Ivo Pilar Politicki Pogledi

9
Politiki pogledi dr. Ive Pilara

1918.1933.
Uvijek iznova Srbija radikalni zaokret ili
dosljedni nastavak Pilarove politike misli?
Tomislav JONJI
Zagreb
Izvorni znanstveni rad
(primljeno: 2. prosinca 2009.)
UDK 32-05 Pilar I.
Na temelju objavljene literature i dostupnoga neobjavljenog gradiva, autor
analizira politike poglede dr. Ive Pilara u doba postojanja prve jugoslavenske
drave. Iako se inilo da neki fragmenti zadnje Pilarove objavljene rasprave,
koja je pod naslovom Uvijek iznova Srbija: Sudbonosni trenutak Jugoslavije
svjetlo dana ugledala poetkom 1933. u Berlinu, doputaju tumaenje da se
njezin pisac pomirio s jugoslavenstvom i Jugoslavijom, pomnija ralamba daje
drugaiju sliku: Pilar je trajno ostao pristaom ideje hrvatske dravne
neovisnosti, ali i zagovornikom postupnog puta prema tome cilju. Takvo je
njegovo stajalite uvjetovano meunarodnim okolnostima, kao i uvjerenjem da
organizacija hrvatskoga politikog ivota te nerijeena sudbina Bosne i
Hercegovine opravdavaju samo evolutivni put prema djelotvornome i trajnom
rjeenju hrvatskoga pitanja.
Kljune rijei: Ivo Pilar, hrvatska drava, geopolitika, Bosna i Hercegovina,
Hrvatska (republikanska) seljaka stranka
Uvod
Zadnja studija dr. Ive Pilara (1874.1933.) objavljena za njegova ivota pojavila se
na njemakome jeziku, u izdanju ugledne berlinske Naklade za kulturnu politiku
(Verlag fr Kulturpolitik) u veljai 1933. godine, dakle u vrijeme kad je i hrvatsko i
europsko odnosno svjetsko politiko obzorje doivljavalo dramatine promjene: na
valu gospodarske krize i duboko povrijeenoga nacionalnog ponosa na elo Nje-
make doao je nacionalsocijalistiki voa Adolf Hitler. S obzirom na geopolitiki
poloaj, tradiciju i gospodarske potencijale Njemake, upueniji su promatrai mogli
naslutiti da je jedno razdoblje europske povijesti zavrilo, a zapoelo novo.
Pilarova je rasprava objavljena pod naslovom Uvijek iznova Srbija: Sudbonosni
trenutak Jugoslavije (Immer wieder Serbien: Jugoslawiens Schicksalsstunde), a pisac
se kao i u nekim ranijim prigodama, napose u turbulentnim vremenima svjetsko-
ga rata opet sakrio iza pseudonima. Ovdanje njegovo ime, Florian Lichttrger,
kad bi ga se prevodilo, valjalo bi prevesti kao: Cvjetko Svjetlonoa. Na prvi bi se po-
gled reklo: netko tko u sudbonosnom trenutku unosi svjetlo u jugoslavenski mrak,
PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br. 9(1)
10
i to netko tko upravo u Srbiji ili u politici koja se na nju poziva, vidi glavnu prijetnju
Jugoslaviji. Dakle, pristaa Jugoslavije, pobornik njezina ozdravljenja. No, stilizirani
zemljovid raspadnute jugoslavenske drave, otisnut na ovitku knjige, slao je posve
drugaiju, upravo suprotnu poruku od one koju je pseudonim mogao sugerirati: ras-
pad Jugoslavije je neizbjean. Drugim rijeima, to protuslovlje dodatno je zakriljivalo
pravi identitet pisca, to i nije bila mala stvar u vrijeme kad su mnogi intelektualni
protivnici jugoslavenskoga reima ako su imali sree da ih ne zatuku eljeznim
ipkama na ulici poput bijesnih pasa sjedili u internaciji (najee u kakvoj bal-
kanskoj zabiti!) ili se potucali po emigraciji.
1
Kako pokazuje sav njegov ivot, Pilaru je nedostajalo osobne odvanosti za tako
radikalan izbor: za tamnicu ili za emigraciju, ali je i tada, poetkom tridesetih godina
XX. stoljea, smatrao kako ima to kazati i htio je to kazati. Zato je protuslovlje iz-
meu poruke koju alje ovitak njegove knjige, i onoga to moe proizii iz njegova
pseudonima, zapravo bilo samo prividno. Povrh toga, ne treba dvojiti da je Pilar bio
svjestan kako bi latinska inaica njegova pseudonimskog prezimena na koricama
knjige glasila: Lucifer!
2
Dakle, da je pisac i to htio, posve je jasno; a o moguim mno-
gostrukim razlozima zbog kojih je to htio, moemo samo nagaati. Nae domiljanje
o tome, je li time elio tek dodatno zatrti trag pred jugoslavenskim obavjetajcima i
batinaima estosijeanjske diktature; je li mu na umu bila puka etimologija Lucife-
rova imena (koje oznaava jutarnju zvijezdu), je li ono izviralo iz njegova intenziv-
nog bavljenja dualistikim temama, ili je moda u njemu traio simboliku vezu s bi-
blijskim vijestima o oholome voi posrnulih anela, ne e nas daleko odvesti. Ne
valja smetnuti s uma da je Pilar znao posezati kako za posve neutralnim pseudoni-
mima (Dr. Jurii !), tako i za onima koji su trebali imati posve rjeita znaenja (L. v.
Sdland). Dalje ne bismo odmaknuli ni kad bismo potraili moguu simboliku po-
veznicu izmeu ovog Pilarova pseudonima i pozlaene statue bakljonoe na krovu
zagrebakoga Starevieva doma, zdanja koje je krajem XIX. stoljea zamiljeno i iz-
graeno kao sjedite i arite pravakog pokreta, s ijim je jednim odvjetkom, tzv.
frankovcima, Pilar krajem Prvoga svjetskog rata, a moda i kasnije, imao dalekose-
ne planove.
3
Baklja je, kad bismo htjeli jo dalje tapkati u tome mraku koji je Pilar
1
U svome (pozitivnom) prikazu Pilarove knjige, Robert William Seton-Watson istie kako injenica da je
Lichttrgerova knjiga objavljena pod pseudonimom ne smije dovesti do podcjenjivanja njezine prave vri-
jednosti i vanosti jer je posvemanje zatiranje politikih sloboda u Jugoslaviji Aleksandra I. Karaore-
via dovelo do toga da je bilo kojemu njegovu podaniku posve nemogue objaviti tako otvorenu ras-
pravu pod vlastitim imenom, i nakon toga ostati unutar granica drave. (R. W. SETON-WATSON, Immer
wieder Serbien: Jugoslawiens Schicksalsstunde. By Florian Lichttrger. Berlin /Verlag fr Kulturpolitik/,
1993. 203 pp., The Slavonic and East European Review, Vol. 11, No. 33, April 1933, 728.)
2
U njemakom se jeziku Luciferovo ime ee prevodi kao Lichtbringer, onaj koji (do)nosi svjetlo. (An-
ton GRABNER-HAIDER, Praktisches Bibellexikon. Hrsg. unter Mitarbeit katholischer und evangelischer
Theologen, Freiburg Basel Wien, 1969, 711.) No simboliko znaenje svjetla (Sunca) u pretkran-
skim religijama, pa i u samome kranstvu, iznimno je bogato i raznovrsno. (Gerhold BECKER, Die Ur-
symbole in den Religionen, Graz Wien Kln, 1987, 109-144. i dr.)
3
Krnjavi je u svome dnevniku pod nadnevkom 1. lipnja 1918. opisao susret s Pilarom, u kojemu ovaj
istie kako je prijatelj iste stranke prava, tj. Stranke prava (frankovaca), s kojom kani dovesti do pre-
poroda hrvatskog naroda u gospodarskome, etikom, etnikom i politikom pogledu, u smislu smjerni-
ca zacrtanih u knjizi Junoslavensko pitanje, to ju je pod pseudonimom Sdland objavio u Beu, a ko-
11
oito svjesno stvorio, takoer jedan od estih slobodnozidarskih simbola, pa ju je,
primjerice, kao takvu u logotip svoje Prosvjetne biblioteke uvrstio i povjesniar Ivan
pl. Bojnii, jedan od najistaknutijih hrvatskih i jugoslavenskih masona. No, makar
je Pilar na brojnim podrujima ljudske djelatnosti zastupao modernistika shvaanja,
pokazujui da ima vrlo specifian i neortodoksan pogled i na vjerska pitanja, a oso-
bito na ovozemaljsku ulogu i djelovanje crkvenih struktura (te se i kretao u krugo-
vima bliskima teozofima i masoneriji), zasad ne znamo pouzdano to je mislio o ma-
soneriji niti njegovo ime nalazimo na bilo kojemu, pa makar i nepouzdanu popisu
slobodnih zidara.
4
Koliko god bi nam, dakle, odgonetka motiva za izbor Pilarova
vjerojatno zadnjeg pseudonima bila zanimljiva i, moda, dragocjena za rekon-
strukciju posljednjeg razdoblja njegova ivota, ini se da emo jo dugo, umjesto nje,
pred sobom imati zagonetku.
U vrijeme kad je Pilarova knjiga privoena kraju, na elu Naklade za kulturnu
politiku nalazio se Karl Friedrich Nowak (1882.1932.). On je, kao i Pilar, studirao
pravo u Beu, a potom se bavio novinarstvom. Suraivao je i ureivao kulturne ru-
brike niza novina, a poetkom Prvoga svjetskog rata postao je ratni izvjestitelj. Kako
svjedoi njihova korespondencija, koja se uva u Austrijskome dravnom arhivu,
Nowak se zbliio sa efom glavnoga stoera c. i kr. vojske, barunom, kasnije grofom
Franzom Conradom von Htzendorfom.
5
Dostupni podatci ne doputaju zakljuke
o tome postoje li veze izmeu Nowaka i Pilara u ratno doba, pa ni u prvim poratnim
godinama.
6
Nakon rata se Nowak intenzivno bavio novinarstvom i povijesnom pu-
blicistikom te je objavio vie reportaa, lanaka i knjiga koje su se bavile temama iz
novije njemake i austrijske politike povijesti, a napose Prvim svjetskim ratom, nje-
govim uzrocima i posljedicama. Jednu od njih, koja je netom izila pod naslovom
Versailles, Pilar je prikazao 1928. u zagrebakom Hrvatu, dnevniku Hrvatske fede-
ralistike seljake stranke (HFSS).
7
Je li to tek posljedica Pilarova interesa za iste te-
ja zapravo predstavlja program stranke. (Iso KRNJAVI, Zapisci iza kulisa hrvatske politike, knjiga dru-
ga, Zagreb, 1986., 796-797.). Dokazano je da Pilar u posljednjoj fazi Prvoga svjetskog rata nije samo us-
klaivao svoje politike aktivnosti s frankovakim planovima i djelovanjem, nego je i postao lanom
Stranke prava (frankovaca) u Bosni i Hercegovini. (Zlatko MATIJEVI, Politiko djelovanje Ive Pilara i
pokuaji rjeavanja junoslavenskog pitanja u Austro-Ugarskoj monarhiji /oujak listopad 1918./, Go-
dinjak Pilar. Prinosi za prouavanje ivota i djela dra. Ive Pilara /dalje: GP/, sv. I., Zagreb, 2001., 137-
138.)
4
No u tom je kontekstu moda zanimljivo dometnuti da je njegov zet, dr. Tomo Janikovi, prema (za-
branjenoj) Glojnarievoj knjizi o slobodnom zidarstvu u Hrvatskoj, bio lan slobodnozidarske loe Pra-
vednost u Zagrebu. (Mirko GLOJNARI, Masonerija u Hrvatskoj, Zagreb, 1941., 67.) Taj podatak navodi
i Ivan MUI, Masonstvo u Hrvata, VIII. dopunjeno izdanje, Split, 2005., 363, dodajui da su Glojnaria
zbog objavljivanja njihova imena meu masonima tuile 32 osobe, a meu prvima upravo Janikovi.
Prema tome se ni Glojnariev popis ne moe smatrati pouzdanim.
5
sterreichisches biographisches Lexikon 18151950., Hrsg. von der sterreichischen Akademie der
Wissenschaften (dalje: BL). Bd. VII (Mus Pet), Wien, 1978., 165-166.
6
U vrijeme zakljuenja ovog teksta nije mi na raspolaganju monografija koju je napisala Eva MACHO, Karl
Friedrich Nowak (18821932). Sein Wirken als Kriegsberichterstatter, Autor und Verleger aus zeitgens-
sischer und heutiger Sicht, Frankfurt, 2008. Prema dostupnim prikazima, autorica je obradila i korespon-
denciju izmeu Conrada i Nowaka te kasnije utemeljenje i djelovanje Naklade za kulturnu politiku.
7
I. PILAR, Karl Friedrich Nowak. Versailles, Hrvat, Zagreb, 1928., br. 2489, 7-8.
T. Jonji: Politiki pogledi dr. Ive Pilara 1918.1933.
12
me, ili su se dva autora i osobno poznavala i, moda, suraivala i na drugim po-
drujima, slijedom ega bi bilo jasnije kako se Pilarova knjiga pojavila u Nowakovoj
berlinskoj nakladnikoj kui, zasad se ne zna.
No znade se da je izmeu Nowaka i pisca predgovora Pilarovoj knjizi Immer
wieder Serbien postojala tjenja veza. Predgovor, datiran u veljai 1933., napisao je
u ono doba poznati njemaki politiki povjesniar i politiki utjecajni publicist Fried-
rich Thimme. Kako nam zasad nisu poznate pojedinosti o Pilarovim moguim veza-
ma s berlinskim intelektualnim krugovima i samim Nowakom (koji je umro 17. pro-
sinca 1932., dakle neposredno pred prijelom i tiskanje knjige), korisno je kazati koju
rije o piscu predgovora. Jer sve govori u prilog tome nije Pilar sluajno banuo
na vrata Naklade za kulturnu politiku, niti se Thimme sluajno pojavio kao pisac
predgovora, zapravo popratnog slova njegove knjige. Otvoreno ostaje pitanje, do
ega e dovesti daljnje istraivanje Pilarovih veza s njemakim (i austrijskim) inte-
lektualnim i politikim krugovima krajem dvadesetih i poetkom tridesetih godina
XX. stoljea. Stanovite putokaze ili bar nagovjetaje u tom smjeru mogao bi nam dati
saeti Thimmeov ivotopis.
I. Friedrich Thimme pisac popratnog slova Pilarove knjige
Roen kao prvo od jedanaestoro djece luteranskog pastora (iji je otac takoer bio
pastor), Friedrich Thimme (1868.1938.) od roenja je patio od progresivne gluho-
e te je ve u ranoj mladosti posve ogluio.
8
To je, po svemu sudei, pridonijelo
munim odnosima izmeu njega i oca mu, utjecalo na tijek njegova kolovanja i du-
boko obiljeilo Thimmeov ivot. Naviknut od malih nogu na naporan i sustavan rad,
zavrio je gimnaziju, a onda i studij povijesti, povijesti umjetnosti i politikih znano-
sti. S 24 je godine, 1892., raspravom Die inneren Zustnde des Kurfrstentums
Hannover unter der franzsisch-westphlischen Herrschaft 18061813 (Unutarnje
prilike izborne kneevine Hannover u doba francusko-vestfalskoga gospodstva
1806.1813.) odnio prvu, u to doba iznimno visoku novanu nagradu od 3400 ma-
raka, koju je raspisalo Sveuilite u Gttingenu. Ta je rasprava uskoro objavljena
kao dvosveana knjiga inila osnovu njegove disertacije, na temelju koje je iste
godine promoviran u doktora povijesti.
9
Bio je to sjajan uspjeh, ali istodobno ulaz-
nica u razdoblje frustracija i neuspjeha. Naime, za Thimmeove je historiografske ra-
dove od mladosti karakteristino osporavanje postavljenih kanona i ustaljenih milje-
nja, ime kao da je birao autsajdersku poziciju.
10
A kako su mu vrata sveuiline ka-
rijere bila zatvorena zbog gluhoe, prvo je namjetenje naao 1902. u Gradskoj knji-
8
Podatci o F. Thimmeu preuzeti su iz uvodne studije njegove keri, takoer povjesniarke, u zbirci nje-
govih izabranih pisama (Annelise THIMME, Biographische Einfhrung, u: Friedrich Thimme 1868
1938. Ein politischer Historiker, Publizist und Schriftsteller in seinen Briefen, Hrsg. von Annelise Thim-
me, Boppard am Rhein, 1994, 15-62.), te iz sljedeih djela: Josef ANKER, Thimme, Friedrich Wilhelm
Karl, Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon, Bd. XI, 1996, 1213-1229.; Volker ULLRICH, Ich be-
uge mich niemals, http://www.zeit.de/1995/10/Ich beugemichniemals?page=all. Pristup ostvaren 17. ko-
lovoza 2009.
9
A. THIMME, Biographische Einfhrung, 24-25.
10
J. ANKER, Thimme, Friedrich Wilhelm Karl, 1213.
13
nici u Hannoveru. Unato mladosti, darovitosti i marljivosti, trebao je preivjeti niz
profesionalnih i osobnih neuspjeha i brodoloma, da bi dvadesetak godina kasnije,
nekoliko mjeseci prije poetka Prvoga svjetskog rata, u listopadu 1913., postao rav-
nateljem knjinice Herrenhausa, gornjega doma pruskoga parlamenta.
11
Kako je F. Thimme, za razliku od svoga oca Gottfrieda koji je imao snaan osje-
aj pokrajinske (zemaljske) pripadnosti, od rane mladosti uzdizao Bismarcka i uje-
dinjenu Njemaku, tako je pozdravio i stupanje Reicha u Prvi svjetski rat. Za nj je to
bez ikakve dvojbe bio osloboditeljski rat.
12
U pismu bratu Karlu, od 14. kolovoza
1914., izrazio je svijest o tome kako e rat dovesti do neizrecivih rtava, ali i uvje-
renje da pred njemakim narodom stoji gotovo potpuna izvjesnost konane pobje-
de, nakon koje e Njemaka stupiti na puno viu stepenicu svjetske povijesti.
13
Smatrajui da onaj koji domovini ne moe sluiti maem, to treba initi bar pe-
rom,
14
Thimme se prema vlastitim rijeima poinje smatrati politiarem, pa se
kao takav sve otvorenije zalae za radikalnu reformu njemakoga politikog sustava.
Tijekom rata objavljuje desetke lanaka i rasprava o politikim temama.
15
Ti se lanci
naveliko prenose i komentiraju, a Thimmeove se misli oslukuju i analiziraju u naj-
viim njemakim politikim krugovima.
16
Mnogi ga smatraju jednim od najutjecajnijih
njemakih publicista u doba Prvoga svjetskog rata.
17
U sreditu je njegova razmatranja raanje nove Njemake, to pretpostavlja iz-
gradnju narodne zajednice (Volksgemeinschaft) u punome smislu rijei. Ona pod-
razumijeva socijalnu i politiku ravnopravnost svih stalea te monarhijsko ureenje
narodne drave. Da bi se to postiglo, bilo je, prema njegovu shvaanju, nuno na-
pustiti dotadanje staleko izborno pravo te postii potpunu integraciju radnitva i
socijaldemokracije u njemaku naciju. Radi toga je u studenome 1914. i u veljai
1915. u asopisu Sddeutschen Monatsheften objavio lanke pod naslovom Die
Sozialdemokratie im neuen Deutschland (Socijaldemokracija u novoj Njemakoj).
18
Neposredno nakon toga je skupa s njemakim sindikalnim prvakom Carlom Legie-
11
Prema ustavu Kraljevine Pruske koji je s manjim izmjenama bio na snazi od 1849. do 1918., pruski se
parlament sastojao od dva doma. Prvi, ustanovljen 1854., bio je Herrenhaus, ustrojen po uzoru na Gor-
nji dom britanskoga parlamenta, a drugi dom, Landtag, birao se opim pravom glasa. Nakon sloma car-
ske Njemake i uspostave republike, savezni se parlament nazivao Reichstag, dok su pokrajine odnosno
zemlje zadrale vlastite zemaljske parlamente (Landtag). Tako je i pruski ustav od 30. studenoga 1920.
predviao Landtag kao najvie predstavniko tijelo. (Usp. Jrgen MIROW, Geschichte des deutschen Vol-
kes. Von den Anfngen bis zur Gegenwart, Gernsbach, 1990, 595, 882-896.) Prema tome, pruski Land-
tag, u kome e Thimme biti formalno zaposlen od 1920., nije istovjetan tijelu istoga naziva koje je pos-
tojalo do 1918. godine i u kojem se Thimme zaposlio 1913. godine.
12
A. THIMME, Biographische Einfhrung, 33.
13
Friedrich Thimme 18681938., 119.
14
Isto, 122.
15
Njegova je bibliografija objavljena u knjizi Friedrich Thimme 18681938., 449-459. Od ukupno 313 bi-
bliografskih jedinica objelodanjenih izmeu 1893. i 1938., Thimme je vie od ezdeset (dakle, vie od pe-
tine!) objavio u etiri ratne godine.
16
17
18
14
nom (1861.1920.) u Leipzigu 1915. objavio zbornik Die Arbeiterschaft im Neuen
Deutschland (Radnitvo u Novoj Njemakoj). Bio je to pokuaj kompromisa izmeu
graanske i radnike klase, odnosno izraz Thimmeova nastojanja da se u interesu
njemake narodne zajednice pomire klasni prijepori i postigne unutarnji mir nje-
makog naroda. Gotovo desetljee kasnije, u pismu sestri Luisi (14. prosinca 1924.)
napomenuo je kako to nije bio nikakav njegov zaokret prema ljevici (jer ljeviarem,
kae on, nikad nije postao!), ve je pokazivao razumijevanje za socijaldemokratsko
stajalite, prema kojemu se i nacionalni ciljevi moda mogu bolje i lake ostvariti me-
unarodnim sporazumijevanjem negoli desniarskim razmetanjem. I jo: ...Od po-
etka rata, kad sam postao politiar, moj je najvii cilj bio ispuniti socijalistiko rad-
nitvo nacionalnim (i monarhistikim) nagnuem. I moda smijem kazati: ono to
sam u tom pogledu postigao, i nije bilo tako malo.
19
U pretposljednjoj godini svjetskog rata Thimme se ustro zalagao za reformu iz-
bornog sustava i bitne promjene politikog ustroja Njemakoga carstva, kao jedinog
naina da ono opstane. Pred kraj 1917. osnovao je Volksbund fr Freiheit und
Vaterland (Narodni savez za slobodu i domovinu), oekujui da e stei milijune
pristaa i izravno utjecati na razvoj politikih prilika u Njemakoj.
20
Konzervativne
krugove, koji su s nesklonou promatrali njegove prijedloge, uzaludno je pokua-
vao uvjeriti u nadstranaki karakter drave.
21
Slijedom toga je njemaki poraz do-
ivio kao katastrofu, pa je 6. listopada 1918. u pismu bratu Wilhelmu jadikovao nad
sudbinom svoje djece koja moraju odrastati bez domovine, rijeima: Kako li e od-
rasti, ako ih ne nosi misao na domovinu koja je vrijedna ivota...
22
Snano se opirao
sklapanju mirovnog ugovora i ponienju Njemake.
23
U pismu (drugoj) supruzi
Emmi, 24. lipnja 1919. pisao je: Nevolja i sramota naeg naroda tako me pogaa,
da uvijek iznova jecam i suze me oblijevaju. Jedva sam mogao raditi; nou bih spa-
vao po pola sata i svaki put kad bih se probudio, budio sam se s milju o neutje-
nom poloaju njemakog naroda.
24
Kao i veina njegovih sunarodnjaka, revolucionarna je previranja u studenome
1918. Thimme drao velikom nesreom za njemaki narod. Smatrajui apologiju mo-
narhije obranom Njemake, s neskrivenim se prijezirom odnosio i prema onim nje-
makim intelektualnim i politikim krugovima koji su nakon kapitulacije Reicha pri-
hvatili optube da je Njemaka odgovorna za izbijanje rata, pozivajui ih pred sud
njemakog naroda i nazivajui ih njemakim antantistima, pa ak i izdajicama.
25
Svi se njegovi napori u razdoblju neposredno nakon svjetskog rata svode na potpu-
no otklanjanje nepravednoga i sramotnoga mirovnog ugovora.
26
19
20
Isto, 164-165.
21
22
Friedrich Thimme 18681938., 177-178.
23
Isto, 191-192.
24
Isto, 192-193.
25
26
Isto, 41-42.
15
Njemaka nije bila samo vojniki poraena, nego i politiki desetkovana, a psi-
holoki poniena. U tom svjetlu je i pitanje odgovornosti za svjetski rat (tzv. Kriegs-
schuldfrage), napose lanak 231. Versailleskoga ugovora, kojim je nakon nagla-
enoga francuskog inzistiranja utvrena njemaka krivica za njegovo izbijanje,
postalo ne samo jedno od kljunih pitanja njemake vanjske politike, nego i bitan
imbenik unutarnjega drutvenog i ideoloko-politikog raslojavanja. Njemaka je
vlada zbog toga ve u srpnju 1919. donijela odluku o pripremanju zbirke dokume-
nata koja bi rasvijetlila diplomatske i politike aktivnosti uoi Prvoga svjetskog rata.
Prvotna vladina nakana, da objavi Bijelu knjigu koja je imala objasniti i opravdati
ulogu Njemakoga Reicha, zaslugom prireivaa obuhvatila je ne samo izvorno pla-
nirano razdoblje od 1912. naovamo, nego se je protegla sve do vremena osnivanja
Reicha, 1871. godine. Slijedom toga pretvorila se u impozantnu zbirku dokumenata
o predratnoj politici, koja je pod naslovom Die grosse Politik der Europischen
Kabinette, 18711914. Sammlung der diplomatischen Akten des Auswrtigen Amtes
im Auftrage des Auswrtigen Amtes (Visoka politika europskih vlada 1871.1914.
Zbirka diplomatskih dokumenata Ministarstva vanjskih poslova, po ovlasti Ministar-
stva vanjskih poslova) objavljena u Berlinu od 1922. do 1927. u 40 knjiga (od ega
je ak dvanaest objavljeno u dva sveska). Zbirku su uredili Johannes Lepsius
Friedrich
Thimme
(1868.1938.)
16
(1858.1926.), Albrecht Mendelssohn Bartholdy (1874.1936.) i Thimme, kao jedi-
ni povjesniar od njih trojice.
27
Zbirka je imala potkrijepiti ocjenu da znatna odgovornost za rat poiva u rusko-
me odnosno srbijanskome imperijalizmu. Nije nevano dometnuti kako Die grosse
Politik formalno nije objavljena u dravnoj nakladi,
28
to nije zapreka da ju se ka-
ko se u popratnoj napomeni uz Thimmeovu korespondenciju 1994. izrazio predsjed-
nik njemakoga Saveznog arhiva, F. P. Kahlenberg promatra kao slubenu apo-
logiju predratne njemake politike.
29
Taj je niz od pedesetak svezaka i prije nego
to je dovren u inozemstvu ocijenjen kao neprocjenjivo vrijedna zbirka diplomat-
skih dokumenata i nezaobilazan izvor za prouavanje njemake, europske i svjetske
povijesti.
30
Niz pohvalnih ocjena dobio je i u domaoj strunoj javnosti.
31
Iako se pri-
reivaima i redaktorima znalo predbaciti da se nisu ustezali preutjeti postojanje
podataka i dokumenata koji podupiru za Njemaku nepovoljnu i u Versaillesu oza-
konjenu tezu, postojale su i objektivne prepreke sveobuhvatnomu i nepristranom
prikazu: od nedostupnosti izvora, zakonskih tekoa s autorizacijom i objavljivanjem
dokumenata, do potrebe da se mjestimice u obzir uzmu aktualni politiki odnosi.
32
Napokon, i kritiari te zbirke dokumenata, koji su joj predbacivali politiku motiva-
ciju, svoju su kritiku zapravo kako to esto biva motivirali takoer politikim
razlozima.
33
Thimme je u pripremi zbirke podnio lavovski dio tereta, a otad ga u Njemakoj
bije glas kljune osobe u borbi protiv tzv. versailleske lai o krivici za rat.
34
On
sm, kako pokazuje njegova sauvana i objavljena korespondencija, nije imao dvoj-
be oko toga da ta zbirka dokumenta ima prvotni politiko-propagandni uinak. Nije
se toga sramio, jer je znao da nema historiografije izvan ivota: i njemu i njemakoj
27
Isto, 43-44.; J. ANKER, Thimme, Friedrich Wilhelm Karl, 1215.
28
Na temelju dokumenata prikupljenih u njoj, hamburki je Institut fr Auswrtige Politik u Berlinu 1928.
u etiri sveska objavio zbirku Die Auswrtige Politik des Deutschen Reiches 18711914. Einzige von
Auswrtigen Amt autorisierte gekrzte Ausgabe der amtlichen Grossen Aktenpublikation der Deutschen
Reichsregierung. Unter Leitung von Albrecht Mendelssohn Bartholdy und Friedrich Thimme (Vanjska po-
litika Njemakoga carstva 1871.1914. Skraeno i od Ministarstva vanjskih poslova jedino autorizirano
izdanje slubene Velike zbirke dokumenata njemake carske vlade. Priredili Albrecht Mendelssohn Bart-
holdy i Friedrich Thimme). U stvarnosti, Thimme nije suraivao na pripremi te slubene zbirke, ali je do-
pustio da se Ministarstvo vanjskih poslova poslui njegovim imenom. (Friedrich Thimme 18681938.,
273.) A injenica da je Ministarstvo uope trailo da se Thimmeovo ime pojavi meu prireivaima, jas-
no govori o ugledu to ga je ovaj i krajem dvadesetih godina XX. stoljea uivao.
29
Friedrich P. KAHLENBERG, Geleitwort, u: Friedrich Thimme 18681938., V.
30
Sidney B. FAY, Die grosse Politik der Europischen Kabinette, 18711914. Sammlung der Diplomati-
schen Akten des Auswrtigen Amtes. Im Auftrag des Auswrtigen Amtes herausgegeben von Johannes
Lepsius, Albrecht Mendelssohn Bartholdy, Friedrich Thimme. Volumes XIX.-XXXVI. (Berlin: Deutsche
Verlagsgesellschaft fr Politik und Geschichte, 1925), The American Historical Review, Vol. 31, No. 3,
April 1926, Bloomington (Indiana), 1926, 520-524.
31
Neke od tih ocjena donosi i J. ANKER, Thimme, Friedrich Wilhelm Karl, 1216.
32
F. P. KAHLENBERG, Geleitwort, V-VI.; A. THIMME, Biographische Einfhrung, 43-57.
33
34
V. ULLRICH Ich beuge mich niemals, http www.zeit.de199510 Ichbeugemichniemals?page=all. Pris-
tup ostvaren 17. kolovoza 2009.
17
vladi bilo je u prvome redu stalo do toga da se pomire unutarnjemake suprotnosti,
da se osvjetla obraz njemakomu narodu i njegovoj dravi, te da se na taj nain
otvori put za obnovu i ponovno jaanje Njemake.
Nakon dokidanja pruskoga Herrenhausa 1918. godine, Thimme je imao status
dravnog slubenika na raspolaganju te se nastavio intenzivno baviti publicistikom.
35
Od 1920. nominalno je bio zaposlen i plaen kao ravnatelj knjinice pruskoga par-
lamenta (Landtag), ali je stvarno radio kao ugovorni namjetenik Ministarstva vanj-
skih poslova, u svojstvu povijesnog savjetnika i prireivaa dokumenata.
36
Plodovi
tog rada bila su Bismarckova sabrana djela i niz drugih vrijednih historiografskih pri-
loga i zbornika dokumenata. No, osim znanstveno-publicistikoga rada, Thimme se
dvadesetih godina okuavao i u politikome ivotu. Iako je zadrao distancu prema
slubenim krugovima Weimarske Njemake i, kako pokazuje njegova koresponden-
cija, u dui ostao monarhistom, to ga prema vlastitim rijeima nije prijeilo da
se, osloncem na razumne razloge i tenju da se sprijei unutarnji razdor pa i graan-
ski rat, zalae za ouvanje republikanskoga weimarskog ustava.
O njegovim ambicijama, ali i o njegovu ugledu svjedoi i epizoda s pokretanjem
asopisa Zusammenschluss (Jedinstvo), to ga je u travnju 1926. pokrenuo s Eduar-
dom Hemmerleom, katolikim urednikom asopisa Germania. Podnaslov novoga
asopisa jasno govori o njegovoj svrsi: Politische Monatsschrift zur Pflege der
deutschen Eintracht (Politiki mjesenik za njegovanje njemake sloge).
37
U pismu
Friedrichu Meineckeu, profesoru povijesti u Strassburgu, Freiburgu i Berlinu te izda-
vau Povijesnog asopisa (Historische Zeitschrift) pisao je 15. svibnja 1926. kako
svojim mjesenikom eli promicati potporu tadanjoj njemakoj dravi, kao jedinoj
mogunosti da se Njemaka opet uzdigne.
38
Unutarnja sloga i lojalna suradnja u
Drutvu naroda, nastavlja on mjesec dana kasnije, sada su jedini put za ponovno
ostvarenje mone Njemake.
39
Ve u drugome broju tog mjesenika Thimme je ob-
javio stotinjak pozdravnih pisama, estitki i obeanja suradnje: meu piscima tih do-
pisa bili su kancelar Reicha, ministri, parlamentarni zastupnici, pa i klnski grado-
naelnik Konrad Adenauer, koji e nekoliko desetljea kasnije postati njemakim
kancelarom.
40
asopis se ipak ugasio sredinom 1928., a od tog se doba Thimme vra-
a historiografiji, ne objavivi vie nijedan politiki odnosno publicistiki tekst.
41
Uspon nacionalsocijalizma oznaio je prekretnicu i u njegovu ivotu. Iako je s
razlogom smatran njemakim nacionalistom i ogorenim protivnikom pacifistikih
strujanja, Thimme je bio nesklon radikalnomu i militantnom nacionalizmu, napose
onomu koji je imao antisemitske prizvuke, pa je uporno i dosljedno kritizirao mnoge
35
36
Friedrich Thimme 18681938., 276, 294, 305. Prema Ankeru, Thimme je od travnja 1920. zaposlen kao
ravnatelj knjinice saveznoga parlamenta (Reichstag), dok se na platnom popisu Ministarstva vanjskih
poslova nalazi tek od 1922. godine. (J. ANKER, Thimme, Friedrich Wilhelm Karl, 1215, 1216.)
37
38
Friedrich Thimme 18681938., 275-276.
39
Isto, 276-277.
40
41
Isto, 56.
18
skupine i stranke koje su se olako kitile nacionalistikim atributima.
42
U skladu s ti-
me je bio izrazito kritian i prema Hitleru i njegovim pristaama, te je 1932. bio me-
u onima koji su najglasnije agitirali protiv nacionalsocijalista.
43
On je, dodue, sim-
patizirao s nekim plodovima nacionalsocijalistike vladavine, kao to su naglaava-
nje jedinstva drave i dokidanje junonjemakoga partikularizma, koji je u sebi uvi-
jek imao trunak separatistike prijetnje, ali je okolnosti i nain provedbe tog cilja
smatrao posve neprihvatljivima.
44
U novim prilikama Thimme nije bio protivan ni
Hitlerovoj odluci prema kojoj je Njemaka 14. listopada 1933. napustila Drutvo na-
roda, aroliki forum koji je na obalama enevskoga jezera ve dulje od desetljea
uporno nastojao (i uglavnom uspijevao!) u karikaturu izvrgnuti sva ona uzviena i
plemenita naela kolektivne sigurnosti i meunarodne suradnje na kojima ga je za-
mislio ameriki predsjednik Woodrow T. Wilson.
45
Meutim, otro je i bezuvjetno
osuivao nacionalsocijalistika protukranska i antisemitska polazita te je meu ri-
jetkima vrlo rano zakljuio da elementi nasilja i bespravlja nisu privremena i prolaz-
na karakteristika nacionalsocijalizma, nego njegova bitna i nerazdvojna sastavnica.
46
Taj je otklon bio toliko snaan i dosljedan da se Thimme sukobio i s onim la-
novima svoje obitelji koji su simpatizirali s nacionalsocijalizmom.
47
Nije se ustezao
stati u obranu svojih idovskih kolega, napose svoga bliskog suradnika i prijatelja A.
Mendelssohna Bartholdyja, koga je visoko cijenio i zbog njegovih osobnih kvaliteta,
ali i zbog neprocjenjivih usluga koje je ovaj uinio nijemstvu i Njemakoj.
48
Svoje je
ogorenje Thimme protegao i na protestantske crkve zbog njihove nespremnosti da
osude nacionalsocijalizam,
49
pa je sve vie nada polagao u Katoliku crkvu, koju je
cijenio zbog njezina ustrajanja u univerzalizmu kranstva i u koju je ak kanio stu-
piti. Do toga nije dolo samo zbog prozaina razloga koji uzgred govori i o
Thimmeovim ljudskim svojstvima: nije imao dovoljno novca da podmiri crkveni po-
42
Isto, 56-57.
43
Upravo je njegova zasluga to su 74 povjesniara u oujku 1932. potpisala i u tisku objavila apel pot-
pore Hindenburgu kao kandidatu na predsjednikim izborima. (J. ANKER, Thimme, Friedrich Wilhelm
Karl, 1215-1216.)
44
45
Isto, 343, 355-356.
46
47
Friedrich Thimme 18681938., 321-322, 324-325. Antisemitsko raspoloenje njegova oca Gottfrieda
Thimmea (1837.1916.) bilo je jedan od razloga stalnog spora meu njima.
48
Thimmeovo pismo A. Mendelssohnu Bartholdyju od 22. rujna 1933. sjajan je primjer njegove lojalnos-
ti i dosljednosti, te ujedno ilustracija protuidovske klime u Njemakoj odmah nakon Hitlerova dolaska
na vlast, koja je teko pogaala i ljude koji su iznimno zaduili njemaku kulturu. (Friedrich Thimme
18681938., 336-338.) Usp. i njegovu ocjenu Mendelssohna Bartholdyja u pismu G. P. Goochu od 4. lis-
topada 1933. (Isto, 339-341.)
49
Usp. Heinz BOBERACH, Berichte des SD und der Gestapo ber Kirchen und Kirchenvolk in Deut-
schland 19331945, Mainz, 1972. O pokretu Njemakih krana (Die Kirchenbewegung Deutsche Chris-
ten) usp. Karl Dietrich BRACHER, The German Dictatorship. The Origins, Structure and Consequences of
National Socialism, Harmondsworth, 1973, 469-483. Najvanije dokumente o nacionalsocijalistikom od-
nosu prema kranskim crkvama te o pokretu Njemakih krana vidi u: Walther HOFER, Der National-
sozialismus: Dokumente 19331945, Frankfurt am Main, 1957, 119-166.
19
rez, to je prema njemakim propisima bila nuna pretpostavka za promjenu vjerske
zajednice.
50
S obzirom na to da je 12. veljae 1933. napunio 65. godinu ivota, ve 1. travnja
te godine morao je napustiti mjesto ravnatelja knjinice. Njegov ugovor s Ministar-
stvom vanjskih poslova trajao je do 31. srpnja 1933., kad je iz formalnih razloga tre-
bao ii u mirovinu. No zbog osobnog sukoba s dravnim tajnikom Bernhardom Wil-
helmom von Blowom (1885.1936.) sm je traio da bude ranije umirovljen, pa je
1. travnja 1933. prestala i ta njegova sluba, iako je plau dobivao do ukljuivo srp-
nja.
51
Posljednje je godine ivota proveo povueno, bavei se historiografijom i isto-
dobno pokuavajui promicati evangeliko-katoliku frontu idejnoga i politikog ot-
pora Hitleru. Objavio je nekoliko lanaka i zasnovao vie opsenijih radova koji su
ostali nedovreni zbog nagle i neoekivane smrti: Friedrich Thimme je nesretnim
sluajem poginuo neutvrenog dana u lipnju 1938. u bavarskim Alpama.
Objavljena Thimmeova korespondencija a rije je o svega 285 pisama od
ukupno sauvanih dvije i pol tisue ne spominje Pilara i ne otkriva nam kada su
i kako uspostavljene veze izmeu njih dvojice. No vrlo je vjerojatno da one ne po-
stoje sredinom 1924., tj. u vrijeme kad Pilar poinje razmiljati o ponovljenom izda-
nju svoga najvanijega, tada posve nedostupna djela, Die sdslawische Frage, te ga
upravo u kontekstu rasprave o odgovornosti za svjetski rat nuditi njemakoj vladi.
52
Da je bilo drugaije, tj. da su se Pilar i Thimme poznavali, vrlo je izvjesno da bi mu
Pilar izravno priopio svoje planove. Thimmeu to ne bi promaknulo: kao prireiva
i redaktor njemake zbirke diplomatskih dokumenata, on je pomno pratio literaturu
o toj temi, pa tako i najave da e i zemlje pobjednice, potaknute njemakim primje-
rom, objaviti svoje probrane diplomatske dokumente. Iz pisma koje je 8. travnja
1929. uputio A. Mendelssohnu Bartholdyju, jasno proizlazi da s osobitom napeto-
u oekuje austrijsku zbirku dokumenata, ijih se sedam svezaka, koji poinju bo-
sanskom krizom, najesen ima pojaviti odjednom, to je zasad tajna. O radu na toj
zbirci, napominje on povjerljivo, redovito ga izvjeuje Hans bersberger (1877.
1962.), beki profesor istonoeuropske povijesti.
53
50
A. THIMME, Biographische Einfhrung, 60-61.; Friedrich Thimme 18681938., 316-317, 321, 326-327,
333-334, 338-339, 342-343 i dr.
51
Friedrich Thimme 18681938., 319, 325, 329.
52
Raspoloiva dokumentacija pokazuje da je Pilar upravo u tom kontekstu poeo intenzivno razmilja-
ti o novom izdanju Junoslavenskoga pitanja u preraenu i osuvremenjenu obliku. Prema sauvanom
konceptu pisma njemakom konzulu u Zagrebu, Seileru, iz srpnja 1924., on naglaava kako je posebna
vrijednost knjige u njezinu znanstvenom, a ne u politikom dijelu: ona je pogodna za dokazivanje im-
benika i tendencija koje su dovele do svjetskog rata, a time i do raspada Austro-Ugarske Monarhije. Bu-
dui da je pisana u duhu koji simpatizira s njemakim interesima, a dokazuje kako je za svjetski rat od-
govorna Rusija sa svojim satelitima, knjiga, odnosno njezino novo izdanje, mora biti i u interesu njema-
ke vlade koja se bori protiv lai o njemakoj odgovornosti za rat. Vidi: Sreko LIPOVAN, Koncept pis-
ma njemakom konzulu u Zagrebu (1924.), GP, II/2002., 217-223. Prijevod koncepta pisma objavio je
Boidar JANIKOVI, Autor i njegovo djelo: L. von Sdland i Junoslavensko pitanje, GP, II/2002.,
142-146.
53
Friedrich Thimme 18681938., 302, 307.
20
U tom svjetlu bilo bi logino oekivati da e Thimmea zaintrigirati Sdlandovo
odnosno Pilarovo Junoslavensko pitanje, koje je za shvaanje uzroka Prvoga svjet-
skog rata uistinu nezaobilazno, to prije to je njega i Pilara povezivalo uvjerenje da
kljunu odgovornost za svjetski rat imaju Rusija i njezini sateliti, pogotovo Srbija.
54
Iste su dodirne toke, uostalom, povezivale i Thimmea i Nowaka.
55
Moe se, dakle, s velikim stupnjem vjerojatnosti zakljuiti da se Pilar i Thimme
sredinom dvadesetih godina nisu poznavali, a otvoreno je pitanje je li Pilarovo pis-
mo njemakom konzulu dovelo do uspostavljanja prvih kontakata izmeu njih dvo-
jice. Zasad nemamo pouzdana dokaza da je Pilar to pismo uope dostavio konzulu,
ali nema ni posebna razloga smatrati da je zamisao ostavio samo u konceptu. A ako
je njemaki konzul postupao onako kako se u diplomatskoj slubi postupa sa sli-
nim prijedlozima, on je iz Zagreba proslijedio Pilarovo pismo svomu ministarstvu.
56
U sjeditu ministarstva, u berlinskoj Wilhelmstrasse, upravo je Thimme bio najpo-
godnija osoba, koja je o ozbiljnosti i vrijednosti Pilarova prijedloga mogla dati me-
ritoran sud. Dakako, ne moe se iskljuiti da su Pilarovi kontakti s Thimmeom i No-
wakom ili i drugim putem. Tema odgovornosti za svjetski rat u ono doba u Nje-
makoj, pa i u Europi uope, ukljuujui i Hrvatsku, nije bila samo historiografsko,
nego i prvorazredno politiko pitanje.
57
Zato je posve razumljivo da su se Thimme
i Nowak ivo zanimali i za aktualni razvitak europskih politikih prilika, a time i za
prilike u Kraljevini Jugoslaviji, s kojom je Njemaka unato diktatorskome jugo-
slavenskom reimu izgraivala razmjerno dobre odnose, to e se nakon Hitle-
rove pobjede jo i produbljivati. U tom svjetlu vjerojatno nije nebitna injenica, da
se je Thimme dvadesetih godina smatrao a takvim su ga smatrali i drugi stru-
njakom za vanjskopolitika pitanja,
58
i da je kao povjesniar i kao namjetenik Mini-
starstva vanjskih poslova imao pristup utjecajnim politikim krugovima. Drugim ri-
jeima, Thimmeovo bavljenje uzrocima Prvoga svjetskog rata uvjetovalo je i njegovo
zanimanje za aktualne politike prilike na tzv. Balkanu odnosno na europskome ju-
goistoku.
54
Zbog toga je lako mogue da je upravo Thimme, moda i vie od Pilara, pridonio odluci da se izvor-
ni rukopis Pilarove zadnje knjige objavi 1933. pod naslovom Uvijek iznova Srbija. Naime rukopis, sau-
van u obiteljskoj ostavtini, nosi drugaiji naslov: Sudbonosni trenutak Jugoslavije (Jugoslawiens Schick-
salsstunde). Vidi: B. JANIKOVI, Ivo Pilar u svjetlu nepoznatih dokumenata, GP, I/2001., 240.
55
Na to upuuju i Nowakove veze s Conradom von Htzendorfom, koji je 1906. postao efom austro-
ugarskoga glavnog stoera, a u kasnijem je razdoblju bio poznat po nesklonosti Kraljevini Srbiji i po pro-
tivljenju talijanskoj penetraciji u Podunavlje. Von Htzendorf je takoer zagovarao preventivni udar Au-
stro-Ugarske Monarhije protiv Srbije.
56
U tome bi smjeru valjalo poduzeti dodatna istraivanja u Thimmeovoj ostavtini i u arhivu njemako-
ga Ministarstva vanjskih poslova.
57
Svojevrsnu panoramu najvanijih zbirki dokumenata te historiografskih i memoarskih radova o odgo-
vornosti za svjetski rat dao je krajem dvadesetih godina Milan UFFLAY, Val ratne krivnje, Hrvatska re-
vija, Zagreb, 2/1929., br. 1 (sijeanj), 45-53. I on smatra kako pomalo, ali vrlo sigurno raste [] na an-
glosaskom Zapadu uvjerenje, da glavni dio ratne krivnje ne snose Nijemci. Sve jaa postaje ondje smjer-
nica, da se krivnja stovari na carsku Rusiju i na njene stare saveznike, pri emu biva Kraljevina Srbija ni-
poto nije zapostavljena.
58
21
Odatle do dodira s Pilarom, a potom i do pripreme i tiskanja Pilarove nove knji-
ge trebalo je uiniti sasvim mali korak. Iako ne doputaju konane zakljuke, do-
stupni fragmenti predstavljaju vane putokaze. Kao to je ve spomenuto, Thimme
je otprije bio povezan s K. F. Nowakom, ravnateljem renomirane berlinske Naklade
za kulturnu politiku (Verlag fr Kulturpolitik).
59
Iz Thimmeova pisma bratu Karlu od
14. veljae 1933. proizlazi da je s Nowakom bio 1932. dogovorio itav niz raznih i
vanih pothvata, ali je ovaj, naalost, iznenada umro od sranog udara, u 50. godi-
ni.
60
S prilinom se vjerojatnou moe pretpostaviti da je Pilarova zadnja knjiga ula-
zila u taj niz vanih pothvata. A kako je ona ula u taj krug, je li za to zasluan No-
wak, Thimme ili tko trei, pokazat e budua istraivanja Pilarovih veza s njima i s
intelektualnim krugovima u Beu, Grazu i Berlinu.
Valja naglasiti da sadraj i poruka Pilarove knjige nisu bili u cijelosti podudarni s
Thimmeovim analizama i ocjenama iz njegove Popratne rijei,
61
ali su nudili alter-
nativno rjeenje na europskome jugoistoku, koje je Thimme imao razloga smatrati
prihvatljivim za Njemaku. Ono je prijeilo ili ak iskljuivalo irenje Mussolinijeve
Italije i Staljinova Sovjetskog Saveza. Sve ostalo je stvar geopolitikih zakonitosti. A
makar je, u vrijeme kad je dovrio popratno slovo Pilarovoj knjizi, Thimme ve bio
suoen s Hitlerovim dolaskom na vlast i o novome njemakom reimu nije imao ap-
solutno nikakvih iluzija, nema sumnje da ni on kao ni bilo tko drugi nije mo-
gao znati kakve e tragine posljedice za Njemaku, za Europu i za svijet imati 30.
sijenja 1933. godine. No moda su ga upravo ljubav prema Njemakoj i crne slutnje
o njezinoj budunosti navele na to da s posebnom pozornou proui i preporui dje-
lo Ive Pilara, pisca koji jest potjecao iz brojano malog naroda, ali je zato proroan-
ski, s gotovo matematikom tonou, petnaestak-dvadeset godina prije objavljivanja
te knjige predvidio rasplet svjetskog rata i budue sukobe velikih sila to e obiljeiti
i sudbinu malih naroda te dovesti u pitanje opstanak i ulogu staroga kontinenta.
62
II. O prijevodima Pilarove rasprave Immer wieder Serbien na hrvatski jezik
Pilarova se rasprava Immer wieder Serbien na hrvatskom jeziku pojavila nakon vie
od est desetljea. Izgleda da se poetkom devedesetih godina prologa stoljea, u
vrijeme velikosrpske agresije, kanilo u hrvatsko-njemakoj nakladi objaviti izvorni
tekst knjige s hrvatskim prijevodom,
63
ali se taj pokuaj zbog nepoznatih razloga iz-
jalovio. No sredinom devedesetih ona je ipak objavljena, i to u dva izdanja.
59
Skupa s njim priredio je knjigu Errinerungen und Gedanken des Botschafters Anton Graf Monts. Hrsg.
von Karl Friedrich Nowak und Friedrich Thimme. Erluterungen und Anmerkungen von Friedrich Thim-
me, Berlin, 1932.
60
61
Sasvim je sigurno, primjerice, da Pilar nije dijelio Thimmeovo miljenje kako su Hrvati pleme nekoga
drugog naroda.
62
Usp. Dr. JURII [Ivo Pilar], Svjetski rat i Hrvati. Pokus orientacije hrvatskoga naroda jo prije svretka
rata, I. izd., Zagreb, 1915.; II. izd., Zagreb, 1917. Rekonstrukciju te Pilarove knjige, koju je austro-ugarska
ratna cenzura na mnogo mjesta okljatrila, priredio je i objavio Z. Matijevi (vidi: Pilar, Zagreb, 3/2008.,
br. 5, 63-122.).
63
Mladen VAB, Spomen na Ivu Pilara, Matica, Zagreb, 1993., br. 5 (svibanj), 20-21.
22
Slino kao i kod najvanijega njegova djela, Junoslavenskoga pitanja, koje je u
Zagrebu objavljeno 1943. u prilino problematinu prijevodu Fedora Puceka,
64
ni sa-
da Pilar nije imao osobite sree s prevoenjem. Moda i u tome treba traiti dio uz-
roka za razmjerno slabu recepciju njegove rasprave u hrvatskoj strunoj javnosti, ali
i za neke kritike opaske do kojih moda i ne bi bilo dolo ili bi dolo u manjoj mje-
ri, da su se prosuditelji mogli osloniti na izvornik ili na valjan prijevod. Bilo je, nai-
me, o njoj i razgaljenih pohvala,
65
ali jo vie opreznih pokuaja da se predodba o
piscu Junoslavenskog pitanja pomiri sa slikom koja bi mogla proizii iz zadnje nje-
gove knjige.
66
Ponajvie je njezino pojavljivanje u hrvatskom prijevodu urodilo us-
menom predajom po kojoj se Pilar toboe tom raspravom prometnuo u zago-
vornika reforme i opstanka Jugoslavije.
Nedostatci prijevod i s time povezana slaba recepcija Pilarove rasprave u stru-
noj i laikoj javnosti, meu kljunim su razlozima odluke urednitva da raspravu ob-
javi u onome obliku u kojem je prvi put ugledala svjetlo dana i u kojem je utjecala
na promiljanja nekih politiara. U protivnome bi ta odluka u situaciji kad je ona
na hrvatski prevedena i objavljena ak dva puta u svega nekoliko godina imala
tek mravo opravdanje.
Prvi je prijevod Pilarove studije Immer wieder Serbien tijekom 1994. u tri nastav-
ka objavio Forum Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
67
Akademijin asopis,
naalost, nije objavio Thimmeovo popratno slovo, a izostavljen je iz tehnikih
razloga i indeks imena i pojmova. I dok urednitvo asopisa, kao i pisac uvodne
napomene Antun Pavekovi, autorovo ime navode u obliku Ivan, to je bilo Pila-
rovo krsno ime, prevoditelji Mile Masla i Tatjana Cvetni oslanjaju se na izvornik i
piu: Ivo, kako je i sm autor uglavnom pisao.
68
Naalost, s prevoenjem Pilarova
64
O tekstolokim, prevoditeljskim i drugim dvojbama skopanima s tom Pilarovom studijom, usp. S. LI-
POVAN, Pilarovo djelo Junoslavensko pitanje, GP, I/2001., 193-232.; ISTI, Die sdslawische Frage
und der Weltkrieg: ponovno o genezi djela i sudbini prvog izdanja, GP, II/2002., 103-120.; ISTI, Zato
je potrebno ponovno prevesti i kao kritiko izdanje objaviti Pilarovo Junoslavensko pitanje?, Pi-
lar, 1/2006, br. 1, 147-151.
65
Tako dr. fra A. Niki o knjizi Uvijek iznova Srbija pie: Pilarova [je] posljednja knjiga, malo zapaena,
ali, po mojem miljenju, najbolja analiza jugoslavenske situacije i problematike 1918.1941. Pilar je tu
upravo proroki predvidio budue dogaaje. (Andrija NIKI, Stradanja Hrvata u Hercegovini po franje-
vakim izvjeima 1942.1945., Franjevaka knjinica i arhiv, Mostar, 1998., 336.)
66
U Proslovu pretisku Pilarova Politikog zemljopisa hrvatskih zemalja Vui pie kako je Pilar napus-
tio raniju apsolutizaciju sukoba hrvatske i srpske nacionalne ideje, pa u ovoj studiji respektira novonas-
talu geopolitiku realnost Kraljevinu Jugoslaviju. Polazei od te realnosti, smatra Vui, Pilar dri da
ona ne moe opstati kao unitaristika drava, nego je treba podijeliti po dualistikoj shemi na zapadni i
istoni dio. [] Osim toga Pilar razmatra i ideju sasvim samostalne Hrvatske [], Meutim, smatra da bi
to bilo mogue samo uz garancije Engleske, Francuske i Njemake, ali oito je da on u to ne vjeruje
[], pa zato preporuuje rjeenje hrvatskoga pitanja unutarnjom reorganizacijom, federalizacijom Kralje-
vine Jugoslavije po navedenoj dualistikoj shemi. Ipak, i Vui istie kako je to samo prijelazno i priv-
remeno rjeenje, ali je ipak posve jasno kako dri da je Pilar napustio radikalno antijugoslavenstvo ko-
je je obiljeavalo Junoslavensko pitanje. (Petar VUI, Proslov, Politiki zemljopis hrvatskih zemalja.
Geopolitika studija, Zagreb, 1995., VIII, XIV-XV.) Usp. opreznu ocjenu A. Pavekovia u lanku Tema
Pilar, objavljenom u istoj knjizi, str. 51-57. (56.).
67
Forum, Zagreb, 33/1994., br. 1-2 (sijeanj veljaa), 117-132.; br. 3-4 (oujak travanj), 256-272. te
br. 5-6 (svibanj lipanj), 467-482.
23
teksta ni oni, a ni nakladnik asopisa, nisu bili sretne ruke, pa bi sitniaviji i zajed-
ljiviji kritik lako obranio tvrdnju da je u njihovu prijevodu malo pasusa koji ne po-
trebuju opasku.
U nizu sluajeva, naime, prevoditelji imaju potekoa s njemakim idiomima, go-
tovo redovito bez ikakva znaenjskoga ili stilskog razloga prolo vrijeme u nje-
makom jeziku (preterit, perfekt) prevode hrvatskim prezentom, a este Pilarove
opreznije formulacije, izreene njemakim konjunktivom ili kondicionalom, u pravi-
lu prevode hrvatskim indikativom, ime se kod itatelja stvara bitno drugaija slika
o nainu na koji autor izraava svoje ocjene i sudove. Povremenu pogrenu upotre-
bu hrvatskoga instrumentala prati i posve pogrjeno prevoenje pojedinih rijei i iz-
raza.
Bilo bi preopirno i zamorno, dakle i suvino, ovdje upirati prstom u svako od
tih pogrjenih ili eufemistiki kazano problematinih prevoditeljskih rjeenja,
ali ilustracije radi ipak spomenimo nekoliko karakteristinih, samo iz prvoga poglav-
lja Pilarove studije (Jugoslawiens politische Lage). Primjerice, kad Pilar govori da su
hrvatske zemlje u habsburko doba bile upravno podijeljene na dijelove koji su bili
u gospodarskom smislu nesposobni za ivot (wirtschaftlich lebensunfhig), onda
to nipoto ne valja prevesti kao gospodarski beivotne (36. / I.118).
69
Dravna po-
litika (Staatspolitik) je i inae i kod Pilara neto bitno drugo od politike dravnosti
(39. / I.119.), a ni dravna ideja, dravna misao (Staatsgedanke), nije ba dravo-
tvorna misao (40. / I.119.). Kad Pilar kae da su Radieve pogrjeke (Fehler) oka-
jane (geshnt) njegovom muenikom smru, onda on ne kae ono to tvrde pre-
voditelji, da su Radievi grijesi [] oproteni (40. / I.119), jer grijehe i pogrjeke
okajava onaj tko ih je poinio, a oprata ih ne on, nego netko drugi. Ako se Pilar
slui metaforom o djetetu pod skrbnitvom odnosno pod posebnom paskom
(Sorgenkind), kako bi ocijenio da Bosna i Hercegovina (BiH) i u novoj dravi ima
nesamostalan poloaj to ga je imala u Austro-Ugarskoj Monarhiji, onda to nipoto
ne znai kako prevoditelji misle da se podruje BiH i u novoj dravi ponaa
kao boleljivo dijete (47. / I.121.). Pilarovi nekadanji federalisti (einstige Fde-
ralisten) nisu tek neki federalisti (47. / I.121.), jer nekadanji i neki nisu ba is-
toznanice. Pojam sokolstvo (Sokolwesen) iz izvornika nipoto ne valja prevesti
kao Sokol ili Sokolski savez (48. / I.122), jer su pokret (kao opa imenica) i kon-
kretna sokolska organizacija dvije razliite stvari. Kad Pilar govori o privremenom
povlaenju mons. Svetozara Rittiga iz politikog ivota, onda spominje njegovo
ogoreno otvoreno pismo (mit einem erbitterten ffenen Briefe), dok se prevodi-
telji zadovoljavaju samo s ogorenim pismom (51. / I.123.), kao da izmeu pisma
i otvorenog pisma nema nikakve razlike. Na istome mjestu spominje se propast za-
miljene jugoslavenske dravotvorne stranke (die staatserhaltende Partei), no pre-
voditelji kljuni atribut te stranke (staatserhaltend) u prijevodu jednostavno isputa-
ju (50. / I.123.). Pilarovu ocjenu o zaotravanju konfesionalnih prilika u Kraljevini
68
Pavekovi je uz prvi dio prijevoda objavio kratku uvodnu napomenu pod naslovom Smrt u Tukan-
cu: Ivan Pilar.
69
Arapski broj prije kose crte oznaava stranicu njemakog izvornika; rimski broj iza crte oznaava dio
Forumova prijevoda, a arapski broj njegovu stranicu.
24
Jugoslaviji (So verschrfte sich sichtbar hben und drben das konfessionelle Mo-
ment) ne smije se prevoditi doslovno: Tako se zaotrio vjerski trenutak i s ove i s
one strane (54. / I.124.) jer je doslovan prijevod ne samo netoan, nego i besmislen.
U kontekstu politikih previranja u jesen 1932. imenica die Folge znai posljedicu,
a ne slijed (59. / I.125.). Kad zagrebaki nadbiskup dr. Antun Bauer oznaava Tyr-
ovu sokolsku ideologiju kao gotteslsterlich, onda hoe kazati da je bogohulna, a
ne da je opaka (62. / I.126.). Svetozar Pribievi je u Pilarovoj knjizi opetovano
spomenuti ili ve viekratno spominjani emigrant (der bereits wiederholt ge-
nannte Emigrant), a ne sada ponovno emigrant (63. / I.126.). Ako Pilar pri analizi
vanjskopolitikih potekoa navede kako je Jugoslavija u saveznikim odnosima
(verbndet) sa samo tri svoja susjeda, onda to nikako ne znai da su tri (drave)
bile s njom u svezi (67. / I.128), jer su saveznitvo i sveza dva posve razliita od-
nosa. Ili, kad se u izvorniku govori o oteenju der St. Markus-Lwen (mnoina!)
u Trogiru, posve je nejasno zato prevoditelji govore o jednini odnosno o ote-
enju lava sv. Marka u Trogiru (67. / I.128.) itd.
Takve su primjedbe to umjesnije to u nizu sluajeva prevoditelji bez ikakva raz-
loga u prijevod Pilarovih reenica umeu atribute kojih u izvorniku jednostavno
nema. Pilar, tako, ne tvrdi da je Radieva politika apstinencije bila zavjerenika,
kao to tvrde prevoditelji (I.119.). Ako Pilar neutralno govori o 20. lipnju 1928. i o
inu Punie Raia (die Tat), onda prevoditelj o tome moe misliti to god hoe,
ali nije vlastan ustvrditi da pisac (na tome mjestu) govori o zloinu (41. / I.119.).
Kad Pilar navodi kako je Zetska, za razliku od ostalih vodenih banovina, 1929. go-
dine dobila povijesno ime zato to ju nije bilo mogue zgodno imenovati po rijeci
(wo kein Fluss zur Hand war), onda on ne tvrdi da u Crnoj Gori nije bilo nekakve
vee rijeke (45. / I.121.). Moda je tono, i bit e da jest, da je Mile Budak bio po-
znati odvjetnik i pisac nacionalne orijentacije, kao to pie u prijevodu, meutim
Pilar je u svojoj knjizi ustvrdio neto bitno drugo: da je Budak bio odvjetnik poznat
po hrvatskoj orijentaciji i knjievnik (kroatisch national bekannter Advokat und
Schrifsteller) (55. / I.124.) itd., itd.
No ozbiljnije nevolje koje proizlaze iz MaslaCvetnikina prijevoda posljedak
su injenice da su prevoditelji pred sobom imali tekst na stranome jeziku, koji se uz
to bavi materijom to prevoditeljima nije osobito bliska.
70
Zbog toga su im se u mno-
gim sluajevima potkrali previdi koji sadrajno bitno mijenjaju Pilarov tekst, mjestimi-
ce ga inei slabo smislenim. Evo nekoliko primjera, opet (samo) iz prvoga poglavlja.
U sastavu ivkovieve vlade (koju prevoditelji povrno nazivaju: novim minis-
tarstvom, pogreno shvaajui sintagmu das neue Ministerium), nala su se i e-
tvorica Hrvata, za koje Pilar kae da su bili posve nepolitike osobe ili puki strunja-
ci bez stranakopolitikog uporita (entweder durchaus unpolitische Persnlichkei-
ten und reine Fachleute, die keinen parteipolitischen Rckhalt hatten). Prevoditelji,
70
Nespretnosti koje ovdje spominjemo mogle bi biti korisne i kao poticaj za raspravu o tome, koje kva-
lifikacije prevoditelj znanstvenih i strunih tekstova mora imati: ako je nezamislivo da se u knjievnom
prevoenju okua ovjek bez literarne izobrazbe i knjievnih afiniteta, analogan zahtjev morao bi se pos-
taviti i kod prevoenja znanstvenih i strunih tekstova. U protivnom se sluaju, u pravilu, prilino truda
i novca ulae u pothvat krajnje sumnjivih vrijednosti.
25
meutim, pogreno misle kako je Pilar kazao da su ta etvorica Hrvata ili nepoliti-
ke osobe ili pravi strunjaci bez politikoga stava (35. / I.117.), iako su stranako
uporite i politiki stav dvije posve razliite stvari. Kad Pilar istie poznatu ocjenu
da su se nakon 1918. mnoile tvrdnje kako su Hrvati u Kraljevstvu Srba, Hrvata i
Slovenaca izgubili dravnost ak i u obliku autonomije to su je imali na temelju hr-
vatsko-ugarske nagodbe (sie htten selbst das verloren, was sie von ihrer einstigen
Staatlichkeit in die Autonomie nach dem kroatisch-ungarischen Ausgleich von
186768 in die Neuzeit herberretten konnten), onda je prilino besmisleno ustvr-
diti da Pilar pie da su Hrvati izgubili ak i onu autonomnost svoje dravnosti koja
je preostala do ovoga novog vremena... (38. / I.118.), jer sintagma autonomnost
dravnosti ne znai nita, ak ni ono to prevoditelji misle da znai.
Kad se za Radia kae da je postao neprijepornim voom Hrvata, oporbene ma-
se ili skupine od etiri milijuna ljudi (unbestrittener Fhrer der Kroaten in Jugosla-
wien, einer opositionellen Gruppe von vier Millionen Menschen), onda to ne zna-
i da je Pilar htio kazati kako je Radi postao voa najjae opozicijske stranke od
etiri milijuna ljudi (38. / I.119), jer tu se ne govori o brojnosti stranakoga lanstva
nego o brojnosti Hrvata koji su, po pievu sudu, jedinstveni u oporbenom stavu i
istodobno priznaju Radievo vodstvo. Jaanje tendencije da se dravna kriza rijei
amputacijom (Amputationstendenz) ni izbliza jo nije odluka o amputaciji (41. /
I.119), kao to bi htjeli prevoditelji. Nadalje, sovjetskih je republika, uglavnom krat-
kotrajnih, nakon Prvoga svjetskog rata diljem Europe bio prilian broj, no samo je
jedna ona najtrajnija bila ruska. Zbog toga, kad Pilar navede kako je Sovjet-
ska Rusija (Sowjetrussland) podupirala jugoslavenske unutarnje neprijatelje, onda
je vrlo nezgodno, vrlo netono i vrlo nejasno u prijevodu navesti kako je te aktiv-
nosti poduzimala neka neodreena Sovjetska Republika, pa jo onda poetna slo-
va u nazivu te republike pisati velikim poetnim slovom (43. / I.120.) kao da se ra-
di o sasvim odreenoj dravi.
Kao pravnik, svjestan uloge pravne sigurnosti u gospodarskome i politikom i-
votu, Pilar je u rijetke pozitivne plodove proglaenja estosijeanjske diktature ubro-
jio ujednaivanje (unifikaciju) pravnog sustava, podsjeajui stranog itatelja na to
da je on sve dotad bio podijeljen u est razliitih pravnih podruja (Rechtsgebiete):
hrvatsko-slavonsko, dalmatinsko, bosansko-hercegovako, slovensko, srbijansko, cr-
nogorsko i meimursko-vojvoansko. No prevoditelji, oito ne shvaajui o emu
se radi, Pilarov precizan izraz sechs verschiedene Rechtsgebiete preinaavaju u
est upravnih oblasti (44. / I.120.), kao da u izvorniku pie sechs Verwaltungsge-
biete. Zanimljivo je da previaju kako se u istoj (!) Pilarovoj reenici govori sasvim
jasno o ujednaivanju zakona (Vereinheitlichung der Gesetze), i da ne uoavaju
kako e nakon samo dvije reenice Pilar zapoeti raspravu o upravnom preustroju
Jugoslavije (umjesto nekadanje 33 oblasti sad postoji 9 banovina!). Dok Pilar tvr-
di kako je jugoslavenski reim banovinskim ustrojem toboe htio uiniti ustupak Hr-
vatima (...sollte eine Konzession an die Kroaten liegen), prevoditelji hoe da je on
izjavio neto posve drugo: Hrvatima je odgovarala primjena... banovinskog ustroja
(45. / I.121.), to Pilar, oito, ne tvrdi. U izvorniku pie da su Hrvati bili u veini u
samo dvije banovine, dok su sva hrvatska rubna podruja dodijeljena banovinama
sa srpskom veinom (whrend alle kroatischen Randgebiete Banaten mit serbischen
26
Majoritt zugewiesen wurden), no prevoditelji idu dalje, izmiljajui tekst problema-
tina smisla: ...dok su sve hrvatske granine banovine odreene srpskom veinom
(46. / I.121.), makar nigdje nema spomena ni o kakvim graninim banovinama, ni-
ti je jasno kako bi hrvatske banovine, ak i da jesu granine, mogle biti odreene
srpskom veinom.
Moglo bi se na isti nain nastaviti do zadnje stranice. A evo jo nekoliko primje-
ra, i dalje iz istoga poglavlja. Teoretizirajui o navodno snanom dinastikom osje-
aju u Hrvata, Pilar kae kako su srca Hrvata, unato njihovu nezadovoljstvu stanjem
u dravi, izvorno bila ushiena svojim kraljem, Karaoreviem, ali je reim nasta-
vio vrijeati i zloupotrebljavati njihove osjeaje i jo pootravati protuhrvatski kurs
(die Herzen der Kroaten flogen ihrem Knig zu trotz ihrer Unzufriedenheit. Doch
verlegte man sich darauf, ihre Gefhle zu verletzen und missbrauchen, und verstrk-
te noch den kroatenfeindlichen Kurs). Prevoditelji u svome literarnom zanosu vide
neto drugo, ega u izvorniku nema: hrvatska su se srca uzdizala njihovom (sic!)
kralju s vrijeanjem i zlorabljenjem njihovih osjeaja i pojaavanjem hrvatomrzakih
smjernica (50. / I.122.). Takva formulacija nije samo u neskladu s duhom hrvatsko-
ga jezika nego, jo vie, u neskladu s bilo kakvim smislom.
Kao vaan sudionik ondanjih politikih i ideolokih previranja, Pilar navodi ka-
ko je Svibanjska deklaracija iz 1917. bila vaan poticaj ili uvod u stvaranje jugosla-
venske drave (die Bildung des jugoslawischen Staates einleitete), dok prevodite-
lji misle da je ona dala oblik jugoslavenskoj dravi (53. / I.123.), to Pilar nije na-
pisao niti je mogao napisati, jer je upravo on bio meu prvima koji je shvaao pra-
vi doseg pitijskih formulacija Svibanjske deklaracije, koja je smjerala na ruenje Aus-
tro-Ugarske Monarhije i stvaranje jugoslavenske drave, a ne na preureenje Dvoj-
ne monarhije. Ona je, dakle, bila vaan korak u tom smjeru, ali jo uvijek nije da-
la oblik novoj dravi. Opisujui zagrebaki sastanak Pribievievih samostalaca, tj.
lanova Samostalne demokratske stranke (SDS), u lipnju 1932., Pilar kae kako je na
njemu u oi upadala brojnost stranakih pristaa iz Vojvodine i Bosne (bemerkt
wurde namentlich eine starke Beteiligung der Parteianhnger aus der Vojvodina und
Bosnien). Mislei da je Beteiligung (sudjelovanje) isto to i Teil (dio) ili Vertei-
lung (podjela, dioba, raspodjela), prevoditelji tu reenicu prevode ovako: Osobito
se primjeivala velika podijeljenost meu stranakim pripadnicima iz Vojvodine i
Bosne. (56. / I.124.). No nije se stalo na toj pogrjeci: prevoditelji nisu uoili da je
takva formulacija u prilinome logikom neskladu s (Pilarovom) ocjenom na istome
mjestu: da su sve vane odluke na tome skupu donesene slono odnosno jedno-
duno (einhellig)! A kako je vane odluke slono mogao donijeti skup obiljeen
tobonjom velikom podijeljenou nazonih, znat e samo dragi Bog...
Spominjui Velebitski ustanak Hrvata pod vodstvom dr. Andrije Artukovia, Pi-
lar ocjenjuje da ustanici nemaju snanijega politikog uporita (die Anstifter, Kroa-
ten, ohne grsseren politischen Rckhalt). Nije jasno zato prevoditelji misle da pi-
sac ocjenjuje kako su oni bez veega politikog iskustva (58. / I.125.), kad on o is-
kustvu ne govori ni rijei. Kad ustvrde kako su se tako ujedinile obadvije frakcije
od 7. studenoga 1932., prevoditelji sugeriraju da su doista postojale nekakve i ne-
ije frakcije od 7. studenoga 1932., iako Pilar to nije napisao niti je mogao napisa-
ti, nego u izvornome tekstu govori tek o zajednikom nastupu zabranjenih politi-
27
kih stranaka koje su tvorile Seljako-demokratsku koaliciju, Hrvatske seljake stran-
ke i Samostalne demokratske stranke, prigodom potpisivanja tzv. Zagrebakih punk-
tacija am 7. November 1932., dakle: dne 7. studenoga 1932. (60. / I.125). Ako Pi-
lar opisuje kako se pad Srkieve vlade, zbog Aleksandrove potpore koju je taj bo-
sanski Srbin uivao, sveo tek na rekonstrukciju kabineta iz koga su ispala dva Hr-
vata bez veega ili ikakva politikog znaenja (...der Regierungswechsel schrumpfte
zu einer Kabinettsumbildung zusammen, wobei die als bedeutungslos erkannten
Kroaten Dr. Kraljevi und Viktor Poganik ausgeschifft wurden), onda se njegova
misao radikalno izokree prijevodom koji glasi: Tako je dr. Srki opet dobio man-
dat da sastavi kabinet koji je preinaio, pri emu su, kao bez ikakva znaenja, ispa-
la dvojica razumnih Hrvata, dr. [Dragan] Kraljevi i Viktor Poganik (58. / I.125.).
Prevoditelji, naime, oito nisu shvatili ironian ton kojim Pilar kvalificira promjene:
umjesto smjene vlade i promjene politikoga kursa, sve se svelo na kozmetiku re-
konstrukciju kabineta. No zauzvrat prevoditelji Pilaru pripisuju neto to on jedno-
stavno nije rekao: da su Kraljevi i Poganik razumni Hrvati (pri emu bi oni dru-
gi, koji nisu sudjelovali u vladama u doba otvorene i prikrivene diktature imali biti,
valjda, nerazumni?).
Istiui da je i katolika hijerahija, osokoljena snanim oporbenim tonovima na-
kon donoenja Oktroiranog ustava, poela u posljednje vrijeme otvorenije i snani-
je isticati svoje poglede, onda Pilar ne kae da i katoliko stajalite pokaza jae svo-
28
ju valjanost, kao to bi htjeli prevoditelji, nego samo konstatira da durch die neue
Bewegung ermutigt, kam auch die katholische Standpunkt strker zur Geltung (62.
/ I.126.), uope se ne uputajui u ocjenu je li ono valjano, i s kojega bi stanovi-
ta (nacionalnoga, politikog, teolokog itd.) moglo biti valjano. Ako Pilar navodi da
Koroec smatra kako bi upravno-politika jedinica jugoslavenskih Slovenaca (Drav-
ska banovina) trebala biti Anziehungspunkt za Slovence u Italiji, Austriji i u Ma-
arskoj, onda on misli da ona ima biti privlana toka ili privlana snaga ujedinjene
slovenske drave, a nipoto odrednica ostalim dijelovima slovenskog naroda (65. /
I.127.) itd., itd.
Tri godine nakon to je ova Pilarova rasprava objavljena u Forumu, zagrebaki
je nakladnik Consilium kao drugi svezak Pilarovih Izabranih djela objavio knjigu
Uvijek iznova Srbija, s predgovorom (Proslovom) Trpimira Macana (str. 5-12.).
71
U
knjizi je, pod naslovom Predgovor njemakom izdanju, objavljeno Popratno slovo
(Geleitwort) Friedricha Thimmea, o kojemu nije kazano ni slova, ak ni to da je nje-
gov pisac u svoje vrijeme bio vie nego poznata osoba. Nije, dakako, uvrten raz-
mjerno opiran i detaljan Sadraj (Inhalt) njemakog izdanja, pa se ne podudaraju
ni kazala osobnih imena i pojmova jer kazalo osobnih imena u Consiliumovu izda-
nju ne obuhvaa samo imena iz Pilarova autorskog teksta, nego i one osobe koje se
spominju u Macanovu Proslovu te u tri priloga Pilarova unuka, Boidara Janiko-
via.
72
Consiliumovo izdanje zapravo nije prijevod knjige objavljene u Berlinu 1933.,
nego je kako se u njemu i navodi rije o prijevodu rukopisa, izvorno pisanog
na njemakom jeziku i pronaenog gotovo est desetljea kasnije u dotad nepozna-
toj Pilarovoj obiteljskoj ostavtini. To je okolnost koja bi tom izdanju, naelno govo-
rei, trebala dati posebnu vanost. Ali, ma koliko zanimljiva ona bila, ne moe se sa
sigurnou rei da nam usporedba dvaju izdanja, njemakoga i Consiliumova koje
slijedi Pilarov rukopis, omoguuje pouzdaniju ralambu Pilarova analitikog pos-
tupka. Ako se zanemare mjestimine neznatne stilske razlike, koje mogu biti pos-
ljedkom ne samo autorskih nego i urednikih intervencija poduzetih u posljednji tre-
nutak, smije se kazati kako se u sadrajnom smislu objavljeni tekst podudara s ru-
kopisom, ali zasad nije poznato je li donekle drugaija organizacija objavljenoga tek-
sta posljedica Pilarove odluke, moda njegova dogovora s Thimmeom, ili se na to
odluio sm nakladnik (Nowak), traei nain da rasprava bude itljivija i stranomu
itatelju preglednija i razumljivija.
71
Kao prvi svezak Pilarovih Izabranih djela, isti je nakladnik 1995. objavio Politiki zemljopis hrvatskih
zemalja. Geopolitika studija. (Pretisak te studije objavljen je i u asopisu mostarskog ogranka Matice hr-
vatske Motrita, br. 3/1997., srpanj-rujan, 117-126.) Godine 1997. Consilium je objavio i drugi svezak Pi-
larovih djela pod naslovom I. PILAR, Usud hrvatskih zemalja. U nj su uvrtene sljedee rasprave: Pro me-
moria (nedatirani rukopis, nastao nakon veljae 1906. a prije listopada 1908., ranije neobjavljen) Svjetski
rat i Hrvati. Pokus orientacije hrvatskoga naroda jo prije svretka rata. (prema II. izdanju knjige objav-
ljene 1917. pod pseudonimom Dr. Jurii kod Komisionalne naklade knjiare Mirka Breyera, Zagreb) te
lanak Diktat geopolitikog poloaja (objavljen 1924. u zagrebakoj smotri Kroacija, br. 1, 6-9.).
72
Rije je o Pogovoru (str. 123-139.) i o lancima Nepoznati i preueni dr. Ivo Pilar (str. 143-148.) i
Dr. Ivo Pilar kao hrvatski geopolitiar (str. 149-155.).
29
Naime, nakon Popratnog slova F. Thimmea (str. 11-30.), u njemakom izdanju
slijedi prvo poglavlje pod naslovom Politiki poloaj Jugoslavije (Jugoslawiens po-
litische Lage), tekst kojega zauzima str. 33-67. Drugo poglavlje njemakog izdanja,
Opi i gospodarski poloaj (Die allgemeine und politische Lage) na str. 71-99. ba-
vi se gospodarskim prilikama u doba diktatorskog reima. Organizacija tih dvaju po-
glavlja u rukopisu je bitno drugaija. Prvo je rukopisno poglavlje Pilar naslovio Ju-
goslawiens allgemeine und wirtschaftliche Lage (Opi i gospodarski poloaj Jugo-
slavije). To se prvo rukopisno poglavlje, objavljeno na str. 27-44. Consiliumova iz-
danja, podudara s drugim poglavljem njemakog izdanja.
73
Drugo, pak, rukopisno
poglavlje (Jugoslawiens politische Lage), koje se u Consiliumovu izdanju nalazi na
str. 47-67., u njemakom je izdanju objavljeno na poetku, kao prvo poglavlje. Dru-
gih izmjena odnosno vanijih razlika izmeu rukopisa i objavljene studije nema: tre-
e rukopisno poglavlje (Jugoslawiens Schicksalsstunde) istovjetno je treemu po-
glavlju njemakog izdanja. Isto vrijedi i za etvrto (Die kroatische Frage) i za peto
poglavlje: i ta se poglavlja podudaraju u rukopisu i u njemakom izdanju.
74
esto
poglavlje rukopisa odgovara estom poglavlju njemakog izdanja, tek s neznatnom
stilskom izmjenom u naslovu.
75
Uz ovu usporedbu dvaju izdanja, treba napomenuti i to da je Pilar svoje raspra-
ve pisao rukom, pa ih potom prepisivao strojem, te u taj strojopisni primjerak uno-
73
Unato toj zamjeni poglavlja, prve su, uvodne reenice, zajednike i rukopisnomu i objavljenom nje-
makom tekstu.
74
U naslovu petoga poglavlja nalazi se zanemariva razlika izmeu rukopisa i objavljenoga njemakog tek-
sta. U rukopisu naslov glasi Fderalisierung einzige Rettung Jugoslawiens, a u objavljenoj verziji: F-
deralisierung ist die einzige Rettung Jugoslawiens.
75
Dok njemaki nakladnik poglavlje naslovljava Jugoslawien ist eine europische Frage, u rukopisu na-
slov estoga poglavlja glasi: Die jugoslawische ist eine europische Frage. Unato tomu je prevoditelj na
svoju ruku odluio naslov prevesti kao: Jugoslavija europsko pitanje.
Pilarov rukopis poetak petog poglavlja
30
sio svoje ispravke i dopune. Dostupni rukopisni i strojopisni fragmenti iz njegove
ostavtine upuuju na to da izmeu rukopisa i strojopisa na jednoj, te tiskanog iz-
danja na drugoj strani, postoje tek razlike u organizaciji poglavlja i manje stilske in-
tervencije. Moe se, dakle, zakljuiti da su rukopis (Jugoslawiens Schicksalsstunde)
i objavljena knjiga (Immer wieder Serbien) sadrajno posve podudarni, s tim da je
na svome primjerku knjige otkrivenom tek 1991. u obiteljskoj ostavtini Pilar
vlastoruno unio manje ispravke,
76
koje e svakako trebati uzeti u obzir pri moe-
bitnoj pripremi kritikoga izdanja.
Koliko god bila sretna zamisao da se objavi izvorni Pilarov tekst (ako je ve ob-
javljivanje kritikog izdanja bilo prezahtjevno), upotrebna je vrijednost i Consiliumo-
va izdanja Pilarove studije vrlo ograniena. Najvanije slabosti izviru iz prijevoda
Mirka Rajia, koji je slino kao i MaslaCvetnikin prijevod Pilarove knjige
poesto netoan, a mjestimice i inovativan, na nain da se u prijevodu nalaze i mis-
li i ocjene kojih u izvorniku nema.
77
Zanemarujui ovdje opaske o kakvoi jezi-
ka i stila, kao i elemente njemake sintakse te tekoe s upotrebom posvojnih prid-
jeva, mjestimine nezgrapne proirene atribute, nerazlikovanje instrumentala
sredstva i drutva i sl., nedostatke Consiliumova prijevoda tee je ilustrirati njego-
vom usporedbom s izvornikom, jer je on opinstvu nedostupan. Radi toga emo se
oeati samo o ono to je prosjenom itatelju dostupno: o izvorno Thimmeovo Po-
pratno slovo i Rajiev prijevod tog teksta u Consiliumovu izdanju.
U krupnije nedostatke prijevoda toga kratkog i ne osobito zahtjevnog tiva,
moe se uvrstiti, primjerice, mjesto gdje prevoditelj austrijski der Passivposten der
Nichtlsung der sdslawischen Frage prevodi kao pasivnost u rjeavanju junosla-
venskog pitanja (12-13. / 14.) iako ta sintagma znai neto drugo: stavku na nega-
tivnoj strani austrijske odnosno austrougarske bilance rjeavanja tog pitanja.
78
Izraz
autonomere Stellung znai autonomniji poloaj, a ne, kao to prevoditelj misli, sa-
mostalniji poloaj (14. / 14.). U izvorniku se govori kako je pitanje mogunosti pro-
vedbe toga autonomnijeg poloaja zaokupljalo mnoge vodee ljudi Dvojne Monar-
hije, a ne meu zadnjima i nadvojvodu prijestolonasljednika (...nicht zuletzt den
Erzherzog Thronfolger Franz Ferdinand), dok se prevoditelju to svidjelo preraditi u
formulaciju da su se pitanjem kako provesti autonomiju (sic!) bavili mnogi vodei
ljudi, ak i nadvojvoda prijestolonasljednik (14. / 15.).
Ideja trijalizma je, prema izvorniku, bila der vielerrterte Gedanke, to oznaa-
va ideju o kojoj se puno raspravljalo, ali ne nuno kako to sugerira prijevod
ideju koja je temeljito razmatrana (14. / 15.). U prijevodu se autoru njemakog
predgovora bez osnove imputira kako je sarajevski atentat nazvao povodom svjet-
skom ratu, dok u izvorniku takve ocjene nema: prema njemu je svjetski rat proizi-
ao (hervorgegangen) iz atentata (15. / 15.), ali se narav te kauzalne sveze (povod,
uzrok ili neto tree) uope ne precizira. Austro-Ugarska Monarhija jest bila ein Na-
76
B. JANIKOVI, Ivo Pilar u svjetlu nepoznatih dokumenata, 240.
77
Uzgred vrijedi spomenuti da Raji nije bio sretnije ruke ni u Prijevodu biljeki (sic!), koji je objavljen
kao prilog pretisku Pilarova Politikog zemljopisa hrvatskih zemalja iz 1995., 33-36.
78
Brojke ispred kose crte oznaavaju stranice njemakoga, a brojka iza kose crte stranice Consiliumova
izdanja.
31
tionalittenstaat, ali to ne znai nacionalna drava kao to prevoditelj misli (16. /
16.) nego upravo suprotno vienacionalna drava.
Jugoslavenske narode Thimme najee naziva die Stmme einer und derselben
Vlkerfamilie, dakle, plemenima jedne te iste porodice naroda, dok prevoditelj na
svoju ruku i bez iznimke pretvara pleme (Stamm) u narod, pa tako ovdje pogrje-
no tvrdi kako se govori o korijenima jedne i iste narodnosne zajednice (17. / 17.).
Jedan od imbenika pretpostavljene nadmoi srpskoga naroda u novostvorenoj ju-
goslavenskoj dravi jest, prema Thimmeu, i ihre Volkszahl, dakle, brojnost srpsko-
ga ivlja, a ne, kako prevodi Raji, brojnost naroda (18. / 17.). Kapitulacijom iz
1925., Stjepan je Radi, prema Thimmeu, htio na mirno postii (in Gte zu errei-
chen) ono to nije uspijevao iznuditi ranijim metodama politike borbe, dok prevo-
ditelj hoe da je to Radi kanio postii dobrotom (19. / 18.), kao da je tadanji pr-
vak Hrvatske (republikanske) seljake stranke (H/R/SS) utemeljitelj kojega crkvenog
reda. Thimme ne dvoji o notornoj injenici da se Radiu i ta nada izjalovila (Aber
auch diese Hoffnung trog), dok Consiliumov prijevod hoe otkriti neto sasvim dru-
go: ...i to je bila obmana (19. / 18.), ega u izvorniku nema. Dakako, die Wah-
lrechtausbung oznaava vrenje izbornog prava, a ne slobodno pravo izbora
(21. / 19.). Henri Barbusse napisao je predgovor neemu to Thimme naziva pam-
fletom (die Flugschrift), to je prevoditelj previdom pomijeao s imenicom Flug-
blatt, pa preveo kao letak (22. / 19.). Kad govori o prevladavajuem politikom ras-
poloenju u pojedinim podrujima Jugoslavije, pod pojmom die Altserben Thimme
nesumnjivo misli na Srbe iz Stare Srbije, a ne na nekakve autohtone Srbe (25. /
21.). Die freiwillige Amputation je amputacija, iroko poznati terminus technicus iz
politikog ivota Kraljevstva / Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a ne nekakvo do-
brovoljno odcjepljenje (25. / 21.). Ustrajanje brojnih tzv. preanskih politiara na fe-
derativnom naelu (der Grundsatz der Fderalisierung) pogrjeno je prevedeno
kao principi federalizacije (27. / 23.) itd., itd.
Ako bi navedeni i slinim im propusti barem strukovnjacima omoguavali da
ipak odgonetnu to zapravo pie u izvornome tekstu, ima u Consiliumovu izdanju,
naalost, reenica i misli koje izvru ili mijenjaju sadraj izvornika. Dogaa se to i s
Pilarovim autorskim tekstom (slijedom ega itatelj, ako se oslanja samo na Consi-
liumov prijevod, zapravo i ne zna to je Pilar kazao!), a ovdje emo se ponovno, iz
istih razloga, pozabaviti samo takvim pothvatima u odnosu na urednikovu poprat-
nu napomenu.
Tako, primjerice, tvrdnja da je Ferdinandova snaga volje mnogima utjerala strah
u kosti (Consiliumov prijevod, str. 16.) u Thimmeovu izvorniku uope ne postoji, pa
je posve nepoznato odakle ju je prevoditelj smogao. Slino tomu, nije tono da se u
izvorniku tvrdi kako na koncu knjiga zavrava stranom optubom Srbije..., jer iz-
vornik sugerira kako takva optuba proizlazi iz aktualnog stanja u Jugoslaviji, a ne iz
Pilarove dedukcije (26. / 22.). Thimme u svome popratnom slovu apodiktiki tvrdi
da autor knjige (Pilar) nipoto ne eli mijeanje Europe u unutarnje prilike Jugosla-
vije (der Verfasser wnscht nicht etwa eine Einmischung Europas...), dok je prevo-
ditelj pogreno shvatio znaenje priloga etwa, pa mu se ini da prevodi doslovno
kad na svoju ruku domee: ...autor moda ne eli mijeanje Europe... (28. / 23.).
Govorei u ime njemakog naroda, Thimme smatra kako e upravo Nijemci najma-
32
nje prieljkivati mijeanje u jugoslavenske prilike (Eine solche wird auch gerade von
uns Deutschen am wenigsten erstrebt werden), dok prevoditelj pogrjeno shvaa tu
pasivnu reenicu i tvrdi neto posve drugo, kao da se stavlja u nenjemaku ulogu:
Takvo se to i upravo najmanje eli od nas Nijemaca (28. / 23.). A kad Thimme na
kraju svoje napomene ocjenjuje kako je Pilarova knjiga der sichere Fhrer, onda on
hoe kazati da je ona pouzdan vodi za politike imbenike Srednje i Sjeverne Euro-
pe, a nipoto ono to eli vrlo domiljati prevoditelj Consiliumova izdanja: da bi se
jugoslavenskom dravnom krizom trebale pozabaviti sjeverna i srednja Europa pred-
voene sigurnim voom, kojega zamilja knjiga Uvijek iznova Srbija... (29. / 24.).
Da su vodi i voa dvije vrlo razliite stvari, suvino je dokazivati, a nije mo-
gue dokuiti ni u kojem je dijelu Pilarove rasprave prevoditelj pronaao vou, ko-
jega zamilja ta knjiga. Toga ni u rukopisu niti u knjizi jednostavno nema, a usput
se moe kazati da je jedna od odlika Pilarova duha upravo njegova nesklonost bilo
kakvim voama (pa i sigurnim): i ova njegova studija pokazuje kako se je on do
kraja ivota pouzdavao u hladan i racionalan pristup i u onim sloenim pitanjima
koja su duboko natopljena opravdanim emocijama i, makar shvatljivim, dijelom ira-
cionalnim strastima. Zato nije ni zamiljao ni prieljkivao nikakve voe. Takoer,
ova naa djelomina analiza dvaju hrvatskih prijevoda pokazuje zato je ipak potreb-
no i korisno objaviti Pilarovu knjigu u njezinu njemakom izvorniku...
III. Pilarovi pogledi na hrvatsko pitanje nakon 1. prosinca 1918.
Sve dok 1991. nije sluajno pronaena Pilarova ostavtina, openito se mislilo da je
njegova intenzivna politika aktivnost utrnula slomom Austro-Ugarske Monarhije. Ia-
ko je 1921. izveden pred sud u politikom procesu protiv dr. Milana pl. ufflaya i
drugova, on je i stvarno i pravno bio u razliitom poloaju od ostalih optuenika,
pa je tu razliku i tijekom suenja naglaeno nastojao istaknuti. I to je bio jedan od
znakova uslijed kojih su i oni to su bili obavjeteniji o njegovim djelima i o njego-
vim intelektualnim potencijalima i interesima, smatrali da se Pilar politiki potpuno
pasivizirao i da se poeo baviti problemima koji nisu izravno vezani uz hrvatski na-
cionalni i politiki ivot.
vab tako smatra kako on poslije nestanka Habsburke (sic!) monarhije sa svjet-
ske povijesne pozornice nije politiki djelatan,
79
a prema Pavekoviu, Pilar, povu-
kavi se u novoj dravi iz djelatne politike, nastavlja objelodanjivati filozofski nadah-
nuta djela, te rasprave o bogumilstvu.
80
Te su ocjene bile zapravo uglavnom podu-
darne s tvrdnjom Velimira Deelia st., koji je u biografskoj biljeci o Pilaru, napisa-
noj najkasnije 1925. godine, zabiljeio: Napisao je u g. 1915. brouru Svjetski rat i
Hrvati pod pseud. Dr. Jurii, a g. 1917. veliko djelo Die sdslav. (sic!) Frage und
der Weltkrieg pod pseud. L. v. Sdland, koje je pobudilo senzaciju, ali je sada pot-
puno rasprodano. Sada se bavi samo zvaninim poslovima.
81
79
Mladen VAB, ivotopis Ive Pilara, u: I. PILAR, Politiki zemljopis hrvatskih zemalja. Geopolitika stu-
dija (pretisak), Consilium, Zagreb, 1995., 42.
80
Antun PAVEKOVI, Tema Pilar, u: I. PILAR, Politiki zemljopis (pretisak), 56.
81
[Emilij LASZOWSKI, ur.], Znameniti i zasluni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od
9251925, Zagreb, 1925., 214.
33
I, da nije pronaena ostavtina, nikomu vjerojatno ne bi palo na pamet da su se
takve predodbe zapravo morale i ranije uiniti neloginima i da ipak ne e biti to-
no kako se Pilar u svome zagrebakom razdoblju bavio samo zvaninim poslovi-
ma. Odmah nakon njegove smrti u rujnu 1933. na koju emo se vratiti nie
pojavile su se, naime, glasine i nagaanja da bi Pilar takoer mogao biti rtvom ju-
goslavenskoga reima, kao to su neki istaknuti hrvatski javni i politiki radnici u to
doba bili (ufflay, Budak), ili su, po svemu sudei, trebali biti (Trumbi, Lukas...). A
da je doista bio politiki pasivan i drutveno irelevantan, kao to smo desetljeima
mislili, oito je da se Pilar ni u glasinama i nagaanjima ne bi trebao nai u tako re-
nomiranu drutvu. Jer, glasina o njegovu ubojstvu ili iznuenom samoubojstvu za-
pravo vrlo jasno govori o tome da su suvremenici Pilara smatrali vanijim nego to
bi se iz uglavnom prisilne ignorancije kasnijih narataja moglo zakljuiti.
Da su, dakle, te (prevladavajue) predodbe o Pilarovoj politikoj pasivizaciji na-
kon 1918. bile tone, onda bi se i pojava knjige Immer wieder Serbien 1933. u ne-
ku ruku trebala tumaiti kao njegov iznenadni i neoekivani izlet u nepoznato, u vi-
rove politikog ivota monarhistike Jugoslavije. U tako zamiljenoj slici mogle su
se donekle shvatiti (i, jo vie, plasirati) ne samo nedovoljno artikulirane i posve ne-
domiljene, ali zato ne manje razorne, povremene optube da upravo Pilarova pa-
sivizacija nakon jeseni 1918. potvruje shvaanje kako raniji izrazi njegovih crno-
utih, prohabsburkih simpatija, nisu uope bili privid i taktika, nego iskreno opre-
djeljenje pisca Junoslavenskoga pitanja. S druge strane, u istom se kontekstu naiz-
gled naglo i neoekivano pojavljivanje njegove nove knjige 1933. moda moglo tu-
maiti kao da je Pilar bitno reterirao u odnosu na prijanja svoja stajalita, da se po-
mirio s jugoslavenskom idejom i prihvatio Jugoslaviju, pa ak i to, da je knjigom htio
objasniti i opravdati svoj radikalni zaokret.
Malobrojni su znali to u knjizi zapravo pie, a jo malobrojniji su bili upueni u
pozadinu njezina nastanka, ukljuujui i injenicu da su jugoslavenske vlasti knjigu
Immer wieder Serbien odmah zabranile.
82
Oito je da su one bolje procjenjivale
njezin pravi sadraj i domete, nego to je to inila veina onih koji su je prvi put i-
tali devedesetih godina u jednome od dva hrvatska prijevoda.
Jer, doista malo od tih sumnji i domiljaja o Pilaru i njegovu djelovanju nakon
1918. odgovara injenicama. Iako u hrvatskome politikom ivotu nije sudjelovao
kao dunosnik ili prvak koje od politikih stranaka, ipak je i Pilarovih trinaest zagre-
bakih godina (1920.1933.) bilo duboko obiljeeno politikom. Zasad se o njego-
vim politikim pogledima, ambicijama i planovima zbog objektivnih razloga, u pr-
vom redu zbog nedostupnosti gradiva moe suditi samo na temelju objavljenih i
dostupnih fragmenata, ali i oni omoguuju sasvim pouzdan zakljuak: niti se je Pilar
posve povukao iz politike, niti je ikad prestao misliti o neovisnoj hrvatskoj dravi kao
krajnjem cilju i jedinomu prihvatljivom dravnopravnom rjeenju hrvatskoga pitanja.
tovie, sve one teme kojima se bavio nakon 1918. i o njima pisao, bile one histori-
ografske, geopolitike, antropoloke, socioloke, pravne ili koje druge, sastavni su
dio upravo njegove usredotoenosti na rjeenje hrvatskoga pitanja. Zato je posve jas-
82
eljko HOLJEVAC, Problem Pilarove smrti, GP, I/2001., 237.
34
no da zabrana knjige Immer wieder Serbien nije bila sluajna i da su, dakle, staroju-
goslavenski obavjetajci i politiki analitiari oito bolje sudili o njezinu pravom sa-
draju od nekih nedovoljno temeljitih hrvatskih itaa ezdeset godina kasnije.
Prema dostupnim podatcima, Pilar u prvih nekoliko godina postojanja jugosla-
venske drave doista ivi povueno. U tadanjim prilikama, dok traje Mirovna kon-
ferencija i dok znatan dio hrvatskih primorskih zemalja stenje pod talijanskom oku-
pacijom, a u aritima politikog ivota brojni se istaknuti pojedinci nadmeu u svo-
me revolucionarnom jugoslavenstvu, Pilarov ivot nije bio lagan. On se pred kraj ra-
ta otkrio kao pisac knjige Svjetski rat i Hrvati, geopolitike studije Politiki zemljopis
hrvatskih zemalja i niza drugih manjih rasprava kojima se zalagao za opstanak Aus-
tro-Ugarske Monarhije i estoko protivio dravnom savezu sa Srbijom i Crnom Go-
rom, ime se nakon raspada Monarhije izloio prijetnjama i progonima.
83
Bilo je to
vrijeme ubojstava, progona, emigracije i prisilnih umirovljenja, pa se i Pilar, pritisnut
denuncijacijama i sumnjienjima, tijekom 1920. preseljava u Zagreb, naputajui Tuz-
lu u kojoj je petnaestak godina s iznimnim uspjehom vodio vlastitu odvjetniku pi-
sarnicu.
84
S obzirom na to da je stjecanje prava na obavljanje odvjetnitva u novoj dr-
avi (stallum agendi) bilo skopano i s odlukom ministra pravosua (ministra prav-
de),
85
preseljenje njegova ureda u Zagreb teklo je polagano i postupno.
86
Pravo na
obavljanje odvjetnitva u Zagrebu dodijeljeno mu je tek 5. rujna 1920. godine.
87
Njegovo nastojanje da se u rodnome gradu profesionalno afirmira prekinuto je
incidentom, koji je prema svemu sudei predstavljao dijelom retorziju nove
drave i njezina reima prema svomu dokazanom i opasnom protivniku, a dijelom
i preventivni udar na nepoudnu hrvatsku inteligenciju. Pilar je, naime, osumnjien,
a u svibnju 1921. i optuen, zbog politikog delikta. Poetkom lipnja iste godine iz-
veden je pred zagrebaki Sudbeni stol kao petnaestooptueni u procesu protiv es-
naest osoba, na elu s poznatim hrvatskim povjesniarom, pravaem frankovake
orijentacije M. pl. ufflayem. Optueni su za protudravno djelovanje i povezanost
s emigrantskim Hrvatskim komitetom. Iako je vrlo vjerojatno da stvarne veze s os-
talim optuenicima nije imao, osudom od 6. kolovoza 1921. i Pilar je proglaen kri-
vim i osuen na dva mjeseca zatvora, uvjetno na godinu dana.
88
Razmjerno blagoj
83
vab je u krivu kad tvrdi da se pravi autor rasprave Svjetski rat i Hrvati doznao tek nakon nekrologa
Pilaru, objavljenog 1933. u Obzoru (M. VAB, Pogovor, u: I. PILAR, Usud hrvatskih zemalja, 156.). To
je bilo poznato i prije sloma Austro-Ugarske Monarhije. Pilar je, naime, u studiji Politiki zemljopis hrvat-
skih zemalja na vie mjesta izrijekom potvrdio svoje autorstvo te rasprave. To je, kao to smo vidjeli, bi-
lo poznato i V. Deeliu st. 1925. godine.
84
Op. Tomislav JONJI, Ivo Pilar odvjetnik u Tuzli (1905.1920.), Pilar, 2/2007., br. 3, 11-45.
85
Neda ENGELSFELD, Odvjetnitvo u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji izmeu dva rata, Od-
vjetnik, Zagreb, 72/1999., br. 1-2, 68.
86
T. JONJI, Ivo Pilar odvjetnik u Tuzli, 37-41.
87
Uputa odvjetniku, u: Bosiljka JANJATOVI, Ivo Pilar: Tri dokumenta u vezi sa suenjem g. 1921.,
GP, II/2002, 204.
88
B. JANJATOVI, Politiki teror u Hrvatskoj 1918.1935., Zagreb, 2002., 191-221.; ISTA, Dr. Ivo Pilar
pred Sudbenim stolom u Zagrebu 1921. godine, GP, II/2002., 121-139.; ISTA, Ivo Pilar: Tri dokumenta
u vezi sa suenjem g. 1921., GP, II/2002., 203-209.; Z. MATIJEVI (prir.), Ivo Pilar: Historijat moje ve-
leizdajnike parnice u g. 1920.22., GP, II/2002., 211-215.
35
osudi vjerojatno je pridonijela injenica da se je i tijekom procesa drao naglaeno
distancirano od ostalih optuenika.
89
Zahvaljujui tomu to je ostao na slobodi, Pilar se u iduem razdoblju intenziv-
no bavi ne samo odvjetnitvom nego i nizom drugih raznorodnih znanstvenih tema.
Popis njegovih objavljenih radova pokazuje da je studirao brojna povijesna, geopo-
litika, antropoloka, psihologijska i socioloka pitanja.
90
Tijekom posljednjeg deset-
ljea ivota aktivno je djelovao u razliitim gospodarskim udruenjima te je objavio
niz vrijednih rasprava o gospodarskom poloaju hrvatskog naroda.
91
To jasno poka-
zuje da je nastavio intenzivno analizirati hrvatske drutvene i politike prilike. Iako
raspoloivi podatci ne daju podloge za pouzdanije zakljuke, analiza njegovih la-
naka objavljenih 1923./24. upuuje na to da je teite njegove pozornosti na politi-
kim snagama okupljenima oko Hrvatske zajednice i Hrvatske republikanske selja-
ke stranke. Istodobno budno prati politika i vjerska previranja u Bosni i Hercego-
vini, to e rezultirati njegovim pojaanim interesom za dualistike teme i Crkvu bo-
sansku (bogumilstvo) odnosno za islam,
92
te religijsko-povijesne i socijalno-politi-
ke posljedice tih fenomena.
93
Kao to je u nizu rasprava i polemika pokazao da se smatra strunjakom i za te
teme (a podcjenjivali ga nisu ni njegovi nekad ugledniji, a nekad manje ugledni opo-
nenti!),
94
tako je nesumnjivo da Pilar i dalje dri kako je BiH Arhimedova toka za
rjeenje hrvatskog pitanja.
95
Time ostaje na pozicijama koje je definirao u raspravi
Svjetski rat i Hrvati te ponovio u Junoslavenskom pitanju i u Politikom zemljopi-
su: Sa geopolitikog gledita trojednica bez Bosne i Hercegovine neima nikakvoga
izgleda, da se narodnopolitiki kao ni gospodarsko-politiki odri.
96
I njegovo pos-
89
Pri ocjeni takvoga Pilarova dranja pred sudom valja uzeti u obzir da bi prema tadanjim propisima (
18. Srpskoga krivinog zakonika) mogua osuda odvjetnika na robiju za razliku od osude na zatvor
za posljedicu imala gubitak doktorata te prava na obavljanje odvjetnitva i javnobiljenike slube.
(Usp. N. ENGELSFELD, Odvjetnitvo u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji, 77.)
90
Usp. Bibliografija radova Ive Pilara, Pilar, 1/2006, br. 1, 173-177.
91
Op. Mira KOLAR, Dr. Ivo Pilar i gospodarstvo (s posebnim osvrtom na bankarstvo), GP, I/2001., 71-
76.
92
Isto.
93
On je bio sigurno meu katolikim Hrvatima najbolji poznavalac islama i njegova znamenovanja u
praktinom ivotu, smatra Muhamed HADIJAHI, Posljednji hrvatski bogumil, dr. Ivo Pilar. O deset-
godinjici smrti, Hrvatska mladost, Zagreb, 27/1943., br. 2 (listopad), 68.
94
U pregledu razvitka filozofije u Hrvata nakon Prvoga svjetskog rata, A. Muini iznimno visoko ocje-
njuje Pilarove rasprave o bogumilstvu, raznim sociolokim pitanjima i napose studiju Borba za vrijednost
svoga ja. (Aleksandar MUINI, Filozofija u Hrvata 19181938 godine, Pedagoka Jugoslavija 1918
1938, Izd. Jugoslovenskog uiteljskog udruenja, Beograd, 1939., 147.) U istome priruniku, raspravljaju-
i o razvitku sociologije, I. Esih navodi: Originalan je hrvatski mislilac bio polihistor pok. dr. Ivo Pilar,
koji je meu ostalim dao znaajno djelo velikoga sociolokog znaenja Borba za vrijednost svoga ja (Za-
greb, 1922). (Ivan ESIH, Razvitak sociologije kod Hrvata, Pedagoka Jugoslavija 19181938, 177.)
95
U pismu urednitvu Hrvata, datiranom 17. listopada 1928. Pilar pie: ...Bosna i Hercegovina mora pos-
tati glavnom tokom nae politike, kao to je ona bila kroz cca 80 godina za Srpsku politiku. (B.
JANIKOVI, Ivo Pilar u svjetlu nepoznatih dokumenata, 245.)
96
I. PILAR, Politiki zemljopis (pretisak), 21.
36
tupno pribliavanje vodstvu H(R)SS-a, vjerojatno je povezano s naglim Radievim ja-
anjem i postupnim irenjem utjecaja te stranke u BiH.
97
U opsegom maloj, ali vie nego zanimljivoj raspravi Diktat geopolitikog polo-
aja, koju je objavio 1924. godine, u prvome broju asopisa Kroacija. Hrvatska smo-
tra za kulturu, gospodarstvo i politiku,
98
Pilar ocjenjuje da nejedinstvenost hrvatsko-
ga geopolitikog prostora i injenica da Hrvati nastanjuju podruje na razmeu Is-
toka i Zapada, kojemu su susjedne etiri jedinstvene geopolitike cjeline (balkanski
masiv, panonska ravnica, alpsko podruje i Apeninski poluotok), rezultira time da
je Hrvatima [] mnogo tee sauvati svoje politiko jedinstvo i neodvisnost, nego
ikojem drugom narodu u Evropi. Radi toga moraju biti politiki, socijalno, gospo-
darski i kulturno bolje i jedinstvenije organizovani od naroda, koji ih okruuju i dre
u vlasti spomenuta etiri velika, jedinstvena teritorija.
99
injenica da se neposredno
uz jadransku obalu diu visoke planine, i da sve velike hrvatske rijeke teku u pro-
tivnom smjeru od prirodne tenje naeg prometa na jadransko more, namee po-
trebu intenzivne njege prometnih tehnikih sredstava poglavito cesta i eljezni-
ca, to je trei diktat hrvatskoga geopolitikog poloaja.
100
Oko godine 1924. Pilar je poeo intenzivno razmiljati o novome izdanju Juno-
slavenskog pitanja, u donekle preraenu i osuvremenjenom obliku.
101
Iako su nje-
govu knjigu nezaobilaznim djelom smatrali i oni koji se s njezinim postavkama ne-
sumnjivo nisu slagali,
102
Pilarovo razmiljanje o novom izdanju svjedoi o tome da
je osjeao potrebu kako bi tada u novim prilikama hrvatskoj i europskoj jav-
nosti trebalo iznova podastrijeti argumente da je jugoslavenska drava zbog povijes-
nih, geopolitikih, sociopsiholokih i gospodarskih razloga zapravo neodriva. Dru-
gi se zakljuak iz Junoslavenskog pitanja, naime, ne moe izvui.
injenica da je Radi u to doba prestao biti tek prvakom jedne stranke, i da je
postao simbolom i predvodnikom itava jednog naroda, kod Pilara je stvorila uvje-
renje da on, Radi i H(R)SS, moraju predstavljati stoer okupljanja Hrvata, arite hr-
vatskoga pokreta. No, Radievo koketiranje s boljevikom Moskvom i stupanje
H(R)SS-a u Seljaku internacionalu nije kod Pilara izazvalo negodovanje samo iz tak-
tikih razloga. On je u tome, kako proizlazi iz njegova kasnijeg obraanja vodstvu
97
Marginaliziranost Hrvatske stranke prava (frankovci) i injenica da ona u pokrajini, a napose u BiH, ni-
je imala nikakva ozbiljnog utjecaja, nesumnjivo je presudila u tome da jedan realistini analitiar poput
Pilara u ovome razdoblju vie ne rauna na frankovce kao instrument rjeenja hrvatskog pitanja.
98
Pretisak rasprave, kojim se ovdje sluimo, objavljen je u asopisu Pilar, 1/2006., br. 1, 119-125.
99
I. PILAR, Diktat geopolitikog poloaja, 123.
100
Isto, 124-125. Do vrlo slinih zakljuaka 1925. doao je i Filip LUKAS, Geografijska osnovica hrvat-
skoga naroda, Zbornik Matice Hrvatske. Hrvatskome narodu, njegovim prolim naratajima na spomen,
sadanjima i buduim na pobudu. O tisuoj godinjici hrvatskog kraljevstva, Zagreb, 1925., 19-91.
101
S. LIPOVAN, Die sdslawische Frage und der Weltkrieg: ponovno o genezi djela i sudbini prvog iz-
danja, GP, II/2002., 112-113.; ISTI, Koncept pisma njemakom konzulu u Zagrebu (1924.), GP, II/2002.,
217-223.
102
Zanimljivo je da je Pilarova knjiga Die sdslawische Frage und der Weltkrieg (1918.) navedena meu
vanijim delima za XII. glavu Stanojevieve knjige koja je koritena kao kolski udbenik. (Stanoje STA-
NOJEVI, Istorija Srpskog naroda. Tree izdanje, popravljeno, Izdavaka knjiarnica Napredak, Beograd,
1926., 395.)
37
te stranke, vidio puno dublji problem: nije nevolja samo u tome to je Radi izaz-
vao represivni dravni sustav i dao povoda zapadnoeuropskim silama da Hrvate i
hrvatski pokret, potpuno neopravdano, smatraju simpatizerima boljevizma (to je u
to vrijeme bila etiketa kojoj je sasvim prispodobivo dananje etiketiranje za profais-
tike osjeaje!), nego je puno vea nevolja u tome to taj korak pokazuje da Radi
neprestano koleba u pogledu glavne ideje vodilje stranke, odnosno da li ta ide-
ja vodilja stranke ima biti internacionalna ili nacionalna, ili konkretnije reeno zele-
na internacionala ili nacionalno vodstvo, a to smatra Pilar moe biti kobno.
103
Oito je, dakle, da je ideoloku neodreenost i neizgraenost S. Radia i HSS-a
Pilar smatrao krupnim problemom.
104
Strahu od Radieva zastranjenja u internacio-
nalistike koncepcije oduka su davali i drugi hrvatski intelektualci.
105
Njega svaka-
ko treba imati na umu kad se registriraju viekratno ponovljene Pilarove pohvale
(makar iznuenomu) Radievu naputanju politike apstinencije u proljee 1925. go-
dine. Prelazak na podruje aktivne politike Pilar je ocijenio pozitivnim ne samo
zbog toga to ga je ranije razdoblje podsjealo na starevianski negativizam koji
je, po njegovu sudu, nehotice ali bitno pridonio ekspanziji jugoslavenske misli me-
u Hrvatima time to joj je otvorio politiki prostor, nego i zbog toga to e Radie-
vo okretanje unutarnjim pitanjima pridonijeti atrofiranju pogubnih internacionalisti-
kih planova i kombinacija s kojima je prvak HSS-a koketirao. Tomu valja dometnu-
ti da je, kao to je spomenuto, u Pilarovim koncepcijama geopolitika nejedinstve-
nost hrvatskih zemalja te njihova gospodarska, prometna, pa i psiholoka nepove-
zanost, bila presudna prepreka osamostaljenju Hrvatske, a tom se problemu iz opo-
zicije gotovo i nije moglo doskoiti.
Svi su ti elementi pridonijeli da Pilar koji je i inae bio nesklon upornoj po-
litici oporbenjatva, to ju je pripisivao starevianskoj tradiciji i smatrao neplodnom
ne osudi Radiev zaokret 1925. godine i stupanje HSS-a u vladu: tek s tih pozi-
cija bilo je moda mogue utjecati na gospodarsko i prometno povezivanje hrvat-
skih zemalja, a to je Pilar smatrao nunim preduvjetom njihova kasnijeg osamosta-
ljenja. Istodobno je vrlo vjerojatno da e upravo naelno afirmativna, iako oprezna
ocjena Radieva zaokreta dovesti Pilara i do nekih, oito pogrjenih, zakljuaka o
ukorijenjenosti monarhistikog raspoloenja u Hrvata.
106
103
Te je misli Pilar izrazio i kasnije, u nenaslovljenom spisu koji poinje reenicom Meni se ini da je na
pragu Nove godine 1932.... (Ostavtina Ive Pilara, u posjedu Boidara Janikovia /dalje: OIP/BJ./ Usp.
B. JANIKOVI, Ivo Pilar i vodstvo privremeno zabranjene Hrvatske seljake stranke, GP, I/2001., 172-
173, 182.)
104
Nakon Radieva priznanja Vidovdanskog ustava i odustanka od republikanstva, stranka se od 1925.
naziva Hrvatskom seljakom strankom.
105
Zanimljivo je da je naelno isti prigovor Radiu uputio i drugi jedan politiki mislilac, kojega od Pila-
ra, dodue, dijele nepomirljive razlike, ali ga istodobno, naizgled paradoksalno ali jo izrazitije, s njime
veu neraskidive veze, u prvom redu misao samostalne Hrvatske na Zapadu: Milan pl. ufflay.
106
Kao to je poznato, S. Radi i njegovi pristae su nakon kapitulacije 1925. odrali veliki broj govora i
napisali mnoge lanke u kojima se velia kralj Aleksandar i loza Karaorevia. U tim servilnim istupima
nesumnjivo prednjai Radieva oda Hrvatski sokol sad k Tebi leti / Zvijezdo Karaoreva doma.... (Usp.
Josip HORVAT, Politika povijest Hrvatske, 2. dio, II. izd., August Cesarec, Zagreb, 1989., 318-319.) Lo-
gino je pretpostaviti da je iskustvo iz Prvoga svjetskog rata, skupa s poplavom slinih hvalospjeva Alek-
38
No dvogodinje razdoblje Radieve suradnje s Beogradom nije donijelo plodove
koje je Pilar oekivao. O njegovim politikim razmiljanjima poetkom druge polo-
vice dvadesetih godina malo je podataka. Ipak, iz pisma koje je 30. sijenja 1927.
uputio Radiu, moe se razabrati da je ostanak HSS-a u vladi i tada smatrao koris-
nim, osobito u svjetlu zamrene vanjskopolitike situacije. On oito nema nikakvih
iluzija ni o jugoslavenskoj dravi, niti o Radievim koalicijskim partnerima u vladi,
ali dri da je to mjesto s kojega se hrvatskomu narodu u tome trenutku moe najvi-
e koristiti. Pilar, naime, javlja Radiu kako je iz dobro obavijetenih krugova u Gra-
zu doznao da bi na proljee 1927. imao uslijediti talijanski napad na Kraljevinu SHS,
motiviran tenjom Rima da ostvari londonski pakt, eventualno jo vie. Budui da
postoji mogunost da se Francuska, unato vojnoj konvenciji s jugoslavenskom dr-
avom, u taj rat ne umijea, prema tome bismo mi Hrvati opet jedared imali doi u
deperatnu situaciju, u tako deperatnu, kako ve od stoljea bila nije. On zato
predlae Radiu da HSS uznastoji ostati u vladi, nasuprot tenjama paievaca, tj. la-
nova Narodne radikalne stranke, koji bi rado raskinuli koaliciju s Hrvatima. Napo-
minje mu da je odgovornost za sudbinu naega siromanog naroda jo jednom u
Radievim rukama, i da u sluaju te meunarodne krize na svaki nain treba dobro
ucijeniti Srbe, kao to oni svakom prilikom spram nas ine. Nudei mu svoje inte-
lektualne usluge, Pilar gotovo dramatinim tonom zaklinje Radia: Molim Te da bu-
de oprezan, mudar i lukav kao zmija.
107
Iz naina na koji se obraa Radiu, jasno proizlazi da je Pilar s njim bio i privat-
no u dobrim odnosima. Pilar ga tika i u pismu uope ne troi vrijeme na objanja-
vanje odakle njemu pobuda i pravo, da voi hrvatskoga naroda, tada ministru kra-
ljevske vlade, dostavlja obavijesti i, tovie, daje savjete. To prilino jasno sugerira
da to nije prvi ni jedini politiki kontakt izmeu Radia i Pilara,
108
pa je mogue da
sandru, navelo Pilara da zakljui kako kod Hrvata postoji snaan monarhistiki osjeaj. (Usp. Florian
LICHTTRGER [I. Pilar], Immer wieder Serbien, Verlag fr Kulturpolitik, Berlin, 1933, 49-50.)
107
Bogdan KRIZMAN, Korespondencija Stjepana Radia 19191928, 2, Sveuilite u Zagrebu Institut
za hrvatsku povijest, Zagreb, 1973., 637-638.
108
To bi ujedno pokazivalo kako njegova bliskost s vodstvom HSS-a datira iz doba Radieva vodstva te
kako ona nije ni u kakvoj uzrono-posljedinoj svezi s injenicom da je jedan od kasnijih istaknutih pr-
vaka te stranke, dr. Tomo Janikovi (1899.1951.), bio Pilarov zet. Ne e, dakle, u pravu biti B. Jani-
kovi, kad uz duan oprez smatra kako bi se upravo utjecaju T. Janikovia moda moglo pripisa-
ti Pilarovo pribliavanje HSS-u. (B. JANIKOVI Ivo Pilar i vodstvo privremeno zabranjene Hrvatske se-
ljake stranke, 174.) Tomo je Janikovi, koji je 1929. ili 1930. oenio Pilarovu ker Veru, prema podat-
cima koje je nakon Drugoga svjetskog rata sm dao jugoslavenskim komunistikim istraiteljima, od mla-
dosti bio pristaa jugoslavenske ideje te je poetkom dvadesetih godina pristupio Demokratskoj stranci,
u ijoj je mladei obnaao vane dunosti. Nakon raskola u toj stranci i odvajanja S. Pribievia odnos-
no formiranja Samostalne demokratske stranke (1924.), ostao je uz Ljubu Davidovia i maticu stranke.
HSS-u je, tvrdi on, pristupio nakon atentata na S. Radia. (Ljubo BOBAN, Dr. Tomo Janikovi HSS iz-
meu zapadnih saveznika i jugoslavenskih komunista, kolska knjiga, Zagreb, 1996., 20. Usp. Dragoljub
JOVANOVI, Ljudi, ljudi...: Medaljoni 46 umrlih savremenika sa fotografijama, II., vl. naklada, Beograd,
1975., 85, te F. Hk. [Filip HAMERAK], Janikovi, Tomo, Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski
zavod Miroslav Krlea, sv. 6, I Kal, Zagreb, 2005., 306-308.) Meutim, dr. I. Ribar, koji je godinama
bio u samome vrhu Demokratske stranke, potvruje da je Janikovi krajem dvadesetih godina iz te stran-
ke otiao u HSS, ali tvrdi da je prije pristupanja Demokratskoj stranci bio lanom Hrvatske zajednice.
(Ivan RIBAR, Politiki zapisi, Prosveta, Beograd, 1948., 41, 122.)
39
budua istraivanja dovedu do novih spoznaja o Pilarovim aktivnostima sredinom
dvadesetih godina. No, i ovdje spomenuto pismo jasno pokazuje da je njegova pro-
sudba koristi za hrvatski narod, a ne zabrinutost za jugoslavensku dravu i elja za
njezinom stabilizacijom, bila pravi motiv Pilarove naelno pozitivne ocjene Radie-
va zaokreta 1925. godine.
Dostupni podatci doputaju zakljuak da je Pilar i tada bio pristaa evolutivnog
puta, dakle, protivnik naglog izlaska iz jugoslavenske dravne zajednice. Njegovi sa-
uvani i tek dijelom objavljeni spisi pokazuju da su na takvo njegovo stajalite pre-
sudno utjecale tri glavne skupine imbenika: prvo, nepovoljne meunarodnopoliti-
ke okolnosti odnosno snana potpora koju je Kraljevina SHS uivala u Europi; dru-
go, stalna prijetnja amputacijom,
109
kojom bi se okoristili Srbija, Italija i Madarska,
te tree, svijest o slabostima hrvatskih politikih i gospodarskih struktura.
Ipak, radi temeljitije prosudbe Pilarova pristupa raspletu dravne krize u Kralje-
vini SHS, korisno je njegova stajalita o rjeenju hrvatskog pitanja nakon stvaranja
prve jugoslavenske drave usporediti s ocjenama generala Stjepana baruna Sarkoti-
a. Unato brojnih razlika u njihovim pogledima, njih su dvojicu povezivali pozna-
vanje prilika u BiH te svijest o velikosrpskom imperijalizmu i zajedniki otklon od
jugoslavenske narodne i dravne misli. Ta im je crta ostala zajednika i u zadnjem
razdoblju ivota. Iz niza Sarkotievih lanaka i broura jasno proizlazi njegova osu-
da svake politike koncepcije koja je vodila prema stvaranju ili jaanju Jugoslavije.
I dok je Pilar zadnjih petnaestak godina svoga ivota proveo u jugoslavenskoj dra-
vi, Sarkoti je iz relativne sigurnosti beke emigracije kritiki sudio o razvitku hrvat-
ske politike borbe, postupno se prema tvrdnjama Branimira Jelia osloba-
ajui ostataka svojih prohabsburkih, legitimistikih osjeaja i priklanjajui se sve ra-
dikalnijim zamislima, pa ak i ustakomu pokretu.
110
No jo u knjiici Radievo iz-
dajstvo koju je zvati pamfletom primjerenije radi brutalne otrine izraza i nesmi-
ljenosti obrauna s tadanjim voom hrvatskog naroda, negoli radi slabosti argu-
mentacije Sarkoti bezuvjetno osuuje one dijelove svjetovne i crkvene inteligen-
cije koja je dovela do nastanka Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, ali se u tom tre-
nutku oklijeva zaloiti za potpuno osamostaljenje Hrvatske: Srbi i Hrvati mogu sva-
kako ivjeti u [Kraljevini] SHS kao dva posebna naroda, kao dvie posebne, stare his-
torike drave, dakle kao konfederacija jedan uz drugog ali drugije ne.
111
I Pilar i Sarkoti, nema sumnje, u obzir uzimaju tadanje vanjskopolitike okol-
nosti, pa se iz taktikih razloga zadovoljavaju umjerenijim zahtjevima. A da je kod
109
Mogunost tzv. amputacije srpski, u prvom redu srbijanski politiari, razmatrali su ve u vrijeme stva-
ranja prve jugoslavenske drave. (I. RIBAR, Politiki zapisi, 31, 92.)
110
Branimir JELI, Politike uspomene i rad Dra Branimira Jelia [priredio Jere Jareb], Izdava Mirko ami-
ja, Cleveland, 1982., 204 i dr. Iako zanimljive, Jelieve tvrdnje treba primiti sa stanovitim oprezom. Ve
Sarkotieve biljeke na marginama primjerka knjige Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu hr-
vatsku dravu (Izdanje Hrvatskoga kola u Sjedinjenim Dravama i Kanadi, Youngstown, Ohio, 1934.), ko-
ji mu je darovao autor knjige, Mile Budak, pokazuju da je Sarkoti jo i 1934. izrazito kritian prema Star-
eviu i prema Budakovim negativnim ocjenama Austro-Ugarske Monarhije. Fotokopija tog primjerka Bu-
dakove knjige u posjedu pisca.
111
Radievo izdajstvo. Pie general-pukovnik barun Sarkoti, bivi poglavica Bosne i Hercegovine, bez
oznake nakladnika, Be, 1925., 29.
40
Pilara (kao i kod Sarkotia, uostalom) otklanjanje jugoslavenske drave konstanta,
potvruje i njegovo ponaanje u iduem razdoblju. Ono proizlazi i iz njegove sna-
ne kritike Radieva povezivanja s Pribieviem i stvaranja Seljako-demokratske ko-
alicije (SDK).
Pilarova ocjena Pribievieva djelovanja bila je krajnje negativna. Za nj je SDK
samo suvremeni izraz nekadanje Hrvatsko-srpske koalicije koju je drao za jednog
od kljunih krivaca tekoga poloaja hrvatskog naroda. Takoer nema nikakve sum-
nje kako je Pilar bio svjestan da se Pribieviev SDS jo nije oslobodio unitaristikog
jugoslavenstva. To je jedan od vanih razloga to se Pilar postupno distancira od
HSS-a i pribliava Trumbiu i njegovoj Hrvatskoj federalistikoj seljakoj stranci
(HFSS). Niz je dodirnih toaka izmeu njegovih pogleda i federalistikog programa
i taktike: pozivanje na dravnopravnu argumentaciju i spremnost na ogranieni
kompromis s kraljem, prihvaanje monarhijskog, ali ustrajanje na federalistikom
ureenju drave, naglaeni intelektualizam i sl.
112
U to su doba, kako pokazuje Pila-
rova bibliografija, neke njegove ocjene i lanci objavljeni i u pravakim (frankova-
kim) publikacijama, ali je oito da svoju pozornost on koncentrira na nestranaki
Obzor i federalistiki Hrvat. Suraivao je i u drugim publikacijama koje su bile bli-
ske HFSS-u. Tako je Hrvatska mladica, glasilo federalistike mladei koje je urei-
vao Mile Starevi, u oujku 1928. poela u nastavcima objavljivati Pilarovo Juno-
slavensko pitanje u prijevodu F. Puceka i s Pilarovim ispravcima.
113
O Pilarovu pri-
bliavanju HFSS-u govore njegova kasnija pisma Trumbiu,
114
a iz pisma urednitvu
Hrvata, upuenog sredinom listopada 1928. godine, proizlazi da je ak i u formal-
nom smislu bio lanom HFSS-a.
115
I u dodirima s vodstvom HFSS-a Pilar se ponovno vraa glavnoj svojoj preoku-
paciji: sudbini BiH. Bavei se Crkvom bosanskom, on dolazi do uvjerenja da upra-
vo u pojavi te vjerske zajednice treba traiti kljuni razlog da se hrvatski narod ras-
puknuo u XII. stoljeu, to je za posljedicu imalo teke teritorijalne, politike i psi-
holoke gubitke.
116
Jedna od tih posljedica koja se protee do dananjih dana, jest
osjeaj bosanskog separatizma.
117
Smatrao je da se tom problemu moe doskoiti
samo dugotrajnom promiljenom politikom. U pismu urednitvu Hrvata, datiranom
17. listopada 1928., ponavlja svoju ocjenu da je BiH sredinje pitanje, glavna toka
hrvatske politike. Veina Hrvata to ne shvaa, nastavlja Pilar, pa je hrvatska politika
posljednjih pet desetljea lutala, redovito zauzimajui stajalite protivno pravim in-
teresima Hrvatske.
118
To je, dri on, zapoelo Starevievim protivljenjem okupaciji
112
O HFSS-u op. Ljubomir ANTI, Hrvatska federalistika seljaka stranka, Radovi Instituta za hrvatsku
povijest, vol. 15, Zagreb, 1982., 163-222.
113
S. LIPOVAN, Pilarovo djelo Junoslavensko pitanje, GP, I/2001., 201-202.
114
B. JANIKOVI, Ivo Pilar u svjetlu nepoznatih dokumenata, 244-245, 248-250.
115
OIP/BJ, Slavnom urednitvu Hrvata, Zagreb, 17. listopada 1928.
116
Usp. I. PILAR, Bogomilstvo kao religijozno-povjestni te kao socijalni i politiki problem. Dva predava-
nja Dra Ive Pilara to ih je na 10. veljae i 10. oujka 1927. odrao u Sociolokom drutvu u Zagrebu, Ti-
pografija d. d., s. a. & s. l., [Zagreb, 1927.], passim.
117
Isto, 53, 70-71.
118
OIP/BJ, Slavnom urednitvu Hrvata, Zagreb, 17. listopada 1928. Fragmente pisma objavio je B.
JANIKOVI, Ivo Pilar u svjetlu nepoznatih dokumenata, 245, 255.
41
BiH 1878. godine.
119
Za Pilara nema nikakve dvojbe o tome, da je budunost BiH u
sastavu hrvatske drave. Zato se raduje zbog objavljivanja broure Hrvatsko pitanje
i amputacija, na naslovnici koje je objavljen zemljovid Hrvatske, to obuhvaa Tro-
jednicu s Rijekom i Meimurjem, itavu BiH te podruje junije i od Boke kotor-
ske.
120
Jedino to autoru ili autorima broure zamjera, jest to to publikacija nije ver-
bis expressis izjavila na zahtjev na Bosnu i Hercegovinu, i obrazloila to time, da
mi bez Bosne i Hercegovine ne moemo ivjeti.
121
Smatrajui da broura odraava
i stajalite urednitva Hrvata, tovie, da je nastala uz sudjelovanje slavnog tog ured-
nitva, u pismu moli da se urednicima i vanijim suradnicima, a potom i Trumbiu,
na znanje stavi sadraj toga njegova pisma. U njemu istie uvjerenje kako je zemljo-
vid na naslovnici spomenute knjige onaj minimum, koji mi Hrvati moramo kod rje-
avanja naega narodnoga pitanja traiti, jer su time po mome mnijenju iza sloma
Austro-Ugarske prvi put hrvatski teritorijalni zahtjevi ispravno postavljeni (istaknuo
T. J.).
122
Iako bi mu se na prvi pogled moglo predbaciti da je umjerenjak i reformist, i da
je kaskao za zahtjevima naroda koji je u to doba sve snanije izricao svoju tenju za
dravnom neovisnou, Pilarovi se teritorijalni zahtjevi, dakle, prije mogu nazvati
maksimalistikima, negoli minimalistikima. Njegova pohvala zemljovidu na naslov-
nici broure o amputaciji istodobno potvruje kontinuitet njegove politike i geopo-
litike misli: u geopolitikoj studiji Politiki zemljopis hrvatskih zemalja u hrvatske
je zemlje ubrojio Trojednicu s Meimurjem, Bosnu, Hercegovinu i Istru.
123
Tadanji dramatini dogaaji i injenica da je, kako je on uvjeren, glasilo jedne
vane politike stranke prvi put javno postavilo teritorijalne zahtjeve koji se u bitno-
me podudaraju s njegovim analizama i intelektualistikim konstrukcijama, za Pilara
su nezaobilazan poticaj da formuliranju hrvatskih nacionalnih zahtjeva opet dade
svoj doprinos. No, upravo je nerijeeno pitanje BiH jedan od kljunih razloga nje-
gova protivljenja trenutanom izlasku Hrvata iz Kraljevine SHS. Suoen s vie nego
shvatljivim radikalnim zahtjevima hrvatske javnosti nakon skuptinskoga atentata
(20. lipnja 1928.), Pilar u okupljanju manjih hrvatskih oporbenih stranaka oko HSS-
a vidi novu kvalitetu. To je prvi pomak u smjeru koji prieljkuje. Rezolucija SDK na-
kon zasjedanja u sabornici 1. kolovoza 1928. ocijenila je kako je u narodnoj svijes-
ti dosadanje dravno ureenje u cjelini poniteno poznatim dogaajima, pa [] e-
mo povesti najodluniju borbu za novo dravno ureenje, koje e osigurati punu
ravnopravnost svih spomenutih individualiteta.
124
Dan kasnije, nakon sjednice vod-
119
120
Rije je o brouri Vatroslava Slavka Cihlara (1896.1986.), Hrvatsko pitanje i amputacija. Sa 8 geograf-
skih karata, koja je u tri izdanja objavljena 1928. godine. Dok su drugo i tree objavljeni u vlastitoj na-
kladi, kod prvoga nakladnik nije naveden. No kako je Cihlar 1924.1929. bio lan urednitva Hrvata,
Pilar je zakljuio da je posrijedi kolektivno djelo, ili barem djelo koje odraava stajalite urednitva lista.
121
122
Isto.
123
I. PILAR, Politiki zemljopis (pretisak), 5, 7, 25-26.
124
Rudolf HORVAT, Hrvatska na muilitu, Izdalo Kulturno-historijsko drutvo Hrvatski rodoljub, Za-
greb, 1942., 404-407.
42
stva (treega) Hrvatskog bloka, odrane u prostorijama Hrvatske stranke prava, zas-
tupnici Bloka u Narodnoj skuptini, prava dr. Ante Paveli (odvjetnik) i federalist
dr. A. Trumbi pristupili su zastupnikom klubu HSS-a.
125
Paveli je dva dana kasni-
je, u Jutarnjem listu od 4. kolovoza 1928., ponovio svoj i pravaki zahtjev za uspos-
tavom hrvatske nezavisnosti.
126
S obzirom na sad ve viemjeseno stanje napetosti i demonstracija, Radieva
smrt (8. kolovoza 1928.) i njegov velianstveni sprovod mogli su biti nagovjetaj dra-
matinih odluka u najblioj budunosti. Pilar je smatrao kako i u tim trenutcima tre-
ba zadrati hladnu glavu te trijezno promisliti o objektivnim okolnostima. Zato se
neposredno nakon prvokolovoke rezolucije SDK i Radieve smrti, ve 12. kolovo-
za 1928. pismom obraa Trumbiu, kao predsjedniku HFSS-a, i dr. Jurju Krnjeviu.
On, dakle, ne pie vodstvu SDK (u kojemu izniman utjecaj ima Pribievi, koga Pi-
lar smatra zloduhom hrvatske politike), pa ni vodstvu HSS-a, a osobito ne Paveliu
i pravaima koji ustrajno ponavljaju jedan te isti zahtjev te zasigurno ne bi imali slu-
ha za Pilarovo umjerenjako stajalite.
127
U pismu Trumbiu i Krnjeviu Pilar se protivi izlasku Hrvata iz jugoslavenske
drave u tom trenutku. On podsjea na to kako je za vrijeme svjetskog rata napisao
dvije knjige, borei se protiv ulaska Hrvata u dravnu zajednicu sa Srbima. Zbog tih
je knjiga mnogo pretrpio, ali mu je povijest dala za pravo, jer vei dio Hrvata htio
bi danas poto poto iz drave van. No u ovom je trenutku to pogrjeno. tovie,
znailo bi katastrofu, jer bi rezultiralo gubitkom BiH te preputanjem znatnih dijelo-
va hrvatskoga podruja Italiji i Maarskoj, pa bi preostali teritorij bio tako mali, a
njegov geopolitiki poloaj nepovoljan do te mjere da se ne bi mogao odrati. Sli-
jedom toga bi tako oslabljena Hrvatska silom prilika bila pripojena nekoj od susjed-
nih drava a svaka od njih jaa je i stabilnija od Jugoslavije ime bi Hrvati do-
li u jo teu situaciju. Zbog toga se ne smije podlei emocijama i prepustiti masi da
odluuje o sudbini naroda. Strpljivom i promiljenom politikom Hrvati u postojee-
mu dravnom okviru mogu ojaati svoj poloaj, a ta rtva u konanici mora biti ok-
runjena uspjehom: Ako bismo imali ivaca i snage karaktera da jo njeko vrijeme
izdrimo u ovome dravnom okviru, onda e neminovno nastupiti moment kada e
svi preanski krajevi automatski pasti nama u ruke i sve gore [] navedene katas-
trofalne opasnosti se dati otkloniti. Izriui te ocjene, Pilar se ne obazire na to to
e naslovnici pisma misliti o njegovu oprezu u vrijeme kad Hrvatska kipi od borbe-
nosti i revolucionarnog zanosa: Mene su prije 1918. zvali pesimistom i u Beu i u
Zagrebu. Ja sam ali zadrao pravo.
128
125
Isto, 407-408.
126
Isto, 409-411.
127
No, ne treba smetnuti s uma, da je tada bila opepoznata injenica kako Paveli i Trumbi i dalje ti-
jesno surauju jer se njihove stranke od 1927. nalaze udruene u (treem) Hrvatskome bloku. A upravo
je Paveli u ime Hrvatskog bloka 28. listopada 1927., na sjednici Narodne skuptine, proitao izjavu pre-
ma kojoj sudjelovanje predstavnika Bloka u skuptinskome radu, ne znai, da to faktino stanje prizna-
jemo i odobravamo. Naprotiv Hrvatski blok e svim zakonitim sredstvima raditi, da se odnoaj hrvatskog
naroda iz temelja izmijeni uspostavom hrvatske dravne samostalnosti. (B. KRIZMAN, Paveli i ustae,
Globus, Zagreb, 1978., 18-19.)
128
B. JANIKOVI, Ivo Pilar u svjetlu nepoznatih dokumenata, 248-250.
43
Isto stajalite zastupa i u dokumentu pod naslovom Expos glede pitanja izlas-
ka Hrvata iz Kraljevine S. H. S., koji je oito nastao sredinom 1928., a Pilar ga je
urednitvu Hrvata dostavio u spomenutome pismu od 17. listopada 1928., domeu-
i kako taj Expos nije vie potpuno aktualan.
129
Nije mogue jasno razabrati koje
dijelove Exposa njegov autor vie ne smatra aktualnim, no nema sumnje da u po-
gledu kljunih njegovih postavki nije nastupila nikakva promjena. U tom dokumen-
tu, iznimno dragocjenom za shvaanje Pilarove politike misli, podsjea da je dvje-
ma knjigama, objavljenima tijekom svjetskog rata, odvraao Hrvate od politike na-
rodnog jedinstva kano i od ulaza u novu jugoslavensku dravnu tvorevinu. Tvrde-
i kako je on prvi uoio da Koroeva t. zv. Jugoslavenska Deklaracija od 30. svib-
nja 1917. vodi direktno u Veliku Srbiju, pa je na nju odgovorio sastavljanjem tzv.
Stadlerove deklaracije (izjave), kojom se trai rjeenje dravopravnog pitanja na ju-
gu monarhije u Hrvatskom smislu, na temelju hrvatskoga dravnoga prava te uz ne-
oskvrnjeno uvanje hrvatske narodne i dravne individualnosti te sjedinjenje zema-
lja, na koje se hrvatsko dravno pravo protee, najme Hrvatske, Slavonije, Dalmaci-
je, Bosne i Hercegovine te hrvatske Istre u jedno politiko i financijalno autonom-
no tijelo unutar Habsburke monarhije, Pilar istie da je radi promicanja tog cilja u
Sarajevu osnovao stranku
130
i jedno vrijeme ureivao Hrvatski dnevnik, te prorekao
doslovno sve nesree, koje su Hrvate danas snale.
131
Upravo ga njegova dvadese-
togodinja uporna borba za veliinu i napredak hrvatskoga naroda, smatra Pilar, le-
gitimira na to da ustvrdi kako je sadanji moment za Hrvate podpuno ne podesan
za provedenje rastave i izlaza[k] Hrvata iz Drave S. H. S..
132
Razvitak posljednjih go-
dina pokazuje, nastavlja on, da se Hrvati oporavljaju od sloma 1914.1918. i uzdi-
u se, dok Srbi uporno i stalno padaju. No ta tendencija jo nije dosegla vrhunac,
pa ovo nije pogodan trenutak za nagli izlazak iz jugoslavenske drave.
133
Kljuni argument za svoje stajalite Pilar u nastavku Exposa nalazi u sljedeem:
iz geopolitikih je razloga podruje Trojednice, ako mu se ne pridoda BiH, zapravo
teritorij za samostalan ivot sasvim nepodesan. Nesretan je povijesni razvitak i do-
sele nedovoljno ocijenjeni katoliko-bogomilski raskol iz narodne cjeline iztrgao []
najvei dio hrvatski[h] zemalja, najme Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Sandak i
Mavu. Zbog toga Hrvatska posebno nije kadra da podnese kombinirani magjars-
ko-talijanski pritisak koji je Konstanta u naoj povijesti, a koji je osobito pojaan
dolaskom agresivnoga i imperialistikoga faizma na elo u ujedinjenoj Italiji: Si-
tuacija Hrvatske postaje konano izgubljena, ako u Bosni i Hercegovini, medju rai-
rena dva Kraka [Trojednice], sjedi neprijateljska Velika Srbija.
134
Pouak toga polo-
129
OIP/BJ. Sauvani strojopisni primjerak Exposa glede pitanja izlaska Hrvata iz Kraljevine S. H. S. sad-
ri veliki broj pisarskih pogrjeaka, to bi moglo govoriti da je njegov prijepis raen na brzinu. Fragmen-
ti Exposa objavljeni su u: B. JANIKOVI, Ivo Pilar u svjetlu nepoznatih dokumenata, GP, I/2001., 245-
248.
130
Misli se na frankovaku Stranku prava u Bosni i Hercegovini.
131
OIP/BJ, Expos, 1.
132
Isto. Pod Dravom S.H.S. oito misli na Kraljevinu SHS.
133
Isto.
134
Isto, 1-2.
44
aja, smatra Pilar, potpuno je jasan: ...Hrvati smiju pristupiti osnutku svoje samostal-
nosti tek onda, kad mogu iz sadanje dravne formacije dobiti najmanje itavu Bos-
nu. ak i u tom sluaju postaje neodriv vei dio Srijema i Boka Kotorska, zajedno
i sa najjunijom Dalmacijom.
135
Kako bi sauvala i ta podruja, Hrvatska mora do-
biti Mavu i Crnu Goru koje su nekad bile u sastavu hrvatske drave: Za Crnu Go-
ru bilo bi prije 15 godina potpuna utopija tako to i pomisliti, danas nije vie utopi-
ja. A ako Hrvati budu imali ivaca i karaktera, da podnesu dananje potekoe, bu-
du imali snage, da tim tekoama suprotstave odluan i snaan otpor, a ne padnu
u politiku histeriju, kao to su pali za prva dva decenija XX stoljea, onda za 10 go-
dina mnogo to, to danas izgleda jo kao utopija, nee vie biti utopija.
136
Posegnuti danas za proglaenjem neovisnosti, obrazlae Pilar, prerano je: Fran-
cuska i Engleska podupiru Srbiju ak i u odnosima s Bugarskom, a kamoli u odno-
sima prema Hrvatskoj. Istodobno, hrvatske pozicije u BiH jo ni izbliza nisu vrste.
Srbima je sustavnim radom uspjelo uvjeriti Europu da je BiH srpska, a u tome su im
pomogli i neki Hrvati: ...i hrvatski historiar, koji vrijedi kao osobiti hrvatski patrio-
ta Vjekoslav Klai[,] Bosnu [je] proglasio srpskom naseobinom [i] dravnom tvorevi-
nom.
137
Pilar ima jasne predodbe i o unutarnjoj politikoj organizaciji hrvatskog naro-
da. Za razliku od pravih pristaa jugoslavenske ideje, on nema nikakvih iluzija o
SDK: ona je povratak na liniju Srpskohrvatske Koalicije, koja je i dovela do hrvat-
skog ulaska u tu dravu, pa samo najnedotupavniji optimizam moe vjerovati da
e SDK dovesti do njihova izlaska iz Kraljevine SHS. Ipak, ta je koalicija danas ne-
ophodna taktika nuda za Hrvate, ali se ne smije previdjeti ni to[,] da je to ujedno
veliki momenat slabosti za njih. Pribievi je tvorac te drave i tek posve politiki
nezreo ovjek moe oekivati, da e Pribac Hrvatima ikada pomoi, da izadju iz ove
drave, koja je bila ivotni ideal njegov.
138
I vanjskopolitike okolnosti, nastavlja Pilar, danas takoer oteavaju ostvarenje
hrvatske tenje za osamostaljenjem. Hrvati su prije deset godina uvjeravali svjetsku
javnost da hoe zajednicu sa Srbima, pa ih se sada doivljava neozbiljnima kad trae
izlazak iz te zajednice. itav dravni aparat, ak i o hrvatskome troku, podupire
uvjerenje svijeta u tu hrvatsku neozbiljnost, a svijet ne eli dirati u podruje na ko-
jem se zbio dogaaj to je oznaio poetak svjetskog rata. Svako diranje u granice
Kraljevine SHS naii e na protivljenje Londona, Pariza i Washingtona, a to je proti-
vljenje toliko snano da mu se ak bezuslovno mora pokoriti Mussolini, koji za so-
135
Isto, 2. Zanimljivo je usporediti ta Pilarova razmatranja sa situacijom nakon Drugoga svjetskog rata:
gubitkom BiH, u obnovljenoj je Jugoslaviji hrvatska federativna jedinica doista izgubila i vei dio Srije-
ma i Boku Kotorsku, zajedno i sa najjunijom Dalmacijom.
136
OIP/BJ, Expos, 2-3.
137
Isto, 3. Pilar cilja na Klaievu tvrdnju, da su Srbi osnovali dvije poglavite oblasti: Rau i Bosnu (Vje-
koslav KLAI, Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea, Naklada knjiare Lav. Hart-
mana /Kugli i Deutsch/, Zagreb, 1899., 33.), dok je ranije, u raspravi Poviest Bosne do propasti kraljev-
stva (Trokom pievim, Zagreb, 1882., 42.), zastupao stajalite da su samo najistoniji dijelovi Bosne srp-
ski.
138
OIP/BJ, Expos, 3.
45
bom ima velevlast Italiju, i koji je poduzeo brojne diplomatske pripreme da na te-
tu hrvatskih zemalja proiri svoju dravu. Upravo radi toga ne treba Mussoliniju da-
ti povoda da dobije izgovor za postavljanje talijanskih zahtjeva: Svako pokretanje
nae rastave od stola i postelje sa Srbima znai u tom asu na nas u najboljem slu-
aju primjenu londonskoga pak[ta], a kraj malo samo ne povoljnije situacije jo i go-
re, najme gubitak itave Dalmacije.
139
Zato treba postupati strpljivo i racionalno: ...Mi Hrvati moramo razumjeti, da
svoj veliki obraun sa Srbima moramo ostaviti za onaj as, kad Italija bude paralizi-
rana. To e biti pako samo onda, kada padne faistiki reim ili pako, kada Italija
dodje u otvoreni konflikt sa kojom drugom velevlasti. To pako nije iskljueno, jer je
Italija svojom nemirnom i agresivnom[,] upravo brigantskom polit[ik]om svom svije-
tu dojadila, pak mora s vremenom izazvati istu reakciju, koju je njekada izazivala
Vilhe[l]movska Njemaka.
140
Promiljenom politikom, nastavlja Pilar, treba pustiti
Srbima diplomatski odijum, da oni hoe razlaz, dotino amputaciju.
141
Za to se ho-
e potpuna stega; u dananjem se trenutku Hrvati moraju vratiti maksimi bana Ma-
urania: Kad je ovjek u paklu, mora traiti mjesto gdje je najmanje vrue. To u
konkretnoj situaciji znai borbu za autonomiju i za to vei utjecaj na dravnu, oso-
bito na vanjsku politiku. Na taj e se nain omoguiti zatita naih sunarodnjaka od
progona, koji su na dnevnom redu i koji nee prestati. Istodobno treba poduzeti
uzornu organizaciju na gospodarskome i prosvjetnom polju, to e dovesti do jaa-
nja Hrvata, unato svim smetnjama koje e reim initi. U svakom sluaju treba iz-
bjei prenagljene i neoprezne postupke. Takvi postupci ne samo to ne e ispravi-
ti pogreke koje su 19141920. (sic!) poinili Hrvati, nego mogu dovesti do toga
da e se moi njihova tragika zbiti u formulu: Hrvati su ludo ili u Dravu S. H. S.
a jo ludje su ili iz nje. A ova tragika moe postati tragedijom Hrvata.
142
Sve su te misli zapravo varijacija teza i uvjerenja koje je Pilar viekratno izloio
u svojim ranijim geopolitikim razmatranjima (u doba Austro-Ugarske Monarhije i
nakon nje), slijedom ega se moe s velikom sigurnou zakljuiti da u vrijeme Kra-
ljevine SHS nije kapitulirao niti je u odnosu na ranije svoje ocjene ustuknuo. Napro-
tiv, on i u pogledu cilja i u pogledu metoda borbe ostaje vrsto na istim pozicijama,
nalazei u novome razvitku odnosno u promijenjenim meunarodnopolitikim okol-
nostima samo potvrdu ispravnosti svojih stajalita koja je potrebno tek osvjeiti do-
datnim argumentima, a nipoto iz temelja mijenjati.
IV. estosijeanjska diktatura i Pilarova razmiljanja o budunosti Hrvatske
Pilar je bio previe hladnokrvan i racionalan da bi proglaenje estosijeanjske di-
ktature (1929.) i intenziviranje nasilja nad Hrvatima kod njega izazvalo prenagljenu,
139
Isto. Kao to je poznato, Italiji je u travnju 1941. polo za rukom okupirati hrvatska podruja obeana
joj Londonskim paktom (1915.), pa i vie od toga. Rimskim ugovorima iz svibnja 1941. ona se faktino
odrekla velikog dijela podruja obeanih joj 1915. godine, ali je i takav teritorijalni gubitak sudbonosno
odredio vojnopolitiki razvitak Nezavisne Drave Hrvatske i doveo do dubokih i dugoronih rascjepa u
hrvatskome nacionalnom biu.
140
OIP/BJ, Expos, 3.
141
Isto, 4.
142
Isto, 4-5.
46
emocionalnu i nepromiljenu reakciju. Njegovi politiki pogledi iz toga doba, okru-
njeni i zaokrueni nekim dosad neobjavljenim analizama i spomenicama te knjigom
Immer wieder Serbien, pokazuju kontinuitet njegove misli i ustrajnost njegova dje-
lovanja. I danas je ta rasprava intrigantna svakomu tko se bavi tim razdobljem hr-
vatske povijesti.
Razumljivo, svaka ralamba Pilarovih stajalita izraenih u spisima koje je sasta-
vio u doba diktature, pa tako i u knjizi Immer wieder Serbien, mora poi od anali-
ze unutarnjopolitike situacije u kojoj se tada nalazio hrvatski narod, ali i od meu-
narodnoga politikoga, gospodarskog i vojnog okruenja Hrvatske u vrijeme njezi-
na nastanka.
injenica da je politiki ivot u doba diktature u velikoj mjeri zamro, ne moe
se pripisivati samo zabrani djelovanja politikih stranaka i udruga s plemenskim oz-
nakama te nesmiljenomu reimskom teroru.
143
To jesu bili vani imbenici, no u ne-
maloj mjeri za to je bila kriva i slaba organizacija stranakoga i politikog ivota. To
je, a ne samo prvotno nesnalaenje nakon 6. sijenja 1929., jedan od vanih razlo-
ga mrtvila u krugu oko Radieva nasljednika dr. Vladka Maeka.
144
Ni hrvatska po-
litika emigracija u prvim godinama nakon proglaenja diktature nije postigla ozbilj-
nije uspjehe. Pravaki prvaci Paveli i Perec, koji se kao organizatori ustakoga
pokreta nalaze u emigraciji ve od kraja 1928. odnosno od sijenja 1929., jesu po-
duzeli nekoliko politiko-propagandnih akcija, kao to je predaja predstavki Dru-
tvu naroda i tiskanje propagandnih knjiga, broura i novina, ak su izveli i prilian
broj diverzija i sabotaa, te su s bugarskim nacionalistima u Sofiji 20. travnja 1929.
potpisali Sofijsku deklaraciju (i za to bili osueni na smrt!), ali nita od toga nije jo
ozbiljno ugrozilo Jugoslaviju. Ni Maekovi suradnici Krnjevi i August Kouti, koji
su u emigraciju otili sredinom 1929., nisu se mogli pohvaliti veim uspjesima.
Meunarodne su prilike bile takve da je ak i zahtjev za povratkom na parla-
mentarni reim i za reformu jugoslavenskoga politikog sustava, u Europi nailazio
na gluhe ui. Jugoslavija, pa ak i njezin diktatorski reim, uivali su snanu potpo-
ru zapadnih demokratskih velesila. Francuska je trajno nastupala kao protektor Ju-
goslavije koja je bila jedan od stupova poratnog sustava sigurnosti u Europi.
145
Ona
je nakon uvoenja pseudoparlamentarnog sustava u jesen 1931. jo i pojaana. Ju-
goslavensko-francuski sporazum o produljenju Ugovora o prijateljstvu i Konvencije
143
The Manchester Guardian je 20. rujna 1929. o Jugoslaviji pisao: Cijela je zemlja podvrgnuta ratnom
stanju. Jugoslavija se moe smatrati grobljem. U javnom miljenju ne moe biti formulirana nikakva kri-
tika ni postavljeno nijedno pitanje. Vlast soldateske je apsolutna. Zatvori su prepuni. Posljednji tjedan
mjeseca srpnja pustili su na slobodu kradljivce da bi na njihova mjesta utamniili politike okrivljenike.
Zemlja je raj policista, uhoda, njukala i klevetnika. U zatvorima priznanja se iznuuju neljudskim mue-
njima. To je diktatura sablje i revolvera. Ona pritiskuje zemlju poput olovnog ogrtaa. (Mirko GRMEK
Marc GJIDARA Neven IMAC, Etniko ienje. Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji, Glo-
bus, Zagreb, 1993., 95.)
144
Usp. Ljubo BOBAN, Maek i politika Hrvatske seljake stranke 19281941. Iz povijesti hrvatskog pi-
tanja, Prva knjiga, Liber, Zagreb, 1974., 41-87.
145
Vuk VINAVER, Jugoslavija i Francuska izmeu dva svetska rata. (Da li je Jugoslavija bila francuski sa-
telit), Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1985., passim; Miro KOVA, Francuska i hrvatsko pitanje
1914.1929., Dom i svijet, Zagreb, 2005., passim.
47
o arbitrai na iduih pet godina, potpisan je 28. listopada 1932., a ratificiran 2. pro-
sinca 1932.
146
Slinu potporu Jugoslavija je uivala i u Velikoj Britaniji. I kad je bio
kritian prema nekim mjerama jugoslavenskog reima, slubeni je London podupi-
rao opstanak jugoslavenske drave i, sve do druge polovice tridesetih godina, kad
je sazrela svijest o tome da bi nastavak unitaristike nacionalne politike mogao ugro-
ziti ouvanje toga stratekog interesa, nije pokazivao nikakve sklonosti federalisti-
kim, a kamoli separatistikim tendencijama. Britanski je tisak, napose Times, pod
utjecajem Foreign Officea, tijekom 1932. ublaio kritike jugoslavenskog reima.
147
A,
opisujui poetkom 1934., prilike u dravi tijekom prethodne godine, britanski je
poslanik u Beogradu zabiljeio: ...Neraspoloenje, ma kako duboko i u dobroj me-
ri opravdano, bilo je jedna stvar, a separatizam i federalizam, a jo vie pokuaji da
se oni silom ostvare, sasvim su druga stvar. Gunanje je u hrvatskoj tradiciji, jer kao
i Slovaci, o kojima je nedavno pisao poslanik Njegovog Velianstva u Pragu, i Hrva-
ti su uvek nezadovoljni svim i svaim, osim sami sobom. Zato verujem, kao to sam
uvek verovao, u trajnost Jugoslavije, i sumnjam da nezadovoljstvo Srbima i srpskom
vlau u krajevima zapadno od Drine preti izbijanjem nereda veih razmera.
148
Revizionistiki je tabor bio preslab da bi ozbiljno ugrozio opstanak Jugoslavije.
Zemlje koje su bile zainteresirane za reviziju mirovnih ugovora, bile su ili vojnopo-
litiki nemone (Njemaka) ili ipak nisu prieljkivale otvorenu konfrontaciju sa sila-
ma pobjednicama (Maarska, Bugarska). Zato je vodeu ulogu u tome taboru pre-
uzeo jugoslavenski apeninski susjed. Italija je doista u nekoliko godina faistike
vlasti izrasla u respektabilnu silu, okupljajui oko sebe europske nezadovoljnike i
sklapajui s njima razliite sporazume.
149
No, maarska je vlada poetkom novog de-
setljea ocijenila kako joj se vie isplati traiti naslon u Francuskoj, nego u Italiji. Taj
kurs, to ga je inaugurirao Gyula Krolyi, profrancuski orijentiran politiar koji je
1930. postao ministrom vanjskih poslova, podrazumijevao je i smirivanje napetosti
u odnosima s Jugoslavijom.
150
U godinjem izvjeu za 1931., britansko je poslanstvo
u Beogradu procjenjivalo da je Jugoslavija izloena samo jednoj, relativno maloj
opasnosti, koja dolazi od Italije. Od svih novih zemalja ona je jedina u stanju da vo-
di sasvim nezavisnu politiku.
151
U stvarnosti je talijanska politika prema Jugoslaviji (pa samim time i prema Hr-
vatskoj) lavirala izmeu prijetnji ratom i pokuaja tjenje suradnje. Poetkom tride-
setih godina Mussolini je nizom diplomatskih akcija, ukljuujui i tajne pregovore s
kraljem Aleksandrom, pokuavao privui Jugoslaviju, pa moda ak i s njom sklopi-
ti vri savez. Raunao je kako bi na taj nain oslabio francuski utjecaj u jugoisto-
146
ivko AVRAMOVSKI, Britanci o Kraljevini Jugoslaviji. Godinji izvetaji Britanskog poslanstva u Beo-
gradu 19211938, Knjiga druga (19311938), Arhiv Jugoslavije Globus, Zagreb, 1986., 105-106.
147
. AVRAMOVSKI, Britanci o Kraljevini Jugoslaviji, II., 99.
148
Isto, 145.
149
Takvi su formalni sporazumi postignuti s Albanijom (1926.), Madarskom (1927.), Grkom i Turskom
(1928.), a Italija je posredovala u sklapanju maarsko-turskog (1929.), bugarsko-turskog (1929.) i grko-
turskog ugovora o prijateljstvu (1929.).
150
V. VINAVER, Jugoslavija i Maarska 19181933, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1971., 195 i d.
151
48
noj Europi i osigurao talijanske pozicije u Albaniji.
152
No, u to je bila upuena samo
uska skupina ljudi u vrhu dviju drava. Na povrini se mogao stei i drugaiji do-
jam: talijanski imperijalizam s jedne, i vrsta uklopljenost Jugoslavije u Malu Antan-
tu odnosno u francuski sustav kolektivne sigurnosti u Europi s druge strane, nemi-
novno su raali napetostima koje su utjecale na raspoloenje javnosti. Gotovo ita-
vu 1932. obiljeavali su talijansko-jugoslavenski incidenti. Aleksandar je 22. veljae
1932. otvoreno izjavio britanskom poslaniku kako e se na proljee neto dogodi-
ti, pri emu nije iskljuio ni mogunost da on odnosno Jugoslavija ugroze mir u ju-
goistonoj Evropi.
153
U rujnu 1932. dolo je do prve vee akcije ustakog pokreta:
Velebitskog ustanka. Pilar, dodue, nije bezrezervno prihvaao reimske tvrdnje da
je ustanak potakla Italija,
154
ali je u svojim analizama imao na umu da je dobar dio
javnosti prihvaao takvu interpretaciju.
155
Iako je Mussolini upravo u rujnu uvjeravao jugoslavenskog poslanika u nunost
talijansko-jugoslavenskog sporazuma,
156
njegov govor od 22. listopada 1932., povo-
dom desete obljetnice pohoda na Rim, dodatno je zabrinuo slubene jugoslaven-
ske krugove, jer se Mussolini zaloio za reviziju Trijanonskog ugovora u korist Ma-
darske.
157
Krupan incident zbio se na obljetnicu stvaranja jugoslavenske drave: u
noi od 1. na 2. prosinca 1932. skupina sokolaa otetila je vie skulptura mletakih
lavova u Trogiru, to je izazvalo burne reakcije talijanske javnosti, pa i samog Mus-
solinija.
158
A malo nakon pojavljivanja Pilarove knjige u Berlinu, beogradska je Poli-
tika 13. travnja 1933. objavila uvodnik pod naslovom Plan o etvornom sporazumu
sila Mussolini je predloio na bazi raspada Jugoslavije. Objavljen je i zemljovid Eu-
rope, na kojemu nema Jugoslavije. Srbija je prikazana u granicama koje je imala pri-
je balkanskih ratova, Austro-Ugarska Monarhija obuhvaa slovenska i hrvatska po-
druja sjeverno od Save i Dunava, Bugarska ukljuuje Makedoniju, dok su sva po-
druja juno od Save i Dunava, osim Srbije i Albanije, oznaena kao talijanski pro-
tektorat.
159
Pilar, koji je uvijek razmiljao u geopolitikim kategorijama, bio je iznimno svjes-
tan injenice da su talijanske aspiracije na hrvatske zemlje izraz njezina geopoliti-
kog poloaja, a ne hir pojedine talijanske vlade. U tom je smislu smatrao loginom
i talijansku simbiozu s velikosrpskim ambicijama. Jo u Junoslavenskom pitanju on
je izrazio uvjerenje kako e Italija i u budunosti stalno igrati ulogu, koju joj propi-
152
V. VINAVER, Jugoslavija i Francuska izmeu dva svetska rata, 218.; B. KRIZMAN, Paveli i ustae, 135
i d.
153
154
F. LICHTTRGER, Immer wieder Serbien, 57-58.
155
Britansko je poslanstvo ocjenjivalo kako su u tisku nemiri u Lici preuveliani, ali ostaje injenica da
su gotovo kod sto seljaka pronaene italijanske bombe i oruje. (. AVRAMOVSKI, Britanci o Kraljevi-
ni Jugoslaviji, II., 84, 97, 111.)
156
V. VINAVER, Jugoslavija i Francuska izmeu dva svetska rata, 225.
157
158
Op. Mario JAREB, Trogirski incident od 1. prosinca 1932. i mletaki lav svetog Marka kao simbol ta-
lijanstva istone obale Jadrana, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 39/2007., br. 2., 419-443.
159
. AVRAMOVSKI, Britanci o Kraljevini Jugoslaviji, II., 149, bilj. 13.
49
suje njen geopolitiki poloaj i njena predaja. To znai da e Italija nastaviti voditi
politiku tako da u budunosti proiri svoj posjed na istonoj obali Jadrana na one
zemlje koje su nekad pripadale Mletakoj Republici, pri emu je posve logino nje-
zino saveznitvo i podjela interesnih sfera sa Srbijom.
160
I sredstva kojima se Italija,
kao politiki pokrajni odvjetak i uenik Bizanta, tradicionalno slui, povezuju nje-
zine interese s interesima maloga Bizanta (Srbije).
161
Da je to uvjetovano geopoli-
tikim poloajem i svojstvima istone obale Jadrana, ponovio je i u Politikom
zemljopisu,
162
a tog se straha od Italije, kako se vidi i iz ranije spomenutoga pisma
Radiu od 30. sijenja 1927., Pilar nije nikad oslobodio.
Isto je tako ostao tvrdo uvjeren u ispravnost vlastitih geopolitikih promiljanja,
prema kojima je Hrvatska nuno suoena jo i s maarskim i velikosrpskim imperi-
jalizmom, pri emu je slabija i od svakoga od njih pojedinano, a kamoli od sviju
njih zajedno, u sluaju da oni nastupe udrueno ili bar istodobno. To je bitno utje-
calo na njegova razmiljanja i na njegovo otklanjanje urnoga, po njemu u tak-
vim okolnostima nepromiljenoga i dugorono tetnog izlaska iz Kraljevine Jugo-
slavije. Umjesto toga, potrebno je prionuti unutarnjoj organizaciji i postupnome ja-
anju, kako bi se u doglednoj budunosti moglo s uspjehom poduzeti taj neminov-
ni i eljeni posljednji korak.
Krajem 1931. ili poetkom 1932. godine Pilar je sastavio omanji spis u kojemu
zakljuuje da ozbiljnost prilika sili Hrvate na razmiljanje koje konkretne mjere tre-
ba da poduzmemo, da nas dogaaji koji spadaju bezuvjetno u krug mogunosti u
godini 1932., ne zateknu nespremne.
163
Ne precizirajui na tome mjestu na koje do-
gaaje misli (a ciljajui, vrlo vjerojatno, na mogui talijansko-jugoslavenski sukob!),
Pilar zakljuuje kako je ivot praktino ve odluio o tome da se je sva neovisna in-
teligencija okupila oko Radieve politike, pa tu politiku treba nastaviti. No, i za Ra-
dia osobno i za njegovu politiku, smatra Pilar, bilo je kobno njegovo neprestano
kolebanje u pogledu glavne ideje vodilje stranke, odnosno da li ta ideja vodilja
stranke ima biti internacionalna ili nacionalna, ili konkretnije reeno zelena interna-
cionala ili nacionalno vodstvo. Sadanje vodstvo HSS-a je, ocjenjuje Pilar, tu dvojbu
razrijeilo na pravi nain, opredjeljujui se za to da samo narodno vodstvo moe bi-
ti ideja vodilja stranke. Nakon toga predstoji organizacijsko-tehnika i programska
reforma, kako bi se mogli postii zacrtani ciljevi.
164
Po svemu sudei, iz istog razdoblja potjee i nedatirana Spomenica o pravim za-
daama HSS uoi novog Ustava, koja je takoer sauvana u Pilarovoj ostavtini. Ia-
ko joj je u naslovu sintagma uoi novog Ustava, Pilar ve u prvoj reenici tog do-
kumenta ocjenjuje tzv. Oktroirani ustav od 3. rujna 1931., to znai da je sauvana
160
L. v. SDLAND [I. Pilar], Junoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja, Matica Hrvatska, Zagreb,
1943., 381-382.
161
Isto, 380, 382.
162
I. PILAR, Politiki zemljopis, 9, 23-24.
163
Nenaslovljeni spis poinje reenicom Meni se ini da je na pragu Nove godine 1932.... (OIP/BJ. Usp.
B. JANIKOVI, Ivo Pilar i vodstvo privremeno zabranjene Hrvatske seljake stranke, 182.)
164
OIP/BJ. Usp. B. JANIKOVI, Ivo Pilar i vodstvo privremeno zabranjene Hrvatske seljake stranke,
182-183.
50
verzija Spomenice nastala malo nakon donoenja tog ustava. U njoj se ponovno vra-
a na reorganizaciju HSS-a, koji kao predstavnik jedne kulturne i socijalne ideje ima
postati temeljem jednoga dravnog razvitka. S obzirom na to da postojei propisi
zabranjuju udruivanje s nacionalnim ili vjerskim predznakom, Pilar predlae da se
HSS preimenuje u Socijalno-seljaku stranku. No odmah istie da je po njegovu
uvjerenju vrlo [] nepovoljno djelova[l]o na politiki rad Stjepana Radia njegovo
kolebanje izmeu dvije osnovne ideje njegove politike; kolebanje izmeu interna-
cionalizma i nacionalizma ili konkretnije reeno: izmeu ideje zelene internaciona-
le i hrvatskoga vodstva.
165
Evolutivni je razvitak tu dvojbu razrijeio u korist nacio-
nalnog vodstva hrvatskoga naroda, to je dobilo svoju daljnju stvarnu posvetu u i-
njenici da su se danas uglavnom svi ostali stalei okupili oko hrvatskog seljatva, do-
tino vodstva HSS, to je danas jedna gotova injenica, s kojom valja raunati.
166
Promjena imena treba i simboliki potvrditi okupljanje svih hrvatskih stalea oko
HSS-a, koje bi okupljanje dovelo do toga da se savrenom diobom rada postignu
(sic!) maksimalni uspjeh za cijeli narodni kolektiv. Time bi se ujedno otvorila mo-
gunost irenja stranke bez obzira na regionalne razlike, ukljuujui teritorij itave
drave, kraj ega bi idejno i politino vodstvo ostalo u dosadanjim rukama.
167
Vjerojatno je u to vrijeme Pilar sastavio Spomenicu u pitanju organizacije i obra-
ne i otpora Hrvatsko[ga] Naroda u sadanjoj njegovoj politikoj situaciji. Taj je spis
takoer nedatiran, ali je svakako nastao nakon sredine 1930., dok neke formulacije
iz njega upuuju na to da bi i njega trebalo datirati u razdoblje nakon donoenja Ok-
troiranog ustava. Spomenica ima trideset strojopisnih stranica, a nekoliko fragmena-
ta iz nje objavio je B. Janikovi.
168
Rije je o dokumentu koji se u svakom pogledu
moe smatrati komplementarnim Pilarovoj knjizi Immer wieder Serbien. No on ima
i drugu vrijednost, koja je vjerojatno posljedica injenice da je u jednome povjerlji-
vom dokumentu kao to je to Spomenica, Pilar mogao otvorenije i jasnije izraziti ono
to je u raspravi namijenjenoj javnosti smatrao oportunim preutjeti ili opreznije for-
mulirati. Ona sadri i Pilarove svjetonazorske i drutvene poglede, te na taj nain
pokazuje da je njegov interes za filozofska, religiozna, geopolitika, socioloka, et-
nografska i druga pitanja zapravo u cijelosti uvjetovan jednim jedinim ciljem: nai-
nom kako uspjeno ostvariti trajnu slobodu i samostalnost hrvatskog naroda.
U toj Spomenici Pilar se ponovno vraa i na problem bizantinizma i potrebe
obrauna s njim. Bizantinizam je, ocjenjuje Pilar, jedan zaokrueni sistem praktike
filozofije, koja opsee cijeli ivot, ne samo vjerski i privatni ivot, nego i javni, na-
roito politiki ivot, dakle, rijetko opsean, i zato jak, pak da osposobljuje pojedin-
ca naroito za politiki ivot, to je osnovkom svih velikih politikih uspjeha, koje
su Srbi dosele znali postii.
169
Tomu se ne moe suprotstaviti pukom negacijom ili
165
178-180.
166
Isto, 180-181.
167
Isto.
168
Isto, 183-184.
169
OIP/BJ, Spomenica u pitanju organizacije i obrane i otpora Hrvatsko[ga] Naroda u sadanjoj njegovoj
politikoj situaciji.
51
ignoriranjem problema. Za to je potreban aktivan nastup odnosno prelaz iz negati-
vizma u dravotvorstvo. Istiui da HSS (koji naziva naom strankom, iz ega se
dade zakljuiti kako se je formalno smatrao pripadnikom te u to vrijeme zabranje-
ne stranke), ima u hrvatskome narodu takvu ulogu, da ne smije pristati na to da se
politika vlast trajno pripusti [prepusti, op. T. J.] politikim neprijateljima, i to jugo-
slavenskim smjerovima, Pilar se zalae za organizacijsku i ideoloku obnovu stran-
ke. Oito imajui pred oima rastui utjecaj stranakih ideologa koji su, poput Ru-
dolfa Hercega, promicali zaokruen sustav autohtone seljake ideologije, i Pilar za-
govara oblikovanje neega to je isto toliko jako i aktivno, a ujedno solidnije, kul-
turnije i savrenije od bizantinizma odnosno oblikovanje ideologije kojom e se hr-
vatstvo, kao jedan poseban i najodliniji nosioc staroslovenske kulture suprotstavi-
ti ovoj novoj navali povrno evropeizovanoga orijentalizma.
170
No Spomenica po-
kazuje i to, to Pilar zapravo smatra kljunim odrednicama tadanjega, iznimno te-
kog poloaja hrvatskog naroda. To su, u prvom redu: gubitak samopouzdanja i du-
hovna kriza, slabost politike odnosno stranake organizacije, nedovoljna ideoloka
izgraenost vodeih politikih ljudi, sklonost negativizmu, dijelom neprihvatljivo
zastranjenje u internacionalistike koncepcije, kriza morala u obitelji, nedostatak na-
rodne solidarnosti, preputanje nacionalnog bogatstva strancima, irenje marksisti-
kih ideja u radnitvu te manjkavosti staleke organizacije itava naroda. Sustavan,
uporan i promiljen rad na ispravljanju pogrjeaka i odgoju naroda, u ne tako dale-
koj e perspektivi, smatra Pilar, osigurati svijetlu budunost hrvatskog naroda.
171
Kako se moe zakljuiti iz niza njegovih programatskih i ideolokih tekstova nas-
talih krajem dvadesetih i poetkom tridesetih godina, Pilar je iako objektivno u
autsajderskoj poziciji pokazivao intenzivnu elju da utjee na budunost i sudbi-
nu hrvatskoga naroda. On je doao do vrstog uvjerenja da je jugoslavenstvu odzvo-
nilo, i da se jugoslavenska drava nalazi u predsmrtnoj fazi. Nije imao iluzija o to-
me da e ta faza trajati kratko: u jednome pismu iz 1932. spominje mogunost da
taj proces uzme i nekoliko desetljea. Ali, smatrajui kako postojee politike stran-
ke nemaju dovoljno promiljen plan za postignue slobode i neovisnosti, drao se
pozvanim djelatno se ukljuiti u organiziranje hrvatskoga politikog ivota.
Njegov osobni angaman pritom nije ostao samo akademski. Zagovarajui aktiv-
no ukljuenje Hrvata u prvom redu HSS-a u politiki ivot i preuzimanje sva-
ke poluge vlasti koju je mogue preuzeti, Pilar se u vrijeme kad je nastajala raspra-
va Immer wieder Serbien, kao predvodnik skupine intelektualaca u Kupincu susreo
s Maekom. O tome je sastavio Zapisnik za spomen, datiran 25. srpnja 1932., dan
nakon tog sastanka. Iz tog se dokumenta jasno vidi da je bio nezadovoljan ustrojem
i dometima HSS-a koji je, kao i druge stranke s plemenskim nazivima, tada bio jo
uvijek formalno zabranjen, i da se je u njegovu uem krugu raspravljalo o reorga-
nizaciji stranke, pod vidom promijenjenoga i proirenoga znaaja stranke, naroito
obzirom na dananje stanje i eventualnost potrebe preuzimanja vlasti.
172
170
Isto.
171
Isto.
172
174.
52
Sastav te skupine je, naalost, nepoznat.
173
Iz injenice da je skupinu u posjetu
Maeku predvodio upravo Pilar, i da je on prema spomenutom zapisniku
predsjedniku zabranjenoga HSS-a izloio poglede i prijedloge te skupine, jasno se
moe zakljuiti da je upravo Pilar bio njezina kljuna osoba. U istome je razgovoru
Pilar u ime te skupine ponudio Maeku strunu pomo, naglaavajui kako e se
njezini lanovi podvrgnuti stranakim potrebama i kako ta skupina svoje korake po-
duzima iz patriotizma i osjeaja potrebe rada u tom smjeru.
174
Ovaj je Zapisnik za
spomen prvi od zasad poznata dva gotovo posve pouzdana dokaza o postojanju
neposrednih politikih kontakata izmeu Pilara i Maeka.
175
Tim prije valja uoiti da je on puno vie od puke dnevnike biljeke ili podsjet-
nika za budue analize odnosno memoarske zapise. Iz injenice da ga potpisuju i
Pilar i njegov drug ing. Lorkovi
176
jasno proizlazi da je njegova prava svrha u tome
da postane dvostrana isprava, tj. da se dostavi i drugoj strani, sugovorniku u tim raz-
govorima, a ne samo potpisnicima. S velikim se stupnjem vjerojatnosti moe pret-
postaviti da je upravo Maek bio adresat tako sastavljenog i tako potpisanog Zapis-
nika za spomen, i da su sastavljanjem te promemorije o razgovoru njegovi sugovor-
nici, predvoeni Pilarom, htjeli ne samo dokumentirati tijek razgovora, nego i polo-
iti okvire budue suradnje. Zbog toga se smije smatrati gotovo sigurnim da su sas-
tavljai i potpisnici Zapisnika s iznimnim oprezom, pozornou i preciznou za-
biljeili kako vlastite, tako i Maekove misli i ideje.
A Radiev nasljednik na elu HSS-a u tom je razgovoru priznao da je njegova or-
ganizacija u gradovima i meu radnicima slaba, te da su u stranakoj politici prema
radnitvu i inteligenciji potrebne bitne promjene. Osobito je slaba organizacija u Za-
grebu, te je Pilaru i drugovima ponudio da oni na sebe preuzmu zadau njezine pro-
vedbe, to su oni prihvatili, uz ogradu da se to moe postii tek u sklopu ope re-
organizacije stranke.
177
Maek je smatrao kako se organizacija u gradovima mora
provesti po stalekom principu i prihvatio je mn[i]jenje Dr. P[ilara], da se tu treba
stvoriti njeto, to e se pribliiti korporativnom sistemu.
178
Takoer je priznao ka-
ko HSS ne raspolae strunjacima za financijska i gospodarska pitanja, nema ak ni
173
B. Janikovi smatra da se iza oznake Dr. J. krije Tomo Janikovi, to je svakako mogue, ali ne i
sigurno. (Isto, 174-176.)
174
Isto, 174-175.
175
Budui da su obojica bili odvjetnici sa sjeditem pisarnica u Zagrebu, gotovo je sigurno da su se na
profesionalnom podruju susretali i ee.
176
Najvjerojatnije se radilo o Radoslavu Lorkoviu (1902.1945.).
177
Iz ove se Maekove ocjene stanja stranake organizacije u Zagrebu smije zakljuiti da HSS ni u godi-
nama nakon proglaenja diktature nije uspio u Zagrebu vratiti pozicije koje je jo za Radieva ivota iz-
gubio u korist frankovaca i federalista.
178
174-175. Zbog jasnoe je potrebno dometnuti kako bi bilo krivo spominjanje korporativnog sistema au-
tomatski povezivati s drutvenim i politikim ustrojem faistike Italije. Zamisao korporativne organizaci-
je drutva izvorno potjee iz katolikoga drutvenog nauka, a u nizu europskih zemalja ona je postala
osobito popularna nakon enciklike Quadragesimo anno, koju je 1931. objavio papa Pio XI. Ta je zami-
sao i u Hrvatskoj izazvala iznimnu pozornost. Op. Juraj ETINEC, Korporativno ureenje drave s ob-
zirom na novi austrijski ustav. Vlastita naklada, Zagreb, 1935.
53
kvalitetnih novinara, a novana sredstva kojima raspolae vrlo su mrava, jer se
stranka uglavnom financirala iz dragovoljnih doprinosa seljaka, koji danas zbog gos-
podarske krize u tome ne mogu sudjelovati, pa je ovo vrelo sada posve presahnu-
lo.
179
Drugim rijeima, Maek je stanje vlastite stranke i narodnoga pokreta kojemu se
nalazio na elu, oslikao vrlo neveselim bojama. Moe se zamisliti dojam koji je ovaj
razgovor morao ostaviti na Pilara i njegove istomiljenike. Da je stranaka organiza-
cija HSS-a prilino slaba, to su oito znali i bez razgovora s Maekom. No u razgo-
voru s njime suoili su se sa nizom poraznih injenica: HSS ne raspolae intelektu-
alno doraslim i izobraenim suradnicima, a stranaka je blagajna potpuno prazna.
Povrh svega, bilo je jasno da predsjednik stranke ni u srpnju 1932., deset mjeseci
nakon ukidanja otvorene diktature, nema jasne predodbe ni glede ciljeva, a jo ma-
nje glede sredstava za njihovo ostvarenje. Unato tomu, Maekovi su sugovornici
voi ponudili svoju intelektualnu i organizacijsku pomo, a ovaj to barem na ri-
jeima nije otklonio.
Oito ne oekujui da e ne samo formalno, nego i stvarno ostati na margina-
ma, Pilar nije dangubio, nego je odmah prionuo poslu. Sauvan je koncept pisma,
koje je on malo nakon tog susreta uputio Maeku. Prema tom dokumentu kojemu
nedostaje datum, Pilar u uvodnom dijelu konstatira kako sloen splet vanjskopoli-
tikih i unutarnjopolitikih prilika moe dovesti do toga da se Jugoslavija srui kao
kula od karata. Time bi se Hrvati vratili na pozicije iz 1918. godine, no tada su po-
inili tako teke i sudbonosne pogreke, koje nam [se] sada tako teko osveuju, a
koje bi bilo strahovito pogubno ponoviti.
180
Jedini adut kojim hrvatski narod raspo-
lae, nastavlja Pilar, jest HSS pod Maekovim vodstvom. Meutim, tu stranku treba
temeljito reorganizirati, budui da su sudbonosni dogaaji toliko blizu da se ve mo-
gu jasno nazrijeti. Taj pothvat, koji ukljuuje organizaciju jednog centralnog orga-
na koji bi bio podreen osobno Maeku, treba provesti to prije, jer se moe dogo-
diti da se razvitak tako ubrza, pa bi se moglo raditi i o neposrednom preuzimanju
vlasti sa svim posljedicama i ogromnom odgovornou hrvatskog naroda. Reorga-
nizacija ukljuuje i promjenu dosadanjih pravila stranke, jer dosadanja pravila for-
mulirana su previe izrazito kao pravila jedne staleke, klasne stranke, kod ega ide-
ja narodnoga vodstva ne samo ne dolazi dostatno do izraza nego mora u praksi iz-
razito stradati.
181
Jasno se, dakle, vidi kako Pilara kao i ranije, u Radievo doba duboko pro-
ima strah da bi vodstvo HSS-a, to se faktino pretvorilo u vodstvo itava hrvatskog
naroda, zbog svoje intelektualne i strune slabosti, ali i zbog svojih ideolokih za-
bluda, moglo podrediti nacionalne tenje svojim klasnim i stalekim interesima, to
bi u svjetlu moguega sasvim skorog sloma Jugoslavije za Hrvate moglo re-
179
175-176.
180
Isto, 176-177.
181
Isto, 177-178.
54
zultirati ne toliko eljenim osloboenjem, nego srljanjem u novu neeljenu dravnu
zajednicu, kao to se dogodilo 1918. godine.
Nije se Pilar zadrao samo na naelnom zalaganju za ideoloku i organizacijsku
reformu hrvatskoga seljakog pokreta i zabranjenoga HSS-a, nego je taj cilj elio
postii i izradom novih stranakih pravila. U sauvanom rukopisu pod naslovom Na-
crt Pravila Hrvatske seljake stranke, koji je dovren sredinom rujna 1932., kao jed-
nu od tri kljune svrhe postojanja i djelovanja stranke, on stipulira: izvojevanje naj-
boljih moguih uvjeta za ivot i razvitak cijeloga Hrvatskoga naroda te njegove slo-
bode, cjelokupnosti i neovisnosti.
182
Kako bi se ta svrha ostvarila, potrebno je: iza-
brati najpodesnije politike metode i najuspjeniju taktiku; prionuti okupljanju, or-
ganiziranju i podizanju svih dijelova i svih stalea Hrvatskoga Naroda, ma gdje se
oni u svijetu nalazili; politiki odgajati narod za postizanje stranake svrhe; provo-
diti smiljenu socijalnu politiku i socijalnu organizaciju uz podjelu rada na svim po-
drujima narodnog ivota; pristupiti provoenju jedne dobro promiljene dravno
pravne politike, koja e udovoljiti dravnim potrebama Hrvatskoga Naroda kao jed-
noga od najstarijih dravnih naroda u Europi; promicati kulturnu politiku koja e
otkrivati, obnavljati i suvremenim prilikama prilagoavati elemente starohrvatske
kulture; na gospodarskom planu teiti tomu da sva hrvatska bogatstva dou u hr-
vatske ruke, kako bi hrvatski narod izaao iz teke gospodarske krize; te, na koncu,
intenzivirati rad i inicijativu na svim podrujima narodnoga ivota, a napose na ost-
varenju naznaenih ciljeva.
183
Oito je, dakle, da se i u doba otvorene i prikrivene diktature Pilarove ocjene i
razmiljanja zadravaju u okviru ciljeva i metoda koje je zacrtao gotovo dva deset-
ljea prije. Ni knjiga koju e uskoro objelodaniti u Berlinu, unato mjestiminoj po-
litikoj mimikriji, ne e izai iz tih okvira.
V. Mjesto studije Immer wieder Serbien u Pilarovim politikim koncepcijama
Rasprava objavljena pod naslovom Immer wieder Serbien nesumnjivo je nastala na-
kon donoenja Oktroiranog ustava i pisana je, vrlo vjerojatno, tijekom 1932. godine.
Usporedba njezina sadraja i poruke koju je imala poslati europskoj javnosti, s dos-
tupnim dokumentima o Pilarovim tadanjima razmiljanjima i kontaktima s vod-
stvom zabranjenoga HSS-a, takoer potkrjepljuje pretpostavku da je rukopis dovr-
en pred sam kraj 1932. godine. Na kouljici rukopisa Pilarovom je rukom zabilje-
eno Predano oko 20. V. 932.
184
pri emu je jasno da je ta neodreena biljeka us-
182
OIP/BJ. U nacrtu Pravila Pilar govori o Hrvatskoj seljakoj stranci, to znai da je odustao od ranijeg
razmatranja mogunosti da se stranka preimenuje u Socijalno-seljaku stranku. Iz toga bi se moglo zak-
ljuiti da je ta ranija inaica bila u prvom redu uvjetovana zabranom plemenskog imena.
183
184-185.
184
OIP/BJ, rukopis Jugoslawiens Schicksalstunde. Na dostupnom je fragmentu izvornoga rukopisa, dodu-
e, nedovoljno itko napisano 1 / VIII 932 3h popodne, ali se oznaka mjeseca moe itati i kao III
(oujak) ili ak, jo manje vjerojatno, kao IIII (travanj). Usp. B. JANIKOVI, Pogovor knjizi Uvijek iz-
nova Srbija, Consilium, Zagreb, 1997., 139.
55
lijedila naknadno, ali se iz nje ne zna komu je priblino tada predano (jer rukopis
ne mora nuno biti odmah predan nakladniku).
No, u knjizi se raspravlja o Velebitskom ustanku, o Zagrebakim punktacijama i
o nizu drugih dogaaja koji su se zbili u jesen 1932. odnosno na prijelazu
1932./1933., to znai da je vjerojatnije kako je konana verzija nastala krajem 1932.
ili na samom poetku 1933. godine. S prilinom se sigurnou moe kazati kako je
najkasnije krajem sijenja te godine predana u tisak, jer u protivnome bi pisac vje-
rojatno uspio umetnuti podatak o dogaaju koji je nesumnjivo imao nezaobilaznu
vanost Maekovo uhienje i internacija.
185
Zanimljivo je i moda na neki na-
in povezano da je upravo u to vrijeme, sredinom sijenja 1933. u Parizu dovr-
eno tiskanje Pribievieve knjige La dictature du roi Alexandre (Diktatura kralja
Aleksandra),
186
koja je u europskoj javnosti odjeknula kao bomba. Da je tiskanje Pi-
larove rasprave okonano u veljai 1933., nedvojbeno proizlazi iz injenice da je pr-
vi njezin poznati prikaz osvanuo na naslovnici dnevnika Berliner Tageblatt 1. ouj-
ka 1933. godine.
187
Rasprava Immer wieder Serbien je oito plod Pilarova dugotrajnog studija poli-
tikih i gospodarskih prilika te pomnoga promiljanja naina za rjeenje hrvatskog
pitanja. No, saetost njegova izlaganja, jezgrovitost misli, razmjerna oskudnost poda-
taka te izbjegavanje opsenog navoenja vrela i bibliografije, upuuju na to da je
nastala u vrlo kratkome razdoblju i, vjerojatno, za vrlo konkretne svrhe.
188
U knjizi
se Pilar, pored vrlo saetog pregleda politikog razvitka Hrvata i Srba, donekle i Slo-
venaca, potanje bavi razdobljem poslije skuptinskog atentata, opisujui i analizira-
jui jugoslavenske unutarnjopolitike prilike od lipnja 1928., preko proglaenja dik-
tature i donoenja Oktroiranog ustava (1931.), do atentata na pravakoga (franko-
vakog) prvaka dr. Milu Budaka i Zagrebakih punktacija (1932.), sve promatrano u
kontekstu europskih previranja, napose u svjetlu agresivne ekspanzionistike politi-
ke faistike Italije.
I kad se ne bi uzela u obzir notorna injenica da je u privatnoj korespondenciji
i tajnim ralambama pisac uvijek odreeniji, otvoreniji i odluniji nego u spisu ob-
javljenom u obliku knjige, ve i najpovrnija analiza pokazuje da spomenuti Pilaro-
185
Maek je, povodom Zagrebakih punktacija, uhien 31. sijenja 1933. te odveden u ajnie, gdje je
ostao do 11. oujka te godine. Potom je odveden u Beograd, gdje je 24. travnja 1933. pred Dravnim su-
dom za zatitu drave protiv njega zapoela glavna rasprava, na kraju koje je 29. travnja osuen na kaz-
nu strogog zatvora u trajanju od tri godine. (R. HORVAT, Hrvatska na muilitu, 518-520.) Pilar je, pak,
bio meu onim Maekovim braniteljima koji se na poetku glavne rasprave i pojavio u Beogradu u pos-
tupku pred Dravnim sudom za zatitu drave. (Sudjenje Dr. Vlatka Maka, s. l. & s. a., 2-3.)
186
Tako proizlazi iz pisma A. Koutia R. W. Seton-Watsonu, datiranog u Beu, 10. sijenja 1933. (R. W.
Seton-Watson i Jugoslaveni. Korespondencija 19061941. knjiga II: 19181941. Sveuilite u Zagrebu
Institut za hrvatsku povijest, Britanska akademija, Zagreb London, 1976., 259-261.)
187
Josef RUSCHER, Sdslawien ohne Sdslawen?, Berliner Tageblatt und Handels-Zeitung, Berlin,
62/1933, Nr. 1 (1. Mrz), 1-2.
188
Mira Kolar primjeuje kako je Pilarova analiza gospodarskih prilika u Hrvatskoj i u Jugoslaviji bila iz-
nimno otroumna, i kako je njezina autora odlikovala i hrabrost, potrebna da se politika i dravna kri-
za identificira kao jedan od uzroka tekoga gospodarskoga stanja. No ona je bila vrlo saeta, svedena na
svega dvije stranice. (M. KOLAR, Dr. Ivo Pilar i gospodarstvo, GP, I/2001., 76-78.)
56
vi dokumenti, pisma i spomenice predstavljaju jednu cjelinu s raspravom koja je ob-
javljena pod naslovom Immer wieder Serbien. Svi ti sauvani izvori svjedoe da pos-
toji kontinuitet izmeu Pilarovih politikih razmiljanja i aktivnosti tijekom Prvoga
svjetskog rata i njegovih analiza i pokuaja djelovanja u vrijeme postojanja jugosla-
venske drave. U pravu je, dakle, akademik Jeli kad ocjenjuje da se ova njegova
knjiga moe smatrati nastavkom Junoslavenskog pitanja.
189
U novim je prilikama, poetkom tridesetih godina XX. stoljea, Pilar bio silno za-
okupljen injenicom da se Jugoslavija nalazi u tekoj i neprebrodivoj dravnoj krizi,
a da hrvatskomu narodu nedostaje intelektualno snana, ideoloki izgraena i orga-
nizacijski jaka te stabilna stranaka struktura, koja bi u oekivanome predstojeem
raspletu mogla preuzeti vlast i dovesti do osamostaljenja i slobode Hrvatske. Budu-
i da je i po naravi bio zagovornik tihoga i sustavnog rada na ostvarenju svojih i na-
cionalnih ciljeva, nesklon negativistikoj apstinenciji i jo neskloniji revolucionarnim
metodama za uspjeh kojih, uostalom, u tom trenutku oito nisu ni postojali uv-
jeti Pilar je najbolji instrument za osloboenje Hrvatske vidio u strukturama biv-
ega HSS-a.
190
To je uvjerenje pojaavala i injenica da je nakon proglaenja diktature naglae-
na tendencija da se lanstvo prikloni HSS-u postojala i meu intelektualno snanim
krugovima bivega HFSS-a,
191
s kojima se Pilar poeo sve intenzivnije susretati i raz-
mjenjivati miljenje.
192
U njegovim se razmatranjima i kombinacijama ustaka orga-
nizacija u to doba nije mogla nametnuti kao alternativa, ne samo radi toga to je jo
uvijek bila nedovoljno poznata i jaka, nego i radi toga to se jo uvijek nije distan-
cirala od hrvatskoga narodnog vodstva oko Maeka, ije je domovinsko prvenstvo
i dalje priznavala. No i bez toga bi ona Pilaru koji njezino postojanje i njezine ak-
tivnosti itekako registrira bila neprihvatljiva, jer je Pilarovu karakteru nedostajala
revolucionarna crta, i jer je on drao kako se trijeznom ralambom svih relevantnih
imbenika neminovno mora doi do zakljuka da se hrvatsko pitanje na zadovolja-
vajui nain moe rijeiti samo evolutivnim putem.
To su razlozi koji su uvrstili njegovo stajalite da je samo HSS, uz uvjet da prio-
ne nunim ideolokim i organizacijsko-stranakim prilagodbama i preinakama, pra-
va poluga za ostvarenje hrvatske drave odnosno, u prijelaznoj fazi, za amortizira-
nje radikalizma, dolazio on s nacionalistike ili s komunistike strane.
Ova ga potonja poetkom tridesetih godina poinje sve vie zabrinjavati. Naime,
u vrijeme nastanka Pilarove knjige, Komunistika partija Jugoslavije Sekcija Ko-
189
Dubravko JELI, Umjesto vijenca Ivi Pilaru, u: I. PILAR, Politiki zemljopis, 61.
190
Teko je rei je li Pilarov znatan interes za francuskoga filozofa Georgesa Sorela posljedica ne samo
njegove intelektualne znatielje i zanimanja za fenomen boljevizma i faizma koji je tada privlaio i naj-
vee europske duhove, ili je on moda bio skopan s razmatranjem mogunosti da se hrvatsko pitanje
rijei nasilnim, revolucionarnim putem.
191
Usp. Ivan PERI, Kroniarski spisi, Stjepan Matkovi, prir., Dravni arhiv u Zagrebu Dom i svijet
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002., 229-267.
192
Opisujui razliite kombinacije koje su se u doba diktature pojavljivale u svezi s formiranjem zagre-
bakoga gradskog zastupstva te s moguim pregovorima s dvorom, Peri spominje sastanke u zagreba-
koj kavani Astoria, kojima se poelo pridruivati i vie novih osoba. Pilar, koga spominje na tome mjes-
tu, vrlo je vjerojatno upravo Ivo Pilar. (I. PERI, Kroniarski spisi, 253.)
57
munistike internacionale (KPJ) bila je razmjerno slaba, a mjere reima protiv nje bi-
le su drastine.
193
No, svjetska gospodarska kriza, brutalan jugoslavenski reim i op-
stanak odnosno jaanje Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika u Staljinovo do-
ba, objektivno su pogodovali popularizaciji marksistikog nauka. Unato organiza-
cijskim slabostima same KPJ, u vrijeme kad je gospodarska kriza snano zahvatila i
Jugoslaviju, diljem drave su se 1931./32. mnoili seljaki i radniki nemiri, trajko-
vi i demonstracije sveuilitaraca.
194
Dolazilo je ak do pobuna u vojsci, meu koji-
ma je najpoznatija bila ona u mariborskom garnizonu.
195
To su bili simptomi koje je-
dan otroumni analitiar nije mogao previdjeti. Zbog toga je Pilar, uza sve slabosti
organiziranoga komunistikog pokreta, ipak procjenjivao kako bi se od raspada Ju-
goslavije u sadanjem trenutku u prvom redu okoristila ili faistika Italija, ili Sovjet-
ski Savez odnosno svjetski komunistiki pokret.
Pouen proplamsajima boljevikih revolucija na kraju Prvoga svjetskog rata i
snanim Mussolinijevim uspjehom u Italiji, on je nesumnjivo ocjenjivao da svjetska
gospodarska kriza pogoduje jaanju totalitarnih pokreta koji svojim demagokim kri-
laticama zadobivaju simpatije irokih slojeva. Povrh toga, on je vrlo rano uoio ono
to e protumaekovske grupacije i mnogi utjecajni katoliki, crkveni i svjetovni kru-
govi shvatiti tek kasnije, tj. da je radievska seljaka ideologija natrunjena elementi-
ma koji omoguuju lako infiltriranje komunistikih aktivista u vodea stranaka tije-
la. U spomenutome rukopisu, datiranom na Novu godinu 1932., Pilar je ocijenio
kako se marksistika ideologija ne moe uskladiti s funkcijom nacionalnog vodstva
i s tekom situacijom u kojoj se hrvatski narod nalazi. Radi, naalost, prema Pilaro-
vu sudu, nije se znao ouvati od pogreke, da je socijalni svoj stranaki sadraj kon-
cipirao daleko previe pod utjecajem Marksizma. On, Radi, nije shvatio ni to da je
boljevizam neprijatelj seljatva. Recidivi njegovih veza sa Sovjetima i Seljakom in-
ternacionalom postoje i danas, pa je sasvim vjerojatno da e boljevici pokuati is-
koristiti svaki vanjskopolitiki ili unutarnjopolitiki zapletaj: Kad bi se na narod dao
zavesti svojim dubokim nezadovoljstvom sa dananjim prilikama, da se uputi u jed-
nu avanturu boljevike prirode, tada bi[h] to drao najveom nesreom.
196
Zato je zadaa narodnoga vodstva da se poupa sve mladice i pupove koji su
ostali iz onog vremena kad je Stjepan Radi iz Moskve slao poslanice hrvatskome
narodu.
197
No Pilar je smatrao kako bi mogua boljevika pobuna bila uvod u ne-
to podjednako opasno: Ne samo da za sluaj takvog razvitka imade Italija mandat
193
Poetkom 1932. KPJ je, prema komunistikim podatcima, imala oko 500 lanova, a tijekom godine se
broj udvostruio (sic!), pa je 1933. porastao na 1400. (Ivan JELI, Osnivaki kongres Komunistike par-
tije Hrvatske 1937., Institut za historiju radnikog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1987., 23.). Prema Tumanu,
KPJ je u listopadu 1933. imala i vie lanova: izmeu 1600 i 1700. (Franjo TUMAN, Hrvatska u monar-
histikoj Jugoslaviji 1918.1941., Knjiga druga: 1929.1931., Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb,
1993., 116.)
194
F. TUMAN, Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji, II., 110-112.
195
Toj je pobuni znatnu pozornost u svojim izvjeima posvetilo i britansko poslanstvo u Beogradu. Usp.
. AVRAMOVSKI, Britanci o Kraljevini Jugoslaviji, II., 80, 110-111, 130-131.
196
186-187.
197
Isto, 187.
58
za vojnu akciju protiv takovih tendencija na naem teritoriju, nego bi nai narodni
neprijatelji to upotrijebili za kriarski val [rat?] i bukvalno istrebljivanje Hrvata.
198
Hrvate se, naime, kao to je spomenuto, osobito nakon Radieva boravka u
Moskvi 1924., redovito optuivalo za simpatije prema komunizmu, to je predstav-
ljalo teak uteg na svim pokuajima hrvatskih politiara da na Zapadu pridobiju sim-
patije. Na toj je psiholokoj podlozi bila posve opravdana bojazan da bi Zapad
po ve tradicionalnom obrascu, primijenjenom i 1915. u tajnome Londonskom ugo-
voru mogao privlaiti Italiju (istodobno je odbijajui od pribliavanja Njemakoj
u kojoj je Hitler na pragu preuzimanja vlasti), na nain da joj dade mandat za paci-
fikaciju istone obale Jadrana, a onda i za (ogranieno) teritorijalno irenje u tom
smjeru.
Dok se nad Hrvatskom nadvija takva prijetnja, jedina politika snaga koja raspo-
lae kakvom-takvom organizacijom, Maekov HSS, jedva je preivio razdoblje otvo-
rene diktature te se po priznanju samoga predsjednika stranke iz srpnja 1932.
nalazi na rubu rasula. U isto vrijeme, hrvatska se misao (a jo manje hrvatska poli-
tika organizacija) nije uvrstila u BiH, pa je vrlo izvjesno da bi veliki dio te pokra-
jine mogao potpasti pod Veliku Srbiju. Bosanskohercegovaki problem je, naime,
trajno u aritu Pilarova zanimanja. U pismu Edhem-efendiji Mulabdiu,
199
3. ouj-
ka 1932., on jadikuje: Mene mnogo mui spoznaja, da hrvatska politika nikada ni-
je rijeila potpuno bosansko-hercegovako pitanje u okviru hrvatske politike. Po
mom shvaanju, to nije rijeio ni Starevi ni Radi, i ja drim da je to jedan od glav-
nih uzroka naih neuspjeha. Naa politika nikad nije imala jasno i bistro proradjeni
realni program glede Bosne i Hercegovine koje su po mome jezgra hrvatsko-srpskih
odnosa.
200
Istodobno Pilar izraava uvjerenje da je klju rjeenja u samim iteljima
BiH, u prvom redu u tamonjim muslimanima. Radi toga poziva Mulabdia da po-
takne i animira muslimane koji hrvatski osjeaju ili sa hrvatskom milju simpatizira-
ju, na izradu detaljnog programa koji bi doveo do rjeenja bosanskohercegovakog
problema u korist Hrvatske.
201
Pilar, dakle, hoe Hrvatsku koja obuhvaa i BiH. No, ako se eli postii trajno
rjeenje tog problema u hrvatskom smislu, on kako se vidi iz pisma Mulabdiu
dri da tom pothvatu treba prionuti postupno, u tri etape.
202
Te su tri etape za-
198
Isto.
199
Budui da u prvoj reenici pisma Edhem-efendiji Pilar spominje njihovu suradnju u Klubu hrvatskih
knjievnika u Sarajevu, moe se jasno zakljuiti kako je Edhem-efendija zapravo hrvatski knjievnik Ed-
hem Mulabdi (1862.1954.), koji je nekoliko desetljea bio meu najuglednijim muslimanskim kultur-
nim radnicima u BiH, poznat po svojoj hrvatskoj orijentaciji. Godine 1929. izabran je za predsjednika Mus-
limanskoga kulturnog drutva Narodna uzdanica, te e na toj dunosti ostati do kraja Drugoga svjetskog
rata. Nakon rata je u politikom procesu osuen na pet godina zatvora i trajni gubitak graanskih prava.
Op. Alija NAMETAK, Edhem Mulabdi, Sarajevske uspomene, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb,
1997., 67-85; Zlatko HASANBEGOVI, Muslimani u Zagrebu 1878.1945. Doba utemeljenja, Medlis Is-
lamske zajednice u Zagrebu Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2007., 93-94 i d.
200
OIP/BJ. Pismo Edhem-efendiji od 3. oujka 1932., 1. Pismo je gotovo u cijelosti objavio B. JANIKO-
VI, Ivo Pilar u svjetlu nepoznatih dokumenata, GP, I/2001., 257-258.
201
OIP/BJ. Pismo Edhem-efendiji od 3. oujka 1932., 1-2.
202
Isto, 2-3.
59
pravo shematski prikazane i na naslovnici knjige Immer wieder Serbien, gdje BiH s
Dalmacijom ini jedan od dijelova razbijene jugoslavenske drave, dok je drugi dio
Hrvatska i Slavonija koje se proteu i na Sloveniju i Vojvodinu, a trei dio ini Srbi-
ja iz doba prije 1. prosinca 1918. godine.
U prvoj etapi, objanjava Pilar Mulabdiu, BiH treba uspostaviti kao jedinstve-
no upravno podruje (jer je sada razbijena na banovine), koje ima pravo na auto-
nomiju. U drugoj etapi bi se ujedinile Dalmacija i BiH, to je u prometnome i gos-
podarskom smislu potpuno opravdano, a istodobno se time postie (hrvatska, kato-
liko-muslimanska) dvotreinska veina i u Dalmaciji i u BiH. Ta je etapa ujedno
u funkciji spaavanja Dalmacije od talijanskoga imperijalizma, jer Dalmaciju u nj[e]-
zinom uskom okviru nije mogue ouvati od talijanskih utjecaja na drugi nain, ne-
go da ju se to ue povee sa njezinim prirodnim zaledjem, koje see do Drine. Tek
u treoj etapi dolazi do sjedinjenja ovoga poveanoga podruja sa Hrvatskom i Sla-
vonijom, ime se ujedno ostvaruje prirodna veza sa Srednjom Europom. Prema Pi-
larovu uvjerenju, samo ovakav program moe zaprijeiti onu nesreu, koja se spre-
ma i Bonjacima i nama; a to je konana dioba Bosne i Hercegovine. Ja ovu diobu
smatram i nenaravnom i tetnom, ali ona dobiva i ovdje sve vie pristaa, uglavnom
zato, to nema nikakva drugoga pametna programa i plana....
203
Ostvarenje spome-
nutoga troetapnog plana ne e biti ni lako ni brzo: Mi smo provedenju toga pro-
grama ve bili blie nego danas, ali je naa vlastita krivnja, da smo danas dalje, ne-
go smo bili prije 15 godina. Ja raunam za svaku etapu po par decenija rada i bor-
be. Moda je dakle i praktiki suvino iznositi odmah sve tri etape, pak bi bilo bo-
lje izai samo sa prvom. Ali ja drim, da oni koji poinju stvar, moraju bezuvjetno
imati pregled preko itavoga razvitka.
204
Taj Pilarov troetapni plan dade se zapravo posve jasno iitati i iz njegovih rani-
jih geopolitikih razmatranja: slaui se s miljenjem grofa Ludwiga Crennvillea, ob-
javljenog u sterreichische Rundschau 1908., Pilar i 1918. ponavlja: Dalmacija i Her-
cegbosna upuene su prirodno i neodoljivo jedna na drugu i to jo vie Dalmacija
na Bosnu nego Bosna na Dalmaciju. Izolirana od Bosne mora Dalmacija nuno pot-
pasti pod prekomorski upliv. One dakle sainjavaju jednu gospodarsko- i prometno
politiku cjelinu.
205
To dosljedno i uporno ustrajanje u istim naelima proizlazi iz onoga to je Pilar
zvao diktatom geopolitikog poloaja: nepokoravanje tom diktatu vodi izravno u
poraz ili, u hrvatskome sluaju, u katastrofu.
U kolovozu 1932. Pilar je boravio u BiH i razgovarao s nizom tamonjih politi-
ara i javnih radnika. Maek i Trumbi su bili obavijeteni o tom njegovu putovanju.
Raspoloivi podatci ne daju podlogu za pouzdan zakljuak je li Pilar putovao u do-
govoru s njima,
206
iako je posve oito da je njegovo putovanje imalo politiku svr-
203
Isto, 3.
204
Isto, 4.
205
I. PILAR, Politiki zemljopis, 27.
206
U tom kontekstu nije nezanimljivo spomenuti da je kopiju pisma Mulabdiu Pilar dostavio i Trumbi-
u, te je sauvano u Trumbievoj ostavtini. Zahvaljujem dr. sc. Z. Hasanbegoviu koji me upozorio na
taj podatak.
60
hu. Kako proizlazi iz Trumbievih biljeaka, Pilar ga je nakon susreta s Mehmedom
Spahom izvijestio o razlikama koje u pogledu zamisli o podjeli BiH postoje meu
sarajevskim Hrvatima. Prema Pilaru, vodstvo (tada takoer zabranjene) Jugoslaven-
ske muslimanske organizacije trai bezuvjetno da se povrati integritet Bosne-Herce-
govine, a ako bi se Jugoslavija raspala, oni bi (muslimani odnosno JMO, op. T. J.)
bili za to da Bosna-Hercegovina pripadne Hrvatskoj, ali i u tom sluaju traili bi da
[] integralna dobije autonomiju. Pilar je uoio i to da postoji suparnitvo izmeu
Maekova bliskog suradnika Jurja uteja i dr. Nikole Mandia, poznatoga hrvatskog
politiara iz austrougarskog doba i kasnijeg predsjednika vlade Nezavisne Drave
Hrvatske (NDH). Oko Mandia se okupljaju Hrvati koji su u oporbi HSS-u, a jedan
od razloga raslojavanja je i to, to je utej za cijepanje Bosne, Mandi za integritet,
jer da cijepanje znai guranje Muslimana k Beogradu.
207
A kao to spomenuto Pilarovo pismo Mulabdiu govori o njegovu nastojanju da
aktivno utjee na rjeenje hrvatskog pitanja i da za to pridobije hrvatski orijentirane
muslimane, i Pilarov dnevnik s puta po Bosni u kolovozu 1932. jasno pokazuje ka-
ko je on uvjeren da budunost neminovno donosi raspad Jugoslavije.
208
Teme o ko-
jima sa sugovornicima i prijateljima razgovara, potvruju da je vrsto uvjeren u mo-
gunost i potrebu uspostave samostalne Hrvatske, ali strahuje za sudbinu BiH i za
dugotrajni opstanak i prosperitet hrvatske drave, ako bi ona uslijed nepromiljene
politike izgubila BiH. Radi toga, dok se intenzivno bavi izradom novoga programa
HSS-a, s pomnjom i zabrinutou biljei tvrdnje svojih bosanskih sugovornika o au-
tonomistikom raspoloenju veine muslimana, pa ak i o tome da su u Bosni ka-
tolici njeto odjelito i nije sigurno da bi pristali na potpuno prisajedinjenje...
209
Takve su procjene upuenih sugovornika o nestabilnim prilikama i nejasnu ras-
poloenju bosanskohercegovakih muslimana, pa ak i katolika, bez ikakve dvojbe
morale jaati Pilarovo uvjerenje da je postupan, evolutivni put uz pretpostavku
da se s hrvatske strane nastavi promiljen i uporan rad u konanici bolji i izgled-
niji od trenutanog raskida s Jugoslavijom, koji bi Hrvatsku bacio u talijanske, ma-
arske i srpske ralje. A cilj je Pilar odredio u spomenutome Nacrtu Pravila Hrvatske
seljake stranke, od 15. rujna 1932., svega nekoliko mjeseci prije nego to je berlin-
ski nakladnik dobio konanu verziju rukopisa knjige, radikalno preinaujui izvorni
radievski program i istiui kako je kljuna svrha stranke: izvojevanje najboljih mo-
guih uvjeta za ivot i razvitak cijeloga Hrvatskoga naroda te njegove slobode, cje-
lokupnosti i neovisnosti (istaknuo T. J.).
Sve te misli e, u manje ili vie otvorenu obliku, doi do izraaja u knjizi Immer
wieder Serbien. Ona je, zapravo, formalna argumentacija za ostvarenje prve od tri
etape koje je Pilar jasno i otvoreno formulirao u pismu Mulabdiu. Kao to je ta-
mo isticao da hrvatski (i bosanskohercegovaki) zahtjev za ostvarenjem prve etape
treba braniti stvarnim i ekonomsko i prometno politikim obrazloenjima, jer se nji-
207
Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Ostavtina Ante Trumbia, Osobne biljeke, 4. IX.
1932. I za ovaj podatak zahvalnost dugujem dr. sc. Hasanbegoviu.
208
Makar u biljeci o razgovoru s jednim sugovornikom pie kako taj vjeruje da e se naa drava odr-
ati. (B. JANIKOVI, Ivo Pilar u svjetlu nepoznatih dokumenata, GP, I/2001., 260.)
209
Isto, 260-262.
61
ma daje jaku i neoborivu podlogu naim nacionalno politikim ciljevima, koji se sa
ovoga gledita [...] ne bi mogli uspjeno pobijati ni trajno osujetiti, a onaj koji bi to
uinio, podnio bi isti odium kao i njekad Austro Ugarska, da ne da ovim zemljama
kroiti putem ekonomskoga i kulturnoga napretka, a to po mome mnijenju nee
moi podn[i]jeti niti sadanji vlastodrci,
210
tako se i u Immer wieder Serbien Pilar
oslanja na gospodarske i prometne razloge. Istodobno, on svjestan toga, da nije
racionalno odmah izloiti itav svoj plan, ali i toga, da oni koji poinju stvar, mora-
ju bezuvjetno imati pregled preko itavoga razvitka u knjizi zagovara ujedinje-
nje BiH i Dalmacije, a naizgled tek ovla govori o mogunosti neovisne hrvatske dr-
ave. Glavnu zadau u tome tekom i dugotrajnom poslu ima hrvatska politika.
211
No u svezi s ovom Pilarovom knjigom postoji jo jedna zanimljivost koja je do-
sad, izgleda, ostala neprimijeena. Naime, u raspravi koja se pojavljuje na njema-
kome jeziku i na njemakom tritu upravo u vrijeme kad nacionalsocijalisti dolaze
na vlast, Pilar napadno izbjegava govoriti u ulozi Njemake u europskom preslagi-
vanju i u rjeenju hrvatskoga pitanja.
O razlozima takvoga njegova postupka moe se samo nagaati. Ali zato je pos-
ve jasno kako Pilar ocjenjuje unutarnjopolitiki razvitak Jugoslavije.
Iz pozornosti koju je u knjizi Immer wieder Serbien posvetio Zagrebakim punk-
tacijama od 7. studenoga 1932., nema nikakve dvojbe da je on taj dokument sma-
trao iznimno vanim dogaajem. Njihov nastanak i sastav odnosno nacionalna i po-
litika struktura njihovih potpisnika govorili su da nastupa novo razdoblje u politi-
kome ivotu, a istodobno, dravnopravni zahtjevi Punktacija su se u znatnoj mjeri
podudarali s njegovim pogledima. I one su, kao i on, polazile od toga da je Hrvat-
skoj i drugim zemljama u sastavu Jugoslavije 1918. nametnuta srbijanska hegemoni-
ja, koja je unitila sve pozitivne vrijednosti. Zbog toga je potreban povratak na sta-
nje koje je prethodilo 1. prosincu 1918., te preureenje drave na nain da ona pos-
tane asocijacija interesa osnovana na slobodnoj volji njenih lanova. Tekst Punkta-
cija koji je sastavio Trumbi, doputao je razliite interpretacije, zbog ega su ga mo-
gli prihvatiti ne samo predstavnici umjerenijih, federalistikih struja u hrvatskome
politikom ivotu, nego i dio hrvatskih separatista te predstavnici SDS-a. Te nejasno-
e i nedoreenosti teksta su i u iduem razdoblju rezultirale razliitim komentarima
i zakljucima, ali je on i u najopreznijem tumaenju morao biti shvaen kao legiti-
macija hrvatskoga zahtjeva za federativnim preureenjem drave.
212
injenica da su
Punktacije potpisali i predstavnici Srba preana odnosno dojueranji jugoslaven-
ski integralisti, pothranjivala je Pilarovu (i ne samo Pilarovu) ocjenu da je proces nji-
hova otrjenjenja i udaljavanja od Beograda nezaustavljiv: to je ono to on u knjizi
210
OIP/BJ. Pismo Edhem-efendiji od 3. oujka 1932., 3.
211
Zbog toga se ne bih sloio s miljenjem da je Pilar oprezan do oportunizma, a jo manje da ostvare-
nje svojih geopolitikih nacrta oekuje od nekoga inozemnog imbenika. (Usp. P. VUI, Proslov, u: I.
PILAR, Politiki zemljopis, XVI-XVII.)
212
O Zagrebakim punktacijama op. Todor STOJKOV, Opozicija u vreme estojanuarske diktature
19291935, Prosveta, Beograd, 1969., 208-212; Lj. BOBAN, Maek i politika HSS, I., 87-97 i d. Tekst
Punktacija na str. 140.
registrira kao posve novu kvalitetu, koja e prema njegovu oekivanju to se na-
alost nije pokazalo utemeljenim presudno odrediti sudbinu Jugoslavije.
A zasigurno su buenje politikog ivota u Jugoslaviji i sve snanija svijest o dra-
matinim razmjerima dravne krize pridonijeli tomu da je Pilarova knjiga ve 1. ouj-
ka 1933. prikazana na prvoj stranici jutarnjeg izdanja poznatoga berlinskog dnevni-
ka Berliner Tageblatt und Handels-Zeitung.
213
Drugo je pitanje, je li samo to ili su i
drugi razlozi doveli do toga da se prikaz jedne knjige posve neuobiajeno ob-
javi na udarnome mjestu, ondje gdje se obino objavljuje politiki komentar. Naime,
na istoj toj prvoj stranici berlinskoga dnevnika pod naslovom Nova uredba iz nu-
de objavljen je tekst i krai komentar Uredbe o zatiti naroda i drave, koju su 28.
veljae 1933. potpisali predsjednik Reicha Paul von Hindenburg i lanovi nove vla-
de na elu s kancelarom Adolfom Hitlerom. Ta je uredba bila motivirana u prvom
redu borbom protiv komunista, a zapravo je bitno utjecala na koncentraciju vlasti u
Hitlerovim (nacionalsocijalistikim) rukama. Na drugoj je, pak, stranici, objavljen
tekst pod naslovom Mala Antanta i manjine. U njemu se komentira najava ehoslo-
vakoga ministra vanjskih poslova Eduarda Benea da e uskoro odrati veliki go-
vor kojim e objasniti vanost i znaenje Pakta o organizaciji Male Antante.
214
Osim
to je jasno da Pakt ima dodatno ojaati antirevizionistiku orijentaciju Male Antan-
te i privui Poljsku, pravom veta koje njime uzajamno dobivaju drave lanice (da-
kle, uz ehoslovaku i Jugoslavija i Rumunjska), njime se bitno utjee na politiki i
ustavnopravni poloaj manjina u ehoslovakoj, kojima e prava napose mogu-
nosti utjecaja na vanjsku politiku u budunosti biti jo i manja. To posebno valja
imati na umu u svjetlu injenice da bez suglasnosti politikih stranaka sudetskih Ni-
jemaca ehoslovaka vlada ne e moi postii tropetinsku veinu potrebnu za pot-
vrivanje Pakta.
215
62
213
List je pokrenut 1872., a njegovo su izlaenje nacionalsocijalistike vlasti obustavile 31. sijenja 1939.
Slovio je za liberalno glasilo, kritino prema Hitleru i nacionalsocijalistima, te je uz Frankfurter Zeitung
smatran najvanijim njemakim liberalnim dnevnikom. Svega dva dana nakon objavljivanja prikaza Pila-
rove knjige, zbog toga kritinog pristupa i zbog njegova idovskog podrijetla, nakladnik Hans Lachman-
Mosse smijenio je glavnog urednika Theodora Wolffa, koji je zrakoplovom napustio Njemaku. U to se
vrijeme list prodavao i u Njemakoj i u inozemstvu, u solidnoj nakladi koja je oscilirala izmeu 130 i 240
tisua primjeraka dnevno. Iako su nacionalsocijalistike vlasti brzo preuzele potpuni nadzor nad listom,
ministar propagande dr. Josef Goebbels donio je u rujnu 1933. odluku kojom se Berliner Tageblatt iznim-
no oslobaa obveze potivati obvezujue smjernice dravne propagande. Makar je ta odluka motivirana
tenjom vlasti da stvori sliku o slobodi tiska u Hitlerovoj Njemakoj, ona je ujedno posredno priznanje
ugleda berlinskog dnevnika. (Op. Gotthard SCHWARZ, Theodor Wolff und das Berliner Tageblatt. Ei-
ne liberale Stimme in der deutschen Politik 19061933, Tbinger Studien zur Geschichte und Politik, Bd.
25, Mohr, Tbingen, 1968.)
214
Mala Antanta je savez stvoren na francuski poticaj, s ciljem ouvanja stanja uspostavljenoga u Srednjoj
Europi nakon Prvoga svjetskog rata. Taj je savez utemeljen u St. Germainskim i Trianonskim mirovnim
ugovorima, a formaliziran ugovorima izmeu ehoslovake i Kraljevstva SHS (14. kolovoza 1920.), Ru-
munjske i ehoslovake (23. travnja 1921.) i Rumunjske i Kraljevstva SHS (7. lipnja 1921.). Ti su bilate-
ralni ugovori objedinjeni i potpisani u Beogradu 21. svibnja 1929. godine. Mala Antanta uvrena je Pak-
tom o organizaciji od 16. veljae 1933., kojim je, izmeu ostaloga, uspostavljeno Stalno vijee (Stalni sav-
jet) sastavljeno od ministara vanjskih poslova. Time je Mala Antanta ujedno postala meunarodna orga-
nizacija u koju je bio mogu pristup i drugih lanica. Iako je smatrana jednim od stupova meunarod-
nog poretka i vanom zaprekom svim revizionistikim nastojanjima u Europi, Mala Antanta je kao poli-
tiki imbenik faktino prestala postojati raspadom ehoslovake 1939. godine.
63
Moglo bi se, dakle, pretpostaviti da prikaz Lichttrgerove knjige koja govori o
tronosti Jugoslavije i nije posve sluajno objavljen uz taj skoro otvoreni poziv nje-
makoj manjini u ehoslovakoj da se ne sloi olako s ratifikacijom Pakta o organi-
zaciji Male Antante.
Pisac toga prikaza bio je poznati njemaki novinar i publicist dr. Josef R-
uscher.
216
On je u rujnu 1924. i sm posjetio Kraljevinu SHS, te je u oujku 1925. na
berlinskom radiju odrao predavanje pod naslovom Jugoslawien, Land und Leute
(Jugoslavija, zemlja i ljudi).
217
Budui da je prilike u toj dravi pratio s posebnom
pozornou, Ruscher se osvrnuo kako ovdje i sm navodi i na Pribievievu
knjigu. Svoj prikaz Pilarove rasprave on zapoinje pohvalom kako znalcu (Ken-
ner) koji se krije iza pseudonima Florian Lichttrger, tako i piscu predgovora, Thim-
meu. Prema Ruscherovu miljenju, jugoslavenska drava je krajem Prvoga svjetsko-
ga rata predstavljala slobodan izbor njezinih naroda, iako je u nekim aspektima, na-
pose u pogledu granica, posljedica mirovnoga diktata. No nakon malo vie od de-
set godina postojanja, ta je drava pokazala i drugo lice. Na vlasti je diktatorski re-
im, a oni hrvatski politiari koji su svojedobno zagovarali prikljuenje (Anschluss)
Zagreba Beogradu, pa to ak i sveano proglasili, kao to je Trumbi, danas su in-
ternirani.
218
Ruscher ocjenjuje da Lichttrgerovu knjigu treba staviti uz bok Pribievievoj.
Ona je pisana s hrvatskih pozicija i kao to je uobiajeno za Hrvate, te Alzaane
Slavenstva (Elssser des Slawentums) optereena je tjeskobom, povijeu i
zemljopisom. Ona zagovara preureenje Jugoslavije u federativnom smislu: ne po-
rie apsolutno opravdanost njezina postojanja, ali osporava da su Srbi i Hrvati jed-
na nacija (eine Nation), iako bi, smatra Ruscher, filoloka argumentacija u koju
Lichttrger uope ne ulazi, prije govorila neto drugo. Odmak od Beograda uvjeto-
van je kod Hrvata, tog plemena (Stamm) koje se je 1918. iskreno odluilo za sa-
215
Kleine Entente und Minderheiten, Berliner Tageblatt, 62/1933., Nr. 101 (1. Mrz), 2.
216
J. Ruscher (1889.1937.), podrijetlom iz Austrije, od poetka 1920. ivio je u Berlinu i bavio se no-
vinarstvom i publicistikom. Zapoeo je kao urednik politike rubrike lista Berliner Brsen-Courier, a od
listopada 1921. do sredine 1924. bio je u upravi drutva Dammert-Verlag. Od srpnja 1925. bio je glavni
urednik politikoga i feljtonistikog odjela u agenciji Reichsdienst der deutschen Presse. Krajem 1925. vra-
tio se u Berliner Brsen-Courier te je usporedno suraivao u centrumakim asopisima Germania i Hoch-
land. Njemako dravljanstvo dobio je sredinom 1926., a nekoliko mjeseci kasnije izabran je glavnim
urednikom slube Drahtloser Dienst AG (Dradag), sredinje redakcije za radijsko izvjetavanje i prijenos
vijesti u Njemakoj. Bitno je unaprijedio radijsko izvjetavanje u Njemakoj, a i sm je viekratno preno-
sio sjednice Drutva naroda i izvjeivao iz enevskog sjedita tadanje svjetske organizacije. Na radiju je
redovito vodio pregled politikog pisanja novinstva, pod naslovom Politische Zeitungsschau Mjesto
glavnog urednika Dradaga napustio u jesen 1932. godine. (Op. Ulrich HEITGER, Vom Zeitzeichen zum
politischen Fhrungsmittel. Entwicklungstendenzen und Strukturen der Nachrichtenprogramme des
Rundfunks in der Weimarer Republik, LIT Verlag, Mnster, 2003, 78, 104-106 i d.)
217
Isto, 78.
218
J. RUSCHER, Sdslawien ohne Sdslawen?, 1. Ruscher je u krivu: Trumbi nije bio onaj koji je s-
veano proglasio (feierlich verkndete) stvaranje nove drave, a nisu ga kasnije jugoslavenske vlasti
za razliku od niza drugih oporbenih politiara ni internirale. Nije to jedini ni najtei Ruscherov pro-
pust u ovome prikazu: od niza povrnih i netonih ocjena, jo najkrupnija je ona u kojoj Ruscher Meh-
meda Spahu naziva voom muhamedanskih Srba u Bosni (Fhrer der mohammedanischen Serben in
Bosnien).
64
vez sa Srbijom, vrlo ozbiljnim razlozima. Umjesto osloboenja, Hrvati su se suoili
sa sustavom koji im jasno daje do znanja da su zaposjednuta zemlja. Crta obrane da-
nas se pomaknula u srpsko govorno podruje i tee upravo granicom nekadanje
Austro-Ugarske Monarhije. Ba od Pribievia, toga srpskog iredentista koji je upoz-
nao habsburke tamnice, dolaze danas najotvorenije optube beogradskog reima.
Njih treba uzeti vrlo ozbiljno, ak i kad se uzme u obzir da u njima ima i osobnih
motiva. Jugoslavija je prokockala puno duhovnoga kapitala: Trumbi je interniran,
Pribievi je u emigraciji, internirani su i Koroec i Spaho. No za Beograd jo opas-
niju optubu predstavlja injenica da je Stjepan Radi, taj romantini oblikovatelj hr-
vatskoga seljakog instinkta, upravo najslavenskiji, najmanje latinski protivnik Beo-
grada, smrtno ranjen na javnoj sjednici parlamenta.
219
Hrvatski odmak od Beograda, za koji se Lichttrgerova knjiga zalae, nastavlja
Ruscher, ne znai pribliavanje Italiji; ba naprotiv, ona podsjea na epizode poput
Nettunskih konvencija, u kojima se pokazalo da su mogui sporazumi izmeu Srbi-
je i Italije, dok je jugoslavenska drava naglasila svoju egejsku orijentaciju, koja po-
goduje njezinim istonim dijelovima.
220
Hrvati i Slovenci su preko Istre i Gorice du-
boko povezani s istorodnom junoslavenskom manjinom u Italiji. Upravo je politi-
ka Beograda pretvorila Hrvate i Slovence u figure na ahovskoj ploi talijanske po-
litike, to je rezultiralo i crno-utim planovima o trokutu Be Budimpeta Za-
greb. To je u Beogradu dovelo do reakcije: pojave kulturne borbe (Kulturkampf)
protiv katolitva zapadnih plemena, tj. Hrvata i Slovenaca.
221
Lichttrgerova knjiga,
zakljuuje Ruscher, apelira na Europu, ne elei njezinu izravnu intervenciju. Ta
intervencija ne bi bila ni mogua jer bi mogla biti samo talijanska, a to nipoto nije
ono to pisac knjige zagovara. Smisao tog apela upravljenog Europi jest traenje pot-
pore za federativno preureenje Jugoslavije. Rasprava Immer wieder Serbien zorno
pokazuje sve pogrjeke beogradske politike, ali potvruje i to da bi oni koji danas
Jugoslaviju dovode u pitanje, stvorili tu dravu kad ona ne bi postojala.
222
Immer wieder Serbien je netom nakon njezina izlaska iz tiska prikazao i R. W.
Seton-Watson, koga se openito smatralo jednim od najboljih poznavatelja prilika na
jugoistoku Europe. On je 1933. u travanjskom broju The Slavonic and East Europe-
an Review, ocijenio kako je Immer wieder Serbien zadivljujui saetak dogaaja ko-
ji su doveli do diktature, i jo vie, razloga njezina neuspjeha. Pozivajui se i na
upuene a neimenovane izvore (internal evidence), Seton-Watson pie kako je pi-
sac svojedobno bio prohabsburke orijentacije, ali ga to ne prijei ni u kritici au-
strougarske politike, niti u shvaanju da povratak na stare odnose ni izbliza nije mo-
219
Isto, 1.
220
Isto, 2. Pojmom Nettunske konvencije oznaava se niz jugoslavensko-talijanskih konvencija potpisa-
nih u srpnju 1925. kojima se reguliraju brojna dotad nerijeenih pitanja: ribarenje, izuzimanje talijanskih
optanata od primjene agrarne reforme, pitanje prometa s Rijekom, eljeznike pruge Zadar-Knin i dr.
Konvencije su postale predmet dugotrajnih politikih okapanja u Kraljevini SHS, a potvrene su u Na-
rodnoj skuptini tek nakon atentata na Radia i drugove, u kolovozu 1928. Njihovo je potvrivanje izaz-
valo novu eksploziju nezadovoljstva u Hrvatskoj.
221
J. RUSCHER, Sdslawien ohne Sdslawen?, 2.
222
Isto, 2.
65
gu, ak i kad bi bio poeljan. On uoava i Lichttrgerovu kritiku Radieve i uop-
e hrvatske politike te prihvaa njegovo naglaavanje zapadnjake orijentacije Hrva-
ta, ali ipak misli kako je autor pretjerao u naglaavanju mentalnih i tradicijskih raz-
lika izmeu Hrvata i Srba. S odobravanjem Seton-Watson registrira Pilarovu ocjenu
kako je Europa zainteresirana za ouvanje Jugoslavije, i kako je njezina federaliza-
cija jedini put da se sprijei njezin slom. A kao posebno vanu okolnost britanski
publicist istie predgovor F. Thimmea, u kojem se ovaj slae s tezom da je ouva-
nje Jugoslavije ne samo u interesu Francuske i Velike Britanije, nego i Njemake, pa
Seton-Watson izraava nadu da e vlade triju velesila postii sporazum o pristupu
tom problemu prije nego to bude prekasno.
223
I poznati britanski povjesniar Carlile Aylmer Macartney pourio je prikazati Pi-
larovu knjigu ve u svibanjskome broju utjecajnog International Affairs, asopisa
Kraljevskoga instituta za meunarodne studije (Royal Institute of International Affai-
rs).
224
Ni Macartney ne zna tko je pisac knjige: za nj je rije o autoru koji se krije pod
oitim pseudonimom, ali nastavlja on bio autor tko mu drago, svi koji su pra-
tili izlaganje A. Koutia u Chatham House prologa studenoga, ili su to izlaganje i-
tali u dvobroju International Affairs za sijeanj-veljau 1933., bez velikih e tekoa
dokuiti iz kojih krugova potjeu ideje predstavljene u knjizi.
225
Njezin pisac, nai-
me, pie Macartney, otro osuuje diktaturu, koja je, umjesto da rijei hrvatsko pi-
tanje, taj problem jo vie zaotrila, nastavljajui politiku u duhu srpske Radikalne
stranke. Zbog toga pisac smatra: Danas se diktatura skrila; ugroen je ak i polo-
aj dinastije (iako ne tako ozbiljno kao to se obino misli), a ideja jugoslavenstva
je diskreditirana. Jedini spas za Jugoslaviju poiva u federalizaciji, koja treba zapo-
eti povratkom na status quo ante 1. prosinca 1918.
226
No Macartney predbacuje
Lichttrgeru da je preveliku vanost dao hrvatskom pitanju, dok je druge proble-
me zanemario, ukljuujui i makedonski. Kritiku pisac zasluuje i zbog toga to Ma-
kedoniju i Srbiju olako svrstava u orijentalne, dok Crnu Goru vidi kao zapadnja-
ku (okcidentalnu), te oito ne predvia ni posebnu autonomiju za BiH.
227
Macart-
ney je, drugim rijeima, pronicavo puno jasnije nego neki Pilarovi hrvatski kriti-
ari zakljuio kako pisac knjige Immer wieder Serbien budunost Crne Gore vi-
di na Zapadu, uz Hrvatsku, kojoj valja privezati i BiH. Takoer je bio u pravu kad
je istaknuo dojmljive slinosti izmeu izlaganja u toj knjizi i predavanja koje je ne-
davno odrao potpredsjednik HSS-a, ing. A. Kouti.
223
R. W. SETON-WATSON, Immer wieder Serbien Jugoslawiens Schicksalsstunde. By Florian Lichttr-
ger, 728-729.
224
Carlile Aylmer Macartney (1859.1978.), britanski povjesniar, strunjak za srednjoeuropsku i napose
maarsku povijest. Radio je na All Souls College u Oxfordu te od 1951. do 1957. bio ef katedre Meu-
narodnih odnosa na Sveuilitu Edinburgh. Od 1936. do 1946. bio na elu maarskog odsjeka istraiva-
kog odjela (Research Department) britanskoga Ministarstva vanjskih poslova. Napisao vie knjiga i ras-
prava o temama iz maarske i srednjoeuropske povijesti.
225
C. A. MACARTNEY, Immer wieder Serbien. By Florian Lichttrger. With introduction by Friedrich
Thimme. 1933. (Berlin: Verlag fr Kulturpolitik, 8vo. 203 pp. Rm. 5.50), International Affairs, Vol.
12/1933, No. 3, May 1933, 418-419.
226
Isto, 418.
227
Isto, 418-419.
66
Kao i J. Krnjevi, tajnik zabranjenoga HSS-a, i potpredsjednik stranke Kouti se,
naime, od ljeta 1929. nalazio u emigraciji.
228
Za razliku od pravakog prvaka Paveli-
a, koji je u Italiju doao iz Turske i to tek nakon to mu je uskraena dobrodoli-
ca u Austriji i u Madarskoj, te u prvom razdoblju svoga emigrantskog djelovanja ni-
je imao izravna doticaja s talijanskim vlastima,
229
Koutiu je pristup u slubene tali-
janske krugove bio laki. Mussolini je, dodue, odbio Maekovu molbu od 13. ko-
lovoza 1929., da primi Koutia i Pavelia,
230
ali su uskoro te veze uspostavljene. U
iduem e razdoblju Kouti biti est sugovornik talijanskih diplomata i novinara.
231
Strani su sugovornici, politiari i obavjetajci u nastupima i zahtjevima hrvatskih emi-
granata, koji su esto nastupali i zajedniki, ve poetkom tridesetih godina naslu-
ivali znakove ozbiljnih razronosti: Paveli je sa svojim istomiljenicima bezuvjetno
zagovarao neovisnost Hrvatske, dok su Kouti i Krnjevi dali naslutiti kako bi se
Maek zadovoljio i skromnijim rezultatom.
232
No u javnosti se inilo da nema nikak-
vih razlika: i jedni i drugi su Drutvu naroda podnosili predstavke u kojima se upo-
zoravalo na to da nerijeeno hrvatsko pitanje odnosno hrvatsko-srpski odnosi mo-
gu ugroziti i europski mir, i jedni i drugi su u dodiru s hrvatskim iseljenicima i sa
stranim novinarima nastupali otro protiv diktature i protiv jugoslavenstva kao na-
rodne i dravne ideje.
U sklopu brojnih svojih propagandnih nastojanja, Kouti je dobio prigodu 14.
studenoga 1932. odrati govor u Chatham House, sjeditu britanskoga Kraljevskog
instituta za meunarodne studije. Bilo je to svega nekoliko tjedana nakon to su dva
lana Balkanskoga komiteta, zastupnik u Parlamentu Rhys J. Davies i bivi zastup-
nik Ben Riley, posjetili Jugoslaviju i na tridesetak stranica sastavili povjerljivo izvje-
e pod naslovom Hrvati pod jugoslavenskom vlau. Rezultati istrage (The Croats
Under Yugo Slavian Rule. The Result of an Inquiry), datirano u listopadu 1932. go-
dine.
233
Sjednicom je, na molbu Instituta,
234
predsjedao R. W. Seton-Watson, a itav
tekst Koutieva predavanja, te saetak rasprave u kojoj je sudjelovalo vie lanova
228
Hrvatsku je napustio bijegom na Cres, koji se tada nalazio u sastavu Kraljevine Italije, a talijansko mu
je redarstvo odmah dalo doputenje za slobodno kretanje po Italiji. Op. M. GLOJNARI, Borba Hrvata.
Kronika dvaju desetljea politike povijesti (19191939), Naklada Antuna Velzeka, Zagreb, 1940., 54-55.
Postoji i tvrdnja da su Krnjevi i Kouti otili u emigraciju na poziv engleskih masonskih i bankarskih
krugova, te uz znanje, odnosno preutnu suglasnost jugoslavenske policije. Krnjevi je prema svemu su-
dei bio lanom jedne lozanske slobodnozidarske loe. Vidi: Zoran D. NENEZI, Masoni u Jugoslaviji
(17641980), Narodna knjiga, Beograd, s. a. [1984.], 415.
229
James J. SADKOVICH, Italian Support for Croatian Separatism, Garland Publishing, New York, 1987.,
84.
230
Isto, 85-86.
231
Talijani su jo 1933. financijski pomagali ne samo Koutia, nego i Krnjevia. (Isto, 136.)
232
O tim razronostima usp. J. J. SADKOVICH, Italian Support for Croatian Separatism, passim; B. JELI,
Politike uspomene i rad Dra Branimira Jelia, passim; Ante PAVELI, Doivljaji, III, Naklada Bokovi,
Split, 2008., passim.
233
Cjelovito je izvjee preveo i priredio T. JONJI, Britansko izvjee o stradanju Hrvata u Jugoslaviji.
Hrvati pod jugoslavenskom vlau (I.-IV.), Politiki zatvorenik, Zagreb, 13/2003., br. 130 (str. 21-25.), 131
(str. 27-29.), 132 (str. 14-17.), 133 (str. 9-11.) i 134 (str. 26-28.).
234
Usp. Koutievo pismo Seton-Watsonu od 5. studenoga 1932. u: R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni, II.,
252-253.
67
Instituta meu njima i Davies i Riley objavljeni su u International Affairs ve
poetkom 1933. godine.
235
U svom se predavanju Kouti otro okomio na reim kralja Aleksandra, tvrdei
da ni sada u studenome 1932. slina diktatura ne postoji nigdje u svijetu. Ona
neprestano prijeti katastrofom ne samo za narode koji ive u Jugoslaviji, nego je i
prijetnja europskome miru. Rije je o meunarodnom problemu koliko zbog ugro-
avanja meunarodnoga mira, toliko i zbog injenice da je jugoslavenska drava
stvorena zapravo meunarodnim aktom, mirovnim ugovorom u Saint-Germainu, ko-
ji je preutno izbrisao dravnost Crne Gore i Hrvatske (u formi federativne Drave
Slovenaca, Hrvata i Srba!), te nikad nije dobio potvrdu nacionalnih parlamenata. Sr-
bija je okupirala Crnu Goru i jugoslavenske pokrajine bive Austro-Ugarske Monar-
hije. Krenjem meunarodnih obveza uspjela je nametnuti Vidovdanski ustav, koji
je faktino ozakonio Veliku Srbiju. Tim je Ustavom stvoren i makedonski pakao.
Ipak su Hrvati inili sve da se stanje pobolja, ak je i Radi po nagovoru britan-
skih prijatelja uao u beogradsku Skuptinu, a potom i u vladu, ali su Srbi na te
pokuaje odgovorili skuptinskim atentatom na Radia i drugove. Nakon uvoenja
diktature, nastavlja Kouti, itav je hrvatski narod stavljen u poloaj odmetnika. Na-
silje biva svakim danom sve otrije, ali Hrvati ne e odstupiti od svojih zahtjeva: ako
je Austrija trebala biti kanjena, ipak je i nakon 1918. ostala neovisna drava; isti je
sluaj s Madarskom. Zato bi Hrvatska imala manje prava? Zato treba Hrvatskoj vra-
titi dravni suverenitet koji je imala, jednako kao i Crnoj Gori, dok se Bosni i Her-
cegovini mora omoguiti plebiscit radi izjanjavanja o tome, eli li se, kao cjelina ili
u dijelovima, prikljuiti Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori ili hoe autonomiju. Europa je
jedan narod, njemaki, podijelila u dvije drave, Austriju i Njemaku. Nasuprot to-
me, dva je naroda koji su posve razliiti i koji nikad nisu ivjeli skupa, Hrvate i Sr-
be, prisilila da ive u jednoj dravi. Hrvatska, meutim, moe biti neovisna drava i
odvojena od Srbije, kao to je to i bila do 1918., a kao takva bi, s obzirom na nje-
zin seljaki, miroljubiv i antimilitaristiki znaaj, sprjeavala bilo kakvu penetraciju
kontinentalnih sila u Podunavlje, dolazila ona sa zapada ili s istoka. Drugo je mo-
gue rjeenje da se Hrvatska udrui s Austrijom, a tree, da kao neovisna drava su-
djeluje u Podunavskoj vicarskoj, jednoj konfederaciji koja bi pridonijela stabiliza-
ciji Srednje Europe, a time i europskome miru i prosperitetu.
236
Iz komentara i pitanja nazonih lanova Instituta odnosno sluaa Koutieva
predavanja, bilo je jasno da u utjecajnim britanskim krugovima postoji snaan otpor
bilo kakvim separatistikim tendencijama u Hrvata. Iako su neki od nazonih, koji
su bili upueniji u stvarne prilike u Jugoslaviji (Davies, Riley, Seton-Watson i dr.),
priznavali da je poloaj hrvatskog naroda dramatino teak i neusporedivo gori ne-
go u Austro-Ugarskoj Monarhiji, ni oni nisu bili spremni poduprijeti nikakvu refor-
mu koja bi prekoraivala federalizaciju zemlje. Drugi su (W. Steed i dr.) i hrvatsko-
mu vodstvu predbacivali da se tradicionalno troi u oporbi, umjesto da pokae
235
The Croatian Problem. By Dr. [sic!] August Kossutitch, International Affairs, vol. 12/1933, No. 1, Janu-
ary 1993, 79-106.
236
Isto, 89-98.
68
spremnost na sudjelovanje u politikom ivotu regije, a bilo je i miljenja da je pro-
blem specifino hrvatski i da se kod drugih nacionalnosti, Crnogoraca, Dalmatina-
ca (sic!), Slovenaca ne moe utvrditi nikakva tenja prema veoj autonomiji, a ka-
moli prema samostalnosti.
237
Suoen s takvim stajalitima koja ga, nema sumnje, i nisu previe iznenadila
Kouti je odvratio da jugoslavenska nacija, jezik i knjievnost ne postoje. No is-
todobno je naglo ublaio svoja stajalita, zakljuujui kako svaki narod ima pravo
na neovisnost, ali svi moraju biti svjesni i toga da dio neovisnosti treba rtvovati za
dobrobit zajednice naroda. Zakljuujui raspravu i naglaavajui kako je potrebno
brzo djelovanje, jer e u protivnome doi do eksplozije, Kouti je izvijestio da o to-
me kako hrvatsko vodstvo gleda na budunost, najrjeitije govore Zagrebake punk-
tacije, iji je tekst predoio nazonima.
238
Slinost Koutievih misli s onima koje je u knjizi Immer wieder Serbien izloio
I. Pilar, vie je nego oevidna. Dostupni podatci ne doputaju nikakav zakljuak o
tome je li Pilar znao za sadraj Koutieva predavanja i za britanske reakcije na nj,
odnosno, bolje reeno, je li bio upuen u skromne plodove nastojanja hrvatske po-
litike emigracije. S obzirom na to da je u jesen 1932., nakon srpanjskog razgovora
s Maekom, dovrio svoj nacrt novih pravila HSS-a, a da se njegov zet T. Janikovi
uspinjao u hijerarhiji jo uvijek formalno zabranjene, ali stvarno postojee stranke,
moe se drati izvjesnim da je i Pilar bio barem u grubim crtama obavijeten o ono-
me to se dogaa iza kulisa. No, i bez toga je on, na temelju svoga poznavanja geo-
politikih zakonitosti te politikoga i gospodarskog razvitka posljednjih desetljea,
nesumnjivo bio svjestan kamo smjeraju interesi europskih velesila. Sve su te okol-
nosti krijepile njegovo uvjerenje da je federalizacija Jugoslavije prvi korak kojemu
treba teiti. Ali, iz njegovih se objavljenih spisa, pa i iz Immer wieder Serbien tek u
konturama vidi ono to jasno otkrivaju dosad nepoznati i neobjavljeni rukopisi: da
je Pilar za razliku od Maeka i kruga oko njega u konanici htio ono to je
smatrao zakonitou povijesnog razvitka i jedinim ispravnim rjeenjem hrvatskog pi-
tanja: neovisnu hrvatsku dravu koja ukljuuje i podruje BiH, Boke kotorske, Voj-
vodine i istone Istre.
No kako to u svojoj knjizi nije bio spreman javno kazati, ona je posve razum-
ljivo izazvala i ustaku reakciju.
Prema dosad poznatim izvorima, Pilar se ni u jednome sluaju nije izrazio nega-
tivno o ustakoj organizaciji kao takvoj, a jo manje o njezinu zahtjevu za hrvatskom
dravnom neovisnou. No iz fragmenata koje je, uglavnom neizravno, posvetio toj
organizaciji, moe se zakljuiti da ga je nekoliko razloga prijeilo da u ustatvu gle-
da instrument osloboenja Hrvatske. Prvo, to je bila njegova organizacijska slabost,
budui da je u tom razdoblju ustaki pokret tek dobivao odreenije oblike, ali je jo
uvijek predstavljao marginalnu snagu. Drugo, Pilar ni po udi ni po intelektualnim
predispozicijama nije bio revolucionar. tovie, prije bi ga se moglo nazvati vrlo
opreznim kabinetskim misliocem i ideologom, negoli ovjekom kadrim staviti se na
237
Isto, 98-104.
238
Isto, 104-106.
69
elo i politike, a kamoli oruane borbu za osloboenje. I tree, Pilar nije bio pos-
ve naistu o naravi ustakih veza s maarskim i talijanskim vlastima, a upravo je u
tim dvjema dravama koje su radi svojih interesa jedine bile voljne ustaama
pruiti mogunost boravka i ogranienoga djelovanja gledao tradicionalne klju-
ne protivnike hrvatskih nacionalnih ciljeva.
239
Iako ne znamo je li ustakomu vodstvu bilo poznato tko se krije iza pseudoni-
ma Florian Lichttrger, M. Budak se je u knjizi Hrvatski narod u borbi za samostal-
nu i neovisnu hrvatsku dravu otro okomio na Pilarovo izlaganje, ocjenjujui da iza
pseudonima stoji neki oito dekretirani Hrvat, koji pokuava biti objektivan i vje-
rodostojan, a zapravo kao i pisac predgovora F. Thimme, slui diktaturi, poravna-
vajui puteve za uzmak diktatoru.
240
Nepovoljno komentirajui Pilarove ocjene pra-
vih ciljeva i svrhe diktature, Budak posve utemeljeno s ogorenjem osuuje
Pilarovu tvrdnju o tradicionalnoj hrvatskoj dinastinosti koja se, toboe, ogleda i u
odnosu prema Aleksandru Karaoreviu. Istodobno on primjeuje kako pisac knji-
ge iznosi sve injenice, koje dokazuju, da je nemogu zajedniki ivot Srbije i Hr-
vatske, pa ipak proturjeei vlastitim mislima pledira za nekakovu federaci-
ju koja je hrvatskomu narodu posve neprihvatljiva.
241
Budak, dakle, vrlo tono uo-
ava da sadraj knjige namee bitno drugaiji zakljuak od onoga koji njezin pisac
na kraju nudi, ali u tome ne prepoznaje niti nasluuje varku iza koje se Lichttrger
krije, nego taj procjep proglaava plodom ve poslovine bezone drskosti apolo-
geta jugoslavenske diktature.
To je jedna od malobrojnih knjiga i ocjena o hrvatskome pitanju objavljenih u to
doba, na koje se Budak u svoj knjizi smatrao posebnim osvrnuti. Ako mu pravo ime
pisca nije bilo poznato, to bi znailo da je Pilarovu raspravu zbog samoga sadraja
(ili moda, radi mjesta i vremena njezina objavljivanja?) smatrao vanom i potreb-
239
Pritom ne valja previdjeti da je i ustako vodstvo bilo svjesno tih aspiracija. No, kako se ustaki po-
glavnik A. Paveli, komentirajui pisanje zagrebakoga Obzora, koji je u sklopu razmatranja ideje o am-
putaciji Hrvatske sugerirao potrebu pogodbe s Beogradom (jer e u protivnom Hrvatska biti rtvom ma-
arsko-talijanskih imperijalistikih planova) izrazio u prosincu 1928., rije je o izrazu pogubne nauke ma-
loduja. To izpoviedanje malovjernosti u sama sebe znai za beogradske vlastodrce, koji momentano
provode najdivljiji reim nad hrvatskim narodom, da im je slobodno njihovu politiku nastaviti do bezko-
nanosti, jer Hrvati taj reim moraju trpiti vjeno iz malodunosti i jednostavnog straha pred samim so-
bom i svojom slabosti. A u stvari, nastavlja Paveli samouvjereno, zar nisu Hrvati s Venecijom megdan
dielili jo onda, dok su dananje beogradske reimlije turskim agama konje sedlali? Zar jo i danas ban
Jelai ne upire svojom sabljom prema Vilagou? Ili zar Hrvati i kraj tako zvanih magjarona nisu bili ka-
dri sve do godine 1918. sauvati federaciju...? Stoga iz straha pred Talijanima, Magjarima, pa bilo pred
kim drugim, Stranka Prava ne moe i ne e suspendirati svog politikog programa za slobodu Hrvatske
i hrvatskog naroda, tim vema, to je ba danas aktuelniji nego ikada. (A. PAVELI, Ucjena Beograda.
Jugoslavenstvo kao garancija, Hrvatsko pravo, Zagreb, br. 5192. /22. prosinca 1928./ u: ISTI, Putem hr-
vatskog dravnog prava. lanci Govori Izjave, Domovina, Buenos Aires Madrid, 1977., 419-421.)
240
Iz naina na koji Budak spominje Thimmeovo ime, posve je jasno da mu pisac Popratnog slova Pila-
rove knjige nije nepoznat. Radi toga je vrijedno istaknuti da ga Budak ni u svibnju 1934. kad je u Yo-
ungstownu tiskana njegova knjiga ne omalovaava niti ga denuncira kao Hitlerova protivnika. Vjero-
jatno je tomu pridonijela injenica da su ustaka iskustva s nacionalsocijalistima sve do travnja 1941. go-
tovo iskljuivo negativna.
241
M. BUDAK, Hrvatski narod u borbi za samostalnu i neovisnu hrvatsku dravu, Izdanje hrvatskog ko-
la u Sjedinjenim Dravama i Kanadi, s. l. & s. a., 178-180.
70
nom osvrta.
242
Takva je, negativna reakcija, zapravo vie nego razumljiva i logina:
ustaki je pokret kao ilegalna i revolucionarna organizacija postavio jasan cilj,
bezuvjetno stvaranje hrvatske drave svim sredstvima, ukljuujui i oruana. U tom
svjetlu je svako pozivanje na strpljenje, na zagovaranje evolutivnog puta i na refor-
miranje Jugoslavije znailo ne samo kalkulantsko mudrovanje, nego i potkapanje re-
volucionarne borbe. Nepomirljiva razlika u izboru putova uinila je da se i konani
cilj doimao razliitim. No ta zabuna u to doba i nije bila tako rijetka. Dok je kao ju-
goslavensku propagandu kritiziralo knjigu nekoga Floriana Lichttrgera, ustako je
vodstvo u to doba tvrdo vjerovalo da s domovinskim vodstvom oko dr. V. Mae-
ka dijeli zajedniki cilj, hrvatsku dravnu neovisnost. Istodobno je u ustakim redo-
vima vladalo nepomueno uvjerenje da isti cilj u kontaktima sa stranim politiarima,
novinarima i obavjetajcima ispovijedaju i Maekovi izaslanici u emigraciji, Kouti i
Krnjevi.
Ni jedna ni druga procjena nije izdrala sud vremena, to svakako treba imati na
umu pri prosudbi ustake (Budakove) ocjene Pilarove rasprave. A prema samome
Pilaru ustae nisu imali negativno stajalite. On, dodue, nije ubrajan u suradnike
pokreta, pa ni u njegove uzore ili pretee, ali je ustaka Nezavisna Hrvatska Dra-
va, koja je jo uvijek izlazila u Berlinu, gdje e uskoro doivjeti nacionalsocijalisti-
ku zabranu, sredinom rujna 1933. ocijenila kako je Pilarova smrt jedan u nizu reim-
skih atentata na istaknute hrvatske intelektualce.
243
Kad su doli na vlast, ustae su
Pilaru dale razmjerno istaknuto mjesto u kronologiji hrvatske borbe za dravnu ne-
ovisnost. Osim prvoga hrvatskog prijevoda Junoslavenskog pitanja i drugoga nje-
makog izdanja najvanijega Pilarova djela, u doba NDH (1941.1945.) o Pilaru je
objavljeno nekoliko toplih nekrologa i lanaka koji su veliali njegove intelektualne
zasluge za sazrijevanje hrvatske nacionalne i dravotvorne svijesti, a poetkom 1943.
poglavnik Paveli odredio je da se Jeleni Pilar iz Zagreba, udovi pok. Dr. Ive Pila-
ra, biveg odvjetnika i javnog radnika iz Zagreba, prizna pravo na poastnu mirovi-
nu, koja joj se ima poam od 1. sienja 1943. izplaivati u unaprednim mjesenim
obrocima od Kuna 4.000.
244
Tu je odluku A. Paveli donio na prijedlog ministra unu-
tarnjih poslova.
245
ini se kako u to doba jo nije bilo openito poznato da je upravo Pilar pisac
knjige koju je Budak svojedobno tako otro napao. O tome govori okolnost da taj
podatak nije nijednom spomenut ni u lancima o Pilaru, niti u kontekstu objavljiva-
242
Ne moe se, dodue, iskljuiti ni to da je Budak imao potrebu posebno se okomiti na stajalita koja
su bila podudarna s moguim interpretacijama Zagrebakih punktacija. On ih je, naime, potpisao na svo-
ju ruku i bez prethodnih konzultacija s Paveliem koji, bez ikakve dvojbe, ne bi tako lako pristao na do-
kument koji apsolutno ne iskljuuje opstanak Jugoslavije.
243
Umoren dr. Ivo Pilar, Nezavisna Hrvatska Drava, Berlin, br. 8 (15. rujna 1933.).
244
Prijepis odluke Poglavnika dr. Ante Pavelia u spisu Ministarstva unutarnjih poslova Glavnog rav-
nateljstva za udrubu i drutvovnu skrb, Odjela drutvovnog osiguranja, zatite i skrbi br. R. D. 6723-S-
III-1943. od 15. veljae 1943., u OIP/BJ.
245
Nije navedeno kad je datiran taj ministarski prijedlog, pa se moe samo pretpostavljati da je rije o dr.
Anti Nikiu, koji je ministar unutarnjih poslova bio od 10. listopada 1942. do 29. travnja 1943. Valja is-
taknuti da je odluka o poasnoj mirovini donesena znatno prije nego to je dr. N. Mandi, Pilarov surad-
nik i prijatelj iz austrougarskoga doba, postao predsjednikom vlade NDH (2. rujna 1943.).
71
nja hrvatskog prijevoda i drugoga njemakog izdanja Junoslavenskog pitanja. Na to
u odreenom smislu upuuje i tvrdnja Dragutina Kambera da je on 1944. u Zagre-
bu razgovarao s predsjednikom hrvatske vlade N. Mandiem o najvanijem Pilarovu
djelu, i da su se njih dvojica sloila oko toga kako bi bilo dobro ovu knjigu pojed-
nostaviti i dopuniti jugoslavenskim iskustvima izmeu 19181941. i dokazati kako
Hrvatima nema ivota bez svoje drave, pa je osobito udesiti za hrvatsku mlade.
Kamber je popustio Mandievu nagovoru da se on, Kamber, prihvati toga posla, pa
je privolu dobio i od ministra narodne prosvjete dr. Julija Makanca i od samoga po-
glavnika Pavelia. No razvitak vojnopolitikih dogaaja onemoguio je ostvarenje te
zamisli.
246
Objavljivanje prijevoda Junoslavenskog pitanja je ipak izazvalo razmjer-
no veliku pozornost hrvatske javnosti.
247
Jednako tako je, po svemu sudei, u doba NDH bilo nepoznato i to da niz indi-
cija upuuje kako bi objavljivanje knjige Immer wieder Serbien moda moglo biti
povezano i s jo uvijek nerazjanjenom Pilarovom smru. Naime, kako je ve spo-
menuto, im se knjiga pojavila, jugoslavenski je reim okrunicom zabranio njezino
unoenje i prodaju u Kraljevini Jugoslaviji.
248
Ali, na koprivnikome eljeznikom ko-
lodvoru eksplodirao je 30. srpnja 1933. pakleni stroj koji je ubio jednog, a teko ra-
nio dva jugoslavenska policajca.
249
U to doba takve diverzije nisu bile rijetke. Ali, ova
je bila po neemu neobina. Istragom je utvreno da su ustaki emigranti iz Madar-
ske poslali paket: Bila je to po obliku tvrdo vezana knjiga, veliine od oko 500 stra-
nica (sic!), zapakovana u prozirni papir, koji je opet bio omotan pagom. Kroz pro-
zirni papir vidio se natampan naslov te navodne knjige Immer wieder Serbien. Na
omotnom papiru bila je napisana adresa: Dragutin Bubanj, sudija Dravnog suda za
zatitu drave Beograd.
250
Adresat paklenog stroja nije bio izabran nasumce: Bubanj je bio zloglasni pred-
sjednik Sudbenog stola u Zagrebu koji je, izmeu ostaloga, predsjedao vijeem to
je 1931. na smrt osudilo ustake prvoborce Marka Hranilovia i Matiju Soldina, a niz
246
Dragutin KAMBER, Slom N. D. H. (Kako sam ga ja proivio), Hrvatski informativni centar, Zagreb,
1993., 30-31. Pisac knjiice, dr. D. Kamber (Ruda, kod Sinja, 1901. Toronto, 1969.), katoliki je svee-
nik, publicist i povjesniar. Od 1926. do 1928. bio urednik sarajevskoga Katolikog tjednika, potom stu-
dirao u Rimu. Nakon proglaenja NDH bio ustaki povjerenik u Doboju, a potom vojni vikar i od 1944.
proelnik duhovnik hrvatskih oruanih snaga. U proljee 1945. zamjenik vojnog vikara Hrvatskih oru-
anih snaga, u inu dopukovnika. U emigraciji, u koju je otiao u svibnju 1945., pored pastoralnog rada,
suraivao u brojnim hrvatskim emigrantskim publikacijama. Mogue je da je ovaj Kamberov razgovor s
Mandiem i dr., u svezi s dva Kamberova osvrta na Pilarovo Junoslavensko pitanje. Jedan je, pod nas-
lovom Temelj nae orijentacije. Misli uz najaktualniju hrvatsku knjigu, djelo dra Ive Pilara Junoslaven-
sko pitanje, objavljen u zagrebakom tjedniku Spremnost: Misao i volja ustake Hrvatske, 3/1944., br.
131, 27. kolovoza 1944., a drugi, Sredinje pitanje hrvatske dravne problematike. Sdland: Junoslaven-
sko pitanje, iste godine u ljetnom dvobroju asopisa sarajevskoga Glavnog pododobora Matice hrvatske,
Hrvatska misao, br. 7-8/1944.
247
Izvadak iz toga Pilarova djela (str. 200-204.) objavljen je i u Izboru najboljih svjetskih lanaka, br. 2,
Zagreb, kolovoz 1944., 12-16.
248
. HOLJEVAC, Problem Pilarove smrti, 237.
249
eljko KRUELJ, U rvnju dravnog terora i ustakog terorizma, Hrvatski Zemljopis Naklada Dr. Fe-
letar, Koprivnica, 2001., 192-194.
250
Isto, 196.
72
njihovih istomiljenika na viegodinju teku robiju.
251
Bio je i lan sudskoga vijea
Dravnoga suda za zatitu drave koje je Maeka 1933. osudilo na trogodinju robi-
ju.
252
Drugim rijeima, bio je istaknuta i vana osoba, pa je i istraga o diverziji voe-
na s osobitom pomnjom. A je li mogue otkrivanje pravoga identiteta Floriana Licht-
trgera, pisca knjige koja je posluila za izvoenje jednog u nizu ustakih atentata,
diverzija i sabotaa, u nekoj vezi s nejasnim okolnostima Pilarove smrti, kao to se
znalo tvrditi,
253
jo uvijek je otvoreno pitanje...
VI. Zakljuak
U kratkome leksikonskom lanku u BL-u, Slavko Batui ocjenu Pilarovih politi-
kih pogleda u doba prve jugoslavenske drave svodi na njegovo zalaganje za fede-
ralistiki ustav te drave.
254
Ta se ocjena nipoto ne moe smatrati utemeljenom. Da-
nas, nakon to je objavljen niz ranije nepoznatih Pilarovih tekstova nastalih izmeu
1918. i 1933., ne moe se braniti ni puno kompleksnija i slojevitija prosudba T. Ma-
cana iz Proslova drugoga hrvatskog prijevoda knjige Uvijek iznova Srbija. Prema
njoj, ta je knjiga dokaz kako je Pilar poetkom tridesetih godina XX. stoljea ipak
dvojio o mogunosti odranja usamljene hrvatske drave bez europskoga jamstva
njezinoj nezavisnosti i neutralnosti (sic!), pa da je radi toga predlagao federalizaci-
ju Kraljevine Jugoslavije, argumentirajui je hrvatskim interesom sjedinjena i auto-
nomnoga svestranog napretka, jugoslavenskim interesom osiguranja trajnosti zaje-
dnike drave i europskim interesom ouvanja otvorenosti istonojadranske obale i
obranom od sovjetizma i faizma.
255
Kako Macan ne spominje nijedan od tih dokumenata iz Pilarove ostavtine, smi-
je se pretpostaviti da su mu bili nepoznati. No ako se Pilarova knjiga promatra u
kontekstu itava njegova djela, biva jasno da svi Pilarovi spisi objavljeni i neob-
javljeni predstavljaju cjelinu i kontinuitet bez ikakvih snanijih lomova i zaokre-
ta: svrha i cilj svih njegovih razmatranja jest sloboda i samostalnost Hrvatske. No pri-
tom valja istaknuti: Pilara se u svakoj fazi njegova javnog djelovanja moe nazvati
originalnim politikim misliocem. On se nikad ne povodi za politikom modom, ni-
ti ikad govori ono to drugi ele uti. To je, nema sumnje, jedan od vanih razloga
zbog kojih je u doba prve jugoslavenske drave ostao na marginama politikog i-
251
T. JONJI, Proces Hranilovi-Soldin. Prilog poznavanju postanka ustakog pokreta, Hrvatska izmeu
slobode i jugoslavenstva, ZR, T. Jonji i Z. Matijevi, ur., Hvidra Zagreb Naklada Trpimir, Zagreb,
2009., 169-196. Usp. M. BUDAK, Hrvatski narod u borbi, 143-147.
252
M. BUDAK, Hrvatski narod u borbi, 169. Kod toga pokuaja atentata Bubanj je imao sree, no zbog
sudskog je nasilja u procesu Hranilovi Soldin i otvorene mrnje prema hrvatskim nacionalistima, ma-
lo nakon uspostave Nezavisne Drave Hrvatske, u lipnju 1941. osuen na petnaest godina robije. (Hrvat-
ski narod, Zagreb, 3/1941., br. 114 /8. lipnja/, 11.)
253
vab to, pae, smatra vjerojatnim. (M. VAB, ivotopis Ive Pilara, u: I. PILAR, Politiki zemljopis, 40-
41.)
254
BL, Bd. VIII., Pet Ru, Wien, 1983., 73.
255
T. MACAN, Proslov, 11. Pisac na istome mjestu navodi kako je Pilar 1918. pristajao na kondomina-
cijsku podreenost, a da je 1933. zagovarao nestanovitu federaciju. Kad bi pojam nestanovite federa-
cije bio jasan i razumljiv, moglo bi se odreenije raspravljati o tome u kojem je stupnju Macan na teme-
lju dostupnih mu podataka krivo procijenio Pilarove dravnopravne zamisli.
73
vota: usredotoen na postignue cilja, on je politike stranke doista smatrao onim
to one i trebaju biti instrument za postignue nacionalne slobode i blagostanja,
a ne stroj za proizvodnju karijera i osiguranje sinekura.
A vrlo vanu znaajku njegova djela izvrsno je zapazio Muhamed Hadijahi, ko-
ji je s pravom ustvrdio da Pilar uvijek nastupa kao par excellence hrvatski ovjek,
koji uviek budno pazi na probitke hrvatske cjelovitosti. Jedino iz te perspektive
moemo Pilara pravilno razumjeti.
256
Ta je njegova dimenzija, koja oito nije samo
plod odgoja ili drutvene inercije, nego i posljedak Pilarovih geopolitikih promilja-
nja, dodatno osnaena dugotrajnim boravkom u BiH. Tamo je na vlastitoj koi ou-
tio i spoznao sve nijanse dugorone i sustavne velikosrpske djelatnosti, i brojne sla-
bosti hrvatske politike misli.
257
Njegove su analize i zakljuci u pravilu intelektualis-
tike konstrukcije, koje se ponekad izvode i iz nedovoljno pouzdanih historiograf-
skih, sociolokih, antropolokih i drugih premisa, ali je zato tim nevjerojatnija sko-
ro matematika preciznost kojom je prosuivao politike dogaaje i predviao nji-
hov razvitak u budunosti. To u velikoj mjeri vrijedi i za raspravu Immer wieder Ser-
bien: Pilar, koji u isto vrijeme u tajnim spisima potanko razrauje sustav mjera i ak-
tivnosti koje imaju pravocrtno dovesti do konane pobjede: samostalne i neovisne
hrvatske drave, u raspravi objavljenoj dramatine 1933. godine u Berlinu, pod zna-
kovitim i vieslojnim pseudonimom, taj cilj tek doputa i brani kao otvorenu mogu-
nost. Ipak, okolnosti nastanka knjige, vrijeme i mjesto njezina objavljivanja i tadanji
drugi Pilarovi politiki pokuaji, ralambe i prijedlozi, otvaraju mnotvo novih pita-
nja. No i prije nego to ona budu rasvijetljena, moe se s velikom stupnjem sigur-
nosti zakljuiti kako se je Pilar koji je kao malo tko u Hrvatskoj racionalizirao i
argumentirao svoj posvemanji otklon od jugoslavenstva i jugoslavenske drave
u posljednjih petnaestak godina svoga ivota, naizgled paradoksalno, tek iz takti-
kih razloga protivio naglom izlasku Hrvata iz jugoslavenskoga dravnog okvira. Dr-
ao je da su Hrvati u borbi protiv Srba odnosno velikosrpski ustrojene Jugoslavije
ve mobilizirani i organizirani u dovoljnoj mjeri da se moe sa sigurnou kazati ka-
ko je beogradski projekt doivio konani neuspjeh: Hrvatsku nije uspio skriti ni
pseudoparlmanetrani ni diktatorski reim. Zato je samo pitanje vremena kad e taj
neuspjeh Beograda biti i formalno zapeaen raspadom jugoslavenske drave. Isto-
dobno, unutar Kraljevine Jugoslavije ujedinjena je barem veina hrvatskih zemalja,
a one bi u sluaju trenutanog razbijanja te drave dijelom zbog vanjskopoli-
tikih okolnosti, a dijelom i zbog slabosti hrvatske politike misli, pale pod vlast raz-
liitih drava te bi kasnije njihovo osloboenje i ujedinjenje bilo teko, ako ne i ne-
mogue.
U vrijeme kad je izricao takve misli i za njih nabrajao argumente, Pilar nije ni
mogao biti shvaen niti openito prihvaen. Svakodnevno nasilje nad hrvatskim, ali
i drugim nesrpskim narodima, trailo je jednostavne i odlune odgovore, shvatljive
svakom prosjenom umu i prihvatljive opem osjeaju pravice. Vrlo malo vremena
256
M. HADIJAHI, Posljednji hrvatski bogumil, dr. Ivo Pilar, 69.
257
U svome najvanijem djelu on pie da mu je tek podpuno razumievanje Bosne omoguilo razumjeti
problem junih Slavena u cielosti. (L. v. SDLAND, Junoslavensko pitanje, 87.)
74
e proi do trenutka kad ni Maekova slobodna Hrvatska ne e biti dostatno pri-
vlana krilatica, i kad e se mnogi Hrvati iz prkosa i ponosa, izbornim kuglicama,
ali i lepoglavskim i srijemskomitrovikim elinim kuglama o nogama, pa i orujem,
sve ee izjanjavati za Janka pusztu, kao simbol radikalnog prekida sa svakim obli-
kom jugoslavenstva. Dr. Ivo Pilar je, nema sumnje, prihvaao rizik da ga se kritizi-
ra zbog njegova umjerenog i uvjetovanog pesimizma. Nije bjeao ni od moguih na-
padaja da je previe oprezan, ali svakako nije zasluio da ga osudimo zbog kapitu-
lantstva i zastranjenja u jugoslavensku maglu: za takvu osudu dokaza jednostavno
nema!
Tomislav Jonji
Political Views of Dr Ivo Pilar 19181933
Serbia Again and Again: A Radical Turn or
a Consistent Continuation of Pilar's Political Thought?
Contrary to notions which were prevalent for a long time also in the
professional public, available parts of Dr Ivo Pilar's legacy and smaller texts
which he published after 1918 show that Pilar was also during the last
fifteen years of his life deeply involved in political events, not only as
an observer and analyst, but also as a thinker and an ideologist. As a result
of that, the emergence of his book Immer wieder Serbien: Jugoslawiens
Schicksalsstunde in Berlin in 1933 was not in fact a surprise either.
Analysing Pilar's political views from 1918 to 1933 and his attempts to
during that period influence Croatian political life, the author arrives at a
conclusion that the aforementioned Pilar's book is no deviation from his
earlier ideas. On the contrary, it is a logical continuation of Pilar's
geopolitical, anthropological, sociological and historiographic studies. In it,
he also shows that the majority of difficulties of the Croatian political
position in the Kingdom of Yugoslavia stem from the geopolitical position
of Croatian lands, and from the complex web of historical, religious and
sociological causes. Although it was written at the time of the hidden royal
dictatorship, when the resistance towards the Belgrade regime and the
Yugoslav state was increasingly more powerful and radical, Pilar's book
reveals him as a sober and composed analyst of reality, who does not
conform to political fashion or the current mood of the masses. He remains
firmly convinced that the freedom and prosperity of the Croatian nation are
guaranteed only in an independent Croatian state. But, in the then present
day situation, when European world powers absolutely opposed Croatia's
independence (and there were also powerful tendencies which even
opposed the federalisation of the Yugoslav state), the declaration of
independent Croatia would have been premature and potentially
catastrophic: Croatia would not be able to include Bosnia and Herzegovina
(which Pilar considered the key to the solution of the Croatian question),
and without it, Croatia would be doomed to fall prey to imperialistically
disposed neighbours. It is why Pilar recommends a gradual, evolutionary
path, while simultaneously, a more intensive organisation of Croatian
political, economic and cultural life.

Ivo Pilar Politicki Pogledi

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ivo Pilar Politicki Pogledi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

9

Politiki pogledi dr. Ive Pilara

You might also like