11/16/2014

primitivistika kritika civilizacije

Pouke Uskrsnog otoka

Clive Ponting
Uskrsni otok je jedno od najzabaenijih naseljenih mjesta na svijetu. Veliine samo 163 kvadratna
kilometra, lei u Pacifikom oceanu, 3800 kilometara udaljen od zapadne obale June Amerike i oko 2000
kilometara od najblieg nastanjenog otoka Pitcairn. Njegova je populacija na vrhuncu brojila 7000
stanovnika. Unato tome to je njegov znaaj vrlo mali, povijest Uskrsnog otoka svijetu predstavlja veliko
upozorenje.
Nizozemski je admiral Roggeveen bio prvi Europljanin koji je uskrsne nedjelje 1722. posjetio otok.
Pronaao je drutvo u primitivnom stanju, s oko 3000 stanovnika koji su ivjeli u bijednim nastambama od
trstike te u peinama. Stanovnici su bili ukljueni u praktiki neprekidne sukobe. Da bi nadoknadili
siromane izvore hrane na otoku, pribjegli su kanibalizmu. Za vrijeme idueg europskog posjeta 1770.
panjolci su prisilno pripojili otok, meutim bio je toliko siromaan, nenaseljen i bez resursa da nikada nije
dolo do formalne kolonijalne okupacije. U kasnom je osamnaestom stoljeu bilo jo nekoliko kratkih
posjeta, ukljuujui i onaj kapetana Cooka 1774. Ameriki je brod ostao dovoljno dugo da odvede
dvadeset i dva stanovnika na otok Masafuera na ileanskoj obali gdje su radili kao robovi, ubijajui tuljane.
Broj stanovnika se i dalje smanjivao, a uvjeti na otoku su se pogorali: 1877. su Peruanci odveli i porobili
sve stanovnike osim 110 starijih i djece. Kasnije je ile preuzeo otok i pretvorio ga u divovski ran za
40000 ovaca. Ranom je upravljala britanska kompanija, a na otoku je preostalo svega nekoliko
stanovnika koji su bili zatvoreni u jedno malo selo.
Ono to je oaralo i zapanjilo prve europske posjetioce bili su dokazi, izmeu sve prljavtine i barbarizma,
neko razvijenog i naprednog drutva. Po otoku je bilo ratrkano preko 600 masivnih kamenih kipova,
prosjeno viih preko 6 metara. Kada su antropolozi ranih godina dvadesetog stoljea poeli prouavati
povijest i kulturu Uskrsnog otoka sloili su se oko jedne stvari. Primitivni ljudi koji su ivjeli u siromatvu i
zaostalim uvjetima, kada su ih prvi Europljani posjetili, nisu mogli biti odgovorni za tako drutveno
napredne i tehnoloki sloene zadatke kao to su obrada i prijenos polegnutih kipova. Uskrsni je otok tako
postao "misterija", dok se njegova prolost pokuavala objasniti velikim brojem teorija. Neke od
najfantastinijih ideja ukljuuju posjet vanzemaljaca ili izgubljene kontinentalne civilizacije koje su potonule
u Pacifik, dok su Uskrsni otok ostavile kao svoj posljednji trag. Norveki je arheolog Thor Heyerdahl, u
svojoj poznatoj knjizi "Aku-Aku", napisanoj 1950-ih, naglasio neka nova stanovita u vezi otoka i misterija
koji lee sakriveni u njegovoj prolosti. Dokazivao je da su otok prvotno naselili stanovnici June Amerike
te da su od njih naslijedili tradiciju pravljenja monumentalnih skulptura i obrade kamena (slino velikim
ostvarenjima Inka). Propadanje je objasnio idejom da su u kasnijem razdoblju stigli drugi doseljenici sa
zapada te zapoeli niz ratova izmeu takozvanih "dugo-uhih" i "kratko-uhih". Ratovi su unitili kompleksno
drutvo. Iako ova teorija nije toliko pretjerana kao neke druge, nikada je nisu prihvatili svi arheolozi.
Povijest Uskrsnog otoka nije povijest izgubljene civilizacije i ezoterinog znanja. Rije je o zapanjujuem
primjeru ovisnosti ljudskih drutava o njihovom okoliu te o primjeru posljedica nepovratnog unitavanja
okolia. To je pria o ljudima koji su, poevi na vrlo ogranienim resursima, uz tehnologiju kakvu su
posjedovali stvorili jedno od najnaprednijih drutava u svijetu. Svejedno, razvojem su okoliu postavljeni
golemi zahtjevi. Kada okoli vie nije mogao izdrati pritisak, drutvo koje je tisuu godina mukotrpno
stvarano uruilo se zajedno s okoliem.
Kolonizacija Uskrsnog otoka pripada posljednjoj fazi dugoronog ljudskog naseljavanja irom globusa. Prvi
su ljudi stigli negdje u petom stoljeu u vrijeme kada se u zapadnoj Europi uruavalo Rimsko carstvo, Kina
je jo bila u kaosu koji je uslijedio nakon pada dinastije Han, Indija je svjedoila krahu kratkotrajnog Gupta
carstva, a veim je dijelom Mesoamerike dominirao velianstveni grad Teotihuacan. Ti su doseljenici bili
Polineani i dio su dugotrajnog istraivanja i naseljavanja irokih prostranstava Pacifikog oceana. Izvorni
su Polineani doli iz jugoistone Azije te su do otoja Tonga i Samoa stigli oko 1000. godine prije Krista.
Otuda su oko 300. godine krenuli prema otoju Marquises, i zatim u dva smjera, jugoistono prema
Uskrsnom otoku i sjeverno prema Havajima. Posljednja faza njihova kretanja bila je 600. godine prema
Drutvenim otocima i zatim oko 800. godine prema Novom Zelandu. Kada je ovo naseljavanje zavreno,
Polineani su bili najire rasprostranjeni ljudi na svijetu, obuhvaajui veliki trokut koji su inili Havaji na
sjeveru, Novi Zeland na jugozapadu i Uskrsni otok na jugoistoku podruje dva puta vee od dananjeg
http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/primitivisticka_kritika_civilizacije/index_page_000.htm

1/4

11/16/2014

primitivistika kritika civilizacije

kontinentalnog dijela SAD-a. Za svoja duga putovanja koristili su dvostruke kanue, spojene zajedno
irokom centralnom platformom koja je sluila za prijenos i zatitu ljudi, biljaka, ivotinja i hrane. Ovo su
bile namjerne kolonizacijske misije za koje je bila potrebna izrazita vjetina navigacije i moreplovstva,
budui da se prevladavajue struje i vjetrovi u Pacifiku suprotstavljaju putovanju od zapada prema istoku.
Kada su prvi ljudi pronali Uskrsni otok, otkrili su svijet s malo resursa. Otok je vulkanskog porijekla, ali su
njegova tri vulkana bila ugaena ve najmanje 400 godina prije dolaska polineanskih doseljenika.
Temperatura i vlaga su bile visoke a, bez obzira to je tlo prikladno, drenaa je vrlo loa pa nisu postojale
stalne rijeke. Jedina dostupna svjea voda bila je ona iz jezera u kraterima ugaslih vulkana. Zbog njegove
izdvojenosti, na otoku je bilo svega nekoliko biljnih i ivotinjskih vrsta. Postojalo je trideset autohtonih
vrsta biljnog svijeta, bez sisavaca, nekoliko insekata i dvije vrste malenih gutera. Voda je oko otoka bila
siromana ribom. Dolazak prvih ljudi je vrlo malo poboljao situaciju. Polineani su na otocima s kojih su
doli ovisili o vrlo malom rasponu biljaka i ivotinja. Njihove jedine domae ivotinje bile su kokoi, svinje,
psi i polineanski takori, dok su im glavna biljna hrana bili jam, taro, plod hljebovca, banane, kokosovi
orasi i slatki krumpir. Doseljenici su na Uskrsni otok sa sobom donijeli jedino kokoi i takore te su ubrzo
uvidjeli da je klima preotra za polu-tropske biljke kao to su hljebovac i kokosov orah i izrazito nepovoljna
za glavne sastojke njihove prehrane, taro i jam. Naseljenici su, stoga, bili ogranieni na prehranu uvelike
temeljenu na kokoima i slatkom krumpiru. Jedina prednost ove jednoline, iako hranidbeno dostatne,
prehrane bila je ta to uzgoj slatkog krumpira nije prezahtjevan i ostavlja mnogo vremena za druge
aktivnosti.
Nije tono poznato koliko je doseljenika stiglo u petom stoljeu, meutim vjerojatno ih je bilo najvie
dvadeset do trideset. S blagim rastom populacije prihvaani su oblici drutvene organizacije prisutni u
drugim dijelovima Polinezije. Osnovnu drutvenu jedinicu inila je ira obitelj, koja je zajedniki posjedovala
i obraivala zemlju. Blisko povezane obitelji stvarale su loze i klanove, od kojih je svaki imao vlastiti centar
za religijske i ceremonijalne aktivnosti. Na elu svakog klana nalazio se poglavica koji je mogao organizirati
i upravljati aktivnostima te je predstavljao arinu toku redistribucije hrane i drugih potreptina unutar
klana. Ovaj oblik organizacije i kompeticija (vjerojatno i sukobi) izmeu klanova doveli su do velikih
ostvarenja drutva na Uskrsnom otoku, a naposljetku i do njegova sloma.
Doseljenici su bili ratrkani irom otoka, ivjeli su u skupinama u seoskim kolibama i uzgajali ljetinu na
otvorenim poljima. Drutvene su aktivnosti bile grupirane oko odvojenih ceremonijalnih sredita, koja su
bila nastanjena jedan dio godine. Glavni su spomenici bili velike kamene platforme, sline onima
pronaenim u drugim dijelovima Polinezije i poznatima kao ahu, koje su se koristile prilikom pogreba,
tovanja drevnih boanstava i komemoracija bivim poglavicama klana. Ono to je izdvajalo Uskrsni otok
bila je vrlo mala proizvodnja usjeva i kao posljedica toga mnogo slobodnog vremena koje su poglavice
klanova mogli preusmjeriti u ceremonijalne aktivnosti. Rezultat je bio stvaranje najnaprednijeg od svih
polineanskih drutava te jednog od najsloenijih u svijetu, s obzirom na ograniene resurse. Stanovnici
su se prihvatili izvjetaenih rituala i stvaranja spomenika. Neke od ceremonija ukljuivale su itanja s
jedinog poznatog polineanskog oblika pisma zvanog rongorongo, koje je vjerojatno manje bilo pravo
pismo, a vie niz mnemotehnikih pomagala. U Orongu jedan se niz izvjetaenih rituala temeljio na kultu
ptice, a tamo se nalaze ostaci 47 posebnih kua zajedno s platformama i nizom izrezbarenih stijena.
Glavna sredita ceremonijalnih aktivnosti bili su ahui. Na otoku je napravljeno preko 300 takvih platformi,
veinom uz obalu. O razini intelektualnih dosega, barem nekih dijelova drutva s Uskrsnog otoka, moemo
suditi na osnovu injenice da je dio tih ahua poravnan prema sofisticiranoj astronomiji, veinom prema
jednom od solsticija ili ekvinocija. Na svakoj su strani podigli izmeu jedne i petnaest kamenih statua koje
su do danas preivjele kao jedinstvena uspomena na uniteno drutvo Uskrsnog otoka. Upravo je na te
statue odlazio golemi dio rada. Statue su rezbarili pomou alata od opsidijana u kamenolomu u Rano
Rarakuu. Oblikovali su ih da predstavljaju visoko stilizirane oblike muke glave i torza. Na vrh glave je bio
postavljen 'uperak' od crvenog kamena teak oko deset tona, donesen iz drugog kamenoloma.
Rezbarenje je prije bio nain troenja vremena negoli komplicirani zadatak. Najvei je izazov predstavljao
prijenos statua, od kojih je svaka bila visoka nekih 6 metara i teka nekoliko desetaka tona. Trebalo ih je
prenijeti preko otoka i podii ih na vrh ahua.
Rjeenje otoana za problem prijenosa kljuno je za kasniju sudbinu cijelog drutva. Budui da nisu
posjedovali teglee ivotinje, morali su se osloniti na ljudsku snagu te su statue vukli preko otoka, koristei
trupce kao valjke. Stanovnitvo otoka je stalno raslo pa je od nekoliko stanovnika u petom stoljeu naraslo
na 7000 na vrhuncu drutva 1550. S vremenom se poveao i broj klanova, kao i kompeticija izmeu njih.
http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/primitivisticka_kritika_civilizacije/index_page_000.htm

2/4

11/16/2014

primitivistika kritika civilizacije

Do esnaestog je stoljea stvoreno stotine ahua, a s njima i preko 600 kamenih statua. Drutvo se na
svome vrhuncu iznenada uruilo, ostavivi oko kamenoloma Rano Raraku vie od polovice statua samo
djelomino dovrenih. Razlog kolapsa i klju za razumijevanje 'misterije' Uskrsnog otoka lei u masivnom
unitavanju okolia do kojeg je dolo deforestacijom cijelog otoka.
Kada su ga prvi Europljani posjetili u osamnaestom stoljeu, otok je bio potpuno bez drvea, osim aice
izoliranih primjeraka na dnu najdubljeg kratera ugaslog vulkana Rano Kao. Nedavna znanstvena
istraivanja, ukljuujui analize peludnih tipova, pokazala su da je u vrijeme prvog naseljavanja Uskrsni
otok imao gusti vegetacijski pokrov s prostranim umama. Usporedno s laganim rastom populacije rasla je i
sjea ume kako bi se zemlja oistila za poljoprivredu, dobilo gorivo za grijanje i kuhanje, konstrukcijski
materijal za obiteljska dobra, stupove i pokrov kua te za ribarske kanue. Najzahtjevnija od svih bila je
potreba premjetanja velikog broja izrazito tekih statua na mjesta predviena za ceremonije. Jedini nain
na koji se to moglo uiniti bio je da mnotvo ljudi vue statue po nekoj vrsti fleksibilne trake napravljene od
trupaca, a koja je spajala ahu s kamenolomom. Bila je potrebna golema koliina drvea, koje se iznos
poveao usporedno s poveanjem kompeticije izmeu klanova. Kao rezultat toga, oko 1600. otok je bio
gotovo u potpunosti deforestiran, dok je podizanje statua smanjeno na pola, a mnoge su od njih
ostavljene u kamenolomu.
Deforestacija otoka nije bila jedino pogrebna zvonjava razvijenom drutvenom i ceremonijalnom ivotu,
ostavila je i drastine posljedice za svakodnevni ivot stanovnika. Od 1500. je nedostatak drvea prisilio
mnoge ljude da napuste gradnju drvenih kua i otjerao ih u peine, a kada je stoljee kasnije drvea u
potpunosti nestalo svi su bili prisiljeni koristiti jedini materijal koji je preostao. Pribjegli su kamenim
podzemnim sklonitima i rijetkim kolibama od trstike koja je rasla okolo rubova kraterskih jezera. Kanue
vie nije bilo mogue napraviti, a amci od trstike nisu bili prikladni za duga putovanja. Ribarenje je takoer
postalo tee, budui da su mree ranije pravljene od dudova papira (od kojeg se radila i odjea), a ni to
vie nije bilo mogue. Unitenje drvenog pokrova unitilo je i tlo na otoku, kojemu je ionako nedostajalo
prikladnog ivotinjskog gnoja koji bi nadoknadio sastojke koje su usjevi potroili. Poveano izlaganje
uzrokovalo je eroziju tla i ispiranje esencijalnih tvari. Kao rezultat, pao je prinos usjeva. Jedini izvor hrane
na otoku koji nije bio zahvaen ovim problemima bile su kokoi. Budui da su postale jo vanije, bilo ih je
potrebno zatiti od krae pa stoga nastanak kamenih kuica za kokoi moemo smjestiti u ovo razdoblje
povijesti otoka. Bilo je nemogue da oslabljeni resursi podre 7000 ljudi te je njihov broj naglo pao.
Nakon 1600. drutvo Uskrsnog otoka je propalo i nazadovalo prema jo primitivnijim uvjetima. Bez kanua i
bez drvea, otoani su bili primorani ostati u svojim zabaenim kuama, bez mogunosti da izbjegnu kolaps
okolia, kojeg su sami uzrokovali. Drutvene i kulturne posljedice deforestacije bile su jednako znaajne.
Nemogunost da vie podignu bilo koju statuu morala je imati vrlo nepovoljni utjecaj na sustav vjerovanja i
drutvenu organizaciju te je dovela u pitanje same temelje na kojem je to sloeno drutvo izgraeno.
Poveao se broj sukoba oko smanjenih resursa, to je dovelo do gotovo stalnih ratnih sukoba. Ropstvo je
postalo uobiajeno, a sa smanjenjem koliine dostupnih proteina stanovnitvo se okrenulo kanibalizmu.
Jedan od glavnih ciljeva sukoba bio je unititi ahu koji pripada protivnikome klanu. Nekoliko ih je preostalo
kao pogrebna mjesta, meutim veina ih je bila naputena. Velianstvene su kamene statue, prevelike da
ih se unitilo, bile sruene. Prvi su Europljani pronali tek nekoliko podignutih statua kada su stigli u
osamnaestome stoljeu. Do 1830. sve su bile prevrnute. Kada su ih posjetioci pitali kako su statute
prenesene iz kamenoloma, primitivni se otoani vie nisu sjeali to su njihovi preci postigli. Jedino to su
mogli rei bilo je da su velike figure "hodale" preko otoka. Europljani, koji su vidjeli krajolik bez drvea,
takoer nisu mogli iznai logino objanjenje te su ostali jednako smueni.
Velika uda koja su otoani stoljeima pomno izraivali dio su jednog od najnaprednijih ovog tipa u svijetu.
Tisuama su godina odravali ivot u skladu s razraenim nizom drutvenih i religijskih obiaja koji su im
omoguavali ne samo da preive ve i da ive u blagostanju. Bio je to u mnogo pogleda trijumf ljudske
genijalnosti i sigurna pobjeda nad zahtjevnim okoliem. Naposljetku su se poveani broj i kulturne ambicije
otoana pokazali prevelikima za ograniene im dostupne resurse. Kada je pritisak unitio okoli, drutvo je
ubrzo propalo i prelo u stanje slino barbarizmu.
Stanovnici su Uskrsnog otoka, svjesni da su gotovo u potpunosti izolirani od ostatka svijeta, sigurno
uvidjeli da njihov opstanak ovisi o ogranienim resursima na malom otoku. Na kraju krajeva, otok je
dovoljno malen da ga se pjeke moe obii za dan ili dva i vidjeti to se dogaa sa umom. Ipak, nisu
uspjeli izumiti sustav koji bi ih doveo u ravnoteu s okoliem. Umjesto toga, kljuni su resursi troeni sve
http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/primitivisticka_kritika_civilizacije/index_page_000.htm

3/4

11/16/2014

primitivistika kritika civilizacije

dok ni jedan nije preostao. U vrijeme kada su ogranienja otoka postala jasnima, kompeticija za preostalo
drvee se izmeu klanova poveala usporedno s obradom i prijenosom sve vie i vie statua kojima se
nastojao osigurati presti i status. injenica da ih je toliko mnogo ostalo nezavreno i ostavljeno u
kamenolomu navodi na zakljuak da otoani nisu vodili rauna o tome koliko je drvea ostalo na otoku.
Sudbina Uskrsnog otoka ima takoer ire implikacije. Poput Uskrsnog otoka, Zemlja takoer ima
ograniene resurse kojima podrava ljudsko drutvo i njegove zahtjeve. Poput otoana, ljudski stanovnici
Zemlje nemaju s ime pobjei. Na koji je nain okoli oblikovao ljudsku povijest i na koji su nain ljudi
oblikovali i promijenili svijet u kojem ive? Jesu li i druga drutva upala u jednaku zamku kao i otoani? Dva
milijuna godina ljudi uspijevaju pronai sve vie hrane i sve vie crpiti resurse da bi odrali rastuu
populaciju i uvelike kompleksno i tehnoloki napredno drutvo. Meutim, jesu li bili imalo uspjeniji od
otoana u pronalaenju naina kojima nee potpuno isprazniti dostupne im resurse i nepovratno unititi
sustav koji im omoguuje ivot?

Ulomak iz knjige Clivea Pontinga "A green history of the world: the environment and the colapse of great
civilizations".

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/primitivisticka_kritika_civilizacije/index_page_000.htm

4/4