KARL MAY

DVORAC RODRIGANDA

ODABRANA DJELA KARL MAYA

Naslov originala 5CHLOSS RODRIGANDA

DVORAC RODRIGANDA

Bilo je to s jeser" 1847.

Niz vodu Rio Grande del Norte plovio je lagano jedan laki kanu, sagraen od dugih
komada stablove kore spojene smolom i mahovinom, na kojemu su se nalazila dva ovj
eka razliitih rasa. Jedan od njih je rukovao kormilom, a drugi je bezbri no sjedio
na pramcu pripremajui od papira, baruta i kugli patrone za svoju te ku dvocijevku.
Kormilar je imao o tre, odva ne crte i prodorno oko jednog Indijanca. Ali i bez ovog
a ovjek bi po njegovom ruhu odmah vidio da pripada crvenoj rasi. Nosio je naime l
ovaku ko ulju od ko e divljai sa resama na avovima, leggins iji su avovi sa strane bili
kra eni vlasima neprijatelja koje je ubio i mo-kasinke sa dvostrukim potplatama. O
ko vrata visila mu je niska zuba sivog medvjeda, a kosa mu je bila ispletena u v
isoku punu iz koje su str ila tri orlova pera, siguran znak da je bio poglavica. Po
kraj njega u amcu le alo je fino u tavljeno krzno bivola, koje mu je slu ilo kao ogrta.
Za pojasom je imao zadje-nutu blistavu bojnu sjekiru, dvorezni no za skalpi-ranje
i kesice za barut i kugle Na bivoljem krznu le ala je duga dvocijevka na ijem su s
e kundaku mogli primijetiti zarezi koji su pokazivali broj ve ubijenih neprijatel
ja. Na uzici sa medvjedovim zubima bila je privr ena lula mira, a povrh svega toga i
z pojasa su virili dr ci dvaju revolvera. Ovo kod Indijanaca inae neuobiajeno oru je d
avalo je naslutiti da je crveno-ko ac bio do ao u dodir sa civilizacijom.Sa kormilom
u desnoj ruci, on se pravio kao da promatra svog pratioca i kao da se ni za to d
rugo ne brine. Neki pa ljiviji promatra bi pak opazio da je uprkos duboko spu tenih on
ih kapaka prikrivenim pogledom o tro motrio obale rijeke, pogledom koji je svojstv
en lovcu to svakog asa oekuje napad.
Njegov suputnik koji je sjedio naprijed bija e bijelac. Bio je visoka i vitka rast
a, ali neobino sna no graen, i nosio je plavu bradu koja mu je dobro pristajala. I o
n je imao ko ne hlae koje su se gubile u visokim posuvraenim sarama te kih izama. Plava
lovaka ko ulja i isto takav prsluk prekrivali su mu gornji dio tijela. yrat mu je
bio obna en a na glavi je imao jedan od onih pustenih e ira iroka oboda, ali bez prvob
itne boje i oblika kakvi se na Dalekom zapadu mogu esto vidjeti.
Obojica su mogla biti u istoj dobi od nekih dvadeset i osam godina. Umjesto mamu
za na petama su nosili o tre bodlje, dokaz da su jahali prije nego su napravili ka
nu kako bi se spustili vodom Rio Grande.
No eni tako maticom rijeke, oni iznenada raza-zna e rzanje konja. Munjevitom brzinom
, jo i prije nego je zanijemio taj glas, oni lego e na dno amca tako da ih izvana ni
je mogao nitko opaziti.
- Sli - konj! - pro apta Indijanac narjejem Jicarilla-Apaa.
- Nalazi se malo dalje nizvodno - ree bijelac.
- On nas je osjetio. Tko li bi mogao biti njegov jaha?
- Indijanac nije, a ni bijeli lovac - ree prerijski lovac. - Jedan iskusan ovjek n
ee dopustiti svome konju da tako glasno zar e. Odveslajmo do obale, si-imo na kopno
i pri uljajmo se!

- A da amac ostavimo u vodi? - zapita Indijanac. - Ako su tamo neprijatelji koji e

le da nas namame i ubiju?
- Pshaw, pa i mi imamo oru je!
- Onda neka bar moj bijeli brat ostane da stra- ari kod amca dok ja pretra im kraj.
- U redu.
Lovci upravi e kanu prema obali. Indijanac sie, a bijelac ostade sa pu kom u ruci u am
cu da saeka njegov povratak. Nakon nekoliko minuta on ga vidje da dolazi uspravno
g hoda, siguran znak da nije bilo nikakve opasnosti.
- No? - zapita traper.
- Bijeli ovjek spava tamo iza bunja.
- Ah! - Neki lovac?
- Ima samo no .
- Nema nikog vi e u blizini?
- Nisam nikog vidio.
- Onda da poemo obojica!
Bijelac skoi iz amca i priveza"ga uz obalu. Zatim se lati svoje te ke dvocfjevke i i
zvue malo vi e oba revolvera koje je sa sobom nosio ISMCO bi bio spreman za borbu,
i poe za Indijancem, oskoro su stigli do mjesta gdje je usnuli lovac le ao. Pokraj
njega stajao je privezan konj koji je bio- osedlan na meksikanski nain.
Nepoznati je nosio meksikanske hlae koje su se pri kraju sve vi e" irile, bijelu ko ul
ju i kratku plavu jaknu koja mu je kao u husara visila preko ramena. Ko ulja i hlae
bijahu privezane utom tkaninom koju je bio omotao oko pasa kao pojas. U tom poja
su osim no a nije bilo nikakvog drugog oru ja. 2uti som-brero le ao mu je preko lica k
ako bi ga titio od vrelih zraka sunca. Nepoznati je tako vrsto spavao da uope nije u
o drugu dvojicu kako mu se pribli uju.
- Hej mome, ustaj! - viljnu bijelac i prodrma ga za ruku.
Nepoznati jaha se probudi, skoi na noge i isuka no .
- Sto mu gromova, to hoete? - viknu on onako posipan.
- Najprije da saznamo tko si.
- A tko ste vi?
- Hm, ini mi se da se boji ovog crvenog ovjeka. Nema razloga, stari mome. Ja sam trap
er po imenu Unger, a ovaj ovdje je So -in-ljet, poglavica Jicarilla-Apaa.- So -in-lje
t? - uzviknu nepoznati. - Oh, onda se nemam ega bojati, jer veliki ratnik Apaa je
prijatelj bijelaca.
So -in-ljet znai na na em jeziku "Medvjee srce".
- Dobro, a ti? - zapita Unger.
- Ja sam Domenico, vaguero - odgovori stranac.
- Gdje radi ?
- S one strane rijeke, kod grofa de Rodrigande.
- A kako si do ao ovamo?
- Ascuas - sto mu gromova, recite mi radije kako da se vratim prijeko! Komani me
gone.
- Odgovor ti nije ba u rimi. Komani te gone, a ti mirne du e le i i spava .
- l avo bi spavao kad bi bio tako umoran!
- Gdje si nai ao na Komane?
- Ravno na sjeveru odavde prema Rio Pecosu. Bilo nas je petnaestak mu karaca i dvi
je ene, a njih -reko ezdeset.
- Jeste li se borili?
- Da. Indijanci su nas napali, a da nismo ni slutili o njihovom prisustvu. Zato
su veinu nas poubijali i ene nam zarobili. Ne znam koliko je njih, osim mene, pobj
eglo.
- Otkuda ste do li i kuda ste krenuli? Vaquero nije bio ba govorljiv, te mu je svak
u
rije valjalo izmoliti; on uzvrati:
-"Odjahali smo do Fort Guadalupe da dopratimo kui dvije dame koje su tamo bile u
posjeti.
- Ali Rio Pecos ne le i u tom pravcu.
- Prije nego smo udarili putem prema na oj ha-cijendi, krenuli smo malo u lov prem
a Rio Pecosu. Tada su nas Komani napali.
- Tko su te dame?

- Senjorita Emma Arbellez i Karja, Indijanka.

- Tko je senjorita Arbellez?
- Ki na eg zakupnika Pedra Arbelleza.
- A Karja?
- Indijanka je sestra Tecalta, velikog poglavice
Mlxteka.
Medvjee Srce nauli u i.
- Sestra Teralta? - zapita on.
- On mi je prijatelj. Mi smo popu ili lulu mira. Sestra njegovog srca ne smije ost
ati u zatoeni tvu! Hoe li moji bijeli prijatelji toi sa mnom da je oslobode?
- Kako ete bez konja - uzvrati Domenico, Indijanac ga pogleda s omalova avanjem. Me
dvjede Srce ima konja kad god mu zatreba. Za nepuni sat on e tim psima Komanima uz
eti najboljeg.
- Ne pretjerujete li maio!
- Ne, ovo se samo po sebi razumije - uvjeri Unger -- Kaci su vas juer napali?
- Uvee,
- A koliko"si vremena ovdje spavao?
- Vjerojatno jedva" etvrt sata.
- Onda e Komani biti ubrzo ovdje.
- Vulgarne dios - Bo e me sauvaj!
- I ti si mi neki vaquero a ne zna obiaje la-dijanaca. Sto kane uiniti s damama po
tvom mi ljenju? Da li su ih zarobili kako bi tra ili otkupninu?
- Sigurno ne. Oni su ih poveli sa sobom da se s njima o ene, jer su obje veoma lij
epe.
- uo sam da su djevojke Mixteka uvene zbog svoje ljepote. Ako dakle Komani nisu vol
jni da puste na slobodu obje ene, onda e se sigurno pobrinuti da im nitko ne otkri
je mjesto boravka; oni e im morati sakriti trag. Zbog toga, dakle, nikoga od vas
nee pustiti da im umakne iv, te su posve izvjesno po li u potjeru za tobom kako na h
acijendu ne bi donio vijest o napadu.
- Sada mi je na alost tek jasno - kimnu glavom mrzovoljni Meksikanac.
- Jesu li Komani bili na konjima?
- Da.
- Onda e te na konjima i goniti. Oni e poja-hati za tvojim tragom te e uskoro stii o
vdje.
- Dovraga, to se mo e lako pretpostaviti, premda na to nisam mislio!
- Da, izgleda da nisi ba naroito o trouman. Zar nisi pomislio da bi te mogli progoni
ti? Za to si legao i zaspao?- Bio sam premoren.
"- Morao si najprije prijei preko rijeke.
- Ova je suvi e iroka, a konj mi je gotovo posustao.
Zahvali Bogu da nismo Komani! Inae bi ovdje zaspao i probudio se u raju bez skalpa
. Jesi H gladan?
- Da.
- Onda poi s nama do amca! Al.i najprije odvedi svoga konja malo dublje u bunje, ka
ko ga ne bi , iz daleka vidjeli!
Na kraju su razgovor vodili samo Unger i va-guero. Medvjee Srce se bio vratio amcu
gdje je spokojno le ao na bivolovoj ko i. Vaquero je dobio" mesa, vode je bilo u ri
jeci, te je tako utolio glad.
Po to se sit najeo, Unger ga zapita za prilike pod kojima ivi, i sazna da je namje te
n na jednom od posjeda grofa Fernanda de Rodrigande, koji su le ali razasuti izmeu
Ria G-rande del Norte, granine rijeke izmeu Mexika i Texasa, i Kordiljera Coahuila
.
Kad je pro lo neko vrijeme, Unger ostavi amac te se ispe na prilino visoku obalu da
osmotri. Tek to je do ao do vrha, on tiho procijedi, sav iznenaen.
- Ola-hej, dolaze! Malo je nedostajalo pa da propustimo pravi as.
Medvjede Srce se u tren oka nae kraj njega.
- est jahaa! - ree on.
- Na svakog po tri! - Traper kao da nije raunao s time, da bi vaguero mogao svlad
ati nekog od neprijatelja.
- Tko e uzeti konje? - zapita Medvjee Srce.
- Ja - uzvrati Unger.

- Indijanac kininu glavom i ree onda: - Od ovih Komana ne smije nijedan umaci na k
onju!
Unger potvrdi, a zatim se obrati vaqueru: - Ti ima samo no ? Onda nam u ovom poslu
ne mo e nimalo biti od koristi. Ostani u amcu i lezi, a ja u ti privremeno uzeti konj
a.
- Ali ako ga ubiju! - ree vaquero, sav prepla en.
- Gluposti, onda emo za njega dobiti est drugih. Meksikanac se morao pokoriti ovom
nareenju. On
te sakri u amac, dok se druga dvojica uputi e mjestu
10
gdje su ga bili prona li; tu su se pritajili kraj konja skrivenog iza bunja kraj ob
ale i saekali.
Jahai, koje je Unger najprije opazio kao est tamnih taaka u daljini, brzo su se pri
bli avali. Mogli su im ve raspoznati ruke i naoru anje.
- Da, to su psi Komani - potvrdi Medvjee Srce.
- Pucat emo im u plea. Dvojica posljednjih moraju u prvi mah u to povjerovati, a o
ni e nam prvi biti sigurni.
- Ja u uzeti posljednje -- ree Apa.
- Dobro!
Kamani su se u meuvremenu bili pribli ili na nekih pola kilometra. Jo uvijek su jahal
i u najbr em galopu. Za nepuni minut morali su se nai na domaku pu anih cijevi.
- Ovi Komani nemaju mozga, oni ne znaju da misle!
- Mogli bj bar pretpostaviti da se vaquero ovdje skriva i da ih eka. Ali sigurno
su pomislili da je preplivao preko rijeke.
- Uf f!
Sa ovim pozivom na opreznost Apa podi e pu ku. Unger uini to isto. Odmah zatim prolomi e
se dva pucnja, pa jo dva, i etvorica Komana pado e sa konja. U slijedeem trenutku tra
per je sjedio ve na konju vaquera i pro i ao s njim kroz bunje. Dvojica preostalih Kom
ana s.tado e zabezeknuti. Nisu imali vremena ni da okrenu konje, kad se Unger na ao k
od njih. Oni podigo e svoje bojne sjekire za smrtni udarac, ali on je imao spreman
revolver te opali dva puta i obojica se strovali e sa konja.
Ratnici, koji su po indijanskom shvatanju bili samo neznatno ranjeni, bijahu odm
ah vezani. Ova pobjeda je bila izvojevana za nepune dvije minute. Konje su bez m
uke pohvatali.
Onda im je pri ao Domenico koji je to sve promatrao iz kanua.
- Ascuas! - ree on - ovo je bila pobjeda!
- Pih! - nasmija se Unger. - est Komana, pa ta onda! A sada? Hoemo li odmah krenuti?
11- Da - uzvrati Indijanac. - Sestra moga prijatelja ne smije uzalud ekati na pom
o.
- Hoemo li povesti i vaguera sa sobom? Medvjede Srce ga odmjeri od glave do pete
i uzvrati: - Uradi to hoe !
- Poi u s vama - ree Meksikanac.
Ne vjerujem da e nam biti potreban - ree Unger - jer junak ba nisi.
- Pa nisam imao nikakvog oru ja.
- Ali i kod juera njeg napada ti si pobjegao
- Samo da dozovem ljude u pomo.
- Ah tako! Da li si kadar da nae mjesto gdje-Ste bili napadnuti!
- Da.
- Onda mo e poi s nama.
- Smijeni li uzeti malo oru ja od Indijanaca?
- Svakako. Uzmi i jednog konja od njih! Tvoga emo pustiti, on je suvi e posustao, t
e bi nam na putu samo smetao.
. Jednome od Komana su olabavili veze kako bi se mogao osloboditi. On se onda ima
o pobrinuti za ranjene drugove. Pu ke su im ponijeli sa sobom. Uzja-hali su tri na
jbolja konja, a ostale razjurili, pa je tako krenula mala povorka.
Najprije su jahali prema sjeveru, ravno prema Rio Pecosu. Put je u prvo vrijeme
vodio kroz otvorenu preriju a onda se pred injima pojavila sierra ija su brda bil
a obrasla umom. Jahali su doljama i klisurama i pred veer dospjeli do jedne uzvi ice
sa koje su pred sobom ugledali malu savanu.
- Uff - viknu Apa koji je jahao na elu. - Pogledajte! - On ispru i ruku i pokaza u d

aljinu.
Tamo se bila ulogorila eta Indijanaca u ijoj su ij.jdini ugledali zarobljenike. Un
ger izvadi iz d epa mali dalekozor, namjesti ga, podi e do oka i pogleda kroza nj.
- Sto li vidi moj bijeli brat? - zapita Medvjee Srce.
- etrdeset i devet Komana i est zarobljenika.
- Jesu li i ene sa njima?
12
- Da, dvije. Mi emo ih osloboditi kad padne mrak.
Indijanac kimnu glavom.
- Ovih etrdeset i devet Komana nisu u stanju da postave sto stra a - nastavi traper.
- Pa ipak mi emo se sakriti. Mo da je jo neki vaguero pobjegao. I njih su sigurno g
onili, te bi nas gonii lako otkrili kad se budu vraali. Pridr i konje! - obrati se o
n Domeoicu. - Mi emo se najprije pobrinuti da odstranimo na e tragove.
Unger poe sa Medvjeim Srcem unatrag jedan dio puta kojim su do li kako bi izbrisali
tragove kopita. Onda su u najgu em cestaru na uzvi ici potra ili zaklon kamo su se skri
li sa svojim konjima.
Sunce je za lo i pao mrak. Bila je mrkla no, a iz zaklona se nitko nije pojavljivao
. Najbolje vrijeme za prepad je bilt uoi ponoi.
- Pa, jesi lj razmislio kako da ovo izvedemo? - zapita Unger Apaa.
- Da - ree Indijanac. - Moj brat mo e svladati stra ara, a da ovaj ne pusti ni glasa
od sebe. Mi emo se pri uljati, uklonit emo stra e, prerezat emo veze zarobljenicima i p
objei emo s njima.
- Onda je vrijeme da poemo, jer e uljanje potrajati dugo.
- A Domenico da ostane? - zapita poglavica Apaa.
- Da, neka priuva konje.
- A gdje da nas saeka?
- Na mjestu gdje smo najprije ugledali Koman-e. Morat emo proi tim putem ako elimo d
a se vratimo Riu. Grande.
Dvojica hrabrih lovaca uze e svoje pu ke i krenu e, po to su izdali vaqueru potrebne upu
te.
Dolje u ravnici gorjela je samo jedna vatra; unaokolo oko nje" le ali su i spavali
Komani, a kraj njih svezani zarobljenici. Stra are je svakako valjalo potra iti izva
n ovog kruga. Kad su se spustili u dolinu, Medvjee Srce pro apta:
- Ja u poi lijevo, a ti udari desno.
13- Dobro. Za svaki sluaj, najprije emo osloboditi obje ene.
Onda su se rastali. Unger poe da se ulja prema logoru sa desne strane. Ovo je izve
o na nain koji se vrlo esto upotrebljava u preriji. ovjek legne na zemlju i poput z
mije vue se lagano. Pri tome ne smije dopustiti ni da ga uju ni da ga vide. Isto t
ako mora se pobrinuti da ga konji ne osjete, jer oni inae znaju da boja ljivim frkt
anjem odaju prisustvo ne-orijatelja.
Tako je postupio i Unger. Najprije je udario iro-....n lukom a onda se lagano pri
bli avao atoru dok najzad nije pred sobom ugledao neku tamnu priliku koja je polako
hodala gore-dolje. To je bio stra ar. Unger mu se pri. ulja s krajnjom oprezno u. Bila
je to srea da je no bila tako mrana i da je vatra slabo svijetlila. Tako se neopa en
pribli io sfcra aru na nekih pet koraka, a onda se najednom vinuo i zgrabio ga stra
ga-za gu u i tako vrsto stegao da ovaj nije mogao pustiti ni glasa. Stra ar se skljok
a, ne pisinuv- i. Unger ga askom veza i zapu i mu usta.
Nakon nekih pola sata Ungeru je po lo za rukom da tiini bezopasnim i drugog stra ara.
Onda je nai ao na Medvjee Srce koji je na isti nain savladao dva druga Komana.
- A sad k enama - apnu Indijanac.
- Oprezno! - zamoli ga bijelac.
- Pshaw! Apa je hrabar, ali i oprezan. Naprijed! . - odgovori mu on.
Oni se neujno uputi e preko visoke trave u pravcu vatre. Djevojke su se mogle lako
prepoznati po svijetloj boji svojih haljina; le ale su jedna pored druge, vezanih
ruku i nogu. Unger im se prvj pribli i i tiho pro apta jednoj od njih na uho. Pritom
je, upr-kos mraka, opazio kako ga je netremice promatrala.
- Ne pla ite se i budite tihi! - pro apta joj on. - Tek kad i va oj prijateljici budem
prerezao veze, vi po urite konjima!
Ona ga odmah shvati. Traper prereza remene koji su im se bili arili u meso.
14

:? i "
im je Apa primijetio kako Je bijelac oslobodio djevojke, on potra i ostale zarobljen
ike". Bila su to etiri vaquerosa koji su le ali u blizini. On im se lagano primae. l
oni su spavali. On uze no u ruku da im presjee remenove. Ve je bio oslobodio dvoji
cu, kad se u blizini iznenada podi e jedan Indijanac. U polusnu uo je Apaeve pokrete
. Medvjee Srce odmah zamahnu no em i zari mu ga u grudi, ali smrtno ranjeni Indijan
ac imao je jo vremena da glasno pozove u pomo.
- Naprijed, konjima! Poite za mnom! - viknu Apa oslobaajui munjevitom brzinom ostale
zarobljenike.
Oni skoi e na noge i pojuri e konjima.
- Brzo, brzo, za ime Boga"! - viknu i bijelac, uhvati jednom rukom jednu a drugo
m drugu djevojku i pojuri prema konjima. Ali zglobovi na njihovim .rukama i noga
ma bili su toliko zasjeeni vezama
da su se jedva mogle kretati.
- Medvjee Srce! - viknu bijelac, sav prestra en.
- Ovdje! - razlije e se Apaev glas.
- Brzo ovamo!
Istog trenutka poglavica se nae pokraj njega. On uze za ruku jednu od ena podi e je
u naruje i poleti s njom prema konjima. Unger uini to isto. Oni skoi e na konje, podi
go e i ene, prereza e lasa kojima su konji bili privezani i pojuri e u galopu.
Sve se ovo odigralo munjevitom brzinom; ali tek to su potjerali konje, za njima s
e prolomi e pucnji Komana, koji nisu mislili na mogunost takvog prepada te su bili vr
sto zaspali.
Oni skoi e na noge i lati e se oru ja. Pri tom su nasumce letjeli u neredu jedan pokraj
drugog i tek kad su zarobljenici ve bili poodmakli, oni opazi e to se desilo. Onda
su se bacili na konje i pojurili za bjeguncima.
Unger i Apa su jahali na elu. Poznavali su put. Svatko je dr ao pred sobom na konju
po jednu djevojku. Gore na uzvi ici ekao je vacjuero. Kad ih ja uo gdje dolaze, on u
zjaha i uze ostala dva konja za vodice.
15- Za nama! - oviknu mu traper.
Tako je nastala bjesomuna trka po mrkoj noi prema dolini s one strane; bjegunci su
jurili, a za njima Komani koji su neprestano pucali, a da nisu nikog pogodili. N
ajzad su stigli do otvorene prerije gdje se moglo pomisliti na obranu.
- Znate li da ja ite, senjorita? - zapita Unger svoju damu.
- Da.
- Evo vam vodice! Ja ite samo ravno!
S tim rijeima on sjaha sa konja i popne se na drugog kojeg je vaguero vodio za so
bom. Apa uini to isto. Oni ostado e na zaelju dr ei svojim izvrsnim pu kama Irfdijance na
odstojanju. Tako je to trajalo do razdanja, dok nisu ugledali da su Komani bili d
aleko zaostali, dijelom iz opreza, dijelom mo da i zato to nisu htjeli svoje konje
toliko da iscrpe kao bjegunci.
- Hoemo li da poja emo laganije? - zapita Domenico.
- Ne - uzvrati bijelac. - Samo naprijed, to "mo ete br e kako bismo Komane ostavili s
ove strane
rijeke.
Unger je mogao sada izbliza da osmotri osloboene djevojke. Jedna od njih je bila p
anjolka a druga Indijanka, obje neobino lijepe.
- Mo ete li jo da ja ite, senjorita? - zapita bijelac.
- Dokle god elite - odgovori inu ona.
- Zovem se Unger - predstavi se utivo on.
- Unger? To mi ime zvui pomalo njemaki.
- Ja sam Nijemac. Hoete li mi dozvoliti da vas titim?
- Rado.
- Morali smo preko rijeke. Tamo smo nai li na vaguera Domenica i od njega saznali t
o se dogodilo. Oslobodili smo se njegovih gonitelja i donijeli odluku da i vas o
slobodimo.
- Dvojica mu karaca protiv itave ete? Ungera pogodi blistavi pogled iz njenih tamnih
oiju i on primijeti kako ga je onako stasitog, blago16
naklono odmjerila od glave do pete. S time je meutim bio njihov razgovor zavr en.

Od etvorice osloboenih zarobljenika, trojica su bili vaquerosi a jedan majordome1

Diego.
Kad je skupina bjegunaca stigla do Ria Grande, njihovi progonitelji su bili toli
ko daleko za njima da su ih izgubili iz vida.
- ta da radimo sada? - zapita Diego. - Da li ovdje da saekamo Indijance i da im od
r imo lekciju? Imamo osam pu aka.
- Ne, ja sam neprijatelj svakog nepotrebnog prolijevanja krvi.
- Nepotrebnog? Ja ne mislim tako. Ako ih ovdje ne odvratimo, onda e oni poi za nam
a, te ih se neemo nikako osloboditi.
- Mi ih se ne bi ak ni onda oslobodili ako bismo na ovom mjestu poslali neku dese
tinu crvenoko- aca u vjena lovi ta, jer to bi tek u njima pobudilo elju za osvetom. Ne
, nastavit emo put i pojahati dalje. Nek dame sjednu u amac!
Tako se i zbilo. Majoromo je preveslao djevojke preko rijeke dok su ostali na kon
jima pre li preko vode. Kad su stigli na drugu strani, oni potopi e amac. Onda su u g
alopu pojurili ravnicom s one strane. Tako su jahali nekoliko sati s nesmanjenom
brzinom. Tek tada su dopustili konjima laganiji hod to je omoguilo razgovor.
Medvjee Srce je sada ponovno jahao pokraj lijepe Mixteka-Indijanke dok se traper
dr ao Meksikanke.
- Ve smo satima zajedno a da se nismo nimalo upoznali - ree Unger svojoj pratilici
.
- Oh, naprotiv, mislim da smo se sasvim dobro upoznali - ree ona smje ei se. - Ja zn
am o vama da ste kadri da za druge rtvujete svoj ivot i da ste odva an i obazriv lov
ac.
- To svakako znai ne to, ali ne mnogo. Dopustite mi barem da ono najpotrebnije nado
punim.
- Bit u vam veoma zahvalna, senjor.
- Ime mi je Anton Unger; moj otac ima jo jednog starijeg sina. Htjeli smo da stud
iramo, ali budui
l Upravitelj kue primj. pisca 2 Dvuiac ttuUtiganda
17da su nam nedostajala sredstva i da je otac umro, brat mi je postao mornar, a
ja sam po ao u Ameriku gdje sam se nakon dugog lutanja konano obreo u
preriji.
- Ali kako ste stigli ovamo do Ria Grande?
- Hm, o tome ne bih htio da vam sada priam.
- Je U to mo da neka tajna?
- Mo da tajna, a mo da i samo jedna velika
djetinjarija.
- Vi budite u meni znati elju.
- Pa dobro, ne elim da vas time muim - nasmija se Anton Unger. - Naime, radi se, n
iita manje i ni ta vi e, o otkriu jednog neobino velikog blaga.
- Kakvog blaga?
- Blaga od najskupocjenijeg dragog kamenja i -plemenitih metala, koje potjee iz d
revnih indijanskih
vremena.
- A gdje to blago treba da le i? ,
- To jo ne znam.
" - Ah, malo je nezgodno1. Ali gdje ste uli da
blago postoji?
- Tamo gore na sjeveru. Imao sam sree da uinim posve bezvrijedne usluge jednom sta
rom, bolesnom Indijancu, koji mi je iz zahvalnosti za to na samrti povjerio ovu
tajnu.
- Ali vam nije rekao ono najva nije, naime, gdje
to blago le i?
- Rekao mi je da ga moram potra iti u Mexiku, u provinciji Coahuila te mi je dao k
artu na kojoj se nalazi pregledni plan.
- A na koji se kraj odnosi ta karta?
- To ne znam. Na karti se dodu e nalaze planinski vijenci, udoline i rijeni tokovi,
ali nema nikakvog imena.
- To je svakako udno. Zna li i So -in-ljet, poglavica Apaa, sto o tome?
- Ne.

- Pa ipak ini mi se da vam je on prijatelj.

- On je to u pravom smislu rijei.
- Vi ste mi povjerili tu tajnu, premda smo se danas prvi put vidjelil
J anali su itavo vrijeme prema jugu. Na jedan sat prije mraka zastali su da se ma
lo odmore. I ljudima i konjima je taj odmor bio potreban. Nakon nekih pola sata
krenuli su dalje. Unger se divio istrajnosti njegove bijele pratilice zbog usilj
enog hoda te nije mogao a da je ne pohvali. Emma se nasmije i:
- Morate znati da ve od djetinjstva boravim u ovoj zemlji. Od vajkada smo ivjeli n
apola u pustinji.
- Zar nikad niste osjetili e nju za civilizacijom i za dru tvom vama ravnih?
- Ba nikada. Na hacijendi imam sve to mi je potrebno; ja vi e volim da se dru im sa pr
ostom djecom prirode nego sa vi im dru tvom gdje je sve prazno i la no. Zar mi neete da
ti za pravo?
- Rekli Site ono to i ja mislim. I ja sam meu takozvanim divljacima nai ao na vi e vje
rnosti i pri" vr enosti nego meu obrazovanima. Pogledajte samo Apaa! On je najvaljaniji, najodva n
iji i najvjerniji crvemoko ac koga poznajem, i ja bih se na njega samog radije osl
onio nego ria desetine i stotine bijelaca ija je ko a dodu e svjetlija, ali srce utol
iko neis-krenije.
- Dobro! Pouzdajmo se u njega i u jo jednoga! U vas!
- Ah, hoete li stvarno? - zapita on, a oi mu zablista e rado u.
- Od sveg srca! - odgovori Emma. - Vi ste pohvalili samo Apaa, a zaboravili ste d
a ka ete da se i u vas isto tako ovjek mo e pouzdati.
- Vjerujete li u to zaista?
- Da. Ja sam vas promatrala. Vi niste obian .,.ac, i ja sam uvjerena da ste i vi e
stit ovjek kakvim vas smatraju traperi i Indijanci.
On kimnu glavom. - Pogodili ste.
- A kako vas nazivaju lovci?
- O, molim vas, zovite me uvijek Antonio.
- Zar mi neete rei?
- Ne sada. Kada bude do lo vrijeme za to, ja u vam ga otkriti.
- Ah, vi ste sujetni. Htjeli biste da ostanete Inkognito kao neki kraljevi.
23- Da - nasmija se on. - Dobar lovac mora biti malo sujetan, a svi smo mi kralj
evi, naime kralievi divljine, ume i prerije.
- Kraljevi! Sad mi pade na pamet jedno od onih uvenih imena: Matava-se.
- Da, on je jedan od najuvenijih. Jeste li ve u.i o tom bijelom lovcu?
- Mnogo. Navodno se nalazi gore u Stjenovitim planinama.
- Naravno, stoga ga Indijanci i nazivaju Matava-se, engleski traperi Rockvprince
, a francuski coure-urs ka u Prince du roc. Sva tri imena znae kraljevi stijenja.
- Jeste li ga vidjeli?
- Ne, ali sam uo da mi je zemljak. Navodno se i.ove Karl Sternau i lijenik je. Pro a
o je itavu Ameriku i nekoliko mjeseci je prokrstario s hrabrim Medvjeim Srcem najo
pasnije predjele Stjenovitih planina. Sad se ponovo nalazi tamo prijeko u Evropi
. "
- Hoete li i vi ponovo u va zaviaj?
- Da, kad budem posjedovao toliko da mogu mojim ukuanima tamo prijeko pru iti udoba
n ivot.
Nakon ovih rijei uslijedila je kratka utnja. Oboje pomisli e kako nee biti za sva vre
mena zajedno. Unger prvi prekide utnju.
- Zar nikad niste osjetili elju da poete na put i upoznate svijet? Na primjer za E
vropu?
- Jo nikad! Na a hacijenda je moj zaviaj odavle jo nikad nisam osjetila e nju da ga napu
stim.
- Zar se u toj osami nikad ne bojite da vas crveni napadnu.
- On, hacijenda je mala utvrda.
- Poznajem tu vrstu majura. Oni su podignuti od kamena i obino okru eni jarcima ali
to to koristi protiv neprijatelja koji nenadano napadne?
- Mi emo bdjeti, a i vi s nama. Htjela bih da se nadam da ete nam ipak biti gost!
- Moram upitati Medvjee Srce to o tome misli. Od njega se ne mogu rastati.
24

- On e ostati!
- On strasno voli, slobodu. U zatvorenoj prostoriji nikad nije mogao dugo da izd
r i.
- On - nasmije i se Emma - vidim da e "-dr ati.
- Po emu to slutite?
- Po pogledima kojima promatra Karju.
- Hm! Dobro ste opazili. I ja sam to ve primijetio.
- Bilo bi mi ao Medvjeeg Srca ako bi se u nju zaljubio.
- Eh! On je sazdan od tua. Nikad ne bi za-cvilio zbog ljubavi.
- A od ega ste vi sazdani? - dirnu ga lijepa Meksikanka.
- Mo da od istog materijala.
- Onda i vi ne biste zaplakali?
- Nikad!
- Vi ste ponosni!
- Ali to je jedino ispravno. ena koju budem volio, treba isto tako da me po tuje, A
li, molim vas, ne smijemo zaostati! Apa hita jer bi htio jo prije nego se smrkne i
skoristiti vrijeme da to dalje odmakne, te mu ovo na im zaostajanjem ne smijemo ote a
ti.
Nakon nekih pola sata pade mrak. Uprkos tomu, premda laganije, jahali su jo nekih
dva sata dok nisu stigli do irokog korita neke vode. Po li su niza nj do okuke rij
eke. Tu su se zaustavili.
Svi su sjahali sa konja i podigli logor. Unutar luka koji je tvorila rijeka, uz
samu njenu obalu, smjestili su konje. Onda su zapalili vatru oko koje su posjeda
li. Strana prema umi bila je zatvorena bu-njem gdje su postavili jednog stra ara.
Unger je za Emmu namjestio mekani le aj od grana i li a: Medvjee Srce je to isto uinio
za Indijanku. Sto se ticalo Apaa, ovo je bio neobian potez, jer se rijetko dogaa da
jedan Indijanac uradi ono to bi ena sama mogla uraditi.Uskoro su legli da se odmo
re. Prije toga su se dogovorili da se svaka tri etvrti sata mijenja stra a. Medvjee
Srce i Unger su preuzeli na sebe da budu posljednji stra ari, budui da je vrijeme r
azdanja bilo najopasnije, jer su crvenoko ci najradije onda napadali.
Ali no je pro la bez ikaKovih smetnji, te su u osvit dana okrepljeni krenuli dalje.
Malo po malo ukazivali su se nastanjeni predjeli te su u kasnu popodnev stigli
do cilja.
2. HACIENDA DEL ERINA
Pod hacijendom se podrazumijeva farma. Ipak ovakove se meksikanske hacijende esto
mogu usporediti s najveim evropskim feudalnim imanjima.
Hacienda del Erifla je bila otprilike jedan takav posjed. Zgrade su bile podignu
te od kamena i okru ene jarcima koji su pru ali dobru za titu protiv razbojnikih napada
. Unutra njost zgrade gdje je zakupac stanovao bila je ukusno ureena i veoma prostr
ana, te je stotinu ljudi moglo u njoj stanovati.
Kua je isto tako bila okru ena velikim parkom gdje se prekrasno tropsko bilje sjalo
blistavim bojama i irilo najrazliitije miomirise. Park se s jedne strane produ avao
u gustu pra umu, a s druge u prostrane obradive povr ine. Na dvije preostale strane
mogli su se vidjeti golemi pa njaci gdje su se napasala stada iji je broj grla pre
lazio nekoliko hiljada.
Dok je mala skupina jahala pokraj pa njaka, nekoliko vaquerosa im dojaha u susret
da ih glasnim klicanjem pozdravi. Meutim to klicanje se uskoro pretvori u izljev
bijesa kad su saznali to se dogodilo. Oni zamolj e da odmah pou da se osvete Komanima
.
Majordome je bio odjahao na elu skupine da najavi njen dolazak, te je tako stari
Pedro Arbellez iza- acj do kapije, kad su konjanici stigli do haciende. da pozdrav
i svoju ker i njene pratioce. U njegovim oima se zablista e suze radosnice kad je po
digao Emm"i s konja.
27- Dobro mi do la, dijete moje! - ree on. - Mora da si se na ovom opasnom putu mno
go napatila jer izgleda veoma izmuena.
Ona ga zagrli, poljubi nje no i odgovori:
- Da, oe, bila sam u velikoj nevolji.
- Nevolji, u kakvoj? - zapita je on pozdravljajui se ljubazno s Indijankom.
- Komani su nas bili napali.
- Majko bo ja! Jesu li jo kraj Ria Grande?

- Ne, ali mi smo se usudili da odemo do Rio Pecosa. Tamo su nas napali. Ova dvoj
ica hrabrih su nas spasili.
Emma uze bijelca i Apaa za ruku i povede ih ocu.
- Don Antonio Unger i o -in-ljet, poglavica Apaa. Bez njih ja bih postala squaw neko
g Komana, a druge bi muili nabiv i ih na kolac.
Hrabrom zakupcu se pri samoj pomisli na to pojavi e gra ke znoja na elu.
- Milostivi Bo e, kakva nesrea, a u isto vrijeme i kakva srea! - ree on. - Dobro nam
do li, senjori, dobro nam do li od sveg srca! Ispriat ete mi sve kako se zbilo, i ja u
onda vidjeti kako da vam se zahvalim. Izvolite, uite i budite gosti ovog doma.
Ovo je bio veoma Ijubezan prijem. Openito uzev i ovaj stari ovjek je ostavljao dojam
u te estitosti.
Gosti uo e kroz kapiju u dvori te, predado e Svoje konje nekolicini slugu koji su se tu
na li i uo e u kuu. Dok je majordome ostao sa vaguerosima u predvorju, haciendero pov
ede dvojicu hrabrih spasilaca sa damama u sobu za primanje gdje su sjeli po to je
Emma u krupnim potezima ispriala ono to su do ivjele.
- Bo e dragi - jadao se haciendero - to ste morale sve da prepalite, sirote djevojk
e! Ali Bog vam je poslao ovu dvojicu senjora da vas spase. Njemu i njima neka je
hvala. to li e rei grof a to Tecalto kad to uju!
- Tecalto? - zapita Karja.- Da 11 je Bivolovo Gelo ovdje?
- Da, juer je do ao.
- A grof takoer? - zapita Emma.
- Da, ve vi e od tjedan dana. Ah, evo ga gdje dolazi!
Vrata prema susjednoj blagovaoni se otvori e i grof Alfonso se pojavi. Na sebi je
imao prekrasno izvezen kuni haljetak od crvene svile i irio oko sebe nimalo diskre
tan miomiris. Vrata koja su ostala otvorena omoguavala su pogled u blagovaonu, ija
je bogata trpeza bila rasko no postavljena. Po ubrusu koji je grof dr ao u ruci mog
lo se primijetiti da je u ivao u poslasticama Meksika.
- uh gdje me spominjete - ree on. - Ah, lijepe dame su stigle! Sretno nam do le, sen
jorite!
Kad ga je ugledala, Indijanka se zacrveni, to nije izmaklo o trom Apaevom oku. Emma
je meutim bila posve ravnodu na, te odgovori hladno, iako utivo:
- Kao to vidite grofe, zamalo da se nismo vratile. Naime, Komani su nas bili zarob
ili.
- Ascuas! - viknu on. - Ja u ih ve kazniti!
- To ba nee biti lako - uzvrati ona podrugljivo. - Uostalom, mi smo se i upali iz nji
hovih ruku. Ovo su na i spasioci.
Grof ustuknu nekoliko koraka, osmotri oba "spasioca", razvue prezrivo lice i upit
a:
- Tko su ovi ljudi?
- Senjor Unger i Medvjede Srce, poglavica Apaa.
- Ah, jedan Nijemac i jedan Apa. Dobro su se na li. Kad senjori namjeravaju da kren
u? Vjerojatno odmah?
- Oni su moji gosti i ostat e ovdje dok ih bude volja - uzvrati haciendero.
- Ali, Arbellez, to hoete time rei? - obrecnu se grof. - Pogledajte ih samo! Zar ja
da budem zajedno s njima pod jednim krovom! Miri u mi na umu
i movaru. Ja bih odmah otputovao, ako bi oni ostali! Arbellez se podi e. Oko mu za
sja srd bom.- Ja vas, presvijetli, ne mogu zadr ati - uzvrati on. - Ovi senjori su s
pasili ivot i sreu moga djeteta te sam im zbog toga najiskrenije po elio dobrodo licu.
- Ah! Vi mi protuslovite? - uzviknu grof.
- Da - uzvrati Arbellez vrsto.
- Znate li da sam ja ovdje gazda?
- To ne znam.
- Ne? - za i ta Alfonso. - A tko onda?
- Grof Fernando. Vi ste samo gost ovdje. Uostalom, ak ni grof Fernando ne bi imao
pravo da se mije a u ovu stvar. Ja sam zakupio ovo imanje do kraja moga ivota. Tko
e mi onda zapovijedati koga kod sebe da primam a koga ne?
- Ascuas, vi ste drski!
- Ne, drskost je bila samo va a neutivost i bezobzirnost prema mojim gostima. Ako v
am nije ugodan zadah ume i movare, koji ja uope ne opa am, onda ovim senjorima mora d
a je neugodniji va prodoran miomiris, koji sasvim dobro opa am. Ja u povesti sada sv

oje goste u blagovaonu a vi, ako hoete, mo ete da nastavite sa objedom.

S tim rijeima haciendero otvori irom vrata dvorane i zamoli oba gosta najutivijim n
aklonom da uu. Indijanac je itavo vrijeme ravnodu no stajao ne udo-stojiv i grofa nije
dnim pogledom, i gotovo se inilo da nijednu njegovu rije nije razumio. Poglavica p
oe dostojanstveno i utke u blagovaonu, dok se Unger najprije obrati grofu:
- Vi ste grof Alforjso de Rodriganda?
- Da - uzvrati upitani sav u udu to se lovac usudio da ga oslovi. l
- Tako. Senjor Arbellez je zaboravio da nam vas predstavi. Ja vas pozivam na dvo
boj. Izaberite to elite: ma, pi tolje ili pu ku?
- Vi se hoete sa mnom tui? - zapita grof jo u veem udu nego prije toga.
- Sasvim razumljivo. Da ste me uvrijedili vani pred haciendom, onda bih vas umla
tio kao ludog derana, ali budui da se ovo desilo pod krovom moga domaina, morao sa
m imati obzira prema njemu i prema damama. Sad kad ujem da vi u ovom domu
30
niste nitko i. ni ta, ja vam dajem priliku da izaberete oru je.
- Za dvoboj? Sa vama? Bo e, a tko ste vi? Neki lovac, neka lutalica! Pih!
- Dakle, ne? onda ste hulja, kukavica, bijedni nitkov! Ako se s time sla ete, onda
ostanite takvi itavog ivota. Uradite to vam je volja!
Unger poe za Apaom. Grof ostade posve zapanjen.
- Arbellez, vi dopu tate ovo? - zapita on ha-" ciendera.
- Kad vi dopu tate! - odgovori mu ovaj. - Hajde Emma, hajde Karja! Na e je mjesto po
kraj ovih estitih ljudi.
- Ah, kakva niskost! Za ovo ete mi platiti Arbellez! "
- Poku ajte samo!
Odva na starina ue u blagovaonu vodei dame za ruke. Dok je Emma prolazila pokraj gro
fa, ona mu ree prezrivo skupljenih usana i zasjalih oiju:
- Bilo je to podlo, bilo je to bijedno od vas!
Indijanka poe s njom oborenih oiju. Nije eljela da prezre svog dragana pa ipak ga n
ije mogla pogledati u lice. Grof Alfonso se nije vratio u dvoranu. On baci ubrus
na pod, udsri nogom i za kripa zubima:
- Ispa tat ete vi za ovo i to uskoro, uskoro, uskoro"
Onaj koji bi ga sada- pogledao, s ovako prijetee sijevajuim oima i nabreklim ilama o
d bijesa na niskom ali irokom elu, taj bi ga mogao s punim pravom smatrati sposobn
im da uini svako zlo.
Grof Alfonso nije zapravo bio ru an ovjek koji budi odvratnost kod drugih, ne, svak
a crta i svakj dio njegovog lica bili su u stanju smirenosti mo da i lijepi, ali s
ada kad ga je spopao jed ostavljao je krajnje odbojan dojam. Naliio je na jednu o
d onih satanskih slika na kojima majstor nije predstavio avola s konjskim kopitom
i rogovima, ve sepotrudio da ono satansko u njemu istakne na taj nain to je inae
31lijepe crte zloduha prikazao tako da ostave sasvim suprotan dojam.
Nakon nemonog izliva bijesa Alfonso je potra io svoje odaje.
Ostali su se u meuvremenu zalo ili obilnim objedom. Na trpezi ie bilo golemih kri ki
lubenica raznolikih boja, iji se ukusan sok biserio u rumenim kapima- po srebrnim
tanjurima; bilo je tu poluotvorenih lubardi, kaktusovih plodova, narani, slatkih
limunova, plodova mukokaza i svakojakih jela od mesa i tijesta, kojima obiluje
meksikanska kuhinja. Za vrijeme jela prialo se o do ivljajima op irnije nego to im je
dotle bilo mogue. Nakon objeda haciendero je poveo senjore da im poka e njihove oda
je.
Dvojica prijatelja dobi e sobe jednu pokraj druge. Bijelac meutim nije mogao da du e
ostane u tijesnoj prostoriji te ju je napustio i po ao u vrt. Kasnije je iza ao u pr
irodu gdje je imao prilike da promatra mek-sikanske jahae na pa njaku.
Dok je lagano hodao pokraj ograde i zakretao iza ugla, najednom se pred njim uka
za neka prilika ija ga neobina spolja nost primora da stane. Visoki, sna ni ovjek bio j
e odjeven u ustavi jenu bi vol ju ko u kako -se obino oblae cibolerosi; na glavi je
nosio gornji dio medvjee lubanje sa koje je padalo nekoliko bieva krzna gotovo do
zemlje. Ispod irokog ko nog pojasa ukazivali su SG dr ci no eva i drugog alata. Od desn
og ramena pa do lijevog kuka visilo mu je peterostruko ispleteno laso. Uz ogradu
je bila naslonjena jedna od onih pu aka, kakve su proizvodili prije stotinu godin
a u Kentuckv i kojom obian ovjek nije mogao da rukuje, toliko je bila te ka.
- Tko si ti? - zapita ga Unger u prvi mah sav zauen.

- Ja sam Bivolovo elo, Mixteka - uzvrati upitani.

- Ti si Tecalto? Moka i-tajis, cibolero?
- Da. Ti me poznaje ?
- Nisam te jo nikad vidio, ali sam o tebi mnogo puta uo.
- Kako se zove ?
32
- Ime mi je Unger.
Ozbiljno Indijanevo, lice se ozari. Bilo mu je nekih dvadeset i pet godina i va io
je kao uzor ljepote indijanskog tipa.
- Onda si ti lovac koji je Karju, moju sestru oslobodio?
- Sluaj je tako htio.
- Ne, to nije bio nikakav sluaj. Ti si oteo Ko-manima konje i na ao im logor. Bivolo
vo elo ti je veoma zahvalno. Ti si isto onako hrabar kao i Ma-"iva-se, gospodar s
tijenja, kao i jo neki stranci.
- Poznaje li jo neke?
- Poznajem nekolicinu. Svi su oni sna ni, hrabri j pametni, iskreni i vjerni. uo sa
m za jednog od njih koga Apai i Romanci nazivaju Itinti-ka, Gromka Strijela.
- Zar ga nisi jo nikad vidio? - zapita ga traper.
- Zove se Gromka Strijela jer je brz i siguran kao strijela i moan i jak kao grom
. Njegova pu ka nikad ne proma i svoj cilj, a oko mu nikad ne izgubi trag. Mnogo sam
uo o njemu. Jo ga nikad do sada nisam vidio, ali ga danas vidim.
- Po emu me prepozna je ? - zapita Unger iznenaen.
- Pogledaj obraz svoj! Gromka Strijela ima na obrazu brazgotinu od no a, to zna sv
atko tko je za njega uo. Takvi se osobni znaci zapamte. Jesam li pogodio?
Unger kimnu potvrdno glavom. - U pravu si. Zovu me Itiinti-ka, Gromka Strijela.
- Onda neka je hvala Vahkondi1 to mi je dozvolio da s tobom govorim. Ti si hrabar
ovjek, pru i mi svoju ruku i budi mi brat!
Oni se rukova e, i Unger ree:
- Dokle god na e, oi budu mogle jedno drugog vidjeti neka izmeu mene i tebe vlada pr
ijateljstvo!
Indijanac doda:
- Moja ruka je tvoja ruka, i moja noga tvoja noga!. Te ko neprijatelju tvome jer j
e on i moj, -i te ko
l Bog u Indijanaca prlmj. pisca
Dvorac Bodriganda
GRADSKA BIBLIOTEKA RIJEKA CENTRALNA BIBLIOTEKAneprijatelju mome, jer je on i tvo
j! Ja sam ti, a tf si ja, mi smo jedno!
Bivolovo elo nije bio Indijanac nalik na sjeverne crvenoko ce. Bio je govorljiv. al
i isto onako stra an kao utljivi crvenoko ci koji smatraju sramotnim iskazivanje rijei
ma onoga to osjea njihovo srce
- Ti ivi na hacijendi? - zapita ga Unger.
- Ne - uzvrati lovac na bivole. - Tko bi mogao ivjeti i spavati u zraku izmeu tije
snih zidina. Ja spavam ovdje. - On pokaza rukom na ledinu na kojoj je stajao.
- Onda si na ao najbolji le aj na hacijendi. Ni ja nisam mogao tamo u odaji da izdr im
.
- l Medvjee Srce, tvoj prijatelj, iza ao je na livadu. Govorio sam s njim i zahvali
o mu se. Mi smo braa, kao ti i ja.
- A gdje je sada?
- Sjedi tamo prijeko s vaguerosima, koji priaju o napadu Komarica.
- Poimo k njima!
Indijanac se lati svoje te ke pu ke, prebaci je preko ramena i povede bijelca.
Malo dalje na otvorenoj poljani, usred stada poludivljih konja koji su pasli, sj
edili su na zemlji va-querosi i priali o do ivljajima svoje mlade gospodarice, za k
oje je ve itava farma znala. Medvjee Srce je sjedio utke kraj njih. Nije prozborio n
i jedne rijei premda je bolje i taenije znao o svemu nego ostali. Unger i- lovac
na bivole prio e i sjedo e pored vaquerosa kojima nije ni malo smetalo to je njihovoj
prii prisustvovao i drugi junak. Ovaj bi s vremena na vrijeme uzeo rije te je tako
te-kao vrlo zanimljiv razgovor kakav se mo e uti samo kraj logorske vatre U divlji
ni.
Uto razgovor bi prekinut bijesnim frkanjem i rza-njem.

- Sto li je ovo? - zapita Unger, koji se uv i ovo, brzo okrenuo.

- Jedan drijebac - odgovori netko od vaque-rosa. - Nek" skapa od gladi kad nee da
slu a!
34
i
- Da skapa od gladi? Za to?
- Jer se ne da pripitomiti.
- Pih!
- Sto? Senjor, nemojte sumnjati u to! Svi smo se mi oko njega grdno namuili. Ve sn
io ga tri puta dr ali u corraiu1 da ga ukrotimo ali smo ga morali svaki put pustit
i. On je pravi avo. Svi smo mi dobri jahai, to nam mo ete vjerovati, ali sve je on z
bacio sa sebe, osim jednog.
- A tko je taj?
- Bivolovo elo, poglavica Mixteka. Samo njega nije zbacio, pa ipak ovaj nije svla
dao drijepca.
- Nemogue. Tko nije zbaen, taj mora da je pobjednik.
- Tako smo i mi mislili, ali taj avo od drijepca poletio je s Bivolovim elom u vodu
da ga skine sa sebe, i kad mu to nije uspjelo onda ga je odnio u najgu u umu gdje g
a je granje skinulo.
- Sto mu gromova! - viknu Unger.
- Da - kimnu potvrdno Bivolovo elo. - Sramota je, ali tako je. I ja se mogu pohva
liti da sam ve mnogog konja ubio, koji nije htio da bude poslu an.
Vaquero nastavi:
- Bilo je ovdje na hacijendi mnogo jahaa i lovaca koji su poku ali da isprobaju svo
ju snagu i spretnost, ali uvijek uzalud. Svi oni ka u da bi samo mo da jedan bio u s
tanju da drijepca pobijedi.
- A tko bi to mogao biti? " "
- To je neki neobini lovac tamo gore na Red--Riveru, koji bi ak i na avolu uletio u
pakao. Pria se kako je jednom upao u stado divljih konja i jednog-po jednog ispr
obao dok nije najboljeg izabrao.
Unger se nasmije i veselo i ree: - Ima H kakvo ime?
- Ne znam kako se inae zove, ali ga crveni nazivaju Itinti-ka, Gromka Strijela. M
nogi lovci koji su do li sa sjevera oriali su nam o njemu.
l Ograda, tor primj. pisca
35Medvjee Srce J Bivolovo elo nisu niim pokazali da je rije biia o Ungeru, a ni on i
m se niim ne odae kad ih je upitao:
- Gdje je konj?
- Tamo iza one uzvi ice le i vezani
- Ayme - o jada, kakva nepravda!
- Za to? Senjor Arbeilez veoma vodi rauna o svojim konjima, ali ovaj put se zakleo
da e vranac ili biti poslu an ili skapati od gladi.
- Jeste li mu vezali gubicu?
- Naravno.
- Poka ite mi ga!
- Onda poite, senjor!
Upravo kad su se podigli sa zemlje, ugleda e starog Arbelleza s njegovom kerkom i K
arjom gdje im se pribli avaju na konjima. Bilo je to uobiajeno jahanje koje su podu
zimali prije noi da vide da li je sve u redu. Vaguerosima to nije ni malo smetalo
da povedu Ungera prema drijepcu,
Vranac je le ao na zemlji vezan za sve etiri noge
i sa korpom na glavi. Oi su mu bile zakrvavljene
od bijesa i jeda. Svaka mu je ila bila nabrekla, go. tovo da pukne, a iz ko are je curila pjena u krupnim
pahuljicama.
- Ascuas, pa to je golem grijeh! - viknu Unger.
- Postupite drugaije, senjor! - ree vaguero siijezui hladnokrvno ramenima.
- Pa ovo je pravo muenje stoke. To se ne smije dopustiti. Na ovakav e se nain uprop
astiti i najplemenitiji konj.
Dok je Unger predano govorio u obranu konja, do njih dojaha e Arbeilez i njegova ke
r.

- Sta vas to, senjor Unger, toliko uzbuuje? - zapita on.

- Ubit ete drijepca! - uzvrati Unger nimalo suzdr ano.
- To i hou, kad nee da slu a.
- Zdrijebac e biti poslu an, samo ne ovako.
- Mi smo sve uzalud poku ali.
- Dajte mu samo jednog valjanog jahaa!
- Ni ta ne poma e.
30
- De da noku am ja, senior?
- Ne.
.Unger ga pogleda zaueno. - Za to ne?
- Jer mi je va ivot suvi e drag.
- Pih! Ja bih radije umro nego da ovo dulje gledam. Svatko tko dobro poznaje kon
je, ovo ne bi dugo izdr ao. Dakle smijem li da poja im vranca?
Uto Emma, sva zabrinuta, pritjera svog konja l zamoli boja ljivo:
- Oe, nemoj dopustiti to don Antoniju! Vranac je suvi e opasan, a da mu ne bi na kodi
o!
Unger je pogleda u lice smije ei se od sree. Njen strah bio mu je dokaz da joj nije
bilo svejedno zbog njega; pa ipak on uzyrati ozbiljno:
- Senjorita, ja vas molim da me ne vrijeate! Ka em vam da se vranca ni malo HR boji
m.
- Vi ne poznajete konja, senjor - opomenu "ga Arbeilez. - Mnogo je njih bilo ovd
je koji su tvrdili da je mo da samo Itinti-ka, Gromka Strijela u stanju da ga ukro
ti.
. - Poznajete li Itinti-ka?
- Ne, ali on je jedan od najboljih jahaa koji ive izmeu dva mora. ",
- Ja uporno ostajem pri svojoj molbi!
- Pa dobro moram vam dopustiti, jer ste mi gost, ali bit e mi ao posljedica. Nemoj
te se kasnije ljutiti na mene!
Emma istom brzo skoi sa konja., prie Ungeru i zamoli ga. uhvativ i ga za ruku: - Sen
jor Unger, zar se ne biste meni za ljubav okanili tog konja? Ja se tako bojim!
Topao pogled njegovih oiju susrete se s njenim. - Senjorita, recite iskreno: da l
i je asno ili sramotno za mene, kad sam prvo tvrdio da se ne bojim, a sada se pov
laim?
Ona obori glavu i uvidje da je on u pravu i da se nije mogao1 pred drugima koji
su bili dobri jahai povui. Stoga ga ona upita prepla eno tihim glasom: - Vi ete se da
kle stvarno osmjeliti da to uinite?
- Oh, senjorita Emma, za mene ovo -nije nikakav smion in.Unger kod ovih rijei pogl
eda lijepu djevojku u oi, obuzet nekim vedrim pouzdanjem u sebe, pa je djevojka u
stuknula povjerovav i u mogunost sretnog ishoda,
- Pa dobro, nek" bude!
Rekav i ovo Unger prie drijc"pcu odbi vaquerose koji su mu htjeli pomoi da skine veze
sa konja. Konj se jo uvijek valjao pa zemlji, frkui. Unger mu skide ko aru i izvadi
no iz pojasa. Oko konjske gubice bio je privezan samo kraj jednog lasa. Traper uz
e remen u lijevu ruku a drugom odsijee no em veze najprije sa zadnjih a onda s pred
njih nogu, i kad se vranac vinuo u vis, on je sjedio na njegovim leima kao salive
n.
Sada je poela borba izmeu jahaa i konja kakvu nije jo nitko od gledalaca koji se pov
uko e u stranu vidio. drijebac je skakao naprijed i nazad, propinjao se u vis i u s
tranu, udarao kopitima i grizao, bacao se na zemlju, valjao i ponovo skakao u vi
s - ali je jaha jo uvijek bio na njemu. Bila je to najprije borba ljudske spretnos
ti protiv jogunosti divljeg konja, a onda se razvi bitka samo ljudskih mi ia protiv
ivotinjske snage. Konj se bio sav zapjenu io, nije frk-tao ve je brundao, stenjao;
napregnuo je posljednje ostatke svoje volje, ali kao tu vrsti jaha nije po- pu tao. P
oput elinih klije ta pritiskao je butinama konja dok ovom nije ponestajalo daha. A o
nda se konj po posljednji put prope na sv"e etiri u zrak, pa zatim poletje svom s
nagom preko drvija i kamenja, preko jaraka i bunja te se za nepune pola minute iz
gubi sa svojim jahaem.
- Magnifieo - velianstveno, ovako ne to jo nikad nisam vidio! - pohvali ga Arbellez.
- Slomit e vrat - ree jedan vaquero.

- Bogme nee vi e - ree neki drugi. - On je pobijedio.

- Ay - oh, ali sam se bila upla ila! - priznade Emma. - No sad zaista vjerujem, da
vi e nema nika-kove opasnosti. Zar ne, oe?
- Budi spokojna! Tko tako vrsto sjedi u sedlu i raspola e takvom snagom, taj nee vi e
pasti na
SB
zemlju. Pa to je bilo kao da se avo borio protiv avola. Vjerujem da ni Itinti-ka n
e bi mogao bolje ovo izvesti.
Uto mu prie Bivolovo elo i ree: - Ne, ssnjor, on to ne mo e bolje izvesti, jer je sen
jor Unger glavom Gromka Strijela!
- Sto? - upita Arbellez sav iznenaen. - Zar on? Gromka Strijela?
- Da. Pitajte samo poglavicu Apaa!
Pedro Arfaellez uperi upitan pogled na Medvjee Srce.
- Tano je - ree ovaj jednostavno.
- Eh, da sam to znao, onda ne bih pretrpio toliki strah - ree haciendero. - Uisti
ftu, bilo mi je na du i kao da sam se ja nalazio na konju.
" Emma je gledala smireno preda se, dok je u njenim oima blistala srea.
Nitko ne poe sa mjesta, svi su u napetom i ekivanju htjeli da vide kraj ovog uzbudlj
ivog dogaaja. Po to je pro lo nekih etvrt sata, Unger se vrati. Vrani drijebao je bio t
oliko umoran da je jedva stajao na nogama, dok je jaha sjedio vedar na njegovim l
eima.
Emma mu pojaha u susret. - Ssfior, ja vam se najljep e zahvaljujem! - ree ona.
Netko drugi bi upitao: - Na emu? - Ali on ju je razumio i nasmije i se, ozaren sreom
.
- No, senjor Arbellez - zapita ga on - da li je samo Itinti-ka u stanju da ovo i
zvede? Mislim da nam on nije potreban, jer i ja to isto mogu.
- Zato to ste to vi lino, da.
- Aha, onda je netko odao moju tajnu! - nasmija se on.
- I inkognito kralja savane je odgonetnut - do-dade Emma.
Sa svih strana zaori e se poklici iskrenog divljenja prema Ungeru. Ali on odbi sve
pohvale koje su mu uputili i ree:
- Ja jo nisam zavr ie. Smijem li vas otpratiti na konju, senjor Arbellez?
- Zar drijebac nije premoren?- Mora, jer ja tako hou.
- Dobro, onda poite!
Oni pojaha e zatim prostranom livadom na kojoj su pasli konji, krave, mazge, ovce
i koze i vrati e se ku gdje su vranca vezali.
Kad je Karla, Indijanka, po la u svoju sobu pokraj, vrata grofovih odaja, Alfonso
ih otvori i izae za jedari trenutak,
Karja, mogu li danas da govorim s tobom?
Kada? - zapita ga ona.
Dva sata prije ponoi.
Gdje?
Ispod maslina kraj potoka.
- Doi u.
im je pao mrak svi su se okupili u blagovaoni gdje je bio serviran izvrstan objed
. I dvojica poglavica bijahu prisutni, samo grof nije prisustvovao. On se od uljao
do masiina u ijoj je blizini uborila voda. U zakazano vrijeme do la je i Indijanka.
On je povue k sebi, a onda sjedo e. Karja je bila utljivija nego ikada dotle.
- Sto ti je, Karja? - zapita je on. - Zar me ne voli vi e?
- O da, premda te ne bih smjela vi e voljeti - uzvrati ona. - Da li se zaista radu
je to sam spa ena?
- Ah! kako si do la samo na tu pomisao?
- Zar bi inae uvrijedio moje spasioce?
- Oni su za pa njake, a ne za haciendu. Indijanka odmahnu lijepom glavom. - Ti nis
i ni
malo plemenit, Alfonso.
- O da, ali ja mrzim sve to je ru no.
- Da li je mo da Gromka Strijela ru an?
- Gromka Strijela? Izvia? Njega nisam jo nikad vidio.
- Ti si ga vidio, to je Unger.

- Ascuas! Sad shvaam za to me je izazvao na dvoboj.

- Hoe li se tui s njim?
- Ne pada mi ni na kraj pameti. On mi nije ravan svojim porijeklom.
40
Indijanka je voljela Alfonsa i bojala se za njega. Zato je rekla: - Onda si dobr
o postupio, inae bi bio izgubljen.
Za mu karca nije ba ugodno da uje od svoje ljube kako nekog drugog smatra hrabrijim
od njega. Stoga Alfonso odgovori:
- Vara se. Da li si me ikada vidjela da sam pucao ili se maevao?
- Ne.
- No, onda o naeni ne mo e tako suditi. Jedan grof mora u takvim,stvarima biti izna
d svakog lovca. Ti e me tek upoznati, kad te budem uzdigao do asti da mi bude suprug
a.
- Oh, to se nikad nee dogoditi! Alfonso, ja bih ti htjela tako rado povjerovati.
Volim te, znaj, bili bismo sretni.
- Da, bit emo, sretni, ranije ili kasnije, to samo ovisi o tebi. Jesi li zaboravi
la uvjet koji sam ti spomenuo?
- Te ak je to uvjet, jer zahtijeva od mene da prekr im zakletvu, da postanem izdajic
a svog naroda.
- Ta t zakletva nimalo ne obavezuje, jer si je polo ila kao dijete, a tvoj narod ni
je vi e narod. Ako me zaista voli i ako hoe da bude moja, onda je samo moj narod tvoj.
Ja sam do ao sada na haciendu dei Erina da vidim na emu sam. Ako i ovog puta budem
morao bez tebe da otputujem, onda u se vratiti u Spaniju, i mi emo biti zauvijek
rastavljeni.
- Oh, kako si svirep!
- Ne, ja sam samo oprezan. Srce koje nije u stanju da podnese rtvu, ne mo e zacijel
o ni voljeti.
- Ah - viknu Karja i baci mu se oko vrata - ja te beskrajne volim! Vjeruj mi to!
- Onda mi doka i svoju ljubav! Nama je potrebno blago kraljevske peine da" otad bini
damo jednog novog vladara. A prvi in tog vladara brt e da te uzdigne do plemstva k
ako bi postala grofica de Rorigana.
- I to e stvarno biti?
- Zaklinjem ti se hiljadu puta.- I nikad nee odati mome bratu da sam ti ja povjeri
la tu tajnu?
- Nikad. Nikada on nee saznati tko je otkrio blago.
Alfonso je osjeao kako Indijanka popu ta te mu se grudi nadima e od radosti. On joj j
e glumio ljubav samo da joj izmami tajnu i bio bi joj sve obeao da je samo privol
i da govori.
- Pa dobro, onda e saznati gdje se nalazi kraljevsko blago. Ali samo pod uvjetom d
a ti tajnu otkrijem tek na dan na ih zaruka.
- To ne ide - ree on razoaran. - Ti e postati plemenita tek onda kad mi otkrije blago
, a po zakonima moje zemlje do zaruka prije toga ne mo e doi.
- Da li je stvarno tako? - zapita ga Indijanka. Alfonso je zagrli nje no i poljubi
. - Tako je,
vjeruj mi, moja draga Karja. Pa ti zna da bez tebe ne mogu ivjeti! Ti si dodu e dije
te poglavice, ali po panskim zakonima ti nisi plemenita porijekla. Ti si draga mo
me srcu i za mene si ravna po svojoj krvi, ali. pred svijetom to nije tako. Zar
mi se onda ne mo e povjeriti, ivote moj?
- Hou, saznat e tajnu - uzvrati Karja iji se otpor stopio. - Ali ipak e mi dopustiti s
amo jedan mali uvjet. Daj mi najprije na pismeno da u predajom blaga biti tvoja en
a.
Ovakav uvjet je bio Alfonsu vrlo neugodan, ali zar sada, kad je tako blizu cilja
, da oklijeva 2bog jedne gluposti? Ne. Indijanka nije bila ena koja bi s nekoliko
tek onako napisanih rijei bila kadra da s pravom postavlja bilo kakve zahtjeve;
stoga joj odgovori spremno:
- Vrlo rado moja Karja! Time u uraditi samo ono to i sam od sveg srca elim. Reci, d
akle, gdje se nalazi blago?
- Najprije napismeno, dragi Alfonso!
- Pa dobro, onda u ti ga dati do sutra u podne.
- I stavit e svoj peat na nj? - Da!

- Onda u ti ja naveer opisati to mjesto.

- Za to tek naveer? Pismeno u ti dati ve n podne. Mogu li tada k tebi doi?
- Ne. Moram svakog asa oekivati da me potra i Emma ili neka od slu kinja. Mogli bi nas
lako iznenaditi.
- Onda doi ti k meni!
- Ja k tebi? - zapita ona oklijevajui. - Zar se boji ?
- Ne. Doi u.
On ponovo privue Karju sebi i poljubi je, premda ga je ova nje nost stajala napora.
Srce mu je dodu e, bilo iroko, ali Indijanka ipak nije bila po njegovom ukusu.
Dok su Alfonso i Karja sjedili" ispod maslina, Unger je otpratio poglavicu Tecal
ta do njegovog le aja u travi na livadi. On je ve zarana bio naviknut da spava u pr
irodi pa je htio, prije nego se vrati u sobu na spavanje, da jo jednom napuni plua
svje im zrakom. Stoga, kad se oprostio od poglavice, nije po ao natrag prema hacieh
di, ve je u ao u ba tu zasaenu cvijeem j spusrtio se na ivicu ozidanog bazena gdje je v
odoskok ibao u vis lelujav mlaz.
Nije tu dugo sjedio, kad zau tihe korake. Odmah zatim neka enska prilika prie lagan
im hodom vodoskoku. On prepozna Emmu i podi e se kako ne bi pomislila da je uhodi.
Kad ga je ugledala bilo joj ie neprijatno da prie vodoskoku.
- Senjorita, molim vas budite spokojni! - molio ju je on. - Ja u se odmah udaljit
i da vam ne smetam.
- Ah, to ste vi, senjor Unger! - odgovori ona. - Mislila sam da ste ve. oti li na s
pavanje.
- U sobi se ne osjeam nimalo prijatno, ovjek se mora najprije na nju navii.
- I meni je isto tako, zato sam iza la malo u park.
- Onda u ivajte neometani veer! Laku no. seri jorita!
43Unger htjede poi, ali ga ona uze za ruku, ne bi li ga zadr ala.
- Ostanite ako elite - ree ona. - Ima dovoljno zraka i mirisa i zvijezda za nas dv
oje. Vi mi ni najmanje ne smetate.
On je poslu a i sjede pokraj nje na ivici vode.
U meuvremenu poglavica Mixteka bija e legao uz samu ogradu vrta. On je sneno gledao
u nebo do-k mu se ma ta pela u one vjeite svjetove gdje su se okretala sunca koja
su njegovi preci po tivali. Ali pri tom je mogao da osjeti i najmanji um u svojoj b
lizini.
Uinilo mu se kao da u cvjetnoj ba ti uje tihe korake i zatim prigu ene glasove. Znao j
e da se grof trudio, kad god je mogao, da se nae u blizini njegove sestre Karje,
a isto tako da ona nije grofovim nakanama pru ala nikakav otpor. U njemu se probud
i podozrenje. Ve itav sat na haciendi se nisu mogli vidjeti ni grof ni Karja. Da l
i su zakazali sastanak u ba ti? Morao je to saznati.
On se tiho podi e i s lakoom koja je svojstvena Indijancima vinu preko ograde u ba tu
. Tamo je legao na zemlju i poeo da se ulja tako neujno, da ga ak ni izo treno, ali sa
da sigurno u ulju kano traperove ulo sluha nije otkrilo. Tako je neopa en dospio do drug
e strane bazena, te je mogao da im razumije svaku rije iz razgovora.
- Senjor, ja bih se uistinu trebala ljutiti na vas - ree upravo Emma. - Vi ste mi
danas zadali toliko straha.
- Zbog konja? Uzalud ste se bojali, jer sam ja ukrotio konje koji su bili kudika
mo gori. Vranac je sada tako miran da ga svaka dama mo e bez brige pojahati.
- Pa ipak to je imalo i svoju dobru stranu, naime, time ste otkrili svoj inkogni
to, vi sujetni ovjee!
- Oh - nasmija se on - pa nije bila to sujeta. Ponekad ovjek mora da bude oprezan
. Ba zato to
su me drugi dr ali za obinog lovca, fe to sam puta od toga vidio najvee koristi.
- Ali meni ste se ipak mogli povjeriti. Pa vi ste mi otkrili daleko veu tajnu!
- Tajnu, koja za mene vjerojatno nee nikad imati neke va nosti. Ja nikad neu otkriti
peinu u kojoj se nalazj kraljevsko blago, iako se nalazim n. njenoj blizini.
- Ah, na osnovu ega zakljuujete tako?
- Na osnovu oblika brda i toka rijeke. Kraj kroz koji smo na posljetku projahali
sasvim se sla e s jednim dijelom na mojoj karti.
- Onda Ste na li neki oslonac te mo ete nastaviti sa traganjem.
- Pitanje je da li u to uiniti. Sumnjam, naime, da li imam pravo na to.
- U svakom sluaju na nj biste imali pravo koje pripada onome koji ga nae. Ne elim n

ipo to da precijenim vrijednost ziata, ali izvjesno znam da bi njegov posjed mogao
pru iti mnogo od onoga za im hiljade ljudi uzalud te e. Tra ite, senjor! Radovalo bi m
e ako biste prona li peinu!
- Da, velika je mo zlata - ree on zami ljeno. - ja imam tamo prijeko kod kue jednog s
iroma nog
brata koga bih mogao da usreim zlatom. Ali kome pripada blago? Svakako potomcima
onih koji su ga sakrili,
- Zar ne znate od koga va a karta potjee?
- Od jednog Indijanca, kao to sam vam ve rekao. On je bio ranjen i umro je prije n
ego je mogao da mi pru i potrebna usmena obja njenja.
- I na karti nema nikakvog imena?
- Ne. U jednom kutu se nalazi neki zagonetan znak, koji nisam u stanju da odgone
tnem. Da, mislim da u se dati u potragu. Ali ako bih to blago zaista na ao, onda ga
ne bih takao, ve bih potra io njegove zakonite vlasnike. Ako ih ne budem na ao, onda
jo uvijek ima vremena da se ovjek odlui.
- Senjor, vi ste estit ovjek - ree mu toplo Meksikanka.
- inim samo ono to mi srce zapovijeda, a od tvega najvi e mrzim nepravdu.- Brat vam
je siromah?
- Da, on je mornar, koji nikad nee postati samostalan dokle god bude upuen na svoj
u vlastitu snagu, a ja sam raspola em samo jednom vrlo skromnom svjjtico"m do koje
sam do ao lovom.
- Vi posjedujete vi e! Zar Gromka Strijela zaista da bude tako siroma an? Zar nema b
laga koje nema nieg zajednikog sa posjedom zlata?
- Da, ima takvog blaga. Ja znam za jedno takovo bogatstvo, koje je dragocjenije
od sveg zlata na zemlji, i kad bih imao stotinu ivota, ja bih ih sve rtvovao u bor
bi da posjedujem to blago. Da, senjorita, ja sam Itinti-ka, i mene smatraju za n
ajneustra ivijeg izviaa divljine. Zlikovac drhti preda mnom, bilo da je bijele ili c
rvene ko e. Ja sam navikao na opasnosti, ali da doem do tog blaga, ja bih se borio
sa svim bijelcima i Indijancima zapada.
- Mo e li se znati koje je to blago?
- Treba li da vam ka em? - zapita on tiho.
U njegovom glasu zazvuila je neka neopisiva nje nost koja nae odjeka u njenom srcu.
Ona odgovori:
- Recite mi!
- Vi - Vi ste to! - govorio joj je tiho, uhvativ i je za ruku. - Vjerujete U u to?
- Da, vjerujem! - uzvrati Emma jednostavno i iskreno. - Zar to ne zvui pomalo ina
drskost, senjor? Ali to je istina, jer i ja osjeam da ovjek vi e mo e cijeniti ljudsk
o srce od sveg bogatstva na ovoj zemlji! I ja sama poznajem jedno takovo blago.
Kod tih rijeci njim proe neka vedra slutnja. - Koje je to blago?
- Vi ste to - ne, ti si to Antonio.
Izustiv ovo ona mu se baci oko vrata i spusti glavu na njegove grudi.
- Da li je istina, da li je ovo mogue? - zapita on.
- Da. Ja sam ti se divila od onog trenutka kad si mi presjekao veze i podigao me
na svog konja, i ja sam te zavolila od onog asa kad sam sagledala dobrotu u tvoj
im oima. Tvoja sam, ti sna ni, ti dobri,
r
ti dragi ovjee l svaki trenutak moga ivota neka bude samo tebi posveen!
Tada je i on zagrli i pro apta: - Gospode, hvala ti! Suvi e je ovo sree za jednog sir
otog lovca.
Usne im se potra i e i, kad su se na le u dugom poljupcu, oni ne u e da se na drugoj stra
ni ne to poelo da mie. Bio je to Bivolovo elo, koji se od uljao do ograde i vinuo preko
nje da se vrati svom le aju.
Idueg jutra, tek to je Unger ustao, ue hacien-dero kod njega i po eli mu dobro jutro.
Uprkos kratkog poznanstva traper mu je bio od srveg srca drag.
- Do ao sam do vas s jednom molbom - zapoe on.
- Koju u ispuniti ako budem mogao - ree Unger.
- Mo ete je. Vi se nalazite ovdje u pustinji, gdje svoje potrebe ne mo ete zadovolji
ti, dok ja raspola em svim zalihama, budui da moram snabdjevati moje radnike s onim
to im je potrebno. Ako elite da se snabjete rubljem i novim haljinama, onda se nad
am da ete biti zadovoljni s mojom cijenom.

Unger je vjerojatno znao to je haciendero time htio rei, ali s jedne strane on ga
nije htio uvrijediti, a s druge pak njegovo staro lovako odijelo bilo je ve krajnj
e dotrajalo. On se malo zamisli i onda odgovori :
- Dobro, prihvaam va e ponude, senjor Arbellez, pod uvjetom da vam cijene nee biti v
isoke, jer sam ja, otvoreno reeno, siromah ovjek.
- Hm, pa ne to bih ipak morao da zaradim, iako do plaanja ne mora ba danas da doe. Poi
te, senjor, pokazat u vam spremi te!
Kad se Unger sat kasnije na ao pred ogledalom, uinio se samom sebi stran. Na sebi j
e imao pri dnu izrezane, zlatom optoene meksikanske hlae, lake po-luizme s golemim
tokiima na mamuzama, kao snijeg bijelu ko ulju, preko nje kratku, sprijeda otvorenu
bluzu, koja je bila ukra ena zlatnim i srebrnim vezom;
47na glavi je imao sombrero iroka oboda, a oko pasa maramu od najfinije kineske s
vile. Kosa mu je bila pod i ana, brada porezana, te se stoga u toj bogatoj no nji, ipja
mu e lijepo pristajala, jedva mogao prepoznati.
Kad je stupio u blagovaonu na doruak, zatekao je Emmu, Ona porumeni kad ugleda ka
ko se njen dragi promijenio. Karja kao da je tek sada vidjela kakav je divan ovje
k bio lovac. Mo da ga je usporedila sa grofom. Obojica poglavica Indijanaca pona ali
su se kao da ne primjeuju tu promjenu.
Samo se jedan zbog toga ljutio. Bio je to grof. Nada da e uskoro doi do posjeda bl
aga uinila .ga je vjerojatno popustljivijim; on se pojavio na doruak, ali se zamal
o nije vratio kad je ugledao Ungera. Nitko iv nije prozborio ni rijei s njim, a uz
to morao je vidjeti s kakvom se srdano u obraala Emma omra- enom traperu. On je potaj
no kripao zubima i smjerao da stranca uini bezopasnim.
Nakon doruka Emma zamoli LJngcra i svoga oca da jo malo ostanu. On nije ni iz- dal
eka slutio to je ona namjeravala. I kad su se njih troje na li nasamo, lijepa djevo
jka spusti ruku oko haciendera i ree:
- Oe, juer smo razmi ljali o tome kako da se zahvalimo senjor Ungeru.
- Da - kininu potvrdno glavom Arbellez - ali na alost nismo ni ta prona li.
- Oh - ree ona - ja sam kasnije i dalje o tonie razmi ljala i na la najbolje rje enje.
Treba li da ti ga otkrijem?
- Svakako!
Uto Emma obuhvati glavu lovca obim rukama i poljubi ga. - Ja mislim ovako oe, i v
jerujem da je to zavrijedio.
Hacienderove oi se zablista e i orosi e.
- Da li je senjor Unger time zadovoljan?
- Oh, toliko sam sretna to me Antonio voli! - ubjeivala je ona svoga oca.
- Da li ti je on to rekao?
- Da - nasmija se ona u suzama.
- Kada?
- Sino. U ba ti. Ali,. oe, zar mora sve to da zna ? Zar ti nije dovoljno to sam veoma sr
etna?
- Da, da, to mi je dovoljno, premda t moram rei da sam i ja zbog tebe sasvim sret
an. vi," senjor Unger, hoete li doista da budete sin jednog starog obinog ovjeka?
- Oli, kako rado! - uzvrati on. - Ali ja sam puki siromah, senjor!
- No, onda sam ja utoliko bogatiji, tako smo izravnani. Doite da vas zagrlim, dob
ra djeco moja! Nek" oas Bog sve blagoslovi i nek" ovaj dam1 bude poetak jednog ui
stinu sretnog ivota!
Duboko tronuti dr ali su se zagrljeni kad su se vrata otvorila i - grof u ao. s
Sav zauen on stade kao skamenjen. Shvatio je to se tu dogodilo, te je bio blijed od
jeda.
- Vidim da smetam! - izvinio se.
- Nemojte otii prije nego saznate - ree hacien-dero - da se moja ker zaruila sa senj
orom Ungerom!
- elim mnogo sree!
Po to je jetko procijedio ove rijei, on se izgubi. Pedro Arbellez meutim nije imao n
ikakova prea posla, nego da sakupi svoje ljudstvo i da im saopi da je danas prazni
k po to se slavi zaruka senjorite Emme. itava hacienda i njena okolica orila se od
klicanja vaquerosa i Indijanaca koji su slu ili kod haciendera. Svi su mu bili oda
ni, a i trapera su upoznali kao ovjeka koji je svakako zavrijedio lijepu Arbellez
ovu . ker.

Kad je Unger iza ao na livadu, njemu prie poglavica Mixteka.

- Ti si hrabar vojek - ree on. - Pobijedio si neprijatelja i osvojio najljep u squaw
zemlje. Neka te Vahkona blagoslovi! To ti eli tvoj brat!
- Da, velika je moja srea - uzvrati traper. - Ja sam bio siroma an lovac i sada sam
postao bogati hacienero.
- Nisi ti bio siromah, bio si bogat!
- Da - nasmije i se Unger - spavao sam u umi i pokrivao se zvijezdama.
t Dvorac Boriganda
49- Ne - uzvrati Indijanac ozbiljno. - Bio si bogat, jer si imao kartu na kojoj
je bila ucrtana peina kraljevskog blaga.
Unger sav zauen ustuknu korak nazad.
- Otkuda zna ?
- Pa eto znam! Mogu li vidjeti kartu?
- Da, poi!
Unger povede Indijanca u svoju sobu i pokaza mu pocijepani komad papira. Tecalto
baci pogled- na kut plana i ree:
- Da, ti je" ima ! To je znak Toxertesa koji je bio otac moga oca. Morao je napust
iti zemlju i nije se nikad vi e vratio. Ti nisi siromah. Hoe li da vidi peinu gdje se
nalazi kraljevsko blago?
- Mo e li mi je pokazati?
- Da.
- Kome pripada blago?
- Meni i Karji. Mi smo jedini potomci kraljeva Mixteka. eli li da te povedem?
- Poi u s tobom.
- Onda budi noas oko ponoi spreman; na put emo krenuti tek kad padne mrak. Nitko o
tome ne smije znati. Mo e se povjeriti samo ljubi svoga srca, 7"r ona zna da blago
tra i .
- Ah, otkuda to sve zna ?
- uo sam svaku rije koju ste izgovorili jue u vrtu. Ti ima kartu a ipak ine eli ni ta u
eti. Htio "si najprije da sazna da li ive nasljednici toga blaga. Po ten si ovjek kak
vih malo ima meu bljedolikima. Zato treba da vidi blago kraljeva.
Sat kasnije, za vrijeme ruka, dok su drugi sjedili za dezertom, Indijanka se u ulja
la u grofovu sobu:
- Jesi li napisao ono to si obeao? - zapita ga ona.
- Zna li itati?
- Da - odgovori ponosno djevojka.
- Onda izvoli!
Alfonso pru i Karji arak papira na kojem su se mogli proitati slijedei reci:
"Ovim izjavljujem, da u se nakon prijema blaga kraljeva Mixteka smatrati zarunikom
Karje, naslje
60
nie tih kraljeva i da u je kao svoju suprugu povesti u panjolsku.
Alfonso, grof e Rodriganda y Sevilla."
- Jesi li sada zadovoljna? - zapita je on.
- Rijei su dobre, ali nedostaje peat.
- On ti nije potreban.
- Ali ti si mi obeao!
- Dobro, onda e ga dobiti - ree on prikrivajui svoju zlovolju.
Alfonso zapali crveni vosak i pritisnu peat ispod napisanih rijei.
- Izvoli, moja Karja! Sada i ti odr i rije!
_ Ja u je odr ati. Poznaje li brdo El Reparo?
- Da. Le i na etiri sata hoda odavde prema zapadu.
- Izgleda gotovo kao neki izdu eni, visoki bedem. S njega teku tri potoka u dolinu
. Onaj u sredini je za
tebe najva niji. On ne istie iz otvorenog izvora ve tee iz zemlje kao rijeka. Ako zag
azi u vodu i ako se na mjestu gdje izlazi iz brda, sagne i uvue , onda e pred sobom ugl
edati peinu.
- Pah, pa"to je zaista sasvim jednostavno.
- Vrlo jednostavno.
- Da li je potrebno svjetlo?

- Nai e desno od ulaza baklje.

- Je li to sive to-mi ima rei?
- Sve!
- I blago se zaista nalazi tamo?
- itavo.
- Onda neka ti je hvala, dobro moje dijete! Ti si mi sada zarunica i uskoro e mi bi
ti ena. Ali sada idi! Mogli bi nas iznenaditi.
Karja je oti la; ona je podnijela rtvu, ali ta rtva joj je pritiskala du u kao mlinski
kamen. Morala je sudjelovati u dana njem slavlju, pa ipak joj je pri svoj toj opoj
radosti bilo toliko muno da je morala gorke suze liti.
Grof je ostao u svojim odajama i nije se pokazivao. Tog popodneva do njega sti e n
eki glasnik na posustalu konju. Atlfonso je iz glavnog grada Mexica
51pismo koje Je samo njemu trebalo predati u ruke. Kad ga je otvorio i pro itao. o
n najprije pogleda ukoeno preda se, a onda skoi na noge i promrmlja,
- Mo da ovo predstavlja zloin, ali to se to mene tie! Bilo kako .bilo, meni e biti dob
ro, jer e mi ovo donijeti grofovsku krunu Kako je dobro to sam se ve spremio za put
! Sa sobom u ponijeti jedno bogatstvo na kojem e mi zaviditi kraljevi i carevi.
Pismo je glasilo ovako:
"Dragi neae!
Tvoj otac je pisao. Pismo je stiglo osam dana na-Kon tvog odlaska. Mora poi na put
za panjolsku do matinog dvorca Rodriganda, Prije toga e umrijeti stari Fernando. D
olazi! Kapetan Landola e u meuvremenu stii u V era Cruz.
Tvoj stric Pablo Cortejo."
J
3. BLAGO MIXTEKA
Dan slavlja i radosti protekao je bez ikakvih smetnji, pogotovu to se grof nije p
ojavljivao.
Pa on je znao sto je elio saznati, te je naredio dvojici svojih siugu da mu spaku
ju stvari. Nakon veere izjavio je Arbellezu da e jo za vrijeme noi krenuti na put. M
a kako ovo izgledalo upadljivo, ha-ciendero ga nije upitao za uzrok niti je poku a
o da ga zadr i. Kad je Alfonso kasnije napustio kuu, nai ao je na Karju, koja se neko
vrijeme zadr ala u vrtu. U uvjerenju, da se nalazi na cilju, poinio je u svojoj .
objesti veliku glupost kad joj je rekao:
- Upravo sam rekao Arbellezu da polazim na put.
- Kuda? - zapita ga ona:
- Do glavnog grada.
- A blago?
- Prvo u poi po njega. To jest, bar po jedan njegov dio. Moje sluge stoje spremne
sa mazgama, te u sada pojahati do brda El Reparo da uzmem blago. Otuda u krenuti r
avno u Mexico.
- Kada e ponovno doi?
- To ne znam.
- Hoe li doi po mene?
- Da, im se budu uspje no ispunili planovi o kojima sam ti govorio.
Podrugljivi ton njegovih rijei nije ostao nezapa en Indijanki. - Ako se ne vrati po
mene, ja "u te potra iti u glavnom grau.
53- To ne dopu tam. Morat e da saeka na moj povratak ovdje! - Glas mu je zvuao krajnje
osorno.
- Kako govori to sa mnom? - zapita ga ona sva utuena. - Ne bih povjerovala da bi j
edan grof od Rorigande mogao postupati tako sa svojom buduom suprugom!
- Krivica je na tebi. Kad si tako drska, i a te ne rnogu uvesti u na e krugove.
Ona ga pogleda sva prestra ena i promuca: - Osjeam da si me - prevario! Tebi je bil
o stalo samo do toga da sazna gdje se nalazi riznica!
- Jedan grof nikad ne vara. Ja sam te samo nadmudrio. Blago je moje, i, ako se n
e povinuje mojim eljama, onda e me osloboditi datog obeanja.
Iz Karjinog grla se razlije e piskav krik.
- La ovino, nevjernice! - viknu ona.
Grof pretrne zbog svojih nepromi ljenih rijei. U predvorju kue on zau korake koji su
se pribli avali. Njegova obijest ustuknula je pred strahom, te je, to su ga br e mogl
e ponijeti noge, poletio prema mjestu gdje su ga ekale sluge. Karja se, gotovo iz

gubljene svijesti, otetura u kuu i naprosto skljoka u krilo Arbeliezu, koji oines
vije enu Indijanku odnese u dvo-" ranu.
Za tren oka sazvali su sve ivo u kui. U prvi mah nikom nije palo u oi da Bivolovo el
o i Unger ne bijahu tu. Emma je kleala pokraj onesvije eoe prijateljice. Uto Karja o
tvori oi, oslobodi se prijateljiinih ruku i podi e. Dok joj je grozniavo rumenilo pre
lazilo lice, ona je buno vikala:
- Uff! Tko e poi sa mnom da uhvatimo i ubijemo grofa, la ca i izdajnika? On hoe da po
krade bogatstvo kraljeva, te je po ao s dvojicom slugu do brda El Reparo.
- O, nebo! - upade joj u rije Emma. - I senjor Unger je oti ao sa Tecaltom. Nije tr
ebalo da to odam, ali me okolnosti prisiljavaju na to...
- Oh, kakva opasnost vreba! - viknu Indijanka. - Grof e tamo naii i ubiti senjora
Ungera i moga
5"
brata. Senjor Arbellez, unite u rog na uzbunu! Recite da se okupe va i vaguerosi i
cibolerosi. Neka pou do peine blaga da spase onu dvojicu!
Onda je nastala takva zbrka od silnih pitanja i odgovora da je samo Apa sauvao svo
ju hladnokrvnost. Njegove oi su blago milovale Karju koja se, ovako uzbuena i bije
sna, pokazala kao prava Indijanka. Na kraju on uze rije:
- Tko zna gdje se nalazi peina?
- Ja - uzvrati Karja. - Ja u vas odvesti.
- Mo emo li poi na konjima?
- Da.
- Onda mi dajte ovu djevojku i jednog vaquera da poe sa mnom! Vi e mi nitko ne treb
a, jer emo imati posla samo sa trojicom protivnika.
- I ja u poi sa vama! - viknu Arbellez.
- Ne! - ree odluno Apa. - Tko e da zapovijeda na haciendi? Dajte mi samo jednog ovjek
a, drugi neka ostanu da uvaju hacienu!
Na tome je i ostalo. Arbellez je oti ao, i uskoro zatim se pojavio tra eni pratilac,
I Karja se popela na konja, te su pojahali. Opa zbrka bila je kriva to je pro lo pr
ilino vremena dok, nisu krenuli.
Nekoliko sati prije toga, odmah nakon to se razi ao sveani skup da se odmori, Bivolo
vo elo bija e u ao u Ungerovu sobu.
- Jesi li spreman? - zapita ga on.
- Da.
- Onda hajde!
Unger se naoru a i poe za Indijancem. Dolje su s:ajala tri privezana konja, dva sa
sedlima, a trei sa samarom.
- ta znai ovo? - zapita u udu Unger pokazujui na konja sa samarom.
- Ja sarn rekao da"nisi siromah. Ti nisi htio da opljaka blago na ih kraljeva. Stoga
ti je dopu teno, da od toga blaga uzme onoliko koliko jedan konj mo e ponijeti na se
bi.
55- Ma to govori ? - viknu Unger sav zauen.
- Ne buni se, ve uzja i i poi za mnom! Indijanac se pope na svog konja, uze za vodic
e
konja sa samarom i pojaha. Traper poe za njim. Bila je mrkla no, ali Indijanac je
poznavao put a poludivlji meksikanski konji vide po noi kao make. Naravno da nisu
brzo odmicali, jer ih je put vodio u dubine neprohodnih brda.
Bivolovo elo nije progovorio nj rijei. U nijemoj noi nije se ulo ni ta drugo do bat ko
njskih kopita i povremeno frkanje konja. Tako je pro ao jedan sat, pa drugi i trei.
Uto se zau grgor voa. Stigli su do korita potoka i po li njime. Onda se pred njima
pomoli na bedem nalik brijeg, i kad su uskoro dospjeli do njega, Indijanac sjaha
s konja.
- Ovdje emo . saekati, dok ne svane dan - ree on.
Unger poe za njegovim primjerom te pusti konja da pase, a on sjede pokraj Bivolov
og ela na stjenovitu gromadu.
- Da li je peina blizu? - zapita on.
- Da, ona se nalazi tamo gdje ova voda izlazi iz brda. Sii emo u potok, pognut" emo
se i ui emo kroz jednu rupu; tamo se nalazi peina iju veliinu i odaje nitko drugi ne
poznaje osim Bivolovog ela i Karje.
Unger pomisli na ono to mu je Emma bila ispriala te ree nakon izvjesne stanke:

- Ali postoji jo netko koji hoe da dozna tajnu njenoga blaga: Grof Alfonso.
- Uff!
- Ti si mi prijatelj te ti stoga mogu rei da ona voli panjolca.
- Znam.
- A ako mu je otkrila va u tajnu?
- Onda je Bivolovo elo tu. Bljedoliki nee uzeti ni najmanji dio blaga.
- Da li je ono veliko?
- Vidjet e ga! Sakupi na jednu gomilu svo zlato koje Mexico danas posjeduje i nee vi
djeti ni deseti dio.toga blaga. Postoji samo jedan bijelac koji ga je vidio i...
56
- Vi ste ga ubili?
- Ne. Nije bilo potrebno da ga ubijemo, jer je poiuio, od radosti i ushienja. Bije
lac nije u stanju da se odupre prizoru tog bogatstva, za to je samo Indijanac do
voljno jak.
- I meni ga eli pokazati?
- Ne. Ti e vidjeti samo jedan dio. Ja te volim, i ti ne smije da izgubi pamet. Daj m
i ruku i poka i mi bilo!
Indijanac uhvati. Ungera za ruku i pregleda mu puls, nakon ega nastavi:
- Da, ti si jak. Duh zlata jo te nije obuzeo, ali kad stupi u peinu, krv e ti za ubori
ti poput vodopada s rijeke.
Razgovor zanijeme. Traperu jo nikad nije bilo tako neobino u du i. Uto se poe i nebo
da ocrtava. Blijedi traak svjetla sa istoka bivao je sve jai te se uskoro mogao s
prilinom tano u razlikovati svaki predmet.
Unger ugleda pred sobom brdo El Reparo ija je okomita padina bila uglavnom obrasl
a hrastovim stablima. U podno ju vrha iz stijene je izbijala voda, du-1 ika nekih
dva metra i iroka gotovo isto toliko.
- Je li tu ulaz? - zapita on.
- Da - odgovori Bivolovo elo. - Ali jo neemo ui. Moramo najprije sakriti konje. uvar
blaga treba da bude oprezan.
Oni povedo e konje niz brdo; dolje ni e Indijanac razgrnu jedan bunj. Iza njega se uk
aza tijesna, oniska klisura gdje su smjestili konje. Onda su se vratili potoku i
, kao to to Indijanci rade, obrisali za sobom tragove sve do stijene iz ijeg je ot
vora tekla voda.
- Sad hajde! - ree Bivolovo elo i zagazi u vodu, izmeu ije je povr ine i stijene iznad
nje bilo dovoljno prostora da glava ostane iznad vode. Neko vrijeme su morali k
oracati vodom i onda su za li u mranu peinu iji je zrak uprkos vode bio suh.
- Pru i mi ruku! - zapovijedi Indijanac i izvede trapera iz vode na suho da mu pon
ovo opipa puls.
- Srce ti je jako - ree on: - Mogu da zapalim baklju.
57On se udalji nekoliko koraka od Ungara i prostorijom uskoro zatreperi blijedo,
na fosfor nalik svjetlo; onda se zau prasak i baklja planu,
Ali to se to tada zbilo? Izgledalo je kao da ne gori jedna, ve hiljade baklji, kao
da se traper na ao usred golemog blje tavog sunca gdje su mu milioni svjetiljki zas
lijepili oi, i u tom svjetlucanju, blje ta-nju i sjaju razlijegale su se Indijaneve
rijei:
- Ovo je peina kraljevskog blaga! Budi jak i u du i odluan!
Pro lo je izvjesno vrijeme prije nego je Unger mogao prividi oi na tu rasko .
Peina je bila u obliku visokog etverokuta od nekih ezdesetak koraaja du ine i irine, kr
oz koji je proticao potok prekriven kamenim plohama. Ona je od poda do zasvedeno
g krova bila ispunjena dragocjenostima iji je sjaj mogao da zbuni i najtrezvenije
g ovjeka.
Bilo je tu ikona ukra enih najdragocjenijim dragim kamenjem, naroito likova boga zr
aka Kvecalkoatla. Tvorca Tecatlipoka, boga rata Huicilopohtla i njegove ene Teoja
nikve pokraj njegovog brata Tlakahuepan-kuekskocina, boginje vode Kaljukveje, bog
a vatre Ikskozauhtlija i boga vina enzontotoina. Na policama pokraj zida stajali s
u kipovi na stotine kunih bogova; oni su bili izvajani od plemenitih metala ili j
zbru eni u kristalu. Tu su se nalazili i ratni oklopi od zlata, zlatne i srebrne p
osude, nakiti od dijamanata, smaragda, rubina i drugog dragog kamenja, rtveni no ev
i iji su dr ci, ne raunajui blistavo kamenje na njima, imali ve antiku vrijednost od st
otine hiljada pezosa, titovi debelih ivotinjskih ko a koji su bili pojaani zlatnim op

latama. Sa sredi ta stropa vi-sila je meutim, nalik na golemi svijenjak, kraljevska

kruna: bila je u obliku kape, izraena od te kih zlatnih ica i optoena dijamantima. Da
lje, tu su se mogle vidjeti vree pune zlatnog pijeska i zlatne pra ine, zatim sandu
ci napunjeni zlatnim zrncima od veliine gra ka pa do golubijeg jajeta. Osim toga, t
u
su se nalazile gomile suhog zlata u velikim komadima, koje su nalazili u naprsli
m ilama u prirodi. Na velikim stolovima stajale su blistave minijature hramova iz
Mexica, Cholula i leotihuakana; a da ne spominjemo prekrasne mozaike od koljki,
zlata, srebra, dragog kamenja i biserja to su le ali na podu i u kutu.
Prizor ovakvog bogatstva opi Ungera. inilo mu se kao da je kraljevi iz bajki "Hilj
adu i jedne noi". Trudio se da ostane miran, ali mu to nije polazilo za rukom. Os
jeao je kako mu krv udara po sljepooi-cama i izgledalo mu kao da mu pred oima trepe
re vatreni kolutovi od blistavih dijamanata. Njega obuze dubok zanos. Znao je da
takva bogatstva imaju golemu mo, da mogu u ovjeku pobuditi bjesomunu pohlepu koja
ne bi prezala ak ni od najsvirepijih zloina.
- Da, to je peina kraljevskoga blaga - ponovi Indijanac. - I to blago pripada sam
o meni i Karji, posljednjim potomcima Mixteka.
- Onda si ti bogatiji od mnogih kraljeva na ovoj zemlji! - divio sa Unger.
- Vara se! Ja sam siroma niji od tebe i svakog "drugog. Ili zavidi li unuku jednog v
ladara ija je mo
pro la i ije carstvo le i u ru evinama? Ratnici koji su nosili ovu opremu bili su omilj
eni u narodu. Jedna njihova rije znaila je ivot ili smrt. Njihovo blago se jo nalazi
ovdje, ali mjesto gdje le e njihove kosti oskrnavili su bijelci i njihov pepeo ra
znijeli su vjetrovi na sve strane. Njihova unuad luta umama i prerijama i ubija bi
vo"le. Bijelac je do ao; on je lagao i varao, palio i ario meu mojim narodom, sve zb
og ovog blaga. Zemlja je njegova, ali je pusta; Indijanac je predao blago tami z
emlje kako ne bi palo u ruke razbojniku. Meutim, ti nisi kao drugi, tvoje srcs je
isto od zloina. Ti si moju sestru spasio iz ruku Komana, ti si mi brat, te stoga u
zmi od ovoga blaga onoliko koliko jedan konj mo e na sebi ponijet. Samo ti dvije s
tvari stoje na raspolaganju. Ovdje su zlatna zrnca a tamo zlatni lanci, prstenje
i drugi nakit. Izaberi to ti se dopada, jer ono drugo je svetinja. Njega nikad v
i e nee obasjati sunce koje je vidjelo propa-Mixte"ka.
59Unger pogleda nuggets1 l nakit i zamalo ne pade u nesvijest. - Pa ti mi poklan
ja stotine hiljada dolara!
- Bit e ih ak i milioni.
- To ne mogu primiti!
- eli li da prezre dar prijatelja?
- Ne, ali ne mogu da podnesem pomisao da se "bog mene li i toga blaga.
Indijanac mahnu ponosno glavom.
- To nije nikakvo li avanje. Ja ne podnosim nikakvu rtvu. Ono to ovdje vidi samo je d
io blaga koje skriva El Reparo. Ovdje postoje i druge peine o kjima ak ni Karja nem
a pojma. Samo ja znam za njih, i kad jednom budem umro, nitko iv nee vi e znati za o
ve dubine. Ja u sada poi da obiem ostale peine, a ti razgledaj blago i odvoji sve u
stranu to bude .izabrao! Kad se vratim, to emo natovariti na konja i vratiti se kui
na haciendu del Eriiia.
Bivolovo elo stavi baklju u jednu rupu na pou i poe prema najzabitijem kutu gdje se
izgubi.
Unger je sada ostao sam usred neizmjernog bogatstva. Kakvo je povjerenje morao i
mati Indijanac u njega! ta bi bilo da ubije poglavicu Mixteka i da postane gospod
ar svega onog od ega je trebalo da dobije samo jedan mali dio? Ali po tenom ovjeku n
ije bila ni na kraj pameti takva pomisao; njega je hvatala groznica ve od radosti
to mu je bilo dopu teno da uzme nakita i zlata koliko mo e jedan konj ponijeti na se
bi.
Alfonso se u meuvremenu nalazio sa svojim slugama i mazgama na putu prema peini kr
aljevskog blaga. Strah od moguih posljedica njegove nepromi -Ijenosti gonio ga je n
aprijed. Dodu e va io je za neaka i nasljednika grofa Fernanda de Rodrigande, pravog
gospodara haciende, ali je shvatio koliko malo to ovdje cijene. Isto tako znao j
e da u blizini indijanske granice vladaju drugi pogledi i obiaji nego u gradovima
i njihovoj okolici, te je zato imao samo jednu
l Zlatna zrnca primj. pisca

60
misao: to prije do peine kraljevskog blaga i onda kui u glavni grad Mexico!
On je tjerao svoga konja to je br e mogao po tami, a da se ne izlo i suvi e opasnostima
, i njegove sluge slijedile, su ga istom brzinom; Alfonso je poznavao brijeg koj
i mu je Indijanka spomenula, ali ga s ove strane jo nikad nije posjetio te nije b
io upuen u pojedinosti puta, ve je znao samo pravac. Tako su pri oprezu, koji je z
bog tame bio nu an, prilino sporo napredovali.
Tek kad je poelo da se razdanjuje, mogli su konji br e da zagrabe, te nije potrajal
o dugo kad se pred njima pomoli tamni masiv El Repara. Do brda su stigli s njego
ve ju ne strane i pojahali su njegovom istonom padinom. Pregazili su preko prvog po
toka i, kad je Alfonso primijetio da je drugi blizu, on naredi da se zaustave, j
er nije htio da povede sluge do peine. Valjalo je najprije da se osvjedoi u postoj
anje blaga.
- Sto sada? - zapita jedan od slugu.
- Saekat ete ovdje!
- Ah, vi ete"nas napustiti?
- Da, za kratko vrijeme.
- A ta to treba da natovarimo?
- Za to se nemojte brinuti; ovdje ete saekati, dok se ja vratim!
Alfonso lagano pojaha dalje. Tako je dospio do drugog potoka. Tu je sjahao, priv
ezao konja za hrastovo stablo i izgubio se u bunju. Nalazio se blizu mjesta gdje
je potok isticao iz brda. Pretra io ga je i otkrio da je mogue ui u peinu. Si ao je u h
ladnu vodu, pogurio se i po ao naprijed. Jo nije bio stigao do mjesta gdje se pru ala
zasvedena peina, kad opazi blistavi traak svjetla.
- to li je to? Da li je svjetlo baklje? Ili svjetlost dana koja je prodirala kroz
otvor peine? Uinilo mu se da bi prije moglo biti ono prvo. panjolac nijednog asa ne
pomisli da ustukne; lagano i oprezno probijao se naprijed izbjegavajui svaki um k
oji bi ga mogao otkriti.
Onda mu najednom zaslijepi oi bljesak i sjaj. On se prepade i tr e. I kad se na ao un
utar peine i ugle-dao blago koje se u njoj nalazilo, on poe da se trese. Vrag zlat
a zgrabio ga je svom snagom. Oi su mu se skupljale i irile naizmjanice. Zamalo to n
ije vrisnuo od radosti i straha; ali to nije smio, jer je ni na pet koraaja od nj
ega kleao na podu neki ovjek i redao dragocjeni nakit koji je le ao nagomilan na jed
noj plohi od mozaika. Tko li je taj ovjek? Kad se onaj okrenuo u stranu, lice mu
se ukaza i grof ga odmah prepozna,
- Traper! - procijedi on tiho kroz zube. - Tko li mu je odao peinu? Da li je sam
ovdje ili ima sa sobom pratnju?
Lutajui pogledom pretra ivao je prostorijuVidio je da je Unger sam; nije imao pojma
da se Bivolovo elo nalazi u blizini.
"Ah, osim njega nikog vi e nema!" - pomisli on, sav obuzet eljom za osvetom. Od sve
g ovog zlata nee ni jedno jedino zrnce dobiti! Osvetit u mu se. On"mora umrijeti!
Alfonso lagano izae iz vode. Nedaleko od njega bio je naslonjen o zid bojni topuz
. Bio je izraen od vrstog okovanog drveta i optoen iljastim izbru enim komadima krista
la, ime se udvostruavala ubitanost udara. On ga uhvati za dr ak ukra en dragim kamenjem
i pri ulja se s lea traperu kroz ije je prste upravo klizio ukusno izraen lanac to se
blistao na svjetlu baklje.
"Kakva rasko !" - mislio je Unger divei se. - "Sami rubini! Ve oni predstavljaju itav
o bogatstvo!"
Nije stigao ni da ga odlo i, kad mu iznad glave zafijuka topuz i pogodi ga takvom
snagom da se odmah skljokao te lanac sam skliznu iz otvorene ruke. Iz grofovog g
rla se razlije e divljaki krik: - Pobijedio sam! Sve je moje, sve, sve!
" Njega obuze prava luaka pomahnitalost. Skakao je od radosti uvis i poput luaka ma
hao rukama.
Ali ta se to zbilo? Najednom je stao kao skamenjen. Bio je sav blijed a oi mu se r
askolaile kao da je ugledao utvare pred sobom. Iz najzabitijeg kuta pomaljala se
neka prilika iz ijih ga oiju osinu najprije zauen a onda ljutit pogled. Bio je to Bi
volovo
elo, koji se vraao sa svog obilaska i umjesto prijatelja ugledao zlikovca pokraj k
oga je traper nepomino le ao na zemlji. Sa dva skoka Mixteka se 0ae kraj -"oinca i uh

vati ga za gu u.
- Psino, ta radi ovdje? - viknu on.
Upitani nije mogao ni rijei izustiti. Znao je da n.je dorastao strahovitom Indija
ncu. Bio je izgubljen
- najvi e ushienje imao je platiti okrutnom smru. Preko lea mu proo e ledeni marci i on
adrhta.
- Jesi li ga ti ubio? - viknu Bivolovo elo pokazujui rukom na trapera i na topuz k
oji je le ao na podu. Pri tom je s takvom snagom prormao grofa, kao da je neki div
zgrabio malo dijete.
- Da - zastenja Alfonso sav prestra en.
- Za to?
- Blago je krivo - promuca on.
- Koje ta! Ti si mu neprijatelj i ranije si mu ve elio smrt. Jao tebi, do neba ti ia
o!
Bivolovo elo. se sagnu da pregleda prijatelja, dok je grof stajao nepomino pokraj
njega. Kako je s lakoom mogao zgrabiti topuz da bar poku a borbu! Ali on se nalazio
opinjen zlatom i uvenim cibolerom. Pona ao se poput male ptice koja, kako pria ka e, n
ije u stanju da poleti kad je zmija zvearka ukoeno pogleda, ve se bez ikakvog otpor
a prodaje.
- On je mrtav! - ree Bivolovo elo i ponovo ss podi e. - Ja u ti biti sudi ja, a tvoja
e smrt biti onakva kakvu jo nitko nije na ao. Ti si ubica jednog od najplemenitijih
lovaca koje je ova zemlja nosila. Zbog toga e umrijeti u hiljadu muka,
Indijanac je stajao pred zloincem prekri enih ruku preko grudi, onako krupna mi iava r
asta, i mrkim, prijeteim pogledom mjerio panjolca.
- Ah, ti se trese od straha! - ree on prszrivo.
- Ti Si crv, kukavan stra ljivko. Tko ti je odao put do ove peine?
Alfonso je utao. inilo mu ss kao da je do ao sudnji dan, kao da se na ao pred vjenim su
dijom.
- Odgovaraj! - zagrmi cibolero.
63

- Karja - pro apta grof.

- Moja sestra?
- Da.
Indijaneve oi zasvijetli e poput upaljenih baklji,.
- Govori li istinu? Ili me la e ? Mo da spominje moju sestru samo zato da bi isprosio mi
lost i umakao kazni!.
- Govorim istinu. To mi mo e vjerovati.
- Ah, onda mora da si se poslu io avolskom vje tinom zavoenja kad si Karji izmamio taj
nu Ei Re-nara. Jesi li joj ljubav giumio?
Grof je utao.
- Govori! Samo ti istina mo e ubla iti sudbinu. Zna li kako e umrijeti? - Postoji tamo
gore na brdu jedna rupa sa vodom. Nije velika, ali u njoj ive deset svetih krokod
ila u ije su utrobe raniji vladari ove zemlje bacali zloince. Te ivotinje imaju pre
ko sto godina i dugo su gladovale. Ja u te prebaciti gore i objesiti za jedno sta
blo tako da e
iv lebdjeti iznad vode. Krokodili e se bacati u vis za tobom, ali te n
ee u poetku dohvatiti. Oni e se otimati o tebe, a ti e im udisati smrad koji ire, vise
nad njima danima i noima, jer nisi zaslu io konop oko vrata. Tako e visiti za suneve e
ge i skapavati od gladi i ei, a kad bude sasvim posustao, krokodili e te po derati.
Alfonso je slu ao ove rijei s neopisivim u asom. Jezik mu se svezao. Od straha mu je
kao olovo u ustima ote ao te nije bio u stanju da izusti nikakvu molbu za milost.
- Samo ti otvoreno priznanje mo e ubla iti sudbinu - ponovi Indijanac. - Dakle! Jesi
li govorio mojoj sestri o ljubavi?
- Da - procijedi Alfonso.
- Ali je nisi volio?
- Ne - odgovori bijelac. Nije se usudio da ka e ni najmanju neistinu.
- A ona, da li te je voljela? - ispitivao ga je Indijanac dalje.
Ovo pitanje Alfonso potvrdi isikreno. Gdje si se sastajao s njom?
- Kod maslina kraj potoka iza hacijende.
- Obeao si joj da e je uzeti za enu? Da.

- Kad ti je Karja odala tajnu?

Jue u podne - giasio je odgovor.
- Jesi li sam ovdje?
- Dvojica slugu su me dopratili.
- Ah, oni su ti bili potrebni da odvue blago, pa si im otkrio tajnu?
- Oni nemaju pojma to treba da odnesu, niti zna- " ju gdje se peina nalazi.
- A gdje su?
- Nalaze se malo ni e.
- Dobro. Lovac e ostati ovdje da le i a ti e poi sa mnom. Neu te vezati, jer mi i onako
ne mo e umai. Ti si crv koga u jednim udarcem smrviti. Hajde, polazi!
- Sto eli sa mnom uiniti? - zapita ga Alfonso sav upla en.
- To e uskoro saznati.
Bivolovo elo uhvati Alfonsa za mi icu i povue ga prema izlazu iz peine. Tamo je zajed
no s njim zagazio u vodu i ne pu tajui ga iz ruke, iza ao na svjetlo dana.
Alfonsu se uini kao da je ponovnim kupanjem u vodi i jutarnjim rumenilom s njega
skinuto prokletstvo! On duboko udahnu zrak i zapita se u sebi da li mu jo "ima nad
e.
- Gdje ti je konj? - zapita ga Mixteka.
- Tamo desno, privezan je za hrastovo stablo.
- A gdje su ti sluge?
- Iza onog bre uljka.
- Onda poi do konja!
Bivolovo elo pode sa svojim zatoenikom prema mjajtu koje je ovaj pokazao. Stigav i d
o konja, on veza s nekoliko remena grofu ruke na lea, pri veza mu noge i zapu i mu
usta. Alfonso. je bez ikakvog
5 Dvorac JSodriganda j-j

otpora i kao u nekom snu dopustio da tako sa njim Indijanac postupi. Po to je pret
hodno uzeo grofovu pu ku Mixteka ga ostavi i neujnim koracima poe tragom prema mjest
u gdje je mislio da.se sluge nalaze. Tako je do ao blizu prvog potoka gdje je uo gl
asove dvojicu slugu. Bivolovo elo le e na zemiju i poe da se vue poput zmije izmeu bunj
a u pravcu odakle su glasovi dolazili. Kad je stigao do posljednjeg buna, on ih o
pazi. Sjedili su na zemlji, udubljeni u ivahan razgovor. Indijanac se uvjeri da m
u od slugu ne prijeti nikakva opasnost te se vrati svome zatoeniku.
4. KRAJ JEZERA S KROKODILIMA
Za, to vrijeme Apa se s druge strane pribli avao sa Karjom i jednim vaguerom El Rep
aru. Ve je odav no trebalo da stignu, ali Indijanka se bila u tami izgubila. Otud
a je mala skupina stigla na cilj sa zaka njenjem.
- Ovdje je potok - ree Karja Medvjeem Srcu. Uskoro emo stii do peine. Apa pa ljivim pog
edom pree kraj. .- Uff! - viknu on i pokaza rukom na trag koji se mogao vidjeti.
- Bljedoliki sa svojim ljudima. Ja-site oprezno!
Medvjee Srce koji je jahao na elu uskoro se zaustavi. Bio je ugledao mazge koje su
mirno pasle izmeu bunja i sjahao. Onda je podigao ruku u znak da ga saekaju pa se
izgubio u gusti u.
Ubrzo se vratio i saopio da se tu nalaze Alfon-sove sluge. Onda je uzjahao konja
i krenuo dalje. Karja i vaque"ro poo e za njim. Nakon kraeg vremena - bunje je bilo s
ve rjee - oni izbi e na drugi potok. Jo nisu bili stigli do mjesta gdje je zatoenik l
e ao, kad se iza bunja pomoli neki ovjek. Bio je to Bivolovo elo. On je uo gdje se jah
ai pribli avaju, pa im je uljajui se po ao u susret da"vidi tko to dolazi. Kad je prepo
znao Medvjee Srce i Karju, on stupi pred njih.
- Uff! Bivolovo elo! - ree Apa. - Gdje je Gromka Strijela?
- Mrtav!
67
- Tko ga je ubio? - zapita Medvjee Srce tonom po kome se moglo prepoznati da je s
udbina ubojice bila ve zapeaena.
- Alfonso.
- Gdje?

- To vam ovdje ne mogu rei - uzvrati Bivo-lovo elo pokazujui pogledom na vaguera. Poi sa mnom do bljedolikog?
U Alfonsovim oima mogao se jasno proitati strah koji je prepatio. Ali ni Medvjee Sr
ce ni Karja ga ne udostoji e nijednim pogledom. Kad je stigao do zatoenika Mixteka
se obrati Apau:
- Neka moj brat pripazi na ovog ovjeka dok, se. ne vratim!
S tim rijeima on ponovno poe prema peini. Kad je stigao do nje, baklja se bila ve ug
asila. On zapali novu i prie -traperu. Odmah je primijetio da ovaj drugaije le i neg
o kada ga je ostavio, pa se po uri da ga jo jednom pregleda. .Na svoju golemu rados
t on otkri da mu puls ponovno radi. Traper mora da je za kratko vrijeme bio do ao
k sebi kad se pomakao. Sad je le ao u dubokoj nesvijesti. Mixteka ga podi e i pa ljivo
iznese na svjetlo. Kad ga je on polo io na travu, Apa udari rukom po cijevi svoje
uspravljene pu ke i viknu:
- Ako moj bijeli brat umre, onda te ko njegovom ubici! umske zvijeri e mu po derati"ti
jelo. So -in-ljet, poglavica Apaa, je govorio.
On se nagnu iznad vrlog trapera i pregleda nu glavu. .
- Udarac topuzom - potvrdi on. - Mo dana ljuska je razbijena. Napravit emo nosila n
a dva konja kako bismo Itinti-ku prebacili do hacijende! Ja u ipak potra iti travu
oregano koja e zalijeiti svaku ranu i sprijeiti groznicu.
Dok se vaquero udaljio da napravi nosila, a Medvjee Srce po ao da potra i ljekovitu t
ravu, Bivolovo elo je ostao nasamo sa svojom sestrom.
- Ljuti li se na mene? - zapita ga ona tiho.
Bivolovo elo je ne pogleda kad uzvrati: - Veliki dun je napustio ker Mixteka. "
68
- Samo je za kratko vrijeme oti ao od nje - re-" e ona.
- Aid u tom kratkom vremenu desilo se mnogo alosnoga. Jesi li voljela Alfomsa?
- Da.
- Vjerovala si da e ti uzvratiti ljubav?
- Da!
- Obeao ti da e te uzeti za enu i ti si mu to povjerovala?
- Da. Bljedoliki izdajnik dao mi je napismeno kad mi je obeao brak.
- Uff! I to pismo jo ima ?
- Ono le i u mojoj sobi.
- Dat e ga svome bratu?
- Uzmi ga! Hoe li mi oprostiti?
- Oprostit u ti samo onda ako me bude slu ala,
- Slu at u te. Sto da inim?
- To e kasnije saznati. Sad uzja i konja, poi natrag na haciendu i po alji mi amo sve I
ndijance,
" djecu Mixteka. Rei e im da ih treba Tecalto, njihov poglavica. Oni e ostaviti sve
drugo i doi k meni.
Karja bez ijedne rijei uzjaha konja i pojuri u galopu.
Nakon nekih etvrt sata vrati se Medvjee Srce i polo i zgnijeene travke na traperovu g
lavu i previ je.
I vaquero je bio gotov. Od granja i pokrivaa napravio je mekana nosila koja su se
mogla privrstiti na dva naporedna konja. Na njih su polo ili Ungera.
- Sto e .biti s grofom? - zapita vaguero.
- On pripada meni! - uzvrati Bivolovo elo. - Ti odvedi Gromku Strijelu na haciend
u! Medvjee Srce e ostati sa mnom.
Vaquero poslu a i pojaha sa ranjenikom. Dvojica poglavica stajahu jo neko vrijeme ut
ke jedan pokraj drugog. Onda Bivolovo elo odrije i veze sa zatoeniko-vih nogu da je
ovaj mogao ustati i veza ga onda jednim remenom za rep svoga konja. Nakon toga o
n ree Apau:
- Neka moj brat poe sa mnom! Na to se obojica pops e na konje i pojaha e. Za grofa je
ovo bio najmuniji put njegovog ivota.
69Bivolovo elo upravi konja pokraj strme padine brda i onda udari prema njegovom
vrhu. Nakon vi e od jednog sata stigli su do grebena planinskog vijenca i za li u gu
stu pra umu. Usred nje le ale su sa svih strana okru ene neprohodnim zbunjeni ru evine j
ednog starog aste kog hrama. Bio je podignut u obliku za-rubljene piramide, okru ene
predvorjima oko kojih se uzdizao visoki zid. Sada je le alo sve u ru evinama. U jed

nom od nekada njih predvorja stvorila se duboka bara u koju su se slijevale vode i
z ume. Bivolovo elo povede tamo prijatelja i zatoenika kome su otpu ili usta. Ta bara
se vremenom pretvorila u malo jezero uz ije su obale rasla visoka stabla. Tu dvo
jica poglavica sjaha e sa konja. Mixteka sjede u visoku travu i dade Apau anak da u
zme mjesto pokraj njega. Sjedili su, kao to to Indijanci rade, najprije neko vrij
eme utke, a onda upita cibolero:
- Moj brat voli Gromku Strijelu?
- Volim ga1 - re. Apa kratko.
- Ovaj bijelac ga htjede ubiti.
- On je ubica, jer e mo da na prijatelj umrijeti.
- Sto je zaslu io ubica?
- Smrt.
Ponovno je minulo izvjesno vrijeme u tegobnoj utnji, a onda Bivolovo elo zapoe izno
va.
- Moj brat poznaje narod Mixteka?
- Poznaje ga - kimnu glavom Medvjede Srce.
- To je bio najpoznatiji narod u Meksiku.
- Da, imao je blaga koje nitko nije mogao izmjeriti r- slo i se Apa s njim.
- Zna li moj brat kud se djelo to blago"
- Ne zna.
- Zna li poglavica Apaa da uti?
- Njegova su usta kao zid stijene.
- Onda neka zna da Bivolovo elo uva to blago.
- Neka moj brat, Bivolovo elo, uni ti to blago! U zlatu je zao duh. Kad bi zemlja b
ila od zlata, Medvjee Srce bi onda radije umro nego ivio.
- Moj brat je mudar kao to su mudre bile stare poglavice. Ali drugi vole zlato. O
vaj bljedolt."d htio je opljakati blago Mixteka.
- Uf f!
70
- Do ao je s dvojicom slugu da ga odnese.
- Tko mu je pokazao put do blaga?
- Karja, ker Mixteka
-. Karja, sestra Bivolovog ela? Uff!
-" Da - ree tu no Bivolovo elo. - Du a joj je bila mrana kad je voljela bijelog la ca. On
joj j" obeao da e je uzeti za enu, a htio je samo da opljaka blago i da je ostavi.
- On je izdajnik.
- Sto je zaslu io?
- Smrt.
- A to je zaslu io izdajnik koji je u isto vrijema i ubica?
- Dvostruku smrt.
- Moj brat je ispravno govorio.
Ponovo je nastala stanka ispunjena utnjom. Dvojica poglavica predstavljali su str
a ni sud protiv ije . presude nije bilo opoziva. Bivolovo elo bi i sam svr io sa Alfon
som, ali on je poveo sa sobom Apaa da svoju osvetu izvr i pravednom presudom. Dvoji
ca Indijanaca sudili su po onim takozvanim prerijskim zakonima od kojih se zloinc
i divljine naroito pla e.
Govorili su narjejem Apaa, koje Alfonso nije razumijevao, ali je slutio da su o nj
emu odluivali. Tresao se od straha pri pomisli na krokodile o kojima je Bivolovo e
lo govorio. Tu se nalazilo jezero, a na mjestu gdje su sjedili, jedno krivo kedr
ovo stablo pru alo je nadaleko svoje grane i gotovo dodirivalo povr inu vode. Kad bi
panjolac uperio svoj pogled u tom oravcu, pred oima mu se mutila slika.
Uto zapoe Bivolovo elo iznova:
- Zna li moj brat gdje se mo e nai dvostruka smrt?
- Neka mi poglavica Mixteka to ka e!
- Onamo.
Bivolovo elo pokaza rukom prema vodi. Apa ne podi e pogled ve uzvrati kao da se to sa
mo po sebi razumije:
- Da li krokodili ive u jezeru?
- Da, trebalo bi da ih vidi .
On prie jezeru, ispru i ruku i viknu: - Nikan! Tlatlaka! - doite!

71Na taj zov voda za umi. Iz razliitih pravaca uka-za e se devet ili deset brazda i i
sto toliko krokodila pohita e prema poglavici. Oni se zaustavi e na obali i ispru i e sv
oje odvratne glave. Bilo je tu kajmana i aligatora, a nijedan od njih nije bio k
radi od etiri . metra. Tijela su im naliila na stabla pokrivena mu-Ijem, a glave i
m pru ale ogavan prizor. Dok su irili i zatvarali goleme eljusti kako bi pokazali sv
oju glad, ovjek im je mogao vidjeti stra ne zube, koji sigurno ni ta ne bi ispustili
kad bi jednom zgrabili.
Krik u asa se razlije e. Bio je to krik iz Alfonsova grla.
Dvojica poglavica mu dobaci e prezriv pogled. Jedan Indijanac ne bi ni u najstra nij
im mukama okom trepnuo. Oni vjeruju da onaj koji zavapi na stubu muenja ne odlazi
u vjena lovi ta koja za crvenoko ce predstavljaju raj. Otuda djecu jo od malena navik
avaju da podnose boli. Bijelce veinom preziru sar zbog toga to su prema svim oblic
ima" bolj daleko osjetljiviji od Indijanaca.
- Vidi li ih? - zapita Bivolovo elo. - Nijedna od ovih krepkih ivotinja nema manje
od deset puta deset ljeta. Vidi li lasa koja sam sa sobom ponio?
- Ja dobro razumijem moga brata - uzvrati Apa kratko. N
- Sto misli , koliko mo e jedan krokodil skoiti u vis iz vode?
- Nije u stanju da eljust uzdigne vi e od dvije du ine ruke iznad povr ine vode, ako jo
j je dno dublje od du ine njegovog tijela.
- A ako repom mo e dodirnuti dno?
- Onda e se jo jednom toliko vinuti.
- Pa dobro. Dno je duboko. Noge ovog izdajnika i ubice visit e na tri du ine ruke i
znad vode. Tko e se uzverati na stablo? Ti ili ja?
- Ja u - rede Apa.
Dvojica Indijanaca se podigo e sa svojih sjedi ta, prio e Alfonsu-i sveza e mu ruke na lea
provukav i " mu dva puta laso ispod pazuha. Za to laso privezali su druga dva ije
je krajeve uzeo Apa u ruke i s njima poeo da se vere uz stablo. Tada opazi grof da
72
mu ale nema. Od straha mu poteko e gra ke znoja sa ela a u u ima mu za umi kao za vrijeme
bure.
- Milost, milost! - molio je i preklinjao.
Dvojica sudija nisu obraali pa nju na njegove rijei. t
- Milost! - ponavljao je panjolac. - Sve u uiniti samo me nemojte objesiti iznad ov
ih krokodila!
Njegovo usrdno preklinjanje ne dobi odgovora. Bivolovo elo zgrabi Alfonsa i povue
ga do stabla.
- Nemojte, preklinjem vas! Poklonit u vam sve to imam, svoju grofovsku titulu, svo
je posjede, itavu Rodrigandu. Odriem se svega to imam, samo mi poklonite ivot!
Na to mu odgovori poglavica Mixteka:
- Sto je Rorigana! to znai tvoje grofovsko zvanje, to tvoji posjedi! Ti koji si vidio
blago -Mixteka - za koje ja ne marim - nudi mi svoju sirotinju! Ostani grof i um
ri! Pogledaj ivotinje koje jo nikad nisu pojele ni jednog bijelca. Dugo e visiti na
stablu i svoje noge podizati u vis kad ih budu krokodili htjeli da epaju; ali im bu
de "onemoao i klonuo, oni e ti ih otrgnuti. Onda e umrijeti od krvavljenja. Eto ti kr
aja jednog bijelog grofa koji je htio da prevari jednu od vas panjolaca prezrenu
Indijanku!
- Milost, milost! - preklinjao je i dalje Alfonso, do sr i u kostima obuzet straho
m.
- Milost? Jesi li pokazao milost kad si topuzom oborio prijatelja poglavica? Jes
i li pokazao milost kad si ubio srce u grudima estite Indijanke? l jesu- li ti to
jedina zlodjela? Vahkoda je uskratio ovjeku da sve zna. Ja ti ne poznajem ivot, a
li tko ini takva zla kao ti, taj je i prije toga mnoga zla poinio. Mi emo u isti ma
h i to osvetiti, sa onim to si nama uinio. Krokodili e te po derati, ali ti si gori o
d bilo kojeg od njih. Vahkoda -ih je stvorio da deru meso, ali ovjeka je stvorio d
a bude dobar. Du a ti je gora od njihove. l
S tim rijeima Bivolovo elo gurnu nesretnog panjolca bli e vodi. Alfonso se branio svo
m snagom. Noge su mu bile slobodne te se njima oajniki opiraoo zemlju. Poglavica m
u onda obavi remen oko zglavaka ruku i vrsto ih veza.
- Milost! milost! - cvilio je Alfonso.
Ni ta mu nije pomoglo; sna ni Mixteka ponio ga je prema stablu uz koje se uzverao Ap

a s krajevima lasa u zubima. Gore je sjeo na ednu granu i prebacio preko nje mnog
ostruko ispleteni remen. Zatim je povukao grofa uz stablo, dok ga je Bivolovo elo
gurao; i lo je polako, ali sigurno.
- Oh, pustite me, pustite, preklinjem vas! - dovikivao im je na stra nu smrt osueni
. - Slu it u vam i slu ati vas kao najvjerniji va sluga!
- Samo grof ima sluge, slobodan Indijanac ne!
- glasio je odgovor.
U asan je bio prizor aligatora. Jezerce je bilo premalo za njih, u njemu nije bilo
dovoljno hrane. Dugo su bili gladovali; sad su vidjeli da e uskoro otoiti mesa. U
pomanjkanju hrane bili su ve sami sebe naeli! Jednom je nedostajala noga, drugom
neki dio tijela Sad su se zbili u klupko ispod stabla. Repovima su ibali vodu da
se pjena dizala, a iz podmuklih oiju sijevao im je otrovan, pohlepan pogled, dok
su im se eljusti zatvarale uz prasak kakav se uje kad se opusti tavanski kapak. Ti
h deset nemani predstavljalo je groznu a daju sa deset eljusti i isto toliko repova
.
Zatoenika obuze jeza. - Pustite me, vi udovi ta!
- urlao je grof iz sveg grja.
- Neka moj brat sna nije povue! - doviknu Bivolovo elo Apau.
- Budite prokleti za sva vremena! - vapio je grof i zakrvavljenim oima uzalud tra i
o spasa.
- Dovoljno je - ree Mixteka koji je oima jednog vje taka usporedio razmak izmeu grane
i vode sa du inom lasa. - Neka moj brat obavije laso oko stabla i napravi vrsti vor
!
Apa postupi kao to mu je Bivolovo elo rekao. Poglavica Mixteka se jednom rukom uhva
tio za granu stabla dok je drugom dr ao zatoenika. Za to mu je bila potrebna golema
snaga. Da kedar nije bio toliko jak, on bi se onako nagnut nad vcMlom morao slo
miti
74
pod teretom ove trojice. Sad Je do ao odluan trenutak. Alfonso vidje i osjeti to i
zavapi glasom, nimalo nalik ovjekovom.
- Jeste li ljudi ili avoli?
- Mi smo ljudi koji sude avolu - odgovori mu Mixteka. - Putuj!
Nadaleko se razlije e u asan vapaj. Tecalto je bio pustio Alfonsa udariv i ga sna no nog
om. Taj udarac je odbacio zatoenika od stabla nad vodenu povr inu. On se njihao na
lasu tamo-amo i kad god bi se za vrijeme tog njihanja pribli io vodi, krokodili su
skakali u vis da ga dohvate.
- Dobro je. Neka moj brat sie sa stabla!
Apa se pokori nareenju Bivolovog ela i sie s drveta. Stajali su kraj obale i promatr
ali jeziv prizor sve dok njihanje nije prestalo i dok osuenik nije najzad okomito
visio ispod grane.
Sad se pokazalo, da je Mixteka dobro odmjerio odoka. Alfonso je .visio tako da s
u krokodili koji su skakali iz vode "mogli upravo da mu dohvate noge. Otuda je b
io primoran da ih stalno di e u vis, im bi se neki od njih vinuo. Kad mu jednom pon
estane snage, bit e izgubljen. On je bio mnogo zgrije io, pa su ova smrt i ovaj str
ah od smrti bili kazna za mnoge, mo da i za sve njegove grijehove.
- Sad je gotovo! Mj emo poi natrag! - ree Apa koga je i samog bila uhvatila jeza.
- Poi u sa mojim bratom - slo i se Bivolovo elo sa njim.
Onda su se popeli na konje i pojahali, jo dugo praeni jezivim grofovim vapajem.
Mogli su br e da ja u, nego kad su se peli uz brdo sa privezanim zatoenikom konju za
rep. Kad su stigli dolje do potoka, nai li su na nekoliko Indijanaca. Svi su oni p
ripadali na smrt osuenom plemenu Mixteka; Karja ih je poslala njihovom poglavici
u pomo, koji se sada obratio Apau:
- Zahvaljujem mome bratu to mi je pomogao da bljedolikog osudim i kaznim. Neka sa
da pojasi natrag hacendi i neka pregleda ranu Gromke Strijele. Ja u doi tek sutra,
jer imam ovdje jo mnogo posla da obavim.
75Medvjee Srce pojaha odmah. Mixteka meutim mahnu Indijancima koji su stajali u iro
kom krugu oko njega da mu priu kako bi im izdao zapovjedi. Ozbiljnim pogledom on
pogleda unaokolo i zapoe:
- Mi smo sinovi plemena koje mora umrijeti. Bljedoliki su nas osudili na smrt. O
ni kane da nam otmu blago koje do sada jo nisu opljakali. Va i oevi pomogli su mojima

da to biago sakrijemo i nijedan od njih nije odao mjesto gdje se ono nalazi. Da
li ete i vi znati da utite?
Svi pognu e glave da potvrde elje poglavice, a najstariji meu njima odgovori u njiho
vo ime:
- Neka su prokleta usta koja budu odala bijelcu to mjesto!
- Ja vam vjerujem. Samo sam ja znao gdje se blago nalazi, ali jedan bljedoliki g
a je otkrio. Taj bljedoliki je prona ao samo jedan dio toga blaga, i mi moramo taj
dio prenijeti na drugo mjesto. Hoete li mi pomoi?
- Hoemo!
- Onda se zakunite du ama va ih otaca, va e brae i djece da neete odati novo skrovi te nit
i ete ikada posei rukom i na najmanji dio toga blaga!
- Zaklinjemo se! - zaori se unaokolo.
- Sada se najprije pobrinite da smjestite konje, a onda poite!
Po to su konje ostavili na livadi gdje je bilo dovoljno ispa e, Indijanci su u li kroz
tijesan ulaz u peinu i odmah se dali na tajanstven posao. Samo je jedan od njih
ostao vani pred ulazom da se brine za konje i da bdije nad uspje nim zavr etkom ovog
poduhvata.
Taj posao je potrajao itave noi, i tek kad je dan osvanuo, poeli su Mixteke, jedan
po jedan, da izlaze iz peine. Svatko je od njih nosio sa sobom izvjestan teret ko
ji su spu tali na jednu gomilu. Bili su tu najvei zlatni grumeni i zrnca pored naki
ta koje -je Unger bio za sebe odabrao.
- Tako! - ree Bivolovo elo promatrajui hrpu zlata. - Zamotajte sve u pokrivae i nato
varite na
-.konja! Ovo je poklon Mixteka jedinom bijelcu koji
Je vidio blago kraljeva kad sam mu ja dopustio. Nek" bude sretan s njim!
Kad su natovarili konja kojeg su juer u zoru on i traper poveli, Bivolovo elo se j
o jednom vrati u peinu. Najistureniji njen dio koji su vidjeli Unger i Alfonso bio
je sada sasvim ispra njen. Bivolovo elo se jo jednom osvrte pogledom, a onda prie je
dnom kutu gdje je iz zemlje str io kraj fitilja koji zapali bakljom i odmah napust
i peinu.
Vani su se svi povukli dalje od peine i nijemo ekali svr etak, ina. Pro lo je nekoliko
minuta, kad se zau potmuli tresak. Zemlja zadrhta, a iz brda s prednje strane izb
i tmasti dim, stijenje poe da puca i kamenje da se kotrlja uz, strahovitu tutnjav
u. Ulaz u peinu i njen najistureniji dio bio je sada zasut. Potok se zapjenu a prek
o kamenja da bi bjesomunom snagom uskoro prokrio put do svoga korita. Tako je bio
zatvoren ulaz u peinu"kraljevskog blaga Mixteka.
- Pru ite jedno drugom ruke i zakunite se jo jednom da e te utjeti do smrti! - zapovj
edi Bivolovo elo svojim ljudima.
Indijanci polo i e zakletvu. Na svakom se moglo vidjeti da bi radije umro, nego to bi
prekr io zakletvu. Jo jedinom nijemo uprije e pogled na mjesto koje je posljednjih d
vadeset i etiri sata toliko neobinog vidjelo, a onda pojaha e u galopu.
Kad se Apa vratio haciendi sa brda El Repara gdje je ostavio Bivolovo elo, on nae s
ve njene itelje u dubokoj alosti. Emma je bdjela kraj svog ranjenog zarunika, ne ud
aljujui se od njega nijednog asa. Njena kratka srea bila je pomuena u asom. Karja se n
alazila pokraj nje da joj pomogne u njezi bolesnika i da je tje i. Haciendero je o
dmah poslao jednog od svojih najboljih konjanika na najbr em konju do Monclove da
pozove jednog iskusnog lijenika. Kad je ugledao poglavicu Apaa gdje sjaha s konja,
on mu urno prie da se kod njega raspita o onome to se zbilo. Pri tom ga je oslovio
po obiaju Indijanaca s "ti".
77- Ti se sm vraa ? - zapita on. -" Gdje je Tecalto?
- Jo je na brdu El Reparo.
- Sta radi tamo?
- To mi nije rekao.
- uo sam da je pozvao k sebi sve Indijance. Za to?
- Nisam ga pitao.
- A gdje je grof Alfonso?
- To vam neu rei.
Arbellez uzmae jedan korak i ree s primjetnim negodovanjem: - To mi nije rekao - n
isam ga pitao - to vam neu rei! Takve odgovore nitko ne eli da uje!
Apa uinj odbojni kret rukom i uzvrati: - Neka me moj brat ne pita za stvari o koji

ma ne mogu govoriti! Poglavica Apaa voli djela, a ne rijei.

- Ali ja bih ipak htio znati to se to dogodilo vani na brdu.
- To e vam rei ker Mixteka.
- Ali i ona uti.
- Bivolovo elo e se vratiti te e vam on ispriati. Neka me moj brat odvede do le aja Gr
omke Strijele, da mu pregledam ranu!
- Onda poi!
Kad su stupili u Ungerovu odaju, oni nao e kraj njegovog le aja obje djevojke, Emmu u
suzama i Indijanku kako alosna uti. Ranjeni traper se svijao u krevetu. Sigurno s
u ga muili bolovi, ali on nije pustio ni glasa od sebe. I kad je Medvjee Srce ranj
enom traperu opipao glavu, ovome se od boli zgri lice, ali osta nijem.
- Sta mislite? - zapita ga haciendero.
- Nee umrijeti - uzvrati poglavica. - Neka samo stavljaju melem na ranu!
- Sutra e doi lijenik.
- Trava oregano je pametnija od lijenika. Ima li moj brat nekog vaquera koji je d
obar jaha i lovac?
- Moj najbolji lovac i strijelac je stari Fran-cisco.
78
V- Neka ga zovnu l neka mu spreme jednog do-broglkonja! On e poi sa mnom do Komana.
Do Komana? O Bo e, ta ete kod njih?
- Zar moj brat ne poznaje Komane? Mi smo im oteli zarobljenike. Oni e doi da nam se
osvete.
- Na haciendu? Tako daleko?
- Crveni ovjek ne zna ni za kakvu razdaljinu kad eli da se osveti i da svom neprij
atelju uzme skalp. Komani e sigurno doi.
- Pa za to onda da im poete u susret?
- Da ih izvidim i dokuim kada e i kojim putem
doi.
- Zar nije bolje da ostane ovdje, pa da postavimo
stra e?
- Poglavica Apaa vi e voli da vidi svojim roenim oima nego oima drugih. Gromka Strijel
a, moj brat, je htio da poemo u susret tim psirna Komanima. Sad je bolestan, te u j
a to uiniti umjesto njega.
- Onda poja ite sa sreom! Ja u pozvati Francisca.
Za nepuni etvrt sata bio je vaquero spreman za polazak. Po njegovoj spolja nosti mo
glo se vidjeti da je podesan ovjek za ovakav poduhvat. Kad je uo o emu se radi, on
izrazi svoju spremnost da prati Apaa. Oni su se zatim opremili onim to je potrebno
za ovakvo izvianje i uskoro potom krenuli. .
Kad su se dvije djevojke na le same s ranjenikom, Emma poe ponovno da lije suze. Ne
obian i udan dojam imala je njena blizina na onesvije enog ranjenika. Kad bi vidjela
kako se u bolima mui, uzela bi ga za ruku, i njegovo bi se lice odmah razvedrilo.
Kad bi mu s vremena na vrijeme lakim poljupcima prltisla blijedo elo ili usne, o
nda bi mu se lice ozarilo vedrim sjajem, te je izgledao kao da ga boli vi e ne mue.
- Misli li da zna da sam ovo ja? - ree Emma
Indijanki.
- Pa ne vidi te - uzvrati Karja.
- Oh, on me osjea, e tijelom ve du om, on osjea blizinu one koju voli. Ah, kam" te sr
ee da ni79kad nije po ao na brdo El Reparo! Kako se ljutim na tvoga brata Tecalta to ga je
poveo sa sobom!
- Tecalto je dobro mislio! Htio mu je pokazati blago kraljeva i darivati ga.
- A ti si to blago htjela grofu da da ! - ree Emma predbacujui joj.
- Zar mi ne mo e oprostiti? - molila ju je Indijanka.
- Opra tam ti, jer znam da je .ljubav jaa od svega drugog. Oh, samo da ozdravi!
- Trava oregano e mu pomoi. Ali zar ne bi htjela da pogleda u grofov prtljag?
- Ne. Uini to umjesto mene! Ne elim da vidim ono to pripada Alfonsu.
Bili su prona li grofov prtljag. On se sastojao od dvije dobro nabijene bisage koj
e je Indijanka sada otvorila. U njima nije na la ni ta upadljivog, osim na dnu druge
bisage gdje je le alo neko pismo, koje je po svojoj prilici bilo ispalo iz d epa od

ijela koje" se nalazilo u bisagi. Ona proita tih nekoliko redaka. Bilo je to ono
pismo koje je glasnik predao grofu. Karja dobaci svojoj prijateljici munjevit po
gled i kad primijeti da Emma pazi samo ranjenika, ona brzo sa-kii pismo.
Meksikanski konji su veoma brzi i izdr ljivi. Medvjee Srce i vaquero Francisco letj
eli su poput vjetra na svojim konjima prema sjeveru. Jo prije mraka stigli su do
mjesta gdje su ranije za vrijeme bijega pred Komanima bili zanoili, ali se tu ne o
dmori e, ve nastavi e putem kojim su tada bili do li.
Kad se bilo ve prilino smrailo, Medvjee Srce iznenada zaustavi svog konja i pogleda
u zemlju, a vaguero uini to isto.
- Sta znai ovo? - zapita on Apaa. - Pa to su tragovi!
- Mnogih jahaa! - potvrdi Indijanac.
- Do li su sa sjevera!
- I skrenuli prema zapadu.
- Da malo bolje pogledamo trag!
80
Oni sjaha e i bri no pregleda e otiske kopita.
- Ima ih mnogo - ree Apa.
- Sigurno dvije stotine - doda Francisco.
Medvjee Srce kimnu potvrdno glavom i onda pokaza rukom na trag kopita ije su ivice
bile o tro ocrtane.
- Da - ree vaquero s izrazom duboke zabrinutosti. - Mo emo biti sretni, jer su prij
e; nepunih etvrt sata bili ovdje.
Poglavica hitro skoi na noge. .- Naprijed! Moram ih vidjeti!
Oni istom skoi e na konje i poo e za tragom koji je vodio duboko u sierru. Kad je nest
alo i posljednjeg traka dnevnog svjetla, oni ugleda e na jednom grebenu, koji je le a
o na uzvi ici pred njima, tamnu zmijoliku liniju koja je poticala od jahaa.
- Komarici! - ree Apa.
- Da, tano! Ascuas, krenuli su na haciendu!
- Do jutra e se sakriti u brdima - uzvrati poglavica. - Neka se moj brat odmah vr
ati i javi ha-cieneru da Komani dolaze. Medvjee Srce e ostati neprijatelju na tragu.
On mora znati to e Komani uiniti.
Nakon tih rijei Apa se okrete i pojaha dalje ne obazirui se vi e da li je vaguero pos
tupio po njegovom uputu. ,
- Per dios! opsova Francisco. - Ovaj Indijanac je udan! Sam se usuuje protiv dvije
stotine neprijatelja! Ree mi ta treba da uradim i pojaha, a da se ne oprosti i ne
pogleda da li sam ga poslu ao.
Francisco usmjeri svoga konja prema jugu i pojaha putem kojim su bili do li.
Morao je to je br e mogao da prenese lo u vijest na haciendu. Stoga je dobro potjerao
konja te se jo prije ponoi na ao na farmi.
Tu je sve. le alo u dubokom snu, osim Emme koja je bdjela nad le ajem svog dragana.
Zato se vaquero najprije obrati njoj. Ona probudi svoga oca koji odmah pozva k s
ebi starog .Francisca.
- Je l"istina to mi Emma ree? - zpaita Arbel-lez. -r- Dolaze li zaista Komani?
6 Dvorac Rodriganda
81- Da, istina je, senjor.
- Kada? Valjda ne jo danas?
- Ne, danas smo jo sigurni.
- Ima li ih mnogo?
- Sigurno dvije stotine.
- Santa Madonna! Kakva nesrea! Oni e opusto iti haciendu.
- Toga se ne bojim, senjor - ree hrabri starac. - Zar nemamo ruke i dovoljno oru ja
? . "
- Koliko je daleko odavle mjesto gdje ste ih vidjeli?
- est sati neusiljenog hoda.
- Ka e , nisu se uputili ravno prema haciendi?
- Ne. Oni su veoma promuurni. Po li su u brda da se sakriju te se prije sutra nje noi
sigurno nee pojaviti.
- Mi emo ipak odmah preduzeti sve mjere opreza. Oh, da samo nije senjor Unger ran
jen!
- U poglavicu Apaa i Bivolovo elo se isto tako mo ete pouzdati.

- Bivolovo elo se jo nalazi na brdu El Beparo. Poruit u da doe.

- Da poem ja?
- Ti si umoran.
- Umoran? - nasmija se starac. - Konj svakako jest, ali ja ne. Uzet u drugog.
- Zna li gdje se nalazi poglavica?
- Ne.
- Na izvoru srednjeg potoka.
- Dobro, sigurno u ga nai. Treba li sada da probudim ljude?
- Da, probudi ih! Bolje je da ve danas budemo spremni za odbranu.
Stari Francisco udari na sva zvona te se svi pro-budi e, a onda sjede na konja i p
ojaha prema brdu El Reparo.
Za nepunih etvrt sata nakon njegovog odlaska oko Tiaciende .bija e zapaljeno nekoli
ko vatri koje su toliko osvijetlile kraj, da se sigurno ne bi ni jedan Indijanac
usudio pribli iti kui. Bivolovo elo bija e upravo krenuo sa svojim Mixtekama sa El Re
para, kad je stari
82
vaquero na njega udario. - Za to si do ao, to se desilo? - raspita se on odmah.
- Brzo na haciendu! Komani dolaze! - viknu Francisco.
Oi Indijaneve zasja e. - Za to brzo? Tko je rekao? zapita ga on.
- Ja sam ih glavom vidio.
- Ah! Gdje?
Francisco ispria to je za vrijeme juera njeg izvianja vidio.
- Ako je to tako, onda imamo jo vremena - ree Bivolovo elo. - Komani e na haciendi el
Erifia ostaviti mnoge skalpove. Dokle god im je Medvjee Srce za petama nemojmo s
e brinuti. Oni nam nee umai.
Zatim su pojurili u galopu prema haciendi gdje su na li sve u urbi i uzbuenju. Arbel
lez lino primi cibolera i upita ga za njegova mi ljenje. Poglavica s osvrte pogledom
unaokolo i mahnu glavom kad je vidio ratnike pripreme.
- Misli li da su Komani Digger Indijanci? - zapita on.
;- Ne - odgovori Arbellez. - Diggeri su glupi.
- Ali Komani nisu. emu onda ove mjere?
- Santa Madonna! Zar treba da se predamo bez borbe?
- Mi emo se boriti, ali drukije. Komani a ra"zaslati uhode da nas izvide. Oni nas nee
napasti danju. Ako ih elimo otjerati, onda oni ne smiju naslutiti da mi znamo za
njihov dolazak.
- Ah, u pravu si!
- Mi emo morati neprimjetno da izvr imo pripreme. Koliko ljudi ima ?
- etrdeset.
- To je dovoljno. Ima li svatko pu ku?
- Svi imaju dobre pu ke. Raspola emo i s A6-voljno municije. ak sam spremio i topove.
- Topove? - zapita Indijanac udei se.
- Da, etiri.
- O tome nemam pojma. Otkuda ti?
83- Na kova ih je napravio za vrijeme tvog odsustva.
Poglavica s nevjericom odmahnu glavom. - Kova ih napravio? Vrijede li to?
- Da, isprobali smo ih. Cijev je izbu ena od suhe drenovine, okovane jakim, petost
rukim karikama. Nemogue je da prsnu.
- Onda e ii. Pucat emo stafcloim, avlima i starim eljezom, te e imati strahovito dejst
vo. Zatim e nam biti potrebno nekoliko vatri. Napad e vjerojatno uslijediti idue noi
. Sve mora biti u mraku, kako bi Komani mislili da smo duboko utonuli u san. im se
pribli e, mi emo zapaliti vatre i osvijetliti kraj oko haciende kako bismo imali s
iguran cilj.
- Onda emo vatru nalo iti na ravnom krovu kue.
- To ti je pametno. Na svakom uglu kue na-slagat emo veliku gomilu drva i preliti
je uljem. Takve vatre e biti dovoljne da nam pru e rasko no svjetlo.
- A kuda emo staviti topove?
- Ukopat emo ih na svakom uglu kue im se bude smrailo. Oni moraju biti tako postavlj
eni, da svaki mo e dejstvovati na dvije strane. Ah!
Ovaj posljednji uzvik odnosio se na jahaa koji je na zapjenu enom konju uletio kroz
kapiju. Bio je to Apa.

- Medvjee Srce! - viknu Arbellez. - Otkuda dolazi ?

- Od Komana - odgovori Indijanac, sjahav i sa konja.
- Gdje su?
- Na El Reparu.
- Na El Reparu? - zapita Bivolovo elo. Jesu li se tamo ulogorili?
- Da. Ja sam ih slijedio do brda. Oni su se na nj popeli tek nakon ponoi.
- Na kojoj strani e zanoiti?
- Na strani prema sjeveru.
- Uf f! Ako budu - Mixteka se prekide i doade tiho da ga je samo Apa mogao uti: - A
ko budu prona li grofa!
84
tiho.
- Njega e krokodili nai - uzvrati Apa isto tako
Komana je zacijelo bilo dvije stotine na broju. Predvodio ih je jedan od njihovih
najuvenijih poglavica, Arika-tug, Crni Jelen. Kraj njega, s obje strane, jahale
su dvije uhode kojima je kraj oko haciende bio dobro poznat. Otuda se nisu mogli
prevariti u pravcu.
Jahali su, ne slutei da ih slijedi poglavica Apaa, u gu ijem redu jedan za drugim te
su tako najzad dospjeli do sjevernog podno ja brda El Reparo. ijim su ss padinama u
speli i zatim zaustavili pod gustim -stablima ume.
- Zna li moj brat za neko mjesto ovdje gdje bi smo se mogli za vrijeme dana sakr
iti? - zapita Crni Jelen jednog od svojih vodia.
Upitani se duboko zamisli i odgovori: - Da. Gore navrh brda.
- Kakvo je to mjesto?
- Neka ru evina u ijim predvorjima ima mjesta za hiljadu ratnika.
- Pozna li moj brat dobro to mjesto?
- Ne vjerujem da se varam.
- Misli li moj brat da bi ga trebalo najprije izviditi?
- Bolje je i sigurnije tako.
- Onda emo nas dvojica poi, a drugi e saekati ovdje.
Oni "sjaha e sa svojih konja, uze e oru je u ruke i zao e u umu.
Indijanac posjeduje uroeni smisao za orijentaciju i gotovo nikad ne mo e zalutali.
Otuda je vodi krenuo a sigurno u dostojnom svakog divljenja kroz mranu umu prema ru evin
i. Poglavica je i ao za njim. Uprkos te koa koja im je zadavala tama, oni stigo e do po
ru enih zidina hrama i poe e da ih pretra uju.
Nisu nai li ni na kakav trag koji bi im ukazao na ovjekovu prisutnost i, upravo kad
su mislili da su sigurni, oni se iznenada zaustavi e i osluhnu e. Bio
85se razlijegao jedan krik, krik koji kao da nije poticao iz ljudskog grla.
- to li je ovo? - zapita Crni Jelen.
- Ja jo nikad nisam uo takav glas - ree vodi.
Onda se krik jo jednom razlije e, otegnut i u asan.
- Neki ovjek u smrtnom strahu! Gdje li je - ree poglavica.
- Ne znam. Odjek vara.
- Moramo napustiti ove zidine.
Indijanci se uzvera e preko zidina i kad se ponovo tim razlije e vapaj od kojeg bi s
e svaki ovjek naje io do sr i u kostima, oni u e iz koga pravca dolazi.
Obojica nastavi e oprezno da se uljaju i doo e najzad do ruba jezerceta kojim su onda
po li dalje dok se nisu na li u neposrednoj blizini odakle se zao-rio krik. Indijanc
i su bili uveni po svojim eljeznim nervima." ali su se ipak prepali kad se u njiho
voj neposredinoj blizini razlijegao strahovit krik.
- Ovdje je - ree vodi - ovdje u vodi.
- Ne, iznad vode je - popravi ga poglavica. - Oslu ni!
- Tu se netko praaka i udara, kao da su krokodili.
Iz vode se pomoli neki svjetlucav sjaj.
- To su krokodili! Vidi li moj brat ono svjetlu-canje?
- I ovjeka medu njima? Nemogue!
- Ne, ovjek je iznad njih, na onom stablu. Arika-tug poteza rukom na kedar u ijoj
sU blizini stajali.
- Onda mora da je privezan! Tada se ponovo zaori krik. .
- Tko vie - zapita poglavica glasno.

- Upomo! - razlije e se odgovor.

- Gdje si?
- Visim na stablu.
- Uff! Iznad vode?
- Da. Doite brzo!
- Tk si ti?
66
- panjolac.
- panjolac, bljedoliki - pro apta Crni Jelen svome pratiocu. - Nek" i dalje visi!
- i upi"ta glasno:
- Tko te je objesio?
- Dvojica crvenih neprijatelja.
- Uff! - izusti poglavica. - Sigurno visi iz osvete. Onda ga zapita koji su Indi
janci to bili.
- Jedan Mixteka i jedan Apa. O doite, pomoliti mi! Ne mogu vi e, krokodili e me rastr
ginuti!
- Jedan Mixteka i jedan Apa! - ree tiho poglavica. - To su na i neprijatelji. Onda b
ismo ga mogli spasiti. Najprije ga moramo osvijetliti vatrom.
On brzo prie jednom bunu koji je kako je prije toga prilikom uljanja primijetio, bi
o suh, i upa ga iz zemlje, i ponese prema obali. Onda izvadi svoj punk1 i zapali ibl
je. Vatra se rasplamsa i osvijetli unaokolo: sa stabla je iznad same vode visio
jedan bijelac i dizao noge u vis im bi se neki krokodil vinuo da ih dohvati.
- Ovo je te ka osveta! - ree Crni Jelen. - Neka nam odgovori bez straha od aligator
a.
S tim rijeima on se uzvera uz stablo, dohvati laso i podi e obje enog tako da se ovaj
najzad oslobodio opasnosti koja mu je prijetila. Alfonso je ve pri prvom blijesk
u vatre primijetio Indijance i po nainu, na koji su im bila lica namazana, prepoz
nao da su to Komani, koji su se uputili u rat. Sve mu je bilo jasno te se smatrao
ve napola spa enim.
- Za to su te crveni ljudi objesili? - zapita poglavica dalje.
- Zato to sam se s njima borio da ih ubijem. Bili smo neprijatelji.
- Za to onda nisi ubio pse? ApaCi i Mixteke su kukavice.
- Bili su to Medvjee Srce, poglavica Apaa, i Bivolovo elo, poglavica Mixteka.
- Medvjee Srce i Bivolovo elo! - viknu Ko-man.- Gdje su sada?
- Oslobodi me pa e ih imati!
l Prerijski upalja primj. pisca
87Crni Jelen povue svom snagom za laso l podi e grofa toliko da je ovaj mogao gornj
im dijelom tijela lei na granu i predahnuti. Kad je Koman tako oslobodio ruku, on
izvue no i prereza laso i veze sa panjolca koji se, uprkos goleme izmorenosti mogao
sada sam dr ati.
- Ah - uzviknu on. - Slobodan! Slobodan! - Onda sav odu evljen zaurla u no: - A sad
osveta! Osveta!
- Za osvetu e iimati prilike - ree Koman, koji je u njemu nasluivao korisnog saveznik
a. - Ali za to vie toliko? Suma ima u i. Ima li neikog u blizini?
- Nikog! Na brdu nije bilo nikog osim mene i ovih prokletih krokodila. Dokle god
budem iv, neu zaboraviti ovu no!
- Nemoj je zaboraviti i osveti se! A sada sii! Oni se spusti e sa stabla; tek kad j
e pod sobom
osjetio vrsto tlo, Alfonso je znao da je spa en.
- Hvala vam! - ree on. - Tra ite od mene to hoete, ja u vam sve uiniti!
Koman uzvrati smireno: - Sjedi kraj nas i odgovori nam na ono to te budemo pitali!
Kad su posjedali u travu, panjolac ispru i svoje namuene udove s milinom, kakvu jo ni
kad u svom ivotu nije osjetio, i zapita:
- Vi ste Kornani?
- Da. Ja sam njihov poglavica Arika-tug, Crni Jelen.
- I po li ste u rat?
Indijanac kimnu potvrdno glavom. Onda zapita: - Da li ti je poznata hacienda del
Erina? Kako se zove ovjek koji na njoj ivi?
- Zove se Pedro Arbellez.
- Ima H on ker?

Da.
A da li se s njegovom kerkom nalazi neka Indijanka iz plemena Mixteka?
Da. To je Karja, Tecaltova sestra.
Sestra Bivolovog ela? - ponovi poglavica, sav iznenaen. - Uf f! To Komarici nisu
znali, inae bi obe squaws bolje uvali.
- uo sam o tome.
- uo si? - zapita Crni Jelen. - Da, jer oni stanuju kod mene.
- Kod tebe? Glas ti govori u zagonetkama! Mislim da oni stanuju na haciendi!
- I to je istina, jer hacienda pripada meni.
- Tebi? Onda si ti senjor Pedro Arbellez?
- Ne. Ja sam grof Alfonso de Roriganda. Arbellez je samo iznajmio moju farmu.
- Uf f! - ree Koman hladno, podigav i se sa zemlje. - Onda e ponovo visiti nad vodom d
a te aligatori po deru!
Alfonso je bio toliko siguran u svoju stvar da mu odgovori smije ei se: - Za to?
- Zato to si ti za titnik obje squaws.
- Sjedi ponovno, Crni Jelene, ja im nisam za titnik, ja sam njihov neprijatelj i t
voj prijatelj. Squaws su krive" to sam, obje en, ali ti si me spasio. Ja u ti se zah
valiti na taj nani, to u ti predati trojicu najveih neprijatelja Komana: Bivolovo elo,
Medvjee Srce i Gromku Strijelu.
- Misli li Itinti-ku, velikog izviaa? - viknu Koman. - Gdje je sada?
Indijanac mu je postavio ova pitanja sav izvan sebe. Nada da e uskoro imati ta tr
i ovjeka posve ga je li ila hladne smirenosti i samosavlaivanja zbog ega su Indijanci
inae vrlo ponosni.
- Rei u ti to ako mi prije toga ne to obea . Ti eli da nap"adne haciendu?
- Da - priznade Indijanac.
- Da li e u tome uspjeti?
- Crni Jelen jo nikad nije bio pobjeen.
- Jesi li poveo mnogo Komana sa sobom?
- Deset puta deset puta dva.
- Dvije stotine? Dovoljno je. Imat e trojicu uvenih poglavica, zatim sve skalpove it
elja na haciendi i sve to se nalazi na njoj ako mi ostavi itavu kuu koja meni pripad
a.
- Koman se duboko zamisli i onda odgovori
89- Neka bude kako ti eli ! Gdje su dakle ta trojica poglavica?
- Oni se nalaze - nasmije i se zadovoljno grof - upravo na haciendi.
- Uff, uff! Ti si me nadmudrio! - priznade Crni Jelen.
- Ali ti si mi dao svoju rije!
- Poglavica Komanda nikad ne prekr i zadanu rije. Kua e biti tvoja. Ona trojica nepri
jatelja, skalpovi i sve to je u kui pripada sada Komanima. Da li je hacienda sazida
na od kamena?
- Od tvrdtig kamena i okru ena drvenim stubo-vima. Ali ja poznajem s.ve njene tajn
e te u vas bez muke dovesti do cilja. Vi ete se nai u kui dok njeni itelji budu vrsto
spavali. Probudit e se samo pod no evima i ratnim sjekirama Komana.
- Ima li haciendero mnogo oru ja?
- On ima dovoljno oru ja, ali mu nee ni ta koristiti.
- Koliko li ljudi ima?
- Mo da etrdeset.
- etiri puta deset? To iznosi sedam puta deset, jer svatko od trojice poglavica v
rijedi za desetoricu.
- Gromku Strijelu nemojte raunati. On je te ko ranjen, mo da i mrtav. Ja sam ga udari
o topuzom po glavi.
- Uff! Ti si se borio s Itintom-ka? Tko se sa njim borio, taj mora da je hrabar
ratrjik.
- Nisam kukavica, iako si me na ao kao zatoenika.
- To u vidjeti kad nas ovede na haciendu. Misli li da oni ne slute da e im doi ratnici
plemena Komana da se osvete?
- Nisam uo da se o torne govorilo.
- Poslat u jednog uhodu. - Ne smiju ga samo vidjeti!
Uff! On e otii ravno na haciendu. Onda je izgubljen.
- Nije izgubljen. On nije Koman, ve Indijanac iz plemena Opata. Prema njemu nee bit

i nepovjerljivi, i on e najbolje vidjeti da li se spremaju za borbu protiv Komana.

Za sada znam sve to mi je potrebno. Neka moj brat ode i dovede ratnike do ru evina
kuda u pohitati i ja s ovjekom koji je poglavica bljedolikih.
Vodi se brzo udalji, a poglavica i Alfonso kre-ta e lagano prema poru enom hramu. panj
olac prije "polaska baci jo jedan pogled na malo jezero iznad ije je vode proveo n
ajjezivije asove svoga ivota. Kraj obale su plivali aligatori i ispru enih glava bul
jili iz vode na rtvu koja im je umakla.5. CRNI JELEN
Idueg jutra pode poglavica Komana sa Alfonsom l vodiem kroz umu da izvide kraj u kom
e su se nalazili. Tako stigo e do ivice grebena odakle se pru ao pogled u dolinu. Ta
da se ispod njih razlije e pot--nuli tresak.
- to li je to? - zapita Crni Jelen.
- Pucanj - ree vodi.
- Ali ne iz pu ke, ve od eksplozije - ree .Alfon-so koji je odmah naslutio to se dolj
e "fctesilo.
Oni se primako e to su vi e mogli okomitoj litici i pogleda e prema potoku. Tu su ugled
ali Bivolovo elo sa njegovim Indijancima kakd su pojahali u galopu. Alfonso spazi
i konja sa samarom natovarenim zlatom i nakitom i nasluti da se u njima skriva
jedan dio blaga.
- Kakvi su to ljudi? - zapita"ga poglavica.
- To su Mixteke - uzvrati panjolac.
- Mixteke koji e umrijeti i istrunuti - ree. Koman prezrivo.
- Oh, u njima ima jo dovoljno snage. Pogledaj samo njihovog poglavicu! To je Bivo
lovo elo!
- Uff! Bivolovo elo! - viknu Arika-tug promatrajui mrkim okom Mixteke u dolini. Nee jo dugo potrajati i oni e umrijeti na stubu za muenje u logoru Komana.
Kad su se vratili poru enom hramu, oni posla e uhodu na haciendu. On je imao na sebi
ruho civiliziranog Indijanca; dobio je staru pu ku i najgoreg
92
konja kojeg su imali i nareenje da napravi veliki luk te da se haciendi pribli i sa
juga.
Bivolovo elo je stajao sa hacienderom i Medvjeim Srcem na prozoru kad je pijun ujah
ao u dvori te.
- Uff! - viknu Apa podrugljivo se osmjehnuv i.
- Kako? - zapita Arbellez iznenaen.
- Na prijatelj hoe time rei da je prispio oekivani uhoda - objasni Bivolovo elo Apaev
uzvik.
- Ah. pa to nije Koman! - ree Arbellez.
- Ne, to je neki iz plemena Mara ili Opata, ali sigurno prebjeglica.
- Kako da postupim s njim?
- Ljubezno. On ne smije naslutiti da se spremamo za borbu.
Haciendero sie u dvori te. Indijanac, koji je upravo kanio da ue u slu insku sobu, poz
dravi ga utivo.
- Je li je ovo hacienda del Erina gdje zapovijeda senjor Pedro Arbellez? - zapit
a on.
- To sam ja.
- Oh, oprostite, don Pedro! Smijem li kod vas svratiti?
- Za to da ne! Meni je svaki gost dobro do ao. Otkuda dolazite?
- Dolazim iz Duranga preko onih brda.
- To je vrlo daleko.
- Da. Bio sam tamo nekoliko godina, ali me je groznica potjerala. Izgleda da je
ovdje bolje. Da vam nije mo da potreban neki vaguero, senjor?
- Ne.
- Ne treba ii vam radna snaga?
- Za sada imamo dovoljno ljudi, ali vi mo ete, ostati uprkos tome i odmoriti se do
kle god vam se bude dopalo.
- Hvala! Budui da vam nije nitko potreban i " da je va a" hacienda najbolja sve do
granice, ja u potra iti neko mjesto gdje bi kao gambusino mogao ivjeti. Samo kad ne
bi bilo divljaka!
- Bojite li se Indijanaca?
93- Jednog ne, ali petorice ili desetorice svakako. Pria se kako Komani kane da up

adnu u ovaj kraj.

- Pogre no su vas obavijestili. Oni e se dobro pripaziti da ovamo dou jer znaju da b
i dobili valjanu lekciju. Dakle ostanite,, odmorite se dobro i nahranite se u sl
u inskoj sobi do mile volje!
Haciendero poe dalje, ostaviv i Opatu u izvjesnosti da na haciendi del Erifia nitko
iv ne misli da bi se neprijateljski Indijanci mogli nalaziti u blizini. Uhodi ka
o da odmor nije bio naroito potreban, jer je itavo vrijeme lutao po haciendi i naj
bli oj okolini i tek po podne sjeo na svog konja i pojahao dalje.
On se ne uputi prema granici, ve se zaobilaznim putem vrati Komanima gdje su s nes
trpljenjem oekivali njegov izvje taj. Kad je ispriao poglavici to je vidio, Crni Jele
n kimnu glavom na kojoj se razlije- e krvo edan osmijeh i ree:
- Hacijenda e se u panici probuditi iz sna, Komani e se vratiti u svoje atore sa pli
jenom i mnogim skalpovima.
Nakon toga Alfonso i uhoda su mu podrobno opisali polo aj i svojstva zgrade, a ond
a se odr alo veliko ratno vijee.
Odluili su da pou im padne mrak. Oko ponoi bi stigli u blizinu haciende, koju je val
jalo sa sve etiri strane opkoliti. Onda su se Komani morali na znak svoga poglavic
e popeti na ogradu i unutar dvori ta opkoliti kuu, dok bi pedeset ljudi upalo kroz
prozore i razi lo se po hodnicima. Tek onda je trebalo da otpone ubijanje.
Dok su se u poru enom hramu o svemu dogovarali, na haciendi je takoer zasjedao ratn
i savjet.
- Ima li dovoljno vatre? - zapita Bivolovo elo.
- Da, dovoljno. Vaquerosi ne mogu zamisliti ni Jednu sveanost bez vatrometa - uzv
rati "Arbellez. - Za to to pita ?
- Glavno je Komanima uzeti konje kako ne bi mogli brzo umai. Moramo najprije vidje
ti gdje e
ostaviti svoje konje kako bismo u podesnom trenutku bacili meu njih vatru.
- Nek" tako bude.
- Ali za to su potrebni odva ni i oprezni ljudi.
- Njih imam. Kad emo poeti da ukopavamo topove?
- Saekat emo mrak. Ali budui da je uhoda onako zadovoljno odjahao, ja ne vjerujem d
a nas i dalje promatraju. Mogli bismo i sada poeti.
Tako su se svi bacili marno na posao. Kad je pao mrak, ni jednog od vaguerosa ni
je vi e bilo na livadi kao inae, ve su se svi na li unutar ograde da se svim sredstvim
a najbolje pripreme za obranu haciende.
Tako je pro lo vee u naj ivahnijem i ekivanju, a na sat prije ponoi Apa se podi e i poe
idnicu. On uze sa sobom dvojicu dobro naoru anih pe-ona koji su sa sobom ponijeli
dovoljno vatrene smjese .a. rastjeraju stado od hiljade konja na sve etiri strane.
Uskoro se poglavica vrati sam.
- Jesi li vidio Komane? - zapita ga haciendero. s- Gdje su?
- Sjahali su. Sad su okru ili ogradu a konje ostavili vani kraj potoka.
- Ima li mnogo stra ara kraj njih? - zapiti Bivolovo elo.
- Samo trojica.
- Uff! Dvojica na ih e uiniti svoju du nost. Zatim je Arbellez po ao u bolesniku sobu gdj
e
su dvije djevojke kao i obino sjedile kraj bolesnikove, postelje. Bile su blijede
, ali pribrane.
- Da li dolaze? - zapita Emma.
- Da. Spava li bolesnik? - vrsto.
- Onda mo ete poi na svoja mjesta. Uzmite svijenjak sa sobom!
Djevojke zapali e svijenjake i pohita e na ravni krov kue gdje je u svakom uglu bila n
aslagana velika gomila drva prelivenog uljem. Tu je bilo i kamenja i napunjenih
pu aka kako bi i ene imale priliku da sudjeluju u odbrani.
95No je bila tiha. Samo se grgor potoka mogao uti ili frkanje konja s pa njaka. Pa i
pak mnogo je srce u oekivanju borbe br e kucalo.
Tada se razlije e iz sveg glasa kreket apca. Bio je toliko dobro izveden, da u drug
im prilikama sigurno ne bi obratili pa nju na njega. Sad je meutim znao svaki itelj
na haciendi da je to znak za napad.
Stari vaquero Francisco izmolio je da rukuje topom " koji je imao da brani predn
ju stranu kue. On ga je bio napunio staklom, avlima i piletinom od eljeza, a ispod

serape1 koju je bio iznad cijevi prebacio tinjao je svitnjak kojim je trebalo za
paliti barut. Tako je ekao uuren u malom jarku i oslu kivao i najti i um.
Kraj prozora prizemlja s desne strane ulaza stajao je Apa a s lijeve je stra ario M
ixteka. Obojica su imali pu ke u rukama i budno gledali svojim o trim oima u mrak. On
da se ponovo raziije e kreket apca i gore na ogradi nasta kome anje. Dvije stotine gl
ava se pojavi e iznad ograde i dvije stotine tamnih, okret- nih prilika skoi e s nje
u dvori te. Upravo su se njih pedesetoi-ica bili okupili da upadnu kroz prozore, k
ad Apa podi e svoju dvocije"ku i viknu:
- Ankhuan selkhi no-khi - zapalite vatre! Njegova pu ka se prolomi, a taj znak je
imao udesno dejstvo. Tek to se pucanj razlije e, kad djevojke go-re na ravnom krovu
kue zapali e svitnjacima barut i za tren oka se zaplamsa golema vatra koja dnevnom
svjetlo u obasja itav kraj. Indijanci se zaprepa teni zaustavi e.
Pri blijesku vatre stari Francisco ugleda pedeset okupljenih Komana. Jedva da su
se nalazili na"nekih petnaestak koraa ja od njega. On upali svoj top iji je pucanj
s takve blizine imao strahovito dejstvo. Izgledalo je kao da je itava gomila kao
poko ena pala. Nastala je neopisiva gu va nalik na zamr eno klupko unesreenih prilika
i dok se ono rasplelo, Francisco je imao vremena da ponovo napuni svoj top. Njeg
ov drugi pucanj je imao isto dejstvo. I ostali topovi se prolo1 Pokriva primj. pisca
mise, a sa svih prozora kue i sa ravnog krova zablje- ta e pucnji i tada - odozgora s
e to moglo sasvim dobro vidjeti - tada se iznenada razlije e prasak zapaljive smje
se i zau rzanje i frkanje prepla enih konja koji su se otrgli i pojurili takvom brz
inom, da je od udara njihovih kopita zemlja drhtala.
Napadai zaurla e od bijesa. Bili su osvijetljeni i pru ali siguran cilj. Sobe su meuti
m bile mrane tako da su Romanci nasumice pucali, ak i da su u toj opoj gu vi imali vr
emena da mirno ni ane. Nisu oekivali takav prijem, te su poeli da se povlae.
Samo je Crni Jelen stajao nepokolebivo i sokolio svoje da izdr e, ali uzalud. Staj
ao je po strani kraj kue, a onda je poletio naprijed da vidi kako se tamo odvija
borba. Ali njihov polo aj je bio tu jo gori. Francisco je svojim dobro nani anjenim p
ucnjima zbrisao sve pred sobom. Poglavica shvati da je sve izgubljeno te skoi na
ogradu da pobjegne.
Kad se na ao na ogradi, opazi ga Apa i viknu: - Arika-tug!
Namah je prepoznao Komana, ali ga nije mogao ubiti, po to"mu je pu ka bila prazna.
- Zar to Crni Jelen okree neprijatelju lea? - doviknu on svome protivniku, odbaci
pu ku i isue ratnu sjekiru jz pojasa.
Onda skoi sa prozora, pojuri preko dvori ta i vinu se preko ograde.
- Stani Crni Jelene! - viknu on za bjeguncem. - Dolazi ti Medvjee Srce, poglavica
Apaa. Hoe li poglavica Komana pobjei pred njim?
Kad Koman u njegovo ime, on stade kao ukopan.
- Ti si Medvjee Srce? - viknu on. - Doi samo, pa u tvoju utrobu dati gavranima za d
oruak!
Oboje poglavica nasrnu e jedan na drugog s toma-havkom u ruci. Medvjede Srce je bi
o nadmoniji, to se uskoro pokazalo. Ali tada iskoi iz mraka neka prilika s pu kom u
ruci: bio je to Alfonso!
Bio je toliko mudar da se nije ni popeo preko ograde, nije nipo to htio da izla e op
asnosti od neprijateljskih kur uma svoj ivot. Tako se uurio iza ograde i ekao na ishod
napada. Kad su onda Komani
7 Dvorac RocUiganda
97navalili u bijeg i kad je vidio kako je Med vjee_ Srce " pojurio za Crnim Jelen
om, on pohita za njima i udari kundakom svoje pu ke Apaa s leda po glavi da se ovaj
skljoka. Koman odmah izvadi svoj no da one-svije enog ubije i da mu skine skalp, ali
ga Alfonso odbi
- Stani! - ree on. - Zaslu io je drukiju smrt.
- Ima pravo! - uzvrati Crni Jelen. - Brzo sa njim do konja!
- Do konja? Oni su pobjegli!
- Pobjegli? - zapita poglavica sav prestra en.
- Da. Prepali su ih vatrometom.
- Uf f! Hajde, polazi, inae e biti kasno!
Oni uhvati e Apaa za ruke i dado e se u bijeg vukui Medvjee Srce po zemlji za sobom.
Bilo je i krajnje vrijeme, ako su kanili da umaknu, jer Bivolovo elo bija e sa proz

ora opazio kako je Apa po urio za poglavicom Komanda i naslutio da se on nalazi u n

ajveoj opasnosti. On brzo sakupi sve ljude iz kue i pojuri za njima kroz otvorenu
kapiju budui da je neprijatelj napustio dvori te. Tamo vani je tu i tamo dolazilo d
o estoke pojedinane borbe u kojoj su uglavnom Ko"mani podlegli. Bivolovo elo je juri
o unaokolo oko haciende dokle god je svjetlo vatre dopiralo, ali ne nae Apaa.
Minuli su sati kad se Medvjee Srce probudio iz duboke nesvijesti. Otvorio je oi i
ugledao najprije vatru a zatim nekolicinu divljakih prilika koje su oko vatre sje
dile. Bio je vezan. S desne strane sjedio mu je Crni Je-len, a s lijeve Alfonso.
panjolac primijeti da je Apa otvorio oi.
- Dolazi k sebi! - ree on.
Svi Komani uperi e svoje poglede na zatoenika. Svi su bili o njemu uli - njegova slav
a bila im je poznata - ta samo mali broj njih bio ga je dotle vidio. Apa se s led
enom spokojnoSu pomirio sa svojim zatoeni tvom. Glava ga je boljela od udarca kundak
om, ali on se uprkos tome sjeao svega to se bilo dogodilo.
- Stra ljivi abac Apaa je uhvaen - rugao mu sa Crni Jelen.
Medvjee Srce se nasmija prezrivo. Bio je svjestan da ponosna utnja ne bi bila na s
vom mjestu.
- Ali junak Romanca je pred tim apcom htio umai! - ree on.
- Psino! Crni Jelen je svladao Medvjee Srce!
- Ti ia e ! Ni ti niti ma tko drugi niste u stanju da mene pobijedite. Vi ste me pod
muklo, s lea oborili. To sam htio da vam ka em, i vi e od mene neete uti ni jedne rijei.
Medvjee Srce prezire ratnike koji se poput duha daju u bjegstvo kad ih na megdan
pozove hrabri ovjek.
- Progovorit e ve, kad zapone muenje. Apa ne odgovori ni ta. On im je bio rekao ono
to misli i, poput tua vest, nije dao da ga sramote. Ostali su to ubrzo uvidjeli, te
ga zato upita poglavica Komana:
- Dan svie. Ovdje ne smijemo dulje ostati. Sjest emo i donijeti presudu ovoj kukav
ici koja se naziva poglavicom.
Kad se svi utke okupi e u krugu, Crni Jelen se podi e j dugim govorom nabroja Apaeve z
loine. - Zaslu uje smrt - ree on na kraju.
Svi se slo i e s njim.
- Hoemo li ga povesti sa sobom do logora Komana? - zapita on.
I o ovome su se posavjetovali i odluili da Medvjee Srce odmah ubiju, budui da im se
uz put moglo sva ta jo desiti.
- Ali kojom smru da umre? - pitao ih je poglavica.
Dugo su vijeali, aJi nisu mogli tako brzo doi do odluke jer je jedan ovako neobian
zatoenik morao da prepati neobine muke. Tada se podi e Alfonso koji dotle nije bio p
rozborio ni rijei i upita:
- Imam li i ja pravo na ovog Apaa ili ne?
- Ne. Ti si ga naima obeao - uzvrati Crni Jelen. - Da li ste vi ispunili ono to st
e meni obeali?
- Ne. Mi nismo mogli.
- Dobro, onda uzajamno data obeanja vi e ne vrijede te zatoenik pripada samo onom ko
ji ga je oborio. Nek" njega zadesi ista sudbina koja je i mene bilazadesila. Vez
at emo ga za ovo stablo i ostavit emo ga krokodilima da ga pojedu. Tako e i on prep
atili one iste paklene muke koie sam i ja oku ao.
Nakon tih rijei razlijego e se poklici odobravanja i oi sviju uprije e se na Apaa ne bi
li mu na licu proitali dojam koji je na njega ostavila ova odluka. Ali lice mu j
e bilo kao od tua izliveno, on ne trepnu okom.
- imamo li dovoljno lasa? - zapita grof.
- Da. Ovdje jo le e ona na kojima si ti visio. Osim toga i svaki Koman koji je uhvat
io konja ima laso.
U meuvremenu je naime nekolicini Indijanaca po lo za rukom da uhvate par konja koji
su okolo lutali.
- Dobro, onda ga i ve imo isto onako kao to je on mene vezao - slo i se Alfonso.
Tako su j postupili. Kad su bili gotovi, Crni Jelen htjede da se ismije Apau:
- Ima li poglavica Apaa jo kakvu molbu? im je Medvjee Srce do ao k sebi, opazio je da
le i kraj jezerceta na brdu El Reparo; sad je znao kakva ga sudbina eka te se nije
ni malo prepao kad je uo presudu. Pogledao je unaokolo kao da je htio duboko urez
ati u sebe izraze sa. svakog lica i rekao:

- Poglavica Apaa ne moli. No e suditi svima vama koji ste se ovdje sakupili. Medvjee
Srce je govorio. On nee urlati i kukati kao Sto je"to grof bljedolikih inio. Howg
h!
Zatim se jedan sna ni Koman pope uz stablo. Dok je ovaj vukao Medvjee Srce, dotle su
ga drugi gurali te se tako nakon dvije minute on nae iznad vode. Komarici su nek
o vrijeme gledali kako se Apa s ledenom ravnodu no u borio da sauva svoje noge pred elju
stima nemani, a onda se vrati e svome poslu.
- Hoe li se moja braa vratiti u svoja lovi ta? - zapita ih Alfonso.
- Najprije se moraju osvetiti - uzvrati mrko poglavica Komana.
- Hoe li poi sa mnom ako ih budem poveo da se osvete?
100
- Kuda?
- To u vam rei kasnije kad budemo vidjeli da li smo samo mi noas ostali ivi.
- Mi to moramo sada uti - ree poglavica - jer s na im bi.ielim bratom nemamo sree.
- Niti ja s mojom crvenom braom. Neka se sada svi raspr e i potra e svoje koji jo okol
o lutaju! Onda neka se okupe i ja u im rei kako da se osvete!
- Gdje da se sakupimo?
- Ovdje, na ovom mjestu.
- Dobro, uinit emo to bljedoliki ka e. Mo da e nam njegova druga rije donijeti vi e sre
o prva.
Komani se razio e da potra e svoje razbjegle ratnike. Grof ostade jo neko vrijeme da se
napaja prizorom koji su mu pru ali krokodili to su skakali iz vode da. dohvate Apaa
, a onda poe i on. Htio se od uljati dolje do potoka da vidi to je Bivolovo elo juer u
radio sa. svojim Indijancima. To je i bio glavni razlog zbog ega je Alfonso tra io
priliku da udalji Ko-mane.
Tek to je zanijemio bat njegovih koraka, Apa-evo lice poigra od radosti a sa usana
mu se raziije- e jedno tiho - Uf f! - Budui da mu je laso bilo vezano ispod mi ica,
mogao je da se vine preko lea kao to se gimnastiar vine sa vratila ili trapeza. Tim
e je uspio zabacili noge u vis tako da je s glavom visio nadolje te ga krokodili
vi e nisu mogli dohvatiti. Ali se ni s tim nije zadovoljio. Medvjee Srce uspije na
posljetku da se ma i lasa i da ga ha pola metra vi e stegne koljenima. Onda je svio
tijelo pa sa naizmjence hvatao rukama i koljenima sve vi e i vi e. Tako se peo lasom
, sav znojan od golemog naprezanja, dok nije dospio do grane. Zatim je legao pre
ko nje i odmorio se jednu minutu, jer je itavo vrijeme visio s glavom nadolje te
ga je nesvjestica poela hvatati.
Za sada je bio umakao krokodilima, ali njegov polo aj je jo uvijek bio opasan. Ako
bi se pojavio neko od Kornana, ili ako mu ne bi po lo za rukom da odrije i veze, onda
bi ipak bio izgubljen.
101Le ao je tako poprijeko preko grane na leima, ba onako kao to vje ba legne na vratilu
kad hoe da ss preko leda prebaci. Zatim je pognuo koljena to je vi e mogao i uspio
da provue ruke izmeu remena kojima su mu bile vezane noge. Najzad je prona ao i vor k
oji poku a da odrije i. To je dodu e potrajalo dugo. ali mu je naposijetku po lo za ruko
m. Tako su mu noge bile slobodne pa je jednu mogao da prebaci preko grane i da p
odigne gornji dio tijela. Onda je sjeo na granu i to tako da se na ao s rukama vez
anim na leima na mjestu gdje je gornji kraj lasa bio privezan za granu. Nakon dug
og naprezanja pri emu su mu prsti poeli da krvare, najzad je uspio da odrije i remen
, te mu je valjalo jo da se rukama vezanim na leima spusti niz stablo. To mu sigur
no ne bi poflo za rukom da je stablo bilo uspravno, ali sreom ono se koso dizalo
nad vodom,
Apa se dakle uljao granom dok nije do ao do stabla. Onda ga je obuhvatio nogama, opu
stio gornji dio tijela i objesio se s glavom nadolje o kedrovo drvo. Zatim bi op
ustio butine po uljao malo niz stablo i onda ih opet brzo stisnuo do:k nije sretno
dospio do zemlje. Bio je posve iscrpljen, ali spa en!
- Uf f! - samo je ovoliko mogao izustiti Medvjede Srce. Zatim je dobacio jo jedan
pogled krokodilima to su le ali u vodi kraj obale i pohlepno ga promatrali otvaraj
ui i zatvarajui svoje eljusti. Onda je pohitao medu stabla da se skloni u umu
Zatim mu je jo valjalo da osiobodi ruke. Uskoro je, dok mu je ispitivake oko klizi
lo izmeu bunja i stijenja, prona ao ono to je tra io: grumen stijene ije su ivice bile d
ovoljno o tre da prerezu remen. Naslonio se leima o ivicu i po njoj strugao vezama
sve dotle dok ih nije prepilio. Tako se konano oslobodio.

Bitka je najprije bjesnila unutar ograda haciende, a onda se nastavila izvan nje
na otvorenom polju. Tamo je najzad pre la u pojedinanu borbu, koja je potrajala vi e
od jednog sata. Potom je Bivolovo elo okupio svo ljudstvo sa haciende.
- Dobni su dobru lekciju, te se nee vi e olako vratiti - ree Arbellez, sretan zbog p
objede.
- Pa ipak jo nismo gotovi - uzvrati Bivolovo elo. - Moramo poj u potjeru za Komanima
.
- Dobro, izgleda da su se u bjegstvu Romanci
uglavnom dr ali jednog odreenog pravca. Mo e se pretpostaviti da kane da se vrate na
El Reparo gdje su se nalazili prije napada. Moramo ih dakle tamo potra iti. Hoe li m
i povjeriti dvadesetoricu tvojih va-querosa? - obrati se on Arbellezu.
- Drage volje.
- A gdje bi Apa mogao da bude - zapita Fran-cisco.
- Njega su zarobili r- ree poglavica Mixteka.
- Nemogue - viknu haciendero, sav prestra en. - Bit e da ih jo goni.
- Ne. On zna da e s Komanima po danu lak e izai na kraj nego po noi.
- Onda je ranjen.
- Ne, jer bismo ga sigurno na li. On je pojurio .za Crnim Jelenom. Komani, koji su
vidjeli kako njihovom poglavici prijeti opasnost, bit e da su "se bacili na Apaa i
svladali ga,
- Onda ga moramo osloboditi - viknu Francisco.
- Da, mi emo ga osloboditi - ree Bivolovo elo sasvim pouzdano. - Ponijet u i njegovu
pu ku sa so-bcm kako bi i on mogao da nastavi borbu. Na konje!
Istog asa pojahalo je u galopu dvadeset ljudi i uskoro se izgubilo u daljini. Da
ih nitko od Komana koji su se nalazili u bjegstvu ne bi primijetio, oni poo e zaobil
aznim putem s namjerom da u velikom luku dou do ju nih padina brda. Tamo stigo e u ra
z-danje.
- Sja i! - zapovijedi Bivolovo eio. - Konji nas spreavaju da se neprimijeeni do uljamo
neprijatelju. Neka Sanchez ostane kod konja.
Vaguero Sanchez ostade kao stra a kod konja, dok su se drugi poeli peti uz brdo pod
za titom stabala. Kad su stigli do grebena, bilo se sasvim razdanilo te su odatle
s najveim oprezom krenuli prema ru evinama. Dok su brisali jednim malim proplankom
, s njihovog boka se razlije e zov: - Uff!
102
103Oni pogleda e u toni praveu i opazi e Medvjee Srce koji im je hitao u susret.
- Uffi - pozdravi ga Mixteka. - Je li je inoj brat bio zatoen?
- Da - kimnu glavom upitani.
- Da li je bilo mnogo neprijatelja kad su ga svladali?
- NK. Ja sam se borio s Crnim Jelenom. Tada me je iznenada netko oborio s lea. Ka
d sam se probudio, vidio sam onog bljedolikog izdajnika sa Komanima.
- Uff! Zar ga krokodili nisu po derali? - zapita Misteka duboko iznenaen.
- panjolac je iv. Psi Komani su ga na li i spasili. On ih je odveo na haciendu i bori
o se na njihovoj strani protiv nas.
- Protiv svog roenog posjeda! Protiv svojih ljudi! Mi emo mu oguliti ko u s glave. G
dje li je sada?
- U brdima. Ali ponovno e doi do jezera s krokodilima na sastanak s Ko"inanima.
- Uff! Onda sam dobro mislio! Hoe H se sakupiti kod jezera?
- Bili su ve tamo. Zatim su se uputili u ravnicu da potra e razbje ale ratnike, ali e
se ponovno vratiti.
- Otkuda moj brat zna to tako dobro?
- Znam jer sam uo dok sam visio na stablu iznad krokodila.
Na Mixtekinom licu ukaza se u as.
- Zar je Medvjee Srce visio iznad krokodila?
- Ba tako. Grof je izrekao presudu te su me vezali za lasa.
- Ali kako se moj brat oslobodio?
- Poglavica Apaa se ne pla i ni Komana niti krokodila. Saekao je dok se neprijatelj u
daljio i onda se oslobodio.
- Medvjee Srce je ljubimac velikog Manitoua - ree Bivolovo elo zadivljen. - On je s
na an i mudar ratnik. Nitko se drugi ne bi mogao osloboditi. Kad e se Komani vratiti
na jezero?

- To nisu rekli. Mi emo se tamo sakriti i saekati.

- Onda ne smijemo dopustiti da nam opa a tragove. Evo pu ke moga brata. Ja sam je po
nio sa sobom.
10-1
- Ostalo oru je mi je Crni Jelen uzeo - ree Apa Ijutito. - On e mi ga vratiti, a s nj
im i svoje. Nek" m; moja braa pru e barut i kugle, a onda u ih povesti do jezera.
Oni mu dado e ono to je tra io, te tako neujno minuse u umu, bri ljivo bri ui za sobom tr
ve, dok nisu dospjeli do njenog ruba koji je oiviavao jezero. Vidjeli su da se od
Komana nije bio nitko vratio, pa se posakriva e tako da su zauzeli najva nija mjesta
, a da ih pri tom nitko nije primijetio.
Kad je svatko dobio uput kako da puca, a da jednog neprijatelja ne pogode dvije
kugle, poglavice se ponovo sasta e.
- ta da radimo sada? - zapjta Bivolovo elo, - Komani e vidjeti da im je pobjegao pog
lavica Apaa te e pomisliti da je oti ao po svoje prista e.
- Nee oni ni ta vidjeti - odgovori Apa. Izustiv ovo, on izae iz bunja i poe prema kedrovcm stablu na kojem je bio visio i u ijoj je blizini bilo jo nekoliko lasa; zat
im uze jedan o tar kamen i s njime izgleda kraj remena tako da je izgledalo kao da
je prekinut. Onda se uspe na drvo te veza gornji kraj za granu, upravo onako da
je ovjek mogao imati dojam kako su obje enog krokodili otrgli sa stabla.
Kad se vratio, ree mu Bivolovo elo:
- Moj brat je vrlo mudro postupio. Sada e Komani pomisliti da nije umakao zvjerima
u vodi.
Potom, su nijemo le ali u skrovi tu i ekali kad nakon poprilinog vremena zau e udarce kop
ita dvaju konja. Pojavila su se dvojica Komana.
- tJff! - viknu jedan od njih kad opazi da Apa vi e ne visi na stablu. - On je pobj
egao!
- Ne! Laso je otkinuto. Krokodili su progutali to apacko pseto!
- On nee otii u vjena l"ovi ta, jer su ga ivotinje pojele. Njegova e du a lutati s nesre
nim sjenama koje se svijaju od tuge i boli.
- Stigli smo prvi. Sja imo i saekajmo na u brau! Komani zatim skoi e sa svojih konja i po
da ih prive u.
105- Da ih uhvatimo - ree Apa tiho.
- Da. Ali moj brat nema no a,
- Uff! - uzvrati Apa. - Ja u ga oteti jednom od ove dvojice Komana.
S tim rijeima on osloni svoju pu ku o stablo i lagano se od ulja. Bivolovo elo poe za n
jim. Kad su stigli do ivice bunja, oni se baci e poput tigra na dvojicu Komana koji
nisu nasluivali da bi ih netko mogao napasti. Medvjee Srce zgrabi jednog straga za
gu u, istr e mu no iz pojasa i zarj mu ga u srce. Dva minuta kasnije Koman je bio bez
skalpa. Bivolovo elo je to isto uradio, sa drugim. Obojica Komana nisu stigla da
izuste ni glasa.
- Sta da radimo sa le evima? - zapita Mixteka.
- Dat emo ih krokodilima.
Krokodili bijahu primijetili dolazak ljudi, te su izronili sa dna i opru ili se na
obali, napola u vodi, napola na tlu. Oito su oekivali da im se ne to udijeli. Kada
su sada dvojica poglavica uzeli oru je i skalpove pobjeenih i le eve bacili aligatori
ma, ovi na- " srnu e na plijen. Za nepunu minutu Komana vi e nije bilo. Od njih nije
ni ta drugo ostalo do jedna ruka sa dva prsta koju su izbacili talasi, nastali uda
rima repa, na obalu gdje je ostala da le i. Inae, poglavice su se pobrinule da ni j
edna kap krvi ne ostane na ledini, a povrh toga su bri ljivo obrisali tragove svoj
ih stopala. Zadovoljni su se vratili u svoje skrovi te.
Nisu imali dugo da ekaju kad ponovo zau e bat konjskih kopita. Dolazila je skupina o
d nekih tridesetak ratnika na ijem se elu nalazio Orni Jelen. Kad je vidio da Medv
jeeg Srca nema vi e, njega najprije obuze sumnja i on viknu:
- Uff! Apa je pobjegao!
Onda pojaha do same vode i opazi komad ruke koji je na obali le ao. Za as sjaha sa
konja, podi e ruku i osmotri je.
- Uff! Krokodili su ga pojeli. Ovo je komad njegove lijeve ruke. Pogledajte lasa
!
Poslu aii su njegovu zapovijest i uvjerili se da su Apaca krokodili po derali.
106

- On je oti ao u vjena lovi ta. Tamo ga nee nitko od neprijatelja koje je ubio slu iti ree poglavica Komana i baci ruku u vodu gdje je jedan aligator odmah pro dra.
Na njegov znak sjaha e i drugi sa konja i posjeda e kraj voe.
Nakon njih vratilo se jo nekoliko Komana kojima je po lo za rukom da uhvate svoje ko
nje, te je tako skupina brojala sada gotovo pedesetak ljudi. Oni se ne potrudi e d
a pregledaju umu unaokolo, to je bio siguran znak da crni Jelen nije kanio tu dulj
e ostati. itavo to vrijeme sjedio je u nekoj dostojanstvenoj utnji. A zatim se zau
njegov glas:
- Tko je vidio bljedolikog?
Ubrzo se ispostavilo da nitko od Indijanaca ne bija e primijetio grofa.
- Potra ite mu trag!
- Ovo e biti opasno! - apnu Apa. Bivolovo elo kininu potvrdno glavom i uzvrati:
- Ovdje smo na e tragove obrisali, ali ako pou malo dalje, orii e ih otkriti. Moramo
poeti.
Onda se glasno naka lja. Tek to se o tar ka alj iz bunja razlijegao proviri e cijevi dvade
setak pu aka vaquerosi. Svi Komani se premise i nauli e u i okrenuv i se prema bunju.
- Pali!
Dvadeset i dva pucnja se prolomi e, a onda jo dva iz .dvocijevki poglavica i nekoli
ko Komana pade kao poko eno. Ostali skoi e sa svojih sjedi ta i pohita e konjima. Komani m
ra da su pomislili kako se u bunju skrio poprilian broj bijelih. Otuda nisu ni pok
u ali da napadnu, ve se baci e na konje i pojuri e u galopu.
Medvjee Srce zadr ao je za sebe pravo na Crnog Jelena. Zbog toga ga ostali nisu bil
i uzeli na ni an. Ovaj se dade sada u bijeg, ali Apa izae iz bunja, podi e svoju pu ku i
budui da je Komana htio ivog imati, on nani ani samo na njegovog konja. Pucanj planu
i konj se prevali preko glave i zbaci sa sebe jahaa. Apa skoi poput make i nae se kra
j Koprije nego to je ovaj stao na noge.
107Nitko od Komarica ne bija e ispalio ni jedan metak te je otuda i pu ka njihovog p
oglavice bila jo puna. Ovaj skoi sada na noge, skide pu ku sa ramena i nani ani na Apaa
.
- Psino! - viknu on. - Jo si iv? Umri!
Ali Medvjee Srce udari rukom po pu anoj cijevi koja skrete ustranu, te kur um proma i.
- Poglavica Apaa ne umire od ruke jednog kukavnog Komana - odgovori mu on. - Ali j
a u ti uzeti du u da me slu i u vjenim lovi tima!
Rekav i to on zadade Komanu takav udarac kundakom da se ovaj onesvijesti, a onda ga
dohvati i ponese prema jezeru. Vaquerosi prio e ubijenim Koman-ima da im poskidaju
oru je i pokupe municiju. Dvojica poglavica meutim sjedila su pored Crnog Jelena ne
mislei na plijen. Kad su Komana vezali, on doe k svijesti.
- eli li Crni Jelen da zapjeva svoju posljednju pjesmu? - zapita ga Medvjee Srce.
Upitani ne odgovori ni ta.
- Komani pjevaju kao vrane i abe pa zato ne vole da ih drugi uju - rugao mu se Bivo
lovo elo.
Jo uvijek Koman nije odgovorio ni rijei.
- Onda e poglavica Komana umrijeti bez smrtne pjesme - ree mu Apa.
Tek sada prozbori zatoenik: - Hoete li me objesiti o stablo?
- Ne - odgovori Medvjee Srce. - Ja te neu muiti, ali e te ipak krokodili po derati, je
r si ti to meni elio. Ipak u ti prije toga skinuti skalp da po-ka am hrabrim ratnici
ma Apaa kad im se budem vratio kakav je kukavica bio Crni Jelen. Daj mi no I ratnu
sjekiru koju si mi uzeo!
On uze svoje oru je iz pojasa zarobljenika.
- Hoe li da mi skine ko u sa lica? - zapita ga poglavica Komana.
- Treba li da tra im tvoj skalp u krokoilovom elucu kad te bude progutao?
Medvjee Srce izvue svoj no , uhvati lijevom rukom zarobljenika za perin, desnom rukom
napravi tri spretna reza i sna nim trzajem skide mu ko u sa kosom s glave. U ruci m
u je dr ao skalp.
1C8
Crni Jelen nije mogao da ugu i krik bola.
- Uf f! Koman je kukavica! - rugao mu se Medvjee srce koji je od svog protivnika oe
kivao da e se hladnokrvno svladati.
- Baci ga u vodu! - ree Bivolovo elo. - Ali se poslu i nogom, jer nije vrijedan da g
a dotakne tvoja ruka!

- Tecalto ima pravo. Ja u Ariko-tug nogom od-valjati krokodilima kao smrdljivu le i

nu koju ovjek ne uzima u ruke. Bijedni poglavica Komana je kukao kao stara ena, zat
o nee imati spomenika niti na vrhu brda niti na ravni doline. Njegovi nee dolaziti
u hodoa e da mu slave djela kad bude sahranjen u elucu aligatora.
Jednom Indijancu, a pogotovu jednom poglavici, slu i na ast da u najveoj boli ne pus
ti glasa od sebe i da ne poka e ni najmanji strah i zebnju. Koman je postupio dakle
kukavno i zaslu io svako prezreinje. Medvjee Srce ga ogurnu nogom u vodu gdje aliga
tori odmah nasrnu e na njega.
Onda su se vratili konjima koji su ih imali odnijeti na haciendu. Apa je za sebe
uzeo jednog od konja Komana.
Kad je Alfonso napustio jezero s krokodilima, on se spustio niz brdo i po ao prema
peini kraljevog blaga. Ali kad je stigao do mjesta, nai ao je samo na gomilu ru evin
a gdje je nekoliko sati u grozniavom uzbuenju uzalud tra io blago. Ni njegovih slugu
vi e nije bilo. Njemu ne poe za rukom da nae nikakav trag od blaga, te je na poslij
etku pomislio da su ga odnijeli.
Uz divljake psovke on ostavi ru evine i poe Ko-manima koji su ga ekali. Upravo kad je
namjerar vao udariti istonom padinom brda, on zau bat konjskih kopita, a zatim opa
zi osam Komana koji su htjeli projahati pokraj mjesta gdje se on na brzinu bio sa
krio. On stupi pred njih.
- Kuda ste krenuli? - zapita Alfonso.
- Uff! Bljedoliki! -- ree jedan od njih. - Poja-hali smo u dolinu.
109- Za to? Pa va i su jo gore!
- Mnogi bljedoliki su nas napali.
- Valgame dios!
- Na eg poglavicu su pojeli krokodili, po to mu je Medvjee Srce skinuo skalp.
- Pa Apa je visio na stablu!
- Ali se spasio. Bljedoliki su ga vjerojatno oslobodili. Da si ti ostao s njime
to se sigurno ne bi desilo.
- Jeste li sve to svojim oima vidjeli?
- Morali smo najprije pobjei, ali po to nas nisu gonili, dvojica od nas. su se vrat
ili da vide to se dogaa.
- Ascuas! Sada je sve gotovo.
- Samo osveta ne!
- Da, osveta - res Alfonso i duboko se zamisli. - to ete sada uiniti?
- Vratit emo se u lovi ta Komanda da skupimo to vi e ratnika.
- A da sa sobom ne ponesete skalp niti jednog neprijatelja?
- Veliki duh je ljut na nas.
- I bez ikakva plijena?
- Kasnije emo imati dovoljno skalpova i plijena.
- A to ako vam ja pru im priliku da ve sada od mene dobijete i sa sobom ponesete mno
ge korisne i lijepe stvari?
- Od tebe? Pa ti i sam ni ta nema , ak ni konja!
- Konja u uhvatiti na livadama haciende, a onda u se vratiti u glavni grad Mexieo.
Hoete li poi sa mnom?
- Za Mexico? Za to?
- Da me titite! Jednom samom nije lako krenuti na tako dalek put. Poete li i vi sa
mnom i doveete li me sretno do Mexica, onda ete dobiti bogate poklone.
- Na kakve poklone to misli ?
- Odabrat ete ih sami! Ja sam grof, veliki po-gavica i imam sve za im udite.
- Ima li i oru ja, baruta i olova?
- Mo ete dobiti koliko hoete.
- Biserja i nakita za na e squaws?
- I njih.
110
Ovo kao da je omamilo Indijance.
- Onda emo poi s tobom i titit emo te - ree jedan od njih. - Hoe li svakom od nas dati
po jednu pu ku, dalje ratnu sjekiru i dva no a kao i kugli i baruta koliko mo emo poni
jeti? "
- Sve ete imati.
- I isto toliko nakita?

- Dobit ete toliko lanaca, prstenja, igala i biserja da ete biti zadovoljni.
- Howgh! Poi emo s tobom! Znaj da"e smru platiti ako nas bude slagao! Ali dvojica od n
as se moraju rastati i potra iti na u brau. "
- Onda odaberite dvojicu! Meni su i estorica dovoljna.
Izluili su dvojicu i to rijebom budui da nitko nije htio dobrovoljno poi kui. Svakako
da je bilo mnogo prijatnije pojahati u Mexico po bogate poklone nego se ljagom
uprljan vratiti Komanima. estorica ostalih izabra e meu sobom svoga predvodnika, a on
da se oprosti e od svojih drugova koji su se imali vratiti kui i poo e da potra e nekog
konja za grofa.
Bivolovo elo, Medvjee Srce i vaguerosi se upu-ti e prema haciendi na koju su ubrzo s
tigli, jer sada nisu imali potrebe da paze na tragove. Tu nao e sve onako kako su o
stavili. Vaguerosi koji su bili ostali da tite kuu uklanjali su le eve Komana i zatrp
avali jarke gdje su bili ukopani topovi. Vedra lica Arbellez pohita novodo lima u
susret. - Neka je Bogu hvala to ste do li! - ree on. - Ve smo bili u velikoj brizi za vas. Ka
ko je bilo?
- Crni Jelen je mrtav - odgovoti Bivolovo elo. - Moj brat Medvjee Srce skinuo mu j
e skalp.
- A ostali?
- Pobjegli su i nee se skoro vratiti. - Vi vjerujete, dakle, da smo sada sigurni
- ree Don Pedro. - Onda se mo emo vratiti na em svakida njem ivotu.
- Kako stoji s na im bratom Gromkom Strijelom?
- Jo le i bez svijesti.
111- Onda emo poi k njemu.
Dvojica poglavica uo e u kuu. Mixteka povede Apaca u sobu svoje s"stre gdje je sprem
io zlato i nakit za Ungera. Tu su nai li na Karju. Ona je le ala u Iju-Ija ki i ukoeno
gledala preda .se. Kad je ugledala dvojicu poglavica,-ona se podi e i upita:
- Stigli ste! Jeste li pobijedili? A on? Jesu li ga pojeli krokodili?
- Ne - uzvrati ozbiljno Bivolovo elo, pogledav i je mrko.
- Ne? - njeno lice se smrai. - Onda ste ga pustili da vam pobjegne, a da mu se ni
sam osvetila?
Bivolovo elo je bio zadovoljan. Znao je da ona misli samo na osvetu te uzvrati:
- Psi Komandi su ga oslobodili i umjesto njega vezali moga brata, poglavicu Apaa
da ga po deru krokodili.
Indijanka pogleda zaueno Apaa. Ona vidje na njegovom pojasu svje e skalpove i tek sad
a po prvi put primijeti lijepu ratniku pojavu Medvjeeg Srca te je, pri pomisli da
su ga krokodili mogli pojesti, spopade osjeaj kakav dotle jo nikad nije imala. Ona
prebli-jede.
- Zar poglavicu Apaa? Ako me oi ne varaju on je iv i zdrav! - ree ona:
- Medvjee Srce se sam oslobodio i onda svladao Komane.
Karja je kao Indijanka suvi e dobro znala to su ove rijei imale da znae.
- On je junak! - ree ona a pogled joj pun divljenja nehotice pade na Apaa. - A gro
f je pobjegao? Sigurno je otr aci u Mexico svom ujaku. Meu Alfon-sovim stvarima nal
azilo se i jednopismo u kojem je stajalo da se odmah vrati. - Onda skoi na noge i
upita svoga brata: - I ti si ga pustio da tako neka njen odja i? Daj mi konja! Poi u
za njim i ubiti ga!
Bivolovo elo se nasmije i. Bilo mu je drago to mu je sestra bila edna osvete.
- Stani! - ree on. - Alfonso nam nee pobjei Ja u poi za njim.
- Hoe li ga ubiti ako ga nae ?
112
- Da. On je osramotio ker Mixteka, i nju e osvetiti moja ruka.
- Ili moja - ie Apa ozbiljno.
- Uff! Hoe li moj brat poi sa mnom u Mexico? - zapita ibolero.
Medvjee Srce pogleda Indijanku u lice i vidja s kakvim ga je sjajem u oima ona pog
ledala. On odgovori:
- Karja je sestra Apaa, bit e osveena!
Istom im pru i ruke da sveano potvrdi zadatu rije. Topao stisak znaio je vi e od polaga
nja zakletve.
- Medvjee Srce je uistinu brat i prijatelj poglavice Mixteka i mo e poi s mnom im ja
ovdje budem gotov - ree Bivolovo elo. - Ali sada neka poda s nama na em bijelom prij

atelju koga elimo posjetiti!

Om uze pokrivae u koje su bile uvijene dragocjenosti, a Apa mu pomo e, zajedno s Ind
ijankom. Kad su stupili u bolesnikovu sobu, Emma je sjedila kraj ranjenika. Lice
joj je bilo blijedo, a oi joj pune suza.
- Ne plaite, senjorita! - molio ju je Mixteka spustiv i zave ljaje. - Ja u pregledati
prijatelja.
On skide Ungeru melem, promjeni ga te nastavi:
- Nee umrijeti.
Tada se razvedri lijepo djevojako lice.
- Je l" istina? - viknu ona. - Zaista?
- Zacijelo! - kininu on.
- Koliko e jo potrajati dok ne ozdravi?
Na ovo pitanje uozbilji se lice Mixteke. - To vam ne mogu rei, ali sigurno nee umr
ijeti.
- On, sve u uiniti samo da ozdravi!
- Vjerujem vam, senjorita. Smijem li vas za ne to zapitati?
- Pitajte samo Bivolovo elo!
- Da li vam je senjor Unger govorio o blagu Mix-teka? Znate li da sam ga poveo s
a sobom do peine blaga?
- Da. Pa grof ga je htio ondje "biti!
- Blago je ponovo nestalo. Ali Mixteke su odluile da svom bratu, Gromkoj Strijeli
, poklone ne to u
8 Dvorac Boclrjganda
113spomen na to blago. On je sada bolestan. Hoete li vi, umjesto njega, na poklan
uzeti i spremiti?
- Rado - odgovori ona. - Sta ste to donijeli?
- Pogledajte sami!
S tim rijeima Bivolovo elo ra irj pokrivae tako da je svijetli sunev zrak zablistao na
grumenima zlata i na nakitu. Za trenutak Emma zaboravi svog bolesnog zarunika i
svu svoju tugu; ona prekrsti ruke i ree glasno.
- Valgame dios, kakva rasko , kakvo bogatstvo! I ovo treba da pripadne senjor Unge
ru?
- To je njegovo - uzvrati spokojno Mixteka.
- Santa Madonna, onda je on mnogo bogatiji od mog oca!
Poglavica ozbiljno pogleda na bolesnika.
- Zar ne, senjorita, Gromka Strijela e biti va suprug? - zapita on.
- Da - uzvrati ona porumenjev i. - I vi ga nikad neete napustiti?
y - Nikada! - ree ona. - Za to me to pitate? -r- Jer e mu mo da biti te ko ako ga napust
ite. Zar vam nije govorio o svom zaviaju? Odakle je?
- Iz Evrope.
- Ima li roake?
- Jednog brata koji jeTnornar.
- Uff! Ako Gromkoj Strijeli ne bude potrebno zlata, onda mi je elja da ga njegov
brat dobije. Hoete li se pobrinuti za to?
- Rado, ovo je va"Iko bogatstvo, ali me nee zaslijepiti. Moj otac je dovoljino bo
gat da usrei i da oslobodi briga mene i senjora Ungera. Brat e dobiti blago. Uostalom ni moj zarunik se
nee usprotiviti da ove stvari po aljemo njegovom bratu.
Bivolovo elo ponovo pogleda na bolesnika i uzvrati:
- Ne, on se sigurno nee usprotiviti. - Zar jo nije do ao lijenik po koga ste poslali?
- Ne.
- elio bih znati to e on rei. 114
Indijanac ponovo prie bolesniku da ga pregleda, a Emma se sagnu i pree prstima pre
ko blistavih dragulja i prstenja. Tad se zau tihi, zvonki zvuk zlata koji je osta
vio neobian utisak na bolesnika. im se zvuk Zau, Unger otvori oi i pogleda okolo seb
e: Pogled mu nije bio nimalo smuen, ve samo beskrajno alostan. Izgledalo je kao da
paenik ne prepoznaje prisutne.
- Muki sam ubijen! - pro apta on.
- Dios, on govori - viknu Emma i brzo prie krevetu. - to si rekao, mili moj? - zap

ita ga ona drhtavim glasam.

Bolesnik je pogleda i odgovori: - Netko me je muki ubio.
- Oh, on bunca! - viknu prepla ena djevojka. - Antonio, zar me ne poznaje ?
- Poznajem te - apnu on.
- Onda mi reci ime! - molila ga je Emma.
- Ne znam ga.
- Santa Madonna, ne zna ga. Zar ne poznaje svoju Emmu?
- Poznajem je, ali ja sam muki ubijen.
Tada joj iz oiju poteko e suze i ona upita: - Poznaje li ovu dvojicu poglavica?
- I njih poznajem, ali ne znam tko su.
- Oh, pa poznaje Bivolovo elo i Medvjee Srce?
- Da, poznajem ih, ali ja sam ubijen.
- On bunca i misli da je mrtav! - zaplaka Emma. Tada joj prie Bivolovo elo, polo i j
oj ruku na
mi icu i ree:
- Senjorita, hoete li mi odgovoriti na jedno pitanje, i to isjfcreno, kao da vas
pita sam Veliki duh?
- Da.
- Sto ete uraditi ako na prijatelj Gromka Strijela ostane zauvijek ovakav kakav je
sada?
- Oh, ja ga neu napustiti, nikada, nikada! Ali on e doi opet k sebi.
- Mogue je da e ozdraviti, ali pretrpio je potre" mozga. Nek" vas Bog blagoslovi,
kad ga neete napustiti!
115Lijepa djevojka je bila sva u suzama onda se ponovo pribra i ree tiho ali odlun
o:
- Ja sam mu zarunica i bit u mu ena, makar ostao ovakav. Ali elim da bude ka njen onaj
koji ga je htio ubiti!
- On e biti ka njen, u to sam se zakleo - uvjeravao ju je Misteka, a Apa potvrdno ki
mao glavom.
Tada se zau e konji u dvori tu. Emma prie prozoru.
- Lijenjk! - ree ona. - Oh, odmah emo uti, emu se mo emo nadati i ega se imamo bojati.
Nije potrajalo dugo-,- kad haciendero uvede lijenika u sotou. Ovaj htjede najprij
e sve podrobno uti to se dogodilo a onda prie krevetu da pregleda Un-gera. Za vrije
me tog pregleda bolesnik, je od goleme boli razvlaio lice, ali nije pustio ni gla
sa od sebe. ak i u nesvjes"ti ostao je vjeran naelu da se bol mora svladati.
Kad ga je lijenik upitao: - Tko ste vi, senjor?
- on odgovori beskrajno alostan: - To znam.
- A kako se zovete?
- To ne znam.
- Zar ne poznajete senjora Ungera?
- Poznajem ga, ali ja sam ubijen.
- Gdje se nalazi sada?
- To ne znam.
- A tko vas je to ubio?
- Ne znam.
- A gdje vas je ubio? Zar i to ne znate?
- O, da, ali ja sam ubijen.
Tako je odgovarao bolesnik na svako pitanje koje mu je bilo postavljeno. Tvrdio
je kako sve poznaje i kako sve zna, ali nije prepoznao nikog i nije znaot ni ta dr
ugo do da je ubijen. Lijenik je mahao glavom.
- Ima prelom lubanje - uzvrati on - ali ja mu nikakvim lijekom ne mogu pomoi. Sve
to mu mo e pomoi, to je ovaj melem koji ste mu stavili na ranu. Kad prelom zaraste,
uno da e mu se vratiti sjeanje. Zato ne smijete misliti da je sve izgubljeno,
116
Kad je lijenik sa ostalima iza ao iz sobe, Emma se baci na koljena pokraj bolesnika
, uhvati ga za ruke i zapita:
- Zar me zaista ne poznaje Antonio?
- Poznajem te - aputao joj je on.
- Onda mi reci ime, oh, samo jedan jedini put!
- Ne znam ti ime.

- Voli li me?
- Volim te! - zaklinjao joj se s izrazom tuge na licu.
- Oh, ja te neu napustiti, makar zauvijek bio bolestan.
Ja nisam bolestan; ja sam ubijen!6- PABLO CORTEJO
Kao to ovjek ovisi o tlu i podneblju na kome. ivi tako je i karakter pravog Meksika
nca sliaij njegovoj zemlji. Tlo te zemlje je dobrim dijelom vulkanskog porijekla,
te i u nutrini njenih stanovnika tinja vatra koja zna da se naglo i opasno rasp
lamsa. U priobalnim pojasevima vlada smrtna groznica te su tako i politike prilik
e u zemlji boleive i krajnje nesigurne. ivot i rad itave nacije je bogat ma tom i pro
mjenama te ovjek mo e tamo za tjedan dana do ivjeti vi e avantura nego u na im sreenim pri
likama za deset godina1.
Glavni grad starog . aste kog carstva, nekada sjedi te nesretnog vladara Montezume,
zove se kao i sama zemlja: Mexico. Tu se u blizini najljep eg paseo2 podi e jedna od
najrasko nijih palaa koja je pripadala grofu Fernandu de Rodriganda y Sevilla, jed
nom od najveih veleposjednika zemlje. On se ve kao mladi bija e istakao u oslobodilako
m ratu borei se za svoju novu domovinu te je tako mogao ostati u zemlji iako je b
io panjolac.
Sjedio je u svojoj radnoj sobi i pregledao raune koje mu je donio na uvid njegov
tajnik Pablo Cortejo. inilo se kao da se tajnik trenutno ne nalazi u ni malo ru iast
om raspolo enju. Onako duga, mr ava rasta, bio se skru eno uurio. Blijede mu uzane usne b
ijahu nevoljko uvuene a iz malenih bi mu oiju zasvjetlucao
i
. l Pisann ino" 118
1 Pisano lasa. g
2 Ulica zasaena staMma
ponekad neprimjetan, ali utoliko otvoreniji pogled prema grofu koji je namr tena el
a promatrao papire.
- Uistinu, ovo nije dobro - ree Don Fernando -ovo nipo to ne odobravam!
- Mlada krv ne zna za vrline! - uzvrati Coitejo izvinjavajui se.
Grof ga pogleda ozbiljno u lice i odgovori: - Oh, znam da mlada krv uzavri i zap
jenu a, ali ona mora posjedovati vrline. A je li- ovo ovdje vrlina to ja ovdje vadi
m?
- Samo jedna mala slabost!
- Tako, vi, dakle, nazivate malom slabo u kad mi neak samo za jednu no izdubi na kart
ama dvanaest hiljada pesosa?
s - Pa on je esto sline iznose i dobijao, Don Fernando.
- Ah, on dakle esto igra? Da li je postao pravi kockar? - zapita Ijutito grof, ne
prijatno iznenaen. - Skratit u mu ja kajase.
Listao je dalje.
- to li je ovo? - zapita on. - Zar ova stvar nije ureena?
- Don Alfonso je iznos, koji mu je za to bio stavljen na raspolaganje, morao upo
trijebiti negdje drugdje. Za to, to mi nije rekao, jer on nije du an da meni pola e r
aune.
- Da pola e raune svakako ne - ree grof - ali sam pretpostavljao da bi vam to rnogao
rei u povjerenju. Uope, ini mi se da vam moj neak poklanja vi e povjerenja nego meni.
- Oh, Don Fernando, to samo tako izgleda! Dodu e, ja u ivam izvjesno povjerenje kod
don Alfonsa, . ali...
- ta? Mislite li - nastavi grof o trim tonom - da to povjerenje niste znali dobro d
a iskoristite!
- Visosti!
-" U redu. Jednim dobrim djelom le i upravo na vama krivica to je moj neak izgubio k
od mene one simpatije koje je imao: elite da vas mo da nakon tolikih godina slu bovan
ja sada otpustim?
119Tajnikove obrve se prijetei namr ti e, ali istog a-d poprimi e svoj uobiajeni izraz te
mu i odgovor zazvui najskru enijim tonom:
- Smijem li mo da da dopustim sebi tu slobodu da primijetim da se presvjetli vara?
- Ja se ne varam - ree strogo grof. - Za to se moj neak po itav dan vrzma uz vas? Za to
ste vi uvijek kod njega, kad vas ja tra im? Vi znate da ja
"ne govorim ni rado ni mnogo, ali ako jednom progo-. vorim, onda dobro znam to ka e

m. Za to ispriavate njegovu strast za kockom?

- I druga mlada gospoda kockaju.
- To nije nikakav razlog da on moj novac rasipa. A za to daje mjenice s mojim potp
isom?
- Mala sluajnsot, visosti!
- Sto? - obrecnu se na njega grof. - Zar to smatrate sluajno u? Zar je moj neak tolik
o pao na glasu da mu mjenice nitko vi e ne plaa, nego tra e moje ime"na njima? Tko je
stavio moje ime na parjir, on ili vi?
- Don Alfonso.
- To je posljednji put uinio! A i vi, vi e nikad neete od mene dobiti u ruku blanko
mjenice. Evo pogledajte ovo - grof pokaza rukom na jedno od pisama - ovo sam mor
ao poravnati sa pet hiljada pija-stera. Kome sam dao taj iznos?
- Meni - uzvrati tajnik tihim glasom ali sav uskiptao.
- Sad ete mi rei kako ga je neak morao upotrijebiti negdje drugdje." Onda ste mu, d
akle, vi dali taj novac?
- Don Alfonso me je molio za to.
- Ah tako! Zelja lakomislenog neaka vrijedi vi e nego strieva zapovijest u ijoj se sl
u bi nalazite! Ja u se morati poslu iti mjerama da vas primoram na poslu nost. Jeste li
me razumjeli?
Don Fernando je uzimao jedan po jedan raun i podrobno ga pregledao, kad mu najedn
om pokulja krv u blijedo lice i an pomodri. Bio je to rumen sra120
ma i ogorenosti. On skoi na noge i prie tajniku, sijevajui oima. - Znate li gdje se A
lfonso sada nalazi? - zapita on.
- Na haciendi Del Erifla.
- Za to?
- To vam ne bih znao rei.
- Oh, ranije nisam znao za to je tako nenadano osjetio e nju za udaljenom haciendom i
za to ste mu vi pomogli da mu se ta e nja ispuni. Sad mi je sve jasno!
Tajnik sav problijedi. Grof je meutim, sav uzbuen, hodao tamo-amo po sobi a onda s
e najednom okrete i upita:
- Sta je bilo s onim dvobojem?
- S kojim dvobojem? - zapita tajnik pravei sa da o tome nema pojma.
- Cortejo! - zagrmi grof na njega.
- Zaista ne znam.
- Dobro! Znajte da me neete obmanuti! Ako ne elite da govorite, onda ete ovog asa bi
ti otpu teni iz moje slu be. Odluite se brzo!
Cortejo je bio pritjeran u tjesnac. Po to nije mogao uzmaci, on odgovori ponizno:
- Oprostite, Don Fernando! Don Alfonso mi je naredio da o tome ne pisnem ni rijei
.
- Tko ima vama da zapovijeda, ja ili moj neak? Govorite!
- Don Alfonso je oti ao na haciendu kako bi izbjegao svau.
- Budite jasni! Grof Embarez mi pi e ovdje
slijedee:
"Don Fernando!
Molim vas da prenesete va em neaku da se od danas, za tri dana pojavi na zakazanom
mjestu. Rok je ve prije tri tjedna pro ao. Takva stvar ne trp"i nikakvo odlaganje.
Ako se don Alfonso ne nada u naznaeno vrijeme na dotinom mjestu, onda u cio sluaj be
z ikakvih obzira objaviti u novinama DIARIO OFICJAL i LA SOCIEDAD. Nadam se da v
am je vi e
121stalo do asti va e kude nego do komada ko e va eg neaka.
Almanzo grof Embarez."
- Sad recite, ta ovo znai! Da li je ovo izazov na dvoboj, kao to moram zakljuiti po
sadr aju ovog uvredljivog pisma?
- Grof Embarez je uvrijedio don Alfonsa
- Ah, i moj neak ga je izazvao?
- Ne. Grof je izazvao dona Alfonsa.
- Onda mora da je obratno, moj neak je njega uvrijedio. Nemojte se truditi da tu
stvar zata kate! Da li je moj neak prihvatio taj izazov?
- Morao je.

- Ah! Morao je! To znai da bi zapravo bio velika kukavica da ga nije prihvatio! K
akva sramota! Gdje su zakazali dvoboj?
- Na obali jezera Texcoco.
- I Alfonso se nije pojavio?
- Grof Embarez je poznat kao najspretniji mae-valac i strijelac, te ga se svi boj
e - uzvrati tajnik oito zbunjen.
Grof poe rukom prema srcu, bolno dirnut. - Milostivi Bo e! - pro tenja on. - Zar moj
neak da bude takva kukavica! Prihvatio je izazov i od straha pobjegao! ast Rodriga
nda bit e uprljana i osramoena, ako ni ta ne budem poduzeo da je spasim.
On ponovo poe da seta po sobi, a onda se zaustavi j ree: - ujte to vam nareujem! Po alj
ite odmah na haciendu dva brza glasnika!
- Dva?
- Da. kako bi poruka sigurno stigla. Moraju poruiti mome neaku da se odmah vrati u
Mexico. ujete li me? Odmah!
- Presvijetli, dopustite, on se mo e vratiti tek za tri do etiri tjedna!
- Znam to. Ja u otij grofu Embarezu i rei mu da u se ja boriti u ime moga neaka. Kako
iz pisma slijedi izgleda da se Alfonso odluio za ma?
Tajnikovim licem sinu munja radosti. - Da - odgovori on.
122
- Toliko kukavan i toliko neoprezan. Da je uzeo pi tolje na veoj razdaljini, onda n
e bi imao potrebe da bje i. Sad idite i po aljite mi staru Mariju Her-moyes!
Tajnik izie.
Nakon izvjesnog vremena kod grofa ue jedna stara ena dostojanstvene vanj tine. Ona s
e lagano pokloni i stade kraj vrata.
- Pridi bli e, Marija, i sjedi! .- primi je don Fernando ljubazno, jer je stara Ma
rija Hermoves bila poznata kao najvjernija slu avka u kui te se i grof tako prema n
joj odnosio.
Jo uvijek je hodao po sabi. Stajalo ga je dosta truda da ubla i svoju srd bu, a kamol
i da -je skrije. Najzad ree: - Marija, ti si mi vjerna. Zar ne?
- Don Fernando - ree ona sveanim glasom - vj znate da moj ivot pripada vama.
- Znam. Koe li mi rei istinu?
- Ja vas jo nikad nisam slagala.
- Ja vam vjerujem, ali ima stvari kad ak i najvjerniji sluga pomisli da je za nje
govog gospodara najbolje da ns sazna istinu, Ti e mi je ipak rei?
- Hou kao da sam pred ispovjednikom ili Bogom.
- Pa dobro! Ti si mi prije mnogo godina dovela neiaka iz .Spanije. Reci mi iskre
no da li je on doista moj neak?
Slu avka se vidno prestra i.
- Bo e dragi, kakvo pitanje! - jedva promuca ona. - Za to da ne bude va neak, don Fern
ando?
- Hou da mi odgovori samo jedinom rijei - zapovijedi joj on. - Da ili ne!
- To ne mogu! Milostivi gospodaru, ta me je stvar u prvo vrijeme malo muila, ali
s vremenom mi je sve vi e nagrizala srce!
- Ah! Sta veli to?
- Palo mi je u oi da don Alfonso veoma nalii na senjora Pabla Corteja ..
- Bo e, to sam i ja opazio. Upravo to je i mene navelo na pomisao, koje ne mogu ni
kako da se oslobodim
- Dalje mi je palo u oi da su on i Cortejo uvijek zajedno i da uvijek imaju neke
tajne.
123- Znam to. Ali bit e drukije.
- A onda - Marija se prekide i porumenje usprkos svojih godina.
- No? - zapita grof.
- Onda mi je palo jo ne to u oi - nastavi ona. - Moram vam naime rei, da je brat senj
ora Pabla...
Ona ponovo zape.
- Nastavi samo! To to ka e , znat u samo ja. Misli li na bilje nika moga brata, advokata
Gasparina Corteja od Manrese u paniji?
- Da. Dok sam bila mlada, on je trao za mnom, premda sam bila starija od njega i
tada mi je poklonio svoju sliku koju jo i danas imam

- Sto hoete s tom slikom rei?

- Na njoj je pljunut grof Alfonso.
- Ah, mogu li je vidjeti?
- Da visosti. Donijet u vam je.
Slu avka se brzo udalji i donese zatim jednu sliku, nacrtanu ugljem. Tek to ju je p
ogledao, grof viknu duboko ogoren:
- Bo e moj, tano je! Ovo je Alfonso glavom!
- Da to sam i ja pomislila, don Fernando, i to me je duboko boljelo u srcu!
- Ti si bila dadilja malom Alfonsu?
- Da, est mjeseci, onda sam se odluila. Trebalo je da ostanem u dvorcu, ali tu je
bio neki stolar koji se htio sa mnom o eniti te sam mu tako postala ena i pre la k nj
emu. Moj mu je bio bole ljiv i uskoro je umro. Onda sam" opet bila sama. To je bilo
u vrijeme kad ste molili da vam po alju malog Alfonsa. Va u su elju ispunili budui da
su tada imali jo jednog starijeg djeaka. Pitali su me da li sam voljna da dijete
otpratim do Mexica. Pristala sam jer nisam imala nikog vi e koga sam mogla da voli
m.
- I od tog asa pa do dolaska ti se nisi. vi e pojavljivala u dvorcu?
- Ne, jer vremena i nije bilo mnogo, budui da je laa bila spremna da digne jedra.
Pozvali su me u dvorac tek pred sam polazak, a onda sam sjela s grofom Manuelom,
groficom i Alfonsom u kola koja su nas prevezla u Barcelonu. Tamo smo na li senjo
ra
Pedra Arbelleza koji je sada ..hacienero, a koji je u to vrijeme bio jo va nadzorni
k. Njemu su me predali sa djetetom.
- Jesu li vas don Manuel i grofica dopratili do lae?
- Ne. Njih dvoje su se pred veer vratili kui budui da je rastanak izgledao veoma bo
lan dragoj gospoi. Otada sam stalno bila sa djetetom. Ali idueg jutra"mi se uini ka
o da mali an ima drugo lice.
- Ah! Zar ni ta vi e?
- Oh, jo ne to, ali to je samo malenkost. Kad je ovjek siromah, onda je radoznao pre
ma stvarima koje nose bogati ljudi. Kad,,"sam spremila dijete za spavanje i svuk
la ga, pregledala sam dobro sve to je imao ha sebi. I idueg jutra uinilo mi se kao
da je ko ulja imala drugi broj nego prethodne veeri.
Grof Fernando nauli u i. - Samo ti se uinilo tako? - zapita je on,. sam nestrpljiv.
- Ili si bila sigurna .u to?
- Ne sasvim. Ja dodu e nisam vidjela broj, ali bih smjela tvrditi da je bio drugi.
- Ovo bi svakako moglo biti veoma va no. Da li su vrata od tvoje sobe bila zakljuan
a?
- Ne.
- U kojoj je to gostionici bilo? Opet sam joj zaboravio ime.
- U gostionici ,El Hombre grande" u parcelom.
- Ne sjea li se tko je te veeri jo tu prenoio?"
- Idueg jutra ra"spilala sam se, ali sasvim sluajno i ne zato to sam pomislila da j
e dijete zamje-jeno. Ali ono to sam tada doznala, -kasnije mi se
inilo veoma upadljivim. Nedaleko od nas spavao je ieki ovjek, kome su kasnije do la
jo dvojica. Sva roji"ca su mi bili nepoznati i ve su u ranu zoru na-mstili svratis
te. Jedan od njih je odnio sa sobom pod i kcm neki zave ljaj.
- Tko je to vidio?
- Neka slu kinja koja zbog zubobolje nije mogla da spava.
- Prema tome, dakle, moglo se dogoditi da djer ak bude zamijenjen s rubljem, to j
est s ko uljicomkoju je imao na sebi. Da li bi mogla s tim u vezi jo ne to da ka e ?
- Ni ta sigurno, osim malenkosti na koje ovjek u prvi mah ne obrati pa nju i koje se
tek kasnije uine upadljivim.
- Reci mi samo! U takvim sluajevima malenkosti su od velike vrijednosti.
- Ali eto, djeai nije nikad ni rijei rekao o svojim roditeljima, a zbog rastanka bi
upravo trebalo da plae za njima.
- Ah!
- Da, izgledalo je kao da nije bio kod roditelja, i kad bih ja povela razgovor o
grofu Manuelu i. grofici, onda bi on rijetko kad rekao tata i mama ve samo otac
i majka. Uope uzev, nerado je govorio o kui kao da mu je bilo zabranjeno da o njoj

govori. Dalje, vrlo se esto nije odazivao na ime Alfonso te mi se inilo kao da su
ga dotle drugaije zvali,
- Bo e dragi, pa zar mi sve to tek sada ka e ?
- Oh, u prvi mah to mi sve -nije padalo u oi. Ja sam bila prosta glupava ena i nis
am ni u to sumnjala. Ovdje u va oj kui postala sam malo pametnija i tek kad sam kasn
ije opazila neobinu slinost o kojoj smo malo prije govorili, pojavila se sumnja. J
a sam poela da razmi ljam, ali bilo js kasno.
- Mo da jo nije prekasno. ivotne staze su esto udne i nepoznate.
- Osim toga palo mi je u oi da je djeak za vrijeme putovanja vi e pitao za senjora P
abla Corteja nego za vas, te sam najzad primijetila ovdje da se obojica oslovlja
vaju sa ti kad su mislili da su sami.
- Zaista? - zapita je grof sav nestrpljiv.
- Da. Jednom sam, tavi e, ula kako je don Alfonso nazvao tajnika stricem. Bilo je to
u ba ti, a oni nisu imali pojma da ih ja promatram.
- Dalje!
- To je sve, don Fernando. Ja ni ta vise ne znam.
- Oh, dovoljno je. Sad sam uvjeren da je ovdje poinjen grozan nitkovluk. Ali te ko
njima!
- Treba da utim o svemu to snio ovdje govorili, zar ne, milostivi gospodaru?
123
- Svakako! Oni ne smiju doznati da sumnjamo, inae bi prekinuli nit koja bi nas mo
gla dovesti do otkria tajne. Ali, ako je tako kao to mislite, gdje je onda pravi d
jeak Alfonso?
- Njega su odnijela sa sobom ona tri ovjeka.
- I mo da ga ubili? "
- Por amor de dios - sauvaj Bo e!
- To u saznati, to moram saznati! - ree grof sav izvan sebe. - Dakle, zato je" ova
j Alfonso takav po prirodi i zato u meni nije mogao da pobudi osjeaj bliskosti. A
li on mi je neak pred oima svijeta, te ga zato moram i danas opet uzeti u obranu. S
ad idi. moja dobra Marija, i reci koija u da upregne konje! Ako mi po ovoj stvari b
ude opet potrebna, ja u te pozvati.
Starica se udalji.
Grof meutim skupi papire koji su ga bili toliko razljutili, zakljua ih u svoj pisai
stol i sie do kapije gdje su ga"ekala kola.
- Do grofa Embareza! - naredi on koija u.
Koija uskoro zaustavi pred kuom grofa Embareza. Grof Fernando se prijavi i ue. Embar
ez, jo mlad ovjek, primi ga s otmjenom, ali hladnom utivo- u i ponudi mu naslonja, a on
sam osta stojei.
Ovo dade grofu de Rodriganda povod da odbije naslonja, pa je i on stajao.
- Danas sam dobio va e pismo - zapoe on. Embarez se lagano nakloni potvrujui grofova
rijei.
- I imam povoda da se i uujem tonu kojim je napisano.
- Oh, taj ton se mo e vrlo lako objasniti.
- Mo da vama, ali meni ne. Ja sam prema svakom utiv.
- I ja isto tako, ako je dotini vrijedan toga. Rodriganda ustuknu jedan korak. - e
lite li rei
da ja ne posjedujem vrijednote na koje mislite? - upita ga on o trim tonom,
- O vama nije bilo ni govora.
- Ali pismo je bilo meni upueno.
- Ono se odnosilo na va eg neaka.
-r Ja vas molim za obja njenje. Sto ima"te s njim?
127- Radi se o asti, jer on je uvrijedio moju sestru. Ja sam ga poslije toga izaz
vao na dvoboj s maem i on je taj izazov prihvatio.
- Kada je trebalo da se dvoboj odr i?
- Tri dana kasnije. Na alost on se nije pojavio i ja pretpostavljam da mu se ini k
ao" da mu ast nije vrijedna jednog uboda maem. Ili je mo da uz to i kukavica. Tako b
ih bar morao pomisliti.
Roriganda je bio uvrijeen do dna du e, ali ipak sauva svoj mir i uzvrati:
- Vi se varate, grofe. Ja moram primijetiti da mi se ini manje plemenitim da vrij
eate jednog nedu nog kao to sam ja u ovoj stvari. Ja vas opominjem da je moj neak bio

prisiljen da poe na izlet u jedan zabaen kraj ove zemlje. U takvim uvjetima ovjek
mo e imati vrstu namjeru da se u pravo vrijeme pojavi, a da ipak neim bude u tome om
eten. Ja bih na va em mjestu utivo zapitao strica to je s neakom prije nego bih se us
udio da ponizim jednog asnog ovjeka koji vas nikada nije uvrijedio i na ijem imenu
nema ni najmanje mrlje.
Ove rijei uini e na protivnika dubok dojam, i on uzvrati: - Ono to sam napisao odnosi
lo se na neaka!
- To je nikakav izgovor. Vi me dr ite za neakova zastupnika. Pa dobro, ako ste meni
uputili rijei koje se odnose na njega, onda od vas tra im da sa mnom ukrstite ma ko
ji ste njemu predlo ili.
- Ah! Mislite...!
- Da umjesto svog neaka prihvatim va izazov.
- Grofe, to mi nije bila namjera - ree Embarez brzo. - Ja vas molim da se povuete!
- A ja od vas tra im da prihvatite! - uzvrati ozbiljno Rodriganda.
- Pa dobro! Kad uporno pri tome ostajete, onda sam prisiljen da postupim po va oj e
lji.
- Kad vam je po volji?
- Kad vi hoete. -" - Sutra?
- Zar vam se toliko uri da umrete, don" Fer-nando? - zapita Embarez podrugljivo.
128
- Moj ivot je u bo jim rukama - ree mirno Rodriganda.
- Koje ete oru je izabrati?
- Kao zastupnik svog neaka moram ostati pri njegovom izboru: dakle ma. Isto tako o
stajem pri istom mjestu koje je moj neak izabrao.
- A sekundant?
- Koji je gospodin slu io mome neaku?
- Vicont de Lorriere.
- Ja u vam tog gospodina odmah poslati.
- Saekat u ga.
- Onda smo gotovi, i ja vas molim za dopu tenje da poem.
Don Fernano se odveze do stana de Lorriere. Ovaj je bio veoma ljut to se Alfonso n
ije pojavio. Ipak je imao obzira prema asti don Fernanda, te ree da je spreman, na t
o se grof Rodriganda vrati kui.
itavog popodneva je pisao, a onda uvee pozva k sebi vjernu Mariju Hermoves. Ona je
mislila da je ponovo zove zbog zamjene djece i bi razoarana.
- Marija - ree on - povjerit u ti jednu tajnu i ti je nee odati.
- Oh visosti, ja u sigurno utjeti - uzvrati ona.
- Ti zna to je dvoboj? Ja u se sutra rano tui.
- Je li to istina? - zapita ona sva prestra ena. - O moj dragi don Fernando, to ne
smijete uiniti!
- Moram - odgovori on. - Alfonso je prihvatio izazov i kao kukavica pobjegao. Da
spasim ast svoga imena, ja moram umjesto njega nastupiti.
- O milostivi Bo e, on e biti ubica svog strica.
- Ne. Ja znam dobro da vladam maem iako nisam nikakav kavgad ija. Nadam se da u osta
ti nepovrijeen. Ali predostro nosti radi ja sam napisao oporuku.
- Mislila sam da je ve odavna napisana? - zapita Marija prostodu no.
- Da, ona kojom sam Alfonsa odredio za nasljednika. Ali sad sam to izmijenio. U
njega vi e
9 Dvorac Rodriganda
129
nemam povjerenja te sam donio drugu odluku. Ovdje je nova oporuka. Ti je sauvaj!
- Ja? Ah, milostivi gospodaru, zar ja, sirota ena - ree ona u suzama.
- Ti si vjerna i jedina na koju se mogu osloniti. Ako se sutra vratim, onda e mi j
e vratiti. Ali ako ostanem, onda je predaj predsjedniku koji e poduzeti potrebne
korake. Laku no!
Starica se htjede usprotiviti, ali on je utivo izgura kako se ne bi bio raznije io,
to mu ustvari ni ta ne bi koristilo.
Kad je Pablo Cortejo oti ao od grofa, najprije je poslao dvojicu glasnika, a onda
se uputio u svoj stan. Bio je o enjen, a njegova davno preminula ena ostavila mu je
za sobom samo jedno dijete, jednu ker. Kerka Josefa bila je njegov Idol premda u

sebi nije imala nieg bo anskog, Bila je visoka i mr ava, kao i njen otac, ko ata i o trih
crta lica i bahata dr anja. Boja lica joj je bila vo tano uta, u ustima joj je nedost
ajala polovica zuba, a oi su joj naliile na sovu kad je za dnevne svjetlosti primo
rana da ih otvori.
Pablo Cortejo ne poe u svoju radnu sobu, ve potra i kerku koja je le ala u viseoj mre i n
hodniku gdje je vladala prijatna hladovina, i pu ila cigaretu.
- Ah, tata, to je htio grof u tako neobian sat?
- Da me udari rukom u lice - odgovori on sav kivan.
- O emu se radilo?
- O emu drugom ako ne o Alfonsu?
- Hm! Pa on je njegov neak!
- Kako izgleda. Oh, kad bi znao starac kako Stvari stoje! Htio bih ga tada vidje
ti! Najprije se povela rije o dugu sa kockanja a onda o dvoboju zbog ega si samo t
i kriva.
- Ja? - zapita djevojka zaueno. - Jesam li mu ja mo da dala povoda za izazov?
130
- Ne, ali ti nisi pristala da se Alfonso pojavi. Uhvatio te strah za njegov drag
i ivot i jo vi e strah da ga ne izgubi .
- Pa kakve to ima veze s ovim danas?
- Grof Embarez je pisao don Fernandu. Ovaj mi je rekao da e me najuriti i jo sva ta.
- Na to se nee usuditi! - ree Josefa s omalova avanjem. - Alfonso to ne bi priznao.
- Pah! Grof e mu skratiti kajase. Upravo mi je rekao da mu ja upropa ujem neaka.
- Ti ne, ve ja - ree oholo Josefa.
- Sasvim si u pravu. Uostalom, pismo grofa Em-bareza imalo je dejstvo na kakvo n
ikad ne bih pomislio. Sve se mo e svr iti na na u sreu; don Femando e izai na dvoboj umje
sto Alfonsa.
Josefa skoi iz visee mre e i ree. - Kada?
- Ne znam, svakako to prije, jer grof nije navikao da takve stvari odgaa.
- A to, ako bude izre etan, oe?
- Misli , ako bude proboen?
- Ah, radi se o izazovu na ma? To zna u izvjesnim okolnostima da bude jo opasnije.
- Mi bismo onda odmah sve dobili. Oporuka je nainjena i Alfonso je nasljednik.
- As njim i ja! - nasmija se djevojka.
- Da, i ti. Oh, lukav je to plan to ga je moj dobri brat Gasparino tamo prijeko u
Rodrigandi izmislio..On bi htio da ima s-ve za sebe j za svoga sina, a nama bi
trebalo samo milostinju odvojiti; ali mi smo mu u lukavstvu dorasli. Ti e isto tak
o ravnopravno uestvovati u nasljedstvu i nek" kod toga ostane!
- Znati eljna sam to e Alfonso rei na na plan.
- .Da" sigurno nee rei.
- Za to ne? Misli li mo da da nisam dovoljno lijepa? - zapita Josefa razdra eno.
- To ne mislim - uzvrati Cortejo. - Ali onaj koji treba da postane grof, o enit e n
eku groficu!
- A zar bih ja htjela ne to drugo? Ako mene uzme, onda u i ja biti grofica.
131- Hm, ne zakljuuje posve glupo, ali ipak se treba boriti prije nego to on to pos
tane.
- Alfonso se mora pokoriti, bilo milom bilo silom.
- Ali ako don Fernando ne padne u dvoboju? Josefa pogleda u zemlju i onda odgovo
ri: - Oh,
vi mu karci ste pravi slabii!
Otac upilji ispitivaki pogled u njeno lice te ree:
- Veli da mora pasti?
- Da.
- Ako ne od maa ...
- Onda od neeg drugog. Koliko jo treba ekati? Njenim ru nim liceta poigra neka avolska
pohlepa.
- Da, ekati - ree Pablo Cortejo. - Tko dulje eka toga mogu i otjerati.
- Onda radi! Treba li da ti pomognem?
- Mo da - odgovori on prigu enim glasom.
- Ah! Ti si ve donio odluku? - zapita ga Jijsefa.
- Kakvu?

- Htio sam jo prije nego me grof k sebi pozove da govorim s tobom o tome. Jesi li
proitala pismo moga brata Gasparina?
- Da. Grof Fernando treba da nestane?!
- Da li je taj plan nai ao na tvoje odobravanje?
- Ne posve. Meni se ne dopada da grof Fernando umre. Ako ga ostavimo u ivotu, ond
a emo jo uvijek imati u na im .rukama oru je protiv Alfonsa i tvoga brata. ovjek nikad
ne zna da li je uvijek dostatna neakova ili bratova ljubav.
- Nema krivo. Mogli bismo ga predati gusarskom kapetanu Henricu Lanoli koji ovih d
ana treba da stigne ovamo; isto tako zazirem da ubijem onoga kome toliko treba d
a zahvalimo.
- Da zahvalimo? - podrugivala mu se Josefa. - to misli time rei? Pa radio si za nje
ga! Ja lino nemam ni ta protiv toga budui da i sama smatram ispravnim da ostane iv. A
ko ne bi pao u dvoboju, onda bismo ga morali uiniti prividno mrtvim. Ali tko bi n
am za to mogao dati podesan otrov!
132
- Poznajem jednoga kome su svi otrovi dobro poznati i koji s njima potajno i uno
sno trguje. Postoji tamo vani u Santa Aniti neki stari Indijanac. Zove se Basili
o. Govorit u s njim.
- Ali tek po to dvoboj bude odluen! Kako stoji s Alionsom?
- Ja sam ga ve prije tri tjedna preko glasnika obavijestio o potrebnim koracima.
Grof je danas naredio da odmah po aljem dvojicu po njega, oni e ga uz put sigurno s
resti. On se dakle vraa, i to za nekoliko dana.
- Nek" je Bogu hvala to u ga opet imati!
Oi joj se zasja e od radosti. Bilo je oito da ova djevojka zaista voli Alfonsa, u du i
joj se skrivao vulkan strasti. Te ko onome koji ovu ljubav od sebe odgurne!
Idueg jutra, dok sunce jo nije svojim zrakama poelo da miluje rosu, izae grof Fernan
do de Rodri-ganda sa svojini sekundantom vikontom iz grada, i pojaha prema jezer
u Texooco. Oba senjora su imala na sabi meksikansku narodnu no nju: veliki svijetl
i sornbrero, e ir s krutim irokim obodom koji je, ukra en zlatnim gajtanima, prekrivao
ramena, tamnu jaketu s crvenim malim srebrnim dugmadima, za titnik za noge bogatn
izvezen zlatom i srebrom.
I sedio bija e ukra eno zlatom i srebrom, dok su veliki obluk a i oslon bili okovani
srebrom, a isto tako i vale i uzde. Vodice su bile od arene svilene uzice, a veli
ki tokovi na mamuzama od srebra. Iza oslona bija e prikopana arena serapa, a iza nje
je padalo konju s oba boka mekano krzno koje je slu ilo kao za tita kuburama. Na sed
lu je visilo i laso. Dvojica caballerosa nisu progovorila ni jedne rijei. Ono o em
u je trebalo govoriti, bilo je ve reeno. Vikont je i suvi e dobro nasluivao to se zbiv
a u gro-fovoj du i, a da bi mu plitkim razgovorom jo vi e ote ao polo aj.
Kad su stigli na odreeno mjesto kraj jezera, protivnik se ve nalazio tu. Ovaj je b
io sa sobom poveo lijenika, sekundanta i sudiju.
133Oba protivnika su odluno bila protiv svakog izmirenja, pa su uskoro ukrstili s
voja blistava oru ja. Bija e dat znak za borbu i ona zapoe.
Ako je grof Embarez mislio da e s Rodrigandom brzo biti gotovo, onda se ljuto pre
vario. Don Fernando . je bio vian macvalac. U prvom napadu njemu poe za rukom da ra
ni protivnika to je ovoga meutim jo vi e ohrabrilo tako da mu se u drugom napadu, pri
mjeniv. i svu spretnost i snagu, revan irao. Bio je uvje baniji od grota Rodrigande; n
jemu uspije jedna finta i on zari svoj ma don Fernandu u grudi.
- Pogoen sam! - viknu ovaj i pade na zemlju.
Lijenik koji je brzo priskoio u pomo pregleda ranu; nije ju smatrao opasnom po ivot,
ali sasvim dovoljnom da borbu prekinu. Grof Embarez ree da mu je ovim pru ena zado
volj tina i odjaha. Don Fer-nanda su zatim bri ljivo previli i smjestili u sudijina
kola kojima su ga prevezli, kui.
Kad .je grof stigao kui. Cortejo htjede sa svojom kerkom udariti u kuknjavu, ali i
h lijenik na grofov znak udalji. Grof je elio da vidi kraj sebe samo staru Mariju.
Onn se poja"ila i njoj je bila povjerena njega bolesnika. Kad joj je lijrnik izd
ao potrebne upute i oti ao, ona ree f
- Ponijela sam sa sobom oporuku, milostivi gospodaru.
- Nije bilo potrebno - nasmije i joj se on, - Uzmi evo klju i zakljuaj je! Tamo u sr
ednju ladicu pisaeg stola!
S velikom pa njom i bri ljivo u, kao to je bilo veliko i povjerenje koje je u ivala, Marij

a postupi kako joj je grof rekao.

Drugaije je pak bilo u tajnikovom stanu. Otac l ker su sjedili namrgoeni i kivni.
- Star smo mu to uinili? - bijesnila je Joset"a.
- Ni ta, ba ni ta! - odgovarao je otac. - Ta stara dadilja znala je da mu" se dodvgri
, a da ja o tome nisam pojma imao.
- Zar taj grof Embarez, koji je navodno izvrstan maevalac, nije zaista grdan glup
ak. 7,ar nije svoj ma mogao malo dublje da zarije?
- Ja u sada odmah pojahati za Santa Anitu.
- Da, poi to prije! Svaki sat za nas znai gubitak.
- Htio sam zapravo da najprije saekam povratak Alfonsa.
- Pa otrov bi ipak mogao poruiti.
- Tano. Dakle ja odoh!
Pablo Cortejo naredi da mu osedlaju konja i po-jaha dugom ulicom Paseo de Bucare
li dok na jugu grada nije, stigao do Pasea de la Viga kojim se sti e do sela Santa
Anita i,Jxtacalca gdje ive iskljuivo Indijanci.
Crvenokose! prevoze u grad na plitkim i irokim amcima preko kanala Chalco plodove
i cvijee; kukuruz i sijeno. ene u dreavo crvenim suknjama le e zajedno s djecom i psi
ma pokraj bogatog tovara. Pokriva, razapet preko dva tapa, titi ih protiv u arenih zr
aka sunca.
Lijevo se pru aju uveni chinampas, plivajui vrtovi Indijanaca. Ogledalo jezera Chalc
o bija e prvobitno svijetlo i bistro, ali su ga Indijanci prekrili splavima i slam
natim asurama na koje su stavili zemlju i zasadili je povrem i cvijeem. Te biljke
su se svojim korijenjem vrsto vezale za tlo tako da talasi vi e nisu mogli nositi s
plavove koji su inili malene, ru inom ivicom obrasle otoke, zasaene najljep im povrem i
voem.
Ovi Indijanci nisu divljaci, ve su pokr teni, te ih nazivaju Indios fideles prema I
ndios bravos, slobodnim, divljim Indijancima. Oni su od svoje ranije vjere preni
jeli u kr anstvo mnoge obiaje i poglede na svijet. Meu njima ima vi e ljudi kojih se va
lja vi e bojati nego jednog divljeg Komana ili Apaa.
Takav je bio i Basilio, vra - trova. On je poznavao sve domae otrove i od svojih oev
a nauio kako se spravljaju, primjenjuju i djeluju. Bio je suvi e be-savjestan da s
njima ne bi zapoeo razgranatu trgovinu. Tako je mo da ubio vi e ljudi nego to ih je u
135po tenoj borbi palo od oru ja Bivolovog ela i Medvjeeg Srca.
Njegovu kolibu je svatko poznavao, pa i Cortejo. On upravi sada svoga konja u ma
lo dvori te kraj kue gdje je posjetilac mogao neprimjeen da sja i i pokuca na vrata. O
tvorili su mu ih tek nakon ponovljenog kucanja. Ru no lice neke stare ene pokcza sv
oje krnje zube J upita:
- Sto elite?
- Da li je Basilio, lijenik, kod kue?
- Ne. Nit" znam gdje je ni kad e se vratiti. . Onda se Cortejo ma i d epa, izvadi jed
an blistavi
peso, ptfkaza ga starici i zapita je po drugi put:
- Je li Basilio kod kue?
- Mo da, Pogledat u. Dajte mi paru!
- Dobit e je samo onda ako je on kod kue.
- On je tu - ree ona brzo. - Daj mi je sada!
- Mogu li k njemu?
- Da. Poi!
Cortejo pru i starici srebrnjak i stupi u kuu. Ona zatvori za njim vrata i povede g
a u neku malu prostoriju koja je vi e naliila staji za koze nego stanu za ljude.
- Sjedite! - zamoli ga ona. - Ja u ga dovesti.
Kad je iza la, Cortejo se osvrte pogledom ne bi li
prona ao kakav predmet na koji bi mogao, kako mu
je starica rekla, sjesti, ali ne otkri ni ta drugo do
jedne gomile osu enog bilja na koju se spusti.
Morao je ponovo izvjesno vrijeme saekati, dok se Indijanac nije pojavio. Bio je t
o omalen, mr av ovjek, o trih crta lica i jezivog orlovskog nosa, na kojem su se nala
zile goleme naoale.
- Sta elite? - zapita ga on.
- Mo e li se s vama otvoreno" govoriti? - upita ga Cortejo.

- Da, i potajno.
- Vi prodajete lijekove? " -Da.
- Dobre j zle?
- Oni su svi dobri - naceri se Basilio. 136
- Hou da ka em otrovne i neotrovne.
- Da. elite li mo da da razgovarate sa mnom o otrovnim? Onda moram biti oprezan. Tk
o ste vi?
- To nije potrebno da znate. Ja nisam nikakav alguazil1, uto vam se mogu zakleti
.
- Dobro! Imate li novaca? Tko sa mnom eli da govori o otrovima, taj mora platiti
deset pesosa. Hoete li ih dati?
Cortejo se ma i d epa, izvadi iz kese tra enu svou i pru i je Indijancu. Ovaj je uz Ijub
ezno cerenje stavi u d ep, a zatim ree:
- Onda mo ete postaviti pitanje!
- Postoji li neki otrov koji ovjeka uini samo prividno mrtvim? - zapsjta ga Cortej
o.
- Da, postoji ih vi e, dakako. Za koga?
- Za ovjeka kome je otprilike pedeset godina i koji je prilino sna an.
- Treba li da se opet probudi?
- Da, nakon jednog tjedna.
- Kad ga elite uzeti?
. - Odmah sada. Dat u vam to tra ite.
- On stoji sto pesosa.
- Platit u ih.
- Dobro. OVo je lijep posao. Priekajte malo dok ga donesem!
Basilio se udalji i ovaj se put ne pojavi dulje od jednog sata. Kad se vratio s
malim svitkom u ruci, on ga pru i tajniku.
- Izvolite! - ree on.
Cortejo uze svitak u koji jedva da je mogao stati etvrti dio napr njaka i upita: Da li je stvarno otrov u njemu? Smijem li ga otvoriti?
- Sto se mene tie, otvorite ga samo! - nasmije i se trova.
Cortejo odmota papir. U njemu se nalazila neka smjesa bez boje i mirisa, koja je
gotovo izgledala kao samljeveno staklo.
- Smijem li ga bez opasnosti dotai?
- Djeluje samo u trbuhu - odgovori mu Basilio.
l Policajac primj. pisca
137- A kako treba da ga dam?
- Rastvorit ete ga u vodi i tu vou ete naliti u jelo ili pie. Otrov stupa u dejstvo
u toku jedn noi.
- Ima li nekog protusrestva?
- Ne. Upotreba drugih lijekova nimalo ne spreava dejstvo ovog otrova.
- Onda u ga zadr ati i platiti, a vi mj jamite za njegovo dejstvo. Razumijete li me?
- Ne kunem se, ali vidjet ete da e ovaj pra ak " djelovati onako kako sam vam obeao.
- Ako ne bi tako bilo, onda bih do ao po svoj novac, a vas bih osim toga jo i prija
vio kao spravi jaa otrova. Vi znate da to za sobom povlai smrtnu kaznu!
Trova se nasmije i, nimalo zbunjen.
- Tko je kriv senjor? Onaj koji spravlja otrov ili ona"j koji ga daje ovjeku? Ja
mislim da je onaj drugi vi e kriv od prvoga. Dajte mi novac i idite!
Cortejo izvadi sto pesosa dade ih Basiliu. Onda stavi bri ljivo otrov u d ep htjede
da pode, kad mu sinu jo jedna pomisao.
- Stani! Da li e prividni mrtvac dobiti mrlje po tijelu?
- Ne!
- Ali u mom sluaju one su prijeko potrebne!
- Hm, to je bogme lo e! - uzvrati Basilio, lukava osmijeha. - Zar ne biste radije
tog ovjeka odmah ubili? Onda bi se mrlje sigurno pojavile.
- Ne. on ne smije umrijeti. Zar se te mrlje ne bi mogle umjetno izazvati?
- Hm! To bi vas stajalo pedeset pesosa vi e!
- Basilo, vi ste nitkov. elite samo da od mene izvuete to vi e novaca. Dat u vam dvade
set pesosa.
- Dajte pedeset, ili ja odoh! Drukije ne! - Basilio se napravi kao da eli da se ud

alji.
- Stani ovjee, dat u ti trideset! - uzvrati Cortejo brzo i odluno.
- Onda saekajte! Donijet u vam eljeno sredstvo. "
Indijanac ode i vrati se ve nakon deset minuta sa boicom u kojoj se nalazila neka u
ta tekuina.
133
- Znate li na kojim se mjestima kod mrtvaca pokazuju te mrlje? Namoite krpicu ovo
m tekuinom i s njom natrljajte ta mjesta! Ukoliko je vi e uz-rnete, utoliko e mrlje
biti tamnije.
- Onda je dajte! Evo vam novac.
Cortejo pru i trideset pesosa koje Indijanac s neprikrivenom rado u turi u svoj d ep. O
n izae iz kue, pope se na konja i u galopu odjaha. Svaki onaj koji bi iza ao iz Basi
lieve kue bio je odmah pod sumnjom da je napravio neki potajni posao.7. D JELO NI
TKOVA
Dok je Cortejo jahao kui Paseom e la Viga, u susret, mu je dolazio neki konjanik k
oji kao da nije bio naviknut da. ja i na konju. Na sebi je imao lako ljetno odijel
o a na glavi uistinu golemi sombrero. Sav iznenaen, Cortcjo zaustavi svoga konja.
Poznavao je dobro ovog ovjeka, ali ovdje ga nije oekivao. Bio je to kapetan Henri
co Landola.
vrsto stisnute usne s opu tenim kutovima koji su izra avali krajnje prezrenje, o tro po
vijen nos, prodoran, mrk pogled sivih mu oiju morali su navesti svakog na pomisao
da tu nema posla s obinim ovjekom
Kapetan Landola zacijelo i nije bio obian pomorac, to su znali svi koji su ga upo
znali. Oni su bili jednodu ni u tome da je ovaj usprkos svog panskog imena bio roeni
Yankee koji se ni avola ne pla i i koji e, ako mora. ujedriti i izjedriti iz pakla
a da ne o teti ni jednu katarku. Poznavao je sva mora i sve luke i va io za ovjeka ko
me je svaki teret bio dobar, ako je na njemu mogao samo novac zaraditi. Stavi e, z
uckalo se da nije zazirao ni od tovara crnaca, iako je trgovina robljem, bar na
papiru, bila od velesila zabranjena te se valjalo dobro pripaziti krstarica.
- Je l" mogue? Jeste l" to vi, ili niste, senjor Henrico Landola? - zapita ga Cor
tejo.
- Da, ja sam - uzvrati mornar.
- A S ta radite ovdje na paseu?
- Pojahao sam vama u susret.
340
- Meni? - zapita Cortejo zaueno.
- Da. Zar vam nije poznato da sam pristao u Vera Cruzu? Niste li dobili pismo od
va eg brata?
- Dobio sam ga.
- No, onda je sve u redu. Ja sam pojahao preko prokletog kraja gdje vladaju raz
bojnici i groznica, da se s vama usmeno sporazumijem oko posla. Potra io sam vas k
od kue, ali sam na ao samo va u ker koja mi je rekla da u vas sigurno sresti na paseu.
Tako je i bilo.
- Kakva neopreznost! Nitko vas ovdje ne smije vidjeti! Dodu e, ovdje vas nitko ne
poznaje, ali i avo esto puta zna da u svojoj igri pretjera. Nitko iv ne smije vidje
ti zajedno, one koji ele da ugovore posao kao to je na .
- Nemam ni ta protiv!
- Sad poja ite u etnju kuda. vam drago, i doite na ovo rnjesto pje ice veeras u deset s
ati.
- Dobro, bit u taan.
Landola pojaha lagano dalje, a tajnik pokasa na svom konju prema-stanu. Kad je s
tigao kui, saeka ga ker s krajnjim nestrpljenjem.
- Jesi li na ao Basilia i dobio otrov?
- Dakako, ali avolski skupo!
- Priaj!
Tajnik ispria Josefi o svojoj posjeti kod trovaa, a onda ree:
-Ali kako si mogla da napravi onakovu pogre ku da mi po alje kapetana u susret!
- Vea bi gre ka bila da sam mu dozvolila da te ovdje saeka.
- Zar je to htio? Neoprezan ovjek! Da li je govorio o na em poslu?
- Ne, ni rijei.

- Ni ti?
Josefa se malo zbuni i uzvrati: Poku ala sam, ali on ne htjede da stupi u razgovor
.
- Vjerujem. ovjek kao to je Henrico Landola nee o takvim stvarima govoriti sa enama.
Jesi li mu rekla gdje sam bio?
141- Ne. Rekla sam mu samo da te mo e sresti na paseu. - Dakle, dobio si otrov? Ka
kav je? Pra ak ili tekuina?
Cortejo otvori svitak i pokaza svojoj keri to se u njemu nalazi.
- Kada e ga upotrijebiti? Jo danas?
- Moram saekati. Alfonsa jo nema.
- Pa za to bi i on morao biti prisutan?
- Onda bar moram prethodno da govorim s ka-pstanom Lanclolom.
- Don Fcrnando bi tada mogao da dobije pra ak i sutra?
- Mogue.
- Ali kako? Ova stara Marija, ne pu ta nikog ivog k njemu. Ona bdije nad njim kao a d
aja.
- Neki se put mora nai.
- Kako djeluje otrov?
- U toku jedne noi, a njegovo dejstvo traje itav tjedan.
- Onda e don Fernando mo da umrijeti po to je ranjen.
- To ne bi bila moja krivica. Ja u ga samo prividno uiniti mrtvim; umre li, savjes
t mi je ista, ako bi mi netko za to predbacio.
Po to se bilo smrklo, Cortejo se uputi na mjesta sastanka i poe lagano paseom." Nij
e htio jahati, jer bi bilo veoma nepodesno voditi s Landolom razgovor na konju.
Tako je nai ao na kapetana.
- Eh, tani ste! - ree Landola kad ga prepozna. - Dobro je, to volim!
- l ja isto tako. Gdje ste proveli itavo popodne, se-njor Landola?
- Ah, ovdje postoje svakojake jazbine u kojima se ovjek mo e ugodno osjeati, ali o t
ome ne bih htio da govorim - odgovori mu on. - Dajte mi ruku da preemo na stvar!
Ruku pod ruku nastavili su da hodaju uz tihi apat.
- Vi ste dobili pismo od va eg brata Gasparina? - ree kapetan.
- Da. I vi na a uputstva - senjor Landola.
142
- Ne.
- Hm, vi ste se samo pogreno izrazili, senjor - ree Landola nasmijav i se kratko. Kapetan Hen-rico Landola je sam sebi gospodar. On ne dopu ta da mu bilo tko drugi
izdaje nareenja ili upute.
- Onda oprostite! Nisam mislio na tu rije u smislu nekog potinjavanja.
- Onda dobro. Dakle, elim vam rei da me je va brat zamolio da vam pomognem u nekom
tajnom poslu.
- U emu?
- Hm, mo da da uklonim nekog ovjeka! - uz-"rati kapetan bez ikakvog ustruavanja.
- ivog ili mrtvog?
- Po elji va eg brata, mrtvog! .
- Ali ako sam ja drukije smislio nego moj brat?
- Onda to ovisi o plaanju - naceri se Landola.
- Koliko mi nudite?
- Jesu li vam 1000 durosa1 dobro do li?
- Nemam ni ta protiv, ta treba da uradim s tim ovjekom?
- Da ga sklonite.
- Gdje?
- To je va a stvar.
- Dobro. Kad mogu da oekujem ,teret"?
- Koliko ete jo ostati u luci?
- Dok ovu stvar ne uredim. Ipak se nadam da me neete odugovlaenjem pustiti da skap
am u onom prokletom gnijezdu groznice, inae u dii sidro i odmag-liti. Nisam nimalo
voljan da umrem.
- Po urit u se. Znate li o kome se radi?
- Ne. Ja samo trebn da ukrcam teret, a avo nek se brine tko je on.
Da je bilo svjetla, onda bi Cortejo po izrazu kapetanova lica mogao vidjeti da l

a e. Landola je prozreo planove brae Cortejo i odavna je skovao potajni plan da iz

toga izvue za sebe najveu korist.
- Ali on e vam rei svoje ime -? primijeti tajnik.
- Ja mu neu vjerovati. ""
- ut e ga va i mornari.
l Peso cluro, otprilike jedan dolar prtmj. pisca
143- Nitko ga iv nee vidjeti.
- Da li emo kasnije saznati kuda ste ga poslali?
- Mo da. To jo ne mogu znati.
- Dobro. Mislim da e taj ovjek sutra umrijeti.
- Kad e biti pokopan?
- Zapravo za dva dana, ali neak mu nije jo stigao ...
- Onda ga sahranite u njegovom odsustvu!
- To ba ne bi bilo zgodno.
- Ah, izgleda da je to neki otmjen ovjek! Hm, onda e na kraju mo da jo i lijenik rei da
ga eli balsamirati.
- To ne bih dopustio. Mo emo se usprotiviti da u obitelji nikad nije bio takav obia
j, ili da je preminuli gajio predrasuda prema balsamiranju.
- Ispravno. Ali kako emo ga prenijeti do luke?
- Hm. U kovegu svakako ne.
- Mo da bi laka ko ara bila najpodesnija za to.
- Naravno. Ali kako ete je prenijeti do obale?
- Na mazgama.
- A na brod?
- Ukrcaj ko are biti e va a stvar senjor Lanola.
- Hm, to mi se ne svia! Ali, ipak, to se mene tie, ja u vam uiniti tu uslugu. Pazite
samo da uz put ne izgubite ko aru!
- To mi zadati svakojake brige, jer put odavde do obale ni nimalo siguran. Tu se
vrzma svakojaki crveni i bijeli olo kome ovjek ne smije vjerovati.
- Morat ete se pobrinuti za dobru pratnju.
- To e biti te ko, jer bi te ljude trebalo upoznati o emu se radi.
- Nije prijeko potrebno. Poite vi lino!
- Ja zapravo neu moi, ali u o tome jo razmisliti. Ali kako ete primijetiti da smo sti
gli, senjor ca-pitano?
- Vrlo jednostavno. Poslat ete mi glasnika na brod! A
- To jo ne znam! Pa neete valjda ko aru s mr" tvacem unijeti u grad?
- Nije mi ni na kraj pameti.
144
- Onda potra ite neko veoma usamljeno mjesto na obali gdje bi bez pote koa mogao pris
tati amac! im ujem da ste tamo, doi u nou i uzeti ko aru,
- U redu. Mislim "da smo se sada u svemu slo ili,
- Onda emo se rastati.
- Zar vam se toliko uri?
- Htio bih da se malo zabavim, senjor Cortejo. Vi znate da je ivot na moru avolski
dosadan i kad ovjek jednom sie na kopno, onda ne bi htio da bude magarac.
- Shvaam vas. Dakle laku no, senjor.
- Laku no. Po urite sa pogrebom!
- Bit e uskoro!
Dvojica po tenjakovia se razio e.
Grof Fernando, koji je ranjen le ao u krevetu, nije imao pojma da su mu ve spremili
pogreb.
Srea, ili tavi e avo, bila je naklonjena Corteju.. Kad je stigao do palae svoga gospod
ara i htio ui u njegove odaje, nai ao je na staru Mariju Hermoyes koja se vraala sa
bunara.s punom a om vode u ruci.
- Kako. je don Fernando? - zapita je on.
- Ne tu i se - uzvrati Marija.
- Da li je prestala groznica od rane?
- Ne, ali pati od strahovite ei. Moram mu gotovo svakih etvrt sata donositi hladne
vode sa bunara.
- Je li lijenik ponovo bio?

- Dva puta. Rekao je da nije te ko ranjen te se ne treba nieg pla iti, ukoliko .ne bi
do lo do neeg neoekivanog.
- elimo da grof brzo ozdravi! U ovakvim arkim krajevima mo e i najmanja ozlijeda bit
i opasna po ivot.
- To je tano. Ali ja nemam vremena, senjor. Laku no!
- Laku no!
Stajali su pred vratima Marijine odaje. Starica je sigurno htjela ne to da uzme iz
sobe. Stoga je spustila a u na ni u u zidu i u la u odaju.
Cortejo se ne pomae s mjesta. Pra ak mu je bio u d spu Kratak pogled uvjerio ga je da
je sam i da
10 Dvorac Ruclnganda
145ga nitko ne motri. Grozniavom brzinom i sav se tresui, on izvue svitak, otvori g
a i nali otrov u a u. Zatim se brzo udalji.
Joscfa Cortejo nije jo bila oti la na spavanje, ve je ekala svog oca. On joj sav sret
an ispria kako mu je uspio zloinakj in. Ona ga je zadivljena saslu ala i, kad je zavr io
, prekri i ruke, oigledno sva ushiena.
- Ah, prekrasno! - ree ona. - Sad smo dobili igru, pro la je sva neizvjesnost i ja
sasvim sigurno znam da u postati grofica! Kad bi Alfonso mogao stii?
- Za nekoliko dana, ali ako se bude po urio, onda bi ve sutra mogao biti ovdje.
- Onda noas neu sklopiti oka od radosti i e nje.
- Ipak e otii u svoju spavau sobu. Ako se grofu desi ne to neobino, sigurno e sve probu
iti. Svatko e se pojaviti onako na brzinu obuen te bi moglo pasti u oi ako bude ovak
o odjevena. Moramo biti do najmanjih sitnica na oprezu.
- Ima pravo. Pretpostavimo da se grof ukoi od gra. Hoe li onda prepustiti da Marija g
azduje u bolesnikoj sobi?
- Nije mi ni na kraj pameti!
- Htjela bih te pomoi savjetom i u isto vrijeme opomenuti. Izgleda da je grof sain
io drugu oporuku.
- Caramba - do vraga! - opsova Cortejo iznenaen.
- Da, bar tako pretpostavljam. Zar ne, ovjek prijs dvoboja uvijek obavi takve stv
ari?
- Svakako. Vjerojatno da don "Fernando nije propustio da to uini.
- Pisao je veoma dugo, kako ree sluga Arnoldo.
- Ali to jo nije razlog za pretpostavku da je sainio novu oporuku.
- Ja imam i drugih razloga. Za to uva od svih toliko potajno ono to je napisao? Za to
to nije zakljuao u svoj pisai stol gdje inae sprema lin stvari?
- Mo da ju je spremio na neko drugo mjesto?
- Da, u ruke ove stare Marije Hermoves. 146
- Do vraga! - uzviknu Cortejo sav snu den. - Zna li to sasvim tano?
- Da. Ona je iz njegovih odaja iza la s nekim velikim, petostruko zapeaenim omotom i
kad ju je grof nakon dvoboja pozvao k sebi, ona je taj omot ponijela sa sobom.
- Tko ti je to rekao?
- Sobar.
- To je svakako veoma upadljivo! Prema meni je juer pokazao golemo nepovjerenje,
a prema, njoj isto toliko povjerenje. Sigurno da je svoju oporuku izmijenio. Ali
ma to uinio, Alfonso e ipak ostati nasljednik!
- A mo da i ne - ree Jesefa. - Don Fernando s njim nije bio zadovoljan, pa ga mo e li i
ti nasljedstva, budui da mu je Alfonso samo neak. Drukije pak stoje stvari sa don M
anuelovim dobrima u pa-niji. Ona su majorat1. te e u svakom sluaju pripasti Alfonsu
.
- To je tano. Upadljivo je meutim to to je don Fernando poklonio svoje povjerenje u
pravo ovoj dadilji.
- Da, ona je neko dovela Alfonsa ovamo te mo da nasluuje ne to.
- Misli li da je svoja nasluivanja rekla grofu?
- Moramo je uiniti bezopasnom, oe! to misli , gdje li je grof spremio omot?
- Sigurno u srednjoj ladici pisaeg stola gdje uva sve va ne papire.
- Onda prvo to mora uiniti to je da otvori tu ladicu im pra ak stupi u dejstvo.
- Gledat u na svaki nain da to uinim. A sad, laku no!
Cortejo ode na spavanje. I njegova ker potra i svoju spavau sobu, ali, kao to je pred
skazala, nije mogla zas.pati, ve je le ala na krevetu otvorenih oiju i snivala o bud

uoj srei i rasko nom ivotu. Nije ju nimalo pekla savjest to bi taj ivot bio plaen najte
zloinom. Tako je prolazio sat za satom. Cortejo
l Obiteljsko dobro koje nasljeuje prvoroeni prlmj. pisca
147Je spavao dubokim snom kad netko urno zakuca na njegova vrata. On se probudi i
upita tko je vani.
- Arnoldo, sluga - odgovori mu ovaj. - On, molim " vas, senjor otvorite! Don Fer
nandu mora da se ne to dogodilo!
- Evo me odmah.
Cortejo skoi brzo iz kreveta, navue kuni ha-Ijetak i askom upali svjetlo. Onda otvor
i vrata i sluga ue u sobu.
- to se dogodilo grofu? - zapita ga tajnik.
- Ne znam. Danas sam bio na stra i. Sjedio sam na stolici u predsoblju i malo zadr
ijemao, kad uh neki krik. Dolazio je iz bolesnikove sobe koja je iznutra bila zak
ljuana. Pitao sam to je, ali nisam dobio nikakav odgovor. Stara Marija udari zatim
iz sveg grla u kuknjavu i plakanje, ali ne otvori vrata. Ja potrah da vam javim,
senjor.
- To si dobro uinio. Morat emo odmah ispitati tu stvar.
Cortejo poe sa slugom do predvorja grofove sobe gdje u e staru dadilju kako zapijeva
. Oni pokuca e na vrata, ali ne dobi e nikakav odgovor.
- Otvaraj! - viknu Cortejo zapovjednim tonom i udari nogom u vrata.
Od silnog udarca starica, koja je gotovo bila izgubila svijest, doe k sebi. Ona o
tvori vrata.
- to se dogodilo? - zapita je tajnik.
- On, dragi, dobri, milostivi gospodar! - kukala je ona. - Mrtav je - mrtav!
Cortejo prie grofovu le aju i pogleda ga. Don Fernando je le ao blijed i upalih obraz
a, kao mrtvac.
- Kad se ovo zbilo? - zapita tajnik dadilju.
- Ne znam - uzvrati ona.
- Mora to znati, pa ti si bdjela kraj njega!
- Drijemala sam i kad se probudih, don Fernando je bio mrtav. Ne znam koliko sam
nakon toga plakala.
- Nesretnice, ti si mo da kriva to je on mrtav! - obrecnu se on na nju. - Za to nisi
otvorila kad" je Arnoldo htio da ue? Mo da bi ga spasili.
- Ne, bio je ve mrtav - ispriavala se starica.
148
Cortejov pogled skliznuo Je na pisai stol im je u ao u sobu, i on pritom opazi klju u
bravi.
- Idite, probudite ljude i pozovite lijenika! Brzo, brzo! - zapovijedi im on.
Na ovu zapovijed sluga pohita, a i dadilja izae iz sobe kr ei prste. Hitra koraka Co
rtejo se nae kraj pisaeg stola, otvori ladicu, nae omot, stavi ga u d ep i ponovo zak
ljua. Onda pohita za slugom i dadiljom.
Ovo se toliko munjevito odigralo, da je dadilja jedva stigla do vrata predsoblja
. Tu je Cortejo zgrabi za ruku i ree:
- Stani, Marija! Don Fernando je imao povjerenja u tebe, zar ne?
- Oh, vi e nego u bilo, kog drugog - odgovori ona jecajui.
- Dobro, onda ostani kraj njega dok ne stigne predstavnik suda. Mora bdjeti da ni t
a ne nestane! Odi ponovo u grofovu sobu, a ja u probuditi ljude!
Starica se ne usprotivi. Ona se vrati u bolesnikovu sobu i zapoe iznova svoju tu ba
licu.
Na Cortejev zov probudi e se svi ukuani palae i pohrli e da se uvjere u neoekivanu smrt
svoga gospodara. Nasta golema kuknjava koja se svr ila leJ kad se lijenik pojavio.
Ovaj je bio krajnje utuen zbog nenadanog dogaaja te najprije potjera ene i sluge ko
ji su iz sveg glasa kukali. On dopusti samo Corteju, pored sobara i dadilje, da
ostane.
Zatim je pregledao mrtvaca, mahnuo glavoiu i rekao: - Tetanus, ukoenost od greva.
J" je tooao Moramo saekati.
Cortejo se upla i da e lijenik doi na pomisao "Ja bolesniku pusti krv, ali ovaj to ne
uini. Lijenik samo ree da e lino ostati kraj mrtvaca do zore te se tako tajnik sa sl
ugom povue. Samo Marija, dadilja, ostade s doktorom.
Kad se Corteio vratio u svoju sobu, nae Josefu gdje ga eka. Ona bija e, kao i ostali

, onako na brzinu obuena pohitala mrtvacu, ali se zatim vratila i obukla.

149- Ima li oporuku? - bija e joj prvo pitanje.
- Da, na ao sam je u srednjoj ladici. Na omotu nije stajala nikakova adresa. Da vi
dimo!
Cortejo pokida peate, izvue iz omota papir, ra iri ga i poe da ita. Bio je blijed kao
krpa.
- Sto je? - zapita ga zabrinuta Josefa.
- Evo, proitaj sama! - uzvrati on kad je zavr io s itanjem.
Njegova kerka ga poslu a, ali i s njenog lica nesta rumenila. Kad je zavr ila, ona ba
ci papir na pod.
- Pa mislila sam! - viknu ona. - Ostavio ga bez nasljedstva!
- Ne bismo ni pare dobili!
- Ovoj Mariji je ostavio itavo bogatstvo - sik-tala je pomahnitalo Josefa.
- A nas je trebalo da upletu jo u itavu ovu stvar. Tra io je da se provjeri da li je
Alfonso uistinu grof od Rodrigande.
- Kakva srea to smo do li do ovog komac"a papiia.
- Baci ga u vatru!
- Nije nitko primijetio da si bio kraj pisaeg stola? Zar ni dadilja nije ni ta vidj
ela?
- Ne. To sam s takvom brzinom obavio, da ona posve sigurno misli kako sam odmah
za njom iza ao iz sobe.
- Onda se nemamo ega bojati. Dobro! Pismo u spaliti te e tako nestati sve brige. Sa
d nam jo Alfonso nedostaje.
- Ja u ga zastupati. Vlasti e se prije svega morati da obrate na mene kao tajnika
preminulog.
- Kako stoji sa mrljama?
- Ukazat e se prilika da ih nama em.
- Hoe li grof ostati u sobi da le i?
- Ne, soba e od strane suda biti zakljuana dok se oporuka ne objavi.
- Kada e to biti?
- Po ovda njim zakonima jo danas, kako bi vidjeli tko je nasljednik i tko treba da
zapovijeda.
- A to e biti sa lesom?
150
- Polo it emo ga na rasko an odar u velikoj dvorani. Spremi sve to je za to potrebno! i
tava dvorana e biti u crnini.
- On, imat u pune ruke posla!
- I ja isto tako. Moram se pobrinuti za koveg i da uredim sve ostalo. Dan ve svie.
Poet u odmah s radom.
- I ja, i to najprije s ovim papirom. - Kod ovih rijei Josefa zgrabi omot s oporu
kom i poe kaminu". Vatra zaplamsa.
Nakon nekoliko sati lijenik pozva Corteja.
- Vi ste don Fernandov tajnik? - zapita ga ovaj. - Vi ste vodili sve njegove pos
love?
- Naravno.
- Onda vam izjavljujem . _" je grof uistinu mrtav. Cortejo napravi lice kao da j
e duboko potresen. Je l" mogue? - ree tu nim glasom.
- I ja sam smatrao nemoguim, ali sam se na kraju uvjerio.
- Rekoste da je tetanus?
- Da. U na oj arkoj klimi mo e i najmanja povreda izazvati smrt od tetanusa.
- U asno! Senjor, vi ete mi dopustiti da iznesem les odavde?- Za pola sata pojavit e
se predstavnici vlasti da urede pitanje ostav tine.
- Tko e biti nasljednik?
- Don Alfonso, kako pretpostavljam.
- Da li ste bili kao svjedok prisutni kada je sada preminuli grof sainio svoju op
oruku?
- Uinit u sve to budem mogao, senjor! - uzvrati Cortejo.
- Onda u vam izdati posmrtnicu za predstavnike vlasti, ali zadr avam pravo na jo jed
an pogled lesa prije nego bude pokopan.

- Ja vas, tavi e, molim za to, senjor. Tako je ono najva nije bilo ureeno.
Jo nisu mrtvaca ni bili odnijeli, kad su se pojavili ljudi iz suda. Stara dadilja
je morala izii te je
151samo Cortejo smio ostati, budui da je grofa za njegova ivota zastupao.
Don Fernano je svoju prvu oporuku polo io kod suda te su nju sada otvorili. Pokazal
o se da je Alfonso jedini nasljednik. Dalje je bilo istaknuto, da se nasljedniku
preporui da zadr i u slu bi tajnika kome je povrh toga imao pripasti pozama an dio. Is
to tako po-, kojnik se sjetio itave posluge, no oni su to imali saznati tek nakon
pogreba.
- A gdje se nalazi grof Alfonso? - zapita lino predsjednik suda Mexica, koji je o
poruku otvorio.
- Na jednoj dalekoj haciendi.
- Kada e se vratiti?
- Mo da danas, ali najkasnije za nekoliko dana.
- Javite mi odmah im doe, senjor Cortejo! Ja u ga posjetiti da se s njim dogovorim
o najneophod-nijem. Za sada vam pak dajem punomo da se u smislu oporuke pobrinete
oko pogreba i oko svega ostalog. Gdje se nalaze papiri preminulog grofa Fernand
a?
- U biblioteci i ovdje.
- A novac, nakit i tome slino?
- U ovom pisaem stolu.
- Onda sam prinuen da do daljnjega stavim pod psat sve odaje dona Fernanda. Vi ete
mi jamiti za to da peati budu sauvani!
Cortejo kimnu potvrdno glavom i uzvrati:
- Ja vas molim da mi prethodno date iznos potreban za pogreb, a ja u vam zato pri
lo iti raun.
- Za to ete dobiti novac.
Time je bilo sve ureeno, pa su grofove odaje bile zapeaene, po to su les prenijeli u
veliku dvoranu.
152
P LA NI NASLJEDNIK
U toku dana itavim -gradom se pronese vijest O smrti grofa Fernanda koji je bio k
od sviju omiljen. Saznade se da je u dvoboju zadobio ranu te je svaka bogata obi
telj poslala pismeno saue e.
Ve u toku popodneva Corteju poe za rukom da ostane dulje vremena sam kraj mrtvaca
i on to iskoristi da ga namaze mrljama. One su toliko uspjele da se ak i u to upue
n ovjek mogao prevariti. Kad je idueg dana do ao lijenik da jo jednom pogleda les i ka
d je po tijelu mrtvaca ugledao mrlje, on izade dopu tenje za pogreb.
Ali taj drugi dan donio je jo ne to sa sobom.
Tog popodneva sjedio je Cortejo upravo za pisaim stolom i ne to piskarao kad zau bat
konjskih kopita i kraj"kapije ugleda jahaa. On se oko toga nije brinuo ve je to p
repustio .posluzi. Ali uskoro zau korake, popraene zveckanjem mamuza, pred svojim
vratima, koja se otvori e.
On se brzo podi e sa stola.
- Alfonso! Oh, kako sam te nestrpljivo oekivao!
- I ja sam, strie, tako eznuo za vama i Mexicorn.
- Jesi li ve znao da je grof mrtav?
- Da - nasmija se Alfonso.
- Ti se smije ! emu?
- Tvom sveznanju. Pisao si mi da e grof Fer-nando umrijeti, a ja dooh, sjahah s ko
nja i - doznah da je mrtav. Ovo uistinu smatram tano u.
153"r - I ne pita tko je nasljednik?
- Ne. Pa sigurno sam ja.
- Oho!
Alfonso preblijede kad u ovaj uzvik, - Ili mo da nisam?
- De, budi bez brige! - umiri ga stric. -- Ti si nasljednik, ali je malo nedosta
jalo pa da umjesto tebe to bude onaj stari grof Manuel na zamku Rodriganda u pani
ji, ijeg si sina zamijenio,
- Nek" ga avo nosi! Kako je do lo do toga?
- Odmah e sve saznati. Ali ca.ro.mba, kako to izgleda ?!

Alfonso pree pogledom preko svog poderanog odijela. - Da, dolazim ravno iz pustin
je. No, budi bez brige, otii u u svoje odaje da se presvuem.
Tada se O"tvori e vrata i Josefa stupi u sobu. Kad je spazila roaka, ona preblijede
od nekog radosnog straha. Onda joj obrazi porumeni e i ona viknu irei ruke:
- Alfonso! Moj Alfonso! Hodi da t" zagrlim, vo-Ijsni roae!
Budui da ovaj, nije bio nimalo voljan da joj padne u zagrljaj, ona poleti prema n
jemu, stisnu ga uz svoje mr avo tijelo i vatreno poljubi u usta. On je htjede odgu
rnuti od sebe, ali mu ne uspije, i on uzvrati osorno.
- Pusti me! - zapovijedi joj on. - Ne dopu tam ovakvu nepristojnost! Kako mo e tako g
lasno da me naziva roakom! Da nas netko uje, bili bismo odani!
- Oh, ja sam beskrajno sretna to te ponovo imam! - viknu ona.
- Ali to nije nikakav razlog da mi tim tvojim jednim zubom odgri e usne.
Ovo mu pomo e da je se oslobodi. U njenim sovi-nim oima najednom zaigra oganj gnjev
a i ona ree okreui se ponosno od njega: - Za ovu uvredu e me moliti da ti oprostim!
- Ne danas! - nasmija se on.
- Nego sutra!
- Nikad!
154
- ekaj samo! Mene nee nitko neka njen vrijeati.
- Po tedi me samo tih tvojih rijei! Gdje su kljuevi od mojih odaja, Cortejo?
Upitani je s napregnutom pa njom gledao na susret izmeu svoje keri i Alfonsa. Sad mr
ka lica pokaza rukom na crnu dasku to je bila privr ena o zid gdje je o nekoliko mjed
enih kuka visilo vi e kljueva.
- Tamo su! - ree on mrgodno.
Allonso ga pogleda sad iznenaen. - to ti je? - zapita ga on.
- Ni ta!
4 - E, onda bi se tajnik -mogao potruditi da svom gospodaru pru i kljueve.
Cortejevo lice se jo vi e smrai i on odgovori: - Ili bi sinovac mogao imati toliko o
bzira prema svome stricu.
Alionso se nasmija. - Ne izigravaj komediju! Ja nisam podesan za glumca niti za
gledaoca!
- Do sada si igrao samo malu sporednu ulogu, pa je jo uvijek mogue da bude primoran
da sie sa pozornice. Uzmi kljueve, odi u sobu i presvui se! Onda e poslati slugu da m
e k tebi pozove.
Ovo je bilo reeno toliko odlunim tonom, da lakomisleni mladi nije imao hrabrosti da
uzvrati. On poslu a i ode.
Cortejo se meutim obrati svojoj keri:
- Josefa, mi smo poinili veliku glupost kad si jue spalila onu drugu oporuku. Tamo
u kaminu jo le i njen pepeo.
Njene oi zablista e, ali ona ipak odgovori tu no:
- Da, ali za to bi to bila glupost?
- Jer bismo ga sada imali u akama da smo sauvali oporuku.
- Zar ga ovako nemamo? Bar emo poku ati da radi onako kako mi hoemo.
Cortejo nastavi svoj posao, a Josefa poe u svoju sobu. Tamo otvori skrivenu pregr
adu ormara i iz nje izvue arak papira. Bila je to - juera nja oporuka.
- Oh, kako sam bila pametna - promrmlja ona za sebe - to sam juer izvela onaj mali
trik i umje155sto oporuke spalila novine. Alfonso je sada u molim rukama, te sam sigurna da
mi nee pobjsei.
Kad se la ni grof presvukao, on zazvoni za slugu i zapovjedi mu da zovne tajnika.
Ovaj se odmah pojavi, sjede neusiljeno na stolicu i zapoe razgovor:
- Kako ti je bilo, Alfonso? Zaista izgleda kao da si sva ta do ivio!
- Gadno mi je bilo. Ispriat u ti sve. Ali prije ;6ga bih htio saznati ta se ovdje d
ogodilo, to me najvi e zanima. Govori dakle, strie!
Cortejo kimnu. - Jesi li primio moje pismo?
- Da.
- I jesi li sreo onu dvojicu glasnika?
- Koje glasnike?
- Ah, onda te nisu na li?
- Ne. Bio sam prisiljen da poem zaobilaznim putem.

- Poslao sam po nalogu don Fernanda dvojicu glasnika na konjima da te ovamo dopr
ate.
- Zar dvojicu? Onda mora da je povod za to bio vrlo va an. Vjerojatno grofova bole
st?
- N"e, ve tvoj dvoboj. Embarez je pisao grofu i dao mu rok od tri dana nakon ega j
e htio itavu stvar objaviti u novinama.
- Nek" ga avo nosi! Volio bih da vidim kako je grof izgledao.
- Ja sam ga vidio, i vjeruj, nije bilo nikakvo zadovoljstvo. On je najprije posl
ao glasnike da te dovedu, a onda je po ao Embarezu da...
- Da mo da za mene ugovori neki drugi dan? - upade mu Alfonso u govor.
- Na to sigurno nije mislio - odvrati Cortejo. - Don Fernando je bio pravi plemi
i dr ao je do svog imena. Stoga je po ao Embarezu da.se s njim bori zbog uvrede asti.
- Caramba! Ako je to istina, onda je ta stvar s dvobojem ureena?
156
- Sasvim.
- Onda ti ka em da ovaj dobri don Fernando nije u itavom svom ivotu do ao na pametniju
pomisao nego da umjesto mene bude proboden maem! Jer ja pretpostavljam da je nje
gova smrt posljedica toga dvoboja.
- Tako je ope mi ljenje.
- Ah,"1 onda je umro od neeg drugog? Ti mi dra i znati elju. U tvom pismu bilo je izvj
esnog nago-vje tavanja. Od ega je umro?
Cortejo izvue iz d epa pismo svoga brata koje je i Josefi bio ve pokazao i pru i ga si
novcu.
- Proitaj ovo! - ree on.
AJfonso prelete retke i zapita onda uzbuenim glasom: "
- Onda je dakle ovo pismo uzrok don Fernandove smrti?
, - Ne njegove smrti, jer on je jo iv!
Alfonso skoi na noge. - iv? - viknu on. - Jesi li pametan?
- Nadam se da sam bar isto onoliko pametan koliko i ti! - uzvrati tajnik..
- Ali je golema glupost ostaviti ga da ivi.
- Pobrinut emo se da nam ne na kodi. Grof Fernando je samo prividno mrtav.
Alfonso preblijede. - Prividno mrtav! Zambomba - sto mu gromova! Mora da mu je j
ezivo!
- Le i ukoen od tetanusa.
- Ali kako si to postigao, strie?
- Dao sam mu otrov koji je izazvao koenje. Njegovo dejstvo potrajat e jedan tjedan
, a onda e ponovo o ivjeti.
- A ta e biti zatim s njim?
- Probudit e se na brodu na eg Henrica Landole.
- Koji e ga tada uklpniti?
- Da. Ja u ga spakovati u ko aru i prenijeti na obalu.
- To e biti te ko. Do mora ima svakojakih bandi.
- Na alost. Potrebna mi je pratnja, a te ljude ne smijem, posvetiti u tajnu. Zato
se nalazim u neprilici odakle takve ljude da uzmem.
157
Na to Alfonso odgovori brzo: - Oh, u tome ti mogu pomoi.
- Ti? - zapita zaueno Cortejo. - Poznaje li pouzdane ljude koji e biti hrabri, nimal
o znati eljni i umjeti da ute?
- Znam neke koji ovim svojstvima raspola u U znatnoj mjeri. To su moji pratioci sa
haciende.
- Ah, vaguerosi! Oni nisu ni za to.
- Ne vaquerosi, ve Indijanci.
- Oni bi bili daleko podesniji. Jesu li pokr teni?
- Ne.
- Dakle Indios bravo ! Iz kojeg su plemena?
- Komana.
- Komana? - zapita tajnik, sav prestra en. - Ti se ali .
- Ozbiljno govorim.
- Ali ti Komarici su strah i trepet. Pa oni ne ive u Mexicu ve s one strane granic
e, a ovamo prelaze samo da ubijaju, otfmaju i pljakaju. Ja nisam jo ni jednog vidi

o.
- Ni meni nisu dosad bili poznati. Oni su svakako" sto puta opasniji od na ih divl
jih Indijanaca, ali su uprkos tomu moji prijatelji, te e ti vjerno poslu iti.
- Tvoji prijatelji? Zar su te oni dopratili u Me-xico?
- Da. Oni se nalaze skriveni u brdima ispred grada. Ja sam ti, strie, do ivio itav r
oman. Vidim ve da ti ga moram ispriati.
Alfonso zapoe da pripovijeda svoje do ivljaje na haciendi. Priao je o Komanima, o pein
i s kraljevskim blagom, o borbama, o jezivom vje anju na stablu iznad jezerceta sa
aligatorima i o svome bjegstvu.
Cortejo ga je slu ao otvorenih usta i ukoena lica sve dok Alfonso nije zavr io. Onda
uzviknu:
- Bo e dragi, jedva da iv ovjek povjeruje! Ti si dakle zaista vidio to golemo" blago
? I ono je nestalo?
- Nes-talo! Kuda, to bi znao samo onaj prokleti Indijanac, Bivolovo elo, a mo da jo
i nekoliko bijednih Mixteka.
- Morat emo ga tra iti, pa ako treba i godinama tra iti! - izusti Cortejo sav uzbuen.
158
- To i ja mislim, pogotovu to sam ja posjednik haciende. Krenut u sa golemom skupi
nom konjanika na haciendu.
- Ti e dobiti itav eskadron konjanika, jednom grofu de Rodriganda e ga svakako stavi
ti na raspolaganje.
- Onda u se osvetiti itavom onom o-lo u, u to mi mo e vjerovati.
- Dakle ti misli da e me tvoji Komani otpratiti za Vera Cruz?
- Da, jer emo ih jo veeras platiti. Oni ekaju da im donesem obeanu nagradu.
- I ja u pojahati s tobom!
- Onda se postaraj ,za sve to sam im obeao! Ja u ti napisati to treba da spremi . Ali
prije svega, kako stoji ovdje sa nasljedstvom?
- Ti si jedini nasljednik.
- Da li je oporuka otvorena?
- Da. Ja u javiti predsjedniku suda da si ovdje i on e doi da tu stvar uredi.
- Onda po alji odmah po njega!
- Zamalo nam nasljedstvo nije izmaklo. Don Fer-nando je bio nainio i drugu oporuk
u!
- Nek" ga avo nosi! Kako je do lo do toga?
Cortejo mu ispria sve. Kad je zavr io, ree mu Alfonso:
- Ovu dadilju moramo otjerati!
- To bi bilo glupo, jer bi ona onda priala. Moramo je uiniti bezopasnom. Zapu i t emo
joj usta poklonima, ili emo je na neki nain ukloniti.
- Nisam nimalo raspolo en da takvu enu jo obasipam poklonima.
- Onda uradimo ono drugo! A sada e morati prije svega da ispuni svoju svetu du nost.
- A ta bi bila?
- Gle ti njega, zar jo pita ! - nasmija se Ccr-tejo. Sjeti se da si neak pokojnog gr
ofa! Sto e rei sluge ako ne bude
alio za mrtvacem.
- Misli da bi trebalo da pogledam les? Da malo zaplaem?
- Svakako!
159- Da se kraj kovega molim, i da udarim u glasnu kuknjavu?
- Kako to pristoji!
- Pa dobro, ja u uzeti na sebe ovu odvratnu du nost. Samo ti prije toga elim jedno r
ei. Ovo se odnosi na Josefu.
- Onda reci! - odvrati Cortejo krajnje nestrpljiv.
- Ste js imalo d znai ovaj pretjeran izliv osjeanja?
- Pretjeran? To ne bih rekao. Zar da se ne raduje kad joj se roak vratio?
- To nije bilo nimalo sudaki. Mislim da .je djevojka zaljubljena u mene!
- I ja tako mislim - ree hladno Cortejo.
- Ah! I ti joj to dopu ta ?
- Ja joj to ne mogu zabraniti, jer ljubav ne zna ni za kakvu zabranu.
- Ali ti ipak uvia da ovdje nije na svom mjestu?
- Ne, to ne bih rekao.
- Ne? Ah! Mo da misli da bi Josefa i j,a mogli biti brani par?

- Ja to dr im moguim.
- Ali ja ne! - viknu Alfonso Ijutito - jer ona je graanskog roda!
- A ti? - uzvrati Cortejo o trim glasom.
- Oh, ja sam od danas grof od Rodrigande.
- I ona bi to mogla isto tako rei na dan svadbe: Ja sam grofica od Rodrigande. Vi
ste istog roda. Tvoje grofovstvo nije nikakav razlog da je odbije .
- Ali ona je starija od mene, a nije ni lijepa, nije ak ni zgodna.
- Onda ti supruga nee pasti u isku enje da ti bude nevjerna. To mnogo znai, moj drag
i Alfonso.
- Nek" vas avo nosi! - viknu Alfonso, sav bijesan.
- Ako nas odnese, onda e i tebe - uzvrati Cortejo mirnim glasom. - Mi pripadamo j
edno drugom. Da, nas troje smo pred zakonom krivi za svakojake zloine, a zloini vi e
ve u ovjeka nego vrlina. Ti se itavog svog ivota ne mo e odrei nas. Zapamti to!
- Ako to ipak uinim?
1GO
_ Onda si izgubljen.
- I vi sa mnom.
- To ne vjerujem. Mnogo ovisi od toga na koji se nain takvim stvarima prilazi. Ak
o mudro promisli , onda e uvidjeti da smo mi jai od tebe. Ono to si, to si samo preko
nas. ivjet e i umrijet e sa nama. Uostalom, bilo bi bolje da ovu raspru prekinemo. Id
i mrtvakom odru i poku aj da dobro odigra svoju ulogu!
Time je bila izgovorena prva rije koja se odnosila na Josefu. Alfonso je bio sada
spreman. Znao je to se od njega tra i i bilo je na njemu da se odlui za nju ili pro
tiv nje.
Kraj odra preminulog grofa glumio je preko svake mjere o alo enog ovjeka, a suze su mu
tako izda no tekle da su sluge osjeale sa aljenje prema njemu. Uostalom, uskoro je u
svom izlivu alosti bio ometen, jer su do li i ostali da odadu poast preminulom plem
iu. U Meksiku je obiaj da u ovakvim sluajevima svako ima pristupa kovegu. S lesom se
naprosto vr i smotra rasko i, te su tako u etama dolazili bogati i siroma ni da pogled
aju velianstvenost odra.
Cortejo se, nakon izvjesnog vremena, upravo spremao da se umije a u tu gomilu rado
znalih kako bi ne to u dvorani obavio, kad mu prie neki ovjek, prestravi se do dna d
u e, Bio je to onaj Indijanac o tra orlovska nosa sa golemim ro natim naoalima - Ba-sil
io, trova iz Santa Anite.
- No - ree on - jesam li vas prevario, senjor? Tajnik ga odmah povue u jednu prazn
u sobu. Nesretnice - uzvrati on - ta vi ovdje tra ite?
- Ni ta. Volim da gledam le eve - uzvrati Indijanac spokojno.
- A kako si do ao ovamo?
- Hm, ja sam vas ve odavno poznavao. Slutio sam tko bi mogao dobiti otrov te sam
do ao da vidim da li je poklon bio dobar.
- Pa?
- Bio je odlian.
- Kada e se probuditi?
- Za tjedan dana, mo da. Ali on je i sada pri punoj svijesti.
11 Dvorac Bodriganda
161- Bo e milostivi, onda uje to se oko njega zbiva?
- Da, on, tavi e, mo e na jedno oko i da vidi, jer mu ga niste sasvim zatvorili.
- Pa to je opasno.
- To je va a stvar, senjor. Ja vam ne gledam u karte, ali ako vam ikad bude dobro"
, ne zaboravite si-rotog Basilia!
Indijanac izgovori ove rijei namignuv i okom, to je daleko vi e kazivalo, a onda se is
krade na vrata. Cortejo poe za njim. Na vratima se susretne sa Al-fonsom.
- Tko je bio ovaj ovjek? to si imao .s njim-?
- zapita ga on, budui da nitko ne bija e prisutan.
- Caramba, to sam se upla io! - uzvrati Cortejo.
- Bio je to Basilio.
- Basilio? Koji Basilio?
Tajnik je jo uvijek bio izvan sebe,- pa pro apta, po to se osvrnuo unaokolo:
- Trova,

- Ascuas! Od kojeg si dobio otrov? Je si li mu rekao tko si?

- Ne, on me je od ranije znao.
- Da li nasluuje kome si dao otrov?
- Ne da nasluuje, nego zna.
- Nije dobro. Zna li da uti?
- Tko mo e da rauna na utnju takvih ljudi!
- On e se poput pijavice prilijepiti za tebe.
- Ja u ga se otarasiti.
- Stresti i zgaziti, to je najbolje.
- Uostalom od njega sam saznao ne to to mi zadaje velike brige. Grof je pri svijest
i.
- Nije valjda?
- On uje i vidi sve.
- Pa to je stra no - ree Alfonso, a licem mu pree podrugljiv osmijeh kad nastavi: Htio bih samo znati to li je pomislio kad je uo da plaem i kukam!
Uto "aie urnim korakom neki sluga i ree da predsjednik eli da govori s grofom. Alfon
so pozva predsjednika suda i poe sa Cortejom u svoju sobu. itava stvar oko nasljed
stva bila je na njegovo najvee zadovoljstvo ureena. On je bio sada te ki bogata .
Uveer, kad su svi oti li na spavanje i kad su
162
kraj mrtvaca bdjele samo ene, otvori e se zadnje dveri palae i tri konja se pojavi e.
Dva su na sebi imala sedla a trei je bio natovaren oru jem i drugim stvarima. Alfon
so i Cortejo uzjaha e i mranim, pustim ulicama napusti e grad.
Oni se uputi e prema brdima koja su le ala na sjeveru i, nakon vi e od jednog sata, st
igo e u jednu tijesnu dolinu gdje je gorjela slaba na vatra ali se nikog ivog nije mo
glo vidjeti.
Komani su se iz opreza bili povukli da vide tko to dolazi. Kad su prepoznali Alfo
nsa. oni mu poo e u susret.
- Moj bijeli brat dr i rije - ree njihov voa.
- Ono to sam obeao, to u uiniti - Uzvrati ponosno Alfonso.
- Tko je ovaj drugi bijeli ovjek?
- Moj prijatelj.
- Onda neka sa nama popu i lulu mira.
- Mo e li se i bez toga? Nemamo mnogo vremena.
- Za lulu mira ima uvijek vremena. Tko je sa nama ne eli popu iti, taj je na neprija
telj. A to ovjek ini, to mora uiniti dobro promi ljeno.
Dvojici bijelaca nije preostalo ni ta drugo nego da se povinuju indijanskom obiaju.
Tako su posjedali na zemlju, zapalili lulu i dodavali je onda iz ruke u ruku. Te
k tada zapoe voa Indijanaca:
- Jesu U moja braa ponijela sve sa sobom, pu- . ke, no eve, olovo i barut?
- Sve, ak i biserje i nakit za squaws.
- I to dosta?
- Onoliko koliko sam obeao.
- Onda emo istovariti. Imaju li moja bijela braa jo ne to da ka u?
- ele li moja crvena braa, prije nego se vrate, da zarade jo vi e oru ja i nakita?
- ta treba da uradimo?
- Da za titite ovjeka s kojim ste popu ili lulu mira.
163- Zar je u opasnosti kad mu je potrebna za tita njegove crvene brae?
- Ne. On bi htio da sa brda pojase dolje do mora . ..
- "Tamo gdje je velika voda?
- Da. Na putu do tamo nalaze se mnogi zli ljudi te bi moja braa morala da pou s nj
im da ga
litr.
- Koliko dana se mora jahati da se ugleda velika voda po kojoj plivaju veliki ka
nu?
- Pet dana.
- Hoe li moja bijela braa dati svakom od nas jo po dva no a kao i po dva ogledala u k
ojima se-mo e vidjeti lice?
- Da.
- Jednu drvenu lulu za duhan i uz nju paket duhana veliine ovjekove glave?

- I to.
- Oida emo bijelog brata otpratiti do voe. Kada e krenuti?
- Za dva ili tri dana.
- Treba li da ga ovdje saekamo? Onda nam bijela braa moraju dati jo ne to okruglog sr
ebra koje bijelci nazivaju novcem kako ne bismo gladovali, ve da u kuama bijelaca
kupimo ono to elimo jesti.
- I 10 ete imati. Evo vam deset pesosa.
- Mo e li se od toga dati estorici ljudi da jedu?
- Da.
- Onda neka bude kako smo rekli. Howgh. Komani su do-bili novac i sve ostalo to je
konj
doteglio. Bili su krajnje radosni a kad su jo ugle.dali paket cigara koji im je b
io poklonjen, njihovoj radosti nije bilo kraja.
Stric i sinovac uskoro pojaha e u pravcu grada.
Kad su do li kui i po li na spavanje, Cortejo jo jednom baci pogled u dvoranu gdje je
le ao les. Tamo je sjedila dadilja sa ostalim enama. Kad je ugledala tajnika ona se
podi e i poe mu u susret.
- Oprostite, senjor! Znam da nije zgodan as za ovo, ali da li bih vas ipak mogla
ne to pitati? Oporuka je otvorena i to juer, odmah nakon grofove smrti.
104
Da H ie to bila oporuka koja je le ala u srednjoj ladici pisaeg stola?
- Bit e valjda da je to. Predsjednik suda je sve preuzeo i zapeatio.
- ujem da je don Alfonso glavni nasljednik i da e mnogi dobiti poklon. Da li sam i
ja ne to dobila?
- Da. Ti e dobiti hiljadu pesosa i besplatnu opskrbu do kraja ivota.
Na licu joj se ukaza duboko uenje. - Zar je to tako stajalo u oporuci? Oh, onda to
nije ona prava.
- Za to misli tako?
- Jer mi je don Fcrnando ne to drugo obeao, a to je u oporuci i dopisao. Trebalo je
da se vratim u svoj zaviaj u Spaniju i da dobijem onoliko koliko bi mi bilo dovo
ljno da bez brige ivim do svoje smrti.
- I on je to dopisao u oporuci? Kada?
- Uoi dvoboja. Milostivi gospodar sainio je novu oporuku, zapeatio je i predao mi j
e da je pohranim. Kad se vratio s dvoboja, ja sam mu je vratila.
- I kamo je onda ta oporuka dospjela?
- U srednju ladicu pisaeg stola.
- Onda moram govoriti s predsjednikom suda da li se u oporuci nalazi ono o emu go
vori .
- Da, govorite s njim, senjor Cortejo! Po to je milostivi gospodar mrtav, ja ne bi
h ovdje dulje ostala.
- Ali ako se u oporuci ne nalazi ni ta u vezi s tobom?
- Onda je otvorena la na oporuka.
- Zar ih je bilo dvije? Otkuda to zna ?
- Don Fernando mi je to rekao kad je napisao drugu.
- A zbog ega ju je sainio?
- To vam ne bih znala rei. Morala bih govoriti s predsjednikom, da on potra i pravu
oporuku.
- Neka, ja u najprije lino govoriti s njim, Marija! Budi bez brige, saznat e to je re
kao.
165Idueg dana bija e grof Fernando de Rodriganda y Sevilla pokopan. Sav otmjeni svi
jet sudjelovao je na pogrebu. Don Fernanda su na groblju spustili u grobnicu koj
u je za sebe bio podigao. Mnogi su zavidjeli grofu Alfonsu. uprkos duboko alosti
koju je pokazivao.
Nakon pogreba u kui je zavladala grobna ti ina, Alfonso je sjedio na divanu i razmi l
jao o tome kako da najbolje u iva u svome bogatstvu. Uto se -tiho otvori e vrata i J
osei"a ue.
On se podi e sasvim iznenaen. Nijs mogao, shvatiti da bi se Josefa mogla na ovo usu
diti. - Zar ti? - zapita je on. - Sto eli ?
- Da govorim s tobom.
- Sta e rei posluga kad vidi kako si se o u-Ijala do mene?

- Da smo rod jedno drugom - uzvrati ona podrugljivo.

- Slu aj! Jesi li poludjela?
- Budi miran i ne uzrujavaj se! Za ovo jo nitko ne zna, ali se veoma lako mo e dogo
diti da ljudi to od mene saznaju.
- Voli li da se ali ?
- Govorim ozbiljno, jer sam lo e raspolo ena!
- Hoe li biti toliko dobra da mi ka e tko te Je ili to te je tako oneraspolo ilo?
Josefa gnjevno pogleda Alfonsa, - Prvo, okolnost to nisi ni toliko utiv da mi ponu
di stolicu.
- Sjedi! A drugo?
- Drugo, ti si me uvrijedio.
- Uvrijedio? Zao mi je, to nije lijepo, ali ja se toga ne sjeam.
- Zar nisi rekao da sam ru na i stara?
- To sam, naravno, rekao.
Alfonso joj je odgovarao kratko, gotovo ironino. Josefa je meutim bila sva blijeda
od gnjeva, a sovine 166
joj se oi prijetei zari e u njegove kad mu Ijutito doviknu:
- Ah, kakva nova uvreda!
- Hoe li da me izazove ? - nasmija se on.
- Ne, jer ti bi bio tolika kukavica da ne doe . Treba li da ti doka em da sam hrabra?
- Da.
- Onda u to uiniti. Ali bih te prije toga jo jednom htjela zamoliti: Alfonso, ja ne
elim da postanem grofica od Rodrigandc samo zato to ti mome ocu i meni ima da zahv
ali za bogato nasljedstvo, ve i zbog neeg drugog: ja te iskreno volim!
- Mene? - zapita je an, nasmijav i se glasno. - Smije no! Uostalom, ja nemam ni ta pro
tiv toga.
Kad je Josefa shvatila da joj se Alfonso ruga, prsti joj zadrhta e i grev"to se sti
snu e, kao da mu je htjeia rasparati lice. Siktci od bijesa, ona mu uzvrati :
- Zna li da se ljubav uzvraa ljubavlju? Pa dobro, ja od tebe zahtijevam ljubav za
ljubav!
- Eh, ti si zaista poludjela!
- Alfonso! - zakre ta Jossfa. - Ti me ne voli ?
- Ne, sestrice. Dokle god bude
iva, nee nai nikog tko bi se u tebe zaljubio.
Svaka njegova rije bila je za nju o tar ubod maem.
- Za to? - zafrKta ona. - Jesi li ve uo da se netko mo e natjerati da .ljubi? Bukvalno
reeno, prisiliti, primorati?
- Ti samo sanja .
- Pa ipak, to je istina, ja u ti to dokazati.
- Htio bih da znam kako.
- Ako me ne uini groficom, onda od tvoje grofovske krune nema ni ta.
Alfonso prebi i jede. On pomisli da je ona kadra za svaki zloin, te joj odgovori:
- Budi pametna, Josefa! Ljubav se ne mo e na silu pokloniti niti uzeti. Sto mogu k
ad prema tebi ne osjeam ono to ti prema meni osjea .
167- Ali e osjetiti, jer ja tako elim! - Ovo izu-stiv, ona udari nogom o pod.
- Molim te, svladaj se! - opomenu je on ozbiljnim glasom.
- Ja sam se godinama svladavala. Skrivala sam svoju ljubav duboko u grudima dok
mi nije itavo srce rasparala. Svladavala sam se i danas i sada kada me rastr e svojo
m porugom1 i svojim podsmjehom. I ja se jo jednom svladavam kad te preklinjem da
samo poku a da me voli . Alfon.so, preklinjem te, poku aj samo!
Josefa poe prema njemu i htjede da ga uhvati za ruku, ali on joj uzmae i odgovori:
- Ne izvodi ovdje nikakovu komediju, nego idi u svoju sobu, ja ti ne mogu pomoi!
- Pa dobro - ree ona - kada mi ti ne mo e pomoi, onda u morati sama sebi pomoi. Moj ota
c odlazi u Vera Cruz, zar ne?
- Da, odnijet e les tamo.
- Kad e se ponovo vratiti?
- Potrajat e vi e od tjedan dana.
- Dobro, ja ti onda dotle ostavljam rok. Nakon oevog povratka ponovno u te pitati.
Ako me i onda odbije ...
- Ja u te odbiti ak i ako mi ostavi pedeset godina za razmi ljanje.
- uvaj se, Alfonso! - zasikta ona prijetei. - Dosta si me vrijeao!

- Odlazi ve jednom!
- Da, otii u! Sad zna koliki sam ti rok dala, do vienja!
- Do vienja! l zapamti da se prethodno mora najaviti kad bude ponovo htjela sa mnom
da govori !
Josefa izae, a Alfonso se nasmija i utonu u divan. Mislio je da je sve ovo komedi
ja, nije znao kako je lako mogla postati tragedijom.
Iste veeri dva ovjeka su .se uljala u stra njem dvori tu palae. Bili su to Alfonso i ta
jnik, koji su n staje izveli i osedlali nekoliko konja.
16B
- Dakle, koliko e vremena provesti na putu? - upita la ni grof.
- Osam do devet dana.
- Budi samo oprezan da te ne uhvate!
Kroz stra nju kapiju projuri e etiri konja od kojih su dva nosila samare. Na jednom s
u bile natovarene ive ne namirnice, a na drugom je bila privr ena ko ara, duga svojih dva
metra.
Mala povorka se uputi groblju. Tamo su privezali konje i po li kroz uvijek otvoren
u kapiju prema grobnici Rodriganda. Alfonso je otkljua. Oni sio e i u mraku otvori e k
oveg. Nisu prozborili ni rijei. Onda su izvukli prividno mrtvog grofa i ponovno za
tvorili koveg i grobnicu. Zatim su iznijeli don Fernanda s groblja, polo ili ga u k
o aru, iji je poklopac bio zatvoren s nekoliko katanaca, i pojahali.
Upravo je svanjivalo, kad se Alfonso vratio u palau kroz stra nju kapiju. Odmah se
uputio u svoju sobu da potra i sna, nakon golemog napora probdjele noi.
Kad se probudio, obilno je dorukovao, a onda po ao u odaje u kojima je boravio star
i grof. Tu je poeo da pregleda papire koje je pokojni don Fer-nano ostavio za sobo
m. Prvo to mu je dopalo ruku bija e povelja na kojoj se nalazio slu beni peat. Alfonso
je samo letimice pogleda, a onda opsova i skoi na noge. Na povelji se nalazio sl
ijedei tekst:
- Ja, grof Fernando de Rodriganda y Se-villa, izjavljujem ovim da je senjor Pero
Arbellez uzeo u zakup haciendu del Erina pod uvjetom da postane njen jedini vlas
nik im ja kao posjednik toga dobra umrem, Kopija ove povelje nalazi se u rukama z
a-kupca. "
Zatim je slijedio datum, kao i peat te potpis grofa i predstavnika vlasti.
- Caramba! - opsova Alfonso. - Stari lisac Ar-bellez se znao dobro osigurati! A
ja sam mu slu benom objavom stareve smrti lino dao oru je protiv
169samog sebe. Sto mu gromova! Od osvete zasada nema ni ta, moram je odlo iti za pod
esniji as.
Jo nije bio odlo io ovaj predmet, kad netko zakuca na vrata i stara Marija Hermoves
ue. Alfonso je pogleda, "nimalo ljubazno i upita osorno:
- ta hoe , Marija?
Stara dvorkinja je, sva zbunjena, cupkala svoju pregau.
- Milostivi gospodaru, ja - ja vas molim da me otpustite iz slu be.
La ni grof je podozrivo pogleda. Sto li je ovo imalo da znai? Da li je mo da htjela d
a napusti slu bu samo zato to bi onda imala odrije ene ruke da istupi protiv njega? A
li kad joj se zagledao u po tene starake oi, iz njega nesta svake sumnje. Stavi e, osj
eao je neku vrst zadovoljstva to se mogao otarasiti starice koja je prijetila da b
ude vrlo neprijatna. Ipak je glumio i uavanje kad joj je govorio:
- Za to? ,Zar ti se vi e ne dopada kod nas?
- Milostivi gospodaru, ja sam stara i bojim se da se vi e ne bih mogla privii na no
ve prilike.
- Kuda bi htjela poi?
- Pedru Arbellezu. Znam da e me, ovako staru, rado primiti.
Alfonso je jedva mogao da prikrije svoje zadovoljstvo. Neka ide samo na haciendu
! Ukoliko bude dalje od glavnog grada, utoliko e biti bolje.
- Dobro, Marija, kad si tako vrsto odluila, ja te neu zadr avati. Dat u ti mirovinu da
se ne pati pod stare dane. Bit e sa mnom zadovoljna!
Ovaj jedini put Alfonso or a uistinu rije." Stavi e, u svojoj revnosti da se to prije o
slobodi starice, on ode u svojoj blagosti jo dalje. Snabdio ju je svim stvarima k
oje su potrebne za daleki put, prije svega, s jednom izdr ljivom mazgom, a uz to j
e naredio i jednom sluzi da je otprati do haciende.
Dva dana kasnije Marija Hermoves je ostavila kuu u kojoj je toliko godina vjerno

slu ila.
Allonso je iskoristio dane do povratka svoga, strica da se to bolje uvrsti na svom
nasljedstvu. I ao je u
170
posjete i primao ih i znao da dubokom tugom, koju je svugdje pokazivao, pobudi s
aue e svojih poznanika. Tada je dobio iz Spanije jedno pismo koje mu je posve pomrsi
lo najskorije planove i stavilo preda nj jedan daleko vi i cilj. Stoga je s"nestrp
ljenjem brojao dane do povratka Pabla Corteja.
Kada se ovaj osmog dana najzad vratio sa dalekog puta, grof ga odmah pozva k seb
i.
- No, kako je bilo? - zapita ga on.
- Dobro, vrlo dobro - odgovori mu ovaj.
- Ah, kakav mi je kamen pao sa srca! Nije mala stvar prenijet: odavde do obale j
ednog prividno mrtvog ovjeka. Jeste li ga neopa eno ukrcali na brod?
- Da.
- A Indijanci? Gdje su oni.?
- Ja sam ih u Vera Cruzu isplatio i poslao u njihov zaviaj. Ali, je l" istina da
mora u Spaniju?
- Dakako, iz Spanije sam od ,oca" dobio pismo po kome moram odmatt da postupim.
- Ah! Mogu li ga proitati!
Alfonso uze sa stola pismo T pru i ga Corteju. Ono je glasilo:
Moj dragi Allonso!
Ve sam ti po senjor Pablu Corteju poruio da te s velikom e njom oekujem ovdje na Rodri
gandi. Ispostavilo se da je bolest mojih oiju gotovo beznade na; zato te molim da s
hvati da u tebi, mom je-dincu-sinu, vidim i jedini pouzdani, mu ki oslonac, pa te s
toga uskoro oekujem ovdje.
Tvoj otac, Manuel, grof de Rodriganda y Sevilla
- Izgleda da je vrlo hitno - ree tajnik. - Sto kani da uini ?
- .Otputovat u. Sve pripreme su ve izvr ene.
- I ja ti to savjetujem. Na a stvar svakim asom postaje bolja. Ovdje si ve nasljedni
k, a tamo, im stigne , preuzet e u svoje ruke itavu grofoviju. To sljepilo don Manuela
je srea za nas.
- Ja sam se ve odavno brinuo da bi on mogao da otkrije slinost izmeu mene i inog pr
avog oca - uz171
vrati Alfonso. - Sad sam se, meutim, oslobodio tog straha.
- Hm, morao bi svakako da poduzme mjere da ne progleda vi e.
- To u svim silama nastojati.
- A Roseta, tvoja "sestra"? Ona e opaziti tu slinost.
- Pih, nje se ne bojim.
- Onda ti predla em da odmah otputuje . Tvoje poslove ovdje ja u dobro voditi. - On d
obaci svom sinovcu o tar pogled i nastavi: - Ali kako stoji s Jo-sefom? Jeste li s
e slo ili?
- Slo ili? - zapita Alfonso, pravei se kao da ne zna na to Cortejo misli. - Ne znam
kad smo bili neslo ni?
- Hm! Nadam se da e se od nas oprostiti prije nego poe ?
- Naravno! - ree Alfonso oklijevajui.
- Dobro, onda u pozdraviti Josefu; nisam je jo vidio otkako sam do ao.
Cortejo izae i potra i svoju ker u njenoj sobi. Ona se obradova njegovom sretnom pov
ratku, ali kao da nije bila dobro raspolo ena.
- Vidjela sam te kad si u ao - ree mu ona. - Bio si kod Alfonsa? Je li ti govorio o
meni?
- Samo uzgred. Je l" te izbjegavao ovih dana?
- On mene jeste, ali ja njega nisam. Zna li da e otputovati za Spaniju?
- Znam. Odmah e krenuti, ali je rekao da e se prije toga oprostiti.
- Ne vjerujem Alfonsu. Otii u sada k njemu.
- Hoe li se dati prisiliti?
- Da - ree ona krajnje samouvjereno. - Prepusti to samo meni! Hoe li i ti da poe ?
Otac i ker se uputi e Alfonsovom stanu gdje ga zateko e zaokupljenog pripremama za pu
t. Licem mu pree izraz neprijatne iznenaenosti kad ugleda posjetioce. Uini se kao d

a je spreman da ih udalji, kad ga Josefa preduhitri pitanjem:

- Misli li jo na ono to sam ti rekla kad je otac po ao u Vera Cruz?
172
- Hm, zaista se ne sjeam o emu Je bila rije - glumio je on.
- Onda ti moram osvje iti sjeanje. Rekla sam ti otvoreno i po teno da te volim i da s
toga oekujem da postanem grofica de Rodriganda y Sevilla.
Na njegovom licu se ukaza izraz gorke poruge. - Carambo, da, sad se sjeam kad si
sebi dopustila tu glupu alu. Ipak se nadam da te je pro la volja!
- Pro la? To mi ni na kraj pameti nije! Ja sam ti ve rekla da ti dajem do oevog povr
atka rok da na moje pitanje odgovori . Sada je taj rok pro ao. Na emu smo onda?
- Dobro, onda uj odgovor: o enit u onu koju ja budem htio, samo tebe neu nikada, nika
da, nikada!
Alfonso je oekivao da e Josefa posrnuti, ali ona osta posve hladna. Bila je u svoj
u stvar toliko sigurna da mu je posve mirno odgovorila, nasmije iv i se ozbiljno:
- Pa ipak, ti e me o eniti!
- Ne budi smije na! Pogaam tvoje namjere, a i razloge kojima eli da me potini , ali oni
ti nee ni ta pomoi.
- - Vara se; boljih od ovih razloga ne mo e biti.
Alfonso je hladnokrvno pogleda u o tro lice sa sovinim oima. - Ti me hoe prisiliti da te uinim
groficom de Rodriganda, time to mi prijeti da e
odati kako ja nisam pravi Rodriganda?
- Da - uzvrati ona spokojno.
- Onda te ponovo molim da ne bude smije na! Tvoje me oru je zasmijava, jer ti ga okree
protiv same sebe i protiv svog oca. Vi ste sukrivci sa mnom.
- To bi se moralo najprije dokazati. Tebi e bar biti veoma te ko da to doka e . A to ako
postoji jo jedna oporuka?
Alfonso se podrugljivo nasmija. - Ona je spaljena.
- Ne, ona jo postoji - uzvrati ona toliko samouvjerena, da se on poe osjeati nesigu
rnim.
I tajnik je bio iznenaen. - to, zar je nisi spalila, Josefa? - zapita je on.
- Vidio si samo list novina da gori - nasmija se ona. - Oh, ba ste m pametni, vi
mu karci! Oe,
173ti si htio da uni ti oporuku, a nisi pomislio kakvo bi ona izvrsno oru je mogla bi
ti protiv ovog takozvanog grofa Alfonsa de Rodriganda y Sevilla.
- Ah, ovo ti je zaista majstorski potez! - viknu Cortejo.
- Gdje je oporuka? - obrecnu se Alfonso na svoju roaku.
Josefa potap a, likujui, rukom po svojoj haljini na mjestu gdje se nalazio d ep. Alfo
nsove oi podmuklo zasikta e. On ree:
- Poka i je, inae ti neu vjerovati!
- Evo, pogledaj je! - viknu Josefa i ma i se rukom ne u jedan ve u oba d epa. Kad joj
Alfonso ugleda dokument u lijevoj ruci, on brzo poe da joj ga istrgne. Ali tada
ugleda bode koji je desnom rukom isukala iz d epa i uperila ga na njega. Sav prestr
a en, on uzmae i uzviknu:
- Caramba, zar e me probosti?
- Ne - nasmija se ona - ali nemoj mi zamjeriti to branim svoj imetak.
- Svoj imetak? - viknu Ijutito on. - Ova oporuka pripada meni!
- Ne, ona je upuena u ruke predsjednika suda. I ja ti se zaklinjem svim svetima d
a e je i dobiti, ako se prije svog odlaska ne bude sa mnom zaruio.
- Kakva drskost! - ree Alfonso, kiptei od bijesa.
- Nije li mo da bilo drsko od tebe kad si me nazvao starom i ru nom?
- Nee valjda tjerati mak na konac?
- To u sigurno uiniti. U to se mo e uzdati, a ja se nadam da u naii na punu podr ku svog
oca.
- Sasvim sigurno - slo i se ovaj s njom. - Oporuka j6 u na im rukama oru je protiv kog
a se ti ne mo e boriti. Poslali su te ovamo kao malog grofa Alfonsa de Rodriganda,
ali ja sam znao da ti nisi pravi grof. Pisma koja mi se nalaze pri ruci ja u spal
iti i onda emo vidjeti kako e to oru je upotrijebiti protiv mene!
- Vi me oboje ucjenjujete! - viknu Alfonso.
- Nije iskljueno. Ali ja nisam nimalo raspolo en da suraujem s jednim nezahvalnim ovj

ekom. Ono to smo mi uinili, to mora biti nagraeno. Ti "i i"

174
mojih ruku dobio neizmjerne posjede de Rodriganda u Meksiku. Samo se po sebi raz
umije da i nama treba ne to da pripadne, na taj nain to e o eniti moju kerku!
- avola u uiniti!
Uto mu Josefa prie sasvim blizu. - Je li to tvoja konana odluka?
- Da.
- Dobro! - rekla je samo jednu rije, a onda se okrenula i po la k vratima. Alfonso
vidje po uzrujanoj roaci da je bila spremna da ostvari svoju ozbiljnu namjeru. Nj
ega obuze golem strah.
- Stani, kud si krenula?
- Predsjedniku - ree ona, zaustaviv j se.
- Je l" te avo uzeo pod svoje! Umi lja li zaista da bi mi kao ena bila sretna?
- Da. Ostavit u ti odrije ene ruke u svemu, ja samo hou da budem grofica de Rodrigan
da.
- Pa to ne ide! Sto e rei grof Manuel ako bih se bez njegovog pristanka o enio kerkom
tajnika njegovog brata!
- To od tebe ja jo ne tra im. Sa svadbom mo e priekati do njegove smrti, ali sad e mi da
i pismenu izjavu da sam ti zarunica.
Alfonso se duboko zamisli. - Hoe li mi za takvu izjavu izruiti oporuku?
- Ne. Oporuku u ti predati tek nakon vjenanja. Ali za takvu izjavu bio bi slobodan
i mogao bi da ot-putuje kud god eli .
Alfonso kimnu glavom s izrazom podmuklosti na licu. - Dobro, imat e napismeno.
- Najzad si se urazumio. Ali nemoj misliti da ie sada sve u redu i da se ne mora
dr ati svoje rijei kad od nas ode ! Ja u znati da se osvetim, ukoliko je bude prekr io.
Alfonso prkosno zabaci glavu i potpisa izjavu koju je Josefa ve ranije bila sasta
vila. Uskoro zatim on izjaha iz grada cestom koja je vodila prema obali i ukrca
se na brod za Spaniju.
U trenutku kad je njegova laa napu tala pristani te, tamo su stigla dva jahaa na konji
ma sa kojih
175stigao na pla u1 gdje je ugledao jednu novo sagraenu, visoku kuu iznad ijih je vra
ta stajalo zlatnim slovima napisano: "Hotel Roriganda". Po usiljenom kasu moglo s
e naslutiti da nije imao namjeru da zakonai u Manresi, ali im je ugledao ovaj natp
is, on potjera kasom konja do kapije gostione i tu sjaha. Tek sada kad je nogom
kroio na zemlju, mogao je ovjek sagledati njegovu krasnu pojavu. Ako je na prvi po
gled ono herkulovsko u njegovoj figuri moralo izgledati krajnje neobino, onda je
u isti mah skladnost njegovih udova ubla avala taj dojam, pa je pored divljenja i
po tivanja, budio u ovjeku prijateljsku naklonost.
Nekoliko slugu pohita e da inu pomognu. On im predade svoju mazgu i ue u prostoriju
koja kao da je bila spremljena za otmjene goste. Tu se nalazio samo jedan ovjek
koji se utivo podi e kad stranac ue.
- Buenas tardes - dobno vee! - pozdravi ga stranac.
- Buenas tardes! - odgovori mu ovjek u gostionici. - Ja sam gostioniar. elite li mo d
a sobu?
- Ne, donesite mi u inu i bocu vina! Gostioniar izda slugama odgovarajua nare. enja, pa zapita:
- Onda neete danas ostati u Manresi?
- Pojahat u jo do Rorigande. Koliko li ima do tamo?
- Stii ete za jedan sat, senjor. Uinilo mi se kao da u prvi mah niste imali namjeru
da svratite u moju gostionicu.
- Tano je - uzvrati - ali me ime va eg hotela zadr a. Za to svoju kuu nazivate ,Rodrigan
dom"?
- Jer sam dugi niz godina bio grofov sluga, zahvaljujui njegovoj dobroti podignut
o je ovo svratiste.
- Onda poznajete dobro grofove prilike?
- Vrlo dobro.
- Ja sam lijenik i krenuo sam s namjerom da ynu se predstavim. Bilo bi mi drago d
a prije toga
178
saznam ne to vi e o llivl"ma krili ivp na dvorcu Rorl-riganda.

Gostioniaru kao da je bilo ugodno to je u dpkoni popodnevni sat nai ao neko s kime b
i malo popriao. Onako govorljiv, on odgovori:
- Bit u rado spreman da vas o svemu obavijestim, senjor. Po va em izgovoru panjolsko
g ujem da ste stranac. Sigurno vas je bolesni grof pozvao k sebi?
Stranac lagano mahnu glavom kao da je bio u nedoumici to da odgovori, a onda ree:
- Otprilike je tako kao to mislite. Zovem se Sternau; dulje vremena sam proveo ka
o prvi asistsnt--lijenik kod profesora Letourbiera u Parizu gdjr- su me nedavno z
amolili da to prije poem za Rodrigandu.
- Ah tako! Mo da grofa neete nai vi e u ivotu. On je od prije nekog vremena slijep, a n
jegovo je slijepilo neizljeivo, kako lijenici ka u; povrh toga, ponovo je te ko obolio
od kamenca u mokranom mjehuru, te su mu neizdr ivi bolovi ugrozili ivot. Sarno ga K
irur ki zahvat mo e spasiti. Bio je spreman da se podvrgne operaciji i u tu svrhu po
zvao je k svojoj bolesnikoj postelji dvojicu najuvenijih kirurga, ali je nai ao na n
eoekivan otpor svoje kerke jedinice, kontese Rosete. Lijenici, meutim, ne mogu ekati,
juer sam uo da e danas izvr iti operaciju.
- O jada, onda u stii prekasno! - uzviknu stranac skoiv i na noge. - Moram odmah poi.
Moda ima jo vremena.
- Sumnjam, senjor. Takav zahvat nee izvesti nijedan lijenik u sumrak. Uostalom, mo
gue je ipak da e priekati, budui da je milostiva kontesa iz dana u dan odgaala operac
iju, premda su lijenici, a naroito grofov sin, bili protiv svakog odlaganja.
- Zar grof Manuel de Rodriganda y Ssvilla ima sina?
- Da, jedinca; zove se Alfonso i dugi niz godina proveo je u Meksiku gdje mu str
ic ima goleme DO-sjede. Naravno da su ga pozvali da se vrati u zaviaj, jer se bol
est oiju njegovog oca pokazala neizljeivom.
- Poznajete li nekog ovjeka po imenu Mind-rello?
179- Oh, njega poznaje svako dijete. Minrello je ubogi, po teni avo koga sumnjie da s
e pokatkad bavi i pomalo krijumarenjem. Otuda ga obino nazivaju Minrello krijumar. A
li vi mu mo ete pokloniti puno povjerenje. On je bolji od mnogih koji ga preziru.
- Zahvaljujem vam se, senjor. Nakon svega to sam ovdje uo, ja se ne bih dulje zadr a
vao. Buenas noches - laku no!
- Buenas noches, senor! elim da ne stignete prekasno.
Doktor Sternau plati to je naruio, naredi da mu izvedu mazgu, vinu se na nju i poj
aha u galopu.
Dan se pribli avao smiraju, tako da je bilo te ko stii do Rorigande prije mraka. Dok j
e mazga lakim korakom hitala cestom, njen jaha se ma i d epa i" izvue jedan presavijen
i list, po ijem se izgledu moglo naslutiti da je Sternau ve esto itao retke koji su
na njemu bili napisani. Ipak on ga sada, dok je jahao, ponovo ra iri i po stoti pu
t proita enskom rukom ispisane rijei:
- Gospodinu doktoru Sternau, Pari , 24 Rue Vaugirurd.
Dragi prijatelju!
Bili smo se rastali jedno od drugog za itav ivot, ali su iskrsle okolnosti zbog ko
jih sam za eljela da vas to prije ovdje vidim. Va a je du nost da spasite ivot grofu de
Rodriganda! Doite brzo, to prije, i ponesite svoje instrumente sa sobom! Kad stign
ete, navratite do Mindrella, krijumara, i upitajte za mene. Ja vas preklinjem, doi
te to prije!
Va a Roseta.
Po to je Sternau proitao pismo, on ga ponovo sklopi i stavi u d ep. Sad je jahao kroz
gustu hrastovu umu ali nije gledao ni hrastove ni put koji su oni oiviavali. Sjeao
se Pariza i sata kad je prvi put vidio to bie to je napisalo ovo pismo.
Bija e to u Jardin des Plantes-u, kad je hodajui kraj jedne umice ugledao nju gdje s
jedi na jednoj
180
klupi. Zadivljen i zbunjen Ijupko u te mlae ene koju je uznemirio u njenoj osami, on
se povue. Ali i ona se podi e, i on vidje ljepotu kakvu je, u tom savr enstvu, jedva
smatrao moguom. On, iskusan lijenik, osjeti kako mu bilo stade da bi mu odmah zati
m krv pokuljala iz srca u slijepooice i obraze. Taj sat bio je presudan za njega
i - za nju. Oni se zavolje e, iako nesretno. Mogao ju je sresti izvidjeti samo u t
om vrtu. Ona je bila, kao to mu je rekla, suputnica kontese Rosete de Rorigande y
Sevilla, koja je sa svojim slijepim ocem boravila u Parizu, i zavjetovala se, iz
razloga koje mu nije mogla rei, da se nee udavati. Osjeao se duboko sretnim kad mu

je uzvratila ljubav, ali ga je isto toliko duboko boljela njena nepokolebiva od

luka koju nije bio u stanju da shvati. Molio ju je i preklinjao; ona je plakala
i ipak, ostajala uporna. Onda je jednog dana otputovala, i on joj je . morao obea
ti da se nikad vi e nee za nju raspitati. Od tog vremena muila ga je golema patnja o
d koje mu se srce paralo.
Uto je iznenada dobio njeno pismo. Proitao ga je i osjetio kako su mu ivci zadrhta
li. Ne pitajui i ne oklijevajui, on na brzinu spakova ono najnu nije i poe za njenim
zovom. Preletio je Francuskom, pohitao preko Pirineja i sad se pribli avao cilju g
dje je trebalo da ponovo vidi djevojku kojoj je za sva vremena pripadao du om i ti
jelom.
Uinilo mu se kao da mu mazga galopira te ju je neprestano ubadao, i kad je sunce
zaronilo iza zapadnih visova, on ujaha u selo Rodrigandu.
To selo je izgledalo daleko ljep e i prijatnije nego to panjolska sela obino izgledaj
u. Cesta je bila : iroka i ista, a kue su sa svojim svjetlucavim prozorskim oknima
gostoljubivo mamile iz lijepo njegovanih cvijetnih vrtova. Bija e to "znak da grof
Manuel de Rodriganda y Sevilla nije bio samo gospodar, ve naprotiv, i otac svoji
h podanika, koji je sve uinio za njihovu sreu i dobro.
. Sternau zapita prvog na koga je nai ao za Min-drellov.stan i ovaj ga uputi prema
posljednjoj kuici u selu. On tu sjaha s konja i ue u kuu. Minrellova obitelj se upr
avo nalazila pri skromnoj veeri.
181- Stanuje li ovdje Minrello - zapita Sternau.
- Da, senjor, to sam ja - uzvrati domain podi ui se sa stolice.
Bija e to ovjek sna na, zdepasta rasta, koji kao da je bio dorastao svakom naporu, a
otvoreno mu lice moglo je poslu iti kao najbolja i najpouzdanija preporuka.
- Poznajete li pratilicu kontese de Rodriganda?
- Kako se zove? - zapita ga panjolac s izrazom napetog i ekivanja.
- Roseta.
- Sveta gospo od Cordove, onda ste vi sigurno senjor Sternau iz Pariza?
- Jesam,
Tada se podigo e svi lanovi obitelji i pru i e Sternau ruku, po eljev i mu od srca dobrodo l
cu. ak su i mali ani pohitali nasmijanih lica, slijedei primjer odraslih.
- Dobro nam do li, od svega srca, dobro nam do li! - viknu Minrello. - Stigli ste u p
ravi as. Milostiva kontesa, ovaj, dobra senjorita je u velikoj brizi. Odmah u posl
ati po nju.
- Jesu li grofa danas operirali?
- Ne, jo ne. Kontesa je molila i preklinjala sve dotle, dok nisu jo jednom odlo ili
operaciju. Ali sutra e sigurno izvr iti. Kontesa je uvjerena da ete blagovremeno stii
, senjor.
- Onda zna za pismo koje mi je njena pratilica, senjorita Roseta poslala?
- Da, ovaj, svakako da zna - uzvrati panjolac, pomalo zbunjen. - Ali senjor, za d
anas smo vam spremili sobicu gore u potkrovlju, sa cvijeem ispred prozora. Ja u va
s povesti gore i odmah u vam iznijeti veeru, prije nego to senjorita doe.
- A moja mazga?
- Nju emo smjestiti kod susjeda i dati joj sijena i zobi, dok ne poete u dvorac. H
oete li poi, senjor?
Nakon ovih rijei Minrello povede doktora Sternau malim stubama u onisku, ali veoma
istu odaju, iji je strop lijenik dosezao glavom. Uskoro su mu donijeli veeru, i dok
je polako jeo, Sternau je u ivao
182
u prekrasnom prizoru dvorca. Ovaj dvorac je poticao 3o iz maorskog doba i tvorio
golemi etverokut, okrunjen ivopisnom kupolom, koji se uprkos svojih visokih i dugi
h zidina, onako lako i ljupko sazidan, dizao u nebesa poput blistavih minareta u
kra enih ru inim listovima. Od tog zdanja, koje je nadaleko rasipalo svoj sjaj, odud
arale su s puno efekta tamne ume hrastova plutnjaka. Tko ga je promatrao sada dok
ga je zadnje veernje rumenilo obasipalo prekrasnim bojama, taj se osjeao kao da s
e" nalazi u onim krajolicima istoka gdje iz vjenog zelenila str e zdanja kalifa, bi
jela, ista i blistava, kao da su bila sazdana rukama anela.
Dan se gubio u dolini, sumrak je izmicao i no bacala svoje sjene preko dvorca i s
ela. Sternau zapali svjetlo i jo jednom prfegleda instrumente koje mu je u sobu d
onio Minrello prije nego je odveo mazgu do susjeda. Uto o" zau tiho kripanje po stu

bama a zatim kucanje na vratima.

- Izvolite - viknu on.
Vrata se otvori e i - tu je stajala ona, obasjana-zrakama svjetla, ona za kojom je
eznuo svakim otkucajem svoga srca.
- Roseta ...
Bilo je to sve to je mogao izgovoriti. Kad ga je zapitala, glas joj je podrhtavao
:
- Carlos, vi me jo uvijek nistfc zaboravili?
- Zaboravio? - uzvrati on. - Tra ite od mene sve, samo nemojte tra iti da vas ikad z
aboravim!
- Pa ipak, tako mora biti. Ali danas se jo smijemo vidjeti, i ja vam se najljep e z
ahvaljujem to ste do li. Hoemo li najprije da govorimo o onome to mi je dalo povoda d
a vas ovamo pozovem?
- Bili ste prilino neodreeni u va em pismu. Nagovijestili ste mi da se grof nalazi u
opasnosti. Ja sam danas uo u Manresi da treba da bude podvrgnut operaciji.
- Svakako, ali postoje i drugi razlozi koji mi zadaju brige, razlozi koje mogu s
amo vama rei, jer u vas imam beskrajno povjerenje. Nisam sigurna, ve samo slutim,
da se grof nalazi i u jednoj drugoj opa183snosti, osim one koju je izazvala njegova bolest."AH sada, kad znam da ste ov
dje, ja sam spokojna.
Kod ove ispovijesti oi joj zablista e. On joj ispru i obje ruke i ree:
- Zar je toliko va e povjerenje u mene, Roseta? Oh, onda sam siguran da me jo uvije
k volite.
Ona polo i svoje ruke u njegove i odgovori:
- Da, ja vas volim, Carlos, volim vas jo uvijek onako iskreno kao to sam vas volje
la kad smo se rastali, i voljet u vas itavog ivota. Do sada sam bila zagonetka za v
as, ali sutra ete tu zagonetku rije iti i onda ete shvatiti da je rastanak na a jedina
sudbina.
- Za to tek sutra? Za to ne sada?
- Jer mi je sada suvi e te ko da izgovorim onu rije koju ete sutra saznati. Carlos, ne
ljutimo se na sudbinu, ve potra imo sreu u istoj radosti da nam srca pripadaju jedno
drugom, iako nas okolnosti razdvajaju! Govorimo sasvim trezveno o stvari zbog k
oje sam pohitala k vama!
On se svlada i povede je do naslonjaa.
- ut ete ono to od vas elim - zapoe ona. - Vi znate da je grof oslijepio i da mu nema
lijeka. Tim patnjama pridru ila se i jo jedna nova, daleko gora; on boluje od kame
nca u mokranom mjehuru i lijenici koje smo pitali za savjet tvrde da mu samo opera
cija mo e spasiti. ivot. On se odluio da se podvrgne kirur kom zahvatu. Kontesa voli s
voga oca, on joj je do sada bio jedini prijatelj i ona mu je bila jedina ruka ko
ja ga je tako oslijepljenog vodila kroz ivot. Ona se danju i nou moli Bogu da ga s
pasi, jer ju je pbuzeo strah da su doktori donijeli krivu odluku. Lijenici su lju
di kamena srca, i ona nema u njih povjerenja. Grofov bilje nik Cortejo i senjora C
larissa ne ostavljaju ga ni jednog trenutka; oni nalie na zlokobne demone to eaju za
bolesnikovom krvlju, a i grof Alfonso, grofov sin - ah, kako je nesretna, kako
duboko nesretna na a kontesa!
Roseta polo i svoje blijedo lice u ruke i zaplaka. Sternau joj skloni ruke s oiju i
zamoli: - Ne pla-ite, senjorita! Olak ajte svome srcu i ispriajte mi sve to vas mui!
184
- Hou to bolje mogu - uzvrati ona po to se pribra i obrisa suze. - Kontesa je bila j
o veoma mlada djevojka kad je posljednji put vidjela brata na polasku za Meksiko.
Otada je proteklo gotovo osamnaest godina, i ona se sada od sveg srca obradoval
a njegovom povratku. On je do ao, i ona mu je pohrlila da ga zagrli. Ali uinila je
samo jedu;" jedini korak i onda se zaustavila. Nije mogla da mu pru i ruke, nije s
e usudila da dotakne onoga koji je pred njom stajao. To nisu bili ni oko ni glas
bratov, lice mu je bilo hladno i tvrdo, a rijei su mu zvuale hladno. I onda, dok
ga je promatrala iz dana u dan, uhvatila bi mu poglede koje je ovaj uperio na sv
og oca. I svaki taj pogled kao cla je govorio: .ekam samo da umre !" Tada ju je spa
pao strah, ona je nasluivala neko potajno zlo i u toj nevolji napisala je - zamol
ila me da vam napi em da to prije doete i da joj pomognete.
- Uinit u sve to budem mogao - uvjeravao ju je Sternau. - Operaciju u sutra obaviti.

- Da. Nee nipo to dulje da odgaaju. ula sam da e je izvr iti u jedanaest sati.
- Da li u prije toga moi da vidim grofa i da govorim s njim?
- Da, ako se javite kontesi. Doite k njoj u devet sati! Da li ste ikad izvr ili ope
raciju kamenca u mokranom mjehuru.
Sternau se blago nasmije i. - Vrlo esto, senjorita. Stavi e, vjerujem da upravo na to
m podruju ne to, vrijedim.
- Da li je ta operacija vrlo opasna!
- Da bih to mogao rei,-moram najprije pregledati bolesnika. Saekajmo dok obavim pr
egled!
- Da, saekajmo! Ja u vas imam nepokolebivo povjerenje. Samo ste vi jedini u stanj
u da donesete spas, ako ga uope ima.
Ona se podi e.
- Zar ete poi, senjorita?
- Da, inae e me tra iti. Dakle doi ete u devet sata?
- Doi u! Smijem li vas otpratiti, senjorita?
185- Mrano Je te nas nee opaziti. Da, dopratite me do dvorca!
Po to su iza li iz kuice, on, joj pru i ruku. Kad su najzad stigli do kapije na ulazu u
park gdje je trebalo da se rastanu, on joj rukom prede preko svojih usana.
- Laku no, Carlos - ree Roseta toplim glasom. - Odmorite se dobro od va eg dugog put
a!
- Laku no, senjorita!
Htio je poi, ali ga ona ponovo uze za ruku, prie mu sasvim blizu i on u njenu tihim
glasom izreenu molbu:
- Dragi Carlos, oprosti mi i ne budi nesretan! Zatim uzmae i kri om ue u park.
10. GASPARINO CORTEJO
Ba u vrijeme kad su se Roseta i Sternau oprostili, vodio se u jednoj sob"i dvorca
neobian razgovor. Tu je spavao jedan od dvojice kirurga, koji su imali zadatak d
a uz pomo jednog lijenika iz Manrese odstrane grofu kamenac iz mjehura.
Senjor CJasparino Cortejo, advokat i bilje nik, nalazio se kod njega. Bio se uprav
o podigao da se oprosti, kad ree svojim hladnim, o trim glasom:
- Dakle, vi vjerujete da e se operacija zavr iti smru?
- Svakako!
- Nee li va e kolege prigovoriti?
- Nee se usuditi da drukije misle nego to ja mislim. Oni znaju da spadam u majstore
kirur kog znanstva - odgovori ponosno lijenik.
- Dobro, ali jeste li uvjerili grofa da e biti spa en?
- Naravno.
"
- Onda neka ostane onako kako smo se dogovorili. Operaciju ete izvr iti, a da konte
sa zato ne zna, ve sutra u osam sati. Va kraljevski honorar primit ete u mom stanu
u Manresi. Laku no!
Kirurg i advokat se utivo rukova e, kao da su jedan drugog smatrali za savr enog po ten
jaka, a onda se rasta e. Advokat, meutim, ne poe odmah u svoju sobu, ve se javi senjo
ri Clarissi koja mu urno pohita u susret, da mu je bilo jasno koliko ga je nestrp
ljivo ekala. Povukli su se u njenu odaju i zakljuali vrata kako bi se osigurali od
svakog prislu kivanja.
187Bilje nik nije na sebi imao panjolsku narodnu no nju, ve je bio obuen u tamno odijel
o. Onako visoka, mr ava i pognuta rasta imao je kretnje koje su odavale potuljenos
t, a crte mu o tra lica imale su u sebi neeg poput ptice grabljivice, te ga se svat
ko bojao. Lo dojam koji je ostavljalo to odbojno lice bija e naroito potkrepljen nep
rekidnim vrebajuim pogledima iz njegovih oiju.
Senjora Clarissa bija e sna na i puna na. Crte lica ene od svojih pedesetak godina bija
hu grube i nimalo enstvene, a tu njenu ru nou jo je vi e pojaavala okolnost da je bila p
omalo razroka.
- Dobro mi do ao, Gasparino - ree mu ona, sjedajui na divan prekriven bar unom. - Dugo
sam morala na tebe ekati. Kako stoje stvari?
- Vrlo dobro - odgovori joj notar, sjedajui kraj nje. - Kirurg je pristao na moje
prijedloge.
- Onda emo najzad, najzad moi da u ivamo plodove na eg dugog odricanja. Da li e kirur ki
zahvat donijeti smrt?

- Sigurno.
- Mi tu ne mo emo ni ta uiniti - ree ona obo-riv i pobo no oi. - Grofu treba svakako zavid
eti to e ga Gospod iskupiti od boli. Ali, "zar se kontesa nee ponovo usprotiviti?
- Ovaj put ne, draga moja. Ona samo zna "da e se operacija izvr iti u jedanaest sat
i, a mi emo poeti jo u osam. Grof e prekratiti svoje patnje prije nego to ona stigne
da se obue.
-- A grof Alfonso? - zapita ga ona i za muri razrokim oima.
- On,,je roen za to da na e majstorstvo kruni e.
- Da bilo je to pravo majstorstvo od nas, majstorstvo o kojemu svijet nema pojma
, niti e ga" ikad imati. Mi smo se voljeli, stari moj Gasparino, ali smo se smjel
i samo krizom vjenati, jer sam ja bila ker ponosnog hidalga a ti ubogog gladnice.
Morali smo da uklonimo na e dijete da ti nisi do ao na onu divnu pomisao da ga umjes
to grofa Alfonsa po alje bratu grofa Manuela, don Fernandu u Meksiko. Mi smo sada r
oditelji jednog grofa, a sutra emo raspolagati mili188
junima grofova e Rorigane. De, raskomoti se! U ivajmo mislei na lijepu budunost!
Sternau te noi nije mogao zaspati. Susret s voljenom djevojkom nije mu dopu tao da
misli na odmor. Premda se vratio u svoju sobicu, itave je noi hodao po njoj, obuze
t nemirom i nadanjem. Kad je svanulo, on opazi susjeda koji je bio "ustao i ode
k njemu da osela mazgu.
Pojahao je u rano jutro onako nasumce, ne bi li svojim mislima i osjeajima dao od
u ka.
Najzad je pred sobom ugledao Manresu i skrenuo na cestu koja je vodila prema" Ro
drigandi i kojom je juer bio do ao.
Kraj puta se nalazila jedna venta, usamljena gostionica ispred koje je bio prive
zan osedani konj, oit znak da se u njoj ve nalazi neki gost. Sternau sjaha. Od sin
o nije ni ta pojeo ni popio, pa je sada htio da narui alicu kave. Kad je u ao unutra, o
n ugleda jednog jednostavno obuenog gospodina gdje sjedi za stolom, sa torbom u k
ojoj se nalazio kirur ki pribor. Bio je to onaj lijenik iz Manrese koji je trebao d
a sudjeluje u operaciji, a da Sternau o tome nije imao pojma.
Gostioniar, koji je sjedio pokraj lijenika, ponovo nastavi prekinuti razgovor kad
je saslu ao Sternauovu elju:
_, - Dakle vi ste posij grofu u posjetu, senjor doktor? "
- Kao to sam ve rekao - potvrdi lijenik.
- Hoe li danas najzad izvr iti tu operaciju?
- Sigurno. Ve u osam sati.
- Ali kontesa nee pristati na to!
- Nju nee ni .pitati. Rekli su joj da emo operaciju zapoeti tek u jedanaest sati.
- Mislite li da e siroti grof ozdraviti?
- Da ... i... ne... tko to zna!
Sternau je dovoljno uo. On brzo ispi naruenu kavu, plati je i izae iz gostionice ne
odav i ni jednom rijeju koliko mu je bilo va no ono to je uo. Usi189Ijenim galopom on pojaha kui i na nekih pola sata prije osam sti e u selo Rodrig
andu. Po to je mazgu ponovo predao susjedu, on uze svoje instrumente i pohita u dv
orac.
Ne to ga tjeralo da pode prema kapiji gdje se sino rastao Od voljene ene. Ona bija e o
tvorena, i on ucte i uputi se urnim koracima prema dvorcu; pro ao je dugim drvoredo
m i htjede upravo da pree preko male livade, kad se kraj nje, iznenaen, zaustavi.
Pred njim je stajala Roscta koja je bila po la u jutarnju etnju. Na sebi nije imala
ni one tijesne pari ke halji"ne, ni panjolsku narodnu no nju; ruho u koje je bilo od
jeveno njeno lijepo tijelo, stapalo se, s puno smisla i duha, mirisavi maorski d
a ak s onom prirodnom nordijskom jedrinom,
Upravo, je izdala upute jednoj slu avki, koja je njena nareenja primila s rijeima: Da, kontesa! - i odmaii se zatim udaljila. - Kontesa? - njega pro-o e srsi od neoek
ivane spoznaje.
-. Roseta? - viknu on.
Ona se okrete. - Carlos! Kako ste stigli tako rano "u park?
- Oh, dragi Bo e, sanjam li? Predosjeam da e se dogoditi ono najgore. Senjorita, don
a, vi niste Roseta, grofiina pratilica ve ...
- Ve? Produ ite, senjor.

- Vi ste kontesa Roseta.

- Da, to sam ja. Tano ste pogodili, Carlos - odgovori ona pru ajui mu ruku. - Mo ete l
i mi oprostiti?
- Oprostiti? Oh, Bo e mili, kakva alost! Da, sad znam zbog ega se moramo rastati. Za t
o ste mi to uinili, za to, dona Roseta?
Ona sklopi oi i priznade drhtavim glasom:
- Zato to sam vas voljela i to sam htjela bar nekoliko trenutaka da budem sretna.
Sada je to pro lo, te je utoliko svirepija kazna. Moj otac - gle, vi ste ponijeli
va e instrumente sa sobom i do li ste tako rano - prekide se ona sva prepla ena. - Ima
te li kakav razlog za to?
- Razlog?. - zapita Steroau, jo uvijek kao u n kom polusnu. - Ah, da, ja sam zabo
ravio da vam
190
ka em ono najva nije to prijeti katastrofom. Grofice, va otac se nalazi u najveoj opasn
osti!
Njenim lijepim licem pree duboki strah.
- Moj otac? - jedva pro apta ona, preblijediv i - U kakvoj?
On izvadi iz d epa sat i, baciv i pogled na nj, odgovori:
- Poze dragi, ve je vrijeme! Kontesa, poet e odmah s operacijom! ,
- Sada? Pa nju je "trebalo da otoave tek u jedanaest sati!
- Ne, oni su vas obmanuli. Bez va eg znanja odluili su da izvr e operaciju u osam sat
i. Kad sam od jutros po ao u etnju, susreo sam lijenika iz Man-rese, od koga sam to
kri om saznao a da se nisam odao.
- Sveta gospo! Oni imaju zle namjere, inae me ne bi obmanjivali. Hajte, senjor, p
oite brzo da sprijeimo njihovu rabotu!
Krajnje uzbuena, ona pohita u dvorac. Doktor Sternau poe za njom.
Kad su stigli do ulaza oni opazi e kako posluga upravo uvodi jednog konja u staju.
Sternau prepozna u njemu konja lijenika iz Manrese, koji mora da se veoma po urio
da bi to prije stigao u Rodrigandu.
- Po urite, kontesa! - ree Sternau. - Kirurzi su se okupili, ne smijemo gubiti vrij
eme!
- Hajte! Brzo, brzo! - viknu grofica penjui se stubama u dvorac, odakle je onda u l
a preko skupocjenih sagova u predvorje gdje je pred jednim vratima stajao sluga.
- Da li se grof probudio? - zapita ga ona.
- Da, milostiva konteso - odgovori joj sluga.
- Da li je sam?
- Ne. Lijenici su kod njega.
- Koliko vremena ve?
- Deset minuta.
- Ah, onda ino da neemo stii prekasno! Za mnom, senjor!
Ona htjede ui, ali sluga stade pred nju i ree, premda veoma utivo, sasvim odlunim to
nom:
191- Oprostite konteso. Dobio sam najstro ije nare-erils da do daljnjega ne pustim
nikoga da ue.
- Ni mene?
- Upravo ni vas.
Na njenom licu se ukaza izraz dubokog bijesa. Ona zabaci glavu i, puna ponosa, u
pita;
- Tko vam je izdao to nareenje?
- Grof Alfonso koji takoer prisustvuje.
- Ah, zar on! Sklonite mi se s puta!
- Ne smijem! Oprostite konteso. Ja ne mogu drukije, jer... "
Sluga ne mogade da zavr i zapoetu reenicu, jer ga Sternau uhvati za mi icu, gurnu bez
ijedne rijei, ali sasvim odluno, u stranu i otvori vrata koja su vodila u predsobl
je grofove odaje u koju uo e. Sluga poe za njim ali se ne usudi nijednom rijei da pro
tuslovi. Iz predsoblja se ulazilo u"primau sobu . gospodara zamka. Grofica Roseta
pokuca na zatvorena vrata.
- Tko kuca? - zapita najzad, nakon nekoliko puta ponovljenog kucanja, glas po ko
me je odmah prepoznala svoga brata.
- Ja sam - odgovori ona. - Otvori brzo!

- Ti Roseta? - uzvrati joj on, sav bijesan i iznenaen. - Tko te je pustio da ue ? Za

r Juan nije uvao stra u?
- Jeste. Otvori brzo, Alfonso!
- Ja te molim da se povue u svoje odaje. Lijenici su najstro ije zabranili da jo netko
prisustvuje!
- Ne dopu tam da mi uskrate prisustvo, bar sada ne. Jo ima vremena do jedanaest sat
i!
- Tata je naredio da operaciju izvr e ve sada, a ti zna da to nije za djevojake oi.
- Ali ja moram prethodno s njim govoriti!
- Sad ne mo e . Ve su poeli...
Njegove posljednje rijei zvuale su krajnjom be-zobzirno u. Ton im je bio o tar, odbojan
i nestrpljiv, kao da je brat mislio da je time rekao sve. To je groficu samo jo
vi e raspalilo.
192
- Alfonso - viknu ona strogo - ja zahtijevam da me pusti da uem, jer mi to ne smij
e zabraniti. Ja imam pravo i du nost mi je da prethodnu govorim s ocem!
- Ali on ne eli. Uostalom, sada nema vremena za razgovor kraj zakljuanih vrata. Od
lazi, jer e samo uzalud kucati!
- Onda u ih otvoriti sama!
- Poku aj samo!
Ove rijei on izgovori uz odvratan smijeh. Onda se u kako se Alfonso udalji. .- Bo e mili, to sada da radim? - zapita Roseta svoga praticoa.
Ovaj se nasmije i nimalo zbunjen, ali je oklijevao da odgovori jer se inilo kao da
oslu kuje to se u zatvorenim prostorijama zbiva.
- Najmilostivija konteso - ree joj sluga pri- av i ponizno - uvjeren sam da vam nee ot
voriti. Budite milostivi i izaite iz predsoblja ...
- utite! - prekide ga ona zapovjednom kretnjom ruke.
Mo da bi u silnom uzbuenju dodala jo nekoliko rijei na slugin prijekor, ali Sternau j
oj dade znak da stavi uho na vrata. Ona tako uini i u, kao izdaleka, glas svoga oc
a kako u pravilnim razmacima odbrojava:
- Pet... est... sedam... osam... devet... deset ... jedanaest...
- Sta znai ovo? - zapita, ona preblijediv i jo vi e.
- To kloroformiraju grofa - odgovori joj Sternau. - Njegovo brojanje treba da po
ka e stepen anestezije.
- Onda e ga zaista operirati?
- Sigurno.
- To ne smiju uiniti, ni u kom sluaju! - viknu ona, krajnje prestra ena. - Senjor, p
omozjte mi!
-Dajete li mi dozvolu da upotrijebim silu?
- Da - ali radite odmah!
Sternau tada prie vratima, podi e nogu, kad se razlije e buna lomljava i ulaz bija e slo
bodan. Ovaj sna ni ovjek je jednim udarcem noge istavio golema,
13 Dvorac Roriganda
193vrsta vrata Iz brave. Sad je stajao s groficom u grofovoj primaoj sobi. Ona je
bila prazna, samo su iz susjedne odaje dopirali glasovi. Vrata se otvori e a zatim
se pojavi e grof Alfonso i jedan od lijenika. - Sta znai ovo? - viknu Alfonso. - Za
r se usuuje da na silu ue , je li?
U svojoj iznenaenosti i bijesu on previdje da Ro-seta ne stoji sama pred njim. Oi
su mu prijetei sijevale, a ile na elu mu bijahu nabrekle od gnjeva. - Usuujem? - zap
ita grofica, a lijepo joj se lice zacrveni od ogorenja zbog neutivog prijema njeno
g brata. - Mislim da jedna grofica de Rodrigan-da y Sevilla ima u svako doba pra
vo da ue u odaje svoga oca. Nisam se ja usudila, ve upravo ja zahtijevam od vas, i
to s punim pravom, da mi objasnite kako ste se vi usudili da bez mog znanja zap
onete operaciju na mome ocu koja bi mogla biti krajnje . opas.na po njegov ivot?
- Mi smo tako odluili i kod toga ostajemo. Udalji se to prije!
- Neu otii prije nego to budem vidjela svoga oca i govorila s njim. Gdje je on?
- U susjednoj sobi. Tvoj neoprezan nastup mogao bi ga stajati ivota. Svako uzbuenj
e, ak i ono najmanje, moglo bi imati za njega najte e posljedice. Ah, tko je ovaj s
tranac ovdje?
- To je senjor Sternau, lijenik koga sam zamolila da doe iz Pariza i da iznese svo

je mi ljenje
0 oevoj bolesti. Nadam se da e i ti pozdraviti njegovo prisustvo!
Lijenik, koji se pojavio s Alfonsom, namrgodi elo s izrazom prezrenja, a Alfonso p
rasnu od bijesa:
- Iz Pariza? Tko ti je to dopustio? To je samovolja kakvoj nem,a ravne! Ja oekuje
m od tebe da se povinuje mojoj volji! Mora se ovog trenutka povui
1 ovog ovjeka otpustiti!
Kod ove uvredljive bezobzirnosti grofiino lice prekri duboko bljedilo, te se mora
de nekoliko trenutaka pribrati prije nego to mu je mogla odgovori-ti. Onda se uini
kao da je rastom postala vi a. Ona zapovjedniki ispru i ruku i visine uzvrati:
184
- Tj zaboravlja s kime govori ! Ovdje mo e da zapovijeda samo grof de Rodriganda, a a
ko je on u tome sprijeen, onda i ja imam isto pravo kao i ti da umjesto njega zap
ovijedam. Operacija se nee oba-v viti prije nego to ovaj senjor podrobno pregleda
bolesnika. Tako ja elim i znat u da svoju elju "provedem u djelo!
Crte na grofovom licu se jo vi e namrgodi e, il" na elu mu nabreknu e, a glas mu poprimi
onaj hrapav prizvuk kad je, podignuv i prijetei a"ku, pri ao sestri i odgovorio oy.
- Zar ti, zar ti hoe ovdje da zapovijeda ? Ti, djevojka? Pih! Operacija e se odmah ob
aviti, a slugama u narediti da te udalje, ako to ne bude dobrovoljno uinila. Ja sam
navikao da inim samo ono to je meni po volji zapamti to!
Onda se Alfonso okrete prema doktoru Sternauu i obrecnu se na njega:
- Odlazite, ka em vam! Ili, treba li da naredim da vas na i psi otjeraju iz zamka?
Sternau se nasmije i, nimalo zbunjen.
- Ja sam do ao ovamo na poziv grofice de Rodriganda - uzvrati on smirenim glasom da pregledam grofa, va eg gospodina oca. To u i uiniti uprkos va em protivljenju! Kon
tesa, ja vas molim da me predstavite ovom gospodinu koji je sigurno moj kolega.
On pokaza pri tom veoma utivom kretnjom ruke na panjolskog lijenika koji e za vrije
me ove sve ustrije izmjene rijei bio iz opreza povukao u prozorsku ni u. Roseta kimn
u potvrdno glavom i postupi po njegovoj elji rekav i:
- Senjor doktor Cai"los Sternau, glavni lijenik na klinici profesora Letourblera
u Parizu - doktor Francas iz Madrida - ah, evo i ostale gospoe: doktor Milanos iz
Cordove i doktor Cielli iz Manrese.
I stvarno se sada iz susjedne sobe lagano pomoli e dvojica lijenika, privueni suvi e g
lasnom rasprom koja ih je omela u njihovim pripremama. Oni se po-kloni e krajnje h
ladno pred doktorom iz Pariza, a doktor Francas iz Madrida, koji je ranije iza ao
s grofom
195promijeni boju na licu. On je vjerojatno bio najuou-eniji od sve trojice pa je
sigurno suvi e dobro pozftavao ime profesora Letourbiera iz Pariza, a da ne bi zn
ao da pred sobom ima izvrsnog strunjaka. Oito je uvidio da je iskrsla velika opasn
ost, ne samo lino za njih, nego i za njihovu mranu nakanu, opasnost kojoj su mogli
stati na put samo ako strogo i gordo budu odbili stranevu pomo. Zato doktor Franc
as odgovori svojim tvrdim hrapavim glasom:
- Ovaj senjor mi je nepoznat. Na e pripreme su ve zavr ene te nam nije potrebna niija
pomo sa strane. Na uzvi eni pacijent nam je dao punomo da izvr imo operaciju na njemu,
i ako ne budem mogao odmah i bez ikakvog mije anja nepozvanih da izvr im kirur ki zahv
at, onda neu snositi nikakvu odgovornost.
- uje li? - ree grof Alfonso svojoj sestri. - Udalji se to prije i istovremeno nas o
slobodi prisustva ovog ovjeka kome neu dopustiti" ni jedne minute dulje da se zadr a
va na Rodrigandi!
Ona mu htjede odgovoriti, ali joj Sternau kri om dade znak da uti.
- Molim vas, najpo tovanija kontesa - ree on - dopustite mi da uzmem rije! Radi se o
mom prisustvu te u zbog toga ja i odgovoriti. Ja sam lijenik i. u isto vrijeme va
gost, kontesa, te bi najobinija uljudnost i obzirnost sa strane va eg gospodina bra
ta, a i kolegijalnost sa strane ostale gospode, zahtijevala da se va oj elji izae u
susret, ali oni nisu postupili tako. Zbog toga, dakle, ja ne stojim ovdje kao ne
tko koji utivo moli, ve kao opunomoeni lijenik grofice Rosete de Rodriganda y Sevill
a i izjavljujem slijedee: Budui da ovdje postoji namjera da se izvr i jedna veoma te k
a operacija i pod krajnje sumnjivim okolnostima, ja imam jak razlog da vjerujem
da se ovdje radi o mranim namjerama, od kojih zazire svjetlo dana i oko po tenog sv
jedoka. Zbog toga ja di em svoj glas. Ja izjavljujem da je svaki onaj koji bude iz

vr io kirur ki zahvat prije nego to ja budem pregledao pacijenta i razgovarao s njim,

lakomislen ili, jo gore, ubica s predumi ljajem. Ukoliko budete nastojali da me si
lom udaljite, ja u odmah pozvati u pomo policiju koja e sigurno znati da gro-fiinoj e
lji izae u susret.
196
Visoko uzdignute glave i jednom takvom superi-orno u koja mu je sjala u oima, kao da
nije nepoznati stranac, ve posjednik zamka, stajao je Sternau pred ostalim lijeni
cima. Doktor Francas po drugi put promijeni boju lica, a dvojica njegovih kolega
pogleda e u zemlju, zbunjeni i postieni. Alfonso htjede dodu e da prasne od bijesa,
ali ne sti e bilo to da odgovori, jer se u tom trenutku otvori e vrata susjedne odaje
i pojavi jedna prilika, kao stvorena da pobudi duboko po tovanje i sa aljenje.
ovjek koji je stupio u sobu bija e slijep. To se moglo vidjeti na prvi pogled. Ali
njegove mutne oi kao da su ipak posjedovale mo da vladaju oko sebe. Onako visok i
od patnji i bolova omr avio, imao je na sebi bijeli pokriva koji mu je" poput mrtvak
og pokrova padao s ramena do poda. Plemenito mu lice bija e mrtvaki blijedo dok mu
je po slijepooicama osjedjela kosa padala u gustim pramenovima do zatiljka.
Izgledalo je kao da se neki duh pojavio iz grobnice da sti a svau smrtnika koja ga
je uznemirila. Taj slijepi ovjek je bio grof Manuol de Rodriganda y Sevilla. Klor
oformiranje jo nije bilo sasvim zavr eno. On je bio ponovo do ao k svijesti i razabra
o svau. Stoga se, po to se uvio u bijeli pokriva, podigao sa opera-cionog stola i st
upio pred prisutne u susjednoj sobi.
- Sta se to ovdje zbiva? Za to ne poinjete s operacijom? - pitao ih je on, gledajui
u polukrug svojim mrtvim oima.
Roseta pohrli prema njemu i, u golemom izlivu nje nosti, zagrli ga.
- Oe, moj dragi oe! Neka je hvala Svetoj djevici, to jo nisu poeli. Sad te ne mogu ub
iti.
- Ubiti? A tko je to htio uiniti, dijete moje?
- Oh, sigurno bi umro, znam, nasluujem, osjeam to.
- Djeja ljubav i strah govore iz tebe, draga moja keri. Nije trebalo da nas smeta !
197- Tako je oe! - upade mu u rije la ni grof. - Ona nas je prekinula, i to na nevje
rojatno drzak nain! Rei u ti samo da je i vrata razvalila! Ka i i sam da li je to dos
tojno jedne grofice de Rodriganda?
- Jesi li to doista uinila, moje drago dijete? - zapita je dop Manuel, blaga smij
e ka, kao da nije vjerovao to mu la ni sin Alfonso govori.
- Da, ja sam to, naravno, uintlu, tata - uzvrati ona. - Stanje u kome se nalazi za
htijeva krajnju opreznost1, a tvoj ivot mi je i suvi e dragocjen, a da bih tu oprez
nost mogla propustiti. Tebe e operirati samo oni ljudi u koje ja budem imala povj
erenja. Ali primijetila sam da se po uruju i da s tvojim ivotom ne postupaju s du nom
bri ljivo u. Obuzeta strahom i brigama, ja sam pisala u Pariz i zamolila profesora L
etourbiera da nam po alje jednog kirurga kome bih te mogla povjeriti; kad je dokto
r iz Pariza danas stigao, oni ga nisu htjeli k tebi pustiti. Da li e se i dalje udi
ti, to sam na silu upala u tvoje odaje?
Bolesnik pognu, smje ei se, umornu glavu i ree:
- Moji lijenici u ivaju moje potpuno povjerenje, i ako su ti zatajili sat kad je tr
ebalo da budem operiran, onda su to uinili samo da bi i tebe i mene po- tedjeli sva
kog tetnog uzbuenja, Gdje se nalazi taj pari ki lijenik?
- Ovdje je. Zove se doktor Carlos Sternau.
- Ovdje u ovoj sobi?
- Da - odgovori Sternau. - Ja vas molim za iz-vinjenje, visosti, to sam do ao na po
ziv va eg djeteta. Kad se radi o ivotu jednog ovjeka, jednog oca, onda se nikad ne m
o e biti dovoljno oprezan.
Ove rijei bile su izgovorene odlunim glasom iji ton kao da je blagotvorno djelovao
na slijepog grofa.
- Da U ste ikad prisustvovali jednoj slinoj operaciji, senjor? - zapita ga grof.
- Da.
Ova jednostavna rije uini da grof podigne glavu i nastavi:
- Senjor. u va em glasu ja nasluujem izvanrednu sposobnost. Vi ste rekli samo jedan
slog, ali to mi je bilo dovoljno da shvatim da ste prisustvovali, a mo da i sami
rukovodili, mnogim takvim operacijama.
198

- Visosti, imate pravo. Ja sam primarius kod profesora Letourbiera.

- Ah, onda su u vas mogli imati povjerenja te vas nisu smjeli odbiti! Ja vam zah
valjujem to ste do li, senjor! Hoete li da me pregledate?
- Naravno, ja arko elim da mi to dopustite, vi-sosti.
- Onda poite sa mnom! Gospoda lijenici e takoer poi, a ostale molim da se povuku.
- Stanite! - uzviknu Alfonso. - Oe, ka em ti da sam ja ovom ovjeku pokazao vrata. Hoe
li da poni ti moje nareenje?
- Moj sine, ti si ovog senjora uvrijedio, i ja rnu dugujem zadovoljenje.
S tim rijeima, on se vrati u susjednu sobu. Sternau poe za njim, s ostalim lijenici
ma.
Alfonso, koji je morao ostati, procijedi apatom i kripajui zubima svojoj sestri:
- Ovo ti nikada neu zaboraviti!
Onda je pri ao prozoru. Roseta je meutim sjela u naslonja ne udostojiv i brata nijedni
m pogledom vi e.
Soba u koju je stupio grof sa ostalim lijenicima bija e spreman za oper-aciju. Prek
o jednog dugog stola bio je prostrt du ek na kojem je grof le ao. Pored du e- ka su le a
li svakojaki instrumenti, a na podu stajali sudovi koji prilikom operacije slu e z
a upotrebljene zavoje, vatu i ostalo.
Grof Manuel se obrati doktoru Sternau:
- Senjor, otkada sam li en via, navikao sam se da o ljudima sudim prema tonu njihov
og glasa. Va glas budi u meni povjerenje. Molim vas, pregledajte me!
Pari ki lijenik je ve mnoge pacijente lijeio, ali jo nikad nije pred bolesnikom stajao
s osjeajima kakva su ga sada obuzimala. Ovaj ovjek je bio otac djevojke koju je o
n tako arko i beznadno ljubio. Obuzet najdubljim osjeajima, on nehotice glasno uzd
ahnu. Grof to u i upita ga:
- Bojite li se, senjor?
- Ne, visosti - odgovori doktor Sternau.
- To, to ste uli nije bio uzdah moje slabpsti, ve molitva da uspijem ispuniti nade
kontese Rosete.
199
Tada inu grof ispru i obje ruke i ree:
- Senjor, hvala vam. Ove va e rijei su kao stvorene da jo vi e uveaju moje povjerenje p
rema vama.
Sternau je onda postavio grofu mnoga i podrobna pitanja o svemu to se odnosilo na
njegovu bolest. Nakon toga grof se morao opru iti na le aju kako bi ga lijenik bri lji
vo pregledao. Spretnost kojom je on taj pregled izvr io uinila je da panjolski lijeni
ci uvide da ovdje imaju posla s ovjekom koji je u svom znanju daleko stajao iznad
njih.
Najzad se bolesnik mogao podii. On upita doktora iz Pariza za rezultat pregleda,
ali umjesto oekivanog odgovora ovaj ree:
- Visosti, vi ste slijepi. Smijem li vas zamoliti za dopu tenje da vas upitam kako
je do toga do lo?
- Pitajte samo, senjor!
Opet je grof morao da odgovori na mnoga pitanja. Onda je Sternau izvadio iz torb
e svakojake instrumente kojima je osvjctlio i pregledao grofove oi. Naposljetku,
kad je bio i sa tim gotov, on se obrati svojim kolegama:
- Senjori, doktor Francas iz Madrida je malo prije izjavio da ne eli da se netko
nepoznat mije a sa strane. Ja u morati, dakle, da se odreknem kolegijalnog dogovora
te u.biti primoran da svoj nalaz izreem sa svom isikreno u, ne imajui ni prema kome o
bzira. Visosti, na koji nain je trebalo da vam otklone kamenac iz mjehura?
- Operativnim zahvatom - uzvrati bolesnik. Sternau se prestra i. - Ma nije mogue, v
isosti,
- viknu on. - Mora da su vas htjeli obmanuti ili ste pogre no uli! Ali, naravno, ja
-ne vidim mkakvog povoda nekom obmanjivanju.
- Tako je kao to sam vam rekao - ree grof.
- Pitajte ovu gospodu!
Sternau baci pogled na lijenike od kojih je samo Francas bio spreman da odgovori,
i on prkosno uzvrati:
- Mi smo nesumnjivo vidjeli spasa samo u jednom takvom zahvatu.

- Ali senjori - ree Sternau sav uzrujan - jeste li osjetili kamenac? Da li vam je
poznata njegova veliina i polo aj? Bo e dragi, ja ovo ne mogu shvatiti!
200
Ovdje je svaki rez opasan po ivot, a zahvat kakav ste vi htjeli izvr iti bio bi sva
kako katastrofalan! Gospodo, izjavljujem da je svaki lijenik koji na ovakav nain p
rilazi no u, ovjek koji e bez ikakvog ustruavanja i s krajnjom hladnokrvno u poiniti umo
stvo!
- Senjor! - zaprijeti madriski kirurg.
- Senjor! - doviknu mu Sternau sijevajui oima. - Grof Rorigana nije nikakav lijenik,
pa nije ni mogao znati to s njim kanite uiniti, ali svakom poetniku moralo bi ovdje
biti jasno da bolesnik ne bi pre ivio operaciju. Ako bih vas prijavio i zatra io da
se ovaj sJuaj ispita, vi biste odgovarali zbog poku aja umorstva.
Uprkos ove prijetnje Francasu poe za rukom da se svlada.
- Ah, - zahrakta on glasom punim poruge. - Zar vi, stranac, nama da prijetite? S
mije no! Ovaj ovjek glumi ovdje svemogueg da bi mo da postao grofov lini lijenik, ali nj
egova visost poznaje nas. Na a imena nisu niim uprljana i visoko su cijenjena u naun
om svijetu. Da ujemo kako e ovaj laskavac odstraniti kamenac iz mjehura!
- To ete odmah uti! - uzvrati Sternau .spokojno. - On se mo e ukloniti samo litotrip
sijom, i to posve bezopasno.
- Litotripsijom? - zapita ga lijenik iz Manrese. - Sta li je to? Sta bi to imalo
da znai?
Sternau ree, duboko iznenaen: - Visosti, ujete li kakvim ste ljudima povjerili svoj
ivot i sreu va eg djeteta? - obrati se on grofu. - Ovaj ovjek nije jo nikad ni ta uo o
itotripsiji, o mrvljenju i uklanjanju kamenca kateterom!
Francas procijedi kroz zube osmjeh pun prezira. - Varate se, senjor! Za tu priu o
kateter-klije tima znali smo mi ve prije vas, ali to je samo bajka u koju mo e da vj
eruje jedan nesposoban lijenik. A sa jednim nesposobnim ja ne elim diskutirati. Ne
ka grof sam odlui tko od nas treba ovu odaju istog asa da napusti, on ili mi.
- Dokle god budem u stanju da radim, ja u se povinovati samo mojoj savjesti - ree
Sternau. 201Ja sam ve primijetio da njegova visost nije lijenik. Mo da e se on odluiti za put k
oji bi ga stajao ivota, ali ja se s tim ne mogu slo iti, ak i ako bi za svoje uvjere
nje morao staviti ivot na kocku!
Tada se podi e grof, mahnu zapovjedniki rukom i ree: - Senjori, ovdje nije mjesto za
jodnu takvu raspru. Vi se, dakle, mo ete udaljiti, a kasnije ete saznati moju odlu
ku. Va e mi ljenje mi je poznato, i ja bih htio jo samo da ispitam mi ljenje senjora St
ernaua. On e, dakle, ostati ovdje, da mi ga podrobno obrazlo i. Izaite sada i uskoro
ete uti to u uiniti!
- To znai da vam nismo potrebni? - zabrunda Francas. - Da smo otpu teni? Dobro, poi e
mo, ali ovaj stranac e nam pru iti zadovolj tinu, a vas, visosti, mi molimo da duboko
promislite prije nego to donesete odluku.
Oni spakova. e svoje instrumente i izao e iz sobe. Roseta ue odmah, baci se grofu oko
vrata i zaklikta od sree:
- Oe, spa en si! Hvala ti, oe moj!
On je nje no odbi od sebe, ne pu tajui je sasvim iz naruja, i ree:
- Nemoj biti tako ustra, dijete moje! Odluka jo nije pala. Ja bih htio da ispitam
mi ljenje senjora Sternaua.
- Oh, to to on misli, bit e jedino ispravno! - viknu ona. - Ti mu mo e pokloniti sve
svoje povjerenje.
Iz njenih oiju zali doktora Sternaua topao pogled koji mu, poput sunanih zra,ka, o
basja srce, i on je zamoli dirljivim glasom:
- Visosti, imajte povjerenja u mene! Bog je svjedok da vam najljep e elim. Oprostit
e mi istovremeno za svirepost koju sam pokazao prema ovim ljudima! Bio sam ogoren
njihovom lakomisleno u, koja vas je mogla stajati ivota. Da su zaista izvr ili operac
iju, Vi vi e ne biste bili ivi, u to vam se mogu zakleti.
Sad se otvori e vrata i grof Alfonso upade u sobu. On je vani razgovarao s lijenici
ma te je u ao sav bijesan i duboko ogoren, ne bi li mo da ostvario svoju mranu nakanu.
202
-- Oni odlaze? Ti si ih otjerao, oe? - zapita on. - Da li je to mogue?
- Ja ih nisam otjerao, sine moj - odgovori mu grof. - Ja sam ih samo zamolio da

mi ostave vremena da razmislim.

- Nadam se da e tvoja odluka imati obzira prema ovim zaslu nim ljudima!
- Moja odluka bit e pravedna. Ja te, meutim, molim da o ovoj neprijatnoj stvari vi e
ne govori .
Alfonso je morao poslu ati, a grof se onda obrati svojoj keri:
- Pomisli, i ovaj lijenik mi je pregledao oi! Grofica Roseta namah pogleda, prijat
no iznenaena, pari kog lijenika.
- Zaista? - zapita ona. - Imate li razloga da se nadate, senjor? Smatrate li slj
epilo vrijednim pregleda?
- Svakako, konteso. Ja sam lijeio mnoge slijepe i praksa mi je izo trila oko tako d
a mogu vrlo brzo razlikovati beznade no oko od oka koje mo e da ozdravi.
- I to ste opazili?
- Da su lijenici i ovdje imali krivo.
Roseta skoi na noge. I slijepi grof podi e glavu, sav radostan i iznenaen, dok je gr
of Alfonso jedva bio u stanju da prikrije svoj pakostan pogled.
- Kako mislite? - zapita don Manuel. - O, molim vas, molim, govorite!
- Visosti, da li su lijenici rekli da ste neizljeivi? - - Svakako.
- Od koje to bolesti, po njihovom sudu, navodno patite1?
- Ka u da se radi o Staphylomu.
- Hm, imali su krivo! Vi bolujete od sive mrene s jednom posve rijetkom mutninom
sedefastog sjaja u ro njai, koju mi lijenici nazivamo leukomom.
- Da li je u ovom slaclijumu izljeiva? - zapita grof, gotovo bez daha.
- Do nedavna siva mrena je smatrana neizljeivom, ali u meuvremenu nam je sretno us
pjelo da izlijeimo vi e bolesnika. Taj leukom se odstranjuje pomou uzastopne punktac
ije jednom specijalnom iglom
203a onda se operira siva. mrena koja se ispod njega nalazi. Ako mi se budete po
vjerili, visosti, onda vas mirne savjesti mogu uvjeriti da u vam povratiti vid va i
h oiju, dodu e ne s ranijom o trinom i intenzitetom, ali ipak toliko da ete uz naoale d
obro vidjeti! Grof podi e svoje ruke prema nebu i ree:
- O, Bo e, kad bi to samo bilo mogue!
Od ushienja Roseta mu, u suzama, pade na grudi i grcajui poe da ga moli:
- Oe imaj povjerenja u njega! Nitko ti drugi ne mo e pomoi, osim njega!
- Da, poslu at u tvoj glas i predat u mu se sa svim povjerenjem, keri moja! - odlui gr
of. - Evo vam, senjor, moje ruke! Vi ste danas s Bogom zapoeli va e djelo, pa ete ga
s bo jom pomoi i zavr iti. Alfonso, sine moj, zar se nee s nama radovati?
La ni grof poku a da svlada bijes na svom licu i uzvrati:
, - Bio bih sretan da te vidim ponovo zdrava, ali ne mogu a da ne pomislim kolik
o je krajnje lakomisleno i opasno buditi nade koje s mo da nikada nee ispimiti". Bo
lesnik se mora onda osjeati deset puta nesretnijirn
- Bog e biti milostiv! Koliko e vremena zahtijevati lijeenje, senjor?
- Budui da se morate najprije priviknuti na kateter, kamenac se iz mjehura ne mo e
prije dva tjedna odstraniti - odgovori Sternau". - Tek kada se budete potpuno op
oravili od operacije, kad ne bude nikakve bojazni za va.
ivot, mo emo prijei na lijeen
je oiju, to e svakako uzeti znatno vi e vremena u obzir.
- Ali, da li mo ete tako dugo ostati ovdje, senjor?
- Onda bih morao da zatra im od profesora Le-tourbiera dulji dopust, ili bih se ak
i oprostio od njega.
- Oprostite se, ja vas molim za to. Kod mene ete nai dom, i ja u vam bogato nadokna
diti sve ono to budete ostavili u Parizu!
- Moja najbolja nagrada bit e mi svijest da sam vam povratio zdravlje tijela i vi
d oiju, visosti. Ja u, dakle, jo danas pisati profesoru u Pariz.
- Uinite to! Stanovat ete kod mene, senjor. Roseta e vam odmah pokazati va e odaje.
204
- Pa zato imamo ka telana - primijeti Alfonso zajedljivo.
- Da, tano - ree grof. - Od silne sree nisam ni pomislio na njega.
- Ja sam zahvalan don Alfonsu to se sjetio - ree Sternau ponosno - jer nipo to ne bi
h elio da se
. zbog mene izmjene ovda nje prilike.
Sternau se oprosti od grofa Manuela i izae u susjednu sobu, gdje nade trojicu panj
olskih lijenika koji ga odmjeri e mrkim, mr njom ispunjenim pogledima.

- Senjor - zareza na njega Francas - vi ste zapoeli borbu s nama! Mi emo je nastav
iti, i to s tolikom snagom i tako dugo dok ne podlegnete.
- Fah!
Sternau im uzvrati samo ovom rijeju, a onda gurnu Francasa ustranu i otvori vrata
. Kad je izi ao iz odaja on se uputi najprije u svoj dosada nji stan. Do njegovog po
vratka u dvorac, trebalo mu je spremiti odaje.
ledugo za-tim sjedila su u odaji senjore Clarisse tri ovjeka iza zakljuanih vrata.
Grof Alfonso, doktor Francas i notar Gasparino Cortejo. Doktor Francas i grof A
lfonso su se trudili da podrobno opi u ovaj izvanredan dogaaj.
- Je li to mogue! - viknu Clarissa, kad su zavr ili s pripovijedanjem. - Bili smo t
oliko sigurni i oekivali smo posve izvjesno da e nam na plan uspjeti, a onda se umi
je ao ovaj stranac da nam posve pokvari rabotu!
- Pokvari? - zapita podrugljivo Alfonso. - Tko je rekao to o tome! U najgorem slua
ju, radi se samo o jednoj kraoj odgodi.
- Da li e uspjeti"s kateterom, senjor? - obrati se notar lijeniku.
- Posve sigurno - priznade Francas. - Ali mi emo tog doktora Sternaua smrviti s d
rugim kateterom, prije nego to on to misli.
- A operacija oiju?
205isr:
- Mogla bi i uspjeti ako ne bi do lo do zarazne upale. Vjerujem da je onaj pari ki d
iv u stanju da grofu izlijei vid.
- Onda emo se pobrinuti da doe do jedne takve upale - primijeti Clarissa.
- Da, mi bismo mogli uiniti ovo ili ono i jo mnogo to ta - ree notar, - ali pri tome m
oramo biti krajnje oprezni. Ne smijemo se prenagliti, a moramo gledati da nikakv
a sumnja ne padne na nas. Treba da nas, to je mogue manje, viaju zajedno, te emo zat
o morati i ovaj razgovor brzo da zavr imo. Jedno je sigurno: grof ne smije ponovo
ozdraviti, a pogotovu da ponovo dobije vid, jer on nikad ne smije ugledati Alfon
sovo lice. A tog lijenika moramo uiniti bezopasnim, on treba da umre ili zauvijek
da nestane
- Ali kako? - zapita Clarissa.
- To prepusti meni! Ja imam tamo gore u brdima nekoliko dobrih poznanika. Glupi
ljudi ih nazivaju razbojnici, ali za mene su oni najbolji i najpo teniji saveznici
, kakve samo mogu po eljeti. Ja u ih uskoro posjetiti i zapitati da li su voljni da
nas oslobode dru tva doktora Sternaua.
Sternau se u meuvremenu odmarao od probdjele noi u svom malom stanu i, kad je tog
popodneva po novo do ao u zamak, prvo mu grofica Roseta izae u susret.
- Dobro nam d"o li, senjor! - pozdravi ga ona. - Nek" nam va dolazak donese zdravlj
e i sreu!
- Najprije e nam donijeti samo borbu, konteso - odgovori joj on. - To mi je ovaj
doktor Francas od sveg srca obeao.
- Mo da on ima pravo, Carlos - uzvrati ona blistavih oiju - ali borba u kojoj emo se
udru iti, nee biti samo borba protiv dvolija, la i i zloina, ve i borba za ljubav! U me
ni "te nai vjernu i hrabru drugaricu."
206
11. PROSJAKOVA PRIA
Visoko gore u brdima Pirineja, tamo gdje, zapadno od Andore, Velika Maladetta, "
Prokletija", svojim vrhovima para oblake, a mranim ponorima duboko brazda zemlju,
spu tao se njenim bogazima neki namjernik. Nigdje izvora da za ubori padinama svje om
vodom, nigdje bunja ni grmlja u ijem bi se hladu ovjek odmorio. Vrelo, za areno ju njak
o sunce pr ilo je golo stijenje, puste obronke i sive vrleti. Zato je usamljeni pu
tnik eznuo za hladnom voom i prohladnom sjenom, gdje bi od nemilosrdnih zraka moga
o odmoriti svoje umorne udove.
Bio je veoma star. Kosa mu je bila sijeda, a lice mu upalo i oronulo. I ko a na ru
kama mu je bila hrapava i gotovo u tavljena od bure, ki e i snijega. Odjea mu je visi
la u krpama oko tijela, a stare mu sandale bijahu toliko poderane da je morao go
lim nogama doticati za areno kamenje. Uz to izgledalo je kao da je te ko bolestan, j
er su mu se upala prsa esto nadimala od neprekidnog ka lja. Tako se starac spu tao, s
ve dublje, u ponore. Od iscrpljenosti je jedva bio li stanju da hoda, ali je nep
restano primoravao svoje ra-njave noge na br i korak, kao da ga neka neumoljiva ko
b ili neka svirepa kletva goni ovom pustinjom. Najzad se zaustavio i ispitivakim

pogledom osvrnuo oko sebe.

- Mora da je ovdje u blizini - mrmljao je on. - Ovamo sam doveo djeaka. Odavde sa
m oti ao u Meksiko i odavde poinju patnje koje su ini ispile sr
207u kostima i ivot u srcu. Ovdje u otpoinuti. - Starac se spusti na za areno stijenj
e i obori glavu u ruke. Nigdje se u blizini nije mogao uti nikakav glas. Samo je
soptanje iz njegovih bolesnih grudi remetilo ti inu.
- O, santa madre dolorosa - zauo se ponovo njegov glas. - Koliko sam zgrije io, kak
o su me nagradili i to sam imao od toga zloina? Prosjaio sam zemljama i morima da b
ih stigao ovamo da se s nebom izmirim i da moju jadnu glavu polo im na grob. Gospo
de na nebu, oprosti mi! Ne dopusti da uzalud tra im! Daj mi da pronaeni onoga koga
tra im, da ne bih oti ao u pakao!
Opet je dugo utio i "razmi ljao. Samo mu je ka alj prekidao grobnu ti inu. A onda ponov
o zapoe:
- Ali, da li je jo iv? Da li su ubili tog lijepog djeaka koji mi je spavao u krilu,
poput Isusa Krista u naruju svete Madone? Bilo bi stra no! Ne, ja neu izdr ati u ovoj
neizvjesnosti! Moram ustati i poi tamo prijeko lijevo u kraj gdje se razbojnici
skrivaju. Ali nitko me ne smije prepoznati, nitko ne smije naslutiti tko sam i to
tra im od njih. Oni me nee odgurnuti od sebe, primit e me ovako bolesnog, s jednom
nogom u grobu, i j-a u uskoro saznati da li je jo
iv onaj koga tra im. Naprijed, vi u
morne noge! Jo vam je samo malo puta ostalo da prevalite, a onda ete zauvijek otpoi
nuti!
On se mukom podi e i nasta7i svoj put. Dok se dotle dr ao to vi e ju nog smjera, sada je
skrenuo na istok. Uzdu ne doline su se izgubile. Sad je morao da svlada duboke pob
one dolje i okomite litice. Ka -Ijao je i soptao, uzdisao i stenjao, ali ni jednog a
sa nije priu tio sebi odmora sve dok pred sobom nije ugledao pojas osvje ujueg zeleni
la. Tako je za sobom ostavio golet i pustinju i dospio do brda koja su najprije
bila obrasla niskim bunjem a onda grmljem i gustim stablima.
On se verao izmeu tog grmlja i stabala dok nije stigao do jednog proplanka, okru en
og visokim Sipra jem, gdje se spustio. Tek to je sjeo, kad zau za sobom korake i, pr
ije nego je imao vremena da se
208
okrene, on osjeti na svom ramenu vrstu ruku, a neki osoran glas ga upita:
- Sta tra i ovdje, starce?
- Da umrem!
On izgovori samo ove dvije rijei, .a onda ponovo obori glavu koju je bio podigao.
- Da umre ? Za to?
Pitalac je bio mlad, sna an ovjek koga, zbog oru ja to ga5e nosio, nije mogao dr ati za
mirnog itelja nekog grada ili sela.
- Zato to ne mogu dalje - uzdahnu bolesnik.
- Za to si do ao ovamo? Sto tra i ovdje?
- Danima ve tra im ovdje po brdima korijen jedne biljke koja e moi da izlijei moju bol
est, ali je jo nisam na ao.
- Gdje ti je kua?
- Daleko odavde, kod Orense, na portugalskoj granici.
- I tako si se daleko usudio s tom tvojom bole u? Ima li kruha sa sobom?
- Ne.
- Zar nema ni ta, ba ni ta? Sveta majko bo ja, pa ti e skapati od gladi prije nego to um
d su ice! Priekaj, pitat u da li smijem da te uvedem u na logor!
Mladi se izgubi u bunju, ali se uskoro vrati.
- Ako hoe da ti ve em oi, odvest u te na jedno mjesto gdje e moi da se odmori i okrij
oliko ti drago- ree on.
- Da mi oi ve e ? Za to?
- Takvo je nareenje. Ne smije vidjeti put kojim se do nas dolazi.
- Ah, tko ste vi?
- Mi smo briganti, ali smo inae po teni ljudi, starce.
- Briganti? Rei e razbojnici? Ah, ja sam veoma umoran i veliki siromah; nemam se ega
od vas bojati. Ve i mi slobodno oi i vodi me kuda hoe !
Razbojnik skide sebi maramu s vrata, ve e ja starcu preko oiju, uze ga za ruku i po
vede za sobom. Jednim dijelom su i li kroz bunje, a onda su po zvuku
14 Dvorac Rodriganda

209
lkoraka, u li u neki klanac l najzad se zaustavili u unutra njosti jednog stjenovito
g kotla gdje su starcu skinuli maramu. Unaokolo je sjedilo dvadesetak zapu tenih,
naoru anih prilika i jelo, pilo, pu ilo, i igralo karte ili baratalo oko svog oru ja.
Doveli su ga pred jednog sna nog, bradatog ovjeka, koji je po strani le ao na jednom
vunenom pokrivau, utonuo u prebrojavanje novca koji je stavljao u jednu veliku ko n
u kesu.
- Kako se zove ? - zapita ovaj osornim glasom do ljaka.
- Ime mi je Bernardo, senjor.
Voa razbojnika uperi o tar pogled u starca i ree prisjeajui se:
- ini mi se kao da sam te jednom ve vidio!
- Nemam pojma o tome.
- Ka u da si iz kraja Orense. Za to nisi ostao kod kue kad si bolestan?
- Upravo me je moja bolest natjerala da poem, senjor. Tra io sam po brdima neki kor
ijen koji e me izlijeiti od svih bolesti.
- Oho, nema ti tog korijena!
- Ima ga, gospodaru. Jedna mudra gitana1 mi je to rekla.
- Zar nema sinove koji bi umjesto tebe mogli da potra e tu biljku?
- Nemam ni sinova ni keri, niti prijatelja na ovoj zemlji.
- Onda ostani ovdje i odmori se! Nee daleko dotjerati, starce. Jednom nogom si ve u
grobu. Bez moje dozvole se ne smije udaljiti. A ako si izdajnik, onda se dobro p
ripazi! Ja se s takvim ljudima ne alim.
Odveli su starca u zabiti kutak gdje su mu donijeli Jela i pia. Vi e se nitko iv nij
e oko njega brinuo.
Po to je poodmaklo prilino vremena, ponovo se pojavi ovjek koji je vani uvao stra u i j
avi kapetanu da neki stranac eli s njim da govori.
- Tko je on? - upita ga kapetan.
l Ciganka primj. pi e
210
- Nije htio da mi ka e. Na sebi ima crnu masku, da ga netko ne bi prepoznao.
- Ah, doi u odmah.
Kapetan se podi e, zadjenu pi tolj za pojas i izae iz skrovi ta. Vani ugleda stranca. S
vakako ga je poznavao dobro, jer mu je pohitao u susret, pru i mu ruku i pozdravi
ga s ovim rijeima:
- Dobro mri do ao, senjor Gasparino, dobro do ao! Minulo je nekoliko godina otkako s
mo se posljednji put vidjeli!
- Pst! - opomenu ga visoka, mr ava prilika, uvijena u ogrta. - Sto vam pada na pame
t da mi spominjete ime! Jesmo li sigurni da nas nitko ne oslu kuje?
- Budite bez brige! Stra ar je tamo desno na svom mjestu, on nas ne mo e uti, a u bli
zini nema nikog" ivog. Nadam se da mi donosite dobar posao.
- Nije iskljueno, ako ne budete suvi e tra ili. Sto stoji da uklonite dva ovjeka?
- Pa to ovisi od toga tko su oni.
- Radi se o jednom grofu i jednom lijeniku.
- Kome grofu?
- O starom Manuelu de Kodriganda y Sevilla.
- Va em gospodaru? Svetog mi Sebastijana, vi ste mi vjeran sluga! Na alost, va u elju
ne mogu ispuniti! Grof stoji pod za titom jednog inog dobrog prijatelja. Njemu ne
smije ni vlas na glavi faliti.
- De, platit u vam dobro!
- To ni ta ne mijenja na stvari. Mi briganti smo po teni u odnosu na na e prijatelje.
Mo ete mi ponuditi, deset hiljada dublona1, ja u vas ipak morati da odbijem. Smatra
jte ovo konanim! A tko je drugi?
- Jedan lijenik iz Pariza.
- To e ve ii.
- I jeftinije?
- Svakako. A gdje stanuje?
- Kod grofa.
l panjolski zlatnik, nazivan jo i uncom ili kvarupelonii tada vrijedio dvadesetak d
olara primj. placa
211

- Ah, onda nee biti tako jeftino. Ako stanuje kod ovjeka koji je pod na om za titom, o
nda se nitko nee olako drznuti da ga uklopi.
- Drznuti, ka ete? Tko e vama, jednom kapetanu, ne to zabraniti?
- Ja sam. Ja ne smijem gaziti zakone koje sam izdao. Za to bi trebalo ukloniti tog
ovjeka?
- Stoji mi na putu. To vam mora biti dovoljno!
- Dobro. Treba li da umre ili samo da nestane?
- Prvo je sigurnije.
- Onda ete platiti hiljadu dublona.
- Hiljadu dublona? Jeste li vi pri sebi, capitano? Kapetan se podi e i ree jednosta
vno:
- Onda nemojte! Adios, senjor!
- Pa dobro! Dakle hiljadu dublona. Plativo?
- Polovicu sada, a ostalo poslije zavr enog posla.
- A ako ne uspijete?
- Moramo uspjeti. Kako se mo e doi do njega?
- To vam za sada ne mogu rei. Mo da e biti potrebno nekoliko ljudi. Njih mi po aljite
u Rorigan-du, gdje u ih nai u parku i dati im potrebne upute. Ovdje imate pet stoti
na dublona, capitano.
On izbroji capitanu novac, a onda ga upita:
- Nalazi li se kod vas jo onaj djeai koga sam vam poslao ?- Da. On je u meuvremenu postao pravi momak.
- Za to ga ne ubijete?
- Vi ste mj tada platili samo da ga sklonim. Ali, recite mi, tko je on zapravo!
- To ete saznati kasnije. to li on misli o sebi?
- Da je nahoe.
- Gotovo sam se za elio da ga jednom vidim.
- Nek" vas ta elja proe, senjor! Vi niste na lan. Platili ste ine za moj posao i sad
mo ete ii. Dalje od ovog mjesta ne smijete nam doi.
- Onda se moram i s tim zadovoljiti. Kad e va i ljudi stii u Rorigandu?
- Sutra uvee. Adios, senjor!
- Adios."
Oni se rukova e i rasta e. Pregovarali su o ivotu Jednog ovjeka kao o nekom beznaajnom
predmetu.
312
Ali mo e se postaviti pitanje tko je od njih dvojice gori j opasniji, razbojniki ka
petan ili podmukli notar koji se poslu io vje tinom pretvaranja i velom tajni da ost
vari svoje paklene namjere.
Po to se bandit vratio u svoju jazbinu, razgovarao je, u jednom zabitom kutu, revn
o s petoricom svojih ljudi kojima je izdao nalog da se upute u Rorigandu i da izv
r e zloin po notarovoj elji.
Kad je pao mrak, jedan od briganata prie bolesnom prosjaku i naredi mu da poe s nj
im te ga odvsde u jedan mrani hodnik koji je vodio duboko u brdo. S obje strane h
odnika nalazile su se male elije, koje su slu ile stanovnicima peine kao spavaonice.
Nekoliko tih elija bilo je. opremljeno te kim, eljeznim okovanim vratima pa su otud
a izgledale da slu e kao zatvor.
Razbojnik je bio mladi od svojih dvadeset i dvije godine. Nosio je . ivopisnu no nju
pokrajine Ka-talonije. Pri svjetlu male lampe koju je dr ao u ruci mogle su se pre
poznati plemenite crte njegova lica, koje nipo to nisu odavale jednog razbojnika.
Bio je vi ljasta rasta, ali sna no graen, a pokreti su mu odavali takvu ljupkost i su
protnost da bi svakog, koji bi ga vidio, pridobio za sebe.
- Evo ti odaje, moj dobri starce - ree on, pokazujui rukom na jednu od otvorenih el
ija. - Tu e nai dobar le aj. Treba li da ti ostavim svjetlo?
- Da - odgovori prosjak. - Tko zna da li u ovu eliju ikad napustiti!
- Za to da ne? ovjek nikad ne smije dozvoliti da njim ovladaju zle slutnje. Ti si v
jerojatno te ko bolestan, ali Bog zina izlijeiti i najgoru bolest. Mo e se, dakle, nad
ati!
- Da, ja se nadam - odgovori mu prosjak u munom napadu ka lja - ali samo smrti. Ona
e me iskupiti od svih mojih patnji!
- Ima li velike bolove? - zapita ga razbojnik pognuv i se iz sa aljenja da starcu pos

premi le aj.
- ivot se ne gasi bez boli, jer se tijelo brani od smrti. Ali to su patnje tijela
prema mukama duha!
213Ove su kudikamo strasnije, sine. uvaj se 3a ih nikad ne upozna !
- Pati li u svojoj du i starce? elio bih da ti mogu olak ati tvoje jade i rado bih ti
pomogao.
- Izgleda da ima dobro srce. Ali meni mo e samo capitano... ili bi mi mo da i ti moga
o malo pomoi u onome to me je ovamo dovelo.
- Ako mogu, drage volje!
- Zna H mo da da li se meu vama nalazi netko koji ne zna za svoje porijeklo?
Mladi brigant se prenu. - Kako si do ao na ovo pitanje?
- Ja tra im jednog takvog ovjeka.
- Onda ti moram rei da poznajem jednog, i samo jednog takvog ovjeka.
Starac podi e pogled s izrazom radosne nade. - Tko je taj?
- Ja, glavom.
- Je l" mogue? Kako se zove ?
- Mariano.
- I jo ? Zar nema nikakvog drugog imena?
- Ne.
- Ah! Kako si do ao meu brigante?
- Kapelan me je na ao u brdima. Ja sam nahoe. On me je prihvatio ali sva njegova na
stojanja d pronae onoga koji me je ostavio bijahu uzaludna.
- Koliko ti je godina?
- Ne znam.
- Koliko si ve kod briganata?
- Sad je osamnaesta godina.
- Osamnaesta godina? - upita starac duboko se zamisliv i. - Oh, upravo se tako sla e
. Nema li nikakvih uspomena iz svoje mladosti? Ne mo e li se nieg vi e sjetiti, dragi m
oj sine?
- Ne. Iz tog vremena ja ni ta ne znam, premda sam esto o njemu sanjao.
- Mo da dr i za san ono to je stvarnost bila. A ta si to sanjao?
- Sanjao sam esto o jednoj maloj lutki. Le ala je u jednom lijepom bijelom krevetcu
na ijem M
214

kutu mogla vidjeti jedna zlatna kruna. Ta lutka je bila iva.

- Zna li mo da kako se zvala?
- Da - odgovori on. - Znam jo sasvim dobro da sam je zvao Roseta, Ru ica. Isto tako
, sanjao sam
0 jednom krupnom, visokom ovjeku koji me je zvao Alfonso. On me je esto uzimao u k
rilo, a na sebi je uvijek imao lijepu uniformu. Kod nas je takoer, bila uvijek i
jedna lijepa, ponosita ena koja me je mnogo voljela i koja je mene i malu Rosetu
neprestano milovala i ljubila. Bio sam mali, ali znam da sam ih zvao tata i mama
. I ja sam le ao u krevetu na kome su se nalazile krune. Jednom, dok sam spavao, d
o ao je neki strani ovjek. Ja sam se probudio, ali usta su mi bila zapu ena. Tada" ni
sam spavao u na em dvorcu ve u jednom gradu kamo sam do ao s tatom
1 mamom. Htio sam da viem, jer sam se,upla io tog ovjeka, ali on je jo vr e vezao maramu
oko mojih usta, i ja sam od straha opet zaspao. Kad sam se probudio, le ao sam u um
i. Eto, o tome sam uvijek sanjao.
- Zar se nieg vi e ne sjea , ba nieg? Zar ne zna kako se zvao ovjek koji je nosio unifo
?
- Sluge su ga nazivale grofom ili ekselencijom.
- Ah! Zar nikad nisu spomenuli neko ime?
- Ne.
- uj me, sine moj, to ti nisi sanjao, nego j" to bila iva stvarnost!
- I ja sam ponekad na to mislio. Kad bih to rekao capitanu, on bi se veoma nalju
tio i zapovijedio ini da utim. O kruni nisam smio uope da govorim, premda sam je m
ogao sasvim tano opisati. On me je htio udariti kad bih poku ao da to uinim, zato sa
m uvijek utio.
- Mo e li se je jo i danas sjetiti?

- Vrlo dobro. Imala je zlatne zupce s biserjem, a ispod njih su bila izlivena dv
a srebrna znaka.
- Koji su to znaci bili?
- U prvo vrijeme nisam znao, ali kad su ine nauili itanju, onda sam doznao to znae t
i znaci. Bila su to dva slova, naime R i S.
215- To je bila grofovska kruna. Nemoj nikad zaboraviti te znake!
- Sve to neu nikada zaboraviti, iako ni sa kim o tome ne govorim.
- I ka e da osim tebe ovdje nikad nije bilo nekog nahoeta medu brigantima?
- Nikad!
- Onda tebe upravo tra im.
Mariano se duboko zaudi. - Mene tra i ? Za to?
- Sine, ako bude bo ja volja, onda e mo da saznati tko si. Ono to danas bude od mene uo
okazat e ti put, kako da to sazna .
Mladievo lice poprimi izraz iskrene radosti i sree. On viknu: - Je l" istina? Nek"
je hvaljen Bog ove velike milostinje!
- Tiho! - opomenu ga prosjak. - Nitko iv ne smije znati da sam o ovome s tobom go
vorio. Kad bi kapetan to saznao, on bi te ubio. Zapravo, trebalo je da te jo rani
je ubije, ali capitano to nije uinio. Ipak, ako bi doznao ono to ti elim rei, onda b
i ti morao uzeti ivot kako ne bi bila otkrivena tajna. Bila je to sretna okolnost
da si me ba ti doveo u ovu eliju, ali nitko iv ne smije saznati ono to u ti rei. Stog
a e mi doi tek onda, kad ne budu mogli da primijete da te nema.
- Doi u im svi zaspe.
- Ponosi sa sobom papira, pero i mastilo, jer e morati da ne to napi e . Isto tako, pobr
inut e se za vi e lua, po to e pisanje potrajati du e vremena.
Mariano izae, i starac osta sam.
- Hvala ti, Madonna - promrmlja on - to si mi dala snage da stignem do ovog mjest
a. Mo da e mi Bog oprostiti, ako budem mogao da popravim ono to sam u svojoj lakomis
lenosti zgrije io.
Ponovan napad ka lja uze mu dah.
Uskoro se svi razbojnici povuko e na spavanje. Nekolicina njih je ostala da spava
u otvorenom kotlu; jo nije bila pono, kad se i -posljednji uvi u svoj pokriva i pot
ra i sna. Onda je sve zanijemilo, samo je stra ar vani na brdu oslu kivao u tihu no, uva
jui svoje drugove od svake nesree.
216
Tada se Mariano iskrade iz svoje male elije. Jedva je uspio da svlada duboko uzbue
nje. Najzad je trebalo skinuti veo koji je prikrivao njegovu pro losti Njegovi sno
vi bili su stvarnost! On je osjeao brze otkucaje svoga srca kad se prikrao hodnik
u gdje se nalazila bolesnikova elija. Ovaj je bio budan, i kad je Mariano u ao, on
sjede na svoj le aj. Mariano stavi lu na pod i sjede pored starca na le aj.
Bolesnik je utio i duboko disao. On uze Marianovu desnicu u svoju ruku, vrelu od
groznice.
- Mariano - zapoe on svoju ispovijest. - Prema tebi je izvr en veliki zloin, i ja sa
m u tom pomogao. Od tebe jo ne tra im opro tenj-e. uj najprije kako sam se o tebe ogri
je io.
Bolesnik ponovo za uti i duboko udahnu, kao da je prvo morao prikupiti dovoljno sn
age da bi mogao da nastavi.
- Trebalo bi, naime, da zna , Mariano, da sam i ja nekad bio lan ove brigantske dru i
ne.
- Ti? Ah! Ove dru ine?
- Da. Ovaj capitano je bio moj kapetan. Ja se zovem Tito Sertano i roen sam u Mat
aru. Bio sam bijedni mornar; s vremena na vrijeme prevozio sam preko iz Francusk
e po neki ar in svile. Onda su me jednog dana uhvatili na djelu. Zaplijenili su mi
amac i robu i strpali ine u zatvor. Ja sam, meutim, pobjegao, i budui da nigdje ni
sam bio siguran, do ao sam meu" brigante. Moje prvo djelo koje sam morao izvr iti bij
a e zamjena jednog djeteta. Od krijumarenja me nije mnogo pekla savjest, ali zbog t
og djela ja nisam imao mira. Nou nisam vi e mogao da zaspim, i kad je capitano zatr
a io od mene da ak ubijem jednog ovjeka, ja sam prekr io zakletvu na" vjernost koju sa
m mu bio polo io i oti ao.
- Ispriaj mi kako je do lo do zamjene djece! - zamoli ga Mariano.
- Da bi bio siguran, kapetan je po ao zajedno sa mnom. On me je odveo u neku gosti

onicu u gradu Barceloni gdje smo odsjeli i prenoili. Oko ponoi do nas je do ao neki o
vjek i polo io na stol jedan zave ljaj. Kad je ra irio maramu, pojavio se djeai od
217svoje etiri godine. Marama je mirisala na eter i ja sam iz toga zakljuio da su
dijete bili onesvijestili. Morao sam tog djeaka zamijeniti sa nekim drugim, koji
je le ao i spavao u susjednoj sobi. Ta soba nije bila zakljuana; dali su mi boicu sa
eterom kako bi na isti nain onesvijestio i drugo dijete. Po to sam izmijenio ruha
na djeci, vratio sam se s nepoznatim djeaiem, kojeg je kapetan onda donio ovamo.
- Da li si siguran u to?
- Mogao bih se zakleti! Ti misli da si sanjao, ali vara se, jer tvoj je san bio is
tina. Kad sam zamijenio odjeu vidio sam na ruhu nepoznatog djeaka grofovsku krunu
sa slovima R i S. Sjeam se jo i dan-danas da je to bilo prvog oktobra 1830. godine
, naime u noj izmeu prvog i drugog oktobra.
- Zar nisi prepoznao ovjeka koji vam je donio djeaka? Za mene je od najvee va nosti d
a to saznam.
- Nisam ga poznavao, ali sam mu uo ime. Kapetan se jednom zaboravio i nazvao ga s
enjor Gaspa-rino, a i vani, prilikom rastanka, na stubama, kad su mislili da ih
nitko ne promatra, on je izgovorio to ime jo jednom. Vrata su bila otvorena, i ja
sam raz-govjetno uo. Tog ovjeka bih odmah prepoznao, kad bih ga jo jednom ugledao.
- Kakvog je bio rasta?
- Visok i mr av. Glas mu je bio hrapav, a govorio je bombastinim rijeima i izrazima.
- Dakle ti si nepoznatog djeaia doveo amo u tuoj odjei. Sta je onda bilo sa njim?
- Ostao je ovdje u peini, i dobro su ga njegovali. Uvijek je govorio o svojoj mam
i i o svome tati, o maloj Roseti, o dobrom Alimpu i dobroj Elviri. Naposljetku m
u je capitano zabranio da spominje ta imena, pa ih je mo da onda posve zaboravio.
- Ne - upade mu u rije Mariano. - Nisam ih zaboravio. Ta posljednja imena sam vje
rojatno bio zaboravio, ali sad se i njih sjeam. Dobri Alimpo me je esto nosio u sv
om naruju. Imao je udesne brie pod nosom. Krajevi su im bili obrijani, samo su mu is
pod nosa visila do preko usana dva uperka. Pa
218
ipak se zbog njih nisam ljutio kad bi me poljubio. Svoj govor bi uvijek zavr avao
rijeima: "Tako ka e i moja Elvira". Elvira mu je bila ena. Bila je veoma debela. Ona
mi je ostala toliko svje e u pamenju da bih je odmah prepoznao, kad bih je jednom
sreo. Priaj dalje!
Po to je bolesnik svladao ponovan napad ka lja, on nastavi:
- Nekoliko tjedana nakon zamjene djece, trebalo je da ubijem jednog putnika. Ja
sam se usprotivio. Kapetan navali na mene i priprijeti mi smrtnom kaznom ako ne
budem izvr io njegovo nareenje. Ja sam se napravio kao da u ga poslu ati i po ao sam. Al
i se nisam vratio. Oti ao sam u Jean de Luz u Francuskoj i ukrcao se kao mornar na
neki brod. Otplovili smo za Antile i od tada sam slu io na svakojakim amerikim oba
lnim brodovima dok se jednom nisam razbolio u San Juan d"Ulloa. Kad sam ozdravio
, stupio sam u slu bu kod jednog bogatog Meksikanca koji me je poveo, sa sobom u g
lavni grad Mexico. Kod njega sam slu io mnoge godine, sve do, njegove smrti. Otada
mi je bilo veoma te ko. Moje neznatne u teevine su presahle, a tuberkuloza mi je poel
a da nagriza grudi. Osjeao sam da neu umai smrti. Tada me obuze misao da potra im ote
tog djeaka i da ga zamolim za opro taj. Isprosjaio sam novac za prijevoz preko ocean
a i vratio se u panjolsku. Bolest mi je toliko iscrpila tijelo da me nitko iv nije
mogao prepoznati. Tako sam se mogao odva iti da potra im razbojniku peinu i da se ras
pitam za djeaka. Bog je htio da ga ve prvog dana sretnem, a to je dobro, jer ne zn
am da li u sutra osvanuti iv.
Jeziv napad ka lja ponovo uhvati starca, kad je zavr io priu koja je u Marianovom src
u izazvala naj-suprotnije osjeaje. Nije mogao vi e ostati na svom injestu te se kru
pnim koracima, od silnog uzbuenja, u .hodao po eliji. Tu pred njim le ao je ovjek koji
je prema njemu poinio veliki grijeh. Ali taj ovjek je bio samo igraka, u rukama jed
nog nitkova, a osim toga smatrao je sebe obaveznim da izvr ava capitanova
219nareenja. Zar se.mogao ljutiti na ovjeka duboko potresenog tjelesnim i du evnim p
atnjama, na ovjeka kome je smrt ve bila ispru ila ruku?
Tada bolesnik podi e ruke i moleivo pogleda Mariana koji mu prie i pru i ruku, rekav i:
- Tito Sertano, ja ti opra tam. U stanju sam da sagledam svu veliinu tvoga zloina, a
li i ja sam grije nik i neka mi Bog oprosti kao to sam i ja tebi oprostio.
Prosjak zabaci glavu unazad, oi mu se sklopi e, a lice mu poprimi izraz dubokog spo

kojstva.
- O, koliko si mi sada olak ao! - aputao je on. - Bo e, hvala ti, kad mogu na miru da
umrem. Samo mi prethodno daj da .uinim jo ono to je potrebno da povratim jednoj ot
mjenoj obitelji sreu koju sam uni tio. Vidim da si ponio papir i pero. Zapisi sve o
vo i ja u ti dati svoj potpis kako bi ustanovili da si bio od svojih roditelja ot
et.
- Da, uinit emo to - uzvrati Mariano, po to je izvadio pribor za pisanje. - Dodu e, to
to sam od tebe saznao, jo nije sasvim dovoljno. Ali Bog zna gdje se nalazi taj ne
poznati ovjek po imenu senjor Gaspa-rino i ljudi ije ste dijete zamijenili. Kako s
e zvala gostionica gdje je izvr ena zamjena?
- Bila je to gostionica ,El Hombre grande" - odgovori mu prosjak.
- A u kojoj je to sobi bilo?
- Uzeo sam djeaka iz posljednje sobe od stuba a mi smo se nalazili u drugoj sobi
raunajui od stuba.
- Da li su ti stranci primijetili ne to o zamjeni?
- To ne znam, jer smo gostionicu napustili prije zove, dok su jo svi spavali.
Tada je Mariano zapoeo s pismom koje je trebalo da sadr i sve ono to je bilo najva nij
e. Kad ga je zavr io, prosjak ga potpisa.
- Tako - uzvrati Mariano - ovo u pismo bri ljivo pohraniti. Sad odlazim. Hvala ti n
a obavje tenju koje mi je skinulo veliki teret s plea. Grijeh koji si poinio prema m
eni, ja sam ti oprostio. Neka Bog bude milostiv prema tebi?
Nakon tih rijei, Mariano se vrati u svoju eliju, ali za vrijeme itave noi nije na ao m
ira. To to je
220
saznao, bilo je za njega beskrajno va no i toliko obavi-jeno velom tajne da se sav
predao razmi ljanju.
Dotle je gledao na kapetana kao na svog dobrotvora. Sad ga je upoznao kao vinovn
ika jednog zloina koji je njega, nevinog djeaka, istrgao iz naruja dragih mu i otmj
enih roditelja i donio meu bandu prezrenih ljudi. Njegova naklonost prema capitan
u pretvorila se u mr nju. Na njega je pao sav njegov bijes, jer je prosjak bio sam
o igraka u njegovim rukama. On je morao da slu a nareenja, ali se pokajao; osim toga
, stajao je na ivici groba, a to je na Marianovo nje no srce ostavilo dubok dojam,
pa, se nije mogao ljutiti na starca. On zakljui da ne o,a kapetanu to misli o njem
u i da kri om sa svim silama zapne ne bi li rasvijetlio tajnu svoga porijekla.
U brigantskoj peini bio je te noi jo jedan koji je kasno oti ao na spavanje; bio je t
o kapetan. On je sjedio u svojoj eliji, na ijim je zidovima visilo skupocjeno oru je
, a osloniv i te ku glavu o ruku utonuo u duboko razmi ljanje iz kojeg bi se samo pone
kad trgao i promrmljao poluglasno nekoliko rijei.
- Ovaj Gasparino Cortejo je veliki nitkov, mnogo gori od najgoreg briganta! - go
vorio je tiho preda se. - Za to hoe da ubije doktora? Hm, zapravo to ja ne bi treba
lo da pitam, ali bih ipak htio da znam. On dobro plaa i glup bi bio onaj koji ne
bi iscjedio limun do posljednje kapi. - On ponovo utonu . u razmi ljanje, ali je b
io toliko uzbuen da se podi e, uini nekoliko koraka tamo-amo i onda nastavi s mrmlja
njem.
- I stvar s Marianom bi mi mogla donijeti jo prilinu gomilu para. Trebalo je da ub
ijem djeaka, ali ja bih bio bedast, da sam to uinio. Pa on mi je prema advokatu Ga
sparinu odlian taoc! Sad sam mladia tavi e, zavolio i bilo bi mi veoma ao ako bih mora
o da ga posve uklonim.
Kapetan se ponovo ushoda uskom prostorijom, a onda ispusti kratak podrugljiv osm
ijeh i prie jednom zidu svoje odaje. Kad je pritisnuo na jednom mjesta
221na zidu, pomae se jedan mali, etverokutni kamen l ukaza prostorija u koju onda
kapetan ue da potra i neki po utjeli spis.
- Kako se bijednik protivio, kako se svijao i grio kad sam mu tra io ovu potvrdu mrmljao je on zadovoljno, - Ali morao mi je dati, jer sam ga imao u svojim rukam
a! Uz to, mene nije smio spomenuti,
. jer je djeaka odnio onaj neposlu ni Tito Sertano, pa je tako morao njegovo ime na
pisati.
On ra iri papir, prie svjetlu i poe da ita:
"Ovim izjavljujem istini za volju da je ribar Tito Sertano iz Matara zamijenio 1
. oktobra 1830. u gostionici ,EL HOMBRE GRANDE" u Barceloni, po mom nalogu i za

hiljadu srebrnih piastera, jednog djeaka za drugog. Zamijenjeni djeak ivi pod imeno
m Mariano na sigurnom mjestu u jednoj peini planine Maladette. Manresa, 15. novem
bra 1830.
Gasparino Cortejo, notar."
Capitano ponovo sklopi papir, vrati ga u skro-vi te i zadovoljno pree rukom preko b
rade pa ree:
- Tako, sada imam ovog starog notara vrsto u svojim rukama i njegova novarka e mora
ti da iskrvari dok joj ne iscijedim i posljednju paru. teta samo to se tako uporno
brani da mi ka e tko su bila ta dva zamijenjena djeaka. Naravno da izdaleka pomalo
nasluujem. Notar je upravnik imanja grofa Manuela de Rodriganda y Sevilla. Morat
u sve ovo ispitati! Ka u da mladi grof treba da se vrati ili se mo da ve vratio. Da n
jega malo pogledam? Da ispitam porodine prilike kod starog grofa Manuela? Da, to
bi bilo najbolje. Ali kako?
Njegovo zami ljeno, lice se najednom razvedri i on se nasmija, a onda nastavi razg
ovor sa samim sobom:
- Ovo je zbilja smije na pomisao! Da po aljem mo da Mariana da dozna ono to tra im? Da, j
edini je on sposoban za to. On je jedini meu nama koji bi se u dru tvu otmjenih lju
di znao bez gre ke pona ati. Ja
222
sam mu omoguio da naui sve ono to jedan otmjen senjor mora da zna: on umije da ja i,
da se mauje, da gaa, da pliva, sna an je i hrabar, vjeran i privr en, a uz to pametan
i lukav - da. to u uiniti! Notar ga nikad nije vidio. Prema tome, nee ga prepoznati
, niti e naslutiti da je tog milog i spretnog mladia htio jednom ubiti. Per dios,
to e uistinu biti prava avantura! Bit e to pothvat koji e mi slu iti na najveu ast!
Jo je neko vrijeme hodao po eliji, a onda je pre ao u susjednu odaju gdje je legao d
a spava.
Kad se ujutru probudio, k njemu stupi jedan bri-gant i javi mu:
- Capitano, onaj nepoznati starac to nam je sino do ao, upravo je umro.
- Dobro kad smo ga se rije ili. Zakopajte ga, ja ne elim da imam ni ta
tim! Je li se
Mariano ve probudio? Neka odmah dopadne do mene!
Razbojnik se udalji i uskoro zatim ue Mariano. On ga pozdravi ljubazno i s iskren
om pokorno u na koju se bio nauio u ophoenju sa kapetanom, ne odav i niim da je promijen
io svoje mi ljenje o njemu.
Capitano mu ponudi da sjedne pa zapoe:
- Mariano, ta je sa tvojim vrancam? Mladievo lice se razvedri i lako porumenje. Bi
lo
je oevidno da mu je godilo to je kapetan spomenuo njegovog konja.
- Jedva se mo e ukrotiti - odgovori mu Mariano. - Ve se vi e od mjesec dana u peini za
konje nalazi i ja sam ga morao izdvojiti od ostalih konja, jer bi ih inae unakaz
io.
- Onda pripazi da ti se danas ne desi nesrea! Kad jednog takvog plemenitog i hrab
rog konja etiri tjedna nitko nije pojahao, onda se te ko mo e ukrotiti.
- Ah! Treba li da izja im, capitano? Kuda?
- Za Manresu, u dvorac Rodriganda.
- To je vrlo daleko, kapetane! - Imat e dovoljno vremena za taj izlet. Mogue je da tamo ostane nekoliko tjedana.
Mladievo se lice sve vi e vedrilo. S rado u ga je ispunjavala pomisao to e tako dugo bit
i izbavljen iz sada nje tmurne okolice.
223- Po nekom zadatku? - zapita on.
- Da, i to po jednom veoma te kom - odgovori mu capitano. - Jesu li ti haljine u r
edu?
- Sasvim.
- A uniforme?
- Da. Treba li da se obuem kao oficir?
- Kao francuski oficir. Ti si sasvim dobro nauio francuski. Ja u ti dati paso koji e
glasiti na ime husarskog porunika Alfreda de Lautrevillea. Mora na svaki nain pron
ai mogunost da doe na dvorac Rcdriganda i da se pri tom tako pona a da im pru i povoda
te kao gosta zadr e du e vremena. Za to vrijeme e najbri ljivije prouiti prilike ljudi na
dvorcu. Od tebe u onda tra iti da mi podnese podroban izvje taj. Ti si dovoljno mudar

da izvr i jedan takav za o. ci T ctic,

- Hoe li mi mo da rei ne to pobli e, kapetane? Bilo bi mi drago da o tome to vi e znam.
- Ja ti ne mogu mnogo rei. Ali naroitu pa nju morat e usredsrediti na notara, izvjesno
g Corteja koji je upravnik grof ovog imanja. Volio bih da saznam kakvi su njegov
i odnosi sa lanovima grofovslce obitelji. Zatim, tu je i mladi grof Alfonso koji
je du e vrijeme proveo u Meksiku. Obrati dobro pa nju na to kako se on pona a prema gr
ofu i upravniku! Veoma mi je stalo da saznam da li mladi grof nalii upravniku. Sa
d se spremi! Novac koji e ti biti potreban predat u ti s paso em. Mora nastupiti otmj
eno i kao imuan oficir, te svota koju u ti dati nee biti beznaajna. Ja u se pobrinuti
da za slugu dobije jednog valjanog ovjeka koji e ti poslu iti i kao glasnik kad mi b
ude htio saopiti ono to sazna .
224

12. NEUSPIO NAPAD

U dvorcu Rodriganda vladala je duboka ti ina. Grof Manuel je bio naredio da nitko
ne pravi buku jer se osjeao veoma slabo. Njegovu zapovijest nitko nije tako slije
po izvr avao kao stari ka telan Juan Alim-po. On je hodao stubama na vrhovima prstij
u, poput make, i neujno -bi, poput sjenke, minuo preko predvorja. ak je i u svome s
tanu koji se nalazio toliko daleko od grofovog da ni najvea galama ne bi doprla d
o njegovog gospodara, hodao toliko tiho, kao da se odlino razumio u vje tinu da ne
dodirne pod.
Istom tom vje tinom vladala je i njegova supruga Elvira, ali ne s toliko uspjeha,
jer dok je ka telan bio omalen i suhonjav ovjeuljak, njegova ena Elvira je bila zauujue
debela. Ona ne samo da je bila debela ve i visoka, pa bi ona sama sigurno na kant
aru pretegla petoricu Alimpa. Njeno lice joj se smijalo od dobrote, a usta su jo
j bila uvijek spremna da ka u koju dobru rije. Budui da je njen vjerni Juan uprkos t
olike tjelesne razlike imao istu du u kao i ona, oni su ivjeli kao golub i golubica
, i nitko iv nije nikad meu njima uo neku grubu rije.
Sad je Alimpo pripremao skupocjeni pribor za pisanje, a njegova supruga dotjeriv
ala resice na jednom prekrasnom sagu. Pri tom su razgovarali toliko tiho, kao da
se bolesni grof nalazi u neposrednoj blizini.
- Misli li Elvira, da e se ovaj pribor za pisanje dopasti doktoru iz Pariza? - zap
ita je on.
- Kako da ne! A to misli , Alimpo, to e rei za ovaj sag?
15 Dvorac Koclriganda
225- Rei e da je veoma lijep.
- Da, odabrat emo za njega sve najbolje.
- On je pametan i uen!
- I veoma lijep, Alimpo!
- Mo da si u pravu. Vama enama to"prvo padne u oi, ali ja se u to malo razumijem. Ja
znam samo jedno, da sam ga zavolio i da istovremeno prema njemu osjeam duboko st
rahopo tovanje.
- I ja isto tako. Htjela bih da mu svaku elju proitam iz oiju jer mi on izgleda tol
iko otmjen i ponosit kao da je neki princ ili herceg.
- Na ga milostivi gospodar takoer voli.
- I na a milostiva contesa. Ali svi ostali, pogotovu oni lijenici, on, Juan Alimpo,
oni mi se nimalo ne dopadaju.
- Meni jo manje. Nikom ivom ne elim da g avo odnese, ali bi tu trojicu mogao odmah o
dnijeti. Zar ne misli i ti tako, Elvira?
- Svakako da dijelim tvoje mi ljenje! Oni bi sigurno ubili na eg milostivog gospodar
a da nije do ao senjpr Sternau, u to budi uvjeren, moj Alimpo. A to ka e za na eg mladog
gospodara?
- Velim... hm, velim ... da ga avo ... hm, da i njega avo odnese kao i lijenike!
- Aj, aj, Alimpo! - korila ga je ka telanka, - Nemoj tako govoriti o na em mladom gr
ofu! Sramota je, iako i ja ne bih ni ta imala protiv toga. Grof AJ-fonso mi se ni
najmanje ne svia, on ni izdaleka ne izgleda kao pravi grof!
- Ne. On nimalo ne nalii svome ocu, na em milostivom gospodaru. Zar nisi i ti to ve
opazila? ,
"- O, da! A zna li na koga lii? Na starog notara Corteja.
- Pomislih da e rei da slii senjori Clarissi. Lice dobre Elvire poprimi izraz krajnj

eg uenja,
a onda se malo. zamisli i uzvrati:
- Zaista, u pravu si, Alimpo! On mnogo slii toj senjori Clarissi. Izgleda kao da
su mu notar i senjo-rita dvorkinja roditeJji! Zar to nije udno?
- Da, svakako - slo i se on. - No, sada sam gotov s priborom za pisanje.
226
- I ja sa sagom. Hoemo li sada ponijeti ove stvari u sobu na eg doktora?
- Ja mislim: da.
Oni izao e u predvorje, taman u pravi as da vide trojicu panjolskih lijenika kako su s
6 uputili u odaje grofa Manuela.
Lica te trojice gospode bila su veoma ozbiljna, gotovo sveana. Kad su stigli do p
redsoblja, doktor Francas oslovi slugu koji se tu nalazio:
- ujemo da se njegova visost ne osjea dobro. elimo da govorimo s njim.
- Milostivi gospodar je najstro ije zabranio svaku posjetu.
- Zar se to odnosi i na nas?
- Nije spomenuo nikakvo ime.
- Pa onda nas prijavi!
- Na to se ne bih smio odva iti.
- Za to ne? Ako je njegova visost bolestan, onda smo mi kao lijenici tu da mu ponud
imo na u pomo.
- Ipak vas ne mogu prijaviti - uzvrati im sluga utivo. - Ja moram izvr avati nareenj
a milostivog gospodara.
- I na a isto tako? - primijeti lijenik strogim glasom. - Lijenik uvijek zapovijeda
tamo gdje ima bolesnika.
- Tako sam i ja mislio, senjor. Ali sam dobio dobru pouku, Najprije od gospodina
doktora Sternaua, a onda lino od na eg milostivog gospodara. Kad ste htjeli da izv
r ite operaciju, vi ste mi izdali nareenja da nikog ivog ne pustim, ak ni milostivu k
ontesu. I ja sam vas poslu ao ali sam dobio takav ukor, kao nikad ranije.
- Za to ste vi sami krivi. Da ste kontesi i tom drskom strancu silom uskratili u
laz, onda vam se taj neprijatan sluaj ne bi dogodio. Dakle, hoete li naa prijaviti
ili ne?
Sluga je oklijevao nekoliko sekundi, a onda uzvrati:
- Pa dobro, prijavit u vas!
On ue u susjednu odaju i uskoro K vrati s dopu tenjem da senjofe pusti unutra.
227
- Vidite! - ree Francas likujui. - Ja vas molim, dakle, da ubudue budete utiviji pre
ma nama!
Sluga im otvori vrata i, po to su oni u li, on napravi za njima kretnju kojom je izr
a avao duboko po tovanje i utivost.
Grof se nalazio u istoj sobi gdje je prije nekoliko dana trebalo da bude obavlje
na operacija. Le ao je u udobnom naslonjau prekrivenom bar unom, a na sebi je imao ud
obno jutarnje ruho. Izgledao je prilino slabo, ali ni izdaleka toliko lo e, da bi l
ijenika zabrinutost bila opravdana.
Trojica lijenika se duboko pokloni e pred njim, iako grof njihove poklone uope nije
mogao vidjeti. On im lako mahnu rukom i pokaza da sjednu, a onda
zapoe:
- Senjori, vi ste vjerojatno uli da mi je potreban mir. Ako sam vas uprkos tome p
rimio, onda neka to bude dokaz mojih prijateljski!, osjeanja prema vama. Sto elite
da mi ka ete?
Francas se podi e sa svog sjedala i odgovori:
- Najuzvi eniji grofe, do li smo k vama, obuzeti brigom za va e zdravlje. Naravno, uli
smo kako ste naredili da svuda bude ti ina, no budui smo mi iz toga morali zakljuiti
pogor anje va eg ionako zabrinjavajueg stanja, mi smo pohrlili da vam, kako nam to d
u nost zapovijeda, na im lijenikim savjetom pomognemo.
-- Hvala vam! - uzvrati utivo grof. - Ja se osjeam dodu e iscrpljenim, ali mi se inae
ini da nema nikakvog razloga nekoj stvarnoj zabrinutosti.
- Milostivi gospodaru - upade mu u rije doktor Milanos iz Cordove - esto se de ava d
a bolesnik misli kako je njegova bolest bezopasna, dok je uistinu sasvim suprotn
o. Samo lijenik zna u kom se stanju nalazi njegov bolesnik.
- Mo da imate pravo - odgovori mu grof uz tihi smije ak. - I ja uskraujem sebi svako

samovoljno prosuivanje o stanju u kome se nalazim te vam iznosim samo lijenikovo m

i ljenje. Doktor Sternau me je meutim uvjerio da se nemam ega bojati, i ja mu, po va e
m vlastitom mi ljenju, kao lijeniku moram v "rovati.
Trojica lijenika Izmijenja e meusobno poglede koji su izra avali najdublju ogorenost a
Francas ree mr tei elo:
- Ovom nepoznatom senjoru Stornauu? Visosti, moj uva eni kolega, sanjor Cielli ima
o je ast da vam dugi niz godina bude kuni lijenik i da za to vrijeme u iva va e puno po
vjerenje. Doktor Milanos i ja smo se povinovali va em asnom pozivu da vas oslobodim
o bolesti koja e vam sigurno donijeti smrt ako ne bude uklonjena najbr om primjenom
efikasnih mjera. Mi zastupamo lijeniku vje tinu i znanost na e zemlje i izjavljujemo
jo jednom, duboko uvjereni i odluni, da vam se ivot mo e spasiti samo neodlo nim kirur ki
m zahvatom i da e operacija posredstvom katetera imati za posljedicu va u trenutnu
smrt.
- Jeste li vrsto uvjereni u to, senjori? - zapita ih ozbiljnim glasom grof.
- Da - odgovori e sva trojica u isti mah.
On tada potra i prstima jednu kutijicu koja je pokraj njega le ala na stolu, otvori
je i pru i lijenicima.
- Onda vas molim, pogledajte to je ovo! - primijeti on smije ei se.
Francas se ma i kutijice, letimice pregleda njen sadr aj i pru i je onda doktoru Ciell
iu.
- Neki pra ak - ree on sa omalova avanjem. - Ako doktor Sternau vjeruje da e va u bolest
izlijeiti prascima i kapljicama, onda je on time samom sebi izrekao presudu.
- Vi se varate! Ovaj pra ak ja neu uzeti u svoja tijelo, jer on je iz njega izvaen.
- Ah! - viknu Francas.
- Da, senjori! Od jutros je doktor Sternau zapoeo s mrvljenjem kamenca, i ovaj pr
ah je oit rezultat uspjeha njegovog truda. Uostalom vidite da nisam mrtav.
Na licima trojice lijenika ukaza se izraz zbunjenosti to grof uslijed svog slijepi
la nije mogao primijetiti. Francas se brzo pribra i upita:
- Da li je va a visost zaista uvjerena da ovaj prah potie od smrvljenog kamenca?
Grof tada uini kret oitog negodovanja i viknu:
228
229- Senjori, mislite li vi mo da da je doktor Ster-nau neki opsjenar i varalica?
To bi bilo nedostojno pona anje s va e strane a time biste mogli samo sebi na koditi!
Senjor Sternau posjeduje moje puno povjerenje! On mi je danas dokazao da njegov
nain operacije ni izdaleka nije toliko opasan kao onaj koji ste mi vi predlo ili. J
a sam sada duboko uvjeren u njegovu tvrdnju da je sljepoa mojih oiju izljeiva. Senj
ori dopustite da vam ka em samo jedno! Doktor Sternau je imao namjeru da izvr i oper
aciju uz va u pomo, ali ga je va a bahatost odbila. On je uprkos svojoj mladosti ovjek
od koga bi ak i iskusni ljudi imali to ta da naue. Pridru ite mu se, i meni e biti drag
o to u moi da se oslonim i na va savjet!
Doktor Francas ispru i ruke kao da se htio obraniti i ree:
- Uvala vam, visosti! Nije mi naimjera da idem u kolu jednom ojveku koji ni sam za
nju jo nije dorastao. Ako ste mu poklonili vi e povjerenja nego nama, onda mi tu n
e mo emo ni ta uiniti, ali emo moi da izbjegnemo da nas smatrate za njegovog uenika. Ja
vas molim za dopu tenje da se vratim u Madrid.
- Ja u jo koliko danas poi za Cordovu gdje ljudi imaju u mene povjerenja - primijet
i samosvjesni doktor Milanos.
- A ja - dodade Cielli - ja molim va u visost da me oslobodi du nosti kunog lijenika,
Mo da je senjor Sternau spreman da popuni nastalu prazninu.
- Pa ovo je frontalan napad kome ja sam nisam kadar da pru im otpor - ree grof smir
eno i smije ei se. - Dvorac Rodriganda e vas u svako doba gostoljubivo primiti. Ali
ako tako ustro zahtijevate da odete, onda vas svakako ne smijem sprijeiti da pomog
nete onima kojima su va savjet i va a pomo neophodno potrebni. Podnosite mome blagaj
niku raun i primite moju najsrdaniju zahvalnost to ste blago-izvoljeli da se prihva
tite lijeenja moje bolesti,
- Hvalu smo ve primili, don Manusl - ree Francas osornim glasom. - Hoete li biti ta
ko dobri
230
da nam dopustite da se prilikom ove posjete i oprostimo?

- Nemam ni ta protiv va e elje - odgovori grof. - Sretan put, senjori!

Lijenici se pokloni e i izao e, ali se vani u susjednoj sobi nehotice zaustavile i pog
leda e.
- Gotovo je! - ree Francas.
- Na alost! -- dodade Milanos.
- Pora eni smo! - ree Ijutito Cielli. - Pora eni, i to od jednog takvog ovjeka!
- De, jo nismo! - ree doktor Francas. - Mi emo dodu e otputovati, ali ja sam uvjeren
da e nas pozvati da ponovo doemo!
Lijenici proo e pokraj sluge, nimalo ponosni, i rasta e se vani i poo e u svoje sobe. Kad
je doktor Francas stupio u odaju, ne nae je praznu. Tu su ga oekivali grof Alfons
o pored notara i senjore Clarisse.
- No, je l" uspjelo? - zapita ga Alfonso.
- Da - uzvrati doktor Francas osornim glasom.
- Hvala Bogu!
- Sauvajte va u hvalu za kasnija vremena, gro-fe! - ree doktor Francas. - Uspjelo je
svakako, ali ne nama, nego onom Sternauu.
- Stvarno? - upita ga notar, sav bijesan. - Nek" ga avo nosi!
- AJi to prije, inae me neete nai ovdje! - nasmija se doktor od jeda.
- Sta, hoete li da otputujete? - zapita ga Cla-rissa prestra eno.
- Da. Mi smo se oprostili od grofa Manuela i treba da podnesemo na e raune blagajni
ku.
- To je vi e nego neutivo - ree notar. - Vi neete otii!
- Ne? Milite? Onda ste u velikoj zabludi! Doktoru Francasu nije potrebno da jedn
om tvrdoglavom starcu namee svoju pomo.
- Vi mu js neete nametnuti, senjor, ve e vas grof lino zamoliti da jo neko vrijeme ov
dje ostanete.
- Mo da. Ali kako ete to postii?
- To e vas stajait samo jednog miga. Ali prije svega, ispriajte nam va razgovor s g
rofom.
231- Bio je veoma kratak i otvoren. Iz svega se mo e zakljuiti da bi se oprostio od
nas da mi nismo bili toliko pametni da ga izazovemo. - On ispria to se zbilo. Gre
f Alfonso nije dotle progovorio niti jedne rijei. Stajao je namr tena ela kraj prozo
ra. Ali kad je lijenik zavr io, on se okrete.
- Operacija je dakle zapoela? Zbilja?
- Da, i to bez na eg prethodnog znanja! Ovaj Ster-nau nam plaa istom monetom.
- Vjerujete li da e mu uspjeti da otkloni kamenac, senjor Francas?
- Ja sam uvjeren u to.
- To se ne smije dogoditi, to moramo sprijeiti!
- Kako ete sprijeiti, don Alfonso? - zapita ga lijenik vrebajui pogledam.
- Semjor Cortejo e- tu stvar preuzeti na sebe.
- Da, ja u preuzeti na sebe, i meni e uspjeti - upade ovaj, s izrazom krajnje odlun
osti.
- Da, na dobri senjor Gasparino e se pobrinuti za to - ree Clarissa odobravajui post
upak svoga sulo nika. - Ovaj nepoznati uljez nam vi e nee na koditi. On ne smije stati
na put provienju, te e mu zato bo ji gnjev smrskati tu drsku glavu!
- Doktore, hoete li da se odluite i da ostanete samo jo jedan dan na Rodrigandi? zapita ga notar. - Ja sam uvjeren da e stari grof sutra biti sretan kad sazna da.
ste vi jo ovdje.
- Mo ete li mi to obeati? Pa dobro, ja ostajem, ali samo do sutra ujutru. Ako me on
da grof ne pozove da du e ostanem, ja u otputovati.
- Nemajte brige, oslonite se posve na mene! - ree Cortejo. - A sada, ja moram da
poem.
On izae iz sobe i uputi se iz dvorca u pari?. Kad je stigao do kraja parka koji s
e graniio sa umom, on ue u jedan bunj i pusti o tar pisak. Nekoliko trenutaka kasnije
za umi e grane i pojavi se ovjek obuen u no nju tamo njeg kraja, s kapuljaom prebaenom pr
ruke.
- Vi ste to, senjor - ree on. - Da li nam najzad donosite nalog? Veoma je dosadno
le ati uzalud ovdje u umi.
232
- Da, ja vam donosim nalog - promrmlja Cortejo. - Danas ga morate izvr iti.

- Ah - najzad! A kada?
- im vam se uka e prilika. Momak sada nije u dvorcu.
- Znam, vidio sam ga kad je u ao u umu. Poslao sam jednog od svojih ljudi za njim i
ovaj mi je javio da je po ao u dru tvu starog umara u brda.
- Dakle u lov. Zar ga ne biste mogli sada ucmekati?
- Ne, jer bismo ga te ko prona li.
- Onda kad se vrati u park.
- Dobro. Ali ako doe sa druge strane?
- Onda priekajte za kasnije. On izgleda da je navikao da se seta po mraku; tada e
vam se ukazati najbolja prilika. Nadam se da ete uspjeti u svom pothvatu!
- Bez sumnje, senjor, na i kur umi sigurno pogaaju.
- Ni rijei o kur umima. Morate upotrijebiti no eve. Pucanj bi izazvao uzbunu, a to eli
m svakako da izbjegnem. Ako mu zatim stavite no u ruku, pomislit e da je izvr io sam
oubojstvo.
- Moram vas poslu ati, ali metak bi bio sigurniji Taj ovjek izgleda da je veoma jak
, pa e mo da doi do borbe.
- Ah tako, vi ga se bojite - rugao im se prezrivo Cortejo.
- Zar mi da se bojimo? Va e nalog biti u svakom sluaju izvr en. Ali kako stoji s novc
em? Na" kapetan mi je rekao da ga od vas primim.
- Doite noas u pono ponovo na ovo mjesto. Tada u vam sve po teno isplatiti. Ponijeli s
te kapuljae? emu?
- Dr ite li nas za poetnike? - nasmije se bri-gant. - ovjek mora da je na sve sprema
n. Kako bi nas lako mogli prepoznati! Kapuljaa je najbolje i najsigurnije sredstv
o da se ovjek ne otkrije, senjor"
- Onda se potrudite da svoj posao obavite dobro! - opomenu ga na kraju notar a o
nda se okrete i poe dvorcu.
233Ovaj brigant je pripadao skupini razbojnika koje je capitano poslao doktoru C
orteju na Rodrigandu da ubiju Sternaua. Njegova tvrdnja je bila tana. Sternau bij
a e po ao u umu sa grofovim umarom, ne toliko da ubije neku divlja koliko da u iva u svje
m planinskom zraku i da upozna ume koje su pripadale dvorcu Rodriganda. To krstar
enje potrajalo je dulje nego to je on najprije namjeravao te se tako vratio tek u
kasnu popoclnev.
Sternau je nosio u ruci pu ku koju je bio posudio od grofa. Jedna joj je cijev bil
a napunjena samom, a druga kur umom, no on nije imao prilike da je- upotrijebi. Obu
zet nekim romantinim raspolo enjem, on se ne vrati prokrenim putevima ve zae u gustu,
neprohodnu umu. Bio je sam, jer se umar od njega oprostio i po ao u svoj stan koji s
e nalazio u umi. Tako se, utonuo u misli, laganim koracima pribli avao parku. Tada
iznenada ugleda pred sobom jednu svijetlu, blistavu taku. Na umskom puieljku on ug
leda Rosetu ije je bijelo ruho blistalo kroz gusla stabla.
inilo se kao da nekog tra i ili oekuje, jer bi s vremena na vrijeme zastala i oslu nul
a u dubinu ume. Znala je da je Sternau .oti ao u umu i budui da se nije vratio, nju j
e gonila neka neobja njiva uznemirenost da poe u park. Tada pred njom za umi bunje. On
a podi e pogled i pred sobom ugleda Sternaua koji je iza ao iz gusti a da je pozdravi.
Prijatno iznenaena, ona mu pru i ruke, ali ih odmah povue sebi, dok joj tamno rumen
ilo obli"obraze.
- Senjor - ree ona, kao da je htjela da se izvini - va a neoekivana pojava me je tol
iko iznenadila... nisam se uope nadaia da u vas sresti!
- Oprostite, dona Roseta - odgovori Starnau. - Vraao sam se iz ume i ugledao vas.
Onda sam smatrao svojom du no u da vam poka em da niste sami.
- Notar se raspitivao za vas.
- Slutio sam. Zakasnio sam pa u se sada po uriti.
- Mogu li i ja da poem sa vama - zapita ga ona, opet porumenjev i.
- Bit e mi draga!
234
On prebaci pu ku preko lea J ponudi Roseti ruku. Ona ga uze pod ruku i tako poo e prem
a parku i dvorcu.
- Znate li da eo-na tri lijenika otputovati? - upita ga ona, trudei se aa zapodjene
bezazlen razgovor.
- Ah! - uzvrati on. - To mi ba nije drago. Ja nemam ni ta protiv njih, naprotiv elio
sam da im poka em da don Manuel mo e ozdraviti i progledati.

- Vjerujete li zaista da e se mom ocu povratiti vid?

- Ja sam gotovo uvjeren u to!
- A ti doktori su jo danas to poricali. On, se-njor, povratite mi ocu zdravlje i
vid, i ja u vam do smrti biti zahvalna!
- Uzdajte se u bo ju pomo! Ja se nadam da u. uspjeti.
- On e moju molbu... O Bo e, to je ovo?
Te posljednje rijei kontesa uzviknu, sva prestra ena, jer se tu pred njom ra iri bunje
i pojavi u crnoj kapuljai neka prilika iji su mrki pogledi sijevali iz okruglih o
tvora.
Odmah zatim zaori e se rijei. - Na njega! Ubijte ga! - Istog asa baci e se njih nekoli
cina, koji su se onako zakrabuljeni pojavili iz bunja, sa isukanim no evima na Ster
naua.
Sreom lijeniku nije bio ovo prvi put da se nae u takvom polo aju. Na svom lutanju po
stranim zemljama; on se borio s divljim Indijancima Sjeverne Amerike, sa Beduini
ma u pustinji, sa Malajcima Isto-no-indijskog Arhipelaga i sa Papuancima Nove Hol
an-dije. U tim borbama on je stekao onu prisutnost duha koja ne zna ni za kakav
strah, koja nijednog trenutka ne oklijeva i koja u svakoj situaciji pomogne da s
e odmah snae i da postupi jedino ispravno.
- Hej, mislite li to na mene? - viknu on.
S tim rijeima on se odvoji od svoje pratilice J munjevitom brzinom izmae nekoliko
koraka u stranu. Isto tako brzo on skinu s lea pu ku i nani ani. Dva pucnja planu e i d
vojica zakrabuljenih jauknu e i ne-stado e u bunju. Za tren oka on zamahnu pu kom i uda
ri kundakom po glavi treeg napadaa pa ovaj pad kao poko en. Istog trenutka etvrti napa
da ga
233ubode u nadlakticu. Ali on se munjevito okrete, zgrabi razbojnika za gu u, pust
i pu ku, budui da mu je za udarac bila preduga i stisnutom akom udari protivnika u s
ljepoonicu da je ovaj pao onesvije en. Kad se osvrnuo za slijedeim napadaem, ovoga vi e
nije bilo.
Onda se okrenu prema Roseti. Ona se od straha bila toliko prepala da se nije mog
la s mjesta pomjeriti. Oslonila ss o stablo i zagrlila ga rukama. Bila je sva bl
ijeda u licu, a oi su joj bile zatvorene, kao da se nije usuivala da pogleda svog
dragana kako se bori protiv njih petorice. itav obraun jedva da je trajao dulje od
jedne minute. Briganti nisu ni slutili kakvog protivnika imaju pred sobom.
Na zvuk njegovog glasa ona doe k sebi. Otvorila je oi i, kad ga je ugledala pred s
obom, njeno lice obli rumenilo. ,
- Carlos! - viknu ona, gotovo grcajui od radosti.
Nenadan i golem bija e prijelaz iz najdubljeg straha do jedne takve radosti. Nije
mislila ni na kakve obzire, ni na kakvo ustezanje, mislila je samo na to da su g
a htjeli ubiti, i, gle, on je bio iv. Ona mu se baci na grudi, i glasno grcajui u
suzama, spusti svoju glavu na njegovo srce.
- Roseta! - Ovu a"ijee izustio je gotovo neujno, ali iz tih nekoliko slogova zvuao
je itav jedan svijet ljubav; i sree. - Roseta, priberite se ! Svladao sam ubice.
Njen pogled pade na njegovu mi icu koja je krvarila; u asnuta, ona viknu:
- Sveta Madonna, vi ste ranjeni!
- Ne brinite se za mene - molio ju je on. - Osjeam da sam samo bezopasno ranjen u
meso.
- Ti zli, strani ljudi! - ree ona obuzeta jezom i baci stra ljiv pogled na dvojicu
ubojica koji su le ali na zemlji. - Tko li su samo? I ta ste im uinili? Carlos, vi s
te zaista sna an i hrabar ovjek, kad ste se upustili u borbu protiv petorice!
Ona se ponovo priljubi uz njegove grudi i kad podi e prema njemu pogled, iz njenih
oiju zasja pogled pun ljubavi i divljenja da joj nije mogao odoljeti. On se nagn
u i s,pusti svoje vrele usne na njena usta u dugi poljubac.
236
Ona se tr e. - Tko to dolazi?
Zaista, upravo se zau e urni koraci koji su dolazili iz dvorca, a odmah zatim pojavi e
se tri ovjka. Bila su to dva vrtlarova pomonika i mali Alimpo. On je bio iza ao u v
rt da spremi kiticu cvijea za Ster-nauovu sobu. Dok je brao ru e, zauo je dva pucnja
koja su se prolomila jedan za drugim. U parku su se mogli sasvim dobro uti. Stog
a su njih trojica pomislili da se mo da desila neka nesrea i pohitali prema mjestu
gdje su pucnji planuli. Kad je ka telan ugledao popri te, on se, sav prestra en, zaust

avi.
- Milostiva kontesa! Senjor Sternau! to se dogodilo? - viknu on.
- Htjeli su da ubiju na eg senjora - uzvrati Roseta, sva uzbuena.
- Da ubiju? - zapita je mali a. - O, Bo e, kako je to moglo da se desi..- To moram r
ei mojoj Elviri!
Tim rijeima on udari rukama i osvrte se pogledom, kao da je oekivao da se njegova
Elvira nalazi u blizini.
- Ali senjor je pobijedio - nastavi Roseta. - On je svladao petoricu napadaa. "
- Petoricu? On! Ah! - viknu Alimpo sav zauen. - Pet ljudi najednom!
- Trojica su pobjegla - popravi je Sternau. Ovoga ovdje udario sam akom. Bit e da
je samo onesvije en. Haj" te, pomozite mi da im skinem kapuljae! Da vidimo da li ih
netko poznaje.
- Ali, senjor, zar ne biste htjeli da se najprije previjete? - zapita ga Roseta.
- Za to ima jo vremena, donna Roseta - odgovori joj on. - Ubod zaista nije opasan
.
- Zar su vas uboli? - viknu Alimpo. - Oh, Bo e dragi, pa to je stra no. Ah, kad bi s
amo moja Elvira bila ovdje, ona bi vas odmah previla! Doite, senjor, ja u vam priv
remeno vezati maramicu oko ruke!
Sternau mu pru i smije ei se ruku, te hrabri ka telan veza maramicu toliko vrsto da krv
vi e nije mogla curiti.
- Tako, ovo je bilo najpree - ree on. - Oh, sveti Sebastiano, zar razbojni tvo na dv
orcu Rodri-ganda!
237On se sa e i oba vrtlara mu pomogo e da ubojicama skinu kapuljae. Ispostavilo se d
a ih initko nije poznavao. Jedan od njih je bio imrtav. Udarac kundaka smrskao m
u je lubanju. Rosetu svlada jeza i ona se okrete u stranu.
- Kakav udarac! - ree Alimpo. - Kao da ga je zadao parni eki!
- Ima li tko kakvu uzicu ili ne to slino pri sebi? - zapita Sternau koji je pregled
avao drugog. - Ovaj je samo onesvije en. Moramo ga vezati. On e nam rei tko je i za to
su me htjeli ubiti.
- Da, to e morati da ka e - potvrdi Alimpo sveanim glasom. - Inae, da, inae u ga rastrg
nuti u parampara! Da, senjor, ja sam surov kad me jednom obuzme bijes!
Sternau se nasmije i i upita: - Jeste li kadgod ve bili obuzeti bijesom, senjor Ali
mpo?
- Ne, jo nikad. Ali ja predosjeam da bih onda bio stra an, otprilike kao tigar ili k
rokodil!
Juan Alimpo izvue onda iz d epa uzicu i njom veza na leda ruke onesvije enog razbojnik
a toliko vrsto da s" ovaj sigurno nije mogao odrije iti kad se bude osvijestio.
- Tako, on je vezan - ree Alimpo. - to jo zapovijedate?
- Ja u sada poi s milostivom kontesom u dvorac da vam po aljem ljude - uzvrati Stern
au. - Ovoga emo jednog, im se bude probudio, smjestiti na sigurno mjesto. Onog dru
gog pak moramo ostaviti dok ne doe alcalde da naini zapisnik.
- Mi imamo sigurno mjesto, senjor, podrum iz kojeg mi nee umai!
- Lijepo! Ali se dobro pripazite! Ubice su pobjeg-le. Ne znamo koliko ih ima, pa
je prema tome mogue da se vrate i da vezanog oslobode.
- Da se vrate? Da ga oslobode? - zapita ka telan sav prestra en. - I ja da ostanem o
vdje? Ali, ako ponu da bodu i da pucaju, senjor? To je veoma opasno. Oh, kad bi t
o znala moja Elvira!
- Ja vas dr im za veoma hrabrog ovjeka, senjor Juan Alimpo.
238
- Hrabrog? Oh, malo ste rekli! Ja ne samo da sam hrabar ve sam i kura an i odva an, d
a, preko svake mjere odva an, i to naroito u opasnostima! Ali ubod no em nije nimalo
prijatna stvar, a metak je sigurno jo mnogo gori!
- Pa dobro! Ja u vam ostaviti svoju pu ku, a osim toga i no evi ove dvojice su tu. To
vam je dovoljno za obranu.
Sternau napuni pu ku i pru i je ka telanu, ali Alimpo ustuknu tri koraka i ree odbojnom
kretnjom ruke:
- Ne meni, senjor, ja ne volim pu ku! Ako je ovjek pogre no dr i, onda se lako mo e desit
i da opali i pogodi onoga u ijim je rukama. Dajte je ovoj dvojici vrtlara! Obje c
ijevi su napunjene pa e tako moi Obojica da opale po jedan metak, ako nas budu nap
ali. Ja u, meutim, uzeti no eve pobijeenih ubica. S njima mogu pod odreenim uvjetima d

a ubijem dva neprijatelja.

I bilo je onako kao to je Alimpo zahtijevao; poslije toga, Sternau ponovno pru i gr
ofici ruku i povede je u dvorac. Kad su stigli, on je zamoli da potra i grofa Manu
ela i da se pobrine kako ga vijest o razbojnikom prepadu ne bi zatekla nespremnog
, jer bi mu mo da golemo uzbuenje moglo koditi. Onda je nalo io nekolicini slugu da pou
Alimpu na mjesto zloina, pa se tek onda uputio u svoju sobu da se previje.
Na ulaznim stubama susrete ga senjora Clarissa, koja kao da je htjela da poe u etn
ju. Kad mu je ugledala krvavu maramicu preko ruke ona ga upita:
- Senjor, to vidim! Vi imate maramicu preko ruke, a haljine su vam sve krvave! St
o se to dogodilo?
Sternau bi donekle iznenaen to ga je sada oslovila dama koja dotle na njega uope ni
je obraala pa nju i koja je uvijek pored njega prhnula pravei se kao da ga ne primjeu
je. Ipak joj on odgovori utivo:
- Ranjen sam, senjora,
- Ranjeni ste? Je l" mogue? Tko vas je to ranio, senjor?
- Neki nepoznati ljudi. Napali su me da me ubiju.
239- Sveta Laureta, zar ovjek i ovdje na zamku Ro-drigana nije vi e siguran? Ali - d
odade ona baciv i ispitivaki pogled ustranu - vi rekoste da ne poznajete ljude koji
su vas napali? Da li je jo netko osim vas vidio ubice?
- Ka telan i dvojica vrtlara.
- I onda su pobjegli?
- Njih nekoliko je umaklo, jednog sam ubio i jednog zarobio. Ka telan e ga brzo dov
esti ovamo.
Clarissa preblijede u licu. Od straha se nije mogla dr ati, pa ree drhtavim glasom:
- Oprostite, senjor, ova vijest me toliko prepala, da mi je zlo! Umorstvo! Dao B
og da se ovo zlodjelo rasvijetli i da njegovi vinovnici budu ka njeni! Ja se osjeam
toliko slabo da ne mogu poi u etnju.
- Smijem li vam ponuditi svoju ruku, senjora, i otpratiti vas u va e odaje? - zapi
ta je on.
Ona kimnu potvrdno glavom i uze ga za ruku to u drugim okolnostima sigurno ne bi
uinila. Ali strah da ne bude otkrivena ju je zaista li io sve snage tako da je visi
la poput vree o lijenikovoj ruci. "
Sternau je doprati do vrata njenih odaja i oprosti se od nje lakim poklonom. Bio
je sretan to je se oslobodio, jer je u njemu bilo ne to to se bunilo protiv te star
e, pobo ne senjore. Clarissa ue u svoju sobu i sva iznemogla strovali se na divan.
Uskoro zatim ona pozvoni po djevojku i naredi joj da odmah pozove senjora Gaspar
ina Cortejo.
Nije potrajalo dugo, kad ovaj stupi, sasvim iznenaen urbom kojom ga je njegova sav
eznica pozvala k sebi.
- Jesi l" ti poslala po mene, Clarissa? Sta to ima toliko hitnog? - zapita je on.
- Dogodila se nesrea, golema nesrea! - viknu mu ona. - Oh, ja sam toliko slaba da
ti jedva mogu ispriati to se desilo!
- De! - ree on spokojno. - Kad mo e da govori , onda e sigurno moi da ispria
to te ta
o potreslo.
- Zaista je stra no! Radi se o na oj glavi!
- Caramba, nemoj tu da mi kuka nego govoriJ
240
Samo me bez potrebe tu pla i svojom zaprepa e-no u! Ako se dogodila nesrea, onda priaj!
- uj me! Ovog doktora Sternaua su napali u parku.
Notarevim licem, koje je i suvi e liilo na lice ptice grabljivice, pree osmijeh zado
voljstva. Pretpostavljao je da je pothvat sretno izveden te ree stoga prijekorno:
- No, pa ta je onda? Ja u tome ne vidim nikakvu nesreu. Tko ti je rekao za napad?
- Ba je u tome stvar! Da sam doznala od nekog drugog, onda se ne bih toliko uzruj
avala ...
- No, pa ta je onda? Govori, do avola!
- Doktor Sternau mi je lino ispriao. Notar se tr e, sav prepanut.
- Doktor Sternau? Zar je mogue? - ree on nesigurna glasa.
- Oh, tako je kao to ti ka e . Ta vijest mi je toliko prestra ila da sam morala sebi do
pustiti to zadovoljstvo da me taj omra eni ovjek doprati do moje sobe. Kako se to s
amo moglo da desi?

- Onda im je umakao? - za kripi zubima notar. - Bio je samo lako ranjen u ruku.
- Oh, te hulje! Morat u ih nauiti kako se radi s no em.
- Na alost nee ih moi nauiti, jer je jednog od njih ubio i jednog ivog uhvatio.
- Do vraga! - opsova advokat kroz zube. - Onda nije dobro. Mrtvi ne mogu govorit
i, ali taj zarobljenik mo e biti opasan.
- Mo e li to odati?
- Pa naravno! Ti momci su me vidjeli, oni me poznaju, jer sam morao s njima govo
riti.
- O jada! Kako si mogao da bude neoprezan.
- Kani se eno kukanja i plakanja! Ja nisam nimalo voljan da u ovako munom polo aju s
lu am jo i tvoja predbacivanja. Moramo nai neki izlaz.
- Da, da! Postoji jedan, i to samo jedan izlaz! - viknu ona brzo i ponovno o ivje.
- Moramo osloboditi tog zarobljenika.
16 Dvorac Rodriganda
241- Sla em se. Ali morat temo priekati dok se uka e povoljna prilika a pitanje je da
li e zatoenik dotle utati. Budui da e sudska komisija, koja mora stii da saini zapisn
k, hiti tek sutra ovdje i budui da e tek onda povesti sa sobom zarobljenika, ovaj e
preko noi svakako ostati u zatvoru dvorca. Zato e biti iako da se domogne slobode
! Ali dok je se ne dokopa, mogao bi sve da oda.
- Onda mu mora dati znak da uti.
- Da, tano! Ova nezgoda mi je posve uzela pamet. Nee biti nikakva drskost ako poem
u park da pogledam gdje se odigrao napad. Do avola! Ovaj Ster-nau mi je danas uma
kao, ali mu drugi put to nee poi za rukom! Zar on sam protiv tolikih! Mora da je z
aista sna an kao slon. No, iz ovoga se mo e nauiti da se samo lukavstvom mo e dohvatiti
.
- I to e uiniti da tog omra enog doktora najzad ukloni ? - zapita ga revna i pobo na senj
ra.
- O tom " to" jo nisam razmislio - uzvrati Cla-rissin saveznik.
- Taj doktor Sternau mora umrijeti, ako elimo da ostvarimo na plan - primijeti odl
uno senjora Cla-rissa.
- Ni u kom sluaju na u nakanu ne snujemo gubiti iz vida - slo i se sa njom notar - za
to u smatrati ispravnim svako sredstvo koje e nas dovesti k cilju.
Clarissa kimnu glavom u znak odobravanja, a notar nastavi:
- Sad idem da pogledam mjesto gdje su ga napali. S tim rijeima on pohita u park g
dje se ve bio
okupio veliki broj itelja dvorca koji su pohrlili uzbueni dogaajem kakav se u Rodri
gandi jo nikad nije desio.
Dogodilo se onako kao to je senjor Gasparino Cor-tejo bio rekao svojoj saveznici.
Dok je les ubojice le ao u parku pod dobrom .stra om, zatvorenik je bio odveden u d
vorac. To je bio isti onaj kome je notar danas izdao nareenje kako da postupi. Su
sreli su se odmah pred dvorcem. Corteju poe za rukom da neprimjetno stavi prste n
a usta to je brigant opazio. Ovaj umjesto od242
govora lako kimnu glavom preda se dok mu mranim licem pree smije ak od radosti.
Kad je stari grof Manuel uo da su njegovog gosta i lijenika htjeli umoriti, njega
obuze neobina uzruja-nost, pa je Roseta jedva uspjela da ga smiri. Ipak on naredi
da se sa svom strogo u prie istrazi. Trojica lijenika su jo iste veeri otputovali. Oni
su nasluivali tko bj mogao biti naredbodavac ubojicama, pa su povjerovali nakon
neuspjeha, da za prvo vrijeme nemaju vi e nikakvih izgleda.
Sternau se uvjerio u svoju pretpostavku da mu rana nije opasna. Ona ga nije nima
lo smetala te se tako mogao bez prekida lijeenja posvetiti grofu. Uprkos tomu to j
e tek kratko vrijeme bio u dvorcu, on je bio kod svih grofovih slugu veoma omilj
en te su tako svi napregnuto oekivali da saznaju tko mu je to radio o glavi. Na al
ost, zatvorenik im nije pru io nikakvo obavje tenje kad su ga pitali tko je i tko mu
je dao nalog da ubije Sternaua. Morali su se tako pomiriti s kasnijim ishodom i
strage.
Ovaj dogaaj bija e najpodrobnije prepriavan u ka telanovom stanu,
- Dakle, draga Elvira, ja u ti sve potanko objasniti - ree Alimpo.
- Da, molim te, sasvim tano, dragi Alimpo - uzvrati Elvira.
Ka telan uze u ruku metlu, osvrte se ozbiljnim i ispitivakim pogledom po sobi i ond

a ree:
- Dakle, bilo ih je petoro. Zamisli da je prvi ovaj sat, drugi ormar za odijela,
trei stoli sa cvijeem, e"tvrtl ova astralna lampe, a peti onaj koveg tamo u kutu. Razumije li ti mene?
- Vrlo dobro, dragi Alimpo.
Lijepo! - Dakle, ovdje imamo petoricu ubica, potreban nam je samo jo doktor Ster
nau koga su htjeli ubiti, i milostiva kontesa. Senjor Sternau sam ja a ti budi k
ontesa Roseta, moja dobra Elviro. Razumije li ti inene?
243- Dobro! Ja sam milostiva kontesa Roseta!
S tim rijeima podi e se gojazna ka telanka gotovo na prste, trudei se da se pona a kao g
rofica,
- Sad ja, doktor Sternau, polazim u lov - nastavi ka telan - i evo ve se vraani s dv
ocijevkom preko ramena.
Kod tih rijei on podi e metlu preko lea i onda nastavi:
- Zatim sretnem u parku tebe, moja draga Elvi-ro, naime, na u milostivu groficu Ro
setu. Ja joj se lako naklonim, i ona to isto uini meni.
Rekav i ovo, on izvede veoma dubok i pun po tovanja poklon, a ona poku a isto tako da
svoje gojazno tijelo to vi e povije. Onda on nastavi:
- Dok se mi jedno drugom klanjamo, mene napadnu tih pet ubica." Prvi, dakle sat,
pohrli na mene, ali ja skinem pu ku sa ramena i izre etam mu plua samom iz jedne cije
vi - tras!
S tim rijeima on skie metlu sa ramena, nani ani i kljocnu ustima. Po to je to izveo, on
nastavi:
- Sada pohrli na mene drugi, dakle ormar za odijela, s no em u ruci. Ja ti meutim o
palim i njega pogodim... tras! Onda se pojavi trei, stoli sa cvijeem. Pu ka mi je pra
zna i ja ga moram ubiti kundakom. On zamahnu metlom i sna no udari po stolu.
- Sad ti izae etvrti, naime, ona astralna lampa. Rekoh ti da mi je pu ka prazna, a l
ampa mi je suvi e blizu da bih je mogao kundakom udariti; dakle, moram je lupiti p
esnicom, ali tako da odmah padne u nesvijest. Otprilike ovako ...
Alimpo uhvati lampu lijevicom, a desnicom zamah-nu i raspali je - po podu prasnu e
krhotine stakla. Dobrog ka telana je toliko ponijela ma ta, da je spomenute predmet
e uistinu smatrao ubojicama.
- Ali, dragi moj Alimpo. - ree ka telanka - kakve to gluposti izvodi ?
- Budi mirna, draga moja Elviro - uzvrati joj on. - Ti si sada na a milostiva kont
esa Roseta, a ona nema ba ni ta da ka e za ovu lampu. I ja sam tog etvrtog morao ubiti
, jer me je no em ubo u ruku.
- Zapravo, ima pravo - priznade ona - ali ipak je teta za tu lijepu lampu. No, bud
ui da si ja
244
razbio zbog na eg dragog senjora Sternaua. to ti za ovaj put moramo oprostiti,
- Da, Elviro, razbio sam je zbog njega. I zbog njega bih razbio jo i sve ostale p
redmete. Kad je oti ao Sternau, ja sam ostao, naoru an s dva no a, da uvam te dvije hul
je koje" su ostale na mjestu zloina.
- Ti? - zapita ga ona zaueno.
- Da, ja, tvoj Alimpo! - potvrdi on gordim glasom.
- Sveta Madonna! Dva no a! Koga si to htio probosti!
- Pobjegle ubojice ako bi se vratile.
- Bo e dragi! - viknu Elvira, kr ei ruke. - ovjee! Alimpo! Pa ti si pravi krvolok! edan
si krvi! uj, ja te vi e ne smijem pustiti sa oiju, jer si mi postao suvi e hrabar i od
va an.
- Da, da, pa to je i potrebno! - odgovori joj Juan i da poka e svoju ustrinu on pree
rukom preko uperaka to su mu pod nosom visili preko usta. - Hodi gore u oru nicu, d
raga Elviro i donesi mi ma starog viteza Abricaulta de Rodriganda.
- Ma? Onaj veliki, te ki ma? - zapita ga gojazna ka telanka sva u udu. - A za to?
- Zato to" noas moram da uvam stra u pred zatvorom.
- Jesi li poludio? - viknu ona. - Zar ti da stra ari pred zatvorom? Zar da stane pre
d zatvorska vrata s maem u ruci? Ali ako zatvorenik poku a da pobjegne! Hoe li onda r
avno u smrt da srlja ? eli li svim silama da se rtvuje za druge, moj dobri Alimpo?
- Ne, pa nisam smetnuo s uma. Ali, donesi mi samo ma! Ja u ovdje u svojoj sobi s m
aem u ruci uvati zatvorenika dolje u podrumu. Ako pobjegne odozdola, onda me nee ov

dje vidjeti. A ue li u sobu, onda e ugledati ma i pobjei, ako nije suvi e krvo edan. Uos
talom, ja u poi sada u pratnji slugu u podrum da pogledam da li su reze i preage do
bro namje tene.
245Nekako u Isio vrijeme u la je sva zadihana l
prijatno iznenaena kontesa Roseta u grfovu sobu kod koga se nalazio doktor Sternau
.
- Mili oe, donosim ti vedru vijest - ree ona.
- Upravo sam primila jedno pismo koje ti moram proitati.
- Onda ga proitaj, ako dopusti senjor Sternau!
- ree joj on Ijubezno se smije ei.
- Oh, on e dopustiti. ujte, dakle! - odgovori ona i poe da ita slijedee retke:
"Draga moja!
Nakon juera njeg pisma, evo javljam ti se danas s ovih par redaka. Otac je nai-meno
van za ambasadora u Meksiku. On mora to prije da krene na put, i ja u ga pratiti,
ali prethodno te moram jo jednom vidjeti. Doi u u Rodrigandu; nadam se da u prekosut
ra stii do tebe. Ako mo e , saekaj me U Ponsu gdje u se odmoriti nekih pola sata! Ispor
ui milostivom grofu moje duboko po tovanje i budi srdano pozdravljena od tvoje
Amy Drvden."
- Zar to nije veliko i prijatno iznenaenje, dragi Oe? - zapita ga Roseta.
- Svakako, dijete moje - odgovori joj on, i, obraajui se lijeniku, ree: - Lady Amy D
rvden je, naime, ki Henrya Drydena, grofa od Nottingharna, koji je dugi"niz godin
a proveo u Madridu, gdje su se djevojke i upoznale.
- Dopu ta li da sutra ujutro odem u Pons da saekam Amy? - zapita Roseta grofa.
- Svakako! - slo i se grof. - Ako se ne varam, sutra je u Ponsu godi nji sajam. Bit e
Sobro da sobom povede i ka telana, moje dijete.
- U njemu u imati veoma hrabrog za titnika, - nasmija se Roseta. Sternau bi se rado
bio ponudio za pratioca, ali nije mogao napustiti svoga bolesnika.
246
Nedugo zatim, kad su svi oti li na spavanje, dva ovjeka su se spustila kri om do podr
uma gdje je bio zatvoren zarobljenik. Bili su to grof Alfonso i bilje nik Cortejo.
Pred vratima zatvora stajali su dvojica slugu koji su imali zadatak da uvaju zar
obljenika. Stigav i dolje, notar se sakri, a grof poe bunim korakom .tako da su stra a
ri mogli uti njegov dolazak. Oni su sjedili nekako pospano na podu, a kraj njih j
e svijetlio jedan fenjer. Kad su prepoznali svog mladog gospodara, oni se s puno
strahopo tovanja podigo e.
- Jeste li ovdje, iza ovih vratiju, smjestili zlikovca? - zapita Alfonso.
- Da - uzvrati jedan od slugu.
- Nadam se da dobro motrite na njeg! Ako ga pustite da pobjegne, onda nemojte rau
nati da emo prema vama biti blagi! Pru ite mi fenjer!...
On se napravi kao da eli pripaliti svoju uga enu cigaretu, ali namjerno lo e uhvati f
enjer iz sluginih ruku tako da mu fenjer pade na pod i razbi se.
- to si nespretan! - ree Ijutito la ni grof. - Podigni fenjer, da upalim svjetlo.
Ali Alfonso se pri tom brzo sa e i neprimjetno uze k sebi fenjer sa zemlje. Dok su
sluge uzalud pipale prstima po zemlji i tra ile fenjer a on ih glasno psovao, pri u
ljao se notar, neujno otvorio vrata .zatvora : stupio u rij. Alfonso se namjestio
tako da siug" nisu mogle ni ta primijetiti, i kad je- nekoliko trenutaka kasnije
osjetio na svom ramenu notarevu ruku, kao znak da im je pothvat uspio, on spusti
lagano fenjer na pod i povue se.
- Izgleda mi da ga ja moram sam potra iti? -" ree on Ijutito slugama.
- Evo ga, don Alfonso - ree jedan od njih. - Ali, ulje se prosulo.
- Onda donesite drugo ulje! Dotle e valjda gorjet!
fitilj.
Alfonso izvadi iz d epa igice i zapali fitilj. Onda otvori vrata zatvora, ije je rez
e notar tiho spustio, i osvijetli ga. To je izveo tako da sluge nisu mogle unutr
a pogledati.
247- Ovaj zlikovac spava, ili se samo pravi da spava! - ree on zatvarajui vrata. Najbolje je da- ga ne smetate.
S tim rijeima on se lagano okrete i poe k stubama.
U meuvremenu se notar bio i uljao sa zatvorenikom. Oni su neprimjeeni iza li iz dvorca
i po li tiho i ne progovoriv i nijedne rijei u tamu noi. Najzad, kad se vi e nisu moral

i bojati da ih netko iznenadi, notar se zaustavi i ree suho:

- Ti si moj nalog izvrsno izveo, mome moj, treba li mo da da ti platim nagradu za t
o?
- Oprostite, senjor! - uzvrati razbojnik. - Pa ovjek mo e jednom t da ne uspije u s
vom poduhvatu.
- Ali ne u jednom tako va nom! ini mi se da mi je capitano poslao kukavice.
Tada mu brigant prie korak bli e i odgovori o trim glasom:
- Hoete li da me uvrijedite, gospodine?
- Da! Kad toliki nisu u stanju da jednog ubiju, onda su kukavice!
- Ono, senjor! Onda ga ubijte vi sami! Kad je netko po itav dan zajedno s onim ko
ga eli da ubije, kad svaki dan desetak puta ima priliku da ga se rije i, a ipak se
obraa drugima, onda je on kukavica. Zapamtite ovo, senjor! Vi niste moj capitano,
a jo manje ovjek od koga bi rnorao da slu am rijei koje mi se ne dopadaju. Vi niste
ni ta bolji od mene! Ako bih vas izdao, onda biste bili izgubljeni, pa bi zato tre
balo da budete malo oprezniji, umjesto to me vrijeate. Meu mojim drugovima nema ni
jednog jedinog koji bi bio kukavica.
- Za to onda niste svladali onu hulju?
- Tko je mogao slutiti da je taj gorostas toliko sna an i da je takav avo!
- Pa vi ste bili brojniji.
- Ali vi ste nam naredili da ga napadnemo samo no evima. Dobar metak bio bi najsig
urnije sredstvo da se on ukloni, ali vi to niste htjeli pa ste stoga samo vi kri
vi to na pothvat nije uspio.
248
- Ah, tako! - nasmija se notar. - Valjda nee da ti jo i platim kao da ste izvr ili sv
oju du nost.
- Naravno da tra im! Vi ste jedini krivi te ete morati da platite.
- Ali ne prije nego to taj odvratni doktor bude mrtav!
- Onda poku ajte sami da ga ubijete... mo da ete uspjeti!
- Za to ste vi ovdje! - ree Ijutito notar.
- Sad vi e ne, senjor! Mi smo postupili po va oj uputi. Sto je ona bila lo a i to, je it
avu stvar pokvarila, za to mi nismo krivi. Ja tra im novac. Ne date li ga, onda ete
morati kudikamo vi e platiti jer e kapetan zahtijevati da platite od tetu za na a pogi
nule.
- Idite do avola, hulje jedne!
- Dobro, ja u vas poslu ati i poi! - nasmija se podrugljivo razbojnik i istog se tre
nutka izgubi u nonoj tami.
Advokat nije ovo oekivao te viknu koliko mu je oprez dopu tao, ali ne dobi nikakav
odgovor. Ovo ga posve smete. ta e biti ako ga briganti budu odali? Onda e i on i nj
egov veliki plan biti izgubljeni, plan na kojem je on svim silama toliko godina
radio. Sav obuzet brigama, on se vrati u dvorac i le e u krevet, ali ne zaspa.
Jo nije bio oka sklopio, kad se u rano jutro zau u dvorcu uznemireno kome anje. Cort
ejo razazna po uzvicima da se desilo ne to neobino te se podi e iz kreveta. Tek to je
to uinio, zau se kucanje na vratima njegove spavae sobe i sluga koji ga je dvorio u
pita ga izvana:
- Spavate li jo senjor Cortejo?
- Da - potvrdi on iz opreza.
- Onda brzo ustanite. Don Manuel tra i da govori s vama. Desilo se ne to krajnje nep
rijatno. Razbojnik je u toku noi pobjegao.
- Nemogue! - viknu advokat glumei zauenost. - Doi u odmah.
249Jedva da su pro la dva minuta, on izae iz svoje sobe i uputi se grofu. Kod njega
zatee groficu Ro-se-tu. senjoru Clarissu i Alfonsa.
- "Senjor, da li ste mo da ve uli o emu se radi? - upita ga don Manuel.
- Da -- potvrdi notar. - Ali ja mislim da je to samo zabluda.
- Nije to nikakva zabluda. Brigant je stvarno pobjegao!
- Pa to nije mogue! Dvojica slugu su ga dobro uvali!
- Pa ipak je nestao bez traga.
- Hm! - promrmlja notar s izrazom krajnjeg uenja u licu. - Da li vam je don Alfons
o rekao da se lino jo sino uvjerio u sigurnost zatvora?
- Naravno. Moj sin je pogledao zatvor i pri tom opazio da zatvorenik spava na po
du.

- Onda mora da su mu sluge pomogle da se doepa slobode. Svaka .druga mogunost je i

skljuena.
- Sumnjam u to. Ta dvojica slugu bila su toliko utuena da u njihovu nevinost ne m
ogu posumnjati.
- I ja sam uvjerena da oni nisu ni najmanje krivi - primijeti Roseta i doda iskr
eno dirnuta njihovom sudbinom: - Oni su nam uvijek bili vjerni, to sigurno mogu
potvrditi!
- Ali, moja milostiva konteso, kako je onda razbojnik mogao bez njihovog znanja
ili bez njihove pomoi izai iz zatvora? - zapita je advokat.
- To e svakako istraga otkriti. Otac vas je pozvao da i vi uestvujete u njoj.
- Onda se mo emo nadati da nee biti bezuspje na. Ja u se odmah uputiti na lice mjesta.
Dogodilo se ono to se i moglo predvidjeti. Istraga nije ni ta otkrila. Nemir koji j
e zavladao u dvorcu probudio je iz sna doktora Sternaua. Kad je kasnije stupio n
a stubi te nai ao je na malog ka telana na ijem se licu mogao proitati izraz najdublje u
tue-nosti.
- Senjor, jeste li ve uli? - zapita ga Alimpo urno - da je onaj nitkov, ubojica, po
bjegao?
- Nemogue! - viknu lijenik, sav iznenaen.
250
- On, mogue je, senjor! - potvrdi Alimpo. - Potojegao je preko svih brda, to ka e i
moja dobra
Elvira.
- Ali kako? Kako je zatvorenik uspio da pobjegne iz podruma?
- To nitko iv ne zna, ak ni moja Elvira, senjor. Ja sam bio postavio dvojicu slugu
da uvaju stra u pred zatvorskim vratima. I na milostivi grof Alfonso ih je obi ao i u
vjerio se u njihovu budnost. Vidio je zatvorenika gdje le i u zatvoru. Ali od jutr
os, kad su sluge otvorile vrata da brigantu donesu vodu, njega nije bilo.
- Pa to je zaista udno! To se mora"ispitati! Ako je razbojnik umakao, onda "-je s
a njim nestala i nada da se razjasni juera nji napad.
- Na alost, senjor! Sad e doi sudija da ponu sa istragom, a glavna linost, ubica, je
pobjegao. To nije nimalo zgodno, tavi e, sramotno je za nas, ovo ka e i moja dobra El
vira. Gle, ja stojim ovdje, a imam toliko posla. Moram se po uriti, jer su kola ve
upregnuta. Otpratit u na u milostivu kontesu u Pons.
Alimpo se po uri jer je sada imao da ispuni jednu asnu du nost: morao je da uzme u sv
oju sigurnu zaStitu mladu groficu kako joj se uz put ne bi ni ta dogodilo. On je b
io ponosan na sebe, mi ice malenog tijela bile su nabrekle, bio je hrabar poput la
va. I ako nije opasao ma davno palog viteza, ipak se osjeao najvjernijim i najhrab
rijim vitezom najljep e done u lijepoj Spaniji.
25113. ALFRED DE LAUTREVILLE
U Ponsu je bio toga dana godi nji sajam te i je na ulicama i cestama koje su povez
ivale ovo mjesto s okolicom vladala ivahnost ve od ranog jutra. panjolac je ozbiljn
e naravi, ali ako mu se pru i prilika da okusi ivot i s njegove vedrije strane, ond
a on zna da se tom u itku utoliko potpunije preda.
Dva ovjeka su se s istoka pje ice pribli avala gradu. Dr ali su se to dalje od ceste i i l
i samo pu-teljcima gdje se nisu bojali estih susreta. Preko ramena su nosili duge
pirinejske pu ke, a za pojasom su imali no eve i pi tolje, ali nj inae nisu nimalo izg
ledali kao miran svijet. Jednom od njih visjela je sa ramena na uzici smotana cr
na marama. Da ju je netko odmotao, vidip bi da je to crna kapuljaa koja je sprije
da, nalik na masku, imala izreze za oi. Takve su kapuljae irnali briganti prilikom
napada u parku dvorca Rodrigane te otuda nije bilo te ko povezati te ljude s onima
koji su bili izvr ili napad.
I zaista jedan od njih je bio razbojnik koji je prilikom napada na doktora Stern
aua pobjegao u bunje, a drugi je bio onaj kome je notar pomogao da pobjegne, Kad
je svoj razgovor onako nenadano zavr io sa notarom, on se uputio preko polja ostav
ljajui po strani selo Rodrigandu, i skrenuo na put koji voi za Pons. Tu je nai ao na
svog druga koji se skrivao u blizini ne bi li saekao to e sa zatvorenikom uiniti i
ne bi li mu mo da priskoio u pomo ukoliko bi se za to pru ila prilika.
252
- No, Bartolo - zapoe jedan od njih po to su dugo utke hodali jedan pored drugog - to
kani sada uiniti?

- Vratit u se capitanu.
" - To ini nije ni na kraj pameti! On e i bez mene dobro ivjeti. Nisam nimalo volj
an da me zbog neuspjeha na eg zadatka kazni. On e nam sigurno bar deset puta uskrat
iti na dio u plijenu!
- Hm, ako ne bude jo i gore postupio! - promrmlja Bartolo. - Ima pravo, Juanito, a
li mi moramo slu ati. Zakleli smo mu se na vjernost.
- De! Prema razbojnikom .kapetanu ovjek ne treba da d;ri zakletvu. Ja u postupiti o
nako kako trgovci ka u. Od sada u sam voditi svoju radnju. Hoe li i ti sa mnom?
- Ja! Hm!
- Razmisli dobro, Bartolo! Na capitano uzima od svega to mu donesemo lavovski dio.
On uva za sebe sve tajne i u svojim rukama dr i sve konce. Mi se muimo, izla emo robi
ji i vje alima, a on sjedi kod kue i izigrava zapovjednika. Ti zna koliko je primio
za smrt ovog doktora. A koliko e nama od toga dati?
- Nekoliko triavih dublona. Da, istina je.
- Zar nismo mi momci sposobni da toliko sami zaradimo? Zar ne bismo mogli, na pr
imjer, uhvatiti nekog bogatog plemia koji e nam dati toliko novaca na ime iskupnin
e, da bismo mogli onda i mi izigravati gospodu?
- Demonio... do avola, ima pravo, Juanito! Ali onda moramo napustiti ovaj kraj. Ak
o nas uhvati capitano, onda smo odigrali svoje.
- Prijei emo preko Ebra. Ali prethodno moramo doi do novca za put. Danas je u Ponsu
godi nji sajam i mi emo nai nekog iji e d epovi bolje pristajati nama nego njemu. Hoe
- Da, nek" bude tako! Naoru ani smo do zuba!
- Pu kama i pi toljima koje smo morali odlo iti jer smo Nijemca smjeli napasti samo no e
vima. Sluajno pri sebi imsm jo dva no a, mogu ti dati jednog.
253- Ali sa svim ovim pu kama i pi toljima past emo ljudima u oi.
- Budalo! Ono to nam nije potrebno, mi emo sakriti za bolja vremena. A sada da se
najprije sklonimo i"da potra imo sigurno mjesto gdje bismo mogli nesmetano prespav
ati no!
No su prespavali u umi a ujutru su zakopali sve to im je bilo suvi no i onda po li pute
m za Pons. Namjera im nije bila da uu u grad, jer je to bilo za njih suvi e opasno.
Htjeli su, naprotiv, da ispred gradia uzmu zasjedu i da nekom namjerniku otmu do
voljnu sumu novaca s kojom bi onda mogli neko vrijeme da, ive.
Tako su le ali skriveni iza nekoliko bunova. Iznenada primijeti e prolaznike, ali se
nisu podigli s mjesta, jer im oni nisu odavali ljude koji bi sa sobom mogli imat
i vee iznose. Tada zau e izdaleka udare kopita i kotrljanje tokova sa kola koja su se
pribli avala. Bartolo izviri ispru ena vrata kroz bunje, ali se odmah povue s kretnjo
m koja je izra avala duboki strah.
- to ti je? Tko je to? - zapita Juanito.
- Ascuas, al" sam se upla io! - odgovori upitani. - Dolazi nam kontesa iz Rodrigan
da koja je bila za-jvdno sa onim doktorom kad smo ga napali.
- Stvarno? Demonio, nju moramo uhvatiti! I Juanito proviri kroz bunje.
- Da, to je ona! - ree on. - Ali pro li su toliko brzo da nismo mogli ni da nani anim
o.
- Da nani animo, Juanito? - zapita Bartolo. - Pa nisi je valjda htio ubiti?
- Budalo! Konje sam htio ubiti. Onda bi se morali zaustaviti, pa bi tako pali u
na e ruke.
- To mi se vi e dopada! Svete mi Madonne zaista je avolski bijedno ubiti jednu tako
lijepu, goloruku djevojku! S tih par ljudi bili bismo brzo gotovi. Ko-ija nije ba
izgledao kao junak, a onaj drugi, za njega sam uo jue da ga zovu "senor castellano
", njega bi nagnala muha u bjegstvo. Kontesa ima uza se sigurno vi e novaca nego i
tko drugi koji bi ovuda pro ao. Hoemo li ovdje da saekamo na njen povratak?
254
- Da - kimnu potvrdno Juanito. - Ni ta bolje ne bismo mogli uloviti. Ubit emo konje
, ti lijevog, a ja desnog. Ostalo emo na licu mjesta onda obaviti.
Dok su ovdje razgovarali o svome planu, kola grofice Rodrigande su se pribli avala
gradu. Roseta je znala da e joj prijateljica stii po tanskim kolima l budui da vrije
me dolaska jo nije bilo do lo, ona dade kcija u nareenje da je odveze do locande koju j
e poznavala kao najpristojniju gostionicu u gradiu. Stigav i tamo ona poe u sobu gdj
e je za vrijeme svog zadr avanja u Ponsu obino odsjedala. Soba je bila dodu e danas z
auzeta, ali je gostioniar omoguio grofici da je za vrijeme svog kratkog zadr avanja

dobije. Kad su nakon nekih pola sata u gradi stigla po tanska kola u koja je bilo u
pregnuto est mazgi, na ao se Alimpo s koija om kod po tanske stanice da prihvati go u i da
je dovede svojoj gospodarici. Iz golemog kovega po tanske lae izao e putnki i na-posJje
tku iz njih sie i jedna dama, s velom preko lica, u ogrtau za put. Ka telan Je dotle
uzalud mjerio okom _ sve putnike, a onda je, duboko se pokloniv i pri ao"dami i rek
ao:
- Dobar dan - dobro nam do li! Zar ne, vi ste dona Amy, senjorita Lady Dryden?
Kroz veo dopre kratak, zvonak smijeh, kao da je neki crvenda zacvrkutao, a onda s
e u odgovor na neobino ka telanove pitanje:
- Da, prijatelju, ja sam Amy Dryden. A tko
Ste vi?
- Oh, dona Lady senjorita ja sam senjor Juan Alimpo, ka telan na dvorcu Rodriganda
. To ka e i moja dobra Elvira.
Ponovo se zaori kratak, melodian osmijeh.
- A tko je Elvira?
- Ta Elvira je moja ena, lady Amy senjorita Dryden.
- Ah tako! Hoete li mi onda rei da li ste do li sami da me saekate?
255- O ne, lady Dryden dona! Moja milostiva kontesa je takoer ovdje. Ona je odsje
la u jednoj locandi i tamo vas oekuje.
- Onda me povedite k njoj, senjor Alimpo!
Ka telan dade koija u znak da se prihvati prtljaga, a on poe ponosno pred Engleskinjom
da joj poka e put. Dobri Alimpo bio je sada svjestan da e ova "dona lady Amy senjo
rita Dryden" u ivati svo njegovo po tivanje.
Kossta je stajala na prozoru svoje sobe, pa je ugledala prijateljicu gdje dolazi
. Ona joj pohrli u susret. Vani pred vratima sobe one se sreto e. Stran-kinja zaba
ci veo, te Alimpo ugleda tako bajno, blago, plavkasto djevojino lice da je posve
zaboravio da se udalji i da ne bude svjedok poljupca dobrodo lice. Tek mu je upita
n pogled iz tamnog oka njegove gospodarice skrenuo pa nju u njegovu neutivost. On s
e, dakle, to je br e mogao okrene i vrati u predvorje gdje je udario na koija a koji j
e dolazio sav zadihan od te kog prtljaga.
- O sveta Madonna! Kakvo divno lice! - viknu Alimpo, sav odu evljen. - Ah, ta kosa
! I to kakva kosa! Kao zlato! Ne, jo -sjajnija od sveg zlata! Pa taj poljubac! St
o mu gromova to ga ja ne dobih umjesto nje, hm! Da! Sta si stao tu i blene u mene?
Nosi koveg i kutije u kola i ne vodi brigu o stvarima za koje nema nikakvog ukusa
!
Dobri ka telan je tek sad primijetio da koija razjapljenih usta pred njim stoji i gu
ta njegova nje na osjeanja. On ga osinu munjevitim pogledom i poe prema sobi svoje g
ospodarice da saeka njena nareenja.
Po to su se pozdravile, prijateljice izmijetija e ona obavezna pitanja i odgovore, a
onda onako mlade, stado e na prozor da promatraju uz vedro avrljanje ivahan promet
koji se na dan godi njeg sajma pred njihovim oima odvijao. Tada Engleskinja podi e ka i
prst i ree:
- Pogledaj, Roseta, tko li je ono?
- Ah, neki oficir! Husar! - Poznaje li ga?
256
- Ne. On nije panjolac. Po uniformi mora da je Francuz.
To je bio Mariano koji je na putu za Rodrigandu stigao u Pons. Tko ga je vidio u
husarskoj uniformi koja mu je lijepo pristajala i onako ponosna, sigurna dr anja
na njegovu nemirnu vrancu, taj nikad ne bi pomislio da je ovaj mladi posvoje jedne
razbojnike bande. Adelardo, jedan od razbojnika koji se preobukao u slugu, jahao
je za njim na propisanoj razdaljini. Mariano pojaha prema locandi da potra i za .
sebe i konja malo odmora. Ali njemu se na putu bijahu isprijeila neka prilino viso
ka kolica na kojima se prodavalo voe. Umjesto da ih zaobie, Mariano obode svog drij
epca i s takvom lakoom preletje preko kolica, kao da su ona bila samo neka niska
prepona.
- Divno! - viknu Roseta i zapljeska rukama.
- Kakav jaha! - ree i Amy, promatrajui s puno divljenja mladia. Ovaj pogleda u gosti
onicu gdje je kanio svratiti i pri tom pogled mu okrznu prozor na kojem su staja
le djevojke. One primijeti e J?ako se trgao, kao da je bio prijatno iznenaen, vidje
le . su, tavi e, kako je nehotice zategao uzde, kao da se htio "austaviti, ali se o

nda odmah pribrao. Bacio je jo jedan brz pogled prema prozoru, a zatim je sjahao
sa konja.
- Jesi li vidjela? - zapita Amy, sva porumenje-lih obraza - da je u tebe pogleda
o?
- O, ne. Taj pogled bio je tebi upuen. Ja sam to dobro opazila.
- To je nemogue! - nasmije i se Engleskinja, gotovo zbunjeno. - Ti si toliko lijepa
, tebe mora svako oko pogledati.
- Zna li ti, moja Amy, da si ti jo ljep a nego ja? Ne vjeruje mi? Pa dobro, onda u ti
to dokazati.
- Cime, Roseta? Ti mi izaziva znati elju.
- Imam sudiju.
- Ah, pa to je divno! - nasmija se Engleskinja - A tko bi taj sudija trebalo da
bude? Valjda r.4-4?-ovaj dobri Alinipo koji me zove senjorita Amy fiomio Drvden?
A- dva 17 Dvorac Rodriganda 259- Ne, ne mUli"i na njegu, meja draga Amy. Aiim
-po je veoma vjeran sluga koga ti od sveg srca pra-porueam, ali on nije dorastao
za teSku du nost jednog iulje; be "njegove Elvire" on nema suda. Ali mi imenio "ada
na dvorcu Rdriganda nekog koji e ti rei da ii ljep a od meno; nas" lijenik,
- Lijenik? Ah, Sto lijenici znaju e ljepoti? Oni znaju jamo za tlnkture, miksture
l mast, O njima niefu da iude.
Amy ovo ree hapriv i vragoljasto nosi, da "e Kaseta morala nasmijati, ali joj onda br
ao. tusvratl:
- Oh, lijenik ne mora uvijek da misli samo na masti! Doktor ternau je...
- ternau? - prekide je njena prijateljica, - Pa Sternau je njemako ime. Zar mi nis
i prlCala da se va lijenik zove ielli?
- Naravno. Ali Clelli je oti ao. ZantiUi, draga Amy, Rioj otae e ponovo progledati!
Engleskinja brzo podi e pogled i vidje u eeifflfe prijateljice gdje zablista sjaj
koji je. odavao njeno odu evljenje.
- Da li e to biti mogue? - zapita je ona. - Oh, kakva srea! Priaj, priaj ml brzo, Ros
eta!
- Bfl, iipriat u ti, Oli ne ovdje, ve m vrijeme vo nje kolima. Ne smijemo dopustiti d
a nas otae ska, bit e mu veoma drago da te pozdravi,
Roseta dade Alimpu nareenje da upregne konje i nekoliko minuta kasnije one iaaole
iz sobe i pope e se u kola. Vani pred gostionicom stajali su husariki konji. Maria
no je bio u ao u gostionicu l naruio vino, ali ga nije pio, niti je mislio na pie, j
er je pred sobom vidio samo ona dva plava oka koja su fa s oitim divljenjem obasj
ala. Sad zau pred vratima bat konjskih kopita. On pogleda kroz prozor i vidje slu
gu gdje Upre e konje. S dva hitra koraka mladi se nagne na prozoru i razrogaenih ofi
lju ugloda na vra-tima kola alatnom l bijelom bojom naslikanugre "ovku krunu i i
spad nje dva "lova R I S. On prijte "om preko nlj"poic i otjeti kaKo mu bilo glasn
o a. Pa tu je vidio otijelovljenu sliku svojih snova!
256
TI snovi ipak nisu bili inovi, Ve istina. U njtmu uskip" je krv, ali on le brs?o
prlbra i rukom mahnu gostioniaru,
- Kome pripadaju ova ItOlB? - plta ga on.
- Grofu Manuelu d" Rodriganda - odgovori mu gostioniar.
- Rodrigunda? - zau se tiho pitanje. -- A to znai ono S?
- Grof ge zove Manuel de Rodriganda y Sevilla. tama koja se upravo popela je nje
gova ki, Roseta
- Ah! A ona druga?
- Neka str"ankiiija, Ka telan, senjor Juan Alimpo, "ii je rekao da je to neka Kont
esina prijateljica, neka Engleskinja koja je do la u posjet Morlgandl.
Gostioniar se povue l Mariano osta sam. Nije znao to da najprije pogleda, da H obna
leno Hee ln" glos.kinje, ili grb eije "u mu ci"te zasjenile oi kao slova iz evanel
ja. Dame su zauzele svoja mjeta U kolima. Gostioniar se upravo bio po urio da se pr
eporui, kad Amyn pogled uhvati prozor da kojem je stajao husar. Njegovim licem mi
nu grimizno rumenilo. Konji krenu e i kola zatandrka e. Marlaho baci na stol srebrnj
ak i izletje na ulicu.
- Naprijed! - ree on i vinu se rta svog vranca.
- Zar Ve? - zapita ga sluga, zauen tolikom1 urbom.
Adelardo ne dobi nikakav odgovor Ve ge morao po uriti da ne izgubi iz vida porunika

koji je u ga" lopu poletio uskom Ulicom. Tek kad je Mariano daleko za sobom osta
vio grad i pred sobom ugledao .na izvjesnoj razdaljini kola, on uspori svoga kon
ja. Uskip-talost njegove krvi lagano Se stllavala, i on poe smirenije o svemu da
razmi lja. Zar nije ovaj susret mogao da budt? samo puka sluajnost? Zar nlj" moglo
biti vile porodica koje su na svom grbu Imale slova R i S! Za to je kao sumanut po
jurio za kolima?" Rodriganda mu je bio ellj i on e sigurno ponovno vidjeti dvije
djevojke, ako Ih sada i bude Izgubio Iz vida!
Mariano, dakle, uspori galop i vidje kola fdje se I gubiSe Iza jednt okuke, Ali ve
u slijedeem trenutku on nauli u i sav preitraien: bio K prolomio jedan pucanj pa Joi
jedan! Iza okuke- "e podnose dva
259oblaka dima. Da li je to netko pucao na kola? Mariano obode konja i pojuri u g
alopu. Nije protekla ni cijela minuta otkako su planuli pucnji, a on sti e do kriv
ine i vidje to se dogodilo.
Kola grofa de Rodrigande su se zaustavila nasred ceste, a pred njima su le ala oba
konja, pogoena u glavu. Iza kola uurio se sluga, drhul itavim tijelom od straha, a od
hrabrog ka telana Alimpa nije bilo ni traga. Na stepenicama koije stajao je neki ovj
ek sa kapuljaom na glavi i dr ao pred damama uperen pi tolj. Pokraj njega stajao je n
a putu drugi -zlikovac, s- pu kom na ni an i lica nagaravljenog ugljem. Na glasne ud
are kopita Marijanovog konja dvojica maskiranih razbojnika se okreto e.
- Sunce mu arko! - opsova Bartolo koji je odmah prepoznao Mariana.
- Sto nas se on tie! - viknu Juanito. - Dolje sa njim s konja!
Zatim on nani anj pu ku na Mariana i pritisnu obara. Ali mladi je bio dovoljno oprezan
. On se izvi u stranu i kur um pro i a pokraj njega. Odmah zatim isue sablju iz korica.
- Putuj, huljo!
S tim rijeima on udari razbojnika posred glave da se ovaj skljoka. Udarac je bio
toliko sna an da se sablja povila. Zato Mariano izvadi pi tolj, skoi sa konja i uperi
ga na drugog razbojnika. Ovaj, umjesto da se preda, ma i se svog oru ja. Tada se za
ori Ma-rianov pucanj i Bartolo se strovali na zemlju.
- Tako, ovi su dobili svoju nagradu - ree mladi po to se okrenuo i duboko poklonio d
amama. - Jeste li povrijeene senjorite?
Stajao je pred njima, s pi toljem jo uvijek u ruci. Amy je utala, ali njeno lice je
prekrivalo duboko rumenilo. Roseta se br e pribra i odgovori:
- Ne, mi smo, na na u sreu, ive i itave, jer ste vi stigli u pravi as da sprijeite ono
najgore. Primite na u najtopliju zahvalnost, senjor! Ja sam kontesa de Rodriganda,
a ova dama ovdje je Amv Dryden, moja prijateljica.
Mariano se utivo pokloni i odgovori:
260
- Ja sam porunik Alfred de Lautreville, milostive senjorite. Hoete li mi pru iti to
zadovoljstvo da vam ponudim svoje usluge?
- Na alost, izgleda da smo primorane na to - nasmije i se Roseta, - jer je moj" slu
ga bez traga nestao.
- On - nasmije se Mariano. - Jedan se sakrio tu iza kola. Hej, mome, doider!
Koija se podi e sa zemlje gdje se bio uurio i dohrama krajnje zbunjen.
- Za to se skriva umjesto da pritekne u pomo svojoj gospodarici? - zapita ga porunik.
- Ah, senjor teniente1, le ao sam pod kolima - odgovori mu sluga.
- Da, ali za to si le ao tu? Jedan tako sna an ovjek kao to si ti, pa taj mora da se uhv
ati uko- tac s desetoricom ovakvih drumskih razbojnika!
- Senjor teniente, to sam mogao, ali sam pomislio da bi me mogli udesiti. Uostal
om, i na senjor Juan Alimpo je isto to uinio. On se sakrio tamo prijeko u bunje.
Sluga pokaza rukom na bunje iz kojeg se sada lagano podi e hrabri Alimpo. Le ao je li
cem na zemlji da od itave nesree ni ta ne bi vidio. Kad se sad oprezno pogledom osvr
nuo i vidio da je opasnost pro la, on iskoi iz bunja, stisnu pesti i prie kolima.
- Ah, kontesa - poe da se hvali e. - Mislio sam da nas ele napasti. Gdje su te hulje
? Ja u ih smrviti i smlaviti!
Mariano mu htjede odgovoriti, ali mu rije zape na jeziku kad je ugledao Alimpa! G
dje li je samo ovog ovjeka vidio? Ovog malog ovjeka, ovo boja ljivo lice, ovu neobinu
bradicu!
Umjesto njega, odgovori Roseta: - Zakasnio si za to tvoje slavljenje. Nisi smio
prije toga da pobjegne !
- Da pobjegnem? Jesam li pobjegao? - zapita on zbunjeno.

- Naravno! I sakrio si se jo uz to!

l Porunik primj. pisca
261- Sakrio? Da, bogme jesam, to lam l morao. Nisam dopustio da me ubiju, ve "am
pobjegao l "a-krio se, kako bih vam onda mogao pritei u pomo,
- Onda si zaista na ao udan nain da nas spa- . ni i - nasmije i "e Roseta. - Uostalom, t
voja uvena pomo bi na alost kasno stigla. Ovdje le e oba razbojnika. Ko li su oni?
Adelardo bija e sjahao 8 konja l dao se ns posao da s oba mrtvaca skine maske. Usl
ijed strahovitog udarca sablje okrvavljeno lice jednog bandita nije "e moglo pre
poznati. Ali kad je Marlflnov "luga obrisao gar sa lica drugog, ka telan uzviknu:
- Santa Lauretal pa to je onaj na bjegunac! Prepoznajete H ga, dona Roseta?
- Stvarno! - slo i se grofica sa njim. - On, njega je kazna brzo zadesila!
Bilo ja dobro to su bili toliko zauzeti tim otkriem te nisu Imali vremena da osmot
re dvojicu husara. Ovi "u se bili pognuli Iznad mrtvaca, l Aelaro je proiaptao: Damonlo, pa to jo naJ Bartolo.
- Pst! Pazi so da nas ne oda ! - opomenu ga Mariano. Onda se on uspravi i upita gr
oficu: - VI poznajete ovog ovjeka, dona Roseta?
Da. On je pripadao jednoj bandi ubojica koja je napala jednog od itelja na eg amku
. Bio je uhvaen,
Mladi pogledom opomenu Adelars, a onda ree nehajno:
- Ova "e itvar mora odmah prijaviti u Poniu, jer ovo mjesto pripada jo gradskom p
odruju.
- A ml? Sto e biti " mojim kolima l jadnim konjima?
- Neka vas ova nimalo prijatna "tvar ne mui vi e! Ja vas molim za dopu tenje da vas ov
ezem U Hodrlgandu.
- O rado, senjor tenlente; Ali, ml nemamo konje"
- Onda emo upregnuti mog konja l konja moga sluge i poi emo odavde, dok e va i ljudi l
moj sluga ostati ovdje da prljav" vlastima ito se odigralo i da uvaju le eve dok i
h ne uklone. Onda bi mogli doi nekim unajmljenim kolima,
26
l
- Bit e najbolje da uradimo kako ite Vi predlo ili, senjor teniente - slo i se Roseta
, - Hajte, ljudi, skinite sa ubijenih konja hamove l iklofllte ih -u stranu! Men
e hvata jeza pri ovom prizoru!
Za tili ns upregnuli su oba konja, i porunik se vinu na kolja evo sjedi te. Uto prie vra
tima koije ka telan l zamoli groficu,
- Moja najmllottlvija konteso, hoete li ml uiniti samo jednu milost? Recite mojoj
Elviri da me nisu ubili, ve da srno mi pobijedili?
- Da, uinit u to, Alimpo - ofoea mu ona, Poruniku zamalo ne ispado e kajasi iz ruku. E
lvira,
Alimpo, to su bila sve imena koja su mu ostala u sjeanju. Zar je bilo mogue da se
tako neoekivano naiao na pravom putu?
- to se tie prijave, nju emo odmah podnijeti - ree ka telan. -" Ovakav razbojniki prepa
d se mora javiti vi im vlastima. To ka e i moja dobra Elvira,
Kod ovih rijei Marlanu najednom bi sve jasno. Dg, ovaj Alimpo je bio ovjek liojl g
a je esto nosio na rukama i ljuljao na koljenima. AH o ovome nije mogao sada misl
iti, jer je grofica dala znak za polazak.
Ka telan je gledao za kolima sve dotle dok ih je mogao vidjeti. 2atim se obrati hu
saru:
-" Zar ne, vi ste sluga ovog oficira? Smije 11 se znati kako se on zove?
- Porunik Alfrt de Lautreville.
- Sto, Francuz?
- Da! Na puk je stacioniran u Parizu.
- Ali vi govorite ipak katalonski toliko dobro kao da ste _ovdje roeni. ta radite
u panjolskoj?
- Hm, to vam no smijem rei - odgovori Adelar-e. - Ml smo naime, do li ovamo u Kataln
iju u jednoj diplomatskoj misiji.
- Ah! - viknu Alimpo. - Onda je va porunik, dakle, diplomata! Ascuas, tako mlad pa
ve diplomata! I uz to oficir koji zaslu uje svako po tovanje. - Okre-riuv i s" koSljaS
u, on nastavi: - Jesi 11 dobro pogledao ovog senjora tenienta de Lautrevlllea? S
to si primijetio?

263- - Ni ta!
- Ah, ipak mora da si ne to primijetio? Koliko dugo slu i na eg milostivog grofa?
- Preko trideset godina.
- Onda ga poznaje i iz njegovih mlaih dana. Sjeti se tog vremena i u poredi na eg grof
a s ovim tenientom de Lautrevilleom! Opa a li ne to?
- Ne! - uzvrati koijas ma ui glavom.
- Ti si magarac! Jesi li me razumio?
- Da - odgovori ravnpdu no koija samozadovoljna lica, kao da mu je ka telan rekao najl
jep i kompliment.
U meuvremenu su se kola pribli avala Rodri-gandi. Rosetu je muilo pitanje tko li je
te razbojnike najmio da izvr e napad. Amy je meutim neprestano gledala u mladia koji
je pred njom sjedio na koi-ja evom mjestu. Tako su sjedili ne izmijeniv i nj jedne r
ijei, dok kola nisu pro la kroz selo i stigla u dvorac. Pred visokom kapijom na ula
zu stajao je jedan visok, mr av ovjek i zaueno promatrao prispjele goste.
- Tko je taj ovjek? - zapita Amy.
- To je senjor Gasparino Cortejo, na notar - objasni joj Roseta.
Mariano je poznavao to ime. Gasparino je bio spomenut kao ovjek po ijem je nareenju
on bio zamijenjen. A gore na kapiji zamka on ugleda u ka-rnenu isklesan veliki
grb sa grofovskom krunom i slovima R i S. Veliina i rasko nost dvorca uini e na .njega
neopisiv dojam. inilo mu se kao da je prispio na mjesto gdje su se zaeli svi njeg
ovi snovi, iz djetinjstva, te skoi sa sjedi ta s osjeajem da e mu ivot ovdje poprimiti
nove oblike.
Notarovo je oko s mrkim uenjem poivalo na mladom oficiru. - to li je ovo? - mrmljao
je on u sebi. - Tko li je ovaj ovjek? Kakva slinost! Pa to je grof Manuel kakav je
izgledao prije tridesetak godina! Da li je ovo samo puka sluajnost ili ne to drugo
?
On primijeti kako ga oficir samo za jedan trenutak ispitivaki pogleda. Ali njemu
se ipak uinilo kao da je taj pogled izra avao neko pitanje u kojem se krila golema
opasnost. Mlade dame su si le sa kola i
264
po le velikim ulaznim stubama. Notar im ljubazna smije ka poe u susret, duboko se pok
loni i ree grofici:
- Veoma sam srean to vas kao prvi mogu pozdraviti. Smijem li vas zamoliti, konteso
, da me predstavite na im gostima?
Kad je Roseta najprije spomenula ime Gasparina Corteja, porunik ponovo upre neobin
o dubok ispitivaki pogled u notara. Kad je pak ovaj uo ime Al-freda de Lautreville
a, njegovim o trim licem grabljivice prijee izraz olak anja. Oficir je bio Francuz slinost je dakle mogla da bude samo puka sluajnost.
Sada su i ostali primijetili dolazak kola te su se iz dvorca pojavili Alfonso, d
oktor Stern"au i senjora Clarissa, da pozdrave goste. Kad su opazili tue konje pr
ed kolima, Alfonso zapita " to je bio uzrok toj promjeni.
- Senjor de Lautreville je bio toliko dobar da nam je posudio svoje konje, po to s
u na i bili ubijeni - objasni mu Roseta.
- Ubijeni? -; zapita zaueno advokat. - Kako to? Tko ih je ubio?
- ovjek koji nam je noas pobjegao.
Ona ispria to se dogodilo i njena pria pobudi kod slu alaca najdublje sa aljenje. Svi s
e srdano za-hvali e mladom oficiru, na njegovoj hrabrosti, ak mu i Gortejo pru i ruku
i ree:
- Ovaj drski napad bit e veoma strogo i bez odlaganja ispitan, jer je istra na komi
sija stigla iz Barcelone na elu s javnim tu iocem koji se sada nalazi kod grofa. Go
spoda bi htjela da samo jo saslu aju kontesu, a onda e biti gotovi s istragom juera nje
g razbojnikog napada pa e odmah krenuti za Pons.
Oni se uputi e grofu kod koga zateko e predstavnike suda. Grof Manuel srdano po elje do
brodo licu prijateljici svoje keri i zahvali se veoma toplo poruniku to je spasio obj
e djevojke.
- Oh, molim vas - branio se Mariano - pa to nije bilo nikakvo juna tvo. Ako sam i ta
spasio, onda je to samo mogla da bude novarka, a ne ivot milostivih senjorita.
265- Ne - upade mu u rije Roieta. - Ml vam M moramo zahvaliti za naS ivot. Smatraj
te neS
dom va im, genjor tenientt! Nipo to van neemo pustiti da brzo odete iz Rodrigane,

Mariano napravi odbojni kret ruke i odgovori: - Jg sam izvr io svoju du nost kad sam
vas dopratio do Rodrigande, Bli ne mogu sebi dopustiti da zbog toga zloupotrebl
m vaJu dobrotu,
- To nede biti nikakva zloupotreba - upade rmi brza grofu rije. - Vi ete nas obave
zati na joi veu zahvalnost ako prihvatite na poziv. Oekujem s punim pravom da se ko
d nas odmorite od napornog puta. Hosta e vam odmah pokazati va e odaje.
Grof ne izgovori ove rijei samo iz utivosti. Bio je slijep i nije mogao vidjeti of
icira, ali imu je UO glas, i u tom glasu bilo je neeg neobja njivog to se toliko dojm
ilo slijepog starca. Notar je bio takoer prisutan te je mogao usporediti crte ove
dvojice. Morao je u sebi priznati da su neobino slini, pa je zato odluio da bude n
a oprezu.
Kad su se nakon izvjesnog vremena rastali, jedan sluga povede porunika u odaj koje
"u bile za njega odreene, Dobio jt tri prostorija, predsoblje, dnevnu i spavau so
bu. U dnevnoj sobi on odlo i sablju i ue u spavau sobu da se umije. Tu je stajala ke
ltelanka koja je bila do la da pogleda da li je sve u redu pa se sada veoma iznena
di, uv i njegove korake ona "e okrenu prema vratima. Znala je da je gost francuski
oficir, pa je htjela da ga posravi veoma utivim poklonom. Tada joj pade pogled na
njegovo lice i - ona zaboravi na svoj poklon. Krupnim, rajarogaenim oima ona ga uk
oeno pogleda i viknu;
- Gospode Bo e, pomozi mi! Grof Mamuel!
Ovaj uzvik uini na Mariana takav dojam da je morao ustuknuti jedan korak, ena koja
je tu gtajala pred njim bija e mu poznata. Nekada je le ao u nj-nom krilu i esto gle
dao u to dobroudno gojazno i blistavo lice. On naumi da se raspita.
- Elvira l Zer ne, vi ste ks telanka Elvira?
- Da -- potvrdi ona duboko udahnuv i arak. - Vi me poznajete, senjor?
268
- Da, uo mm vata" mula da o vama govori. AU
recite mi za to ste me malo prije nazvali grofom Ma-nuelom?
- Senjor ttniente, pa to je eudeino, vi izgledate kao grof Manuel kad rou ji bil
o dveetet godina.
- Stvarno? To j" igra prirod" koja zna ponekad da se na ali.
- Kao da ste mu 12 oiju "redani. Kad bi to vidio moj Alimpo!
- On me je ve vidio.
- Tafino, pa rekli ste da ji goverio o meni.
- Pa li vam je kontesa Rostta isporuila pozdrav od njega?
- Pozdrav od njega? Je li ""e itvarno sozdravio?
- Da.
Njeno se Ue jo vlSe ra iri od ushienja i one, ree blistavih oiju: ,
- Da, takav je moj Alimpo. Poruio mj pozdrave! Oh, kako Ja lijepo to od njega! A
Sto mi je poruio?
- Da nije ubijen.
- Dragi Bo e, da, Cuh od sluge da SU i njega napali. Kakva srea za naSu milostivu k
ontesu to se nslla pod njegovim okriljem!
- Dakako - nasmije i se Mariano - on vam je poruio da ja veoma hrabro pobijedio.
- To vam vjerujem, da, vjerujem vam! Moj Alimpo je hrabar, oh, tavile, ponekad ova a
n i luaki smion, moram ga malo viSe obuzdati! A sada, senjor tenlcnte, htjela bih
da vaa pozovem u galeriju slika gdje se nalazi grofova "lika. Vidjet ete da ste t
oj "lici slini kao jaje jajetu. Ipak odmorite se prethodno! VI "te se borili s ra
zbojnicima l sigurno ste "traSno u-morni.
Elvira se htjede udaljiti, ali je Mariano zaustavi i reSe;
- Ostanite, senjora, ili mo da nemat" vremena d" mi odgovorite na nekoliko pitanja
?
- Za vas u uvijek imati vremena, senjor teniente, - uzvrati ona. - Vama. i senjor
u SternAuu ne bih mogla ni j"dnu molbu odbiti.
207- Mislite na onog pari kog lijenika? Kakav je on ovjek?
- Oh, to vam je pravi ovjek, da, gotovo isto toliko hrabar i marljiv kao moj Alim
po. On je do ao iz Pariza da povrati vid na em grofu. Najuveniji lijenici su morali pr
ed njim ustuknuti. Juer su ga napali razbojnici.
- To sam uo maloprije. Zar nitko ne zna razlog za to su ga htjeli ubiti? Ima li mo da
nekog neprijatelja?

- On? Neprijatelja? Ne, sigurno ne! Pa njega bi svi ljudi morali voljeti!
Napad na lijenika naveo je Mariana da o tome duboko razmisli. Bilo je van svake s
umnje da je capitano u to umije ao svoje prste. Ali onda, morao je da postoji netk
o koji je elio da lijenik umre i koji je capitana platio za to. Dvorac Rodriganda
je bio obavijen velom mranih tajni koje je morao rasvijetliti.
- Ja u, kako izgleda, ostati ovdje neko vrijeme - nastavi Mariano - pa ete mi zato
oprostiti to elim da se raspitani za ljude koji ive na ovom dvorcu. Smijem li se k
od vas raspitati?
- Kako da ne! Ja u vam rado pru iti svako obavje tenje.
- Lijepo! Prije svega, ovdje se nalazi senjor Ga-sparino Cortejo, Kakav je on ovj
ek?
- Ako bih htjela da budem iskrena, senjor teni-ente, onda vam moram rei da nitko i
v tog Corteja ne trpi. On je ve dugo vremena kao bilje nik kod grofa u slu bi i u pos
lovnim stvarima mu je desna ruka. On je ponosit i mraan i svi ga dr e za ovjeka koji
je znao da za sebe odlino iskoristi grofovo povjerenje, to ka e i moj dobri Alimpo
.
- A onda dona Clarissa? - zapita Mariano.
- Ona se nalazi ovdje kao kcrntesina duena1, ali se mnogo dru i sa Gasparinoim. Pr
avi se da je veoma pobo na, ali nitko je ne voli.
- A mladi grof?
i Duenja - pratilica na dvoru, dvorkinja primj. pisca
268
- Ovaj se tek od prije nekoliko mjeseci nalazi na dvorcu. Bio je u Meksiku.
- Koliko vremena?
- Jo su ga kao djeaka odveli odavde.
- Ah, pa to je neobino! Zar jedan grqf da po alje svoga nasljednika jo kao dijete pr
eko mora u zemlju gdje vladaju krajnje nesreene prilike i gdje ovjeji ivot ne vrijed
i ni lule duhana.
- Oh, senjor, postojali su razlozi zbog kojih je grof tako postupio. Brat na eg mi
lostivog grofa po imenu don Fernando bija e kao mlai sin iskljuen iz nasljedstva. On
je dobio izvjesnu otpremninu i po ao u Meksiko gdje je jeftino kupovao zemlju te
se tako, malo-pomalo. grdno obogatio. Don Fernando se kao mladi plemi borio na st
rani Meksikanaca. Ostao je neo enjen pa je zato htio da drugog sina na eg grofa - on
je tada imao dva Sina - uini svojini nasljednikom, ali je pri toni postavio uvje
t da tog sina on odgoji. Don Manuel je pristao na to, jer se radilo o jednom izv
anredno velikom imanju.
- Djeaka su dakle odveli u Meksiko? Kada?
- Toga se jo dobro sjeam, jer su ba na roendan moga dobroga Alimpa odveli djeaka, nai
me 1830. godine, prvog oktobra.
Marianove oi su se sve vi e irile, a bilo mu sve br e kucalo, no on se svlada i upita:
- Tko je odveo djeaka?
- Don Fernanov zakupac Pedro Arbellez, koji je u tu svrhu do ao iz Meksika u Spanij
u.
- Da li je jo netko bio sa djetetom?
- Samo njegova dadilja: Marija Hermoyes.
- Gdje se ukrcao Pedro Arbellez?
- U Barceloni. Grof i grofica su otpratili svoje dijete do tamo, a i ja sam bila
sa njima. Laa zbog bure nije mogla da isplovi. Zato je Meksikanac ostao jo dvije
noi u gostionici ,EL HOMBRE GRANDE".
Ovo se do pojedinosti slagalo sa priom preminulog prosjaka. Mariano se morao svim
silama potruditi da prikrije svoje uzbuenje, pa je upitao to je ravno-du nija mogao
:
269X
- Da li Je sanjar Cortejo ve tada bio u slu bi kod grofa?
- Da. l
- Je li on o enjen i ima li djece?
- Ne.
- Hm, n znate H mo da ds H ima neka bliske roake koji Imaju djeca?
- Ima samo u Meksiku jednog brata koji ima jednu neudatu ker.
- ivi U don Fernando u Meksiku?

- Ne. On je umro pro le godine!

- I Alfonso ga je naslijedio?
- Da, senjor, On je postao te ki bogetaj,
- Rekoste da je don Manuel imao dva fine?
- Taeno, Ali mu je stariji umro kad je Alfonso oti ao u Meksiko, Hio je u Madridu
u oficirskoj ikeli, tamo ae razbolio od grozpiea kojej je podlegao, Tako ja Alfo
nso ostao jedini sin te ee naslijediti grofovsku krunu,
- Da. Ji je don Alfonsa omiljen?
- Ne. On je bio veoma drase dijete i ja sam ga na mojim rukama mnogo puta dr ala,
Ali u Meksiku izgleda da se sasvim izmijenio. On se vi e dru i sa Cortejom i Clarisa
om nego a svojim ocem i svejom sestrom,
- Hm! A to znate o oni Amv Dryden?
- Ona je Engleskinja, dobra prijateljica naSe kon-tese. Njen otac je navodno veo
ma bogat ovjek. Vile ni ta ne znam.
Onda tam zavr io m svojim pitanjima. Najljep a vam hvala, genjora.
- Dopustite mi da vam i ja pwtavim jedno pitanje, senjor tentente! Jeste li mo da
u "rodtvu s Rod-rigandlma?
- Ne. Ja se zovern Lautreville.
- Dfl l; su Lautrevillei u srodstvu ga Gordobilla-slma? Milostiva grofica, majka
naie kontese, bila je naime iz porodice Cordobllla.
- Ne, mj nismo ni "a njima u srodstvu.
- Onda mi je nepojmljiv" v"la glinogt a na im grofom! - ree ka telanka. - A Md mi joi
recite da li e se moj Alimpo uskoro vratiti?
270
- Sfltvlm sigurno, jo8 danas!
- Hvala vam, senjor teniente! Sad moram pofl. budete trebali mene Ili poslugu, o
nda samo pozvonite.
Elvira se udalji. Mariano, sav uzbuen, poe da seta po "obi tamo-amo. To to je "aana
o bilo je dovoljno da uzburka svaku kap njegove krvi, Ako bi se jednom Ispunile
njegove slutnje, onda bi on bio pravi nasljednik Rodrigande, sin grofa Manuela,
brat grofice Kasete. A Alfonso je bio podmetnuto dijete ije je porijeklo mogao da
"sazna gamo kod notara Gasparina, Mo da je i capitano gnao ne to o tome. Ali kakav j
g razlog ea-pitano imao da ga po alje u Rodrigandu? To Mariana nije mogao shvatiti
. Ako je uistinu bio grofov "in, onda je bilo opasno poslati ga grofu, jer bi bi
lo koja ckol-no"t mogla lako otkriti tajnu,
Dok je Mariano bio zaokupljen tim mislima, u drugoj su sobi sjedili priajui o isto
m dogaaju Ga-sparino Cortejo i Clarlssa.
- Sumnjiva mi je ova porunikova slinost g na-iim grofom - ree Clarissa, "
- Prosto de ovjek ne vjeruje! Grdno sam se upla" iio kad sam ga ugledao!
- I ja, ni ta manje! Tko bi vidio njega i Alfon-sa, ppred starog grofai taj bi sig
urno dr ao Francuza 23 grofovog sina.
- Ovo ml je velika zagonetka. Njegova slinost je i suvi e velika, a da bi bila samo
Igra prirode.
- Da nije mo da capitano...
- Na to cilja , Clarlssa. Jedan razbojnik nikad nije toliko neoprezan. Ja mogu da z
amislim samo jedan jedini razlog. Djeak, koga smo .ml predali brigantima, je mo da
takoer zamijenjen. Mo da eapltano samo misli da ima na eg djeaka," u stvari tko znp ko
ga ima.
- I taj dvaput zamijenjeni, trebalo bi da bude ovaj poruftnlk? Kako je dijete sa
mo moglo da do" u Francusku do porodice Lautravillea?
- Tko bi to mogao znati! U ovom svijetu se dogodi mnogo to ta to ovjek ne bi "matrao
moguim.
271- Moramo biti prepredeni da ispitamo ovog porunika. Neiskusan mladi se lako mo e
izbrbljatl Njegovo e povjerenje brzo stei, a onda je lako sve saznati. Zna li capit
ano ijeg je sina tada zamijenio?
- Ne.
- Pa onda je mogue da je porunik ipak pravi Rodrigana. Mora da postoje razlozi koji
su dali tom razbojniku povoda da mladia po alje u Rodrigandu pod krinkom jednog po
runika.
- To nije tano. Porunik nije odrastao kod razbojnika, pa to se mo e vidjeti na prvi

pogled. Takvu vanj tinu, takvu uglaenost i takvu sipretnost ne mo e se stei meu brigant
ima. Izgleda da je neobino obrazovan, kako mogu zakljuiti po rijeima koje sam, od n
jega uo. Ne, on nije brigant.
- Ako se bolje zamislim i meni se tako ini. Ako bi on bio dijete koje smo prepust
ili kapetanu, onda sigurno ne bi danas ubio svoje drugove!
- Ba ta okolnost i mene umiruje. Ali ipak je bila slabost s na e strane to nismo zah
tijevali da djeaka ubiju. Tko je mrtav, taj je nijem i vi e ne mo e na koditi. "
- Jo vea slabost je bila, moj Gasparino, to si capitanu potpisao onaj komad papira.
Prosto je neshvatljivo da bi jedan pravnik mogao poiniti jednu takvu glupost.
- Bio sam u njegovim rukama, moja Clarissa.
- To mi ne ide u glavu! Jedan razbojnik nee doi pred sudi ju da nekoga optu i!
- Ne, ali e doi grofu i vratiti inu njegovog pravog sina. Taj mi papir nee na koditi.
Kapetan time samo eli da nam uzme to vi e novaca.
- Kako bi mogao povratiti grofu dijete kad uope ne zna da je to njegov sin!
- On to ne zna, ja sam mu pre utio. Ali bandit je o trouman. On to mo e ispitati. Upra
vo okolnost to se usprotivio da ubije dijete dovodi me do pretpostavke da nasluuje
njegovo porijeklo. Uostalom, stvar je sada veoma jednostavna: ako bude umi ljao d
a mi mo e biti opasan, onda u ga ubiti.
272
14. NOVE ZAMKE
Prisustvo dvoje gostiju unijelo je u umali ivot Rodrigane promjenu i razonodu. to se
ticalo grofa Manuela, on se radovao kad bi mlade sjedila pola sata u njegovoj bo
lesnikoj sobi i razvedrila ga. Osjeao se na neki neobja njivi nain privr en poruniku. Is
to tako, veoma mu se dopalo i spokojstvo Engleskinje, pa su trenuci provedeni s
takvim ljudima zaista mogli da imaju korisno dejstvo na njegovu bolest. Po to su t
ri lijenika napustila Rodrigandu, grof je ostao pod njegom doktora Sternaua ije je
umijee pokazalo takve uspjehe da je ve nakon nekoliko dana mogao izjaviti kako je
kamenac odstranjen. Po to se oronulo tijelo okrijepilo, moglo se .prei na operacij
u oiju. To je bila vijest koja je sve itelje na dvorcu veoma obradovala - sve itelj
e, izuzimajui notara Gasparina, se-njoru Clarissu i Alfonsa.
Bilo je pomalo neobino to su redovite etnje u parku zapoinjale uvijek uetvoro a svr ava
le udvoje. Dok je grof u ivao na verandi u miomirisnom zraku, mladii i djevojke su
se etali medu zasadima cvijea. U tim etnjama, uvijek su bili zajedno doktor Sternau
i Roseta, a porunik i Amy, razlog zbog ega je ak i grof pravio vedre ale. Mariano j
e osjeao kako se u njemu rasplamsava ljubav, a Amy je vidjela u mladiu ostvarenje
svoga ideala, ne razmi ljajui dublje o osjeanjima koja su joj pro imala srce.
Tako je proteklo neko vrijeme a da nikakav dogaaj sa strane nije prekinuo spokoja
n ivot u dvorcu. Tu se italo, etalo, ponekad i izvozilo koijama, sviralo
18 Dvorac Borigana
273i svuda se Mariano pokazao kao savr en ovjek za dru tvo. Samo kad su svirali, on j
e stajao po strani: nije znao da svira klavir
Bilo je to jedne veeri, nekako pred sumrak. Lijenik se nalazio kod grofa u njegovo
j sobi, Roseta se izvela s bratom, a porunik je opet, kao i esto puta ranije, staj
ao u galeriji pred slikom na koju je toliko liio. Kasnije je u ao u susjednu knji nic
u gdje se bilo ve prilino smrailo, tako da nije opazio Amy koja je tu sjedila. Ona
je u ivala u ti ini sumraka predajui se s.novima. Kad je ula Lautrevillea gdje ulazi,
ona se ne pokaza, jer je mislila da. ge on samo proi. Ali on to ne uini, ve prie jed
nom prozoru i pogleda u krajolik to se opra tao od dnevne svjetlosti.
Tako je prosio nekoliko minuta u dubokoj ti ini, a onda se okrenuo mo da da krene rkad inu pogled pade na panjolsku gitaru koja je vlsila blizu prozore na zidu, On
je uae u ruku, sasvira nekoliko akorda, a onda zapaze ntki panjolski ples; u tom
zubaru tonova Amy se nehotice podi e, Gitara je u panjolskoj veoma omiljen instrum
ent, Nju mo ete nai gotovo u svakoj obitelji i srest ete mnoge ljude koji su na njoj
pravi majstori. J Amy je ula takve svirae, Ali rijetko je tko tako lijepo svirao
kao porunik, Zato ona zapljeska, kad je porunik svr io sa svirkom, i ree;
- Bravo! Bilo je to pravo majstorstvo! I vi nam . ka ete da ne znate da svirate!
On se u prv mah zbuni, aJi joj ipak prie i odgovori :
- Ah, mylady, nisam znao da ste ovdje. Uostalom, ja sam samo rekao da ne "nam da
sviram klavir,

- AH za to niste rekli da ste takav umjetnik na

f l tari?
- Zato to imam svoje vlastite poglede na muziku. Muzika je prete no umjetnost osjeaj
a, "vca, a nitko ne eli svoje osjeaje da otkrije javnosti. Ja mogu da slu am koncert
e, i da u ivam u njima, ali ne mogu da iviram crno ito mlilim i osjeam da bj me dru
gi uli.
274
- Govorite U vi to o vlastitim kompozicijama?
- Ja nisam nikad Imao prilike da nauim note. Sviram ono dime me maita nadahne, i
to sviram samo za sebe, a ne za druge.
- Oh, pa vi ste veoma samo ivi. Pjevate li takoer?
- Da. Ono ime me trenutak naahne.
- I nitko ne smije da vas uje? Zar, ni ja, mon-sieur?
- Pa dobro, mylady, otpjevat u vam ne to. Ali to? Nikad nisam nauio "ijednu pjesmu,
pjevao sam samo ono to sam u tom asu osjeao.
- Onda mi otpjevajte jednu - ljubavnu pjesmu!
- Ali tada u biti prisiljen da zamislim, u sebi neku enu kojoj u ljubav l pjesmu po
svetiti!
- Svakako! - refie A"y vedro.
- Da, postoji jedna i na nju Ju misliti 4ek budem pjevao!
S tim rijeima on je povede "naslonjau u kojem je i prije toga sjedila, a onda poe d
rugom kraju pro-stPrije gdje ee spusti na divan, U biblioteci je bila ve toliko m
rano, da mu nije mogla vidjeti crte na lieu.
Nakon Izvjesne stanke ona zau zvuk struna: najprije tihe a onda sve jae tonove i a
kord" koji su se tra ili i najzad utopili u sjetnu melodiju. A onda lady Amy u njeg
ov gle";
"U ljubavi tvojoj sva je vjera moja, moj" najprisnije povjerenje. Ako je volja s
udbine da oel od mene, ja hi l dalje gledati u nebo, odakle e mi sunce oka tvoga,
uvijek vedro, blistavo l fiisto, obeavajui slast i milje, pozdrav "lati da cei mej
a biti,
Onda se zau kratki intermejao u molu, a mtirn se Jo glasnije i ivlje zaori idua stro
fa:
378"U ljubavi tvojoj sva je nada moja,
srea i svjetlo budunosti moje.
Otvore li mi se vrata jednog raja takvog,
ja u ui bez oklijevanja u nj.
Bol i patnja minuloga doba
utonut e u zaborav vjeni.
S bo jim blagoslovom nai emo
istinsku sreu ivota na eg.
Tad se ponovno razlije e intermezzo u duru. Akordi su bivali puniji j zvuniji, melo
dija se sastojala iz vrstih, sigurnih tonskih motiva, a i pjevaev se- glas zaori i
z punih grudi:
"U ljubavi tvojoj ivot je moj,
sva srea moja!
O daj, o daj, da te ljubim,
0 budi moja za sva vremena! Vjeruj otkucaju srca sjetnog
1 vi njoj snazi bila nemirnog." Ti si sunce dana mojih
bez tebe samo no bi bila!
Kad su utihnule strune, u mranoj prostoriji je dugo vladala duboka ti ina. Onda Mar
iano lagano poe da objesi instrument na njegovo mjesto.
- No, mylady? - zapita je on,
- Zar ovu pjesmu niste nikad ranije pjevali? - ree Amy. - Jeste li je tek sada is
pjevali i komponirali?
- Da.
- Pa vi ste uistinu pjesnik! Mogu li samo jo jedno znati! Kome je bila upuena pjes
ma?
- Vama - mylady!
Tek to mu je zatrnula rije, on joj lagano prie pomilova rukom po kosi i ree:
- Nek" vas Bog blagoslovi, mylay! Ja vas volim, ali o tome sada ne smijem govorit

i. Kasnije u vas jednom potra iti u Meksiku ili u svakom drugom kutu ove zemlje...
da doem do sree koju mi samo vi mo ete pokloniti.
Njihove edne, vrele usne stopi e se u dugi po" Ijubac.
276
Onda je iza ao iz knji nice. Ona u njegove korake kako odjekuju dvorcem i utonu u nas
lonja gdje je jo dugo sjedila, plaui od sree i radosti.
Kasnije je ula tandrkanje kola, Roseta se vraala sa Alfonsom. Uz put su sreli list
ono u koji im je predao nekoliko pisama i novina, koje su onda uruili primaocima. I
advokat dobi jedno pismo. Na njemu je bio po tanski ig Barcelone; pismo je glasilo
:
"Senjor!
Upravo sam s mojom ,Penolom" uplovio u luku. Put nam je donio mnogo novaca. Ja va
s oekujem to prije, jer bih htio da ovo godi nje doba to bolje iskoristim i da ubrzo
ponovno isplovim.
Henrico Landola."
Ovo pismo veoma obradova Corteja. On odmah pode svojoj saveznici i viknu tek to j
e za sobom zatvorio vrata:
- Clarissa, dobra" vijest!
Ona se podi e sa divana" na kojem je sjedila i ree:
- Dotora? To volim da ujem. Dugo smo vremena morali da slu amo samo tu ne vijesti. ta
mi to donosi ?
- Landola je sretno uplovio u barcelonsku luku i javlja mi da je napravio dobre
poslove.
- Hoe li onda da poe u Barcelonu?
- Ne, zamolit u kapetana Landolu da doe u Rodrigandu. Na polo aj ovdje je sada toliko
ugro en da se ne smijem nijednog sata udaljiti. Uostalom, obavije ten sam da se i b
rigantski capitano nalazi ovdje. On e oko ponoi govoriti sa mnom.
- Ah - viknu Clarissa - upravo mi sinu jedna ideja! Sad bismo mogli saznati da l
i na porunik stoji u vezi s kapetanom. Pripada li brigantima, onda capitano sigurn
o nee propustiti priliku da govori s njim. Moramo ga promatrati, mo da e i on noas iz
ii u park.
- Ideja ti je divna! Najprije u potra iti poru-nikovog slugu, jer nije iskljueno da s
e capitano ne obrati najprije njemu, a ne neposredno poruniku, to bi svakako bilo
upadljivo.
277Cortejo teae, Nije motao izabrati bolji trenutak za to. Kad ta spu tao "tubama,
on ugleda slugu kako urnim koracima nestade g parunikovoj sobi.
- Ah, ovo mi je dovoljno - promrmlja advokat - ovakva urba se mo e samo vidjeti kad
je nelto ne-oblino va no, ja u "e Ukrasti da osmatram Sto "9 zbiva.
On izae kroz pertal i spusti se niz stube na ulazu u dvorac, koje su bile osvijet
ljene sa dva velika fenjera. S obje strane pru ali su se gusti bekori cvijea u koji
ma se ovjek lako mogao sakriti. Oasparino Cortejo s" uvue u bokor i le e n" "emlju t
ako da ga nitko nije mogao vidjeti, Odatle mu je bilo sasvim Iako do primijti sv
akog kojf bi Iza ao Iz dvorca sa strane prema parku i lumi.
Cortejo je le ao tako valjda nekih pola sata, kad ?geu korake popraene zveketom mam
uzs, Porunik e LiutrevilJe Izae j dvorca, osvrnu se oprezno oko sebe a zatim urnim ko
racima poe sttfbama u pravcu parka.
- Ah I - ornaee "e avuk g advokatovih usana. - Dakle ipak! Najprije u pogledati,
gdje e a sastati!
On izae Iz svog sJtloniSte, zaobie krug koji Je bio osvijetljen fenjerom i minu za
porunikom. Ovaj se nije uope trudio da prigu i bat avojih koraka. Morao je da izigr
ava oficira, te ga zato nitko koji bi ga sluajno sreo u parku ne bi mogao smatrat
i za uhodu. Otuda je advokatu bilo lako da ga slijedi. Nakon nekog vremena poruni
k skrene na puteljak koji je vodio prema usamljenoj breaevoj kolibi,
- Tano? - promrmlja notar, - Tamo u begovoj kolibici e se sigurno srgsti. Ja to mj
esto po"ri"-jem bolje nego oni, pa u im se sasvim blizu prikrasti.
On ne poe ravno sa oficirom, vrt urno minu preko otvorenog travnjaka i "tlle do br
eza, zatim s" probi kros prilino gust cestar l najzad ugleda pred sobom kolibicu,
Ona K oslanjala o sam cestar, bila Ja malena, podignuta samo od tankih stabala
- uslijed ega se mogla uti svaka lole glasnije izgovorena rijeS, Advokat se prlkra
de sa stra nje strane kolibici i prisloni uho na zid. Ah, zaista, on ih u gdje govo

re, NsJ278
prije je "asvim razgovjetno razaznao epltemov glas kad je jedva ujno rekao:
- I tako, dakle, stanuje u dvorcu?
- Da - odgovori porunik gla"om koji uhoda ne prepaznade.
- Kako ti se tako brzo ukazala povoljna prilika. - Imao sam sreu - ili je, eaplta
ne, za vas ta
nesrea - da oslobodim kontesu i njenu prijateljicu od dvojice koji su ih napali.
- Ah! Tko je to bio? Ima l J, osim nas, ovdj l drugih brlganata? Ja du im odmah
stati na put.
- To vam nije potrebno iz dva razloga, prvo, j" sam ih se ve rijs io, n drugo, efli
nisu bili "tuini, .ve su pripadali nama.
- Demonlo! Tko je bio?
- Juanito i Bartolo.
- Nemogue! Kako "u se samo mofli usuditi da uvrijede kontesu?
Zavladala je kratka stanka, a onda kapetan reza ljutilo:
- Tako si, dakle, ti ubio dvojicu svojih drugova! Zna li, kakva te kazna oekuje?
- Smrt - uzvrati Mariano mirno. - Ja ts j", meutim, ne treba da bojim. Jesi li mo d
a za,pevijedio toj dvojici da napadnu kontesu 9
- Ne,
- No, onda sam ih jednostavno ja kaznio. .
- IrnaS 11 pravo na to? Samo Js kao kapttan inoga da izriem kazne.
- Jeda" se od njih bio sakamufllrao crnom kapuljaom, a drugi je premazao lice far
am.
Opet nasta kraa stanka. Najzad porunik nestrpljivo zabrekta j ree odluno:
- Oni nisu ni u kom sluaju bili moji drugovi, Ja nisam lan tvoje bande. Ti si me p
rihvatio i odgojio. Ja spim uglavnom bio kod va", ali ti si zaboravio da .zatra i o
d mene da ti polo im zakletvu. Prema vama, dakle, ja ne snosilm ni najmanju odgovo
rnost.
- Dobro, onda e mi vrlo brzo morati da polo i Bakiletvu,
- Sumnjam da du to uiniti.
370- Mome! - ova rije bija e lagano procijeena L capitanovih usta koji se veoma zaudi
o mu se mladi tako usprotivio. - Je l" to hvala 2a dobroinstva koja sam ti uinio?
- Ne govori mi samo o svojoj dobroti! - zausti . gorko porunik. - Smatra li dobroin
stvom ako dijete silom istrgne iz naruja njegovih roditelja i dovee meu razbojnike?
Prikriveni uhoda nauli u i. - Ah, to je on! I zna da je bio otet!
I capitano je bio iznenaen. On upita Ijutitim glasom:
- Iz naruja roditelja! Silom, otrgnut? Na koga to misli ?
Mariano uvidje da nije razborito postupio kad je dopustio da ga osjeaji toliko po
nesu. Opreznost bi mu zapovjedila da niim ne oda da je u ao u trag onom to se nekad
zbilo. Ali budui da ga je ogorenje toliko ponijelo, on poe jo i dalje i uzvrati:
- Na mene, ni na kog drugog!
- Hm, onda misli , dakle, da su tebe oteli? - zapita oprezno capitano.
- Oteli i zamijenili!
- Da, to je mogue. Ali kakve veze ja. imam sa tim? Ja sam te na ao u umi i ni dan-da
nas nemam pojma tko te je tamo ostavio.
- Nemoj lagati, capitano! Ti si me lino oteo! - viknu mladi l juti to.
- Ja? Doka i to! Ja ti se zaklinjem da te nisam ja uzeo od tvojih roditelja!
- Da, u to se naravno mo e zakleti, jer me je drugi ukrao; ali to je bilo po tvom n
alogu. Ne poznaje li ovjeka po imenu Tito Sertano? Bio je rodom iz Matara.
- Demonio, tko ti je rekao to ime?
- Dalje: Poznaje li gostionicu ,EL HOMBEE GRANDE" u Barceloni? U njoj je u noi izm
eu prvog i drugog oktobra 1830. godine djeak zamijenjen.
- Tko ti je to napunio glavu?
- To je moja tajna!
- Ja. zahtijevam da mi odgovori na ovo pitanje! Ja sam te poslao u Rodrigandu da
motri na crnog Ga280
sparina Cortejo i druge, a ne da plete protiv mene spletke, koje su li ene svakog o
snova. Zato elim da znam tko ti je rekao te la i!

- To nee saznati!
- Saznat u to, jer ja imam mo da te na to prisilim!
- Pah!
.- Misli li mo da da se mojoj elji mo e usprotiviti? Onda u ti dokazati suprotno. Zapovi
jedam ti da se odmah vrati u na u peinu!
Mladi se tiho nasmija, a onda uzvrati: - To ti neu uiniti!
- Ah, dakle, otvoreno protivljenje! - pisnu capitano.
- Da! - nasmija se ponovo Mariano. - Ja u ostati ovdje. to e rei grof Rodrigande za
gospodina de Lautrevillea, ako se ovaj kao nitkov ponese i nestane u tami noi? Uo
stalom, meni se izvrsno dopada u Rodrigandi, i -- dodade on naroito naglasiv i - ja
osjeam svom du om da pripadam ovoj grofovskoj obitelji.
- Mariano, treba li da upotrebim" silu? Ili e ovoga asa izjaviti da e me slu ati, ili u
te zaklati!
- uj najprije to u ti rei! Capitano, ja te ni najmanje ne mrzim - poe Mariano smireni
m glasom. - Ti si me dodu e otrgao od tla gdje je stablo mog ivota poelo da pu ta kori
jen, ali s tvojim dopu tenjem i potporom ja sam dobio sve to je bilo potrebno da po
novo zauzmem mjesto koje mi pripada. Stoga se tebi ne mogu osvetiti, ve ti ka em, m
i smo kvit! Ja jo ne znam to u zapoeti, ali jedno znam, naime, da vam se neu vratiti.
Prisiliti me ne mo e . Ja sam te nadma io u spretnosti i snazi, a lukavstvo ti ne bj
ni ta pomoglo.
- Zaista? - ree s podsmijehom,kapetan. - Ako bih obavijestio grofa Rodrigandu da
si razbojnik?
- Onda e me on prije svega upitati gdje mi se nalaze drugovi i ja u ga, oba vi jes
ti ti.
- ubre jedno!.- prasnu kapetan.
- Budi miran, capitano! Sve dotle dok mi s va e strane ne bude prijetila nikakva o
pasnost, ja u utiti.
281
Ti me poznaje i zna da se mo e osloniti na moju rije, Ja vam nisam polo io zakletvu vjer
nosti i ako elite da me, lukavstvom ili "llom primorate na to, onda ete mi biti ne
prijatelji, a ja u znati da se branim. Eto, to aam htio da ti ka em!
- Je T to tvoja vrsta odluka?
- Da, inoj capitano! Ali uj me, oi me dobro lu e. Ja vidim uprkos tame vrlo dobro da
izvlai no , samo to ti ne vidi da sam ja ve aa vrijeme ovog na eg dugog razgovora imao
apunjen revolver u ruci. Prije nego to bi me tvoj no stigao, ti bi bio les. Djeak j
e postao ovjek, i ja ti ka em da e on kao ovjek i raditi. Zbogom, capitano!
Uhoda 6u kako se mladi brzo udalji.
- Mariano! - viknu capitano zapovjednikim glasom.
Ne u se nikakav odgovor.
- Mariano I - Viknu on ponovb, ali sad mu ton nije bio zapovjedniki ve gotovo boja l
jiv.
Ni sada on ne dobi nikakav odgovor, uo je samo kako odzvanjaju koraci mladia koji
se udaljavao.
- Bo e, on ode! - promrmlja capitano. - On bi htio da se oslobodi, ali to mu nee us
pjeti. Koga Ja Jednom uzmem u svoje ruke, toga ne pu tam lako. Proklet neka je as k
ada sam ga poslao u Rodrigandu! Tko U mu je samo skrenuo pa nju? Moram to sa znati
!
On izae laganim koracima iz brezove kolibice l Izgubi "e Iza grmlja u parku. Tako
je mogao advokat, ne izla ui se opasnosti da ga netko uje, da izae Iz svog skrovl ta.
On se krlSom vrati u dvorac l ponovo uputi svojoj prijateljici koja ga je s nest
rpljenjem oekivala. Alfonso se ve nalazio kod nje, te se oboje prepado e kad u e da je
husarskl porunik zaista onaj oteti djeak.
- Bo e mili, ta sada da radimo? - zapita Cla-rissa. - Dakle, on ve sluti tko je?
- Nasluuje, kao ito sam mogao dokuiti iz njegovih nagovje taja - potvrdi advokat.
282
- onda ml stoji me nad vulkanom iz kojeg mo e ivakog trenutka da sukne lava - ree A
lfonio, sav uzrujan. - Tog nitkova bezuvjetno moramo odmah ukloniti.
- Sto to podrazumijeva pod uklanjanjem? - zapita ga notar,
- Smrt! Samo mrtvac mole da uti, a mi smo ve toliko stavili na kocku, da bi s na e s
trane bila slabost po tejeti ovjeka koji nam mo e biti toliko opasan, Uostalom, on je

samo razbojnik, te bi se njegova likvidacija morala upravo smatrati zaslugom koj

u emo stei kod ljudi koje on ugro ava.
Clarlssa klmnu glavom u znak odobravanja. "Na to advokat re e, duboko zami ljen:
- Razumije se samo po sebi da gft moramo uiniti bezopasnim. Da II e to biti smrt 1
11 neki drugi nain likvidacije, o tome e odluiti moj razgovor s capitanom. Ja u oko
ponoi saznati ega se od njega imamo bojati ili emu se mo emo nadati.
S tom odlukom mora e 8e majka i sin pomiriti. Kratko v.rljeme prije nego Je otkuca
o pononi sat, notar ponovno izae u park. U njemu se nalazilo jdflO skrovito mjesta
nce gdje se obino sastajao sa capitanom. On ga zatoe gdje ga ve eka.
- VI sto ml poruili da doem - ree Cortejo.
- To ml je drago, jer ste me time po tedjeli napornog puta u brda. gdjt? sam zapra
vo morao ja vas da potra im.
- Po kojoj stvari? - zapita ga capitano suzdr- ljlvo.
- Zar jo pitate? - ree notar, prividno zaudan. Ja sam vam dao zadatak koji do danas
jo nije rije en zato to ste ml poslali kukavice, a na ljude,
- Ovo je prigovor iju opravdanost ne priznajem,
- uzvrati kapetan. - Neemo se igrati skrivaa, se-njor, ve emo tu stvar vrlo brzo rij
e iti, elite li da nalog koji ste mi dali bude izvr en?
- Pa jasno! Ja zahtijevam od vas, tavl e, da to obavite ito prije.
- Dobro. Onda u vam rei svoje uvjete.
- Uvjet"? Mislim da smo se o uvjetima slo ili prilikom moj posljednje posjete.
283- Ali prilike su se od tada izmijenile. Ja sam s"; raspitao to se dogodilo. Po
va oj izriitoj naredbi lijenik je bio napadnut samo no evima.
Notar zastade asak, a onda uzvrati:
- Ne. Tako je Bartolo naredio.
- Ne la ite me! - ree kapetan strogim glasom. - Vi ste htjeli da izbjegnete svaku b
uku pa ste naredili ljudima da ne pucaju. Jesam lj u pravu ili ne?
- Imate krivo.
- De! Ja znam to ka em i ne dopu tam da me obmanjujete. Bartolo i Juanito su poginuli
u jednoj drugoj prilici. Sto ih je navelo da napadnu kontesu, nisam mogao da od
gonetnem, ali pretpostavljam da vi nemate nikakve krivice u tome, ali ste krivi
za smrt onog drugog iji su les pregledali predstavnici suda u ovom parku. Za tog o
vjeka platit ete mi jo dvije stotine durosa, a onda emo o ovoj stvari dalje razgova
rati!
- Pa vi tra ite nemogue!
- Vidjet ete da je voema lako mogue. Ja vam se zaklinjem da me ni ta nee odvratiti od
ovog zahtjeva.
Notar kao da se duboko zamisli. Najzad on ree polako, vrebajui oima:
- Mo da u se slo iti s ovim zahtjevom, ako mi budete mogli uiniti jo jednu uslugu. Post
oji, osim lijenika, jo netko koji mi je na putu.
- Ah! Tko bi trebalo da nestane? Tko je to?
- Jedan oficir!
- Caramba! Bit e, izgleda mi, vrlo uzbudljivo! U kom garnizonu se nalazi taj senj
or?
- Nije ni u kakvom garnizonu, ve se sada nalazi na dopustu. Povrh toga, nije panjo
lac, ve Francuz.
- Gdje se nalazi?
- Ovdje na Rorigand"
- A kako se zove?
- Alfred de Lautreville.
- Alfred de... hm! - promrmlja kapetan. - Tog ovjeka ne poznajem.
- To vam vjerujem! - primijeti notar podrugljivo. - Uostalom, premda vam je nepo
znat, izgleda da imate
284
neki obraun medu sobom. On je isti onaj koji je ubio Bartola i Juanita. Hoete li g
a pustiti da ode neka njen?
- Da ga pustim da ode neka njen? Sta vam pada na pamet?. - ree capitano oklijevajui.
- Ali to vi imate s njim?
- Pa rekoh vam ve. On mi stoji na putu. Hoete li preuzeti taj posao? Ako se ne mog
u osloniti na vas, onda u se o-bratiti nekom drugom, koji e me bolje uslu iti nego v

i i va i ljudi.
- Toga bih htio da vidim! Ja ne trpim nikakvu konkurenciju, senjor! Uostalom, ta
j Francuz ionako pripada meni, jer je ubio moja dva ovjeka. Tko me u tome bude om
eo, taj e imati sa mnom posla. Zapamtite to dobro! "
- De, de! Znai li to mo da da se taj momak nalazi pod va im okriljem?
- Ne - uzvrati kapetan - naprotiv, to znai da je osuen na moju osvetu, a nju ne bi
h htio nikome da prepustim. On treba da nestane!
- To znai drugim rijeima: treba da umre?
- Da umre? Ne, nipo to. Ja sa njim kanim ne to drugo uiniti; ali, dajem vam svoju rij
e da vas vi e od njega nee boljeti glava.
Notar je znao na emu je. Ali, on se nije htio odati da je prozreo namjere razbojn
ika te odgovori:
- Povjerovat u vam capitano. Dat u vam, dakle, dvije stotine durosa za onog poginu
log, ali za njih tra im da ovaj Nijemac umre, a Francuz nestane.
- Bit e kako vi elite, samo ete morati da isplatite za Nijemca preostalih pet stoti
na, a za Francuza ete isto toliko namiriti.
- Dobro, dobit ete ih po svr enom poslu.
- Meni je novac odmah potreban. Platite polovicu!
- Sad nemam novaca. Obavite svoju du nost, pa ete primiti sve najednom! Ako vam to
nije pravo, onda u morati da odustanem od posla.
- Kad je tako, bit u obziran prema vama - ree kapetan oklijevajui. - Ali nemojte mi
slit1" da me mo ete prevariti, makar za jedan duro!- Kad ete to obaviti?
- Uskoro. Dan ie ne da lako odraditi. Imate li Joi kakvu primjedbu? Ne? Onda smo
za danas gatovi. bogsnm, senjof!
- Laku noi
Bandit se izgubi, a notar poe lagano prema dvereu,
- Ha, ha, ha! - nasmija s on tiho i podrugljivo preda se. - Mislil U da 6sS me pr
evariti, ti stara pret-vorico, ali ti to nee poi za rukom. Ja u te preu hitriti, te u
ovu stvar uzeti lifino u svoje ruke!
Idueg jutra ui Elvira u Sternauovu sobu, s" kafom na poslu avnjku.
- Hvala vam, lenjora - ree on, - Donesite mi a u mlijeka, danas ne smijem da pijem k
alu.
- Za to ne? - zapita ona zaueno. - Je l" vam mo da nije dobro dragi senjor?
- Ne. Hadi se o neem drugom. Danas treba da obavim ne to pri emu je neophodna smiren
ost svih ivaea, a vi znate da kafa uzbudi krv."
- Onda mora fla je neito vrlo va no!
- Svakako, PmoHtfe se Bogu, da uipijem, genjora." Operirat u na eg dobrog grofa Man
uela,
Ksd ta Blvira u, ona lapuiti peilulavnik s kalom l sva prestra ena sklopi ruke,
- ar oi da operirate? - viknu ona. - o Bo e! 3" l" Mirni
- Da. Ali kakve to veze Ima s poslu avnlkom?
- Pa nisam mogla sa njim da sklopim ruke! To ka e i maj dobri Allmpo, zato sam ga
ispustila.
- Mogli ste ga prethodno spustiti na sto. Uostalom, molim vas da prenesete kaSte
lanu da se pobrine za apsolutni mir U dvoreu. Prozori u bolesnikovoj sobi moraju
nakon operacije odmah biti zastrti. 8 tim u vazi "bratiti ie kontesi koja e vam
dati potrebne upute! A sad vai molim, donesite mi mlijeko!
- Da, AH, dobit dte ga odmah, senjor. Oh, to li e moj Alimpo.rei kad uje za operaciju
! Svo me, idem, trim, letim v"l Nek" Bog da da uspijete!
286
Elvira naeai estavi razbijeno poiue da le i na podu i izae iz sobe kretom koji je na
zvala ,ltoflV a keji je uistinu vile liio na .geganje".
Kad je poslije nekog vremena lijenik stupio u primadu sobu, prisutni navalile na
njega s pitanjima.
- Je l" istina, senjor, da e nag milostivi gpof danas biti operiran? - zapita ga
Clatissa.
- Da.
Tada doktoru prie Alfonso i ree mu mrka Ilea i stroga glasa:
- Senjer, ja vas pe ivam da o ovoj stvari jei razmislite. Jeste li uvjereni da de
operacija USpjetl?

- Ne, ali ja "e nadam",

- Nadate tel - Dakle, vi biste na osnovu jedne nimalo odreene nade pri li Jednom ta
ko Valnom kirur kom zahvatu, Mo ete li preuzeti na itcbe odgovornost pred Bogom i pr
ed svojom savjesti?
- Da odgovori mu doktor, ozbiljno l odlune.
- Onda zahtijevam, kao bolesnikov sin, da pa-zovete u pomo nekoliko istaknutih ki
rurga!
- Ja nisam ni najmanje voljan da se Bonove scene koje su, sreom, pro le bez posljed
ica. Uostalom, za mene je sama elja njegove visosti sasvim doi"oljna, a da bih mo
rao da usmeni u obzir mi ljenja ntkeg drugog,
- Oho! Tko ovdje ima da zapovijeda? -- plHU Alfonia, - Mislim da moja rijefl ovdj
e vlSe vrijedi od rijafil svakog drugog!
- Ni ju kas odvjetnik njegove visosti nisam naviknut da me ne pitate! - dodade C
ortejo.
Doktor Sternau napravi odbojnu kretnju fUkorn i Uzvrati posebno naglasiv i;
- Senjofi, ja vas opominjem da ovdje same li-jinik ima pravo da zapovijeda, l nit
ko drugi! Ops-racija e poeti za dstt minula Sve je spremljeno, l jft oStro odbijam
svaku ometanje!
- To emo vidjeti! - viknu Alfonse,
- Da, te erno vidjeti! - odgovori mu o tro akter, - Ja vai joi jadnom upozoravam da
i najmanje grstovo uzbuenje mo e bit! pa"no, i vi lete biti odgovorni m iv Ito ie b
ude
267- Mi emo prisustvovati operaciji! - ree Alfonso.
- Bit e mi potrebno nekoliko ruku. ini mi se da ovdje ima ljudi kojima nije nimalo
stalo do ozdravljenja njegove visosti, pa u zato odrediti tko e mi pomoi. Kontesa
Roseta, smijem li vas zamoliti da mi pomognete pri operaciji?
- Oh, s kakvom u rado u uiniti sve to bude u mojoj moi!
- To nee prevazii va e snage. Meni je potrebna enska pomo. Mo da e i lady Amy biti tolik
ljubazna da vam se pridru i?
- Hvala vam, doktore", to ste mi poklonili to povjerenje! - odgovori mu Engleskin
ja.
- A ja? - zapita Clarissa.
- Ne bih htio da se muite, senjora? - uzvrati doktor Sternau hladno. - Vi imate s
labe ivce. Kad ste ugledali moju malu ranu, bjli ste toliko slabi da sam vas mora
o pridr ati. Kako biste onda izdr ali du e vremena koliko e potrajati operacija!
- Ali ja odluno zahtijevam da prisustvujem? - ree Alfonso.
- I ja vam jo odlunije moram da odbijem. Nisu mi potrebni gledaoci. Zamolit u samo
jednog gospodina za malu uslugu. Senjor de Lautreville, smijem li se na vas obra
titi?
- Stojim vam rado na usluzi - uzvrati Mariano.
- Zamolit u vas, iako sam uvjeren da ete mi izai u susret, da mi pomognete. Vi znat
e koji prozori pripadaju odajama njegove visosti?
- Da.
- Onda vas molim da se za vrijeme operacije malo prc etate ispod tih prozora. Va e p
risustvo e mi biti najbolje jamstvo da se s te strane ne moram bojati nikakvog op
asnog ometanja.
Porunik se pokloni s pogledom punini razumijevanja i ree:
- Pogaam to mislite i rado vam se stavljam na raspolaganje, jer mi mo e sarno slu iti
na ast to u uzeti u za titu stvar koja e jednom plemenitom ovjeku povratiti njegovo naj
dragocjenije dobro, vid.
283
- ast? - zapita ga podrugljivim glasom Alfonso. - Sramota je slu iti jednom lijeniku
kao pas na lancu.
Na to se Mariano s dva hitra koraka nae pred njim i upita ga:
- Hoete li tu rije odmah povui?
- Ne! - Ijutito odgovori la ni grof. - Stavi e, ja u vam je jo jednom ponoviti!
- Dobro, onda ete mi pru iti zadovolj tinu, uobiajenu meu kavaljerima!
- Vi? Kavaljer? - viknu Alfonso. - Vi ste... La ni don Alfonso ne mogade da nastav
i, jer mu
prie Gasparino Cortejo i vrstom rukom stisnu inu usta.

- Stanite, grof e! - opomenu ga on. - Ovo nije ni pravo vrijeme ni pravo mjesto
za jedan takav razgovor.
- To i ja mislim - ree lijenik. - Uostalom, senjore de Lautreville, ako vam je pot
reban sekundant, ja vam se rado stavljam na raspolaganje. Zamolit u vas i na e mlad
e dame da poete za mnom.
Obje djevojke su bile toliko utuene i prestra ene da bez rijei poo e za njim. I porunik
izae, ne udo-stojiv i ni jednim pogledom one koji su ostali. Ovi su utke saekali dok
nisu zanijemili koraci onih koji su se udaljili, a onda ree notar:
- Ti neopreznie! Zamalo to nisi sve upropastio!
- to bih upropastio? - odgovori Alfonso Ijuti-tim glasom. - Kakav bi bio to u itak
vidjeti lica ovih ljudi, da su saznali da je porunik razbojnik!
- A kakav bi to bio u itak za njih da im je on onda rekao da si tj zauzeo njegovo
mjesto. On ne samo da to nasluuje, ve ak i zna; izgleda mi da samo jo
eli da otkrije
tko si ti u stvari. Ja u se pobrinuti da nam vi e ne dosauje.
- A ovaj lijenik? - upita Ijutito Clarissa. - Zar se nije pona ao kao da je on gosp
odar Rodrlgane?
- Kako se samo pobrinuo da sprijei svako ometanje - ree kivan notar. - Pa ipak emo
mu smetati. On je sam rekao da bi svako uzbuenje mojrlo
19 Dvorac Koriganda
289 koditi bolesniku. Oh, mi emo se pobrinuti da se stari grof toliko uzbudi da opp
racija ne uspije.
Dok su u primaoj sobi smjenjivali pakosne rijei, lijenik se nalazio s djevojkama ko
d grofa. On je postavio dvojicu slugu pred predsoblje a onda zakljuao vrata. Grof
ga je bio ve oekivao, te ljubazno uzvrati njegov pozdrav.
- Koga mi to dovodite, senjor? - zapita ga don Manuel kad je uo lake korake djevo
jaka.
- Kontesu Rosetu i lady Amy u ije se ruke mogu vi e pouzdati nego u bilo iju pomo.
- Hvala, doktore! Vi ste iza li u susret mojoj najprisnijoj elji. Gdje mi je sin?
- On se nalazi u primaoj sobi. Poruio vam je da ga izvinete. Morao sam mu zabranit
i da prisustvuje operaciji.
- Da li e djevojke biti kadre da izdr e do kraja, senjor?
- Mislim da vas mogu uvjeriti u to. One e morati samo da mi dodaju i prihvaaju ins
trumente. Dopustite mi, meutim, samo jedno pitanje. - U kakvom se raspolo enju nala
zite?
Grofovim licem prijee vedar osmijeh koji je izra avao potpuno povjerenje i on odgov
ori prekri iv i ruke:
- Ja sam se posavjetovao sa sobom j sa svojim Bogom te bez ikakvog ustezanja pre
dajem svoju sudbinu u va e ruke. San svlada tijelo, ali duh je i u snu zauzet svim
onim to ovjek osjea, misli i inj dok je budan. Usnio sam da ste mi otvorili oi. Vidi
o sam lijepi svijet, ugledao lice moje dobre keri, i vidio vas i porunika - ali dodade on uzdahnuv i - ali nisam vidio mog sina ve nekog starca iji govor i izraz li
ca nisafn razumio. to je ovo? ujem neko zveckanje.
- To su moji instrumenti.
- Ne bojim ih se. Oni su pomonici va eg duha i va e spretnosti, te ih moram voljeti i
imati u njih puno povjerenje. Kad mo emo da ponemo?
290
- Odmah.
Doktor Setrnau namjesti le aj na koji je grof trebalo da legne, polo i svoje instrum
ente tako da mu budu pri ruci i objasni djevojkama u emu se sastoji pomo koju od n
jih oekuje. Kad se jo jednom uvjerio da ni ta nije zaboravljeno, on prie prozoru. Roseta tiho zagrli oca i dok joj se nekoliko te kih suza slivalo starevim obrazima, o
na mu apnu:
- Oe, on se moli.
- Slutio sam - odgovori joj on isto tako tiho. Osim ono troje urotnika, u ovom t
renutku nije
bilo vjerojatno nijednog ovjeka u dvorcu koji nije od sveg srca po elio da ova te ka
operacija uspije.
I porunik, koji je tihim koracima hodao tamo--amo pod prozorom, nehotice prekrsti
ruke.
- Gospode Bo e - aputao je on skru enim glasom - budi milostiv! Pomozi bolesniku da u

gleda sunevo svjetlo i ja u te slaviti dok budem iv! Amen!

Bilo je proteklo nekih pola sata otkako se Ma-riano nalazio na svom mjestu, kad
se iz dvorca pojavi mladi grof. Bio se spremio za lov i sa sobom vodio na uzici
dva psa. Sluge su mahale glavama to je sin bio toliko okrutan da poe u lov kad se
odluivalo o sudbini njegovog oca.
Ba kad je prolazio pokraj porunika, on ugleda na vrhu stabla vranu. Brzo skide dvo
cijevku sa ramena i nanizani.
- Lijepa meta! Pazite na pticu, Pluto, Pollux! Apport!1
- Huljo! - zazvua mu na uhu neiji glas. Dalje nije ni ta uo, osim nekog brujanja i urn
ljenja. Pred oima mu se ukaza krvavo rumenilo i dah ga iz-dade.
Mariano mu je bio priskoio, stegao ga pod grlo jednom rukom a drugom mu istrgao p
u ku. Pod sna nim stiskom ake nitkov se neujno skljoka na zemlju. To opazi e sluge i prio
. Meu njima se ra-lazio i ka telan.
l Izraz u dresuri pasa - donesi! primj. prcv.
- Oh, sveta gospo! on je htio da puca! - za-pomagao je tiho dobri Alimpo. - Htio
je da omete na eg senjora doktora u operaciji! To i moja Elvira ka e. Sta da radimo
s njim?
- Ni ta - uzvrati porunik. - Ako ga budete izudarali, on e vam se osvetiti!
- On jo nije sasvim mrtav?
- Ne, Nestalo mu je samo zraka.
- Ah, kad bi bio mrtav... ah, ah ... to bi bila... to bi bila golema teta za mlad
og gospodara.
Na dobrom ka telanu se vidjelo da je zapravo htio suprotno da ka e.
- Nemojte se brinuti oko njega! Ja u ga odnijeti tamo odakle nam nee na koditi.
Porunik podi e Alfonsa, unese ga u dvorac, sie niz stube, polo i ga u jednu od podrums
kih prostorija, koju onda zakljua, izvue klju i ponovo se uputi na svoje mjesto.
Samo nekoliko trenutaka zatim kontesa je pozvala
ka telanku da ue u grofove odaje. Kad je, neujna
koraka, stupila u bolesnikovu sobu, ona vidje grofa
- gdje sjedi u jednom dubokom naslonjau i lijenika
koji mu je dotjerivao zavoj na glavi.
- Sad dobro zastrite sve prozore - ree doktor Sternau. - Do sada mi je bilo potre
bno svjetlo, a sad ete morati zastrti i svijetle zidove... ali bez ijednog uma!
U grofovoj sobi se jo osjeao udan miris kloro-forma. Grofovo lice bilo je, koliko s
e moglo vidjeti, mrtvaki blijedo, a glas mu je zazvuao tiho, iako odluno, kad je up
itao:
- Doktore... je li... je li uspjelo? Smijem li se nadati ?
- Hm, da.
- Malo?
- To zavisi sasvim od toga kako se budete pona ali. Ja vas molim da budete sasvim
mirni, don Ma-nuel. Sutra u moi da vi e ka em.
Grof tiho uzdahnu. Roseta meutim uhvati doktora za ruku i apnu mu, a da je otac ne
uje:
- Molim vas, budite prema meni iskreni! "292
Na doktorovom licu zasja ponosna radost. Grudi mu se nadima e kad je od olak anja du
boko udahnuo zrak i on joj odgovori, isto tako apatom:
- Uspjelo je!
- O, Bo e, on e progledati!
- Da! Pst, tiho! Radost je isto tako opasna kao i svako drugo uzbuenje.
Roseta se ne moga e savladati te uprkos prisustva svoje prijateljice i ka telanke za
grli doktora l tiho ga poljubi.
Dobra Elvira zamalo to nije od iznenaenja na-glas povikala kad je ovo vidjela. Sreo
m, ona se ipak svlada, tje ei se u sebi: ,
- Ovo bi trebalo moj Alimpo da sazna. Oh, sveta Laureta, kako e se on zauditi i ob
radovati!
I lady Amy bija e duboko zauena. Lijenik izae za neko vrijeme iz sobe da zamijeni na s
tra i porunika.
- Sta, gotovi ste," senjor? - upita Mariano kad opazi doktora Sternaua. - Kako j
e - nije potrebno da pitam. Va e oi mi nedvosmisleno govore da ste sretni!
- Operacija je uspjela bolje nego to sam oekivao, ali to moramo bolesniku jo neko v

rijeme pre- utiti. Kakva je to pu ka?

- Od on Alfonsa koga sam zatvorio u podrumu - ree mu Mariano.
- Zatvorio? Za to?
Porunik je ispriao to se dogodilo, i lijenik ga je slu ao sa sve veim gnijevom.
- Kakav ovjek! - viknu on. - Kakva sramota! To nije bilo bez neke namjere! I taj
hoe da bude sin svoga oca!
Mariano je tada mogao rei ono to je znao, ali on to zadr i za sebe i ne odgovori ni ta
. Lijenik nastavi:
- Sto kanite s njim uiniti?
- Prepu tam vama, senjor, da vi odluite. Vi morate najbolje znati da li mo e starom g
rofu da napakosti.
293- Da je pucao, ona bi bilo veoma lako mogue da se grof probudi iz nesvijesti i
da time ugroai operaciju. Ali sada... hm, odvedite me k njemu! Govorit u s njim.
Oni poo e u podrum gdje je porunik ostavio la nog grofa. Alfonso u njihove korake i sta
de iza vrata. Htio je obim rukama navaliti na Mariana, ali ga lijenik uhvati za m
i ice i ste e toliko vrsto da se ovaj nije mogao pomai.
- Razbojnici! Banditi! - aa kripa on zubima.
- Psujte koliko vam drago! - ree mu doktor Sternau. - Nas nee dirnuti ono to ka e ovje
k kao to ste vi. Pustit emo vas opet na slobodu, samo bih prethodno htio da vam ka e
m jednu rije.
- Pakujte se i odlazite, hulje jedne! Naredit u da vas izbace kao kofere!
- Samo tiho! Neu vas pustiti prije nego me mirno saslu ate.
- Onda govorite! - ree Alfonso lijeniku zapovjednim tonom.
- elim vam rei da mi je va e pona anje krajnje sumnjivo. Ja dodu e nisam u stanju da dok
uim to je tome uzrok, ali budete li se pribli ili svome ocu prije nego to ja to dopus
tim, ili budete II poduzeli bilo to bi mu moglo koditi,"onda u va e pona anje objaviti
u novinama, a vas u predati sudu.
- Uradi samo to, uradi! - viknu prkosno varalica. - Ja u onda narediti da vas za
to obojicu i ibaju!
Porunik nije mogao vi e izdr ati. Htio je svoju tajnu da sauva samo za sebe, ali se sa
da nije mogao vi e savladati. On spusti aku Alfonsu na rame i ree:
- Usudi se da ka e jo jednu takvu prijetnju i nai e se na podu! Misli li mo da da se ne
ra bojati suda, ti. i tvoji isti roditelji? Nek javni tu ilac odlui da li si ti zaist
a roeni sin grofa de Rodrigande y Seville! Pakuj se!
On zadade Alfonsu jednu tako stra nu u ku da ovaj poleti iz lijenikovih ruku na zid. O
n je zatetura od zida, ali se brzo pribra i poleti uz stube.
- Bo e to sam to uo? - zapita ga lijenik. - Zar oni nije sin grofa Manuela?
Tek sada primijeti mladi gre ku koju je uinio. On prijee nikom preko za arenog ela i ree
- Senjor, znate U da utite?
- Da - ree Sternau jednostavno i srdano.
- Vi ste pravi ovjek. Hoete li mi biti prijatelj?
- Vrlo rado! Evo vam ruke!
- Onda mi ispunite samo jednu molbu! - zamoli ga Mariano stisnuv i lijenikovu desni
cu. - Nemojte rei ni rijei od onoga to ste uli!
- Dobro, utjet u, ali samo pod uvjetom da kasnije mogu raunati kao prijatelj na va e
povjerenje.
- Svakako, da, svakako, senjor.
- Onda neka privremeno bude ovako, premda e me miSjli na to neprestano zaokupljat
i. A sad moram to prije grofu, jer je mo da Alfonso po ao k njemu da uni ti plodove moj
ega truda.
Na sreu doktora Sternaua, Alfonso ne udari tim putem, nego odmah pohita senjori C
larissi.
- Majko! - viknu on u av i u njenu sobu. - Po alji. odmah po oca! Desilo se ne to neuveno
.
Clarissa se sva prestra ena podi e sa svog sjedi ta.
- Oh, dobro nebo, kakVa neopreznost! - ree mu ona Ijutita glasa. - Vie kao da te ni
tko ne bi mogao uti. Sto se dogodilo?
- Bezonost kakvoj nema ravne, nitkovluk, da nebo zaplae! Tvoja djevojka nije bila
u predsoblju, pozvat u sam odmah oca.
Alfonso se urno udalji. Ubrzo se vrati sa bilje nikom i ispria mu to se dogodilo. Gas

parino Cortejo i njegova sulo nica Clarissa prestra i e se do dna du e.

- Sto da radim? Recite mi? - viknu Alfonso, jo uvijek sav uzrujan.
Tada se podi e notar i ree najstro im glasom:
- Da uti , samo da uti ! Ti si poinio u asnu gre ku. Tko ti je zapovijedio da puca pod gr
vim prozorom, hej? Dovodi i sebe i nas i itav na plan u opasnost. Ovdje nam nema dr
uge pomoi, moram poi odmah u Barcelonu kapetanu Landoli. Od njega sam upravo dobio
brzojav u kome mi javlja da ne mo e
294
295doi jer mora lino da nadgleda istovar robe. Razbolio mu se kormilar, iji je to z
apravo posao.
- Kada e poi?
- Najdalje za pola sata. Ali ja zahtijevam poslu nost, Alfonso. ujem li da si iiinio
jo kakvu neopreznost, onda u dii ruke od tebe. Jesi li me razumio, mome? Sad odlazi
!
Alfonso ovo nije oekivao. Jo nikad nije njegov otac sa njim tako govorio. On izae i
z sobe ne usu-div i se da uzvrati nijednu rije.
Bilo je proteklo tri dana kad su u rano jutro, po li u etnju doktor Sternau i poruni
k Lautreville. Lijenik nije za ta tri dana nijednog trenutka napustio grofa, te j
e sada po prvi put elio da udahne malo svje eg zraka. Pred jednom gredicom zasaenom
cvijeem oni naio e na ka telanku koja je brala ru e u kecelju.
- Dobro jutro, senjori! - doviknu im ona izdaleka. - Pogledajte ove prekrasne ru e
! Da, danas moram najljep e ubrati, ka e moj dobri Alimpo.
- A to je to danas? - zapita je doktor Sternau.
- Kako! Zar ne znate? - zapita ona iznenaena. - Zar ne znate da je danas roendan n
a e drage, milostive kontese?
- Ah! Zaista? Oh. onda joj moramo i mi estitati.
- Naravno! Ona je ve odavno na nogama. I milostivi gospodar je budan, on me je up
ravo poslao u vrt. eli je u svojoj sobi darivati.
- O tome mi nije ni ta rekao? - ree lijenik.
- Mo da vas je htio iznenaditi. Pokloni su juer prispjeli. Idite gore u odaje, senj
or. mogli biste da ih okitite cvijeem!
Pet minuta kasnije nalazio se doktor Sternau kod grofa poma ui njemu i ka telanki u s
reivanju bogatih poklona. Onda je gospoa Elvira oti la da pozove Rosetu. Doktor Ster
nau se htjede povui, ali mu grof ne dopusti.
- Ostanite, doktore! - zamoli ga on - va e prisustvo udvostrui! e moju radost.
296
Kontesa se urzo pojavi. Na sebi je imala jednostavnu bijelu haljinu. Ona obojici
pru i ruku, radujui se kao dijete to su je iznenadili, i zahvali se ocu toplim zagr
ljajem.
- Elvira mi je rekla da ste se i vi potrudili da me obraujete. Hvala vam! - ree on
a doktoru Sternauu.
On uze ponovno Rosetinu ruku, prinese je usnama i odgovori:
- To to sam uinio, bila je samo malenkost, ako mi dopustite, onda u se usuditi da o
vaj dan proslavite s jednim pravim poklonom. Smijem li?
Ona pocrvenje i ree:
- Iz va e r,uke svaki mi je poklon drag, ak i onaj najmanji.
- Onda da poku amo. Nek" nas Bog blagoslovi!
S tim rijeima doktor Sternau prie grofu. - Nemojte gledati u prozor, visosti! - za
moli ga on, duboko pro et nadom. Po to je lagano i oprezno skinuo zavoj sa oiju grofa
Manuela on ga upita: - Vidite li va e dijete?
Ovo pitanje je zvualo toliko sveano da je grof dr ao oi sklopljene i kad mu je zavoj
bio uklonjen. Stajao je naslonjen o stol ukra en cvijeem i nije znao to da uradi. Na
jzad se pribra i pro apta:
- Kakav velianstven dan! Kakav sveti .trenutak! Bo e, daj da progledam! - Drhtei cij
elim tijelom, on lagano podi e kapke sa oiju. Sternau je stajao iza njega te mu je
mogao opaziti lice, ali je vidio kako grof podi e ruke i poe nekoliko koraka prema
keri. Sav pro et najdubljim zadovoljstvom, on u grofa gdje ree:
- O svjetlosti! Je l" ovo istina? Nije li to samo san? Ja vidim! Senjore, doktor
e, je li ovo stvarnost?

- Stvarnost je!
- Oe, ti me vidi ! Primjeujem po tvojim oima! - zaklikta Roseta.
Ona se baci u naruje svoga oca. Ovaj bi toliko svladan da se spusti na mekani div
an i sklopi oi.
- Zaboga - zakuka Roseta - on se onesvijestio; sigurno e mu koditi oima.
297
- Budite bez brige, kontesa! - zamoli je doktor Sternau. - Njegova visost je sam
o duboko potresen, nije pao u nesvijest. Oi su mu zdrave, sigurno e izdr ati tu rado
st.
- Da, izdr at u! - pro apta grof bla ena osmijeha. - Ja to osjeani. Mogu li ih otvoriti?
I on ponovo lagano otvori oi. Roseta je kliktala i plakala i ljubila oeve oi; zatim
je pri la lijeniku i bacila mu se bezbri no u naruaj, pa pohitala ocu i ponovo ga zag
rlila, sva izvan sebe. Otac nije mogao da je se riagleda. On je pritisnu uza se.
Grlio ju je i ljubio i zvao najljep im imenima. Najzad ree glasno, prisjetiv i se sv
oje obaveze.
- Ali senjor, pa vas sam sasvim zaboravio! Molim vas, priite bli e da vidim ovjeka k
ome imam zahvaliti za sve ovo!
Sternau mu prie i pru i ruku. Grof ga je dugo gledao u lice, ne prozboriv i ni rijei.
- Da - ree on najzad - takvog sam vas i zami ljao. Senjor, ja vam se ne mogu dovolj
no zahvaliti, znajte da pripadam vama dokle god budem iv! - S tim rijeima on privue
doktora Sternaua "- sebi i poljubi ga, kao da pred sobom ima svoga sina.
- A sad da vidim ostale! - zamoli on lijenika.
- Don Manuel, neka za sada bude ovo dovoljno, - uzvrati doktor. - Nemojte se nap
rezati i saekajte do popodne! To odricanje e vam se isplatiti.
- Zar ni mog sina?
- Ni njega! - zamoli ga Sternau kome najednom sinu udna misao u glavi. - Kontesa
Roseta pripada vama, ostale ete vidjeti u sumrak kad suneve zrake budu izgubile sv
oju o trinu. Molim vas poslu ajte me jo samo ovaj put!
- Poslu at u vas - ree grof. - Ali neu da se sam radujem. Roseta pobrini se da se itav
a Ro-riganda obraduje! Nek" to bude veliko slavlje, i svatko tko ima bilo kakvu m
olbu, neka ti je ka e, ne senjoru Gasparinu, niti Alfonsu, ve tebi i, ako budem mog
ao, ja u je ispuniti! Neka svi moji ljudi danas dobiju izvanrednu mjesenu plau. Oh,
ja u... ja u...
298
On se duboko zamisli, a 6nda se obrati doktoru Sternauu:
- Senjor, imate H roake?
- Majku i sestru - odgovori mu lijenik.
- U Njemakoj?
- Da, u Meinzu.
- Mislite li da mogu da itaim?
- Mo ete, ali ne biste jo smjld.
- Ni par rijei?
- To u vam dopustiti.
- A da li bih mogao ne to da napi em? Samo jedan redak ili dva?
- Da li je to toliko prijeko?
- Da.
- Onda napi ite, ali se ne smijete okrenuti prema prozoru!
Grof prie svom pisaem stolu, izvadi ek i ispuni ga. Onda ga presavi i pru i svojoj ker
i.
- Izvoli, Roseta, dijete moje - ree joj on. - Zamoli ga da ovo primi kao uspomenu
na dana nji dan, ne od mene, ve od tebe, i ne za sebe ve za svoju majku i sestru. J
a mu se ne mogu odu iti za ono to mi je uinio, ali njegovoj majci i sestri mo emo rei k
oliko ga volimo i kako ga nikad neemo zaboraviti!
Ona uze ek i pru i ga doktoru Sternauu koji uini odbojnu kretnju rukom.
- Znala sam - ree ona porumenjev i - ali razumite me: ovaj poklon nije vama namijen
jen, vi nemate pravo da odbijete ne to to ne pripada vama ve drugima.
Po to se on i dalje protivio, Roseta mu prie, stavi papir u ruku i jedva ujno pro apta
:
- Carlos, molim te uzmi ovo!
Nije se mogao vi e braniti. On pru i obadvjema ruku i duboko se zahvali. Onda izae, i

tek kad je u ao u svoju sobu, on vidje da u rukama dr i ek na dvadeset i pet hiljada

srebrnih piastera, uistinu kraljevski honorar koji bi ga odmah mogao uiniti samo
stalnim.Roseta pomisli da je uvrijeen, kad Je tako brzo napustio grofa.
- Ne vjerujem, dijete moje. Ne bi trebalo da misli na novac, ve na ono to mi osjeam
o prema njemu. Srce rni je htjelo prepui, i ja nisam mogao drugaije. To nije nikak
av honorar, nikakva nagrada, jer njegovo je sve to meni pripada, naglasi mu to, R
oseta! A sad po uri i pobrini se da se svi sa mnom raduju!
15. "POHON UPAS"
Senjor Gasparino Cortejo bija e u meuvremenu otputovao u Barcelonu. U luciv ovoga g
rada le ala jr izmeu ostalih laa i jedna sa tri jarbola koja je nx pramcu i krmi nos
ila svoie ime "La Pendola", Ova rije znai na na em jeziku "pero" ili "njihalo". Mo da
je za ovjeka koji se nije razumijevao u brodove bilo neobino to se ovaj veliki, te ki
trgovaki brod sa tri jarbola i nekoliko paluba zvao tim imenom, ali pomorac se s
igurno tome ne bi zaudio. Dodu e, moglo se vidjeti da "Pero" nije bilo sagraeno u ne
kom amerikom brodogradili tu, ali se na lai ipak mogao zapaziti ameriki nain gradnje.
Kljun joj se smjelo dizao do prednje palube, a pramac je o tro sjekao talase. Uz t
o je i s rastom naliio na klipere, pa se tako moglo pretpostaviti da je "Pero; ne
obino brz jedrenjak i da "poput pera" leti talasima. Svakako da su takve lae veoma
podesne za prevrtanje. One esto znaju da "slome sebi kimu", kako bi se pomorac iz
razio, te je potrebna naroita spretnost za upravljanje jednim takvim brodom.
Landola se tog dana zatvorio s Gasparinom Cor-tejom u jednu kabinu kako bi neome
tani mogli da govore o svojim poslovima. Odvjetnik je sjedio pred velikom hrpom
rauna koje je bio proknji io. Upravo je spustio pero i rekao:
- Veoma sam zadovoljan sa vama, Landola. Moj dio iznosi trideset hiljada durosa,
a toliko nisam mislio da u ovaj put zaraditi.
301Na kapetanovom licu se ne pokaza nikakva promjena. On upita hladno:
- Pa kako stoji? Treba li da vam taj novac isplatim, ili ete ga ulo iti u nov posao
? On mi je veoma potreban.
- Zadr ite ga!
- Dobro, u redu! Imate li jo
to da mi ka ete?
- Hm! Da li vam je potreban kakav mornar?
- Uvijek mi je poneki potreban. A kakav je?
- Jedan koji bi nestao.
- Aha! U vodi? - zapita Landola sa sebi svojstvenim osmijehom.
-r- Sto se mene tie, mo e i na zemlji, samo se ne smije vratiti.
- Kao i don Fernano de Rodrigana y Sevilla. Zar ne?
- Pst! - opomenu ga notar, sav prestra en. - Da vas samo netko uje! Ne spominjite t
o ime vi e! Don Fernando je... mrtav!
- Da, jo gore nego mrtav... Izgubljen... u to ti se mogu zakleti! A tko je taj no
vi mornar?
- Jedan to se izdaje za oficira, a u stvari je samo pustolov.
- Milo mi je I Oni su mi najdra i! Gdje se nalazi?
- Na Rodrigandl. Vi ete sami doi po njega.
- Lijepo. Da li je jak?
- Veoma!
- Onda e se braniti?
- Naravno!
- To mu neemo dopustiti! Koliko plaate, senjor?
- Koliko tra ite, capitano?
- Tri stotine durosa za sve. Neprimjetna otmica, bez ikakvog uma, nestanak, bez t
raga i povratka.
- Pristajem, mada znam da e vam prilikom prodaje donijeti lijepu paru. Tih tri st
otine stavite na moj raun. Kuda ete ga odvesti?
- Hm, jo ne znam. Mo da na Borneo ili Celebes. Malajcl rado daju zlato i drago kame
nje za bijelce koje prinose za rtvu svojim bogovima i umrlima.
- Vi ste prokleto fini prepredenko, capitano I
302
Monnarina se nasmija zlobno. - Ni vama ba ne nedostaje tog prokletog prepreenja tva.
Kad mogu da doem po mladia?
- Da li biste mogli sutra navee?

- Na Rorigandu? Da. Dovest u se lijepim kolima. Gdje da se zaustavim?

- Ja u vam izai u susret. Udesite tako da vas sretnem tano u deset na granici grofo
vskog posjeda!
- Lijepo. Vama prepu tani da tamo sve organizirate. To mora da je vjerojatno neki
neobian rnomak, inae se ne biste toliko trudili. Malice otrova hm, i lo bi mnogo br e.
- Mrzim otrov. Na njega se ne mogu osloniti, a osim toga on esto zna i da izda.
- Ne mo ete se osloniti? Ha, ha, ha! U jednoj Staroj knji urini prona ao sam neki novi
otrov, izvanredan! Pokazat u vam ga!
Kapetan otkljua ormari koji je bio ugraen u zidu kabine, gurnu gomilu te kih svitaka
novaca u-stranu i izvue jednu teku po ijem se rukopisu moglo vidjeti da je imala n
ekoliko stotina godina. Nedostajale su joj korice i naslovna strana. On je spust
i preda se i otvori je.
- Divna knjiga! - ree on. - Otkupio sam je za jeftine pare od jednog starog njemak
og kormilara koji ju je, bog bi ga znao gdje, smogao. U njoj se nalaze svi mogui
recepti i sredstva, na primjer ovdje... - I on pokaza prstom na slijedee mjesto:
"ITEM KAKO SE SPRAVLJA DIVAN OTROV ZA SMRT I LUDILO.
Uzeti loni soka Antiaris toxicaria, koj u narodu anar nazvan jeste, pola lonia soka S
trvchnos Tieute, kako se bljuvaa sa otoka Jave zove, etvrt lonia soka Alpkiia galung
a, koji je indijski galgant, i isto toliko soka cas-samumar, nazvan otrovni umbir
. To pustiti da uzavri do polovice i onda pohraniti u jednu bocu. Pet kapi dovol
jne jesu jednog sna nog ovjeka
303ubiti; dvije kapi ludilo donijet e mu da on ne bude znao tko je nekad bio.
Ovo ludilo se slijedeim lijei napitkom: Istucati jedan pehari Capsiuma koji se u nar
odu grmolika paprika zove i na to staviti pola peharia sline jednog ovjeka koga dok
ne zapjeni golicati valja, onda ostaviti da stoji tjedan dana pa na to jednu lic
u o trog octa dodati, zatim to sve promije ati i pospremiti u jednu bocu. Dvije ka.p
i tog finog lijeka u roku od tri dana ludilo izlijeit e.
Nota bene: mo e se spraviti samo u zemlji Aziji i isproban je na mnogim ljudima ko
je Crncima, Malajcima ili divljacima nazivaju."
- Znate li da itate ovo pismo? - zapita ga advokat.
- Da - nasmije i se kapetan. - Ja razumijem njemaki.
- Onda mi prevodite to!
Kad je kapetan bio gotov, notar ga zapita:
- I taj otrov vi imate? Hm! Da li bih mogao dobiti nekoliko kapi?
- Za koga? Mo da za mladia po koga u doi?
- Ne.
-. Onda je to ne to drugo. Ali on vam je avolski skup. Jedna kap stoji pet durosa.
- Ascuas! A djeluje pouzdano?
- Na moju rije!
- Mogu li dobiti deset kapi?
- Da. Iznosi pedeset durosa!
- Dajte mi ih i zabilje ite i tih pedeset na moj raun!
Kapetan zavue ruku u isti ormari, izvadi bocu s otrovom i odbroja deset kapi u jed
nu praznu boicu.
- Izvolite, senjor! Ovo je dovoljno da ubije dvojicu ili da petorica polude. Nad
am se da ete biti sa mnom zadovoljni!
Ovaj razgovor se vodio drugog dana nakon no-tarevog odlaska sa Rodrigande. Treeg
dana, dana
304
slavlja, on se vrati u dvorac. Kad je prolazio kroz selo, bio je veoma iznenaen k
ad je vidio sve seljane u praznikom odijelu. Tek u dvorcu je saznao to se dogodilo
, te odmah ode svojoj sulo nici i ona mu sve op irno ispria.
Kad je poelo da se smrkava, doktor Sternau se ponovno na ao sa Eosetom kod grofa Ma
nuela koji je od njih tra io da mu dovedu sina da ga vidi. Lijeniku ni ta drugo ne pr
eosta no da se povinuje Don Manuelovoj elji.
- Poslat u po njega - ree on i izae u predsoblje. Tu zapovjedi slugi: - Pozovite gr
ofa Alfoosa i porunika Lautrevillea! Ali neka istovremeno uu u grof ovu sobu!
Mariano nije imao pojma o lijenikovom planu. Na sebi nije imao uniformu ve civilno
odijelo; u predsoblju se sudari s Alfonsom koji ga ne udostoji nijednim pogledo
m. Grofu su bili skinuli zavoje sa oiju, pa je nestrpljivo oekivao da vidi svoga s

ina. Kad su obojica u li, pogled mu pade najprije na Alfon-sa, ali odmah zatim pri
jee na porunika. Tada se grof podi e, prie Marianu, ra iri ruke i viknu:
- Sine moj, ja sam progledao! O doi i raduj se!
Pri ovom prizoru poruniku pokulja u lice uzavrela krv, ali se morade svladati. Ka
ko je elio da se baci na oeve grudi! Nije mogao da izusti ni rijei, ali to mu i nij
e bijo potrebno, jer Alfonso odgovori umjesto njega:
- Pogrije io si, oe, ja sam tvoj sin!
Grof uperi svoj pogled na Alfonsa i uzvrati:
- Tko to eli sa mnom da se ali? Vi niste moj sin!
- Ali ja jesam - ree Alfonso. - Zar me ne prepoznaje po glasu?
Don Manuel se zabulji u la nog sina.
- Ovaj glas, on, ovaj glas! - viknu on. - Da, poznajem ga, ali kad sam ga prvi p
ut uo, pomislio sam da ne mo e to biti glas moga sina. A tko je ovaj drugi?
- To ie porunik de Lautreville - odgovori Sternau.
Dvorac Hodriganda
305- Porunik! Oh, senjor de Lautreville, recite, je l to istina!
Marianovo lice ponovo obli uzavrela krv, ali on odgovori: - Visosti, tako je!
Na to grof ispusti glas za koji se ne bi moglo rei da H je bio uzdah ili grcaj. O
n ne dotae nijednog od njih, ve se lagano okrete, spusti u svoj naslonja i ree:
- Roseta, reci gospodi da mogu da idu! Neka samo senjor Sternau ostane!
Alfonso nae u Clarissinim odajama advokata. Oboje su oekivali Alfonsov povratak s
krajnjim nestrpljenjem.
- No? - zapita ga Cortejo.
- Ne eli ni da uje za mene! - odgovori mu Alfonso. - Htio je da zagrli porunika.
- Zar je i on bio prisutan?
- U ao je zajedno sa mnom.
- Demonio, pa to izgleda da je uinjeno po nekom planu! Sto mu je rekao grof?
- Mislio je da mu je sin.
- I kad si ga ti razuvjerio?
- Onda nam je naredio da se udaljimo. Sad je Sternau ostao kod njega.
- Da li on ne to nasluuje ili mo da zna? Srea je da e danas sve biti drukije. Sutra bi m
o da bilo prekasno?
- Danas? Sto e se to dogoditi, ljubljeni moj? - zapita ga Clarissa.
- To ete uskoro saznati. Ukoliko manje njih bude o tome danas znalo, utoliko e bit
i bolje za nas. Odi te rano u krevet i ne brinite se ni za to!
l Cortejo se uputi u svoju sobu, ali je uskoro zatim napusti. Izgledalo je kao d
a se eli malo pro etati po parku, jer se laganim koracima izgubio u tom pravcu. Ali
im je stigao do parka, on podvostrui svoje korake i sti e prije deset sati na grani
cu posjeda. Landola se pojavi tano u zakazani sat. Stigao je u dvopre ntm kolima, s
a est sna nih mornara. Kola su sakrili ispod stabala i ostavili jednog mornara da i
h uva. Ostali poo e prema dvorcu.
- Kako e ii? - zapita kapetan.
- Veoma lako - uvjeri ga notar. - U selu ja igranka, tamo se nalazi gotovo sva p
osluga. I on je tamo, opazio sam ga. Zadnje stube su slobodne. Njima u vas uvesti
u predvorje, a onda u njegove odaje koje nisu zakljuane. Vi ete se sakriti u njeg
ovoj spavaoj sobi, i kad doe, vi ga zgrabite!
- To lijepo zvui, ali kako emo izai iz dvorca?
- Istim putem. Priekat ete dok se ja ne pojavim, jer elim da vas izvedem tek kad bu
dem siguran da nas nitko nee opaziti.
I zbilo se kao to je advokat rekao. Kri om su stigli do stra nje strane dvorca i po to
su na stubama skinuli obuu, u li su najprije u osvijetljeno predvorje koje je bilo
prazno, a zatim u porunikove odaje u kojima nije gorjelo svjetlo. Tu su se sakril
i.
"Budui da su doktor Sternau i Roseta bili kod grofa, Amy i Mariano su bili upueni
jedno na drugo. Don Manuel je dodu e bio pozvao lay Dryen na nekih etvrt sata, ali se
ona ubrzo povukla, jer je grof bio prilino poti ten. Da se ne bi dosaivala, Amy je
predlo ila poruniku da se pro etaju do sela. Posjetili su ventu1 gdje se plesalo uz z
vuke svirala i gitara i onda se vratili u zamak. Pred samim dvorcem Engleskinja
s".zaustavi i upita tiho:
- Monsieur, vi skrivate neku tajnu?

- Da - odgovori joj on nakon krae stanke.

- Zar se ne smije znati to vas to mui?
- Ne sada.
- Nemate li mo da povjerenja u mene, monsieur?
- Oh, kako da ne - uzvrati on. - Ali ima stvari koje ovjek jedva da smije sarnom
sebi rei.
- Da li u moi kasnije to da saznam?
- Mylady, sigurno ete saznati, sasvim sigurno ako... - njemu zaatade rije u grlu.
- Ako... to ste to htjeli rei, monsieur?
- Ako... ako vas budem ponovno vidio!
Na to ga ona uze za ruku, pogleda otvoreno u lice l uzvrati:
l Gostionica primj. pisca
307- Za to da ne! Ja u vas ekati!
- Kako dugo? Oh, kako dugo? Recite mi, mylady! Ona polo i svoju glavicu na njegove
grudi i pro apta:
- Dokle god budem iva!
Mariano joj ni ta ne odgovori ve ju je dugo dr ao zagrljenu, dok ga ona sama ne zamol
i da nastave put. On je doprati do vrata njenih odaja, a onda poe ravno u svoje s
obe. Sav obuzet sreom, htio je da u samoi svoje sobe bude sam sa svojim mislima. U
tonuv i u prekrasan san on stupi, ne slutei ni ta, u sobu koja mu je slu ila kao dnevna
soba i upali svjetlo. Zatim navue rezu na vratima koja su vodila u predvorje i p
oe u spavau sobu da se svue. Tek to je kroio u tamnu prostoriju, on dobi strahovit ud
arac pesnicom po sljepoonici, a zatim jo jedan i on izgubi svijest prije nego to je
mogao,da ispusti bilo kakav glas.
- Dajte svjetlo! - zapovijedi kapetan. - Da pogledamo tog momka!
Donijeli su svjetlo i osvijetlili Mariana.
- Ah, fini momak! - ree Henrico Landola. - Hm, on slii na nekog koga poznajem. Sig
urno u se jo sjetiti. Zapu ite mu usta, uvijte ga u jedro i vrsto ve ite u adima, te napr
avite lijep, miran zave ljaj s kojim neemo imati muke!
Kad su bili gotovi, oni ugasi e svjetlo. Nije pro lo mnogo vremena kad se na prednji
m vratima za-u e kucnji i, po to ih otvori e, notar se tiho u ulja.
- Jeste li ga uhvatili? - zapita on. - Da li se branio?
- De! To mi nismo dopustili! Mornarska ruka zna dobro da udari.
- Da li je jo u nesvijesti?
- Naravno! Mo emo li. da poemo? Vani je sigurnije nego ovdje.
- Onda poite!
Cortejo povede mornare istim putem kojim su do li, pa su tako neopa eni stigli do ko
la. Dvojica mornara su onesvije enog mladia dovle nosili i tu ga spustili. Advokat i
zvadi svoju malu svjetiljku i zapali je,
308
Nije mogao da uskrati sebi to zadovoljstvo da svoju rtvu jo jednom pogleda i da, m
u psovkom po eli dobar put. Traak svjetla obli Marianovo lice i on otvori oi.
- Ah, probudio si se - zaceri se notar. - Tvoj posao na Rodrigandi je zavr en. Nee v
i e nikom ivom koditi. Budi mi zdrav i ne zaboravi me!
S tim rijeima on udari bespomonog mladia u lice pesnicom i dade znak da ga utovare
u kola. Dok su mornari bili ovim zauzeti, kapetan pozva Corteja u stranu i upita
:
- Dakle, kako emo, senjor? Treba li da umre ili...
- Hm, najbolje je da bude mrtav!
- Onda u izgubiti dobru lovinu!
- Zato stavite na moj raun jo dvjesta durosa!
- To je ne to drugo, za tu cijenu se mo e ovakvoj elji izai u susret. Momci su gotovi.
Laku no, senjor! Nadam se da emo se vidjeti prije nego to zaplovim!"
- Jo jednom, da. Onda do vienja!
Kola se otkotrlja e, i advokat se vrati na Rori-gandu. Bio je duboko uvjeren da je
dobio igru. Mo da bi drukije mislio da je nakon rastanka mogao da vidi Landolu. Gus
arski kapetan kiselo se zaceri i pro apta preda se trljajui ruke: - Cortejo i Maria
no, obojica ete mi donijeti gomilu novaca!
Idueg jutra Amy Dryen je ustala ve u ranu zoru. Ne to ju je gonilo da izae u"svje i, ros
om zaliveni park. Kad je iza la iz svoje sobe, ona ugleda gospou Elviru sa ko aricom

u ruci. Ova je pozdravi s dubokim poklonom, a Amy joj se zahvali najsrdanije.

- Kako izgleda, na a dobra senjora Elvira je veoma zaposlena - ree ona.
- Da, moja po tovana dona Amy lady - odgovori ka telanka koja je od svog dobrog Alim
pa vjerojatno nauila da panjolsko oslovljavanje pove e sa engleskim. - Imam, naime,
da ispravim jednu veliku gre ku. Pomislite samo, dona Drvden, juer smo imali svuda
cvijee i vijence, a ba onom koji je najzaslu 309niji za Slavlje nismo stavili niti jedan jedini cvijetak u sobu. To je bila k
rajnja nezahvalnost! Ovo ka e i moj dobri AHmpo.
- Ah, mislite na senjora Sternaua?
- Da, na njega, a na koga bih drugog? Zamislite samo, dona lady, on nije samo iz
lijeio vid na em milostivom grofu, ve ga je i operirao od jedne veoma te ke bolesti! Z
ato je dona Roseta rekla da se. od jutros rano postaram za ru e.
- On je neprestano bdio kod on Manuela?
- Da, izgleda da nema povjerenja u izvjesne ljude koji bi htjeli da sprijee ozdra
vljenje na eg milostivog gospodara. On je energian ovjek, to ka e i inoj AHmpo. ak je i
juer, dok su svi slavili, uvao milostivog grofa. Sad je iza ao U park.
- Onda emo ga mo da sresti. Pomoi u vam da naberete cvijee.
- Oh, kako ste vi dobri, milostiva mylady Amy ona! Ukazat ete mi veliku ast.
Amy je dobro naslutila. Nisu jo bili nabrali ru e, kad ugleda e lijenika gdje dolazi.
On skie e ir i pozdravi ih, i Engleskinja mu prie.
- Smijem li vam se pridru iti, ser, ili ste mo da u mislima zauzeti neim boljim nego t
o bih vam ja, mogla pru iti? - zapita ga ona.
- Vi ste mi od sveg srca dobro do li," mylady - ree on - jer ste vi utjelovljenje o
noga Cime su moje misli zaokupljene. Mislio sam, naime, na vas.
- Na mene? - zapita ga ona s izrazom vragolja-stog uenja.
- Da, i misao na vas odnijela mi je duh u daleku zemlju koja e vam uskoro posati
zaviajem.
- Mislite na Meksiko? Poznajete li ga?
- Veoma dobro. Ja sam projahao od sjeverno-amerikih prerija preko Texasa i Novog
Meksika i onda preko pustinje Mapini stigao u glavni grad gdja sam ostao nekolik
o dana, a zatim po ao u Kaliforniju da upoznam ivot kopaa ruda.
- Ah, vi ste zaista bili u Meksiku? Oh, utoliko e mi dra a biti ta zemlja! - ree ona
. - Morat ete rni o njoj priati, ser. Naime, moram vam priznati
310
da se u asno bojim Meksika, zemlje svireposti i nasilja. Sjetite se samo njene pov
ijesti!
- Da, ta povijest je dakako pisana krvlju, a prilike nisu jo ni dan-danas sreene.
Ali nije tako stra no kao to vam se ini. Meksiko je jedna od najljep ih zemalja na svi
jetu. Ona vam nudi najrjee u itke i prijatnosti, a naroito e vam ivot u glavnom gradu
pru iti veliko zadovoljstvo.
- A ivot u provinciji, ser! Govori se ak i o razbojnikim bandama koje navodno tamo
postoje!
- Mylady, ti razbojnici su vam najotmjeniji kavaliri, kakvih samo mo e biti. Jedno
g lijepog dana e vas napasti i prema vama postupiti sa svom utivo u a ako vas jednom
kasnije voa tih razbojnika bude u nekom dru tvu ponovo sreo, on e vam sa svom uti-vo u p
onuditi ruku i nee ni ta drugo od vas tra iti do da samo zaboravite na tu malu avantu
ru.
- Pa to je vrlo romantino! U takvim sluajevima se, dakle, radi samo o novcu?
- Uglavnom. U udaljenijim krajevima je svakako malo opasnije. Tko tu nije u svak
o doba spreman na sve, taj mo e lako svoju hrabrost platiti smru. Zato se u tim kra
jevima putuje samo s pratnjom. Ipak se takve beznaajne opasnosti ne mogu ni izdal
eka usporediti s opasnostima divlje savane. Tamo je svatko protiv svakog. ovjek j
e svakog trenutka u smrtnoj opasnosti. Tko se tu nae bez dobrog konja i dobrog or
u ja, tko nije dovoljno sna an i nema iskustva, taj bolje da ostane kod kue.
- Da, itala sam o tome. Da li je istina da ljudi koji ive u toj divljini mogu otkr
iti svaki trag ovjeka ili ivotinje?
- Naravno. Samo za to nije dovoljna vje ba, ve, prije svega, o troumnost koju ovjek ne
mo e stei. Ona je uroena u njemu. On mora da poznaje svaka zrnce pijeska, svaku tra
vku, svaku granicu, mora da uzme hiljadu okolnosti u obzir na koje netko drugi ne
bi ni pomislio.

- Jeste li i vi to radili?
- Bio sam primoran - potvrdi Sternau olako.
- Ah, onda ste i vi bili jedan- od onih uvenih izviaa koji provode tako romantian ivo
t?
311On se pokloni s vragoliasti"m ponosom: - Na usluzi, mylady.
- Kad bih mogla samo jednom da do ivim da vidim tu o troumno jednog prerijskog lovca
!
- Ta elja e ram se u Meksiku lako ispuniti, ali ovdje, mylady... ah, da, mo da e vam
se i ovdje pru iti ta prilika, jer vidim trag koji nam mo e poslu iti kao primjer.
Za vrijeme tog avrljanja oni su se bili udaljili od Elvire i njenog cvijea i do li u
onaj dio parka to je graniio sa stra njom stranom dvorca. Obino oko ne bi u pijesku
staze" otkrilo nikakav otisak stopala, ali vian Sternauov pogled, potaknut razgov
orom, prepozna odmah da je tuda pro lo vi e ljudi.
- Neki trag? - zapita ga Engleskinja gledajui pa ljivo stazu. - Ja ne vidim ni ta!
- To vam vjerujem, mylady - odgovori joj Ster-nau. - Svakako je potrebno oko jed
nog Indijanca ili jednog iskusnog prerijskog lovca da iz polo aja pje anih zrnaca zak
ljui da je ovom malo kori enom stazom, za vrijeme noi, netko pro ao.
- Za vrijeme noi? Ser, pa to miri e na neku pustolovinu? . y
- Oh, ne moramo odmah na tako ne to pomisliti - nasmije i se Sternau. Uhvativ i je za
ruke da je zadr i, on nastavi: - Molim vas, ostanite ovdje da stopalom ne izbri ete
tragove! - On se sagnu da pregleda pijesak i ree: - Sad pogledajte mylady! Primjeu
jete li da je pijesak ovdje uga en?
Amy ga poslu a, upre.pogled u pijesak i potvrdi, sva iznenaena:
- Zaista, vidim otisak! l vi mislite da potie od nekog stopala?
- Naravno. On potie od jedne velike izme, od izme koja ima veoma iroku i nisku petu,
otprilike od izme kakvu nose ribari i laari, a ovdje je trag jo jedne druge izme ko
ji odgovara prvom. Sad"dalje! Ovdje desno imate jo nekoliko tragova: ovuda je dak
le pro lo nekoliko ljudi. Ako biste dobro osmotrili rub tih otisaka, onda biste vi
djeti da on nije vi e toliko o tar kakav bi bio da su ti ljudi prije kratkog vremena
ovuda pro li. Oni su, dakle, bili ovdje prije ponoi.
312
- Ali takve izme nitko ne nosi u dvorcu - primijeti djevojka iju znati elju poe da dr
a i ovaj neobian trag.
- Iz toga se dakle mora naslutiti da su ovdje bili stranci - odgovori joj Sterna
u. - Ja poinjem polako da sumnjam.
- Ah, stvarno? - zapita ga boja ljivo Engleskinja.
- Da, ti ljudi su do li iz dvorca. Da vidimo iz kojih vrata!
Oni poo e za tragom prema dvorcu i stigo e do stra njih ulaza kojim su se poslu ili gusar
i.
- Ah! - viknu Sternau. - Pogledajte, kad su odlazili, udarili su drugim putem, n
ego kad su do li. Ti ljudi su iza li ovdje lijevo izmeu bunja a onda po li tamo desno kr
oz park. Dakle, zaista su bili stranci. Ovo mi je veoma sumnjivo. Po urimo! Moramo
to prije, vidjeti kuda su oti li.
Oni poo e za tragam. Amy Drvden je bila iz minute u minutu sve uzrujanija. Ona opaz
i s kakvim izo trenim pogledom njen pratilac promatra i najmanju sitnicu i s kakvo
m sigurno u odreuje pravac. Ona se zaudi, kad je Sternau, stigav i do mjesta gdje je st
aza bila ira a pijesak jo mokar od rose, pregledao tlo s jo veom bri ljivo u nego dotle
rekao:
- Mylady,"ovo je udno. S tim strancima je bio i neko iz dvorca. Pogledajte, ovaj
otisak potie od neke gospodske izme! Ja u ga obilje iti.
S tim rijeima lijenik izvadi list novina i olovku i nacrta prema tragu obrise izme,
tako da je crte sasvim tano odgovarao potplati izme.
- Tako, ovo je jedno - ree on. - A drugo, je jo udnije. Ovuda su pro la dva ovjeka. Op
a ate li da su pete njihovih izama dublje ugazile pijesak nego ooplat one izme?
- Da, ser!
- Oni su, dakle, gazili vr e nego ostali. Sigurno su nosili neki teret koji nije bio
lak. Hajte, mylay, poimo sad malo dalje!
Oni su slijedili trag du e vremena, ne progovo-riv i ni rijei, liad su se najzad zaus
tavili, Sternau ree, sav zauen:
313- Ah, ovdje su stajala neka kola!

- Zaista? - zapita ga Amy Dryden. - Sta e kola ovdje meu zbunjeni.

- To se i ja pitam. Ovdje se zavr ava park. Vidite li tragove kola? Bila"su upregn
uta dva konja. Ovdje su spustili teret koji su nosili, ovdje pokraj kola.
On se sa e da podrobno pregleda otisak koji je teret ostavio u mekanoj mahovini. M
ahovina se bila gotovo posve podigla, te je izgledalo da Sternau nee tu ni ta otkri
ti. Tada mu pogled zape za jednu onisku trninu. On brzo ispru i ruku, skide ne to sa
trna i prinese brzo oku. Bio je sav blijed u licu i uzviknu prestra eno:
- Znate li kakav su to teret iznijeli iz dvorca i bacili u kola?
- Milostivi Bo e, ser, nemojte me pla iti! - uzvrati Amy Dryden boja ljivo. - ta je to
bilo?
- ovjek! Pogledajte ovdje ovih nekoliko vlasi to sam ih na ao na trnu! Zakaile su se
kad su ga spustili. One su duge i crne, skoro iste onakve kakve ima porunik de La
utreville. Te vlasi ne potiu od ene, ve od mu karca.
Sad doe red i na Engleskinju da preblijedje. - Mister de Lautreville? - zapita on
a, duboko prepa-nuta. - Ser, dogodila se nesrea, zloin! Moramo odmah pogledati kog
a nema u dvorcu.
- Hm! - odgovori Sternau duboko zami ljen. - Sve mi ovo dakako izgleda krajnje neo
bino. Ali bilo bi prerano zakljuiti da se dogodila nesrea ili zloin. Ne nalazimo se
u amerikoj pra umi. Mi ivimo ovdje u sreenim prilikama, a na e traganje, kakvo je uobiaj
eno po savanama, samo je raspalilo na u ma tu.
- Nazivate li vi sreenim prilikama i to to su vas htjeli ubiti ovdje u parku i to s
u mene i Rosetu napali? - zapita ona, jo uvijek prepla ena.
- Va prigovor je na mjestu, mylady. Hajte, vratit emo se odmah!
Oni brzim koracima poo e prema dvorcu iji su Se itelji u meuvremenu bili ustali.
- Mylady, ja vas molim, nemojte sada nikome, ni ta rei! - zamoli je Sternau. - Tu s
tvar za sada pre314
pustite meni! Prije svega moramo po tedi ti grofa. On je jo slaba an, te se ne smije
uzbuivati. Odits u primau sobu i ne recite ni rijei o ovome, dok ne budem s vama po
novno govorio!
Amy obea i poe stubama dok se Sternau uputi u stan domaina gdje su, kao to je znao,
u to doba istili obuu svih itelja dvorca. On zatee u tom poslu domaina i njegove slug
e, i bez jedne rijei izvadi list novina. Ubrzo nae izmu koja se sasvim podudarala s
a crte om to ga je nainio po otisku u pijesku.
- ija je ovo izma? - zapita on domaina, koji je zaueno posmatrao to lijenik radi.
- Ona pripada senjoru Gasparinu Corteju - odgovori mu ovaj.
Na to se lijenik odmah uputi ka telanu da se dalje raspita. Tu sazna da su svi u dv
orcu budni, izuzimajui porunika koga Alimpo jo nije bio vidip.
- Doite, senjor ka telano, da ga probudimo! - ree Sternau.
- Da ga probudimo? - zapita ga Alimpo iznenaen. - Zar nam nee zamjeriti ako ga bud
emo uznemirili?
- Ne.
Oni nao e porunikove odaje nezakljuane i prazne. U spavaoj sobi krevet bija e netaknut,
a razni znaci su ukazivali na to da se tu moralo odigrati ne to neobino, ako ne i b
orba. Na podu je le ao komad debelog u eta. Izgledao je kao kraj starog u eta kakav se
upotrebljava pri mjerenju brzine jedrenjaka. e ir koji je porunik imao sino na glavi
, le ao je takoer na podu.
Sad je lijenik bio siguran da se de Lautrevilleu ne to dogodilo. On se raspita u dv
orcu i saznade da ga od jutros jo nitko nije vidio. Brzo se odluiv i, on poe N u Cort
ejove odaje. Tu se ne prijavi, ve ue odmah nakon kratkog kucanja. Odvjetnik je upr
avo pu io svoju jutarnju cigaretu. Izgledao je kao da je veoma iznenaen tom ranom p
osjetom i upita, po to su izmijenili kratak pozdrav;
- Ah, senjor Sternau! ime vas mogu uslu iti?
- S jednim obavje tenjem za koje bih vas zamolio.
315- Onda govorite! Ali budite kratki! Nisam navikao da me u ovako neuobiajen sat
netko smeta.
Cortejo izree ove rijei strogim tonom i izrazom koji jedva da je mogao biti mrkiji
. Sternau ne dopusti da ga to zavede. On prie sasvim blizu notaru, pogleda ga o tro
u oi i ree:
- Sigurno -neu biti op iran, senjor, ako mi va odgovor bude kratak i iskren kao to je

moje pitanje: "Gdje je porunik de Lautreville?"

Advokat nije oekivao ovakvo pitanje. On upadljivo problijedje pa je potrajalo nek
o vrijeme dok se nije pribrao. Onda pak ree utoliko glasnije:
- Senjor Sternau, vjerujem da ste u li u pogre nu sobu. Sta se mene tie taj Lautrevil
le?
- Svakako isto onoliko koliko i svaki drugi na Rodrigandi. Porunik je, naime, nes
tao bez traga.
- Nestao? Onda ga potra ite, senjor! Ako je zaista odmaglio, to me nimalo ne udi. J
a sam ga od prvog dana smatrao za pustolova.
- Ma nemojte, ovdje ima i drugih pustolova - uzvrati mu Sternau mirno. - Tko su
bili ljudi sa kojima ste vi izvr ili napad na porunika i prenijeli ga do kola to su e
kala na ivici parka?
Odvjetnik protrnu. Vjerovao je da ih nitko nije primijetio te je sada po Sternau
ovom pitanju morao pretpostaviti da ih je netko uhodio. Sav prestra en, on pru i ruk
u prema naslonjau koji je pored njega stajao da se na nj osloni. Istog trenutka p
omisli da bi onda sigurno poku ali da ga u tome sprijee. Po to se to nije dogodilo, z
akljuio je da ih rux nije opazio i da se Sternauovo pitanje zasnivalo samo na gol
oj pretpostavci. To povrati advokatu prisebno-st i on odgovori to je hladnokrvnij
e mogao:
- Jeste li poludjeli, senjor, ili poput mjeseara hodate po vedrom danu? Gledajte
da se to prije izgubite odavde, inae u vas izbaciti kako budem znao!
Sternau se na ovu prijetnju nasmije i i "odgovori:
- Senjor Cortejo, bit emo iskreni jedan prema drugom! Otkada sam vas prvi put vid
io, ja sam vas beskrajno zavolio. Ja sam vas zato kri om promatrao i do ao do uvjere
nja da vi tu ljubav i zaslu ujete. Ja
313
vam zato neu vi e dosaivati, pogotovu to mi je namjera bila samo da vam poka em da sam
spoznao va u pravu vrijednost. Ali ako bi moja ljubav prema vama trebalo da bude t
oliko velika da se vi e ne mogu da svladam, onda mi nemojte zamjeriti ako vas iz d
uboke naklonosti prema vama zagrlim i... ugu im! Adios, senjor!
Nakon podrugljivog poklona on izae iz Cortejove sobe.
Advokat osta u veoma tmurnom raspolo enju. - to li je to? - zapita se on. - Kakva p
oruga! Ovaj ovjek me je prozreo i otkrio mi kartu. Moram ga uiniti bezopasnim. Otk
ud zna da su ovdje bili stranci koji su porunika prenijeli do kola i da sam i ja
bio sa njima? Ah, moram ga bezuvjetno, pa stalo to stalo, ukloniti s puta! Nada m
nom su se nadnijeli sami mutni oblaci. Ali ja u razvedriti nebo. I grof e dobiti n
ekoliko kapi otrova. Zapravo, trebalo bi da ga ubijem, ali najprije elim da se uv
jerim da li otrov uistinu izaziva ludilo koje je isto takvo zlo kao i smrt. Luak e
o-nda doi pod tutorstvo, pa e Alfonso postati vlasnik golemog imanja, ba onako kao
da je grof mrtav. Ja u pobijediti, iako se neprijatelji sa svih strana di u protiv
mene! .
Dok je Cortejo govorio ovako sa samim sobom, Sternau pozva sve itelje dvorca, izu
zimajui grofa Ma-nuela, i saopi im da je porunik de Lautreville nestao. Ta vijest i
zazva ope ogorenje, naroito kad Sternau spomenu da je u parku otkrio tragove po koj
ima se mo e zakljuiti da se radi o nasilnoj otmici. On pre uti sumnju koja je pala na
advokata.
Najdublje je bila dirnuta Engleskinja. Ona je pre-klinjala lijenika da poduzme sv
e ne bi li razjasnio tu tajnu. Ona pak zamoli sve prisutne da grofu ne odadu ono
to se zbilo. Posavjetova e se kako bi na najpodes-niji nain prona li porunika te se sl
o i e da ipak postoji mogunost da se de Lautreville dobrovoljno udaljio. Zato su zakl
juili da priekaju jo jedan dan i da se tek onda raspitaju za nestalog oficira najpr
ije u Parizu gdje se po njegovim rijeima nalazio njegov garnizon.
317Sternau se suglasi s tom odlukom, ali u sebi on naumi da ni ta ne propusti ta bi
moglo unijeti svjetlo u tamu. Zato zamoli grofa, ispriavajui se da mora neodlo nim
poslom u Barcelonu, da mu odobri dopust te naredi da mu osedlaju konja. Po to ga j
e Adelardo, porunikov sluga, jo jednom uvjerio da je neshvatljiv nestanak njegovog
gospodara i njemu zagonetan, on uzjaha na konja i napusti dvorac.
I advokat je sa Alfonsom i Clarissom prisustvovao vijeanju u dvorcu, On otkri za to
je Sternauova sumnja ba upravo na njega pala, te jo odlunije naumi da lijenika uklo
ni. Kad je uo da se za njega sedla konj, on odmah nasluti da Sternauov odlazak st

oji u vezi sa porunikovim nestankom. Mo da je lijenik htio da dalje slijedi otkriven

i trag. Stoga advokat krene jo prije njega iz dvorca i zaobilaznim putem pohita p
rema mjestu gdje su za vrijeme noi stajala skrivena kola. Nije imao potrebe da du
go eka jer ubrzo ugleda svoga protivnika gdje dolazi. Sternau je nasluivao da e ga
pratiti pa je zato udario putem prema selu, a onda ipak skrenuo u stranu i do ao n
a spomenuto mjesto da iznova zapone traganje. Da bi otkrio trag kola, nije trebal
o da sja i s konja; on zato krene dalje ne opaziv i skrivenog uhodu. Ovaj ga pusti n
a miru da odja i i vrati se u dvorac.
- Onako je kao to sam mislio - promrmlja u sebi Cortejo, sav bijesan. - Poi e za tr
agom, ali e ga ve na prvom putu gdje se ukazu mnoge koloteine sigurno odmah izgubit
i. Ipak moram brzo raditi da preduhitrim sve eventualnosti.
Kad je Cortejo stopio u zamak, on susrete jednog slugu koji je ponio u sobu grof
a Manuela jutarnju okoladu i u isti as primijetio groficu Rosetu kako se uputila k
a telanu.
- Ah - pomisli on - sad je grof sam. Sad ili nikad!
Cortejo pohita u svoje odaje da uzme boicu koju mu je bio dao kapetan Landola. Uz
put uze u ruku i nekoliko spisa i poe svome gospodaru. Grof je sjedio sam za sto
lom gdje je bio postavljen doruak samo za jednog, te Cortejo bi siguran da se gro
fova ker nee
318
brzo vratiti. Grof je nosio preko oiju zaslon kako bi jo izvjesno vrijeme za titio oi
, ali je izgledao sasvim zadovoljavajue, a vedrina na njegovom licu pokazivala je
sasvim uvjerljivo da je dobro raspolo en.
- Dobro jutro Cortejo, do li ste mi kao porueni - pozdravi grof odvjetnika, kad je
ovaj stupio. - Htio sam vas pozvati nakon doruka.
- Stojim va oj visosti u svako vrijeme i svim snagama na raspolaganju - ree odvjetn
ik tonom najdublje odanosti.
- Znam to, Cortejo, vi ste mi dugi niz godina vjerno i po teno slu ili, i ja se nad
am da e doi vrijeme kad u moi da vam se odu im. Mo da sam ponekad bio i malo netrpeljiv
prema vama, to morate pripisati mojoj bolesti, inae sam vam uvijek bio naklonjen.
I danas, po to mi se povratio dragocjeni vid mojih oiju, ja, osjeam koliko je lijep
o vidjeti sve svoje sretnima. Imate li mo da kakvu molbu?
- Don Manuele, ja nikad nisam izgovorio nijednu elju koja bi se ticala mene - ree
ponosno notar. - Moja molba se odnosi na jednu isto poslovnu stvar. Mogu li vam p
"oitati nacrt novog ugovora za na eg za-kupca Antonia Firenzu?
- Proitati? Hm, ja bih ipak sam poku ao da ga proitam. Doktor Sternau nije ovdje, od
jahao je za Barcelonu, pa me nee iznenaditi ako jednom budem prekr io njegovo nareen
je. Dajte mi ugovor!
Cortejo pru i spise. Za to mu je pri tom zadrhtala ruka? Grofove su rijei bile krive
toj slabosti koja ga je za jedan kratak asak bila svladala. Dakle, lijenik je oti ao
u Barcelonu. Za to? Da li je ve znao da su otetog grol"ovog sina prenijeli tamo?
Grof meutim uze u ruku papir, prie pisaem stolu i sjedne. Zatim dade notaru rukom z
nak da i on sjedne i onda zapoe da ita ugovor. "Zbog njegovih operiranih oiju prozo
r je bio jo uvijek zastrt zavjesom, tako da je u sobi vladala polutama. Radostan t
o se nakon toliko duge slijeposti ponovo mogao da poslu i oima, on poe da ita naglas,
Cortejo je izabrao naslonja koji je stajao pored stola sa dorukom tako da je rukom
mogao dosegnuti do grofove alice. Kako je grofovo glasno itanje ui319nilo svaki drugi um neujnim, on spokojno izvadi boicu iz d epa i otvori je. Grof m
u istom okrenu lea. Cortejo se malo podi e i ispru i ruku sa boicom. On je prinese izn
ad alice, oprezno je nakrete i izbroji dvije kapi koje pado e u okoladu. U tom trenu
tku don Manuel bija e zavr io jednu podu u reenicu i nehotice se okrete, kao da je htio
da vidi da li ga Cortejo pa ljivo slu a, kad ugleda odvjetnikovu ruku nad alicom.
- Sta radite to? - zapita ga don Manuel, sav iznenaen.
- Oprostite, visosti, htio sam samo otjerati jednu muhu! - odgovori pribrano tro
va.
Boicu je dr ao na dlanu tako da je grof, ve i onako slabih oiju, nije mogao opaziti.
Don Manuel se zadovoljan odvjetnikovim odgovorom, ponovo okrete i nastavi da ita.
Kad je zavr io sa itanjem on ree:
- Ugovor je po mojoj elji. Potpisat u ga. Po aljite ga zakupcu da ga i on potpi e!
Onda prie stolu i uze alicu u ruku. Cortejo se podi e, pratei napregnutim okom grofov

e pokrete. U njegovom pogledu nije bilo nikakvog milosra, nikakve blagosti ni kaj
anja, ve samo hladne, bezosjeajne, zvjerske pohlepe. I -tako grof prinese alicu ust
ima nakrete je i isprazni do posljednje kapi, a onda je odlo i. Sobom se zau tihi u
zdah, zadovoljstva. On je dolazio iz usta odvjetnikovih koji poniznim glasom jed
nog sluge upita grofa da li ima jo to da naredi. Ovaj odgovori:
- Imam, dakako, neki manji posao za vas, senjor Cortejo. Namjeravam da doktora S
ternaua zadr im dulje vremena u mojoj kui. Sastavite ugovor slian onom za doktora Ci
ellia, s besplatnim smje tajem i ishranom, i primijetite uzgred godi nju plau od tri
hiljade durosa! Ja u ga predati doktoru Sternauu!
- Jo danas u se dati na posao, visosti.
- Tako, onda smo za sada gotovi. Da ste mi zdravo! Notar se udalji po to se duboko
pokloni. Stigav i u
svoju sobu, on baci spise s podrugljivim osmijehom na stol i ree obuzet bijesom:
320
- Tri hiljade durosa! Onda bi taj momak mogao da ivi kao barun. Ali tako dobro mu
nee biti. Neu mu uraditi ugovor. Sada u odmah poi u Barcelonu za njim. Dok ja budem
odsutan, lijek e stupiti u dej-stvo te tako na mene nee pasti nikakva sumnja, bud
ui da neu biti tu.
Jedva da je pro lo pola sata, on poj aha cestom kojom je prije njega udario doktor
Sternau.
Nakon nekih pola sata od njegova odlaska spusti se Alimpo iz svojih odaja na gor
njem katu i poe grofu da primi nareenje. On je spadao u one kojima nije bilo potre
bno da se prijave te ue kao i obino u sobu ne poslav i prethodno slugu. Sav u asnut on
ustuknu: grof se poput ivotinje uurio u najudaljeniji kut i alosno cvilio.
- Oh, nemojte mi ni ta uiniti! - molio je on cvilei. - Pa ja ne znam tko - tko sam!
Ka telan nije bio nikakav junak, ali ljubav prema gospodaru uli mu hrabrost da ost
ane.
- Visosti! Don Manuele! - viknu on. - Dolazim da vas pitam...
- Oh, ne pitajte me! - zamoli ga grof, prekinuv i ga u rijei. - Ja ne znani - ne zn
am - ne znam ni ta vi e.
- Bo e dragi! - viknu Alimpo. - Sto se to dogodilo! Moj dobri, dragi don Manuele,
ustanite! Dopustite mi da vas podignem!
S tim rijeima ka telan "prie grofu. Ovaj se pak jo vi e uuri u kut, ispru i ruke brane
dreknu:
- Bje ite to dalje od mene! Ja ne znam - ne znam ni ta!
- Ali visosti, zar me ne poznajete vi e? Pa ja sam va vjerni Alimpo!
- Alimpo? A-lim-po? - zapita ga grof prisjeajui se, a onda se lagano uspravi, prie
korak bli e i dodade: - Alimpo, da, tano! Ja sam vjerni Alimpo. O da, sad znam - zn
am. - Ja sam Alimpo!
Njegove ukoene oi ponovo o ivje e. On poe lagano da seta po sobi ne obraajui pa nju na k
ana; mrmljao je as veselo, as aljivo:
81 Dvorac Rodriganda
321- Da, da, ja sam vjerni Alimpo, sad znam tko sam. Ime mi je Alimpo.
Ka telana spopae takav strah da pobje e to je br e mogao svojoj Elviri koju zateCe gdje
glaa rublje.
- Elviro! - viknu on, sav zadihan od brzog tranja.
- Sta je! - zapita ga ona i podi e oi sa svog posla. Kad je ugledala svog mu a, dubok
o usplahirenog, ona ispusti na pod, uz buan tresak, vrelu peglu.
- Santa Madonna." - zakuka ona. Sto se dogodilo? Sto mi izgleda tako oajno, moj Al
impo!
- Da, da, sasvim oajno! - zastenja on tra ei zraka. - Zbog grofa. On je - oh, ah! On
je - on je poludio!
Elvira ustuknu jedan korak i otvori usta da ne to ka e, ali ne izusti nijedne rijei,
te joj usta ostado e irom otvorena.
- Da, da, poludio, totalno poludio! - nadopuni se ka telan.
Tek sada, po to je Alimpo ponovio tu stra nu vijest, Elviri se povrati mo govora. Ali
glas kojim je progovorila nije bio tu an, ve duboko gnjevan:
- Moj vjerni Alimpo, ti si sam poludio!
- Ja?! - zapita je on gotovo Ijutitim glasom. - uj me, draga Elviro, takve uvredl
jive rijei ne dopu tam da mi se ka u! Grof je uistinu poludio!

- Tako! A tko ti je to napunio glavu?

- .Nitko. Ja sam svojim oima vidio.
- Nemogue! Tko zna to si ti vidio, Alimpo! Takva sumnja bija e za njega previ e. On uh
vati
svoju puna nu suprugu za ruku i ree, povukav i je Iz sobe:
- Poi sa mnom, Elvira, pa e vidjeti da sam u pravu!
- Da, odmah! - odgovori mu ona. - Priekaj samo da sklonim peglu!
Ona podi e pogled sa poda na kome se mogao vidjeti nagorjeli otisak vrele pregle,
skloni je na sigurno mjesto i poe za svojim mu em u grofovu odaju. Tamo
322
ga zateko e kako se jo uvijek tiho seta prostorijom, kao da se prikrada, i preda se
govori:
- Da, da, nemojte mi ni ta uiniti, sad znam - znam tko sam; ja sam vjerni Alimpo!
Grof je izgledao toliko unezvjereno da je svaka sumnja bila iskljuena: iz njega j
e zborilo nenad-no ludilo.
Tek to je Elvira bacila prvi pogled na njega, ona poe da lomi ruke i da vie:
- O sveta gospo, istina je, on je poludio!
Zatim pade na stolicu i osta sasvim nepomina. Grof joj u .glas i okrete se prema n
joj, jeziva, ukoena pogleda.
- Poludio? - zapita on. - Tko? Ja sam Alimpo - vjerni Alimpo!
I produ i da hoda po sobi.
- Tri, tri, Alimpo! - pro tenja Elvira. - Pozovi brzo milostivu kontesu.
Alimpo poslu a svoju enu i nakon duljeg tra enja nae Rosetu u sobi Amy Drvden. I ona o
dmah po njemu vidje da se neko zlo dogodilo, te ga upita:
- emu tolika urba. Alimpo!,Sto se desilo?
- Oh, moja milostiva konteso. nemojte se prestra iti! - molio ju je on drhtava gla
sa.
- Bo e ovo ne sluti na dobro! Govori brzo, Alimpo, to se zbilo? "
- Ne to stra no, u asno!
Roseta skoi na noge i uhvati ka telana za rame.
- Netko je, netko je - poludio! - promuca on.
- Poludio? Bo e dragi, a tko, tko?
- Oh, moja vjerna konteso, oprostite mi to vam moram rei! To e vam zadati duboka bo
l. Radi se o don Manuelu.
- Mom ocu? - zapita Roseta, sva" ukoena od uenja.
- Da.
Ona se onda nasmije i i odgovori: - Moj dobri Alimpo, kakva je to grdna zabluda.
- Ne, ne - ree Alimpo. - Don Manuel je zaista poludio. I moja Elvira ga je vidjel
a. Ona se jo nalazi kod. njega.
323
- Kako se pokazuje to njegovo ludilo? - zapita ga Roseta, jo uvijek se smije ei.
- uurio se kao pas u najzabitniji kutak, kad sam u ao u njegovu sobu. Oi su mu bile uk
oene, prestra ene. Cvilio je i molio me da mu ni ta ne uinim, zaboravio je tko je i mi
sli da je sam, ka telan Alimpo.
Roseta pogleda s nevjericom Alimpa, a onda bez rijei zgrabi prijateljicu za ruku
i povue je urno za sobom. Ka telan poe za njima. Kad su u li u grofovu sobu, Elvira je
jo uvijek sjedila na stolici i lomila prste. Grof je i dalje koraao po sobi, poput
make, i neprestano ponavljao iste rijei. Roseta je jo uvijek vjerovala u neku komin
u zabludu. Ali zato je utoliko bio sna niji udarac koji ju je pogodio kad je ugled
ala oca. Pred njenim oima se smre, ona zagrabi rukama zrak da potra i oslonac i pade
u naruje Amy Dryden. Zamalo je ne svlada nesvjestica, ali ona se prikupi, oslobo
di se prijateljice i pohrli grofu.
- Oe, zaboga, to ti je. to ti se dogodilo? - viknu ona.
Grof se zaustavi i pogleda je ukoenim bezizra ajnim oima. - Sto mi je? - zapita je o
n. - Ne" znam. Nemoj mi ni ta uiniti, jer ja sam vjerni Alimpo! - Ove rijei je izgov
orio lagano i tiho.
- Oe, oe! - zakuka prestra ena ki baciv i mu se oko vrata."- Sto ti se dogodilo? Ti si
bolestan. Zar me ne poznaje ?
- Poznajem?"- zapita je on, lagano ma ui glavom. - Ja ne poznajem nikog. Ja sam Ali
mpo.

- Ne, ti nisi Alimpo - odgovori mu ona. - Ti si moj otac, moj dragi otac. Hajde,
prisjeti se!
Uz glasan pla, od kojeg se zdravom ovjeku srce paralo, Roseta se baci na njegove g
rudi. Milovala mu je obraze i razbaru enu kosu, ljubila ga u usta i mr avu ruku, pri
pijala se uz njega svom svojom ljubavlju i svojim bolom. Ali on je ostao hladan
u njenom naruju; najzad ju je odbio od sebe i rekao:
- Nemoj me ugu iti, nemoj mi ni ta uiniti, jer ja znam sada tko sam. Ja sam Alimpo, d
a, vjerni Alimpo!
To je bilo i suvi e za mladu Rosetu. Ona zagrca l pade na divan. Njena prijateljic
a potri prema njoj i zagrli je rukama, glasno plaui, a ka telan i njegova
324
ena zakuka e gorko. Grof je, meutim stajao pred njima, gledao ih staklenim oima i gov
orio:
- Ne plaite! Pa ja vam nisam ni ta uinio, ja sam vjerni Alimpo.
- On, bo e dragi, to da radimo? - zakuka Roseta.
- Zar senjor Sternau nije ovdje? - zapita Amy, sva u suzama.
Tada skoi kontesa Roseta na noge.
Sternau! - viknu ona. - Oh, kako sam ga mogla zaboraviti! Da, samo nam on mo e pom
oi, samo je on kadar pomoi. Ali on je u Barceloni. Alimpo, brzo po alji glasnika za
njim! Neka se odmah vrati!
- Za Barcelonu? - zapita ka telan spreman da poleti. - Gdje se mo e tamo nai?
- Ah Bo e, to ne zmam! - Po alji trojicu, etvoricu, petoricu, glasnika, neka lete, ne
k" tjeraju konje dok ne skapaju, samo da ga to prije nau! Brzo, brzo! Ovdje je sva
ka minuta dragocjena.
Roseta ne pomisli na svoga brata, ne pomisli nj na koga drugog, ve samo na svoga
dragana. Ka telan po-" hita prema stajama, i ve nakon nekoliko minuta poletje e tri g
lasnika na najbr im konjima iz Rodrigande.
Alfonso je stajao u sobi senjore Clarisse kraj prozora. Kad je vidio jahae na kon
jima, on se obrati svojoj majci:
- Mora da se ne to neobino dogodilo. Grof je upravo poslao tri glasnika.
- Ah! Kuda?
- To je te ko rei. Pojurili su desno prema cesti za Mataro ili Barcelonu.
- Ne bih mogla da se sjetim nikakvog razloga. Zar se ne bi htio odmah raspitati,
sine? U na oj situaciji sve je znaajno, pogotovu jedan tako neobian dogaaj kao to je
ovo upuivanje trojice glasnika u isto vrijeme. ovjek nikad nije dovoljno oprezan.
Alfonso otvori prozor i mahnu Alimpu, koji se upravo vraao iz staja.
325- Tko je poslao onu trojicu glasnika? - zapita on, kad je ka telan u ao u Clariss
inu sobu.
- Ja, milostivi gospodaru - odgovori mu Alimpo. . - Kuda?
- Za Barcelonu.
- Po ijem nareenju?
- Milostiva kontesa je tako zapovijedila.
- Ah! ta e ti ljudi u Barceloni? I to trojica u isto vrijeme!
- Treba da potra e senjora Sternaua. Ka telan nije imao ni najmanje po tovanja prema
Alfonsu, stoga mu je ovaj morao naprosto svaku rije da izvlai klije tima iz usta.
- Za to tra e lijenika? - zapita ga mladi grof dalje.
- Njegova visost, don Manuel, se iznenada razbolio. ini mi se da je njegova visos
t poludio.
- Poludio? Caramba! - Ovu psovku Alfonso izusti prestra enim glasom. Neki bi pa ljiv
i promatra mogao lako otkriti kako mu je oko zablistale. Onda ree ka telanu: - Dobro
je. Ja u se odmah pojaviti.
Tek to je Alimpo za sobom zatvorio vrata, kad Clarissa skoi na noge, zgrabi svoga
sina za ruku i zaklikta:
- Pobijedili smo, Alfonso, pobijedili! Zna li tko je to ludilo izazvao? Tvoj otac
!
- Ah! Nije mogue! Zar se mo e izazvati ludilo kod ljudi koji su jo prije jednog sata
bili zdravi?
- Dakako. Tvoj mi otac nije ispriao nikakve pojedinosti, ali mi je jo sino spomenuo
da e se grofu danas ne to dogoditi.
- Demonio, to je bilo mudro od njega! Nije umorstvo, a ja sam ipak nasljednik!

Dok se ovo zbivalo na Rodrigandi. advokat je jahao cestom za Barcelonu. Ali ne d

ugo zatim, on skrene na jedan puteljak. Ovaj je vodio preko sela i sala a. Sternau
nije poznavao ovaj kraj te se morao dr ati, kao i kola iji je trag slijedio, ceste
. Po to je advokat udario kraim putem, mogao je stii mnogo ranije od lijenika i pobri
nuti se da ovaj ni ta ne sazna.
320
Kola su bila posuena od vlasnika gostionice "E! hombre grande". Kad je stigao u B
arcelonu, advokat poe pravo k njemu i ree mu da ne daje nikome, tko ga bude pitao
obavje tenja, kome je posudio kola. Onda se on uputi u luku da potra i Landolu koga
i nae na brodu.
- Ah, senjor Cortejo - pozdravi ga kapetan. - Nisam vas tako brzo oekivao, ali mi
je ipak drago to ste do li. Ja sam, naime, gotov i papiri su mi svi u redu. Mogu d
a isplovim.
- To je odlino.
- Odlino? Nadam se da se nije ni ta neprijatno dogodilo.
- Ne. Moram vam samo rei da su primijetili va a kola i da nasluuju koga ste U njih u
tovarili. Mo da e za jedan sat stii u Barcelonu netko koji vam je slijedio trag.
- Lijepo, onda neka skoi u vodu i neka zapliva za mnom. Imate li vremena da sredi
mo raune?
- Da.
- Dobro, bit emo za etvrt sata gotovi, a onda emo dii jedra. Plima je ve nastupila.
- A va zatoenik?
- Osjea se dobro. Le i dolje u brodu; dosad nije smio ni da progovori ni da okusi j
elo i vodu.
- On mora da umre! Mislite na na dogovor!
- Budite bez brige! Poite sa mnom dolje u kabinu, senjor!
Pola sata kasnije Cortejo se ponovo na ao na kopnu, a laa "La Pendola" di e sidro i i
splovi na daieki put.
Kad je doktor Sternau napustio Rodrigandu, trag kola koji je slijedio doveo ga j
e na glavnu cestu koja povezuje Leridu s Barcelonom. Tu se pomije ao sa mnogim dru
gim tako da je traganje postalo nemogue. Za Sternaua je postojao samo jedan oslon
ac, znao je, naime, po otiscima stopala koje je ugledao u parku, pribli an broj lj
udi -koji su u kolima sjedili. Ali i to je bilo veoma nesigurno.
327t:
Sreom, na mjestu gdje put iz Rodrigane skree na glavnu cestu staja e neki pastir to je
napasao stado merino ovaca na strnji tu. On je imao prekrivene taljige te je Ster
nau mogao pretpostaviti da je pastir i preko noi bio na polju. On pojaha prema nj
emu i upita ga nakon kratkog pozdrava:
- Jesi li pro le noi ovdje spavao?
- Da, senjor - odgovori mu pastir.
Lijenik mu iznese srebrnjak i upita dalje: - Da li je za vrijeme noi bio iv promet
na cesti?
- Ne. Pro la su samo jedna kola. Ovom cestom tu, prema Rodrigandi.
- U koliko sati?
- Sat prije ponoi, mo da i ranije. Vratila su se dva sata kasnije.
- Tko je sjedio u njima?
- Bilo ih je povi e. Nisam prepoznao nikoga. " - Kakvi su konji bili upregnuti?
- Jedan alat i jedan bijelac.
- Zar nisi vidio kako su ljudi bili obueni?
- ini mi se da su imali bluze i kape kakve se viaju u mornara.
- Dobro, hvala ti. Adios - zdravo!
Sternau pojaha dalje. To to je uo, pru ilo mu je ipak oslonac. Uz put se zaustavljao
kraj svih drumskih gostionica i raspitivao da li su tuda pro la kola, ali nije mo
gao ni ta odreeno saznati. Zbog toga je sporo odmicao. Najzad, nakon nekih tri sata
jahanja, on sti e do jedne usamljene vente pred kojom je stajalo nekoliko jasala
kao znak da se putnik tu mogao odmoriti upregnutim i osedlanim konjima. On sjaha
, veza svog konja za jasle i ude u onisku gostionicu gdje porui a u vina. Gostioniar
je bio veoma go-vorljiv starac. On odmah zapoe sa Sternauom razgovor o vremenu i
o hiljadu drugih stvari koje lijenika nisu nimalo zanimale. Najzad ga starac zapi
ta:

- Kuda je senjor naumio?

- Tra im kola koja mora da su ovuda pro la.
- Kola? Hm! Mo da sam ih vidio. Ja sam star, ne mogu vi e mnogo da pomognem. Zato uv
ijek sjedini kraj prozora. Kakva su to kola bila?
- Jedan alat i jedan bijelac bili su upregnuti u kola u kojima je sjedilo vi e lju
di, obueni kao mornari.
- Aha! - kimnu potvrdno glavom. - Kad se to dogodilo?
- Mo da su na nekih tri sata prije ponoi oti li i nakon nekih etiri sata vratili se ov
im putem. Jeste li ih vidjeli kad su pro li?
- Ne, senjor, oba puta je bilo mrano kad su pro li, ali prvi put kad su se odvezli,
svratili su kod mene.
- Ah! Dat u vam ovaj zlatnik ako mi budete rekli kome kola pripadaju.
Stareve oi zablista e od radosti. Njegova venta bija e uboga kuica, inilo se "da nije bi
o imuan, te mu je zato zlatnik bio dobro do ao.
-"Dajte ga, senjor! - ree on mljackajui ustima. - Za ovaj zlatnik dobit ete vi e nego
to tra ite. Kola pripadaju jednom gostioniaru u Barceloni. U to se mogu zakleti.
- Da H je i on bio u njima?
- Bo e sauvaj! S Landolom nije dobro jesti tre nje.
- Tko je Lnadola?
- Pomorski kapetan, ija se laa zove ,La Pendola".
- Kakve veze ima taj ovjek sa kolima na koja mislim?
- Santo Madonna! On je sjedio u njima i dr ao kajase U rukama. Bit e da.se odvezao
u Rodrigandu senjoru Gasparinu Corteju.
- Ascuas! Zar se oni poznaju?
- Naravno. tavi e, oni prave zajedno poslove, kako se zucka. Taj je Henrico, navodn
o Amerikanac, u asan ovjek. Ljudski ivot za njega ne anai baS ni ta. Ka u da je polugusar
, a mo da i cijeli. Isto tako ljudi priaju da s vremena na vrijeme pre"ezp i poneki
tovar ebanovine.
- I u tim poslovima sudjeluje Cortejo?
- Da - kimnu glavom starac. -Objasnit u vam to, senjor. Poznajete li grofa de Rod
rigandu?
- Pa tako.
328
329- Taj grof Manuel de Rodrigana bolovao je ve du e vremena na oima i najzad oslijep
io te se morao sasvim osloniti na svoga odvjetnika.
- Sasvim razumljivo.
- Grof je neizmjerno bogat. A taj odvjetnik, naime taj Cortejo, vam je roena hulj
a. I tako vam se to bogatstvo na lo pokraj tog nitkova kao to se jagnje nae pokraj v
uka, spremnog da ga ra erei i pro dere. Razumijete li me?
- Vrlo dobro!
- Da ne bi nitko primijetio koliko se Cortejo obogatio na raun grofa, on je svoj
plijen ulo io u pomorsku trgovinu. On i kapetan Landola zajedno posjeduju lau i dij
ele dobit.
- Jeste li sigurni u to?
- Pria se. Ali ja sam o tome ne to nauo i sino kad su mornafi svratili kod nas. Oni s
u izbrbljali mnogo toga to sam sasvim dobro razumio, iako nije bilo namijenjeno m
om uhu.
- Da niste mo da uli kome su i li na Roriganu?
- Ne. Ali kome bi Landola i ao, ako ne Corteju?
- Dobro. Uzmite zlatnik, starce, va je. Vi ste ga po teno zaslu ili.
Gostioniar turi novac u d ep, a lice mu se zasja od radosti. Sternau se upravo spre
mao da krene, kad . zau vani topot konjskih kopita u galopu. On pogleda van i pre
pozna jednog slugu sa Rodrigande koji je jurio na zapjenu alom konju; onaj se odma
h zaustavi kad ugleda konja koga je Sternau vani bio privezao, sjaha i ue u gosti
onu.
- O kakva srea to sam vas ve na ao, senjor doktor! - viknu on kad ugleda lijenika. - al
je me milostiva kontesa. Nas trojica smo pojahali, a onda smo se razdvojili da v
as sluajno ne bi mimoi li.
- Onda mora da je ne to veoma va no, to je?
- Don Manuel se iznenada te ko razbolio.

- Nije mogue! - Na oima? - zapita Sternau prestra eno.

- Ne. Ovdje!
- Tu? Nije mogue! Mora da je neka zabluda posrijedi!
330
- Tako je kao to vam ka em, senjor!
- Popijte brzo a u vina, onda krenimo za Rpdri-gandu!
Kad su uzjahali, Sternau zapita slugu za pojedinosti i saznade da je advokat na
konju napustio dvorac. On zaustavi svoga konja i upita:
- Jeste li na Rodrigani neophodno potrebni?
- Sada? Ne.
- Hoete li umjesto mene da poja ete za Barcelonu?
- Veoma rado, senjor.
- Onda poite! Naime, treba da se raspitate u luci kog dana e isploviti trgovaki bro
d ,La Pendola" s kapetanom Henricom Landolom. Da li ete moi to da uinite?
- Oh, sigurno!
- Ali i senjor Cortejo bi mogao biti u Barceloni, zato ne smije nipo to saznati za
to se vi raspitujete. Ja u vas dobro nagraditi, ako mi budete donijeli pouzdanu v
ijest..
Sluga okrete svog konja i izgubi se u galopu. Lijenik takoer pojuri prema Rodrigani
. Put, za koji inu je trebalo tri sata, on sada prevali za nepun sat. Kad Je sja
hao pred stajom, preda nj izae lino ka telan da primi konja.
- Oh, senjor, kako se ovako ne to mo e dogoditi! - jadao se on. - Poludio, totalno p
oludio!
- Nevjerojatno! Gdje se nalazi?
- U svojoj spavaoj sobi. Sa njim je i milostiva kontesa. Ona ne pu ta nikog da ue. G
rof Alfonso se ve proglasio za gospodara Rorigamde i htio poruiti po neurologa, ali
kontesa mu to nije dopustila.
Sternau kimnu samo glavom i po uri stubama. Pred vratima predsoblja stajali su na
stra i dvojica slugu koji ga odmah pusti e da ue. Kad je lagano stupio u bolesnikovu
sobu, on ugleda grofa kako le i u krevetu s previjenom glavom. Kraj njega je sjedi
la Roseta sva u suzama, blizu nje Engleskinja koja je iskreno sauestvovala u njen
om bolu. Sternau prie bolesniku. On mu skide oblog sa ela, opipa bilo i onda zamol
i djevojke da inu ispriaju to se dogodilo.
331-One mu ispripovijeda e tihim glasom ono to su znalj
dok ih je grof neprestano prekidao rijeima:
- Nemojte mi uiniti ni ta! Ja sam - ja sam vjerni Alimpo!
Sternau zatim pregleda bolesnikovo disanje i oi. Kad je zavr io, on prie donjem kraj
u kreveta takok da ga je bolesnik mogao prepoznati i upita:
- Tko ste vi?
- Ja sam - sam - vjerni - Alimpo - odgovori mu bolesni grof mucajui.
- To nije istina! - ree Sternau o trim glasom. - Sjetite se! Vi ste - vi ste - no?
- Ja sam - vjerni Alimpo! - odgovori mu jadni grof.
- Ku , huljo jedna! Ti la e ! - zagrmi na bolesnika lijenik svom snagom svoga glasa. Ti nisi Alimpo! Priznaj tko si!
Tim rijeima Sternau udari akom o nogar kreveta da glasno pue. Djevojke se prenu e. Bo
lesnik poku a da sakrije glavu pod pokriva, ali mu je Sternau izvue i zapovijedi, go
tovo urlajui"! glasom:
- No, hoe li ve jednom? elim da znam tko si!
Bolesnik se svijao dok najzad nije zacvilio: - Nemojte rni uiniti ni ta, ja sam zai
sta vjerni Alimpo! Sad se Sternau okrene od kreveta i obrati dje- vojkama:
- Oprostite! Nisam mogao drukije! Molim vas, to br e vode, marama i sudova da mu pus
tim krv,
- Je l" opasno? - zapita ga Roseta boja ljivim glasom.
On joj ni ta ne odgovori, ve je gurnu u stranu i brzo izlsti.
- O Bo e, nema mu spasa! - uzdahnu ona. Car-los sigurno ne bi vikao tako na oca, n
iti bi me gurnuo ovako u stranu! Ne eli da izgubi ni jednu jedinu sekundu. Ovo je
dokaz, koliko je oeva bolest opasna.
Ali uprkos svog oajanja ona naredi da se to prije donesu potrebne stvari i kad se
Sternau, dva minuta kasnije vrati, stajalo je sve spremno. On donese sa sobom ma
lu kunu apoteku, zavoj i ostalo.

- to je grof danas jeo i pio? - zapita on.

332
- Samo jednu alicu okolade - ree Roseta.
- Tko je tu okoladu "premio? .
- Ja lino.
- Tko mu je donio?
- Sluga.
- Don Manuel je otrovan!
Sternau ovo izgovori s tolikom odluno u, da grofica pade u naslonja.
- Isuse, spasitelju moj! - zastenja ona.
- I to pohon upasom, strahovitim otrovom. Njegovo mi je dejstvo poznato. Trebalo
bi da vam ga pre- utim. No, ako vam ovako iskreno ka em, onda vam to mo e poslu iti kao
dokaz da jo gajim nade. Naredite odimah slugama da dou, da mu pustim krv!
Kad je grof opazio oko sebe te velike pripreme, on se od silnog straha smiri i b
ez protivljenja predade. Sternau pusti bolesniku krv i to u mjeri do koje je pre
ma trenutnom grofovom stanju mogao ii. Zatim zapovijedi da uhvate nekoliko muha.
Kad su, udei se tom neobinom zahtjevu, uhvatili muhe, on ih spu-siti u a u na ije je dn
o kapnuo nekoliko kapi grofove krvi; zatim pozva djevojke da pogledaju to e muhe u
raditi. One okusi e krv, zatim poe e da drhte i da se tresu a onda se zgri e i uginu e.
- Nisam se prevario, zaista je pohon upas. Postoje razliiti naini spravljanja ovog
otrova, pri tom je jedino va no uzeti prava sredstva. Otrov na koji mislim i koji
sam upoznao na Javi izaziva ludilo ako se uzmu dive do tri kapi, i smrt ako daj
u pet do est kapi. Grof je vjerojatno dobio samo dvije kapi, i ja sam uvjeren da
je trovau bila samo namjera da grof poludi.
Ove rijei izazva e u svima dubok strah; dugo je potrajalo dok se sti alo ope uzbuenje,
pogotovu to nitko nije znao da je osim sluge kod grofa bio itko drugi, na koga bi
mogla pasti sumnja.
- I vj vjerujete da se otac jo mo e spasti? - zapita boja ljivo Roseta.
- Da! - odgovori joj Stemau, sasvim uvjerljivo. - Ovaj otrov u malim koliinama im
a to svojstvo da prouzrokuje ludilo time to ovjeka li ava pamenja. Kad je ka telan u ao k
od grofa, grof ovo pamenje poelo je da se gubi. U njemu se zadr ao samo posljed333nj; ljudski lik koji mu je stao pred oi, pa zato vjeruje da je Alimpo. On ne z
na ni za kakvo drugo ime. Morao sam vidjeti da li mu se sjeanje sasvim izgubilo.
Zato sam govorio onako strogim glasom, ne bih li u njemu izazvao strah. Ali sve
je bilo uzalud. Te dvije kapi otrova su mu ve pre le u krv i mozak. Ja u mu sada ras
teretiti mozak panjolskim muhama i go-ru iinim tijestom, a organizam sam mu djelomic
e oslobodio otrova najveim moguim pu tanjem krvi. Otrov koji se jo nalazi u tijelu su
zbit u protuotrovom, iako ne onim"stra nim, grozno spravljenim lijekom koji se u tu
svrhu navodno primjenjuje na Javi.
- ta hoete time rei, Carlos?
- Magi i vrai na otoku Javi tvrde da se protuotrov pohoti upas dobija samo od sli
na ovjeka koga golicaju dok ne zapjenu i od bjesnila.
- I vi zbilja vjerujete u to? - upade mu u rije lady Amy. - Da li zaista muke tak
vog nesretnika stvaraju otrov, ili u ovom sluaju protuotrov?
- Tko to mo e rei! Takvi grozni opiti su za nas Evropijane nepojmljivi, iako bi-pro
kleti trova zaslu io da se za to upotrijebi. Nije iskljueno da se prilikom jednog ta
kvog muenja stvaraju izvjesni otrovi. Dovoljno je pomisliti samo na bjesnilo koje
ujedom psa prelazi na ovjeka te se na isti nain dalje iri. Neki misle da je i ona
zloglasna ,aqua tofana" porodice Borgia u Rimu bila slino spravljana.
- Da. Zaboga, senjor, ta namjeravate onda da uinite?
- Za mene je najva nije da sam siguran da je ovdje upotrijebljen pohon upas. On je
uglavnom sastavljen od alkaloida i sadr i u sebi te ke otrove, strihnin i brucin. P
rotiv njih se moram boriti te prema tome moram prije svega upotrijebiti protutva
ri koje imaju u sebi dosta tanina. Kanim da spravim jednu bri no odmjerenu smjesu
od kafe u prahu, istucaoog li a aja, zatim capsiuma, opiuma i joda, da sa njom onda
poku ani lijeenje. Ipak vam moram odmah rei da taj protuotrov neu nipo to ve danas ili s
utra upotrijebiti. Grof se mora najprije oporaviti od pu tanja krvi. Zato vas moli
m da ne uznemiravate bolesnika. Izgleda da spava.
334
16. CIGANI

U kasno popodne vraao se notar Gasparino Cor-tejo iz Barcelone. Ve je poelo da se s

mrkava, a od Eodrigande je bio udaljen jedva jedan puni sat,- kad iznenada zaust
avi svoga konja. Na jednom proplanku u umi kroz koju je vodila cesta on ugleda be
zbroj koliba i atora okolo vatre nad kojom je kiptao eljezni kotao. Kraj vatre je
vladala golema ivahnost, jer su atori i kolibe predstavljale ciganski logor.
- Da li je ono majka Zarba? - zapita se on u sebi kad je ugledao jednu staru enu
gdje ui kraj vatre. - To bi bio sretan sastanak!
U meuvremenu ga Cigani opazi e; njega ubrzo opkoli e bezbroj mu karaca, ena i djece, to "
u se dera-la i vikala.
- Da vam gatam, senjor? - zapita ga jedna djevojka.
- Ja znam bolje! - viknu jedna starica.
- Gospoine, podarite nam ne to! - zaurla e petoro ili estoro djece, objesi.v i se o Cort
ejevog konja.
panjolac se samo smije io sa visine na tu silnu graju i ljubazno kimnuo glavom prem
a jednom starcu.
- Nisi li ti onaj hrabri Garbo? Trebalo bi da me poznaje ? - zapita ga on.
Oslovljeni Ciganin mu prie i pogleda ga ispod e ira iroka oboda.
- Ah, senjor Cortejo! - viknu on. - Dobro nam do li! Nisam vas odmah prepoznao. Ne
mate li lulicu duhana za jednog sirotog ovjeka?
335l
- Dobit e je odmah, Garbo, a kasnije Jo i vi e ako to bude htio da zaradi !
- Za to da ne? Od vas sam ve zaradio mnogu lijepu paru. Imate U mo da kakav posao, se
njor?
- Mo da e biti. Htio bih da govorim" sa majkom Zarbom. Pridr ite mi konja!
Gasparino Cortejo sjaha -i poe prema vatri. U kotlu se kuhalo nekoliko pilia, jeda
n kuni, jedna bundeva i nekoliko riba.
- Dobro vee! - pozdravi on staricu.
Ona je mije ala jednim dugakim tapom po kotlu te se ne osvrte, ve upita: - Tko je?
- To e vidjeti ako me pogleda . Ili je nekada nji cvijet Cigana postao toliko ponosan
da ne eli vi e da pogleda svoje stare obo avatelje?
Tada se starica lagano okrete. Te ko je pogoditi godine u stare Ciganke pa se tako
nije mogla odrediti ni dob ove starice. AH jedno se jo i danas vidjelo: u svojoj
mladosti morala je biti veoma lijepa.
- Ah, Cortejo! - pozdravi ga ona prisno, i oslo- niv i se o tap koji joj je slu io ka
o varjaa, podi e
se sa zemlje. Haljine su joj bile sve u krpama, ali se ipak pona ala ponosito i za
povjedniki. - Vi ste jo ivi, senjor? - zapita ona, mjerei advokata sijevaju-im pogled
om. - Mislila sam da ste ve odavna oti li k vragu!
- Ah - nasmija se on - vidim da si jo uvijek ona stara. Od kada boravi ovdje?
- Ovdje? Tek od podne.
- Ah, zato vas od jutros nisam vidio. No, reci mi, Zarba, jesmo H jo uvijek stari
prijatelji?
- Da - odgovori ona vrebajuiim pogledom.
- Ga-sparmo plaa dobro - nasmija se notar.
- Zinam - ree mu ona. - Ali on i tra i da se posao obavi dobro i da se uti.
- Da, kao na primjer danas - slo i se on. - Kakve su vam sada cijene?
-"Hm, jo uvijek stare - uavrati Zarba.
- Od kada se nismo vidjeli, morao sam s drugim raditi.
- Znam - kimnu starica. - S capitanom. Jeste 11 zadovoljni?
336
- - Ne, teta to vas nisam tu skoro imao! Dakle, mrtvac stoji jo uvijek pet stotina u
rosa?
- Da, naime, jedan obian.
- A neobian?
- Tu se dr im njegovog ugleda i bogatstva.
- Jedan grof, na primjer?
- Ascuas! Pa ne mislite valjda ...
Zarba ne produ i, ve samo pokaza rukom iza sebe prema Rodrigandi.
- Hm! Nije iskljueno! - odgovori on.
- Mrtav ili da nestane bez traga?

To jo nisam odluio. Koja e biti. cijena?

To i ja jo nisam odluila - nasmija se starica. - Mi dolazimo iz kraja ...
Rodrigande? Kako stoji tamo? Ima li to novog?
O da, grof ima napade.
Kakve!
To nisam mogla saznati, ali ka u da e ga doktor Sternau izlijeiti.
To mu ba nee poi za rukom.
Aha, nasluujem. Izgleda mi da ste s tim napadima dobro upoznati!
De! Zapamti ovo ime Sternau! Mo da e ga uskoro upoznati. Ima li veeras vremena? Mo e
doi sama u park pod veliki hrast?
- Gdje smo se i ranije sastajali? Dobro, doi u!
- Uzdam se u tebe. Adios!
Ovaj razgovor bija e obavljen u etiri oka, jer su Cigani po tivali svoju predvodnicu
toliko da se nitko ne bi usudio da joj u takvim prilikama dosauje. Sada, po to se a
dvokat povratio konju, oko njega se oku-pi e ra trkana djeca i ljudi. On im razdijel
i duhan i cigarete, baci nekoliko novia meu djecu i odjaha.
Sastanak sa Ciganima mu je bio dobro do ao. S njihovom predvodnicom on je ve ranije
stajao u vezi pa se nadao da e izvui koristi iz njihovog prisustva. Kad je stigao
na Rodrigandu, gdje je vladala duboka ti ina, Cortejo predade svoga konja slugi p
oe u svoje odaje, ali ih uskoro zatim napusti i potra i Clarissu od koje doznade sv
e to se dogodilo.
22 Dvorac Rodriganda
337- Do avola! - opsova on. - Ovaj Sternau se u sve dobro razumije. Dakle, spomen
uo je rije pohon upas. Onda e sigurno znati da izlijei grofa.
- Zar ima kakvog protusredstva?
- Da.
- Po dvorcu priaju da e grof. kad mu se pojavi svijest, prepoznati onog tko mu je
dao otrov. Zar ne bi htio da bude iskren prema meni?
- De! - nasmije i se on. - Vi ene ne morate ba sve da znate. Ali, hm, da, grof ne sm
ije da doe ponovo do svijesti!
- Kako bi to htio da zapone ?
- Pravim krajem! - odgovori joj on kratko i izae iz odaja svoje sulo nice. Do av i u sv
oju sobu, on se sav uznemiren ushoda dok ne skova plan za koji se vrsto odlui da g
a sprovede u"djelo.
Nekoliko minuta prije ponoi vrati se-iz Barcelone sluga koji donese lijeniku vijes
it da je laa danas napustila luku. Samo nekoliko minuta kasnije advokat se iskrad
e u park. Budui da je sada bio bogatiji za jedno iskustvp, on ga iskoristi te se
potrudi da za sobom ne ostavi nikakve tragove. Zarbu je zatekao ispod hrasta gdj
e ga je ekala.
. - Jesite li se rasipitali kako se osjea grof? - zapita ga starica.
- Da. On mora da umre.
- Kako da to shvatim? Mora li da umre od svoje bolesti?
- Koliko tra i ?
Ciganka se napravi kao da se zamislila, a onda uzvrati: - Koliko mi nudite?
- Ne nudim ti ni ta. Na tebi je da tra i .
- Cijena ovisi o te koama posla.
- To znam - ree joj advokat. - Ja sam o svemu zrelo razmislio. Grof Manuel mora b
iti smrskan, da se ne prepozna vi e.
- Smrskan? Neba vam! udna vam je elja. Za to ba tako?
- Jer je poludio.
- Ah, jazuimijem! Njega uvaju kao luaka. Alij on uspije da prevari svoj" stra are te
pobjegne i strmoglavi se s neke stijene. Je li ovo dobro?
338
- Upravo i ja tako mislim - potvrdi notar.
- Ali kako da uem u dvorac i do grofa Manuela, kad ga uva stra a?
- Zapravo on stra ara i nema. Kod njega se nalaze samo lijenik ili njegova ki. Obino
su u susjednoj sobi. S druge strane bolesnike sobe je knji nica od koje ja imam klj
u. Ja u vas pustiti da uete, a ostalo e biti sitvar tvojih ljudi.
- Garbo e ih predvoditi.
- On je svakako sposoban za takve pothvate. Dakle, to stoji taj posao, ako uspije

?
- Tri hiljade durosa.
- Kako? Tri hiljade puta poludjela!
- Senjor, vi me poznajete. Ja sam skupa, ali ja radim dobro i bri ljivo. Dalje, mo
rate pomisliti na to kakvu e korist predstavljati grofova smrt za vas, don Gasipa
rino!
- Hm! A kako mislite da vam tu svotu isplatim?
- Ja u lino doi do vas. po uspjelom zavr etku. Vidite li da sam po tena?
- Da, da, ti radi sasvim drukije nego capitano koji tra i da mu se polovica plati un
aprijed a onda ne izvr i nalog.
- Trebalo bi da se stidi. Ali rekoste li mi da zapamtim ime Sternau? Je T on lij
enik?
- Da! I on mora da nestane! Svakako ne odmah jer bi dva smrtna sluaja bila suvi e u
padljiva.
- Dakle, sad se radi samo o don Manuelu. Kad treba to da obavimo, senjor Cortejo
?
- Sutra.
- Gdje emo se nai?
- Ponovo ovdje, u ovo doba, oko ponoi. Hoe li mo da i ti doi?
- Ne - odgovori mu ona. - Takvi "u poslovi samo za mu karce. Zar vam Garbo nije do
voljno pouzdan?
- Oda.
- Onda spavajte dobro senjor!
- Laku noi
339Oni se rastado e. Advokat -se kri om u ulja u dvorac i neprimijeen ue u svoje odaje.
Ciganka se meutim uputi svom logoru, ali ne sama. Naime, tek to se notar udaljio,
iza hrastovog stabla se podi e neka mrka prilika.
- Jesi li sve uo Garbo? - zapita ga stara Ciganka. - Dakle Grof! Hoe li ga ubiti?
- Ne, Zarba. On nam je toliko dobra uinio. Mi mu dugujemo duboku zahvalnost.
- Ali tri hiljade durosa!
- Razmi ljao sam o tome - apnu joj Ciganin pritajeno. - Kad sam danas bio u Loribi u
o sam da e sutra sahraniti pekara.
- Ah! Razumijem te - ree lukava starica.
- Pekara emo iskopati, obui emo ga u grofove haljine i baciti sa stijene.
- Mo e i tako, Garbo. Ali ta emo da uradimo sa grofom?
- Njega emo skloniti. On bi nam mogao kasnije donijeti golemu svotu novaca.
- Skloniti, da. Ali gdje?
_- Kod mog prijatelja Gabrillona na svjetioniku.
- Stvarno, dobro. Tamo nee doi nitko iv, tamo ga nikad nee potra iti.
- Dakle, sla e se, Zarba?
- Sasvim! Ovaj nam advokat Cortejo mora platiti jo lijepu gomilu zlata! Sad hajde
!
Po to se idueg jutra porunik de Lautreville ne bija e vratio na Rodrigandu, svi su bil
i vrsto uvjereni da mu se desilo neko zlo. Sternau je smatrao najboljim da uti o o
nome to je nasluivao, kad su odluili da pi u u Pairis. Morao je svu svoju pa nju posvet
iti don Manuelu.
Grof se nalazio u te kom stanju. Jeo je ono to su mu pru ili i aputao preda se Alimpov
o ime. To su bili jedini znaci ivota, koje je davao od sebe.
Alfonso se nije pojavljivao u bolesnikovoj sobi, a ni Cortejo ni Clarissa. Ovo t
roje su uvijek sjedili zajedno i dogovarali se. Alfonso se htio obratiti sudu
f
da grofa proglasi ludim, ali mu Cortejo izvue obeanje da prieka jo jedan dan pa da t
ek onda to uini. Tako je protekao dan i pao mrak.
Otprilike na tri etvrt sata hoda prema sjeveroistoku od Rodrigande le i selo Loriba
. Tamo je bio umro pekar i tog dana sahranjen. Grobar koji je . stanovao u selu,
a ne u blizini groblja koje je le alo ispred sela, nije smatrao potrebnim da grob
odmah Zavr i ve je nabacao samo toliko zemlje da grob po-ravni s tlom.
Bio je otprilike jedanaesti sat. Na nebu nije bilo mjeseca, ali su zvijezde baca
le dovoljno svjetla da je ovjek mogao vidjeti ha dva do tri koraka preda se, kad
se preko polja iznenada ukaza malena skupina neobino obuenih ljudi i poe prema grob

lju. Bilo je pet odraslih Cigana i tri djeaka. Djeake s.u postavili za stra are, a o
stala petorica su se prebacila preko zida.
- Jesi li dobro pazio, Lorro? Zna li gdje se nalazi grob? - zapita jedan od njih.
- Znam "- potvrdi upitani. - Poite za mnom!
Zatim on poe izmeu grobova prema pravom mjestu, jer je tog dana prisustvovao pogre
bu. Tu Cigani odmah zapoe e svoj posao. Potrebne motike i lopate su preko dana s la
koom ukrali u selu. Budui da se zemlja jo nije bila slegla, oni svoj posao ne samo
da obavi e brzo ve i prilino tiho, tako da su nakon petnaestak minuta udarili na kove
g. Nakon kraeg vremena po lo im je za rukom da sanduk u otvorenom grobu usprave s g
lavom na gore. Onda ga raz-vali e. Lorro izvadi skriveni fenjeri i osvijetli les po
ukoenom licu.
- Izlazi, stari! - ree on nimalo osjeajno. - Poi e s nama u etnju! - Pekar koga su uzn
emirili na poinku bi izvaen i polo en pokraj groba. Koveg su ponovo namjestili kao to
je prije le ao i zatrpali grob kao to su ga na li. U svjetlu fenjeria Ciganima je bilo
lako da uklone sve tragove svoga prisustva. Nakon toga dvojica sna nijih uze e les n
a
340
341ramena i nesta e u tami noi. Djeaci se vrati e u logor a trojica se Cigana brzim ko
racima uputi e prema Rodrigandi kako bi na vrijeme stigli.
Tamo se u parku ispod hrasta nae u pononi sat advokat i zatee Cigane na okupu.
- Garbo? - zapita on.
- Evo me - odgovori gitano. - Svi smo na broju.
- Onda poite!
Cortejo poe ispred Cigana i povede ih preko mjesta gdje njihova stopala nisu mogl
a ostaviti duboke otiske. Onda ih dovede do vrata kroz koja su mornari upali u d
vor. Tu vi e nije gorjela niti jedna lampa te on izvue fenjeri. Zatim su se popeli i
spustili stubama, pa pro li kroz niz nenastanjenih soba i stigli do prostorije u k
ojoj su stajali mnogi ormari za knjige. To je bila biblioteka dvorca.
- Saekajte! - zapovijedi Ciganima advokat l prie vratima koja neujno ot krinu i pogle
da u susjednu odaju; onda dade Garbu znak da prie i apnu mu:
- Pogledaj unutra! Smije li?
Gitano prie ot krinutim vratima, baci pogled u susjednu sobu i uzvrati tiho: "- Da,
odmah.
- Ali pazi da ne probudi djevojke!
- Da! Mo ete se u nas pouzdati.
- Onda ga iznesite!
U susjednoj sobi je le ao bolesni grof. Izgledao je kao les i nije se micao. Na di
vanu su sjedile Roseta i Amy, utonule u duboki san. Bol koji su tog dana prepali
le bija e ol?je toliko iscrpio da se ne probudi e kad se Ciganin u ulja i ugasi lampu
koja je gorjela u bolesnikovoj sobi. Za njim odmah poo e ostali. Advokat je ostao u
knji nici i oslu kivao. Nije uo nikakav um, ak ni tihi krip opruge na krevetu. Cigani s
e uskoro vrati e s nepominim teretom u rukama.
- Zatvorite vrata, senjor! - zamoli Corteja Garbo - a onda1 upalite svjetlo!Ztaim su se uputili istim puteni kojim su do li i ubrzo stigli do hrasta. Advokat
primijeti da grof na di e i da se ne mie pa upita:
342
k
- Je li ve mrtav?
- Izgleda da jeste - odgevori mu Garbo. - Da se ne bi oglasio, ja sam ga malo vr e s
tegao. Mislim da je to svejedno. Zar ne, senjor?
- Da - odgovori mu advokat, ne mogav i a da se tiho ne zgrozi. - Dakle, znate li k
uda ete ga odvui?
- Naravno. Smijem li vas sada zamoliti za nagradu, senjor?
- Da, zadovoljan sam s vama! Ovdje je inovac. Ako mi budete bili potrebni, potra i
t u Zarbu. Laku no!
- Laku no, senjor!
Cigani se udalji e s lesom do kraja parka gdje su na li neka mala runa kolica koja su
bili tu sakrili. Grofa su polo ili na njih i dovezli ga blizu ciganskog logora. T
u su udarili na pritajenu skupinu nekih mranih prilika koji se podigo e kad ugleda e
kolica. Meu njima je bila i stara Ciganka.

- Jeste li uspjeli? - zapita ona.

- Odlino - potvrdi Garbo. - Grof je onesvi-je en.
- Evo haljina za njega. Obucite mu ih, a onda ga ti, Garbo, natovari na ova kola
i odvezi to prije preko granice. Ali pazi, platit e mi ivotom, ako mu se to desi. Sa
d svucite les i obucite mu ruho koje je imao don Manuel na sebi, a onda odmah poi
te!
U meuvremenu se i advokat neprimijeen vratio u zarnak. Bio se nauio pameti pa je u
blizini hrasta sakrio peru ku kojom je sada obrisao tragove za sobom. Tako je do ao
u svoje odaje, a da ga nitk"o nije primijetio; ali on ne ode odmah u krevet, jer
je svakog trenutka oekivao da kontesa Roseta i njena prijateljica pozovu u pomo.
Meutim sve je bilo tiho. Kad se poelo svanji-vati, on je jo imao vremena da u parku
pogleda da li inu je zaista uspjelo brisanje tragova.
343Doktor Sternau je bio zahtijevao da on provede no kraj bolesnika, ali mu Roset
a nije ispunila elju, ve je preuzela sa svojom prijateljicom stra u preko noi. Ali ob
je su bile veoma premorene te su vrsto zaspale i probudile se tek kad je sunce iz
a lo. I Sternau je bio budan. Briga za bolesnikom nije mu davala mira. On se podi e
-sa svog le aja, obue i poe grofu Manuelu. Predsoblje nije bilo iznutra zakljuano i o
n ue. Ali u torn trenutku zau prestra eni vapaj iz bolesnike sobe. On pohita i zatee o
bje djevojke gdje stoje pokraj praznog bolesnikovog kreveta.
- Ah! Gdje je grof? - zapita ih on.
- O, Bo e, gdje je otac? - viknu Roseta.
- Jeste li spavale?
- Na alost - priznade ona, duboko porume-njev i.
- Obje smo vrsto zaspale - doae Amy. Sternau ih ne ukori, ve samo primijeti:
- Ne mo e biti daleko odavde. Bio je suvi e slab da bi mogao hodati!
- Da ga niste sluajno vidjeli u prednjim sobama? - upita ga Ro"seta.
- Ne.
- Onda je u biblioteci!
Sternau otvori vrata knji nice i ne nae grofa ak i kad se sa e da ga potra i ispod namje t
aja.
- Ne mogu da shvatim da je bolesnik napustio krevet i sobu - ree lijenik ma ui glavom
. -;Bio je suvi e slab. Povrh toga, nije bio nimalo uzbuen. I prozori su svi zatvor
eni s unutra nje strane, pa je prema tome nemogue da je sa njih pao ili skoio, Moram
o ga odmah potra iti po cijelom dvorcu.
Pozvali su sve- itelje dvorca na okup i upitali ih za grofa. Ali njega nitko nije
bio vidio niti primijetio bilo kakav trag. Pregledali su i najzabitniji kutak d
vorca, ali bez ikakvog uspjeha. Dok su sivi, duboko uzbueni, tra ili nestalog grofa
, samo je njih troje sjedilo hladnokrvno u dvorcu - advokat, senjorita Claris-sa
i Alfonso. Pretpostavljali su da e vrlo brzo zatra iti njihovu pomo.
Njihova pretpostavka bila je tama, jer ne potraja dugo, kad ue Roseta, krajnje uzb
uena, u radnu sobu
344
svoga brata, u kojoj se upravo nalazio Cortejo, i povika:
r- Ali, Alfonso, otac je nestao, a ti ovako mirno sjedi ovdje?
La ni brat hladno sle e ramenima. - Moram se na alost zadovoljiti da budem samo miran
promatra, jer ste mi na silu osporili pravo da suoluujem.
- Pa to nikom od nas nije ni palo na pamet, bar onako kako ti misli .
- Nemojmo se ponovo svaati? Vi ste uinili to ste htjeli, pa ete morati da snosite i
posljedice. Ako se mome ocu bude dogodila neka nesrea onda ete samo vi biti odgovo
rni zato ja perem svoje ruke.
- Ali otac se ipak mora negdje nalaziti!
- Zar nije u dvorcu? Onda ga valja tra iti izvan dvorca. Senjor Cortejo, vi ste za
stupnik mog sirotog oca. Pobrinite se za njega i za mene i preduzmite potrebne k
orake da ga pronaemo!
Advokat se tada podi e s puno dostojanstva i upita groficu: - Kako je bio don Manu
el obuen, dona Roseta?
- O Bo e, gotovo nikako. Le ao je bolestan i sasvim iscrpljen, te je iskljueno da se
sam mogao podii iz kreveta.
- Mo da tako misli senjor Sternau, ali ja znam da je du evno poremeen ovjek sposoban z

a gotovo divovska naprezanja, ak i pri totalnoj iscrpljenosti. Naredi t u da potra e

don Manuela u itavoj okolini i dat u nagradu onome tko ga pronae. Time emo podstai s
ve one koji budu mogli da nam koriste.
- Da, uLnite to - viknu Roseta i odmah se zatim udalji.
- Eto, zar nisam imao pravo? - zapita Cortejo svoga sina; - Sad sam postao grofo
v zastupnik te bih htio da vidim onoga koji me ne bi kao takvog smatrao.
Sternau se, meutim, odmah odvoji od ostalih. Izgledalo mu je nemogue da je zbog pu t
anja krvi sasvim iscrpljeni grof mogao da napusti krevet i sobu,
345a kamoli i dvorac. Smatrao je vrlo vjerovatnim da su ga na silu oteli. Zato o
n izae iz dvorca i poe u krug da potra i tragove. Meutim, on ne nae ni najmanje upori te
za svoju pretpostavku te se najzad neobavljena posla vrati u dvorac da bdije na
d Rosetom koja je bila skrhana od grozniave uzbu-enosti.
U meuvremenu je advokat preuzeo u svoje ruke traganje za nestalim grofom. Glasnic
i su pje ice i na konjima obavijestili itav kraj i pozvali seljane upomo, a onome, k
oji poka e gdje se nestali grof nalazi, obeali nagradu od pet stotina diurosa. Ali
izgledalo je da ni ta mjera nee imati uspjeha.
Tako je pro ao dan i pao mrak. Minula je i no, a da nisu na li trag, iako su stotine"
ljudi bili na nogama ne bi li dobili nagradu. U jutru su se na li u blagovaoni za
dorukom, ali nitko ne dotae ni ta od jela. inilo se kao da je ova nesrea utrla meusobn
a neprijateljstva, jer su na okupu bili svi koji su se u posljednje vrijeme mrko
gledali. Tada ue sluga i prijavi nekog Ciganina koji je htio da grofovoj obitelj
i ne to poka e. Oni ga pozva e da odmah ue.
Bio je to Garbo. Na bosim inogama je imao sandale koje su remenima bile privr ene za
listove, zatim kratke, poderane hlae i isto takvu bluzu. Revno je okretao meu prs
tima svoj visoki, iljasti e ir, kao da je time htio da svlada smetenost koju je pred
ovako otmjenim dru tvom morao da poka e.
- Tko si ti? - zapita ga advokat.
- Oh, ja sam "-vam ubogi gitano, senjor - uzvrati on. - Htio sam vam ne to saopiti.
Dozvoljavate li da vam to ispriam!
Ciganin je igrao odlino svoju ulogu. Lice mu je izgledalo toliko estito, kao da se
na njemu nikad nije pojavila crta pretvaranja. On se naka lja i zapoe:
- Ja sam vam dobar i estit gitano i svoj kruh zaraujem lijeenjem svih bolesti u lju
di i stoke. Zato hodam mnogo po brdima i tra im ljekovito bilje. To sam i od jutro
s uinio. Tako sam do ao do jedne okomite litice i tu na jednome trnu ugledao komadi
lijepog platna, kakav jo nikad nisam vidio. Na
346
njemu je bila kruna, a ispod nje je stajalo R i jedno S ...
- Bo e dragi, na grb! - viknu Roseta. - ovjee, ima li kod sebe taj komad platna?
- Da, uo sam da ljudi tragaju za nekim bogatim donom, pa sam skinuo sa granice krp
u i ponio- je sa sobom. Onda sam se spustio u jezivi ponor i tu - tu na ao - na ao..
.
Ciganin se tresao itavim tijelom kao da jo osjea grozu tog prizora i kao da nije u
stanju da opi e to je vidio, ali Rosota skoi na noge, prie mu i zapovijedi:
- Govori dalje, ovjee? Sto si na ao?
- Stanite! - ree Sternau i prie bli e. - Molim da se udalje ene prije nego to ovjek nas
tavi da pria!
- Ne, ja u ostati, moram da .ujem to e rei - uzvrati grofica, toliko odlunim glasom da
joj Sternau ne htjede ini ta prigovoriti.
- Da nastavim? - zapita gitano.
- Da, ja vam nareujem! - odgovori mu ona.
- Sasvim dolje u dubini le ao je neki les.
- Les! - viknu ona i od oaja poe da kr i ruke. - O, moj otac, moj dobri dragi otac!
Sternau je uze za ruku i ree:
- Dona Roseta, priberite se! Jo nije izgubljena svaka nada. Taj les bi mogao biti
od nekog drugog, ili mo da taj prividni mrtvac pokazuje jo znake ivota. Saekajte ipa
k rezultat istrage!
- Ne. On vi e nije iv, jer se sav"smrskao - ree gitano.
- Ima li krpu sa sobom? - zapita ga Alfonso.
- Da. Izvolite!
Ciganin izvue iz d epa otkinuti trokutasti komad najfinijeg platna i pru i ga mladom

grofu. Ovaj ga pogleda i odmah ree odlunim glasom

- Na grb! Da, pogledajte1
- Poka i ga!
S tim dvjema rijeima Koseta mu hitro prie, uze platno iz njegove ruke i pogleda gr
b.
347- Mrtav! Zaista mrtav! O Bo e! - jedva pro apta ona i osloni se o stol da ne padn
e na zemlju.
- Jeste li sigurni u to to ka ete? - zapita je Sternau duboko ganut.
- Da! - zau se tiho sa njenih problijedjelih usana. - Ovo je komad ko ulje koju sam
mu obukla kad ste mu pustili krv. Poznajem je po broju. - Po to se okrete Ciganin
u, ona nastavi: - Reci mi brzo gdje se nalazi!
- Le i tamo dolje u provaliji koju nazivaju ,ba-teria".
panjolska rije ,bateria" znai osim ostalog i stje-nolom ili bezdan, dakle neko opas
no mjesto. Kad prisutni u e ovu rije, njima bi jasno da ne mo e biti ni govora da je g
rof ostao u ivotu, jer je bateria bila nekih stotinu metara dubok ponor, jeziva p
rovalija iji su zidovi gotovo okomito padali. Tko bi u to grotlo pao, bio bi sigu
rno smrskan i smlavljen.
- Sve ini je jasno - zakuka Roseta. - O Bo e! Ja sam ga ubila. Spavala sam, dok je
on umro. Nikad ovo neu moi da zaboravim! Moj otac, moj dobri otac!
Ona izae iz blag"ovaone sa komadom platna u ruci, a Amy Drvden poe za njom da je t
je i u dubokoj alosti.
- Mo e li se doi do lesa a da ovjek ne izla e ivot opasnosti? - zapita"advokat Ciganina
.
- Da, ako poznajete te stijene.
- Ti ih poznaje ? Hoe li nas povesti?
- Uinit u to. Ali, senjor, ja sam ubogi Ciganin.
- Dobro, dobro, dobit e pet stotina durosa ako to stvarno bude les onoga koga tra im
o. Don Alfonso, vi ete morati da poete sa nama da utvrdite da li se zaista radi o
va em ocu.
Oslovljeni kimnu utke glavom. Sternaua nitko ne pozove da im se prikljui. Oin nije
ni ta drugo ni oekivao, iako se samo po sebi moglo razumjeti da on nee ostati u dvo
rcu. Vijest da su na li grofov les ra iri se po dvorcu munjevitom brzinom. Svatko je
htio poi da ga vidi; kad se najzad advokat pored Alfonsa uputio prema.mjestu nes
ree, njima se pridiru- i e mnogi ljudi iz dvorca i sela.
34i
Stemau najprije pokuca na vrata Rosetine sobe. inilo mu se kao da ne mo e biti isti
na ono to js Ciganin ispriao te je elio od sveg srca da utje i nadom grofovu ker; ali
ga ona zamoli da doe kasniji kad se bude povratila od prvoga, u asnog dojma koji je
na nju ostavila ta tu na vijest. Tako se i on spremi na te ki pohod ali se ne pridr
u i advokatu i njegovoj pratnji ve kreme na put s dobrim Alim-pom. Bateria je le ala
na nekih pola sata hoda od Rodrigande prema Manresi. Njenim mranim dnom proticao
je potok ija je studena voda natapala krajnje oskudno bilje, jer se sunce nije mo
glo probiti do dna tijesne klisure. Rijetko se kad u nju spustio neki ovjek, jer
je bila te ko pristupana, ali Alirnpo ree lijeniku da je on u mladosti efee puta bio d
olje i da zna za jedan prilaz, za kojf Ciganin sigurno ne zna.
Advokat bija e poslao jednog glasnika u Manresu doktoru Cielliu, a sa sobom pxvede
alcalda Rodrigainde tako da je uviaj na licu mjesta imao gotovo sudski karakter.
Sluge su ponijele sa sobom nosila da unesreenog grofa odmah prenesu u dvorac. Al
impo nije bio nikakav pje ak, te je tako Sternau stigao sa njim do bateria kasnije
nego advokat sa svojom pratnjom. Po to je prilaz koji je ka telan poznavao bio dale
ko lak i nego naporni spust kojim je gitano poveo svoje pratioce u dubinu, sti e Ste
rnau do dna ponora gotovo u isti as sa skupinom u kojoj je bio Cortejo.
Pred njima se ukaza u asan prizor. Uz samu obalu le ao je les unesreenog. Za vrijeme
pada on je udario o vi e ispupenih i o trih hridi te je bio toliko smrskan da nije im
ao ljudsko oblije, ve je predstavljao neku ka astu masu pri ijem se prizoru svi zgroz
i e. Glava mu je bila toliko smrskana da se po licu nije mogao prepoznati. Alimpo
sklopi ruke iznad glave i zaplaka. Vjerni sluga je jecao:
- Oh, na dragi, dobri grof e Manuele! Kakva stra na smrt! Nikad neu moi zaboraviti ov
aj prizor. l ostali udari e u glasnu kuknjavu. Cortejo je stajao nijem, dok je Alf
onso pri ao ostacima svoga ,oca" i poku ao da klekne preda nj, ali se od groze povuk

ao. Sternau ga pogleda ozbiljnim pogledom, pri349e toj bezoblinoj masi i sa e da izbliza pogleda i pregleda les.
- Stan" te! - ree advokat odbojnim kretom ruke. - Zabranjujem da itko dodirne mrt
vaca prije nego to stigne senjor Cielli iz Manrese! - Sternau se povue i odgovori
s izrazom najdubljeg prezren ja:
- Ne elim da ispdtujem da li uope imate pravo da ovdje izdajete takvu zapovijest,
ali doktor Cielli je sudski lijenik pa zato nek" on bude prvi koji e pogledati les
.
- Kao zastupnik bla enopoiv eg grofa ja sam, tavi e, du an da vodim rauna o tome da se uvi
izvr i po zakonu - odgovori mu notar. - Ja sam rekao da je grof poludio, ja sam u
porno zahtijevao da se oko njega strogo bdi, ali vi ste mi se suprotstavili
i dozvolili da se udalji. Vi ste jedini krivac za njegovu stra nu smrt te nemojte
oekivati da emo i dalje mirne du e gledati kako ijete nesreu na mjestu gdje uope ne pri
padate.
Sternau samo slije e prezrivo ramenima smatrajui da notar nije vrijedan odgovora. N
akon poprilinog vremena sta e lijenik iz Manrese. U meuvremenu su prisutni imali pril
ike da se dive Sternauovom dr anju. On prijee dno ponora i pregleda svaku stopu zem
lje. Osmotrio je svaki kamen, svaku isturenu hrid. tavi e, on se okomitom liticom u
zvera na vrh, izla ui ivot opasnosti, i pregleda mjesto na samom rubu ponora sa koga
se unesreeni navodno strmoglavio. Advokat je na. to gledao s podsmijehom, bilo j
e oito da se zbog toga ljutio, ali nije mogao ni ta drugo. Najzad je stigao Cielli.
Da bi to prije do ao, on je pojahao ina konju kojega je gore na vrhu ostavio, a on
da se spustio na dno.
- Dobro nam do li, senjor! - viknu mu Cortejo, po av i u susret. - S bolom u srcu ja s
am vas oekivao.
- Nisam mogao br e, don Gasparino - odgovori mu doktor Cielli.
- uli ste o emu se radi?
- Da, va glasnik mi je ispriao. Siroti grof! Ovakav kraj! Ah tko je ono to se gore
vere kao da eli
350
vrat i noge da slomi? - upita Cielli i pokaza rukom gore meu stijene gdje se Ster
nau obreo.
- To je va slavni gospodin kolega - ree podrugljivo advokat. - Izgleda da tra i gore
na litici psrje divljih gusaka i jaja iz ptijih gnijezda.
Tad primijeti Sternau da je Cielli do ao. On se odmah spusti, brzinom od koje posm
atrae uhvati vrtoglavica.
- Jo bolje, kao majmun, to u stvari i jeste - dodade Cielli. - Ne bi htio ni ta da p
ropusti.
- Nadam se da inu neete dozvoliti da se mije a u va posao, senjor doktore!
- Nije rni ni na kraj pameti - uzvrati Cielli. - Ja sam sudski lijenik i znam dob
ro to mi je posao. Hoemo li da zaponemo s uviajem.
Ovaj razgovor su vodili tihim glasom tako da ih nitko nije mogao uti, ali su utol
iko otvorenije govorili pogledi kojima su saekali Sternaua kad im je pri ao. Advoka
t dade alcaldu znak da s doktorom Cielliem i s njim prie lesu.
- Vi morate najprije izjaviti da li ovo tijelo jo pokazuje znake ivota, senjor - r
ee Gasparino Cortejo lijeniku.
Ovaj dobaci pogled smrskanim ostacima i ree:
- U ivotu! Nemogue! Unesreeni je mrtav!
- Stavite to u zapisnik, alcalde! - zapovijedi mu Cortejo. - Poslije ovoga treba
navesti to je izazvalo smrt.
- Unesreeni se strmoglavio u ponor - izjavi lijenik.
- Stavite i to u zapisnik, alcalde! Sad valja utvrditi tko je unesreeni. Na sebi
ima nonu ko ulju grofa Manuela de Rodrigande, bio je bosonog, kao to je le ao u krevet
u. Grof je u napadu ludila pobjegao iz dvorca. Nema sumnje, ovaj mrtvac je grof.
Sla ete U se, doktore?
- Da. "
Cortejo se onda obrati ka telanu Alimpu:
- Senjor Alimpo, znate li kakvo je ruho imao na sebi grof pro le noi?
351
- Da. Viao sam inu ko ulju kad mu je moja dobra Elvira donijela - odgovori mu ka tela

n
- Je l" ovo?
Cortejo pokaza rukom na okrvavljene komade platna koji su se mogli prepoznati na
smrskanom tijelu. Alimpo prie bli e i sa e se nad mrtvacem.
- Da - ree on - to je nona ko ulja grofa Manuela.
Tada Cortejo ponovo pokaza na ko ulju l ree: - Ovaj gitaino je na ao gore na stijeni
komad ove ko ulje. Mi ga dodu e nismo ponijeli sa sobom, ali je oevidno da potie odavd
e. Na njemu se nalazio grb. Prema tome, pred nama le i mrtav na dragi grof. Neka sv
i prisutni koji su poznavali pokojnog don Manuela priu i ka u da li je ovo grof ili
netko drugi.
Oni to uini e, grozei se, i svi bez izuzetka izjavi e da je to don Manuel. Alimpo, tavi e
, otkri ne to to je bilo veoma va no:
- Senjori - viknu on - pogledajte ovu ruku! Na prstu se nalazi burma milostivog
grofa. Uvijek je samo nju nosio.
Bilo je onako kao to je on rekao. Cigani su bili dovoljno mudri da grofu skinu sa
ruke prsten i da ga natakmu na prs"t mrtvog pekara.
- Prema tome, vi e nema nikakve sumnje da ovo nije grof - ree Cortejo. - Alcalde, n
avedite i ovo u zapisnik!
Alcalde koji u panjolskoj predstavlja ono to u nas predstavlja predsjednik opine za
pisa sve ono to mu je Cortejo izdiktirao, pa su nakon jo nekoliko primjedbi i nado
davanja potpisali zapisnik.
- Sad ga stavite na nosila! - zapovijedi notar. Prenijet emo pokojnog grofa u dvo
rac!
Sluge sa nosilima prio e. Uto stupi Sternau koji je sve ovo promatrao samo izdaleka
.
- Stoj te! - rede im on. - Ja ne dopu tam da se les ukloni. Ovome lesu nije mjesto
u dvorcu!
- Ah! - ree Cortejo. - Mislite li vi da mo ete u ovome suodluivati?
- Ja sam bio grofov lijenik. 352
- Sad vi e niste!
- Pa dobro, onda kao ovjek zabranjujem da odnesete les, a to je dovoljno. U sluaju
kao to je ovaj, predstavnici zakona su obavezni da saslu aju svakog koji mo e dati n
eku bitnu primjedbu u vezi sa smru.
- Naravno, seinjor! Ali va a mi primjedba ne izgleda nimalo bitna, ve udna i smije na.
Zbog ega ovom lesu nije mjesto u dvorcu?
Svi uprije e poglede u Sternaua. Notar je s njim govorio s prczrenjem, a doktor Ci
elli se muio da se podrugljivo nasmije i. I mladi ,grof mahao je zajedljivo i uvred
ljivo glavom. Svi ostali su pak osjeali prema uvenom lijeniku naklonost i oekivali s
nestrpljenjem to e rei. On zausti mirnim glasom:
- Unesreenom nije mjesto na dvorcu, zato to on nije grof Manuel, ve neki stranac.
Dok se iz grla jednih zau uzvik uenja, Sternau-ovi protivnici se oglasi e vedrim smij
ehom.
- Ah! to ste mi slatki! - viknu notar zajedljivo. - Ovaj les, ka ete, nije les don
Manuela! Mislim da ovaj senjor Sternau pati od iste bolesti koja je mog milostiv
og gospodara, na alost, stajala smrti. Uzmite les i nosile ga!
- Stojte! - usprotivi se Stennau. - Ovaj e les ostati da le i dok u zapisnik ne uu i
razlozi koje u vam navesti! Onda mo ete uiniti to vas je volja.
- Va i nam razlozi nisu potrebni. Hajte, ljudi!
- Oprostite, senjor Cortejo - ree meutim zapovjednim glasom alcalde. - Ja ovdje pr
edstavljam zakon i znam da moramo saslu ati senjora Sternaua. Zapravo, les se tie
bi smio ukloniti prije nego to stigne corregldor1. Tako je bilo i sa razbojnikom
koga je se-njor Sternau ubio u parku. Mislio sam da ovdje mogu napraviti iznimku
, jer mi se inilo da s" ne radi o zloinu, ve samo o nesretnom sluaju, a i zato to se
za ovaj les mo e sa sigurno u utvrditi da je les pokojnog grofa. Meutim sad stvari sto
je drukije, te tako, osim mene, nema nitko pravo da nareuje. Senjor Sternau, recit
e to imate da ka ete!
Ovaj kimnu zadovoljno glavom i zapoe:
l Sef policije primj. pisca
23 Dvorac Rorlganda
353- Pitam vas, alcalde, da li znate od kada je nestao don Manuel?

- Od jue ujutru - odgovori mu predstavnik zakona.

- Koliko je vremena, po va em mi ljenju, ve mrtav?
- Ne vise od jednog dana.
- Pa dobro, onda pogledajte ovaj les! On je ve toliko zahvaen procesom raspadanja
da je pokojnik najmanje etiri dana morao biti mrtav. Pogledajte o-vu utrobu! Sva
je modra. ovjek ne mora da bude lijenik, dovoljno je samo da otvori oi pa da vidi d
a ovaj mrtvac nije mogao umrijeti tek prije dvadeset i etiri sata. Dodate li tome
da je ovdje na dnu hladno i vla no i da suneve zrake ovamo nikad ne prodiru, onda
bi les u ovom stanju morao bar dva tjedna ovdje da le i. Ja se obraam razumu valjan
ih itelja Rodri-gande, neka ne dopuste da ih zavede zloinaka opse-narija...
- Prekini - upade mu notar u rije. - Zahtijevam da ovaj ovjek odmah umukne.
Alcalde mu odgovori: - Senjor Cortejo, ja u saslu ati senjora Sternaua, a onda u sam
najbolje znati to da uinim! - obraajui se Stennauu on ree: - Nastavite, senjor!
- Rekao sam da se obraam va em razumu. Za-koljite jednu kozu, alcalde, i ostavite j
e ovdje da le i!, Za koje e se vrijeme raspasti kao ovaj les?
- Imate pravo. Bar za dva tjedna - odgovori mu alcalde.
- ujte! - nasmije i se podrugljivo Cielli. - On usporeuje ovjeka sa kozom.
Sternau sa sasvim hladnokrvno obrati njemu:
- Poslu io sam se tim primjerom da me ovi valjani ljudi shvate. Za njih je to bilo
dovoljno kako im itam po izrazu na licu, ali za vas ne, i vi hoete da mi budete n
eki lijenik! Dosta alosno!
- Hoete li da mi se rugate! - planu na nj doktor Cielli.
- Ja sam toliko obuzet va no u ovog trenutka da vam to najozbiljnije ka em, senjor. Hti
o bih vas samo zamoliti da ovaj uviaj ne uzimate tek olako!
354
Ja sam vam iznio prvi razlog koji me je naveo da se umije am. Sad ujte drugi: -r- P
ogledajte desno stopalo na lesu! Ono je jo potpuno ouvano. Ja sam vidio boso grofo
vo stopalo. Ovo pripada drugom ovjeku. Stopalo je ire i vee nego u grofa, a osim to
ga taban mu je debeo i poderan, a na peti ima ro natu ko u kakva se u jednog plemia,
koji nikad ne ide bosonog i koji njeguje svoja stopala, nikad ne mo e vidjeti. Pog
ledajte, alcalde, i recite da li sam u pravu!
Ljudi iz Rodrigande prio e i dado e Sternauu za pravo. Notar ubaci nujno:
- A grofove haljine?
- Njih su navukli na mrtvaca.
- A prsten?
- Njega su skinuli s grofove ruke i stavili ga mrtvacu na prst.
- Sto, mislite li da se dogodio zloin?
- Svakako! Pogledajte malo bolje ovaj les! On se, dodu e tropo tao s u asne visine i pr
i tom nekoliko puta udario o hridi, ali uprkos tome nije se mogao smrskati u ka u
kakvu ovdje vidite. Ja tvrdim da su ovog ovjeka strmoglavili sa visine i da su se
onda spustili ovamo da mu potpuno smrskaju dijelove tijela koji su ostali nepov
rijeeni i koji bi mogli odati da to nije grof.
- Ah! Zaista luaka pomisao! - viknu Alfonso.
- Njemu nema lijeka! - potvrdi notar. Ciganin preblijedje kao krpa, ali su svi o
stali jo
smatrali Sternauovo mi ljenje neobrazlo enim i luakim. Ovaj pak nastavi:
- Ja u vam odmah pru iti dokaz moje tvrdnje. On poe malo dalje, podi e jedan kamen, do
nese
ga pred alcalda i upita:
- Sta vidite na O"vom kamenu?
- Krv.
- Ne. To nije krv. Poka ite ga senjoru Cielliu! On e vam rei to je to.
Alcalde pru i doktoru iz Manrese kamen. Ovaj ga pogleda i ree: - Ovo nije krv. Ovo
je mozak. Unesreeni je glavom pao na kamen.
355- Ne - odgovori Sternau. - Ja u vam. dokazati suprotno. Poite za mnom, senjori!
S tim rijeima on poe na suprotnu stranu od one gdje je kamen le ao i pokaza na udubl
jenje u tlu koje je poticalo od kamena.
- Pogledajte, senjori, ovdje je le ao kamen vrsto u zemlji. Netko ga je silom izvad
io. Ja sam ga na ao tamo prijeko iza lesa. Netko ga je, dakle, podigao i njim smrs
kao lesu glavu, na njemu se jo mo e vidjeti mozak, onda ga bacio. Onaj koji je to ui

nio, bio je veoma neoprezan.

- Uistinu, tako je! - uzviknu alcalde udei se.
- Nemogue! Ovo su samo tlapnje! ree Alfonso.
- Poite za mnom gore na vrh, senjori. Ja u vam pokazati jo ne to! - uzvrati Sternau.
Zatim on poe da se penje, a ostali nehotice poo e za njim. Stigav i gore na ivicu bate
rije, on se okrene nadesno i prie samom rubu okomite litice.
- Pogledajte, senjori! - ree on. - Ovo je mjesto sa koga je les pao u ponor. Ovdj
e je le ao. Trava je visoka i masna i jo se nije uspravila. Otisak nam govori da je
ovdje le ao neki ovjek. Oko ovog otiska vidite tragove raznih stopala. To nije nik
akva sluajnost! Ovdje je bilo vi e ljudi, les je tu le ao i onda je baen u provaliju.
I sve se to dogodilo noas, to nam dokazuje razgovjetnost tragova.
- Kakva o troumnost! - udio se alcalde.
- Prokleto pseto! - promrmlja notar preda se. Garbo je meutim bio jo bljei nego pri
je toga.
Sternau, po to je osmotrio o trim okom sve prisutne, to dobro primijeti i nastavi ob
raajui se alcaldu:
- Vidjet u odmah da li ste i vi dovoljno o troumni, senjor. Da li biste mo da mogli p
ogoditi od koga se najbolje mo e saznati tko je ovdje bio?
Upitani se duboko zamisli i onda zanijee.
- Onda u vam ja rei. - Ovo izustiv, on prie Ciganinu, spusti mu ruku na rame i ree:
- Od ovoga ovdje. On je les na ao pa e najbolje i znati tko je ovdje bio. Polazi!
S tim rijeima Sternau ga zgrabi za mi icu i povue prema tragovima. Tu je bilo prilino
mekano tlo te su se otisci stopala mogli i jasmo raspoznati.
353
- Vidite li da su mu sandale jo blatne? - zapita Sternau.
- Zaista! - ree sudac.
- I da njegovo stopalo upravo odgovara ovom tragu ovdje? - Sternau prisili Garba
da stane nogom u trag.
- I to je istina! - potvrdi alcalde. - No, gitano, govori, ako mo e da se brani .
Garbo se pribra i odgovori:
- Senjor, to se mo e vrlo lako objasniti. Ja sam s dvojicom drugova po ao da skuplja
m bilje. Tako smo do li do ove litice. Tu sam legao da se odmorim, dok su oni prod
u ili tamo lijevo. Ovaj otisak u travi je od mene, senjor.
- Ah, ti si lukav. A ka e da si onaj komad ko ulje na ao zakaen na jednom trnu?
- Da - uzvrati Garbo i ponovno preblijedi.
- Poka i nam taj trn.
- Doi da vidi !
Garbo poe prema litici, dugo je tragao, ali uzalud.
- Ne mogu ga nai.
- To.sam i pomislio! - ree Sternau. - Ako se ovjek u padu zakai ko uljom za neki grm,
ko ulja se raspara ili se od nje otcijepi isjeckan komad nepravilna oblika. Krpa
pak koju si ti na ao ima tako pravu i istu ivicu da sam sasvim uvjeren da si je ti
sam otkinuo. Nije potrebno da ovjek bude toliko pametan pa da vidi to je rukom a to
trnom otcijep-Ijeno.
- To je tano! - primijeti ozbiljno alcalde.
- Izjavljujem, dakle - nastavi Sternau - da ovdje nemamo posla sa lesom grofa de
Rodrigande i da je, tavi e, posrijedi zloin iedne sramne zamjene. Ja vas molim da m
oj iskaz unesete u zapisnik, ja zahtijevam da tragovi koje sam vam pokazao ostan
u netaknuti, i ja se nadam da e onaj les dolje ostati da le i dok ne doe corregidor
da tu stvar detaljnije ispita.
,- Tako e i biti, senjor - uzvrati alcalde.- Vi ete narediti da netko stra ari dolje
kraj lesa?
- Da.
- I uhapsiti ovoga gitana koji mi se ini veoma sumnjiv?
- Ako vi to elite, da.
Tada istupi Alfonso. Na putu prema provaliji advokat mu je, naime, rekao da je o
vaj Ciganin u njs-govoj slu bi i da se boji da e Garbo, ukoliko ga uhapse, odati ta
jnu.
- Stojte, ja se ne sla em s ovim! - usprotivi se on. - Hoete li, alcalde, da se upr
avljate po elji ovoga stranca? Znate 11 tko je nakon smrti moga oca njegov zamjen

ik? Ja, grofov sto!

Sternau sle e ramenima i uzvrati hladno i odluno:
- Morat ete najprije dokazati da ste i grofov sin. Pravi grof Alfonso je isplovio
s kapetanom Lan-dolom, Njega su na silu oteli i ukrcali.
On je ovim rijeima izgovorio samo svoja naslu-ivanja, ali one uini e stra an dojam.
- Ah! ujte! - zau se unaokrug.
Advokat zamalo da ne pade u nesvijest. Alfonso pak skoi na Sternaua da ga udavi.
- Huljo! - viknu on. - Klevetnie, zadavit u te! Tada se Sternau ispravi u svoj svo
joj veliini
zgrabi varalicu za kukove, prie sa njim do krajnjeg ruba ponora i podi e ga iznad z
japeih dubina. Unaokolo se razlije e vapijui krik.
- Zar ti mene da zadavi , balavce jedan! - nasmija se on. - Da te bacim u provalij
u onom stra ilu va ih gnusnih prevara! Ne, ne bi bila nikakva ast pobijediti i ubiti
jednog ovako bijednog nitkova. Udavi se u kalju i svoje bijede! Putuj, muho jedna!
S tim rijeima on poe od ponora i baci Alfonsa na zemlju. Zatim se obrati alcaldu:
- Nadam se da ete izvr iti svoju du nost, senjor. Moglo bi biti opasno, ako to ne uini
te. Poite, senjor, castellano! Idemo kui!
On poe s Alimpom, i nitko se ne usudi da ga zadr i. Alfonso se podi e sa zemlje. Bio
je sav zapje-nu an od bijesa, ali se re usudi da g;a iskali na hra258
hrom doktoru Sternau. Bio Je osramoen pred mnogima koji su trebali da ga smatraju
gospodarom i zapovjednikom. On se okrete, drhtei od gnjeva, prema alcaldu i zagr
mje na njega:
- Senjor, vi jedino snosite krivicu za ovaj inapad. To vam neu zaboraviti. U to et
e se uvjeriti!
- Ja sam vr io samo sivo ju du nost! - izvini mu se predstavnik vlasti.
On je bio grofov podanik. Postupio je po zakonu, jer je bio pod utjecajem tjeles
ne i duhovne snage doktora Sternaua. Kad se lijenik udaljio, u alcaldu nestade hr
abrosti prema mladom ,grofu", pogotovo kad je notar uzeo rije, kad mu je, s izraz
om dubokog bijesa na licu, pri ao i postavio mu pitanje:
- Senjor, recite mi da li znate tko sam ja!
- Da - odgovori mu ovaj. - Vi ste zastupnik njegove visosti grofa de Rodrigande.
- Dobro. to znai ,zastupnik"?
- Vi treba da ga stvarno i pravno zastupate u svim poslovima.
- Vrlo lijepo! Pravno, moja punomo nije nipo to uga ena. Dakle, to sto ja inim jeste u
pravo kao da to i sam grof ini. Hoete li zbilja ovog gitana, ni krivog ni du nog, da
uhapsite?
Alcalde je bio veoma zbunjen. utio je. Cortejo se stoga okrete Ciganinu i ree;
- Vi e nam nisi potreban. Sad mo e ii, a ja bih htio da vidim onoga koji e se usuditi d
a te u tome sprijei!
Garbove oi zasja e od radosti. On uini dubok poklon pred Cortejom i odgovori:
- Senjor, hvala vani! Ja sam zaista nevin!
On se udalji, a da ga alcalde ne poku a da zadr i. Advokat se onda obrati ljudima ko
ji su nosili nosila i naredi im:
- Sii ete u ponor, natovarit ete jadnog, milostivog gospodara i "donijet ete ga u dv
orac! Tko se bude usprotivio, bit e otpu ten.
Lljudi ga poslu a e bez protivljenja, jer su se toliko bojali strogog notara da su r
ijei hrabrog Sternaua bile u vjetar izgovorene. Alcalde se utke po359vinova notarovoj elji, te je tako povorka uskoro po la prema Rodrigandi. Doktor
iz Manrese i ao je pokraj lesa dok su Cortejo i Alfonso zaostali toliko da su mogl
i mirno govoriti, a da ih nitko ne uje.
- Sternau e sigurno pozvati corregidora - ree advokatov sin. - On je ovjek od koga
se mo e sve da oekuje!
- Ja se neu pred njim pognuti!
- Ali kako je do ao na to da mi ka e da ja nisam pravi sin grofa Manuela de Rodrigan
de?
- avolova baba bi to znala! On je jedini protivnik koji nam je jo ostao, i mi ga m
oramo uskoro ukloniti,
I itelji sa Rodrigande, koji su bili u provaliji vodili su uz put razgovor. Stern

aua su svi voljeli, a druge su mrzili ili ih se bojali. Svatko je uo to je doktor

iz Pariza bio rekao, te su sada tihim glasom izmjenjivali svoje misli koje nisu
nimalo slu ile na ast mladom ,grofu".
Tako su stigli u dvorac, i notar zapovijedi da les smjeste u kapelu. On onda poe
u svoje odaje. Tu nae po tu koja je u njegovom odsustvu bila prispjela. U prvom pis
mu bila je samo jedna kratka vijest. Tek to je pogledom preletio preko nje, njego
vo lice poprimi najprije izraz duboke iznenaenosti a onda pravog satanskog u ivanja
.
- Ah, kako se sve divno odvija! - viknu on. - Ni ja sam ne bih mogao sebi bolje
da po elim!
S pismom u ruci on pohita svojoj saveznici. Kod nje nae AJfonsa"gdje joj pripovij
eda o onome to se dogodilo u provaliji.
- Gasparino, da li je sve ovo istina to ujem? - zapita ga Ciarissa. - Mi se nalazi
mo u velikoj opasnosti?
- Nalazili smo s-e, hoe da ka e , a ne nalazimo se - odvrati nitkov. - Opasnost je pro l
a.
- Zbilja? - zapita ga Alfonso.
- Evo, evo nam spasa! - ree likujuim glasom notar i podi e pismo uvis.
- Sto je to oe? - zapita ga Alfonso.
- Vijest od bankara iz Barcelone. Grof je isplatio Sternauu honorar.
360
- I ni ta vi e? - zapita ga Ciarissa razoaranim glasom. - Pa to se moglo i oekivati!
- Ali grof nam ga je time predao u ruke! Taj honorar nije isplaen u gotovom ve ekom
. Sternau je taj ek poslao bankaru koji je iznos trebao da dostavi u Njemaku. Ovaj
je to odmah uinio i o tome izvjestio grofa.
- Ali ja jo uvijek ne razumijem - ree Alfonso ma ui glavom - kako bi nam to predalo d
oktora u ruke. Budi jasniji!
- Visina tog honorara e mu slomiti vrat. Evo proitajte!
Tek to su Alfonso i Ciarissa pre li pogledom preko papira, kad se iz njihovog glasa
zau glas uenja.
- Nemogue! - viknu Ciarissa.
- Pa to je pravi imetak! - viknu Alfonso.
- Zar ne? - zapita ih Cortejo. - Grofovski, ne, zaista kraljevski honorar! Ispla
ti se povratiti slijepom vid! Ovaj Nijemac je posve uhvatio grofa u svoju mre u. D
on Manuel je bio veoma bogat i u prvom nastupu sree kad je progledao, poeo je da r
azbacuje novac.
- Ali - ree Alfonso - ja jo uvijek ne shvaam ...
- Odmah e uti to mislim. Grof je bio slijep. On nikad nije napisao nijedne rijei...
- Dalje!
- Jedino sam se ja brinuo oko svega to je trebalo napisati. ak sam imao pravo da g
a potpisujem. I gle, sad najednom ek potpisan njegovom rukom ...
- Ah, poinjem da shvaam! - viknu Alfonso. ... - o kome ja nemam ni pojma i koji ni
je zaveden nigdje u knjigama.
- Zar nije?
- Ne. Zaboravio sam da ve tri dana izvr im knji enje pa u zato unijeti da mi je grof n
aredio da doktoru Sternauu isplatim honorar od hiljadu durosa. To e biti izvrstan
dokaz protiv omra enog Nijemca.
- Divno! - viknu Ciarissa. - Najzad emo pobijediti.
361
- Ja u se odmah pobrinuti za to. Ti, Alfonso od ja i brzo u Manresu!
- Sto u tamo?
- De! Zar jo pita ? Da prijavi Nijemca i da pozove policiju. Steimau mora biti jo dana
s uhap en.
- A Roseta! Ako ona bude za to saznala? U tom sluaju bi mu poslu ila kao svjedok.
- O tome, naravno, moramo da vodimo rauna. Ja u razmisliti to da sa njom uinimo. Uos
talom, nama nije uope stalo da novac dobijemo natrag i da tog Sternaua kaznimo zb
og krivotvorenja. Dovoljno je da ga za izvjesno vrijeme uklonimo. A za to e se po
brinuti moj prijatelj, corregidor.
- Ah, misli da Nijemca nee odvesti u Manresu ve u Barcelonu?

- Naravno, jer se radi o jednom visokom iznosu. Dok ti ode u Manresu, ja u sastavi
ti pismo za corre-gidora. Nijemac e sjediti u zatvoru, a grof e biti pokopan, a ti
e nastupiti kao nasljednik i predstavit e se dvoru. Ukoliko.bi nam Roseta pravila b
ilo kakve te koe, onda e se i za nju nai izvrsno sredstvo da se pomiri sa sudbinom, n
aime: ludilo, kao kod grofa!
Roseta i Sternau, protiv kojih je bio uperen ovaj avolski plam, sjedili su sa Eng
leskinjom da se po-savjetuju. Kad se lijenik vratio sa Alimpom iz baterie, on se
odimah prijavio kod grofice. Ona ga je primila, i kod nje je zatekao Amy Drven. R
oseta se podi e da ga pozdravi. Bila je mrtvaki blijeda i zapita ga sa suzama u oima
:
- O, molim vas, senjor, budite kratki, jer me je bol skrhao! On je mrtav, zar ne
?
Sternau joj prie, uze je za ruku i njom pree preko svojih usana, a zatim odgovori
tje ei je:
- Ne plaite, dona Roseta. On je iv, nije mrtav!
- Ne? O Bo e, gdje je onda otac?
- To ne znam. Znam samo da mrtvac nije don Manuel.
S tim rijeima on povede Rosetu do naslonjaa i zamoli je:
862
- Sjednite i recite ittl da 11 6te dovoljno jaki da me"saslu ate bez uzbuenja!
- On, Carlo-s, ne pitajte me! Kad sam kraj vas, ja sam uvijek jaka, jer imam u v
as neogranieno povjerenje.
- Onda ujte! Kad ste me pozvali da doem iz Pariza, ja sam od svih itelja na Rodriga
ndi poznavao samo vas. Nikome nisam ni ta na ao uinio, nikoga uvrijedio, ali su me ve
prvih dana kad sam ovdje stigao, napali. Bilo mi je uskoro jasno da nije bio pos
rijedi moj skromni imetak, nego da se radilo o mojoj glavi. Budui da ja nisam ima
o ovdje neprijatelja, morala je stvar zbog koje sam do ao u Rodrigandu izazvati pr
otiv mene neprijatelje. Do ao sam samo da spasim va eg oca. Morao je dakle da postoj
i netko koji je elio da grof ne bude spa en.
Roseta se strese od jeze.
- Pa to je nemogue! Moj otac je bio toliko dobar!
- Da, bio je dobar, ali je bio gospodar jedne grofovije i vlasnik mnogih miliona
.
- Sta ka ete to? Ja vas ne razumijem.
- Sa don Manuelom je bilo isto kao i sa mnom: ni ort nije imao neprijatelja. Iz
toga sam zakljuio da je nekom bilo stalo da na svaki nain doe do dvorca Rodrigande.
- Do Rodirigande? Pa zamak mo e samo moj brat dobiti.
- I o tome sam mislio. Ali upravo ta rije ,brat" i okolnost to vam je brat ve od dj
etinjstva bio u Meksiku, dovela me je do jedne drske pomisli. Ja sam itavo ovo vr
ijeme na Rodrigandi pa ljivo sve motrio. Va eg oca su lijeila tri nesposobna lijenika
koja bi ga poslala u smrt da mene nije bilo. Ti lijenici su pak stajali pod usrdn
im okriljem tri lica ovdje na Rodrigandi.
- Mislite na notara, senjoru Clarissu i moga brata? Rekli ste stra ne stvari, senj
or, ali imate pravo. Moj brat vam je uvijek bio neprijatelj.
- To sam vidio. Ja sam to troje dobro promatrao. Oni su rijetko bili kod don Man
uela, uvijek su ne to
363mutili, oni su bili ti - ja to otvoreno ka em - koji su eljeli smrt va em ocu!
- O Bo e! Kakav ste bezdan otvorili pred mojim oima!
- Bog mi je pomogao da spasim va eg oca od smrti. Ali on se ponovo razbolio, polud
io je. Njegovo ludilo je bilo posljedica trovanja. Tko mu je dao otrov? To ne zn
am. Ja sam pojahao za Barcelonu, vi ste bili drugim zauzeti, a grof se nalazio s
am. Mo da je netko za to vrijeme bio kod njega. Otrov mu je dat preko okolade. Sva
srea to sam poznavao protu-sredstvo. Ja mu ga, dodu e, nisam dao, ali je prva pomo bi
la blagotvorna. Shvatili su da u izlijeiti ludilo te su preduzeli mjere koje su im
ale temeljitije da djeluju: pobrinuli su se da va eg oca uklone.
- Oh, mislite li da nije sam oti ao? - zapita Roseta boja ljivim glasom.
- On sam nije moga"o otij, za to je bio suvi e slab.
- Onda su ga ubili! Oh, Bo e!
- Oni su ga uklonili, ali ga nisu ubili.
- Mislite li? Onda je jo iv? viknu ona skoiv i na noge.

- Va otac je iv! Gdje je, to ne znam, ali to emo saznati. ujte moje razloge, dona Ro
seta: va brat je mogao da postane nasljednik samo ako bi grof nestao, zato je gro
f morao da umre. Ali onaj les u kapeli nije grofov, prema tome, don Manuel je jo
i
v. Podmetnuli su nekog drugog, a taj je umro prije etiri dana. - On onda ispria dj
evojkama sve to se u provaliji dogodilo; kad je zavr io, one se s njim slo i e.
- Kakva utjeha da to nije otac! - viknu Roseta. - O, sad sam ponovo vedra i sna na
. Znam da emo otkriti tajnu -ove zavjere i da emo pobijediti. Zar ne, senjor Stern
au?
On joj ispru i obje ruke.
- Dona Roseta, moj ivot pripada vama i ja u ga posvetiti zadatku da pronaem va eg oca
. A vi, mylady, vi ete nam pomoi, vi ete nam biti sestra."
- Da hou od sveg srca.
On mahnu glavom i ree, smije ei se:
364
- Ja shvaam ovu rije ,sestra" ipak malo drugaije. Smijem li biti toliko drzak da va
m ne to otvoreno ka em, lay Amy?
- Da. Recite samo!
- Bit ete nam sestra, ako postanete grofica de Kodriganda.
- Grofica e Rodriganda? - zapita Amy. - Ja vas ne razumijem. Kako to mislite.
- Time to ete postati supruga grofa Alfonsa de Rodriganda y Sevilla. Vidim da se l
jutite zbog ovih mojih rijei, ali odmah ete mi oprostiti, im vam budem rekao da se
grof Alfonso ne nalazi ovdje. On je na moru.
Grimizno rumenilo obli lice Amy Dryden. - Bo e, za to govorite tako zagonetno?
- Vi site ga ovdje vidjeli - nastavi Sternau odlunim glasom.
- Ja vas ne razumijem!
- I to kao husarskog porunika.
Amy nije mogla ni rijei odgovoriti. Ona samo pogleda dokitora Sternaua s dubokim ue
njem, a, i Roseta, od silnog iznenaenja, nije mogla da prozbori ni slova. On se m
eutim podi e i upita:
- Myladies, mislite li da bi pravi sin mogao da po eli svome ocu da umre ili da po
ludi?
- Ne! - uzvrati Roseta.
- Eto, Alfonso je to uinio pa prema tome ne mo e nipo to biti don Manuelov sin!
Tada se i Roseta podi e i viknu:
- Sto - to to ka ete! Zar on nije sin moga oca, zar nije moj brat? A to je onda? Sen
jor Sternau, nemojte me muiti! Govorite, govorite brzo!
- On ne mo e biti don Manuelov sin, jer smo i ja i vi vidjeli pravog Alfonsa.
- Kada, gdje?
- Ovdje! Dona Roseta, odite u va u galeriju slika i usporedite grofa Manuela iz ml
aih dana s Alfredom de Lautrevilleom!
Lady Amy se pomovo duboko zaudi.
- Alfred! - viknu ona. - Senjor, to to ka ete, to vi znate o njemu? On mi je priznao
da je njegov i365vot prekriven nekom tajnom koju tek mora da otkrije.
- Rekao vam je istinu. Om je pravi grof de Ro-driganda y Sevilla. Ovaj Alfonso j
e varalica koga su podmetnuli. Zato je porunik morao da nestane! Oni su ga oteli
i ukrcali na brod.
- Oteli! - viknu Engleskinja i stisnu svoje male ake te urno prie doktoru Sternauu:
- Oteli? Ukrcali na brod? - ponovi ona. - Zaar su se i na to usudili!
Sternau kimnu glavom smije ei se: - Hoete li nam sada priznati da volite grofa Alfon
sa, mylady?
- Da - odgovori ona iskreno. - Volim ga svim srcem i ja u ga potra iti i nai. Te ko on
ima koji su mu neprijatelji i koji su nepravedno prema njemu postupili! Dodu e, ot
ac mi je pisao da se odmah vratim i ja u danas krenuti na put. Ali ja u znati to tr
eba da uinim. Priajte, senjor!
Sternau im onda ispria kako je slijedio onog dana tragove i kako je onda sve osta
lo doznao. Oni prozre- e mrane namjere advokata, Clarisse i Alfonsa, ali nisu mogli
ni ta dokazati. Na kraju su se morali rastati, jer je Amy trebala da otputuje. On
a obea da e svome ocu sve priznati i da e od njega izmoliti da njoj i njenoj prijat

eljici pomogne. Onda se oprostila od doktora Sternaua i uvjerila ga u najiskreni

je prijateljstvo.
Ubrzo zatim ona otputova sa Rodrigande sa Rose-tom koja ju je otpratila do Ponsa
. Razgovor i brzi odlazak prijateljice bili su krivi to se ni Sternau ni Hosata n
isu raspitali za les. Lijenik je vjerovao da e alcalde postupiti kako mu je on rek
ao, te u revnom razgovoru nisu ni primijetili da su mrtvaca donijeli na dvor. St
ernau zatim poe u selo da potra i Mindrella. Ovaj se bio upravo vratio iz provalije
gdje je prisustvovao kao dalek, ali utoliko pa ljiviji promatra. Sternau mu u povj
erenju iznese ono to misli j to kani uiniti i upita krijumara da li je spreman da po
tajno potra i grofa. Ovaj se slo i sa njim i dobi pedeset durosa da mu se nau pri ruc
i. Lijenik se nakon toga vrati u dvorac da nastavi sa svojim promatranjem.
366
17. U ZATVORU
Sternau je sjedio, u svojoj divnoj sobi s namjerom da radi. Ali to mu nije polaz
ilo za rukom, jer je neprestano morao da misli na posljednje dogaaje, a te misli
su ga bile toliko zaokupile da nije uo kucanje na svojim vratima i tek ga zamijet
io kad se ono ponovilo.
- Izvolite! - viknu on.
Vrata se otvori e i lijenik se zaudi kad pred sobom ugleda stranog ovjeka koji kao da
je bio zaboravio da se prethodno prijavi.
- Tko ste vi? - obrati se on nepoznatom.
- Imam li ast da govorim sa senjorom Sterna-uom, lijenikom grofa ManUela? - zapita
ga stranac umjesto odgovora.
- Da.
- alje srne grofica Roseta e Rodrigana.,
- Oh! Pa ona je oti la u Pons!
- Naravno. Svratila je do mene i poslala me da vas zamolim, da doete po nju.
- Za to?
- To mi nije rekla. Sa njom je bila jo jedna dama.
- Tano, Jeste li vi gostioniar?
- Da. U Elbridi izmeu Rodrigande i Manrese.
- Jeste 11 se dovezli grofiinim koijama?
- Ne. Nije htjela da suvi e zamara svoje konje.
- Sjednite! Bit u odmah gotov.
Sternau je bio ovdje naviknut da oprezno po-itupa, ali grofici se uz put moglo d
esiti neito Sto ju
367je primoralo da ga zove. On se, dakle, presvue, zakljua svoje sobe i izae sa str
ancem pred kapiju gdje je stajala zatvorena dvopre na koija. Oni se pope e i odvezo e.
Gore na prozoru zamka stajao je advokat sa svojim saveznicima.
- Penju se - ree on, podrugljivo se smije ei.
- Sada kreu - dobaci Alfonso.
- Pravo u zatvor - dodade Clairissa. Imao si divnu ideju kad si rekao corregidor
u da se predstavi kao gostioniar, moj dragi Gasparino. - U meuvremenu koija je tand
rkala cestom prema Manresi, a onda je udarila lijevo i krenula barcelonskom cest
om.
- Koija nas vozi u pogre nom pravcu! - primijeti Sternau.
- On vozi tano - uzvrati stranac.
- Za Manresu?
- Za Barcelonu.
- Senjor, tko ste vi? ta hoete sa mnom?
- Tko sam? Ja sam corregidor iz Manrese. ta hou? Da vas dovedem u Barcelonu. Juez
de lo criminal eli da govori s vama.
- Isljednik za kriminal? O emu?
- To ne znam. ut ete!
- Vi ste me slagali, senjor.
- To je bilo samo malo lukavstvo koje esto primjenjujemo da bi izbjegli neprijatn
osti.
- A ako se usprotivim da poem s vama?
- To vam nee ni ta pomoi. Pogledate li kroz prozor koije pozadi, vidjet ete da nas u s
topu prats etiri andara na konjima, sa napunjenim pu kama.

- Pa to izgleda kao da se radi o netom te kom zloinu.

- O ne. Radi se samo o jednoj formalnosti, senjor. Siguran sam da ete. se jo danas
vratiti, ali vi ste stranac, pa vas zato moram lino sprovesti. Otuda ova pratnja
!
- Te se va e pratnje ne bih uope bojao, senjor corregidor. Ali savjest mi je ista i
ja u poi s vama bez protivljenja.
- To vam je i najbolje, senjor. ovjek nikada ne smije pogre no da sudi o svome polo a
ju niti da ga
368
pogor ava. Mo da ete se odmah vratiti sa mnom. Bilo bi mi drago da mi u povratku prav
ite dru tvo!
- Znaju li u Rodrigandi kuda me vodite? - zapita ga Sternau.
- Da.
Ni to nije bila istina, jer osim trojice zavjerenika, nitko iv nije znao kuda su
kola oti la. Tako se ovaj kratak razgovor i zavr io. Sternau se predae svakojakim pre
tpostavkama a inovnik kao da nije bio voljan da zapodjene ponovo razgovor. U kasn
o poslijepodne stigli su u Barcelonu i koija se zaustavi pred jednom sumornom, st
arinskom zgradom na ijim su prednjim prozorima bile re etke od debelih eljeznih i-pak
a.
- Sad siite! - ree inovnik:
Kad je Stemau iza ao iz kola, on ponovo opazi etvoricu andara koji su ga bili pratil
i. Oni ga spro-vedo e kroz kapiju u mrani trijem, a zatim ga tijesnim zavojitim stu
bama uvedo e u jednu veliku, pustu prostoriju koja je imala samo jedan prozor i ne
koliko vrata.
- Priekajte, ovdje, senjor! - ree mu corregidor. S tim rijeima on pokuca na jedna v
rata i nestade,
dok su andari ostali sa lijenikom. Potrajalo je dugo dok se corregidor ponovo ne p
ojavi.
- Poite sa mnom! - ree on kratko i pokaza rukom na ulaz odakle je do ao. Kad je Ster
nau u ao, on zakljua vrata.
Lijenik se na ao u sobi ija su dva prozora bila takoer zastrta re etkama. Na zidovima s
u stajali veliki ormari za spise, a pred jednim prozorom on ugleda golemi pisai s
tol za kojim je sjedio neki omalen, sme uran ovjeuljak koji ga je mjerio otvorenim p
ogledom kroz debele ro nate naoale. Poslije izvjesnog vremena ovaj ovjeuljak uze arak
papira i pero u ruke i upita:
- Kako se zovete?
- Karl Sternau. . - Iz?
- Mainza.
- Gdje je to?
24 Dvorac Rodriganda
369je primoralo da ga zove. On se, dakle, presvue, zakljua svoje sobe i izae sa str
ancem pred kapiju gdje je stajala zatvorena dvopre na koija. Oni se pope e i odvezose
. Gore na prozoru zamka stajao je advokat sa svojim saveznicima.
- Penju se - ree on, podrugljivo se smije ei.
- Sada kreu - dobaci Alfonso.
- Pravo u zatvor - dodade Clarissa. Imao si divnu ideju kad si rekao coiregidoru
da se predstavi kao gostioniar, moj dragi Gasparino. - U meuvremenu koija je tandr
kala cestom prema Manresi, a onda je"udarila lijevo i krenula barcelonskom cesto
m.
- Koija nas vozi u pogre nom pravcu! - primijeti Sternau.
- On vozi tano - uzvrati stranac.
- Za Manresu?
- Za Barcelonu.
- Senjor, tko ste vi? Sta hoete sa mnom?
- Tko sam? Ja sam corregidor iz Manrese. Sta hou? Da vas dovedem u Barcelonu. Jue
z de lo criminal eli da govori s vama.
- Isljednik za kriminal? O amu?
- To ne znam. ut ete!
- Vi ste me slagali, senjor.
- To je bilo samo malo lukavstvo koje esto primjenjujemo da bi izbjegli neprijatn

osti.
- A ako se usprotivim da poem s vama?
- To vam nee ni ta pomoi. Pogledate li kroz prozor koije pozadi, vidjet ete da nas u s
topu prate etiri andara na konjima, sa napunjenim pu kama.
- Pa to izgleda kao da se radi o nekom te kom zloima.
- O ne. Radi se samo o jednoj formalnosti, senjor. Siguran sam da ete. se jo danas
vratiti, ali vi ste stranac, pa vas zato moram lino sprovesti. Otuda ova pratnja
!
- Te se va e pratnje ne bih uope bojao, senjor corregidor. Ali savjest nii je ista i
ja u poi s vama bez protivljenja.
- To vam je i najbolje, senjor. ovjek nikada ne smije pogre no da sudi o svome polo a
ju niti da ga
368
pogor ava. Mo da ete se odmah vratiti sa mnom. Bilo bi mi drago da mi u povratku prav
ite dru tvo!
- Znaju li u Rodrigandi kuda me vodite? - zapita ga Sternau.
- Da.
Ni to nije bila istina, jer osim trojice zavjerenika, nitko iv nije znao kuda su
kola oti la. Tako se ovaj kratak razgovor i zavr io. Sternau se predae svakojakim pre
tpostavkama a inovnik kao da nije bio voljan da zapodjene ponovo razgovor. U kasn
o poslijepodne stigli su u Barcelonu i koija se zaustavi pred jednom sumornom, st
arinskom zgradom na ijim su prednjim prozorima bile re etke od debelih eljeznih i-pak
a.
- Sad siite! - ree inovnik."
Kad je Sternau iza ao iz kola, on ponovo opazi etvoricu andara koji su ga bili prati
li. Oni ga spro-vedo e kroz kapiju u mrani trijem, a zatim ga tijesnim zavojitim st
ubama uvedo e u jednu veliku, pustu prostoriju koja je imala samo jedan prozor i n
ekoliko vrata.
- Priekajte, ovdje, senjor! - ree mu corregidor. S tim rijeima on pokuca na jedna v
rata i nestade,
dok su andari ostali sa lijenikom. Potrajalo je dugo dok se corregidor ponovo ne p
ojavi.
- Poite sa mnom! - ree on kratko i pokaza rukom na ulaz odakle je do ao. Kad je Ster
nau u ao, on zakljua vrata.
Lijenik se na ao u sobi ija su dva prozora bila takoer zastrta re etkama. Na zidovima s
u stajali veliki ormari za spise, a pred jednim prozorom on ugleda golemi pisai s
tol za kojim je sjedio neki omalen, sme uran ovjeuljak koji ga je mjerio otvorenim p
ogledom kroz debele ro nate naoale. Poslije izvjesnog vremena ovaj ovjeuljak uze arak
papira i pero u ruke i upita:
- Kako se zovete?
- Karl Sternau.
- Iz?
- Mainza.
- Gdje je to?
24 Dvorac Roriganda
369- U Njemako.
- Dakle Nijemac! Sto ste po zanimanju?
- Lijenik. AH dopustite mi jedno pitanje! Tko ste vi, i za to sam ja ovdje?
- Ja sam juez de lo criminal, tako ete me zvati, a ono zbog ega ste do li ovdje, to e
te saznati u toku saslu anja.
- Saslu anja! Pa to zvui kao da se nalazim pod istragom!
- Ne samo da zvui, ve je i zaista tako - odgovori mu ovjeuljak mirkajui na njega zlura
do oima. - Uzgred da reem, nemojte samo misliti da ste ovdje zato da postavljate p
itanja! Ja sam taj koji pita a vi ste onaj koji ima da odgovara. Koliko vam je g
odina?
- Trideset.
- Jeste li bili ka njavani?
- Ne.
- Jeste li o enjeni?
- Ne.

-, Imate li kakav imetak?

- Ne.
- Koliko imate gotovine?
- Nekih tridesetak durosa.
- Dajte ih amo!
Sternau mu pru i svoj novanik, i inovnik pre-broja novac koji se u njemu nalazio, a
onda zapisa iznos kao to je zapisao i svaku rije koju je Sternau izgovorio.
- Gdje je bilo posljednje mjfesfto va eg boravka? - zapita ga on potom.
- Na Rodrigandi.
- A prije tega?
- U Parizu.
- Za to niste ositali u Parizu?
- Zato to su me pozvali u Rodrigandu dft inUje-im dona Manuela od njegove bolesti.
- Jeste li ga izlijeili?
- Da.
- Da H ste to smjeli?
- Tko je trebalo to da mi zabranit
870
- Jal - ree ovjeuljak s oitim naglaskom. - Jeste li namje teni kao lijenik u Rodrigandi
? Da U ste imali dozvolu od vlasti?
- Ne.
- Jeste H u panjolskoj polo ili ispit?
- Ne.
- Da li ste u panjolskoj platili porez na dohodak?
- Ne.
- A ipak ste lijeili, pregledali i njegovali bolesnike! Ah, prvi zloin je ve na prv
om saslu anju dokazan. Sad mo ete da izaete.
- Sto, senjor, vi govorite o prvom saslu anju? Hoe li ih mo da biti vi e?
- Svakako! I to mnogo, veoma mnogo!
- A ja? Gdje u biti ja za to vrijeme?
- Gdje ete biti? Bedasto .pitanje! Ostat ete ovdje kod mene! U hodniku broj dva, s
oba broj etiri. To je ve ureeno.
- Treba li to da znai da sam u zatvoru?
- Razumije se! - mirnu sitnim oima ovjeuljak.
- Zbog ega? - zapita Sternau, sad stvarno uzrujan.
- To ete kasnije saznati.
- Po ijoj prijavi ili optu bi?
- I to ete saznati.
- Senjor, ja imam pravo da zahtijevam da rni to odgovorite! - planu Sternau,
ovjeuljak se svijao od zadovoljstva te mu ponovd odgovori mirkajui oima:
- Da, to pravo imate, ali i ja imam pravo da vam uskratim odgovor.
- Vi ste uli, a i zapisali ste, da sam stranac. Ja zahtijevam da govorim s njemaki
m konzulom!
- Do"bro, dobro, pobrinut u se za to!
- I to odmah, senjor!
- Lijepo, lijepo.
Isljednik za kriminal zadovoljno mirnu na zatvorenika i"dade zvoncetom znak, na to
se pojavi neki mrki krupni inovnik koji Sternaua odmjeri od glave do pete.
371- Ovaj senjor eli da govori s njemakim konzulom - ree mu isljednik. - Odvedi ga
konzulu! Ali brzo, to br e mo e !
Ljudeskara se zaeti kao mor , pokaza rukom na vrata i ree: - Naprijed! Mar !
Sternauu je to bilo veoma sumnjivo. On pogleda Ijudeskaru, ali se predomisli i u
zvrati isljedniku:
- Smijeni li vas zamoliti za moj novanik?
- Da - mirnu upitani - moliti smijete, ali ga dobiti neete. Ovdje nitko ne rno e ima
ti novanik uza se. Mi nismo na godi njem sajmu. Idite va em konzulu!
Bilo je jasno: ovjeuljak se alio sa Sternauom. Ovaj uvldje da mu je najbolje da pree
preko toga i da se povinuje. Bio je zatvorenik, ali to nije mogao za sva vremen
a da ostane. Oin poe zato bez daljeg prigovara za kljuarom koji ga ponovo povede u
z stube. Oni onda stupi e u neki mrani hodnik na ijem se ulazu mogla vidjeti brojka

dva. Desno i lijevo su bile zatvorenike elije. Kljuar se zaustavi kod vrata na koji
ma je stajao broj etiri i potra i u velikom sve nju kljueva, odgovarajui. Onda otkljua d
voja vrata koja su stajala jedna za drugima i s obje strane bila okovana eljezom.
- Naprijed! Mar !
Izgledalo je kao da su zatvorskom uvaru bile to jedine rijei koje je znao izgovori
ti. Kad je Sternau poslu ao i u ao, za njim se zatvori e vrata. Bio je u zatvoru. Njeg
a obuze neki udan osjeaj, osjeaj slian onome koji ovjek osjeti kad se nae u vodi u tre
nutku kad se ona nad njim sklopi. Odvojen je od svjetla i zraka, nije vi e ovjek, n
ije vi e slobodno bie koje mo e samo o sebi da odluuje, nema vi e imena, njega zovu samo
po broju elije u kojoj se nalazi. Mo e da umre i da stepa, a da nije u stanju da s
e brani.
U eliji je bilo vrlo turobno, jer je u nju upadalo svjetlo kroz jedan mali otvor
do kojeg se jedva moglo dosei rukom i koji je bio prekriven eljeznim re etkama. elija
je bila duga est koraka a iroka etiri. Na podu su le ale dvije slamarice iz kojih se
irio neprijatan miris. Na jednoj nije bilo nikoga, a na drugoj je le ala neka ljud
ska prilika, koja se podi e kad doktor ue.
372
- Ah, pojaanje! - u on slaba an glas. - Dobro vee! .
- Dobro vee! - pozdravi ga Sternau.
- Jesi li nov? - zapita ga dotada nji vlasnik elije.
Sternau je jednom uo da se zatvorenici uvijek oslovljavaju sa "ti". On se odlui da
ne ukori svog sudruga te mu ree:
- Da.
- Za to si ovdje?
- Ne znam.
- Pa da. Tako ka e svatko. Sjedi na slamaricu! Sto ti je zanimanje? - zapita ga ne
poznati.
- Lijenik.
- Lijenik? - obradova se ovaj" kad to u. - Oh, onda vas molim za izvinjenje," senj
or, to sam vam rekao "ti". Sad vam vjerujem da ne znate zbog ega ste ovdje. Tko va
s je saslu ao? Juez de lo criminal?
- Da.
- Prokleti nitkov-! Znate li kada ete ponovo biti saslu ani?
- Ne znam.
- Za dva ili tri mjeseca.
- Pa to bi bilo stra no!
- Kljuar je prije toga donio veeru za dvojicu i ja sam iz toga zakljuio da u dobiti
supatnika.
- to ima za veeru?
- Suhi kruh i smrdljiva voda.
- Koliko site vremena ovdje?
- Gotovo godinu dana.
- S ovako mr avom hranom?
- Da. Ona e me stajati ivota. Ja sam te ko bolestan, zato se od sveg srca radujem to
ste lijenik. Dodu e, neete moi da mi pomognete, ali biste mi ipak mogli rei koliko u jo
vjeti. Nek da Bog da uskoro svr im!
Sternau je bio ubijeen da pred sobom nema zlog ovjeka, premda ga u mraku nije moga
o dobro vidjeti. Osjeao je prema njemu sa aljenje te ga upita:
- Koliko ete jo ostati u zatvoru?
- Jo dvije godine.
373
- Oh, pa zar Se mo to izdr ati! Smijem U vat
upitati zbog ega su vas toliko osudili?
- Za to da ne! Ja sam u bijesu premlatio jednog ovjeka.
- Na mrtvo?
- Ne. Da je Bog htio, on bi bio mrtav, bar bi tako bio jedan nitkov manje.
- Od koje bolesti patite? "
- Sad me kima boli, a ranije sam bolovao od mornarske bolesti, nostalgije za more
m, koja mi je sve snage iscijedila i sve sokove ivota ispila, senjor.
- Kakva razlika! Slobodno, otvoreno more l ova avolja jazbina!

- Da, senjor, ja sam plakao i grcao, bjesnio i grmio, udarao glavom o vla ne zidov
e, ali mi to nij" ni ta pomoglo; kada mi je ponestalo snage i kad me je glad svlad
ala, onda sam se smirio i bit u svakim danom sve mirniji dok me jednog dana ne iz
nesu iz ove jazbine i pokopaju u kakvom zabitom kutu. A za sve ovo treba da zahv
alim samo jednom advokatu!
- Onda smo zaista .supatnici. Dodu e ja ne znam zbog ega su me okrivili, ali se sig
urno ne varani kad pretpostavljam da je i za moje hap enje kriv jedan advokat.
- Odakle su vas dopeljali ovamo?
- Sa Rodrigande.
- Gospode koji si na nebu, zar je ovo mogue! Tamo su i mene uhapsili!
- Zbilja? - zapita ga Sternau sav iznenaen. - Kako se zove advokat na koga mislit
e?
- Gasparino Cortejo.
- Ah, pa on je i mene strpao u zatvor! Rekoste da ste tamo nekoga pretukli? Da n
iste mo da Corteja?
- Da. Mo da u vam jednom to ispriati, ali sad sam suvi e slab da bih vam to mogao kaza
ti. Tamo u prednjem kutu stoji lanac sa vodom, a pored njega le i va kruh. Laku no!
Ovaj ovjek mora da je bio veoma slab kad je uprkos svoje radosti, to je nakon toli
ko dugo vremena imao nekoga kraj sebe, morao da se odrekne
374
daljeg razgovora. Sternau sfe namjesti ha svojoj sla-inarici, koliko je to mogao
, i zaspa.
Kad se idueg jutra probudio, ugledao je dnevno svjetlo to se probijalo u eliju, dod
u e blijedo, ali ipak dovoljno jako da se raspoznaju predmert u njoj. Njegov sudrug
je ve sjedio uspravno na slamarici pa mu po elje dobro jutro.
- Ja sam vas promatrao - ree on - i vidio da vi niste za jedno ovakvo mjesto. Mo da
biste vi e voljeli da budete sami, ali ja vas molim da me ne ostavite.
- To na alost ne ovisi o meni!
- Ipak. Ovdje su zatvorenici smje teni po jedan u eliji, samo sam ja dobio druga, j
er sam na pragu smrti. Ako budete zatra ili, dobit ete drugu eliju.
- Rado"u ostati s vama.
- Hvala vam, serijor doktore! Mo da se neete zbog toga pokajali.
- Kad se otvaraju vrata?
- U podne.
- Mogu li onda rei to elim?
- Da, ali neete dobiti odgovora. Va a sudbina je zapeaena. Tu vani nee pomoi ni molbe n
i prijetnje, ni lukavstvo ni sila.
- Ja sam stranac, poruit u po konzula da doe!
- Va eg konzula neete nikada vidjeti. Vjerujt" mi! Cortejo vas je ovamo strpao. Isl
jednik je njegov prijatelj, a njih dvojica su vam najvei nitkovi na ovoj zemlji.
- Vi me stra ite!
- Ka em vam istinu. Ja sam bio sna an ovjek, pun volje za ivotom i nabijen zdravljem.
Pogledajte me sada! To to sam, to su od mene napravili ta dva nitkova?
Zatoenik se nasloni o zid i sklopi oi. Bio je sama kost i ko a. Sternauu nije bilo p
otrebno da ga pregleda da bi znao da e po ivjeti jo samo nekoliko tjedana. Da li je
ovo trebalo da bude slika i njegove sudbine? Ne, ne, i hiljadu puta ne! To je vrs
to odluio!
U podne se na vratima otvori poklopac i kroz njega ugura e dva lonca sa juhom.
- Kljuaru! - ree Sternau - hoete li biti tako dobri...
375Poklopac na vratima se spusti te Sternau ne sti e da zavr i svoju reenicu.
Uvee su oba zatvorenika dobila ponovo ustajale vode i suha kruha. Tako je pro ao je
dan tjedan pa i drugi, a da nisu nastupile nikakve promjene. Stemaua obuze nespo
kojstvo. Kako je na Rodrigandi, kako je Roseti? Ta pitanja su ga nagrizala do sr i
u kostima. Nije mogao ni jesti ni piti ni spavati. Kljuar se nije obazirao ni na
kakva njegova pitanja. Na bjegstvo se nije moglo misliti. Zidovi su bili suvi e d
ebeli, a prozor suvi e visok i malen.
I ponovno je protekao jedan tjedan a za njim jo jedan. Tako je pro ao itav mjesec. S
krhana tugom, le ala su oba zatvorenika na svojim slamaricama.
- Gospodine - ree Sternauov supatnik - htio bih samo da mi ovaj Cortejo dopadne j
ednom aka kakve sam ranije imao. Bio bi gotov!

- Mo da e dopasti mojim.
- To bi mu htio od sveg srca po eljeti, jer vi ste pravi Goli jat! Vi ste upravo r
oeni za pomorca. Vi biste se, s tim va im vrstim pesnicama, uhvatili uko- tac s dvades
etoricom Crnaca ili desetoricom Engleza.
- Kako vam pado e na pamet Crnci i Englezi?
- Hm, elite li da ujete? Znam, mislit ete lo e o meni, ali, to se mene tie, ja sam to i
zaslu io. Ovo mi je ve odavno le alo na srcu i ja sam htio svg da vam ispriam. Zato m
ek jezik ka e to srce osjea!
- Priajte samo! Svi mi imamo svoje grijehe.
- Ali ne ovakve. Znate li to sam bio? Najprije valjan mornar, a onda trgovac Crnc
ima i konano - gusar.
- Nemogue!
- Da, mogue je! Ja se zovem Jacques Tardot i porijeklom sam iz dobre obitelji. Po
stao sam dobar mornar, a to sam i bio sve dok na jednom brodu nisam zapao u lo e r
uke. Nisam imao pojma da je kapetan gusar i trgovac crnim robljem; to sam tek dr
ugog dana primijetio, kad je bilo ve kasno, jer smo se na li na otvorenom moru. Kap
etan Grandeprise je bio Amerikanac i avo u isto vrijeme i znao je da od mene napr
avi avole. Vidio sam mnoge Crnce kako od oaja
376
i nostalgije skau u more. I ja sam morao mnogom crnom jadniku da udarim u ku ali kaz
na me je stigla! Vidite me gdje le im.
On je utao izvjesno vrijeme da predahne, pa onda ponovo nastavi:
- Taj kapetan je radio zajedno sa Cortejom. Nisam znao kakvi su to poslovi. Ali
kad smo stigli u Barcelonu, notar je do ao na palubu, pa su onda njih dvojica sati
ma sjedili nad knjigama. - Tardot ponovo zastade.
- Cortejo izgleda da ima mnogo novaca - nastavi bolesni mornar nakon izvjesne st
anke. - Jednog dana je trebalo u Vera Cruz u Meksiku da napravimo za njega neki
posao. Valjalo je ukrcati na brod nekog zatoenika. Donijeli su ga na palubu i zat
vorili iza kapetanove kabine tako da ga nitko nije mogao vidjeti.
- Ni vi?
- O da, ja sam ga vidio. Bio je to lijep, stariji ovjek. Mislim da ga je kapetan
jednom nazvao Fer-nandb. Jedrio je sa nama oko rta Dobre Nade te pokraj istone ob
ale Afrike gore do Seile gdje smo ga iskrcali i prodali za Harar. Kad smo se vra
tili u Barcelonu, kapetan je bio sprijeen te sam ja umjesto njega morao da krenem
za Rodrigandu da obavijestim Cor-teja da je onaj Meksikanac dobro pohranjen. Co
rtejo je ipak elio da jadnog starca ubijemo ili da on umre od groznice pa je od b
ijesa planuo na mene. Ni ja nisam bio nijem te me on zbog toga udari. Ja sam mu
uzvratio dobrim mornarskim udarcem. Pao je kao vrea na zemlju, i ja sam oti ao. Idue
g dana do .o je u Barcelonu na na brod i izgledalo je kao da je na to zaboravio. Al
i dam kasnije moj kapetan mi dade jedno pismo koje je trebalo da odnesem Juezu d
e lo criminal. Ovaj me Ijubczno primi i onda predade kljuaru koji me je smjestio
u ovu eliju. Ja je od tada nisam napustio; jednog je dana do ao sudija i kroz podig
nut poklopac na vratima saopio mi presudu. Eto, senjor, to je moja sudbina!
Tardot je ovo ispriao lakim tonom kakav je svojstven mornarima ak i kad se radi c
najozbiljnijim
377stvarima. Kad je zavr io cn ge iscrpljen opruzi na sla-inaricu". Sternau nije n
i slutio koliko e jednog dana biti va no sjeanje na ovu priu.
Jacques Tardcrt je iz dana u dan bivao sve slabiji, a s njegovom bole u rasla je oz
biljnpst i kajanje za prohujalim ivotom. Pomi ljao je na smrt i elio da poravna svoj
e raune s Bogom. Kljuar vidje da se bolesnik vi e ne mo e,podii i uinci ono Sto nikad do
tle nije uinio: on ga udostoji s nekoliko rijei. Da, on mu ak obea da e mu poslati su
dskog lijenika koji je bio upravo prispio u grad da obie zatvor.
Tako je pro lo jo neko vrijeme i stigla zima. Tardot je le ao na izdisaju na svojoj s
lamarici a Sternau Je sjedio kraj njega i tje io ga. Izdaleka se uo zvuk Veernjih zv
ona.
Iznenada na vratima zazvecka e kljuevi u bravi i vrata se otvori e. Kljuar ue u eliju, a
za njim i lijenik, i viknu na Starnaua, pokazujui mu rukom na Vrata: - Naprijed!
Mar !
Tada se s mukom podi e Tardot i zamoli ga:
- Pustite ga sa mnom! On mi je itavo vrijeme bio utjeha, pa neka to bude i sada!

Kljuar upitno pogleda lijenika, a ovaj potvrdno kimnu glavom, te kljuar dade pre utno
dopu tenje na taj nain to je iza ao i za sobom zatvorio vrata. Lijenik meutim sjede na
rub slamarice j pogleda obojicu zatvorenika pri svjetlu fenjera koje je kljuar bi
o ostavio. On onda uperi znaajan pogled u vrata i postavi bolesniku nekoliko pita
nja o njegovoj bolesti. Pri tom on baci, a da to bolesni Tardot ne primijeti, ne
ki predmet izmeu ispru enih Sternauovih nogu na " njegovu slamaricu. Sternau ga doh
vati i osjeti veliki klju, sigurno klju od kapije. Osjeaj beskrajne radosti ga proe i
tavim tijelom, ali on se svlada jer mu lijenikov pogled ree da ih mo da kljuar promat
ra.
Tardot, utje en lijenikovim rijeima, osjeti da mu se kraj bli i. Njegovim ispijenim li
cem proe izraz dubokog spokoj stva.
- Nema mi vi e ni sata ivota, Bogu nek" je hvala! - aputao je on. - Ostanite dotle s
a mnom, se-tijor medico, i ne dajte da mi inoga prijatelja odvedu!
378
- Ostat emo - ree mu potvrdno sudski lijenik nagnuv i se duboko nad bolesnikom. Pri t
om on rukom, koju je bio ispru io prema vratima, gurnu ne to Sternauu u krilo. Bio j
e to pun novanik. Sternau ga polako sakri da to kljuar sa vrata nije mogao primije
titi. Uinilo mu se da vidi kako se poklopac na vratima malo podi e. Dakako, kljuar j
e stajao vani na vratima i oslu kivao to alosni ljudi u mranoj eliji rade.
Nakon kraeg vremena crte na bolesnikovom licu poe e da se mijenjaju. On ispru i Sterna
uu ruku i ree mu:
- Zbogom! Hvala vam! Budite - slobodni - i sretni!
To su mu bile posljednje rijei. Njegovim tijelom proe grevit drhtaj, a elijom se raz
lije e tihi uzdah. Bio je mrtav.
Sudski lijenik se udalji utke. Uskoro zatim se ponovo zau klju u bravi i mrki stra ar
ponovo ue. Kad je ugledao les, on ree:
- Ne le ati! Iznijeti! - zatim se stra ar zagleda u divovski Sternauov stas te nasta
vi: - Njega ponijeti!
- Nemam ni ta protiv - odgovori mu Sternau to je ravnodu nije mogao, premda mu je bil
o glasno udaralo.
- Na rame! Poi!
Sternau uze les na rame i poe za kljuarom koji je laganim korakom pred njim i ao. Nj
ihovi su koraci glasno odjekivali golemom, pustom zgradom. inovnici, koji su prek
o dana tu radili, bili su sada gotovo svi kod kue u krugu svojih obitelji. Put ih
je vodio preko nekoliko stuba do jednog malog dvori ta. Ono se zavr avalo mranim tri
jemom kroz koji je prije dva mjeseca do ao u .atvor. Kljuar uze svoj sve anj kljueva u
ruku i otkljua podrum, gdje su pokraj jednog dugog stola le ala dvoja nosila.
- Mrtvanica - ree on. - Stol polo iti!
Bio je to sumoran prizor to se nudio Sternauovom pogledu. Kao lijenik on je esto sp
a avao ivot od smrti, ah je imao prilike i da vidi kako je smrt pobjeivala i kako je
bolesnik ostajao rtva. Meut"m,
379ovdje u tamnici u naruju niskosti i pokvarenosti Ster-nau se nije mogao obrani
ti lake jeze.
- No, naprijed! Les na stol! - zapovijedi mu kljuar jo uvijek osornim glasom.
Sternau ga poslu a, a i kljuar mu sam prie te mrtvaca polo i e na stol. Sve anj kljueva bi
a e ostao u bravi.
- Naprijed! Mar ! - zapovijedi kljuar kad je sve bilo gotovo.
- Ne, natrag! Mar ! - odgovori mu Sternau, a pesnica mu poput munje zviznu kljuara
po sljepoonici od ega se on odmah skljoka na pod i osta da le i u dubokoj nesvijesti
.
- Ah, Bo e, hvala ti. Jo me slu i stara snaga! - zaklikta u sebi zatoenik. Ostaviv i klj
uara da le i pokraj uga enog. fenjera,"on zakljua podrum izvana i pohita kroz mrani tri
jem. Kad sretno sti e do kapije, on izvue klju koji je prije toga na onako tajanstve
n nain bio dobio i zadrhta od nestrpljenja da li e klju odgovarati: bija e to pravi k
lju i Sternau otkljua kapiju i nae se na ulici. Bio je najzad slobodan. Hodao je du
go po mraku, kad najzad pred sobom ugleda svjetlo! Obojica zatvorenika su danas
bila iskupljena, jedan smru, a drugi slobodom!
Kad je grofica Roseta ukrcala svoju prijateljicu u Ponsu u po tanska kola, ona se
vrati u Roriganu. Osjeala je da joj se neko zlo sprema, im nije bila pod okriljem do

ktora Sterna.ua. Kao da je slutila da je oekuje te ka nesrea. Zato je zapovijedila k

oija u da potjera konje to je br e mogao.
Kad je stigla na Rodrigandu i brzo se preobukla, najprije se popela u ka telanove
odaje. Zatekla je te valjane ljude u svom omiljenom razgovoru: govorili su o dok
toru Sternauu.
- Da li je kod kue? - zapita ih ona.
- Ne - odgovori joj Alimpo. - Izvezao se koijom, milostiva konteso, to ka e i moja
Elvira.
- Kuda?
380
- To ne znamo - ree ka telanka. - Odvezao se nekom nepoznatom koijom, to ka e i moj do
bri Alimpo.
- A ija je koija to bila?
- Prefekta iz Manrese.
- Ah! - viknu Roseta sva prestra ena. - Elvira, ispriajte mi to je to bilo!
- Bilo je to ovako - zapoe ka telanka. - Pred dvorac je stigla neka koija iz koje je
si ao corregi-dor. On se popeo gore do senjora Gasparina, a onda je po ao senjoru S
ternauu. Nakon kraeg vremena odvezao se sa senjorom Sternauom cestom za Manresu.
- Dobro! Alimpo, naredite da se odmah upregnu dva svje a konja!
Roseta izae i uputi se ravno u advokatovu sotou. Ovaj je sjedio kraj svojih spisa
. Grofica je veoma rijetko dolazila k njemu, te se zato on sada zaudi kad je vidj
e u svojoj odaji.
- Ah, dona Roseta, zar vi kod mene! Budite tako dobri i sjedinite! - ree on i pod
i e se da joj ponudi stolicu.
- Neu sjesti - odbi ga ona urno. - Do la sam samo da vas ne to pitam. Da li ste vidjel
i senjora Sternaua? Reko e mi da se izvezao neijim koijama.
- Ja ne znam ni ta o tome.
- Ka u da je po ao sa corregidorom iz Manrese.
- Nemam pojma o tome - uzvrati hulja, ma ui glavom od i uivanja.
- Onda uope ne znate da je corregidor bio u Rorigani? Ni da je bio kod vas?
- Ne.
- La ete, senjor! - viknu Roseta sva uzrujana. - , La ete i to drsko!
- Kontesa! glasom.
- Ah, kakav to ton dozvoljavate sebi prema jednoj grofici! Ja u sada poi corregido
ru da se raspitam. Otkrijem li da se sprema neko novo zlo u koje su i va i prsti u
mije ani onda u vam konano stati na put, vama i va im pomonicima. Adios.
Roseta izae urnim korakom, a Cortejo osta, zbunjen i sav u udu zbog njene odlunosti,
i prie proodgovori jo on gotovo prijeteim
381zoru. Kad ju je vidio gdje se popela u koije i krenula, on se odmah uputi svoj
oj sulo nici, koja je promatrala Rosetu sa prozora.
- Ponovo se odvezla - ree Clarissa. Zna li mo da kuda?
- Da. Za Manresu, corregidoru, ne bi li saznala kuda se djeo Sternau.
- Gasparino, i ona poinje da nas ugro ava!
- Vidim to i znat u da preduzrnem odgovarajue mjere. Ne zna li na koji bi nain moglo
najlak e da joj se nalije par kapi?
- Pa moglo bi kad bi te kapi imala ja.
- Kada?
- Pri veeri kad pije aj.
- A ako ga pije u svojoj sobi?
- Ona uvijek u blagovaoni popije samo jednu alicu koju joj spremi ka telanka. To pr
epusti meni!
- Dobro dat u ti te kapljice!
- A moj honorar? - zapita ga ona vrebajuim pogledom.
Cortejo mahnu rukom i uzvrati joj prilino Ijutito:
- Dobit e polovicu njenog imetka.
- Samo polovicu? A to e biti s drugom polovicom?
- Nju u dobiti ja. U Alfonsov dio neemo se mije ati, prema tome nas dvoje emo podijel
iti ono to Roseta treba da naslijedi!
- Sla em se! Elem, doturi mi to prije te kapljice!

Zlikovac se vrati u svoju sobu, napuni jednu boicu vodom i u nju kanu dvije kapi
otrova. Po to je taj rastvor dobro promukao, on se vrati Clarissi i dade joj potreb
ne upute kako da otrov upotrijebi.
U meuvremenu se Roseta vozila za Manresu. Stigav i tamo, zaustavila se pred corregi
dorovom kuom. Njegova ena izae i, iznenaena tom otmjenom po- sjetom, uvede Rosetu u
svoju najbolju sobu.
- Mogu li govoriti sa senjor corregidorom? - zapita je grofica.
382
- Na alost ne. On je sigurno oti ao nekud poslom, jer je naredio petorici naoru anih a
ndara da ga prate.
- Ah! - pro apta Roseta, sva blijeda. - Kud je to oti ao?
- To vam na alost ne znam rei. Cofregidor mi o slu benim stvarima ni ta ne govori.
- A znate li mo da to ili tko mu je dao povoda da krene na taj put?
- Vjerojatno va milostivi brat don Alfonso.
- Alt"onso? Da li je bio ovdje?
- Da, dojahao je na konju, veoma mu se urilo. Moj mu je odmah pozvao andare.
- Nije 11 vam rekao kad e se vratiti?
- Ne.
- Onda u sutra ponovo doi.
Roseta se oprosti. Bila je dovoljno ula, a da ne bi znaia da se ne to sprema; zato
se odmah vrati u Rodrigandu. Stigav i u dvorac, ona pozove brata k sebi. Notar je
Alfonsu sve ispriao, te ovaj mirno poe na razgovor.
- Josi li danas bio u Manresi? - zapita ga Roseta.
- Da - potvrdi on ravnodu no.
- U kakvoj stvari?
- Bo e, u kojoj bi stvari bio! U dana njoj!
- Sto to podrazumijeva ,pod dana njom"? - zapita ga grofica o trim glasom.
- Pa, les je pronaen! " - Ah! Je l" to istina?
- A zbog ega bi i ao inae? Ti mi ne to udno izgleda . Kao da te ne to uzbudilo.
- Sigurno! Za to je corrcgidor onda poveo etiri andara sa sobom?
- Navodno se ispostavilo da je netko bacio les u provaliju - lagao ju je Alfonso
drsko u lice. - andari su u li u trag vjerovatnim ubicama.
" Roseta se dade prevariti. - Je l" tako? A jesi li vidio Sternaua? Tra im ga svud
a, ali ga nema.
- Ja, nikako - mahnu on glavom.
- Dobro je mo e da ide !
383
Alfonso se podrugljivo pokloni pred Rosetom i ree: -"Grof Alfonso de Rodriganda n
e dopu ta da ga najuzvi enija njegova sestra otpusti kao slugu. Ja u ostati ovdje!
Ona ga pogleda sva u udu. - Bezobraznie jedan!
- De! Ne znam to ima protiv mene. Da li je to samo tvoja umi ljenost ili stvarna mr nj
a? Do sada mi je nedostajalo one smirene nje nosti kakva je uobiajena izmeu brata i
sestre te u jednim poljupcem poku ati da premostim provaliju koja nas dijeli.
Alfonso se pribli i grofici ne bi li svoje rijei spro-veo u djelo i ispru i ruku da j
e zagrli, ali ona zamahnu rukom i raspali mu amar posred lica.
- Gubi se to dalje od mene? - viknu ona. - Mrzim te, prezirem te! Kad ne bih znal
a, tvoje bi mi dr anje reklo!
- to - zapita je on sav bijesan, polo iv ruku preko obraza koji se rumenio od njeno
g amara.
- Da mi nisi brat, ve da si varalica, bijedni pokvarenjak!
- Oh, da ti nisam brat? A to sam ti onda?
- To e saznati im se Sterinau vrati. A ne vrati li se, onda budite spremni, ti i tv
oji urotnici da emo otkriti va u zavjeru koja e uzbuditi itavu zamlju!
- Dakle tako, je li? - pisnu on. - Naziva me varalicom, pokvarenjakom! Pomirit u s
e sa amarom, zato to si ena. Ali ovo drugo e mi skupo platiti.
On izae s prkosom svojstvenim huljama koji znaju da se osvete za poraz, a Roseta
pozva ka telanku da joj pravi dru tvo.
- Jeste li vidjeli, senjora Sternaua, moja milostiva, draga konteso? - zapita je
ka telanka im je u la kod grofice.
- On je uhap en.

Gospoa Elvira se tr e od straha i viknu:

- Uhap en? Bo e! Za to! Oh, s.veta gospo, zar su tog estitog, dobrog senjora uhapsili!
Sigurno nije ni ta uinio, ba ni ta, jer on je najbolji i najestitiji ovjek, kakav samo m
o e biti. l tako vrst i vjeran i tako ponosit i sna an! Trebalo je samo da ga vidite
kad je tamo vani kraj baterie zgrabio grofa Alfonsa i podigao
384
ga iznad bezdana. Bio je to krasan prizor, i moj Alimpo to ka e.
- O tome nemam pojma. Rekao mi je samo kako se potrudio da otkrije da li je les
zaista od mog oca.
- Da, seinjor Sternau nije volio da se hvali e. Grof Alfonso ga je htio udariti, a
li on je mladog grofa zgrabio u ruke i podigao ga iznad provalije!
Rosetine oi se ozari e ponosom.
- Rekao je jo i to - dodade Elvira oklijevajui - da Alfonso treba najprije da doka e
da je on zaista sin grofa Manuela. Moj Alimpo je i to uo.
- Sto, zar je to rekao? Onda mora da je ovaj bio do dna srca uvrijeen.
- Pa svi su ovdje na Rodrigandi tako ne to ve davno mislili. Senjor tenierite...
- No, ta je sa njim? - zapita Roseta ka telanku koja zape u govoru.
- On je toliko naliio na em milostivom grofu, imao je iste njegove oi i isti njegov
glas. Zar niste to i vi opazili?
- Da, svakako. A i otac, kad ga je ugledao, istog asa je pomislio da mu je on sin
,
- Kad bi to samo bilo! - ree Elvira to joj je na srcu le alo.
- Senjor Sternau vjeruje u to sasvim sigurno. On, osim toga, zna da su ga oteli
i ukrcali na neku lau.
- Oteli i ukrcali na lau! - viknu ka telanka i sklopi ruke. - Za to?
- Da ne bi razotkrio varalice. Ali o tome emo kasnije govoriti, moja dobra Elvira
. Ti e ostati itave veeri kod mene; kasnije e mi servirati aj.
Nekoliko sati kasnije, kad se ve bilo smrailo, na rubu ume se zaustavio neki usamlj
eni jaha. Tu je sjahao sa konja i uveo ga u gusti gdje ga je privezao. Onda je po ao
prema dvorcu popeo se stubama i zamolio jednog slugu da ga prijavi kod senjora
Gasparina Corteja.
- Tko ste vi? - zapita ga sluga.
25 Dvorac Rodriganda
385- Jedan prijatelj va eg senjora, koji ga eli iznenaditi - odgovori mu ovaj pomal
o osornim glasom.
Stranac bi prijavljen i on ue. Cortejo se nalazio sam u svojoj sobi.
- Vi ste se prijavili kao moj prijatelj? - zapita on do ljaka. - Ja vas ne poznaje
m.
- Ne? - onda u vam pomoi.
Nepoznati skide la nu bradu sa lica i periku sa glave, i Cortejo ga odmah prepozna
.
- Capitano! - viknu Cortejo.
- Da, capitano, koji je do ao da vam postavi samo jedno pitanje. Gdje je porunik?
-r Zar ja to da znam!
- Vi to dobro znate! Mo ete druge varati, a ne mene. Porunik je nestao.
- To se mene ni ta ne tie.
- Oh, vrlo mnogo! Ja sam kasnije razmi ljao o na em posljednjem razgovoru. Vi ste ht
jeli da on bude ubijen.
- Ne samo on, ve i onaj njemaki lijenik. Za to nis-te odr ali svoju rije?
- Zato to sam najprije htio da znam dali ete vi odr ati va u u vezi s porunikom.
- Dobro, nemojmo se igrati skrivaa! Priznajete li da je onaj porunik bio prav;grof
Alfonso de Rod-rigana?
- Da.
- Za to ste ga poslali ovamo?
- To je moja stvar.
- Da li je znao tko je?
- Ne. Gdje je sada?
- Mrtav.
Razbojnik ustuknu jedan korak i pri tom mu spade ogrta te mu se ukaza oru je zadjev
eno za pojasom.

- ,Mrtav! - viknu on. - Ah, to ete mi skupo platiti! Ja u itavom svijetu otkriti ka
kav ste vi nitkov!
- De - de! Vi biste onda i sami sebe otkrili, jer ste bili moje orue.
- Ja u onu potvrdu koju ste mi potpisali predati sudu. Ponio sam je sa sobom da j
e zamijenim za porunika. Recite, da li je zaista mrtav!
366
Advokatovim licem ptice grabljivice pree zaas radostan osmijeh. On odgovori:
__ Pokazat u vam jedno pismo koje sam u vezi s
porunikom dobio. Priekajte malo!
Advokat ue u susjednu sobu gdje uze napunjen pi tolj i pismo.
- Do ao mi je kao poruen! - apnu on podrugljivo prea se. - Sada u dobiti onu potvrdu s
mojim potpisom te u se tako osloboditi najopasnijeg svjedoka. Bit u apsolutni pob
jednik!
Onda se ponovo vrati, s pismom u ruci.
- Ali ja moram biti siguran da onaj komad papira zaista imate sa sobom - ree on p
ogledav i ispitivaki razbojnika.
- Ovdje je - ree inu ovaj kucnuv i rukom na svoje grudi.
- Onda proitajte ovo!
Cortejo pru i capitanu pismo. Ovaj ga otvori i vidje na prvi pogled da je to obino
poslovno pismo u kojem nije bilo ni ta to se odnosilo na porunika. Kad je, iznenadan
takvom prevarom, podigao pogled, pred oima mu se ukaza cijev uperenog pi tolja.
- ah i mat! Umri, psino! - viknu notar, a zatim se prolomi pucanj, i razbojnik se
skljoka na zemlju. Kur um mu je prosvirao kroz elo. Notar odmah stavi rezu na vrat
a i otvori mrtvacu kaput. D epovi su bili prazni. Od onog papira nigdje nije bilo
ni traga.
- Prevaren sam! - promrmlja notar. - Bijedno prevaren! Potvrda je bila sigurno k
od njega. Ako je nau njegovi ljudi, onda sam izgubljen!
Uto se u predvorju zau e koraci. Mnogi su uli pucanj i pohrlili da vide to se to dogo
dilo. Grozniavom brzinom advokat dotjera u red razbojnikove haljine, iz pojasa mu
istr e pi tolj i pusti ga na pod, a zatim otvori vrata.
- Ovamo! - povika on iz sveg grla. - Napali su me!
Posluga upade u njegovu sobu. I Alfonso, Cla-rissa i Alimpo stigo e.
- Pogledajte ovog briganta - ree Cortejo. - Prijavio se kao moj prijatelj i kad s
mo bili sami, on mi
387zaprijeti smru ako mu ne dam svoj novac. Ja sam se napravio kao da mu ga elim d
ati, ali sam se latio pi tolja i ubio ga.
- O Bo e, razbojnik, pravi razbojnik! - viknu Clarissa, sva u asnuta. - Pogledajte o
vu periku i la nu bradu!
- Pretresite ga samo dobro! - zapovijedi Cortejo u nadi da e na taj nain mo da ipak
dobiti potvrdu ako bi je neoekivano prona li. Ali oni ne otkri e ni ta drugo do jedan n
abijen novanik.
- Odnesate ga dolje u jednu od podrumskih prostorija! Ja u ga sutra prijaviti vla
stima. Neka mi soba odmah bude pospremljena!
Posluga izvr i njegovo nareenje. Kad su se razi li, u sobi ostado e troje urotnika. Alf
onso upita:
- Jesi li ga poznavao?
- Ne.
- Hm, mo da je to bio tvoj ,capitano" o kome si nam tu i tamo govorio. Pomislio sa
m da bi u sluaju da ti doe, inscenirao napad i tako ga se rije io.
- Ja ga ne poznajem. Ali ta je sa ajem, hou li ga danas piti sa Rosetom?
- Ne - odgovori Clarissa. - Ona ga pije u svojoj sobi.
Po tonu kojim su ove rijei bile izgovorene i pogledu koji ih je propratio notar s
hvati da su kapljice dospjele u aj.
Kad se ovo desilo, Roseta je sjedila sa Elvirom i razgovarala. Ka telanka je bila
upravo donijela iz kuhinje aj i stavila ga pred groficu. Tada se iznad njih prolo
mi stra an tresak.
- Sta li je to? - viknu Elvira.
- Pucanj! - odgovori joj Roseta. - Sto li se dogodilo? Pogledat u.
- O ne, ne, moja draga kontesa. Ostanite ovdje! Svakim danom se dogaaju sve vee ne

sree. Ja vas neu pustiti da odete.

- Ali tko bi mi to uinio? Pucanj je pao, kako mi se ini, u Cortejovom stanu. uje li k
orake i glasove? 388
__ Da, ali ostanimo! Moj Alimpo je veoma hrabar.
On e pogledati to se dogodilo pa e nam javiti.
Njena prognoza pokazala se tanom, jer je ka telan uskoro do ao i javio da je neki raz
bojnik napao notara i da ga je ovaj ubio. Taj dogaaj bio je glavna tema razgovora
ove veeri. Kad je Roseta zatim ispila svoj aj, ona ree da e poi na spavanje, jer je
od sveg silnog uzbuenja koje je tog dana pre ivjela osjeala kako joj glava bolno gor
i.
Idueg jutra doe sva u suzama grofiima sobarica do ka telanke i zamoli je: - Moja dobr
a gospoo El-viro, poite brzo do na e kontese! Njoj se ne to dogodilo. Mora da je boles
na.
- Sveta gospo, je l" istina? Sino se alila da je boli glava. - Elvira ostavi sve i
poe odmah za djevojkom. Kod su u le u Rosetinu spavau scfbu, one vidje e kontesu kako
pred kreveto.ni klei, kao da se moli. Lice joj je bilo bljedo uto, izgledala je ka
o kip od mramora.
- Draga kontesa, ustanite! - molila ju je djevojka. Roseta se nije micala.
. - Vidite - nastavi djevojka tu nim glasom - ovako sam ju zatekla kad sam do la da
je probudim. Podigla sam je i posadila na stolicu, ali je ona ponovo kleknula. P
omozitc mi!
2ene uze e groficu i podigo e je. Tek to su je posadili na divan, ona pono-vo sklizmi
na pod i prekri i ruke kao da je htjela opet da se moli Bogu.
- Da, ona je bolesna, ona je te ko bolesna! - ree Elvira u suzama. - Kad bi samo se
njor Sternau bio ovdje! Izgleda da je sasvim izgubila svijest.
- U asno! to da radimo, senjora Elvira? - jadala se sobarica u suzama.
- Bo e, ne mogu ni ta drugo uiniti, nego da pitam moga Alimpa. Otiite po njega!
Bo
Djevojka otra i dovede prestra enog ka telana, ilesnica je le ala poluzatvorenih oiju i
prekr tenih ruku ispred divana, i kad ju je Alimpo ponovo uspravno posadio, ona se
odmah spusti na pod i nastavi sa molitvom.
389- Polo ite je u krevet i stavite joj hlajie obloge, mo da e to pomoi - zapovijedi on
enama, sa suzama u oima, i izae, duboko utuen. Vani naie na Clarissu koja je vrebala
u blizini.
- Jeste li bili kod grofice? - zapita ga ona,
- Bolesna je - ree Alimpo grcajui.
- Sta joj je!
- Ne znam.
- Onda je moram posjetiti.
Clarissa ue u kontesinu sobu, ali Ve poslije nekoliko sekundi ona ispade iz nje ka
o iz pu ke i pohita u notarev stan. Kad ju je ovaj vidio gdje tako urno ulazi, on j
e upita:
- No? Uspjelo! Vidim ti na licu!
- Da, ona je poludjela.
- Sta radi?
- Moli se.
" - Ah, udno. Naglas?
- Ne. Kad je dignu na noge, posade ili polo e, ona uvijek ianova klekne na pod i p
rekr i ruke kao da se Bogu moli. Pri tom se ne mie i ne izgovara nijedne rijei. Sigu
rno je potpuno izgubila razum.
- Ah, ludilo ju je stiglo za vrijeme molitve, te joj tako u sjeanju ostala samo p
osljednja misao. Ja u odmah poduzeti potrebne korake. Poi sa mnom!
Cortejo pode zatim sa Clarissom u Rosetine odaje i ree sobarici i ka telanki da e se
njora Clarissa preuzeti na sebe njegu bolesne grofice. Otada je Roseta bila potp
uno odvojena od ostalih. O njoj se nije mogJo v ni ta vi e ni uti ni saznati; ona kao
da vi e nije postojala.
Nakon izvjesnog vremena po to se Roseta razboljela od stra ne bolesti, vratio se Min
drello s puta koji je po Sternauovom nalogu uinio. On potra i ka telana da se raspita
za Sternaua.
Alimpo je sav snu den sjedio sa Elvirom u svojoj sobi.

- Ja ne mogu vi e izdr ati! - uzdisao je on.

- Ni ja! - govorila je ona tu nim glasom. 390
- Najbolje je da uzmemo ono malo u teevine to imamo i da poemo u daleki svijet. Sta em
o mi ovdje?
- Zar nisi uo da e milostivu kontesu skloniti iz dvorca?
7- Da.
- Ja je neu nikada napustiti i sa njom u ii do na sam kraj svijeta.
- Hoe li ti dopustiti?
- O jada! Sigurno nee, kao to nasluujem. uj me, moj Alimpo, svuda samo zlo i nevolja
!
Tada netko zakuca tiho na vrata i Mindrello ue.
- Neka ste nam dobro do li! - pozdravi ga Alimpo. - Mi smo shrvani od boli. Na nas
se svaljuje nesrea za nesreom i izgleda kao da im nema kraja. Nemamo nikog ivog ko
me bi se mogli po aliti. Zar ne, Elvira?
- Da, moj Alimpo.
- Ipak imate prijatelje ovdje u dvorcu koji sa vama saosjeaju - ree Mindrello.
- Da, imamo ih - odgovori mu ironino ka telan, -r Ali oni ne govore vi e sa nama, boj
e se mladog grofa i senjor Corteja.
- Jesu li im zabranili da se s. vama dru e?
- Direktno ne. Ali ja sam pao u nemilost, te nas zato ostali izbjegavaju.
- U nemilost? Za to?
- Zato to ja i moja Elvira nismo htjeli da prepustimo na u milostivu groficu tuim ru
kama, ve. smo eljeli da je dvorimo u njenoj bolesti. Kad su nas odbili, mi smo ipa
k poku ali da doemo do nje. Zato sam razrije en svoje slu be kao ka telan. Ja nemam ovdje
vi e to da tra im. Moram da napustim dvorac to prije, zato svi oni koje smo dr ali za n
a e prijatelje ne ele vi e ni ta da znaju o nama.
- Oni e vas se posve dobro sjetiti kad jednom budu pro li ovi tu ni dani. Meutim, u ov
om asu meni je najva nije da saznam gdje mogu da naem senjora Sternaua.
- Na alost nigdje. I on je nestao.
- Nestao?
391- Da, sasvim nenadano. Nitko ne zna kuda. Do ao je neki gospodin u koiji, i on s
e s njim odvezao.
- udno. Ja moram sa njim da govorim i ja u ga pronai! Sad idem kako moje prisustvo
ne bi drugima palo u oi.
Krijumar se oprosti i poe cestom u selo. Uz put je razmi ljao to da uini da bi saznao
gdje se Sternau nalazi.
Pro lo je prilino vremena dok nije saznao da je neka koija oti la za Barcelonu sa etiri
andara i da se tarno zaustavila pred zatvorom. On odlui da se upozna sa kljuarem i
da tako sprovede u djelo svoj plan. To nije bilo nimalo lako, ali nakon te kih mu
ka njemu uspije da stekne kljuarevo povjerenje i da doe u njegov stan.
Najzad je doznao da se meu zatvorenicima nalazi i izvjesni doktor Steiinau. Tada
je poeo da misli neposredno na njegovo osloboenje. Razmislio je dobro o svemu i na
jzad se sjetio ka telana, Juana Alimpa za koga je u meuvremenu douo da je napustio R
odri-gandu i da se nastanio u Manresi. On poe k njima, i oni ga primi e veoma obrad
ovani.
- Nek" je Bogu hvala da ste do li! - zaklikta Alimpo. - Ve sam bio pomislio da ste
na nas zaboravili. To i moja Elvira ka e.
- Ja sam itavo, ovo vrijeme radio na tome da oslobodim senjora Sternaua!
- Ah, saznali ste gdje se nalazi? - usplamtje Alimpo.
- Da, to sam tek nedavno mogao da saznam! Strpali su ga u zatvor u Barceloni!
- U zatvor? Ih, oh! uje li ovo, moja draga Elviro?
- Da, ujem moj Alimpo - odvrati njegova supruga, - Za to je sigurno Cortejo kriv!
- Nitko drugi! Hoe li jo dugo biti u zatvoru, cijenjeni senjor Mindrello?
392
- Oh nikad nee iz njega izai, ako ga mi ne izbavimo.
- Mi? Oh, pomoi emo od sveg srca! - viknu Alimpo. - Ali to mi mo emo uiniti?
- Hm, mnogo i malo. Imate li novaca, senjer Alimpo?
- Novaca? Koliko?
- Senjor Sternau nema u zatvoru nikakvih sredstava. Ako eli da pobjegne, potreban
mu je novac da bi stigao preko granice, a ja - ja sam vam puki siromah.

Tada skoi Alimpo sa stolice na noge, izvadi iz kovega kasu, zavue ruku u nju i izne
se,,nekoliko velikih nabijenih kesa i jednu novarku.
- Evo, evo uzmite! - viknu on sav odu evljen. - Imam dosta novaca! Uzmite sve ovo.
- Koliko para ima tu?
- etiri ili pet hiljada durosa, sva na a u teevina. Od sveg srca dat emo je za dobrog s
enjora Sternaua, zar ne moja dobra Elviro?
- Da - kimnu ona potvrdno glavom. - Samo da ponovo bude slobodan! Onda bi mo da mo
gao da izlijei i na u sirotu kontesu.
- Gdje je ona? - zapita Mindrello. - Sigurno u nekom ljeili tu za du evne bolesnike?
- Ne. Ona je u Lorissi, u samostanu Svete Veronike.
- Ali ona nije za samostan, ona je za ljeili te!
- Sta je sirota mogla? Doznao sam da ju je senjora Clarissa tamo odvela. Sirota
kontesa je posve izgubila volju, ona uope ne zna vi e tko je.
Mindrello se zamisli, a onda upita: - I vi vjerujete da e je senjor Sternau izlij
eiti?
- Sasvim sigurno!
- Dobro, ja u pogledati taj samostan u Lorissi. Senjor Alimpo, hoete li mi povjeri
ti onoliko novaca koliko mi bude potrebno?
- Uzmite koliko hoete, uzmite sve, pa ja sam vam to ve rekao! Zar ne, moja Elviro?
- Da - potvrdi puna na ena.
- Dobro - ree Mindrello. - Moram da kupim
. 393jednog konja za njega, a mo da jedinog i za mene. Dajte mi"dvije stotine duro
sa!
- Dvije stotine? Pa to vam je premalo! Uzmite pet stotina"
- Toliko mi nije potrebno, bar sada ne."Ali ja u ipak uzeti, jer je u ovakvim stv
arima bolje da ovjek ima vi e nego manje.
Mindrello uze novac i izae. Do samostana u Lo-ris i bilo je nekih dva sata hoda. T
u je doznao da grofica Roseta nikad nije ni jedne rijei progovorila i da veoma ma
lo jede. Bila je jo uvijek lijepa, ali njena ljepota bija e ljepota bolesnice pred
smrt. Ona je stalno odlazila na malo groblje koje je pripadalo samostanu. Ve u ra
no jutro bi iza la i tamo bi itav dan provela u molitvi da bi je uveer nje no primorah
da se vrati u eliju.
Nakon to je sve to saznao, krijumar se vrati u Barcelonu. Tu kupi konja i mazgu, k
onja za Sternaua, a mazgu za sebe. Njih ostavi kod trgovca i ree da e doi tek kad m
u budu zatrebali.
Tako su ponovo protekli tjedni. Za te ke pare Mindrello dobi kod nekog trgovca, ko
ji se bavio svakojakim mutnim poslovima, la ne papire koji su glasili na ime jedno
g sudskog lijenika. Onda je kupio odijelo koje je odgovaralo jednom lijeniku, izmi
jenio lice i po ao u zatvor. Zatvorski uvar inu pregleda papire i pusti tobo njeg lij
enika da ue. On uze veliki sve anj kljueva i zapali fenjer. Blizu vrata visila su dva
velika kljua od kapije. Oni su pripadali dvojici inovnika koji su ih tu morali ..
da predaju. Dok je kljuar palio fenjer, Mindrellu poe za rukom da neopa eno skine je
dan klju, onda su po li u elije.
Mi znamo ve to se tamo odigralo. Sternau je morao ponijeti les te je tako pobjegao
. U meuvremenu je krijumar oti ao po konja i mazgu i saekao ga na cesti za Manresu. I
ako nije sa Sternauom izmijenio nijednu rije, Mindrello je bio uvjeren da e lijenik
pobjei samo pravcem za Rodrigahdu.
Ve izdaleka Sternau ugleda konja i mazgu koje je vodio njegov oslobodilac. Ovaj b
ija e skinuo sa sebe krinku i doktoru Sternauu bi najednom sve jasno. Po394
to mu se od svega srca zahvali, on uzjaha, l oni poletje e to su mogli br e. Lijenik je
s milinom udisao isti zimski zrak. Nakon izvjesnog vremena on upita krijumara:
- Da li vas je kontesa Roseta poslala da me oslobodite, Mindrello?
- Ne, ve senjor Alimpo.
- Ali po kontesinom nalogu?
- Ne. Kontesa je bolesna, ona vi e nije u stanju nikome da daje naloge.
Sternau pretrne do dna du e. - Bolesna? - zapita ga on. - Od ega se razboljela?
- Ona je... - Mindrello zape i onda oprezno nastavi: - Boluje od iste bolesti ko
ju je trebalo da izlijeite kod njenog oca.
Sternau osjeti kao da ga munja osinu. - ujem li dobro? Ona je poludjela?

- Da.
- Poludjela! - viknu on iz sveg glasa u tihu no. Najednom zaustavi konja i zapita
, obuzet dubokim strahom: - Gdje je sada?
- U samostanu Svete Veronike u Lorissi.
- Ah, sad mi je sve jasno! - za kripa zubima Sternau. - Jesu li pokopali tobo nji le
s grofa Ma-nuela?
- Da.
- I grof AlfonS"O je nasljednik?
- Da.
-r I Gasparino Cortejo je kod njega?
- Da.
- A ka telan?
- On ivi u Manresi. Njega su najurili iz dvorca. Dao mi je punu novarku koju sam v
am u zatvoru doturio, a isto tako dao mi je i novac da kupim konja i -mazgu. On e
vam dati novaca koliko vam bude potrebno za bijeg.
Sternau ne odgovori ni ta. Bio je toliko zaokupljen onim to je uo, da su jo dugo utke
jahali. Najzad tu utnju prekide Mindrello koji je imao jo ne to da mu povjeri.
- Senjor, imam jednu dobru vijest za vas.
395Sternau se probudi kao iz nekog dubokog sna. Bio je toliko utonuo u misli da
je sasvim zaboravio da nije sam.
- Do"bru vijest? - zapita on gorko. - Ne mogu gotovo da vjerujem u to, jer je su
dbina prema meni bila u posljednje vrijeme nemilosrdna.
- Zar ne elite da saznate, senjor, kako sam izvr io va nalog da potra im ncstalog don
Manuela?
Upitani se naglo okrete prema Mindrellu. - Don Manuel? Zacijelo, imate pravo. Sk
rhan nesreom koja je zadesila kontesu nisam na njega ni pomislio. Jeste li saznal
i to o mjestu njegovog boravka?
- Senjor, ja sam prona ao don Manuela - ree Mindrello bez uvijanja.
- Vi ste... ? - Od silnog iznenaenja Sternau zate e toliko sna no vodice da mu se kon
j prope uvis. - Vi ste prona li don Manuela? - viknu on u tihu zimsku no.
- Da - kininu panjolac potvrdno - i to mi nije bilo nimalo te ko. Cigani su vam veo
ma lukavi ljudi, ali ni mi krijumari nismo sisali vesla. Dodu e, oni su to vrlo maj
storski izveli, ali ja sam im brzo prozreo sve zamke.
- Ispriajte to ste uinili - zamoli ga Sternau.
- Ja sam, dakle, shodno va em nalogu po ao za Ciganima. Njihov trag sam vrlo brzo na a
o, jer jedna tako velika skupina nije mogla tek onako da nestane sa zemljine pov
r ine. Ali potrajalo je ipak veoma dugo dok ih nisam sustigao. Zakonaili su kod Bar
bostra. Odatle su po li preko Huesca, Murilla i Sanguese. Meni je odmah pala u oi b
rzina kojom su hitali naprijed: to je naliilo gotovo na bijeg, a to je bio razlog
to sam ih tako kasno ugledao.
- Zar se ni" ma jednom mjestu nisu du e vremena zadr ali?
- To im nije padalo ni na kraj pameti. Ali ujte me dalje, senjor! Prvo to sam uinio
bilo je da se bezazleno raspitam da li je itava dru ina na okupu. Bilo je veoma la
ko mogue da se neki lan te bande cd nje odvojio i sklonio s grofom. Ali to se nije
desilo. C".gani su bili suvi e pametni, a da bi du evnog bo
396
lesnika sakrili negdje u blizini njegovog zaviaja, gdje bi ga lako mogli pronai.
- A kako ste se uvjerili da se grof nalazi kod njih?
- Izdaleka sam mogao uskoro opaziti kako su Cigani naroitu pa nju poklanjali jednim
a od njihovih kola. Gotovo ih nisu pu tali iz oka, i kad bi se uvee ulogorili, ta s
u kola postavljali u sredinu logorskog prstena. Tko bi drugi mogao biti u kolima
ako ne grof, mada ga nikad nisam vidio, jer su se Cigani dobro uvali da ne poka u
koga sa sobom vode.
- To ste svakako dobro opazili. Dalje!
- Put, koji su prevaljivali u napornim dnevnim vo njama, vodio ih je pokraj Pampil
one koju su ostavili daleko lijevo, neprekidno uzbrdo. Planinu Pico de Azpiroz p
re li su" preko jednog prolaza i onda se spustili na more u dolinu Orio, a ja za n
jima u stopu. Ispred San Sebastijana skrenuli su ulijevo i nedaleko od gradia Ori
a podigli logor na obali mora.
- Ah! Tu su grofa ukrcali na brod?

- Ba tako kao to ka ete, senjor! I ja sam tako mislio te sam dan i no le ao u zasjedi d
a ne propustim trenutak ukrcavanja. Jedne mrane noi oni prenesu grofa na neki mali
jedrenjak. Sreom, mjesto gdje sam se ukopao u pijesku bilo je tako povoljno da m
i ni ta nije moglo umaci iz vida.
- Ascuas! A da su vas otkrili!
- Sreom, nisu. A i da jesu - caramba! Za takve sluajeve imam o tar no , i tek bi se ka
snije vidjelo kome bi to otkrie vi e na kodilo. Opazio sam kako su se dva ovjeka udalj
ila iz logora i popela u jedrenjak, gdje su se nalazila dva laara. U trenutku kad
se jedan od dvojice bjegunaca ukrcavao, talas podi e brodi tako da se ovjek zatetur
ao i morade vrsto uhvatiti za klupu. Pri tom on ispusti vapijui krik i ja sasvim j
asno uh njegove rijei: ,Ja sam vjerni Alim-po". - Senjor, vi ste mi bili rekli da
umom poremeeni grof te rijei upotrebljava, te sam tako bio siguran da je to bip on
.
- Sto je bilo dalje? Priajte! - salijetao ga je doktor Sternau.
397- Tek to je grof izgovorio ove rijei, njegov pratilac uzviknu od bijesa ne to i b
rzo skoi za njim.
" Onda su podigli jedro i posjedali na klupe, po to su grofa sklonili u neki mali
pregradak. Prije nego to su se udaljili od obale, upitao je ovjek koji se posljedn
ji
, popeo u brodi: ,Koliko vam treba do Saint Nazairea?
- ,Pri dobrom vjetru dva dana." - ,A odatle do Avranchesa?" - . elite li da sitign
ete do tamo kopnom ili da zaobiete morem pregorje St. Mathieu?" - ,Hiio bih da me t
o manje vide." - ,Onda e nam trebati jo dva dana da oplovimo obalu Bretagne. Ali,
senjor, . jedrenje u tom kraju je veoma opasno zbog mnogih podvodnih hridina." ,Ni ta se ne brinite. Platit u vam dobro. Poznajete li svjetioniara kod Avranchesa?
"
- ,Ne." - ,K njemu elim. On je..." Vi e nisam mogao uti, jer je vjetar zahvatio jedr
o, pa se amac brzo udaljio od obale. Mo ete zamisliti, senjor, s kakvom sarn napreg
nuto u slu ao ovaj razgovor. Najprije sam oti ao u gradi i potra io neku gostionicu da se
dobro naspavam, jer posljednjih noi nisam uope spavao. Sad sam imao vremena da se
malo opru im. Znao sam kuda je Ciganin po ao te mu tako vi e nisam mogao da izgubim tr
ag.
Sternau uze za ruku Minrella i toplo je stisnu. - Vi ste dobro obavili va posao i
porodica Rodrigana bit e vam veoma zahvalna. Ja sam, na alost, u ovome nisam mogao
ni ta da uinim. Ali priajte mi dalje!
- U Oriju sam se valjano odmorio i upotpunio svoju garderobu koja se na lo im pute
vima sva uprljala i poderala. Sa sobom sam imao dovoljno novaca. Budui da nisam i
mao paso kri om sam se prebacio preko granice u Bavorme, a odatle nastavio eljeznico
m. Dva dana kasnije stigao sam na cilj preko Bor-deauxa, Nantesa i Rennesa i nas
tanio se na obali u jednoj ribarskoj kolibi. Otada vi e nisam pu tao iz vida svjetio
nik i njegove stanovnike. Prvog i drugog dana nisam jo ni ta opazio, ali. treeg prim
ijetih da se na svjetioniku pojavio novi itelj. Kad sam se u deseti sat naveer pri
krao svjetioniku, vidio sam gore na balkonu neku mr avu priliku iji su se obrisi ja
sno ocrtavali na nebu zastrtom zvijezdama. Zastao sam da
398
bolje pogledam tog ovjeka i uo glas koji se zaorio u tihoj noi: ,Ja sam vjerni Alim
po!" To mi je bilo dovoljno. Oti ao sam u svoju kolibu i legao da spavam. Idui dan
sam proveo u etnji po okolini. Tad sam poku ao da se popnem na svjetionik, ali me j
e Gabrillon, tako se zvao svjetioniar, grubo odbio. Ja se napravih kao da sam se
upla io i odmah se ualjih. Smatrao sam da sam svoj zadatak izvr io. Tjedan dana kasni
je bio sam ponovo u Rodrigandi gdje sam od Alirn-pa saznao za va e hap enje i za kon
tesinu bolest. Ostalo znate i sami, senjor...
Sternau se dirljivim rijeima zahvali Mindrellu za njegovo nesebino i po rtvovno zala
ganje, a onda ponovo poletje e brzinom vjetra kroz tihu no. Jo nije bilo pro lo dva sa
ta, kad pred sobom ugleda e Man-re u.
- Ostavit emo konje ovdje pred gradom u ovoj gostioni - ree Sternau. - Bolje da na
s nitko ne primijeti.
Oni sjaha e, priveza e U staji konja i mazgu koji su drhtali i pu ili se od silnog nap
rezanja, i kri om poo e prema Alimpovom stanu gdje stigo e neopa eni.
Ka telan je sjedio u svojoj sobici i ponovno razgovarao sa svojom Elvirom o dogaaji

ma posljednjih tjedana, koji su izazvali jednu tako kobnu promjenu na dvorcu Rod
rigande. Tada stupi Sternau, a za njim Mindrello koji za sobom stavi odmah rezu
na vrata,
- Senjor Sternau! - zaklikta Alimpo i skoi na noge.
- Senjor Sternau! - viknu i Elvira.
I istog trenutka oboje uze e Sternaua za ruke.
- Oh sada je sve, sve dobro! - likovala je gospoa Elvira u suzama radosnicama. Sad e i na a draga kontesa ponovo biti slobodna i zdrava!
- Da, bit e! - ree sveano Sternau. - Slobodna i zdrava! Te ko onim trovaima!
Ispijenost i bljedilo Stemauovog lica navedo e estitu Elviru da gostu odmah spremi
dobru veeru i okrepljujui napitak, to Sternau sa zahvalno u primi.
399Odmah potom on nastavi: - Nemamo mnogo vremena, senjor Alimpo, ali ispriajte m
i ukratko to se dogodilo!
Alimpo ga poslu a i ispria sve to se zbilo. Kad je zavr io, Stemau mu ree duboko zami lje
n:
- Kontcsa se nalazi u rukama ljudi protiv kojih dokle god se budem nalazio u panj
olskoj ne mogu javno istupiti, budui da sam pobjegao iz zatvora. Ja u zato oteti g
roficu iz samostana i o"nda se uputiti u Rodriganu da uzmem ono to mi je potrebno.
Ja sam odsad dvostruki zloinac, pa zato moram jo danas da prijeem sa kontesom prek
o granice.
- Hoete osloboditi groficu? - ree Elvira, a oi joj se ozari e. - A kuda ete onda s njo
m?
- Preko granice za Francusku, a odatle dalje za Njemaku, u moj zaviaj.
- Senjor, i ja u poi sa vama! Zar ne, moj dragi Alimpo?
- Da, i mi emo poi!
Oni izgovori e ove rijei sasvim odlunim glasom. Sternau im odgovori:
- Va a vjernost me veoma raduje. Na oj bolesnoj kontesi prijeko je potrebna njega, a
li vi ne mo ete tako brzo da krenete odavde. Imate ovdje imanje i stvari.
- Senjor, mi emo ipak poi! - ree Alimpo. - Zaklinjem se da neemo napustiti vas i na u
dragu groficu. Ova kua u kojoj sada stanujemo pripada mome neaku; on nas nee izdati
makar to da uje i vidi. On e na e stvari .kasnije prodati i novac ml poslati u Njemak
u.
- Dobro - ree Sternau. - Onda poite i vi!
- Hvala, hiljadu puta hvala, senjor! -r- viknu ka telan. - Zar ne, Elvira?
- Da ovo neemo na em senjoru nikada zaboraviti !
- Dakle i vi elite za Rodriganu? - zapita Alimpo.
- Da.
- Ja jo imam klju od sporednog ulaza.
400
- Hvala vam! Ja u ui u dvorac slobodno I otvoreno - odgovori Sternau ponosno. - Na
laze li se na dvorcu jo prija nje sluge?
- Njih nekoliko.
- Dobro. Ako imate oru je, Alimpo, dajte mi ga!
- Senjor Sternau, neu vas pustiti da sami odete
- ree Mindrello. - Pratit u vas za svaki sluaj.
- Onda poite! Neka se Alimpo u meuvremenu pripremi za put!
- Treba li da se pobrinem za kola? - zapita ga ka telan.
- Ne - odgovori Sternau. - Svi putevi su sada prekriveni snijegom. Potrebne su n
am sanjke. Ja u ih uzeti.
- Odakle?
- Iz dvorca Rodrigande,
- Senjor! - viknu Alimpo prestra enim glasom.
- Vi ete se time odati!
- Ne brinite se, ja u otvoreno pokazati i zatra iti za kontesu dvoje sanjke za put.
Htio bih da vidim da li e se usuditi da mi ih ne daju. Poite, Mindrello!
Sternau zadjenu za pojas pi tolj koji mu je posudio Alimpo, i oni izao e iz kue. Uskor
o zatim poletjeli su cestom za Lorissu. Nije proteklo vi e od nekih pola sata kada
su stigli u gradi. Mindrello povede Steroaua zaobilaznim putem prema skupini kuaJ t
o su se usamljene dizale na snijegom pokrivenom polju.
- Kako da uemo? - zapita ga Sternau.

- Preko zida kraj groblja - odgovori mu Mindrello.

Zid je le ao pred njima. Bio je visok samo dva metra tako da su mogli sa konja pog
ledati preko njega. Oni mu sasvim blizu prio e. Sternau pokaza rukom na neku prilik
u koja je nepomino kleala izmeu grobova.
Mindrello pogleda i uzvrati sav u asnut: - Pobogu, to je ona!
- Tko? Nije valjda grofica?
- Da, ona je!
26 Dvorac Rodrigana
401- Zar u ovo doba! Po ovom snijegu! Smrznut e se! Upropastit e se! Ali koliko e m
i biti lak e da je izbavim!
Sternau se pope sa sedla na zid i skoi preko, a onda poe prema grofici. Da li ga j
e vidjela? Da li je ula gdje dolazi? Ne, ona je kleala izmeu grobova u dubokom, smr
znutom snijegu i molila se Bogu. Sternau odmah prepozna Rosetu usprkos upalih oij
u i obraza i mrtvakog bljedila koje je pri svijetlom zvi-jezdainom sjaju mogao uoi
ti na njenom licu.
- Roseta! - ree on drhtavim glasom.
Ona ga ne u. On tada kleknu pored nje i uze je u svoj naruaj, poljubi je i oslovi
najnje nijim imenima, ali ona nije ba ni ta ula i osjeala. Srce mu ss grilo od dubokog b
ola. Nije smio da oklijeva, te stoga brzo uze Rosetu u ruke i ponese je zidu. Tu
je pru i Mindrellu; kad je preskoio zid i uzjahao na konja on je ponovo uze k sebi
.
Brzim galopom udari e onda dvojica jahaa putem za Rodrigandu i uskoro projaha e kroz
selo. U venti ugleda e svjetlo. Sternau pritjera svoga konja malom prozoru kroz ko
ji se probijao slaba ni traak i pokuca. Nedugo. zatim prozori se oprezno otvori i u s
vjetlu lampe ukaza se neija glava prekrivena velikom sipinom kapom.
- to je? - zapita gostioniar.
Lijenik se pognu sa konja-do prozora i odgovori mu: - Poznajete H me?
- O Bo e, senjor Sternau! - viknu vlasnik vente. Je l" mogue, jeste l" to zaista vi
?
- Da, ja sam. Hoete li mi uiniti jednu uslugu?
- Rado! Koju?
- Otiite alcaldu i recite mu neka odmah doe sa seoskim glavarima u dvorac.
Oni pohita e dalje, a gostioniar pogleda za njim ma ui glavom. - Senjor doktor - mumlj
ao je pospano gostioniar. - Otkuda je do ao? Sto je ono imao na konju? Izgledalo je
kao neka ljudska prilika. A onaj drugi je bio Mindrello koga dugo nisam vidio.
Kad su dvojica jahaa stigla u dvorac, oni sjana e. Ni na jednom prozoru ne bija e svj
etla, samo je iz
402
domainovog stana dolazio blijedi traak. Sternau pokuca i domain se odmah zatirn poj
avi na re etkama.
- Tko je vani? - zapita on. - Dvorac se nou ne otvara.
- Ipak e ga otvoriti Tadeo! - ree Sternau. - Nadam se da me jo poznaje .
Kad u Sternauov glas domain se prijatno iznenadi i uzvrati: - Senjor Sternau! Da,
da otvorit u vam odmah!
Tadeo se po uri da otvori vrata i Sternau ue sa bolesnom groficom. Kad je domain ugl
eda i prepozna, zamalo to ne ispusti svjetlo.
- Sveta gospo! - ree on, duboko iznenaen. Pa to je na a kontesa!
- Naravno. Zna li mo da da li su njene odaje u redu?
- Ni ta se nije promijenilo. Kljuevi su kod mene, jer vi e nemamo ka telana.
- Onda uzmi klju i osvijetli nam put!
- Ne treba li da probudim grofa!
- Probudit emo ga tek kasnije. Hajde!
- Ili Margaritu, kontesinu djevojku?
- Da li je ona jo ovdje?
- Da, Margarita mora. sada da slu i senjoru Cla-rissu kad ova doe u posjet Rodrigan
di.
- Onda je probudi! Ali sasvim tiho! Lijeniku je bilo sada naroito stalo do toga da
vidi kakav e utisak ostaviti na bolesnicu njene odaje. Otvorili su sobe i Sternau
unese Rosetu i spusti je na divan. Grofica se odmah spusti na pod i prekri enih r
uku poe da se moli. Nije uope primjeivala da je studen groblja zamijenila s toplino

m svojih ranijih odaja. Sternau ne pokaza niim to je u tom trenutku osjetio. Tada
ue i Margarita. Bila je izvan sebe od radosti to vidi svoju gospodaricu. Sternau j
oj naredi da groficu presvue za jedan dug i naporan put. Potom zapovjedi domainu d
a okupi svu poslugu u blagovaonu, a on sam poe u Alfonsove sobe. U predsoblju je
spavao sluga koji se zapanji i podi e kad prepozna Sternaua. Doktor inu dade znak
da se skloni i ue.
403Nitkov je le ao u krevetu l spavao. Jedna svjetiljka na zidu je dovoljno osvjet
ljavala sobu. Ne oklijevajui ni trenutka, Sternau podi e aku i udari la nog grofa po el
u da se ovaj onesvijesti. Onda nae nekoliko krpa kojima veza la nog grofa i zapu i rn
u vsta, a zatim izae iz sobe, zalupi vrata i zakljua ih. Put ga je vodio u advokat
ov stan, ali tu nae zakljuana vrata, tt pokuca.
- Tko je? - zapita Cortejo iznutra nakon izvjesne stanke.
- Ja. Otvori! - odgovori Sternau opona ajui Al-fonsov glas.
- Caramba! ta je? Zar je toliko hitno? - zapita ga advokat zijevajui.
- Da.
- Onda doi!
Sternau u kako Cortejo ustade iz kreveta, obue kuni haljetak i vukui papue po podu doe
da otvori vrata. U predvorju je bilo mrano tako da nije vidio tko vani stoji.
- Hajde, ulazi, Alfonso! - ree on. - to ti pada napamet da me ovako kasno ...
Tu advokat najednom zaslade, jer strah mu obuze mo govora. Sternau je u ao, zatvori
o vrata za sobom i, kako ga je nono svjetlo dovoljno obasjavalo, bilje nik ga odmah
prepozna i od silnog iznenaenja i utueno-sti zaboravi da zavr i svoj govor.
- Ti kao da si zaboravio moj glas - ree mu Sternau tonom, hladnim kao led i o trim
kao sablja.
- Sternau! - zarnuca notar.
Nije bio u stanju da glasno pozove pomo, ali se ipak usudi da poe vratima. U istom
trenutku lijenik ga udari pesnicom posred lica da se trova strovali kao vrea na po
d. Minutu kasnije bio je i Cortejo vezan a usta mu zapu ena, kao prije toga Alfons
u. Sternau ga onda zakljua, a zatim povede kontesu Rosetu u dvoranu gdje su sluge
nestrpljivo oekivale Sto e se desiti. I alcalde je u meuvremenu ve bio stigao sa na
juglednijim ljudima sela. Svi prisutni se veoma upla i e kad ugleda e voljenu gospodar
icu i htjedo e prii da joj izraze svoja saosjeanja. Sternau .meutim to odbi i ree;
404
.- Senjori, poznajete li ovu djevojku?
- Da - razlije e se unaokrug.
- Mo ete li se zakleti tko je ona?
Svi se zaudi e ovim pitanjem i ponovo odgovo-ri e sa "da".
- Neka i alcalde ka e tko je ona!
- To je kontesa Roseta de Rodriganda y Sevilla - potvrdi upitani.
- Onda sjednite, senjor, i izdajte mi slu benu svjedod bu da je ova dona grofica! Sv
i prisutni e onda taj dokument potpisati.
- Za to?
- Neki rade grofici o glavi. Oni su je otrovali i time izazvali ludilo. Ja elim d
a je spasim pa mi je zbog toga potrebna spomenuta svjedod ba.
Alcalde se htjede jo da raspita, jer je vidio da se nalazi pred nekom velikom taj
nom koju je elio da otkrije. Ali Stennau ga zamoli da mu to prije izda potvrdu te
se ovaj morade da pokori. Nakon toga Sternau poe u odaje u kojima je ranije borav
io. On ih zatee netaknute i spakova u prisustvu alcalda i jo nekoliko seljana ono t
o je htio sa sobom da ponese. Onda ga predstavnici vlasti otprati e u grofiine sobe
gdje ponovo naredi da se sve popi e, to bude uzao sa sobom. Ovim mjerama se htio o
sigurati protiv kasnijih optu bi. Od najvee vrijednosti bija e za njega groliin rodni
list. On ga nae u njenom pisaem stolu i stavi u d ep.
Alcalde ponovo zamoli lijenika da mu pobli e o svemu ispria, ali ne dobi nikakav odg
ovor. Sternau naredi tada da se upregnu najbr i konji u dvoje sanjke, zatim se pop
e u jedne sa groficom, a Mindrello ue u druge, i oni se odvezo e. Posustalog konja
i mazgu na kojima su stigli u Rodrigandu, oni ostavi e u dvorskoj staji.
Svi koji su se na li pred dvorcem gledali su za sanjkama dokle god su ih mogli vid
jeti, a onda se zagleda e jedni u druge. Sto li je to bilo? Sto H je to imalo da z
nai? Odakle li je nestali Sternau tako iznenada do ao i kuda je naumio s groficom?
Za to se la ni grof j odvjetnik nisu pojavljivali? Oni poo e

405u Alfonsov stan t nao e ga zakljuana Pokuca e na vrata i kad su dobro osluhnuli, zau e
neko prigu eno cviljenje. Onda razvali e vrata i zateko e grofa gdje u krevetu le i vez
an sa zapu enim ustima. Nije imao pojma ni o emu, ali kad su ga oslobodili i kad je
uo da je tu Sternau bio i da je groficu uzeo sa sobom, on se na brzinu obue i poh
ita k advokatu.
I advokatova vrata bijahu zakljuana. I njih su provalili i zatekli Corteja u alosn
om stanju. Obojica naredi e da se za bjeguncima odmah krene u potjeru. Alfcinso sa
m uzjaha konja da u Manresi poduzme potrebne korake.
U meuvremenu grofovske sanjke stigle su do Man-rese. Te ko je opisati radost koju s
u Alimpo i Elvira osjetili kad su ugledali svoju gospoaadcu. Bili su spremni za
put te su mogli odmah da krenu.
- Za sada se ne moram niega bojati - ree Sternau Mindrellu - ali kasnije ...!
- Ba se kasnije nemate ega bojati, senjor - odgovori mu estiti Mindrello. - Kad jed
nom budemo stigli u brda, onda u ja preuzeti brigu na sebe!
- Dokle ebe poi sa nama?
- Dokle god vi elite!
- Onda emo kasnije imati vremena za razgovor; sada e moramo po uriti. Ja u uzeti gro
ficu i Elviru u moje sanjke. Alimpo e poi s vama.
Nakon to se "vjerni ka telan i ka telanka opro-sti e od svoga neaka, oni krenu e. Dvoje sa
njke na-pusti e sa sjeverne strane grad kad s ju ne sti e Al-fonso.
Konji su bili izvrsni, ali je prema brdima snijeg bivao sve vi i a put sve te i te s
u zbog toga morali sve vi e da usporavaju brzinu. Predveer su konji bili toliko umo
rni da su bili primorani da zanoe u jednoj drumskoj gostionici.
Ve u ranu zoru idueg dana oni ponovo uprego e. Za Sternaua je bila ovo alosna vo nja, j
er ga Roseta nije prepoznavala; ostala je ravnodu na prema svemu, samo je nepresta
no molila. On se, kao i gospoa Elvira,
406
trudio da privue pa nju bolesnice na neki predmet, ali uzalud. Bilo je nemogue da gr
ofica, poremeena uma spozna stvarnost.
Kad se pribli ilo podne, na li su se usred Pirioeja, Tu je kraj puta opet stajalo ne
ko usamljeno svratiste i kako su konji zbog dubokog snijega bili premoreni, Ster
nau odlui da se za kratko vrijeme tu zaustave. Putnici sio e iz saonica i situpi e u t
ijesnu, sivu prostoriju u kojoj im gostioniar nije mogao ni ta drugo da ponudi do g
olemu pe i komadi suhog kruha. Sreom, gospoa Elvira se prije polaska iz Manrese pobr
inula da spakuje u sanjke dovoljno hrane za put i nekoliko boca vina.
Pokustvo ove usamljene kue sastojalo se samo od nekoliko hrapavih drvenih stolica
i jednog dugakog, isto tako hrapavog stola za kojim je, kad su gosti u li, pored go
stioniara sjedio i neki ovjek iji izgled nije nimalo pobuivao povjerenje. Na sebi je
imao iroke ko ne hlae, ko ne nazuvke, pohabanu bluzu na kojoj su se umjesto dugmadi s
jali stari bakreni i jedan sav poderan, izgu van e ir. Za pojasom su mu bila zadjeven
a dva velika pi tolja i dugaki no , izmeu koljena stajala mu pu ka, a pokraj nogu le ao na
podu jedan od onih velikih, na medvjede nalik, pirinejskih pasa koji su u stanj
u da se uhvate uko tac s tri ovjeka. On se pred putnicima povue u jedan kut, ali zauen
podi e pogled kad ugleda Mindrella koji se ne to du e bio zadr ao kod konja. Kad je kri
jumar ugledao ovog naoru anog ovjeka on mu dade feti om znak da izae pred kuu.
- Ascuas, Mindrello, otkud ti sa ovim otmjenim ljudima? - upita ga on.
- Iz Manrese - uzvrati Mindrello.
- Kuda Ste po li?
- Prijeko, za Foix.
- Jesu l" to stranci?
- Da. Oni stoje pod mojom za titom.
- Onda im sretan put! Nadam se samo da hara nee na koditi?
- fltafctoditi? Kako bi mogli?
407- Pa ako nas izdaju. Mi oekujemo ovdje transport robe s one druge strane. Treb
a ovuda da proe pred veer. Triesetero nas se sakrilo tamo gore pod j krox7orn. Ako
tvoji pratioci ne to primijete i onda ispriaju Francuzima, propast e nam posao.
- Ne brini! Oni nee ni ta primijetiti. Ostat emo samo nekih pola sata.
Ove rijei umiri e hajduka. On se vrati u sobu i ponovo uze mjesto u svom kutu. Prav
io se kao da ga putnici ni najmanje ne zanimaju, ali je sa zahvalno u uzeo a u vina ko
ju mu je pru io Alimpo.

Tako je pro lo mo da nekih pola sata kad se vani zau topot konjskih kopita i buni pokl
ici. Gospoa Elvira koja je stajala pred malim uzanim prozorom i promatrala prirod
u preblijedje od straha i sklopi ruke.
- Santa. Madonna, andari!
Alimpo joj priskoi i pogleda kroz prozor. I njega obuze dubok strah i on ree:
- I coreggidor iz Manrese je sa njima.
- Ah! Taj mi je dobro do ao! - ree Sternau.
- Oh, senjor, mi se ne mo emo braniti. Ima ih oko dvadesetak!
Sternau se pogledom uvjeri u istinitost ovih rijei i odgovori odluno: -Ja u se ipak
boriti!
Tada se podi e nepoznati ovjek u kutu i zausti:
- Nemojte se brinuti senjor! Vi stojite pod mojom za titom!
Sternau pogleda zaueno stranca i upita: - Tko ste vi?
- Va prijatelj. Zar ne vidite da je Mindrello nestao? Mi se poznajemo. On e dovest
i ljude u pomo. Sjedite samo mirno i prepustite meni da ih ja doekam!
Alimpo se sa svojom Elvirom povue u najzabi-tiji kutak gostione. Sternau ponovo s
jede, ali je oru je dr ao spremno. Vani su se uli svakojaki povici iz kojih je mogao
razaznati ta ga eka od andara.
- To su oni! - ree neiji glas.
- Da, to su sanjke i konji grofa de Rodrigande! - dodade neki drugi.
- Dobit emo nagradu - zaklikta trei.
- Sja i! Ulazi! - zapovijedi etvrti. Bio je to glas corregidora iz Manrese.
Tad se otvori e vrata i nekoliko andara ue sa corregidorom na elu.
- Ah, senjor Sternau, evo nas ponovo zajedno! - ree corregidor.
- Dakako! - odgovori gorostas mirno.
- Kako izgleda, vama se nije ba dopalo u Barceloni. Pobjegli ste, senjor. Ne pi e v
am se dobro! Povrh toga, ponovo ste poinili nekoliko zloina!
- A koja to?
- Jednu otmicu i razbojniki napad na mirne itelje Rodrigande.
- Ovo dakako zvui opasno! - nasmije i sa Sternau.
- To i jeste. Vidite H ove lisiine! Moram da vas okujem i sprovedeni u zatvor.
- Poku ajte! - uzvrati Sternau i podi e se sfre-man na obranu.
Corregidor oprezno ustukne jedan korak.
- Ja vas opominjem, senjor, nemojte se protiviti! Ja sam ovdje sa etvoricom andara
a vani imam jo petnaest ljudi. Svaki otpor bi bio nekori ten!
- To vam ne vjerujem!
Ove rijei izgovori stranac u kutu. Corregidor se zaueno okrenu prema njemu: - Tko s
te -vi?
- Jedan prijatelj ove gospode - odgovori razbojnik ravnodu no.
- Ah! Jeste li im pomogli?
- Ne, ali ja u im sada pomoi.
- Onda u i vas uhapsiti!
- Ili ja vas! - nasmija se stranac.
- Mene? - planu corregidor. - Ne usuuj se sa mnom tjerati egu!
- Pogledajte oko sebe!
Corregidor se osvrte i sav prestra en ustuknu. I njegova etiri andara nehotice ustuk
nu e u stranu, jer se kroz irom otvorena vrata ukaza e najmanje deset pu anih cijevi, a
pod trijemom kue nekoliko ljudi koji uperi e svoje pu ke na andare to su stajali vani k
raj sanjki bez obezbjeenja.
408
409- No? - zapita stranac. - Kako vam se dopada ovo, rnoj hrabri senjore corregi
dore? Ka em vam da mi nije uope potrebno da upotrijebim pu ke svojih ljudi da bih vam
zapu io gubicu. Pogledajte ovog psa! Na jedan moj znak on e vama i va oj etvorici anda
ra i upati grkljan. Ovdje u brdima mi zinamo kako se postupa s ljudima va eg kova!
- Bo e mili, mi smo izgubljeni! - promuca corregidor.
- Da, i jeste! Va i ljudi vani jo nemaju pojma to se ovdje u kui de ava. A radi se o va e
m ivotu. Hoete li slu ati moja nareenja ili ne?
- Sta treba da radim? - zapita ga inovnik tihim glasom.
- Naredite va im ljudima da polo e oru je i da nam predaju svoje konje!

- To - to ne ide! - viknu corregidor boja ljivim glasom.

- Mora! Moji ljudi tamo uju svaku"rije koju mi izgovorimo. Brojit u do tri. Ako dot
le ne budete stali kraj prozora i va im ljudima izdali zapovijed, ja u vas ucmekati
. Nas je tridesetorica, i nitko nam nee umai. Dakle - jedan - dva - tr... !
Hajduk jo nije ni izgovorio rije "tri", a corregidor skoi na prozor otvori ga i vik
nu ljudima koji su vani stajali: - Odlo ite oru je!
andari u e nareenje svoga zapovjednika i pogleda e u udu prema gostionici.
- Zaboga, odlo ite oru je! - ponovi on. - Polo ite ga u sanjke.
- Za to? - zapita ne"tko izvana.
- Zato to smo zarobljeni! - odgovori mu corregidor. - Cijela je kua puna hajduka k
oji e vas pobiti ako me ne poslu ate.
andari kao da nisu htjeli da povjeruju njegovim rijeima. Tada se otvori e vrata kue s
unutra nje strane i kroz njih ispado e dvadeset ljudi s uperenim pu kama na andare.
- Predajte se! Predajte se! - molio ih je prestra eni carregidor.
- Ali da nam dopustite da se vratimo - ree Jadan od andara oprezno.
- Da.
andari bez ijedne rijei prigovora odlo i e oru je, predado e konje i izgubi e se neujno. K
se i corregidor htio"udaljiti, hajduk ga zadr a.
- Stanite, prijane! - ree on. - Imam jo ne to da vam ka em.
- A to to?
- To ete uskoro uti. - Obraajui se Sternauu, on upita; - Kako mi se ini vi ba niste za
dovoljni corregidorom?
- Naravno, ne - potvrdi lijenik. - Do ao je jednom k meni da me povede do jedne dam
e, ali me, umjesto do nje, odveo u barcelonski zatvor gdje sam nekoliko mjeseci
odsjedio ni kriv ni du an.
- To treba da plati! Odbrojite mu pedeset po stra njici!
Corregidora su izvukli van i uskoro se zau inov-nikova buna dreka, koji sigurno nij
e ni slutio da e umjesto jednog zatvorenika dobiti pedeset batina.
Tek tada se ponovo pojavi Mindrello koji se iz opreza bio sakrio. Sternau htjede
nagraditi hajduke ali oni odluno odbije svaki poklon i svaku zahvalnost.
410
41118. SVJETIONIK MONT ST. MICHEL
Otprilike na tjemenu pravog kuta koji sklapa sjeverna francuska obala istono i ju n
o oko zaljeva St. Malo, usjeca se u kopno zaton Mont St. Michel. Od. obale tog z
atona nema ni pola sata hoda do malog grada Avranchesa koji le i malo po strani do
mora na jednom bre uljku koji str i iznad morske obale.
Na jednoj uzvi ici kraj zatona Mont St. Michel stajao je 1848. godine jedan od oni
h smjelo podignutih svjetionika koji su kraj opasne obale Normandije slu ili laama
kao putokaz. uvar ovog svjetionika se zvao Gabrillo". Dru io se vrlo rijetko s ljud
ima i va io za osobenjaka. Nije imao ni ene ni djece. S njime je na svjetioniku ivje
la samo neka stara, gluha ena, koja se sa svjetionika udaljavala samo za kratko v
rijeme da podigne mr avu Gabrillonovu plau i da nabavi ono to je bilo potrebno za voe
nje njihovog malog domainstva.
Ranije se znalo ponekad dogoditi da su stranci i domai posjeivali svjetionik da s
njegovih visina bace pogled na vjeno isti, a ipak uvijek drugaiji ocean. Ali od pr
ije nekog vremena Gabrillon je bio vrlo grub prema takvim posjetiocima tako da s
u ljudi izgubili volju da posjete svjetionik. Neki su se potrudili da ispitaju u
zrok njegovom protivljenju, ali nisu ni ta otkrili. Samo je nekoliko ribara tvrdil
o da su nou gore na balkonu svjetionika primijetili neku mr avu priliku koja je na p
anjolskom ili nekbm slinom jeziku pu-. tala neke kratke, alosne-glasove.
412
Od tog vremena mnogi praznovjerni stanovnici kraj obale mislili su da uvar Gabril
lon ima posla sa avolom i drugim zlim duhovima koji su ga nou posjeivali; zato su g
a sada jo vi e izbjegavali nego to su to inili ranije. Samo je le motre grada mislio
drukije, jer je Gabrillon bio jednom kod njega i javio mu na svoj mrzovoljan nain
da je primio kod sebe jednog starog roaka koji nije pri zdravom razumu. .Gabrillo
n nije mogao da to ne uini, a le maire je utio, jer mu je inilo zadovoljstvo to su l
judi tog poludjelog roaka preobratili u avola.

Bilo je to jednog lijepog zimskog popodneva. Prethodnog dana je more malo bjesni
lo te su talasi jo uvijek bili prilino visoki. Ali zrak je bio ist pa su se mogli d
aleko na pukii prepoznati galebovi koji su brisali preko zapjenu alih valova. Krila
su im se presijavala na sunevim zrakama i kad bi nebom pro i ao neki albatros njegov
o bi bijelo perje zasvjetlucalo izmeu tamnih ra irenih krila kao blistavo srebro.
U kolodvor Avranchesa u ao je vlak iz Pariza. Meu putnicima se nalazio i jedan viso
ki gospodin koji se pogledom osvrtao po peronu. Ubrzo mu je pri ao neki ovjek koga
je po njegovoj no nji bilo lako prepoznati kao panjolca. Nakon kratkog pozdrava oni
uo e u ekaonicu.
- Smijem li vas zapitati, senjor, kako je kontesa? - ree ovjek u panjolskoj no nji.
- Zadovoljan sam! Ona se za nekoliko dana tjelesno dobro oporavila.
- A njen razum? Zar vas jo nije prepoznala? Licem gorostasa minu sjenka: - Ne, jo
se nisam
usudio da primijenim lijek, dokle god se ne bude dovoljno okrijepila. Priekat u do
k ne stignemo u moj zaviaj. A sad na na zadatak! Ja sam vas poslao ovamo ranije da
dobro motrite na svjetionik. Nalazili se grof jo kod Gabrillona?
- Sigurno! Ja ga dodu e nisam vi e vidio, ali to zakljuujem po tome to Gabrillon ne do
pu ta ni1 Predsjednik opine primj. pisca
413kome da posjeti svjetionik, to ranije nije inio; to potvruje da on ne to skriva.
- Onda znam to moram uiniti! Poi emo sada le maire"."
- A onda?
- Onda emo s njegovom pomoi izbaviti grofa iz svjetionika i odvesti ga u Pariz nje
govoj keri da ga njeguje.
Zatekli su predsjednika opine u njegovoj kancelariji, i on ih ljubazno primi. Oni
se ukratko presta-vi e i onda sjedo e.
- Cime mogu da vas uslu im, gospodo? - zapita ih predsjednik.
- Jednim malim obavje tenjem, monsieur - ree Sternau. - Tko je zabranio posjete svj
etioniku?
- Koliko ja znam, nitko - ree mu predsjednik.
- Koliko vi znate? Mislim, monsieur le maire, da ste vi po va em zvanju i polo aju u
svakom sluaju pozvani da to znate.
- Pa tko je o jedmoj takvoj zabrani govorio?
- Svjetfoniar! - upade mu u rije Minrello.
- Ah, Gabrillon! On vam je neki osobenjak, pravi pvjekomrzac. Voli da ga ljudi os
tave na miru i neobino mrzi kad ga netko smeta, gospodine.
- U emu bi se mogao smetati ovjek - ree Sternau - koji nema nikakvog drugog posla n
ego da uvee upali svoja svjetla i da ih ujutru ugasi? Uostalom, u svjetioniku bor
avi neki stariji gospodin koji izgleda da je poremeena uma. Tko je taj ovjek?
- On je Gabrillonov roak.
- Kako se zove i odakle je? "
- Kako se zove? - zapita predsjednik zbunjeno. - Ah! Hm! On se zove - mislim da
to i sam ne znam. Gabrillon ga je dodu e prijavio, ali nije predoio ni ta pismeno.
- Vjerovao sam da je pri svakoj prijavi potrebno pokazati izvjesne dokumente!
- Da, hm, zapravo bi tako trebalo da bude! Morat u svakako da se pobrinem za to. o
vjek ima toliko posla te nije nikakvo udo ako previdi jednu takvu malenkost.
- Mi nismo do li samo da vas zamolimo za ovo obavje tenje. Na a stvar je daleko ozbilj
nijeg karaktera. Mi tra imo od vas slu benu pomo u jednom kriminalnom djelu. "
- Kriminalnom? - zapita predsjednik opine i ispitivaki pogleda u obojicu. - Radi l
i se o nekom zloinu?
- Da. Dopustite mi da vam ukratko ispriani ono najva nije! panjolski grof Manuel de
Rodriganda y Sevilla je iznenada skrenuo s uma i, ja kao lijenik mogao sam samo d
a ustanovim da je to posljedica otrova pohon upas koji mu je1 na zloinaki nain stav
ljen u jelo. Bilo je zloinaca koji su kanili da grofa ubiju ili da ga bar li e spos
obnosti za samoodluivanje kako bi do li do njegovog nasljedstva. Ja sam poeo da ga l
ijeim i sigurno bih ga izlijeio da grof jedftog jutra nije nestao. Kasnije su u ob
li njem ponoru na li neki les. Dotini ljudi prepoznali su u njemu grofa, ali ja sam t
vrdio da je to tijelo nekog drugog ovjeka. Linosti o kojima govorim bile su mone. M
oj iskaz nije uzet u obzir te su tako taj les sahranili kao gro-fov les u porodin
u grobnicu.

- Parbleu! Pa to je pravi kriminalni roman! Ali kakve veze imam ja kao francuski
maire sa zloinom koji je izvr en u panjolskoj ?
- To to sam vam do sada rekao, ne tie se vas, gospodine, to je bio samo uvod. Bio
sam uvjeren da su podmetnuli tui les, a poludjelog grofa uklonili. Sretnim sticaj
em okolnosti ja sam otkrio njegov trag: luak je nasilno odveden u Francusku i ovd
je zatoen.
- Mon Dieu! To nas se svakako tie! Ali za to ste do li k meni?
- Zato to se mjesto gdje je on zatoen nalazi na va em podruju.
- Diable! Onda u odmah poduzeti korake. Gdje se nalazi grof?
- Na svjetioniku. Predsjednik se tr e. - Nemogue!
- Uistinu! Mogli biste imati velikih neprilika, monsieur! Vi ste primili jednog
grofa koga su otrovali ludilom, a da niste pitali za njegove papire. Bo414
415lesnik koga je Gabrillon prijavio kao svog roaka je u stvari grof Manuel de Ro
driganda.
Predsjedniku se ukaza e po elu gra ke ledenog znoja.
- Vrlo nezgodno! - ree on. - Saslu at u Ga-brillona! Ali, gospodine, mo ete li dokazat
i da je taj ovjek zaista grof? ,.
- Da. Kad ga je uhvatilo ludilo, on je sasvim izgubio pamenje pod djelovanjem ono
g otrova. Njemu je ostala u mozgu samo jedna uspomena. Kod njega se na ao njegov k
a telan Alimpo i to mu se urezalo u.sjeanje. On smatra seaj za ka telana i neprestano
govori rijei: ,Ja sam vjerni Alimpo". Priznat ete da je gotovo nemoue da neki drug
i du evni bolesnik pati od iste monomanije i da upotrebljava iste ove rijei. One su
siguran znak raspoznavanja.
- Vjerojatno. Ali ipak se mora prethodno slu beno ustanoviti da se nesretni grof s
lu io tim rijeima.
- To nije nimalo te ko utvrditi. Pogledajte ove papire! U njima ete vidjeti da sam,
ja bio kuni lijenik grofa de Rodrigande.
Predsjednik opine podrobno ispita Sternauove isprave. Onda ustade, poe sav uzrujan
po sobi i zast-ade pred Sternauom.
- Gospodine, stojim vam np- usluzi, ali se nadam da ete u ovoj neprijatnoj stvari
postupiti na nain koji ini zbog moje male zaboravnosti nee na koditi.
- Trudit u se da vam ispunim elju. Najbolje je da odmah poemo s potrebnom pomoi svje
tioniku. Ostalo emo na licu mjesta poduzeti.
- Lijepo! Poslu at u va savjet.
Nakon nekih pola sata poe le maire u pratnji Sternaua, Mindrella i trojice andara
putem prema . morskoj obali. Stigav i u blizinu svjetionika, Sternau ree:
- Neemo da izazivamo nikakvu senzaciju te emo se zbog toga podijeliti. Pribli it emo
se svjetioniku kao sluajni prolaznici, a ostalo emo onda vidjeti.
Njegov prijedlog bi prihvaen i oni se raz-dvoji e. Mindrello i Sternau poo e s jednim a
ndarom prema svjetioniku. Kad su stigli do vrata, nao e ih
410
zakljuana, ali Minrello opazi uzicu za zvono, On pozvoni i vrata se ubrzo otvori e.
Svjeiioniar proviri i viknu ljutilo kad je prepoznao panjolca: - Opet vi? Pa to je
previ e! Gubite se do avola!
On htjede da zalupi vratima, ali Mindrello ih vrsto zadr a.
- Ne .atvarajte ih! - ree on. - Hou da se po-pnem na svjetionik!
- Ja sam vani nedavno rekao da je to zabranjeno. " Jeste li gluhi?
Gabrilioi" htjede silom da zatvori vrata ali se tada pojavi andar. On je dotle st
ajao po strani tako da ga svjetioniar nije bio primijetio.
-- to ti pada na pamet, Gabrillone! - ree on. - Tko ti je izdao nareenje da zabrani
ovakve posjete?
Ugledav i andara svjetioniar brzo ustuknu.
- Treba H da dopustim da me svaka protuha smeta i da mi dosauje? - zapita on.
- Izgleda li ovaj gospodin kao protuha, grubijane jedan? - viknu andar. - Imam ti
saopiti nareenje gospodina predsjednika da nije zabranjen posjet svjetioniku. Ako
se jo jednom tako ne to dogodi, bit e smijenjen! Jesi H me razumio! Ovaj e nam gospod
in rei, ako ga ponovo bude odbio. Pazi se dobro!
andar se nakon tih rijei samouvjereno spusti stubama a Mindrello i Sternau uo e u prv
u prostoriju svjetionika. Svjetioniar meutim ne pozdravi do ljake ni jednom rijeju ve

se urno pope drugim stubama kao da ga ovi vi e nisu zanimali. Sternau i Mindrello s
u i li lagano za njim. Kad su stigli do druge prostorije oni ugleda e svjetioniarevu
staru domaicu gdje sjedi na stoliici i tupim pogledima jednog opakog krokodila bul
ji u njih. Oni ne obrati e pa nju na nju i pope e se vi e. Tree odjeljenje svjetionika bi
lo je podijeljeno u dvije male prostorije. Jedna je bila za-vljuana, ah oni jasno
u e tu no izgovorene rijei: - Ja sam vjerni Alimpo!
Posjetioci su sada znali da se Gabrillon onako brzo popeo samo da zatvori bolesn
og grofa kako ga ovi ne bi ugledali. Svjetioniar Je stajao u drugoj prostoriji
27 Dvora"
117J mrka pogleda motrio da li e dvojica do ljaka obratiti pa nju na rijei koje budu ul
i.
- Za to ste zakljuali bolesnika? - zapita Sternau.
- To se vas ni ta ne tie! - uzvrati Francuz grubo.
- Nemate li mo da istu savjest zbog bolesnika?
- Gospodine .- prasnu Gobrillon - to se vi brinete za moju obitelj? Ja sam primor
an da vam dopustim da posjetite ovaj svjetionik, ali ako me budete vrijeali ja u v
as baciti niz stube,
- Vi? Mene? - zapita ga Stemau s omalova avanjem, - Da mi se ne gadite, ja bih vas
bacio u dubinu.
S tim rijeima ori izvadi maramicu iz d epa i mahnu njom kroz prozorski otvor.
- Kakav je to znak? - zapita Gabrillon boja ljivo. Sternauov golemi rast ostavio j
e na njega oit dojam.
Lijenik mu ne odgovori, ve oslu nu niz stube. Uskoro se zau e brzi koraci. Le maire se
ukaza.
- Gdje je luak? - zapita on.
- Ovdje unutra - ree Gabrillon pokazujui rukom na vrata.
On nije bio nimalo zabrinut, jer je vjerovao da ima posla samo sa predsjednikom.
- Dakle, on ti je roak? - zapita ga ovaj. - Kako se zove?
- Anselmo Marcello.
- A odakle je? - Iz Navie.
- Ima li njegove papire u redu?
- Moj roak mi ga je doveo i obeao da e ml poslati papire, ali je u meuvremenu umro.
- Onda si se za te papire morao preko nekog drugog pobrinuti. Ja u se raspitati u
Navii da li je roak zaista otputovao da ti dovede ovog ovjeka. Otvaraj vrata!
Svjetiooiiar ga poslu a i otvori. Oni ugleda e pred sobom sobiak, toliko dug i irok da
je u njemu jedva bilo mjesta za jednu slamaricu. Na njoj je le ao po418
ludjeli grof. Kad je ugledao prisutne, on se podi e. Pogled mu je odsutno poivao na
njima i on ree tu nim glasom:
- Ja sam vjerni Alimpo.
- ujete li ovo, monsieur? - ree Sternau pred-" sjedniku.
- Da, zaista su to one rijei koje ste mi spomenuli! - ree ovaj. Da H je ovo uistin
u panjelski grof. gospodine doktore?
Sternau prie bolesniku, uze ga za obje ruke i ree duboko dirnut: - Da, monieur, to
je on! Ja ga poznajem suvi e dobro, ovo je grof Manuel de Rodriganda y Sevilla i
nitko drugi. Omr avio je, kosa mu je osije-dila, ali se inae nije promijenio.
Bolesnik ga je gledao tupim pogledom. Lice mu je bilo blijedo, kao u vosku oblik
ovano, nepomino bez ijedne crte koja bi pokazivala trag nekog du evnog ivota. Samo s
u mu se blijede usne pomicale da bi glasom, koji je naliio na glas iz nekog govor
nog stroja rekao.
- Ja sam vjerni Alimpo!
Sternau se, duboko tronut, okrete, a isto to uini i Mindrello. Predsjednik se nak
a ljuca ne bi li suzbio izliv sa aljenja koji je smatrao nespojivim s dostojanstvom"
njegovog poziva.
Tada istupi Gabrillon i ree: - Ovaj gospodin se vara. Bolesnik je Anselmo Marcell
o, ja ga poznajem.
- uti, varalico! - obrecnu se Sternau na njega - Gospodine predsjednie, ja vas poz
ivam da ovog svjetioniara uhapsite.
- Mene? - zapita Gabrillon izvrsno glumei gni-jev. - Sto sam uinio? Ovaj poludjeli
starac je moj roak. Da je grof, on nikad ne bi poludio. Nevolja i glad li ili su g

a uma, ja sam ga iz sa aljenja uzeo k sebi i kao nagradu za to treba da budem strp
an u zatvor? Pa to je smije no!
Le maire se osjeti uvrijeenim ovom drsko u.
- Ne govori! - zapovijedi mu on. - Sto sud i policija ine to nije nikad smije no. U
ime zakona, ti si uhap en!
419- Uhap en? Ja? - zapita Gabrillon. - Poku ajte .jamo ako smijete1
On skoi na predsjednika koji to nije oekivao, gurnu"ga u stranu i poletje - ne ste
penicama kako je namjeravao, ve pravo andarima u ruke, koji su tu stajali
- ZVom d" un chien! - viknu ,in orestra enim glasom,
- Dr " te ga vrsto! zapovijedi te maire. Ovim poku ajem bjckstva on je potvrdio svoju
krivicu. Rei e nairi kako je grot do ao u svjetionik!
SvJGtioniara su izgurali kroz vrata i poveli u zatvor. Kad ie oti ao, predsjednik r
ee:
- Zbog ovog zloina doi e pred sud. Ja u sainiti zapisnik, a onda e mi M t i du nost da
avim u Rodrigaridu da je umjesto pravog grofa zakopan les nekog drugog mrtvaca j
er ju don Manuel de Rodrigan-da y Sevilla pronaen kod nas. Ali, gospodo, ta ete uini
ti sa luakom? Treba li da ga predam, vlastima?
- Ne. On e ostati kod nas! - ree Sternau. - Mi emo ga povesti sa sobom i ja u "oku ati
da ga izlijeim.
- Dobro, onda SL nemani za to brinuti - ree Ie maire. - Sada idem na svoju du nost. D
anas je ve kasno da saslu am zatvorenika. To u uiniti sutra rano, a onda u vam javiti
sat kad e mu se odr ati suenje jer sam uvjeren da ete od sveg srca eljeti da " budete
prisutni.
On se oprosti, a Sternau posla odmah Mindrella u grad da spremi za grofa druge h
aljine i rublje, jer je grof na sebi imao sasvim dotrajalu i prljavu odjeu. R??ul
tat povr nog lijenikog pregleda ne bija e, usprkos golemih muka i patnje, nepovoljan.
Dva dana kasnije sjedili su lijenik, Mindrello i bolesnik u vlaku koji ih je prek
o snijegom prekrivenih bre uljkastih krajolika Normandije vozio za Pariz.