskustva nauio da se upravo neugod
nosti teko zaboravljaju, te se uvijek iznova vraaju u sjeanje
i protiv volje osobe, da bi je muile - primjerice, sjeanje na
uvrede i ponienja. I ova je injenica tona, pa ipak, prigovor
ne stoji. Vano je pravovremeno zapoeti raunati s time, da
82
je duevni ivot poprite borbe i igre meusobno suprotstav-
Ijenih tenji, ili - izraeno nedinamiki - da se sastoji od pro
turjenosti i parova suprotnosti. Postojanje jedne odreene
tenje nikako ne iskljuuje i tenju, koja joj je suprotna; jer,
prostora ima za obje. Radi se samo o tome, kako se te suprot
nosti postavljaju jedna prema drugoj, kakvi uinci proizlaze iz
jedne, a kakvi iz one druge.
Gubljenje i zagubljivanje su nam naroito zanimljivi zbog
njihove vieznanosti, dakle - zbog raznolikosti tenji, u iju
slubu ove omake mogu stupiti. Svim je ovim sluajevima
zajedniko da se neto htjelo izgubiti; no, iz kojeg razloga i u
koju svrhu - u tome se oni razlikuju. Stvar se gubi kad je ote
ena, kad postoji namjera da se zamijeni nekom boljom, kad
vie nije prirasla srcu, kad potjee od neke osobe s kojom su
se odnosi pogorali, ili kad je dobivena pod okolnostima, o
kojima se vie ne eli razmiljati. Istom ovom cilju moe po
sluiti i isputanje, oteivanje, lomljenje stvari. U ivotu
drutva vjerojatno se stiglo do iskustava, da su nametnuta i
izvanbrana djeca mnogo osjetljivija od one, roene zakonito.
Za ovakav rezultat nije bila potrebna gruba tehnika takozva
nih proizvoaica anelia; za to je dostajalo i odreeno za
postavljanje u njezi ove djece. I sa uvanjem stvari moglo bi
biti jednako, kao i s takvom djecom.
No, stvari mogu biti odreene za gubljenje i kad nisu
izgubile vlastitu vrijednost, naime - kad postoji namjera da se
neto rtvuje sudbini, kako bi se obranilo od nekog drugog
gubitka od kojega se strahuje. Prema tvrdnjama analize, ova
kve su sudbinske zakletve meu nama jo uvijek dosta este,
pa je stoga nae gubljenje esto zapravo - dobrovoljno rtvo
vanje. Isto se tako gubljenje moe staviti u slubu prkosa i sa-
mokanjavanja; ukratko, nesagledive su udaljenije motivacije
tenji, da se neke stvari oslobodimo tako, da je izgubimo.
83
Pogreno uzimanje stvari koristi se esto, kao i ostale za
blude, da bi se ispunile one elje, kojih bi se trebalo odrei.
Pri tome se ova namjera prikriva pod krinkom - sretnog slu
aja. Tako se, primjerice, dogodilo jednom naem prijatelju;
kad je nevoljko trebao krenuti eljeznicom u neki oblinji
grad u posjetu, prilikom presijedanja je uao u pogrean vlak,
koji ga je iznova dopremio u grad; ili, kad bi se netko na puto
vanju svakako elio zadrati neko vrijeme na jednoj od meu-
stanica, to zbog ostalih obveza ne bi trebao uiniti, pa previ
di ili zakasni na daljnju prometnu vezu, te je tako primoran na
eljeni prekid putovanja. Ili, kako je to bilo s jednim mojim
bolesnikom kojemu sam zabranio da telefonom naziva svoju
dragu, i koji je omakom, jer je bio zamiljen, izgovorio
krivi broj elei telefonirati meni, pa se odjednom zatekao na
telefonskoj vezi - s njom. Zgodan, a ak i za praksu znaajan
primjer izravne omake dohvaanja donosi promatranje jed
nog inenjera, a vezano je uz uvod u oteenje jedne stvari:
Prije nekog vremena sam radio sa svojim suradnicima u
laboratoriju Visoke kole na nizu sloenih pokusa vezanih uz
elasticitet - posao, koji smo dobrovoljno preuzeli, ali je
odjednom zapoeo iziskivati vie vremena, no to smo oeki
vali. Kad sam jednog dana iznova krenuo u laboratorij sa svo
jim suradnikom F.-om, on izjavi kako mu je danas nezgodno
utroiti toliko vremena, kad ga kod kue eka toliko mnogo
drugih poslova koje treba obaviti; mogao sam se samo sugla
siti s njim, te ga napola u ali podsjetiti na jedan dogaaj od
prolog tjedna: Nadajmo se, da e stroj opet zatajiti, kako bi
smo mogli prekinuti posao i otii ranije!
Kod raspodjele poslova se dogodilo, da je suradnik F. tre
bao upravljati ventilom pree, to jest, trebao je tekuinu pod
pritiskom iz akumulatora opreznim otvaranjem ventila lagano
proputati u cilindar hidrauline pree; voditelj pokusa stajao
84
je pri tome kod manometra te je, kad se postigao pravi priti
sak, glasno povikao: Stoj! Na ovu je naredbu F. dohvatio
ventil, i svom ga snagom zavrnuo - ulijevo (svi se ventili, bez
iznimke, zatvaraju okretanjem udesno!). Time je odjednom
aktivirao cjelokupni pritisak akumulatora u prei, a cijevni
vod nije bio spreman na to, pa se jedan cijevni spoj odmah
rasprsnuo - posve bezazlen kvar na stroju, koji nas je ipak pri
morao da za taj dan obustavimo posao, i krenemo kui.
Uostalom, karakteristino je to se nakon nekog vremena,
kad smo razgovarali o tom dogaaju, F. uope nije elio pri
sjetiti mojih izjava, kojih sam se ja sa sigurnou sjeao.
Ovo bi vas moglo navesti na pomisao, da nije uvijek be
zazlena sluajnost ona, koja ruke vaih sluavki ini toliko
opasnim neprijateljima vae imovine u kuanstvu. A moete
odmah postaviti i pitanje, je li ba uvijek sluaj, kad ovjek
sam sebe ozlijedi te time u opasnost dovede i vlastiti integri
tet. To su poticaji kojima i sami moete povremeno provjeriti
vrijednost, slijedei analizu opaanja.
Cijenjeni moji sluatelji! Ovo jo ni izdaleka nije sve to
bi se moglo izrei o omakama. Ima jo mnogo toga to treba
istraiti, i o emu valja raspravljati. No, zadovoljan sam i ako
su naa dosadanja otkria na odreeni nain uzdrmala vae
donedavne stavove o tome, te ako ste postigli neki stupanj
spremnosti za prihvaanje novoga. Uostalom, odluio sam
napustiti vas pred nerazjanjenim stanjem stvari. Prouava
njem omaki ne moemo dokazati sve nae pouke, niti se bez
dokaza osloniti jedino na ovu grau. Velika se vrijednost
omaki za nae svrhe nalazi u tome, da su to pojave na koje se
dosta uestalo nailazi i na vlastitoj osobi, i koje nikako nema
ju kao pretpostavku postojanje bolesti, da bi se dogodile. Tek
bih jo jednom vaem, do sada neodgovorenom pitanju dopu
stio, da na kraju doe do rijei: ako su se ljudi - kako smo na
85
mnogim primjerima vidjeli - toliko pribliili razumijevanju
omaki, i ako se toliko esto ponaaju kao da su im prozreli
smisao, kako je onda mogue da iste ove pojave uglavnom
predstavljaju kao sluajne, besmislene i beznaajne, te zato
se toliko ustro opiru njihovu psihoanalitikom razjanjenju?
Imate pravo, to je neobino i zahtijeva objanjenje. No, ja
vam ga neu dati, ve u vas polagano dovesti do onih uza
jamnosti iz kojih e vam se objanjenje nametnuti samo, i bez
moje pomoi.
DRUGI DIO
SAN
[1916. (1915.-16.)]
86
87
V. predavanje
POTEKOE I PRVA PRIBLIAVANJA
Moje dame i gospodo! Jednog se dana otkrilo, da simptomi
bolesti nekih nervoznih ljudi imaju - nekakvog smisla.
1
Na
tome se utemeljio i psihoanalitiki postupak izlijeenja. U
tom bi se lijeenju dogaalo da oboljeli iznose i svoje snove,
umjesto svojih simptoma. Tako se javila i slutnja, da i ovi sno
vi imaju nekakvog smisla.
No, mi neemo krenuti ovim povijesnim putem, ve emo
udariti upravo obrnutim. elimo pokazati smisao snova, kao
pripremu za prouavanje neuroza. Ovo je obrtanje opravdano,
jer ne samo sto je prouavanje sna najbolja priprema za neu
roze, ve je i sam san takoer jedan neurotini simptom, i to
onaj, koji za nas ima neprocjenjivu prednost - da se javlja i
kod svih zdravih osoba. Da, ak i kad bi svi ljudi bili zdravi i
kad bi samo sanjali, iz njihovih bismo snova mogli doprijeti
gotovo do svih onih spoznaja, do kojih nas je dovelo i proua
vanje neuroza.
Tako je san postao predmetom psihoanalitikog istra
ivanja. Opet jedna uobiajena, slabo cijenjena pojava, naoko
1
Josef Breuer, u godinama od 1880.-1882. Usporedi ovdje i moja preda
vanja odrana u Americi 1909. godine, O psihoanalizi i O povijesti psi
hoanalitikih kretanja, (dijelovi VIII i X ovg Zbirnog izdanja to jest,
Sabranih djela).
bez praktine vrijednosti, kakve su i omake, s kojima mu je
zajedniko to, da se dogaa i kod zdravih. No, inae su uvje
ti za na rad - nepovoljniji. Omake je zanemarivala samo
znanost, vodei o njima vrlo malo brige; no, ipak nije bila
nikakva sramota baviti se njima. Reklo bi se - postoje dodue
i vanije stvari, no moda i iz ovoga moe neto proizai. Ali,
bavljenje snovima ne samo sto je nepraktino i suvino, ve je
i izravno sramotno; sa sobom donosi mrnju zbog neznan-
stvenosti, te pobuuje sumnjienja u neke osobne sklonosti ka
misticizmu. Da se jedan lijenik bavi snovima, kad u samoj
neuropatologiji i psihijatriji ima toliko toga ozbiljnijeg: tu
mori veliine jabuke, koji pritiskuju organ duevnog ivota,
izljevi krvi, kronine upale kod kojih se i pod mikroskopom
mogu pokazati promjene na dijelovima tkiva! Ne, san je isu-
vie neznatan predmet, i ne zasluuje istraivanje.
I jo neto: sam njegov oblik prkosi svim zahtjevima eg
zaktnih istraivanja. Jer, u istraivanju sna ne moe se biti si
guran ak niti u sam predmet istraivanja. Neka ideja ludila,
primjerice, stie nam ususret posve jasno i odreeno ocrtana.
Ja sam car Kine, kae bolesnik glasno. Ali - san? On se naj
ee ne moe niti ispriati. Kad netko pria o svom snu, ima
li jamstvo da ga je tono prepriao, i nije li ga mnogo vie tije
kom prianja izmijenio, neto mu nadodao, primoran na to
neodreenou svog sjeanja? Veine snova ne moemo se
uope niti sjetiti, zaboravljeno je sve, izuzev njihovih malih
odlomaka. Pa zar bi se na tumaenju ovakve grae trebala te
meljiti neka znanstvena psihologija, ili neka metoda lijeenja
oboljelih?
Odreeno pretjerivanje u nekom procjenjivanju smije nas
uiniti sumnjiavima. Prigovori protiv sna kao predmeta istra
ivanja oito idu predaleko. Beznaajnou samog predmeta
morali smo se pozabaviti ve i kod omaki. Rekli smo si, da
89
se velike stvari mogu izraziti i kroz male znakove. to se tie
neodreenosti snova, to je tek jedna osobina, kakve su i dru
ge; a stvarima se ne mogu propisivati njihove osobine. Uosta
lom, postoje i posve jasni, i posve odreeni snovi. A ima i dru
gih predmeta psihijatrijskog ispitivanja, koji trpe od iste takve
osobine neodreenosti, primjerice - mnogi sluajevi opsesij-
skih predodbi, kojima su se ipak bavili i cijenjeni, ugledni
psihijatri. Prisjetit u se posljednjeg sluaja, koji se pojavio u
mojim lijenikim djelatnostima. Bolesnica mi se predstavila
rijeima: Imam neki odreeni osjeaj, kao da sam nekom i
vom biu - djetetu? - ne, prije psu - naudila, ili eljela naudi
ti, moda ga gurnuti s nekog mosta, ili nekako drugaije.
Tom problemu zbog nesigurnog sjeanja na san moemo pri
pomoi, ukoliko utvrdimo da e kao san vaiti sve to god
nam sanja ispria, bez obzira na sve ono, to je mogao za
boraviti ili izmijeniti u svom prisjeanju. I konano, ne moe
se tek tako openito smatrati da je san neto nevano. Iz vla
stitog nam je iskustva poznato kako se raspoloenje, s kojim
se probudimo iz nekog sna, moe protegnuti i na itav taj dan;
lijenici su promatrali i sluajeve, kod kojih neka duevna bo
lest zapone nekim snom, pa se osoba potom pridrava neke
ideje ludila iz tog sna; pa i za povijesne osobe se izvjeuje,
da su iz snova crpile poticaje za svoje znaajne poduhvate.
Stoga emo upitati - otkuda zapravo potjee taj prezir znan
stvenih krugova prema snu?
Mislim da je to reakcija na njegovo precijenjivanje u rani
jim Ivremenima. Poznato je, da rekonstrukcija prolosti nije
lakat no, sa sigurnou moemo pretpostaviti - dopustite mi
ovu alu - da su i nai preci prije 3.000 i vie godina sanjali, i
to na slian nain kao i mi. Koliko znamo, svi su stari narodi
pridavali velik znaaj snovima, i smatrali ih primjenjivima u
praksi. Iz njih su izvodili znakove za budunost, u njima su
90
traili znamenja. Za Grke i ostale Istonjake bilo je u to vri
jeme kretanje na ratni pohod bez tumaa snova jednako nemo
gue, kao to bi to danas bilo bez izviakih letova. Kad je
Aleksandar Veliki krenuo u svoj osvajaki pohod, u njegovoj
su se pratnji nalazili najpoznatiji tumai snova. Grad Tir, koji
je tada jo bio smjeten na jednom otoku, pruao je kralju tako
estok otpor, da se bavio milju o odustajanju od njegove opsa
de. Tada je jedne noi usnio satira, koji kao da je plesao u tri
jumfu; kad je san ispriao svojim tumaima snova, dobio je
objanjenje da mu se njime najavljuje pobjeda nad gradom.
Naredio je napad, i - zauzeo grad Tir. Kod Etruana i Rimlja
na bile su u uporabi druge metode navijetanja budunosti, no
tumaenje snova se njegovalo i visoko cijenilo tijekom itavog
helenistiko - rimskog razdoblja. Iz literature koja se time ba
vila, ostalo nam je sauvano barem najvanije djelo, knjiga
Artemidora iz Daldisa, koja se smjeta u vrijeme cara Hadri-
jana. Kako je potom dolo do toga da je vjetina tumaenja
snova propala, a san pao u nemilost, ne bih vam znao rei.
Prosvijeenost nije ba u tome mogla imati mnogo udjela, jer
je mrani Srednji vijek vjerno ouvao i mnogo apsurdnije stva
ri, no to je to bilo antiko tumaenje snova. Ali, injenica je,
da je zanimanje za snove postupno utonulo u praznovjerje, te
se moglo pretpostaviti samo kod nekolovanih ljudi. Posljed
nja zloporaba tumaenja snova i u nae vrijeme u snovima tra
i brojeve, predodreene za izvlaenje tijekom lutrije. Nasu
prot tome, egzaktna znanost dananjice poela se u vie navra
ta baviti snom, no uvijek samo s namjerom, da na njemu pri
mijeni svoje fizioloke teorije. Naravno, lijenici su san sma
trali ne-psihikim inom, iskazivanjem somatskih podraaja u
duevnom ivotu. 1878. godine Binz objanjava san kao tje
lesni, u svim sluajevima beskoristan, a u mnogim sluajevima
i bolestan proces, iznad kojeg se dua svijeta i besmrtnost
91
nalaze onoliko visoko, koliko i plavkasti zrak iznad nekog
pjeanog, biljem neobraslog tla u najdubljoj nizini. Maury
ga usporeuje s nepovezanim trzajima pri grenju motornih i
vaca, to je u suprotnosti s usklaenim pokretima normalnog
ovjeka; jedna stara poredba dovodi sadraj sna u odnos sa
zvucima, koje bi proizvelo deset prstiju nekog glazbeno
nekolovanog ovjeka, dok prebire po tipkama glazbala.
Tumaiti znai, pronai neki prikriveni smisao; o tome,
naravno, kod ovakve procjene djelovanja snova ne moe biti
ni govora. Pogledajte opis snova kod Wundta, Jodla i ostalih
novijih filozofa; on se zadovoljava nabrajanjem odstupanja
ivota u snu od budnog razmiljanja, i to s namjerom podcije-
njivanja sna, te istie rasulo asocijacija, dokidanje kritike,
iskljuenje svih umijea, i druga obiljeja smanjenih djelat
nosti. Jedini vrijedan doprinos saznanjima o snu, za koji za
hvaljujemo egzaktnoj znanosti, odnosi se na utjecaj tjelesnih
podraaja koji tijekom spavanja djeluju na sadraj sna. Od
jednog nedavno preminulog norvekog autora, J. Mourly Vol-
da, posjedujemo dvije debele knjige eksperimentalnih istra
ivanja sna (1910. i 1912. godine prevedene su na njemaki
jezik), koje se bave gotovo jedino rezultatima promjena u po
loaju udova. Bile su nam pohvaljene kao uzor egzaktnog
istraivanja sna. Sad moete zamisliti, to bi egzaktna znanost
rekla kad bi otkrila, da mi elimo izvriti pokuaj pronalae
nja smisla snova? Moda je ona to ve i rekla. No, nemojmo
se dati zastraiti. Ako su omake mogle imati svoj smisao,
moe ga imati i san, a omake u vrlo mnogo sluajeva i imaju
smisao koji je izbjegao egzaktnim istraivanjima. Priznajmo
stoga, da jesmo za predrasude starih vremena i naroda, te kre
nimo stopama antikih tumaa snova.
Prije svega, moramo se orijentirati o naoj zadai, i ogle
dati se na tom podruju snova. Sto je zapravo san? To je teko
92
rei u samo jednoj reenici. No, ne elimo pokuati s definici
jom tamo, gdje je dostatno ukazivanje na svakome poznatu
materiju. Ali, trebali bismo naglasiti ono, to je za san sutin
sko. Gdje se to moe pronai? Postoje velike raznolikosti
unutar okvira koji okruuje nae podruje, i to raznolikosti u
svakom od smjerova. Sutinsko e vjerojatno biti ono, to mo
emo dokazati kao zajedniko svim snovima.
Pa, prvo sto je zajedniko svim snovima bilo bi, da pritom
- spavamo. Sanjanje je oito duevni ivot tijekom spavanja,
koji ima odreenih slinosti s onim dok smo budni, ali se
odlikuje i velikim razlikama. Bila je to jo Aristotelova defi
nicija. Moda izmeu sna i spavanja postoje odnosi, koji su i
jo bliskiji. Nekoga san moe probuditi, netko vrlo esto sa
nja jedan san kad se spontano budi ili kad je nasilno ometen u
spavanju. ini se, da je san neko meustanje izmeu spavanja
i budnosti. Tako smo usmjereni na spavanje. Pa, to je onda
spavanje?
To je fizioloki ili bioloki problem, kod kojega je jo
mnogo toga sporno. Mi ovdje ne moemo nita odluivati, no
mislim da bismo smjeli pokuati s psiholokim odreenjem
spavanja. Spavanje je jedno stanje, u kojemu nita ne elim
znati o vanjskom svijetu; svrnuo sam svoje zanimanje s njega.
Spavanju se preputam tako, da se povlaim iz tog svijeta i
njegove podraaje drim daleko od sebe. Zaspat u i kad sam
umoran od njega. Dakle, zapadanjem u san govorim vanj
skom svijetu: Ostavi me na miru, jer elim spavati, dok
dijete kae obrnuto: Ne idem jo spavati, nisam umoran, ho
u jo neto doivjeti. ini se stoga, da bi bioloka tenja sna
bila - odmor, a njegova psiholoka osobina - prestanak zani
manja za svijet. Na odnos prema svijetu, na koji smo stigli
toliko nerado, ini se da sa sobom donosi i to, da ga ne mo
emo izdrati - bez prekida. Stoga se privremeno povlaimo
93
u predsvjetovno stanje, dakle - u vrijeme svog postojanja u
majinoj utrobi. Time si barem pribavljamo odnose posve
sline onima, kakvi su postojali i tada: topli, tamni i bez po
draaja. Poneki se od nas jo k tome zbiju u to manje klup
ko, pa kod spavanja zauzimaju poloaj tijela posve slian
onome u majinoj utrobi. Izgleda kao da nas svijet kao odra
sle ne posjeduje u cijelosti, ve samo s dvije treine; uope,
kao da smo jo neroeni jednom treinom. Tada je i svako bu
enje jutrom - novo roenje. O stanju nakon spavanja govori
mo i rijeima: kao da smo iznova roeni, preporoeni, pri
emu vjerojatno stvaramo vrlo pogrenu predodbu o openi
tom osjeanju novoroeneta. Prije bi trebalo pretpostaviti, da
se ono osjea znatno nelagodnije. A za raanje ponekad kae
mo i - ugledati svjetlost svijeta.
Ako je spavanje - to, tada san uope niti nije na njegovu
programu, ve se prije ini nepoeljnim dodatkom. Mislimo
takoer, i da je spavanje bez snova ono najbolje, ono jedino
pravo. Tijekom spavanja ne bi trebala postojati nikakva du
evna djelatnost; ukoliko se ona ipak odvija, onda nam ipak
nije uspjelo uspostaviti posvemanje stanje smirenja; ostaci
duevne djelatnosti nisu se uspjeli posve izbjei. Ovi ostaci, to
bi bilo - sanjanje. No, tada se uistinu ini, da san niti ne treba
imati neki smisao. Kod omaki je bilo drugaije; jer, to su
ipak bile djelatnosti tijekom budnog stanja. Ali, kada spavam
i kad sam posve obustavio duevnu djelatnost osim odreenih
ostataka koje nisam uspio potisnuti, tada uope nije niti nuno
da ovi ostaci imaju neki smisao. Taj smisao ne bih ak niti
mogao upotrijebiti, jer ostatak mog duevnog ivota - spava.
Ovdje bi se zaista moglo raditi tek o reakcijama neke vrste tr
zaja, samo o takvim duevnim pojavama, koje izravno slijede
somatske podraaje. Snovi bi tada bili ostaci duevnih djelat
nosti iz budnog stanja koji ometaju spavanje, pa bismo smje-
94
li zauzeti stav da se takav predmet, nepodesan za psihoana
lizu, to prije napusti.
Meutim, ako san i jeste suvian, on ipak postoji, pa mo
emo pokuati dati objanjenje tog postojanja. Zbog ega i
na duevni ivot ne spava? Vjerojatno zato, jer neto ne daje
mira dui. Na nju djeluju podraaji, pa ona mora na njih reagi
rati. San je, dakle, nain na koji dua reagira na podraaje, ko
ji djeluju u stanju spavanja. Ovdje zamjeujemo pristup razu
mijevanju snova. Sad moemo kod raznovrsnih snova istraiti
koji su to podraaji, koji ele omesti spavanje i na koje se rea
gira snovima. Do sada smo obradili ono prvo, to je zajedni
ko svim snovima.
Postoji li i jo neto drugo zajedniko? Da, to je oevid
no, ali je mnogo tee i za shvatiti, i za opisati. Duevni proce
si kod spavanja imaju i jednu posve drugaiju osobinu, nego
budnost. Mnogo se toga proivi u snu i vjeruje u to, iako se u
stvarnosti nije doivjelo nita vie osim nekog ometajueg
podraaja. Uglavnom se doivljava u vizuelnim slikama; prit
om se mogu pojaviti i osjeaji, pa i misli, i neka druga osje
tila mogu pritom poneto doivjeti, ali se ipak poglavito radi
o slikama. Jedan dio potekoa u prii o snovima stie od
tuda, da se te slike trebaju prevoditi u rijei. Mogao bih to na
crtati, esto nam kae sanja, no ne znam, kako bih to trebao
izrei. To zapravo nije nikakva smanjena duevna djelatnost,
kakva je ona maloumnika u usporedbi s genijalcem; to je ne
to kvalitativno drugaije, iako je teko rei, u emu se ta ra
zlika oituje. G. Th. Fechner je jednom izrekao pretpostavku,
kako je pozornica (u dui) na kojoj se odvijaju snovi, druga
ija od budnog predoavanja ivota. To dodue ne razumije
mo, ne znamo to bismo o tome trebali misliti, no zaista se
iznova stvara dojam neobinosti, koji na nas ostavlja veina
snova. Ovdje zakazuje ak i usporedba sanjanja s djelovanjem
95
neke neglazbene ruke. Svakako, glasovir e odgovoriti istim
zvucima, iako ne i melodijama, im se sluajno prijee preko
njegovih tipki. Zato nam valja pozorno zadrati u pamenju i
ovo drugo, zajedniko svim snovima, iako je moda ostalo
neshvaeno.
Ima li jo poneto zajedniko? Ja to ne nalazim, posvuda
vidim samo razliitosti, i to u svim pogledima - i to se tie
prividnog trajanja, i jasnoe, sudjelovanja osjeaja, postoja
nosti, i drugog. Sve to zapravo i nije onako, kako bismo mogli
oekivati kod prinudne, oskudne, grevite obrane jednog po
draaja. A to se tie dimenzija snova, postoje oni vrlo kratki,
to sadre tek jednu ili nekolicinu slika, ili samo misao, pa ak
i samo jednu rije; drugi, koji su nevjerojatno bogati po svom
sadraju, predstavljaju itave romane, i ini se kao da dugo
traju. Postoje snovi koji nam se ine jasnima kao da se proiv
ljavaju, toliko jasnima, da ih neko vrijeme nakon buenja ak
niti ne prepoznajemo kao snove; drugi, koji su neizrecivo sla
bani, prepuni sjena i rasplinuti; pa i u jednom te istom snu
mogu se izmjenjivati gotovo presnani, s posve nejasnim dije
lovima, koje gotovo da nije mogue shvatiti. Snovi mogu biti
posve smisleni, ili barem povezani, pa ak i duhoviti, ili ne
vjerojatno lijepi; drugi su opet zbrkani, gotovo kao da su ma
loumni, apsurdni, a esto gotovo posve ludi. Postoje snovi ko
ji nas ostavljaju posve hladnima, drugi koji glasno pobuuju
sve afekte - bol do suza, strah koji nas razbuuje, divljenje,
ushit, i tako dalje. Snovi se najee nakon buenja brzo za
boravljaju, ili se zadravaju itav dan tako, da ih se do veeri
prisjeamo sve bljee i s mnogo praznina; drugi se odravaju
tako dobro, primjerice - snovi iz djetinjstva, da se pojavljuju
i 30 godina kasnije, te se nau pred pamenjem kao svje do
ivljaj. Snovi se, kao i pojedinci, mogu pojaviti samo jedan
jedini put i nikad vie, ili se kod iste osobe ponavljaju bilo ne-
96
izmijenjeni, bilo s manjim odstupanjima. Ukratko, ova mala
nona duevna djelatnost raspolae ogromnim repertoarom i
zapravo moe obaviti sve ono, to dua obavlja i tijekom da
na, no ipak - to nikada nije isto.
Moglo bi se pokuati razjasniti ove raznolikosti sna, ako
bi se prihvatilo da one odgovaraju razliitim meustupnjevi-
ma izmeu spavanja i budnosti, razliitim stupnjevima nepot
punog spavanja. Da, no tada bi se s vrijednou, sadrajem i
razgovjetnou djelovanja snova trebala uveati i jasnoa da
se radi o snu, jer se dua kod takvih snova pribliava buenju,
te se ne bi smjelo dogoditi da usred jednog razgovjetnog i ra
zumnog dijela sna odjednom iznikne jedan besmisleni ili ne-
razgovjetni dio, nakon ega opet uslijedi jedan dobar dio.
Toliko brzo dua zasigurno ne bi mogla mijenjati svoju dubi
nu spavanja. Ovo nam objanjenje, dakle, ne prua nita; uop
e, ne ide sve to tako brzo.
Privremeno emo napustiti smisao snova i umjesto to
ga pokuati utrti put za njihovo bolje razumijevanje. Iz pove
zanosti snova sa stanjem spavanja zakljuili smo, da je san
reakcija na neki podraaj koji ometa spavanje. Kako smo uli,
to je ujedno i jedina toka u kojoj nam u pomo moe prisko
iti egzaktna eksperimentalna psihologija; ona prua dokaz da
se podraaji, izazvani tijekom spavanja, pojavljuju i u snu.
Ve su izvedena mnoga ovakva ispitivanja, sve do ve spome
nutog Mourly Volda; no, i svatko se od nas ve naao u polo
aju da kroz povremeno vlastito opaanje potvrdi ovaj rezul
tat. Vama elim odabrati i ispriati nekoliko starijih pokusa.
Maury je ovakve pokuse izvodio na samom sebi. U snu su mu
dali da pomirie kolonjsku vodu. Sanjao je da se nalazi u Kai
ru, u trgovini Johanna Marie Farine, te su se na to nadovezale
i daljnje lude dogodovtine. Ili: lagano su ga utinuli za za
tiljak; sanjao je o nekoj ljekariji koju mu stavljaju, te o
97
lijeniku, koji ga je lijeio u djetinjstvu. Ili: kapnuli su mu
kapljicu vode na elo; tada se naao u Italiji, snano se znoje-
i, i pijui bijelo vino iz Orvieta.
Ono to je upadljivo kod ovih eksperimentalno proizve
denih snova moda emo jo razgovjetnije shvatiti na jednom
drugom nizu snova, izazvanih podraivanjem. Ovo su tri sna,
koja je ispriao jedan duhovit promatra, Hildebrandt, a svi su
bili reakcija na zvuk budilice:
Dakle, krenuo sam jednog proljetnog dana u etnju, lu
njajui zelenim poljima sve dalje, sve do oblinjeg sela; tamo
ugledam sveano odjevene stanovnike, kako u velikom broju
kreu prema crkvi s molitvenicima pod rukama. Tono! Pa
danas je nedjelja, a ubrzo e zapoeti i rana misa. Odluih su
djelovati u njoj, no kako mije bilo malo vrue, prvo se rashla
diti na groblju, koje je okruivalo crkvu. I dok sam itao ra
zliite grobne natpise, zauo sam zvonara kako se uspinje na
toranj, pa pogledah u visini jedno od onih malih seoskih zvo
na, kojim e dati znak za poetak mise. Jo je neko vrijeme vi
sjelo bez ikakva pokreta, a zatim se zapoelo njihati - i odjed
nom, njegovi su zvui zazvuali jasno i prodorno, toliko jasno
i prodorno, da su okonali moje spavanje. No, zvui zvona
stizali su od moje budilice.
Druga kombinacija. Jasan zimski dan; ulice su prekrive
ne visokim snijegom. Pristao sam sudjelovati u vonji saona-
ma, no trebao sam dugo ekati, dok nije stigla obavijest da se
saone nalaze pred vratima. Sad uslijedie pripreme za ulazak
u saone: poloilo se krzno, izvadila vrea za noge - i konano
sjedoh na svoje mjesto. Ali, s odlaskom se jo odugovlailo,
dok se uzdama nije dao osjetni znak konjima, da krenu. Oni
povukoe; snano uzdrmani praporci zapoee svoju dobro
poznatu janjiarsku glazbu, i to takvom jednom jainom, da
98
se u istom trenutku raskinuo moj san, satkan od pauine. To
opet nije bilo nita drugo, no - rezak zvuk budilice.
I trei primjer! Vidim sluavku iz kuhinje, kako s neko
liko tuceta naslaganih tanjura kree u blagovaonicu du hod
nika. Uini mi se, da je taj stub od porculana u njenim ruka
ma u opasnosti od gubljenja ravnotee. Pripazi!, upozorih
je, itav e ti teret pasti na tlo. Naravno, ne izostaje njen
obavezni prigovor: ve je navikla na to, i tako dalje, dok je ja
jo uvijek pratim pogledom punim zabrinutosti. I tono, na
pragu vrata se spotakne, a lomno posue pade, te se uz prasak
i tresak rasu u stotine djelia po podu. No, uskoro primjeu
jem - taj neprestani zvuk ne potjee zapravo od lomljave, ve
od prave zvonjave; a tu je zvonjavu, kako razaznajem budei
se, skrivila - budilica.
Ovi su snovi uistinu zgodni; posve su smisleni, i nisu ni
malo nepovezani, kako to snovi znaju biti. Stoga im ne elimo
nita zamjeriti. Zajedniko im je to, to situacija uvijek zavr
ava bukom koja se potom, prilikom buenja, prepoznaje kao
zvonjava budilice. Dakle, ovdje vidimo kako nastaje san, no
otkrivamo i jo neto drugo. San ne prepoznaje budilicu - ona
se u snu niti ne pojavljuje - ve zvuk budilice zamjenjuje ne
im drugim; on tumai podraaj koji prekida spavanje, ali ga
svaki put tumai na drugi nain. Zato to? Na ovo nema odgo
vora, ini se kao da je svojevoljno. No, razumjeti san znailo
bi, da se moe navesti zbog ega je odabrao upravo ovu buku,
i niti jednu drugu, za tumaenje podraaja budilicom. Na po
sve slian nain mora se prigovoriti Mauryjevim pokusima -
da se vidi, da je proizvedeni podraaj uao u san, no - zbog
ega upravo u takvom obliku, to se ne moe otkriti; ini se, da
to uope niti ne proizlazi iz prirode podraaja, koji ometa spa
vanje. Takoer, u Mauryjevim se pokusima na izravno djelo
vanje podraaja najee nadovezuju ogromne koliine druge
99
grae koja se sanja, na primjer - lude dogodovtine u snu s ko
lonjskom vodom, za koje se ne moe dati nikakvo objanjenje.
Razmislite sada, kako upravo ovi snovi buenja pruaju
jo najbolje mogunosti za utvrivanje utjecaja vanjskih po
draaja, koji ometaju spavanje. To e u veini drugih sluaje
va biti tee. Jer, ne budimo se iz svih snova, a kad se ujutro i
prisjetimo nonog sna, kako bi se tada mogao otkriti onaj
ometajui podraaj, koji je moda tijekom noi djelovao na
nas? Meni je jednom uspjelo naknadno utvrditi takav jedan
zvuni podraaj, no - naravno, zahvaljujui posebnim okol
nostima. Jednog sam se jutra probudio u tirolskom planin
skom mjestu sa saznanjem da sam sanjao, kako je umro -
Papa. Nisam si mogao razjasniti taj san, no tada me supruga
upitala: Jesi li uo jutros onu strahovitu zvonjavu, koja je sti
zala iz crkve i kapelice? Ne, nisam je uo, moje je sanjanje
bilo otpornije, no zahvaljujui ovoj obavijesti - razumio sam
svoj san. Koliko esto mogu ovakvi podraaji potaknuti spa
vaa na sanjanje, pa da on naknadno dobije obavijest o njima?
Moda vrlo esto, a moda i ne. Kad se podraaj vie ne moe
dokazati, o njemu se vie ne moe stei nikakvo uvjerenje.
No, i bez toga smo prestali cijeniti vanjske podraaje koji
ometaju spavanje, otkada znamo da nam mogu objasniti tek
jedan djeli sna, a ne i cjelinu reakcije sna.
No, ne trebamo zbog toga posve odustati od itave ove te
orije. Osim toga, ona je sposobna i za napredovanje. Oito je
posve svejedno ime je spavanje ometeno, i zbog ega je dua
potaknuta na sanjanje. Ako to ne moe svaki put biti neki po
draaj osjetila koji stie izvana, tada moe nastupiti neki tako
zvani tjelesni podraaj, koji potjee od nekog od unutarnjih
organa. Ova nam je pretpostavka vrlo bliska, a odgovara i
omiljenom shvaanju o nastajanju snova. Snovi dolaze od
eluca, ujemo kako se esto kae. Naalost, kao uestali
100
sluaj moe se pretpostaviti i to, da se neki tjelesni podraaj,
koji je djelovao tijekom noi, nakon buenja vie ne moe do
kazati, a time postaje i nedokaziv. No, ne elimo previdjeti
koliko dobrih iskustava podupire izvoenje snova iz tjelesnih
podraaja. Openito, nesumnjivo je da stanje unutarnjih orga
na moe utjecati na san. Povezanost sadraja ponekog sna s
prepunjenim mokranim mjehurom, ili sa stanjem uzbueno-
sti spolnih organa toliko je oevidna, da se ne moe zanema
riti. Od ovih providnih sluajeva stiemo i do drugih, u kojima
se iz sadraja snova moe izvesti barem opravdana pretpo
stavka da su ovi tjelesni podraaji djelovali, i to zato, jer se u
samom sadraju sna pronalazi neto, to se moe shvatiti kao
prerada, predstavljanje, tumaenje tih podraaja. Istraiva
snova Scherner (1861.), posebno je naglaavao izvoenje
snova iz organskih podraaja, te za njih dao i nekoliko lijepih
primjera. Kad on, primjerice u jednom snu vidi dva reda lije
pih djeaka plave kose i njene boje lica koji su se, eljni
borbe, usmjerili jedni na druge, meusobno juriaju, pa se za
tim putaju, da bi iznova zauzeli stare poloaje, te itav pro
ces zapoeli iznova, tada je tumaenje ovih redova djeaka
kao redova zuba samo za sebe i po sebi privlano; ini se da
dobiva i svoju punu potvrdu, kad si nakon ove slike sanja iz
vilice izvadi dugaak zub. Pa i tumaenje dugih, uskih, vi
jugavih hodnika zbog podraaja crijeva ini se odrivim, te
potvruje Schernerov stav, da san prije svega trai kako e
predstaviti organ koji mu alje neki podraaj, i to pomou nje
mu slinih predmeta.
Dakle, moramo biti spremni priznati, da unutarnji podra
aji mogu za san igrati istu onu ulogu, koju imaju i vanjski.
Naalost, i njihovo ocjenjivanje podlijee istim prigovorima.
U velikom broju sluajeva, i tumaenje iz tjelesnih podraaja
ostaje nesigurno ili nedokazivo; ne svi, ve samo odreeni dio
101
snova pobuuje sumnju u to, da su u njihovu nastajanju su
djelovali unutarnji organski podraaji; konano, i unutarnji
tjelesni podraaj moi e isto onako malo kao i vanjski ulni
podraaj objasniti o snu neto vie od onoga, to odgovara iz
ravnoj reakciji na podraaj. A odakle onda stie ostatak sna -
ostaje nejasno.
No, uoimo jednu osobinu ivota snova, koja izlazi na
vidjelo prilikom prouavanja ovih djelovanja podraaja. San
ne donosi podraaj jednostavno ponovljen, ve ga prerauje,
aludira na njega, stavlja ga u jednu povezanost, zamjenjuje
ga neim drugim. To je jedna strana rada snova koja nas mora
zanimati, jer nas moda pribliava sutini sna: kad netko
zbog nekog poticaja uini neto, tada taj poticaj ipak ne is
crpljuje taj rad do kraja. Shakespeareov Macbeth je, na prim
jer, prigodno djelo spjevano povodom stupanja na prijestolje
kralja, koji je prvi na svojoj glavi ujedinio krune triju zema
lja. No, prekriva li ovaj povijesni dogaaj sadraj drame,
objanjava li nam njenu veliinu i zagonetku? Moda su i
unutarnji i vanjski podraaji, koji djeluju na spavaa, takoer
samo pobuivai sna, ali nam ne razotkrivaju nita o njego
voj sutini.
Drugo, to je zajedniko snu - njegova psihika osobe-
nost, s jedne je strane teko shvatljiva, a s druge ne daje ni
kakvo polazite koje bi se nastavilo slijediti. U snu uglavnom
doivljavamo neto u slikovnim oblicima. Mogu li nam po
draaji dati neko razjanjenje za to? Da li je u stvarnosti po
draaj ono, to doivljavamo? Zasto je onda doivljaj slikov
ni, kad je samo u najrjeim sluajevima podraaj oima onaj,
koji je pobudio san? Ili - moe li se dokazati, kad sanjamo go
vorancije, da je tijekom spavanja do naeg uha dopirao neki
razgovor ili njemu slini zvui? Ovu se mogunost usuujem
odluno odbaciti.
102
Ne moemo li krenuti dalje od onoga to je zajedniko
snovima, tada bismo moda mogli pokuati s njihovim razli
itostima. Snovi su esto besmisleni, smueni, apsurdni; no,
postoje i oni smisleni, razumni, razboriti. Pogledajmo mogu li
nam ovi posljednji, smisleni, dati neko razjanjenje i o onim
besmislenima. Spomenut u vam posljednji razborit san koji
mi je isprian, san nekog mladog ovjeka: etao sam du
Kartnerstrasse, te tamo susreo gospodina X, kojemu sam se na
neko vrijeme pridruio te potom otiao u restoran. Za moj su
stol sjele dvije dame i gospodin. U poetku sam se zbog toga
ljutio, pa ih nisam elio niti pogledati. A onda sam ih pogledao,
i vidio da su posve zgodni ljudi. Sanja je tome pridodao, da
je veer prije toga uistinu proetao tom ulicom, to je inae
njegov uobiajeni put, te tamo stvarno susreo gospodina X.
Drugi dio njegova sna nije bila nikakva izravna reminiscenci
ja, ve je samo imala odreenih slinosti s jednim dogaajem
prije dueg vremena. Ili, jedan drugi razuman san jedne dame:
Njen suprug upita: Ne treba li se glasovir dati na podeava
nje? Ona: Ne isplati se, ionako ga treba iznova presvui ko
om. Ovaj san, bez nekih izmjena, ponavlja razgovor koji se
dan prije uistinu vodio izmeu nje i njena supruga. Sto uimo
iz oba ova razumna sna? Nita drugo, osim da se u njima mogu
pronai ponavljanja iz ivota tijekom dana, ili nadovezivanja
na njega. To bi ve bilo neto, to bi se samo openito moglo
rei za snove. Ali, o tome nema niti govora, jer ovo vai tek za
jedan njihov manji broj; u veini snova se ne moe nai nita
od nadovezivanja na dan ranije, te odavde nee nikakvo svjet
lo obasjati i one besmislene, apsurdne snove. Mi samo znamo,
da smo naletjeli na jednu novu zadau. Ne samo da elimo
znati to nam san govori, ve kad nam on to ve tono kae,
kao u naim primjerima, tada elimo saznati i zato se, i emu
se ovo poznato, tek nedavno doivljeno - ponavlja u snu.
103
Vjerujem da ete, kao i ja, biti umorni od nastavljanja po
kusa, kakvi su bili ovi nai do sada. Jer, vidimo da je svako
zanimanje za neki problem nedostatno, ne poznaje li se i neki
put kojim se moe krenuti, koji dovodi do rjeenja. Mi za sada
jo nemamo takvog puta. Eksperimentalna psihologija nije
nam do sada nita donijela, osim nekoliko dragocjenih poda
taka o znaenju podraaja kao pobuivaa sna. Od filozofije
niti nemamo to oekivati, osim da nam iznova oholo pred
baci intelektualnu nevanost naeg predmeta; a od okultnih
znanosti ne elimo nita posuditi mi sami. Povijest i miljenje
naroda nam govore da je san bogat smislom i prepun znaaja,
da gleda u budunost; no, to je teko prihvatiti, a zasigurno
nije niti dokazivo. I tako je nae prvo nastojanje zavrilo u po
svemanjoj zbunjenosti.
No, neoekivano nam stie mig s jedne strane, na koju se
do sada nismo niti osvrnuli. Uporaba govornog jezika, koja
nije nita sluajno, ve talog starih spoznaja, i koja se, narav
no, ne smije primjenjivati bez opreza; dakle, na jezik pozna
je neto, to se na neobian nain zove dnevnim snovima
(sanjarenjima). Dnevni snovi su - fantazme (proizvodi ma
te); to su vrlo uopene pojave, koje zamjeujemo kako kod
zdravih tako i kod bolesnih, a lako se mogu prouavati i na
samom sebi. Najuoljivije je na tim prekrasnim tvorevinama
da su dobile naziv dnevna sanjarenja, iako u sebi ne sadre
niti jednu od obiju zajednikih osobina snova. Povezanosti sa
stanjem spavanja proturijei ve i samo njihovo ime, a to se
tie druge zajednike osobine snova, u njima se ne doivljava,
ne halucinira se, ve se neto zamilja; tono se zna kada se
sanjari, ne vidi se nita, ve se - misli. Ta dnevna sanjarenja
pojavljuju se prije puberteta, a esto ve i u kasnijoj dobi dje
tinjstva, odravaju se sve do godina zrelosti, a zatim se od njih
odustaje, ili se zadravaju i do najkasnije starosti. Sadrajem
104
ovih dnevnih snova vlada vrlo providna motivacija. To su pri
zori i dogaaji u kojima svoje zadovoljenje pronalaze ego
istine i astoljubne potrebe, te potreba za moi, ili pak
erotine elje neke osobe. Kod mladia prednost najee
imaju astoljubna, a kod ena, koje su svoje astoljublje us
mjerile na ljubavne uspjehe, erotina sanjarenja. No, dosta
esto se i kod mukaraca u pozadini pokazuje erotina udnja;
sva junaka djela i uspjesi ipak samo nastoje zadobiti divlje
nje i naklonost ena. Inae, ovi snovi su na javi vrlo raznoliki
i izloeni promjenjljivim sudbinama. Ili e svaki pojedini od
njih nakon kratkog vremena biti naputen i zamijenjen nekim
novim, ili se zadravaju, ispredaju u duge prie i usklauju s
promjenama ivotnih okolnosti. Oni, moglo bi se rei, idu
ukorak s vremenom, te od njega dobivaju peat vremena
koji svjedoi o utjecaju nove situacije. Oni su sirova graa
pjesnike proizvodnje, jer iz svojih dnevnih sanjarenja odre
enim preoblikovanjima, preodijevanjima i odustajanjima
pjesnik stvara situacije, koje potom ugrauje u svoje novele,
romane, kazaline komade. No, junak u tim njegovim snovi
ma na javi uvijek je on sam, bilo izravno, bilo kroz providno
poistovjeivanje s nekim drugim.
Moda dnevna sanjarenja nose ovakvo ime zbog iste one
povezanosti sa stvarnou, kako bi naglasila da njihov sadraj
treba shvatiti jednako onako stvarno, kao i sadraj snova. A
moda ipak ovo izjednaavanje u imenima poiva na nekoj
nama jo nepoznatoj psihikoj naravi sna, nekoj za kojom tek
tragamo. Takoer je mogue, i da openito inimo nepravdu
kad ovu jednakost u imenovanju elimo upotrijebiti kao zna
ajnu. No, to se moe razjasniti tek kasnije.
105
VI. predavanje
PRETPOSTAVKE I TEHNIKA
TUMAENJA
Moje dame i gospodo! Potreban nam je, dakle, neki novi put,
neka metoda, kojom bi se u istraivanju snova krenulo s mjes
ta. Stoga imam za vas prijedlog, blizak tome. Uzmimo kao
pretpostavku za sve nadalje, da san nije somatska, ve jedna
psihika pojava. to to ima znaiti - znate, no to nam daje
pravo za ovakvu tvrdnju? Nita, ali - nismo niti sprijeeni, da
je uinimo. Stvar stoji ovako: ako je san somatska pojava, ta
da nas se on uope ne tie; moe nas zanimati samo pod pret
postavkom, da je on jedna duevna pojava. Dakle, radimo pod
pretpostavkom kao da on to uistinu i jeste, da bismo vidjeli
to e iz toga proizai. Ishod naeg rada odluit e o tome, ho
emo li zadrati ovu tvrdnju, te hoemo li je i samu smjeti
predstaviti kao rezultat. A to zapravo elimo postii, zbog
ega to radimo? elimo ono, emu se u znanosti openito
stremi - razumijevanju tih pojava, uspostavljanju povezanos
ti meu njima, te na kraju krajeva, tamo gdje je to mogue -
i irenju svoje moi na njih.
Nastavljamo, dakle, na rad podrazumijevajui, da je san
psihika pojava. Tada ona predstavlja djelatnost i izraavanje
sanjaa, ali takvo, koje nam ne govori nita, koje ne razumije
mo. A to vi inite u sluaju, kad vam ja izjavim neto, to
vam je nerazumljivo? Pitate me, nije li istina? Zbog ega onda
106
ne bismo i mi smjeli uiniti to isto - upitati sanjaa, to nje
gov san znai?
Prisjetite se, ve smo se jednom nalazili u ovoj situaciji.
Bilo je to kod istraivanja odreenih omaki, kod jednog slu
aja omake u govoru. Netko je rekao: Ovdje su neke stvari
dole zum Vorschwein, pa smo ga na to upitali - ne, na sreu
nismo ga pitali mi, ve drugi, koji su vrlo daleko od psiho
analize; dakle, tada su ga neki drugi upitali, to eli rei tim
nerazumljivim izrazom. Odmah je odgovorio, da je zapravo
imao namjeru rei: To su bile svinjarije (Schvveinereien),
no tada je ovu namjeru potisnuo drugom, ublaenom: Ovdje
su neke stvari dole do izraaja (Vorschein). Ve tada sam
vam objasnio da je ovo ispitivanje uzor za svako psihoanali
tiko istraivanje, pa sad ve razumijete da psihoanaliza slije
di takvu tehniku, koja doputa koliko god je mogue vie, da
rjeenje njenih zagonetki izgovori sam ispitanik. Tako nam i
sanja sam treba izrei, to znai njegov san.
No, poznato je, da kod sna ipak ne ide sve tako jednos
tavno. Kod omaki je, barem u odreenom broju sluajeva, to
i ilo; no, zatim smo dospjeli i do onih kod kojih upitani nije
elio rei nita, da, gdje je ak i uzrujano odbio odgovor, koji
smo mu ponudili. Kod sna nam posve nedostaju sluajevi pr
ve vrste; sanja uvijek kae, da nita ne zna. Nae tumaenje
ne moe odbiti, jer mu niti nemamo to za ponuditi. Dakle,
bismo li zbog toga trebali iznova napustiti na pokuaj? Kako
on ne zna nita, a niti mi ne znamo nita, a posebice netko
trei ne moe znati bilo to, oito nema izgleda da se ita
razotkrije. Da, elite li, odustanite od pokuaja. No, elite li
drugaije, moete sa mnom nastaviti put. Naime, kaem vam
da je ipak vrlo mogue, pa ak i vrlo vjerojatno, da sanja
ipak zna to njegov san znai, samo to on ne zna da to zna,
pa stoga vjeruje da to ne zna.
107
Vi ete me upozoriti da opet uvodim jednu tvrdnju, i to
ve drugu u ovom kratkom povezivanju, te da se znatno sma
njuje zahtjev mog postupka za vjerodostojnou zbog pretpo
stavke da je san psihika pojava, zbog daljnje pretpostavke da
u ljudima postoje neka duevna kretanja koja oni poznaju, a
da za njih niti ne znaju, i tako dalje. Tada samo treba uzeti u
obzir unutarnju nevjerojatnost svake od ovih dosadanjih
pretpostavki i smireno otkloniti svako zanimanje za zaklju
ke, izvedene iz njih.
Da, moje dame i gospodo, nisam vas doveo do ove toke
zato, da bih vam neto podmetnuo ili zatajio. Istina, najavio
sam Osnovna predavanja za uvod u psihoanalizu, no time
nisam imao na umu nikakvo predstavljanje in usum delphini,
koje vam treba prikazati glatko povezivanje i briljivo prikri
vanje svih potekoa, ispunjavanje svih praznina, premaziva-
nje sumnje, kako biste mirne savjesti mogli povjerovati da ste
nauili neto novo. Ne, upravo zato jer ste poetnici, htio sam
vam pokazati nau znanost onakvom kakva ona jeste, s nje
nim neravninama i tekoama, zahtjevima i sumnjama. Znam,
naime, da niti u jednoj drugoj znanosti nije drugaije, te da
naroito na njenim poecima uope niti ne moe biti druga
ije. Znam takoer, da predavanja inae nastoje prije svega
prikriti ove potekoe i nepotpunosti pred uenicima. Ali, kod
psihoanalize to ne prolazi. Dakle, zaista sam osmislio dvije
pretpostavke, jednu unutar druge, a ako je to nekome isuvie
naporno i nesigurno, ili ako je navikao na vie izvjesnosti i
uglaenije izvoenje - vie ne treba ii s nama. Mislim samo,
da bi takav openito trebao psiholoke probleme ostaviti na
miru, jer treba strahovati da ovdje nee naii na egzaktne i si
gurne prohodne puteve, kojima je spreman krenuti. A i posve
je suvino da jedna znanost, koja ima to za ponuditi, vrbuje
svoje sluatelje i sljedbenike. Njeni rezultati trebaju joj
stvoriti ozraje, dok ona moe priekati da sami osvoje njiho
vu pozornost.
No, one meu vama koji se ele zadrati na ovom pitanju
mogu upozoriti na to, da obje moje tvrdnje nemaju jednaku
vrijednost. Prva - da je san duevna pojava, pretpostavka je
koju elimo potvrditi uspjehom naeg rada; druga je ve do
kazana na jednom drugom podruju, pa si samo doputam
slobodu, da je s njega prenesem na nae probleme.
Gdje, na kojem je to podruju ve trebao biti podnijet do
kaz, da postoji jedno znanje o kojemu ovjek ipak nita ne
zna, kako ovdje elimo pretpostaviti za sanjaa? Jer, to bi ipak
bila jedna neobina, iznenaujua injenica, koja bi izmijeni
la nae poimanje duevnog ivota, i koja se ne bi trebala sakri
vati. Osim toga, i injenica koja samu sebe dokida ve svojim
nazivom, a ipak eli biti neto stvarno, iako je contradictio in
adjecto. Ali, ni ona se uope ne prikriva. Nije njena krivnja to
se o njoj ne zna nita, ili se o njoj ne brine dostatno. Jednako
je toliko malo i naa krivnja, da za sve ove psiholoke proble
me konanu prosudbu daju osobe, koje su se drale daleko od
svih opaanja i otkria, odluujuih za to.
Taj je dokaz bio podnijet na podruju hipnotikih pojava.
Dok sam 1889. godine prisustvovao nevjerojatno upeatljivim
izlaganjima Liebeaulta i Bernheima u Nancyju, bio sam svje
dokom i sljedeeg pokusa. Kad su jednog ovjeka doveli u
somnabulno stanje te ga u njemu izlagali svim moguim halu-
cinatornim doivljajima, a potom ga probudili, inilo se najpri
je, da on ne zna nita o tim postupcima tijekom svog hipno-
tikog sna. Bernheim je zatim izravno zatraio od njega da is
pripovijeda, to se s njim dogaalo za vrijeme hipnoze. On je
ustvrdio, kako se niega ne moe prisjetiti. No, Bernheim je
ostao pritom, navaljivao na ovjeka, uvjeravao ga kako
to ipak zna, samo se treba prisjetiti, i gle, ovjek postade
108 109
kolebljiv, zapoe se prisjeati, prvo se posve mutno sjeti jed
nog od doivljaja koji su mu bili sugerirani, zatim drugog,
pamenje mu postajae sve tonije, sve potpunije, i na kraju
se ukaza na svjetlu dana bez ikakvih praznina. No, kako je to
spoznao tek naknadno, ne saznavi u meuvremenu ni od ko
ga sa strane nita, opravdanje zakljuak, da je i ranije znao za
ta sjeanja. Ona mu samo nisu bila dostupna, nije znao da za
njih zna, vjerovao je, da ne zna. Dakle, upravo sluaj, koji
smo i mi pretpostavili kod sanjaa.
Nadam se da ete se iznenaditi utvrivanjem ove injeni
ce, te me upitati: zato se na ovaj dokaz niste pozvali i ranije,
jo kod omaki, kad smo stigli do toga da ovjeku, koji je ui
nio omaku u govoru pripisujemo namjeravam govor o kojem
nije nita znao, i koji je i sam zanijekao? Ako netko vjeruje,
kako ne zna nita o dogaajima o kojima ipak u sebi nosi sje
anje, tada vie nije toliko nevjerojatno, da ne zna nita niti o
duevnim procesima u svojoj nutrini. Ovaj bi argument zasi
gurno na nas ostavio dojam, i natjerao nas na razumijevanje
omaki. Sigurno, mogao sam se jo tada pozvati na ovo, no
sauvao sam to do druge prilike, kod koje e to biti nunije.
Omake su se djelomino razjasnile i same, a s druge strane
su nam za sobom ostavile opomenu, da ipak prihvatimo po
stojanje takvih duevnih procesa o kojima se nita ne zna, ve
i za ljubav uzajamne povezanosti tih pojava. Kod snova smo
primorani koristiti se razjanjenjima s drugih strana, a osim
toga, raunam i s time da ete ovdje lake dopustiti preuzima
nje od hipnoze. Stanje u kojem se dogaa omaka mora vam
se uiniti normalnim, jer nema slinosti s hipnotikim sta
njem. Nasuprot tome, postoji jasna rodbinska povezanost iz
meu hipnotikog stanja i stanja spavanja, koje je uvjet sa-
njanja. Jer, hipnoza se naziva i umjetnim spavanjem; osobi
koju hipnotiziramo, kaemo: Spavajte, a sugestije koje joj
110
dajemo usporedive su sa snovima kod prirodnog spavanja.
Psihike su situacije u oba sluaja uistinu analogne. Tijekom
prirodnog spavanja uskraujemo svoje zanimanje cjelokup
nom vanjskom svijetu, a u hipnotikom spavanju - takoer ci
jelom svijetu, izuzev one osobe koja nas je hipnotizirala, s ko
jom ostajemo u odnosu izvjetavanja. Uostalom, i takozvani
san dojilje, u kojem dojilja ostaje u odnosu s djetetom i je
dino je ono u stanju probuditi je, obino je slian hipnotikom
snu. Dakle, ini se da prijenos odnosa s hipnoze na prirodno
spavanje i nije ba tako velika smjelost. Pretpostavka da i kod
sanjaa postoji znanje o njegovu snu, iako mu je nedostupno
toliko, da i sam ne vjeruje u nj - nije u cijelosti nastala iz ved
ra neba. Osim toga, uoimo da se na ovom mjestu otvara i tre
i pristup prouavanjima snova uzrokovanim podraajima ko
ji ometaju spavanje, dnevnim snovima, a sada i sugeriranim
snovima u hipnotickom stanju.
Vratimo se sada naoj zadai, i to vjerojatno s rastuim po
vjerenjem. Dakle, vrlo je vjerojatno da sanja ipak neto zna
de o svom snu; radi se samo o tome, da mu se omogui prona
laenje tog znanja, te da nam ga ispripovijeda. Mi ne zahtije
vamo da nam on odmah iskae smisao svog sna, no moi e
pronai njegovo podrijetlo, krug misli i zanimanja, iz kojih on
potjee. U sluaju omake, prisjetite se, upitali su ovjeka
otkuda je nadoao na pogrenu rije Vorschwein, i ve nam
je njegova prva pomisao dala razjanjenje. Naa je tehnika kod
sna vrlo jednostavna, i ugleda se na ovaj primjer. Mi emo sa
njaa, naime, upitati kako je dolo do tog sna, a takoer emo
i njegovu izjavu koja uslijedi, smatrati razjanjenjem. Dakle,
nadilazimo razliku u onome to on vjeruje ili ne vjeruje da
neto zna, te oba sluaja obraujemo kao jedan jedini.
Ova je tehnika zasigurno vrlo jednostavna, no bojim se
da e izazvati vae najotrije protivljenje. Rei ete: Nova
111
pretpostavka, ve trea! I to najnevjerojatnija od sviju! Ako ja
upitam sanjaa to mu pada na pamet o snu, zar bi upravo nje
gova sljedea izjava trebala donijeti eljeno rjeenje? No, nje
mu niti ne mora bilo to pasti na um, ili opet - Bog zna to. A
mi ne moemo utvrditi, na emu se takvo jedno oekivanje
zasniva. To znai pokazati zaista isuvie vjere u boju provid
nost, i to na mjestu, na kojemu bi mnogo bolje odgovaralo
neto vie kritinosti. Osim toga, san nije jedna jedina pogre
na rije, ve se sastoji od mnogih elemenata. Pa, koje bi se
onda pomisli trebalo pridravati?
Imate pravo, ali u svemu onome, to je sporedno. San se
od omake u govoru razlikuje mnoinom svojih elemenata. A
tome se tehnika mora povinovati. Stoga vam predlaem, da
san razloimo na njegove elemente te provedemo ispitivanje
svakog od tih elemenata zasebno; time se iznova uspostavlja
analogija s omakom u govoru. Imate pravo i u tome, da upi
tani moe za pojedine elemente sna odgovoriti, kako mu o nji
ma nita ne pada na pamet. Ima sluajeva u kojima i prihva
amo ovaj odgovor, a kasnije ete uti o kojima se radi. Zau
do, to su takvi sluajevi, u kojima nama samima mogu na um
pasti odreene pomisli. No, openito uzevi, mi emo prigovo
riti sanjau koji ustvrdi da nema nikakvih pomisli, navaljivati
emo na njega, uvjeravati ga kako mu mora neto pasti na
pamet, i - bit emo u pravu. On e se neega prisjetiti, bilo e
ga, posve nam je svejedno. Odreene podatke, koji bi se mogli
nazvati povijesnima, ispriat e nam naroito lako. Rei e: To
je neto, to se dogodilo juer (kao u oba razumna sna, koja
smo upoznali), ili: To me podsjea na neto, to se nedavno do
godilo, pa emo na taj nain primijetiti, da su nadovezivanja
snova na dogaaje iz prethodnih dana mnogo ea, no to smo
u poetku vjerovali. Konano e se on, polazei od sna, prisjetiti
i udaljenijih, a moda ak i nekih davnanjih okolnosti.
112
No, u glavnoj stvari niste u pravu. Kad mislite da je samo
voljno pretpostaviti kako e ba prva pomisao sanjaa donijeti
ono traeno, ili morati do toga dovesti, kako bi pomisao mo
gla prije biti posve proizvoljna i izvan povezanosti s traenim,
te kako je samo izraz mog povjerenja u boju providnost kad
oekujem drugaije, tada se uvelike varate. Ve sam si jed
nom dopustio slobodu da vam iznesem, kako u vama lei du
boko ukorijenjena vjera u psihiku slobodu i samovolju; to je,
meutim, posve neznanstveno i mora se pokloniti pred zahtje
vom determinizma koji vlada i duevnim ivotom. Molim
vas, stoga, da potujete kao injenicu, da je upitani pomislio
upravo to, i nita drugo. No, ja ne suprotstavljam jednom vje
rovanju neko drugo. Moe se dokazati, da pomisao koju je
upitani stvorio - nije proizvoljna, nije neutvrdiva, nije izvan
povezanosti s onim, za im tragamo. Da, nedavno sam otkrio
- iako, usput, tome nisam pridavao neku veu vrijednost - da
je i eksperimentalna psihologija istupila s takvim dokazima.
Zbog vanosti ovog predmeta zamolio bih vas za naroitu
pozornost. Kad zatraim od nekoga da kae ono to mu padne
na um u vezi s jednim odreenim elementom sna, tada od nje
ga zapravo zahtijevam, da se prepusti slobodnim asocijacija
ma, pridravajui se polazine predodbe. To zahtijeva i na
roit stav pozornosti, koji je posve drugaiji nego li onaj kad
se razmilja, i koji zapravo iskljuuje razmiljanje. Neki ovaj
stav pogaaju vrlo lako; drugi u pokuaju iskazuju nevjerojat
no visoku mjeru nespretnosti. No, postoji i vii stupanj slobo
de asocijacija, naime - kad naputam i ovu polazinu predo
dbu, te utvrujem tek nain i vrstu pomisli, primjerice, kad
odreujem, da treba izrei prvo osobno ime ili neki broj, na
koji se pomisli. Ova bi pomisao trebala biti jo svojevoljnija,
jo nepredvidljivija od one, koju smo primijenili u naoj te
hnici. No, moe se pokazati kako je ona svaki put bila strogo
113
odreena vanim unutarnjim stavovima, koji nam u trenutku
u kojem djeluju nisu poznati, jednako onako malo poznati kao
i ometajue tenje kod omaki, ili izazivajue tenje kod slu
ajnih radnji.
I ja, a i mnogi drugi nakon mene, bavili smo se ponavlja
njem ovakvih ispitivanja imena i brojeva koji padaju na um
bez razmiljanja, a neka su od njih i objavljena. Pritom se po
stupa na takav nain, da se uz ime koje se pojavilo pobuuju
daljnje asocijacije, koje dakle vie nisu posve slobodne, ve
su vezane kao pomisli uz elemente snova, i to sve dok se ne
pronae da je pobuda posve iscrpljena. No, tako se razjasnila
i motivacija i znaenje slobodnih pomisli o imenima koja se
pomiljaju. Jer, pokuaji uvijek iznova daju isti ishod, njiho
vo izricanje esto znatno nadilazi bogatu grau, a to ini nu
nima i opsena dokazivanja. Asocijacije brojeva koji slobod
no padaju na pamet moda dokazuju najvie: odvijaju se
toliko brzo, i s toliko nevjerojatnom sigurnou kreu ka ne
kom prikrivenom cilju, da to uistinu djeluje zbunjujue. Ispri
at u vam samo jedan primjer takve jedne analize imena, jer
se moe zgodno rijeiti s malo grae.
Tijekom lijeenja jednog mladog ovjeka stigao sam u
razgovoru i na ovu temu te ustvrdio, kako se usprkos privid
noj svojevoljnosti ipak ne pomilja niti na jedno ime, koje nije
najue uvjetovano najbliim okolnostima, osobinama ispiti
vane osobe i njenom trenutnom situacijom. Kako je on u to
sumnjao, predloih mu da bez odlaganja sam izvri takav je
dan pokus. Znao sam, da odrava brojne odnose svih vrsta sa
enama i djevojkama, pa mu dodah, kako e upravo stoga i
imati velik izbor, kad zatraim da mu na pamet padne neko
odreeno ensko ime. Sloio se s time. Na moje, ili moda jo
i vie na njegovo zaprepatenje, na mene se nije odjednom
sruila nikakva lavina enskih imena, nego je on na neko vri-
114
jeme zanijemio, a potom priznao, da mu je na pamet palo jed
no jedino ime, i niti jedno drugo, osim: Albina. Ba neobino,
no to se za vas povezuje s tim imenom? Koliko Albina po
znajete? udno, nije poznavao niti jednu jedinu Albinu, niti
mu je ita padalo na pamet u vezi s tim imenom. Tako se mo
glo pretpostaviti, da analiza nije uspjela; ali ne, ona je ve bila
dovrena, nikakva daljnja pomisao vie nije niti bila prepo
ruljiva. Sam je mladi bio neobino svijetle boje puti, a u
razgovorima tijekom lijeenja i ja sam ga nekoliko puta u ali
nazvao albino; bili smo upravo zabavljeni time, da utvrdimo
enski udio u njegovu ustroju. Dakle, on je sam bio ta Albina,
u tom trenutku za njega najzanimljivije ensko bie.
Jednako su se takvima pokazali i napjevi, kad nekome
spontano padnu na um - kao da su uvjetovani nekim misao
nim krugom kojemu pripadaju, pa imaju pravo obuzeti neko
ga, a da uope ne zna za ovu svoju djelatnost. Tada je lako
pokazati, da se odnos s tim napjevom nadovezuje i na njegove
rijei ili podrijetlo; no moram ovdje biti naroito oprezan, da
ovakvu tvrdnju ne bih proirio na uistinu glazbeno nastrojene
ljude, s kojima sluajno nemam nikakvih iskustava. Kod njih
bi za pojavljivanje mogao biti mjerodavan glazbeni sadraj
tog napjeva. No, sigurno je, da je prvi sluaj ei. Tako znam
za jednog mladog ovjeka, kojeg je neko vrijeme doslovno
progonio uistinu prekrasan napjev - Parisova pjesma iz Lijepe
Helene, sve dok ga, u njegovu interesu, analiza nije upozorila
na tada postojee suparnitvo jedne Ide s jednom Hele
nom.
Ako su, dakle, posve slobodne pomisli uvjetovane na ta
kav nain i poredane u jedan posve odreeni meuodnos, tada
s pravom moemo zakljuiti kako i pomisli sa samo jednom
jedinom vezom - onom na polazinu predodbu - ne mogu biti
nita manje uvjetovane. Ispitivanje uistinu pokazuje, da je
115
osim povezanosti koju smo im mi dali kroz polazinu pre
dodbu, vidljiva i jedna druga ovisnost, i to o snanim afek
tivnim krugovima misli i zanimanja - o kompleksima, ije
istovremeno djelovanje trenutno nije poznato, dakle - ono je
nesvjesno.
Pomisli s takvom povezanou bile su predmet vrlo pou
nih eksperimentalnih ispitivanja, koja su u povijesti psiho
analize igrala zapaenu ulogu. Wundtova kola dala je tako
zvani asocijacijski eksperiment, kod kojeg ispitivana osoba
dobije nalog, da na podraajnu rije koja joj se dobaci, odgo
vori to je mogue bre, reakcijom po volji. Tada se moe pro
uavati interval koji protjee izmeu podraaja i reakcije, pri
rodu odgovora koji se dobiva kao reakcija, sluajna pogreka
kod kasnijeg ponavljanja istog pokuaja, i slino. Cirika ko
la dala je pod vodstvom Bleulera i Junga objanjenje reakcija
koje se dobivaju iz asocijacijskih eksperimenata, zatraivi od
ispitivane osobe da razjasni svoje reakcije naknadnim asocija
cijama, ako u sebi sadre neto upadljivo. Tada se ispostavilo,
da su ove najupadljivije reakcije na najstroi nain odreene
kompleksima ispitivane osobe. Bleuler i Jung su time sagra
dili prvi most od eksperimentalne psihologije do psihoanalize.
Poueni na ovaj nain, moi ete rei: Sad priznajemo
da su slobodne pomisli determinirane, a ne svojevoljne kako
smo vjerovali. Priznajemo to i za pomisli, vezane uz elemente
snova. No, to nije ono, do ega nam je stalo. Vi tvrdite da e
pomisao, vezana uz element sna, biti odreena nama nepozna
tom psihikom pozadinom upravo tog elementa. To nam se ne
ini dokazanim. Mi ve oekujemo da e se pomisao vezana
uz element sna zasigurno pokazati kroz neki od kompleksa
sanjaa, no - od kakve nam je to koristi? To nas ne dovodi do
razumijevanja sna, ve - kao i asocijacijski eksperiment - do
116
spoznaje o tim takozvanim kompleksima. Samo, kakve veze
oni imaju sa snom?
Imate pravo, ali - previate jedno. Uostalom, upravo ono,
zbog ega niti sam nisam uzeo asocijacijski eksperiment kao
polazinu toku za ovo predstavljanje. Kod ovog eksperimen
ta jednu determinantu reakcije, naime - podraajnu rije - pro
izvoljno odabiremo mi sami. Tada je reakcija tek posredovanje
izmeu ove podraajne rijei i upravo probuenog kompleksa
ispitivane osobe. Kod sna je podraajna rije zamijenjena ne
im, to i samo potjee iz duevnog ivota sanjaa, iz njemu
nepoznatih izvora, a to bi, dakle, i samo moglo vrlo lako biti
izdanak kompleksa. Stoga i nije ba toliko nevjerojatno
oekivanje, da daljnje pomisli koje se nadovezuju na elemen
te sna, nisu odreene niti jednim drugim kompleksom, ve
upravo onim samog elementa, te da mogu dovesti i do njego
va razotkrivanja.
Dopustite mi da na jednom drugom sluaju pokaem, da
je zaista ovako, kako to i oekujemo u naem sluaju. Zabo
ravljanje osobnih imena zapravo je izvrstan uzor za sluaj
analize snova; samo to se ovdje u jednoj osobi nalazi ono, to
je kod tumaenja snova raspodijeljeno na dvije osobe. Ako
sam privremeno zaboravio neko ime, ipak u meni postoji si
gurnost da ga znam; ona sigurnost, do koje smo kod sanjaa
mogli dospjeti samo zaobilaznim putem, preko Bernheimova
eksperimenta. Meutim, zaboravljeno, a ipak poznato ime ni
je mi dostupno. Razmiljanje o njemu, pa makar i najnapreg-
nutije, pritom nimalo ne pomae - to mi ubrzo govori is
kustvo. Ali, na mjesto zaboravljenog imena svaki put mi na
pamet moe pasti jedno ili vie zamjenskih imena. Kad spon
tano pomislim na takvo jedno zamjensko ime, tek tada posta
je oevidna sukladnost ove situacije s analizom sna. Niti ele
ment sna nije ono pravo, tek je zamjena za neto drugo, za
117
ono Pravo, koje jo ne poznajem i koje tek trebam pronai
kroz analizu sna. Razlika opet lei samo u tome, to se kod za
boravljanja imena zamjena bez ramiljanja odmah raspoznaje
kao netona, dok smo za element sna do tog shvaanja dos
pjeli tek tekom mukom. No, i kod zaboravljanja imena pos
toji put, kojim se od zamjenskog stie do onog nepoznatog
Pravog, do zaboravljenog imena. Kad usmjeravam svoju po
zornost na to zamjensko ime, te dopustim da mi i nadalje na
um padaju pomisli, nakon kraih ili duih zaobilaznica ipak
stiem do zaboravljenog imena, otkrivajui pritom da se ta za
mjenska imena koja sam spontano navodio ipak nalaze u
odnosu s onim zaboravljenim, da su bila odreena njime.
Izloit u vam jednu analizu ove vrste: jednog sam dana
primijetio da vie ne baratam imenom one male zemljice na
Rivijeri, kojoj je glavni grad Monte Carlo. To me razljutilo,
no - tako je. Zadubih se u sva svoja znanja vezana uz tu zem
lju, pomislih na grofa Alberta iz kue Lusignan, na njegove
brakove, na ljubav prema istraivanjima morskih dubina, i na
sve ega sam se jo mogao sjetiti, no - nita mi nije pomog
lo. Stoga sam napustio razmiljanje o tome, te poeo na mjes
to zaboravljenog stavljati - zamjenska imena. Ona naioe
brzo. Sam Monte Carlo, zatim Piemont, Albanija, Montevi-
deo, Colico. Prva mi je u tom nizu na pamet pala Albanija, za
tim se odmah pretvorila u Montenegro (Crna Gora, op.p.),
oito prema suprotnosti bijelog i crnog. Tada uoih, da etiri
zamjenska imena u sebi sadre rjecu mon; odjednom sam se
sjetio zaboravljene rijei, i glasno uzviknuo: Monaco! Za
mjenska su imena, dakle, uistinu proizala iz onog zaboravlje
nog - iz prva etiri proizaao je prvi slog, dok je posljednje
dalo red slogova, i itav posljednji slog. Usput sam mogao
lako pronai i ono, to mi je privremeno oduzelo raspolaganje
tim imenom: Monaco je ime, koje pripada i Munchenu kao
118
njegovo talijansko ime; taj je grad prouzroio utjecaj ome
tanja.
Primjer je zasigurno lijep, no - isuvie jednostavan. U
drugim sluajevima bi se na prva zamjenska imena trebao na
dovezati vei broj pomisli, pa bi tada analogija s analizom
snova bila razgovjetnija. Imao sam i takvih iskustava. Kad me
jednom jedan stranac pozvao da s njim kuam neko talijansko
vino, u gostioni se dogodilo, da je zaboravio ime tog vina koje
je elio naruiti, jer mu je ostalo u najboljoj uspomeni. Iz ita
ve gomile oajnikih pomisli na zamjenska imena kojih se
prisjeao umjesto zaboravljenog imena, mogao sam stvoriti
zakljuak, da mu je prisjeanje na ime vina oduzeo obzir pre
ma imenu neke Hedwige; i zaista, ne samo to mi je potvrdio
da je to vino prvi put kuao u drutvu jedne Hedwige, ve se
kroz ovo razotkrivanje iznova sjetio njegova imena. U to je
vrijeme bio sretno oenjen, a Hedvviga je pripadala ranijim
vremenima, kojih se nije rado prisjeao.
Ono sto je mogue kod zaboravljanja imena, mora uspjeti
i kod tumaenja snova - da se polazei od zamjene, pomou
asocijacija koje se na nju nadovezuju, omogui pristup onome
to je Pravo, iako je prikriveno. Iz asocijacija vezanih uz ele
mente sna smijemo pretpostaviti, kao i u primjeru zaboravlja
nja imena, da su one odreene kako elementom sna, tako i
onim njegovim nesvjesnim Pravim. Time smo naveli poneto
za opravdanje nae tehnike.
119
VII. predavanje
MANIFESTNI SADRAJ SNA
I LATENTNE MISLI SNA
Moje dame i gospodo! Kako vidite, omake nismo prouavali
tek tako. Zahvaljujui tim nastojanjima, pod pretpostavkama
koje su vam poznate, dobili smo dvoje - shvaanje elementa
sna i tehniku za tumaenje snova. Shvaanje elemenata sna
kree od toga, da to nije ono Pravo; da je tek zamjena za neto
drugo, nepoznato sanjau, slino namjeri kod omaki; da je
zamjena za neto, o emu kod sanjaa postoji znanje, ali mu
je nepristupano. Nadamo se, da emo isto ovo shvaanje
moi prenijeti na cjelokupni san koji se sastoji od takvih ele
menata. Naa se tehnika sastoji u tome da se pomou slobod
nih asocijacija, vezanih uz ove elemente, doputa pojavlji
vanje drugih zamjenskih tvorevina, iz kojih moemo otkriti
ono prikriveno.
Sada vam predlaem da uvedemo izmjenu naziva kojima
se koristimo, to treba olakati nau pokretljivost. Umjesto
prikrivenog, nepristupanog, nepravog, govorimo radije -
nakon to iznesemo ispravan opis - nedostupno svijesti sanja
a, ili nesvjesno. Time ne mislimo ni na to drugo, ve na ono,
to vam moe pokazati odnos sa zaboravljenom rijei ili s
ometajuom namjerom omake, naime, na privremeno nes
vjesno. Naravno da nasuprot tome moemo i same elemente
sna, a i novostvorene zamjenske predodbe do kojih se dolo
putem asocijacija, nazivati svjesnima. Niti jedna od teoretskih
konstrukcija nije jo povezana s ovako promijenjenim na
zivom. Uporaba rijei nesvjesno besprijekorna je kao opis,
koji tono odgovara i lako se razumije.
Dakle, prenesemo li nae shvaanje s pojedinanog ele
menta na cjelokupni san, dobiva se da je san u cjelini - izmije
njena zamjena za neto drugo, nesvjesno, te da je zadaa tu
maenja sna - pronai to nesvjesno. Ali, iz toga se odmah iz
vode tri vana pravila, koja moramo slijediti tijekom rada na
tumaenju snova:
1) Ne vodi se briga o onome to nam se ini da san govo
ri, pa bio on razumljiv ili apsurdan, jasan ili smuen, jer to ni
u kom sluaju nije ono to mi traimo, ono nesvjesno (namet
nut e nam se i jedno shvatljivo ogranienje ovog pravila); 2)
rad se ograniava na to, da se za svaki element pobuuju za
mjenske predodbe, ne razmilja se o njima, ne ispituje se
sadre li neto odgovarajue, ne brine se o tome koliko nas
one udaljuju od elementa sna; 3) prieka se, da ono prikri
veno, ono traeno nesvjesno izbije samo od sebe, isto onako,
kako se pojavila i zaboravljena rije Monaco kod opisanog
pokusa.
Sad razumijemo takoer i da je svejedno, koliko se netko
sjea svog sna - koliko malo, a prije svega koliko tono, ili
koliko nesigurno. Jer, san kojeg se sjea nije ono pravo, ve
samo izmijenjena zamjena, koja nam treba pomoi da se pra
vome pribliimo razbuujui druge zamjenske tvorevine, da
ono nesvjesno iz sna uinimo - svjesnim.
Dakle, ako nae sjeanje nije vjerno, ono je na toj zamjeni
samo izvrilo daljnje izmjene, to - usput reeno - takoer ne
moe biti nemotivirano.
Rad na tumaenju moe se obavljati na vlastitim snovi
ma, kao i na onima drugih ljudi. ak se na vlastitima naui i
120
121
vie, jer postupak postaje vjerodostojniji. Dakle, pokua li se
to, tada se primjeuje, da se neto opire tom radu. Istina,
pomisli nailaze, ali ne doputa se ba svaka od njih. Postaju
vidljivi utjecaji ispitivanja i odabiranja. Kod neke pomisli, o
vjek kae sebi: Ne, ovo se ne uklapa u to, ne pripada ova
mo, kod neke druge: To je isuvie besmisleno, a kod tree:
To je posve sporedno; tada se, nadalje, moe promatrati
kako se ovakvim zamjerkama pomisli uguuju i prije no to su
postale jasne, da bi se na kraju i posve prognale. Dakle, on se
s jedne strane isuvie pouzdaje u ove polazne predodbe i u
sam element sna, dok s druge strane ometa slobodne asocija
cije odabiranjem rezultata. Ako ovjek nije sam prilikom tu
maenja sna, ako doputa drugome da tumai njegov san, tada
se vrlo jasno primjeuje i jedan drugi motiv, koji se primjenju
je za ovaj nedoputeni odabir. Naime, tada si ovjek ponekad
kae: Ne, ova je pomisao isuvie neugodna, nju ne elim, ili
uope ne mogu izrei.
Ovakve zamjerke oito prijete, da e omesti uspjeh naeg
rada. Moralo bi se zatititi protiv njih, a to se kod samog sebe
ini vrstim naumom, da im se ne poputa; kad se tumai san
nekoga drugog, tada mu se, kao pravilo koje ne moe pre
kriti, odreuje da ne smije iskljuiti niti jedan dio obavijesti
o nekoj pomisli, ak i kad protiv nje ima neku od etiri zam
jerke - da je previe nevana, previe besmislena, da ne pri
pada ovamo ili je previe neugodna za izrei. On obeava, da
e slijediti ovo pravilo, pa se ovjek potom u pojedinim slu
ajevima moe ljutiti, koliko se slabo pridrava svog obe
anja. U poetku si za to daje objanjenje da se onome, us
prkos njegovu autoritativnom obeanju, nije posve razjasnila
opravdanost slobodnih asocijacija, pa e se vjerojatno pomis
liti na to, da ga se prvo pridobije teoretski - dajui mu da ita
spise, ili upuujui ga na predavanja, kroz koja bi se mogao
122
pretvoriti u pristalicu naih shvaanja o slobodnim asocijaci
jama. No, takve e pogrene poteze zaustaviti opaanje, da se
ovakve kritine zamjerke protiv odreenih pomisli pojavljuju
i kod vlastite osobe, iako se tu ipak moe biti siguran u svoja
uvjerenja, pa ih se u odreenoj mjeri uspijeva otkloniti tek
naknadno, u drugom stupnju.
Umjesto da se ovjek ljuti zbog neposlunosti sanjaa,
ova iskustva moe upotrijebiti i da bi iz njih nauio neto
novo, neto to je utoliko vanije, ukoliko je manje na to bio
pripremljen. On razumije, da se rad na tumaenju snova odvi
ja protiv jednog otpora koji mu se suprotstavlja, a iji su iskaz
one kritike zamjerke. Taj je otpor neovisan o teoretskim
uvjerenjima sanjaa. Da, moe se nauiti i vie. Stie se do ot
kria, da takva jedna kritika zamjerka nije nikad u pravu.
Upravo suprotno, pomisli koje se na ovaj nain potiskuju, bez
iznimke se pokazuju kao najvanije, kao odluujue u pro
nalaenju nesvjesnog. To je gotovo obiljeje, kad takva jedna
zamjerka prati neku pomisao.
Ovaj otpor je neto posve novo, pojava koju smo pronali
na temelju naih pretpostavki, iako je one nisu sadravale. Taj
nas novi imbenik u naem raunu i nije ba ugodno iznena
dio. Ve znamo, i da nam nee olakati rad. Mogao bi nas za
vesti i toliko, da posve zaustavimo cijeli na trud oko sna.
Neto tako nevano kao san, pa onda k tome jo i tolike po
tekoe, umjesto jedne glatke tehnike! No, s druge strane, up
ravo bi nas ove potekoe mogle izazvati i dopustiti nam da
naslutimo, kako e ovaj rad biti vrijedan truda. Redovito se
sudaramo s opiranjima, kad od zamjene, koju nam element
sna i predstavlja, elimo prodrijeti do onog njegovog prikri
venog nesvjesnog. Smijemo, dakle, misliti da je iza te za
mjene sakriveno neto znaajno. emu inae ove potekoe,
koje ele odrati to prikrivanje? Kad dijete ne eli rastvoriti
123
stisnutu aku da bi pokazalo to u njoj ima, tada je to posve
sigurno neto krivo, to ne bi niti smjelo imati.
U trenutku kad uvodimo dinamiku predodbu nekog ot
pora u na odnos meu predmetima, moramo misliti i na to,
da je taj trenutak neto, to je koliinski promjenjljivo. Jer,
mogu postojati vei ili manji otpori, a mi smo pripravni na to,
da e se ove razlike pokazati i tijekom naeg rada. Moda s
time poveemo i jedno drugo otkrie, do kojeg se takoer
dolazi u radu na tumaenju snova. Naime, ponekad je potreb
na tek jedna jedina pomisao, ili tek njihov manji broj da nas
od elementa sna dovede do njegovog nesvjesnog, dok je drugi
put za to potreban dugaak lanac asocijacija, i prevladavanje
mnogih kritikih zamjerki. Rei emo si, da su ove razliitosti
povezane s rastuom veliinom otpora, i vjerojatno emo biti
u pravu. Jer kad je otpor neznatan, tada niti zamjena nije jako
udaljena od nesvjesnog; no, veliki otpor sa sobom donosi ve
like izmjene nesvjesnog, a time i dugaak uzmak od zamjene
prema nesvjesnom.
Sad bi ve vjerojatno bilo i vrijeme da odaberemo neki
san i na njemu iskuamo nau tehniku, te utvrdimo, potvruju
li se naa oekivanja vezana uz nju. Da, ali - koji bismo san
trebali za to odabrati? Neete vjerovati koliko mi teko pada
ova odluka, jer vam jo uvijek ne mogu uiniti shvatljivim, u
emu ove potekoe lee. Oito je da moraju postojati snovi,
koji su u svojoj cjelini pretrpjeli vrlo male izmjene, pa bi bilo
najbolje zapoeti s takvima. Ali, koji su snovi najmanje izmi
jenjeni? Oni razumljivi, koji nisu zbrkani, i za koje sam vam
ve iznio dva primjera? Tu bismo jako pogrijeili. Ispitivanje
pokazuje, da su ba ovi snovi iskusili nevjerojatno visok stu
panj izmjena. A ako odaberem neki san po vlastitoj volji, odri
ui se neke posebne okolnosti, tada ete vjerojatno biti jako
razoarani. Jer, moe se dogoditi da trebamo zapaziti takvu
124
jednu mnoinu pomisli vezanih uz pojedine elemente sna, ili
da ih trebamo zabiljeiti, da bi rad time postao posve nepre
gledan. Ako zapiemo san, te i nadalje zapisujemo sve pomisli
koje se uza nj veu, tada bi one mogle sainjavati tekst i vie
puta vei od samog sna. Stoga mi se najsvrsishodnijim ini, da
se za analizu potrai vie kratkih snova, od kojih nam svaki
moe rei ili potvrditi barem poneto. Na ovo emo se i odlu
iti, izuzev ako nam iskustvo moda ne bi moglo pokazati gdje
bismo zaista mogli nai snove, koji su tek malo izmijenjeni.
Osim toga, znam i jednu drugu olakicu, koja lei na na
em putu. Umjesto da se upustimo u tumaenja itavih snova,
elimo se ograniiti na pojedine elemente sna, te na nizu pri
mjera pratiti kako kroz primjenu nae tehnike pronalaze svoje
razjanjenje.
a) Jedna dama pripovijeda da je kao dijete vrlo esto sa
njala, kako dragi Bog ima na glavi jedan usiljen papirnati
eir. Kako to elite razumjeti i bez pomoi sanjaice? Zvui
posve besmisleno. No, nije vie besmisleno kad nam dama
ispria, da su joj kao djetetu imali obiaj stavljati takav jedan
eir kod stola, jer nije mogla prestati zirkati na tanjure brae
i sestara, odmjeravajui nije li koji od njih dobio vie od nje.
eir je stoga trebao posluiti kao koni naonjaci. Uostalom,
to je tek jedan povijesni podatak, izreen bez ikakve
potekoe. Tumaenje ovog elementa, a time i itavog ovog
kratkog sna, lako se dobiva uz pomo jo jedne pomisli
sanjaice. Kako sam ula da je dragi Bog sveznajui i vidi
sve, kae ona, tako i ovaj san moe znaiti jedino to, da i ja
znam i vidim sve, kao i dragi Bog, pa ak i kad me se u tome
eli sprijeiti. Ovaj je primjer moda i previe jednostavan.
b) Jedna skeptina pacijentica ima podui san, u kojem
se dogaa da joj odreene osobe priaju o mojoj knjizi o
dosjetki, i jako je hvale. Tada se spominje neto o nekom
125
kanalu, moda iz neke druge knjige, u kojoj se pojavljuje ka
nal, ili neto drugo vezano uz kanal... ona to ne zna... to je
posve nejasno.
Sad ete vjerojatno biti skloni povjerovati, da e element
kanala izbjei tumaenju, jer je i sam toliko neodreen. U
pravu ste s ovom nasluenom potekoom, ali - on nije teak
zato jer je nejasan, ve je nejasan iz jednog drugog razloga,
istog onog koji oteava i tumaenje. Sanjaici ne pada na
pamet nita, vezano uz kanal; naravno, niti ja ne znam nita
rei o tome. Nakon nekog vremena, u stvarnosti - sljedei
dan, kae da joj je palo na pamet neto, to moda tome pri
pada. Naime, jo jedna dosjetka, koju je ula da se pria. Na
brodu izmeu Dovera i Calaisa neki poznati pisac razgovara s
nekim Englezom, koji u vezi s neim odreenim citira i
reenicu: Du sublime au ridicule il n'y a qu'un pas (Od
uzvienog do smijenog tek je korak, op.p.). Pisac mu
odgovori: Oui, le pas de Calais (Da, korak do Calaisa) -
ime eli rei, da Francusku smatra uzvienom, a Englesku -
smijenom. No, Pas de Calais je ustvari kanal, naime rukavac
kanala, kanal La Manche. Mislim li, da ova pomisao ima neke
veze sa snom? Sigurno da mislim, ona zapravo daje rjeenje
zagonetnog elementa sna. Ili - ako elite posumnjati da je ova
dosjetka postojala i prije sna, kao i ono nesvjesno u elementu
kanala, moete li tada prihvatiti da mu se naknadno prido
dala? Naime, pomisao pokazuje skepsu koja se u dosjetki
prikriva iza tako napadnog divljenja, a otpor je zapravo zajed
niki razlog za oboje - kako za to da se pomisao u njoj poja
vila s tolikim oklijevanjem, tako i za to, da je odgovarajui
element sna ispao toliko neodreen. Pogledajte ovdje odnos
izmeu elementa sna i nesvjesnog u njemu. On je kao jedan
komadi toga nesvjesnog, kao njegov nagovjetaj, ali je svo
jim izoliranjem postao posve nerazumljiv.
126
c) Jedan pacijent sanja u poduoj suvislosti: Oko stola ne
obinog oblika sjedi vie lanova njegove obitelji, i tako dalje.
Uz taj mu se stol javlja pomisao, kako je takav jedan komad
namjetaja vidio prilikom posjete jednoj odreenoj obitelji.
Zatim se njegove misli nastavljaju: u toj je obitelji postojao
naroit odnos izmeu oca i sina, a ubrzo nadodaje, da i izme
u njega i njegova oca postoji takoer. Stol je, dakle, bio pre
uzet u san zato, da bi se naglasila ova usporedba.
Ovaj je sanja ve odavno poznavao zahtjeve vezane uz
tumaenje snova. Netko bi drugi vjerojatno bio odbijen time,
to se jedna toliko beznaajna pojedinost, kakva je oblik
nekog stola, uzima kao predmet istraivanja. Mi zaista nita iz
sna ne proglaavamo sluajnim ili ravnodunim, a razjanje
nje oekujemo upravo objanjavanjem ovih tako siunih, ne
motiviranih pojedinosti. Moda ete se jo uditi i tome, da je
rad sna upravo odabirom oblika stola doveo do izraavanja
misli: Kod nas je isto onako, kako je i kod njih. Ali, i ovo
se objanjava kad zaujete, da se obitelj o kojoj se radi, prezi-
va Tischler (njem. Tisch - stol, op.p.). Time to sanja smjeta
svoju rodbinu oko stola, on govori, da su i oni kao obitelj
Tischler. Uostalom, zapazite kako je ovjek silom natjeran, da
mora biti indiskretan razlaui ova tumaenja snova. Time ste
odgonetnuli i jednu od potekoa, koje su vam ve bile na
javljene u vezi odabiranja primjera. Ovaj sam primjer mogao
lako zamijeniti nekim drugim, no vjerojatno bih ovu indiskre
ciju izbjegao samo uz cijenu, da umjesto ove indiskrecije po
inim neku drugu.
ini mi se kako je dolo vrijeme i da uvedemo dva pojma,
koja smo zapravo mogli ve dugo primjenjivati. Ono, to nam
san pripovijeda, moemo nazvati manifestni sadraj sna, a
ono prikriveno, do ega moramo doprijeti slijedei pomisli -
latentne (prikrivene) misli sna. Znai da trebamo pripaziti na
127
odnose izmeu manifestnog sadraja sna i latentnih misli sna,
te kako se oni pokazuju u tim primjerima. Ovakvi odnosi
mogu biti vrlo raznoliki. U primjerima a) i b) je manifestni
element ujedno i sastavni dio latentnih misli, ali tek jedan nji
hov mali dio. Od jedne je velike, sloene psihike tvorevine u
nesvjesnim mislima sna jedan njen mali djeli dospio i u ma
nifestni san, kao jedan njen odlomak, ili u drugim sluajevi
ma tek njen nagovjetaj, kao neki moto, kao skraivanje na
telegrafski nain. Rad na tumaenju treba upotpuniti taj odlo
mak ili nagovjetaj u jednu cjelinu, kako je to naroito lijepo
uspjelo u primjeru b). Dakle, jedna vrsta izmjene, od koje se
rad na snu i sastoji, bila bi zamjena nekim odlomkom ili na
govjetajem. U primjeru c) se, osim toga, moe razaznati i
jedan drugi odnos, koji u iduim primjerima moemo vidjeti
ie i jasnije izraen.
d) Sanja izvlai jednu (odreenu, njemu poznatu) damu
iza kreveta. On i sam, ve pri prvoj pomisli, pronalazi smisao
ovog elementa sna. A to je: da on toj dami daje prednost pred
ostalima.
e) Jedan drugi sanja, da je njegov brat zatvoren u nekom
sanduku. Ve pri prvoj pomisli sanduk zamjenjuje ormarom,
a druga daje i tumaenje za to: njegov brat tedi.
f) Sanja se uspinje na neko brdo, s kojeg se prua iz
vrstan, irok pogled. Ovo zvui posve razumno, moda se u
tome i nema to tumaiti, ve se samo raspitati, na kakvim
sjeanjima poiva ovaj san te iz kojeg se motiva ovdje probu
dio. Samo, varate se; pokazalo se, da je i ovom snu bilo po
trebno tumaenje, isto kao i bilo kojem drugom, smuenijem.
Sanjau, naime, u vezi s njegovim vlastitim uspinjanjem na
brdo ne pada nita na um, osim to pomilja na okolnost, da
jedan njegov znanac izdaje novine Pogled, koje se bave naim
odnosima s najudaljenijim dijelovima svijeta. Latentna misao
128
sna je ovdje, dakle, poistovjeivanje (identifikacija) sanjaa s
onim tko gleda.
Ovdje nailazite na jedan novi tip odnosa izmeu mani
festnog i latentnog elementa sna. Prvi nije toliko izvrtanje
ovog drugog, koliko je njegovo prikazivanje, i to jedno plas
tino, konkretno oslikavanje, koje svoj izlaz uzima obliko
vanjem u rijei. No, upravo je stoga to opet jedna izmjena -
jer, kod rijei smo odavno zaboravili iz koje se konkretne sli
ke ona pojavila, pa je zato vie ne prepoznajemo kad se izvri
njena zamjena slikom. Razmislite li o tome da se manifestni
san preteito sastoji od vizuelnih slika, a rjee od misli i rijei,
moete odgonetnuti da ovoj vrsti odnosa pripada posebno
znaenje za oblikovanje sna. Vidite takoer i da e na ovaj
nain biti mogue stvoriti zamjenske slike u manifestnom snu
za jedan velik niz apstraktnih misli, koje ipak slue namjeri
prikrivanja. To i jeste tehnika naih slikovnih zagonetki. A
otkuda stie privid duhovitosti koji ovakvi prikazi nose u sebi,
to je zasebno pitanje, koje sad nemamo potrebe dodirivati.
etvrtu vrstu odnosa izmeu manifestnog i latentnog ele
menta moram vam jo preutjeti, dok u tehnici ne dospijemo
do njenog mota. Pa ni tada vam neu navoditi potpuno nabra
janje, ali i to e biti dostatno za nae ciljeve.
Imate li sada hrabrosti, i usuujete li se krenuti u tuma
enje jednog cijelog sna? Uinimo pokuaj i utvrdimo, jesmo
li dovoljno dobro opremljeni za ovu zadau. Naravno, neu
odabrati niti jedan od onih najzatamnjenijih snova, no ipak ta
kav, da prikazuje dobar otisak osobina sna.
Dakle, jedna mlada, no ve mnogo godina udata dama,
sanja: Ona sjedi sa suprugom u kazalitu, u kojem je jedna
strana parketa posve prazna. Suprug joj ispripovijeda, da su
i Elise L. i njen vjerenik takoer eljeli doi, ali su dobili
slaba mjesta, 3 ulaznice za 1 forintu i 50 krajcara, te ih nisu
129
eljeli prihvatiti. Ona misli, kako to niti ne bi bila neka
nesrea.
Prvo o emu nas sanjaica izvjeuje jeste to, da je povod
za san dodirnut u njegovu manifestnom sadraju. Jer, njen joj
je suprug uistinu ispriao, kako se Elise L., njena znanica ot
prilike istih godina, sada vjerila. San je reakcija na ovu oba
vijest. Mi ve znamo, da e za mnoge snove biti lako dokaza
ti takav jedan povod iz prethodnog dana, te da ovakve izve
dene podatke esto bez potekoa prua i sam sanja. Oba
vijesti iste vrste sanjaica nam stavlja na raspolaganje i za
druge elemente manifestnog sna. Otkuda pojedinost, da je
jedna strana parketa sasvim prazna? To je nagovjetaj vezan
uz jedan stvarni dogaaj iz prolog tjedna. Ona je namjeravala
krenuti na odreenu kazalinu predstavu, pa je zato vrlo rano
nabavila ulaznice, toliko rano da je ak morala platiti i nado
platu, zbog pretprodaje. Kad su stigli u kazalite, uvidjela je
koliko je njena zabrinutost bila suvina, jer je jedna strana
parketa uistinu i bila gotovo prazna. Bilo bi vremena da ih je
kupila ak i na sam dan predstave. Niti njen suprug nije pro
pustio zadirkivati je zbog te njene prenagljenosti. A otkuda
ono o 1,5 forinte? Iz jedne posve druge povezanosti, koja
nema nikakve veze s ovom ranijom, no isto se tako odnosi na
jednu vijest iz prethodnog dana. Njena je urjakinja od svog
supruga dobila na dar svotu od 150 forinti, i ta glupa guska
nije imala nita hitnije za obaviti, nego li pohitati do zlatara,
te taj novac razmijeniti za komad zlata. Otkuda broj 3? O
tome ne zna nita, osim ako se ne uzme u obzir pomisao, da
je vjerenica - Elise L., samo tri mjeseca mlaa od nje, a ona
je ena koja je ve gotovo deset godina u braku. A besmislica
- da uzimaju tri karte, kad ih je samo dvoje? O tome ne kae
nita, i uope - odbija bilo kakve daljnje pomisli i obavijesti.
No, ipak nam je kroz svojih nekoliko pomisli nadodala
toliko grae, da je iz nje mogue pogoditi latentne misli sna.
130
Mora nam zapeti za oko, kako u njenim izjavama vezanim uz
san na vie mjesta nailazimo na vremenske odrednice, kojima
se opravdava zajednitvo izmeu razliitih dijelova grae.
Ona je ulaznice za kazalite nabavila suvie rano, prerano ih
je kupila, tako da ih je morala ak i preplatiti; urjakinja je na
slian nain pourila odnijeti novac zlataru, da bi za nj kupi
la nakit, kao da bi joj to inae promaklo. Pridodamo li toliko
naglaene izraze suvie rano, prerano uzroniku sna -
obavijesti, da je prijateljica koja je samo tri mjeseca mlaa od
nje sad ipak naila na marljivog mladog ovjeka, te kritiku,
izraenu u ljutnji na urjakinju: kako je besmisleno toliko
pohitati, tada nam spontano ususret nailazi sljedea konstruk
cija latentnih misli sna, za koju je manifestni san vrlo izmi
jenjena zamjena:
Ipak je bilo besmisleno, to sam toliko pourila sa svojim
vjenanjem! Na primjeru Elise vidim, da sam ipak i kasnije
mogla doi do supruga!. (Prenagljenost pokazana kod njenog
ponaanja pri kupovini ulaznica, i ona kod urjakinje pri kupo
vini nakita. Kao zamjena za vjenanje, uvodi se odlazak u ka
zalite). To bi bila glavna misao; moda bismo mogli nastavi
ti, iako s manjom sigurnou, jer se analiza na ovim mjestima
nije smjela odrei izjava sanjaice: Mogla sam dobiti i 100
puta boljeg supruga za novce! (150 forinti je 100 puta vie od
1,5 forinte). Ako bismo na mjesto novca smjeli staviti rije
miraz, to bi znailo, da se supruga moe doepati i zahva
ljujui mirazu; na mjestu supruga nalazi se i nakit, a i slaba
kazalina mjesta. Bilo bi jo poeljnije, kad bi upravo element
tri karte imao kakve veze s nekim mukarcem. No, tako
daleko nae razumijevanje ne dopire. Mi smo samo pogodili,
da ona ovim snom izraava podcijenjivanje svog vlastitog su
pruga, kao i tugu, jer se tako rano udala.
Moja je procjena, da emo rezultatima ovog naeg prvog
tumaenja sna biti prije iznenaeni i zbunjeni, no - zado-
131
voljni. Isuvie mnogo toga se odjednom sruilo na nas, vie,
no to za sada moemo obraditi. Ve zamjeujemo da neemo
iscrpiti sve pouke, kojima nas ovo tumaenje sna moe po
uiti. Stoga pourimo izdvojiti ono, to raspoznajemo kao
pouzdane nove spoznaje.
Prvo: neobino, ali u latentnim se mislima glavni na
glasak stavlja na element prenagljivanja; u manifestnom snu
se upravo o tome ne moe nai nita. Bez analize, nismo tre
bali imati niti pojma da ovaj imbenik uope igra bilo kakvu
ulogu. ini se moguim, dakle, da u manifestnom snu izosta
je upravo glavna stvar, ono to je sredinje u nesvjesnim mi
slima. Kroz to se mora temeljito promijeniti i dojam o i
tavom snu. Drugo: u snu se nalazi i jedan besmisleni djeli, 3
za 1,5 forintu, pa kroz misli sna pogaamo ovu misao: bila je
besmislica (udati se toliko rano). Moe li se odbaciti da je ova
misao bila je besmislica u manifestnom snu predstavljena
upravo preuzimanjem jednog tako apsurdnog elementa?
Tree: usporedni pogled nas ui, da odnos izmeu manifest
nih i latentnih elemenata nije nimalo jednostavan, nikako od
one vrste da e uvijek jedan manifestni element zamijeniti
jedan latentni. Vjerojatno se mnogo vie radi o odnosu mase
izmeu obaju ovih spremnika, unutar kojih jedan manifestni
element moe predstavljati vie latentnih, ili se jedan latentni
moe zamijeniti s vie manifestnih elemenata.
to se tie smisla sna i odnosa sanjaice prema njemu,
moglo bi se rei isto toliko mnogo iznenaujueg. Ona, istina,
priznaje tumaenje, ali mu se i jako udi. Nije znala, da toliko
podcijenjuje svog supruga, a ne zna niti zbog ega bi ga tre
bala toliko podcijenjivati. U tome je jo mnogo toga nera
zumljivog. Zaista vjerujem, da jo nismo dostatno opremljeni
za tumaenje sna, te da se tek trebamo prihvatiti daljnjih po-
duka i pripreme.
132
VIII. predavanje
DJEJI SNOVI
Moje dame i gospodo! Imamo dojam, da smo isuvie brzo
napredovali. Vratimo se stoga malo unazad. Prije no to smo
poduzeli posljednji pokuaj da naom tehnikom nadvladamo
potekoe oko iskrivljenja sna, rekli smo da bi bilo najbolje
zaobii ih, i pridravati se onih snova kod kojih su iskrivlje
nja izostala ili bila tek neznatna, ukoliko takvih snova ima.
Pritom iznova izbjegavamo razvojnu povijest naih spoznaja,
jer se u zbilji pozornost okrenula postojanju snova osloboe
nih iskrivljenja tek nakon dosljedne primjene tehnike tuma
enja, te analize, poduzete nad iskrivljenim snovima.
Snovi kakve traimo, nalaze se kod djece. Oni su kratki,
jasni, povezani, laki za razumijevanje, nedvosmisleni, pa ipak
nesumnjivo - snovi. No, nemojte misliti da su ba svi djeji
snovi ove vrste. Jer, i iskrivljenje snova zapoinje vrlo rano u
djejoj dobi, pa su zabiljeeni i snovi djece od pet do osam
godina, koji ve na sebi nose sve osobine onih kasnijih. No,
kad se ograniite na dob od poetaka prepoznatljivih duevnih
djelatnosti do etvrte ili pete godine, stii ete do itavog niza
snova s osobinama koje bismo nazvali infantilnima, a pojedi
ni snovi iste vrste mogu se pronai i u kasnijim djejim godi
nama. Pod odreenim se okolnostima i kod odraslih osoba
pojavljuju snovi, koji posve nalikuju tipino infantilnima.
133
Na ovim bismo djejim snovima mogli s velikom la
koom i sigurnou doi do zakljuaka o sutini sna, za koje
elimo vjerovati da e se pokazati odluujuima i openito
vaeima.
1. Za razumijevanje ovih snova nije potrebna analiza, a
niti primjena neke tehnike. Niti je potrebno ispitivati samo
dijete, koje pria o svom snu. Ali, tome se mora pridodati
jedan dio prie iz ivota djeteta. Uvijek postoji neki doivljaj
iz prethodnog dana, koji nam objanjava san. Jer, san je reak
cija duevnog ivota u vremenu spavanja na ono, to se doiv-
ljelo tijekom dana.
Posluajmo nekoliko primjera, da bismo se mogli osloni
ti na njih pri donoenju daljnjih zakljuaka.
a) Djeai od 22 mjeseca mora kao estitar pokloniti ko
aru punu treanja. On to oito ini vrlo nerado, iako su mu
obeali da e i sam dobiti poneku od njih. Sljedeeg jutra
izbrblja svoj san: He(r)mann popapao sve tlesnje.
b) Djevojica od 3 godine i tri mjeseca po prvi put se
vozila jezerom. Na kraju vonje, ne eli napustiti brodicu, ve
gorko plae. ini joj se, da je vrijeme vonje prolo prebrzo.
Sljedeeg jutra: Noas sam se vozila jezerom. Smijemo nado
dati, i da je ova vonja zasigurno potrajala due.
c) Djearca od 5 godina i tri mjeseca poveli su na izlet u
Escherntal kod Hallstatta. On je uo, da Hallstatt lei na pod
noju brda Dachstein. Pokazao je veliko zanimanje za ovo
brdo. Iz stana u Ausseeu Dachstein se moe lijepo vidjeti, a
dalekozorom se razaznaje i planinska kua Simony. Dijete je
nekoliko puta nastojalo i pronai je dalekozorom; no, ostalo je
nepoznato s kakvim uspjehom. Izlet je zapoeo u dobru ras
poloenju, prepunom oekivanja. im bi se ukazalo kakvo
novo brdo, djeak bi upitao: Da li je to Dachstein? Postajao
je sve neraspoloeniji, to ee su mu na njegovo pitanje
nijeno odgovarali, da bi kasnije posve utihnuo i odbio krenu
ti na manji uspon do vodopada. Smatrali su da je premoren,
no sljedee je jutro blaeno ispriao: Noas sam sanjao, da
smo bili u planinskoj kui Simony. Dakle, sudjelovao je na
izletu s tim oekivanjem. O pojedinostima je iznio jedino ono,
to je ve ranije uo: da se prema njoj ide stubama est sati.
Ova e tri sna biti dovoljna za sve eljene obavijesti.
2. Vidimo da ovi djeji snovi nisu besmisleni; to su ra
zumljive, punovane duevne djelatnosti. Podsjetite se na ono,
to sam vam predstavio kao medicinsku procjenu sna: na us
poredbu s neglazbenim prstima, koji prebiru po tipkama gla
sovira. Nee vam izbjei, koliko se otro ovi djeji snovi su
protstavljaju takvom shvaanju. No, bilo bi isuvie udno,
kad bi upravo dijete moglo tijekom spavanja razviti svoje pu
ne duevne sposobnosti tamo, gdje se i odrasli u takvom slu
aju zadovoljavaju reakcijama nalik trzajima. Imamo i sve
razloge, da djetetu pripiemo bolje i dublje spavanje.
3. Ovi snovi izmiu iskrivljenju snova; upravo zato im i
nije potreban nikakav rad na tumaenju. Manifestni i latentni
san ovdje se podudaraju. Dakle, iskrivljenje sna ne pripada
sutini sna. Smijem pretpostaviti da vam je time pao kamen sa
srca. No, ipak emo jedan djeli iskrivljenja sna, jednu odre
enu razliku izmeu manifestnog sadraja sna i latentnih misli
sna morati priznati i ovim snovima, ako pozornije razmislimo.
4. Djeji san je reakcija na neki doivljaj tijekom dana,
koji je za sobom ostavio jedno aljenje, enju, neispunjenu
elju. San donosi izravno, neprikriveno ispunjenje ove elje.
Sjetite se sad objanjenja o ulozi tjelesnih podraaja izvana ili
iznutra, kao ometajuih imbenika spavanja, i kao uzronika
snova. Upoznali smo se s njima zahvaljujui posve sigurnim
134
135
injenicama, no na taj smo nain mogli razjasniti tek jedan
manji broj snova ove vrste. U ovim djejim snovima nita ne
ukazuje na djelovanje takvih somatskih podraaja; u tome ne
moemo pogrijeiti, jer su snovi posve razumljivi i lako pre-
gledni. No, ne trebamo zbog toga napustiti etiologiju podra
aja u snovima. Moemo se samo upitati, zato smo od samog
poetka zaboravili da, osim onih vanjskih, postoje i duevni
podraaji koji ometaju spavanje? Jer znamo da su upravo
doivljaji oni, koji su najveim dijelom krivi za ometanje spa
vanja odraslih; onemoguuju mu da u sebi uspostavi duevno
raspoloenje za spavanje, za udaljavanje svog zanimanja od
svijeta. On ne bi htio prekinuti ivot, ve bi radije nastavio rad
sa stvarima koje ga inae zaokupljaju, pa zato ne spava.
Dakle, za dijete je takav jedan duevni podraaj, koji mu ome
ta san - njegova neispunjena elja, na koju onda reagira snom.
5. Odavde najkraim putem stiemo do objanjenja fun
kcije sna. San, kao reakcija na psihiki podraaj, mora imati
vrijednost rjeavanja tog podraaja tako da se on otkloni, i da
se moe nastaviti sa spavanjem. Kako se to rjeavanje dina
miki omoguava putem sna - to jo uvijek ne znamo, ali ve
zamjeujemo da nije san onaj koji ometa spavanje, kako mu
se pripisuje, ve je zatitnik sna, onaj, koji uklanja smetnje
dok se spava. Istina, mislimo da bismo moda bolje spavali da
nije bilo sna, no - nismo u pravu; ustvari, bez pomoi sna ne
bismo spavali - uope. Njegova je zasluga, da smo spavali i
toliko dobro. On nije mogao sprijeiti da nam neto ne zas
meta, kao to niti noni uvar esto ne moe izbjei da ne iza
zove neto buke, progonei naruitelje mira koji bi nas eljeli
probuditi.
6. To, sto je neka elja uzronik sna, a ispunjenje te elje
- sadraj sna, ujedno je i glavna osobina sna. Druga, jednako
136
tako stalna, bila bi da san ne eli jednostavno dovesti do
izraaja samo jednu misao, ve kao halucinatorni doivljaj
predstavlja i ispunjenje ove elje. elim se voziti jezerom, gla
si elja, koja uzrokuje san; zato je sadraj sna: vozim se jeze
rom. Razlika izmeu latentnog i manifestnog sna, iskrivljenje
latentnih misli sna ostaje, dakle, potvreno i u ovim jednostav
nim djejim snovima pretvaranja misli u doivljaj. Kod tuma
enja sna, prije svega se mora izvriti opoziv ovog dijela
promjene. A ako se ovo pokae kao najopenitija osobina sna,
tada ranije iznijet dio sna - vidim svog brata u sanduku ne
bi trebalo prevesti kao moj brat tedi, ve kao ja elim, da
moj brat zapone tedjeti, moj brat se mora ograniiti. Izme
u obje ovdje navedene osobine sna, oito je da ova druga ima
vie izgleda da bude prihvaena bez prigovora, nego li ona
prva. Mi emo dalekosenim ispitivanjima moi utvrditi, da
uzronik sna mora uvijek biti jedna elja, a ne neka briga, na
mjera ili predbacivanje, no - time e njegova druga osobina
ostati nedirnuta, a to je, da san ne ponavlja naprosto taj podra
aj, ve ga dokida, otklanja, rjeava kroz neku vrstu doiv
ljavanja.
7. Nadovezujui se na ove osobine sna, iznova moemo
prihvatiti i usporedbu snova s omakama. Kod ovih posljed
njih razlikujemo jednu ometajuu i jednu ometenu namjeru,
dok je omaka kompromis izmeu njih. U istu ovakvu shemu
ulazi i san. Ometena tenja kod njega ne bi bila nita drugo,
ve - ona za spavanjem. Ometajuu pak zamjenjujemo psi
hikim podraajem, dakle - eljom, koja tjera na svoje ispu
njenje, jer do sada nismo upoznali niti jedan drugi duevni
podraaj, koji bi ometao spavanje. San je takoer i ovdje re
zultat kompromisa. ovjek spava, no ipak doivljava po
javljivanje jedne elje; zadovoljava je, nastavljajui pritom sa
spavanjem. Oboje je dijelom postignuto, a dijelom naputeno.
137
8. Prisjetite se, jednom smo se ponadali pristupu do razu
mijevanja problema snova zbog injenice, da se odreene tvo
revine iz mate, nama vrlo providne, nazivaju i dnevnim sno
vima. Ova dnevna sanjarenja zaista su ispunjenja elja,
ispunjenja astohlepnih i erotinih elja koje su nam dobro
poznate, no - ona su misaona, makar moda i vrlo ivopisno
predoena, ali nikad i halucinatorno doivljena. Od obiju
glavnih osobina snova ovdje e se, dakle, odrati ona manje
sigurna, dok ona druga, koja ovisi o stanju spavanja i koja u
budnom ivotu nije ostvariva - posve otpada. Dakle, u je
zinoj uporabi postoji spoznaja o tome, da je ispunjenje elja
- glavna osobina sna. Usput, ako je doivljaj u snu samo
jedna predodba koja je neizmijenjena i omoguena zahvalju
jui okolnosti stanja spavanja, dakle - ako je to noni san na
javi, tada ve razumijemo, da proces oblikovanja sna moe
otkloniti noni podraaj i donijeti zadovoljenje, jer - i dnevno
sanjarenje je djelatnost povezana sa zadovoljenjem, te se sa
mo zbog njega i zbiva.
No, u istom se smislu ne izraava samo ova, ve i jedna
druga uporaba govornog jezika. Poznate poslovice nam kau:
Svinja sanja o iru, guska o kukuruzu, ili pitaju O emu
sanja koko? O prosu. Poslovica se, dakle, sputa i nie od
nas - od djeteta na ivotinju, i tvrdi, kako je sadraj sna -
zadovoljenje neke potrebe. ini se da na isto ovo ukazuju i
toliki drugi izrazi, kao: lijepo kao u snu, to mi niti u snu
ne bi palo na pamet, to nisam zamiljao niti u svojim naj-
smjelijim snovima. Ovdje postoji oevidna pristranost upo
rabe jezika. Postoje i snovi puni straha, ili snovi s neugodnim
ili ravnodunim sadrajem, no - oni nisu potakli takvu upo
rabu jezika. On, istina, poznaje i zle snove, ali mu je, ope
nito uzevi, san ipak samo - ugodno ispunjenje elja. Ne pos
toji poslovica, koja bi nas pokuavala uvjeriti, da svinja ili
guska sanjaju o tome, kako e biti - zaklane.
138
Naravno, nezamislivo je da pisci koji su se bavili snom
nisu i ranije zamijetili ispunjenje elja kao osobinu sna. Prije
bi se reklo da je to esto bio sluaj, ali niti jedan se nije dos
jetio priznati ovu osobinu kao openitu, te kao polazinu
toku za razjanjavanje snova. Mogli bismo razmisliti to ih
je u tome moglo zadrati, ali doi emo i do toga.
No, pogledajte sada, koliko smo obilje razjanjenja dobili
iz procjenjivanja djejih snova, i to gotovo bez truda! Fun
kcija sna kao zatitnika spavanja, njegovo nastajanje iz dviju
suparnikih namjera, od kojih jedna ostaje stalna - tenja za
spavanjem, dok druga nastoji zadovoljiti psihiki podraaj,
dokaz su da je san psihiki in bogat smislom, te da su nje
gove dvije glavne osobine: ispunjenje elje, i halucinatorno
doivljavanje. A pritom smo gotovo mogli zaboraviti da se
bavimo psihoanalizom. Osim nadovezivanja na omake, na
rad nije imao nikakvo specifino obiljeje. I svaki psiholog
koji nita ne zna o pretpostavkama psihoanalize, mogao je
dati ovakvo razjanjenje djejih snova. Zato to nije uinio
niti jedan?
Kad bi postojali samo ovakvi snovi kakvi su infantilni,
tada bi problem bio rijeen, naa zadaa obavljena i bez ispi
tivanja sanjaa, bez probijanja do nesvjesnog i bez primjene
slobodnih asocijacija. No, oito se ovdje nalazi nastavak nae
zadae. Ve smo nekoliko puta doli do iskustva da se osobi
na, koja bi se predstavila kao openito vaea, ipak mogla po
tvrditi samo na jednoj odreenoj vrsti i broju snova. Dakle, za
nas se radi o tome, mogu li se odrati openite osobine, dobi
vene iz djejih snova, vae li i za one snove koji nisu toliko
providni, u ijem se manifestnom sadraju ne moe prepoz
nati povezanost s nekom preostalom eljom, nastalom
tijekom dana. Mi imamo stav, da su ovi drugi snovi iskusili
dalekosena iskrivljenja, te se zbog toga ne mogu odmah
139
procjenjivati. Znamo takoer i da e nam za razjanjavanje
ovih iskrivljenja biti potrebna psihoanalitika tehnika, koje
smo se mogli odrei kod upravo postignutog razumijevanja
djejih snova.
U svakom sluaju, postoji jo jedna vrsta snova koji nisu
iskrivljeni, pa se, kao i djeji snovi, mogu lako prepoznati kao
ispunjenja elja. To su oni, koji se pojavljuju tijekom itavog
ivota kroz zapovjedne tjelesne potrebe, i to kao - glad, e,
seksualne potrebe, dakle - ispunjenja elja kao reakcije na
unutarnje tjelesne podraaje. Tako sam zabiljeio san djevoj
ice stare devetnaest mjeseci, koji se sastojao od jelovnika, u
kojem se jelima pridodavalo njeno ime (Anna F...jagode, ma
line, omlet, kaica), sto je bila reakcija na jedan dan gladova
nja zbog probavnih smetnji, do kojih je i dolo upravo zbog
voa. U isto je vrijeme i njena baka, ija je starost dopunja
vala sedamdeset kad bi joj se pribrojile i godine unuice, zbog
pomicanja pokretnog bubrega postila itav dan, pa je iste noi
sanjala kako je pozvana u goste, gdje su joj ponudili najbolje
poslastice. Zapaanja kod zatvorenika preputenih gladova
nju, te kod osoba koje na svojim putovanjima i ekspedicijama
moraju podnositi oskudice, ue nas da se pod tim okolnosti
ma redovito sanja o zadovoljenju ovih potreba. Tako Otto
Nordenskjold u svojoj knjizi Antarktik (1904.) izvjeuje o
grupi ljudi s kojom je prezimio (dio I, strana 336 i dalje): Za
usmjerenost naih unutarnjih misli bili su vrlo znakoviti nai
snovi, koji nisu bili nikad ivopisniji i brojniji, no upravo
sada. ak i oni meu mojim sudruzima, koji bi inae sanjali
samo iznimno, sad su znali pripovijedati dugake prie, kad
bismo ujutro meusobno izmjenjivali svoja iskustva iz tog
svijeta mate. Sve su bile zabavljene onim vanjskim svijetom,
koji nam je sad bio toliko udaljen, no esto su bile usklaene
s naim sadanjim okolnostima... Uostalom, sredinje toke
140
oko kojih su se ti nai snovi kretali, bile su -jelo i pie. Jedan
od nas, koji se nou odlikovao time to je odlazio na velike
gozbe, bio bi sav blaen kad bi ujutro mogao ispriati da je
jeo ruak, koji se sastojao od tri razliita jela; drugi je sanjao
o duhanu, o itavim brdima duhana; a trei opet o brodu, koji
punim jedrima plovi s otvorenog mora prema nama. Jo jedan
san zasluuje spominjanje: potar donosi potu, te nadugako
objanjava zbog ega se toliko dugo na nju ekalo, jer ju je
pogreno odaslao, pa ju je tek uz veliki trud uspio prikupiti.
Naravno da se u snovima bavilo i jo nemoguijim stvarima,
no vrlo je upadljiv bio taj posvemanji nedostatak imalo
mate u gotovo svim snovima, i onima koje sam sanjao ja
sam, ili o kojima sam sluao. Sigurno bi bilo od velikog psi
holokog interesa, kad bi se svi ovi snovi zabiljeili. No, lako
e se razumjeti, koliko je ueno bilo to spavanje, koje nam
je moglo ponuditi sve ono za im je svaki od nas najvatrenije
teio. Jo u citirati prema Du Prelu: Mungo Park, ve blizu
umiranju od ei na putovanju po Africi, bez prestanka je sa
njao doline i livade svoje domovine, prebogate vodom. Isto
tako se i Trenck, kojega je muila glad, u snu vidio okruen
prekrasnim jelima u rovovima Magdeburga, a George Back,
sudionik prve Franklinove ekspedicije, ve blizu smrti zbog
strahovite oskudice u hrani, redovito je i uvijek na isti nain
sanjao o bogatim gozbama.
Kad netko uivanjem u otro zainjenoj hrani tijekom
veernjeg obroka izazove nonu e, lako e sanjati da pije.
Naravno da je kroz san nemogue zadovoljiti snanu potrebu
za jelom ili piem; iz takvih se snova ovjek iznova budi
edan, te sad treba popiti stvarnu vodu. Uinak sna je u ovak
vom primjeru praktiki neznatan, no zato nije manje jasno, da
je ponuen u svrhu odravanja spavanja, a protiv buenja i po
draaja, koji tjera na djelovanje. Ali, kod manjeg intenziteta
141
ovih potreba, takvi snovi o zadovoljenju potreba esto ipak
pomau.
Jednako tako san uspijeva doi i do zadovoljenja seksual
nih potreba, koje ipak pokazuju neke posebnosti, vrijedne
spomena. Uslijed osobine seksualnog nagona, da je za jedan
stupanj manje ovisan o svom objektu no glad ili e, zado
voljenje u polucijskom snu moe biti stvarno, a kao posljedi
ca odreenih potekoa u vezi s objektom, koje emo spome
nuti kasnije, naroito se esto dogaa da se stvarno zadovo
ljenje ipak povezuje s nekim nejasnim ili iskrivljenim sadra
jem sna. Ova osobenost polucijskih snova ini ih, kako je to
primijetio O. Rank, prikladnim predmetima prouavanja is
krivljenja snova. Svi snovi zadovoljenja kod odraslih, uos
talom, obiavaju osim zadovoljenja sadravati i drugo, to po-
tjece iz posve psihikih izvora podraaja, te zahtijeva tu
maenje radi razumijevanja.
No, mi ne elimo ustvrditi, da se snovi zadovoljenja elja
kod odraslih, oblikovani na infantilan nain, pojavljuju jedino
kao reakcije na ve spomenute zapovjedno nastrojene po
trebe. Jer, poznajemo isto tako kratke i jasne snove ove vrste
pod utjecajem odreenih dominirajuih situacija, koje bez
imalo sumnje nastaju iz psihikih izvora podraaja. Primje
rice, to su snovi nestrpljivosti - kad je netko obavio sve pri
preme za putovanje, ili njemu znaajnu izlobu, za predava
nje ili posjetu, pa sad unaprijed sanja o ispunjenju svojih
oekivanja, dakle - kad no prije doivljaja vidi sebe kao da
je ve stigao do svog cilja, kao da je ve u kazalitu, ili ve u
razgovoru s onim koga posjeuje. Ili snovi, s pravom nazvani
snovima udobnosti, kad netko, tko inae voli produiti svoje
spavanje, sanja da je ustao, da se umiva ili ve nalazi u koli,
dok u stvarnosti i nadalje spava, dakle - radije ustaje u snu, no
u zbilji. elja za spavanjem, koju smo prepoznali kao onu
142
Schwind: San zatvorenika
143
koja redovito sudjeluje u nastajanju snova, u ovim snovima
postaje glasna i kroz njih se iskazuje kao znaajna oblikova-
teljica snova. Potreba za spavanjem s punim pravom ostavlja
po strani druge velike tjelesne potrebe.
Pokazat u vam ovdje na reprodukciji jedne Schwindove
slike iz galerije Schack u Miinchenu, koliko je ispravno slikar
shvatio nastajanje jednog sna iz jedne dominirajue situacije.
1
To je slika San zatvorenika, koja kao sadraj ne moe
imati nita drugo, no - osloboenje. Vrlo je zgodno to, da bi
osloboenje trebalo uslijediti kroz prozor, jer kroz prozor
prodire podraaj svjetlosti koji okonava zatvorenikovo spa
vanje. Patuljci, prikazani jedan iznad drugog, predstavljaju
vlastite sukcesivne poloaje koje bi on trebao poduzeti pri
likom uspinjanja do visine prozora, i - ako se ne varam, te ako
umjetniku time ne pripisujem isuvie namjera, tada patuljak
na vrhu, koji nastoji prerezati reetku, dakle, uiniti ono to bi
zatvorenik sam elio, ima iste crte lica kao i sam zatvorenik.
Kod svih ostalih snova, osim kod djejih, te kako je
reeno - kod snova infantilnog tipa, put nam ometaju iskriv
ljenja sna. Ne moemo odmah rei jesu li i ovo snovi ispu
njenja elja, kako to nasluujemo; iz njihova manifestnog
sadraja ne otkrivamo, kojem psihikom podraaju zahvalju
ju svoje podrijetlo, i ne moemo dokazati nastoje li istovre
meno ukloniti, ili moda rijeiti taj podraaj. Oni moraju biti
protumaeni, to znai - prevedeni, njihovo se iskrivljenje
treba opozvati, njihov manifestni sadraj zamijeniti latentnim
prije no to moemo donijeti presudu o tome, smijemo li za
ono, to je pronaeno kod infantilnih snova, iziskivati da vai
i za sve snove.
1
Vidi prilog. (U ovom izdanju nalazi se nasuprot str. 128 ).
144
IX. predavanje
CENZURA SNA
Moje dame i gospodo! Iskrivljenje, sutinu i funkciju sna upo
znali smo iz prouavanja djejih snova. Snovi su uklanjanja
(psihikih) podraaja koji ometaju spavanje putem njihova
halucinantnog zadovoljenja. Od snova odraslih ipak smo
mogli razjasniti tek jednu grupu, i to onu, koju smo oznaili
kao snove infantilnog tipa. Sto je s ostalima jo ne znamo, ali
ih niti ne razumijemo. Dobili smo prethodno jedan rezultat, i
ne elimo podcijeniti njegovo znaenje. Svaki put kad nam je
neki san posve razumljiv, on se dokazuje kao halucinatorno
ispunjenje neke elje. Ovo slaganje ne moe biti sluajno, a
niti posve zanemarivo.
Iz jednog sna druge vrste pretpostavljamo na temelju raz
nih razmiljanja i analogije sa shvaanjem omaki, da je on
zamjena za neki nepoznati sadraj, te da se na njega tek treba
svesti. Stoga je naa sljedea zadaa istraivanje i razumijeva
nje tog iskrivljenja sna.
Iskrivljenje sna je ono, to nam se u nekom snu ini ne
obinim ili nerazumljivim. elimo saznati vie o tome; prvo,
otkuda potjee, njegov dinamizam; drugo, to ono radi, te ko-
nano - kako to radi. Takoer moemo rei, da je iskrivljenje
sna djelo rada snova. Zato elimo opisati rad snova, te ga
svesti na one sile koje na njega djeluju.
145
A sada, sasluajte sljedei san. Zabiljeila ga je jedna
dama iz naih krugova
1
, a prema njenom izvijeu, potjee od
jedne ugledne, dobro obrazovane starije dame. Analiza tog
sna nije bila izvrena. Naa je izvjestiteljica zamijetila, da
psihoanalitiaru nije potrebno njegovo tumaenje. Nije ga
protumaila niti sama sanjaica, no prosudila ga je, i - tako
osudila, kao da ga je uspjela razumjeti. Jer, o njemu je rekla:
I takvu odvratnu, glupu stvar sanja jedna ena od 50 godina,
koja dan i no nema druge brige, doli brige o svom djetetu!"
A sad, taj san o ljubavnim uslugama. Ona odlazi u
vojniku bolnicu br.I, i kae vrataru, da mora razgovarati s
glavnim lijenikom ...(navodi jedno prezime, njoj nepoznato),
jer bi bolnici htjela staviti na raspolaganje svoje usluge, prit
om rije usluge naglaava tako, da nii asnik odmah pri
mjeuje kako se ovdje radi o ljubavnim uslugama. No, ona
je ve postarija ena, pa je nakon izvjesnog oklijevanja pro
puta da proe. No, umjesto da ode do glavnog lijenika, za
vrava u jednoj velikoj, tamnoj sobi, u kojoj za nekim duga
kim stolom stoje ili sjede mnogi asnici i vojni lijenici.
Obraa se sa svojom ponudom jednom vojnom lijeniku, koji
je razumije ve nakon nekoliko rijei. Njen glasni govor u snu
zvui ovako: Ja, i brojne druge ene i mlade djevojke Bea
spremne smo vojnicima, ljudstvu i asnicima bez razlike ...
Ovdje u snu slijedi mrmljanje. No, djelomino zbunjene, a
djelomino podrugljive grimase asnika pokazuju joj, da su to
ispravno razumjeli svi prisutni. Dama nastavlja: Znam, da
vam naa odluka zvui udno, no mi to najozbiljnije mislimo.
Niti vojnika na bojnom polju ne pitaju, eli li umrijeti ili ne.
Uslijedi itava minuta neugodne utnje. Tada joj vojni lijenik
stavi ruku oko pojasa, i ree: Milostiva gospoo, pretposta-
Gospoa dr. von Hug-Hellmuth.
146
vite sluaj, kad bi uistinu do toga dolo... (mrmljanje). Ona
odmaknu njegovu ruku uz pomisao: Svi su oni ipak isti, te od
govori: Moj Boe, pa ja sam ve stara ena, i moda uope
neu niti doi u taj poloaj. Uostalom, trebalo bi se pridra
vati jednog uvjeta: uzeti u obzir starost; da ne bi jedna stari
ja ena jednom sasvim mladom momku...(mrmljanje). To bi
bilo previe strano. Vojni lijenik: Potpuno razumijem.
Nekoliko se asnika, a meu njima i jedan, koji joj je udvarao
u mlaim danima, glasno nasmijalo, a dama poelje da je
odvedu njoj poznatom glavnom lijeniku, kako bi se sve izvelo
na istac. Pritom na svoje najvee zaprepatenje uoi, da vie
ne zna njegovo ime. No, vojni lijenik je usprkos tome vrlo
pristojno i s puno potovanja uputi da krene na drugi kat, ne
kim vrlo strmim zavojitim eljeznim stubama, koje su vodile
izravno iz sobe na gornje katove. Dok se uspinjala, zau jed
nog asnika kako kae: To je kolosalna odluka, i svejedno je,
da li je neka mlada ili stara; svaka ast!
S osjeajem da jednostavno vri svoju dunost, ona se
uspinje tim beskonanim stubama.
Ovaj se san ponovio unutar nekoliko tjedana jo dva puta,
i to - kako dama primjeuje - s posve beznaajnim, i uistinu
besmislenim izmjenama.
San u svom odvijanju odgovara dnevnom sanjarenju; ima
vrlo malo mjesta prekida, a poneka se pojedinost mogla raz
jasniti raspitivanjem, koje je, kako znamo, izostalo. No, naj
uoljivije je, a za nas i najzanimljivije, da san pokazuje vie
praznina, i to ne praznina u sjeanju, ve praznina u sadraju.
Na tri mjesta, sadraj je kao izbrisan; govori, u kojima se po
javljuju ove praznine, prekinuti su mrmljanjem. Kako nismo
izvrili analizu, strogo uzevi, nemamo niti pravo izraziti
neto o smislu sna. Samo, pruene su neke naznake iz kojih se
moe poneto zakljuiti, primjerice - u rijeima ljubavne
147
usluge, a naroito nas oni dijelovi govora, koji su prethodili
mrmljanju tjeraju na dopune koje ne mogu ispasti nikako
drugaije, no jednoznano. Umetnemo li ih, tada se dobiva
jedna fantazma takvog sadraja, u kojem je sanjaica sprem
na - zbog vrenja svoje domoljubne dunosti - svoju osobu
staviti na raspolaganje zadovoljenju potrebe za ljubavlju kod
vojske, asnika i vojnika. To je u svakom sluaju vrlo
sablanjivo, uzor za drsku libidnu matariju, ali - u snu se
uope ne dogaa. Upravo tamo, gdje bi povezivanje zahtije
valo to priznanje, u manifestnom snu nailazimo na nerazgov-
jetno mrmljanje, na neto to se izgubilo, ili potisnulo.
Nadam se da to ve prepoznajete kao blisko, naime - da
je nepristojnost ovih mjesta bila motiv za njihovo potiskiva
nje. No, gdje ete pronai usporedbu s ovim dogaajem? U
naim je danima ne trebate dugo traiti. Uzmete li u ruke bilo
koje politike novine, pronai ete da od mjesta do mjesta ne
dostaje tekst, te da se na njegovu mjestu pojavljuje samo bje
lina papira. Znate da je to djelo novinske cenzure. Na ovim
mjestima koja su sad ostala prazna, stajalo je neto, to se nije
svidjelo visokim organima cenzure, pa je stoga uklonjeno.
Mislite: teta zbog toga, vjerojatno je to bilo ono najzanimlji
vije, to je bilo najbolje mjesto.
Drugi put cenzura nije utjecala na gotovu reenicu. Pisac
je predvidio koja bi mjesta trebala oekivati neodobravanje
cenzure, pa ih je zato iz predostronosti ublaio, lagano izmi
jenio, ili se zadovoljio samo pribliavanjima ili nagovjetaji
ma onoga, to mu je zapravo eljelo potei iz pera. Tada niti
u novinama nema praznih mjesta, no iz odreenih ete zaobi
laenja i nejasnoa u izraavanju moi odgonetnuti unaprijed
primijenjen obzir prema cenzuri.
Zadrimo sad ovu usporedbu. Kaemo da su i izostavljeni
govorni dijelovi, prikriveni mrmljanjem u snu, bili prinijeti
148
kao rtva cenzuri. Izravno govorimo o cenzuri snova, kojoj
treba pripisati dio udjela za iskrivljenje sna. Posvuda gdje se
nailazi na praznine u manifestnom snu, skrivila ih je cenzura
snova. Trebali bismo krenuti i dalje, te izraavanje cenzure
prepoznati svaki put i tamo, gdje se ovjek nekog elementa
sna prisjea naroito slabo, nejasno ili sumnjiavo izmeu
ostalih, jasnije oblikovanih. No, tek se rijetko ova cenzura iz
raava ovako neskriveno, moglo bi se rei - naivno, kao u
primjeru sna s ljubavnim uslugama. Mnogo ee dolazi do
izraaja drugi tip cenzure, koji proizvodi ublaavanja, okoli
anja, nagovjetaje na mjestu onog pravog.
Za trei nain djelovanja cenzure snova ne znam nikakvu
usporedbu iz upravljanja cenzurom novina; no, upravo nju
mogu pokazati na do sada jedinom analiziranom primjeru sna.
Sjetite se sna o tri loe kazaline ulaznice za 1,50 forinta. U
latentnim mislima ovog sna bio je naglaen element prerano,
isuvie rano. Odnosno: bila je besmislica udati se toliko rano,
- bila je takoer besmislica, tako rano krenuti u nabavljanje
kazalinih ulaznica, - bilo je smijeno od urjakinje, da tako
brzo izda svoj novac, i kupi nakit. Od ovog sredinjeg ele
menta misli sna, nita nije bilo prenijeto u manifestni san; u
njemu je u sredite bio stavljen odlazak u kazalite i nabavlja
nje ulaznica. Pomicanjem naglaska, ovim je pregrupiranjem
elemenata sadraja manifestni san postao toliko malo slian
latentnim mislima sna, da ih nitko ne bi mogao pretpostaviti
iza onog prvog. Ovo pomicanje naglaska je glavno sredstvo
iskrivljenja sna, te snu pridaje onu neobinost, zbog koje ga
niti sam sanja ne eli priznati kao svoju vlastitu proizvodnju.
Dakle, izostavljanje, mijenjanje, pregrupiravanje grae
predstavlja djelovanje cenzure snova, te sredstvo za iskrivlje
nje snova. Sama cenzura snova je uzronik ili jedan od uzro
nika iskrivljenja snova, ije nas ispitivanje upravo zaokuplja.
149
Ve smo navikli ove izmjene i preureenja nazivati pomi
canjima.
Nakon ovih zapaanja o djelovanjima cenzure snova,
okrenut emo se sad i njihovu dinamizmu. Nadam se da ovaj
izraz neete shvatiti isuvie antropomorfno, te pod cenzorom
snova zamisliti nekog malenog, strogog ovjeuljka, ili nekog
duha koji stanuje u vaim modanim komorama i tamo oba
vlja svoju dunost, ali niti isuvie lokalizacijski, tako da mis
lite na neko modano sredite, od kojeg se rasprostire takav
jedan cenzurirajui utjecaj, te bi se preureenjem ili uklanja
njem takvog jednog sredita on mogao dokinuti. Jer, trenutno
to nije nita drugo, no dobro iskoristiv pojam za jedan dinami
an odnos. Ova nas rije ne ometa da upitamo, iz kojih se na
mjera i na kakve se tenje ovaj utjecaj primjenjuje; neemo se
iznenaditi niti kad otkrijemo da smo se ve i ranije susretali sa
cenzurom sna, vjerojatno je niti ne prepoznajui.
Jer, to je uistinu i bio sluaj. Prisjetite se da smo doli do
iznenaujueg otkria, kad smo zapoeli s primjenjivanjem
nae tehnike slobodnih asocijacija. Tamo smo poeli osjeati,
kako se naim naporima - da od elementa sna dopremo do ne
svjesnog elementa, ija je on zamjena - protivi neki otpor. Taj
otpor, rekli smo, moe biti razliitih veliina: jednom ogro
man, drugi put uistinu neznatan. U ovom potonjem sluaju, za
na rad na tumaenju trebamo proi tek nekoliko meulano-
va; no, ako je on velik, tada se ovdje trebaju odmjeravati du
gaki lanci asocijacija na element, odvode nas daleko od nje
ga, a usput moramo prevladati sve potekoe, koje se javljaju
kao kritiki prigovori protiv pomisli. Ono to nam kao otpor
nailazi ususret prilikom rada na tumaenju, to sad moramo
kao cenzuru snova prenijeti u rad na snovima. Otpor tumae
nju je naprosto objektivizacija cenzure snova. On nam tako
er dokazuje, da se snaga cenzure nije iscrpila time to je
150
izvrila iskrivljenje sna, pa se nakon toga ugasila, ve da ta
cenzura nastavlja postojati kao trajna institucija, i to s namje
rom da i nadalje odrava ono iskrivljenje sna. Uostalom, kako
se otpor prema tumaenju mijenjao po svojoj snazi kod sva
kog elementa, tako je i iskrivljenje, izvreno cenzurom, pro
izlazilo razliito veliko za svaki element unutar istog sna.
Usporedi li se manifestni i latentni san, vidi se da su pojedini
latentni elementi posve nestali, a drugi bili preuzeti kao vie
ili manje promijenjeni, kao neizmijenjeni, ili moda ak i oja
ani.
No, mi smo eljeli istraiti koje namjere primjenuju cen
zuru, te protiv kojih. Pa, na ovo je pitanje, temeljno za razu
mijevanje sna, a moda ak i ljudskog ivota, lako odgovoriti,
pregledamo li niz protumaenih snova. Namjere koje primje
njuju cenzuru su one, koje budna procjena sanjaa priznaje,
one s kojima se on osjea suglasan. Budite uvjereni da kad od
bijete prihvatiti ispravno izvreno tumaenje nekog od vaih
vlastitih snova, inite to iz istih onih motiva, zbog kojih je i na
stala potreba za cenzurom snova, proizvodnjom iskrivljenih
snova i nunou tumaenja. Pomislite na san nae pedeseto
godinje dame. I sama nalazi da je njen san, bez da ga je pro
tumaila - odvratan, a bila bi jo zaprepatenija da joj je
lijenica, gospoa v. Hug, ispriala poneto od njegova neizb
jenog tumaenja; no, upravo zbog tog osuivanja, u njenom
su snu ona najodbojnija mjesta bila zamijenjena mrmljanjem.
Ali namjere, protiv kojih se usmjerava cenzura snova, mo
raju se prije svega opisati sa stanovita same ove instancije.
Tada se jedino moe rei, da su one po svojoj naravi posve za
odbacivanje, odbojne u etikom, estetskom, socijalnom pogle
du, stvari na koje se ak niti ne usuuje pomiljati, ili na koje
misli samo s gnuanjem. Prije svega, ove cenzurirane i u snu
do iskrivljenog izraza dovedene elje, zapravo su iskazivanje
151
jednog bezgraninog i bezobzirnog egoizma. I zaista, u sva
kom snu vlastito Ja izbija naprijed, u svakom od njih igra
glavnu ulogu, pa ak i kad zna, kako da se dobro sakrije mani
festnom sadraju. Ovaj sacro egoismo sna zasigurno nije
bez povezanosti sa eljom za spavanjem, koja se sastoji u po
vlaenju zanimanja od itavog vanjskog svijeta.
Osloboeno svih etikih okova, ovo Ja suglasno je sa
svim zahtjevima seksualnih tenji - onih, koje je na estetski
odgoj ve odavno osudio, kao i onih, koje se protive svim za
htjevima udorea za ogranienjima. Tenja za uitkom - li
bido, kako kaemo - bez zapreka odabire svoje objekte, a naj
radije one zabranjene. Ne samo enu drugoga, ve prije svega
incestuozne, ljudskim sporazumom posveene objekte maj
ku i sestru kod mukarca, oca i brata kod ene. (Pa i san nae
pedesetogodinjakinje je incestuozan, njegov je libido oevid
no usmjeren na sina). Poude, za koje mislimo da su daleke
ljudskoj prirodi, pokazuju se dovoljno snanima da izazovu
snove. I mrnja se iskaljuje bez granica. A osvetnike elje i
elje za smru blinjih, u ivotu najdraih osoba - roditelja,
brae, branih partnera, vlastite djece - nisu nita neobino.
ini se, da ove cenzurirane elje naviru iz jednog pravog pak
la; nikakva nam se cenzura ne ini dovoljno strogom protiv
njih, nakon to su protumaene u budnom stanju.
Ali, nemojte taj pogubni sadraj predbacivati samom snu.
Jer, ne zaboravite, on ima bezazlenu, pa ak i korisnu svrhu -
zatititi vae spavanje od ometanja. Takva zloudnost ne lei
u sutini sna. Uz to, znate da postoje i snovi koji se mogu pre
poznati kao zadovoljenje opravdanih elja, i hitnih tjelesnih
potreba. Istina, oni nemaju i iskrivljenja sna; no, oni ih niti ne
trebaju, mogu obavljati svoju funkciju i bez povrede etikih i
estetskih tenji naeg Ja. A pomislite i na to, da je iskrivljenje
sna proporcionalno s dva imbenika. S jedne je strane ono
152
utoliko vee, to je strasnija elja koju treba cenzurirati, a s
druge strane i to stroe nastupaju zahtjevi cenzure u tom tre
nutku. Mlada, strogo odgojena i srameljiva djevojka e stoga
neumoljivom cenzurom iskrivljavati u snu i ona dogaanja,
koja bismo mi, lijenici - na primjer, morali prihvatiti kao do
putene, bezazlene elje libida, kako e ih i sama sanjaica
ocijeniti desetak godina kasnije.
Inae, mi jo nismo niti izbliza dospjeli toliko daleko, da
bismo se smjeli ljutiti zbog ovakvog rezultata naeg rada na
tumaenju. Vjerujem da ga jo niti ne razumijemo kako treba;
no, prije svega nas obvezuje zadaa, da ga osiguramo od odre
enih napada. Jer, tu nije nimalo teko pronai neku nesigur
nost. Naa su tumaenja snova vrena pod pretpostavkama,
koje smo ranije utvrdili: da san uope ima neki smisao, da se
postojanje jo nesvjesnih duevnih procesa smije prenijeti s
hipnotikog na normalno spavanje, te da su sve pomisli deter
minirane. Da smo na temelju ovih pretpostavki doli do vjero
jatnih rezultata tumaenja sna, tada bismo s pravom zakljuili,
da su te pretpostavke bile ispravne. Ali to, ako ovi rezultati
izgledaju ovako, kako sam upravo opisao? Tada bi se lako
moglo rei: to su nemogui, besmisleni, ili barem vrlo nevje
rojatni rezultati, dakle, neto je u pretpostavkama bilo pogre
no. Ili san ipak nije nikakva psihika pojava, ili u normalnom
stanju ne postoji nita nesvjesno, ili pak naa tehnika ima
negdje neku pukotinu. Nije li to jednostavnije prihvatiti, i ne
zadovoljava li vie od svih onih ogavnosti, koje smo navodno
razotkrili na temelju naih pretpostavki?
Oboje! Iako je jednostavnije, i iako vie zadovoljava, to
ne znai nuno i da je ispravnije. Ostavimo si vremena, stvar
jo nije posve sazrela. Prije svega, moemo jo pojaati kriti
ku protiv naeg tumaenja snova. To, to su sami rezultati to
liko neugodni i neukusni, moda i ne bi toliko teko palo. Jai
153
je argument, da sanjai kojima iz tumaenja njihovih snova
pripisujemo takve namjere njihovih elja, najotrije od sebe
odbijaju naa tumaenja, i to s dobrim razlozima. to?,
kae jedan, vi mi iz sna elite dokazati, da je meni ao svih
onih iznosa koje sam utroio na opremu svoje sestre i obrazo
vanje svog brata? Ali, to ne moe biti; ja i radim jedino za
svoju brau, nita me drugo u ivotu niti ne zanima, osim da
ispunim svoje dunosti prema njima, kako sam to kao najsta
riji obeao naoj pokojnoj majci. Ili, jedna sanjaica kae:
Ja da bih trebala svom suprugu eljeti smrt. Pa to je grozna
besmislica! Ne samo to ivimo u najsretnijem braku - to mi
zacijelo neete vjerovati, ve bi mi njegova smrt oduzela sve
to imam na ovom svijetu. Ili, netko drugi e nam odgovo
riti: Ja da prema svojoj sestri usmjeravam grene elje? Pa,
to je smijeno; ona mi uope nije vana; ak smo i u loim
odnosima, i ve godinama nisam s njom progovorio niti rije
i! Moda bismo jo i lako prihvatili kad ovi sanjai ne bi
potvrdili ili nijekali protumaene im tenje; mogli bismo rei,
to su naprosto stvari, koje niti sami ne znaju o sebi. Ali to, da
oni u sebi osjeaju upravo tonu suprotnost od takve jedne
protumaene elje, i da nam svojim dosadanjim ivotom mo
gu dokazati vladavinu te suprotnosti, to nas ipak mora natje
rati da se zapanjimo. Ne bi li sad bilo pravo vrijeme, da se i
tav rad na tumaenju snova odbaci kao neto, to je kroz svoje
rezultate dovedeno ad absurdum?
Ne, jo uvijek ne. Jer, i ovaj se jai argument razbija, ako
ga kritiki napadnemo. Uz pretpostavku da u duevnom ivo
tu postoje nesvjesne tenje, on uope nema nikakvu dokaznu
snagu kad se dokazuje, kako u svjesnom ivotu prevladavaju
one, koje su im suprotne. Moda u duevnom ivotu ima mjes
ta i za suprotstavljene tenje, za proturjenosti koje postoje
jedna uz drugu; a mogue je, i da je upravo prevladavanje
154
jednog osjeaja uvjet za nesvjesnost postojanja njegove su
protnosti. Dakle, ostaje se ipak samo kod onih, jo na poetku
podignutih prigovora - da rezultati tumaenja snova nisu jed
nostavni, i da su vrlo neugodni. Na prvi se moe odgovoriti
da, uza svu zanesenost jednostavnou, njome ne moete rije
iti niti jedan od problema snova; morate se prilagoditi pri
hvaanju sloenijih odnosa. A na drugi, da oevidno niste u
pravu, kad kao motiv za jednu znanstvenu procjenu elite pri
mijeniti ugodu ili neugodu, koju osjeate. to je to, to vam
rezultate tumaenja sna ini neugodnima, pa ak i besramni
ma ili odvratnima? Ca n'empeche pas d'exister (To im ne
smeta da postoje - op.p.), jo kao mlad lijenik sam uo svog
uitelja Charcota, da govori u slinom sluaju. Treba biti
smjeran, te mirno zaustaviti svoje simpatije i antipatije, eli li
se otkriti, sto je u ovom svijetu ono stvarno. Kad vam neki fi
ziar moe dokazati da e se organski ivot ove zemlje morati
kroz krae vrijeme povui pred potpunim smrzavanjem, usu
ujete li se i njemu odgovoriti: To ne moe biti; takvi su
izgledi isuvie neugodni? Mislim da ete utjeti sve dok ne
doe drugi fiziar, i ne dokae onom prvom pogreku u njego
vim pretpostavkama ili proraunima. Kad od sebe odguravate
ono to vam je neugodno, tada samo ponavljate mehanizam
stvaranja snova, umjesto da ga razumijete i nadvladate.
Potom ete moda obeati, da ete zanemariti odbojnu
osobinu cenzuriranih elja u snovima, no odmah se povlaite
na argument, kako je ipak nevjerojatno da bi onome zlu u us
trojstvu ljudi trebao pripadati toliko irok prostor. Ali, daju li
vam vaa vlastita iskustva pravo da to kaete? Ne elim go
voriti o tome kako biste mogli izgledati sami sebi, no -jeste
li jednako toliko ugode pronali i u svojim nadreenima i
suparnicima, toliko plemenitosti kod svojih neprijatelja i tako
malo zavisti u svom drutvu, da biste se morali osjeati
155
obveznima nastupiti protiv udjela egoistinog zla u ljudskoj
prirodi? Nije li vam poznato, koliko je neobuzdan i nepouz
dan prosjek ljudi u svim prigodama seksualnog ivota? Ili, zar
ne znate, da sve prijestupe i prekoraenja o kojima nou san
jamo, danju budni ljudi zaista i poinjaju kao zloine? to
drugo psihoanaliza ini ovdje, osim to potvruje staru
Platonovu misao, da su dobri oni, koji se zadovoljavaju samo
sanjanjem o onome, to drugi, oni zli, ine u zbilji?
A sada, usmjerite pogled s pojedinanog na ovaj veliki rat,
koji jo uvijek hara Europom; pomislite samo na onu ogrom
nu mjeru svireposti, strahota i neiskrenosti, koja se sada smije
rasprostirati kulturnim svijetom. Vjerujete li zaista da bi aici
nesavjesnih laktaa i zavodnika posreilo oslobaanje svih tih
zlih duhova, da milijuni onih koje predvode nisu krivi zajedno
s njima? Usuujete li se i uz ovakve odnose jo uvijek lomiti
koplja oko iskljuivanja zla iz duevnog ustrojstva ovjeka?
Predbacit ete mi da jednostrano ocjenjujem rat; on je na
vidjelo iznio i ono najljepe i najplemenitije u ljudima, njiho
vo junatvo, samoportvovnost, njihov osjeaj za drutvo.
Svakako, no nemojte se uiniti sukrivcima u nepravdi, koja se
toliko esto ini prema psihoanalizi, kad joj se predbacuje da
osporava jedno, tvrdei ono drugo. Nije naa namjera da
poriemo plemenita nastojanja ljudske prirode, niti smo ikada
neto doprinosili tome, da im se umanji vrijednost.
Naprotiv; pokazujem vam ne samo cenzurirane zle elje iz
snova, ve i cenzuru, koja ih i ini potisnutima i neprepoz
natljivima. Kod zla u ljudima ostajemo s veim naglaskom
samo zato, jer ga ostali poriu, ime ljudski duevni ivot
dodue ne postaje nita bolji, ali zato svakako - nerazumljivi-
ji. Odustanemo li od etikog procjenjivanja, zacijelo emo
moi pronai pravu formulu za odnos izmeu zla i dobra u
ljudskoj prirodi.
156
Dakle, ostajemo pritom. Ne trebamo odustati od ishoda
naeg rada na tumaenju snova, iako ga moramo doivjeti kao
neobinog. Moda emo se kasnije moi pribliiti njegovu ra
zumijevanju drugim putem. Za sada upamtimo: iskrivljenje
snova je posljedica cenzure koju namjere, prihvaene od strane
Ja, vre protiv onih odbojnih kretanja elja koja se u nama od
vijaju tijekom noi, dok spavamo. Naravno, zato upravo tije
kom noi, i otkuda potjeu ove elje, koje bi trebalo odbaciti -
o tome nam preostaje jo mnogo za propitivati i istraivati.
No, bilo bi nepravedno kad bismo sad propustili istaknuti
kao vaei jedan drugi ishod ovih istraivanja. elje u snovi
ma koje nas ele ometati tijekom spavanja nama su nepozna
te, i o njima saznajemo tek kroz tumaenje sna; dakle, one se
u tom trenutku i u spomenutom smislu mogu oznaiti kao ne
svjesne. Ali, moramo si rei da su i vie u tom trenutku, no sa
mo nesvjesne. Jer, i sam sanja ih porie, kako smo to otkrili u
tolikim mnogim sluajevima, nakon to ih je upoznao kroz
tumaenje sna. Tada se ponavlja sluaj, koji smo po prvi put
susreli kod tumaenja omake u govoru s nazdravljanjem, i
kad nas je nazdraviar ogoreno uvjeravao kako niti tada, a niti
ikad ranije nije bio svjestan nekog osjeaja nepotovanja
prema svom efu. Ve smo tada posumnjali u vrijednost
takvog uvjeravanja, te ga zamijenili pretpostavkom, da go
vornik nije niti znao za taj osjeaj, koji u sebi nosi. To se sad
dogaa i kod svakog tumaenja jako iskrivljenih snova, pa
time za naa shvaanja dobiva na znaaju. Sad smo spremni
prihvatiti, da u duevnom ivotu postoje procesi, tenje o koji
ma se dugo vremena uope nita ne zna, a moda se nikada
nije niti znalo. Time za nas nesvjesno dobiva jedan novi smi
sao; trenutno ili privremeno nestaje iz njegove sri, moe
znaiti i trajno nesvjesno, a ne samo trenutno latentno.
Naravno, o tome emo drugi put morati uti i vie.
157
X. poglavlje
SIMBOLIKA U SNU
Moje dame i gospodo! Otkrili smo, da je iskrivljenje snova
koje nam ometa razumijevanje sna posljedica djelatnosti jed
ne cenzure, usmjerene protiv neprihvatljivih, nesvjesnih elja.
No, naravno da nismo ustvrdili, kako je cenzura i jedini im
benik koji je kriv za iskrivljenje sna, jer daljnjim prouava
njem sna moemo doi do otkria, da u takvom ishodu sudje
luju i drugi momenti. To je kao kad bismo rekli da - kad bi
cenzura sna i bila iskljuena, jo uvijek ne bismo bili u stanju
razumjeti snove, osim ako manifestni san ne bi bio istovjetan
latentnim mislima sna.
Ovaj drugi moment koji san ini neprozirnim, ovaj novi
doprinos iskrivljenju sna otkrivamo, kad svrnemo pozornost
na jednu prazninu u naoj tehnici. Ve sam vam priznao da
analiziranima ponekad uistinu nita ne pada na um u vezi s
pojedinim elementom sna.
Naravno, to se ne dogaa onoliko esto, koliko oni to
tvrde; a u mnogim se sluajevima pomisao uspijeva iznuditi i
upornou. Ali, ipak preostaju sluajevi u kojima asocijacija
zakazuje, ili - ako je iznuena, ne daje ono to od nje oeku
jemo. Dogodi li se to tijekom psihoanalitikog lijeenja, tada
tom elementu pripada posebno znaenje, kojim se ovdje
neemo baviti. No, to se dogaa i kod tumaenja snova nor
malnih osoba, ili kod tumaenja vlastitih snova. Uvjeri li se
158
ovjek da u takvim sluajevima ne koristi nikakva prisila,
konano stie do otkria, kako se ovaj neeljeni sluaj redovi
to pojavljuje kod odreenih elemenata snova, i poinje pre
poznavati novu zakonitost tamo, gdje je u poetku vjerovao
da otkriva tek sluajno zakazivanje tehnike.
Na ovaj se nain dolazi u iskuenje da ovjek sam protu
mai ove nijeme elemente snova, te da njihov prijevod oba
vi vlastitim sredstvima. Namee mu se misao da svaki put do
spijeva do zadovoljavajueg smisla, kad se usudi izvriti tu za
mjenu, dok san ostaje besmislen i povezanost prekinuta sve
dok se ne odlui izvriti ovakav jedan zahvat. Gomilanje mno
gih, posve slinih sluajeva, preuzelo je na sebe da naem, u
poetku bojaljivom pokuaju, prui potrebnu sigurnost.
Izlaem vam sve ovo pomalo shematski, no to je ipak do
puteno za potrebe predavanja, i nije pogreno, ve je samo
pojednostavnjeno.
Na ovaj se nain dospijeva do niza stalnih prijevoda za
elemente snova, dakle - posve slino onome, to se moe pro
nai u naim omiljenim sanjaricama za sve stvari koje se sa
njaju. Ipak ne zaboravite, da se kod nae asocijacijske tehnike
nikad ne pojavljuju i stalne zamjene elemenata snova.
Sada ete odmah rei da vam se ovaj put za tumaenje
ini jo mnogo nesigurnijim i izloenijim napadima od onog
ranijeg, posredstvom slobodnih pomisli. No, tome se
pridruuje jo neto. Naime, kad se iskustvom prikupi
dovoljno ovakvih stalnih zamjena, tada ovjek jednom kae
sam sebi, da je ove dijelove u tumaenju snova uistinu mogao
pobijati i na temelju vlastitih saznanja, te da su mogli postati
razumljivi i bez uporabe pomisli sanjaa. A otkuda bi se nji
hovo znaenje moralo poznavati, do toga emo stii u drugoj
polovini naeg razraunavanja.
159
Takav jedan stalni odnos izmeu elementa sna i njegova
prijevoda nazivamo simbolikim, a sam element sna simbolom
nesvjesnih misli sna. Prisjeate se da sam ranije, kod istra
ivanja odnosa izmeu elemenata sna i njihova Pravog zna
enja, razlikovao tri takva odnosa - one, koji su dio cjeline,
zatim one koji su nagovjetaji i one koji kao da su oblikovanja
slika. Tada sam vam najavio i etvrti odnos, ali ga nisam ime
novao. Taj etvrti je ovaj upravo spomenuti, simboliki odnos.
Na njega se nadovezuju vrlo zanimljive rasprave, kojima se
elimo okrenuti prije no to vam izloimo naa posebna
zapaanja o simbolici. Jer, simbolika je vjerojatno najneobi-
nije poglavlje uenja o snovima.
Prije svega, kako su simboli stalni prijevodi, u odreenoj
mjeri ostvaruju ideal antikog, a i omiljelog tumaenja snova,
od ega smo se zahvaljujui naoj tehnici ipak jako udaljili.
Oni nam pod odreenim okolnostima omoguuju tumaenje
nekog sna i bez ispitivanja sanjaa, koji nam ionako ne zna
nita rei o simbolu. Poznaju li se uobiajeni simboli u snovi
ma, a uz to jo i osoba sanjaa, okolnosti u kojima ivi i doj
movi pod kojima je i dolo do sna, tada se ovjek esto nae u
poloaju da protumai san bez mnogo okolianja, da ga goto
vo odmah prevede.
Takva jedna majstorija laska tumau sna, dok na sanjaa
ostavlja dojam; ugodno odskae od mukotrpnog rada tijekom
ispitivanja sanjaa. No, nemojte se time dati zavarati. Naa
zadaa nije da izvodimo majstorije. Tumaenje oslonjeno na
poznavanje simbola nije tehnika, koja moe zamijeniti asoci
jativnu ili se mjeriti s njome. Ono je njena dopuna i prua jedi
no u nju unijete, iskoristive rezultate. Ali, to se tie pozna
vanja psihike situacije sanjaa, uzmite u obzir da vam na
tumaenje ne dospijevaju samo snovi vaih poznanika, da su
uzronici snova u pravilu dnevni dogaaji koje vi ne pozna-
160
jete, te da vam upravo pomisli analiziranog doprinose u spo
znavanju onoga, to se naziva psihikom situacijom.
Nadalje, naroito je neobino - pa i s obzirom na poveza
nosti koje emo spomenuti kasnije, da su opet postali glasni
najei otpori protiv postojanja simbolikog odnosa izmeu
sna i nesvjesnog. Pa ak i osobe od razbora i ugleda, koje su
inae velik dio puta kroile zajedno s psihoanalizom, ovdje su
joj uskratile svoju pratnju. No, taj je stav utoliko udniji, to
- kao prvo, simbolika nije svojstvena jedino snu, i drugo - to
simboliku u snovima uope nije otkrila psihoanaliza, ma koli
ko inae nije siromana iznenaujuim otkriima. Kao prona
lazaa simbolike sna, ako joj se uope eli pripisivati poetak
u ovim modernim vremenima, treba navesti filozofa K. A.
Schernera (1861.). Psihoanaliza je potvrdila Schernerov pro
nalazak, te ga izmijenila na uistinu pozamaan nain.
Sada ete poeljeti uti neto i o sutini simbolike snova,
te primjerima za nju. Rado u vam izloiti ono to znam, no
priznajem vam, da nae razumijevanje jo ne see onoliko da
leko, koliko bismo to eljeli. Sutina povezivanja simbola je
usporedba, ali ne neka odabrana po volji. Za tu se usporedbu
nasluuje naroita uvjetovanost, no ne moe se rei u emu se
ona sastoji. Nee sve ono, sa ime moemo usporediti jedan
predmet ili jedan dogaaj, nastupiti kao simbol za to i u snu.
S druge strane, san ne simbolizira niti sve to god se hoe, ve
samo odreene elemente latentnih misli snova. Dakle, ovdje
postoje ogranienja s obiju strana. Mora se takoer priznati,
da se pojam simbola za sada ne moe otro ograniiti, ve se
on rasplinjava kroz zamjene, prikaze i slino, pribliavajui se
i sam nagovjetaju. Kod itavog je niza simbola jasna uspo
redba, na kojoj se oni temelje. Pored toga, postoje i drugi sim
boli kod kojih si moramo postaviti pitanje, gdje treba potraiti
ono Zajedniko, ono Tertium comparationis ove vjerojatne
161
usporedbe. Tada je pobliim razmatranjem moemo pronai,
ili nam uistinu moe ostati sakrivena. Nadalje, kad je simbol
jedna usporedba, neobino je da se ta usporedba ne moe raz
otkriti asocijacijom, a zatim - da niti sanja ne poznaje tu us
poredbu, ve se njome koristi ni ne znajui za nju. Pa i vie od
toga - da sanja nema volje ak niti priznati ovu usporedbu,
nakon to mu se ona predoi. Vidite, dakle, simboliki odnos
je zapravo usporedba sasvim posebne vrste, iju utemeljenost
jo nismo posve jasno shvatili. Moda e se kasnije moi pro
nai pokazatelji i za ovo nepoznato.
Obim stvari koje u snu pronalaze svoj simboliki prikaz i
nije tako velik. Ljudsko tijelo u cjelini, roditelji, djeca, braa,
roenje, smrt, golotinja i zatim, jo neto. Jedini tipian, to
jest redoviti prikaz muke osobe kao cjeline je - kua, kako je
to otkrio Scherner; on je ovom simbolu ak elio pridati pre
veliko znaenje, koje mu ne pripada. U snu se dogaa da se
ovjek sputa niz proelja kua, sad pun zadovoljstva, a sad
opet prepun straha. Kue s posve glatkim proeljima pred
stavljaju mukarce, a one opremljene izboinama i balkonima
na kojima se moemo zaustaviti - ene.
Roditelji se u snu pojavljuju kao car i carica, kralj i kralji
ca ili druge osobe od ugleda; san je ovdje, dakle, prepun
potovanja. Manje se njeno odnosi prema djeci i brai; oni se
simboliziraju malim ivotinjama, buhama. Roenje gotovo
redovito pronalazi svoj prikaz kroz neki odnos prema vodi;
ovjek ili naglo uranja u nju, ili iz nje izlazi, spaava neku
osobu iz vode ili ona spaava njega, to jest, ima neku vrstu
majinskog odnosa prema njoj. Umiranje se u snu zamjenjuje
odlaskom na putovanje, vonjom vlakom, smrt razliitim tamn
im, nejasnim i gotovo bojaljivim nagovjetajima, a golotinja
haljinama i odorama. Vidite kako su ovdje rasplinute granice
izmeu simbolikih prikaza i prikaza slinih nagovjetajima.
162
U usporedbi sa siromatvom ovog nabrajanja mora posta
ti napadno, da se objekti i sadraji jednog drugog okruenja
prikazuju izrazito bogatom simbolikom. To je okruenje sek
sualnog ivota, spolnih organa, spolnog ina, seksualnih poja
va. Ogromna veina simbola u snovima su seksualni simboli,
pritom se pojavljuje i jedan neobian nesrazmjer. Ima malo
zabiljeenih sadraja, a simbola za njih - nevjerojatno mno
go, tako da se svaka od tih stvari moe izraziti kroz brojne
simbole gotovo jednake vrijednosti. Tada se prilikom tuma
enja dobiva neto, to izaziva ope negodovanje. Tumaenja
simbola su, nasuprot raznolikosti u tumaenju snova - vrlo
monotona. To se ne svia nikome, tko za to sazna; ali, to ui
niti protiv toga?
Kako je ovo prvi put da na ovom predavanju govorimo o
sadrajima seksualnog ivota, duan sam vam razjanjenje o
nainu, na koji namjeravam obraditi ovaj predmet. Psihoana
liza ne nalazi povoda za uvijanja i nagovjetaje, smatra da ne
ma potrebe stidjeti se toga, da se bavi ovim vanim predme
tom, misli da je ispravno i poteno sve nazvati svojim pravim
imenom, te se nada, da e se na ovaj nain najlake udaljiti od
ometajuih primisli. To ne moe promijeniti niti okolnost, to
se govori pred mijeanim krugom sluatelja obaju spolova.
Kao to nema znanosti in usum delphini, tako nema niti one
za iparice, a dame koje se nalaze meu vama, svojim su po
javljivanjem u ovoj dvorani dale razumjeti da se ele izjedna
iti s mukarcima.
Dakle, za muke spolne organe san ima znatan broj prika
za koje nazivamo simbolikima, i kod kojih je ono zajedniko
za usporedbe najee vrlo jasno. Prije svega, za muke geni
talije u cjelini je simboliki znaajan sveti broj 3. Uoljiviji, a
i za oba spola zanimljiviji sastavni dio tih genitalija - muki
ud, nalazi svoju simboliku zamjenu, kao prvo - kroz one
163
stvari koje mu nalikuju svojim oblikom, dakle - dugake i
uzdignute, kakve su: tapovi, suncobrani, ipke, drvee, i to
me slino. Nadalje, kroz predmete koji s naznaenim imaju
zajednike osobine prodiranja-u-tijelo i nanoenja povrede,
dakle, iljasta oruja svake vrste - noevi, maevi, koplja,
sablje, no isto tako i vatreno oruje - puke, pitolji te, zbog
svog oblika za to vrlo podesan - revolver. U djevojakim sno
vima punim straha veliku ulogu igra progon od strane mu
karca s noem ili vatrenim orujem. To je vjerojatno i naje
i sluaj simbolike snova, koji sad i sami moete lako preve
sti. Bez sumnje, razumljiva je i zamjena mukog uda predme
tima, iz kojih istjee voda: slavinama, vjedrima, vodoskoci
ma, te drugim predmetima koji se produuju, kao to su visee
svjetiljke, olovke s mogunou uvlaenja, i tako dalje. A to,
da su olovke, drala za pera, turpije za nokte, ekii i druga
orua bez sumnje muki seksualni simboli, u vezi je s isto ta
ko bliskim doivljavanjem tog organa.
Neobina osobina uda - da se moe uzdii usprkos sili
gravitacije, djelomino pojavljivanje erekcije - sve to dovodi
i do njegova simbolikog prikazivanja kroz balone, zrakoplo
ve, a od najnovijeg datuma i kroz cepelinski zrani brod. No,
san poznaje jo jedan drugi, mnogo izraajniji nain za sim
boliziranje erekcije. On spolni organ pretvara u ono sutinsko
cjelokupne osobe, pa joj doputa da i sama leti. Nemojte do
pustiti da vas to uznemiri, ali - oni esto prelijepi snovi o le
tenju, koje svi mi poznajemo, moraju se protumaiti kao snovi
ope seksualne uzbuenosti, kao erekcijski snovi. P. Federn,
jedan od psihoanalitikih istraivaa, ustanovio je ovo tuma
enje osiguravi ga protiv ikakve sumnje, no i Mourly Vold,
silno hvaljen zbog svoje razumnosti, koji je vrio ona ispitiva
nja sa snom uz umjetno izazvane poloaje ruku i nogu i koji
je uistinu udaljen od psihoanalize, a moda o njoj nije nita ni-
164
ti znao, doao je svojim istraivanjima do istog zakljuka.
Nemojte iz toga izvui prigovor, da i ene mogu imati iste
takve snove letenja. Prije toga se radije prisjetite da nai snovi
ele biti ispunjenja elja, te da se i kod ene esto ponalazi e
lja, svjesna ili nesvjesna, da bude mukarac. A da je eni mo
gue i ostvariti ovu elju, i to uz jednaka osjeanja kao i mu
karac, nee moi zbuniti nikoga, tko je vjet anatomiji. Jer, i
ena u svojim spolnim organima takoer posjeduje malen ud
slian mukom, i taj mali ud - klitoris, ve i u djejoj dobi te
u dobi prije spolnih odnosa igra istu onu ulogu, kao i veliki ud
mukarca.
Manje razumljivim mukim seksualnim simbolima pripa
daju i odreeni gmizavci i ribe, a prije svega poznati simbol
zmije. No, zato su eir i kaput pronali istu primjenu, sigur
no nije lako odgonetnuti, iako je njihovo simboliko tumae
nje posve nedvosmisleno. I konano se moe ipak jo upitati,
smije li se simbolikom oznaiti i zamjena mukog uda s ne
kim drugim udovima - nogom, ili rukom. Vjerujem da emo
biti primorani na to, zbog povezivanja simbola sa enskim
predmetima.
enski spolni organ simboliki se predstavlja svim onim
predmetima, koji dijele njegovu osobinu s njim - upljinu,
koja se moe zatvoriti, koja neto moe primiti u sebe. Dakle,
rovovima, jamama i peinama, bavama i bocama, kutijama,
tabakerama, kovezima, kutijicama, sanducima, torbama, i
tako dalje. Pa i brod pripada ovom nizu. Neki simboli imaju
vie veze s maternicom, nego li s genitalijama ene, kao: or
mari, pei, a prije svega - soba. Simbolika sobe ovdje dodi
ruje simboliku kue, gdje su vrata i ulazna vrata opet simbo
li za genitalni otvor. No, i materijali su simboli ene - drvo,
papir, te predmeti izraeni od ovih materijala, kao stol i knji
ga. Kao uobiajene enske simbole, od ivotinja treba spome-
165
nuti barem pua i koljku; od dijelova tijela, to su - usta za
predstavljanje genitalnog otvora, a od graevina crkve i kape
lice. Kako vidimo, nisu nam ba svi simboli od prve i jasno
razumljivi.
Genitalijama se moraju pribrojiti i grudi, koje kao vee he
misfere enskog tijela nalaze svoj prikaz u jabukama, breskva-
ma, vou uope. Stidne dlaice san kod obaju spolova opisuje
kao umu i grmlje. Sloena topografija enskih spolnih dijelo
va ini shvatljivim, zato su oni vrlo esto prikazani kao kra
jolik sa svojom stijenom, umom i vodom, dok je impozantni
mehanizam mukog spolnog aparata doveo do toga, da su nje
gov simbol postale sve vrste teko opisivih, sloenih strojeva.
Kao simbol enskih genitalija, vrijedna je spomena i kuti
jica za nakit; dragocjenosti i nakit obiljeja su ljubljene osobe
i u snu; slatkii su uestali prikaz spolnog uitka. Zadovolja
vanje vlastitih genitalija naznaava se bilo kojom vrstom iga
ra, pa ak i sviranjem glasovira. Izriiti simboliki prikazi
onanije su puzanje i klizanje, kao i otkidanje grane. Naroito
neobian simbol sna je ispadanje ili vaenje zuba. To, prije
svega, svakako oznaava kastraciju, kao kaznu za onaniju.
Posebni prikazi za spolni odnos nalaze se u snu neto manje
brojno, no to bi se to moglo oekivati iz dosadanjeg izlaga
nja. Tu treba spomenuti ritmike djelatnosti, kakve su ples, ja
hanje i uspinjanje, a i nasilne doivljaje, kao - da je ovjek
pregaen. Tome pripadaju i odreene zanatske djelatnosti, a
naravno - i prijetnja orujem.
Niti primjenu, a ni prijevode snova ne smijete zamiljati
ba posve jednostavnima. Jer, pritom dolazi do svega i svae
ga, to se opire naim oekivanjima. Tako se, primjerice, ini
posve nevjerojatnim da u ovim simbolikim prikazima razlike
izmeu spolova esto nisu otro razmaknute. Jer, neki simboli
oznaavaju genitalije uope, bez obzira jesu li muke ili
166
enske, primjerice - malo dijete - mali sin ili mala ki. Dru
gi put se jedan preteno muki simbol koristi za enske ge
nitalije, ili obrnuto. To se ne razumije tako dugo, dok se ne
postigne uvid u razvitak seksualnih predodbi kod ljudi. U
nekim sluajevima ova dvojakost simbola moe biti tek pri
vidna; a oni najizraajniji meu simbolima - kao oruje, tor
ba, sanduk - izuzeti su i od ove biseksualne primjene.
Sada u vam dati pregled podruja, s kojih je preuzeta ve
ina seksualnih simbola, i to ne polazei od prikazanog, ve
od simbola, pa tome pridodati nekoliko dodataka naroito s
obzirom na simbole kod kojih je ono zajedniko nerazumlji
vo. Takav jedan zamraeni simbol je eir, a moda i uope
pokrivala za glavu, koja u pravilu imaju muko, no ipak su
sposobna i za ensko znaenje. Isto tako, kaput znai mukar
ca, moda ne uvijek i s genitalnim obiljejem. Slobodno upi
tate - zato. Visea kravata koju ene ne nose, jasan je muki
simbol. Bijelo rublje, i uope platno znai enski; haljine i
odore su, kako smo ve uli - zamjena za golotinju, tjelesne
obline; cipela, papua - enske spolne organe, a stol i drvo su
ve bili spomenuti kao zagonetni, no zasigurno enski sim
boli. Ljestve, stube, stubita su, s obzirom na kretanje po nji
ma, sigurni simboli spolnog odnosa. Pobliim razmatranjem
postaje uoljiva ritmika tog kretanja kao ono to je zajedni
ko, a moda ak i porast uzbuenja te ostajanja bez daha, to
se vie netko uspinje.
Krajolik smo ve ocijenili kao prikazivanje enskih geni
talija. Brdo i stijena simboli su mukog uda; vrt je uestali
simbol enskog spolnog organa. Voe (plod) nije zamjena za
dijete, ve za grudi. Divlje ivotinje znae neobino uzbuene
ljude, ostale zle nagone, strasti. Cvjetanje i cvijee oznaavaju
genitalije ene, ili tonije - djevianstvo. Ne zaboravite, da su
cvjetovi ustvari - genitalije biljaka.
167
Sobu ve poznajemo kao simbol. Prikazivanje se ovdje
moe nastaviti, kad prozori, ulazi i izlazi dobiju znaenje tje
lesnih otvora. Pa i otvorenost ili zatvorenost te sobe takoer
podlijee toj simbolici, a klju koji otvara, siguran je muki
simbol.
To bi, dakle, bila graa za simboliku snova. Ona nije pot
puna, mogla bi se i produbiti, a i proiriti. No, mislim da e se
vama uiniti vie no dostatnom, a moda vas ak i oneraspo
loiti. Vi ete upitati: ivim li ja to uistinu usred samih sek
sualnih simbola? Jesu li svi predmeti koji me okruuju, sva
odjea koju oblaim, sve stvari koje uzmem u ruku uvijek
iznova samo seksualni simboli, i nita drugo? Uistinu i ima
dosta povoda za zauena pitanja, a prvo od njih glasi: otkuda
bismo mi zapravo trebali poznavati znaenje ovih simbola
snova, o kojima nam i sam sanja ne daje nikakvu, ili tek ne
dostatnu obavijest?
Odgovaram: iz vrlo razliitih izvora, iz bajki i mitova, a
la i dosjetaka, iz folklora odnosno znanja o obiajima, izreka-
ma i pjesmama naroda, iz pjesnike i ope uporabe jezika. Tu
se posvuda moe naii na jednaku simboliku, a na nekima od
ovih mjesta razumijemo je i bez daljnjih poduka. Ispitamo li
ove izvore u pojedinostima, pronai emo tolike usporedbe sa
simbolikom snova, da moramo postati sigurni u svoje tumae
nje.
Rekli smo da ljudsko tijelo, prema Scherneru, u snu esto
nalazimo u prikazu kroz simbol kue. Nastavljajui taj prikaz,
tada su prozori, vrata i kuna vrata - ulazi u tjelesne otvore, a
proelja kua su glatka, ili prepuna balkona i izboina za zaus
tavljanje. Ista se simbolika pronalazi i u naoj jezinoj upora
bi, kad dobrog znanca prisno oslovimo sa kuo stara, kad
govorimo o tome kako bismo nekoga raspalili po krovuljku,
ili kad za drugoga kaemo, da mu nije sve u redu u gornjem
168
sobiku. Usput, i u anatomiji se tjelesni otvori nazivaju vrati-
ma tijela.
To, to roditelje u snu susreemo kao carske ili kraljevske
parove, u poetku je iznenaujue, ali nalazi svoju usporedbu
u bajkama. Ne svie li nam spoznaja da mnoge bajke, koje po-
inju s: Bili jednom kralj i kraljica, zapravo ne ele rei
nita drugo, nego: Bili jednom otac i majka? U obiteljima
djecu u ali nazivamo prinevima i princezama, a najstariji je
- krunski princ. Sam kralj sebe naziva ocem zemlje. Malu
djecu u ali oznaavamo kao crvie, i znamo saalno rei:
jadni crvi.
Vratimo se simbolici kue. Kad se u snu izboine kua ra-
be za prihvaanje, ne podsjea li to na poznat narodni govor,
vezan uz krupno razvijene grudi: Kod nje se ima za to pri-
hvatiti? U ovakvom se sluaju narod zna izraziti i na drugi
nain, pa se kae: Ova ima dosta drva ispred kue, kao da
bi elio priskoiti u pomo naem tumaenju da je drvo en-
ski, majinski simbol.
I jo neto drugo o drvu. Ba neemo lako razumjeti kako
je ovaj materijal dospio do zastupanja majinskog, enskog.
Tu nam na ruku mogu ii usporedbe meu jezicima. Naa
njemaka rije za drvo (Holz) trebala bi biti istog podrijetla
kao i grka rije , to znai graa, sirovina. Tu bi posto-
jao ne ba rijedak sluaj, da je uopeni naziv materijala na kra-
ju ostao priuvan samo za jedan posebni materijal. Tako po-
stoji jedan otok u oceanu koji nosi ime Madeira. Ovo su mu
ime, otkrivi ga, nadjenuli Portugalci, jer je tada bio preplav-
ljen umama. Naime, na portugalskom jeziku Madeira znai
drvo. No, primjeujete li da madeira nije nita drugo, no malo
izmijenjena latinska rije materia, koja opet uopeno znai
materijal. A materia se izvodi iz rijei mater, majka. Tako je
materijal od kojeg je neto sainjeno istovremeno i njegov
169
majinski udio. U simbolikoj uporabi drva za enu, majku,
dakle, i nadalje ivi ovo staro shvaanje.
Roenje se u snu redovito izraava kroz odnos prema vo
di; ili se u nju uranja, ili se iz nje izlazi, to znai: netko se po
raa ili se upravo raa. No, ne zaboravimo da se ovaj simbol,
s obzirom na povijest njegova razvoja, moe tumaiti na dvo
jak nain. Ne samo to su svi kopneni sisavci, a i preci ovje
ka proizali od vodozemaca - to bi bila udaljenija injenica -
ve je i svaki pojedini sisavac, svaki ovjek svoju prvu fazu
postojanja proveo u vodi, naime - kao embrij u plodnoj vodi,
u tijelu svoje majke, pa je tako roenjem - i izaao iz vode.
Neu ustvrditi da i sanja to zna, ve naprotiv, zastupam, da
on to niti ne treba znati. No, sanja vjerojatno zna neto dru
go, to su mu rekli jo u djetinjstvu, pa u ve i zato ustvrdi
ti, da to znanje nije nimalo doprinijelo oblikovanju simbola.
Jo su mu u djejoj sobici ispriali da djecu donosi roda, no -
odakle ih donosi? Iz movare, iz bunara, dakle - opet iz vode.
Jedan moj pacijent, kojemu su dali ovakvo objanjenje, u ono
doba mali grof, nakon toga je nestao na itav jedan dan. Ko
nano su dijete pronali kako lei na obali jezerca uz dvorac,
s liem nagnutim nad vodenim ogledalom, vrebajui ustro
hoe li na dnu vode ugledati tu djeicu.
U mitovima o roenjima junaka, koje je O. Rank podvrg
nuo usporednom istraivanju, a najstarije je ono o kralju Sar-
gonu od Agade, negdje oko 2800. godine prije Krista, prevla
davajuu ulogu igra njihovo ostavljanje u vodi i spaavanje iz
vode. Rank je to prepoznao kao prikaze roenja, istovjetne
onima uobiajenim u snovima. Kad netko u snu spaava neku
osobu iz vode, samog sebe pretvara u njenu majku, ili na
prosto u majku; u mitu, osoba koja je spasila dijete priznaje da
je prava majka tog djeteta; u poznatoj ali, upitae nekog
bistrog idovskog djeaka, tko je bila Moj sijeva majka. On
170
bez razmiljanja odgovori: Princeza. Ali ne, odrae mu
predavanje, pa ona ga je samo izvadila iz vode!. To kae
ona, odgovori mali, i time dokaza, da je pronaao pravo tu
maenje ovog mita.
Otputovati nekuda u snu znai - umiranje. I u djejoj so
bici je obiaj, da se djetetu kae, kad se raspituje za nestanak
nekog umrlog, tko mu nedostaje - da je otputovao. Opet bih se
usprotivio vjerovanju da ovaj simbol u snu potjee od tog
izgovora, koji dajemo djetetu. I pjesnik se slui istim simboli
kim odnosom kad o onostranom govori kao o jo neotkrive
noj zemlji, s ijeg se podruja ne vraa niti jedan putnik (no
traveller). Pa i u svakodnevici nam je posve uobiajeno da se
govori o posljednjem putovanju. Svaki poznavatelj starih ob
reda zna, koliko se ozbiljno shvaala - primjerice, u starom
egipatskom vjerovanju - predodba o putovanju u zemlju
smrti. U mnogim su nam primjercima ostale ouvane Knjige
smrti, koje bi mumiji ostavljali kao vodie na tom putovanju.
A otkada su se groblja izdvojila iz stambenih podruja, i ovo
je posljednje putovanje umrlog postalo stvarnost.
Jednako je tako malo i simbolika genitalija neto, to pri
pada jedino snu. Svatko od vas zasigurno je bar jednom bio
toliko nepristojan, da neku enu nazove starom kutijom, vje
rojatno niti ne znajui, da se pritom posluio simbolom za
spolni organ. U Novom zavjetu stoji: ena je slaba posuda.
Sveti spisi idova svojim su stilom, toliko bliskim pjesni
kom, ispunjeni izrazima seksualnih simbola koji se ne shva
aju ba uvijek ispravno, i ije je izlaganje - primjerice, u
Pjesmi nad pjesmama - dovelo i do ponekog nesporazuma. U
kasnijoj hebrejskoj knjievnosti vrlo je proireno prikazivanje
ene kao kue, pri emu vrata zastupaju spolni otvor. Na pri
mjer, u sluaju nedostajueg djevianstva mukarac, se ali
kako je pronaao otvorena vrata. Pa i stol je u ovoj knjievnosti
171
poznat kao simbol za enu. ena o svom suprugu kae: Pri
pravila sam mu stol, no on gaje izvrnuo. A kad suprug izvrne
stol, mogla bi se dobiti hroma djeca. Ove primjere uzimam iz
jedne rasprave L. Levyja u Brunnu, Seksualna simbolika
Biblije i Talmuda.
A da i brodovi u snovima oznaavaju ene, vjerojatnim su
nam uinili etimolozi koji tvrde, da je izvorno Schiff (brod)
bio ime za jednu glinenu posudu, te da je to ista rije kao i
Schaff (drveni kabli). Da pe predstavlja enu i majinu utro
bu, potvruje nam grka saga o Perianderu iz Korinta, i nje
govoj eni Melisi. Kad je, prema Herodovu izvjeu, tiranin
preklinjao sjenku svoje arko ljubljene ene koju je iz ljubo
more sam ubio, neka mu o njoj prui pokoje obavjetenje,
pokojnica je dokazala da se radi o njenoj sjenki podsjetivi ga,
da je svoj kruh gurnuo u hladnu pe, uvijanje jednog dogaaja,
koji nije mogao biti poznat niti jednoj drugoj osobi. U radu,
koji je izdao F. S. Krauss - Antropofiteja, nezamjenjivom
izvornom djelu za sve to se tie spolnog ivota raznih naroda,
itamo da se u odreenoj njemakoj pokrajini za enu, koja je
upravo rodila, kae: Pe se kod nje sruila. Pripremanje
vatre i sve sto je s tim u vezi, do krajnosti je proeto seksual
nom simbolikom. Plamen uvijek predstavlja muki spolni
organ, a mjesto s vatrom - ognjite, oznaava ensko krilo.
Ako ste se moda zaudili zbog toga, koliko se esto kra
jolici pojavljuju u snovima zbog prikazivanja enskih spolnih
organa, tada dopustite da vas mitolozi poue, koju je ulogu
imala Majka Zemlja u predodbama i kultovima staroga doba,
te kako je ova simbolika odredila shvaanje poljodjelstva. Da
soba (Zimmer, op.p.) u snu predstavlja enu, moete zakljuiti
i iz uporabe u naem jeziku, gdje se enska - Frauenzimmer,
stavlja umjesto ena - Frau, dakle - doputa se da ljudsku
osobu zastupa prostor, predvien za nju. Na slian nain go-
172
vorimo i o Visokoj Porti, mislei pritom na sultana i nje
govu vladu; pa i ime staroegipatskog vladara faraon ne
znai nita drugo, no veliko dvorite. (Na starom Istoku su
dvorita izmeu dvostrukih gradskih vrata predstavljala mjes
ta okupljanja, kao i trgovi u klasinom svijetu). Samo, mislim
da je ovo izvoenje isuvie povrno. Vjerojatnijim mi se ini,
da je soba postala simbol ene zato, jer predstavlja prostor ko
ji okruuje ovjeka. Kuu ve poznajemo u ovom znaenju; iz
mitologije, a i iz pjesnikog stila smijemo kao daljnje simbole
za enu preuzeti grad, kulu, dvorac, utvrdu. Ovo bi se pitanje
moglo lako rijeiti i na snovima osoba, koje ne govore i ne ra
zumiju njemaki. Posljednjih sam godina lijeio preteno stra
ne pacijente, i vjerujem da se sjeam, kako i u njihovim snovi
ma soba isto tako oznaava enu, iako u svojim jezicima nisu
imali istovjetnu uporabu jezika. Postoje i drugi znakovi za to,
da simboliki odnos moe nadrasti granice jezika, to je,
uostalom, tvrdio i stari istraiva snova Schubert (1814.). Me
utim, niti jedan od mojih sanjaa nije bio posve neupuen u
njemaki jezik, tako da ovo razlikovanje moram ostaviti onim
psihoanalitiarima, koji u drugim zemljama mogu prikupljati
iskustva kod osoba koje govore samo jedan jezik.
Meu prikazima simbola mukih genitalija nema niti jed
nog jedinog, koji se nije vratio u jezinu uporabu - bila ona
aljiva, vulgarna ili pjesnika, a osobito kod staroklasinih
pjesnika. No, ovdje se ne razmatraju samo simboli koji se po
javljuju u snu, ve i oni novi, primjerice - orua za razne na
mjene, kao to je plug. Uostalom, prikazivanjem simbola mu-
kosti, pribliavamo se jednom vrlo rairenom i jako osporava
nom podruju, od kojeg bismo se iz ekonomskih motiva rado
eljeli udaljiti. No, samo jednom od njih, koji kao daje isklju
en iz tog niza - simbolu 3, elio bih posvetiti nekoliko napo
mena. Ostavimo sad po strani, ne zahvaljuje li taj simbol svoju
173
posveenost upravo ovom simbolikom odnosu. No, ini se
sigurnim da i neke stvari, koje se i u prirodi pojavljuju kao tro
djelne, vuku svoju primjenu na grbovima i oznakama (amble
mima) iz ovih simbolikih odnosa, na primjer - list djeteline,
pa i takozvani trodjelni francuski ljiljan, te neobian grb dvaju
meusobno toliko udaljenih otoka - Sicilije i Isle of Man;
triskeles - tri polusavijene noge, koje polaze iz istog sredita,
trebale bi biti stilske preinake mukog spolnog organa. U sta
rini su slike mukog uda slovile kao najsnanija sredstva obra
ne (apotropaea) protiv zlih utjecaja, sto je u vezi s time da se
i amajlije, koje donose sreu, u naim vremenima mogu u cje
lini prepoznati kao genitalni ili seksualni simboli. Promotrimo
takvu jednu zbirku, koja se obino nosi u obliku malog srebr
nog privjeska: etverolisna djetelina, prai, gljiva, potkova,
ljestve, dimnjaar. etverolisna djetelina stupila je na mjesto
one trolisne, koja je zapravo podesnija za simbol; prai je
stari simbol plodnosti; gljiva je nesumnjivi simbol plodnosti,
a postoje gljive koje ak i svoj sistematizacijski naziv za
hvaljuju toj oevidnoj slinosti s mukim udom (Phallus
impudictus); potkova ponavlja obrise enskog spolnog
organa, a dimnjaar, koji nosi ljestve, pripada toj zajednici
zato, jer se bavi onim zanimanjem s kojim se na vulgaran
nain usporeuje spolni odnos (vidi Antropofiteja). Njegove
smo ljestve ve upoznali kao seksualni simbol iz sna; ovdje
nam njemaka uporaba govornog jezika priskae u pomo te
nam pokazuje, kako se rije uspinjali primjenjuje u izriito
seksualnom smislu. Kae se: uspinjali se za enama i stari
penja. Na francuskom, gdje se za stubu kae la marche,
postoji posve slian izraz za nekog ostarjelog ljubitelja raska-
laenosti, un vieux marcheur. A da spolni odnos kod
mnogih veih ivotinja ima za pretpostavku uspinjanje, pe
njanje na enku, vjerojatno nije strano ovom povezivanju.
174
Otkidanje grane, kao simboliki prikaz onanije, ne odgo
vara samo vulgarnom opisu onanistikog ina, ve ima i dale
kosene mitoloke usporedbe. No, naroito je udno prikazi
vanje onanije, ili bolje - kazne za nju - kastracije kao ispada
nja ili vaenja zuba, jer se o tome u znanosti o narodima moe
pronai predmet, koji bi trebao biti poznat tek malom broju
sanjaa. ini mi se nesumnjivim da je obrezivanje, koje uobi-
avaju toliki narodi, i ekvivalent, ali i razrjeenje za kastraci
ju. A sad nas izvjeuju, da u Australiji odreena primitivna
plemena izvode obrezivanje kao pubertetski obred (kod sve
anosti dozrijevanja mladih), dok su druga, smjetena posve
blizu njih, ovaj in nadomjestila - izbijanjem jednog zuba.
Zavravam svoj prikaz ovim uzorcima. Jer, to i jesu samo
uzorci; znamo vie o tome, pa moete zamisliti koliko bi
sadrajno bogatija i zanimljivija bila takva jedna zbirka, koju
ne bismo napravili mi - diletanti, ve pravi strunjaci u mito
logiji, antropologiji, znanosti o jeziku, u folkloru. To nas pri
morava na nekoliko zakljuaka koji ne mogu biti iscrpni, ali
e nam zato dati mnogo za razmiljati.
Kao prvo, nali smo se pred injenicom da sanjau na ras
polaganju stoje simbolini naini izraavanja, koje inae u
budnom stanju ne poznaje i ne prepoznaje. To je toliko neo
bino, kao kad biste vi doli do otkria da vaa sluavka razu
mije sanskrt, iako znate da je roena u nekom ekom selu, i
da ga nikad nije uila. Nije lako ovu injenicu svladati s na
im psiholokim stavovima. Moemo tek rei, da je kod sa
njaa poznavanje simbolike nesvjesno, te da pripada njegovu
nesvjesnom duhovnom ivotu. No, niti uz prihvaanje ove
pretpostavke ne stiemo nita dalje. Do sada smo trebali pri
hvatiti samo nune, nesvjesne tenje, one, za koje se privre
meno ili trajno niti ne zna. No, sad se radi o vie toga, gotovo
o nesvjesnim znanjima, o misaonim odnosima, usporedbama
175
izmeu razliitih objekata koje dovode do toga, da se jedan od
njih neprekidno moe stavljati na mjesto drugoga. Ove se us
poredbe ne ine svaki put iznova, ve lee pripravne, dovre
ne jednom za svagda; to proizlazi iz njihove podudarnosti kod
razliitih osoba, a moda i podudarnosti usprkos razlikama u
jezicima.
Otkuda bi nam trebala stizati saznanja o ovim simboli
kim odnosima? Jer, jezina uporaba pokriva samo jedan nji
hov manji dio. Raznolike usporedbe iz drugih podruja sanja-
u su najee nepoznate; pa i mi smo ih sami trebali prvo mu
kotrpno prikupljati.
Drugo, ovi simboliki odnosi nisu neto, to bi bilo svoj
stveno sanjau, ili radu na snu, kroz koji oni i dolaze do izra
aja. Jer, otkrili smo da se istom ovom simbolikom koriste mi
tovi i bajke, narod u svojim poslovicama i pjesmama, u opoj
uporabi jezika i pjesnikoj mati. Podruje simbolike je nevje
rojatno veliko, a simbolika sna je samo jedan njegov dio; ak
nije svrsishodno itav ovaj problem obraivati samo sa stano
vita sna. Mnogi od simbola koji se mogu koristiti i negdje
drugdje, u snu se niti ne pojavljuju, ili tek rijetko; a neki od
simbola snova ne nalaze se ni na kojem drugom podruju, ve
- kako ste vidjeli, tek tu i tamo. Stjee se dojam da ovdje po
stoji neki stari nain izraavanja, iz kojeg su se na razliitim
podrujima tek sporadino odrali i razliiti naini izraava
nja -jedan samo ovdje, drugi samo tamo, a neki trei moda
u lagano izmijenjenom obliku na vie podruja. Ovdje moram
pomisliti na matu jednog zanimljivog duevnog bolesnika,
koji je izmislio jedan temeljni jezik, u kojemu bi svi ovi
simboliki odnosi bili - suviak.
Tree, mora vam postati udnovatim, to simbolika na
drugim spomenutim podrujima ni u kom sluaju nije samo
seksualna simbolika, dok se u snu simboli primjenjuju gotovo
176
iskljuivo za izraavanje seksualnih objekata i odnosa. Niti
ovo nije lako objanjivo. Jesu li znaajni, izvorno seksualni
simboli tek kasnije dobili jednu drugaiju primjenu, i da li je
moda s tim u vezi slabljenje simbolikih prikazivanja u od
nosu na prikaze drugih vrsta? Na ova se pitanja oito ne moe
odgovoriti, ako se netko bavio samo simbolikom snova. Smi
jemo se samo pridravati pretpostavke, da izmeu pravih sim
bola i seksualnog postoji jedna naroito bliska povezanost.
Posljednjih smo godina ovdje dobili i jedan vaan mig.
Istraiva jezika, H. Sperber (Upsala), koji radi neovisno o
psihoanalizi, iznio je tvrdnju da su pri nastajanju i razvitku
jezika, najvei udio imale seksualne potrebe. Poetno govor
no glasanje sluilo je obavjetavanju i prizivanju seksualnih
partnera; daljnji razvitak jezinih korijena pratio je radne dje
latnosti praljudi. Ovi su radovi bili zajedniki, a odvijali su se
uz ritmiko ponavljanje govornih izraza, pritom se seksualno
zanimanje prenosilo na rad. Kao da si je praovjek rad uinio
prihvatljivijim odnosei se prema njemu kao prema ekviva
lentu i zamjeni za spolne djelatnosti. Tako je rije, kojom bi
se glasao prilikom zajednikih radova, imala dva znaenja -
oznaavala bi spolni in, ali i s njim izjednaenu radnu djelat
nost. Vremenom se rije odvojila od seksualnog znaenja i
usredotoila na taj rad. Pokoljenjima kasnije, isto to bi se do
gaalo i s nekom novom rijeju, koja je do tada imala seksual
no znaenje, te bi se primijenila na neku novu vrstu rada. Na
ovaj se nain oblikovao odreeni broj jezinih korijena, koji
su svi bili seksualnog podrijetla, ali su kasnije napustili svoje
seksualno znaenje. Ako je ovdje skicirano izlaganje tono,
tada nam se otvara barem mogunost razumijevanja simboli
ke snova. Shvatili bismo zato u snu, koji uva neto od ovih
najstarijih odnosa, postoje toliki mnogi simboli za spolno,
zato oruje openito i orua uvijek oznaavaju muko, a
177
materijali i neto obraeno - ensko. Simboliki odnos bio bi
preostatak stare identinosti rijei; stvari koje su se jednom
nazivale isto kao i genitalije, sad bi i u snu mogle nastupiti
kao njihovi simboli.
No, iz naih usporedbi sa simbolikom sna moete stei i
uvid u narav psihoanalize, koja joj omoguuje da postane pred
metom opeg zanimanja, a to nisu mogle postii niti psiholo
gija, a ni psihijatrija. Kod psihoanalitikog rada se odnosi
isprepliu s tolikim drugim duhovnim znanostima, ije istrai
vanje obeava zakljuke najvee vrijednosti - s mitologijom
kao i jezinim znanostima, s folklorom, psihologijom naroda i
religioznim uenjima. Razumljivim e vam biti, da je na psi
hoanalitikom tlu izrastao jedan asopis, koji se kao svojom
iskljuivom zadaom bavi brigom o ovim odnosima, asopis
Imago, utemeljen 1912. godine, kojeg vode Hanns Sachs i
Otto Rank. U svim ovim odnosima psihoanaliza je prije svega
onaj dio koji daje, a manje onaj koji prima. Istina, ima pred
nost zbog toga, to su nam njeni neobini rezultati postali
pouzdaniji kad smo ih iznova pronali i na drugim podrujima,
no u cjelini je psihoanaliza ona, ije se tehnike metode i sta
jalita trebaju pokazati plodonosnima prilikom primjene na
tim drugim podrujima. Duevni ivot ljudske jedinke daje
nam kroz psihoanalitiko istraivanje razjanjenja kojima
moemo rijeiti poneku zagonetku u ivotu mase ljudi, ili ih
barem sagledati u pravom svjetlu.
Uostalom, jo vam uope nisam rekao, pod kojim uvjeti
ma moemo stei najdublji uvid u onaj pretpostavljeni te
meljni jezik, te na kojem se on podruju najveim dijelom
ouvao. Sve dok to ne saznate, ne moete niti procijeniti cje
lokupnu vanost tog predmeta. Naime, to je podruje - neuro-
tika, njena graa su simptomi i druga iskazivanja nervoznih, a
psihoanaliza je i nastala zbog njihova razjanjavanja i lijeenja.
178
Moj etvrti stav iznova se vraa naem poetku, te nas us
mjerava u zacrtanom pravcu. Rekli smo, da nam san ne bi bio
lako razumljiv ak i kad cenzura snova ne bi niti postojala, jer
bismo se tada nali pred zadaom prijevoda simbolikog jezi
ka snova u jezik naeg budnog razmiljanja. Dakle, simbolika
je - uz cenzuru snova - drugi, i to neovisan imbenik iskriv
ljenja snova. No, bliska je pretpostavka, da je cenzuri snova
zgodno posluiti se simbolikom, jer i ona vodi istom zavret
ku - neobinosti i nerazumljivosti snova.
Uskoro e se pokazati, neemo li u daljnjem prouavanju
snova opet naletjeti na neki novi moment, koji doprinosi is
krivljenju snova. Ali, ne elim napustiti pitanje simbolike sna,
a da jo jednom ne dodirnem ovu zagonetku: kako se samo
mogla sudariti s toliko estokim otporom obrazovanih ljudi,
kad je rasprostranjenost simbolike u mitu, religiji, umjetnosti
i jeziku posve nesumnjiva. Nije li opet veza sa seksualnou,
ona, koja snosi krivnju za to?
179
XI. predavanje
RAD SNA
Moje dame i gospodo! Ako ste i svladali cenzuru snova i
prikazivanje simbola, iskrivljenje snova niste jo dodue posve
svladali, no - ipak ste u stanju razumjeti veinu snova. Pritom
se sluite objema tehnikama koje se meusobno dopunjavaju
- izazivate pomisli sanjaa sve dok od zamjene ne prodrete do
onog Pravog, te simbole zamjenjujete njihovim znaenjem
prema vlastitim saznanjima. Odreenim nesigurnostima, do
kojih pritom dolazi, pozabavit emo se kasnije.
Sad moemo iznova nastaviti s jednim poslom koji smo
ve i ranije pokuali obaviti, no s nedostatnim sredstvima -
kad smo prouavali odnose izmeu elemenata snova i onog
njihovog Pravog tumaenja, te pritom utvrdili etiri takva
glavna odnosa: kao dio prema cjelini, kao pribliavanje ili na-
govijetanje, kao simboliki odnos i kao plastino prikazivanje
rijei. Isto ovo elimo u veoj mjeri poduzeti tako, da mani
festni sadraj sna u cjelini usporedimo s dobivenim tumae
njem latentnog sna.
Nadam se, da ovo dvoje neete nikada vie pobrkati jedno
s drugim. Uspijete li u tome, tada ste u razumijevanju snova
postigli vjerojatno vie, no veina itatelja mog djela Tuma
enje snova. Dopustite i da vas jo jednom podsjetim, kako
se onaj rad, kojim se latentni san pretvara u manifestni, naziva
radom snova. Rad kojim se napreduje u obrnutom smjeru, koji
180
od manifestnog sna eli doprijeti do latentnog, to je nae
tumaenje. Rad na tumaenju eli ponititi rad snova. Pa i oni
snovi, koji su prepoznati kao oevidna ispunjenja elja infan
tilnog tipa, ipak su na sebi iskusili jedan dio rada snova, naime
- pretvaranje elje u stvarnost, a obino i pretvaranje misli u
slike. No, ovdje nije potrebno nikakvo tumaenje, ve samo
povratno oblikovanje obiju ovih pretvorbi. Ono, to se kod
ostalih snova nadovezalo na rad snova zovemo iskrivljenje
sna, i mora se ponititi naim radom na tumaenju.
Usporedbom mnogih tumaenja snova dospio sam u polo
aj, da vam kroz sveobuhvatni prikaz iskaem sto je ono, to
rad snova ini grai latentnih (prikrivenih) misli snova. No,
molim vas da ne poelite razumjeti isuvie od svega toga. To
je jedan dio opisa, koji valja sasluati smirenom pozornou.
Prvi uinak rada snova je zgunjavanje. Pod time podrazu
mijevamo injenicu, da manifestni san ima manje sadraja
nego latentni, te da je, dakle, neka vrsta skraenog prijevoda
ovog potonjeg. Zgunjavanje moe ponekad i izostati, no -
ono u pravilu postoji, a vrlo esto je i ogromno. Nikad se ne
dogaa suprotno, to jest - ne dogaa se, da manifestni san bu
de obimniji i sadrajno bogatiji od latentnog. Do zgunjavanja
dolazi tako, da se: 1. posve izostave odreeni latentni elemen
ti, 2. da od nekoliko sklopova latentnog sna u manifestni san
prijee samo jedan odlomak, 3. da se latentni elementi, koji
imaju neto zajedniko zbijaju, i stapaju u jednu jedinicu.
elite li, moete naziv zgunjavanje zadrati samo za
ovaj posljednji postupak. Njegove je uinke naroito lako pri
kazati. Iz svojih ete se vlastitih snova bez muke prisjetiti sta
panja razliitih osoba u jednu jedinu. Takva jedna izmijeana
osoba otprilike izgleda kao A, no - odjevena je kao B, bavi se
neim to nas podsjea na C, a uz to postoji znanje, da je to za
pravo - osoba D. Naravno da je u ovako izmijeanoj tvorevini
181
naroito naglaeno neto, to je zajedniko svim ovim osoba
ma. Kako iz osoba, tako se izmijeana tvorevina moe proiz
vesti i od predmeta ili mjesta, ako je zadovoljen uvjet da po
jedini predmeti i mjesta imaju zajedniko ono neto, to latent
ni san naglaava. To je kao jedna nova i povrna tvorevina poj
mova, s ovim zajednikim kao jezgrom. Preklapanjem meu
sobno zgusnutih pojedinanih slika u pravilu nastaje jedna ne
jasna, zamagljena slika, slino kao kad vie snimaka nanesete
na istu plou.
Rad snova vjerojatno se jako oslanja na stvaranje ovakvih
izmijeanih tvorevina, jer moemo dokazati da se ovakve za
jednice, koje su za to potrebne, namjerno proizvode tamo gdje
su u poetku nedostajale, primjerice - odabirom govornog izra
za za neku misao. Ve smo upoznali ovakva zgunjavanja i iz
mijeane tvorevine; one su imale svoju ulogu u iskrivljenju ne
kih sluajeva omake u govoru.
Prisjetite se mladog ovjeka, koji je damu elio otpratiti /
povrijediti. Osim toga postoje i dosjetke, ija se tehnika osla
nja na takvo jedno zgunjavanje. No, bez obzira na to, smije
mo ustvrditi da je ovaj postupak neto posve neuobiajeno i
neobino. Oblikovanje izmijeanih osoba u snovima pronalazi
dodue svoje suprotnosti u nekim prikazama iz nae mate, jer
ona lako zbija u jednu cjelinu dijelove, koji inae prema naem
iskustvu ne pripadaju zajedno, dakle - u kentaure i ivotinje iz
basni stare mitologije, ili s Bocklinovih slika. Ova stvarala
ka mata i ne moe uope nita izmisliti, ve samo povezati
sastavne elemente, koji su inae jedni drugima strani. No, ono
neobino u postupku rada snova je sljedee: graa, koju rad
snova treba obraditi su - misli; misli, od kojih bi neke mogle
biti odbojne i neprihvatljive, ali su ispravno oblikovane i izre
ene. Ove se misli prevode u neki drugi oblik radom snova, pa
je udno i nerazumljivo, da se kod tog prenoenja, kao kod pri-
182
jevoda u neko drugo pismo ili jezik, pronalaze sredstva za nji
hovo stapanje i primjenu kombinacija. Prijevod i inae nastoji
pripaziti na razlike zadane tekstom, te razdvajati upravo sli
nosti. Rad snova trudi se, ba nasuprot tome, zgusnuti dvije ra
zliite misli tako, da - kao i dosjetka - trai jednu vieznanu
rije, u kojoj se obje ove misli mogu podudarati. Moda se
ovaj potez i ne eli odmah razumjeti, no moe postati znaajan
za shvaanje rada snova.
Iako zgunjavanje ini san neprovidnim, ipak ne ostavlja
dojam, da je ono samo djelovanje cenzure sna. Prije bi se mo
glo svesti na mehanike ili ekonomske imbenike; ali, svoju
korist ovdje svakako pronalazi i cenzura.
Uinci zgunjavanja mogu biti posve osobiti. Uz njihovu
je pomo ponekad u nekom snu mogue ujediniti dva posve
razliita, latentna tijeka misli, tako da se dobije naoko zadovo
ljavajue tumaenje tog sna, a pritom se ipak previa i jedno
mogue tumaenje vie.
Zgunjavanje ima i za odnos izmeu latentnog i manifest
nog sna tu posljedicu, da niti ovdje, a ni tamo ne zadrava jed
nostavan odnos izmeu elemenata. Manifestni element isto
vremeno odgovara veem broju latentnih, i obrnuto - jedan
latentni element sudjeluje u vie manifestnih elemenata, dakle
- kao u nekoj vrsti ukriavanja. I kod tumaenja sna se takoer
pokazuje, da pomisli vezane uz jedan jedini manifestni ele
ment ne trebaju nailaziti u nizu. Cesto se mora priekati, da se
protumai itav san.
Dakle, rad snova se pobrinuo za jednu vrlo neuobiajenu
vrstu prijepisa misli snova - nije to prijevod rijei za rije, ili
znaka za znak, a niti odabir prema odreenim pravilima, kao
kad bi se samo ponovili samoglasnici neke rijei, a suglasni
ci ispustili; takoer nije niti ono, to bi se moglo nazvati
183
zastupanjem - da se uvijek jedan element navede kao primjer
umjesto vie njih, ve je to neto drugo, i mnogo sloenije.
Drugi uinak rada snova je pomicanje. Za to smo se, na
sreu, ve pripremili: znamo, da je to u cijelosti djelo cenzure
snova. Njegova su oba izraza, kao prvo - da jedan latentni
element ne moe biti zamijenjen nekim svojim vlastitim sa
stavnim dijelom, ve neim udaljenijim, dakle - nagovjeta
jem, i kao drugo, da psihiki naglasak s jednog vanog ele
menta prelazi na drugi, nevaan, ime se snu pomie sredite,
te ga i ini onako neobinim.
Zamjena jednim nagovjetajem poznata nam je i u bud
nom stanju, no pritom postoji i jedna razlika. U budnim mis
lima nagovjetaj mora biti jako razumljiv, a zamjena sadraj
no povezana s njegovim pravim znaenjem. Pa i dosjetke se
esto slue nagovjetajima, oni naputaju uvjet sadrajne aso
cijacije i zamjenjuju ga neuobiajenim vanjskim asocijacija
ma kao to su zvuna slinost, vieznanost rijei, i drugo.
No, pritom zadravaju uvjet razumljivosti; dosjetka ne bi ima
la nikakav uinak, kad se bez muke ne bi moglo vratiti s na
govjetaja na ono njeno pravo znaenje. Ali, nagovjetaj u snu
oslobodio se obaju ovih ogranienja. Povezan je s elementom,
kojega zamjenjuje zahvaljujui najrubnijim i najudaljenijim
odnosima, pa je stoga nerazumljiv, a kad se izvri po
nitavanje, njegovo tumaenje ostavlja dojam neuspjele do
sjetke ili nasilnog, iznuenog, nategnutog objanjenja. Cen
zura sna postie svoj cilj tek onda, kad joj uspije uiniti nemo
guim pronalaenje puta od nagovjetaja do njegova pravog
znaenja u snu.
Pomicanje naglaska neuveno je kao sredstvo izraavanja
misli. Ponekad ga doputamo i u budnom stanju, da bismo po
stigli neki smijean uinak. Dojam zablude do kojega ono do
vodi mogu izazvati i kod vas, kad vas podsjetim na anegdotu
184
iz jednog sela, gdje je ivio kova koji je skrivio zloin to za
sluuje smrtnu kaznu. Sud je odluio, da se krivnja mora oka
jati, no - radilo se o jedinom kovau u njihovu selu, pa im je
bio nezamjenjiv; a kako su u selu ivjela ak trojica krojaa,
umjesto krivca objesie jednog od te trojice.
Trei uinak rada snova psiholoki je najzanimljiviji. Sa
stoji se od pretvaranja misli u slike. Pridravajmo se toga, da
ne prolaze ba sve misli u snovima kroz ovu pretvorbu; pone
ka i zadri svoj oblik, pa se i u manifestnom snu pojavljuje
kao misao ili kao znanje; takoer, slike nisu i jedini oblik u
koji e se misli pretvoriti. No, ipak su ono sutinsko u tvorbi
sna; ovaj dio rada sna dvojako je naj stalniji, kako ve znamo,
a ve smo upoznali i plastino prikazivanje rijei kod poje
dinih elemenata snova.
Jasno je, da ovaj uinak nije nimalo lak. Da biste stvorili
pojam o njegovim potekoama, zamislite da ste preuzeli za
dau kako ete neki politiki uvodni lanak u novinama zami
jeniti nizom crtea, dakle - prebaeni ste s pisanja slova na
slikovno pismo. Osobe i predmete, koji se u tom lanku spo
minju, to ete lako - a moda ak i bolje no to je bilo ranije
- zamijeniti slikama; no, potekoe vas oekuju kod prikazi
vanja svih apstraktnih rijei i svih govornih dijelova koji uka
zuju na misaone odnose, kao to su govorne estice, veznici,
i slino. Kod apstraktnih rijei moete si pomoi na razliite
naine, svim vrstama umjetnikih vjetina. Potrudit ete se,
primjerice, tekst lanka preobraziti u neki drugi glasovni slog,
koji moda i zvui neobinije, no sadri konkretnije i za
prikazivanje sposobnije sastavne dijelove. Zatim ete se pris
jetiti da je veina apstraktnih rijei zapravo konkretna, samo
to je neto vie izblijedjela, pa ete stoga, kad god
uzmognete, posegnuti za izvornim, konkretnim znaenjem te
rijei. Dakle, bit ete zadovoljni ako rije posjedovanje
185
nekog predmeta moete predstaviti kao stvarno, tjelesno sje
denje na njemu. Tako to ini i rad snova. Pod ovakvim okol
nostima neete moi ispuniti neke velike zahtjeve za tonou
prikaza. Dakle, i kod rada snova ete propustiti to, da neki ele
ment, koji se teko moe slikovno oblikovati - primjerice,
brakolomstvo - zamijenite nekim drugim lomom, na primjer
- slamanjem noge.
1
Na ovaj ete nain dovesti do toga, da
jednoliko izjednaite nespretnosti slikovnog pisma kad ono
treba zamijeniti pisanje slovima.
No, kod prikazivanja govornih dijelova koji pokazuju
misaoni odnos za npr. jer, zato, ali, i onako neete imati po
monih sredstava ove vrste; ovi e sastavni dijelovi teksta,
dakle, za vae pretvaranje u slikovno pismo ostati izgubljeni.
Isto e se tako i sadraj misli sna razloiti radom snova na
svoje sirovine - predmete i djelatnosti. Moete biti zadovoljni
prui li vam se mogunost, da odreene odnose, koje je same
po sebi nemogue prikazati, nagovijestite kroz profinjenije
iskazivanje slika. Upravo tako i radu snova uspijeva da izrazi
poneto od sadraja latentnih misli snova u formalnim osobe-
1
Sluaj mi je tijekom ispravljanja ovih listova donio jednu novinsku
vijest, koju u ovdje tiskati kao neoekivano objanjenje gornjih
reenica:
BOJA KAZNA (Lom ruke zbog slamanja braka) Gospoa Anna M.,
supruga jednog pjeadijca, tuila je gospou Klementine K. zbog
brakolomstva. U tubi se navodi, da je K. odravala s gospodinom
Karlom M. kanjivi odnos, i to dok je njen vlastiti suprug na ratitu,
otkuda joj alje ak sedamdeset kruna mjeseno. K. je i od supruga
tuiteljice ve primila prilino mnogo novca, dok ona sa svojim djete
tom mora ivjeti u gladi i bijedi. Prijatelji njena supruga dojavili su joj,
kako K. sa M. posjeuje gostionice, i tamo pijane do kasno u no.
Jednom je ak optuena pred nekoliko prolaznika upitala supruga
tuiteljice, nee li se uskoro rastaviti od svoje stare, kako bi preselio
k njoj. Pa i kuepaziteljica gospoe K. vidjela je nekoliko puta supruga
tuiteljice posve nedolino odjevenog u stanu kod K.
186
nostima manifestnog sna, kroz njegovu jasnou ili nerazum
ljivost, u njegovu razdvajanju na vie dijelova, i drugo. Broj
djelominih snova, na koje je razbijen jedan san, u pravilu
odgovara broju glavnih tema, nizovima misli u latentnom snu;
kratki pred-san esto stoji u odnosu nekog uvoda ili motivaci
je prema opirnom glavnom snu, koji slijedi nakon njega; ne
ki sporedni stav u mislima snova zamjenjuje se u manifest
nom snu ukljuivanjem promjene scene, i tako dalje. Dakle,
oblik snova nije ni u kom sluaju beznaajan, te i sam zahtije
va tumaenje. Vie snova u istoj noi esto ima i isto znae
nje, to pokazuje nastojanje da se neki podraaj rastuom
uurbanou to bolje nadvlada. Pa i neki posebno teak ele
ment moe pronai svoj prikaz u samom pojedinanom snu
kroz dublete - viestruke simbole.
Nastavljajui usporedbe izmeu misli snova i manifestnih
snova koji ih zamjenjuju, moemo otkriti razne stvari na koje
nismo mogli biti pripremljeni, na primjer - da ak i besmisli
ca ili apsurdnost snova imaju svoje znaenje. Da, u ovoj se
toki zaotrava suprotnost medicinskog i psihoanalitikog
K. je juer pred sucem Leopoldstadta nijekala da uope poznaje K.-a, a
da o nekim intimnim vezama pogotovu ne moe biti ni govora.
Meutim, svjedokinja Albertine M. je izjavila, da se K. ljubila sa supru
gom tuiteljice, te da ih je ona pri tome zatekla.
M. je bio sasluan kao svjedok ve u jednoj od ranijih istraga, te je tada
porekao intimne odnose s optuenom. Juer je sudac pred sobom drao
pismo, kojim svjedok opoziva svoje izjave, izreene na prvom
sasluanju, te priznaje, da je do prologa lipnja odravao sa K. ljubavnu
vezu. Na ranijem sasluanju nijekao je tu vezu s optuenom samo zato,
jer se ona prije rasprave pojavila kod njega te ga na koljenima molila,
da je spasi i da ne otkrije nita. Danas, pisao je svjedok, osjeam se
primoranim sudu podnijeti svoje priznanje, jer sam slomio lijevu ruku,
pa mi se to ini Bojom kaznom zbog mog prijestupa. Sudac je utvr
dio da je kanjivo djelo ve pod zastarom, na to je tuiteljica povukla
svoju tubu, te je uslijedila oslobaajua presuda optuene.
187
shvaanja snova, i to jednom inae nedosegnutom estinom.
Prema prvom, san je besmislen zato, jer je duevna djelatnost
tijekom sanjanja napustila svaku kritinost; naprotiv, prema
naem, san je besmislen tek tada, kad se na prikazivanje treba
iznijeti kritika sadrana u mislima sna, prosudba - to je bes
misleno. Dobar primjer za ovo je i vama ve poznat san o po
sjeti kazalitu (3 ulaznice za 1,5 krunu). Tako izraena prosud
ba glasi: bila je besmislica, udavati se toliko rano.
Isto tako, kod rada na tumaenju snova otkrivamo ono, to
odgovara tako esto izraenim sumnjama i nesigurnostima sa-
njaa - pojavio li se neki odreeni element u snu, da li je bio
to, ili prije - neto posve drugo. Ovim sumnjama i nesigurno
stima u pravilu ne odgovara nita iz latentnih misli sna; one u
cijelosti potjeu od djelovanje cenzure snova, pa se trebaju iz
jednaiti s njihovim ve pokuanim, ali ne i posve uspjelim
uklanjanjem.
Otkriima koja najvie iznenauju pripada i nain, na koji
se rad snova odnosi prema suprotnostima iz latentnih snova.
Ve znamo da se podudarnosti u latentnoj grai zamjenjuju
zgunjavanjima u manifestnom snu. I sa suprotnostima se po
stupa jednako kao i s podudarnostima, a naroito se rado izra
avaju istim manifestnim elementom. Dakle, neki element u
manifestnom snu, koji je sposoban i za suprotnosti, isto tako
moe imati znaenje samoga sebe, kao i svoje suprotnosti, ili
pak oba znaenja istodobno; tek smisao moe odluiti o tome,
koji prijevod treba odabrati. S tim je opet u vezi i to, da se u
snu ne moe pronai prikaz za ne, barem ne bez dvosmisle
nosti.
Dobrodolu analogiju za ovakvo udno ponaanje rada
snova donio nam je razvitak jezika. Neki su istraivai jezika
iznijeli tvrdnju, da su se u najstarijim jezicima suprotnosti,
kao: jako - slabo, svijetlo - tamno, veliko - malo, izraavale
188
kroz rije istog korijena (suprotni smisao prarijei). Tako je
u staroegipatskom ken izvorno znailo i jako, i slabo. U govo
ru se od nesporazuma pri uporabi tako ambivalentnih rijei ti
tilo tonom, te pripadajuom gestom, a u pismu pridodavanjem
takozvanog determinativa, to jest -jedne slike, koja sama nije
bila predodreena za izgovaranje. Ken -jako se, dakle, pisalo
tako, da bi se uz znak docrtao uspravljen ovjeuljak; a kad se
mislilo na ken - slabo, uslijedila bi slika ovjeuljka u
sklupanu poloaju. Tek kasnije su laganom izmjenom ove
jednako zvuee prarijei dobili dvije oznake za suprotnosti,
koje je sadravala. Tako su od ken -jako - slabo, nastale rijei
fen -jako, i kan - slabo. No, ne samo najstariji jezici u svojim
posljednjim stupnjevima razvoja, ve i mnogo mlai, pa ak i
danas ivi jezici, ouvali su bogat niz zaostataka tog starog
suprotnog smisla. Navest u vam nekoliko takvih primjera
prema K.Abelu (1884.).
U latinskom su jeziku takve, jo uvijek ambivalentne ri
jei: altus (visoko - duboko), te sacer (sveto - sramno).
Kao primjere za izmjene istog korijena spominjem: cla-
mare - plakati, clam - lagano, tiho, potajno; siccus - suho,
succus - sok. Dodajmo tome i iz njemakog: Stimme (glas) -
stumm (nijem).
Protegne li se to i na srodne jezike, dobiva se bogatstvo
primjera. Engleski lock - zatvoriti; njemaki Loch, Liicke.
Engleski cleave - rasjei; njemaki: kleben - zalijepiti.
Engleska rije without - koja ustvari znai sa - bez, da
nas se koristi samo za bez; samo with, bez svog dodatka ko
ji mu uz to i oduzima znaenje, jo proizlazi iz sloenica with-
draw - withhold. Slino je i s njemakom rijei wieder.
Jo jedna osobenost rada snova nalazi svoj par suprotnos
ti u jezinom razvitku. U staroegipatskom, a i u drugim kasni
jim jezicima se dogaalo, da se redoslijed slogova u rijeima
189
zamijeni za isti smisao. Takvi su primjeri izmeu engleskog i
njemakog: Topf pot; boat - tub; hurry - Ruhe; Balken
Kloben, club; wait - tauwen.
Izmeu latinskog i njemakog: capere - packen; ren -
Niere.
Ova izvrtanja, kakva su bila poduzeta na pojedinim rijei
ma, dogaaju se i zahvaljujui radu snova, samo na drugaiji
nain. Izvrtanje smisla, zamjena suprotnou - to sve ve po
znajemo. Osim toga, u snovima se nailazi i na izvrtanja situ
acija, odnosa izmeu dviju osoba, dakle - kao u nekom iz-
vrnutom svijetu. U snu, zec dovoljno esto puca u lovca.
Nadalje, izvrtanja redoslijeda dogaanja tako, da se prvobitna,
uzrona, u snu pojavljuju tek slijedei one kasnije dogaaje.
To tada izgleda kao izvoenje neke predstave u loem putu
juem kazalitu, u kojoj se prvo junak srui, a tek potom iza
kulisa odjekne pucanj, koji ga je usmrtio. Ili, postoje i snovi u
kojima je itav redosljed elemenata obrnut tako, da se pri tu
maenju mora prvo uzeti posljednji, da bi se dolo do smisla.
Sjetite se i naih istraivanja o simbolici snova, gdje ulaziti ili
pasti u vodu znai isto, to i izlaziti iz vode, naime - raati ili
roditi se, te da uspinjanje stubitem ili ljestvama znai isto, to
i - silaenje. Ne moe se previdjeti kakvu prednost iskrivljenje
snova moe izvui iz ovakve slobode prikazivanja.
Ove znaajke rada snova smiju se nazvati arhainima.
One se isto tako odnose i na stare sustave izraavanja, na jezi
ke i pisma, te sa sobom donose otegotne okolnosti, o kojima e
jo biti govora u vezi s jednom kritinom povezanou.
A sada, jo i nekoliko drugih stajalita. Kod rada snova
oevidno se radi o tome da se latentne misli, obuhvaene rije
ima, pretvaraju u smislene slike, uglavnom slikovne prirode.
A nae su misli proizale iz takvih osjetilnih slika; njihova prva
graa i njihovi predstupnjevi bili su osjetilni dojmovi ili,
190
tonije reeno - njihove slike sjeanja. Na njih su se tek kas
nije nadovezale rijei, te se potom povezale u misli. Stoga rad
snova zapravo doputa, da misli iskuse regresivnu obradu, po
nitava njihov razvitak te se kod ove regresije treba napustiti
sve ono, sto je tijekom daljnjeg razvijanja slika sjeanja u mi
sli, pridolo kao nova steevina.
To bi, dakle, bio rad snova. S obzirom na procese koje
smo kod njega upoznali, zanimanje za manifestni san moralo
je duboko ustuknuti. No, ovom u potonjem, koji nam je ipak
jedini i neposredno poznat, posvetiti jo nekoliko napomena.
Prirodno je, da je manifestni san za nas izgubio na znae
nju. Mora nam se uiniti sasvim ravnodunim da li je on dob
ro usklaen, ili se odvija u nizu nepovezanih pojedinanih sli
ka. Pa ak i kad bi imao naoko smislenu vanjsku stranu, mi
ipak znamo, da je ona nastala iskrivljenjem sna te da s unutar
njim sadrajem sna moe imati toliko malo organske veze,
koliko i proelje talijanske crkve s njenom strukturom i tlocr
tom. Drugi put i ovo proelje sna ima svoje znaenje, jer izno
va vraa jedan vaan sastavni dio latentnih misli snova, i to
vie ili manje iskrivljeno. No, mi to ne moemo znati prije no
to san ne podvrgnemo tumaenju, i tako ne stignemo do ocje
ne, do koje je mjere nastupilo iskrivljenje. Slina sumnja vai
i kod sluaja, gdje se ini da su dva elementa sna dospjela u
blisku vezu jedan s drugim. U tome moe biti sadran vrije
dan mig da se i u latentnom snu ovi elementi smiju spojiti s
njima odgovarajuima, ali se drugi put moemo uvjeriti u to,
da je ono to u mislima pripada jedno drugome, u snu ipak -
razdvojeno.
Openito se treba uzdravati od toga, da se jedan dio ma
nifestnog sna eli objasniti iz njegova drugog dijela, kao da je
san zamiljen povezano, i kao da je jedan pragmatini prikaz.
Mnogo prije bi se san mogao usporediti s kamenim mozaikom,
191
sastavljenim od razliitih estica kamena i spojenih pomou
nekog vezivnog sredstva, tako da crtei koji pritom nastaju ne
pripadaju izvornim kamenim oblicima. Uistinu postoji jedan
dio rada snova, takozvana sekundarna obrada, kojoj je stalo
do toga da iz najbliskijih rezultata rada snova stvori neto
cjelovito, neto to si otprilike meusobno odgovara. Pritom
se graa rasporeuje prema jednom esto posve nerazum
ljivom smislu, a tamo gdje se to uini potrebnim, vre se i
dodavanja.
S druge strane, rad snova se ne smije niti precijeniti, niti
mu se smije isuvie vjerovati. Njegove djelatnosti iscrpljene
su nabrojenim uincima; on ne moe uiniti vie od zgunja-
vanja, pomicanja, plastinog prikazivanja i potom podvrgava
nja cjeline sekundarnoj obradi. Ono, na to se u snu moe
naii od izraavanja prosudbi, kritike, divljenja, zakljuivanja
- to nisu uinci rada snova, a samo vrlo rijetko izraavanja
razmiljanja o tom snu, ve su to uglavnom dijelovi latentnih
misli snova, koji su vie ili manje izmijenjeni, te prilagoeni
prema povezanosti preli u manifestni san. Rad snova ne mo
e oblikovati niti govore. Izuzev malog broja iznimaka, govo
ri u snu su naknadna oblikovanja i povezivanja onih govora,
koje se na dan sanjanja slualo, ili osobno dralo, i koji su se
kao graa ili kao uzronik sna unijeli u latentne misli. Isto ta
ko, rad snova ne moe vriti raunanje; ono, to se od toga
pronae u manifestnom snu, to su uglavnom povezivanja bro
jeva, prividnih raunanja, i to posve besmislenih kao rauna,
te iznova samo preslike raunanja iz latentnih misli snova.
Kod ovakvih odnosa ne treba zauditi, da se zanimanje, koje
se usmjerilo na rad snova - ubrzo od njega okree teei la
tentnim mislima snova, koje se u manifestnom snu raskrinka
vaju kao vie ili manje iskrivljene. Ali, ne moe se opravdati
kad ovo lutanje see toliko daleko, da se u teoretskom proma-
192
tranju latentne misli snova stavljaju na mjesto sna uope, te da
o njemu iskazuju neto, to bi moglo vaiti jedino za njih. Ne
obino je, da su se rezultati psihoanalize mogli zloupotrijebiti
za takvu jednu zbrkanu zamjenu. San se ne moe nazvati
nikako drugaije, no - rezultatom rada snova, dakle - obli
kom, u koji su se radom snova prenijele latentne misli.
Rad snova je postupak posve jedinstvene vrste, kojemu
do sada nije nita slino poznato unutar duevnog ivota.
Ovakva zgunjavanja, pomicanja, regresivna pretvaranja mis
li u slike - to je novost, ije je prepoznavanje ve bogato
nagradilo nastojanja psihoanalize. Osim toga, usporedbama s
radom snova moete izvesti i kakve se sve povezanosti psiho
analitikih istraivanja razotkrivaju prema drugim podruji
ma, a naroito prema razvitku jezika i misli. Daljnji znaaj
ovih spoznaja moete shvatiti tek kad otkrijete, da su meha
nizmi tvorbe snova uzori za naine nastajanja neurotinih
simptoma.
Takoer znam da jo ne moemo cjelovito sagledati sve
nove doprinose, koji iz ovih radova proizlaze za psihologiju.
elimo samo ukazati na nove dokaze, do kojih se dospjelo u
vezi postojanja nesvjesnog duevnog ina - a to su latentne
misli sna, kao i da nam tumaenje snova obeava neslueno
irok pristup spoznaji o nesvjesnom duevnom ivotu.
No, sad e ipak biti vrijeme da vam na razliitim malim
primjerima snova u pojedinostima iznesem ono, na to sam
vas s tim u vezi pripremao.
193
XII. predavanje
ANALIZE PRIMJERA SNOVA
Moje dame i gospodo! Samo nemojte biti razoarani kad vam
iznova predoim odlomke tumaenja snova, umjesto da vas
pozovem na sudjelovanje u tumaenju nekog lijepog, velikog
sna. Rei ete, nakon toliko mnogo priprema imali biste pravo
na to, te ete izraziti svoje uvjerenje da je nakon uspjenog tu
maenja tolikih tisua snova ve odavno moralo postati mo
gue, pripremiti jednu zbirku istaknutih primjera snova na ko
jima se mogu prikazati sve nae tvrdnje o radu snova i misli
ma snova. Da, samo to potekoa, koje stoje na putu ispunje
nju vae elje - ima isuvie.
Prije svega vam moram priznati, da ne postoji nitko, tko
bi se bavio tumaenjem snova kao svojom glavnom djelat
nou. Kada se dospijeva do toga, da se snovi uope tumae?
Ponekad se moe bez neke naroite namjere pozabaviti snom
neke prijateljske osobe, ili se neko vrijeme pretresaju vlastiti
snovi da bismo se obuili za psihoanalitiki rad; no, najee
se moe pozabaviti snovima nervoznih osoba, koje su uklju
ene u analitiko lijeenje. Snovi ovih posljednjih odlina su
graa, i ni na koji nain ne zaostaju za snovima zdravih, ali
tehnika lijeenja primorava da se tumaenje snova podredi
svrsi ozdravljenja, te da se zanemari velika gomila snova na
kon to se iz njih izvue neto, to bi se moglo upotrijebiti pri
likom lijeenja. Neki snovi, koji se javljaju tijekom lijeenja,
194
openito se uklanjaju jednom cjelovitom tumaenju. Kako su
oni izrasli iz ukupne koliine nama jo nepoznate psihike
grae, njihovo razumijevanje postaje mogue tek po zakljue
nju lijeenja. Objavljivanje ovakvih snova uinilo bi neop
hodnim i razotkrivanje svih tajni neke neuroze; dakle, kod nas
to ne ide, jer smo san doivjeli kao pripremu za prouavanje
neuroza.
No, sad biste se vi rado odrekli ove grae, te radije
poeljeli sluati o objanjenjima snova zdravih ljudi, ili vaih
vlastitih. No, niti to ne ide, i to zbog sadraja ovih snova. Jer,
niti same sebe, a ni one ije smo povjerenje iskoristili, ne mo
emo tek tako bezobzirno razotkriti, a upravo bi do toga do
velo tumaenje snova za koje ve znamo, da se dotiu upravo
onog najintimnijeg u neijoj osobnosti. Osim ove potekoe
oko pribavljanja grae, moramo u vezi priopavanja razmotri
ti i jednu drugu. Vi znate, da se san ini udnim i samom
sanjau, da ne spominjemo nekog drugog, kojemu je osobnost
sanjaa nepoznata. Naa literatura nije siromana dobrim i op
irnim analizama snova; i ja sam ih nekolicinu objavio u ok
viru povijesti bolesti, no moda je najljepi primjer tumaenja
sna objavio O. Rank - dva sna jedne mlade djevojke, to se
nadovezuju jedan na drugog, i koji su pri tiskanju zauzeli ne
ke dvije stranice; ali, njihova je analiza obuhvatila - 76 stra
nica. Trebao bi mi otprilike itav semestar da vas provedem
kroz takav jedan rad. Kad se uzme neki podui i jae iskriv
ljen san, tada mu se mora dodati toliko razjanjenja, izvui to
liko grae iz pomisli i sjeanja, skrenuti na toliko stranputica,
da bi predavanje o njemu postalo posve neprovidno i nezado
voljavajue. Stoga vas moram zamoliti da se zadovoljite onim,
to se moe lake dobiti - razjanjenjima manjih dijelova iz
snova neurotinih osoba, na kojima se izdvojeno moe pre
poznati ovo ili ono. A najlake bi bilo dopustiti da vam se
195
prikau simboli snova, a zatim i odreene osobenosti regresiv
nog prikazivanja sna. Za svaki u vam od snova koji slijede
navesti, i zbog ega sam mislio da je vrijedan priopavanja.
1) Jedan se san sastoji od svega dvije kratke slike: Njegov
ujak pui cigaretu, iako je subota. - Neka ga ena miluje i
mazi, kao da joj je dijete.
Za prvu sliku sanja (idov) primjeuje, da je njegov ujak
poboan ovjek koji nikad nije uinio neto tako greno, niti bi
to ikad uinio. Za enu u drugoj slici ne pada mu na um nitko
drugi, osim njegove vlastite majke. Obje ove slike ili misli
oito treba staviti u meusobni odnos. Ali kako? On je izriito
osporio stvarnost ujakova ina, pa nam je blisko, da se tome
pridoda jedno kada. Kada bi moj ujak, sveti ovjek, puio
cigaretu subotom, tada bih si i ja mogao dopustiti, da me maj
ka mazi. To oito znai, da je i majino milovanje takoer
neto zabranjeno, jednako kao i subotnje puenje za pobonog
Zidova. Prisjetite se da sam vam rekao, kako se prilikom rada
snova izostavljaju sve veze izmeu misli snova; one se razla
zu na svoju sirovinu, a zadaa je tumaenja, da iznova umetne
izostavljene povezanosti..
2) Svojim objavljivanjem radova o snovima na neki sam
nain postao javni savjetodavac za pitanja snova, pa ve mno
go godina primam pisma s najrazliitijih strana u kojima mi se
priopavaju snovi ili mi se alju radi njihova ocjenjivanja.
Naravno, zahvalan sam svakom onom, tko uz san pridoda i
toliko grae da je mogue izvriti tumaenje, ili pak onima,
koji sami daju svoje tumaenje. Ovoj kategoriji pripada i
sljedei san jednog lijenika iz Miinchena, iz 1910. godine.
Navodim ga, jer vam on moe dokazati koliko je jedan san
openito nedostupan razumijevanju, prije no to nam sanja ne
prui i obavjetenja o njemu. Nasluujem, naime, da vi u os
novi umetanje simbola prilikom tumaenja snova drite savr-
196
enim, a da tehniku asocijacija vezanih uz san elite odgurnu
ti u stranu, pa vas elim osloboditi ove tetne zablude.
13. srpnja 1910. godine: U zoru sanjam: Vozim se biciklom
niz ulicu Tubingena, kad za mnom pojuri smei jazavar, i
zgrabi me za petu. Neto dalje siem s bicikla, sjednem na
neku preku, i zaponem udarati ivotinju, koja je vrsto za
grizla. (Nemam neke neugodne osjeaje vezane uz taj ugriz, 0.
niti uz itav ovaj prizor). Nasuprot mene sjedi par postarijih
dama, koje me promatraju cerekajui se. Tada se probudim, i
vidim - kao i ve vie puta u tom trenutku prijelaza u budnost
posve jasno itav san.
Pomou simbola se ovdje moe malo uiniti. No, sanja
nas izvjeuje: U posljednje sam se vrijeme zaljubio u djevoj
ku, koju sam viao samo na ulici, no nisam imao nikakvih do
dirnih toaka s njom. Najzgodnija bi mi dodirna toka mogla
biti upravo njen jazavar, jer sam ja veliki prijatelj ivotinja, pa
sam ovu osobinu i kod djevojke doivio simpatinom. On
takoer nadodaje, da se esto, na uenje promatraa, velikom
vjetinom uplitao u borbu pasa, koji bi se meusobno napadali.
Otkrivamo, dakle, da se djevojka koja mu se toliko sviala,
uvijek mogla vidjeti u pratnji tog naroitog psa. No, ta je
djevojka u manifestnom snu ostala po strani, dok je ostao samo
pas, koji ga podsjea na nju. Moda su starije dame, koje su
mu se cerekale, stupile na mjesto djevojke. Ono, o emu je jo
izvijestio, nije bilo dostatno za razjanjavanje ove toke. A to,
to se u snu vozio biciklom, izravno je ponavljanje situacije,
koje se sjeao. On je djevojku sa psom susretao samo, kad bi
se vozio biciklom.
3) Kad netko izgubi svog dragog, bliskog srodnika, tada i
due vrijeme stvara snove posebne vrste, u kojima saznanje o
njegovoj smrti sklapa najudnije kompromise s potrebom, da
se umrli iznova oivi. Sad je umrli mrtav, no ipak ivi i dalje,
197
jer ne zna da je mrtav, a kad bi to saznao, tek tada bi posve
umro; sad je on napola mrtav, a napola iv, i svako od ovih sta
nja ima svoja posebna obiljeja. Ovi se snovi ne smiju odmah
proglaavati besmislenima, jer oivljavanje nije za san nita
neprihvatljivije nego, na primjer, za bajku, u kojoj se ono
dogaa kao vrlo uobiajena sudbina. Koliko sam mogao ana
lizirati ovakve snove, proizalo je da su oni sposobni i za neko
razumno rjeenje, ali da elja puna potovanja - dozvati umr
log iznova u ivot - zna raditi i uz pomo najneobinijih sred
stava. Stoga vam ovdje izlaem i takav jedan san, koji zvui
dovoljno neobino i besmisleno, i ija e vam analiza pokaza
ti mnogo od onoga, na to ste ve pripravljeni naim teo
retskim prikazima. San jednog ovjeka, koji je izgubio oca pri
je vie godina:
Otac je umro, ali je ekshumiran, i loe izgleda. Od tada on
nastavlja ivjeti, a sanja ini sve, da on to ne zamijeti. ( Tada
san prelazi na druge, naoko vrlo udaljene stvari).
Otac je umro, to znamo. A da je bio ekshumiran, to ne
odgovara stvarnosti, koja ne dolazi u obzir niti za sve ostalo
to je dalje navedeno. No, sanja pria: nakon to se vratio s
oeva pogreba, zapoeo ga je boljeti zub. elio ga je izlijeiti
prema propisima idovskog nauka: kad te zub ljuti, iupaj ga
- pa je krenuo zubaru. No ovaj mu ree: Zub nije za vaenje,
valja imati strpljenja s njim. Stavit u vam neto, da bih ga
umrtvio; doite nakon tri dana, pa u ga onda izvaditi.
Ovo izvaditi, iznenada kae sanja, to je ekshumiranje.
Da li bi sanja trebao biti u pravu? Ba ne odgovara posve,
ve samo otprilike, jer nije zub onaj koji je bio izvaen, ve je
iz njega bilo izvaeno ono neto, ono to umrtvljuje. Ali,
prema iskustvu, smije se vjerovati slinim netonostima rada
snova. Po tome, sanja je izvrio zgunjavanje umrlog oca i
ipak zadranog umrtvljenog zuba, te ih stopio u jednu cjelinu.
198
Stoga nije udo to se u manifestnom snu pojavljuje neto
besmisleno, jer ipak ne moe ba sve, to je reeno za zub,
odgovarati ocu. Gdje bi uope bila Tertium comparationis
izmeu zuba i oca, koja ovakvo zgunjavanje omoguava?
Ali, ipak bi trebalo biti tako, nastavlja sanja potom, jer
mu je poznato da, kad netko sanja o zubu koji ispadne - to
znai, da e izgubiti nekog lana obitelji.
Znamo da je ovo omiljeno tumaenje neispravno, ili ba
rem ispravno samo u lakrdijakom smislu. Utoliko e nas
vie iznenaditi, to se tako zapoet predmet ipak moe nai
iza ostalih dijelova sadraja sna. I bez daljnjih navaljivanja,
sanja sad zapoe pripovijedati o bolesti i smrti oca, te o
svom odnosu prema njemu. Otac je bio dugo bolestan, a
njegovanje i lijeenje bolesnika stajalo je sina mnogo novca.
Pa ipak mu se to nikad nije uinilo isuvie, nije nikad postao
nestrpljiv, i nikad nije osjetio elju da ipak sve konano jed
nom zavri. Pohvalio se, da je prema ocu osjeao iskreno i
strogo idovsko potovanje, u skladu sa idovskim zakonom.
Ne pada li nam u oi proturjenost u mislima, koje pripadaju
snu? On je zub izjednaio s ocem. Sa zubom je elio postupi
ti prema idovskom zakonu, koji je sa sobom donosio pre
sudu da ga treba izvaditi, ako uzrokuje bol i ljutnju. Pa i u
vezi s ocem je elio postupiti u skladu s propisima zakona,
samo to oni ovdje glase, da se ne smije obazirati na troak i
ljutnju, da na sebe treba preuzeti sve ono teko, te da ne smije
dopustiti da ga obuzmu neprijateljske namjere prema objek
tu, koji uzrokuje bol. Ne bi li usklaenost bila mnogo vea,
kad bi on i prema bolesnom ocu razvio sline osjeaje kao i
prema bolesnom zubu, to jest - kad bi poelio, da skora smrt
uini kraj njegovu suvinom, bolnom i skupom postojanju?
Ne sumnjam da je to i bio njegov stvarni stav prema ocu
tijekom njegove dugotrajne bolesti, te da su razmetljiva
199
uvjeravanja o njegovu pobonom potovanju zapravo nami
jenjena tome, da ga odvrate od ovih sjeanja. Pod ovakvim
okolnostima, protiv oca uobiava oivjeti elja za smru i pri
kriti se maskom saaljivih razmiljanja, kao: za njega bi to bio
samo spas. Ali, vi sigurno zamjeujete da smo ovdje i u sa
mim latentnim mislima snova prekoraili jednu granicu. Nji
hov prvi dio bio je zasigurno nesvjestan samo privremeno, to
jest tijekom oblikovanja sna, dok su neprijateljski osjeaji
prema ocu vjerojatno bili trajno nesvjesni, podrijetlom jo iz
vremena djetinjstva, pa bi se pokatkad tijekom oeve bolesti
bojaljivo i prerueno prikrali u svijest. S jo veom sigurno
u to moemo ustvrditi i za druge latentne misli, koje su dale
oevidan doprinos sadraju snova. O neprijateljskim osjea
jima prema ocu ne moe se u snu nita otkriti. No, kad istra
ujemo korijene ovog neprijateljstva prema ocu od djetinjst
va, prisjeamo se da se strah od oca stvara zato, jer se on ve
u najranijim godinama suprotstavlja seksualnim djelatnostima
djeaka, to u pravilu zbog drutvenih razloga mora ponoviti
i u vrijeme nakon puberteta. Ovaj odnos prema ocu odnosi se
i na naeg sanjaa; u ljubav prema ocu umijealo se dosta po
tovanja i straha, koji je potekao od izvora preranog seksual
nog zastraivanja.
Iz kompleksa onanije razjanjavaju nam se sad i daljnje
reenice manifestnog sna. On loe izgleda zapravo nagovi-
jeta daljnji govor zubara o tome, kako bi loe izgledalo da se
ostane bez zuba na tom mjestu; no, istovremeno se protee i
na lo izgled, kojim je mlad ovjek u pubertetu otkrivao svoje
pretjerane seksualne djelatnosti, ili se bojao da ih ne otkrije.
Sanja je, i to ne bez vlastita osjeaja olakanja, u manifest
nom snu lo izgled prebacio sa sebe na oca, a to je jedno od
vama ve poznatih izvrtanja radom snova. Od tada on nastav
lja ivjeti pokriva se eljom za preivljavanjem, kao i kod
obeanja zubara, da e zub ipak ostati sauvan. Ali, reenica
sanja ini sve da on (otac) to ne zamijeti, do krajnosti je
prepredena, jer je usmjerena na to, da nas navede na dopunu
- kako je otac ipak umro. No, jedina smislena dopuna opet
proizlazi iz kompleksa onanije, gdje je posve razumljivo da
mladac ini sve, kako bi prikrio svoj seksualni ivot od oca. I
prisjetite se sad na kraju, da takozvane snove s podraajima
koji potiu od zuba, uvijek moramo protumaiti kao onaniju,
i kao bojazan od kanjavanja zbog nje.
Sad vidite kako je dolo do ovog nerazumljivog sna.
Stvaranjem jednog neobinog zgunjavanja koje odvodi u za
bludu, zanemarivanjem svih misli iz sredine tijeka latentnih
misli, te oblikovanjem vieznanih zamjenskih tvorevina za
najdublje i vremenski najudaljenije od tih misli.
4) Mi smo ve nekoliko puta pokuali pristupiti onim ra
zumnim i banalnim snovima, koji u sebi nemaju nita bes
mislenog ili udnog, ali kod kojih se postavlja pitanje: zbog
ega ovjek sanja njemu tako ravnodune stvari? Dakle, izlo
it u vam jedan novi primjer ove vrste - tri srodna sna jedne
mlade dame, sanjana tijekom iste noi.
a) Ona prolazi hodnikom svoje kue, pa udari glavom u
svijenjak koji je nisko ovjeen, i to toliko jako, da se raskr-
vari.
Nikakvih prisjeanja, niega to se uistinu dogodilo.
Njena obavijest o tome odvodi nas na posve druge puteve.
Vi znate, da mi kosa jako opada. Dijete, juer mi je rekla
majka, ako se ovako nastavi, glava e ti postati kao - guza.
Dakle, glava se ovdje nalazi kao zamjena za drugi kraj tijela.
Svijenjak moete simboliki razumjeti i bez dodatne
pomoi: svi predmeti koji se mogu produavati, simboli su za
muki ud. Dakle, radi se o krvarenju na donjem kraju tijela,
koje nastaje prilikom sudara s penisom. To bi moglo biti i
200 201
vieznanije; njene daljnje pomisli pokazuju kako se radi o
vjerovanju, da do menstrualnog krvarenja dolazi zbog spol
nog odnosa s mukarcem, a to je dio seksualne teorije koji ima
mnogo poklonica meu nedozrelim djevojkama.
b) Ona u vinogradu vidi neku duboku jamu, za koju zna
da je nastala zato, jer su iskopali jedno drvo. Uz ovo ide i
njena napomena, da joj drvo nedostaje. Ona misli da u snu
nije vidjela drvo, no isti ovaj govorni zvuk rijei slui i izra
avanju jedne druge misli, koja sad potpuno utvruje simbo
lino znaenje. San se odnosi na jedan drugi dio infantilne
seksualne teorije; na vjerovanje da su djevojice izvorno ima
le iste genitalije kao i djeaci, a njihov je kasniji oblik nastao
kastracijom (iskopano drvo).
c) Ona stoji pred pretincem svog pisaeg stola, koji toliko
dobro poznaje da odmah razaznaje da li je netko eprkao po
njemu. Pretinac pisaeg stola je, kao i svaki pretinac, sanduk,
kutija - enski spolni organ. Ona zna, da se znakovi spolnog
odnosa (a kako ona misli, ak i dodirivanja) mogu razaznati
na genitalijama, pa se ve dugo bojala takvog dokazivanja.
Mislim, da se u sva ova tri sna naglasak treba staviti na zna
nje. Ona pomilja na vrijeme svojih djejih seksualnih istra
ivanja, na ije je rezultate u ono doba uistinu bila ponosna.
5) Iznova jedan djeli simbolike. No, ovaj put vam krat
kim izvjeem moram predstaviti psihiku situaciju. Gospo
din, koji je ljubavnu no proveo s nekom enom, opisuje svo
ju partnericu kao jednu od onih majinskih priroda, kod kojih
se u ljubavnom odnosu s mukarcem probija i neodoljiva elja
za djetetom. Ali, okolnosti tog sastanka primoravale su na
oprez, kod kojeg se izbacivanje sjemenja oplodnje odvijalo
izvan enskog zagrljaja. Pri buenju iz takve noi, ena mu
ispria sljedei san:
202
Neki asnik s crvenom kapom tri za njom po ulici. Ona
bjei pred njim, uspinje se urno stubitem, a on je jo uvijek
iza nje. Ona bez daha dojuri do svog stana, i zalupi vratima
za sobom. On ostaje vani, i - koliko ona vidi kroz okance na
vratima - sjedi vani na nekoj klupi, i plae.
U asniku s crvenom kapom koji je slijedi, te u jurnjavi
po stubitu, zbog ega ostaje bez daha, ve prepoznajete pri
kaz spolnog ina. To, to se sanjaica zakljuava pred progo
niteljem, moete prihvatiti kao izvrtanje, koje se toliko esto
primjenjuje u snu, jer se u stvarnosti mukarac ustegao od za
vretka ljubavnog ina. Isto je tako i njena tuga pomaknuta na
partnera, jer je on taj, koji u snu plae, ime je istovremeno
nagovijeteno i njegovo prosipanje sjemena.
Sigurno ste ve jednom uli da se za psihoanalizu govori
kako tvrdi, da svi snovi imaju seksualnu narav. No, sad ste do
li u poloaj da sami ocijenite neispravnost ovakvog predba-
civanja. Upoznali ste snove elja, koji se bave zadovoljenjem
najjasnijih potreba - gladi, ei, enje za slobodom, snove
udobnosti i snove nestrpljivosti, a isto tako i isto poudne, i
egoistine snove. No, da najjae iskrivljeni snovi preteno -
ali opet ne i iskljuivo - pruaju izraz seksualnih elja, to sva
kako moete zadrati u svom pamenju kao rezultat psihoana
litikog istraivanja.
6) Imam naroit motiv da niem primjere za primjenu
simbola u snovima. Jo sam vam se na naem prvom sastanku
potuio kako je teko prikazivanje, a time i pobuivanje uvje
renja prilikom pouavanja psihoanalize; od tada ste se zasi
gurno suglasili sa mnom. No, sad su pojedine tvrdnje psiho
analize ipak toliko usko povezane, da se uvjerenje moe lako
od ove toke nastaviti i na jedan vei dio cjeline. Za psihoana
lizu bi se moglo rei da e onoga, tko joj prui mali prst, ve
203
zgrabiti za itavu ruku. Pa i onaj, kome su omake postale
jasne, logiki se vie ne moe oduprijeti niti svemu ostalom.
Drugo, jednako tako dostupno mjesto, izloeno je u simbolici
snova. Iznijet u vam ve objavljeni san jedne gospoe iz na
roda, iji je suprug uvar, i koja posve sigurno nije nikad ula
neto o simbolici snova i psihoanalizi. Potom i sami procijeni
te, moe li se njegovo razlaganje pomou seksualnih simbola
nazvati svojevoljnim i iznuenim:
... Zatim je netko provalio u stan, a ona je stala prestrav
ljeno dozivati straara. No, on je s dvojicom lupea slono
krenuo prema crkvi, do koje je vodilo nekoliko stuba. Iza cr
kve nalazilo se neko brdo, i gusta uma na vrhu. Straarje na
sebi imao kacigu, prstenasti okovratnik i ogrta. Imao je i pu
nu smeu bradu. Oba probisvjeta, koji su mirno hodali uz
straara, imali su pregae vezane oko pojasa u obliku vrea.
Od crkve je do brda vodio neki puteljak. S obje je strane obra
stao travom i ibljem koje je postajalo sve gue, dok je na
vrhu brda ve bila prava uma.
Primijenjene simbole raspoznajete bez potekoa. Muke
genitalije predstavljene su kao tri muke osobe, a enske -
krajolikom sa crkvom, brdom i umom. Opet susreete stubi
te kao simbol seksualnog ina. Ono, to se u snu naziva br
dom, tako se naziva i u anatomiji, naime - Mons Veneris, ili
- Venerin brijeg.
7) Opet jedan san koji je potrebno rijeiti simbolima, no
vrijedan pozornosti i uvjerljiv zato, jer je sanja sam preveo
sve simbole, iako nije imao nikakvih teoretskih predznanja u
vezi tumaenja snova. Ovo je dosta neobina okolnost i nije
nam poznato, kako je do nje dolo.
On kree sa svojim ocem u etnju na neko mjesto, koje
je zasigurno Prater, jer se vidi Rotonda, a ispred nje manja
204
Zgrada, za koju je privezan zrani balon, koji meutim izgle
da dosta mlohavo. Otac ga upita, emu sve to slui; on se to
me udi, ali mu sve objasni. Zatim stignu u jedno dvorite, u
kojem rasprostrta lei neka velika limena ploa. Otac bi elio
odrezati jedan njen veliki dio, no prije toga se osvre da ga
netko ne bi primijetio. On mu ree, da bi samo trebao govoriti
s nadzornikom, pa bi ga zasigurno smio ponijeti sa sobom. Iz
tog dvorita prema dolje vode neke stube ka nekom otvoru, s
meko obloenim zidovima, gotovo kao kod konog naslo
njaa. Na kraju tog otvora nalazi se jedna podua terasa, a
zatim poetak jednog novog otvora...
Sanja tumai sam: Rotonda je moj spolni organ, a balon
ispred nje moj penis, zbog ije se mlohavosti alim. Dakle,
smije se tonije prevesti, da je Rotonda - njegova stranjica,
koju dijete redovito ubraja u dijelove spolnih organa, dok ma
nja zgrada ispred predstavlja monje. U snu ga otac pita, sto je
sve to, uzeto zajedno, odnosno pita ga za svrhu i sustav rada
spolnih organa. Blisko nam je i izvrnuti odnos stvari tako, da
je zapravo on onaj, koji pita. Kako se u stvarnosti nikad nije
dogodilo takvo ispitivanje oca, ova se misao snova mora shva
titi kao elja, ili je treba uzeti kondicionalno: kad bih ja mo
lio oca za razjanjavanje seksualnog. Na nastavak ove misli
uskoro emo naii i na drugom mjestu.
Dvorite u kojem lei posvuda rasprostrt lim ne treba u pr
vom redu shvatiti simboliki, ve potjee iz oeva poslovnog
prostora. Zbog diskrecije sam umetnuo lim kao zamjenu za
drugi materijal kojim otac u stvarnosti trguje, iako nisam
promijenio niti jedan slog samog sna. Sanja se ukljuio u rad
oeve trgovine, pa ga je pogodila dotadanja neispravna prak
sa kojom se tu poslovalo, i na kojoj se zasnivao dobar dio dota
danje zarade. Stoga bi nastavak gornjih misli snova smio gla
siti: (Da sam ga pitao), on bi me prevario, onako kako vara
205
svoje kupce. Za rezanje, koje slui da bi se prikazalo
poslovno nepotenje, sanja nam prua i drugo objanjenje -
da to znai onaniju. Ovo ne samo to nam je ve dugo pozna
to, ve se i vrlo dobro uklapa u to, da je tajna onanije izraena
upravo suprotnou (da se smije raditi i javno). Tada svim
oekivanjima odgovara i to, da se onanistike djelatnosti opet
prebacuju na oca, kao i ispitivanje u prvoj sceni sna. Otvor
takoer odmah sam tumai kao - vaginu, pozivajui se na
meku obloenost njegovih zidova. Ja jo dodajem, da se
sputanjem, kao i uspinjanjem eli opisati spajanje s vaginom
(coitus).
Pojedinosti - da na kraju prvog otvora postoji podua te
rasa, a potom novi otvor, on sam objanjava biografski. On je
neko vrijeme odravao spolne odnose, zatim je odustao od
njih zbog kompleksa, pa se sad nada, da e ih uz pomo tera
pije moi ponovo nastaviti.
8) Oba sljedea sna jednog stranog dravljanina s vrlo
izraenim poligamnim sklonostima iznosim vam kao primjer
za tvrdnju, da u svakom snu dolazi do izraaja vlastito Ja, pa
i tamo gdje se u manifestnom snu prikrilo. Kovezi su u sno
vima simboli za ene.
a) On odlazi na put, a njegova je prtljaga odvezena do
vlaka nekim kolima, na kojima su nagomilani mnogi kovezi;
medu njima su i dva crna, kao kovezi za uzor. On govori, tje-
ei nekoga: Pa, oni se s nama voze samo do kolodvora.
I u stvarnosti on putuje s velikom prtljagom, no u priu sa
sobom donosi i prie o mnogim enama. Dva crna kovega
odgovaraju dvjema crnkama, koje su u njegovu ivotu igrale
glavnu ulogu. Jedna je od njih eljela i doputovati za njim u
Be, ali joj je to na moj savjet telegramom otkazao.
b) Jedan prizor s carine: Jedan suputnik otvara svoj
koveg, i kae, ravnoduno puei cigaretu: Unutra nema
nita. ini se da mu carinik vjeruje, no jo jednom zahvaa
rukom u unutranjost i pronalazi neto, to je posve strogo za
branjeno Tada putnik rezignirano kae: Tu se ne moe uiniti
nita. On sam je taj putnik, a ja sam carinik. On je inae vrlo
iskren u svojim priznanjima, no namjeravao je od mene sakri
ti novu vezu s nekom damom, jer je s pravom mogao oekiva
ti da mi dama nije nepoznata. Ovu neugodnu situaciju prevare
on u snu prenosi na nepoznatu osobu pa se ini, da se on sam
u ovom snu uope ne pojavljuje.
9) Ovdje je primjer za jedan simbol, koji jo nisam spo
menuo: On susree svoju sestru u pratnji dviju prijateljica,
koje su i same sestre. Rukuje se s objema, ali ne i sa sestrom.
Nikakve povezanosti sa stvarnim dogaanjima. No, misli
ga odvode u jedno vrijeme kada je dosta razmiljao o tome,
kako se grudi kod djevojica razvijaju toliko kasno. Obje ses
tre su, dakle, dojke, on bi ih rado dodirivao rukom, samo kad
mu sestra ne bi bila prisutna.
10) Ovdje je i jedan primjer za simboliku smrti u snu:
On ide s dvije osobe kojima poznaje imena, samo ih je za
boravio prilikom buenja, preko vrlo strmog eljeznog brvna.
Odjednom ono dvoje nestane, a on ugleda nekog sablasnog
ovjeka s kapom, i u platnenom odijelu. Upita ga, je li on
dostavlja telegrama... ne, da li je koija? Nije. On tada
odlazi dalje..., u snu doivljava jo i veliki strah, a nakon toga
san nastavlja jo i u mati - kako onaj eljezni most iznenada
puca, i on se stropotava u ponor.
Osobe, kod kojih se naglaava da su nepoznate, da se za
boravilo njihovo ime, najee su vrlo bliske. Sanja je imao
dvoje brae; ako im je elio smrt, bilo bi posve ispravno da ga
zbog toga mui strah od smrti. U vezi dostavljaa telegrama
napominje, da takvi ljudi uvijek donose potu s loim vijesti
ma. Moglo se raditi i o odori gradskog slunika to uveer pali
206 207
plinske lanterne, ali koji ih i gasi, dakle - isto onako, kao to
i duh smrti gasi baklju ivota. Vezano uz koijaa, on asocira
Uhlandovu pjesmu o vonji kralja Karla morem, i prisjea se
opasne vonje morem s dva sudruga, tijekom koje je on sam
igrao ulogu kralja iz pjesme. to se tie pucanja eljeznog
mosta, na pamet mu pada neka nedavna saobraajna nesrea,
a i glupa uzreica: ivot je most od lanaca.
11) Kao drugi primjer za prikazivanje smrti mogao bi va
iti ovaj san: Neki nepoznati gospodin predao je za njega crno
obrubljenu posjetnicu.
12) Na vie e vas naina zanimati i ovaj san, ijim predu
vjetima svakako pripada i neurotino stanje.
On se vozi eljeznicom. Vlak se zaustavlja na otvorenu
polju. On misli da to prethodi nekoj nesrei, pa se mora raz
miljati o tome kako da se pobjegne; prolazi du svih odjelja
ka vlaka, ubijajui svakoga, na koga naie - konduktera, stro
jovou, itd.
Ovome pripada i sjeanje na priu jednog prijatelja. Ne
kom prugom su u Italiji prevozili jednog luaka u poluodjelj-
ku, ali je previdom do njega bio proputen jedan putnik. On
se, dakle, poistovjeuje s tim luakom, a svoje pravo na to
opravdava opsesijskom predodbom koja ga mui ve neko
vrijeme, da mora ukloniti sve svjedoke. No, tada i sam pro
nalazi bolju motivaciju, koja dovodi do povoda za san. On je
juer u kazalitu susreo djevojku koju je elio oeniti, no po
vukao se jer mu je pruila razlog za ljubomoru. Uz jainu lju
bomore koja je kod njega nastupila, bilo bi zaista ludo da je
oenio jednu takvu. To znai: on je smatra toliko nepouzda
nom, da bi sve ljude, koji bi mu se nali na putu, morao zbog
ljubomore poubijati. Prolazak kroz niz soba, u ovom sluaju
odjeljaka vlaka, ve smo prepoznali kao simbol oenjenosti
(suprotnost u odnosu na brak).
208
U vezi sa zaustavljanjem vlaka na otvorenom polju, te sa
strahom od neke nesree, on pria: dok mu se tijekom jedne
vonje eljeznicom zaista dogodio takav iznenadni zastoj iz
van neke stanice, jedna je mlada suputnica objasnila da bi
moda moglo doi do sudara, te da je iz predostronosti naj
bolje visoko podii noge. Meutim, ovo njeno noge visoko
imalo je ulogu i tijekom mnogih etnji i izleta u prirodu, koje
je u prvim sretnim trenucima ljubavi poduzimao s onom dje
vojkom. Novi argument za to da bi morao biti lud, kad bi je
jo i sada elio oeniti. No, elju koja je u njemu jo postojala
- da ipak bude toliko lud - mogao sam, zahvaljujui svom po
znavanju situacije, shvatiti kao pouzdanu.
209
XIII. predavanje
ARHAINE OSOBINE
I INFANTILIZAM SNOVA
Moje dame i gospodo! Nadoveimo se iznova na na rezultat
- da rad snova pod utjecajem cenzure snova prevodi latentne
misli snova u drugi nain izraavanja. Latentne misli nisu
nita drugo, no poznate, svjesne misli naeg budnog ivota;
novi nain njihova izraavanja nerazumljiv nam je zbog mno
gostrukosti osobina. Rekli smo, da se on protee na stanja
naeg intelektualnog razvitka koja smo ve odavno nadvlada
li, na slikovni govor, simboliki odnos, a moda ak i na od
nose koji su postojali prije razvitka naeg misaonog govora.
Stoga smo nain izraavanja rada snova nazvali arhainim ili
regresivnim.
Iz toga moete izvui zakljuak, da bi se produbljivanjem
prouavanja rada snova moralo uspjeti stii do vrlo vrijednih
spoznaja o nedostatno poznatim poecima naeg intelektual
nog razvitka. Nadam se da e tako i biti, no ovim se poslom
do sada nitko nije pozabavio. Pravrijeme, u koje nas odvodi
rad snova, dvojako je: prvo, to je osobno pravrijeme - djetinj
stvo, a s druge strane i ono filogenetsko pravrijeme, ukoliko
svaki pojedinac u svom djetinjstvu na neki nain ponavlja
skraeni razvojni put ljudske vrste. Hoe li uspjeti razlikovati
koji to dio latentnih duevnih procesa potjee iz osobne, a koji
iz filogenetske davnine - smatram, da to i nije nemogue. Ta-
210
ko mi se ini da, na primjer, simboliki odnos kojega pojedi
nac nikad nije uio ima pravo postaviti zahtjev, da ga se pro
matra kao filogenetsko naslijee.
No, ovo nije jedino arhaino svojstvo sna. Svi vi i na sebi
iz iskustva dobro poznajete neobinu amneziju djetinjstva.
Mislim na injenicu, da prve godine ivota - do pete, este ili
osme, nisu u pamenju ostavile onakve tragove kao kasniji
doivljaji. Istina, naie se na pojedine ljude koji se oslanjaju
na neprekidno sjeanje od svojih najranijih poetaka pa do da
nanjih dana, no ono drugo - praznina u pamenju, neuspo
redivo je ea. Mislim da se nad tom injenicom nitko nije
dostatno zaudio. Dijete ve s dvije godine moe dobro govo
riti, a ubrzo pokazuje da se moe snai i u sloenim duevnim
situacijama, te daje izjave koje mu i nakon mnogo godina
iznova prepriavaju, ali ih je samo posve zaboravilo. A pritom
je pamenje u ranijim godinama mnogo djelotvornije, jer je
manje optereeno nego li u kasnijim godinama. Takoer,
nema nikakvih povoda za to, da se funkcija pamenja smatra
nekom naroito uzvienom ili tekom duevnom djelatnou;
naprotiv, dobro se pamenje moe pronai i kod onih osoba,
koje intelektualno stoje vrlo nisko.
Meutim, kod druge neobinosti, koja nadmauje i ovu
prvu, moram navesti da se iz praznine sjeanja to obuhvaa
prve godine djetinjstva ipak uzdiu i ostaju dobro, a esto i
plastino ouvana pojedina sjeanja, iako ne mogu opravdati
tu svoju ouvanost. S graom dojmova na koje nailazimo u
kasnijem ivotu, nae pamenje postupa tako da vri odabir.
Zadrava neto vano, dok nevanom doputa da propadne.
No, drugaije je s ouvanim sjeanjima na djetinjstvo. Nije
nuno da odgovaraju znaajnim doivljajima djetinjstva, pa
ak niti takvima, koja su se sa stajalita djeteta morala uiniti
vanima. Ona su esto toliko banalna, pa ak i po sebi
211
beznaajna, da se samo zaueno pitamo zato je upravo ova
pojedinost izbjegla zaboravu. Svojevremeno sam pokuavao
naeti ovu zagonetku amnezije djetinjstva i njenih prekida
ovim ostacima sjeanja - pomou analize, te sam doao do re
zultata, da je ipak i kod djeteta u sjeanju ostalo jedino ono,
to je vano. Samo to se kroz vama ve poznate procese zgu-
njavanja, a naroito pomicanja, ono vano pojavilo u sjea
nju zamijenjeno neim, to se samo ini nevanim. Stoga sam
ova sjeanja na djetinjstvo nazvao sjeanjima - zaslonima;
temeljitom se analizom iz njih moe razviti sve ono zaborav
ljeno.
U psihoanalitikim se lijeenjima posve redovito postav
lja zadaa popunjavanja tih infantilnih praznina u sjeanju, pa
- ako lijeenje openito u cjelini uspijeva, dakle - vrlo esto,
mi i uspijevamo iznova na danje svjetlo izvui sadraj onih
zaboravom prekrivenih sjeanja iz djetinjstva. Jer, ovi dojmo
vi nikad nisu bili posve zaboravljeni, samo su bili nedostupni,
latentni, pripadali nesvjesnom. No, spontano se dogaa i to,
da se pojavljuju iz nesvjesnog, i to upravo u vezi sa snovima.
Pokazuje se, da ivot snova zna pronai pristup do ovih laten
tnih, infantilnih doivljaja. Za ovo su u literaturi zabiljeeni
lijepi primjeri, a i ja sam uspio pruiti takav jedan doprinos.
Sanjao sam jednom u vezi s neim odreenim o jednoj osobi,
koja mi je svakako vjerojatno uinila neku uslugu, i koju sam
posve jasno vidio pred sobom. Bio je to jednooki mukarac
niska rasta, debeo, glave duboko uvuene u ramena. Shvatio
sam, povezujui, da je bio lijenik. Na sreu, mogao sam ispi
tati svoju tada jo ivu majku, kako je izgledao lijenik u
mom mjestu roenja, koje sam napustio sa tri godine, pa sam
od nje saznao da je bio - jednook, nizak, debeo, glave uvue
ne u ramena, ali takoer i pri kojoj mi je to nezgodi - meni
posve zaboravljenoj - ukazao pomo. Ovo raspolaganje zabo
ravljenom graom iz prvih godina djetinjstva, dakle, jo je
jedna daljnja arhaina crta sna.
Isti se podatak nastavlja i na drugu jednu zagonetku, s ko
jom smo se do sada susreli. Prisjetite se s kakvim je uenjem
bilo prihvaeno kad smo dospjeli do stava, da su uzronici
snova - energine zle i razuzdane seksualne elje, koje su i
uinile neophodnima cenzuru snova i njihovo iskrivljenje.
Kad takav jedan san protumaimo sanjau, a on u najpovolj
nijem sluaju ne napadne to tumaenje, tada redovito postav
lja pitanje - otkuda mu takva jedna elja nailazi, kad je ipak
doivljava stranom, a svjestan je upravo njene suprotnosti. Ne
trebamo se pribojavati ukazivanja na njeno podrijetlo. Ovi zli
osjeaji elja potjeu iz prolosti, esto ak i iz prolosti koja
i nije jako udaljena. Moe se pokazati da su jednom bili poz
nati i svjesni, ak i ako to danas vie nisu. ena, iji protu
maeni san znai da bi svoju jedinu, sad sedamnaestogodinju
kerku eljela vidjeti pred sobom mrtvu, pod naim voenjem
otkriva, da je u jednom razdoblju ipak osjeala takvu elju za
njenom smru. Dijete je plod nesretnog braka koji se ubrzo
raskinuo. Dok je jo bilo u utrobi, jednom se - nakon une
scene sa svojim suprugem u ljutnji akama udarila po tijelu,
elei usmrtiti dijete u sebi. Kolike su majke ranije ipak nera
do prihvatile svoju djecu koju danas vole njeno, a moda i
suvie njeno, te jo tada poeljele da se ivot u njima presta
ne razvijati; ovu su elju preobrazile u razliite, na sreu be
zopasne radnje. Kasnije toliko zagonetna elja za smru lju
bljene osobe, takoer potjee iz ranih razdoblja veze s njom.
Otac, iji san opravdava tumaenje kako eli smrt svog
najstarijeg i najdraeg djeteta, mora se isto tako prisjetiti toga,
da mu nekad ova elja nije bila strana. Dok je to dijete jo bilo
dojene, taj je ovjek - nezadovoljan svojim branim
odabirom - esto razmiljao kako bi bio slobodan kad bi to
212 213
malo stvorenjce, koje njemu ionako nita ne znai umrlo, te
kako bi tada bolje iskoristio svoju slobodu. Isto podrijetlo mo
e se dokazati i kod velikog broja slinih osjeaja mrnje; to
su sjeanja na neto, to pripada prolosti, to je jednom bilo
svjesno i odigralo svoju ulogu u duevnom ivotu. Iz ovoga
ete poeljeti izvui zakljuak, da takve elje i takvi snovi ne
bi smjeli postojati ako u odnosu prema nekoj osobi nije dolo
do takvih promjena, ako je taj odnos od samog poetka bio
uravnoteen.
Spreman sam i dopustiti vam takav zakljuak, no elim
vas upozoriti na to, da vi prilikom tumaenja ne promatrate
ono to je u snu glasno izgovoreno, ve smisao toga. Moe se
dogoditi da je manifestni san o smrti voljene osobe samo na
sebe preuzeo ovu stranu krinku, no da zapravo znai neto
posve drugo, ili da voljena osoba slui tek kao varava za
mjena za neku drugu osobu.
Meutim, isto stanje stvari potaknut e kod vas i jedno
drugo, mnogo ozbiljnije pitanje. Rei ete: Pa, ako je ova e
lja za smru nekad i postojala, ako je i potvrena sjeanjem,
to jo uvijek nije nikakvo objanjenje; ona je ipak odavno
nadvladana, danas moe postojati u nesvjesnom ipak samo
kao bezosjeajno prisjeanje, ali ne i kao snaan osjeaj. Za
ovo posljednje ipak ne govori nita. Zbog ega onda san
uope podsjea na to? Ovo je pitanje zaista opravdano; po
kuaj da na njega odgovorimo odveo bi nas predaleko, i natje
rao na zauzimanje stava u jednoj od najznaajnijh toaka ue
nja o snu. Ali, ja sam prisiljen ostati u okvirima naih razja
njenja, i nauiti se uzdravanju. Pripremite se na nekadanje
odricanje. Zadovoljimo se injeninim utvrivanjem da je ova
nadvladana elja dokaziva kao uzronik sna, i nastavimo is
traivanje - doputaju li i druge zle elje isto takvo izvoenje
iz prolosti.
214
Ostanimo kod elja za uklanjanjem, koje uglavnom smi
jemo svesti na bezgranini egoizam sanjaa. Takva se elja
vrlo esto moe utvrditi kao uzronik sna. im nam se netko
u ivotu nae na putu, a koliko to mora biti est sluaj s obzi
rom na sloenost odnosa u ivotu, san je odmah spreman
usmrtiti ga, pa bio to otac, majka, brat, brani drug, i slino.
Dosta smo se udili ovoj zloi ljudske naravi i sigurno nismo
bili skloni bez daljnjega prihvatiti ispravnost ovog rezultata
tumaenja sna. No, kad smo jednom bili upueni na to, da po
drijetlo takvih elja trebamo potraiti u prolosti, ubrzo otkri
vamo razdoblje osobne prolosti u kojem takav egoizam i po
bude elja ak i protiv najbliih nemaju u sebi nita toliko
strano. Dijete je ono, koje upravo u svojim prvim godinama,
kasnije obavijenim amnezijom, iskazuje ovaj egoizam esto i
u ogromnoj mjeri, ali se redovito i kasnije mogu prepoznati
njegove jasne naznake, ili barem njegovi pravi ostaci. Jer, di
jete ipak voli prvo samo sebe, a tek potom ui voljeti i druge,
rtvovati neto od svojega Ja i za druge. Pa i osobe, za koje se
ini da ih voli od samog poetka, ono u prvom redu voli zato,
jer ih treba, jer ih se ne moe odrei, dakle - opet iz egoisti
nih motiva. Tek kasnije osjeaj ljubavi postaje neovisan o
egoizmu. Dijete je zaista nauilo voljeti na egoizmu.
S tim u vezi, moe biti pouno usporediti stav djeteta pre
ma brai i sestrama sa stavom, koji ima prema roditeljima.
Malo dijete ne voli ba nuno svoju brau, a esto niti otvore
no. Nema sumnje da ono u njima mrzi svoje suparnike, a poz
nato je da se takav stav bez prekida odrava i dugo godina ka
snije, sve do vremena zrelosti, ili ak i kasnije. Ono se dosta
esto rjeava i njenijim odnosom, ili radije recimo: oni pre
vladavaju, no vrlo redovitim se ini da se upravo ono nepri
jateljsko zbivalo ranije. Najlake se to moe vidjeti na djeci u
dobi od dvije i pol do etiri ili pet godina, kada im pristie
215
novi brat ili sestrica. Prinovu uglavnom oekuje neprijateljski
doek. Izjave kao: Ne svia mi se, neka je roda ponovo
odnese sa sobom, tada su posve uobiajene. Kao posljedica
toga, koristi se svaka prilika da bi se novoroene ponizilo, a
ni pokuaji da mu se naudi, pravi atentati, nisu neto o emu
ve nismo uli. Ako je razlika u dobi manja, dijete kod kojeg
se budi snanija duevna djelatnost nalazi ve postojeeg
suparnika, pa se prilagoava zajedno s njim. No, ako je razli
ka vea, tada novo dijete moe pobuditi odreene simpatije
kao neki novi objekt ili neka vrsta ive lutke, a kod razlike od
osam ili vie godina u igru se ak mogu ubaciti i brini
majinski osjeaji, naroito kod djevoica. Ali, iskreno
reeno, kad se iza nekog sna otkrije elja za smru brae,
samo je rijetko valja smatrati zagonetnom, te treba bez muke
potraiti njen uzor u ranoj djejoj dobi, a dosta esto i u kas
nijim godinama zajednikog ivota.
Vjerojatno nema niti jedne djeje sobe bez estokih suko
ba meu njenim stanovnicima. Uzroci su suparnitvo oko lju
bavi roditelja, oko zajednikog posjedovanja, oko prostora u
stanu. Neprijateljski osjeaji usmjeravaju se protiv starije, kao
i protiv mlae brae. Vjerujem da je to bio Bernard Shaw, koji
je izgovorio ovu reenicu: Postoji li netko, koga neka mlada
engleska dama mrzi vie od svoje majke, onda je to starija
sestra. Ali, u ovoj izjavi ima i neto, to nas zapanjuje. Mr
nju prema brai i suparnitvu prihvatili smo u nevolji kao
shvatljivu, no - kako li su se osjeaji mrnje mogli uvui u
odnos izmeu keri i majke, roditelja i djece?
Ovaj je odnos nesumnjivo povoljniji, promatramo li ga sa
strane djeteta. Tako zahtijeva i nae oekivanje: doivljavamo
mnogo odbojnijim kad nedostaje ljubav izmeu roditelja i
djece, nego li meu braom. U prvom smo sluaju gotovo
posvetili neto, to smo u drugom sluaju ostavili profanim.
216
Ipak, svakodnevna promatranja nam mogu pokazati koliko
esto osjeajni odnosi izmeu roditelja i odrasle djece zaosta
ju za idealom, koji je postavilo drutvo, koliko samo neprija
teljstva ovdje lei spremno, a koje bi se i iskazalo, kad ga ne
bi zadravale primjese potovanja i njenih osjeanja. Razlozi
za ovo su ope poznati i pokazuju sklonost ka razdvajanju
istih spolova - ki od majke, oca od sina. Ki u majci otkriva
autoritet, koji ograniava njene elje i kojemu je povjerena
zadaa da joj nametne odricanje od seksualnih sloboda, to ih
zahtijeva drutvo, a u ponekim sluajevima i suparnicu, koja
se protivi tome da bude potisnuta. Isto se ovo ponavlja, i to jos
u eem obliku, izmeu sina i oca. Za sina se u ocu
utjelovljuje svaki pritisak drutva, koji podnosi samo ne
voljko; otac mu zatvara pristup do djelatnosti koje eli, do
preranog seksualnog uitka i, tamo gdje postoji zajedniki
obiteljski posjed - do njegova uivanja. Vrebanje na oevu
smrt u sluaju nasljednika trona raste do visina, koje ve do
diruju tragino. Manje se ugroenim ini odnos izmeu oca i
keri, majke i sina. Ovaj potonji prua i najie primjere ne
promjenjive njenosti, neometane ikakvim egoistinim obzi
rom.
Zato govorim o ovim stvarima, koje su ipak banalne i
ope poznate? Zato, jer postoji oevidna sklonost da im se po
rie znaaj koji imaju u ivotu, te da se eljeni drutveno zah
tjevani ideal iskazuje mnogo eim, no sto je uistinu i ostva
ren. Ali, bolje je da istinu izree psiholog, no da se ova zadaa
prepusti cinicima. U svakom sluaju, ovo se odricanje protee
jedino na stvarni ivot. Umjetnosti proznog i dramatskog pje
snitva preputamo slobodu da se poslui motivima, koji proi
zlaze iz poremeaja ovog ideala.
Kod velikog se broja ljudi, dakle, ne trebamo uditi kad
san razotkrije njihovu elju za uklanjanjem roditelja, a
217
naroito onoga, koji je istog spola. Smijemo pretpostaviti da
ona postoji i u budnom ivotu, postajui ponekad ak i svjes
na, iako se moe prikriti i kroz neke druge motive, kao u slu
aju naeg sanjaa iz primjera 3 - kroz suut zbog oevih uza
ludnih patnji. Rijetko tim odnosom vlada isto neprijateljstvo;
ono se mnogo ee provlai iza njenijih osjeaja koji ga
potiskuju, pa mora priekati, da ga san na neki nain izolira.
Ono, to nam san upravo slijedom ove izolacije prikazuje kao
ogromno, iznova splanjava kad se naim tumaenjem uvrsti
u sve okolnosti ivota (H.Sachs). No, ovu elju sna nalazimo
i ondje, gdje za nju nije bilo utemeljenosti u ivotu, i gdje je
odrasla osoba u svom budnom stanju nikad nije morala priz
nati. Ovo nalazi svoj razlog u tome, to se najdublji i najstal-
niji motiv za otuenje, a naroito izmeu osoba istoga spola,
iskazao ve u ranoj djejoj dobi.
Mislim na suparnitvo u ljubavi, s jasnim naglaavanjem
spolne naravi. Ve kao malo dijete, sin poinje razvijati po
sebnu njenost prema majci, smatrajui je samo svojom, a oca
doivljavati kao suparnika koji mu osporava ovo neprikos
noveno vlasnitvo; isto tako, i kerkica vidi u majci osobu
koja onemoguava njen njean odnos prema ocu te zaposjeda
mjesto, koje bi i ona sama mogla posve dobro ispuniti. Pro
matranjima se mora otkriti, do kojih od najranijih godina seu
ovakva shvaanja koja nazivamo Edipovim kompleksom, jer
ova saga uz vrlo zanemariva ublaavanja ostvaruje obje kraj
nje elje, nastale u poloaju sina - ubiti oca, i majku uzeti za
enu. Ne elim tvrditi da je Edipovim kompleksom odnos dje
ce prema roditeljima iscrpljen; jer, on bi lako mogao biti i
mnogo sloeniji. I Edipov kompleks je vie ili manje obliko
van, i sam moe iskusiti obrate, ali je redovit, i vrlo je znaa
jan imbenik djejeg duevnog ivota; prije se moe dospjeti
u opasnost da se podcijeni, nego li precijeni njegov utjecaj, i
posljedice koje se iz njega razvijaju. Uostalom, djeca esto
Edipovim stavom samo reagiraju na poticaj roditelja, koji se
dosta esto u svom odabiru miljenika rukovode upravo spol
nim razlikama, pa tako otac daje prednost keri, a majka sinu,
ili ga u sluaju zahlaenja odnosa u braku uzima kao zamjenu
za objekt ljubavi, koji je izgubio na svojoj vrijednosti.
Ne moe se ustvrditi da je svijet ba jako zahvalan psiho
analitikom istraivanju zbog otkria Edipovog kompleksa.
Naprotiv, ono je izazvalo najee protivljenje odraslih, a oso
be koje su izbjegle sudjelovanje u odbacivanju tog zabranje
nog ili tabuiziranog odnosa osjeaja, svoju su greku kasnije
ispravile time, da su kompleksu oduzele vrijednost, izmije-
nivi mu tumaenje. Po mom neizmijenjenom uvjerenju,
ovdje se nita ne moe poricati, i nita uljepavati. Treba se
sroditi s injenicom koju je i sama grka legenda priznala kao
neizbjean usud. Meutim, zanimljivo je da je Edipov kom
pleks, izbaen iz ivota, bio preputen pjesnitvu, kao da je na
neki nain bio ustupljen na slobodno raspolaganje. O. Rank je
u jednom briljivom prouavanju pokazao, da je upravo Edi
pov kompleks dramaturkom pjesnitvu pruio bogate motive
u beskonanim izmjenama, ublaavanjima i preruavanjima,
dakle - u iskrivljenjima, koja ve prepoznajemo kao djelo
cenzure. Taj Edipov kompleks smijemo, dakle, pripisati i
onim sanjaima koji su bili toliko sretni, da u svom kasnijem
ivotu izbjegnu sukobljavanje sa svojim roditeljima, a tijesno
vezano uza nj smo otkrili i ono, to zovemo kompleksom kas
tracije - reakciju na seksualno zastraivanje ili priguivanje
ranih infantilnih seksualnih djelatnosti, koje se pripisuje ocu.
Zahvaljujui dosadanjim razjanjenjima koja su nas upu
tila na prouavanje djejeg duevnog ivota, sad smijemo
oekivati da e se na slian nain otkriti i razjanjenje po
drijetla drugog dijela zabranjenih elja snova - pretjeranih
218 219
seksualnih osjeaja. Dakle, dobivamo poticaj i za prouavanje
razvitka djejeg seksualnog ivota, a ovdje iz vie izvora ot
krivamo sljedee: prije svega, neodriva je zabluda da se po
rie seksualni ivot djeteta te se pretpostavlja da seksualnost
nastupa tek u vrijeme puberteta, sazrijevanjem spolnih or
gana. Naprotiv, od samih svojih poetaka dijete ima sadrajno
bogat seksualni ivot, koji se u mnogim tokama razlikuje od
onoga, to kasnije vai kao normalno. Ono, to u ivotu od
raslog nazivamo perverznim, od normalnog odstupa u slje
deim dijelovima: prvo, kroz uklanjanje granica izmeu vrsta
(jaz izmeu ovjeka i ivotinje), drugo - prekoraenjem gra
nice gnuanja, tree - granice incesta (zabranu traenja sek
sualnog zadovoljenja na bliskim srodnicima), etvrto - homo-
seksualnou, i peto - prijenosom uloge spolnih organa na
druge organe i dijelove tijela. Sve ove zapreke ne postoje od
samog poetka, ve se izgrauju tijekom razvitka i odgoja.
Malo dijete ih je osloboeno. Jo ne poznaje otar jaz izmeu
ovjeka i ivotinje; jer bahatost, kojom ovjek sebe odvaja od
ivotinja, nadolazi tek kasnije. U poetku ne pokazuje gnua
nje prema izmetu, ve ga polagano usvaja pod pritiskom od
goja; ne polae nikakvu naroitu vrijednost na razliku meu
spolovima, ve tovie, predmnijeva jednakost obaju spolnih
organa; svoje prve seksualne uitke i svoju znatielju usmje
rava na sebi najblie, i iz drugih razloga najvoljenije osobe
na roditelje, brau, njegovateljice, pa se konano kod njega is
kazuje ono, to e kasnije iznova izbiti na vrhuncu ljubavnog
odnosa: da ne oekuje uitak samo od spolnih dijelova, ve da
i mnogi drugi dijelovi tijela iziskuju za sebe istu ovu osjetlji
vost, pruaju jednake osjeaje zadovoljstva, te time mogu odi
grati i ulogu genitalija. Dijete se, dakle, moe nazvati poli
morfno perverznim; to, to se svim ovim osjeajima bavi tek
u tragovima, s jedne strane dolazi od njihova manjeg intenzi
teta u usporedbi s kasnijim razdobljima ivota, a s druge otu
da, to odgoj odmah energino suzbija sva seksualna izraa
vanja djeteta. Gotovo da se ovo suzbijanje nastavlja i u teori
ji, gdje odrasli, jedan dio djejih seksualnih izraavanja nas
toje zanemariti, a drugi razotkriti preinakom tumaenja nje
gove seksualne prirode, da bi ga potom mogli u cjelini ospori
ti. esto su to isti oni ljudi, koji se prvo u djejoj sobi stra
hovito ljute na sve seksualne nepodoptine djece, a potom za
pisaim stolom brane seksualnu istou iste ove djece. Tamo,
gdje se djeca nau preputena sama sebi ili pod utjecajem
zavoenja, esto su u stanju izvesti i vrlo znaajna djela per
verznih seksualnih djelatnosti. Naravno da su odrasli u pravu
kad to ne doivljavaju teko, ve kao djetinjariju i igrari
ju, jer se dijete ne moe ocjenjivati kao punovano i odgo
vorno niti po sudu obiaja, a ni pred zakonom, no - ove stvari
ipak postoje; one imaju svoje znaenje i kao pokazatelji ustro
ja koji donose sa sobom, a i kao uzroci i izazovi kasnijeg ra
zvitka; daju nam razjanjenja o djejem seksualnom ivotu, a
time i o ljudskom seksualnom ivotu openito. Ako mi, dakle,
iza naih iskrivljenih snova iznova pronalazimo sva ova per
verzna osjeanja elja, to samo znai, da je san i na ovom
podruju uinio korak unazad, prema infantilnom stanju.
Naroito isticanje meu ovim zabranjenim eljama
zasluuju one incestuozne, to jest one koje su usmjerene na
spolno openje s roditeljima i braom. Vi znate kakvo se
gnuanje osjea ili se barem iskazuje prema takvom openju i
kakav se naglasak polae na zabrane, usmjerene protiv njega.
Uinjeni su neuveni napori da bi se objasnilo ovo strahova
nje od incesta. Jedni su pretpostavili da se kroz ovu zabranu
psihiki predstavlja brinost prirode za uzgoj vrsta, jer bi
oplodnja unutar iste pasmine pogorala osobine rase, drugi su
tvrdili da se seksualna pouda odvraa od osoba koje dolaze
220 221
u obzir, zbog zajednikog ivota od ranog djetinjstva. Uosta
lom, u oba bi sluaja izbjegavanje incesta bilo automatski osi
gurano, pa nije shvatljivo zbog ega su potrebne stroge za
brane, koje bi prije mogle ukazati na postojanje jedne snane
pohote. Psihoanalitika su istraivanja nedvosmisleno poka
zala da je upravo incestuozni ljubavni odabir onaj prvi i redo
viti, i da se tek kasnije protiv njega javlja otpor, ije se podri
jetlo mora odbaciti iz psihologije pojedinca.
Napravimo pregled onoga, to nam je zadubljivanje u dje
ju psihologiju donijelo za razumijevanje sna. Pronali smo ne
samo to, da san ima pristup grai zaboravljenih djejih doiv
ljaja, ve smo takoer vidjeli i da se za san, dakle - u nesvjes
nom, jo uvijek nastavlja duevni ivot djece sa svim svojim
osobinama - svojim egoizmom, svojim incestuoznim ljubavn
im odabirom, i tako dalje, pa nas san svake noi odvodi na ovaj
infantilni stupanj. Tako nam je potvreno, da je nesvjesno u
duevnom ivotu zapravo ono, to je infantilno. Poinje se
smanjivati onaj zaprepaujui dojam, da je u ovjeku
zatvoreno toliko zla. Jednostavno, ovo uasno zlo samo je ono
poetno, primitivno, infantilno u duevnom ivotu, to kod
djeteta moemo pronai i u stvarnosti, ali to dijelom previamo
zbog njegovih malih razmjera, a dijelom ne doivljavamo
toliko tekim, jer od djeteta ne zahtijevamo nikakvu etiku
uzvienost. No zato to se san sputa na ovaj stupanj, pobuu
je privid da je na vidjelo iznio zlo koje lei u nama. Ali to je
samo varljiv privid, koji nas je uspio prestraviti. Mi nismo ona
ko zli, kako smo to htjeli pomisliti nakon tumaenja sna.
Ako su zli osjeaji snova samo infantilizmi, samo povra
tak na poetke naeg etikog razvitka, time da nas san u ra
zmiljanjima i osjeanjima iznova pretvara u djecu, tada je ra
zumljivo da se ne trebamo stidjeti ovih zlih snova. Ali, ono
razumno je samo jedan dio duevnog ivota; osim njega, u
222
dui se odvija jo kojeta to ba i nije razumno, pa se stoga
ipak dogaa, da se iz posve razumnih razloga stidimo takvih
snova. Podvrgavamo ih cenzuri snova stidei ih se, i ljuti nas,
ako nekoj od tih elja izuzetno uspije u neiskrivljenu obliku
doprijeti do svijesti tako da je moramo prepoznati, a ponekad
se stidimo ak i iskrivljenih snova - gotovo kao da ih razumi
jemo. Pomislite samo na gnjevnu osudu svog neprotumae-
nog sna o ljubavnim uslugama one estite postarije dame.
Problem, dakle, nije rijeen, pa ostaje mogue da daljnjim is
traivanjima zla u snu dospijemo i do neke druge ocjene, i do
drugaije procjene ljudske prirode.
Kao rezultat ovog istraivanja, dobili smo dva shvaanja
koja, meutim, oznaavaju samo poetak novih zagonetaka,
novih sumnji. Prvo: regresija rada snova nije samo formalna,
ve i materijalna. Ona ne prevodi samo nae misli ujedan pri
mitivan oblik izraavanja, ve iznova budi i osobenosti naeg
primitivnog duevnog ivota, staru prevlast naeg Ja, prvobit
ne osjeaje naeg seksualnog ivota, pa ak i na stari intelek
tualni posjed, smijemo li takvim shvatiti simboliki odnos. I,
drugo: sve ovo staro infantilno, to je jednom prevladavalo i
vladalo nama posve samo, danas moramo pripisati onom ne
svjesnom, zbog kojeg se sada mijenjaju i proiruju nae pre
dodbe. Nesvjesno vie nije naziv za ono nekadanje latentno,
nesvjesno je zasebno duevno carstvo s vlastitim osjeajima
elja, vlastitim nainom izraavanja i njemu svojstvenim du
evnim mehanizmima, koji inae nisu na snazi. No, latentne
misli snova koje smo otkrili kroz tumaenje snova ipak nisu
iz ovog carstva; prije bi bile onakve, kakve bismo mogli pro
miljati i u budnom stanju. Meutim, ipak su i nesvjesne; ka
ko se, dakle, rjeava ova proturjenost? Poinjemo nasluiva
ti, da ovdje treba izvriti razluivanje. Neto, to proizlazi iz
naeg svjesnog ivota, dijelei i njegovu narav - a to naziva-
223
mo dnevni ostaci, udruuje se u oblikovanju sna s neim dru
gim iz onog carstva nesvjesnog. Izmeu obaju ovih dijelova
odvija se rad snova. Utjecaj tog nesvjesnog na dnevne ostatke,
zasigurno sadrava i uvjet za regresiju. To je najdublja spoz
naja o samoj sutini sna, do koje ovdje moemo dospjeti i pri
je istraivanja daljnjih duevnih podruja. No, uskoro e doi
vrijeme da ovu nesvjesnu narav latentnih misli snova nazove
mo drugim imenom, kako bismo je razlikovali od nesvjesnog
iz onog carstva infantilnog.
Naravno, moemo postaviti i pitanje: to psihiku djelat
nost tijekom spavanja primorava na ovakvu regresiju? Zato i
bez toga ne rijei duevne podraaje koji ometaju spavanje? A
ako se zbog cenzure snova mora posluiti preruavanjem u
stari, sad ve nerazumljiv oblik izraavanja, emu joj tada slu
i ponovno oivljavanje starih, sad ve prevladanih duevnih
pobuda, elja i karakternih osobina, dakle - materijalna regre
sija, koja se pridruuje formalnoj? Jedini odgovor koji bi nas
zadovoljio, bio bi - da se san moe oblikovati jedino na ova
kav nain, te da u snu nije niti mogue drugaije dinamiko
uklanjanje podraaja. No, zasad jo nemamo pravo dati ova
kav jedan odgovor.
224
XIV. predavanje
ISPUNJENJE ELJA
Moje dame i gospodo! Trebam li vam jo jednom izloiti put
koji smo do sada ostavili iza sebe? Da smo primjenom nae
tehnike naili na iskrivljenje snova, najprije odluili da ga iz
bjegnemo, a potom iz infantilnih snova dospjeli do odluuju
ih spoznaja o sutini sna? Da smo zatim, opremljeni rezulta
tima ovih istraivanja, izravno napali iskrivljenje snova, te ga
- nadam se - uspjeli korak po korak savladati? No, sada si
moramo rei da se ono to smo pronali na jednom i na dru
gom putu, ba posve i ne slae. Naa e zadaa biti - poveza
ti oba ova rezultata, i izmiriti ih jednog s drugim.
S obje nam je strane proizalo, da se rad snova uglavnom
sastoji od pretvaranja misli u halucinatorni doivljaj. Kako se
to moe dogoditi, dosta je zagonetno i po sebi; no, to je pro
blem ope psihologije koji nas ovdje ne treba zaokupljati. Iz
djejih snova smo saznali, da rad snova smjera uklanjanju
nekog duevnog podraaja koji ometa spavanje ispunjenjem
elje. O iskrivljenim snovima nismo mogli rei nita slino,
prije no to smo ih nauili tumaiti.
No, od samog je poetka nae oekivanje iskrivljene sno
ve nastojalo dovesti do istih stajalita kao kod infantilnih.
Prvo ispunjenje ovog oekivanja donijelo nam je spoznaju, da
su svi snovi - zapravo snovi djece, te da rade s infantilnom
graom, s djejim duevnim osjeajima i mehanizmima.
225
Kako drimo da smo iskrivljenje snova savladali, moramo
krenuti na istraivanje: vrijedi li shvaanje sna kao ispunjenje
elje i za one iskrivljene snove.
Nedavno smo podvrgnuli tumaenju itav niz snova, no
pritom smo posve zapostavili ispunjenje elja. Uvjeren sam
da vam se tada iznova nametnulo pitanje: a gdje je ostalo
ispunjenje elja, koje je navodno cilj rada snova? Ovo je
pitanje znaajno; naime, ono je postalo i pitanje naih laikih
kritiara. Kako znate, ovjeanstvo ima instinktivan obram
beni stav prema intelektualnim novostima. Njegovom iskazi
vanju pripada i to, da se takva jedna novost odmah smanjuje
na najmanji obim, a gdje je to mogue, same i na svega jednu
lozinku. Za novo uenje o snovima ova je lozinka postala
upravo ispunjenje elja. Nestrunjak postavlja pitanje: gdje je
ispunjenje elja? Ovo pitanje postavlja odmah im zauje, da
bi san trebao biti ispunjenje elje, te na njega odgovara
nijeno. Odmah mu na um padaju bezbrojna vlastita iskustva
sa snovima, u kojima se na san nadovezala neugoda ili ak i
dubok strah, te mu se ova tvrdnja psihoanalitikog uenja o
snu uistinu ini posve nevjerojatnom. Lako mu na ovo odgo
varamo, da kod iskrivljenih snova ispunjenje elje ne moe
biti oevidno ve ga prvo treba potraiti, pa se zato prije
tumaenja sna o tome ne moe nita rei. Znamo i to, da su
elje ovih iskrivljenih snova upravo one zabranjene, cen
zurom suzbijene elje, ije je postojanje i postalo uzronikom
iskrivljenja sna, razlog zahvata cenzure snova. No, teko je
ove nestrune kritiare uvjeriti da se ne smije pitati za ispu
njenje elje prije tumaenja samog sna. Oni e to ipak uvijek
iznova zaboraviti. Njihov odbijajui stav prema teoriji ispu
njenja elja nije zapravo nita drugo, no posljedica cenzure
snova, zamjena i izljev protivljenja ovim cenzuriranim elja
ma sna.
Naravno da emo i sami osjetiti potrebu razjasniti sebi,
zato ima toliko mnogo snova s neugodnim sadrajem, a po
sebice to, da postoje i snovi straha. Pritom po prvi put nalije-
emo na problem afekta u snu, koji bi i sam za sebe zaslui
vao prouavanje, ali nas, naalost, ne smije zaokupiti. Ako je
san ispunjenje elje, tada bi neugodni osjeaji u snu trebali
biti nemogui; ini se, da su nestruni kritiari u tome u pra
vu. No, oni nisu pomiljali na trojaku zavrzlamu koja nam
upravo dospijeva na razmatranje.
Prvo: moe biti, da rad snova nije u cijelosti uspio postii
ispunjenje elje, pa od neugodnog afekta misli snova jedan
dio preostaje kao suviak za manifestni san. Tada bi analiza
trebala pokazati da su ove misli snova bile jo i mnogo neu-
godnije od sna, koji se iz njih oblikovao. Ovo se svaki put
uspijeva i dokazati. Tada priznajemo da rad snova nije posti
gao svoj cilj, jednako kao to niti san o piu, nastao zbog po
draaja ei, ne postie svoju namjeru da ugasi e. ovjek
ostaje edan i mora se probuditi da bi pio. Pa ipak je to bio
pravi san, koji nije izgubio nita od svoje sutine. Moramo
rei: Ut desint vires, tamen est laudanda voluntas. Ostaje hva
le vrijedna barem jasno prepoznatljiva namjera. Ovakvi slua
jevi neuspjeha nisu rijedak dogaaj. Pritom djeluje i to, da rad
snova mnogo tee uspijeva promijeniti afekte, negoli sadraje
prema njihovu smislu; jer, afekti su ponekad vrlo otporni.
Tako se dogaa da je rad snova preradio neugodan sadraj
misli snova u ispunjenje elja, dok mu se neugodan afekt
neizmijenjen namee i dalje. Onda se afekt uope ne uklapa u
sadraj ovakvih snova, pa nai kritiari mogu rei kako je san
toliko malo ispunjenje elja, da se i u njemu samom neki
bezazleni sadraj moe doivjeti kao neugodan. Na ovaj emo
nerazumni prigovor odvratiti, da se sklonost rada snova
prema ispunjenju elja najjasnije iskazuje i dolazi do izraaja
226
227
upravo u takvim snovima, dok je izolirana. Do zablude dolazi
zato, jer netko tko ne poznaje neuroze zamilja isuvie blisku
povezanost izmeu sadraja i afekta, pa stoga ne moe shvati
ti da se sadraj mijenja i bez istovremene promjene njemu pri
padajueg izraaja afekta.
Drugi, mnogo vaniji i produbljeniji moment kojega laik
isto tako zapostavlja, bio bi sljedei. Ispunjenje elje trebalo
bi zasigurno donijeti radost, no pitanje je kome? Naravno,
onome tko elju i ima. Ali, od sanjaa nam je poznato da pre
ma svojoj elji ima posve naroit odnos. On je odbacuje, cen
zurira, ukratko - ona mu nije po volji. Dakle, njeno mu ispu
njenje ne moe donijeti zadovoljstvo, ve upravo njegovu su
protnost. Tada iskustvo pokazuje da ova suprotnost nastupa u
obliku strepnje, to jo valja razjasniti. Sanja se, dakle, u
svom odnosu prema svojim eljama snova moe izjednaiti sa
zbrojem dviju osoba, koje su ipak meusobno vezane sna
nim zajednitvom. Umjesto svih daljnjih izlaganja, nudim
vam jednu poznatu bajku, u kojoj ete opet pronai iste ovak
ve odnose. Jedna dobra vila obea siromanom paru, suprugu
i supruzi, da e im ispuniti njihove prve tri elje. Oni su bla
eni, i odlue vrlo pozorno izvriti odabir. No, dopustivi da
je zavede miris peenih kobasica iz susjedne kolibe, ena i sa
ma poelje takav jedan par kobasica. Pojavio se pred njom
istog trena: bilo je to ispunjenje prve elje. Suprug se razbjes
ni, i u prvoj ljutnji poeli da se te kobasice objese eni na nos.
I to se takoer odmah zbilo, te se kobasice vie nisu dale uklo
niti sa svog novog poloaja; to je drugo ispunjenje elje, ali je
to mueva elja; eni je ovo ispunjenje elje vrlo neugodno.
Vi znate, kako to u bajci dalje ide. Jer su oboje u osnovi ipak
bili jedno, mu i ena, trea je elja morala glasiti - da kobasi
ce budu uklonjene sa enina nosa. Ovu bismo bajku mogli
procjenjivati u vie navrata i u vezi s drugim odnosima; no,
228
ovdje nam je posluila samo za prikazivanje mogunosti, da
ispunjenje elje za jednu osobu moe dovesti do nezadovolj
stva za drugu, ako obje nisu meusobno jedinstvene.
Sad nam nee biti teko doprijeti i do jo boljeg razumije
vanja snova strepnje. Samo emo jo procijeniti jedno zapa
anje, te se potom odluiti za jednu pretpostavku, na koju se
moe svesti mnogo toga. Opaeno je da snovi strepnje esto
imaju sadraj kojemu potpuno nedostaje iskrivljenje, koji kao
da je izmaknuo cenzuri. San strepnje esto je neprikriveno
ispunjenje, no, naravno - ne neke ugodne, ve iskrivljene e
lje. Na mjesto cenzure stupio je razvitak strepnje. I dok se za
infantilni san moe rei da predstavlja otvoreno ispunjenje
neke doputene elje, a da je obian iskrivljeni san prikriveno
ispunjenje neke potisnute elje, tada za san strepnje moe va
iti formula, da je on otvoreno ispunjenje potisnute elje.
Strepnja je pokazatelj za to, da se potisnuta elja pokazala ja
om od cenzure kojoj se ispunjenje elje nametnulo ili poku
alo nametnuti. Shvaamo da bi ono, to je za san ispunjenje
elje, za nas koji stojimo na strani cenzure snova, mogao biti
tek povod za neugodna osjeanja i za obranu. Strepnja koja se
pritom pojavljuje u snu, elite li tako, strepnja je od jaine ove
inae priguene elje. Zato ova obrana nastupa u obliku
strepnje i ne moe se otkriti samim prouavanjem sna; oito,
strepnju treba prouiti na drugim mjestima.
Smijemo pretpostaviti da isto ono, to vrijedi za neiskriv-
ljene snove strepnje, vrijedi i za one koji su iskusili jedan dio
iskrivljenja, ali i za sve ostale mune snove, ija neugodna
osjeanja vjerojatno odgovaraju pribliavanjima strepnji. San
strepnje obino je i san buenja; obino spavanje prekidamo
prije no to potisnuta elja sna dospije do svog potpunog ispu
njenja i nametne se cenzuri. U ovom sluaju nije se ispunio
uinak sna, no njegova sutina se nije zbog toga izmijenila.
229
Usporedili smo san s nonim uvarom ili uvarom spavanja,
koji nae spavanje eli zatititi od ometanja. Pa i noni uvar
dolazi u poloaj da razbudi pozaspale, kad se osjeti preslabim
da posve sam odagna neku smetnju ili opasnost. Usprkos
tome, ponekad nam uspijeva odrati spavanje ak i kad san
zapone postajati sumnjiv ili se okretati ka strepnji. U snu si
kaemo: Ali, to je ipak samo san, i spavamo dalje.
Kada bi se trebalo dogaati to, da elja sna dospije u po
loaj nadjaavanja cenzure? Uvjet za ovo moe biti ispunjen
od strane elje sna, kao i od cenzure sna. elja moe iz nepo
znatih razloga odjednom postati presnanom; no, stjee se do
jam da krivnju za ovo pomicanje odnosa snaga ee snosi
stav cenzure sna. Ve smo uli da cenzura u svakom pojedi
nom sluaju radi razliitom jainom, te da svaki element
obrauje nekim drugim stupnjem strogosti; sad tome elimo
pridodati i miljenje da je ona openito vrlo promjenjljiva, te
da ne primjenjuje svaki put jednaku strogost prema jednako
odbojnom elementu. Ako se dogodi da se jednom osjeti bes
pomonom protiv neke elje sna, koja joj prijeti da e je za
skoiti, tada e se, umjesto iskrivljenjem, posluiti posljed
njim sredstvom koje joj preostaje - odustajanjem od stanja
spavanja kroz razvijanje strepnje.
Pritom uoavamo da jo uope niti ne znamo zato se ove
zle, potisnute elje pokreu upravo u nono doba, da bi nam
omele spavanje. Odgovor se ne moe sastojati ni u emu dru
gom, osim u miljenju da to zadire u samu prirodu stanja spa
vanja. Tijekom dana na ovim eljama lei teak pritisak cen
zure, koji im u pravilu ini nemoguim da se iskau kroz bilo
kakvo djelovanje. U nonom se razdoblju ova cenzura vje
rojatno povlai, kao i sva druga zanimanja duevnog ivota, i
to u korist jedine elje - one za spavanjem, ili barem jako
opada. Tada je ovo opadanje cenzure u nono doba ono, emu
230
zabranjene elje zahvaljuju da se iznova smiju pokrenuti. Ima
nervoznih besanih ljudi koji nam priznaju, da je njihova nesa
nica u poetku bila i poeljna. Nisu se usuivali zaspati, jer su
se bojali svojih snova, dakle, posljedice tog smanjivanja cen
zure. A da ovo povlaenje cenzure ipak zato ne znai nikakvu
grubu neopreznost, s lakoom uviate i sami. Stanje spavanja
slabi nau pokretljivost; nae zle namjere, pa ak i kad se
zaponu pokretati, ipak ne mogu uiniti nita drugo, ve -
oblikovati san, koji je praktino nekodljiv; stoga vrlo razum
na primjedba spavaa, koja, ustvari, pripada noi, ali ne i i
votu sna - opominje na ovo umirujue stanje stvari: Pa to je
ipak samo san. Dakle, ostavljamo ga neka radi to eli, i spa
vamo dalje.
Tree - prisjetite li se shvaanja da sanjaa, koji se bori
protiv svojih elja usporeujemo sa zbrojem dviju zasebnih,
no ipak nekako blisko povezanih osoba, tada ete shvatljivom
doivjeti i jednu drugu mogunost - da ispunjenje elja moe
dovesti do neega to je izrazito neugodno, slino kazni.
Ovdje nam za razjanjenje opet moe posluiti bajka o tri e
lje; peene kobasice na tanjuru su izravno ispunjenje elje
prve osobe, ene; kobasice na njenu nosu predstavljaju ispu
njenje elje druge osobe, mua, ali istovremeno i kaznu za
eninu ludu elju. Tada emo u neurozama iznova pronai
motivaciju za treu elju, koja kao jedina preostaje u bajci. U
duevnom ivotu ovjeka ima mnogo ovakvih sklonosti ka
kanjavanju; one su vrlo jake, i valja ih uiniti odgovornima
za jedan dio neugodnih snova. Moda ete sad rei, da na ovaj
nain ne preostaje ba mnogo od onog slavnog ispunjenja e
lja. No, nakon podrobnijeg promatranja priznat ete da nema
te pravo. Nasuprot raznovrsnostima svega onoga to bi san
mogao biti (i koje emo navesti kasnije), a prema nekim pisci
ma on to i jeste, ipak je jedno vrlo sueno rjeenje: ispunjenje
231
elje - ispunjenje strepnje - ispunjenje kazne. Na ovo se na-
dovezuje i to, da je strepnja izravna suprotnost elji, da su
proturjenosti u asocijacijama meusobno izrazito bliske, te
da se - kako smo uli, sastaju u nesvjesnom. Nadalje, da je i
kazna takoer ispunjenje elje one druge osobe, koja cenzuri
ra.
U cjelini, dakle, nisam uinio nikakav ustupak vaem pri
govoru na teoriju ispunjenja elja. Ali, obvezni smo dokazati
ispunjenje elje na bilo kojem iskrivljenom snu odabranom
po volji, i zasigurno se ne elimo ukloniti ovoj zadai. Poseg-
nimo za onim ve protumaenim snom o tri slabe kazaline
ulaznice za 1,5 forinta, na kojem smo ve podosta nauili. Na
dam se da ga se jo sjeate. Dama, koju suprug tijekom dana
obavijesti da se vjerila njena prijateljica Elise, mlaa od nje
samo tri mjeseca, sanja da sa suprugom sjedi u kazalitu. Jed
na je strana parketa gotovo prazna. Suprug joj govori da su i
Elise i njen vjerenik takoer eljeli doi u kazalite, ali nisu
mogli, jer su dobili samo loe ulaznice - tri za forintu i pol.
Ona misli da to i nije neka nesrea. Otkrili smo, da se misli
sna odnose na njenu srdbu, jer se udala tako rano, te na ne
zadovoljstvo vlastitim suprugom. Smijemo biti ljubopitljivi:
kako su se ove tmurne misli preradile u ispunjenje elje, i gdje
im se pronalazi trag u manifestnom sadraju. Sada ve znamo
da je element prerano, prijevremeno cenzura uklonila iz
sna. Prazan parket je nagovjetaj za to. Ono zagonetno tri za
forintu i pedeset postat e nam, zahvaljujui pomoi simbo
like koju smo od tada nauili, bolje razumljivo.
1
Taj broj 3
stvarno oznaava mukarca, a manifestni element se lako pre
vodi: kupiti si mua mirazom. (Za svoj sam miraz mogla
!
Jedno drugaije, blisko tumaenje ovog broja 3 kod te ene bez djece
neu spominjati, jer ova analiza nije za to pruila nikakvu grau.
232
kupiti i deset puta boljeg supruga.). Svadba je oito zamije
njena odlaskom u kazalite. Ono prerano nabavljanje ulazni
ca stoji izravno na mjestu preuranjenog vjenanja. No, ova
je zamjena djelo ispunjenja elja. Naa sanjaica nije uvijek
bila tako nezadovoljna svojim preuranjenim vjenanjem kao
toga dana kad je primila obavijest o zarukama svoje prijatelji
ce. Jer, svojevremeno je bila ponosna zbog toga, i smatrala se
odlikovanom u odnosu na prijateljicu. Naivne djevojke vjero
jatno su esto nakon zaruka razotkrivale svoju radost zato, jer
e sada ubrzo smjeti odlaziti na sve do tada zabranjenje kaza
line predstave, koje e sve smjeti gledati. Dio, koji ovdje do
lazi do izraaja - radost zbog gledanja ili znatielja, bila je
zasigurno poetni seksualni uitak promatranja, okrenut naro
ito ka seksualnom ivotu roditelja, a zatim je postala i jak
motiv koji je djevojku i natjerao na ranu udaju. Na taj nain
posjeta kazalitu postaje bliska nagovijetenoj zamjeni, protu
maenoj kao - biti u braku. U trenutnoj ljutnji zbog svog is
hitrenog vjenanja, dakle, ona zahvaa ono doba, u kojem joj
je skoranje vjenanje bilo ispunjenje elje, jer je zadovoljila
svoj uitak promatranja, i zato - povodei se za ovim starim
osjeajem ispunjenja elje, vjenanje zamjenjuje odlaskom u
kazalite.
Moemo rei da ba i nismo odabrali najpogodniji pri
mjer za prikazivanje prikrivenog ispunjenja elja. Na slian
bismo nain trebali postupiti i kod drugih iskrivljenih snova.
To ne mogu uiniti pred vama, pa u samo izraziti uvjerenje,
da to posvuda uspijeva. No, na ovoj u se toki teorije zadra
ti i due. Iskustvo me pouilo da je to jedno od najugroeni
jih mjesta itavog uenja o snu, te da se uza nj povezuju mno
gi prigovori i nesporazumi. Osim toga, vi ete jo vjerojatno
biti pod dojmom toga da sam ve povukao dio svojih tvrdnji,
izrekavi da je san ispunjena elja ili njena suprotnost, da je
233
to strepnja pretvorena u zbilju ili kazna, pa mislite kako je to
prilika, da me se primora na daljnja ogranienja. uo sam i
predbacivanje da stvari, koje se meni samom ine oevidnima
izlaem preusko, a time i nedostatno uvjerljivo.
Ako je netko krenuo s nama toliko daleko u tumaenju
snova te prihvatio sve to nam je ono do sada donijelo, neri
jetko e se zaustaviti kod ispunjenja elja i upitati: Prizna li
se da san svaki put ima neki smisao, te da se taj smisao moe
razotkriti psihoanalitikom tehnikom, zato se onda taj smi
sao mora, usprkos svojoj oevidnosti, uvijek iznova sabijati u
formulu ispunjenja elja? Zato smisao ove none misaonosti
ne bi mogao biti isto onoliko raznovrstan, koliko je to i mi
ljenje tijekom dana, dakle - san, koji jednom odgovara jednoj
ispunjenoj elji, a drugi put, kako i sami kaete, njenoj su
protnosti, nekom ostvarenom strahovanju, ali i da bi potom
mogao izraziti i neku namjeru, upozorenje, razmiljanje sa
svojim Za i Protiv, ili neki prijekor, opomenu savjesti, neki
pokuaj pripreme za neku nailazeu djelatnost, i tako dalje?
Zato ba uvijek samo jedna elja, ili - ak i vie od toga, jo
i njena suprotnost?
Moglo bi se pomisliti da razlika u ovoj toki i nije tako
vana, ako inae postoji podudarnost. Dostatno je i da
iznaemo smisao sna, te puteve za njegovo prepoznavanje;
naprotiv, to se povlai ako smo taj smisao morali odrediti
isuvie usko; no, nije tako. Nesporazum u ovoj toki pogaa
samu sutinu sna i ugroava njegovu valjanost pri razumije
vanju neuroza. A takoer je i ona vrsta susretljivosti, koja se
u trgovakom ivotu cijeni kao uslunost, dok u znanstven
om radu nije na svome mjestu, ili je ak i tetna.
Moj prvi odgovor na pitanje: zato san sa zadanim smis
lom ne treba biti mnogoznaan, kao i uvijek u takvim sluaje
vima, glasi: Ne znam zato to ne bi trebalo biti tako. Ne bih
imao nita protiv. to se mene tie, neka i bude tako. Samo se
jedna malenkost protivi ovakvom proirenijem i zgodnijem
shvaanju sna, naime, da u stvarnosti nije tako. Moj e drugi
odgovor naglasiti, da stav - kako san odgovara raznovrsnim
misaonim oblicima i intelektualnim radnjama, nije posve stran
niti meni samom. Jednom sam u jednoj povijesti bolesti izvi
jestio o snu koji se pojavljivao tri noi za redom, a potom vie
nikada, te sam ovakvo ponaanje objasnio time da je san od
govarao jednoj namjeri, koja se vie nije trebala vraati, nakon
to je bila izvrena. Kasnije sam objavio jedan san koji je od
govarao nekom priznanju. Pa kako, dakle, ipak to mogu opo
vrgavati i tvrditi, da je san uvijek samo neka ispunjena elja?
To inim zato, jer ne elim dopustiti glupi nesporazum ko
ji bi nas mogao stajati ploda naih nastojanja oko sna, jedan
nesporazum koji zamjenjuje san i latentne misli sna, te o nje
mu govori neto, to pripada samo i jedino ovima potonjima.
Naime, posve je ispravno da san moe predstavljati sve ono, i
biti zamijenjen svim onim to smo ranije nabrajali: namjerom,
upozorenjem, razmiljanjem, pripremom, pokuajem rjeava
nja neke zadae, i tako dalje. Ali, kad pogledate kako treba, ta
da spoznajete da sve ovo vrijedi jedino za latentne misli sna,
koje su se pretvorile u san. Iz tumaenja snova otkrivate da se
nesvjesno miljenje u ovjeku bavi takvim namjerama, pripre
mama, razmiljanjima i tako dalje, a potom rad snova iz njih
stvara snove. Ako vas trenutno ne zanima rad snova, ali se jako
zanimate za nesvjesni misaoni rad ovjeka, tada odbacite rad
snova i izrecite praktiki posve ispravno o snu to, da on odgo
vara nekom upozorenju, nekoj namjeri, i slino. U psiho
analitikoj djelatnosti taj se sluaj esto i dogaa: najee se
tei jedino tome, da se oblik sna iznova uniti te da se onda na
njegovo mjesto unutar cjeline umetnu latentne misli, od kojih
je san i nastao.
234 235
Tako posve usput, dakle, iz procjenjivanja latentnih misli
otkrivamo, da se sve spomenute duevne djelatnosti visoke
sloenosti mogu odvijati i nesvjesno, to je rezultat jednako
onoliko velianstven, koliko i zbunjujui!
No, vratimo se - posve ste u pravu kad sebi razjanjavate
da ste se samo posluili skraenim nainom izraavanja, i kad
ne vjerujete da onu spomenutu raznovrsnost morate protegnu
ti i na sutinu sna. Kad govorite o snu, tada morate misliti
ili na manifestni san, to jest proizvod rada snova, ili ak mo
da najvie na sam rad snova, to jest - na onaj psihiki proces,
koji iz latentnih misli snova oblikuje manifestni san. Svaka
druga uporaba te rijei bila bi brkanje pojmova, koje moe
izazvati samo nevolje. Smjerate li svojim tvrdnjama na laten
tne misli iza sna, tada to izravno i recite, i nemojte problem
sna obavijati leernijim nainima izraavanja, kojima se slu
ite. Latentne misli snova su sirovina koju rad snova preobra
ava u manifestni san. Zato tako silno tu sirovinu elite izmi
jeati s radom koji je oblikuje? Jeste li onda imalo ispred onih
koji su poznavali jedino proizvod rada, ne znajui sebi objas
niti niti odkuda on stie, a niti kako nastaje?
Jedino bitno na snu je - rad snova, koji je djelovao na mi
saonu grau. Mi nemamo prava da se u teoriji na njega ne
osvremo, iako ga u nekim praktinim situacijama smijemo
zanemariti. Tada i analitiko promatranje pokazuje da se rad
snova nikad ne ograniava samo na to, da ove misli prevede
u vama poznat arhaini ili regresivni nain izraavanja. Jer,
on redovito uzima i neto, to ne pripada latentnim mislima
dana, ali je onaj stvarni pokreta za nastajanje sna. Taj neza
obilazni dodatak isto je tako i nesvjesna elja, zbog ijeg se
ispunjenja sadraj sna i preobraava. Dakle, san moe biti sve
to je uope mogue, ukoliko uzimate u obzir samo kroz
njega zastupljene misli - i upozorenje, i namjera, priprema, i
236
tako dalje; on je takoer uvijek i ispunjenje jedne nesvjesne
elje, i on je samo to, ako ga promatrate kao rezultat rada
snova.
Dakle, neki san takoer nikad nije tek namjera, upozore
nje i slino, ve se samo namjera i slino, uvijek uz pomo
jedne nesvjesne elje prevodi u arhaini nain izraavanja, te
se potom preobraava zbog ispunjenja ove elje. Jedna je oso
bina - ispunjenje elje - stalna; druga se moe i mijenjati; to
se nje tie, to moe biti i elja, tako da san uz pomo jedne ne-i
svjesne elje prikazuje neku latentnu elju dana kao ispu
njenu.
Ja sve ovo razumijem vrlo dobro, ali ne znam, jesam li to
uspio uiniti razumljivim i vama. I sam imam potekoa da
vam to dokaem. S jedne strane, to ne ide bez briljive anali
ze mnogih snova, a s druge strane, ova najkakljivija i najva
nija toka naeg shvaanja sna ne moe se uvjerljivo predsta
viti bez povezanosti s onim, o emu emo govoriti kasnije.
Moete li uope vjerovati da se, uz blisku povezanost svih
stvari, moe duboko zadrijeti u narav jedne od njih, a da se ne
zabrinemo i za druge stvari sline naravi? Kako jo nita ne
znamo o bliskim srodnicima sna - o neurotinim simptomi
ma, moramo se i ovdje zadovoljiti postignutim. Jo u samo
pred vama razjasniti jedan primjer, i izloiti jedno novo opa
anje.
Uzmimo opet onaj san, kojemu smo se ve vie puta vra
ali, san o tri kazaline ulaznice za 1,5 forintu. Uvjeravam vas
da sam ovaj san u poetku odabrao bez ikakvih namjera. Ve
poznajete latentne misli tog sna; ljutnju, sto je toliko pourila
s udajom primivi obavijest da se njena prijateljica tek sada
vjerila; podcijenjivanje svog supruga, ideju da je mogla dobiti
i boljeg, samo da je priekala. Ve poznajemo i elju koja je
iz ovih misli stvorila san - to je uitak promatranja, smjeti
237
odlaziti u kazalite, a vrlo vjerojatno i jedan dijelak stare zna
tielje, konano ve jednom saznati to se to dogaa, kad se
jednom nae u braku. Ova se znatielja kod djece, poznato je,
u pravilu usmjerava na seksualni ivot roditelja, dakle infan
tilna je, a ukoliko opstane i kasnije, postaje nagonski podraaj
koji svojim korijenima zadire u infantilno. No, data obavijest
dala je povoda samo za ljutnju i kajanje, a ne i za buenje ovog
uitka u promatranju. Ovo pokretanje elje u poetku nije niti
pripadalo latentnim mislima snova, pa smo rezultat tumaenja
sna mogli unijeti u analizu i bez osvrtanja na nju. Ljutnja
takoer nije sama po sebi bila sposobna za oblikovanje sna;
san ne bi mogao nastati iz misli: Bilo je besmisleno udati se
tako rano prije no to se zbog nje probudila stara elja -
konano jednom saznati, to se to dogaa kad si u braku. Tada
je ova elja oblikovala sadraj sna tako, da je svadbu zamije
nila odlaskom u kazalite i dala mu oblik ranijeg ispunjenja
elje: Tako, sad smijem ii u kazalite i gledati sve to je
zabranjeno, a ti to ne smije; ja sam udata, a ti mora ekati.
Na ovaj se nain trenutna situacija preobrazila u svoju suprot
nost, i stari je trijumf stao na mjesto sadanjeg poraza. Usput
je zadovoljenje uitka promatranja povezano s egoistinim
zadovoljenjem nad suparnicom. Sad ovo zadovoljenje
odreuje manifestni sadraj sna, u kojem se zaista dogaa da
ona sjedi u kazalitu, dok joj prijateljica nije mogla pronai
vrataca za to. Kao neodgovarajua i nerazumljiva izmjena, toj
su situaciji zadovoljenja dodani oni dijelovi sadraja sna, iza
kojih su se jo prikrivale latentne misli sna. Tumaenje sna
mora zanemariti sve ono to slui prikazu ispunjenja elje, i iz
onih nagovjetaja obnoviti neugodne latentne misli sna.
Jedno opaanje koje elim iznijeti, trebalo bi vau pozor
nost podesiti na latentne misli sna, koje su sad pomaknute na
istaknuto mjesto. Molim vas da ne zaboravite, prvo, da su one
238
za sanjaa nesvjesne; drugo, da su posve razumne i povezane,
pa se mogu razumjeti i kao shvatljive reakcije na povod sna;
tree, da mogu imati vrijednost bilo kojeg od duevnih osjea
ja po volji, ili neke intelektualne radnje. Ove u misli od sada
nazivati dnevnim ostacima ee nego ranije, htio nam ih
sanja priznati ili ne. Sad razlikujem dnevne ostatke i latentne
misli sna tako, da u skladu s naom ranijom uporabom, latent
nim mislima sna nazivam sve ono to otkrivamo tijekom
tumaenja sna, dok su dnevni ostaci samo jedan dio latentnih
misli sna. Tada nae shvaanje dopire i do toga, da se dnevnim
ostacima pridruuje neto, to je pripadalo i nesvjesnom -
jedna snana, ali prognana elja; ona je jedina i omoguila
tvorbu sna. Utjecaj ovog osjeaja elje na dnevne ostatke
oblikuje i onaj drugi dio latentnih misli sna, onih, koje se vie
ne moraju pojaviti kao razumne i razumljive sa stanovita
budnog ivota.
Za opis odnosa dnevnih ostataka prema nesvjesnoj elji
posluio sam se jednom usporedbom, koju ovdje mogu samo
ponoviti. Kod svakog poduzetnitva potreban je ulaga, koji
osporava izdatke, te poduzetnik koji ima ideju, i zna kako je
ostvariti. Ulogu ulagaa kod oblikovanja sna igra uvijek i jedi
no - nesvjesna elja; ona prua psihiku energiju za obliko
vanje sna; poduzetnik je dnevni ostatak, koji odluuje o pri
mjeni tog izdatka. No, ulaga moe i sam nadoi na ideju, a i
znati kako da je izvede, ili pak poduzetnik moe i sam posje
dovati kapital. To pojednostavljuje praktinu situaciju, ali ote
ava njeno teoretsko razumijevanje. U gospodarstvu se uvijek
iznova jedna osoba razlae u oba svoja aspekta - na ulagaa i
na poduzetnika, te tako iznova uspostavlja osnovnu situaciju iz
koje je i proizala naa usporedba. Kod tvorbe sna dogaaju se
iste takve varijacije, a vama u prepustiti da ih i nadalje sli
jedite.
239
Ovdje ne moemo ii dalje, jer vas vjerojatno ve dugo
titi jedna pomisao, koja zasluuje da se uje. Jesu li dnevni
ostaci, pitate vi, zaista nesvjesni na isti onaj nain kao i nes
vjesna elja, koja im se mora pridruiti da bi ih osposobila za
san? Ispravno nasluujete. Ovdje lei glavna toka itave
stvari. Oni nisu nesvjesni u istom smislu. elja sna pripada
drugom nesvjesnom, onom, koje je infantilnog podrijetla i
opremljeno posebnim mehanizmima, kako smo ranije shva
tili. Bilo bi posve zgodno razdvojiti i ove dvije vrste nesvjes
nog razliitim oznaavanjem. No, radije emo priekati s ti
me, dok se ne upoznamo s podrujem pojavljivanja neuroza.
Ipak, ve nam se predbacuje i jedno nesvjesno; to e se tek
rei kad priznamo, da do svog cilja dospijevamo samo pomo
u dvije vrste nesvjesnog?
Ovdje prekidamo. Opet ste uli samo ono nepotpuno; ali,
nije li tako prepuno nade razmiljati o tome da ove spoznaje
imaju i svoj nastavak, te da emo ih unaprijediti ili mi, ili net
ko drugi iza nas? I, zar nismo i sami saznali podosta toga i no
vog, i iznenaujueg?
240
XV. predavanje
NESIGURNOSTI I KRITIKE
Moje dame i gospodo! Ipak ne elimo napustiti podruje sna,
a da ne obradimo najuobiajenije sumnje i nesigurnosti, koje
se povezuju s naim dosadanjim novostima i shvaanjima.
1. Va bi dojam mogao biti, da rezultati naeg rada na tu
maenju snova, usprkos ispravnom koritenju tehnike, dopu
taju toliko mnogo neizvjesnosti, da je time ipak osujeen po
uzdani prijevod manifestnog sna u latentne misli snova. Za
ovo ete navesti, prvo, da se nikad ne zna treba li neki odree
ni element sna shvatiti u stvarnom ili simbolikom smislu, jer
stvari koje se koriste kao simboli ipak zbog toga ne prestaju
biti ono to jesu. No, ne postoji li objektivni oslonac da bi se o
tome odluilo, tada tumaenje ostaje u ovoj toki preputeno
slobodnoj volji tumaa snova. Nadalje, uslijed preklapanja
proturjenosti, kod rada snova uvijek ostaje neodreeno treba
li neki odreeni element shvatiti u njegovu pozitivnom ili ne
gativnom smislu - kao takvog kakav jeste, ili kao njegovu
suprotnost. Nova prilika za djelovanje samovolje tumaa sno
va. Tree, zbog onih snu tako dragih obrata svih vrsta, tuma
snova slobodno poduzima takav jedan obrat na onom mjestu
sna, na kojemu sam to eli. I konano, vjerojatno ste se osjetili
pozvani i zato, jer ste uli kako se samo rijetko moe biti si
guran da je pronaeno tumaenje ujedno i ono jedino mogue.
Moe postojati opasnost, da se previdi neko posve doputeno,
241
ali drugaije tumaenje istog sna. Pod ovim okolnostima,
zakljuujete, samovolji tumaa snova se ostavlja podruje ija
prostranost, ini se, nije u skladu s objektivnom sigurnou
rezultata. Ili, takoer moete pretpostaviti da greka nije u snu,
ve da se nedostatnost naih tumaenja snova moe svesti na
neispravnosti naih shvaanja i pretpostavki.
itav je va materijal besprijekorno dobar, ali vjerujem da
ne opravdava vae zakljuke u oba smjera - da je tumaenje
snova, onako kako ga mi obavljamo - preputeno samovolji
tumaa snova, te da nedostaci rezultata dovode u pitanje o-
pravdanost naeg postupka. elite li na mjesto samovolje tu
maa snova umetnuti: sposobnost, iskustvo, njegovo razumije
vanje, tada vam se pridruujem. Takav jedan osobni moment
neemo, naravno, moi izbjei, barem ne kod teke zadae tu
maenja snova. No, niti kod drugih znanstvenih djelatnosti
nije drugaije. Ne postoji nikakvo sredstvo kojim bi se nekoga
obuzdalo, da nekom odreenom tehnikom loije barata, ili je
ne koristi bolje od nekog drugog. Ono to inae, primjerice
kod tumaenja snova, ostavlja dojam samovolje, uklanja se
tako da u pravilu uzajamna povezanost misli snova, poveza
nost sna sa ivotom sanjaa te cjelokupna psihika situacija u
kojoj se san doivljava, odabiru jednu od zadanih mogunosti
tumaenja, dok ostale odbacuju kao neiskoristive. No, zaklju
ak o neispravnosti naih shvaanja zbog nepotpunog tumae
nja snova oslabit e primjedbom koja vieznanost snova ili
njihovu neodreenost mnogo vie doivljava kao njihovu oso
binu, koju nuno i treba oekivati.
Prisjetimo se da smo rekli, kako rad snova obavlja prevo
enje misli snova u neki primitivni nain izraavanja, nalik sli
kovnom pismu. No, i svi ovi primitivni sustavi izraavanja
sadre toliko neodreenosti i dvosmislenosti, a mi ne bismo
imali prava zbog toga posumnjati u njihovu uporabnu sposob-
nost. Vi znate da je podudaranje suprotnosti kod rada snova
slino takozvanom suprotnom smislu prarijei u najstarijim
jezicima. Istraiva jezika K. Abel (1884.), kojemu i zahva
ljujemo za ovo gledite, trai od nas da ne povjerujemo kako
obavijesti koje jedna osoba prui drugoj ovim viesmislenim
rijeima, moraju zbog toga i same biti dvosmislene. Ton i ges
ta povezani s govorom, moraju iskazati koju je od dviju su
protnosti govornik imao namjeru izraziti. U pisanju, gdje gesta
otpada, zamjenjivala se pridodanom oznakom koja se nije
izgovarala, primjerice - slikom sklupanog ili uspravljenog
ovjeuljka, ovisno o tome da li je dvosmislena rije ken tre
bala u hijeroglifskom pismu oznaavati slabo ili jako.
Tako se izbjegavao nesporazum, usprkos vieznanosti gla
sovnih slogova i znakova.
Stari sustavi izraavanja, na primjer - pisma onih najstari
jih jezika doputaju nam da otkrijemo znatan broj neodree
nosti, koje u naem dananjem pismu ne bismo otrpjeli. Tako
se u nekim semitskim jezicima biljee jedino suglasnici u rije
ima. Izostavljene samoglasnike itatelj treba umetnuti sam,
prema svome znanju i prema povezanosti u smislu. Ne ba po
sve tako, ali zapravo slino tome postupa i hijeroglifsko pi
smo, zbog ega nam je i ostao nepoznat izgovor staroegipat-
skih rijei. Sveto pismo Egipana poznaje i neke druge neodre
enosti. Tako je, primjerice, samovolji pisara preputeno hoe
li crtee nizati s desna u lijevo, ili s lijeva u desno. Da bi se
moglo itati, treba se drati pravila da se ita i sa lica figura,
ptica i slinoga. No, pisar je crtee mogao poredati i u okomi
tim nizovima, a kod natpisa na manjim objektima dopustio bi
si izmijeniti redoslijed znakova i na kakav drugi nain, ovisno
o tome to bi mu se svidjelo, te o nainu ispunjavanja prostora.
Ali, najvea potekoa kod hijeroglifskog pisma bila bi to to
ono ne poznaje rastavljanje pojedinih rijei. Crtei se niu u
242 243
jednakim razmacima itavom stranicom, pa se openito ne
moe znati pripada li neki znak onom ispred njega, ili pak
oznaava poetak jedne nove rijei. Naprotiv, u perzijskom kli
nastom pismu jedan ukoeni klin slui kao razdjelnik rijei.
Kineski su jezik i pismo nadasve stari, a i danas ih koristi
400 milijuna ljudi. Nemojte pretpostavljati da ga imalo razu
mijem; samo sam se raspitao o njemu, jer sam se nadao da u
naii na slinosti s neodreenou snova. Moja oekivanja
nisu ostala iznevjerena. Kineski jezik je prepun ovakvih neo
dreenosti koje bi nam mogle utjerati strah u kosti. Kako je
poznato, sastoji se od odreenog broja slogova koji se izgova
raju samostalno, ili u kombinaciji po dva. Jedan od glavnih
dijalekata ima oko 400 takvih slogova.
Kako se jezino bogatstvo ovog dijalekta procjenjuje na
oko 4000 rijei, znai da svaki slog u prosjeku ima desetak
razliitih znaenja, neki od njih manje, ali zato drugi utoliko
vie. Stoga postoji i velik broj sredstava kojima se izbjegava
ova mnogoznanost, jer se iz same povezanosti ne moe
pogoditi koje od deset znaenja slogova govornik namjerava
pobuditi kod sluatelja. U svemu tome postoji i povezanost
dvaju slogova u jednu sloenicu, te koritenje 4 razliita
tona, kojima se ovi slogovi izgovaraju. Za nau je uspored
bu jo zanimljivija okolnost to, to u ovom jeziku gotovo da i
ne postoji nikakva gramatika. Ni za jedan od jednostrukih slo
gova ne moe se rei da li je to imenica, glagol, pridjev, a
nedostaju i padei pomou kojih bi se mogao odrediti spol,
broj, zavretak, vrijeme ili nain. Dakle, taj se jezik sastoji,
moglo bi se rei, samo od sirovina, slino kao to se i na
misaoni govor rastavlja na svoje sirovine zbog rada snova,
izostavljajui izraavanje odnosa. U kineskom se u svim slu
ajevima neodredivosti odluka preputa razumijevanju slua
telja, koji se pritom rukovodi povezanou smisla. Zabiljeio
sam kao primjer jednu kinesku poslovicu, koja doslovce pre
vedena glasi:
Malo to vidjeti mnogo to udesno.
Ovo nije teko razumjeti. Moglo bi znaiti: to je manje
netko vidio, utoliko vie pronalazi vrijednoga za divljenje, ili:
mnogo je toga emu se moe diviti onaj, tko je malo vidio.
Odluka izmeu ovih jedino gramatiki razliitih prijevoda ne
dolazi, naravno, u obzir. Usprkos ovim neodreenostima,
uvjeravali su nas da je kineski jezik zaista izvrsno sredstvo za
izraavanje misli. Dakle, neodreenost ne mora nuno dovo
diti do vieznanosti.
Naravno, moramo priznati da je stanje stvari mnogo ne-
povoljnije za sustav izraavanja sna, negoli za sve ove stare
jezike i pisma. Jer, oni su ipak predodreeni za izvjetavanje,
to znai - sraunati na puteve i pomona sredstva kojima e
ih se uvijek razumjeti. Ali, upravo ova osobina nedostaje snu.
San nee nikome rei neto, on nije prijenosnik obavjetenja,
on je, naprotiv, usmjeren na to da i nadalje ostane nerazumljiv.
Stoga se nikad ne smijemo uditi ili zavaravati kad se ispo
stavi, da e odreeni broj vieznanosti i neodreenosti sna
izbjei donoenju odluke. Kao osigurani dobitak, za nau nam
usporedbu ostaje samo spoznaja, da su takve neodreenosti,
koje se ele iskoristiti kao prigovor protiv tonosti naih tu
maenja snova, zapravo mnogo vie redovite osobine svih
primitivnih sustava izraavanja.
Koliko daleko razumljivost sna u stvarnosti see, moe se
utvrditi samo vjebanjem i iskustvom. Ja mislim da dopire
jako daleko, a usporedba rezultata koje dobivaju pravilno ko
lovani analitiari potvruje moj stav. Poznato je da se nestru
na publika, a i nestruna znanstvena publika nadmonom skep
som rado ohole, kad se nau licem u lice s potekoama i
244
245
neizvjesnou nekog znanstvenog rada. Mislim, neopravda
no. Vjerojatno vam nije svima poznato da se slina situacija
dogodila i u povijesti deifriranja babilonsko-asirskih zapisa.
Postojalo je vrijeme, u kojem je javno mnijenje otilo daleko
u tome da pronalazae klinastog pisma proglasi fantastima, te
itavo njihovo istraivanje ocijeni kao obinu obmanu. No,
1857. godine je drutvo Royal Asiatic Society izvrilo odlu
ujui pokus. Zatrailo je od etvorice poznatih istraivaa
klinastog pisma - Ravvlinsona, Hincksa, Fox Talbota i Op-
perta, da neovisno jedan o drugome prevedu upravo pronae
ne zapise, te da ih dostave u zapeaenim omotnicama, pa je
nakon usporedbe ova etiri itanja moglo objaviti kako njiho
vo preklapanje see dovoljno daleko, da bi se steklo povjere
nje u do sada ostvareno i pouzdanost u daljnji napredak. Tada
se konano polagano okonala poruga uenog nestrunog svi
jeta, te je od tada nevjerojatno narasla sigurnost u itanju do
kumenata pisanih klinastim pismom.
2. Drugi niz zamjerki pronalazi se u bliskoj vezi s doj
mom kojeg se vjerojatno niste oslobodili niti vi, da se odreen
broj rjeenja na koja smo prinueni kod tumaenja snova do
ima usiljenim, iznuenim, umjetnim, za dlaku navuenim,
dakle - nasilnim, ili ak smijenim i aljivim. Ove su zamjer
ke toliko uestale, da u nasumce posegnuti za posljednjom o
kojoj su me obavijestili. Dakle, posluajte: u slobodnoj je
vicarskoj nedavno jednom ravnatelju seminara oduzeto
mjesto zbog toga, jer se bavio psihoanalizom. On je uloio
prigovor, a jedne su bernske novine objavile ocjenu kolskih
organa o njemu radi obavjetavanja javnosti. Iz tog lanka iz
vukao sam nekoliko reenica koje se odnose na psihoanalizu:
Nadalje, u mnogim primjerima iznenauje ono traeno i iz-
vjetaeno, to se moe pronai i u navedenoj knjizi dr. Pfis-
tera u Ziirichu... Dakle, moralo je zapravo zauditi da jedan
ravnatelj seminara bez imalo kritike prihvaa sve ove tvrdnje
i navodne dokaze. Ove su reenice predstavljene kao razmi
ljanje jednog smirenog ocjenjivaa. No, mislim da je zapra
vo mnogo izvjetaenija ova smirenost. Pristupimo blie
ovim tvrdnjama, u nadi da neto razmiljanja i poneto pozna
vanja teme ne moe natetiti jednoj toliko smirenoj ocjeni.
Stvarno je osvjeavajue vidjeti, da netko samo prema
svojim prvim dojmovima moe brzo i nepogreivo ocijeniti
takvo nezgodno pitanje dubinske psihologije. Tumaenja mu
se ine traenima i usiljenima, ne sviaju mu se, dakle - ona
su pogrena, a itavo tumaenje ne valja nita; ak niti povr
na pomisao ne dodiruje i drugu mogunost, da ova tumaenja
i moraju izgledati takvima, i to s dobrim razlozima, na to bi
se odmah nadovezalo i daljnje pitanje - a koji su ti dobri raz
lozi.
Procijenjeni odnos stvari velikim se dijelom protee na
rezultate pomicanja, koje ste upoznali kao najsnanije sred
stvo cenzure snova. Pomou pomicanja cenzura snova obliku
je zamjene, koje smo nazvali nagovjetajima. Ali, to su nago
vjetaji koji se ne prepoznaju lako kao takvi, kod kojih se
povratak na ono pravo ne otkriva ba lako, i koji s onim pra
vim stoje u vezi kroz najudnije, najneuobiajenije vanjske
asocijacije. No, u svim se ovim sluajevima radi o stvarima
koje bi trebale ostati sakrivene, koje su predviene za pritaji-
vanje; to eli postii cenzura snova. Samo, neto to je bilo
tako sakriveno ne bi trebalo oekivati, da e se nai upravo na
mjestu koje mu pripada. Pogranine komisije koje danas nad
gledaju prijelaze u tom su pogledu lukavije od vicarskih pro
svjetnih organa. One se pri potrazi za dokumentima i tajnim
znakovima ne zadovoljavaju time da samo zaviruju u mape i
poslovne torbe, ve u obzir uzimaju i mogunost da pijuni i
krijumari takve sakrivene stvari mogu nositi i u najtajnijim
246 247
dijelovima odjee u koje zasigurno ne pripadaju, kao prim
jerice - u dvostruke oplate njihovih cipela. Pronau li se
sakrivene stvari tamo, sigurno je, da se za njima dugo traga
lo, ali i da ih se ipak pronalo. Kad priznamo kao mogue i
one najudaljenije, najudnije povezanosti izmeu nekog la
tentnog elementa sna i njegove manifestne zamjene, koje
izgledaju sad smijeno, a sad opet aljivo, tada slijedimo boga
ta iskustva u primjerima ije rjeenje u pravilu nismo pronali
sami. esto nije niti mogue da takva tumaenja obavimo
sami; niti jedan razumniji ovjek ne bi mogao razotkriti posto
jee povezanosti. Sanja nam daje prijevod, bilo jednim udar
cem, zahvaljujui svojoj izravnoj pomisli (jer, on to moe, kad
je on taj kod kojega je dolo do ove tvorbe zamjene), bilo
pruajui nam toliko grae da se za rjeenje vie ne zahtijeva
nikakva naroita otroumnost, ve se ono namee kao nuno.
Ne pomogne li nam sanja na jedan od ova dva naina, tada
nam i dotini manifestni element ostaje zauvijek nerazumljiv.
Dopustite da vam navedem jo jedan takav, nedavno doiv
ljeni primjer. Jedna je od mojih pacijentica tijekom lijeenja
izgubila oca. Od tada se sluila svakim povodom, da bi ga u
snu iznova oivjela. U jednom od njenih snova otac se po
javljuje u vezi s neim odreenim, to nema potrebe ocjenji
vati, te kae: Sad je jedanaest i etvrt, sad je pola dvanaest,
sad je tri etvrt dvanaest. Za tumaenje ove neobinosti
pokazala se valjanom jedino njena pomisao, da je ocu bilo ja
ko drago kad bi ve odrasla djeca ipak na vrijeme stizala na za
jedniki ruak. To je svakako bilo u vezi s elementom sna, ali
nije doputalo nikakav zakljuak o njegovu podrijetlu. Posto
jala je opravdana sumnja - zahvaljujui tadanjoj situaciji u
lijeenju, da je u ovom snu moglo imati udjela i pomno prikri
vano, kritiko opiranje ljubljenom i potovanom ocu. Slijedom
svojih daljnjih pomisli, prividno vrlo udaljeno od sna, sanja-
ica je ispripovijedala da se juer u njenoj prisutnosti dosta go
vorilo o psiholokim temama, pa je jedan njen roak iskazao i
ovu izjavu: Praovjek (njem. Urmensch) i nadalje ivi u
svima nama. Sad vjerujemo, da smo razumjeli. To joj je opet
dalo jo jednu izvrsnu priliku da iznova dopusti oivljavanje
umrlog oca. U snu ga je oblikovala u sat-ovjeka (njem.
Uhrmensch), koji glasno objavljuje protjecanje vremena sva
kih etvrt sata u vrijeme objeda.
U ovom se primjeru neete moi oduprijeti slinosti s ne
kom alom, a zapravo se i dogaa vrlo esto da se ala sanjaa
smatra alom, koju je uinio tuma snova. Postoje i drugi pri
mjeri u kojima nije nimalo lako odluiti, bavi li se ovjek ne
kom alom ili snom. Ali, prisjetite se da smo na istu sumnju
naili i kod nekih omaki u govoru. Neki ovjek pria kao
svoj san, da mu je ujak dao poljubac, dok su sjedili u autu
(automobilu). Sam je sebi vrlo brzo dao i tumaenje. To znai:
autoerotizam (pojam iz uenja o libidu, koji oznaava zado
voljenje bez nekog stranog objekta). No, je li ovjek sebi do
pustio naaliti se s nama, te alu, koja mu je pala na pamet -
predstaviti kao svoj san?
Ne vjerujem; on je uistinu tako i sanjao. Ali, odkuda stie
ova zapanjujua slinost? Ovo me pitanje svojevremeno od
vuklo s mog puta, jer mi je nametnulo nunost provjere samih
dosjetki i podvrgavanje ala prouavanju. Tada se u vezi nasta
janja dosjetki (viceva) dospjelo do toga, da se predsvjesni tijek
misli na trenutak preputa nesvjesnoj obradi, iz koje se potom
pojavi kao dosjetka. Pod utjecajem nesvjesnog, ona prolazi
kroz djelovanje postojeih mehanizama - zgunjavanja i po
micanja, dakle, istih onih postupaka za koje smo pronali da
sudjeluju i kod rada snova, pa se slinost ale i sna - tamo gdje
do nje dolazi - pripisuje upravo ovom zajednitvu. No, nena
mjerna ala sna ne donosi sa sobom osjeaj veselja, kao ona
248 249
prava. Zato je tako, to biste mogli nauiti zadubljivanjem u
istraivanje o ali. ala sna djeluje nam kao lo vic, i ne
tjera nas na smijeh; ostavlja nas hladnima.
Ali, pritom uvijek koraamo tragovima stopa pradavnog
tumaenja snova; ono nam je - uz mnoge neiskoristive, osta
vilo i pokoji dobar primjer tumaenja sna, koji niti sami ne
bismo mogli nadmaiti. Ispriat u vam jedan povijesno zna
ajan san Aleksandra Velikog, o kojem nas s odreenim odstu
panjima izvjeuju Plutarh i Artemidor iz Daldisa. Kad je kralj
bio zaokupljen zauzimanjem tvrdokorno branjenoga grada
Tira (322. godine prije Krista), jednom je sanjao da vidi
pleueg satira. Tuma snova Aristandar, koji se nalazio s voj
skom, protumaio mu je taj san tako, da je rije satir razlo
io na grkom kao tvoj je Tir, te mu tako obeao trijumf nad
gradom. Aleksandar se dao uvjeriti u ovakvo tumaenje, na
stavio s opsadom i zaista, konano zauzeo Tir. Tumaenje koje
se ini podosta izvjetaenim, nesumnjivo je bilo ispravno.
3. Mogu zamisliti da e na vas ostaviti poseban dojam kad
ujete, da prigovore naem shvaanju snova podiu i takve
osobe, koje su se i same due vremena bavile snom kao psiho
analitiari. Bilo bi isuvie neobino kad bi jedan tako bogat
poticaj za nove zablude ostao neiskoriten, pa se - zahvaljuju
i shvatljivim zamjenama i neopravdanim poopenjima dolo
do pojmova, koji po svojoj neispravnosti ne stoje daleko iza
medicinskog shvaanja sna. Jedno od njih ve poznajete. Ono
tvrdi, da se san bavi pokuajima prilagodbe sadanjosti, te po
kuajima rjeavanja zadaa iz budunosti, dakle - da slijedi
prospektivnu tendenciju (A. Maeder). Ve smo rekli da ova
tvrdnja poiva na brkanju sna i latentnih misli snova, dakle -
pretpostavka je, da je zanemaren rad snova. Kao osobina nes
vjesne duevne djelatnosti kojoj pripadaju i latentne misli
snova, to s jedne strane i nije nikakva novost, a s druge, time
250
se ne iscrpljuje, jer se nesvjesna duevna djelatnost bavi, uz
pripremanje budunosti, jo i kojeim drugim. ini se da
mnogo opasnija zamjena lei u osnovi uvjeravanja, kako se
iza svakog sna nalazi odredba smrti. Ne znam tono to bi
ta formula eljela rei, no pretpostavljam da iza nje stoji za
mjena sna s cjelokupnom osobnou sanjaa.
Neopravdano uopavanje nekolicine dobrih primjera lei
u reenici, da svaki san doputa dva tumaenja; jedno je tak
vo, kakvim smo ga prikazali mi - takozvano psihoanalitiko,
a drugo - takozvano anagogino, koje zanemaruje nagonske
osjeaje, i tei prikazivanju viih duevnih djelatnosti (H. Sil-
berer). Takvi snovi postoje, no uzalud ete ovo shvaanje po
kuati proiriti makar samo i na vei broj snova. Nakon svega
to ste uli posve e vam se neshvatljivom uiniti tvrdnja, da
se svi snovi trebaju tumaiti biseksualno, kao susret jednog
mukog strujanja sa strujanjem, koje bi se moglo nazvati en
skim (A. Adler). Naravno, postoje i takvi pojedini snovi, a
kasnije biste mogli saznati da su oni sazdani jednako kao i ne
ki histerijski simptomi. Spomenut u sva ova otkria o novoj
opoj osobini snova da bih vas upozorio na njih, ili da vas ba
rem ne bih ostavio u sumnji, na koji ih nain sam ocjenjujem.
4. Jednog dana se uinilo, da je u pitanje dola objektiv
na vrijednost istraivanja snova, zbog opaanja da su anali
tiki lijeeni bolesnici zapoeli podeavati sadraj svojih
snova u skladu s najomiljenijim teorijama svojih lijenika, jer
su jedni zapoeli sanjati preteno o seksualnim nagonskim
osjeajima, drugi pak o tenjama za moi, a sljedei ak i o
ponovnom roenju (W.Stekel). Teina ovih zapaanja uman
jena je ocjenom da su ljudi sanjali i onda, dok jo nije posto
jalo psihoanalitiko lijeenje koje bi moglo usmjeriti njihove
snove, te da su i ovi, koji se trenutno nalaze na lijeenju, tako
er obiavali sanjati i u doba prije lijeenja. Ono injenino u
251
ovoj novosti moe se vrlo brzo prepoznati kao samo po sebi
razumljivo, te bez neke vanosti za teoriju snova. Dnevni
ostaci koji pobuuju san, zaostaju za snanim doivljajima u
budnom ivotu. Ako su razgovori lijenika, a i poticaji koje
on prua bili znaajni za analiziranog, tada i oni ulaze u krug
dnevnih ostataka, mogu davati psihike podraaje za tvorbu
snova, kao i druge afektivno naglaene nerazrijeene
podraaje koji na spavaa djeluju tijekom spavanja. Kao i ovi
drugi uzronici sna, i tijekovi misli koje je pobudio lijenik
mogu se pojaviti u manifestnom, ili se dokazati u latentnom
sadraju sna. Mi znamo da se snovi mogu pobuditi i umjetnim
putem, ili - ispravnije reeno, da jedan dio grae snova moe
biti uveden u san. Dakle, kod ovih utjecanja na pacijenta anal
itiar ne igra nikakvu drugu ulogu, osim uloge istraivaa,
eksperimentatora koji, kao Mourly Vold, udovima svojih
pokusnih osoba dodjeljuje odreene poloaje.
esto puta se moe utjecati na spavaa, pa i na ono o emu
on treba sanjati, no nikad se ne moe utjecati na ono to e on
sanjati. Mehanizam rada snova i nesvjesne elje snova izmiu
bilo kakvom stranom utjecaju. Ve smo kod ocjenjivanja so-
matskih podraaja sna uvidjeli, da se osobenost i samostalnost
ivota snova dokazuju u reakciji, kojom san odgovara na
proizvedene tjelesne ili duevne podraaje. Ovdje ve obraena
tvrdnja, koja bi eljela dovesti u sumnju objektivost istraivanja
snova, opet se temelji na zamjeni snova s graom snova.
Toliko sam vam, moje dame i gospodo, elio rei o prob
lemima snova. Vi znate da sam mnogo toga propustio, a i sa
mi ste utvrdili da sam gotovo u svim tokama morao ostati ne
potpun. No, to se temelji na povezanosti pojavljivanja sna i
neuroze. San smo prouavali kao uvod u uenje o neurozama,
i to je sigurno bilo ispravnije negoli da smo postupili obrnu
to. Ali, kako nas san priprema za razumijevanje neuroza, tako
252
e se, s druge strane, prava ocjena sna moi postii tek nakon
upoznavanja neurotskih pojava.
Ne znam kako ete vi misliti o tome, ali moram ustvrditi
da mi nije ao to sam toliko vaeg zanimanja i vremena, koje
nam je stajalo na raspolaganju, posvetio problemu snova. Ni
na kojem se drugom predmetu ne moe toliko brzo stei uvje
renje o ispravnosti tvrdnji na kojima psihoanaliza stoji i pada.
Bilo je potrebno mnogo mjeseci, pa ak i godina najnaporni
jeg rada, da bi se pokazalo kako simptomi nekog sluaja neu-
rotskog oboljenja imaju svoj smisao, slue odreenoj namjeri
i proizlaze iz sudbina osoba, koje od njih trpe. No, i jednom
nastojanju od nekoliko sati moe uspjeti dokazati isti takav
odnos stvari za djelovanje sna, koji je u poetku posve nera
zumljiv i zamren, a time i potvrditi sve pretpostavke psiho
analize - nesvjesnost duevnih procesa, posebne mehanizme
kojima se pokoravaju i nagonske snage, koje se kroz njih is
kazuju. A kad poveemo temeljitu analogiju u izgradnji sna i
neurotskog simptoma s brzinom promjena, koje jednog sanja-
a pretvaraju u budnog i razumnog ovjeka, stjeemo sigur
nost da i neuroza poiva na promijenjenoj igri snaga izmeu
sila duevnog ivota.
253
254
TREI DIO
OPA ZNANOST O
NEUROZAMA
[1917. (1916.-17.)]
255
XVI. poglavlje
PSIHOANALIZA I PSIHIJATRIJA
256
Moje dame i gospodo! Drago mi je to vas iznova vidim, radi
nastavka naih razgovora nakon jednogodinjeg razdoblja.
Prole sam vam godine izloio psihoanalitiko istraivanje
omaki i snova; sada vas pak elim uvesti u razumijevanje
neurotskih pojava, koje - kako ete ubrzo uvidjeti, imaju s
njima mnogo toga zajednikog. No, unaprijed vam kaem,
ovaj put vam neu moi osigurati isti onakav poloaj naspram
sebe kao prole godine. Tada mi je bilo stalo do toga da ne
uinim niti jedan korak bez vas, da bih ostao u suglasju s
vaim prosudbama; s vama sam i mnogo raspravljao, podvr
gavao se vaim prigovorima, zapravo priznavao vas i vae
zdravo razumijevanje ljudi kao odluujuu instanciju. No,
tako vie dalje ne moe, i to zbog jednostavnog stanja stvari
- omake i snovi vam nisu bili nepoznati kao pojave; moglo
bi se rei, da ste imali gotovo isto onoliko iskustava s njima
koliko i ja, ili vam je bilo lako pribaviti ih isto toliko. Ali, po
druje neuroza vam je strano; osim ako i sami niste lijenici,
do njega nemate nikakva drugog pristupa izuzev putem mojih
obavijesti; a to vam pomae i najbolje prosuivanje, ne pos
toji li i bliskost s graom koja se prosuuje?
No, ovu moju najavu nemojte shvatiti na takav nain, da
u sada odravati dogmatska predavanja i zahtijevati vae
bezuvjetno povjerenje. Takvim bi mi nesporazumom uinili
257
grubu nepravdu. Ne elim pobuditi nikakva uvjerenja, samo
u vam davati poticaje i moda uzdrmati predrasude. Ako
zbog nepoznavanja grae niste u poloaju da procjenjujete, ne
trebate vjerovati, ali niti odbacivati. Trebate sasluati, i do
pustiti da na vas djeluje ono to vam govorim. Uvjerenja se ne
stjeu ba tako lako, ili - kad se do njih stigne bez truda, ubr
zo se pokazuju bezvrijednima i neotpornima. Pravo na
uvjerenje ima samo onaj koji je, slino meni, mnoge godine
radio na istoj grai, te pri tome i sam doivio nova i izne
naujua otkria. Jer, emu uope na intelektualnom podruju
ova brza uvjerenja, munjevite preobrazbe, trenutana odbi
janja? Ne primjeujete li da se coup de foudre, ljubav na
prvi pogled, uzima iz jednog posve razliitog afektivnog pod
ruja? Od naih pacijenata ak ne zahtijevamo da u sebi nose
uvjerenje ili naklonost ka psihoanalizi. To nas esto ini ak i
sumnjiavima prema njima. Kod njih nam se najpoeljnijim
stavom ini blagonaklona skepsa. Pokuajte zato i vi u sebi
dopustiti mirno izrastanje psihoanalitikog shvaanja, pored
onog omiljenog ili psihijatrijskog, sve dok se ne ukau okol
nosti u kojima e jedno moi utjecati na ono drugo, odmjeriti
se i udruiti u jednu odluku.
S druge strane, niti na trenutak ne trebate pomisliti da je
ovo to vam izlaem kao psihoanalitiko shvaanje, neki
spekulativni sustav. To je mnogo vie iskustvo, bilo da je izra
van izraz promatranja, ili pak rezultat njegove obrade. Da li je
ta obrada izvrena na dostatan i opravdan nain, to e se
utvrditi daljnjim napredovanjem znanosti; upravo zato i mo
gu, nakon gotovo dva i pol desetljea te poprilinog napretka
u ivotu ustvrditi bez imalo samohvale, da se radilo o naroito
tekom, intenzivnom i dubinskom radu, kojemu su ishod bila
ova zapaanja. esto sam imao dojam da nai protivnici
uope ne ele uzeti u obzir podrijetlo naih tvrdnji, kao da
258
misle da se radi samo o subjektivno odreenim pomislima,
kojima netko drugi moe suprotstaviti sve to mu je po volji.
Ba mi i nije posve razumljiv takav suprotstavljeni stav.
Moda to proizlazi iz toga, to se ovjek kao lijenik toliko
malo bavi nervoznim osobama, toliko nepaljivo slua ono
to mu govore, da mu postaje stranom i mogunost da iz nji
hovih obavijesti izvue neto vrijedno, dakle, da doe do za
paanja utemeljenih na njima. Ovom vam prilikom obeavam
da u tijekom svojih predavanja malo polemizirati, no naj
manje s pojedinim osobama. Nisam se mogao uvjeriti u istini
tost naela, da je svaanje otac sviju stvari. Vjerujem da ono
potjee iz grke sofistike, pa zato kao i ona, grijei zbog pre-
cijenjivanja dijalektike. Meni se ini, naprotiv, kao da je tako
zvana znanstvena polemika u cijelosti uistinu neplodna,
zanemarimo li da se gotovo uvijek vodi na visoko osobnoj
razini. Do prije nekoliko godina mogao sam se i sam pohvali
ti, da sam u pravu znanstvenu borbu uao samo jednom, i to s
jednim jedinim istraivaem (Lowenfeld u Munchenu).
Okonala se tako da smo postali prijatelji, i ostali to i do da
nanjeg dana. Ali, ve dugo nisam ponovio takav pokuaj, jer
nisam bio siguran da bi ishod bio isti. Sad ete zasigurno oci
jeniti da takvo odbijanje literarnog raspravljanja pokazuje
izrazito visok stupanj nepristupanosti prigovorima, samo
volju, ili - kako se to uvijeno kae uljudnim, zaobilaznim,
znanstvenim jezikom - zabludu. elim vam odgovoriti: kad
ete i vi jednom doprijeti do nekog svog uvjerenja tako
mukotrpnim radom, i vama e pripasti odreeno pravo da ga
se uporno pridravate. Nadalje, mogu ustvrditi da sam tijekom
svojih radova izmijenio neka uvjerenja u ponekoj od vanih
toaka, mijenjao ih, zamijenio novima, o emu sam, naravno,
svaki put objavio i javne obavijesti. A uspjeh ove iskrenosti?
Jedni uope nisu niti saznali za moju samokorekturu, pa me jo
259
i danas napadaju zbog tvrdnji koje mi ve odavno nita ne
predstavljaju. Drugi mi predbacuju upravo ova lutanja, pa me
zbog njih proglaavaju nepouzdanim. Nije li istina da onaj,
tko je nekoliko puta promijenio svoje stavove, vie niti ne za
sluuje nikakvo povjerenje, jer se isuvie pribliava tome da
bi mogao pogrijeiti i u svojim posljednjim tvrdnjama? Ali
onaj, tko se odluno dri jednom iskazanog ili od toga ne eli
odustati dovoljno brzo, taj se opet naziva tvrdoglavim i zablu
djelim. to se drugo moe uiniti u vezi ovih meusobno su-
protstavljenih djelovanja kritike, nego - ostati onakav kakav
jesi, i postaviti se onako, kako ti odobrava vlastito prosuiva
nje? Na to sam se i odluio, i neu se dati zaustaviti u obliko
vanju i ispravljanju svih svojih uenja prema onome to zahti
jeva napredovanje mog iskustva. U onim osnovnim stavovima
nisam do sada pronaao nita to bi trebalo mijenjati, a nadam
se da e tako ostati i nadalje.
Dakle, trebam vam izloiti psihoanalitiko shvaanje
neurotinih pojava. Pri tome sam sklon nadovezivanju na ve
obraene pojave, kako zbog usporedbi, tako i zbog kontrasta.
Posegnut u za jednom simptomatinom radnjom, koju vidim
da rade mnoge osobe u vrijeme prijema pacijenata. S ljudima
koji nas posjeuju u lijenikoj ordinaciji zato, da bi u etvrt
sata pred nama izloili jade svog dugakog ivota, analitiar
gotovo i ne zna to bi zapoeo. Njegovo dublje znanje oteava
mu da, kao drugi lijenici, iznese svoje zapaanje - da im
zapravo nita ne nedostaje, te da im uputi savjet: Koristite la
ganu kuru lijeenja vodom. Jedan od naih kolega, na pita
nje to radi sa svojim pacijentima u ordinaciji, rekao je sleg-
nuvi ramenima: Zbog njihove im obijesti nameem kaznu
od toliko i toliko kruna. Neete se, dakle, zauditi kad ujete
da niti kod najzaposlenijih psihoanalitiara u vrijeme prima
nja obino ba i nije jako ivahno. Ja sam udvostruio inae
260
jednostruka vrata izmeu moje ekaonice, sobe za lijeenje i
ordinacije, te ih jo dao ojaati pustenom presvlakom. Namje
ra ovih malih zahvata ne trpi nimalo sumnje. No, sad se uvi
jek iznova dogaa da osobe, koje pozivam iz ekaonice - za
boravljaju za sobom zatvoriti vrata, i zapravo gotovo uvijek
ostavljaju oboja vrata iroko otvorenima. im to primijetim,
prilino neugodnim tonom zahtijevam da onaj, ili ona koja
ulazi ispravi svoj propust, bilo da se radi o nekom dotjeranom
gospodinu ili dami prepunoj nakita. To ostavlja dojam neu
mjesnog cjepidlaenja. Ponekad bih se znao dovesti u nepri
liku takvim zahtjevom, kad se radilo o osobama koje same
nisu mogle dodirnuti kvaku na vratima, ve bi rado gledale
kako e im njihov pratilac pritedjeti taj dodir. No, u velikoj
veini sluajeva sam imao pravo, jer tko se tako ponaa, tko
ostavlja otvorena vrata ekaonice ulazei lijeniku u sobu za
razgovore, taj pripada masi nepristojnih i zasluuje da bude
neljubazno primljen. No, nemojte jo zauzimati stranu prije no
to ujete i ono, to slijedi. Naime, ovaj nemar pacijenta do
gaa se jedino kada se u ekaonici nalazio sam, pa dakle iza
sebe ostavlja praznu prostoriju, ali nikad ako su tamo zajedno
s njim ekali i drugi, njemu nepoznati. U ovom potonjem slu
aju on vrlo dobro razumije, da je u njegovu vlastitom intere
su da ne bude prislukivan dok razgovara s lijenikom, pa ni
kad ne zaboravlja vrlo briljivo za sobom zatvoriti oboja
vrata.
Ovako odreen, taj nemar pacijenta nije niti sluajan, a ni
besmislen, pa ak ni nevaan, jer emo vidjeti da rasvjetljuje
odnos onoga tko ulazi prema lijeniku. Pacijenti su velikim
dijelom od onih koji su skloni svjetskom autoritetu, ele biti
zaslijepljeni, zastraeni. On se vjerojatno prvo telefonom ras
pitao u koje bi doba mogao najlake doi, pripremivi se na
navalu onih koji trae pomo, gotovo kao pred podrunicom
261
Juliusa Meinla. A sad ulazi u jednu nadasve skromno oprem
ljenu ekaonicu, i ostaje zbunjen. On lijenika mora natjerati
da ispata zato, jer mu je elio pristupiti s toliko suvinog raz
bacivanja potovanjem, i eto - zanemari zatvaranje vrata iz
meu ekaonice i ordinacije. Time lijeniku eli rei: Pa,
ovdje ionako nema nikoga, a vjerojatno nitko nee niti doi,
dok sam ja ovdje. On bi se vjerojatno i tijekom razgovora
ponaao posve nepristojno i bez potovanja, kad se njegova
oholost ne bi od samog poetka ograniila otrim prijekorom.
U analizi ove male simptomatine radnje neete pronai
nita, to vam ve ne bi bilo poznato: tvrdnju da ona nije slu
ajna, ve da ima svoj motiv, smisao i namjeru, da pripada
njegovom odreenom duevnom stanju, te da kao mali nago
vjetaj govori o vanom duevnom procesu. Ali prije svega
drugog o tome, da je taj, ovako iskazan proces posve nepoz
nat svijesti onoga koji ga izvrava, jer niti jedan od pacijena
ta koji bi oboja vrata ostavio irom otvorenima ne bi mogao
priznati, da mi je tim nemarom elio iskazati svoje omalova
avanje. Poneki bi se vjerojatno prisjetio svog osjeaja razo
aranja prilikom ulaska u praznu ekaonicu, ali povezanost
izmeu tog dojma i simptomatine radnje koja je potom usli
jedila zasigurno je ostala nepoznata njegovoj svijesti.
Sad emo ovoj maloj analizi jedne simptomatine radnje
pridodati i promatranje jedne bolesnice. Odabrat u ono koje
mi je jo svjee u sjeanju, ali i zato jer se moe prikazati
srazmjerno kratko. Odreena mjera opirnosti neizbjena je
kod svakog takvog obrazloenja.
Jedan mladi asnik, koji je stigao kui na krai odmor,
zamolio me da na lijeenje uzmem majku njegove ene, koja i
u najsretnijim odnosima sebi i svojima zagorava ivot
jednom besmislenom idejom. Tako sam upoznao jednu
pedesettrogodinju, dobro dreu damu vrlo prijateljske i jed-
262
nostavne udi, koja mi je bez imalo ustezanja podastrla
sljedei izvjetaj. ivi na selu, u najsretnijem braku sa svojim
suprugom, koji vodi jednu veliku tvornicu. Ona ne zna kako
bi dostatno nahvalila ljubaznu briljivost svog mua. Oenili
su se iz ljubavi prije 30 godina, i od tada nije bilo nikakvih
nesuglasica, svaa ili povoda za ljubomoru. Oboje joj se djece
dobro udalo, a suprug i otac zbog osjeaja odgovornosti jo ne
eli u mirovinu. Prije godinu dana dogodilo se ono nevjero
jatno, njoj samoj neshvatljivo, daje jednom anonimnom pis
mu, koje je njenog odlinog supruga optuivalo za ljubavnu
vezu s nekom mladom djevojkom, odmah poklonila po
vjerenje; od tada je njena srea unitena. Blii je tijek otpri
like iao ovako: ona je imala sobaricu, s kojom je vjerojatno i
previe esto razgovarala i o intimi. Ova je djevojka progoni
la jednu drugu, i to gotovo neprijateljskom mrnjom, jer se u
ivotu probila toliko dalje od nje iako nije bila boljeg podri
jetla. Umjesto da prihvati sluenje, ta si je djevojka pribavila
trgovako obrazovanje, ula u tvornicu i u nedostatku osoblja,
nakon to su slubenike pozvali u vojsku, napredovala do
dobrog poloaja. Sad je ak i stanovala u samoj tvornici,
komunicirala sa svom gospodom, pa su je ak nazivali i go
spoicom. Ona, koja je u ivotu zaostala, naravno, bila je
spremna svoju nekadanju kolsku druicu nabijediti svakim
moguim zlom. Jednog je dana naa dama priala sa svojom
sobaricom o nekom starom gospodinu, koji im se nalazio u
posjeti i za kojeg se znalo da ne ivi sa svojom enom, ve
odrava vezu s nekom drugom. Ni sama ne zna kako se to
dogodilo, da je iznenada izjavila: Za mene bi bilo naj
stranije, kad bih otkrila da moj dobri suprug takoer ima
neku vezu. Sljedei je dan potom primila anonimno pismo,
koje joj je iskrivljenim rukopisom javljalo ovu gotovo priz
vanu vijest. Zakljuila je - vjerojatno s pravom, da je pismo
263
djelo njene zlobne sobarice, jer je kao ljubavnica njenog su
pruga bila navedena upravo ona djevojka, koju je sluavka
progonila svojom mrnjom. I iako je odmah progledala itavu
ovu spletku, a u svom mjestu ve na mnogim primjerima vid
jela koliko malo vjere zasluuju ovakva kukavika tuakanja,
ipak se dogodilo da ju je ono pismo u istom trenutku do kraja
shrvalo. Zapala je u strahovito uzbuenje i odmah poslala po
supruga, da bi mu uputila najea predbacivanja. On je uz
smijeh odbacio ovu optubu, te uinio najbolje to se i moglo
uiniti. Pozvao je kunog i tvornikog lijenika, koji je uloio
dosta truda da bi umirio nesretnu enu. Pa i daljnji dogaaji
izmeu njih dvoje mogli su se posve razumjeti. Sobarica
bijae otputena, ali ne i navodna sulonica. Od tada se
bolesnica iznova toliko umirila da vie nije vjerovala u
sadraj anonimnog pisma, ali nikad temeljito, i nikad na due
vrijeme. Bilo bi dovoljno da uje izgovoreno ime one
gospoice, ili da je susretne na ulici, pa da se u njoj pokrene
nova lavina nepovjerenja, boli i predbacivanja.
Eto, to je povijest bolesti ove dobre ene. Nije bilo pot
rebno mnogo psihijatrijskog iskustva da bi se razumjelo kako
je, nasuprot drugim nervoznim osobama, svoj sluaj prikazi
vala isuvie blago, dakle, kako mi to kaemo - disimulirala,
te da zapravo nikada nije nadvladala vjerovanje u optubu
anonimnog pisma.
Kakav bi sad stav psihijatar trebao zauzeti prema ovak
vom jednom sluaju bolesti? Kako se postavlja protiv simpto-
matine radnje pacijenta koji ne zatvara vrata ulazei iz eka
onice, ve znamo. Objanjava je kao sluajnost bez psiholo
kog znaaja, koja ga se dalje vie ne tie. Ali, s takvim stavom
ne moe nastaviti i kod sluaja bolesti ljubomorne ene. Kao
da je simptomatina radnja neto ravnoduno, iako se simp
tom namee kao neto znaajno. Povezan je s intenzivnom
264
subjektivnom patnjom, a objektivno prijeti i zajednikom
ivotu jedne obitelji; dakle, to je neizbjean predmet psihija
trijskog zanimanja. Psihijatar prvo pokuava okarakterizirati
simptom kroz jednu bitnu osobinu. Ideja, kojom ova ena se
be mui, ne moe se po sebi nazvati besmislenom; jer, dogaa
se da stariji oenjeni mukarci odravaju ljubavne veze s mla
dim djevojkama. No, u njoj je neto drugo besmisleno i nes
hvatljivo. Pacijentica nema nikakvog drugog razloga vjero
vati u to, da njen njean i vjeran suprug pripada ovoj inae
nimalo rijetkoj vrsti suprunika, izuzev tvrdnje iz anonimnog
pisma. Ona zna, da tom pismu ne pripada nikakva dokazna
snaga, a njegovo si podrijetlo moe razjasniti na zadovoljava
jui nain; dakle, morala bi biti u stanju rei samoj sebi da
nema nikakvog temelja za svoju ljubomoru; ona si to i govori,
no usprkos tome pati isto, kao da ovu ljubomoru priznaje kao
posve opravdanu. Za ideje ove vrste, koje su posve nedostup
ne loginim i na stvarnosti zasnovanim argumentima, dolo se
do suglasnosti da ih se nazove idejama ludila. Dakle, valjana
dama pati od ludila ljubomore. To je ona bitna osobina ovog
sluaja bolesti.
Nakon ovog prvog utvrivanja, nae se psihijatrijsko za
nimanje budi jo ivlje i vie. Ako se neka ideja ludila ne
moe ukloniti pozivanjem na stvarnost, tada ona niti ne pro
izlazi iz stvarnosti. Otkuda onda potjee? Postoje ideje ludila
najrazliitijeg sadraja; zbog ega je sadraj ludila u naem
sluaju upravo ljubomora? Kod kojih se osoba oblikuju ideje
ludila openito, ili naroito ideje ludila ljubomore? Ovdje bi
smo rado osluhnuli psihijatra, no on nas upravo ovdje ostav
lja na cjedilu. Uope, on se prihvaa odgovora na samo jedno
jedino od naih pitanja. On e moda istraiti obiteljsku povi
jest ove ene, i moda nam dati odgovor: Ideje ludila pojav
ljuju se kod onih osoba, u ijim su se obiteljima pojavljivali
265
ponovljeni sluajevi slini ovima, kao i druge psihike smet
nje. Drugim rijeima, ako je ova ena razvila neku ideju ludi
la, tada je naslijeenim prijenosom za nju bila i predodreena.
To je zasigurno neto, ali - da li je to i sve to smo eljeli saz
nati? Sve ono, to je djelovalo kao uzronik ovog sluaja
bolesti? Trebamo li se zadovoljiti time da prihvatimo, kako je
svejedno, proizvoljno ili neobjanjivo, ako se - umjesto nekog
drugog, razvilo upravo ludilo ljubomore? I smijemo li re
enicu, koja najavljuje prevlast naslijeenog utjecaja, razum
jeti i u negativnom smislu - da je svejedno kakvi su to doga
aji navalili na ovu duu, koji su je predodredili da jednom
proizvede neko ludilo? Vi ete poeljeti saznati zato nam
znanstvena psihijatrija ne eli pruiti nikakvih daljnjih
razjanjenja. No, ja vam odgovaram: lopov je onaj tko vie da
je, nego to ima. Psihijatar naprosto ne zna nikakav put, koji bi
ga odveo dalje u razjanjenju ovakvog jednog sluaja. Mora se
zadovoljiti dijagnozom i, usprkos svom bogatom iskustvu -
jednom nesigurnom prognozom daljnjeg tijeka stvari.
No, moe li psihoanaliza ovdje pruiti vie? Da, moe;
nadam se da u vam pokazati da ona ak i u ovako teko pris
tupanom sluaju moe razotkriti neto, to omoguava daljnje
razumijevanje. Prije svega vas molim da uoite onu neznatnu
pojedinost, kako je pacijentica gotovo sama izazvala ono anon
imno pismo koje sad podupire njenu ideju ludila, nakon to je
svega dan ranije dala izjavu pred svojom spletkarski nastro
jenom djevojkom da bi joj najvea nesrea bila, kad bi njen
suprug imao ljubavnu vezu s nekom mladom djevojkom.
Upravo je time sluavku i navela na ideju da joj poalje ono
anonimno pismo. Tako ideja ludila postie odreenu neovisnost
o pismu; ona je ve ranije postojala u bolesnici kao strahovanje
- ili kao elja? Sasluajte dalje, do ega su doveli mali nagov
jetaji u samo dva daljnja sata analize. Pacijentica se, dodue,
postavila vrlo odbojno kad se od nje zatrailo da iznese i svoje
daljnje misli, pomisli i sjeanja, nakon to je ispriala svoju
priu. Ustvrdila je kako joj nita ne pada na pamet, da je ve sve
rekla, pa je nakon dva sata uistinu i trebalo prekinuti svaki
pokuaj s njom, jer je objavila kako se ve osjea zdravom te je
sigurna, da se bolesna ideja vie nee vratiti. Naravno, to je
rekla samo zbog opiranja, i zbog strepnje pred nastavkom ana
lize. No, u ona dva sata ipak je izrekla nekoliko napomena, koje
su doputale jedno odreeno tumaenje, i to ak neosporno, a
to tumaenje baca jarko svjetlo na podrijetlo njenog ludila
ljubomore. Kod nje same je postojala zaljubljenost u jednog
mladog ovjeka, i to - u istog onog zeta, na iji me nagovor i
potraila kao pacijentica. O ovoj zaljubljenosti nije nita znala,
ili moda tek vrlo malo; kod postojeih rodbinskih odnosa,
takvoj se zaljubljenoj naklonosti vrlo lako mogla staviti krinka
bezazlenih njenosti. Nakon svih naih ostalih iskustava nee
nam biti teko uivjeti se u duevni ivot ove pristojne ene i
dobre majke, stare pedesettri godine. Takva zaljubljenost ne
moe biti svjesna, jer predstavlja neto neuveno, nemogue;
no, ona postoji kao nesvjesna, proizvodi teak pritisak. Neto se
s njom moralo dogoditi, trebala se potraiti nekakva pomo, i
prvo je olakanje ponudio mehanizam pomicanja, koji toliko
redovito ima udjela u nastajanju ludila ljubomore. Kad ne bi
ona, kao starija ena, bila jedina koja je zaljubljena u mladog
ovjeka, ve kad bi i njen postariji suprug odravao ljubavnu
vezu s nekom mladom djevojkom, tada bi bila rastereena pri
tiska savjesti zbog nevjere. Dakle, zamisao o nevjeri supruga
bila je rashlaujui melem na njenu ranu to pee. Njena joj
vlastita ljubav nije doprla do svijesti, ali njen odbljesak, koji joj
je donosio tolike prednosti, sad je postao prinudan, luaki,
svjestan. Naravno da svi argumenti protiv toga nisu mogli
postati plodni, jer su se usmjeravali jedino protiv tog odbljeska,
266 267
a ne protiv izvorne slike kojoj su i mogli zahvaliti za svoju
jainu, i zbog koje su i nadalje nedodirljivo leali prikriveni u
nesvjesnom.
Poveimo sada sve, to je jedno kratko i oteano psiho
analitiko nastojanje doprinijelo razumijevanju ovog sluaja
bolesti. Naravno, pod pretpostavkom da se do naih nalaza
dolo ispravno, to ovdje ne mogu podvrgnuti vaoj prosudbi.
Kao prvo: ideja ludila nije nam vie neto besmisleno ili nera
zumljivo; ona je osmiljena, dobro motivirana, pripada cjeli
ni jednog doivljaja bolesnice, prepunog afekata. Drugo: ona
je nuna kao reakcija na jedan drugi nesvjesni duevni proces,
odgonetnut iz drugih nagovjetaja, te upravo toj povezanosti
zahvaljuje svoju suludu narav, svoj otpor loginom i stvarne
napadaje. Ta je ideja ludila i sama neto eljeno, neka vrsta
utjehe. Tree: kroz doivljaj iza bolesti nedvosmisleno je
utvreno da se radilo upravo o jednom ludilu ljubomore, i ni
kakvom drugom. Prisjetite se da je samo dan ranije pred
spletkarski nastrojenom djevojkom dala izjavu, kako bi joj
najstranije bilo kad bi joj suprug bio nevjeran. Nemojte pre
vidjeti niti obje vane analogije sa simptomatinom radnjom,
koju smo analizirali - onu pri razjanjavanju smisla ili namje
re, te onu u odnosu na zadano nesvjesno u ovoj situaciji.
Naravno da time nije odgovoreno na sva pitanja koja smo
se usudili postaviti povodom ovog sluaja. Ovaj sluaj bolesti
prije vrvi daljnjim problemima, takvima, koji jo uope nisu
postali rjeivi, i drugima, koji se nisu mogli rijeiti zbog naro
ito nepovoljnih odnosa. Primjerice, zato ova ena, koja ivi
u tako sretnom braku podlijee zaljubljenosti u svoga zeta, te
zbog ega olakanje - koje bi bilo mogue ostvariti i na druge
naine - nailazi upravo u obliku takvog jednog odbljeska,
projekcije vlastitog stanja na svog supruga? Nemojte vjerova
ti da je uzaludno i obijesno postavljati ova pitanja. Ve imamo
268
i poneki materijal, koji nam omoguava odgovore na njih.
ena se nalazi u kritinoj dobi, koja enskoj seksualnoj tenji
donosi iznenadni i neeljen porast; to bi ve i samo za sebe
moglo dostajati. Ili bi se tome moglo pridodati i to, da njen do
bri i vjerni suprug ve nekoliko godina ne posjeduje vie onih
seksualnih sposobnosti, koje bi dobro dreoj eni trebale za
njeno zadovoljenje. Iskustvo nas je upozorilo na to, da se
upravo ovakvi mukarci, ija se vjernost podrazumijeva sama
po sebi, odlikuju naroitom njenou u odnosu prema svojim
suprugama, kao i neuobiajenom obzirnou prema njihovim
nevoljama sa ivcima. Ili nadalje, nije posve svejedno da je
upravo mladi suprug jedne kerke postao predmetom ove
patogene zaljubljenosti. Snana erotska vezanost za kerku,
koja se na kraju svodi na seksualni ustroj majke, esto
pronalazi put za to, da se nastavi u takvoj preobrazbi. Moda
vas u vezi s time smijem podsjetiti kako je jo od davnina
odnos izmeu punice i zeta slovio kao naroito kakljiv, pa je
kod primitivnih naroda bio i povod za vrlo snane tabu-propise
i izbjegavanja.
1
Ovo esto nadilazi kulturno poeljne mjere,
bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu. Koji je od ova tri
momenta doao do izraaja u naem sluaju, ili samo dva od
njih, ili su se susrela sva tri - to vam, naravno, ne mogu rei,
ali samo stoga, to mi nije bilo doputeno analizu ovog sluaja
nastaviti i nakon ona dva sata.
Sada primjeujem, gospodo moja, da sam govorio o stva
rima za koje vae razumijevanje jo nije pripravljeno. Uinio
sam to da bih izveo usporedbu psihijatrije i psihoanalize. Ali,
jedno vas sad smijem upitati: jeste li izmeu njih dvije
primijetili bilo kakvu suprotnost? Psihijatrija ne primjenjuje
tehnike metode psihoanalize, ona proputa neto nadovezati
Usporedi Totem i tabu, izdanje Stari grad, Zagreb, 2000.
269
na sadraj ideje ludila, te nam daje vrlo opu i udaljenu eti-
ologiju ukazivanjem na naslijee, umjesto da prvo pokae po-
sebniju i bliu uzronost. No, lei li u tome neko proturjeje,
neka suprotnost? Nije li to prije - nadopunjavanje? Ako na
sljedni moment proturjei znaenju doivljaja, ne uklapaju li
se tada oba na najdjelotvorniji nain? Priznat ete mi da u
sutini psihijatrijskog rada ne lei nita, to bi se moglo pro
tiviti psihoanalitikim istraivanjima. Dakle, psihijatri su oni
koji se protive psihoanalizi, a ne psihijatrija. Psihoanaliza se
prema psihijatriji odnosi otprilike kao histologija prema
anatomiji; jedna prouava vanjske oblike organa, a druga nji
hovu grau od tkiva i elementarnih dijelova. Proturjenost
izmeu obiju ovih vrsta prouavanja, od kojih se jedna nas
tavlja na drugu, ne moe se ba lako zamisliti. Znate da nam
danas anatomija slovi kao osnova znanstvene medicine, ali -
postojalo je i vrijeme, u kojem je isto tako bilo zabranjeno
komadati ljudska trupla da bi se upoznala unutarnja graa
tijela; isto se tako danas ini, da je zabranjeno baviti se psi
hoanalizom kako bi se spoznalo unutarnje ustrojstvo
duevnog ivota. Moe se predvidjeti da e nam neko i ne ba
tako udaljeno vrijeme donijeti spoznaju, da znanstveno pro
dubljena psihijatrija nije mogua bez dobrog poznavanja
dublje smjetenih nesvjesnih procesa u duevnom ivotu.
Moda toliko osporavana psihoanaliza ima i meu vama
prijatelja, koji bi rado vidjeli da se ona moe opravdati i s one
druge, terapeutske strane. Vi znate da naa dosadanja psihi
jatrijska terapija nije mogla utjecati na ideje ludila. Moe li to
moda psihoanaliza, zahvaljujui svom uvidu u te simptome?
Ne, moja gospodo, ona to ne moe; ona je isto toliko bespo
mona protiv ovih patnji, barem trenutno, kao i bilo koje dru
go lijeenje. Dodue, mi moemo razumjeti to se to odvijalo
u bolesniku, ali nemamo nikakvog sredstva kojim bismo i
270
bolesnika natjerali da to razumije i sam. Vi ste uli da niti ja
nisam mogao napredovati u analizi ove ideje ludila mnogo da
lje od poetka. Hoete li stoga ustvrditi da analize ovakvih slu
ajeva treba odbaciti, jer ostaju neplodne? To ipak ne vjeru
jem. Mi imamo pravo, pa ak i obvezu obavljati istraivanja,
bez obzira na njihovu neposrednu korist. Na kraju - mi ne zna
mo gdje i kada e se svaki taj djeli znanja pretvoriti u mo, pa
i u mo izlijeenja. A ak i kad bi se psihoanaliza pokazala isto
tako bezuspjenom i kod svih ostalih oblika nervnih i psihikih
bolesti kao kod ideja ludila, ipak bi ostala posve opravdana
kao nezamjenjivo sredstvo znanstvenog istraivanja. Meu
tim, mi tada zasigurno ne bismo doli u poloaj da se njome
bavimo; jer, ljudski materijal, na kojemu elimo uiti - a on
ivi, ima svoju vlastitu volju i treba imati vlastite motive da bi
tijekom rada suraivao - odupirao bi nam se. Dopustite mi
stoga da za danas zakljuim jednim podatkom: postoje op
sene grupe nervnih smetnji, kod kojih se preobrazba naeg
boljeg razumijevanja uistinu dokazala i kroz svoju mo izlje
enja, pa kod ovih inae teko pristupanih bolesti pod
odreenim uvjetima postiemo uspjehe koji nimalo ne zaosta
ju za nekim drugima na podruju interne terapije.
271
XVII. predavanje
SMISAO SIMPTOMA
Moje dame i gospodo! Na proteklom sam vam predavanju raz
loio, da se klinika psihijatrija malo bavi pojavnim oblikom i
sadrajem pojedinih simptoma, ali da je psihoanaliza upravo
ovdje zapoela i utvrdila kao prvo, da je simptom pun smisla
te da je povezan s doivljajem bolesnika. Smisao neurotinih
simptoma prvi je otkrio J. Breuer prouavanjem i sretnim
postavljanjem jednog sluaja histerije, koji je od tada postao
vrlo poznat (1880.-82.). Tono je, da je i P. Janet neovisno o
tome dospio do istog dokaza; ovom francuskom istraivau
ak pripada i prvenstvo u literaturi, jer je Breuer svoje proua
vanje objavio tek vie od desetljea kasnije (1893.-95.), dok je
suraivao sa mnom. Uostalom, moe nam biti posve svejedno
od koga potjee ovo otkrie, jer vi znate da se do svakog
otkria stizalo vie nego samo jednom, a da se ni do jednog
nije dospjelo odjednom, te da uspjeh ionako ne ide ukorak sa
zaslugama. Amerika nije dobila ime po Columbu. Prije
Breuera i Janeta, ve je i veliki psihijatar Leuret izrekao
miljenje, da bi se ak i delirij duevno bolesne osobe trebao
prepoznati kao smislen, kad bismo samo razumjeli kako da ga
prevedemo. Priznajem da sam dugo vremena bio spreman vrlo
visoko cijeniti zaslugu P. Janeta u razjanjenju neurotskih
simptoma, jer je on nesvjesne ideje, koje gospodare bolesnici
ma - idees inconscientes - shvatio kao izraavanja. No, Janet
272
se od tada u svojoj prevelikoj suzdranosti izjanjavao tako,
kao da bi elio pokazati kako nesvjesno za njega nije bilo ni
ta vie od naina izraavanja, od pomonog sredstva, une fa-
gon de parler; da pri tome nije mislio ni na to stvarno. Otada
ja vie ne razumijem Janetovo izvoenje, ali mislim da je
posve nepotrebno sam sebe zakinuo za mnoge zasluge.
Dakle, neurotini simptomi imaju svoj smisao kao i oma
ke, kao i snovi, te su, kao i oni, u vezi sa ivotom osoba koje
ih iskazuju. Ovaj vam vaan stav elim pribliiti kroz nekoliko
primjera. Mogu samo tvrditi, iako ne i dokazati, da je uvijek i
u svim sluajevima upravo tako. Tko i sam traga za iskustvi
ma, doi e do takvog uvjerenja. No, ove primjere neu iz
odreenih razloga uzeti s podruja histerije, ve jednog dru
gog, izrazito neobinog, kojemu je u osnovi vrlo bliska neuro
za o kojoj vam trebam rei nekoliko uvodnih rijei. Ta tako
zvana opsesijska neuroza nije toliko omiljena kao svima znana
histerija; ona nije, ako se smijem tako izraziti, onako nametlji
vo buna, ve se nekako vie ponaa kao privatna stvar boles
nika, gotovo posve izbjegava pojavljivanje na tijelu, a sve
svoje simptome oblikuje na duevnom podruju. Opsesijska
neuroza i histerija su oni oblici neurotinih bolesti, na ijim se
prouavanjima psihoanaliza i izgraivala u poetku i u ijem
izljeenju naa terapija takoer slavi i svoje pobjede. Ali, opse
sijska neuroza koja izbjegava onaj zagonetni skok iz duevnog
u tjelesno, postala nam je kroz psihoanalitika nastojanja
zapravo providnijom i prisnijom od histerije; uvidjeli smo, da
ona znatno izraajnije dovodi do pojavljivanja odreene kraj
nje neurotike osobine.
Opsesijska neuroza izraava se u tome, da se bolesnici ba
ve mislima koje ih ustvari niti ne zanimaju, u sebi osjeaju na
gone koji im se i samima ine vrlo stranima, te su potaknuti na
neke radnje ije im izvrenje dodue ne priinjava nikakvo
273
zadovoljstvo, ali im je njihovo izostavljanje posve nemogue.
Misli (opsesijske predodbe) mogu same po sebi biti besmisle
ne ili ak ravnodune i samom pojedincu, esto posve budala
ste, no u svim su sluajevima one ishod napregnute misaone
djelatnosti koja iscrpljuje bolesnika i kojoj se on preputa sa
mo vrlo nerado. On protiv svoje volje mora razmiljati i mu
drovati, kao da se ovdje radi o jednoj od njegovih najvanijih
ivotnih zadaa. Nagoni koje bolesnik osjea u sebi mogu is
tovremeno ostavljati i djetinjast, a i besmislen dojam, no naj
ee imaju najstraniji sadraj, kao to su iskuenja prema
tekim zloinima, tako da bolesnik ne samo to ih porie kao
sebi strane, ve i sav uasnut bjei od njih, te se zabranama,
odricanjima i ogranienjima svoje slobode titi od njihova
izvrenja. Pri tome se oni nikad, ali zaista niti jedan jedini put,
ne probijaju do samog izvrenja; uspjeh je uvijek u tome, da
pobjeuju bijeg i oprez. Ono to bolesnik zaista izvodi, tako
zvane prisilne radnje, to su vrlo bezazlene, zasigurno bezna
ajne stvari, najee ponavljanja, ceremonijalno obavljanje
djelatnosti iz uobiajenog ivota; no, ove nune radnje - odla
zak u postelju, pranje, ureivanje, odlazak u etnju - postaju
mu izrazito dugotrajne i gotovo nerjeive zadae. Bolesne pre
dodbe, nagoni i radnje nisu u pojedinim oblicima i sluajevi
ma opsesijske neuroze ni u kom sluaju raspodijeljeni na pod
jednake dijelove; prije bi pravilo bilo, da jedno ili drugo tog
trenutka ovladava slikom i daje naziv bolesti, ali je ono, to je
zajedniko svim tim oblicima, dovoljno oevidno.
Ipak je to zasigurno bjesomuna patnja. Vjerujem da niti
najbujnijoj psihijatrijskoj mati ne bi uspjelo iskonstruirati
neto sline vrste, i kad se to ne bi moglo pred sobom gledati
svakoga dana, ovjek se ak ne bi odluio niti povjerovati u ta
ko neto. Ali, nemojte misliti da bolesniku imalo pomaete ako
ga nagovarate da se razonodi, da se ne bavi tim budalastim mi
274
slima, te da se umjesto svojih igrarija, zapone baviti neim
pametnijim. To eli i on sam, jer je posve svjestan, dijeli vau
prosudbu o svojim opsesijskim simptomima, on ih ak sam i
iznosi pred vas. Samo, on ne moe drugaije; ono to kod op
sesijske neuroze prodre u in, to je noeno jednom energijom,
za koju nam vjerojatno nedostaje usporedba iz normalnog du
evnog ivota. On moe samo jedno: pomicati, zamjenjivati,
umjesto jedne budalaste ideje na njeno mjesto staviti drugu,
poneto oslabljenu, od jedne bojazni ili zabrane napredovati ka
nekoj drugoj, umjesto jednog ceremonijala zapoeti s izvoe
njem nekog drugog. On moe prisilu pomaknuti, ali ne i uki
nuti. Sposobnost pomicanja svih simptoma, i to daleko od nji
hova izvornog oblika, glavna je osobina njegove bolesti; osim
toga, uoava se da se u njegovom stanju naroito otro izdva
jaju suprotnosti (polariteti) kojima je proet duevni ivot.
Pored prisile s pozitivnim ili negativnim sadrajem, na intelek
tualnom podruju se javlja sumnja koja postupno poinje
nagrizati i ono, to je obino najsigurnije. Cjelina srlja ka sve
vie rastuoj neodlunosti, nedostatku energije, ogranienju
slobode. Pri tome je opsesijski neurotiar izvorno bio vrlo
energino nastrojene naravi, esto i neuobiajene tvrdo
glavosti, u pravilu intelektualno nadaren u natprosjenoj mjeri.
On se uglavnom dovinuo do etikog razvitka zavidne visine,
pokazuje se i vie no savjesnim, i vie no uobiajeno is
pravnim ovjekom. Moete zamisliti kako je bio potreban
zaista marljiv rad, da bi se barem upola snalo u tom proturje
nom sklopu karakternih osobina i simptoma bolesti. Mi trenut
no niti ne teimo niemu drugom, no da shvatimo neke simp
tome ove bolesti, da ih moemo protumaiti.
Moda biste s obzirom na nae rasprave prvo eljeli saz
nati, kako se suvremena psihijatrija odnosi prema problemima
opsesijske neuroze. Ali, to je siromano poglavlje. Psihijatrija
275
daje naziv razliitim prisilama, ali inae nita dalje ne govori
o njima. No, zato naglaava da su nositelji takvih simptoma
degenerirani. To je malo zadovoljstva, zapravo procjena vri
jednosti, jedna osuda umjesto objanjenja. Trebali bismo mo
da pomisliti da se kod ljudi koji odskau od ove vrste pojav
ljuju sve mogue nastranosti. No, mi vjerujemo da osobe, koje
razviju takve simptome, ve po svojoj prirodi moraju biti neto
drugaije od ostalih ljudi. Ali, elimo upitati: jesu li oni vie
degenerirani od ostalih nervoznih bolesnika, primjerice od
histerinih, ili od onih oboljelih od psihoza? Osobina je, oito,
opet isuvie openita. Moe se samo dvojiti da li je uope i
opravdana, kad se sazna da se takvi simptomi pojavljuju i kod
vrsnih ljudi s izrazito visokim sposobnostima djelovanja, zna
ajnima i za ope dobro. Zahvaljujui njihovoj vlastitoj dis
kreciji i laima njihovih biografa, obino saznajemo vrlo malo
intimnog o naim uzorima i velikim ljudima, no ipak se dogodi
da je netko od njih fanatian zagovornik istine, kao Emile Zo-
la, pa tada od njega samog saznajemo, od koliko je neobinih
prisilnih navika patio itavog svog ivota.
Psihijatrija si je ovdje pribavila izlaz govorei o degeneres
superieurs (degeneraciji nadmonih). Lijepo - no, kroz psiho
analizu smo stigli do otkria, da se ovi nastrani opsesijski sim
ptomi kao i druge patnje, i kao i kod drugih ljudi koji nisu de
generirani, ipak mogu trajno otkloniti. Meni je i samom to es
to uspijevalo.
Izloit u vam samo dva primjera analize ovih opsesijskih
simptoma, od kojih je jedan iz mojih starih prouavanja, i ne
znam ga zamijeniti ljepim, a drugi je postignut tek nedavno.
Ograniavam se na samo tako malen broj, jer kod takvog
jednog izlaganja treba biti vrlo opiran, i zai u sve pojedinosti.
Jedna dama nadomak tridesete godine, koja je patila od
najteih opsesijskih pojava i kojoj bih vjerojatno pomogao, da
276
jedan podmukli sluaj nije upropastio sav moj rad - izmeu
ostalih, izvodila je vie puta dnevno i sljedeu neobinu pri
silnu radnju. Odjurila bi iz svoje sobe u susjednu sobu, zaus
tavila bi se tamo na posve odreenom mjestu, pored stola
smjetenog u sredini, pozvonila bi svojoj sobarici, izdala joj
neki sasvim beznaajan nalog ili je ak otpustila i bez njega,
te zatim iznova odjurila nazad. To zasigurno nije bio nikakav
teak simptom patnje, no ipak je izazivao znatielju. Razja
njenje se i nalo na najnezamisliviji, najnepobitniji nain, i to
uz iskljuenje bilo kakvog doprinosa od strane lijenika. Uop
e niti ne znam kako bih i bio nadoao do slutnje o smislu ove
prisilne radnje, do prijedloga o njenom tumaenju. Jer, koliko
god bih esto upitao bolesnicu: Zato to radite? Sto je smisao
toga?, ona bi odgovarala: Ja to ne znam. Ali, jednog dana,
nakon to mi je uspjelo pobijediti njeno veliko naelno protiv
ljenje, odjednom je spoznala i ispriala ono, to pripada toj
prisilnoj radnji. Prije vie od deset godina udala se za znatno
starijeg ovjeka, koji se u prvoj branoj noi pokazao impo
tentnim. U toj je noi nebrojeno puta iz svoje jurio u njenu
sobu da bi ponovio pokuaj, no svaki put bezuspjeno. Ujutro
je srdito rekao: ovjek se treba stidjeti pred sobaricom, kad
e namjetati krevet, pa je zgrabio boicu crvenog mastila
koja se sluajno nala u sobi, te izlio njen sadraj na postelju,
no ne ba na mjesto na kojem bi se takva jedna mrlja imala
pravo pojaviti. U poetku nisam shvaao to bi ovo sjeanje
trebalo imati zajednikog s prisilnom radnjom o kojoj se radi
lo, jer sam jedino u ponavljanju jurnjave iz jedne sobe u drugu
pronalazio neko slaganje, a moda i u pojavljivanju sobarice.
Tada me pacijentica odvela do stola u drugoj sobi, i dopustila
mi da na stolnjaku otkrijem veliku mrlju. Takoer je objasni
la, da kod stola uvijek stoji tako, da sobarica - kad je pozove,
ne moe previdjeti mrlju. Sad se vie nije moglo dvojiti u
277
intimnu povezanost izmeu onog prizora u prvoj branoj noi
i njenog dananjeg prisilnog djelovanja, ali je iz toga trebalo
jo tota nauiti.
Prije svega, postalo je jasno da se pacijentica identificira
sa svojim suprugom; ona glumi njega, ponavljajui njegovu
jurnjavu iz jedne sobe u drugu. Zatim, da bismo ostali u tom
izjednaavanju, moramo priznati da je postelju i posteljno
rublje zamijenila stolom i stolnjakom. To se inilo proizvolj
nim, no mi nismo uzalud prouavali simboliku sna. I u snu se
isto tako esto moe vidjeti stol, koji se meutim treba protu
maiti kao postelja. Stol i postelja zajedno predstavljaju brak,
pa zato jedno moe lako stati na mjesto onog drugog.
Ovim bi ve bio iznijet dokaz da je prisilna radnja puna
smisla; ini se da je ona prikaz, ponavljanje onog toliko
znaajnog prizora. No, nismo primorani zaustaviti se jedino
kod ovog privida; kad istraimo odnos izmeu ovo dvoje,
vjerojatno emo doi i do razjanjenja o neem dubljem, o na
mjeri prisilne radnje. Njena jezgra oevidno je pozivanje
sobarice, kojoj se mrlja stavlja pred oi, u suprotnosti s
napomenom njenog supruga: ovjek bi se trebao stidjeti
pred djevojkom. Dakle, on - iju je ulogu sada preuzela ona
- ovdje se ne stidi pred djevojkom, pa je prema tome i mrlja
na svom pravom mjestu. Vidimo, dakle, ona nije samo jed
nostavno ponovila itav prizor ve ga je nastavila, pri tome
ak i ispravila, izokrenula u ispravno. No, time je ispravila i
ono drugo, to je one noi bilo toliko neugodno, i to je ui
nilo potrebnim onaj izlaz s crvenim mastilom, naime - impo
tenciju. Prisilna radnja, dakle, govori: ne, nije istina, on se ne
bi trebao stidjeti pred sobaricom, on nije bio impotentan; ovu
elju ona svojim sadanjim djelovanjem predstavlja kao ispu
njenu, na isti nain kao i u snu, to slui nastojanju da se su
pruga uzdigne iznad njegova ondanjeg neuspjeha.
278
Na ovo se nadovezuje i sve ostalo, to bih vam mogao is
priati o toj dami; tonije reeno: sve to i inae znamo o njoj,
ukazuje nam put k ovakvom tumaenju inae po sebi neshva
tljive prisilne radnje. ena ve godinama ivi odvojeno od
svog supruga, i bori se s namjerom da svoj brak razvrgne i
sudski. No, nema niti govora o tome, da je ona slobodna od
njega; ona je prinuena ostati mu vjerna, povlai se od cijelog
svijeta kako ne bi dola u iskuenje, u svojoj mati ona ispri
ava i uzdie njegovu narav. Da, najdublja je tajna njene bo
lesti da njome titi svog supruga od zlih ogovaranja, opravda
va svoju prostornu razdvojenost od njega i njemu omoguuje
udoban odvojeni ivot. Tako analiza izravnim putem odvodi
od posve bezazlenog prisilnog djelovanja do najunutarnije
jezgre jednog sluaja bolesti, no istovremeno nam odaje i ni
malo nevaan, znatan dio tajne opsesijske neuroze openito.
Rado vas ostavljam da malo zastanete na ovom primjeru, jer
on objedinjuje uvjete koji se nee, kako i treba, zahtijevati od
svih sluajeva. Tumaenje simptoma ovdje je jednim udarcem
pronala sama bolesnica, bez navoenja ili mijeanja analiti
ara, a uslijedilo je kroz povezanost s jednim dogaajem koji
nije, kao inae, pripadao nekom zaboravljenom djejem raz
doblju, ve se dogodio u zrelom ivotu bolesnice te neutrnut
ostao u njenu sjeanju. Svi prigovori, koje kritika inae iznosi
protiv naih tumaenja simptoma, odbijaju se o ovaj pojedi
nani sluaj. Naravno, ne moe uvijek ba sve biti tako dobro.
I jo neto! Niste li zapazili kako nas je ova beznaajna
prisilna radnja uvela u intimnost pacijentice? Neka ena niti
ne moe ispripovijedati bilo to, to bi bilo intimnije od povi
jesti njene prve brane noi; da li bi trebalo biti sluajno i bez
daljnje vanosti to, da smo dospjeli upravo do intimnosti nje
nog spolnog ivota? Naravno, to bi mogla biti i posljedica
mog odabira, koji sam ovaj put pogodio. No, nemojmo prebr-
279
zo procijenjivati, nego se okrenimo jednom drugom primjeru
posve drugaije vrste, uzoru za onu vrstu koja se esto do
gaa, naime - ceremonijalu spavanja.
Jedna devetnaestogodinja, punaka i nadarena djevojka,
jedino dijete svojih roditelja, koje nadilazi i obrazovanjem i in
telektualnom ustrinom, bila je kao dijete divlja i obijesna, no
tijekom posljednje godine se bez nekog vidljivog vanjskog
utjecaja pretvorila u nervoznu osobu. Naroito je vrlo razdra
ljiva prema majci, uvijek je nezadovoljna, deprimirana, nagi-
nje neodlunosti i dvojbi, te konano izrie priznanje, da se vi
e ne moe sama kretati trgovima i veim ulicama. Neemo se
isuvie baviti njenim sloenim stanjem bolesti, koje je zahtije
valo barem dvije dijagnoze - agorafobiju i opsesijsku neurozu,
ve emo se samo zadrati na tome, da je ta djevojka razvila i
jedan obred prije spavanja, zbog kojeg su patili i njeni
roditelji. Moe se rei, da i svatko normalan ima u odreenom
smislu svoj obred prije spavanja, ili dri do oblikovanja odre
enih uvjeta, ije ga neispunjavanje ometa da bi utonuo u san;
on je prijelaz iz budnog ivota u stanje spavanja dotjerao u
odreene oblike koje onda svake veeri ponavlja na isti nain.
Ali sve to to zdravi zahtijevaju od uvjeta za spavanje, moe
se shvatiti na razuman nain, a kad vanjske okolnosti uine po
trebnom neku izmjenu, oni joj se podvrgavaju lako i bez tro
enja mnogo vremena. Meutim, patoloki obred je nepopus
tljiv, on se zna nametnuti i uz najvee rtve, zaklanjajui se
istodobno iza nekog razumnog obrazloenja, a pri povrnom
se promatranju ini udaljenim od normalnog samo po izvjes
noj pretjeranoj briljivosti. Ali, sagleda li se izbliza, moe se
primijetiti da je taj prekriva - isuvie kratak, da obred obu
hvaa i neke odredbe koje daleko nadilaze razumno obrazlo
enje, kao i druge, koje mu se izravno protive. Naa pacijenti
ca naglaava kao motiv svojih nonih opreznosti to, da joj je
280
za spavanje potreban mir, pa mora iskljuiti sve izvore bilo ka
kvih zvukova. U ove se svrhe obavljaju dvije stvari: zaustavl
ja se velik sat u njenoj sobi, a i svi se ostali satovi uklanjaju iz
njene sobe, pa ak ne podnosi niti svoj maleni runi sat na
nonom ormariu. Lonci za cvijee i vaze redaju se na pisai
stol tako, da tijekom noi ne bi mogli pasti, slomiti se i omesti
je u spavanju. Ona zna da ove propisane mjere mogu nai
samo prividno opravdanje kroz taj nalog za mirom; kucanje
malog sata ne bi se ulo ak i kad bi ostao leati na nonom
ormariu, a mi smo svi imali iskustvo, da ravnomjerno kuca
nje sata s klatnom nikad ne ini smetnje pri spavanju, nego ak
prije djeluje uspavljujue. Ona takoer priznaje, da je i straho
vanje - kako bi lonci za cvijee, i vaze ostavljene na svome
mjestu mogle tijekom noi same od sebe pasti i razbiti se -
daleko od svake vjerojatnosti. Za ostale propise obreda izo
stavlja se oslanjanje na nalog za mirom. Da, njen zahtjev, da
vrata izmeu njene i spavae sobe roditelja ostanu napola
otvorena, a ije izvrenje osigurava tako da ugura razliite
predmete u otvorena vrata, ini se da naprotiv potie izvor
ometajuih umova. No, najvanije se odredbe odnose na
samu postelju. Jastuk ne smije dodirivati drveni dio postelje na
onom dijelu, gdje joj se nalazi glava. Jastui za glavu ne
smije biti na ovom velikom smjeten nikako drugaije, ve
samo tako da oblikuje romb; potom glavu polae tono u samu
sredinu uzdunog presjeka tog romba. Perinu (Duchent,
kako mi to nazivamo u Austriji) - atr. tuhicu, op.p.) - prije
prekrivanja treba tako dobro protresti, da onaj donji dio koji
prekriva noge postane sasvim debeo, ali zatim ne proputa pri
tiskanjem iznova izravnati i rasporediti ovu gomilu.
Dopustite mi da izostavim druge, esto vrlo sitniave po
jedinosti ovog obreda; ne bi nas nauili nita novo, a odvukli
bi nas predaleko od naih namjera. Ali, nemojte previdjeti da
281
se sve ovo ne odvija ba posve glatko. Pri tome uvijek posto
ji i zabrinutost, da nije sve uinjeno kako valja; mora se prov
jeravati, ponavljati, sumnja odlikuje sad jednu, sad drugu od
predostronosti; ishod svega je takav, da se utroi jedan do
dva sata, tijekom kojih sama djevojka ne moe spavati, a ne
doputa niti da zaspu njeni potreseni roditelji.
Analiza ovih muenja nije krenula onako jednostavno kao
analiza prisilne radnje kod nae ranije bolesnice. Morao sam
djevojci iznijeti slutnje i dati joj prijedloge tumaenja, koje bi
svaki put odbila jednim odlunim ne, ili ih prihvatila pre
zrivom sumnjiavou. No, nakon ove prve odbijajue reak
cije, uslijedilo je i vrijeme u kojem se i sama zabavila ponu
enim joj mogunostima, prikupljajui pomisli o njima, stva
rajui prisjeanja, uspostavljajui povezanosti sve dok nije
sva tumaenja, proizala iz vlastitog rada i prihvatila. U onoj
mjeri u kojoj se to dogaalo, ona je poputala i u izvrenju
svojih prisilnih propisanih mjera, pa se i prije zavretka lije
enja odrekla svog cjelokupnog obreda. Morate takoer zna
ti, da analitiki rad kakav mi danas obavljamo gotovo isklju
uje dosljednu obradu pojedinih simptoma, sve dok se ne do
vri njegovo cjelokupno rasvjetljavanje. ak se postaje prinu
en uvijek iznova naputati jedan predmet, i siguran da e se
iznova naii na njega, ali u vezi s neim drugim. Dakle, tuma
enje simptoma koje u vam sad izloiti zapravo je sinteza re
zultata, za kojima se potraga tijekom vremena protegla i na
tjedne, pa i mjesece, te bila prekidana i drugim poslovima.
Naa je pacijentica zapoela polagano razumijevati, da je
iz svojih priprema za no protjerala sat kao simbol enskog
spolnog organa. Sat, za koji mi inae poznajemo i drugaija
simbolina tumaenja, dospio je do ove spolne uloge zbog
svoje povezanosti s periodinim dogaajima i ravnomjernim
intervalima. Neka se ena moe pohvaliti, primjerice, da joj je
282
mjesenica tako pravilna, kao satni mehanizam. Ali, strahova
nje nae pacijentice naroito se usmjerilo protiv kucanja sata,
koje bi je moglo omesti u spavanju. Kucanje sata treba uspo
rediti s pulsiranjem klitorisa prilikom seksualne uzbuenosti.
Zbog ovog se, njoj nemilog osjeaja, uistinu nekoliko puta
probudila iza sna, pa se sad ovaj strah od erekcije iskazivao u
nalogu koji je glasio, da se iz njene blizine u nono doba uklo
ne svi satovi koji rade. Lonci sa cvijeem i vaze isto su tako,
kao i sve posude, enski simboli. Dakle, niti zabrinutost, da oni
ne bi nou pali i razbili se, takoer nije umakla dobrom smis
lu. Poznajemo vrlo rasprostranjen obiaj, da se prilikom za
ruka razbije neka posuda ili tanjur. Svakome od prisutnih pri
pada po jedan slomljeni komadi, to se smije shvatiti kao ot
kupljivanje njihovih zahtjeva na vjerenicu, sa stanovita bra
nog ureenja prije monogamije. Uz ovaj dio svog obreda
djevojka je iznijela i jednu uspomenu, a i nekoliko pomisli.
Jednom je kao dijete pala s nekom staklenom ili glinenom
posudom, razrezavi pri tome prst uz obilno krvarenje. Kad je
odrasla, i kad su joj postale poznate injenice o seksualnom
odnosu, kod nje se javila prestravljena ideja o tome, da prve
brane noi nee krvariti i tako se dokazati kao djevica. Njene
predostronosti protiv slamanja vaza znaile su, dakle, od
bacivanje cijelog ovog spleta koji je imao veze s djevian-
stvom i krvarenjem prilikom prvog snoaja, ali isto tako i od
bacivanje straha od krvarenja, kao i suprotnog straha da krva
renja nee biti. A s uklanjanjem umova koje je podvrgla ovim
mjerama imale su zapravo tek udaljene veze.
Sredinji smisao svog obreda razotkrila je jednog dana,
kad joj je odjednom sijevnulo razumijevanje propisa, da jastuk
ne smije dodirivati stijenku postelje. Jastuk joj je oduvijek
predstavljao enu, rekla je, a uspravna drvena pregrada
mukarca. Ona je, dakle, eljela - a mi smijemo dodati, na
283
magijski nain - meusobno udaljiti mukarca i enu, to zna
i - razdvojiti roditelje jedno od drugoga, ne dopustiti im da
doe do branog odnosa. Isti je cilj pokuavala na izravniji
nain postii i ranije, prije no to je oblikovala obred . Glu
mila bi strah, ili postojeu sklonost strahu iskoristila tako da
se nisu smjela zatvarati vrata koja su povezivala spavau sobu
roditelja i djeju sobu. Taj je zahtjev ostao odran i u njenom
sadanjem obredu. Na taj si je nain pribavila priliku za pris
lukivanje roditelja, no - koristei se njome, istovremeno i
nesanicu, to je trajala niz mjeseci. Nezadovoljna ometanjem
roditelja na ovaj nain, neko je vrijeme potom uspijevala
izvesti, da s vremena na vrijeme smije i sama spavati izmeu
oca i majke u njihovoj branoj postelji. Tada se jastuk i
drvena pregrada uistinu nisu niti mogli sastati. I konano,
kad je ve bila toliko velika da se tijelom vie nije mogla
udobno zavui u postelju i pronai mjesto izmeu roditelja,
svjesnim je glumatanjem straha postigla, da majka zamijeni
svoje mjesto spavanja s njom, te joj ustupi vlastito mjesto
pored oca. Ova je situacija zasigurno i postala ishodite fan
tazme, ija se posljedica i osjea u obredu.
Ako je jastuk bio ena, tada je imalo smisla i ono protre-
sanje perine sve dok se perje ne bi nalo posve dolje, i obliko
valo zadebljanje. To je znailo uiniti enu trudnom; no, ona
ne bi propustila iznova ukloniti ovu trudnou, jer je godinama
ivjela u strepnji da e odnos roditelja imati kao posljedicu i
drugo dijete, te joj tako pribaviti suparnika. S druge strane,
ako je veliki jastuk bio majka, tada je jastui za glavu mogao
predstavljati samo kerku. Zato se taj jastui morao poloiti
ba u obliku romba, a njena glava smjestiti upravo na njegovu
sredinju crtu? Lako se prisjetila toga, da je romb bio kao runa
otvorenih enskih spolnih organa ponavljan na svim zidovi
ma. Znai, ona sama je glumila mukarca, oca, a muki je ud
284
zamijenila svojom glavom. (Usporedi simboliku odrubljiva-
nja glave za kastraciju).
Razbludne stvari, rei ete, koje bi se trebale vrzmati gla
vom edne djevojke. Priznajem, no - ne zaboravite, te stvari
nisam osmislio ja, nego sam ih samo protumaio. Takav jedan
obred prije spavanja takoer je neto neobino, i neete moi
zanemariti usklaenost izmeu obreda i fantazmi koje nam
prua tumaenje. Ali, meni je vanije da primijetite kako se
ovdje s obredom nije uskladila samo jedna jedina fantazma,
ve itav njihov niz, koji svakako negdje ima i svoju toku
sjecita. Takoer, i da propisi obreda prikazuju seksualne elje
sad pozitivnima, a sad negativnima, te da djelomino slue
njihovu zastupanju, a djelomino i obrani od njih.
Iz analize ovog obreda moglo bi se takoer uiniti i vie,
kad bi se ona dovela u ispravne veze s ostalim simptomima
bolesnice. No, na nas put ne odvodi tamo. Zadovoljite se
nagovjetajem, da je ova djevojka podlegla erotskoj poveza
nosti s ocem, iji se poeci vraaju u njene rane djeje godi
ne. Moda se upravo zato i odnosi tako neprijateljski prema
svojoj majci. Ne moemo previdjeti niti to, da nas je analiza
tog simptoma iznova dovela do seksualnog ivota bolesnice.
Vjerojatno emo se tome uditi utoliko manje, ukoliko emo
ee stjecati uvid u smisao i namjere neurotskih simptoma.
Tako sam vam na dva odabrana primjera pokazao da i
neurotski simptomi imaju svoj smisao, isto kao omake i sno
vi, te da stoje u intimnoj vezi s doivljajima pacijenata. Mogu
li oekivati da ete mi o ovom nadasve znaajnom stavu po
vjerovati samo na temelju ova dva primjera? Ne. Ali, moete
li vi od mene zahtijevati da vam prepriavam toliko mnogo
daljnjih primjera, dok se ne izjasnite kao uvjereni? Isto tako
ne, jer uz opirnost kojom obraujem svaki pojedini sluaj tre
bao bih samo dovrenju ove pojedinane toke uenja o neuro-
285
zama posvetiti jedan petosatni semestralni teaj. Zadovolja
vam se, dakle, time, to sam vam dao uzorak za svoju tvrdnju,
a dalje vas upuujem na obavjetenja iz literature - na klasina
tumaenja simptoma u prvom sluaju Breuera (histerija), na
nevjerojatno rasvjetljavanje posve zatamnjenih simptoma kod
takozvane Dementia praecox (mladenakog ludila) C. G. Jun-
ga, iz vremena kad je ovaj istraiva bio samo psihoanalitiar
i jo nije poelio postati prorokom, te u svakom sluaju na ra
dove, koji su od tada preplavili nae asopise. Upravo takvih
nam ispitivanja nimalo ne nedostaje. Analiza, tumaenje, pri
jevodi neurotskih simptoma toliko su privukli psihoanalitiare,
da su zbog njih u poetku zanemarili sve druge probleme neu-
rotiara.
Tko se od vas podvrgne takvom jednom nastojanju, zasi
gurno e stei snaan dojam o obilju dokaznog materijala. No,
naii e i na jednu potekou. Kako smo otkrili, smisao jednog
simptoma lei u odnosu s doivljajem bolesnika. to je simp
tom individualnije oblikovan, utoliko prije smijemo oekivati
da se uspostavi ova povezanost. Zadaa se tada gotovo postav
lja tako, da se za neku besmislenu ideju i neku besmislenu rad
nju treba pronai ona protekla situacija, u kojoj je ta ideja bila
opravdana, a radnja odgovarala svrsi. Prisilna radnja nae pa
cijentice koja bi otrala do stola i pozvala sobaricu, izravan je
uzor za ovu vrstu simptoma. Ali, postoje i simptomi posve dru
gaije naravi, i to ak vrlo esti. Moraju se nazvati tipinim
simptomima bolesti, i u svim su sluajevima otprilike slini;
kod njih individualne razlike nestaju, ili se barem toliko sma
njuju, da njihovo povezivanje s individualnim doivljajem bo
lesnika i odnos prema pojedinoj doivljenoj situaciji postaje
otean.
Usmjerimo stoga na pogled iznova na ono, to se zove
opsesijska neuroza. Ve je i obred spavanja nae druge bo-
286
lesnice sadravao dosta tipinih, a usto svakako i dosta indivi
dualnih crta, da bi omoguio takozvano povijesno tumaenje.
No, svi ovi opsesivno oboljeli imaju sklonost k ponavljanju,
obavljanju ritmikih radnji i izoliranju od ostalih. Veina njih
isuvie pere. Bolesnici koji pate od agorafobije (topofobije,
straha od prostora), to se vie ne pripisuje opsesijskoj neurozi
ve se oznaava kao histerija strepnje, esto u svojim bolesnim
slikama ponavljaju iste crte zamarajuom monotonijom, strepe
od zatvorenih prostorija, velikih otvorenih mjesta, dugakih
prostranih ulica i aleja. Smatraju da su zatieni prati li ih poz
nanik, ili ako automobil vozi za njima, i tako dalje. Na ovakvoj
istovrsnoj podlozi pojedini bolesnici ipak iskazuju svoje indi
vidualne uvjete, moglo bi se rei - raspoloenja, i to ona, koja
u pojedinim sluajevima jedna drugima izravno proturjee.
Jedan se boji samo uskih ulica, drugi samo irokih, jedan se
moe kretati samo kad je na ulici malo ljudi, a drugi samo kad
ih je mnogo. Isto tako, i pored sveg bogatstva individualnih
crta, histerija ima i mnoinu zajednikih, tipinih simptoma, za
koje se ini da se lagano opiru svom povijesnom izvoenju. Ne
zaboravimo, to su oni tipini simptomi po kojima se orijenti
ramo kod postavljanja dijagnoze. Ako smo uistinu u nekom
sluaju histerije povezali neki tipian simptom s nekim do
gaajem ili lancem slinih dogaaja, primjerice - histerijsko
povraanje s posljedicom niza dojmova gnuanja, tada emo
biti zbunjeni kad nam analiza u nekom drugom sluaju povra
anja razotkrije posve drugaiji niz doivljaja, koji su vjerojat
no djelovali. Tada ubrzo izgleda kao da histerine osobe iz ne
poznatih razloga moraju povraati, a da su povijesni povodi
koje nudi analiza zapravo samo izgovori, koje ta unutranja
nunost iskoritava kada se sluajno pojave.
Tako ubrzo dolazimo do tune spoznaje da moemo, do
due, na zadovoljavajui nain razjasniti smisao individualnih
287
neurotinih simptoma, ali da nas nae umijee ostavlja na cje
dilu kad se radi o njihovim mnogo eim, tipinim simpto
mima. Dodajmo tome, da vas jo uope nisam niti upoznao sa
svim potekoama koje se pojavljuju pri dosljednom praenju
povijesnog tumaenja simptoma. To niti neu uiniti, jer -
iako nemam namjeru da vam bilo to uljepavam ili prikri
vam, ipak vas ne smijem smesti i dovesti u zabludu ve na po
etku naih zajednikih prouavanja. Tono je da smo uinili
tek poetak ka razumijevanju tumaenja simptoma, no elimo
se zadrati na postignutom, i tek korak po korak napredovati
ka za sada jo nerazumljivom. Pokuavam vas, dakle, utjeiti
razmiljanjem, da se ipak ne moe pretpostaviti neka temelj
na razlika izmeu jedne i druge vrste simptoma. Ako indivi
dualni simptomi tako oevidno ovise o doivljajima bolesni
ka, tada za tipine simptome ostaje mogunost, da se i oni od
nose na neki doivljaj koji je sam po sebi tipian, zajedniki
svim ljudima. Ostale crte, koje se redovito iznova vraaju u
neurozi, mogle bi biti openite reakcije koje bolesnicima
namee priroda bolesnih promjena, kao to je ponavljanje ili
sumnja u opsesijskoj neurozi. Ukratko, nemamo razloga da
prerano izgubimo nadu; vidjet emo to e se dalje pojaviti.
I kod uenja o snovima stojimo pred jednom vrlo slinom
potekoom. U naim ranijim raspravama o snu nisam je mo
gao obraditi. Manifestni sadraj snova daleko je raznovrsniji
i individualno razliitiji, a mi smo opseno prikazali to se
analizom dobiva iz tih sadraja. No, uz to postoje i snovi koji
se isto nazivaju tipinima, koji se na isti nain javljaju svim
ljudima, snovi jednako oblikovanog sadraja, i koji pred tu
maenje postavljaju iste potekoe. To su snovi o padanju, le
tenju, lebdenju, plivanju, sputanosti, o vlastitoj nagosti, te
odreeni drugi snovi strepnje, koji nam daju sad ovo, a sad
ono tumaenje kod iste osobe, bez da se dopire do razja-
288
njenja monotonije i njihova tipinog pojavljivanja. Ali, i kod
ovih snova primjeujemo da se kroz individualno promjen
ljive dodatke ipak oivljava jedan zajedniki temelj; moda e
se ipak i oni moi podvrgnuti razumijevanju ivota snova -
bez prinude, no proirenjem naih saznanja koja smo stekli na
drugim snovima.
289
XVIII. predavanje
FIKSIRANJE NA TRAUMU. NESVJESNO
Moje dame i gospodo! Proli put sam rekao, da nastavak na
eg rada elimo nadovezati na naa dosadanja otkria, a ne
na nae sumnje. Jo uope nismo niti izrekli dva najzanim
ljivija zakljuka, koji se mogu izvesti iz dviju analiza, to su
nam posluile za uzor.
Kao prvo: obje pacijentice ostavljaju na nas dojam kao da
su fiksirane na jedan odreeni dio svoje prolosti, ne znaju ka
ko bi se toga oslobodile, pa su se zato otuile i svojoj sada
njosti, i budunosti. Zavukle su se u svoju bolest kao to su se
u ranijim vremenima obiavali povlaiti u samostan, da bi ta
mo dovrili neku teku ivotnu sudbinu. Za nau prvu paci
jenticu stvarno naputanje braka i supruga joj je i pripremilo
takvu zlu kob. Kroz svoje simptome ona nastavlja proces sa
svojim suprugom; ve smo nauili prepoznavati one glasove
koji ga zagovaraju, koji ga opravdavaju, uzdiu, ale zbog
njegova gubitka. I iako je jo mlada i poeljna drugim mu
karcima, poduzela je sve stvarne i imaginarne (magijske)
mjere opreza, kako bi mu sauvala svoju vjernost. Ne pokazu
je se pred stranim oima, zapostavlja svoj izgled, ali se ne
usuuje niti brzo ustati sa stolca na kojem je sjedila, odbija se
potpisati svojim imenom, nikome ne moe uruiti poklon s
motivacijom, da nitko ne smije imati bilo to od nje.
290
Kod nae druge pacijentice, mlade djevojke, erotska ve
zanost na oca nastala je jo u godinama prije puberteta, a za
njen ivot znai to isto. I ona je za sebe donijela zakljuak da
se ne moe udavati sve dok je tako bolesna. Smijemo nagaati
da je tako bolesna i postala zato, da se ne bi trebala udavati,
te da bi mogla ostati uz oca.
Ne smijemo odbiti pitanje - kako, na koji nain i iz kojih
motiva se dospijeva u jedan tako neobian i tako nepovoljan
stav prema ivotu? Pretpostavimo da je takvo ponaanje ope
nita znaajka neuroze, a ne neka naroita osobenost ovih dvi
ju bolesnica. No, to je zaista jedna opa, praktiki vrlo znaaj
na crta svake neuroze. Prva Breuerova histerijska pacijentica
bila je na slian nain fiksirana na vrijeme u kojem je njego
vala svog teko oboljelog oca. Usprkos svom ozdravljenju,
ona je na neki nain zakljuila svoj ivot; istina, postala je
zdrava i sposobna za djelovanje, ali je izbjegavala uobiajenu
sudbinu ene. Kod svakog od naih bolesnika moemo kroz
analizu uvidjeti, da se on u svojim simptomima bolesti i u
zakljucima koje iz njih izvodi zapravo vratio u neko odre
eno razdobljesvoje prolosti. U velikom je broju sluajeva
odabrao za to ak i vrlo ranu fazu svoga ivota, doba svog
djetinjstva, i - ma koliko vam to moglo zazvuati smijeno,
ak i doba svog postojanja kao dojeneta.
Sljedeu analogiju za ovaj stav naih nervoznih osoba nu
de oboljenja, za koja rat upravo sada doputa da nastaju na
roitom uestalou, takozvane traumatske neuroze. Naravno,
takvih je sluajeva bilo i prije rata - nakon sudara vlakova i
drugih stranih ivotnih opasnosti. Traumatske neuroze nisu u
osnovi iste kao spontane neuroze, koje obiavamo analitiki
istraivati i obraivati; ni nama takoer jo nije uspjelo da ih
podvrgnemo naim stajalitima pa se nadam da u vam jed
nom moi razjasniti, u emu se sastoji ovo ogranienje. No, u
291
jednoj se toki smije istaknuti posvemanja podudarnost. Tra
umatske neuroze pruaju jasne nagovjetaje toga, da im se u
samom temelju nalazi fiksiranje na trenutak traumatine ne
sree. Ovi bolesnici redovito u svojim snovima obnavljaju
traumatsku situaciju; tamo, gdje se dogaaju napadi histerij-
skog oblika koji doputaju analizu, ispostavlja se da napad
odgovara potpunom premjetanju osobe u tu situaciju. Go
tovo kao da ovi bolesnici nisu mogli nadvladati tu traumati
nu situaciju, kao da ona jo uvijek stoji pred njima i ovog tre
nutka, kao neobavljena zadaa, pa mi posve ozbiljno prihva
amo ovakvo shvaanje; jer, ono nam pokazuje put do jednog
- nazovimo ga tako, ekonominog - promatranja duevnih
procesa. Da, izraz traumatski nema nikakvog drugog smisla,
osim ekonominog. Tako nazivamo jedan dogaaj, koji u
kratkom vremenu duevnom ivotu donosi takvo jedno sna
no narastanje podraaja, da njegovo savladavanje ili dovra
vanje ne uspijeva na uobiajeni nain, iz ega moraju proizai
trajni poremeaji u pobuivanju energije.
Ova nas analogija mora navesti na to, da traumatskima
opiemo i one dogaaje na koje su, ini se, fiksirani nai ner
vozni pacijenti. Na ovaj bi nam se nain obeao i jedan vrlo
jednostavan uvjet za neurotska oboljenja. Neuroza bi se mo
gla usporediti s traumatskim oboljenjem, te bi nastajala zbog
nesposobnosti da se rijei neki afektivno isuvie snano na
glaen doivljaj. Tako je zaista i glasila prva formula, u kojoj
smo Breuer i ja 1893. / 1895. godine postavili teoretsku raz
radu naih novih zapaanja. Takav sluaj, kakav je bio taj
nae prve pacijentice, mlade ene odvojene od supruga, vrlo
se dobro podvrgava ovom shvaanju. Ona nije preboljela ne
ostvarivost svog braka pa se vezala uz ovu traumu. Ali, ve
nam je na drugi sluaj - djevojka fiksirana na svog oca, po
kazao da ova formula nije ba sveobuhvatna. S jedne je strane
292
takvo zaljubljivanje djevojice u oca toliko uobiajeno i tako
esto nadvladano, da bi oznaka traumatino izgubila svu
svoju sadrinu; no, s druge strane se nala povijest ove boles
nice, koja je ovu prvu erotsku fiksiranost u poetku nadvladala
naoko posve nesmetano, a simptomi opsesijske neuroze iz
nova su izbili na vidjelo tek poslije vie godina. Tu, dakle,
predviamo potekoe, vee bogatstvo uvjeta za oboljenje, ali
takoer znamo da se traumatsko stajalite ne moe napustiti
kao pogreno; morat e se umetnuti i svrstati negdje drugdje.
Ovdje iznova prekidamo put kojim smo krenuli. Za sada
nas on ne odvodi dalje, a mi moramo saznati jo kojeta prije
no to emo moi pronai njegov pravi nastavak. Primijetimo
jo, u vezi predmeta fiksiranja na jedno odreeno razdoblje
prolosti, da takva pojava daleko nadilazi samu neurozu. Sva
ka neuroza sadri takvo jedno fiksiranje, ali svako fiksiranje ne
dovodi do neuroze, ne podudara se s njom, niti ne nastaje na
putu neuroze. Tugovanje je uzor i primjer afektivnog fiksiranja
na neto to je proteklo, jer sa sobom donosi najpotpunije ok
retanje od sadanjosti i budunosti. No, tugovanje se otro raz
likuje od neuroze, ak i po prosudbi nestrunjaka. Nasuprot to
me, postoje neuroze koje se mogu nazvati patolokim oblikom
tugovanja.
Dogaa se i to, da ljudi zbog nekog traumatinog dogaaja
koji uzdrma temelje njihova dotadanjeg ivota dospijevaju u
stanje obamrlosti, da u njima nestaje svako zanimanje za sada
njost i budunost, te da ostaju trajno duevno zaokupljeni pro
lou; no, ovi nesretnici ne moraju pri tome postati i neuroti
ni. Ovu crtu neuroze ne elimo, dakle, precijeniti kao osobi
nu, ma koliko ona inae bila redovita i znaajna.
No, vratimo se sad drugom rezultatu naih analiza, kod ko
jeg ne trebamo strahovati od nekog naknadnog ograniavanja.
Izvijestili smo o naoj prvoj pacijentici, kakve je besmislene
293
prisilne radnje izvodila i o kakvom je intimnom sjeanju pri
ala kao o onom, koje tome pripada; kasnije smo istraili i od
nos izmeu tih dviju stvari te razotkrili namjeru opsesijske
radnje iz ove veze sa sjeanjem. Ali, posve smo postrance
ostavili jednu stvar, koja zasluuje nau punu pozornost. Sve
dok je pacijentica ponavljala i prisilnu radnju, nije znala da se
ona nadovezuje na ono sjeanje. Povezanost izmeu ovih dvi
ju stvari njoj je ostajala sakrivena; ona je morala istinito odgo
voriti, da ne zna pod kakvim to nagonima ini. Tada se odjed
nom pod utjecajem rada na lijeenju dogodilo da je pronala tu
vezu, i da ju je mogla iskazati. No, jo uvijek nije znala nita
o namjeri, u slubi koje je i izvodila prisilnu radnju; o namjeri,
da ispravi jedan neugodan dio svoje prolosti, te da voljenog
ovjeka postavi na jednu viu razinu. Trajalo je poprilino
dugo i trebalo mnogo napora da ona shvati i prizna mi, kako je
takav jedan motiv sam za sebe mogao biti pokretaka snaga
njene prisilne radnje.
Povezanost s prizorom nakon neuspjele prve brane noi i
njean motiv bolesnice zajedno su dali ono, to smo nazvali
smislom prisilne radnje. No, taj joj je smisao ostajao nepoz
nat u oba smjera, i u onome od kuda, a i u onome zbog e
ga sve dok je obavljala tu prisilnu radnju. Dakle, u njoj su ta
da djelovali duevni procesi, a prisilna radnja bila je naprosto
njihov uinak; u normalnom duevnom stanju ona bi opazila
taj uinak, no nita od duevnih preduvjeta tog uinka ne bi
doprlo do njene svjesne spoznaje. Ona se ponaala jednako
kao i hipnotizirani kojemu je Bernheim izdao nalog, da pet mi
nuta nakon buenja u bolnikoj sobi otvori kiobran, i koji je
izvrio dobiveni nalog u ve budnom stanju, ne znajui iznijeti
nikakav motiv za taj svoj in. Na takav jedan odnos stvari mis
limo kad govorimo o postojanju nesvjesnih duevnih procesa.
Usuujemo se izazvati itav svijet da poloi raune o tom sta-
294
nju stvari i to na ispravniji znanstveni nain, pa bismo se tada
rado odrekli prihvaanja nesvjesnih duevnih procesa. Ali, do
tad emo se pridravati ovog shvaanja, te samo rezigniranim
slijeganjem ramena odbiti kao neshvatljivo kada nam netko
eli predbaciti kako nesvjesno nije nita stvarno u smislu zna
nosti, da je samo pomono sredstvo u nevolji, une facon de
parler. Neto, to nije stvarno, a iz ega proizlaze takva stvar
na i opipljiva djelovanja kakvo je i jedna prisilna radnja!
U osnovi, isto ovo susreemo i kod nae druge pacijentice.
Ona je osmislila propis da jastuk ne smije dodirivati stijenku
kreveta i tog se propisa mora pridravati, iako ne zna odakle on
potjee, to on znai i kojem motivu zahvaljuje svoju snagu.
Smatra li ga ona sama ravnodunim, ili se bori protiv njega,
bijesni li na njega, postavlja li si zadau da ga prekri - za nje
govo je izvrenje posve svejedno. Jer, on se mora slijediti, a
ona se uzalud pita - zato. Ipak se mora priznati da je u ovim
simptomima opsesijske neuroze, u tim predodbama i nago
nima za koje se ne zna otkuda se pojavljuju, koji se ponaaju
tako otporno na sve utjecaje inae normalnog duevnog ivota,
koji na same bolesnike ostavljaju dojam kao da su presnani
posjetitelji iz nekog stranog svijeta, besmrtnici koji su se
umijeali u vrevu smrtnika - dobiven najjasniji naputak o jed
nom naroitom podruju duevnog ivota, iskljuenom od
svega ostalog. Iz njih proizazi i put - ne moe se promaiti -
do uvjerenja o postojanju nesvjesnog u dui, i upravo stoga
klinika psihijatrija, koja poznaje jedino psihologiju svijesti, i
ne zna to bi drugo s njima zapoela, osim da ih nazove po
kazateljima jednog naroitog naina degeneracije. Naravno,
same prisilne predodbe i prisilni nagoni nisu nesvjesni, kao
to niti izvravanje prisilnih radnji ne izbjegava svjesnom
zapaanju. Oni ne bi niti postali simptomima, da nisu prodrli
do svijesti. Ali, nesvjesni su oni psihiki preduvjeti koje
295
izvodimo iz analize, povezanosti u koje ih unosimo tumae
njem, barem onoliko dugo dok ih radom na analizi ne uinimo
svjesnima i bolesniku.
Dodajte sad tome da se takav odnos stvari, kakav smo ut
vrdili u oba naa sluaja, potvrdio i kod svih simptoma svih
neurotinih oboljenja, da je bolesniku uvijek i posvuda smisao
simptoma nepoznat, te da analiza redovito pokazuje kako su ti
simptomi izdanci nesvjesnih procesa, koji se, meutim, pod
raznovrsnim povoljnim okolnostima mogu pretvoriti u svjes
ne; tako ete razumjeti da mi u psihoanalizi ne moemo ostati
bez nesvjesnog duevnog, te da smo navikli baratati njime kao
neim smisaono opipljivim. Ali, moda ete takoer shvatiti i
koliko su malo za prosudbu tog pitanja sposobni svi oni drugi,
koji nesvjesno poznaju samo kao pojam, koji nisu nikada ana
lizirali, nikada tumaili snove, ili neurotine simptome pret
varali u smisao i namjeru. I da za nae svrhe jo jednom izgo
vorimo: mogunost da se neurotinim simptomima pridoda
smisao pomou analitikog tumaenja, nepokolebljiv je dokaz
za postojanje - ili, ako vam je tako drae - za nunost prihva
anja nesvjesnih duevnih procesa.
Ali, to nije sve. Zahvaljujui jednom drugom otkriu Bre-
uera, koje mi se ak ini sadrajno bogatijim i u kojem nije
imao suradnika, otkrivamo jo vie o odnosu izmeu nesvjes
nog i neurotinih simptoma. Ne samo to je smisao simptoma
u pravilu nesvjestan; izmeu te nesvjesnosti i mogunosti po
stojanja samih simptoma postoji i odnos zastupanja. Ubrzo e
te me razumjeti. Kao i Breuer, elim ustvrditi sljedee: svaki
put kad naiemo na neki simptom, smijemo zakljuiti da kod
bolesnika postoje odreeni nesvjesni procesi, koji sadre smi
sao tog simptoma. Ali, takoer se trai da taj smisao i bude ne
svjestan, da bi se simptom uope pojavio. Simptomi se ne obli
kuju iz svjesnih procesa; im odgovarajue nesvjesno postane
296
svjesno, simptom mora nestati. Ovdje odmah i odjednom pre
poznajete pristup terapiji, put kojim se simptomi mogu dovesti
do nestajanja. Na tom je putu Breuer uistinu i izlijeio svoju
histerijsku pacijenticu, to znai - oslobodio je njenih simpto
ma; pronaavi tehniku kojom joj je nesvjesne procese to su
sadravali smisao simptoma doveo do svijesti, pa su ti simpto
mi nestali.
Ovo Breuerovo otkrie nije bilo rezultat nekog nagaanja,
ve prouavanja sto je posreilo, i koje je omoguila susretlji
vost bolesnice. Ne morate se sad muiti time da to shvatite
svoenjem na neto drugo, vama ve poznato, nego u tome tre
bate prepoznati jednu novu osnovnu injenicu, uz iju e
pomo i mnogo to drugo postati razjanjivo. Stoga mi dopus
tite da vam to isto ponovim, ali izraavajui na drugi nain.
Simptomska tvorba je zamjena za neto drugo, sto je izos
talo. Odreeni duevni procesi uobiajeno se razvijaju tako da
leko, da se svijest s njima upoznaje. To se nije dogodilo, ve je
zbog toga iz prekinutih, na neki nain poremeenih procesa
koji su morali ostati nesvjesni, proizaao simptom. Dogaa se,
dakle, neto kao mijena; kad se uspije u njenu ponitavanju, li
jeenje neurotinih simptoma rijeilo je svoju zadau.
Breurovo je otkrie jo i danas temelj psihoanalitikog li
jeenja. Stav - da simptomi iezavaju kad se njihovi nesvjes
ni preduvjeti uine svjesnima - bio je potvren u svim dalj
njim istraivanjima, iako se nailazi na najudnije i najneoeki-
vanije potekoe kad se poduzima pokuaj njegove praktine
izvedbe. Nae lijeenje djeluje tako, da nesvjesno pretvara u
svjesno, a djelotvorno je samo ukoliko doe u poloaj da ovu
promjenu i izvri.
A sad na brzinu jedno odmicanje od predmeta, kako ne bi
ste dospjeli u opasnost da si terapeutski rad predoite kao isu-
vie lagan. Prema naim dosadanjim izlaganjima, neuroza bi
297
bila posljedica neke vrste neznanja, nepoznavanja duevnih
procesa za koje bi se ipak trebalo znati. To bi znailo i snano
pribliavanje poznatim Sokratovim uenjima, iz kojih slijedi
da su ak i poroci utemeljeni na neznanju. Sad e neki lije
nik, iskusan u analizi, u pravilu lako razaznati koji su to du
evni osjeaji ostali nesvjesni kod pojedinih bolesnika. Ne bi
mu, dakle, trebalo teko pasti niti izljeenje bolesnika, kad ga
zahvaljujui svome znanju oslobaa njegova vlastitog nezna
nja. Barem bi jedan dio nesvjesnog smisla simptoma mogao
biti lako rjeiv na ovaj nain, dok o drugom dijelu - o pove
zanosti simptoma s doivljajima bolesnika lijenik, naravno,
ne moe mnogo pogoditi, jer on ne poznaje te doivljaje; mo
ra priekati da ih se bolesnik prisjeti, te da mu ih ispripovije
da. No, i za ovo bi se u nekim sluajevima mogla pronai za
mjena. Moe se raspitati kod rodbine oboljelog o njegovim
doivljajima, i oni e esto biti u stanju da meu njima razaz
naju one, koji su djelovali traumatski, a moda ak priopiti i
takve doivljaje o kojima niti sam bolesnik nita ne zna, jer su
se dogodili u vrlo ranim godinama njegovog ivota. Ujedinja
vanjem obaju ovih postupaka moglo bi se doi i do izgleda, da
se u krae vrijeme i uz manje muke pomogne patogenom nez
nanju oboljelog.
Da, kad bi to tako ilo! Stekli smo iskustva, na koja od
poetka nismo niti bili pripravni. Znanje i znanje nije isto; po
stoje razliite vrste znanja, koje psiholoki uope nisu jedna
ko vrijedne. Il y afagots et fagots, rekao je jednom Moliere.
Znanje lijenika nije isto kao i ono oboljeloga, te ne moe iz
raziti istu djelotvornost. Kad lijenik priopenjem prenosi
svoje znanje bolesniku, tada to nema uspjeha. Ne, bilo bi neis
pravno to tako rei. To nema uspjeha u otklanjanju simptoma,
ve u neemu drugom - u pokretanju analize, ije se prve na
znake esto pokazuju kroz izraavanje protivljenja. Oboljeli
tada saznaje neto, to do tada nije znao - smisao svog simp
toma, ali ga poznaje isto onoliko malo koliko i ranije. Tako ot
krivamo da postoji i vie od jedne vrste neznanja. No, zahtije
va se odreeno produbljenje naih psiholokih spoznaja, da bi
nam pokazalo u emu se sastoje te razlike. Ali naa tvrdnja, da
simptomi nestaju saznanjem o njihovu smislu, ipak ostaje is
pravna. Tome se samo pridodaje, da se to znanje mora osloni
ti na jednu unutarnju promjenu u oboljelom, koja se moe iza
zvati jedino psihikim radom s posve odreenim ciljem. Ovdje
stojimo pred problemima koji e nam se ubrzo ujediniti u
jednu dinamiku simptomske tvorbe.
Gospodo moja! Sad moram postaviti pitanje - nije li vam
to, to vam govorim, isuvie mrano i sloeno? Ne zbunjujem
li vas time, to toliko esto opovrgavam i ograniavam, zapo
injem, pa zatim naputam neki tijek misli? Trebalo bi mi biti
ao, kad bi bilo tako. Ali, osjeam snanu nesklonost prema
pojednostavljenjima na utrb vjernosti istini i nemam nita
protiv toga, da stjeete potpun dojam o mnogostranosti i ispre
pletenosti predmeta; takoer pomiljam da nema tete u tome
da vam o svakoj toki kaem i vie, no to u tom trenutku mo
ete obraditi. Jer, ipak znam da svaki sluatelj i itatelj u svo
jim mislima rasporeuje, skrauje, pojednostavljuje i izvlai iz
svega to mu se nudi samo ono, to eli i zadrati. Stoga je do
odreene mjere tono i da utoliko vie preostaje, ukoliko je
bogatije bilo izloeno. Dopustite mi da se ponadam, kako ste
usprkos svemu nuzgrednom ipak jasno shvatili i ono, to je
bitno u mojim izlaganjima - ono o smislu simptoma, o ne
svjesnom te o odnosu meu njima. Vi ste zasigurno razumjeli
i to, da e se naa daljnja nastojanja kretati u dva smjera, prvo
- da otkrijemo kako ljudi obolijevaju, kako mogu dospjeti do
neuroze kao ivotnog stava, a to je kliniki problem; i drugo,
kako se iz tih uvjeta neuroze razvijaju bolesni simptomi, to
298
299
ostaje problem duevne dinamike. A za oba ova problema ne
gdje mora postojati i njihova toka sastajanja.
Danas vie neu ii dalje, no kako nam vrijeme jo nije is
teklo, mislim vam pozornost obratiti na jednu drugu osobinu
obiju naih analiza, ija potpuna ocjena moe uslijediti tek ka
snije - na praznine u sjeanju ili amnezije. Vi ste uli da se za
dae psihoanalitikog lijeenja mogu obuhvatiti formulom, da
se sve patogeno nesvjesno pretvori u svjesno. Zato ete sad
moda biti zaueni kad otkrijete, da se ova formula moe za
mijeniti i jednom drugom, koja ispunjava sve praznine u sje
anju bolesnika, i koja uklanja njegove amnezije. To se svodi
na isto. Amnezijama neurotiara pripisuje se, dakle, jedna zna
ajna veza s nastankom njegovih simptoma. No, kad uzmete u
obzir sluaj nae prve analize, otkrit ete da ovakva ocjena a-
mnezije nije opravdana. Bolesnica nije zaboravila prizor na
koji se nadovezala njena prisilna radnja, ba naprotiv - sau
vala ga je u ivom sjeanju, a pri nastajanju tog simptoma nije
bilo u igri nita drugo, to bi bilo zaboravljeno. Manje je jasno,
no jo uvijek u cjelini slino i stanje nae druge pacijentice,
djevojke s prisilnim obredom. Niti ona zapravo nije zaboravila
svoje ponaanje iz ranijih godina, injenicu da je zahtijevala
otvaranje vrata izmeu spavae sobe roditelja i svoje vlastite,
te da je majku prognala iz njena mjesta u branoj postelji; toga
se prisjeala posve jasno, iako s oklijevanjem, i nerado. Uo
ljivim moemo smatrati jedino to, to se prva pacijentica - dok
je bezbroj puta izvodila svoju prisilnu radnju, niti jedan jedini
puta nije prisjetila slinosti sa svojim doivljajem nakon prve
brane noi, te da se to sjeanje nije javljalo niti kod izravnih
pitanja pri istraivanju motivacije za njenu prisilnu radnju. To
isto vai i za djevojku, kod koje su se, osim toga, obred i nje
govi povodi protezali na istu, svake veeri ponavljanu situ
aciju. U oba sluaja ne postoji zapravo nikakva stvarna amne
zija, nikakav nedostatak sjeanja, ali je prekinuta povezanost
koja je trebala dovesti do reproduciranja, do ponovnog po
javljivanja u sjeanju. Takav jedan poremeaj pamenja dosta
tan je za opsesijsku neurozu, dok je to kod histerije drugaije.
Ova posljednja spomenuta neuroza najee se odlikuje go
lemim amnezijama. U pravilu se prilikom analize svakog po
jedinog histerijskog simptoma nailazi na itav niz ivotnih
dojmova, koji se nakon njihovog vraanja izriito opisuju kao
ranije posve zaboravljeni. Taj se niz s jedne strane protee i do
najranijih godina ivota, tako da se histerijska amnezija moe
prepoznati kao neposredni nastavak infantilne amnezije, koja
nama normalnima prekriva poetke naeg duevnog ivota. S
druge strane, zaueno utvrujemo da zaboravu oboljelog
mogu podlei i njegovi najsvjeiji doivljaji, te da su am
nezijom naeti naroito oni povodi, kod kojih je bolest izbila
ili se pojaala, ukoliko ih nije i posve progutala. U pravilu, iz
cjelokupne slike takvog jednog nedavnog sjeanja nestaju va
ne pojedinosti ili se zamjenjuju krivotvorinama sjeanja. Ta
koer se gotovo redovito dogaa, da se tik pred samo zaklju
enje analize pojave odreena sjeanja na nedavno doivljeno,
koja su se mogla dovoljno dugo zadravati da bi ostavila
osjetne praznine u suvislosti.
Ovakva su oteenja sposobnosti sjeanja, kako je reeno,
karakteristina za histeriju kod koje se kao simptomi pojavljuju
i stanja (histerijski napadi) koja ne moraju ostaviti traga u sje
anju. Kako je kod opsesijske neuroze drugaije, iz toga mo
ete zakljuiti da se kod ovih amnezija radi o psiholokoj na
ravi histerijske promjene, a ne o opoj crti neuroza uope.
Znaenje ove razlike ogranieno je sljedeim zapaanjem. Mi
smo kao smisao nekog simptoma shvatili dvoje - njegovo
otkuda i njegovo kamo ili zbog ega, to jest, dojmove
i doivljaje iz kojih on proizlazi, te namjere kojima slui. Ono
300
301
otkuda nekog simptoma razlae se, dakle, na dojmove koji
stiu izvana, koji su nekad nuno bili svjesni pa su otada kroz
zaborav moda mogli postati nesvjesni. Ali, ono zbog ega
simptoma, dakle - njegova tenja, svaki put je endopsihiki
proces koji je vjerojatno najprije bio svjestan, ali isto tako
nikad nije morao biti zaista svjestan, ostajui tako odavno u
nesvjesnom. Dakle, nije ba jako vano da li je i otkuda je
amnezija obuhvatila doivljaje na koje se simptom oslanja,
kako se to dogaa kod histerije; ono kamo, dakle - namjera
simptoma, koja je od poetka mogla biti nesvjesna jeste ono,
to utemeljuje njegovu ovisnost o nesvjesnom, i to nita manje
vrsto kod opsesijske neuroze, negoli kod histerije.
Meutim, ovim smo isticanjem nesvjesnog u duevnom
ivotu prizvali najopakije duhove kritike protiv psihoanalize.
Nemojte se tome uditi, i nemojte povjerovati da se otpor
prema nama oslanjao samo na shvatljive potekoe kod nes
vjesnog, ili na relativnu nepristupanost iskustvima koja ga
dokazuju. Smatram da on stie iz vee dubine. Protjecanjem
vremena moralo je ovjeanstvo pretrpjeti dvije velike ozlje
de svog naivnog samoljublja od strane znanosti. Prvu, kad je
otkrilo da naa Zemlja nije sredite svega svijeta, ve siuan
dijelak jednog svjetskog sustava, koji se ne moe niti zamisli
ti u svoj svojoj veliini. Za nas se ona povezuje s imenom Ko-
pernika, iako je jo aleksandrijska znanost nauavala neto
slino. Drugu onda, kad je bioloko istraivanje unitilo na
vodno odvijanje nastanka ovjeka, te ga uputilo na podrijetlo
iz ivotinjskog carstva, i dokazalo neiskorjenjivost njegove
animalne prirode. Ova se preobrazba dogaala u nae doba
pod utjecajem Ch. Darwina, Wallacea i njihovih prethodnika,
i to uz najea opiranja suvremenika. Ali, treu i najosjetlji
viju povredu treba ljudska udnja za veliinom pretrpjeti
upravo od dananjeg psiholokog istraivanja, koje naemu Ja
302
eli dokazati da nije gospodar ak niti u vlastitoj kui, ve da
ostaje upueno na tura izvijea o onome to se, kao nesvjes
no, zbiva u njegovom duevnom ivotu. Ovu opomenu ljudi
ma da se vrate samima sebi nismo kao prvi iznijeli mi psiho
analitiari, niti smo u tome bili jedini; no, ini se da je upravo
nama dosueno da je najupornije zastupamo i utvrujemo gra
om, koja se pribliava svakoj pojedinoj osobi. Iz toga proiz
lazi i ope odbijanje usmjereno protiv nae znanosti, zapos
tavljanje obzira akademske uglaenosti i oslobaanje uzda
nepristrane logike od strane opozicije, a dodajmo tome, da mir
ovoga svijeta moramo naruiti jo i na jedan drugi nain, kako
ete uskoro uti.
303
XIX. predavanje
OTPOR I POTISKIVANJE
Moje dame i gospodo! Da bismo u razumijevanju neuroza
napredovali dalje, potrebna su nam nova iskustva, dok dva
ve imamo. Oba su vrlo neobina, i svojevremeno su bila vrlo
iznenaujua. Naravno, vi ste na oba pripravljeni kroz nae
prologodinje rasprave.
Prvo: kad se prihvatimo toga da izlijeimo nekog obolje
log, da ga oslobodimo njegovih bolesnih simptoma, tada nam
on prua grevit, ilav otpor, koji traje tijekom itavog lije
enja. To je jedna toliko neobina injenica, da ne smijemo
oekivati kako e joj se mnogo vjerovati. Najbolje je da se
rodbini bolesnika o tome nita niti ne govori, jer ona nikada i
ne misli bilo to drugo, no da je to samo na izgovor kojim
elimo opravdati dugotrajnost ili neuspjeh naeg lijeenja. I
bolesnik proizvodi sve pojavnosti ovog otpora ne prepozna
jui ih kao takve, pa je ve velik uspjeh kad ga navedemo na
to, da se pronae u tom shvaanju i da s njime rauna. Po
mislite ipak - bolesnik, koji toliko pati zbog svojih simptoma
i pri tome primorava i svoje najblie da trpe zajedno s njim,
koji na sebe eli preuzeti tolike rtve u vremenu, novcu, trudu
i samosvladavanju da bi ih se oslobodio, on da bi se u intere
su svoje bolesti trebao boriti protiv svog pomagaa. Kako sa
mo nevjerojatno mora zazvuati ovakva tvrdnja! Pa ipak, tako
je; kad nam se predbacuje ova nevjerojatnost, tada trebamo
samo odgovoriti da to nije bez analogije, te da i svaki onaj,
304
tko zbog neizdrive zubobolje potrai zubara, ipak uhvati nje
govu ruku kad se on klijetima eli pribliiti oboljelom zubu.
Otpor bolesnika vrlo je raznolik, izrazito lukav, esto teak
za prepoznavanje, i mijenja oblike svoje pojavnosti. Za lijeni
ka to znai da mora biti sumnjiav, i neprekidno na oprezu zbog
njega. U psihoanalitikom lijeenju primjenjujemo tehniku,
koja vam je poznata jo od tumaenja snova. Bolesniku naloi
mo da se dovede u jedno stanje mirnog samopromatranja, bez
razmiljanja, te da dojavljuje sve to pri tome zamijeti u svojim
kretanjima u nutrini: osjeaje, misli, sjeanja, i to onim re-
dosljedom, kojim se u njemu i pojavljuju. Kod toga ga izriito
upozoravamo da ne popusti bilo kakvom motivu koji bi elio
postii neki odabir ili iskljuenje neke od pomisli, pa makar on
glasio da je to isuvie neugodno, ili previe indiskretno za izre
i, ili da je posve nevano, da ne pripada tome mjestu, ili pak da
je toliko besmisleno, da niti ne treba biti izreeno. Mi mu utuv
ljujemo da se uvijek kree samo povrinom svoje svijesti, da
napusti bilo kakvu kritiku prema onome to pronalazi, te mu
povjeravamo da uspjeh lijeenja, a prije svega njegovo trajanje
ovisi o savjesnosti, kojom e slijediti ovo osnovno tehniko
pravilo analize. Jo iz tehnike tumaenja snova znamo da upra
vo one pomisli protiv kojih se uzdiu brojne sumnje i prigovo
ri, redovito sadre grau koja dovodi do razotkrivanja nesvjes
nog. Izlaganjem ovog osnovnog tehnikog pravila u poetku
postiemo samo to, da ono postaje toka koju napada otpor. Bo
lesnik pokuava na bilo koji nain izbjei odredbe tog pravila.
Sad ustvrdi kako mu nita ne pada na pamet, sad opet da se u
njemu odvija toliko mnogo toga, da ne uspijeva nita od toga
obuhvatiti. Zatim s nelagodnim uenjem zamjeujemo da je
popustio sad ovom, sad onom kritikom prigovoru; naime, sam
nam se razotkriva svojim dugim stankama, kojima doputa da
se unesu u njegovo prianje. Potom i priznaje, kako on to
305
stvarno ne moe rei, jer se stidi, i doputa da ovaj motiv dje
luje usprkos njegovu obeanju. Ili, neto mu je palo na pamet,
no tie se neke druge osobe, a ne njega samog, pa je to zato is
kljuio iz priopavanja. Ili, ono to mu je upravo sad palo na
um zaista je toliko nevano, toliko glupo i toliko besmisleno;
nisam valjda mislio da e se on upustiti i u takve pomisli, i ta
ko to ide u nepreglednim varijacijama dalje, na to se uvijek
treba objasniti da - rei sve zaista i znai - sve rei.
Ne moe se susresti neki oboljeli koji nije uinio pokuaj,
da neko od podruja zadri samo za sebe, kako bi do njega za
prijeio pristup lijeenju. Jedan, kojeg sam morao ubrojiti me
u najinteligentnije, tjednima mi je preuivao neku intimnu
ljubavnu vezu, a kad je bio prozvan zbog povrede svetog pra
vila, opravdavao se argumentom da je ta pria njegova privat
na stvar. Naravno da analitiko lijeenje ne podnosti takvo jed
no pravo na pribjeite. Pokuajmo, primjerice, na jednom
mjestu u gradu, kakav je Be - na Hohe Marktu ili kod crkve
sv. Stjepana dopustiti iznimku, da se ovdje ne smiju dogaati
nikakva uhienja, pa se potom potrudimo uhvatiti nekog odre
enog zloinca. On se nee moi pronai ni na kojem drugom
mjestu, ve upravo na mjestu tog utoita. Jednom sam odlu
io dopustiti takvo jedno iznimno pravo mukarcu, do ijih se
sposobnosti objektivno dralo vrlo mnogo, jer se nalazio pod
slubenom zakletvom koja ga je obvezivala da o odreenim
stvarima ne smije nikome nita priati. On je, svakako, bio za
dovoljan uspjehom, ali ne i ja; odluio sam da pokuaj pod tak
vim uvjetima vie ne ponavljam.
Opsesijski neurotian odlino se razumiju u to, kako da
tehniko pravilo uine gotovo neiskoristivim tako, da na nje
ga usmjere svoju preveliku savjest i svoju sumnju. Histerian
strepnje pokatkad ga uspijevaju dovesti i do apsurda, obliku
jui samo pomisli koje su toliko udaljene od traenog, da ana-
306
lizi ne mogu pruiti nikakav doprinos. No, nemam vas namje
ru uvoditi u obradu ovih tehnikih potekoa. Dostatno je rei
da se konano, odlunou i istrajavanjem otporu uspijeva ote
ti odreena mjera poslunosti prema osnovnom tehnikom
pravilu, te da se on potom prebacuje na neko drugo podruje.
Pojavljuje se kao intelektualni otpor, bori se argumentima,
hvata se potekoa i nevjerojatnosti koje normalno, ali neoba-
vijeteno miljenje pronalazi u analitikom uenju. Tada od
tog jednog jedinog glasa moemo zauti sve kritike i prigo
vore, koje nas inae u znanstvenoj literaturi zagluuju kao
zbor. Stoga nam takoer ne zvui nepoznato ono, to nam se
dovikuje izvana. To je prava bura u ai vode. Pa ipak, pacijent
doputa da se s njim govori; rado e nas potaknuti na to da ga
obavijestimo, pouimo, opovrgnemo, ukaemo mu na literatu
ru po kojoj se moe dalje obrazovati. On je rado spreman po
stati i poklonikom psihoanalize pod uvjetom, da analiza njega
osobno potedi. No, mi ovu udnju za znanjem prepoznajemo
kao otpor, kao odvraanje od naih posebnih zadaa, i - od
bijamo je. Kod opsesijskih neurotiara moramo oekivati jed
nu naroitu taktiku otpora. On esto doputa da analiza nesme
tano ide svojim putem, tako da se rasvijetljavanje zagonetke
njegova sluaja oboljenja sve vie iri, no na kraju se udimo,
jer to rasvjetljavanje ipak ne odgovara nikakvom praktinom
napretku, nikakvom slabljenju simptoma. Tada moemo otkriti
da se otpor povukao na sumnju opsesijske neuroze, te da je s
tog poloaja na nas uspjeno uperio svoju otricu. Oboljeli si
je otprilike rekao: Sve je to lijepo i zanimljivo. Ja bih to rado
i dalje slijedio. To bi jako izmijenilo moju bolest, kad bi bilo
stvarno. No, ja uope ne vjerujem da je to istina, i sve dok ne
vjerujem, to se nimalo ne tie moje bolesti. Tako se moe
nastaviti jo dugo, sve dok se ne stigne do tog zadranog mjes
ta, na kojem e tada planuti odluujua bitka.
307
Ali, intelektualni otpori i nisu ono najgore; nad njima uvi
jek ostajemo premoni. No, pacijent zna uspostaviti i takve ot
pore, dok ostaje unutar okvira analize, ije nadvladavanje pri
pada najteim tehnikim zadaama. Umjesto da se prisjeti, on
iz svog ivota ponavlja takve stavove i pobude osjeaja, koji
se posredstvom takozvanog prijenosa mogu primijeniti kao
otpor lijeniku i lijeenju. Ovu grau on u pravilu uzima - ako
se radi o mukarcu - iz svog odnosa prema ocu, doputajui da
njegovo mjesto zauzme lijenik; tada otpore oblikuje iz tenje
za samostalnou vlastite osobe i miljenja, iz vlastita asto-
ljublja - kada svoj prvi cilj pronalazi u tome da bude jednak
ocu ili da ga nadmai, iz svog negodovanja da i po drugi put u
ivotu na sebe preuzme teret zahvalnosti. Tako se tijekom rada
stjee dojam, kao da je kod bolesnika ona bolja namjera - da
okona bolest, posve zamijenjena namjerom da lijenika uhva
ti u krivu, dopusti mu da osjeti svoju nemo, da likuje nad
njim. ene majstorski znaju kako se u svrhe otpora iskoritava
njean, erotski obojen prijenos na lijenika. Na odreenoj razi
ni ove naklonosti nestaje svako zanimanje za trenutnu situaci
ju u lijeenju, za svaku od obveza koje su prilikom njegovog
zapoinjanja preuzele na sebe; ljubomora, koja nikad ne izo
staje, ogorenje zbog neizbjenog, iako vrlo obzirno iznijetog
odbijanja moraju posluiti tome, da se upropasti osobno slaga
nje s lijenikom, te da se tako iskljui jedna od najmonijih po
luga analize.
Otpori ove vrste ne smiju se jednostrano osuivati. Oni sa
dre toliko mnogo od one najvanije grae iz prolosti obolje
log i ponovo je iznose na tako uvjerljiv nain, da postaju naj
bolji oslonci analize, ako umjena tehnika shvati kako da ih is
pravno usmjeri. Ostaje samo vrijedno spomena, da ova graa
uvijek ostaje prije svega u slubi otpora, te da pred lijeenje
postavlja neprijateljsku zapreku. Takoer se moe rei da su to
308
karakteristine osobine, bolesnikovog shvaanja Ja, koja se
uputaju u borbu protiv eljenih promjena. Pritom se otkriva i
kako su se ove karakteristine osobine oblikovale s obzirom na
uvjete neuroze i reakcije na njene zahtjeve, te se prepoznaju
crte tog karaktera, koje inae ne bi - ili barem ne u toj mjeri -
mogle nastupiti, a mogu se nazvati i latentnima. Ne trebate ta
koer stei niti dojam, da smo nastupanjem tog otpora naili na
neoekivano ugroavanje analitikog utjecaja. Ne, mi znamo
da se ovi otpori moraju iskazati; samo smo nezadovoljni kad
ih ne izazovemo dosta jasno, i kad ih ne moemo razjasniti bo
lesniku. Da, mi konano razumijemo da je nadvladavanje tog
otpora onaj bitan uinak analize i onaj dio naeg rada, koji nam
jedini osigurava da neto postignemo kod oboljeloga.
Pridodajmo tome i da bolesnik koristi sve sluajnosti i sve
dogaaje izvana, do kojih doe tijekom lijeenja, u smislu
ometanja i skretanja daljnjeg rada; svako izraavanje autorite
ta iz njegovog kruga, neprijateljski nastrojeno prema analizi,
sluajno organsko oboljenje ili ono koje je sloeno zbog neu
roze, to, da on sam svako poboljanje svog stanja koristi kao
motiv za naputanje svojih nastojanja - tada dobivate pribli
nu, ali jo uvijek nepotpunu sliku oblika i sredstava otpora, u
nadvladavanju kojih se odvija svaka analiza. Ovoj sam toki
posvetio toliko opirno izlaganje zato, jer vam moram rei da
je ovo nae iskustvo s otporom neurotiara usmjereno protiv
uklanjanja njegovih simptoma, i da je zapravo postalo osnova
naeg dinamikog shvaanja neuroza. Breuer i ja smo izvorno
psihoterapiju obavljali posredstvom hipnoze; Breuerova prva
pacijentica u cijelosti je bila lijeena pod stanjem hipnotikog
utjecaja, a i ja sam ga u tome u poetku slijedio. Priznajem da
se rad tada odvijao lake i ugodnije, a i u mnogo kraem vre
menu. Ali, uspjesi su bili hirovite, a ne trajne naravi; stoga sam
na kraju hipnozu i napustio. A potom sam shvatio, da sve dok
309
smo se koristili hipnozom, nije bio niti mogu uvid u dinamiku
ovih osjeaja. Jer, to je stanje spoznaji lijenika znalo prikriti
postojanje otpora. Ono ga je potiskivalo, oslobaalo odreeno
podruje za analitiki rad, i zadravalo ga na granicama tog
podruja tako, da bi postao neprobojan, slino onako kao to
sumnja radi kod opsesijske neuroze. Stoga sam se i usudio rei
da se s pravom psihoanalizom zapoelo tek onda, kad smo se
odrekli pomoi hipnoze.
No, ako je utvrivanje otpora postalo toliko znaajno, ta
da ipak smijemo oprezno ostaviti i neto prostora za sumnju,
nismo li ipak bili isuvie lakomisleni u prihvaanju ovih otpo
ra. Moda uistinu postoje takvi sluajevi u kojima asocijacije
zakazuju iz nekih drugih razloga, moda argumenti koji se
iznose protiv naih pretpostavki zaista zasluuju unutarnje
procjenjivanje njihovog sadraja, pa inimo nepravdu kad in
telektualnu kritiku analiziranog lagodno gurnemo u stranu kao
otpor. Da, gospodo moja, samo - mi nismo do ovakve prosud
be doli olako. Imali smo prilike da svakog takvog kritiki na
strojenog pacijenta promatramo i pri pojavljivanju, a potom i
pri nestajanju jednog otpora. Naime, tijekom jednog lijeenja
otpor neprekidno mijenja svoj intenzitet; on uvijek raste kad se
pribliavamo nekom novom pitanju, najjai je na vrhuncu nje
gove obrade, pa iznova opada kad se dopre do rjeenja tog pi
tanja. Mi se takoer nikad, osim ako nismo uinili neke poseb
ne tehnike nespretnosti, ne trebamo baviti cjelokupnom mje
rom otpora koju nam neki pacijent moe pruiti. Mogli smo se,
dakle, uvjeriti u to, da isti ovjek tijekom analize bezbroj puta
odbacuje, pa potom iznova preuzima svoje kritiko stajalite.
Nalazimo li se pred time da mu do svijesti dovedemo neki novi
i za njega naroito neugodan dio nesvjesne grae, tada on
postaje izrazito kritian; ukoliko je ranije shvatio i prihvatio
mnogo toga, sada su ove tekovine kao izbrisane; u svom na
stojanju za protivljenjem pod svaku cijenu, on ponekad moe
pruiti sliku afektivnog slaboumnika. Ako smo mu uspjeli
pomoi da dopre do nadvladavanja ovog novog otpora, tada on
iznova zadobiva svoj uvid i svoje razumijevanje. Dakle, nje
gova kritika nije samostalna funkcija, koju kao takvu treba ci
jeniti, ve je priruni spremnik njegovih afektivnih stavova ko
jima upravlja njegov otpor. Ako mu neto nije pravo, tada se on
tome moe vrlo otroumno odupirati i pokazati vrlo kritikim;
no, ako se neto uklapa u njegovo razmiljanje, prema tome se
moe pokazati vrlo lakovjernim. Moda niti svi mi nismo ba
mnogo drugaiji; analizirani toliko jasno pokazuje ovu ovis
nost intelekta o afektivnom ivotu upravo stoga, to ga tijekom
analize dovodimo u tako veliku nepriliku.
Na koji nain vodimo rauna o zapaanju, da se bolesnik
toliko energino odupire uklanjanju svojih simptoma i usposta
vljanju normalnog tijeka u svojim duevnim procesima? Kae
mo si, da smo osjetili snane sile, koje se odupiru promjeni sta
nja; to moraju biti iste one, koje su svojedobno i izazvale to
stanje. Kod simptomske tvorbe vjerojatno se dogaalo neto,
to sad moemo rekonstruirati iz naih iskustava prikupljenih
pri rjeavanju simptoma. Jo od Breuerovih zapaanja znamo
da je postojanje simptoma imalo za pretpostavku, da se neki od
duevnih procesa nije do kraja odvijao na normalan nain, tako
da bi mogao postati svjestan. Simptom je zamjena za ono, to
je tada izostalo. Sad znamo na koje mjesto treba smjestiti ono
naslueno djelovanje sila. Vjerojatno se podiglo estoko opira
nje tome, da duevni proces koji je u pitanju prodre do svijesti;
stoga je i ostao nesvjestan. Kao nesvjestan, imao je mo obli
kovati jedan simptom. Isto ovo nastojanje iznova se i tijekom
analitikog lijeenja protivilo nastojanju, da se nesvjesno pre
nese u svjesno. Ovo osjeamo kao otpor. Patogeni proces koji
nam se iskazuje kroz otpor, treba dobiti naziv potiskivanje.
310 311
O ovom procesu potiskivanja moramo sad oblikovati odre
enije predodbe. On je preduvjet stvaranja simptoma, ali ta
koer i jo neto, za to ne poznajemo nita slino. Uzmemo li
kao uzor jedan nagon, jedan duevni proces s tenjom da se
pretvori u neku radnju, tada znamo da on moe podlijegati iz
bjegavanju koje nazivamo odbacivanjem ili osuivanjem. Pri
tom mu se oduzima energija kojom raspolae, on postaje ne
moan, ali i nadalje moe nastaviti postojati kao sjeanje. i
tav proces odluivanja o njemu dogaa se sa znanjem bolesni
kova Ja. No, posve je drugaije kad bismo zamislili da taj isti
nagon podlijee potiskivanju. Tada bi on zadrao svoju ener
giju pa na njega ne bi ostalo nikakvo sjeanje, a proces potis
kivanja odvijao bi se nezamijeen od bolesnikova Ja. Dakle,
ovom se usporedbom nismo pribliili sutini potiskivanja.
Razloit u vam koje su se teoretske predodbe pokazale
kao jedine iskoristive, da bi se pojam potiskivanja vezao uz je
dan odreeni oblik. No, za to je prije svega nuno, da od jed
nog posve opisnog smisla rijei nesvjesno napredujemo pre
ma sistematskom smislu iste te rijei, to jest, da se odluimo iz
rei kako je svjesnost ili nesvjesnost jednog psihikog procesa
tek jedna od njegovih osobina, i to ne nuno i nedvosmislena.
Ako je takav jedan proces ostao nesvjestan, tada je to zadra
vanje od svjesnog vjerojatno samo nagovjetaj sudbine koju je
on iskusio, a ne i sama ta sudbina. Da bismo tu sudbinu osmis
lili, pretpostavimo da svaki duevni proces ovdje se kasnije
mora spomenuti i jedna iznimka, koju treba pridodati - prvo
postoji u jednom nesvjesnom stanju ili stupnju, pa tek potom
prelazi u svjesni stupanj, gotovo kao to je fotografska slika
prvo negativ, a potom se kroz proces pozitiva pretvara u sliku.
Ali, ne mora iz svakog negativa nastati pozitiv, a isto je tako
malo nuno da se ba svaki nesvjesni proces pretvori u jedan
svjesni. Izrazit emo to ovako - da pojedini proces prvo pripa
da psihikom sustavu nesvjesnog, a zatim pod odreenim okol
nostima moe prijei u sustav svjesnoga.
Najgrublja predodba o ovim sustavima za nas je i najzgo
dnija; to je prostorna predodba. Dakle, sustav nesvjesnog se
izjednaava s jednim velikim predsobljem, kojim kao zasebna
bia tumaraju duevni osjeaji. Na ovo se predsoblje na-
dovezuje jedan drugi, ui prostor, neka vrsta salona, u kojemu
boravi i svjesno. No, na pragu izmeu obiju prostorija svoju
dunost obavlja jedan straar, koji prati pojedine duevne
osjeaje, cenzurira ih i ne proputa u salon, ukoliko pobude nje
govo negodovanje. Uviate odmah, da ba i nema mnogo raz
like odbije li straar neki pojedini osjeaj ve na samom pragu,
ili ga izbacuje van nakon to je ve kroio u salon. Pritom se
radi samo o stupnju njegove budnosti, te o njegovom dovoljno
ranom prepoznavanju. Zadravanje uz ovu sliku doputa nam i
daljnje oblikovanje nae nomenklature. Osjeaji u predsoblju, u
nesvjesnom, sakriveni su od pogleda svjesnog, jer se ono nalazi
u drugoj prostoriji; stoga trebaju u poetku i ostati nesvjesni.
No, ako su se ipak uspjeli progurati do praga pa ih je straar
potisnuo nazad, tada su nesposobni da postanu svjesni; zato ih
nazivamo potisnutima. Ali, i oni osjeaji koje je straar propus
tio preko praga, nisu zbog toga odmah i postali svjesni; oni to
mogu biti jedino ako im uspije, da na sebe privuku poglede
svjesnoga. Stoga s punim pravom ovu drugu prostoriju naziva
mo sustavom predsvjesnog. Tada postajanje svjesnim zadrava
svoj posve opisni smisao. Meutim, sudbina potiskivanja kod
svakog pojedinog osjeaja sadrana je u tome, to ga straar iz
sustava nesvjesnog ne proputa u sustav predsvjesnog. To je isti
onaj straar kojeg upoznajemo kao otpor kad analitikim
lijeenjem pokuavamo ukloniti potiskivanje.
Sada znamo, rei ete, da su ove predodbe jednako to
liko grube koliko i matovite, a i posve nedopustive za jedan
312 313
znanstveni prikaz. Ja znam da su grube; pa i vie od toga, mi
znamo i da nisu tone, i ako se jako ne varamo, tada ve ima
mo za njih spremnu i bolju zamjenu. Hoe li vam se i tada ui
niti tako matovitima, ne znam. Trenutno su to pomone pre
dodbe, kakva je i ona o Ampereovu ovjeuljku koji pliva
elektrinim strujnim krugom, i ne treba ih prezirati sve dok su
iskoristive za razumijevanje naih zapaanja. elim vas uvje
riti da ove grube zamisli - o dvije prostorije, straaru i pragu
izmeu njih, te svjesnoga kao promatraa na kraju druge pros
torije - ipak moraju oznaavati dalekoseno pribliavanje
pravom stanju stvari. Takoer bih elio od vas zauti prizna
nje, da su nai nazivi: nesvjesno, predsvjesno, svjesno znatno
manje ishitreni i laki za opravdati od onih drugih, koji su se
javljali kao prijedlozi ili su ve i doli u uporabu, kao: pod
svjesno, dosvjesno, uvjetno svjesno, i sline.
Stoga e mi biti znaajnije opomenete li me na to, da bi
takvo jedno ureenje duevnog ustroja kakvo sam pretpos
tavio radi objanjavanja neurotinih simptoma, ipak trebalo
vaiti openito, pa bi zato trebalo pruati i podatke o normal
noj funkciji. U tome ste svakako u pravu. Sad ne moemo
krenuti za tim zahtjevom, no nae bi zanimanje za psihologiju
simptomske tvorbe vjerojatno doivjelo izrazit porast ukoliko
bi postojala mogunost, da se kroz prouavanje patolokih
odnosa dobije objanjenje o tako dobro prikrivenom normal
nom duevnom zbivanju.
Uostalom, ne prepoznajete li ime su poduprta naa izla
ganja o oba sustava, o odnosu meu njima i o svjesnom? Onaj
straar izmeu nesvjesnog i predsvjesnog nije nita drugo, no
cenzura, pod kojom smo pronali i oblikovanje manifestnog
sna, koje joj se podvrgava. Dnevni ostaci, u kojima smo pre
poznali uzronike sna, bili su predsvjesna graa koja je u no
no doba, u stanju spavanja, iskusila utjecaj nesvjesnih i potis-
314
nutih kretanja elja, te je u zajednitvu s njima i zahvalju
jui njihovoj energiji uspjela oblikovati latentni san. Pod vla
davinom nesvjesnog sustava ova je graa podvrgnuta takvoj
preradi - zgunjavanju i pomicanju - kakva je u normalnom
duevnom ivotu, to jest u predsvjesnom sustavu - nepoznata,
ili samo iznimno dopustiva. Ova raznolikost naina rada po
stala je osobinom obaju sustava; odnos prema svjesnom koje
je prikljueno predsvjesnom vaio nam je samo kao oznaka
pripadnosti jednom od ovih dvaju sustava. No, san nije neka
patoloka pojava; on se moe pojaviti i kod svih zdravih, u
okolnostima stanja spavanja. Ona pretpostavka o strukturi du
evnog ustroja, koja nam doputa da istovremeno shvatimo i
tvorbu sna, a i neurotinih simptoma, ima takoer nepobitno
pravo da bude uzeta u obzir i kod normalnog duevnog ivota.
Toliko bismo za sada eljeli rei o potiskivanju. No, ono je
samo preduvjet za simptomsku tvorbu. Znamo da je simptom
zamjena za neto, to je bilo zaprijeeno potiskivanjem. No,
jo je dalek put od potiskivanja do razumijevanja nastajanja
ove zamjene. S druge strane problema, u zakljuku o utvriva
nju potiskivanja, javljaju se sljedea pitanja: koja vrsta duev
nih osjeaja podlijee potiskivanju, kojim se silama ono name
e, iz kojih motiva? Od ovoga nam je do sada zadano samo
jedno. Kod istraivanja otpora smo uli, da on proizlazi iz sila
bolesnikova Ja, iz poznatih i prikrivenih osobina njegove nara
vi. Te osobine su, dakle, takoer i one, koje su se pobrinule i
za potiskivanje, ili su barem u njemu sudjelovale. Sve drugo
nam je jo uvijek nepoznato.
Sad nam ovdje dalje pomae ono drugo iskustvo, koje sam
najavio. Iz analize moemo posve openito navesti, to je na
mjera neurotinog simptoma. Niti to vam nee biti nita novo,
jer sam vam to ve pokazao na dva sluaja neuroze. Ali, narav
no, to znae dva sluaja? Vi imate pravo zahtijevati da vam se
315
to pokae dvije stotine puta, bezbroj puta. Samo -j a to ne mo
gu. Ovdje iznova treba nastupiti vlastito iskustvo ili povjere
nje, koje se u ovoj toki moe pozvati i na podudarne podatke
svih psihoanalitiara.
Prisjetite se da nas je u dva sluaja, u kojima smo simp
tome podvrgli podrobnom ispitivanju, analiza uvela u ono naj
intimnije iz seksualnog ivota tih bolesnica. U prvom smo slu
aju, osim toga, naroito jasno razaznali svrhu ili tenju istra
ivanog simptoma; moda je u drugom sluaju ona bila neto
prikrivenija zbog momenta, koji emo kasnije spomenuti. Ali,
isto ono to smo vidjeli na ova dva primjera, pokazali bi nam
i svi drugi sluajevi koje smo podvrgavali analizi. Svaki put
nas je analiza dovodila do seksualnih doivljaja i elja obo
ljelih, i svaki bismo put morali ustvrditi da njihovi simptomi
slue istoj svrsi. Kao ovu svrhu prepoznali smo zadovoljenje
seksualnih elja; simptomi bi posluili seksualnom zadovo
ljenju oboljelih, oni bi bili zamjena za to zadovoljenje kojega
se u ivotu liavaju.
Pomislite na prisilnu radnju nae prve pacijentice. eni ne
dostaje njen arko voljeni suprug, s kojim zbog njegovih ne
dostataka i slabosti vie nije mogla dijeliti ivot. Mora mu
ostati vjerna, i nikoga drugog ne moe postaviti na njegovo
mjesto. Njen joj opsesijski simptom prua ono za ime ezne,
njime uzdie svog supruga, prikriva, ispravlja njegove sla
bosti, a prije svega njegovu impotenciju. Taj je simptom u svo
joj osnovi -jedno ispunjenje elje, isto kao i jedan san, pa ak
i ono, to san ba i nije svaki put - jedno erotsko ispunjenje
elje. Kod nae ste druge pacijentice mogli prepoznati barem
to, da njen obred eli onemoguiti ili otkloniti snoaj roditelja,
kako iz njega ne bi dolo do nekog novog djeteta. Takoer ste
pogodili i to, kako ona u osnovi tei za tim da sama dospije na
mjesto majke. Dakle, opet uklanjanje smetnji u seksualnom
316
zadovoljenju, te ispunjenje vlastitih seksualnih elja. O
nagovijetenoj e potekoi biti govora uskoro.
Moja gospodo! elim izbjei potrebu da naknadno ui
nim odstupanja od openitosti svojih tvrdnji pa vas stoga upo
zoravam na to, da je sve to vam ovdje iznosim o potiskiva
nju, simptomskoj tvorbi i znaenju simptoma prikupljeno na
tri oblika neuroza - na histeriji strepnje, histeriji konverzije i
opsesijskoj neurozi, te da za sada i vai samo za ova tri obli
ka. Ove tri bolesti, koje smo kao jednu grupu navikli nazivati
imenom neuroze prijenosa, ujedno opisuju i podruje na
kojem se moe obavljati psihoanalitika terapija. Ostale je ne
uroze psihoanaliza slabije prouavala; kod jedne je takve gru
pe razlog za odustajanje bila nemogunost terapeutskog utje
caja. Takoer nemojte zaboraviti niti to, da je psihoanaliza jo
vrlo mlada znanost, da zahtijeva mnogo truda i vremena za
pripremu te da se jo prije malo vremena oslanjala samo na
dva oka. Pa ipak, ve smo na svim mjestima u stanju prodrije
ti i u razumijevanje ovih ostalih bolesti, koje nisu neuroze pri
jenosa. Nadam se da u vam jo moi predoiti i to, kakva
proirenja doivljavaju nae pretpostavke i rezultati prilikom
usklaivanja s tom novom graom, te vam pokazati da ova
daljnja istraivanja nisu dovela do proturjenosti, ve do us
postavljanja viih cjelovitosti. Dakle, ako sve ovo to sada go
vorimo vai za tri neuroze prijenosa, tada mi prvo dopustite
da uveam vrijednost simptoma jednom novom objavom. Na
ime, jedno usporedno istraivanje o povodima oboljenja dalo
je ishod, koji se moe izraziti kroz formulu, da te osobe oboli
jevaju od uskrate na bilo koji nain, kad im stvarnost ne prua
zadovoljenje njihovih seksualnih elja. Uviate koliko se oba
ova rezultata dobro podudaraju jedan s drugim. Simptomi se
tada uistinu moraju shvatiti tek kao zamjensko zadovoljenje
za ono, to nedostaje u ivotu.
317
Sigurno je da postoje jo mnogi mogui prigovori protiv
stava, da su neurotini simptomi zamjensko seksualno zado
voljenje. Jo danas u obraditi dva od njih. Kad i sami analiti
ki pregledate vei broj neurotiara, moda ete me, odmahu
jui glavom, izvijestiti: Kod jednog niza sluajeva to uope
nije tono; ini se prije, da simptomi imaju upravo obrnutu
namjeru, da iskljue ili uklone seksualno zadovoljenje. Neu
osporavati tonost vaeg tumaenja. Psihoanalitiko stanje
stvari rado se pokazuje poneto sloenijim, no to bi nam to
moglo biti drago. Kad bi ono bilo tako jednostavno, vjerojatno
ne bi bila potrebna psihoanaliza da bi ga se iznijelo na svjet
lost. Ve i nekoliko crta obreda kod nae druge pacijentice
zaista doputa da razaznamo ovaj asketski karakter, neprija
teljski nastrojen spram seksualnog zadovoljenja, primjerice -
kad uklanja sve satove, to ima magian smisao izbjegavanja
nonih erekcija, ili kad eli sprijeiti padanje i razbijanje posu
da, to je opet izjednaeno sa zatitom vlastite nevinosti. U
drugim sluajevima obreda postelje, koje sam imao prilike
analizirati, ovaj je negativni karakter bio izraen i mnogo vie;
obred se u cijelosti mogao sastojati od propisanih mjera za
obranu od seksualnih prisjeanja i iskuenja. U meuvremenu,
smo ve toliko esto u psihoanalizi iskusili da suprotnosti ne
znae odmah i proturjenosti. Zato bismo nau tvrdnju mogli
proiriti tako, da simptomi namjeravaju postii ili seksualno
zadovoljenje ili obranu od njega, te da kod histerije u cijelosti
prevladava pozitivan karakter koji ispunjava elje, a kod
opsesijske neuroze onaj negativni, asketski. Ako simptomi
mogu posluiti i seksualnom zadovoljenju, a i njegovoj
suprotnosti, tada ova dvojakost ili polaritet ima odlinu
utemeljenost u jednom dijelu svog mehanizma, koji jo nismo
mogli spomenuti. To su, naime, kako emo uti, rezultati
kompromisa, proizali iz meusobnog djelovanja dviju su-
318
protnih tenji, pa jednako tako zastupaju potisnuto ali i ono
to potiskuje i to je sudjelovalo u njihovom nastajanju. Ovo
zastupanje moe tada biti vie u korist jednog ili drugog smi
sla, i samo rijetko taj utjecaj potpuno nedostaje. Kod histerije
se susretanje obiju namjera uglavnom postie u istom simpto
mu. Kod opsesijske neuroze, oba se dijela esto razdvajaju;
tada je simptom dvovremenski, sastoji se od dvije akcije -
jedne za drugom, koje jedna drugu potiru.
Neemo ba tako lako razrijeiti jednu drugu potekou.
Kad pregledate vei niz tumaenja simptoma, vjerojatno ete
u poetku procijeniti da se pojam zamjenskog seksualnog za
dovoljenja kod njih proirio do svojih krajnjih granica. Neete
propustiti naglasiti, da ovi simptomi ne nude nita stvarno za
zadovoljenje, da se dosta esto ograniavaju na oivljavanje
nekog osjeta ili prikazivanje jedne fantazme iz neke seksualne
cjeline. Nadalje, da navodno seksualno zadovoljenje tako e
sto pokazuje jednu djetinjastu i bezvrijednu narav, da se mo
da pribliava masturbacijskom inu ili pak podsjea na prlja
ve nepristojnosti koje se zabranjuju ve i djeci, i od kojih ih
odvikavamo. I jo ete povrh toga izraziti i svoju zauenost,
jer se seksualnim zadovoljenjem eli nazvati neto, to bi se
moda prije trebalo opisati kao zadovoljenje okrutnih ili od
bojnih prohtjeva, koji bi se i sami trebali nazvati neprirodni
ma. U ovim posljednjim tokama, moja gospodo, neemo po
stii suglasnost prije nego to seksualni ivot ovjeka ne pod-
vrgnemo temeljitom istraivanju i pritom ne utvrdimo, to se
sve ima pravo nazivati seksualnim.
319
XX. predavanje
SEKSUALNI IVOT LJUDI
Moje dame i gospodo! Ipak bi trebalo pomisliti, da nema dvoj
bi o tome to bi trebalo podrazumijevati pod seksualnim.
Prije svega, seksualno je ipak ono nepristojno, ono, o emu se
ne smije govoriti. Priali su mi da su jednom uenici nekog
poznatog psihijatra namjeravali uvjeriti svog uitelja u to, da
simptomi histerinih tako esto predstavljaju seksualne stvari.
U toj su ga namjeri doveli do postelje jedne histerine ene,
iji su napadi oevidno podraavali postupak poroaja. No, on
je, odbacujui, izjavio: Pa, poroaj ipak nije nita seksualno.
Uistinu, poroaj i ne mora po svaku cijenu biti neto nepristoj
no.
Primjeujem da mi zamjerate, to sam se naalio s ovako
ozbiljnim stvarima. No, to ba i nije samo ala. Ozbiljno, nije
lako navesti to sve obuhvaa sadraj pojma seksualno. Sve
ono, sto je povezano s razlikom izmeu obaju spolova, moda
bi bilo jedino tono, no vi ete iznai da je to bezbojno i pre
vie opseno. Ako u sredite stavite seksualni in, moda ete
izjaviti da je seksualno sve ono to se bavi tijelom u namjeri
postizanja zadovoljstva, i to naroito spolnim dijelovima dru
gog spola, te u krajnjem smislu smjera ka sjedinjenju genitali
ja i izvoenju spolnog ina. Ali, tada zaista niste jako udaljeni
od izjednaenja seksualnog s nepristojnim, pa onda i poroaj
stvarno ne pripada seksualnom. No, ako razmnoavanje sma-
320
trate jezgrom seksualnosti, tada nalijeete na opasnost da is
kljuite velik broj stvari koji nije usmjeren na razmnoavanje,
a ipak je posve sigurno seksualan, kao to je masturbacija, pa
ak i cjelivanje. No, mi smo ve naviknuti na to, da pokuaji
definiranja uvijek dovode do potekoa; odustanimo radije od
toga da to popravimo upravo u ovom sluaju. Moemo na
sluivati da se u razvitku pojma seksualno dogaalo neto,
to je prema jednom zgodnom izrazu H. Silberera za posljedi
cu imalo greku u prikrivanju. U cjelini, mi i nismo posve
bez pokazatelja o onome, to ljudi nazivaju seksualnim.
Neto, to je sastavljeno od uzimanja u obzir suprotnosti
spolova, pribavljanja zadovoljstva, funkcije razmnoavanja i
prirode nepristojnog koja se dri u tajnosti, bit e dostatno za
sve praktine potrebe u ivotu. No, to vie nije dovoljno i za
znanost. Jer, zahvaljujui podrobnim, zasigurno samo portvo
vnim samosvladavanjem, omoguenim prouavanjima grupa
ljudi i pojedinaca, postalo nam je poznato da njihov seksual
ni ivot na najupadljiviji nain odstupa od uobiajene pros
jene slike. Jedni su od ovih nastranih takorei izbrisali iz
svog programa razliku meu spolovima. Samo njima jednak
spol moe pobuditi njihove seksualne elje; drugi spol, a pose
bice dijelovi njegovih spolnih organa njima uope ne predstav
ljaju spolni objekt, a u ekstremnim su im sluajevima ak i
predmet gnuanja. Oni su se time, naravno, odrekli bilo kakva
sudjelovanja u razmnoavanju. Takve osobe nazivamo homo
seksualnima ili invertiranima. To su mukarci i ene, inae
vrlo esto - ne i uvijek - besprijekorno graeni, intelektualno
i etiki visoko razvijeni, podvrgnuti jedino ovoj jednoj, sudbo
nosnoj razlici. Oni se kroz usta svojih znanstvenih glasnogo
vornika prikazuju kao posebna varijanta ljudske vrste, kao
trei spol koji ravnopravno stoji uz ostala dva. Moda emo
imati priliku kritiki ispitati njihove zahtjeve. Naravno da oni
321
nisu, iako bi to rado eljeli ustvrditi, cvijet ovjeanstva,
ve imaju najmanje barem isto onoliko manje vrijednih i bes
korisnih pojedinaca, koliko i oni, koji su u seksualnom smis
lu drugaije nastrojeni.
Ove nastrane osobe poduzimaju sa svojim seksualnim
objektom barem otprilike isto ono, to i normalne osobe sa
svojim. No, sada slijedi dugi niz abnormalnih osoba, ije se
seksualne djelatnosti sve vie udaljavaju od svega, to se ra
zumnom ovjeku ini poeljnim. U svojoj raznovrsnosti i ne
obinosti one su usporedive samo s grotesknim nakazama
koje je P. Breughel naslikao kao iskuenje svetog Antuna, ili
s nestalim bogovima i vjernicima, kojima G. Flaubert doputa
da prolaze pored njegova pobonog pokajnika. Njihova vreva
vapi za nekom vrstom reda, kako nam se sva osjetila ne bi
zbunila. Dijelimo ih u one kod kojih se seksualni objekt izmi
jenio, kao kod homoseksualaca, te u one druge, kod kojih se
u prvom redu izmijenio seksualni cilj. Prvoj grupi pripadaju
oni, koji su se odrekli sjedinjenja obiju vrsta genitalija, pa kod
partnera u seksualnom inu njegov spolni organ zamjenjuju
nekim drugim dijelom ili podrujem tijela; pritom se ne os
vru na nedostatak organskog ustroja, niti na uzdravanje
zbog gnuanja (usta, analni otvor umjesto rodnice). Potom sli
jede drugi, koji se jo uvijek zadravaju na spolnim organima,
ali ne zbog njihove seksualne uloge, ve zbog drugih funkcija
u kojima sudjeluju iz anatomskih razloga i zbog blizine u
smjetaju. Na njima uviamo da i funkcije izbacivanja, koje
smo ve i kod djeteta uspjeli ukloniti kao nepristojne, privlae
na sebe itavo njihovo seksualno zanimanje. Zatim drugi, koji
su od spolnog organa uope posve odustali te na njegovo
mjesto uzdigli neki drugi dio tijela kao ueni objekt - enske
grudi, stopalo, uvojak kose. U daljnjem slijedu su oni, kojima
ak niti dio tijela ne znai nita, ali im zato neki odjevni pred-
322
met ispunjava sve elje - cipela, komad bijelog rublja, feti-
isti. Dalje su na redu osobe koje, istina, ude za itavim
objektom, ali pred njega postavljaju posve odreene, udno
vate ili jezive zahtjeve, pa ak i takve, da se mora pretvoriti u
nepomino truplo bez obrane, te ga pod zloinakom prisilom
i ine takvim, da bi u njemu mogli uivati. Dosta strahota s
ove strane!
Drugo mnotvo predvode oni nastrani, koji su kao cilj
svojih seksualnih elja postavili ono, to je inae uobiajeno
samo uvodna i pripremna radnja. Dakle, oni koji naginju gle
danju i dodirivanju druge osobe, ili promatranju njenih intim
nih djelatnosti, ili koji razotkrivaju vlastite dijelove tijela koje
bi trebalo sakrivati, sve u nekom mranom oekivanju da e
ih druga strana nagraditi istom takvom uslugom. Potom slije
de zagonetni sadisti, ije njene udnje ne poznaju nikakva
drugog cilja, ve nanositi svom objektu boli i patnje, i to od
nagovjetaja ponienja pa sve do tekih tjelesnih povreda, te
- kao zbog izravnanja, njihova suprotnost - mazohisti, iji je
jedini uitak da od svog ljubljenog objekta otrpe sva ponie
nja i patnje kako u simbolikom, tako i u stvarnom obliku. I
drugi, kod kojih se vie ovakvih neuobiajenih uvjeta ujedi
njuje i ukrta, a konano moramo jo otkriti i to, da svaka od
ovih grupa postoji dvostruko; naime, da pored jedne, koja
svoje seksualno zadovoljenje trai u stvarnosti postoji i druga,
koja se zadovoljava time da samo zamilja takva zadovolje
nja, koja uope ne treba neki stvarni objekt, ve ga moe
zamijeniti matanjem.
Pritom se ne moe podvrgnuti niti najmanjoj dvojbi da je
u ovim ludostima, neobinostima i jezovitostima uistinu na
djelu - seksualno djelovanje tih ljudi. Ne samo to ih oni sami
shvaaju takvim, pa osjeaju taj zamjenski odnos, ve i mi
trebamo sebi rei da to u njihovu ivotu igra onakvu ulogu,
323
kakvu normalno seksualno zadovoljenje ima u naem; podno
se iste, a poesto i ogromne rtve, pa se i u grubim, kao i u fi
nijim pojedinostima moe pratiti gdje se te abnormalnosti
oslanjaju na normalno, a gdje od njega odstupaju. Ne moe
vam izbjei niti to, da se tu iznova nailazi na karakter nepris
tojnog, povezan sa seksualnim djelatnostima; ali, on je ovdje
uglavnom prerastao u besramno.
A sad, moje dame i gospodo, kako se mi postavljamo
prema ovim neuobiajenim vrstama seksualnog zadovolje
nja? Ogorenje, iskazivanje naeg osobnog negodovanja i
uvjeravanja da mi sami ne dijelimo takve poude - oito ne
mogu uiniti mnogo. O tome nas se niti ne pita. Na kraju, to
je jedno pojavno podruje, kao i svako drugo. Odbijajui iz
govor, kao to je: Pa, to su samo rijetkosti i kurioziteti, i
sam bi se mogao lako odbaciti. Naprotiv, radi se o zaista ues
talim, vrlo rasprostranjenim pojavama. Ali, kad bi nam netko
elio rei da se zbog njih ne trebamo smesti u svojim stavovi
ma o seksualnom ivotu, jer svi oni u cjelini predstavljaju tek
zablude i zastranjenja seksualnog nagona, tada bi na mjestu
bio jedan ozbiljan odgovor. Ne moemo li razumjeti ove bo
lesne pojavnosti seksualnosti i povezati ih s normalnim sek
sualnim ivotom, tada takoer ne razumijemo niti normalnu
seksualnost. Ukratko, ostaje neizbjenom zadaa, da se izvri
cjeloviti teoretski obraun o mogunosti spomenutih nastra
nosti i njihovoj povezanosti s takozvanom normalnom seksu
alnou.
U tome e nam pomoi jedna spoznaja i dva nova otkria.
Za onu prvu zahvaljujemo Iwanu Blochu; ona opravdava
shvaanje svih ovih nastranosti kao znakova degeneracije
kroz dokaz, da e do ovih zastranjenja od seksualnog cilja, do
takvog oslabljenja odnosa prema seksualnom objektu dolazi
lo oduvijek, jo od svih nama poznatih vremena, i to kod svih
324
- i onih najprimitivnijih, a i kod visoko civiliziranih naroda,
postigavi ponekad ak i trpeljivost te ope uvaavanje. Oba
otkria uinjena su povodom psihoanalitikih prouavanja
neurotiara, i na odluujui nain moraju utjecati na nae
shvaanje seksualnih nastranosti.
Rekli smo da su neurotini simptomi zapravo zamjenska
seksualna zadovoljenja, a ja sam vam nagovijestio kako e se
potvrivanje ovog stava kroz analizu simptoma sudariti s
ponekom potekoom. On je, naime, opravdan tek onda, kad
pod seksualno zadovoljenje ukljuimo i takozvane nastrane
seksualne potrebe, jer nam se takvo jedno tumaenje simp
toma namee iznenaujuom uestalou. Zahtjevi homo
seksualaca ili invertiranih da ih se smatra iznimkama propa
daju odmah im otkrijemo da dokaz o postojanju homoseksu
alnih osjeaja nije promaio niti kod jednog jedinog neu
rotiara, te da je dobar broj simptoma zapravo izrazio tu
prikrivenu inverziju. Oni koji sami sebe nazivaju homoseksu
alcima ipak su samo svjesno i manifestirano invertirani, pa
njihov broj nestaje pred brojem prikriveno homoseksualnih
osoba. Ali, mi smo primorani da odabiranje objekta unutar
vlastitog spola smatramo gotovo redovitim ravanjem ljubav
nog ivota, pa sve vie uimo kako mu treba pridati naroito
velik znaaj. Sigurno, time nisu uklonjene razlike izmeu
manifestirane homoseksualnosti i normalnog ponaanja; i na
dalje ostaje njihovo praktino znaenje, ali se njihova teoret
ska vrijednost znatno smanjuje. Za jednu odreenu bolest, pa
ranoju, koju vie ne moemo ubrajati u neuroze prijenosa, ak
i pretpostavljamo da u pravilu proizlazi iz pokuaja obrane od
isuvie snanih homoseksualnih osjeaja. Moda se jo pri
sjeate da je jedna od naih pacijentica u svojoj prisilnoj rad
nji podraavala mukarca, svog vlastitog naputenog supruga;
takva jedna proizvodnja simptoma u osobi mukarca vrlo je
325
uobiajena kod neurotinih ena. I iako se to ne moe pri
pisati homoseksualnosti, ipak ima mnogo toga to je poveza
no s njenim pretpostavkama.
Kako vjerojatno znate, histerijska neuroza moe svoje
simptome iskazati na svim sustavima organa i time im pore
metiti sve funkcije. Analiza pokazuje da pritom do izraaja
dolaze svi nagoni koji su nazvani nastranima, i koji spolni or
gan ele zamijeniti drugim organima. Kod toga se ovi drugi
organi ponaaju kao zamjena za genitalije; upravo smo kroz
simptomatiku histerije dospjeli do shvaanja da se tjelesnim
organima, osim njihove funkcionalne uloge, mora pripisati i
jedno seksualno - erogeno - znaenje, te da e oni biti ome
teni u ispunjenju svoje prve zadae, ako ih druga isuvie
izrabljuje. Nebrojeni osjeti i inervacije (veze organa sa sredi
njim ivanim sustavom, op.p.) s kojima se susreemo kao
sa simptomima histerije, i to na organima koji naoko nemaju
nikakve veze sa seksualnou, otkrivaju nam tako svoju priro
du kao ispunjenja nastranih seksualnih pobuda, kod kojih su
drugi organi sebi prigrabili znaenje dijelova spolnih organa.
Potom takoer uviamo, na kako raznolike naine mogu up
ravo organi za uzimanje i izluivanje hrane postati nositeljima
seksualnog podraaja. To je, dakle, isto ono to su nam poka
zale i nastranosti, samo to se to kod njih moglo zapaziti oe
vidno i bez muke, dok kod histerije prvo moramo krenuti
zaobilaznim putem preko tumaenja simptoma, pa potom do
tine nastrane seksualne pobude ne pripisujemo svijesti poje
dinaca, ve ih smjetamo u njihovo nesvjesno.
Izmeu mnogih oblikovanja simptoma pod kojima nastu
pa opsesijska neuroza, kao najvaniji se dokazuju oni izazva
ni porivom isuvie jakih sadistikih, dakle - po svom cilju
nastranih seksualnih pobuda; ovi simptomi uglavnom slue
obrani od tih elja, kako to i odgovara strukturi opsesijske
326
neuroze, ili izraavaju borbu izmeu zadovoljenja i obrane.
No, pritom niti samo zadovoljenje ne ostaje kratkih rukava;
ono se zaobilaznim putevima zna nametnuti ponaanju obolje
lih, pa se rado okree protiv njihove vlastite osobe, pretvara
jui ih tako u muitelje samih sebe. Ostali oblici neuroze, oni
mudrijaki, odgovaraju pretjeranom seksualiziranju inova
koji se inae kao pripreme uklapaju u put normalnog seksu
alnog zadovoljenja - eljeti vidjeti, dodirivati i istraivati. Ve
liko znaenje strepnje od dodira i opsesije pranjem ovdje na
lazi svoje razjanjenje. Neslueno velik dio prisilnih radnji
svodi se na masturbaciju kao prikriveno ponavljanje, i na mo
difikaciju, jer je poznato da ona, kao jedina slino oblikovana
radnja, prati najraznovrsnije oblike seksualnih fantazmi.
Ne bih trebao uloiti mnogo truda u to, da vam predstavim
i mnogo prisniji odnos izmeu nastranosti i neuroze, ali vje
rujem da e nam i ovo izreeno do sada biti dostatno za nau
namjeru. No, moramo se uvati toga da prema ovim razja
njenjima o tumaenjima simptoma ne precijenimo uestalost i
intenzitet nastranih sklonosti ljudi. uli ste da se u oskudici
normalnog seksualnog zadovoljenja moe i neurotiki obolje
ti. Ali, kod stvarne se oskudice potreba prebacuje na abnormal
ne puteve seksualnih uzbuenja. Kasnije ete moi uvidjeti
kako to ide. U svakom sluaju, razumijete da se kroz takvo
jedno kolateralno suzbijanje nastrane pobude moraju uini
ti snanijima, no to bi se inile kad se normalnom seksualnom
zadovoljenju ne bi suprotstavila neka stvarna prepreka. Slian
se jedan utjecaj moe, uostalom, prepoznati i kod manifes
tiranih nastranosti. One se u nekim sluajevima izazivaju ili
aktiviraju time, da se pred normalno zadovoljenje seksualnog
nagona zbog trenutnih okolnosti ili trajnijih drutvenih
ureenja postavljaju prevelike prepreke. U ostalim sluajevima
su sklonosti k nastranosti, naravno, posve neovisne o takvim
327
okolnostima; za tog su pojedinca one gotovo normalan nain
seksualnog ivota.
Moda u ovom trenutku imate dojam da smo vie zamr
sili, nego li razjasnili odnos izmeu normalne i nastrane sek
sualnosti. Ali, pridravajte se sljedeeg razmiljanja: ako je
tono da stvarna oteanost ili nedostatak normalnog seksu
alnog zadovoljenja izvlai na vidjelo sklonosti ka nastranosti
ma i kod onih osoba, koje ih inae nisu pokazivale, tada se
kod tih osoba treba prihvatiti neto, to je sklono nastranosti
ma; ili, elite li tako, one su kod njih ve morale postojati u
prikrivenom, latentnom obliku. No, ovim putem stiemo i do
druge novosti koju sam vam nagovijestio. Naime, psihoanali
tiko istraivanje bilo je primorano da se pobrine i za seksu
alni ivot djeteta, i to zato, jer sjeanja i pomisli prilikom ana
lize simptoma redovito odvode i u rane godine djetinjstva.
Ono to smo pritom zakljuili potom se, toku za tokom, i
potvrdilo neposrednim promatranjima na djeci. Tako se dolo
do toga, da su sve sklonosti nastranostima ukorijenjene jo u
djetinjstvu, da su im sklona i djeca, te da se u svojoj nezrelosti
njima i bave u odgovarajuoj mjeri, ukratko - da nastrana
seksualnost nije nita drugo, nego li uveana i na svoje poje
dinane podraaje razloena infantilna seksualnost.
Sada ete na nastranosti vjerojatno gledati u jednom dru
gom svjetlu, te vie neete moi zanemariti njihovu poveza
nost sa seksualnim ivotom ljudi, osim po cijenu kakvih izne
naenja i kakvog neugodnog nesuglasja s vaim osjeajem!
Vi ete zasigurno biti skloni tome da u poetku sve osporite -
injenicu da djeca imaju neto, to se smije oznaiti kao
seksualni ivot, ispravnost naih promatranja i opravdanje, da
se u ponaanju djece pronalazi srodstvo s onim, to se kasni
je osuuje kao nastranost. Dopustite, dakle, da vam prvo raz
jasnim motive vaeg opiranja, te da vam potom izloim
328
ishode naih zapaanja. To, da djeca nemaju nikakvog seksu
alnog ivota - seksualnih uzbuenja, potreba i neku vrstu
zadovoljenja, ve da bi ga iznenada trebala stei izmeu svo
jih 12 i 14 godina, bilo bi - nevezano sa svim prouavanjima
- bioloki isto onoliko nevjerojatno, ak besmisleno, kao i to,
da sa sobom na svijet nisu stigla ni sa kakvim spolnim organi
ma, ve su im oni izrasli u vrijeme puberteta. Ono, to se u to
doba kod njih budi, to je funkcija razmnoavanja, koja se za
svoje svrhe slui ve postojeom tjelesnom i duevnom
graom. Vi upadate u zabludu, pobrkali ste meusobno sek
sualnost i razmnoavanje, a time zatvarate put do razumije
vanja seksualnosti, nastranosti i neuroza. No, ova je zabluda
tendenciozna. Zaudo, izvor joj je u tome, da ste i vi sami bili
djeca, i kao djeca ste podlegli utjecaju odgoja. Naime, meu
svoje najvanije odgojne zadae drutvo na sebe mora preuze
ti i obuzdavanje, ograniavanje seksualnog nagona kada on
izbije kao poriv za razmnoavanjem, te njegovo podvrgavanje
pojedinanoj volji koja je jednaka drutvenoj zapovjedi. Ono
takoer ima i interes u tome, da se njegov potpuni razvitak
odgodi sve dok dijete ne dosegne odreeni stupanj intelektu
alne zrelosti, jer u punom izbijanju seksualnog nagona i odgoj
praktiki nalazi svoj kraj. Inae bi nagon probio sve nasipe, i
otplavio naporno izgraivano djelo kulture. Niti zadaa -
obuzdati ga - takoer nikad nije lagana, jer sad uspijeva pres
labo, a sad opet isuvie dobro. Motiv ljudskog drutva u
osnovi je ekonomski; kako ono nema dovoljno namirnica da
bi se njegovi lanovi odrali i bez svog rada, broj lanova se
mora ograniiti, a njihova se energija sa seksualnih djelatno
sti treba skrenuti na rad. Dakle, ona vjena, pradavna nevolja
ivota, koja se nastavlja i u sadanjosti.
Vjerojatno je iskustvo odgojiteljima pokazalo, da je zada
a - podvrgnuti poslunosti seksualnu elju novog narataja -
329
rjeiva samo onda, ako se s ovim utjecanjima zapone vrlo ra
no; stoga se ne eka oluja puberteta, ve se zahvaa i u onaj
seksualni ivot djece, koji je priprema. U toj se namjeri djeci
zabranjuju i ogauju gotovo sve infantilne seksualne djelatno
sti; postavlja se idealan cilj - da se ivot djeteta oblikuje asek-
sualno; to je tijekom vremena konano dovelo do toga da se
ono uistinu i poelo smatrati aseksualnim, pa je to znanost
potom objavila i kao svoje uenje. Da se ne bi dospjelo u pro
turjenost sa svojim uvjerenjem i stavovima, previaju se
seksualne djelatnosti djeteta, to nije zanemariv posao, ili se u
znanosti zadovoljavaju time, da ih drugaije doivljavaju. Di
jete vai kao isto, nevino, i tko god ga opisao drugaijim,
smije biti optuen kao bezboni zloinac prema njenim i sve
tim osjeajima ovjeanstva.
Djeca su jedina koja ne sudjeluju u ovim obiajima; u pu
noj naivnosti izraavaju svoja animalna prava, i uvijek iznova
dokazuju da tek moraju prevaliti svoj put do istoe. Doista je
neobino da osporavatelji djeje seksualnosti ne poputaju
zbog toga u odgoju, ve da upravo oni pod nazivom djejih
nepristojnosti najstroe progone izraavanja onoga, emu po
riu postojanje. Od velikog je teoretskog znaaja takoer i to,
da se upravo ono doba ivota koje najustrije opovrgava pred
rasudu o aseksualnom djetinjstvu - a to su djeje godine, do
pete ili este - potom kod najveeg dijela osoba prekriva ko
prenom amnezije, koju temeljito razdire tek analitiko is
traivanje, iako je postala providna ve i ranije, kod pojedinih
tvorbi snova.
Sad u vam navesti sve ono, to se moe najjasnije raza
znati od seksualnog ivota djeteta. Dopustite mi da u ovu
svrhu uvedem i pojam libido. Posve sukladno gladi, libido tre
ba oznaavati silu kojom se iskazuje nagon, a ovdje se radi o
seksualnom nagonu, istom onakavom, kakav je kod gladi na-
330
gon za hranom. Za ostale pojmove, kakvi su seksualno uzbu
enje i zadovoljenje, nije potrebno razjanjavanje. Da se upra
vo kod seksualnih djelatnosti dojeneta najvie koriste tuma
enja, lako ete uvidjeti i sami, ili moda to iskoristiti kao
prigovor. Ova se tumaenja dobivaju na temelju analitikih
istraivanja, pratei simptome unazad. Prvi podraaji seksual
nosti pokazuju se kod dojeneta u oslanjanju na ostale ivotno
vane funkcije. Njegov je glavni interes, kako znate, usmjeren
na primanje hrane; kad sito zaspi na grudima majke, pokazuje
onakav izraz blaenog zadovoljstva koji e se kasnije pona
vljati nakon doivljavanja seksualnog orgazma. No, to bi bilo
premalo, da se na tome utemelji neki zakljuak. Ali, mi zamje
ujemo da dojene eli ponavljati radnju uzimanja hrane, ne
zahtijevajui pritom novu hranu; ono se, dakle, tada vie ne
nalazi pod porivom gladi. Kaemo da ono sie ili cucla svoju
dudu-varalicu, a to - da i u ovoj okolnosti, s tom radnjom
iznova tone u san, i to s istim onim blaenim izrazom, pokazu
je nam da mu je zadovoljstvo donijela djelatnost sisanja sama
za sebe. Poznato je i da se ono ubrzo navikava na nju, i da ne
moe zaspati bez sisanja dudice. Seksualnu prirodu ove radnje
prvi je ustanovio jedan stari pedijatar iz Budimpete, dr.
Lindner. ini se da i oni njegovatelji djece, koji ne namjerava
ju zauzimati teoretske stavove, ocjenjuju to sisanje na slian
nain. Oni ne sumnjaju da ono slui samo postizanju ugode,
smjetaju ga u djeje nepodoptine i raznim neugodnim doj
movima primoravaju dijete da ga se odrekne, kad se ve ne
eli odrei samih nepodoptina. Otkrivamo, dakle, da dojene
obavlja radnje koje nemaju nikakvu drugu namjeru, osim da
postignu ugodu. Vjerujemo da ono tu ugodu prvo doivljava
kroz uzimanje hrane, no i da brzo naui razdvojiti je od tog
uvjeta. Postizanje ugode moemo povezati jedino s nadrai-
vanjem zone usta i usnica, pa ove dijelove tijela nazivamo ero-
331
genim zonama, a ugodu koja se postie sisanjem nazivamo
seksualnom. O opravdanosti ovih naziva zasigurno emo
morati jo raspravljati.
Kad bi se dojene moglo izraavati, tada bi sigurno radnju
sisanja na majinim grudima priznalo kao daleko najvaniju u
ivotu. Pa i nije ba u krivu to se njega tie, jer kroz ovu rad
nju ono odjednom zadovoljava svoje obje velike ivotne
potrebe. Potom iz psihoanalize otkrivamo, i to ne bez iz
nenaenja, koliko od psihikog znaenja ove radnje ostaje sa
uvano tijekom itavoga ivota. Sisanje na majinim grudima
postat e izvorina toka cjelokupnog seksualnog ivota, ne
dosegnut uzor svakog kasnijeg seksualnog zadovoljstva, na
koji se u mati dosta esto vraa u trenucima nevolje. Ono uk
ljuuje majine grudi kao prvi objekt seksualnog nagona; ne
mogu vam pruiti dostatnu predodbu o tome, koliko je ovaj
prvi objekt znaajan za bilo kakvo kasnije pronalaenje objek
ta, koliko dubinskih djelovanja iskazuje u svojim lutanjima i
zamjenama za nj, pa i na najudaljenijim podrujima naeg du
evnog ivota. Ali, prije svega, dojene odustaje od djelatnos
ti sisanja, pa ga zamjenjuje nekim dijelom svoga tijela. Dijete
sie palac, sie vlastiti jezik. Time pri postizanju ugode posta
je neovisno o odobravanju svijeta izvana, a osim toga izvlai i
pojaava uzbuivanje i jedne druge tjelesne zone. Erogene zo
ne nisu podjednako dareljive; stoga postaje vaan doivljaj,
kako izvjetava Lindner, kad dojene prilikom istraivanja po
svom tijelu otkriva naroito nadraljiva mjesta svojih spolnih
organa, ime pronalazi put od sisanja do onanije.
Ocjenjujui sisanje dojeneta, ve smo se upoznali s dvije
odluujue osobine infantilne seksualnosti. Ono se pojavljuje u
oslanjaju na zadovoljenje velikih organskih potreba, pa se po
naa autoerotski, to znai da trai i pronalazi svoje objekte na
vlastitu tijelu. Ono to se najjasnije pokazalo pri uzimanju hra-
ne, djelomino se ponavlja i kod obavljanja nude. Zakljuu
jemo da dojene doivljava osjeaj ugode i pri pranjenju mje
hura i crijevnih sadraja, te da uskoro poinje nastojati izvoditi
ove radnje tako, da mu odgovarajuim nadraivanjem sluznih
erogenih zona donose to je mogue veu ugodu. U ovoj toki
po prvi put vanjski svijet nastupa kao ograniavajua, njegovoj
tenji za ugodom neprijateljski nastrojena snaga, kako je to
spoznao otroumni Lou Andreas, te mu time doputa da naslu
ti kasnije vanjske, ali i unutarnje borbe. Ono ne smije svoje
ekskrete isputati u trenutku kad bi samo to eljelo, ve tek
kada to odrede druge osobe. Da bi ga se potaklo na odustajanje
od ovog izvora ugode, sve to se tie ovih funkcija mu se opi
suje kao nepristojno, predodreeno za dranje u tajnosti. Ono
ovdje treba, prije svega, zamijeniti drutvenu prihvatljivost za
ugodu. Njegov odnos prema samim izluevinama od samog je
poetka bio posve drugaiji. Ne osjea gnuanje prema svom
izmetu, cijeni ga kao jedan dio svoga tijela od kojega se ne ras
taje lako, i koristi ga kao prvi poklon da bi nagradilo osobe
koje naroito voli. Pa i kad se odgajanjem uspije u namjeri da
ga se udalji od ovih sklonosti, ono nastavlja potovati izmet
kroz poklon i novac. Nasuprot tome, ini se da na svoju
djelotvornost pri uriniranju gleda s naroitim ponosom.
Znam da ste me ve odavno eljeli prekinuti, da bi mi do-
viknuli: Dosta tih neuvenosti! Pranjenje stolice trebalo bi
biti izvor seksualnog zadovoljenja i ugode, koje obavlja ve i
dojene! A izmet jedna dragocjena supstancija, ili mar neka
vrsta spolnog organa! Ne vjerujemo u to, ali razumijemo zbog
ega su pedijatri i pedagozi odbacili psihoanalizu i njene re
zultate tako daleko od sebe. Ne, gospodo moja! Vi ste samo
zaboravili da sam vam elio izloiti injenice infantilnog sek
sualnog ivota radi povezivanja s injenicama seksualnih nas
tranosti. Zato ne biste trebali znati, da mar kod jednog
332
333
velikog broja odraslih, i homoseksualnih i heteroseksualnih,
uistinu u spolnom snoaju preuzima ulogu rodnice? Te da po
stoje mnogi pojedinci, koji itav svoj ivot zadravaju osjeaj
punog uitka prilikom pranjenja stolice, ne opisujui ga uop
e tako neznatnim? A to se tie zanimanja za in defekacije i
ugodu pri promatranju defekacije nekog drugog, to moete
uti da vam potvruju i sama djeca, kad postanu nekoliko go
dina starija i kad vam o tome mogu pripovijedati. Naravno, ne
smijete prije toga djecu sustavno zastraiti, jer e inae dobro
razumjeti da o tome treba utjeti. I za druge stvari, u koje ne
elite vjerovati, upuujem vas na rezultate analize i izravnog
prouavanja djece, te vam kaem da je prava jedna vjetina ne
vidjeti sve ovo, ili pak vidjeti drugaijim. Nemam uope nita
protiv toga postane li vam jako uoljivom srodnost djejih
seksualnih djelatnosti sa seksualnim nastranostima. To se, u
stvari, razumije samo po sebi; jer, ako dijete uope i ima ika
kav seksualni ivot, tada on mora biti od one nastrane vrste,
jer djetetu nedostaje - osim nekolicine tamnih nagovjetaja -
ono, to seksualnost obavlja prilikom funkcije razmnoava
nja. S druge strane, zajednika je osobina svih nastranosti da
su odustale od razmnoavanja kao cilja. Jer, mi neku seksual
nu djelatnost nazivamo nastranom onda, kad odustaje od cilja
razmnoavanja pa slijedi postizanje ugode kao cilj posve neo
visan o njemu. Dakle, razumjeli ste da toka prijeloma i obra
ta u razvitku seksualnog ivota lei u njegovom podvrgavanju
svrsi razmnoavanja. Sve to se dogaalo prije tog obrata, a
isto tako i sve to mu se otelo, to slui jedino postizanju
uitka, obiljeeno je neasnim imenom nastranog, i kao
takvo se prezire.
Stoga mi dopustite da nastavim sa svojim kratkim prika
zivanjem infantilne seksualnosti. Ono to sam izloio o dva
organska sustava, mogao bih upotpuniti i osvrtanja na ostale.
334
Seksualni ivot djeteta iscrpljuje se u pokretanju jednog niza
djelominih, parcijalnih nagona koji tragaju za ugodom neo
visno jedan o drugome, i to dijelom po vlastitu tijelu, a dijelom
ve i na vanjskim objektima. Spolni organi ve vrlo brzo ulaze
meu ove organe; postoje ljudi, kod kojih se pribavljanje
ugode na vlastitim genitalijama, bez pripomoi nekog drugog
spolnog organa ili objekta, bez prekida nastavlja od onanije
kao dojeneta pa do notonanije pubertetskih godina, a potom
moe trajati i dalje, neodreeno dugo. Uostalom, s pitanjem
onanije ne bismo mogli tako brzo zavriti; to je predmet za
mnogostrano promatranje.
Usprkos mojoj sklonosti da ovo pitanje jo vie skratim,
moram vam ipak jo poneto rei o seksualnim istraivanjima
djece. To je previe karakteristino za djeju seksualnost, i pre
vie znaajno za simptomatiku neuroza. Infantilno seksualno
istraivanje zapoinje vrlo rano, ponekad i prije tree godine
ivota. Ono se ne nadovezuje na razliku meu spolovima, koja
djetetu ne govori nita, jer barem djeaii misle, da oba spola
imaju jednake, muke genitalije. Ako potom djeak kod svoje
male sestrice ili prijateljice u igri dospije do otkria vagine, ta
da u prvi mah nastoji zanijekati svjedoanstvo svojih osjetila,
jer si ne moe predoiti postojanje njemu slinog ljudskog bia
bez jednog njemu toliko dragocjenog dijela tijela. Kasnije se
prestravi pred mogunou koja mu se ukazuje, a svoj uinak
zapoinju pokazivati i sluajne ranije prijetnje zbog isuvie in
tenzivnog bavljenja njegovim malim udom. On potpada pod
vladavinu kompleksa kastracije, ije e oblikovanje imati veli
ki udio u stvaranju njegova karaktera ostane li zdrav, u njego
voj neurozi ako oboli, te u njegovim otporima, dospije li na
analitiko lijeenje. Za djevojicu znamo da se zbog nedostat
ka velikog i vidljivog penisa osjea teko prikraenom, zavidi
djeaku na njegovu posjedu, te oito iz tog motiva razvija
335
elju da bude mukarac; ova se elja kasnije iznova preuzima
u neurozi, koja nastupa zbog nekog neuspjeha u njenoj en
skoj ulozi. Uostalom, klitoris djevojice u cijelosti u djejoj
dobi igra ulogu penisa, on je nositelj jedne naroite vrste uz-
buivanja, mjesto na kojem se postie autoerotsko zadovolje
nje. Za pretvaranje djevojice u enu mnogo ovisi o tome, ho
e li klitoris pravovremeno i u cjelini ovu svoju osjetljivost
predati ulazu u rodnicu. U sluajevima takozvane seksualne
anestezije ena, klitoris je tvrdoglavo zadrao ovu osjetljivost.
Seksualno zanimanje djeteta u poetku se mnogo vie
okree problemu - otkuda dolaze djeca, istom onom, koje lei
i u osnovi pitanja postavljenog tebanskoj Sfingi, a budi se zbog
egoistine strepnje pri dolasku novog djeteta. Odgovor, pri
premljen za djeju sobu - da roda donosi djecu - sudara se ve
i kod male djece s nevjericom, i to mnogo ee, no to mi to
mislimo. Osjeaj da su ih odrasli prevarili u vezi istine znatno
doprinosi osamljivanju djeteta i razvijanju njegove samostal
nosti. Samo, dijete nije u stanju rijeiti ovaj problem vlastitim
snagama. Njegova sposobnost rasuivanja uvjetovana je
odreenim ogranienjima zbog njegove nerazvijene seksualne
konstitucije. Stoga ono u poetku i prihvaa da se djeca mogu
dobiti kad se pojede neto naroito u hrani, a nita ne zna o to
me da djecu mogu dobiti jedino ene. Kasnije otkriva ovo
ogranienje, te odustaje od dobivanja djece putem hrane; to
ostaje pridrano za bajke. Dijete koje postaje vee, ubrzo pri
mjeuje da i otac mora igrati neku ulogu kod nastajanja djece,
no ne moe pogoditi kakvu. Postane li sluajno svjedokom
spolnog ina, vidi u njemu pokuaj nasilja, tunjavu, a to je sa
distiko nerazumijevanje koitusa. Meutim, u poetku ne do
vodi ovaj in u vezu s nastajanjem djeteta. Pa i kad u postelji
ili na rublju otkrije tragove majine krvi, uzima to kao dokaz
ozljeda koje joj je nanio otac. U jo kasnijim djejim godina
ma, ono ve dobro sluti da spolni ud mukarca ima znaajan
udio u nastajanju djece, no tom dijelu tijela ne moe pripisati
nikakvu drugu djelatnost, izuzev pranjenja mjehura.
Od samog poetka djeca su suglasna u tome, da se roe
nje djeteta mora odvijati kroz crijeva, dakle, da dijete stie na
vidjelo kao i gruda izmeta. Ova se teorija naputa tek nakon
to sva zanimanja za analno izgube na vrijednosti, te se zami
jene pretpostavkom da se otvara pupak, ili da se mjesto roe
nja nalazi na grudima majke, meu dojkama. Na ovaj se nain
mali istraiva pribliava spoznaji o seksualnim injenicama,
ili neometan u svom neznanju prolazi pored njih, sve dok -
uglavnom u godinama prije puberteta - obino ne dobije ni-
podatavajue i nepotpuno razjanjenje, koje nerijetko izazi
va i traumatina djelovanja.
Vi ste, gospodo moja, zasigurno ve uli da je pojam sek
sualnog u psihoanalizi pretrpio neopravdano proirenje, sve u
namjeri da opravda svoje stavove o seksualnoj uzrokovanosti
neuroza i seksualnom znaenju simptoma. Sad i sami moete
prosuditi da li je ovo proirenje zaista neopravdano. Mi smo
pojam seksualnosti protegnuli samo toliko daleko, da moe
obuhvatiti i seksualni ivot nastranih, i djece. To znai, izno
va smo mu vratili njegov pravi opseg. Ono to se izvan psiho
analize naziva seksualnou, odnosi se samo na jedan ogra
nien seksualni ivot koji se nalazi u slubi razmnoavanja, a
zovemo ga normalnim.
336 337
XXI. predavanje
RAZVIJANJE LIBIDA
I SEKSUALNE ORGANIZACIJE
Gospodo moja! Imam dojam da vam ba i nisam uspio zaista
uvjerljivo pribliiti vanost nastranosti za nae poimanje sek
sualnosti. Stoga to elim ispraviti i nadoknaditi to vie mogu.
Odnos ba i nije takav, da su nas jedino nastranosti primo
rale na onu izmjenu pojma seksualnosti koja nam je pribavila
onako estok otpor. Istraivanje infantilne seksualnosti tome je
doprinijelo jo i vie, a podudaranje tih dviju stvari postalo je
za nas odluujue. Ali izraavanja infantilne seksualnosti, ma
kako ona bila oevidna u kasnijim godinama djetinjstva, ini
se da u svojim poecima ipak isparavaju u neodreenom. Tko
ne eli pripaziti na povijest razvitka i analitiku povezanost,
poricat e im karakter seksualnog, te im zauzvrat priznati bilo
kakav nediferencirani karakter. Ne zaboravite da mi trenutno
nismo u posjedu nekog ope prihvaenog obiljeja za seksual
nu prirodu jednog postupka, osim ako se opet ne radi o pri
padnosti funkciji razmnoavanja, to moramo odbaciti kao
isuvie uzak stav. Bioloki kriteriji, kako ih je W. Fliess raz
loio u periodinosti od 23 do 28 dana, jo su uvijek posve
sporni; kemijske osobine seksualnih procesa koje smijemo na
sluivati, tek oekuju svoje razotkrivanje. Naprotiv, seksualne
nastranosti odraslih neto su i dohvatljivo, i nedvojbeno. Kako
pokazuje ve i njihov ope prihvaeni naziv, one su nesumnji-
vo - seksualnost. Mogu se nazivati znacima degeneracije ili
nekako drugaije, no jo nitko nije pronaao hrabrosti da ih
smjesti bilo gdje drugdje, nego li u pojavnosti seksualnog i
vota. Ve i samo radi njih samih imamo pravo na tvrdnju, da
se seksualnost i razmnoavanje ne podudaraju, jer je javno po
znato da se one u cijelosti odriu razmnoavanja kao cilja.
Ovdje vidim usporedbu koja nije nezanimljiva. Dok je za
veinu svjesno i psihiko jedno te isto, mi smo bili prinu
eni izvriti proirenje pojma psihiko, te priznati i jedno
psihiko koje nije svjesno. A posve je slino tome i kad neki
drugi tvrde, da je seksualno i pripadajue razmnoavanju,
ili, elite li krae rei: genitalno - posve identino, dok mi
ne moemo drugaije, no dopustiti i postojanje seksualnog
koje nije genitalno, i koje nema nikakve veze s razmnoava
njem. To je samo formalna slinost, ali ne i bez dublje uteme-
ljenosti.
No, ako je postojanje seksualne nastranosti jedan toliko
vaan argument u tom pitanju, zato nije ve odavno iskazao
svoj utjecaj i rijeio ovo pitanje? To vam zaista ne znam rei.
ini mi se da je to stoga, to su ove seksualne nastranosti ka
njene posve naroitim stavljanjem izvan zakona, koje prelazi
i na teoriju te stoji na putu i njihovoj znanstvenoj procjeni. Kao
da bi netko mogao zaboraviti koliko su one ne samo neto od
vratno, ve i neto neuveno, opasno, kao da se smatraju za
vodljivima, pa je netko u osnovi primoran boriti se protiv po
tajne zavisti prema njihovim uivateljima, kako to otprilike pri
znaje Landgrof u poznatoj parodiji Tannhauser, kanjavajui:
U Venerinu brijegu zaboravi on na ast i dunost!
- udno, nekome od nas se tako neto ne dogaa.
U stvarnosti, nastrani su zapravo jadni avoli, koji neiz
mjerno ispataju zbog svojih teko pristupanih zadovoljenja.
338 339
Ono to nastrane djelatnosti usprkos neobinosti njihova
objekta i ciljeva ipak tako oevidno ini seksualnima, to je -
da in nastranog zadovoljenja ipak najee zavrava punim
orgazmom i ispranjenjem genitalnih proizvoda. Naravno, to
je samo posljedica odraslosti osobe; kod djeteta orgazam i ge
nitalna ekskrecija nisu toliko mogui, pa se nadomjetaju na
govjetajima, koji se opet ne mogu posve sigurno priznati kao
seksualni.
Moram jo neto nadodati, da bih upotpunio ocjenu sek
sualnih perverzija. Ma koliko one bile na loem glasu, ma ko
liko one bile otro suprotstavljene normalnim seksualnim
djelatnostima, ipak smireno promatranje pokazuje da i nor
malan seksualni ivot samo rijetko izbjegava jednu ili drugu
nastranu crtu. ak i poljubac ima pravo na naziv nastranog
ina, jer se sastoji u spajanju dviju erogenih usnih zona, umje
sto - obiju genitalija. Ali, nitko ga ne odbacuje kao nastranog,
ve je naprotiv doputen ak i za prikazivanje na pozornici,
kao ublaeni nagovjetaj seksualnog ina. No, upravo cjeliva
nje moe lako postati potpuna nastranost, naime, kad je tako
intenzivno da se na njega izravno nadovezuje ispranjenje ge
nitalija i orgazam, to se ne dogaa ba tako rijetko. Uostalom,
moe se otkriti da su dodirivanje i promatranje objekta za
nekoga nezaobilazni uvjeti seksualnog zadovoljstva, da e
netko drugi na vrhuncu seksualnog uzbuenja utinuti ili ugri
sti, da se najvea uzbuenost meu ljubavnicima ne izaziva
uvijek spolnim organima ve kroz neko drugo podruje tijela
objekta, a slinog tome ima i vie. Nema uope nikakvog
smisla da se osobe s takvim pojedinim crtama iskljue iz reda
normalnih i smjeste meu nastrane, ve se sve ee i jasnije
uvia, da se ono sutinsko u nastranostima ne sastoji od preko
raenja seksualnog cilja, niti u nadomjetanju spolnih organa,
pa ak ne uvijek niti u promjeni objekta, ve jedino u iskljui-
340
vosti kojom se ova odstupanja dogaaju, i kroz koja se seksu
alni in u slubi razmnoavanja gura posve u stranu. Ukoliko
se nastrane radnje unose u normalan seksualni in kao njegovi
uvodni ili pojaavajui dodaci, tada to u stvari vie nisu nas
tranosti. Naravno da se injenicama ove vrste znatno smanju
je jaz izmeu normalne i nastrane seksualnosti. Iz toga posve
neusiljeno slijedi, da normalna seksualnost proizlazi iz neega
to je postojalo prije nje, pri emu je pojedine crte ove grae
iskljuila kao neupotrebljive i obuhvatila druge, da bi je pod
redila novom cilju, cilju razmnoavanja.
Prije no to nae poznavanje nastranost upotrijebimo za to,
da se sa razjanjenim pretpostavkama iznova udubimo u prou
avanje infantilne seksualnosti, moram vas upozoriti na jednu
znaajnu razliku meu njima. Nastrana seksualnost u pravilu
je izvrsno usredotoena, i svaki njen in nagoni ka jednom ci
lju - najee jednom jedinom; kod nje je rukovoenje pre
uzeo djelomini nagon koji je ili jedini dokaziv, ili je ostale
podvrgnuo svojim namjerama. S obzirom na ovo, izmeu nas
trane i normalne seksualnosti nema nikakve druge razlike,
osim to im je razliit djelomini nagon koji gospodari, a time
i seksualni cilj. I ovdje, a i tamo vlada, moglo bi se rei, jedna
dobro organizirana tiranija, samo Sto je ovdje za sebe vlast pre-
otela jedna, a tamo druga obitelj. Infantilna seksualnost je, na
protiv, posve i u cijelosti bez takve usredotoenosti i organiza
cije, njeni su pojedini djelomini nagoni posve ravnopravni, i
svaki od njih slijedi vlastiti put postizanja zadovoljenja. Na
ravno da se nedostatak ili postojanje usredotoenosti dobro uk
lapa u injenicu, da obje, i nastrana i normalna seksualnost,
potjeu od infantilne seksualnosti. Uostalom, postoje sluajevi
nastrane seksualnosti koji imaju i mnogo vie slinosti s in
fantilnom, jer se brojni djelomini nagoni sa svojim ciljevima
nameu neovisno jedni o drugima, ili jo bolje - nastavljaju na
341
nju. U tim je sluajevima ispravnije govoriti o infantilnosti
seksualnog ivota, a ne o nastranosti.
Tako pripravljeni, moemo krenuti na istraivanje jednog
prijedloga, kojega svakako neemo biti poteeni. Netko e
nam rei: zato toliko uporno ostajete pritom da seksualnou
nazivate ve i ona izraavanja djetinjstva koja su i prema
vaim vlastitim iskazima neodreena, a iz kojih kasnije na
staje seksualno? Zato se ne elite radije zadovoljiti fiziolo
kim opisom, te jednostavno rei da se i kod dojeneta zamje
uju djelatnosti kao sisanje ili zadravanje ekskremenata, ko
je nam pokazuju koliko ono tei organskoj ugodi? Time biste
ipak izbjegli izlaganje o seksualnom ivotu i onog najmanjeg
djeteta, koje vrijea svaki osjeaj. - Da, gospodo moja,
nemam uope to prigovoriti protiv organske ugode; znam da
je i najvea ugoda seksualnog sjedinjenja takoer tek jedna
organska ugoda, povezana s djelatnostima spolnih organa.
Ali, moete li mi rei, kada ta izvorno indiferentna organska
ugoda dobiva svoj seksualni karakter, koji nesumnjivo posje
duje u kasnijim stupnjevima razvitka? Znamo li o organskoj
ugodi vie nego li o seksualnosti? Odgovorit ete mi, da sek
sualni karakter nailazi kad spolni organi preuzmu odigravanje
svoje uloge; seksualno se podudara sa spolnim. Vi ete sami
odbaciti prigovor nastranostima kad mi navedete, da se ak i
kod veine nastranosti ipak radi o postizanju genitalnog orga
zma, pa makar i drugim putem, a ne spajanjem spolnih orga
na. Uistinu si pribavljate mnogo bolji poloaj kad iz osobina
seksualnog zbog nastranosti briete neodriv odnos prema
razmnoavanju, te prednost dajete djelatnostima spolnih
organa. Ali, tada mi vie nismo tako jako udaljeni; jednos
tavno, spolni organi stoje nasuprot ostalim organima. No, to
ete uiniti protiv mnogostrukih iskustava koja vam pokazu
ju, da spolni organi mogu biti zastupljeni i drugim organima
342
radi pribavljanja ugode, kao kod normalnog poljupca, kao u
nastranim postupcima otmjenog svijeta, kao u simptomatici
histerije? Kod ove je neuroze posve uobiajeno da se pojav
ljivanje uzbuenja, senzacija i inervacija, pa ak i procesa
erekcije koji su udomaeni kod spolnih organa, pomie na
druga, udaljenija podruja tijela (primjerice, na glavu i lice
kod pomaka prema gore).
Uvjereni na ovaj nain da nemate nita, na to biste se mo
gli osloniti kao na osobinu vaeg seksualnog, morat ete odlu
iti da treba slijediti moj primjer, te oznaku seksualno pro
iriti i na one djelatnosti ranog djetinjstva, koje tee postizanju
organskog zadovoljenja.
A sad molim da, zbog mog opravdanja, pruite prostor za
jo dvije daljnje prosudbe. Kao to znate, mi seksualnima na
zivamo one sporne i neodredive djelatnosti za postizanjem za
dovoljstva u najranijem djetinjstvu, jer putem analize, polazei
od simptoma, dospijevamo do njih preko neosporno seksualne
grae. Ona ne bi samo zbog toga i sama morala biti seksualna,
to priznajemo. Ali, uzmite neki analogni sluaj. Predoite si,
kad ne bismo imali nikakvog puta da promatramo razvitak
dviju dikotiledonih biljaka iz njihova sjemena, jabuke i graha,
ali da nam je u oba sluaja mogue da unazad pratimo njihov
razvitak - od potpuno oblikovane biljne jedinke do pojave
prve klice, sa dva klina lista embrija. Oba listia izgledaju
neodreeno, indiferentno, u oba su sluaja posve isti. Hou li
stoga pretpostaviti da su oni zaista i istovrsni, te da e specifi
na razlika izmeu jabuke i graha nastupiti tek kasnije, tijekom
vegetacije? Ili je ipak bioloki ispravnije vjerovati, da je ta raz
lika postojea ve i u klicama, iako ne mogu zamijetiti neku
razliitost u njihovim klinim listiima? Ali, mi inimo to isto,
kad ugodu nastalu pri djelatnostima dojeneta nazivamo sek
sualnom. Smije li se sve organske uitke i svaki pojedini od
343
njih nazvati seksualnim, ili pored seksualnog postoji i neki
drugi, koji ne zasluuje ovo ime, o tome ne mogu ovdje ras
pravljati. Znam isuvie malo o organskoj ugodi i njenim uvje
tima, pa se zbog regresivne prirode analize uope ne smijem
zauditi, ako na samom njenom kraju dospijem do imbenika
koji su trenutno neodredivi.
I, jo jedno! Vi ste u cjelini postigli vrlo malo za ono, to
elite ustvrditi o seksualnoj istoi djeteta, pa ak i kad biste
me htjeli uvjeriti u to koliko je bolje da se djelatnosti dojen
eta ne trebaju ocjenjivati kao seksualne. Jer, ve od tree go
dine ivota nestaju sve dvojbe o seksualnom ivotu djeteta; u
to se doba spolni organi ve zapoinju uzbuivati, nailazi
moda i redovito razdoblje infantilne masturbacije, dakle, ge
nitalno zadovoljenje. Duevna i drutvena iskazivanja sek
sualnog ivota vie ne trebaju nedostajati; izbor objekta, nje
no davanje prednosti pojedinim osobama, pa ak i odluka za
jedan od obaju spolova, ljubomora - sve je to bilo utvreno
nepristranim promatranjem i prije vremena psihoanalize, i
moe biti potvreno od svakog promatraa koji to eli vidjeti.
Vi ete prigovoriti da niste niti sumnjali u rano buenje nje
nosti, ve samo u to, da ova njenost ima seksualnu narav.
Meutim, djeca je naue prikrivati ve izmeu tree i osme
godine; ali, ako pozorno pratite, uvijek moete prikupiti do
voljno dokaza za ulne namjere ove njenosti, a ako vam
poneto i promakne, pruit e vam u obilnoj mjeri i bez imalo
tekoa analitika istraivanja. Seksualni ciljevi ove ivotne
dobi u najuoj su vezi s istovremenim seksualnim istraiva
njem, za koje sam vam ve dao nekoliko primjera. Naravno
da nastrana narav nekih od ovih ciljeva ovisi o ustrojstvenoj
nezrelosti djeteta, koje jo nije otkrilo cilj ina oplodnje.
Negdje od este do osme godine ivota primjeuje se zas
toj i nazadovanje u seksualnom razvitku, koje u kulturno naj-
344
povoljnim sluajevima zasluuje naziv latencije. Latencija
moe i izostati, pa ne mora sa sobom donijeti prekid seksual
nih djelatnosti i seksualnog zanimanja tijekom itavog tog raz
doblja. Najei doivljaji i duevna kretanja prije nastupa la
tencije podlijeu infantilnoj amneziji, ve razjanjenom zabo
ravu koji obavija nau prvu mladost i ini nam je otuenom. U
svakoj se psihoanalizi javlja zadaa, da se ovo zaboravljeno
razdoblje ivota iznova dozove u sjeanje; ne moe se odupri
jeti slutnji da su poeci seksualnog ivota, sadrani u njemu,
pruili motiv za ovaj zaborav, dakle, da je ovaj zaborav poslje
dica potiskivanja.
Seksualni ivot djeteta od tree godine nadalje pokazuje
mnogo podudarnosti s onim kod odraslih; od ovog potonjeg se
razlikuje, kako znamo, nedostatkom vrste organizacije pod
primatom genitalija, oevidnim crtama nastranosti, i naravno -
mnogo manjim intenzitetom itavog nastojanja. No, za teoriju
najzanimljiviji stupnjevi seksualnog razvitka, ili kako mi to e
limo rei - razvitka libida, nalaze se iza ove vremenske toke.
Ovaj razvitak protjee toliko brzo da izravnom promatranju
vjerojatno nikad ne bi uspjelo zadrati njegove slike, koje se
niu. Tek je uz pomo sveobuhvatnog psihoanalitikog istrai
vanja neuroza postalo mogue razotkriti stupnjeve razvitka li
bida, smjetene jo dalje. To zasigurno nisu nita drugo no
konstrukcije, ali kad se u praksi bavite psihoanalizom, otkriva
te da su to nune i korisne konstrukcije. A kako se dogaa i to,
da nam ovdje patologija moe odati odnose koje na normal
nom objektu moramo previdjeti, ubrzo ete razumjeti.
Dakle, sad moemo pokazati kako se oblikuje seksualni i
vot djeteta koji se priprema u prvoj infantilnoj epohi prije laten
cije, prije no to se uspostavi primat genitalija i trajno organi
zira poslije puberteta. U tom pred-razdoblju postoji neka vrsta
olabavljene organizacije, koju elimo nazvati pregenitalnom.
345
Ali, ispred ovog stupnja ne nalaze se djelomini, ve sadistiki
i analni nagoni. Suprotnost izmeu mukog i enskog ovdje jo
ne igra nikakvu ulogu; njeno mjesto zauzima suprotnost izme
u aktivnog i pasivnog; ona se moe nazvati prethodnicom
seksualnog polariteta, s kojim se kasnije i spaja. Ono to nam
se u djelatnostima ovog stupnja ini mukim, promatrano sa
stanovita genitalne stupnja, pokazuje se kao izraz jednog na
gona za osvajanjem, koji lako prelazi u okrutnost. Tenje s
pasivnim ciljem povezuju se s erogenom zonom oko crijevnog
izlaza, vrlo znaajnom za ovo razdoblje. Snano se pobuuje
nagon za promatranjem, i nagon za znanjem; spolni organ
uzima udjela u seksualnom ivotu zapravo jedino u svojoj
ulozi kao organ za ispranjenje mjehura. Djelominim nagoni
ma ovog stupnja ne nedostaje objekata, ali se ti objekti ne
moraju nuno sastajati u jednom objektu. Sadistiko-analna
organizacija je sljedei predstupanj za fazu primata spolnih
organa. Podrobnije prouavanje pokazuje koliko od nje pre-
ostaje ouvano za kasniji, konani oblik, te na koje se naine
njeni djelomini nagoni primoravaju na uvrtavanje u novu
genitalnu organizaciju. Iza sadistiko-analnog stupnja razvitka
libida otvara se vidik na jedan jo primitivniji stupanj organi
zacije, u kojem glavnu ulogu igra erogena usna zona. Moete
pogoditi da njemu odgovara seksualna djelatnost sisanja, te se
smijete diviti razumijevanju starih Egipana, kod kojih umjet
nost prikazuje dijete, pa ak i boanskog Horusa - sa prstom u
ustima. Abraham je nedavno izvijestio o tome, kakve tragove
ovaj primitivni oralni stupanj ostavlja za sobom u seksualnom
ivotu kasnijih godina.
Moja gospodo! Mogu nagaati da su vam posljednji poda
ci o seksualnim organizacijama donijeli vie optereenja, nego
li pouke. A moda sam i ja opet zaao predaleko u pojedinosti.
Ali, imajte strpljenja; ovo to ste sada uli postat e vam tim
346
dragocjenije u kasnijoj primjeni. Za sada sauvajte dojam da
se seksualni ivot - ili, kako mi kaemo: funkcija libida - ne
pojavljuje kao neto gotovo, niti u svom daljnjem rastu naliku
je samome sebi, ve prolazi kroz niz stupnjeva koji slijede
jedan za drugim, koji ne izgledaju isto, dakle - da je to vie
puta ponovljeni razvoj, kao od gusjenice do leptira. Toka
obrata razvitka je podreivanje svih ostalih seksualnih dje
lominih nagona primatu genitalija, a time i podvrgavanje
seksualnosti funkciji razmnoavanja. Prije toga, jedan gotovo
razasut seksualni ivot, samostalno djelovanje pojedinih djelo
minih nagona koji nastoje ostvariti organsku ugodu. Ova se
anarhija ublaava sklonostima ka pregenitalnim organizaci
jama, u poetku sadistiko - analnom stupnju, a nakon njega
oralnom, moda i najprimitivnijem. K tome jo i razliiti, jo
netono poznati procesi, koji jedan stupanj razvoja prenose u
kasniji, najblii vii stupanj. Kakav znaaj za uvid u neuroze
ima to, da libido prelazi jedan tako dug put razvitka bogat pre
kidima, otkrit emo drugi put.
Danas emo slijediti i jednu drugu stranu ovog razvitka,
naime, odnos djelominih seksualnih nagona prema objektu.
tovie, napravit emo brz pregled tog razvitka, da bismo se
na njemu due zadrali kod jednog njegovog dosta zakanje
log rezultata. Dakle, neke od komponenata seksualnog nagona
imaju od samog poetka jedan objekt i pridravaju ga se, kao
to je to nagon za osvajanjem (sadizam), nagon za promatra
njem i nagon za znanjem. Ostale, koje su jasnije vezane uz
neku odreenu erogenu tjelesnu zonu, imaju ga samo u
poetku, sve dok se jo oslanjaju na neseksualne funkcije, te
odustaju od njega kad ih se rijee. Tako su prvi objekt oralne
komponente seksualnog nagona - majine grudi, koje
dojenetu zadovoljavaju potrebu za hranom. U inu sisanja i
ona erotska komponenta, koja se usput takoer zadovoljava,
347
postaje neovisna, odustaje od stranog objekta i nadomjeta ga
nekim mjestom na vlastitom tijelu. Oralni nagon postaje auto-
erotski, kakvi su jo od samog poetka analni i ostali erogeni
nagoni. Daljnji razvitak ima, da se najkrae izrazimo, dva
cilja: prvo, da napusti autoerotizam te objekt na vlastitu tijelu
iznova zamijeni za neki strani objekt, i drugo: da unificira
razliite objekte pojedinih nagona i zamijeni ih jednim jedinim
objektom. Naravno, to moe uspjeti samo onda, kad taj jedan
objekt postane iznova itavo tijelo, slino vlastitom. Takoer,
to se ne moe zbivati ukoliko se ne napusti izvjestan broj auto-
erotskih nagonskih pobuda.
Procesi pronalaenja objekta podosta su zamreni, te do
sada takoer nisu pronali svoj pregledni prikaz. Istaknimo
stoga za nae svrhe, da - kad proces u djejim godinama prije
latencije dopre do odreenog zavretka, pronaeni se objekt
pokazuje gotovo istovrstan s onim prvim objektom ugode oral
nog nagona, dobivenim kroz naslanjanje. To je ipak majka,
ako i nisu majine grudi. Majku nazivamo prvim objektom lju
bavi. Naime, o ljubavi govorimo kad na istaknuto mjesto stavi
mo duevnu stranu seksualnih tenji, te potisnemo ili poelimo
na trenutak zaboraviti tjelesne ili ulne zahtjeve nagona, ko
ji im lee u osnovi. U vrijeme kad majka postaje objekt ljuba
vi, i kod djeteta je ve zapoeo psihiki rad potiskivanja, koji
njegovu znanju oduzima spoznaju o jednom dijelu njegova
seksualnog cilja. Na ovaj se izbor majke kao objekta ljubavi
nadovezuje sada sve ono, to je pod nazivom Edipov kom
pleks dospjelo do tako velikog znaaja u psihoanalitikom ra
zjanjavanju neuroza, a moda i do nita manjeg sudionitva u
opiranju psihoanalizi.
Posluajte malu zgodu do koje je dolo tijekom ovog rata:
jedan od estitih sljedbenika psihoanalize nalazi se kao lije
nik na njemakom ratitu negdje u Poljskoj, te pobuuje po-
348
zornost kolega tako, to povremeno neoekivano uspijeva
utjecati na jednog bolesnika. Na propitkivanja priznaje da radi
sredstvima psihoanalize, pa je primoran izjasniti se spremnim
da i kolege izvijesti o svom znanju. Sad se svake veeri zapo-
ee okupljati vojni lijenici, kolege i nadreeni, da bi oslunu-
li tajanstvena uenja analize. To je potrajalo neko vrijeme, no
kad je sluateljima zapoeo govoriti o Edipovom kompleksu,
podie se jedan od nadreenih i izjavi, kako u to ne vjeruje;
podlost je predavaa da takve stvari pria njima, hrabrim mu
karcima i oevima obitelj, koji se bore za svoju domovinu, te
zato on zabranjuje nastavak tih predavanja. Time je svemu do
ao kraj. Analitiar je zatraio premjetaj na drugi dio ratita.
No, uvjeren sam da stvari loe stoje, ako njemakoj pobjedi
treba ovakva jedna organizacija znanosti, te da njemaka
znanost nee dobro podnijeti takvu organizaciju.
Sad ete napeto oekivati da otkrijete, to sadri taj strani
Edipov kompleks. To vam govori i naziv. Svi vi poznajete gr
ku priu o kralju Edipu, kojem je usud namijenio da ubije svog
oca, a svoju majku uzme za enu, koji ini sve da bi umakao
tom proroanstvu te sebe kanjava sljepoom kad sazna da je,
i ne znajui, ipak poinio oba ova zloina. Nadam se da su i
mnogi od vas na sebi osjetili potresni dojam tragedije u kojoj
Sofoklo obrauje ovaj predmet. Djelo atikog pjesnika prika
zuje kako se Edipov in, izvren tako davno, ipak postupno ra
zotkriva kroz umjetno odgaanje i istraivanje, potaknuto uvi
jek iznova novim znamenjem; utoliko ima odreenih slinosti
s napredovanjem neke psihoanalize. Tijekom dijaloga se doga
a, da se zaslijepljena majka-supruga Jokasta protivi nastavku
istraivanja. Ona se poziva na to, da mnogim ljudima dopadne
u snu dio, u kojem obljubljuju majku, ali se snovi smiju prezi
rati. Mi ne preziremo snove, a najmanje tipine snove, onakve
kakvi se dogaaju mnogim ljudima, pa ne sumnjamo u to da
349
je san koji Jokasta spominje blisko povezan s neobinim i za
straujuim sadrajem prie.
Prije bi se trebalo zauditi da Sofoklova tragedija kod slu
atelja ne izaziva negodujue odbijanje, slinu i daleko oprav-
daniju reakciju od one naeg priprostog vojnog lijenika. Jer,
ona je u osnovi nemoralno djelo, ukida udorednu odgovor
nost ljudi, prikazuje boanske sile kao naredbodavce zloina, i
nemo moralnih pobuda ljudi koji se zloinu opiru. Moglo bi
se lako povjerovati da predmet prie smjera ka optuivanju
bogova i sudbine, a u rukama kritinog i s bogovima zava
enog Euripida vjerojatno bi se tako neto pretvorilo i u tubu.
No, kod religioznog Sofokla o takvoj primjeni nema niti govo
ra; pobona lukavost, odnosno, najvia udorednost - pokoriti
se elji boga pa i kada nareuje ono zloinako, pomae da se
prijee preko tekoe. Ne nalazim da ovakav moral pripada
jaoj strani ovog djela, no to je nevano za dojam, koje ono
ostavlja. Sluatelj ne reagira na njega, ve na tajni smisao i
sadraj prie. On reagira tako, kao da je samoanalizom u sebi
prepoznao Edipov kompleks, te volju bogova i proroanstvo
raskrinkava kao rastua preruavanja svog vlastitog nesvjes
nog. Kao kad bi se prisjeao elje za uklanjanjem vlastitog
oca, i uzimanjem majke za enu umjesto njega, te bi se nad
njom morao prestraviti. On i glas pjesnika razumije tako, kao
da mu eli rei: Uzalud se protivi svojoj odgovornosti i
opravdava to si sve uinio protiv tih zloinakih namjera.
Ipak si kriv, jer ih nisi mogao unititi; one i nadalje nesvjesno
postoje u tebi. A u tome je sadrana i psiholoka istina. ak i
kad je ovjek potisnuo svoje zle pobude u nesvjesno, te potom
sebi rekao da za njih nije odgovoran, ipak je iz nepoznatih
razloga primoran ovu odgovornost osjetiti kao osjeaj krivnje.
Posve je nedvojbeno da se u Edipovu kompleksu smije
sagledati jedan od najvanijih izvora osjeaja grinje savjesti,
350
koji tako esto mui neurotiare. Ali, jo i vie: u jednom istra
ivanju o poecima ljudske religije i moralnosti koje sam
1913. godine objavio pod nazivom Totem i tabu, postala mi
je bliskom pretpostavka da je moda i ovjeanstvo u cjelini,
jo na poetku svoje povijesti upravo od Edipovog kompleksa
zadobilo svoj osjeaj krivnje, posljednji izvor religije i mora
la. Rado bih vam rekao vie o tome, no bolje da to izostavim.
Teko je odvojiti se od tog predmeta kad se s njime jednom
zapone, a mi se moramo vratiti psihologiji pojedinca.
Dakle, to izravno promatranje djeteta doputa da se pre
pozna od Edipovog kompleksa u vrijeme izbora objekta prije
latencije? Pa, lako se vidi da mali mukarac majku eli imati
samo za sebe, oevu prisutnost doivljava ometajuom, posta
je srdit kad si ovaj dopusti njenosti prema majci, izraava za
dovoljstvo kad otac otputuje ili je odsutan. esto svojim
osjeajima daje i izravan izraz rijeima, pa majci obeava, da
e je oeniti. Moe se pomisliti da je to neznatno u usporedbi
s Edipovim djelima, ali je zapravo dostatno, u svojoj klici isto
vjetno. Promatranje esto zatamnjuje okolnost, da isto dijete
istovremeno u drugim prilikama pokazuje veliku njenost i
prema ocu; samo ovakvi proturjeni - ili, bolje reeno ambi
valentni osjeajni stavovi, koji bi kod odraslih doveli do suko
ba, kod djeteta se dugo vremena posve dobro meusobno pod
nose, kao to i kasnije pronalaze trajno mjesto jedan pored dru
gog u nesvjesnom.
Takoer bi se poeljelo prigovoriti da ponaanje momia
odgovara egoistinim motivima, i ne prua nikakvo opravda
nje za izlaganje jednog erotinog kompleksa. Majka vodi bri
gu o svim potrebama djeteta, pa stoga dijete ima svoj interes u
tome da se ona ne bavi bilo kojom drugom osobom. I to je to
no, ali ubrzo postaje jasno da u ovoj, kao i u slinim situacija
ma, egoistini interes nudi samo oslonac na koji se nastavlja
351
erotska tenja. Pokae li malian neprikrivenu seksualnu zna
tielju za svoju majku, zahtijeva li da nou spava pored nje, za
htijeva li svoju prisutnost dok se ona dotjeruje ili ak poduzi
ma i pokuaje zavoenja, kako to majke esto mogu ustanovi
ti i uz smijeh priati o tome, tada je erotska priroda vezanosti
uz majku ipak sigurna od svake dvojbe. Ne smije se takoer
zaboraviti da majka istu takvu briljivost ukazuje i svojoj ker-
kici, ne postiui kod nje jednako djelovanje, te da se otac dos
ta esto natjee s njom u nastojanju oko momia, ne uspije
vajui ostvariti za sebe isto onakvo znaenje, koje ima majka.
Ukratko, da nikakva kritika ne moe iz ove situacije ukloniti
moment davanja prvenstva prema spolu. Od malog bi ovjeka
bilo sa stanovita egoistinog interesa nerazumno, kad ne bi ra
dije otrpio dvije osobe koje mu slue, ve samo jednu od njih.
Kako primjeujete, oslikao sam samo odnos djeaia pre
ma ocu i majci. Za djevojicu se, uz potrebne izmjene, sve ovo
odvija posve slino. Njena privrenost ocu, potreba da se
majka kao suvina ukloni te da se zauzme njeno mjesto, koke-
terija koja se ve slui sredstvima kasnije enstvenosti prua
upravo kod djevojice draesnu sliku, koja nas tjera da zabora
vimo na ozbiljnost i mogue teke posljedice iza ove infantilne
situacije. Ne smijemo izostaviti pridodati i to, da i sami rodite
lji esto vre odluujui utjecaj na buenje Edipovog stava
djeteta, kad i sami slijede privlaenje spolova pa tamo gdje
ima vie djece, otac u svojoj njenosti na jasniji nain daje
prednost kerkici, a majka sinu. Ali, spontana priroda djejeg
Edipovog kompleksa ne moe se zbiljski uzdrmati ak niti
ovim momentom. Edipov kompleks proiruje se u obiteljski
kompleks kad nadou i druga djeca. On sad s novim arom
motivira, da se ta braa doekuju s negodovanjem i nesumnji
vom eljom za uklanjanjem, oslanjajui se na egoistine mo
tive. Ovim osjeajima mrnje djeca u pravilu daju usmeni iz-
raaj i mnogo prije, no onome koji proizlazi iz roditeljskog
kompleksa. Doivi li takva jedna elja ispunjenje, pa smrt ubr
zo odnese neeljenog pridolicu, tada se iz kasnije analize
moe otkriti koliko je znaajan dogaaj bio za dijete ovaj smrt
ni sluaj, iako nije bilo potrebno da ostane zadran u njegovu
pamenju. Dijete, potisnuto u drugi plan zbog roenja brata ili
sestrice i u prvo vrijeme gotovo posve odvojeno od majke, vrlo
joj teko zaboravlja ovo zapostavljanje; kod njega se javljaju
osjeaji, koje bismo kod odraslih opisali kao teko ogorenje,
a esto postaju osnova i za trajno otuenje. Ve smo spomenuli
da se na ovo ivotno iskustvo djeteta obino nadovezuje i nje
govo seksualno istraivanje, sa svim svojim posljedicama. I
dok ova braa rastu, stav prema njima doivljava najznaajni
je promjene. Djeak moe za svoj objekt ljubavi odabrati ses
tru, kao nadomjestak za nevjernu majku; izmeu vie brae
koja se natjeu oko mlae sestrice, ve se u djejoj sobi do
gaaju situacije neprijateljskog suparnitva, znaajne za kasni
ji ivot. Djevojica u starijem bratu pronalazi zamjenu za oca,
koji vie ne brine o njoj onako njeno kao u ranijim godinama,
ili pak mlau sestricu uzima kao zamjenu za dijete, to ga je
uzalud prieljkivala od oca.
Ovakve, a i mnoge druge stvari sline prirode pokazuju
vam izravna promatranja djece, i ocjenjivanje njihovih jasno
sauvanih sjeanja iz djejih godina, na koja analiza nije utje
cala. Izmeu ostalog, iz toga ete izvui zakljuak da je
poloaj jednog djeteta u nizu djece nadasve vaan trenutak za
oblikovanje njegovog kasnijeg ivota, koji bi trebao biti uzet u
obzir pri svakom opisivanju ivota. Ali, to je jo vanije, vi se
vie neete moi bez smjeka prisjetiti razjanjenja zabrane in
cesta, suoeni s ovim tako lako spoznatim izjavama znanosti!
to se tu sve nije pronalo! Spolna naklonost bi se jo od dje
tinjstva kroz zajedniki ivot trebala otklanjati od lanova iste
352
353
obitelji suprotnog spola, ili bi bioloka tenja za onemogua
vanjem nedoputenog razmnoavanja pronala svoju psihiku
zastupljenost u uroenom strahovanju od incesta! pritom se
posve zaboravlja da ne bi bila potrebna jedna tako neumolji
va zabrana kroz zakon i moral, kad bi postojale neke pouzda
ne prirodne ograde protiv pokuaja incesta. Istina lei u su
protnom. Prvi izbor objekta ovjeka redovito je incestuozan;
on je kod mukarca usmjeren na majku i sestru pa su potreb
ne najotrije zabrane, da bi se ova napredujua infantilna na
klonost zaustavila pred stvarnou. Kod dananjih ivih, pri
mitivnih i divljih naroda, zabrane incesta jo su mnogo otrije
nego kod nas, a nedavno je u jednom svom sjajnom djelu Th.
Reik pokazao, da je smisao pubertetskih obreda divljaka, koji
prikazuju ponovno roenje - ukloniti incestuoznu vezanost
djeaka uz svoju majku i uspostavljanje izmirenja s ocem.
Mitologija vas ui da se rodoskvrnue, kojega se ljudi
navodno toliko gnuaju, nesumnjivo odobrava bogovima, a iz
stare povijesti moete otkriti daje incestuozni brak sa sestrom
bio za osobu vladara posveeni propis (kod starih faraona,
kod Inka iz Perua). Dakle, radi se o privilegiji koja je zabra
njena obinim masama.
Incest s majkom je prvi Edipov zloin, a ubojstvo oca
drugi. Da se usput spomene, to su takoer i dva velika zloina
koje progoni i prva drutveno-religiozna institucija ljudi, tote-
mizam. Okrenimo se sad s izravnog promatranja djeteta anali
tikom ispitivanju odraslog, koji je postao neurotian. to
analiza ini za daljnje spoznaje o Edipovom kompleksu? To
se moe rei ukratko. Ona nam ga pokazuje upravo onakvim,
kako ga je ispriala i saga; pokazuje, da je svaki od tih neuro-
tiara i sam jednom bio Edip, ili se - to je isto, u reakciji na
kompleks pretvorio u Hamleta. Naravno da je analitiko pri
kazivanje Edipovog kompleksa jedno uveavanje i ogrublji-
354
vanje one infantilne skice. Mrnja protiv oca, elje za smru
usmjerene protiv njega - sve to vie nije stidljivo nagovijete
no, a njenost prema majci posveuje se cilju, da je i posjedu
je kao enu. Smijemo li zaista ove jezive i ekstremne osjeaj
ne pobude pripisati onim njenim djejim godinama, ili nas je
analiza izigrala uplitanjem nekog novog momenta? Ne bi ga
bilo teko pronai. Svaki put kad neki ovjek govori o onome
to je prolo, pa ak i ako je povjesniar, moramo uzeti u obzir
i ono, to nenamjerno iz sadanjosti prenosi u prolost ili to
zapostavlja iz razdoblja koje je proteklo u meuvremenu, tako
da iskrivljava njegovu sliku. U sluaju neurotiara ak je upit
no i da li je ovakvo vraanje posve i u cijelosti nenamjerno;
motive za to upoznat emo kasnije, a openito se u obzir mora
uzeti i injenica povratnog matanja u ranu prolost. Tako
er, lako otkrivamo da se mrnja prema ocu pojaava iz veeg
broja motiva, koji svoje podrijetlo vuku iz kasnijih vremena i
odnosa, a seksualne elje prema majci izlivene su u kalupe koji
bi djetetu jo morali biti strani. No, bilo bi posve uzaludno nas
tojanje, kad bismo cjelinu Edipovog kompleksa eljeli objas
niti povratnim matanjem i protegnuti na kasnija vremena.
Infantilna jezgra, a i vie ili manje sporednosti postoje i dalje,
kako to potvruje izravno promatranje djeteta. Klinika inje
nica, koja nam nailazi ususret iza analitiki utvrenog oblika
Edipovog kompleksa, od najveeg je praktinog znaenja. Ot
krivamo da se u vrijeme puberteta - kad seksualni nagon po
stavlja svoje zahtjeve po prvi put u punoj snazi - opet preuzi
maju stari i incestuozni objekti, i iznova libidno zaposjedaju.
Infantilni izbor objekta bio je samo slabana predigra, ali je da
la usmjerenje izboru objekta u pubertetu. Ovdje se odigravaju
vrlo intenzivni osjeajni procesi u smjeru Edipovog komplek
sa ili u reakciji na njega koji, meutim, moraju velikim dije
lom ostati udaljeni od svijesti, jer su njihove pretpostavke
355
postale neizdrive. Od tog se vremena muki pojedinac mora
posvetiti velikoj zadai odvajanja od roditelja; tek nakon nje
na rjeavanja moe prestati biti dijete, da bi postao lanom
drutvene zajednice. Zadaa se za sina sastoji u tome, da svoje
libidne elje odvoji od majke kako bi ih iskoristio za biranje
stvarnog i stranog objekta ljubavi, te da bi se izmirio s ocem
ako je ostao s njim u suparnitvu, ili da bi se oslobodio njego
va pritiska, ako je tijekom reakcije na infantilno odbijanje za
pao u potinjenost. Ove se zadae postavljaju pred svakoga;
vrijedno je spomenuti koliko rijetko uspijeva njihovo rjeava
nje na idealan, to jest na psiholoki i drutveno ispravan na
in. Ali, neurotiarima ova zadaa uope ne uspijeva; sin itav
ivot ostaje podvrgnut autoritetu oca i nije u stanju svoj libido
prenijeti na neki strani seksualni objekt. Isto ovo, uz promjenu
odnosa, moe postati i sudbinom keri. U tom smislu Edipov
kompleks s pravom vai kao jezgra neuroza.
Vi slutite, moja gospodo, koliko povrno prelazim preko
velikog broja i praktiki i teoretski znaajnih odnosa, vezanih
uz Edipov kompleks. Ne uputam se niti u njegove varijacije,
a ni u njegove mogue obrate. Od njegovih udaljenijih veza
nagovijestit u vam jo samo, da se pokazao znaajnom od
rednicom za stvaralatvo pisaca. Otto Rank je u jednoj svojoj
zaslunoj knjizi pokazao, da su i dramatiari svih razdoblja
uzimali svoju grau uglavnom iz Edipovog kompleksa i kom
pleksa incesta, te njihovih varijacija i prikrivanja. Takoer ne
treba ostati nespomenuto, da su obje zloinake elje Edipo
vog kompleksa bile prepoznate kao pravi predstavnici neo
buzdanog ivota nagona, jo davno prije vremena psihoana
lize. Meu zapisima enciklopedista Diderota nalazite poznat
dijalog Le neveu de Rameau, koji na njemaki nije prera
dio ni vie, ni manje nitko drugi, no - Goethe. Tamo moete
proitati i neobinu reenicu: Si le petit sauvage etait aban-
356
donnee a lui-meme, qu'il conservat toute son imbecillite et
qu 'il reunit an peu de raison de l' enfant au berceau la vio-
lence des passions de l'homme de trente ans, il tordrait le col
a son pere et coucherait avec sa mere.
1
Ali, ne mogu zaobii neto drugo. Edipova majka - nije
nas ena uzalud upozorila na san. Prisjeate li se rezultata nae
analize snova - da su elje koje oblikuju san tako esto nas
trane, incestuozne prirode, ili da razotkrivaju neslueno
neprijateljstvo prema najbliim i voljenim srodnicima? Tada
smo ostavili nerazjanjenim odakle potjeu ove zle pobude.
Sad si to moete objasniti i sami. To su rano infantilni, za
svjestan ivot odavno naputeni smjetaji libida i zaposjedan
ja objekta koji se tijekom noi jo pokazuju kao postojei, a u
odreenom smislu i sposobni za djelovanje. No, kako ovakve
nastrane, incestuozne i neije smrti eljne snove imaju svi
ljudi, a ne samo neurotian, smijemo izvui zakljuak da su i
oni, danas normalni, prolazili istim razvojnim putem preko
nastranosti i zaposjedanja objekata Edipovim kompleksom, da
je to put normalnog razvitka, da nam neurotiar samo uveano
i grublje pokazuje ono, to nam analiza snova razotkriva i kod
zdravih. A to je jedan od motiva, zbog kojih smo i zapoeli s
prouavanjem snova prije neurotinih simptoma.
' Kad bi mali divljak bio preputen samom sebi, zadravajui svu svoju
glupost, te kad bi s malo svog djejeg razuma spojio silnu strast mukar
ca od trideset godina, tada bi zaokrenuo vratom ocu, i spavao sa svojom
majkom.
357
XXII.predavanje
GLEDITA RAZVITKA I
REGRESIJE. ETIOLOGIJA
Moje dame i gospodo! uli smo da funkcija libida prolazi kroz
opsean razvitak, dok ne uspije stupiti u slubu razmnoava
nja na takozvani normalan nain. Sad bih vam elio izloiti,
kakvo znaenje ova injenica ima za uzrokovanje neuroza.
Vjerujem da smo usuglaeni s uenjima ope patologije
kad pretpostavljamo, da takav razvitak sa sobom donosi dvije
vrste opasnosti: prvo, onu od zapreka, i drugo, onu od regresi
je. To znai da e se uz opu sklonost biolokih procesa k va
rijacijama morati dogoditi, da nee ba svi pripremni stupnje
vi protei jednako dobro, niti u cijelosti biti nadvladani; dije
lovi funkcija bit e trajno zadrani na ovim ranim stupnjevima,
a u cjelokupnu sliku razvitka umijeat e se i odreena mjera
razvojnih zapreka.
Potraimo analogije za ove procese i na drugim podruji
ma. Kad bi itav jedan narod napustio svoje nastambe da bi
potraio nove, kako se to esto dogaalo u ranijim razdobljima
ljudske povijesti, tada on posve sigurno nije na novo mjesto
stizao u svom punom broju. Bez obzira na druge gubitke, re
dovito se moralo dogaati da se manje grupe ili druine ovih
noiako putem zaustave, i nastane na nekoj od tih postaja, dok
bi glavna masa krenula dalje. Ili, da potraimo nama blie us
poredbe, vi znate da kod najviih ivotinjskih sisavaca muke
358
spolne lijezde izvorno lee duboko u unutranjosti trbunog
prostora; no, u odreeno doba intrauterinog ivota nastupa se
oba, koja ih smjeta gotovo neposredno ispod koe na dnu
zdjelice. Kao posljedica ove seobe, kod odreenog se broja
mukih pojedinaca moe vidjeti, da je jedan od para organa
zaostao u zdjelinoj upljini, ili da je svoj trajni smjetaj pro
naao u takozvanom kanalu prepona, kroz koji oba organa mo
raju proi tijekom svoje seobe, ili barem da je taj kanal ostao
otvoren, iako uobiajeno zarasta po zavretku promjene polo
aja spolnih lijezda. Kad sam kao mlad student radio na svom
prvom znanstvenom radu pod vodstvom Bruckea, bavio sam
se podrijetlom stranjih ivanih korijena u lenoj modini
male, vrlo arhaino oblikovane ribe. Otkrio sam da ivana
vlakna tih korijena proizlaze iz velikih stanica stranjeg renja
sive supstancije, to vie nije sluaj kod ostalih kraljenjaka.
No, ubrzo potom otkrio sam i to, da se takve stanice sive sups
tancije mogu pronai na itavom putu do takozvanog spinal-
nog ganglija stranjeg korijena, iz ega sam izvukao zakljuak
da su se stanice ove gomile ganglija premjetale iz kimene
modine du puta korijena ivaca. To ujedno pokazuje i povi
jest razvijanja; ali, kod ove je male ribe ostao prepoznatljiv
itav taj put premjetanja kroz zaostale stanice. Pri dubljem
ulaenju u stvar, nee vam teko pasti da pronaete slabe toke
ovih usporedbi. Stoga elimo izravno izrei, da za svaku sek
sualnu tenju smatramo, kako su njeni pojedini dijelovi
zaostali na ranijim stupnjevima razvitka, pa ak i kad su ostali
dijelovi dospjeli do konanog cilja, pritom razaznajete, da si
svako takvo nastojanje predoavamo kao neku vrstu strujanja,
neprekinutog od samog poetka ivota, koje u odreenoj mjeri
umjetno razlaemo na zasebne pomake to slijede jedan iza
drugog. U pravu je va dojam, da ovakve predodbe ipak
zahtijevaju i daljnje razjanjenje, no taj bi nas pokuaj odveo
359
isuvie daleko. Dajte da jo samo ustvrdimo, kako se takvo
jedno zaostajanje djelominog nagona na jednom ranijem
stupnju treba nazvati fiksiranjem (nagona, naime).
Druga opasnost ovakvog stupnjevitog razvoja lei u tome,
to se i oni dijelovi koji su krenuli dalje lako mogu dovesti u
kretanje unazad, na jedan od ranijih stupnjeva, to zovemo re
gresijom. Ka takvoj e se jednoj regresiji tenja osjetiti ponu
kanom kad se izvoenje njene funkcije, dakle - postizanje cilja
zadovoljenja u kasnijem ili vie razvijenom obliku, sudari s ja
kim zaprekama. Blisko nam je pretpostaviti da fiksiranje i re
gresija nisu neovisni jedno o drugome. Sto je fiksiranje na raz
vojnom putu jae, utoliko prije e funkcija nastojati izbjei
vanjske potekoe regresijom do onih fiksiranja, utoliko prije
e se ve izgraena funkcija pokazati nesposobnijom za otpor
vanjskim preprekama svog odvijanja. Pomislite na to da, kad
je jedan nomadski narod ostavljao na postajama neke svoje
snanije dijelove, tada bi onima koji su putovanje nastavljali
bilo blisko, da se iznova povuku do tih postaja ako bi bili po
raeni ili se sukobili s isuvie snanim neprijateljem. Ali, oni
bi utoliko prije dospijevali i u opasnost poraza, ukoliko bi vei
broj ostavljali za sobom tijekom seobe.
Za vae je razumijevanje neuroza vano, da vam ovaj od
nos izmeu fiksiranja i regresije ne promakne ispred oiju. Ta
da dobivate sigurno uporite u pitanju uzroka neuroza, u pita
nju etiologije neuroza kojemu emo uskoro pristupiti.
Ostanimo jo za sada kod regresije. Nakon onoga to vam
je postalo poznato o razvijanju funkcije libida, smijete oeki
vati dvije vrste regresija: povratak na prve objekte, koje je li
bido zauzeo i koji su - kako je poznato - incestuozne prirode,
te povratak cijele seksualne organizacije na ranije stupnjeve.
Obje se javljaju kod neuroza prijenosa, i igraju veliku ulogu u
njihovom mehanizmu. Naroito je povrat ka prvim incestuoz-
nim objektima libida jedna crta, koja se kod neurotiara prona
lazi s ve gotovo umarajuom redovitou. O regresijama libi
da moe se rei mnogo vie, uzme li se u obzir i jedna druga
grupa neuroza, takozvane narcistine, to mi trenutno ne na
mjeravamo uiniti. Ove nam bolesti pruaju obavijesti i o ne
kim drugim, do sada jo nespomenutim razvojnim procesima
funkcije libida, te nam u skladu s time pokazuju i nove vrste
regresija. Ali, vjerujem da vas prije svega sada trebam upozo
riti na to, da ne pobrkate regresiju i potiskivanje, te vam mo
ram pomoi razjasniti odnose izmeu oba ova procesa. Kako
se sjeate, potiskivanje je onaj postupak, kroz koji se neki in,
sposoban da postane svjestan, dakle - koji jo pripada pred-
svjesnom, pretvara u nesvjesni, dakle kad se potiskuje nazad,
u sustav nesvjesnog. A potiskivanjem isto tako nazivamo i kad
se neki nesvjesni duevni in uope ne proputa u najblii
predsvjesni sustav, ve ga cenzura odbija jo na pragu. Dakle,
pojmu potiskivanja ne pridruuje se nikakva povezanost sa
seksualnou; molim, da to dobro upamtite. On oznaava je
dan isto psiholoki proces, kojega moemo jo bolje okarak
terizirati nazovemo li ga topikim. Time elimo rei da se on
bavi pretpostavljenim psihikim prostorima, ili - napustimo li
ovu grubu pomonu predodbu, izgradnjom duevnog aparata
iz zasebnih psihikih sustava.
Tek su nam izvrene usporedbe skrenule pozornost na to,
da do sada rije regresija nismo koristili u njenom opem,
ve jednom posve naroitom znaenju. Dajte joj njen opi smi
sao, onaj povratka s vieg na jedan nii stupanj razvitka, pa se
i potiskivanje podvrgava regresiji, jer se ono moe opisati i
kao povratak na raniji i dublji stupanj u razvitku nekog psihi
kog ina. Samo to nam kod potiskivanja nije stalo do tog po
vratnog smjera kretanja, jer u dinamikom smislu potiskiva
njem nazivamo i kad neki psihiki in ostane zadran na
360 361
niem stupnju nesvjesnog. Potiskivanje je tako jedan topiko -
dinamiki, a regresija jedan isto opisni pojam. Ali, pod onim
to smo do sada nazivali regresijom te doveli u odnos s fiksi
ranjem, mislili smo iskljuivo na povratak libida ranijim posta
jama svoga razvitka, dakle na neto, to je u svojoj sri posve
razliito od potiskivanja, i posve neovisno o njemu. Takoer,
regresiju libida ne moemo nazvati posve istim psihikim po
stupkom, i ne znamo koje bismo joj mjesto trebali namijeniti u
duevnom ustroju. Pa i kad iskazuje najsnaniji utjecaj na
duevni ivot, ipak je organski faktor u njoj onaj, koji je naj
izraeniji.
Razjanjenja kakva su ova, moja gospodo, moraju se ui
niti pomalo turima. Okrenimo se stoga klinici, da bismo iz
njih izveli neto dojmljivije primjene. Vi znate da su i histeri
ja i opsesijska neuroza dva glavna predstavnika grupe neuroza
prijenosa. Kod histerije, istina, postoji regresija libida ka pri
marnim incestuoznim seksualnim objektima, i to posve redo
vito, ali nema gotovo nikakve regresije na neki raniji stupanj
seksualne organizacije. No, zato potiskivanju pripada glavna
uloga u mehanizmu histerije. Smijem li si dopustiti da naa
dosadanja provjerena saznanja o ovoj neurozi dopunim jed
nom konstrukcijom, tada bih odnos stvari mogao opisati na
sljedei nain: sjedinjenje djelominih nagona obavljeno je
pod primatom genitalija, ali se njegovi rezultati sudaraju s ot
porom predsvjesnog, koji je povezan sa svjesnim sustavom.
Dakle, genitalna organizacija vai za nesvjesno, ali ne isto tako
i za predsvjesno, a ovo zastranjenje predsvjesnog stvara jednu
sliku, koja ima odreenih slinosti sa stanjem prije primata ge
nitalija. Ali, to je ipak neto posve drugaije. - Od obiju regre
sija libida daleko je uoljivija ona koja se vee uz raniji stupanj
seksualne organizacije. Kako ona nedostaje kod histerije, a i
tavo nae shvaanje neuroza jo isuvie potpada pod utjecaj
prouavanja histerije koja im je vremenski prethodila, znae
nje regresije libida postalo nam je jasno mnogo kasnije od zna
enja potiskivanja. Pripremimo se na to, da bi naa stajalita
mogla iskusiti i druga proirenja i procjenjivanja, kad bismo u
nae promatranje osim histerije i opsesijske neuroze mogli uk
ljuiti i one druge, narcistine neuroze.
Nasuprot tome, kod opsesijske neuroze je najuoljivija re
gresija libida na predstupanj sadistiko analne organizacije, i
mjerodavan je imbenik njenog iskazivanja kroz simptome.
Tada se impuls ljubavi mora zakrinkati kao sadistiki impuls.
Opsesijska predodba: elim te ubiti - kad se oslobodi od
reenih, ali ne sluajnih, ve neizostavnih dodataka - u osnovi
ne znai nita drugo, nego: elio bih te uivati u ljubavi.
Dodajte tome, da je istovremeno dolo do regresije objekta, te
da su ovi porivi upueni samo najbliim i najdraim osobama,
pa ete moi stvoriti predodbu o uasu, koji ovakve opsesij
ske predodbe razbuuju kod bolesnika, a istodobno i o na
stranosti, kojom one nastupaju prema njegovim svjesnim
opaanjima. No, i potiskivanje je imalo svoj velik udio u me
hanizmu ovih neuroza, koji je ipak teko razluiti u jednom
ovakvom letiminom uvodu, kakav je na. Regresija libida bez
nekog potiskivanja ne bi nikada dovela do neuroze, ve bi za
vrila u nastranosti. Iz toga vidite da je potiskivanje onaj pro
ces koji se neurozi pridodaje kao njoj najsvojstveniji, koji je
najbolje odreuje. Ali, moda u jednom i imati prilike da vam
izloim ono to znamo o mehanizmu perverzija, pa ete tada
uvidjeti da se niti ovdje stvari ne odvijaju ba posve jednos
tavno, kako bi netko elio rado zamisliti.
Gospodo moja! Mislim da ete se najbre pomiriti sa svim
izlaganjima koja ste upravo uli o fiksiranju i regresiji libida,
dopustite li da vrijede kao priprema za istraivanje etiologije
neuroza. U vezi s tim, do sada sam vam izloio samo jednu
362
363
jedinu obavijest, naime, da ljudi neurotski obolijevaju ako im
je oduzeta mogunost da zadovolje svoj libido, dakle - kod
uskrate, kako sam se izrazio, te da su njihovi simptomi za
pravo zamjena za uskraeno zadovoljenje. Naravno, to ne bi
trebalo znaiti da svaka uskrata libidnog zadovoljenja mora
svakoga, koga pogodi, uiniti i neurotinim, ve samo da se u
svim istraenim sluajevima neuroze mogao dokazati ovaj
moment uskrate. Tvrdnja se, dakle, ne moe obrnuti. Vjerojat
no ste takoer razumjeli da ova tvrdnja nije trebala razotkriti
itavu tajnu etiologije neuroza, ve je samo naglasila jedan
vaan i nezaobilazan uvjet.
Sad se ne zna, treba li se u daljnjoj raspravi o ovoj tvrdnji
pridravati prirode uskrate, ili osebujnosti onoga, koji je njo
me pogoen. Uskrata je ipak vrlo rijetko ona posvemanja i
apsolutna; da bi postala patogeno djelotvorna, mora se odno
siti upravo na onaj nain zadovoljenja za kojim osoba jedinim
i tei, za koje je jedino i sposobna. Openito, postoje mnogi
putevi kojima se podnosi nedostatak libidnog zadovoljenja, a
da se od njega ne obolijeva. Prije svega, poznajemo ljude ko
ji su u stanju na sebe preuzeti takvu jednu oskudicu bez ika
kvih smetnji; oni tada nisu sretni, pate od enje, ali ne oboli
jevaju. Potom, moramo uzeti u obzir da su upravo seksualni
nagonski poticaji izrazito plastini, smijem li tako rei. Oni
mogu zamijeniti jedno za drugo, jedno moe na sebe preuzeti
intenzitet drugoga; ako je zadovoljenje jednog uslijed
stvarnosti zakazalo, zadovoljenje drugog moe ponuditi pot
punu nadoknadu. Oni se jedan prema drugom odnose kao
mrea kanala ispunjenih tekuinom, koji meusobno komuni
ciraju, i to usprkos njihovom podvrgavanju genitalnom pri
matu, to ba i nije lako povezati u jednu predodbu. Nadalje,
djelomini nagoni seksualnosti, isto kao i iz njih proizala
seksualna tenja, pokazuju veliku sposobnost zamjene svog
364
objekta za neki drugi, dakle i za neki lake dostupan; ova
sposobnost pomicanja i spremnost prihvaanja surogata mora
ju vjerojatno snano raditi protiv patogenog djelovanja
uskrate. Meu ovim zatitnim procesima koji djeluju protiv
oboljenja zbog uskrate, jedan je osvojio posebno kulturno
znaenje. Ono se sastoji u tome, da seksualna tenja odustaje
od svog cilja usmjerenog na djelominu ugodu ili ugodu razm
noavanja, te preuzima jednu drugu koja je genetski povezana
s onom od koje se odustalo, ali se sama za sebe vie ne moe
nazivati seksualnom, ve se zove drutvenim, socijalnim cil
jem. Taj proces nazivamo sublimiranjem, pri emu se
povodimo za opom ocjenom koja drutvene ciljeve postavlja
iznad onih seksualnih, u osnovi sebinih ciljeva. Uostalom,
sublimiranje je tek poseban sluaj oslanjanja seksualnih tenji
na druge, koje nisu seksualne. O njemu emo morati jo jed
nom govoriti u vezi s jednim drugim pitanjem.
Sad ete stei dojam, kako je zbog svih ovih sredstava da
bi se podnijela, uskrata potisnuta do beznaajnosti. Ali ne, ona
zadrava svoju patogenu mo. Sva ova protusredstva openito
nisu dostatna. Mjera nezadovoljenog libida koju ljudi u pro
sjeku mogu preuzeti na sebe, ograniena je. Plastinost ili slo
bodna pokretljivost libida nije ni u kom sluaju u cijelosti
sauvana kod sviju, a sublimiranje moe uvijek razrijeiti sa
mo odreeni dio libida, bez obzira na to to je mnogim ljudi
ma sposobnost sublimiranja dodijeljena tek u neznatnoj mjeri.
Oito je meu ovim ogranienjima najvanije ogranienje u
pokretljivosti libida, jer zadovoljenje ini pojedinca ovisnim o
postizanju jednog vrlo malog broja ciljeva i objekata. Prisjetite
li se samo toga, da jedan nepotpun razvitak libida za sobom
ostavlja vrlo opsena, a moda ak i viestruka fiksiranja libi
da na rane stupnjeve organizacije i pronalaenja objekta, koji
uglavnom nisu sposobni za stvarno zadovoljenje, tada ete u
365
fiksiranju libida prepoznati drugog monog imbenika koji
zajedno s uskratom nastupa prema uzrokovanju bolesti. She
matskim skraenjem moete izraziti, da fiksiranje libida pred
stavlja raspoloivog unutarnjeg, a uskrata sluajnog vanjskog
imbenika etiologije neuroza.
Ovdje koristim priliku upozoriti vas, da ne biste zauzimali
strane u jednoj posve suvinoj svai. U znanstvenom je radu
vrlo omiljeno izdvojiti jedan dio istine, postaviti ga na mjesto
cjeline, a potom se u njegovu korist boriti protiv ostatka koji
nije nita manje istinit. Na takvom se putu ve i iz psihoanali
tikog pokreta razvilo vie pravaca, od kojih jedan priznaje sa
mo egoistine nagone, a porie seksualne, drugi cijeni jedino
utjecaj zbiljskih ivotnih zadaa, no previa pojedinanu povi
jest, i jo mnogo tome slinog. Sad nam se i ovdje nudi povod
zajedno takvo slino suprotstavljanje, i sporno pitanje: jesu li
neuroze egzogene ili endogene bolesti, jesu li neizostavna
posljedica jednog odreenog ustrojstva ili proizvod odreenih
tetnih (traumatinih) ivotnih dojmova, a posebno: jesu li iza
zvane fiksiranjem libida (i uope seksualnim ustrojem), ili pak
pritiskom nastalim zbog uskrate? Ova mi se dilema ne ini u
cjelini nimalo mudrijom od jedne druge, koju bih vam mogao
navesti: nastaje li dijete oevim nastojanjem, ili prihvaanjem
od strane majke? Oba su uvjeta jednako bezuvjetno potrebna,
odgovorit ete s pravom. Kod uzroka neuroza odnos je - ako
ve ne posve isti, a ono ipak vrlo slian. Kod promatranja uz
roka, sluajevi neurotinih oboljenja rasporeuju se u jedan
niz, unutar kojega su oba imbenika - i seksualni ustroj i do
ivljaj, ili, elite li - fiksiranje libida i uskrata - zastupljeni
tako, da jedan raste dok drugi opada. Na drugom kraju tog niza
nalaze se ekstremni sluajevi, za koje mi s uvjerenjem moete
rei: Ovi bi ljudi oboljeli u svakom sluaju, ve zbog svog
udnog razvitka fiksiranja libida, ma to oni doivjeli, ili ma
366
koliko ih obzirno ivot potedio. S druge strane stoje sluaje
vi, kod kojih biste morali ocijeniti obrnuto - da bi oni zasigur
no izbjegli bolesti, samo da ih ivot nije doveo u ovaj ili onaj
poloaj. Kod sluajeva unutar niza susreu se jedno Vie ili
Manje raspoloivog seksualnog ustroja s jednim Manje ili Vie
tetnih ivotnih zahtjeva. Njihovo im seksualno ustrojstvo ne
bi donijelo neurozu da nisu imali upravo takve dogaaje, a ti
doivljaji ne bi na njih djelovali toliko traumatino, samo da su
odnosi libida bili drugaiji. Moda bih u ovom nizu mogao
priznati odreenu nadmo znaaja raspoloivih imbenika, no
i ovo bi priznanje ovisilo o tome, koliko daleko elite obiljeiti
granice nervoze.
Gospodo! Predlaem vam da takve nizove obiljeite kao
dopunske nizove, te vas pripremam na to, da emo nalaziti po
voda i za uspostavljanje drugih takvih nizova.
Upornost, kojom se libido dri odreenih pravaca i obje
kata, gotovo se moe rei - ljepljivost libida, ini nam se kao
da je samostalan, pojedinano promjenjiv imbenik, ije su
nam ovisnosti posve nepoznate i ije znaenje za etiologiju ne
uroza zasigurno vie neemo podcijeniti. Ali, takoer ne smije
mo niti precijeniti bliskost tog odnosa. Naime, ista se ovakva
ljepljivost libida, iz nepoznatih razloga i pod mnogobrojnim
okolnostima dogaa i kod normalnih ljudi, a pronalazi se kao
odreujui imbenik i kod osoba, koje su u odreenom smislu
suprotnost nervoznima - kod nastranih. Ve je i prije vremena
psihoanalize bilo poznato (Binet), da se u anamnezi nastranih
uistinu esto otkriva vrlo rani dojam o abnormalnoj usmjere-
nosti nagona ili izboru objekta, uz koji bi se potom libido te
osobe pridravao itavog ivota. esto se ne zna rei to je taj
dojam osposobilo za to, da na libido djeluje jednom tako sna
nom privlanou. Ispripovijedat u vam jedan sluaj ove vrste,
koji sam osobno prouavao. Jedan mukarac, kojemu danas ni
367
genitalije, a niti sve ostale drai ene ne znae nita, koji dos
pijeva do neodoljivog seksualnog uzbuenja samo zahvalju
jui nozi obuvenoj u cipelu posve odreenog oblika, uspio se
prisjetiti jednog doivljaja iz svoje este godine, koji je postao
mjerodavan za ovakvo fiksiranje njegovog libida. Sjedio je na
klupici uz guvernantu, kod koje je doao na sat engleskog jezi
ka. Guvernantu - staru, mravu, nelijepu djevojku vodnjikavih
plavih oiju i prasta nosa, boljela je toga dana noga, pa ju je
obuvenu u barunastu papuu ispruila na jastuku; sama njena
noga bila je pritom najpomnije prekrivena. Takva jedna
mrava, ilava noga kakvu je tada vidio kod guvernante posta
la je, nakon jednog srameljivog pokuaja normalnih seksual
nih djelatnosti u pubertetu, njegov jedini seksualni objekt, i o
vjek bi bio neodoljivo privuen kad bi se takvoj nozi pridrui
le i druge crte koje bi ga podsjetile na izgled one engleske gu
vernante. Ali, zbog ovakvog fiksiranja svog libida ovjek nije
postao neurotiar, ve - nastran, postao je fetiist stopala, kako
to kaemo. Vidite, dakle, da krug djelovanja libida daleko
nadilazi podruje neuroza, iako je pretjerano, a uz to jo i
preuranjeno fiksiranje libida nuno za uzrokovanje neuroze.
No, i ovaj bi uvjet sam za sebe bio isto onoliko malo odluu
jui, kao i ranije spomenuta uskrata.
ini se, dakle, da problem uzroka neuroza postaje sve slo
eniji. I zaista, psihoanalitiko istraivanje nas upoznaje s jed
nim novim imbenikom na kojeg se nismo osvrtali u naem
etiolokom nizu, a najbolje se razaznaje u onim sluajevima, u
kojima se dotadanje dobro zdravstveno stanje iznenada reme
ti neurotinim oboljenjem.
Kod ovih se osoba redovito nailazi na pokazatelje suko
bljavanja elja ili na psihiki sukob (konflikt), kako smo
navikli rei. Jedan dio osobnosti zastupa odreene elje, dok
im se drugi opire i brani od njih. Bez takvog sukoba, neuroze
368
ne bi niti bilo. No, to se ne ini neim posebnim. Vi znate da
je na duevni ivot neprekidno pokretan sukobima o kojima
moramo donositi odluke. Dakle, ako takav jedan sukob treba
postati patogen, morali bi biti ispunjeni zaista naroiti uvjeti za
to. Smijemo upitati koji su to uvjeti, izmeu kojih se duevnih
sila ovi patogeni sukobi odigravaju, kakav odnos ima sukob
naspram drugih uzronih imbenika.
Nadam se da u vam na ova pitanja moi pruiti dostatne
odgovore, iako bi mogli biti i shematski skraeni. Sukob je
izazvan uskratom, jer je libido kojemu je njegovo zadovolje
nje uskraeno sad upuen na to, da potrai drugaije objekte i
puteve. On kao uvjet ima i to, da ovi drugaiji putevi i objekti
kod jednog dijela osobnosti izazivaju negodovanje, pa slijedi
veto koji u poetku ini nemoguima nove naine zadovolje
nja. Odavde proizlazi i put ka oblikovanju simptoma, koji
emo slijediti kasnije. Odbaena libidna htijenja ipak se uspi
jevaju nametnuti odreenim zakulisnim putevima, ali ne bez
odreenih odstupanja i ublaavanja, uzrokovanih prigovorom.
Ovi zakulisni putevi su putevi tvorbe simptoma, a simptomi su
novo ili zamjensko zadovoljenje, koje je zbog injenice uskra
te postalo nunim.
Znaaj psihikog sukoba moe se izraziti i drugim nai
nom izraavanja, kada se kae: vanjskoj uskrati, da bi djelova
la patogeno, treba se jo pridruiti i unutarnja uskrata. Narav
no da se tada vanjska i unutarnja uskrata proteu na razliite
puteve i objekte. Vanjska uskrata oduzima jednu mogunost
zadovoljenja, a unutarnja uskrata eli iskljuiti jednu drugu
mogunost, oko koje potom izbija sukob. Prednost dajem ova
kvom nainu prikazivanja, jer ono sadri jedan tajni stav.
Naime, ukazuje na vjerojatnost da su unutarnja suzdravanja u
ranim vremenima ljudskog razvitka proizala iz stvarnih vanj
skih prepreka.
369
Ali, koje su to sile ona druga strana u patogenom sukobu,
iz kojih proizlazi prigovor protiv libidnih htijenja? To su, po
sve openito reeno, neseksualne nagonske sile. Obuhvaamo
ih kao nagone Ja; psihoanaliza neuroza prijenosa ne daje
nam dobar pristup njihovom daljnjem razlaganju, pa ih u naj
veoj mjeri donekle upoznajemo kroz otpore, koji se suprot
stavljaju analizi. Dakle, patogeni sukob je takav, da se odvija
izmeu nagona Ja i seksualnih nagona. U itavom se nizu slu
ajeva ini, da bi takav jedan sukob mogao postojati i izmeu
razliitih, isto seksualnih tenji; ali, to je u osnovi isto, jer od
obje seksualne tenje koje se nau u sukobu, moe se rei da
jedna uvijek odgovara samome Ja, dok druga izaziva obranu
tog Ja. Dakle, ostaje se pri sukobu izmeu Ja i seksualnosti.
Moja gospodo! esto i preesto, kad bi psihoanaliza isko
ristila neki duevni dogaaj kao uinak seksualnih nagona, u
srditoj bi joj se obrani spoitavalo: da se ovjek ne sastoji sa-
mo od seksualnosti, da u duevnom ivotu postoje i drugi na
goni i interesi osim seksualnih, da se ne bi sve smjelo izvo
diti iz seksualnosti, i slino.
Posebice je ugodno suglasiti se jednom i sa svojim protiv
nicima. Psihoanaliza nije nikad zaboravila da postoje i nesek
sualne nagonske sile, ona se i izgradila na otrom razdvajanju
seksualnih nagona od nagona Ja, a i sama prije svakog prigo
vora tvrdi - ne to, da su neuroze proizale iz seksualnosti, ve
da svoje podrijetlo zahvaljuju sukobu izmeu Ja i seksualno
sti. Takoer, ona nema nikakvog zamislivog motiva za ospo
ravanje postojanja ili znaenja nagona Ja, dok prati ulogu sek
sualnih nagona u oboljenju i u ivotu. Samo to joj je postalo
usudom da se u prvom redu bavi seksualnim nagonima, jer su
oni postali najpristupaniji uvidu kroz neuroze prijenosa, i jer
joj je obveza prouavanje onoga, to su svi ostali zapostavili.
370
Takoer, nije tono da se psihoanaliza nije nimalo starala
za neseksualni udio osobnosti. Upravo nam je razlikovanje Ja
i seksualnosti dopustilo da naroitom jasnoom razaznamo,
kako i nagoni Ja prolaze kroz znaajno razvijanje, razvitak koji
nije ni posve neovisan o libidu, a niti bez protivnog utjecaja na
nj. Dodue, mi taj razvitak Ja poznajemo mnogo slabije od
razvitka libida, jer nam je, naime, tek prouavanje narcistinih
neuroza obealo spoznaju o izgraivanju Ja. Ipak, ve postoji
jedan Ferenczijev pokuaj, vrijedan pozornosti, da teoretski
oblikuje razvojne stupnjeve Ja, a najmanje na dva mjesta ve
smo i dosegnuli vrste oslonce za procjenu tog razvitka. Ne
mislimo na to da se libidinozni interesi neke osobe od samog
poetka nalaze u suprotnosti s njenim interesima za samoodr
anjem; prije e biti, da Ja na svakom stupnju nastoji ostati u
skladu sa svojom trenutnom seksualnom organizacijom i
podrediti je sebi. Izmjenjivanje pojedinih stupnjeva u razvitku
libida vjerojatno slijedi po jednom propisanom programu; ali,
ne moe se odbaciti da na to odvijanje moe utjecati i Ja, pa bi
se jednako tako smjela predvidjeti odreena usporednost, para
lelizam, odreena podudarnost u razvojnim stupnjevima Ja i
libida; poremeaj u toj podudarnosti mogao bi rezultirati pato
genim momentom. Sad je za nas vano stajalite, kako se Ja
ponaa kada njegov libido na nekom mjestu svog razvitka os-
tavi za sobom snano fiksiranje. On ga moe dopustiti, pa e
tada u odgovarajuoj mjeri postati nastran, ili - to je isto,
infantilan. Ali, moe se postaviti i odbijajue, protiv takvog
utvrivanja libida, pa tada Ja ima jedno potiskivanje tamo, gdje
je libido iskusio fiksiranje.
Na ovom putu dospijevamo do saznanja, da trei imbenik
eliologije neuroza - sklonost ka sukobu -jednako onoliko ovi
si o razvitku Ja, koliko i o razvitku libida. Na se stav o uzroko
vanju neuroza, dakle, upotpunio. Prvi je, kao najopenitiji uvjet
371
- uskrata, potom fiksiranje libida, koje ga tjera u odreene
usmjerenosti, i kao tree - sklonost sukobu zbog razvitka Ja,
koje je odbacilo takva kretanja libida. Dakle, stanje stvari i nije
tako jako zamreno i teko za progledati, kako vam se vje
rojatno uinilo tijekom napredovanja mojih izlaganja. Ali, na
ravno, nalazimo da jo uvijek nismo gotovi. Jo moramo pri
dodati neto novo, a neto, to je ve poznato - dalje razraditi.
Da bih vam prikazao utjecaj razvoja Ja na nastajanje suko
ba, a time i na uzrokovanje neuroza, elim vam iznijeti jedan
primjer, koji je dodue posve izmiljen, ali se niti u jednoj to
ki ne udaljuje od stvarnosti. Oslanjajui se na naslov jedne Ne-
stroyeve dosjetke, ja u ga nazvati po osobinama u prizemlju,
i u prvom katu. U prizemlju stanuje kuepazitelj, a u prvom
katu kuevlasnik, bogat i otmjen ovjek. Obojica imaju djecu,
pa elimo pretpostaviti da je kerkici kuevlasnika doputeno,
da se bez nadzora igra s radnikim djetetom. Tada se moe lako
dogoditi da igre djece poprime nepristojnu, to jest seksualnu
narav, da se igraju tate i mame, jedno drugo promatraju kod
vrenja intimnih radnji i nadrauju po spolnim organima. Dje
vojica kuepazitelj a, koja je i usprkos svojih pet ili est godi
na imala prilike vidjeti poneto od seksualnosti odraslih, moe
pritom preuzeti ulogu zavodnice. Ovi su doivljaji dostatni, pa
ak i ako se ne proteu kroz due razdoblje, da bi se kod obo
je djece aktivirali odreeni seksualni podraaji, koji se i nakon
prestanka zajednikih igara kroz nekoliko godina iskazuju kao
masturbacija. Do ovdje dopire njihovo zajednitvo; no, krajnji
e rezultat kod oba djeteta biti vrlo razliit. Ki kuepazitelja
nastavit e s masturbacijom sve negdje do nastupanja
mjesenice, potom bez potekoa odustati od nje, nekoliko go
dina kasnije uzeti ljubavnika, moda ak i dobiti dijete, krenu
ti ovim ili onim ivotnim putem koji e je moda pretvoriti i u
omiljenu umjetnicu, pa bi mogla zavriti i kao aristokratkinja.
372
Vjerojatnije je da e njena sudbina ipak protei manje bljetavo,
no u svakom sluaju, ona e proi bez smetnji zbog preranog
pokretanja svoje seksualnosti, i osloboena neuroze ispuniti
svoj ivot. Drugaije e se zbiti s keri kuevlasnika. Ona e
prije vremena i jo kao dijete doi do saznanja da je uinila
neto nedoputeno, nakon kraeg e se vremena, ali moda tek
nakon teke borbe, odrei masturbacijskog zadovoljavanja, i u
svome biu zadrati neku potitenost. Kad e u djevojakim
godinama dospjeti u poloaj da poneto sazna o ljudskom sek
sualnom openju, s nerazjanjivim e se gnuanjem toga kloniti
i poeljeti da u tome i ostane posvemanja neznalica. Vjerojatno
sad opet podlijee iznova nadolazeem neodoljivom porivu
masturbacije, na koji se nikome ne usuuje poaliti. U go
dinama, u kojima bi se kao ena trebala svidjeti nekom mu
karcu, kod nje e izbiti neuroza, zbog koje e se osjetiti preva
renom i u braku, i u ivotnim nadama. Uspije li analizi doprijeti
do uvida u ovu neurozu, pokazuje se da je ova dobro odgojena,
pametna djevojka s visokim htijenjima posve potisnula svoje
seksualne nagone, ali da su oni, za nju nesvjesni, vezani uz one
bijedne doivljaje s njenom prijateljicom iz djetinjstva.
Razliitost obiju sudbina usprkos istom doivljenom proiz
lazi iz toga, sto je Ja jedne djevojice iskusio jedan razvitak, ko
ji kod druge nije nastupio. Keri kuepazitelja se i kasnija sek
sualna djelatnost uinila isto onako prirodnom i nesumnjivom,
kao i u djetinjstvu. No, ki kuevlasnika iskusila je utjecaj od
goja, i preuzela njegove zahtjeve. Njen je Ja oblikovan od ide
ala koje on nudi o enskoj istoi i nepostojanju potreba, i koji
ne podnose bilo kakve seksualne djelatnosti; njeno intelektu
alno obrazovanje umanjilo joj je zanimanje za ensku ulogu, za
koju je predodreena. Ovim viim moralnim i intelektualnim
razvijanjem svoga Ja zapala je u sukob sa zahtjevima svoje sek
sualnosti.
373
Danas u se jo zadrati i kod jedne druge toke u razvitku
Ja, kako zbog odreenih dubljih sagledavanja, tako i zato, jer
je upravo ovo to slijedi podobno za izvrenje nama tako omi-
ljenog, otrog i ne ba po sebi razumljivog razdvajanja nagona
Ja od seksualnih nagona. U procjeni obaju razvitaka - i razvit-
ka Ja i libida, moramo istaknuti jedan stav, koji se do sada ba
i nije esto potovao. Oba su u osnovi naslijee, skraena po-
navljanja razvitka koji je itavo ovjeanstvo ostavilo za so-
bom jo od pradavnih vremena, kroz duga razdoblja. elim us-
tvrditi, da se u razvitku libida nesumnjivo moe prepoznati to
filogenetsko podrijetlo. Pomislite na to, kako se kod jedne i-
votinjske vrste spolni aparat nalazi u najbliskijoj vezi s ustima,
kod druge se ne moe razlikovati od aparata za izluivanje, a
kod neke druge je povezan s organima za pokretanje - stvari,
koje moete privlano opisane pronai u dragocjenoj knjizi W.
Bolschea. Moe se rei, da se kod ivotinja okamenjuju sve
vrste - od nastranosti, pa do seksualne organizacije. Samo to
je filogenetsko stajalite kod ovjeka djelomino prikriveno
okolnou, da je ono to je u osnovi naslijeeno, u pojedi-
nanom razvijanju ipak iznova zadobiveno, vjerojatno zato jer
i nadalje postoje isti onakvi odnosi, koji djeluju na svakog po-
jedinano, kakve je svojedobno bilo potrebno zadobiti. elim
rei da su oni svojedobno djelovali oblikujui, a sad djeluju
izazivajui. Osim toga, nesumnjivo je da se tijek predodree-
nog razvitka kod svakog pojedinano moe omesti ili izmijeni-
ti zbog nedavnih vanjskih utjecaja. Ali, mi poznajemo mo,
koja je ovjeanstvo natjerala na takav jedan razvitak i koja u
istom pravcu i danas odrava svoj pritisak; to je opet uskrata u
stvarnosti, ili ako joj damo njen ispravan veliki naziv, nevolja
ivota: . Ona je bila vrlo stroga odgojiteljica, i mnogo
je toga uinila za nas. Neurotian pripadaju djeci kod koje je
strogost dovela do slabih rezultata, ali to treba staviti na kocku
374
kod bilo ijeg odgajanja. Uostalom, ovo nas uvaavanje ivot
ne nevolje kao pokretaa razvitka ne treba usmjeriti protiv
znaaja unutarnjih razvojnih tenji, ako se takve mogu do
kazati.
No, vrlo je vrijedno zapaanja, da se seksualni nagoni i na
goni za samoodranjem ne odnose na isti nain prema stvarnoj
nevolji. Nagoni za samoodranjem i sve to je s njima u vezi
mogu se lake ucjepljivati; oni se vrlo rano naue povinovati
nudi, te podesiti svoj razvitak prema uputama stvarnosti. To
je i shvatljivo, jer oni ni na koji drugi nain ne mogu pribaviti
objekte koji im trebaju; bez tih objekata pojedinac mora pro
pasti. Seksualni nagoni tee se odgajaju, jer u poetku ne upo
znaju nevolju nedostatka objekta. Kako se oni, slino parazitu,
oslanjaju na druge tjelesne funkcije i autoerotski zadovoljava
ju na vlastitom tijelu, u poetku ne potpadaju pod odgojni utje
caj stvarnog nedostatka, pa se osobine samovoljnosti, nemo
gunosti utjecanja, ono to nazivamo nerazumnou kod
veine ljudi u odreenom smislu zadravaju i kroz cijeli ivot.
Takoer, i sposobnost odgajanja neke mlade osobe u pravilu
nalazi svoj kraj onda, kad se u konanoj snazi razbude njene
seksualne potrebe. To znaju i odgojitelji, pa u skladu s time i
djeluju; no, moda e ih rezultati psihoanalize potaknuti na to,
da glavni pritisak odgoja premjeste na prve djeje godine, po-
ev od vremena dojeneta. Mali ovjek esto je dovren ve u
svojoj etvrtoj ili petoj godini, pa kasnije samo iznosi na vi
djelo ono, to se u njemu ve nalazi.
Da bi ce ocijenilo puno znaenje nagovijetene razlike iz
meu obiju grupa nagona, moramo krenuti izdaleka, te uvesti
neko od onih zapaanja koja zasluuju da se nazovu ekonom
skima. Time ulazimo u jedno od najvanijih, ali na alost i naj
tamnijih podruja psihoanalize. Postavljamo si pitanje: moe
li se u radu naeg duevnog aparata razaznati neka glavna
375
namjera, te na njega u prvom pribliavanju odgovoriti, da je
ta namjera upravljena ka pribavljanju ugode. ini se, da je na
a cjelokupna duevna djelatnost usmjerena na to da pribavi
ugodu i izbjegne neugodu, te da nju automatski podeava na
elo ugode. Sad bismo radije od svega na svijetu htjeli znati,
koji su to uvjeti za nastajanje ugode i neugode, ali upravo nam
to nedostaje. Ipak, smijemo se usuditi ustvrditi barem toliko,
da je ugoda nekako povezana sa smanjenjem, opadanjem ili
gaenjem koliine uzbuenja koja djeluje u duevnom apa
ratu, dok je neugoda njeno poveanje. Istraivanja najinten
zivnije ugode koja je ljudima dostupna - ugode pri obavljanju
seksualnog ina, ostavlja tek malo dvojbi o toj jednoj toki.
Kako se kod ovakvih procesa ugode radi o sudbini koliine
duevnog uzbuenja ili energije, promatranja ove vrste nazi
vamo ekonomskima. Primjeujemo da zadau i uinak duev
nog aparata moemo opisati i drugaije, pa i openitije, no sa
mim naglaavanjem pribavljanja ugode. Moemo rei da
duevni aparat slui namjeri nadvladavanja ili rjeavanja onih
koliina uzbuenja, veliina podraaja, koje na njega navalju
ju izvana i iznutra. Kod seksualnih nagona je bez daljnjeg
oevidno, da oni od poetka pa do kraja svog razvitka rade na
pribavljanju ugode; ovu izvornu funkciju pridravaju bez
ikakvih izmjena. Istom tome u poetku tee i oni drugi, nago
ni Ja. Ali, pod utjecajem uiteljice nevolje, nagoni Ja brzo
naue naelo ugode zamijeniti nekom modifikacijom. Zadaa
izbjegavanja neugode za njih postaje gotovo jednako vrijed
nom kao i zadaa pribavljanja ugode; Ja otkriva da je neiz
bjeno odrei se neposrednog zadovoljenja, odloiti priba
vljanje ugode, pretrpjeti dio neugode i openito se posve
odrei izvjesnih izvora ugode. Tako odgojen, Ja postaje
razuman, ne doputa vie da njime vlada naelo ugode, ve
slijedi naelo stvarnosti, koje u osnovi takoer eli postii
376
ugodu, ali uzima u obzir u stvarnosti osiguranu, iako odgo
enu, pa i umanjenu ugodu.
Prijelaz s naela ugode na naelo stvarnosti jedan je od
najveih napredaka u razvitku Ja. Ve znamo da seksualni na
goni ovaj dio u razvitku Ja slijede tek kasno i protiv volje, a
kasnije emo uti kakve posljedice ima za ovjeka to, da se
njegova seksualnost zadovoljava jednim tako slabanim od
nosom prema vanjskoj stvarnosti. I sad na kraju, jo jedna
napomena koja tome pripada. Ako ovjekovo Ja ima svoju po
vijest razvitka isto kao i libido, tada neete biti iznenaeni kad
ujete, da postoje i Ja-regresije, a poeljet ete saznati i
kakvu ulogu kod neurotinih oboljenja moe imati taj povra
tak Ja u ranije razvojne stupnjeve.
377
XXIII. predavanje
PUTEVI SIMPTOMSKE TVORBE
Moje dame i gospodo! Za nestrunjaka su simptomi ono, to
tvori samu sr bolesti, a ozdravljenje je - uklanjanje tih simp
toma. Lijenik polae vrijednost na to, da simptome razlikuje
od bolesti, pa kae da uklanjanje simptoma jo uvijek nije i iz-
lijeenje oboljenja. No, ono to jo ostaje opipljivo od bolesti
i nakon nestajanja simptoma, samo je sposobnost da se obliku
ju novi simptomi. Zato za sada elimo stati uz gledite nestru
njaka, te utemeljenost simptoma smatrati istoznanom s razu
mijevanjem bolesti.
Simptomi - naravno, ovdje se bavimo psihikim (ili psi-
hogenim) simptomima i psihikim oboljenjima - za cjelokup
ni su ivot tetne ili barem besmislene djelatnosti, zbog kojih
se osoba esto tui da ih ini i protiv volje, a za nju su poveza
ne s neugodom ili patnjom. Njen glavni poremeaj nalazi se u
duevnom troenju koje zahtijevaju oni sami, te nadalje u
onom, koje e joj biti potrebno zbog njihova suzbijanja. Oba
ova troenja mogu kod opsenije simptomske tvorbe imati kao
posljedicu izrazito osiromaenje osobe s obzirom na njenu ras
poloivu duevnu energiju, a time i njenu oduzetost pri obav
ljanju svih vanih ivotnih zadaa. Kako se kod ovog rezulta
ta uglavnom radi o kvantiteti tako zauzete energije, lako raza-
znajete da je oboljeti jedan u sutini praktian pojam. No,
postavite se na jedno teoretsko stajalite i zanemarite ove
378
kvantitete, pa moete lako rei da smo svi mi bolesni, odnos
no neurotini, jer se uvjeti za simptomsku tvorbu mogu doka
zati i kod normalnih osoba.
O neurotskim simptomima ve znamo da su rezultat suko
ba koji nastaje oko neke nove vrste zadovoljenja libida. Obje
sile, koje su se zavadile, iznova se susreu u simptomu te se is
todobno i meusobno mire kroz kompromis pri tvorbi simpto
ma. Zbog toga simptom i jeste toliko sposoban za pruanje
otpora; podravaju ga obje ove strane. Takoer znamo, da je
jedan od oba sudionika sukoba i nezadovoljeni libido, odbijen
od stvarnosti, koji sad treba potraiti druge puteve za svoje za
dovoljenje. Ostane li stvarnost neumoljiva, pa i kad libido po
stane spreman da na mjesto uskraenog prihvati neki drugi
objekt, konano e biti primoran krenuti putem regresije i nas
tojati ostvariti zadovoljenje u jednoj od ve prevladanih orga
nizacija, ili kroz jedan ranije ve naputeni objekt. Na putu re
gresije libido je primamljen fiksiranjem, koje je ostavio na tim
mjestima svoga razvitka.
Sad se put prema nastranosti otro razdvaja od onog prema
neurozi. Ukoliko ove regresije ne razbude otpor u Ja, tada ta
koer ne dolazi do neuroze, ve libido dospijeva do nekog
stvarnog, iako vie ne i normalnog zadovoljenja. Ali, ako Ja -
koje ne samo to raspolae svijeu, ve i pristupima motori
koj inervaciji, a time i ostvarenju duevnih tenji - nije sugla
san s ovim regresijama, tada je sukob neminovan. Libido je
kao odsjeen, pa se mora pokuati skloniti negdje, gdje e pre
ma zahtjevu naela ugode pronai oduka za svoju zaposjed-
nutost energijom. On se mora ukloniti tome Ja. Takvo mu iz
bjegavanje doputa fiksiranje na njegovu sad ve regresivno
usmjerenom razvojnom putu, od kojeg se Ja svojedobno titi
lo kroz potiskivanja. Kako libido iznova unazad zaposjeda ove
potisnute pozicije, pobjegao je onom Ja i njegovim zakonima,
379
ali se pritom odrekao i cjelokupnog odgoja, steenog pod utje
cajem Ja. Bio je posluan dok mu se smijeilo zadovoljenje;
pod dvostrukim pritiskom vanjske i unutarnje uskrate postaje
nepokoran, i prisjea se ranijih boljih vremena. Tako je to u os
novi nepromjenjiva osobina. Predodbe, kojima sad libido pre
nosi svoju energiju kao zaposjedanje, pripadaju sustavu ne
svjesnog i podlijeu procesima koji su ovdje jedini mogui, a
naroito zgunjavanju i pomicanju. Time su sad nastali odnosi,
koji posve nalikuju onima kod oblikovanja snova. Kao i u
pravom snu, koji se dovrava u nesvjesnom i koji je ispunjenje
jedne nesvjesne zamiljene elje, nailazi jedan dio (pred)svjes-
ne djelatnosti, koji obavlja posao cenzure, a nakon sto je zado
volji, doputa tvorbu manifestnog sna kao kompromisa; isto
tako, i zastupanje libida mora u nesvjesnom raunati sa sna
gom predsvjesnog Ja. Otpor koji se protiv njega podigao u Ja
slijedi ga kao protuzaposjedanje, i primorava ga da odabere
takav izraz, koji istovremeno moe biti i njegov vlastiti izraz.
Tako tada nastaje simptom, kao viestruko iskrivljeni izdanak
nesvjesnog libidnog ispunjenja elja, umjetniki odabrana
dvosmislenost s dva meusobno posve proturjena znaenja.
Ve se i samo u ovoj posljednjoj toki moe razaznati razlika
izmeu tvorbe sna i simptoma, jer, predsvjesna namjera kod
nastajanja sna ide jedino za time da odri stanje spavanja, i ne
doputa da bilo to, to bi ga moglo omesti, uope dopre do
svijesti; ali, ona ne ustrajava u tome, da nesvjesnom podraaju
elje otro uzvikne jedno: Ne, ba naprotiv!. Ona smije biti
snoljivija, jer je situacija usnuloga manje ugroena. Izlaz u
stvarnost ionako je zatvoren ve i zbog stanja spavanja.
Vidite da je bijeg libida u uvjetima sukoba omoguen pos
tojanjem fiksiranja. Regresivno zaposjedanje ovog fiksiranja
dovodi do zaobilaenja potiskivanja, i do pranjenja - ili zado
voljenja - libida, pri emu se moraju odrati uvjeti kompro-
380
misa. Na zakulisnim putevima preko nesvjesnog i starih fik
siranja, libidu je konano uspjelo prodrijeti do jednog, dodue
vrlo ogranienog i sad ve neprepoznatljivog zadovoljenja.
Dopustite da pridodam dvije napomene o tom konanom iz
lazu. elio bih da zapazite, koliko se usko povezanima ovdje
pokazuju libido i nesvjesno s jedne, te Ja, svjesno i stvarnost s
druge strane, iako od samog poetka ni u kom sluaju ne pri
padaju zajedno, i posluajte moju daljnju obavijest - da se sve,
to je ovdje reeno, kao i ono to e dalje uslijediti, odnosi je
dino na simptomske tvorbe kod histerijske neuroze.
A gdje sad libido pronalazi fiksiranja, koja su mu potreb
na za probijanje potiskivanja? U djelatnostima i doivljajima
infantilne seksualnosti, u ve naputenim djelominim tenja
ma, te u objektima iz djetinjstva, od kojih je odustao. Libido
se, dakle, iznova vraa njima. Znaenje tog razdoblja djetinj
stva je dvojako; s jedne strane, u njemu su se po prvi put iska
zale usmjerenosti nagona koje je dijete kao svoje priroene
sklonosti donijelo sa sobom, a drugo, kroz vanjske utjecaje i
sluajne doivljaje u poetku su se probudili i aktivirali i nje
govi ostali nagoni. Vjerujem da nema sumnje o tome, kako
imamo pravo razloiti ovu dvojakost. Iskazivanje priroenih
sklonosti ne podlijee nikakvom kritikom promiljanju, ali
nas analitiko iskustvo gotovo primorava da pretpostavimo,
kako su i posve sluajni dogaaji djetinjstva sposobni da za so
bom u naslijee ostave fiksiranje libida. U tome ne vidim ta
koer niti neku teoretsku potekou. Ustrojstvene sklonosti za
sigurno su i posljedice doivljaja ranijih predaka, i one su jed
nom bile steene; bez takvih steevina ne bi niti bilo naslijea.
A moe li se zamisliti da e se takva tekovina, koja dovodi do
nasljeivanja, okonati upravo kod narataja koji mi sada pro
matramo? Ali, znaenje infantilnih doivljaja ne bi trebalo biti
posve zapostavljeno, kako se to rado ini, u odnosu prema
381
doivljajima predaka i prema vlastitom sazrijevanju; naprotiv,
trebalo bi naii na naroito potovanje. Oni su utoliko optere
eniji posljedicama, jer se dogaaju u doba jo nedovrenog
razvitka, pa su upravo zbog ove okolnosti i podesni za to da
djeluju traumatino. Radovi Rouxa i ostalih na mehanici raz
vitka pokazali su nam, da i samo jedan ubod igle u zametak,
koji je ve zahvaen diobom stanica, ima za posljedicu teke
razvojne poremeaje. No, ista takva ozljeda nanijeta liinki ili
gotovoj ivotinji bila bi otrpljena bez ikakvih oteenja.
Fiksiranje libida odraslih, koje smo kao predstavnika us-
trojstvenog imbenika unijeli u etioloku jednadbu neuroza
sada se, dakle, razlae za nas na dva daljnja imbenika - u na
slijeenu sklonost, te u dispoziciju, steenu u ranom djetinj
stvu. Znamo da je onima koji ue shema uvijek vrlo draga.
Obuhvatimo, dakle, ove odnose unutar jedne sheme:
Naslijeeno seksualno ustrojstvo nudi nam veliku razno
likost sklonosti, ovisno o tome je li ovaj ili onaj djelomini
nagon utemeljen sam za sebe, ili kao izrazito snaan u zajed
nitvu s drugima. Sa imbenikom infantilno doivljenog, seks
ualno ustrojstvo opet oblikuje jedan dopunski niz, posve
slian onome koji nam je prvi postao poznat, izmeu dispo
zicije i sluajno doivljenog kod odraslih. I ovdje se, kao i ta-
382
mo, nalaze isti ekstremni sluajevi, te isti odnosi zastupanja.
Blisko nam je ovdje ubaciti pitanje - nije li najuoljivija meu
regresijama libida ona na ranije stupnjeve seksualne organiza
cije, uvjetovana preteno naslijednim ustrojstvenim imbeni
kom; no, odgovor na to pitanje najbolje je odgoditi sve dok se
u obzir nee moi uzeti vei niz neurotinih oblika oboljenja.
Zadrimo se sad na injenici da analitiko istraivanje po
kazuje, kako je libido neurotiara vezan uz njihove infantilne
seksualne doivljaje. Tako im posuuje privid ogromnog zna
aja i za ivot, i za oboljenja ljudi. Takvo im znaenje ostaje
neumanjeno, barem kad se promatra terapeutski rad. No, za
nemarimo li ovu zadau, ipak lako uviamo da ovdje postoji
opasnost od jednog nesporazuma, koji bi nas mogao zavesti
na isuvie jednostranu orijentiranost ivota prema neurotikoj
situaciji. Ipak bi od znaaja infantilnih doivljaja trebalo od
biti to, da se libido njima vratio regresivno, nakon to je bio
protjeran sa svojih kasnijih poloaja. Ali, tada postaje blizak i
suprotan zakljuak, da doivljaji libida u svoje vrijeme uope
niti nisu imali ikakva znaenja, ve su ga stekli tek regresiv
no. Prisjetite se da smo ve jednom zauzeli stav prema takvoj
jednoj alternativi, i to prilikom razjanjavanja Edipovog kom
pleksa.
Odluka nam niti ovog puta nee biti teka. Bez sumnje je
u pravu primjedba, da se zaposjedanje libida infantilnim do
ivljajima - a time, dakle, i patogeno znaenje - u velikoj
mjeri pojaalo zbog regresije libida, ali bi dovela i do zablude,
kad bi se ostavila kao jedina mjerodavna. Mora se dopustiti da
vrijede i druga razmatranja. Kao prvo, promatranje pokazuje
- i to na nain, koji iskljuuje svaku sumnju - da infantilni do
ivljaji imaju svoje znaenje, te da ga pokazuju ve i u dje
jim godinama. Postoje i djeje neuroze, kod kojih je trenutak
vremenskog pomicanja unazad nuno jako smanjen ili ak i
383
posve otpada, ako se oboljenje kao izravna posljedica pridrui
traumatinim doivljajima. Prouavanje ovih infantilnih neu
roza titi od ponekog opasnog nerazumijevanja neuroza od
raslih, slino kao to su nam i snovi djece pruili klju za ra
zumijevanje snova odraslih. Neuroze djece vrlo su este, mno
go ee no to se vjeruje. esto se i previaju, te ocjenjuju
kao znak nevaljalosti ili neodgojenosti, a esto ih autoriteti u
djejoj dobi i priguuju, no one se kasnije mogu uvijek lako
prepoznati gledajui unazad. Najee nastupaju u obliku his
terije strepnje. to to znai, otkrit emo jednom drugom pri
likom. Kad u kasnijim ivotnim razdobljima izbije neuroza,
redovito se analizom razotkriva kao izravni nastavak onog dje
jeg oboljenja, koje se tada oblikovalo moda samo mutno, tek
u nagovjetajima. Ali, kako je reeno, postoje i sluajevi u
kojima se ova djeja nervoza bez ikakva prekida nastavlja u
oboljenje za itav ivot. Nekoliko malobrojnih primjera dje
jih neuroza mogli smo analizirati na pojedinom djetetu i u
trenutku nastupa; no, mnogo ee bismo se morali zadovolji
ti time, da nam oboljeli u svom zrelom ivotu doputa naknad
ni uvid u svoju djeju neurozu, pri emu tada nismo smjeli
zapostaviti odreene ispravke i opreznosti.
Na drugom se mjestu ipak mora rei, da bi bilo neshvat
ljivo ovo redovito vraanje libida na svoje doba djetinjstva,
kad tamo ne bi bilo niega, to bi iz njega strujalo privlano
u. Fiksiranje, koje pretpostavljamo na pojedinim mjestima
razvojnog puta, ima neki sadraj samo ako mu dopustimo da
se sastoji od utvrivanja odreene koliine libidne energije. I
konano, mogu vas upozoriti na to, da ovdje postoji slian
odnos dopunjavanja izmeu intenziteta i patogenog znaenja
infantilnih i onih kasnijih doivljaja, kao i u nizovima koje
smo ranije prouavali. Ima sluajeva u kojima itavo teite
uzroka pada na seksualne doivljaje djetinjstva, u kojima ovi
dojmovi iskazuju neko zasigurno traumatino djelovanje, te
pritom ne trebaju nikakvu potporu osim one, koju im prua
prosjeno seksualno ustrojstvo i njegova nedovrenost. Uz
ovo, ima i drugih, kod kojih itav naglasak lei na kasnijim su
kobima pa se analitiko naglaavanje djejih dojmova ini u
cijelosti dijelom regresije; dakle, postoje ekstremi razvojnih
zapreka i regresije, a izmeu njih zajedniko djelovanje
obaju imbenika u svim omjerima.
Ovi su odnosi na odreeni nain zanimljivi za pedagogiju,
koja si kao zadau postavlja zatitu od neuroza zbog preranog
zadiranja u seksualni razvitak djeteta. Tako dugo, dok se po
zornost uglavnom odrava usmjerenom na infantilne seksual
ne doivljaje, mora se misliti da se za profilaksu ivanih obo
ljenja uinilo sve, samo ako se pobrine za to da se taj razvitak
odgodi, i da se dijete potedi doivljaja ove vrste. Samo, mi
ve znamo da su uvjeti uzroka neuroza sloeni, te da se na njih
openito ne moe utjecati uzimanjem u obzir samo jednog je
dinog imbenika. Strogo zatiivanje djetinjstva gubi na vrije
dnosti, jer je bespomono protiv ustrojstvenih imbenika;
osim toga, ono je i tee izvedivo, no to to odgajatelji zami
ljaju, a sa sobom donosi i dvije nove opasnosti, koje ne bi
trebalo podcijenjivati: da ono postigne i previe, naime - pos
ljedicu, da potpomae tetnu preveliku mjeru seksualnog po
tiskivanja, te da dijete zato otpremi u ivot posve neotporno, u
susret olujama seksualnih zahtjeva koje se mogu oekivati u
pubertetu. Tako ostaje posve dvojbenim, koliko daleko moe
djeja profilaksa ii s prednostima, i ne obeava li izmijenjen
stav prema trenutnim okolnostima bolju toku oslanjanja pri
zatiti od neuroza.
No, vratimo se simptomima. Oni, dakle, pribavljaju za
mjenu za uskraeno zadovoljenje putem regresije libida na
ranija vremena, uz sto je neraskidivo vezan i povratak na rani-
384 385
je razvojne stupnjeve odabira objekta ili organizacije. Ranije
smo uli da se neurotiar priljubljuje uz, neto negdje u svo
joj prolosti; sad znamo, da je to neko razdoblje njegove pro
losti u kojemu njegovom libidu nije nedostajalo zadovoljenje,
u kojem je bio sretan. On tako dugo trai po svojoj ivotnoj
prolosti, dok ne naie na takvo jedno vrijeme, pa makar se
zbog toga morao vratiti i do vremena svog dojenatva, onak
vog kakvoga se sjea, ili si ga predoava prema kasnijim po
rivima. Simptom nekako ponavlja onaj svoj rani infantilni
nain zadovoljavanja, izmijenjen zbog cenzure proizale iz
sukoba, u pravilu okrenut osjeanju patnje i izmijean s ele
mentima iz povoda oboljenja. Vrsta zadovoljenja, koju simp
tom donosi, ima u sebi mnogo toga neobinog. Zanemarimo
to sto je ona nepoznata i samoj osobi, koja ovo navodno zado
voljenje mnogo vie osjea kao patnju i tui se na nju. Ovo
preoblikovanje pripada psihikom sukobu, pod ijim se pri
tiskom simptom morao oblikovati. Ono, to je pojedincu ne
kada bilo zadovoljenje, danas mora pobuditi njegov otpor ili
njegovo gnuanje. Za ovakvu promjenu smisla ve poznaje
mo jedan beznaajan, ali pouan primjer. Isto ono dijete, koje
je sa udnjom sisalo na majinim grudima, obino nekoliko
godina kasnije iskazuje snanu odvratnost prema okusu mli
jeka, a njeno prevladavanje predstavlja potekoe prilikom
odgajanja. Ta odvratnost raste ak i do gnuanja, ako je mli
jeko ili napitak pripravljen od njega prevuen tankom mli
jenom opnom. Moda nije za odbaciti, da ova opna izaziva
sjeanje na nekad tako vrue eljene majine grudi. No, izme
u toga lei doivljaj odvikavanja od sisanja, koji je zasigurno
djelovao traumatino.
Jo je neto drugo ono, to nam simptome kao sredstva
libidnog zadovoljenja ini neobinima i nerazumljivima. Oni
nas openito nimalo ne podsjeaju na sve ono, od ega bismo
386
u normalnim prilikama oekivali neko zadovoljenje. Oni naj
ee zanemaruju objekt, a time se odriu i veze s vanjskom
stvarnou. To razumijemo kao posljedicu odvraanja od
stvarnosti i povratka naelu ugode. Ali, to je ujedno i povratak
nekoj vrsti proirenog autoerotizma, i nainu na koji je seksu
alnom nagonu nudio prva zadovoljenja. Oni na mjesto prom
jene vanjskoga svijeta, postavljaju promjenu tijela, dakle -
jednu unutarnju akciju stavljaju na mjesto jedne vanjske,
jedno prilagoavanje umjesto radnje, a to opet odgovara jed
noj regresiji, vrlo znaajnoj u filogenetskom smislu. To emo
razumjeti tek unutar povezanosti s jednom novou, koju tek
trebamo otkriti iz analitikih prouavanja simptomske tvorbe.
Nadalje, prisjeamo se da su kod tvorbe simptoma djelovali
isti oni procesi nesvjesnog kao i kod tvorbe snova - zgunja
vanje i pomicanje. Simptom, kao i san, predoava neto kao
ispunjeno, neko zadovoljenje na infantilan nain, ali zbog izn
imnog zgunjavanja ovo zadovoljenje moe biti zbijeno u
jedan jedini osjet ili inervaciju, ili zbog ekstremnog pomican
ja ogranieno na jednu sitnu pojedinost itavog libidnog
sklopa. Nije ni udo da i mi esto imamo potekoa prepoz
nati u simptomu naslueno, i svaki put na kraju potvreno
libidno zadovoljenje.
Najavio sam vam da imamo jo neto novo za otkriti; to
je zaista neto iznenaujue i zbunjujue. Vi znate da polazei
od analize simptoma dolazimo do spoznaje o infantilnim do
ivljajima na koje je libido fiksiran, i iz kojih se stvaraju
simptomi. Pa, iznenaenje lei u tome, da ovi infantilni prizo
ri nisu uvijek i istiniti. Da, oni u veini sluajeva nisu istiniti,
a u pojedinim su sluajevima ak i u sutoj suprotnosti s povi
jesnom istinom. Uviate, da je ovo otkrie podobnije od bilo
kojeg drugog da obezvrijedi ili analizu, jer je dovela do tak
vog rezultata, ili pak oboljelog, na ijim se izjavama zasnivala
387
i analiza, i cjelokupno razumijevanje neuroza. Ali, osim toga,
jo je neto pritom nevjerojatno zbunjujue. Kad bi infantilni
doivljaji, analizom istjerani na danje svjetlo svaki put bili i
istiniti, imali bismo osjeaj da se kreemo sigurnim tlom; no,
kad bi se oni svaki put krivotvorili, razotkrivali kao izmiljo
tine, kao fantazme bolesnika, morali bismo napustiti to
podrhtavajue tlo i spasiti se na nekom drugom. Ali, nije niti
tako, a ni onako, ve se dokazuje takvo stanje stvari, da su
djeji doivljaji - koji su analizom izgraeni ili ih se osoba
prisjea -jednom bez sumnje lani, ali zato drugi put isto tako
pouzdano toni, te da su u najveem broju sluajeva izmi
jeani od istinitog i lanog. Dakle, simptomi su jednom pre
dodbe doivljaja koji su se uistinu dogodili i kojima se smije
pripisati utjecaj na fiksiranje libida, a drugi put opet pre
dodbe iz mate oboljelog koje, naravno, uope nisu podobne
za neku etioloku ulogu. Teko je snai se u svemu tome. Prvi
oslonac pronai emo moda u jednom slinom otkriu -
naime, da pojedina sjeanja na djetinjstvo, koja su ljudi odu
vijek i prije svake analize nosili svjesno u sebi, mogu biti
krivotvorena na isti nain, ili da su barem u sebi znatno izmi
jeali istinito i lano. Dokaz o netonosti ovdje rijetko ini
potekoe, pa nam preostaje barem utjeha da za ovo neoe
kivano razoaranje krivnju ne snosi analiza, ve na neki nain
bolesnici.
Nakon kraeg razmiljanja, lako emo razumjeti to nas
toliko zbunjuje u ovakvom stanju stvari. To je podcjenjivanje
stvarnosti, zapostavljanje razlika izmeu nje i mate. U isku
enju smo da se osjetimo povrijeenima zato, jer nas je bo
lesnik zaokupio svojim izmiljenim priama. Stvarnost nam
se priinja neim posve razliitim od naeg nalaza, i kod nas
uiva sasvim drugaiju ocjenu. Uostalom, isto takvo stajalite
zauzima i oboljeli u svojim normalnim razmiljanjima. Kad
388
iznosi onu grau koja odvodi iza simptoma, do eljenih
situacija, koja je oblikovana prema djejim doivljajima, tada
smo u poetku u dvojbi - radi li se ovdje o stvarnosti, ili o fan-
lazmama. Kasnije e nam biti omoguena odluka o tome
prema odreenim pokazateljima, pa se zatiemo pred zada
om da s njom upoznamo i bolesnika. No, to ni u kom sluaju
ne prolazi bez tekoa. Razotkrijemo li mu odmah na poetku
da upravo ima namjeru iznijeti svoja matanja kojima je ovio
pripovijest o svom djetinjstvu, kao i svaki narod stvaranjem
legendi o svojoj zaboravljenoj prolosti, tada primjeujemo
da njegovo zanimanje za daljnje istraivanje ove teme izne
nada opada na neeljeni nain. Jer, i on eli razotkriti stvar
nost, pa prezire sve fantazme. No, ostavimo li ga sve do
razrjeenja tog dijela rada u uvjerenju da smo zaokupljeni is-
traivanjem stvarnih dogaaja njegovih djejih godina, tada
stavljamo na kocku da nam kasnije predbacuje zabludu, te
nam se podsmjehuje zbog nae prividne lakovjernosti. Za pri
jedlog - da izjednai uobrazilju i stvarnost, te da za sada ne
brine o tome jesu li djeje dogodovtine koje treba razjasniti
ovakve ili onakve, dugo vremena nee nai razumijevanja. Pa
ipak, upravo to je jedini ispravan stav prema ovim duevnim
djelima. I ona posjeduju neku vrstu stvarnosti; ostaje injeni
ca da je bolesnik sebi stvorio takve uobrazilje, a ta injenica
nema nimalo manji znaaj za njegovu neurozu, no to bi ga
imao sadraj takvih stvarno doivljenih fantazmi. Te uobrazi
lje posjeduju psihiku stvarnost nasuprot materijalnoj, pa mi
postupno uimo razumijevati, da je u svijetu neuroza psihika
stvarnost ona, koja je mjerodavna.
Meu okolnostima koje se u povijesti djetinjstva neu-
rotiara uvijek iznova vraaju i za koje se ini da nikad ne
nedostaju, neke su od naroite vanosti, pa stoga smatram da
zasluuju isticanje prije ostalih. Nabrojit u vam kao uzorke
389
ove vrste: promatranje roditeljskog snoaja, zavoenje od
strane odrasle osobe i zastraivanje kastracijom. Bila bi veli
ka zabluda pretpostaviti, da im nikada ne pripada i materijal
na stvarnost; naprotiv, ona se esto moe neosporno dokazati
naknadnim ispitivanjem starijih roaka. Tako, primjerice,
uope nije nikakva rijetkost da malom djeaku, koji se
zapoinje nepristojno igrati sa svojim malim udom i jo ne
zna da se takva djelatnost mora prikrivati, roditelji ili odga
jatelji zaprijete da e mu se odrezati ud ili ruka, koja je zgri
jeila. Pri istraivanju, roditelji esto priznaju da su vjerovali
kako e takvim zastraivanjem postii neto svrhovito; neki
ljudi imaju posve tono, svjesno sjeanje na ovu prijetnju,
posebice ako je uslijedila u neto kasnijim godinama. Kad
ovu prijetnju izrie majka ili neka druga enska osoba, obino
njeno izvrenje prebacuje na oca, ili - lijenika. U uvenoj
prii Struwwelpeter (kod nas Janko Raupanko, op.p.)
frankfurtskog lijenika Hoffmanna, koji svoju omiljenost za
hvaljuje upravo razumijevanju seksualnih i drugih kompleksa
djeje dobi, nalazite ublaenu kastraciju, zamijenjenu reza
njem palca kao kazne za njegovo tvrdoglavo sisanje. No, u
visokom je stupnju nevjerojatno da se prijetnja kastracijom
djeci upuuje onoliko esto, koliko se javlja u analizama neu-
rotiara. Zadovoljni smo time da razumijemo, kako dijete
takvu jednu prijetnju u svojoj mati povezuje s dojmom svog
otkria o enskim spolnim organima, i to na temelju naznaka
te pomou saznanja, da je autoerotsko zadovoljavanje zabra
njeno. Isto tako, nije uope iskljueno da malo dijete, iako se
ne vjeruje da razumije ili se ega sjea, i u drugim, a ne samo
radnikim obiteljima postaje svjedokom spolnog ina meu
roditeljima ili drugim odraslim osobama, pa ne treba odbaciti
niti to, da dijete i naknadno moe razumjeti taj dojam, i rea
girati na nj. Ali, kad je ovaj snoaj opisan s najopirnijim
390
pojedinostima ije je promatranje puno potekoa, ili kad se
ispostavi da se radilo o snoaju straga, more ferarum, to je
preteno i uestalo, tada nema sumnje o oslanjanju ove uobra
zilje na promatranje snoaja meu ivotinjama (psi) te o nje
noj motiviranosti nezadovoljenom eljom djeteta za proma
tranjem u pubertetskim godinama. Tada je krajnji domet ove
vrste fantazmi djeteta, da je promatralo roditeljski koitus, i to
jo u vrijeme kada se kao jo neroeno nalazilo u majinoj
utrobi. Naroito je zanimljiva uobrazilja o zavoenju, jer isu-
vie esto i nije uobrazilja, ve stvarna uspomena. No, nasre-
u ipak nije onoliko esto stvarna, kakav je privid nastao u
poetku, nakon rezultata analize. Zavoenje od strane starije
djece ili vrnjaka jo uvijek je ee, nego od strane odraslih,
a kad kod djevojica koje navode ovakav dogaaj iz svoje
povijesti djetinjstva dosta redovito kao zavodnik nastupa otac,
tada niti izmiljena priroda ove optube, a ni motiv koji na nju
tjera ne podnose nikakve dvojbe. Ovim izmiljenim zavoe
njem, u kojemu se nije dogodilo nikakvo pravo zavoenje,
dijete u pravilu prikriva svoje autoerotske seksualne djelat
nosti. Time se poteuje postienosti zbog masturbacije, kad
unazad zamilja neki dragocjeni objekt iz tih najranijih vre
mena. Uostalom, nemojte povjerovati da seksualno zlostav
ljanje djeteta od strane bliskog mukog roaka u cijelosti pri
pada carstvu fantazmi. Veina je analitiara ve obraivala
sluajeve u kojima su ovakve veze bile stvarne, i mogle se ne
osporno utvrditi; samo to su se odnosile na kasnije godine
djetinjstva, pa su bile prenijete u one ranije.
Ne stjee se nikakav drugi dojam, no da su ovakvi djeji
dogaaji na neki nain bili nuno zahtijevani, da pripadaju
neumitnom sastojku neuroze. Ako su sadrani u stvarnosti,
tada je dobro; ako ih se stvarnost odrekla, oni nastaju iz
nagovjetaja, a oblikuje ih mata. Rezultat je isti, pa nam niti
391
do danas nije uspjelo da dokaemo neku razliku u posljedica
ma ako bilo uobrazilja, bilo stvarnost ima vei udio u tim
djejim doivljajima. No, i ovdje opet postoji jedan od toliko
esto spominjanih odnosa dopunjavanja, i to najnevjerojatniji
od sviju, koje smo do sada upoznali. Na emu poiva potreba
za tim fantazmama i graa za njih? O izvoritima nagona ne
moe biti sumnje, no treba razjasniti kako to, da se svaki put
javljaju iste fantazme, istoga sadraja. Imam ovdje spreman
jedan odgovor, za koji znam da e vam se uiniti drskim.
Mislim, da su ove prafantazme - tako elim nazvati i njih, a
zasigurno i jo neke druge - filogenetski posjed. Kroz njih
pojedinac prelazi preko svog vlastitog doivljaja u doivljaj iz
davnine, gdje je njegov vlastiti doivljaj bio jo isuvie rudi
mentaran, nerazvijen. ini mi se vrlo moguim da je sve ono,
to nam se danas u analizi pria kao fantazma - zavoenje
djece, pokretanje seksualnih pobuda zbog promatranja sno
aja roditelja, prijetnja kastracijom - ili mnogo vie i sama
kastracija - bila stvarnost nekada, u pradavnim vremenima
ljudske obitelji, te da je dijete jednostavno ispunilo praznine
svoje osobne istine fantazmama o toj prapovijesnoj istini.
Iznova smo zapali u sumnju da nam je psihologija neuroza
ouvala razvitak ovjeanstva od pradavnih vremena vie,
negoli svi ostali izvori.
Gospodo moja! Posljednji obraeni predmeti primorava
ju nas, da se poblie pozabavimo nastajanjem i znaenjem
one duevne djelatnosti, koja se naziva fantazmom. Kako
vam je poznato, ona openito uiva visok ugled, iako se nije
razjasnio njen poloaj u duevnom ivotu. O tome vam mogu
rei sljedee. Kao to znate, ovjekovo se Ja pod utjecajem
vanjske nevolje polako odgaja da bi cijenio stvarnost i pratio
naela stvarnosti, te se pritom mora privremeno ili trajno
odrei razliitih objekata i ciljeva svoje tenje k ugodi - i to
ne samo seksualnoj. No, ovjeku je oduvijek teko padalo
odricanje od ugode; on to nije u stanju uiniti bez stanovite
vrste naknade. Stoga je za sebe pridrao jednu duevnu dje
latnost, u kojoj je priznao daljnje postojanje svih ovih izvora
ugode od kojih je odustao, i naputenih puteva pribavljanja
zadovoljstva; to je jedan oblik postojanja, u kojemu su oni
osloboeni i svih zahtjeva stvarnosti, a i onoga to nazivamo
ispitivanjem stvarnosti. Svaka tenja ubrzo dosee oblik pre
dodbe o ispunjenju; nema sumnje da ostajanje pri ispunjenju
elja iz fantazmi sa sobom donosi neko zadovoljstvo, iako
pritom nije pomuena spoznaja da se ne radi o stvarnosti. U
djelatnosti fantazme, dakle, ovjek uiva daljnju slobodu od
vanjskog pritiska, koje se u stvarnosti odavno odrekao. On je
uspio naizmjence biti ivotinja ugode, a potom iznova razum
no bie. No, teko izlazi na kraj s oskudnim zadovoljenjem,
koje uspijeva ostvariti u stvarnosti. To uope ne ide bez po
monih konstrukcija, rekao je jednom Th. Fontane. Stvara
nje duevnog carstva fantazme pronalazi svoju potpunu sli
nost s ustanovljenjem utoita, zatienih prirodnih par
kova posvuda, gdje zahtjevi zemljoradnje, prometa i indus-
trije prijete da e ubrzano do neprepoznatljivosti izmijeniti
izvorno lice zemlje. Zatieni park prirode zadrava ovo svoje
staro stanje, koje se inae uz aljenje posvuda rtvovalo
potrebama. U njemu smije sve bujati i rasti, ak i ono besko
risno, pa i tetno. Takvo je jedno utoite i duevno carstvo
uobrazilje, koje se otelo naelu stvarnosti.
Najpoznatija djela uobrazilje su takozvani dnevni snovi
ili sanjarenja, koja ve poznajemo kao zamiljena zadovolje
nja astohlepnih, osvajakih, erotskih elja, a oblikuju se uto
liko raskonije, to ih stvarnost vie opominje na umjerenost ili
strpljivost. U njima se oito pokazuje sutina zamiljene sree,
te ponovno uspostavljanje neovisnosti postizanja ugode i bez
392 393
pristanka stvarnosti. Znamo da su takva sanjarenja jezgra i
predloak za none snove. Noni san u osnovi nije nita drugo,
no dnevni san koji postaje primjenjiv, ali je samo izokrenut
zbog none slobode nagonskih podraaja, zbog nonog oblika
duevnih djelatnosti. Ve smo se navikli na ideju, da ak i
jedan dnevni san nije nuno i svjestan, da postoje i nesvjesna
sanjarenja. Takvi nesvjesni dnevni snovi, dakle, jednako su
tako izvorite nonih snova, kao i neurotinih simptoma.
Znaenje fantazme za oblikovanje simptoma postat e
vam jasno nakon sljedee obavijesti. Rekli smo, da libido u
sluaju uskrate regresivno zaposjeda poloaje koje je ranije
ve napustio, i uz koje se ipak u odreenoj mjeri zadrao. Ne
emo ovo opovrgavati ili ispravljati, ali trebamo umetnuti je
dan meulan. Kako libido pronalazi put do ovih mjesta svog
fiksiranja? Pa, libido jo nije posve i u svakom smislu odus
tao od svih naputenih objekata i usmjerenja. Oni, ili njihovi
izdanci, jo uvijek se odreenim intenzitetom zadravaju u
predodbama uobrazilje. Dakle, libido se samo treba vratiti na
fantazme, da bi od njih pronaao otvoren put do svih potisnu
tih fiksiranja. Ove su fantazme uivale odreeno podnoenje,
nije dolazilo do sukoba izmeu njih i Ja, ma kakve otre pro
turjenosti postojale meu njima, i to tako dugo, dok su se pri
dravale jednog odreenog uvjeta. Jednog uvjeta kvantitativ
ne prirode, koji se sad naruava vraanjem libida na fantazmu.
Ovim dodavanjem se energetski posjed fantazmi toliko pove
ava, da one postaju zahtjevne, te razvijaju pritisak u pravcu
svog ostvarenja. Ali, tako sukob izmeu njih i Ja postaje ne
izbjean. Bile one ranije predsvjesne ili svjesne, sad podlijeu
potiskivanju od strane Ja, ali poputaju i privlaenju od strane
nesvjesnog. Od sada ve nesvjesnih fantazmi, libido kree do
njihova izvorita u nesvjesnom, vraajui se tako svojim vla
stitim mjestima fiksiranja.
394
Povratak libida na fantazme je jedan meustupanj puta k
simptomskoj tvorbi, koji zasluuje zasebno obiljeavanje. C.
(G. Jung je za njega upotrijebio jedno vrlo podesno ime - in-
troverzija, ali mu je na nesvrhovit nain dao i druga znaenja.
Mi se elimo pridravati toga, da introverzija oznaava okre-
tanje libida od mogunosti stvarnog zadovoljavanja i preza-
posjedanje fantazmi, koje su se do tada podnosile kao bezaz
lene. Introvertirana osoba jo nije neurotiar, ali se ona nalazi
u labilnoj situaciji; ve kod sljedeeg pomicanja snaga ona
mora razviti simptome, ukoliko ne pronae jo i neke druge
izlaze za svoj zaustavljeni libido. Nestvarni karakter neuro-
tikog zadovoljenja i zanemarivanje razlike izmeu fantazme
i stvarnosti, naprotiv, odreeni su ve i zadravanjem na stup
nju introverzije.
Vi ste zasigurno primijetili, da sam posljednjim razja
njenjima u spoj etioloke ulananosti unio i novi moment,
naime - kvantitetu, veliinu energija koje dolaze u obzir; nju
jo moramo posvuda unijeti u raun. Nije nam dostatna isto
kvalitativna analiza etiolokih uvjeta. Ili, drugaije reeno,
samo dinamiko shvaanje tih duevnih procesa je nedovolj
no, potrebno je jo i ono s ekonomskog stanovita. Moramo si
rei, da sukob izmeu dviju tenji ne izbija sve dok se ne
dosegnu odreeni identiteti zaposjedanja, pa makar unutarnji
uvjeti postojali ve due vrijeme. Isto tako, patogeno znaenje
ustrojstvenih imbenika dri se toga, koliko je vie jednog
djelominog nagona nego nekog drugog zadano u uroenoj
sklonosti; moe se ak i predoiti, da su sklonosti svih ljudi
kvalitativno istovrsne, te da se razlikuju samo po ovim kvan-
lilativnim odnosima. Nita manje odluujui za sposobnost
opiranja neurotinom oboljenju nije ni kvantitativni moment.
Kadi se o tome koju koliinu neiskoritenog libida neka kole
bljiva osoba moe odrati, te koliko velik dio svog libida moe
395
usmjeriti sa seksualnog puta na ciljeve sublimiranja. Krajnji
cilj duevne djelatnosti, koji se kvalitativno moe opisati kao
tenja za postizanjem ugode i izbjegavanjem neugode, po
stavlja se za ekonomsko stanovite kao ona zadaa, koja nad
vladava veliine uzbuenja (koliine nadraaja) to djeluju u
duevnom aparatu, te uklanja njihov zastoj, koji izaziva neu
godu.
Dakle, toliko sam vam elio rei o nastajanju simptoma
kod neuroza. Ali, samo da ne izostavim jo jednom izriito
naglasiti: sve to je ovdje reeno, odnosi se samo na obliko
vanje simptoma kod histerije. Ve se i kod opsesijskih neu
roza moe naii na mnogo toga drugaijeg, uz zadravanje
onog temeljnog. Protuzaposjedanja protiv zahtjeva nagona, o
kojima smo govorili i kod histerije, nameu se kod opsesijske
neuroze i takozvanom reakcijskom tvorbom, te ovladavaju
klinikom slikom. Ista takva odstupanja, pa i veih dosega,
otkrivamo kod drugih neuroza, gdje istraivanja mehanizama
oblikovanja simptoma jo nisu zakljuena niti u jednoj toki.
Ali, prije no to se danas rastanemo, elim jo neko vrije
me vau pozornost iskoristiti za jednu stranu ivota uobrazi
lje, koja je vrijedna ope pozornosti. Naime, postoji jedan po
vratni put od fantazme do stvarnosti, a to je - umjetnost.
Umjetnik je takoer uroeno introvertiran, i nije jako udaljen
od neuroze. On je pritjenjen isuvie snanim potrebama nag
ona - eli zadobiti ast, mo, bogatstvo, slavu i ljubav ena;
no, nedostaju mu sredstva da bi postigao ova zadovoljenja.
Stoga se, kao i svatko drugi kad je nezadovoljen, okree od
stvarnosti te svoje cjelokupno zanimanje, pa i svoj libido pre
nosi na eljeno oblikovanje svog ivota uobrazilje, od kojega
bi ga put mogao voditi i do neuroze. Zaista se mnogo toga
mora udruiti, da ona ne bi postala i potpuni izraz njegova
razvitka; poznato je, koliko uestalo upravo umjetnici zbog
396
neuroze trpe od djelominog zastoja svojih stvaralakih
sposobnosti. Vjerojatno njihovo ustrojstvo sadri snanu
sposobnost za sublimiranje, te odreenu olabavljenost po
tiskivanja odluujuih za sukob. Ali, povratni put do stvarnos
ti umjetnik pronalazi na sljedei nain. On nije jedini, koji
svoj ivot provodi u fantazmama. Meucarstvo fantazme
cijeni se uz opeljudsku suglasnost, i svaki onaj tko je uskra
en, oekuje od njega olakanje i utjehu. No, postizanje zado
voljstva iz izvora uobrazilje vrlo je ogranieno za sve one,
koji nisu umjetnici. Neumoljivost njihovih potiskivanja pri
morava ih, da se zadovolje oskudnim dnevnim snovima, koji
jo uvijek smiju biti svjesni. No, ako je netko pravi umjetnik,
tada raspolae i s vie mogunosti. Prvo, on svoje dnevne sno
ve zna obraditi tako, da oni gube sve to je u njima isuvie
osobno, sve to odbija neznance, pa i drugi mogu uivati u
njima. On ih umije i toliko ublaiti, da ne otkrivaju lako svoje
podrijetlo iz zabranjenih izvora. Nadalje, on posjeduje
zagonetnu sposobnost da oblikuje odreeni materijal, sve dok
ne postane vjeran odraz njegove predodbe iz uobrazilje, a
polom zna, kako da uz taj prikaz svoje nesvjesne fantazme
pripoji toliko mnogo ostvarene ugode, da se zbog nje potiski
vanja barem privremeno nadvladavaju i uklanjaju. Uzmogne
li on sve to uiniti, omoguava i drugima da opet iz vlastitih
izvora ugode njihova nesvjesnog, koji su im postali nepristu
pani, crpu olakanje i utjehu; on zadobiva njihovu zahval
nost i divljenje, pa tako pomou svojih fantazmi stie do
onoga, sto je najprije dosegao samo u svojoj mati: do asti,
moi i ljubavi ena.
397
XXIV. poglavlje
OBINA NERVOZA
Moje dame i gospodo! Nakon to smo u posljednjim predava
njima ostavili za sobom jedan tako teak dio rada, naputam
za neko vrijeme taj predmet, i okreem se - vama.
Naime, znam da ste nezadovoljni. Drugaije ste zamislili
jedan uvod u psihoanalizu. Oekivali ste da ete sluati o
ivopisnim primjerima, a ne o teoriji. Kaete mi, da ste samo
jednom - kad sam vam iznio usporedbu u prizemlju i na pr
vom katu - shvatili poneto o uzrocima neuroza, no to su
ipak morala biti stvarna promatranja, a ne izmiljene pripovi
jesti. Ili, kad sam vam u poetku priao o dva simptoma -
nadajmo se samo da nisu i oni izmiljeni - te pred vama ra
zvio njihovo rjeenje i povezanost sa ivotom bolesnika, tada
ste shvatili smisao simptoma; nadali ste se, da u na taj na
in i nastaviti. Umjesto toga, dao sam vam opsene i teko
pregledne teorije koje nikad nisu bile cjelovite, kojima se uvi
jek pridodavalo poneto novo; radio sam s pojmovima koje
vam jo nisam ni predstavio, iz opisnog prikaza prelazio na
dinamiko shvaanje, a iz njega opet u neko takozvano eko
nomsko; uinio sam vam teko shvatljivim, koje od upotri
jebljenih rijei zapravo znae isto, ali se mijenjaju jedino
zbog razloga da bi ljepe zazvuale, dopustio da se pred vama
pojave takvi sveobuhvatni stavovi kakvi su naelo ugode, na
elo stvarnosti i filogenetski naslijeen posjed, te - umjesto
398
da vas u neto uvedem, dopustio sam da vam pred oima tee
neto, to se sve vie udaljavalo od vas.
Zato uvod u uenje o neurozama nisam zapoeo onim,
to vi sami znate o nervozi i to je ve odavno pobudilo vau
pozornost? S neobinom sutinom nervoznih, njihovim nera
zumljivim reakcijama na meuljudsko saobraanje i vanjske
utjecaje, s njihovom razdraljivou, neuraunljivou i nepo-
uzdanou? Zato vas nisam postupno vodio od razumijeva
nja jednostavnijih, svakodnevnih oblika do problema zago
netnih ekstremnih pojavnosti nervoze?
Da, gospodo moja, ne mogu rei da niste u pravu. Nisam
toliko zaluen svojim umijeem predavanja, da bih svaku
pogreku u ljepoti izlaganja prikazao kao neku naroitu dra.
I sam vjerujem da se to moglo uiniti i drugaije, uz vee
prednosti za vas; to sam i namjeravao. Ali, zamiljene namje
re ne mogu se uvijek i izvriti. esto je u samoj grai neto,
to ovjeku zapovijeda i to ga onda odvodi od njegovih pr
votnih namjera. Pa ak i jedna takva beznaajna djelatnost,
kakva je ureivanje neke dobro poznate grae, ne podvrgava
se posve volji pisca; kree se kako joj se svia, pa se moemo
samo naknadno pitati, zato je to ispalo upravo ovako, a ne
nekako drugaije.
Jedan od razloga je vjerojatno i to, da naziv Uvod u psi
hoanalizu vie ne odgovara ovom dijelu, koji bi trebao obra
ivati neuroze. Uvod u psihoanalizu prua istraivanje omaki
i snova; uenje o neurozama je ve sama psihoanaliza. Ne vje
rujem da bih vam u tako kratkom vremenu od sadraja uenja
o neurozama mogao iznijeti spoznaje bilo kako drugaije,
osim u ovako saetom obliku. Radilo se o tome, da vam se iz
loi smisao i znaenje simptoma, povezanost vanjskih i unu-
larnjih uvjeta i mehanizama simptomske tvorbe. To sam i po
kuao uiniti; to je zapravo jezgra onoga, to psihoanaliza
399
danas i moe nauiti, pritom se moglo rei mnogo toga o
libidu i njegovu razvitku, a poneto i o Ja. A uvodom ste ve
bili pripravljeni na pretpostavke nae tehnike, na velike
stavove o nesvjesnom i potiskivanju (otpora). U jednom od
kasnijih predavanja otkrit ete na kojim mjestima psihoanali
tiki rad preuzima svoj organski nastavak. Do sada vam nisam
zatajio da sva naa izlaganja proizilaze samo iz prouavanja
jedne jedine grupe bolesti nervoza, iz takozvanih neuroza pri
jenosa. ak sam mehanizam simptomske tvorbe i sam slijedio
jedino kod histerinih neuroza. I iako niste dobili nikakvo
solidno znanje i ne elite zadrati svaku pojedinost, ipak se
nadam da ste stekli neku sliku o tome, kojim se sredstvima
psihoanaliza slui, koja pitanja obuhvaa i koje je rezultate
postigla.
Podmetnuo sam vam elju, da sam prikaz neuroza trebao
zapoeti ponaanjem nervoznih osoba; opisivanjem svih na
ina na koje trpe od svoje neuroze, kako se od nje brane i kako
joj se prilagoavaju. To je zasigurno zanimljiva graa vrijed
na upoznavanja, a nije je teko niti obraditi, ali njome nije
lako niti zapoinjati. Jer, nailazi se na opasnost da se ne otkri
je nesvjesno, da se previdi veliko znaenje libida te da se svi
odnosi procijene onakvima, kakvi se ine onome Ja nervozne
osobe. A da njeno Ja nije neka pouzdana i nepristrana instan
cija, jasno je kao na dlanu. Jer, Ja je mo koju nesvjesno po
rie, koju je srozalo na potisnuto, pa kako bi onda trebalo po
vjerovati da e takav Ja biti pravedan prema tom nesvjesnom?
Meu ovim potisnutima, u prvom redu se nalaze odbijeni
zahtjevi seksualnosti; posve je razumljivo samo po sebi da ni
kad ne moemo razotkriti njihov obim i znaenje samo iz sta
vova Ja. Od trenutka kad nam se razjasni stajalite o potiski
vanjima, takoer smo upozoreni, da kao suca u ovoj svai ne
moemo postaviti jednu od obiju sukobljenih strana i to jo
400
onu pobjedniku. Ako se eli vjerovati tome Ja, tada je ono
bilo aktivno u svim dijelovima, tada je i ono samo eljelo, pa
i stvaralo svoje simptome. Znamo da ono doputa da preko
njega dobrim dijelom prolazi pasivnost, te se potom eli
prikriti i zatititi. U svakom sluaju, ne usuuje se uvijek na
laj pokuaj; kod simptoma opsesijske neuroze mora si dopus
titi da mu se suprotstavi neto nepoznato, od ega se brani
samo vrlo teko.
Tko se usprkos ovoj opomeni ne moe suzdrati od toga
da ove krivotvorine Ja shvati kao gotov novac, naravno da mu
je lako; tako je izbjegao sve one otpore koji se suprotstavlja
ju psihoanalitikom naglaavanju nesvjesnog, seksualnosti i
pasivnosti Ja. Taj moe, kao i Alfred Adler, ustvrditi da je
uzrok neuroze nervozan karakter, umjesto da on bude njena
posljedica; ali, takoer nee biti u stanju objasniti niti jednu
jedinu pojedinost simptomske tvorbe, niti jedan jedini san.
Vi ete pitati: ne bi li trebalo biti mogue postati pravedan
prema udjelu Ja u nervozi i simptomskoj tvorbi, a da pritom
ne budu na grubi nain zanemareni imbenici koje je psi
hoanaliza otkrila? Odgovaram vam: zasigurno bi moralo biti
mogue, a jednom e se i dogoditi; ali, nije u pravcu rada psi
hoanalize da zapoinje upravo s time. Moe se predvidjeti ak
i kada e se ova zadaa postaviti psihoanalizi. Postoje neu
roze kod kojih Ja sudjeluje mnogo intenzivnije negoli kod
onih koje smo mi do sada prouavali; nazivamo ih narcis-
tinim neurozama. Analitika obrada ovih neuroza e nas os
posobiti da procijenimo udio Ja u neurotinim oboljenjima na
nepristran i pouzdan nain.
Ali, jedan je od odnosa Ja prema svojoj neurozi toliko uo
ljiv, da se od samog poetka mogao uzeti u obzir. ini se, da ne
nedostaje ni u jednom sluaju; ali, najjasnije se prepoznaje kod
jedne bolesti koja je danas jo daleka naem razumijevanju,
401
kod traumatske neuroze. Naime, morate znati da pri uzroko
vanju i u mehanizmu svih moguih oblika neuroze uvijek
iznova na djelo stupaju isti imbenici, samo to se ovdje jed
nome prikljuuje jedan, a drugome neki drugi od tih imbeni
ka, koji su od glavnog znaaja za simptomsku tvorbu. To je
kao s osobljem neke glumake druine, u kojoj je svatko stru
an za svoje vrsto utvrene vrste uloga: junaka, osobu od po
vjerenja, spletkara, i tako redom; no, svatko e od njih oda
brati neki drugi komad, da bi se predstavio u svom punom
sjaju; tako i fantazme, koje se preobraavaju u simptome, nisu
nigdje bolje dohvatljive no u histeriji; protuzaposjedanja ili
reakcijske tvorbe Ja preovladavaju slikom opsesijske neu
roze; ono to smo kod sna nazvali sekundarnom obradom, u
paranoji se prije svega predstavlja kao uobraenje, i tako
dalje.
Tako nam se kod traumatskih neuroza namee posve oit
sebian Ja - motiv, koji tei zatiti i koristi, i to naroito kod
onih neuroza koje nastaju uslijed uasa rata; njih bolest ne
moe sama stvoriti, ali im daje svoju privolu i odrava ih kad
jednom nastupi. Taj motiv eli zatititi Ja od onih opasnosti,
ija prijetnja i jeste povod oboljenju, i nee dopustiti opo
ravak prije no to ponavljanje tih opasnosti ne postane is
kljueno, ili tek nakon to se postigne neka naknada za pretrp
ljenu opasnost.
No, Ja ima slian interes i u svim drugim sluajevima na
stajanja i daljnjeg opstojanja neuroze. Ve smo rekli da i Ja
odrava simptom, jer ima jednu stranu kojom nudi zadovo
ljenje potiskujuoj tenji toga Ja. tovie, rjeenje sukoba
pomou simptomske tvorbe je najudobniji i naelu ugode naj
miliji izlaz; ono nesumnjivo poteuje Ja od velikog unutar
njeg posla koji doivljava kao neugodan. Jer, postoje slu
ajevi u kojima ak i sam lijenik mora priznati, da izlaz za
402
neki sukob kroz neurozu predstavlja najbezazlenije, i drutve
no najprihvatljivije rjeenje. Nemojte se uditi kad zaujete,
dakle, da se pokatkad i sam lijenik ipak zauzima za stranu
one bolesti, protiv koje se bori. Njemu ne dolikuje da se pro
tiv svih situacija ivota ograniava samo na ulogu zdrav
stvenog fanatika; on zna, da na svijetu ne postoje samo neu
rotine patnje, ve i stvarna, neizbjena patnja, da ponekad i
nevolja od nekog ovjeka moe zahtijevati da kao rtvu pri
nese ak i svoje zdravlje, pa otkriva da se takvom jednom
rtvom pojedinca esto zaustavlja nepregledna nesrea za
mnoge druge. Dakle, ako se moe rei da neurotiar svaki put
pred nekim sukobom poduzima bijeg u bolest, mora se priz
nati da je u nekim sluajevima takav bijeg i posve opravdan,
pa se lijenik koji je prepoznao takvo stanje stvari povlai
utei, i s mnogo obzira.
Ali, zanemarimo ove iznimne sluajeve u daljnjim razja
njenjima. U prosjenim okolnostima spoznajemo, da se tome
Ja bijegom u neurozu pripisuje odreena unutarnja dobit iz
holesti. Njoj se opet u nekim ivotnim situacijama pridruuje
i opipljiva vanjska prednost, u stvarnosti cijenjena vie ili
manje. Promatrajte najei sluaj ove vrste. ena, prema ko
joj suprug surovo postupa i bezobzirno je iskoritava, prilino
redovito pronalazi izlaz u neurozi ako joj to omoguuju njene
sklonosti, ako je isuvie ustraena ili moralna da bi se u pota
ji utjeila nekim drugim mukarcem, ako nije dovoljno sna
na da se usprkos svim vanjskim preprekama razie sa supru
gom, ako nema izgleda da uzdrava samu sebe ili zadobije
boljeg mua, i ako je jo, povrh svega, uz ovog surovog
ovjeka vezana svojim seksualnim osjeajima. Njena e joj
bolest postati tek orujem u borbi protiv tog previe snanog
ovjeka, oruje koje moe iskoristiti u svoju obranu, ali i
zloupotrijebiti ga radi osvete. Usuuje se jadati zbog svoje
403
bolesti, dok se vjerojatno ne smije potuiti na svoj brak. U
lijeniku pronalazi pomonika, koji inae bezobzirnog ovje
ka primorava da je potedi, koji joj priprema izgovore,
doputa vrijeme za odsutnost iz kue, a time i osloboenje od
branog poniavanja. Tamo, gdje je takva jedna izvanjska ili
sluajna dobit iz bolesti uistinu znatna i ne moe pronai
nikakvu stvarnu zamjenu, neete moi ba pretpostaviti neku
veliku mogunost utjecaja vaeg lijeenja na neurozu.
Predbacit ete mi da sve ovo, to sam vam ispripovijedao
o dobiti iz bolesti govori posve u prilog shvaanju, koje sam
odbacio - da i samo Ja za sebe eli, pa i stvara neurozu. Mir
no, gospodo moja, to moda ne znai nita vie, nego da Ja
doputa neurozu koja se ne moe sprijeiti, te da od nje ini
ono najbolje to se moe, ukoliko ona uope i doputa da se s
njom bilo to uini. To je samo jedna strana stvari, svakako
ona prihvatljivija. Sve dok neuroza ima prednosti, Ja je sugla
san s njom, ali ona nema jedino prednosti. U pravilu se ubrzo
ispostavlja da Ja ini lo posao time, to se uputa u neurozu.
Isuvie je skupo platio olakanje za svoj sukob, a osjeaji pat
nje koji su vezani uz simptome moda su ekvivalentna zam
jena za muke zbog sukoba, ali su vjerojatno i poveanje
koliine neugode. Ja se eli rijeiti ove neugode zbog simp
toma, ali ne i vratiti dobit iz bolesti, no u tome ne uspijeva.
Pritom se onda pokazuje da i nije bio onoliko aktivan koliko
je to i sam mislio, a to elimo dobro upamtiti.
Gospodo, ako se kao lijenik susreete s neurotiarima,
ubrzo odustajete od oekivanja da e oni koji se najvie jada
ju i tue na svoju bolest, najspremnije izai ususret djelatnoj
pomoi, te da e joj pruiti najneznatniji otpor. Prije e biti
suprotno. Ali, sigurno ete lako shvatiti da sve ono to dopri
nosi dobiti iz bolesti pojaava potisnuti otpor, ali i uveava
potekoe oko izljeenja. No, onom dijelu o dobiti iz bolesti,
404
koji gotovo da je roen zajedno sa simptomom, trebamo do
dati jo i jedan drugi, koji se javlja kasnije. Ako je takva jedna
psihika organizacija kao sto je bolest postojala due vrijeme,
konano se poinje ponaati kao samostalna jedinka; izraava
neto kao nagon za samoodranjem, a izmeu nje i drugih di
jelova duevnog ivota oblikuje se neka vrsta modusa viven-
di, pa ak i kod onih, koji su joj u svojoj sutini neprijateljski;
stoga nee nedostajati niti prilika, u kojima se ona iznova
pokazuje korisnom i vrijednom, dobiva gotovo neku sekun
darnu funkciju koja e iznova osnaiti njeno postojanje. Uz
mite umjesto nekog primjera iz patologije jedno surovo raz
janjenje iz svakodnevnog ivota. Marljiv radnik, koji zara
uje za svoj ivot, zbog neke nesree na radu postane bogalj;
s poslom je sada gotovo, no nesretnik vremenom poinje pri
mati malu naknadu za nesreu, i naui kako da svoju osaka-
enost unovi kao prosjak. Njegova nova, ma koliko pogor
ana egzistencija sada se zasniva upravo na onome, to mu je
i oduzelo nekadanju egzistenciju. Kad biste mogli ukloniti
njegovu osakaenost, prije svega biste mu oduzeli nain
preivljavanja; postavilo bi se i pitanje, da li je on jo uvijek
sposoban iznova preuzeti svoj raniji posao. Ono, to kod neu
roze odgovara takvom jednom sekundarnom iskoritavanju
bolesti, moemo kao sekundarnu dobit iz bolesti pridodati
onoj primarnoj dobiti.
Ali, elim vam openito rei da ne podcijenite praktino
znaenje dobiti iz bolesti i ne dopustite da vam se nametne u
teoretskom smislu. Zanemarivi ranije prepoznate iznimke,
ona jo uvijek opominje na primjere o pametnim ivotinja
ma, koje je Oberlander slikovito prikazao u asopisu Letei
listovi. Jedan Arapin jae na svojoj devi uskim puteljkom, ure
zanim u strmu liticu brijega. Na jednoj krivini staze iznenada
se nae oi u oi s lavom, koji se ve priprema na skok. On
405
ne vidi nikakva izlaza: s jedne je strane gotovo okomita litica,
s druge provalija; okretanje i bijeg takoer nisu mogui; sma
tra se izgubljenim. No, ivotinja misli drugaije. Zajedno sa
svojim jahaem izvodi skok u provaliju, a lav samo ostaje gle
dati za njima. Neki bolji uspjeh za bolesnika u pravilu nemaju
niti pomoni uinci neuroze. To bi moglo biti stoga, to je rje
avanje nekog sukoba kroz simptomsku tvorbu ipak automatski
postupak, koji se ne moe pokazati doraslim zahtjevima ivota,
i kojim je ovjek odustao od procjene svojih najboljih i naviih
sila. Kad bi postojao neki izbor, prednost bi trebalo dati makar
i propadanju, ali u potenoj borbi sa sudbinom.
Gospodo moja! Ostao sam vam duan jo i daljnju moti
viranost, zbog koje prikaz uenja o neurozi nisam zapoeo od
obine nervoze. Moda pretpostavljate da sam to uinio i za
to, jer bi mi potom dokaz o seksualnom uzroku neuroza pred
stavljao vee potekoe. No, tu biste se prevarili. Kod neuroza
prijenosa moraju se prvo obraditi tumaenja simptoma, da bi
se dolo do ove spoznaje. Kod obinih oblika takozvanih
aktualnih neuroza etioloko je znaenje seksualnog ivota tek
gruba injenica, koja izlazi ususret zapaanjima. Na nju sam
naiao prije vie od dvadeset godina, kad sam si jednoga dana
postavio pitanje - zato se prilikom ispitivanja nervoznih oso
ba tako redovito iskljuuju njihove seksualne djelatnosti, te se
uope ne uzimaju u obzir. Tada sam zbog ovih istraivanja
kao rtvu prinio svoju omiljenost kod oboljelih, ali sam ve
nakon kraih nastojanja mogao izrei stav, da kod normalnog
vita sexualis neuroza ne postoji - mislio sam na aktualnu neu
rozu. Svakako, taj stav olako prelazi preko pojedinanih razli
ka meu ljudima, a takoer pati i od neodreenosti, da se ne
moe razlikovati od prosudbe normalnog, ali je i do danas
zadrao svoju vrijednost za grubu orijentaciju. U ono doba
sam dospio toliko daleko, da sam uspostavio specifine odno-
406
se izmeu odreenih oblika nervoze i odreenih seksualnih
poremeaja, pa uope ne sumnjam u to da bih i danas mogao
ponoviti ista zapaanja, kad bi mi bolesnik ponudio slinu
grau. Dosta sam esto otkrivao da mukarac, koji se zado
voljavao na odreeni nain nekim nepotpunim seksualnim za
dovoljenjem, primjerice - onanijom, boluje od izvjesnog obli
ka aktualne neuroze, te da bi ova neuroza odmah ustupila
mjesto drugoj, kada bi on dopustio da na mjesto dosadanje
stupi neka nova, isto tako malo besprijekorna seksualna nava
da. Tada sam ve iz promjena u stanju bolesnika mogao
pogoditi, da su u njegovu nainu seksualnog ivota nastupile
promjene. Tada sam takoer nauio i to, da se tvrdoglavo dr
im svojih slutnji sve dok ne nadvladam neiskrenost pacije
nata, te ih ne dovedem do potvrde. Dodue, potom bi im bilo
milije otii drugim lijenicima, koji se nisu tako revno raspi
tivali o njihovu seksualnom ivotu.
Ni tada mi nije moglo izbjei da uzroci bolesti ne ukazu
ju ba uvijek na seksualni ivot. Jedan bi dodue bio izravno
bolestan od nekog seksualnog poremeaja, ali drugi zato jer je
izgubio svoje bogatstvo ili pak prebolio neku dugotrajnu i
iscrpljujuu organsku bolest. Razjanjenje za ovu raznolikost
pojavilo se kasnije, kad smo dobili uvid u naslueni meusob
ni odnos izmeu Ja i libida, pa je utoliko vie zadovoljavalo,
to je uvid dublje dopirao. Osoba neurotiki obolijeva samo
onda, kad njeno Ja izgubi sposobnost da nekako smjesti svoj
libido. Sto je ovo Ja jae, utoliko e mu biti lake rjeavanje
te zadae; svako slabljenje Ja iz bilo kojeg razloga mora iza
zvati isto djelovanje kao i preveliki porast zahtjeva libida,
dakle - omoguiti neurotiko oboljenje. Ima i drugih, pa i
prisnijih odnosa izmeu Ja i libida, ali se jo nisu pojavili u
naem vidokrugu, pa ih stoga ovdje niti ne spominjem pri raz
janjenju. Za nas ostaje bitno i razjanjava nam, da u svakom
407
od ovih sluajeva - bez obzira na nain, na koji je bolest
nastala - libido osporava simptome neuroze, te tako dokazuje
svoju nenormalnu primjenu.
Ali, sad vas moram upozoriti na odluujuu razliku izme
u simptoma aktualnih neuroza i onih kod psihoneuroza, od
kojih nas je do sada toliko zaokupljala ona prva grupa, neuroze
prijenosa. U oba sluaja simptomi proizlaze iz libida, pa su,
dakle, njegove nenormalne primjene - zamjenska zadovolje
nja. Ali, simptomi aktualne neuroze - pritisak u glavi, osjeaj
bola, stanje nadraenosti u nekom organu, slabljenje ili zapreke
nekoj funkciji nemaju nikakva smisla, nikakva psihikog
znaenja. Oni se ne iskazuju uglavnom samo na tijelu, kao pri
mjerice histerijski simptomi, ve su oni i sami za sebe u cije
losti tjelesni procesi, pri ijem nastajanju otpadaju svi oni slo
eni duevni mehanizmi koje smo upoznali. Dakle, oni su uis
tinu ono, ime su se psihoneurotiki simptomi toliko dugo i
smatrali. No, kako onda mogu odgovarati primjenama libida,
koje smo upoznali kao sile to djeluju u psihikom? Pa, gospo
do moja, to je vrlo jednostavno. Dopustite da vam osvjeim
jedan od prvih prigovora, koji su se iznijeli protiv psihoanalize.
Tada se reklo da se ona bavi isto psiholokom teorijom neu-
rotikih pojava, te da je posve bez izgleda, jer psiholoke teori
je nisu nikada mogle razjasniti neko oboljenje. Rado se zabo
ravljalo da seksualna funkcija ba i nije isto duevna, jednako
kao to nije niti posve somatska. Ona utjee na tjelesni jednako
kao i na duevni ivot. Ako smo u simptomima psihoneuroza
upoznali izraaje smetnji u njihovim psihikim djelovanjima,
nee nas zauditi kad i u aktualnim neurozama pronaemo
izravne somatske posljedice seksualnih poremeaja.
Za shvaanje ovog potonjeg vrijedan nam daje putokaz
medicinska klinika, a u obzir su ga uzeli i mnogi istraivai.
Aktualne neuroze svoju simptomatiku pokazuju u pojedinos-
408
lima, ali i u osobini da utjeu na sve organske sustave i sve
funkcije, te oevidnu slinost s onim bolesnim stanjima koja
nastaju zbog kroninog utjecaja nepoznatih otrova i akutnih
upala, s intoksikacijama i stanjima apstinencije. Jo su vie
bliske jedna drugoj obje grupe bolesti kroz posredovanje
takvih stanja za koja smo, isto kao i M. Basedowii, nauili da
se odnose na djelovanje otrovnih tvari, ali takvih otrova koji
se ne unose u tijelo kao strani, ve nastaju njegovom vlasti
tom izmjenom tvari. Mislim da se prema ovoj analogiji ne
moe izbjei da na neuroze gledamo kao na posljedice pore
meaja u nekoj izmjeni seksualnih tvari, bilo da se proizvodi
vie ovih seksualnih toksina no to ih osoba moe preraditi,
bilo da unutarnji, pa ak i sami psihiki odnosi utjeu na is
pravnu primjenu tih tvari. Dua naroda jo se odavno zaklela
na vjernost takvim prihvaanjima prirode seksualnih prohtje
va, pa je ljubav nazvala opijenou te dopustila da ljubav
nastaje i pomou ljubavnih napitaka, pri emu djelujui agens
u odreenoj mjeri premjeta prema van. Za nas bi to bio
povod da se prisjetimo erogenih zona i tvrdnje, da seksualno
uzbuenje moe nastati u najrazliitijim organima. Ali to se
lie ostalog, nama su rijei izmjena seksualnih tvari ili
kemizam seksualnosti - predmeti bez sadraja; o njima ne
znamo nita, pa se ak ne bismo mogli odluiti da li bismo
ovdje trebali pretpostaviti dvije seksualne tvari koje bi se
potom nazvale mukom i enskom, ili bismo se trebali
zadovoljiti jednim seksualnim toksinom, u kojemu smo pre
poznali nositelja svih nadraujuih djelovanja libida. Znan
stvena graevina psihoanalize koju smo stvorili u stvari je na
dogradnja, koja se jednom ipak mora postaviti na svoj organ
ski temelj; ali, njega jo ne poznajemo.
Psihoanalizu kao znanost ne obiljeava materija kojom se
bavi, ve tehnika kojom se slui. Ona se moe jednako tako
409
dobro primijeniti i na povijest kulture, znanost o religiji i na
mitologiju, kao i na uenje o neurozi, a da se pritom ne uini
nikakvo nasilje nad njihovom sutinom. Ona namjerava i ne
prua nita drugo, osim razotkrivanja nesvjesnog u duevnom
ivotu. Problemi aktualnih neuroza, iji simptomi vjerojatno
nastaju zbog izravnih toksinih oteenja, ne nude psihoana
lizi nikakvih oslonaca; ona moe vrlo malo doprinijeti nji
hovu razjanjavanju, pa ovu zadau mora prepustiti bioloko
- medicinskom istraivanju. Sad moda bolje razumijete
zato nisam odabrao nikakav drugaiji raspored svoje grae.
Da sam vam obeao uvod u znanost o neurozama, tada bi
nedvojbeno bio ispravan put onaj od jednostavnih oblika ak
tualnih neuroza do sloenijih psihikih oboljenja radi poreme
aja libida. Kod onih prvih bih tada trebao objediniti sve ono,
to smo otkrili na razliitim stranama, ili za to vjerujemo da
znamo, a tada bi se kod psihoneuroza o psihoanalizi govorilo
kao o najvanijem tehnikom pomonom sredstvu za rasvjet
ljavanje ovih stanja. No, ja sam vam namjeravao dati, i na
javio sam Uvod u psihoanalizu; bilo mi je vanije da dobi
jete predodbu o psihoanalizi, no da steknete odreena sazna
nja o neurozama, pa stoga nisam vie smio u prve redove gur
nuti aktualne neuroze, koje za psihoanalizu nisu tako plodo
nosne. Takoer vjerujem da sam time uinio izbor koji je po
voljniji i za vas, jer zbog svojih duboko zadiruih pretpostav
ki i opsenih odnosa, psihoanaliza zasluuje mjesto u zanima
nju svakog obrazovanog ovjeka; a znanost o neurozama je
jedno od poglavlja medicine, kakva su i sva ostala.
No, vi ete s pravom oekivati da poneto zanimanja mo
ramo iskazati i za aktualne neuroze. Na to nas primorava ve
i njihova intimna klinika povezanost sa psihoneurozama.
Dakle, izvijestit u vas, da razlikujemo tri ista oblika aktual
nih neuroza: neurasteniju, neurozu strepnje i hipohondriju.
410
Niti ova podjela nije prola bez opiranja. Dodue, sva su ova
imena u uporabi, ali je njihov sadraj neodreen i kolebljiv.
Ima i onih lijenika, koji se opiru bilo kakvom razlikovanju
unutar zamrenog svijeta neurotikih pojava, svakom nagla
avanju klinikih jedinki, osobnostima oboljenja, pa ak ne
priznaju niti razdvajanje aktualnih neuroza i psihoneuroza.
Mislim da su otili predaleko, i to ne putem koji vodi k na
pretku. Spomenuti oblici neuroza ponekad se pojavljuju isti,
ali su ee izmijeani jedan s drugim, te s nekom psihoneuro-
tikom boleu. Takvo pojavljivanje nas ne treba natjerati da
odustanemo od njihova razlikovanja. Pomislite na razliku iz
meu uenja o mineralima i uenja o stijenama u mineralo
giji. Minerali se opisuju kao jedinke, vjerojatno oslanjanjem
na okolnost da se esto javljaju kao kristali, otro razgranieni
od svoje okoline. Stijene se sastoje od mjeavina minerala
koji se zasigurno nisu vezivali sluajno, ve uslijed okolnosti
nastajanja. U znanosti o neurozama jo uvijek premalo razu
mijemo tijek razvoja, da bismo osmislili neto slino znanos-
ti o stijenama. Ali, zasigurno inimo ispravno kad najprije iz
mase izdvajamo klinike jedinke koje su nam prepoznatljive,
i koje se tako mogu usporediti s mineralima.
Jedan odnos izmeu simptoma aktualnih neuroza i psi
honeuroza koji je vrijedan pozornosti, donosi nam jo jedan
vaan doprinos za spoznaju o simptomskoj tvorbi kod ovih
potonjih; naime, simptom aktualne neuroze esto je jezgra i
predstupanj psihoneurotikog simptoma. Takav se odnos naj
jasnije zapaa izmeu neurastenije i neuroze prijenosa koju
nazivamo histerijom konverzije, izmeu neuroze strepnje i
histerije strepnje, ali takoer i izmeu hipohondrije i oblika,
koje emo kasnije spomenuti kao parafreniju (Dementia Pra-
ecox i paranoja). Uzmimo kao primjer sluaj histerijske gla
vobolje, ili bolova u kriima. Analiza nam pokazuje da je on
411
zgunjavanjem ili pomicanjem postao zamjensko zadovolje
nje za itav niz libidnih fantazmi ili sjeanja. Ali, taj je bol ne
kada bio i stvaran, a tada je bio izravan seksualni toksini sim
ptom, tjelesni izraz jednog libidnog uzbuenja. Ni u kom
sluaju ne elimo ustvrditi da takvu jednu jezgru sadre svi
histerijski simptomi, ali ostajemo pritom da je to naroito
uestali sluaj, te da svi utjecaji libidnog uzbuenja na tijelo
- normalni ili patoloki - gotovo da imaju prednost u simp-
tomskoj tvorbi histerije. Tada oni igraju ulogu onog zrnca
pijeska, koje je koljka ovila slojevima biserne supstancije.
Na isti nain, kao najzgodniju i najpodesniju grau za simp-
tomsku tvorbu, psihoneuroza koristi i prolazne znakove sek
sualnih uzbuenja, koji prate spolni in.
Jedan slian postupak budi naroito dijagnostiko i te-
rapeutsko zanimanje. Ne dogaa se rijetko da kod osoba koje
su sklone neurozi, iako ne pate ba od neke floridne neuroze,
neka bolesna tjelesna promjena - moda zbog upale ili oz
ljede - pobuuje rad simptomske tvorbe, tako da ovaj simp
tom, proizaao iz stvarnosti, vrlo brzo postaje zastupnikom
svih onih nesvjesnih fantazmi koje su samo vrebale da se do-
mognu nekog sredstva izraavanja. U takvom e sluaju lije
nik krenuti sad jednim, sad drugim putem lijeenja - bilo e
lei ukloniti organski temelj, ne starajui se pritom mnogo o
neurotikoj obradi sluaja, bilo boriti se protiv neuroze nas
tale zbog okolnosti, te zanemariti njen organski povod. Us
pjeh ili daje, ili ne daje za pravo sad jednoj, a sad drugoj vrsti
nastojanja; no, za ovakve se mjeovite sluajeve ne mogu
utvrivati neki opi propisi.
412
XXV. predavanje
STREPNJA
Moje dame i gospodo! Ono to sam vam na posljednjem pre
davanju iznio o obinoj nervozi, sigurno ste prepoznali kao
najnepotpunije i najnedostatnije od mojih izlaganja. I ja to
znam, no mislim da vas u njemu nita nije udilo vie, nego
to, to nije bilo govora o strepnji, radi koje se ipak veina ner
voznih osoba jada, koju sami oznaavaju svojom najstra
nijom patnjom, i koja uistinu kod njih dosee nevjerojatan
intenzitet, a kao posljedicu moe imati i poduzimanje najsulu-
dijih mjera. Ali, barem vas u tome nisam elio zakinuti; na
protiv, problem strepnje namjeravam postaviti naroito otro,
i opseno ga obraditi pred vama.
Samu strepnju vam ne trebam predstavljati; svatko je od
nas upoznao bilo kada na samom sebi taj osjeaj, ili ispravni-
je reeno, to afektno stanje. Ali, mislim da se nikad nije do
voljno ozbiljno zapitalo zbog ega upravo nervozni imaju to
liko vie, i toliko snanije strepnje od ostalih. Moda se to
smatralo razumljivim samim po sebi; pa, rijei nervozan i
prestraen se obino i koriste jedna za drugu tako, kao da
znae isto. Ali, nitko nema prava na to; postoje straljivi ljudi
koji inae uope nisu nervozni, a osim toga i nervozni koji
pate od mnogih simptoma meu kojima, meutim, nije prona
ena i sklonost strepnji.
413
Kako bilo da bilo, utvreno je da je problem strepnje sje
cite u kojem se sastaju najrazliitija i najvanija pitanja, za
gonetka, ije bi rjeenje itav na duevni ivot moralo pre
plaviti puninom svjetlosti.
Neu ustvrditi da vam ja mogu dati ovo cjelovito rjeenje,
ali ete zasigurno oekivati da se i ovog pitanja psihoanaliza
prihvaa posve drugaije od medicine u kolama. ini se, da
se tamo prije svega zanimaju za anatomske puteve kojima se
dospijeva u stanje strepnje. To znai da je nadraena medulla
oblongata, pa bolesnik otkriva da pati od neuroze nervusa va-
gusa. Medulla oblongata je vrlo ozbiljan i lijep objekt. Posve
se tono sjeam koliko sam vremena i truda posvetio njenu
prouavanju prije mnogo godina. Ali, danas moram rei da ne
znam, to bi mi u psiholokom razumijevanju strepnje moglo
biti ravnodunije od poznavanja ivanog puta, kojim se odvi
jaju njena pobuivanja.
O strepnji se u poetku moe raspredati dosta dugo, a da
se uope niti ne pomisli na nervozu. Bez daljnjega me razumi
jete, kad takvu strepnju oznaavam kao strepnju pred stvar
nom opasnou, nasuprot jedne neurotine strepnje. Strepnja
pred stvarnom opasnou nam se tada priinja kao neto vrlo
razumno i shvatljivo. Za nju emo rei da je reakcija na pre
poznavanje neke vanjske opasnosti, to jest na oekivanu,
predvienu ozljedu; povezana je s refleksom bijega, pa se
smije smatrati iskazom nagona za samoodranjem. U kojim
prilikama, odnosno pred kojim predmetima i u kojim situaci
jama strepnja nastupa, naravno, velikim e dijelom ovisiti o
stupnju naeg znanja, te o naem osjeaju moi naspram vanj
skog svijeta. Sad nam se ini posve shvatljivim da se divljak
boji topa i strahuje pri pomraenju sunca, dok bijelac - koji
rukuje tim orujem i zna predvidjeti taj dogaaj - ostaje ne-
ustraen. Drugi put je upravo vie znanja ono to izaziva
414
strepnju, jer doputa rano razabiranje opasnosti. Tako e se
divljak prestraviti pred nekim tragom u umi, koji neupue
nom nee znaiti ba nita, ali e njemu razotkriti blizinu gra
beljive ivotinje, ili e iskusan pomorac uasnut promatrati
neki oblai na nebu koji se njegovu putniku ini bezazlenim,
dok njemu najavljuje pribliavanje orkana.
Daljnjim razmiljanjem ovjek si mora rei, kako ona pro
cjena strepnje pred stvarnom opasnou - da je razumna i svrsi
shodna - zahtijeva temeljitu reviziju. Naime, jedino svrsishod
no ponaanje kod prijetee opasnosti bilo bi hladnokrvno pro
cjenjivanje vlastitih snaga u usporedbi s veliinom prijetnje, te
potom odluka - obeava li za dobar ishod vee izglede bijeg, ili
obrana, ili moda ak i sam napad. Ali, u takvim uvjetima uop
e nema mjesta za strepnju; sve to se dogodi obavilo bi se vje
rojatno isto tako, a moda i bolje, kad ne bi dolo do razvijanja
strepnje. Takoer vidite, da se strepnja pokazuje izrazito ne-
svrsishodnom, pojavi li se kao prekomjerno snana; ona tada
paralizira svaku akciju, pa i bijeg. Reakcija na opasnost obino
se sastoji od mjeavine afekta strepnje i reakcije obrane. Pres
traena se ivotinja preplai i bjei, no ono to je u tome svrsi
shodno, to je bijeg, a ne - preplaiti se.
Dakle, ovjek se osjea u iskuenju da ustvrdi, kako ra
zvijanje strepnje nikada nije i neto svrsishodno. Moda bi za
bolji uvid pomoglo da se situacija strepnje pozornije razradi.
Prvo je u njoj - pripravnost na opasnost, koja se izraava kroz
rastuu osjetilnu pozornost i motoriku napetost. Ova pri
pravnost oekivanja bez imalo dvojbe se mora prihvatiti kao
prednost, a njeno nepostojanje moe se uiniti odgovornim za
ozbiljne posljedice. Iz nje tada proizlazi s jedne strane moto
rika akcija, prije svega bijeg, djelatna obrana vieg stupnja,
a s druge strane ono, to doivljavamo kao stanje strepnje. to
se vie razvitak strepnje ograniava na samo jednu sklonost,
415
na jedan signal, utoliko se nesmetanije obavlja pretvaranje
pripravnosti strepnje u akciju, utoliko se svrsishodnije obliku
je itavo odvijanje. ini mi se, dakle, da je pripravnost strep
nje svrsishodno, a razvijanje strepnje nesvrsishodno u onome
to nazivamo strepnjom.
Izbjegavam pribliavanje pitanju, eli li na govorni jezik
rijeima: strepnja, strah, prepast - oznaiti ono to je isto, ili
jasno razliito. Mislim samo da se strepnja odnosi na stanje, a
zanemaruje objekt, dok strah pozornost usmjerava upravo na
objekt. Naprotiv, ini se da prepast ima naroit smisao, naime
- istie uinak neke opasnosti koja se nije doekala priprav
nom strepnjom. Stoga bi se moglo rei, da se strepnjom o
vjek titi od prepasti.
Nije vam izmakla odreena vieznanost i neodreenost
kod uporabe rijei strepnja. Uglavnom se pod strepnjom
podrazumijeva subjektivno stanje u koje se zapada opaanjem
razvijanja strepnje, te ga se naziva afektom. A sto je afekt u
dinamikom smislu? U svakom sluaju, neto vrlo sloeno.
Jedan afekt obuhvaa, kao prvo, odreene motorike iner-
vacije ili pranjenja, drugo - odreena osjeanja, i to dviju
vrsta - primjeivanje izvrenih motorikih akcija, te izravno
osjeanje ugode ili neugode koje afektu daju, kako se to kae,
osnovni ton. Ali, ne vjerujem da je ovim nabrajanjem pogo
ena i sutina afekta. Za nekoliko se afekata vjeruje da su se
dublje sagledali, te da se prepoznaje kako je jezgra koja ujedi
njuje spomenuti sklop zapravo ponavljanje jednog odreenog
znakovitog doivljaja. Taj bi doivljaj mogao biti neki vrlo
rano steeni dojam vrlo openite prirode, koji bi trebalo smje
stiti u prapovijest same vrste, a ne pojedinca. Da bih vam bio
razumljiviji, stanje afekta bilo bi izgraeno na isti nain kao i
jedan histerijski napad; kao i on, bio bi talog jednog prisjea
nja, reminiscencije. Dakle, histerijski napad moe se uspore-
416
diti s novonastalim pojedinanim afektom, a normalni afekt s
iskazom jedne zajednike histerije, koja je postala naslijeem.
Nemojte pretpostavljati da je ovo to sam vam ovdje re
kao o afektima neka steevina, koju priznaje i obina psiho
logija. Naprotiv, to su stavovi koji su izrasli na tlu psihoana
lize, i samo se u njoj osjeaju kao kod kue. Ono to u psiho
logiji moete otkriti o afektima, primjerice - kroz James -
Langeovu teoriju, za nas je psihoanalitiare gotovo nerazum
ljivo, i nije za raspravu. Ali, ne smatramo niti da je nae saz
nanje o afektima posve sigurno; to je tek prvi pokuaj da se
orijentiramo na ovom mranom podruju. Sad nastavljam:
kod afekta strepnje vjerujemo da znamo, kakav on to rani do
jam iznova donosi kao ponavljanje. Kaemo si, da je to in
roenja, kod kojega dolazi do grupiranja osjeaja neugode,
osjeaja pranjenja i tjelesnih osjeta, to je postalo uzor za
djelovanje neke ivotne opasnosti, i sve otada ga ponavljamo
kao stanje strepnje. Ogromno narastanje nadraaja zbog
prekida obnove krvi (unutarnjeg disanja) bilo je tada uzrok
doivljaja strepnje, dakle, prva je strepnja bila ona toksina.
Naziv strepnja - angustiae (njem. Angst, op.p.), tjesnac - na
glaava osobinu suavanja pri disanju, do kojeg je tada dolo
kao posljedice jedne stvarne situacije, a danas se u afektu
gotovo redovito iznova uspostavlja. Kao bogatstvo povezi
vanja takoer emo prepoznati i to, da je ono prvo stanje
strepnje proizalo iz razdvajanja od majke. Naravno da je na
e uvjerenje, kako se dispozicija za ponavljanje tog prvog
stanja strepnje kroz niz nebrojenih narataja toliko temeljito
utjelovila u organizmu, da pojedinana jedinka ne moe iz
bjei afekt strepnje, pa ak i da je, kao legendarni Macbeth,
bila izrezana iz majina tijela, dakle, i da nije iskusila sam
in roenja. to je ono, to je kod drugih vrsta osim sisavaca
postalo uzorom za stanje strepnje, ne moemo rei. Stoga ne
417
znamo niti koji bi osjeajni sklop kod tih stvorenja bio ekvi
valentan naoj strepnji.
Moda e vas zanimati da ujete, kako se moe dospjeti
na ideju kao to je ova - da je in roenja izvor i uzor afekta
straha. Nagaanje u tome ima najmanjeg udjela; vie sam
posudio od naivnog razmiljanja naroda. Kad smo prije mno
go godina kao mladi bolniki lijenici sjedili u nekom resto
ranu na objedu, jedan nam je asistent na klinici za poroaje
pripovijedao zabavne zgode koje su se odvijale na posljed
njem ispitu za primalje. Jednu su kandidatkinju upitali to to
znai, kad se pri porodu u plodnoj vodi koja istjee pojavi i
mekonij (djeji izmet, ekskrement), a ona je odmah odgovo
rila, da se dijete - boji. Bila je ismijana, i pala je na ispitu. No,
ja sam u sebi stao na njenu stranu i poeo nasluivati, da je ta
jadna ena iz naroda svojim zdravim razumom razotkrila
jednu znaajnu vezu.
Prijeemo li sad na neurotinu strepnju, koje nam nove
pojavne oblike i odnose pokazuje strepnja kod nervoznih oso
ba? Ovdje treba opisati mnogo toga. Prvo nailazimo na jednu
openitu strepnju, gotovo bi se moglo rei - slobodno lebde-
u, koja je spremna vezati se u mimoilaenju uz svaki sadraj
predodbe koji joj na neki nain odgovara, koja utjee na
rasuivanje, odabire oekivanja, vreba svaku priliku da bi se
opravdala. Ovo stanje nazivamo strepnjom oekivanja ili
bojaljivim oekivanjem. Osobe koje mui ova vrsta strep-
nje, uvijek izmeu svih mogunosti unaprijed vide samo one
najstranije, svaku sluajnost tumae kao pokazatelja neke
nesree, svaku neizvjesnost koriste u loem smislu. Na sklo
nost ovakvom oekivanju nesree nailazi se kod mnogih ljudi
koje se inae ne bi moglo oznaiti bolesnima, i to kao na
karakternu crtu, pa ih se opisuje kao pretjerano plaljive ili
pesimistine; no, upadljiva mjera strepnje oekivanja redovi-
418
to se javlja kod jednog oboljenja nervoznih, koje sam nazvao
neurozom strepnje, a ubrajam ga u aktualne neuroze.
Jedan drugi oblik strepnje, nasuprot upravo opisanom,
mnogo je vie psihiki povezan i prikljuen odreenim objek
tima ili situacijama. To je strepnja nadasve raznolikih i esto
vrlo neobinih fobija. Stanley Hall, ugledan ameriki psi
holog, tek si je nedavno dao truda da nam izloi itav niz ovih
fobija, dajui im sjajne grke nazive. To zvui kao nabrajanje
deset egipatskih zala, samo to njihov broj daleko nadmauje
brojku deset. Posluajte to sve moe postati objekt ili sadraj
jedne fobije: mrak, svjei zrak, otvorena mjesta, make, pau
ci, gusjenice, zmije, mievi, nevrijeme, otri vrci, krv, zatvo
reni prostori, gomila ljudi, osamljenost, prijelaz preko mosto
va, vonja morem ili eljeznicom, i tako dalje. U prvom
pokuaju orijentacije u tom mnotvu, skloni smo tome da raz
likujemo tri grupe. Neki od ovih objekata i situacija koje pla
e, sadre u sebi neto neugodno i za nas normalne, poveza
nost s opasnou zbog koje nam se ove fobije ne ine tako
neshvatljivima, ma koliko da su u svojoj jaini pretjerane. Ta
ko veina nas doivljava neugodan osjeaj pri susretu sa zmi
jom. Za fobiju od zmija moe se rei da je opeljudska, a Ch.
Darwin je vrlo dojmljivo opisao, da se nije mogao osloboditi
straha od zmije koja je krenula na njega, ma koliko dobro
znao da e ga od nje zatititi debelo staklo. U drugu grupu
smjetamo sluajeve, u kojima jo postoji povezanost s ne
kom opasnou, ali smo pritom navikli nipodatavati tu opas
nost, i ne isticati je. Ovamo pripada veina situacijskih fobija.
Znamo da prilikom vonje vlakom postoji mogunost vie za
nezgodu nego da smo ostali kod kue, naime onu od sudara
vlakova, a znamo takoer i da jedan brod moe potonuti; no,
mi ne mislimo na ove opasnosti i vozimo se osloboeni strep
nje i vlakom i brodom. Takoer se ne moe zanijekati, da bi
419
se survalo u rijeku kad bi se uruio most preko kojeg se upra
vo prelazi, no to se posvuda dogaa toliko rijetko, da kao
opasnost uope ne treba razmatrati. Pa i osamljenost ima svo
jih opasnosti, i mi je takoer pod odreenim okolnostima izb
jegavamo; no, nema niti govora o tome, da je pod bilo kojim
uvjetom ne moemo podnijeti niti na jedan jedini trenutak.
Slino vai i za ljudsko mnotvo, za zatvoreni prostor, nevri
jeme i slino. Ono to nam se ini neobinim u tim fobijama
neurotiara uope nije toliko njihov sadraj, koliko njihov
intenzitet. Na strepnju fobija gotovo da se ne moe uloiti
priziv! A ponekad stjeemo dojam kao da se neurotiar uope
ne boji istih onih stvari i situacija, koje pod odreenim okol
nostima mogu i kod nas izazvati strepnju, i koje oni nazivaju
istim imenom.
Preostaje nam i trea grupa fobija, koju nae razumijeva
nje vie uope ne moe pratiti. Kad snaan, odrastao mu
karac ne moe proi u vlastitom rodnom gradu nekom ulicom
ili trgom koji mu je dobro poznat, kad zdrava, dobro graena
ena zapada u bezuman strah zato jer se maka okrznula o rub
njene haljinu ili je kroz sobu projurio mii, kako da ovdje us
postavimo vezu s opasnou koja za fobinu osobu oito ipak
postoji? Kod fobija od ivotinja, koje se ovamo ubrajaju, ne
moe se raditi samo o porastu opeljudske antipatije, jer, kao
suprotnost, postoje i brojni ljudi koji ne mogu proi pored bilo
koje make, a da je ne domame i ne pomiluju. Mi, kojega se
boje tolike ene, istovremeno je i naziv od milja prvoga reda;
poneka djevojka, koja sa zadovoljstvom slua svog voljenog
kad je tako nazove, prestravljeno e zavritati kad ugleda
sitnu ivotinjicu istog imena. Za mukarca sa strepnjom od
ulica ili trgova namee nam se, kao jedino objanjenje - da se
ponaa kao malo dijete. Dijete se odgojem izravno podrava
da takve situacije izbjegava kao opasne, a na se agorafobiar
420
zaista osjea zatienim od svoje strepnje, prati li ga netko
preko trga.
Oba ovdje opisana oblika strepnje - slobodno lebdea
strepnja oekivanja i ona vezana na fobije - neovisni su jedan
o drugome. Jedna od njih nije neki vii stupanj drugog, a ta-
koer se samo iznimno javljaju jedan uz drugog, pa i tada kao
sluajno. Najjaa openita bojaljivost ne mora se iskazivati
kroz fobije; osobe, iji je itav ivot ogranien zbog jedne
agorafobije, mogu biti posve slobodne od pesimistike strep-
nje oekivanja. Neke od fobija, primjerice - strepnja od trgo-
va ili od eljeznice, dokazano su steene tek u zrelijim godi-
nama, a druge - kao strepnje od mraka, nevremena, ivotinja
- ini se da su postojale od samog poetka. One iz prve vrste
imaju znaaj tekih bolesti; ove potonje prije izgledaju kao
neobinosti, hirovitosti. Kod onoga, tko iskazuje neku od ovih
posljednjih, mogu se u pravilu pretpostaviti i druge, sline
strepnje. Moram nadodati da ove fobije u cjelini ubrajamo u
histeriju strepnje, to znai da ih smatramo oboljenjem vrlo
srodnim poznatoj histeriji konverzije.
Trei od oblika neurotine strepnje postavlja nas pred za-
gonetku, tako da posve iz vida gubimo povezanost izmeu
strepnje i prijetee opasnosti. Ova se strepnja pojavljuje, pri-
mjerice, kod histerije kao pratnja histerijskim simptomima, ili
uz uvjet uzbuenosti bilo koje vrste, gdje bismo dodue oe-
kivali izraavanje afekta, no najmanje upravo tog afekta
strepnje, ili opet izbija kao slobodan napad strepnje osloboen
ikakvih uvjeta, jednako nerazumljiv kako nama, tako i obo-
ljelom. Tada niti izdaleka ne moe biti nikakva govora o nekoj
opasnosti ili povodu, koji bi se pretjerivanjem mogao uz-
dignuti do nje. Kod ovih spontanih napada otkrivamo da je taj
kompleks, kojeg oznaavamo kao stanje strepnje, sposoban i
za rascjepljenje. Cjelina napada moe biti zastupljena jednim
421
jedinim, intenzivno izraenim simptomom - drhtanjem, vrto
glavicom, lupanjem srca, oteanim disanjem, dok opi osjeaj
u kojem prepoznajemo strepnju moe pritom nedostajati, ili
biti nejasan. Pa ipak se ova stanja, koja opisujemo kao ekvi
valente strepnji, u svim klinikim i etiolokim odnosima tre
baju izjednaiti sa strepnjom.
Sad se javljaju dva pitanja. Moe li se neurotina strepnja,
kod koje opasnosti uope nema ili igra tek neznatnu ulogu,
dovesti u vezu sa strepnjom pred stvarnom opasnou, koja je
nedvojbena reakcija na opasnost? I, kako se neurotina strep
nja smije shvatiti? Ipak se za sada elimo drati oekivanja:
tamo gdje je strepnja, mora postojati i neto, od ega se stra
huje.
Iz klinikih zapaanja proizlazi vie pokazatelja za ra
zumijevanje neurotine strepnje, ije u znaenje istraiti
pred vama.
a) Nije teko utvrditi da se strepnja oekivanja ili opa
bojaljivost nalazi u uskoj ovisnosti o odreenim procesima u
seksualnom ivotu, recimo: o odreenim primjenama libida.
Najjednostavniji i najpouniji sluaj ove vrste javlja se kod
osoba, koje se izlau takozvanim uzaludnim uzbuenjima, to
jest onima, kod kojih snana seksualna uzbuenja ne nalaze
dostatnog oduka, ne dovode do zadovoljavajueg okonanja.
Dakle, na primjer, kod mukaraca dok su u svojstvu vjerenika
i kod ena, iji supruzi nisu dostatno potentni ili koji, opreza
radi spolni in izvode skraeno ili nepotpuno. Pod ovim okol
nostima nestaje libidno uzbuenje, a na njegovo mjesto stupa
strepnja, kako u obliku strepnje oekivanja, tako i u napadi
ma, te ekvivalentima napada strepnje. Oprezno prekidanje
spolnog snoaja, ako se ustalilo kao seksualni reim, postaje
toliko redovito uzrok neuroze strepnje kod mukaraca, a naro
ito kod ena, da se u lijenikoj praksi preporua u ovakvim
422
sluajevima u prvom redu tragati za ovom etiologijom. Tada
se nebrojeno puta moe doi do otkria da neuroza strepnje
nestaje im se prekine sa seksualnom zloporabom.
injenicu povezanosti izmeu seksualnog suzdravanja i
stanja strepnje, koliko znam, ne osporavaju vie ak ni oni li
jenici, koji su udaljeni od psihoanalize. No, mogu zamisliti
da se ne naputa pokuaj izvrtanja ovog odnosa kroz zastupa
nje stava, da se pritom radi o osobama koje su ve i ranije na
ginjale bojaljivosti, pa stoga i u seksualnim stvarima obino
primjenjuju suzdravanje. No, protiv toga odluno govori po
naanje ena, ija je seksualna djelatnost znatno pasivnije pri
rode, odnosno odreena je postupcima od strane mukarca.
Sto je neka ena temperamentnija, dakle, sklonija seksualnom
snoaju i sposobnija za postizanje zadovoljenja, utoliko je si
gurnije da e na impotenciju mukarca ili na coitus interrup-
tus reagirati pojavljivanjem strepnje, dok ovakva zloporaba
igra mnogo neznatniju ulogu kod neosjetljivih ili manje libid-
nih ena.
Isto ovakvo znaenje za nastajanje stanja strepnje ima
seksualna apstinencija, koju lijenici sada tako toplo prepo
ruuju, ali naravno - samo ako se libido, kojemu je uskraeno
zadovoljavajue pranjenje, rijei odgovarajue snano, naj
veim dijelom bez sublimiranja. Odluka o rezultatu bolesti
uvijek se nalazi kod kvantitativnih faktora. Pa i tamo, gdje se
ne promatra bolest ve oblikovanost karaktera, lako se razaz
naje da seksualno ogranienje ide ruku pod ruku s odreenom
bojaljivou i neodlunou, dok neustraivost i odvanost
sa sobom donose slobodno poputanje seksualnim potrebama.
I ma koliko se ovaj odnos mogao izmijeniti i usloiti zbog
raznolikosti kulturnih utjecaja, ipak za prosjek ljudi ostaje
vaiti srodnost strepnje i seksualnog ogranienja.
423
Jo vam ni izdaleka nisam izloio sva ona zapaanja, koja
govore u prilog iznesenog genetikog odnosa izmeu libida i
strepnje. Na primjer, tome pripada jo i utjecaj odreenih
ivotnih razdoblja na oboljenja od strepnji, kojima se moe
pripisati znaajan porast u proizvodnji libida, kao to su pu
bertet i vrijeme menopauze. U nekim stanjima uzbuenosti
moe se izravno promatrati mijeanje libida i strepnje, te ko
nana zamjena libida strepnjom. Dvojak je dojam koji proiz
lazi iz svih ovih injenica: prvo, da se radi o nagomilavanju
libida koji je uzdran od svoje normalne primjene, i drugo, da
se pritom u cijelosti nalazimo na podruju somatskih procesa.
Za sada nije vidljivo kako od libida nastaje strepnja; samo se
utvruje da libido nedostaje, te da je umjesto njega zamije
ena strepnja.
b) Drugi znak uzimamo iz analize psihoneuroza, a naro
ito histerije. uli smo da se kod ove bolesti esto u pratnji
simptoma javlja strepnja, ali takoer i nevezana strepnja, koja
se izraava kao napad ili trajno stanje. Bolesnici ne znaju rei
ega se boje, pa je oevidnom sekundarnom obradom spajaju
s najbliim fobijama, kao: umiranjem, ludilom, modanim
udarom. Kad podvrgnemo analizi situaciju iz koje je prois
tekla strepnja ili simptomi praeni strepnjom, u pravilu
moemo ustanoviti koji je normalan psihiki ishod izostao i
zamijenio se pojavom strepnje. Izrazimo se drugaije: mi
izgraujemo nesvjesni postupak tako, kao da on nije iskusio
nikakvo potiskivanje, te kao da je neometan proslijedio do
svijesti. Taj bi postupak bio praen i jednim odreenim afek
tom, pa sad na nae iznenaenje otkrivamo, da bi taj afekt,
koji prati normalni ishod, u svakom sluaju nakon potiski
vanja bio zamijenjen strepnjom, bez obzira na to kakva je nje
gova vlastita kvaliteta. Dakle, kad se pred nama nae histeri-
jsko stanje strepnje, njegova nesvjesna veza moe biti neki
424
osjeaj sline naravi - strepnja, stid, zbunjenost, kao i neko
pozitivno libidno uzbuenje, ili pak neko neprijateljsko i
agresivno, kao bijes i ljutnja. Strepnja je, dakle, openito pri
hvaen novac, za koji e biti ili se mogu zamijeniti svi osjeaji
afekata, ukoliko je sadraj predodbe koja im pripada podle
gao potiskivanju.
c) Do treeg otkria dolazimo kod bolesnika s prisilnim
radnjama, za koje se ini da su na zauujui nain bili po
teeni strepnje. Kad ih pokuamo sprijeiti u izvoenju nji
hova prisilnog ina - njihova pranja, ceremonijala, ili kad se
sami odvae na pokuaj da napuste neku od svojih prisila,
tada ih neka neizreciva strepnja primorava na poslunost toj
prisili. Shvaamo da se strepnja prikriva prisilnim inom, te
da se on obavlja samo zato, da bi se izbjegao strah. Dakle, kod
opsesijske neuroze se strepnja, koja bi se inae morala poja
viti, zamjenjuje simptomskom tvorbom, a kad se okrenemo
histeriji, i kod ove neuroze nailazimo na slian odnos: ishod
postupka potiskivanja jeste: isto razvijanje strepnje, ili strep
nja sa simptomskom tvorbom, ili pak cjelovita tvorba simp
toma bez strepnje. ini se, stoga, da u nekom apstraktom
smislu nije netono rei, kako e se simptomi uope i obliko
vati samo zato, da bi se izbjeglo inae neizbjeno razvijanje
strepnje. Ovim se shvaanjem strepnja istodobno smjestila u
samo sredite naeg zanimanja za probleme neuroza.
Prouavajui neurozu strepnje, zakljuili smo da do skre
tanja libida sa njegove normalne uporabe, to doputa nasta
janje strepnje, dolazi na tlu somatskih procesa. Iz analize his
terije i opsesijske neuroze proizala je i dopuna, da isto takvo
skretanje s istim rezultatom moe dati i djelovanje uskrate
psihikih instancija. Toliko, dakle, znamo o nastajanju neu
rotine strepnje; zvui jo podosta neodreeno. No, trenutno
ne vidim puta koji bi nas odveo dalje. Druga zadaa koju smo
425
si postavili - uspostava veze izmeu neurotine strepnje koja
predstavlja nenormalno koriteni libido, te strepnje pred
stvarnom opasnou koja odgovara reakciji na opasnost, ini
se jo tee rjeivom. Moglo bi se povjerovati da se radi o po
sve nespojivim stvarima i da mi ipak nemamo nikakvih sred
stava kojima bismo meusobno u doivljaju razlikovali strep-
nju pred stvarnom opasnou i neurotinu strepnju.
Traena se veza konano uspostavlja, ako kao pretpostav
ku uzmemo onu tako esto spominjanu suprotnost izmeu Ja
i libida. Kako znamo, razvijanje strepnje je reakcija Ja na
opasnost, te znak za uvod u bijeg; ovdje smo skloni stavu da
i kod neurotine strepnje Ja isto tako poduzima pokuaj bije
ga pred zahtjevima svog libida, te da se prema ovoj unutarnjoj
opasnosti odnosi kao kad bi ona bila neka opasnost izvana.
Time bi bilo ispunjeno oekivanje da tamo, gdje se iskazuje
strepnja, postoji takoer i neto od ega se strepi. No, analogi
ja se moe nastaviti i dalje. Isto kao to se pokuaj bijega pred
vanjskom opasnou rjeava ostajanjem i svrsishodno podu
zetim mjerama obrane, tako i neurotino razvijanje strepnje
bjei simptomskoj tvorbi, koja dovodi do vezanosti strepnje.
Sad potekoa razumijevanja poiva na drugom mjestu.
Strepnja, koja znai bijeg Ja pred vlastitim libidom, ipak je
vjerojatno proizala iz samog tog libida. To je zamreno, a
sadri i opomenu da se ne smije zaboraviti, kako libido neke
osobe ipak u osnovi pripada njoj samoj, i ne moe joj se su
protstaviti kao neto izvanjsko. To je topika dinamika razvit
ka strepnje, koja nam je jo nejasna - koje se to duevne ener
gije pritom troe, i iz kojih psihikih sustava. Ne mogu vam
obeati da u odgovoriti i na ovo pitanje, ali ne moemo pro
pustiti da slijedimo dva druga traga, te da se pritom iznova
posluimo izravnim promatranjima i analitikim istraiva
njem, da bi se priskoilo u pomo naim nagaanjima.
426
Okreemo se nastajanju strepnje kod djeteta, i podrijetlu neu
rotine strepnje vezane uz fobije.
Bojaljivost djece je neto vrlo uobiajeno, pa se ini da je
zaista teko razlikovati radi li se o neurotinoj strepnji ili strep-
nji pred stvarnom opasnou. Da, vrijednost ovog razlikovanja
dolazi u pitanje i zbog ponaanja djece. Jer, s jedne strane nas
ne udi kad se dijete boji svih nepoznatih osoba, novih situaci
ja i predmeta, pa ovu reakciju vrlo lako objanjavamo njego
vom slabou i neznanjem. Dakle, djetetu pripisujemo jaku
sklonost strepnji pred stvarnom opasnou, pa bismo smatrali
posve svrsishodnim da je ovu bojaljivost donijelo sa sobom
kao naslijee. Time bi dijete samo ponavljalo ponaanje pra
ovjeka i dananjih primitivnih ljudi, koji zbog svog neznanja
i bespomonosti osjeaju strah od svega novog, te od mnogih
prisnih stvari, koje nama danas vie ne ulijevaju strepnju. Ta
koer bi posve odgovaralo naem oekivanju kad bi fobije
djeteta barem djelomino bile iste one, koje smijemo pretpo
staviti i za ona pradavna vremena razvitka ovjeanstva.
S druge strane, ne moemo previdjeti da nisu sva djeca
bojaljiva u jednakoj mjeri, te da upravo ona djeca, koja is
kazuju naroit strah od svih moguih objekata i situacija, kas
nije postaju nervozne osobe. Dakle, neurotina dispozicija se
razotkriva i kroz jasno izraenu sklonost strepnji pred stvar
nom opasnou, bojaljivost se ini primarnom, pa se dospi
jeva do zakljuka da se dijete, a kasnije i odrastao ovjek, bo
je visine svog libida naprosto zato, jer se boje - svega. Nasta
janje strepnje iz libida bilo bi time odbijeno, a kad su se nak
nadno istraivali uvjeti strepnje pred stvarnom opasnou, do
sljedno se stiglo do shvaanja da je svijest o vlastitoj slabosti
i bespomonosti - osjeaj manje vrijednosti, prema termino
logiji A. Adlera - i posljednji razlog neuroze, ako se moe iz
razdoblja djetinjstva nastavljati i u zreliji ivot.
427
To zvui tako jednostavno i primamljivo, da stjee pravo
na nau pozornost. Dodue, sa sobom bi donijelo pomicanje
zagonetke nervoze. Neprekidno postojanje osjeaja manje
vrijednosti - a time i uvjeta za strepnju i oblikovanje simp
toma - ini se tako dobro osiguranim, da bi mnogo vie tre
balo razjanjenje o tome, kada bi onda iznimno trebalo na
stupiti ono, to poznajemo kao - zdravlje. No, to nam pozor
no promatranje bojaljivosti djece doputa da prepoznamo?
Malo dijete se u poetku boji nepoznatih osoba; situacije
postaju znaajne samo jer ukljuuju i osobe, a predmeti
openito dolaze u obzir tek kasnije. Ali, pred ovim nepoznati
ma se dijete ne boji samo stoga to misli da imaju zle namjere,
ili jer usporeuje svoju slabost s njihovom snagom, dakle,
odreuje ih kao opasnost za svoje postojanje, sigurnost i
nepostojanje boli. Ali, takvo sumnjiavo dijete, ustraeno
nagonom za agresijom koji vlada svijetom - zaista nam se
ini neuspjelom teoretskom konstrukcijom. Nego, dijete se
boji nepoznate osobe zato, jer se pripremilo na sliku prisne i
voljene osobe, u osnovi majke. To se njegovo razoaranje i
enja pretvaraju u strepnju, dakle - libido, koji je postao
neprimjenjiv, koji se ne moe odravati u kolebljivosti, ve se
prazni kao strepnja. Ne moe biti nimalo sluajno da se u ovoj
situaciji, kao to je primjer djeje strepnje, ponavlja uvjet
onog prvotnog stanja strepnje tijekom ina roenja, naime -
razdvajanja od majke.
Prve fobije situacije kod djece su strah od mraka i osam-
ljenosti; prva esto nastavlja svoje postojanje tijekom itavog
ivota, a objema je zajedniko to, da nedostaje voljena osoba
koja ih njeguje, dakle majka. uo sam dijete koje se bojalo
mraka, kako doziva u drugu prostoriju: Teta, barem razgo
varaj samnom, jer se bojim. Pa to ima od toga? Ionako
me ne vidi! A dijete e na to: Kad netko govori, postaje
428
svjetlije. Dakle, enja se u tami preoblikovala u strepnju od
tame. Daleko od toga da bi neurotina strepnja bila samo
sekundarna, i tek naroit sluaj strepnje pred stvarnom opas
nou; mnogo vie se kod malog djeteta vidi, da se kao strep
nja pred stvarnom opasnou oblikuje neto, to s neuroti
nom strepnjom ima bitnu zajedniku crtu - nastajanje iz
neiskoritenog libida. ini se da dijete donosi sa sobom malo
one prave strepnje pred stvarnom opasnou. Dijete ne poka
zuje strepnju ni u svim onim situacijama, koje bi kasnije
mogle postati uvjetima za fobije - na visinama i uskim brvni
ma nad vodom, u vonji vlakom i brodom; strepnja je utoliko
manja, to ono manje zna. Bilo bi vrlo poeljno da je u nasli
jee dobilo vie ovih instinkata koji tite ivot; time bi bila
znatno olakana zadaa nadziranja, koja ga mora sprijeiti u
tome da zapada iz jedne opasnosti u drugu. Ali, u stvarnosti
dijete precjenjuje svoje sposobnosti i ponaa se neustraivo,
jer ne poznaje opasnosti. Juri do samog ruba vode, vere se na
prozore, igra se otrim predmetima i vatrom, ukratko - ini
sve ono to mu mora natetiti i zadati brigu njegovim njego
vateljima. To je u cijelosti zadaa odgoja, da se kod njega
konano probudi strepnja pred stvarnom opasnou, jer mu se
ne moe dopustiti da na samome sebi doivi pouno iskustvo.
No, ima i djece koja izlaze ususret ovom odgajanju s ob
zirom na strepnju, te potom sama otkrivaju i one opasnosti, na
koje ih nisu upozorili; za njih e biti dostatno razjanjenje, da
su sa sobom u svom ustroju donijeli veu mjeru libidne potre
be, ili se prije vremena navikli na libidno zadovoljenje. Nije
udo to se i meu ovom djecom nalaze oni, koji e kasnije
postati nervozni; jer, znamo da se najvea pogodnost za na
stajanje neuroze nalazi u nesposobnosti da se kroz due raz
doblje podnese znaajniji zastoj libida. Primjeujete kako je
ovdje takoer do svog prava dospio i imbenik ustrojstva,
429
kojemu ne elimo nikada niti osporiti njegova prava. Samo
odbijamo kad netko zbog ovog zahtjeva zapostavlja sve dru
go, pa se imbenik ustrojstva uvodi i tamo, gdje on prema
udruenim rezultatima zapaanja i analize ne pripada, ili ba
rem mora ustuknuti na posljednje mjesto.
Dopustite da iz prouavanja bojaljivosti djece zakljui
mo: infantilna strepnja ima vrlo malo veze sa strepnjom pred
stvarnom opasnou, ali je naprotiv vrlo srodna neurotinoj
strepnji odraslih. Nastaje kao i ona - iz neiskoritenog libida,
te nedostajui voljeni objekt zamjenjuje nekim vanjskim
predmetom ili nekom situacijom.
Rado ete uti da nas analiza fobija ne moe vie nauiti
mnogo emu novom. Kod njih se, naime, dogaa isto kao i
kod djeje strepnje; neiskoriteni libido neprekidno se pretva
ra u prividnu strepnju pred stvarnom opasnou, pa se neka
neznatna opasnost izvana postavlja kao zastupnik za zahtjeve
libida. Podudarnost nije nimalo udna, jer infantilne fobije ne
samo to su uzori za one kasnije, koje ubrajamo u histerije
strepnje, ve su i izravan preduvjet za njih, te njihova predi
gra. Svaka histerijska fobija vraa se do neke djeje strepnje
koju nastavlja, pa ak i ako ima drugaiji sadraj, te se stoga
mora drugaije i nazvati. Razlika izmeu obiju bolesti lei u
mehanizmu. Kod odraslog nije vie za preobrazbu libida u
strepnju dostatno da libido kao enja postane samo trenutno
neprimjenjiv. On je ve odavno nauio da odri takav libido
kao kolebajui, ili da ga primijeni drugaije. No, kad libido
pripada nekom psihikom osjeaju koji je iskusio potiskiva
nje, tada se iznova uspostavljaju slini odnosi kao kod djete
ta, koje jo ne posjeduje nikakvo razdvajanje izmeu svjesnog
i nesvjesnog, a regresijom na infantilnu fobiju istodobno se
otvara prolaz kroz koji se posve udobno moe odvijati preo
brazba libida u strepnju. Mi smo se potiskivanjem bavili mno-
430
go, kako se sjeate, ali smo pritom uvijek pratili samo sudbinu
predodbe koju je trebalo potisnuti, naravno - zato, jer se ona
mogla mnogo lake prepoznati i predstaviti. to se dogaa s
afektom koji je vezan uz potisnutu predodbu uvijek smo os
tavljali po strani, pa tek sada otkrivamo, da je daljnja sudbina
tog afekta - da bude pretvoren u strepnju, bez obzira u kojoj bi
se kvaliteti on inae uvijek iskazao pri normalnom odvijanju.
Ali, ova preobrazba afekta daleko je vaniji dio postupka
potiskivanja. Nije ba lako priati o tome, jer ne moemo
ustvrditi postojanje nesvjesnog afekta u istom onom smislu
kao i postojanje nesvjesne predodbe. Neka predodba ostaje
posve ista, osim jedne razlike - je li svjesna ili nesvjesna;
moemo iznijeti to odgovara jednoj nesvjesnoj predodbi.
Ali, jedan afekt je proces pranjenja, pa ga treba ocjenjivati
posve drugaije, nego predodbu; ne moe se rei to njemu
odgovara u nesvjesnom bez dubljeg razmiljanja i razjanja
vanja naih pretpostavki o psihikim procesima. A to ovdje ne
moemo poduzeti. No, elimo barem zadrati dojam koji smo
time stekli, da je razvijanje strepnje u uskoj vezi sa sustavom
nesvjesnog.
Rekao sam - preobrazba u strepnju, no bolje bi bilo: pra
njenje u obliku strepnje je daljnja sudbina libida pogoenog
potiskivanjem. Tome moram pridodati: ne i jedina, ili kona
na. Kod neuroza se odvijaju procesi koji nastoje uza se vezati
ovo razvijanje strepnje, to im razliitim putevima i uspijeva.
Kod fobija, na primjer, mogu se jasno razlikovati dva stupnja
neurotinog procesa. Prvi se stara o potiskivanju i prevoenju
libida u strepnju, koja je vezana za neku opasnost izvana.
Drugi se sastoji od izgradnje svih onih opreznosti i osiguranja,
koja bi trebala sprijeiti dodir s tom opasnou, s kojom se
postupa kao s izvanjskom. Potiskivanje odgovara pokuaju
bijega Ja pred libidom, koji se doivljava kao opasnost. Fobija
431
se moe usporediti s izgradnjom obrambenih rovova protiv
vanjske opasnosti, koja sad zastupa libido od kojeg se strepi.
Naravno da slabost obrambenog sustava kod fobija lei u
tome, da je tvrava, toliko ojaana izvana, jo uvijek ostala
izloena napadu - iznutra. Projekcija opasnosti od libida
prema van, nikada ne moe dobro uspjeti. Stoga su kod drugih
neuroza u uporabi drugaiji sustavi obrane protiv mogunosti
razvijanja strepnje. To je jedan vrlo zanimljiv dio psihologije
neuroza, koji nas na alost odvodi isuvie daleko te pret
postavlja temeljitija specijalizirana znanja. Dodat u jo samo
jedno. Ve sam vam govorio o protuzaposjedanju, koje Ja
koristi pri potiskivanju i neprestano ga mora podupirati da bi
se potiskivanje odralo. Tom protuzaposjedanju pripada zada
a, da nakon potiskivanja sprovede razliite oblike obrane pro
tiv razvijanja strepnje.
Vratimo se fobijama. Sad smijem rei da uviate, koliko je
nedostatno kad se kod njih eli objasniti samo sadraj, kad se
ne pokazuje zanimanje ni za to drugo, osim odakle dolazi do
toga da se ovaj ili onaj objekt, ili po volji neka od situacija
uini predmetom fobije. Sadraj jedne fobije ima za nju otpri
like isto ono znaenje, kakvo i proelje manifestnog sna ima za
san. Uz potrebna ogranienja treba priznati, da se meu tim sa
drajima fobija nailazi i na neke koji su, kako istie Stanley
Hall, podesni i kao objekti strepnje zbog filogenetskog naslije
a. Tome odgovara i to, da mnogi od ovih predmeta strepnje
mogu vezu s opasnou uspostaviti jedino kroz neki simbo
liki odnos.
Tako smo se uvjerili kakvo mjesto, moglo bi se gotovo
nazvati sredinjim, zauzima problem strepnje u pitanjima
psihologije neuroza. Stekli smo snaan dojam o tome, da je
razvijanje strepnje povezano sa sudbinama libida i sustavom
nesvjesnog. Samo jednu toku doivljavamo kao nepoveza-
432
nu, kao prazninu u naem shvaanju, kao ipak teko osporivu
injenicu - da se strepnja pred stvarnom opasnou mora oci
jeniti kao izraavanje nagona za samoodranjem naega Ja.
433
XXVI. predavanje
TEORIJA LIBIDA I NARCIZAM
Moje dame i gospodo! Nekoliko smo se puta, pa i prije krat
kog vremena, trebali pozabaviti razdvajanjem nagona Ja i
seksualnih nagona. Najprije nam je potiskivanje pokazalo da
oba mogu doi u suprotnost jedni prema drugima, te da tada
seksualni nagoni formalno podlijeu i primorani su pribaviti
si zadovoljenje regresivnim zaobilaznicama, pri emu nadok
nadu za poraz pronalaze u svojoj nepobjedivosti. Potom smo
nauili, da oba od samog poetka imaju razliit odnos prema
odgajateljici nevolji, pa ne prolaze kroz isti razvitak i ne dos
pijevaju u slinu vezu prema naelu stvarnosti. I konano,
vjerujemo da smo uvidjeli kako su seksualni nagoni vezani
mnogo bliskijim vezama sa stanjem afekta strepnje, nego na
goni Ja - rezultat, koji se jo samo u jednoj vanoj toki ini
nepotpunim. Stoga bismo zbog njegova osnaenja eljeli
izvui i jo jednu, pozornosti vrijednu injenicu - da nezado-
voljenje gladi i ei, dvaju najelementarnijih nagona za samo
odranjem, nikada nema kao posljedicu ovijanje u strepnju,
dok pretvorba nezadovoljenog libida u strepnju, kako smo
uli, pripada najbolje poznatim i najee zamijeenim poja
vama.
Ne moe se dovoditi u pitanje nae pravo da razlikujemo
nagone Ja i seksualne nagone. Ono je zadano i samim posto
janjem seksualnog ivota kao jedne zasebne djelatnosti poje-
434
dinca. Moe se samo upitati koji znaaj pridajemo tom raz
likovanju, te koliko ga duboko odluujuim elimo smatrati.
No, odgovor na ovo pitanje upravljat e se prema ishodu
utvrivanja: koliko se seksualni nagoni drugaije ponaaju u
svojim somatskim i duevnim izriajima od ovih drugih s
kojima ih suoavamo, te koliko su znaajne posljedice koje
proizlaze iz tih razlika. Za tvrdnju o jednoj sutinskoj razlii
tosti obiju grupa nagona, uostalom, jo nedostatno shvatljivoj
- nedostaje nam, naravno, svaki motiv. Obje susreemo samo
kao nazive za izvore energije pojedinca, a rasprava o tome
jesu li one u osnovi jedno ili sutinski razliito, i ako su jedno
- kada su se onda razdvojile jedna od druge, ne moe se vodi
ti pojmovima, ve se mora pridravati biolokih injenica,
koje stoje iza njih. O tome za sada znamo jo isuvie malo, a
kad bismo i znali vie, to ne bi dolazilo u obzir za nau ana
litiku zadau.
Oito imamo vrlo malo koristi i kad, prema postupku Jun-
ga, naglaavamo prapoetno jedinstvo svih nagona, a libi
dom zovemo energiju koja se iskazuje u svemu. Kako se
seksualna funkcija ne moe nikakvim umjetnim zahvatima
ukloniti iz duevnog ivota, tada bismo se nali primoranima
da govorimo o seksualnom i aseksualnom libidu. Ali, naziv
libido s pravom ostaje pridran za nagonske sile seksualnog
ivota, kako smo to i do sada radili.
Dakle, mislim da pitanje - koliko se daleko treba nastavi
ti nedvojbeno opravdano razlikovanje seksualnih nagona i
nagona za samoodranjem - za psihoanalizu i nema mnogo
vanosti; ona za njega nije niti nadlena. No, od strane bio
logije proizlaze razliita uporita za to, da ovo pitanje pred
stavlja neto znaajno. Jer, seksualnost je jedina funkcija
ivueg organizma koja nadilazi pojedinca, i priskrbljuje mu
povezanost s vrstom. Oevidno je da njeno izvravanje ne
435
donosi pojedincu uvijek korist kao njegove ostale djelatnosti,
ve ga po cijenu neobino velike ugode dovodi u opasnosti
koje mu ugroavaju ivot, a dosta esto ga i unitavaju.
Vjerojatno e biti potrebni i posve naroiti procesi razmjene
tvari koji odstupaju od svih drugih za odravanje jednog
dijela ivota pojedinca kao dispozicije za potomstvo. I ko
nano, pojedinac - koji sam sebe smatra glavnim, a svoju sek
sualnost jednim od sredstava za svoje zadovoljenje kakva su i
druga - u biolokom je pogledu tek jedna epizoda unutar ge
neracijskog niza, tek dodatak protoplazmi ve po sebi obda
renoj besmrtnou, slino nekom privremenom vlasniku po
sjeda dobivenog u naslijee, koji treba predati dalje.
Meutim, za psihoanalitiko razjanjenje neuroza nisu
potrebna toliko opsena stajalita. Odvojenim promatranjem
seksualnih nagona i nagona Ja dobili smo klju za razumijeva
nje grupe neuroza prijenosa. Mogli smo ih svesti na temeljnu
situaciju - da seksualni nagoni upadaju u svau s nagonima za
odranjem, ili bioloki - iako i netonije izraeno, da jedna
pozicija Ja kao samostalnog pojedinca stupa u svau s drugom,
u kojoj je Ja lan jednog generacijskog niza. Do takvog dvoj-
stva moda dolazi samo kod ljudi, pa bi stoga neuroza sve u
svemu mogla biti velika povlastica ovjeka pred ivotinjama.
Isuvie snaan razvitak njegova libida, i moda upravo time
omogueno oblikovanje bogato ralanjenog seksualnog
ivota, ini se da su stvorili uvjete za nastajanje takvog jednog
sukoba. Bez daljnjega je vidljivo da su to takoer i uvjeti ve
likog napretka, koji je ovjek uinio povrh svog zajednitva sa
ivotinjama, pa bi njegova sposobnost za neurozu bila samo
nalije njegovih ostalih nadarenosti. No, i to su samo nagaa
nja, koja nas udaljuju od nae sljedee zadae.
Do sada je pretpostavka naeg rada bila, da moemo
jedne od drugih razlikovati nagone Ja i seksualne nagone
436
prema njihovim iskazivanjima. Kod neuroza prijenosa to je
bez tekoa i uspijevalo. Zaposjedanja energije koju Ja usmje
rava na objekte svojih seksualnih tenji nazvali smo libi
dom, a sva ostala, koja odailje nagon za samoodranjem -
interesima; pratei zaposjedanja libida, njegove preobrazbe
i konane sudbine, mogli smo stei prvi uvid u ustrojstvo
duevnih sila. Za ovo nam najpodesniju grau nude neuroze
prijenosa. Ali, ostao nam je sakriven Ja i njegova sloenost od
razliitih organizacija, te nain njihove izgradnje i rada, pa
stoga smijemo pretpostaviti da bi nam tek analiza drugih neu
rotinih poremeaja mogla pruiti taj uvid.
Mi smo psihoanalitike stavove zapoeli na vrijeme pro
irivati i na ove druge bolesti. Ve je 1908. godine K. Abra-
ham nakon jedne razmjene misli sa mnom izrekao stav, da je
glavna osobina oboljenja Dementia praecox (koje ubrajamo u
psihoze) to, da mu izmie zaposjedanje objekta libidom.
(Psihoseksualne razlike histerije i Dementia praecox). No,
tada se postavilo pitanje, to se dogaa s libidom dementnog,
koji se odvratio od objekata? Abraham nije oklijevao dati i
odgovor: on se nanovo vraa prema Ja, pa je to refleksivno
vraanje izvor ludila umiljene veliine kod Dementia prae-
cox (mladenako ludilo, op.p.). Ludilo veliine u cijelosti se
moe usporediti sa seksualnim precjenjivanjem objekta, poz
natim iz ljubavnog ivota. Tako smo po prvi put crtu jedne
psihotine bolesti nauili razumijevati kroz povezivanje s
normalnim ljubavnim ivotom.
Odmah vam kaem - ova prva Abrahamova shvaanja
odrala su se u psihoanalizi, i postala temelj za na stav prema
psihozama. Dakle, polagano je postajala bliskom i predodba,
da libido, kojeg nalazimo vezanog uz objekte kao izraz nasto
janja da si na tim objektima pribavi zadovoljenje - moe na
pustiti i ove objekte, te na njihovo mjesto postaviti vlastito Ja;
437
ova se predodba postupno izgraivala sve dosljednije. Naziv
za ovakvo zbrinjavanje libida -narcizam, posuen je od jedne
nastranosti koju je opisao P. Nacke, i u kojoj odrasli pojedinac
obasipa vlastito tijelo svim onim njenostima, koje su inae
usmjerene prema nekom stranom seksualnom objektu.
Tada se ubrzo kae samome sebi - ako postoji takvo jedno
fiksiranje libida na vlastito tijelo i vlastitu osobu umjesto na
neki objekt, onda to ne moe biti neki izniman, niti neki
beznaajan sluaj. Mnogo je vjerojatnije, da je taj narcizam
ope i izvorno stanje, iz kojeg se tek kasnije oblikovala objekt
na ljubav, a da pritom narcizam nije morao i nestati. Treba se
prisjetiti iz povijesti razvitka objektnog libida, da su se mnogi
seksualni nagoni u poetku zadovoljavali na vlastitom tijelu,
ili kako kaemo - autoerotski, te da ova sposobnost za auto-
erotizam opravdava zaostajanje seksualnosti u odgoju po
naelu stvarnosti. Dakle, seksualna djelatnost kojom se libido
zbrinjavao u narcistikom stupnju bila je - autoerotizam.
Da se ukratko obuhvati, mi smo iz odnosa libida-Ja prema
objektnom libidu stvorili predodbu, koju vam mogu zorno
prikazati pomou jedne usporedbe iz zoologije. Pomislite na
ona najjednostavnija iva bia, koja se sastoje od tek malo
diferencirane grudice protoplazmatske supstancije. Ona pru
aju svoje male izdanke, nazvane pseudopodijima, u koje do
putaju da se izlije njihova tjelesna supstancija. Ali, ona ove
izdanke mogu iznova skupiti, i opet se oblikovati u grude.
Ovo pruanje izdanaka usporeujemo sa irenjem libida na
objekte, dok glavna koliina libida ipak moe ostati u Ja, pa
pretpostavljamo da se pod normalnim okolnostima Ja-libido
nesmetano preobraava u objektni libido, a da ovaj potom
opet moe biti preuzet u Ja.
Pomou ovih predodbi moemo sada razjasniti velik
broj duevnih stanja, ili - skromnije reeno, u jeziku teorije
438
libida opisati stanja koja se moraju uraunati u normalan
ivot, kao to su: psihiko ponaanje tijekom zaljubljenosti,
kod organskih bolesti, u spavanju. Za stanje spavanja smo
iznijeli pretpostavku da se zasniva na odvraanju od vanjskog
svijeta, i prilagoavanju elji za spavanjem. Ono, to se u snu
izrazilo kao nona duevna djelatnost, nali smo u slubi elje
za spavanjem, a time su osim toga u cijelosti zavladali ego
istini motivi. U smislu teorije libida izvodimo, da je spava
nje jedno stanje u kojem se naputaju sva zaposjedanja objek
ta - kako libidna, tako i ona egoistina - i povlae nazad u Ja.
Je li time uope baeno kakvo novo svjetlo na odmaranje ti
jekom spavanja, te na prirodu umora? Slika blaene izolira
nosti ivota u majinoj utrobi, koju spava svake noi iznova
izaziva, upotpunjuje se tako i sa psihike strane. Kod spavaa
se opet uspostavilo pratanje diobe libida - puni narcizam,
kod kojega libido i Ja-interesi jo uvijek ujedinjeni i ne-
razdvojeni stanuju u Ja, dok je ono samo sebi dostatno.
Ovdje ima mjesta za dvije napomene. Prvo, kako se poj
movno razlikuju narcizam i egoizam? Mislim da je narcizam
libidna dopuna egoizmu. Kad se govori o egoizmu, tada se
samo uoava korist za pojedinca; kae li se narcizam, tada se
u obzir uzima i njegovo libidno zadovoljenje. Kao praktini
motivi, oba se mogu zasebno slijediti itav jedan dio puta.
Moe se biti apsolutno egoistian, pa ipak podravati jaka
libidna zaposjedanja objekta, ukoliko libidno zadovoljenje na
objektu pripada potrebama samoga Ja. Egoizam e tada pazi
ti samo na to, da udnja za objektom ne nanese samome Ja ni
kakvu tetu. Moe se biti egoistian, a uz to jo i isuvie jako
narcistian, to jest, imati vrlo malu potrebu za objektom, pa je
opet dovoditi ili u izravno seksualno zadovoljenje, ili ak i u
one vie tenje, izvedene iz seksualne potrebe, koje kao lju
bav obino stavljamo nasuprot ulnosti. U svim je ovim
439
odnosima egoizam onaj element koji je razumljiv sam po
sebi, stalan, dok je narcizam promjenjiv. Suprotnost egoizmu,
altruizam, pojmovno nije usklaen s libidnim zaposjedanjem
objekta, ve se od njega razlikuje otpadanjem nastojanja za
seksualnim zadovoljenjem. Ali, u posvemanjoj zaljubljenos
ti, altruizam se sastaje s libidnim zaposjedanjem objekta.
Seksualni objekt u pravilu sebi privlai jedan dio narcizma
toga Ja, to se primjeuje kao takozvano seksualno precjen
jivanje objekta. Ako se tome jo pridrui i altruistiki prije
laz s egoizma na seksualni objekt, tada seksualni objekt posta
je isuvie snaan; on je na neki nain upio Ja.
Mislim da ete nakon ove, u osnovi suhe fantastike zna
nosti, doivjeti kao osvjeenje iznesem li vam jedan pjesniki
prikaz ekonomske suprotnosti izmeu narcizma i zaljublje
nosti. Uzeo sam ga iz Goetheova djela Westostliche Diwan
(Zapadno-istonjaka zbirka lirike, op.p.):
Suleika: Narod, i rob, i pobjednik
u svako doba priznat e:
Najvia srea djece zemlje
jedino je - osobnost.
Svaki se ivot moe ivjeti
Ne izgubi li samoga sebe.
I sve bi se moglo izgubiti
ostane li ono, to i jesi.
Hatem: Moglo bi biti! I misli se tako;
ipak, drugim ja tragom kreem:
Svu sreu zemaljsku, ujedinjenu,
pronalazim u Suleiki samo.
Kako mi se samo bez ostatka predaje,
sam sebi postah - dragocjeno Ja;
a da se od mene okrene,
taj bih se tren izgubljen naao,
i tada bi Hatemu kraj prispio.
Ipak, ve spaen sam -
utjelovljujem se hitro
u dragana, kojeg ona ljubi.
Druga primjedba je dopuna teoriji snova. Nastajanje sno
va ne moemo razjasniti, ne uvedemo li pretpostavku da je
potisnuto nesvjesno steklo odreenu neovisnost od Ja, pa se
ne pokorava elji za spavanjem i zadrava svoja zaposjedanja
ak i kad se sva zaposjedanja objekta, koja ovise o Ja, povla
e u korist spavanja. Tek se tada moe razumjeti da to nes
vjesno moe izvui korist iz nonog uklanjanja ili smanjiva
nja cenzure, te zna kako nadvladati dnevne ostatke, da bi
njihovom graom oblikovalo neku zabranjenju elju sna. S
druge strane, ve moda i dnevni ostaci zahvaljuju jedan dio
svoje otpornosti prema uvlaenju libida, kojim raspolae elja
za spavanjem, nekoj ve postojeoj vezi s ovim potisnutim
nesvjesnim. Ovu dinamiki znaajnu crtu elimo, dakle, nak
nadno unijeti u nae shvaanje oblikovanja snova.
Organsko oboljenje, bolni nadraaji, upala organa stvara
jedno stanje, koje za posljedicu ima jasno razdvajanje libida
od njegovih objekata. Povueni libido nalazi se opet u Ja kao
pojaano zaposjedanje oboljelog dijela tijela. ak se moemo
odvaiti i na tvrdnju, da je pod ovim okolnostima uoljivije
povlaenje libida od njegovih objekata, negoli odvraanje
egoistinog interesa od vanjskog svijeta. ini se, da se odavde
otvara put i za razumijevanje hipohondrije, kod koje jedan
organ zaokuplja Ja na isti nain, iako prema naem saznanju
nije bolestan. Ali, opirem se iskuenju da ovdje krenem dalje,
ili da raspravljam o drugim situacijama koje nam postaju ra
zumljive ili mogue za prikazivanje zbog prihvaanja pre
laenja objektnog libida u Ja; naime, uri mi se predusresti
440
441
dvije primjedbe koje ete, kako znam, sada pozorno sasluati.
Prvo, elite me pozvati na odgovornost - zato elim kod spa
vanja, u bolesti i slinim situacijama uporno razlikovati libido
i interes, seksualne nagone i Ja-nagone, kad se opaanja mogu
posve rijeiti i uz pretpostavku samo jedne jedine i ujedinjene
energije koja se slobodno kree, pa zaposjeda sad objekt, a
sad Ja, te stupa u slubu i jednog i drugog nagona. I drugo, ka
ko se mogu usuditi razdvajanje libida od objekta smatrati iz
vorom jednog patolokog stanja, kad ovakva preobrazba
objektnog libida u Ja-libido - ili openitije, u Ja-energiju -
pripada normalnim i svakodnevnim, te svake noi ponavlja-
nim procesima u duevnoj dinamici.
Na ovo treba odgovoriti: va prvi prigovor zvui dobro.
Rasprava o stanju spavanja, bolesti, zaljubljenosti vjerojatno
nas nikada ne bi dovela do razlikovanja jednog Ja-libida od
objektnog libida, ili pak libida od interesa. No, vi pritom
zanemarujete istraivanja od kojih smo krenuli, i u ijem
svjetlu sad promatramo duevne situacije o kojima govorimo.
Razlikovanje libida od interesa, dakle, od seksualnih nagona i
nagona za samoodranjem nametnulo nam se zahvaljujui
uvidu u sukob, iz kojega proizlaze neuroze prijenosa, otada
vie ne moemo odustati od njih. Pretpostavka, da se objekt
ni libido moe preobraziti u Ja-libido, te da se, dakle, mora ra
unati s jednim Ja-libidom, uinila nam se jedinom koja uspi
jeva rijeiti zagonetku takozvanih narcistinih neuroza, pri
mjerice Dementia praecox, i koja moe objasniti slinosti i ra
zliitosti u usporedbi histerije i opsesije. Sad na bolest, spava
nje i zaljubljenost primjenjujemo ono, to smo inae kao ne
pobitno otkrili na drugoj strani. Stoga smijemo nastaviti s
ovim primjenama i vidjeti, koliko nas daleko odvode. Jedina
tvrdnja koja nije izravan rezultat naeg analitikog iskustva
polazi od toga, da libido ostaje - libido, bez obzira primjenju
je li se na objekte ili na vlastito Ja, te da se nikada ne pretvara
u egoistini interes, a isto tako i obrnuto. Ali, ova je tvrdnja
jednake vrijednosti kao i malo ranije kritiki ocijenjeno raz
likovanje seksualnih nagona i Ja-nagona, kojeg emo se iz
heuristikih pobuda pridravati sve do mogueg neuspjeha.
I vaa druga primjedba zadire u jedno opravdano pitanje,
ali pogaa u pogrenom smjeru. Sigurno, povlaenje objekt
nog libida u Ja nije izravno patogeno; vidimo da se to odvija
svaki put prije spavanja, da bi se buenjem iznova ukinulo.
Protoplazmatska ivotinjica uvlai svoje izdanke, da bi ih
sljedeom prilikom iznova ispruila. No, neto je posve drugo
kad neki odreeni, vrlo energian proces primorava libido na
razdvajanje od objekata. Libido, koji je postao narcistian,
tada vie ne moe pronai put za povratak objektima, a ta osu-
jeenost u pokretljivosti libida svakako postaje patogena. ini
se, da se ne moe podnijeti nagomilavanje narcistinog libida
iznad neke odreene mjere. Moemo si takoer predoiti da je
upravo zato i dolo do zaposjedanja objekta, te da je Ja morao
odaslati svoj libido, kako zbog tog zastoja ne bi obolio. Kad
bi u naem planu bilo da se poblie pozabavimo i sa Dementia
praecox, pokazao bih vam da je onaj proces, kojim se libido
razdvaja od objekata i tako si zatvara put povratka do njih -
vrlo blizak procesu potiskivanja, te da se treba shvatiti kao ne
ki njemu slian dio. No, prije svega biste vi osjetili poznato
tlo pod nogama, kad biste otkrili da su i uvjeti ovog procesa
gotovo identini s potiskivanjem, barem koliko za sada zna
mo. Sukob se ini istim, a i odigrava se izmeu istih sila. Ako
je ishod toliko drugaiji kao primjerice kod histerije, tada bi
se razlog za to mogao nalaziti samo u razliitosti dispozicija.
Kod ovih bolesnika razvitak libida ima svoju slabu toku u
jednom drugom stupnju; mjerodavno fiksiranje koje, kako se
sjeate, doputa izbijanje simptomske tvorbe, nalazi se negdje
442 443
drugdje - vjerojatno u stupnju primitivnog narcizma, kojemu
se Dementia praecox vraa u svom krajnjem ishodu. Vrlo je
vano spomenuti da kod svih narcistinih neuroza moramo
pretpostaviti mjesta fiksiranja libida koja se vraaju u mnogo
ranije stupnjeve razvitka nego kod histerije ili opsesijske neu
roze. Ali, uli ste da su pojmovi, do kojih smo doli u prou
avanju neuroza prijenosa, dostatni i za orijentaciju u prak
tiki toliko teim narcistikim neurozama. Njihovo zajedni
tvo ide vrlo daleko; to je u osnovi isto pojavno podruje. No,
takoer moete zamisliti i kako bezizlazna izgleda razjanja
vanje ovih bolesti - koje ve pripadaju psihijatriji - nekome,
tko sa sobom ne donosi za ovu zadau analitika saznanja o
neurozama prijenosa.
Slika simptoma bolesti Dementia praecox, koja je uostalom
vrlo promjenjiva, nije odreena iskljuivo onim simptomima
koji proizlaze iz protjerivanja libida od objekata i njegova
nagomilavanja kao narcistinog libida u Ja. irok prostor zauzi
maju, meutim, neke druge pojave, koje se svode na tenju libi
da da se ponovo dokopa objekata, i koje time odgovaraju po
kuaju restitucije ili izlijeenja. Ovi su simptomi ak i uoljivi
ji, buniji; ukazuju na nedvojbenu slinost s onima kod histeri
je ili rjee kod opsesijske neuroze, no ipak su u svakoj pojedi
noj toki drugaiji. ini se da libido kod Dementia praecox u
svom nastojanju da iznova dopre do objekata, odnosno do pre
dodbi o objektima, uistinu neto i prigrabi od njih, ali samo
neto slino njihovim sjenama, mislim, njima pripadajuim pre
dodbama rijei. Ovdje ne mogu rei vie o tome, ali mislim da
nam je ovakvo ponaanje libida koji se nastoji vratiti objektima
dopustilo da steknemo uvid u ono, to zaista ini razliku izmeu
jedne svjesne i jedne nesvjesne predodbe.
Sad sam vas uveo u jedno podruje, na kojem se moe
oekivati daljnji napredak analitikog rada. Otkada smo se
444
odvaili posluiti pojmom Ja-libida, postale su nam pristu
pane i narcistine neuroze; iz toga je proizala i zadaa, da se
doe do dinamikog razjanjenja ovih bolesti, te da se istovre
meno nadopune nae spoznaje o duevnom ivotu kroz razu
mijevanje toga Ja. Psihologija Ja, kojoj teimo, ne bi se tre
bala temeljiti na podacima iz naih samoopaanja, ve - kao
i kod libida, na analizi poremeaja i unitenja Ja. Vjerojatno
emo podcijenjivati nae dosadanje spoznaje o sudbinama li
bida koje smo crpili iz prouavanja neuroza prijenosa, kad e
jednom biti obavljen ovaj vei posao. No, u tome jo nismo
stigli ba daleko za tako neto. Narcistine neuroze gotovo da
se i ne mogu dosegnuti tehnikom koja nam je posluila kod
neuroza prijenosa. Ubrzo ete uti i zato. S njima uvijek pro-
emo tako, da se nakon kraeg napredovanja odjednom na
emo pred zidom koji nam nalae zaustavljanje. Znate da smo
i kod neuroza prijenosa nailazili na takve ograde zbog opira
nja, ali smo ih mogli dio po dio i ukloniti. Kod narcistinih
neuroza otpor je nepobjediv; najvie to smijemo, to je - ba
citi znatieljan pogled preko visokog zida, da bismo otkrili to
se iza njega zbiva. Dakle, nae tehnike metode moraju se
zamijeniti drugima; jo ne znamo, hoe li nam takva jedna
zamjena i uspjeti. Dodue, niti kod ovih bolesnika nam ne
manjka grae. Oni se glasaju najrazliitijim izraajima, makar
ne u obliku odgovora na naa pitanja, pa smo privremeno
upueni na to, da ove izraaje tumaimo uz pomo razumi
jevanja koje smo stekli na neurozama prijenosa. Podudarnost
je dostatno velika da nam osigura poetnu dobit. No, koliko
daleko ova tehnika moe stii, ostaje zanemarivo.
I druge se potekoe pridruuju kako bi zaustavile nae
napredovanje. Narcistine bolesti i psihoze koje se na njih
oslanjaju mogu odgonetnuti samo oni promatrai, koji su po
stali vjeti analitikom prouavanju neuroza prijenosa. Ali
445
nai psihijatri ne prouavaju psihoanalizu, a mi psihoanali
tiari vidimo isuvie malo psihijatrijskih sluajeva. Prvo mora
stasati jedno pokoljenje psihijatara koje je prolo kroz kolu
psihoanalize kao pripremne znanosti. Za ovo je poetak ve
uinjen nedavno u Americi, gdje mnogi vodei psihijatri
izlau studentima psihoanalitika uenja, i gdje vlasnici zavo
da i ravnatelji duevnih bolnica nastoje promatrati svoje bo
lesnike u smislu tih uenja. Meutim, ak je i nama ovdje ne
koliko puta posreilo baciti pogled preko onog narcistinog
zida, pa u vam u nastavku izloiti poneto od onoga, to vje
rujemo da smo tako ugrabili.
Oblik bolesti paranoje, kroninog sustavnog ludila, u po
kuajima klasificiranja dananje psihijatrije zauzima jedno
nestalno mjesto. No, nema nikakve sumnje o njenoj blioj
srodnosti s Dementia praecox. Jednom sam si dopustio pri
jedlog, da paranoju i Dementia praecox obuhvatim jednim
zajednikim imenom - parafrenija. Oblici paranoje opisuju
se prema njihovu sadraju kao: ludilo umiljene veliine, lu
dilo proganjanja, ljubavno ludilo (erotomanija), ludilo ljubo
more, i tako dalje. Pokuaje razjanjenja neemo oekivati od
psihijatrije. Kao jedan takav, ali zastarjeli i ne posve puno
vaan primjer, spomenut u pokuaj da se jedan simptom po
mou intelektualne racionalizacije izvede iz drugog; bolesnik,
koji u primarnoj sklonosti vjeruje da je progonjen, mora iz tih
proganjanja zakljuiti da je vjerojatno neka naroito znaajna
linost, pa stoga razvija i ludilo veliine. Po naem analiti
kom shvaanju, ludilo veliine je neposredna posljedica uve
avanja Ja zbog povlaenja libidnih zaposjedanja objekata,
jedan sekundarni narcizam kao povratak onog izvornog, rano
infantilnog. Ali, na sluajevima ludila proganjanja zamijetili
smo poneto, to nas je natjeralo da slijedimo odreeni trag.
U poetku smo uoili da je u velikom broju sluajeva progo-
446
nitelj istoga spola kao i progonjeni. To je jo uvijek bilo spo
sobno i za neko bezazleno objanjenje, no u nekim se dobro
prouenim sluajevima jasno pokazalo, da se u poetku bo
lesti upravo ona osoba, koju se u normalnim vremenima naj
vie voljelo, preobraava u progonitelja. Time je postao mo
gu daljnji razvitak - da je voljena osoba prema ve poznatim
afinitetima bila zamijenjena nekom drugom, primjerice - otac
uiteljem, nadreenim. Iz ovakvih sve brojnijih sluajeva iz
vlaimo zakljuak, da je Paranoia persecutoria (ludilo proga
njanja, op. p.) oblik, u kojem se osoba brani od svojih homo
seksualnih pobuda, koje su postale isuvie snane. Preobrazba
njenosti u mrnju koja, kako je poznato, moe prerasti i u
ozbiljnu ivotnu opasnost po objekt ljubavi i mrnje, tada
odgovara preobrazbi libidnih osjeaja u strepnju, to je
redoviti ishod postupka potiskivanja. Sasluajte, na primjer,
moj posljednji takav sluaj s tim u vezi. Jedan mladi lijenik
morao je biti otpravljen iz svog rodnog mjesta, jer je sinu
jednog tamonjeg sveuilinog profesora, koji mu je do tada
bio najbolji prijatelj - prijetio ubojstvom. Pripisivao je tom
nekadanjem prijatelju zaista avolske namjere, pa i neku
demonsku mo. Tako je ovaj postao kriv za sve nesree koje
su posljednje godine pogodile obitelj oboljelog, za sve
obiteljske i drutvene neuspjehe. No, to nije bilo dostatno - zli
prijatelj i njegov otac, profesor, ak su uzrokovali i rat, poz
vali Ruse u zemlju. On je tisuu puta zasluio smrt, pa je na
bolesnik bio uvjeren, kako bi se smru tog zloinca okonala
sva ova zla. Pa ipak, njegova je nekadanja njenost prema
njemu bila jo uvijek toliko jaka, da mu se ruka oduzela kad
mu se jednom ukazala prilika da ustrijeli neprijatelja iz
najvee blizine. U kratkim razgovorima koje sam vodio s
bolesnikom izbilo je na vidjelo, da je prijateljski odnos iz
meu njih dvojice sezao daleko, jo u gimnazijske dane.
447
Najmanje jednom je i prekoraio granicu prijateljstva; jedno
nono druenje bilo im je povod za cjelovit seksualni snoaj.
Na pacijent nije nikada stvorio neki osjeajni odnos prema
enama, koji bi odgovarao njegovoj dobi i privlanoj osob
nosti. Jednom je bio i zaruen, lijepom i otmjenom djevo
jkom, no ona je zaruke raskinula, jer kod svog zarunika nije
pronala nimalo njenosti. Godinama potom, njegova je
bolest izbila upravo u trenutku, kad mu je po prvi put potpuno
uspjelo zadovoljiti jednu enu. Kad ga je ta ena zahvalno i
predano zagrlila, iznenada je osjetio zagonetnu bol, kao da mu
je otrim rezom presjeena lubanja. Kasnije si je taj osjeaj
protumaio kao da je na njemu bio izvren onakav rez, kojim
se kod sekcije razotkriva mozak; a kako je njegov prijatelj u
meuvremenu postao anatom na patologiji, postupno je
otkrio, da mu je jedino on mogao poslati ovu posljednju enu
kao iskuenje. Otada su mu se otvorile oi i to se tie ostalih
proganjanja, u kojima je rtva trebao biti on sam, zahvaljujui
djelatnostima svog nekadanjeg prijatelja.
No, kako je to onda u sluajevima, u kojima progonitelj
nije istog spola kao i progonjeni, ije pojavljivanje, dakle,
opovrgava nae razjanjenje o obrani od seksualnog libida?
Prije izvjesnog vremena imao sam priliku istraivati takav je
dan sluaj, pa sam iz prividne proturjenosti ipak doao do
potvrde. Mlada djevojka, koja je vjerovala da je slijedi neki
mukarac kojemu je dopustila dva njena sastanka, ustvari je
u poetku svoju ideju ludila usmjerila protiv jedne ene, koja
joj se mogla smatrati zamjenom za majku. Tek nakon drugog
sastanka dolo je do napretka, da je odvojila ovu ideju ludila
od ene, te je prenijela na mukarca. Dakle, i u ovom je slu
aju izvorno bio odran uvjet, da je progonitelj netko istog
spola. U svojoj albi pred pravnikom i lijenikom, pacijenti
ca nije spominjala ovaj predstupanj svoga ludila, pa se tako
448
stvorio privid proturjenosti u odnosu na nae razumijevanje
paranoje.
Homoseksualni odabir objekta izvorno je blii narcizmu,
no heteroseksualnog. Ako onda vrijedi da odbija i neeljeno
snaan homoseksualni osjeaj, tada je povratak unazad - na
narcizam - naroito olakan. Do sada sam imao vrlo malo pri
like da vam govorim o temeljima ljubavnog ivota, barem do
one mjere, do koje smo ih razaznali, no to ne mogu nadokna
diti niti sada. Rei u samo toliko, da izbor objekta i napredak
u razvitku libida, koji se vri nakon narcistinog stupnja, mo
e uslijediti prema dva razliita tipa. Ili prema narcistinom
tipu, kad na mjesto vlastitog Ja stupa netko to je mogue
sliniji njemu, ili prema anaklitinom tipu, kod kojega libido
odabire osobe, koje su mu postale dragocjene zbog zadovolje
nja ostalih potreba, takoer i kao svoje objekte. Snano fiksi
ranje libida na narcistini tip izbora objekta ukljuujemo i u
sklonost ka manifestnoj homoseksualnosti.
Vi se prisjeate da sam vam jo na naem prvom sastanku
u ovom semestru govorio o sluaju ludila ljubomore jedne e
ne. Pa kako smo ve toliko blizu kraju, vi biste zasigurno e
ljeli uti, kako mi psihoanalitiki objanjavamo ideju ludila.
No, o tome vam mogu ispriati manje, no to oekujete. Ne
dostupnost ideje ludila loginim argumentima i stvarnim is
kustvima objanjava se na isti nain kao i kod neke prisile -
odnosom prema nesvjesnom, koji je predstavljen i suzbijen
idejom ludila ili opsesijskom idejom. Razlika je meu njima
zasnovana na razliitoj topici i dinamici obiju bolesti.
Kao kod paranoje, i kod melankolije smo pronali jedno
mjesto, s kojeg je bilo mogue baciti pogled u unutarnju struk
turu bolesti; uostalom, za nju su opisani vrlo raznoliki kliniki
oblici. Uvidjeli smo da su oni samoprijekori, kojima se ovi
melankolian mue na najnemilosrdnije naine, zapravo
449
namijenjeni nekoj drugoj osobi - seksualnom objektu koji su
izgubili, ili im je svojom krivicom bio obezvrijeen. Iz toga
smo mogli zakljuiti da su melankolici, dodue, svoj libido
odvratili od objekta, ali jednim postupkom koji se mora na
zvati narcistinim identificiranjem; objekt je zasnovan na
samom Ja, kao da je projiciran na Ja. Ovdje vam mogu dati
samo jedan slikovit prikaz, a ne i topiki-dinamino raspore
en opis. Sad se prema vlastitom Ja ponaa kao prema napu
tenom objektu, pa on treba otrpjeti sve agresije i izraaje elje
za osvetom, koje su bile namijenjene objektu. Pa i sklonost
melankolika samoubojstvu postaje jasnija razjanjenjem, da
ogorenost bolesnika istim onim udarcima pogaa njegovo
Ja, kao to bi pogodila i objekt, koji se toliko voli i mrzi. Kod
melankolije, kao uostalom i kod ostalih narcistinih obolje
nja, na vrlo izrazit nain izlazi na vidjelo i jedna crta osjeaj
nog ivota, koju smo zahvaljujui Bleuleru navikli obiljea
vati kao ambivalentnost. Time mislimo na usmjerenost
suprotstavljenih - i njenih, i neprijateljskih - osjeaja prema
istoj osobi. Tijekom ovih razgovora nisam, na alost, doao u
poloaj da bih vam mogao iznijeti neto vie o ambivalent
nosti osjeaja.
Osim narcistinog identificiranja postoji i histerijsko, ko
je nam je poznato jo i due. Volio bih da je ve sada mogue
razjasniti vam razlike meu njima s nekoliko jasno postav
ljenih odrednica. Mogu vam neto rei o periodinim i cikli
nim oblicima melankolije, to ete zasigurno rado sasluati.
Naime, pod povoljnim je okolnostima mogue - ovo sam
iskustvo stekao u dva navrata - analitikim lijeenjem u slo
bodnim meurazdobljima doskoiti povratku stanja u isto, ili
suprotno raspoloenje. Pritom se uvia, da se i kod melan
kolije, a i kod manije, radi o jednom naroitom nainu rjea
vanja sukoba, ije se pretpostavke u cijelosti podudaraju s
450
onima kod ostalih neuroza. Moete zamisliti, koliko toga psi
hoanaliza jo ima za otkriti na ovom podruju.
Rekao sam vam takoer, da se preko analize narcistinih
bolesti nadamo da emo doprijeti i do spoznaja o ustrojstvu
naega Ja, i njegovoj sloenosti od instancija. Na jednom smo
mjestu gotovo uinili i poetak za to. Iz analize ludila proma
tranja izvukli smo zakljuak, da u Ja zaista postoji jedna in
stancija, koja bez prekida promatra, kritizira i usporeuje, te
se na takav nain suprotstavlja drugom dijelu toga Ja. Mi
slimo, dakle, da nam bolesnik razotkriva jednu istinu koja se
jo ne cijeni dostatno, kad nam se ali da se svaki njegov ko
rak uhodi i promatra, da je svaka njegova misao dojavljena i
kritizirana. On se vara samo u tome, to tu neugodnu mo pre
mjeta u okolinu, kao neto njemu strano. On osjea vla
davinu jedne instancije u svome Ja, koja odmjerava njegov
aktualni Ja i svaki njegov in prema nekom ideal Ja koji si je
oblikovao tijekom svog razvitka. Mislimo takoer, da se ovo
oblikovanje dogaalo u namjeri ponovnog uspostavljanja
onog samozadovoljstva, povezanog s primarnim infantilnim
narcizmom koji je, meutim, otada doivio toliko mnogo po
remeaja i ozljeda. Samopromatrajuu instanciju poznajemo
kao Ja-cenzora, kao savjest; to je ista ona, koja nou obavlja
cenzuru snova, i iz koje proizlaze potiskivanja nedoputenih
poticaja elja. Ako se ona u ludilu promatranja raspadne, tada
nam pritom razotkriva i svoje podrijetlo - od utjecaja rodite
lja, odgajatelja i drutvene okoline, od identificiranja s poje
dinima od ovih osoba, koje slue kao uzor.
Ovo su bili neki rezultati, koje nam je do sada dala pri
mjena psihoanalize na narcistina oboljenja. Sigurno da ih jo
uvijek ima premalo, a esto im nedostaje i ona otrina koja se
moe postii tek sigurnim poznavanjem nekog novog po
druja. Sve ih zahvaljujemo koritenju pojma Ja-libido ili
451
narcistinog libida, uz iju pomo proirujemo shvaanja, do
kazana kod neuroza prijenosa, i na narcistine neuroze. Ali,
sad ete vi postaviti pitanje: je li mogue da nam pod teoriju
libida uspijeva podvrgnuti sve poremeaje narcistinih obo
ljenja i psihoza, da posvuda kao krivca za bolest prepoznaje
mo libidni imbenik duevnog ivota, te da ba nikad ne tre
bamo za to uiniti odgovornom neku promjenu u funkciji na
gona za samoodranjem? Pa, moje dame i gospodo, ini mi se
da ova odluka nije hitna, a prije svega nije ni dozrela. Mirno
je moemo prepustiti napretku znanstvenog rada. Ne bih se
zaudio kad bi se ispostavilo, da je bogatstvo patogenih djelo
vanja zaista kao neka privilegija libidnih nagona, tako da bi
teorija libida mogla slaviti svoju pobjedu na itavoj toj crti -
od najjednostavnijih aktualnih neuroza, pa do najteih psiho-
tinih otuenja pojedinca. Ipak, kao osobenu crtu libida ras
poznajemo to, da se opire podvrgavanju stvarnosti svijeta,
sudbini. Ali, smatram nadasve vjerojatnim da su nagoni Ja
primorani na sekundarno ukljuenje i poremeaje funkcija
zbog patogenih podraaja libida. A ja ne mogu prepoznati
neki neuspjeh nae usmjerenosti istraivanja u tome, to se
pred nama nalazi spoznaja da kod tekih psihoza i sami Ja-
nagoni kreu u pogrenom smjeru na primarni nain; to e po
kazati budunost, barem vama. Ali, dopustite mi da se jo na
trenutak vratim strepnji, da bih rasvijetlio posljednju nejas-
nou, koju smo tamo ostavili. Rekli smo, da nam se u inae
tako dobro spoznatu vezu izmeu strepnje i libida ne uklapa
to, da bi strepnja pred nekom stvarnom opasnou trebala biti
izraaj nagona za samoodranjem, to se ipak ni na koji nain
nije dalo osporiti. No, kako bi bilo kad taj osjeaj strepnje ne
bi osporavali egoistini Ja-nagoni, nego Ja-libido? Ipak je u
svakom od sluajeva stanje strepnje nesvrsishodno, a njena
nesvrsishodnost postaje oita kad on dosegne neki vii stu
panj. Jer, tada on ometa akciju,bio to bijeg ili obrana, koja je
jedina svrsishodna i slui samoodranju. Ako, dakle, nagonu
za odranjem Ja pripiemo afektivni udio strepnje pred
stvarnom opasnou koju osjea Ja-libido, a i ovu akciju, tada
smo uklonili svaku teoretsku potekou. Uostalom, ipak vie
ne vjerujete ozbiljno u to, da ovjek bjei zato jer se boji? Ne,
ovjek osjeti strepnju i ovjek kree u bijeg iz jednog te istog
motiva, koji se budi zbog spoznaje o opasnosti. Ljudi, koji su
preivjeli takve velike ivotne opasnosti govore, da se uope
nisu bojali, ve su samo - djelovali, primjerice, uperili oruje
na grabeljivu zvijer - a to je zasigurno i bilo naj-
svrsishodnije.
452 453
XXVII. predavanje
PRIJENOS
Moje dame i gospodo! Kako se sad pribliavamo zavretku
naih razgovora, kod vas e se pobuditi odreeno oekivanje,
koje vas ne smije zavesti. Sad sigurno mislite da vas nisam
sprovodio drvljem i kamenjem psihoanalitike grae zato, da
bih vas na kraju otpustio bez i jedne rijei o lijeenju, na ko
jem ipak poiva mogunost da se psihoanaliza uope i obav
lja. Ovo vam pitanje ne mogu niti predbaciti, jer pritom tre
bate upoznati jo jednu novu injenicu iz prouavanja, bez
koje bi razumijevanje svih onih bolesti koje smo istraivali
ostalo nepotpuno, i to na najosjetljiviji nain.
Znam da ne oekujete nikakve upute u tehniku, kojom bi
se trebala obavljati analiza u terapeutske svrhe. elite samo
najopenitije saznati, na kojem putu djeluje psihoanalitika
terapija i to ona otprilike prua. A imate i neosporno pravo da
to saznate. Meutim, ja vam to neu izlagati, ve zahtijevam,
da to otkrijete - vi sami.
Razmislite! Upoznali ste sve to je bitno od uvjeta obo
ljenja, kao i sve imbenike, koji kod oboljele osobe dolaze do
izraaja. Gdje tu ostaje prostor za terapeutsko djelovanje? Tu
je prije svega hereditarna dispozicija - ne govorimo esto o
njoj, jer je druga strana energino naglaava, a mi o njoj ne
mamo za rei nita nova. No, nemojte vjerovati da je pod
cjenjujemo; upravo kao terapeuti dovoljno jasno osjeamo
454
njenu mo. U svakom sluaju, na njoj ne moemo uope nita
izmijeniti; za nas ona ostaje neto zadano, to postavlja ogra
de naim nastojanjima. Potom je tu utjecaj ranih doivljaja iz
djetinjstva, koje smo u analizi navikli isticati; oni pripadaju
prolosti, i ne moemo uiniti kao da se nikada nisu niti do
godili. Potom sve ono, to smo obuhvatili kao stvarnu us
kratu - kao to je nesrea u ivotu, iz koje proizlazi nedos
tatak ljubavi, siromatvo, obiteljske svae, greka u odabiru
branog partnera, nepovoljnosti drutvenih odnosa i strogost
moralnih zahtjeva, pod ijim se pritiskom osoba nalazi. To bi
za jednu djelotvornu terapiju dalo dosta uputa, ali bi to trebala
biti onakva terapija, kakvu je prema bekoj narodnoj prii
provodio car Josip - dobrotvornim zahvatom monika, ijoj
su se volji ljudi pokoravali, pa bi nestale sve potekoe. No,
tko smo mi, da bismo takva dobroinstva mogli uzeti kao
sredstvo za svoju terapiju? I sami smo siromani i u poslov
nom smislu bez moi, primorani da se uzdravamo svojim
lijenikim radom; ak nismo u poloaju da naa nastojanja
okrenemo siromanima, kako to drugi lijenici s drugaijim
metodama lijeenja ipak mogu uiniti. Za ovo naa terapija
zahtijeva previe vremena, isuvie je dugotrajna. Ali, moda
ete se uhvatiti za jedan od navedenih imbenika, te povje
rovati da ste tamo pronali oslonac za na utjecaj. Ako moral
no ogranienje koje drutvo zahtijeva ima svog udjela u nedo
stacima od kojih trpi bolesnik, tada bi mu lijeenje moglo dati
hrabrosti ili izravne upute o tome, kako da nadvlada te granice
i pribavi si zadovoljenje i ozdravljenje odustajanjem od ispu
njenja nekog od ideala koje drutvo tako visoko cijeni, iako ih
se poesto niti samo ne pridrava. Dakle, zdravim bi se posta
lo tako, da se seksualno nauiva. Ali, pritom na analitiko
lijeenje pada sjena, da ono ne slui opoj moralnosti. Ono to
je namijenila pojedinanom, uskratila je opem.
455
Ali, moje dame i gospodo, tko vas je tako pogreno izvi
jestio? Ne govori se o tome da bi savjet - kako se treba sek
sualno nauivati - uope mogao igrati ikakvu ulogu u anali
tikoj terapiji. Ne ve i zbog toga, jer smo mi sami objavili,
da kod bolesnika postoji tvrdokoran sukob izmeu libidnih
pobuda i seksualnog potiskivanja, izmeu moralnog i asket
skog usmjerenja. Taj se sukob ne uklanja time da se jedan od
tih smjerova potpomae sve do pobjede onoga drugog.
Pa mi vidimo da je kod nervoznih upravljanje zadrao as-
ketizam. I upravo je posljedica toga, da si potisnute seksualne
tenje pribavljaju oduka kroz simptome. Kad bismo sad, na
protiv, pribavili pobjedu onome sto je suprotno moralnosti, ta
da bi se do sada u stranu odbaeno seksualno potiskivanje
moralo zamijeniti simptomima. Niti jedna od obiju odluka ne
moe rijeiti unutarnji sukob, i svaki put jedan dio ostaje ne-
zadovoljen. Ima samo malo sluajeva u kojima je sukob to
liko labilan, da utjecaj imbenika kao to je lijenikovo podr
avanje neke od strana moe dovesti do ishoda, a tim sluaje
vima zapravo i nije potrebno analitiko lijeenje. Osobe, kod
kojih lijeniku moe pripasti jedan takav utjecaj, same bi i bez
lijenika pronale isti taj put. Vi ipak znate - kad se neki mla
di koji apstinira odlui na nezakonito seksualno openje, ili
kad nezadovoljena ena potrai utjehu kod nekog drugog o
vjeka, oni za ovo u pravilu ne ekaju na doputenje lijenika,
ili ak analitiara.
Kod ovakvog stanja stvari obino se previa jedna zna
ajna toka, da se patogeni sukob neurotiara ne smije mije
ati s normalnom borbom duevnih osjeaja, koji stoje na is
tom psiholokom tlu. To je sukob izmeu sila od kojih je jed
na dola do stupnja predsvjesnog i svjesnog, dok se druga
zadrala na stupnju nesvjesnog. Stoga sukob i ne moe doi
do ishoda; protivnici se toliko malo pribliavaju, koliko i
456
sjeverni medvjed i kit iz poznatog primjera. Stvarna odluka
moe pasti tek onda, kad se obojca susretnu na istom tlu.
Mislim da je jedina zadaa terapije - da im to i omogui.
A uostalom, mogu vas uvjeriti da ste loe izvijeeni ako
pretpostavljate, kako je savjetovanje i upuivanje u stvari ve
zane uz ivot, neki intrigantan dio analitikog utjecanja. Na
protiv, mi odbijamo ovakvu ulogu mentora gdje god je to mo
gue, i nita ne bismo eljeli postii radije, nego da bolesnik
samostalno donosi svoje odluke. U toj namjeri zahtijevamo,
da tijekom trajanja lijeenja odgodi sve svoje ivotno vane
odluke - o odabiru zanimanja, poduzetnikom djelovanju,
sklapanju braka ili rastanku, te da ih izvri tek po njenu zavr
etku. Priznajte samo, sve je to drugaije no to ste zamiljali.
Samo kod nekih vrlo mladih ili posve bespomonih i uzdra
vanih osoba moemo odustati od ovih eljenih ogranienja.
Kod njih moramo uskladiti djelovanje lijenika i odgajatelja;
no, i tada smo posve svjesni svoje odgovornosti, i ponaamo
se s nunim oprezom.
Ali, iz ustrine kojom se branim od zamjerke da se ner
voznu osobu analitikim lijeenjem navodi na ispunjenje u-
itaka ne smijete izvui zakljuak, da mi na nju djelujemo u
korist drutvene moralnosti. To nam je barem jednako toliko
daleko. Mi, istina, nismo nikakvi reformatori, ve samo
promatrai; no, ne moemo izbjei da promatramo kritikim
oima, pa smo doivjeli kao nemogue, da podravamo stranu
konvencionalnog seksualnog morala ili da visoko cijenimo
nain na koji drutvo u praksi pokuava urediti probleme
seksualnog ivota. Mogli bismo drutvu odmah predbaciti da
ga ono, to naziva svojom moralnou, stoji mnogo vie
rtava no to je to uope vrijedno, te da se njegov postupak ne
zasniva na istinitosti, niti ne pokazuje mudrosti. Mi ne titimo
niti nae pacijente od sluanja ove kritike, i navikavamo ih na
457
ocjenjivanje bez predrasuda prema seksualnim, kao i prema
drugim pitanjima; a kad se po zavretku lijeenja, kad postanu
samostalni, odluuju izmeu punog uivanja i bezuvjetne
askeze za neki srednji poloaj po vlastitoj mjeri, ne osjeamo
da nam je savjest optereena bilo kojim od ovih ishoda.
Govorimo si - tko je odgajanje usmjereno ka istini uspjeno
izdrao i protiv samoga sebe, taj je trajno zatien od opas
nosti nemoralnosti, pa makar njegovo mjerilo moralnosti na
neki nain odstupalo od onoga, koje koristi drutvo.
Uostalom, uvajmo se toga da precjenjujemo znaenje pitan
ja apstinencije u odnosu na utjecaj neuroze. Samo se u man
jem broju sluajeva patogene situacije uskrate sa zastojem
libida, koji potom slijedi, mogu okonati onom vrstom seksu
alnog snoaja, koja se postie s manje napora.
Doputanjem seksualnog uivanja, dakle, ne moete
objasniti terapeutsko djelovanje psihoanalize. Osvrnite se za
neim drugim. Mislim da vas je, dok sam odbijao ovo vae
nagaanje, jedna moja napomena dovela na ispravan trag.
Vjerojatno bi ono ime se koristimo morala biti zamjena nes
vjesnog sa svjesnim, prevoenje nesvjesnog u svjesno. Tono,
i jeste tako. Nastavljajui nesvjesno u svjesno mi dokidamo
potiskivanja, uklanjamo uvjete za simptomske tvorbe, pato
geni sukob pretvaramo u normalni koji na neki nain mora
doi do odluke. Mi kod bolesnika ne izazivamo nita drugo,
no jednu psihiku promjenu: i do kuda god ona dopirala, to
liko daleko see i naa pomo. Tamo gdje se potiskivanje ili
neki njemu slian proces ne moe opozvati, tamo naa terapi
ja nema to traiti.
Cilj naih nastojanja moemo izraziti u razliitim formu
lama; uiniti nesvjesno svjesnim, dokinuti potiskivanja, ispu
niti amnezijske praznine, sve se to svodi na isto. No, moda
ete ostati nezadovoljni ovim priznanjem. Pod ozdravljenjem
458
jednog nervoznog zamislili ste neto drugo - da e on postati
drugi ovjek nakon to se podvrgnuo mukotrpnom radu jedne
psihoanalize, a itav bi rezultat trebao biti, da u sebi ima neto
manje nesvjesnog i neto vie svjesnog. Samo, vi vjerojatno
podcijenjujete znaenje takve jedne unutarnje promjene. Jer,
izlijeena nervozna osoba uistinu je i postala drugi ovjek,
iako je u osnovi, naravno, ostala ista, to jest, ona je postala
onakvom, kakvom bi bila u najboljem sluaju i pod najboljim
okolnostima. Ali, to je vrlo mnogo. A kad potom ujete to se
sve mora uiniti i koliko je napora potrebno da bi se sprovela
ta naoko neznatna promjena u njenu duevnom ivotu, zna
enje takve jedne razlike na psihikoj razini e vam postati
vjerodostojnim.
Na trenutak u se udaljiti od predmeta da bih vas upitao,
znate li to se naziva kauzalnom terapijom? Naime, tako se
zove postupak koji se ne bavi pojavnostima bolesti, ve pred
nost daje uklanjanju uzroka bolesti. Da li je onda naa psi
hoanalitika terapija kauzalna, ili nije? Odgovor nije jednos
tavan, ali moda prua mogunost da se uvjerimo u bezvri
jednost postavljanja takvih pitanja. Ukoliko si analitika te
rapija ne postavlja kao prvu zadau uklanjanje simptoma, tada
se ponaa kao kauzalna. U drugom smislu, moete rei da ona
to nije. Naime, mi smo slijedili kauzalnu povezanost i daleko
iznad potiskivanja, sve do nagonskih sklonosti, do njihovih
relativnih intenziteta u ustrojstvu te odstupanja njihova raz
vojnog tijeka. Zamislite sad da nam je nekako kemijskim pu
tem bilo mogue zadrijeti u taj pogon, poveati ili smanjiti
kvantitetu ve postojeeg libida, ili pojaati jedan nagon na
utrb nekog drugog, tada bi to u stvarnom smislu bila jedna
kauzalna terapija, za koju bi naa analiza pruila nunu pred
radnju ispitivanja. No, kao to znate, o takvom utjecaju na
postupke libida za sada nema niti govora; naom psihikom
459
terapijom zadiremo u jedno drugo mjesto ove povezanosti -
ne ba u nama vidljive korijene pojava, no ipak dovoljno uda
ljeno od simptoma, u jedno mjesto koje nam je postalo pris
tupano kroz vrlo neobine odnose.
Dakle, to to moramo uiniti da bismo kod naeg paci
jenta nesvjesno zamijenili svjesnim? Nekada smo mislili da to
ide posve jednostavno - da je dostatno samo razotkriti to ne
svjesno, i onda mu to i objaviti. Ali, ve znamo da je to bila
kratkovidna zabluda. Naa spoznaja o nesvjesnom nema istu
vrijednost kao njegova spoznaja; kad mu objavimo svoje
spoznaje, tada ih on ne stavlja na mjesto nesvjesnog, ve uza
nj, i vrlo ih malo mijenja. To nesvjesno moramo si predoiti
vie topiki, moramo ga u njegovu sjeanju potraiti ondje,
gdje je i nastalo zbog potiskivanja. To se potiskivanje treba
ukloniti, pa se tek tada moe odvijati mirna zamjena nesvje
snog svjesnim. No, kako se dokida takvo jedno potiskivanje?
Ovdje naa zadaa ulazi u drugi stupanj. Prvi je bio traganje
za potisnutim, a zatim nadvladavanje otpora koji odrava to
potiskivanje.
Kako se uklanja otpor? Na slian nain: tako, da ga se ot
krije i objasni pacijentu. Jer, otpor takoer potjee iz potiski
vanja, istog onog koje pokuavamo razrijeiti, ili iz nekog ko
je se dogodilo ranije. Njega stvara protuzaposjedanje, to se
uzdiglo do potiskivanja odbojne tenje. Dakle, sada radimo
isto ono to smo eljeli uiniti jo na poetku - tumaimo, ra
zotkrivamo i objavljujemo; no, sada to inimo na pravom
mjestu. Protuzaposjedanje ili otpor ne pripada nesvjesnom,
ve pripada Ja, a on je na suradnik, pa ak i onda kada toga
nije svjestan. Znamo da se ovdje radi o dvostrukom smislu
rijei nesvjesno, s jedne strane kao o pojavi, a s druge kao
o sustavu. To se ini vrlo tekim i nejasnim; no, zar ne, radi se
samo o ponavljanju? Ve smo dugo bili pripremljeni na ovo.
460
Oekujemo da e ovaj otpor biti naputen, a protuzaposje
danje povueno, kad bolesnikovu Ja naim tumaenjem omo
guimo njegovo prepoznavanje. A pomou kojih nagonskih
sila radimo u takvom jednom sluaju? Prvo, s nastojanjem sa
mog pacijenta da postane zdrav, to ga je i nagnalo da se pod
vrgne zajednikom radu s nama, a drugo - uz pomo njegove
inteligencije, koju podupiremo naim tumaenjem. Nema
dvojbe da je inteligenciji oboljeloga lake prepoznati otpor i
pronai prijevod za ono sto je potisnuto, ako smo joj dali tome
odgovarajue prethodne predodbe. Kad ja vama kaem: :
Pogledajte na nebo, vidi se zrani balon!, tada ete ga
vjerojatno mnogo lake pronai, nego ako samo zatraim da
pogledate prema gore i vidite, moete li neto otkriti. Pa i stu
denta koji po prvi put gleda na mikroskop uitelj poduava to
treba vidjeti, inae nee vidjeti uope nita, iako je i prisutno,
i vidljivo.
A sad, injenica. Kod znatnog broja oblika nervoznih
bolesti - histerije, stanja strepnje, opsesijskih neuroza - naa
se pretpostavka obistinjuje. Ovakvim pronalaenjem potisnu
tog, razotkrivanjem otpora i tumaenjem potisnutog zaista
uspijeva rijeiti zadau, dakle - nadvladati otpore, dokinuti
potiskivanje i nesvjesno pretvoriti u svjesno. Tada se dobiva
najjasniji dojam o tome da se u dui pacijenta odvija estoka
bitka oko svakog pojedinog otpora, normalna duevna borba
na istom psiholokom tlu izmeu motiva koji i dalje ele odr
ati protuzaposjedanje, te onih koji su spremni odrei ga se.
Oni prvi su stari motivi, koji su svojedobno i nametnuli po
tiskivanje; ali, meu ovim potonjima nalaze se i novopridoli,
koji e - nadajmo se - razrijeiti sukob u naem smislu. Us
pjelo nam je iznova osvjeiti stari potisnuti sukob, iznova re
viziji podvrgnuti ondanji, ve rijeen proces. Kao novu grau
prvo pridodajemo opomenu - da je ranija odluka dovela do
461
bolesti, te obeanje, da e mu jedna drugaija poploati put ka
ozdravljenju; drugo, prekrasnu promjenu svih odnosa od vre
mena onog prvog odstupanja. Tada je Ja jo bio slab, infanti
lan, a moda je imao i razloga da zahtjev libida smatra opas
nou. Danas je on ojaan i iskusan, a osim toga u lijeniku
ima pomonika sa strane. Stoga smijemo oekivati da e
osvjeeni sukob dovesti do boljeg ishoda, no to je potiski
vanje, a - kako je ve reeno - kod histerija, neuroza strepnji
i opsesivnih neuroza uspjeh nam naelno i daje za pravo.
Ali, postoje i drugi oblici bolesti, kod kojih usprkos sli
nosti odnosa na terapeutski postupak nikada ne donosi us
pjeh. I kod njih se radilo o nekom izvornom sukobu izmeu
Ja i libida, koji je doveo do potiskivanja, pa makar ga se tre
balo topiki i drugaije okarakterizirati; i ovdje je mogue
otkriti ona mjesta, na kojima su se dogaala potiskivanja u
ivotu oboljeloga, pa primjenjujemo isti postupak, spremni
smo na ista obeanja, pruamo istu onu pomo izlaui oeki
vane predodbe, a i vremenska razlika izmeu sadanjosti i
onih potiskivanja takoer radi u korist nekog drugaijeg isho
da sukoba. Ali, ipak nam ne uspijeva dokinuti neki otpor, ili
ukloniti neko potiskivanje. Ovi pacijenti - paranoici, me-
lankolici, opsjednuti sa Dementia praecox - ostaju u cjelini
nedirnuti, i kao da su cijepljeni protiv psihoanalitike terapi
je. Odakle bi to moglo dolaziti?
Ne od nedostatka inteligencije; odreena mjera intelektu
alnih sposobnosti naravno da je potrebna kod naih pacijena
ta, ali ona svakako ne nedostaje, primjerice, onim tako o
troumnim kombiniranjima paranoika. A ne primjeujemo niti
nedostatak drugih nagonskih sila. Na primjer, melankolici
imaju svijest o tome da su bolesni i zbog toga pate u tako ve
likoj mjeri, to se paranoicima ne dogaa, no - nisu zbog toga
nimalo pristupaniji. Ovdje stojimo pred injenicom koju ne
462
razumijemo, i koja nas zato navodi da posumnjamo, jesmo li
mogui uspjeh kod drugih neuroza zaista shvatili u svim nje
govim uvjetovanostima.
Ostanemo li pri bavljenju s naim histericima i opsesij-
skim neurotiarima, ubrzo nam ususret nailazi i jedna druga
injenica, na koju se ni na koji nain nismo pripravili. Naime,
nakon nekog vremena moramo primijetiti da se ovi bolesnici
poinju prema nama ponaati na posve neobian nain. Vje
rovali smo, da smo u obzir uzeli sve nagonske sile koje se jav
ljaju prilikom lijeenja, da smo posve racionalizirali situaciju
izmeu nas i pacijenta tako da moe biti pregledna kao neki
primjerak rauna, a ipak se ini, da se u nju uvuklo neto, to
nije trebalo biti uraunato. Ta neoekivana novost i sama je
mnogolika, pa u za sada opisati samo njene ee i lake
razumljive oblike pojavnosti.
Dakle, primjeujemo da pacijent - koji ne bi trebao traiti
nita drugo, osim izlaza iz svojih patnikih sukoba - razvija
naroito zanimanje za samu osobu svog lijenika. Sve to je
vezano uz ovu osobu ini se da mu je znaajnije i od njegovih
vlastitih poslovi te da ga odvraa od njegove bolesti. Nakon
toga se ophoenje s njim neko vrijeme odvija vrlo ugodno; on
je naroito usluan, gdje god moe - iskazuje svoju zahval
nost, iskazuje profinjenost i odlike svoga bia, to sami vjero
jatno kod njega ne bismo niti traili. Tada lijenik stjee
povoljno miljenje o pacijentu i zahvaljuje sluajnosti, koja
mu je pruila mogunost da pomogne upravo takvoj jednoj
naroito vrijednoj osobi. Ako je lijenik imao prilike poraz
govarati s roacima pacijenta, uivat e sluajui, koliko je
ova naklonost obostrana. Jer, pacijent je kod kue neumoran
u pohvalama za lijenika, te mu neprestance pronalazi sve no
ve i nove odlike. On sanjari o vama, slijepo vam vjeruje; sve
to kaete, za njega je kao otkrovenje, govori rodbina. Tu i
463
tamo netko iz tog zbora vidi otrije, pa iskazuje: Ve je do
sadno koliko on ne govori ni o emu drugome, nego o vama,
i uvijek samo vas ima na usnama.
elimo se ponadati da je lijenik dovoljno skroman, te da
ovo uvaavanje svoje osobnosti od strane pacijenta svodi na
ona nadanja koja mu je mogao pruiti, te na proirenje njego
va intelektualnog obzora zbog iznenaujuih i zadovoljava
juih objava, koje lijeenje donosi sa sobom. Pod ovim uvje
tima analiza ini i znaajan napredak; pacijent razumije to
mu se nagovijeta, zadubljuje se u zadae koje lijeenje pos
tavlja pred njega, obilno je preplavljen graom od sjeanja i
pomisli, iznenauje lijenika sigurnou i tonou svojih
tumaenja, tako da ovaj samo moe sa zadovoljstvom ustvrdi
ti koliko spremno bolesnik prihvaa sve psiholoke novosti
koje i kod zdravih, u vanjskom svijetu, obino izazivaju najo
gorenije protivljenje. Tom dobrom prihvaanju tijekom ana
litikog rada odgovara i jedno objektivno poboljanje stanja
bolesti, priznato od svih strana.
Ali, ne moe uvijek biti lijepo vrijeme. Jednog se dana i
natuti. U lijeenju se poinju pojavljivati tekoe; pacijent
tvrdi, da mu vie nita ne pada na pamet. Stjee se najjasniji
dojam da njegovo zanimanje vie nije vezano uz rad, te da la
koumno prelazi preko zadanog propisa - neka iskae ba sve
ono, to mu prelijee mislima, te da pritom ne poputa nikak
vim kritikim zaprekama. On se ponaa kao da je izvan lije
enja, kao da nije sklopio onaj dogovor s lijenikom; oito je
obuzet neim, to eli zadrati za sebe. To je situacija, koja je
opasna za lijeenje. Oevidno se stalo pred jednim velikim
otporom. Ali, to se to dogodilo?
Kad je ovjek u stanju iznova razjasniti situaciju, tada kao
uzrok prepoznaje poremeaj - da je pacijent na lijenika pre
nio intenzivne njene osjeaje, za koje mu povoda nije dalo ni
464
ponaanje lijenika, a niti odnos, uspostavljen tijekom lijee
nja. U kakvom se obliku ova njenost izraava i kojim ciljevi
ma stremi, to naravno ovisi o osobnom odnosu obojice sudi
onika. Radi li se o mladoj djevojci i nekom mlaem ovjeku,
dobivamo dojam jedne normalne zaljubljenosti, i shvaamo da
se djevojka zaljubila u jednog ovjeka s kojim dugo ostaje na
samo, razgovara o intimi, koji joj izlazi ususret s nadmonog
poloaja - kao razumni pomaga, pa emo pritom vjerojatno
previdjeti da bi se kod neurotine djevojke prije mogao oeki
vati poremeaj sposobnosti za ljubav. to se nakon toga osob
ni odnos lijenika i pacijenta vise udaljuje od ovog pret
postavljenog sluaja, utoliko e nas vie uditi da, usprkos
tome, uvijek iznova nailazimo na isti takav osjeajni odnos.
Jo bi i ilo, kad se ini da je neku mladu enu, nesretnu u
braku, obuzela ozbiljna strast prema svome jo slobodnom
lijeniku, kad je spremna teiti ak i rastavi braka da bi mu pri
pala, ili kad u sluaju drutvenih prepreka sama nema nimalo
dvojbi za uputanje u tajni ljubavni odnos s njim. Slino se i
inae dogaa, i izvan psihoanalize. Ali, pod ovim se okolno
stima sa uenjem sluaju iskazi od strane ena i djevojaka,
koje objavljuju posve odreen stav prema terapeutskom pro
blemu: one su oduvijek znale da mogu ozdraviti jedino kroz
ljubav, pa su od poetka lijeenja oekivale da e im kroz ovo
saobraanje konano biti poklonjeno ono, to im je ivot do sa
da uskraivao. Samo su se zbog ove nade toliko trudile tijekom
lijeenja i nadvladavale sve potekoe u iskazivanju. Za sebe
emo dodati: i razumjele tako dobro sve ono, u sto je inae te
ko povjerovati. Ali, takvo nas jedno priznanje iznenauje; od
bacuje sve nae proraune. Zar moe biti, da smo iz svog ra
una izostavili najvaniju stavku?
I zaista, to dalje odmiemo s iskustvom, utoliko se manje
moemo opirati ovom postiujuem ispravljanju nae
465
znanstvenosti. Prvi put se moda i moglo vjerovati da je ana
litiko lijeenje naletjelo na poremeaj zbog nekog sluajnog,
to jest nenamjernog i neizazvanog dogaaja. Ali, kad se takva
njena vezanost za lijenika ponavlja redovito, ba u svakom
novom sluaju, kad izlazi na vidjelo i pod najnepovoljnijim
okolnostima i kod gotovo grotesknih neobinih odnosa - i
kod ostarjelih ena, pa i prema sjedobradom mukarcu, pa i
tamo gdje po naoj prosudbi ne postoje nikakve privlanosti,
tada moramo odustati od ideje remetilake sluajnosti, i pri
znati da se radi o jednoj pojavi, koja stoji u najprisnijoj vezi
sa samom sutinom bolesti.
Novu injenicu koju, dakle, nerado priznajemo, nazivamo
prijenos. Mislimo pritom na prijenos osjeaja na lijenika, jer
ne vjerujemo da situacija lijeenja moe opravdati raanje
ovakvih osjeaja. Nagaamo prije, da itava ova spremnost
osjeaja potjee od neeg drugog, da se pripremala u boles
niku te da se u prilici analitikog lijeenja samo prenijela na
osobu lijenika. Prijenos moe nastupiti kao strastveni zahtjev
za ljubavlju, ili u odmjerenijim oblicima; na mjestu elje da
mu postane ljubavnicom, izmeu mlade djevojke i starijeg
mukarca pojavljuje se elja da mu postane kerka ljubimica,
ili se libidne tenje mogu ublaiti kroz prijedlog nerazdvoj
nog, ali idealnog i bestjelesnog prijateljstva. Neke ene dobro
znaju kako sublimirati prijenos i oblikovati ga tako dugo, dok
ne zadobije neku vrstu sposobnosti postojanja; druge ga mo
raju izraziti u svom sirovom, izvornom, i uglavnom nemogu
em obliku. Ali, u osnovi je to uvijek isto, i nikada se ne moe
previdjeti podrijetlo iz istog izvora. Prije no to se upitamo
gdje elimo smjestiti ovu novu injenicu prijenosa, eljeli
bismo upotpuniti njegov opis. A kako je to onda kod mukih
pacijenata? Tu bi se ipak smjelo nadati da se izbjegava opte-
reujue mijeanje razlike u spolovima i spolna privlanost.
466
Pa, odgovor mora glasiti, da prijenos nije mnogo drugaiji, no
to je enski. Ista povezanost s lijenikom, isto precijenjiva-
nje njegovih osobina, slino podilaenje njegovim interesima,
ista ljubomora protiv sviju koji su mu bliski u ivotu. Subli
mirani oblici prijenosa su izmeu mukarca i mukarca ei,
ali izravni seksualni zahtjevi rjei u onoj mjeri, u kojoj se
manifestna homoseksualnost povlai pred drugim primjena
ma ove nagonske komponente. Kod svojih mukih pacijena
ta, lijenik ee no kod ena promatra i jedan oblik pojav
ljivanja prijenosa, za koji se ini, da se protivi svemu upravo
opisanom, a to je neprijateljski ili negativni prijenos.
Razjasnimo prije svega, da prijenos nastaje u pacijentu od
samog poetka, te da neko vrijeme predstavlja najjau nagon
sku polugu u radu. On se nimalo ne osjea, pa se o njemu niti
ne treba voditi briga tako dugo, dok djeluje u korist zajed
nikog rada na analizi. No, kad se preobrazi u otpor, tada mu
se mora pokloniti pozornost i priznati, da je odnos prema lije
enju izmijenio zbog dvije razliite i suprotstavljene okolnos
ti; prvo, kad je kao njena sklonost postao toliko snaan i tako
jasno razotkrio obiljeja svog podrijetla iz seksualnih potreba
da mora izazvati unutarnji otpor prema sebi, i drugo, kad se
sastoji iz neprijateljskih, umjesto od njenih osjeaja. Nepri
jateljski osjeaji u pravilu na vidjelo izbijaju kasnije od nje
nih, javljaju se tek iza njih; u njihovu istovremenom postoja
nju dobro se odraava ambivalentnost osjeaja, koja uglavnom
vlada naim intimnim odnosima s drugim ljudima. Neprija
teljski osjeaji znae osjeajno povezivanje isto kao i oni nje
ni, jednako kao to prkos izraava istu ovisnost kao i poslu
nost, iako sa suprotnim predznakom. Da i neprijateljski osje
aji protiv lijenika zasluuju naziv prijenos nema za nas
nimalo dvojbe, jer situacija lijeenja zasigurno takoer ne da
je povoda za njihovo nastajanje; tako nam nunost
467
obuhvaanja negativnog prijenosa potvruje da nismo zalutali
u ocjeni pozitivnog ili njenog prijenosa.
Odakle potjee prijenos, koje nam potekoe ini, kako ih
savladavamo i kakvu korist konano iz njega izvlaimo, to se
treba opseno obraditi u tehnikom upuivanju u analizu, dok
to danas trebam samo dodirnuti. Iskljueno je da popustimo
zahtjevima pacijenta, proizalim iz prijenosa, no bilo bi ne
razumno odbiti ga neprijateljski, ili ak i razljueno; prijenos
nadvladavamo tako, da bolesniku dokazujemo kako njegovi
osjeaji ne potjeu iz trenutne situacije, te da nisu usmjereni
na osobu lijenika, ve da samo ponavljaju ono, to mu se -
bolesniku - i ranije dogaalo. Na taj ga nain primoravamo da
svoje ponavljanje preobrazi u sjeanje. Tada prijenos postaje
najbolje orue lijeenja - pa bio on njean ili neprijateljski, i
iako se inilo da mu u svakom sluaju predstavlja najsnaniju
prijetnju, jer se uz njegovu pomo mogu otvoriti i
najzatvoreniji pretinci duevnoga ivota. Ali, elim vam rei
nekoliko rijei da bih vas oslobodio zaprepatenja zbog na
stupa ove neoekivane pojave. Ipak ne elimo zaboraviti da
bolest pacijenta kojega preuzimamo na analizu nije neto
zavreno, ukrueno, ve i dalje izrasta i nastavlja svoj razvi
tak, kao da je ivo bie. Poetak lijeenja ne okonava taj
razvitak, ali kad lijeenje jednom ovlada bolesnikom,
ispostavlja se, da se cjelokupna nova proizvodnja bolesti u-
smjerava na jedno jedino mjesto, naime - na odnos prema lije
niku. Tako se prijenos moe usporediti sa slojem kambije
izmeu debla i kore jednog drveta, zbog ije proizvodnje novog
tkiva i dolazi do odebljavanja debla. Tek kad se prijenos uzvine
do tog znaenja, poinje se povlaiti rad na sjeanjima obolje
log. Jer, tada nije netono rei da se vie ne bavimo nekom rani
jom boleu pacijenta, ve novonastalom i preoblikovanom
neurozom koja je zamijenila onu prvu. Novo izlaganje stare
468
bolesti slijedilo se od samog poetka, gledalo se kako nastaje
i raste, i u njoj se posebno dobro snalazi, jer se ovjek u njoj
sam nalazi kao objekt u njenom sreditu. Svi simptomi bo
lesnika napustili su svoje izvorno znaenje i podesili se na
novi smisao koji je u vezi s prijenosom. Ili, preostali su samo
oni simptomi, kojima je takva jedna preobrazba mogla usp
jeti. Ali, nadvladavanje ove nove, umjetne neuroze, podudara
se s rjeavanjem bolesti koja je i dovela do lijeenja, s rjeava
njem nae terapeutske zadae. ovjek, koji je u odnosu s
lijenikom postao normalan i osloboen djelovanja potisnutih
nagonskih pobuda, takav ostaje i u svom osobnom ivotu, pa
i kad se lijenik iz njega iskljui.
Takvo iznimno, gotovo sredinje znaenje za lijeenje
ima prijenos kod histerija, histerija strepnje i opsesivnih neu
roza, koje su stoga s pravom obuhvaene nazivom neuroze
prijenosa. Tko je iz analitikog rada stekao potpun dojam o
injenici prijenosa, vie ne moe dvojiti o tome koje su vrste
potisnuti osjeaji, koji svoj izraz pronalaze kroz simptome tih
neuroza, pa ne zahtijeva nikakav snaniji dokaz za njihovu
libidnu prirodu. Smijemo rei da se nae uvjerenje o znaenju
simptoma kao libidnog zamjenskog zadovoljenja konano po
sve uvrstilo tek uvrtavanjem prijenosa.
No, sad imamo sve razloge da poboljamo nae ranije di
namiko shvaanje postupka ozdravljenja, te ga dovedemo u
suglasnost s ovom novom spoznajom. Kad bolesnik vodi nor
malan sukob s otporima koje smo mu tijekom analize razot
krili, tada mu je potreban snaan poticaj koji utjee na ishod
u smislu u kojemu mi to elimo, i dovodi ga do ozdravljenja.
Inae bi se moglo dogoditi da se odlui za ponavljanje ranijeg
ishoda, te da ono sto je ve dospjelo do svijesti iznova otklie
u potiskivanje. Naglasak u toj borbi tada ne daje njegova
intelektualna spoznaja, koja nije dostatno jaka, a niti dosta
469
slobodna za takvu djelatnost, ve jedino njegov odnos prema
lijeniku. Ako je njegov prijenos pozitivnog predznaka, tada
on obavija lijenika autoritetom, povjerenjem u njegova
objanjenja i shvaanja. Bez ovakvog prijenosa, ili ako je ne
gativan, on gotovo da ne bi dopustio da se uju ni lijenik, a
niti njegovi argumenti. Pritom povjerenje ponavlja svoju vla
stitu povijest postanka; ono je izdanak ljubavi, i u poetku mu
nisu trebali argumenti. Tek kasnije im daje toliko prostora, da
ih uzima u ispitivako razmatranje kad mu ih iznosi neka,
njemu draga osoba. Bez ovakve potpore argumenti nisu vri
jedili, a kod veine ljudi u ivotu niti ne vrijede bilo to.
Dakle, ovjek je openito i s intelektualne strane pristupaan
samo onoliko, koliko je sposoban za libidno zaposjedanje
objekata, pa imamo dobar razlog da u stupnju njegova narciz
ma prepoznamo zapreku i pribojavamo se za mogunosti utje
canja na njega, pa makar i najboljom analitikom tehnikom.
Sposobnost da se libidna zaposjedanja objekta usmjere i
na osobe, mora se pripisati i svim normalnim ljudima. Sklo
nost prijenosu kod spomenutih neurotiara samo je jedan iz
niman porast ove ope sposobnosti. No, ipak bi bilo neobino
da jedna ljudska osobina takve rasprostranjenosti i znaaja
nije nikada do sada bila zamijeena i ocijenjena. To se zaista
i dogodilo. Bernheim je uenje o hipnotikim pojavama svo
jim otrim pogledom zasnovao na stavu, da se svim ljudima
moe na neki nain neto sugerirati, da su sugestibilni.
Njegova sugestibilnost nije nita drugo, nego - sklonost prije
nosu, samo poneto ue shvaena, tako da se u njoj nije nalo
prostora i za negativni prijenos. Ali Bernheim nikada nije
mogao rei to je zapravo sugestija, i kako do nje dolazi. Za
njega je ona bila temeljna injenica za ije podrijetlo nije
mogao navesti nikakva dokaza. Nije prepoznao ovisnost su-
gestibilnosti o seksualnosti, o djelovanju libida. I nama mora
470
biti jasno da smo u naoj tehnici od hipnoze odustali samo
zato, da bismo iznova otkrili sugestiju u obliku prijenosa.
Ali, sad se zaustavljam, i rije preputam vama. Jer, pri
mjeujem da se kod vas uzdie jedan tako snaan prigovor, da
bi vam mogao oduzeti sposobnost sluanja, kad mu ne bismo
dali da doe do rijei: Dakle, vi ste konano priznali da ra
dite uz pomo sugestije, kao i hipnotiari. To smo ve odavno
i mislili. Ali emu tada zaobilaenja preko sjeanja na pro
lost, razotkrivanja nesvjesnog, tumaenja i povratna prevo
enja odstupanja, ogromno troenje truda, vremena i novca,
ako je jedino to je djelotvorno, ipak - sugestija? Zato onda
ne sugerirate izravno u vezi simptoma kao to to ine drugi
poteni hipnotiari? I nadalje, elite li se sad ispriati da ste na
toj zaobilaznici kojom idete dospjeli do brojnih znaajnih psi
holokih otkria, koja se pri izravnoj sugestiji prikrivaju - tko
sad stoji iza sigurnosti tih vaih otkria? Nisu li i ona takoer
rezultat sugestije, naime nenamjerne; ne moete li tada i na
tom podruju primorati oboljeloga na ono to elite, i to se
vama ini ispravnim?
To to mi predbacujete nevjerojatno je zanimljivo, i na to
se mora odgovoriti. No, to vie ne mogu danas, nedostaje nam
vremena. Dakle, sljedei put. Vidjet ete, odgovorit u vam.
Za danas jo moram zapoeto dovesti do kraja. Obeao sam
vam uz pomo injenice prijenosa pojasniti, zbog ega nai
terapeutski napori nemaju uspjeha kod narcistikih neuroza.
To mogu uiniti s malo rijei, pa ete vidjeti kako se za
gonetka jednostavno rjeava, i kako se sve dobro uklapa. Pro
matranje pokazuje, da oboljeli od narcistinih neuroza nema
ju sposobnosti prijenosa ili imaju samo njene nedovoljne
ostatke. Oni odbijaju lijenika - ne svojim neprijateljstvom,
ve svojom ravnodunou. Stoga on niti ne moe djelovati
na njih; sve to kae - ostavlja ih hladnima, ne ostavlja na njih
471
nikakav dojam, pa se stoga kod njih ne moe ostvariti meha
nizam izljeenja, obnavljanje patogenog sukoba i prevlada
vanje otpora potiskivanja, koji nameemo ostalima. Oni osta
ju takvi, kakvi jesu. Oni su ve esto na vlastiti nain podu
zimali pokuaje oporavka, no to je vodilo do patolokih isho
da; tu ne moemo izmijeniti nita.
Pretpostavljali smo na temelju naih klinikih dojmova o
ovim bolesnicima, da je kod njih naputeno zaposjedanje
objekta, te da se objektni libido preobrazio u Ja-libido. Na te
melju ove osobine razdvojili smo ih od prve grupe neuroticara
(histerija, neuroza strepnje i opsesijska neuroza). Njihovo po
naanje kod terapeutskog pokuaja potvruje ovu slutnju. Oni
ne pokazuju nikakav prijenos, pa su stoga nepristupani
naim nastojanjima - mi ih ne moemo izlijeiti.
472
XXVIII. predavanje
ANALITIKA TERAPIJA
Moje dame i gospodo! Vi znate, o emu emo danas govoriti.
Pitali ste me, zato se u psihoanalitikim terapijama ne po
sluimo izravno sugestijom, kad ve priznajemo da je na ut
jecaj znaajno vezan uz prijenos, to jest, da se zasniva na su
gestiji, pa ste tome pridruili i dvojbu - moemo li kod takve
prevlasti sugestije jo uope stati iza objektivnosti naih psi
holokih otkria. Obeao sam vam dati opsean odgovor.
Izravna sugestija, to je sugestija usmjerena protiv izraa
vanja simptoma, borba izmeu vaeg autoriteta i motiva bo
lesti. Pritom se ne starate mnogo o tim motivima, ve od bo
lesnika zahtijevate samo da potisne njihovo izraavanje kroz
simptome. Tada niti nema neke naelne razlike u tome jeste li,
ili niste, oboljelog uveli u hipnozu. Bernheim je opet njemu
svojstvenom otrinom ustvrdio, da je sugestija ono sutinsko
u pojavnostima hipnotizma, te da je ve i sama hipnoza rezul
tat sugestije, jedno sugerirano stanje, pa se s velikim arom
bavio sugestijom u budnom stanju koja moe dati isto ono, to
i sugestija u hipnozi.
to biste onda eljeli prvo uti o tom pitanju - iskaze is
kustva, ili teoretska razmatranja?
Zaponimo s onim prvim. Bio sam Bernheimov uenik;
1889. godine sam ga potraio u Nancyju, i preveo njegovu
knjigu o sugestiji na njemaki jezik. Godinama sam se bavio
473
hipnotikim lijeenjem - prvo sugestijama zabrane, a kasnije
to upotpunjavao Breuerovim ispitivanjem pacijenata. Dakle,
smijem govoriti o uspjesima hipnotike ili sugestivne terapije
zahvaljujui dobrom iskustvu. Ako idealna terapija prema
staroj lijenikoj uzreici mora biti brza, pouzdana i ugodna
za bolesnika, tada je Bernheimova metoda ispunjavala barem
dva od ovih zahtjeva. Izvodila se mnogo bre, to jest - neizre
civo bre no analitika, a bolesniku nije donosila ni muka, ni
potekoa. Lijeniku bi ak tijekom vremena postala i mo
notonom; u svakom sluaju, na isti nain, istim obredom za
branjivati postojanje najrazliitijih simptoma, ne mogavi pri
tom shvatiti njihov smisao i znaenje. Bio je to nadniarski
posao, nikakva znanstvena djelatnost, a podsjeala me na
magiju, zazivanje duhova i hokus-pokus; no, to nije dolazilo
u obzir protiv interesa bolesnika. Ali, nedostajao je trei zaht
jev; ovaj postupak nije bio pouzdan ni u kojem smjeru. Kod
jednoga bi se dao primijeniti, kod drugoga ne; kod jednog bi
se postiglo mnogo, kod drugog vrlo malo, a nikada se nije
znalo - zato. No, straniji je od ove hirovitosti postupka bio
nedostatak trajnosti uspjeha. Nakon nekog bi vremena, kad bi
se bolesnik iznova javio, stara patnja opet bila tu, ili bi se
zamijenila nekom novom. Moglo se iznova hipnotizirati. U
pozadini je stajala opomena koju je izreklo iskustvo, da se
bolesnik ne moe podvrgavati estom ponavljanju hipnoze
radi ostvarenja svoje samostalnosti, a i da bi se naviknuo na
ovu terapiju kao na neki narkotik. Treba priznati, ponekad bi
i uspjelo tono prema elji; nakon nekoliko nastojanja, imao
se potpun i trajan uspjeh. No, okolnosti tog povoljnog ishoda
ostajale bi nepoznate. Jednom mi se dogodilo da se jedno
teko stanje, koje sam nakon kratke obrade hipnozom posve
uklonio - iznova vratilo neizmijenjeno, nakon to se bolesni
ca naljutila na mene, iako tome nisam niim doprinio; nakon
474
pomirenja sam ga iznova doveo do nestanka, i to daleko
temljitije; pa ipak, iznova se vratilo nakon to se ona po drugi
put otuila od mene. Drugi put sam doivio da me jedna
bolesnica, kojoj sam nekoliko puta pomogao hipnozom u ner
voznim stanjima, tijekom obrade naroito tvrdokornog
sluaja odjednom - obgrlila rukama oko vrata. To je ipak pri
moravalo da se ovjek pozabavi pitanjem o prirodi i podrijetlu
svog sugestivnog autoriteta, htio on to ili ne.
Toliko o iskustvima. Ona nam pokazuju, da se odustaja
njem od izravne sugestije nije napustilo nita - nenadoknadivo.
No, dopustite da na ovo nadoveem nekoliko razmatranja.
Obavljanje hipnotike terapije i pacijentu i lijeniku pred
stavlja samo jedan neznatni radni napor. Ova je terapija u naj
ljepem skladu s jednom ocjenom neuroza, kojoj se jo uvijek
priklanja najvei broj lijenika. Lijenik kae nervoznome:
Vama nita ne nedostaje, to je samo nervno, pa s nekoliko
rijei mogu za nekoliko minuta otkloniti vae potekoe. Ali,
opire se naoj energetskoj spoznaji, da bi se malim napreza
njem snaga mogao pomaknuti velik teret, pa i ako ga se zahva
ti izravno - podesnim napravama, i bez pomoi sa strane.
Ukoliko su odnosi usporedivi, i iskustvo nas ui da takva vje
tina ne uspijeva kod neuroza. Ali, ja znam da taj argument
nije nesavladiv; postoje i oslobaanja.
U svjetlu spoznaje koju smo stekli iz psihoanalize, razliku
izmeu hipnotike i psihoanalitike sugestije moemo opisati
na sljedei nain: hipnotika terapija traga za neim u duev
nom ivotu to e prikriti i oviti, a analitika za neim, to e
ukloniti i udaljiti. Prva radi kao kozmetika, posljednja kao ki
rurgija. Prva koristi sugestiju da bi simptome zabranila, poja
ava potiskivanja, no inae sve ostale procese, koji su doveli
do simptoma, ostavlja neizmijenjenima. Analitika terapija za
dire dalje prema korijenima, k sukobima iz kojih su simptomi
475
i proizali, a sugestijom se slui da bi izmijenila ishod tih
sukoba. Hipnotika terapija ostavlja pacijenta nedjelotvornim
i neizmijenjenim, ali zato isto tako i neotpornim na bilo koji
novi povod za oboljenje. Naprotiv, analitiko lijeenje nalae
i lijeniku, a i oboljelom teak rad, koji se koristi za uklanja
nje unutarnjih otpora. Nadvladavanjem tih otpora duevni
ivot bolesnika trajno se mijenja, podie na jednu viu razinu
razvitka i ostaje zatien protiv novih mogunosti oboljenja.
Taj rad na prevladavanju sutinski je uinak analitikog lije
enja, mora ga obaviti sam bolesnik, a lijenik mu to omogu
ava podravanjem u smislu jedne odgojno djelujue sugesti
je. Stoga se s pravom i reklo, da je psihoanalitiko lijeenje
neka vrsta naknadnog odgoja.
Nadam se da sam vam sada razjasnio u emu se razlikuje
na nain terapeutske primjene sugestije od naina, koji je kod
hipnotike terapije jedini mogu. Zbog svoenja sugestije na
prijenos, takoer razumijete i hirovitost koja nam je upala u oi
kod hipnotike terapije, dok se analitika moe proraunati sve
do svojih granica. Kod primjene hipnoze ovisimo o stanju
sposobnosti prijenosa bolesnika, i ne moemo pritom izvriti
bilo kakav utjecaj na samo to stanje. Prijenos onoga koji se hip
notizira moe biti negativan, ili kakav je najee - ambivalen
tan, on se posebnim stavovima moe zatititi od svog prijenosa,
a da mi o tome ne saznajemo nita. U psihoanalizi radimo na
samom prijenosu, rjeavamo ono to mu se suprotstavlja, pode
avamo instrument kojim elimo djelovati. Tako nam postaje
moguim da iz moi sugestije izvuemo jednu posve drugu ko
rist; ona nam dospijeva u ake; bolesnik si ne sugerira sam sve
to mu je po volji, ve mi usmjeravamo njegovu sugestiju, uko
liko je on uope dostupan njenom utjecaju.
Sad ete rei - svejedno da li pokretaku snagu nae ana
lize nazivamo prijenosom ili sugestijom, ipak postoji opas
476
nost da utjecanje na pacijenta uini dvojbenom objektivnu
sigurnost naih nalaza. Ono to ini dobro terapiji, istraiva
nju donosi tete. To je prigovor, koji se najee podie pro
tiv psihoanalize, pa se mora priznati da se ipak ne moe
odbaciti kao nerazuman, iako nije i toan. No, kada bi bio
opravdan, tada psihoanaliza ne bi ipak bila nita drugo, ve
jedna naroito dobro prikrivena, naroito djelotvorna vrsta
sugestivnog lijeenja, pa bismo sve njene tvrdnje o utjecajima
na ivot, psihikoj dinamici, nesvjesnom - smjeli uzeti olako.
Tako misle i protivnici; oni smatraju da smo uvjerili
bolesnike, i to naroito u sve ono to se odnosi na znaaj sek
sualnih doivljaja, ako ve ne i u njih same, nakon to su nam
se u vlastitoj pokvarenoj mati oblikovale ovakve fantazme.
Pobijanje ovih zamjerki uspijeva lake pozivanjem na iskus
tvo, negoli uz pomo teorije. Onaj tko je i sam obavljao psi
hoanalize mogao se nebrojeno puta uvjeriti, da je nemogue
bolesniku sugerirati na taj nain. Naravno, nema potekoa u
tome da ga se pretvori u sljedbenika neke odreene teorije, te
tako dopusti da sudjeluje u nekoj moguoj zabludi lijenika,
pritom se on ponaa kao netko drugi, kao uenik, ali time se
utjecalo samo na njegovu inteligenciju, a ne i na njegovu
bolest. Rjeenje njegovih sukoba i prevladavanje njegovih
otpora ipak uspijeva jedino ako mu se zadaju one oekivane
predodbe, koje su u skladu sa stvarnou u njemu. Sve sto je
bilo netono u pretpostavkama lijenika, tijekom analize
otpada, mora se povui i zamijeniti onim to je tonije. Bri
ljivom tehnikom pokuava se sprijeiti nastajanje privre
menih uspjeha sugestije; no, takoer je nezamislivo zado
voljiti se ovim prvim uspjesima, kad bi do njih i dolo. Ana
liza se ne smatra okonanom sve dok nisu razjanjene sve
nejasnoe sluaja, ispunjene sve praznine sjeanja i pro
naene okolnosti potiskivanja. Na uspjehe koji se pojavljuju
477
isuvie rano prije se gleda kao na prepreke, negoli kao na
napredovanje analitikog rada, a ti se uspjesi opet unitavaju
dok se uvijek iznova razlae prijenos, na kojem se oni teme
lje. U osnovi je upravo ova posljednja crta ono, to analitiko
lijeenje razlikuje od isto sugestivnog, te to analitike rezul
tate oslobaa sumnje da su sugestivni uspjesi. Kod svakog
drugog sugestivnog lijeenja prijenos se briljivo uva i os
tavlja nedirnutim; kod analitikog je upravo on sam predmet
lijeenja, i razlae se na svaki od svojih oblika pojavnosti. Na
kraju jednog analitikog lijeenja, sam prijenos mora biti
uklonjen; kad se sada uspjeh pojavi i odri, on vie ne poiva
na sugestiji, ve na uinku nadvladavani a unutarnjih otpora,
ostvarenom uz njenu pomo, na postignutoj unutarnjoj pro
mjeni u samom bolesniku.
Protiv nastajanja pojedinanih sugestija sigurno djeluje i
to, da se tijekom lijeenja neprestano moramo boriti s otpori
ma, koji se znaju pretvoriti u negativne (neprijateljske) pri
jenose. Takoer neemo izostaviti niti pozivanje na to, da nam
je velik broj pojedinih dogaaja analize, koje bi se inae mog
lo osumnjiiti da su proizvodi sugestije, bio potvren i s dru
ge, i to besprijekorne strane. Nai jamci su u ovom sluaju -
dementni i paranoici, koji su, naravno, daleko od svake sum
nje o mogunosti sugestivnog utjecanja. Ono, to nam ovi bo
lesnici priaju o prijevodima simbola i fantazmi koji su kod
njih doprli do svijesti, vjerno se podudara s rezultatima naih
istraivanja o nesvjesnom u neurozama prijenosa, te tako
osnauje objektivnu tonost naih tako esto sumnjienih tu
maenja. Vjerujem da neete pogrijeiti poklonite li ovim
tokama analize svoje povjerenje.
Sad elimo upotpuniti nae predoavanje mehanizma
ozdravljenja tako, da ga zaodjenemo u formule teorije libida.
Neurotiar je nesposoban za uivanje, a i za djelovanje; ono
478
prvo zato, jer njegov libido nije usmjeren niti na koji stvarni
objekt, a ono drugo stoga, to on mora upotrijebiti jako
mnogo svoje preostale energije da bi odrao libido u potiski
vanju i obranio se od njegovog napada. On bi bio zdrav, kad
bi sukob izmeu njegova Ja i libida dospio do svog kraja, te
kad bi njegovo Ja iznova zapoelo raspolagati svojim
libidom. Dakle, terapeutska se zadaa sastoji u tome, da se
libido oslobodi svojih trenutnih veza koje su izmakle nadzoru
Ja, te da se ponovo stavi u slubu Ja. A gdje se nalazi libido
neurotiara? Lako ga je pronai; on je vezan uz simptome,
koji mu osiguravaju trenutno jedino mogue zamjensko zado
voljenje. Mora se postati gospodarom simptoma, razrijeiti ih,
dakle - upravo ono, to i bolesnik trai od nas. Za rjeavanje
simptoma bit e potrebno vratiti se sve do njihova nastajanja,
obnoviti sukob iz kojega su proizali te ga ovaj put uz pomo
njegovih nagonskih sila, koje mu svojedobo nisu bile na
raspolaganju, usmjeriti k drugaijem ishodu. Ova revizija
procesa potiskivanja moe se izvesti samo djelomino na
tragovima sjeanja onih dogaaja koji su i doveli do potiski
vanja. Odluujui dio rada odvija se, kada se u odnosu prema
lijeniku kroz prijenos postie novo izlaganje starog suko
ba, u kojem bi bolesnik elio postupiti onako kako je to svo
jedobno i uinio, ali ga se mobiliziranjem svih njegovih ras
poloivih duevnih snaga primorava na neko drugaije rjee
nje. Dakle, prijenos je bojno polje na kojemu se moraju oku
ati sve meusobno zavaene strane.
Sav libido i sva nevoljkost prema njemu sabiru se u taj je
dan odnos prema lijeniku; pritom je neizbjeno, da se simp
tomi liavaju libida. Na mjesto pacijentove bolesti stupa
umjetno stvoreni prijenos, bolest prijenosa, a na mjesto razno
vrsnih nestvarnih libido-objekata opet jedan izmiljeni objekt
lijenikove osobe. Ali, nova se bitka oko ovog objekta odvija
479
uz pomo lijenike sugestije i podie na najvii psihiki stu
panj, pa protjee kao normalan duevni sukob. Izbjegavanjem
ponovnog potiskivanja okonava se i otuenost izmeu Ja i
libida, te se opet uspostavlja duevno jedinstvo osobe. Kad se
libido iznova oslobodi lijenikove osobe kao privremenog
objekta, ne moe se vie vratiti svojim ranijim objektima, ve
se stavlja na raspolaganje svome Ja. Snage, protiv kojih se tre
balo boriti tijekom ovog terapeutskog rada, s jedne su strane
- nesklonost Ja prema odreenim usmjerenjima libida, to se
izrazilo kao sklonost potiskivanju, te s druge - ilavost ili lje
pljivost libida, koji nerado naputa jednom zaposjednute
objekte.
Terapeutski rad razlae se, dakle, u dva stupnja; u prvom
se sav libido sa simptoma potiskuje u prijenos i tamo gomila,
a u drugom se vodi bitka oko ovog novog objekta, i libido ga
se oslobaa. Promjena, odluujua za dobar ishod, jeste -
iskljuivanje potiskivanja kod ovog obnovljenog sukoba, tako
da se libido vie ne moe bijegom u nesvjesno iznova oteti
svome Ja. To je omogueno promjenom samoga Ja, koja se
dogaa pod utjecajem sugestije lijenika. Ja narasta nautrb
nesvjesnog zbog rada na tumaenju, kojim se nesvjesno pre
tvara u svjesno; zahvaljujui podukama, on postaje pomirljiv
prema svom libidu i sklon tome, da mu dopusti neko zado
voljenje, a mogunost - da jedan njegov dio razrijei i kroz
sublimiranje - smanjuje njegovo strahovanje od zahtjeva libi
da. to se bolje dogaaji tijekom lijeenja podudaraju s ovim
idealnim opisom, utoliko je vei uspjeh psihoanalitike tera
pije. On svoje granice nalazi u nedostatku pokretljivosti libi
da, koji se moe opirati naputanju svojih objekata, te u tvr
dokornosti narcizma koji ne doputa, da objektni prijenos
nadraste neku odreenu granicu. Moda daljnje svjetlo na
dinamiku procesa ozdravljenja moe baciti i napomena, da
480
itav libido koji se oteo vladavini Ja zahvaamo tako, to pri
jenosom jedan njegov dio privlaimo - na same sebe.
Nije neumjesna niti opomena da, dok traje bolest, ne smi
jemo izvlaiti nikakav izravan zakljuak o smjetaju libida iz
podjela libida, do kojih dolazi tijekom lijeenja i radi njega.
Pretpostavimo da nam je sretno uspjelo rijeiti sluaj stvara
njem i oslobaanjem jednog jakog prijenosa s oca na lije
nika; tada bi bio pogrean zakljuak, da je bolesnik ranije
patio od takve jedne nesvjesne povezanosti svog libida s
ocem. Prijenos oca samo je bojno polje, na kojemu nadvlada
vamo libido; a libido oboljelog bio je s drugih poloaja usmje
ren k njemu. To se bojno polje ne mora nuno podudarati s
jednom od najvanijih obrambenih utvrda neprijatelja. Obra
na neprijateljskog glavnog grada ne mora se odvijati upravo
pred samim njegovim vratima. Tek nakon to se prijenos opet
razrijei, u mislima se moe rekonstruirati dioba libida koja je
postojala tijekom trajanja bolesti.
Sa stanovita teorije libida moemo sad rei jo i posljed
nju rije o snu. Snovi neurotiara, isto kao i njihove omake,
njihove slobodne pomisli, slue nam za to da se pogodi smi
sao simptoma i razotkrije smjetaj libida. Oni nam u obliku
ispunjenja elja pokazuju koje su pobude elja potisnute, i na
koje se objekte vezao libido izbjegavi vladavini svoga Ja.
Stoga u psihoanalitikom lijeenju tumaenje snova igra
veliku ulogu, a u nekim sluajevima dugo vremena ostaje i
najvanije sredstvo rada. Mi znamo da stanje spavanja ve
samo po sebi dovodi do odreenog poputanja potiskivanja.
Ovim smanjenjem pritiska koji lei na njemu, postaje mogue
da si potisnuti osjeaj u snu pribavi mnogo jasniji izraz, no to
ga simptom moe pruiti tijekom dana. Prouavanje sna po
staje tako najpogodniji pristup spoznaji o potisnutom nesvje
snom, a njemu pripada i libido koji se oteo svome Ja.
481
Ali, snovi neurotiara nisu niti u jednoj znaajnoj toki
imalo drugaiji od snova normalnih; moda se od njih ak
uope niti ne mogu razlikovati. Bilo bi besmisleno objanja
vati snove nervoznih na neki nain, koji ne bi vaio i za snove
normalnih. Dakle, morali bismo rei da razlika izmeu neu
roze i zdravlja vrijedi samo tijekom dana, i ne nastavlja se u
ivotu snova. Stoga smo primorani odreeni broj pretpostav
ki, koje se kod neurotiara dogaaju kao posljedica po
vezanosti izmeu njegovih snova i njegovih simptoma, preni
jeti i na zdrave ljude. Mi ne moemo opovrgavati da i zdrava
osoba posjeduje u svom duevnom ivotu ono jedino, to joj
omoguava tvorbu snova i simptomsku tvorbu, pa moramo
izvui zakljuak da je i ona izvrila potiskivanja, da se podvr
gava troenju kako bi ih zadrala, da je i njen sustav nes
vjesnog protjerao i prikriva energijom zaposjednute osjeaje,
te da se i jedan dio njena libida oteo raspolaganju njenog Ja.
Dakle, i zdrava je osoba zapravo neurotiar, no ini se da je
san jedini simptom koji je ona sposobna oblikovati. Podvrgne
li ovjek svoj budan ivot otrijem ispitivanju, naravno da
otkriva - to se protivi ovom prividu - da je taj njegov navod
no zdrav ivot proet velikim brojem neznatnih, praktino
beznaajnih simptomskih tvorbi.
Razlika izmeu nervoznih zdravih osoba i neurotinih
ograniava se, dakle - na praktino, a odreuje se prema
rezultatu - j e li toj osobi preostala dostatna mjera sposobnos
ti za uivanje i djelovanje. Ona se vjerojatno svodi na relati
van odnos izmeu izmeu koliine jo slobodnih energija i
koliine energija koje su jo vezane uz potiskivanje, pa je
kvantitativne, a ne kvalitativne vrste. Ne moram vas opomi-
njati na to, da je ovaj stav uvjerenosti u naelnu izljeivost
neuroza teoretski opravdan, iako su zasnovane na ustroj-
stvenoj sklonosti.
482
Toliko se iz injenice istovjetnosti snova kod zdravih i ne
urotiara smije zakljuiti o osobini zdravlja. Ali, za sam san
proizlazi daljnja posljedica - da ga ne smijemo izdvajati iz
njegove povezanosti s neurotinim simptomima, da ne smije
mo vjerovati kako je njegova sutina iscrpljena kroz formulu
prevoenja misli u neki arhaian oblik izraavanja, te da mo
ramo pretpostaviti kako nam on pokazuje stvarno postojei
smjetaj libida i zaposjedanje objekata.
Sad smo ve skoro stigli do kraja. Moda ste razoarani
to sam vam u dijelu o psihoanalitikoj terapiji priao samo
teoretski, a ne i o uvjetima pod kojima se lijeenje obavlja, ili
o uspjesima koje ono postie. Ali, izostavljam oboje. Prvo
zato, jer vam ne mislim davati praktian uvod za bavljenje
psihoanalizom, a drugo zato, jer me od toga zadravaju vie
struki motivi. Jo sam na poetku naih rasprava naglasio, da
pod povoljnim uvjetima postiemo uspjehe u lijeenju koji
nimalo ne zaostaju za onima najljepima na podruju interne
terapije, a mogu ak dodati, da se niti ne bi mogli postii
nekim drugim postupkom. Kada bih rekao vie, doao bih pod
sumnju da elim nadglasati one, koji nas sve glasnije nipo-
datavaju. Protiv psihoanalitiara je vie puta, pa i na otvore
nim kongresima izgovorena prijetnja od strane lijenikih
kolega, da e se prikupljanjem analitikih neuspjeha i tet
nosti ove metode lijeenja otvoriti oi bolesnicima koji pate,
kako bi uvidjeli njenu bezvrijednost. Ali, takvo jedno priku
pljanje, bez obzira na neprijateljsku i denuncijatorsku narav
ovih mjera, ne bi bilo podesno da omogui ispravnu ocjenu
terapeutske djelotvornosti analize. Analitika terapija je mla
da, kao to znate; trebalo je mnogo vremena za utvrivanje
tehnike, a i to se moglo dogaati jedino tijekom rada i pod
utjecajem sve veeg iskustva. Zbog potekoa u obuavanju,
lijeniki poetnik je u psihoanalizi upuen na svoju vlastitu
483
sposobnost da se dalje usavrava u mnogo veoj mjeri od ne
kog drugog specijaliste, pa uspjesi njegovih prvih godina rada
nikada nee dopustiti ocjenjivanje uinkovitosti analitike
terapije.
Mnogi pokuaji lijeenja u poecima analize nisu uspije
vali, jer su se poduzimali na sluajevima koji uope nisu po
desni za postupak, i koje danas iskljuujemo naim stavlja
njem indikacija. Ali, do ovih se indikacija moe stii samo
kroz pokuaj. Svojedobno se nije moglo od poetka znati, da
su paranoja i Dementia praecox u svojim izraenijim oblicima
nepristupane, pa se metoda s pravom iskuavala na svim vr
stama bolesti. No, najee se neuspjesi onih prvih godina
nisu dogaali krivnjom lijenika ili zbog nepodesnog izbora
objekta, ve zbog nepogodnih vanjskih okolnosti. Bavili smo
se samo unutarnjim otporima - onima pacijenata, koji su bili
nuni i pobjedivi. Vanjski otpori, koje bi analizi pripremili
odnos bolesnika i njegove okoline prema njoj, imali su nezna
tan teoretski znaaj, ali veliku praktinu vanost. Psihoana
litiko lijeenje moe se usporediti s kirurkim zahvatom, pa
kao i on, postavlja zahtjev da se izvodi pod okolnostima naj
povoljnijim za uspjeh. Vi znate kakve uvjete kirurg za to
obino zahtijeva: podesnu prostoriju, dobru osvijetljenost,
asistenciju, iskljuenje rodbine, i tako dalje. Upitajte sami
sebe, koliko bi se od tih operacija okonalo dobro, kad bi se
morale obavljati uz nazonost svih lanova obitelji, koji bi
gurali svoje noseve u operativno podruje i pri svakom rezu
noa glasno vrisnuli. Kod psihoanalitikog lijeenja je mi
jeanje rodbine zapravo opasnost, i to od one vrste s kojom se
ne znamo suoiti. Opremljeni smo protiv unutarnjih otpora
pacijenta, koje prepoznajemo kao nune, ali - kako se obra
niti od takvog jednog vanjskog otpora? Rodbinu pacijenta ne
moe se nikakvim razjanjenjima dovesti do toga, ona se ne
moe navesti na to da se dri podalje od itave te stvari, a
zajedno s njom se nikada ne smije raditi nita, jer tada prijeti
opasnost da se izgubi povjerenje bolesnika koji uostalom, s
pravom zahtijeva, da osoba od njegova povjerenja bude na
njegovoj strani. Tko openito zna kakvim sve razdorima neka
obitelj esto moe biti rascijepljena, nee se niti kao analitiar
iznenaditi zbog spoznaje, da ponekad i oni najblii bolesniku
pokazuju manje zanimanja za to da on postane zdrav, negoli
za to, da i ostane takav kakav jeste. Tamo gdje je neuroza po
vezana sa sukobima meu lanovima obitelji, sto je vrlo ues
talo, tamo zdrav ne razmilja mnogo kod izbora izmeu vlas
titih interesa i ponovnog ozdravljenja bolesnika. Ne treba se
uditi kad suprug nevoljko gleda na lijeenje kroz koje e,
kako s pravom smije pretpostavljati, biti razotkritkriven popis
njegovih grijeha; tome se niti ne udimo, ali si tada ne tre
bamo niti predbacivati kad nae nastojanje ostane bez uspje
ha i prekida se prije vremena, jer se otporu bolesne ene pri
dodaje i otpor supruga. Naprosto, poduzeli smo neto, to je
pod postojeim okolnostima bilo neizvedivo.
Umjesto mnogih sluajeva, ispriat u vam jedan jedini,
u kojemu sam zbog lijenikog obzira i ja bio osuen na
ulogu patnika. Prije mnogo godina primio sam na analitiko
lijeenje jednu mladu djevojku, koja ve dugo vremena nije
zbog strepnje izlazila na ulicu, niti bi kod kue mogla ostajati
sama. Bolesnica se polagano primicala priznanju, kako je
njena mata zabavljena sluajno zamijeenim njenostima,
razmijenjenim izmeu njene majke i jednog imunog kunog
prijatelja. Ali, bila je toliko nespretna - ili toliko lukava, da je
majci dala mig o tome, o emu se tijekom analize govori, i to
tako, da je izmijenila svoje ponaanje prema njoj, zahtijeva
jui da je nitko drugi ne titi od strepnje samoe osim majke,
te bi joj prestravljeno zaprijeila pristup vratima kada bi ova
484
485
eljela napustiti kuu. Majka je i sama ranije bila vrlo nervoz
na, ali je zdravlje pronala u nekim toplicama. Dodajmo tome,
da se upravo tamo i upoznala s onim gospodinom, s kojim se
mogla upustiti u odnos koji ju je zadovoljavao u svim pogled
ima. Zaprepatena iznenadnim burnim zahtjevima djevojke,
majka je odjednom shvatila to znai strepnja njene keri.
Ona se prepustila bolesti zato, da bi majku uinila svojom
zatvorenicom i oduzela joj slobodu kretanja potrebnu za su
srete s ljubavnikom. Brzo odluivi, majka je uinila kraj
takvom pogubnom lijeenju. Djevojku su odveli u ljeilite za
ivane bolesti, i dugo godina je tamo prikazivali kao jadnu
rtvu psihoanalize. Isto se toliko dugo i za mnom vuklo
runo ogovaranje zbog loeg ishoda ovog lijeenja. Odabrao
sam utnju, jer sam se osjeao vezanim obvezom lijenike
diskrecije. Nakon dosta vremena, od jednog sam kolege, koji
je posjeivao ono ljeilite i tamo vidio agorafobinu djevoj
ku, saznao da je odnos izmeu majke i bogatog kunog pri
jatelja postao poznat u itavom gradu, te vjerojatno imao ak
i odobrenje supruga, i oca. Dakle, takvoj je tajni bilo rtvo
vano ovo lijeenje.
U godinama prije rata, kad me navala gospode iz mnogih
zemalja uinila neovisnim o milosti ili nemilosti mog rodnog
grada, slijedio sam pravilo da na lijeenje ne uzimam niti
jednog bolesnika koji nije sui juris, neovisan o drugima u svo
jim ivotnim odnosima. No, to si ne moe dopustiti svaki
psihoanalitiar. Moda iz mog upozorenja o rodbini izvuete
zakljuak, da bi se za svrhe psihoanalize bolesnike trebalo
odvojiti od njihovih oblitelji, dakle, ovu terapiju ograniiti na
one, koji se nalaze u ljeilitima za ivane bolesti. Samo, ne
bih se u tome mogao sloiti s vama; mnogo je povoljnije kad
bolesnik tijekom lijeenja - ukoliko se ne nalazi u stanju teke
iscrpljenosti, ostane u onim odnosima, u kojima se vi trebate
486
boriti sa zadaama koje se pred vas postavljaju. Roaci jedi
no svojim ponaanjem ne bi trebali ponititi ovu prednost i
openito se neprijateljski postavljati prema lijenikim
nastojanjima. No, kako da se ove nama nedostupne imbenike
dovede do toga! Naravno, tako ete takoer otkriti i u kojoj su
mjeri izgledi nekog lijeenja odreeni drutvenom sredinom i
kulturnim stanjem neke obitelji.
Zar ne, ovo prua alosne izglede za djelotvornost psi
hoanalize kao terapije, pa ak i kad bismo pretenu veinu
svojih neuspjeha mogli objasniti ovim opravdanjem, tim
ometajuim vanjskim imbenicima! Prijatelji analize su nam
savjetovali, da jednom naom statistikom uspjeha preduhitri
mo najavljenu zbirku neuspjeha. Niti na to nisam pristao. Do
kazivao sam, da je statistika bezvrijedna ako su u njoj jedinice
koje su poredane jedna za drugom premalo istovrsne, a slu
ajevi neurotinih oboljenja koji se uzimaju na lijeenje zaista
nisu bili istovrsni, u najrazliitijim smjerovima. Osim toga,
vremensko razdoblje koje se trebalo pregledati bilo bi pre-
kratko, da bi se mogla ocijeniti trajnost ozdravljenja, a za
mnoge sluajeve se uope nije niti moglo doi do obavijesti.
To se odnosilo na osobe, koje su svoju bolest, a i svoje lije
enje drale u tajnosti, pa se stoga trebalo prikrivati i njihovo
ozdravljenje. No, najjaa zapreka leala je u spoznaji, da se
ljudi prema pitanjima terapije postavljaju izrazito iracionalno,
pa nema izgleda da se razumnim sredstvima kod njih neto
postigne. Neka terapeutska novost prihvaa se ili glasnim
oduevljenjem, kao primjerice onda kada je Koch u javnosti
objavio svoj prvi tuberkulin protiv tuberkuloze, ili pak uz naj
dublje nepovjerenje, kao u sluaju Jennerova stvarno bla
enog cjepiva, koje jo i danas ima svoje nepomirljive pro
tivnike. Protiv psihoanalize je oito postojala predrasuda. Kad
bi se izlijeio neki teak sluaj, moglo se uti: To nije
487
nikakav dokaz, taj bi ozdravio i sam od sebe tijekom ovog
vremena. A kad je jedna bolesnica, koja je iza sebe ve osta
vila etiri ciklusa neraspoloenja i manije dospjela na moje
lijeenje u stanci nakon melankolije, a potom se tri tjedna kas
nije iznova nala na poetku jedne manije, tada su svi lanovi
obitelji, pa ak i visok lijeniki autoritet, pozvan radi sa
vjetovanja, bili uvjereni da taj novi napad moe jedino biti
posljedica na njoj iskuane analize. Protiv predrasuda se ne
moe uiniti nita; vidite ih i sada na predrasudama koje je
jedna grupa naroda, koji vode rat, razvila protiv druge. Naj
mudrije je priekati, i prepustiti ih vremenu koje ih ipak troi.
Jednog e dana isti ljudi o istim stvarima misliti drugaije,
negoli do tada; a zbog ega tako nisu mislili i ranije, ostaje
mranom tajnom.
Mogue je, da je predrasuda protiv analitike terapije sa
da ve zahvaena opadanjem. ini se da joj to osigurava ne
prekidno irenje analitikih uenja i sve vei broj lijenika u
nekim zemljama, koji se bave analitikim radom. Kad sam
bio jo mlad lijenik, zapao sam u jedno slino olujno ogor
enje lijenika protiv hipnotikog sugestivnog lijeenja, koje
danas oni umjereni suprotstavljaju psihoanalizi. Ali, hipno-
tizam se nije odrao kao terapeutski agens onako, kako je to
obeavao u svom poetku; mi psihoanalitiari moemo se
izdavati za njegovog zakonitog nasljednika, i ne zaborav
ljamo za kolika mu ohrabrenja i razjanjenja trebamo zahva
liti. tete, predbacivane psihoanalizi, u sutini se ograniavaju
na prolazne pojave porasta sukoba, kad analiza nije bila iz
voena vjeto, ili kad je bila prekinuta usred rada. uli ste
objanjenje o tome to sve radimo s naim bolesnicima, pa i
sami moete oblikovati vlastitu ocjenu o tome, jesu li naa
nastojanja sposobna da dovedu do nekog trajnog poremeaja.
Nepovjerenje prema analizi mogue je u razliitim pravcima;
488
k tome, prijenos je opasno sredstvo u rukama nekog nesav
jesnog lijenika. Ali, niti jedno sredstvo ili postupak lijeenja
nije zatien od zloporaba; ako neki no ne ree, ne moe
posluiti niti za ozdravljenje.
Sada sam ve pri kraju, moje dame i gospodo. Vie je no
uobiajeni naina govora kada priznajem, da i mene samog
tite mnogi nedostaci ovih predavanja koja sam vam odrao.
Ali, vie od svega mi je ao, to sam toliko esto obeavao iz
nova se na nekom drugom mjestu vratiti na neko tek dotaknu
to pitanje, a potom povezivanje nije dovodilo do toga da svoje
obeanje i odrim. Prihvaao sam se toga da vam ponudim iz
vjee o nekom nedovrenom pitanju, jo zahvaenom raz
vitkom pa bi tada moje skraeno saimanje i samo postalo
nepotpunim. Na nekim sam mjestima pripremio grau za
izvoenje nekog zakljuka, a potom ga sam ne bih izveo. Ali,
nisam ni mogao zahtijevati da postanete strunjaci; elio sam
vam samo dati razjanjenje i poticaj.
489
SIGMUND FREUD -
KRATKA BIOGRAFIJA
Priredio: Peter Gray
Freudova sudbina bijae, kako je ne bez ponosa i sam pri
pomenuo - utemeljena na spavanju svijeta.
1
Pola stoljea
nakon njegove smrti vie se ne moe previdjeti da je bila us
pjenija, no to se ikada i sam nadao, naravno - ponekad i u
nekom obliku i na nain, koji mu se zasigurno ne bi svidio.
Ve je postala otrcana fraza, no usprkos tome istinita, da svi
mi danas, vie ili manje ispravno, govorimo freudovski.
Bez imalo ustezanja priamo o edipovskim sukobima i takmi
enju meu braom, o narcizmu i freudovskim omakama. Pa
ipak, kad bismo se eljeli struno posluiti tim jezikom, tre
bali bismo prethodno pozorno proitati Freudova djela. Ova
lektira isplati se, i to ne samo s kamatama, ve i s kamatama
na kamate.
Sigmund Freud rodio se 6. svibnja 1856. godine u malom
moravskom gradu Freibergu.
2
Njegov otac, Jakob Freud,
O povijesti psihoanalitikog pokreta., Sigmund Freud, Sabrana djela,
tom 10, London 1946., strana 60
Freiberg, koji danas pripada ekoj, nosi eko ime Pribor. - Freud je
dobio ime Sigismund Schlomo, iako ovaj drugi dio imena nije nikada
koristio. Nakon stoje neko vrijeme izvodio pokuse sa skraenim oblikom
imena Sigismund - Sigmund, na poetku sedamdesetih godina se kao stu
dent medicine na bekom sveuilitu konano odluio na uzimanje tog
imena, pa bi se samo rijetko ponekad posluio njegovim izvornim ob
likom.
513
bijae ne ba imuan trgovac vunom, a majka Amalia zgodna,
samosvjesna i mlada ena, dvadeset godina mlaa od svog
supruga, kojemu je bila trea ena. Jakob Freud imao je dva
sina iz prvog braka, iste dobi kao i supruga mu Amalia, a oba
su ivjela u njihovu susjedstvu. Jedan od ove polubrae imao
je sina, Johna, koji je - iako neak Sigmunda Freuda - bio
stariji od svog ujaka. Tako je ve i sastav Freudove obitelji bio
dovoljno neobian da bi pametnom, znanja eljnom djeaku
zadao podosta zagonetaka. elja za spoznajom, djeci ve pri
roena u naravi, bila je kod Freuda naroito izraena. No,
ivot e mu ponuditi obilje prilika da bi je i zadovoljio.
1860. godine Freud je bio u dobi od gotovo etiri godine
kad je obitelj preselila u Be, koji je u to doba mnoge magnet
ski privlaio. Habsburko carstvo nalazilo se upravo na po
etku svoje liberalne ere. Zidovi, osloboeni tek neto ranije
poreza i pristojbi koji su toliko titali, poniavajuih ograni
enja vezanih uz prava na imovinu te odabira zvanja i bavlje
nja religijom, mogli su gajiti opravdane nade u svoj gospo
darski napredak, sudjelovanje u politici i odreenu mjeru
drutvenog uvaavanja. Bilo je to vrijeme u kojemu je, kako
se sam Freud prisjea, svaki marljiviji idovski momak (...)
u svojoj kolskoj torbi nosio ministarsku lisnicu.
3
Mladi je
Freud pronaao sranosti da njeguje ambiciozne snove o us
pjehu. Kao majin prvoroenac i ljubimac obitelji, dobio je
vlastitu sobu im si je obitelj mogla dopustiti takav troak.
Ve je od prvog dana kole iskazivao nadarenosti vrijedne
pozornosti, a tijekom gimnazije bio bi iz godine u godinu
najbolji uenik u razredu.
Tumaenje snova, Sigmund Freud, Sabrana djela, tom 2/3, London
1942., strana 199. (Stari grad, Zagreb, 2000.)
514
1873. godine upisao se Freud, upravo navrivi sedamna
estu, na Sveuilite u Beu. U poetku je planirao studirati
pravo, no ubrzo se tjeran svojom poudom za znanjem, ka
ko je to sam nazvao, prebacio na Medicinski fakultet, i to ne
stoga jer je elio krenuti uobiajenim putem kao lijenik, ve
da bi se bavio znanstveno-filozofskim istraivanjima, koja su
trebala rijeiti neke velike zagonetke to su ga dugo fascini
rale. Bavljenje psihologijom i neurologijom toliko ga je obu-
zelo, da je svoj stupanj doktorata dovrio tek 1881. godine.
Kao briljantan istraiva, njegovao je vezanost uz teme
ljita promatranja i odgovarajue odravanje razine znanstvene
skepse.
Imao je privilegiju raditi s profesorima, poznatima u ono
doba i u meunarodnim razmjerima, s profesorima koji su go
tovo svi bili podrijetlom iz Njemake, usto i nepogreivi pozi-
tivisti koji su s prezirom odbacivali svaku metafiziku speku
laciju o prirodnim pojavama, a da se religiozna objanjenja
niti ne spominju. Pa ak i nakon to je Freud modificirao
svoje rane teorije o psihi - u sutini ve nimalo prikrivene psi
holoke teorije, o svojim je uiteljima uvijek razmiljao s
iskrenom zahvalnou. Najznaajnijeg meu njima, Ernsta
Briickea, iznimnog fiziologa i utivog, no vrlo strogog preda
vaa, Freud je duboko potovao. U obitelji je odrastao bez ne
ke religiozne poduke, kao ateist je krenuo na beko Sveuili
te, a i napustio ga je kao ateist, i to s uvjerljivim znanstvenim
argumentima.
Na Briickeov savjet, Freud je 1882. godine nerado napus
tio laboratorij i prihvatio posao u Opoj bolnici u Beu.
Stvarni razlog bio je romantine prirode: u travnju je upoznao
Marthu Bernays, vitku, privlanu mladu damu sa sjevera
Njemake, koja je u Be stigla u posjetu jednoj od njegovih
515
sestara, pa se strastveno zaljubio u nju. Ubrzo su se potajno i
vjerili, no - bio je isuvie siromaan da bi mogao zasnovati
ugledan graanski dom koji su i on, a i vjerenica smatrali
neophodnim. Tek se u rujnu 1886. godine par mogao i
vjenati, oko pet mjeseci nakon to je on otvorio svoju lije
niku ordinaciju u Beu, i to samo zahvaljujui obilatoj po
moi putem vjenanih poklona i posudbi od bogatih prijatelja.
Tijekom devet godina dobili su estoro djece, od kojih je
najmlaa, Anna, kasnije postala glavna oeva osoba od po
vjerenja, tajnica, bolnika sestra i zastupnica, no i sama iz
vrsna psihoanalitiarka.
Prije sklapanja braka, Freud je od listopada 1885. do ve
ljae 1886. godine radio u Parizu, kod slavnog francuskog
neurologa Jean-Martin Charcota, ije je smiono podupiranje
hipnoze kao sredstva za lijeenje internistikih poremeaja, te
ne manje hrabre obrane teze (u ono doba iznimno neomi
ljene), da je histerija zapravo bolest kojoj mukarci ne podli
jeu nita manje od ena, ostavilo na Freuda dubok dojam.
Charcot, neusporedivi promatra, pojaao je Freudovo ras
tue zanimanje za teoretske i terapeutske aspekte psihikog
ozdravljenja. Patnje nervoznih postale su Freudovo podruje
specijalizacije, a devedesetih godina mu se psihologija pre
tvorila u pravog tiranina, kako je povjerio jednom svom
prijatelju. Tih je godina i utemeljio psihoanalitiku teoriju du
evnog ivota.
Pritom su mu bile suene i sloene pomoi, da ba ne
kaemo - osebujne. 1887. godine upoznao je berlinskog oto
rinolaringologa Wilhelma Fliessa, te se ubrzo s njim i sprija
teljio. Fliess je bio sjajan sluatelj, upravo onakav za kakvim
je Freud i eznuo: intelektualni igra kojeg ne bi prestraila
nikakva ideja, propagator provokativnih teorija (ponekad i
jezivih), entuzijast koji je Freudu dao dosta pobuda za razmi-
516
ljanje na kojima je mogao zapoeti s izgradnjom. Vise od
desetljea razmjenjivali su FlieB i Freud povjerljive razgovo
re, strune zabiljeke te konano dospjeli i do toga, da pro
dube svoje subverzivne predodbe. A i ordinacija je nagonila
Freuda na otkrivanje psihoanalize: njegovi su se pacijenti
iskazali kao sjajni uitelji. U sve veoj se mjeri specijalizirao
za ene koje su patile od histerije; promatrajui njihove simp
tome i sluajui o njihovim potekoama, utvrdio je kako,
iako inae dobar sluatelj, ipak nije sluao dovoljno dobro.
Imale su mu za rei mnogo vie no to je uo.
1895. godine objavio je Freud zajedno sa svojim oinski
nastrojenim prijateljem Josefom Breuerom, uspjenim i ve
likodunim internistom, djelo Studije o histeriji, koje su Breu-
erovoj nekadanjoj pacijentici, Anni O. osigurale poasno
mjesto. Ona je Breueru i Freudu ponudila fascinantnu grau
za njihove povjerljive razgovore, te otada posve protiv svoje,
a i Breuerove volje, uznapredovala do pra-pacijentice ili
utemeljiteljske pacijentice psihoanalize. Na Freudovo je za
dovoljstvo pokazala, da histerija svoj poetak nalazi u seksu
alnim funkcionalnim smetnjama, te da se njeni simptomi mo
gu otkloniti razgovorima.
Godina 1895. bila je za Freuda odluujua i na jedan dru
gi nain. U srpnju mu je uspjelo u cijelosti analizirati jedan
vlastiti san. Kad je etiri godine kasnije u svom djelu Tuma
enje snova objavio taj san, kasnije poznat pod nazivom
Irmina injekcija, uzeo ga je kao model za psihoanalitiko
tumaenje sna. U jesen je radio na tekstu koji je kasnije naz
van Nacrt znanstvene psihologije, iako ga nije sam ni zaklju
io, a niti objavio. To je djelo unaprijedilo neke od njegovih
osnovnih teorija, no moglo bi se shvatiti i kao mig, koji nas
podsjea na to koliko je Freud ipak mnogo dugovao tradi
cionalnim fiziolokim razjanjenjima psihikih doivljaja.
517
U sve veoj mjeri Freud iznosi psiholoka razjanjenja za
psiholoke pojave. U proljee 1896. godine po prvi put je
upotrijebio sudbonosnu rije psihoanaliza. U listopadu mu
je umro otac, najznaajniji dogaaj kako se prisjetio nekih
dvanaestak godina kasnije, te najupeatljiviji (...) gubitak u
ivotu jednog mukarca.
4
Taj je dogaaj bio snana pobuda za oblikovanje psiho
analitike teorije, te poticaj Freudu da se prihvati samoana-
lize, koja je bila sustavnija i temeljitija no samoistraivanje
ma i najiskrenijeg autobiografa - jer, u povijesti nije bilo pri
mjera slinog tome! Sljedee dvije ili tri godine muio se sa
svojom sanjaricom; dani su mu bili ispunjeni novim otkri
ima. Ipak, na kraju je morao odbaciti teoriju zavoenja, do
koje mu je neko vrijeme bilo jako stalo. Ona je tvrdila, da je
svaka neuroza posljedica preranih poetaka seksualnih djelat
nosti u djetinjstvu, te da je prije svega treba izvoditi iz zlo
stavljanja djece.
5
Freudovo Tumaenje snova objavljeno je u studenom
1899.godine.
6
Sve snove obrauje kao ispunjenja elja, do
pojedinosti opisuje duevne vjetine uz iju se pomo uzroci
snova prevode u neobinu dramu koje se probueni sanja
prisjea, a u tekom sedmom poglavlju iznosi svoju opsenu
teoriju o psihi. Knjiga je isprva bila hladno prihvaena. U est
4
Tumaenje snova, Predgovor 2. izdanju
5
Freud nikada nije tvrdio da nema seksualnog zlostavljanja. Imao je paci
jente za koje je znao da napadi, o kojima su govorili, nisu postojali samo
u njihovoj mati. Ono ega se odrekao s teorijom zavoenja bila je
ustvari isuvie uopena tvrdnja, da uzrok neuroze moe biti jedino silo
vanje djeteta - djevojice ili djeaka, svejedno, od strane kunog osob
lja, starije brae ili kolskih kolega.
6
Na naslovnoj strani knjige, kao godina izdanja navedena je 1900.-ta, pa
se ta godina obino iznosi i kao godina prvog objavljivanja.
518
godina prodan je samo 351 primjerak, a drugo se izdanje
pojavilo tek 1909. godine. Nasuprot tome, Freudov rad pisan
za iroku publiku, O psihopatologiji svakidanjeg ivota iz
1901., dospio je do velikog kruga itatelja. U njemu sadrana
zbirka osvijetljenih omaki svih vrsta objasnila je Freudovo
osnovno shvaanje, da duom - ma kako se ona inila neure
enom - vladaju vrsta pravila. Da se samo navede jedan od
tipinih primjera: jedan predsjednik otvara njemu oito neu
godnu sjednicu slubenom objavom, kako se ona time zatva
ra. Ova nezgoda dogodila se samo zbog njegove potajne
nevoljkosti prema odravanju te sjednice.
Sve vie i vie je Freud postizao ugled i pristalice, iako je
jo uvijek slovio kao radikal. Sa Fliessom se raziao 1900.
godine, i iako je dopisivanje jo potrajalo, nisu se vie nikada
sastali. 1902. godine je Freud konano nakon mnogih ote
zanja, kojima su doprinijeli antisemitski osjeaji kao i sum
njiavost prema tom usamljenom inovatoru, bio imenovan za
izvanrednog profesora na bekom Sveuilitu. Krajem go
dine, donio je odluku da se sastaje svake srijede naveer s jo
etiri beka lijenika u svom stanu, u Berggasse 19, gdje bi
raspravljali o pitanjima psihoanalize; etiri godine kasnije,
ova se grupa poveala na vie od dvanaest sudionika, te je ak
zaposlen i plaeni tajnik (Otto Rank), da bi vodio zapisnike i
biljeke. 1910. godine se ovo Psiholoko drutvo srijedom
pretvorilo u slubenu Beku psihoanalitiku udrugu.
Barem je nekoliko medicinara (i mali broj ena meu
njima) Freudove ideje shvatio ozbiljno.
1905. godine utvrdio je Freud svoju graevinu psihoana
litikog miljenja i drugim dijelom svoje teorije: Tri rasprave
0 teoriji seksualnosti. Ovo je djelo predstavljalo nastranosti i
normalan razvitak od djetinjstva pa do puberteta otvoreno
1 osloboeno moralnih stega, na nain koji je dotada bio
519
praktino nepoznat medicinskoj literaturi. Isto tako, 1905. je
Freud objavio i svoju knjigu o dosjetkama, te prvu od svojih
poznatih povijesti pojedinih sluajeva: Odlomak analize
jednog sluaja histerije, ili krae nazvan Sluaj Dora.
Objavljivanje ove povijesti bolesti trebalo je pokazati pri
mjenjivanje tumaenja snova u psihoanalitikom lijeenju, te
priznati jedan propust, naime - da nije uvidio koja je mo
prijenosa u psihoanalitikoj situaciji; na temelju tog nedostat
ka ovaj je rad o analiziranoj djevojci od nepunih dvadest go
dina, izloenoj mnogostrukim utjecajima okoline, ocijenjen
kao osporen.
U iduem desetljeu, Freud je obogatio tehniku psiho
analize s dva vrlo briljivo obraena izvjea o sluajevima -
1909. je objavio Analizu fobije jednog petogodinjeg dje
aka (Mali Hans), potom Zapaanja o jednom sluaju
opsesijske neuroze (ovjek-takor) te 1911. godine Psi
hoanalitike napomene o jednom autobiografski opisanom
sluaju paranoje (Dementia paranoides) (Sluaj Schre-
ber). Usprkos kritikim analizama ovih sluajeva koje su se
pojavile u ranijim vremenima, ovo ostaju lucidni modeli za
razjanjavanje irokog spektra psihikih oboljenja. Od 1910.
godine Freud je kao na traci objavljivao iznimno utjecajne ra
dove o tehnici, koji su psihoanalitiku metodu trebali postavi
ti na sigurne temelje. No, ipak nije zapostavljao ni teoriju; kao
dokaz tome, moe se uzeti samo jedno toliko vano djelo,
kakvo je Formulacije o dva naela psihikog funkcionira
nja (1911.), u kojemu Freud razlikuje primarni proces
primitivnog, nesvjesnog sastavnog dijela psihe i uglavnom
svjestan i nadzirani sekundarni proces.
U tim je godinama Freud probio i zadane granice kli
nikog i teoretskog strunog podruja objavljivanjem svojih
zapisa o religiji, literaturi, seksualnim predodbama o moral-
520
nosti, biografiji, kiparstvu, prapovijesti i mnogo emu dru
gome. Prisilne radnje i religiozne vjebe (1907.), Kulturni
seksualni moral i moderna nervoza (1908.), te njegova studi
ja o podrijetlu homoseksualnosti, o kojoj se mnogo rasprav
ljalo, Sjeanje iz djetinjstva Leonarda da Vincija (1910.) -
sve su to primjeri irine njegovih zanimanja. Freud je
objanjavao sveukupnost kulture svojoj provinciji. Ostva
rivao je program koji si je zacrtao jo u mladosti: rijeiti neke
najvee zagonetke ljudskoga postojanja.
Freud nije ostajao ni bez odlikovanja. U rujnu 1909. pro
glaen je poasnim doktorom Sveuilita Clark u Worches-
teru, Massachusetts.
7
Pa ipak, desetljee od 1905. do 1914.
godine bilo je za njega prepuno uzbuenja: s jedne strane dalj
nje razvijanje, a s druge strane, neugodni procesi podjela unu
tar jednog brzo rastueg, sad ve meunarodnog pokreta -
njegovog pokreta. Psihoanalitika politika izbila je u prvi
plan. Nada u budunost freudovske ideje, ali i kasniji ogore
ni sukobi miljenja, imali su dva glavna izvora: inteligentnog
bekog lijenika i socijalistu, Alfreda Adlera (1870.-1937.), te
originalnog, tvrdoglavog vicarskog psihijatra Carla Gustava
Junga (1875.-1961.). Adler je pripadao prvim Freudovim isto
miljenicima, i niz godina ostao njegov najugledniji beki
pristalica. Ali, kad se profesionalno zanimanje za psihoana
lizu ubrzano poelo iriti, iako to ne bi ba u svim sluajevima
zavravalo i dobro, i kad se o Freudovim uznemirujuim ide
jama poelo raspravljati na psihijatrijskim kongresima, kre
nuo je Freud na to, da se podruje utjecaja psihoanalize to
Kasnije su uslijedile i druge nagrade; tako 1930. Goetheova nagrada
grada Frankfurta na Majni, te 1936. odlikovanje koje je Freud cijenio
vie od svh ostalih, pa ak vie od ulaska u Kraljevsko medicinsko
drutvo (1935.); bio je to izbor za korespondentnog lana ekskluzivnog
svjetskog Kraljevskog Drutva (Royal Societv).
521
vie rasprostrani i izvan svog mjesta nastajanja. Be mu se, s
onom aicom sljedbenika, uinio isuvie provincijalnim i
nepodobnim za prerastanje u glavni stoer.
Prvi se proboj dogodio 1906., kada je Jung, tada glavni
psihijatar na slavnoj klinici Burgholzli u Ziirichu, poslao
Freudu jedan zasebno otisnut primjerak svog rada. Freud mu
je odmah odgovorio; iz toga se razvila srdana razmjena pisa
ma, a prijateljstvo se zapeatilo posjetom Junga Freudu 1907.
godine. Freud je tada imao svega pedest godina, nalazio se u
punoj radnoj snazi i produktivnosti, ali se dugo vremena
smiljeno predstavljao starijim i osjetljivijim no to je uistinu
bio. Tragao je za nasljednikom koji bi psihoanalitika dosti
gnua prenio nastupajuim pokoljenjima, i u svijet koji bi bio
vei od idovskoga dijela Bea, na koji je Freudova psiho
analiza tada bila ograniena. Jung, snane pojavnosti i ener
gian kao debatant, bio je za Freuda pravo otkrie, poslano od
boginje sree: nije bio star, nije bio Beanin i nije bio - idov.
Na Prvom meunarodnom kongresu psihoanalitiara,
odranom u Salzburgu u proljee 1908., Jung se isticao svo
jom osobnou, a godinu dana potom bio imenovan i uredni
kom novoosnovanog Godinjaka. Freud, oduevljen Jungom,
nazivao ga je svojim sinom, svojim princem nasljednikom -
sve nazivi, koje je Jung pozdravljao, pa ak ih i izazivao.
Slijedom toga, kad je u oujku 1910. u Niirnbergu bila osno
vana Meunarodna psihoanalitika udruga, za Freuda je Jung
bio logian, neizbjean izbor nositelja asti predsjednika te
Udruge. Beki Freudovi sljedbenici vidjeli su da njihov grad
kao sredite psihoanalize potiskuje Zurich, i nisu se tome ni
malo radovali. Dogovoren je stoga kompromis, koji je na ne
ko vrijeme vratio mir u Beku psihoanalitiku udrugu. No,
Adler je slijedio i vlastite psiholoke tijekove misli, u kojima
je naglaavao znaenje agresivnosti vie no seksualnost, te
522
kao glavni uzrok neuroza odredio osjeaj manje vrijednosti
organa. Razdor je bio neizbjean; u ljeto 1911. Adler je s
nekoliko svojih pristaa istupio iz Beke psihoanalitike
udruge, te kontrolu nad njom prepustio Freudu i njegovim
sljedbenicima.
Ali, kao i Adler, i Jung je sve vie skretao s Freudovih
ideja. Nikada mu nije bilo lako prihvatiti znaaj, koji je Freud
davao seksualnom nagonu, libidu. Poetkom 1912. godine,
ove su razlike poele dobivati i osobna obiljeja. Kao reakci
ju na to, Freudov najvaniji sjedbenik iz Engleske, Ernest
Jones, osnovao je tajnu grupu analitiara istomiljenika, koju
su nazvali Odbor za obranu osnovnih uenja psihoanalize. Taj
se Odbor sastojao od samog Jonesa, Freuda, Sandora
Ferenczija (briljantnog sljedbenika iz Budimpete), duhovi
tog Beanina Hannsa Sachsa, otroumnog kliniara i teo
retiara Karla Abrahama iz Berlina te Freudova tajnika,
samoukog Otta Ranka. Odbor se zaista inio potrebnim; kra
jem 1912. godine razmjena pisama izmeu Junga i Freuda
dosegla je ljutitu otrinu, a u sijenju 1914. Freud je okonao
svoje prijateljstvo s Jungom. Ovaj raskid bio je ionako samo
pitanje vremena; u proljee 1914. Jung se povukao sa svog
monog poloaja unutar psihoanalitikog pokreta.
Napetosti oko psihoanalitike politike nisu Freuda spri
jeile da nastavi s istraivanjima dojmljivog mnotva tema.
1912./1913. objavio je pod naslovom Totem i tabu rezultate
jednog smionog, spekulativnog izviakog putovanja u
prapovijest, istraivanje kojeg je razotkrilo stupanj u kojem je
praovjek mrane, daleke prolosti uao u stanje kulture
ubivi svoga oca i stekavi time osjeaje krivnje koju treba
ublaiti. Sljedee godine anonimno je objavio lanak Miche-
langelov Mojsije, u kojem je spojio svoje divljenje prema toj
skulpturi sa svojim otrim zapaanjima. Iste godine izaao je
523
i s uznemirujuim lankom o aspektima psihoanalitikog
miljenja vezanog uz narcizam, posumnjavi u vlastitu teori
ju o nagonima, koje je do tada dijelio na erotske i egoistine.
Razorna dogaanja na svjetskoj sceni potakla su Freudovo
novo shvaanje psihoanalitike teorije. 28. lipnja 1914. godine
ubijeni su nadvojvoda Franz Ferdinand Austrijski i njegova
supruga. est tjedana kasnije, 4. kolovoza, Europa se nala u
ratu. Prva rtva unutar psihoanalize bio je kasnije Freudov
daleko najpoznatiji prikaz sluaja, Iz povijesti jedne infantilne
neuroze (ovjek-vuk), koji je napisao u jesen 1914., ali je
bio objavljen tek 1918. godine. Psihoanalitike aktivnosti dos
pjele su gotovo u stanje mirovanja. Mnogi potencijalni paci
jenti nalazili su se na ratitu; veina analitiara takoer se tamo
nalazila, po sanitetskim jedinicama; komunikacija izmeu
neprijatelja kakvi su postali Ernest Jones, Englez, i Freuda,
bila je otro srezana, a objavljivanja s podruja psihoanalize
gotovo su posve zamrla; o kongresima, koji su srce svih komu
nikacija, nije moglo biti ni rijei. Za Freuda to bijahu teka vre
mena i iz drugih razloga: sva trojica sinova nali su se na
bojitu, a dvojica od njih i u najveoj opasnosti, svakodnevno.
Rat je priguio Freudov duh, ali ne posve. Imao je isuvie
vremena na raspolaganju, pa ga je koristio u svoje svrhe. Rad
bi ga odvraao od razmiljanja. Od kraja 1914. do srpnja 1915.
napisao je dvanaest temeljnih rasprava, koje je u poetku elio
objaviti pod jednim nazivom, Pripreme za metapsihologiju,
ali je kasnije odbacio taj plan. Pet od tih zapisa
8
objavio je
izmeu 1915. i 1917. godine. Ostalih sedam je odloio u
stranu; smatrao ih je promaenima.
9
Nagoni i sudbina nagona, Potiskivanje, Nesvjesno, Metapsiho-
loka dopuna uenju o snovima i Tugovanje i melankolija.
Nacrt za dvanaestu od ovih rasprava, naslovljenu kao Pregled neuroza
Njegovo zagonetno nezadovoljstvo ovim rukopisima
ukazuje na nevoljkost, koja je prevagnula u lanku o narciz
mu. Njegov nacrt psihe nije odgovarao osloncima koje je us
pio sabrati tijekom svog klinikog rada. Pa ipak, jo uvijek ni
je nalazio neku drugu zadovoljavajuu mogunost. To je ipak
trebalo priekati zavretak rata.
No, jedna druga djelatnost kojom se bavio tijekom rata,
iako uspjenija, Freudu nije pruala neko vee zadovoljstvo.
Od 1915. godine poeo je odravati predavanja na Sveui
litu, koja je 1917. obuhvatio jednom knjigom, izdanom pod
naslovom Predavanja za uvod u psihoanalizu. Vjetinom ro
enog propagatora ovdje je Freud zapoeo s nizom svaki
danjih iskustava, s omakama, nemotiviranim zaboravlja
njem, potom se okrenuo snovima i zakljuio s tehnikom pred
meta, te neurozama. Mnogo puta izdavana i prevedena na
mnoge jezike, ova su mu Predavanja na kraju donijela og
romnu publiku.
Rat se razvukao. Na njegovu je poetku, pa i na vlastito
iznenaenje, Freud bio pravi austrijski domoljub, ali sad se
ve gnuao svih ovih strahota. Zahvatio ga je pravi uas kad
je uoio sve vei ovinizam intelektualnih krugova, bezosje-
ajnost nalogodavaca, glupost politiara. Teoretsko znaenje
agresivnosti jo nije u cijelosti spoznao, iako su se i psi
hoanalitiari kod svojih pacijenata redovito sudarali s nji
hovom agresivnou. Ipak, rat je u svojoj bestijalnosti potvr
dio psihoanalitiku ocjenu ljudske prirode.
Kratko prije zavretka rata, ukazali su se znaci obnov
ljenih aktivnosti. U rujnu 1918. sastali su se psihoanalitiari
prijenosa pronala je 1983. Ilse Grubrich-Simitis i 1985. s potpunim
faksimilom objavila u djelu Pregled neuroza prijenosa. Do sada nepoz
nat rukopis, Frankfurt na Majni.
524 525
Njemake i Austro-Ugarske u Budimpeti, i to po prvi put
nakon 1913. godine. Dva mjeseca kasnije, i rat je bio gotov.
Na veliko olakanje obitelji, sva tri sina su stigla kui. Ali,
brige nisu ni izdaleka prole. Poraene sile, na drastian nain
iz carstva pretvorene u republike, nale su se suoene s rev
olucijama i optereene strogim, osvetnikim mirovnim spo
razumima, koji su im oduzeli ne samo teritorije, ve i izvore
sirovina. Be je muila glad, hladnoa, oajanje; nedostatak
hrane i goriva vodio je u smrtonosne bolesti - tuberkulozu i
gripu. U toj napetoj situaciji dokazao se Freud, koji nije lio
suze zbog rasula habsburkog carstva, i kao djelotvoran orga
nizator, prepun mate. Slika Marthe Freud, koja je svom
suprugu, gospodinu profesoru, prikrivala sve stvarne i sva
kodnevne muke jednog domainstva, zahtijevala je reviziju.
Freud je razaslao svojim prijateljima, rodbini i istomiljenici
ma u inozemstvu vrlo detaljne spiskove hrane, odjee i osta
loga sto je bilo potrebno njegovoj obitelji, kao i upute o tome,
na koji nain da najsigurnije poalju svoje pakete.
U sijenju 1920. godine, bijeda je pogodila njegovu obi
telj svom svojom jainom; Freudova voljena druga kerka,
Sophie, koja se udala i ivjela u Hamburgu, majka dvoje dje
ce, umrla je tijekom epidemije gripe. Neki smatraju da je
upravo njena smrt konano potaknula Freuda na razvitak
pesimistike teorije nagona. No, zapravo je Freud svoj rad S
onu stranu naela ugode (1920.) gotovo dovrio jo godinu
dana ranije, razraujui u njemu po prvi put svoju teoriju na
gona smrti. im je Freud prihvatio ove predodbe kao svoje
- predodbe, koje na dramatian nain ivotne sile (Eros)
suprotstavljaju silama smrti (Thanatos) - njegove misli nisu
vie mogle skrenuti s njih u nekom drugom pravcu. 1923.
godine upotpunio je svojom klasinom studijom Ja i Ono
svoje teoretske revizije. Predstavio je strukturnu teoriju
526
psihe po kojoj je dua, slikovito reeno, podijeljena u tri ja
sno razliite instancije, iako su ipak upuene jedne na drugu:
na Ono (potpuno nesvjesno podruje psihe, koje se sastoji iz
nagona i kasnije potiskivane psihike grae), na Ja (koje je
djelomino svjesno, te sadri mehanizme obrane, kao i
sposobnost miljenja, procjenjivanja i planiranja), te Nad-Ja
(isto tako samo djelomino svjesno; obuhvaa savjest te
nesvjesne osjeaje krivnje). Ovakav novi sustav nije Freuda
ni u kom sluaju nagnao da se odrekne svoje klasine karak-
terizacije psihikih djelatnosti, koja naroito istie razmak
izmeu misli i svjesnosti, na svjesno, predsvjesno i potpuno
nesvjesno. No, sad je zastupao stav da mnoge psihike ope
racije Ja kao i Nad-Ja nisu pristupane izravnoj i neposrednoj
introspekciji.
U meuvremenu se psihoanalitiki pokret iznova zapoeo
iriti. Ime Freud postalo je krilaticom, ali je sam Freud mrzio
senzacionalistiku pozornost, kojoj se naao izloen zahvalju
jui dnevnim novinama. Mnogo mu se vie svialo to su se
na prvom kongresu nakon rata, 1920.. godine u Den Haagu,
raniji neprijatelji iznova susreli kao prijatelji. Freuda je pra
tila njegova kerka Anna, koju je svojedobno analizirao, i ko
ja je 1922. pristupila Bekoj psihoanalitikoj udruzi. Te su se
godine analitiari sastali opet, ovaj put u Berlinu. Bio je to po
sljednji kongres na kojem je Freud uope sudjelovao. U trav
nju 1923. operirao je izraslinu na nepcu. Mjesecima su ga
lijenici i najui suradnici uvjeravali kako je ta izraslina do
broudne naravi. No, u rujnu je istina izbila na vidjelo: imao
je rak. Tijekom kasne jeseni uslijedile su teke operacije,
otada je Freud bio primoran nositi protezu, i samo u rijetkim
trenucima ivio bez bolova.
Ali, nije odustajao od svog rada. Iako je teko govorio, i
dalje je analizirao pacijente; meu njima su bili i mnogi
527
ameriki lijenici, koji su pristizali u Be kao njegovi
uenici, te bi potom u New Yorku i Chicagu nastavljali s
analitikim radom. Nastavio je i s revizijama svojih teorija.
Od sredine dvadesetih godina radio je na osporavanim
raspravama o enskoj seksualnosti, a 1926. objavio zapis pod
nazivom Zapreka, simptom i strepnja, koji je ponitavao nje
gova ranija razmiljanja o strepnji; strepnja mu se sada
uglavnom inila signalom za opasnost. Osim toga, tada je
napisao i rasprave, koje su naile na sjajan odaziv publike:
1927. Budunost jedne iluzije, analizu religije od strane
jednog uvjerenog ateiste, te djelo objavljeno 1930., Nelagoda
u kulturi - razmatranje o modernoj civilizaciji u predveerje
velike katastrofe, lieno svake iluzije.
1933. godine katastrofa je i izbila. 30. sijenja Hitler je
imenovan kancelarom, te su se od tog trenutka austrijski na
cisti, aktivni ve due vrijeme, poeli mijeati i u politiku.
Stara se druina raspala: Karl Abraham umro je preranom
smru 1925.; Sandor Ferenczi nakon njega, 1933.; Freudovi
najblii prijatelji ve su ostavili zemlju. Freud se ipak protivio
odlasku iz Bea, iako ga je istovremeno i mrzio, i volio. Bio
je isuvie star, nije elio bjeati, a osim toga - nacisti nee
nikada zauzeti njegovu domovinu. U rano jutro, 12. oujka
1938. godine, Nijemci su mu dokazali da se prevario. Na
rodne mase pjesmama su pozdravljale naciste kad su umari-
rali u Be. Spontane antisemitske strahote preplavile su ga, i
nei ono to su Nijemci ve pet godina uvjebavali doepavi
se vlasti u Njemakoj. Krajem oujka su Annu pozvali u
Glavni tab Gestapoa; i iako se vratila neozlijeena, ta je trau
ma dovela Freuda do brze promjene miljenja: morao je kre
nuti u emigraciju. Mjesecima je trajalo dok se konano nije
udovoljilo ucjenjivakim zahtjevima nacistikog reima; 4.
lipnja konano je Freud otputovao za Pariz, gdje ga je srda-
528
no doekala njegova nekadanja draga uenica, princeza
Marie Bonaparte. 6. lipnja stigao je u London, da bi umro u
slobodi.
10
Uostalom, tamo se ve i nalazilo najvie lanova
njegove obitelji.
Iako star i bolestan, nije naputao svoj rad. Freudova po
sljednja dovrena knjiga ovjek Mojsije i monoteistika reli
gija ogorila je i razoarala njegove idovske itatelje zbog
tvrdnje, da je Mojsije bio - Egipanin. Freud je okonao svoj
ivot onako, kako ga je i ivio - uznemirujui ljude. Hrabro
je umro 23. rujna 1939. godine, nakon sto je od svog lijenika
zatraio smrtonosnu dozu morfija. Freud nije vjerovao u
osobnu besmrtnost; pa ipak, njegovo djelo ivi i danas.
10
To die in freedom, izvorno na engleskom: Freudovo pismo sinu Er-
nstu od 12. svibnja 1938., objavljeno u: Sigmund Freud, Pisma od
1873.-1939. prikupljena od Ernsta i Lucie Freud, i objavljena u Frank
furtu naMajni 198O.g.
529