Professional Documents
Culture Documents
GORSKA VILA
Tomas je zauo neobian zvuk koji je dopirao iz vode i brzo otvorio oi.
Dao je svojim ljudima znak da se pritaje dok on ne pogleda o emu se radi.
Polako je dopuzao do visokog travnatog buna i neujno razmaknuvi travu,
pogledao po povrini jezera. Neko je plivao, mukarac. ene ne znaju da
plivaju, a i ne idu same okolo. Sigurno je neko od Meklijamovih. Moda
poglavar lino.
Ugledao je lepog belog konja koji je mirno pasao sa druge strane, ekajui
svog gospodara. Taman je hteo da se okrene i otpue do svojih ljudi ne bi li
im rekao da nisu u opasnosti, kada je ugledao kako izlazi iz jezera. Bila je to
ena sa boanski lepim telom. Ortala je do gomilice sa odeom, sagla se i
neto uzela, a potom je ponovo uskoila u vodu. Lako kao nimfa. Iako ga je
belina njene koe, koja se meala sa jutarnjom izmaglicom skoro zaslepela,
ipak je uspeo da vidi prelepe obline i njene pune dojke.
Kada je izronila zabacila je slap crvenkaste kose i energino se istrljala
sapunom, a onda ponovo nestala pod vodom. Tomas je shvatio da je zaustavio
dah posmatrajui je. Ovako nestvaran prizor sigurno nije oekivao. Znao je da
mora da obavesti ljude da nisu u opasnosti, ali nije mogao da odvoji pogled
od povrine vode. Neka ekaju. Priutie sebi da ovo gleda do kraja.
ena je napokon izronila blizu obale. Izala je i ogrnula se pledom, a onda
se malo nagla na stranu i uvrnula kosu da je iscedi. Predstava je bila gotova.
Vie nee moi da vidi njeno telo jer je uzimala deo po deo odee i navlaila
ga ne skidajui pled sa sebe. Vratio se do umarka i dao nalog ljudima da se
spreme. Ako poure, moda e uspeti da joj priu. Nije eleo da je uplai.
Samo e je pogledati izbliza i zamoliti da mu kae koliko su daleko od
Meklijamove tvrave.
Izabela je raeljavala kosu u trenutku kada je opazila jahae. Ili su pravo
ka njoj. Iako se nalazila na bratovoj zemlji i pretpostavila da se neprijatelj ne
bi usudio da proe tuda po svetlosti dana, nije smela da rizikuje. Nije uz sebe
- Tako bi trebalo da bude, ali nije pravilo. Kada sam doveo Deni sa njenim
ocem sam bio, blago reeno, u neprijateljskim odnosima.
- Kako to? protiv svoje volje bio je znatieljan Tomas.
- Pria je malo komplikovana i ne ba tako slavna za mene, ali ne bi bilo loe
da je znate. Nekoliko Fergusonovih vojnika ubili su mi mlaeg brata. Saekali
su ga u zasedi dok je bio u lovu. Na naem posedu. Trebala mi je osveta.
Kako Ferguson nema sinova, mogao sam se osvetiti samo preko erke
jedinice. Oteo sam je sa namerom da je neko vreme drim zarobljenu i tako
ukaljam obraz njenom ocu. Dogodilo se da je ona zarobila sve nas. Ukrala mi
je srce za samo nekoliko nedelja. Venali smo se mesec dana kasnije.
Ferguson se pojavio sa svojim ljudima im je dobio vest da sam oenio
njegovu erku. Javno je pogubio vojnike koji su mi ubili brata i pruio ruku
pomirenja. Prihvatio sam to kao nain zadovoljenja pravde. Od tada ivimo u
miru sa njima.
- Zaista neobina pria. Sa lepim krajem rekao je Tomas. Do sada se divio
Meklijamu kao ratniku, a sada mu se divio i kao oveku. Iz svake njegove
pore izbijala je hrabrost, ast i potenje. Procenio je da ima tek neku godinu
vie od njega, ali mu se inilo da ima neuporedivo vie ivotnog iskustva.
- ta je sa vama barone? Zato se vi niste do sada oenili? Garvin je
napokon zapoeo pravu temu. I pored kraljevog nareenja morao je da zna ko
je i gde mu odvodi sestru.
- Nisam imao vremena, a ini se, ni pogodnu priliku. Od poetka primirja,
vratio sam se na imanje. Trebalo mi je vremena da sve dovedem u red. Nije
me bilo vie od est meseci. Taman kada sam poeo da razmiljam da mi je
potrebna ena, kralj je doao sa svojim zahtevom.
- Jeste li imali na umu odreenu enu pre nego to vas je posetio kralj
upitao je mirno Garvin, a Tomas je znao da mu je odgovor jako vaan.
- Ne, nisam imao nijednu enu na umu. Moda e zvuati oholo, ali mislim
da mi nijedan plemi u Engleskoj ne bi zabranio ruku svoje keri. ekao sam
pogodnu priliku da se naem na skupu gde bi ih bilo vie pa da izaberem.
Pretpostavljam da bi bilo koja bila dobra, s obzirom da nijednu ne poznajem.
Nisam sentimentalan pa bih pre svega gledao poreklo. Dao sam malo
preopiran odgovor, a sada to ionako nije vano.
- Dali ste iskren odgovor. Drago mi je to je tako. Pretpostavljam da ste, kao
i ja, svesni tereta koji e vam ovaj brak doneti. Bez obzira to je to kraljeva
elja, nee vam biti lako da se nosite sa drutvom zbog toga to vam je ena iz
kotske. Druga stvar je to to je Izabela veoma osetljiva i moraete dobro da
je pazite. Ne bude li tako, prvo ete mene imati za vratom.
Tomas je u sebi zakukako zbog izjave da je njegova budua ena osetljiva.
To je bila jedina prednost koju joj je dao u odnosu na Engleskinje. Sada e
morati da se oeni osetljivom kotlanankom koju, pritom, nije nikada video.
Boe, pomozi mi, izrekao je u sebi molitvu, a onda je potpuno bezizraajnog
lica pogledao svog domaina.
- Pretpostavljam da ste svesni injenice da ja nisam srean to e mi dravni
interesi biti upleteni u brak. Ne moete od mene oekivati da volim vau
sestru, ali mogu da obeam da e pored mene biti zatiena kao i bilo koja
druga ena, koju bih sam odabrao. Ba kao i vi, ni ja nisam sklon da
demostriram snagu na slabijem od sebe. Posebno ne na enama i deci.
- To mi je za sada dovoljno ree Garvin i prihvati se jela.
Za to vreme Deni je tiho pokucala na vrata Izabeline sobe. Poto nije
dobila odgovor tiho je ula, mislei da spava. Meutim izabela je u spavaici
sedela pored prozora i zamiljeno eljala svoju dugu, sjajnu kosu.
- Bela, pozvala je tiho treba da se spremi da siemo u dvoranu. Tvoj
budui mu je stigao.
- Znai nisam se prevarila. Jedan od one etvorice je on. Videla sam ih jutros
u dolini, pored jezera rekla je vie za sebe i nije se okrenula.
- Opet si bila na jezeru. Garvin e se ljutiti ako sazna rekla je Deni bez
prekora u glasu. Njoj se, ustvari, jako svialo to to Izabela ima hrabrosti da
se iskrade i na miru okupa.
- Ne brini. Ve je saznao. Rekla sam mu da je ovo moda poslednji put da
sam to uradila i bila sam prokleto u pravu. Da li si ga videla?
- Koga? Garvina? upita zbunjeno Deni.
- Ne, nego tog barona. Mog...Mog budu... Oh Boe! Ne mogu to ni da
izgovorim.
- Samo na kratko. Pre nego to su mi prili. Dok me Garvin predstavljao
nisam ga gledala. Zna da to ne bi bilo u redu. Ali ono to sam videla do tada
je dovoljno da ti kaem, da ne izgleda loe nije smela da joj kae da nikada
nije videla zgodnije, ali i hladnije lice. Njoj samoj izgledao je veoma opasno.
- ta to treba da znai? Da ima ruke i noge? upita Izabela podrugljivo.
- Ne, nego da nije zgodan kao tvoj brat, ali e moi da proe kao mu jedne
Meklijamove. Hajde ustaj! Pomoi u ti da se obue. Garvin e se ljutiti ako
nas dugo ne bude bilo, a nije u redu ni da baron dugo eka. Misli da nije
nestrpljiv da vidi kakvu su mu sudbinu kraljevi namenili. Sreom, bar se on
nee razoarati.
- Kako to misli on se nee razoarati? To znai da ja hou. Joj Deni! Reci
mi istinu. Da li toliko grozno izgleda?
- Bela, duo, zna da je sve stvar ukusa. Ja ne znam da li e se on tebi
dopasti jer si dosada odbila mnogo naoitih mladia diplomatski je
odgovorila. Meutim, sigurna sam da on nee ostati imun na tvoju lepotu.
Ne postoji niko ko jeste, pa ni jedan Englez ne moe biti izuzetak.
- Ne preteruj! Izabela je pogleda strogo Hajde, pomozi mi da se obuem.
Vreme je da zakoraim u pakao.
iako sam mislio da ovo nikada neu rei, neka vam je Bog u pomo i on se
nasmejao. Tog trenutka je znao da njegova sestra ide u prave ruke i bio veoma
zahvalan Tomasu to mu nije pripisao kao slabost to to ga je sestra potpuno
obrukala.
Izabela je besno sevala oima na Tomasa. Kako mu je samo palo na pamet
ono to je mislila da iskoristi svakog puta kada joj neto ne bude po volji.
Sada je uhvatio u zamku. Na njen bes odgovorio je irokim osmehom i,
naravno, razbesneo je jo vie. Ipak je uspela da se suzdri i ne uvredi ga.
Znala je da vie ne sme da izaziva brata. Nai e ve naina da se osveti
Tomasu to je prozreo i spreio njenu nameru.
- Idite da se pripremite i recite slugama da iznesu vae stvari. Uskoro emo
krenuti. eka nas dug put Izabela rekao je Tomas mirnim glasom i njoj nije
preostalo nita drugo nego da ga poslua. Bude li izazivala sudbinu i dalje,
moda e je naterati na venanje.
Kada je izala iz dvorane, besno je zalupila vrata. Tako e im svima
pokazati ta misli o svemu ovome. I onaj baron... ta umilja? Da je uao u
njenu glavu i da e moi da joj nareuje. Pokazae mu brzo da nije u pravu.
Tog trenutka je odluila da mu zagora put do Engleske. Malo mirnija i sa
osvetnikim osmehom na licu, ula je u svoju sobu i poela da se pakuje.
Tomas je nekoliko trenutaka gledao u vrata koja je njegova budua supruga
zalupila. Kakve li ene! Bie ovo pravi izazov za njega. Kada je i Deni
izala, izgovarajui se da treba da pomogne Izabeli, Tomas je naloio svojim
ljudima da odu i pripreme konje za put. Tako su on i Garvin ostali sami.
- Sestra ti je, ini se, prilino teko podnela nareenje da se uda? Tomas
nije ni primetio da je prestao da persira Garvinu.
- Iskreno, oekivao sam da e jo burnije reagovati, iako je obeala da nee
praviti scene rekao je Garvin mirno. Imam utisak da si joj se dopao i da je
Izabela se povukla u gustu, zelenu umu. Iako je sve bilo vlano, kia nije
direktno prodirala. Smestila je Meseinu pored velikog grma, omoguivi joj
da malo pase dok se ona presvue. Izvukla je iz jedne vree platneni ubrus i
obrisala potuno mokro telo. Dok je pretraivala stvari razmiljajui koja je
suknja najtoplija, zaula je neobian uanj. Umirila je konja i preko velikog
tela pogled usmerila u pravcu odakle je zvuk dolazio. Uinilo joj se da je
videla blagi odsjaj vojnike iane tunike i to na uzvisini iznad stene. One
ispod koje su se malo pre smestili.
Oseanje da je opasnost blizu obuzelo je itavu. Znala je da e Tomasu i
njegovim ljudima biti teko da uju napadaa ili vie njih. Izvukla je luk i
strelu, skrivene ispod vree i posegla za malim bodeom, koji je sakrila u
sedlu. Hvala Bogu da ih je ponela bez iijeg znanja. Umirila se sasvim
ekajui. Tako je radila kada je sa braom odlazila u lov. Znala je da ne sme
niim pokazati da je tu. Samo se molila da je Meseina ne oda. Zato je
umirujue prelazila rukom preko njenog velikog tela. Ono to se desilo u
narednim minutima, bilo je kao u runom snu.
Kada je Albert izaao ispod stene i uputio se ka konjima, petorica napadaa
su skoila sa stene pravo na njega. Od gustog drvea nije mogla jasno da vidi
ta se deava. Sve je liilo na zagluujui mete. ula je zvuk maeva i
ponadala se da su Tomas i ostali bili dovoljno blizu svog oruja. Spustila se
na mekano lie i otpuzala do ruba ume. Ugledala je Tomasa, Gordona i
Edgara kako se bore sa etiri razbojnika. Albert je nepomino leao na zemlji,
ali je instiktivno osetila da je iv, jer je jedan napada zamahnuo maem.
Verovatno je eleo da ga dokraji.
Zategla je luk u deliu sekunde i naciljala pravo u vrat. U sledeem trenutku
videla je kako prvo pada ma, a potom i onaj ko ga je drao. Dok jo niko nije
postao svestan odakle strele dolaze, uspela je da odapne jo dve i pogodi jo
jednog razbojnika u nogu. Sada je borba bila ravnopravna, ali se Albert
ovekom biti sasvim dobar. Sada vie nije bila sigurna u to. Oigledno je
imao veoma nezgodnu narav i promenljivo raspoloenje.
- Da barone samo je rekla i pokuala da izvue ruku.
Njegov stisak je boleo. On joj naglo pusti ruku i povue je kao da je oparen.
Idi ti, biu iza tebe. Kada sam rekao da u te pratiti nisam mislio da ti
budem za petama.
Dok je ekao da zavri sa jutarnjim potrebama, Tomas se pitao zato nema
nikakvu samokontrolu u njenom prisustvu. Noas je razmiljao o njoj i doao
do zakljuka da je ona ustvari sjajna mlada dama. Toliko se suprotnosti
sudaralo u njenom biu da je to bilo potpuno neverovatno. Bila je hrabra i
osetljiva, zrela i neiskusna, stidljiva i divlja, tvrdoglava i posluna. Imala je
mo da ovlada ovekom, a da toga uopte nije bila svesna. Ve je mogao da
nasluti kakvi ga problemi ekaju kada stignu kui. Nee biti mukarca koji e
ostati imun na nju. Svaki e je eleti za sebe. Nije se plaio da e ga Izabela
izneveriti ili prevariti, ve da ga nee zavoleti. Pobeda bi bila jadna da ima
takvu enu, na kojoj mu svi zavide, a da ga ona ne voli. Reagovala je na
njegovo zavoenje, ali ne i na njegovu linost. ak mu se inilo da mu
namerno prkosi. Dok je gledao kako se umiva i popravlja izguvanu odeu
imao je neodoljivu potrebu da je poljubi.
- Gotova sam iz sanjarenja ga prekide njen glas. Prola je pored njega
sputene glave i on shvati da je rastuio.
- Izabela, saekaj rekao je i ona se zaustavila se u trenu, kao da se uplaila
Nadam se da ne shvata pogreno moje ponaanje. Nisam navikao da mi
bilo ko remeti kontrolu u odreenim situacijama. Albert je moj najodaniji
vazal i dobar prijatelj i nije mi bilo svejedno kada si traila da mu sredi ranu.
Ipak, spasila si mu ivot. Dva puta za kratko vreme. Hvala ti na tome. Uverila
si me da si jako sposobna mlada dama.
Izabelom. Potrebno je samo da pronae njene slabe take i da kroz njih stekne
prednost. Ipak se taktika sa enama nije mnogo razlikovala od borbe sa
neprijateljem.
Uveliko su se mrak i gusta magla spustili kada je Tomas, napokon, odluio
da se zaustave. Izabela je bila toliko umorna da je jedva drala oi otvorene.
itavog dana terala je sebe da bude skoncentrisana na put i da ne zaspi, a kada
je sjahala, nije znala da li e imati dovoljno snage da se umije i opere pred
spavanje. Pored toga trebalo je Albertu da previje ranu.
Ispostavilo se da to ne moe da zavri brzo. Rana je blago prokrvarila, jer je
itav dan proveo u neugodnom poloaju, a sve je bilo svee. Ponovo je
morala da isti i stavlja prah preko, a potom da je dobro zavije. Nadala se da
e mu no ii na ruku, a i sutra ih nije ekalo celodnevno jahanje.
Kada je sve zavrila nekako se odvukla do atora, koji su Edgar i Gordon
napravili. Ovog puta bio je mnogo manji i pretpostavila je da e spavati sama.
Oigledno Tomas vie nije bio zainteresovan da no provede pored nje. Znala
je da joj treba san i da e odmah zaspati, a opet je bila razoarana to nee u
snu biti priljubljena uz njegovo telo. Nije se ak potrudio ni da poe za njom.
Tokom dana jedva da su razmenili nekoliko reenica, a i one su bile vezane
za Alberta. Htela je toliko toga da ga pita. Moda bi tada shvatio da e joj biti
potrebna njegova pomo da preivi prve dane u Engleskoj, daleko od kue i
porodice. Poslednja misao joj je bila da e morati sama da se snalazi kako zna
i ume. Zaspala je sa bolnim izrazom na licu.
Tomas je posmatrao usnulu devojku. Na slaboj svetlosti koja je dopirala od
vatre, lice joj je bilo skoro nestvarno. Mleno belo lice uokvirivali su
crvenkasti pramenovi, koji su bili nemirno rasuti. Rumene usne mamile su
svojom punoom. Bilo mu je ao to ne moe da je zagrli noas. Putovanje je
bilo suta suprotnost njegovim oekivanjima. Mislio je da e svaku no
provesti jedno uz drugo. Teila ga je misao da e ve idue noi deliti
- Kako ti se dopada?
- Zaista je lep. Nadam se da e mi se i unutranjost dopasti.
- Videemo.
Kada su se pribliili, straar sa jedne od manjih kula, koje su se nalazile na
zidinama oko zamka, je podigao ruku kao znak da e kapija biti otvorena.
Pokretna vrata su se spustila i ubrzo su se nali unutar zidina.
Dvorite je bilo lepo ureeno. Nisko rastinje bilo je zasaeno sa obe strane
kamene staze koja je vodila od tala do dvorca. Velika grupa ljudi okupila se
ispred ulaza. Iako na sebi nisu imali vojniko odelo pretpostavila je da su to
Tomasovi ratnici.
Sjahali su i konjuari brzo prioe da se pobrinu za konje. Radosno su
pozdravili gospodara. Iako su se trudili da je ne gledaju direktno, Izabela
primeti kako je krajikom oka posmatraju. Nekoliko mukaraca iz one
skupine pritra da preuzme prtljag. Primetila je da prema Albertu, Gordonu i
Edgaru imaju takoe veliko potovanje. Jedan veoma mlad momak im prie.
- Dobro doli barone. Da li ste imali uspeno putovanje?
- Vidi da jesam Timoti odgovori Tomas raspoloeno. Moja ena nije
nevidljiva, zar ne?
- Ne, naravno da nije smete se mladi i stidljivo pogleda u njenom pravcu.
Dobro doli ledi.
- Ovo je moj titonoa Timoti Tomas je otvoreno uivao u smuenosti svog
titonoe.
Izabela ne znajui kako da ga pozdravi samo klimnu glavom. Tomas je
obgrli oko ramena i povede ka dvorcu. Masa se razmicala pred njima,
radoznalo gledajui u novu gospodaricu.
- Gde je Bernard?
- Izjahao je jutros. Verovatno lovi ribu ree neko.
u tome niega loeg. Na brak ima odlinu osnovu da uspe. Doi, voda e ti
se ohladiti.
- Odvratno si samouveren Tomase. Morau da uradim neto po tom pitanju
rekla je i pruila mu ponovo ruku. On se glasno nasmejao na njen komentar.
Brzo je proveo kroz vei deo soba na prvom spratu, a onda, uskim
hodnikom, poveo ka stepenicama koje su vodile u kulu. Setila se da je rekao
da e njihove odaje tu biti. Ugledala je Beti i Sesiliju u hodniku. Tomas im
dade znak da ostanu tu. Prvo je uveo u prostoriju koja je bila neto nalik
dvorani, samo mnogo manja. Jedan okrugli sto, dve iroke stolice, presvuene
mekanim naslonjaama i iroka klupa bili su smeteni unutra. Tu je naravno
bio i kamin, sa malom konom prostirkom ispred.
- Ovde moe da boravi preko dana ako ti ne bude prijala dvorana. Moe
da je preuredi kako tebi odgovara.
Onda je otvorio jedna vrata i uveo je u spavau sobu. Bila je ogromna.
Veliki drveni krevet dominirao je prostorijom. Imao je zavese od prefinjenog
materijala, za koji je odmah pretpostavila da je svila. Ispod kreveta bila je
klupa, a u jednom uglu nekoliko prelepo izrezbarenih sanduka. U drugom je
stajala iroka kaca iz koje se puila voda.
- Soba ti je zaista lepa prila je i polagano pipnula zavese. Materijal je bio
toliko gladak i nean da je bila zapanjena.
- Ovo je naa soba, ne moja. Vidim da ti se dopada svila. U onom sanduku
do zida ima jo nekoliko boja i dovoljna koliina za nekoliko haljina. Izaberi
ta ti se dopada i daj Sesiliji da ti saije.
- Mogu da ih saijem sama. Zna da sam veta sa iglom i koncem, ali to
zaista nee biti potrebno. Verujem da je previe skupo da bih tako neto
nosila.
Izala je iz vode i uvila se u veliki beli plat koji su joj spremile. Uzela je
dva sapuna i dala im.
- Hvala vam rekle su u glas devojke.
- Koristiu ga samo u posebnim prilikama Dodala je Beti.
- Ne Beti, koristie ga svaki dan. Kada potroi taj, dau ti novi. Pitau...
ovaj... barona kada moemo da pravimo sapun. Tada emo obezbediti
dovoljno za sve.
- Gospodar je ba imao sree sa enom koju mu je izabrao kralj. Tako ste
lepi i dobri.
- Hvala vam. Sada moramo pouriti. Nisam upoznala baronovog brata. Ne
bih da me dugo eka, a treba i da se udam rekla je veselo i obe devojke su se
zakikotale. Pomogle su joj da raelja i osui kosu, a onda su je ostavile da se
obue.
Malo se dvoumila koja bi suknja i tunika bile prigodne. Treba da bude lepa
danas na venanju. To je manje brinulo nego kakav e utisak ostaviti na
Tomasovog brata. Obukla je suknju boje meda i preko belu tuniku. Ogrnula je
be al, najlepi koji je imala, i zakaila ga broem koji joj je poklonio otac.
Bio je od bakra, veoma veto izraen u obliku cveta, optoen ilibrom.
Trakom je prikupila bujnu kosu i zavezala je u niski rep, koji je prebacila
napred. Bila je zadovoljna svojim izgledom iako je znala da je to sigurno
daleko od lepo obuenih engleskih dama.
Pre nego to je izala, nije mogla da odoli da ne pogleda u sanduk u kojem
se nalazila svila. Prelepe, jake boje naterale su joj sjaj u oi. Neno ih je
pomilovala i odluila da odmah sutra pokua da napravi prvu haljinu.
Zamolie Beti i Sesiliju da joj pomognu, ako znaju kako bi trebalo da izgleda
i oslonie se na svoju matu. U detinjstvu je toliko puta videla pred sobom te
neobine haljine, da je bila sigurna da e uspeti.
Izabela do sada nije ni pomislila na ovo to joj je Bernard upravo rekao. Bio
joj je udan takav nain razmiljanja.
- Kada je neko razbojnik mislim da je nevano ijem narodu pripada. Moja
reakcija nema veze sa tim to priate. Postupila bih isto u bilo kojim
uslovima. Od brata sam nauila da se kukaviki napadi iz zasede moraju
kazniti. Nego, pustite to. Gde je baron?
- Ovde sam zauo se njegov duboki glas iza njenih lea i ona blago
odskoi sa stolice. Za tako krupnog mukarca imao je fantastinu sposobnost
neujnog prikradanja
- Oh! Uplaili ste me barone pogleda ga prekorno.
- Pred lanovima porodice sam Tomas ponovo je podsetio Zato si se
uplaila od mog glasa?
- Odgovor je jednostavan. Nisam oekivala da mi je neko iza lea.
Stavio joj je ruke na ramena i palevima joj masirao napete miie. Znao je
da e u njoj izazvati pometnju, ali izazvao je i u sebi. Jo samo nekoliko sati i
bie njegova. Nije mogao da misli ni o emu drugom. Pred oima mu je
stajala slika prelepe ene, sa kosom rasutom na beloj posteljini, koja ga
poziva da je uzme.
- Tomase, imao si mnogo sree prekinuo je Bernard napetu tiinu koja je
zavladala. Kralj nije mogao odabrati bolje. Moram da kaem da ti zavidim.
Ba kao i svi koji su je upoznali. Ostavljam vas sada. Idem da se pridruim
ostalima u popodnevnim vebama.
- Svetenik dolazi za dva sata. Do tada budi spreman. Ti e mi predati
Izabelu.
- Ja? upitao je zabezeknuto.
- Da ti. Trebalo bi da bude poastvovan. Mnogi su se otimali za to malopre
glas mu je bio strog, ali je Izabela primetila da se odlino zabavlja. Nije joj
bilo jasno zbog ega.
na njene usne, ali mu je u oima proitala obeanje da sledei nee biti ovako
povran.
Nakon ceremonije, masa se brzo povukla u dvorite gde su im posluene
velike koliine pia, a oni najblii su ostali na veeri. Sedela je na elu stola
pored Tomasa. Sreom, sa njene leve strane sedeo je Albert. itavog dana se
pitala kako mu je, a nije imala prilike da ga vidi.
- Da li vam je neko pogledao ranu Alberte?
- Jeste Gordon. Promenio je zavoj. Kae da sasvim dobro izgleda. I dalje se
divi kako ste veto uili ranu. ak tvrdi da oiljak uopte nee biti ruan.
- I nee. Mukarci su moda bolji u mnogo emu od ena, ali smo mi vetije
u ivenju. Morate odmarati u narednih nekoliko dana. Kako bude zarastala,
rana e vas sve vie svrbeti. Morate to istrpeti. Za sedam dana skinuemo
konce. Onda u vam dati melem koji ete stavljati svako vee.
- Hvala vam na ljubaznosti, ali ipak mislim da je bolje da Gordon od sada
brine o rani.
- Zato?
- Ne bih da ljutim barona. Vi ste mu sada ena.
- Bila sam mu ena i kada ste ranjeni. Dodue, ne pred Bogom, ali svejedno.
Jasno sam mu stavila do znanja da u pomoi svakome ko se povredi. Je li
tako barone? pogledala je u svog mua.
- ta? Tomas se pravio da nije uo pitanje, a uo je svaku re koju su oboje
izgovorili.
- Nee mi zabraniti da do kraja zaleim Albertovu ranu i da pomognem i
drugima ako se povrede.
- Rekao sam da ti neu braniti.
- Eto vidite pobedonosno se okrenula ka Albertu. Rekla sam vam.
- Barone, jeste li dobro razmislili o ovome? Ako ljudi ovo uju, bojim se da
e se namerno povreivati, samo da bi ih gospodarica leila.
- Ali nee uti. A ako neko sluajno i sazna i uini sebi neto namerno, ne
gine mu Gordonov no. I otpust iz slube, naravno.
Izabela je u udu sluala njihov razgovor.
- Zato bi neko sebe namerno povredio? I to da bi ga ja leila? Ne razumem.
- Svi misle da sam ja pravi srenik to ste me vi leili. Smatraju da ste
prelepi i voleli bi da ih dodirnete pa makar i rane da im leite.
- Ali ja sam ena njihovog gospodara. Tomase, uini neto. Zar e dozvoliti
da tako priaju o meni?
- Smiri se Izabela. Ne priaju nita loe. To to misle da si lepa nije greh. Ne
mogu im zabraniti da te gledaju i bore se za tvoju panju. Ali zato im ti moe
uskratiti panju i tako im pokazati da si moja. Osim ako su povreeni
smejao se Tomas.
Ponovo je zbog nepromiljenosti upala u zamku Ako su ti odani nee biti
potrebe da im bilo ta uskraujem. Sami e znati gde je granica koju ne smeju
prei bolje od toga nije umela da mu odgovori.
- Kako eli draga eno. Albert mi je svedok da sam te upozorio.
- Ne misli valjda da bi neko mogao... zautala je.
- Mnogo je vojnika u slubi kod mene. Ne mogu da garantujem za moral
svakog od njih rekao je ravnoduno.
- To znai da ja nisam bezbedna proaputala je vie za sebe.
- Ne, to znai da nisi bezbedna ako sama ide okolo i uputa se u razgovor
sa svakim. Uz odreenu pratnju, sve e biti u redu. Sada si baronesa Pembruk.
- Da li bi mi dozvolio da se povuem u sobu? Previe sam umorna.
- Naravno, samo izvoli. Gosti e razumeti tvoju elju. Uskoro u ti se
pridruiti glas mu je bio zagonetan i opasan sjaj u njegovim oima natera
Izabelu da pocrveni. Pozdravila se brzo sa gostima i zamolila Beti da joj
pripremi kupku.
Tek kada se spustila u toplu vodu, do mozga joj je dopro znaaj poslednjih
nekoliko reenica koje je izgovorio Tomas. Oh, pobogu! Svi su sigurno
pomislili da je nestrpljiva nevesta koja jedva eka da zapone prva brana
no. Gad je tano znao kakvu e reakciju izazvati njeno povlaenje. Zato se
tako ljubazno smekao i dopustio joj da se povue. Uronila je u vodu,
poelevi da zauvek ostane u njoj.
Toliko se dugo kupala da se voda skoro ohladila. Brzo je oprala kosu i
pourila da izae. Sledila se kada je ugledala Tomasa. Sedeo je na klupi ispod
kreveta i posmatrao je. Brzo je zgrabila ogrta i uvila se u njega.
- ta radi ovde? Gde je Beti?
- ekam da zavri sa kupanjem. Za nekoga ko ne voli vodu, kupa se
isuvie dugo, draga moja eno. Beti sam dao dozvolu da se povue. Veeras ti
vie nee trebati.
- Zar ne vidi koliko je nepristojno ovo to radi? Ne mogu na miru da se
pripremim za spavanje. Molim te da izae.
- Ne vidim u emu ti smetam? Bez odee sam te ve video. Kosu sam ti
eljao. Spavala si mi u naruju i sada mi nije jasno ega se stidi.
- To za odeu nije istina. Nisi mogao da me vidi. Bilo je mrano. Ja tebe
nisam videla.
- Istina, te noi je bilo mrano. Ali ja sam tebe video ujutru.
- Skinuo si me dok sam spavala? upitala je preneraeno.
- Ne. ta ti pada na pamet?! Video sam te na jezeru. Pre nego to sam saznao
da e mi biti ena.
Prebledela je kada je ula njegovu izjavu.
- Da li...da li je jo neko... oh, Boe! Kakva sramota!
Ustao je i privukao u zagrljaj.
- Ne brini. Video sam te samo ja. Ostali su bili dosta udaljeni. Ja sam se
priunjao do jezera kada sam shvatio da se neko kupa. Veruj mi da nisam ni
dolazi sebi. Otac Trevor kae da ga moemo spasiti samo ako mu odseemo
nogu zaplakala je toliko glasno da je Izabela instiktivno prila i zagrlila je.
- Smirite se, molim vas, i recite mi koji deo noge je u pitanju.
- Ispod kolena.
Izabela na to odahnu. Ako bude mogla da uini bilo ta, bie joj mnogo
lake zato to je donji deo noge.
- Tako je mali ridala je i dalje Harijet. On im je jedino dete.
- Da li ive daleko odavde?
- Dole u selu. Nije daleko.
- Otii u odmah tamo. Harijet, ne mogu da vam obeam nita, ali znajte da
u uiniti sve to je u mojoj moi.
- A doruak? upitala je kuvarica briui suze rukavom haljine.
- Posle. Ovo je vanije. Idem po torbu pa da pronaem Tomasa... ovaj
barona. On e mi rei ko moe da me odvede do vae sestre istrala je iz
kuhinje, ostavljajui zbunjenu kuvaricu i devojke koje su je bez rei
posmatrale.
Pri vrhu stepenita bukvalno je udarila u Tomasovo krupno telo. On je
veto uhvatio kada se zateturala unazad.
- Gde gori Izabela?
- Oh, Tomase, zagrlila ga je vrsto ne bi li upila malo njegove snage
dobro je da sam te srela da ne gubim vreme traei te po zamku koji ne
poznajem. Molim te, hitno je. Moram po torbu. Treba mi neko da me odvede
priala je nepovezano.
Tomas joj je obuhvatio lice rukama i naterao je da ga pogleda.
- Sada mi polako ispriaj ta se dogodilo i gde treba da ide.
- Dete je bolesno. Sin Harijetine sestre. Moram da pokuam da mu
pomognem. Nemogue da to ne zna.
svet bio je skoro isti kao i u njenom selu. Razlika je bila samo u odei.
Zaustavili su se kod malene kue pred kraj sela. Na vratima se pojavi mrava,
bleda ena.
- Kako je upita Markus.
ena je samo odmahnula glavom i uputila prazan pogled ka Izabeli i
Tomasu.
Izabela je sjahala, saekala da Tomas uradi isto i zajedno su joj prili. ena
se naklonila i dalje nema.
- Gospodarica Izabela je dola da pogleda Aleksa. Moda moe da mu
pomogne.
- enine su oi naglo ivnule. Pogledala je Izabelu i kao da ju je tek sada
videla, snano je uhvatila za ruke.
- Mogu li da uem? upitala je Izabela blagim glasom.
- Moja gospo jo pitate rekla je ena i povela je unutra.
U uglu male kue, na slamarici je leao deak. Lice mu je bilo bledo, a telo
beivotno. Bio je prekriven i nije mogla da vidi ranu, ali po neprijatnom
mirisu koji se irio, znala je da je stanje loe. Stavila mu je ruku na elo. Bio
je hladan i ona pomisli da je zakasnila. Brzo je spustila prste na ilu na vratu i
kada oseti slabaan puls, odahnu. Po deakovim ispucalim usnama zakljuila
je da ima teku groznicu.
Polako je skinula prekriva sa njegovih nogu. Pred oima joj se ukazala
najgora rana koju je ikada videla. Boe, zar niko nije mogao da se pobrine za
ovo dete? Rana je bila inficirana, a iz sredine je virila slomljena kost. Malo se
odmakla i iz depa uzela traku da bi skupila kosu. Morala je da razmisli ta
joj je initi. Debi je kao okamenjena stajala pored nje i tiho jecala. Majina
muka joj je odvlaila panju, a vreme je isticalo. Naglo je ustala, uhvatila
Debi za ruku i izvela je iz kue. Tomas i Markus su stajali tamo i upitno je
gledali.
- Sam Bog vas je poslao da mi spasite dete. Dok god budem iva moliu se
za vas i biu vam veiti dunik.
- Jo nije gotovo, Debi. Dala sam sve od sebe, ali ne znam je li to bilo
dovoljno. Mora proi nekoliko dana da bismo znali Izvukla se iz njenog
zagrljaja i prila muu. Tomase, moemo li se kasnije vratiti. Moram biti uz
deaka. Veoma je vano da ova no proe kako treba.
- U tom sluaju emo se vratiti. Ne moemo ga ostaviti sada.
Ona mu se obesila oko vrata pred svima i sreno kliknula:
- Znala sam da e to rei. Ti si dobar ovek Tomase Pembruk.
Tomas je zbunjeno stajao. Bilo mu je neprijatno to ga ena grli pred
podanicima
- U redu je rekao je i poveo je ka konjima.
Tek kada su se pribliili zamku, Izabela je shvatilala da nita nije jela. Bila
joj je potrebna i kupka. Kada su ih ugledali, posluga se razletela. Beti i
Sesilija su pripremile vodu za as, a Harijet je lebdela po kuhinji. Izabela je
zamolila da spremi hranu za Debi i Markusa, kao i malog Aleksa, ako se
sluajno probudi gladan.
Tomas je sa divljenjem posmatrao sposobnost svoje ene da sve dri pod
kontrolom. Za udo, nije se oseao ni malo ugroenim. Ta arobnica
pripadala je njemu. Ponovo se setio Garvinovog priznanja da je u kui samo
mu i otac i kako mu je Deni zarobila srce. Pitao se da li je i on poloio
oruje pred svojom enom? Da li je ovo ljubav?
Ta no je bila paklena za sve. Aleks je imao jake bolove, povremeno je
gubio svest i puls mu se toliko usporavao, da je vie puta mislila da e ga
izgubiti.
Na istoku se raao novi dan kada je dete konano zaspalo i svi su odahnuli.
Poto niko od njih nije oka sklopio i oni su ubrzo zadremali.
uljuljkana leila narodne mase, stvarajui sliku porodine idile u svojoj glavi,
on je samo nastavio da ivi svoj ivot, pustivi i nju da ivi svoj.
Naravno, bila je tu i posebna pogodnost. Imao je enu u postelji svake noi.
Nije morao ni prstom da mrdne, a uvek je dobio ono to je hteo. Zato to mu
se ona rado predavala. Celom duom i telom.
- Baroneso, Tomas je stajao ispred nje i glas je bio njegov, ali njoj se inilo
kao da dolazi iz velike daljine da li ete nam se pridruiti na veeri?
- Oh, barone! Tako mi je ao! Odjednom se uopte ne oseam dobro. Mora
da sam mnogo umorna. Molim vas da mi dozvolite da se povuem rekla je
to je mogla staloenije. Videla je da je nekoliko pari oiju posmatra
zabrinuto, na elu sa kraljem. Molila je Boga da ovo proe. Nije vie ni minut
mogla ostati ovde.
- Naravno da se moete povui. Kralj i ja imamo da razgovaramo o mnogo
emu. Posetiu vas malo kasnije da vidim kako ste.
Izabela se naklonila kralju i, koraajui unazad, povukla do izlaza.
Kada se nala u sobi, bacila se na krevet i gorko zaplakala. Sudbina je bila
okrutna prema njoj. Zato su, od svih ljudi, kraljevi morali da joj izaberu ba
Tomasa? Lake bi joj bilo da su joj nametnuli nekoga koga je mogla da mrzi.
Nije mogla da se bori protiv oseanja koja su, poput bujice, svakodnevno
narastala u njoj. Uklopila se lepo u ivot u Engleskoj, delila sa muem strasne
trenutke i nadala se da e joj ostatak ivota protei kao u bajci. Umesto toga
dobila je grubo otrenjenje da je dovedena ovde samo zbog kraljevske
zapovesti.
Nije imala predstavu koliko je vremena prolo otkada se povukla u sobu.
Napolju se polako smrkavalo i znala je da nije pristojno da ostane itavo vee
u sobi. Podigla se u sedei poloaj i ostala na krevetu. Zvuk otvaranja vrata
preplaio je jako. Nije morala da okrene glavu da bi znala ko je uao u
prostoriju. Oseala ga je svakim svojim nervom.
nameru. Poto nisam, ostau ovde dok se ne vrati. Moete da se vratite svojim
obavezama.
Dok je odlazio ka zgradi u kojoj su bili smeteni vojnici, Markus je
razmiljao da mora biti maksimalno oprezan. inilo mu se da je gospodarica
suvie brzo odustala od svoje namere.
Za to vreme, Tomasu se neki pohod nikad nije inio dui. Izabela mu je
nedostajala od kako je zatvorio vrata njihovih odaja. Dunost prema kralju i
dravi bila je uvek iznad svega i on je ranije u tome nalazio zadovoljstvo, ali
ne i ovog puta. Sve to je sada eleo bilo je da bude sa svojom enom. eleo
je porodicu. Mnogo dece. Kralj mu je nagovestio da bi, ako pohod na Vels
bude uspean, mogao da ga oslobodi odlaska u nove pohode. eleo ga je za
svog savetnika. To bi verovatno znailo da e morati da se presele i budu
blizu dvoru, ali mogao je da podnese tu rtvu.
Kada je krenuo sa kraljem inilo mu se da vie nema vrstinu hrabrog
viteza. inilo mu se da ga je ljubav prema eni oslabila. Ipak, posle nekoliko
dana uverio se koliko grei. Nikada nije bio odluniji u borbi. Ljubav i elja
da se vrati Izabeli, bili su njegov imperativ. U tekim trenutcima bitke snagu
mu je davala slika njegove ene Izabele kako ga grli i ljubi... Izabele koja je
brino nagnuta nad bolesnikom... Izabele kako pravi meleme i kuva miriljavi
sapun...Izabele koja sa malo rei gospodari svima koji se nau oko
nje...Izabele...Njegova Izabele...
XII
Hladna, kina jesen je odavno stigla. Tomasa nije bilo skoro tri meseca. Pre
nedelju dana glasnik je doneo pismo da je pohod pri kraju. Kralj je uspeo da
osvoji Vels, ali uz velike gubitke. Niko nije znao koliko je vojnika poginulo.
Izabela je svakog dana najvie vremena provodila na osmatranici. Nadala se
da e ugledati Tomasa i njegove vojnike kako jau preko poljane ispod
zamka. Znala je da od Velsa nema vie od sedam dana jahanja i, ako su
vojnici krenuli nekoliko dana posle glasnika, trebalo bi da stignu svakog dana.
Neizvesnost je ubijala. Svakodnevno se molila da je Tomas dobro i da nije
izgubio puno vojnika.
Kada je nakon deset dana od glasnikovog dolaska ugledala vojsku mislila je
da e joj srce iskoiti iz grudi. Za tri meseca, koliko nije videla Tomasa,
preivela je pravi pakao. Sada je znala da bi joj bez njega i ostatak ivota
izgledao isto. Nije to mogla podneti. Priseala se da joj je rekao da e morati
da razgovaraju o njihovom braku. Bila je spremna da prihvati sve, samo da ne
ode iz Starlajta.
Ostala je na osmatranici sve dok se jahai nisu pribliili zamku. A onda joj
je srce zamalo stalo. Na elu vojske nije jahao Tomas, ve Albert. Bila je
svesna samo jo toliko da se uveri da je dobro videla, a onda je sve oko nje
postalo mrano...
Probudila se u svojoj sobi. Harijet joj je pod nosom drala mirisnu tenost
koju je Izabela spravljala za sluaj nesvestice. Polako je pogledala oko sebe.
U sobi su bile Beti i Sesilija. Njenog mua nije bilo. Znai nije se vratio.
Pokuala je da se ponovo ne onesvesti jer je Harijet neto priala. Duboko u
sebi je znala da mora da se skoncentrie.
- Je li se Tomas vratio? Upitala je slabim glasom.
- Nije, ali...
- Zovite mi Alberta.
- Gospo, nema potre...
- Odmah! Viknu i sklopi oi.
Slukinje su se povukle neujno. Izabela je podigla uzglavlje, morala je da
ima oslonac dok bude razgovarala sa Albertom. Slukinje nisu bile uplakane.
Mora da je Tomas iv. Verovatno je ranjen pa nisu mogli da ga dovedu kui.
Gde god da je ona e odmah traiti da je odvedu kod njega. Mora pomoi
svom muu.
obaveze prema njoj? Ne, ne sme tako razmiljati. Ako ni zbog ega drugog,
nee je ostaviti zvog Garvina. Njemu je obeao da e brinuti o njoj.
Malo umirena sila je da pozdravi Tomasove vojnike. Naredila je Harijet da
pripremi bogatu veeru za njih. Sluala je beskonane hvale vojnika na
Tomasov raun. Jedva je uspela da se izvue malo pre ponoi. elela je da
zaspi to pre da bi lake podnela vreme do dolaska mua. Nadala se da je
Albert dobro predvideo njegov povratak.
Tomas je u pola noi ujahao na imanje. Bio je umoran toliko da se jedva
drao na konju. Sedam dana je jahao skoro bez prestanka. Zastajao je samo
toliko da odmori konja i odspava nekoliko sati. Bio je odsutan tri meseca, a
sada mu se inilo da ne moe vie ni dan izdrati da ne vidi svoju enu.
Nadao se da nee biti ljuta na njega. Nakon pola sata kapija se otvorila i
ujahao je u dvorite zamka.
Straari su ga doekali spremni. Veina vojnika je spavala, ali bilo je i onih
koji nisu. Oni su sedeli u jednoj od zgrada i tiho razgovarali o pohodu iz kojeg
su se vratili. Markus je bio sa njima. Tomas ih je prekinuo i zamolio Markusa
da poe sa njim u dvoranu. Hteo je na brzinu da uje da li je bilo sve u redu
dok ga nije bilo.
Dok su mu sluge pripremale vodu da se okupa, Markus mu je ispriao
najvanije dogaaje u proteklih tri meseca. Uznemirio ga je samo jedan.
Neto kasnije otvorio je vrata spavae sobe. Vatra u kaminu je gorela i
mogao je jasno da vidi svoju enu kako spava. Leala je na svojoj strani
kreveta sa rukom prebaenom preko njegovog jastuka. Kosa joj je bila jo
crvenija nego to se seao. Kako je samo bila lepa!
Priao je polako i seo na krevet. Prvo joj je podigao ruku i pomazio nenu
nadlanicu, a potom je legao i zadrao ruku na svom ramenu. Malo se
promekoljila, ali se nije probudila. Primakao je usne i poljubio je u elo, a
onda utonuo u san, licem okrenut prema njoj.
Izabela je oseala neto toplo uz svoje telo. Uplaena, odmah je otvorila oi.
Pored nje je spavao Tomas. Zatvorila je oi, pa ih ponovo otvorila. On je i
dalje bio tu. Nemogue da ga nije osetila ranije. Spavao je vrsto i ona shvati
da ima priliku da ga posmatra koliko hoe. Bio je tako lep. Kosa mu je bila
dua nego ranije, ali mu je dobro pristajala. Lice mu je bilo oputeno i nije se
videla ni jedna sitna bora.
Podigla je ruku i pomazila ga po obrazu. Potom mu je sa ela sklonila
pramen kose. Nije smela da pomeri telo da ga ne bi probudila, a tako bi ga
rado zagrlila. Makar to bio poslednji put. Zato je nastavila da mu miluje
obraz.
- Nemoj prestati. Ruka ti je tako nena i topla rekao je mazno, a oi su mu
i dalje bile zatvorene.
Izabela je pocrvenela. Sigurno je sve vreme bio budan. Kako je mogla da
pomisli da ga dodir nee probuditi?
- Izvini. Nisam htela da te probudim.
- To je sve to ima da mi kae posle tri meseca? u glasu mi se osealo
blago zadirkivanje dok je rukom privlaio ka sebi.
- Ne, naravno da ne. Ali ne mogu da priam ako spava.
- Sada vie ne spavam. Da ujem.
- Drago mi je da si se vratio. Brinula sam. Nije te bilo dugo vremena.
- Ja sam vojskovoa Izabela. To si znala kada si se udala za mene. Engleska
ne ratuje samo sa kotskom. Morao sam da odem. A sada mi reci zato si
tano brinula?
- Plaila sam se za tvoj ivot.
- Zato?
- Zato to mi je stalo.
- Koliko ti je stalo Izabela? prodahtao joj je u lice, a ona je nestajala u
njegovom vrelom pogledu.
(Kraj)