west

12
gow
fe
herz
ina
st
west
12
gow
herz
ina
west
12
gow
fe
herz
ina
st
whfanzin
STRUNI IRI
EMIR IMAMOVI PIRKE
(Tuzla / BiH)
Emir Imamovi Pirke, roen u Tuzli 3.5.1973.
Dugogodinji novinar, urednik, kolumnist i suradnik
nekih od najznaajnijih medija u BiH, Hrvatskoj i
Srbiji. Objavio tri romana: Jel neko vidio djevojice,
kurve ratne zloince, Tajna Doline piramida i Tree
poluvrijeme. Za prvi roman nominiran za hrvatsku
knjievnu nagradu Kiklop u kategoriji debitanta
godine, a za trei, za regionalnu nagradu Mea
Selimovi. Pie za televiziju, kazalite i flm. Jedan
od pokretaa i direktor Festivala alternative i ljevice
ibenik (FALI). ivi u ibeniku.
BERISLAV JURI
(Tomislavgrad / BiH)
Berislav Juri roen je 1980. godine u Tomislav-
gradu. Pie poeziju i prozu. Dobitnik je prve na-
grade za ciklus pjesama imievih susreta 1998.
i 2006. godine. Zbirku pria Naspavani psi laju
Knjievna fondacija Fra Grgo Marti proglasila je
najboljim proznim prvijencom 2013. godine. ivi od
novinarstva u Mostaru
MILO JUKI
(Kreevo / BiH)
Bavi se knjievnou, povijeu, etnologijom i
publicistikom. Knjievni radovi objavljivani su
mu u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji,
Rumunjskoj i Belgiji. Autor je i mnogih predgovora,
recenzija, prikaza i leksikografskih natuknica, kao
i veeg broja publikacija. Dobitnik je knjievne
stipendije Writers in residence za 2010. godinu,
nagrade Fondacije za izdavatvo FBiH za roman
Samo jednom se gubi (2012.), Nagrade kreativ-
nih dogaaja UVKF (Slovenija) za 2013. godinu
te nagrade Udruenja izdavaa i knjiara BiH na
26. sajmu knjiga Sarajevo kao najbolji knjievni
urednik u BiH za 2013. godinu.Uvrten u antolo-
giju Sublimisme balkanique (M.E.O., Bruxelles,
2014.).lan je Drutva pisaca BiH. Dugo godina
bavio se novinarstvom. Ureuje Ljetopis Lepeni-
ka dolina.. Tajnik je Knjievne zaklade/fondacije
Fra Grgo Marti i glavni urednik svih njenih
izdanja. ivi u Kreevu.

Urednik: Berislav Juri
Graki uneredio: Nikola Gali
Fotograje: Tomislav Milievi, Andrija
Zeljko Ancho, Mario Zovko, Marko Marija-
novi, Vinko Zovko...
Lektor: Svak svoj majstor...
Tisak: Logotip, iroki Brijeg
iroki Brijeg, srpanj/kolovoz 2014
granici... procijedila sam sebi u bradu preznojavajui
se. Uslijedilo je mrcvarenje u metalnoj kutiji iz koje
su kipjele nervoze i mirisi svih marki. Nepregledna
gusjenica s nama u sredini pokrenula se tek nakon sat
vremena kad je policija poela naizmjence proputati
promet samo jednom trakom. Polako smo se priblia-
vali mjestu nesree. Bus stade nadomak graninog
prijelaza. Voza iskoi doznati to se dogodilo. Istrah
i ja prema guvi. Vidokrug mi se suzi na zgnjeenom
crnom Fordu.
Ima li mrtvih? uhvatih za ruku vidno potresenog
policajca.
Dvojica... Mlade kolege u civilu... leper izletio, nisu
mogli izbjei... pogleda ustranu.
Utrah u autobus i pokrih oi.
IGRAT E NOGOMET
KAD NARANI KRMAD
(Kako sam propustio mjesto desnog ve-
znog na Mediteranskim igrama 79. jer je
krmad bila nezasitna)
(Nikolina Mileti, Mostar, BiH)
Prema pravilima natjeaja, ovo bi trebala biti kratka
pria. Ali moja nesretna sportska povijest bi mogla
ispisati barem est knjiga o tome kako sam pustio
najveu priliku ivota da utekne ispred mog kukastog
nosa, poput tvrdoglavog krmeta u potrazi za tartufma.
Tonije, tehniki je ba i nisam pustio ja, izgubila se
negdje izmeu blatnjavih korita i mekinja na dva broja
prevelikoj jaketi.
Zovem se Jozo, iako me od malih nogu svi zovu Fud-
baler. Vjerojatno zato to sam noge koristio preteno
za utanje. Dodue, znao sam i hodati kad je to bilo
neizbjeno, poglavito kad bi aa, svako dva-tri dana
uzviknuo: Pusti se lopte Jozo, ivina e nam pocrkat ,
a od tvoje lopte nema kruva.
E pa moglo je bit od moje lopte kruva, vrsto sam
uvjeren, da su mi aa i krmad dali mira, i neto sitno
para da doem do Splita i pokaem velebnom Josipu
Brozu Titu kako se igra pravi nogomet. Onaj to se ne
ui na traljavim treninzima, 3 puta tjedno sa slabanom
upalom miia i istim arapama. Nogomet u kojem se
zgoditak slavi nakon to je lopta prola kroz gol sastav-
ljen od beskorisnih drki za grablje, dok ovce mee
u pozadini kao najvjernija publika na nikad vienom
Poljudu. Te 79. godine, domainska reprezentacija
Jugoslavije je osvojila titulu pobjednika, ali bez mene.
Jadna im je to titula bez Joze Fudbalera.
itajui moju oajnu i nadasve otunu seljaku priu,
ovjek bi pomislio da se previe hvalim. Takoer i
da moje sportske sposobnosti nisu prelazile okvire
Uzaria, sela u kojem se nogomet cijenio kao poeljna
aktivnost samo meu nama- natprosjeno ilavim
mlaahnim obanima s povremenim dopustom za
odlazak do kole.
Meutim, ulo se za mene i preko Mostarskog Blata,
dolazili su momci iz Knepolja da vide ko je taj Jozo
to moe elegantno prebacit loptu preko cijelog
improviziranog igralita i naciljat tono kroz noge
uspuhanog i debeljukastog golmana Gilje.
STOP
(Lidija Pavlovi-Grgi, Sarajevo, BiH)
Stopiranju se najvie radujem kad smodena obveza-
ma na faksu petkom spakiram prljavu robu, pa se na-
crtam na Balinovcu odakle me motorizirani ljudi dobre
volje prebace barem do irokog Brijega i zatim lovim
prijevoz do Gruda, Imotskog i moje splitske adrese.
Roditelji, naravno, ne znaju kako putujem na fakultet i
inae, niti e ikada doznati da su moji besplatni taksisti
sporovozei i uglavnom utljivi dravni slubenici, e-
stoki tipovi s navikom da svoja bijesna kola po tronim
cestama gone kao na stazi Formule 1, blagoglagoljive
vozaice u autiima koje je mogue parkirati u kutije
njihovih salonki, djedice u etvorotokaima vrnjaci-
ma njihove djece...
Kroz tri godine ekonomskog faksa namotah na svoj
palac kilometre tofa od kojeg bi kakav vjet pisac
skrojio odjela brojnim zanimljivim priama, a ja u svom
dnevniku skiciram tek poneku koju je u sjeanju ne-
mogue obrisati, poput one to mi je na poetku ljeta
2000. ostavila trajan, a nevidljiv oiljak. Tog 23. lipnja
putovanje zapoe kad me poslije polusatnog krepava-
nja na Balinovcu simpatini barba izbavi iz prokljualog
mostarskog grotla, ponudivi mi prijevoz do autobusne
stanice na izlazu iz Gruda i nesvakidanju neudobnost
prapovijesnog stojadina. No, sumanuto trabunjanje
senilnog motora i druge nimalo poeljne performanse
voza je anulirao svojim vicevima i alama na raun
svakoga koga se sjetio, pa mi je vonja u pokretnom
pretis loncu ak i prekratko trajala.
Tek to veselom stariu zahvalih na usluzi i spustih
torbe na beton za koji se lijepe onovi, pored mene
zakoi crni Ford Mondeo.
Bog, djevojko! Stopira? javi se ugodan bas
suvozaa.
Kako zna? iznenadih se jer jo nisam stigla ni
palac podii.
Mi smo lokalni, znamo svakog i svaki dan povezemo
nekog stopera. Kuda e? javi se i momak za
volanom.
U Split, a vi?
Do granice, pa ti tamo moemo zaustaviti nekog
pristojnog za dalje. Hoe s nama? ponudi voza koji
me podsjeti na mog oca naviklog i kad mu nije usput
svukuda razvoziti sve starije susjede.
Naravno! pristadoh uvjerena kako e mi i iduih
dvanaestak kilometara puta protei u ugodnu drutvu.
Uto pored nas stade autobus s tablicom Sarajevo
Split.
A mogla sam i busom... predomislih se prije ulaska
u Ford.
Jo bolje! Prevrue je, a ovako e direktno u Split
suvoza iskoi iz auta, uze mi torbe iz ruku i ubaci ih u
prtljanik busa.
Sretno! mahnu uz iroki osmjeh uskoivi u auto
koje produi dalje.
Ba dobro da ste naili! Dehidrirala sam stopirajui
rekoh plaajui kartu.
Poslije dva ili tri kilometra ispred nas se
ukaza kolona. Voza ree kako je sigurno negdje bio
udes pa emo se pod elopekom dugo zadrati.
Trebala sam stopom, sigurno su oni momci ve na
6
Dolazili su i nekakvi skauti na sat tjelesnog u rano
proljee, i nakon odigranog derbija predloili prof
Galiu da me poalje u kamp za perspektivne igrae u
daleki i nedostini Split. Nije bilo bitno to tada nisam
znao znaenje rijei perspektivan, bilo je evidentno
da sam trebao drati jezik za zubima i utati tu loptu
najbolje to mogu.
Naravno da je ai ta ideja bila, ba nimalo oekivano,
odbojna. Ko e ranit krmad? Jes, duvan e se sam
nizat. Ma kakvi, moj Jozo je pametan momak, ne
padaju njemu budalatine na pamet. E pa padale su
mi budalatine na pamet, htio sam i ja stajati rame
uz rame sa Zlatkom Vujoviem, Borom Primorcem i
Miom Krstieviem. Ali oni sigurno nisu imali pojatu
pored kue i njivu duu i veu od cijelog Poljuda.
Dolo je vrijeme za odlazak u kamp, doekao sam
ga u gumenim cipelama u blatnjavoj i ne ba mirisnoj
pojati, dok je mater svim silama pokuavala omoguiti
moje putovanje. Ali budalatine su se i dalje nazivale
budalatinama, nit je bilo para nit je bilo vremena.
aa me nikad nije nazvao Fudbalerom, i tako sam
nepovratno ostao Jozo, potencijalni obiteljski ovjek
s darom u nogama i velikom rupom u ambicioznom i
sanjarskom srcu.
Dolo je i vrijeme za Mediteranske igre 79., mase su
skandirale drugu Titu, dok su nasmijani sportai kroili
po atletskoj stazi, uspravni, sretni i nasmijani. Jugosla-
vija je zaista pobijedila te godine, ali ja sam izgubio.
Barem se tada to inio kao najvei ivotni gubitak, kao
neto to e me proganjati godinama. ak i onda kad
vie ne budem mogao hodati, a kamo li igrati nogomet.
Ne mogu rei da sam danas ravnoduan po pitanju
moje sportske karijere koja se ugasila toga rujna 79.
Ali odigrao je Jozo Fudbaler bar milijun utakmica, uz
blejanje ovaca i skandiranje seoskih obanica, koje
su u potrazi za puevima zastale, zadivljene mojim
nogometnim sposobnostima. Oooo da, bio je Jozo
Fudbaler i najpoznatiji aner u cijelom selu, bez obzira
to nikad nije osvanuo na malim ekranima, s velikim
cerekom bez lijeve dvice. Ali to je ve neka druga
pria. ai sam s vremenom oprostio, uglavnom zato
jer je tovljeno krme bilo poprilino ukusno, zahvalju-
jui mojoj predanoj hranidbi uz povremeno kukanje i
zapomaganje nad nepravednim ivotom.
Nekad je ivot jednostavno takav kakav je, i drugaije
niti ne moe. Kao to je aa znao rei: Ko zna bi li
se ikad vratio da si otio tamo u taj PRESPEKTIVNI
kamp. Evo to bi krmad pocrkala, ali ta bi mater i ja
bez Joze. Mogla je momad Jugoslavije i bez Joze
Fudbalera, ali krmad, zjakaste obanice i Uzarii nisu!
VERGLANJE IVOTA
(Ivan Mihaljevi, Kupres, BiH)
Kata je poteno dite. Otkako zna za sebe ivot joj se
svodio na red, rad i disciplinu. Rodom je iz Podmilaja.
U Jajcu je zavrila osnovnu, a srednju medicinsku je
pohaala u Sarajevu. Bila je dobar ak u osnovnoj pa
su roditelji ili jednostavnom logikom: eta je da ne
ie dalje, je ensko al dobar je ak, moda i bidne ne-
to od nje tako da je srednju zavrila odlinim i unato
silnome talentu koji je pokazivala za knjievnost nikada
nije otila na dravno natjecanje iako je profesorica
godinama inzistirala na tome! U svojoj dubokoj nutrini
bila je vritava djevojica, puna elana i snage, puna
djetinjih matanja , vizija i ivotnih planova no njena
vanjtina nije odavala niti dio njenog duha. Prema vani
je bila prilino odmjerena, tiha i ponizna djevojka koja
je rasla i odrastala sporo i neujno, da selo nije niti
primijetilo. Na njen ivotni razvoj utjecalo je i to to je
odrastala s tri mlaa brata, a muko ko muko, uvijek
te ostavi daleko u svojoj sjeni. Pravo ime joj je Katarina
, u babino ime. Baba je ostala mlada udovica iza onog
rata i ivot joj nije bio nimalo sklon pa je, logino, prvo
dite u roditelja moralo nositi babino ime. Odrastalo
se svakako, vie gladno nego sito. U to poslijeratno
vrijeme nitko ba nije imao mnogo, to bismo rekli za
bakarit se tako je i Kata bila prinuena uokviriti se u
onu markicu to bi joj mater kriomice nekako tunula
za sendvi i morala je biti zadovoljna polovnim koma-
dima odjee to ih je slala tetka Slava iz Austrije. Tetka
je imala dvije keri i bile su uzrastom blizu Kati, tako
da je sva njihova stara odjea Kati stajala naravno ko
salivena. Unato kakljivom i ne tako bezbrinom dje-
tinjstvu kakvo ima veina dananje razmaene klinu-
dije Kata je rasla, ivjela i ostala fno, mirno i ponizno
dite, materijal vrijedan panje, nevista kakvu bi svaka
mater poeljela svome pelivanu. Nakon zavrene
srednje svima je bilo jasno da je sasvim sposobna ii
na fakultet, no prilike to nisu dozvoljavale pa se inilo
svrsishodnim Katu nekako vezati za roditeljski dom i
rodni grad jer nije za ensko veliki grad, nemere se
sna. Ostala je na selu i krenula raditi u mini-mljekari
kod daljeg roaka. Njeni su se sitno bavili poljoprivre-
dom pa se netko precizan, ist i uredan trebao baviti
mlijekom pa je u tu prigodu Kata dakako bila najpogod-
nija. Od neto sitno svoje uteevine i uz pomo tetke
Slave poloila je vozaki i tako postala jedino eljade u
svojoj kui koje je znalo upravljati autom. U meuvre-
menu je roakova mljekara poela raditi sve loije i
loije te lagano propadati tako da je kompletan otkup
mlijeka spao na sedamdesetak litara dnevno koje je
Kata precizno i briljivo skupljala po terenu i vozila
u mljekaru. Neisplaene doprinose radnicima roak
je podmirio tako to je prodao kamion-cisternu pa se
mlijeko vozilo u njegovom starom Mercedesu 190 D
kojemu su samo za tu prigodu izvaena zadnja sjedi-
ta kako bi se mogle voziti tri mljekarske rostfrei kante
zapremine od trideset litara. Zime su, kao obino, bile
dosta otre i Kata vjerojatno nikada nee zaboraviti
studen jutrom kada je 190-ka teko palila jer joj nije
radio jedan grija i poledicu po kojoj bi vozila sa vjeito
potroenim i polovnim gumama. Izlaske nije niti mogla
doivljavati ozbiljno u takvoj situaciji. Najplodonosniji
dio izlaska svakako joj nije bila fataina s lokalnim
ilkoima ve kratka molitva Sv. Ivanu Krstitelju da joj
providi kod odabira ivotnog druga. Molila je iskreno,
skrueno, s mnogo pouzdanja
Josko je momak koji redovito gelira kosu. aa Stipe
mu je radio u Dortmundu kao armira. Beton je bio
cijeli njegov svijet. Zaraivao je priliito mnogo tako da
mu obitelj nije stigla biti na prvome mjestu. Njegova
ena Anka bila je vrijedna kuanica, brina majka koja
je svome jedincu Josipu (od milja Josko) ugaala kako
god je htio! Kako Stipe nije bilo vei dio godine, Anka
je bila primorana odgajati maloga kako god je znala.
Ogromnu kuu su imali u Rokom Polju otkud je Stipe
bio rodom.
U takvim prilikama Josko se razvijao u relativno oholog
7
i nadmenog momka koji je, iako u svojoj dubini nije
bio takav , s izrazitim omalovaavanjem gledao na
druge ljude oko sebe. Iako pomalo stereotipizirano,
sudbina kleta je htjela da se Kata i Josko sretnu. Bilo
je to sasvim sluajno. Josko i dvojica njegovih jarana
(takoer sinovi imunih gastarbajtera) ljetovali su u
Makarskoj. Bili su smjeteni u kui Joskovog prijatelja i
kuma Ante (Antia) koja je imala ni manje ni vie nego
sedam ogromnih soba i pruala se uz samu obalu.
Kata je sa kerima tetke Slave sasvim sluajno preno-
ila u Makarskoj i predveer su izili u klub u kojemu je
Josko bio ve poznat i vien gost. Sreli su se u guvi
kraj prolaza prema WC-u kada joj je Josko dobacio
neto to i prilii imunom nageliranom mladiu. Iako
se trudila da to nitko ne primijeti, Kata je duboko u
sebi procvala to joj se napokon na nekom urbanom
mjestu obratio nekakav mladi koji je bio daleko od
svega onoga s im je odrastala. Iako bezvezno i plitko,
svidjelo joj se dobacivanje koje je Josko polupijan tek
onako arlatanski izgovorio.
Nakon to su veer u klubu proveli stol do stola i na-
kon to je Josko potroio kiu nebesku astei djevoj-
ke, Kata je pristala razmijeniti broj mobitela s Joskom
i od tada su se vidjeli tri puta na prisnim kavama i
druenjima na plai do kasno u no. Ve pomalo umo-
ran od jeftinog provoda i relativno zasien minkerica
Josko se odluio vezati za Katu. Nije to bilo uvjetovano
njegovim zdravim i fnim osjeajem privrenosti, zalju-
bljenosti ili nedaj Boe ljubavi nego je takva njegova
nakana bila protkana sutom potrebom za estitim
enskom koje e znat kuvat i prat bogati. Iako je Kata
vrlo dobro bila svjesna takve situacije i takvog Joska,
odbojnost prema tekom ivotu koji je do sad vodila
dogurala je sasvim blizu njemu i dok se okrenula ve
je sjedila u njihovoj ogromnoj kui u Rokom polju i s
njegovim starcima dogovarala oko svadbe. U svemu
se prilagodila njemu i njegovima. Sebi nije dala za
pravo da sugerira o izgledu njihove zajednike kuhinje,
uvijek je sama nediljom ila na misu i od vjenanja niti
jednom nisu otili na more! Kako je ve uobiajeno u
dobrostojeim gastarbajterskim obiteljima, pred kuom
su uvijek stajala dva Mercedesa. Jedan stariji koji je
sluio starome Stipi i jedan noviji koji je Josko isprosio
kod ae jer, eto, nije red da se momak momi i eni
u ainom starom autu. Sedam dugih godina Kata
je nestrpljivo ekala da njihov kat u zajednikoj kui
ispuni djeja pjesma. Sedam dugih godina ekali su
nestrpljivo njeni i njegovi roditelji da postanu ponosni
djedovi i bake. Sedam dugih godina trebalo je ekati
da Kata rodi. Rodila je muko (jer nita drugo nije ni
imala pravo roditi). Trebao se zvati Stipe, u didovo
ime na to je Kata uzgred spomenula Pa moj Josko,
nek se mali zove Stjepan. Svakako e ga svi zvat ko i
au ti- Stipe al eto, opet je Stjepan modernije na to
8
je Josko onako ters i poluglasno afrmativno odrezao
More, more Stjepan. Moderno je. Ja volim moderno!!!
Joskovi starci su ivjeli dugo. Imuni i ponosni na do-
bar glas koji se o njima irio cijelim krajem smrt su do-
ekali nekako hrabro. Rekli bismo-ba onako kako su
i ivjeli. Otresito i junaki. Na Joska je prepisano cijelo
aino imanje i graevinska frma koja je u ainim ru-
kama dobro i poslovala. Taj dobar trend, naalost, nije
se nastavio pod Joskovim vodstvom. Vidjevi nepo-
uzdanost koju Joskov raskalaeni ivot nosi muterije
su odlazile, posao se smanjivao te se od silnog aina
bogatstva ubrzo spalo na tri njive koje su bile pod sta-
klenicima i etiri koze o kojima se estita Kata brinula.
Od prodaje mlika i sira i uz pomo brae koja su drala
restorane u Salzburgu i Munchenu Kata je uspijevala
plaati malome srednju medicinsku kolu u Mostaru
no kola mu nije bila jaa strana jer se , slijedei
ain primjer vukao irom Dalmacije i Hercegovine.
Nekako se inilo da je vrijeme zgazilo Joska, njegovu
uznositost, snagu i mo, kao i njegova Mercedesa. U
takvom ubrzanom destrukcijskom tijeku dogaaja Kata
je koliko-toliko ustrajala u snazi, molitvi i vjernosti. Uz
najbolje napore i zalaganje Stjepan nije htio nastaviti
ni srednju do kraja. Vratio se ai i materi i brinuo se
o plastenicima. Tek ponekad bi iziao s drutvom u
Posuje i u pijanim noima pokuavao dohvatiti slavne
dane dok je punog depa troio ono to je did stekao
alujui i armirajui zgrade po njemakim bautelama.
Sjeam se vrlo dobro jednog studenog jutra. Bila je
prva nedilja adventa i bilo je snijega i itavih dvanaest
ispod nitice. Stjepan je, onakav nemaran kakav je bio
zaboravio utjerati auto u garau iako je znao da jedan
grija ne radi i da auto na hladnoi teko pali. Tog jutra
me probudilo slabano verglanje istroenog dizelaa
i onaj Katin tupi pogled kada je primijetila da nema
zadnjih sjedita u autu. Mali veli da je Frano Markiin
povratio po sicu pa su ga izvadili i ostavili u Duvnu u
autopraonici.
Mnogo godina nakon toga sam (ne pitaj kako) saznao
da je Kata itav ivot pisala neto kao dnevnik. Zbilja,
plavim naliv-perom to je dobila na maturi ispisala je
na korice biljenice lijepim rukopisom Neto kao
dnevnik. Nakratko sam imao priliku otvoriti tu arobnu
biljenicu i sasvim sluajno se otvorilo negdje pred
kraj. Pisalo je :
Nije mi ao niti jedne sekunde ivota. ak mi nije ao
niti jedne sekunde patnje, uljeva i suza. Nije mi teko
ustajati, pei nicle i krompir, strepiti i bojati se. Nije
mi teko utjeti i ugaati svima osim sebi. ao mi je
samo minuta koje su kraj mene prolazile kao vlakovi
kraj skretniara, smijeha koji je godinama uio u meni
i ekao pravo vrijeme da podigne glavu, parkova koji
su ekali tranje djece, klupa koje su eznule za za-
ljubljenim prolaznicima, svjetala koja su uzalud gorjela
sluajnim prolaznicima, strancima!!! ao mi je to e
rije sudbina uzeti ba mene kao materijal za svoju
raspravu. ao mi je svih majki koje e same verglati
starog dizelaa i zepsti bez ikoga tko e im rado ugri-
jati prste kad studen zae za nokte. Ma, na kraju, ao
mi onog najvrjednijeg! ao mi vremena
9
IV, A NIJE
(Anita Barac, Sinj, Hrvatska)
E jebiga sad pomisli Vili kad shvati da se mora vratiti
u stan. Vrati klju u tek zakljuanu bravu i ponovno
otkljua, ostavi poluotvorena vrata i otvarajui lic baci
kljueve na policu u hodniku.
Uvijek isto. Normalni ljudi obino budu mamurni.Vrti im
se i ne da im se nita. Njegov mamurluk zavri u WC
koljci. Tri piva jedno sranje. Ovo jutros je tree.
Mobitel je zazvonio taman dok je sa tri prsta lijeve ruke
drao rolu papira i omotavao ga oko prstiju desne i
razmiljao da li da nazove efa ili da mu samo poalje
poruku.
Smoke on the water, prvi rif, to je bio Mrva.
Ej javi se pokuavajui drati mobitel rukom umota-
nom u papir.
Eeej,Vili, iman ti neto re, iz.... asti!!!!..........
Gume zaparaju asfalt toliko glasno da je Vili mogao
osjetiti dim, cviljenje je bilo nepodnoljivo. Stisne oi i
stotinku prije, sasvim instinktivno, odmakne telefon od
uha. Prasak. Ostane tako sjediti nekoliko trenutaka,
a onda polako, jo uvijek ne otvarajui oi, primakne
mobitel uhu. Tiina. Mozak mu je bio potpuno prazan.
Ni jedne misli ili slike, kad iz daljine zauje zaustavlja-
nje automobila, glasove, otvaranje i zatvaranje vrata.
Korake.
Jel iv? uje muki glas.
Pojma neman. odgovori drugi.
Zovi hitnu!
Koji je broj?
Jebate, oemo ga micat?
Zovi hitnu, ta si se ukopa!
iv je, ini mi se da je iv!!
Pitaj hitnu ta emo radit?
Pitaj ti jebate!!!
U piku materinu debila! Daj vamo!! Alo............e,
dobro.... ou.............. Evo ih za pet minuta. Die il jo?
Tik...... Tiina...
ta je sad koji kurac!!!! - vikne Vili i baci mobitel o
pod shvativi da je kretenu nestalo kuna na mobitelu.
est mjeseci kasnije
Dobra vee! kae on otvarajui vrata.
Dobra vee! kae sestra mahinalno, a onda za-
ueno podigne pogled i ispred sebe ugleda Vilija sa
televizorom ispod ruke.
Opop, stop, stop! rekla je i podigla ruke. Ako nije
problem.... a di si se ti uputio?
Kako di, pa tamo pokazao je glavom prema
vratima br. 8.
Ma je li? Ne moe tamo! ona se nalakti na stol.
Ko kae?
Kako ko kae, pa ovo je intenzivna, posjete su od 4
do 6, ne moe se etati okolo i to sa televizijom ispod
ruke znaajno pogleda na sat u 11 navee? sad
se malo nasmije.
Vili se vrati tri koraka, spusti televiziju na njen stol i
duboko udahne.
- Gospoo........ gospoice........ ponovi nakon kratke
stanke i naceri se da je ovo normalna bolnica, onda
ne bi ja sad ovu televiziju nosio priko cilog grada, nego
bi donio ips i ko ovik sio. Da je ovo normalna drava,
onda bi ja sino ovde gleda utakmicu, a ne radio do
sad. Ovako nema ipsa, nema para, al televizija ide u
sobu.Veeras e Mrva gledat fnale nogometa. Il e se
probudit il e umrit. Nema ovo vie smisla.
Razumin ja tebe... al isto ne moe ona e
strpljivo.
Ko kae da ne mogu? Samo ti gledaj kako mogu! -
Vili uzme TV ispod ruke i uputi se u sobu.
Ona stavi ruku na slualicu da zovne zatitara, a onda
digne glavu i upita,
Zar nije fnale bilo sino?
Je... Pa?... Jel on gleda?
Ona zastane na trenutak, slegne ramenima, skine ruke
sa slualice i nastavi tipkati po mobitelu.
Vili stavi TV na policu, ukljui antenu ta ju je dovukao
skupa sa pivama. Stavi stolicu do Mrvine glave, izvadi
dva Velebitska, otvori ih upaljaem i upali snimku
utakmice panjolska Nizozemska.
Jebate, nisan se sitio da ovde ne smin puit. Ne
se ti ljutit ako ja izaen malo na balkon? Okrenuo
se prema njemu. Mrva je leao u krevetu, okruen
cjevicama i kutijicama. Da nije bilo onoga bip bip,
komodno bi mogao misliti i da je mrtav.
Nisan te viala u zadnje vrime? - rekla je ona nasla-
njajui se na dovratak.
ta ja znan, dopizdilo mi je. Mislio san da e se pro-
budit, malo komplicirat i da e sve bit ok odgovorio je
gledajui u ekran, vrtei neupaljenu cigaretu u ruci
ta je utakmica vana?
Kladili smo se. Dan prije nego se skrio. Bezveze,
zajebancija, uli u kladionicu popit kavu, a tamo bila
nova plavua. Mrva se napalio pa potroio sve novce
kod nje.
Jeste li dobili?
Tribali bi, da je kreten iv. nasmije se i pogleda u
televiziju.
Puno? upita ona.
Puno. ponovi on.
Ona ode do Mrve, malo ga namjesti i popravi cjevice,
pa onda sjedne do Vilija.
......Sto petnaest minuta je prolo dragi gledatelji.
Rezultat je nula - nula. Nadam se da ovo nee biti jo
jedno fnale na jedanaesterce..... Torres ima loptu...
Dodaje Fabregasu.... Iniesta je tamo na poziciji...
Ooovo bi moglo biti opasno, Fabregas se namjeta....
Dodaje Iniesti... Iniesta... I goooooollll!!!!! panjolska
vodi 1:0 golom Inieste u 116.-oj minuti!!!! ... Gotovo
je..... panjolci su prvaci svijeta!!!!!
Vili se okrene prema Mrvi. On je i dalje leao nepo-
mino i jo uvijek je samo ono bip bip pokazivalo da
je iv.
A jebiga, ako ga ovo nije probudilo, ja ne znan ta
e... kae razoarano i otpije iz Mrvine boce.
Zva san te da ti kaen da je kreten izgubio tiket.......
izusti Mrva ne otvarajui oi. Biiiiiiiiiiiiiiiip.
NA KAPTOLU 505
(Matko Abrami, Zagreb, Hrvatska)
Imao sam prekrasan san, Zvonkec
Zvonkecu je buka bila nesnoljiva.
Pridraval sam se za kontejner il sam ga morti dral
ja, ko bi znal tono, i seal sam se kak sam nekad
znal zamiriti i iel di god sam htel. Nikad se nebi
zabuil, Sam je ilo. Uvek bi nekaj reili, zmislili, nekaj
bi se zmuvalo, neeg bi bilo i kak veli Petrica tak nekak
je i bilo, a ja sam bil f toj grupi ljudi - nigdar ni tak bilo
10
da ni nekak bilo. Moram vam rei da je bilo fakat zima
i onak bil mi je puni kufer sega. V pizdu s tim sim fa-
ama i se te vrak ih zel gospone kaj sam im se uvek
rival vrit. Da sam imal muda kad je bilo vreme, ve nebi
cendral i cuclal tog mirogojeka (nebum lagal, pae
mi kaj god ja vama tu nasral). More to sve pojebati v
guzicu i polaufati si ga pet put, tak je kak je. I tak, nek
se deca zabavljaju. Bar me ne steraju v pizdu materi-
nu, ak me i gledaju bu bolje striek okecima. A kaj
da ih razoaram, morti bu njima bolje i tak su nekak
dobri i veseli. Bu i meni bolje ak buju oni vie cugali,
danas bi mogel dvesto roknuti, boi ovee, ni idem
i tak, taman za ike i fau.
Kako smo uspjeli proitati misli gospodinu Zvonkecu
tko bi ga znao, no znamo da je njegov dobri duh
Zagreba ( ili vie Kaptola) sigurno pamtio velik (ili ne)
broj kaptolskih mu sugraana. I tako, gledajte to, ako
nita drugo, kao hvalospjev, kao kadar razasute sjajne
zvijezde trenutka ili ako trebate ladicu zamislite to kao
mrtvo slovo, kao eulogiju neprekinutom duhu i besmrt-
nosti due. Par listova papira, njeno jedan uz drugog.
I da, sretno s ladicama.
udan je ovaj svijet, to bolje lae, bolje prolazi
Iz krme je i dalje tretala muzika nove zvonke mla-
dosti, to bi dao da ti latim suze kad rakijom skidam
zvezde tipa, a Zvonkec se nije maknuo s mjesta. Za-
spao je kraj kontejnera vrsto u zagrljaju s ogromnom
crnom vreom za smee punom plastinih boca.
Kontejner je zaudarao po Zvonkecu, ili je Zvonkec zau-
darao po kontejneru, stvar je tu sasvim izjednaena.
Nije ni bitno, svaki imalo pozoran prolaznik uoio bi
kakvim snom pravednika spava to podrapano ustajalo
movarno bie, a sav smrad ne bi izbrisao svu blagost
Zvonkecovog lica i svaki imalo pozoran prolaznik
ne bi prolazio pored bebe Mojsija kao pored turskog
groblja, a moda bi ipak u kristalnim oima smrada taj
nesretni prolaznik prepoznao davno izgubljenog brata.
Da, Zvonkec, neiji brat, sin, izgubljeni sin, snijegom
pokriven veliki bijeli sin, davno izgubljeni plemi ulice,
neodoljivi lord Opatovine i osmijeh zagorskih brega
u belom, debelom Zagreb - gradu. Moda bi ipak taj
nesretni prolaznik otkinuo komadi svoga kruha i u toj
otunoj fratarskoj etvrti, etvrtinom svoga kruha zaca-
klio velike tople i gladno tune Zvonkecove obasjane
oi. Moda bi onaj naoit momak crna duga kaputa
ususret svom dimu djedine lule okrenuo glavu udesno
i ugledao svog oca, moda bi u tom kutu zgrade
konano ugledao toplinu, daleko od ognjita, veoma
blizu ljudskosti. No, prolaznik, prolaznik drugi i momak
mlad u urbi nestadu iz Zvonkecova kadra, a snaga
prolaznikova duha je uistinu mogla biti svega kadra,
ak i ljubavi, njene ljubavi kadra.
Gospodina, imate kaj sitnog za starog purgera?
Mrko, bundom ogrnuta ljepukasta dama odvrati
kratko. Ne.
Zvonkec, taj Zvonkec osmijehom pravednika mahne
ve udaljenoj dami: Nejte ni zameriti gospodina, ni-
sam htel biti dosadan, znate kak je, svi se prek po prek
jebeju, pardon na reniku, al tak je, a cuga se nebu
platila sama, iveli vi meni, kisdihand, gospodina tak
lepi kak ste sto let!
udan je ovaj svijet, eer i voda pravo su udo
Svjetlucavo bljetilo velegradskih trgovina oamu-
ivalu su Zvonkeca, a Zvonkec nije neki tip ovjeka
kojeg moete samo tako oamutiti. Lutao je, lutao
satima, inilo se kao da je bilo danima, a bila je i no,
potpuna hladna, kakve obiavaju biti u to vrijeme godi-
ta, kao idealna kulisa prosinakih radosti. Teturajui,
poput utvare nekih drugih bajkovitih pria, uskoro izgu-
bi svijest i ni sam ne znajui kako nae se na starom
odbaenom i usamljenom naslonjau na krianju Pal-
motieve i Hatzove. To samo po sebi ne bi bilo nita
udno za promrzlog i oamuenog Zvonkeca (epizode
gubljenja svijesti i pamenja u njegovom su stanju bile
este pojave) da u rupi starog naslonjaa kraj stree
opruge ne opazi oronulu i ravu crvenkastu kutiju s
oteenim natpisom na kojem je bilo pisalo 05.
Dojdi dojdi Barek, vu nau staru klet, bombone sem
ti kupil sa rtom petstopet izusti Zvonkec tiho i na lice
mu iskrsne osmijeh, onaj njegov blagi i topli djeaki
osmijeh, osmijeh novonaene sree. Paljivi proma-
trai uoili bi i da je instinktivno stisnuo staru kutijicu u
lijevoj ruci (dobro je imati paljive promatrae).
Zvonko, kaj sam ti ja rekla za bombone, daj sim tu
katulu, ak bu ih grizel, onda ih nebu ni jel A
daaaj, maama, nebum vie, daj mi jo jenog utog,
maaaammmaa,maaammmaa
Dost,ne cendraj, pokvaril bu si apetit za obed! -
zavrtilo se njegovim uzavrelim sjeanjima.
Ali sve je ovo predivno, ako postane odraslo dijete
Stara rava kutijica Zvonkeca je bacila u harmo-
nini delirij i svatko tko se tad zatekao na krianju
Palmotieve i Hatzove imao je to vidjeti. Zvonkec, gol
do pojasa, odgurao je sad ve zabijeljenu svjetlucavu
fotelju nasred krianja i veselo poskakujui poeo tiho
pjevuiti. Trube i psovke bijesnih blagdanskih vozaa
nisu ga uzbuivale, inilo se da ih nije niti uo. U
njegovoj glavi sve je glasnije uo stihove: I dojdi dojdi
Barek, vu nau staru klet, bombone sem ti kupil sa
rtom petstopet. Kako je glas u glavi bio sve jai, tako
je Zvonkec sve glasnije pjevao:
Jurek f trnavci stoji
i na nebu zvezdice broji
pak zove Bareka z hie
dojdi Barek, dojdi blie, da ti nekaj vanega povem.
Skupilo se sve vie ljudi, izlazili su iz vozila, derali,
poeli navlaiti Zvonkeca, ali Zvonkec je i dalje poska-
kivao i vjeto izbjegavao bijesne ruke izbezumljenih
vozaa.
Gospodine, jeste poludjeli, maknite se sa semafora,
zvat u policiju!
Zvonkec mu se samo iskreno nasmijao i nastavio:
Videl sam te kak si krave
pasla
Barica predraga ti
mojem srcu borme si
prirasla
najlepa si v naem selu ti.
Kretenu jedan, daj se makni, evo zovem ti policiju,
debilu poremeeni
No, stari dobri Zvonkec je bio tako sretan da nije uo
ni rije prijeteih prolaznika, nije primijetio ni da se ve
skupila poprilina znatieljna gomila, da je potpuno
zakrio promet i da se od truba i dernjave stvorio
potpuni zagluujui kaos. Naprotiv, trube su ga jo vie
dirnule, za njega su one zvuale kao savreno ugoen
orkestar. Stisnuo je kutijicu jo vre i zapjevao to
glasnije je mogao:
11
I dojdi, dojdi Barek
vu nau staru klet
bombone sem ti kupil
sa rtom 505.
Uskoro je stigla i policija. Zbrka, koju je pruzrokovala
Zvonkecova nenadana srea, bila je za organe vlasti
neto to zasigurno treba anulirati po kratkom postup-
ku. Zabranjeno i nedopustivo, kratko i jasno. Neki ne-
pouzdani svjedoci tvrde da je dogaaj dospio ak i na
posljednju stranicu sutranjih dnevnih novina pod na-
slovom Predboini kolaps u naslonjau Palmotieve.
Nain na koji je Zvonkecov eksces anuliran nije poznat
ni onima koji su dogaaj vidjeli na svoje vlastite oi.
Neki su tvrdili da su Zvonkeca ulovili tek na eljezni-
kom kolodvoru i da je uspio otpjevati cijelu drugu kiticu
Dojdi dojdi Barek, drugi su pak tvrdili da su ga organi
vlasti ulovili bez imalo muke i odveli na trijenjenje
iza reetaka, neki su tvrdili da se cijelim putem stoiki
branio pjevanjem cijelog repertoara starih popevki,
dok su pak neki trei bili skloni vjerovati da Zvonkeca
nisu nikad ni ulovili i da jo danas pjeva svoju snenu
djeaku Dojdi dojdi Barek i vrsto dri crvenu kutijicu
negdje tamo u irokom i dalekom svijetu. Ipak, ma
koliko se utjelo o tome, injenica je da se otada
Zvonkecu izgubio svaki trag. Nitko ga nije vidio, nitko
ga nije uo, nitko ga nije osjetio. Ostale su samo neke
druge bajkovite prie nekih novih prolaznika, kloara i
prolaznika drugih. Samo bi moda poneki paljivi eta
na uglu Palmotieve i Hatzove za hladnih prosinakih
dana mogao uti kako vjetar veselo apue onu staru
Zvonkecovu Dojdi dojdi Barek i poelio zasladiti ivot
jednim malim utim bombonom.
IZ DNEVNIKA JEDNOG
SARAJLIJE 100 GODINA
POSLE
(Vitomir urin, Zrenjanin, Srbija)
Tog prvog novogodinjeg jutra probudio sam se tek
oko 10 sati. ena je ve bila ustala i u kuhinji ukljuila
program za pripremu doruka. Priao sam joj sa lea,
poljubio je i neno proaputao: Srena ti duo Nova
2114. godina, opet!
Za dorukom smo oduevljeno prepriavali utiske za
zajednikog doeka Nove godine. Otkada su prilino
pojevtinile specijalne naoari za virtualna putovanja,
mogli smo sebi da priutimo jedan glamurozni doek
u prestinom hotelu sa 6 zvezdica u Dubai-u. Naoari
sam vrlo povoljno kupio od komije Kineza, to je eto
bila jo jedna prednost naeg preselenja u kinesku
etvrt Sarajeva. Uz njih sam morao da kupim i neku
pirotehniku, to e posebno da obraduje unuke kad
nam dou u posetu.
Raspoloenje nam je donekle kvario glas spikera sa
kuhinjske video ploe. Monotonim glasom govorio je
o oekivanim dogaajima u novoj godini: Zavretak
I. faze pregovora o ulasku u EU, pad vlade zbog
nekoliko ministarskih afera sa zemljitem i estradnim
zvezdama, novi izbori, imenovanje Karla Bilta III za
novog visokog predstavnika Evropske unije za Bosnu
i Hercegovinu, inae ukununuka prvog visokog
predstavnika EU za BiH iz 1995. godine, postizanje
sporazuma o implementaciji presude Sejdi-Finci, do-
noenje izmene Ustava BiH, obeleavanje 200 godina
Sarajevskog atentata i konano usaglaavanje stava
o njegovom karakteru, drastino smanjivanje penzija
zbog alarmantne injenice da na jednog zaposlenog
dolazi 5 penzionera, smanjivanje indeksa korupcije
koje e nas dovesti na 117. mesto u svetu, nastavak
pregovora za ukidanje viedecenijskog viznog reima
uvedenog jo 2014. godine, zavretak preselenja
seoskog stanovnitva u gradove...
Dosta sa tim! dreknula je ena i prebacila na kanal
koji nas je diskretno uveo direktno u Zlatnu salu be-
kog Muzikferajna i poetak novogodinjeg koncerta.
Prepustili smo se prekrasnim i oputajuim zvucima
trausovih valcera i mirisima cvea donetog tog dana
sa Azurne obale...
12
OVEK
(Gordana Radovanovi, Banja Luka, BiH)
U ledom okovano zimsko popodne sedim naspram njih
dvojice u prepunom autobusu.
Ovaj nije iz sadanjeg vremena, pomiljam, gledajui
urednu sedu kosu gospodina preko puta. Kruta sne-
nobela kragna koulje vrsto stisnuta uz vrat kravatom
sa savreno vezanim vorom. Barem deset godina
stare plitke cipele sijaju meu pranjavim izmama
ostalih putnika.
Do njega se vrpolji deai od oko etiri godine i ra-
zgleda lica oko sebe. Odjednom se primiri i zamiljeno
zapita:
-Deda, deda...
-Kai-odvrati stari.
-Deda, jesi li ti penzioner?
-Jesam.
Deak se opet na kratko uuta, pa sa izrazom lica
malog mudraca zakljui:
-A deda ika je ovek.
Gospodin duboko uzdahnu i ne odgovori, nego se za-
gleda u staklo autobusa. Pogledah i ja na istu stranu.
Bilo je toliko prljavo da se kroz njega nije moglo videti
ba nita.
PRVI LET
(Sanela Pirani, Sarajevo, BiH)
Zaveden sopstvenim idealima obreo se u sada ve
razuzdanoj gomili. Sve ono u to je vjerovao odjednom
vie nije imalo smisla. Jedino to je osjeao bio je
strah.
Vie nije znao da li je no ili dan, ta je ispravno, a ta
ne, bitno je bilo pobjei. Noge su mu tijelu nalazile put
jer oi nita vie nisu vidjele pod mokrim zastorima.
Trepui pokuao je gledati, ali vid ga je izdao. Bol ga
je punila uasom. Pruivi ruke ispred sebe zatitio je
glavu i nije zastajao. Svoj neobuzdani bijeg pokuao
je prepustiti sluhu, ali mjeavina grmljavine odozgo, te
sporadini krici oko njega, nisu mu doputali da osluh-
ne pravilno. Svakih desetak metara udario bi u neto
i promijenio putanju svog puta. Ni prstima vie nije
razaznavao predmete. Refeksno ih je povlaio kad
god bi ta dotakao: ljepljivo topli dodir ljudi ili hladni
dodir prepreke koju je morao zaobii. Odjednom mu se
uinilo da se vrti u krug, ali nije zastajao.
Zaudo nije osjeao umor. Osjeaj za vrijeme nestao
je onog trena kad je olovna kia poela padati. Bilo je
to od sada ve dosta davno i daleko. A onda je osjetio
otar udarac u potiljak. Ruke je uputio ka bolnom
mjestu, zastao, kleknuo, te duboko udahnuo posljednji
put. Miris smrti ispunio mu je plua
-Deklane, dii se
Neko ga je tapkao po obrazu. Lijeno je otvorio oi
pokuavajui shvatiti gdje se nalazi.
-Idemo, ne pravi se blesav! Moramo obii jo jedan
krug!- neko ga je vukao za ruku.
Iznenaeno je gledao u spodobu koja ga je, inilo se,
dobro poznavala. elavo bie, ispijenih obraza i sitnih,
bezivotnih oiju bez obrva. Bila je gola. Golo, mravo
stvorenje oputenih nagih grudi i bezdlakog nepostoje-
eg stidnog mjesta. Kleala je pored njega.
-Ja ta se desilo?
Trudio se ostati staloen i ne pitati ko je ona niti, na
kraju krajeva, ko je on. Jo je osjeao ili mu se inilo
da osjea bol u potiljku. Posegnuo je rukom na pome-
nuto mjesto te zastao. Meki dodir perjanih izraslina na
leima na trenutak ga je zaledio. ekao je da se ona
okrene od njega bar na momenat.
-Deklane, dii se. Ti si na najbolji borac. Moramo
djelovati. Nemiri jo traju.
-Da, da Daj mi sekund. Ne znam ta mi je.
-Idem do hrida. Tamo u te ekati. Nemoj dugo
Svoj prazni pogled zadrala je par trenutaka na njemu
dok je rairenih krila lebdila iznad ponora, tu ispred
njega. Djelovala je tako nestvarno.
-Odmah sam iza tebe. Ne brini
Oklijevajui se okrenula, nesigurna, otkrivajui nagu,
vrstu zadnjicu. Poletila je bez imalo muke blago
savijenih nogu vie se niti ne osvrui.
uvar!!! Ona je uvar!!!, pomislio je iznenaeni
Deklan polako gledajui za njom. Jednim pogledom
obuhvatio je svoje tijelo. Nag, bez pupka i bez mekog
uda koji je leao u meunoju ili bilo kakvog drugog
obiljeja ovjeka. Svjesno ili ne rairio je krila. Okrenuo
je glavu lijevo zatim desno zauen.
-I ja sam uvar ta se deava?- zapitao je sebe i
tminu. Niti jedno niti drugo nije mu moglo dati odgovor.
Na obzorju je jo vidio siluetu svoje sagovornice. Kao
da je to radio godinama, isto instinktivno, ubrzo je bio
u zraku ne isputajui je iz vida. Mora je pratiti. Ionako
nije znao gdje je hrid. inilo mu se da e tamo dobiti
odgovore.
Vazduh je bio vlaan i polako mu je prodirao u stomak.
Iznenadno treperenje u njemu bunilo mu je nesvjesna
osjeanja i shvatanja. Kao da neto nije na svom mje-
stu ili kao da neto ne tima. Letenje mu se uinilo kao
sasvim obina i normalna radnja ali podjednako i neto
nelogino. Zastao je gore visoko ne isputajui enu iz
vida. Trebao mu je taj trenutak tiine.
Zamirio je te duboko udahnuo vlani zrak. Otvorenih
oiju je, kao na usporenom flmu, sagledao situaciju
na obzorju. Bio je uvar to je bilo neporecivo. Ispod
njega, kilometrima, vidjela su se treperava svjetla na
Zemlji. Zar je i on uestvovao u anarhiji? Spava protiv
Spavaa. Besmisleno! Osjeaj da im ne pripada vie
zagospodario mu je umom. Daleko gore, kao oreol
iznad grada, kao treperee sjene, letjeli su uvari.
A onda su ga preplavila sjeanja na predhodni ivot.
Sloboda, taj pojam bivstvovanja, uzdigla se daleko
iznad svega to je trenutno mogao da pojmi. Sjeanje
na ivot ovjeka koji je Deklan, inilo mu se, davno
ivio, zamaglio mu je na trenutak vid. ivot ispunjen
kako patnjama podjednako i nadanjima Novog Pore-
tka. Prizori i sjeanja su mu u feevima sjekli tamni
horizont. Bio je zaustavljen u predhodnom ivotu,
zaglavljen izmeu prolog i onog to je sada, ne ispu-
tajui ensku siluetu iz vida.
Roen je u vijeku vizija, hranjen je ljepotama mogu-
nosti, a onda dolaskom uvara zaustavljen je u koraku
ka pomjeranju sopstvenih granica i granica mogueg.
Ljudski rod, praznog hoda, naao se u sopstvenoj
zamci, zamci ogranienja i granica samih po sebi.
Teivi nedokuivom, u nekom momentu, razili su se
u miljenjima, vjerovanjima i dejstvovanju. Tad su naili
na nepremostive razlike. Vie nisu potovali Kodeks.
Izgubljeni, doveli su se do samog ruba razuma i
postojanja.
13
uvari su se zbog ljudske netolerancije upleli u
slobodu ovjeka, slobodu odluivanja. Doli su izne-
nada. Nisu pitali. Nisu ni morali. Ta udna bia, iako
nevidljiva ljudskom oku, vodila su neprekidnu borbu
za njihov opstanak. uvari su poslani iz prolosti da
bi zatitili njihovu budunost, budunost vremenske
ravnotee, koje svi Spavai nisu bili ili nisu htjeli da
budu svjesni.
I iako su trajale uzaludne borbe meu Spavaima oni
su bili jedno. Deklan je toga tek sada postao svjestan.
Sam Prelazak znaio je samo jedno: prelazak iz
Spavaa u uvara. Tenje sa prvog prele bi u dru-
gog. Odatle njihova snaga, od iskustva sakupljenog
hiljadama ivota
Svom snagom dobivenom iz novonastalog saznanja
Deklan je poletio za Mitom. Njeno ime nadolo mu
je kao i sve ostalo to ona, sasvim prirodno, jeste za
njega, saputnica i suborac.
-Jo jedan prelazak?- Mita ga je netremice bezizra-
ajno gledala.
-Da, Mita. teta, zar ne?
-teta!!!? Sve dok ih ne upravimo, ne uguimo tu
mrnju u njima i ne vratimo ih iskonskim vrijednosti-
ma, makar i strahom uei ih opet potovanju jedne
drugih i Kodeksa, nema tete. Ako se niega ne boje
i nita i nikog ne potuju, Spavai prelaze granice
pristojnosti i dou do okrutnosti koja je sama po sebi
zamka u koju je lako upasti..
-A znatielja, njihovo oduevljenje novim otkriima?-
zapita je eretski Deklan poznavajui sad ve sasvim
dobro njenu ud i reakciju.
-Ah, treba ih prvo izlijeiti i sprijeiti da se meusobno
ne istrijebe, a zdrava znatielja je uvijek prisutna pri
samom roenju, za nju ne brinem. Zalutali su Previ-
e slobode, kaem ja! Pogledaj Deklane, - pokaza mu
prstom ispruene ruke, - pogledaj u more Spavaa
koji nisu svjesni onog najvrijednijeg to posjeduju -
jedni drugih. Toliko isti, a toliko razliiti. Ccccc
Deklan se zaista zagledao u vatrom osvijetljen prizor.
Sa hrida, ovaj dio Zemlje, bez neke posebne znaaj-
ke kao i na drugim mjestima, oslikavao je na ta je
spao ljudski rod bez potovanja pravila.
Trebaju oni jo da ue i trebaju dobrog uvara, a
Deklan je to zaista bio. Osjetio je duboko u sebi poziv
na Prvi let poslije novog prelaska. Sad je jo bogatiji,
bogatiji za jo jedno ljudsko sjeanje.
Zatrao se, duboko udiui paljevinom zainjen
vazduh, te iroko rairenih krila vinuo se u no. Nije
elio zadugo osjetiti jo jedan prelazak. Trudie se da
ga ne bude
MUICA
(Nikola Petrovi, Smederevska Palanka,
Srbija)
Strah je bio klin pod noktima. ivci su krhko pukli pod
pritiskom. Svuda je snano zamirisala krv. Polako
je klizila po prstima, oporo se irei. Prsti su drhtali.
Vene su modrim plavetnilom prekrivale ruke. Srebr-
nom prstenu nije vie bilo udobno na svom mestu.
Ipak, Rosa nije htela da ga skine sa svog prsta. Nije
mogla da podigne ruke. One su ivahno drhtale, ali u
njima nije bilo ivota. Prljava majica je srasla sa nje-
nim telom. Na ramenima su se nazirale kosti. Ispod
vrata jasno se ocrtavala kost u obliku levka. Nije mogla
da nastavi sa ispijanjem viskija iz prljave ae. Pod
svetlom, na ai, su se nazirali otisci prstiju, karmin
U viskiju se udavila muica. Plutala je.
Ona nije spavala. Kapci su se do pola spustili. Nije ni
plakala. Istopljene oi su se zamrzle. ula su se creva
koja su radila molei za hranom. Rosa to nije oseala.
Soba jeste. Svuda je smrdelo na budj. Pauina se
meko rasula po uglovima. Polako se njihala. Fotelja je
vritala. Rosa je gasila cigarete po njoj. Pravila je rupe
na cvetnoj, tamnozelenoj fotelji.
Zaledjene oi pomerala je samo kada bi htela da zapa-
li cigaru. Dok je to radila, muila se. Morala je da skloni
masne ike sa oiju. Tada bi umazala elo pepelom
koji se nastanio na rukama. Polako je otvarala ispucale
usne da stavi cigaretu. Ona bi pala na pod, a Rosa ne
bi imala snage da se zgri i podigne je. Posegnula bi
za drugom, ali paklica bi bila prazna. Tada bi plakala
satima. Frustracija bi mahnuto planula u njoj.
Opet se zamrzla. Danima je bila u prljavoj, beloj
majici. Nosila je staru ogrlicu, koja je i dalje savreno
sijala. esto ju je prelazila drhtavim prstima. Tada se
poludelo smejala, nije plakala. Na njoj su rasle dlake,
zaudarao je smrad ustajalosti, bila je prekrivena bledi-
lom i podonjacima boje viskija na stolu, ali i dalje nije
mogla da se izbrie njena lepota. Bila je istinski, bolno
lepa. Komarci su je ujedali po rukama, ramenima,
nogama, po vratu. Kada je imala snage, mahnula je
rukom da ih skloni. Napolju miris prolea. Ulazio je
kroz prozor. To joj je smetalo.
Uao sam u direktorsku kancelariju. Zastao sam da je
osmotrim celu. Niz elo mi se slila kap zapanjenosti.
Paljivo sam obraao panju na svaku sliku koja se tu
nalazila. Skupoceni ramovi. Fotelja je izgledala udobno
i vano. Tepih je bio kiast, ali bogat. Cela kancelarija
je bila potpuni kontrast koli, kao da se u njoj nije na-
lazila. S toga kolu nema poente opisivati. ekao sam
direktora. Mirisalo je. Zavese su bile nove - nekakav
poseban rad. Na stolu se nalazio asopis o automobi-
lima. Zapaljena, i ostavljena cigareta. Na podu, pored
fotelje, videle su se enske, ljubiaste gaice.
Direktor osnovne kole je uao. Malo se iznenadio mo-
jim priustvom u njegovoj kancelariji i osetio sam da u
njemu pulsira neprijatnost. Za njim je ula sekretarica
u uskoj suknji. Sigurno e kasnije raspravljati o bude-
tu kole. Video je gaice, raskreene na podu, i utnuo
ih je ispod radnog stola, kao da niko nita nije video.
Sada sam osetio puls estoke neprijatnosti. Posle par
trenutaka bilo ga je briga. Pitao me je lanim utivim
naglaskom i isceniranim prijatnim tonom ta mi treba.
Doao sam da Vam prijavim neto. Moj drug ora,
ovaj, Mirko, tuku ga, i priaju mu svakakve stvari,
svakog dana
A zato mu to rade?
Ne znam, valjda da bi bili moni.
Siguran si da nije nekakva deija igrarija?
Da. Jue su mu napravili mnogo modrica. Ja znam da
treba da se nekako izbori, znam da bi deaci trebalo
da se odbrane sami, medjutim ora nema petlju.
Mirko! Mirko nema petlju. Janemam petlju
Ma lepo je to si doao, ali ja sam kratak sa vreme-
nom A da li si priao sa razrednom o tome?
Jesam. I ona je stvarno pokuala. Nisu mu prilazili
nekoliko dana, ali to se opet dogadja.
Trenutno nemam vremena, jer se oko kole vrzmaju
14
svakakve stvari, ali im budem bio u prilici, reagovau.
Dovidjenja, pruam ti ruku, deae.
Pruio mi je ruku. Stegao me je kao da smo osnovali
nekakav dobar, isplativ biznis. Nita od tog biznisa.
Nije reagovao.
Druio sam se sa orom. Svi su ga u koli tako zvali.
Imao je glomazne naoare dreave, plave, sa
debelim staklima. Imao je astmu. esto bi mi traio
cigare. Posegnuo bi samo za neim to bi ga bar malo
izmestilo iz svoje koe.
Puili smo iza neke zgradice blizu kole, kako nas
niko ne bi video, i priali o nekoj urci na koju nismo
bili pozvani. Proao je debeli Mata. Nosio je naoare
za sunce, sa belim okvirom, koje su demonstrirale
neku vrstu tinejderske brzine i kolske nadmoi, iako
su izgledale samo kao jedne plastine naoare na
debelom klincu. Udario je oru po vratu I ispala mu je
cigara: Ovde puimo samo mi! Mene niko nije dirao,
ali sam utao. Kukavica.
Dolazio sam u kolu. Stigao sam ispred uionice.
oru su grupa deaka bacakala na sve strane. Sluili
su se macolama, paralizama Terali su ga da ide
od jednog do drugog i da se pozdravlja sa njima vie
puta. Onda su ga prisilili da ode kod svake devojice i
da ih hvata za zadnjicu. Za grudi. Urlali su od smeha.
Na kraju su ga pustili i rekli da je toliko ruan da treba
da se sklone. To bi bilo i dobro, da sutradan na to nisu
zaboravili.
Imao je stalne glavobolje. Imao je modrice po telu.
Nije primeivao da mu curi iz nosa. Stalno. Smejao
sam mu se. I ora se sebi smejao. Iskreno se smejao,
raskreio je facu kao neko deformisano jagnje i izbacio
svoje nepravilno isturene zube koji su preklinjali za
protezom. Tada smo se jo vie smejali.
Debeli Mata ga je udario pesnicom u ledja. ora je
udario nosem u zid. Snano je zamirisala krv.
Devojice nisu obraale panju na njega. Jednom
jesu par njih su se opkladile da nijedna ne sme da ga
poljubi. Jedna ga je poljubila. On se, opet onim svojim
nevinim, isturenim zubima nasmejao, bez pomisli o
bilo kakvoj opkladi. Obrisala je usta: ta sve moram
da uradim zbog jedne narukvice.
U koli je esto bio prinudjen da im kupuje hranu
debelom Mati, Koatom, ugavom i Mrletu. To je i
radio. Zaustavljao sam ga, priao mu da nema potrebe
da to radi, ali samo po strani, utke. ora je znao, ako
ne donese burek sa sirom i sveu kifu sa kremom za
Matu, sendvi sa unkom za Koatog i po pljeskavicu
za ugavog i Mrleta da ce dobiti paralizu. Bilo je
isuvie nelogino. Neshvatljivo. ora nikad nije hteo
nikome nita da prijavi. Niti bilo ko drugi. Takav je
zakon jaeg.
orina majka se zvala Rosa. Nije delovalo potpuno sa-
brano. Bila je lepa na neki uvrnut nain, ali svakodnev-
no upava, neuredna. udno se osmehivala i gledala.
esto je umela da se obue kao nekakav devojurak, i
da to po standardima malog grada i velikih traar-
skih usta koje su je okruivale, nije prikladno njenim
godinama. Jednom se pojavila u koli. Navukla je taj
neodredjen pogled i premalo stvari. Nosila je i dubok
dekolte. Belu majicu. Debeli Mata je priao ori i rekao
mu da bi bio sa njegovom majkom i iskezio mu se u
facu. Odrzavao je oi suvim iza debelih, plavih nao-
ara za vid. Nastavnica je potpuno normalno priala
o ori, kao da nije primeivala ikakvu razliku izmedju
15
njega i ostatka dece u razredu. Njegova majka, Rosa,
razvukla je osmeh zbog toga i jo vie iskolaila oi:
A kakav je u sportu? Njegov otac, a moj mu, je bio
odlian sportista.
Odlian je mali Mirko I tu, sva deca se zajedno lepo
slau.
ora nikada nije bio biran za saigraa u fudbalu. Ni u
koarci. Nastavnicine rei nisu mogle da se objasne
niim drugim osim strahom, kukavilukom, nemarno-
u... Poraz za jednu osobu.
ora nije imao oinsku fguru u porodici.
Redje je dolazio u kolu. Sve sam ga manje vidjao.
Jednom se pojavio, samo na prvim asovima. Onda
otiao. Opet ga nije bilo.
I kada je dolazio inilo se da grupa deaka manje
obraa panju na njega. To je trebalo da bude dobro.
Medjutim nije.
Javili su mi telefonom. Pritisak je smrskao mog druga
oru.
I dalje je sedela nepomino. Izgledala je potpuno ludo.
Smogla je snage da uzme viski u ruke. NIje izbacila
muicu. Soba se svakim satom sve vie oseala na
ustajalu budj, na otru bol, na bodljikavu prainu, na
slane suze, na prljave zavese, na haotine misli
Bodei su eprkali po glavi, bockali je. Krunila se kora
mozga. Kada je plakala izgledala je iskreno I ljudski
tuno, kada nije plakala ludaki se smejala, a onda
samo paraliui ustuknula. Vratila je viski na sto. Rosa
se nasmejala jer se muica mrdala u viskiju. Muica se
nije mrdala.
Pevala je neku pesmu. Glas je samo peckutavo milio
kroz njene usne. Prestala je. Creva su dugo i snano
zacvilela. Ona se malo namrtila i nastavila da pilji
ispraznim pogledom. Nervozno je mrdala prstima
na nogama. Naborala je elo. Zaboleli su je bubrezi,
kima.
Svrab od komaraca. Fotelja. Smrad. Prazna pakla.
Prljava aa. Viski. Drhtavica. Prazne oi. Ludake oi.
Meke oi. Bubrezi. Kima. Bol.
Otila je da se okupa. Leala je u kadi. Opet je bila
nepomina. Mislila je na oru. Velika Muica se
nadvijorila nad kadom. Stala je na njeno elo. Nije se
pomerala. Rosa se ludaki nasmejala.
CARINA LIJEPIH
USPOMENA
(Nikia Poljak, Sinj, Hrvatska)
Carinik je otrim pogledom pregledavao unutranjost
automobila.
- Ima li to za prijavit?
- Imam - lijepe uspomene, sjeanja, dobar provod i
neopisivu sreu.
- Ti mene zajebava?
- Nisam, asna rije!
- Dobro! Parkiraj se tamo sa strane!
- Seade, doi vamo! Moramo ga pretrait.
- Ma, zato? to je napravio?
- Eto, pa ga pitaj.
- to si, bolan, napravio?
- Nita, ba nita! Samo sam htio prijaviti lijepe
uspomene.
- Lijepe uspomene?! Iz Bosne lijepe uspomene?!
Safete, ovaj je lud!
- Pretrai ti njega, bio lud il pametan!
- Pa, dobro gdje su ti te lijepe uspomene?
- Evo tu, u srcu i dui.
- Pokai ih, da ih ocarinim, pa smo gotovi s tim.
- E, ne mogu. U tome i jest problem. Zavukle se
duboko pa ih ne mogu pokazati. ue unutra i ne daju
se izvui. Kopao sam ja do njih, ali imaju vrst korijen,
poteem, cimam, a one ni makac. tovie, onda mi
ine se jo vre, jae i otpornije.
- Safete, hajd zovni Svetu da ga provjeri.
Dolazi Sveto u policijskoj uniformi.
- Dobar dan!
- Dobar dan.
- Jesi li ta pio od pia?
- Samo kavu i vodu.
- Troi li drogu ili neto slino?
- Jesam, ako je droga nostalgija za zaviajem, rodbi-
nom i prijateljima, i ako je droga druenje s njima.
- Pa jes, drogiran si! Sad emo mi to da provjerimo.
U nekoj prostoriji mi izvade krv i dok ekam rezultate
analize prie mi jedan carinik.
- Ja sam Ante.
- Drago mi je.
- to to radi ovjee? Sad e cijeli dan ostat ovdje.
- Neka. Ja sam poten ovjek i prijavio sam ono to
imam i to mi je najvrjednije. Vi radite svoj posao i ne
brinite za mene.
- uj osvre se oko sebe za sto maraka bit e za
sekundu preko granice.
- Nemam ni novia, nisam imao ni kad sam dolazio.
- Ima neto, bocu rakije ili suhog mesa?
- Sve to imam lei duboko u meni i ne moe se
nikako izvaditi.
- Dobro, kako hoe. Samo sam ti htio pomoi. Ne
zna ti koliko sam ja njih spasio ovog satarluka.
- Neka, samo vi pomaite kome moete. Za mene je
kasno, nema mi spasa.
Ode Ante do Svete koji ga upita:
- ta je bilo?
- ovjek je bolestan. Nita od njega. Jesi li ita nao?
- ist je, majku mu jebem!
- A nita onda, neka ga puste.
Doe Sveto i odvede me do auta.
- Seade, zapii: Lice nema nikakvih tragova alkohola,
droge ili narkotika u krvi.
- Ajde, brii! kae Sead Dosta mi je zajebancija s
tobom! podigne rampu i uzdignutih ruku kae:
- Ne vie ovakvoghajvana.
Polazim prema graninoj oznaci za Europsku uniju.
Pojavi mi se osmijeh olakanja. Policajac me propusti
do carinika.
- Dobro doli! Imate li neto za prijavit?
- Ne znam.
- Kako to mislite da ne znate? podrugljivo e carinik.
- Maloprije sam prijavio neto pa su mi rekli da nisam
normalan.
- A, tako. Pa to je to?
- To su uspomene koje nosim s ovog puta: susret
s rodbinom koju nisam vidio nikada u ivotu, dobra
hrana i pie zainjene lijepom pjesmom i alom.
- Puno ste toga nabrojili. Ajmo po redu, ima li hrane
ili pia?
- Nemam. Sve to imam je na dnu due i tu stoji; ne-
16
kad me pritie, a nekad me digne u oblake i gledam
odozgo kako nas ova zamiljena crta razdvaja.
- Neto vas digne u oblake? I gledate odozgo? Imate li
opijata kod sebe?
- Nemam, ali priznajem da me opija isti i svjei ljetni
zrak s planina i nepokoene mirisne ledine uz rijeka i
jezera.
- Ne znam to u s vama. Odvezite se u krajnju traku,
neka vas ime pregleda.
Dolazi policajac sa psom.
- U emu je problem?
- Nema problema kaem mu.
- Kolega kae da moda imate drogu. Pregledat emo
vas i automobil.
- Pregledaj sve, ali ono to traite nije u autu, ve neg-
dje u meni, stoji i ivot mi ini as ljepim as runijim.
Policajac pusti psa s uzice:
- Ajde, ime!
Pas prvo njui gume, a onda ue unutra pa njukom i
apama sve rasturi.
- Sad e ime vidit ima li ta u autu umiruje me
policajac.
Pas brzo zavri i krene prema gazdi.
- Eto, nema nita.
U tom trenutku zalaje i zaskoime, jedva ga zadre.
Srce se uzlupa, noge se tresu, klecaju.
- O-ho! Neto je nanjuio! Niste vie sigurni kao
maloprije.
- Papas je poludioPojest e me! Kako u biti
smiren?!
- He, he! Nee, nee! Tako svi govore dok im neto ne
naemo.
Doe jedna veliki kombi s nekoliko policajaca i carini-
ka. Svuku me do gola, pregledavaju svaki dep, av
i uitak. Kroz prozor vidim kako skidaju s autavrata, s
vrata stakla i retrovizore, s retrovizora ogledala i ku-
ita. Gledam kako auto nestaje u dijelovima, a onda
ga za par minuta sastave kao da nita nisu ni dotakli.
Doe isti policajac.
- Sve smo pregledali. Stvarno nemate nita sumnjivo.
Bolje bi bilo da niste nita govorili. Moete ii!
Uskoim bez rijei u auto i jurnem; ne smeta mi kripa
auta i trenja retrovizora. Odahnem tek kad stanem
na strmoj obali mora.Njegovo plavetnilo privue moju
drhtavicu, slabost i hladan znoj autom se otkotrljam
u dubinu, veliku dubinu,gdje sjaj lijepih uspomena na
rodbinu i prijatelje, nedirnutu prirodu, ljudsku dobrotu
i muku, napuste moju nutrinu i idui zagonetnim
morskim putovima, prenesu moju sreui mir gdje god
morska sol, noena vjetrom i kiom, dotakne mjesta
roda mog.
Napokon se osjetim potpuno slobodan, sretan i
smiren.
ERNEST
(Marko Bobeti, Bugojno, BiH)
Vrui srpanjski dan ve se prevaljao do podneva dok
se Ernest po tko zna koji put nervozno, poput kakvog
bezglavog ohara, vrtio u krug po ulici nedaleko od
svoje kue. Ulica je dugaka i nalazi se na samom
ulazu u gradi te, sputajui se laganom strminom,
vodi do sredita. Cesta je svjee oznaena, nove
ploe nogostupa uredno sloene, a slobodni prostori
sa strane ukraeni su zelenom travom koja je uivala u
hladu maslinovih stabala. Gradska vlast je ak posta-
vila i male korpe za smee s jedne strane ulice, tako
da nisi mogao pronai niti papiri baen na plonik. S
plakata pravilno polijepljenih na velikoj oglasnoj ploi,
lica lokalnih zabavljaa pozivala su na zabavu u beach
barovima.
Domai lovci na turiste besramno su iskakali na cestu
pred vozila stranih tablica nudei apartmane i sobe
na oajnom engleskom. Usput su, poput pobjenjelih
orangutana, mahali natpisima za slobodan smjetaj.
Grupa bakica, koja se od zore skuplja na zidiu
nedaleko niz ulicu, naguravala se ispred parkiranog
automobila u kojem je sjedila strana obitelj. Na su-
protnoj strani ulice, etvorica mladia, od kojih dvojica
sinovi lokalnih vlastodraca, upirala su prstom prema
enama i podsmjehivala se borbi kokoki u nastojanju
da privuku goste, da bi, nakon toga, i sami iskakali
pred valom nadolazeih stranih automobila, uzvikujui:
Apartmani! Zimmer frei! Pokoje!
***
S desnom rukom podignutom do glave, dlana otvo-
renog prema unutra, Ernest je brzo micao usnama.
Izbacivao je nijeme rijei koje su se raspravale pada-
jui pred njegove tenisice. Ne diui pogled sa svojih
stopala neprestano je gurao ruke u depove i vadio ih,
vrtio glavom lijevo i desno, i koraajui, lupao nogama
od tlo, pokuavajui nadvisiti prometnu buku. Jo
posve mlado, sino obrijano lice nije poprimilo zdravu
boju od ovoljetnog sunca. Oi, stare tek dvadeset i tri
godine, besciljno su lutale po prolaznicima i okolini ne
traei apsolutno nita. Sjajile su se kao isto jezero
pod proljetnim suncem na nekoj dalekoj livadi. Tamo
negdje u osami. U miru i tiini. A njihov sjaj u ovom
obinom danu nitko nije primjetio. Umorni kapci su
podrhtavali od neispavanosti, a ukasti, nezdravi
podonjaci su se epurili poput kakvog starog oeru-
panog pauna koji pokazuje svoje izblijedijelo perje po
posljednji put.
U jednom trenutku naao se pokraj niskog zida koji je
dijelio cestu od susjedne parcele, koju su pak bezobra-
zno zaposjele opale iglice borova. Sjeo je na zidi. Ra-
skrije na kojem se nalazio postajalo je sve uurbanije,
prometnije i bunije. Zavravajui svoj ovoljetni odmor,
grupa turista je stajala i ekala autobus na vruini, ne-
daleko od cafe bara koji je izgledao poput oaze nasred
pustinje sa svojim ogromnim zelenim suncobranima
i spoznajom da se tu negdje, ispod anka, nalazi
veliki spremnik s kilama leda i osvjeavajuim piima.
Ernest je prebacio nogu preko noge i gledao kako mu
veliki crni kamionet zaklanja pogled na jednu djevojku.
Izlazila je iz duana koji se guio pod betonom est
katova zgrade nad njim. Nosila je crne kratke hlae,
a plava kosa joj je padala preko bujnih grudi, koje su
neometano skakutale kao da ih nitko ne promatra.
Ernest je razvukao suhe i ispucale usne u osmijeh na-
gnut u stranu. Izvijao je glavu da uputi jo jedan pogled
prema djevojci. Otvorila je suvozaeva vrata omanjeg
starijeg automobila, iji je motor iz petnih ila dokazi-
vao da ima snage za jo koji kilometar, i ula. Mladi je
opet spustio pogled prema tlu, ugledavi vezicu svoje
tenisice kako se ispruila po sivkastoj ploi nogostupa
poput gusjenice koja trai komadi hlada i svoju oazu.
Dok je vezao tenisicu snani miii na rukama su se
napinjali, podsjeajui na sate i dane provedene u
17
teretani. Uvijek je traio ravnoteu izmeu umnog i
tjelesnog napora. Podiui pogled ugledao je prijatelja
kako ga promatra naslonjen na povei kamen te se
potom nonalantno i bezbrino sputa niz sporednu
makadamsku ulicu koja ni po emu nije pripadala
okoliu u kojem se nalazila.
***
Priavi mu shvatio sam da sam ga probudio iz
nekakvog polusna. Oi su mu skakutale gore-dolje po
runiku za plau smjetenom na mom desnom ramenu
te nazad po svojim tenisicima. Sabravi se, Ernest je
ustao i uinio ono to uvijek radi, protrljao obje ruke od
bokove i uz iskreni osmijeh pruio otvoren dlan doe-
kujui moju ruku u vrsti stisak. Ja sam se neprestano
smijao, zbijao nekakve ale, hinei da ne primjeujem
nervozu i znoj na Ernestovom elu. Znoj me podsjeao
na preduge noi u kojima sam grizao jastuk od muke
borei se sa svojim udovitem, koje me zaokupljalo
sve vie i iji je dah postao moj vlastiti i ije su misli
postale moje misli.
Osjeam ekanje u stomaku.
Prelazimo preko uarene ceste na drugu stranu, kotr-
ljamo se sporo prema centru, a ja se opet pronalazim
kako brbljam neke gluposti samo da popunim tiinu. Ti-
inu koja smeta samo meni. Istu onu koja mi je nekad
bila najbolji prijatelj, a od koje sad bjeim. Ernest me
pogledava. Ja se pravim pomiren sa svijetom, dok
zatvaram kapke titei oi od sunca. Svojim krutim i
otrim noktima pozdravlja me zvijer iz moje utrobe.
Laganim korakom se sputamo cestom zanemarujui
koenje i ubrzavanje automobila koji ive svoj vlastiti
mehaniki ivot. Pitam se, gunaju li uareni limovi
automobila pod napadajima vrelih zraka? eka li srce
automobila arko svoj kraj?
Nakon nekoliko minuta hodanja prema rivi, Ernest
naglo zastaje i okree se prema meni. Zahvaljuje,
kao i uvijek, na druenju i nastavlja svojim putem. Uz
pozdrav klizi kroz malu uliicu, sputena pogleda, te
i dalje s onim iskrenim osmijehom na licu, nestaje iza
ugla. Ja kreem dalje i savijam se od boli iz utrobe.
udovite me upa dugim noktima. Kandama me
hvata za kou i meso te grize svojim pokvarenim,
smrdljivim zubima, gladno kao sam vrag nakon dugog
sna. Osjeam kako mi usisava pupak unutra, malo ga
vae te ga ispljune nazad vani. Bacam se na oblinji
zidi i povraam, poeljevi mu dobrodolicu.
***
Naglo sam, od povraanja i boli u stomaku, osjetio
umor. Klapam japankom od uareni asfalt, nastavljam
etnju prema plai, palei manevar za izbjegavanje
ljudi. Ne uspijeva. Iz tranica me izbacuje udarac ne-
kog mrge, koji me svojim znojnim ramenom podsjea
da sam jo meu ljudima. Njegova debela, na elavo
izbrijana glava s tekom srebrnom ogrlicom oko vrata
se podsmjehuje. Pokuavam sabrati misli, ali vrelo
sunce mi je skuhalo mozak kao kakvu izbjegliku
kau. Prebacujem runik s jednog ramena na drugo
dok dostavni automobil jedne velike mlijene industrije
dodatno zagrijava vrui asfalt, a lice mi, bez pristanka
mog sada ve tekueg mozga, poprima izraz gaenja.
Vrisak djeteta s plae pored ceste me budi poput
pljuske, ali duboka hladovina visokih borova me tapa
po kosi i umiruje, pjevajui mi uspavanku. Ne doputa
mi da se budim. Primjeujem ispod oka kako mi noge
ipak pouzdano idu maloprije zamiljenom rutom,
iako mi se ini kako ne upravljam njima. ujem samo
udaranje krila golubova iznad mene i gmizanje kukaca
po pranjavoj stazi. ujem uzdahe umornih mrava i
vriske napaenog ovjeanstva. Struganje japanke mi
je soundtrack ovog puta. Nagli udarci basa u zvuni-
cima, u kojim treti jeftina glazba u kafu pored kojeg
prolazim, rastjeruju bilo kakvu pametnu misao koja se
naumila spustiti na zemlju iz dalekog sredita svemira.
Dok mi se lice opet iskrivljuje, prelazim preko nepravil-
no razbacanih kamenih ukrasnih ploa, koje na svojim
kvrgavim leima nose svoj dio puta prema plai. Nae
besmrtno sunce ije vatrene zrake podsjeaju na put
za koji se ini kao da nema kraja, nastoji svesti moje
kretnje na minimum. Sputam sad ve teke noge
po stepenicama koje vode na uareni al. Pruam
se cijelim tijelom na runik koji sam postavio tik uz
more. Sklopljenih oiju sluam silno ljudsko glasanje,
kreketanje i roktanje, koje se pretapa u nerazgovijetnu
buku, poput zbora najgrlatijih zrikavaca. No, zrikavce
bolje razumijem.
POSTOLOVNO
PUTOVANJE VLADIMIRA
NAZORA
(Anto Zirdum, Travnik, BiH)
Svrivi studij prirodoslovnih znanosti matematike i
fzike, Vladimir Nazor odlui krenuti iz Zagreba doma u
Postire na Brau. Razmiljao je kako puko putovanje
uiniti dogaajem zanimljivim i svrhovitim, inspira-
tivnim mladoj pjesnikoj dui i svakako pounim a
u izvjesnoj mjeri i egzotinim. Mladu duu avantura
naprosto vue, a on je imao u vidu davno neispunjenu
elju za jednom pustolovinom za koju je znao da se
nikada nee ostvariti jer je njegova mladost naprosto
prola.
Dok je studirao u Grazu obino bi vlakom iao u Rije-
ku, proveo dan dva u Opatiji gdje su odmarali austrijski
industrijalci sa ijim sinovima je studirao, a onda bi
uhvatio parobrod za Split. Prethodne godine bio je
gost kod svoga prijatelja sina uglednog poduzetnika
Ignatza Brckera, koji je tada dobio koncesiju za odvoz
smea u Opatiji. Do tog doba smee se odvozilo
brodovima i bacalo u more, neto dalje od obale. No,
voda bi dio toga smea vratila na predivne plae i
nagrdila tu ljepotu u kojoj su uivali i kraljevi.
Za svog boravka u Opatiji, 1896. godine, rumunj-
ski kralj Carol je zakasnio u hotel Amaliju jer se
izgubio etaju, pa je zbog toga sljedeeg dana traio
od lokalnog upravitelja, baruna Artura von Smitha
Zabierova, da staze budu ureene. Kotarski poglavar
se ispriavao njegovu velianstvu kukajui kako za
to, zapravo, nema novca. Kralj je dareljivo donirao
sredstva. Ureivanje je trajalo nekoliko godina i ba je
tog ljeta prvo etalite otvoreno. Naravno, otvorio ga
je rumunjski kralj Carol I. koji se tada sastao s grkim
vladarom Georgom u opatijskoj vili Angiolini .
Mladi Brucker zvao ga je da i tog ljeta bude njegov
gost i sav oduevljen pisao mu kako u Opatiji gostuju
slavna balerina Isadora Duncan i njezin mu slavni
pjesnik Jesenjin, kako se priprema automobilistiki
rally Opatija Nica, kako je tu i slavna knjievnica
i borac za mir Bertha von Suttner, ali on je odluio
18
je ii preko Bosne. Tonije, preko Viteza, gdje je
namjeravao posjetiti majine roditelje, djeda aria
u Gornjoj Veeriskoj, a odatle otii u Kreevo do fra
Grge Martia i odnijeti mu primjerak svojega prvijenca
Slavenske legende, kako je obeao tome starini, toj
pjesnikoj gromadi, bosanskom Homeru. Nekako je
u svojoj mladalakoj dui osjetio da je to posljednja
prilika da jo jednom proe Bosnom i zahvali svome
uzoru fra Grgi dok je jo iv, a i do njega je doao glas
da neto poboljeva.
itavu no i slijedei dan se vozio vlakom koji je
huktao, brektao, piskao, dimio i adio dok nije stigao
u Bilu, stanicu gdje se iskrcao. Tu je zatekao nekog
seljaka iz Gornje Veeriske i volovskom zapregom,
preko Malog i Velikog Mounja izbio do poznatog vrila
Koritnjaka, a odmah tu je bila i djedova kua.
Starom djedu Niki brine vie nisu strile kao dva roga
ve su posjedile i objesile se niz duguljastu bradu.
Odmah se tu naoe i njegovi ujaci i ujne, roaci i
rodice i sila djece koja su se borila samo da dodirnu
takvoga gospodina, njihovoga uenoga roaka, koji
doe iz Zagreba. Odnekud se stvori i bukara vina koje-
ga je ujak Frano za Uskrs dovezao iz Splita, kako je to
godinama radio njegov djed Niko koji je znao najkrai
put do Splita.
Poslije nekoliko dana sjeti se Vladimir da je djed
jednom priao o nekoj pilji sa blagom, koja je bila na
suprotnom brdu, odmah iznad Prale.
- Dido, jednom si mi prio o pilji ispod kava. Zna li
netko gdje se ulazi u tu pilju?
- Znamo mi za to ve odavno, ali niko nemere unutra
u. Vitar ti odma utrne sviu. iv je Stipin Marko pa ga
upitaj. Uzo on preko sto arina konopa, meto u pas
dosta svie i ibreta pa zovu ime Isusovo ode unutra.
Vitar trne sviu. Marko ee i odmata konop. Ne bilo
dugo i Marko se nae u velikoj izbi. Svie i ne vidi, ni-
kakva ga svitlost omamila. Na srid sobe almaz ko diti-
nja glava. Svitli almaz ko sunce arko. U ietima nike
kace i kazani. Prii nesmi jer na njima rei adaja, to
li je? Tko zna to je u kacama. Dukati nisu jer gazi
po njima. Zgrabi Marko almaz pa bii kui. Ne umi da
iz sobe jadan izie. Metne almaz na astal i vidi otkud
je doao. Sad uzme opet almaz a izlaza nigdi. Vidi on
u zidu rupicu i kroz nju ide njegov konop. Uznojio se
Marko, prekrstio i goloruk jura iz peine. Na srid puta
ga ustavi divica pokrita dugom raeljanom kosom pa
e Marku: Fali Marko Boga da si iji jesi, ne bi ti tako
alema ni moje odaje iv. Poboan je zna Markin aa.
Izletio ti Marko mrtav znojan i izbezumio. obani ga
kui odnijeli, eto ga i danas se vue ko pribijeno, da
prosti, ene, ne more da se ispravi i do sebe doe
pokua djed Niko odgovoriti Vladimira.
- Dobro djede, moe li ujak Frano mene odvesti da
samo malo pogledam, kau imaju zidine grada, stepe-
nice, bunar na vr gradine?!
- Slobodno pogledajte, ali u pilju ne ulazte posavje-
tova ih djed, a time zapravo odobri Frani da moe ii.
Sretan, on namignu ujaku Frani, jer je znao da i njega
zanima to je u pilji.
Sutradan oni se spreme i na kav.
Na prirdnoj gradini sa okomitim stijenama su se vidjeli
ostaci suhozida. Na samom vrhu Nazor uoi stijenu na
kojoj su spiralno bile uklesane stepenice. Na vrhu se
vidjelo mjesto s malim udubljenjem.
- Frano, ovo ti je rtvenik na kojemu su stari
Slaveni prinosili rtve svojim boanstvima. Pogledaj
ove kosti proaka on svojim noem pepeo na
mjestu gdje se palila vatra.
- Ja sam tu sto puta stajo a nisam vidio kosti
ni lug odgovori iznenaeni Frano ari.
Iza rtvenika je bila mala zaravan.
- Evo ovdje su bile neke zgrade. Pogledaj
ostatke zide pokaza Vladimir Frani slabovidljivu crtu
ostataka zida pokrivenih debelim slojem suhoga lia.
Frano malo zakopa lie dignu busen i doista se ukaza
red kamenja.
- Ja mislim da bi ovdje mogao biti rtvenik
Jarilu, Jarovitu. Tamo prijeko je Jardo, je li tako?
Frano klimnu glavom.
- A upni patron je sveti Juraj.
- Je.
- Na ovoj visini su nai preci slavili novo leto negdje
oko jurjeva. Sve je nekako povezano. Nego, ajde ti
mene odvedi do ulaza u pilju.
Iako je Frano tu znao svaki bun potrajalo je dok su
doli do malog otvora ispod stijene. Ve je bio gotovo
zatvoren od zemlje koju je kia, zajedno s kamenjem,
svukla oko samog otvora. Frano brzo oisti ulaz u
pilju. Ulaz je bio uzak i strm. Vladimir zaveza konop
za sebe, okrene se i poe natrake niz strminu. Frano
je ostao na otvoru, trudei se ne zatvoriti put svjetlosti
drei konop. Dodao mu je svijee i ibice i Vladimir se
poe sputati. Polagano, oprezno. Naprosto mu je tre-
balo vremena da se privikne. Na dnu kososputajueg
tunela dotakao je dno a iza njega bio je manji otvor iz
kojega je zjapila tama. Nazor upali svijeu jer svijetlost
odozgo tu nije vie dopirala. Vidio je rupu kroz koju se
ovjek mogao provui a iza nje je naprosto osjeao
upljinu. Sagnuo se i provukao u iri prostor. Oprezno
se ispravio. Onda se sjeti tu ostaviti svijeu a iz nje-
dara izvadi drugu i pripali. Oprezno krenu dalje. Slaba
svijetlost svijee teko je nagrizala potpunu tamu. Tek
uspio je vidjeti da su stalagtiti zlataste boje. Zrak je bio
ustajao. Vladimiru poe srce bre lupati, a stomak se
poe buniti. Osjeti da teko die. Svijea u njegovoj
ruci se ugasi. Gospe moja promrmlja on i prije nego
e mu pozliti krenu brzo natrag prema svijei kraj koje
se nalazio izlaz. Zadnjim naporima snage uzeo je svi-
jeu i dopola proturio glavu ka izlazu te dreknu: Frano
vuci. Tada mu je tijelo skroz omlitavilo. Tek snano
trzanje konopa i svjeina zraka ga opet malo vrate
svijesti i on se na rukama iskobelja iz hodnika.
- Sav si priblidio ta ima dolje???!!!
- Klaustrofobija
- Auuu ree Frano kao da je razumio to
je Vladimir rekao.
- Blaga nema?!
- Dolje nema niega ali nemojte silaziti.
- to bi silazili ako blaga nema zakljui
Frano i oni krenue nazad.
SMOKVA
(Elis Bekta, Mostar, BiH)
Ludog Josifa Haviju djeca su salijetala pitanjem Juso,
ta ima u Beu?, a on im odgovarao: Jeo nar, prde
car, hej, haj, zer-belaj! Od djeijeg smijeha bubrila je
slast u smokvama, a od Jusina treslo se i zveckalo
sunce u Bregavi.
19
Ludom Josifu Haviji niko nije mogao odrediti godine,
jer svi jurodivi na licu i u dranju tijela nose nekakav
prikriven, a opet neizbjeno vidljiv znak vanvremenosti.
inilo se da na njemu stari jedino fes kog nikad nije
skidao sa glave.
Ludi Josif Havija izgubio je pamet jo prije prvog rata,
uei u Beu pravo i mrtve jezike. Neki vele, od ljubavi,
neki, opet, od haia i opijuma, a neki da je stalno
gledao makama u oi, pa ga je pamet zato ostavila.
Ludi Josif Havija preivio je prvu godinu njemake
okupacije. Da li zato to su ga djeca i duandije zvali
Juso, ili to ga niko drugi nije zvao niti ga primjeivao,
ili to u katastru nigdje nije bilo upisano njegovo ime,
niko ne bi mogao tano rei.
Ludi Josif Havija iznad svega je volio kafu. Pio je
gorku, murei dok prinosi fldan usnama, kao da se
ljubi. U Stocu, vele, nikada nikog nije poljubio, a za
Be niko nita ne bi tano mogao rei.
Ludi Josif Havija smijao se samo kad bi djeca hodala
za njim i zadirkivala ga, i kad je priao o makama
koje je drao u simerinkoj studentskoj sobi. Plakao je
esto: kada je u poaru izgorjela tala s kozama starog
Mehe erkeza, kada je u Marseju ubijen kralj, kada
je iz Stoca odlazila ekipa austrijskog flma Krvava
braa, kada je preselila ljutita, ali prema njemu uvijek
dobra Hama Redi iz Basilija, kada su u Stolac umar-
irale Mure, kada su apljinske ustae u jednoj noi
zaklale etiri djevojke iz kua Hamovia i Kaikovia,
kada su Talijani odlazili iz Stoca, kada je dola vijest da
je meu umcima poginuo kroja Milii, koji je Jusu
esto davao nekog sitnog posla... Ali niko ga nije vidio
da plae kada su u ariju uli Nijemci.
Ludog Josifa Haviju ustrijelio je njemaki major jedne
septembarske veeri etrdesetetvrte, na etalitu
izmeu Benta i Duhanske stanice. Major je prije toga
pio lozu na Bentu, odravi pri tom govor o svojoj
zgaenosti nad ovjeanstvom. Od te zgaenosti nije
potedio ni Nijemce. Neki vele da je Jusa ustrijelio iz
puke obijesti, neki, opet, kau da se ukoio od straha
kada je pripit krenuo na poinak, a pred njim se pojavi-
la sablasna fgura sa fesom, koja je neto mrmljala na
mjeavini mrtvih jezika.
Ludi Josif Havija, ugledavi pred sobom njemakog
ofcira, htjede da iz depa izvadi nekolike suene
smokve i ponudi mu ih. Ili je moda htio da sam pojede
jo jednu suenu smokvu. Tijelo mu se streslo od udar-
ca dva devetmilimetarska zrna iz crnog Waltera. Tek
tree zrno, koje se zarilo u lijevu stranu grudi, oborilo
ga je na zemlju. Poeo je padati na lea, ali je zemlju
dotaknuo licem i ostao leati nauznak.
Njemaki major, kojem se gadilo ovjeanstvo, tek je
iz treeg pokuaja uspio da u futrolu vrati svoj Walter
P-38, a potom se, napola rastrijenjen, zaputio ka
komandanturi mjesta. Kada je odmakao etrdesetak
koraka od tijela ludog Josifa Havije, iz tame to je
ispunjavala dvorite Duhanske stanice izaoe etiri
make i legoe kraj glave na kojoj je jo uvijek stajao
ostarjeli fes, ispisujui svojim tijelima hebrejsku rije
smokva.
Ludog Josifa Haviju neko je pokopao prije zore u
neobiljeenom grobu na Krajini. I danas se, kada
od Radimlje pjeice ulazite u Stolac, na tom mjestu
mogu vidjeti make kako spokojno lee meu mirisima
ruzmarina, kadulje i empresa.
MAGINI ON
(Josip Ulje, Ljubuki, BiH)
Njegova djevojka vie na njega dok on uti. Ona ga
pogledom tjera da mijenja posteljinu i isti wc koljku.
Ona je feminazi sa hipsterskim naoalama iz Bosne
koja lii na Amy Farrah Fowler iz Big Bang Theory.
On ne zna tko je Amy Farrah Fowler. Ali on zna da
mrzi Big Bang Theory. On mrzi sve amerike serije
osim Seinfelda i Ureda. On gleda panjolske i iranske
eksperimentalne flmove. On gleda francuski flm. On
gleda francuske flmove u kojima glavni glumac sjedi
depresivno pola flma i uiva u dimu duhana. Njemu
je veina stvari jebena. Njemu je jeben duhan za
motanje. On mota duhan. Duhan za motanje je manje
kapitalistiki od kapitalistikih cigareta. Njegovi fren-
dovi isto motaju duhan i voze bicikl. Njegovi frendovi
imaju izmiljena imena na fejsbuku i nosaju ruksak na
leima. On nosi ruksak na leima. Nerijetko je prazan
ili popunjen samo jednom knjigom i vreicom duhana
za motanje. I majicom sa suberziv festa. On ide na
subverziv fest. Nerijetko tamo i volontira. On oboava
volontiranje. On oboava Sreka Horvata. On eli biti
Sreko Horvat. On eli biti teoretiar klasne borbe,
progresivnog komunizma i postjugoslavenske knji-
evnosti. On nemam nita protiv oplodnje fnancijskog
kapitala, sve dok se ona dogaa unutar njegova etiri
zida. On mrzi kapitalizam. Iako je on, odnosno njegovi
roditelji, vlasnik skoro stokvadratne nekretnine u
elitnom dijelu grada. On je anarhosocialist. Po potrebi.
On protestira protiv svega. On protestira protiv svega
u pametno brendiranom demperu od 500 kuna.
Proteste fotografra sa fotoaparatom od 3000 kuna. A
na proteste dolazi na biciklu vrijednom 5000 kuna. Na
odreenu garderobu troi razmjerno mnogo novaca
svojih roditelja da bi mogao izgledati siromano. On
mrzi Konzum i tamo iz protesta ne ostavlja novce koje
zarauju njegovi roditelji. On zbog toga uredno ide u
druge supermarkete koji rade iste stvari zbog kojeg
on i mrzi Konzum. On mrzi zajedniki osjeaj ponosa
jer je na pravoj strani povijesti. On ne voli pop kulturu.
Ali uredno doputa pop kulturi da mu odreuje to
voljeti, a to ne! On oboava rije opskurno. On voli
opskurne flozofe i sociologe. On eli studirati ili ve
studira sociologiju. Gorljivi je zagovornik borbe za
neovisnost Katalonije. Oboava iberoromansku kulturu
i satima sa transparentima podrke stoji ispred pa-
njolske ambasade u znak protesta protiv potlaenog
naroda Katalonije. On je prvi meu jednakima na svim
paradama i protestima u ast potlaenima. Ali o tenji
za jednakopravnost konstitutivnog naroda kojem i sam
pripada, iz zemlje odakle dolazi njegova djevojka uti.
Jer to u zajednici njemu slinih ne donosi bodove. O
tome ne piu knjige gorespomenuti opskurni socijolozi.
Na najkapitalistinijem internetskom produktu pie sta-
tuse protiv kapitalizma i stavlja znak svianja na sve
stranice sa slinom tematikom. On je naitan i on sve
zna. On o svemu ima miljenje. Sigurno talasa iznad
nemira neznanja i vjeti je moderator svih fejsbuk
komentara. On na svaki status ima spreman link koji
citira Le Monde Diplomatique ili El Pas. On kupuje
Zarez i sline neoskojevske magazine. On oboava
svako slovo koje Chomsky ukuca na pisaoj maini i
zbija urnebesne toseve na raun iekova bonivan-
20
stva. Distinkcija mu je omiljena rije. S potovanjem u
glasu pria o samoupravnom socijalizmu. Spreman je
satima raspravljati o besmislenosti porezne politike i
dodjeljivanja novanih sredstava vjerskim organizaci-
jama. On je svjestan koliko dravni proraun i porezni
obveznici trpe zbog takvih besmislica. Ali njegova obi-
telj uiva mirovinu NOB-a. O toj pak temi uti i o tome
ne eli imati miljenje. On je profesionalni ateist i to e
ti uredno rei po prvom susretu. On eli jasnu defnici-
ju ontolokih fundamenata. Sreom, on nije i vegetari-
janac. On ima gej prijatelje s kojima dijeli oduevljenje
pokojnim maralom. On zaboravlja da bi taj isti maral
s pomou sustava, u kojeg se on u 21. stoljeu zakli-
nje, njegove prijatelje poslao na prisilni odmor na Goli
otok, a njega bi digao s plonika svih Varavskih ulica
ovog svijeta i poslao da nabija uljeve na prugama,
tunelima i nasipima diljem nikad prealjene bive dra-
ve. To bi bio prvi posao kojeg bi radio. On nema dana
radnog staa, ali o radnikim pravima zna ba sve. On
za sad i ne eli raditi. To ga nee zaustaviti da kritizira
sve odgovorne za broj nezaposlenih. On e za sebe
rei da nije tipino balkansko dijete. On za sebe kae
da je odrastao na Alan Fordu, Corto Malteseu, Dylan
Dogu, Crnoj Guji i Monty Phytonu. Tu lei ona njegova
omiljena distinkcija izmeu njega i toliko neukog puka
kojim je okruen. Dok drugi vrijeme gube na frivolne
stvari, poput svjetskog nogoloptakog prvenstva,
on slua Talking Headse i ita o Nestoru Mahknu
koji, citirat u ga ne konotira burujtinu. On ne voli
buroaziju. On zagovara proleterijat. Iako su njegovi
priueni buruji koji fnanciraju njegovo proleterstvo.
Sa novcima koje nikad nije morao zaraditi, u skupoj
garderobi kojoj je jedini cilj da ne izgleda skupo i sa
gomilom stavova koji postaju kontradikcija samom sebi
on je taj magini ON.
MUHA U AI
(Barbara Hrka, Knin, Hrvatska)
En En prokiljio je oima ispod toplog pokrivaa.
Nije elio pogledati u budilicu jer je znao da e auto-
matski izraunati koliko je malo spavao, a znao je da
je spavao malo jer je od uzbuenja usnuo jako kasno
zamiljajui kako se useljava u nov stan, neki osvijet-
ljen, prostran i samo njegov. Potom je matao kako
prima prvu plau, kako ga ef ohrabruje tapanjem
po ramenu, kako s kolegama na hodniku uz aparat za
kavu komentira tajniino dupe, kako momcima uz pivo
prepriava anegdote s posla
O svemu tome je En En sanjario jednoga
dana poetkom veljae 20godine, kada je nenadano
u novinama naiao na oglas o zapoljavanju djelatnika
u jednoj uglednoj tvrtci.
Dragi! mamin nazalni glas se razlijegao
stan. Hoe jaja na oko ili kuhana?
Zavrtio je oima. Svejedno!
Uskoro je ustao i iako je ve pripremio to
e obui, ponovno je isprobavao odijelo pred ogleda-
lom dok se miris jaja irio stanom. Kosu je zagladio na
desnu stranu. Zatim nakostrijeio uvis. Spljotio je. I na
kraju ipak zagladio.
Kada je doao u kuhinju, halapljivo je
smazao jaja ne odvajajui oi od zidnog sata dok je
mamica zavaljena u naslonjau, jo uvijek u spavaici
s viklerima u kosi gledala nekakvu kulinarsku emisiju.
Sretno, srce! viknula mu je na odlasku. I kad se
vrati trebat e popraviti vodokotli.
Killing me softly.
Dobro, dobro - promrmljao je i pourio van na
21
autobusnu stanicu.
Dan je bio hladan i za zimske standarde, podigao
je glavu i vidio iz zgusnutih oblaka kiu kako lagao
pada na zemlju. Autobus je ve stigao, provlaio se
kroz grupice natiskanih aka i zauzeo mjesto pored
prozora, izmeu dvaju srednjokolaca grae rugby
igraa. Jedan ga je pogledao mrzovoljno s visoka pa je
jae stisnuo svoju aktovku i osjetio kako ga zapuhuje
smrad neopranih zubi iz djeakovih usta. Mekoljili su
se, cerekali i naguravali.
Ali sve e preivjet, sve e preivjet ponavljao je u sebi
poput molitve uskoro e zaraivati dovoljno da kupi
vlastiti automobil i poalje u kurac javni prijevoz i ove
jebene klince. Nakon tri stanice nogom je pobjedo-
nosno stupio na kolnik preko puta kojeg se pruao
pogled na zgradu C.A.A. tvrtke, ogromno zdanje u
obliku polukruga s tamnim staklima i parkiralitem za
osoblje.
Krenuo je prelaziti na drugu stranu kad je auto odjed-
nom projurio i zapljusnuo ga.
U piku materinu!... procijedi kroz zube. Psovka se
zagluila u buci prometa i kie to je sve jae padala.
Onako mokar, pripijenih hlaa i tenisica punih vode,
potrao je u zgradu.
Unutra je bilo ugodno i toplo; popravio je kosu u odra-
zu staklenih vrata i zadihano uletio u lift. Tip u crnom
odijelu kimnuo mu je i potom ga odmjerio od glave do
pete. inilo se da se voze satima dok je voda kapala
niz aktovku. Kad se lift napokon zaustavio, odgacao
je do pulta gdje je sjedila tajnica i objasnila da prieka
dok ga ne pozovu. Ve je osjeao uzbuenje kako se
penje niz grlo. Nervoza ga je peckala po zatiljku poput
povorke mrava, a dlanovi hladno znojili.
Daj Boe molim te govorio je njiui se na stolici
molim te, zna da te nikad nita ne molim. Mislim, ne
molim, ali odsad kad bi mi ovo usliio Oe na koji
jesi Ma samo da se ovo ostvari, samo ovo.
Otvaranje vrata ga je prekinulo u naricanju, toliko se
nagnuo da umalo nije pao sa stolice.
Gospodine En, dobrodoli. stariji mukarac mu
se srdano nasmijeio, rukom pokazujui u smjeru
otvorenih vrata.
Kada je uao, shvatio je da je ured u koji su ga pozvali
zapravo bio dvorana na sastanke, sa samo jednim
ogromnim stolom u cijeloj prostoriji.
Sjeo je suelice dvama direktorima, udaljen nekoliko
metara od njihovih procjenjivakih pogleda. S lijeve
strane je sjedio debeljuco podbuhlih oiju, ruke podbo-
ivi o trbuh i nezainteresirano piljei poput krtice. Dru-
gi je bio mukarac koji ga je uveo unutra, sada je glavu
zagnjurio u papire kao da neto zanimljivo prouava, i
naposljetku izustio: - Dakle, prei emo na stvar.
Zakaljao se i zastao kao da razmilja kako bi formuli-
rao iduu reenicu. Krtica je cupkao prstima po stolu.
- Dakle po vaem ivotopisu imate sve potrebne
kompetencije, a Iskustvo?
En zamuca Ne gospodine, nisam imao prilike raditi u
struci, ali spreman sam izuiti brzo nadoda i kako
sam shvatio, radno mjesto ne zahtjeva iskustvo.
- Da, tako je usiljeno se nasmija direktor Pa ipak,
poeljno je, razumijete.
Lagano klimajui glavom zapiljio se u prainu na
tepihu. inilo mu se da lebde za ovim stolom praznim
prostorom i pomisao da neto nije u redu gmizala
mu je tijelom. Pored toga, noni prsti su mu se sledili
plivajui u vodi i samo je iekivao trenutak da ih ugrije
i ponovno osjeti.
Kako god brzo se nakalja njegov sugovornik Misli-
mo da shvaate gospodine - uspori i spusti pogled
na papir - En, da naalost smatramo da ipak ne od-
govarate proflu zaposlenika kakvog trenutno traimo.
Zatim mu zavrti papire s druge strane stola.
- Ali! usklikne En izbezumljeno. Oprostite na
diskretnosti, gospodine direktore ubrza shvaam
da nemam radno iskustvo, ali u vaem oglasu je
pisalo Moj doktorski rad upravo je vezan za podruje
poslovanja tvrtke, politikom i ugovorima koji se skla-
paju na - mahao je rukama, rijei su se ispreplitale,
kotrljale preko jezika i odbijale o zidove u nezainteresi-
ranosti to je bazdila s druge strane stola.
Nastala je tiina.
inilo mu se da opet sjede za stolom koji baulja
praznim prostorom, zjenicama u ekstazi promatrao je
veliku dvojku. Naposljetku, debeli krtica je odgurnuo
stolicu, ustao se i odgegao iz prostorije.Time je stvar
bila zavrena.
Sram ga je potpuno preplavio. Razjapljenih usta kao
kad gleda kako ti stvar ispada iz ruke i u sekundi koja
traje cijelu vjenost, samo stoji bespomono dok te
uas preuzima i napokon, sve se razbije u tisue ko-
madia, grozniava nada koju je gajio bila je poruena
jednim odsjenim ne.
Glasovi iz pozadine su mu prodirali u uho kao da dola-
ze iza neke zavjese, i uskoro je shvatio da se nalazi u
istom onom predsoblju gdje je maloas molio.
Baci se iznemoglo na stolicu.
Spustio je glavu i prste zarinuo u kosu. Glupa upino
ree sebi zato nisi, zato nisi neto! osjetio je da
si noktima prodire u meso tjemena. Sljepoonice su
mu pulsirale pod navalom misli.
uo je neko ukanje i podignuo pogled. Na stolici
pored njegove sjedila je djevojica ritmino se njiui.
Kada je vidjela da je promatra, i sama se zapiljila u nj.
ekam tatu. ree ponosno diui glavicu.
Pogledao ju je u udu, zbunjeno. Nije se nikada ba
snalazio s malom djecom.
Dobro. izusti oprezno.
Moj tata radi ovdje. nastavi djevojica. Radite li vi
ovdje?
Ne. stegnuta grla joj odgovori.
- Moj tata radi ovdje. Moj tata i ja idemo sad na ruak.
Antonio me dovezao i sad mi idemo na ruak.
- Tko je Antonio?
- Moj stariji brat.
En En nastavi klimati u prazno.
- Je li i vi ekate tatu? upita sad djevojica.
- Ne! jedva se nasmijei Ne ja ivim s mamom.
- Je li vam lijepo s mamom?
- Ne. ogoreno odvrati. Ne ba. Vidi
to ti je jebeni ivot, rodi se, ustaj svako jebeno jutro,
ui, ui, idi u kolu, spavaj, jedi, seri, crkni. I sve bude
gotovo, a da nisi - glas mu je postao tii i u taj as je
shvatio da ga je djevojica odavno prestala sluati. -
Nita ni napravio.
Igrala se s patentom na torbi. Moj brat kae da jedva
eka otii od kue da ga svi prestanu gnjaviti i da
samo papci ive s roditeljima.
- A da?
- to znai papak? gledala ga je ogromnim oima.
- Hm
22
- Jeste li vi stari?
- Kako molim?
Prstom mu dodirnu tjeme. Tu vam fali malo kose. i
nasmije se.
Nakon toga su sjedili jo nekoliko sekundi utke.
Razmiljao je da se pokrene, da se ustane, ali od
pomisli na povratak kui hvatala ga je munina. Kada
se okrenuo, vidio je da je djevojica iz torbe izvadila
nekakvu staklenku. Drei je poput Svetog Grala,
predala mu je polako i ponosno.
Kada ju je posve pribliio oku, shvatio je da je s druge
strane stakla zatoila muhu. Iznemoglo se kretala,
dlakava i crna, kratkim noicama bezuspjeno po
rubovima ae, stalno se kreui u krug i vraajui se
na isto mjesto.
Htjede podignuti poklopac da je oslobodi, ali brza ruka
ga zaustavi.
- Ne! ote mu posudu, stiui je zatitniki.
- Nije lijepo muiti ivotinje. odgovori sad En njenije.
- To je muha, ne ivotinja. Nije muenje, igram se.
ree nevino.
U tom trenutku odjednom osjeti nalet munine kako
se uspinje elucem, zelenilo ga obli i potri niz hodnik
u wc. Brzo gurne vrata, baci se rukama na hladnu
koljku i izbaci smrdljivu izluevinu van.
Zavrtjelo mu se od smrada povraenih jaja, mokrae,
ploica nad kojima je kleio i fuorescentnog svjetla to
mu je mirkalo nad glavom.
- Jeste dobro? osjetio je ruku na ramenu. Bio je to
netko od zaposlenika tvrtke. Lijeno odmahne rukom.
- O, bok Mario! ree neki tip u odijelu ulazei u
zahod.
Sada su obojica obavljali svoje nadvivi se nad
pisoare.
- Kako ide? upita Mario.
Drugi kimne, napravi obrvama neki znak. Solidno.
- Jesi uo koga zapoljavaju? nastavi ovaj to se
zove Mario i blago se iskesi.
- Nemam pojma, pria se neto u uredu. Netko
iznutra?
- Ma da. Mario zavrti oima i zatvori lic. Neki tip
iz stranke. Cijela stvar je, naravno, ve bila poznata.
ree tiim glasom.
- Male ribe i velike ribe. nasmijei se drugi dok je
trljao sapun u rukama.
Mlaz vode je dugo tekao, umei satima i putujui
odvodom nosei fragmente zagluenog razgovora; iza
protjecanja vode uo je majin glas kako ga doziva,
vidio je sebe kako dri diplomu, sad su ga pitali kad e
se eniti uskoro je li naao posao nije ali nai e samo
koji mjesec
- Nita, vidimo se, stari. i vrata zahoda se zanjiu.
Izbezumljen, krvavih oiju, ostao je sam u zahodu.
Pridravao se za rubove umivaonika ne usuujui se
podignuti pogled ka ogledalu.
Kada je to napokon uinio, suoio se s vlastitim odra-
zom i dlanom snano lupio po staklu povrinom se
razlijepila ogromna dlakava muha.
BOMBONE OD KAFE
(Lamija Begagi, Sarajevo, BiH)
Ovo je prvo ljeto nakon dugo vremena, otkad je bio sa-
svim mali, da smo nas dvoje toliko dugo sami u stanu.
Svako je iz svojih sebinih razloga odbio otii na more
sa Edom i Selmom. On, jer mu je od mora i dosadnih
unijskih plaa bila draa Tamara, ja, jer mi je od mora i
savreno mirnih unijskih plaa bila vanija knjiga. Zavr-
it u je do septembra, mantrala sam od januara jo, a
septembar mi je sad opasno puhao za vratom.
Svake sam godine svoje rukopise vukla na Unije,
povlaila ih po kamenitim plaama, muila ih po tra-
jektima i katamaranima, gurala se s njima u tijesnom
atoru.
Tek prolog ljeta sam konano shvatila - sve su moje
knjige mrzile Unije, onako kako ih sad mrzi moje starije
dijete. esnaesta mu je godina, ljetovanje bogui-
zatregera sa roditeljima i osmogodinjom sestrom
dosadnije je ak i od zimovanja na preko 2000 metara
sa roditeljima i osmogodinjom sestrom. Na Jahorinu
Tamara doe barem vikendima, blizu je. Na Unije ne
moe jer joj starci ne daju. A i da daju, zar bi stvarno
elio ogoliti joj svoje roditelje i pokazati joj ih dok jedu,
dok glasno vau, dok ratimano hru, razgoliuju se,
sramotno smijeno plivaju, dok nose jebene peraje,
peraje u etrdesetima, eeej!
Bio je to pun pogodak, pokazalo se odmah nakon to
smo sa terase mahnuli Edi, Selmi i Emi koja e napo-
kon vidjeti taj daleki otok to joj svake godine na po tri
mjeseca ukrade najbolju prijateljicu.
Radili smo u svojim sobama, susretali se u kuhinji
i na terasi, za dorukom i veerom. Preutnim smo
dogovorom izbjegavali rukove, on bi jeo sendvie
na bazenu kamo je svaki dan iao s Tamarom, ja bih
ruala salatu ili voe. Veerali bismo kasno, na terasi,
kada bi sasvim dovoljno zahladnilo. Sauvala bih
mu togod voa: rashlaeno pare dinje ili lubenice,
zdjelicu oienih borovnica, pokoju kajsiju i zrelu,
hladnu breskvu. Ubacila bih mu to nekad iza ponoi
u hodnik ispred njegove sobe i poslala mu poruku na
mobitel u kojoj bih govorila malo, uglavnom simbolima
kojima me nauio.
Viknuo bi hvala kroz dva hodnika i dvoja irom otvore-
na vrata i zatvorio se opet u sobu. Vjerovatno je crtao.
Ili sam htjela vjerovati? Nisu bile iskljuene ni druge
opcije: gledao je golu Tamaru na skajpu, masturbirao
je, igrao je krvidokoljena raunarske igrice, duvao je...
No, sasvim sigurno, ponekad bi uzeo i kist, jer ujutro bi
mi, pokatkad, pokazao neki od novih radova.
Ja uraeno nisam tako voajerski iznosila pred tue oi,
makar i sinove. Pisala sam sporo, brisala mnogo, sve
ee pravila pauzu za vodu, sok, voku, jogurt, wc i
potpuno neproduktivno surfanje internetom.
Knjiga se vukla sporije nego dani na Unijama na koje
ba iz tih razloga nisam otila. Oekivala sam da e u
gradu biti lake, sa minimalnim izlascima iz stana tek
rano ujutro u sedmini oping ili uvee iza 23, kada bi
Emin predloio da napravimo ir po naselju. Nikad ga
nisam odbijala kada bi poelio da se druimo. Napravili
bismo dva kruga i sjeli na klupu, dvije ulice nie od
nae. Nije bilo veeri da se u tim trenucima ne bih sje-
tila sebe u njegovim godinama, svog kutravog crnog
psa i svoje mrave mame kako etamo pod slabom
kvartovoskom ulinom rasvjetom i upijamo to tanano
svjetlo, jer u stanu nismo imali struje. Bila su to teka
vremena, rat smo polako privodili kraju, a u miru, od
besparice i jada nismo stigli uivati jo nekoliko godina.
Nikad o tome nismo priali djeci, ni mama, ni ja, a
priali smo im, zaista, o svemu. Nismo o tome priale
23
proitao do kraja.
A moda mi je zaista trebala pauza: mali odmak od
grae, izlazak iz sebe i iz sobe. Ponudila sam Eminu
da odemo skupa do centra, ali imao je druge planove,
pa sam odluila otisnuti se sama do ua. Tamo gdje
se mala brza bistra rjeica ulijevala u nau veliku i
sporu razmaenu rijeku, glavnu gradsku arteriju, nalazi
se terasa biveg hotela Metro, posve naputeno i ruini-
rano mjesto gdje se ponekad sretnem sa sobom, ak i
u ovakve dane kad od sebe, zapravo, jedino i bjeim.
Ovaj put na terasi nisam sama. Provlaei se kroz
rupu u ogradi, vidim da na zidiu sjedi djevojka, a mla-
di stojipokraj nje i pui. Ne odustajem i uvlaim sam
se na terasu urno bjeei u drugi njen kraj. Jedva da
su me vidjeli. Nisu glasni, rijeima se ne gaaju, ali
osjetim te strelice, teko je ignorisati napetost izmeu
dvoje.
Dok apuu, probavam se fokusirati na rijeke. Misliti
na vodu.
...razmisli malo i o sebi... dopire do mene i prekida
me u mojim pokuajima.
Ta polureenica, taj batrljak, ta osakaena komunika-
cija, sasvim je sigurno traila put do mene. I ne znam
da li zbog te knjige zbog koje mjesecima ve ivim u
prolosti ili zbog ove terase i ljetne omorine, odjednom
se preda mnom stvorila ona na vratima i on sa druge
strane, ona mrava i tanka, s tim papirima u rukama
i on koji uti, pokuava ui u stan, dok ona ulaz brani
svojim nejakim tijelom.Potom on koji se povlai, poziva
lift, a onda se vraa dok moje srce ubrzano lupa i
eka ta e biti, jer mora da se vratio da vikne, da je
odgurne.I ta jedina reenica koju ujem razgovijetno:
Sad kad me nema, razmisli malo i o sebi.
Onda ona ponovo govori sve te teke rijei i prevara i
povjerenje i dokazi i ljubav i vjernost i...
Sutradan idemo na kolae, braa i jasluamo kako
e oni uvijek biti nai roditelji i gutamo sve one utnje
izmeu njihovih jadnih flmskih reenica.
Sutradan utim i klimam glavom na sve to kau i
insistiram da iznesem smee. Onda se sakrivam iza
garaa, istresam kantu na beton i traim poguvane
papirie. Bili su to samo brojevi telefona ispisani
njegovim krupnim kukastim rukopisom, dobro izgu-
vani u njegovim vjeito punim depovima gdje su se
sigurno gurali sa bombonama od kafe, akalicama,
otvaraima za boce, upaljaem i na pola presavijenim
novanicama za koje nikad nije znao koliko ih ima, a
inilo se ponekad, ni odakle mu.
Ne znam koliko je godina moralo proi da te kukaste
brojeve s poguvane cedulje ponem povezivati sa
debeljukastim obrazima tatine druge ene Alme.
I ne znam koliko je trebalo, a trebalo je mnogo, da se
vratimo jedni drugima.Mnoga ljeta i na stotine polizanih
kugli sladoleda od jagode i okolade na istoj terasi
tada sjajnog hotela Metro dok je moj tata sjedio kraj
mene i pokuavao priati o svemu o emu sam eljela
utjeti.
Nikada nisam krivila mamu, niti sam je alila. Nije bila
tip za aljenje, mada sam, ponekad, kad sam ve
poodrasla, eui s njom po naselju, poeljela da sam
kui i da glasno na slualice sluam The Clash i radim
sve one stvari koje esneastegodinjaci rade dok s
njom i kutravim crnim psom eta njen mu, moj tata.
Bila sam mlada i sebina, nije mi nedostajao tata, bila
sam sasvim uredu, nedostajao mi je mamin mu, neko
ni jedna drugoj.
A onda sam odjednom, kad smo tog ljeta Emin i ja
ostali sami u stanu, shvatila da mu je esnaest, da
mi je etrdeset, da nemamo psa, ali imamo te none
ljetne etnje, tihe njenosti i kilometre povjerenja.
I opet odjednom, tog ljeta, osjetila sam se kao u nekoj
divnoj zavjetrini, ispod starog bora, na plai, uukana
izmeu njega, poluodraslog sina i nje, mame, ije sam
veliko etrdesetogodinje dijete.
Kao ni moja majka, ni sama nikad nisam bila paranoi-
ni roditelj koji je Gdje si bio, s kim si bila? izgovarao
ee nego Kako si i je li ti bilo lijepo?.
Nikad u ovih esnaest godina nisam gurnula ruku u
dep sinove jakne, niti okrenula klju u ladici njegovog
radnog stola.
Bili su mahom smijeni ti nai razgovori na klupici.
Poput ovog:
- Zna da me Tamara pitala koji je tvoj
omiljeni pisac?
- Stvarno? ta si joj odgovorio?
- Rekao sam joj za onog tvog. Onog to mu
ja nikad neu oprostiti to je ubio ono dijete. Kako vi
to tako, samo ubijete nekog, nekog razvedete, nekog
osakatite.
- Koga sam ja to osakatila?
- Pa nisi bukvalno, ni fziki. Vie emotivno.
Da li sam, sa svojih esnaest, znala za emotivne boga-
lje? Jesam li jednog takvog, u tim etnjama sa psom,
prepoznala u svojoj majci? Je li bilo prerano da ga,
tada, prepoznam u sebi?
- Rekla je da e ga nabaviti.
- Posudi joj neku njegovu zbirku iz nae
biblioteke.
- Opaaaa!
Smijali smo se. Dobro je znao ta mislim o posuiva-
nju knjiga koje volim.
Povlaili smo se u stan negdje oko ponoi. On bi se
tuirao nakon etnje, ja bih pila pononi esspreso u
svojoj sobi ili na terasi. Inspiracijska kafa, tako ju je
zvao Emin. U inspiraciju nisam vjerovala. Samo u rad,
a raditi na ovoj zbirci postajalo je sve tee.
- Ja sam ti govorio da se ne bavi time. Nije pravi
trenutak napisao je prvi morski sms Edo.
- A ta, da ekam da moji umru, pa da
piem onda? odgovorila sam, dakako ne bez ironije.
- Zna da nisam mislio to. Samo nisi
spremna, zato ti tako teko ide. Nijednu knjigu nisi tako
silno htjela napisati, a toliko podsvjesno odugovlaila
da je napie! apue on u nastavku, u slualicu, jer
presitna su ta slova za tipkanje.
- Ne znam. Mislim da nisi u pravu kaem,
a ne znam mislim li.
U nastavku priamo o djeci i vremenu, pa se ja vraam
svom inspiracijskom esspressu a on svom uspavljuju-
em pivu.
Izmeu svih izgovorenih reenica moe se nadaleko
namirisati koliko nam ova razdvojenost prija.
Oduvijek je mislio kako je loa ideja ispriati porodinu
priu. Oduvijek je govorio da knjievnost nije stvarnost,
a stvarnost naroito nije knjievnost. Nije podnosio
preplitanje jedne sa drugom, onog trenutka kada bi
prepoznao sebe ili djecu u gestama ili rijeima mojih
likova, prestao bi sa itanjem, mada bi pogled zadra-
vao na knjizi i svako malo, robotski prevrtao stranice.
Postoje opravdane indicije da nijednu moju knjigu nije
24
ko e je umjesto mene voditi pod ruku.
Ispratila sam potok u nau tromu rijeku i krenula
nazad kui.
Ako pourim, moda je zavrim skoro i uspijem koju
sedmicu provesti s Edom i Selmom. Ako pourim,
moda uspijem nagovoriti Tamarine da je povedemo
sa nama, barem na sedmicu dana.
Pruam korak i smijetam dlanove u depove.
Uzimam jednu bombonu od kafe, za zalet. Zovu se
Kavabon i sve tee ih je nai na trafkama.
POGLED KROZ PROZOR
(Mehmed edovi, Kalesija, BiH)
Ispod prozora je bila guva, no Ibran je to mogao
vidjeti samo kada bi ga neko podigao. Sjeo bi na iroki
zid i otvorenih usta posmatrao ono to se dole dogaa.
Bio je neposluan, tako su drugi govorili. Skakao je
po krevetima ostalih pacijenata i pravio nered. On je u
njihovom svijetu tiine bio vjetri koji bi sve isprevrtao.
Konica pod prozorom mu je bila posebno intere-
santna.
inilo se haotino.
Svi neto uzvikuju, negdje idu, guraju se, kupuju,
prodaju, nose kese u rukama, kutije, voe, vree sa
povrem.
areni svijet bio je zabavan djeaku sa sela.
U tom prividnom haosu ipak je vladao red. Tano se
znalo ta ko radi, gdje ide, po ta je doao i ta trai.
On je posmatrao odozgo, sa visine. Iza prozora na
kojem su bile reetke, na koji niko nije obraao panju,
sa zaraznog odjeljenja.
Volio je misliti da njega niko ne vidi a on vidi sve.
Mali motori sa tri toka, trokolice su se gurali ulicom.
Kod nekih je prikolica bila pozadi, no kod trotokaa je
to bilo naprijed, mnogo manje od prikolice ali efkasno.
Na taj produetak stane podosta robe. Bili su glasni,
brujalo je; iz njihovih malih auspuha dopirao je neki
rezak, ljutit zvuk koji se pojaavao sa svakim dodava-
njem gasa.
Jednom je u pijanoj guvi smotrio neto udno.
Jedan mali ovjek u plavoj jakni, sa kaketom na glavi,
u stopu je pratio visokog, lijepo obuenog gospodina
kojeg je pod ruku drala ena.
Korak po korak, strpljivo je iao za njima dok mu se
nije ukazala prilika.
Ibran je otvorenih usta gledao kako ulaze u guvu i
onog malog kada krade novanik, okree se i mirno
odlazi na drugi kraj pijace. Bilo je podaleko ali se jasno
vidjelo ta se dogaa.
- ta on to radi? Djeak je bio zauen.
- Krade, kratko mu dobaci Gagi koji je bio sa njim u
sobi i koji ga je podigao do prozora.
- Ako mene pita, pazi se malih ljudi u ivotu, to da
ta valja naraslo bi.
Do tada Ibran nije poznavao krau, nije znao ta to
znai i nikada nije vidio ono to mu se upravo pred
oima dogodilo.
Pred spavanje e upitati Gagog.
- Zbog ega ljudi kradu?
- Teko je to rei. Neko to mora a neko iz zadovolj-
stva. Ima i onih koji ne mogu bez krae, ue im u krv,
moraju ukrasti.
- Ja to ne razumijem, tuno e djeak.
Drugi bi mu rekli da e razumjeti kad poraste, smuilo
mu se to ve, kao da djeca nita drugo ne treba da
rade nego da ekaju kada e porasti. Gagi nita nije
rekao, osmijenuo se uglom usana, kiselo. Zbog toga je
i volio Gagog jer nije bio kao drugi.
- Jesu li lopovi dobri ili loi? Pitao je mada je slutio
odgovor.
- Nije dobro krasti od drugih, to sigurno nije dobro.
- Onaj ovjek na pijaci, je li zvao miliciju?
- Moda i jeste ali Drpac je ve bio daleko.
- Onaj niski se zove Drpac. Otkud ti to zna?
- Spavaj sad mali, priat emo sutra.
On nije mogao da spava. Ostao bi budan jo dosta
dugo. Okrenuo se prema prozoru i gledao u nebo.
Te noi je sanjao da je Drpac ukrao njegovu bolniku
pidamu. Uvukao se u bolnicu, pronjukao hodnicima i
ukrao pidamu, samo njemu.
Bilo mu je ao, osjeao se jadno, prevareno. itav dan
e morati ostati u krevetu jer ga je sramota da drugi
vide da je go. Kako e sestri Klari na oi, ta da joj
kae kada doe u vizitu.
Ne vjeruj malim ljudima, nije to bez razloga ostalo
prcavo.
Ne smije joj to rei, to nije lijepo. Pa i on je mali ovjek
a ne krade.
Laknulo mu je kada se probudio i vidio da je pidama
na njemu.
Drpcu ne bi bio problem skinuti odjeu a da on ne uje.
Taj sigurno sve moe ukrasti. Kako je samo drpio onaj
novanik.
Jutarnja vizita. Ljekar doe do njegovog kreveta,
klimne glavom, pogleda karton na kojem neto arne
i ide dalje.
Teta Klara mu ostavi dvije crvene tablete. On se
preznojava zbog toga. Niko mu ne vjeruje da ne zna
gutati. Stavi tablete u usta, popije itavu au vode i
nita. Vodu proguta a tablete ostanu u ustima. Onda
ih on sakrije. Podigne duek kreveta i ugura tablete
u goleme opruge. Ve su bile pune, ali on i dalje ne
zna kako se guta a ne smije nikoga da pita, lei na
tabletama.
Tek popodne narednog dana uspio je da osvoji
prozor.
Naila je teta Klara, medicinska sestra te ga onako
mravog podigla.
Paljivo je posmatrao. inilo se da se pijana guva
razilazi.
Gledao je dugo i paljivo. Nigdje nije vidio Drpca.
Uvee mu je Gagi objasnio da se lopov nakon dobre
krae pritaji. Proi e nekoliko dana prije nego to se
ovaj vrati na pijacu. Mora da je novanik onog gospo-
dina bio podebeo, prokomentarisao je.
Gagi je znao puno toga o lopovima. Kako kradu, kada,
kako se ponaaju, na koji nain biraju rtvu.
Odozgo, sa bolnikog prozora djeak je sa zanima-
njem pratio ta se dogaa na pijaci.
Onda je vidio Drpca. Drugi kaket, zelena jakna, nizak,
debeo.
Lopovi nemaju esto priliku da jedu pa kad ima hrane
oni deru ko krave, bez mjere, zbog toga se udebljaju,
kae Gagi.
Drpac je paljivo pratio svoje rtve. Na samom ulazu
u pijacu bi se zalijepio za njih i ekao priliku da ruku
gurne u tui dep. Najvie mu je odgovarala guva,
ako je nema onda bi je sam stvarao.
25
Prvo nije mogao vjerovati, a onda mu je to potvrdio
njegov odrasli drugar koji je bio pored njega.
Na ulazu u pijacu je sjedio prosijak, uvijek na istom
mjestu.
Drpac mu je donio neto za jelo umotano u papir i
spustio novac u njegovu ruku.
To je djeaka zbunilo. Lopovi kradu, oni su loi, ta
je sad ovo.
Nisi svi lopovi isti, ima i dobrih ljudi meu njima,
apnuo je Gagi.
Kako sad to, nije mogao da shvati djeak.
Uglavnom, od tada je malo drugaije posmatrao
pijanog lopova, gotovo sa simpatijama.
Nee proi mnogo do nove krae i drame pod
prozorom.
Drpac je naletio na jednu gospou u krznenoj bundi
na ijoj ruci se sijala debela narukvica koja se vidjela
ak sa prozora.
Priao joj je, zalijepio se za nju, gotovo siguran da
e mahnuti dobru lovinu. Saplao se ne bi li mu bilo
lake da se s razlogom sudari sa gospoom. Djeak
je bez daha pratio ta se dogaa. Bilo ga je strah,
drhtao je, kao da on krade a ne pijani lopov.
Vidio je kako je gospoa uhvatila Drpca za ruku u
kojoj je bio njen novanik. Bila je brza i prepredena.
Lopov je naletio na mudrijeg od sebe.
Oko njih se okupila gomila svijeta. Gospoa je vikala
i udarala bespomonog lopova torbicom po glavi,
toliko da mu je pod noge gomile spao kaket.
Pokuao je da se otrgne, ali bez uspjeha. Ta to
stisne ne puta.
Onda je dola policija sa plavim kolima i upaljenim
sirenama i odvela Drpca.
Narednog dana djeak se nije penjao na prozor.
Mislio je da se tu vie nema ta vidjeti.
Popodne je zadrijemao.
Probudila ga je buka u hodniku.
Provirio je i vidio kako Gagog dvojica stiskaju
uza zid. Udarali su ga u stomak, pesnicama pa
koljenom.
Brzo se to zavrilo. Gagi se skupio stenjui od bola.
- Nee mu vie pasti na pamet da krade, ree
jedan odlazei niz hodnik.
- Lijepo sam mu rekao da ne postoji mjesto na
koje se od mene moe sakriti, dodade drugi.
Djeak je paljivo priao Gagom i pruio mu au
vode.
Ovaj samo odmahnu ne diui glavu.
O tome vie nisu priali, ni jedan ni drugi, kao da
se nije dogodilo.
Zbog neega je bio veseo. Danas je posjeta. Kod
njih niko ne ulazi. Posjeta doe pod onaj prozor,
popne se na jedan brijeg i pria sa njima.
Oni su posebni, njima se i pokloni donose pod
prozor ili ih donese teta Klara.
U kesi obino bude voe, banane i narande, poneki
sok. Njima se samo to smije donositi, hrana ne
smije.
Vrijeme je sporo teklo.
Dosadilo mu je leati pa je skakao, po svom i tuim
krevetima. Sve je okrenuo naopako.
Ostali pacijenti su izali u hodnik a njemu je bilo
dosadno. Pogrijeio je, ni na hodniku nikoga nije
bilo, moda kartaju u nekoj drugoj sobi. Odrasli vole
karte, njemu je to glupo.
26
Otiao je do prozora, podigao glavu i pokuao skoiti.
Bio je premali da se sam popne ma iroki zid.
Kada vide ta im je napravio od kreveta niko ga nee
podii. Sam jednostavno nije mogao dohvatiti ivicu
zida.
Odnekud se hodnikom gegala teta Klara.
Uplaio se i pourio u svoju sobu. Moda je saznala da
lijekove krije u opruge kreveta. Ko e mu vjerovati da
jo nije nauio da guta.
Soba je bila u neredu. Zavukao se pod plahtu i utao.
Prozor kraj njegovog kreveta gledao je na drugu ulicu.
Tu se nije dogaalo nita zanimljivo. Red sivih zgrada,
poneki automobil koji zabreke i nita vie.
Klara nije ula u sobu, otila je na neko drugo
mjesto.
Virnuo je u hodnik. Nigdje nikoga.
Priao je prozoru koji gleda na pijacu podigao ruke i
pokuao skoiti. Bez uspjeha. Nije dobro biti mali.
Moda je i Drpac poeo krasti jer nije mogao dohvatiti
neki obini prozor. ta ako i on prestane rasti i ostane
ovoliki itavog ivota? Nee valjda.
- Ima li koga?
Neko je bio pod prozorom.
- Ima, ima, ko vam treba, viknu on poskakujui.
Uzalud, nije vidio ko je pod prozorom.
- Doao sam u posjetu...
- Saekajte tu, pokuat u ga pronai.
Pourio je niz hodnik. Od sobe do sobe, od krevata do
kreveta. Posjeta za Zehru Biberovia.
Sve obiao, nema Zehre.
Vratio se do prozora pored kojeg je stajao njegov
drugar Gagi.
- Opet si mi gazio po krevetu, ree Gagi.
- Neu vie, bilo mi dosadno.
- To si rekao i jue.
- I jue mi je bilo dosadno.
- I meni je dosadno pa ne skaem po tuim kreve-
tima.
- Znam, ti si drugo.
- to?.
- Ja sam mali.
- E, jest ti izgovor.
- Vidio si ta Drpac radi jer je mali.
- Drugo je Drpac.
- Misli.
- Znam. Ti si dobar djeak.
- Skakao sam ti po krevetu.
- Obeao si da nee vie. Svejedno si dobar,
zatvoren si ovdje i to nije lahko izdrati ni odraslom a o
djetetu da ne govorimo.
- Neu vie.
- Eto, vidi da si dobar.
- Gagi?
- ta je sad.
- De me digni do prozora, dola posjeta nekom Zehri
Biberoviu ali njega nigdje nema.
- Kako nema.
- Lijepo, nema, sve sam pretraio ali takvog kod nas
nema.
Gagi ga ohvati ispod ramena i bez imalo napora
podie do prozora.
Nije bila neka guva. Njima ne dolazi puno ljudi u
posjetu.
- Ko je traio Zehru Biberovia... Niko se nije javio.
Ko je za Zehru...
- Ja sam doao da vidim Ibru, moda ti to nisi dobro
uo.
Odnekud ispod prozora izviri njegov roak Zaja.
Na licu je nosio najtoliji osmijeh koji obradova Ibrana.
Zaja je bio visok, ni nalik Drpcu.
Ibran se uhvati za reetke i dohvati kesu sa voem
koju mu je Zaja pruio. Visok je Zaja, visoki ljudi sve
mogu, ta je za njih obini bolniki prozor.
Radostan to je pogreno uo ime pa traio samoga
sebe, i zbog Zajine posjete djeak je priao i priao.
Onda je Zaja vidio Gagog kako ga pridrava na prozo-
ru da ne padne leima nazad.
- Slua li Ibro, upita tek da neto pita.
Ibran se ukipi. ta e biti ako mu kae da je on najne-
mirniji na itavom odjeljenju.
- Dobar je on djeak, sa njim je sve veselije i ljepe.
Takav je bio Gagi, uvijek kae ono to se od njega
najmanje oekuje. Vie mu nee skakati po krevetu,
ak ni kad mu bude dosadno.
Prole su godine.
Na tom mjestu vie nema pijace. Ibran e kad god vidi
trokolicu pomisliti na Drpca, Gagog i onaj prozor. Ni
bolnice nema.
Preselilo pacijente u drugu zgradu, na drugom mjestu.
Gagog vie nije vidio.
U ivotu je sreo puno malih ljudi, neki su bili dobri a
neki loi, ni oni visoki nisu bili drugaiji.
Zaboravio je i godinu koje je to bilo i gorak ukus ta-
bleta koje nije mogao progutati, ali se esto sjeti dana
kada je po bolnikim sobama traio samoga sebe.
Ni danas nije potpuno siguran ta bi bilo da je kojim
sluajem pronaao onog Zehru Biberovia ije ime je
zabunom uo. Ne bi bilo nita.
ta bi bilo da nije bilo Gagog da ga podigne do pro-
zora, da se obraduje Zaji koji mu je prvi i jedini doao
u posjetu.
Izrastao je u visokog mladia.
Kad god mu ivot na put postavi neki prozor koji ne
moe dohvatiti on ne odustaje, i uvijek, ba uvijek po-
digne do prozora one koji ga sami ne mogu dovatiti...
BALADA O POTARU
(Jure Divi, Vrgorac, BiH)
Ne boj se nita, obina je govori mi Nedo potar dok
mi sputa pismo na stol. Obina pota, obino pismo
ili razglednica, rijetka poiljka koju dobivamo na kunu
adresu, a da nam nije nikakva frka. Danas, gotovo niko
ne voli potare. A kad sam ja bijadite, svi smo u ulici
volili potara.
ivili smo uz barba Joskana, u ukovini, onako malo
zabaeni sa strane, ko pravo predgrae, u koje samo
poneki dan u tjednu navrati potar, onako pjeice, s
torbom punom pote i facom pune osmjeha.
Barba Joskan je dobiva razne asopise na koje je bija
pretplaen, i jednom miseno, potar bi mudono-
sija penziju. Taj dan se zna, bar su ga sva dicau
susjedstvu znala. Kad bi barba Joskandobija penziju,
sva bi dica dobila za slatkie. Svi bi imali pune depe
bombona i onih malih Candyja kada bi potar posjetija
barba Joskana, koji bi odma potaru da malo sitnih,
onih zvoneih, ta mu je donija penziju, a potom bi
ostale sitne dobila dica iz susjedstva za slatkie. Zato
smo svivolili potara i volili dan kad bi on doa u nau
ulici, ili ti ga rejon, kako je to potar govorija.
27
Taj ovik u sivoj uniformi uvik je nosija neke lipe
osmjehe, pozdravlja je ljude i oni njega, s nekom
toplinom je ulazija ljudima u domove, a oni bi ga astili
kavon, aon bevande, ili marendon, ako bi trefja u
pravo vrime. S vrimenom naeg odrastanja, nestajalo
je tih potara i doli su neki novi. Na motoru. utom.
Nestalo je aljivih potara koji pjeice vuku potarsku
torbu punu osmjeha, a stigli su neki na motoru, koji
stiu urno i odlaze hitro.
Dananji potari nemaju onu toplinu koju su imali oni
stari, dananji potari ne svraaju na kavu ili au
bevande. Iz vie razloga. Dananji potari imaju
normu. Isto udan izraz kao i onaj izraz rejon koji su
imali stari potari. Norma znai da su mu ovi kapitalisti
nabili ritam da on mora u toku smjene podilit odreenu
koliinu pisama i razglednica, ili e mu odbit od plae. I
zato on uri. I nema vrimena za osmjeh. Jer je u urbi,
a nad glavon europski kapitalisti s mjeraonvrimena.
A kako se struktura poiljki koja stie na kunu adresu
rapidno prominila, ni ljudi vie nisu sritni kad in doe
potar. Za razliku od prije, kad je potar donosija
pisma iz tuine, razglednice dalekih roaka i penzije,
danas potari donose raune za telefon, struju, vodu,
naloge od suca za prekraj i obavijesti o ovrhama. I
kako da mu se onda ovik osmjehne, ili da ga zovne
na au bevande. Najradije bi ga bacija s balkona. Da
padne na uti motiri. Jo su in uniforme od neke sive
boje doli u plavu i sve vie lie na policajce ili neke
inspektore.I kako bi ga ovikvolija.
I sad dok ovo pien, razmiljan kako bi mora oti do
moga prijatelja gori u Blato na Cetini. Neki dan mu se
okotila kuka to je nedavno ugrizla potara. Ne bi bilo
loe uzet jedno tene.
U ORDINACIJI
(Sanja Radulovi, Doboj, BiH)
Leei u slabo osvijetljenoj sobi,sa upadljivo bijelim
zidovima,kojima ni priguena svjetlost nije umanjila
strogou izgleda,na udobnom crnom kauu pacijent-
kinja R. nastavi svoju zapoetu priu.Tano tamo gdje
je stala proi petak kada je u isto vrijeme leala na tom
mjestu.
Doktor je sjedio u svojoj konoj fotelji.Sto ispred njega
bio je prekriven rasutim paprima.Zatrpan mislima iako
se svojski trudio da zadri prijateljski izraz na licu,esto
je u mislima lutao.Godi mu pacijentiknja R.Uz nju,on
uvijek uspijeva da obavi sve dosadne adminitrativne
poslove zbog kojih bi inae morao ostajati da radi
due.
R. mu zapravo tedi vrijeme,i odlino plaa,i ini to na
vrijeme.Pomalo ga grize savjest...zbog navike da po-
punjava formulare dok ona pria ...Vrijeme razgovora
je ogranieno.Tano odreeno.
-Opet sam sanjala isti san-ree R. i ovaj put.Nastaviv-
i tano tamo gdje je stala.Ponovo vozim auto.Svje-
sna sam da nemam vozaku dozvolu,i to me pomalo
plai.Ali ovaj put sam svjesna i toga da je auto od mog
brata.Ne znam tano da li sam ga pitala za dozolu ili
uzela auto na svoju ruku,ali njegov je.
I to me dodatno optereuje.Vozim.Vozim.Pomislim,a i
ne ide mi tako loe,budui da nemam zvanino odo-
brenje za to,ni od vlasnika automobila,niti od ustanove
koja izdaje dozvole.
Doktor se nasmijei jer je primjetio njen pogled.Pro-
cijenio je da je to potreban gest.Iako sudei po izrazu
njenog lica posumnja u svoju pretpostavku.
Moda bih trebao da je sluam;prekori se.Nije u redu
moje ponaanje.Zato uvijek obavljam ove poslove
u njenom prisustvu.Ah...zato?Zato to me poslije
nje eka gospodin P. U njegovom prisustvu to ne bi
bilo nikako mogue.On je sigurno ve stigao.Uvijek
stie ranije.Najmanje pola sata ranije.ujem njegovo
nervozno kaljucanje.
I to me ve sada uznemirava.Gospodin P. sigurno ve
nosi hrpu novih pitanja.To su ve gotovi zakljuci,ali
potrebno je da mu ih potvrdim.Zapitkivae me kao
i uvijek ;doktore je li tako,molim Vas...pa recite zar
nisam u pravu....?Oni misle da sam ja to...a nisam ja
to nego ono...znate doktore kako da Vam kaem,ma
ne razumiju oni da to nije tako jednostavno...I tako u
nedogled.Pokuavao sam mu rei da bi se i drugi mo-
da sloili s njim kad bi on umio da se koncentrie,da
im objasni to to eli da kae-razmiljao je doktor.
Da,kada bi samo polako i razgovjetno slagao reenicu
po reenicu,sasvim sam siguran da on ne bi imao
potrebu da dolazi kod mene.Hm..da li je to dobro za
mene?Trudim li se dovoljno da mu pomognem i da mu
objasnim da bi se i drugi sloili s njegovim stajalitem
samo kada bi se on koncentrisao na jednostavne misli
i onda vie ne bi imao problem sa sumnjom u sebe...
Razmiljao je tako doktor o svom iduem zahtjevnom
pacijentu,koji je mucao u djetinjstvu,i iako je prevazi-
ao taj problem s mucanjem,ipak je ostao produetak
u vidu nemogunosti izraavanja bez obzira na visoko
obrazovanje koje posjeduje.I bezbroj knjiga koje je pro-
itao.Taj inteligentni ovjek u srednjim pedesetim,koji
je bez sumnje poznavao odlino materiju o kojoj je
govorio, nije umio dovoljno jasno da se izrazi ,pa mu je
to stvaralo frustracije.
A poslije njega,a ujedno i njegov posljednji pacijent za
danas gospoica Z.Srednje trideste,visoka,krupnije
tjelesne grae,inteligentna,obrazovana...
S naglaenom potrebom za kontrolom.
Znate doktore,govorila je,zavrila sam fakultet sa
visokim prosjekom.Uvijek bi ponitila one ocijene
kojima nisam bila zadovoljna.Mislite li da je to gubllje-
nje vremena?Ja ne.Evo npr.i sada imam dovoljno
vremena za sve ,iako bi zavrila fakultet mnogo ranije
da nisam ponitavala ocijene.Slaete li se sa mnom
doktore?Znate,ja vjerujem da uvijek mogu bolje-zar
ne.To je dobro,poticajno.I ne,to nije gubljenje vremena
...
Uvijek bi se njena seansa oduila...da li zbog toga to
je bila posljednja pa nisam mogao da joj kaem kao
to to uobiavam svim pacijentima prije nje;Oprostite
Vae vrijeme je isteklo-razmiljao je doktor i dalje.Drugi
ekaju.Vidimo se idui put -ne njoj to nisam mogao
rei.
Poslije nje niko me nije ekao.Bar ne u ordinaciji.
Poslije nje i svih njih ekala me nervozna supruga
koja je od vika vremena poela da izmilja svoj ve
drugi roman,ne u pisanoj formi ,ne, ne.Njeni romani
su usmeno predanje u kojima ja uvijek na kraju bjeim
u zagljaju pacijentkinje koja se zaljubljuje u mene
jer ja (po njenim rijeima) umijem tako dobro da
sluam,da,da za to sam plaen zar ne,a nju ne mo-
ram da sluam jer ja sam joj zakonit suprug i za to me
niko ne plaa,samo je ona platila cijenu naeg braka
28
najboljim godinama,borama...i jo kojeim po njenim
pitoreskim izlaganjima-uzdahnu doktor da isprati ove
turobne misli.
Glas pacijentinje R. trgnu ga iz razmiljanja.
-Vozim.U susret mi dolaze drugi automobili.Voze
mojom trakom.Plaim se sudara,ali i dalje vozim
svojom trakom.Nekim udom,ne sudaramo se.Zatim
izlazim i parkiram auto.Ulazim u kuu.Ne znam tano
ija je.Tamo sjedi moj brat.I ljut je na mene.Ne zato
to sam uzela njegov auto, po tome sudim da sam ga
ipak pitala.Ljut je zato to ne znam gdje sam parkirala.
Shvatam njegovu ljutnju.Ustajem.elim da potraim
parkirano auto.Ali doktore,ispred ulaza kue nalaze
se razbacane cipele,i ja ne mogu da se pomaknem.
Jednostavno ne umijem da pronaem svoje -govorila
je pacijentkinja R.
-Vae vrijeme je isteklo.Vidimo se idui put -ree
doktor tihim glasom,i proguta pljuvaku.Okrenu glavu u
stranu.Ponovo se isto dogodilo.Loe se osjeao.
-Hvala Vam doktore -ree uljudno R. i izae.
U hodniku ispred orinacije srete se sa istim licem kao
i svaki put do sada.Nervoznim pokretima gospodin
sa eirom ue u ordinaciju.Zatim se zau se amor.
Razgovor.
Iako nije mogla razumjeti o emu govore,R. zakljui
da je doktor zaista divan i nesebian ovjek i izae
napolje.
JEDNA TAKA NA
PLAVKASTOM TEPIHU
(Nikola Zelenkovi, Banja Luka, BiH)
Razvukla je crvenu liniju karminom po donjoj usni
pokuavajui da popuni bore koje su se na njima
nagomilavale godinama. Spremanje za posao uvek
ju je nervirao. ena kao ena umela je da govori
kad- kad sebi u tim jutarnjim asovima beskrajno duge
kupatilske tiine. Godine i razdraljiv posao napravili
su od njenih stopala tromu i previe oseajnu enu.
- Gde li sam samo spustila grickalicu za
nokte? Glasno je prokomentarisala
Iza sebe je imala supruga i dvoje dece. Rad u banci
uinio je da je kolege i poznanici doivljavaju kao
mrzovoljnu i otresitu, to zapravo nije bilo tano. Bila
je samo neko ko je previe puta iskreno verovao ne
doputajui nakon silnih razoaranja drugim ljudima da
joj se previe priblie.
Rumenilo je nanela na obraze i lenjo pogledala u svoj
odraz u ogledalu sa smenim ispranim ruiastim
okvirom.
- To bi bilo to, valjda neu zakasniti obzirom
da napolju pljuti i da je saobraaj usporen. Pomislila
je izlazei iz kupatila.
U predsoblju je obula izme sa diskretnom potpeticom,
prebacila pomalo iznoenu torbu preko ramena i kre-
nula ka vratima kad ju je neko uhvatio pod miicu.
- Hajde majko doi... rekla je Milena
neno je povlaei za sobom u dnevnu sobu.
- Ali Miki zakasniu na posao... nasmejala
se zbunjen,o ogledajui se u zelenim oima.
- Nee majko, nigde danas nee zakasni-
ti.
- Zato ti nisi u koli?
- Mama, davno sam zavrila kolu. Na ma-
ster studijama sam. izustila je Milena umorno suznih
oiju.
- Nemogue... sela je na dvosed gledajui
u jednu taku na arenom plavkastom tepihu.
- Skuvau nam aj, izuj se...
Milena je obeshrabreno ula u kuhinju, upalila ringlu
proklinjui svet koji nije pronaao lekove koji bi malo
usporili napredovabnje Alchajmerove bolesti.
HOMOERECTUS
POLITICUS
(Dejan Mak, Vrac, Srbija)
Kao da je znao da e se to pre ili kasnije dogoditi.
Od poetka je delovalo neizbeno. Zamiljao je sebe
prethodnih meseci kako bi to izgledalo. Da li e imati
snage i da li e moi to da uradi? Sada vie nema
vremena da sebi postavlja takva pitanja. Uostalom,
zar ovo nisu vremena kada stvari treba brzo reavati?
Odluno i smelo. Tako je i ef uvek govorio. I prethodni
i ovaj sadanji. Uzeo je telefon i okrenuo dobro poznati
broj.
Zdravo, Sanja rekao je tihim glasom kao i svaki put
kada bi je nazvao u poslednjih nekoliko godina. Ipak,
ovog puta je zvuao drugaije.
Zdravo odgovori mu enski glas sa druge strane.
Sedela je za radnim stolom. Laptop joj bee ukljuen.
Skrolala je najnovije vesti na nekom od portala. Reklo
bi se da trenutno ne postoji vest koja joj moe privui
panju. Nema strpljenja da bilo koju proita.
Mislim, jasno ti je da su ljudi ogoreni rekao je
odmah. To stvarno nije smelo da se desi.
O emu se radi?
Jo pita,slikala si se sanjim i erovala tu sliku.
Pa ta?
Kako pa ta? Pa on je sad naprotivnik.
Ali ta slika je od pre tri godine, ovee. To je istorija.
Da, ali bila je u tvom albumu. Neko ju je ponovo laj-
kovao i erovao. Trebalo je da je izbrie. To je istorija
koja nam nije ba potrebna.
I sam znada imam na stotine slika. Nije mi palo na
pamet da je izbriem. Ko bi se toga setio?Dobro zna
da smo svi eleli da se slikamo sa njim. Nisam bila
jedina. To je valjda jasno.
Da, ali sada nemamo vie nita sa njim i sa njima,
kapira?
Uostalom, nisam je ja erovala. Kao to si rekaoneko
je lajkovao fotku,prijatelj neijeg prijatelja. Onda se
nekako pojavila ponovo na tajmlajnu i svi su je videli.
Valjda to tako funkcionie. Nemam pojma.
Ali napravila si problem u stranci, kako ne shvata?
Kako ljudi sad da znaju ija si? Koga podrava?
Pa to je valjda jasno.
Nita nije jasno.
Zar ga nisam ispljuvala kad je uradio ono?
Koje?
Ono kad je kao ispao heroj.
Tad smo ga svi pljuvali. Tako je moralo.
Ali ja sam vie od ostalih.
Ne, nisam primetio. Niko nije.
Molim? Poslala sam preko pedeset komentara tog
dana. Na vie od deset sajtova. Rekla sam jasno da je
29
prevrtljivac i licemer, da nije nita bolji od svog starog
efa, rekla sam da postaje gori od njega.
Napravila si nam problem. Svi znaju da smo zajed-
no. Neto sam razmiljao...
ta? upita smanjivi ton kao da je slutila u kom
pravcu bi razgovor mogao krenuti.
Moda bi bilo dobro da nas niko ne via zajedno
neko vreme. Bar dok se sve ovo ne zavri...
ta sad?! Uzviknu. Samo zbog politike? Znai li
to da je meu nama gotovo? Da sve pada u vodu zbog
ove gluposti?
Nije gotovo, ali ovo to si uinila je jako loe. Zna
koliko sam eleo taj posao i ba sad da iskoi ta tvoja
slika sa njim. Onda je ona ludaa jo podeli u grupi, a
onda krenu svi oni komentari, uas...
Devojka iskljui stranicu sa vestima i uloguje se na
svoj fejsbuk profl.
Evo, izbacila sam je rekla je.
Kasno, stvar je uraena.
ta ovo znai, Ivane?
Sanja, ljudima se ovo uopte ne dopada. Nimalo.
Kako ne shvata?
To to je na fejsu iskoila moja slika sa njim?
Nije to ba tako jednostavno kao to sada pokua-
va da predstavi. Prati li vesti? Zna li ta je on ovih
dana i svi oni njegovi izgovorio o nama? Zna kako je
nazvao efa?
Kako ga je nazvao?
Rekao mu je da je prevarant i lopina. Zamisli! On e
to nekom da kae... A i onaj vlasnik novina koji je to
objavio nije nita bolji... Zna li ta je jue napisao o
efu?
ovee, pa i ef ima sliku sa njim, jebote! On ih ima
najvie.
Sanja, utiaj se, molim te... Mislim da ne znata
ini.
ta? Imam ja te slike. Hoeli da ih erujem?
Sanja, nemoj da me prisiljavada...
Hoe da ih erujem, je li? Sad mi je jasno zbog
ega si me zvao. Ako me ostavi kunem se da u
postaviti sve njegove slike sa njim. Kunem ti se, Ivane!
I pogodi ta jo? Imam ja i tvoje slike, dragi. Zar si
sumnjao? Ti nasmejan i tvoj bivi predsednik. Da, da...
Sanja, molim te. Ja sam te branio na sastanku, ali je
Ksenija insistirala...
Ko?! Ksenija? Ta kuka.
Zato je sada ona kuka?
Nemoj da se pravi lud. Svi znamo ... E, pa, sada mi
je sve jasno. Mesec dana pre nego to nas je predsed-
nik posetio. Sea se prologodinje kampanje? Ona
ga je prva doekala. Sedela je pored njega za vreme
ruka... Tako mi se sveti, dakle. On je tog dana jedno-
stavno eleo da bude kraj mene. Nju nije ni primetio.
Kraj tebe? On?
Jeste. O tome ti nikad nisam govorila. Nudio mi je
funkciju u Beogradu, ali sam ga odbila. Znali zato?
Zna li zbog koga?
Zbog koga?
Zbog tebe, Ivane... Zbog nae budunosti, zajedni-
ke... Kuka ljubomorna...
Ovaj...
Video je da se razgovor ne odvija onako kako ga je
zamislio. Hvatala ga je panika i Sanja je to osetila.
Suvie znamda biste se tako sa mnom poigravali
rekla je. Mnogo ja znam, ljubavi.
Ksenija je...
ovee, dosta vie sa tom Ksenijom. Kako je mogu-
e da ne vidite ta vam radi?
30
Iako nas je jedan lan dobrovoljno napustio bilans je
pozitivan. elim da javnost zna da nas je napustio Ivan
Ljubii. Zbog njegovog odlaska iz stranke ne treba
oajavati. On je tim postukom samo potvrdio kakav je
ovek i ije ideje zastupa. Moram rei da mi je drago
to je stranku napustio jedan neradnik, lopov i preva-
rant. Sada bih eleo da dam re dragim koleginicama.
I jo jednom ne zaboravite koji broj treba da zaokruie
sledee nedelje.
ef se pozdravi sa novinarima i napusti salu. Govornici
tada prie Sanja. Govorila je oko pet minuta. Onda
pred mikrofon stade Ksenija. Govorila je o programu
i buduim aktivnostima. Bile su nasmejane i lepe.
Blicevi su sevali, kamermani snimali. Bie to dobra
reportaa, konano mladi ljudi stupaju na scenu. Svi
su oseali da se rae neka bolja, kako su govorili,
pozitivna energija.
U isto vreme Ivan Ljubii je lagano koraao gradom.
Poznavao je svaku uliicu, svaki oak. Padao je mrak
i uline svetiljke se ukljuie. Bila je vedra februarska
no.
BAKA U MOM DEPU
(Ksenija Kuec, Zagreb, Hrvatska)
Penjem se praznim stubitem i jasno mi je: zakasnila
sam. Bankari su ispraznili bakin stan do istoga kraja.
Na ulaznim vratima umjesto brave je rupa, a vrata su
odkrinuta. To je valjda ono neko meuvrijeme, kad im
vie nije vano hoe li netko ui i ukrasti neto. Ionako
su ve postali vlasnici, sve je crno na bijelo.
Ulazim, miris njezinih obiaja jo je u zraku. Mrlje na
parketima pokazuju mi otisak kalijeve pei, komode,
vitrine, fkusa. Na mjestu te biljke, parket izgleda kao
drveni mjehur. Uvijek je previe zalijevala, a ja sam to
od nje naslijedila.
Stan izgleda puno vei ovako prazan. Nita nisu osta-
vili, a ja sam zakasnila. U pismu koje su mi poslali bilo
je puno odurnih rijei i fraza, na primjer, suglasnost,
nae pravo, vaa obaveza, ovrha, vlasnitvo, sudska
odluka, otkup. Te rijei ovjek preskae. Mislila sam
da u doi prije nego sve maknu. Htjela sam uzeti fo-
tografju, bluzu, neki supntopf, cukerdozu, anbeher, ili
neto to bih mogla gledati i prisjeati se nje i njezinih
zen-ideja.
Jedna od njih: kao srednjokolka posjeujem je pone-
kad poslije nastave, priam joj o crnokosom deku, o
curi s ogromnim sisama kraj koje ja nemam anse, a
ona mi kae da je strano vano ujutro imati isto lice.
- Treba se umiti u hladnoj vodi, koristiti obian sapun i
staviti obinu kremu, najbolje Niveu. Tako e imati ist
pogled na svijet.
Bijelo je gledam, ali sada mi je moda i jasno. Da sam
imala ist pogled, ne bi mi se taj mamlaz niti sviao.
U maloj kuhinji sa strane miris je jo jai. Zaklela bih
se da je zadnje to je kuhala bio ajngemahtes. Ali ni tu
nema nieg za uzeti. Niti pipe. I to su ovrili. Nekad su
ljudi morali ovriti penicu.
Dok sam s njenom smrtovnicom obilazila urede, stalno
su mi govorili da je sve po zakonu. Kao da su se
opravdavali za neto. Pa ne ponavlja nekom da nisi
kriv, ako stvarno nisi kriv. Sve je po zakonu, i uzimanje
stana, i uzimanje stvari. Ipak, mislila sam da u stii
prije ovog drugog uzimanja. Samo mi treba nekoliko
sitnica, nita drugo.
Ona nama? Ne izvri stvari. Ti si napravila problem.
Mislite da ne znam ko je sve na njenoj listi prioritetai
kako te gleda. Malo tebe, pa malo efa... pa kod koga
proe.
Sanja, umilja. To su totalne gluposti. Molim te,
smiri se.
Smiriu se ako zaboravimo sve ovo.
Ali mene su zamolili da ti javim... da bi moda mogla
da razmisli...
ta da razmislim?
Pa da se ilani iz stranke. Rekao sam im da je
moda bolje saekati jomalo, ali oni su insistirali da je
sad pravo vreme. Rekli su da e tvoj ostanak u stranci
da nam nanese tetu. Povela se ozbiljna diskusija o
tome na Izvrnom odboru. Na kraju je odlueno da...
ako to ne uini mi emo morati da te iskljuimo.
Ko e me iskljuiti, Ivane? Odgovori mi.
Ivan je utao.
ije su to rei, Ivane?
Ksenijine.
U redu, ovo u ja da reim. Kakva gomila nesposob-
njakovia.Vidi, ovako emo: mislim da ona i ef ne
znaju za slike koje ja imam. Slikala sam kurvu telefo-
nom onog dana kad je on bio tu. Imam i video klip. Ve-
ruj mi da ne bi elela da ljudi uju ta mu je rekla i ta
je on njoj govorio za rukom. Ne brini, neu te petljati u
to. Ja u nazvati kurvu i lepo joj sve objasniti.
Molim te, pazi ta radi. Zna da mi taj posao puno
znai...
Sanja prekide vezu. Gledala je jo par trenutaka u iko-
nice na monitoru. Zatim iskljui laptop, ustade od stola
i uputi se prema otvorenom prozoru. Zapali cigaretu
i ispusti gusti kolut dima u pravcu parka koji se lepo
video sa njene terase. Bio je neuobiajno topao dan za
sredinu februara.
***
Pres konferencija bila je zakazana ve sledeeg
dana. Ksenija Milutinovi i Sanja Stankov smeile su
se pred kamermanima gradskih televizijskih kanala.
Izmeu dve mlade ene stajao je ef lokalnog Odbora.
Izgledao je kao da pokuava da sakrije nelagodnost
koja je bila primetna. Prilino udno za tako iskusnog
politiara.Prvi je priao mikrofonu i obratio se javnosti:
Potovani sugraani, dragi prijatelji i prijateljice,
predstavnici javnih glasila. Hvala vam to pratite
nae aktivnosti i to objektivno izvetavate o politikoj
situaciji u naem gradu, naroito danas kada naa
stranka prolazi kroz veoma teak period. Nai
dojueranji prijatelji, na elu sa najkorumpiranijom
osobom koja se ikada pojavila na politikoj sceni, ne
prezaju ni od ega. Ta lopina nas naziva laovima,
a svi dobro znamo ko je on i ko ga je nagovorio da
uini to to je uinio. Meutim, ne smemo da klonemo
duhom. Moramo da budemo jai nego ikad. U tom
svetlu, elim da vam predstavim koleginice ije vam
je politiko delovanje poznato od ranije. Zajednika
odluka lokalnog odbora je da koleginice Milutinovi i
Stankov naa draga Ksenija i draga Sanja budu
jo aktivnije u predstojeoj kampanji. One su svojim
dosadanjim zalaganjem u stranci dokazaleda to
mogu. Dragi prijatelji predstavljam vam koordinatora
kampanje Sanju Stankov i naeg novoimenovanog
portparola Kseniju Milutinovi. Dobra vest je da nas
ima sve vie iz dana u dan. Svaka ast trojici mladih
ljudi koji su nam se danas pridruili kao novi lanovi.
31
Vraam se u dnevnu sobu, zumiram oima po podu.
Moda im je promakao kakav gumbi ili liica? Ma
kakvi. Pogledam balkon. I cvijee su pokupili, ovjee!
Pa to e im biljke? Kako sam je samo gnjavila kad
sam bila mala! Sjeam se, dok me uvala, izmislila
sam da ba moram prati taj balkon. Prala sam ga cijelo
jutro. Kanta, etka, voda. Puno vode.
- Nemoj prolijevati toliko vode, neu da Pepa dolje ima
poplavu! Onda e do i neu je se moi rijeiti.
- Neu, baka!
Jo vode. Bjesomuno sam ribala pod, etkom gurala
vodu prema rubu, uivala u zvuku vodopada. Nek Pepi
curi, nek trpi. Biljke su plivale. Da me nije upozorila,
moda bih manje zalijevala. Drugi put sam pak zabijala
avle u tok. Svakih pet centimetara jedan veliki
avao. Ostavljala sam ih da vire, kako bi ih moja baka
mogla poslije vaditi. Sve je to ona dozvoljavala, pravila
se da ne vidi, putala me da radim to hou. Jesam li
je zato vie voljela? Moda. Djeca su zdravo sebina.
Oko podneva bi me pozvala za stol koji je uvijek bio
sloen po svim austrougarskim pravilima. Zahtijevala
je od mene da sjedim pristojno, da radim pokrete kao
dama, da jedem suzdrano, da uzimam male zalogaje,
da ne pitam za jo, da ne gutam glasno, da drim
laktove uz tijelo, da ne kripim stolcem. Kad bih irila
laktove, stavljala bi mi pod svaki pazuh jednu knjigu.
- Jesi bila na zadnjoj operi u HNK?
- Kaj? Kakvoj operi?
I tad bi opet dola zen-misao: kad je vrijeme loe,
iskoristi ga za to da bude sama sa sobom. To je
zdravo za duu.
Izlazim na balkon i gledam dolje u betonsko dvorite.
Niti Pepe vie nema, a tako sam je se bojala! Izgledala
je kao bacaica kladiva, imala je i brkove! Sad je sve
mirno, nema domaih zvukova, vie nitko ne kuha, ne
vie, ne doziva, ne popravlja, ne igra se. Kuu preuzi-
ma banka i ve je poela radove. To e biti poslovnica
na tri kata. U njoj e raditi utegnute cure i zalizani deki
koji znaju matematiku i bankarski jezik, pa e raunati
neke iznose i izmiljati im strane nazive kojih emo
se mi bojati, pa emo ih zato plaati. I sve e biti po
zakonu.
Ulazim u spavau sobu, dok hodam, osjeam da
drobim eer. Otkud on tu? unem da vidim. Njega
ne mogu uzeti, kakva bi to bila uspomena? Moda bi i
bila, jer je baka na nahkaslu kraj kreveta uvijek imala
eer u cukerdozi i au vode, za sluaj da joj bude
slabo.
Pogledam prema vratima i na starom parketu ugledam
jedno pero. To je pero iz njenog jastuka, sigurna sam.
Uvijek mi je govorila da jastuk i tuhica moraju biti pu-
njeni perjem. Nije me mogla uvjeriti da ih i ja ponem
koristiti, a trudila se, ba se trudila. Nagovaranje na
perje bilo je ak i dio zen-savjeta. Na primjer: navikni
se na spavanje na perju, tako se slino spava u raju.
To bi, naravno, rekla u trenutku dok bih se ja dovikivala
s djecom preko balkona ili izlazila iz zahoda. Jednom
me ak nazvala telefonom samo da mi kae neto o
perju. Nisam stigla nita pitati, odmah nakon teorije o
jastucima i neophodnosti perja, poklopila je slualicu.
Ovo pero je njeno. Paljivo ga uzimam i gledam prema
svjetlu. Sad bi oni neki energetiari rekli da je pero
puno moje bake. Spavala je na njemu, disala kroz
njega, sanjala uz njega. Da bar imam one vreice koje
imaju forenziari iz serija, pa da ga mogu spremiti.
Stavljam ga u dep, zatvaram patent. Tako nee ispa-
sti, a doma u nai neku bolju zatitu. Grije me. Baka
mi je doslovno u depu, imam neto njeno, to je to.
itala mi je jednu priu, esto, dok sam bila mala. O
cirkuskom sloniu koji je imao prevelike ui, pa su ga
uili letjeti da ih iskoristi kad su ve takve. Kako se bo-
jao, dali su mu pero i rekli da je arobno. Da e s njim
moi sve. Moda je i ovo pero takvo. Jer, jo uvijek ne
razumijem to oduzimanje. Njihove su rijei bile rijei
optube, bili smo krivi jer nam je umrla baka. I da, po
zakonu je, a kazna za smrt je oduzimanje stana. Neka-
ko mi se ini da moram neto napraviti. S tim perom u
depu bit u kao sloni.
Idem tamo pa u ih pitati. Stavljam slualice na ui,
jer ako ne sluam muziku, onda sluam probleme i ne
mogu se zaustaviti. Tako je bilo proli put. Svaki eka
u redu imao je neku tragediju, a za svaku tragediju
bila je kriva banka. Kad je na red doao tip sa svojim
problemom, nisam vie mogla. Posudio je sto eura od
nekog. Dobro, nije vratio na vrijeme, pa ga je ovaj tu-
io. Na sudu je zapisniar, koji je valjda imao poklonje-
nu dvojku iz hrvatskog, napisao reenicu bez zareza.
Zarez je trebao odvojiti kuni broj od novaca. I tako
je jadnik koji ivi na broju 42, zarez, 100 eura trebao
vratiti. A bez zareza je novac narastao do nemogue
svote. Pogotovo ako ne radi, epa, mumlja dok
govori i nema lister odijelo, nego trenirku i kariranu
fanel koulju. Jednostavno sam morala urlati na al-
tersku rugobu. Ona se uljudno i posprdno smjekala i
stisnula gumb ispod pulta, pa su doli zatitari u tvrdim
oklopima. Primili su me i vukli, dvojica nabildanih krete-
na vukli su mene ije su ruke granice. Psovala sam
im majku bankarsku. To me skroz zadovoljilo, ak me
ni kazna nije unitila. Jedino, moram to prestati raditi.
Eto, zato imam slualice, bit e dosta samo moja pita-
nja. Znam to bi baka rekla: uvaj to pero u depu, bez
njega si nita. To bi rekla, na primjer, dok bih ja u ovoj
kuhinji pokuavala skuhati tursku kavu. Onu pravu,
koja se pije preko kockice eera. A moja pitanja za
banku sve su samo ne zen. Pitanja su toliko nevjero-
jatno tupa, da mi nije jasno kako ih uope postaviti.
Zato ste mi uzeli ono to je moje? Mislim, u parku
sam uvijek morala vratiti tuu kanticu. I zadnje pitanje:
gdje su bakine stvari, gdje?
Pokuavam nogom oguliti crni otisak fotelje koja je uvi-
jek stajala u kutu sobe. Spodobe to ne smiju vidjeti. To
je bakina intima, to je nekoga briga gdje je ona sjedila
poslijepodne, s dekicom na nogama ekajui Dina-
stiju? Na ulazu, u hodniku, imala je zalijepljena dva
postera. Iupala ih je iz Studija. Na jednoj je bio Ke-
rington. Tako ga je ona zvala, bio je to glumac, glavni
lik u Dinastiji. Znaajno je gledao u desnu stranu. Kad
bi dolazila izvana, on bi je pogledom doekao. Drugi je
bio erbedija. Iako je imala ve blizu osamdeset, u-
vala je taj Radetov poster na kojem je bio toliko mlad
da je jedva sliio na sebe. Sjeam se piaste kragne,
bijele, koja mu je strala prema licu. On je gledao u
lijevu stranu i ispraao bi je pogledom kad bi izlazila.
Da su bar te postere ostavili! Paljivo bih ih skinula
i presavinute uvala. Imala bih barem neto. Ovako
su navukli moj bijes. Stan sam jo i mogla razumjeti,
banke trebaju stanove, navikli smo na to. Ali stvari!
Ofucani i polupani porculan, rupiaste haljine koje su
izbuili moljci, ispucano ogledalo, heklani podmetai
za ae, potamnjele i bezvrijedne slike, ljepljivi tanjuri,
32
knjige iz neke prethistorijske lektire, nazubljene foto-
grafje umrlih roaka, ortopedske cipele sa nalom
to im isto treba?
Da su ostavili postere ne bih odluila ii u borbu. Ali
nisu. Revoluciju netko mora poeti. elim sve. Stan.
Stvari. Do posljednjeg tanjuria za kekse koje bismo
grickale uz popodnevnu kavu. Mislim da bi njezin
zen-savjet za danas bio: kad sije sunce, nemoj zaliti
cvijee i uvaj svoj dep u kojem je moje pero.
OBEANA ZEMLJA
(Ines Ora, Omi, Hrvatska)
Probudila sam se jutros poprilino kasno, sretna to
me danas eka prvi radni dan u popodnevnoj smjeni.
Buenja u 5 ujutro ve mi je preko glave, a izdrati 8
sati popodnevne smjene gdje nema nigdje ive due
zbog pasje vruine ne bi trebao biti nikakav pro-
blem. Dola sam u 13 sati spremna da odradim i to.
Ponijela sam laptop i ukljuila flm. Znam da bih da
me efca uhvati zbog toga automatski bila izbaena s
ovog bijednog, ali korisnog radnog mjesta, no vrijedilo
je riskirati gledati Christiana Balea kako jo jednom
briljira. Film je zavrio u 17 sati, a tono tada poinje
pica popodnevne smjene, jer od 17 sati pa do kraja
smjene vrijedi 50 % popusta na sve proizvode. Ba
kao kada u Douglasa nastupa 50 % na Chanelove
proizvode pa razno razne glumimelitnudamuanema-
mnovaczakvalitetnipuder tre po novi Chanelov pu-
der, Diorovo sjenilo i vee pakiranja Dolce & Gabanna
Light Blue, tako i sva bijeda ove Dalmatinske rupe tri
kupiti kruh za dvije kune.
Izvirila sam glavom vani maknuvi se malo od klime
koja mi udara u glavu i vidjela kako auta samo pristiu,
a iz njih izlaze znojni crni radnici u uniformama s
praznim bocama pive spremni za odmor od svega to
su toga dana napravili dobro za nau dravu.
Alo mala, nemoj da mi ne bude kruva za dvi ure.
Odma to u vreicu i spakiraj. Nemoj da popizdim!
Prvi pozdrav, no ne i prvi susret sa poniavanjem
ponienih. Vratila sam se na gajbu na kojoj sjedim
ekajui da prou tmurni sati kada je jedan od radnika
uao u duan.
Ooo, evo nove male. Ma nu je. Nekako si ba..Kako
bi to reka, markantna! Neka, neka! Daj jednu trucu.
Po mogunosti da je frika.
Markantna? Je li on to meni rekao da sam markantna?
Je li ovo neka ala ili vokabularska pogreka? uj,
markantna.
Evo, izvolite.
O fala ti injorina, ili, bolje da kaen jor?
Ma idi k vragu. Neu se ja zbog tebe nervirat. Ipak,
33
moram priznat da bi i meni dobro doao Chanelov
puder, kada bi samo u Douglasa nastupilo snienje.
Izala sam vani zapaliti cigaretu, a isti drski gospodin
je sjedio na podu. Pitao me kako se zovem na to
sam mu unato njegovoj uvredi pristojno odgovorila,
kao prava dama u pregai. Upitah i ja njega kako se
on zove.
Zovem se Ivan. Dobija san ime po didu koji je ivija
gore u Ostrvici i bija poznat po alatu veliine tvoje
ruke. Ka ta san dobija njegovo ime, naslijedija san
i alat.
Nisam mogla vjerovat svojim uima. Ovaj ba nema
srama pomislih. Vratila sam se unutra i vie ni nosom
nisam provirila vani. Taj dan sam odsjedila cijelu
smjenu razmiljajui o svojoj markantnosti. Taman
kada sam zatvarala kasu dobijem poruku da sam
i sutra popodnevna. K vragu , je li ovo zaista jedini
nain da zaradim koju kunu? No, oito je. Za najstariji
zanat sam izgleda previe markantna.
Idui dan sam ponovno odgledala flm i tono u
17 sati auta su ponovno poela pristizati. Iz puke
znatienje sam sjela na prag i sluala njihovu kon-
verzaciju. Jedan od njih, imenom ime nije prestajao
govoriti.
Ma sino san doa doma i ena mi prikuvala jaja.
Pa jebem ti kruv i nju i jaja. Bacija san pjat sa stola
i bisan i gladan ia spavat. Ma ava je odnjo, i nju
i tavu. 25 godina san u braku a one ne zna ni jaje
pofrigat, a sve san joj obezbijedija. Ko donosi pare
u kuu, ko enska glavo, a ni veeru mi ne zna
dopremit. Odnjo te ava materi.
Nisam znala ou li se smijat ili plakat. Cijela skupina
radnih kolega ga je podrala priajui iste prie, o
tome kako prava ena treba znati i kuhat i spremat i
doekivat rairenih ruku, spremna za akciju. Sada mi
je pomalo i drago to sam markantna.
Ostatak dana, osim te zanimljive prie, provela sam
opipavajui kruh, s obzirom da nije bilo muterije koja
nije traila meki kruh u 19 sati. Ne znam stvarno kako
oekuju da e nakon 16 sati kruh jo uvijek biti kao iz
penice, pogotovo za bijedne dvije kune.
Moe malo peeniji? Ovim kruhom bi mogao ovika
ubit. Moe li pola nekog najmekeg?
I tako u nedogled, odnosno do 21 sat kada napokon
mogu predahnut.
Idua dva dana sam radila jutarnju smjenu odmorivi
se od iminih pria i Ivanovih uvredljivih komentara.
No, u petak sam morala prihvatiti popodnevnu koja
bi trebala biti bolje plaena zbog nanoenja psihike
i duevne boli.
Ovaj put nisam imala flm, odluila sam samo igrati
Solitaire cijelu smjenu. Barem do 17 sati. Klima se
pokvarila kao eer na kraju napornog tjedna pa
sam cijelu smjenu prosjedila vani, jer bi me pele
unutar radnje izbole na smrt.
Ovog puta su doli malo ranije i u malo veoj grupici,
a ime je nakon samo 2 Karlovaka opet poeo drat
govore.
Jutros se ja oblain za posa i skontan da mi je
nepopeglana majica. Ma jebem ti kruv i njoj i peglu.
Diga san je iz kreveta i pita di je peglo na ta mi je
ona rekla da u 20 kvadrata ne bi tribalo bit teko na
jedini ureaj koji za divno udo funkcionira. Pritraija
san cili stan i naa ga. E, kad san ga naa judi moji.
Uzea san ga i svom snagom ga bacio o tlev. Popuca-
le ploice, popucalo peglo. Pa se ti misli kozo lina. Ne
ti mene zajebavat bem ti podne.
Ma da mi je na tu jadnu enu samo da je pitam kojeg
je vraga nala u ovoj frajerini.
E moj ime, meni ti je isti ava. Nita ne valja. Kad
san je prvi put vidija ispale mi oi, sise do brade, guzica
ka dinja, tikice, kljokice, po kile minke. Ma ko je ne
bi enija. ula lafca za mene i da iman auto i doletila
ka pela. Pa evo, sad se obisile sise, od guzice ni
traga, minka ne pomae, a uz to ne zna ni kuvat, ni
spremat ni obavljat ta joj je za obavljat. Pa se sad ti
moj Mate pati cili ivot jer si se zabuljia u krive sise.
Nisam vie mogla sluati sav taj prastari primitivizam.
Pa emu da se nadam ljudi moji, bili oni radnici ili
magistri uvijek e biti takvi. Sise, guzice, popeglana
majica i dobar ruak. To je paket kojem ni jedan ne
moe odolijeti.
Dok radnici piju Karlovako i pue stoju, gospoe
ekaju 17 sati kao ozebal sunca.
I ta kae mala, oklen si? Ma jes ti staroga Luje er?
Jesi jesi, vidin ti po obrazima.
A jesam gospoo. Starog Luje i Matilde.
Pa to ne radi ode cile godine?
Ja vam ivim u Zagrebu. kolujem se.
O neka, neka, nek ti je sa sriom. Lipo gori zavri
kole i udaj se, a odi mo na litovanje. Ooo.
Je, je. To vam je 3,80.
Tko bi rekao da e me najvie od svega ovo ljeto uma-
rati small talk. Prvih mjesec dana sam jo i izdravala,
ali preostala dva sam molila boga da me ne pitaju nita
nego kilo kruha.
Prolazili su mi tako dani u istom ritmu, a jednog utorka
u popodnevnoj smjeni shvatim da nema radnika. Od
uzbuenja sam popuila cijelu kutiju cigareta radosno
sjedei ispred duana.
Dola mi je majka da mi donese kavu koju sam poni-
zno molila, i Slobodnu Dalmaciju, da se opustim kao
ovjek i zapamtim ovaj dan. No, izgleda da ga neu
samo ja zapamtit.
Veliki naslov na naslovnici novina otkrivao je razlog
izostanka mojih popodnevnih prijatelja. Izgleda da je
M.M. zbog steajnih okolnosti otpustio 780 radnika.
Kao grom ravno u srce odmah se sjetih imine ene,
kako li e tek veeras ime reagirati na loe poprena
jaja.
Od tada je popodnevna smjena prolazila sve sporije i
sporije, a moje misli bile su u nekoj drugoj dravi sanja-
jui bolje uvjete, gdje u ja zavrit kolu ne opipavajui
kruh, gdje e ime izai vani u popeglanoj majici,
Matina ena podignuti grudi, a Ivan unoviti svoj alat.
KAKO SE
KOZMOPOLITIZAM
USELIO U GORNJU
DRENAVU
(Mirjana Kapetanovi, Konjic, BiH)
Moja je prababa iz Podbilice od ula. Od kad je svita
i vika, ule se nisu mogle podnit sa Iviima i Greljama
iz Gornje Drenave sve zbog ono malo krte ispae
na nievini, koja dili dva sela. Ko zna koliko je glava
razbijeno otrim stinama i sa ove i sa one strane, koliko
bubetaka na leima obanad kui donila, a i dan-
34
darija je imala posla sa momcima za vrime kakve
svitkovine ili stonih sajmova, kada su se noima
parali meu se. I di e se to dogoditi da ta moja
prababa sve uvaju ovce i koze zapadne za oko
jednom Grelji, a roena joj sestra opet nekom Iviu.
Vrime bilo ratno, momaka uritko, to ugrabi vojska,
to glad i stradanje, nije se moglo ni birkat ovud
hou, ovud neu. Kako tako, iste se noi ukradoe
dvi cure iz Podbilice u Gornju Drenavu. Umal ne izbi
rat u ratu, a sve izmeu dva sela, bi vike i galame
i albi gotov do Kardinala. Potraja, a onda se i to
smiri kad ulike poee raat Ivie i Grelje, krv se
orodi, pa se i sela pomirie.
Naraalo se dice muke i enske, neke Bog dao,
pa odmah i uzeo, a dosta i ostalo i za gore i za
vode i za tora i za oko kue, za vinograda i njive,
puno posla puno vridnih ruku. I proule se Ivike
i Greljike uzdu i popriko Ercegovine po lipoti i
vridnoi, razudae se ko na raprodaji, a moja baba
Rua, zapala ak lipo gori u Hrkae u iroki. To
je bilo prvi put da se neka naa cura tako daleko
udala, na ponos i na sriu kue u koju je zapala.
Govorilo se Rua rukam ini to oim vidi, a kad
zapiva suza iz oka i najtvrem muku pokapa. Dao
Bog u nje lipa imanja i dice ko kolaia, sve je njih
moja baba u kolu lipo otpremila i muke i enske
to je bilo neuveno do tada. I kako se koje znanja
dograbi tako i do kruha doe, moja se mater zaposli
u Duhanskoj stanici i tu mog au upozna, udade
se za olia u Grude. Dvi joj sestre opet navalile
oe ko i muki iz sela u vabiju da pare donose i
dvore grade. Smijalo im se selo, a baba ih prekriila
i dala im pare za puta, hajde u svit, krila im dala.
Nisu ni dvi godine prole doe starija Ana u selo u
mercedesu, a pored nje Vranc, mu joj vabo pravi
pravciti. Ne zna beknut Rvackog, a Ana pria sa
njim ko sritna, pa i prevodi ta mu nai govore i ta
on njima odgovara. A Vranc vazda u nju gleda ko u
Gospin kip, kako ona okom tako on skokom. Ljubo-
morne one nae enetine u selu, kad ih njiovi ljudi
nit sluaju nit gledaju vie nego i ovce iz tora. A i lipa
dola Ana sva namazana u razne boje, nakarmina-
na, nabakamljena, obuena u kotulu usku i kratku,
sivaju kolina gola i obla, ko je ne bi gledo.Samo to
se Ana vratila u Nimaku, doe joj sestra Katica sa
virenikom Hansom. Ista pria isto odstojanje. Jo se
vie Hans topi pred Katom valjda dok je ne vina da
je bolje kupi. Napravie te moje dvi tetke revoluciju
me naim enama, svaka priti svom domainu da
e putovnicu vadit i priko crte sebi kruva i muka
trait. Moja mati sve gleda u au popriko i vazda
mu neto zaprdiva te kako Vranc, te kako Hans,
tano ovik iz koe sam izpuza. Ma umre od kapi
da ni dahno nije. I oali ga mati po redu i zakonu, a
onda jednom doe kui sa kuferom i putovnicom.
Strpa ono malo prnja u kufer, nas dicu za ruke pa u
babe na uvanje, a ona lipo u sestara u Vrankvurt.
Plaemo nas troje siroia, nita ona, okamenila
srce samo jedan pravac gleda. I ode. Nije je bilo
za tri godine, alje pare i poneko pismo, ali sama
ne dolazi. Ja ve orunjavio, brke poeo putat, ma
ute i paperjaste, ali opet muke, kad doe mati u
mercedesu, sa njom novi aa, nije vabo vengo
Slovenac ali se tamo u Nimakoj zagledali. Joe
ni lipotom, ni ljudskom ne mirie na mog pokojnog
au, ali mati u njeg gleda ko u prikazu, oiju njeg
ne skida. Kupio on nama poklona, dili, meni kupija
balun za nogometa, kae samo ti igraj to se cini u
svitu. Te ja tako i posluo. Ma nije mi kola ni ila,
prije metar u prkno, vengo cenat u glavu, a balun
driblam ka da je uz nogu mi svezan.
Kad sam napunio osamnestu doe mater po mene.
I ja sa njom u svit. Bogato je moja mati ivila s otim
Joom, kua ko Opinska zgradurna u irokom,
ona vozi merdovana, Joe vozi merdovana, kupili
i meni im sam poloija oferski volciku dok se ne
poduim dobro. Pomem igrat nogomet u njiovu
gradskom timu, lopta me hoe, ka da sam za nju
roen, i hajd tu godinu, te u viu ligu tri godine, kad
jednom doe nekakav budovan vidim ovi nai sve
drhte prid njim, a vazda meni govore pokai ta
zna. Ja zapeo, pokaza, a malo me srea pratila,
kad kau otkupilo te za Ingleku. I tu igram, pare
stie i popularnost, malo vrimena imam za sebe i za
mladost provodit. Ma ne smim ni popit ni izist ta mi
se miga, sve po propisu. A dolo vrime i za enske
ganjat. Nekako odjednom ih sve prid oima viam,
i sise i guzove vidim ko to prija nisam vio. Ellen
sam upozna u jednom pabu kad sam posli utakmice
slavija sa drutvom. Ljudi ja tu lipotu nisam moga
odjednom sabit u ova dva oka. Gleda ona u mene
i smika se, zubi joj blistaju, oi ko ive eravice.
Sve u nje na svom mistu, to no se kae ima i za
dvajest prsta a ne za deset privatit. I zaljubim se ko
varen i peen. Ou je enit. Piem ja materi o tom,
kae meni mater doite na lito u Ercegovinu da
vamilija upozna mladu. Mati opet obudovila, veseli
Joe iznenada umra, a mati se najzad uselila u
dvore koje je napravila u nas u Gornjoj Drenavi, na
didovini. Nala mati mir i odmor sa njom i baba ve
stara, nepokretna.
I Kaem ja mojoj Ellen da emo ii u moju Erce-
govinu, ona sva sritna, kupuje poklone za vamiliju,
vazda pita da nisam koga zaboravija da se ne
sramotimo. Ma nisam, ali me neki straj vata ta e
mi moji re za moju curu, da je ko ne uvridi, zna
na svit onako s neba pa u rebra ne biraju rii. I
tako sav u straju dooh sa mojom Ellen u Gornju
Drenavu. Kad smo prid kuu, ja kaem Ellen da
me saeka u autu dok ja prvi uem da se stari ne
pometu preve, da pripremim situaciju.
Uem ja, mati pade po meni, sestre, zetovi, neaci,
baba na krevetu lei, a pamet joj jo bistra i sve zna
moja dobra Rua.
- A di ti je mlada, lipo moje dite?- pita
odma baba.
- A eno je u autu, reko da je ne pripadne-
mo kad je spopadnemo svi ovako zajedno.-
- ta e se pripadat, krteno je stvorenje,
ne boji se svita valjda.-
- Ma eto nije, vengo imam vam neta za
ri.- sve se uvijam ko vrbov prut na vitru.
- Govori, ta je?- uperila mati oi u me, a
vidim neki joj se straj pojavi u njima.
- ta je, je li mlada nosea?- pita sestra.
- Nije.-
- Da nije ta sakata?- pita mati.
- Bog s tobom majko, nije, kakvi to.- ma-
35
em rukom.
- Da nije muko, crni sine, onaj gej ili kako no
se rekne,- opali baba s kreveta, a sve se oi u me upiljie
prodrae me.-
- Ma nije, nije, ne do Bog, e e to, vengo
...crna brte, ko gar, eto- prevalik najzad priko usta.-
- Pa, to ne kae moj sinko, ta vali, ako tebi
valja i mi emo u nju mo gledat.- s oitim olakanjem
odape majka.
- A ljudi, odo ja sad po nju, vala vam na
ovome, vazda smo kozmopolitizam donosili u ovu nau
Ercegovinu.- rekoh ovilenio od sree.
- ta smo to donosili? ujem babu kako pita
dok silazim niz stepenice i ve rukom maem mojoj Ellen
da izlazi iz auta.
- Svit, svit smo dovodili u ovaj na kr i kamen
majko, - ujem mater kako odgovara.
MIKROKOSMOS
(Nenad Pavlovi, Hamary, Norveka)
Ivinjak nepropisne visine i irine ugrejan
celodnevnim suncem bio je savreno mesto za sedenje
u kasno julsko popodne, kada omorina popusti i asfalt
prestane da isijava vrelinu. Zid ivrljan graftima iza
njega bio je dobar naslon. Ceo oak bio je dobro mesto
odmaranje i posmatranje prolazeeg ivota. Sa njega se
pruao savren pogled na autobusku stanicu i trafku,
nau stanicu. Gradski autobus je zastao, za-
itao kao umorni astmatiar, i produio dalje, da bi
se za koji minut okrenuo i uputio nazad ka centru. Ka
gradu, gde se svakakve stvari deavaju. Ali kome treba
to uopte? Pa, samo karta do grada i nazad je kao jedno
pivo, a da ne spominjem pare za pie, ulaznice, ai-
vanja... Ne, sve to nam treba mi imamo ovde, u naoj
vernoj trafci. Skoro su joj na vrhu okaili reklamu u vidu
ogromne limenke Fante, velike kao bure. Svako ko proe
obavezno baci pogled. Moda ima i drugih ovakvih, na
nekoj drugoj trafci, ali ova je naa i zato je posebna. Bie
zanimljiva jo neki dan, moda i tri, a onda e prestati da
bude, kao i svako drugo udo.
ekam Milana. Kasni, kao i uvek. Samo da
jedem, da kenjam i da se istuiram, tu sam za petnaest
minuta. Nikad mu nije trebalo manje od tri sata. esto
smo nagaali ta toliko dugo radi. Sigurno kenja tri
sata!, omiljena je fora, ali istina je da se svi iskreno
pitamo ta zaista radi toliko dugo.
Sunce je polako zalazilo i prva postava se
polako vraala sa fudbalskog igralita. Sunce je ilo na
zapad, a oni na istok, smena strae. Fudbaleri od est
do ezdeset godina, oznojeni, pranjavi, esto nervozni.
esto sam se pitao zato uopte igraju fudbal svaki dan
ako se samo svaaju i nerviraju.
Jedina dobra stvar oko tog fudbalskog igralita je to su
se iznad njega videla zvezde. Iza igralita nalazila su se
skladita na kojima svetiljke nisu radile od kako znam za
sebe, a iza njih beskrajna polja. Ne ba beskrajna, negde
na horizonu video se autoput, nalik na kolonu mrava. Po-
enta je da nije bilo, kako kae ia-Dragan, svetlosnog
zagaenja. Zvezde su mogle da se izbore sa sijalicama.
Milana i dalje nema. Toliko sam edan da
razmiljam da kupim pivo bez njega. Trafka me mami
zujanjem friidera i narandastim sjajem. Hm, moda da
kupim Fantu?
Poinju da se pojavljuju i ostali iz komiluka.
Hladovina ih mami napolje kao gutere. Veina
njih su svee istuirani, skockani i namirisani, iako
ne idu nigde. Par krugova oko bloka, trafka, kaf i
neija bata ili stan sa klimom.Tu su i klinci koji su
uspeli da pobegnu kupanju i zuje uokolo ulepljeni
prainom. Mali bolid Tadija, oian do glave, sa
ludakim pogledom u oima i njegov mlai brat koji
ga prati u stopu. Svaki komiluk ima ovakve klince,
koji uvek prave sranja i zatim umiru od smeha, i
nikad ne nadrljaju jer svi znaju da su dobri u dui.
Pretpostavljam da ih svaki komiluk ima. Video
sam takve iste klince u jednom flmu. Ili je bila
serija?
Nigde nikog iz ekipe. Makar neka
dobra enska da izae iz autobusa, ali jok. Levo
od mene neko prska ulicu crevom. Malo sveine
dolazi i do mene, ali ne dovoljno da opravda bare
koje e se napraviti u rupagama na asfaltu.
Svaki dan je potpuno isti. Nije da se
alim. Ponekad bi doli baba Mirka i deda Slavia
iz sela na neki dan. Baba bi umesila pitu, a deda
doneo domae vino. Sad su tu, sede u dvoritu
kod komija, previe je vrue da se sedi unutra.
Super su bili i pita i vino. Ali to je bilo prekjue.
Vadim mobilni. Pola osam. Nema ga
jo. Verovatno je uzeo da aka kompjuter. To
mu je bio i hobi i posao, da spaja stare dotrajale
kompjutere u jedan ispravan. Doktor Frankentajn.
Njegov lini komputer imao je makar est nijansi
sive na sebi i isto toliko ute. Tuna maina koja
je isputala jo tunije zvuke i kvarila se stalno.
Ali kad radi, radi ko nov, tvrdio je on, na ta bih
ja samo slegnuo ramenima, jer se ne razumem u
kompjutere. Milan je makar jednom nedeljno iao
kod udovice Miljkovi da joj popravlja kompjuter.
Kruile su glasine da meu njima ima neto, ali ja
nisam verovao u to. Kad bi ga pitao, odgovorio bi:
Ma jok, samo popijem kafu!, ali mu je na usnama
uvek bio osmeh, tako da nisam bio siguran. Sva-
kom koga dobro poznaje Milan bi popravio raunar
u zamenu za kafu i au soka, a novac je uzimao
ba retko. Nudili su mu posao u servisu u centru,
ali je odbio.
Ma daj, pa cela plata bi mi otila na bus i burek,
ne isplati mi se cimanje
Ulicom prooe dve tamne senke
odmerivi me strogim pogledom. Panduri. Veliki i
Mali konj, tako ih zovemo. Ovog veeg, Mileta, jer
izgleda kao konj, a ovog nieg, jer se drui sa ko-
njem, pa je i on konj. Svako vee patroliraju istom
rutom, trae legitimacije, pretriu nas, u nadi da e
verovatno nai prokrijumareno nuklearno oruje i
postati slavni. Umeju da budu jako neprijatni, iako
nas sve znaju. I mi znamo njih. Znamo gde ive,
znamo im roditelje, makar ovom prvom. Fini ljudi.
Streljaju me, naslonjenog na zid, pogledom punim
mrnje. Ne svia im se to sedim u polumraku
na ivinjaku, ne ne. Ba me briga. Ni oni se meni
ne sviaju. Njihove plave uniforma stapaju se sa
senkama i nestaju.
Nesvesno cupkam stopalom. Ako ne
doe za pet minuta, majke mi... Iza ugla se pojav-
ljuju poznata lica. Stole, Ratko, Miki. Pozdravljamo
se, pucaju dlanovi. Sedaju pored mene. Ba me
briga za Milana, popiu pivo sa njima... Evo i
36
Milana, naravno. Plava talasasta kosa, naoare
sa pikslama i tupavi kez. Zna da kasni i zato se
smeje. Kreten.
Kupujemo pivo, semenke i kikiriki. Pri-
amo. Satima. Priamo i smejemo se. Da me neko
pita o emu toliko priamo zaista ne bih umeo da
odgovorim. I tako svaki dan. Izmeu ovih veernjih
susreta mora da nam se mnogo toga deava,
pomislio bi neko.
Stole me mune u grudi i pokazuje
prstom u senku iza trafke. Bolidi se unjaju, prave
neko sranje. Na licima im ukoen osmeh, grohot
zamrznut u tiini neophodnoj zbog potaje. Pentraju
se na ogradu sa iljcima iza trafke. Ratko dobacuje:
Da li ova deca imaju roditelje kad u pono tuma-
raju po kraju?, iako zna da imaju, i zna koliko su
nemoni protiv njihovog neukrotivog duha. Mlai
bolid je bolesno odan svom bratu, a stariji ne jebe
ivu silu. Penju se na trafku. Grickamo semenke
uzbueno.
Tadija uspeva da skine dinovsku limenku sa krova
i sputa je, naizgled bez potekoe, svom bratu.
Mora da je od aluminijuma, kae Ratko.
Stariji brat stavlja limenku na lea i
obojica tre niz ulicu ka igralitu. Pljujem ljusku
od semenke i svi ustajemo i kreemo za njima da
vidimo ta su smislili. Naputamo neonski sjaj tra-
fke i ulazimo u mrani deo ulice. Odjednom, neto
se deava. Klinci bacaju limenku u novonastalu
barutinu, skau preko ograde i nestaju u imiru.
Limenka pada uz pljusak polivajui nas smeom
vodom.
U piku materinu!, vie Stole i trese isfekanu belu
koulju.
Stoj! Stani! Iz mraka iskau Konji. Vei hvata
Stoleta za ruke, a manji mene. I vi isto, da niste
mrdnuli!!, njiti Mile na Ratka i Milana. Vade lisice.
Lisice??
Sad ste dolijali!
Ma, ta smo dolijali? Ma, pusti me, konju jedan!
Stole je ljut, ne moe da se kontrolie.
Pale se svetla u komiluku. Psi laju. Ljudi izlaze da
vide ta se deava. Vidim babu i dedu u oblinjem
dvoritu. Neprijatno mi je.
Iz senke izlazi Miki, smiren kao to samo on (i Mi-
lan) umeju da budu. Deset puta kree pokvarenim
upaljaem pokuajui da zapali cigaretu.
Nisu oni krivi, drugovi, krivi su bolidi!, objanjava
Miki, ukajui zbog cigarete u ustima.
Stavljaju nam lisice.
Line karte!
Kakve sad line karte, znate ko smo! I kako da ti
dam linu kartu kad si mi stavio lisice, a? Kako?
Ne elim da gledam u njih, niti u komije. Pogled
mi se gubi u daljini, u zvezdano nebo iznad redova
skladita. Ignoriem zvuke rasprave.
Na nebu prolete padalica. Pomislih kako
bih eleo da se ovaj glupi dogaaj nije desio, kada
proleti jo jedna. Pa jo jedna. itavo jato. Zvezde
trepere, pale se i gase. A zatim crnilo neba presee
neonsko-plavi zrak. Zatim jedan jo vei, crveni.
Tanki zeleni. Nebo je postalo surealni kaleidoskop.
Primetio sam da svi gledaju na gore.
Dobro je, nisam poludeo. Policajci su izgubili
interesovanje za nas. Mile skida kapu. Baba Mirka i deda
Slavia, ostale komije, teta sa trafke, svi izlaze na ulicu
pogleda uprtih u nebesa.
Moda je vatromet?, upita bojaljivo Mali konj.
Ma, ne lupaj, de si video ovakav vatromet?, odgovara
mu kolega. Vatromet je na nebo, a ovo je... vie na
gore.
Moda je smak sveta!, ree tiho bakica iz dvorita sa
imirima.
Neto se deava gore, u svemiru. Neto bitno, ree
Ratko. A mi nikad neemo znati...
UITELJ
(Mario Lovrekovi, Petrinja, Hrvatska)
U principu, u posljednjih desetak godina, uvijek sam naj-
vie stvarao nou. Dan mi je bio previe turoban i stran.
Uvijek neki ljudi na putu, pametni, razumiju, a zapravo
krdo zaraene stoke koja uporno hrli prema istom izvoru
zaraze. Odvojio sam se u potpunosti, od svijeta, i kanio
stvoriti jedan novi put. Novi nain razumijevanja, tonije.
Nisam oekivao zasluge za svoj in, nisam niti razmiljao
o posljedicama onoga to sam kanio stvoriti, jednostavno
sam bio siguran da je ono to inim ispravno.
Imao sam uitelja, mudrog starca koji je odluio sve svo-
je znanje ostaviti u mome vlasnitvu. Mene je upoznao u
jednom periodu osobnog nesnalaenja u okruenju u ko-
jemu sam na silu boravio. Nikada nisam dovoljno dobro
razumio svijest i stanje okoline u kojoj sam se nalazio,
stoga je on preuzeo inicijativu i pozvao me k sebi kako
bi mi prenio svoje znanje i iskustvo. Prihvatio sam njegov
poziv, jer da nisam vjerojatno bi ubrzo okonao ivot od
strane vlastite ruke.
Tada je imao sedamdeset i dvije godine, bio je snaan
za svoju dob, izuzetno energian, i znao je odgovor na
svako, ama ba svako, pitanje koje bi mu postavio. S
vremenom sam razumio ime se sve bavio kroz ivot.
Bio je majstor hipnoze, poznavao je nekoliko stilova
borilakih vjetina, vladao je jogom, tehnikama disanja,
bioenergijom, ali naposljetku i uenjem kojim je mene
najvie osvojio: alkemijom.
Ne smijem govoriti o stvarima koje znam, to nisu prie za
one koje uporno gledam oko sebe. uvar sam tajni dok
se ne pojavi netko tko e ih znati i smjeti preuzeti. Tako je
rekao moj uitelj i to je moje pravilo broj jedan.
Govorim o uitelju s nedovoljno potovanja, jer nisam
mu naveo niti ime. Jonas Renkse, tako se zvao. Umro
je prije dvije promjene mjeseca, a meni se ini kao da je
prolo nekoliko zima. I bolje, jer stanje u kojemu se sada
nalazim vie nikada nee biti promijenjeno. Da mi barem
preostali dani prou bre, volio bih, jer ne mogu vie
ivjeti u iekivanju.
Poput mene, i uitelj je najvie radio nou. Jedna je bila
presudna i te noi me nazvao. Glas mu je podrhtavao
i nisam od prve razumio ba sve to mi je rekao, ali
razumio sam jedno trebao je moju prisutnost i to
odmah. Bio sam odjeven i krenuo sam k njemu odmah
nakon to sam primio poziv. Pristigao sam relativno brzo,
jer sam trao, a i nae je domove dijelilo samo nekoliko
ulica. Naao sam ga kako sjedi za svojim radnim stolom
i prelistava stranice jednog od svojih dnevnika, a imao ih
je barem pedesetak. Stranice prepune njegovih istraiva-
nja kroz ivot. Bio je udan, kao da se nekuda uri, stoga
37
me je odmah s vrata sobe zamolio za grobnu tiinu i
pokornost. Prihvatio sam i smjestio se na stolac preko
puta njegovog. utio sam dobrih desetak minuta
dok je on uporno prelistavao stranice koje je osobno
stvorio. utnja se pretvorila u jo veu tiinu jer je on
najednom zaustavio sve svoje kretnje. inilo se kako
je pronaao ono to je prelistavajui traio. A onda je
sve poelo.
Kada bi imao pravo na samo jednu elju, jednu pomi-
sao ili jedno saznanje, to bi to bilo? upitao me.
Ne mogu rei da sam ga odmah razumio, ali pokuao
sam razmisliti o njegovom pitanju. Imao sam dovoljno
elja, razmiljanja i potreba za znanjem, stoga se
nisam odmah mogao odluiti samo za jedno.
Uitelju, to se dogodilo? iskreno sam pitao i
ujedno si dao vremena za razmiljanje. Znao sam da
u na pitanje morati odgovoriti vrlo brzo.
Nikada ti nisam odrezao ruke zbog pogreke, a grije-
io si, meutim jezik u ti odrezati ako ne odgovori.
Mora znati to eli, mora! to god to bilo, koliko
god veliko to bilo ja ti sada mogu dati odgovor. I
nikada vie. Pitaj!! urlao je na mene kao nikada
do tada.
Uznemirio sam se. Poznavao sam karakter svog
uitelja, ali nikada ga nisam vidio tako nervoznog i
deprimiranog. Zastao sam jo na trenutak, a zatim
sam ispalio jedno jeftino pitanje koje moda nikada
nisam niti trebao pitati.
Kako u umrijeti?
Sjedio sam i dalje ispred Jonasa, gledao mu ravno
u oi, on je ostao isti, ali sve oko njega se poelo
mijenjati. Soba je nestala, oko nas se stvorila ulica
nekog mjesta koje nisam poznavao. Uplaen sam
ustao, a uitelj je i dalje sjedio za svojim stolom.
Koraknuo sam unatrag, sruio svoj stolac i upitao ga
to se to dogaa. utio je. Sjedio je mirno, ali prstima
je poeo prebirati po stranici svog dnevnika. Zatim
je okrenuo sljedeu stranicu i dalje gledajui ravno
u moje oi. Ulica je oivjela. S moje desne strane
pristizalo je nekoliko ljudi. Pogledao sam ih i razabrao
tri mukarca i dvije ene. Izgledali su udno, nosili
su odjeu pretvorenu u dronjke, imali su izbrijane
glave sa sputenim irokezama tankog sloja kose i
svako od njih imao je jednaku tetovau s lijeve strane
lubanje. Tetovae su imale oblik slova D, ali nekako
izvijenog poput lika koji pristie kroz maglu. Neto su
mi dovikivali, meutim nisam razumio njihov jezik.
Pogledao sam na drugu stranu, jednu enu je trgalo
nekoliko pasa. Bila je mrtva, ali izgledalo je zastra-
ujue kao da to nije. Vratio sam pogled na uitelja,
on je samo listao stranice svojeg dnevnika kao da
nije niti prisutan. Povici grupe ljudi bili su sve blii i
poeo sam uzmicati. Hodao sam unatrag nekoliko
metara sve dok me netko nije zaustavio. Okrenuo
38
sam se i ispred sebe ugledao mladu enu potpuno
razodjevenu i punu opeklina na koi. Nije bilo dijela
tijela koji nije bio opeen. Ukopao sam se i htio se
odmaknuti od nje, ali skupina koja je dolazila s druge
strane ve je pronala put do mene. Jedan mukarac
me udario u lice, a jedna od ena me uhvatila za kosu
pljujui mi u lice. Pokuao sam se istrgnuti iz njezinog
stiska, meutim to je rezultiralo porazom. Mukarac
me udario jo jednom, pa jo jednom, zatim se upleo
drugi i jedino ega se sjeam je da je moj uitelj ustao
i glasno povikao: Sada!
Bio sam bez svijesti, to je sigurno, jer kada sam po-
novno osposobio vid shvatio sam da sam bez odjee,
vezan za stolac u nekakvoj oronuloj sobi bez prozora.
Tri mukarca, dvije ene i jedna spaljena ena stajali
su ispred mene. utke su me promatrali i teko disali
kroz nosnice koje su jako irili kod svakog udaha.
Promatrao sam ih, pamtio im lica, ali oni mene kao
da nisu vidjeli bez obzira na to to sam bio vezan za
stolac tono ispred njih. inilo se kao da je sve stalo i
kao da se sve poinje vraati na poetak, ali tada sam
zauo zvuk jednog lista papira kako se prebacuje s
jedne strane na drugu. I svi su odjednom oivjeli!
Spaljena ena mi je sjela u krilo i kretala se kao da
vodi ljubav sa mnom. Bila je neopisivo vrua i tijelo
me poelo pei gdje god bi me dotaknula. Ostali su
prili blie i poeli su me doticati prstima kao da sam
nekakvo stvorenje koje do tada nikada nisu vidjeli. Za-
tim je jedan od trojice mukaraca izvukao srp i njime
estoko zamahnuo. Spaljena ena je ostala bez glave
i pala je pod moje vezane noge. Drugi mukarac je
pokazao na mene i obje ene s irokezama skoile su
na mene. Udarale su me po tijelu, bole noktima u oi,
stiskale mi monje i inilo se kao da oekuju erekciju i
uzbuenje s moje strane. To se naravno nije dogodilo,
a kada su mukarci shvatili da se neu uzbuditi
skinuli su donje dijelove svojih dronjaka i pokazali mi
kako niti jedan od njih nema spolni organ. Bili su im
odgrizeni!
Jedna ena s irokezom se odmaknula i otila izvan
prostorije u kojoj smo se nalazili. Svi ostali su stajali
kao kipovi, a ja vie nita nisam razumio. Mir je po-
trajao dok ponovno nisam zauo kako se jo jedna
stranica okree.
ena koja je otila vratila se sa zrcalom u ruci. Uperila
ga je prema meni. Pogledao sam u njega i ugledao
sebe jedno dvadeset godina starijeg. To me naglo
razbudilo!
Shvatio sam da imam odgovor na svoje pitanje, ali
nisam razumio da li je to to se deavalo zapravo moj
konani kraj.
Okrenula se jo jedna stranica, uo sam je, i tada je
krenulo. Tri mukarca i dvije ene i ja. Pet dugih noe-
va i probodeni svaki milimetar moga tijela. Bol je bila
neizdriva, urlao sam nemoan i slomljen, meutim
oni nisu prestajali bosti, a ja nikako nisam umirao.
Trajalo je dugo. Ne znam koliko, ali bilo je jako dugo.
A onda, najednom, novi zvuk papira koji pliva po zra-
ku i pada na svoju bijelu prethodnicu. Jonas, ja, stol,
prvobitno stanje. Sjeam se da sam i dalje bio bez
odjee, jedini znak da sam doista bio tamo negdje u
svojoj zacrtanoj budunosti, a i dalje sam se tresao
od straha.
Uitelj je bio miran, ali puno umorniji nego u trenutku
kada sam doao kod njega.
I to si htio saznati? To?! Razoarao si me, zna?
Mislio sam da e htjeti puno vie, meutim jednom
ponueno je jednom prueno, a tu povratka nema.
Pozvao sam te i mislio kako e me pitati koja je
tajna svijeta. Vidi, ja znam odgovor na to pitanje,
ali ne smijem ga dati sve dok me to ne upita onaj
kojega osobno odaberem prije nego u umrijeti. Meni
taj odgovor nije dao moj uitelj, morao sam ga sam
otkriti. Zna li zato? Zato to me pozvao k
sebi netom prije nego e umrijeti, isto kao to sam
i ja tebe pozvao, ponudio mi je isto to sam i ja tebi
ponudio, i zna li to sam ja njega upitao? E, pa isto
to to si i ti mene! Glupan sam bio! Ipak, nadao sam
se kako e ti biti pametniji, ali sada se sve opet
vraa natrag na poetak. Ostavljam ti svoje zapise,
zapise svoga uitelja, a ti nastavi. Nastavi i potrudi
se uspjeti. Pomno odaberi svog uenika! Ja sada
moram umrijeti, napusti me i vrati se za jedan dan.
Uzmi sve to ti treba i ne brini to moje tijelo nee
biti ovdje. Ne smijem ti rei gdje e nestati. I hvala ti,
zna. Bio si ti dobar uenik. uitelj je zavrio.
Nisam bio spreman samo tako otii. Ipak sam mu
za puno toga bio duan, ali prije svega trebao sam
objanjenje za ono to se dogodilo. Vidio je moje
pitanje u mom pogledu, stoga me preduhitrio i rekao:
Da, vidio si svoju smrt. Svijet nee biti isti za dva-
deset godina, a to je vrijeme u kojemu si bio. Kada
sam ja svom uitelju, glup i tat, postavio isto pitanje
i kada sam se vratio, kao i ti sada, iz vlastite smrti,
netom prije nego e on umrijeti, rekao mi je kako je
smrt koju sam vidio prola. Dakle, nee se dogoditi
jer je otkrivena. A kada sam ga upitao kako u onda
zapravo i kada umrijeti, zna li to mi je rekao? Da
to vie nikada neu moi saznati! I sada se sigurno
pita kako sam onda znao kada u zapravo umrijeti,
odnosno kada trebam pozvati svoga uenika kao to
je mene pozvao moj uitelj? Vidi, to ti ne smijem
rei. Sada idi. Zatvori vrata i idi. Doi tono za jedan
dan i uzmi to ti treba. Zbogom.
Ustao sam, nisam znao to rei ili napraviti, jedno-
stavno sam mu kimnuo glavom pun potovanja i iza-
ao sam iz njegovog doma. Krenuo sam polagano
niz ulicu, a zatim sam zauo uitelja kako vriti! Znao
sam kako je i moj kraj upravo zapoeo.
KAKO USREITI
SOPSTVENU FIRMU
(Zoran Ili, Beograd, Srbija)
Svojoj frmi e biti najkorisniji ako uzme otpre-
mninu (200-250 evra po godini radnog staa), i
zauvek ode. Zatvori vrata ili fabriku kapiju za
sobom, i zauvek nestane. Onda si ti kul faca, neko
ko ima razumevanja za probleme sopstvene frme i
spreman je da se rtvuje. Ta toliko puta ponavljana,
zloupotrebljavana, re: rtvovati se. A gde e ti otii,
u ta e pretvoriti svoj ivot ko mari?!
Sklopite se nebesa, zatvorite se, i ne
dozvolite da niko od nas grenika proe kroz vrata
raja.
Bar ne iz zemalja u tranziciji.
39
REI U DA SMO
MRTVI
(Vladimir Bulatovi, Beograd, Srbija)
Izvadio sam rue iz vaze i, ostavivi
mokar trag po podu, bacio ih u kantu za smee.
Andrea se presvlaila iza improvizo-
vanog paravana.
Dragi, jesi li stavio bidermajer u
vazu, dobacila mi je prebacujui crni brushalter
preko vrata plakara.
Prosuo sam muljavu tenost u
sudoperu i sipao vodu sa esme, hlorisanu i belu
poput limunade.
Dragi, sipaj nam i po au vina!
Spustio sam vazu s bidermajerom
na sto prekriven belim, ipkanim stolnjakom.
Mada je njen odnos prema cveu isto platonske
prirode, moja verenica smatra da ivotni prostor
nije isti sa i bez cvea.Izvadio sam dve kristalne
ae iz viseeg plakara u kuhinji i poreao ih na
posluavnik. Potom sam otvorio bocu crnog vina
vadiepom.
Nakon to je puklo uo sam Andrei-
no: Ima li mrtvih?
Sipao sam vino i s ozbiljnou kelne-
ra poao ka trpezariji.
Obuena u roze bade mantil Andrea
je ve sedela za stolom. Prebacila je nogu preko
noge i eui se po glatko izbrijanoj butini rekla:
Ba sam srena jer se Slavica konano udala!
S ivica aa kapalo je vino. Izvadio
sam iz zadnjeg dapa pantalona maramicu i
obrisao ae.
Jesi li pitao Mariju hoe li da izae
pred matiara umesto mene?
Marija je udata.
A Jelena?
I ona je udata.
Na povratku s venanja, u taksiju,
Andrea mi je ispriala kako se boji da izae pred
matiara.
Sala za venavanje je tako bela, i
sterilna... i prepuna je vetakog cvea, govorila
je.
Bila je i iznervirana fotografom koji
se itavo vreme glupirao terajui nas da mu
poziramo u raznim, akrobatskim pozama.
Ne elim da me pogreno shvati...
zaista, elim da se udam za tebe...ali...
Ideja o statiskinji koja bi je zamenila
na venanju neto je najlue to sam uo u
ivotu.
Moda bismo mogli da dovedemo
matiara ovde kod nas, u stan, rekao sam.
Ne budi ironian, viknula je. Ja
nisam bolesna, niti sam invalid!
Uutali smo. Andrea je ispila malo
vina i namrtila se. Ukus je bio verovatno presla-
dak za nju.
Zato si se smorio, upitala me je
apkajui plastino lie s bidermajera.
Nisam se smorio. Mui me stomak, promr-
mljao sam drei se rukom ispod grudi.
Pije mi se kisela, doneu i tebi malo, rekla
je i ustala.
Pruio sam ruku ka ai i oborio je. Staklo se
slomilo a vino se razlilo poput mastila po belom stolnjaku.
Ima li mrtvih?!, viknula je Andrea iz kuhinje.
Poslednji put kada smo bili kod njih, imali
su samo crno vino, ono s jeftinom etiketom. Zato sam
itavo vee pio vodu. Aleksandar je pravio ale na moj
raun, da u te noi svaki as ustajati iz kreveta i piati, a
onda e mi jednog trenutka sve to dosaditi pa u natopiti
krevet.
Andrea i Tanja su se smejale kao lude.
ae s pivom poreao sam na posluavnik.
Ukupno tri. Planirao sam da se kasnije vratim po svoju
au, kako bih to manje vremena provodio u drutvu
onog isfoliranog naduvenka.
U meuvremenu mi se pridruila Andrea.
Dok sam pomagao Tanji oko kaputa u hodniku, Andrea je
napomenula naim gostima kako e morati itavo vee
da se navikavaju na moje namrteno lice. Prethodno
smo imali raspravu oko trokova. Andrea je smatrala
da mnogo novca troimo na hranu, da retko izlazimo u
grad i ne viamo se sa prijateljima. Iako je bila u pravu
kontrirao sam. Razlog tome bili su nain na koji je razgo-
varala sa mnom, kao i njena stalna potreba da mi neto
prebacuje i kinji me.
Milan se rodio namrten, rekao je Aleksan-
dar tapui me po ramenu.
Poneo sam ae u dnevnu sobu.
Misli li itavo vee da dri taj glupi izraz na
licu, upitala me je Andrea.
Tanja je sedela u dnevnoj sobi zavaljena u
fotelji, a Aleksandar je preturao po policama s mojim knji-
gama. Nije mi vratio Meklavertija i Kovaa, i verovatno je
zaboravio na te dve knjige, a moda ovek jednostavno
ne zna da ita.
Evo pia!, rekao sam silom nametajui
govornu intonaciju.
Ugledavi pivo Tanja se namrtila. Njen
momak je, pravei se da me ne primeuje, nastavio s
brljanjem po knjigama.
Ima li neto zanimljivo, pitao sam.
Ne mogu da pronaem knjigu pria onog
reditelja o kom si mi proli put priao. Onog to je snimio
Hajku..., stojei okrenut leima i zamrznut u smenom,
gotovo baletskom stavu, Aleksandar je pokuavao da se
priseti imena ivojina Pavlovia.
Misli verovatno na Puriu orevia?
Napustivi grotesknu pozu konano se okre-
nuo.
E, taj!, rekao je pljesnuvi rukama.
Pojavila se Andrea. Spustila je iniju i au
na stoi, tik uz vrh Tanjinih pranjavih tikli koje su
natkrivale ivicu stola.
Tanja je ispila malo piva iz moje ae.
Nije dovoljno ohlaeno, rekla je mrtei se.
Klizei niz konu navlaku na fotelji natkrila
je cipelom ips. Priao sam stoiu i pomerio iniju ka
sredini.
Moe li da mi doda malo ipsa, obratila
mi se Andreina najbolja drugarica iz srednje kole. Zajed-
no su upisale Ekonomski, ali im je svaka ambicija nestala
negde na treoj godini.
40
Da li ja to vidim smeak na tvom licu
dragi, ili mi se priinjava, rekla je Andrea drei
au ispred oka.
Posmatrala me je kao kroz kaleidoskop
i cerila se.
Gle! ta je ovo?
Aleksandar je, propinjui se na prstima,
pokuavao da dohvati knjigu sa najvie police.
Pretpostavio sam da je primetio ivicu plave koverte
koja je virila izmeu dve knjige Stivena Hokinga.
Ne diraj to!, uzviknuo sam.
ene su se prestravile: Andrea je polila
pivo po bluzi, a Tanja je prosula iniju sa ipsom
koji se razleteo svuda po podu.
Idiote, viknula je Andrea.
Mahnito je trljala rukama po svojim
kupastim grudima koje su se nazirale ispod mokre
bluze. Tanja i ja smo unuli na pod i poeli da ku-
pimo ips sa tepiha. Svako drugo parence umesto
u iniju Tanja je stavljala u usta.
Hoe li nam priznati ta uva u toj
plavoj koverti, uporan je bio Aleksandar.
Tanja se premestila sa fotelje na trosed
i, skinuvi tikle, pruila noge na stoi. arala je
sitne krugove palevima.
Doi dragi, pusti te glupe knjige, rekla
je momku.
Andrea nas je napustila i otila u spavau
sobu.
Dohvatio sam plavi koverat sa police,
presavio ga na pola i stavio u dep.
Otiao sam u kuhinju. Negde su tresnula
vrata. Izvadio sam koverat iz depa i, oekujui skori
dolazak verenice, na brzinu prebrojao novanice ne bih
li se uverio da su sve tu.
Sreli smo se na ulici ispred zgrade.
Pomerali smo se svaki put kada bi neki
auto napustio svoje parking mesto. Naa nova pozicija
bila je desetak metara dalje od prvobitne.
Nikola ima dvoje klinaca, samo nisam
shvatio jesu li bata i seka, ili su moda obe seke. On i
supruga e ih dati u obdanite od jeseni. Supruga radi
za kasom u Idei, u ezdeset i drugom bloku.
Danica sprema odline palainke, rekao
je kruno masirajui trbuh obao kao kod trudnice. Voli
palainke?
Klimnuo sam glavom.
A ena?
Nisam bio voljan da mu objanjavam da
mi je Andrea za sada samo verenica koja inae mrzi
palainke.
Bie i piva. Danica moe da ga nabavi po
41
akcijskoj ceni, rekao je.
inilo mi se kao da je ponosan jer mu
supruga nabavlja jeftinije pivo.
To je ok, rekao sam.
A ena... Kako se bee zove... ta ona
pije?
Zove se Andrea i pije samo vodu.
Nasmejao se i, lupivi me pesnicom sna-
no po ramenu, rekao: Sila si!
Primetio sam da nesvesno oponaa moj
poloaj tela. Ako bih prekrstio ruke, istog trenutka bi
to uinio i on. Ako bih podupreo akom bradu isto bi
uradio i on. Psiholozi bi rekli da mu se dopadam, ali
ovo je bila ista groteska.
Odgovara li vam sreda, upitao me je
Nikola.
Sasvim, odgovorio sam.
Potom mi je snano sitsnuo ruku i, ne pu-
tajui je, rekao da pozdravim enu i ne odugovlaim
sa enidbom jer vreme prolazi, a deca rastu uz roditelje
koji prebrzo ostare i nervno popuste to kasnije donosi
samo muke i probleme, a on to zna najbolje po svojim
roditeljima...
Andrea se tuira kratko, bukvalno za minut.
Izala je iz kupatila umotana u frotirski pekir.
Sedeo sam na trosedu u dnevnoj sobi i
obuen ekao da krenemo. Pravugaoni, zeleni sat na
belom zidu pokazivao je dvadeset do osam. Nikoli sam
rekao da emo stii do osam.
Trebalo bi da pourimo sa spremanjem,
zakasniemo, rekao sam.
Andrea je mirno sela na trosed oslonivi
desnu nogu na stoi. Spremajui se da pone s lakira-
njem noktiju rekla je: Zar nisi rekao u devet?
U osam.
Ja neu biti gotova pre petnaest do devet,
rekla je i promukala rukom boicu sa utim lakom.
Potom je izvadila etkicu iz boice i okrenula se ka
meni. Odmerivi me rekla je: Zbog ega si se ti toliko
udesio?
Obukao sam obinu teget koulju i farmer-
ke, i obuo konversice. Dodue, koulju sam ispeglao.
Nisam ti rekao, Nikolina supruga e spre-
miti palainke za nas.
Ja ih neu okusiti!
Uvredie domaine...
Zna da mrzim palainke!
Andrea je koncentrisano bojila neobino
siune nokte na prstima koji su se uvijali kao ivahni
crvi. Poeo je da mi smeta miris laka, ustao sam i
krenuo ka kupatilu.
Nee valjda da mi zauzme kupatilo?
Neu, ne brini.
Izaao sam na terasu i poslao sms poruku
Nikoli da emo zakasniti.
Vrlo brzo stigao mi je odgovor: ok i smajli.
Krenuli smo iz stana tek oko devet. Andrea
je bila loe volje.
Trebalo je sam da krene, rekla je.
Duo, Nikola je ok lik. Videe. Supruga
mu je isto ok, pokuavao sam da je odobrovoljim.
Zar nisi rekao da mu ne poznaje supru-
gu?
Jesam, ali imam naki oseaj da je ena
sasvim u redu.
Kasirka, sa dvoje dece, ironino je
zakljuila Andrea.
Na samo dva reda zgrada od naeg
nalazio se Nikolin ulaz. Ulazna vrata nisu bila zaklju-
ana a tabla od interfona je bila potpuno izgorena i
upropaena. Stigavi pred lift proitali smo obave-
tenje na vratima da je lift u kvaru.
Do moga, rekla je Andrea.
Krenuli smo peke.
Na kom su spratu?
Sedmom. Stan tridesetietiri.
Neki spratovi su bili u potpunom mraku
pa sam osvetljavao put mobilnim telefonom. Stigavi
na sedmi sprat uli smo u hodnik koji se nalazio de-
sno od odmorita. Bili smo u polumraku. Pomono,
nejako svetlo inilo je da sprat i vrata od stanova
deluju mutno. Ili smo od vrata do vrata osvetljavaju-
i broj i ploicu s prezimenom.
Stani, rekla je Andrea glasnim apatom
i pribila se uz mene.
Ispred ulaznih vrata, pretpostavio sam
Nikolinog stana, na otirau je lealo neto tamno i
veliko. Liilo je na ivotinju, psa moda.
ta je to, pitala je Andrea.
Mogue da je pas, odgovorio sam.
Hajdemo kui, rekla je Andrea.
Zazvonio mi je telefon u ruci - zvao je
Nikola. Utiao sam ton.
ulo se kako neko otkljuava bravu na vratima. An-
drea mi se naglo istrgla iz zagrljaja i krenula trkom
niz stepenice. Potrao sam. Za manje pola minuta
bili smo dole ispred ulaza.
Na putu do stana Andrea je ila nekoliko
koraka ispred mene. Pokuavao sam da je susti-
gnem, ali kako bih joj se pribliio tako bih usporio.
Popeli smo se gore u stan i Andrea je, skinuvi
kaput, produila ka kupatilu. Izvadio sam telefon iz
depa pantalona i izbrojao proputene pozive, na
desetine njih. Otiao sam do kuhinje, otvorio frider
i izvadio pivo. Seo sam na trosed u dnevnoj sobi i
otvorio konzervu.
Stigla je Andrea i sela pored mene.
I, ta e rei Nikoli, upitala me je.
Da smo mrtvi.
TO TO IMA U DEPU?
(Ladislav Babi, akovec, Hrvatska)
Upoznao sam je sluajno, gotovo u
prolazu, kad sam ubijao vrijeme traei njegov
smisao u besmislu vozikanja nogogona gradskim
parkom. Ne obraajui panju na stazu, izbjegavaju-
i rasplinjavajue projektile raskrijetalih gavranova
koji su se rjeavali obilnog ruka, gotovo sam naletio
na nju. ivim u dravi ije vlasti danomice pokazuju
veu privrenost rupama, no zakonima koji ih
okruuju ili vice versa, naime to se tie tko koga
okruuje te se ta navika slijedom svakodnevnih
primjera prelila na veinu stanovnitva, ukljuivo i
mene; vozikao sam se po iskljuivo pjeakoj stazi.
Psovka, ve napola odleprala, u poslijednji as vrati
se u prepuno skladite svojih srodnika u mojoj glavi.
Predamnom je stajao komunalni redar, ve na prvi
a i sve ostale poglede, od glave do pete nesumnji-
vo enskog spola. Redarka! Dakako, ne od onih
42
zaduenih za brisanje ploe i odravanje reda, mira
i higijene u kolskim uionicama, ve prava pravcata
komunalna redarka! Sve u odori sa slubenim ozna-
kama fuorescentno ute boje, autoritet koje te odmah
zaslijepi, posebno ako je praen grudima pred kojima
nekako sponatno silazi sa bicikla. Od malih nogu
mrzim uniforme svih vrsta: policijske, vojne, vatroga-
sne, zatitarske,... uz izuzetak na koji izgubim svaku
kontrolu nad sobom. Oboavam ih na jedrim, dobrodr-
eim pripadnicama suprotnog spola, tamo negdje do
pedesetih (nisam previe izbirljiv glede godina); ajd da
se ne laemo lud sam na ene koje ih popunjavaju.
Libido mi se istog asa penje do nebeskih granica,
to zna biti vrlo neugodno naem li se sred gomile
pristojnih malograana, sviklih na mnogo perverznije
stvari u polumraku spavaih soba, ili su ve - s nogama
samo jo djelomice na ovom svijetu - naisto zaboravili
u emu je stvar. Sreom, majsko predveerje, zabiti
dio perivoja, drvee, gavranovi, ja, ona i nikoga uokrug
dvjestotinjak metara.
Gospodine, ovo nije biciklistika staza.
Znate li da krite komunalni red, to se kanjava man-
datnom kaznom od 500Kn?,
ljubazno cvrkutanje jedre brinete u kasnim tridesetima
naas mi prekine uspinjanje ve prilino uzalog, ma
znate ve ega. Pogledi nam se ukrstie pri mimoilaze-
em fokusiranju na antipodne dijelove naih zaobljenih
anatomija, to je u mene samo izazvalalo nastavak
pretvorbe unutarnje kemijske reakcije u mehaniku
energiju; od pamtivijeka usaenu u sr pripadnika
jaeg spola. Bez pretjeranog razmiljanja, oduvijek
nekako suvinog u mom ivotu, isti as sam shvatio
spadam u izrazito intuitivne tipove glede tih stvari -
to elim, no spomenuta cifra poneto me spustila u
meuprostor izmeu neba i zemlje.
Oprostite, gospoice ostalo mi je priseb-
nosti da primijetim nedostatak prstena na njenoj ruci
u svojoj usredsreenosti na izbjegavanje izmeta ovih
leteih betija kimnuh prema grakuim ptiurinama
kojih se nije naroito dojmila uniforma ni njen nositelj
dvadesetak metara ispod njih nisam zamijetio da
sioh sa staze za bicikliste. Uostalom, pravo da vam
kaem, nekako ba i nisam pri lovi - to bijae ista
istina pa i da elim ne znam kako bih ispunio va
zahtijev.
Zaista, krajnje nezgodno i neugodno, gos-
podine. Zasigurno shvaate da se u pristojnim drava-
ma prekraji moraju kazniti na neki nain. Kamo bismo
dospijeli kad bi pravili izuzetke? Uostalom, nekako mi
izgleda da ba i niste neka sirotinja - premjeravajui
oima moj libido, nastavi - dep vam se ine prilino
nabrekao za nekoga tko se takvim predstavlja. to to
imate u depu, gospodine?
Od uniformirane ene, samo me vie napaljuje
neposredna, drska, na sutinu stvari usmjerena njena
nositeljica.
Svakako bih vrlo rado, gospoice, kada
biste to sami provjerili da se uvjerite kako vas ne laem
Zaista u vam prepustiti na volju da radite to znate s
onim to naete. Jer nesumnjivo jeste da se prekraji,
u interesu drutva iji ste vi cijenjeni predstavnik, mora-
ju na svaki mogui nain naplatiti. Rado u, s onim to
naete, zakrpati proraunske rupe drsko je fksirajui
naglasih poslijednju rije nae zajednice..
Ushiena sam vaom primjerenom
kooperativnou i smjerom domoljubnog razmi-
ljanja. Sklonimo se ispred ovih vrajih ptiurina i
neprimjerenih primisli moebitnih prolaznika, iza
onog grma, pa u se veoma rado uvjeriti spadate
li u nesolventne graane, sposobne gijeiti ali ne
i platiti svoje grijehe. Naprijed graanine, slijedim
vas!.
Tako je to sve to zapoelo, ne pre-
stajui do dana dananjega. Dio sam komunalne
zajednice, ona pripada upaniji a ova pak je pod
kontrolom vlade moje drave, djelomice fnanci-
rana iz njenog prorauna. Daklem je moja ena
ustvari dravni slubenik koja svim svojim arom
priljeno zastupa poslodaveve interese. Veina
prijatelja, znanaca i susjeda, ali se kako ih ova,
ona ili neka trea vlada neprestano cijede, izriui
to neto neposrednijim rjenikom karakteristinim
za nas Balkance. Ja, meutim priznajem kako sam
superzadovoljan odnosom vlasti moje drave pre-
ma meni. Preko svog direktnog predstavnika koji
me odbacujui sa sebe ostatke uniforme drskim
pogledom karakteristinim dravnim slubenicama,
s jo drskijom nazalnom artikulacijom, kad god joj
se prohtije prozove:
to to imate u depu graanine? Dajte
da provjerim!.
Tko bi se mogao oduprijeti tako domoljubnom zovu
predstavnika vlasti u vlastitoj spavaonici? Zovi,
samo zovi domovino! Svojoj patriotskoj dunosti
ovaj se graanin nikada nee izognuti. togod
nala u mojem depu, tvoja e vrla slubenica
priloiti za neophodno popunjavanje praznina u
sustavu. Nakon toga, mnogo mi je lake podnijeti
injenicu da su nepopunjenima ostale jo samo
one proraunske. Rupe, dakako! Shvaajui da
nema tako velikog sadraja depova naih graana
koji bi njih mogli zatvoriti, ograniio sam se na one
primjerenije mojim mogunostima. ak i u tom
sluaju skeptici me pitaju tko tu ustvari koga, jelte,
nato ih ukratko pouim zakonu akcije i reakcije
koji je moja uniformirana enica od prve shvatila i
prihvatila. to bolje ona mene, to bolje i ja nju na
obostrano zadovoljstvo. Uostalom, nije li to izraziti
primjer direktne demokracije na djelu? Eh, da samo
znate koliko volim lijepu nau redaricu. U tome sam
stvarno nenadjebiv!
MADAGASKAR
(Marijo Glava, Split, Hrvatska)
Kad bi djeca, koja su do trenutak prije pored
tobogana igrala kolice, oko Tanje kredom ocrtala
zatvorenu krivulju, onako kako to rade policajci u
amerikim flmovima, pa ujedinjenom snagom svo-
jih dvanaest ruku s ceste uklonila njezino polegnuto
tijelo i odloila ga postrance, u travu, na vrelom
asfaltu Karamanove ulice ostao bi bijeli, prakasti
lik koji, promatran pod specifnim kutom, oblikom
podsjea na mesnati tropski cvijet nejednolikih
latica na koji, privuen jarkom bojom kao bljeta-
vom arnom niti, svakodnevno dolijee endemski
43
kukac iz roda revnih madagaskarskih opraivaa.
Taj bi zadebljali biljni izdanak, kad bi zaista postojao,
svojom neuglednom asimetrijom i karizmatinom
obojenou s bijelim obrubom u izobilju tropske
divljine bio pobjednik po svim tokama Darwinove
liste za odstrel i evoluciju vrsta. No, mjesto radnje
je grad, i metalik sjajni Renault Megane kukac sa
esnaest ventila odluio je metalnom prisnou
opraiti neto konkretnije bie i tim sudbonosnim
kontaktom od njega nainiti biljku. Dade se zakljuiti:
Tanju je opizdio automobil.
Ako bi se djeca drugaije dogovorila i umjesto u
travu, Tanjino tijelo odloila svega nekoliko koraka
dalje, na raster brojevima oznaenih polja po kojima
su maloas skakala, Tanjina glava i stopalo lijeve
noge bilo bi u polju s brojem jedan, trup bi prekrio
kvadrat s brojevima dva, tri i etiri, a desna noga
bedrenim bi dijelom, do koljena, skrivala polje s
brojem pet, dok bi potkoljenica iste noge, kao i obje
ruke, nezgrapno strale van kredom iscrtanih pravila
igre, poput mimoilazeih pravaca u trodimenzional-
nom grafkom prikazu, svaki navodei na pogrean
smjer kretanja.
Izdvoji li ih se iz prizora i promotri frontalno, djeca
zaustavljena u igri esterolana su skupina maliana
iz ijih se izraza lica iitava kako im netko upravo
izbliza obrazlae sve ari jednog od naina viestru-
kog izmjetanja i lomljenja udova uz demonstrativan
prikaz nekih od osnovnih modela i njihovu primje-
njivost u stvarnom vremenu. Potpuno pogreno bilo
bi makar i pomisliti kako, iako njihove zabezeknute
face moda i sugeriraju drugaije, djeca ne razumiju
to se dogodilo: ukoenost njihova tijela posljedica
je izlaganja sabijenoj golemoj koliini kaosa u jedan
jedini vremenski paket, ekspresnu poiljku iji su
postali iznenadni primatelji, dok se pravi doivljaj
i cjelovita reakcija na vanjsko zbivanje spleteno
od zvuka i kretnji odvija unutar razvijajueg tijela
svakog pojedinog promatraa s jednoznamenkastim
brojem nakupljenih godina.
Tanja nije jedna od njih. Nije ba toliko mlada. Ona
je tu sluajno. Ba kao i automobil. No je li to sve
zaista bilo toliko sluajno jeat e u zraku usidreno
pitanje, a cvilee kriputanje ljuljake koja se jezivo
dugo primiriva rezat e ga na slogove kako bi ga
djeca lake probavila. Tanja je starija od njih. Mnogo
starija. Toliko da razmilja o stvarima kao to su
sluajnost i smisao. Ljeto je i sapuniastih mjehura
slobodnog vremena dovoljno je za po elji ih loviti i
pucati, a kapljice koje prsnu umetati u vreli prostor
izmeu dviju proitanih knjiga. Obukla je opojno
crvenu pamunu majicu na kojoj irea mrlja krvi
ne dolazi dovoljno do izraaja, iako je tkanina,
pokuavajui zadrati u sebi veu koliinu od one
koja se beumnom gustoom prolijeva po asfaltu,
edno upija. Jo dok su ona i vozilo bili itavi, sjela
je na bicikl i zapedalala. Kroz irom rastvoren prozor
susjedovog prizemnog stana ula je kako glasno po-
jaan radio dugakim zvunim signalom oznaava
puni sat i najavljuje poetak jo jednih poslijepod-
nevnih vijesti.
Ba je to zanimljivo, mislila je Tanja, zanimljivo, ali i
nepoteno. To kako neki nikad nee dobiti ansu da
se dokau. Da uspiju u neemu za to imaju sjajne
predispozicije. U disciplini, ili djelatnosti za koju su
genetski predodreeni kao pobjednici, kao najbolji.
Recimo, neko crno dijete u Africi, jedno od onih malih
s napuhanim drobom koje neumorno oblijeu muhe.
Moda bi neka od tih curica bila vrhunska, na svijetu
najbolja balerina. Ali nikad nee dobiti ansu okuati
se. Moda nikad nee ni vidjeti kazalite, pozornicu,
ples. Moda nee ni znati to je balet. Tanja je vjerova-
la u jednake mogunosti za sve i u pravdu, vjerovala
je da bi tako trebalo biti i da na neki nain i mora biti
dostupno. Vjerovala je. Kljuna stvar za nauiti voziti
bicikl. Vjerovati da moe. Vjera. I okree pedale.
Tanja prebacuje iz druge u treu. U etvrtu.
Renault Megane sa esnaest ventila novi je automobil
ija se uglaana karoserija i tanki limeni pregibi savre-
no priljubljuju uz ljupki kostur ene i bezgrenu ljepotu
bicikla. Poprena preka aluminijske konstrukcije vozila
pokretanog pedaliranjem odvojila se od loe varenog
spoja i iljatim krajem, pod snanim djelovanjem
vektora usmjerenog nasilja, zabila u zajedno s biciklom
odbaeno tijelo djevojke, probivi joj prsni ko i izbivi,
gle uda, kroz zatiljak natrag na ljetni zrak. Ni osoba,
ni dvokotano vozilo koje je dotina pokretala nisu
odletjeli odve daleko da bi ih prednji dio Renault osob-
nog prometala mimoiao, tovie: Megane je sustigao
i dodatno pregazio lepravi kvartovski bicikl-ena
tandem uinivi od njega origami skulpturu, mesnati,
tropski cvijet. Gledano odozgo, ini se kako bi, da jo
samo malo zine, u Tanjina usta mogla komotno ui
itava pedala.
Tanja ne razmilja o automobilima koji pojure kad
u prenapuenom kvartu ugledaju slobodno parking
mjesto. Ona je slobodna, bez granica, ona vozi bicikl i
razmilja o ljetu, o mogunostima i ostvarenju. Razmi-
lja koje je njezino udo, za to je ona predodreena, u
emu najbolja. to je njoj dano, a ne moe osjetiti, ne
uspijeva osluhnuti. Ne, ne balet, to nikako. Moda tijelo.
Prije nego drugim prijateljicama nabujale su joj grudi, a
kad rukama dodiruje svoje sone obline, tankim slojem
ispod koe prolaze joj trnci, itave kolone, juri sitnih
vojnika, elektrona, atoma, bozona i fotona od kojih joj
se ini kako i mrak ima neku nijansu, kako i on svijetli.
Tada se prevrne na bok i leei u krevetu prisloni lea
o zid, o hladnou koju eli osjetiti posvuda, itkost koju
bi htjela uvui u sebe, da prodre u nju, da se umiri.
Moda je to to, misli Tanja dok vozi bicikl, a glas
radijskog voditelja na nekom sad ve dalekom prozoru
odjavljuje poslijepodnevne vijesti. Moda je smisao u
ispunjenju praznine koju osjeam. Moda bih trebala
ustrije tragati za neim to e me ispuniti. Do tog tre-
nutka vozila je u treoj brzini. Tanja vjerovatno nikada
nee otputovati na Madagaskar.
SOFIJA ILI SAFIJA
(Inda Mulaahmetovi, Sarajevo, BiH)
Uunjala se jesen u nae sokake, pa lie uti,
ko svilene djevojake dimije. Prelijevaju se boje to
ih jesen prosu iz svog bakrenog ibrika. Raaju se
radost i tuga u isto vrijeme, pa su neke kue ispunjene
smijehom, a neke, plaem uz uzdahe iz dubine due i
kratku konstataciju: Bit e bolje, ako Bog da, ili, ne daj
Boe gore. Zatreperi vjetar, pa zanjiha bijelu, lahku
zavjesu iznad Sofjinog kreveta, pomilova njene njene
obraze boje breskve i osui suzu to je tiho klizila niz
njeno lice. Ime Sofja znai mudrost. Dobra srea
44
svima koji su umorni...od ekanja...od nadanja, od
previe snova, od neispunjenih elja...od lutanja...
od bjeanja, od jave i od matanja. Ne mogu mi
uzeti stvarnost, zabraniti ljubav to mi srce pri
kao kakav uareni, usijani ma hrabrog junaka,
odnekud iz davnina, to se bori za svoju ljubav, za
pravdu, za grumen praine iz svoje domovine. Ne
dam da mi uzmu moja matanja i snove. Mudrost
je Sofju vodila kroz ivot.
Treba povesti rauna ta i kako se zasije.
Zlodjela se, obino, vraaju najmilijima. ini mi se
da i ja ispatam neije grijehe. Osjeaje ne mogu
suzbiti, jer se plaim da e se toliko nagomilati i
izbiti iz mene vatrom vulkana, a tada e za moja
osjeanja saznati i onaj za kojeg kau da nije dobra
prilika za mene. Otkud im pravo da sude?! Bez-
dunici ne razumiju tue osjeaje. Oni idu naprijed,
ne obazirui se ni na koga. ele ostvariti cilj, kao
divlja maka, kad se ustremi na rtvu, ne marei za
slabost slabijih.
Protjee vrijeme, a iza mene ostaju sretni dani
mog djetinjstva, ispunjeni majinim njenostima
i brigom za svaki moj uzdah ili bolni jecaj, koji
ispustih dok sam se igrala sa drugom djecom, u
prostranom dvoritu velike kue u Beu, u Austriji.
Zaklonjeni od pogleda stranaca, mnogo vremena
provodili smo u hladu crvene rue penjaice, iji
miris i sada ispunjava moje nozdrve i hrani mi
duu, dajui mi snagu da istrajem. Moja majka
bila je prelijepa; prava dama, iako je to moj otac
oduvijek poricao, jer, kako dama moe biti iz Bosne?
Pola svijeta nije ni ulo za tu malu zemlju, pri tome
zaboravljajui da Bosna plovi sredinom Evrope, da
je to zemlja velikog srca i da sama izgleda kao srce.
Bosna i Hercegovina zemlja je bogate prolosti,
napaena stvarnou, zemlja isprepletenih religija,
poput paukove mree. Prvi put kada je doao u
Bosnu i Hercegovinu, bio je oaran svjeinom Bosne,
koja izvire u kolijevci Igmana i budi vrelu krv, koja tjera
srce da reagira i kuca jae. Uzavre krv i u njegovim
venama kada je ugledao moju majku, vitka stasa,
u bijeloj, dugoj haljini sa vezenim prsluetom od
prave svile, drei njenim, bijelim rukama leen sa
tek opranim rubljem u bistrom potoku, istom kao
djevojaka dua. Dok je koraala njiui bokovima,
izgledala je kao breza na blagom povjetarcu; tanka i
visoka. Izazivala je divljenje u oima drugih.
Stao je pred nju, a ona ga je probola pogledom
svojih crnih oiju, pravo u srce, i nije se mogao smiriti
dok ju nije osvojio i poveo sa sobom u Austriju. Otac
je tada znao poneku rije bosanskog jezika, i vjero-
vatno nikada neu saznati kako se udvarao majci.
Ipak, jezike barijere ubrzo su prebrodili, a i majka je
nauila njemaki jezik. Svi su se ljutili; i dedo, i nana,
i sva rodbina. Dajda je potegao i handar na mog
oca, ali nije mogao nita uiniti jer je moj otac, u to
vrijeme, bio ministar vanjskih poslova koji je uivao
sve zatite i ovlatenja, koje sa sobom nosi tako visok
poloaj. Dajdu su osudili da se mijea u dravne
poslove izmeu Bosne i Hercegovine i Austrije, pa ga
45
poslae u zatvor u Fou, gdje je i ostao poslije odslu-
ene etverogodinje kazne. Zavolio je duboku Drinu
i njene pjeane obale, a i jednu djevojku koja ga je
danima provirivala, i tako se rodi ljubav preko zatvorske
ograde. Za pravu ljubav, prepreke ne postoje. Zatvorie
svoju ljubav u svoja srca, ljubomorno ju uvajui od
drugih. Izrodie troje djece, mojih roaka, koje nikada
nisam upoznala.
Majka me zvae Safja, tiho, da niko ne uje. Neka-
ko je njeno izgovarala to ime, tako da je i meni blisko
i vie mi se svialo od Sofja. Jedno slovo, ali mnogo
znai. Znailo je mojoj majci, ali i mom ocu. Za nju sam
bila Safja, a za njega Sofja. esto mi je govorio: Moja
draga, prelijepa keri Sofjo! Za neke ljubavi bolje je da
se prebole, nego da se dogode! Pri tome je, vjerovat-
no, mislio na ljubav izmeu njega i majke. Majka ne bi
nita govorila, samo bi blago spustila svoju njenu ruku
na moju kosu i suza bi joj zaiskrila u uglu oka. Osjeala
sam da joj je teko i da ona u tom trenutku vraa svoje
postupke unazad, alei to je pristala da ostavi sve
svoje i krene sa mojim ocem u nepoznat svijet. U po-
sljednje vrijeme bio je naroito grub. Znao je da vie na
mene i majku. Govorio je: Kakva majka, takva i kerka.
Sav svoj ivot rtvovao sam za vas dvije, a od vas ni
rijei hvala. Seljanke treba vratiti u Bosnu, pa kad toliko
patite za njom, eto vam je! Nije za vas gospodska
kaika, ni kulturan svijet. Za vas je bijeda i neimatina,
iz ega ti je majka i ponikla, Sofja. Usudila bih se
odgovoriti ocu i rei da je bogatstvo ovjeka u njegovoj
dui, ljepota i kultura su u lijepoj rijei, jer runa rije
poput njegove pogaa kao otrovna strijela usred srca.
Zato je otac ljut i agresivan? Znam da prije nije bio
takav. Pitala sam oca ta ga je toliko promijenilo, a on
je odgovorio: Jo pita ta? Tvoja majka i njen seljaki
mentalitet, enja za Bosnom, tom selendrom. Rekla
sam: Oe, ne diraj mi ono to volim: majku i Bosnu.
Moje srce je tamo.
Nedugo nakon tog razgovora, oca su odvezli u
bolnicu jer je dobio srani udar. Majka je svaki dan
bila pored njegovog bolesnikog kreveta. Slabo je
jela, malo spavala i jednostavno se ugasila tri dana
prije oeve smrti. U tri dana, izgubih ih oboje. Shrvana
tugom zbog smrti majke i oca, vratih se u Bosnu i
Hercegovinu, riznicu tajni, koju sam nosila u srcu i
dui, prepuna elja i nadanja. Unajmila sam i stan za
sebe. Oslukivala sam i ispitivala svaku ilu kucavicu
prostora kojem pripadam. Brzo sam se privikla na lijepo
Sarajevo. S obzirom da sam na Univerzitetu u Beu
magistrirala njemaki jezik i knjievnost, dobila sam
posao na mjestu profesorice njemakog jezika u jednoj
sarajevskoj srednjoj koli. inilo mi se da me ivot,
konano, poeo maziti.
Bilo je jutro; jutro obasjano suncem, puno nade
i oekivanja. Pola sam na sud zbog prepisivanja
nasljedstva, koje mi je majka ostavila testamentom.
Ula sam u veliku prostoriju visokih stropova i velikih
prozora. Za ogromnim stolom boje mehagonija sjedio
je on, sudija, koji mi je trebao uruiti testament.
Podigao je pogled ispod naoala koje su ostale da vise
na njegovom nosu i ugledah plave oi, kao nebo, kao
more. Plavetnilo njegovih oiju razli se po mom licu i
ja, koja uvijek znam ta rei, odjedanput, zanijemih.
Izvolite sjesti. Vi ste, pretpostavljam, Sofja. Da, ja
sam Sofja varc Filipovi (Sophie Schwarz Filipovi).
Udana Filipovi?-upita sudija. Ne, nego varc po
ocu, a Filipovi po majci. Aha-ree sudija. A Vi
ste?-usudih se da pitam. Ja sam Safet Sofradija.
Nemam ba esto, odnosno, nemam nikada priliku
da upoznam takvu ljepoticu kao to ste Vi. Dugo sam
studirao, kua-fakulet i fakultet-kua, a sada posao,
pa posao i opet posao. Klijente moete zamisliti: ili
neki stariji, ili krioci zakona, ili ak ubice, ali nikada
djevojka, takva kao Vi.
Kroz tijelo mi prooe trnci, srce poe kucati
jae, ali to prikrih i nastavih govoriti mirnim glasom.
Nisam dola ovdje da biste mi se Vi udvarali, nego
da otvorimo testament. Sudija je zanijemio, a i ja
sam. Sjedili smo dugo jedno naspram drugog utei i
neprestano se gledajui, dok on nije progovorio: Ova
tiina stapa se sa mojim mislima i osjeajima. Nekako
mi je razumna i bliska. Osjeam da Vas poznajem, od
kada poznajem i samog sebe. Ustade, krenu prema
prozoru i provue prste kroz gustu, svijetlosmeu
kosu. Bio mi je okrenut leima, tako da sam mogla
vidjeti koliko je visok i da ima iroka ramena. Imao
je savrenu fguru. Sama sam sebi govorila da ne
primjeujem dobro i da mi se samo uinilo da je sudija
tako zgodan, zbog odijela koje je nosio. Okrenuo se
prema meni i rekao: Ova zgrada me pritie. U ovoj
prostoriji guim se. Molim Vas, izaimo na kafu, sok,
ruak ili ta god ve elite. Danas sam Va, a elim
da to budem i zauvijek.
Ustala sam mahinalno, uzela svoju torbicu i kre-
nula sa strancem koji mi nije bio stran. Pomislila sam
da se tako udvara svakoj eni, ali, meni je godilo da
budem obasuta panjom. Krenuli smo do oblinjeg re-
storana. Koraao je odvano, a u uima mi je odzva-
njalo udaranje njegovih crnih, lakiranih cipela od asfalt
i stapalo se sa zvukom ljudskih glasova, brujanjem
automobila i otkucajima moga srca. ta mi je? Zato
sam toliko nemirna?! Ko je on da u mojoj dui budi
sva proljea i sve jeseni?! Zar ne rekoh sebi da je
muki rod pogan, sebian i neotesan? Zar se nisam
zaklela da neu ponoviti greku svoje majke i krenuti
za nekim mukarcem? Ostat u sama i neu dozvoliti
nikome da zanjie valove mojih osjeaja i uzburka
mirno more u meni. More, smiri se! Ne dozvoli plime
i oseke u mom ivotu. Budi pametna i razumna. Ali
kako? Kako, kada osjeam njegovu blizinu, osjeam
da je stvaran i da mirie najljepim mirisom ovoga
svijeta; oporim, lijepim mirisom svjeine i urednosti.
Prolazili su dani, a mi smo se viali svakog slo-
bodnog trenutka. Uivala sam u njegovom prisustvu,
a vidjela sam sreu i u njegovim plavim oima. Jedno
drugom priali smo nae ivotne prie. Meu nama
se rodila velika ljubav. Godinu dana ivjeli smo lijep,
miran ivot, sagradili smo samo na svijet ljubavi,
potovanja, dobrote. Matali smo i esto razgovarali o
vjenanju, naoj djeci i vjeitoj srei.
Tog septembarskog jutra ispratila sam svog Safeta
na poslovni put u Zagreb. Bila je srijeda. Vraao
se odmah sutra. elio je i mene povesti, meutim,
obaveze na svom poslu nisam mogla odgoditi. Bila
sam tuna, ali, sebi sam rekla da su to samo dva
nepuna dana i da u izdrati. Nakon ispraaja, vratila
sam se kui, spremajui se za posao. Zaula sam
zvono. Otvorila sam vrata i ugledala stariju enu sa
tunim, muenikim izrazom lica. Upitah: Jeste li
bolesni, mogu li Vam pomoi? Moe, dijete.-od-
govori ena drhtavim glasom. Zna, ja imam sina
46
jedinca... Odmah mi bi jasno da e arolija iz mog
ivota nestati, da e se ponovo moj ivot pretvoriti u
kockice leda i da u uti neto strano. Za divno udo,
ena mi nije izgledala strano; meutim, kasnije sam
shvatila da je ona, zapravo, bila zla starica sa otrov-
nom jabukom. U poetku mi se inilo da je napaena
i da ju ivot nije mazio. On mi je sve u ivotu i ne bi
mi bilo drago da se vee za nekoga kao to si ti, ako
ve nije prekasno-izusti ena, onako, kao za sebe.
Zna, keri, poznavala sam tvoju majku, bile smo
prijateljice. Zajedno smo po sokacima etale i ile na
teferie. Brale smo sa momcima danarike , sve dok
se ona nije opoganila i otila za krstom, za aurinom
, pa i ona postade aurka. Zaboravila je svoj grad,
svoju vjeru i zemlju. Mom sinu ne treba kaurkinja ,
kerka majke kaurkinje!. Obli me hladan znoj i osjetih
da gubim tlo pod nogama. Iznenadih se, kako od rijei
keri kojom mi se obratila, nastadoe ovako bezo-
brazne rijei, pune zlobe i zavisti. Postadoh slaba i
bespomona, ja, koja sam znala kontrolirati svaku
situaciju i glumiti da sam ravnoduna, bezobrazna i
nedodirljiva. Padoh na tlo, a oko mene se poe okre-
tati ivot moje majke. Izgubih svijest i ostadoh leati
na pragu, nepomina.
Kad sam dola sebi, nikog vie nije bilo pored
mene. Kroz maglu sam se sjeala lika zlobne ene,
dumanke, delata . Dopuzala sam do kuhinje, teko
se pridigavi da popijem malo vode. Suze su tekle
same; emocije nisam mogla obuzdati. Nikoga nije bilo
tu da mi pomogne. Nisam otila na posao taj dan. Sa-
feta nisam eljela uznemiravati pozivima, znajui da
ima cjelodnevne poslovne sastanke. Opet sam sama
sa svojim mislima, ne znajui da li sam Safja ili Sofja,
ne znajui gdje pripadam, i da li e Safet uspjeti
pomiriti osjeaje svoje majke sa rijeima okoline i
rodbine. Da li e naa ljubav pobijediti tradiciju, ili e
zauvijek ostati jesen u naim srcima, prizivajui zimu,
da prospe njene pahulje po naim putevima prolosti
i budunosti?
Moda, ipak, postoji neki traak sunca to e otopiti
neotopivo...
PISMA PRIKO BARE
(Milena Budimir, Split, Hrvatska)
Lipo moje,
Dalmatincu ti je marenda ka Englezu aj u pet. To je i
tradicija i obiaj, a bome i obaveza, zapameti to!
Zimi moe izist faol, sa komadon suvega mesa,
moe i tripice, to ti priporuan. Ima uvik, bez obzira
koji staun bija, teletine sa par peenih kumplira ili
juvu. S juvon ne more falit! Uz to ti ide i leo junetina,
sa alon.
Eto, poza pjata uvik popij dva deca crnog. Cilog. Ne-
moj mi u vino nikad vodu miat, i nedajboe da stavi
kap mineralne, to je grij.
Nikad, ali nikad, nemoj izist frigane lignje. Koliko
god da ti zavonjaju ne naruuj, viruj ti didu svomen,
nita ti te lignje ne vridu, sve je to iz leda.
Marendaje se uvik okolo deset uri. Prije ne mo,
jerbo si sit od kafe, a poza deset ne smi, jerbo nee
mo obidvat doma. Zapameti, ako ne mo obidvat
doma, onda si najeba. Vako, Dalmatinke volidu
kuinavat i mora in kantunon od kruva pomazat pjat.
Ako to ne uini - znai da nije dobro skuvala. Ako
nije dobro skuvala ne vridi ka ena. Ako ne vridi
ka ena za to je kriv mu. Vidi, ako se tako karte
poslou najeba si ka veliki.
Dobro, to ti je to, s tin da zapameti kako nikad ne
smi marendavat sam i uvik se guraj da e ti platit.
Jedan put ti, drugi put neko drugi, pa e se mait za
takujin jedan put u sedmini. Tako san ti ja uvik inija i
nisan nikad falija.
Eto, lipo moje, pozdravi onu svoju mater, ava jon
kosti ispomia, a mi te odvela. Baba ti plae po cili
dan. Nema veze, zna i sam manje e piat. Jopet
u ti ja pisat kad naletin do rodice ti Ane.
Pravo te voli tvoj Did.
***
To: Ana
From: Justin
Subject: Za moga Dida
Evala, dida moj,
Nemoj mi se ti brinit, dobro san ti ja, a ni Mater nije
loe, pozdravja te. Puno. I Babu isto. A i ja je volin, to
joj reci, bit e joj drago.
Puno si me obradova sa tvojin pismon i sa tvojon pri-
on. Sve te ja sluan, sve od tebe uin. Tija bi pravo
jednega dana bit juto isti ovik ka ti.
Kad naen ovdi, u Chicago, kakovo misto za maren-
dat pou. Ma, ovdi ti je spiza na brzinu, sve neto
brez kalorija, sve u plastiku, sve light, samo neto
grickaju, da prosti samo pizdarije.
A i mislin da bi tribali svion trait koga koji bi platija
obid za drugoga. Ovdi i otac i sin odvojeno plaaju
raun.
Ovo u ti lito ja jopet do, pa emo ti i ja hodit na
janjetinu. U deset uri. Ja plaan!
Voli te tvoj Jure.
***
Lipo moje dite,
Kada ide na more nemoj se nikad skidat do kraja.
Lipo je vidit enskinje u onih par krpica, ali muke
nije. Nego, kada ti uzavru moane ti se na brzinu
skini i itni se u more. Dosta ti je dva, tri puta zaparat
rukaman i onda aj vanka. Nije Dalmatinac dite, ne
triba mu kantica i maklini za u prinu. Eto, kada
izae vanka omar navuci gae. Maju i ne mora.
E, mo i puit. Nema ti nita lipje nego vidit mladega
mukardina kako fuma. To ti je pravo nako muki.
Pivo nikad nemoj pit iz ae! Nedajboe da te vidin
da to ini! Pivo se pije iz pive! Uvik, ali ba uvik iz
fae. Jesi zapametija?
Eto, dite moje, moran i a. Pozdravi onu tracu od
matere. Baba jo uvik plae od prolega puta. To joj
reci!
A ja u ti jopet pisat,
Tvoj Did.
***
To: Ana
From: Justin
Subject: Za Dida moga
Dobri moj dida,
47
Sad si me s ovin pismon sitija mora... Nema ti ga
ovod. Samo neka jezera, nije to iste vode ni vidilo,
blato, porkica, ledenica, ajme. Neman ti se ja tu
volje potoat, negu u kad ti doen skupa s tebon
oti. Moremo sist ispod tamarisa, bacit na brikulu,
ne treetu neu jerbo me uvik zgazi.
Ovdi ti se ne smi puit. Oni koji pui je za njih
idiot, jer kako drugovaije nazvat onoga koji sam
sebe ubija i jo to sam iz svojega epa plaa?
Znan, sad e re: Budale! I jema prav, jesu.
Pivo ti je ovod posebna pria, svi ga piju toenoga,
dec, dva, po litre... Bitno je da je pjena postojana.
Ako nije toeno, onda je iz limenke. Ni mi gut
zagrist u lim dok pijen. Nije in pivo neto, a ni mi
ni drutvo neko. Radije u ja s tebon popit pivo iz
pive, kad doen. A do u ti brzo.
Mater je dobro i ona tebe pozdravja, i tebe i babu.
Voli te tvoj Jure
***
Lipi moj Jure,
Neto san ti Babu odveja u likara, pa u ti napisat
par rii dok se ona ne naakula sa bidnon likaru-
on. Jadna ena, svega e se nasluat...
Sitija si me brikule i treete, pa san zna da ti
moran i o tomen par rii napisat, da ne zaubavi u
stranomen svitu ono ta je nama u Dalmaciji bitno
i sveto.
Svaki muki mora znat igrat na karte. Mora bi uvik
imat i paket triestina u zadnji ep od gaa, ili u auto
u onu ladicu sa strane.
Na brikulu uvik igraj sa najbojin prijatejen, jerbo
kad izgubite, samo e te poslat u kurac, al se
nee jidit.
Bitni su ti moti, to te Dide uija jo kad si u gae
pia. Jesi zaubavija? Kad oe da te proe s karton
onda mu striaje, povue karton po stolu. A ako
oe da ti da najjau kartu pa da sve drugo sam
ubije onda mu tue. Liine zna kako motaje,
a karike ka da ziva, trica oni mot sa justin, a a
ka da jubi arju.
U treeti dobro broji i dobro gledaj! Kad akuaje,
lipo to uini, jerbo je vano oe li re: Tri aa, fali
bati! Ili e to bit onako njonjavo, onda ta akua
ne vridi tri punta. U kartaman uvik mora zajebat
ono drugo dvoje s kojiman si u kontri. Ako nemo
kartaman, onda barenko riiman.
Eto, reci onoj svojoj materi da joj Baba nije dobro,
da je ila u likara, pa nek se misli. A na tebe tvoj
Dida uvik misli, cili dan.
Aj, stoj mi dobro.
Dida
***
To: Ana
From: Justin
Subject: Za Dida :)
Evala, Dide!
One triestine ta si mi da - uvik drin u zadnjemen
epu. Samo, neman s kin bacit na treetu. Oni ti
ovod igraju na karte na kompjutoru, slaedu ih,
to ti se zove pasijans, ka, kau, smiruju ivce i
moane. Mo mislit! Za popizdit dosadno, niko ne
vie, niko ne tue po stolu, niko ne baca katrigu od
jida. Tlaka teka.
Molin te, dide, uvaj mi Babu. To ti je i er rekla.
Pozdravja te i kae da e i ona samenon do ovo
lito. Ja san reka da e ti re da smi, ali ona oe da te
pitan. Jel tako da smi?
Volin te, Dide moj.
Jure
***
Lipo moje dite,
Kada ovik ili ena umre, onda triba unjega cilu no
doma bit. Da se bidno tilo po komodu u svojoj posteji
odmori. Triba tu no lumine popalit, da svitlo potira zlo.
Svit ta u kuu doe mora imat i za jist i za pit. Puno
e se popit, na to raunaj, pa svega na stolu mora bit.
enskinje se tu no molu, vrtu krunice i ne smiju se sa
mukiman miat, taedu nan. Bit e i smija i zapameti
to nije grubo, lipo se sitit svega dobrega.
onetu triba dat, da svit vidi koliko je fameja drala do
pokojnega. Triba onetu nakitit, ta vea to boja. Niko
nee u nebo oti ka kurbin sin, jerbo svit pamti samo
ono a je dobro uinija i uvik se govori kako je bi dobar
ovik.
Lipo triba pokojnega i uredit za na oni svit. Najboje
obu ga u vetit u kojemen se i oenija, ako more stat.
Ako ne more onda vetit triba rasparat na leiman,
to se ionako u kapsilu ne vidi, bitno je da od naprid
dobro fgura.
E, to san ti tija re, rei onoj svojoj materi kako Baba
nije dobro. Sva je uta. Svit je zajebaje kako jesen
dolazi, a lie pada, straj me da mi i ona ne otpadne.
Reci to svojoj materi. Smi ona sutebon do. Oli ovo ni
njena kua?
Njena i tvoja, neu je ja sa sobon na oni svit odnit.
Voli te puno tvoj Dida.
***
To: Ana
From: Justin
Subject: Za Babu
Ane moja, reci Babi da me eka.
Do u u petak, prvin avijonon.
Nemojte mi Dida pokopat brez mene!
SVJETIONIK
(Miroslav Pelikan, Zagreb, Hrvatska)
Valentin Miles ili Val Miles, nezadovoljni ovjek srednjih
godina, osjeao je toliko bolno jasno, tako oito svoj
umor koji se decenijima gomilao u njegovom tijelu i
inio ga slabim i ranjivim, s malo mogunosti za uobi-
ajeni, normalni ivot.
Lijenik mu je savjetovao prijeko potrebni dui odmor,
svakako negdje na osami, kako bi jednostavno doao
sebi i postupno se oporavio, najprije fziki a zatim i
psihiki.
Sreom na poslu je prikupio dovoljno slobodnih dana,
preostalo je poneto od godinjeg odmora iz prole
godine, ukupno pet tjedana.
Odavno je uo priu o legendarnoj osami na otoiu
Veli vrh. Usred otoia uzdizao se je odavno izgraeni
kameni svjetionik sa skromnom kuicom ispod koja se
povremeno iznajmljivala.
Za dva dana, s neto stvari Miles je stupio na malo
pristanite otoka Veli vrh. Uskoro se brodi otisnuo i s
uputama na vie jezika, Miles je ostao sam na Velom
48
vrhu.
Namjetenik kompanije proveo ga je od kuice do svjeti-
onika, pokazao sve staze na otoku i upozorio na vrijeme,
na estinu topline, hladnou vjetra.
Strana tiina, pomislio je Val Miles najprije, golemi muk
proparan rijetkim kricima ptica koje su nisko nadlijetale
otok.
Kuicu je inila samo jedna kvadratna prostorija, pet puta
etiri metra. S jedne strane, leaj i ormar, na sredini stol
i etiri stolca, ispod dva prozora skromno opremljena
kuhinja. Sa strane vrata koja vode u kupaonicu i toalet. U
kutu radio ureaj, za svaki sluaj.
Miles je brzo raspremio doneene stvari i sjeo za stol.
Kompanija koja je iznajmila otoi napunila je smonicu
hranom i potrebnom koliinom raznog pia.
Nee biti loe, mrmljao je Val, nee biti loe. Ovdje u
se sasvim dobro odmoriti. Jedino su mi drutvo ptice i
moda poneka skrivena zmija ili guter.
Kao dijete se veselio Miles nevjerojatnom miru, arob-
nom spokoju, ovdje u sastrugati sve taloge umora.
No, spavao je loe. Ne, leaj nije bio neudoban, ali stalno
se budio, osjeao je nemir i kao da je nasluivao neto
to se ne moe predvidjeti a ionako e doi i obgrliti ga.
Jedva je doekao jutro. Istuirao se, pojeo kriku kruha s
maslacem i odmah krenuo u istraivanje otoia.
Do podneva je upoznao sve dostupne i vidljive staze,
prolazei ih vie puta, gore, dolje.
Sve skupa nekoliko stotina koraka po svakoj stazi,
sa strane nisko raslinje, pa goli, otri vrhovi, rijetki
cvjetovi.
Dobro mu je dolo prijepodnevno hodanje, oznojio
se od topline i napora.
Dok je sjedio u udobnom hladu kamene kuice
zauo je lupkanje vrata. Vjetar.
Odnekud su doplovili tamno sivi oblaci i zakrilili
plavet neba, zahladilo je.
Popodne e morati ostati u kuici, ponio je nekoliko
knjiga, uvijek je volio itati, ovdje je na sigurnom,
samo da ga ne ometaju i ne nerviraju vrata sa
stalnim lupkanjem.
Zadubio se u knjigu, proitao je nekoliko desetaka
stranica i osjetio kako mu se odjednom oi skla-
paju, kako mu glava pada. Samo je poloio glavu
na ruke i zaspao, ne uvi vie kontinuirane udare
vjetra.
Sanjao je svog pokojnog djeda, majinog oca, koji
mu je tako puno znaio. Djed je u snu bio ozbiljan,
ne rekavi ni rije, nijem proao pored njega. Iza
djeda je ugledao baku, slijedila je djeda i nije ga
primijetila. Bio je razoaran takvim snom.
Probudio se predveer. Vjetar se smirio. Osjeao
je bol u vratu. Otvorio je dvije konzerve, narezao
nekoliko kriki kruha i veerao.
Poneki krik ptice rijetko je remetio praiskonsku
49
tiinu Velog vrha.
Izaao je van, no vratio se. Otvorio je vrata i sjeo na
prag, zagledavi se u tamno more i zvjezdani plat
iznad.
Razmiljao je o svom ivotu, za koga je esto sma-
trao kako ga uzalud troi, kako nije ostvario nita to
bi bilo vrijedno, barem prosjena ljudska dostignua,
kako onog uvstvenog tako i materijalnog.
ivio je u naslijeenom roditeljskom stanu, esto
mijenjajui poslove, u nekima je uivao dok je druge
samo odraivao.
Sada mu se oito inilo kako je prestar za radikalne
promjene, no mogao je izvesti odreene korekcije,
kako bi barem neto promijenio.
Najprije se valja dobro odmoriti, skinuti sa sebe i
iz sebe sve nataloene muke i vratiti se proien
natrag u svakodnevicu.
Sjedio je dugo na pragu, puio cigaretu za cigaretom,
popio nekoliko aa okrepljujueg vina, sve dok ga al-
kohol nije prisilio da se protegne na krevetu sa samo
jednom milju, jesam li zatvorio vrata?
Uostalom, ovdje nema nikoga, tko moe doi i okre-
nuo se na bok omamljen vinom.
Doista, izjutra ga je probudila hladnoa.
Naravno, nije zatvorio vrata, studen je gospodarila
prostorijom.
Zatvorio je vrata i vratio se na leaj. Pokrio se dekom
i iznova zaspao.
Prespavao je cijelo jutro. Pogledao je na sat. Prolo je
dvanaest sati.
Pojeo je tri krike kruha s maslacem, popio dvije alice
crne kave.
Planirao je cijelo poslijepodne istraivati prostore pored
staza. Ponio je sa sobom malo hrane i vode, uzeo je i
dalekozor koji je opazio na ormaru. Stavio je eir na
glavu i krenuo. Prvo mora pronai nekakav komad dr-
veta, tap od metra i pol, da mu bude pomo u hodanju
a i za svaki sluaj.
Teko mu se bilo probijati kroz nisko raslinje, kretao se
s neprikrivenim oprezom, tko zna to se krije u grmlju.
Ne osobito zanimljivi krajobraz.
Okrenuo je na drugu stranu, preko otrih vrhova
kamenja. Ovdje je mogao jo tee hodati, morao se je
pomagati i rukama, kako bi sigurno prelazio sa pice
na picu.
Niti ovaj ga prostor nije oduevio, sama golet, otri,
negostoljubivi kamen opasnih vrhova, dovoljan je samo
trenutak neopreza i lako moe nastradati.
Spustio se do mora, skinuo cipele, podigao rubove
hlaa i zakoraio u vodu.
Ugodna svjeina mora godila mu je.
Razmiljao je ne bi li se do kraja skinuo i zaplivao. No,
nije se odluio. Stajao je i dalje do koljena u moru,
promatrajui puinu. Potpuni mir, more spava. Ni ptica
nema, samo vruina koja se nesnosno sputa s neba i
slijeva se u kamen koji gori.
50
Izaao je iz vode, obukao se i krenuo natrag. Kako se
uspinjao prema kuici, osjeao je kako temperatura
raste. Nakon nekoliko minuta stigao je do spasonosnog
hlada kuice, bio je prekriven znojem i vraki umoran.
Tek tada se sjetio kako nije pronaao tap, nije ugledao
nita slino, u redu, to e mu, nekako se snalazi.
Milesu su svi idui dani bili gotovo isti ili vrlo slini.
Uglavnom je lutao otokom, veselei se susretu sa
utim leptirima, promatrao je dalekozorom ptice kako
oblijeu i krete na njega, jedan je put umalo stao na
zelenog gutera, koji se iznenada stvorio njemu na
putu.
I to je bilo sve.
I evo, protekao je prvi tjedan u zaboravljenom svijetu,
na kraju mora. Tek krajem toga prvog tjedna primijetio
je s uenjem, kako se niti jednom nije obrijao. Narasla
brada pomalo ga je svrbjela, no odluio je, koliko bude
na otoku, nee se brijati.
Te je veeri dugo sjedio na obali tihog mora i promatrao
bez rijei uspavanu puinu ispod fantastinog neba
prepunog dijamanata.
Tada je shvatio, on ovjek, ogleda se u zrcalu mora i
neba i pita ih, to mu je initi.
Svaku je iduu veer Val provodio na obali, suoen
s morem i s nebom, utjeli su, bez glasa, posve tihi,
gotovo neprimjetni.
to je due boravio na obali pored mora, sve je vie
osjeao kako je on, bijedna, beznaajna pojava ispod
neba i pored mora.
Krajem drugog tjedna, osjeao se dovoljno jadno, bio
je na korak da pozove prijevoz radio vezom i prekine
ovu agoniju.
Kako e izdrati jo tri tjedna opake samoe? Bio je sa
potpuno sam nasuprot moi mora i neba.
Sve ee je sanjao udne, on bi rekao nepotrebne i
neobine snove s ljudima koje nije poznavao, niti su oni
poznavali njega, bio je sam meu tolikim svijetom.
Vie nije odlazio na obalu, veinom je boravio u kuici,
tek je rijetko naputajui.
I tada se sjetio svjetionika. Uope se nije popeo do
vrha.
Ponio je baterijsku svjetiljku. Vrata svjetionika bila su
irom otvorena. Uspinjao se polako dok je vjetar huao
i bre od njega dospijevao do vrha.
Ubrzo je zakoraio na malu terasicu koja je okru-
ivala nekada spasonosno svjetlo, sada ugaenog
svjetionika.
Nekoliko je puta obiao okolo, promatrajui u polutami,
more i nebo, razliite dijelove otoia.
Kao da se osjeao malo manje jadniji i manji na vrhu
svjetionika.
Sreom, barem je pronaao pravo mjesto za odmor.
Preostala tri tjedna proveo je na vrhu svjetionika,
promatrajui svijet oko sebe dalekozorom, pronalazei
uvijek neto novo i zanimljivo.
U zadnjem tjednu uspio je ui, iako se udio zato to
i prije nije pokuao, u zatvorenu prostoriju s utrnulim
svjetlom i prvo to je ugledao, bio je dugi, ravni tap
na podu.
Toliko mu se obradovao da je zaplesao vrtei se u
krug.
Podigao ga je s ogromnim, nemjerljivim oduevljenjem,
premjerio ga i osjetio kako mu dobro lei u ruci.
Spustio se hitro, nataknuo eir na glavu i sa tapom
51
vie puta proao cijelim otokom, drei ga visoko iznad
glave.
Osjeao se gospodarem cijeloga otoka.
Spustio se do mora i zabio vie puta tap u plitko more
a zatim podigao tap prema nebu smijui se grohotom.
Vratio se u kuicu, miran i zadovoljan.
Najprije se obrijao i pospremio svoje stvari zatim.
Sutra je otplovio s Velog vrha, ponosno drei dugi,
ravni tap u ruci dok ga je namjetenik kompanije u
udu gledao.
OEVA SMRT
(Abid Jari, Zenica, BiH)
Vani zavija bura i cvili gore od nas etvero nejai
okupljenih oko poreta. Iako smo tek banuli na ovaj
svijet, znali smo da ovaj strahoviti kovitlac koji se valja
i tutnji od dalekog Malovana i dostie hadovsku snagu
u Duvanjskom polju nee dobro zavriti. Il e otii
krov kakve kue il e stradati grane ono malo drvea
rasutog po duvanjskim batama il e, to je za nas
Duvnjake bilo najgore, doi vijest da se neki oban u
planini smrznuo. Kao ono prije desetak dana kad u
nau kuu upade Rua Stojkina i s vrata povika:
- Kuku naoj Mandi. Smrzo se Stipe u
Ljubui.
Znalo se ve, najprije e zaplakati naa majka pa mi
djeca za njom. Stric Ian e stisnuti usne i krstiti se.
Otac je govorio da on to uvijek ini kad ne eli opsovati.
Da je otac zdrav i da je na nogama, on bi duboko
uzdahnuo i dugo, dugo guvao kapu. (Kao ono jednom
kad nam se konj Alat okliznuo i pod punim tovarom
strovalio u Ponor. Iz Ponora se niko nikad nije vratio,
govorili su stariji pa sam i ja kao dijete znao da se ni
na Alat vie nee pojaviti u naoj tali iako su komije
kazivale da Alat nije konj, nego vila i da jo samo takav
jedan ima u ujici kod nekog Randukia.)
Ali, otac nije zdrav, nego tamo u sobi bolestan lei i
neto pria sa stricem Ianom. O emu priaju, mi
djeca nismo znali.
A nas etvero sjedimo pored poreta i ekamo. ta
ekamo, niko nam nije elio kazati. Jedino je tetka Bila
rekla da je vani hladno i da se od poreta ne smijemo
odmicati. Ovoga puta i ona je bila zamiljena i nama
djeci veoma neobina. Navikli smo je gledati veselu i
uvijek spremnu na priu. eljno smo oekivali da pria
krene i ovog poslijepodnevna kad se vjetar utrkivao sa
zvukovima koji su liili na sve ono to neastivi moe
donijeti u svom avlijem ruhu.
Majka je nekoliko puta ulazila i izlazila iz sobe u kojoj
su se nalazili otac i stric. Svaki put bila je bljea, crnom
maramom brisala je suzne oi.
- Anua, sidi malo, odmori se. itav dan si
na nogama, a krune mrve u usta nisi stavila.
Vidi i sama, tu se nita nemere prominit. Sve je u
Boijoj volji. Sidi, ne alosti dicu.
Majka je samo malo zastala, duboko uzdahnula i rekla.
- E, Bila moja, nije meni lako. Zna i sama.
- Znam, znam, prola sam sve to sada
tebe tare. Zato ti i govorim. Bie ono to Bog hoe,
odgovori tetka i krajiak rukava prinese
oima.
Neto ciknu pa zagreba kroz dimnjak. Mi se djeca
prestravismo.
- Tetka Bila, kruva ti, ispriaj nam neku
52
priu. Nas je svega ovoga strah, jedva izustih.
utjela je kao da me nije ni ula. tapom je neto
arala po poretnoj ploi, a onda je podigla pogled i
tiho rekla.
- Ti si najstariji i zna da nije vrime za
priu, ali ako budete mirni i ako prestanete plakat,
kazivat u vam neto to je vezano za nae
pleme.
Svako od nas etvero uurenih oko poreta dotakla
je pogledom. Kad se uvjerila da smo spremni za
priu, tetka Bila je poela.
- Mi Krianovii smo najstarije pleme u
ovom kraju. Ako ovde nismo tri vika, manje nismo
sigurno. Nekad je u naem plemenu bilo osmero
brae. Kad jedan od brae pade s pojate i na mistu
ostade mrtav, ostala braa odluie da ga sarane is-
pod najveeg kria kojeg ljudske ruke mogu uspravit.
to odluie to i napravie. Uputie se u Tunicu sa
zapregom i est volova da dovuku kamen od koga
e isklesat kri. Tri dana i tri noi kopali su taj kamen,
a kad su ga postavili na kola, est volova jedva ga
povue. Dok su doli kui, dva vola su crkla. Taj kri
i sada stoji u groblju i svak mu se od postanja divio
osim jednog. Bio je to jedan turski aga koji je esto
putovo iz Blagaja u Duvno Bi mu krivo da tako neto
veliko i nevieno stoji u kranskom groblju, skoi s
konja i buzdovanom poe udarat po kamenu. Kako
je estoko udaro, u jednom, buzdovan skoi i izbi
agi oko. Kau da posli toga vie nikada nije doo u
Duvno iako je ovde....
Vrata na sobi naglo se otvorie.
Tetka prestade priati.
Preko praga, krstei se, pree stric Ian stisnutih
usana.
Majka pade na koljena.
Mi djeca ciknusmo.
Vjetar estoko udari po krovu kue, uvue se kroz
dimnjak i ugasi vatru u poretu.
CRVENI KONJ
(Marina Rado, Tomislavgrad, BiH)
aa, konj ne moe biti crven!
More. Vidit ete kad ja doem u penziju pa kupim
crvenog konja.
Njih je etvoro djece. Dvojica sinova i dvije keri.
Troje ih je roeno u devetom mjesecu. To su prava
gasterbajterska dica, napravljena za Boi.
Najmlai, Josip, roen je u treem mjesecu. To je bilo
onda kad je aa pao sa skele prid svetog Antu, pa
doo kui zarana.
aa radi u Njemakoj od proljea 85. Tamo ga je
povukao kum Jozo.
Vozi Passata karavana, proelav je i stalno ga bole
lea. Od letve.
Ipak, uvijek je htio biti gipser.
Dobro se sjea i dana kada je to poelio. Bio je
dernek u selu. Deset bosonogih djeaka i on pratili
su krupnog proelavog ovjeka koji je u ruci nosio
lubenicu kroz dernek, koja kao da je poskakivala na
zadebljalim prstima. Molili su Boga da mu lubenica
ispadne i razbije se o makadam, pa da je pojedu
rukama.
Lubenica mu nije ispala.
Nije mu ispala ni novanica od tisuu njemakih mara-
ka koja je virila iz prednjeg depa koulje.
aa je vrsto odluio da e i on jednog dana nositi
lubenicu i iljadarku kroz dernek.
Nisu lubenice slatke kao nekada, kae, a i iljadarka
je danas malo. ta moe s iljadarkom? Plati drva,
krmad i ode itava.
Dolo je neko drugo vrijeme, i aa ee dolazi kui.
Ne putuje vie autobusom i ivi u normalnom stanu.
Nekada je dolazio samo za Boi i ivio u bunkeru s
radnicima iz Rumunjske.
Njegova ena ivi s djecom i svekrvom u Staroj kui.
Nova se gradi ve pet godina. Udaljena je dvadeset
metara od stare i imat e tri kata.
Na prvi kat e aa kad doe u penziju. Znat e zato
je radio i zato je se patio. Na drugi kat e najstariji
sin Ivan, a na trei e Josip. Kua e taman bit gotova
kad aa doe u penziju, a oni zavre fakultete i
oene se.
Ma nita od toga ne bi bilo tako da mater nije bila
vrijedna i mudra. Znala je sauvat svaki dinar.
Samo jednom tjedno je se ilo u nabavku namirnica
koje se ne mogu proizvesti na selu. To se odvijalo
ponedjeljkom, kad mater vozi babu da izvadi nalaze
krvi i kupi vunicu na pijaci. Nije materi nikad lako bilo,
iako je na prvi pogled imala sve.
U 28 godina je prekopala pola duvanjskog polja, pre-
ivjela etiri puberteta, etiri upisa na fakultet i jedno
naputanje istog, dva klimakterija i svekrovu smrt od
koje se baba jo nije oporavila.
Svako ljeto aa obavi po jedan veliki posao na kui.
Izradit e sva tri stana, jedan po jedan, tako da Ivan
i Josip imaju gdje ako im se omakne dite. Nastajala
je velika, nova kua, iz temelja. Letvom, tednjom,
voljom i snovima.
Kad ja doem u penziju... bio je poetak svake
reenice koju je aa izgovarao kada bi doao iz
Njemake.
I inilo se tako. Doi e aa u penziju. Sigurno tamo
negdje za jedan Boi. Tako je najlipe. Ostario je
aa, iako mu je samo 55 godina. Izgleda kao da mu
je 75.
Kupit e aa konja kad doe. Odmah.
Uvijek je elio imati pravog konja. U sjeanju mu je
rzao jedan okieni konj kojeg je vidio u Slavoniji kao
dijete. I sve ih je uvjeravao da konj moe biti crvene
boje.
Nabavit e i novog uku. Odmorit e se od gledanja u
bijele zidove zapada. Puit e lulu i sam kuhati kiseli
kupus na drvenom poretu.
Kad se Ivan i Josip oene dobit e i unuke. I svi e
biti zajedno. Jutra e mirisati na pokipjelo mlijeko sa
poreta i pla djece koja nose aino ime.
Kad doe u penziju, uivat e aa u snjegovima. U
proljeima koje nikada nije proveo u selu. Uivat e u
zrikavcima po noi i okusu pekmeza kad rode ljive
najesen.
Sveo se jedan ivot na ekanje penzije. Ali, vrijedilo je.
Sve je omoguio djeci. Ikolovao ih i napravio im kuu.
Ima kod kue i dva automobila, pa se lako dogovore.
Bit e i trei auto pred kuom, im aa doe u
penziju.
(DESET GODINA KASNIJE)
53
ai je danas 65 godina.
Dolazi u penziju. Boi je. Sve je papire rijeio i odja-
vio je stan. Bilo je to dugih 38 godina u tuini.
38 godina ravnanja nekih tuih zidova. 38 godina
loeg njemakog, loe skuhanog leo mesa i loe
opranih kombinezona.
38 godina mokrih potkoulja koje se pet puta dnevno
osue na ostarjelom tijelu ili na brokvi na drugom dijelu
bautele.
Bilo je to 38 godina neudobnih leajeva. 38 godina
ivota bez ene. Bez djece. 38 godina snivanja o jed-
nom crvenom konju, psu i sretnim unucima koje djed
svako malo obraduje milk nitom.
Ivan i Josip su se oenili davno. U novoj kui su proveli
svaki po godinu dana i odselili su u grad, u podsta-
nare. Josipovoj eni se neto ne da ivjeti na selu, a
Ivanova ne moe svekrvu oima da vidi.
Ni jedan ni drugi nemaju djecu.
aa se te zime dovezao kui. Opet je donio kese
pune njemakih slatkia, iako ih odavno vie nitko ne
jede.
Mater je ekala da doe pa da presele u novu kuu.
Nije htjela ni kroiti tamo bez njega.
Svaka stvar u kui je na svome mjestu. Kupljeno je
tene. I konj je u tali. Smei konj kao da je crvenkast,
kao onaj kojeg je aa jednom davno vidio u Slavoniji
kod rodbine. I lijep je kao onaj. Nazvali su ga Rubin.
Uzjait e ga aa sutra, im se svane.
Nova kua je prazna i hladna. Ugaena su svijetla na
drugom i treem katu, i skinute su zavjese sa prozora.
Nema ni snijega, a Boi je.
Evo, doeko si, stari, sad emo se lipo naivit ovo par
godina to nam je ostalo. rekla mu je mater dok je
raspremala njegov stari kofer bez tokia.
Ostarila je i mater. Nakitili su prirodnu jelku u novoj
kui. Ne voli aa plastine. Plastine ne miriu. To je
kao da okiti lavor.
Spustio se Boi bez snijega na selo, novu kuu, talu
i pseu kuicu na gumnu.
aa je legao prije matere. Ona je ostala oprati dva
tanjura i podijeliti itavo odoje Ivanu i Josipu, ako
svrate ovih dana.
Zavijali su vukovi negdje daleko u planini. Bila je vedra
no i bura je suila suduke na tavanu.
tene je cvililo. Rubin je plaljivo gledao prema vratima
i lupkao kopitom o pod.
Mater je legla i zagrlila au u snu. Skvrili su se
kao dvije smrznute ptice. ai se niz umorne obraze
skotrljala jedna vrua suza i nestala u jastuk.
Ujutro se probudila samo mater.
aa je umro sanjajui Rubina, lovako pae, novu
kuu u kojoj se smiju djeca i veseli obitelj.
Nikada se nije probudio u novoj kui. Nije doekao
unuka.
Nikada nije uzjaio Rubina. A bio je to crveni konj.
Crveni, majke mi moje.
54
RADIO DOBRE VIBRACIJE,
RADIO IROKI BRIJEG, RADIO GRUDE,
RADIO LJUBUKI, RADIO STUDIO 88,
RADIO PLUS, OBIAN RADIO MOSTAR
www.bljesak.info, www.dnevnik.ba,
www.poskok.info, www.abcportal.info,
www.sirokibrig.com, www.jabuka.tv,
www.kamenjar.info, www.grude-
online.info, www.livno-online.com,
www.bitno.ba, www.brotnjo.info,
www.caportal.info, www.boboska.com,
www.ljportal.com, www.modamo.info,
www.hercegovina.info, www.posusje-
online.info, www.ekspresno.info,
, www.citluk.net, www.portal-plus.in




HPRINT
55
56