Professional Documents
Culture Documents
Knjiga Telekomunikacije
Knjiga Telekomunikacije
eljen Trpovski
OSNOVI
TELEKOMUNIKACIJA
Skripta, drugo izdanje
tampanje su pomogli:
Predgovor
Materijal publikovan pod nazivom Skripta iz Osnova telekomunikacija namenjen je studentima
niih godina studija elektrotehnike i saobraajne struke. Skripta treba da prue detaljan uvid u
matematike osnove i praktine aspekte na kojima su zasnovane savremene telekomunikacije.
Sadraj je maksimalno prilagoen kursevima iz Osnova telekomunikacija na drugoj godini elektrotehnikog odseka i Principa telekomunikacija na treoj godini saobraajnog odseka.
Autor je imao nameru da u knjizi prihvatljivog obima izloi detaljan opis teorijskih osnova kao i
vei broj reenih primera koji e studentima pomoi da to bolje savladaju materiju koja je
razliita od mnogih drugih predmeta, jer predstavlja vezu izmeu neophodne teorije i matematike sa jedne strane i konkretne, gotovo svakodnevne primene sa druge.
Materija je podeljena u dvanaest glava, razliitog obima i sloenosti.
U prvoj glavi date su osnovne definicije, navedeni osnovni pojmovi i veliine koje se koriste u
savremenim telekomunikacijama.
Druga glava posveena je frekvencijskoj analizi signala. Frekvencijski domen i frekvencijska
predstava signala, neprekidno su prisutni kao paralela vremenskom domenu u kom smo navikli
da posmatramo signale. Omoguuju jednostavnije razumevanje, analitiki tretman i objanjenje
brojnih postupaka u analizi i obradi signala.
U treoj glavi opisani su sistemi neophodni za prenos signala.
etvrta glava predstavlja uvod u izuzetno znaajnu oblast diskretizacije signala i analogno-digitalne konverzije. Objanjena je diskretizacija u vremenskom domenu, kvantizacija signala, kao i
osnovni postupci kodovanja.
U petoj glavi analiziran je uticaj izoblienja i uma u prenosu analognih signala.
U estoj glavi date su osnovne karakteristike signala realnih poruka, govora, muzike, podataka i
slike.
U glavi sedam poinju objanjenja vezana za modulacije, odnosno postupke za prenos signala. U
ovoj glavi izloeni su osnovni analitiki principi na kojima se zasniva itava oblast modulacija.
U osmoj glavi opisani su modulacioni postupci sa prostoperiodinim nosiocem.
Deveta glava posveena je modulacionim postupcima sa impulsnim nosicem.
Deseta glava detaljno opisuje sisteme za prenos digitalnih signala. Objanjeni su osnovni principi
i pokazano je zbog ega je neophodno dobro poznavanje klasinih analognih modulacionih postupaka.
Jedanaesta glava ukratko opisuje telekomunikacione sisteme koji nas svakodnevno okruuju i
povezuje teoretska znanja sa njihovom praktinom primenom.
U poslednjoj, dvanaestoj glavi, dato je dvadesetak zadataka razliite sloenosti, sa kratkim reenjima ili bez reenja.
Autor se zahvaljuje prof. dr Miodragu Temerincu i prof. dr Vladimiru Miloeviu koji su, radei
na predmetu Osnovi telekomunikacija u dugom nizu godina, formirali fond zadataka koji je
korien u ovom tekstu, kao i studentima koji su pomogli u realizaciji udbenika crtanjem slika,
korisnim komentarima i primedbama, kao i ispravljanjem greaka u prvom izdanju.
SADRAJ
1. UVOD ......................................................................................................................................... 1
1.1. Model telekomunikacionog sistema......................................................................................... 2
Reeni primeri uz poglavlje 1.1....................................................................................................... 3
1.2. Informacija i mera za koliinu informacije .............................................................................. 5
Reeni primeri uz poglavlje 1.2....................................................................................................... 7
1.3. Jedinice u obradi i prenosu signala u telekomunikacijama ...................................................... 9
Reeni primeri uz poglavlje 1.3..................................................................................................... 10
2. SIGNALI................................................................................................................................... 12
2.1. Definicije. Energija i snaga signala. Operacije nad signalima. .............................................. 12
2.2. Podela signala......................................................................................................................... 15
2.3. Analiza analognih signala ..................................................................................................... 17
Reeni primeri uz poglavlje 2.3..................................................................................................... 36
2.4. Diskretni signali ..................................................................................................................... 59
Reeni primeri uz poglavlje 2.4..................................................................................................... 65
3. SISTEMI ZA PRENOS I OBRADU SIGNALA...................................................................... 66
3.1. Linearni sistemi ...................................................................................................................... 66
Reeni primeri uz poglavlje 3.1..................................................................................................... 73
3.2. Nelinearni sistemi................................................................................................................... 84
3.3. Sloeni sistemi........................................................................................................................ 85
Reeni primeri uz poglavlje 3.3..................................................................................................... 87
3.4. Diskretni sistemi..................................................................................................................... 91
4. DIGITALIZACIJA SIGNALA ................................................................................................. 98
4.1. Odabiranje signala.................................................................................................................. 98
Reeni primeri uz poglavlje 4.1................................................................................................... 105
4.2. Kvantizacija.......................................................................................................................... 113
Reeni primeri uz poglavlje 4.2................................................................................................... 118
4.3. Kodovanje ............................................................................................................................ 120
4.4. Impulsna kodna modulacija, IKM........................................................................................ 122
5. IZOBLIENJA I UM U PRENOSU SIGNALA.................................................................. 123
5.1. Izoblienja u prenosu signala ............................................................................................... 123
Reeni primeri uz poglavlje 5.1................................................................................................... 130
5.2. Uticaj uma........................................................................................................................... 135
Reeni primeri uz poglavlje 5.2................................................................................................... 138
6. KARAKTERISTIKE SIGNALA I PRENOSNIH MEDIJUMA ............................................ 142
6.1. Karakteristike signala........................................................................................................... 142
Reeni primeri uz poglavlje 6.1................................................................................................... 144
6.2. Karakteristike prenosnih medijuma ..................................................................................... 149
7. MODULACIJE ....................................................................................................................... 152
7.1. Pojam i znaenje modulacija................................................................................................ 152
Glava 1. Uvod
1. UVOD
Telekomunikacije su oblast ljudske delatnosti koja se bavi prenosom poruka, vesti, saoptenja ili
podataka izmeu dva ili vie korisnika na udaljenim mestima, obino posredstvom elektrinih
signala.
Kratak istorijat
U prolosti su za prenos poruka koriene najrazliitije metode, poev od glasnika (peaka, konjanika, potanskih koija, goluba pismonoa), preko dimnih signala, do razliitih mehanikih,
optikih (svetlosnih) i akustikih sistema koji prenose poruku vidljivim ili zvunim simbolima.
Svaki od ovih sistema manje je ili vie zadovoljavao potrebe drutva u kome je razvijen i korien. Paralelno sa porastom potreba za komunikacijama, javljale su se nove i nove tehnike mogunosti koje su dovele do pojave elektrinih komunikacija i sistema koje i danas koristimo.
1844. godine postavljen je Morzeov telegraf izmeu Baltimora i Vaingtona. Sistem je sluio za
prenos pisanog teksta tako to je svako slovo predstavljeno odgovarajuom kombinacijom dugih
i kratkih impulsa elektrine struje koja se kroz provodnike prenosila izmeu dva udaljena mesta.
Prvi telefonski sistem razvio je Bell 1876. godine. Ve 1892. postavljena je prva automatska telefonska centrala, a 1967. u svetu je bilo instalirano preko 220 miliona telefonskih prikljuaka.
Poetkom ezdesetih godina prolog veka poeo je razvoj posebnog sistema za prenos podataka,
paralelno sa telefonskim sistemom. U toku osamdesetih godina poeo je razvoj digitalnog sistema ISDN (Integrated Services Digital Network - mree za integrisani prenos razliitih slubi), a
poetkom devedesetih i razliite varijante mobilne telefonije.
Povezivanje putem elektromagnetnih talasa koji se prostiru u slobodnom prostoru realizovali su
Popov i Markoni 1896-97. godine. Razvoj radio difuzije poeo je pronalaskom elektronskih cevi
1906. godine. Krajem dvadesetih godina poeo je i razvoj televizije kao sistema za prenos slike.
U toku Drugog svetskog rata belei se nagli razvoj mnogih oblasti telekomunikacija. Postavljene
su osnove digitalizacije i digitalnog prenosa signala. Nakon otkria tranzistora, 1948. godine i
naglog razvoja raunara i raunarske tehnologije, dolo je do izuzetnog napretka u svim
oblastima.
Satelitske telekomunikacije poele su da se razvijaju posle 1960. godine kada je lansiran prvi
telekomunikacioni satelit. Sedamdesetih godina prolog veka poela je primena optikog vlakna
kao medijuma za prenos signala. Danas se mogu sagledati sledei pravci razvoja:
- ekspanzija satelitskih i optikih telekomunikacija,
- potpuna digitalizacija svih vrsta prenosa.
- razvoj integrisanih mrea za prenos razliitih poruka i mnogih vrsta usluga.
KANAL
IZVOR
INFORMACIJA
LINIJA
VEZE
PREDAJNIK
PRIJEMNIK
KORISNIK
UM
Slika 1.1.1. Model telekomunikacionog sistema
Izvor informacija obino je osoba ili ureaj koji generie poruku. Poruka moe biti: govor, muzika, pisani tekst, slika, raunarski, merni, upravljaki ili neki drugi podaci.
Predajnik je sklop koji ima dva zadatka:
- da sve poruke pretvori u elektrine signale pogodne za prenos;
- da elektrini signal prilagodi prenosu kroz liniju veze.
Glava 1. Uvod
Linija veze je medijum kroz koji se vri prenos signala. To moe biti fiziki vod (metalni provodnik ili stakleno vlakno) ili slobodan prostor kroz koji se prenose elektromagnetski talasi. U
toku prenosa signalu se dodaju smetnje i um, a javljaju se i razna izoblienja poslatog signala.
Prijemnik je sklop iji je zadatak da primljeni signal pretvori u poruku to sliniju (verniju) poruci koju je generisao predajnik.
Korisnik je osoba ili ureaj kome je poruka namenjena.
U svakom komunikacionim sistemu mogu se identifikovati navedeni sastavni delovi. Kod sloenijih komunikacionih sistema, kod kojih se vri digitalni prenos, detaljnije se razrauju funkcije predajnika i prijemnika pa je formiran neto sloeniji model komunikacionog sistema. Ovaj
sloeniji model umesto predajnika ima vie delova ija je funkcija to bolje prilagoavanje
signala uslovima prenosa. Naravno, i prijemnik kod takvih sistema ima veoma sloenu strukturu.
Detaljnija analiza sloenije strukture komunikacionog sistema obrauje se na kursevima digitalnih telekomunikacija i digitalne obrade signala, kao i teorije informacija i kodovanja.
fona, RM = f A ( p A ) . Zvuni pritisak koji na prijemnoj strani stvara slualica zavisi od struje u
kolu, p B = f B (i ) . Izrazima f A ( p A ) i f B (i ) date su funkcionalne zavisnosti. Slualica je
R M = RS
p0
,
p0 + p A (t )
p B = p 0 RS
i
,
E
(1)
a p A (t ) izrazom:
(
1
+
)
p
0
t0
p A (t ) =
t t0 ,
(2)
t > t0 ,
i
A MIKROFON
GOVORNIK
E
SLUALICA
B
SLUALAC
gde su RS , p0 i E konstante, nacrtati talasne oblike p A (t ) i p B (t ) . Smatra se da je telefonski vod kratak, pa je zanemareno prostiranje signala.
Reenje:
a) Izvor informacija je govornik A . Predajnik sainjavaju mikrofon i baterija E . Linija veze je
ina veza. Prijemnik je slualica. Korisnik informacija je slualac B .
b) Struja u kolu data je izrazom:
i=
E
,
RS + RM
(3)
i=
p + p A (t )
E
0
.
RS 2 p0 + p A (t )
(4)
E 2t0 + t
R 3t + t , t t0 ,
S
0
i=
E
, t > t0 .
2 RS
(5)
Zvuni pritisak koji stvara slualica, na osnovu (1) i (5), ima oblik:
2t0 + t
p0 3t + t , t t0 ,
0
p B (t ) =
p0 ,
drugde
2
(6)
pA (t)
RS
2p0
p0
-t 0
RS/3
t0
-t 0
p (t)
B
p0 /2
-t 0
t0
t0
Glava 1. Uvod
Poreenjem izraza za p A i p B vidi se da telefonska veza nije linearna, usled ega dolazi do izoblienja primljenog signala p B . Ni jedan realan sistem za prenos nije idealno linearan pa zato
on nuno unosi manje ili vee izoblienje u prenoenu poruku.
Primer. Posmatrajmo razgovor i u njemu izgovoreni tekst kao izvor informacija. Simboli mogu
da budu, npr. slova i ostali znakovi. Ako dva korisnika komuniciraju na nivou slova, oni treba da
poznaju simbole (sva slova). Kada jedna strana (predajnik, izvor informacija) generie poruku,
ona formira niz slova i alje ih drugoj strani (prijemniku, korisniku informacija). Prijemnik mora
da prepozna poslata slova i time je proces razmene informacija zavren.
Osim slova, simboli mogu da budu i slogovi, rei, reenice, itd.
Ako se kao izvor informacija posmatra srpski jezik, tada simboli mogu da budu rei. Da bi komunikacija bila ispravna, i predajnik i prijemnik treba da poznaju srpski jezik. Inae, ako sagovornici ne poznaju jezik kojim komuniciraju, nema prave komunikacije ni razmene informacija.
Na viem nivou od komunikacije reima mogu se postaviti razliiti, sloeniji modeli, za koje je
ponekad veoma teko odrediti simbole i vriti kvantitativnu analizu.
Da bi se moglo uvesti kvantitativno prouavanje informacija, kao i koliine informacija, koriste
se pojmovi iz teorije informacija.
Posmatrajmo alfabet kao skup sainjen od simbola, Ai , i = 0..M 1 . U skupu postoji konaan
broj od M razliitih simbola. Neke osobine izvora informacija mogu se meriti samo ako su poznate verovatnoe pojavljivanja pojedinih simbola, pi = p ( Ai ), i = 0..M 1. Pri tom postoji
ogranienje, poznato iz teorije informacija, po kome je skup svih dogaaja (simbola) tzv. siguran
dogaaj. Za siguran dogaaj vai sledee ogranienje:
M 1
i =0
pi = 1 .
(1.2.1)
Pojam koliine informacija koju nose pojedine poruke moe se intuitivno povezati sa recipronom vrednou verovatnoe pojavljivanja posmatrane poruke. Ako je poruka verovatnija, ona
nosi manju koliinu informacija i obrnuto.
Primer. Vest (ili prognoza) da je u avgustu (na severnoj hemisferi) bio sunan dan nikoga nee
posebno zainteresovati (dakle, takva vest ili poruka sadri malu koliinu informacija), za razliku
od vesti da je u avgustu bio mraz ili da je pao sneg. Verovatnoe navedenih poruka i vezu sa koliinom informacija italac moe da proceni sam, na osnovu iskustva. Jasno je da dogaaj sa velikom verovatnoom pojavljivanja nosi malu koliinu informacija i obrnuto.
Ako se uvedu sledee pretpostavke:
- koliina informacija koju nosi siguran dogaaj jednaka je nuli,
- koliina informacija koju nosi malo verovatan dogaaj veoma je velika,
usvojen je matematiki model po kom se koliina informacija, Qi , koju nosi poruka Ai sa verovatnoom pojavljivanja pi odreuje kao:
1
Qi log ,
pi
(1.2.2)
H = E [Qi ] = i =0 pi Qi .
M 1
(1.2.3)
Entropija se naziva i 'srednja mera neizvesnosti sistema ili izvora'. U izrazu (1.2.3) E [Qi ] je
oznaka (operator) za odreivanje statistike srednje vrednosti. Dimenzije entropije odreene su u
nastavku.
Glava 1. Uvod
Ako izvor generie etiri mogue (razliite) poruke, tj. M = 4 , prenos se moe vriti odgovarajuim sloenijim sistemom koji razlikuje etiri razliita stanja. Ako su verovatnoe poruka
jednake i ako se primeni logaritam sa osnovom 4, ponovo je koliina informacija koju nosi bilo
koji simbol, kao i entropija, jednaka 1, ali ne bit nego neka ternarna jedinica.
Meutim, etiri poruke mogu se zameniti parovima binarnih simbola 00, 01, 10 i 11. Vidi se da
je za prenos svakog od etiri razliita simbola praktino potrebno preneti po dva binarna broja, tj.
dva bita. Ako vae isti uslovi za prenos kao u prethodnom sluaju, prenos simbola koji opisuju
poruku treba da traje dvostruko due nego kod binarnog prenosa. Sa istom osnovom logaritma
kao u sluaju M = 2 , dobija se da je entropija jednaka 2 bit/simb .
Ako izvor generie osam moguih poruka, tj. M = 8 , dobija se da je entropija jednaka 3, a za
prenos svakog od osam razliitih simbola, binarno kodovanih sa po tri bita, 000, 001, 010,111,
praktino treba preneti tri binarna broja, to zahteva trostruko dui prenos.
Ova jednostavna analiza pokazuje da se koliina informacija moe povezati i sa sasvim praktinim merilima, kao to je trajanje prenosa i, direktno s tim u vezi, cenom prenosa. Sloeniji sistemi zahtevaju dugotrajniji (i skuplji) prenos pojedinih poruka, ali pri tom nose veu koliinu
informacija.
Reenje:
a) Entropija izvora sa dva mogua stanja moe se napisati u obliku:
H = p ld
1
1
.
+ (1 p ) ld
p
1 p
1 p
dH
= 0 , tj. ld
= 0 , odakle se
dp
p
M 1
F = H + p k 1 ,
k =0
gde je veliina
1
1
dF
= ld
+ = 0 , sa reenjima: p k = 2 ln 2 , k = 0,1,2,...M 1 .
dp k
p k ln 2
jednaku vrednost i ona iznosi 1 M . Lako se izraunava da maksimalna entropija, za ovako odreene verovatnoe, ima vrednost:
H max = ld ( M ) bit/simb .
(1)
H(bit)
0.5
Glava 1. Uvod
jednakost p 2 = 5 p1 .
Reenje:
Srpski jezik ima dvadesetpet suglasnika i pet samoglasnika. Uz uslov koji je dat u tekstu zadatka
i ogranienje po kome zbir svih verovatnoa mora biti jednak jedinici, dobijaju se dve jednaine:
25 p1 + 5 p2 = 1
p 2 = 5 p1 .
Q2 = ld ( p2 ) = 3.32 bit .
nu = 20 log
U
I
P
, ni = 20 log
, n p = 10 log
,
U0
I0
P0
(1.3.1)
10
nu = ln
U
P
1
I
, ni = ln
, n p = ln
,
2
P0
U0
I0
(1.3.2)
Reenje:
nu = ln
U
,
U0
nu = 20 log
U
.
U0
ln U
U
nu = 20 log
= 20 log e U 0
U0
ln( x )
nu
= 20 log(e ) = 20 nu log(e) .
Zadatak 1.3.2.
Tri pojaavaa napona sa pojaanjem A = 4 vezana su na red. Odrediti nivo napona, struje i
snage u dB :
a) iza prvog pojaavaa,
b) iza poslednjeg pojaavaa,
uzimajui napon, struju i snagu na ulazu kao referentne. Ulazne otpornosti pojaavaa jednake su
otporu potroaa R .
Glava 1. Uvod
11
I0
U0
I1
U1
I2
U2
I3
U3
Reenje:
a) Ulazni napon, struja i snaga oznaeni su sa U 0 , I 0 i P0 =
avaa napon, struja i snaga imaju oblik:
U1 = AU 0 = 4U 0 ,
I1 = AI 0 = 4 I 0 ,
1
U 0 I 0 . Na izlazu prvog poja2
1
P1 = U1 I1 = A 2 P0 = 16 P0 .
2
nU 1 = 20 log(U1 / U 0 ) = 12 dB ,
nI 1 = 20 log( I1 / I 0 ) = 12 dB ,
nP1 = 10 log( P1 / P0 ) = 12 dB (koriena je priblina vrednost log(4) = 0,6 ).
Dakle, ako je otpornost na kojoj se odreuju nivoi napona, struje i snage jednaka U 0 I 0 , svi
nivoi su isti.
3
b) nU 3 = nI 3 = nP 3 = 20 log A = 3 20 log A = 3 nU 1 = 36 dB .
Ekvivalent mnoenja signala predstavlja sabiranje odgovarajuih nivoa. Takoe treba primetiti
da se nivo napona povea za 6 dB , a nivo snage za 3 dB kad se odgovarajui napon i snaga
udvostrue.
12
2. SIGNALI
2.1. Definicije. Energija i snaga signala. Operacije nad signalima.
Pojam signala ili elektrinog signala moe se definisati na vie naina. Dve veoma razumljive
definicije glase:
a) Signal je (elektrini) ekvivalent poruke.
b) Signal je skup podataka o nekoj pojavi ili dogaaju.
Primeri. Signal moe da bude promena napona ili struje na izlazu mikrofona, promena napona
na izlazu medicinskih ureaja kao EKG ili EEG, podaci o vodostaju Dunava oitavani svaki dan
u 12:00, vrednost valuta na deviznom tritu, slika na ekranu ili monitoru, itd.
Signal se u telekomunikacijama obino posmatra kao zavisna fizika veliina (zavisna promenljiva, funkcija). Ona se menja u zavisnosti od druge fizike veliine (nezavisne promenljive).
Zavisna promenljiva moe da bude, po svojoj prirodi: napon, struja, elektrini potencijal, skup
brojeva dobijenih oitavanjem nekih podataka, itd. Nezavisna promenljiva moe da bude vreme,
neka od prostornih koordinata ( x, y ) , itd.
Signal se najee zapisuje u obliku x(t ) , x(n) ili x n , gde je sa x (ili neko drugo malo slovo
latinice) oznaena zavisna promenljiva (moe da bude napon, struja ili neka trea veliina), a sa
t ili n nezavisna promenljiva. Obino je t kontinalna promenljiva, kao to je to vreme. n je
celobrojna promenljiva koja nema dimenzije, a njeno fiziko znaenje moe da bude razliito:
vreme, prostorne koordinate, itd.
Najee je signal realna veliina. Ponekad se koriste i signali za koje kaemo da su kompleksni.
Kompleksni signal je kombinacija dva signala kod kojih je veza izmeu realnog i imaginarnog
dela povezana sa faznom razlikom od / 2 . Iz matematike analize poznato je da ovakva fazna
razlika postoji izmeu realnih i imaginarnih brojeva, kao i izmeu sinusa i kosinusa.
Ako je broj nezavisnih promenljivih vei od jedan, govorimo o viedimenzionalnim signalima.
Tako je, npr. signal p ( x, y ) funkcija dve promenljive. Ako ove promenljive odgovaraju prostornim koordinatama, radi se npr. o signalu mirne (nepokretne) slike. Signal p ( x, y, t ) moe da
predstavlja signal pokretne slike.
Glava 2. Signali
M=
13
x(t ) dt .
(2.1.1)
Meutim, poto signal moe da ima pozitivne i negativne vrednosti, moe se desiti da se prema
(2.1.1) dobije M = 0 za signal sa veoma velikim trenutnim vrednostima, ali suprotnog znaka,
kao i za signal koji je identiki jednak nuli. Osim povrine signala mogla bi se izraunavati i povrina pod funkcijom x(t ) . Najbolja mera signala dobija se izraunavanjem povrine pod kri2
vom oblika x (t ) . Ova povrina sigurno je nenegativna. Ona ima naroit fiziki smisao. Naziva
se energija signala. Za realne signale definisana je kao:
E=
(t ) dt ,
(2.1.2a)
a za kompleksne signale:
E=
x(t )
dt .
(2.1.2b)
Da bi rezultati dobijeni odreivanjem energije signala mogli da se porede, vrednosti treba da budu konane. Potreban uslov za to jeste da signal tei nuli kad promenljiva (vreme) tei beskonanosti. Ovaj uslov, meutim, ne zadovoljava iroka klasa signala poznata pod nazivom periodini signali. Za njih se, umesto energije, definie snaga signala (ili srednja snaga) kao:
P=
1
T
T
2
(t ) dt ,
(2.1.3a)
T
2
gde je T perioda signala, odnosno najmanji vremenski interval posle kojeg se oblik i vrednosti
signala ponavljaju. Ako je signal po svojoj prirodi napon ili struja, dobijena vrednost snage, P ,
odgovara stvarnoj vrednosti snage na otporniku otpornosti 1 . I za kompleksne signale moe
se odrediti snaga, na nain slian izrazu (2.1.2b).
itaocu preputamo da odredi kolika bi bila energija periodinog i snaga aperiodinog signala,
iako su to veliine koje, strogo posmatrano, nisu definisane.
Kod signala se ponekad definie i tzv. trenutna snaga. Za realne signale to je funkcija oblika:
P(t ) =
1 2
x (t ) ,
R
(2.1.3b)
14
funkcija ima skok, pa vai jednakost x1 (T ) = x(0) . Dakle nova funkcija u taki t = T ima
vrednost jednaku vrednosti stare funkcije u taki 0 , to odgovara kanjenju signala, odnosno
pomeranju za T prema veim vrednostima promenljive, vremena. Na slian nain pokazuje se
da pomeranje signala ulevo odgovara izrazu x2 (t ) = x(t + T ) . Ovakvo pomeranje ima samo
teoretski znaaj jer u praksi nije mogue pomeriti dogaaj unapred.
x (t + T )
x (t T )
x(t )
T + t
T +
x(t )
x(2t )
/2
x(t / 2)
Glava 2. Signali
15
Inverzija signala. Inverzija (reflektovanje) signala moe se posmatrati kao posebna vrsta skaliranja kod kog je a = 1 . Inverzija je definisana izrazom x1 (t ) = x(t ) . Primer je pokazan na
slici 2.1.3. Treba istai da inverzija parnih signala daje rezultat koji je identian originalnom, a
inverzija neparnih signala odgovara mnoenju signala sa 1.
x ( t )
x(t )
x(2t + T )
x(t )
T
2
T /2
16
signal. Diskretni signal xn ima potpuniji naziv: signal sa diskretnim vremenom i kontinualnim
amplitudama, ali se takav naziv ne koristi. Kvantizovani analogni signal najree se koristi kao
poseban oblik signala i nema posebno ime.
Razlika izmeu diskretnog i digitalnog signala lei u njihovoj praktinoj primenjivosti:
- samo digitalni signal moe da se koristi u raunarskoj tehnici jer diskretni signal podrazumeva
da su mu vrednosti uzete iz kontinualnog skupa pa se kao takve ne mogu numeriki zapisati,
- teorija se uvek pokazuje za diskretne signale a tek se na kraju analiziraju (i eventualno koriguju) posledice numerikog zaokruivanja usled diskretizacije.
Tabela 2.2.1. Podela signala
Zavisna promenljiva
Nezavisna promenljiva
Kontinualna
Diskretna
Kontinualna
Diskretna
analogni
x(t )
diskretni
xn , x(n)
Kvantizovani
Digitalni
xq (t )
xqn
Tabela 2.2.1. ilustrovana je na slici 2.2.1. Koriene su iste oznake za pojedine tipove signala.
x(t)
xn
-1 0 1 2 3 4 5 6
xqn
xq(t)
-1 0 1 2 3 4 5 6
Glava 2. Signali
17
Ortogonalnost signala
Pri analizi signala moe se zapaziti slinost izmeu signala i prostornih sila. I kod signala se mogu definisati uslovi ortogonalnosti i kompletnosti. Postoje signali koji zadovoljavaju ove uslove.
Pomou ortogonalnih signala moe se izvriti razlaganje skoro svih signala koji se javljaju u
praksi. Mnogi autori porede pa ak i poistoveuju signale sa viedimenzionalnim vektorima [3].
Ortogonalnost signala definie se na sledei nain. Dva realna signala, xm (t ) i xn (t ) , ortogonalni su na vremenskom intervalu (t1 , t 2 ) ako vai sledea jednakost:
t2
xm (t ) xn (t ) dt = En
t1
mn,
m = n.
(2.3.1a)
=
x
(
t
)
x
(
t
)
dt
n
m
En m = n .
t1
t2
(2.3.1b)
Kompletnost skupa ortogonalnih signala definie se i dokazuje na mnogo sloeniji nain i ovde
nee biti dokazana.
18
Najee korien postupak za analizu (tj. razlaganje) signala naziva se Furijeova (Fourier) analiza. Postoji nekoliko varijanti Furijeove analize, u zavisnosti od osobina analiziranih signala.
s (t ) = s (t + kT ) ,
k = 0,1,2,... ,
(2.3.2)
pri emu je T (konstanta) najkrai interval vremena za koji vai izraz (2.3.2). Ova konstanta
naziva se perioda. Pomou periode T definiu se i osnovna uestanost periodinog signala,
f 0 = 1 T , kao i osnovna kruna uestanost, 0 = 2f 0 .
Za periodine signale pokazalo se da je njihova analiza mogua pomou posebnog, veoma
jednostavnog skupa signala, sastavljenog od prostoperiodinih, tj. sinusnih funkcija.
Posmatrajmo skup signala:
(2.3.2a)
f0 =
1
- osnovna uestanost,
T
T - perioda signala,
0 = 2f 0 =
2
- osnovna kruna uestanost,
T
cos(m 0t ) cos(n 0t ) dt = T
T
2
2
T
2
sin(m 0t ) cos(n 0t ) dt = 0 ,
T
2
mn
T
2
, sin( m 0 t ) sin( n 0 t ) dt = T
m=n
T
2
mn
m=n
(2.3.2b)
Glava 2. Signali
19
jer su time obuhvaeni svi parovi signala koji se javljaju meu lanovima posmatranog skupa
(2.3.2a). Parovi funkcija kod kojih u dokazivanju ortogonalnosti uestvuje prvi lan posmatranog
skupa, konstanta (1 ), imaju vrednost koja je jednaka povrini celog broja perioda periodinog
signala. Lako se pokazuje da je ta vrednost jednaka nuli, bez obzira da li je u pitanju sinus ili kosinus, pa zbog toga ovakvi parovi nisu navedeni u izrazu (2.3.2b).
Periodian signal moe se razviti u trigonometrijski red u obliku:
s (t ) = a0 + a n cos n 0 t + bn sin n 0 t ,
n =1
(2.3.3)
n =1
pri emu su a0 , an i bn realni brojevi koji se nazivaju koeficijenti Furijeovog reda. Oni se izraunavaju kao:
T 2
T 2
1
a0 = s (t )dt ,
T T 2
2
a n = s (t ) cos(n 0 t )dt ,
T T 2
T 2
2
bn = s (t ) sin( n 0 t )dt .
T T 2
(2.3.4)
Ovaj red naziva se Furijeov red, u ast francuskog naunika Charlesa Fouriera. On je iveo u
periodu 1768-1830. Bio je politiar i naunik, a do trigonometrijskog reda doao je istraujui
oblast termodinamike.
Furijeov red ima jo nekoliko oblika.
Na osnovu Ojlerovog obrasca (Euler, mehaniar i matematiar, 1707-1783, Bazel i St Petersburg), e = cos( x) + j sin( x ) , izraz (2.3.3) moe se napisati u obliku koji se naziva
kompleksni oblik Furijeovog reda:
jx
s (t ) =
s n e jn t ,
0
(2.3.5)
n =
1
s n = s (t ) e jn 0 t dt .
T T 2
(2.3.6)
s (t ) = A0 + An cos(n 0 t + n ) ,
(2.3.7)
n =1
iji se n -ti sabirak naziva n-ti harmonik, amplitude An i faze n . Koeficijenti kompaktnog oblika izraunavaju se indirektno, preko ostalih tipova koeficijenata. Detalji postupka za izraunavanje koeficijenata pojedinih oblika Furijeovog reda, kao i njihove meusobne veze, pokazani su
u zadatku 2.3.1.
20
Skup kompleksnih koeficijenata Furijeovog reda signala s (t ) naziva se spektar periodinog signala. Apsolutne vrednosti koeficijenata predstavljaju amplitudski spektar, a argumenti koeficijenata predstavljaju fazni spektar.
Izrazi (2.3.3) (2.3.7) dati su kao definicioni izrazi pomou kojih se odreuju koeficijenti pojedinih oblika Furijeovog reda. Ovakav pristup postupku analize signala veoma je praktian i razumljiv.
Postoji, meutim, i drugi, neto sloeniji i uopteniji pristup, kojim se dokazuje i optimalnost
razvoja u Furijeov red, konvergencija reda, kao i opti postupak za razlaganje signala na ortogonalne funkcije, nazvan Gram-mitov postupak (Gram-Schmidt). Detalji su pokazani u [2,3].
Osim Furijeove analize, postoje i mnogi drugi skupovi signala (Beselove funkcije, Jakobijevi i
ebievljevi polinomi, itd.) koji zadovoljavaju odgovarajue uslove ortogonalnosti. Ostale varijante analize signala veoma se retko sreu u literaturi.
e jn 0 t , n = 0,1,2,...
(2.3.8)
I ovaj skup predstavlja skup ortogonalnih signala. Ortogonalnost kod kompleksnih signala definisana je izrazom (2.3.1b). Dokaz ortogonalnosti kod skupa (2.3.8) izvodi se na sledei nain:
T
2
jm t
jn t
e 0 e 0 dt =
T
2
T
2
1
=
j (m n ) 0
j (m n ) 0 t
dt =
T
2
T
j (m n ) 0 T
j (m n ) 0
2
2 = T sin (m n ) .
e
e
(m n )
(2.3.9)
Ovaj izraz razliit je od nule samo za m = n , jer se tada primenom Lopitalovog (LHospital)
pravila pokazuje da razlomak ima vrednost jednaku jedinici. Za m n brojilac je uvek jednak
nuli. Time je dokazana ortogonalnost posmatranog skupa kompleksnih signala.
jn t
0
Izraz oblika e
ponekad se naziva jezgro ili kernel kompleksnog oblika Furijeovog reda.
Kernel realnog oblika Furijeovog reda ine funkcije iz skupa funkcija datih izrazom (2.3.1c).
Glava 2. Signali
21
1
P=
T
T
2
(t ) dt =
sn
(2.3.10)
n=
T
2
1
P=
T
T
2
1
s (t ) dt = T
T
T
2
s (t )
T
2
s n e jn 2f t dt .
0
(2.3.10a)
n=
Zatim se menja redosled sabiranja i integracije. Dobijeni integral ima oblik koji odgovara konjugovano kompleksnom koeficijentu Furijeovog reda:
T
2
s (t )
n=
s n e jn 2f t dt =
0
n=
T
2
sn
T
2
jn 2f t
s(t ) e 0 dt =
T
2
s n sn =
n=
sn
n=
(2.3.10b)
22
4. Pomeranje u vremenu.
Ako su xn koeficijenti FR signala x(t ) , tada se koeficijenti yn pomerenog signala, datog u obliku y (t ) = x (t ) , izraunavaju prema izrazu:
y n = xn e
j 2 n
T .
(2.3.11)
Ova osobina dokazuje se uvoenjem smene = t u definicioni izraz (2.3.6). Nakon smene
granica, koristi se i osobina da je integral nad jednom periodom periodine funkcije jednak, bez
obzira na poloaj poetne take (donje granice) integracije.
5. Linearnost.
Ako je periodini signal nastao sabiranjem dva periodina signala jednakih perioda, od kojih
svaki ima poznate koeficijente FR, koeficijenti FR zbira jednaki su zbiru koeficijenata FR sabiraka. Ova osobina lako se dokazuje na osnovu linearnosti odreenog integrala.
6. Uticaj parnosti signala.
Spektar parnog signala (tj. signala za koji vai jednakost s (t ) = s ( t ) ) sadri isto realne koeficijente. Spektar neparnog signala (tj. signala za koji vai s (t ) = s ( t ) ) sadri isto imaginarne koeficijente.
Ova osobina lako se dokazuje posmatranjem izraza (2.3.3) i (2.3.4) i poznavanjem veza izmeu
razliitih oblika Furijeovog reda.
Ako je posmatrani signal paran, uvrtavanjem u (2.3.4), nakon mnoenja sa cos(n 0t ) (funkcija koja je po svojoj prirodi parna) dobija se paran signal. Za parne signale integral u simetrinim granicama moe da bude razliit od nule, pa se tako odreuje koeficijent an .
Nakon mnoenja parnog signala sa sin( n 0t ) dobija se neparan signal. Za neparne signale in-
tegral u simetrinim granicama sigurno je jednak nuli, pa se dobija da je bn = 0 . To ujedno znai i da je imaginarni deo kompleksnog koeficijenta jednak nuli, pa je koeficijent realan broj.
Glava 2. Signali
23
24
3) Ako je signal podeljen na blokove, postupak opisan pod 2) ponavlja se na sledeem bloku.
Dobijaju se obino sasvim drugaiji koeficijenti od prethodno izraunatih. Pri rekonstrukciji se
ponovo koristi samo jedna perioda signala.
4) Postupak se ponavlja dok se ne obrade svi blokovi, tj. ceo posmatrani signal. U svakom
koraku (bloku) dobija se po jedan skup koeficijenata.
Kao to je ve reeno, Koeficijenti izraunati na taj nain zavise od dve promenljive, uestanosti
(redni broj koeficijenta) i vremena (redni broj bloka).
Postupci zasnovani na principu podele signala u blokove esto se koriste kod obrade diskretnih
signala, kao i kod analize linearnih izoblienja u prenosu signala.
1
r12 (t ) =
T
t0 +T
s1 ( ) s2 (t + ) d .
(2.3.12a)
t0
Dobijena funkcija je periodina, sa periodom jednakom T , kao i kod originalnih funkcija. Veliina t0 predstavlja proizvoljnu konstantu ija vrednost ne utie na rezultat. Obino se pretpostavlja da je t 0 = 0 ili t 0 =
T
. Treba napomenuti da je promenljiva koja nestaje u pos2
tupku integracije pa se kae da ona ima privremeni karakter. Neki autori ovakvu promenljivu zovu nema promenljiva (engl. dummy variable). U razliitim izvoenjima esto se uvode ovakve
pomone promenljive. Obino se koriste oznake (ako se radi o promenljivoj koja ima karakter
vremena) ili .
Za dva aperiodina signala, s1 (t ) i s2 (t ) , definie se korelacija, r12 (t ) , kao:
r12 (t ) =
s1 ( ) s2 (t + ) d .
(2.3.12b)
1
r (t ) =
T
t 0 +T
s( ) s(t + ) d .
t0
(2.3.13)
Glava 2. Signali
25
r (t ) =
s( ) s(t + ) d .
(2.3.14)
Konvolucija. Za dva periodina signala, s1 (t ) i s2 (t ) , jednakih perioda, definie se konvolucija, k12 (t ) , kao:
1
k12 (t ) =
T
t 0 +T
s1 ( ) s2 (t ) d .
(2.3.15)
t0
I za ovu funkciju moe se lako pokazati da je periodina i da ima jednaku periodu kao i originalni signali.
Ako su signali s1 (t ) i s2 (t ) aperiodini, konvolucija se definie kao:
k12 (t ) =
s1 ( ) s2 (t ) d .
(2.3.16)
Iako je definicioni izraz za konvoluciju veoma jednostavan, konvolucija se u praksi veoma retko
odreuje direktno, primenom (2.3.16). esto se konvolucija izraunava kombinovanim grafikoanalitikim postupkom. Detalji postupka pokazani su na primeru autokorelacije u zadatku 2.3.11.
Postupak odreivanja konvolucije sadri osnovnu razliku u tome to se funkcija koja se kree
invertuje, a zatim se tako invertovana kree u smeru suprotnom od kretanja pri odreivanju korelacije. Ostali koraci u grafiko-analitikom postupku jednaki su. Ako su funkcije koje uestvuju u konvoluciji parne, njihovo invertovanje praktino ne menja oblik signala pa se razlika svodi
na kretanje funkcije u smeru suprotnom od kretanja pri odreivanju korelacije.
Furijeova transformacija
Veliki znaaj u obradi signala imaju deterministike aperiodine funkcije. Kod njih ne postoji
periodino ponavljanje signala pa se teorija Furijeovih redova ne moe direktno primeniti na
ovakve signale. Iz Furijeovog reda, meutim, lako se izvodi Furijeova transformacija. Posmatrajmo Furijeov red dat izrazom (2.3.5) i koeficijente date izrazom (2.3.6). Zamislimo da kod periodinog signala perioda neogranieno raste, tj. T . Tada se u posmatranim izrazima
deavaju i sledee promene:
1) veliina 1 T , koja inae ima osobine reciprone vrednosti vremena, dakle uestanosti, tei
prirataju uestanosti, df ;
2) proizvod n (1 T ) tei kontinualnoj promenljivoj f . Ova promenljiva naziva se uestanost
ili frekvencija;
3) za koeficijent Furijeovog reda na osnovu prethodna dva stava moemo napisati novi oblik:
26
s n df
s(t ) e
j 2ft
dt = S ( f ) df .
(2.3.17a)
Odavde se vidi da se kod aperiodinih signala gubi pojam n -tog harmonika i da ga zamenjuje
proizvod kontinualne funkcije koja se naziva (direktna) Furijeova transformacija, S ( f ) :
S ( f ) = F {s (t )} =
s(t ) e
j 2ft
dt ,
(2.3.17b)
i diferencijala uestanosti, df ;
4) u Furijeovom redu (2.3.5), suma prelazi u integral, pa se uz novi oblik iz stava 3) dobija:
s (t ) = F
{S ( f )} = S ( f ) e j 2ft df .
(2.3.18)
s(t ) dt < .
(2.3.19)
Za mnoge realne funkcije (konstanta, periodine funkcije, itd), meutim, ovaj uslov nije ispunjen
pa se za njih, strogo posmatrano, ne moe odrediti Furijeova transformacija. Zahvaljujui
uvoenju posebne funkcije, poznate pod nazivima Dirakova (Dirac) funkcija, Dirakov impuls ili
delta impuls, FT moe da se odredi za skoro sve signale. Pojam i primena delta impulsa
objanjeni su u nastavku.
Glava 2. Signali
27
Delta impuls
Delta impuls je posebna vrsta funkcije koja, po nekim tumaenjima, nije funkcija u pravom
smislu te rei. Neki autori nazivaju je raspodela (engl. Distribution). Njen detaljni tretman daleko
prevazilazi okvire ove knjige. Delta impuls, (t ) , definie se pomou etiri izraza:
0 t 0,
,
t = 0,
(t ) =
(2.3.20a)
(t ) dt = 1,
(2.3.20b)
(t ) = (t ) i
(2.3.20c)
x(t ) (t t0 ) dt = x(t0 ) .
(2.3.20d)
Izrazi (2.3.20a) i (2.3.20b) imaju interesantno geometrijsko objanjenje. Delta impuls moe da se
posmatra kao pravougaonik irine 1 a i visine a , kod kog a . Prikazan je na slici 2.3.2a.
Povrina ovog pravougaonika uvek je jednaka jedinici, u skladu sa (2.3.20b). Osim pravougaonika, mogu se posmatrati i drugi oblici koji imaju sline osobine kao funkcija oblika sin x / x ,
Gausova funkcija, itd. [3].
a
a)
1
2a
1
2a
b)
(t )
(t t 0 )
t0
Slika 2.3.2. Geometrijska ilustracija nastajanja delta impulsa (a), impuls i pomeren impuls (b)
28
Izraz (2.3.20c) ukazuje na (pomalo neobinu) osobinu parnosti delta impulsa. Po ovoj osobini,
vai i sledea jednakost:
(t t0 ) = (t0 t ) .
To znai da je delta impuls uvek lociran u onoj taki u kojoj je vrednost njegovog argumenta
jednaka nuli. Parnost je oigledna kod impulsa (t ) . Ilustrovana je na slici 2.3.2b, ali nije tako
oigledna, iako postoji, kod impulsa
Poslednji definicioni izraz, (2.3.20d), ima dvostruki znaaj, u zavisnosti od toga da li je parametar t0 konstanta ili promenljiva.
Ako je t 0 = const. , izraz (2.3.20d) ukazuje na osobinu odabiranja: proizvod bilo koje funkcije i
pomerenog delta impulsa jednak je vrednosti funkcije u taki u kojoj je lociran delta impuls.
Ako se t 0 posmatra kao promenljiva, tada je mnogo preglednije ako se umesto t 0 upotrebi oznaka koja se ee koristi za promenljivu, , pa se, uz dodatnu primenu osobine parnosti, dobija:
x(t ) (t ) dt = x(t ) ( t ) dt = x( ) .
(2.3.21)
U ovom integralu privremena promenljiva oznaena je sa t . Izraz (2.3.21) pokazuje da konvolucija signala x(t ) sa delta impulsom daje originalni signal. To znai da je delta impuls neutralni
element za konvoluciju. Ova osobina delta impulsa ima izuzetan znaaj u mnogim praktinim
primenama.
Dodatne osobine i primena delta impulsa pokazane su nakon objanjenja osobina FT.
E=
x(t )
dt =
X(f )
df .
(2.3.22)
Glava 2. Signali
29
2
j 2ft
*
= X ( f ) x (t ) e
dt df = X ( f ) X ( f ) df = X ( f ) df . (2.3.22a)
2. Pomeranje u vremenu.
F {x(t t0 )} = e j 2ft 0 X ( f ) .
(2.3.23)
x(t t0 ) e
j 2ft
dt =
= e j 2f t 0
x ( ) e
j 2f ( + t 0 )
d =
x ( ) e
j 2f
d = e j 2f t 0 X ( f ) .
(2.3.23a)
3. Linearnost.
F {a x(t ) b y (t )} = a F {x(t )} b F {y (t )} .
(2.3.24)
Dokazuje se uvoenjem zbira dve funkcije u definicioni izraz i primenom osobina integrala.
4. Promena razmere (skaliranje).
F {x(a t )} =
1
f
X( ).
a
a
(2.3.25)
Ponovo se koristi smena a t = , ali se posebno razmatraju sluajevi a > 0 i a < 0 jer znak
konstante utie na znak granica integrala. Ova osobina ukazuje na recipronost vremena i uestanosti: funkcije koje zauzimaju uzan interval u jednom domenu, zauzimaju irok interval u drugom domenu i obrnuto. esto se koristi u praksi.
5. Dualnost.
Ako je F {x(t )} = X ( f ) , tada je F {X (t )} = x ( f ) .
(2.3.26)
Ovo je veoma apstraktna osobina koja se dokazuje primenom smene i vetom manipulacijom dobijenim izrazima. Ima interesantnu praktinu primenu, jer omoguava odreivanje nekih integrala koji se analitiki ne mogu izraunati. Koristi se u malom broju sluajeva koji e biti detaljno
objanjeni pri reavanju zadataka.
30
(2.3.27)
Mnoenju dva signala u jednom domenu odgovara konvolucija njihovih spektara u drugom domenu. Osobina ima izuzetan znaaj i njena primena pojednostavljuje velik broj razliitih izvoenja. Dokazuje se na sledei nain:
Z( f ) =
z (t ) e
j 2ft
dt =
x(t ) y(t ) e
j 2ft
dt =
= X ( ) e j 2t d y (t ) e j 2ft dt =
j 2 ( f )t
= y (t ) e
dt X ( ) d = X ( ) Y ( f ) d .
(2.3.27a)
s1 ( ) s2 (t + ) d , tada je R12 ( f ) = S1 ( f ) S2 ( f ) .
*
(2.3.28)
R( f ) = S * ( f ) S ( f ) = S ( f ) .
(2.3.29)
Glava 2. Signali
31
dx(t ) j 2ft
dx
F =
e
dt = j 2f X ( f ) .
dt
dt
(2.3.30)
Osobina se dokazuje parcijalnom integracijom desne strane izraza (2.3.30), ako se pretpostavi da
vai lim x(t ) = 0 , ime se eliminie drugi sabirak u parcijalnoj integraciji.
t
t
( f )
1
F x(t ) dt = F x( ) d = X ( f )
+
j 2f
(2.3.31)
Dokaz ove osobine znatno je sloeniji i ovde nije detaljno razmatran. Moe se nai u [3].
10. Modulacija.
Pod pojmom modulacije podrazumeva se odreivanje spektra proizvoda signala i prostoperiodine (kosinusne) funkcije.
F {x(t ) cos(2f c t )} =
1
[ X ( f f c ) + X ( f + f c )]
2
(2.3.32)
1
1
x(t ) e j 2f c t e j 2ft dt + x(t ) e j 2f c t e j 2ft dt =
2
2
1
j 2 ( f f c )t
x(t ) e
dt + x(t ) e j 2 ( f + f c )t dt =
2
1
[ X ( f f c ) + X ( f + f c )] .
2
(2.3.32a)
11. Parnost.
U optem sluaju, FT je kompleksna funkcija kontinualne realne promenljive, f . Meutim, postoje dva izuzetka:
1) ako je funkcija x(t ) parna, tada FT ima samo realni deo;
2) ako je funkcija x(t ) neparna, tada FT ima samo imaginarni deo;
32
Oba izuzetka dokazuju se korienjem Ojlerovog obrasca i ve primenjivanog postupka razlaganja funkcije na parne i neparne delove.
*
X ( f ) = X ( f ) e j ( f ) = P ( f ) + j Q ( f ) ,
(2.3.33)
gde je
X(f )
0
df = 0,99 X ( f ) df .
(2.3.34)
U intervalu irine B nalazi se 99% energije signala, a samim tim i sve znaajne komponente.
Postoji i alternativna definicija po kojoj je granica irine spektra taka na frekvencijskoj osi u
kojoj je X ( f ) = 0,1 max X ( f ) . Ova definicija zasniva se na osobini amplitudskog spek-
tra da moduo skoro uvek opada sa porastom uestanosti, ili se menja, sa priguenim oscilacijama.
X ( f ) = X ( f ) ( f ) ,
(2.3.35)
Glava 2. Signali
33
1 e
j 2ft
df =
j 2ft
df = (t ) ,
(2.3.36a)
1 e
j 2ft
dt = ( f ) ,
(2.3.36b)
to se takoe ne moe direktno izvesti. Treba zapamtiti i sledee varijante prethodnih jednakosti:
j 2ft
dt = ( f ) = 2 ( ) ,
(2.3.36c)
1 e
j 2ft
df = (t ) .
(2.3.36d)
x(t ) (t t0 ) = (t t0 ) x(t ) =
( t0 ) x(t ) d .
(2.3.37)
U ovom koraku iskoriena je osobina komutativnosti konvolucije i uvedena je nova promenljiva, . Zatim se uvodi smena = t0 , pa se dobija:
(2.3.37a)
Dakle, konvolucija sa pomerenim delta impulsom daje kao rezultat originalni signal pomeren za
istu veliinu i u istom smeru kao to je bio pomeren i delta impuls. Ovaj postupak ima ogroman
znaaj i veoma estu primenu, kako u razliitim dokazima u teoriji telekomunikacija, tako i u
reavanju brojnih praktinih problema.
34
cos(2f 0t ) e
j 2ft
dt =
1
[ ( f f 0 ) + ( f + f 0 )] .
2
(2.3.38)
Sluajni signali
Signali kod kojih nije unapred odreeno ili poznato kakve e biti njegove vrednosti u svakom
trenutku nazivaju se sluajni signali. Ponekad se nazivaju i sluajni ili stohastiki procesi.
Prouavanje sluajnih signala znatno se razlikuje od postupaka razvijenih za deterministike signale, zato to je ponaanje sluajnih signala poznato samo u prolosti.
esto se posmatra skup sainjen od velikog broja sluajnih signala istog tipa, kao npr. mnogo
razliitih telefonskih ili telegrafskih signala, mnogo signala dobijenih snimanjem termikog kretanja elektrona u otpornicima ili mnogo signala dobijenih na nekom komunikacionom kanalu.
Svaki takav skup slinih sluajnih signala naziva se ansambl.
Na osnovu poznatog dela sluajnih signala, odreuju se sledee statistike veliine (parametri):
- srednja vrednost,
- srednja kvadratna vrednost i
- autokorelacija.
Postoje i statistike veliine vieg reda, ali se veoma retko koriste u praksi.
Statistike veliine mogu da se odrede na dva naina, usrednjavanjem po vremenu i usrednjavanjem po ansamblu.
Usrednjavanje po vremenu
Usrednjavanje po vremenu vri se za jedan od signala koji je lan ansambla, xk (t ) . Za svaku od
statistikih veliina primenjuje se odgovarajua formula:
Srednja vrednost:
1
xk = lim
T 2T
xk2
xk (t ) dt .
(2.3.39)
1
= lim
T 2T
xk (t ) dt .
(2.3.40)
Glava 2. Signali
Autokorelacija:
35
1
rk (t ) = lim
T 2T
xk ( ) xk (t + ) d .
(2.3.41)
Usrednjavanje po ansamblu
U postupcima usrednjavanja po ansamblu, prvo se od vrednosti odbiraka svih lanova ansambla
u istom trenutku, npr. t = t1 , formira skup vrednosti koji se naziva sluajna promenljiva, pa se
zatim odredi njena gustina verovatnoe, w( x, t1 ) . Sada se statistike veliine odreuju kao:
Srednja vrednost:
x =
x w( x, tm ) dx .
(2.3.42)
w( x, t m ) dx .
(2.3.43)
Autokorelacija se odreuje na osnovu statistike drugog reda. Prvo se od vrednosti odbiraka svih
lanova ansambla u dva trenutka, npr. t = t1 i t = t 2 , formira sluajna promenljiva, pa se zatim
odredi njena gustina verovatnoe, w( x1 , x2 , t1 , t 2 ) . Autokorelacija po ansamblu sada se odreuje kao:
r (t1 , t2 ) =
(2.3.44)
Ako srednja vrednost i srednja kvadratna vrednost ne zavise od vremena, kae se da je ansambl
stacionaran. Ako su vrednosti dobijene po vremenu i ansamblu jednake, kae se da je ansambl
ergodian.
x(t ) t < T ,
xT (t ) =
drugde.
0
(2.3.45)
X (f )2
W ( f ) = lim T
.
T
2T
(2.3.46)
Vana osobina stacionarnih i ergodinih signala jeste i veza koja postoji izmeu autokorelacije i
spektralne gustine snage. Navedene funkcije ine Furijeov transformacioni par. Ova osobina bie
dokazana i koristie se u kursevima iz oblasti Statistike teorije telekomunikacija.
36
a) Odrediti veze izmeu koeficijenata razliitih oblika Furijeovog reda periodine funkcije s (t ) .
b) Odrediti koeficijente Furijeovog reda za parnu i neparnu funkciju.
c) Razloiti signal na parni i neparni deo i pokazati kako se odreuju koeficijenti Furijeovog reda
u tom sluaju.
Reenje:
a) Primenom Ojlerovog obrasca na definicioni izraz (2.3.6), kompleksni koeficijenti mogu se napisati u obliku:
T 2
T 2
1
1
s n = s (t ) cos(n0t )dt j s (t ) sin(n0t )dt , n = 1,2,....
T T 2
T T 2
Poreenjem sa relacijama (2.3.4), lako se vidi da je izmeu kompleksnih koeficijenata i koeficijenata an i bn mogue uspostaviti sledeu vezu:
sn =
1
1
an j bn , n = 1,2,.... .
2
2
(1)
(2)
Ako se u kompleksnom obliku Furijeovog reda funkcije s (t ) suma rastavi na tri dela i to tako da
se izdvoji nulti sabirak, a sabirci sa pozitivnim i negativnim indeksima grupiu u posebne sume,
dobija se:
s (t ) = s 0 + s n e jn 0 t + s n e jn 0 t .
n =1
Ako se u kompaktnom obliku Furijeovog reda primeni Ojlerov obrazac na kosinusnu funkciju,
dobija se:
1
s (t ) = A0 + An e j n e jn0t + An e j n e jn0t .
2
n =1 2
Poreenjem ovih izraza sledi:
A0 = s0 ,
An = 2 s n = 2 s n ,
n = 1,2,... ,
(3)
Glava 2. Signali
37
Poreenjem relacija (1) i (3), uz poznavanje osobina kompleksnih brojeva, lako se pokazuje da
vae i sledee jednakosti:
b
An = a n2 + bn2 , n = arctg n , n = 1,2,.... .
an
A0 = a0 ,
(4)
s (t ) = s (t ) ,
(5)
1
1
a0 = s (t )dt +
T T 2
T
T 2
1
s
(
t
)
dt
=
T
0
T 2
1
s
(
t
)
dt
+
T
0
T 2
s(t )dt ,
0
T 2
T 2
2
an = s (t ) cos(n0t )dt + s (t ) cos(n0t )dt ,
T 0
0
T 2
T 2
2
bn = s (t ) sin(n0t )dt + s (t ) sin(n0t )dt .
T 0
(6)
Svuda je u prvom integralu izvrena smena: t je zamenjeno sa t . Uvoenjem ove smene promenjen je i znak granica integracije, zbog promene znaka ispred integrala zamenjene su granice,
a iskoriena je i osobina parnosti, odnosno neparnosti prostoperiodinih funkcija.
Uvrtavanjem izraza (5) u (6) dobije se:
2
a0 =
T
T 2
4
an =
T
T 2
s(t )dt ,
0
n = 1,2,.... ,
bn = 0 , n = 1,2,.... .
(7)
Na osnovu izraza (2) vidi se da kompleksni koeficijenti kod parnih funkcija imaju samo realni
deo, dok im je imaginarni deo jednak nuli.
Za neparnu funkciju vai s (t ) = s ( t ) . Slinim postupkom kao to je pokazano za parnu
funkciju, svoenjem integracije na interval (0 T 2) i primenom osobine neparnosti, dobija se:
38
a0 = a n = 0 , n = 1,2,.... ,
4
bn =
T
T 2
n = 1,2,.... .
(8)
Ponovo se, na osnovu izraza (2), zakljuuje da kompleksni koeficijenti kod neparnih funkcija
imaju samo imaginarni deo, dok im je realni deo jednak nuli.
c) Ako signal nije ni paran ni neparan, koeficijenti Furijeovog reda izraunavaju se prema optim
definicijama. Obino se najjednostavnije odreuju koeficijenti kompleksnog oblika, jer se integrali sa eksponencijalnim funkcijama reavaju lake nego integrali sa prostoperiodinim funkcijama.
Postojanje realnog i imaginarnog dela kompleksnog koeficijenta ukazuje na mogunost da se
svaki signal, na neki nain, sastoji od dva dela, parnog i neparnog. I zaista, moe se pokazati da
je svaki signal sastavljen od parnog i neparnog dela. Postupak je relativno jednostavan.
Pretpostavimo da signal s (t ) ima parni deo se (t ) (indeks e potie od engleskog naziva Even,
parni) i neparni deo so (t ) (indeks o potie od engleskog naziva Odd, neparni). tada sigurno
vai:
s (t ) = se (t ) + so (t ) .
(9)
Ako se u izrazu (9) izvri smena t = t i iskoristi osobina parnosti i neparnosti, dobija se:
s (t ) = se (t ) + so (t ) = se (t ) so (t ) .
(10)
Izrazi (9) i (10) ine sistem od dve jednaine sa dve nepoznate. Reavanjem ovog sistema po
se (t ) i so (t ) , dobija se:
se (t ) =
s (t ) + s (t )
,
2
(11)
so (t ) =
s (t ) s (t )
.
2
(12)
Uvrtavanjem izraza (9) u definicione izraze za koeficijente Furijeovog reda vidi se sledee:
1) iz parnog dela signala (ako postoji) dobija se realni deo kompleksnog koeficijenta (ili an koeficijent),
2) iz neparnog dela signala (ako postoji) dobija se imaginarni deo kompleksnog koeficijenta (ili
bn koeficijent).
Glava 2. Signali
E
s (t ) =
0
39
t 2,
(1)
drugde.
/2
/2
-A
Reenje:
a) Amplitudski i fazni spektar odreuju se izraunavanjem koeficijenata kompleksnog oblika Furijeovog reda (2.3.6). Dobiju se sledee vrednosti:
sin n
T
s0 = E , s n = E
, n = 1,2,.... .
T
T
n
T
(2)
Amplitudski i fazni spektar za zadate odnose T prikazan je na slici 3. Treba primetiti sledee:
- koeficijenti signala s (t ) realni su brojevi (poto je funkcija parna);
- za crtanje amplitudskog spektra treba izraunati moduo svakog od koeficijenata, ili iskoristiti
poznati oblik funkcije sin a /( a ) kao obvojnicu (anvelopu), pri emu se promenljiva a
posmatra kao kontinualna promenljiva. Na njoj treba uoiti take koje se dobiju iz izraza
n = a T / , gde je n ceo broj;
- za crtanje faznog spektra treba za svaki koeficijent odrediti fazu. Poto su u pitanju realni brojevi, njihova faza zavisi samo od znaka koeficijenta. Za pozitivne brojeve ona ima vrednost
0 + 2k , a za negativne brojeve + 2k , uz potovanje neparnosti faznog spektra;
40
- za koeficijente za koje je moduo jednak nuli, argument moe da bude bilo koja vrednost.
Sn
= 0.25
arg{ Sn }
-8
-4
-8
-4
Sn
arg{ Sn }
= 0.5
-4
-8
-8
-4
Sn
arg{ Sn }
= 0.75
-4
-8
-4
-8
0
b) Koeficijenti FR ovog signala mogu se izraunati prema definiciji. Meutim, rezultat dobijen u
zadatku pod a) ima veliki znaaj i ponekad je pogodno da se problemi reavaju svoenjem na taj
zadatak i primenom izraza (2). Signal x(t ) moe se izraziti preko s (t ) ako je: T = 1 2 ,
E = 2 A . Tada je:
x(t ) = s (t ) A . Poto je s0 = E
X0 = 0,
n
sin
2
Xn = A
n
2
E
= A , koeficijenti Furijeovog reda e biti:
2
2 A(1) k
=
(2k + 1)
0
n = 2k + 1,
n = 2k .
(3)
Glava 2. Signali
41
Spektar signala x(t ) razlikuje se od spektra signala s (t ) po tome to nema jednosmernu komponentu i to je amplituda svakog harmonika dvostruko vea.
c) Prvi harmonik signala x(t ) ima oblik:
x1 (t ) = 2 X 1 cos 0 t =
4 A
cos 0t .
x3 (t ) = 2 X 1 cos 0t + 2 X 3 cos 3 0t =
4 A
cos 0t
4 A
cos 3 0t .
3
Slika 4. Signali x1 (t ) i x3 (t )
x(t ) = A e t .
a) Odrediti koeficijente kompleksnog oblika Furijeovog reda signala x(t ) .
b) Ako je faza drugog harmonika
dB .
Reenje:
a) Zadati signal nije ni parna ni neparna funkcija pa se ne mogu iskoristiti skraeni postupci za
odreivanje koeficijenata. Kompleksni koeficijenti Furijeovog reda ovog signala imaju oblik:
T 2
Xn =
T
2
T
2
e e
1
x(t ) e jn0t dt = A
e jn ,
T T 2
T ( jn 0 )
jn
= e jn = (1) n .
42
An = 2 X n = 2
T
2
T
2
A e e
,
T 2 + ( n ) 2
0
(1)
a njegova faza:
n = n + arctg
n 0
(2)
arctg (
2 0
)=
sa reenjem = 2 0 =
A1 = 2
4
. Amplituda prvog harmonika ima vrednost:
T
A
e 2 e 2
A
=
e 2 e 2 = 76.23 A ,
T 4 2 2 2 5
+
T T
P1 =
1 2
A1 2900 A 2 .
2
1
P = x 2 (t )dt 11400 A 2 ,
T T 2
a odnos snage prvog harmonika i ukupne snage, u dB , izraunava se kao:
10 log
P1
= 5.95 dB .
P
x (t )
sm (t ) = m
0
t T 4,
drugde,
Glava 2. Signali
43
x1 (t ) = C1 ,
x2 (t ) = C 2 (1 4 t T ) ,
x3 (t ) = C3 cos(2t T ) .
Svi signali imaju jednake ukupne snage.
Za svaki od sigala s m (t ) , m = 1,2,3 , odrediti odnose snaga zbira jednosmerne komponente i
prvog harmonika prema ukupnoj snazi, P .
Reenje:
Ukupne snage svakog od tri signala izraunavaju se posebno, najlake u vremenskom domenu.
Prema uslovu u tekstu zadatka, sve snage su meusobno jednake i tu vrednost oznaavamo sa
P . Vrednosti konstanti Cm , m = 1,2,3 izraavamo preko P i dobijamo:
za prvi signal:
1
P = C12 ,
2
C1 = 2 P ,
za drugi signal:
1
P = C 22 ,
6
C2 = 6P ,
za trei signal:
1
P = C32 ,
4
C3 = 2 P .
(1)
Poto su sva tri signala parne funkcije, za odreivanje koeficijenata Furijeovog reda mogu se
upotrebiti i izrazi (7) u zadatku 2.3.1. Nakon paljivog sreivanja dobiju se sledei izrazi:
1
2(1) k
s1 (t ) = C1 +
C1 cos[(2k + 1) 0t ] ,
2
(
2
k
+
1
)
k =0
s2 (t ) =
1
C2 +
4
k =1
k
4 cosk t ,
0
2
8C2 sin 2
2k
(2)
2C3 (1) k +1
1
s3 (t ) = C3 + C3 cos 0 t +
cos 2k 0 t .
2
2
k =1 ( 4k 1)
P01 =
C12 P
= ,
4
2
P02 =
C22
P
=3
16
8
P03 =
C32
=4
, respektivno.
44
Snage prvih harmonika, P1m , m = 1,2,3 , jednake su polovini kvadrata amplitude prvog harmonika, tj. sabirka koji sadri cos 0t . Za prvi signal to je sabirak sa k = 0 , za drugi signal sabirak sa k = 1 , a u treem signalu prvi harmonik ve je izdvojen. Dobiju se vrednosti:
P11 = 2
C12
=4
,
2
P12 = 8
C22
= 48
P13 =
C32 P
= , respektivno.
8
2
Delimine snage PDm , m = 1,2,3 , jednake su zbiru snaga jednosmerne komponente i prvog
harmonika za svaki od tri signala. One sadre 90.5% , 86.8% odnosno 90.5% ukupne snage
signala, P .
Ovaj rezultat pokazuje da prvih nekoliko harmonika kod sva tri signala sadri najvei deo (oko
90% ) od ukupne snage signala.
s n (t ) = E n cos( 0 t + n ) , n = 1,2 .
c) Odrediti korelaciju periodinih signala s1 (t ) i s 2 (t ) .
Reenje:
T 2
1
1
r ( ) = s (t ) s(t + )dt = E 2 cos( 0t + ) cos( 0t + 0 + )dt =
T T 2
T T 2
T 2
T 2
E2
E2
E2
=
cos( 0 )dt +
cos(2 0 t + 0 + 2 )dt =
cos( 0 ) .
2T T 2
2T T 2
2
Drugi integral u prethodnom izrazu ima vrednost jednaku nuli, a u prvom integralu izraz
cos( 0 ) nije funkcija vremena pa sam integral ima vrednost T koja se zatim skrauje.
Autokorelacija je takoe periodina funkcija, iste periode kao i signal s (t ) . Autokorelacija ne
zavisi od poetne faze signala, . Za = 0 , autokorelacija ima maksimalnu vrednost i ona je
jednaka snazi signala, R (0) =
E2
.
2
Glava 2. Signali
45
1
12 ( ) = s1 (t ) s 2 ( t )dt =
T T 2
T 2
E E
1
= E1 E 2 cos( 0 t + 1 ) cos( 0 0 t + 2 )dt = 1 2 cos( 0 + 1 + 2 ) .
2
T T 2
c) Primenom definicije (2.3.12a) dobije se:
T 2
1
E E
r12 ( ) = s1 (t ) s2 (t + )dt = 1 2 cos(0 + 2 1 ) .
2
T T 2
E1 E2
cos( 2 1 ) , odakle se vidi da autokorelacija u nuli
2
zavisi od fazne razlike dva signala. Ukoliko su s1 (t ) i s 2 (t ) signali na ulazu i izlazu linearnog
Za
etvoropola, prethodni rezultat moe se iskoristiti za merenje fazne karakteristike ovog etvoropola. U svim integralima promenljiva t je privremena promenljiva koja nestaje u postupku
integracije.
j 2ft0
F{s (t )}.
Reenje:
a) Furijeova transformacija se, prema (2.3.17) i (2.3.33), moe napisati kao:
S( f ) =
s(t ) e
j 2ft
dt =
(1)
Poto je cos(2ft ) parna, a sin( 2ft ) neparna funkcija, zamenom f sa ( f ) u (1) lako se
pokazuje da je P ( f ) parna, a Q ( f ) neparna funkcija uestanosti. Odavde sledi da je:
S ( f ) = P( f ) + j Q( f ) = P( f ) j Q( f ) = S ( f ) .
46
S( f ) = P2 ( f ) + Q2 ( f ) ,
i parna je funkcija uestanosti, jer je S ( f ) =
P 2 ( f ) + Q 2 ( f ) = S ( f ) .
( f ) = arctg
Q( f )
,
P( f )
Q( f )
Q( f )
= arctg
= ( f ) .
P( f )
P( f )
b) Ako je s (t ) parna funkcija, tada je proizvod s (t ) sin( 2ft ) neparna funkcija, pa za imaginarni deo vai Q ( f ) = 0 . Ako je s (t ) neparna funkcija, tada je s (t ) cos(2ft ) neparna funkcija, pa je realni deo jednak nuli, P ( f ) = 0 .
Za parnu funkciju FT vai:
S ( f ) = P ( f ) = 2 f (t ) cos(2ft ) dt ,
0
a za neparnu:
S ( f ) = jQ ( f ) = 2 j f (t ) sin( 2ft ) dt .
0
s( ) e
j 2f
e j 2ft 0 d = e j 2ft 0 F{ s (t ) }.
b) u (t ) = x (t ) ,
c) v(t ) = x (t ) .
n
Glava 2. Signali
47
Reenje:
a) Po definiciji vai:
S( f ) =
s(t ) e
j 2ft
dt =
x(t ) y(t ) e
j 2ft
dt .
S ( f ) = X ( ) e j 2t d y (t ) e j 2ft dt .
S ( f ) = X ( ) y (t ) e j 2 ( f )t dt d ,
pa se dobije:
S( f ) =
X ( ) Y ( f ) d .
(1)
Rezultat odgovara osobini 6. i izrazu (2.3.27). U gornjim izrazima bilo je neophodno uvoenje
pomone promenljive koja ima karakter uestanosti i nestaje tokom integracije.
Iz uslova zadatka poznat je opseg uestanosti za koje su X ( f ) i Y ( f ) razliiti od nule:
f1 < < f1 ,
f2 < f < f2 .
f < f2 + ,
f > f2 + ,
f < f 2 + f1 ,
, a za donju granicu f ,
f > f 2 f1 .
irina spektra proizvoda dva signala jednaka je zbiru irina njihovih spektara.
Zadatak se moe reiti i na drugi nain, primenom osobina konvolucije u frekvencijskom domenu. Rezultat je, naravno, isti, jer irina konvolucije odgovara zbiru irina signala koji uestvuju u konvoluciji.
b) Ako je x(t ) = y (t ) , tada je f1 = f 2 , pa je irina spektra signala u (t ) jednaka 2 f1 ,
odnosno:
48
2 f1 < f < 2 f1 .
c) Rekurzivnom primenom navedenog postupka n puta, dobija se sledei rezultat:
x 0,
x = 0,
0
(t ) =
(t )dt = 1 ,
(t ) = (t ) ,
(1)
(t t 0 ) .
Reenje:
a) FT pomerenog delta impulsa,
se x(t ) zameni sa e
j 2ft
. Tada je:
F{ (t t 0 )} = (t t 0 ) e j 2ft dt = e j 2ft0 .
(2)
j 2ft
dt .
Ovaj integral ne moe se izraunati direktno. Meutim, poto je, prema (2.3.36d):
(t ) = e j 2ft df ,
(3)
Glava 2. Signali
49
F{ 1 } = ( f ) .
Do istog rezultata moe se doi i korienjem osobine dualnosti.
c) Po definiciji vai:
Y ( f ) = F{y (t )} =
cos 2f 0t e
j 2ft
dt =
1
1 j 2 ( f f 0 )t
= e
dt + e j 2 ( f + f 0 )t dt = [ ( f f 0 ) + ( f + f 0 )] .
2
2
Amplitudski spektar funkcije y (t ) prikazan je na slici 1. Fazni spektar svuda je jednak nuli pa
nije ni prikazan.
Y( f )
1
( f + f0 )
2
1
( f f0 )
2
f0
f0
Z( f ) =
1
[ ( f f 0 ) ( f + f 0 )] .
2j
Amplitudski spektri signala y (t ) i z (t ) identini su. Fazni spektar funkcije z (t ) ima vrednosti
za f = f 0 i
za f = f 0 .
A e
s (t ) =
0
t 0,
t < 0.
50
Reenje:
S( f ) =
s(t ) e
j 2ft
dt = A e
e j 2ft dt = A
1
.
1 + j 2f
S( f ) =
A
1 + (2f )
e jarctg 2f = S ( f ) e j ( f ) .
(1)
S( f ) =
A
1 + (2f )
2 (f)
f
f
-
2
Slika 1. Spektralna gustina amplituda i faza signala s (t )
1
2
Glava 2. Signali
Wc =
fc
51
A 2
.
S ( f ) df =
4
2
fc
Isti rezultat mogao se dobiti, na osnovu parnosti spektralne gustine energije, i kao dvostruka
vrednost istog integrala u granicama (0, f c ) .
Ukupna energija signala dobija se integracijom u beskonanim granicama:
A 2
W = s (t )dt = S ( f ) df =
,
2
Wc 1
= .
W 2
Zadatak 2.3.10. (E)
Odrediti analitiki izraz i nacrtati spektar signala:
a)
1
x(t ) =
0
c)
cos 0t
z (t ) =
0
t ,
2
drugde,
b)
1 2
y (t ) =
t ,
2
drugde,
t ,
2
drugde,
za f 0 = 1 i f 0 = 4 .
Reenje:
FT svih posmatranih signala moe se odrediti primenom definicionog izraza (2.3.17). Ovakvo
reavanje preporuujemo kao veoma korisnu vebu.
Meutim, za klasu signala koji zadovoljavaju uslov:
d k s (t )
dt
am (t t m ) ,
(1)
m=1
tj. signala kod kojih se, traenjem izvoda k -tog reda po vremenu, dolazi do funkcije koja se sastoji samo od pomerenih delta-impulsa, Furijeova transformacija moe se odrediti primenom postupka koji se naziva impulsna analiza. U izrazu (1) t m su take u kojima funkcija s (t ) ima pre+
52
FT desne strane jednaine (1) lako se izraunava, prema jedn. (2) u zad. 2.3.8. Sa druge strane,
odreivanje FT k tog izvoda, tj. leve strane izraza (1):
Sk ( f ) =
d k s (t )
dt
e j 2ft dt ,
primenom smena u = e
d k 1s (t )
dt k 1
jt
, dv =
d k s (t )
dt k
= 0 , za k = 0,1,.. ,
t =
S k ( f ) = j 2f S k 1 ( f ) .
Poto funkcija odgovara svom nultom izvodu, iz prethodnog izraza lako se pokazuje da vai:
S( f ) =
Sk ( f )
( j 2f )
Sk ( f ) =
am (t t m ) e
m =1
odakle je: S ( f ) =
j 2ft
dt =
am e j 2ft
m =1
( j 2f )
am e j 2ft m .
m =1
a) Signal x(t ) svodi se na oblik (1) ve nakon odreivanja prvog izvoda, tj. za k = 1 :
x (t ) = (t + ) (t ) .
2
2
Parametri za odreivanje S k ( f ) , prema (1), imaju vrednosti: M = 2 ; a1 = 1 ; t1 = 2 ;
a 2 = 1 ; t 2 = 2 , pa spektar signala x(t ) ima oblik:
j 2f
1 j 2f 2
2 = sin f .
e
e
X(f )=
j 2f
f
Spektar ovog signala prikazan je na slici 1a. Spektralna gustina amplituda ima nule na uestanostima, f = k , k 0 . Spektralna gustina faza uzima vrednosti zavisno od znaka X ( f ) ,
Glava 2. Signali
53
jer je X ( f ) realna funkcija (imaginarni deo jednak je nuli). Za one uestanosti na kojima je
X ( f ) > 0 , faza je ( f ) = 0 2k , a tamo gde je X ( f ) < 0 faza je ( f ) = 2k .
X( f )
-4
-3
-2
-1
a)
Y( f )
-4
-3
-2
-1
b)
Z( f )
f 0 = 1
f 0 = 4
-4 -3 -2 -1
c)
1 2
y (t ) =
4
2
2
2
54
Y( f ) =
( j 2f )2
sin
4
4
2
cos(f ) =
Z( f ) =
j 2ft
cos(2f 0t ) e dt =
[e
j 2 ( f f 0 )t
+ e j 2 ( f + f 0 )t ] dt =
sin ( f f 0 ) sin ( f + f 0 )
+
.
2 ( f f 0 )
( f + f 0 )
-T/2
T/2
-E
Slika 1. Signal y (t )
Glava 2. Signali
55
Reenje:
Smenom
= t , dokazuje se parnost: r ( ) =
s( + ) s( )d = r ( ) .
j 2f
F{r ( )} = s (t ) s (t + ) e
d dt = s (t ) s ( ) e j 2f d e j 2ft dt =
s ( ) e
j 2f
d s (t ) e j 2ft dt = S ( f ) S ( f ) = S ( f ) .
2
(1)
Autokorelacija i spektralna gustina energije realne su i parne funkcije vremena odnosno uestanosti i ine Furijeov transformacioni par:
r ( ) =
S( f )
cos(2f )df .
Izraz r (0) r ( ) =
2
S ( f ) (1 cos 2f )df , t 0 , uvek je vei od nule ili jednak nuli, jer
E
x(t ) =
0
T
,
2
drugde,
t
56
2
E T 1
rx ( ) =
T
T,
drugde.
.
X ( f ) = E T
fT
Funkcija X ( f )
c) Signal y (t ) moe se izraziti preko signala x(t ) , primenom pomeranja i skaliranja, na sledei
nain:
T
T
y (t ) = x1 t + x1 t , gde je x1 (t ) = x(2t ) .
4
4
Primenom definicione formule (2.3.14) (u koju treba uvrstiti signal y (t ) , a zatim pomnoiti dva
binoma, razdvojiti dobijena etiri integrala i primeniti odgovarajue smene) moe se pokazati da
autokorelacija ovog signala ima oblik:
T
T
ry ( ) = 2 r1 ( ) r1 ( ) r1 ( + ) ,
2
2
gde je r1 ( ) autokorelacija signala x1 (t ) . Izmeu r1 ( ) i r ( ) postoji sledea veza:
r1 ( ) =
1
1
= x( ) x( + 2 )d = r (2 ) ,
2
2
pa je ry ( ) = r (2 )
1
1
r (2 T ) r (2 + T ) . Ova funkcija prikazana je na slici 3.
2
2
(2)
Glava 2. Signali
57
x(t )
E
-T/2
T/2
x(t + )
< < T
T / 2 T +T / 2 t
x(t + )
T < < 0
T/2
x(t + )
0 < <T
+T/ 2
x(t + )
T < <
T/2
-T/2
rx ( )
2
E T
-T
58
ry ( )
E T
-T
Y( f ) =
1 f
X e
2 2
fT
2
1 f
X e
2 2
1 f
X , lako se pokazuje da vai:
a a
fT
2
= j E T
sin 2
fT
fT
2 ,
2
a traena spektralna gustina energije ima oblik:
2 fT
sin
2
2
2
2
Y ( f ) = E T
fT
r ( ) = P e
Reenje:
1
.
2T
Glava 2. Signali
r ( )e
W( f ) =
59
j 2f
d =
P e T e j 2f d
+ Pe
T e j 2f d
2 PT
1 + (2fT )2
P1 = 2 W ( f )df =
2 P
arctg (2f cT ) =
P
,
2
P2 = 2
2 fc
W ( f )df =
fc
2f cT
= 0.2 P .
arctg
1 + 2(2f T )2
2 P
xd = {.... x 2 , x1 , x0 , x1 , x2 , x3 , ......}.
(2.4.1)
Ovaj signal je, u stvari, ureen skup brojeva. Ako brojevi pripadaju kontinualnom skupu vrednosti, govorimo o diskretnom signalu. Ako je izvrena njihova kvantizacija, radi se o digitalnom
signalu. U najveem delu teorije koja je ovde izloena smatramo da se radi o diskretnim signalima. Efekti kvantizacije spomenuti su na kraju poglavlja 3.4.
Obino se smatra da je diskretni signal nastao odabiranjem analognog signala, xa (t ) . Izmeu
odbiraka xn i analognog signala tada postoji veza:
xn = x(n) = xa (nT ) .
(2.4.2)
n
x ( n ) = xn =
0
0 n 3,
drugde.
(2.4.3)
60
0 n < 0,
xn = n
n 0.
(2.4.4)
- Jednini impuls:
1
0
n =
n = 0,
drugde.
(2.4.5)
1
0
nk =
n = k,
drugde.
(2.4.6)
0
un =
1
n < 0,
n 0.
(2.4.7)
- Periodini signal:
xn = A sin (2n + ) ,
(2.4.8)
e j 2n = cos(2n ) + j sin(2n ) .
(2.4.9)
Treba istai da je jedinini impuls kod diskretnih signala obina funkcija, za razliku od kontinualnih funkcija kod kojih je delta impuls definisan na poseban nain.
Primer periodinog diskretnog signala prikazan je na slici 2.4.1 a), dok je na slici 2.4.1 b) prikazan sinusoidalni diskretni signal koji nije periodian, xn = A sin(n) , jer ne postoji ceo broj
Kod analognih signala, signal oblika x(t ) = sin(t ) ima osobinu periodinosti, ali mu je perioda
jednaka parnom multiplu broja .
Signali (2.4.8) i (2.4.9) imaju naroit znaaj u obradi signala.
Relativna uestanost odgovara uestanosti periodinog signala, uz neke specifinosti. Kod
analognih periodinih signala, tipa sin (2f 0t ) , za svaku razliitu vrednost uestanosti f 0 dobija se razliit signal.
Glava 2. Signali
61
xn
1
-2
4
0
n
10
-1
a)
xn
1
4
-2
0
10
-1
b)
< 1 / 2 dobi-
jaju se razliiti signali. Za ostale vrednosti relativne uestanosti, signali se ne razlikuju od onih iz
intervala < 1 / 2 . U definicionom izrazu (2.4.8) javlja se periodinost i po promenljivoj n i
po relativnoj uestanosti, sa periodom jednakom jedinici. To znai da se jednaki signali dobijaju
za 0 , 0 1, 0 2 ,... 0 k ,... gde je 0 uestanost za koju vai ogranienje vrednosti na
interval
Ova se osobina lako dokazuje jer je, npr. sin 2n( 0 + k ) = sin( 2n 0 + 2nk ) , pa za celobrojne n i k promena faze odgovara vrednosti 2 , a sinusna funkcija ima osobinu periodinosti sa periodom 2 . Ilustracija ove osobine za funkcije xn = sin 2n (1 / 6) i
n
-1
Slika 2.4.2. Primer dva periodina signala sa razliitim uestanostima
i jednakom diskretnom realizacijom
ak i unutar intervala
sne funkcije vai e
j 2n
62
Osim intervala koji je simetrino postavljen oko koordinatnog poetka, ponekad se kao osnovna
perioda posmatra interval (0, 1) , u kom postoji konjugovano kompleksna simetrija izmeu vrednosti i 1 . Ova osobina dokazuje se slino kao i prethodna.
Treba istai i da pojam relativna uestanost ukazuje da je stvarna uestanost normalizovana (podeljena) sa nekom vrednou. Ako je diskretni signal nastao odabiranjem analognog signala, normalizacija uestanosti izvrena je deljenjem sa uestanou odabiranja koja je koriena pri nastajanju posmatranog diskretnog signala.
X ( ) =
xn e j 2n .
(2.4.10)
n =
) ili X (e jT ) .
Kontinualna promenljiva (malo grko slovo ksi) naziva se generalisana uestanost. Moe se
formalno povezati sa obinom uestanosti uz uslov da je izvrena normalizacija sa uestanou
odabiranja, tj.
f
. Domen nad kojim je definisana FTD naziva se frekvencijski ili transfs
formacioni domen. FTD ima niz korisnih osobina. One su pokazane u nastavku.
Poreenjem izraza za FTD sa do sada definisanim izrazima vezanim za transformacije, moe se
zapaziti slinost sa Furijeovim redom, uz uslov da promenljiva ima ulogu vremena, a da perioda ima vrednost T = 1 . Postoje i dve formalne razlike:
1) Razliit je znak eksponenta, ali to nema naroit znaaj jer suma obuhvata i pozitivne i negativne vrednosti.
2) Za koeficijente Furijeovog reda periodinih analognih signala vai osobina konjugovano kom
Glava 2. Signali
63
j 2 0
j 2k
X ( ) ,
X ( ) e
xn =
j 2n
d .
(2.4.11)
1
2
I u ovom izrazu moe se zapaziti slinost sa izrazom za odreivanje koeficijenata Furijeovog reda. Promenljive i t zamenile su mesta, a perioda ima vrednost jednaku jedinici.
Xk =
N 1
xn e
2
k n
N
, k = 0, 1, 2, ...., N 1 .
(2.4.12)
n=0
j k n
1 N 1
xn = X k e N
, n = 0, 1, 2, ...., N 1 .
N k =0
(2.4.13)
64
DFT ima nekoliko znaajnih osobina, slino kao i obian Furijeov red. Postoji, meutim, nekoliko krupnijih razlika, odnosno novih osobina.
Prvo, broj harmonika je konaan i iznosi N , dakle jednak je periodi periodinog signala.
Drugo, praktino se koristi samo kompleksni oblik DFT opisan gornjim izrazima (ne koriste se
sume sa sinusnim i kosinusnim lanovima). Pod nekim uslovima (parnost odnosno neparnost
diskretnog signala) moe se desiti da koeficijenti DFT budu realni brojevi, ali takvi sluajevi
nemaju poseban znaaj.
Vana osobina koeficijenata DFT jeste injenica da su koeficijenti sa rednim brojem 0 i N / 2
uvek realni brojevi (ako je N paran broj). Lako se pokazuje da koeficijent sa rednim brojem
N / 2 (tj. harmonik sa tim rednim brojem) opisuje najbre promene u diskretnom signalu. Pojam brzine ovde odgovara uestanosti, tj. broju promena u jedinici vremena.
Na kraju, DFT je jedina do sada definisana transformacija kod koje su i signal i njegov spektar
diskretni signali to je ini pogodnim za primenu u raunarskoj obradi signala.
Z-transformacija
Kod funkcija sa kontinualnom promenljivom ve je reeno je da se Furijeova transformacija posmatra kao deo optije, Laplasove transformacije, kod koje je promenljiva kompleksna veliina
s = + j , na imaginarnoj osi, dakle tamo gde je s = j .
Kod funkcija sa diskretnom promenljivom postoji takoe optija transformacija koja se naziva Ztransformacija i definisana je kao
X ( z) =
xn z n ,
(2.4.14)
n =
j 2
Glava 2. Signali
65
Odavde se lako sagledava i osobina periodinosti FTD, jer se osa kao osa nezavisne promenljive praktino moe posmatrati kao veliina koja se dobija odmotavanjem jedininog kruga u pravu beskonane duine.
1 0 n N 1,
drugde.
0
c) pravougaonog prozora, z n =
Reenje:
DFT zadatih signala odreuje se po definiciji (2.4.10).
a) X ( ) =
xn e j 2n
= 1 e j0 = 1.
n =
b) Y ( ) =
yn e j 2n
= e j 2k .
n =
Spektar pomerenog impulsa ima konstantnu amplitudu, kao i spektar odreen pod a), dok je
fazna linearno zavisna od promenljive .
c) Z ( ) =
xn e
n =
j 2n
N 1
n =0
j 2n
=e
j 2
N 1
sin N
.
sin
Pri odreivanju ovog spektra koriene su formule za sumiranje geometrijskog reda poznate iz
matematike.
66
y (t ) = [x(t )] ,
(3.0.1)
gde oznaava funkcionalnu zavisnost, ili operator i opisuje kako funkcionie sistem.
Prema tipu zavisnosti izlaznog od ulaznog signala, sistemi se dele na linearne i nelinearne, a svaki od njih na inercijalne (sa memorijom) i neinercijalne (bez memorije). Sistemi sa memorijom
imaju osobinu da im vrednost odziva u svakom trenutku zavisi od vrednosti pobude u posmatranom trenutku i ranijim trenucima (koji su prethodili posmatranom).
(3.1.1)
pri emu su h0 , h1 , h2 ,.... koeficijenti (ne zavise od pobude nego imaju konstantnu vrednost), a
67
pulsni odziv oznaava sa h(t ) pa, prema (3.0.1), vai jednaina: h(t ) = [ (t )] .
Ako linearni sistem ispunjava i uslov tzv. vremenske nezavisnosti (invarijantnosti), tada je odziv
na pomereni delta impuls jednak pomerenom impulsnom odzivu, tj. h(t ) = [ (t )] .
Osobina se relativno lako dokazuje, a jasna je i sama po sebi ako se shvati da vremenska nezavisnost znai da je funkcionisanje sistema potpuno nezavisno od izbora koordinatnog poetka, tj.
take u kojoj je t = 0 .
Ako se pobudni signal, prema (2.3.21), napie u obliku konvolucije samog signala sa delta impulsom, tj.:
x(t ) =
x( ) (t ) d ,
(3.1.2)
i ako se operator iz izraza (3.0.1) primeni samo na veliine koje su funkcija vremena, t (ne i
privremene promenljive, ), dobija se:
y (t ) = [x(t )] = x( ) (t ) d =
x( ) [ (t )] d = x( ) h(t ) d .
(3.1.2a)
Izraz (3.1.2a) pokazuje da se odziv linearnog sistema moe odrediti pomou konvolucije pobude
i impulsnog odziva posmatranog sistema.
Na osnovu ve ranije pokazanih osobina FT, prema (2.3.27), direktno se zakljuuje da vai sledea jednakost:
Y( f ) = H( f ) X( f ),
(3.1.3)
68
Funkcija prenosa H ( f ) moe se, kao i svaka kompleksna funkcija, predstaviti preko realnog i
imaginarnog dela, kao i preko modula i argumenta. Obino se koristi predstava preko modula i
argumenta kao:
H ( f ) = H ( f ) e j ( f ) = A( f ) e j ( f ) = A( f ) e j( f ) .
(3.1.4)
Amplitudska karakteristika, A( f ) = H ( f ) , uvek je parna funkcija, dok je fazna karakteristika, ( f ) , neparna funkcija uestanosti. Ponekad se, umesto fazne karakteristike, koristi tzv.
karakteristika faznog kanjenja, ( f ) . Prema (3.1.4), karakteristika faznog kanjenja jednaka
je negativnoj vrednosti fazne karakteristike.
Filtri se primenjuju u razliitim postupcima za obradu i prenos signala. Obino se problem koji
treba reiti uklapa u neku od sledeih kategorija:
- ako je zadata elektronska struktura linearnog sistema, treba odrediti funkciju prenosa i/ili impulsni odziv;
- ako je zadata funkcija prenosa ili impulsni odziv, treba odrediti odziv na zadatu pobudu;
- ako je zadata funkcija prenosa, treba projektovati elektronsko kolo koje takvu funkciju realizuje
u praksi.
U okviru ovog udbenika objanjeni su jednostavniji primeri iz prve dve kategorije problema.
Problemi iz tree kategorije ovde se ne razmatraju. Njihovo reavanje veoma je standardizovano.
Primenjuju se postupci koji su detaljno opisani u specijalizovanim prirunicima i vezani za praktinu elektroniku. Oekivana funkcija prenosa linearnog sistema, obino se zadaje u frekvencijskom domenu. Zatim se, primenom neke od standardnih tehnika projektovanja, realizuju
ureaji sa karakteristikama to slinijim zadatim, uz pomo aktivnih i pasivnih elektronskih
komponenti. Sloenije realizacije (obino pri tom i skuplje) po pravilu daju bolju aproksimaciju.
Ako je unapred zadata elektronska struktura linearnog sistema, funkcija prenosa odreuje se postupcima koji su detaljno analizirani na kursevima iz Osnova elektrotehnike i Teorije elektrinih
kola. Za potrebe analize elektrinih kola u telekomunikacijama, obino je dovoljno poznavanje
elementarnih osobina razdelnika napona, kao i redne i paralelne veze razliitih komponenata.
Kod jednostavnijih elektrinih kola, funkcija prenosa lako se izraunava kao kompleksna impedansa ili transmitansa, korienjem kompleksnih izraza za impedanse otpornika ( R ), kalemova ( jL ) i kondenzatora (1 /( jC ) ).
Idealan prenos
Strogo posmatrano, idealan prenos podrazumeva da je izlazni signal jednak ulaznom. U praksi je
ovaj uslov malo ublaen time to je dozvoljeno da izlazni signal moe da ima promenjenu
amplitudu i moe da kasni za ulaznim signalom, tj. da postoji sledea veza:
y (t ) = A x(t t0 ) ,
gde su A i t 0 konstante. Primenom FT na ovu jednainu dobija se da vai:
(3.1.5)
69
Y ( f ) = A e j 2ft 0 X ( f ) = H ( f ) X ( f ) ,
(3.1.6)
j ( f )
j 2ft
0
prema (3.1.6), kod idealnog prenosa ima oblik H ( f ) = A e
, tj. ima konstantnu amplitudsku i linearno promenljivu faznu karakteristiku, odnosno linearno promenljivu karakteristiku
faznog kanjenja. Opisane osobine funkcije prenosa treba da budu zadovoljene u opsegu uestanosti u kome je spektar ulaznog signala, X ( f ) , razliit od nule, jer samo u tom opsegu uestanosti prenosni sistem ima uticaja na ulazni signal.
Zahtev za linearnou idealne fazne karakteristike treba dodatno objasniti. Ako se kroz idealan
sistem, koji unosi kanjenje t 0 , prenosi prostoperiodian signal oblika cos t , izlazni signal
imae oblik cos (t t0 ) = cos(t t 0 ) , pri emu je t 0 = 2f t0 promena faze. Za
svaku vrednost ulazne uestanosti, f , promena faze ima razliitu vrednost.
Ako nisu zadovoljeni uslovi za idealan prenos, javljaju se izoblienja zbog kojih izlazni signal
nije jednak ulaznom signalu. Za sluaj prostoperiodinog pobudnog signala, izoblienja se svode
na promenu amplitude i poetne faze. Postupak odreivanja odziva detaljno je opisan u zadatku
3.1.1c. Ako signal nije prostoperiodian, postupak je znatno sloeniji. Jedan jednostavan primer
pokazan je u zadatku 3.1.4, a optija analiza data je u poglavlju 5.1. i odgovarajuim zadacima.
Idealni filtri
Treba razlikovati idealan prenos od idealnih filtara. Postoje dve osnovne vrste idealnih filtara. To
su propusnici niskih uestanosti (NF filtri) i propusnici visokih uestanosti (VF filtri). Sve ostale
vrste filtara, propusnici opsega, nepropusnici opsega, kao i sloeniji tipovi filtara, dobijaju se
kombinacijama NF i VF filtara.
Idealni NF filtar
Idealni NF filtar ima funkciju prenosa:
e j 2ft 0
H NF ( f ) =
0
f fg ,
drugde ,
(3.1.7)
hNF (t ) = 2 f g
sin 2f g (t t0 )
2f g (t t0 )
].
(3.1.8)
70
Na slici 3.1.1. prikazana je funkcija prenosa idealnog NF filtra, a na slici 3.1.2. impulsni odziv
tog filtra. Transformacioni par koji ine pravougaoni impuls i funkcija oblika sin x / x veoma se
esto sree u telekomunikacijama, kako kod 1-D tako i kod 2-D signala. Zbog toga je veoma
korisno da se dobro shvati veza koja postoji izmeu ove dve funkcije. Vana je i injenica da se
transformacijom pravougaonog impulsa moe analitiki odrediti funkcija oblika sin x / x , dok
se inverzna transformacija realizuje samo pomou osobine dualnosti, poto ne postoje odgovarajui tablini integrali koji bi omoguili formalnu integraciju.
Sa slike 3.1.2. vidi se da idealni NF filtar ne zadovoljava uslov kauzalnosti, jer odziv na pobudu
u koordinatnom poetku poinje, teoretski, u t = . Odavde se zakljuuje da se idealni filtri
ne mogu praktino realizovati. U praksi se mogu realizovati filtri koji imaju priblino idealnu
funkciju prenosa, sa impulsnim odzivom koji poinje u trenutku kad se pojavi pobuda i lii na
zakasnelu i malo asimetrinu (deformisanu) funkciju sa slike 3.1.2.
H( f )
1
fg
fg
2 f
1
2 f
Idealni VF filtar
Idealni VF filtar ima funkciju prenosa:
e j 2ft 0
f < fd f > fd ,
HVF ( f ) =
za
f fd ,
0
gde je f d donja granina uestanost, a t0 kanjenje sistema.
(3.1.9)
71
HVF ( f ) = e j 2ft 0 H NF ( f ) , za f g = f d .
(3.1.9a)
pomou osobine linearnosti, iz jednaine (3.1.9a) lako se dobija impulsni odziv u obliku:
hVF (t ) = (t t0 ) 2 f d
sin[2f d (t t0 )]
.
2f d (t t0 )
(3.1.10)
Na slici 3.1.3. prikazana je funkcija prenosa idealnog VF filtra, a na slici 3.1.4. impulsni odziv
tog filtra. Vae slini zakljuci kao i kod NF filtra.
H( f )
1
fd
fd
h(t )
(t )
2 fd
- 2f d
72
1
f g fd i
2
1
f g + fd ,
2
moe se primeniti sledei postupak. Prenosna funkcija idealnog pojasnog filtra moe se u frekvencijskom domenu dobiti konvolucijom dve funkcije:
- funkcije prenosa idealnog NF filtra kod kog je f g = B i
- para delta impulsa na uestanostima f c .
Do ovog zakljuka moe se doi posmatranjem funkcije prenosa pojasnog filtra i poznavanjem
konvolucije funkcije sa pomerenim delta impulsom, opisane izrazom (2.3.37a).
Kao ekvivalent konvolucije dve funkcije u frekvencijskom domenu, u vremenskom domenu treba izvriti mnoenje njihovih inverznih transformacija, od kojih je jedna ve odreena kao
hNF (t ) , uz uslov f g = B , a druga odgovara inverznoj Furijeovoj transformaciji para delta impulsa. Lako se pokazuje da je ova druga funkcija jednaka 2 cos 2f c t .
Mnoenjem vremenskih oblika dobija se impulsni odziv pojasnog filtra u obliku:
hPF (t ) = 4 B
sin[2B (t t0 )]
cos 2f c (t t0 ) .
2B (t t0 )
(3.1.11)
Na slici 3.1.5. prikazana je funkcija prenosa idealnog PF filtra, a na slici 3.1.6. impulsni odziv
tog filtra, za t 0 = 0 . Impulsni odziv ima oblik proizvoda funkcije tipa sin x / x , za koju se rastojanje meu nulama odreuje pomou vrednosti B i kosinusoide, ija perioda zavisi od centralne uestanosti pojasnog filtra, f c .
Ni ovaj filtar ne moe se praktino realizovati. Mogue su samo razliite aproksimacije idealnog
filtra. Za praktinu primenu i aproksimacije filtara daju sasvim zadovoljavajue rezultate.
H( f )
1
f g fc
fd
fd
fc
fg
73
h (t )
4B
1
2B
A e RC , t 0,
x(t ) =
0 , t < 0.
c) Amplitude i faze komponenti na izlazu kola ako ulazni signal ima oblik:
0 RC = 0.5 .
R
x(t)
Slika 1. RC kolo
y(t)
74
Reenje:
a) Funkcija prenosa kola moe se odrediti na dva naina: indirektno, preko impulsnog odziva u
vremenskom domenu i direktno, preko kompleksnih impedansi elektrinog kola. Poto je kolo na
slici 1. veoma jednostavno (razdelnik napona), mogu se napisati sledee jednaine u frekvencijskom domenu:
X ( f ) = (Z R + ZC ) I ( f ) ,
Y ( f ) = ZC I ( f ) , Y ( f ) =
ZC
X( f ),
Z R + ZC
pa je funkcija prenosa:
H( f ) =
ZC
Y( f )
=
X ( f ) Z R + ZC
1
1
j 2fC
.
=
=
1
1 + j 2fRC
R+
j 2fC
Wx =
x (t )dt = A
2t
e RC dt
1 2
A RC .
2
Wy =
Y( f )
X ( f ) = F{x(t )} =
Wy =
ARC
ARC
, Y( f ) =
,
2
1 + j 2fRC
(1 + j 2fRC )
Y ( f ) df = ( ARC )
2
Smenom
df
(1 + j 2fRC )
= ( ARC )
2 2
df
[ 1 + (2fRC ) ]
2
A 2 RC
A 2 RC
2
cos d =
.
Wy =
2 2
4
Energija izlaznog signala u opsegu uestanosti (0 f g ) rauna se na isti nain kao W y , ali sa
promenjenim granicama. Konstanta (2) ispred integrala koristi se umesto integrala u simetrinim
granicama. Ovakva zamena mogua je samo kod parnih podintegralnih funkcija i esto se koristi
u telekomunikacijama:
fg
W yg = 2
0
Wyg 1 1
A 2 RC 1 1
+ , pa je
Y ( f ) df =
= + 0.8 .
4
Wy 2
2
2
75
x p (t ) = U cos(2f1t + ) ,
X p( f ) =
U
e j ( f f1 ) + e j ( f + f1 ) ,
2
y p (t ) =
X p( f ) H( f )e
j 2ft
df .
Primenjujui osobine delta impulsa, kao i princip superpozicije, lako se pokazuje da vai:
y p (t ) =
U
e j H ( f1 ) e j 2f1t + e j H ( f1 ) e j 2f1t .
2
H ( f ) = A( f ) e j ( f ) ,
A( f ) = A( f ) = H ( f ) ,
( f ) = ( f ) = arg{H ( f )} ,
y p (t ) = U A( f1 ) cos[2f1t + + ( f1 )] .
(1)
Oblik odziva linearne mree na pobudu signalom sinusnog oblika dobija se tako to se ponovi
prethodni postupak sa poetnom fazom podeenom na = / 2 .
Za posmatrano kolo, funkcija prenosa ima oblik:
H( f ) =
1
1
=
e j arctg ( 2fRC ) = A( f ) e j ( f ) .
1 + j 2fRC
1 + (2fRC )2
(2)
Primenjujui princip superpozicije na ulazni signal zadat pod c), dobija se:
A(0) = 1 ;
A( f 0 ) =
2
;
5
A(2 f0 ) =
1
;
2
A(3 f 0 ) =
2
;
13
76
x(t ) = Ae
0
t 0,
t < 0,
odrediti energije signala u takama B, C i D preko ukupne energije signala, kao i ukupnu
prenosnu karakteristiku kola od take A do D, pod uslovom da je f d = f g .
~
~
fg
A
~
~
fd
Reenje:
a) Funkcija prenosa idealnog NF filtra, prikazana na slici 2., ima oblik:
1
H( f ) =
0
f fg ,
f > fg.
h(t ) = 2 f g
sin(2f g t )
2f g t
(1)
Ovaj izraz ponovo potvruje dobro poznatu vezu izmeu pravougaonog impulsa i njegovog
transformacionog para, funkcije oblika sin x x .
H( f )
1
fg
fg
77
h(t )
2 fg
2 fg
3
2 f
0
H( f ) =
1
f < fd ,
(2)
f fd ,
h(t ) = (t ) 2 f d
sin 2f d t
.
2f d t
(3)
H( f )
1
fd
fd
(t )
1
2 fd
- 2f d
78
Idealni PF filtar proputa samo komponente iz opsega 2 B = f g f d oko centralne uestanosti f c . Njegova funkcija prenosa, data je izrazom (4) (samo za nenegativne uestanosti) i
prikazana na slici 6. Odgovarajui impulsni odziv dat je izrazom (5) i prikazan na slici 7.
1 f c B < f < f c + B,
H( f ) =
drugde,
0
h(t ) = 4 B
(4)
sin 2Bt
cos 2f c t .
2Bt
(5)
H( f )
1
f g fc
fd
fd
fc
fg
t
1
2
B
S B ( f ) = H NF ( f ) X ( f ) =
A
,
1 + j 2f
f < fg ,
SC ( f ) = HVF ( f ) X ( f ) =
A
,
1 + j 2f
f fd = f g .
(6)
WB = 2
S B ( f ) df = A 2
79
arctg (2f g ) =
W arctg (2f g ) ,
2.
WC = 2
SC ( f )
fg
df = W 1 arctg (2f g ) .
s D (t ) = s B (t ) + sC (t ) .
Njegova FT ima oblik:
S D ( f ) = F{s B (t )} + F{sC (t )} = S B ( f ) + S C ( f ) .
Koristei izraz (6), za spektar signala u taki D i ukupnu funkciju prenosa mree, dobija se:
S D ( f ) = X ( f ) [H NF ( f ) + H VF ( f )] ,
to znai da je ukupna prenosna karakteristika H ( f ) data zbirom:
H ( f ) = H NF ( f ) + H VF ( f ) .
Ako je f d = f g , tada je H ( f ) = 1 , pa je WD = W =
1 2
A .
2
Oigledno je da kroz NF filtar prolaze, bez izoblienja, sve komponente signala x(t ) do uestanosti f g , a kroz VF filtar komponente iznad granine uestanosti f d .
Ako su donja i gornja granina uestanost jednake ( f d = f g ), na izlazu sistema dobija se neizoblien ulazni signal, x(t ) , jer su prenete sve njegove komponente. Ekvivalentna funkcija prenosa sistema jednaka je jedinici na svim uestanostima.
H( f ) =
1
, Q >> 1 ,
f
fr
1 + j Q
f
fr
gde je f r konstantna vrednost, tzv. rezonantna uestanost, a Q faktor dobrote ili Q -faktor.
80
Reenje:
a) Amplitudska i fazna karakteristika sistema date su izrazima:
A( f ) =
f
f
1 + Q r
f
fr
2
f
f
( f ) = arctg Q r .
f
fr
a)
-f
f g1 f f g2
r
(f)
b)
-f r
fr
81
A( f r )
= 2.
A( f g )
A( f g ) =
1
f g fr
1 + Q2
fr f g
1
,
2
po nepoznatoj f g . Dobija se bikvadratna jednaina iz koje jedan par reenja ima vrednosti:
B = f g 2 f g1 =
fr
.
Q
Pravougaoni impuls, amplitude A i trajanja , proputa se kroz idealni propusnik niskih uestanosti, gornje granine uestanosti f g .
a) Odrediti izlazni signal.
b) Koristei linearnu aproksimaciju funkcije Si ( x) =
sin t
dt , prikazanu na slici 1. nacrtati izt
0
Si(x)
-
2
Slika 1. Linearna aproksimacija funkcije Si (x)
Reenje:
U ( f ) = A
sin f
.
f
82
Izlazni signal moe se odrediti preko inverzne Furijeove transformacije spektra izlaznog signala,
Y ( f ) , dobijenog kao Y ( f ) = U ( f ) H ( f ) , gde je funkcija prenosa idealnog filtra definisana
izrazom (3.1.7), za t 0 = 0 . Dobija se:
fg
y (t ) =
U ( f ) e
j 2ft
fg
df = A
fg
fg
sin f
cos(2ft )df .
f
(1)
U gornjem integralu koriene su osobine parnosti realnog i neparnosti imaginarnog dela kompleksnog izraza. Poto se integral izraunava u simetrinim granicama, dobija se da je imaginarni
deo (jednak integralu neparne funkcije u simetrinim granicama) identiki jednak nuli.
Primenom trigonometrijskih transformacija tipa sin cos = [sin ( + ) + sin ( )] 2 ,
integral (1) deli se na dva integrala:
fg
fg
A sin[f ( + 2t )]
sin[f ( 2t )]
y (t ) =
df +
df =
f
2 f
f
fg
g
fg
fg
A sin[f (2t + )]
sin[f (2t )]
=
df
df .
f
2 f
f
fg
g
A
y (t ) =
2f g (t + 2 )
sin x
dx
x
2f g (t 2 )
sin x
dx .
x
Uvoenjem funkcije Si (x) , definisane u tekstu zadatka, konano se dobija izlazni signal u
obliku:
y (t ) =
{ [
] [
Si 2f g (t + 2 ) Si 2f g (t 2 )
] }.
83
y(x)=y( 2 f gt )
fg = 1
2
-A
Si(x - 2 )
A/2
A Si(x+ )
x=2 fgt
-A/2
y(t)
fg = 1
2
A
A/2
- 3
2
-
2
3
2
y(x)
fg = 1
A
A Si(x - )
-
A/2
A Si(x+)
-A/2
y(t)
A
fg = 1
84
-A
Si(x-2)
fg = 2
A/2
-3
A Si(x+2)
- 2
-A/2
y(t)
A
- 3
4
-
4
fg = 2
3
4
Slika 2. Nastavak
y = y0 + ak ( x x0 ) k ,
(3.2.1)
k =1
gde je x0 jednosmerna komponenta ulaznog signala, a ostale konstante opisuju sistem i imaju
vrednosti:
85
1 d k f ( x)
y0 = f ( x0 ) i ak =
.
k! dx k x = x
(3.2.2)
U praksi se obino uzima u obzir samo N prvih, najznaajnijih sabiraka pa se za takav sistem
kae da je u pitanju nelinearni sistem N tog reda.
Ako se pretpostavi da je x0 = 0 i y0 = 0 , dobija se najjednostavnija polinomijalna zavisnost
izlaza od ulaza:
y (t ) = a1 x(t ) + a2 x 2 (t ) + a3 x 3 (t ) + ... + a N x N (t ) .
(3.2.3)
Primer:
Neka je ulazni signal prostoperiodian, oblika x = x(t ) = cos 1t i neka je N = 2 . Signal na
izlazu nelinearnog sistema tada je jednak:
y = a1 cos 1t + a2 cos 2 1t =
a2
a
+ a1 cos 1t + 2 cos 21t .
2
2
(3.2.4)
U izlaznom signalu zapaamo sabirak proporcionalan ulaznom signalu, kao i dva sabirka nastala
usled postojanja kvadratnog lana: jednosmernu komponentu i drugi harmonik ulaznog signala.
Slina analiza vri se i za sluaj kada je N > 2 i za sloenije oblike ulaznog signala.
Za ocenu nelinearnih sistema znaajna je vrednost razliitih parametara nelinearnosti. Parametri
se dele u dve grupe, harmonijski i intermodulacioni. Njihove definicije i osobine pokazane su u
poglavlju 5.1. u kom se govori o nelinearnim izoblienjima. Zbog toga su ovde i izostavljeni
reeni primeri.
He ( f ) = Hk ( f ) .
k =1
(3.3.1)
86
x(t)
H1(f)
HN(f)
H2(f)
y(t)
a)
H1(f)
x(t)
H2(f)
y(t)
x(t)
H2(f)
HN(f)
b)
H1(f)
y(t)
c)
Slika 3.3.1. Primeri sloenih sistema: redna veza (a), paralelna veza (b) i povratna sprega (c)
Kod kombinovane redne veze, u kojoj postoje linearni i nelinearni sistemi, analiza se vri postepeno, od bloka do bloka. Pri tom se za nelinearne sisteme koristi iskljuivo vremenski domen.
Za linearne sisteme izbor domena u kom se odreuje odziv zavisi od konkretne situacije.
Paralelna veza
I kod paralelne veze linearnih sistema, kao na slici 3.3.1b, analiza se obino vri u frekvencijskom domenu. Ekvivalentna prenosna funkcija odreuje se kao suma svih prenosnih funkcija
koje postoje u vezi:
N
He ( f ) = Hk ( f ) .
(3.3.2)
k =1
Kod kombinovane paralelne veze, u kojoj postoje linearni i nelinearni sistemi, analiza se vri postepeno, od bloka do bloka. I ovde se za nelinearne sisteme koristi iskljuivo vremenski domen,
a za linearne sisteme izbor zavisi od konkretne situacije.
Povratna sprega
Kod povratne sprege linearnih sistema, moe se odrediti ekvivalentna funkcija prenosa. Za sistem kao na slici 3.3.1c, dobije se da je:
H( f ) =
Y( f )
H1 ( f )
=
.
X ( f ) 1 H1 ( f ) H 2 ( f )
(3.3.3)
Ako se ulazni i povratni signal sabiraju, u imeniocu funkcije prenosa dobija se znak () . Ovaj
tip povratne sprege naziva se pozitivna povratna sprega. Ako se povratni signal oduzima od ulaznog, u imeniocu funkcije prenosa dobija se znak (+ ) . Ovaj tip povratne sprege naziva se negativna povratna sprega. Kod povratne sprege, zbog postojanja razlomka i mogue nulte vrednosti
imenioca, postoji problem stabilnosti sistema. U sluaju da se na nekim uestanostima vrednost
imenioca pribliava nuli, moe doi do nekontrolisanog porasta vrednosti izlaznog napona, pa se
kae da je sistem postao nestabilan.
87
x(t)
A
k.k.
y(t)
k.k.
A2
Slika 1. Linearni sistem sa kolima za kanjenje
Reenje:
a) Da bi se odredila ukupna prenosna funkcija nekog sloenog sistema, potrebno je prvo odrediti
prenosne funkcije svih delova sistema. Prenosna funkcija kola za kanjenje, Hk ( f ) , odreuje se
primenom FT na izraz koji opisuje rad takvog kola:
y (t ) = x(t ) ,
odakle se lako dobija:
H k ( f ) = e j 2f .
Prenosna funkcija pojaavaa sa pojaanjem Ak jednaka je vrednosti Ak i ne zavisi od uestanosti (smatra se da je pojaava idealan).
Signal u taki B dat je, na osnovu slike 1., kao zbir tri signala:
Y ( f ) = A2 X ( f ) + A3 X ( f )e j 2f + A2 X ( f )e j 4f =
= A2 + A3 e j 2f + A2 e j 4f
] X( f ),
88
H( f ) =
Y( f )
= A2 + A3 e j 2f + A2 e j 4f .
X(f )
j 2f
i sreivanjem izraza,
H ( f ) = (1 + cos 2f ) e j 2f .
Iz prethodnog izraza vidi se da amplitudska karakteristika ima oblik A( f ) = 1 + cos 2f , a
fazna karakteristika ( f ) = 2f . Karakteristika faznog kanjenja ima oblik ( f ) = 2f .
Ovakva funkcija prenosa ima karakteristian oblik i ponekad se naziva izdignuti kosinus (engl.
Raised Cosine).
c) Ovaj deo zadatka najlake se reava u vremenskom domenu. Izlazni signal dobija se sabiranjem tri signala koji se dobiju u pojedinim granama linearnog sistema, pomeranjem ulaznog
signala za 0 , i 2 , i mnoenjem sa A2 , A3 i A2 respektivno.
Rezultati su prikazani na slici 2. Sa slike se vidi da se, na intervalima u kojima se dva ili vie
signala preklapaju, stvarna vrednost signala dobija algebarskim sabiranjem signala.
x(t)
a)
y(t)
b)
A3
A2
t/2
c)
t/2
d)
A3
2
y(t)
A2
A 2+A3
A2
0
= 2t
= t
H( f ) =
=2 t
y(t)
A2
sin 2f j 2f
e
.
2f
2 3
89
H(f)
d
dt
E
k.k.
2
Reenje:
Neka su Furijeove transformacije signala u takama A , B , C i D : U A ( f ) , U B ( f ) ,
U C ( f ) i U D ( f ) , respektivno. Funkcija prenosa izmeu taaka A i D ima oblik:
H AD ( f ) =
U D ( f ) U B ( f ) UC ( f ) U D ( f )
=
.
U A( f ) U A( f ) U B ( f ) UC ( f )
(1)
H AD ( f ) = H AB ( f ) H BC ( f ) H CD ( f ) ,
H AB ( f ) = H ( f ) .
uC (t ) =
du B (t )
.
dt
du B (t ) j 2ft
du (t )
e
dt .
F B =
dt
dt
j 2ft
U C ( f ) = j 2fU B ( f ) .
Funkcija prenosa diferencijatora je, prema tome:
H BC ( f ) =
UC ( f )
= j 2f .
UB( f )
U D ( f ) = UC ( f ) +U E ( f ) ,
U E ( f ) = U D ( f ) e j 4f ,
U D ( f ) 1 e j 4f = U C ( f ) , u obliku:
, dobija se:
90
UD( f )
1
e j 2f
H CD ( f ) =
=
=
.
U C ( f ) 1 e j 4f 2 j sin 2f
Ukupna funkcija prenosa ima oblik:
H AD ( f ) =
sin 2f j 2f
e j 2f
1
e
j 2f
= .
2f
2 j sin 2f 2
U A ( f ) = 2U
sin 2f
.
2f
sin 2f
e j 2f .
U B ( f ) = U A ( f ) H AB ( f ) = 2U
2f
(2)
Da bi se odredio oblik ove funkcije u vremenskom domenu, potrebno je odreeno iskustvo i treba dobro poznavati osobine FT. Naravno, mogue je i direktno izraunavanje, ali se na taj nain
esto dobijaju integrali koji sadre funkcije tipa sin x / x pa zbog toga nisu direktno reivi.
Poto je kvadratni lan u izrazu (2) ekvivalentan mnoenju signala u zagradi sa samim sobom u
frekvencijskom domenu, vremenski oblik dobija se konvolucijom inverzne transformacije (u
ovom sluaju pravougaonog impulsa) sa samom sobom u vremenskom domenu.
Treba obratiti posebnu panju na vrednosti konstanti sa kojima se mnoe pojedini signali na slici
2, jer sama funkcija sin( 2f ) /( 2f ) odgovara spektru funkcije irine 2 , povrine 1 .
Kad se izrauna opisana konvolucija, dobije se signal u taki B . Ovaj signal ima oblik trougao j 2f
1
U D ( f ) = H AD ( f )U A ( f ) = U A ( f ) ,
2
1
u D (t ) = u A (t ) .
2
91
u A (t )
U
-
u B (t )
U
-
uC (t )
U
-
u D (t )
U
-
92
Blok ema diskretnog sistema sa jednim ulazom i jednim izlazom prikazana je na slici 3.4.1.
xn
yn
xn-1
T
a
vn
vn-1
(3.4.1)
gde je f n zavisnost koja je, u optem sluaju, zavisna od vrednosti n , tj. vremena, pa izlazni
signal u svakom trenutku n zavisi od:
- trenutnog oblika funkcionalne zavisnosti, f n ,
- prethodnih vrednosti ulaznog signala, ...xn k ,....., xn 1 ,
- trenutne vrednosti ulaznog signala xn i
- buduih vrednosti ulaznog signala xn +1 , xn + 2 ,..... xn + k ,..... .
Osim ove zavisnosti moe se dodati i povratna sprega, preko koje izlazni signal moe da zavisi i
od prethodnih vrednosti izlaznog signala. Analiza ovakvih sistema bila bi veoma sloena i u
praksi se, sreom, ne koristi. Za praktine sisteme bez povratne sprege obino vae sledea ogranienja koja znatno pojednostavljuju rad:
1) Kauzalnost. U praksi se ne moe ostvariti zavisnost izlaznog signala od buduih vrednosti pobudnog signala.
2) Linearnost. Obino se veza izmeu trenutne vrednosti izlaznog signala i ulaznog signala izraava kao:
yn =
hn, k xk ,
(3.4.1a)
k =
gde su hn, k koeficijenti koji opisuju sistem. U ovom izrazu kauzalnost nije uzeta u obzir. Kada
bi se uvela kauzalnost, gornja granica u sumi bila bi zamenjena sa n . Tada bi izlazni signal imao
oblik:
yn =
hn, k xk .
k =
(3.4.1b)
93
yn =
hn k xk ,
(3.4.2)
k =
Sabira
Sabira je kolo u kome se sabira dva ili vie ulaznih signala i daju izlazni signal. Primer je pokazan na slici 3.4.2.
x1n
yn = x1n + x2n
x2n
Slika 3.4.2. Sabira
Izlazni signal odreuje se kao:
yn = x1n + x2 n .
(3.4.3)
94
Mnoa
Mnoa je kolo u kome se ulazni signal mnoi datom konstantom i tako formira izlazni signal.
Primer je pokazan na slici 3.4.3.
xn
yn = Axn
Slika 3.4.3. Mnoa
y n = A xn .
(3.4.4)
Kolo za kanjenje
Kolo za kanjenje na svom izlazu daje signal koji kasni u odnosu na ulazni signal za 1 , odnosno
za jedan period odabiranja. Primer je pokazan na slici 3.4.4.
xn
yn = xn-1
yn = xn 1 .
(3.4.5)
To znai da je signal na izlazu pomeren udesno u odnosu na signal na ulazu, pa je u svakoj taki
vrednost izlaznog signala jednaka prethodnoj vrednosti ulaznog signala.
Povratna sprega
Ako se bilo gde u sistemu izlazni signal vraa unazad, dalje od izlaza, i ponovo uestvuje u proraunu, kae se da postoji povratna sprega. Primer povratne sprege pokazan je na slici 3.4.5. Izlazni signal vraa se na sabira i ponovo, uz dodatno kanjenje, uestvuje u formiranju izlaznog
signala. U povratnoj petlji uvek mora da bude postavljeno bar jedno kolo za kanjenje. Eventualno pojaanje u petlji ne sme da bude vee od 1 .
xn
yn
ayn-1
yn-1
95
vn = a xn + b xn 1 + yn ,
yn = c vn 1 .
(3.4.6a)
Kombinovanjem jednaina uvek se moe dobiti jedna jednaina koja pokazuje zavisnost izlaznog signala od trenutne vrednosti i prethodnih vrednosti ulaznog signala. Ako u sistemu postoji
povratna sprega, jednaina e sadravati i zavisnost od prethodnih taaka izlaznog signala. Za
posmatrani primer dobije se izlazni signal u obliku:
yn = a c xn 1 + b c xn 2 + c yn 1 .
(3.4.6b)
Pomou ove jednaine uvek se, uz poznat pobudni signal, moe odrediti izlazni signal. Linearna
diferencna jednaina sa konstantnim koeficijentima uvek se moe napisati u obliku:
yn =
m=0
k =1
bm xn m + ak yn k .
(3.4.7)
hn = 2 n 0.5 n 1 .
(3.4.8)
Ovakvi filtri nazivaju se FIR (engl. Finite Impulse Response) filtri, odnosno filtri sa konanim
impulsnim odzivom.
96
Na slici 3.4.8. pokazan je filtar kod koga postoji povratna sprega. Takav filtar ima impulsni odziv sa beskonanim trajanjem:
hn = (3 / 4) n u n 1 .
(3.4.9)
xn-1
xn-2
T
b1
b0
xn-3
T
b2
b3
yn
a2
a3
yn-3
yn-2
a1
yn-1
xn
T
1
2
yn
Slika 3.4.7. Primer jednostavnog FIR filtra
yn
3
4
xn
T
Slika 3.4.8. Primer jednostavnog IIR filtra
97
98
4. DIGITALIZACIJA SIGNALA
U prethodnim glavama uglavnom su razmatrani signali sa kontinualnim vrednostima, funkcije
kontinualne promenljive. Ovaj tip signala obino nazivamo analogni signali, iako to nije sasvim
precizan naziv. Poznatiji su sledei primeri analognih signala:
- telefonski signal,
- signali muzike i govora u radio difuziji,
- klasian televizijski signal (iako se kod njega ve javlja delimina diskretizacija),
- zapis zvuka na gramofonskoj ploi i magnetofonskoj traci, itd.
Najvei deo komunikacionih sistema u prolosti (do poetka osamdesetih godina prolog veka)
korien je za prenos analognih signala. Razvojem tehnologije i ureaja za obradu i prenos signala, kao i teoretskih saznanja, od kraja sedamdesetih godina prolog veka poinje sve intenzivniji razvoj postupaka zasnovanih na sasvim drugaijim principima. Osnov novih postupaka ine
digitalizacija analognih signala, obrada i prenos digitalnih signala.
Da bi analogni signal mogao da se pretvori u digitalni, neophodna je realizacija tri postupka:
a) odabiranje (odmeravanje, uzorkovanje, samplovanje, engl. Sampling) i
b) kvantizacija (engl. Quantization) i
c) kodovanje (engl. Coding).
Veoma jednostavno objanjenje za odabiranje i kvantizaciju moglo bi se dati u jednoj reenici:
Odbirke signala treba uzimati dovoljno esto da bi se prenele i najbre promene u signalu; amplitudu treba kvantizovati dovoljno fino (gusto) da korisnik (najee slualac) bude zadovoljan
kvalitetom, tj. da ne primeti razliku izmeu originalnog i kvantizovanog signala.
Kodovanje je poseban postupak kojim se dobijene vrednosti odbiraka opisuju (zamenjuju) nekom oznakom (kodnom rei). U toku prenosa, kodna re predstavlja originalnu vrednost odbirka.
99
voljava nejednakost T 1 /( 2 B ) . Signal xs (t ) , sa kojim se vri odabiranje, ima osobinu periodinosti, sa periodom T .
Ako se sa f s oznai uestanost odabiranja, f s = 1 / T , uslov za vaenje teoreme o odabiranju
moe se napisati i u obliku:
fs 2 B .
(4.1.1)
Sistem za odabiranje moe se predstaviti emom na slici 4.1.1. Na slici je prikazan deo za odabiranje, sastavljen od mnoaa, kao i deo za rekonstrukciju signala, NF filtar.
x(t )
s(t )
~
~
y (t )
fg
xs (t )
Slika 4.1.1. Sistem za odabiranje
Periodini signal kojim se vri odabiranje, x s (t ) , dat je izrazom:
x s (t ) =
u (t kT ) ,
(4.1.2)
k =
gde je u (t ) impuls odabiranja. Na izlazu mnoaa dobija se signal s (t ) koji se naziva diskretizovani signal ili signal odbiraka:
s (t ) = x(t ) x s (t ) =
x(t ) u (t kT ) .
(4.1.3)
k =
Ovaj signal, dodue, i dalje je analogni signal. Meutim, ako se odabiranje vri periodinom povorkom delta impulsa (tzv. idealno odabiranje), dobijene vrednosti u trenucima odabiranja formiraju diskretni signal, sn = x(nT ) . Signal s (t ) prenosi se od predajnika, u kom je izvreno odabiranje, kroz odgovarajui sistem za prenos, do prijemnika, u kom se vri rekonstrukcija.
Signal na izlazu prijemnika, y (t ) , dobija se iz signala odbiraka postupkom rekonstrukcije. Rekonstrukcija se vri pomou filtra propusnika niskih uestanosti. Ako je zadovoljen uslov teoreme o odabiranju, a granina uestanost filtra zadovoljava uslov B < f g < f s B , signal
100
Uestanost odabiranja koja je jednaka dvostrukoj maksimalnoj uestanosti u spektru ulaznog signala naziva se i Nikvistova uestanost odabiranja (Nyquist Sample Rate). Interesantno je i tumaenje po kom u svakoj sekundi treba preneti bar po dva podatka za svaki Hz iz irine spektra
signala. Npr. za signal ija je irina spektra B = 4 kHz treba preneti bar 8000 podataka (odbiraka) u svakoj sekundi.
Da bi se dokazala teorema o odabiranju, treba pokazati da je izlazni signal, y (t ) , jednak (ili proporcionalan) ulaznom signalu, x(t ) . Dokaz je jednostavan ako se poznaju osobine Furijeove
transformacije. Posmatrajmo varijantu sa analognom signalom s (t ) , dobijenim u kolu za odabiranje prikazanom na slici 4.1.1. Spektar tog signala moe se odrediti primenom osobine Furijeove transformacije po kojoj proizvod dva signala u vremenskom domenu podrazumeva konvoluciju njihovih spektara u frekvencijskom domenu. Za dokaz je potrebno:
1) da spektar signala x(t ) bude ogranien po irini na interval uestanosti (0, B ) , (za dokazivanje teoreme oblik signala i njegovog spektra nije znaajan),
2) da se za signal xs (t ) moe odrediti Furijeova transformacija (periodian signal koji se uvek
moe razviti u Furijeov red, a zatim se moe odrediti Furijeova transformacija tog reda).
Furijeov red signala xs (t ) ima oblik xs (t ) =
un e jn t
s
n =
snog oblika Furijeovog reda. U zadatku 4.1.1. pokazano je da se koeficijenti signala xs (t ) mogu
1
U (n f s ) , gde je U (n f s ) vrednost Furijeove
T
transformacije impulsa odabiranja, u (t ) , u taki f = n f s .
povezati sa FT impulsa odabiranja kao u n =
jn s t j 2ft
e
X s ( f ) = u n e
dt = u n e j 2 ( f n f s )t dt =
n =
n =
un ( f n f s ) .
(4.1.4)
n =
Poto se signal odbiraka, prema (4.1.3), dobija mnoenjem dva signala, spektar signala odbiraka
jednak je konvoluciji spektra (4.1.4) i spektra originalnog signala, X ( f ) . Poto se radi o konvoluciji sa povorkom pomerenih delta impulsa, primenom ranije pokazanog postupka, rezultat e
imati oblik zbira pomerenih originalnih spektara. Spektar signala odbiraka dobija se u obliku:
S( f ) =
un X ( f n f s ) .
n =
(4.1.5)
101
Svi spektri pokazani su na slici 4.1.2. za sluaj kada se odabiranje vri periodinom povorkom
delta impulsa, odnosno kada je u (t ) = (t ) . Odabiranje sa periodinom povorkom delta impulsa naziva se idealno odabiranje. Na slici 4.1.2a) prikazan je spektar ulaznog signala. Oblik trougla izabran je zato to je pogodan za crtanje i ima osobinu koja esto odgovara signalima u stvarnosti: pri veim uestanostima moduo spektra opada. Na slici 4.1.2b) prikazan je spektar signala
kojim se vri odabiranje. Ovaj spektar ima oblik povorke jednakih delta impulsa, amplitude
1 / T . Na slici 4.1.2c) prikazan je spektar signala odbiraka, dobijenog konvolucijom prethodna
dva spektra, za sluaj kada je zadovoljen uslov teoreme o odabiranju.
X(f )
A
fs f 0 f
f
max
max s
a)
Xs( f )
1
T
b)
-2fs
-fs
2fs
fs
S( f )
A
T
-2fs
-3fs
2
-fs
- fs
fs
fmax
-fmax
c)
fs
3fs
2
2fs
X(f )
-fmax fs
d)
fs fmax
2
S( f )
A
T
-fs
e)
fs
2
Aliasing
fs fmax fs
2
3fs
2
Slika 4.1.2. Spektri signala u postupku odabiranja: ulaznog signala (a) i (d),
povorke impulsa (b), signala odbiraka bez preklapanja (c) i sa preklapanjem (e)
102
Ako je zadovoljen uslov teoreme o odabiranju, nee doi do preklapanja transliranih komponenti
spektra. Na slici 4.1.2d) prikazan je spektar ulaznog signala koji je, u odnosu na uestanost odabiranja, iri nego to uslovljava teorema o odabiranju. Na spektru signala odbiraka vidi se posledica: dolazi do preklapanja spektara. Pojava se naziva i aliasing (engl. Alias, lano ime, Aliasing, lano predstavljanje).
Signal odbiraka, s (t ) , prenosi se od predajnika do prijemnika. U ovoj fazi prouavanja smatramo da se signal u toku prenosa ne menja.
Na prijemnoj strani treba, iz signala odbiraka, na neki nain rekonstruisati poslati signal. Rekonstrukcija se vri pomou filtra propusnika niskih uestanosti. Nakon prolaska signala s (t ) kroz
takav filtar, spektar izlaznog signala dobija se u obliku:
Y ( f ) = H ( f ) S( f ) .
(4.1.6)
Poto je H ( f ) funkcija prenosa idealnog NF filtra, kroz filtar e proi samo spektralne komponente signala odbiraka unutar granica (0, f g ) . Ako se granina uestanost f g podesi na
vrednost f g = f s / 2 i ako je zadovoljen uslov teoreme o odabiranju, spektar izlaznog signala
moe se napisati u obliku:
Y ( f ) = u0 X ( f ) ,
(4.1.7)
fs
f
+ f , nakon odabiranja, pojavljuje se na mestu s f . Odavde i potie naziv aliasing
2
2
(komponente se pojavljuju na promenjenim, lanim uestanostima). Pri tom dolazi do nepopravljivog oteenja signala, jer se preklopljene komponente ni na koji nain ne mogu razdvojiti.
Prema slici 4.1.4., oigledno je da se pri nedovoljno visokoj uestanosti odabiranja javljaju dva
problema:
1. komponente u opsegu uestanosti
fs
< f < f max ne mogu se pravilno preneti;
2
103
S( f )
A
T
-2fs
-3fs
2
-fs
- fs
2
a)
fs
fmax
-fmax
fs
3fs
2
2fs
H( f )
1
fs
b)
fs
Y( f )
A
T
- fs
2
c)
fs
-fmax
fmax
Slika 4.1.3. Spektri signala na prijemnoj strani: spektar signala odbiraka (a),
funkcija prenosa idealnog filtra (b) i spektar izlaznog signala (c)
Y( f )
A
T
fs
fs
Slika 4.1.4. Spektar izlaznog signala kad nije zadovoljen uslov teoreme o odabiranju
Prvi problem moe se reiti samo poveanjem uestanosti odabiranja na vrednost koju uslovljava
teorema o odabiranju.
Drugi problem moe se reiti tako to se ulazni signal, x(t ) , pre odabiranja propusti kroz NF
filtar sa graninom uestanou f g koja je jednaka f g = f s / 2 . Ovakav filtar naziva se antialiasing filtar ili Nikvistov filtar.
104
s (t ) = x(t ) xs (t ) = x(t )
(t kT ) = x(kT ) (t kT ) ,
k =
(4.1.8)
k =
jer delta impulsi imaju sledeu osobinu: njihova irina tei nuli pa se pri mnoenju delta impulsa
sa bilo kojom funkcijom, x(t ) , dobija rezultat koji i dalje sadri delta impuls, na istom mestu na
kom je bio pre mnoenja, ali pomnoen sa konstantom jednakom vrednosti funkcije u taki u kojoj se nalazi impuls. Signal na izlazu idealnog filtra (linearnog sistema) moe se izraunati u
vremenskom domenu kao konvolucija pobude, s (t ) i impulsnog odziva sistema, h(t ) :
k =
k =
x(kT ) ( kT ) h(t ) d =
x(kT ) h(t kT ) .
(4.1.9)
k =
U prethodnom izrazu primenjeni su ve poznati postupci zamene redosleda integracije i sabiranja, kao i uvoenje smene kT = . Poto je impulsni odziv filtra idealnog propusnika
niskih uestanosti jednak:
h(t ) = 2 f g
sin 2f g t
2f g t
),
(4.1.10)
y (t ) =
k =
x(kT ) 2 f g
sin 2f g (t kT )
2f g (t kT )
].
(4.1.11)
Iz izraza (4.1.11) vidi se da je u takama u kojima se uzimaju odbirci, t = k T , vrednost izlaznog signala jednaka vrednosti posmatranog odbirka, jer je uticaj svih ostalih sabiraka jednak nuli, zbog osobina funkcije tipa sin x / x . U takama izmeu onih u kojima se uzimaju odbirci vri
se sabiranje svih sabiraka u izrazu (4.1.11).
U vremenskom domenu veoma se teko analitiki dokazuje da je rezultat ba jednak oekivanom, ali numeriki postupci pokazuju da je rezultat upravo originalna funkcija. Izraz (4.1.11)
prikazan je grafiki na slici 4.1.5. Skup vrednosti x( kT ) = xk prikazan je kao povorka odbiraka
ili tapia (to nisu delta impulsi nego nain na koji se obino crta diskretni signal) lociranih u
trenucima t = k T . U okolini svakog odbirka nacrtan je impulsni odziv idealnog NF filtra, a
crtkana funkcija predstavlja zbir svih odziva, u skladu sa izrazom (4.1.11). I u sluajevima u kojima nije vreno idealno odabiranje treba izraunati konvoluciju signala odbirka i impulsnog odziva, ali ovaj postupak nije jednostavan ni analitikim ni grafikim putem.
105
x(t )
xk
0
0
-1
-T
1
T
2
2T
3
3T
k
t
Uestanost odabiranja moe da bude vea od minimalne, Nikvistove. Pri tom su translirane komponente spektra na frekvencijskoj osi razmaknutije nego pri Nikvistovoj uestanosti odabiranja.
Pri veoj uestanosti lake se realizuje filtar koji obezbeuje rekonstrukciju signala, ali je broj
odbiraka u jedinici vremena vei, to zahteva vei broj raunskih operacija u jedinici vremena,
odnosno bru obradu signala. Pravilan izbor uestanosti odabiranja predstavlja inenjerski kompromis.
1
c) Ako je: u (t ) =
0
t ,
2
drugde,
106
Reenje:
a) Odabiranje se vri periodinim signalom x s (t ) . Signal se moe razviti u Furijeov red:
x s (t ) =
n=
T 2
1
xn = x s (t ) e j 2nf st dt .
T T 2
Poto u intervalu ( T 2 T 2) vai identitet x s (t ) = u (t ) , pa se u prethodnom izrazu moe
izvriti zamena periodine funkcije x s (t ) sa jednim impulsom odabiranja, u (t ) :
T 2
1
xn = u (t ) e j 2nf st dt .
T T 2
Poto je u (t ) = 0 za t > T 2 , mogu se proiriti granica integrala na ( ) , a da se pri
tom ne promeni vrednost integrala. Dobija se sledei izraz:
1
xn = u (t ) e j 2nf s t dt .
T
Integral je jednak definicionoj formuli za Furijeovu transformaciju, ali ne u obliku funkcije od
uestanosti nego funkcije od celobrojnih vrednosti f = nf s :
xn =
1
U (nf s ) .
T
s (t ) = xs (t ) x(t ) = x(t )
1
U (nf s ) e j 2nf s t .
n = T
1
S ( f ) = F{ s (t )} = x(t ) U (nf s ) e j 2nf s t e j 2ft dt =
n = T
107
1
1
j 2 ( f nf s )t
= U (nf s ) x(t ) e
dt = U (nf s ) X ( f nf s ) .
T n =
T n =
(1)
Spektar signala odbiraka, S ( f ) , prema izrazu (1), predstavlja beskonaan zbir spektara funkcije
fs 2 fm i
fs
> f g fm .
2
a)
fm
b)
fm
S( f )
3 f s
2 f s
fs
fm
c)
fm
fs
2 fs
3 fs
3 fs
S( f )
3 f s
fs
fm
fm
fs
1/ 2
1
1 n 1 sin n 2
= 0
U (nf s ) = U =
T
T T 2 n 2
k
(1)
(2k + 1)
n = 0,
n = 2k ,
n = 2 k + 1.
(2)
108
Treba zapaziti da povorka pravougaonih impulsa, kod kojih je trajanje impulsa jednako trajanju
pauze ( / T = 0.5 ) ima interesantnu osobinu: sadri samo neparne harmonike.
FT diskretizovanog signala, prema (1) i (2), moe se napisati u obliku:
1
(1) k
S( f ) = X ( f ) +
X [ f (2k + 1) f s ] .
2
(
2
k
+
1
)
k =
1
x(t ) .
2
x s (t ) =
T (t kT ) .
k =
b) T = 200 s ,
c) T = 500 s ,
Reenje:
Kada se odabiranje vri periodinom povorkom delta impulsa pomnoenih konstantom T , kao u
tekstu zadatka, tada vai u (t ) = T (t ) , pa je FT ovakvog impulsa:
S( f ) =
X ( f nf s ) .
n =
(1)
X(f ) =
109
X1
[ ( f f1 ) + ( f + f1 )] + X 2 [ ( f f 2 ) ( f + f 2 )] .
2
2j
(2)
b) f s = 5 kHz
c) f s = 2 kHz .
Prema jednainama (1) i (2), spektar signala s (t ) sastoji se od delta impulsa, a spektar signala
x(t ) od prostoperiodinih komponenti sa tano odreenim uestanostima. Postoji vie postupaka za odreivanje izlaznog signala. Veoma je jednostavan i pregledan grafiki postupak. Sastoji
se od crtanja spektra signala s (t ) i paljivog unoenja amplituda i faza uz svaki pojedini delta
impuls.
U ovom zadatku detaljno je objanjen tabelarni postupak. Na osnovu spektra diskretizovanog
signala, moe se formirati tabela koja sadri one spektralne komponente (delta impulse) koje se
nalaze unutar propusnog opsega NF filtra za navedene uestanosti odabiranja. Podaci su uneti u
tabelu 1. U tabelu su unete uestanosti (u kHz) za svaku od komponenti. Poto je granina
uestanost filtra f g = 4.05 kHz , vrednosti iznad granine nisu unete u tabelu jer se sigurno nee pojaviti u izlaznom signalu. Ispod uestanosti su upisane amplitude svake komponente. U tabelu su upisane uglavnom komponente na nenegativnim uestanostima, osim jednog izuzetka. Iz
tabele se moe napisati izraz za spektar izlaznog signala:
Y ( f ) = Y1 ( f ) + Y1 ( f ) ,
n=0
a)
b)
c)
c)
f1
2
X1
2
2
X1
2
2
X1
2
3 f s + f1
8
-
f2
4
X2
2j
4
X2
2j
4
X2
2j
f s + f1
12
-
7
4
X1
2
n =1
f s f1 f s + f 2
8
14
-
3
X1
2
0
X1
2
n=3
3 f s f1 3 f s + f 2
4
10
X1
2
9
6
-
3 f s f2
2
X
2
2j
n=2
f s f2
6
-
2 f s + f1
2 f s f1
2 f s + f2
2 f s f2
22
-
18
-
24
-
16
-
1
X
2
2j
-2
X
2
2j
12
-
8
-
14
-
6
-
6
-
2
X1
2
8
-
0
X
2
2j
4 f s + f1
10
-
n=4
4 f s f1 4 f s + f 2
6
12
-
4 f s f2
4
X
2
2j
110
b) Y1 ( f ) =
y (t ) = x(t ) .
X
X
X1
X
( f f1 ) + 2 ( f f 2 ) + 1 ( f ( f s f1 ) ) 2 ( f ( f s f 2 ) ) .
2
2j
2
2j
Izlazni signal dobija se inverznom transformacijom spektra izlaznog signala, Y ( f ) , i ima oblik:
c) Y1 ( f ) =
X1
X
X
X
X
( f 2) + 2 ( f 4) + 1 ( f 4) + 1 ( f ) 2 ( f + 2) +
2
2j
2
2
2j
X1
X
X
X
X
( f 2) 2 ( f ) + 1 ( f 4) 2 ( f 2) 2 ( f 4) .
2
2j
2
2j
2j
x p (t ) =
Fn e
111
jn p t
n =
1
Fn =
Tp
Tp 2
x p (t ) e
jn p t
T p 2
1
dt =
Tp
Tp 2
x(t ) e
jn p t
T p 2
dt =
1
X (nf p ) .
Tp
t = 1 (2 B) sekundi. Poto signal x(t ) traje T sekundi, ukupan broj odbiraka kojima je odreen signal x(t ) iznosi:
N T = T t = 2 B T .
Ako se teorema o odabiranju primeni u frekvencijskom domenu na spektar X ( f ) , on je odreen odbircima na rastojanju f koje se, po analogiji, dobija kao reciprona vrednost trajanja
signala, f = 1 T . Kako je X ( f ) razliito od nule u opsegu uestanosti (0 B ) , ukupan broj
odbiraka koji odreuju X ( f ) jednak je:
N f = 2 B f = 2 B T .
Signal je, dakle, definisan jednakim brojem odbiraka u vremenskom i u frekvencijskom domenu.
Reenje:
Zadatak se najlake reava grafiki. Postoje tri grupe reenja:
112
u (t ) = U (cos 2f m t + cos 3f m t ) ,
f m = 2 kHz .
U =1V,
s (t ) =
T (t nT ) ,
n =
e j 2f
H( f ) =
0
f fg,
drugde,
= 0.5 ms .
f g = 4.1 kHz ,
Odrediti amplitude i poetne faze svih prostoperiodinih komponenti izlaznog signala v(t ) u
sluajevima:
a) f s = 1 T = 8 kHz ,
b) f s = 1 T = 6 kHz .
u(t)
H(f)
v(t)
s(t)
Slika 1. Sistem za odabiranje
Reenje:
a)
v(t ) = U [cos 2f m (t ) + cos 3f m (t )] .
v(t ) = U [cos 2f m (t ) + 2 cos 3f m (t ) + cos 4f m (t )].
b)
n =
E
u (t ) =
0
t < T 4,
drugde.
xs (t ) = T
k =
kT
,
2
113
v(t)
~
~
x(t)
s(t)
~
~
y(t)
f g=5/(2T)
f g=5/(2T)
xs(t)
Reenje:
Prema tekstu zadatka, ulazni signal je periodina povorka pravougaonih impulsa i pauza jednakog trajanja. Za takav signal u zadatku 4.1.1. izraz (2), pokazano je da sadri samo jednosmernu
komponentu i neparne harmonike. Kroz ulazni NF filtar praktino prolaze samo jednosmerna
komponenta, amplitude E / 2 i prvi harmonik, amplitude E / , na uestanosti f 0 = 1 / T .
Ovakav signal odabire se sa uestanou odabiranja f s = 2 / T = 2 f 0 . Nakon odabiranja, spektar signala odbiraka sadri komponente na svim multiplima uestanosti f 0 . Izlazni filtar proputa jednosmernu komponentu i dva harmonika, na uestanostima f 0 i 2 f 0 , sa amplitudama
E 2E
+
cos 0t + E cos 2 0t .
2
4.2. Kvantizacija
Kvantizacija je postupak kojim se kontinualni skup vrednosti signala (napona ili struje) preslikava (pretvara) u diskretni skup vrednosti. Kvantizacija je jedan od osnovnih koraka u formiranju digitalnog signala. Kvantizacija je ireverzibilan postupak. Ne postoji nain da se, posle izvrene kvantizacije, signal vrati u oblik koji je imao pre kvantizacije.
Postoje dva osnovna tipa kvantizacije: uniformna i neuniformna. Osnovna osobina uniformne
kvantizacije jeste da su koraci kvantizacije (pojam koji je detaljno objanjen u nastavku) jednaki
na svim amplitudskim nivoima. Ovakva kvantizacija veoma je jednostavna i za analizu i za realizaciju, ali nije pogodna za primenu kod svih tipova signala. Za mnoge potrebe pogodnije je da
koraci kvantizacije ne budu jednaki, nego da budu prilagoeni trenutnim vrednostima signala.
Ovakva kvantizacija naziva se neuniformna kvantizacija. Osobine neuniformne kvantizacije objanjene su u nastavku.
Uniformna kvantizacija
Kvantizacija se najlake objanjava grafiki, na primeru prikazanom na slici 4.2.1. Uvodi se niz
novih pojmova:
- Maksimalna i minimalna vrednost signala, U max i U min odgovaraju oekivanoj najveoj i
najmanjoj vrednosti signala koji treba kvantizovati. esto su moduli tih vrednosti jednaki pa vai
114
U max = U min = U . Ako trenutna vrednost signala premai oekivane vrednosti signala, dolazi do tzv. klipovanja ili odsecanja opsega vrednosti koji izlazi izvan navedenih granica.
- Broj kvantizacionih nivoa, q , ceo broj koji se obino bira tako da bude jednak stepenu broja 2,
tj. q = 2 . Razlozi za ovakav izbor lee u postupku koji obino sledi nakon kvantizacije, tj. kodovanju kvantizovanih odbiraka. Postupak kodovanja detaljno je opisan u nastavku ove glave.
m
U max U min
, a ako je
q
2 U
. Svi koraci kvantizacije imaju istu vrednost. Kod neq
uniformne kvantizacije koraci su razliiti u svakom intervalu i ne vae gore navedene jednaine;
- Granice kvantizacionih intervala U n = U min + n U , n = 0...q ;
- Dozvoljeni amplitudski nivoi An =
1
(U n + U n +1 ) , n = 0...q 1 ;
2
- Kvantizovani signal u q (t ) ;
- Greka kvantizacije:
eq (t ) = u (t ) u q (t ) .
U8 U max
(4.2.1)
u (t )
A7
U7
A6
U6
A5
U5
A4
U4
t A3
eq (t )
U3
A2
U2
u q (t )
U1
U0
A1
A0
U min
Slika 4.2.1. Kvantizacija analognog signala
115
Na slici 4.2.1. vidi se da greka kvantizacije ima amplitudu ogranienu na opseg: eq (t ) <
U
;
2
S
2
= SNRq = q .
N q
(4.2.2)
Dokaz jednakosti (4.2.2) mogu je na nekoliko naina. Ako se posmatra bilo koji signal, obino
je potrebno iskoristiti statistike osobine signala i statistike postupke. Ako se posmatra kosinu2
soida, postoji analitiki dokaz [1] da je odnos snaga jednak 3 q / 2 . U zadatku 4.2.1. pokazano
je da se za signale kod kojih je verovatnoa pojavljivanja svih amplituda jednaka, dobija upravo
izraz (4.2.2). Obino se smatra da se pomou izraza (4.2.2) odreuje odnos snaga signala i uma
za svaki signal.
Neuniformna kvantizacija
Pri odreivanju odnosa snaga signala i uma (4.2.2) vri se usrednjavanje snage signala i snage
uma. Pri tom snaga uma uopte ne zavisi od toga da li signal ima velike ili male trenutne vrednosti. Meutim, u vremenskim intervalima u kojima signal ima male vrednosti amplitude, njegova je trenutna snaga (definisana izrazom (2.1.3b)) manja, pa je i trenutni odnos snaga signala i
uma manji, to znai da um u takvim intervalima vremena znaajnije kvari kvalitet signala.
Zbog toga se i javila ideja da se veliina koraka kvantizacije prilagodi trenutnim vrednostima
signala i to na sledei nain:
- ako signal ima male vrednosti, njih treba kvantizovati finije, sa manjim korakom kvantizacije;
- ako signal ima velike vrednosti, kvantizacija moe da bude grublja, sa veim korakom kvantizacije.
Ideja neuniformne kvantizacije moe se ilustrovati grafiki, kao na slici 4.2.2. Na slici je data
zavisnost trenutne vrednosti izlaznog napona, uiz , od trenutne vrednosti ulaznog napona, uul .
116
uiz
uul
uiz
uul
117
Da bi se komprimovani i kvantizovani signal vratio u svoj prvobitni oblik, potrebno je na prijemnoj strani signalu vratiti trenutne vrednosti koje je imao pre kompresije. Ovaj postupak realizuje
se pomou nelinearnog sistema sa karakteristikom koja je inverzna karakteristici kompresora.
Takav sistem naziva se ekspandor. Karakteristika ekspandora prikazana je na slici 4.2.4. Moe se
pokazati [1] da kombinacija kompresor-uniformna kvantizacija-ekspandor ne menja signal, ali
smanjuje negativan uticaj kvantizacije tako to poboljava i trenutne vrednosti odnosa signal/um
i ukupnu vrednost odnosa signal/um.
uiz
uul
uiz =
1
uul
ln1 +
ln(1 + )
U
gde je
parametar koji se naziva faktor kompresije, uul trenutna vrednost ulaznog napona, a
(4.2.3)
U = U max maksimalna oekivana vrednost signala. Izraz (4.2.3) vai samo za 0 uul U ,
118
U Evropi, veem delu ostatka sveta (osim SAD i Japana) i na meunarodnim komunikacionim linijama usvojen je tzv. A zakon, po kom veza izmeu izlaznog i ulaznog signala ima oblik:
uul
1 + ln A U
uiz =
1 1 + ln uul
1 + ln A
U
uul 1
,
U
A
(4.2.4)
1 uul
<
1,
A U
arnu promenu vrednosti. Ako se ulazni napon menja u opsegu U / A < uul U , promena je logaritamska.
Mogu se pokazati i mnoge druge osobine navedenih tipova kompresora signala. Detaljniji dokazi, meutim, zahtevaju vie znanja iz statistike teorije telekomunikacija i ne obrauju se u ovom
udbeniku.
T
2
T
2
Reenje:
119
e(t ) = u m (t ) u q (t ) ,
i prisutan je na prijemnoj strani nakon dekodovanja signala. Signali su prikazani na slici 2.
e(t ) u q (t )
u q (t )
e(t )
0 0 00 0 0 0 0 1
1 10
101
IKM
TB
1
P=
2T
2
um (t ) dt =
U2
,
3
a snaga uma kvantizacije, oznaenog na slici 2. sa e(t ) , moe se odrediti postepenim izraunavanjem, deo po deo, ili primenom jednostavnog trika: snaga uma jednaka je snazi periodine
povorke trougaonih impulsa irine T / 16 , maksimalne amplitude U / 2 . Ova osobina lako se
dokazuje ako se posmatra signal e(t ) na slici 2. Bez obzira na znak i oblik (poloaj) bilo kog
malog trougla, irine T / 16 , amplitude U / 2 , njegov doprinos snazi signala e(t ) uvek je isti.
Snaga uma kvantizacije iznosi:
1
Pq =
T / 16
T / 16
2 8 U
U 2
,
t dt =
12
U2 /3
(S / N )q =
= q2 ,
2
U / 12
2
120
4.3. Kodovanje
Nakon izvrenog odabiranja i kvantizacije, analogni signal zamenjen je nizom odbiraka. Postoji
konaan broj razliitih vrednosti odbiraka signala. Prenos signala dalje se vri u digitalnom obliku, tako to e se vrednost svakog odbirka zameniti nekim simbolom, npr. brojem, a zatim e se
prenositi niz simbola.
Prenos signala u analognom obliku bio je karakteristian za veinu telekomunikacionih sistema
do poetka 70-tih godina prolog veka. Prenos u digitalnom obliku karakteristian ja za savremene telekomunikacione sisteme.
Kodovanje je postupak kojim se jedan niz simbola (npr. odbiraka signala) zamenjuje drugim nizom simbola, ne obavezno iz istog skupa. Simboli mogu biti brojevi, amplitude jednosmernog
signala, ali najee predstavljaju istovremeno amplitudski i fazno modulisanu sinusoidu trajanja
jednog simbolskog intervala.
Postoji mnogo razliitih varijanti kodovanja. Kao najjednostavniji primer moe da poslui obina numeracija. Ako je broj kvantizacionih nivoa q , svaki nivo moe se redom numerisati brojevima, npr. 0,1,...q 1 ili 1,2,...q , ili q / 2, q / 2 + 1,...q / 2 1 , ili bilo kojom drugom
kombinacijom u kojoj se razlikuje q nivoa (stanja, simbola). Ako posmatramo primer sa slike
2.2.1., ponovljen radi preglednosti na slici 4.3.1., primenom jednostavnog pravila dobijamo
digitalni signal: x( 1) = 2 , x(0) = 1 , x(1) = 3 , x( 2) = 5 , x(3) = 3 ,...
xqn
-1 0 1 2 3 4 5 6
25 < 50 < 26 . Tada se npr. nivo 15 zamenjuje binarnim kdom 001111. Binarni oblik
pogodan je zbog lake raunarske obrade i memorisanja. Osim toga, dva razliita binarna
simbola ( 0 i 1 ) mogu se lako praktino realizovati kao npr. impulsi sa razliitim amplitudama,
fazama ili frekvencijama. Postupak prenosa digitalnog signala detaljno je analiziran u glavi 10.
121
Postoji vie naina da se izabere tip kda. U primeru u tabeli 4.3.1. pokazana su etiri karakteristina binarna kda. U kolonama sa oznakom nivo upisan je redni broj nivoa za koje su kdovi dati sa desne strane.
Tabela 4.3.1. Nekoliko varijanti binarnih kodova
Nivo
7
6
5
4
3
2
1
0
-1
-2
-3
-4
-5
-6
-7
-8
Binarni Grejov
kd
kd
1111
1100
1110
1101
1101
1111
1100
1110
1011
1010
1010
1011
1001
1001
1000
1000
0111
0000
0110
0001
0101
0011
0100
0010
0011
0110
0010
0111
0001
0101
0000
0100
Nivo
7
6
5
4
3
2
1
0
0
-1
-2
-3
-4
-5
-6
-7
Kd
modula
1111
1110
1101
1100
1011
1010
1001
1000
0000
0001
0010
0011
0100
0101
0110
0111
Kd modula sa
inverzijom bita
1010
1011
1000
1001
1110
1111
1100
1101
0101
0110
0111
0110
0001
0000
0011
0010
Binarni i Grejov kd mogu da koduju 16 razliitih nivoa sa 4 bita. Preostala dva kda mogu da
koduju 15 razliitih nivoa jer se za nivo 0 koriste dve razliite kodne rei. Kod kda modula, tri
bita koriste se za kodovanje osam nivoa, od 0 do 7. etvrti bit koristi se za kodovanje znaka
odbirka. Prednost ovog kda lei u tome to kod signala koji esto menjaju znak ne dolazi do
neprekidnih promena vrednosti skoro svih bita, kao kod binarnog kda. Poslednji prikazan kd
odgovara kdu modula, ali su svi biti na parnim poloajima invertovani. Npr. kodna re 1111
pretvorena je inverzijom dve jedinice na poloajima 0 i 2 u kodnu re 1010. Ovakv kd pogodan
je za prenos signala koji esto imaju uzastopne vrednosti jednake nuli pa se kod njih javljaju dugi nizovi nula koji nepovoljno utiu na prenos digitalnog signala.
Kodovanje signala, osim elementarne namene, digitalnog predstavljanja signala, ima i razliite
druge namene. Ovde su ukratko opisani statistiko (entropijsko) i zatitno kodovanje.
Pojam entropije uveden je u poglavlju 1.2. Ako verovatnoa pojavljivanja simbola (tj. razliitih
vrednosti odbiraka) nije ravnomerna, moe se primeniti poseban postupak po kom se verovatnijim vrednostima odbiraka, tj. vrednostima koje se ee javljaju dodeljuje krai niz nula i jedinica. Vrednostima odbiraka koje se retko pojavljuju dodeljuje se dui niz nula i jedinica. Jedan
od postupaka naziva se Hafmanovo kodovanje. U postupku kodovanja treba obezbediti da se
signal moe jednoznano dekodovati, jer bi inae kodovanje bilo besmisleno. Npr. u telefonskom
numerisanju drava, SAD ima pozivni broj 1 i zbog toga ni jedna druga zemlja ne sme da ima
pozivni broj koji poinje sa 1. Problemi koji se javljaju u ovoj vrsti kodovanja nisu jednostavni.
Kodovanje se detaljnije izuava u predmetu Teorija informacija i kodovanja.
Druga interesantna grupa postupaka naziva se zatitno kodovanje. Sutina zatitnog kodovanja
jeste da se, osim bita koji predstavljaju kodovane odbirke diskretizovanog signala (tzv. informacionih bita), prenose i dodatni, tzv. zatitni biti. Sistem koji generie povorku bita sa zatitnim
122
kodovanjem znatno je sloeniji nego sistem bez kodovanja, ali su i poboljanja koja se postiu u
kvalitetu i pouzdanosti prenosa izvanredna. Najjednostavniji primer zatitnog kodovanja naziva
se provera parnosti. Na svaku grupu od N informacionih bita dodaje se po jedan bit ija vrednost zavisi od broja jedinica u grupi informacionih bita. Npr. ako je broj jedinica paran, zatitni
bit ima vrednost 0 , a ako je broj jedinica neparan, zatitni bit ima vrednost 1 . Ovaj jednostavan
postupak omoguuje da se na prijemnoj strani sa velikom verovatnoom otkrije pojava greke u
digitalnom prenosu.
Kod sloenijih sistema zatitnog kodovanja, kod kojih se grupi od N informacionih bita dodaje
vei broj zatitnih bita, pri emu se njihove vrednosti izraunavaju na poseban nain, mnoge
greke nastale u prenosu digitalnog signala mogu se otkriti pa ak i ispraviti. Na primer, ovakav
sistem zatitnog kodovanja pod nazivom cikliko kodovanje, primenjen je u sistemu za prenos
podataka putem radio difuzije, RDS, opisanom u poglavlju 11.5.
(4.4.1)
123
Linearna izoblienja
Pri prenosu signala x(t ) sa spektrom X ( f ) kroz linearni sistem za koji je poznata funkcija
prenosa u obliku H ( f ) = A( f ) e
y (t ) =
H( f ) X( f )e
j 2ft
j ( f )
df ,
(5.1.1)
U poglavlju 3.1. opisani su zahtevi koje sistem sa prenos treba da ispuni da bi prenos bio idealan.
Ako prenos nije idealan, to znai da funkcija prenosa u zahtevanom opsegu uestanosti nema
konstantnu amplitudsku karakteristiku ili nema linearno promenljivu faznu karakteristiku, ili se
obe karakteristike razlikuju od idealnih. Na ovaj nain javljaju se tri varijante linearnih izoblienja: amplitudska, fazna i kombinovana.
Kod amplitudskih linearnih izoblienja, amplitudska karakteristika A( f ) nije idealna (tj. jednaka konstanti u opsegu uestanosti ( 0, f g )). Tada se izlazni signal odreuje metodom uparenih
odjeka. Postupak se sastoji od sledeih koraka:
1) Funkcija prenosa linearnog sistema rastavlja se na moduo i argument, pa je izlazni signal:
fg
y (t ) =
A( f ) e
j 2ft 0
X ( f ) e j 2ft df .
(5.1.2)
fg
124
An e
A( f ) =
2
n f
2 fg
(5.1.3)
n=
1
An =
A( f ) e
2 f g f
jn
2
f
2 fg
df .
(5.1.4)
Gornji izrazi identini su sa definicijama datim u poglavlju o Furijeovom redu, ali je svuda umesto vremena kao promenljiva stavljena uestanost, a umesto periode irina frekvencijskog intervala u kom se vri aproksimacija, 2 f g .
Sada se izlazni signal moe napisati u obliku:
fg
y (t ) =
X ( f ) A( f ) e
j 2f (t t 0 )
df .
(5.1.5a)
fg
y (t ) =
X( f )
n =
n =
An e
fg
An
2
nf
2 fg
e j 2f (t t 0 ) df =
n =
fg
X( f )e
2
nf
2 fg
e j 2f (t t 0 ) df =
fg
fg
An
X( f )e
fg
j 2f (t +
n
t0 )
2 fg
df =
n =
An x(t +
n
t0 ) .
2 fg
(5.1.5b)
Dakle, izlazni signal sadri beskonaan zbir kopija (odjeka) ulaznog signala, pomerenih po vremenskoj osi za n /( 2 f g ) , ( n ceo broj), pri emu uvek postoje parovi za pozitivne i negativne
koeficijente ( n i n ).
Poto su kanjenja esto veoma mala, ukupan efekat svodi se na to da izlazni signal ima oblik
blago razvuenog ulaznog signala. Najjednostavniji primer izveden je u nastavku i pokazan na
slici 5.1.1.
Ako je amplitudska karakteristika linearnog sistema razliita od idealne, ona sigurno ima oblik
parne funkcije uestanosti koja donekle odstupa od konstantne vrednosti. Pretpostavimo da je
odstupanje najjednostavnije mogue, a to znai da odgovara nekom segmentu kosinusoide.
Funkcija prenosa tada se moe opisati izrazom:
(1 + k cos(2fT )) e j 2f
H( f ) =
0
gde je k -konstanta (obino 0 < k < 1 ),
125
f <B,
(5.1.6)
drugde,
1
-perioda kosinusoide koja (u frekvencijskom domeT
( X ( f ) + k X ( f ) cos 2fT ) e j 2f
Y( f ) = H( f ) X( f ) =
f <B,
drugde.
(5.1.7)
Vremenski oblik izlazne funkcije, y (t ) , odreuje se inverznom Furijeovom transformacijom izraza (5.1.7). Postupak je opisan izrazom (5.1.5b). Moe se realizovati i razlaganjem kosinusne
funkcije prema Ojlerovom obrascu i zasebnim izraunavanjem svakog od tri dobijena integrala.
Na kraju se dobije izlazni signal u obliku:
y (t ) = x(t ) +
k
[x(t T ) + x(t + T )] .
2
(5.1.8)
Izlazni signal sastoji se od tri sabirka: ulaznog signala i jednog para njegovih odjeka, nastalih
kao posledica oblika funkcije prenosa. Sva tri sabirka pomereni su na vremenskoj osi za interval
, koji odgovara kanjenju linearnog sistema. Funkcija prenosa opisana izrazom (5.1.6), ulazni
signal x(t ) i odgovarajui izlazni signal, y (t ) , prikazani su na slici 5.1.1.
Treba zapaziti da je osnovna posledica linearnog izoblienja pojava proirivanja izlaznog impulsa u odnosu na irinu ulaznog impulsa. Pri tom se irina spektra signala ne menja.
Slian postupak koristi se i pri odreivanju izlaznog signala uz prisustvo faznih i kombinovanih
linearnih izoblienja. Jedina vanija razlika jeste korienje Tejlorovog reda funkcije:
e jx 1 + jx ,
gde je x =
(5.1.9)
n sin nf ,
n =1
poto se razvoj u frekvencijskom domenu vri nad (neparnom) faznom karakteristikom. Rezultat
je slian, a postupak je detaljno pokazan u reenim zadacima.
Treba takoe istai da se odziv linearnih sistema na periodinu ili prostoperiodinu pobudu
odreuje na nain pokazan u zadatku 3.1.1. Pri tom mogu da se promene amplitude i faze
pojedinih komponenti, ali se uestanosti (tj. poloaj komponenti na frekvencijskoj osi) ne
menjaju.
126
H( f )
1+ k
a)
1
B
( f )
x(t )
y (t )
b)
c)
T +T
t
Nelinearna izoblienja
Nelinearna izoblienja nastaju pri prenosu signala kroz nelinearni sistem. Uoptena analiza nelinearnih izoblienja signala veoma je sloena i obino se ne moe nai u udbenicima. Pojednostavljena analiza, meutim, ilustrativna je i lako se sprovodi na osnovu do sada poznatih osobina signala.
Postoji nekoliko varijanti postupaka za prouavanje nelinearnih izoblienja. Razlikuju se po tipu
ulaznog signala.
Harmonijska izoblienja
Ako je ulazni signal prostoperiodian, mogu se odrediti parametri harmonijskog izoblienja. Neka je ulazni signal dat izrazom:
x = x(t ) = X cos 2f 0t .
(5.1.10)
Izlazni signal se, na osnovu (3.2.3) i trigonometrijskih transformacija, moe napisati u obliku:
(5.1.11)
Definiu se:
- koeficijent ukupnog harmonijskog izoblienja (takoe i klir-faktor, ili THD (engl. Total Harmonic Distortion):
K=
127
(5.1.12)
(u imeniocu se snage viih harmonika obino mogu zanemariti jer su mnogo manje od snage prvog harmonika),
- koeficijent harmonijskog izoblienja n -tog reda:
dn =
Yn2
Y12
Pn
,
P1
(5.1.13)
1
1
1
a Hn = ln [N ], ili a Hn = 10 log [dB] .
2
dn
dn
(5.1.14)
Intermodulaciona izoblienja
Intermodulacioni produkti drugog i treeg reda nastaju kao posledica postojanja kvadratnog
2
K1 cos 2 ( f1 f 2 )t i
(5.1.15)
cos 2 ( f1 f 2 + f 3 )t + cos 2 ( f1 f 2 f 3 )t ]
(5.1.16)
128
y (t ) = x(t ) + h1 x 2 (t ) .
(5.1.17)
U vremenskom domenu oigledno je da je izlazni signal izoblien, jer sadri zbir ulaznog signala
i njegove kvadrirane kopije. U frekvencijskom domenu, spektar izlaznog signala dobija se odreivanjem Furijeove transformacije izraza (5.1.17). Na osnovu osobina Furijeove transformacije
znamo da se spektar kvadratnog lana moe odrediti kao konvolucija spektra ulaznog signala,
X ( f ) , sa samim sobom. Najoiglednija posledica ove konvolucije jeste proirenje spektra sig2
nala. Spektar signala x (t ) dvostruko je iri od spektra signala x(t ) . Dokaz je relativno jednostavan i preputamo ga itaocu.
Ako ulazni signal ima spektar pravougaonog oblika, kao na slici 5.1.2a), spektar izlaznog signala, datog izrazom 5.1.17., skiciran je na slici 5.1.2b). Vidi se da je izoblienje dvostruko: spektar signala je proiren a izgled spektra u originalnom opsegu promenjen.
X( f )
a)
Y( f )
b)
2B
2B
Slika 5.1.2. Spektar ulaznog signala (a) i spektar signala datog izrazom (5.1.17) (b)
U sluaju da nelinearnost sistema sadri vii red od drugog, doi e do znaajnijeg proirenja
spektra, kao i vee promene oblika spektra u intervalu koji odgovara irini spektra ulaznog
signala.
129
rektno, odbijajui se od razliitih prepreka kao to su zgrade, razni objekti, planine i slino. Pri
prenosu kroz kablove sa neusklaenim impedansama, na mestu prijemnika javlja se direktni signal i njegove reflektovane kopije sa razliitim kanjenjima. U svakom od ovih sluajeva moe se
napraviti model sistema za prenos, sastavljen od vie paralelno vezanih kanala, sa razliitim kanjenjima i razliitim slabljenima. Posmatrajmo najjednostavniju varijantu sa dva kanala za prenos, prikazanu na slici 5.1.3.
x(t )
y (t )
H1 ( f ) = e j 2f i
(5.1.18a)
H 2 ( f ) = e j 2f ( + ) .
(5.1.18b)
Ukupna funkcija prenosa data je, prema (3.3.2), zbirom funkcija H1 ( f ) i H 2 ( f ) . Ovaj zbir
moe se transformisati u oblik:
H ( f ) = H1 ( f ) + H 2 ( f ) = e j 2f + e j 2f ( + ) =
= e j 2f (1 + e j 2f ) = e j 2f (1 + cos(2f ) j sin( 2f )) =
2
= 1 + + 2 cos(2f )
sin( 2f )
j 2f + arctg
1
cos( 2f )
+
e
.
(5.1.19)
Funkcija prenosa iz prethodnog izraza ima periodinu amplitudu i periodinu fazu. Ovakav prenos izaziva linearna izoblienja kakva su ve opisana na poetku poglavlja. Ako je 1 , na
uestanostima na kojima je cos(2f ) = 1 , amplitudska karakteristika ima vrednost priblino
jednaku nuli. Ove uestanosti periodino se ponavljaju na frekvencijskoj osi. Za takav kanal kae
se da ima frekvencijski selektivno slabljenje ili feding (engl. Frequency-Selective Fading, Fadeizbledeti, nestati). Pojam feding mogao bi se prevesti kao zamiranje ili nestajanje signala ali se
obino ne prevodi na srpski.
Osim kanala sa frekvencijski selektivnim fedingom, u praksi se esto sreu i kanali ije se osobine menjaju u vremenu. Do ovakvih pojava dolazi, npr. pri prenosu radio signala koji se reflektuju od jonosfere, kao npr. kratki talasi u radio difuziji. Za takve kanale uslovi prostiranja zavise
od meteorolokih uslova, doba dana, kao i od drugih sluajnih faktora. Zbog svega navedenog,
funkcija prenosa takvog signala izaziva sluajno slabljenje signala, promenljivo u vremenu. Ova
pojava naziva se takoe feding. Jedan od najboljih postupaka za potiskivanje sluajnog slabljenja
signala poznat je pod nazivom automatska kontrola pojaanja (AGC, Automatic Gain Control).
130
Automatska kontrola pojaanja moe da koriguje i spore varijacije snage moduliueg signala.
Elektronske komponente kojima se realizuje AGC nisu predmet detaljnog izuavanja u ovom
udbeniku.
H ( f ) = A( f ) e j( f ) .
Amplitudska karakteristika ima oblik:
k
1 + An cos(nf )
A( f ) = n =1
0
= fN ,
drugde,
( f ) = 2ft 0 n sin( nf ) .
n =1
Na ulaz sistema dovodi se signal x(t ) iji je spektar ogranien i nalazi se u opsegu uestanosti
(0 f m )
pri emu je f m < f N . Metodom uparenih odjeka odrediti signal na izlazu sistema
ako je:
a) n = 0 , n = 1, 2,... k ;
b) An = 0 i n << 1, n = 1, 2,... k ;
c) n << 1 i n = An , n = 1, 2,... k .
d) Za k = 1 odrediti i nacrtati signale na izlazu sistema sa uslovima kao pod c).
Reenje:
Funkcija prenosa moe se napisati u obliku:
H ( f ) = 1 + An
n =1
k
j
2
ft
n sin( nf )
n =1
.
cos(nf ) e
( jx )
, u kom je:
131
Uzimanjem samo prva dva lana reda, funkcija prenosa sistema dovodi se u oblik:
H( f ) =
k
k
An jnf k An jnf
n jnf k n jnf j 2ft0
. (1)
e
e
e
= 1 +
+
1 + 2 e
2
2
2
n =1
n =1
n =1
n =1
( f ) = 2ft0 ,
a funkcija prenosa (1) data je izrazom:
An jf (n 2t0 ) k An jf (n + 2t0 )
e
+
e
.
2
2
n =1
n =1
k
H ( f ) = e j 2ft0 +
An
k An
x t t 0 + n +
x t t 0 n .
y (t ) = x(t t 0 ) +
2 n=1 2
2
n=1 2
k
H( f ) = e
j 2ft0
n jf (n 2t0 ) k n jf (n + 2t0 )
+
e
e
.
2
2
n =1
n =1
k
Funkcija prenosa sistema sada ima linearnu amplitudsku ali izoblienu faznu karakteristiku.
Izlazni signal ima oblik:
n
k n
x t t 0 + n
x t t 0 n .
y (t ) = x(t t0 ) +
2 n =1 2
2
n =1 2
k
c) Funkcija prenosa, data izrazom (1), pod uslovom n = An , n = 1,2,...k , nakon mnoenja
i sreivanja ima oblik:
H ( f ) = e j 2ft 0
e j 2ft 0
2
k
k
k k
(An ) e j 2nf + 1
1 + An e jnf +
Ai An e jf (i + n )
4
4 i =1 n =1
n =1
n =1
i n
k (An ) j 2 nf 1 k k
e
+ Ai An e jf (i + n) .
4
4 i =1 n =1
n =1
in
132
k (An )
y (t ) = x(t t 0 ) + An x t t 0 + n +
x(t t 0 + n ) +
2
4
n=1
n =1
2
k (An )
1 k k
(
)
+ Ai A j x t t 0 + i + j
x(t t 0 n )
4 i =1 j =1
2
4
n=1
2
i j
1 k k
Ai A j x t t 0 (i + j ) .
4 i =1 j =1
2
i j
(A1 ) x(t t ) .
(A1 )
y (t ) = x(t t 0 ) + A1 x t t 0 + +
x(t t 0 + )
0
2
4
4
x(t )
y (t )
y = a1 x + a2 x 2 + a3 x 3 ,
gde je: x = x (t ) ulazni signal, y = y (t ) izlazni signal, a koeficijenti imaju vrednosti:
a1 = 10 , a 2 = 0.8 / V i a3 = 0.4 / V 2 .
Na ulaz pojaavaa dovodi se prostoperiodini signal x(t ) = U cos 0t , amplitude U = 1 V .
a) Odrediti koeficijente harmonijskog izoblienja drugog i treeg reda, kao i koeficijent ukupnog
harmonijskog izoblienja.
133
b) Da bi se smanjila nelinearna izoblienja, koristi se balansna ema sa slike 1. Odrediti koeficijent ukupnog harmonijskog izoblienja i uporediti ga sa rezultatom dobijenim pod a).
x(t)
y(t)
- x(t)
A
Slika 1. Balansna ema pojaavaa
Reenje:
a) Izlazni signal ima oblik:
U0 =
1
a 2 U 2 = 0. 4 V ,
2
3
U1 = a1 U + a3 U 3 = 10.3 V ,
4
U2 =
1
a2 U 2 = 0.4 V ,
2
U3 =
1
a3 U 3 = 0.1 V .
4
U 22
d 2 = 2 = 0.0015 ,
U1
d3 =
U 32
U 12
= 9 10 5 ,
a H 2 = 10 log
1
= 28.2 dB ,
d2
a H 3 = 10 log
1
= 40.3 dB ,
d3
K=
U 22 + U 32
U12
= 4 %.
y (t ) = 2 a1 U cos 0t + 2 a3 U 3 cos3 0t .
134
3
U1 = 2a1U + a3U 3 = 20.6V ,
2
1
U 3 = a3U 3 = 0.2V ,
2
K = U 3 U 1 = 1% .
a) sve harmonijske i intermodulacione komponente koje se nalaze u propusnom opsegu posmatranog kanala,
b) koeficijente intermodulacionih produkata u kanalu.
Reenje:
a) Signal na ulazu pojaavaa ima oblik:
y (t ) = a1 {U cos(2f c t + 0 ) + U N cos(2f N t + N )} +
+ a2 {U cos(2f c t + 0 ) + U N cos(2f N t + N )}2 =
= a1 U cos(2f c t + 0 ) + a1 U N cos(2f N t + N ) +
+
a U2 a U2
a2U 2 a2U 2
+
cos(4f c t + 2 0 ) + 2 N + 2 N cos(4f N t + 2 N ) +
2
2
2
2
( a 2 x (t ) ).
135
Zbog uslova f c >> B , izoblienje se nalazi izvan propusnog opsega posmatranog kanala i
predstavlja smetnju u nekom viem kanalu.
Intermodulacione komponente mogu se odrediti u obliku:
d( f c + f N ) =
Pf c + f N
P0
a22U 2U N2
a12U 2
a22U N2
a12
= d ( f c f N ) = 0.01 .
um mikrofona potie od struja koje protiu kroz mikrofon i kad nema korisnog signala,
136
Neki od ovih tipova uma imaju vei a neki manji znaaj. Poseban znaaj u telekomunikacijama
imaju umovi koji po svojoj prirodi imaju osobine sluajnog signala, a takvi su prvenstveno termiki um i um usled efekta same.
Detaljna analiza osobina sluajnog uma veoma je povezana sa teorijom verovatnoe i sa nekim
drugim oblastima koje se ne izuavaju detaljno u poetnim godinama studija. Sa druge strane,
praktian uticaj uma na prenos signala analizira se preko nekoliko standardizovanih i relativno
jednostavnih postupaka, a najkorisniji deo analize odnosi se na prenos digitalnih signala, emu je
posveen itav jedan predmet. Ovde su ukratko navedene samo najznaajnije osobine sluajnog
uma neophodne za razumevanje principa i elementarnu primenu.
um u prenosu signala nastaje u svakoj elektronskoj komponenti sistema, kako u predajniku, tako i u prijemniku. U pojednostavljenom modelu, meutim, smatra se da se um dodaje signalu u
jednoj taki, na ulazu u prijemnik. Ovaj um naziva se beli Gausov (Gauss) um i ima sledee
karakteristike:
- Trenutne vrednosti uma predstavljaju sluajne vrednosti (napona ili struje);
- U statistikom smislu, funkcija gustine verovatnoe (gustina raspodele) trenutnih vrednosti
odgovara Gausovoj raspodeli (odavde potie naziv Gausov um);
- U praksi se nikad ne koriste trenutne vrednosti uma nego njegova snaga. Snaga uma znaajno
zavisi od apsolutne temperature, jer um nastaje usled kretanja molekula i atoma, a to kretanje je
intenzivnije pri viim temperaturama;
- Ne postoji nikakva veza izmeu dve vrednosti uma, bez obzira na vremenski razmak izmeu
trenutaka u kojima se te vrednosti nalaze;
Iz ove poslednje karakteristike slede dva znaajna zakljuka:
1) Ako ne postoji opisana veza izmeu odbiraka, tada je autokorelacija uma za sve vrednosti
vremena jednaka nuli, osim za t = 0 , gde postoji delta impuls.
2) Poto su autokorelacija i spektralna gustina snage (SGS) povezani Furijeovom transformacijom, lako se pokazuje da je SGS Gausovog uma jednaka konstanti. Odavde potie pojam beli
um jer se kod bele svetlosti javlja spektralna gustina snage priblino ravnomerno rasporeena
po svim uestanostima u vidljivom delu spektra.
Zakljuak naveden pod 2) dokazuje se na razne naine. Interesantno je da i u praksi ovakva oso13
Hz , to odgovara
Analitika obrada sluajnog signala mogua je samo u veoma specifinim sluajevima. Jedan od
tih sluajeva javlja se pri proputanju belog Gausovog uma kroz pojasni filtar. Postupak je
detaljno pokazan u zadatku 5.2.1.
Na osnovu ovako pojednostavljenog postupka za opisivanje uma, mogu se nabrojati, bez posebnog dokazivanja, osobine uma koje su dovoljne za razumevanje uticaja uma na prenos signala i za veinu prorauna povezanih sa umom:
137
- U toku prenosa svakom signalu dodaje se um. um je sluajni signal koji se oznaava sa n(t ) .
Znaajna osobina uma jeste spektralna gustina snage (SGS). SGS se oznaava sa p N ( f ) i
jednaka je konstanti na svim uestanostima. Vrednost ove konstante jednaka je [1]:
pN ( f ) = k T = N0 ,
(5.2.1a)
23
N ( f ) = k T / 2 = N0 / 2 .
(5.2.1b)
Na temperaturi od T = 17 C = 290 K , spektralna gustina srednje snage uma jednaka je konstanti koja ima vrednost p N ( f ) = 4 10
21
W / Hz .
10 log
pN ( f )
= 174 dBm / Hz .
1mW
(5.2.2)
PN = kTB = 4000 Hz p N ( f ) = 32 10 18 W .
(5.2.3)
- Kod svih tipova modulacije, na ulazu u prijemnik postavljen je filtar propusnik opsega uestanosti koji ima zadatak da propusti modulisani signal bez oteenja i deo uma koji pri tom
prolazi kroz filtar. um na izlazu iz filtra naziva se uskopojasni Gausov um. SGS uskopojasnog
uma jednaka je:
2
G( f ) = pN ( f ) H ( f ) ,
(5.2.4)
gde je H ( f ) funkcija prenosa linearnog sistema (u ovom sluaju, idealnog pojasnog filtra).
- Da bi se analitiki mogao sprovesti i postupak demodulacije zbira signala i uma, uinjen je jo
jedan korak u analitikom opisu uma. um na izlazu pojasnog fitra moe se predstaviti u tzv.
uskopojasnom obliku kao:
(5.2.5)
138
N0
c ( f ) = s ( f ) =
f < B,
drugde.
(5.2.6)
Srednja vrednost svakog od uskopojasnih signala jednaka je nuli, tj. nc (t ) = n s (t ) = 0 . Analitiki dokaz ispravnosti izraza (5.2.5) i (5.2.6) pokazan je u zadatku 5.2.1. Vremenski oblik signala
nc (t ) i ns (t ) nije poznat a nije ni potreban. Vane osobine ovih signala sadrane su u njihovim
snagama.
- Izraz (5.2.5) podsea na opti oblik modulisanog signala pa se uvodi novi pojam: fazor uma.
Fazor uskopojasnog uma definisan je kao:
n(t ) = nc (t ) + j ns (t ) ,
(5.2.7)
n(t ) = Re n(t ) e j c t .
(5.2.8)
- Kod analognih postupaka modulacije uticaj uma analizira se kroz izraunavanje odnosa snaga
korisnog signala i uma u pojedinim takama u prijemniku. Detalji ovog postupka pokazani su u
poglavljima 8.1.4. i 8.2.4.
- Trenutna vrednost uma nema znaaja kod analognih postupaka modulacije. Meutim, kod digitalnih modulacija, kod kojih se odluivanje o vrednosti signala vri na osnovu vrednosti signala u pojedinim trenucima, uticaj uma odreuje se na potpuno drugi nain. Primenom statistikih
postupaka odreuje se verovatnoa pojavljivanja greke u odluivanju o vrednosti signala. Ovi
prorauni vre se na osnovu trenutne vrednosti signala i funkcije gustine raspodele verovatnoa
uma koji se dodaje signalu.
(1)
nc (t ) = ns (t ) = 0 .
139
nc (t ) i ns (t ) , kao i ukupnu srednju snagu uma n(t ) na izlazu pojasnog filtra (ulaz prijemni-
ka), u taki 1.
b) Odrediti srednju snagu uma i spektralnu gustinu srednje snage uma na izlazu NF filtra (izlaz prijemnika), taka 3.
Reenje:
a) Autokorelaciona funkcija uma datog izrazom (1) odreuje se kao:
1
R N ( ) = lim
T 2T
1
1
= nc (t )nc (t + ) cos c + ns (t )ns (t + ) cos c .
2
2
(2)
1
cos c t cos c (t + ) = lim
cos c t cos c (t + ) dt =
T 2T
T
T
1
1
1
= lim
[cos c (2t + ) + cos c ] dt = cos c ,
T 2T
2
2
T
jer je vrednost prvog integrala konana a imenilac u limesu tei beskonanosti. Za sinusnu
funkciju postupak je veoma slian a rezultat identian.
140
Rc ( ) = nc (t ) nc (t + ) i Rs ( ) = ns (t ) ns (t + ) ,
(3)
R N ( ) =
1
1
Rc ( ) cos c + Rs ( ) cos c .
2
2
(4)
Poto je srednja snaga sluajnog signala jednaka vrednosti autokorelacione funkcije u taki
= 0 , vaie:
R N (0) =
1
1
Rc (0) + Rs (0) .
2
2
(5)
Srednja snaga uskopojasnog uma moe se izraunati i preko spektralne gustine srednje snage:
PN = 2
fc + B
N ( f )df
= 2N0B .
(6)
fc B
Pomou relacija (5) i (6) odreuju se i spektralne gustine snage komponenti nc (t ) i ns (t ) , jer
vai:
B
(7)
(8)
c ( f ) = p Nc = s ( f ) = p Ns = 2 p N = N 0 .
(9)
Slika 2. Spektralna gustina srednje snage uskopojasnog uma (a) i njegovih komponenti (b)
141
1
1
n3 (t ) = nc (t ) cos n s (t ) sin .
2
2
(11)
1
R3 ( ) = lim
T 2T
=
n3 (t ) n3 (t + )dt = n3 (t ) n3 (t + ) =
1
nc (t ) nc (t + ) cos 2 ns (t ) nc (t + ) sin cos
4
].
(12)
R3 ( ) =
1
1
Rc ( ) cos 2 + Rs ( ) sin 2 .
4
4
(13)
R3 (0) =
N
1
1
Rc (0) = Pn3 = P = p N B = 0 B .
4
4
2
(14)
Pn3 = 3 ( f )df = 2 3 ( f ) B .
(15)
3 ( f ) =
pN N0
=
.
2
4
(16)
142
6. KARAKTERISTIKE SIGNALA I
PRENOSNIH MEDIJUMA
6.1. Karakteristike signala
Svi signali koji se danas prenose u telekomunikacijama mogu se svrstati u neki od sledeih
osnovnih tipova signala:
- signali govora i muzike,
- signali slike i
- signali podataka.
Svaki od tipova signala ima parametre na osnovu kojih se projektuju sistemi za njihov prenos. U
ovom poglavlju navedeni su neki od tih parametara.
1
P0 = lim
T 2T
2
s
(
t
)
dt
T
T
(6.1.1)
143
Ponekad se koristi i trenutna snaga signala, p (t ) . To je funkcija koja pokazuje kako se snaga
signala menja u vremenu, a definisana je kao
p (t ) = s 2 (t ) .
(6.1.2)
U svim izrazima ove vrste podrazumeva se da je otpor na kome se oslobaa energija jednak
1 . U tom sluaju nije bitno da li je posmatrani signal po svojoj prirodi napon ili struja.
U telefoniji je usvojeno da na poetku meugradske veze nivo srednje snage iznosi 10 dBm .
- Dinamika signala. Opseg promene nivoa trenutne snage. Dinamika govora iznosi 60 dBm , u
opsegu (10 50 dBm) , a muzikog signala 70 dBm , u opsegu (9 61 dBm) .
Signali slike
Osnovna karakteristika signala slike u TV sistemima jeste velika irina spektra, B = 5 MHz , u
frekvencijskom opsegu (10 Hz 5 MHz) , kao i velika sloenost sistema. Broj linija po slici u
PAL sistemu koji se koristi kod nas i u veem delu Evrope jednak je N = 625 , a broj slika
iznosi 25 u sekundi ( f s = 25Hz) . TV signal je najsloeniji signal u klasinim telekomunikacijama. Za svaku taku u ravni ekrana treba preneti tri podatka: intenzitet, boju i zasienost.
Ustanovljeno je da se bilo koja boja moe dobiti kombinacijama razliitih koliina tri primarne
boje. Najee se koristi RGB sistem sa crvenom (R), zelenom (G) i plavom bojom (B), sa
talasnim duinama 630 nm , 520 nm i 450 nm .
Radi kompatibilnosti kolor sistema sa monohromatskim, umesto tri signala koji predstavljaju navedene primare, prenosi se takoe tri signala:
- luminentni signal koji prenosi ukupnu informaciju o osvetljenosti svake take i
- dva hrominentna signala koji se izraunavaju kao linearne kombinacije (razlike) luminentnog
signala i plavog primara, odnosno luminentnog signala i crvenog primara.
Iz ova tri signala stariji (crno beli) prijemnici koriste samo luminentni deo i prikazuju crno-belu
sliku. Noviji prijemnici kombinacijom tri signala odreuju tri primarne boje za svaku taku na
ekranu i prikazuju sliku u boji. Istovremeni prenos vie signala omoguen je postupkom frekvencijskog multipleksiranja. Ovaj postupak detaljno je opisan u poglavlju 8.1.6., posveenom
viestrukom prenosu signala kod analognih postupaka modulacije.
Signali podataka
Osnovne karakteristike telegrafskih signala i signala podataka jesu:
- Broj elementarnih impulsa po simbolu, N , i duina signalizacionog intervala, T . U telegrafiji
su elementarni impulsi binarni (imaju samo dve vrednosti, 0 i 1 ), a u prenosu podataka mogu
biti i M -arni (imaju M moguih vrednosti).
- Za irinu spektra signala obino se uzima vrednost 1 , gde je irina elementarnog impulsa.
- Brzina signaliziranja jednaka je broju elementarnih impulsa u jedinici vremena V = 1 T ,
a jedinica je baud ili bod ( Bd) . Standardizovane brzine u telegrafiji su 50 Bd i 75 Bd .
144
- Digitalni protok jeste koliina informacija koja se prenese u jedinici vremena. Ako elementarni impuls ima M moguih, jednakoverovatnih vrednosti, digitalni protok je:
Vd = V ld(M ) =
1
ld(M ) ,
T
(6.1.3)
a jedinica je b/s (bita u sekundi). Standardizovani protoci u prenosu podataka obino su celobrojni multipli protoka od Vd = 600 b/s .
Ako se koriste telefonski kanali, najee su digitalni protoci 1200 , 2400 , 4800 i 9600 b/s ,
a poslednjih godina, kao rezultat intenzivnog razvoja tehnologije i teorije informacija, 28800 ,
33600 , pa ak i 57600 b/s .
Oblik spektra signala podataka kao i postupak odreivanja njegove irine detaljno je opisan u
glavi 10. i poglavlju 4.4.
f g ( Hz)
250
300
350
500
2000
3000
3100
3200
3400
3500
P( f g )( mW)
0.04
0.06
0.08
0.14
0.73
0.90
0.91
0.92
0.93
0.94
Odrediti opseg uestanosti, f max f min , minimalne irine, u kom se nalazi 87 % od ukupne
snage govornog signala.
M
~
~
fg
Reenje:
Snaga u taki B zavisi od granine uestanosti filtra i moe se odrediti iz izraza:
fg
P( f g ) =
( f ) df ,
fg
145
gde je ( f ) spektralna gustina snage govornog signala. Vrednosti ove snage date su u tabeli.
Snaga signala u opsegu uestanosti od f1 do f 2 > f1 jednaka je razlici snaga:
P ( f1 , f 2 ) = P ( f 2 ) P ( f1 ) .
Za vrednosti f1 i f 2 date u tabeli moe se odrediti irina opsega f 2 f1 i snaga u tom opsegu,
P ( f1 , f 2 ) . Neke od kombinacija (parova uestanosti f1 i f 2 ) date su u sledeoj tabeli.
f 1 ; f 2 ( Hz)
f 2 f 1 ( Hz)
P ( f 1 , f 2 )( mW)
b)
2h
2h
2b
2b
Slika 1. Analizirane slike TV signala
Reenje:
x = 2bf l t ,
y = 2hf s t ,
(1)
146
E ( x, y ) =
Em , n
m x n y
+
j
b
h
(2)
m = n =
E m ,n
1
=
4b h
m x n y
j
+
b
h
E ( x, y ) e
2b2 h
dx dy .
(3)
0 0
Koristei izraze (1) pomou kojih se prostorne koordinate zamenjuju vremenom (parametarske
jednaine u matematici), osvetljaj E ( x, y ) moe se predstaviti kao funkcija vremena E (t ) .
Dobija se izraz oblika:
E (t ) =
Em,n e j 2 (m f +n f )t .
l
m= n =
Ovaj izraz veoma podsea na Furijeov red, ali sa dvostrukom sumom. Lako se zakljuuje da
signal E (t ) sadri prostoperiodine komponente na uestanostima m f l + n f s , za svaku
kombinaciju celobrojnih vrednosti m i n .
Za sliku 1a. moe se napisati sledei analitiki izraz (na crnim poljima vrednost 0 , na belim 1 ):
1
E ( x, y ) =
0
0 x b i 0 y 2 h,
b x 2 b i 0 y 2 h.
Koeficijenti Furijeovog reda odreuju se prema (3), izraunavanjem dvostrukog integrala. Dobije se izraz oblika:
1 j e j 2 ( 2 m+1) fl t
E (t ) =
.
2 m= 2m + 1
Moe se zapaziti da koeficijent n ne utie na funkciju, to se moglo i oekivati, jer po vertikalnom pravcu (tj. y pravcu) nema promene osvetljenosti. Jednosmerna komponenta jednaka je
1 2 , to je, u stvari, odnos povrine belog (jedinice) prema celokupnoj povrini slike, a perio-
147
dinost postoji samo po promenljivoj x . Koeficijenti Furijeovog reda ine spektar 2-D signala.
Dobijeni rezultat slian je rezultatu kod 1-D funkcija u zadatku 2.3.2. Koeficijenti su prikazani
na slici 2a.
Za sliku 1b. osvetljaj ima neto sloeniji oblik:
E ( x, y ) = 1
0
0 xb i
h y 2 h,
b x 2 b i 0 y h,
drugde.
1 j e j 2 ( 2 n +1) f s t j e j 2 ( 2 m +1) f l t
+
E (t ) =
2 n =
2n + 1
m = 2m + 1
e j 2 [( 2 m+1) fl +( 2 n+1) f s ]t
+ 2
.
m= n= (2m + 1)(2n + 1)
2
Drugi zbir ve je dobijen pri analizi prve slike. Prvi zbir predstavlja koeficijente na multiplima
uestanosti f s i to su koeficijenti koji su ucrtani u okolini koordinatnog poetka. Trei, dvostruki zbir, predstavlja koeficijente koji su na slici 2b. ucrtani u okolini koeficijenata iz drugog zbira.
b) Uestanost linije je f l = 15.625 kHz i to je, osim jednosmerne, jedina komponenta koja se
nalazi u spektru ispod zadate granine uestanosti od 16 kHz . Snaga ove dve komponente
2
1
1
iznosi + 2 0.452 , pa je odnos njihove snage i ukupne snage signala jednak
2
0.452 0.5 = 0.904 . I u ovom sluaju jednosmerna komponenta i prvi harmonik sadre najvei
deo snage signala.
E m, n
a)
m=0
m = 1
m=1
m = 3
3 f l
m=3
fl
fl
2 fl
3 fl
148
b)
E m ,n
m=0
m = 1
m=1
n=1
n=2
m = 3
3 f l
fl
fs
fl
2 fl
m=3
n =1
3 fl
fl + fs
Slika 2. Nastavak
s N (t ) =
N 1
anu (t nT ) .
n =0
odrediti odnos snage u opsegu uestanosti (0,1 T ) prema ukupnoj snazi signala u dva sluaja:
- kada binarnom "1" odgovara a n = U , a binarnom "0" a n = 0 i
- kada binarnom "1" odgovara a n = U , a binarnom "0" a n = U .
c) Odrediti brzinu signaliziranja i digitalni protok ako je T = 10 s .
Reenje:
a) Furijeova transformacija signala s N (t ) ima oblik:
SN ( f ) =
N 1
N 1
n =0
n =0
an u (t nT ) e j 2ft dt = U ( f ) an e j 2nfT ,
149
1
P = U2.
2
U posmatranom opsegu uestanosti (0, 1 T ) nalazi se jednosmerna komponenta sa amplitudom
P1 1 4
= +
0.904 .
P 2 2
Kada binarnom "1" odgovara U , a binarnom "0" odgovara U , snaga signala jednaka je
2
kvadratu amplitude, P = U .
U posmatranom opsegu nalazi se samo prvi harmonik sa amplitudom 4U
P1 =
, i snagom:
U2.
P1
8
= 2 = 0.81 .
P
V=
1
= 100 Bd .
T
Vd =
1
ldM = 100 b s .
T
150
- vazdune vodove,
- simetrine kablove,
- koaksijalne kablove.
Svaki tip fizikog voda ima karakteristike koje se mogu meusobno uporediti i koje odreuju
kvalitet voda. Osnovne karakteristike (osnovni parametri) fizikog voda su sledee:
- slabljenje signala po jedinici duine, a p ,
- irina propusnog opsega, B ,
- kanjenje po jedinici duine, p .
U tabeli 6.2.1. dat je pregled tipinih vrednosti parametara fizikih vodova.
Tabela. 6.2.1. Parametri fizikih vodova
ap (
dB
)
km
vazduni vod
20
simetrini vod
10
koaksijalni kabel 5
B (MHz )
p (
0,1
0,5
100
1000
1000
100
s
km
, njenom polo-
Zbog ovih stavova postoji samo odreen opseg uestanosti koji je upotrebljiv za primenu u telekomunikacijama. Unutar tog opsega izvrena je podela pokazana u tabeli 6.2.2.
U okviru ove podele, svaka sluba (radio difuzija, TV difuzija, mobilna telefonija, funkcionalni
sistemi kao policija, vojska, elektroprivreda, taksi, vodovod, itd.) ima na raspolaganju tano odreen ui opseg uestanosti. Administrativnu kontrolu i odobravanje korienja i zauzetosti frekvencijskog opsega vre nacionalne i meunarodne organizacije. Poznatija meunarodna institucija naziva se ITU (International Telecommunication Union).
151
Po nainu prostiranja, elektromagnetski talasi se dele na jonosferske (HF i delom MF), povrinske (delom MF i LF) i direktne (UHF, VHF). Prema ovoj podeli organizovane su i radio i televizijske slube.
Programi na kratkim i srednjim talasima, zahvaljujui jonosferskom prostiranju kod kog se signali odbijaju od jonosfere i praktino odozgo pokrivaju prostor, imaju veliki domet (vie stotina
pa i preko hiljadu kilometara od predajnika) i naroito dobre uslove prostiranja nou, kada se,
zbog hlaenja atmosfere, jonosferski sloj sputa na manju visinu.
Tabela 6.2.2. Podela opsega uestanosti
Opis
uestanosti
Niske
Dugi talasi
uestanosti
Srednje
Srednji talasi
uestanosti
Visoke
Kratki talasi
uestanosti
Vrlo kratki
Vrlo visoke
talasi
uestanosti
Ultra kratki
Ultra visoke
talasi
uestanosti
Super kratki Super visoke
talasi
uestanosti
Tip talasa
Oznaka
LF
10km-1km
30kHz-300kHz
MF
1km-100m
300kHz-3MHz
HF
100m-10m
3MHz-30MHz
VHF
10m-1m
30MHz-300MHz
UHF
1m-10cm
300MHz-3GHz
SHF
10cm-1cm
3GHz-30GHz
Povrinski talasi (dugi talasi) prate konfiguraciju terena i mogu da preu preko razliitih prepreka. Takoe imaju dobre uslove prostiranja nou. Koriste se za specijalne namene, brodske komunikacije, prenos upravljakih signala (signal tanog vremena), itd. Imaju veoma velik domet.
Direktni talasi uglavnom se koriste za difuziju radio i televizijskih signala. Praktino je neophodno da izmeu predajnika i prijemnika postoji potpuna ili bar delimina optika vidljivost. Domet
direktnih talasa iznosi od nekoliko desetina do maksimalno stotinak kilometara i znaajno zavisi
od konfiguracije terena, kao i instalisane snage predajnika. Ako se neko podruje nalazi u poloaju koji je zaklonjen u odnosu na predajnik, moe se desiti da ima veoma lo prijem signala
bez obzira na malu geografsku udaljenost.
Na veoma visokim uestanostima funkcioniu i satelitski sistemi kod kojih se uglavnom sateliti
nalaze u tzv. geostacionarnoj orbiti, na visini od oko 36000 km, uvek na istom mestu u odnosu
na zemljinu povrinu. Iako su snage predajnika veoma male, slab signal na zemljinoj povrini
prihvata se i pojaava pomou dobro usmerenih tanjirastih prijemnih antena a zatim se vri njegova demodulacija i primena. Postoje i mnoge druge varijante komunikacionih sistema. Primenjeni postupci modulacije i demodulacije signala opisani su u nastavku, u glavama 7., 8. i 10.
152
7. MODULACIJE
Signali koji se dobiju na izlazu predajnika (npr. signali na izlazu mikrofona, kamere i sl.) nisu
sasvim pogodni za prenos. Da bi se njihov prenos omoguio ili olakao, signale treba modifikovati i prilagoditi uslovima prenosa. Postupak prilagoavanja signala uslovima prenosa naziva se
modulacija.
Glava 7. Modulacije
153
154
npr. signal govora) koristi kao moduliui signal. U sloenijim postupcima, ponekad se istovremeno prenosi vie signala istog tipa, ili ak kombinacije razliitih signala. Zbog toga pojam 'moduliui signal' treba koristiti u irem smislu, ne ograniavajui se pri tom na jedan signal.
U savremenim telekomunikacionim sistemima koriste se razliiti tipovi nosilaca. Nosioci mogu
da budu:
- prostoperiodini,
- impulsni i
- sloeni.
Prostoperiodini nosilac
Prostoperiodini nosilac ima oblik:
c(t ) = a cos(2f c t + ) ,
(7.1.1)
sa parametrima:
a amplituda nosioca,
f c uestanost nosioca,
Impulsni nosilac
Ako je nosilac povorka impulsa, tada on ima oblik:
c(t ) = U
v(t k T ) ,
k =
gde su parametri:
U -amplituda impulsa,
T -perioda,
1 t < t < t 2 ,
elementarni impuls,
v(t ) = 1
0 drugde,
= t 2 t1 trajanje impulsa.
(7.1.2)
Glava 7. Modulacije
155
Postoje tri vrste impulsnih modulacija. Modifikacijom parametara impulsnog nosioca, u zavisnosti od moduliueg signala, ostvaruju se:
- impulsna amplitudska modulacija (IAM, engleski naziv Pulse Amplitude Modulation, PAM),
- impulsna modulacija po poloaju (IPM, engleski naziv Pulse Position Modulation, PPM),
- impulsna modulacija po trajanju (ITM, engleski naziv Pulse Duration Modulation, PDM).
Detalji i osobine pojedinih tipova impulsnih modulacija dati su u glavi 8.
Impulsne modulacije, iako u nazivu sadre pojam 'modulacije', u stvari predstavljaju obradu signala i pripremu za prenos u osnovnom opsegu. esto se impulsno modulisani signal koristi kao
moduliui signal za modulacije sa prostoperiodinim nosiocem.
u m (t )
u (t )
v(t )
KANAL
n(t )
c(t )
c(t )
156
um (t ) moduliui signal,
c(t ) nosilac,
u (t ) modulisani signal,
n(t ) um,
v(t ) signal na ulazu u prijemnik,
u d (t ) demodulisani signal.
Cilj prenosa jeste da se na izlazu demodulatora dobije signal u d (t ) koji to priblinije odgovara
moduliuem signalu u m (t ) . U toku prenosa signala, u postupku modulacije i demodulacije, korisnom signalu dodaje se um. Pojam uma i njegove osnovne karakteristike opisani su detaljno u
poglavlju 5.2.
f c uestanost nosioca,
a (t ) =
p 2 (t ) + q 2 (t ) trenutna amplituda,
(t ) = arctg
q (t )
trenutna faza,
p (t )
(7.3.1)
Glava 7. Modulacije
ft =
157
1 d
1 d (t )
[2f c t + (t )] = f c +
.
2 dt
2 dt
(7.3.2)
Trenutna uestanost sastoji se od konstantnog dela, jednakog uestanosti nemodulisanog nosioca, f c , i promenljivog dela f , datog izrazom:
f = f t f c =
1 d (t )
.
2 dt
(7.3.3)
a (t ) = k u m (t ) .
(7.3.4)
(t ) = k um (t ) ,
(7.3.5)
f = k um (t ) .
(7.3.6)
c = a e j .
(7.3.7)
Pojmovi fazor i kompleksni broj veoma su slini. Ako su moduo i argument konstantne veliine,
kao u (7.3.7), tada je fazor jedna taka u kompleksnoj ravni. Prikazana je na slici 7.3.1.
Im
c
1
c = a e j
Re
158
c(t ) = Re c e j 2f c t = a cos(2f c t + ) ,
(7.3.8)
c
- mnoenje sa faktorom e
odgovara krunom kretanju take (kompleksnog broja) c , sa
konstantnom ugaonom brzinom, u smeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu,
u (t ) = a (t ) e j (t ) .
(7.3.9)
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = a (t ) cos(2f c t + (t ) ) .
(7.3.10)
Kao i u sluaju fazora nosioca, i fazor modulisanog signala moe se prikazati u kompleksnoj ravni, ali ne kao taka, nego kao kriva, a ponekad i kao povr, poto su i moduo i argument veliine
koje zavise od vremena. Na slici 7.3.2. prikazan je fazor modulisanog signala u sasvim
uoptenom obliku. Treba zamisliti kako se i moduo i argument menjaju u vremenu i da pri tom
vrh fazora iscrtava neku krivu. U zadatku 7.3.1. pokazano je kako izgleda fazor modulisanog
signala za pojedine tipove modulacija kada je moduliui signal kosinusoida.
Im
a(t )
u (t )
u (t ) = a (t ) e j (t )
(t )
Re
Slika 7.3.2. Fazor modulisanog signala kao kriva u kompleksnoj ravni
Fazor modulisanog signala moe se, kao i svaka kompleksna veliina, osim preko modula i argumenta, prikazati i preko realnog i imaginarnog dela kao:
u (t ) = p (t ) + j q (t ) ,
gde su p (t ) i q (t ) ve spomenute komponente u fazi i kvadraturi.
(7.3.11)
Glava 7. Modulacije
159
U(f)=
u (t ) e
j 2ft
dt =
[ p(t ) + jq(t )] e
j 2ft
dt = P ( f ) + j Q( f ) .
(7.3.12)
Ve na prvi pogled moe se zakljuiti da ovaj spektar ima osobine razliite od spektra realnih
signala. Npr. realni deo spektra U ( f ) ima oblik Re{P ( f )} Im{Q ( f )} i za njega oigledno
ne vai osobina parnosti, poto je Im{ Q( f )} neparan. Poto se kompleksne funkcije relativno
retko koriste, detaljan opis osobina njihove FT obino se ne daje u literaturi.
Analitiki signal
Poseban znaaj u modulacionim postupcima imaju signali kod kojih izmeu realnog i imaginarnog dela postoji veza izraena sledeom jednainom:
q (t ) = p (t ) =
p ( )
d .
t
1
(7.3.13)
Ova veza naziva se Hilbertova transformacija. U izrazu (7.3.13) moe se prepoznati konvolucija
izmeu dve funkcije: p (t ) i
1
. Konvolucija u vremenskom domenu pokazuje da se radi o lit
Q( f ) = H ( f ) P( f ) = j sign( f ) P( f ) ,
(7.3.14)
f > 0,
1
sign( f ) = 0 f = 0,
1 f < 0.
(7.3.15)
Signali kod kojih postoji veza opisana izrazima (7.3.13) i (7.3.14) nazivaju se analitiki signali.
Njihova primena vezana je za posebnu vrstu amplitudske modulacije, nazvanu AM-1BO (amplitudska modulacija sa jednim bonim opsegom). Detaljnije su opisani u poglavlju 8.1.1.
160
Polazi se od prvog dela izraza (7.3.10). Kod kompleksnih funkcija uvek se realni deo moe odrediti kao polovina zbira funkcije i njene konjugovano-kompleksne vrednosti:
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t =
1
u (t ) e j 2f c t + u (t ) e j 2f c t
2
(7.3.16)
1
j 2f c t
j 2ft
U ( f ) = u (t ) e
e
dt + u (t ) e j 2f c t e j 2ft dt =
2
1
1
j 2 ( f f c )t
u (t ) e
dt + u (t ) e j 2 ( f f c )t dt =
2
2
1
1
U ( f f c ) + U ( f f c ) .
2
2
(7.3.17)
Izraz (7.3.17) pokazuje vezu izmeu spektra modulisanog signala i spektra fazora. Ako je spektar fazora poznat, tada se spektar modulisanog signala dobija sabiranjem dve komponente: spektra fazora pomerenog udesno i spektra fazora rotiranog, konjugovanog i pomerenog ulevo. Ako
je spektar fazora modulisanog signala ogranien na frekvencijski opseg (0, B ) i ako je f c > B ,
opisani sabirci ne preklapaju se na frekvencijskoj osi. Tipian primer prikazan je na slici 7.3.3.
U( f )
1
a)
U( f )
b)
1/2
-fc-B
-fc
-fc+B
fc-B
fc
fc+B
U( f ) =
1
1
U ( f fc ) + U ( f + fc ) .
2
2
(7.3.18)
Glava 7. Modulacije
161
Prema izrazu (7.3.18), spektar modulisanog signala dobija se pomeranjem spektra fazora ulevo i
udesno za f c i sabiranjem pomerenih funkcija.
Kod tipova modulacije kod kojih fazor modulisanog signala nije realan, navedeno pojednostavljenje ne vai.
Na osnovu izraza pokazanih u ovom poglavlju, formirana je blok ema sistema za prenos koja
sadri blokove za realizaciju svih vrsta modulacija sa prostoperiodinim nosiocem. Prikazana je
na slici 7.3.4.
P
u m (t )
p(t )
cos c t
q (t )
sin c t
x(t )
v(t )
w(t )
u (t )
PF
NF
2 cos c t
ud (t )
y (t )
n(t )
NF
2 sin c t
Slika 7.3.4. Opta blok ema sistema za prenos signala sa modulacijom i demodulacijom
ema se zasniva na kvadraturnoj predstavi modulisanog signala. Na slici su koriene sledee
oznake:
u m (t ) - moduliui signal;
P i Q - linenarni ili nelinearni sistemi koji, zavisno od tipa modulacije, realizuju modulaciju;
162
Reenje:
Prema izrazu (7.3.1), modulisani signal moe se napisati u obliku u kom se prepoznaju kvadraturne komponente modulacionog zakona:
u (t ) = p (t ) cos c t q (t ) sin c t .
Blok ema kvadraturnog modulatora, tj. modulatora koji realizuje modulaciju prema prethodnom
izrazu, prikazana je na slici 1.
Ako je f c >> f m , modulisani signal moe se posmatrati kao prostoperiodian signal iji je
fazor:
p(m)
cosct
m(t)
/2
u(t)
q(m)
m (t ) = sin 2f mt .
Glava 7. Modulacije
163
q
a)
b)
c)
0.5
-1
Slika 2. Fazor modulisanog signala za (a) KAM, (b) AM-2BO i (c) AM-1BO
Odrediti trenutnu amplitudu i fazu fazora AM 1BO signala u sluajevima kada je moduliui
signal:
a)
u m (t ) = U m cos m t ,
b)
U m
u m (t ) =
0
1
,
2 fm
drugde,
Reenje:
AM 1BO signal sa gornjim bonim opsegom ima komponente u fazi i kvadraturi:
p (t ) = u m (t ) i q (t ) = u m (t ) .
Na osnovu izraza (7.3.1) moe se odrediti trenutna amplituda fazora modulisanog signala:
u m (t )
.
u m (t )
u m (t ) =
1
2 fm
1
2 fm
Um
d
.
t
164
fm
2
t
Um
1 + 2 f mt
d
d U m
lim
+
,
u m (t ) =
ln
=
0 1 t t + t
1 2 f mt
2 fm
u m (t ) =
Um
1
2 fm
1
2 fm
1 + 2 f mt
d U m
.
=
ln
t
1 2 f mt
Na slici 1. prikazan je pravougaoni impuls i njegova Hilbertova transformacija. Trenutna amplituda AM-1BO signala ima oblik:
1 + 2 f mt
Um
ln
1 2 f mt
a (t ) =
1 2 1 + 2 f mt
U m 1 + 2 ln 1 2 f t
m
t >
1
,
2 fm
1
,
2 fm
a trenutna faza:
1 1 + 2 f mt
(t ) = arctg ln
1 2 f m t
t<
1
,
2 fm
t <
1
,
2 fm
t>
1
.
2 fm
Glava 7. Modulacije
165
y1 (t )
x1 (t )
cos ct
sin ct
x2 (t )
H( f )
2 cos ct
fm
2 sin ct
fm
Slika 1. Opti model sistema sa modulacijom
y2 (t )
166
Reenje:
j c t
h(t ) = H ( f )e j 2ft df ,
y (t ) =
x(t )h( )d ,
j c t
},
v(t ) =
x(t )he ( )d ,
he (t ) = h(t )e j c t .
Ovom odzivu odgovara i ekvivalentna NF prenosna karakteristika sistema:
H e ( f ) = F{he (t )} = H ( f + f c ) .
Lako se pokazuje da vai:
y1 (t ) = Re{v(t )} i y2 (t ) = Im{v(t )} .
Na osnovu ovih izraza moe se nacrtati ekvivalentni NF sistem za prenos u kom figuriu kompleksni signali (slika 2).
y1 (t ) = Ax1 (t t 0 ) i y 2 (t ) = Ax2 (t t 0 ) ,
gde je A konstanta (pojaanje ili slabljenje), a t0 kanjenje signala. Ovaj uslov moe se izraziti
i preko kompleksnih signala kao y (t ) = A x(t t 0 ) , iz ega sledi da ekvivalentna NF funkcija
prenosa mora zadovoljavati uslov:
H e ( f ) = H ( f + f c ) = Ae jt0 , za f f m .
167
8. MODULACIJE SA
PROSTOPERIODINIM NOSIOCEM
Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem, spomenute u prethodnoj glavi, nazivaju se i analogne modulacije. U ovoj glavi detaljno su opisane amplitudske modulacije, ugaone modulacije,
kao i uticaj uma, linearnih i nelinearnih izoblienja na prenos signala korienjem ovog tipa
modulacija.
AM-2BO
Kod amplitudske modulacije sa dva bona opsega prenosi se jedan moduliui signal, u m (t ) , a
fazor modulisanog signala dat je izrazom:
168
u (t ) = k um (t ) .
(8.1.1)
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t
} = k u
m (t ) cos
(2f ct ) .
(8.1.2)
Na slici 8.1.1. prikazan je moduliui signal, nemodulisani nosilac, kao i modulisani signal i
uvean detalj na kom je prikazana pojava nazvana skok faze: na mestu gde moduliui signal
menja znak, dolazi do promene znaka nosioca pa se stie utisak da dve uzastopne poluperiode
nosioca imaju isti znak, ili da se u toku jedne stvarne javljaju dve skraene poluperiode.
uc (t )
u m (t )
a)
b)
u (t )
t
c)
d)
U ( f ) = F { u (t )} =
k um (t ) e
j 2ft
dt = k U m ( f ) ,
(8.1.3)
a spektar modulisanog signala, prema (7.3.16) i (7.3.17) (poto je fazor modulisanog signala realan signal pa je pojednostavljenje mogue):
U( f ) =
1
1
1
U ( f f c ) + U ( f + f c ) = k [U m ( f f c ) + U m ( f + f c )] .
2
2
2
(8.1.4)
169
irina spektra modulisanog signala, posmatrana samo za pozitivne uestanosti, jednaka je dvostrukoj irini spektra moduliueg signala. Poto oba bona opsega praktino imaju isti sadraj,
njihov istovremeni prenos nije sasvim racionalan sa aspekta zauzetosti frekvencijskog opsega.
injenica da se kod AM-2BO praktino prenosi dvostruko vie informacija o signalu nego to je
to neophodno predstavlja jedan od nedostataka inae veoma jednostavnog modulacionog postupka.
Na slici 8.1.2.a) prikazan je spektar moduliueg signala. Spektar fazora modulisanog signala
ima isti oblik kao i kod moduliueg signala, prema izrazu (8.1.3). Jedina razlika je konstanta k
za koju je ovde pretpostavljeno da je k = 1 . Spektar modulisanog signala prikazan je na slici
8.1.2.b). Oblik spektra prikazanog na slici izabran je tako da nema izraene komponente na niskim uestanostima i da opada prema maksimalnoj uestanosti.
U m ( f ), U ( f )
a)
U( f )
b)
1/2
-fc-B
-fc
-fc+B
fc-B
fc
fc+B
Primer.
k
[cos( c + m )t + cos( c m )t ].
2
Um ( f )
U( f )
a)
b)
fm
fm
fc fm
fc + fm
fc fm
fc + fm
170
KAM
Kod konvencionalne amplitudske modulacije prenosi se jedan moduliui signal, u m (t ) . Zbog
razloga koji e biti objanjeni kod demodulacije KAM signala, moduliuem signalu dodaje se
nosilac pa je fazor modulisanog signala dat izrazom:
u (t ) = U c + k u m (t ) ,
(8.1.5)
pod uslovom:
U c k um (t ) max .
(8.1.6)
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = U c cos(2f c t ) + k um (t ) cos(2f c t ) .
(8.1.7)
m(t ) =
u m (t )
.
um (t ) max
(8.1.8)
m0 =
k u m (t ) max
Uc
(8.1.9)
naziva se indeks modulacije. Kao posledica uslova (8.1.6), sigurno je m0 1 . Uz uvoenje izraza (8.1.8) i (8.1.9) u (8.1.7), modulisani signal ima oblik:
u (t ) = U c (1 + m0 m(t ) ) cos(2f c t ) .
(8.1.10)
Izraz (8.1.10) objanjava zato je bio neophodan uslov (8.1.6). Samo u tom sluaju moduo kosinusoide je nenegativna veliina, a to je neophodan uslov za jednostavnu demodulaciju KAM
modulisanog signala. Ako uslov (8.1.6) nije zadovoljen, dolazi do tzv. premodulacije.
Fazor modulisanog signala kod KAM modulacije moe se napisati u obliku:
u (t ) = U c (1 + m0 m(t ) ) .
(8.1.11)
171
Na slici 8.1.4. prikazan je moduliui signal, nemodulisani nosilac, kao i modulisani signal kod
KAM modulacije. Pokazana su dva sluaja, sa vrednostima indeksa modulacije m0 = 50 % i
m0 = 100 % . Na slici se vidi kako indeks modulacije utie na intenzitet promene trenutne am-
plitude.
uc (t )
u m (t )
t
a)
b)
u (t )
u (t )
t
c)
t
d)
U ( f ) = F { u (t )} = U c ( f ) + k U m ( f ) ,
(8.1.12)
a spektar modulisanog signala, prema (7.3.16) i (7.3.17) (poto je fazor modulisanog signala realna funkcija pa je pojednostavljenje mogue):
U( f ) =
1
[U c ( f f c ) + U c ( f + f c ) + k U m ( f f c ) + k U m ( f + f c )] .
2
(8.1.13)
Poreenjem izraza (8.1.13) i (8.1.4) vidi se da je spektar KAM signala jednak spektru AM2BO signala sa dodatim prostoperiodinim nosiocem. Ponovo je irina spektra modulisanog
signala dvostruko ira od spektra moduliueg signala.
Na slici 8.1.5. prikazan je spektar moduliueg signala, spektar fazora modulisanog signala i spektar modulisanog signala kod KAM modulacije.
172
Um ( f )
U( f )
-B
-B
a)
b)
U( f )
1/2
-fc-B
-fc
-fc+B
fc-B
fc
fc+B
c)
Slika 8.1.5. Spektri signala kod KAM modulacije: moduliueg signala (a),
fazora modulisanog signala (b) i modulisanog signala (c)
Primer.
Neka je u m (t ) = cos mt . Tada je KAM modulisani signal, sa indeksom modulacije m0 , dat
izrazom:
u (t ) = U (1 + m0 cos mt ) cos c t =
= U cos c t +
U m0
[cos( c + m )t + cos( c m )t ].
2
Spektar moduliueg i modulisanog signala prikazan je na slici 8.1.6. U odnosu na spektar signala dobijenog AM-2BO modulacijom moe se zapaziti da spektar KAM signala sadri dva dodatna delta impulsa na uestanostima f c . Ovi impulsi odgovaraju prostoperiodinom nosiocu.
Postojanje prostoperiodinog nosioca poveava trokove u eksploataciji sistema jer poveava
snagu signala koji treba preneti (emitovati), ali znatno olakava postupak demodulacije:
U( f )
Um ( f )
a)
b)
fm
fm
fc fm
fc + fm
fc fm
fc + fm
173
AM-1BO
Modulacija tipa AM-1BO razvijena je sa ciljem da se optimalno iskoristi frekvencijski opseg koji stoji na raspolaganju. Cilj postupka jeste da se eliminie jedan od dva bona opsega kod AM2BO modulacije, jer oni prenose istu informaciju. Postoje dve varijante AM-1BO modulacije, sa
gornjim i donjim bonim opsegom. Fazor modulisanog signala ima oblik:
)
u (t ) = k u m (t ) j k u m (t ) ,
(8.1.14)
)
gde je u m (t ) Hilbertova transformacija moduliueg signala. Hilbertova transformacija je linearan postupak, definisan i objanjen u glavi 7, izrazima (7.3.13) i (7.3.14). Pozitivan znak odgovara modulaciji sa gornjim, a negativan modulaciji sa donjim bonim opsegom.
Fazor AM-1BO signala ima jednostran spektar. Ova tvrdnja lako se dokazuje u frekvencijskom
domenu, tako to se definicioni izraz (7.3.14) uvrsti u Furijeovu transformaciju izraza (8.1.14).
Dobije se:
)
U ( f ) = k U m ( f ) j U m ( f ) = k [U m ( f ) j ( j sign( f )) U m ( f )] =
2 k U m ( f )
= k U m ( f ) [1 sign( f )] =
0
2 k U m ( f )
f > 0,
f < 0,
( znak + )
(8.1.15)
f > 0,
f < 0,
( znak )
Um( f )
U( f )
1
-B
a)
b)
U( f )
1/2
-fc-B
-fc
fc
fc+B
c)
Slika 8.1.7. Spektri signala kod AM-1BO modulacije: moduliueg signala (a),
fazora modulisanog signala (b) i modulisanog signala (c)
174
)
u (t ) = Re u (t ) e j c t = Re [k u m (t ) j k um (t )] e j c t =
)
= k um (t ) cos c t m k um (t ) sin c t .
(8.1.16)
2
U prethodnom izrazu treba zapaziti da, usled mnoenja drugog sabirka sa j = 1 , znak ()
odgovara prenosu gornjeg bonog opsega, a znak (+ ) prenosu donjeg bonog opsega, suprotno
od znaka u fazoru modulisanog signala.
Primer.
Neka je u m (t ) = cos mt . Tada je AM-1BO modulisani signal, sa gornjim bonim opsegom,
dat izrazom
U( f )
Um ( f )
a)
b)
fm
fm
fc fm
fc + fm
AM-NBO
Praktina realizacija modulacije sa jednim bonim opsegom nije jednostavna, a za signale koji
sadre izraenu jednosmernu komponentu nije ni pogodna. Zbog toga je razvijen postupak koji
predstavlja kompromis izmeu AM-2BO i AM-1BO.
Ideja AM-NBO najlake se moe objasniti grafiki. Izmeu dve krajnosti (cela dva bona opsega
kod AM-2BO i samo jednog bonog opsega kod AM-1BO), moe se preneti jedan boni opseg i
deo drugog. Iz razloga koji e biti sasvim jasni nakon objanjenja postupka demodulacije, boni
opseg koji se prenosi ceo (po irini) mora da bude delimino oteen. Na slici 8.1.9. prikazan je
spektar AM-2BO signala i konture funkcije prenosa linearnog sistema H NBO ( f ) koji na svom
izlazu daje signal sa nesimetrinim bonim opsegom.
Sa slike 8.1.9. vidi se da je irina spektra modulisanog signala jednaka (1 + b) f max , gde je
f max irina spektra moduliueg signala, a za konstantu b vai 0.1 < b < 0.3 .
175
Um ( f )
1
a)
-B
U( f )
b)
1/2
-fc-B
-fc
-fc+B
fc-B
fc
fc+B
fc
fc+B
H( f )
c)
1
1/2
-fc-B
-fc
U( f ) H( f )
d)
1/2
-fc-B
-fc
fc
fc+B
Slika 8.1.9. Spektar AM-NBO signala: moduliui signal (a), spektar AM-2BO (b),
funkcija prenosa filtra za NBO modulaciju (c) i spektar modulisanog signala (d)
Detaljan analitiki opis postupka NBO modulacije izlazi izvan domena ovog udbenika. Dati su
samo rezultati. Fazor modulisanog signala dat je izrazom:
u (t ) = k u m (t ) + j k u m1 (t ) ,
(8.1.17)
gde je u m1 (t ) signal koji je nastao proputanjem moduliueg signala u m (t ) kroz linearni sistem koji ima osobine sline Hilbertovoj transformaciji, ali takve da su lake ostvarive u praksi.
Modulisani signal ima oblik:
u = k u m (t ) cos c t k u m1 (t ) sin c t .
(8.1.18)
Primer.
Neka je u m (t ) = cos mt . Oblik spektra AM-NBO modulisanog signala zavisi od toga da li je
f m < b f max ili f m b f max . U prvom sluaju, spektar modulisanog signala veoma lii na
spektar AM-2BO signala, pokazan na slici 8.1.3., ali komponente na f c + f m i f c f m imaju
176
razliite amplitude. U drugom sluaju, spektar modulisanog signala potpuno odgovara spektru
AM-1BO signala, prikazanom na slici 8.1.8.
QAM
Kvadraturna amplitudska modulacija zasnovana je na kvadraturnoj predstavi signala i injenici
da se iz zbira sinusoide i kosinusoide, na istoj uestanosti, zbog fazne razlike od / 2 , teoretski
bez ikakvih problema moe izdvojiti bilo koji od ta dva signala.
Praktino, QAM predstavlja AM-2BO modulaciju koja sadri dve komponente, sa kosinusnim i
sa sinusnim nosiocem.
Zajedno sa ve poznatim AM-2BO signalom sa kosinusnim nosiocem, prenosi se jo jedan signal, jednake irine spektra, sa nosiocem koji je pomeren u odnosu na prethodni za / 2 , odnosno jednak je sinusnoj funkciji. Po ekonominosti zauzimanja spektra, QAM odgovara modulaciji
sa jednim bonim opsegom, ali ima nedostatak da istovremeno prenosi dva signala, to nije uvek
pogodno. Fazor modulisanog signala dat je izrazom:
u (t ) = um1 (t ) + j um 2 (t ) ,
(8.1.19)
u (t ) = Re u (t ) e j c t = u m1 (t ) cos c t u m 2 (t ) sin c t .
(8.1.20)
Na slici 8.1.10. prikazan je spektar dva moduliua signala. Na slici 8.1.11. prikazan je spektar
fazora modulisanog signala, a na slici 8.1.12. spektar modulisanog signala.
U m2 ( f )
U m1 ( f )
a)
b)
-B
-B
Slika 8.1.10. Spektri moduliuih signala kod QAM modulacije: (a) i (b)
Re U ( f )
-B
Im U ( f )
177
1/2
-fc-B
-fc
-fc+B 1/2
fc-B
fc
fc+B
Im{ U ( f ) }
Slika 8.1.12. Spektar QAM modulisanog signala
8.1.2. AM modulatori
Kod svih tipova amplitudskih modulacija potrebno je izvriti mnoenje dva signala, moduliueg
(sadri poruku) i nosioca (omoguuje prenos). Kod nekih tipova modulacije (AM-1BO, AMNBO) potrebno je izvriti i jo neke dodatne postupke za obradu signala.
Po nainu realizacije osnovne operacije u AM modulatorima, mnoenja dva signala, modulatori
se mogu podeliti u tri osnovne grupe:
- modulatori sa mnoaima,
- modulatori sa nelinearnim kolima,
- modulatori sa prekidakim kolima.
Modulatori sa mnoaima
Da bi se realizovao AM signal, potrebno je pomnoiti dva signala. Prema (8.1.2) to su signali
u m (t ) i cos 2f c t . Blok ema ureaja prikazana je na slici 8.1.13.
um1 (t )
NF
u m (t )
u (t )
cos ct
Slika 8.1.13. Blok ema AM modulatora sa mnoaem
NF filtar na ulazu ima zadatak da ulazni signal u m1 (t ) frekvencijski uoblii tako da spektar signala u m (t ) zauzima ogranieni opseg irine B . Ovo ograniavanje spektra neophodno je da bi
se eliminisali potencijalni problemi koji mogu da nastanu zbog prevelike i ponekad nedovoljno
kontrolisane irine spektra moduliueg signala.
178
Mnoa dva signala je analogni elektronski sklop koji ima dva ulazna signala i jedan izlazni signal. Izlazni signal jednak je proizvodu ulaznih. Iako formalno veoma jednostavan, analogni mnoa nije jednostavan za praktinu realizaciju. Postoje razne varijate mnoaa, uglavnom realizovanih sa operacionim pojaavaima i drugim aktivnim kolima. Detalji realizacije sa elektronskim
komponentama nisu tema ovog udbenika. Zainteresovani itaoci mogu detalje pronai u udbenicima i prirunicima iz praktine elektronike.
uo (t ) = a1 ui (t ) + a2 ui2 (t ) ,
(8.1.21)
tada izlazni signal uo (t ) (indeks o potie od engl. Output) posle kvadriranja binoma sadri i sabirak oblika k u m (t ) cos c t , u kom se moe prepoznati AM-2BO modulisani signal. Izdvajanje ovog sabirka iz zbira nastalog izraunavanjem izraza (8.1.21) realizuje se pomou filtra
propusnika opsega uestanosti. Detalji ovog postupka pokazani su u zadacima 8.1.1. i 8.1.5.
T
T
< t < , vai sledea
2
2
u m (t ) t < ,
v(t ) =
2
0
drugde.
(8.1.22)
um1 (t )
NF
u (t )
um (t )
P
PF
T
i ako se uvede po2
179
C (1,0) =
x(t n T ) ,
(8.1.23)
n =
1
x(t ) =
0
T
,
4
drugde.
t <
(8.1.24)
Funkcija C (1,0) naziva se prekidaka funkcija. Sada se signal v(t ) moe napisati u obliku:
v(t ) = um (t ) C (1,0) .
(8.1.25)
Periodina funkcija C (1,0) moe se razviti u Furijeov red. Detalji su pokazani u zadatku (2.3.2),
za =
T
. Signal sadri samo neparne harmonike, a koeficijenti imaju vrednosti:
2
n
sin
1
2
Xn =
n
2
2
(1) k
=
(2k + 1)
0
n = 2k + 1,
(8.1.26)
n = 2k .
Ranije je pokazano da spektar periodinog signala sadri delta impulse na uestanostima svojih
harmonika. Ako se jo iskoristi osobina FT po kojoj je spektar proizvoda dva signala jednak konvoluciji njihovih spektara, dobija se spektar modulisanog signala u obliku:
V( f ) =
1
(1) k
U m ( f ) +
[U m ( f (2k + 1) f c ) + U m ( f + (2k + 1) f c )],
2
+
(
2
k
1
)
k =0
(8.1.27)
gde je f c = 1 / T . Ako se ovaj izraz uporedi sa (4.1.5), vidi se da meu njima postoji velika
slinost. Na neparnim multiplima osnovne uestanosti nalaze se translirane kopije spektra osnovnog signala. Sabirak za k = 0 u vremenskom domenu odgovara proizvodu prvog harmonika periodinog signala i moduliueg signala, ba kao kod AM-2BO signala. Ovaj sabirak moe se izdvojiti pomou filtra propusnika opsega uestanosti.
Za razliku od postupka odabiranja, gde je cilj obrade prenos kompletnog signala sa to manje odbiraka, kod modulacije je cilj obrade pomeranje spektra ulaznog signala na uestanost nosioca,
f c = 1 / T , pa se perioda prekidake funkcije (ujedno i perioda odabiranja) bira prema tim zahtevima. Naravno, i ovde mora da bude zadovoljen i uslov teoreme o odabiranju koji, sa prilagoenim oznakama, glasi: f c > 2 f max .
Kao prekidaki elementi u modulatoru esto se koriste diode i kontrolni napon koji upravlja njihovim otvaranjem i zatvaranjem. Detalji postupka za projektovanje ove vrste modulatora pokazani su u zadacima 8.1.3. i 8.1.4.
180
Hilbertova transformacija
U poglavlju 7.3. uveden je pojam analitikog signala kao signala kod kog je imaginarni deo jednak Hilbertovoj transformaciji realnog dela. U poglavlju 8.1.1. detaljno je opisan analitiki postupak za odreivanje spektra modulisanog signala. Praktina realizacija Hilbertove transformacije, meutim, nije jednostavna. U teoriji Furijeove transformacije pokazano je da su moduo i argument funkcije prenosa linenarnih sistema koji se mogu praktino realizovati meusobno povezane i da se ne mogu nezavisno odreivati, onako kako je to uraeno izrazima (7.3.14) i
(7.3.15). Kod funkcije prenosa Hilbertovog sklopa H ( f ) = j sign( f ) moduo je jednak jedinici a argument ima vrednost / 2 za f > 0 a / 2 za f < 0 , ali se takav sklop ne moe
praktino realizovati. Osnovna osobina Hilbertove transformacije jeste da su snage (energije)
signala i njegove transformacije meusobno jednake, zbog toga to je H ( f ) = 1 na svim
uestanostima, osim za f = 0 .
Postoji tri naina za praktinu realizaciju AM-1BO modulacije.
Prvi nain moe se opisati kao modulacija sa pojasnim filtrom. Najbolje se objanjava grafiki,
poreenjem slika 8.1.2b i 8.1.7c. Nakon AM-2BO modulacije, potrebno je eliminisati jedn, npr.
donji boni opseg. To znai da signal iji je spektar prikazan na slici 8.1.2b treba propustiti kroz
pojasni filtar sa graninim uestanostima f d = f c i f g = f c + B . Da bi se pravilno odvojio
donji boni opseg od gornjeg, filtar treba da bude to blii idealnom, to se ne moe uvek lako
realizovati. Za praktino ostvarive filtre neophodno je da izmeu DBO i GBO postoji odreeni
razmak koji e omoguiti da se odvajanje ostvari bez oteenja signala. Npr. u postupcima modulacije telefonskog signala iji spektar zauzima opseg (300 3400 Hz ) , nakon AM-2BO modulacije razmak je irok 600 Hz jer govorni signal koji se prenosi u telefoniji ne sadri komponente u opsegu (0 300 Hz ) .
Drugi nain AM-1BO zasnovan je na primeni sklopova za pomeranje faze. Pri tom se ostvaruje
aproksimacija Hilbertove transformacije. Dva primera ovog tipa modulatora pokazani su u zadatku 8.1.6.
Trei nain AM-1BO modulacije poznat je pod nazivom Vejverov (Weaver) modulator. Njegova
je struktura veoma sloena. Detaljno je opisan u [1].
8.1.3. AM demodulatori
Postupak demodulacije podrazumeva izdvajanje signala u m (t ) iz modulisanog signala u (t ) .
Prema (8.1.2), do moduliueg signala moglo bi se doi deljenjem modulisanog signala signalom
cos c t . Deljenje, meutim, nije prihvatljiva raunska operacija kada su signali u pitanju pa se
demodulacija mora realizovati na drugi nain.
Sinhrona demodulacija
Iz opisa modulacionih postupaka, prema (8.1.4), poznato je da se mnoenje sa prostoperiodinim
nosiocem u frekvencijskom domenu manifestuje kao pomeranje spektra ulevo i udesno za ue-
181
stanost nosioca. Lako se zakljuuje da i mnoenje modulisanog signala sa prostoperiodinim nosiocem (naziva se i lokalni nosilac) u demodulatoru daje isti rezultat. Pri tom e se komponente
signala pojaviti na nultoj uestanosti, kao i na uestanostima 2 f c . Blok ema demodulatora
prikazana je na slici 8.1.15. Ovaj tip demodulatora naziva se sinhroni ili koherentni demodulator.
Spektar signala nakon mnoenja sa lokalnim nosiocem prikazan je na slici 8.1.16.
u (t )
v(t )
PF
NF
u m (t )
2 cos ct
Slika 8.1.15. Blok ema sinhronog demodulatora
V( f )
2 fc
2 fc
(8.1.28)
Da bi se iz signala v(t ) izdvojio moduliui signal, u m (t ) , treba eliminisati komponente na visokim uestanostima, to se lako postie proputanjem signala kroz NF filtar.
Demodulisani signal, u d (t ) , posle eliminacije komponenti na visokim uestanostima, jednak je
moduliuem signalu:
u d (t ) = u m (t ) .
(8.1.29)
Zadatak pojasnog filtra na ulazu u demodulator jeste da propusti bez izoblienja modulisani signal, a da pri tom eliminie sve komponente (prvenstveno um i druge signale) koje se nalaze na
uestanostima u neposrednoj okolini modulisanog signala. Pravo znaenje bie objanjeno u poglavlju 8.1.4.
182
Ako se dobro pogleda KAM modulisani signal, prikazan na slici 8.1.4., vidi se da anvelopa modulisanog signala odgovara moduliuem signalu. Elektronsko kolo koje moe da izdvoji anvelopu iz modulisanog signala naziva se detektor anvelope. Blok ema jedne jednostavne realizacije prikazana je na slici 8.1.17.
Detaljan matematiki opis funkcionisanja detektora anvelope izveden je u zadatku 8.1.9. Treba
posebno istai da se projektovanje detektora anvelope svodi na kompromisni izbor vrednosti tzv.
RC konstante, odnosno vrednosti proizvoda dve fizike veliine: otpornosti otpornika, R , i kapacitivnosti kondenzatora, C .
RC konstanta ne sme da bude prevelika, jer tada dolazi do tzv. dijagonalnog odsecanja. Izlazni
napon tada ne moe da prati promene anvelope. Takoe, RC konstanta ne sme da bude ni premala, jer je tada detektovani signal veoma izoblien. Opseg prihvatljivih vrednosti, prema rezultatima pokazanim u zadatku 8.1.9., dominantno zavisi od irine spektra moduliueg signala.
183
P
S
= SNRu = Su i
PNu
N u
P
S
= SNRi = Si .
PNi
N i
(8.1.30)
U svim prethodnim proraunima kao moduliui signal koristi se prostoperiodian signal oblika
u m (t ) = cos mt .
Snage korisnog signala i uma na izlazu mogu se odrediti pod uslovom da je mogue analitiki
razdvojiti dve komponente izlaznog signala, korisnu i manje korisnu. Kod nekih tipova modulacije, uglavnom amplitudskih, razdvajanje komponenti signala veoma je jednostavno. Kod ugaonih modulacija postupak je znatno sloeniji i uglavnom je vezan za razliite analitike aproksimacije.
Obino se na kraju prorauna odreuje i veza izmeu odnosa snaga na izlazu i ulazu:
SNRi = k SNRu ,
(8.1.31)
Primer.
u (t ) + n(t )
PF
uu (t )
NF
U l cos ct
Slika 8.1.18. um pri sinhronoj demodulaciji AM 2 BO signala
Zbir modulisanog signala (uz uobiajenu pretpostavku da je moduliui signal prostoperiodian,
um (t ) = U m cos mt ) i uskopojasnog uma, datog izrazom (5.2.5), na izlazu pojasnog filtra
ima oblik:
(8.1.32)
1
1
PSu = u m2 (t ) = U m2 .
2
4
(8.1.33)
184
PNu = 2 p N 2 B = 4 p N B = 2 N 0 B .
(8.1.34)
u d (t ) =
1
1
U m U l cos mt + U l nc (t ) .
2
2
(8.1.35)
U izlaznom signalu mogu se zapaziti dve potpuno odvojene komponente: korisna, nastala demodulacijom modulisanog signala i smetnja, nastala demodulacijom uma.
Snaga korisnog signala na izlazu jednaka je:
2
1
1
PSi = U m U l cos 2 mt = U m2 U l2 ,
8
2
(8.1.36)
1
1
PNi = U l nc2 (t ) = U l2 BN 0 ,
2
2
(8.1.37)
poto je nc (t ) = 2 B N 0 , prema slici 2. u zadatku 5.2.1. Uz pomo izraza (8.1.34, 35, 36 i 37)
mogu se odrediti odnosi snaga signala i uma. Meusobna veza ima oblik:
SNRi = 2 SNRu .
(8.1.38)
Ovaj rezultat ukazuje da sinhrona demodulacija poboljava odnos snage signala i uma dva puta.
Detaljna izvoenja odnosa snaga za ostale tipove demodulatora pokazana su u zadacima 8.1.11.,
8.1.12. i 8.1.13.
185
AM-1BO signala u sistemima za prenos telefonskog signala, do kraja 70-tih godina masovno, a
danas samo ponegde, tamo gde jo nije izvrena digitalizacija sistema.
AM-1BO predstavlja najekonominiju varijantu AM modulacije sa aspekta zauzetost frekvencijskog opsega, ali nije pogodna za prenos svih vrsta signala i demodulacija nije jednostavna jer
je neophodan lokalni nosilac na prijemnoj strani. AM-1BO modulacija primenjuje se u klasinoj
telefoniji. Govorni signal u frekevencijskom opsegu od 300 Hz do 3,4 kHz , pogodan je za
AM-1BO modulaciju. Pomou sloenih predajnih i prijemnih ureaja ostvaruje se viestruki prenos, primenom frekvencijskog multipleksa, opisanog u sledeem poglavlju.
TV signal ima irinu spektra od 5 MHz i veoma izraene komponente na niskim uestanostima.
Poto takav signal nije pogodan za AM-1BO modulaciju, koristi se AM-NBO. irina spektra koja se koristi za prenos jednog TV kanala iznosi, zavisno od sistema, 6 MHz do 7 MHz . AMNBO modulacija koristi se i u telefoniji, gde se multipleksirani signal irine 44 MHz koristi
kao moduliui signal i prenosi tako da zauzima irinu od 48 MHz .
Kvadraturna amplitudska modulacija ima veliku primenu u savremenim postupcima za prenos
digitalnih signala. Iako se u teoriji objanjava da QAM slui za istovremeni prenos dva signala, u
praksi se QAM koristi u kombinaciji sa digitalnim prenosom. U dve grane, u fazi i kvadraturi,
prenose se parovi impulsa jednog digitalnog signala. Na principu QAM razvijeni su i znatno
sloeniji sistemi koji osim signala u fazi i kvadraturi koriste i signale sa faznim pomeranjem od
po / 4 , pa i manje od toga, kao i signali sa razliitim amplitudama. Detalji nekih od ovih
postupaka opisani su u glavi 10.
186
osnovnom opsegu, na nain opisan na poetku poglavlja 7.1., ili nekim od postupaka modulacije,
opisanim u nastavku poglavlja 7 i u glavi 8.
um1 (t )
um 2 (t )
um3 (t )
NF
PF
cos1t f1 + B
u (t )
PF
NF
cos 2t f 2 + B
PF
NF
cos 3t f3 + B
Slika 8.1.19. Blok ema sistema za dobijanje tri-kanalnog frekvencijskog multipleksa
U( f )
U c1 ( f ) U c 2 ( f )U c3 ( f )
f1
f2
f3 f3 + B
PF
f1 + B
u (t )
PF
f2 + B
PF
f3 + B
uc1 (t )
cos1t
uc 2 (t )
cos 2t
uc3 (t )
NF
NF
NF
um1 (t )
um 2 (t )
um3 (t )
cos 3t
187
Na slikama 8.1.20. i 8.1.21. usklaene su oznake signala pa je detaljno objanjenje funkcionisanja multipleksera i demultipleksera izostavljeno.
I pored skupih i sloenih ureaja za multipleksiranje i demultipleksiranje, ako duina linije veze
premai odreenu duinu, primena multipleksa postaje ekonomski opravdana.
Najea primena frekvencijskog multipleksa prisutna je u telefoniji do poetka osamdesetih godina prolog veka. Za govorni signal koji zauzima frekvencijski opseg (300 3400 Hz ) rezervisan je frekvencijski interval irine 4 kHz . Neiskorieni intervali namerno su ostavljeni radi
jednostavnijeg razdvajanja kanala filtrima koji u praksi nisu idealni. U telefoniji su govorni signali organizovani u grupe, sainjene od 12 kanala (primarna grupa), 60 kanala (sekundarna
grupa), 300 kanala (tercijarna grupa), 900 kanala (kvaternarna grupa), itd. Detalji organizacije
(frekvencijskog plana) klasinog telefonskog saobraaja mogu se nai u [1].
Danas se frekvencijski multipleks koristi u kablovskoj distribuciji TV signala. Raspored uestanosti nosilaca pojedinih TV kanala odgovara uestanostima koje se koriste u klasinoj TV difuziji. Zbog toga TV prijemnici na isti nain primaju signal na antenskom ulazu iz kablovskog sistema ili sa antene.
U sluaju da se prenos frekvencijski multipleksiranog signala realizuje primenom frekvencijske
modulacije, odnos snaga signala i uma nee biti isti u svakom kanalu. Razlog lei u injenici da
je, prema izrazu (8.2.55), SGS uma proporcionalna kvadratu uestanosti. Zbog toga se u
kanalima koji zauzimaju vii opseg uestanosti dobija slabiji odnos snaga signala i uma. Primer
ovakvog prenosa signala, kao i primene jednog od postupaka za poboljanje odnosa snaga, poznatog pod nazivima preemfazis i deemfazis, pokazan je u zadatku 8.2.13.
y = a1 x + a2 x 2 + a3 x 3 .
gde su x = x (t ) i y = y (t ) ulazni i izlazni napon u voltima, a1 , a2 i a3 konstante. Moduliui signal u m (t ) ima spektar u opsegu uestanosti (0 f m ) .
a) Odrediti minimalnu uestanost nosioca f c i granine uestanosti filtra f d i f g , kako bi se
na izlazu kola dobio KAM signal. Koliki je indeks modulacije?
Vrednosti parametara su f m = 4 kHz , max u m (t ) = 1 V , a1 = 1 , a 2 = 0.5 / V , a3 = 0 .
b) Ako je u m (t ) = cos m t , f m = 2 kHz , f c = 100 kHz , f d = 96 kHz , f g = 104 kHz ,
188
Reenje:
a) Na izlazu nelinearnog sklopa dobija se signal:
y (t ) = a1 [u m (t ) + cos c t ] + a 2 [u m (t ) + cos c t ]2
koji se, posle trigonometrijskih transformacija, moe napisati u obliku:
y (t ) =
1
a2 + a1 u m (t ) + a2 u m2 (t ) + a1 cos c t +
2
1
+ 2a2 u m (t ) cos c t + 3a2 cos 2 c t .
2
U tabeli 1. dat je opseg uestanosti u kome se nalaze pojedini sabirci.
Na slici 3. grafiki je prikazan spektar signala y (t ) , ispred pojasnog filtra.
Peti sabirak predstavlja AM-2BO signal. Ako mu se doda etvrti sabirak, dobija se KAM signal.
189
0.5a2
a1 u m (t )
a2 u m2 (t )
a1 cos c t
2 a 2 u m (t ) cos c t
0.5 a 2 cos 2 c t
Opseg uestanosti
0
0 fm
0 2 fm
fc
( fc fm ) ( fc + fm )
2 fc
fc 3 fm .
fd = fc fm = 2 fm ,
f g = fc + fm = 4 fm .
Na izlazu filtra tada e se dobiti samo KAM signal:
2a
m0 =
2a 2
max{ u m (t ) } = 1 = 100 % .
a1
190
y (t ) = an [cos m t + cos c t ]n .
n=1
1
y (t ) = a1 cos m t + a1 cos c t + a2 + a 2 cos 2 m t + a 2 cos( c m )t +
2
1
9
1
+ a 2 cos( c + m )t + a2 cos 2 c t + a3 cos m t + a3 cos 3 m t +
2
4
4
3
9
3
+ a3 cos( c 2 m )t + a3 cos c t + a3 cos( c + 2 m )t +
4
4
4
1
3
3
+ a3 cos(2 c m )t + a3 cos(2 c + m )t + a3 cos 3 c t .
4
4
4
Kroz filtar e proi samo komponente:
9
u (t ) = (a1 + a3 ) cos c t + a2 cos( c m )t + a2 cos( c + m )t +
4
3
3
+ a3 cos( c 2 m )t + a3 cos( c + 2 m )t ,
4
4
odnosno, nakon uvrtavanja brojnih vrednosti:
n =1
n =1
u (t ) = 4a2 u m (t ) cos c t .
191
iD = I s (eu D 1) ,
gde je konstanta.
Kolo se pobuuje strujnim generatorima nosioca, ic = I c cos c t i moduliueg signala im .
Otpornosti R0 i Rm mogu se smatrati beskonano velikim. Spektar moduliueg signala nalazi
se u opsegu (0 f m ) .
a) Odrediti minimalnu uestanost nosioca kao i granine uestanosti pojasnog filtra tako da se na
izlazu modulatora dobije KAM signal.
b) Odrediti analitiki izraz za KAM signal na izlazu pojasnog filtra i njegov indeks modulacije.
Reenje:
Kroz diodu D tee struja i D = ic (t ) + im (t ) . Prema zadatoj zavisnosti struje od napona, napon
na krajevima diode ima oblik:
uD =
ln D + 1 .
Is
1
(1)
Razvojem izraza (1) u Maklorenov red i zadravanjem prva dva lana dobija se izraz:
u D (t ) =
1
1 2
iD
i D = a1i D a 2 i D2 .
2
I s
2I s
(2)
du
1
= D
a1 =
I s di D
1 d 2u D
=
, a2 =
2
2 di D2
I
2
s
iD = 0
1
.
iD = 0
192
c m 2 m i c + m 2 c .
Sledi da je c 3 m , jer je prvi uslov stroiji, a istovremeno zadovoljava drugi uslov. Granine uestanosti pojasnog filtra imaju vrednosti:
d = c m = 2 m i g = c + m = 4 m .
2a
(3)
im (t )
max{ im (t )
1
I = const. - amplituda nosioca i
I s c
2a 2 I m I m
=
= const. - indeks modulacije KAM signala.
a1
Is
im (t )
,
Im
193
Odrediti signal na izlazu u sluajevima kada je nosilac u c (t ) povorka binarnih polarnih impulsa.
Karakteristika diode data je na slici 2.
Reenje:
Poto je U > u m (t ) , dioda e provoditi kada je u c (t ) > 0 , a bie zakoena kada je u c (t ) < 0 .
Napon na otporniku R ima vrednost:
R
[ um (t ) + uc (t )] uc (t ) > 0,
v(t ) = R + Rd
0
uc (t ) < 0,
(1)
194
1, uc (t ) > 0,
C (1,0) =
0, uc (t ) < 0,
(2)
jer je:
u c (t ) = U [2C (1,0) 1] .
S obzirom na definiciju prekidake funkcije, moe se pokazati da vai jednakost:
[C (1,0)]2 = [C (1,0)],
pa je napon na otporniku:
(3)
Prekidaka funkcija je periodina funkcija koja se moe razviti u Furijeov red (slian primer
pokazan je ranije, u poglavlju 8.1.2. i zadatku 2.3.2.):
1 2(1) n
C (1,0) = +
cos(2n + 1) c t ,
2 n=0 (2n + 1)
(4)
pa se na izlazu filtra dobija deo signala v(t ) (3) iji je spektar izmeu f d i f g :
u (t ) = U
2 0.9 u m (t )
1
cos c t .
U
m0 =
max{ u m (t )
U
} = 50 % .
1.8
Znak ( ) u zagradi, iako razliit od osnovne definicije KAM signala, nema znaaja s obzirom
na postupke demodulacije KAM signala.
195
H( f ) =
1
za f f c << f c , Q = 20 ,
f fc
1 + jQ
fc
odrediti zavisnost amplituda komponenti signala na izlazu od uestanosti f m , kao i odnos najvee i najmanje amplitude u dB.
Reenje:
a) Ako diode D2 i D3 nisu prikljuene, napon ispred pojasnog filtra ima oblik:
u m (t )
v(t ) =
0
uc (t ) > 0,
uc (t ) < 0.
(1)
v(t ) = C (1,0) u m (t ) .
Furijeov red prekidake funkcije, dat izrazom (4) u zadatku 8.2.6., omoguava da se signal v(t )
predstavi u obliku sume amplitudski modulisanih signala iji su nosioci harmonici uestanosti
f c . Pojasni filtar proputa samo prvi harmonik koji ima oblik AM 2 BO signala:
u (t ) =
u m (t ) cos c (t ) .
(2)
Ako su diode D2 i D3 ukljuene u kolo modulatora (kruni modulator), tada signal ispred
pojasnog filtra ima oblik:
u m (t )
v(t ) =
u m (t )
uc (t ) > 0,
uc (t ) < 0,
(3)
196
C (1) = 2 C (1,0) 1
nazivamo komutaciona funkcija. Ona nema jednosmernu komponentu, a amplitude svih harmonika dvostruko su vee nego kod prekidake funkcije. Njen Furijeov red ima oblik:
4(1) k
C (1) =
cos(2k + 1) c t .
k =0 ( 2k + 1)
(4)
Izlazni signal tada sadri samo prvi harmonik ovog signala (sabirak za k = 0 ):
u (t ) =
u m (t ) cos c t .
(5)
b) Kad je moduliui signal prostoperiodian, izlazni signal (5) moe se transformisati u oblik:
u (t ) =
2
U m cos( c m )t + U m cos( c + m )t ,
(6)
pri emu prvi sabirak odgovara donjem, a drugi gornjem bonom opsegu amplitudski modulisanog signala.
Nakon prolaska kroz neidealan filtar, amplitude komponenti u izrazu (6) vie nisu konstantne za
svako f m nego se menjaju u zavisnosti od vrednosti funkcije prenosa u takama ( f c f m ) .
Amplitude gornjeg i donjeg bonog opsega izraza (6) jednake su:
Ud = U g =
U m H ( fc fm ) =
U m H ( fc + fm ) =
Um
1
1+ Q2 ( fm / fc )2
Minimalna vrednost amplitude U min = 0.5 U m dobija se pri maksimalnoj uestanosti moduliueg signala ( f m = 4kHz ). Maksimalna vrednost U max = 0.64 U m dobija se pri minimalnoj uestanosti moduliueg signala ( f m = 0 ). Maksimalna promena amplitude iznosi:
20 log
U max
= 2.1 dB .
U min
y (t ) = a1 x(t ) + a2 x 2 (t ) .
197
Reenje:
a signal u taki D :
u D (t ) = u B (t ) A uc (t ) =
= a1 u m (t ) + [a1 A + 2a2 um (t )] uc (t ) + a2 uc2 (t ) + a2 um2 (t ) .
Furijeovom transformacijom prethodnog izraza dobija se:
U D ( f ) = a1U m ( f ) +
a1 A
U c [ ( f f c ) + ( f + f c )] +
2
+ a2U c [U m ( f f c ) + U m ( f + f c )] +
a2 2
1
1
U c ( f ) + ( f 2 f c ) + ( f + 2 f c ) + a2 F{um2 (t )} .
2
2
2
198
2a 2
u c (t ) [a1 A + 2a 2 u m (t )] = U c (a1 A) 1 +
m(t ) cos c t ,
a1 A
m0 =
2a 2
U m = 0.5 ,
a1 A
f g1 = 2 f m = 8 kHz ,
f c = 3 f m = 12 kHz ,
f g 2 = f c + f m = 16 kHz .
u 2 BO (t ) = u c (t ) u m (t ) .
Na osnovu oblika signala u D (t ) sledi da je na izlazu potrebna samo komponenta:
2a 2 u m (t ) u c (t ) .
Nosilac se moe eliminisati ako je zadovoljen uslov a1 A = 0 , tj. A = a1 = 4 . Uestanost nosioca i granine uestanosti izlaznog pojasnog filtra imaju iste vrednosti kao pod a).
c) AM 1BO signal sa DBO dobija se izdvajanjem donjeg bonog opsega AM 2 BO signala pojasnim filtrom na izlazu modulatora. Minimalne vrednosti parametara iznose:
A = 4 , f g1 = 2 f m = 8 kHz , f g 2 = f c = 3 f m = 12 kHz .
199
A = 4 , f g1 = f c = 2 f m = 8 kHz , f g 2 = f c + f m = 3 f m = 12 kHz .
Zadatak 8.1.6. (E, *)
Na slici 1.a i b. prikazane su dve vrste modulatora za dobijanje AM 1BO signala. Moduliui
signal je prostoperiodian, amplitude U m , uestanosti f m , sa vrednostima koje se nalaze u op-
segu (300 3400 Hz) . Uestanost nosioca je f c = 8 kHz . Sklopovi S1 i S 2 imaju prenosne
karakteristike:
H1 ( f ) =
jf
,
f c + jf
H2( f ) =
fc
,
f c + jf
v = 20 log
Ug
Ud
Reenje:
Za modulator sa slike 1 (levo) signal na izlazu ima oblik:
u(t ) = U m A1 ( f c f m ) cos[2 ( f c f m )t 1 ( f c f m )] +
+ U m A1 ( f c + f m ) cos[2 ( f c + f m )t 1 ( f c + f m )],
(1)
200
f
2
fc + f
(2)
f
.
fc 2
(3)
Prvi sabirak u izrazu (1) predstavlja DBO , a drugi GBO . Amplitude su:
U da = U m A1 ( f c f m ) i U ga = U m A1 ( f c + f m ) .
Na slici 2a. prikazana je zavisnost faktora potiskivanja od moduliue uestanosti i datog opsega.
Za modulator sa slike 1 (desno) izlazni signal ima oblik:
u (t ) = U m A1 ( f m ) cos[2 ( f c f m )t + 1 ( f m )] +
+ U m A1 ( f m ) cos[2 ( f c + f m )t 1 ( f m )]
U m A2 ( f m ) sin[2 ( f c f m )t + 2 ( f m )] +
+ U m A2 ( f m ) sin[2 ( f c + f m )t 2 ( f m )]
gde je A2 ( f ) =
2 ( f ) = arctg
fc
fc2 + f 2
(4)
f
karakteristika faznog kanjenja sklopa S 2 , a primenjuju se i izrazi (2) i (3).
fc
Uporeujui ovu fazu sa (3) uoava se veza izmeu 1 i 2 koja vai za sve uestanosti:
1 ( f ) = 2 ( f ) .
2
u(t ) = U m [ A1 ( f m ) + A2 ( f m )] cos[2 ( f c + f m )t 1 ( f m )]
U m [ A2 ( f m ) A1 ( f m )] cos[2 ( f c f m )t + 1 ( f m )] .
Prvi sabirak predstavlja GBO , a drugi DBO . Odgovarajue amplitude date su kao:
(5)
201
U db = U m [ A2 ( f m ) A1 ( f m )] , U gb = U m [ A2 ( f m ) + A1 ( f m )] .
Faktor potiskivanja prikazan je na slici 2b.
Za modulator sa slike 1 (levo) faktor potiskivanja ima vrednosti u opsegu (0.3 3.4 dB) , a za
modulator sa slike 1 (desno). u opsegu (0.65 7.9 dB) . Oigledno je da sloeniji modulator
(desno) bolje potiskuje donji boni opseg nego jednostavniji modulator.
202
Reenje:
u A (t ) = u m (t ) cos c t .
Snaga ovog signala rauna se kao snaga sluajnog signala i dobija se izraz oblika:
1
PA = u m2 (t ) .
2
(1)
uC (t ) = u m (t ) cos l .
b) Kada je moduliui signal test ton u m (t ) = U m cos m t , signal u taki D ima oblik:
1 2 2
APU m cos 2 l , dok se za
2
snagu modulisanog signala na ulazu prijemnika, primenom (1) i odreivanjem snage datog
2
l arccos
1
AP 2
PD
= 2 AP2 cos 2 l 1 ,
PA
odnosno:
= 86 .
u A (t ) = u m (t ) cos c t + u m (t ) sin c t .
Posle demodulacije, u taki B , dobija se signal:
uC (t ) = um (t ) cos l u m (t ) sin l .
Ako je snaga moduliueg signala i njegove Hilbertove transformacije Pm , snaga korisnog signala e biti
Pk = Pm cos 2 l ,
203
2
l .
Pp
Pp
l
100.
2
sin l
P
cos
P
Po uslovu zadatka sledi: 10 log k 20 dB , pa se dobije k =
Na ulaz prijemnika na slici 1. zadatka 8.1.7. dolazi AM 2 BO signal. Moduliui signal je test
ton krune uestanosti m i amplitude U m . Uestanost lokalnog nosioca je f l = f c + f , a
poetna faza jednaka je nuli. Odrediti signale u takama B i D .
Reenje:
Signal na izlazu amplitudskog demodulatora, u taki B , ima oblik:
u B (t ) = 2u A (t ) cos 1t .
AM 2 BO signal modulisan test tonom moe se predstaviti u obliku:
1
1
u A (t ) = U m cos m t cos c t = U m cos( c + m )t + U m cos( c m )t .
2
2
Zamenom uestanosti lokalnog nosioca f c sa f l = f c + f dobija se:
1
uB (t) = Um [cos (2c +m + ) t + cos (m ) t +
2
+ cos (2c m + ) t + cos (m + ) t ].
NF filtrom izdvajaju se samo komponente:
1
u D (t ) = U m [cos( m )t + cos( m + )t ] =
2
= U m cos mt cos t = u m (t ) cos t .
Usled razlike uestanosti nosioca na izlazu prijemnika, dolazi do cepanja svake od komponenti
moduliueg signala na dve komponente sa pomeranjem uestanosti f . Demodulisani signal
zvui kao zavijajui signal koji se prekida dva puta u svakoj periodi signala cos 0t , tamo gde
kosinusoida ima vrednost jednaku nuli. Pojava se naziva izbijanje.
204
U varijacija amplitude detektovanog nemodulisanog nosioca, a U s srednja vrednost detektovanog signala, odrediti RC konstantu tako da parametar a bude manji od 2 % .
Reenje:
KAM signal na ulazu detektora anvelope dat je izrazom:
u (t ) = U c (1 + m0 cos m t ) cos c t .
Detektor na svom izlazu izdvaja trenutnu amplitudu signala na ulazu:
u d (t ) = U c (1 + m0 cos m t ) .
Ovo je ujedno i rezultat idealne detekcije koju realnim sklopovima nije mogue ostvariti. Na slici
2. prikazan je talasni oblik signala na ulazu, u (t ) , i priblian oblik signala na izlazu detektora
anvelope, u d (t ) .
U odsustvu modulacije ( m0 = 0 ) na ulazu detektora pojavio bi se nemodulisani nosilac amplitude U c pa vai:
u (t1 ) = u (t 2 ) = U c = const. ,
jer je t 2 = t1 + T , gde je T perioda nosioca. Trenutak t1 izabran je tako da u njemu nosilac ima
maksimalnu vrednost.
205
Na izlazu idealnog detektora dobio bi se konstantan signal. Meutim, zbog reima pranjenja
kondenzatora, u intervalima kada je dioda zakoena, detektovani napon imae testerasti oblik.
U a = u (t1 ) e
jer je
T
RC
u (t1 ) (1
T
),
RC
(1)
T
<< 1 .
RC
U sluaju detekcije modulisanog signala, potrebno je da izlazni, detektovani signal verno prati
promene amplitude ulaznog signala. To je mogue ako amplituda ulaznog signala u (t ) bude vea od vrednosti napona na kondenzatoru na kraju svakog ciklusa njegovog pranjenja, tj. u svakoj periodi nosioca. Ovaj uslov moe se izraziti u obliku:
T
),
RC
(2)
odnosno:
u (t )
T
> 1 2 .
RC
u (t1 )
(3)
206
Onda kada moduliui signal ima najviu uestanost, f m , javie se najvea mogua razlika izmeu vrednosti u (t 2 ) i u (t1 ) . Ako se kolinik T /(RC ) odredi tako da zadovoljava uslov (2)
za ovu uestanost, nee doi do dijagonalnog odsecanja ni za bilo koju manju uestanost. U trenucima t1 i t 2 , amplitude ulaznog signala imaju vrednosti:
u (t1 ) = U c (1 + m0 cos m t1 )
u (t 2 ) = U c (1 + m0 cos m t 2 ) .
Poto je t 2 t1 = T , a f c >> f m , trenutne vrednosti u (t 2 ) i u (t1 ) u prethodnom izrazu razlikuju se veoma malo, pa vai aproksimacija:
(4)
Izraz je dobijen uzimanjem prva dva lana razvoja u Tejlorov red trenutne amplitude u (t 2 ) .
Na osnovu (3) i (4) dobija se:
sin mt1
T
U (t1 )
>
.
T = m0 mT
1 + m0 cos mt1
RC
U (t1 )
(5)
Maksimum funkcije (5) odreuje najstroi uslov koji nejednaina treba da zadovolji.
Maksimum razlomka oblika f ( x) = sin x /(1 + m0 cos x) dobija se izjednaavanjem prvog
izvoda po x sa nulom, u taki
x = m t = arccos(m0 ) ,
1 m0 2
m0
T
= 154s .
, tj. RC <
> mT
2
m
RC
m 0
1 m0
b) Ako se pretpostavi da je konstanta pranjenja kondenzatora mnogo vea od periode nosioca,
RC >> T , moe se u prvoj aproksimaciji smatrati da je karakteristika pranjenja kondenzatora
prava, pa e vaiti:
Us =
u (t1 ) + u (t 2 ) u (t1 ) + U a
.
=
2
2
Us
2 u (t1 ) u (t1 )
2
T
T
)
u (t1 ) (2
RC =
RC .
2
U =
u (t1 ) U a
T
= u (t1 )
.
2
2 RC
207
a=
U
T
=
< 2 %.
U s 2 RC T
RC >
T (1 + a )
= 25.5 T = 127 s .
2a
Kombinujui rezultate zadatka pod a) i b) moe se zakljuiti da vrednosti RC konstante iz opsega (127 154 s ) zadovoljavaju oba postavljena uslova.
Slika 1. Funkcija prenosa sklopa kojim je iz KAM signala dobijen AM-NBO signal
Reenje:
Na izlazu sklopa sa prenosnom karakteristikom kao na slici 1. dobija se signal oblika:
1
1
H 2 = H ( fc + fm ).
208
1
f f c + f max
4
,
1
f max
H( f ) =
1,
0,
( fc
1
1
f max ) < f ( f c + f max ),
4
4
( fc +
1
f max ) < f ( f c + f max ),
4
drugde.
Transformacijom kosinusa zbira i razlike izraza (1) i pogodnim grupisanjem novodobijenih lanova sledi:
1
m0 U c (H 2 H1 ) sin mt sinct .
2
(2)
Prvi lan izraza, uz cos c t , naziva se komponenta u fazi. lan uz sin c t naziva se komponenta u kvadraturi. Amplituda signala v(t ) data je izrazom:
2
H + H2
1
v(t ) = U c H c + m0 1
cos m t + m02 ( H 2 H 1 ) 2 sin 2 m t . (3)
4
2
Ona predstavlja detektovani signal na izlazu detektora anvelope. Na osnovu analitikog izraza za
funkciju prenosa filtra vai:
H1 + H 2 = H ( f c f m ) + H ( f c + f m ) = 1
4 fm
f ,
H 2 H1 = max
1,
0 fm <
0 f f max ,
1
f max ,
4
1
f max f m f max ,
4
(4)
1
Hc = .
2
Smenom (4) u (3) sledi:
v(t ) = U c
1
1
(1 + m0 cos m t ) 2 + [m0 ( H 2 H 1 ) sin m t ]2 .
4
4
(5)
vi (t ) =
209
Uc
(1 + m0 cos mt ) .
2
Neeljena komponenta u detektovanom signalu u sluaju AM NBO signala posledica je prisustva komponente u kvadraturi:
v s (t ) =
Uc
m0 ( H 2 H 1 ) sin m t .
2
v s (t ) m0 ( H 2 H 1 ) sin m t
=
.
vi (t )
1 + m0 cos m t
Najnepovoljniji odnos nastupa kada funkcija
sin m t
dostigne maksimum. Analizom
1 + m0 cos m t
vs
m0
=
( H 2 H1 ) .
vi
1 m02
(6)
Na osnovu izraza (6) vidi se da odnos v s / vi zavisi od uestanosti. Funkcija je prikazana na slici
2. Maksimalna vrednost ovog odnosa dobija se na uestanostima:
fm
v
m0
1
f max i iznosi s
=
= 0.57 .
2
v
4
i max
1 m0
210
b) Ako je p N = 2 10
W/Hz , U = 100 mV i B = 10 kHz , odrediti m0 tako da odnos
S / N u taki 2 bude 100 dB . Koliki je tada odnos S / N u taki 1?
Reenje:
KAM signal modulisan sinusoidalnim signalom, u razvijenom obliku dat je sledeom jednainom:
1
1
u KAM (t ) = U cos c t + m0 U cos( c + m )t + m0 U cos( c m )t .
2
2
Koristan signal ine bone komponente KAM signala, bez nosioca. Njihova snaga iznosi:
1 1
1 1
1
PS1 = m02U 2 + m02U 2 = m02U 2 .
2 4
2 4
4
(1)
Iza pojasnog filtra, u taki 1, javlja se uskopojasni um ija spektralna gustina srednje snage zauzima frekvencijski opseg (( f c B ) ( f c + B )) :
n1 (t ) = nc (t ) cos c t + ns (t ) sin c t .
Njegova snaga ima vrednost:
PN 1 = 2
fc + B
( f )df
= 4 pN B = 2N0 B .
fc B
( )
S
(2)
211
Da bi se odredio odnos S / N u taki 2, treba odrediti detektovani signal. Poto je detektor anvelope idealan, detektovani signal odgovara anvelopi signala u taki 1:
a(t ) =
nc (t )
ns2 (t )
=
= U (1 + m0 cos mt ) 1 +
+ 2
2
U
(
1
m
cos
t
)
+
+
U
(
1
m
cos
t
)
0
m
m
0
2nc (t )
nc2 (t )
ns2 (t )
= U (1 + m0 cosmt ) 1 +
+
+
.
U (1 + m0 cosmt ) U 2 (1 + m0 cosmt ) U 2 (1 + m0 cosmt ) 2
(3)
Ako se pretpostavi da je um mnogo manji od signala, odnosno ako vai:
nc (t ) << U i ns (t ) << U ,
izraz (3) moe se aproksimirati prvim lanovima Tejlorovog reda. Treba zanemariti trei i etvrti
sabirak izraza pod korenom i uvesti sledeu smenu:
x=
2nc (t )
.
U (1 + m0 cos m t )
1+
2nc (t )
nc (t )
x
,
= 1+ x 1+ = 1+
U (1 + m0 cos m t )
2
U (1 + m0 cos m t )
pa je anvelopa signala u taki 1 ujedno i izlazni signal (na izlazu detektora anvelope):
a (t ) = u 2 (t ) U (1 + m0 cos m t ) + nc (t ) .
Snaga korisnog signala na izlazu ima vrednost:
1
PS 2 = U 2 m02 ,
2
a snaga uma:
B
PN 2 = c ( f )df = 4 p N B = 2 N 0 B .
B
212
(S
N )2
PS 2 m02U 2
=
=
= 2 (S N )1 .
PN 2 4 N 0 B
10 log(S N )2 = 10 log(S N )1 + 3 dB .
(4)
Odnos S / N na izlazu prijemnika KAM signala bolji je (vei) za 3 dB od odgovarajueg odnosa S / N na njegovom ulazu.
b) Po uslovu zadatka sledi da je 10 log(S N )2 = 100 dB , odnosno:
(S
N )2
m02U 2
=
= 1010 .
4N0 B
Sistemom koji koristi sinhronu demodulaciju vri se demodulacija AM 2 BO i KAM signala sa indeksom modulacije m0 . Moduliui signal je u m (t ) = U m m(t ) . Idealni pojasni filtar
ima propusni opseg
opsegom (0 B ) .
(( f c B ) ( f c + B )) . Izlazni
a) Pod uslovom da su srednje snage AM 2 BO i KAM signala jednake, uporediti odgovarajue odnose S / N na ulazu i izlazu prijemnika, ako je spektralna gustina srednje snage belog uma na ulazu prijemnika konstantna i iznosi p N = N 0 / 2 .
b) Izraunati razliku odnosa S / N na izlazu prijemnika AM 2 BO i KAM signala pod pretpostavkom da boni opsezi KAM signala nose 10 % snage nosioca.
Reenje:
KAM signal na ulazu prijemnika dat je izrazom: u KAM (t ) = U [1 + m0 m(t )] cos c t , a
njegova srednja snaga ima vrednost:
PKAM
U2 U2 2 2
=
+
m0 m (t ) = Pc + PBO = Pc 1 + m02 m 2 (t ) ,
2
2
U2
gde je Pc =
snaga nosioca a PBO snaga bonih opsega.
2
(1)
213
PNu = 2
fc + B
p N df
= 4 pN B .
fc B
Odnos signal/um na ulazu prijemnika KAM signala jednak je odnosu snaga bonih opsega i
snage uma:
(S
N )uKAM =
PBO PKAM Pc
=
.
PNu
PNu
(2)
Ako se sa PAM oznai srednja snaga AM 2 BO na ulazu istog prijemnika i pod uslovom
(S
N )uKAM =
P
P
PAM
c = (S N )uAM c .
PNu PNu
PNu
(3)
Pc =
PKAM
1 + m02 m 2 (t )
PAM
1 + m02 m 2 (t )
(4)
(S
1
1 + m02 m 2 (t )
= (S N )uAM
m02 m 2 (t )
1 + m02 m 2 (t )
. (5)
Kada je moduliui signal test ton oblika U m cos( c t ) , srednja snaga normalizovanog modu-
1
. Smenom u prethodni izraz sledi:
2
(S
N )uKAM = (S N )uAM
m02
2 + m02
Lokalni nosilac u demodulatoru, kao na slici 8.1.15., ima jedininu amplitudu. Koristan signal na
izlazu AM 2 BO demodulatora, posle NF filtra, ima oblik:
u d (t ) =
1
U m(t ) ,
2
PSi =
1
PSu = D p PSu .
4
(6)
214
PNi = 2 D p 2 p N df = 4 D p p N B = D p PNu ,
0
PiKAM = 2 D p PBO
PiAM = 2 D p PAM .
Konstanta D p uvedena u izrazu (6) ima istu vrednost i pri odreivanju izlaznog uma i njegove
srednje snage. Pokazuje vezu izmeu snaga izlaznih i ulaznih signala i uma za produktne demo2
(S
N )iKAM =
= 2 (S N )uAM
2 D p PBO
D p Pnu
m02
2 + m02
=2
PBO
= 2(S N )uKAM =
Pnu
= (S N )iAM
m02
2 + m02
(7)
(S
m02
2 + m02
2 + m02
m02
(S
N )iKAM = (S N )iAM
m02 m 2 (t )
1 + m02 m 2 (t )
(8)
2
Na osnovu izraza (1) i uslova zadatka vai m0 m (t ) = 0.1 . Smenom u (7) dobija se:
215
1 + m02 m 2 (t )
m02 m 2 (t )
10.4 dB .
Reenje:
Na ulazu pojasnog filtra AM 1BO signal sa donjim bonim opsegom ima oblik:
U2 2
U2 2
PSu =
m (t ) +
m (t ) = U 2 m 2 (t ) ,
2
2
(1)
PNu = 2
f1 + B / 2
p N df
f1 B / 2
= 2 pN B = N0 B ,
(2)
216
( S N ) u = PSu
P
Nu
U 2 m2 ( t )
.
N0 B
Posle izvrene demodulacije na izlazu NF filtra javlja se samo komponenta moduliueg signala u fazi. Njena srednja snaga je:
1
PSi = U 2 m 2 (t ) .
4
um u taki 2 ima oblik:
1
n2 (t ) = n(t ) cos c t = nc (t ) [cos( c + 1 )t + cos( c 1 )t ] +
2
1
+ ns (t ) [sin( c + 1 )t sin( c 1 )t ] .
2
VF komponenta uma odstranjuje se NF filtrom iji je propusni opseg B << f c f1 . Poto
se prenosi donji boni opseg, vai:
f c = f1 + B / 2 .
Komponente uma koje prolaze kroz filtar, u taki 3 imaju oblik:
1
1
1
1
n3 (t ) = nc (t ) cos( c 1 )t + ns (t ) sin( c 1 )t = nc (t ) cosBt + ns (t ) sin Bt .
2
2
2
2
Ovo je takoe uskopojasni um sa centralnom uestanou B / 2 . Srednja snaga ovog uma moe se odrediti na razne naine. Jedno reenje dobija se odreivanjem autokorelacije funkcije
n3 (t ) . Na isti nain kao u zadatku 5.2.1. moe se odrediti:
1 1
1
1
R3 ( ) = n3 (t )n3 (t + ) = Rc ( ) + Rs ( ) = Rc ( ) ,
4 2
2
4
tj.
PNi = R3 (0) =
pN B N0 B
.
=
2
4
(S
N )i =
PSi U 2 m 2 (t )
=
= (S N )u .
PNi
N0 B
Pri prenosu signala sa AM 1BO modulacijom nema poboljanja u odnosu snaga signala i uma. Snaga uma smanji se etiri puta, PNi =
1
PNu , isto kao i snaga signala.
4
217
u (t ) = a e j (t ) .
(8.2.1)
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = a cos(2f c t + (t ) ) .
(8.2.2)
Zavisnosti parametara trenutne faze od moduliueg signala dati su izrazima (7.3.5) i (7.3.6).
Ako se izvri normalizacija moduliueg signala, kao u (8.1.8), izraz (7.3.5) moe da se napie u
obliku:
(t ) = m(t ) ,
(8.2.3)
gde je konstanta koja se naziva maksimalna devijacija faze, ili indeks modulacije za faznu
modulaciju.
Slinim postupkom, preko izraza (7.3.6), dobija se izraz za trenutnu devijaciju uestanosti u obliku:
f = f m(t ) ,
(8.2.4)
(t ) = 2 f m(t ) dt = 2 f
( m(t ) dt )
max
m(t ) dt
( m(t ) dt )
(8.2.5)
max
Razlomak na desnoj strani izraza (8.2.5) izraen je u normalizovanom obliku. Ostatak desne strane odgovara maksimalnoj devijaciji faze:
= 2 f m(t ) dt
max
(8.2.6)
218
Svi ostali postupci opisani u poglavlju 7.3. u optoj teoriji modulacija, a naroito izraz (7.3.17)
koji pokazuje vezu izmeu spektra modulisanog signala i spektra fazora, mogu se primeniti i na
ugaono modulisane signale.
Osnovne karakteristike ugaono modulisanog signala, fazor, spektar fazora i analitiki izraz za
modulisani signal mogu se pokazati na sledeem primeru.
Primer 1.
Odrediti trenutnu fazu ugaono modulisanih signala, fazor, modulisani signal i spektar modulisanog signala ako je moduliui signal prostoperiodian.
Neka je moduliui signal dat u obliku:
u m (t ) = U m sin( 2f mt ) .
(8.2.7)
Normalizacijom moduliueg signala u (8.2.7) dobija se: u m (t ) = U m m(t ) , pri emu je:
m(t ) = sin( 2f mt ) ,
(8.2.8)
(t ) = m(t ) = sin(2f mt ) ,
(8.2.9)
(t ) = 2 f m(t ) dt = 2 f sin(2f mt ) dt =
f
cos(2f mt ) .
fm
(8.2.10)
(t ) = m0 sin(2f mt ) ,
gde je za faznu modulaciju m0 = , = 0 , a za frekvencijsku m0 =
(8.2.11)
, = .
fm
2
Isti oblik faze vai i za sluaj da je moduliui signal oblika u m (t ) = U m cos(2f m t ) , ali su
parametri m0 i razliiti od navedenih.
Fazor modulisanog signala moe se napisati u obliku:
u (t ) = U e j (t ) = e jm0 sin( 2f m t ) ,
(8.2.12)
gde je, radi jednostavnosti, stavljeno U = 1 . Analizom izraza (8.2.12) moe se utvrditi da je
fazor modulisanog signala periodian signal sa periodom T = 1 / f m . Prema dosadanjim
znanjima, takav signal moe se razviti u Furijeov red u obliku:
u (t ) =
F n e jn2f
n =
mt
(8.2.13)
219
Fn =
T
2
1
T
jm0 sin( 2f m t )
e jn 2f m t dt .
(8.2.14)
T
2
Fn = e
jn
j ( m0 sin x nx )
dx .
(8.2.14a)
Dalje analitiko sreivanje gornjeg izraza nije mogue jer nisu poznati odgovarajui tablini integrali. U teoriji se pokazuje da integral u izrazu (8.2.14a) ima posebno znaenje. Radi se o tzv.
Beselovoj (Bessel) funkciji, prve vrste, n-tog reda:
1
J n (m0 ) =
2
j ( m0 sin x nx )
dx .
(8.2.15)
Beselove funkcije date su u literaturi [1] u grafikoj i tabelarnoj formi. Izvod iz tabele dat je u
zadatku 8.2.1. Interesantno da je Bessel ove funkcije odredio oko 1817.god, reavajui probleme
indirektne perturbacije planeta u Sunevom sistemu.
Fazor modulisanog signala moe se sada napisati u obliku:
u (t ) =
e jn J n (m0 ) e jn2f
mt
(8.2.16)
n =
Spektar fazora modulisanog signala dobija se Furijeovom transformacijom izraza (8.2.16). Postupak je veoma jednostavan, a rezultat ima oblik:
U(f)=
e jn J n (m0 ) ( f n f m ) .
(8.2.17)
n =
Spektar fazora modulisanog signala prikazan je na slici 8.2.1. Prema (8.2.17), irina spektra
fazora modulisanog signala beskonana je ak i u sluaju moduliueg signala, u obliku prostoperiodine funkcije.
U( f )
fm
fm 2 f m
220
koje nisu postojale u spektru moduliueg signala potvruje injenicu da su ugaone modulacije
po svojim karakteristikama nelinearne.
Za praktinu primenu, Beselove funkcije imaju tri znaajne osobine:
1) Beselova funkcija sa negativnim indeksom odreuje se prema izrazu:
(8.2.18)
2) Amplituda Beselovih funkcija menja se u obliku priguenih oscilacija, pri emu je veoma znaajno amplitudsko ogranienje:
(8.2.19)
J n (m0 )
= 1.
(8.2.20)
n =
Na osnovu poslednje dve osobine moe se odrediti irina spektra ugaono modulisanog signala.
Smatra se u praksi da ugaono modulisani signal ima irinu spektra koja obuhvata znaajne komponente. Kao znaajne, definiu se one komponente koje sadre vie od 1% ukupne snage signala. Prema izrazu (8.2.19), broj znaajnih komponenti jednak je m0 + 1 . Ako se uzme u obzir
da je u modulisanom signalu fazor transliran na uestanost f c i da je amplitudski spektar fazora,
prema (8.2.18), paran, ukupan broj znaajnih komponenti iznosi 2( m0 + 1) . Komponente su
razmaknute za f m , pa irina spektra iznosi:
B = 2 f m (m0 + 1) .
(8.2.21)
Ovu osobinu prvi je pokazao Karson (Carson) pa se izraz (8.2.21) naziva Karsonov obrazac ili
Karsonovo pravilo. Ako moduliui signal nije prostoperiodian, koristi se isto pravilo, ali f m
tada odgovara najvioj uestanosti u spektru modulisanog signala.
Indeks modulacije m0 igra izuzetno vanu ulogu u odreivanju irine spektra. Prema (8.2.3) i
(8.2.21), kod fazne modulacije irina spektra iznosi:
BM = 2 f m ( + 1) ,
(8.2.21a)
BFM = 2 f m (
f
+ 1) = 2 (f + f m ) .
fm
(8.2.21b)
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = Re
221
J n (m0 ) e j (2 ( f
c + nf m ) t n )
n =
J n (m0 ) cos[2 ( f c + nf m )t n ] .
(8.2.22)
n =
sin( + m sin ) =
J n (m) sin( + n ) ,
(8.2.23a)
n =
cos( + m sin ) =
J n (m) cos( + n ) ,
(8.2.23b)
n =
sin( + m cos ) =
cos( + m cos ) =
J n (m) sin( + n + n ) ,
2
n =
(8.2.23c)
J n (m) cos( + n + n ) ,
2
n =
(8.2.23d)
Primer 2.
Ako je moduliui signal jednak zbiru dva prostoperiodina signala razliitih uestanosti, tj.
(8.2.24)
(8.2.25)
pa se dva puta vri ve opisan razvoj u Furijeov red, da bi se na kraju dobilo da je fazor modulisanog signala jednak:
u (t ) =
n =
J p (m02 ) e j[(2pf
m 2 t p 2 )
].
(8.2.26)
p =
u (t ) =
n = p =
222
FM
(=)
(=)
FM
223
Kvadraturna modulacija
Blok ema kvadraturnog faznog modulatora prikazana je na slici 8.2.2. Nelinearni sistemi C i
S osnovne su komponente ovog modulatora. Na svom izlazu treba da generiu signale:
p (t ) = cos(k u m (t )) i
q (t ) = sin( k u m (t )) ,
(8.2.28)
q (t )
p 2 (t ) + q 2 (t ) cos c t + arctg
=
p (t )
u (t ) = p (t ) cos c t q (t ) sin c t =
= cos( c t + k u m (t ) ) .
(8.2.29)
C
u m (t )
p(t )
cos c t
u (t )
q (t )
sin c t
Slika 8.2.2. Blok ema idealnog kvadraturnog faznog modulatora
Praktina realizacija ovakvih sklopova nije jednostavna.
Za sluaj da je k u m (t ) << 1, moe se izvriti dvostruka aproksimacija: cos(k u m (t )) 1 i
sin( k u m (t )) k u m (t ) . Modulator sa ovim aproksimacijama naziva se Armstrongov modulator. Obino se ovaj modulator realizuje kao indirektni frekvencijski modulator, to znai da mu
se na ulazu dodaje integrator, u skladu sa slikom 8.2.1.
Edwin Armstrong je ameriki istraiva iji doprinos savremenim telekomunikacijama moe da
se uporedi sa doprinosima Herca i Markonija. Armstrong nije izmislio frekvencijsku modulaciju
ali je prvi pokazao njene dobre osobine i dugo se borio sa amerikom tehnikom administracijom (FCC, Federal Communications Commision) za priznavanje kvaliteta sistema baziranih na
FM. Nakon to je izvojevao pobedu, krajem etrdesetih godina prolog veka, dolo je do naglog
razvoja FM radio difuzije. Radio difuzna industrija nije vrednovala Armstrongove zasluge. Duboko razoaran, osiromaen i usamljen, Armstrong je 1954. izvrio samoubistvo skoivi kroz
prozor na 13. spratu.
224
u m (t )
u1 (t )
/2
u (t )
U c cos( 2f ct )
Slika 8.2.3. Blok ema Armstrongovog modulatora
Signal u1 (t ) jednak je integralu moduliueg signala. Na izlazu sabiraa dobija se signal:
u (t ) = U c cos 2f c t + k u1 (t ) U c cos(2f c t + / 2) =
(8.2.30)
sanog signala
(t ) = arctg (k u1 (t )) k u1 (t )
1
(k u1 (t ) )3 + ... odreuju se primenom
3!
jednostavnih trigonometrijskih relacija pokazanih, npr. u zadatku 2.3.1., pri odreivanju koeficijenata treeg oblika Furijeovog reda.
Kod ovog tipa modulatora javljaju se i amplitudska i fazna izoblienja, ali su ona mala i mogu se
prihvatiti na raun relativne jednostavnosti modulatora.
Parametarski modulatori
Modulatori kod kojih je najvanija komponenta oscilatorno kolo nazivaju se parametarski modulatori. Rezonantna uestanost oscilatornog kola sastavljenog od paralelne veze kalema induktivnosti L0 i kondenzatora kapacitivnosti C0 , prikazanog na slici 8.2.4., jednaka je:
fr =
1
.
2 L0C0
(8.2.31)
225
nala, dobija se oscilatorno kolo ija rezonantna uestanost zavisi od moduliueg signala. Ovaj
tip oscilatora naziva se naponski kontrolisani oscilator ili VCO (engl. Voltage-Controlled Oscillator). Elektronske komponente koje imaju osobinu da im kapacitivnost zavisi od prikljuenog
napona nazivaju se varikap ili varaktor diode.
Rezonantna uestanost sada se moe opisati izrazom:
fr =
1
.
2 L0 (C0 + C (u m ))
(8.2.32)
C (u m ) = C p k u m (t ) ,
(8.2.33)
uz dodatne uslove C0 >> C p > k u m (t ) max , moe se odrediti uestanost nosioca (u situaciji
u kojoj je u m (t ) = 0 ) u obliku:
fc =
1
,
2 L0 (C0 + C p )
(8.2.34)
fr =
1
=
2 L0 (C0 + C p k u m (t ))
1
k u m (t )
2 L0 (C0 + C p ) 1
C0 + C p
k u m (t )
= f c 1 +
= f c + f m(t ) ,
2(C0 + C p )
f =
k f c u m (t ) max
2(C0 + C p )
(8.2.35)
1
x
1 m za malu vrednost veliine x .
2
1 x
(8.2.36)
odgovara maksimalnoj devijaciji uestanosti. Prema izrazu (8.2.35) zavisnost rezonatne uestanosti od moduliueg signala priblino je linearna.
Pomou parametarskih modulatora postiu se zadovoljavajue vrednosti maksimalne devijacije
uestanosti. Meutim, stabilnost frekvencije izlaznog signala veoma je loa pa se ovaj tip modulatora primenjuje retko.
226
(=)
FD
FD
(=)
227
u (t ) = a cos(2f c t + (t ) ) = a cos 2f t t ,
(8.2.37)
gde je trenutna uestanost (trenutna zato to zavisi od vremena), prema (7.3.2), (7.3.3.) i (7.3.6):
ft =
1 d
[2f c t + (t )] = f c + f = f c + f m(t ) .
2 dt
(8.2.38)
Ako se f t sporo menja, smatra se da frekvencijski modulisan signal sadri samo jednu prostoperiodinu komponentu. To praktino znai i da spektar FM signala sadri samo jedan par delta
impulsa na uestanostima f t . Vrednost uestanosti f t , prema (8.2.38), polako se menja u
vremenu, u granicama f c f f t f c + f .
U opsegu promene trenutne uestanosti prenosna karakteristika diskriminatora treba da ima oblik
prave linije, kao na slici 8.2.6. Uticaj diskriminatora uestanosti na FM signal (8.2.37) sainjen
od jedne prostoperiodine komponente svodi se na promenu amplitude i faze FM signala. Ako je
nagib prave jednak k , tada se, pri promeni trenutne uestanosti modulisanog signala za vrednost
f1 , napon (amplituda) signala na izlazu menja za vrednost k f1 .
Signal na izlazu diskriminatora u ovom sluaju ima oblik:
v(t ) = a A( f t ) cos(2f t t + ( f t ) ) ,
(8.2.39)
( ft )
A( f )
f c f
fc
f c + f
228
DF
DA
u (t )
u2 (t )
NF
u1 (t )
ud (t )
fg
u1 (t ) = a cos(2f c (t T ) + (t T ) ) .
(8.2.40)
u 2 (t ) = k u (t ) u1 (t ) = k a 2 cos(2f c t + (t ) ) cos(2f c (t T ) + (t T ) ) .
(8.2.41)
u 2 (t ) =
k a2
[cos(2f c (2t T ) + (t ) + (t T ) ) + cos(2f cT + (t ) (t T ) )] .
2
(8.2.42)
U ovom izrazu uoavamo dva kosinusna sabirka. Spektar prvog sabirka, onog koji ima oblik
cos(2f c (2t T ) + (t ) + (t T ) ) , nalazi se u okolini uestanosti 2 f c . Spektar drugog
poetka. Proputanjem signala u 2 (t ) kroz NF filtar eliminie se sabirak na visokim uestanostima pa je izlazni signal jednak:
u d (t ) =
229
k a2
cos(2f cT + (t ) (t T ) ) .
2
(8.2.43)
2f cT =
+ 2k ,
(8.2.44)
k a2
k a2
u d (t ) =
sin ( (t ) (t T ) )
[ (t ) (t T )] =
2
2
=
k a 2 T [ (t ) (t T )] k a 2 T d (t )
,
2
T
2
dt
(8.2.45)
gde je usvojena i aproksimacija po kojoj je prvi izvod jednak koliniku prirataja funkcije i promenljive.
Poto je sada izlazni signal proporcionalan izvodu faze modulisanog signala, on je praktino proporcionalan i moduliuem signalu pa je na ovaj nain izvrena i demodulacija FM signala. Detalji vezani za proraun i primenjene aproksimacije pokazani su u zadatku 8.2.7.
u (t )
Komparator faze
u d (t )
u1 (t )
VCO
Slika 8.2.9. Blok ema PLL demodulatora
Kolo za PLL ima dve osnovne komponente: komparator faze i naponski kontrolisani oscilator,
VCO.
Komparator faze je nelinearno kolo koje ima dva ulazna signala i jedan izlazni signal. Ako se na
ulaze kola dovedu dva periodina signala sa jednakim uestanostima ali meusobno pomerena za
230
neki vremenski interval , vrednost izlaznog napona proporcionalna je sa vremenskim pomerajem, uo = k , gde je k konstanta proporcionalnosti.
VCO je oscilatorno kolo kod kog se uestanost izlaznog signala menja u zavisnosti od ulaznog
napona. Princip rada veoma je slian principu rada parametarskih FM modulatora, opisanih ranije, u poglavlju 8.2.2.
Ako su komparator faze i VCO povezani kao na slici 8.2.9., u stacionarnom stanju VCO je podeen tako da uestanost njegovog izlaznog signala bude jednaka uestanosti nemodulisanog nosioca. Pri tom je izlazni napon jednak nuli jer na ulazima komparatora faze (nemodulisani nosilac i izlaz VCO) nema fazne razlike. U trenutku kad se na jednom ulazu komparatora umesto nemodulisanog nosioca pojavi frekvencijski modulisan signal, dolazi do promene njegove faze,
odnosno do pojave fazne razlike (istovremeno i razlike u ulaznim uestanostima). Ako izlazni
napon komparatora poinje da raste, ovaj porast napona istovremeno izaziva poveanje uestanosti signala na izlazu iz VCO, a samim tim i smanjenja fazne, odnosno frekvencijske razlike, pa
se sistem ponovo dovodi u stacionarno stanje u kom je izlazni signal jednak nuli. Promene izlaznog napona javljaju se samo pri promenama uestanosti ulaznog signala, jer te promene izazivaju promenu faze. Moe se i analitiki pokazati da je izlazni napon proporcionalan trenutnoj
uestanosti FM signala.
Limiter
Limiter je nelinearni sistem koji ima neobino velik znaaj u postupku demodulacije ugaono modulisanih signala. Ponekad se naziva i kliper ili kolo za klipovanje. Karakteristika limitera prikazana je na slici 8.2.10.
u iz (t )
u ul (t )
231
Moe se zapaziti da signal ima konstantnu amplitudu, a da su preseci sa nulom, u kojima je inae
sakriven modulisani signal, praktino nepromenjeni.
u FM (t )
u FM (t ) + n(t )
u L (t )
Slika 8.2.11. Ilustracija rada limitera: FM signal (a), izoblieni FM signal (b) i
signal na izlazu klipera (c)
Sloenim analitikim postupkom moe se pokazati da se razvojem signala sa slike 8.2.1c. u neku
vrstu Furijeovog reda kao prvi harmonik dobija ugaono modulisan signal, bez amplitudskih izo-
232
blienja. Najznaajnija osobina ovog signala jeste da je moduliui signal upisan u ritam preseka
modulisanog signala sa nulom. Ovaj ritam odgovara trenutnoj uestanosti, a ona je direktno srazmerna sa moduliuim signalom ili njegovim prvim izvodom.
Snaga UM signala
Za razliite primene ponekad je potrebno odrediti snagu ugaono modulisanog signala. Proraun
se zasniva na pretpostavci da je nosilac ugaono modulisan sinusoidalnim test tonom, kao npr.
signal:
u (t ) = a cos(2f c t + m cos(2f mt ) ) .
(8.2.46)
u 2 (t ) a 2
=
cos 2 (2f c t + m cos(2f mt ) ) .
p (t ) =
R
R
(8.2.47)
Da bi se odredila srednja snaga, treba odrediti srednju vrednost trenutne snage na nekom intervalu. Ve je ranije reeno:
- kod periodinih signala taj interval jednak je periodi,
- kod aperiodinih signala srednja snaga se ne definie jer je obino jednaka nuli, poto se smatra
da interval usrednjavanja tei beskonanosti i
- kod sluajnih signala interval treba da bude to vei da bi rezultat bio taniji.
Signal dat izrazom (8.2.46) ima osobine sva tri tipa signala. Definisan je i poznat za svaku vrednost vremena, t , (dakle, deterministiki); ima osobinu periodinosti (zbog postojanja kosinusne
funkcije) ali nije uvek periodian. Periodinost zavisi od odnosa f c i f m pa je signal ili periodian ili aperiodian, a u svakom sluaju ima beskonanu energiju, to uglavnom nije osobina aperiodinih signala nego odgovara osobinama sluajnih signala.
Detaljnom analizom postupka usrednjavanja izraza (8.2.47), pokazanom u [1], moe se pokazati
da je snaga modulisanog signala na otporniku otpornosti R jednaka
a2
,
P=
2 R
(8.2.48)
skoro uvek. Izuzetak ine samo neke kombinacije vrednosti f c i f m . Mnogi autori uopte ne
analiziraju detaljnije ovo pitanje nego ugaono modulisan signal posmatraju kao prostoperiodian
signal i snagu uvek odreuju prema (8.2.48), pa se moe smatrati da taj izraz odgovara snazi
2
233
Za razliku od amplitudske modulacije, kod koje je samo kod KAM signala u analitikom postupku vrena aproksimacija, kod ugaonih modulacija praktino svi postupci za odreivanje odnosa snaga signala i uma sadre aproksimacije.
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = u (t ) cos(2f c t + (t ) ) .
(8.2.49)
(8.2.50)
Sabiranje modulisanog signala i uma moe se realizovati i u fazorskom obliku, poto su uestanosti nosilaca jednake. Fazor signala na ulazu demodulatora, prema tome, ima oblik:
(8.2.51)
ns (t )
Im
w(t )
u (t )
n(t )
()
nc (t )
()
Re
(t ) = arctg
U sin + ns (t )
,
U cos + nc (t )
(8.2.52)
gde je sa U oznaen moduo modulisanog signala, U = u (t ) , (veliina koja je jednaka konstanti), a komponente uma u fazi i kvadraturi oznaene su sa nc (t ) i ns (t ) .
Detaljna analiza izraza (8.2.52) zahteva odreene aproksimacije. Postoje dva sluaja:
1) signal mnogo vei od uma, tj. U >> n(t ) i
234
tg ( )
ns (t )
, to se oigledno vidi na slici 8.1.12.:
U
ns (t )
,
U
(8.2.53a)
(t ) (t ) +
ns (t )
.
U
(8.2.53b)
Nakon fazne demodulacije dobija se signal proporcionalan sa (t ) . U njemu je, preko prvog
sabirka, (t ) , prisutan moduliui signal, a preko drugog sabirka vidi se uticaj uma. To praktino znai da se i na izlazu demodulatora um moe analitiki odvojiti od korisnog signala i da
se moe odrediti snaga korisnog signala na izlazu, kao i snaga uma na izlazu.
Poto komponenta uma na izlazu, data sabirkom ns (t ) / U , ima praktino isti oblik kao komponenta uskopojasnog uma, data izrazom (5.2.5), njena spektralna gustina snage odgovara onoj
2
235
Prema osobini Furijeove transformacije, opisanoj izrazom (2.3.30), zakljuuje se da funkcija prenosa diferencijatora, tj. linearnog kola koje na svom izlazu daje diferencijal ulaznog signala, ima
oblik:
H D ( f ) = j 2f .
(8.2.54)
Prema navedenim zakljucima, signal na izlazu FM demodulatora jednak je prvom izvodu signala datog izrazom (8.2.53b). Prvi izvod sabirka (t ) direktno daje signal proporcionalan sa
moduliuim signalom. Odreivanjem prvog izvoda sabirka koji predstavlja uskopojasni um,
ns (t ) / U , dobija se sluajni signal iji vremenski oblik nema nikakav znaaj, a spektralna gustina snage ima oblik:
k f 2
N ( f ) =
0
f < B,
drugde.
(8.2.55)
Konstanta k sadri razliite inioce koji zavise i od osobina uma u sistemu i od osobina prijemnika.
Na osnovu izraza (8.2.55) vidljivo je da kod prenosa signala sa frekvencijskom modulacijom,
posle demodulacije, um nije ravnomerno rasporeen po iskorienim uestanostima. Na visokim uestanostima uticaj uma znaajnije je izraen nego na niskim uestanostima.
Da bi se donekle umanjio uticaj uma, sistemi za prenos signala primenom FM obino sadre
dva linearna kola: kolo za preemfazis, sa funkcijom prenosa H P ( f ) , u predajniku, pre FM
modulacije i kolo za deemfazis, sa funkcijom prenosa H D ( f ) u prijemniku, posle FM demodulacije.
Kolo za preemfazis ima prenosnu karakteristiku koja istie (pojaava) visoke uestanosti u spektru moduliueg signala. Na taj nain kroz sistem za prenos u stvari se prenosi izoblien signal.
Kolo za deemfazis ima prenosnu karakteristiku koja potiskuje (slabi) visoke uestanosti. Ukupni
efekat na moduliui signal ponitava se jer su oba linearna kola meusobno usklaena tako da
vai sledea veza:
H P ( f ) H D ( f ) = const.
(8.2.56)
Potiskujui visoke uestanosti nakon FM demodulacije, kolo za deemfazis istovremeno potiskuje um i na taj nain praktino umanjuje njegov uticaj na signal i poboljava odnos snaga
signala i uma. Detalji prorauna karakteristinog za preemfazis i deemfazis pokazani su u zadacima 8.2.11. i 8.2.13.
236
centrala. Kao moduliui signal u tom sluaju koristi se frekvencijski multipleksirana grupa sastavljena od veeg broja govornih kanala. Ovaj tip povezivanja centrala, dodue, polako pripada
prolosti, jer ustupa mesto digitalnim sistemima kod kojih se koristi vremenski multipleks.
Postupci za viestruki prenos signala opisani su u poglavlju 8.1.6.
Frekvencijska modulacija koristi se u veini satelitskih komunikacionih sistema, zahvaljujui
izuzetnoj otpornosti na uticaj uma i nelinearnosti u prenosu. Satelitski prenos obuhvata i prenos
TV signala.
U zemaljskim komunikacijama FM se koristi u radio difuziji na ultra-kratkim talasima, u opsegu
(87.5 108.0 MHz ) . Ovaj tip radio difuzije ima sledee osnovne karakteristike:
- relativno mala veliina zone pokrivanja, reda veliine nekoliko desetina kilometara,
- visok kvalitet prenetog signala, zahvaljujui prenosu signala sa irokim spektrom (15 kHz )
kao i dodatnim osobinama, stereo prenosu i prenosu signala podataka (RDS, engl. Radio Data
System). Osobine stereo sistema kao i RDS sistema objanjene su u glavi 11., posveenoj komunikacionim sistemima.
u m (t ) = U m sin( 2f m t ) ,
( U m = 1V , f m = 10 kHz ),
tako da se dobija:
0
Reenje:
Fazno i frekvencijski modulisani signali zajedno se mogu predstaviti u obliku:
u (t ) = U Re e j (t ) e j 2f c t ,
j (t )
gde je e
modulacioni zakon. Ako je moduliui signal u m (t ) = U m sin(2f m t ) , u sluaju fazne modulacije, faza ima oblik:
(t ) = m(t ) = sin(2f m t ) ,
a u sluaju frekvencijske modulacije:
(t ) = 2f m(t )dt =
237
f
cos(2f mt ) .
fm
(t ) = m0 sin(2f m t ) ,
gde su za M signal vrednosti parametara:
m0 = = 0.5 ,
= 0,
dok je za FM signal:
m0 = f / f m = 2 ,
= / 2.
(1)
T = 1/ f m .
U( f ) =
*
1
U ( f f c ) + U ( f f c ) ,
u[m(t )] =
F n e j 2nf
mt
(2)
n =
T / 2+t
iji su koeficijenti
0
1
F n = e j [m0 sin( 2f m t ) 2nf m t ]dt ,
T T / 2 + t
0
t0 =
T
=
,
2f m
2
238
Fn = e
jn
e j ( m0 sin x nx ) dx .
2
1
J n ( m0 ) =
2
Integral
j ( m0 sin x nx )
dx ,
predstavlja po definiciji Beselovu (Bessel) funkciju prve vrste, n tog reda. Vrednosti Beselovih funkcija za neke indekse modulacije dati su u tabeli 1.
Tabela 1. Neke vrednosti Beselovih funkcija
m0
0.5
1.0
2.0
J0
0.94
0.76
0.22
J1
0.24
0.44
0.58
J2
0.03
0.11
0.35
J3
0.00
0.02
0.13
J4
0.00
0.00
0.03
M :
u (t ) = U cos[2f c t + sin( 2f mt )] =
=U
J n ( ) cos[2 ( f c + nf m )t ] ,
(3)
n =
FM :
f
u (t ) = U cos 2f c t
cos(2f mt ) =
fm
=U
n =
Jn (
) cos 2 ( f c + nf m )t n .
fm
2
(4)
M :
u (t ) = U cos[2f c t + cos(2f m t )] =
=U
J n ( ) cos 2 ( f c + nf m )t + n ,
2
n =
(5)
239
FM :
f
f
u (t ) = U cos 2f c t
sin( 2f mt ) = U J n ( ) cos[2 ( f c nf m )t ].
fm
fm
n =
(6)
Na slici 1. prikazani su amplitudski (a) i fazni spektar (b) (samo znaajne komponente i samo
pozitivne uestanosti) za posmatrane M (1) i FM (2) signale.
(1)
Uporediti irinu opsega uestanosti u kom se nalaze sve komponente ija je amplituda vea od
0.1 V sa irinom spektra koja se dobija primenom Karsonovog obrasca za:
a) FM signal, devijacije uestanosti 25 kHz kada je amplituda moduliueg signala 1 V , ako
je a = 0 ,
0
b) M signal, kod kog je devijacije faze 24 kada je amplituda moduliueg napona 1 V , ako
je a = 0.25 .
Reenje:
a) Modulacioni zakon u ovom sluaju ima oblik:
u [m(t )] = e
f
sin( m t )
fm
gde je f = 25 kHz .
(2)
240
Razvojem ove periodine funkcije u Furijeov red pomou Beselovih funkcija, dobija se:
u ( m) =
J n (m0 ) e jn
mt
(3)
n =
u (t ) =
J n (m0 ) cos[2 ( f c + nf m )t ].
n =
B0.1 = 12 f m = 60 kHz .
Isti opseg dobija se i primenom Karsonovog obrasca (8.2.21b):
BFM = 2 (f + f m ) = 60 kHz .
b) Lako se moe pokazati, skiciranjem zadate funkcije (1), da se moduliui signal menja u opsegu:
3
5
U m u m (t ) U m ,
4
4
pa je zakon modulacije:
u ( m) = e
4
[cos( m t ) + 0.25cos( 2 m t ) ]
5
,
u1 (m) = e
4
cos( mt )
5
u 2 ( m) = e
cos( 2 mt )
5
,
u ( m) =
J k (m1 ) J n (m2 ) e
j (k +n)
241
e j ( k + 2 n ) mt ,
k = n =
u (t ) =
k = n =
B = 4 f m = 20 kHz .
Primenom Karsonovog obrasca dobija se:
BM = 2 f m ( + 1) = 15.25 kHz .
Zadatak 8.2.3. (E, *)
u (t ) = U cos[ c t + m(t )] ,
ija je trenutna vrednost vea od 0.1 U . je maksimalna devijacija faze koja ima vrednost
f (m) = e [ j m (t ) ] ,
242
k =1
j k k
m k (t ) , treba odrediti sve one sabirke ija
k!
k
0.1 .
k!
0
B = 4 fm ,
= 30 0 ,
B = 8 fm ,
= 90 0 ,
B = 16 f m ,
= 180 0 .
Sa poveanjem maksimalne devijacije faze poveava se i irina spektra. Ove vrednosti mogu se
uporediti sa rezultatima koji se dobijaju primenom Karsonovog obrasca:
B = 3.0 f m ,
= 30 0 ,
B = 5.1 f m ,
= 90 0 ,
B = 8.3 f m ,
= 180 0 .
C (v ) =
Cp
v
1
Vp
, C p = 10pF , V p = 0.2V .
v = E um ,
gde je E = 7 V napon koji obezbeuje pravilnu polarizaciju diode, v < V p , a u m moduliui
signal ( u m 0.5 V ) iji je spektar u opsegu (0 4 kHz) .
Oscilator OSC na svom izlazu daje signal ija je trenutna uestanost jednaka rezonantnoj uestanosti oscilatornog kola. Taj signal odgovara FM signalu.
a) Odrediti elemente L0 i C 0 tako da uestanost nosioca bude f c = 100 MHz , a maksimalna
devijacija uestanosti f = 100 kHz .
243
Reenje:
a) Rezonantna uestanost oscilatornog kola dobija se iz izraza:
fr =
1
,
2 L0 (C0 + C (v))
(1)
C (v ) =
Cp
E um
+
1+
Vp Vp
Cp
u
6 1+ m
7, 2
(2)
Kako je max u m = 0,5V << 7,2V , rezonantna uestanost (1) ima priblinu vrednost:
fr
Cp
f
u
1
1 +
m = f c 1 +
m(t ) .
fc
2 L0 (C0 + C p / 6) 14,4(6C0 + C p ) V p
Koriena je aproksimacija
1
x
1 m za x << 1 . Uestanost nosioca i maksimalna devi2
1 x
fc =
Cp
max u m
1
, f = f c
.
14,4 (6C0 + C p )
Vp
2 L0 (C0 + C p / 6)
fr =
(3)
fc
0,0576
0.9424 +
1 + u m / 7,2
244
f r f c + 0.002 f c u m 0.0004 f c u m2 .
Ako je u m prostoperiodian signal ija je amplituda 0.5 V , faktor harmonijskog izoblienja
drugog reda ima vrednost k = 5 % .
U max = 0.5 V . Amplituda nosioca ima vrednost U = 2.5 V , uestanost f c = 200 kHz , a
konstanta mnoaa kU = 0.4 / V .
a) Odrediti konstantu idealnog integratora I :
y (t ) =
x(t )dt ,
(1)
Reenje:
y (t ) =
x(t )dt =
U max
sin(mt ) .
(2)
245
(3)
A kU y (t ) = kU
U max
sin(mt ) .
Prema tome, potrebno je da bude ispunjen uslov kU max y (t ) = 0.5 , pa je, na osnovu (2),
konstanta integratora:
kU U max
= 1.273 ms .
f min
b) Trenutna faza signala u taki A data je izrazom (3), a trenutna devijacija uestanosti ovog
signala ima vrednost:
fd =
1 d A kU dy kU
=
=
x(t ) .
2 dt
2 dt 2
uestanosti f m = 1 kHz i ako moduo nije konstantan, U , nego postoji parazitna amplitudska
modulacija, U = U 0 (1 + 0.1 cos 2 m t ) .
246
Reenje:
a) FM signal na ulazu prijemnika ima oblik:
u (t ) = U cos[ c t + (t )] ,
gde je trenutna faza
(1)
(t ) = 2f m(t )dt .
f t = f c + f m(t ) .
(2)
min( f t ) = f c f = f 0 f a ,
max( f t ) = f c + f = f 0 .
f 0 = f c + f = 100.15 MHz ,
f a = 2 f = 0.3 MHz .
Signal iza diskriminatora tada je amplitudski modulisan, pa napon ima oblik:
v(t ) = H d ( f t ) cos[ c t + (t )] =
U
[1 + m(t )] cos[ c t + (t )] ,
2
(3)
u d (t ) =
U
[1 + m(t )] ,
2
(4)
247
b) Ako amplituda FM signala nije konstantna, u izrazu (1) veliina U vie nije konstanta, nego ima oblik dat u tekstu zadatka. Demodulisani signal (4) ima oblik:
u d (t ) =
U0
(1 + 0.1cos 2 m t ) (1 + cos m t ) =
2
Reenje:
a) Ako je FM signal:
u (t ) = U cos [ c t + (t )], (t ) = 2f m(t )dt ,
(1)
gde je m(t ) = cos m t normalizovan moduliui signal, signal ispred NF filtra ima oblik:
u1 (t ) =
2
u (t ) u (t T ) = U cos[ cT + (t ) (t T )] +
U
+ U cos[2 c t cT + (t ) + (t T )] .
(2)
248
Spektar drugog sabirka nalazi se u okolini uestanosti 2 f c >> f g i sigurno nee proi kroz
NF filtar. Uz uslov:
(t ) (t T ) = 2f
m( )d 2f T m(t ) ,
(3)
t T
(priblino izraunavanje integrala u kojem se, za male promene vrednosti funkcije m(t ) u intervalu T , smatra da je u posmatranom intervalu m(t ) = const. ), promena faze proporcionalna
moduliuem signalu. Kosinusnu zavisnost treba pretvoriti u sinusnu, to se postie podeavanjem faznog pomeraja cT na vrednost:
cT =
2k + 1
2k + 1
.
T =
2
4 fc
(4)
u d (t ) = U (1) k +1 sin[2fTm(t )]
1
2f T m(t ) U (1) k +1 U (1) k +1 [2f T m(t )] 3 .
6
(5)
b) Prema izrazu (5), amplituda korisnog dela demodulisanog signala je U d = 2fT . Izborom
vrednosti intervala T koja zadovoljava uslov (4), moe se obezbediti da vrednost amplitude zadovolji zadati uslov U d > 0.1 V , odnosno:
0.1
= 53.1 ns .
2f
Uzimajui minimalnu dozvoljenu vrednost za T koja zadovoljava uslove (4) i (5), dobija se da
je k = 11 , a kanjenje tada ima vrednost:
T=
23
= 57.5 ns .
4 fc
v(t ) = 0.108 cos mt + 9.7 10 4 cos3 mt 0.108 cos mt + 2.4 10 4 cos 3mt .
Faktor harmonijskog izoblienja treeg reda ima vrednost:
2.4 10 4
k3 =
= 0.13 % .
0.18
249
u (t ) = U cos[ c t + (t )] ,
(1)
i prostoperiodine smetnje:
n(t ) = U n cos[ c t + ],
(2)
, ima vrednosti:
>> 1 ,
b)
=1 i
c)
<< 1 .
Reenje:
2
= P / Ps = U 2 / U n2 .
(3)
Korienjem adicionih formula lako se pokazuje da amplituda ovog signala ima oblik:
1
2 2
cos( ) ,
(4)
a njegova faza:
U sin + U n sin
= arctg
= arctg
U cos + U n cos
sin +
cos +
sin
.
(5)
cos
Razlika ove faze i faze modulisanog signala moe se, primenom trigonometrijskih transformacija, dovesti na oblik:
250
= arctg
sin( )
+ cos( )
(6)
>> 1 , na osnovu (4) sledi a(t ) U . Ako se zanemari cos( ) u imeniocu izraza (6) (jer je mnogo manje od ) i primeni aproksimacija arctg ( x) x za malo x , jer je
a) Ako je
= +
sin( ) .
Poto je sluajna veliina a = (t ) faza ugaono modulisanog signala, sa aspekta odreivanja snage demodulisanog signala, proporcionalnog sa , pomeranje argumenta sinusne funkcije za nema znaaja. Moe se napisati:
= +
b) Za
sin .
a (t ) = 2U cos 2
c) Za
(7)
1
2
= ( + ) .
(8)
a (t )
= Un , .
(9)
u (t ) = U cos[ c t + m(t )] ,
(1)
gde je m(t ) normalizovani moduliui signal iji je spektar u opsegu (0 f max ) , srednje sna2
251
u = 30 dB i = . Kakva je
Slika 1. M prijemnik
Reenje:
a) Prema Karsonovom obrascu, irina znaajnog dela spektra fazno modulisanog signala ima
vrednost B = 2 f max ( + 1) . Filtar na ulazu treba da propusti sve uestanosti iz opsega
( f c B / 2 f c + B / 2) .
Iza ulaznog pojasnog filtra, osim M signala, nalazi se i Gausov uskopojasni um, ija je srednja snaga
= 2 Bp N = B N 0 , a talasni oblik:
(2)
u s (t ) = nc2 (t ) + ns2 (t ) ,
(3)
a trenutna faza:
(t ) = arctg
ns (t )
.
nc (t )
(4)
(t ) = +
u s (t ) sin (t )
n (t )
= + s ,
U
U
(5)
gde je = (t ) = m(t ) faza modulisanog signala bez uma. Ovaj izraz u potpunosti odgovara izrazu (8.2.53b).
Na izlazu faznog demodulatora signal je direktno proporcionalan fazi, tj.:
v(t ) =
Um
U
(t ) = U m m(t ) + m n s (t ) .
(6)
Prvi sabirak predstavlja demodulisan moduliui signal. Drugi sabirak predstavlja doprinos uma
na izlazu. Spektralna gustina snage ovog uma ima vrednost:
252
U m2
p N =
N0
za
B
,
2
(7)
U2 /2
U2
U2
u =
=
=
,
N 0 B 2 N 0 B 4 N 0 f max ( + 1)
(8)
jer je irina propusnog opsega filtra odreena prema Karsonovom obrascu. Odnos signal/um iza
NF filtra, na izlazu demodulatora, dat je izrazom:
i =
U m2 m 2 (t )
f max
max
p N df
U m2 m 2 (t )
=
f max
max
U m2
2
N 0 df
2U 2
=
= 2 ( + 1) u .
4 N 0 f max
(9)
10 log
i
= 10 log 2 ( + 1) = 16.1 dB ,
u
i = 46.1 dB .
i = 2 u , jer je + 1 1 .
y (t ) =
dx(t )
,
dt
253
f + f2
u opsegu uestanosti od f1 do f 2 , pri emu je f 2 f1 << 1
.
2
Reenje:
a) Prenosna karakteristika diferencijatora ima oblik:
Y( f )
= j 2f .
X( f )
H( f ) =
(1)
Spektralna gustina snage uma na izlazu FM prijemnika, prema izrazu (7) iz prethodnog zadatka i (1) ima oblik:
2
p Nf = H ( f ) p N =
U m2 2
2
N 0 (2 ) 2 f 2 , za f <
B
.
2
(2)
b) Signal na izlazu FM prijemnika proporcionalan je prvom izvodu trenutne faze na izlazu idealnog faznog demodulatora. Odreuje se kao i izrazi (5) i (6) iz prethodnog zadatka, ali sa fazom
n (t )
koja ima oblik (t ) = 2f m(t )dt + s
:
v(t ) =
U m d
U dn (t )
f
= 2U m
m(t ) + m s .
dt
dt
(3)
2U m f
PSi =
m 2 (t ) ,
(4)
PNi =
f max
p Nf df
(2 ) 2 U m2 2
f max
N0
f max
df .
(5)
f max
PSu
U2
u =
.
=
PNu 2 N 0 B
(6)
254
Odnos signal/um na izlazu prijemnika moe se izraziti preko odnosa snaga signala i uma na
ulazu kao:
PSi
U 2 f 2 m 2 (t )
f 2 m 2 (t )
f 2 m 2 (t )
=
= u
= u
i =
.
3
1 f max 2
PNi N f max f 2 df
f
2
1
max
f df
0 f
max
2 B f max
2B
3
(7)
irina znaajnog dela spektra za FM signal, kad se izrauna prema Karsonovom obrascu, izno2
f
f
.
i = 3 u
+ 1
f max
f max
Ovaj odnos vei je od odnosa signal/um na ulazu za:
2
f
f
= 21 dB , odnosno i = 51 dB .
+ 1
10 log3
f
f max
max
i = u
2( f 2 f1 ) f d2
f2
f1
f df
2
gde je f d = f m(t ) trenutna devijacija uestanosti, f d srednja kvadratna vrednost devijacije uestanosti i ( f1 f 2 ) opseg u kom se nalazi spektar moduliueg signala. Ako je
B = f 2 f1 irina ovog opsega i ako se u imeniocu u integralu izdvoji centralna uestanost kao
( f + f2 )
konstanta, f s = 1
>> B , odnos signal/um priblino iznosi:
2
i = u
f
i =
fs
2 f d2
f s2
2
u .
f d2
f 2
):
=
2
255
Na slici 1. prikazan je sistem za prenos muzikog signala (50 Hz 15 kHz) primenom frekvencijske modulacije. U kanalu deluje i beli Gausov um. Sklop FM predstavlja idealni
frekvencijski modulator koji na izlazu daje FM signal sa maksimalnom devijacijom uestanosti
f = 75 kHz . Sklop FD je idealni frekvencijski demodulator. Uestanost nosioca je
f c = 100 MHz .
Sistem je ispitivan pomou prostoperiodinog signala ija se uestanost f m menja u opsegu
(50 Hz 15 kHz) . Prvo je moduliui signal doveden u taku 2, pa je u taki 3 izmeren odnos
signal/um, ( S / N )3 = 79 dB . Zatim su ubaeni sklopovi H p ( f ) = j 2f za preemfazis i
Reenje:
a) Spektralna gustina snage uma u taki 3 ima oblik:
pN 3 = k f 2 ,
k = const. ,
(1)
PN 3 =
f max
p N 3df
f max
2 3
= kf max
, ( f max = 15 kHz) .
3
(2)
Neka je srednja snaga signala na izlazu PS 3 . Odnos signal/um tada ima vrednost:
(S / N )3 =
PS 3
.
PN 3
(3)
Kada se dodaju kola za preemfazis i deemfazis, zbog njihovog komplementarnog uticaja, snaga
signala u taki 4 ostaje neizmenjena, PS 4 = PS 3 , a menja se snaga uma i postaje:
256
PN 4 =
f max
f max
p N 3 H d ( f ) df =
2kf max
(2 ) 2
PN 4 =
3PN 3
(2f max ) 2
(4)
PS 4
(2f max ) 2
= (S / N )3
.
(S / N ) 4 =
PN 4
3
(5)
Poto ovaj odnos treba da bude za 11 dB vei od prethodno odreenog odnosa signal/um u taki 3, konstanta odreuje se iz uslova:
(2f max ) 2
10 log
= 11 = 65.2 s .
3
b) Da bi amplituda signala u taki 2 uvek bila manja (ili jednaka) od amplitude u taki 1, potrebno je da bude 2f max 1 . Odavde je
1
= 10.6 s . Tada odnos signal/um u
2f max
S
= 74.2 dB .
N 4
Zadatak 8.2.12. (E, *)
Moduliui signal u m (t ) = U m sin m t prenosi se pomou ugaone modulacije kroz sistem ija se funkcija prenosa moe aproksimirati funkcijom prenosa idealnog pojasnog filtra srednje
uestanosti f c i irine propusnog opsega B = 2 f m Uestanost nosioca je f c , a amplituda U .
Modulator i demodulator su idealni.
Odrediti demodulisani signal i faktor harmonijskog izoblienja kada se primenjuje:
a) M sa maksimalnom devijacijom faze = 0.6 rad ,
b) FM sa maksimalnom devijacijom uestanosti f = 0.4 f m .
Reenje:
a) Fazno modulisani signal sa zadatim moduliuim signalom u m (t ) moe da se predstavi
pomou reda:
u (t ) = U
257
J n ( ) cos( c + n m )t .
n =
Kroz sistem sa idealnim pojasnim filtrom proi e samo tri komponente, za n = 0,1 . Vodei
rauna o osobinama Beselovih funkcija i primenom osnovnih trigonometrijskih transformacija,
na ulaz u demodulator dolazi signal ija faza je proporcionalna demodulisanom signalu:
2 J 1 ( )
sin mt .
J 0 ( )
(t ) = arctg
2 J1 2 J13
1 2J
(t )
+ 3 sin m t 1 sin3 m t .
12 J 0
J 0
J 0
Faktor harmonijskog izoblienja tada ima vrednost:
2
1 J
k 1 11% .
3 J0
b) Frekvencijski modulisan signal sa prostoperiodinim moduliuim signalom moe se predstaviti u obliku reda:
u (t ) = U
J m (m) cos ( c + n m )t + n ,
2
n =
gde je m =
f
= 0.4 indeks modulacije.
fm
Istim postupkom kao pod a) dobija se faza signala na ulazu u prijemnik u obliku:
2 J1 ( m)
cos mt .
J 0 ( m)
(t ) = arctg
fd =
sin mt
1 d
2J
= fm 1
.
2 dt
J 0 1 + (2 J1 / J 0 ) 2 cos 2 mt
Za m = 0.4 , vrednosti Beselovih funkcija jednake su J 0 = 0.96 i J1 = 0.2 . Faktor harmonijskog izoblienja izraunava se kao i pod a), to daje:
258
J
k = 1 4.3 % .
J0
Zadatak 8.2.13. (E, *)
Na slici 1. prikazana je blok ema frekvencijskog multipleksa ( MPX je multiplekser a DMX
demultiplekser) za prenos N govornih kanala primenom frekvencijske modulacije. Sva kola su
idealna. Prvi kanal u frekvencijskom multipleksu nalazi se u osnovnom opsegu (0 4kHz) . U
toku prenosa, na liniji veze signalu se dodaje aditivni beli Gausov um. Kada su prekidai P1 i
P2 zatvoreni, odnos signal/um u 24 tom kanalu iznosi 40 dB .
Odrediti
Reenje:
Poto su sva kola idealna, ne razmatra se uticaj modulacije i demodulacije na signal, ve samo
demodulacije na um, sa deemfazisom i bez deemfazisa.
Spektralna gustina srednje snage uma nakon FM demodulacije, prema (8.2.55), ima oblik:
pN ( f ) = k f 2,
gde je k konstanta ija vrednost nije od znaaja.
Kanal sa rednim brojem N = 24 ima granice 92 96 kHz . Kada su prekidai zatvoreni, snaga
signala ima vrednost PS1 , a snaga uma izraunava se pomou izraza:
96
963 923
PN 1 = 2 kf df = k
109 , jer su granice izraene u kHz .
3
92
2
259
PN 2 = 2 kf H d ( f ) df =
2
124
128
fdf
124
k
2
(128 2 124 2 ) 10 6 .
10 log
PS 2
2PS 2
= 10 log
.
PN 2
1008 k 10 6
10 log
PS 2
P
, koji se moe izraziti preko odnosa S1 pa se dobija:
k
k
2 10 4 (96 3 92 3 ) 10 9
3 1008 10
= 40 .
260
c(t ) = U
v(t k T ) ,
k =
sa oznakama:
U -amplituda impulsa,
T -perioda impulsa,
1 t < t < t 2 ,
v(t ) = 1
elementarni impuls,
0 drugde,
t1 i t 2 poetak i kraj impulsa,
a esto se koristi i trajanje impulsa, . Izraunava se kao = t 2 t1 .
(9.1.1)
261
Ako se, u postupku modulacije, nosilac promeni tako da se amplituda impulsa menja proporcionalno sa promenama moduliueg signala, tada se radi o impulsnoj amplitudskoj modulaciji,
IAM.
Ako se, u postupku modulacije, nosilac promeni tako da se poloaj poetka ili kraja impulsa, t1
ili t 2 , menja proporcionalno sa promenama moduliueg signala, tada se radi o impulsnoj modulaciji po trajanju, ITM.
Ako se u postupku modulacije menja poloaj impulsa (unutar nekog unapred odreenog intervala), pri emu impulsi zadravaju konstantnu irinu, radi se o impulsnoj modulaciji po poloaju,
IPM.
Ilustracija sva tri tipa modulisanog signala sa impulsnim nosiocem data je na slici 9.1.1.
u IAM (t )
a)
u ITM (t )
b)
u IPM (t )
c)
2T
3T
4T
Slika 9.1.1. Impulsno modulisani signali IAM (prirodno odabiranje) (a), ITM (b) i IPM (c)
262
IAM
Impulsna amplitudska modulacija realizuje se na isti nain kao i dobijanje signala odbiraka u
postupku odabiranja. Modulisani signal dobija se tako to se moduliui signal pomnoi sa impulsim nosiocem. Modulisani signal tada ima oblik:
u (t ) = u m (t ) c(t ) = U
um (t ) v(t k T ) .
(9.1.2)
k =
Prema izrazu (9.1.2), amplituda svakog impulsa, u intervalu u kom je razliit od nule, menja se u
skladu sa promenama vrednosti signala u m (t ) . Ovaj tip IAM naziva se IAM sa prirodnim odabiranjem.
Ako, meutim, amplituda svakog impulsa u intervalu u kom je impuls razliit od nule ne menja
vrednost, nego je jednaka vrednosti signala na poetku impulsa, ponovo se radi o IAM, ali se
ovaj tip odabiranja naziva regularno odabiranje.
Spektar signala, dobijenog prirodnim odabiranjem, izraunava se na isti nain kao spektar signala odbiraka, prema izrazu (4.1.5). Dobijeni spektar ima oblik:
U( f ) =
1
un U m ( f n ) ,
T
n =
(9.1.3)
i, strogo posmatrano, ima beskonanu irinu. U praksi se, meutim, smatra da je samo jedan deo
frekvencijskog opsega znaajan. Detaljnija analiza data je u glavi 10.
Spektar modulisanog signala, dobijenog primenom regularnog odabiranja, razlikuje se od spektra
opisanog izrazom (9.1.3). Oblik spektra odreuje se veoma specifinim postupkom, opisanim u
zadatku 9.1.5.
u (t ) = u m (t )
un e jn t ,
0
n =
(9.1.4)
263
odakle je oigledno da nulti sabirak odgovara moduliuem signalu, pomnoenom sa jednosmernom komponentom, u0 .
Potrebno je, na neki nain, izdvojiti sabirak za n = 0 . Ovakvo izdvajanje delova signala mogue
je, pod odreenim uslovima, jedino pomou filtara propusnika nekog intervala uestanosti, u
ovom sluaju NF filtra. Potreban uslov da bi se izdvajanje moglo relizovati jeste dovoljno visoka
uestanost odabiranja, f 0 . Do istog zakljuka moe se doi i posmatranjem spektra IAM signala. Prema izrazu (9.1.3), demodulacija IAM signala mogua je izdvajanjem sabirka za koji je
n = 0 , pomou NF filtra.
ITM i IPM
Kod modulacija tipa ITM i IPM, odreivanje analitikog izraza za modulisani signal i njegov
spektar znatno je sloenije nego kod IAM.
Ako se nosilac, povorka impulsa jedinine amplitude i trajanja sa periodom T , postavi tako
da se formira parna funkcija, dobija se signal u dobro poznatom obliku:
c(t ) =
cn e
jn
2
t
T
(9.1.5)
n =
sin
n
T .
n
T
Ako se, meutim, nosilac posmatra kao povorka impulsa koji su razliiti od nule u intervalu
(t1 , t 2 ) , nemodulisani nosilac moe se dovesti na oblik:
t 2 t1 1
+
c(t ) =
T
n =1 n
2
2
sin n
(t t1 ) sin n
(t t 2 ) .
T
T
U izrazu (9.1.6) treba zapaziti da u trenutku t = t1 svi sabirci koji sadre sin n
(9.1.6)
2
(t t1 )
T
imaju vrednost jednaku nuli. Moe se pokazati da je u pitanju ba taka (presek sa nulom) u kojoj sinusoida ima pozitivan nagib pa navedeni sabirci praktino odreuju poloaj prednje (rastue) ivice svakog impulsa.
U trenutku t = t 2 svi sabirci koji sadre sin n
2
(t t 2 ) imaju vrednost jednaku nuli. Poto
T
imaju negativan znak, ovi sabirci praktino odreuju poloaj zadnje (opadajue) ivice svakog
impulsa.
Ako se u postupku ITM vri promena poloaja prednje ivice impulsa nosioca, tada trenutak pojavljivanja prednje ivice vie nije jednak konstanti, t1 , nego je dat izrazom:
264
t1' = t1 kT u m (t ) ,
(9.1.7)
Izraz za ITM signal u sluaju kad se t1 zameni sa t1 iz izraza (9.1.7) ima oblik:
t t k
u (t ) = U 2 1 + T u m (t ) +
T
T
1
[sin{ n s [t t1 + kt u m (t )] } sin[ n s (t t 2 ) ] ] .
n =1 n
(9.1.8)
Analizom signala u (t ) datog izrazom (9.1.8) vidi se da je u pitanju zbir velikog broja signala
meu kojima se mogu prepoznati:
k
- moduliui signal u osnovnom opsegu, T u m (t ) ,
T
265
ITM
k
nain, izdvajanjem sabirka tipa T u m (t ) pomou NF filtra.
T
2) Obzirom da neke od komponenti ITM signala imaju karakteristike fazno modulisanog signala,
demodulacija je mogua i pomou faznog demodulatora.
3) Jedan od interesantnih postupaka demodulacije moe se nazvati i indirektni postupak. ITM
signal prvo se pretvara u IAM signal, a ovaj se zatim demodulie na neki od navedenih naina.
266
Demodulacija IPM signala uvek se vri indirektnim postupkom, konverzijom u ITM signal i njegovom demodulacijom na neki od opisanih naina.
Elektronska kola koja realizuju navedene konverzije signala nisu komplikovana, ali nemaju naroit znaaj u savremenim telekomunikacijama i u ovom tekstu nisu detaljno opisana.
267
c) Na osnovu prethodnih rezultata, odrediti minimalnu uestanost odabiranja ako je indeks modulacije jednak m0 = 0.707 .
Reenje:
a) Modulisani signal moe se napisati u obliku:
s (t ) = B [1 + m0 m(t )]
u (t nT ) =
n =
x(t ) u (t nT ) ,
n =
u a (ti +1 ) x(ti +1 ) .
Ako se pretpostavi da je perioda impusnog nosioca T << RC , gde je RC konstanta pranjenja
kondenzatora, za napon na kondenzatoru u trenutku ti +1 dobija se:
268
RC
1
m02
1 .
u (t ) + u a (t i +1 )
. Lako se pokazuje da je:
b) Srednja vrednost detektovanog signala je U S = a i
2
U S = u a (ti ) 1
.
2 RC
Maksimalno odstupanje detektovanog signala od srednje vrednosti U S iznosi:
U = u a (ti ) U S = u a (ti )
T
.
2 RC
U
T
=
k = 0.02 .
U S (2 RC T )
Na osnovu prethodnog izraza RC konstanta mora da zadovolji uslov:
RC
1+ k
1+ k 1
T =
.
2k
2k f S
1+ k 1
1
1
1 ,
2k f S m m02
odnosno
fS =
1 + k m m0
320 f m .
2
2k
1 m
0
269
a) Odrediti najveu moguu vrednost U m , kao i odgovarajui signal U C za koji sistem jo uvek
ispravno radi.
b) Ako je U T = 2V , odrediti vrednost referentnog signala U C tako da se, u odsustvu moduliueg signala, na izlazu komparatora, u taki B , dobije povorka impulsa i pauza jednakog trajanja.
c) Ako se izrazom mT = / 0 , gde je maksimalni pomeraj prednje ivice impulsa nosioca, a 0 = T / 2 irina nemodulisanog impulsa, oznai indeks modulacije i ako se zahteva da
bude mT = 0.7 , odrediti maksimalnu vrednost moduliueg signala (t1 = kT 0 , t 2 = kT ) .
d) Kolika je maksimalna i minimalna irina impulsa u sistemu u kom se koristi multipleks sa vremenskom raspodelom kanala ( N = 24 ) i ITM modulacijom ako indeks modulacije ima vrednost mT ?
Reenje:
a) Ako se sa t1 i t 2 oznae trenuci pojavljivanja prednje i zadnje ivice impulsa na izlazu komparatora, u odsustvu moduliueg signala vai:
0 = t 2 t1 .
Da bi sistem ispravno radio, neophodno je da se u svakoj periodi impulsnog nosioca izvri odabiranje, tj. da nigde ne bude t 2 t1 = 0 ili t 2 t1 = T . Ovi e uslovi biti ispunjeni ako je:
UT U m U C
U m = UC .
270
UT = 2 U C , U m = UT / 2 .
b) Ako nema modulacije, impulsi na izlazu uvek se zavravaju kad vrednost napona uT (t )
padne na nulu, pa je t 2 = kT , a t1 se odreuje iz uslova:
uT (t1 ) = U C .
Analizom linearne funkcije lako se dobija da vai
U C = UT
t1 (k 1) T
= uT (t1 ) .
T
= t 2 t1 = T 1
UC
UT
T
= ,
2
u m (t1 ) + uT (t1 ) = U C .
U prethodnom izrazu konstanta predstavlja promenu irine impulsa nosioca. Ova promena
ima maksimalnu vrednost = , koja nastaje onda kada je moduliui signal u tom trenutku
jednak maksimalnoj vrednosti, pa je:
U m + uT (t1 ) = U C .
Uz uslov
uT (t1 ) = U T
t1 (k 1) T
.
T
T = 1 /(2 f m ) .
Vreme koje stoji na raspolaganju za jedan kanal je Tk = T / N = 5.2 s , irina nemodulisanog
nosioca je
max
271
Reenje:
a) U sluaju modulacije prednje ivice impulsa nosioca trenutak pojavljivanja prednje ivice dat je
izrazom
t1 = t1 kT u m (t ) = t1 m(t ) ,
gde je kT konstanta proporcionalnosti, a m(t ) normalizovani moduliui signal. Smenom prethodnog izraza u (9.1.6) dobija se:
u (t ) = U
1
[ sin{ n S [t t1 + m(t )] } sin[n S (t t2 )] ] . (1)
+
m(t ) +
n =1 n
T T
Analizom izraza (1) vidi se da je spektar ITM signala sastavljen od spektra moduliueg signala (drugi lan), niza nosilaca na uestanostima n S i beskonane sume fazno modulisanih
signala iji je n -ti lan:
u n (t ) = U
1
sin{ n S [t t1 + m(t )
n
] }.
(2)
n = n S [ t t1 + m(t ) ] = (t ) + n m(t ) .
Maksimalna devijacija faze iznosi
(3)
n = n S .
irina spektra fazno modulisanog signala, korienjem Karsonovog obrasca, data je izrazom:
Bn = 2 f m ( n + 1) = 2 f m (n S + 1) .
Da ne bi dolo do preklapanja spektra fazno modulisanih signala sa spektrom moduliueg signala, potrebno je da bude zadovoljen uslov:
272
f m < n f S Bn / 2 ,
jer je nf S Bn / 2 donja granica spektra M komponenti.
Ovaj uslov najtee je zadovoljiti za prvi harmonik izraza (1), odnosno n = 1. U tom sluaju je:
fS >
2 fm
.
1 2f m
(4)
Ova analiza pokazuje da uestanost odabiranja treba da bude vea od minimalne, koju zahteva
teorema o odabiranju. Uticaj komponenti transponovanih fazno modulisanih signala bie manji
ukoliko se izabere vea uestanost odabiranja. Ako je uestanost odabiranja fiksirana, treba smanjiti irinu spektra fazno modulisanih signala:
Bn = 2 f m (2nf S + 1) = 2 f m (n / 0 + 1) = 2 f m (nmT + 1) .
U poslednjem izrazu mT je indeks modulacije ITM signala, a 0 = T / 2 = 1 /( 2 f S ) . Vidi se
da je irina spektra fazno modulisanih signala linearna funkcija indeksa modulacije mT . U cilju
smanjenja uticaja komponenti M signala koristi se mali indeks modulacije.
b) M signal na izlazu filtra propusnika opsega uestanosti dobija se za n = 1 , u obliku:
u1 (t ) = U
sin[ S (t t1 ) + S m(t )] .
B1 = 2 f m ( S + 1) .
Na osnovu prethodne analize vidi se da treba zadovoljiti uslove:
f S B1 / 2 > f m
f S + B1 / 2 < 2 f S B2 / 2 ,
fS >
2 fm
.
1 6f m
fS 2 fm
,
6f S f m
odnosno mT =
273
fS 2 fm
= 0.45 , jer je 0 = T / 2 .
3f m
Multipleksnim sistemom sa IPM modulacijom prenosi se N = 12 govornih signala. Uestanost odabiranja je minimalna, a govorni signal ima spektar u opsegu (0 f m = 4.5 kHz ) . Ako
su impulsi IPM signala veoma uzani i ako se pretpostavi da je kanal idealan NF filtar, granine uestanosti f N =500 kHz , u prvoj aproksimaciji moe se smatrati da je irina impulsa
Reenje:
Na osnovu teoreme o odabiranju, minimalna uestanost odabiranja ima vrednost:
f S = 2 f m = 8 kHz .
Svakom od N govornih signala stoji na raspolaganju vreme Tk = T / N , gde je T -perioda
odabiranja. Da ne bi dolo do preklapanja impulsa na prijemu, potrebno je da bude zadovoljen
uslov: Tk = 2 ,
gde je maksimalno pomeranje impulsa u odnosu na referentni poloaj koji odgovara vrednosti moduliueg signala u m (t ) = 0 , slika 1.
1
1
274
Reenje:
Skica IAM signala dobijenog regularnim odabiranjem pokazana je na slici 1.
um (t ) , u IAM (t )
2T
3T
3T
u (t ) =
um (kT ) v(t k T ) ,
(1)
k =
gde je u m (t ) signal koji se odabire, a v(t ) je elementarni pravougaoni impuls. Uz malo mate i
iskustva sa konvolucijom, moe se zakljuiti da je izraz (1) nastao kao rezultat sledeih operacija:
a) mnoenja signala u m (t ) povorkom delta impulsa d (t ) =
(t kT ) , tj.
k =
u1 (t ) = um (t ) d (t ) .
(2)
u (t ) = u1 (t ) v(t ) .
(3)
U ( f ) = U1 ( f ) V ( f ) = [U m ( f ) D( f )] V ( f ) = V ( f )
1
U( f n ).
T
n =
(4)
Poreenjem izraza (4) i (9.1.3) vidi se da je osnovna razlika u tome to demodulacija signala
dobijenog regularnim odabiranjem vie nije mogua obinim filtriranjem komponente za n = 0 .
275
1
.
V( f )
u IAM 1, 2,3 (t )
kanali
u1 (t )
NF
NF
u1 (t )
u 2 (t )
NF
NF
u 2 (t )
u3 (t )
NF
NF
u3 (t )
276
b) Ako se uestanost odabiranja utrostrui ( f S1 = 3 f S ) , a irina impulsa ostane nepromenjena, odrediti maksimalan broj kanala koji se moe preneti u posmatranom sistemu.
Reenje:
si (t ) =
u (t nT i ) , i = 1..N ,
n =
gde je:
U
u (t i ) =
0
i 2 < t < i + 2,
drugde.
i = i S = i
gde je
277
T
1
, i = 0..N 1 ,
=i
N
2 fm N
T
1
, dok je T =
maksimalna perioda
N
2 fm
U (nf S ) jn S t jn S i
si (t ) = u (t nT i ) xi (t ) =
e
e
xi (t ) , i = 1..N ,
T
n=
n=
a njegov spektar:
Si ( f ) =
U (nf S ) jn S i
e
X i ( f nf S ) , i = 1..N .
T
n=
(1)
Zbog idealne karakteristike prenosa sistema, H C ( f ) , isti signal stie i na ulaz prijemnika, a na
izlazu odgovarajueg i tog NF filtra pojavljuje se samo komponenta signala S i ( f ) u osnovnom opsegu (sabirak za koji je n = 0 ):
Yi ( f ) =
U ( 0)
X i ( f ) , i = 1..N ,
T
(2)
odnosno:
yi (t ) =
U ( 0)
xi (t ) , i = 1..N .
T
(3)
yi (t ) =
U
xi (t ) , i = 1..N .
T
zi (t ) = Ai yi (t ) = Ai
U
xi (t ) , i = 1..N .
T
Ai =
T
1
, i = 1..N .
=
U 2 f mU
(4)
Oigledno je da je amplituda signala yi (t ) linearna funkcija parametra (irina impulsa odabiranja). Maksimalna vrednost amplitude signala yi (t ) dobija se za maksimalnu irinu impulsa
278
b) Kanalno vreme, tj. vreme koje stoji na raspolaganju jednom odbirku signala u multipleksnom
signalu odreeno je relacijom:
Tk = T / N ,
a irina impulsa odabiranja, odnosno irina odbiraka mora biti:
= a Tk , 0 < a < 1 .
(5)
Jasno je da slian uslov mora da bude zadovoljen i u sistemu sa trostruko veom uestanou
odabiranja, odnosno mora da vai:
(6)
Tk1 Tk = (T1 N ) (T N1 ) = a b .
Poto za uestanost odabiranja vai odnos f S1 = 3 f S , sledi da je T = 3 T1 , pa se smenom u
prethodni izraz dobija:
N1 =
N b
.
3 a
Ako se pretpostavi da u oba sistema impulsi odabiranja imaju maksimalnu irinu, to odgovara
graninom sluaju a = b = 1 sledi da je:
N1 = N 3 .
To je ujedno maksimalan broj kanala koji se moe obrazovati pod gore usvojenim pretpostavkama. Poveanjem uestanosti odabiranja, uz zadravanje iste irine impulsa, proporcionalno se
smanjuje broj kanala koje je mogue preneti.
Do ovog rezultata moe se doi i jednostavnim rezonovanjem: vie odbiraka u svakom kanalu,
uz nepromenjeno trajanje impulsa, neminovno dovodi do smanjenja broja kanala.
279
ue (t )
u r (t )
v(t )
280
s (t ) =
n =
an xe (t n TM ) .
(10.1.1)
n =
Ako amplituda impulsa, an , moe imati jednu od M razliitih vrednosti, radi se o M arnom
prenosu. Poto je izvorni signal najee u binarnom obliku ( IKM signal, raunarski signali,
itd.), kodovanje se vri tako to se grupa od m uzastopnih bita pretvori u jedan M arni simbol
(kae se i da se m uzastopnih bita pridrui jednom simbolu). Ceo broj M najee je stepen
broja dva: M = 2 , odnosno m = ld ( M ) . Primer digitalnog signala prikazan je na slici
m
10.1.2. Prikazan je elementarni impuls trajanja 2 TM . Iako elementarni impuls ima trajanje jednako dvostrukom trajanju takta, TM , njegova vrednost povezuje se za jedan interval takta, jer u
proseku na svaki interval dolazi po jedan elementarni impuls (jednica) ili prazan interval (nula).
Za pojam digitalnog prenosa vezuju se dve znaajne veliine koje predstavljaju parametre digitalnog sistema.
281
digitalni signal s (t )
elementarni impuls xe (t )
TM
TM
TM
TM
TM
TM
TM TM
TM
vs =
1
,
TM
(10.1.2)
vd = ld ( M ) v s =
ld ( M )
,
TM
(10.1.3)
f S = vS =
1
.
TM
(10.1.4)
Za pojam takta, osim frekvencije, vezan je i problem vremenske sinhronizacije takta, odnosno
faze takta. Pod sinhronizacijom takta podrazumeva se stepen usklaenosti (poklapanja) poloaja
vremenskog intervala u kom se oekuje pojavljivanje simbola i stvarnog poloaja simbola na
vremenskoj osi. Ako sinhronizacija nije dobra (dobro podeena), prijemnik e odluivati o vrednostima primljenog signala u pogrenim trenucima i doi e do greke u odluivanju, iako moda
signal u toku prenosa nije znaajno izoblien. Pojava podrhtavanja takta naziva se diter (engl.
jitter, titranje).
Rekonstrukcija signala na prijemu moe se realizovati na dva naina: sinhrono i asinhrono. Sinhroni prijemnici rade na principu odabiranja primljenog signala sa periodom TM u tano odreenim trenucima. Da bi se kod sinhronog prenosa izvrila uspena rekonstrukcija signala, neophodno je tano poznavanje frekvencije i faze takta na prijemu, kako bi se odabiranje izvelo u tanim
trenucima vremena. U cilju regenerisanja takta i sinhronizacije faze na prijemu, koriste se brojni
postupci koji se sastoje od razliitih varijanti filtriranja i obrade signala. Ovi postupci mogu da
budu veoma sloeni, a itava oblast naziva se sinhronizacija. Sa druge strane, kod asinhronog
282
prenosa nije neophodno tano poznavanje frekvencije i faze takta na prijemu, ali je i kvalitet
prenosa kod ovakvih sistema obino slabiji. Primer asinhronog prijemnika jeste komparator koji
daje diskretne vrednosti amplituda na svom izlazu.
a0 = 0 , a1 = U .
Ternarni mod sa ogranienjima (pseudo-ternarni), polarni mod sa alternirajuim polaritetom i
pravougaonim oblikom elementarnog impulsa trajanja TM (Alternate Mark Inversion NonReturn to ZeroAMI-NRZ). Postoje tri mogue vrednosti koeficijenata, koji zbog ogranienja
imaju sledee meuzavisnosti:
Polarni kvaternarni mod, (2 bita po simbolu) sa elementarnim impulsom oblika cos x (podignuti kosinus) koji ima znaajno ui spektar nego pravougaoni impuls (slika 10.1.3). Koeficijenti an mogu imati etiri razliite vrednosti:
3
1
1
3
a0 = U , a1 = U , a2 = U , a3 = U .
2
2
2
2
283
Na slici 10.1.3. prikazana su sva tri navedena mda. U prvoj koloni pokazan je elementarni impuls, u drugoj izgled digitalnog signala za poruku oblika 101101, kao i odgovarajue spektralne
gustine snage e ( f ) u treoj koloni.
Moe se uoiti da signal pod a) ima najui elementarni impuls u vremenskom domenu, ali zbog
toga ima najiri spektar. Takoe, zbog pogodnog izbora oblika elementarnog impulsa, signal pod
c) ima znaajno ui spektar nego pod b) iako su elementarni impulsi istog trajanja. Oigledno je
da signali koji imaju nagle skokove amplitude, kao to je to pravougaoni impuls, imaju znatno iri spektar nego signali sa zaobljenim oblikom u vremenskom domenu.
a)
0
vs
2vs
3vs
4vs
vs
2vs
3vs
4vs
vs
2vs
3vs
4vs
b)
c)
Slika 10.1.3. Elementarni impuls, digitalni signal i spektralna gustina snage za:
Binarni unipolarni mod (a), Ternarni mod sa ogranienjima (b) i
Polarni kvaternarni mod (c)
Uticaj kanala
Svaki realni kanal za prenos signala ima osobinu da spreava nagle promene vrednosti signala,
odnosno poseduje izvesnu inerciju. Ovaj efekat moe se posmatrati u dva domena:
frekvencijski domen: Obino slabljenje koje unosi kanal raste sa porastom frekvencije, tj.
kanal se ponaa kao NF filtar.
vremenski domen: odziv kanala na pobudu step-funkcijom nikada nije step-funkcija, ve je
beskonana strmina step funkcije ublaena i ima konaan nagib.
Ako je poznata prenosna karakteristika kanala, preko inverzne Furijeove transformacije moe se
odrediti impulsni odziv kanala. U praksi, prenosne karakteristike kanala koji se koriste u telekomunikacijama nisu unapred poznate u dovoljnoj meri i obino su veoma razliite od onih koje
daju matematiki modeli (idealni NF filtar, Gausov filtar, itd.).
284
Jedini parametar koji je najee poznat jeste irina propusnog opsega. Tako se odreivanje odziva na na step-funkciju (veoma sloen proraun) svodi na odreivanje vremena t m za koje e
amplituda odziva porasti sa 10 % na 90 % od amplitude U . Da bi se ostvarilo t m = 0 , neophodna je beskonana irina propusnog opsega kanala. Sa smanjenjem irine propusnog opsega
kanala, poveava se vreme odziva, t m . Ilustracija vremena odziva, t m , data je na slici 10.1.4.
Pokazuje se u praksi da je mogue uspostaviti labavu relaciju izmeu vremena odziva t m i irine
propusnog opsega B :
B t m = 0.35 . . . 0.45 .
(10.1.5)
xr (t ) = h(t ) xe (t ) .
(10.1.6)
odnosno, u frekvencijskom domenu kao proizvod spektralne gustine amplituda elementarnog impulsa X e ( f ) i prenosne funkcije kanala H ( f ) :
Xr ( f ) = H( f ) Xe( f ) .
(10.1.7)
Na ovaj nain modeluje se uticaj kanala pri prenosu elementarnog impulsa, bez prisustva uma i
presluavanja. Tako je mogue odrediti stepen deformacije elementarnog impulsa usled linearnih
izoblienja u kanalu, a posebno u pogledu njegovog trajanja i uticaja na susedne simbole. Ovaj
285
uticaj naziva se inter-simbolska interferencija (ISI). Postoje razliite tehnike koje omoguavaju
ponitavanje ili smanjenje uticaja na susedne simbole (ISI), a jednim imenom nazivaju se ekvalizacija.
Uticaj uma na signal prilikom prenosa ogleda se u tome to se smanjuje sposobnost prijemnika
da jasno razlikuje M razliitih simbola alfabeta, jer se primljeni signal znaajno razlikuje od
poslatog. Poveanjem intenziteta uma u kanalu poveava se i verovatnoa greke prijemnika
prilikom odluivanja koji je simbol poslat. Ova verovatnoa greke predstavlja osnovni kriterijum kvaliteta digitalnog signala i odreuje se za zadati odnos snaga signala i uma. um je sluajni signal i moemo ga analizirati samo statistikim postupcima.
xr (kTm ), k = 1,2,...
(10.1.8)
Jasno se moe uoiti da usled uticaja susednih simbola dolazi do devijacije (promene) originalne
(poslate) vrednosti ime se poveava mogunost greke pri prenosu, jer je potreban manji uticaj
uma (manji nego pri prenosu bez ISI) da doe do greke u odluivanju.
Na pitanje koje uslove treba da zadovoljava kanal da bi se ostvario prenos bez ISI, odgovor je
dao Nyquist u svom prvom kriterijumu koji definie teoretsku vrednost maksimalne brzine
prenosa za poznatu ekvivalentnu karakteristiku kanala.
U specijalnom sluaju, ako kanal ima idealnu NF karakteristiku sa irinom propusnog opsega B ,
simbolska brzina pri kojoj e se ostvariti prenos bez ISI iznosi vs = 2 B . Pri tom se
podrazumeva da se kao pobudni signali koriste idealni delta impulsi.
286
Na slici 10.1.5. dati su primeri impulsnih odziva i prenosnih karakteristika signala koji zadovoljavaju kriterijume za prenos bez ISI. Pri tome, signal dat pod a) nastaje u sluaju idealnog NF
filtra koji zadovoljava prvi Nyquistov kriterijum, dok signali pod b) i c) predstavljaju realne
signale koji se ee primenjuju u praktinim reenjima. Moe se uoiti da impulsni odzivi imaju
nulte vrednosti u trenucima odabiranja k Tm , osim za k = 0 , gde vrednost impulsnog odziva
odgovara originalnoj vrednosti amplitude impulsa. Na ovaj nain ispunjeni su uslovi za prenos
bez ISI.
Ekvalizacija
Prolaskom kroz kanal sa prenosnom karakteristikom H ( f ) , elementarni impuls xe (t ) transformie se u xr (t ) . Ukoliko nije zadovoljen prvi Nyquistov kriterijum dolazi do pojave ISI.
Poto nemamo mnogo uticaja na oblik prenosne karakteristike kanala, odnosno ne moemo da
biramo karakteristiku prema naim potrebama, vrlo je verovatno da takva prenosna karakteristika
nee u potpunosti ispunjavati pomenute kriterijume za prenos bez ISI.
xe (t )
Xe( f )
f
0
0.5vs
vs
1.5vs
2vs
X r ( f ) = X e ( f )H ( f )E( f ) .
(10.1.9)
1
.
H( f )
(10.1.10)
287
Na alost u praksi je ovakvo reenje veoma retko mogue. Digitalni sklop koji se najee koristi
u procesu ekvalizacije naziva se transverzalni filtar. Sastoji se od niza kola za kanjenje, mnoaa sa odreenim koeficijentima i sabiraa. Vrednosti koeficijenata biraju se tako da se dobijenom prenosnom karakteristikom transverzalnog filtra E ( f ) ostvari to bolji efekat u eliminisanju ISI.
Dijagram oka
Grafikom superpozicijom, tj. crtanjem velikog broja intervala primljenog signala xr (t ) , trajanja TM , jednog preko drugog, dobija se veoma interesantna ilustracija koja se naziva dijagram
oka. Dijagram je dobio ime po karakteristinom izgledu koji podsea na otvoreno oko. Ima veoma veliki znaaj u praktinim postupcima za analizu rada i osobina digitalnih signala.
Na osnovu minimalne udaljenosti dva susedna nivoa u trenutku odabiranja xr (0) (koja se naziva otvor oka), moe se izvriti procena uticaja uma na prenos. Naime, to je otvor oka vei, vea je i margina uma, pa je sistem robusniji (tj. manje osetljiv na razliite tetne uticaje u prenosu
signala). Margina uma definisana je kao polovina irine otvora oka. To je najvea vrednost koju
moe da ima um a da pri tom jo uvek ne izazove greku u odluivanju.
Kod malog otvora oka, mala je margina uma, pa um sa malom amplitudom moe dovesti do
greke u rekonstrukciji primljenog signala.
Na slici 10.1.6. prikazane su tri faze u procesu prenosa digitalnog signala i to kroz izgled elementarnog impulsa, digitalnog signala i odgovarajueg dijagrama oka.
elementarni impuls
digitalni signal
dijagram oka
a)
b)
c)
Slika 10.1.6. Faze u prenosu digitalnog signala: signal na predaji (a), signal na prijemu pre
ekvalizacije (b) i signal na prijemu nakon ekvalizacije (c)
288
Jasno se vidi da je prilikom predaje a), kada je signal neizoblien, otvor oka na dijagramu oka
najvei. Nakon prolaska kroz kanal b), dolazi do deformacije elementarnog impulsa xe (t ) , usled konvolucije sa impulsnim odzivom kanala h(t ) , a time i do smanjenja otvora oka. Takav
signal postaje manje otporan na um, pa je verovatnoa greke poveana u odnosu na situaciju
prikazanu na crteu a). Nakon ekvalizacije c), otvor oka je znaajno povean, pa je time smanjena verovatnoa greke prilikom rekonstrukcije signala.
Dijagram oka moe se veoma jednostavno prikazati na osciloskopu. Na taj nain mogue je fino
podeavanje koeficijenata sklopa za ekvalizaciju - ekvalizatora u cilju maksimalnog potiskivanja
ISI.
Pored toga, mogue je i precizno podeavanje trenutka odabiranja u prijemniku kako bi se
odabiranje obavilo ba u trenucima u kojima se dobija minimalna ISI.
289
radi se o M -arnom alfabetu, gde originalni signal s (t ) moe u trenucima odabiranja imati neku
od M diskretnih vrednosti amplituda. Sa slike se vidi da usled dejstva uma dolazi do odreenih
odstupanja od originalnih vrednosti signala u trenucima odabiranja. Kolika su ta odstupanja, zavisi od trenutne amplitude uma i, indirektno, od snage uma n(t ) . Ukoliko je odstupanje trenutne amplitude uma vee od U / 2 , gde je U rastojanje izmeu dva susedna nivoa (amplitude),
dolazi do greke u prenosu.
n(t )
M-1
M-2
M-3
s (t )
s (t ) + n(t )
1
U
0
Slika 10.1.7. Rezultat dejstva aditivnog uma n(t ) na signal s (t )
Na slici 10.1.8. mogu se videti razliiti rezultati odluivanja pri rekonstrukciji (ili regeneraciji)
usled dejstva uma razliitih amplituda.
Za emitovanu amplitudu signala, oznaenu sa k , u sluaju pod a) imamo ispravno odluivanje,
na osnovu zbira vrednosti signala i uma, zato to trenutna amplituda uma nije dovoljno velika
da bi dolo do greke (manja je od U / 2 ).
U sluaju b), amplituda superponiranog uma vea je od U / 2 , odnosno ukupna vrednost signala i uma s (t ) + n(t ) vea je od praga odluivanja, pa se za primljeni simbol proglaava k + 1 ,
to prouzrokuje greku u prenosu.
Koliko esto e se javljati greke u prenosu zavisi od odnosa snaga signala i uma. Frekvencija
sa kojom se javljaju greke odgovara verovatnoi greke PE . Verovatnoa greke definisana je
kao granina vrednost kolinika broja pogreno primljenih simbola N E i ukupno primljenih
simbola N :
NE
.
N N
PE = lim
(10.1.11)
Verovatnoa greke predstavlja osnovni parametar za meru kvaliteta digitalnog prenosa. Za manji odnos signal/um, zbog vee snage pa i trenutnih vrednosti signala, greke e se javljati ee, pa e verovatnoa greke e biti vea, i obrnuto.
290
emitovana vrednost
prag
prag
regenerisana
vrednost
GREKA!
Slika 10.1.8. Greka u prenosu digitalnog signala
U ovim razmatranjima zanemarili smo uticaj intersimbolske interferencije (ISI). Pojava ISI svakako dodatno pogorava situaciju, jer utie na smanjenje margine uma. Praktino dolazi do pribliavanja vrednosti signala nakon odabiranja pragovima odluivanja, ime se (za istu vrednost
uma n(t ) ) poveava verovatnoa greke u odnosu na prenos bez ISI. Zato je neophodno vriti
ekvalizaciju u cilju potiskivanja ISI. Ekvalizacijom se dodatno popravljaju performanse digitalnog sistema, odnosno smanjuje verovatnoa greke PE .
Na ulaz konvertora binarnog u M arni signal dovodi se binarni IKM signal. Ovaj signal
formiran je od 32 telefonska kanala ( 0 4 kHz ) u multipleksu sa vremenskom raspodelom
kanala, pri emu je kvantizacija izvrena na 256 nivoa. Odabiranje se vri sa minimalnom
uestanou.
Na izlazu iz konvertora dobijaju se impulsi vrlo kratkog trajanja koji se mogu aproksimirati delta
impulsima. Konstanta koja se mnoi sa svakim od delta impulsa ima jednu od M = 2 moguih
vrednosti.
Impulsi se zatim dovode na filtar idealni propusnik niskih uestanosti, gornje granine uestanosti f g .
n
Odrediti minimalnu vrednost broja n i graninu uestanost filtra f g pod uslovom da signal na
izlazu iz filtra ne sadri komponente na uestanostima iznad 300 kHz i da nema interferencije
meu simbolima M arnog signala.
Reenje:
Uestanost odabiranja odreena je teoremom o odabiranju i iznosi:
f s = 2 f max = 8 kHz ,
291
h(t ) = 2 f g
sin 2f g t
2f g t
(1)
pri emu je granina uestanost f g nepoznata, ali se zna da je manja od 300 kHz .
Da ne bi dolo do meusobne interferencije impulsa, prva nula impulsnog odziva, tj. trenutak za
koji vai:
2f g t = ,
(2)
mora da se poklopi sa trenutkom u kome nailazi sledei M arni impuls, odnosno da bude
jednak M arnom signalizacionom intervalu:
TM = n TB = n /(256 f s ) ,
(3)
pri emu je n = ld (M ) .
Lako se pokazuje iz (3) i (2) da je TM = 1 /( 2 f g ) , odnosno:
f g = f s 128 / n .
(4)
Treba nai najmanji broj n za koji je zadovoljena jednaina (4), a da pritom f g bude manji od
300 kHz . Dobiju se vrednosti f g = 256 kHz , odnosno n = 4 i M = 16 .
292
Reenje:
a) U interval zamraenja trajanja
1
1
5 MHz . Odavde je TB
= 10 7 s . Iz uslova 4 N TB = 4 s , dobije
2TB
10 MHz
se da je N = 10 . U intervalu zamraenja moe se preneti 40 bita, po 10 za svaki od etiri
fg =
odbirka.
b) Broj kvantizacionih nivoa odreuje se na osnovu broja bita po odbirku i iznosi:
q = 2 N = 1024 .
Odnos signal/um kvantizacije ima vrednost:
( )
1
2 M m f max f s . Poto je uestanost odabiranja f s = 625 25 4 = 62.5 kHz (u svakoj
s
liniji po 4 odbirka), dobije se M m = 2 .
d) Na isti nain kao u zadatku pod c) dobija se da je broj govornih kanala M g = 8 .
u (t ) = U cos( 0t + ) .
(10.2.1)
293
Na ovaj nain, kao rezultat modulacije dobijamo analogni modulisani signal, tj. nosilac sa promenljivim ali diskretnim vrednostima parametara. Broj razliitih diskretnih vrednosti odgovara
veliini alfabeta digitalnog signala, M .
Sve modulacije ovog tipa, u zavisnosti od naina demodulacije, moemo podeliti u dve grupe:
koherentne i nekoherentne. Koherentne su one koje na prijemu zahtevaju tano poznavanje uestanosti i faze nosioca i po pravilu ostvaruju bolje rezultate od nekoherentnih. Sa druge strane,
nekoherentne daju slabije rezultate ali su prijemni ureaji znaajno jednostavniji za realizaciju.
Prema parametru nosioca koji se koristi za modulaciju (amplituda, frekvencija, faza) razlikujemo
tri osnovna tipa modulacije:
- ASK (engl. Amplitude Shift Keying) predstavlja amplitudsku modulaciju kod koje amplituda
nosioca moe imati M diskretnih vrednosti,
- FSK (engl. Frequency Shift Keying), frekvencijska modulacija kod koje se uestanost nosioca
skokovito menja izmeu M diskretnih vrednosti,
- PSK (engl. Phase Shift Keying), fazna modulacija gde faza nosioca moe imati jednu od M
diskretnih vrednosti, obino meusobno udaljenih za 2 / M .
Na slici 10.2.1. prikazani su signali, tj. osnovne varijante sva tri tipa modulacije u vremenskom
domenu. Jasno se moe videti kako se u zavisnosti od emitovanog simbola (0 ili 1) menjaju
parametri nosioca: ASK-amplituda, FSK-uestanost, PSK-faza.
Dok se u sluaju modulacija analognim signalom, frekvencijska i fazna modulacija vrlo malo
razlikuju, tj. povezane su preko prvog izvoda trenutne faze, kod modulacija digitalnim signalom
razlika izmeu ova dva tipa modulacije veoma je znaajna.
ak
ASK
(OOK)
FSK
PSK
(BPSK)
Slika 10.2.1. Osnovni tipovi modulacija digitalnim signalom
Pored ove tri osnovne klase, postoje i brojne modifikacije i kombinacije koje se vrlo esto primenjuju u praksi. Kao primer, navodimo dve koje su od velike vanosti:
294
- DPSK(engl. Differential Phase Shift Keying), diferencijalna fazna modulacija kod koje se informacija prenosi kao razlika faza susednih simbola,
- QAM(engl. Quadrature Amplitude Modulation), koja se moe posmatrati kao kombinacija
amplitudske i fazne modulacije.
ASK
Kod ovog tipa modulacije, informacija se utiskuje u amplitudu nosioca. Amplituda moe imati
jednu od M diskretnih vrednosti:
u (t ) = ak U cos(2f c t + ) , ak = 0,...., M 1.
(10.2.2)
Fazorski dijagram ASK signala sa M diskretnih vrednosti prikazan je na slici 10.2.2. Horizontalna osa je realna osa kompleksne ravni a vertikalna osa je imaginarna osa koja ovde nije ni ucrtana, poto signal sadri samo komponente uz kosinus. Kod ASK modulacije fazor modulisanog
signala uvek je realan. Mogue vrednosti fazora modulisanog signala oznaene su u kompleksnoj
ravni krupnim takama.
irina spektra ovakvog signala zavisi od oblika elementarnog impulsa digitalnog signala kojim
se mnoi nosilac i njegove spektralne karakteristike, kao i informacionog sadraja ak . Usled
ogranienog propusnog opsega pri prenosu, dolazi do intersimbolske interferencije u vremenu.
Nyquistovi kriterijumi vae i u ovom sluaju i definiu uslove za prenos bez ISI.
Specijalan sluaj ASK modulacije predstavlja tzv. OOK modulacija (engl. On-Off Keying,
ukljui-iskljui). Kod OOK modulacije nosilac se modulie binarnim digitalnim signalom koji
ima vrednosti amplituda: 0 i U. Primer ovakvog signala dat je na slici 10.2.1.
M-2
M-1
FSK
Kod ovog tipa modulacije amplituda i faza nosioca su konstantne, dok se informacije iz konanog skupa prenose skokovitim promenama frekvencije nosioca. Broj razliitih uestanosti odgovara broju simbola, odnosno broju amplitudskih nivoa digitalnog signala ak . Uestanost se
menja sa korakom f oko centralne uestanosti f c . Tako se FSK modulisani signal moe predstaviti u obliku:
295
(10.2.3)
Specijalan sluaj FSK modulacije predstavlja binarna modulacija, tj. sluaj sa binarnim digitalnim signalom. Tada frekvencija nosioca ima samo dve vrednosti: f c f . Ovaj sluaj modulacije predstavljen je na slici 10.2.1., gde se jasno moe uoiti skokovita promena uestanosti u zavisnosti od emitovanog simbola.
Analiza spektra kod ovog tipa modulacije veoma je sloena, ali se moe donekle pojednostaviti
posmatranjem FSK signala kroz zbir vie OOK signala sa nosiocima razliitih uestanosti. Pokazuje se da irina spektra i u ovom sluaju odgovara Carsonovom obrascu, koji je predstavljen
u poglavlju o analognim modulacijama.
U sluaju prenosa M -arnog signala, dolazi do znaajnog proirenja spektra jer se praktino koristi M razliitih uestanosti nosioca. Ako se uzme u obzir i izrazita nelinearnost ovog tipa modulacije, jasno je da se ona ree primenjuje u praksi.
Meutim, u novije vreme, zahvaljujui napretku tehnologije, mogu se realizovati specijalni sluajevi FSK modulacije koji pokazuju izuzetno dobre performanse (OFDM-Orthogonal Frequency Division Multiplex), pa se upotrebljavaju u najsavremenijim komunikacionim sistemima,
kao to je xDSL-Digital Subscriber Line, DRM-Digital Radio Mondiale, itd. Ovi sloeni postupci za prenos digitalnog signala nisu detaljnije opisani u ovom udbeniku. Njihov opis moe se
nai samo u veoma specijalizovanoj literaturi.
PSK
PSK modulacija sastoji se od skokovitih promena faze koja moe imati jednu od M vrednosti.
Pri tom, ako je korak promene faze jednak 2 / M , modulisani signal moe se napisati u
obliku:
u (t ) = U cos 2f c t + ak
, ak = 0,...., M 1.
M
(10.2.4)
Specijalni sluaj PSK modulacije kada je moduliui signal binarni ( M = 2 ), predstavlja BPSK
(engl. Binary Phase Shift Keying) i prikazana je na slici 10.2.1. U ovom sluaju faza nosioca
moe imati samo dve vrednosti { 0, } , pa se BPSK signal moe predstaviti i u obliku:
u (t ) = U cos[2f c t + ak ] = U cos 2f c t.
(10.2.5)
Ovaj signal moe se analizirati i kao klasini AM-2BO signal sa polarnim moduliuim signalom
ak { 1, 1 }.
U fazorskom dijagramu, BPSK modulacija predstavljena je sa dve take na razliitim stranama
jedininog kruga izmeu kojih postoji fazna razlika . U sluaju kada alfabet iji se simboli
emituju ima etiri simbola, simboli su meusobno razmaknuti za / 2 , i tada se radi o QPSK
(engl. Quadrature Phase Shift Keying) modulaciji. Poveanjem broja simbola u alfabetu poveava se broj taaka rasporeenih na krugu i istovremeno smanjuje rastojanje i uglovi meu njima.
Kao posledica ovog smanjivanja, sve je manja margina (dozvoljena vrednost) uma pa i verovatnoa pojavljivanja greke raste.
296
Tri primera fazorskih dijagrama, za BPSK, QPSK i 8-PSK, prikazani su na slici 10.2.3. Svuda
treba zamisliti da kroz centar nacrtanog kruga prolaze horizontalna (realna) i vertikalna (imaginarna) osa kompleksne ravni.
Na slikama su upisani i primeri binarnih kodova odgovarajuih binarnih signala. Oigledno je da
npr. kod 8-PSK, prenos jednog od 8 moguih simbola odgovara prenosu tri uzastopna binarna
simbola.
010
01
011
10
00
001
100
000
101
11
111
110
i = i i 1 = ak
2
.
M
(10.2.6)
Na ovaj nain nije potrebno poznavati apsolutnu fazu nosioca, ve samo relativnu fazu u odnosu
na prethodno primljeni simbol.
Kao i svi diferencijalni sistemi i ovaj ima lou osobinu: dolazi do propagacije greke. Naime,
ukoliko se greka dogodi na jednom simbolu, ona se prenosi i na ostale simbole.
297
QAM
I ASK i PSK modulacija mogu se realizovati pomou QAM modulatora koji je predstavljen u
poglavlju o analognim modulacijama. Ova injenica ima izuzetno veliku vanost jer ne samo da
se ASK i PSK mogu lako objasniti, ve ih je mogue kombinovati, ime se dobija potpuno novi
pogled na problem modulacije digitalnim signalom. QAM signal sadri komponentu u fazi, tj.
onu koja se mnoi sa nosiocem oblika cos c t , i komponentu u kvadraturi, tj. komponentu koja
Naime, osim kombinacija faze pokazanih na slici 10.2.3., za koje je karakteristina konstantna
amplituda, mogu se realizovati sloene dvodimenzionalne strukture, tzv. konstelacije sa proizvoljnim brojem taaka. Kod sloenih konstelacija pozicija svake take u fazorskom dijagramu
odreena je razliitom amplitudom i fazom. Primer sloene konstelacije sa 16 stanja prikazan je
na slici 10.2.4.
Pored toga, mogue je formirati konstelacije taaka proizvoljnog oblika. Pokazuje se da kruni
oblik konstelacije ima bolje performanse od kvadratnog.
Krune konstelacije nastale su tako to je osim komponente signala u fazi iskoriena i komponenta signala u kvadraturi. Pri tom je iskoriena injenica da su kosinusoida i sinusoida meusobno ortogonalne.
298
1
2
10-10
5
10
15
20
25
Eb/N0
299
Sa druge strane, ako je ograniena snaga (satelitske komunikacije), ubacivanjem dodatnih bita
(zatitno kodovanje), mogue je ostvariti zadatu verovatnou greke uz izvesno proirenje spektra. Naime, ubacivanjem dodatnih bita u istom signalizacionom intervalu TM , dolazi do smanjenja trajanja svakog bita, a time i do proirenja spektra digitalnog signala. Ukoliko se pravilno
odabere metod kojim e se izvriti zatitno kodovanje, mogue je ostvariti zahtevanu verovatnou greke PE uz postojea ogranienja u pogledu snage.
Kapacitet kanala
Ako se za prenos signala obezbedi dovoljno vremena, kroz svaki komunikacioni kanal moe se
preneti proizvoljno velika koliina informacija. Meutim, za prenos signala u realnom vremenu,
a to znai istovremeno sa nastajanjem signala (npr. govorni signal ili slika u razgovoru ili direktnom prenosu), postoje ogranienja. Teorijski maksimum broja bita koji se moe preneti u jedinici vremena kroz dati kanal ogranien je kapacitetom kanala, C . Kapacitet kanala, izraen u
broju bita u sekundi, definisan je kao proizvod maksimalne simbolske brzine u jedinici vremena i
maksimalnog broja bita koji se mogu preneti jednim simbolom.
Na veoma sloen nain moe se pokazati da kapacitet ima vrednost:
C = B ld (1 + ) ,
(10.2.6)
= Ps / PN odnos snaga
Sa druge strane, digitalni protok definisan je izrazom (10.1.3). Ako poruku u obliku digitalnog
signala predstavimo zapreminom kvadra sa osnovom ija povrina odgovara digitalnom protoku
i visinom koja je jednaka ukupnom trajanju poruke T, onda se kapacitet kanala moe predstaviti
kao otvor u koji treba ugurati kvadar. Pri tome otvor ima konstantnu povrinu C , a visina i irina zavise od odnosa signal/um u kanalu i raspoloivog propusnog opsega. Prema dimenzijama
otvora treba prilagoditi digitalni signal, tj. brzinu signalizacije i broj simbola alfabeta, kako bi
poruka prola kroz otvor - kapacitet kanala C. Primer je ilustrovan na slici 10.2.6.
2ld(M)
vd
ld(1+)
vs /2
300
u 2 (t ) prikazani su na slici 2.
a) Pokazati da se na izlazu kola za sabiranje dobija fazno modulisani signal:
s A (t ) = A cos[2f c t + (t )] .
b) Nacrtati vremenski oblik devijacije faze (t ) .
c) Odrediti signale u takama E i G u sluaju idealnog prenosa, kada je H c ( f ) = 1 i vai
Reenje:
a) Moduliui signali prikazani na slici 2. odgovaraju binarnim digitalnim signalima. U svakom
signalizacionom intervalu prenose se dva bita, po jedan iz svakog signala. Signal u taki A ima
oblik:
s A (t ) = 2 u1 (t ) cos(2f c t ) + 2 u 2 (t ) sin( 2f c t ) .
(1)
u1 (t )
2 cos(2 f c t )
/2
HC ( f )
fc
~~
cos(2 f ct )
B
/2
u2 (t )
fc
~~
u2 (t )
u1 (t )
U
0 T
-U
U
2T
4T
0
-U
5T
s A (t ) = 2
cos(2f ct ) +
sin(2f ct ) =
2
2
u12 (t ) + u22 (t )
u1 (t ) + u2 (t )
u12 (t ) + u22 (t )
u1 (t )
u2 (t )
301
= a(t ) cos(2f c t + (t ) ) .
(2)
Trenutna amplituda ovog signala ima vrednost jednaku konstanti, jer je:
a (t ) = 2 u12 (t ) + u 22 (t ) = 2 U 2 + U 2 = 2 2 U .
u (t )
Faza signala ima oblik (t ) = arctg 2
, pa je signal u taki A fazno modulisani signal.
u1 (t )
b) U tabeli 1. date su vrednosti faze fazno modulisanog signala za razliite kombinacije vrednosti
ulaznog signala.
cos (t )
u1 (t )
u1 (t )
2 2
-U
2 2
-U
2 2
-U
-U
2 2
sin (t )
(t )
2 2
2 2
3 4
2 2
3 4
2 2
3/4
s D (t ) = u1 (t ) cos(4 f c t ) + u1 (t ) + u 2 (t ) sin( 4 f c t ) ,
s F (t ) = u1 (t ) sin(4 f c t ) + u2 (t ) u2 (t ) cos(4 f c t ) .
Svrha NF filtra u sinhronom prijemniku jeste da propusti signal u osnovnom opsegu, a da potisne
signal modulisan na uestanost 2 f c , pa signali na izlazu prijemnika imaju vrednosti:
302
s E (t ) = u1 (t ) ,
sG (t ) = u2 (t ) .
Zadatak 10.2.2. (E)
Na ulaz u prijemnik ija je blok ema prikazana na slici 1. dolazi fazno modulisani signal
s (t ) = U cos[2f c t + (t )] . Vremenski oblik trenutne devijacije faze (t ) prikazan je na
slici 2.
1
s(t )
H( f )
~~
fc
/2
2
~~
fc
H ( f ) = e j 2fT ,
pri emu je 2f c t = / 4 + 2k , gde je k ceo broj i k >> 1.
(t )
/2
/2
Reenje:
Signal u taki C ima oblik:
SC ( f ) = S ( f ) H ( f ) = S ( f ) e j 2fT ,
a odavde se lako dobija da je sC (t ) = s (t T ) .
Signali u ostalim takama prijemnika imaju oblik:
303
s1 (t ) = U cos[2f c t + (t )] U cos[2f c (t T ) + (t T )] =
=
U2
2
U2
s A (t ) =
cos[2f cT + (t ) (t T )].
2
s2 (t ) = U cos[2f c t + (t )] U sin[2f c (t T ) + (t T )] =
U2
{ sin[4f ct 2f cT + (t ) + (t T )] sin[2f cT + (t ) (t T )]}.
=
2
Filtar proputa samo NF deo u obliku:
s B (t ) =
U2
sin[2f cT + (t ) (t T )] .
2
2U 02
4
sB (t )
2U
4
2
0
2U
4
2
0
304
11.1. Telegrafija
Telegrafija je najstariji sistem za komuniciranje elektrinim putem. Kao to je ranije reeno, prvi
elektrini telegraf postavljen je izmeu Vaingtona i Baltimora 1844. godine. Namena sistema
jeste prenos pisanog teksta. Sve pisane poruke, na bilo kom jeziku, mogu se predstaviti nizom
simbola iz skupa sa konanim brojem simbola. Svakom simbolu dodeljuje se po jedan talasni
oblik napona ili struje. Ovakav talasni oblik naziva se i kd. Poruka se koduje tako to se umesto
svakog simbola, na predajnoj strani, emituje odgovarajui talasni oblik. Na prijemnoj strani treba
prepoznati, tj. dekodovati primljene talasne oblike i formirati poruku. Najstariji tip kda, Morzeov alfabet, svako slovo zamenjuje nizom impulsa i pauza. Telegrafija polako gubi znaaj i primenu zahvaljujui brojnim novim i daleko efikasnijim komunikacionim sistemima.
11.2. Telefonija
Telefonija je sigurno jedan od najvie korienih komunikacionih sistema. Poeci telefonije vezani su za Aleksandra Bela i 1876. godinu. U telefonskom sistemu svaki korisnik-pretplatnik raspolae telefonskim aparatom i prikljukom na mreu. Komunikacija izmeu sagovornika mnogo
je direktnija i bogatija nego pri prenosu pisane poruke jer sagovornici mogu da se razumeju, da
se prepoznaju meusobno, ak i da jedan drugom osete emocije.
Za razliku od telegrafije, u telefoniji se prenose kontinualni ili analogni signali. Poznato je da
ljudski glas i ulo sluha imaju sposobnost da generiu, odnosno uju, vibracije na uestanostima
u opsegu od desetak Hz do priblino 20 kHz . Osetljivost ula sluha znatno je vea na vibracije
u intervalu (500 Hz 5000 Hz ) nego na vibracije ispod i iznad tog intervala. Spektralna gustina snage govornog signala ima maksimum u intervalu (500 Hz 1500 Hz ) , a izvan tog intervala znaajno opada. Svi ovi podaci dobijeni su eksperimentalnim putem, analizom glasova
velikog broja govornika. Oigledno je da bi prenos kompletnog frekvencijskog opsega u kom se
javlja glas bio nepotreban i, verovatno, znatno skuplji nego neki ui opseg. Eksperimenti i istraivanja doveli su do toga da se u telefoniji kao znaajan izabere frekvencijski opseg od
(300 Hz 3400 Hz ) . Komponente ispod tog opsega nema smisla prenositi jer ne utiu na
kvalitet i razumljivost prenosa. Komponente iznad tog opsega poveavaju subjektivni kvalitet
signala ali ne poveavaju razumljivost. Poto je telefonija zamiljena kao sistem sa masovnom
upotrebom namenjen prenosu glasa, izabrani opseg u potpunosti ispunjava predvienu namenu.
305
U nekim sistemima, kod kojih je kvalitet glasa jo manje vaan nego u telefoniji, usvojene su ak
i ue granice, (300 Hz 2700 Hz ) pa ak i (300 Hz 2400 Hz ) .
U telefoniji sa kraja devetnaestog i prve polovine dvadesetog veka dominiralo je tzv. manuelno
posredovanje. Aparati su bili znatno jednostavniji i imali su etiri osnovna dela: zvono, neku
vrstu indukcionog kalema za dozivanje posrednika u centrali, mikrofon i slualicu. Iako je ve
1892. godine u Americi postavljena prva automatska telefonska centrala a kod nas u Novom
Sadu 1927. god., sve do sredine dvadesetog veka vei deo telefonskog saobraaja bio je posredovan manuelnim putem.
Telefonski sistem moe se podeliti na nekoliko sastavnih delova.
Telefonski aparat i linija veze koja povezuje lokaciju pretplatnika i telefonsku centralu naziva se
pretplatnika petlja (engl. Subscriber Loop). Posmatrano u celini, ovaj deo mree izuzetno je
skup i nije pogodan za bilo kakvu vrstu usavravanja jer bi izmene podrazumevale ogromne infrastrukturne radove, prekopavanja ulica i zamenu unutranje instalacije u objektima (zgradama,
stanovima, kuama i poslovnom prostoru).
Telefonske centrale, organizovane po odreenoj hijerarhiji (krajnje, reonske, glavne, tranzitne,
meunarodne), meusobno su povezane na razliite naine. Do osamdesetih godina prolog veka
centrale su bile analogne, zasnovane na tzv. krosbar ili nekoj slinoj tehnici. Centrale ugraivane
osamdesetih godina i kasnije imale su sve vie i vie elektronskih komponenti da bi danas bile
praktino potpuno elektronske.
Do poetka osamdesetih godina prolog veka veze meu centralama ostvaruju se kablovima,
koaksijalnim kablovima i usmerenim radio relejnim vezama. Za istovremeni prenos veeg broja
signala primenjuje se frekvencijski multipleks. Kroz kablove se multipleksni signal prenosi u
osnovnom opsegu, dok se kod usmerenih veza primenjuje frekvencijska modulacija.
Vana osobina klasinih sistema bilo je postojanje neprekidne fizike veze izmeu dva sagovornika sve vreme trajanja razgovora. Delimini izuzetak bile su deonice povezane beinim
putem, iako su i u njima pojedini kanali neprekidno zauzeti prenosom signala izmeu istih sagovornika. Ovaj tip ostvarivanja veze naziva se i komutacija vodova.
Kraj dvadesetog veka obeleava digitalizacija telefonskog saobraaja. Pri izradi telefonskih centrala naputaju se mehanike i elektromehanike komponente i uvodi se isto elektronska komutacija. Svi signali, kako oni koji su vezani za funkcionisanje sistema, uspostavljanje veze, tarifiranje i signalizaciju, tako i govorni, prenose se u digitalizovanom obliku. Veza izmeu centrala
sve vie se ostvaruje optikim kablovima. Analogni postupci modulacije u prenosu signala zamenjuju se digitalnim. Frekvencijski multipleks zamenjuje se vremenskim multipleksom jer je on
pogodniji za prenos digitalnih signala. Pretplatnika petlja, meutim, i dalje ostaje klasina, analogna, to znai da se na ulazu u centralu za svakog pretplatnika koristi po jedan A/D i D/A konvertor. Mogunosti savremenih centrala postaju sve vee i sloenije. Usluge koje dananje centrale pruaju pretplatniku (preusmeravanje poziva, poziv na ekanju, konferencijska veza, odbijanje poziva, ograniavanje poziva, itd.) nisu se pre dvadeset godina mogle ni zamisliti.
Kod digitalnih sistema polako se naputa ranije objanjen koncept neprekidne fizike veze izmeu sagovornika.
306
Prenos podataka korienjem telefonske mree predstavlja jedan od naina za proirivanje primene klasine telefonske mree. Ureaji za prenos podataka nazivaju se modemi (skraenica od
modulator-demodulator). Najjednostavnije reeno, modem formira signal od digitalnih podataka.
Ovaj signal se svojim oblikom, vremenskim i frekvencijskim karakteristikama, uklapa u okvire
koji su propisani za govorni signal. Sa aspekta telefonske mree, izmeu modemskog signala,
signala koji generie telefaks aparat i govornog signala, nema mnogo razlike. Brzine prenosa
koje se ostvaruju primenom modema menjale su se u proteklih deset godina, od poetnih
1.200 bit / s do 57.600 bit / s , zahvaljujui izuzetnom napretku u teorijskim istraivanjima i
tehnikama kodovanja. Prenos je zasnovan na sloenijim varijantama kvadraturne amplitudske
modulacije sa digitalnim signalima.
11.4. ISDN
Digitalna mrea integrisanih slubi (engl. ISDN, Integrated Services Digital Network) razvijena
je, nakon vie godina usaglaavanja, izdavanjem prvih standarda 1984. godine. Prvi eksperimenti
vreni su u Japanu, Kanadi i Velikoj Britaniji, od 1984. do 1986, a zatim i u Francuskoj, Nemakoj i SAD. Francuska je prva uvela ISDN 1990. god. a za njom i veina zemalja, ukljuujui
i Jugoslaviju, odnosno Srbiju.
ISDN je realizovan kao nova tehnologija na staroj infrastrukturi. I dalje se koriste klasine telefonske parice, ali vie ne postoji ogranienje na ulazu u centralu u obliku pojasnog filtra koji
ograniava signal na opseg od 300 Hz do 3400 Hz . Signal se prenosi u digitalnom obliku i
pri tom se ostvaruju bitske brzine koje su znatno vee nego uz pomo klasinih modema.
ISDN je zasnovan na sledeim osnovnim principima:
- mrea je digitalna od kraja do kraja (svi signali prenose se digitalno od korisnika do korisnika),
- prenos je mogu i komutacijom paketa i komutacijom kola,
- ista mrea moe da realizuje razliite usluge: telefoniju, telefaks, prenos video signala, itd.,
- postoje dve vrste korisnikih prikljuaka:
bazni, sa brzinom prenosa koja za dva B (govorna) kanala i jedan D kanal iznosi
2 64 + 16 = 144 kBit / s i
primarni, sa brzinom prenosa koja za trideset B kanala i jedan zajedniki D kanal iznosi
30 64 + 64 = 1.984 kBit / s .
B kanal u osnovi slui za prenos govornog signala a D kanal slui za prenos signalizacije i druge
namene.
307
Radiofonija
Sistemi koji slue za prenos zvuka mogu da se podele u dve osnovne grupe: oni koji za prenos
koriste amplitudsku modulaciju ( AM ) i oni koji koriste frekvencijsku modulaciju ( FM ). Sistemi sa AM rade u tri opsega uestanosti, na dugim, srednjim i kratkim talasima, prema podeli
datoj u tabeli 6.2.2. U svim opsezima koristi se KAM zbog jednostavnosti demodulatora. Kod
KAM modulacije nije neophodno poznavanje parametara (uestanosti i faze) lokalnog nosioca
na prijemnoj strani, dok je kod svih drugih tipova demodulacije prijemnik znatno sloeniji.
U svim navedenim opsezima, uestanosti nosioca za pojedine programe biraju se na tano odreen nain i usaglaavaju preko meunarodnih i nacionalnih administracija, kako se ne bi dogodilo da dva predajnika na istim ili veoma bliskim uestanostima rade na istom ili bliskom geografskom podruju. Domet signala zavisi od snage predajnika i uslova prostiranja. Snage predajnika mogu da budu i veoma velike, za duge talase do 4000 kW , srednje i preko 1000 kW i
za kratke preko 150 kW . Programi na kratkim i srednjim talasima, zahvaljujui jonosferskom
prostiranju kod kog se signali odbijaju od jonosfere i tako reflektovani pokrivaju prostor, imaju
veliki domet (vie stotina pa i preko hiljadu kilometara od predajnika) i naroito dobre uslove
prostiranja nou. kada se zbog hlaenja jonosferski sloj sputa na manju visinu i bolje reflektuje
signal. Za pokrivanje teritorije jonosferskim talasom karakteristino je postojanje mrtve zone. To
je zona oblika krunog venca u okolini predajnika u kojoj prijem signala nije mogu jer su
direktni talasi previe slabi (oni pokrivaju samo neposrednu okolinu u zoni optike vidljivosti
oko predajnika), a talasi reflektovani od jonosfere ne padaju dovoljno blizu zbog apsorpcije pod
odreenim uglovima. Detalji koji opisuju ovu pojavu mogu se nai u [1].
Sa aspekta kvaliteta prenoenog signala, kod sistema sa AM prenosi se signal sa spektrom irine manje od 5 kHz . Ova irina spektra samo je malo vea od irine spektra u telefoniji. Obezbeuje odlinu razumljivost i odlian kvalitet govornog signala, ali je kvalitet prenosa muzikog
signala skroman. Bogatstvo zvuka mnogih muzikih instrumenata kao i pevakog glasa, sme-
308
teno u opsegu uestanosti iznad 5 kHz , ne moe se preneti u sistemima na srednjim, dugim i
kratkim talasima.
Za prenos signala u radio difuziji sa FM modulacijom rezervisan je opseg vrlo visokih uestanosti, od 87.5 MHz do 108 MHz . esto se koristi i pojam UKT , kao skraenica za ultra
kratke talase. U ovom opsegu prenose se signali ija irina spektra iznosi 15 kHz . Rastojanje izmeu nosilaca, prema meunarodnim propisima iz oblasti radio difuzije iznosi 200 kHz , a
maksimalna devijacija uestanosti, definisana izrazom (8.2.4), ima vrednost f = 75 kHz .
Ovakva irina spektra omoguuje prenos zvuka koji ima znatno bolji kvalitet nego kod sistema
sa AM . Osim toga, sistemi sa FM modulacijom znatno su otporniji na uticaj uma nego
sistemi sa AM .
Programi na ultra kratkim talasima nemaju veliki domet jer se za prenos koristi samo direktni talas. Meutim, zahvaljujui pojavama refrakcije (kod koje se elektromagnetski talas ne kree pravolinijskom putanjom kroz atmosferu nego ima putanju savijenu prema zemlji), i difrakcije (kod
koje se talas odbija od raznih prepreka i dopire do mesta koja se inae nalaze u senci prema
predajniku), zona pokrivanja (radio horizont) ira je od optikog horizonta.
p = 2f p , a f p je pomona uestanost koja se naziva stereo pilot ton i ima tano odreenu
vrednost, f p = 19 kHz .
L+R
u L (t )
u R (t )
309
Preemfazis
STEREO
KODER
um (t )
u (t )
FM
LR
Preemfazis
RDS
X2
X3
cos pt
Um ( f )
U p( f )
U L+ R ( f )
15 19 23
U L R ( f )
38
U RDS ( f )
53 57
f[kHz]
310
NF 0-15
Deemfazis
u L (t )
L+R
u (t )
LIMITERDISKRIMINATOR
PF 19
X2
LR
PF 23-53
STEREO
DEKO
DER
u R (t )
Deemfazis
311
11.6. TV difuzija
Televizija je svakako jedan od najatraktivnijih telekomunikacionih sistema dananjice. Ideja da
se na daljinu mogu preneti slike, a naroito pokretne slike, datira od samih poetaka elektrinih
telekomunikacija. Godine 1929. ruski emigrant Zvorikin demonstrirao je u Americi prvi sistem
koji je omoguavao prenos slike na daljinu. Prvi javni TV sistem poeo je sa radom u Londonu
1939. godine. U poetku je sistem prenosio samo crno-belu sliku. 1954. godine u Americi su postavljene osnove sistema za prenos slike u boji, kompatibilnog sa klasinim crno-belim sistemom. Broj programa i prijemnika neprekidno raste i danas gotovo da nema domainstva koje
nema TV prijemnik i ne prati neki od programa. Kod nas je emitovanje programa poelo ranih
ezdesetih godina, u crno beloj tehnici. Sredinom sedamdesetih godina i kod nas je poelo emitovanje programa u boji.
Funkcionisanje TV sistema, kao i filma (prikazivanja slike pomou filmske trake) mogue je zahvaljujui na osobini ljudskog oka nazvanoj perzistencija ili tromost. Kada oko primi neku svetlosnu pobudu, do mozga se optikim nervom dovodi informacija na osnovu koje ovek postaje
svestan da je neto video. Nakon prekida pobude, jo priblino 1 / 24 sekunde postoji utisak o
prisutnosti svetlosne pobude. Ako u tom intervalu doe do nove pobude, posmatra nee moi da
ih razlikuje, odnosno razdvoji.
Zahvaljujui tromosti ljudskog oka, usvojen je sistem koji prikazuje 25 slika u sekundi (u Americi 30 slika u sekundi). Tromost oka omoguila je i da se slika ne reprodukuje odjednom u
celini, nego se iscrtava pred oima gledaoca, liniju po liniju. Naime, slika se ne moe lako
preneti kao jedna velika celina. Mnogo se lake prenosi ako se razloi na sitnije elemente. Takvi
elementi mogu da budu takice ili linije. TV sistemi koji su danas u upotrebi prenose sliku
razloenu na horizontalne linije. Postoji vie sistema koji se meusobno razlikuju po raznim
tehnikim detaljima, izmeu ostalog i po broju linija. PAL sistem (engl. Phase Alternating Line)
u upotrebi je u najveem delu Evrope pa i kod nas. Slika se u PAL sistemu razlae u 625 linija.
SECAM (francuski, Sequentiel Couleur a Memoire) sistem u upotrebi je u Francuskoj i u Rusiji.
Slika se razlae u 819 linija. Kod amerikog NTSC sistema (engl. National Television System
Committee) prikazuje se 30 slika u sekundi, svaka sa po 525 linija.
Nain razlaganja slike na linije prikazan je na slici 11.6.1.
312
taki kroz koju mlaz proe. Na mestima gde je slika bela, elektronski mlaz generie signal jednak jedinici, na crnim mestima jednak nuli. Kad bi slika imala nijanse sivog, signal bi bio proporcionalan tim nijansama, u opsegu od nula do jedan. Signal dobijen konverzijom trougla sa slike 11.6.1. prikazan je na slici 11.6.2. Na ovoj slici potpuno je zanemareno trajanje povratnog
mlaza, kojim se elektronski mlaz vraa sa desne na levu ivicu slike. Za vreme trajanja povratnog
mlaza, u elektrini signal slike ubacuju se tzv. sinhronizacioni impulsi koji prijemniku omoguuju da pravilno detektuje poetak slike, poetak linije, da pravilno demodulie boju, itd. Kretanje elektronskog mlaza po horizontali i vertikali kontroliu posebni naponi testerastog oblika.
E (t )
1
tl
2tl
3tl
4tl
5tl t
313
X(f )
L um
inen
t
ni sig
n al
Hrominentni
signal
4.434
Zvuk
5.5
f MHz
314
315
I elijski mobilni sistemi doiveli su nekoliko znaajnih modifikacija pa ih delimo u tzv. generacije. Prva generacija koriena je krajem osamdesetih godina, do 1992. godine. U nekim zemljama koristi se i danas, ali sa sve manjim brojem pretplatnika. Kod nas prvoj generaciji pripada
mrea 061. Osnovna osobina prve generacije bio je prenos analognih signala. Postojalo je mnogo
varijanti sistema, na razliitim frekvencijskim opsezima, ali poto takvi sistemi sve vie pripadaju prolosti, ovde ih neemo detaljnije opisivati.
Drugu generaciju mobilne telefonije ini danas najrasprostranjeniji GSM sistem (engl. Global
System for Mobile communications, francuski Group Special Mobile), kao i jo neki sistemi. U
nastavku ovog poglavlja u osnovnim crtama opisan je GSM sistem.
Standardi koji propisuju sve detalje GSM sistema sadre preko 6000 stranica teksta i mnogi delovi dre se u tajnosti. Sasvim je jasno da su u ovom tekstu date samo osnovne informacije o tome kako sistem funkcionie, bez pretenzija da italac moe da naui sve o GSM sistemu.
Trea generacija mobilne telefonije jo uvek je u razvojnoj fazi.
Sa aspekta organizacije GSM sistema postoji tri osnovna podsistema sa razliitim, veoma sloenim funkcijama:
1. Mobilna stanica,
2. Bazna stanica i
3. Mrea (sadri i centrale mobilnog sistema).
Osnovna blok ema elijskog mobilnog sistema prikazana je na slici 11.7.2.
Nacionalna telefonska mrea
Fiziki tf
vodovi
PREKIDAI
I
PROCESOR
Telefonska centrala
mobilnog sistema
Kanali za
prenos govora
Kanal za
prenos podataka
Bazna
stanica
elija 1
p
d
Mobilne
stanice
elija 2
316
Bazna stanica
Mrea
HLR
VLR
BSC
MT
BTS
ISDN
PSDN
MSC
BSC
BTS
EIR
AuC
317
Osnovna blok ema postupka za obradu govornog signala prikazana je na slici 11.7.4.
Analogni govorni signal frekvencijski se ograniava na opseg koji odgovara obinom telefonskom signalu, od 300 Hz do 3400 Hz . Odabiranje takvog signala vri se sa uestanou od
8 kHz , a kvantizacija se vri sa 13 bita po odbirku. Bitska brzina ovog signala iznosi ak
104 kbit / s i nije pogodna za prenos.
smer kretanja poruke
A/D
formiranje
rama
8 kHz
13 bita
160 odbiraka
od po 13 bita
koder
govora
kanalski
koder
interliving
13 kbit/s
22.8 kbit/s
271 kbit/s
burst
ifrovanje
formiranje
bursta
modulator
33.8 kbit/s
D/A
dekoder
govora
Viterbijev
dekoder
deinterliving
deifrovanje
ekvalizator
prijemnik
demodulator
Grupa od 50 bita iz klase I-1 koduje se tako to im se dodaje niz od tri bita koji slue za proveru
tanosti prenosa. Ako se na prijemnoj strani otkrije da je dolo do greke, ovih 50 bita zamenjuje
se sa malo oslabljenim vrednostima bita dobijenih u prethodnom ramu. Sada se grupie 50+3 bita
318
zajedno sa 132 bita iz klase I-2 i dodatna 4 bita u niz od 53+132+4=189 bita. Ovakav niz dovodi
se u tzv. konvolucioni koder koji na svom izlazu daje dvostruko vei broj bita, dakle 378.
Konvolucioni koder izraunava dve izlazne vrednosti na osnovu vrednosti svakog bita i prethodna etiri ulazna bita. Postupak je veoma sloen i ovde nee biti detaljnije opisan. Ovom nizu dodaje se 78 bita iz klase II koji se prenose nezatieni. Na taj nain dobija se ram koji sadri 456
bita, sa trajanjem od 20 ms i bitskom brzinom od 22.8 kbit / s .
Sadraj ovog rama jo jednom se modifikuje da bi se govorna poruka maksimalno zatitila u toku prenosa tako to se ram sabere sa tzv. pseudo sluajnim nizom bita koji se izraunava na poseban, veoma sloen nain. Algoritam za zatitu razvijen je za potrebe zatite vojnih podataka.
Proizvoai opreme moraju da ugrade ovaj algoritam u svoje ureaje (kako predajnike, tako i
mobilne telefone). Preuzimanje prava na korienje algoritma veoma je ogranieno strogim uslovima za korienje i uvanje algoritma, poto se radi o bezbednosti prenosa podataka u itavoj
GSM mrei.
Dodatna zatita od prislukivanja ostvarena je tako to se ovakav blok ne prenosi u celini nego
podeljen u 8 podblokova od po 57 bita. Ovi podblokovi prenose se u 8 uzastopnih vremenskih
prozoria, tzv. slotova, ili burstova (engl. burst-prasak, kratak period intenzivne aktivnosti, obino se ne prevodi nego koristi u engleskom obliku). Niz sastavljen od 8 slotova ini jedan ram
vremenskog multipleksa, tzv. TDMA ram (engl. TDM-Time division Multiple Access, tj. viestruki pristup sa vremenskom raspodelom).
Sadraj TDMA rama i jednog vremenskog slota prikazan je na slici 11.7.5.
4.615 ms
TDMA ram
3
Sb
57
Podaci
1
K
26
"Trening"
sekvenca
57
Podaci
bS
8.25
"Idle"
stanje
0.577 ms
Sb - start sekvenca
bS - stop sekvenca
K - kontrolni bit
Slika 11.7.5. Sadraj TDMA rama (osam slotova) i jednog vremenskog slota (156.25 bita)
Svaki slot sadri 156.25 bita. Meu njima se nalazi 114 bita podataka o govornom signalu,
(obino po jedan podblok iz dva govorna signala), kao i dodatni biti za oznaavanje poetka,
zavretka, kontrolu i prilagoavanje eventualnim kanjenjima signala u prenosu (idle stanje na
slici). Jednostavnim sabiranjem i mnoenjem moe se pokazati da TDMA ram sadri 1250
bitskih intervala. Poto je trajanje TDMA rama 4.615 ms , dalji prenos ostvaruje se sa bitskom
brzinom od 270.833 kbit / s . To izmeu ostalog znai da se govorni signal trajanja 20 ms
prenosi u toku celog TDMA rama, koristei samo jedan od dva podbloka u svakom slotu.
319
TDMA ram
red .br. n + 2
4.615 ms
TDMA ram
red .br. n + 1
4.615 ms
TDMA ram
red .br. n
4.615 ms
1 2 3 4
kanali po 200 kHz
885 MHz
vreme
124
910 MHz
320
Postupak koji se sastoji od promene frekvencijskog kanala u svakom uzastopnom TDMA ramu
naziva se frekvencijsko skakanje (engl. Frequency Hoping). Algoritam za promenu frekvencije
neprekidno emituje bazna stanica. Ovim postupkom obezbeuje se potiskivanje neeljenih efekata koje unosi feding, opisan u ranijim poglavljima, a takoe i poveava zatita prenetog signala
od prislukivanja.
U prenosu digitalnog signala opisanog u prethodnim paragrafima koristi se binarna digitalna frekvencijska modulacija sa indeksom modulacije 0.5 . Ovaj tip modulacije ima osobinu da je anvelopa signala konstantna, irina spektra je relativno mala i postoji mogunost sinhrone demodulacije. Da bi se spektar modulisanog signala bolje ograniio i smanjio njegov uticaj na okolne
kanale, pre modulacije je primenjen dodatni filtar koji se naziva Gausov NF filtar., pa se modulacija naziva GMSK (GMSK - Gaussian Minimum Shift Keying). Ostvaruje se digitalni protok
od 270.833 kbit / s . Ova modulaciona ema omoguava efikasnije iskorienje spektra od FSK
ili diferencijalne PM i dovoljno dobar imunitet na meukanalsku (engl. cochannel) interferenciju.
Na prijemnoj strani realizuju se inverzni postupci za svaki od koraka u obradi govornog signala.
Primenjeni sistem ima osobinu da u prenos signala unosi kanjenje od najmanje 40 ms . U praksi je to kanjenje vee i nalazi se na samoj granici podnoljivosti.
321
SDH (engl. Synchronous Digital Hierarchy, sinhrona digitalna hijerarhija), odnosno SONET u
SAD. SDH standard otvara mogunost za ispunjenje mnogih savremenih zahteva, uz ouvanje
postojee opreme i skoro svih ranijih ulaganja, to je veoma znaajno sa aspekta ekonomske isplativosti.
Prve SDH meunarodne preporuke usvojene su 1988. godine. U njima su opisani digitalni protoci, elementi i principi multipleksiranja. SDH mree unele su znaajna poboljanja u komunikacione sisteme.
Veoma vana osobina SDH mree sadrana je u prvoj rei naziva: sinhrone mree. Za dva ili vie signala kae se da su sinhroni ako im se trenuci prelaska sa jednog na drugi signalizacioni
interval podudaraju ili se razlikuju (pomereni su) za konstantni vremenski interval.
322
Podela na nivoe ima svoju direktnu analogiju i u softveru i podeli odreenih zadataka koji se esto realizuju kao funkcije i procedure. Svaka od funkcija moe se koristiti na vie mesta i njena
interna realizacija nije od znaaja, ve samo njena funkcionalnost.
Prema OSI modelu, struktura svake veze moe se razloiti na sedam nivoa:
7. Aplikacioni nivo (engl. Application Layer);
6. Nivo prezentacije (engl. Presentation Layer);
5. Nivo sesije (engl. Session Layer);
4. Transportni nivo (engl. Transport Layer);
3. Mreni nivo (engl. Network Layer);
2. Nivo voda podataka (engl. Data Link Layer);
1. Fiziki nivo (engl. Physical Layer).
Na slici 11.8.2. pokazan je primer komunikacije izmeu dva sistema koji koriste OSI referentni
model. Strelicom je oznaen pravac prenoenja informacije od sistema koji poinje (inicira) komunikaciju do sistema sa kojim se eli uspostaviti komunikacija. Vidimo da se informacije prenose samo izmeu susednih nivoa OSI modela, i da je jedina direktna veza izmeu dva sistema
ostvarena preko fizikog nivoa. Svi ostali nivoi meusobno ostvaruju samo logiku (ili virtuelnu)
tzv. peer-to-peer komunikaciju (na slici je virtuelna komunikacija oznaena isprekidanim
linijama), korienjem nivoa ispod sebe. Kao i u primeru ljudske komunikacije, i ovde se svakom od nivoa protokola ini da komunicira direktno sa odgovarajuim nivoom protokola na
drugom kraju komunikacione veze.
Slika 11.8.2. Komunikacija izmeu dva sistema koji koriste OSI referentni model
Korisnik veze ima direktni dodir samo sa aplikacionim slojem. Ostali slojevi komunikacionog
modela komuniciraju meusobno i prilagoavaju signal tako da se ostvari brz, kvalitetan i siguran prenos. Detaljan opis slojeva nije predmet ovog udbenika. Ipak, o svakom sloju treba rei
nekoliko rei:
323
7) Aplikacioni nivo, kao nivo sa kojim korisnici imaju direktni dodir, razreava sve aktivnosti na
aplikacionom nivou, tj. na nivou programa sa kojima korisnik radi. Aplikacioni sloj za korisnika
predstavlja npr. program preko kog razmenjuje elektronsku potu, komunicira sa drugim raunarima (telnet, FTP), itd.
6) Nivo prezentacije ponekad se naziva i sintaksni nivo. U ovom sloju vri se prevoenje podataka koji se razmenjuju iz formata koji koristi aplikacije u format koji se prenosi kroz mreu.
Ovaj sloj reava probleme kompatibilnosti. Na ovom nivou vri se kompresija i enkripcija podataka.
5) Nivo sesije uspostavlja vezu, upravlja vezom i na kraju vri raskidanje veze izmeu aplikacija.
4) Transportni nivo obezbeuje transparentan (za korisnika nevidljiv, efikasan i neprimetan) prenos podataka izmeu krajnjih ureaja. Na ovom sloju reava se i ispravljanje greaka u prenosu
kao i kontrola protoka informacija. Primeri protokola na ovom nivou jesu TCP i UDP.
3) Mreni nivo vri veliki broj funkcija. Prvenstveno, vri prosleivanje (engl. Switchnig) podataka grupisanih u pakete, usmeravanje-rutiranje (engl. Routing) podataka, formira logike putanje za prenos podataka, kao i adresiranje, kontrolu saobraaja i zaguenja, itd. Najpoznatiji protokoli na ovom nivou su X.25, LAPD, IP.
2) Na nivou voda podataka paketi podataka koduju se u bite. Na ovom nivou vri se provera
sinhronizacije rama, protoka i razne druge provere, prvenstveno detekcija i ispravljanje greaka.
1) Fiziki nivo zaduen je za prenos povorke bita, elektrinih impulsa, svetlosnog ili radio signala na elektrinom i mehanikom nivou u mrei. Obezbeuje sve fizike aspekte prenosa podataka u mrei. Primeri protokola na ovom nivou jesu RS-232, RS-449/422/423 i pojedini delovi
X.21.
U tabeli je naveden i nivo STM-0 koji je naknadno definisan i iskljuivo namenjen radio prenosu
digitalnog signala. Uklapanje etiri signala nieg hijerarhijskog nivoa u signal vieg nivoa vri se
ueljavanjem bajt po bajt. Ueljavanje se realizuje tako to se naizmenino, ali uvek istim redosledom, uzima po jedan bajt iz prvog, drugog, treeg i etvrtog signala nieg nivoa. Naravno,
324
prenos u realnom vremenu podrazumeva da su elementarni impulsi na viem nivou ili etiri puta
krai, ili imaju neke druge karakteristike koje omoguavaju etiri puta bri prenos.
Mnogi drugi detalji o organizaciji i nainu rada SDH mrea mogu se nai u specijalizovanoj literaturi ili na Internetu.
Pretplatnika petlja
Na kraju treba neto rei i o pojmu i perspektivama pretplatnike petlje. Pod pretplatnikom petljom podrazumeva se deo telekomunikacione mree koji povezuje pretplatnika sa telefonskom
centralom. Radi se obino o bakarnoj telefonskoj parici duine ne vee od nekoliko kilometara.
Na ulazu signala u telefonsku centralu vri se njegovo filtriranje, tj. frekencijsko ograniavanje
na opseg pribline irine 4 kHz .
Prenos podataka u telefonskoj mrei u poslednjih desetak godina reavan je primenom modema.
Modem je ureaj koji na svom izlazu daje digitalni signal u obliku koji i u vremenskom i u frekvencijskom domenu toliko lii na govorni signal da ga sistem za prenos govornog signala moe
pravilno preneti do drugog korisnika, ponekad udaljenog hiljadama kilometara. Dakle, dva modema komuniciraju kroz sistem za prenos telefonskog signala, kao da je u pitanju prenos govornog signala.
Kod prenosa sa xDSL modemima (x kao univerzalno slovo za raznovrsne oznake koje stoje na
prvom mestu: H, A, S, SH, a DSL je skraenica od engl. Digital Subscriber Loop), veza se ne
ostvaruje izmeu krajnjih korisnika nego izmeu korisnika i drugog kraja njegove pretplatnike
petlje, lociranog obino u telefonskoj centrali. Digitalni signal ne prenosi se kroz telefonsku centralu i ne dolazi do njegovog frekvencijskog ograniavanja na opseg govornog signala. DSL
modemi na strani pretplatnika i na drugom kraju njegove pretplatnike petlje (u telefonskoj
centrali) komuniciraju tako to razmenjuju signal ija irine spektra moe da bude ak i vie od
1.1 MHz . Bakarna ica ima propusni opseg koji po svojoj irini odgovara za takve potrebe. Tipine bitske brzine prenosa koje se dostiu sa xDSL modemima za potrebe privatnih korisnika sa
jednom telefonskom linijom imaju vrednosti 256, 512, 768 kbit / s , a kompanije mogu da koriste i varijante sa 1 Mbit / s , 4 Mbit / s pa ak i 7 Mbit / s . esto se koriste dve razliite
brzine prenosa: nia za pravac od korisnika prema mrei (engl. upstream) a via za pravac od
mree prema korisniku (engl. downstream).
Poto se kroz isti provodnik prenosi i klasian govorni signal i signal podataka, u centrali se ta
dva signala razdvajaju. Ureaji za razdvajanje signala nazivaju se spliteri (od eng. split, razdvojiti). Govorni signal upuuje se na telefonsku centalu, a signal podataka praktino moe da se
koristi za vezu sa Internetom, sa lokalnom mreom (LAN) sa kojim korisnik radi, ili na neki drugi nain. Za razliku od obinih modema za koje je neophodno uspostavljanje veze, na nain koji
odgovara biranju telefonskog broja, prepoznavanju modema, njihovoj sinhronizaciji, itd., xDSL
modem ima osobinu da je neprekidno ukljuen. Modemi su stalno spremni da prema zahtevu sa
bilo koje strane, poalju ili prime podatke. Brzina prenosa podataka mnogo puta je vea od one
koju obezbeuju najbri klasini modemi, pa ak i i vea od brzine prenosa u ISDN mreama.
Kod nas do kraja 2001. godine telefonske kompanije i internet provajderi ne nude ovu vrstu usluge, pa detaljniji opis xDSL ureaja, njihovih performansi, postupaka za podeavanje i korienje,
ostavljamo za vreme kada ova vrsta usluge bude dostupna.
325
j 2f ct
b) Ako se spektar signala u (t ) nalazi u opsegu uestanosti ( f m f m ) , odrediti opseg uestanosti u kom se nalazi spektar signala y (t ) = u (t ) x (t ) .
c) Odrediti uslov za vrednost kolinika f c f m tako da y (t ) bude analitiki signal.
Reenje:
X(f ) =
x(t ) e j 2ft dt = e j 2 ( f fc )t dt = ( f f c ) .
Y ( f ) = u (t ) e j 2 ( f fc )t dt = U ( f f c ) ,
( f c f m f c + f m ) , to znai da mnoenje signala u (t ) datim kompleksnim prostoperiodinim signalom x(t ) , uzrokuje translaciju spektra signala u (t ) za uestanost + f c .
c) Da bi y (t ) bio analitiki signal, potrebno je da bude zadovoljen uslov da spektar postoji samo
za f > 0 . Ovaj uslov e biti zadovoljen ako je f c f m > 0 , tj. f c f m > 1. Kada je ovaj
uslov ispunjen, imaginarni deo signala y (t ) jednak je Hilbertovoj transformaciji realnog dela.
a(t ) = U (1 + cos( m t )) i (t ) = m t .
326
Reenje:
p (t ) = a (t ) cos (t ) =
U
U
+ U cos m t + cos 2 m t ;
2
2
q (t ) = a (t ) sin (t ) = U sin mt
x(t ) = p (t ) + jq (t ) =
U
sin 2 mt ;
2
U
U
+ U e j mt + e j 2 mt .
2
2
(1)
X(f ) =
2 + U e
j m t
U j 2 m t jt
e
dt =
e
2
U
U
( f ) + U ( f + fm ) + ( f + 2 fm ) .
2
2
2
U2
1
j mt U
*
2
r (t ) = x ( ) x(t + )d =
+U e
+
e j 2mt .
T T 2
4
4
3 2
U . Jednosmerna komponenta i komponenta na ue2
P0 = P2 = U 2 4 ,
2
sin(t / T )
.
(t / T )
b) Odrediti spektralne gustine energije signala p (t ) i x(t ) i uporediti ukupne energije ta dva
signala.
327
Reenje:
U T
P( f ) =
0
1
,
2T
drugde.
f
Q( f ) = j sign( f ) P( f ) ,
pa se q (t ) najlake odreuje preko IFT funkcije Q ( f ) :
1
0
T
2
1
0
2T
2T
1
2T
U
=
2
sin
t
2T e
t
2T .
2T
Zadatak 12.4. (E, *)
Periodian signal x(t ) , periode T , aproksimira se signalom:
N
x (t ) = a0 + (a k cos(k 0 t ) + bk sin( k 0t ) ), 0 = 2 T .
k =1
1
e = [x(t ) x (t )]2 dt , bude minimalno.
T T 2
2
Reenje:
328
-T/4
T/4
E2
Reenje:
2E
1 cos k , k 1 .
k
2
b) Snaga se povea za 3.49 dB .
a) a 0 = a k = 0 , bk =
u (t nT ) , gde je:
n =1
A
u (t ) =
0
t < T 4,
drugde.
Reenje:
a) Poto je signal x(t ) aperiodian, moe se odrediti njegova Furijeova transformacija, u obliku:
X ( f ) = U ( f ) (1 + 2 cos 2fT ) ,
gde je U ( f ) FT signala u (t ) . Ova funkcija odreena je ranije, npr. u zadatku 2.3.2.b), za
/ T = 0.5 .
b) Energija signala x(t ) iznosi W =
3 2
A T.
2
329
b) Odrediti koliki procenat ukupne snage signala prenose jednosmerna komponenta, prvi i drugi
harmonik zajedno.
x(t)
1
. . .
0
T/4
5T/4
Reenje:
a) Kod signala sa testerastim (ili bilo kojim trougaonim) oblikom koeficijenti FR teko se
izraunavaju jer se primenjuje parcijalna integracija, sa puno koraka.
j ( n +1)
Dobije se: x0 =
1 e
1
, xn =
8
2
n
1 e
jn
n2
, n 0.
u (t ) = U (cos 2f m t + cos 3f m t ) ,
Signal odabiranja ima oblik: s (t ) =
U =1V,
f m = 2 kHz .
T (t nT ) ,
n =
e j 2f
H( f ) =
0
f fg,
f > fg,
f g = 4.1 kHz ,
= 0.5 ms .
Odrediti amplitude i poetne faze svih prostoperiodinih komponenti izlaznog signala v(t ) u
sluajevima:
a) f s = 1 T = 8 kHz ,
b) f s = 1 T = 6 kHz .
u(t)
H(f)
s(t)
Slika 1. Sistem za odabiranje
v(t)
330
Reenje:
Treba paziti na oznake signala jer se razlikuju od uobiajenih.
v(t ) = U [cos 2f m (t ) + cos 3f m (t )] .
a)
b)
n =
E t < T 4 ,
u (t ) =
0 drugde.
Odabiranje se vri periodinom povorkom delta impulsa:
x s (t ) = T
k =
kT
,
2
a idealni NF filtar na izlazu ima istu graninu uestanost kao i filtar na ulazu. Odrediti izlazni
signal y (t ) .
v(t)
~
~
x(t)
s(t)
~
~
y(t)
f g=5/(2T)
f g=5/(2T)
xs(t)
y (t ) = 1 x(t ) + 2 x 2 (t ) ,
gde je y (t ) izlazni, a x(t ) ulazni signal, 1 i 2 su konstante. Ovaj sklop koristi se za uveanje uestanosti nosioca KAM signala, koji ima oblik:
331
x(t )
y (t )
PF
u1KAM (t )
fd f g
Slika 1. KAM modulator sa nelinearnim kolom
Reenje:
2
U1
Pm
m 2 (t )
=
,
=
2
2 2
U
1
+
m
P
2
1 + mo m (t )
o m
U1
Pm
=
, (mo = 1) ,
U
1
+
P
2 min
m
U1
= Pm , (mo = 0) .
U
2 max
332
Reenje:
ui (t ) = Um0
H0
cos m t cos c t .
3
u (t ) = m1 (t ) cos c t + m2 (t ) sin c t .
a) Odrediti signale na izlazima demodulatora.
b) Ako je m1 (t ) = U cos 1t i m2 (t ) = U cos 2 t , izraunati dozvoljenu vrednost faznog
pomeraja , pa da odnos srednjih snaga korisnog i ometajueg signala na izlazu iz demodulatora ne bude manji od 12 dB .
Reenje:
a) u A (t ) = m1 (t ) cos m2 (t ) sin ,
u B (t ) = m2 (t ) cos m1 (t ) sin .
PK 1 = m12 (t ) cos 2 ,
PK 2 = m22 (t ) cos 2 .
Poto je m1 (t ) = m2 (t ) =
1 2
U , vae odnosi snaga:
2
PK 1
P
1
= 2
= K2 .
P01 tg P02
333
P
1
U logaritamskim jedinicama dobija se: 10 log K = 20 log
tg
P0
uu (t ) = u (t ) + U cos 1t + U cos 2 t ,
gde je u (t ) amplitudski modulisan signal sa nesimetrinim bonim opsegom. Ovaj signal zauzima opseg (68 96 kHz) , a spektar moduliueg signala je u opsegu (0 24 kHz) .
U cilju rekonstrukcije nosioca alju se i dva pilot tona ije su uestanosti f1 = 28 kHz i
f 2 = 104 kHz .
Odrediti centralne uestanosti pojasnih filtara A, B, C i D kao i ceo broj N kojim treba podeliti
uestanost signala sa izlaza VF filtra pod uslovom da je potisnut donji boni opseg AM signala.
Reenje:
Zadatak se reava praktino bez formula i prorauna. Treba uoiti da se AM NBO sinhrona
demodulacija deava u mnoau u liniji sa filtrom C jer samo iza tog mnoaa postoji NF filtar.
Kod ostalih mnoaa okolna konfiguracija ne odgovara sinhronom demodulatoru. Jednostavnim
brojevnim kombinacijama dobijaju se vrednosti koje se trae u tekstu zadatka:
f c = 72 kHz , N = 3 , f CA = f 2 = 28 kHz,
96 68
+ 68 kHz = 82 kHz,
f CB = f1 = 104 kHz , f CC =
2
f CD = f c = 72 kHz .
334
ija je maksimalna devijacija faze i f c >> f m proputa se kroz idealni pojasni filtar,
propusnog opsega ( f c 2.5 f m f c + 2.5 f m ) . Odrediti amplitude i faze signala na izlazu
filtra u sluajevima:
a) = 0.5 rad ,
b) = rad .
Reenje:
Amplituda i faza dati su izrazima:
(t ) = arctg
2 J1 sin ( m t )
, gde je J k = J k ( ) , k = 0,1,2 .
J 0 + 2 J 2 cos(2 m t )
A
1
cos
t
,
t
<
2
2
0
t
.
>
2
b) Odrediti amplitude prva tri harmonika periodinog signala: s( t ) =
k =
da signala T = 4 . Koliki procenat od ukupne snage signala sadri zbir jednosmerne komponente i prva dva harmonika?
T (t nT ) .
n =
sin
fg
,
H( f ) =
f
fg
335
f g = 4 kHz .
u(t)
H(f)
v(t)
s(t)
Slika 1. Sistem za odabiranje
Na ulaz prijemnika na slici 1. dolazi AM 2 BO signal. Moduliui signal je test ton krune
uestanosti m i amplitude U m . Uestanost lokalnog nosioca razlikuje se od idealne i ima vred-
336
1 t < ,
1
s (t ) =
=
, u kolu sa slike 1.
2
f
0
drugde
,
0
u(t)
x(t)
x(t)
u(t)
f -- f
d
g
s(t)
s(t)
Slika 1.
Slika 2.
y (t ) = x(t )dt =
H( f ) =
x( )d , data izrazom:
Y( f )
1
.
=
X ( f ) j 2f
a) Odrediti prenosnu karakteristiku integratora sa rastereenjem, za koji je poznato da je zavisnost izlaznog od ulaznog signala:
y (t ) =
t T
x( )d .
x(t)
y(t)
Integr. sa rast.
f c , a faza lokalnog nosioca ima vrednost . Ako se na ulaz prijemnika dovodi AM-1BO signal,
odrediti tako da snaga korisnog signala na izlazu prijemnika bude tano za 20 dB vea od
337
snage parazitnih produkata modulacije. Kakav je odnos snaga korisnog signala i parazitnih produkata ako 0 ?
u (t )
v(t )
fc B
f max
2 cos( c t + )
v(t )
v1 (t )
u (t )
fg
2 cos c t
Slika 1. Sinhroni fazni demodulator
U sistemu sa slike 1. na ulaz se dovodi signal prostoperiodini signal x(t ) , dat izrazom:
x(t ) = cos t . Odabiranje se vri periodinom povorkom delta impulsa, periode T . Odre 2T
diti izlazni signal v(t ) ako je f g = 2 T .
x(t )
y (t )
y = 2 x
u (t )
v(t )
fg
(t kT )
Slika 1. Odabiranje sa nelinearnim sistemom
338
Literatura
1. I. Stojanovi, Osnovi telekomunikacija, Graevinska knjiga, Beograd, 1977.
2. M. Temerinac, Principi telekomunikacija, I i II deo, Univerzitet u Novom Sadu, 1988.
3. H. Stark, F. Tuteur, Modern Electrical Communications, Prentice Hall, 1979.
4. A. Enden, N. Verhoeckx, Discrete-time Signal Processing, An introduction, Prentice Hall,
New York, 1989.
5. B. Lahti, Modern Digital and Analog Communication Systems, Oxford University Press,
1998.
6. P. Fontolliet, Telecommunication Systems, Artech House, Dedham, 1986.
Indeks pojmova
339
Indeks pojmova
alfabet
aliasing vidi preklapanje
spektara
AM demodulatori
AM modulatori
AM-1BO
AM-2BO
AM-NBO
amplitudske modulacije
analitiki signal
analogni signal
ansambl
Armstrongov modulator
ASK
autokorelacija
automatska kontrola
pojaanja (AGC)
Beselove funkcije
binarni mod
broj kvantizacionih nivoa
Brza Furijeova
transformacija
decibel
deemfazis
delta impuls
detektor anvelope
diferencijalna demodulacija
diferencne jednaine
digitalizacija signala
digitalni filtri
digitalni prenos
digitalni protok
digitalni signal
dijagram oka
diskretizovani signal
Diskretna Furijeova
transformacija
diskretne analogne
modulacije
diskretni signal
diskretni sistemi
diskriminator uestanosti
DPSK
dualnost
ekspandor
ekvalizacija
elementarni impulsi
energija signala
entropija signala
entropijsko kodovanje
Euklidsko rastojanje
fazna modulacija
fazna petlja (PLL)
5
180
177
167, 173
167
167, 174
154, 167
159
16
34
223, 224, 244
292, 293
24, 30
129
219
282
114
64
9
187, 235, 255
27
181, 204
228
95
98
93
279
281
16
287
99
63
292
16
91
227
293
29
117
286
280
12
6
121
288
154
229
340
kvadraturna predstava
modulisanog signala
kvadraturni modulator
kvantizacija
kvazistacionarna analiza
limiter
linearna izoblienja
Linearni sistem
linearnost
maksimalna devijacija
uestanosti
margina uma
M-arni prenos
metod uparenih odjeka
mobilna telefonija
mod prenosa
model sistema sa
modulacijom
modulacija
modulisani signal
moduliui signal
naponski kontrolisani
oscilator (VCO)
Nelinearna izoblienja
nelinearni sistem
neper
neuniformna kvantizacija
Nikvistova (Nyquist)
uestanost
nosilac
odabiranje
odmeravanje
odnos snaga signala i uma
Ojlerov obrazac
opta teorija modulacija
optiki sistemi
ortogonalni signali
OSI model
osobine radio veza
paralelna veza
parametarski modulator
parnost signala
Parsevalova teorema
periodian signal
plan frekvencija
podela opsega uestanosti
pomeranje signala
ponderisanje
poruka
povratna sprega
preemfazis
preklapanje spektara
(aliasing)
prenos signala u osnovnom
opsegu
pretplatnika petlja
128
292, 295
167, 176, 293
307
309
85
279
279
80, 225, 243
151
323
12
142
143
143
281
180
66
14,29
168
34
12
115
232
159
308
2
32
266
232, 233
304
304
282
185, 311
217
113
137
280, 289
277
23
297
117, 118
121
64