C CC C

C CC C
h hh h
h hh h
r rr r
r rr r
i ii i
i ii i
s ss s
s ss s
t tt t
t tt t
u uu u
u uu u
s ss s
s ss s
R RR R
R RR R
e ee e
e ee e
x xx x
x xx x













Glasnik
Sveenikog bratstva sv. Pija X. za Hrvatsku
Broj 1 rujan 2014.
2













Oltar pripravljen za svetu Misu
koju je sluio p. Franz Schmidberger
u Zagrebu, 27. travnja 2014.




Izdava:
Hrvatsko tajnitvo Sveenikog bratstva sv. Pija X.
Vatroslava Lisinskog 1
10370 Dugo Selo
Hrvatska
Email: christusrexhrvatska@gmail.com
3
Predgovor


Dragi prijatelji i dobroinitelji,


S velikom Vam radou predajemo ovaj prvi broj skromnog Glasnika
Sveenikog bratstva sv. Pija X. za Hrvatsku i za Hrvate koji ive izvan
svoje Domovine. On nosi programski naslov CHRISTUS REX, jer sva naa
molitva, rad i gledanje tee za ostvarenjem pronje Oenaa: Doi
kraljevstvo tvoje. Rijeima u Slavi svete Mise elimo vidjeti ostvarenim u
cijelom drutvu kraljevstvo Krista kao jedinog Svetoga, jedinog Gospodara
i jedinog Svevinjega.

Kako je dolo do ovo inicijative? U listopadu prole godine posjetio nas je
u sjemenitu u Zaitzkofenu mladi hrvatski sveenik, pater Tiloanec; 15.
studenog doao je onamo kako bi postao lanom Bratstva. Uz njegovu
pomo pater Franz Schmidberger, rektor naeg sjemenita u Zaitzkofenu,
mogao je na Bijelu nedjelju, 27. travnja celebrirati svetu Misu u Zagrebu i
potom odrati predavanje. Poetkom srpnja jo je jedanput posjetio Vau
zemlju kako bi s nekoliko sveenika prijatelja i skupinom laika
porazgovarao o daljnjem radu. Pri tome smo odluili utemeljiti Hrvatsko
tajnitvo Sveenikog bratstva sv. Pija X. Kao prvu konkretnu mjeru
elimo Vam u ne posve redovitim razmacima poslati ovu malenu brouru
koja treba prosvijetliti i ojaati Vau katoliku vjeru, rasplamsati Vau
ljubav prema Crkvi u njezinoj dvijetisuljetnoj Tradiciji i biti poveznica
meu katolicima Hrvatske koji razumiju teku krizu u Crkvi i drutvu i koji
trae odgovarajue lijekove. Ovim putem dobit ete i pokoju aktualnu
obavijest. Glasnik se alje besplatno; no ipak, molimo primatelje za maleni
dobrovoljni prilog radi pokrivanja trokova tiska i poiljke kao i radi
proirenja ovog malenog glasila. U sljedeem broju poslat emo Vam
bankovni raun.

Bili bismo nadasve zahvalni kad biste nam poslali adrese novih moguih
zainteresiranih vjernika i kad biste dijelili Glasnik u Vaem krugu prijatelja
i poznanika. U ovome prvom broju pronai ete ponajprije propovijed i
predavanje od 27. travnja i nekoliko drugih dokumenata koji bi Vas mogli
zanimati.

4
Neka trojedini Bog blagoslovi Vas i Vae obitelji po zagovoru Marije i
neka Hrvatsku uzdri u vjeri katolikoj!


Pater Stefan Frey
Poglavar distrikta
Jaidhof, na blagdan svete majke Ane, 26. srpnja 2014.


* * *



Propovijed u Zagrebu 27. travnja 2014.

Dragi vjernici u Hrvatskoj,

osobita mi je radost da prvi put mogu posjetiti Vau lijepu zemlju te s
Vama slaviti svetu Misu Misu svih vremena. Zahvaljujem Vam da
ste pristigli, neki do Vas prilino izdaleka, kako biste mogli
sudjelovati u nekrvnoj rtvi naega Gospodina Isusa Krista u
njezinom drevnom i asnom, plodonosnom obliku.

U itanjima dananje nedjelje in Albis (Bijele nedjelje) govori nam
apostol Ivan da naa vjera pobjeuje svijet svijet tehnike,
prirodoznanstvenih izuma i tehnikog napretka; oni, dodue, po sebi
nisu loi, ali su zavodljivi; jo i puno vie jednom svijetu punom
materijalizma, punom bezbotva i neudorednosti. Zato je naa
vjera pobjeda nad ovim svijetom? Jer je ona nadnaravna stvar koja
moe premjetati gore, jer se pouzdaje u milost Boju koja je kadra
preobraziti poganski svijet u kranski, jer samo jedna kap Krvi
Kristove moe spasiti due svih vremena i svih krajeva od rana
istonoga grijeha i osobnih grijeha i posveivati ih.

Kako se dakle, ova vjera promatra? Prvi vatikanski sabor koji je
zasjedao 1869. 1870. godine, kristalno ju je jasno definirao:
5
Vjera je nadnaravna krepost, kojom, uz Boje nadahnue i pomo
milosti, vjerujemo da je istinito ono to je on objavio, ne zbog
unutarnje istine stvari shvaene svjetlom naravnog razuma, nego
zbog autoriteta samoga Boga, koji se ne moe prevariti niti prevaren
biti. Dalje se kae o predmetu vjere: Nadalje, boanskom i
katolikom vjerom treba vjerovati sve ono to se nalazi u pisanoj i
predanoj Bojoj rijei, i to Crkva, bilo sveanom odlukom bilo
redovitim uiteljstvom, predouje da treba vjerovati kao neto to je
od Boga objavljeno.

Prema tome, vjera je posluno prihvaanje svega onoga to je Bog
objavio i to je povjerio svojoj Crkvi kako bi ona to sveto uvala i
vjerno prenosila. Vjera je svjetlo po kojemu sudjelujemo u Bojoj
samospoznaji, svjetlo snagom kojega spoznajemo Boga Jednim i
Trojedinim, Isusa Krista Otkupiteljem kojeg je On poslao te Crkvu
spasenjskom ustanovom za spas besmrtnih dua koju je ustanovio
sam Spasitelj. U 11. poglavlju Poslanice Hebrejima sveti Pavao
tumai kako su starozavjetni pravednici, patrijarsi i proroci od ove
vjere u obeanoga Otkupitelja ivjeli, pripravljali mu pojavak i
nadvladali sve smetnje.

Priimo sada blie sadraju ove vjere. Mi vjerujemo u jednoga,
vjenoga, nepromjenjivoga, svemoguega, pravednoga i milosrdnoga
Boga, Stvoritelja neba i zemlje, koji postoji u tri osobe, Ocu, Sinu i
Svetome Duhu, koji se u neprestanoj izmjeni spoznaje, ivota i
ljubavi meusobno darivaju te po posredovanju milosti utjelovljenje
Rijei Boje i njegovih sakramenata koje je On ustanovio nama
omoguuju sudionitvo u ovome boanskom ivotu. Po ovome
sudjelovanju u boanskoj naravi djecom smo Bojom, hramovima
Presvetoga Trojstva koji su u duama pravednika te dionicima Neba.

Druga velika dogma nae vjere jest otkupiteljsko Utjelovljenje
naega Gospodina Isusa Krista. Bog je zbilja uao u ovaj svijet i u
ovo vrijeme, boanski je Spasitelj zbilja Bog u ljudskom obliju,
jedini Uitelj roda ljudskoga, jedini Otkupitelj svake pojedine due i
svakog pojedinoga naroda, jedini Kralj cijeloga drutva. Upravo smo
tako maloprije pjevali u Slavi: tu solus sanctus, tu solus Dominus,
tu solus Altissimus, Iesu Christe. Ti si jedini svet, Ti si jedini
6
Gospodin, Ti si jedini Svevinji Isuse Kriste. Nije Alah pravim
Bogom, niti smo otkupljeni po Budi ili ivi, nego krvlju
Bogoovjeka, njegovom rtvom na Kalvariji.

Trea se velika dogma nae vjere tie svete Crkve. Krist se nakon
svoje muke i uskrsnua elio vratiti k Ocu, ali istodobno takoer
ostati meu nama. A kako je to ostvario? Utemeljio je jednu Crkvu
koja u prostoru i vremenu nastavlja njegovo djelo spasenja. On
utemeljuje jednu Crkvu, sklapa enidbu s ovom svojom neokaljanom
Zarunicom, novom Evom, nebeskim Jeruzalemom koji se na
samom kraju Svetoga pisma u 21. poglavlju Otkrivenja ovako
opisuje:I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga,
opremljen kao zarunica nakiena za svoga mua. I zaujem jak glas
s prijestolja: 'Evo atora Bojeg s ljudima! On e prebivati s njima:
oni e biti narod njegov, a on e biti Bog s njima. (Otkrivenje 21, 2-3)

Crkva je prema tome Krist koji je produen, proiren, koji dalje ivi i
djeluje u vremenu i prostoru. Krist propovijeda, Crkva propovijeda, a
ona propovijeda upravo istu istinu, isto Evanelje, istu vjeru. Krist
moli, a Crkva nastavlja s Kristovom molitvom. Crkva mu posuuje
svoja usta, svoje srce kako bi se on po njoj klanjao nebeskom Ocu i
usrdno ga molio. Krist rtvuje jer je na Kalvariji sama sebe prinio
svojem nebeskom Ocu kao istu, neokaljanu i ugodnu rtvu; Crkva
prinosi istu rtvu na naim oltarima. U svetoj Misnoj rtvi posrijedi
je isti sveenik prinositelj rtve po slubi sveenika, ovjeka; sam je
Krist rtvenim prinosom kao na kriu i isti su ciljevi rtve, naime
klanjanje i hvala, zahvala, okajanje i pronja. Tridentski sabor
iskljuivo kae da je to naime ista rtva kao na kriu, samo se sada
prinosi na nekrvni nain, a na kriu na krvni. Krist otputa grijehe, a
svojim je apostolima predao da otputaju grijehe: Kojima otpustite
grijehe, otputaju im se, kae svojim apostolima na Uskrsnu veer u
dvorani Posljednje veere, kojima zadrite, zadrani su im (Ivan
20, 23).

On im je dao nalog da nastave njegovo djelo. Idite po svem svijetu i
uite sve narode; bdijte i molite; ovo inite meni na spomen, kae
kod ustanovljenja svete Euharistije u dvorani Posljednje veere. Na
Uskrsnu veer kae svojim apostolima: Kao to mene posla Otac i
7
ja aljem vas (Ivan 20, 21), s istom vlau, istim nalogom, s istim
autoritetom. Otac alje svoga Sina, Sin alje svoju Crkvu. Sukladno
tome, ne moe se odvojiti Presveto Trojstvo, utjelovljenog Boga i
Crkvu koju je ustanovio.

Ve 500 godina vidimo sve vee pranjenje ove nae vjere. U 16.
stoljeu Luther i njegovi istomiljenici nijeu bitne dijelove
ekonomije spasenja Crkve: njezino papinstvo, njezino sveenitvo,
njezinu pomirbenu rtvu, njezinih sedam sakramenata, redovnitvo i
brak kao boansku ustanovu. Dvjesto godina kasnije prosvjetitelji i
slobodni mislioci nijeu Boje djelovanje u svijetu uope, a vjeru
proglaavaju isto privatnom stvari. Komunizam i moderna ateistika
kulturna revolucija prave tabulu razu: ni Crkva, ni Krist, ni Bog:
religija je opijum naroda. Va je narod veoma patio pod ovim biem,
sjetimo se samo biskupa muenika Stepinca. Naalost, mnogi su
teolozi koji su postali nevjernicima pridonijeli ovome procesu
posvjetovnjaenja koji je europski Zapad i Sjevernu Ameriku
pretvorio u novopogansku zemlju. Danas ovdje slavimo ovu svetu
Misu poglavito poradi toga kako bismo Vas upozorili na ovu
dekristijanizaciju i pokazali Vam i povjerili istinska blaga Tradicije
Crkve koja su jedina kadra spasiti due i obnoviti Crkvu.

to su zakljuci, dragi katolici u Hrvatskoj? elio bih nabrojiti etiri:

1. uvajte vjeru, ne samo za same sebe, nego i u svojoj obitelji,
ivu, cjelovitu vjeru koja pobjeuje zablude i opsjene ovoga
svijeta kao i zavodljive zablude modernih teologa: I ovo je
pobjeda to pobijedi svijet, vjera naa (1 Iv 5,4). Uzmite i
dobru katoliku literaturu u ruke kako biste ojaali i utvrdili
svoju vjeru, primjerice knjigu: Pismo zbunjenim katolicima
nadbiskupa Lefebvrea.

2. Sauvajte duh rtve. Nakon istonog grijeha naih
praroditelja bez rtve, bez samozataje i odricanja postoji
samo egoizam, odumire ljubav prema Bogu i prema
blinjemu. Onda ljudi trae samo svoje blagostanje, svoju
8
ugodu, svoj luksuz, godinji odmor i zaradu. Onda nestaje
duh Isusa Krista.

3. Sauvajte duh molitve. Onaj tko moli, taj se spaava, onaj tko
ne moli, taj se osuuje, kae sveti Alfonz de Liguori.
Klanjajte se trojedinomu Bogu koji po milosti obitava u
Vaoj dui, njegujte osobito molitvu svete Krunice u svojoj
obitelji. Upravo je na to pozvala Majka Boja u Fatimi. Zar se
ne bi trebala proglasiti Kriarska vojna svete Krunice da
Hrvatska opet dobije vladu koja titi katoliku vjeru i brani
kranske obiaje?

4. Njegujte pobonost prema naoj dragoj Gospi, posrednici
svih milosti; sam Isus nam ju je na kriu dao za majku:
eno, evo ti Sina. Sine, evo ti Majke! Svednevice je usrdno
molite da Vam pomogne sauvati u vjeri svoju hrvatsku
Domovinu, da iz Vaih obitelji proisteknu mnoga sveenika
i redovnika zvanja, da se tako proslavlja Bog, slui Crkvi i
spaavaju due.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.


* * *


Predavanje 27. travnja 2014. u Zagrebu:
Crkvena kriza i Sveeniko bratstvo sv. Pija X.

Dragi prijatelji u Hrvatskoj,

I. Postoji li zbilja kriza u Crkvi?
Kada pogledamo vjerski ivot ovdje u Vaoj domovini, u iskuenju smo
govoriti samo o nekoliko zloporaba i uzgrednih zastranjenja. Bacimo li pak
pogled na druge zemlje, osobito na Zapadnu Europu i Sjevernu Ameriku,
nastaje posve drukija slika: Crkva se nalazi u dubokoj krizi koja ugroava
njezino postojanje u kojoj mi kao katolici samo zbog toga imamo vrsto
9
pouzdanje i nadu jer joj je sam Krist, utjelovljeni Bog i njezin Utemeljitelj,
obeao vjeni ivot: Vrata paklena nee je nadvladati (Mt 16,18).
Posljednji pape rjeito svjedoe o ovoj krizi. Navedimo neke od njihovih
izjava:

Pavao VI. kae u prosincu 1969.: Crkva danas prolazi vrijeme
nemira. Neki se bave samokritikom, reklo bi se ak
samounitenjem. To je snaan i sloen unutarnji prevrat koji nitko
nije oekivao nakon Koncila. Isti papa konstatira 29. lipnja 1972.
godine da ima dojam da je Sotonin dim uao kroz neku pukotinu u
hram Boji.
Ivan Pavao II. pie 28. lipnja 2003. u Ecclesia in Europa da mnogi
Europljani ostavljaju dojam da ive bez duhovnih korijena, kao
nasljednici to su spiskali svoju batinu, koju im je povijest
namrla.() Meu izraze i plodove te egzistencijalne tjeskobe
posebno treba ubrojiti dramatino smanjenje nataliteta, opadanje
zanimanja za sveenika zvanja i posveeni ivot, teko donoenje
ivotnih odluka, ako ne i posvemanje odbijanje njihova donoenja,
ukljuujui i brak.() dananja je Europa svjedok teke pojave
obiteljskih kriza i gubljenja samog pojma obitelji. () U korijenu
gubitka nade nalazi se pokuaj da se nametne antropologija bez
Boga i bez Krista. Takvo je razmiljanje dovelo do poimanja ovjeka
kao "apsolutnog sredita stvarnosti, izvjetaeno ga postavljajui na
mjesto Boga i zaboravljajui da nije ovjek taj koji stvara Boga, nego
je Bog onaj koji stvara ovjeka.() Europska kultura ostavlja dojam
"tihog otpadnitva" prezasiena ovjeka koji ivi kao da Boga
nema.
Kardinal Ratzinger, kasniji papa Benedikt XVI., u svojim
razmatranjima Krinog puta na Veliki petak 2005. godine u devetoj
postaji Crkvu usporeuje s laom koja puta vodu na sve strane i
koja tone.

Navedimo na koncu jo i kardinal epera, negdanjeg Proelnika
Kongregacije za nauk vjere: Kriza Crkve jest kriza biskupa.

10
Prije nego to ponemo tumaiti ovu krizu preko raznih injenica i brojki,
elimo ponajprije istraiti njezino podrijetlo.
II. Odakle dolazi ova kriza?
Ve vie od 50 godina ire se liberalizam i neomodernizam u Crkvi;
prigodom II. vatikanskog sabora prodrli su u unutranjost Crkve. Ve papa
Pio X., sveti zatitnik naega Bratstva, konstatira u svojoj enciklici Pacendi
Dominici gregis od 8. rujna 1907. o modernizmu da se neprijatelji Crkve
vie ne nalaze izvan Crkve, nego unutar nje i oni ne diu sjekiru na grane i
izdanke, nego na samo njezino korijenje. Pogledajmo samo neke posebno
upitne izjave II. vatikanskog sabora:

U dekretu o ekumenizmu Unitatis redintegratio br. 3 kae se u 4.
poglavlju:
Stoga te odijeljene Crkve ili zajednice, iako smatramo da trpe od onih
nedostataka, nipoto nisu liene znaenja i vanosti u otajstvu spasenja.
Kristov se, naime, Duh ne ustruava posluiti njima kao sredstvima
spasenja.

Ovdje ponajprije valja napomenuti da se druge denominacije nipoto ne
mogu oznaavati Crkvama. Krist, boanski Zarunik, utemeljio je samo
jednu Zarunicu, naime Crkvu koju je on utemeljio; sve druge
vjeroispovijesti ive u odvojenosti od Petrove stolice ili ak i u herezi, kao
primjerice 41 000 raznih protestantskih sekti. Ako bi oni odista bili
sredstvima spasenja, onda se pravoslavni, anglikanci, luterani i kalvinisti ne
bi trebali obratiti. Time se svakom misijskom radu ili radu za obraenje
otpadnika oduzima pravo postojanja.

U pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes kae se u toci 12:
Po gotovo istom uvjerenju vjernika i nevjernika sve na zemlji treba biti
ureeno prema ovjeku kao svom sreditu i vrhuncu.
U naemu starom katekizmu pak stoji da sve na zemlji treba biti ureeno
prema Bogu kao posljednjem cilju. To nije isto! U ovih malo rijei
antropocentrini je obrat programski predstavljen, to jest preobrazba od
usmjerenja ovjeka prema Bogu prema usmjerenju ovjeka prema sebi
samomu sve do samooboavanja.

U konstituciji o Crkvi Lumen gentium itamo u toci 16:
No naum spasenja obuhvaa i one koji priznaju Stvoritelja, meu koje
pripadaju u prvom redu muslimani; priznavajui da dre Abrahamovu
vjeru, oni se s nama klanjaju Bogu jedinomu

11
Je li ba tono da se muslimani s nama klanjaju jednom Bogu? Mi se
klanjamo trojedinomu Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, jednom Bogu u tri
osobe. Upravo to muslimani odbacuju i predbacuju nam mnogobotvo.

U izjavi o nekranskim religijama (Nostra aetate) kae se onda u toci 3 o
islamu:
Crkva gleda s potovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu,
ivom i subzistentnom, milosrdnom i svemoguem, stvoritelju neba i
zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom duom nastoje podloiti
njegovim skrovitim odlukama, kao to se Abraham, na koga se islamska
vjera rado poziva, podloio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali
ga ipak aste kao proroka, a takoer i njegovu djeviansku majku Mariju.
Nju ponekad i pobono zazivaju. Osim toga iekuju dan suda, kad e Bog
naplatiti svim uskrslim ljudima. Zato cijene moralni ivot, a Boga tuju
napose molitvom, milostinjom i postom.

Moe li se kod muslimana zbilja govoriti o moralnom ivotu ako im Kuran
doputa do etiri ene te oni neprekidno svoju vjeru ire ognjem i maem?
Po njima cilj posveuje sredstva, naelo koje izravno proturjei naravnom
pravu i kranskom Nauku.

Pronai ete u knjizi Das Konzil, eine bislang ungeschriebene Geschichte
(Koncil, dosada nenapisana povijest) profesora Roberta de Matteija vrlo
opsean, izvrstan prikaz II. vatikanskog sabora i razornih snaga koje su
ondje djelovale.

Neposredna posljedica ovoga Koncila jest ukidanje katolikih drava.
Sukladno izjavi o vjerskoj slobodi drava ima dunost dopustiti svim
religijama i vjeroispovijestima naravno pravo dok se njezina istinska
dunost, jedinu istinsku religiju tititi od zablude i moralne iskvarenosti te
je potpomagati, vie i ne zahtijeva. Upravo u ovome duhu papa je Ivan
Pavao II. 27. listopada 1986. pozvao voe svih velikih svjetskih religija na
zajedniku molitvu za mir u Asiz i stavio im katolike crkve na
raspolaganje za njihove dijelom poganske obrede. Tako su budisti postavili
Budin kip na svetohranite katolike crkve svetog Petra! Posljedica ovoga
susreta i dogaaja iste vrste koji su uslijedili jest irenje vjerskog
indiferentizma: Svaka je religija put spasenja, svaki je ovjek anonimni
kranin, druge su religije anonimno kranstvo; sve religije pridonose
miru i razumijevanju meu ljudima. Prolost je izjava prvoga pape: I nema
ni u kome drugom spasenja (usp. Djela apostolska 4,12)


12
III. Tune injenice i posljedice
1. Pokoncilski su katekizmi i vjeronaune knjige svi vie ili manje
sastavljani prema Holandskom katekizmu kojemu je Sveta Stolica
predbacila brojne hereze i nejasne, dvosmislene formulacije, a da nije
poduzeta korektura. U njemakom katekizmu Wie wir Menschen leben stoji
primjerice: Kada krani odravaju gozbu s Isusom, odlaze k oltaru;
sveenik im prua komadi kruha. Ne nijee li se ovdje izriito dogma
Tridentskog sabora prema kojoj je Krist u Presvetom sakramentu istinski,
stvarno i bitno prisutan? A kako su prevareni priesnici koji misle da
primaju Krista, a kojima se u stvarnosti prua samo komadi kruha!

2. Kod mnogih teologa na Koncilu i u pokoncilsko vrijeme moe se
konstatirati odmak od katolike vjere. Karl Rahner, koji je mjerodavno
utjecao na Koncil, posve izravnava razliku izmeu naravne i nadnaravne
razine. Hansu Kngu zbog njegovih raznih krivovjerja 1979. godine Rim
oduzima poslanje da pouava u ime Crkve. Stvari puno bolje ne stoje ni s
dominikancem Edwardom Schillebeeckxom, koji primjerice osporava
ministerijalno sveenitvo Crkve. Hans Urs von Balthasar, kojega je Ivan
Pavao II. imenovao kardinalom, tvrdio je da je pakao prazan. Dananji
kardinal Kasper nijee vei dio Isusovih uda u Novom zavjetu i opisuje ih
kao pobone prie. Profesor Anton Vgtle nijee autentinost cijele
povijesti Isusova djetinjstva. Profesor Hilberath, koji na sveuilitu
Tbingen radi na formaciji tamonjih teologa, izriito nijee tjelesno
Kristovo uskrsnue. Za njega ne bi bilo udo ni sablazan kada bi se jednog
dana pronaao Isusov grob s potpunim kosturom. Godine 1977. pisalo je
180 teologa biskupije Rottenburg-Stuttgart evangelikim upnicima:
Priznajemo Vas kao nositelje iste vlasti i iste odgovornosti. Moe li se
zbilja katoliki sveenik koji stoji u apostolskoj sukcesiji i in persona
Christi otputa grijehe i vri rtvu naih oltara izjednaiti s protestantskim
predsjedateljem zajednice? Vjeruju li sveenici koji tako neto piu jo u
svoje vlastito sveenitvo?

3. Vjerska praksa
U Nizozemskoj je vjerska praksa sa 60% u vrijeme Koncila spala na 5%
U Quebecu, frankofonoj kanadskoj pokrajini: s 95% na 10% . Nekada je
Quebec bio jedan od najkatolikijih krajeva svijeta.
U Junoj Holandiji upnik, na prijatelj, pitao je na vjeronauku 24 djece tko
zna uiniti znak kria samo se jedno jedino dijete znalo prekriiti! U
obiteljima se dakle ne prenosi vie vjera i elementarni molitveni ivot. Ovaj
spomenuti upnik ima crkvu s preko 800 sjedeih mjesta. Prije Koncila se
13
nedjeljom pet puta punila; prema tome je bilo otprilike 4000 katolika kod
svete rtve. Danas ih je jo 90 na jednom jedinom euharistijskom slavlju.

Ispovijed je postala izgubljenim sakramentom. U Njemakoj je najprije
zamijenjena pokornikim bogoslujima, a onda praktino posve ukinuta.
Jedan upnik koji je na prijatelj, brine se za tri upe sa sveukupno 900
katolika. Za Boi je imao dvije ispovijedi, a za Uskrs 10, a svatko tko
doe na Misu, ide na svetu Priest. To upuuje na posvemanji gubitak
svijesti o grjenosti i na uobraenu sigurnost spasenja.

4. Godine 1969. tradicionalnu svetu Misu zamjenjuje Novus ordo missae,
koji se samo po duhu, ali ne po slovu moe pozvati na II. vatikanski sabor.
U prvotnoj verziji u lanku 7 stoji: Gospodnja veera ili Misa je sveto
zborovanje ili skup Bojega naroda okupljenoga da pod sveenikovim
predsjedanjem slavi spomen Gospodnji. Zbog toga o mjesnome okupljanju
svete Crkve eminentno vrijedi Kristovo obeanje: Gdje su dvojica ili trojica
okupljeni u moje ime, tu sam i ja meu njima (Mt 18,20).

Analizirajmo neto poblie ove izjave: Ako je sveta Misa skup vjernika,
onda nema svete Mise ako oni izostanu i sveenik sam celebrira. Ovdje se
zamjenjuje bit svete Mise s ciljem svete Mise. Zatim, sveenik nipoto ne
vri slubu predsjedanja, nego djeluje in persona Christi, kao zareeni
slubenik. Dalje, prisutnost je Isusa Krista u Oltarskom sakramentu posve
drukija nego ona isto duhovna prisutnost gdje su dvojica ili trojica
okupljena u njegovo ime. Ova je definicija izazvala toliko mnogo protesta
da je nakon godinu dana ispravljena i nadopunjena. Ali sama stvar, obred
nove liturgije koji tono odgovara ovoj definiciji, ostao je tono isti. Prema
tome, u njoj se zamjenjuje misao rtve sve vie i vie milju samo
zajednike gozbe; sveenik biva predsjedateljem zajednice kao kod
protestanata; oltar se pretvara u stol. Kardinali Ottaviani i Bacci
konstatiraju u svojem kritinom pregledu NOM-a da predstavlja kako u
cjelini, tako i u pojedinostima, zapanjujue udaljavanje od katolike
teologije o svetoj Misi Tridentskoga sabora . Prema tome, rije je o prekidu
s crkvenom Tradicijom. Priest na ruke koja je svugdje uvedena potkopava
vjeru u stvarnu prisutnost i navodi na pomisao da je Euharistija obian
kruh. Celebracija prema narodu izrazom je ve spomenutog
antropocentrinog obrata. Nova je liturgija dovela do profaniranja Crkve,
ali i dua; sakralni je karakter dobrim dijelom nestao. U Njemakoj se
primjerice u vrijeme karnevala svugdje celebriraju lakrdijake mise. K
tome je umanjenje misli o rtvi u liturgiji koja je izreena molitvama,
znakovima kria i drugim gestama dovelo do znatnog umanjenja
14
spremnosti na rtvu kod vjernika. Egoizam, pohlepa i oholost stupili su na
mjesto poniznosti, vrenja dunosti, tenje za krjepou i odricanja.

5. Upravo je dramatino smanjenje sveenikih i redovnikih zvanja. O
tome neki podaci:
U Francuskoj godinje umire otprilike 800 sveenika, reenjem dolazi
samo 100 novih. Danas ondje ima upnika koji se moraju brinuti za 60
upa. Nedavno je jedan biskup rekao da je tijekom svoje slube kao pastir
biskupije sahranio preko 100 sveenika, a zaredio jednog jedinoga!
Nije bolje ni s redovnitvom. Osobito je dramatina situacija u Sjedinjenim
Amerikim Dravama. Prema izjavama Amerike biskupske konferencije
za muke redove nastaje sljedea slika:


U formaciji kod:

1965. 2000. smanjenje
Isusovaca 3559 389 89%
Franjevaca 2251 60 97%
Kranske kolske brae 912 7 99%
Benediktinaca 1541 109 93%
Redemptorista 1128 24 98%
Dominikanaca 343 38 89%
Misijskog reda Maryknoll 919 15 98%
Oblata Bezgrjenog Srca Marijina 914 13 99%
Lazarista 700 18 97%
Franjevaca konventualaca 511 49 90%
Pasionista 574 5 99%
Otaca svetog Kria 434 132 samo(!)70%
Augustinaca 483 14 97%
Kapucina 440 39 91%
Otaca Predragocjene krvi 521 27 95%
Otaca od La Sallette 552 1 100%
Karmeliana 545 46 92%
Otaca Duha Svetoga 159 9 94%


6. Na upravo potresan nain oituje se propadanje nauka i prakse i u braku i
obitelji. Magazin Der Spiegel poetkom je ove godine o tome objavio
odgovore njemakih biskupija na anketu koju je inicirala Sveta Stolica.
15
Proitajte sami rezultate kako biste vidjeli koliko je proces unitenja
crkvenog branog morala ve uznapredovao:

Na pitanje Osjeate li to grijehom ako ste kod kontrole raanja
primjenjivali takozvane nedoputene metode? odgovorilo je 86 % nijeno,
14 % potvrdno. Sljedee pitanje: Jeste li zbog toga ve odustali od
primanja Euharistije? Ovdje je 90 % odgovorilo nijeno, 10 % potvrdno.
U biskupiji Aachen proizlazi iz odgovora da crkveni brani i spolni
moral predstavlja za mnoge smetnju za vjeru. U biskupiji Bamberg
odgovori izriu kritian stav prema moralnom nauku. U biskupiji Essen
upitanici se zalau za to da se istospolnim parovima omogui blagoslov u
crkvi. U biskupiji Freiburg zajedniki ivot prije crkvenog vjenanja nije
poseban sluaj, nego uobiajen. U biskupiji Kln crkveni se Nauk dri
udnim i punim nerazumijevanja za veze. U biskupiji Magdeburg Crkva
je dobrim dijelom izgubila svoj monopol tumaa za ivotno podruje braka
i obitelji. U biskupiji Mainz odbacivanje umjetnih metoda kontrole
zaea odbijaju gotovo svi ljudi, odnosno to dre u veini posve
irelevantnim. U biskupiji Osnabrck sve se vie vjernika udaljuje od
Crkve. U biskupiji Rottenburg se zabrana kondoma oznaava
kanjivom. U biskupiji Trier oekuju upitanici ivljeno milosre u
pitanjima braka, neuspjeha, novog poetka i spolnosti.



IV. Sveeniko bratstvo sv.Pija X.

Kada bi Narod Boji u Starom zavjetu skrenuo s pravoga puta i okrenuo se
idolopoklonstvu i poganskim kultovima, nastupili bi proroci koji su ga
pozivali na obraenje. Mnogi od njih su zbog ove ljudski gledano
nezahvalne uloge zlostavljani, bacani u tamnicu ili ak i ubijeni jer su se
ljudi htjeli rijeiti ovih neugodnih upozoritelja.

I u Novom zavjetu Bog u kriznim vremenima alje ljude kao upozoritelje,
podie svece radi prevladavanja krivovjerja i udorednog propadanja.
Uvijek ponovno nastaju reformski pokreti po kojima Crkva iznovice
prepoznaje zdrav Nauk i autentian zahtjev Evanelja. Spomenimo neke
primjere:
- Sveti Atanazije, aleksandrijski biskup, u prvoj se polovici 4. stoljea
snano zalae za Kristovo boanstvo nasuprot arijanstvu. Zbog toga
mora pet puta napustiti svoju biskupsku stolicu, ak ga osuuje jedna
talijanska biskupska sinoda koju odobrava i papa Liberije. Meutim,
na kraju je nadvladano krivovjerje, a katolika vjera ponovno
uspostavljena.
16
- Sveti Augustin na osobit nain propovijeda protiv donatista, a
takoer i protiv pelagijanaca dozivajui uvijek u pamet istu
nezasluenost milosti Boje.
- Sveti se iril Aleksandrijski suprotstavlja heretiku Nestoriju
Carigradskom i tako spaava dogmu Marijinog Bogomajinstva, a
time i cijelu kristologiju.
- Kasnije vidimo Karolinku reformu, reformu redovnitva koja polazi
od samostana Cluny u srednjem vijeku, reformu pape Grgura VII. i
njegovu borbu protiv laike investiture. On umire u Salernu u
progonstvu s rijeima na usnama: Ljubio sam pravdu, a mrzio
nepravdu; stoga umirem u progonstvu. Ali nakon njegove smrti
njegova nastojanja oko reformi djeluju nadasve plodonosno u cijeloj
Crkvi.
- Nakon proirenja Lutherove, Zwinglijeve i Calvinove hereze
Tridentski je sabor donio istinsku reformu po naporima cijelog
mnotva svetaca: svetog Ignacija Lojolskoga, svetog Petra Kanizija,
svete Terezije Avilske, svetog Karla Boromejskoga, neto kasnije
svetog Pija V. Utemeljuju se sjemenita, nastaju novi redovi,
Evanelje se prenosi poglavito u Junu Ameriku i takoer i u Indiju i
u Japan preko sv. Franje Ksaverskoga.

Zar Bog ne bi i za dananje vrijeme poslao proroke svojoj Crkvi? Zar joj
ne bi pokazao izlazak iz krize po bogomdanim ljudima?

U svakom sluaju, nadbiskup Lefebvre 1970. godine s crkvenim
doputenjem usred pokoncilskog kaosa utemeljuje Sveeniko bratstvo sv.
Pija X. Ono vodi ponajprije jednu bogosloviju u Ecneu u vicarskoj, onda
jo jednu u SAD-u, 1975. i trea otvara svoje vrata u germanofonoj
vicarskoj. Mlade ljude privlai tradicionalna Misa kojoj nadbiskup
Lefebvre ostaje vjernim; uskoro se djelu prikljuuje i zajednica sestara koju
je utemeljila Nadbiskupova roena sestra, a onda i samostan karmelianki
koji je utemeljila druga sestra velikog prelata. Francuske biskupe spopada
ljubomora i potiu Rim da poduzme mjere. Nakon kanonske vizitacije
Bratstvu se 1975. oduzima crkveno-pravna aprobacija zbog njegove
vjernosti tradicionalnoj svetoj Misi kako ju je kodificirao Pio V. Budui da
Nadbiskup djeluje po naelu: Vjera je vie od poslunosti i nastavlja s
djelom, 1976. godine je suspendiran. On o tome pie: U biti, prema ovoj
mjeri ne bih smio celebrirati Misu, novu Misu, dijeliti nove sakramente,
navijetati novi nauk. Sve to uope nisam ni elio initi. Prema tome, teta
po ovoj suspenziji za mene je veoma malena. Otada Bratstvo hoda kao po
planinskom vrhuncu: Na jednoj strani posvema odbacuje liberalizam i
17
modernizam, a na drugoj strani eli ostati vjerno Rimu, vjenom Rimu.
Nadbiskup je Lefebvre to u jednom programskom lanku 21. studenog
1974. vrlo jasno protumaio. Kako bi s obzirom na sve vee propadanje
sveenikog ideala prenio katoliko sveenitvo naega Gospodina Isusa
Krista u nepomuenoj istoi nauka, u njegovoj bezgraninoj misionarskoj
ljubavi, kao to je on to prenio svojim apostolima i kako je to Rimska Crva
prenosila do sredine 20. stoljea, nadbiskup je Lefebvre naposljetku
posvetio 30. lipnja 1988. etiri pomona biskupa za Bratstvo. Rim se nadao
da e strogim kaznenim mjerama uspjeti prouzroiti njegov raspad. A
dogodilo se upravo suprotno. Bratstvo se dalje proirilo i danas ima kue u
32 zemlje na svim kontinentima gdje vodi priorate, tj. mjesta
duobrinitva, sjemenita, kole i kue za duhovne vjebe. K tome,
njegovih gotovo 600 patera redovito ili neredovito posjeuje jo 40 zemalja
kako bi se ondje brinulo o skupinama vjernika koji gladuju za katolikim
naukom i eaju za tradicionalnom Misnom rtvom. Njima u apostolatu
pomae 100 brae i 250 sestara; 100 kola radi ne tome da djecu priprave
za kranski ivot i tako daju doprinos rekristjanizaciji drutva. Osim toga,
suraujemo s 25 redovnikih zajednica koje su s nama prijateljski povezane
i koje se dre obvezanima istim ciljevima i sredstvima kao i mi.

Godine 2009. papa je Benedikt XVI. povukao dekret o izopenju etvorice
pomonih biskupa Bratstva poto je dvije godine prije toga tradicionalnom
obredu svete Mise opet podario pravo obitavanja u Crkvi. Neposredno
nakon toga otpoele su teoloke diskusije izmeu predstavnika Vatikana i
predstavnika Bratstva koje pak do danas nisu dovele do crkveno-pravnog
rjeenja. Koncilska revolucija i ponovna izgradnja kranstva nepomirljivo
stoje jedna nasuprot drugoj.

Zakljuak: (vidi propovijed, str.7)

1. uvajte vjeru, ne samo za same sebe, nego i u svojoj obitelji, ivu,
cjelovitu vjeru koja pobjeuje zablude i opsjene ovoga svijeta kao i
zavodljive zablude modernih teologa.

2. Sauvajte duh rtve. Nakon istonog grijeha naih praroditelja bez
rtve, bez samozataje i odricanja postoji jo samo egoizam,
odumire ljubav prema Bogu i prema blinjemu. Onda ljudi trae
samo svoje blagostanje, svoju ugodu, svoj luksuz, godinji odmor i
zaradu. Onda nestaje duh Isusa Krista.

18
3. Sauvajte duh molitve. Onaj tko moli, taj se spaava, onaj tko ne
moli, taj se osuuje, kae sveti Alfonz de Liguori. Klanjajte se
trojedinomu Bogu koji po milosti obitava u Vaoj dui, njegujte
osobito molitvu svete Krunice u svojoj obitelji. Upravo je na to
pozvala Majka Boja u Fatimi.

4. Njegujte pobonost prema naoj dragoj Gospi, posrednici svih
milosti; sam Isus nam ju je na kriu dao za majku: eno, evo ti
Sina. Sine, evo ti Majke! Svednevice je usrdno molite da Vam
pomogne sauvati u vjeri Vau hrvatsku Domovinu, da iz Vaih
obitelji proisteknu mnoga sveenika i redovnika zvanja, da se
tako proslavlja Bog, slui Crkvi i spaavaju due.

5. uvajte se dvojbenih privatnih poruka i objava koje Crkva nije
priznala. Na kraju e ustati mnogi lani proroci i mnoge zavesti,
kae Gospodin u Evanelju (usp. Mt 24,11). Pridravajmo se
tovie glasova papa i odluka koncila, onoga to je Crkva uvijek
nauavala i to je uvijek molila i ivjela; tako ne moemo
zabludjeti.

6. Podrite nae djelo, onda emo Vam pomoi da Vaa lijepa zemlja
Hrvatska sauva vjeru! Osobito sudjelujte u Kriarskoj vojni svete
Krunice koju je proglasio na Generalni poglavar, a koja jo traje
do Duhovske nedjelje.


* * *

Tko ima oi, neka vidi!

Dvije posve razliite inicijative pape Franje daju povod za ozbiljno
razmiljanje: kada je ovjeanstvo u kolovozu i poetkom rujna prole
godine bilo na rubu svjetskog rata Rusija je podravala u Siriji
predsjednika Assata, Zapad fanatine muslimanske pobunjenike Sveti je
Otac pozvao kranski svijet na molitvu i dan posta. Na Trgu sv. Petra
odrano je etverosatno molitveno bdijenje pred izloenim Presvetim s
tradicionalnim liturgijskim pjesmama i molitvama. Nekoliko dana kasnije,
19
kao nekim udom, pogibelj je otklonjena. Bog usliava svoje ako oni,
priznajui njegovo velianstvo i vrhovnitvo nad cijelim svijetom, vape za
pomo.
Ove je godine bila jedna druga inicijativa: u povodu svojeg posjeta Izraelu
Papa je pozvao izraelskog predsjednika Peresa, dakle idova, i palestinskog
predsjednika Abbasa, muslimana, u Vatikan na molitvu za mir na Bliskom
istoku. Predstavnici su triju religija izrekli molitve pri emu je muslimanski
imam iziao iz predvienih okvira i citirao iz jedne kuranske sure u kojoj se
proklinju nevjernici po islamskom shvaanju to su poglavito krani i
idovi; ali to je ipak samo usputna okolnost.
Neposredno nakon ovog dogaaja izbio je graanski rat u Iraku, a sada jo i
ubilaki sukob izmeu Izraela i Palestinaca, dakle upravo u onoj regiji i
meu onim narodima iji su predstavnici molili s Papom za mir. Oito Bog
ne samo da nije usliao molitvu za mir; tovie, mijeanje takozvanih triju
abrahamskih religija kranstva, idovstva i islama izaziva njegov
gnjev.
Izvedimo zakljuke: kada Papa djeluje u duhu Crkve kao pravi Petrov
nasljednik, onda Bog oituje svoje spasenje u ivotu narod. Ako Papa,
naprotiv, djeluje prema liberalnim prosvjetiteljskim idejama i Lessingovoj
paraboli o trima prstenima, onda Bog ne samo da ne izvodi svoju Crkvu iz
krize, nego strogo kanjava narode ratom, pobunama, terorom, nemirima i
katastrofama.
Kako je stoga samo odmjereno, realistino i mudro dranje Sveenikog
bratstva sv. Pija X. i njegova Generalnog poglavara, biskupa Fellaya, u
dananjoj krizi: mi priznajemo Papu i molimo se za njega vie nego ikada;
njegovo liberalno i relativistiko usmjerenje ne moemo i ne smijemo
slijediti. Nismo ni izmatici, niti dijelimo uvjerenja onih koji svrgavaju
Papu, a nismo ni liberalni, nego smo katolici, rimokatolici. Tko ima oi da
vidi, neka vidi (usp. Mt 13,13).
Zaitzkofen, 20. srpnja 2014.
P. Franz Schmidberger
Rektor




20
Po njihovim ete ih plodovima prepoznati (Mt 7,16)

Prolog petka, 18. srpnja, objavljeni su Temeljni podaci crkvenog ivota u
biskupijama Njemake. Govore posve jasnim jezikom: Godine 2013.
Crkvu je napustilo 179.000 katolika, 64.400 vie nego 2012. Budan se
katolik tomu ne udi: od 24,2 milijuna krtenih katolika prema istim
navodima u zemlji prakticira vjeru jo 10,8 % redovito - gotovo 90 %
nemaju dakle nikakav interes za sudjelovanje na svetoj rtvi, za primanje
sakramenata ili za odgovarajuu pouku u vjeri. Veina ih je zacijelo
izgubila vjeru: vjeru u trojedinog Boga, u Boanstvo Isusa Krista, u
ustanovljenje Crkve kao njegove mistine Zarunice, u njezinu
jedinstvenost kao vrata spasenja, u istoni grijeh, u ovjekovu potrebu za
otkupljenjem po milosti, u vjeni ivot nakon vremenite smrti, u nebo,
pakao i istilite, u Marijino bezgrjeno zaee i njezino trajno
djevianstvo itd., itd. Zato bi onda jo trebali plaati crkvene poreze?

Meu onima koji su istupili iz Crkve takoer je i manjina koja je zbog
posve drugih razloga uinila ovaj korak: ona ne moe i ne eli sufinancirati
unitenje u samoj Crkvi, upropatavanje naih bogomolja (vidi primjerice
planove za preureenje katedrale svete Hedvige u Berlinu), profaniranje
boanskog kulta, krivotvorenje Evanelja i njegovo pretvaranje u socijalnu
aktivnost, izdavanje katekizama koji ugroavaju vjeru itd.

Jo jedna brojka poziva na ozbiljno promiljanje: Godine 2013. vjerska se
praksa u Njemakoj smanjila za 10 % - a ta brojka od Drugog Vatikanskog
sabora prije 50 godina zauzima drugo mjesto. Drugim rijeima: za deset
godina vjerska e se praksa u Njemakoj pribliiti nitici. to je s toliko
slavljenim efektom pape Franje?

A to ine njemaki biskupi? Trude li se preko teajeva vjere, pukih misija
i duhovnih vjebi privesti k vjeri obamrle? Nigdje se ne moe prepoznati
takvo nastojanje. Kardinal je Marx s obzirom na alarmantne brojke izjavio:
Trenutane su brojke bolne i svi u Crkvi moraju to ozbiljno shvatiti za
svoje djelovanje. Druga polovina 2013. godine oito je dovela do gubitka
povjerenja i vjerodostojnosti. Ne, Uzoriti, cijela je godina obiljeena
daljnjom razgradnjom same vjere. Prebacivati krivnju za rastui broj onih
koji naputaju Crkvu na raun biskupa Tebartz-van Elsta odve je
pojednostavljeno i odvraa od vlastitog zakazivanja biskup.

21
A kako se nadpastiri postavljaju prema brigama i problemima druge
skupine? Oni je preziru i zabranjuju primjerice jednoj organizaciji koja se
brine za spaavanje neroene djece da skuplja priloge u biskupijama kako
bi mogla ojaati i proiriti ovu akciju spaavanja.

Po reakciji biskupa bjelodano je: nije vjera puka njihova velika briga, nego
crkveni porez. Jadan narod koji ima takve pastire! Sa svetim Petrom
Kanizijem, drugim apostolom Njemake elimo za njih moliti:

Svemogui, vjeni Boe, Ti si za upravljanje Svojom svetom Crkvom i
jedinstvo vjere iznad nas postavio biskupe kao nasljednike apostola, kao
uvare i zatitnike dua. Izlij na njih, usrdno Te molimo, puninu milosti,
dovoljno djelotvornu da se sve vie pokau dobrim pastirima i da
plodonosno rade na Tvoju proslavu i na nae spasenje. Da svojom rijeju i
osobito svojim primjerom savreno izvravaju sve dunosti koje su im
naloene. Da kransku vjeru uvaju istom od svake zablude. Da mi pod
njihovim sretnim vodstvom sve vrijeme moemo ivjeti u pobonosti, miru i
kranskoj ljubavi.
Amen.

Zaitzkofen, 26. srpnja 2014.
P. Franz Schmidberger
Rektor

* * *
Proglas nadbiskupa Marcela Lefebvrea

itavim srcem i itavom duom prianjamo uz katoliki Rim, uvara
katolike vjere te tradicija potrebnih za ouvanje ove vjere, uz vjeni
Rim, uitelja mudrosti i istine.

Meutim, odbijamo i uvijek smo odbijali slijediti Rim
neomodernistike i neoprotestantske tendencije koji se oitovao na
Drugom vatikanskom saboru i nakon Sabora u svim reformama koje
su iz toga proistekle. Sve su ove reforme zbilja su pridonijele i dalje
sudjeluju u unitenju Crkve, ruiniranju sveenitva, unitenju svete
22
Misne rtve i sakramenata, gaenju redovnikog ivota,
naturalistikoj i teilhardistikoj nastavi na sveuilitima i u
bogoslovijama i u katehezi, nastavi koja je proistekla iz liberalizma i
protestantizma i koju je nekoliko puta crkveno Uiteljstvo sveano
osudilo.

Nikakav autoritet, pa ak ni najvii autoritet u hijerarhiji, ne moe
nas prisiliti da se odreknemo nae vjere ili da krnjimo nau vjeru
koju je crkveno Uiteljstvo ve devetnaest stoljea jednoznano
formuliralo i navijetalo.

Sveti Pavao kae: Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam aneo s
neba navjeivao neko evanelje mimo onoga koje vam mi
navijestismo, neka je proklet! (Gal 1,8). Zar to nije ono to nam
Sveti Otac eli posvijestiti? Pa ako se izmeu njegovih rijei i djela
stvara odreeno proturjeje, kao i u inima dikasterija
1
, onda biramo
ono to se uvijek nauavalo i pravimo se gluhima prema razornim
novotarijama u Crkvi. Ne mogu se poduzeti korjenite promjene na
podruju lex orandi (liturgije), a da se time ne izmjeni lex
credendi (zakon vjere). Novoj Misi odgovara novi katekizam, novo
sveenstvo, nova sjemenita, nova sveuilita, karizmatska,
pentekostalna Crkva, odreda stvari koje su suprotstavljene
pravovjerju i Uiteljstvu svih vremena.

Budui da ova reforma potjee od liberalizma i modernizma, posve
je zatrovana. Potjee iz hereze i vodi u herezu, ak i onda kad joj svi
ini i nisu heretini! Stoga je svakom budnom i vjernom katoliku
nemogue prihvatiti ove reforme te se njima podvrgnuti na bilo koji
nain.

Jedino dranje vjernosti prema Crkvi i katolikom nauku sastoji se u
kategorikom odbijanju prihvaanja reforme poradi naega spasenja.
Stoga nastavljamo s djelom sveenike formacije bez ikakve gorine,
bez buntovnitva, bez srdbe pod zvijezdom Uiteljstva svih

1
Kongregacije Rimske kurije
23
vremena, uvjereni da svetoj Katolikoj Crkvi, papi i buduim
generacijama ne moemo uiniti veu uslugu.

Stoga se svega pridravamo to je Crkva svih vremena vjerovala i u
vjeri prakticirala prije modernistikog koncilskog utjecaja: u
udoreu, kultu, vjeronauku, u sveenikoj formaciji, u crkvenim
institucijama i svemu to je u knjigama kodificirano zabiljeeno. I
tako ekamo da istinsko svjetlo Tradicije rastjera tmine koje
zamrauju nebo Vjenoga Rima.

Djelujui na taj nain milou Bojom i uz pomo Blaene Djevice
Marije, svetog Josipa i svetog pape Pija X., uvjereni smo da emo
ostati vjerni Rimokatolikoj Crkvi kao i svim Petrovim
Nasljednicima i tako biti fideles dispensatores mysteriorum Domini
Nostri Jesu Christi in Spiritu Sancto. Amen.

+ Marcel Lefebvre
Rim, 21. studenog 1974.
na blagdan Marijina prikazanja u Hramu



U hrvatskom tajnitvu moete naruiti sljedee knjige:

Otvoreno pismo zbunjenim katolicima, nadbiskup Lefebvre 20 kn
+ potarina
Kratak kritiki pregled Novog reda Mise 15 kn
+ potarina
DVD Dokumentarni film o nadbiskupu Lefebvreu
na njemakome, engleskome, francuskome, talijanskome 90 kn
+ potarina
24

Sljedea Misa Bratstva koju e celebrirati poglavar Austrijskog
distrikta pater Stefan Frey:
petak, 19. rujna u 16 sati; Zagreb, hotel Panorama, Trg Kreimira
osia 9 (pokraj Doma sportova). Potom slijedi predavanje na temu:
Papa sv. Pijo X. i kriza u Crkvi.
Molimo Vas, informirajte se i na naoj internetskoj stranici
http://christusrexhrvatska.blogspot.com/ koja takoer objavljuje
vrijedne priloge za Vas.















Sadraj
Predgovor .......................................................................................... 3
Propovijed u Zagrebu, 27. travnja 2014. ........................................ 4
Predavanje 27. travnja 2014. u Zagrebu ........................................ 8
Tko ima oi, neka vidi! ................................................................... 18
Po njihovim ete ih plodovima prepoznati (Mt 7,16) .................. 20
Proglas nadbiskupa Marcela Lefebvrea....................................... 21

Sveti Josipe,
zatitnie
hrvatske domovine,
moli za nas!