Plutarhov ivotopis Gaja Marcija zapoinje s informacijama o njegovom djetinjstvu,

gdje se kazuje da ga je odgojila majka udovica, i da pri tome on kao siroe, iako je imao tei
put, je uspio postati dobar ovjek i veliki vojskovoa. Gaj Marcije je ivio u doba vladavine
rimskog kralja Lucija Tarkvinija Suberbusa (Tarkvinija Oholog), te prvi put na sebe skrede
panju kada je u jednoj bici u kojoj se prognani Tarkvinije Oholi po posljednji put pokuao
vratiti na prijestolje, spasio ivot sunarodnjaka rimljanina, te zbog toga biva odlikovan
vijencem od hrastovog lida. Bio je veoma privren svojoj majci i najvie mu je imponovalo
njeno priznanje njegovog uspjeha. Plutarh njegovu majku naziva Volumnijom, iako se po
Liviju i Dioniziju Halikarnaaninu ona zvala Veturijom, dok mu se ena zvala Volumnija a ne
Vergilija kako to Plutarh kazuje. Po majinoj molbi je i nakon enidbe i nastavio ivjeti u
njenoj kudi.
Poslije velike line inicijative zahvaljujudi kojoj je osvojen Korioli, glavni grad
gortakog naroda Volska1, sa kojima su Rimljani dugo vremena bili u sukobu, dobio je
poasni nadimak Koriolan. Kada su konano Volsci bili poraeni do kraja, odbio je ponuenu
desetinu od cjelokupnog plijena, te je samo prihvatio kao nagradu opremljenog konja te je
dodatno zatraio da se oslobodi iz zarobljenitva njegov lini prijatelj iz reda Volska.
Marcije Koriolan je bio uvjereni ekstremni patricij i kao i njegovim politikim
istomiljenicima institucija plebejskog tribuna je bila trn u oku. Prethodno se pokuao
kandidovati za rimski konzulat, najviu magistraturu. Meutim Kada je u Rimu 491. god
dolo do nestaice ita i gladi, i kada je ono konano dopremljeno iz Sirakuze kojom je vladao
tiranin Gelon i dijelom iz Etrurije, onda se poelo postavljati pitanje, po kojoj ga cijeni treba
prodavati plebejcima. Koriolan je predloio da se ito po staroj cijeni prodaje samo u tom
sluaju ako plebejci pristanu na ukinude institucije narodnih tribuna. Tada je stanje meu
rimskom svjetinom bilo jako loe, ali to nije previe brinulo samog Gaja Marcija, ija je
gordost i oholost bila jednaka njegovoj modi, i to s razlogom, bududi da je u tom momentu
najmodniji ovjek Rima. Dolo je do velikog rasula na rimskom Forumu. Jedan od
predstavnika tribuna, Scinije, je Gaja Marcija optuio za tiraniju na koju su Rimljani nakon
protjerivanja Tarkvinija Oholog bili izuzetno osjetljivi. Bududi da tu optubu nisu mogli i
dokazati, optuili su ga za pokuaj ukidanja pukog tribunata i nezakonitu raspodjeli plijena iz
zemlje Andana. Marcije je bio proglaen krivim i osuen na doivotno progonstvo.
Duboko ozlojeen postupkom svojih sunarodnjaka, odlazi direktno u kudu Tula
Amfidija (odnosno Tula Atija kako ga Livije naziva) kralja Volska, svojih dojueranjih
protivnika i dugogodinjih neprijatelja, i nudi mu se kao saveznik u borbi protiv Rimljana.
Tulo ga je oduevljeno prihvatio i primio kao saveznika i saborca. Dok su Rimljane razdirale
meusobne razmirice, Marcije i Tulo su poeli planirati kako da ih napadnu. Zasigurno se ne
zna kako je dolo do napada na Rimljane, po jednoj verziji je sam Marcije poslao konzulima u
Rim ovjeka sa neistinitom optubom protiv Volska, po kojoj ovi planiraju napad na Rim u
vrijeme priredbi. Po Liviju i D. Halikarnaaninu taj ovjek je bio lino Tulo. Tulo je takoer
1

Prvi rimski diktator iz 498. god., Tit Larcije je takoer komandovao ovom vojnom.

podstrekao Volske da poalju jo jedno poslanstvo u Rim, koje bi trailo nazad zemlju i
gradove koji su Volscima bili oteti ratom, na ta su Rimljani odgovorili da ako to ele, moraju
se latiti oruja.
Volsci su pod Marcijevim komandovanjem ostarivali pobjede. On je lino koristio
svoje znanje o rimskom nainu ratovanja i naredio svojim vojnicima da prilikom napada
potede patricijsku imovinu, te je to dovelo do jo teih uzajamnih optubi i trzavica gdje su
patriciji krivili obini puk da je nepravedno protjerao modnog ovjeka, a puk je s druge strane
optuivao patricije da su ved bili u dogovoru sa Koriolanom po kojem bi on trebao pokrasti
samo imovinu siromanih, te je tako povedavan ionako ogroman jaz i nesporazumi izmeu
dva sloja rimskog drutva.
Kada je Koriolan krenuo s ciljem da osvoji grad Lavinij kojeg je po tradiciji osnovao
Eneja, tada se desilo po prvi put da su zajedno, savezniki nastupili rimska obina svjetina i
Senat. U gradu je inae zavladala opta pomutnja, mogla su se vidjeti bezglava tumaranja
ena, suze i molbe staraca pred hramovima. Hramovi su inae, u redovnim uslovima
zatvoreni. Otvaraju se da se vjernici mole, samo u izuzetnim prilikama. Poslanici koji su otili
Marciju da mu ponude pomirenje su bili njegovi prijatelji i roaci. Gaj Marcije je za mir
postavio sljedede uslove: da Rimljani vrate gradove i zemlju to su je prisvojili u ratu i da
izglasaju za Volske jednaka graanska prava kakva imaju i Latini, jer po njegovim rijeima
nikakav prekid ratovanja nije trajan ako se ne temelji na jednakosti i pravinosti. Dao im je 30
dana za razmiljanje. Onaj grupa meu Volscima koja mu je bila zavidna, a na ijem je elu
bio Tulo, je ovo iskoristila kao razlog za pritubu, misledi da u ratu najvedi obrati mogu
nastupiti u mnogo kradem vremenskom roku od 30 dana.
Rimljani su svoja nadanja prvenstveno pouzdali u Marijanove prijatelje i roake koji
su trebali krenuti u njegov ator i razuvjeriti ga. Poto je taj plan propao, pozvali su rimske
svedanike, uvjereni u to da najznaajnija vjerska lica drave Marcijan nede imati hrabrosti
odbiti.
Oigledno ne poznavajudi dovoljno sujetu biveg Rimljanina koji je odbio
hladnokrvno i svedanike, stvar u svoje ruke odluuju da preuzmu rimske ene, koje u
Marcijanov ator alju njegovu majku Volumniju u pratnji njegove ene i dece. Sama ideja je
potekla od Valerije Publikole. Kada je dola u sinovljev ator, majka ga je prvenstveno
izgrdila, a potom, nakon to je pala niice pred njega, i poruila mu da de samo preko nje
mrtve napasti Rim. Tada joj je Marcije poruio da je spasila rim ali da je sina izgubila.
Zahvalni Rimljani podigli su u ast matrona hram enske srede ( Fortuna muliebris ). Koriolan
se nikada vie nije vratio u Rim. Dalja sudbina Gaja Marcija nije sa sigurnodu poznata.
Plutarh kazuje da je nakon to je naredio povlaenje navukao na sebe gnjev nekih Volska,
pogotovo Tula Nimfidija. Bio je optuen za izdaju, pri emu razni pisci navode razliite
pojedinost o njegovoj smrti. Kod Fabija Piktora koji se smatra najstrarijim autoritetom,
Koriolan je ak poivio do duboke starosti. Plutarhovo kazivanje se podudara sa D.
Halikarnakim, gdje se tvrdi da je Koriolan bio kamenovan.

to se tie dalje sudbine naroda Volska oni su vrlo brzo potpali pod Rimsku vlast, gdje su se
morali zadovoljiti najsramotnijim uslovima mira.
PLUTARHOVA USPOREDBA IZMEU GAJA MARCIJANA I ALKIBIJADA
ALKIBIJAD
SLINOSTI

Okvalifikovan kao vrlo hrabar vojnik

Uzronik velikih nevolja za svoje
graane

RAZLIKE

Alkibijad ee jako uspjeno borio i na

kopnu i moru

GAJ MARCIJAN
II
II
Marcijan se nikad nije borio na moru,
jer je ivio u vrijeme kada je rimska
drava jo uvijek bila u ranoj fazi
razvoja daleko od mora.

Alkibijadovo odmetnitvo od Atene je Za razliku od njegovog odmetnitva

okvalifikovao kao rezultat astoljublja. Marcijanovo je bilo voeno linim
interesima, odnosno linim gnjevom
prema rimskoj dravi
Plutarh
Alkibijada
prvenstveno
osuuje
zbog
njegove
podmitljivosti,line
narcisoidnosti,
zbog koje je esto prema ljudima koji
mu nisu bili nakloljeni kao line
nesimpatije, i ravnodunost

Iako nije imao odlike Alkibijada Plutarh

Marcijana osuuje zbog injenice da je
zasljepljen svojim gnjevom pokazao
veliku dozu nepotovanja prema
pogotovo
rimskim
svedanicima.
(Plutarh ovdje pravi tipinu aluziju
svojstvenu za grki svijet kako je
mogao, dopustiti da mu se u pitanje
politike prirode mjeaju obine ene.