VESNA KRMPOTI

ODAKLE SI DOAO
doao si iz svih stvari koje sam vidjela,
iz svih zvukova koje sam ula,
iz lica svih, iz svakog pogleda,
iz svake kapi, svakog mirisa,
iz cjelova svakog, svakog udarca,
iz svega toga ti si se izvio
ko iz cvijea miris, ko plamen iz suharja,
i kad stavim uho na tebe ko na koljku,
ujem um gradova kroz koje sam prola,
i onih kroz koje samo htjedoh proi odraze vidim dalekih kupola
kako se njiu u bistroj vodi tvog bia;
sluam i gle, prolijeu atomi zaboravljenih rua,
i glasovi iz mrtvih plua ustaju,
sluam, moj ivot treperi u tebi,
kao ptica u zamku ulovljena
MNOGOSTRUKI ZIVOT
Bit e da ivimo istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih ivota,
kad tako smo udno iznemogli
od enje za jedninom ;
a sve nam ivote veze tanka nit,
i kad umiremo umire nas mnogo
I ja, koja pod tvrdom zvijezdom veernjom, slutim
da samo karika sam golemog svoga ia,
samo jedno svoje udo, dimenzija jedna,
samo milijuntnina svoje snage, sto svemirom troi se i luta,
Ja osjeam, da ni u ovom asu nisam presjekla nit
koja me veze s tvrdom zvijezdom veernjom,
i da nisam svoja ni u asu kad sam to naslutila,
jer i sad me krope neije daleke misli
neosjetno
ko ponona rosa.