Milan Maceljski

BIBLIOTEKA ZNANSTVENO POPULARNA DJELA

knjiga 46
Nakladnik:
ZRINSKI d.d., akovec
Za nakladnika:
Vladimir Hali, dipl. graf. ing.
Recenzenti:
prof. dr. Marija Ivezi
prof. dr. Ivan Ciglar
akademik Joe Maek
Lektor:
prof. Ivan Martini
Grafiko ureenje i oblikovanje naslovne stranice:
Sluba dizajna ZRINSKI d.d.
Copyright
autor i ZRINSKI d.d.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 632 . 7 (075 . 8)
MACELJSKI, Milan
Poljoprivredna entomologija / Milan
Maceljski; dio Aphidina i neke druge
manje dijelove napisala Jasminka Igrc
Bari. akovec : Zrinski, 1999. - 465
str. ; 24 cm. - (Biblioteka Znanstveno
popularna djela ; knj. 46)
Kazala.
ISBN 953-156-044-1
1. Igrc-Bari, Jasminka
990211088

Sveuilite u Zagrebu na temelju odluke Povjerenstva za znanstveno nastavnu literaturu,

odobrilo je udbenik za uporabu, rjeenjem br. 02-2755/2-1998.1. prosinca 1998. godine

Prof. dr. Milan Maceljski

POLJOPRIVREDNA
ENTOMOLOGIJA
(Dio Aphidina i neke druge manje dijelove
napisala prof. dr. Jasminka Igrc Bari)

KAZALO

(navedene su vie sistematske jedinice i najvanije porodice)

PROSLOV
UVOD

9
11

Koljeno ARTHROPODA
15
Razred HEXAPODA-KUKCI (INSEKTI)
15
Podjela kukaca
16
APTERYGOTA-beskrilni kukci
17
Red Colembolla- skokunci
17
Red Protura - besrepci
17
Red Diplura - duplorepci
17
Red Thysanura - dlakorepci
18
PTERYGOTA-krilati kukci.....................................................................19
Red Ephemeroptera -jednodnevne muice
19
Red Odonata - vretenca, vilini konjici, libele
19
Red Blattodea - ohari
19
Red Mantodea - bogomoljke
20
Red Isoptera -termiti
21
Red Plecoptera -obalne muhe
22
Red Dermaptera- koai
22
Red Phasmida - nakaznici
22
Red Orthoptera -pravokrilci
23
Skakavci kao globalni problme
23
Acrididae - pravi skakavci
25
Tettigonidae - zrikavci, konjici
27
Gryllidae- popci, turci
28
Gryllotalpidae -rovci
28
Red Psocoptera - prasne ui
30
Red Mallophaga -dlakoderi
30
Red Anoplura- ivotinjske ui
30
Red Thysanoptera - resiari, tripsi
31
Podred Terebrantia
31

Podred Tubulifera
Red Heteroptera -stjenice
Fitofagne vrste
Grabeljive stjenicec
Masovne pojave stjenica
Red Homoptera - jednakokrilci
Podred Cicadina - cvrci, cikade
Podred Psyllina - lisne buhe
Podred Aleyrodina - titasti moljci
Podred Aphidina -lisne ui
Zajednika svojstva
Metode praenja populacije lisnih ui
Podjela lisnih ui
Aphididae
Phylloxeridae
Adelgidae (Chermesidae)
Vanost lisnih ui u proizvodnji sjemenskog krumpira
Lisne ui na duhanu
Lisne ui na itaricama
Suzbijanje lisnih ui
Podred Coccina - titaste ui
Zajednika svojstva
Podjela titastih ui
Margarodidae
Pseudococcidae
Asterolecaniidae
Lecaniidae (Coccidae)
Diaspididae
Red Hymenoptera - opnokrilci
Podred
Symphyta
Tenthredinidae - ose listarice
Podred Apocrita
Aculeata
Terebrantes
Entomofagne osice
Red Coleoptera - kornjai, tvrdokrilci
Podred Adephaga
Carabidae - trci
Podred
Polyphaga
Scarabaeidae - listoroci

38
39
40
50
50
51
51
57
60
65
65
71
74
75
101
103
103
108
108
109
111
111
114
115
115
117
117
122
127
127
127
137
137
140
141
145
145
145
148
149

;
j
j
'

Elateridae - klisnjaci, injaci

Nitidulidae - sjajnici
Cryptophagidae - potajnici
Byturidae - pupari
Coccinellidae - bubamare
tetnici ivog i mrtvog drveta
Chrysomelidae - zlatice
Bruchidae- ici mahunarki
Curculionidae - pipe
Red Neuroptera -mreokrilci
Red Lepidoptera - leptiri
Jugatae
Microfrenatae
Lisni mineri
Plutellidae
Yponomeutidae - moljci zapredari
Gelechidae - moljci gnjezdari
tetnici drva
Tortricidae - savijai
Pyralidae - plamenci
Macrofrenatae
Lasiocampidae -prelci
Sphingidae - ljiljci
Pieridae -bijelci
Nymphalidae - arenjaci
Geometridae -grbice
Noctuidae -sovice
Lymantridae - prelci gubari
Arctiidae - medonjice
Red Siphonaptera - ivotinjske buhe
Red Diptera - dvokrilci
Podred Nematocera -muice
Tipulidae - komari
Bibionidae - dlakave muice
Cecidomyidae - muice ikarice
Podred Cyclorrhapha - muhe
Trypetidae -vone muhe
Anthomyidae - cvjetne muhe
Chloropidae - muhe vlatarice
Psilidae - gole muhe

155
169
179
174
174
179
188
212
215
242
244
245
246
246
254
256
258
26l
265
290
303
303
306
307
310
311
315
330
336
339
339
340
340
341
341
350
350
357
363
365

Opomyzidae - vrtne muhe

Helomyzidae
Agromyzidae - muhe lisni mineri
ampinjonske muice i muhe
Entomofagni dvokrilci
Ostali zoofagni dvokrilci
TETNI KUKCI U SKLADITIMA
tetnost tetnika u skladitima
Najvanije vrste
tetni kornjai
tetni leptiri
Zatita uskladitenih poljoprivrednih proizvoda
OSTALE TETNE IVOTINJE (osim kukaca)
Razred ARACHNIDA - PAUNJACI
Red Acarina -grinje
Tetranychidae
crveni
Eriophydae - grinje ikarice
Grabeljive grinje
Razred MYRIAPODA - STONOGE
Razred CRUSTACEA- RACI
Red Isopoda -gagrice
Koljeno NEMATHELMINTHES - OBLENJACI
Razred NEMATODAE - OBUI, NEMATODE
Zajednika svojstva
Podjela nematoda
Korjenove nematode
Stabljikine nematode
Nematode lista i pupoljka
Koljeno ANNELIDA - KOLUTIAVCI
Koljeno MOLUSCA- MEKUCI
Razred GASTROPODA-PUEVI
Koljeno CHORDATA - SVITKOVCI
Razred MAMMALIA-SISAVCI
Red Rodentia - glodavci
Poljski glodavci
Glodavci u skladitima
Divlja i ptice
KAZALO HRVATSKIH
NAZIVA

366
367
368
372
374
375
377
378
380
380
387
390

pauci

399
399
399
400
408
415
417
417
417
418
418
418
421
421
426
427
429
430
430
432
432
432
432
437
439
443

KAZALO ZNANSTVENIH NAZIVA

453

SPONZORI

465

PROSLOV

Nagli porast puanstva zemljine kugle (1950. g. 2,5 milijarde, 1998. g. 5,7 milijardi
stanovnika) uzrok je velikih tekoa poljoprivrede u proizvodnji hrane. Iako porast te
proizvodnje slijedi, pa i za malo nadmauje demografsku eksploziju, ipak je poboljanje
prehrane po glavi stanovnika vrlo malo. Stoga gotovo petina stanovnika gladuje, a mnogi
umiru od gladi. Stanje pogorava i izrazito nepovoljna raspodjela proizvodnje hrane:
prekomjerna u bogatim, premala u siromanim zemljama. Prijeti i pomanjkanje sirovina,
a posebice se brzo zaotrava problem oneienja okolia.
U rjeavanju svih navedenih problema poljoprivreda ima kljunu ulogu. Proizvodnja
hrane ovisi gotovo iskljuivo o poljoprivredi. Prijeko potrebno intenziviranje poljoprivredne
proizvodnje trai mnoge sirovine, a jako oneiuje okoli. Alternative intenziviranju
proizvodnje nema jer su mogunosti za proirenje proizvodnje na nove povrine (pojaano
krenje uma, preoravanje zelenih povrina itd.) ne samo ograniene nego ekoloki jo
tetnije.
Intenzivnija, a ipak ekoloki prihvatljiva poljoprivredna proizvodnja mogua je
kvalitetnim ureenjem postojeih povrina, novim kultivarima i boljom agrotehnikom i
zatitom bilja te racionalnom primjenom agrokemikalija. Osnovni preduvjet za takvo
intenziviranje jest ZNANJE svih koji sudjeluju u poljoprivrednoj proizvodnji, kako
neposrednih proizvoaa - seljaka, tako i savjetodavaca - agronoma. S obzirom na
visoke tete koje dananjoj poljoprivrednoj proizvodnji nanose tetoinje, posebice tetne
ivotinje, potrebno je njihovo dobro poznavanje da bi se te tete mogle smanjiti na isplativ
i ekoloki povoljan nain. Unapreenju znanja agronoma namijenjena je ova knjiga.
Koliko e studentima olakati stjecanje znanja, a agronomima u praksi rjeavanje
pojedinih problema, toliko e vie autor ovog izdanja - koji je nakon deset godina rada
kao agronom, strunjak za zatitu bilja u praksi, 35 godina bio nastavnik entomologije
na Agronomskom fakultetu u Zagrebu - smatrati da je pisanjem knjige ispunio svoju
zadau.
elim istai udio prof. dr. Jasminke Igrc Bari, redovitog profesora entomologije
Agronomskog fakulteta u Zagrebu, u oblikovanju koncepta ovog izdanja, a poglavito
zato to je napisala cijeli dio o lisnim uima (Aphidina) te neke druge manje dijelove.
Zahvaljujem se na ocjeni i pruenoj pomoi svim recenzentima. To su bili akademik
Joe Maek, Biotehnika fakulteta u Ljubljani, prof. dr. Marija Ivezi, Poljoprivredni
fakultet Osijek i prof. dr. Ivan Ciglar, Agronomski fakultet Zagreb.

Zahvaljujem se tehnikom suradniku naeg Zavoda za poljoprivrednu zoologiju

Damiru Bertiu za veliku pomo pri tehnikoj izradi knjige, te Ireni Grgi i Vesni Benko
na pomoi pri prijepisu..
Zahvaljujem se i svim ostalim lanovima ovog Zavoda na pomoi pri ovom izdanju.
Posebice se zahvaljujem svim sponzorima uz iju je pomo ova knjiga tiskana.
Akademik Milan Maceljski

10

UVOD

Entomologija je znanost koja se bavi prouavanjem kukaca (grki entomon

= kukac, zareznik, logos = znanost). U irem smislu entomologija se bavi svim
lankonocima, dakle jo i stonogama, racima i paunjacima. Aristotel je prvi
upotrijebio izraz entoma za kukce, stonoge, pauke i crve.
Entomologija je dio zoologije. Dijeli se na opu i sistematsku entomologiju.
Opa entomologija bavi se prouavanjem anatomije, fiziologije, ekologije itd.
kukaca, a sistematska prouavanjem vrsta i drugih sistematskih jedinica.
Sistematska entomologija moe biti primijenjena na neke ljudske djelatnosti pa
postoje poljoprivredna, umarska, medicinska, veterinarska i tehnika
entomologija. U odnosu na podruje koje prouava postoji urbana entomologija,
pedoentomologija, paleoentomologija, forenzina entomologija itd., a u odnosu
na skupinu kukaca koju prouava postoji afidologija, akridiologija itd. Znanstvenici
specijalisti mogu biti afidolozi, koleopterolozi, lepidopterolozi itd.
Entomologiju, posebice poznavanje entomofaune pojedinih krajeva, u 19.
stoljeu uvelike su unaprijedili entomolozi - amateri. Mnogi napredni ljudi onog
doba skupljali su kukce, opisivali ih i svrstavali u sistematske jedinice. Europski
entomolozi vrlo su esto organizirali strune izlete u nae krajeve, posebice u
obalno podruje, te su mnogo pridonijeli poznavanju entomofaune Hrvatske.
Strune aktivnosti entomologa najee se obavljaju preko entomolokih drutava,
kojih ima tisue diljem svijeta. U Hrvatskoj postoji Hrvatsko entomoloko drutvo
(HED). Ono izdaje znanstveni asopis "Entomologia Croatica", te organizira
znanstvene i strune skupove. U odreenim razmacima odravaju se i svjetski i
europski entomoloki skupovi, te brojni skupovi o entomofauni pojedinih krajeva,
o odreenim redovima ili porodicama kukaca ili o nekim njihovim svojstvima.
Najvaniji i najopseniji dio poljoprivredne entomologije dio je fitomedicine.
Fitomedicina se bavi zatitom bilja od tetnih ivotinja, posebice kukaca, nadalje
od uzronika biljnih bolesti, te od korova. Ono to je medicina za ljude, a veterina
za domae ivotinje, to je fitomedicina za biljke. Smatra se (Oerke) da tetne
ivotinje (tetnici) snizuju prirod poljoprivrednih kultura u svijetu za 15,6 %, a mi
smo (Maceljski) procjenili da to snienje u Hrvatskoj iznosi oko 10 %. Ukupni
gubitci od svih tetoinja (tetnika, uzronika bolesti i korova) procjenjuju se u
svijetu na 42 %, u Europi na 28 %, a u Hrvatskoj na 29,2 % potencijalnih priroda
poljoprivrednih kultura.

11

Zbog velikih teta od tetnih kukaca i ostalih ivotinja profitabilno je uzgajanje

poljoprivrednih i drugih biljaka mogue samo uz uinkovitu zatitu bilja od tih
tetnika. Osnovni preduvjet za uspjenu zatitu bilja dobro je poznavanje tetnika.
Stoga su u ovom djelu opisani tetnici, dakle kukci i druge tetne ivotinje, koji
ine vee tete ili bi mogli takve tete nainiti poljoprivrednom i najvanijem
ukrasnom bilju. to je tetnik vaniji posveeno mu je vie prostora. Pri tome je
opisan izgled tetnika ili teta potreban za identifikaciju, nain ivota i utjecaj
vanjskih imbenika, proirenje i vanost, te mjere zatite. Opisani su i korisni
kukci i druge ivotinje - neprijatelji tetoinja.
Osim kukaca, u posljednje poglavlje su uvrtene i najvanije ostale ivotinje
tetne poljoprivrednom bilju, da bi svi tetnici vani za fitomedicinu bili sadrani
u ovoj knjizi.
Budui da je osnovna svrha svake poljoprivredne entomologije omoguiti
uinkovitu i ekoloki to povoljniju zatitu bilja potanko su opisane mjere zatite.
Opisuju se nekemijske mjere, poglavito one preventivne, te kemijske mjere zatite

SI. 1. Integrirana zatita bilja (pojednostavljena shema)

bilja. Kemijskim sredstvima spominju se nazivi djelatnih tvari, a ne komercijalnih

pripravaka. I ovom se prilikom istie da sredstva za zatitu bilja (pesticide) treba
primjenjivati racionalno i struno, uz pridravanje naela integrirane zatite bilja.
Prvu cjelovitu knjigu posveenu kukcima napisao je Talijan Aldrovandi 1602.
godine, a prva katedra "insektologije" osnovana je 1790. godine na sveuilitu u

Pisi. U Hrvatskoj je prvo veliko entomoloko djelo u tri toma napisao Schlosser
Klekovski 1877-79. godine pod nazivom "Fauna kornjaah trojedne kraljevine".
Popularno djelo o kukcima u dva toma nazvano "Kukci" napisao je Mijat Kipati
1887. g. Jedinu cjelovitu sistematsku entomologiju napisao je 1952. godine eljko
Kovaevi, profesor Poljoprivredno-umarskog fakulteta u Zagrebu, u tri toma
pod nazivom "Primijenjena entomologija: Opi dio, Poljoprivredni tetnici i umski
tetnici". Godine 1982. objavljena je (M. Maceljski) "Entomologija - tetnici voaka
i vinove loze", a 1991. godine (M. Maceljski, J. Igrc) "Entomologija - tetne i korisne
ivotinje ratarskih usjeva".

13

Koljeno ARTHROPODA - LANKONOCI

Razred HEXAPODA - KUKCI (INSEKTI)

Podrijetlo kukaca see unatrag 500 i vie milijuna godina otkada su poznati
fosili kukaca. To je najbrojnija skupina ivih bia. Smatra se da ima blizu milijun
poznatih vrsta kukaca, ali da broj njihovih vrsta prelazi 4-5 milijuna. Svake godine
otkriva se oko 2 tisue novih vrsta. To je razumljivo ako se zna da velika
prostranstva zemlje nisu jo uope ili nisu potpuno istraena. Kukci se odlikuju i
velikom brojnou pojedine vrste. Tako smo u Hrvatskoj nalazili vie milijuna
krumpirovih zlatica na jednom hektaru krumpira, biljke eerne repe s vie
desetaka tisua lisnih ui i milijune titastih ui na jednoj jedinoj voki.
Samo manji dio kukaca ubraja se u tetnike poljoprivrednih kultura. U svijetu
je opisano oko 10 000 vrsta fitofagnih kukaca. Prvi podaci o tetnim kukcima stari
su oko 6000 godina a potjeu iz Egipta. Poznat je carski ukaz izdan 1075. godine
prije Krista u Kini o obvezatnom suzbijanju skakavaca. Uzgoj dudova svilca i
pela poznati su oko 5000 godina. U srednjem su vijeku tete nanijete od kukaca
smatrane bojom kaznom, a uzronici sudski gonjeni i osuivani na izgon iz zemlje
(npr. grice hruta iz vicarske).
U Hrvatskoj je prisutno blizu tisuu vrsta kukaca - poljoprivrednih tetnika koji mogu priiniti gospodarski znaajne tete. Neki od njih javljaju se redovito
svake godine (krumpirova zlatica, repiin sjajnik) te se ubrajaju u permanentne
tetnike, a drugi se javljaju povremeno (gubar, repina pipa) te se smatraju
periodinim tetnicima. Mnogo su brojnije one vrste fitofagnih kukaca, koje se
takoer hrane na poljoprivrednim kulturama, ali toliko malo da se ne ubrajaju u
tetnike. Mnogo je entomofagnih vrsta koje su prirodni neprijatelji tetnika
(paraziti ili predatori), pa stoga imaju vanu ulogu u reguliranju brojnosti tetnika.
I o njima treba biti rijei u svakoj poljoprivrednoj entomologiji. Konano, neki
kukci i na druge naine izravno ili neizravno utjeu na ovjeka, npr. utjeu na
plodnost tla, opraivai su bilja, ometaju ljude kao gamad ili molestanti, nametnici
su ljudi i domaih ivotinja, prenosnici su bolesti itd. Od ukupnog broja u svijetu
poznatih vrsta kukaca 39 % su kornjai (Coleoptera), 16 % dvokrilci (Diptera), 15
% leptiri (Lepidoptera), 14 % opnokrilci (Hymenoptera), te 16 % svi ostali redovi.
15

Podjela kukaca
Carl Linne (1707.-1778.) postavlja osnove suvremene sistematike kukaca. On
ivotinje dijeli na koljena, razrede, redove, porodice (familije), rodove i vrste.
Vrsta je osnovna sistematska jedinica. Izmeu tih kategorija postoje i druge,
primjerice podredovi, nadporodice, podvrste itd., a rabe se samo kad je to
potrebno. Puni znanstveni naziv vrste oznaavaju tri imena: latinski nazivi za rod
i vrstu te ime autora prvog opisa vrste. Latinski nazivi olakavaju koritenje svjetske
literature i meusobno razumijevanje strunjaka. Razvojem sistematske
entomologije mijenjani su pojedini nazivi pa su dosta esti sinonimi. U ovom
djelu navodimo samo one sinonime koji su ee bili koriteni u Hrvatskoj. Postoje
pravila o nainu pisanja imena autora i sinonima u znanstvenim radovima.
Meutim, da bi olakali snalaenje korisnicima ovog djela, odluili smo se na
jednostavniji nain jednoobraznog pisanja imena autora i sinonima ne pridravajui
se tih pravila.
Kukci se ubrajaju u razred Hexapoda, koljeno lankonoaca - Arthropoda.
Razred Hexapoda dijeli se na razliite naine, ovisno o autorima. Mi emo koristiti
jednostavnu podjelu uobiajenu u naoj strunoj literaturi. Postoje dva podrazreda:
Aptervgota (beskrilni kukci) i Ptervgota (krilati kukci).
Podrazred Apterygota dijeli se na etiri reda:
Collembola (skokunci, nogorepci),
Protura (bezrepci),
Diplura (duplorepci),
Thysanura (dlakorepci).
Podrazred Pterygota dijeli se na dvije skupine: na kukce s nepotpunom
preobrazbom - Heterometabola (liinka slii imagu i u njega se izravno
preobraava) i na kukce s potpunom preobrazbom - Holometabola (liinka je
jako razliita od imaga, a izmeu liinke i imaga postoji stadij kukuljice). Od
tridesetak redova spomenut emo samo one vane za poljoprivredu, te redove
u koje se ubrajaju vrste koje se esto uoavaju u prirodi.
U Heterometabola se ubrajaju:
Ephemeroptera (jednodnevne muice),
Odonata (vretenca),
Blattodea (ohari),
Mantodea (bogomoljke),
Isoptera (termiti),
Plecoptera (obalne muhe)
Dermaptera (koai),
Phasmida (nakaznici),
16

Orthoptera (pravokrilci),
Psocoptera (prasne ui),
Mallophaga (dlakoderi)
Anoplura (ivotinjske ui),
Thysanoptera (resiari, tripsi),
Heteroptera (stjenice),
Homoptera (jednakokrilci)

Homoptera (jednakokrilci) dijele se na pet podredova: Cicadina (cvrci),

Psvllina (lisne buhe), Alevrodina (titasti moljci). Aphidina (lisne ui) i Coccina
(titaste ui).
U Holometabola se ubrajaju:
Hymenoptera (opnokrilci),
Coleoptera (kornjai),
Neuroptera (mreokrilci),

Lepidoptera (leptiri),
Siphonaptera (ivotinjske buhe),
Diptera (dvokrilci).

APTERYGOTA - beskrilni kukci

Medu beskrilnim kukcima nema krilatih, ali ima mnogo vrsta koje se ubrajaju
u krilate kukce, iako nemaju krila. Naime, ova podjela nije obavljena prema
morfolokim karakteristikama, nego prema postanku i razvoju kukaca. Apterygota
su arhaini kukci, a njihov postanak see do prvih kukaca na zemlji. Danas je
poznato vie od 2000 vrsta. Dijele se na etiri reda:
Red COLEMBOLIA - SKOKUNCI na zatku imaju odskonu vilicu (furca)
kojom skau. Veinom su maleni, dugi koji mm, nikada dulji od 6 mm. este su
vrste roda Sminthurus, posebno S. viridisL., te rod Folsomia. Iako su redovito
fitofagne vrste, mogu postati i karnivori te se hraniti jajima drugih vrsta kukaca.
Mogu imati do est generacija godinje. Veina vrsta ivi u tlu te utjeu na plodnost
i druga svojstva tla. Neke od tih vrsta hrane se klicom i sitnim korjeniima raznih
biljaka, pa u sluaju velike brojnosti
mogu biti tetne.
Vole vlana rahla tla bogata
humusom pa su najei u vrtnoj zemlji
i zemlji u koju se sade lonanice. Stoga
su najei na cvijeu, a oteuju mu
korijenje, klicu, podzemne dijelove
stabljike i sl. Zabiljeene su manje tete
na orhidejama, karanfilu, na
lukovicama tulipana i ljiljana, te na
nekim drugim vrstama cvijea. Na
lonanicama tete ve samom
prisutnou. No uglavom se hrane
uginulim biljnim dijelovima u
SL 2. Skokunci
raspadanju. Zabiljeene su neto vee
tete na eernoj repi u fazi nicanja, a katkad i na itaricama i lepirnjaama. Brojnost
skokunaca moe se smanjiti snienjem vlage, unitavanjem ostataka bilja te
termikom ili kemijskom sterilizacijom tla koje se koristi za lonanice.
Red PROTURA - BEZREPCI te red DIPLURA - DUPLOREPCI jo su sitniji,
ne premauju 2 mm. ive u tlu i hrane se organskom tvari. Nemaju veu vanost.

17

Najblii viim redovima kukaca jest red THYSANURA - DLAKOREPCI.

Takoer ive u tlu, hranei se organskom tvari u raspadanju, algama, gljivicama i
liajevima. Poznatija je vrsta srebrna ribica (Lepisma saccharina L.), kukac dug
desetak mm, srebrnkasta ribolika tijela s tri duga nastavka na zatku. Zadrava se
na vlanim mjestima, u podrumima i na slinim mjestima. Hrani se razliitim
otpacima, ali i papirom, strvinama i si. Svojom prisutnou ometa ljude (izaziva
gaenje) pa se ubraja u gamad, no nema veu vanost.
Colembolla i druge vrste Apterygota preteno ive u tlu. Ubrajaju se u
mesofaunu tla. Tlo je vrlo bogato ivotinjama. Uz mnogo milijuna praiva, na
jednom kvadratnom metru tla do dubine od tridesetak cm, moe se nalaziti vie
milijuna nematoda, stotinjak tisua grinja, gotovo toliko skokunaca, tisue drugih
beskrilnih kukaca, te stotinjak ili manje jedinki pojedinih drugih vanih vrsta
ivotinja. ivotinje manje od 0,2 mm ubrajaju se u mikrofaunu tla, one od 0,2 do
2 mm (nematode, grinje, skokunci i drugi beskrilni kukci) u mesofaunu, ivotinje
od 2 do 20 mm (razni kukci) u makrofaunu, a one vee od 20 mm (ostali kukci,
stonoge, gujavice itd.) u megafaunu tla.
Mesofauna tla preteno razgrauje organske tvari u tlu i time pridonosi
pristupanosti pojedinih hranjiva biljkama. Ima velik utjecaj na fizikalna svojstva
tla, popravlja strukturu tla, aeraciju i druga svojstva. Tla bogata mesofaunom
plodna su tla. Tla nepovoljnih fizikalnih svojstava zbog pretjeranog zbijanja tekim
strojevima ili tla u kojima se mnogo koriste agrokemikalije siromana su
pripadnicima mesofaune. Stoga zastupljenost vrsta i njihova brojnost ukazuje na
svojstva tla, pa i na plodnost tla. Mogue su i preciznije analize svojstava tla
utvrivanjem prisutnosti pojedinih vrsta jer neke vrste vole tla bogata duikom,
druge fosforom itd. Jedan od osnivaa pedoentomologije, ruski strunjak Giljarov,
navodi da je tek analizom vrsta skokunaca u crvenim tlima Krima dokazano da je
to tip zemlje crvenice (terra rossa) kakav postoji i u Sredozemlju. U nas je Kovaevi
objavio vie radova o korelaciji mesofaune i plodnosti tla, te ve u ezdesetim
godinama ukazao da pretjerano koritenje mineralnih gnojiva, herbicida i drugih
pesticida radikalno smanjuje brojnost pripadnika mesofaune. I mi smo (Maceljski)
u to vrijeme dokazali da herbicidi na osnovi triazina isprva naglo smanjuju njihov
broj, ali se krajem vegetacije ponovno uspostavi populacija kao na netretiranoj
kontrolnoj povrini. U Posavini je u umskim tlima naeno 70 vrsta, a u oranicama
21 vrsta skokunaca (Pagliarini).
Utvrivanje prisutnosti i brojnosti mesofaune najee se obavlja Tullgrenovim
lijevcima. Donji lijevak ima na gornjoj, proirenoj strani umetak s mreom na koji
se stavlja sloj od oko 3-4 cm zemlje. Gornjim lijevkom poklopi se donji. Na
poetku suenog dijela gornjeg lijevka nalazi se slaba arulja. Toplinom, pa i
svjetlou, tjera pripadnike mesofaune prema dolje. Kada dou do mree
propadnu kroz nju, te preko donjeg lijevka upadaju u postavljenu boicu s
alkoholom. Postupak traje 2-4 dana. Postoje i sloenije metode ispiranja sline
metodama za nematode.

18

PTERYGOTA - krilati kukci

Red EPHEMEROPTERA -JEDNODNEVNE MUICE
Proirene su svuda u svijetu. Liinke ive u vodi. Odrasli oblici lete u rojevima
iznad voda. Pare se u zraku. Privlai ih svjetlo. Vana su hrana ribama. Nemaju
ulogu u fitomedicini.

Red ODONATA - VRETENCA, VILINI KONJICI, LIBELE

Liinke ive u vodi. Odrasli su ivih boja, koje mjenjaju tijekom vremena.
Veliki su kukci, dugi do 60 mm. Odlini su letai, zadravaju se u blizini
vodotokova. Karnivori su, pa se ubrajaju u predatore, no zbog biotopa u kojem
se zadravaju imaju malu ulogu u fitomedicini.
R e d BLATTODEA - OHARI
ohari su pratitelji ovjeka. Ubrajaju se u gamad jer ive u obitavalitima
ovjeka. Njima pogoduje vii standard ivota, jer razne podne i zidne obloge
omoguuju sklanjanje, a kuni strojevi tamna, topla i vlana sklonita. No, njima
jo vie pogoduje neistoa i nehigijenske prilike, jer u takvim uvjetima lako dolaze
do hrane. tete poljoprivrednim proizvodima jer ih oneiuju, kako izmetom
tako i svojim prisutnou. Neke vrste ive u prirodi, no nemaju fitomedicinsku
vanost. Omnivori su, ali se najradije hrane otpatcima namirnica i ostacima hrane.
Zato su najei u skladitima prehrambenih proizvoda i u smonicama. Trebaju
dosta vode pa se nalaze i u kupaonicama, kuhinjama i si. Termofilni su organizmi.
Zadravaju se u mraku. Gospodarsku vanost imaju u ugostiteljskim objektima,
gdje njihova prisutnost naruava kvalitetu objekta, ali i drugdje gdje svojom
prisutnou oneiuju hranu. Smatra se da prenose klice nekih bolesti ovjeka.
ohari imaju plosnato tijelo ovalna oblika. Prednja su krila hitinizirana, stranja
opnenasta. No rijetko i slabo lete. Usni je ustroj podeen za grizenje. Jaja odlau u
"paketima" nazvanim ooteke, koje su obavijene opnom koja spreava njihovo
isuivanje. U jednoj ooteci nalazi se najee 16-30 jaja. Odrasli oblici ive vrlo
dugo, u nekih vrsta i do tri godine. Mogu dugo preivjeti bez hrane.
U nas su vane tri vrste.
Smei ohar (Blatella germanica L.) nazvan i bubavaba. Duljina mu je
tijela do 15 mm. U grijanim prostorima ima dvije generacije godinje.
Crni ohar (Blatta orientalis L.) nazvan i rus. Znatno je vei - 20-25 mm.
Plodniji je od smedeg ohara. Razvoj jedne generacije traje vie godina.
Ameriki ohar (Periplaneta americana L.). Odrasli oblik dug je do 35
mm. Crvenosmede je boje. Razvoj je liinki spor. Odrasli oblici ive do 2 godine.
Najei je u lukama. Subtropska je vrsta.
19

Na drugim kontinentima, pa i u SAD,

postoje vrste tijela velika i do 6 cm. U nekim
krajevima pogoduje im gradnja kua s
dvostrukim zidovima medu kojima nalaze
sklonita. Stoga se takve kue esto grade s
otvorima u zidovima kroz koje se redovito
nekoliko puta godinje upuhavaju fizikalni
insekticidi (npr. inertna praiva).
Suzbijanje ohara provodi se higijenskim
mjerama odravanja istoe svih prostora gdje
se uva ili rukuje namirnicama i hranom.
ohare se moe hvatati u posebne klopke (npr.
Blatstop, Roachtrap itd). U njima se nalazi
feromon agregacije koji privlai ohare te
ljepilo na koje se zalijepe. Moe se koristiti i samo ljepilo (npr. Alt) kojim se premazu
daice ili komadi kartona i postave iza ili ispod domainskih strojeva ili namjetaja.
Postoje i kupovne ljepljive ploice (Strike insects i sl.). Od kemijskih tvari
preporuaju se regulatori razvoja koji ometaju razvoj liinki (npr. Gencor). Sve
ove tzv. "nepesticidne" mjere vrlo su uinkovite ako se provode u cijelom objektu.
Kemijske insekticide treba primjeniti samo kada je prijeko potrebno i sukladno
uputama. Preporuuje se primjena tvorniki pripremljenih sredstava koja se
nabavljaju u malim prskalicama (npr. Gett) ili sprej dozama. Manje se koriste
insekticidna praiva. Sredstva koja treba prije primjene pripremiti (razrijediti
vodom) koriste DDD poduzea u sklopu mjera sanitarne higijene koje provode,
no mogu ih koristiti i pojedinci. Takva su sredstva Empire, K-Othrine WP 25,
Safrotin EC-20 itd). Pri rukovanju tim sredstvima treba se strogo pridravati svih
mjera opreza navedenih u uputama, te sprijeiti svaki dodir s namirnicama i
hranom.

Veliki kukci karakteristina oblika. Prednje noge dre ispruene prema

naprijed prema emu su dobile ime.
Razvijena je mimikrija. Grabeljiva su,
hrane se raznim kukcima i drugim
malim ivotinjama. Malobrojni su pa
vrlo malo utjeu na brojnost tetnika.
No, u svijetu se uzgajaju i prodaju za
bioloko suzbijanje nekih tetnika.
Obino se stavljaju u promet u obliku
jaja, a cijena u SAD iznosi oko 2 USD
za 200 jaja. Bogomoljke su poznate po
svojstvu nekih vrsta da enka nakon
SI. 4. Bogomoljka (snimio M. Maceljski)
kopulacije pojede mujaka.

20

U nas je najea vrsta Mantis religiosa L., posebice esta u obalnom podruju.
Duljina tijela je 3-4 cm, zelene boje. Odlae jaja u ootekama. U naim je
istraivanjima jedna bogomoljka prosjeno pojela 20-30 mreastih stjenica platane
dnevno.
R e d ISOPTERA - TERMITI
Proireni kukci u tropskim i suptropskim podrujima, no ima ih i u obalnom
podruju Hrvatske. Odlikuju se zajednikim organiziranim nainom ivota i
raspodjelom rada. ive u termitnjacima koji mogu biti visoki vie metara, u starim
stablima drvea, okotima vinove loze, u graevinskom drvetu itd. Jedna kolonija
termita ima samo jednu plodnu enku - kraljicu. Ona ivi do 15 godina tijekom
kojih moe izlei desetak i vie milijuna jaja. Kraljica ima poveano tijelo, te moe
biti do 20.000 puta tea od ostalih jedinki u termitnjaku. Termiti radnici donose
hranu kraljici i liinkama, katkada i vojnicima, a termiti vojnici brane ih od uljeza.
Vojnici imaju ovrsnuto tijelo s jako razvijenim mandibulama. Jedanput godinje
istog se dana razviju spolni oblici - mujaci i enke, koji izlaze iz termitnjaka. Ti
oblici lete pa se ta pojava naziva svadbenim letom. Oploena enka osniva novi
termitnjak, a mujak ugiba, pa ga esto termiti radnici unose u termitnjak za hranu.
U termitnjaku se uzgajaju neke vrste gljivica, spore kojih termiti koriste kao hranu.
Termitima svjetlost smeta (heliofobnost). Stoga izlaze iz termitnjaka nou, a one
vrste koje ive u drvu uope ne izlaze (osim spolnih oblika). Najee su bijele
boje.
U Hrvatskoj su prisutne dvije vrste
termita, unijete drvenom ambalaom iz
tropskih podruja. To su zemni termit
(Reticulitermes lucifugus Rossi) i
utovrati
termit
(Calotermes
flavicollis F.). Spolni oblici zemnih
termita crne su boje i dosta tromi, a
spolni oblici utovratih termita imaju
kestenjastouti nadvratni tit i ivahniji
su.
SI5
Termiti
U nas je zemnog termita opisao jo
1890. g. G.B. Novak. ivi u termitnjacima u zemlji ili drvu. Prvenstveno oteuje
tehniko drvo. Naen je u graevinskom drvetu nekih turistikih objekata i
obiteljskih kua u Istri i na otoku Cresu. Neki su se objekti sruili zbog potpunog
gubitka nosivosti grade, u drugim su provedene mjere suzbijanja. Zaraeno drvo
iznutra se pretvara u prainu, a izvana se jo potpuno zadrava njegova struktura.
Stoga se nazonost termita esto otkriva prekasno.
utovrati termit u Hrvatskoj je otkriven u 1921. g. Nalazi se u cijelom naem
obalnom podruju, no najee u junim dijelovima Dalmacije, u starim okotima,
u maslinama, smokvama, empresima pa i u tvrdom drvu koprivia (Celtis). Naen
je i u drvenim stupovima. Na Peljecu se mjestimice moe nai u oko 30 % okota
21

u vinogradima starijim od 20 godina. U jednom okotu prono se nalazi oko 650

termita s jednom kraljicom. Radnici te vrste dugi su 5-6 mm, vojnici 7-8 mm.
Narod ih zove "bijelim mravima". Zaraenim okotima sue se izboji. Sve mjere
intenziviranja proizvodnje, bolja gnojidba i obrada, koje pogoduju vitalnosti
okota, smanjuju opasnost od termita. Termiti su u nas ipak samo sekundarne
vanosti jer se javljaju na slabo vitalnim biljkama.
Suzbijanje termita u nas je potrebno samo pri zarazi graevinskog drveta u
nekim objektima. Postojea zaraza moe se unititi fumigacijom uz prethodno
pokrivanje (hermetizaciju) cijelog objekta plastinim folijama. Najee se
primjenjuje metilbromid. Zaraza se spreava impregnacijom graevinskog drva
tvarima koje djeluju termiticidno, ukljuivi insekticide doputene za tu namjenu.
Neki su insekticidi sastojak boja za drvo. Drveni namjetaj i drugi drveni predmeti
koji se izvoze u zemlje u kojima termiti prave vee tete, moraju biti obraeni
tako da budu "termiteproof".
R e d PLECOPTERA - OBALNE MUHE
Liinke ive u vodi te se njima hrane ribe. Veinom su karnivori. Odrasli
oblici lete u blizini voda. Nemaju nikakavu vanost za fitomedicinu.
R e d DERMAPTERA - KOAI
Dosta veliki kukci. Kreu se nou. Na abdomenu imaju izrataje u obliku
klijeta. Omnivori su. Zadravaju se na vlanim, tamnim mjestima. Najea vrsta
u nas jest uholaa (Forficula auricularia L.). To je smei kukac dug oko 15 mm.
Ima kratko pokrilje, a dobro razvijena stranja krila. esto se nalazi u zbijenim
grozdovima, u vinogradarskim breskvama, glavama kupusa i si. Katkad oteuje
mekanu pokoicu nekih vrsta plodova, a uvijek ih oneiuje izmetom. Takoer
smanjuje vrijednost svojom prisutnou.
Moe otetiti i pupove nekih biljaka, pa
su zabiljeene tete i na suncokretu.
Zaraza se smanjuje uklanjanjem
mjesta pogodnih za zadravanje
uholaa, primjerice sloenog ogrijevnog
drva, dasaka, salonita, crijepa i si.
Izravno se suzbijanje ne preporuuje, jer
su uholae kao omnivori djelomino i
korisne unitavanjem nekih tetnika.
R e d PHASMIDA - NAKAZNICI

Si. 6. Uholaa (snimio M. Maceljski)

22

Veliki kukci izduena ili spljotena

tijela. Vie proireni u tropskom i
suptropskom podruju. Poznati po

mimikriji: tapiasti nalikuju izboju, spljoteni imaju listoliki oblik. U nas se u

obalnom podruju moe nai vrsta palinjaka Bacillus rossii F.. Ima tapiasto
tijelo. Fitofag, no zbog male je brojnosti beznaajan. Druga vrsta palinjaka
Carausius morosusL. nekad je bio mnogo uzgajan za laboratorijsko prouavanje
naina djelovanja insekticida, a sad se jo koristi za prouavanje razliitih ivotnih
procesa.

Red ORTHOPTERA - PRAVOKRILCI

Prema starijoj podjeli taj se red nazivao Saltatoria. Danas se red Orthoptera
dijeli na podred Caelifera i podred Ensifera. Pripadnici podreda Caelifera imaju
ticala kraa od polovice tijela, s ne vie od 30 segmenata, timpanalni organ smjeten
im je na prvom segmentu abdomena, a enka ima kratku leglicu. U njih se ubrajaju
pravi skakavci porodice Acrididae. U podred Ensifera ubrajaju se vrste s dugim
ticalima, esto duljim od tijela. Timpanalni organ smjeten im je na tibiji prednjeg
para nogu, a enka ima dugu leglicu svinutu prema gore. U taj podred ubrajaju
se porodice Tettigonidae, Gryllidae i Gryllotalpidae.
Pravokrilci su veinom veliki insekti. Imaju najee bilateralno spljoteno
tijelo. Glava ima orthognatan poloaj, usni ustroj razvijen je za grizenje i vakanje.
Imaju dva para dobro razvijenih krila. Prednji je par ovrsnuo te predstavlja
polupokrilje (semielitre), a drugi je par opnenast te omoguuje vrlo dobra letaka
svojstva. Noge su dobro razvijene i u mnogih vrsta omoguuju skakanje.

Skakavci kao globalni problem

Skakavci su pojam prodrljivosti, tetnosti i selenja. Njihova svojstva, a napose
brojnost, skupno zadravanje, mobilnost i migracija te prodrljivost od davnine
su bili uzrok golemih teta, ali i straha ljudi od skakavaca. Smatra se da su
opustoene zelene povrine prilikom najezde skakavaca bile uzrokom mnogih
seoba naroda, a u drugoj polovici 19. stoljea prouzroili su mnoga umiranja
zbog gladi u nekim afrikim zemljama. Kineski je car 1075. godine prije Krista
naredio obvezatno skupljanje i unitavanje skakavaca, a Plinije spominje obvezu
Grka da u tri navrata skupljaju skakavce: prvo jaja, pa liinke a zatim odrasle
oblike. Skakavci su, nema sumnje, sudjelovali u kreiranju povijesti nekih naroda.
No ni danas u nekim podrujima svijeta stanje nije bolje.
UN su svojevremeno pojavu skakavaca svrstali medu elementarne nepogode.
To je opravdano jer uspjeh njihova suzbijanja ovisi o meudravnoj suradnji
irokih razmjera. No proglaavanje elementarnom nepogodom jakih napada bilo
kojih drugih tetnika, primjerice poljskih mieva i voluharica, nema nikakva
opravdanja jer je takav napad mogue sprijeiti lokaliziranim preventivnim i
kurativnim mjerama.
Od skakavaca su najvie ugroena podruja Sahela, zatim sjeverne i srednje
Afrike, Etiopije, Arapskog poluotoka, junih dijelova Azije, pa i June Amerike.
Izoliranih, ali katkad vrlo velikih teta ima i drugdje, pa i u junoj Europi i SAD.

23

Preduvjet uspjenog suzbijanja skakavaca jest meunarodna suradnja svih

ugroenih zemalja. Jata lete brzinom od oko 20 km/sat, no uz pomo vjetra i
trostruko bre, pa u jednom danu mogu preletjeti i 1000 km. Radi takve sposobnosti
leta jata skakavaca prelaze granice pojedinih zemalja, te, ako izostane suradnja,
iznenauju stanovnike podruja gdje se jato spusti. Dok se organizira suzbijanje,
jato napravi pusto, te odleti dalje. Pri posljednjoj masovnoj pojavi 1988.-1990. g.
neka su manja jata iz Afrike stigla do Karibskih otoka, a est je bio prelet u zemlje
june Europe.
Zanimljivo je da se jata skakavaca diu s jo nepotpuno unitenih polja i
drugih zelenih povrina i lete dalje, iako jo imaju dovoljno hrane. Ta se pojava
pripisuje atavizmu, dakle naslijeenom instinktu za seljenje, koji potjee jo iz
vremena kad su zelene oaze bile malene pa su se skakavci selili zbog nedostatka
hrane. Jato skakavaca u zraku moe se locirati radarom, no teko ga je unititi za
vrijeme leta. To je pokuavano vojnim avionima, ali uspjeh je bio slab. Istina, jo
nikad nije u tu svrhu angairana suvremena oprema takvih aviona koja bi mogla
biti mnogo djelotvornija od do sada koritene opreme.
Suzbijanje skakavaca
najbolje je usmjeriti na
njihove liinke. Skakavci
masovno odlau jaja u
ootekama na relativno
mala podruja. Jaja tu
ekaju dok padne kia a
uskoro potom iz njih izlaze
liinke. One, zahvaljujui
kii, nalaze zeleni biljni
pokrov - hranu. Sele se
skaui, i, kad bi bilo
poznato mjesto gdje se
nalaze, lako bi se unitilo
SI. 7. Skakavci u kopulaciii
, .
milijarde liinki. Stoga bi
bilo najvanije organizirati motrenje kretanja skakavaca u vrijeme ovipozicije te
utvrditi mjesta odlaganja jaja. Povremenim motrenjem moglo bi se tada utvrditi
vrijeme izlaska liinki te ih unititi kemijskim tretiranjem dok su jo izvan
poljoprivrednih povrina i dok ne mogu prijei veu udaljenost. Za vrijeme Drugog
svjetskog rata zabiljeen je sluaj da je saveznika komanda u Kairu, usprkos
ogorenih borbi s njemakim afrikim korpusom, odvojila 2000 vojnika s prateim
brojem vozila za suzbijanje liinki skakavaca arita kojih su bila pronaena. U
tridesetim je godinama zbog koordinacije suzbijanja skakavaca uglavnom u
engleskim kolonijama u Africi osnovan akridioloki centar u Londonu, koji je
poslije rata prekinuo svoju aktivnost.
Treba spomenuti da se od 1986. g. poveava brojnost skakavaca u Sahelu
koji su se uglavnom iz podruja Sudana poeli iriti manjim dijelom preko Etiopije
na Arapski poluotok, a veim dijelom krenuli na zapad. Taj je napad iz godine u

24

godinu postajao sve jai te je dosegao kulminaciju 1989.-1990. g., kad su golema
jata prekrila velika podruja Mauritanije, Alira, Maroka i drugih zemalja.
Zabiljeena su jata s do 30 milijardi jedinki, a jedno je jato bilo dugo 25 km, a
iroko 2 km. Jedno jato srednje veliine u jednom danu podere oko 3000 tona
biljne tvari. Na 1 ha se moe spustiti 50 milijuna jedinki koje tee 50 t, a toliko
hrane pojedu u jednom danu. Treba istaknuti da tetnost tih vrsta skakavaca koje
se javljaju u Sahelu pojaava dugovjenost odraslih oblika - ive do 4 mjeseca.
Ovaj posljednji masovni napad bio je kombinirani napad pravih skakavaca i
zrikavaca. Najbrojnije su vrste pustinjski i migratorni skakavci.
U suzbijanju toga
posljednjeg napada bilo je
samo u Maroku angairano
oko 1500 strunjaka, brojni
avioni pristigli u pomo iz
Europe, a od insekticida
koriteni su foksim,
klorpirifos, fenitrotion,
propoksur i drugi. Radi
smanjenja
negativnih
utjecaja
na
okoli
preferiraju se insekticidi
SI. 8. Jato skakavaca u zraku
kraeg djelovanja. itavu
akciju objedinjavao je krizni tab formiran pri FAO u Rimu, koji je satelitskim
programom ARTEMIS nadzirao pojavu (monitoring) skakavaca. Program je
registrirao oborine, razvoj vegetacije, kretanje skakavaca (s pomou satelita), te
prognozirao pojavu i smjer kretanja.Treba istaknuti da pri jaoj pojavi skakavaca
u sjevernoj Africi postoji mogunost preleta pojedinih jata u Europu, pri emu su
najvie ugroeni Portugal, panjolska, juna Francuska te talijanski otoci, ali nije
iskljuena mogunost doleta manjih jata i u nae obalno podruje.
PRAVI SKAKAVCI - ACRIDIDAE
Znanost koja prouava skakavce naziva se akridiologija, a strunjak akridiolog.
Stare kronike spominju da su 1543. godine skakavci "u Dubrovniku, Bosni i
Dalmaciji sve izjeli". U bivoj SFRJ skakavci su esto inili sete u Makedoniji, pa u
Crnoj Gori, junoj Srbiji, Hercegovini, rjee u Istri i Dalmaciji. U pojedinim
godinama bilo je pravih invazija skakavaca, npr. krajem osamdesetih godina u
Popovom polju u Hercegovini ili okolici Prilepa. U nas su najei marokanski i
talijanski skakavci. Obje su vrste redovito prisutne u solitarnoj fazi, kad ne prave
tete. Marokanski skakavci ee, talijanski rjee javljaju se masovno u gregarigenoj
fazi, kad mogu priiniti velike tete i u naim krajevima.
Zatopljenje klime i sve dulja suha razdoblja mogu poveati uestalost i brojnost
skakavaca i u Hrvatskoj. Na to ukazuju najnovije jake pojave (do 300 jedinki na
2
m ) marokanskog skakavca u Maarskoj i u nekim drugim susjednim zemljama.
25

Marokanski skakavac (Dociostaurus maroccanus Thunb.)

Odrasli je oblik utosmede boje s tamnim pjegama. Vratni je tit suen u
sredini i na njemu je svijetli crte u obliku slova X. Duljina je tijela 3-3,3 cm. enke
odlau jaja u ootekama dugim oko 20 mm, koje sadre prosjeno 30 jaja. Jedna
enka odloi oko 200 jaja. Ooteke su odloene u tlo. Pri tome enke biraju
neobraena tla, najee panjake, planinske livade i sline terene izvan
intenzivnije obraivanih povrina. Ovipozicija se zbiva od kolovoza do listopada.
Jaja prezime. Tijekom travnja izlaze liinke. Zadravaju se u skupinama i kreu
se skakanjem. Isprva prevale tek po koji metar, a pod kraj razvoja u jednom danu
premjeste se i do nekoliko km. Kreu se u zbijenoj fronti. Razvoj liinke prolazi
kroz pet stadija, a traje 4-7 tjedana.
Razvoju liinki, a time i masovnosti pojave marokanskog skakavca, pogoduje
vlanost. Jake proljetne sue isuuju jaja i, zbog pomanjkanja prirodne vegetacije,
izgladnjuju liinke. Prevelika vlanost takoer im teti jer se raspucavaju horioni
jaja, jaja pljesnive, ire se bakterijske i gljivine bolesti medu liinkama. Optimalna
im je koliina oborina tijekom oujka, travnja i svibnja oko 100 mm, dakle suno,
ali opet ne previe suno razdoblje. U naoj zemlji nema takvih podruja, jer su
oborine u tom razdoblju barem 150 mm i vie. Stoga i nema redovitih masovnih
pojava marokanskog skakavca, nego samo u iznimno povoljnim godinama. I
rano proljetno zatopljenje pogoduje razvoju liinki. Ova se vrsta javlja solitamo,
no vrlo lako, im se pojavi u veem broju, prelazi u gregarigenu fazu. U
gregarigenoj fazi dolazi do izraaja zadravanje u masi i instinkt seljenja. Kad se
prvi skakavci dignu i polete u nekom pravcu, slijede ih i svi ostali, makar bilo jo
dovoljno hrane. U gregarigenoj fazi mijenjaju se i neka morfoloka svojstva, npr.
odnos izmeu duljine prednjih krila i femura stranjih nogu. Izvanredno su
prodrljivi: dnevno konzumiraju znatno vie hrane od vlastite teine. Aktivni su
samo kod temperatura viih od 10-15 C.
Najvanije bolesti skakavaca jesu bakterioza Coccobacilus acridiorum i
mikoza Empusa grylli. Vani su im neprijatelji ptice koje se obilno hrane
skakavcima, a i perad, pa se primjerice tjeranjem jata purana nekada smanjivala
brojnost skakavaca. Medu pticama naroito su aktivni vorci, pa njihova brojnost
katkad ovisi upravo o dostupnosti skakavaca u njihovoj ishrani. vorci se
zadravaju i gnijezde u podrujima jae pojave skakavaca pa su vani regulatori
njihove brojnosti. Jedan vorak moe dnevno pojesti do 200 skakavaca (liinki
III. stadija). Postoji i vie vrsta kukaca, kako grabeljivaca, tako i parazita, kojima
su skakavci domaini, a poznati neprijatelj skakavaca jest i pauk - crna udovica,
pa njegovoj brojnosti pogoduje pojava skakavaca.
Suzbijanje skakavaca povezano je s uspjenom prognozom njihove pojave,
koja se temelji na brojnosti ooteka na mjestima prezimljenja i na pravovremenoj
signalizaciji pojave i pravca kretanja jata liinki. Opasnom se smatra brojnost jaja
vea od 200/m2. Liinke treba unititi prije nego to stignu do plodnih polja. To
je mogue rasipavanjem zatrovanih mamaca ispred fronte njihova kretanja ili
izravnim tretiranjem insekticidima. Kada dopru unutar poljoprivrednih povrina,
izravnu primjenu insekticida ograniava raznovrsna struktura biljaka. Kao to je
26

poznato, insekticidi su ogranieni u svojoj primjeni za odreene kulture, pa se

mnogi od njih u mjeovitim kulturama ne mogu koristiti. Najveu mogunost
primjene u mjeovitim usjevima imaju insekticidi na osnovi karbarila i fenitrotiona,
klorpirifos je djelotvoran no nije doputen za vinovu lozu, a lindan je visoko
djelotvoran, ali zabranjen za povre, krmno bilje i vinovu lozu. I piretroidi dolaze
u obzir za suzbijanje skakavaca u mjeovitim usjevima. Izbor insekticida protiv
liinki na nepoljoprivrednim povrinama ovisi o ekonominosti, opasnosti
oneienja voda i otrovnosti za ptice i divlja. Zatrovani mamci jako ugroavaju
ptice, no tamo gdje njih nema, mogu se koristiti svi prije spomenuti insekticidi
dodani mekinjama ili slinom malovrijednom proizvodu kojim se skakavci hrane.
Upotreba mamaca najmanje oneiuje okoli, ali je najopasnija za ptice, perad i
pernatu divlja. Za bioloko suzbijanje u nekim se dravama koristi bioinsekticid
na osnovi praiva Nosema locustae.
Talijanski skakavac ( Calliptamus italicus L.)
Takoer esta vrsta u nas. Izgledom i veliinom lii na marokanskog skakavca.
Na vratnom su titu tri gotovo paralelna uzduna grebena. I njegova biologija
slii biologiji marokanskog skakavca. Talijanski skakavac ei je u svojoj solitarnoj
fazi, a u gregarigenu fazu (masovna pojava uz nagon seljenja) stupa tek kod visoke
brojnosti. esto se javlja zajedno s marokanskim skakavcem. U Istri se masovno
pojavio 1946. i 1947. g. Prirodni neprijatelji i suzbijanje isti su kao i za marokanskog
skakavca.
Egipatski skakavac (Anacridium aegyptium L.)
To je naa najvea vrsta pravih skakavaca. Dosegne do 7 cm duljine. Smee
je boje. Najproireniji je u obalnom podruju i u Hercegovini. Zabiljeene su
male tete na duhanu, no kako se javlja pojedinano nema ekonomskog znaenja.
Na visinskim travnjacima i panjacima brojne su i neke druge vrste skakavaca.
O njima e, u sluaju intenzivnijeg koritenja tih povrina, svakako trebati voditi
rauna.
ZRIKAVCI, KONJICI - TETTIGONIDAE

U ovoj se porodici nalaze omnivorne, herbivorne i karnivorne vrste. Ima i

pojava kanibalizma. Malo je tetnika ratarskih usjeva.
Zeleni konjic (Tettigonia /Locusta/ viridissima L.)
Poznati zeleni "skakavac" dugaak je do 4 cm. enke imaju dugaku leglicu.
Javlja se pojedinano. Intenzivno se glasa zrikanjem. Iznimno se hrani liem
duhana, lucerne i krumpira, a esto je karnivoran.
Decticus vrste mogu oteivati itarice, no najee se zadravaju na livadama.
Ephippiger ephippiger Fieb. beskrilna je vrsta sa sedlastim pronotumom. Javlja se
pojedinano. Registrirane su manje tete na duhanu.
Tijekom 1998. godine spomenute su se vrste konjica prenamnoile u
Hercegovini te oteivale ratarske i povrarske usjeve.

27

POPCI, TURCI - GRYLLIDAE

Kukci po gradi tijela slini zrikavcima, no neto zdepastiji. Zriu trljanjem
pokrilja. Na Dalekom istoku je njihovo zrikanje omiljeno, pa se uvaju u malim
kavezima. Nekada su noeni u umjetniki izraenim kavezima oko vrata. Neke
su vrste borbene, pa se, takoer u tim krajevima, prireuju borbe turaka. U nas
su najee dvije vrste.
Stepski turak (popac) (Acheta/Gryllus/desertus Pali.) i poljski turak ( A.
campestrisL.)
Crne su boje. Stepski turak dug je 15-20 mm, a poljski 20-30 mm. Kreu se
skakanjem. ive u dobro uoljivim rupama u tlu. Iz njih esto izviruju i zriu.
Prezime odrasli oblici ili liinke. Polifagi su, hrane se razliitim biljem. U nas su
zabiljeene manje tete na eernoj repi i rajici, a vee na suncokretu u vrijeme
nicanja. Mogue su tete i na lepirnjaama i drugim kulturama dok niu ili dok su
usjevi maleni.
Cvjetni turak (Oecanthus pellucens Scop.)
Uski kukac, plosnata tijela, slamnate boje, dug oko 15 mm. Poznat po glasanju
visokim tonom - cvranjem. Stridulacijski organ jesu nazubljena krila koja tare
jedna o druga. Odlae jaja pod koru maline, vinove loze, lijeske, rue itd. Kod
vee brojnosti mogue su manje tete. Izvjesne su tete do sada bile zabiljeene u
susjednim dravama na malini. Liinke skeletiraju lie, prave u njemu rupice. U
Hrvatskoj su zabiljeene male tete na plodovima breskve u okolici Rijeke i na
lijeski u Istri. Nema gospodarsku vanost.
GRYLLOTALPIDAE - ROVCI
Rovac (Gryllotalpa gryllotalpa L.)
Jedan od naih najveih kukaca. Dug je 4-5 cm. Smee je boje. Ima kratka
krila. Prednji par nogu podeen mu je za kopanje. Pronotum mu je jako razvijen.
Na zatku ima nastavke (cerci). U nas je proiren u svim krajevima. Naroito je
est u vrtovima, u vlanijim tlima bogatim humusom. est je i u nekim tlima
uzdu rijeka. Iako najvee tete nanosi povru, ipak je u pojedinim krajevima
vei tetnik i ratarskih usjeva. Osim u vrtnim tlima, naroito je brojan na ratarskim
povrinama unutar etverokuta Zagreb - Ivani grad - Bjelovar - Krievci.
Rovac ivi u hodnicima koje kopa u tlu. Pravi komoricu u koju enka odlae
jaja, najee na oko pola metra dubine. enka odloi 300-600 jaja. Iz jaja izlaze
liinke sline velikim mravima. One se hrane organskom tvari u raspadanju.
Neko se vrijeme dre zajedno, zatim se razilaze. Kako rastu, tako se sve vie
hrane korijenjem razliitih biljaka, ali i hranom ivotinjskog podrijetla. Omnivori
su. Razvoj zavravaju krajem proljea idue godine. Odrasli kukci izlaze iz tla u
lipnju i srpnju i trae suprotni spol. U to vrijeme mogu letjeti na krae razmake.
Nakon kopulacije, enka se zavlai u dublje slojeve, gdje odlae jaja. Odrasli
oblici ive dosta dugo, pa mogu i prezimiti. Za suzbijanje je vano znati da rovac

28

esto za prezimljenje trai hrpice stajskog gnoja

zakopane u tlu ili na povrini tla, ili se uvlai u
hrpe komposta i sline materijale u kojima je
toplije zbog razgradnje organske tvari.
Rovci esto kopaju hodnik tik ispod
povrine tla. Pri tome se esto kreu uzdu
redova zasijanih biljaka gdje je tlo, zbog
prolaza sijaeg rala, neto rahlije, pa pregrizaju
vrat korijenja mladih biljica koje im smetaju u
prolazu. Unitenje nekoliko biljica kukuaiza,
eerne repe ili suncokreta jedne za drugom u
istom redu tipina je slika teta od rovca. Na
biljicama se ne zapaaju tragovi ishrane, samo
su pregriene. Ove povrinske hodnike lako
se uoava na dobro obraenom zemljitu
nakon kie jer se tlo iznad hodnika prvo osui
i dobije svjetliju boju. Tipine tete rovac
nanosi i gomoljima krumpira u kojima izgriza
duboke rupe. U nekim se krajevima stoga
naziva i krumpira. Medu rovcima postoji i
kanibalizam: vie rovaca na manjem prostoru
meusobno se napadaju, ubijaju i izjedaju.
Prisutnost rovca u tlu uoava se po
brojnim hodnicima. Kopanjem jama opisanih
kod injaka (Elateridae) ne mogu se pronai
SI. 9. Rovac
rovci jer brzo pobjegnu. No ne mogu pobjei
plugu, pa se prilikom oranja mnogi rovci izbacuju na povrinu tla, gdje se mogu
ubiti. esto ih pojedu ptice koje se skupljaju iza pluga upravo zbog obilja kukaca
i drugih ivotinja koje na povrinu izbacuje oranje. Prisutnost jednog rovca na 22
2
3 m povrine na koju se sije ratarski usjev ili na 4 m povrine na koju dolazi
povre ukazuje da je potrebna preventivna zatita. Ona je jedino mogua prije ili
u vrijeme sjetve zemljinim insekticidima, a na naine navedene kod injaka
(Elateridae). Od tih insekticida po
djelotvornosti na rovca istiu se foksim,
klorpirifosetil, karbofuran i klormefos.
U povru su doputeni samo insekticidi
na osnovi foksima i klorpirifosetila.
Rovac se moe suzbijati u vrijeme
izlaska iz tla (lipanj, srpanj) i
rasipavanjem mamca na osnovi
metiokarba.
Rovac se moe suzbijati i bez
uporabe kemijskih sredstava. U jesen se
na vie mjesta u vrtu zakopa stajski gnoj

SI. 10.Jajno leglo rovca (snimio M. Maceljski)

29

i mjesta oznae. Radi topline u taj e se gnoj uvui brojni rovci pa ih se koncem
zime, prije nego to zatopli, treba unititi. I rubove gnojita treba pregledati i
rovce unititi. Oranjem izbaene rovce takoer treba unitavati. U klijalita se
mogu ukopati posudice (limenke i sl. ) malo ispod razine tla. Od tih posuda na
sve 4 strane ukopaju se letve. Kad rovac, pravei hodnik plitko ispod povrine
tla, doe do letve, krenut e uz letvu, pa ako krene u smjeru posude, upast e u
nju.

Red PSOCOPTERA - PRANE UI

Prasne ui sitni su kukci. Najproireniji su u tropskim podrujima. U nas su
pojedine vrste prisutne unutar zgrada, svuda gdje ima praine. Posebno su brojne
u pranim knjigama i policama. Ima ih i u klipovima kukuruza, ispod kore drveta
i unutar otpalog lia. Omnivori su, pa se hrane hranom biljnog i ivotinjskog
podrijetla. Pogoduje im visoka vlanost.
Najee su u velikim skladitima itarica. Njihovoj pojavi pogoduju jaa
oteenja zrnja, bilo mehanikim putem, bilo od razliitih tetnika. Mogu se nai
i u razliitim pakiranim namirnicama, gdje samom prisutnou ine robu
neupotrebljivom. Higijenske mjere, prvenstveno istoa u skladitima hrane,
najbolji su nain spreavanja takvih zaraza i teta. Opirnije o zatiti uskladitenih
proizvoda nalazi se u posebnom poglavlju. Zabiljeene su i manje izravne tete
na klicama sjemena. Smatra se da prenose neke mikroorganizme uzronike bolesti
ljudi te parazite ovaca. Mogu izazvati alergije u ljudi.
U Hrvatskoj je zabiljeena 61 vrsta (Kalinovi). Najee su vrste iz rodova
Liposcelis, Lepinotus, Ectopsocopsis i Trogium.

Red MALLOPHAGA - DLAKODERI

Mali beskrilni kukci, ektoparaziti ptica (ptije ui) i sisavaca. Vrste roda
Bovicola specijalizirane su za pojedine vrste domaih ivotinja, a rod Menopon za
perad. Na domaim ivotinjama suzbijaju se insekticidima i insektifugima
doputenim za tu namjenu.

Red ANOPLURA - IVOTINJSKE UI

Mali kukci slini dlakoderima. Takoer su ektoparaziti sisavaca te se hrane
njihovom krvi. Na ovjeku ivi Pediculus corporisDeg., P. capitisDeg.. i Phthirus
pubisL. Prenosnici su vie opasnih bolesti ljudi. Nakon to im je poslije Drugog,
svjetskog rata poveanjem standarda i primjenom suvremenih insekticida (DDT)
smanjena vanost, opet su u postupnom porastu, posebice u kolske djece.
Suzbijaju se osobnom higijenom te izriito za tu svrhu doputenim sredstvima
(npr. piretrin).

30

Red THYSANOPTERA - RESIARI, TRIPSI

Vrstama reda resiara vanost raste, poglavito na kulturama u zatienom
prostoru, jer se ovi mali kukci lako prenose svjeim povrem, voem i cvijeem,
a poglavito sadnim biljnim materijalom. Mogunost prenoenja tetnika na ovaj
nain naglo se poveava zbog isto tako naglog poveanja prometa tim
proizvodima. Upravo zato u ovom poglavlju opirnije ukazujemo na jednu vrstu
koja nije prisutna u Hrvatskoj, no prijeti da skoro bude unijeta i k nama.
Resiari su mali kukci produljena tijela, dugi nekoliko mm. Segmentacija
tijela jako je izraena. Vrlo su pokretljivi. Glava im ima hipognatan poloaj, a
usni im je ustroj razvijen za bodenje i sisanje. Krilna im je ploha vrlo uska, s
dugim resama. U nekih vrsta enke nemaju krila. Neke se vrste razmnaaju
partenogenetski. Ima herbivornih vrsta tetnih razliitim kulturama, a i karnivornih
vrsta koje se hrane drugim kukcima, grinjama i slinim ivotinjama. Neke vrste
prenose biljne viruse. U Hrvatskoj je utvreno 48 vrsta resiara (Raspudi).
Dijele se na dva podreda:
Terebrantia imaju najmanje jednu ilu na krilima, a enke srpoliku leglicu,
kojom ubadaju biljno tkivo radi ovipozicije.
Tubulifera nemaju ile na krilima, a enke nemaju leglicu, nego im je zadnji
segment tijela izduen.

Podred TEREBRANTIA
Cvjetni resiar (Heliothrips haemorrhoidalis Bouche)
Prije pojave kalifornijskog tripsa bio je najvaniji resiar u zatienom prostoru.
Pretpostavlja se da je pojava kalifornijskog tripsa potisnula cvjetnog resiara. Crne
je boje, tijela dugog oko 1,2 mm. Razmnoava se partenogenezom. enka leglicom
ulae jaje pod epidermu uzdu glavne lisne ile. Razvoj do imaga traje tridesetak
dana. Stoga ima oko 6 generacija u prirodi u junim podrujima, a dvanaestak u
zatienom prostoru. Najei je na cvijeu, no napada i povre.
Od sisanja se na liu pojavljuju brojne bjeliaste tokice, a vrci se listova
uvijaju. U prirodi napada lie i plodove jabuke, kruke i agruma, te u njih izaziva
posmedivanje.
Duhanov resiar (trips) (Thrips tabaciLind.)
Duhanov trips najvaniji je resiar na ratarskim usjevima u nas. Ubraja se
medu najvanije tetnike duhana, no izraziti je polifag. Napada vie od 150 vrsta
biljaka, medu kojima su i kulturne i korovske vrste. Osim duhana, oteuje luk,
poriluk, kupus, krumpir i dr.
To je vrlo maleni resiar. Imago ima 0,8-1 mm dugo tijelo, slamnato ute do
smedaste boje. Prezimi imago u zemlji, u biljnim ostacima i na korovima na
duhanitu i oko njega. Kada srednja dnevna temperatura poraste preko 10-12 C
za 5-7 dana zapoinje njihov prelaz na rasad duhana ili presaeni duhan.

31

Razmnaanje je partenogenetsko. enke polau jaja u list duhana tako da ga zarezu

leglicom. Jaja su odloena pojedinano, no ipak na jednom listu moe biti stotinjak
i vie odloenih jaja. Jedna enka odloi oko 100 jaja. Embrionalni stadij traje,
ovisno o temperaturi, 5-10 dana. Razvoj liinki traje od 10 do 20 dana. Liinke i
odrasli oblici siu na liu najvie uz ile lista. Tamo nastaju brojne sitne bjeliaste
tokice, koje se ubrzo spajaju te list uz ile pobijeli. Sisanjem trips uzrokuje velike
promjene u svojstvima lista duhana. U listu se smanjuje sadraj rastvorljivih
ugljikohidrata, bjelanevina i polifenola^ime se kakvoa lia moe smanjiti i za
vie od 50 % vrijednosti. Pri jaem napadu smanjuje se i prirod, ak i do 50 %.
Duhanov trips ima do pet generacija godinje, pa oteuje duhan tijekom gotovo
cijele vegetacije.
Pored izravnih teta,
duhanov trips uzrokuje
tete
i
neizravno
prenoenjem
vrlo
opasnog virusa - TSWV
(Tomato Spotted Wilt
Virus),
koji izaziva
bronzavost duhana (i
rajice). Ta je viroza na
duhanu u 1979- godini
prouzroila vrlo velike
tete u Makedoniji
(izgubljeno oko 30.000 t),
a moe biti tetna i u
Hrvatskoj. Duhanov trips
prenosi taj virus na
perzistentan
nain.
Liinka se mora najmanje
15 minuta hraniti na
zaraenoj biljci. Nakon 4SI. 11. Duhanov trips i izgled teta (prema: Bayer)
18 dana trips postaje
infektivan, i to svojstvo zadrava tridesetak dana.
Za vrueg i suhog ljeta moe na polju napasti rajice, krastavce, paprike,
lubenice, tikvice i luk, pri emu, osim izravnih teta, oteuje rajicu i papriku i
prijenosom viroza. _Na kupusu su zabiljeene osjetne tete u vranskom bazenu
(Biograd na moru), ali su mogue i drugdje. Vee se tete biljee u najnovije
vrijeme i u Maarskoj. Od sisanja na ilama nalija lista nastaju isprva blijede,
kasnije utosmede kvrice. Time kupus gubi svoju trinu vrijednost jer izgledom
odbija kupce. Stoga teta moe biti jako velika. teti pogoduje suho i toplo vrijeme.
Osjetljiv je posebice kultivar kupusa Varadinski (Pagliarini).
Zaraza se smanjuje unitavanjem ostataka duhana i drugih zaraenih biljaka
te korova odmah poslije berbe. Spreavanje pojave korova nakon rasadivanja
smanjuje mogunost razvoja tripsa. Insekticide treba koristiti na duhanu kad se

32

na listu nade prosjeno vie od 1-2 tripsa u podrujima ee pojave viroza, a

inae 3-5 tripsa. Koristiti treba insekticide na osnovi dimetoata, formotiona,
malationa, pirimikarba, pirimifos metila, piretroide i dr. , a na povru piretroide i
druge insekticide doputene za dotinu kulturu. Duhan treba poeti tretirati dok
je jo u rasadu, a ovisno o pojavi tripsa nastaviti tretiranje na polju. Primjena
sisteminih mikrogranulata za tretiranje tla (protiv tetnika u tlu) u klijalitu ili pri
presaivanju duhana na polje odgaa i smanjuje napad tripsa.
Intenzitet pojave tripsa moe se
pratiti plavim ili utim ljepljivim
ploama, Postavljanje veeg broja tih
ploa moe smanjiti napad tetnika.
Treba voditi rauna da je duhanov trips
napadnut od neprijatelja: zlatooke,
nekih stjenica i grabeljivih vrsta tripsa.
Pri njihovoj jaoj pojavi treba koristiti
insekticide samo pri znaajnijem
prekoraenju praga odluke uz obvezni
izbor selektivnijih insekticida. Valja
SI. 12. tete od duhanova tripsa na
voditi rauna da je rana zaraza duhana
glavi zelja (snimio M. Maceljski)
najtetnija (do 40 dana nakon
rasadivanja moe gotovo potpuno unititi zaraenu biljku) pa je napose vano
zatititi rasad i tek presaene biljke. Pravovremenoj pripremi za suzbijanje pomae
poznavanje intenziteta prologodinje pojave.
U Njemakoj i nekim drugim zemljama uvozi se iz SAD bubamara Hippodamia
convergens i isputa zbog suzbijanja duhanova tripsa. Tim se nainom postie
zadovoljavajui uspjeh.
Laneni trips (Thrips linarius Lind.). Veliki tetnik u nekim dravama npr. u
dravama biveg SSSR-a. U vrijeme veeg uzgoja lana takoer je i u nas nanosio
tete. To je sitan kukac, dug samo oko 1 mm. Sivocrne je boje. Prezimi imago u
tlu. U proljee se hrani korovima, zatim prelazi na lan. Zadrava se na vrnim
dijelovima kamo enke odlau jaja, a i liinke se hrane na tim dijelovima.
Napadnute biljke zaostaju u razvoju, daju vlakno slabije kvalitete i manje sjemena.
Ima jednu generaciju godinje.
Ruin trips (Thrips fuscipennis Hall J. Sie na cvjetnim pupovima i liu rue.
Lie posmedi, a rubovi se smeuraju. U nekih sorti listovi odebljaju i deformiraju
se. Cvjetni pupovi venu i sue se. Nije est.
Palmin trips (ThripspalmiKarnv) nije prisutan u Hrvatskoj, pa se nalazi na listi
Al karantenskih tetnika kako za Hrvatsku, tako i za cijelu Europu. To je jedan od
potencijalno najopasnijih tetnika ije je prije ili kasnije unoenje u Europu
neminovno. Otkriven je ve etiri puta u Nizozemskoj ali se uvijek uspjelo
rigoroznim mjerama unititi tog tetnika (eradikacija) i tako sprijeiti irenje.
Prisutan u Aziji, veini zemalja srednje Amerike, na Havajima i u Floridi, u junoj

33

Americi, Australiji i nekim afrikim dravama. Izraziti polifag. Najee napada

biljke iz porodica Cucurbitaceae i Solanaceae, pa su vrlo velike tete zabiljeene
na dinjama, krastavcima, patlidanu i paprici. U Europi prvenstveno prijeti biljkama
u zatienom prostoru, no u junim mediteranskim zemljama mogao bi postati i
tetnik biljaka u polju. Mali kuki, ute boje, dug oko 1,3 mm. Sie na liu,
stabljici, cvjetovima i plodovima. Napadnuti organi se deformiraju, a biljke se
sue i ugibaju. Prenosi se biljkama i njihovim organima, ali i materijalom koji slui
za pakiranje nekih proizvoda.
itni trips (Limothrips cerealium Halid.)
Odrasli oblik smee je boje, naraste do 1,5 mm. Liinke su ute. Imago
prezimi na skrovitim mjestima. Od svibnja se nalaze na itaricama i livadskim
travama, gdje siu sokove iz lia, uzrokujui brojne bijele tokice koje se spajaju
u vee pjege. Posebice esto napada jeam. Kasnije prelaze na klasove, gdje siu
sokove na pljevicama. Jaja odlau na lie ili pljevice. Liinke se hrane na tim
organima pa se na njima javljaju bijele i smee pjege. Za ranog napada klas
zakrlja, isprva se sui gornji dio klasa, a s njega se tripsi sele na nie dijelove.
Zrna su sitnija. Ovoj vrsti lii L. denticornis Hal, koji je neto vei - do 2 mm.
Ove vrste imaju jednu ili dvije generacije.
Zobeni trips (Stenothrips graminum Uzel.). Rjea vrsta. Najee napada zob.
Aptinothrips rufus Hal. moe se nai na klasovima itarica.
Kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis Perg.)
Novija vrsta, otkrivena u Europi 1983- godine, a u Hrvatskoj ve 1989. godine.
Sada je proirena u svim veim staklenicima diljem Hrvatske. U nekim je
mediteranskim zemljama kalifornijski trips postao vanim tetnikom i usjeva u
polju.
To je mali kuki, tijela dugog 0,9-1,4 mm. Boja mu je tijela utonaranasta
do kestenjasto smea. Jaja su nevidljiva prostim okom. Liinke su malene, pa se
teko zapaaju. Imaju jarko crvene oi.
Hrani se vrlo velikim brojem kulturnih biljaka, kako povrem tako i cvijeem
i drugim ukrasnim biljem. U nas najvie oteuje papriku, te neto manje krastavce
i salatu, a od cvijea gerberu, krizantemu, ruu, afriku ljubicu, ciklame itd. U nas
tete nanosi samo u zatienom prostoru, no u toplijim krajevima i za topla vremena
javlja se i u slobodnoj prirodi. U nekim sredozemnim zemljama oteuje plodove
nektarina u vrijeme zriobe. Hrani se i brojnim vrstama korova.
Simptomi zaraze ovise o vrsti biljke. Napadnuto lie puno je bjeliastih tokica
i crtica koje ubrzo nekrotiziraju. Nekroze se spajaju pa dijelovi lia posmede.
esto se javlja srebrolikost lia. Za jake zaraze lie se posui i visi na stabljici.
Sisanjem na pupovima i na plodovima, posebice paprike, izaziva njihovu
deformaciju. Takvi plodovi nisu za prodaju. Na cvijeu oteuje cvjetove pa oni
gube svoju estetsku vrijednost te postaju neuporabivi.

34

Vanost tetnika poveana je njegovim

svojstvom da brzo postane rezistentan na brojne
insekticide. Stoga suzbijanje kalifornijskog
tripsa slino kao i suzbijanje veine drugih
tetnika u zatienim prostorima zahtijeva vrlo
mnogo znanja.
Za razvoj kalifornijskog tripsa povoljna je
temperatura izmeu 25-30 C, kada cjelokupni
razvoj traje samo 15-18 dana. Na temperaturi
od 15" C razvoj je produljen na 44 dana.
Razmnaa se preteno partenogenezom jer su
mujaci rijetki. enka odloi prosjeno stotinjak
jaja. Jaja su leglicom uloena u tkivo lia,
cvjetova ili plodova. Nakon 4-5 dana izlaze
liinke. Liinke prolaze kroz 4 razvojna stadija.
Kukulje se u skrivenim dijelovima biljke ili u
tlu. Odrasli oblici ive petnaestak dana. U
zatienom prostoru ima 12-15 generacija
SI. 13. Kalifornijski trips, enka i
godinje, ovisno o stupnju zagrijavanja objekta.
mujak (snimio M. imala)
Trips se hvata na plave ljepljive ploe,
neto manje na ute ploe. Stalno ovjeene ploe slue praenju brojnosti tetnika,
a ako je takvih ploa mnogo mogu uinkovito smanjiti zarazu. Donji rub ovjeenih
ploa treba biti u razini biljaka, te se porastom biljaka ploe postupno podiu.
Bioloko suzbijanje mogue je predatorima. To su, primjerice, grabeljive stjenice
roda Orius. One se u naim staklenicima u kojima se struno i racionalno

Si. 14. Kalifornijski trips: tete na ruama

(snimio M. imala)

SI. 15. Kalifornijski trips: tete na Uu

krastavca (snimio M. imala)

primjenjuju insekticidi pojavljuju i spontano. Vrlo je uinkovita i stjenica vrste

Anthocoris nemorum. Obje vrste stjenica napadaju sve razvojne stadije tripsa.
Uinkovito unitavaju resiare i liinke zlatooke (Chrysoperla carnea). tetnik se
moe suzbiti i biolokim insekticidom koji sadri grabeljivu nematodu
Steinernema feltiaekoja suzbija sve razvojne stadije tripsa.

35

Kalifornijski se trips u svijetu najee suzbija bioloki primjenom grabeljivih

grinja vrsta Amblyseius cucumerisi A. barkeri. One dnevno isiu 2-5 tripsa. Njihov
razvoj traje 11 dana pri 21 C, odn. 20 dana pri 15 C. Primjeniti se trebaju u
poetku zaraze tripsom. Katkada treba upotrijebiti 2-3 milijuna tih grinja na jedan
ha staklenika. Pripravak Amblvpack sadri 50.000 grinja pomijeanih u mekinje.
Neki pripravci uz grabeljivca sadre i jednog domaina kojim se hrani: grinju
roda Tyrophagus koja se uzgaja najee na branu. Primjena ovih pripravaka
obavlja se razliitim nainima, pa i ureajem za kienje. Pri primjeni tih
grabeljivaca treba obustaviti svaku primjenu za njih opasnih pesticida
namijenjenih suzbijanju drugih tetoinja. A. cucumeris loe podnosi ljetne
temperature pa se mora koristiti izvan ljetne sezone.
Kemijska zatita provodi se insekticidima
doputenim za tu svrhu u zatienom
prostoru. U Hrvatskoj dozvolu imaju
insekticidi na osnovi malationa, a na
ukrasnom bilju i alfacipermetrina. Pripravci na
osnovi tiociklama doputeni su na rajici te
na ukrasnom bilju u zatienom prostoru.
Zbog naina primjene posebno je uinkovita
dimna doza Bladafum II na osnovi sulfotepa.
U svijetu se primjenjuju i pripravci na osnovi
SI. 16. Grabeljiva grinja A. pirimifosmetila, diklorvosa i diazinona te
cucumeris - neprijatelj
veina piretroida. Da bi se usporila pojava
kalifornijskog
tripsa
rezistentnosti, treba esto mijenjati skupinu
insekticida koja se koristi. Zarazu smanjuje i
zalijevanje nekim insekticidom tla u kojem se ili na kojem se tetnik kukulji.
Dugotrajniji uspjeh postie se samo integriranom zatitom kombiniranjem svih
raspoloivih metoda suzbijanja..
Frankliniella intonsaTrybon vrlo je esta vrsta u Hrvatskoj. Napada mahunarke,
suncokret, krastavce, jagode i mnoge druge kulture. Jo nije dovoljno prouena
tetnost pa ni utvrene mjere suzbijanja ove vrste.
Grakov resiar (Kakotrips {Frankliniella) robusta Uzel.)
Osim graka, napada i bob, crvenu djetelinu i lucernu. Najei je u podrujima
gdje se mnogo uzgaja graak. Tamno je smee, gotovo crne boje. Dug je oko 1,5
mm. Hrani se na vrkovima izboja, na liu i cvjetovima. Cvjetovi se ne otvaraju,
deformiraju i otpadnu. Sie i na mahunama, na kojima nastaju brojne sitne tokice.
One se kasnije spajaju u bjeliaste pjege koje nekrotiziraju. Pri ranom napadu
mahune zaostaju u razvoju ili se deformiraju. Sjeme je u njima sitno i izoblieno.
Prezimi u tlu. Ima jednu generaciju godinje. Suzbija se unitavanjem ostataka
zaraenog bilja. Samo ako se oekuje jak napad primjenjuju se insekticidi odmah
poslije cvatnje, i to piretroidi ili neki OP insekticidi.
36

Lozin trips - (Drepanothrips reuteriUzel).

Sve ei tetnik u naim vinogradima, kako u obalnom tako i u
kontinentalnom podruju. Nekada je bio tetnik amerike loze, ali se proirio i
na europsku lozu. Hrani se i na lijeski, hrastu i drugom drveu. To je vrlo sitan
resiar, manji od 1 mm. Svijetloukaste je boje.
Napada vinovu lozu u poetku vegetacije. Sie na mladim izbojima, koji
zaostaju u rastu. Kasnije sie na plojki i peteljci lia, te na mladom grozdiu.
Oteeno mjesto na plojki poprima svijetloukastu boju, a kasnije nekrotizira.
Plojka se deformira. Na peteljci se vide tokaste nekroze na mjestima sisanja. Na
kraju se list osui. Napadnuti dijelovi cvijeta sue se pa su grozdovi rehuljavi.
tete na razvijenim bobama ogledaju se u tokicama na mjestu sisanja. Pred kraj
vegetacije napada sone zaperke.
Prezimi odrasla enka na okotima loze i na drugom bilju. U proljee poinje
ishrana na prvim izbojima. enka odlae jedno ili dva jaja u parenhim izboja.
Jedna enka odloi do 100 jaja. Nakon 6-10 dana izlaze liinke. One se hrane na
naliju lia i u grozdiima. Razvoj liinke traje 6-9 dana. tetnik ima vie generacija
godinje.
U inozemstvu se primjenjuju dimetoat, kvinalfos, fosalon, pirimifos i neki
drugi insekticidi, a pragom odluke smatraju se 2-3 liinke na jednom listu.
Krukin trips (Taeniothrips inconsequens Uzel.).
Najvee tete pravi u Hercegovini, no prisutan je i u drugim podrujima.
Napada trenju, ljivu, kruku, kajsiju, breskvu, badem i vinju. Imago prezimi u
zemlji. Za vrijeme bubrenja pupova odrasli kukci zavlae se ispod ljuski i tamo
siu. Tamo odlau i jaja. Liinke siu na pupovima i liu. Lie je puno nekrotinih
pjega, te postaje izreetano jer nekrotizirani dijelovi otpadnu. U kajsije plod postaje
kvrgav. Suzbija se u vrijeme poetka bubrenja pupova uljanim organofosfornim
sredstvima.
Breskvin trips - (Taeniothrips meridionalis Priesner)
Noviji, nedovoljno poznati tetnik u Hrvatskoj. Vee tete zabiljeene su na
nektarinama u srednjoj Dalmaciji. Smatra se da se javlja zajedno s vrstom Thrips
major Uzel., a katkada i vrstom Taeniothrips inconseauens. Sve tri vrste imaju
slinu biologiju.
Imago ima tijelo tamne boje, dugo oko 1,6 mm. Vrlo je ivahan. Liinke su
svjetlije. Prisutnost tripsa zabiljeena je i na breskvama, kajsiji, ljivi, na karanfilima
i na drugom bilju.
Prezimi imago ispod kore i u pukotinama stabla. U vrijeme cvatnje hrani se
dijelovima cvijeta, oteujui latice, pranike i dr. Jedna enka odloi oko 80 jaja
na cvjetne organe. Liinke oteuju plodnicu i tek zametnuti plod. Izluuju slinu
koja sadri toksine pa su tragovi sisanja na epidermi jae uoljivi. Na epidermi
nastaju nekroze nepravilna oblika. Vee nekrotizirane povrine spreavaju pravilan
rast ploda, a katkad puca tkivo. Na tim mjestima javlja se smolotok. Koica ploda

37

postaje hrapava. Plodovi postaju izoblieni. tete su posebice uoljive na

nektarinama. Napadnuti plodovi imaju smanjenu trinu vrijednost. U okolici Zadra
zabiljeeno je vie od 50 % oteenih plodova, a nektarine su bile zaraene sa
prosjeno 6 liinki po cvijetu. Na plodovima bresaka tete su manje jer dlaice
ometaju ishranu tripsa.
Suzbijanje se provodi tretiranjem piretroidima ili fosalonom, ali posebno se
pazi da se ne teti pelama. Stoga se tretiranje provodi u vrijeme otpadanja latica,
a biraju se za pele najmanje opasni insekticidi te se, po mogunosti, primjenjuju
pred veer ili rano u jutro dok pele ne lete.
Trips gladiole {Taeniothrips simplex Moris.). Vrsta je dugo smatrana
karantenskom, sve dok se i u Hrvatskoj nije utvrdila prisutnost i proirenost. Odrasli
oblik dug je samo oko 1 mm. Crne je boje tijela. Posljedice napada jesu neotvaranje
cvjetnih pupova, promjene u boji te suenje i ugibanje dijelova cvjetova. Osim
gladiole napada i kale, karanfil, irise, amarilis, frezije i narcise. Jae oteuje sorte
gladiola koje kasno cvatu. Prezimi ispod ljusaka lukovice, koje takoer oteuje,
pa ljuska smei i postaje ljepljiva. Ima vie generacija godinje. Preporuuje se
odvojeni uzgoj gladiola na vie udaljenijih povrina, unitavanje zaraenih biljaka,
a posebice nabava i sadnja nezaraenih lukovica. Lukovice se mogu tretirati, kako
preventivno tako i kurativno, toplom vodom. Takvo je tretiranje uobiajena praksa
u Nizozemskoj. Toplina i trajanje postupka tono je odreena vrstom biljke i
tetnika koji se suzbija. U inozemstvu se mnogi insekticidi primjenjuju i folijarno,
primjerice diklorvos, piretroidi i dr.

Podred TUBULIFERA
Penini trips ( Haplothrips tritici Kurd.)
Najvaniji tetni resiar na strnim itaricama u nas. Duljina je odraslog oblika
1,5-2,0 mm. Tijelo mu je tamnosmede-crne boje. Liinka je crvena, po emu se
lako razlikuje od drugih vrsta. Glava i zadak su crni. Prezimi odrasla liinka u
ostacima bilja na tlu. Kada temperature u proljee porastu na 8-10 C poinje
aktivnost pa liinke prelaze u pretkukuljicu, tj. lanu kukuljicu, a zatim u imago.
Imago se najee javlja u vrijeme poetka klasanja penice. Hrani se na klasovima
dvadesetak dana prije poetka ovipozicije. Jaja su odloena izmeu pljevica.
Embrionalni razvoj traje 7- 10 dana. Liinke siu na pljevicama, koje pobijele, te
na zrnju dok je u mlijenoj i votanoj zrelosti. Zrnje ostaje manje. Katkada su
klasovi turi. Na ranim sortama zrnje katkada sazrije prije nego to liinke dou
u zadnji stadij razvoja pa mnoge uginu. Penini trips ima jednu generaciju
godinje. Razvoju te vrste pogoduje toplo i suho vrijeme.
Poznate su dosta velike razlike u osjetljivosti pojedinih sorata na ovog tetnika.
Monokultura strnina pogoduje pojavi. Obrada strnita (praenje) odmah poslije
etve znatno smanjuje brojnost tetnika idue godine. Njegova vea mobilnost
smanjuje korist od te mjere ako se ne provodi na veim povrinama. Pragom

38

odluke smatra se 10-20 tripsa po klasu u mlijenoj odn. 30-40 jedinki po klasu u
votanoj zrelosti. No, ima podataka da samo 4 jedinke po klasu snize prirod za
20 %. Pronaeno je i do stotinjak jedinki na jednom klasu, no u prosjeku je zaraza
znatno manja, pa kemijsko suzbijanje nije potrebno.
Maslinin resiar (Liothrips oleae Costa) naziva se esto i crna maslinova u.
Ubraja se u vanije tetnike masline. Sjajnocrne je boje, dug 1,5-2 mm. Prezimi
imago u hodnicima potkomjaka ili drugim skrovitim mjestima na stablu masline.
Liinke i odrasli oblici siu na mladom liu, cvjetovima i plodovima. Na liu se
vide bjelkaste tokice, a napadnuti se organi deformiraju. Cvjetovi ostaju
neoplodeni, a plodovi postaju kvrgavi. Ima 3-4 generacije godinje. Suzbija se
pravilnom njegom maslina a naroito ienjem i obrezivanjem kronje. Zaraza
se smanjuje i primjenom insekticida protiv drugih tetnika ili izravno insekticidima
dimetoat, fention, diazinon i dr.
Haplothrips kurdjumovi Karny i Aelothrips fasciatusL. dvije su u nas ee vrste
grabeljivih resiara koje se hrane i brojnim tetnicima smanjujui njihovu brojnost.
No jo je mnogo drugih vrsta grabeljivih resiara.

Red HETEROPTERA - STJENICE

Neki znanstvenici ubrajaju Heteroptera i Homoptera u red Hemiptera, no
veina smatra da su to dva odvojena reda. U stjenice se ubraja vie od 25.000 vrsta
kukaca a vie od 700 vrsta je utvreno u Hrvatskoj. To su kukci trouglaste glave
i nejednake strukture krila (od tuda naziv). Prednji par krila ima donji dio ovrsnut
- hitiniziran (semielitre ili polupokrilje). Preostali (vrni) dio prednjeg para krila i
cijeli stranji par krila opnenasti su. Krila su sloena jedna preko drugoga da
pokriju abdomen. Veini vrsta tijelo je dorzoventralno spljoteno. Drugi i trei
segment toraksa srasli su i produljeni prema natrag pa ine, najee trokutasti,
scutelum, dobro uoljiv izmeu poetaka krila. Usni je ustroj pretvoren u bodlju
kojom stjenice bodu i siu. Bodlja je smjetena s ventralne strane tijela. Liinke su
sline imagu, a najee imaju pet stadija razvoja.
Neke su porodice stjenica fitofagne (Pentatomidae, Coreidae, Lvgidae,
Miridae, Tingidae) te se ubrajaju u vane tetnike poljoprivrednih kultura. Dio je
vrsta zoofagan pa su one vani prirodni neprijatelji mnogih tetnika - grabeljiva
ili predatori. Ima i hematofagnih vrsta koje siu krv ljudi (posteljna stjenica Cimex lectularius L.) i ivotinja. Postoji i skupina vrlo velikih (6-8 mm) vodenih
stjenica, a njihova su jaja u Meksiku poslastica za ljude. Tih stjenica nema u
Hrvatskoj. Neke manje vrste vodenih stjenica tre ili kliu po vodenoj povrini.

39

Fitofagne vrste
Poljske ili arene stjenice (Lygus pratensis L., L. rugulipennis L. i druge Lygus vrste)
Vrlo proiren rod stjenica. Imaju dugoljasto ovalno tijelo, najee 5-7 mm
dugo. Zelenkasto su smee, katkad ukasto zelenkaste ili crvenkaste boje.
Prisutne na razliitim lepirnjaama, naroito u luceritima i djetelitima, nadalje
na livadama, katkada na strnim itaricama i drugim usjevima. Vrsta L. rugulipennis
posebice oteuje suncokret, te soju, no napada i uljanu repicu, duhan, ostale
lepirnjae itd. Zabiljeene su i tete na krizantemama u poljskom uzgoju. Tom
cvijeu oteuju lisne i cvjetne izboje, listii postaju naborani, izboji iskrivljeni,
cvatovi sitni. L. rugulipennis oteuje i plodove i lie breskve. Ostavljanje biljnog
pokrova te njegova alternativna konja smanjuje tete.
Prezimi imago na skrovitim mjestima,
odakle u proljee prelijeu na usjeve. Jaja
najee odlau u stabljike, peteljke, lisne ile
ili u pupove. I liinke i imago siu na liu, no
mogu sisati i na generativnim organima, npr. na
sjemenkama suncokreta. Suncokretu mogu jako
oteti sjeme, posebice ako napad slijedi tijekom
prve dvije dekade nakon cvatnje. Oteeno
sjeme lake je pa pri ienju (vjetrenju) odlazi
u otpad.
Zapaeni su gubici u prirodu
suncokreta do 22 %, a smanjeni su i sadraj i
kakvoa ulja te klijavost sjemena. Pragom odluke
smatra se 4-10 stjenica po biljci suncokreta.
Razvoj liinke traje 20-30 dana. Godinje imaju
dvije ili tri generacije. Stjenice su vrlo pokretljive.
Imago prve generacije javlja se u lipnju, a druge
u kolovozu.
SI. 17. Lygus pabulinus
Budui da se hrane i na korovima, do
Sl.
17
Lygus
pabulinus
najvee koncentracije na kulturne biljke dolazi na poljima na kojima su korovi
temeljito uniteni, te za suna vremena, kad su kulturne biljke sonije i privlanije.
Zelena lozina stjenica (Lygocoris spinolae Mey.- Due.) smatra se autohtonom
vrstom u srednjoj Europi (Vrabl). Tijelo joj je dugo 5-6 mm, svjetlozelene je boje.
Sie na liu te na njemu ini ubode okruene svijetlijim rubom. Rastom lista
ubodna se mjesta trgaju pa nastaju nepravilne rupe. Stjenica moe oteivati i
grozdie. Prezime jaja na okotima. Liinke se javljaju tijekom svibnja. Smatra se
da ima jednu ili dvije generacije godinje.
Lygocoris pabulinus L. povremeno se javlja na kruki, jabuci i nekim drugim
vokama. Oteuje lie, a posebice plodove, koji se potom deformiraju. Plodove
voa mogu oteivati i vrste rodova Pentatoma, Palomena i druge.
Oxycarenus vrste jesu male stjenice, a hrane se najee na biljkama iz porodice
Malvaceae, na lipi i drugim biljkama.

40

Lucernina stjenica (Adelphocoris lineolatus Goeze)

Jedan od vanijih tetnika lucerne, pogotovu lucerne za sjemensku
proizvodnju. Odrasla stjenica duga je 6-9 mm. utozelene je boje. Na nadvratnom
titiu ima dvije crne toke. Proirena je u svim naim podrujima. U Hrvatskoj je
2
zabiljeena gustoa populacije od 18 do 84 jedinki po m (Balarin).
Prezime jaja u stabljici ili korijenovom vratu lucerne. Liinke se javljaju
poetkom svibnja, u junim krajevima neto ranije. Siu ne samo na lucerni nego
i na crvenoj djetelini, grahorici i drugim krmnim lepirnjaama, no mogu se nai i
na suncokretu, eernoj repi, krumpiru, maku i drugim biljkama. Razvoj liinki
traje 20-30 dana. Vrsta je polifagna. Tijekom lipnja javlja se imago, a hrani se
sisanjem na istim biljkama. Odlae jaja i daje drugu generaciju stjenica. Jedna
enka prosjeno odloi stotinjak jaja. Za topla vremena i u junijim krajevima
moe se razviti i trea generacija. Stjenice siu na vrnim njenijim dijelovima
biljaka, posebice na cvjetnim pupovima, koji potom otpadaju. Na sjemenskoj
lucerni i imago i liinke siu na mahunama. Sjeme ostaje krljavo, a klijavost i
energija klijanja jako su smanjeni. U Istri smo nailazili i do 30 % oteenih sjemenki.
Za jaeg napada biljke ostaju krljave, slabo cvatu i daju manje zelene mase i
sjemena. Na suncokretu mogu jako otetiti sjeme te smanjiti prirod i kakvou
ulja.
Pragom odluke za primjenu insekticida na krmnoj lucerni smatra se 30-40
stjenica na m2 ili 50-80 stjenica na 10 zamaha keerom. Na sjemenskom usjevu
ovaj je prag 3-4 puta manji. Na krmnom usjevu treba koristiti samo insekticide
doputene za krmno bilje, poput malationa, fenitrotiona, piretroida itd. Na
sjemenskom usjevu mogu se primijeniti i drugi insekticidi.
Calocoris vrste vrlo su este fitofagne stjenice. Nalaze se u vonjacima, ratarskim
usjevima i povru. Oteuju cvjetove razliitog bilja, plodove voa, uzrokuju
izoblienje pupova i lia. tete nisu velike.
Stjenica lozinog cvijeta (Calocoris fulvomaculatusDe Geer) u Konavlju oteuje
vinovu lozu. Prezime jaja na okotu. Liinke siu male listie tek otvorenih pupova
i cvjetova. Liinka moe u jednom danu izvesti vie od 100 uboda. Cvjetovi se
sue. Suzbija se tretiranjem okota tijekom mirovanja vegetacije i, ako je prijeko
potrebno, u vrijeme napada.
Smrdljiva greta (Dolycoris baccarum L.) i smrdljivi martin (Raphigaster
nebulosa Poda)
este stjenice spljotena tijela, dugog oko 10 mm, smee osnovne boje. Na
dodir trcaju neugodan obrambeni miris. esto se vide na klasovima itarica, no
ne smiju se zamijeniti s mnogo tetnijim itnim stjenicama. Manje mogu otetiti
sjeme suncokreta. Katkad prezime u zatvorenim prostorijama pa poetkom
proljea masovno dolaze do prozora u elji da izau u prirodu. To im treba
omoguiti.

41

Kupusne stjenice (ciganke) - crvena (Eurydema ventrale L.) i zelena (.

oleraceum L.)
To su tetnici kupusnjaa, uglavnom povrtnih, no katkad se u veem broju
nalaze na uljanoj repici. Imaju spljoteno ovalno tijelo tamnocrvene odn. zelene
boje, s mnogim crnim arama. Duljina je tijela crvene ciganke oko 9 mm, a 6-7
mm zelene ciganke. Liinke su sline odraslim oblicima. Sisanjem na liu izazivaju
pojavu bijelih tokica, kojima je za jaeg napada proaran itav list. Unutar tih
tokica tkivo nekrotizira, a za jakog napada osui se cijeli list pa i biljka.
Prezimi imago na
skrovitim mjestima ispod
ostataka biljaka. Javljaju se
od kraja oujka. enke
odlau jaja u dva reda na
lie. Jedna enka odloi
60-80 jaja. Liinke takoer
siu na liu. Razvoj traje
50-60 dana. Poetkom ljeta
javlja se druga generacija.
tete su najvee na mladim
biljkama, u klijalitu i
nakon presaivanja, no pri
jakom napadu moe biti
SI. 18. tete od kupusnih stjenica (snimio M. Maceljski)

t e k o o t e e n i stariji n a s a d

kupusa i nekih drugih kupusnjaa. Pojavi tetnika pogoduje toplo i suho vrijeme.
Posebnu panju treba posvetiti zatiti rasada kupusnjaa jer je povrina
klijalita malena, pa je intenzivna zatita ekoloki opravdana i gospodarski isplativa.
Na polju se insekticidi koriste pri jaem napadu. Preporuuje se primjena
insekticida na osnovi malationa, dimetoata i nekih drugih OP insekticida, te
piretroida.
Nezara viridula L. zelene
je boje. Izrazit je polifag,
hrani se na vie od stotinu
vrsta biljaka. Zabiljeene
su manje tete na
plodovima
rajice,
sjemenskim
usjevima
eerne repe, na duhanu,
soji, kukuruzu i itaricama.
Najee
ima
dvije
generacije
godinje.
Prezimi imago. U proljee
SI. 19- tete od stjenica na plodu rajice(snimio M. Maceljski)
odlau jaja na naliju lia.
Liinke i odrasli oblici siu na plodu, liu, stabljici, a najee na sjemenu.

42

itne stjenice (Eurygasteri Aelia vrste)

Vie je vrsta itnih stjenica. U nizinskim itorodnim podaijima najvanije su
stjenice iz roda Eurygaster, i to austrijska stjenica (E. austriaca Schr.) i mala
itna stjenica (E. maura L.), a vrsta E. testudinaria L. u Hrvatskoj je rijetka.
Vrsta E. integriceps Put. vrlo je vaan tetnik u Maloj Aziji, Iranu, Ukrajini i u
Bugarskoj, a u nas je vrlo rijetka. U visinskim podrujima, gdje je proizvodnja
itarica manje vana, tetne su itne stjenice roda Aelia i to A. rostrata Boh. i
A.acuminata L. itne stjenice roda Eurygaster kao vani tetnici itarica u Hrvatskoj
su prvi puta bile utvrene 1964. i 1965. g. kad su nanijele vrlo velike tete u
dijelovima Slavonije, posebice u najistonijoj Slavoniji. Od tada pa do danas te su
stjenice stalno prisutna prijetnja na naim njivama, pa, iako se nisu ponovile velike
tete (osim donekle 1969-1970. g.), ipak treba svake godine budno pratiti njihovu
pojavu i brojnost, a u nekim sluajevima provesti njihovo suzbijanje primjenom
insekticida.
Jedan od osnovnih razloga da su
te vrste, koje su se sve do 1964. smatrale
samo prisutnim, a ne i gospodarski
vanim, postale vaniji tetnici strnih
itarica jest promjena u tehnologiji
proizvodnje itarica. U normalnim
klimatskim uvjetima liinke itnih
stjenica zavravaju u Hrvatskoj svoj
razvoj u srpnju, kad se preobrazuju u
odrasle oblike, koji prezime. Dvofazna
etva nije omoguavala masovni
zavretak razvoja jer se etva obavljala
prije no to su liinke zavrile razvoj.
Jednofazna etva, tj. uvoenje
kombajna, koji skida ito s polja
prosjeno 2 tjedna kasnije, omoguila
je zavretak ishrane i preobrazbu u
SI. 20. itne stjenice: 1. Eurygaster
imago veem broju liinki. To je
maura,
2. E. austriaca, 3- E. integriceps,
dokazano u Bugarskoj egzaktnim
4. Aelia acuminata
istraivanjima (tab. 1.). No svakako da
pojavi itnih stjenica pogoduju i vee povrine pod penicom, ei uzgoj na istoj
povrini, intenzivnija gnojidba, posebice duikom, pa i neki kultivari.
itne stjenice roda Eurygaster kukci su spljotena tijela utosmede boje.
Scutellum dopire do kraja zatka. vrstoom tijela mogu se usporediti s kornjaima.
Duljina vrsta E. austriacai E. integriceps jest 11-13 mm, a E. maura i E. testudinaria
8-10 mm. Povrnim gledanjem mogu se zamijeniti sa smrdljivim martinom i
smrdljivom gretom, to se 1964. g. i dogodilo na terenu. Te godine jak napad
stjenica u najveem dijelu Slavonije utvren je tek kad su zajedno sa zrnjem

43

unesene u skladita iz kojih su pokuavale izai, pa su skladitari bili prvi koji su

ukazali na njihovu pojavu. Treba istaknuti da ne mogu otetiti zrelo zrno u
skladitu.
Tablica 1.
UDIO RAZNIH STADIJA Eurygaster integriceps Put. U BUGARSKOJ PRI RAZNIM
ROKOVIMA ETVE I VRIDBE (prema Lazarov i sur. 1969.)
Datum

Nain etve

Udio stadija u % liinki

Odrasli oblici Teina jedinke mg

III

IV

1964.g.
8.7.
17.7.

Kosilicom
Kombajnom

7,1
0

38,1
0

54,8
33,7

0.
66,3

1965. g.
8.7.
17.7.
21.7.
31.7.

Kosilicom
Kosilicom
Kombajnom
Kombajnom

10,2
0,6
0
0

58,2
22,4
0,8
0

31,3
48,3
65,3
0,5

0,5
28,7
33,9
99,5

Mujak

enka

116,6
132,6

106,0
121,7

Stjenice roda Aelia imaju tijelo u obliku deltoida, takoer su utosmede boje,
no scutellum ne dopire do zavretka abdomena. Duljina im je tijela 8-10 mm.
itne stjenice prezime na obroncima brda, na uzvisinama ili kosinama
pokrivenim liem. Najee su uzdu uma, u vonjacima, pa i uz vinograde na
povienim poloajima. Posebno velike koncentracije stjenica na prezimljavanju
bile su svojevremeno zabiljeene na
obroncima Baranjske planine. Za proirenje
njihove pojave veoma je vano utvrditi mjesta
prezimljenja i uvijek na tim istim mjestima
pratiti brojnost. U dravama gdje se to
redovito radi prognozira se jai napad kada
na mjestima prezimljenja ima tridesetak
2
stjenica po m .
U proljee stjenice postaju aktivne na
poloajima izloenim junom suncu katkad
ve poetkom travnja. No jaa aktivnost
nastupa tek nakon nekoliko dana kad je
srednja temperatura via od 10-11 C, odn. kad
je maksimalna temperatura 15 C. Tada
otpoinje njihov let na polja penice. Masovni
prelet zbiva se pri temperaturama od 18-20
C. Za toplija vremena prelete vie kilometara,
za hladnija manje. Vjetar im pomae u letu.
Osim penice, manje naseljavaju i druga strna
SI. 21. jajna legla itnih stjenica ita te neke trave. Imago se hrane sisanjem
(snimio M. Maceljski)
na liu, ne inei zamjetljivije tete.

44

Nakon razdoblja dopunske ishrane,

duljina koje ovisi o toplini, dolazi do
kopulacije. enke ubrzo poinju odlagati jaja.
Jedna enka odloi prosjeno stotinjak jaja.
Jaja su odloena u skupine i to na tipian nain
pa se lako identificiraju. Odloena su u nizu
pravilno poredanih parova, najee po 1218 jaja. Isprva su zelene boje, sazrijevanjem
tamne, te se u njima naziru crvenkaste are.
Inkubacija najee traje 7-12 dana.
Liinke se najee javljaju sredinom
Sl. 22. Jaja razliite starosti
svibnja. One prolaze kroz pet stadija razvoja.
(snimio M. Maceljski)
Prva dva stadija takoer siu na liu, ne
pravei zamjetljivije tete. Trei stadij penje se na klas gdje liinke ostaju do kraja
svog razvoja. Liinke siu na zrnu u mlijenoj i votanoj zriobi. One obavljaju
neku vrstu izvaneluane probave time to u zrno utrcavaju proteolitske encime.
Oni razgrauju bjelanevine zrna, a te produkte razgradnje stjenice usisavaju i
upotrijebe. Razgradnja bjelanevina zrna glavna je teta koju nanose itne stjenice
jer zrno gubi kakvou. Moglo bi se rei da stjenice iz tvrde prave meku penicu.
Pri jakoj zarazi i velikom broju tzv. stjeniavih zrna kruh gubi svojstvo pecivosti te
se "ne die". Ako liinke napadnu u vrijeme cvatnje ili ubrzo iza nje, gubi se i na
prirodu. Klasovi su djelomino prazni, zrna zakrljala. Na zrnju se vidi tokica,
naroito uoljiva ako se zrno promatra osvjetljeno sa suprotne strane (metoda
prosvjetljivanja).
Treba spomenuti da su tijekom
razvoja liinki jo prisutni i prezimjeli
odrasli oblici. Oni katkad siu vlat pa
prekinu dovod sokova. Klas na takvoj
vlati pobijeli i prazan je. Vlat se lako
izvlai, a na njezinom najdonjem dijelu
vidi se suenje i potamnjenje. Tih
"bijelih" klasova ne mora biti mnogo,
ali se ipak jako uoavaju. Odrasli oblici
siu i na zrnju, poveavajui tete Sl. 23. Klasovi oteeni od odraslih oblika
liinki. Ipak, U naim uvjetima, odrasli
itnih stjenica (snimio M. Maceljski)
oblici ne mogu nanijeti vee tete, pa
glavnu panju treba usmjeriti na praenje pojave i brojnosti liinki, kojih ima mnogo
vie od odraslih oblika.
Brojnost odraslih oblika u koje se stignu preobraziti liinke prije etve jako
utjee na intenzitet napada idue godine. Ako su klimatski uvjeti omoguili da
veina liinki zavri svoj razvoj, a odrasli oblici imali priliku da se dovoljno dugo
hrane i tako stvore rezervne tvari potrebne za prezimljenje, idue godine moe se
oekivati veliki dolet stjenica. No u nekim uvjetma to ipak ne znai i jak napad

45

liinki. Naime, u nas esto oko 1. svibnja nastupa hladnije razdoblje koje zna
potrajati nekoliko tjedana. U tim uvjetima razvit e se malo liinki i suzbijanje
nee biti potrebno. Stoga smatramo da nije potrebno suzbijati odrasle oblike,
nego treba ekati da se utvrdi brojnost liinki. Pragom odluke neki smatraju 4-5
liinki po m2, no to bi trebalo provjeriti jer se taj prag ini preniskim.

SI. 24. Klasovi u mlijenoj zriobi

oteeni od liinki itnih stjenica
(snimio M. Maceljski)

SI. 25. Klasovi u votanoj zriobi

oteeni od liinki itnih stjenica
(snimio M. Maceljski)

SI. 26. Zrnje oteeno u mlijenoj zriobi

(snimio M. Maceljski)

Sl. 27. Zrnje oteeno u votanoj zriobi

(snimio M. Maceljski)

Vrlo velik utjecaj na pojavu itnih stjenica imaju njihovi prirodni neprijatelji.
To su veinom parazitske osice iz roda Assolcus, koje parazitiraju jaja. Stoga u
vrijeme stadija jaja (prva polovica svibnja) nije preporuljivo koristiti insekticide
(npr. protiv leme) u penici, pogotovo ne one univerzalne, koji unitavaju i
prirodne neprijatelje. Poznati je primjer iz biveg SSSR-a, kad se od 1959. do
1964. iz godine u godinu poveavala zaraena povrina stjenicama, jer je za njihovo
suzbijanje na mnogo stotina tisua, pa i nekoliko milijuna hektara, koriten
univerzalni DDT. Taj je insekticid vie unitavao prirodne neprijatelje stjenice
nego stjenicu, pa su, iako se time spreavala vea teta u godini tretiranja, stvarani
povoljniji uvjeti za njezino razmnoavanje i brojnost u iduoj godini. Stoga je
DDT ubrzo zamijenjen selektivnijim triklorfonom. Ulogu parazita u nas pokazuje
i podatak da je u pojedinim godinama utvreno vie od 70 % parazitiranih jaja.
Parazitirana jaja lako se uoavaju jer su crna, a kad parazit izae, vidljiv je okrugli
46

izlazni otvor. Dulje trajanje stadija jaja (hladno vrijeme ) omoguuje i veu
parazitiranost.
U sluaju potrebe, od insekticida bi uz spomenuti triklorfon, trebalo primijeniti
fention, fenitrotion, eventualno i piretroide, ali samo ako ima malo prirodnih
neprijatelja te nakon razdoblja njihove masovne pojave. Brza etva uz to manje
osipanje, smanjit e zarazu idue godine.
Mreasta stjenica platane (Corythuca ciliata Say.)
Amerika vrsta, otkrivena je u Europi 1964. g. u Padovi, a u Zagrebu je
pronaena 1970. g. U Zagreb je prenijeta vozilom, pa je tako "preskoila" podruje
izmeu Padove i Zagreba. Sada je proirena u svim junim i srednjoeuropskim
zemljama. Na na poticaj 1982. g. osnovana je radna skupina za prouavanje C.
ciliate IOBC-a (Internacionalna organizacija za bioloko suzbijanje) koja je na
dva skupa (Padova i Zagreb) razmatrala problem i usklaivala istraivanja u Europi.
Vrsta je manje tetna u svojoj
postojbini - u SAD, gdje je vrlo slabo
prouena. Stoga su europski strunjaci
istraivali prirodne neprijatelje stjenice
u SAD. U dva obilaska mi (Maceljski,
Balarin) smo pronali 22 neprijatelja, od
kojih desetak nije prisutno u Europi, pa
su potencijalni agensi za introdukciju.
Meutim, istraivanja tih neprijatelja
nisu nastavljena niti je provedena
njihova organizirana introdukcija.
'

'

SI. 28. Mrezaste stjenice za prezimljenja

Tijelo je stjenice crno, dugo 4 mm.

ispod kore (snimio M Maceljski)
Odrasli oblik ima na hrptu
sivkastobijelu mreu koja prekriva cijelo tijelo, a glavu nadvisuje "mitrom". Ta
mrea uvelike pomae irenju tetnika vjetrom jer poveava povrinu tijela. Aktivno
ne leti na vee udaljenosti, nego lepra u zraku.
Napada iskljuivo lie platana, pa je primjer monofagnog kukca. Uzrokuje
deklorofilaciju lia i smanjenje asimilacije. Ve u kolovozu mnoge se platane
vie ne zelene nego su blijede boje. Time je izgubljena njihova funkcija gradskog
zelenila, tj. uloga proiavanja zraka, te estetskog i umirujueg djelovanja zelene
boje. Mlada stabla polaganije rastu. Stjenice lete (lebde) pa ometaju prolaznike,
posebice posjetitelje ugostiteljskih objekata u blizini platana. U Zagrebu su se
neke ustanove na Zrinjevcu alile da stjenice masovno ulaze u njihove prostorije
i ometaju rad. Vanost mrezaste stjenice platane proizlazi iz injenice da su platane vrlo
esto ukrasno drvo parkova i drvoreda u Hrvatskoj. Poznati je stoljetni nasad
platana na Zrinjevcu u Zagrebu te (zatiene) viestoljetne platane u Trstenom.
Vanost poveavaju i tekoe pri suzbijanju zbog nunosti izbjegavanja primjene
insekticida u naseljenim mjestima. Neki talijanski strunjaci navode mogunost

47

da mreasta stjenica
platane prenosi opasnu
bolest
Ceratocystis.
Postoje i neprovjereni
navodi da mreasta
stjenica platane moe
ubosti i ovjeka.
Prezimi odrasli oblik
ispod kore platane, ali i u
busenju trava i u drugim
skrovitim mjestima u
blizini platana. Tijekom
Si. 29. Odrasle mreaste stjenice i liinke na naliju
zime mogu za toplih dana
lista (snimio M. Maceljski)
izai iz skrovita, ali se u
njih brzo vraaju. Kad
pone listanje platane,
izlaze iz skrovita te
odlijeu na lie. Na njemu
sisanjem
uzrokuju
bjeliaste tokice i pjege.
Do ovipozicije dolazi na
naliju lia, u kutu kojeg
ine glavna i postrane ile.
Liinke se zadravaju na
naliju, gdje izluuju crni
sekret vidljiv u obliku
tokastih nakupina. Isprva
siu uz glavnu ilu, zatim
prelaze i na ostale dijelove
SI. 30. Deklorofilacija lista platane od napada
plojke. Na licu lista zapaa
stjenica (snimio M. Maceljski)
se blijedenje, isprva uz
glavnu ilu, a kasnije na cijeloj plojci. U srpnju se javlja nova generacija stjenice,
pa se tete naglo poveavaju. Jako zaraeno lie nekrotizira i posmedi. U
posljednja dva desetljea zagrebake su platane ve krajem srpnja i u kolovozu
gubile svoju funkciju ukrasnog zelenila. Od kraja kolovoza, ee u rujnu, stjenice
se poinju zavlaiti pod koru ili traiti druga skrovita mjesta za prezimljenje. Ipak
je u nekim godinama mogua i pojava tree generacije.
Naa su istraivanja pokazala vrlo visoku uinkovitost brojnih insekticida
(piretroidi, OP insekticidi). Meutim, visoke platane onemoguavaju primjenu
na vrne dijelove, a zanoenje (drift) insekticida ugroava ljude, kune ljubimce,
golubove i druge ivotinje. Stoga se ne preporuuje folijama zatita cijele kronje
insekticidima u vrijeme napada stjenica. Meutim, mogua je ograniena - lokalna
- primjena insekticida samo na deblo platana u vrijeme kad u jesen poinje ulazak
stjenica pod koru i u proljee kad pone njihov izlazak. Tretira se deblo do visine

48

dometa - 5-6 m, krupnim kapljicama, koje smanjuju zanoenje. Treba primijeniti

najmanje opasne insekticide. Nedostatak takve mjere jest samo djelomian uspjeh
jer dio stjenica prezimljuje na drugim mjestima, a ne ispod kore.
U Italiji su bile organizirane iroke mjere suzbijanja utrcavanjem sisteminih
insekticida u deblo. U deblu, na visini od oko 2 m, builicom se izbui vijenac
rupa razmaknutih 15-20 cm. U te rupe posebnom napravom i kompresorom utrca
se odreena koliina koncentriranog sistemika koji se provodnim snopovima
platane die do lia gdje ubija stjenice. Osim potrebe za posebnom aparaturom,
najvei nedostatak takvog naina suzbijanja jest potreba da se svake godine bue
rupe u deblu koje tete kondiciji platane, a naruavaju njihov estetski izgled.
Modifikacija tog naina jesu specijalne plastine posudice sa iljkom koji se zabije
u drvo, pa kroz njega insekticid iz posudice ulazi u provodni sustav biljke. Iako
mjestimino uinkovite, te se mjere nisu proirile zbog tekoe u tonom doziranju
insekticida za svako pojedino stablo i opasnosti od fitotoksinosti pri prevelikoj
dozi. Takoer je utvreno da se ostacima pilovine koja zaostaje na svrdlu prilikom
buenja rupa moe prenijeti uzronik bolesti Ceratocystis sa zaraenog na zdrava
stabla.
Jedina mogunost za trajno uspjeno smanjenje brojnosti mreaste stjenice
platane je njezino bioloko suzbijanje. Treba istaknuti da su se brojni grabeljiva,
a vjerojatno i paraziti, ve prilagodili na tog tetnika. Tako tijekom zime mjestimice
i vie od 50% stjenica poderu pauci. Utvrdili smo da se stjenicama hrani i vie
vrsta buba mara, neke stjenice te mnogi drugi predatori proireni u nas. No
oigledno da jo nisu u stanju radikalnije smanjiti brojnost tetnika pa bi se trebalo
vratiti poetnoj zamisli - introdukciji neprijatelja iz postojbine - sjeverne Amerike.
Krukina plotica (Stephanitis (Tingis) pyri F.) ima plosnato tijelo crne boje,
dugo oko 4 mm. Tijelo joj je, kao i u mreaste stjenice platane, pokriveno mreom
sivkaste boje. Javlja se u travnju i svibnju. Odlae jaja na nalije lia kruke i
jabuke. Liinke siu sokove izluujui crni sekret. Lie blijedi i sui se. Ima 2-3
generacije
godinje.
Napad je rijedak.
Monosteira
unicostata
M.R. lii krukinoj plotici.
Napada jabuku, kruku,
badem, topolu i dr. Ima 2
generacije godinje, a na
jugu su mogue tri
generacije.
Uzrokuje
tokasti gubitak klorofila.
Za jae zaraze cijela plojka
pobijeli, pouti i osui se.
Izluuje mnogo sekreta.
Zadrava se u skupinama.

SI. 31- Krukina plotica na liu (snimio M. Maceljski)

49

Grabeljive (predatorske) stjenice

Ubrajaju se u najvanije prirodne neprijatelje brojnih tetnika. Dapae, mnogo
je vei broj korisnih nego tetnih vrsta. U naim je vonjacima utvrena
(Balarin, Bari) prisutnost dvadesetak vrsta grabeljivih stjenica, a dominantne su
vrste Orius minutusL., Deraecoris lutescens Schl. i Malacocoris chlorizans Pz.
Te su vrste posebice vani neprijatelji crvenog vonog pauka, ali i brojnih drugih
tetnika. Grabeijive vrste stjenica ubrajaju se u porodice Nabidae, Anthocoridae
i neke druge. Znaajnije su ove vrste:
Orius minutus L, O. insidiosus L. i druge vrste ovog roda hrane se
gusjenicama, lisnim uima, resiarima i drugim tetnicima. Vrste roda Orius za
vrijeme razvoja liinke unite 300-600 crvenih pauka, a odrasli oblici stotinjak
dnevno. Smatra se da pri omjeru jedna stjenica na do 800 crvenih pauka nema
vee opasnosti od prenamnoenja tetnika. Utvreno je da jedna stjenica za
vrijeme razvoja liinki isie 100-200 liinki lisnih ui. Vie vrsta roda Orius mogu
se nabaviti za bioloko suzbijanje nekih tetnika (npr. kalifornijskog tripsa) u
zapadnoj Europi. Primjerice vrsta O. insidiosus nabavlja se pod nazivom Thripor.
Anthocoris nemorum L. i druge
vrste ovog roda siu na crvenom
pauku, resiarima, lisnim uima i
drugim tetnicima. Neke od vrsta
uzgajaju se u SAD i zapadnoj Europi
te se mogu kupiti i unositi u usjeve i
nasade. Himacerus apterusL. velika
je stjenica, a sie crvene pauke, lisne
ui, male gusjenice i jaja raznih
tetnika. Nabis vrste vrlo su brojne,
SI. 32. Grabeljive stjenice: Orius minutus i
a napadaju jaja i liinke razliitih
Anthocoris nemorum (prema ADAS)
tetnika. Jedna stjenica moe
dnevno isisati i unititi 30-100 crvenih pauka ili 10-30 lisnih ui ili do pedesetak
jaja insekata. Perilus bioculatus hrani se jajima krumpirove zlatice pa je u vie
navrata unesena u Europu iz SAD. No do sada se nije nigdje aklimatizirala. I vrste
Picromerus bidens i Podisus maculatus napadaju krumpirovu zlaticu.

Masovne pojave stjenica

Neke vrste stjenica sklone su masovnoj pojavi u pojedinim godinama. U
Hrvatskoj je gotovo redovita masovna pojava plamene stjenice - Pyrrhocoris
apterus L. To je stjenica jarko crvene boje, s dvije izrazite crne okrugle toke na
polupokrilju. Masovno se zadrava na junim stranama debla razliitog drvea,
posebice na lipama, plodom koje se hrane. Omnivorna je vrsta pa su tete
neznatne. Vrsta Beosus maritimus L. pojavila se jedne godine u Umagu toliko
brojna da je istjerala turiste iz njihovih atora. Ta se vrsta hrani mrtvom organskom

tvari. Zabiljeene su i masovne pojave vrste

Oxycarenus lavaterae F. 1951. godine na
lipama u Zagrebu. Masovne pojave svih tih
omnivora ili polifagnih fitofaga uglavnom
smetaju ovjeku pa se te vrste mogu ubrojiti
u molestante ljudi.
Red HOMOPTERA JEDNAKOKRILCI

SI. 33- Plamena stjenica

(snimio M. Maceljski)

Jednakokrilci ili rilari vrlo su brojni red

kukaca. Veliinom su vrlo razliiti, ima ih veih od 2 cm, ali i manjih od 1 mm.
Krilati oblici imaju dva para krila jednake opnenaste strukture. U mnogih vrsta
odrasli oblici nemaju krila, ili ih imaju samo mujaci, ili se izmjenjuju krilate i
beskrilne generacije. Krila dre iznad tijela, najee u obliku krova kue. Usni
je ustroj podeen za bodenje i sisanje te preobraen u rilo, koje nose priljubljeno
uz ventralnu stranu tijela. Razmnoavaju se gamogenetski, no esto i
partenogenetski. Sve su vrste herbivorne. Mnoge vrste izluuju mednu rosu, tj.
viak ugljikohidrata kojeg uzmu ishranom u potranji za dovoljnom koliinom
bjelanevina. Na mednu rosu naseljuju se gljive aavice, koje smanjuju
asimilacijsku sposobnost lia i trinu vrijednost plodina i cvijea. Lisne ui
najvaniji su vektori virusnih biljnih bolesti, koje prenose i vrste drugih podredova.
Iako postoje i druge podjele, mi emo ovaj red podijeliti na pet podredova:
Cicadina (cvrci, cikade), Aleyrodina (titasti moljci), Psyllina (lisne buhe),
Aphidina (lisne ui) i Coccina (titaste ui). Neke novije podjele dijele Homoptera
na skupinu Auchenorrhyncha (samo Cicadina), Stenorrhyncha (ostala etiri
podreda) i Coleorrhyncha (nisu prisutne u nas).
P o d r e d CICADINA - CVRCI, CIKADE
Kukci vrlo razliite veliine. Ima vrlo velikih vrsta, ali i malenih. Vrlo su
pokretljivi, mogu preletjeti i tisue km. Neke se vrste kreu skakanjem. Neke se
vrste glasaju cvranjem, po emu je najpoznatiji jasenov cvrak proiren u naem
obalnom podruju. Zvuk proizvode organima na prvom segmentu zatka. U nekim
zemljama istone Azije cvrci se stavljaju u male kaveze da bi cvranjem zabavljali
ljude. Hrane se sisanjem biljnih sokova. Neke vrste prenose viroze.
Rogati cvrak (Stictocephala bisonia Kopp &Yonke /= Ceresa bubalus/)
Amerikog je podrijetla, a u bivoj Jugoslaviji otkriven je 1939- g- Imago ima
jako razvijeni nadvratni tit, naprijed produljen u dva roga, prema emu je dobio
naziv. Tijelo mu je zelene boje, dugo 8-10 mm. Jaja su velika, duga 3 mm.
teti vokama i lozi zarezivanjem kore zbog ovipozicije. Nastali zarezi rastom
se poveavaju te lie teti od udarca zrna tue. Ta se oteenja mogu razlikovati
po tome to cvrak pravi tete i s donje strane mladih grana, gdje ne moe biti
51

tete od tue. Na mjestima oteenja lake se lome grane, a kroz otvore olakan je
ulaz tetnih mikroorganizama. Na tim se mjestima pojavljuje smolotok. Pri jaem
napadu cvrka sadnice gube trinu vrijednost. Zabiljeene su i tete na mladim
granama bresaka.
Prezime jaja odloena u skupinama
pod koru voaka ili vinove loze. enka
leglicom zaree koru, te na svaku stranu
pod koru odloi po desetak jaja. Liinke
izlaze iz jaja tijekom proljea te odlaze na
zeljaste biljke, posebice na lucernu i
druge mahunarke. Na tim biljkama tete
su neznatne. Odrasli oblici ljeti se vraaju
na voke. Vrsta ima jednu generaciju
SI. 34. Rogati cvrak
godinje. Jaja su esto parazitirana od
osice Polynema striaticorne Gir. U Hrvatskoj je utvreno 3 do 64% parazitiranih
jaja toga cvrka.
Treba nabavljati nezaraeni sadni materijal. U vonjaku ne valja uzgajati
mahunarke kao potkulture. Prilikom zimskog reza treba odstranjivati grane na
kojima su odloena jaja.
Pjenua (Philaenus spumariusL.)

SI. 35. Pjenue (snimio M. Maceljski)

SI. 36. tete od pjenua na listu eerne

repe (snimio M. Maceljski)

52

Naa najuoljivija cikada. Liinka

ivi u pjeni koju ini puhanjem zraka u
kapljicu sluzaste tvari koju izluuje. Te
nakupine pjene mogu se tijekom proljea
vidjeti na mnogim usjevima, a i na
korovima. Pjena zatiuje liinke od
neprijatelja i nepovoljnih klimatskih
uvjeta. Liinke zadnjeg stadija izlaze iz
pjene. Kreu se skakanjem. Odrasla je
pjenua smee boje razliitih nijansa.
Duga je oko 6 mm.
Vrsta je izraziti polifag. Prezime jaja
na razliitim biljkama. U proljee se
javljaju liinke. Pri ishrani unose u biljku
toksine to moe uzrokovati jake
deformacije nekih vrsta biljaka. U nas
smo utvrdili vee tete u sjemenskoj
proizvodnji eerne repe 1964. g., kad
su listovi bili jako deformirani. Jedna
liinka pjenue moe prouzroiti
deformaciju itavog lista. Zapazili smo i
potpuno unitenje nekih korovskih
mljeika, a tete su zapaene i na

jagodama, crvenoj djetelini i lucerni. U naim istraivanjima mnogi insekticidi

nisu zadovoljili, pa bi u sluaju potrebe suzbijanja prethodno trebalo provjeriti
njihovu djelotvornost. No zbog velike polifagnosti ne vjerujemo da je potrebno
kemijsko suzbijanje.
Cercopis vrste lako se zapaaju po crnoj boji i crvenim tokicama. Vrlo su este u
nas na livadama, na itaricama, kukuruzu i drugim biljkama, no tete nisu zapaene.
Liinke se hrane na korijenju.
Aphrodes bicinctus Panz. vrlo je proirena vrsta u nas na lucerni i crvenoj djetelini.
Katkad oteuje cvjetove suncokreta. Ima jednu generaciju godinje.
Psamotettix alienus Dahlb. U nas je esta vrsta na crvenoj djetelini i lucerni.
Zabiljeene su tete na penici u 1957.g. u Srijemu. Prezime jaja na ozimim
itaricama, liinke tete u proljee. U najnovije vrijeme utvreno je da prenosi
uzronika patuljavosti penice (ne jema - BYDV), koja je 1990. g. nanijela velike
gubitke u Francuskoj. Zaraza se brzo iri zbog velike aktivnosti cikade. Zaraza se
slino BYDV prenosi najee u jesen, pa kasnija sjetva smanjuje tete. Jo se
istrauje uzronik ove bolesti.
EuscelisplebejusFall. esta je vrsta na luceritima. Ima vei broj generacija godinje
Macrosteles laevis Ribaut. Prisutna je na lucerni, crvenoj djetelini i penici, a moe
tetiti i kukuruzu. Ima vei broj generacija godinje.
Ameriki cvrak (Scaphoideus titanus Bali. (= S. littoralis)
U Europi je otkriven 1958. g. u Francuskoj, a u 1977. g. u obalnom podruju
Slovenije. Imago ima tijelo smee boje, dugo 5-6 mm. Glava ima trokutast oblik.
Liinke su ute, razvojem postaju sve vie smee. Mogu skakati. tete su
prvenstveno u sposobnosti vrste da prenosi mikoplazmu zlatno utilo vinove
loze (flavescence doree). Na tog je uzronika posebice osjetljiva sorta chardonnay.
Prezime jaja ispod kore dvogodinjeg drva loze. U svibnju izlaze liinke te
siu na donjem liu. Razvoj liinke traje 30 do 50 dana. Odrasli oblici javljaju se u
srpnju i kolovozu. Vrsta ima jednu generaciju godinje.
Vano je sprijeiti unos i irenje tetnika sadnim materijalom. Tijekom
prezimljenja mogu se jaja unititi tretiranjem uljanim organofosfornim
insekticidima.
Laodelphax/Calligypona/ striatellus Fall pronaena je na itaricama i kukuruzu.
Prenosi viruse zobi i kukuruza. Prezime odrasle liinke pri korijenu trava na
livadama. Ima vie generacija godinje. Jedna je od najeih vrsta u nas.
Lozin zeleni cvrak (Empoasca vitisGoethe =flavescensF.)
Vaan je i gotovo redovit tetnik vinove loze u Istri, a samo povremeno i na
dalmatinskim otocima (npr. 1982. g. na otoku Hvaru). Male je vanosti u
kontinentalnim vinogradima.

53

Odrasli oblik ima vitko tijelo, zelenkaste, katkad malo ruiaste boje, dugo
3-3,5 mm. Vrlo je ivahan i teko se hvata. Liinka je bjeliasta, s jako ispupenim
crnim oima. Kasnije pozeleni.
tete nanosi sisanjem sokova iz ila na
naliju lia. Time ometa kolanje sokova pa
nervatura posmedi. Zatim cijeli listovi mjenjaju
boju, rubovi se kovraju prema dolje, u bijelih
kultivara list uti, a u crvenih dobije
tamnocrvenu boju. Katkad se na liu javljaju
crvenkaste toke i pjege uglata oblika koje se
ire s ruba prema glavnoj ili lista. Ove pjege
mogu katkad izgledati kao mozaik. Simptomi
se prvo javljaju na starijem liu od srpnja
nadalje. Zapaene su i razlike u intenzitetu
napada na pojedine kultivare: jae su
napadnuti cabernet i sovignon, manje
malvazija, sivi pinot, chardonnay i merlot, a
vrlo malo graevina. Jae su napadnuti bujni,
dobro gnojeni vinogradi.
Osim loze napadaju breskve, jabuke,
ljive,
smokve, mahunarke, krumpir i mnoge
SI. 37. Liinka zelenog cvrka
druge biljke.
(prema: Bayer)
Prezimljuje odrasli oblik u etinjaama i
zimzelenom bilju. U vinograd prelazi u travnju. enka odlae jaja na lie vinove
loze. Jedna enka odloi 15-20 jaja. Odrasli ive 4-5 tjedana. Embrionalni razvoj
traje 5-10 dana, a razvoj liinke 20-30 dana. Ima tri generacije godinje, a odrasli
oblici prve generacije javljaju se u svibnju-lipnju, druge u srpnju-kolovozu, a tree
u rujnu-listopadu. Glavnu tetu ine I. i II. generacija. No esto se pojedine
generacije preklapaju, pa se istovremeno mogu nai svi oblici tetnika.
Prag odluke su 100
cvrka na 100 listova.
Preporuuje se primjena
sisteminih ili kontaktnih
insekticida doputenih za
suzbijanje
grodanih
moljaca. Na podruju Istre
pojava II. generacije
poklapa se s pojavom II.
generacije moljaca pa je
mogua istovremena
SI.

54

38. tete od zelenog

(snimio M. Maceljski)

lozina

cvrka

zatita protiv obje vrste

Breskvin cvrak {Empoasca decedens PaolU u novije se vrijeme vie pojavio u

Slovenskom primorju, ali nije poznata prisutnost u Istri. Uzrokuje jako kovranje
lia breskve i usporava rast izboja.
Ruin cvrak (Typhlocyba rosaeL.)
Jedan od najeih tetnika rue u Hrvatskoj. Za najjae zaraze utvrdili smo
prosjeno 15 cvraka po jednom listu. Vrste ovog roda mogu jae tetiti i malini i
kupini.
Imago je dug 3-3,5 mm, zelenkastoute je boje, uska i produljena tijela.
Izraziti je polifag, osim rue napada malinu, jabuku, kruku, smokvu i druge
voke, te razliito drvee. Na liu se na mjestima sisanja vide isprva pojedinane
bjeliaste tokice koje se zatim spajaju, list postaje iaran, a na kraju poblijedi i
kovra se. Na naliju se nalaze brojni svlakovi i ivi kukci. Do teta dolazi i zbog
odlaganja jaja u izboje koji krljaju.
Prezime jaja ispod kore domaina, najee rue, jabuke, kruke i gloga.
Poetkom proljea liinke izlaze iz jaja, prelaze na lie gdje siu sokove. Razvoj
liinki traje oko 30 dana. Odrasli oblici prve generacije javljaju se krajem svibnja
i u lipnju. ive dugo - do dva mjeseca. Odlau jaja na lie, te se javlja druga
generacija znatno brojnija od prve. Tada dolazi do najveih teta. Odrasli oblici
druge generacije javljaju se u rujnu, a u naem obalnom podruju nalaze se sve
do studenog. Oni odlau jaja koja prezime.
Zatita se provodi rezanjem zaraenih izboja zimi ime se smanjuje zaraza.
Zimsko prskanje uljanim organofosfornim insekticidima unitava jaja tetnika. U
inozemstvu se u vegetaciji koriste dimetoat, diazinon, piretroidi itd. Pragom odluke
smatra se vie od 50 tetnika na 100 listova.
Zyginapullula Boh. mjestimice je prisutna na kukuruzu i suncokretu, a Z. rhamni
Ferr. na vinovoj lozi.
Hyalestes obsoletus Sign. prisutna je na lucemi, crvenoj djetelini, kukuruzu,
krumpiru i drugim kulturama. Prenosi mikoplazmu - uzronika stolbura na rajici,
krumpiru i duhanu. Vrlo je rijetka jaa pojava te vrste.
Medei cvrak (Metcalfa pruinosa Say)
Vrsta potjee iz sjeverne i srednje Amerike. Prvi nalaz u Europi zabiljeen je
1979- g. u okolici Tarvisa u Italiji, gdje se nalazi uzletite na koje esto slijeu
ameriki vojni avioni u izravnom letu iz SAD. U Sloveniji je otkriven 1990. g., a u
Hrvatskoj smo ga otkrili 1993- g. Za sada je prisutan samo u zapadnoj Istri. Mnogi
nalazi uz glavne prometnice ukazuju da se esto iri pasivno - prijevozom vozilima.
To je kukac dug 7-8 mm. Pri mirovanju su krila poloena skoro okomito uz
tijelo. Prednji je par krila sivosmed. Cijelo tijelo pokriveno je votanim izluinama
svijetle, pepeljaste boje. Jaja su cilindrina, duga oko 0,8 mm. Liinke su isprva
bijele, kasnije dobivaju zelenkastu boju. Obilno lue vosak kojim se pokrivaju.

55

Vrsta je izraziti polifag. U Italiji je

utvreno vie od 200 biljaka domaina.
Najvee tete nanosi vinovoj lozi, no est
je i na smokvama, kakiju, breskvama,
agrumima, soji, grahu i mnogim drugim
biljkama. Osim prijenosa vozilima iri se
i prijevozom sadnog materijala u koji su
odloena jaja. Zabiljeeno je da su ga
pelari hotimino prenosili da bi proirili
zarazu jer se mednom rosom toga
tetnika hrane pele.
tetnik sie na granama,
granicama, izbojima, liu, rjee
plodovima. Izravne tete oituju se
slabijim porastom biljaka. Mnogo su
vee neizravne tete koje nastaju zbog
obilnog izluivanja medne rose na koju
se naseljuju gljive aavice pa se
smanjuje asimilacija. Jako zaraene biljke
lako se uoavaju po bijelim votanim
prevlakama tetnika i zamazanom
izgledu od aavica. Oneieni plodovi
gube svaku trinu vrijednost. Votane
izluine i aavica zaostaju na biljkama
i kada tetnika na njima vie nema.
Medei cvrak je univoltina vrsta.
Prezime jaja odloena u drvenaste biljke.
SI. 39. Odrasli medei cvrci (prema: Seljak)
enke leglicom odlau jaja pojedinano
ili u nizu u pupove, pukotine i slina mjesta na kori okota i drvea. Od sredine
svibnja poinje izlazak liinki. One se presvlae pet puta. Posljednja dva stadija
mogu skakati. Liinke se penju na najmlae organe na vrkovima biljaka. Razvoj
liinki traje oko 2 mjeseca. Liinke su slabo mobilne. Od srpnja poinje pojava
odraslih oblika. Kopulacija se zbiva
nou, a krajem ljeta dolazi do
ovipozicije.
Vrlo je vano sprijeiti uvoz sadnog
materijala iz rasadnika zaraenih
medeim cvrkom, iako se tetnik ne
smatra karantenskim. Za kemijsko
suzbijanje u Italiji se koriste kvinalfos,
piridafention, dimetoat, malation i
piretroidi, no izbor ponajvie ovisi o
raspoloivosti insekticida doputenih za
SI. 40. Votane izluine medeeg cvrka na
primjenu na zaraenoj kulturi.
grozdu (prema: Seljak)

56

P o d r e d PSYLLINA - USNE BUHE

Sitni kukci s kratkom irokom glavom i velikim oima. Prednji par krila obino
im je znatno vei od stranjeg para. Stranji par nogu podeen je za skakanje. Lie
malim cvrcima. Liinke su dorzoventralno spljotene. Lisne buhe izluuju obilnu
mednu rosu, a liinke jo i vosak koji im djelomino pokriva tijelo. Na zaraene
biljke naseljuju se gljive aavice a njih posjeuju mravi. Neke vrste prenose
uzronike biljnih bolesti. tete vokama.
Obina krukina buha (Psylla/Cacopsylla/ pyri L.) i velika krukina buha
(P. pyrisuga Forst.)
Krukine
buhe,
posebice obina krukina
buha, vrlo su vani, prema
mnogima najvaniji tetnici
kruke u nas (Ciglar). Obina
krukina buha najee se
javlja u plantaama kruaka,
posebice na niskim uzgojnim
oblicima. Nakon pogrenih
primjena insekticida toliko
se razmnoila da je ugrozila
opstanak nekih naih
nasada. Mjestimice je bila
uzrok krenja dijela nasada.
Velika krukina buha ea je
u
slabo
njegovanim
vonjacima.
Obina krukina buha
ima tijelo dugo 2,5-3 mm, a
velika krukina buha 3-4
mm. Boje su naranasto
smee ili smee crvene s
crnim pjegama. Glava im je
trokutasta oblika. Oi su im
vrlo velike. Krila su
opnenasta i u odnosu na
tijelo velika. Dre ih poput
krova na kui. Obina buha
ima crnu nervaturu krila, a
velika buha svjetliju. Proljetni
su oblici svjetliji, a jesenski
tamniji (sezonski dimorfizam). Imago skae.

SI. 41. Obina krukina buha: jaja, liinke i imago

57

Imago prezimi na skrovitim mjestima, i to obine buhe u kronji u pazucima

pupova i pukotinama kore, a velike buhe na razliitom bilju. Krajem zime, im
temperatura prijee 5 C, aktiviraju Se i siu na pupovima. U oujku dolete i
velike krukine buhe sa svojih zimovalita. Krajem zime i poetkom proljea odlau
jaja na pupove, mlado lie, peteljke i vrhove izboja. enka moe odloiti oko
400 jaja. Jaja su poloena u jedan ili vie redova. Svijetloukaste su boje koja
starenjem prelazi u naranastu. Nakon 1-3 tjedna izlaze liinke. Manje su od 1
mm. Prave kolonije blizu mjesta gdje su se izlegle. Siu sokove i izluuju obilnu
mednu rosu. Liinke prva tri stadija najee siu na naliju listova, a liinke
posljednja dva stadija u pazucu listova i na zelenim izbojima. Razvoj liinki traje
20-40 dana. enke ljetnih generacija mogu odloiti i do 1000 jaja.
Prisutne su na krukama od samog poetka vegetacije, te naseljuju najmlae
izboje i lie. Budui da obina krukina buha ima vie, obino pet generacija
godinje, na vokama se nalazi cijelu
godinu. Naprotiv, velika krukina buha
ima samo jednu generaciju godinje, a
u srpnju se seli s kruaka.
tete prouzrouje sisanje sokova
koje izaziva zastoj u razvoju i
deformaciju te suenje napadnutih
organa. Nadalje, buhe prouzrouju
neizravne tete od gljiva aavica koje
smanjuju asimilacijsku sposobnost lia
i oneiuju plodove. Najvee izravne
tete ini u proljee. Velike neizravne
SI. 42. Krukine buhe
tete nastupaju pojavom visokih
temperatura jer je u to vrijeme najjae izluivanje medne rose. No ljetni ili
ranojesenski napad moe biti posebice tetan i zbog bliske zriobe jer se tada
mogu insekticidi samo ogranieno primijeniti. Na napad su jae osjetljive
viljamovka, conference i pastorica.
Za uspjeno suzbijanje vrlo je vano pravovremeno otkriti zarazu, to nije
lako jer su kukci sitni pa se zaraza esto zamjeuje tek nakon pojave medne rose.
Napad velike krukine buhe lako se zamjeuje po tome to uzrokuje kovranje
lia. No krajem zime moe se dobiti dosta tona slika brojnosti prezimjelih obinih
krukinih buha u kronji. Zimska primjena insekticida smatra se opravdanom
kad se metodom 100 udaraca uhvati vie od 50-100 buha. Najbolji se uspjeh postie
kasnim zimskim prskanjem uljanim organofosfornim sredstvima ili mineralnim
uljima, a uinkoviti su i piretroidi jer buha prezimljuje u stadiju imaga. Suzbijanje
treba provesti prije ovipozicije, po mogunosti pri temperaturi vioj od 10 C.
Za vrijeme vegetacije treba insekticide primijeniti po mogunosti u vrijeme
pojave mladih liinki jer su starije otpornije. Tada treba prvenstveno koristiti
biotehnike insekticide - regulatore razvoja kukaca na osnovi heksaflumurona,
fenoksikarba, teflubenzurona ili diflubenzurona ili akaricid amitraz uz dodatak
bijelog ulja. Uinkoviti su i organofosforni insekticidi na osnovi malationa,

58

klorpirifosmetila, pirimifosmetila ili fosalona, piretroidi na osnovi cipermetrina,

deltametrina, bifentrina i drugi. No ovi insekticidi, a poglavito piretroidi, unitavaju
prirodne neprijatelje. Vrlo je uinkovit 1 insekticid na osnovi avermectina.
Regulatore razvoja treba primijeniti u vrijeme kada su liinke u prvim stadijima
razvoja. Pragom odluke smatra se zaraenost 10-20 % izboja. Puni se uspjeh
suzbijanja postie samo vrlo temeljitim tretiranjem uz visoki utroak kropiva (vie
od 2.000 1 na ha). Posebno visoka uinkovitost postie se primjenom insekticida
poslije jae kie koja je s buha isprala mednu rosu. Naslage medne rose mogu se
odstraniti prskanjem deterdentima.
Krukine buhe brzo
postaju rezistentne na
insekicide koji se ee
primjenjuju. Stoga treba
stalno mijenjati skupinu
insekticida, a tretiranje
provoditi u optimalnim
rokovima i samo kad je
prijeko potrebno. Pri tome
treba imati na umu dobru
uinkovitost prirodnih
neprijatelja na smanjenje
populacije
krukinih
Si. 43. Vrno lie oteeno od krukine buhe
buha. Od prirodnih
(snimio M. Maceljski)
neprijatelja istiu se
razliite vrste grabeljivih stjenica, bube mare i zlatooke. Njihova je uinkovitost
najvea tijekom ljeta. Kada su ti neprijatelji brojni, treba izbjei primjenu insekticida
ne samo protiv buha nego i protiv drugih tetnika te birati iskljuivo selektivne
biotehnike insekticide ili amitraz.
Smanjenje zaraze i zadovoljavajui uspjeh suzbijanja mogui su otkidanjem
(pinciranjem) vrkova lia na kojima je odloen najvei broj jaja i najjaa je zaraza
liinkama. To se postie runo u niim nasadima ili strojem u viim nasadima.
Pretjerana primjena duinih gnojiva poveava zarazu, pa nasade treba umjereno
i homogeno gnojiti.
Mala krukina buha {Psylla pyricola Forst.) trea je vrsta krukinih buha koja u
nekim dravama nanosi velike tete prenoenjem fitoplazme, a koja uzrokuje
bolest nazvanu pear decline ili moria del pero.
Jabuna buha {Psylla mali Schm.)
Manje esta vrsta u nas. Prezime jaja u pazucu pupova i pukotinama kore
stabla jabuke. Vrlo dobro podnosi i niske temperature. Liinke se javljaju poetkom
proljea i koncentriraju se na nabubrene i poluotvorene pupove na kojima siu.
Izluivanjem medne rose katkad sljepljuju listie pupova. Napadnuti se pupovi
sue i otpadaju. Kasnije siu na liu. Pri jaem napadu deformiraju se plodii. I

59

aavica nanosi vee neizravne tete. Vrsta ima samo jednu generaciju godinje.
Imago se javlja u svibnju i lipnju, te migrira na druge biljke, a krajem se ljeta vraa
na jabuke. U nas se javlja i vrsta P. costalis Flor.
ljivina buha (Psylla pruni Scop.) ima slinu biologiju kao velika krukina buha.
imirova lisna buha (Psylla buxi Geoffr) moe u nas mjestimice jako otetiti
imir poglavito u parkovima i na grobljima.
Smokvina buha (HomotomaficusL.)
est tetnik smokve u nas. Imago je smedecrvenkaste ili zelenkaste boje, s
izraenom crvenom nervaturom na prozirnim krilima. Duljina mu je tijela oko 5
mm. Prezime jaja na smokvi. Liinke se javljaju poetkom kretanja vegetacije. U
poetku siu na listiima, a kasnije na naliju lia. Na licu se vide brojne bjeliaste
tokice, a za jaeg napada lie uti i sui se. U lipnju se javlja imago. U jesen
odlae jaja. Periodiki je tetnik. U nekim se godinama javlja u veoj mjeri pa je
suzbijanje prijeko potrebno. Primjenjuju se uljana organofosforna sredstva prije
poetka kretanja vegetacije. Za vegetacije primjenjuju se insekticidi na osnovi
ometoata, diazinona, malationa u najnioj preporuenoj koncentraciji. Smokva je
vrlo osjetljiva, pa reagira odbacivanjem lia na previsoke koncentracije ili na
insekticide koji nisu doputeni za primjenu na smokvi.
Maslinina buha (Euphyllura olivina
Costa)
Povremeni tetnik masline.
Zelenkastosmede je boje, duljine tijela oko
2,5 mm. Imago prezimi na maslini. Odlau
jaja na nalije lia i izmeu pupova.
Liinke siu na izbojima i liu, kasnije na
cvijetu. Razvoj traje etrdesetak dana.
SI. 44. Maslinina buha (snimio M. Maceljski) Intenzivno izluuju mednu rosu i vosak
kojim su pokrivene kolonije buha na
izbojima i liu. Za jaeg napada izboji se sue. tetnik ima 5-6 generacija godinje.
Suzbija se sredstvima na osnovi fentiona, dimetoata, pirimifos metila, deltametrina
i nekim drugim insekticidima, najee poetkom cvatnje maslina.
Kupusna buha (Trioza brassicae Vas.) u novije vrijeme se pojavila u nekim
balkanskim zemljama, pa prijeti i Hrvatskoj. Osim kupusnjaa, napada i luk, enjak
i poriluk. Imago je dug oko 2 mm. Moe skakati. Prezimi imago ispod ostataka
bilja. Pravi tete u rano proljee. Odlae jaja na biljke. Liinke nastavljaju tetiti
sisanjem sokova na liu. Izluuju mnogo bijelih votanih nakupina. Napadnuto
lie luka jako se uvija i izobliuje.

Podred ALEYRODINA - TITASTI MOLJCI

Nazivaju se i bijele muice jer im je tijelo pokriveno voskom. Sitni su kukci s
dva para opnenastih krila. Liinke su pokretne samo u prvom razvojnom stadiju,

60

kasnije se privrste na biljku. Sline su titastim uima. Usni im je ustroj razvijen

za sisanje. titasti su moljci polifagni ili oligofagni. Vole tople i vlane uvjete
kakvi vladaju u zatienom prostoru. Neke su vrste vani tetnici agruma. Osim
sisanjem, tete jakim izluivanjem medne rose na koju se naseljavaju gljive aavice
koje smanjuju asimilaciju. Prenose neke viruse.
Cvjetni titasti moljac (Trialeurodes vaporariorum Westw.)
Najvanija je vrsta ovog podreda. Jedan je od najvanijih tetnika povra i
cvijea u zatienom prostoru.
Malen je kuki, dug oko 2 mm. Tijelo i krila
pokrivena su mu finim votanim prakom koji mu
daje bijelu boju. ivahno leti. Liinka se kree
nekoliko sati, zatim se privrsti na stalno mjesto.
Plosnata je tijela, pa lii titastim uima. Zadnji stadij
liinke, pretkukuljica takoer je pokrivena bijelim
prakom pa se naziva "bijela pupa", za razliku od
parazitirane pretkukuljice, tzv. "crne pupe".
Sisanjem uzrokuju blijedenje lia, nekrozu tkiva
i odumiranje. Na obilnoj mednoj rosi javljaju se
aavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost
lia, a plodove i cvijee oneiuju tako da gube
trinu vrijednost. Smanjuje prirod i kakvou
proizvoda. Najvee tete su na rajici, neto manje
na krastavcima, paprici i patlidanu, ali i na
gerberama i brojnim drugim vrstama cvijea. tetnik
se iri prodajom sadnica zaraenih njegovim
si. 45. Cvjetni titasti moljac
nepokretnim, pa stoga teko uoljivim stadijima.
Aktivno, letom, iri se unutar staklenika a u toplim mjesecima i u njegovoj okolici.
enka odlae 100-200 jaja, preteno na vrne dijelove biljaka. Mujaci su
malobrojni, pa je razmnoavanje preteno partenogenetsko. Jaja su odloena u
malim skupinama ili pojedinano na nalije lia. Porastom biljaka najvie se
liinki nalazi na naliju lia niih etaa, pa se zaraza tee uoava. Odrasli oblici
lako se zamijete ako se udari biljka s koje tada odlepraju. Pri uobiajenoj
temperaturi u stakleniku od 22-25 C razvoj potpune generacije traje 21-28 dana.
Pojavi titastog moljca pogoduje via vlanost zraka. Ima najee 10-12 generacija
godinje. One su ispremijeane pa se istovremeno nalaze svi stadiji.
Vano je tetnika pravovremeno zamijetiti i poeti mjere zatite. Za zatitu se
koriste ute ljepljive ploe. Vjeanjem velikog broja takvih ploa moe se znatnije
smanjiti brojnost tetnika pa u nekim sluajevima izbjei provoenje drugih mjera
suzbijanja. Ploe se vjeaju tako da su svojim donjim dijelom u razini biljnih
vrkova. Vjeanjem ljepljivih ploa mogu se utvrditi i poetna arita tetnika te
samo tamo provesti lokalizirano suzbijanje.
Insekticidima treba sprijeiti udomaenje tetnika u objektu pa suzbijanje
treba provesti u poetku pojave tetnika. No jednako tako je vano izbjei preestu

61

primjenu insekticida, pogotovo insekticida istih skupina, jer cvjetni titasti moljac
brzo postaje rezistentan na upotrebljene insekticide. Pri izboru insekticida
najvanije mjerilo jest kultura koju treba zatititi jer brojni su insekticidi doputeni
u zatiti cvijea, ali samo malo ih je doputeno za zatitu povra.
Brojni kemijski insekticidi uinkoviti su na odrasle oblike, a samo neki na
liinke moljca. Stoga insekticide koji djeluju samo na odrasle oblike treba koristiti
najmanje dva puta uzastopce u razmaku od oko 5 dana, da bi se unitili i naknadno
nastali odrasli oblici. Pragom odluke za primjenu insekticida smatra se nalaz jednog
odraslog moljca na 100 biljaka.
Za suzbijanje cvjetnog titastog
moljca na povru u zatienom
prostom doputeni su insekticidi na
osnovi diklorvosa, pirimifosmetila,
inhibitor hitinaze buprofezin, te
piretroidi doputena samo za rajice i
krastavce (bifentrin, alfacipermetrin,
deltametrin i lambda cihalotrin).
Diklorvos se primjenjuje tretiranjem
prostora iznad biljaka, a ne po biljkama.
U veim struno vodenim objektima
smije se primijeniti vrlo otrovna dimna
doza Bladafum II (na osnovi sulfotepa).
Za suzbijanje moljca na povru u polju
te na cvijeu u zatienom prostoru i
na polju doputeni su i neki drugi
insekticidi.
Problem zatite od cvjetnog
titastog moljca najbolje rjeava njegovo
bioloko suzbijanje, za koje je,
meutim, potrebno znatno vee znanje.
Usprkos toga u vie tisua ha staklenika
SI. 46. titasti moljci na listu gerbere
u zapadnoj Europi taj se tetnik suzbija
(snimio M. Maceljski)
samo bioloki, ime se izbjegavaju
problemi ostataka rezidua insekticida u povru i pojava rezistentnosti, a ostvaruje
se i vea dobit. Za bioloko suzbijanje cvjetnog titastog moljca primjenjuje se
parazitska osica Encarsia formosa. Ta se osica proizvodi komercijalno, primjerice
u tvrtci Koppert pod nazivom En-strip, a u tvrtci Brinkman kao En-pack E.f.
Distribuira se u obliku "crnih pupa", tj. pretkukuljice moljca koja je parazitirana
osicom. Te su "crne pupe" zalijepljene na kartonie. Pripravak se uva na hladnom
da bi bio zaustavljen razvoj osice, a prevozi se u izoliranim spremnicima uz suhi
led. Donoenjem u objekt i privrivanjem na biljke poinje razvoj osica, koje
ubrzo izlijeu iz "crnih pupa". One trae liinke moljca na biljkama u koje odlau
svoje jaje. Odrasle osice ive oko 14 dana. Razmnaaju se u objektu dokle god
nailaze na domaina. Jedna enka odloi 60-100 jaja. Ovipozicija se zbiva na

temperaturi vioj od 15 C. Jaja odlae u liinke zadnjeg stadija. Neke ubodene

liinke uginu i ako u njih nije odloeno jaje. Pri temperaturi od 18 C razvoj moljca
traje 44 dana, a osice 36 dana, a pri 25 C razvoj moljca traje 25 dana, a osice 17
dana. Liinka osice razvije se u liinki moljca koja pocrni ("crna pupa"). Uspjeh
tog naina suzbijanja ponajvie ovisi o povoljnom omjeru broja osica prema broju
moljaca u objektu, pa stoga bioloko suzbijanje treba poeti u samom poetku
zaraze. Katkad je potrebno selektivnim insekticidom smanjiti broj titastih moljaca,
pa tek tada unesti osicu, jer se tako postie povoljniji omjer izmeu parazita i
tetnika. Unos osice treba ponavljati vie puta. Primjena osice E.formosa posebice
je uspjena na rajicama i paprikama, a manje na krastavcima jer njihovo dlakavo
lie ometa aktivnost osice.

SI.

47.

Parazitska

osica

Encarsia

formosa

SI. 48. Pakiranje osice E.formosa

Postoji i bioinsekticid na osnovi gljivice Verticillium lecanii. Primjenjuje se

folijarno, a napose se preporuuje prije unoenja parazitske osice. Time se vrlo
uspjeno popravlja omjer parazita i tetnika jer taj bioinsekticid prilino uspjeno
suzbija moljca, a ne teti osici.
I mnoge higijenske mjere mogu smanjiti brojnost cvjetnog titastog moljca.
Ostatke biljaka treba spaljivati, unitavati korove oko objekata, u objekt unositi
samo nezaraene sadnice, a tijekom proizvodnje u samom objektu treba unitavati
uginule biljke, odrezane ili otkinute biljne dijelove i korove.
Kupusni titasli moljac (Aleurodes proletella L. (= brassicae Walk.) napada
kulturne i divlje kupusnjae glatkog lia u prirodi. Jai napad nastupa samo za
suha ljeta i jeseni. Razvoj traje prosjeno 4 tjedna. Ima 4-5 generacija godinje.
Malog je gospodarskog znaenja, iako i mala zaraza oneiuje proizvod i smanjuje
trinu vrijednost.
Duhanski titasti moljac (Bemisia tabaci Gennadius) nalazi se na listi
karantenskih tetnika svih europskih zemalja pa i Hrvatske. U Hrvatskoj nije
utvren, ali proiren je u Italiji, Maarskoj, Austriji, Njemakoj, Francuskoj,
vicarskoj i mnogim drugim zemljama. Stoga se oekuje skoro otkrivanje i u nas.
Neki autori smatraju da postoji vie sojeva te vrste, te da se B soj u posljednje
vrijeme proirio Europom. Drugi autori smatraju da su to dvije vrste te ovaj B soj
nazivaju Bemisia argentifolii Bellows and Campbell. Glavnim domainom, promet
63

kojega je omoguio brzo irenje, smatra se Poinsettia. No zabiljeeno je oko 500

biljnih vrsta domaina B. tabaci.
Odrasli oblik dug je samo 1 mm. Dok miruje, krila su jae priljubljena uz
tijelo nego u vrste T. vaporariorum. Razlikuju se i po praznom pupariju: puparij
T. vaporariorum pravilno je ovalan s 12 jakih dlaka, a puparij B. tabaci napravilno
je ovalan s kratkim dlaicama. Najsigurnijim se smatra identifikacija B. argentifolii
(B soj B. tabaci) po srebrolikosti lista kojeg ova vrsta ve nakon 10 dana izaziva
na liu tikve (kultivara Cucurbita pepo i C. maxima). U sluaju sumnje provodi
se biotest (bioassav) s pomou ovih biljaka.
enka ivi oko 60 dana, mujak krae. enka odloi do 160 jaja u manjim
skupinama na nalije lia. Liinke su plosnate i nakon kratkog kretanja privste
se na stalno mjesto. Prolaze 4 stadija. Moe imati vei broj generacija godinje.
teti izravno sisanjem sokova a posljedica je srebrolikost listova. Neizravno
teti izluivanjem medne rose, prijenosom brojnih biljnih virusa te moguim
ograniavanjem prometa biljaka uzgojenih u zatienom prostoru.
titasti moljac agruma (Dialeurodes citri Ashmead)
esto nazivan i bijelom muicom agruma. Jedan od najvanijih tetnika agruma
u Hrvatskoj. U nas je otkriven 1977. g. (Bakari), a istraen u najnovije vrijeme
(ani). Odrasli oblik dug je oko 1,5 mm. Tijelo i krila pokrivena su bijelim
votanim prahom. Liinke se prvrste na naliju lia. Hrane se sisanjem lia, to
slabi i iscrpljuje stablo. Za jaeg napada lie otpadne. Izluuje obilnu mednu
rosu, pa aavica smanjuje asimilacijsku sposobnost lia. Plodovi zamrljani
aavicom imaju manju trinu vrijednost. Najjaa zaraza zahvaa guste nasade i
donje dijelove kronje, gdje je poveana vlanost i zasjenjenje. Gnojenje i
zalijevanjem pogoduje pojavi ovog tetnika. Osim agruma ima i mnogo drugih
domaina: lijeska, kaki, jasmin, pistacija, mirta itd.
Ima tri generacije
godinje. Prva se najee
javlja krajem travnja i u
svibnju, druga polovicom
kolovoza i u rujnu, a u
toplim
jesenskim
mjesecima javlja se i trea
generacija. Razvoj liinki
traje
50-60
dana.
Prezimljuju
liinke
etvrtog, manjim dijelom i
treeg stadija.
Zatita se provodi
SI. 49. Liinke titastog moljca agruma (snimila K. ani) prskanjem bijelim uljima U

veljai i oujku, kada se

suzbijaju liinke. U kasno proljee u inozemstvu se koriste metidation,
imidakloprid, piretroidi i bijela ulja. No votane nakupine na moljcu smanjuju
64

uinkovitost insekticida, pa treba kvalitetno prskati, posebice nalije lia,

poveanom koliinom kropiva. Ako ove mjere nisu provedene moe se zaraza
smanjiti primjenom insekticida tijekom kolovoza kada se posebice preporuuju
insekticidi koji su uinkoviti i na moljca minera. Prorjedivanje kronje pogorava
uvjete za razvoj tetnika, a uzgoj potkultura koje se zalijevaju poboljava uvjete
za njegov razvoj. Moljca privlae ute ljepljive ploa na koje se hvata pa se i time
moe smanjiti njegova brojnost. Bioloko suzbijanje provodi se u Italiji i Izraelu
isputanjem parazitskih osica Encarsia lachorensis, a u Turskoj bubamare
Serangium paracesetosum. Istovremena provedba mjera suzbijanja na to veoj
povrini omoguava najbolji uspjeh, posebice ako se obuhvati sve okolno bilje
koje moe biti domain ove vrste tetnika.
U nekim sredozemnim zemljama javljaju se i druge vrste titastih moljaca Aleurotbrixus floccosusMaskell i Parabemisia myricae Kuwana. - koje u Hrvatskoj
jo nisu utvrene. Parabemisia myricae nalazi se na listi Al karantenskih tetnika
za Hrvatsku. Ova je vrsta najagresivnija pa tamo gdje se pojavi istiskuje ostale
titaste moljce agruma.

Podred APHIDINA - USNE UI

Zajednika svojstva
Lisne se ui ubrajaju u najvanije tetnike poljoprivrednih kultura. Poznato je
vie od 3000 vrsta uiju i gotovo da ne postoji biljna vrsta koju one ne naseljuju.
Mali je broj biljnih vrsta koje naseljuje samo jedna ili dvije vrste uiju, veinu
obino naseljuje 5-6 pa i vie desetaka vrsta.
Lisne su ui sitni kukci, veliki samo nekoliko milimetara. Imaju 2 para
opnenastih krila, jednake strukture, od kojih su gornja krila znatno vea od donjih.
Usni ustroj (rilo - rostrum) prilagoen je za bodenje i sisanje. U biljni organ uvlae
usnu bodlju - stilet (koja se nalazi u sredini rila) te njome siu i unose biljne
sokove u svoj organizam. Na glavi imaju ticala (antenae), koja se sastoje od 6
lanaka. Na kraju abdomena nalaze se dva nastavka - sifoni, a zadnji lanak
abdomena zavrava kaudom.
Problem identifikacije pojedine vrste lisnih ui vrlo je velik. Da bi se odredila
vrsta potrebno je temeljito pregledati sve morfoloke detalje, a to su: oblik i veliina
lanaka ticala, broj, oblik i veliina rinarija na ticalima, oblik fronta glave, duljina
i oblik apikalnog lanka rostruma, broj i raspored ila na krilima, raspored, oblik
i veliina ara, pruga i si. na abdomenu, oblik i raspored stigma na abdomenu,
oblik i veliina kaude, oblik i veliina sifona, broj i duljina seta na nogama i na
kaudi itd.
Vano je napomenuti da lisne ui imaju nepostojane kutikularne boje koje u
alkoholu nestaju, pa se identifikacija prema boji nikada ne smije obavljati. Neke
vrste mogu imati 3 pa ak i 4 forme razliitih boja (primjerice Sitohium avenae
dolazi kao zelena, ruiasta, smea i tamno smea forma). Morfoloke

65

SI. 50. Grada tijela lisne ui

karakteristike mogu se mijenjati prema dobima godine ili podneblju, pa i o tome

treba razmiljati pri identifikaciji.
Lisne se ui odlikuju osim velikom varijabilnou oblika, i varijabilnou
biologije i naina ivota.
Pojavljuju se u dvije forme: kao beskrilne (apterae) i krilate (alatae). Prema
razvojnom ciklusu moemo ih podijeliti u dvije gaipe, one s potpunim razvojnim
ciklusom ili holociklike vrste i one s nepotpunim razvojnim ciklusom ili
anholociklike vrste. Holocikliki razvoj karakterizira gamogeneza i oviparitet
(uz partenogenezu i viviparitet), dok u anholociklikom razvoju postoji samo
partenogeneza i viviparitet.
U holociklikih vrsta, tj. u vrsta s potpunim razvojnim ciklusom, razvoj tee
na ovaj nain: u prezimi kao zimsko jaje na zimskom domainu (uglavnom je to
drvenasto bilje ili rjee ostaci zeljastog bilja). Zimsko je jaje sjajno crne boje, dugo
0,5-0,6 mm. esto se na jednom duljinskom metru grane voke nalazi stotinjak i
vie jaja, smjetenih uz pupove, u raljama ili du grana. U proljee kad zatopli
(krajem veljae ili u oujku, ovisno o temperaturama zraka) iz jaja izlazi u
osnivaica (fundatrix) i stvara partenogenetski i viviparno prve kolonije beskrilnih
ui. Nakon nekoliko beskrilnih generacija pojavljuje se prva krilata generacija.
Tijekom ljeta pa sve do jeseni izmjenjuju se beskrilne i krilate generacije, sve
partenogenetski i viviparno. U proljee prevladavaju beskrilne generacije, a prema
jeseni znatno se poveava broj krilatih generacija.
Krilate ui mogu ostati na jednom domainu ili se seliti na druge, ljetne
domaine. Pred jesen vraaju se seksupare (ginopare) enke na zimskog domaina

66

te daju beskrilnu enku koja e kopulirati.

Istovremeno na zeljastom domainu (ljetnom)
beskrilne seksupare (andropare) daju krilatog
mujaka, koji se sada prvi puta javlja, a koji
leti na zimskog domaina traei enku za
kopulaciju. Nakon kopulacije enka odlae
jedno zimsko jaje (gamogeneza) i ciklus se
time zatvara.
U anholociklikih vrsta, tj. vrsta s
nepotpunim razvojnim ciklusom, nedostaje
gamogeneza, ne stvaraju se mujaci, nema
Viviparitet
kopulacije, prezimi odrasla enka pa je cijeli
razvoj tijekom godine partenogenetski i viviparan.
Jedna te ista vrsta moe biti holociklika i anholociklika, to ponajvie ovisi
o klimatskim uvjetima. Primjerice jedna od najpoznatijih vrsta, Myzus persicae
(breskvina zelena u) u Dalmaciji ili u zatvorenom prostoru (staklenici, plastenici)
bit e anholociklika, tj. prezimit e kao odrasla enka i dati vei broj generacija,
a u hladnijim predjelima, primjerice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, bit e
holociklika i prezimit e kao zimsko jaje te dati manji broj generacija. Zimsko
jaje, naime, podnosi mnogo nie temperature tijekom zime nego imago, to
svakako u hladnijim krajevima osigurava bolje prezimljenje i opstanak vrste.
Opisujui ivotni ciklus lisnih ui spomenuli smo i biljke domaine. Ako se
jedna vrsta hrani i razmnoava na samo jednoj biljnoj vrsti na kojoj provede cijeli
ivot, tada ju nazivamo monoecijskom vrstom. Takve su vrste rijetke. Suprotno,
ako u ima iroki krug domaina (tj. zimskog i ljetnog domaina) na kojima se
hrani i razmnoava, to je mnogo ee, naziva se heterecijska vrsta. Lisne ui
mogu imati velik broj generacija, 10-25 pa i vie generacija tijekom godine.
Broj potomaka koji se stvara iz jednog jaja, kada pomnoimo s brojem
generacija i potomaka svake generacije,
prelazi stotine milijuna jedinki tijekom
jedne godine.
Vidljivo je da lisne ui posjeduju
visok biotiki potencijal, ponajvie zbog
velikog broja generacija tijekom godine,
kratkog razvoja jedne generacije i
partenogenetskog razmnoavanja
(telitokija), u kojem se javljaju samo
enke. Stoga ve kratko razdoblje
povoljnih ekolokih imbenika
SI. 52. Zimska jaja i osnivaice
omoguuje masovno razmnoavanje i
(snimka J. Igre Bari)
jak napad na kulture.
Zimska jaja podnose i vrlo niske temperature. No kada visoka temperatura
krajem zime uvjetuje pojavu osnivaica, a zatim nastupi vea hladnoa, one

67

masovno ugibaju. Razvoju

ui posebice pogoduju
temperature izmeu 20 i
25 C, a temperature vie
od 35 C negativno djeluju
na njihov razvoj. Jake kie
ispiru ui s lia iako se
one veinom nalaze na
naliju. Razvoju pogoduje
umjerena vlanost.
Uz
klimatske
imbenike odluujui
utjecaj na pojavu lisnih ui
imaju prirodni neprijatelji.
SI. 53- Prirodni neprijatelji lisnih ui - grabeljivci: a
Smanjenje
njihove
liinka bubamare, b liinka zlatooke, c liinka lebdilice
brojnosti i aktivnosti
omoguava
masovni
napad lisnih ui.
Na
brojnost
i
aktivnost
prirodnih
neprijatelja mnogo moe
utjecati
i
ovjek.
Primjenom insekticida, pa
i nekih drugih pesticida,
moe se unititi 90%
populacije prirodnih
neprijatelja. To ne mora
Sl. 54. Parazitska osica odlae jaje u lisnu u
izazvati poveanje napada
(prema: Baver)
lisnih ui samo na kulturi
na kojoj je smanjen broj prirodnih neprijatelja, nego i na drugim kulturama. Naime,
prirodni neprijatelji lisnih ui dosta su pokretljivi i brzo prelaze s jedne parcele na
drugu bez obzira na kulturu, za koju i nisu vezani jer su zoofagi. Poveanje pojave
lisnih ui, primjerice na strnim itaricama u posljednjih pet godina, pripisujemo
sve iroj primjeni insekticida protiv itnog balca i fungicida protiv pepelnice. Slina
je situacija i na drugim kulturama. Odsutnost biljnog pokrova na tlu takoer oteava
preivljavanje prirodnih neprijatelja. Tako radikalnim suzbijanjem korova u
ratarskim usjevima (preventivna primjena po cijeloj povrini) ili unitavanje biljnog
pokrova u vonjacima i vinogradima, takoer pogodujemo pojavi lisnih ui.
Najznaajniji prirodni neprijatelji - grabeljivci lisnih ui u nas su boje
ovice (bubamare) (porodica Coccinellidae), i to vrste Coccinella septempunctata
i Adalia bipunctata. Iz ove porodice vane su i predatorske vrste Stethorus
punctillum, Exochomus quadripustulatusi Chilocorus hipustulatus. Liinka vrste
Coccinella septempunctata tijekom razvoja pojede 371 u, a imago za ivota oko
750 ui (Todorovski i Vasilev). Smatra se da liinka boje ovice moe dnevno
68

pojesti 20-50 lisnih ui. Vani su neprijatelji i liinke zlatooka (Chrysopidae), osolike
muhe (Syrphidae), trci (Carabidae), bogomoljke (Mantodea) i brojne vrste
grabeljivih stjenica. Vaan grabeljivac koji se koristi i za bioloko suzbijanje
lisnih ui je i jedan dvokrilac iz porodice Cecidomyidae - Aphidoletes aphidimyza.
Od parazita, najznaajnije su osice najeznice iz porodice Aphidiidae.
Parazitirane ui napuhnute su, ruiaste boje, a kad liinka osice zavri razvoj,
izae iz mrtve ui, ostavljajui uoljiv otvor na abdomenu ui. Poznate parazitske
vrste koje se koriste i za bioloko suzbijanje iz te porodice jesu Aphidius
matricariae i A. colemani Znaajna je i vrsta Lysiphlebus testacepies, koja parazitira
jaja lisnih ui. Prije esdesetak godina u Zagrebu se umnaala osica Aphelinus
mali (porodica Aphelinidae) radi suzbijanja jabune krvave ui.
Lisne ui mogu napasti
i
gljivice,
najee
Verticilium lecanii (u
komercijalnoj primjeni u
zatienom prostoru) no i
neke druge vrste iz
porodice Entomophthorales.
Na pojavu lisnih ui,
osim spomenutih imbe
nika, znatno utjee i
pojaana gnojidba usjeva,
poglavito duikom. Po
sljedica gnojidbe jesu sonije, njenije biljke, bujniji ljetorasti, vie lisne mase i
produljenje vegetacije, to naroito pogoduje lisnim uima. Poznato je, takoer,
da su razliite sorte razliito osjetljive na napad lisnih ui, te bi o tome trebalo
voditi vie rauna. Tako smo pokusima utvrdili da su durum penice, koje se
posljednjih godina neto vie siju, naroito u Istri, mnogo podlonije napadu lisnih
ui od ostalih kultivara penice, pa smo po jednom klasu nalazili i po 400-1200
uiju.
tete koje nanose lisne ui dvojake su: izravne (uzrokovane ishranom ui na
biljkama) i neizravne (medna rosa, prenoenje biljnih bolesti).
Izravne se tete sastoje u sisanju biljnih sokova. Iako velika veina ui sie na
liu, neke vrste siu i na drugim organima: stabljici, vlati, grani, klasu, metlici,
plodu, pa i na korijenu. Neprekidna ishrana tisua uiju oduzima biljci hraniva,
to se oituje razliitim simptomima. Dodatno, neke vrste izluuje u biljne sokove
otrovne tvari, primjerice triptofan, to poveava njihovu tetnost. Posljedice napada
lisnih ui jesu deformacije (kovranja) lia, vlati ili stabljika, suenje na mjestu
sisanja zbog deklorofilacije, pa sve do nekrotiziranja tkiva uglavnom lia. Zbog
sisanja na klasu nastaju prazna "lagana" zrna turih klasova. Takva ishrana na
klasu moe dovesti do prijevremene zriobe zrna, to zajedno s ve navedenim
oteenjima utjee na niu hektolitarsku teinu zrna i nie prirode. Sisanje na
plodovima uzrokuje njihovo izoblienje. Pri jaem napadu na mladice voaka

69

uvijaju se njihovi vrhovi. Sisanje na korijenu vrlo esto uzrokuje venue i

propadanje cijelih biljaka, naroito za sue. Najee se to dogaa na eernoj
repi, pa gubici mjestimice mogu biti i do 100%. No ui siu i na korijenju kukuruza,
salate, voaka itd.
Neizravne tete nastaju kao posljedica luenja medne rose i prenoenja
virusnih bolesti.
Ve smo spomenuli da lisne ui lue mednu rosu. Ona se sastoji preteno od
ugljikohidrata iz biljnog soka kojeg lisne ui siu u velikim koliinama. Svakog
dana lisne ui posiu viestruko veu koliinu soka od vlastite teine kako bi
dole do dovoljnih koliina odreenih amino kiselina potrebnih za razvoj. Kapljice
medne rose pokrivaju biljne dijelove, naroito lie, te ih ine ljepljivima.
Mednu rosu posjeuju mravi, skupljaju kapljice i odnose ih u mravinjake kao
hranu liinkama. Stoga je prisutnost mrava na biljkama najoitiji i jedan od prvih
znakova da su napadnute lisnim uima. tovie, mravi stimuliraju izluivanje medne
rose "kuckanjem" ui po abdomenu. Katkada kapljica medne rose ostane
zaljepljena na ui i tek kad je mrav odnese u moe izluiti novu kapljicu. U
jednom egzaktnom pokusu dokazano je da Aphis fabae (cma repina u) priinjava
vee tete na parcelama na kojima ima mrava, nego na parcelama na koje je
sprijeen njihov pristup. Oko jedne etvrtine vrsta lisnih ui ovise o pojavi i pomoi
mrava (mirmekofilija). Osim to ih oslobaaju medne rose mravi ih brane od
prirodnih neprijatelja.
Na biljne dijelove oneiene mednom rosom naseljuje se saprofitska
mikoflora, tj. gljive aavice. One uzrokuju potamnjenje tih dijelova i znatno slabiju
asimilaciju. Lie mnogo bre stari, skrauje se vegetacija, smanjuje se porast biljke
i prirod. Naroito su veliki gubici od takvih teta na strnim itaricama. Poznato je
primjerice da jedan dan skraenja vegetacije odnosi i do 200 kg priroda. Velike
tete nastaju i na povru i cvijeu zbog gubitka estetskog izgleda pa napadnuti
proizvodi mogu izgubiti svaku trinu vrijednost.
Nuno je takoer potsjetiti da mednu rosu posjeuju i pele. Stoga pri
suzbijanju onih vrsta afida koje jae mede postoji opasnost trovanja pela, o emu
treba voditi rauna pri odabiru insekticida i termina njihove primjene protiv lisnih
ui. Medna rosa oneiena insekticidima moe biti uzrokom njihovih rezidua
(ostataka) u medu.
U pojedinim usjevima (poglavito sjemenskim) lisne ui ine najvanije tete
prenoenjem virusnih bolesti. Naime, virusne bolesti, kada su u biljci, vie ne
moemo nikako sprijeiti pa biljke nerijetko propadaju. Jedini je nain borbe
protiv njih unitavanje njihova prenositelja (vektora). Lisne su ui najvaniji
prenositelji virusa i esto su tete od virusa ovisne gotovo iskljuivo o prisutnosti
lisnih ui.
Iako su virusi tema fitopatologije, objasnit emo neke pojmove o uima i
njihovu nainu prenoenja virusa.
Lisne ui mogu prenositi viruse na perzistentan ili neperzistentan nain, no
postoji i prelazna mogunost, tj. semiperzistentan nain prenoenja.Etape znaajne
u prenoenju virusa lisnim uima jesu: akvizicija - vrijeme sisanja potrebno da u

70

primi virus, retencija - vrijeme tijekom kojeg u ostaje infektivna, inokulacija vrijeme sisanja potrebno da infektivna u zarazi zdravu biljku, latencija (celacija)
- vrijeme nakon akvizicije potrebno da u postane infektivna.
Ne ulazei u detalje, navest emo samo osnovne razlike izmeu perzistentnog
i neperzistentnog naina prenoenja virusa.
U neperzistentnom nainu prenoenja virusa u najee uzima virus iz
epiderme i on ulazi samo u njezin usni ustroj (rilo). Akvizicija je vrlo kratka, tj.
virus odmah im u pone sisati ulazi u usni ustroj, nema latencije, to znai da u
odmah postaje infektivna, a inokulacija je vrlo kratka (sekunda do minute).
Retencija je kratka i infektivnost se obino brzo gubi. Ima mnogo vrsta ui koje su
vektori (prenositelji) neperzistentnih virusa.
Suprotno tome, u perzistentnom nainu prenoenja virusa u najee uzima
virus iz mezofila, floema ili ksilema i on preko usnog ustroja (rila) ulazi u organizam
(probavni sustav) i njime kola. Vrijeme akvizicije relativno je dugo, tj. u prima
virus u organizam tek nakon nekoliko sati sisanja, latencija ovisno o virusu i vrsti
ui traje dulje (sat do nekoliko dana), a i inokulacija takoer traje dulje vrijeme tj.
nekoliko sati. Retencija je vrlo duga, katkad i cijeli ivot. Mnogo je manje vrsta ui
koje prenose viruse na ovaj, perzistentan nain.
Znaaj lisnih ui u prenoenju virusa objasnit emo detaljnije u potpoglavlju
o sjemenskom kmmpiru.

Metode praenja populacije lisnih ui

Najvie koritena metoda za praenje leta krilatih ui je uporaba "utih
posuda". Prvu takvu posudu konstruirao je Moerike pa je i dobila naziv moerikeova
uta posuda. Bila je to mala posuda veliine 36 x 36 cm, dubine 8 cm, koja se
isprva postavljala na tlo, a kako je kultura rasla, tako se i posuda podizala. Nakon
drugih istraivanja valjanosti takve posude znanstvenici su, ponajvie oni u
Francuskoj, zakljuili da dimenzije te posude nisu optimalne i ne daju realan ulov
uiju. Optimalna posuda veliine je 70 x 70 (ili 60 x 60) cm, duboka je 12 cm, a
smjeta se na 70 cm od tla. Danas se i u nas koriste takve posude. Posuda je
izvana obojena zeleno ili sivo da lisne
ui ne bi nalijetale na njezin vanjski dio.
Iznutra je obojena intenzivno uto jer
je poznato da lisne ui vrlo jako privlai
uta boja. Boja mora biti intenziteta ute
boje ljutia {Ranunculus). Ako je boja
limunski uta, ulov se moe smanjiti i
za 30%, a ako bi bila oker uta, ulov bi
mogao biti manji i za 50-60%. Posuda
je napunjena vodom do tri etvrtine.
Dobro je u obodu izbuiti mnogo sitnih
rupica kroz koje moe istjecati voda ako
SI. 56. uta posuda za praenje leta
kia previe napuni posudu. U vodu
lisnih ui (snimila J. Igrc Bari)

treba staviti nekoliko kapi tekueg deterdenta (za pranje posuda), da bi se smanjila
povrinska napetost i ui ne bi izlijetale nego se potopile u vodu. Posuda na dnu
ima zaepljen otvor. Pri uzimanja uzoraka otvor se odepi, a voda se moe
procijediti kroz cjedilo ili se na otvor stavi gusta tkanina. Nakon to voda otee,
na cjedilu ili tkanini ostanu ui, ali naravno i svi drugi kukci koji su se uhvatili u
posudi. Iz posude se pokupe preostale ui, sve se stavi u epruvetu ili boicu s
alkoholom, zabiljei se datum i tono mjesto uzimanja uzorka te kultura, s koje je
uzet uzorak. Uzorak se poalje na identifikaciju ustanovi koja je osposobljena da
to obavlja. Posuda se opere i ponovno napuni vodom. Uzorci se obino uzimaju
dva puta tjedno. Ako se let i populacija afida prati za znanstvena istraivanja,
uzorci se moraju uzimati svaki dan.
Krilate se ui mogu hvatati i utim ljepljivim ploama. Ploe mogu biti od
krute ili meke, savitljive plastike. Lisne ui privlae bojom. U koja naleti na plou
ostaje na njoj zaljepljena. Metoda je dobra za praenje brojnosti ui, no da bi se
mogla obaviti identifikacija vrsta, ploe se moraju otapati u otapalu da se ui
otpuste od ljepila, zatim prati i stavljati u alkohol. Postupak je dosta kompliciran
i esto se ui pri tom otete te nedostaju
upravo oni dijelovi koji su vani za
identifikaciju vrsta, stoga se ta metoda
za identifikaciju vrsta ne koristi.
Postoji i metoda ljepljivih niti.
Koriste se plastine niti (flaks), koje se
privrste na drvene okvire i prepletu
gusto oko avala zabijenih u te okvire.
Postavljaju se na razne visine od tla, a
ui se na njih lijepe pri slobodnom
preletu preko parcele jer ih nita ne
privlai. Metoda se vrlo malo koristi u
praksi, vie u znanstvene svrhe.
Osim tih vizualnih metoda postoje
SI. 57. Ljepljive niti za hvatanje krilatih
i neke dnige metode za praenje krilatih
lisnih ui (snimila J. Igre Bari)
ui.
Danas se sve vie koriste metode
aspiracije tj. usisavanja zraka pri emu
se ui usiu zajedno s ostalom faunom.
Postoje prenosni i stacionirani
aspiratori. U naim smo istraivanjima
koristili prenosni aspirator DiVak, koji
se kao motorna prskalica nosi na
leima. S pomou ventilatora kroz
iroku cijev usisava svu faunu s biljaka
na koje je usmjeren. Potom se izdvoje
SI. 58. Prijenosni aspirator DiVac za
lisne ui i obavlja njihova identifikacija.
skupljanje entomofaune (snimio M.
Pogodan je za niske kulture.
Maceljski)

72

U
Europi
postoji
mrea
stacioniranih usisnih postaja koja prati
let uiju i izmjenjuje podatke. Usisne
postaje nazivaju se Agraphid, a europska
mrea Euraphid. Francuska ima 14
takvih postaja, Engleska 20, Italija 3,
vicarska 2 itd. Mi smo 1988.g. izgradili
takvu
postaju
po
europskim
standardima u Zagrebu (Igrc Bari,
Maceljski). Svrha je praenje, i to
svakodnevno, cijele populacije uiju, te
njihova brza i tona identifikacija.
Temeljem toga mogua je prognoza
napada te odreivanje rokova njihova
suzbijanja ako je to potrebno. Postaja se
sastoji iz hermetiki zatvorene kuice u
kojoj se nalazi ventilator i postolje s
posudama za skupljanje ui, te uske
visoke cijevi kroz koju se usisava zrak i
koja je spojena s posudama u koje
upadaju ui preko mreastog tuljka.
Postaja je visoka 12,2 m, kapaciteta
45.000 m3 zraka na dan. Radi 24 sata na
dan tijekom cijele godine.

SI. 59. Standardna usisna postaja

Agraphid na Agronomskom fakultetu u
Zagrebu (snimila J. Igre Bari)

Postaja omoguava takoer bolji uvid u promjenu faune, kako lisnih ui tako
i onih vrsta koje hvata. Naime, fauna kukaca, a naroito uiju, vrlo se brzo mijenja.
Tako se neke vrste koje su pred desetak godina bile znaajne (npr. Schizaphis
graminum), sada se na odreenom podruju uope ne javljaju i postaju nevane,
a one vrste o kojima nismo vodili rauna postaju znaajni tetnici.
Beskrilne ui pratimo pregledom napadnutih biljaka odnosno usjeva.
Pregledava se obino 100 do 200 biljaka hodajui dijagonalno po polju. Ocjena
intenziteta napada odreuje se po Banksu. Skala je od 0-4: 0 - bez ui; 1-vrlo slaba
zaraza (pojedinane ui ili vrlo male kolonije); 2 - slaba zaraza (mali broj kolonija
na biljkama); 3 - srednja zaraza (masovna pojava ui, veliki broj kolonija koje jo
nisu povezane); 4 - jaka zaraza (biljke su pokrivene uima, kolonije su vrlo brojne,
velike i povezane te pokrivaju biljne organe).
Metoda "100 listova" koristi se najvie u sjemenskom krumpiru. Sa biljaka
krumpira uzima 100 listova, idui dijagonalno kroz polje. Uzima se tono 33 lista
iz gornjeg dijela busa, 34 lista iz sredinjeg dijela busa i 33 lista iz donjih dijelova
buseva.
Metoda "otresanja 100 buseva" koristi se takoer u sjemenskom krumpiru,
ali moe se koristiti i u soji i nekim drugim usjevima. Idui dijagonalno kroz polje,
na bijelu ili utu plou, obino veliine 30 x 50 cm, otresa se 100 buseva krumpira
i ocjenjuje prisutnost ui.

73

Budui da lisne ui prezime na vokama u obliku zimskog jaja, za predvianje

njihove pojave vaan je zimski pregled granica. Tijekom zime ree se po deset
najee dvogodinjih granica dugih 20 cm. One ine jedan uzorak. U veem
vonjaku uzima se nekoliko uzoraka, po mogunosti sa svakog kultivara. Zatim
se pod binokularnom lupom granice pregledaju te se utvrdi broj jaja lisnih ui,
ali i broj ostalih tetnika. Ti se podaci preraunaju na jedan duljinski metar granica.
Jai napad, odnosno potreba za zimskim pskanjem prognozira se ako se nade
vie od 3-25 jaja po duljinskom metru ovisno o vrsti ui i drugim uvjetima.
Tijekom vegetacije povremeno se pregledavaju voke na prisutnost lisnih
ui. Prisutnost se moe utvrditi vizualnim pregledom izboja ili vrnih dijelova
grana voaka ili metodom 100 udaraca. Pri toj se metodi tapom, na koji je navuen
dio gumenog crijeva, udara po granama. Ispod grana stavlja se platneni lijevak
razapet na iani okvir. Na dnu lijevka nalazi se posudica u koju upadaju otreseni
kukci. Pragovi tolerantnosti temelje se na utvrivanju postotka zaraenih izboja
ili granica vizualnom metodom odnosno prema broju otresenih ui, a ovise o
tetnosti pojedinih vrsta lisnih ui. Primjerice za vrlo opasnu Dysaphis plantaginea
u stadiju pred cvjetanje jabuke prag iznosi samo 1-2% zaraenih izboja, a za
Dysaphis communis 3-5% izboja. Slini su pragovi tolerantnosti za te iste ui u
vrijeme i odmah poslije cvatnje: 1-2 odnosno 3-5 kolonija po stablu ili metodom
udarca 10-12 odnosno 30-40 lisnih ui na 100 udaraca. U to se vrijeme pragom
tolerantnosti za lisne ui na kotiavom vou smatra 5 do 8% zaraenih izboja. Za
ljetnih pregleda pragovi su tolerantnosti neto vei.

Podjela lisnih ui
Podred Aphidina dijeli se na vie nadporodica, porodica (familija),
podporodica itd. Postoji neslaganje sistematiara u klasifikaciji ovog podreda, no
mi emo prihvatiti onu klasifikaciju koju prihvaa veina. Temeljna podjela odnosi
se na tri porodice.
Aphididae
Partenogenetske su enke viviparne. U naelu sve vrste imaju sifone i dobro
razvijenu kaudu. Razvojni ciklus moe biti potpun i nepotpun. Vrste imaju veliki
broj razliitih domaina
Phylloxeridae
Sve su enke ovipame. Nemaju sifone i kauda se jasno ne vidi. Imaju razliit
razvojni ciklus. Uvijek dolaze na dikotiledonama.
Adelgidae (Chermesidae)
Sve enke su ovipame. Nemaju sifone ni jasno vidljivu kaudu. Imaju uglavnom
dvogodinji razvojni ciklus. Imaju razliite domaine.

74

APHIDIDAE
Zbog velikog broja vrsta dijeli se na sljedee glavne podporodice:
a. Aphidinae (rodovi Aphis, Myzus, Macrosiphum i dr.)
b. Perriphiginae (rodovi Pempbigus, Eriosoma, Tetraneura i dr.)
c. Anoecinae (rodovi Anoecia i dr)
d. Drepanosiphinae (rodovi Mjzocallis, Therioaphis i dr.)
e. Lachninae (rodovi Pterochloroides i dr.)
/ Chaitophorinae (rodovi Sipba i dr.)
A. APHIDINAE
Zelena grakova lisna u (Acyrthosiphon pisum /pisi, destructor/'Harris)
Kompleks ui koje razliiti afidolozi smatraju podvrstama ili rasama vrste A.
pisi, ovisno o domainu na kojem se hrane i razvijaju.
Jedna od najveih ui, duga 2,3-4,3 mm.
Odrasle su ui zelene ili utozelene boje, a
postoje i ruiaste forme, prekrivene laganim
votanim prahom. Tijelo im je bez ikakvih
pjega, s dugim sifonima i ticalima. Moe se
lako zamjeniti s A. loti i Macrosiphum
euphorbiaete vrstama iz roda Metopolophium.
Palearktikog je podrijetla. Proirena je u
cijeloj naoj zemlji i iroko proirena u svijetu.
Ima vei krug domaina, no uglavnom su to
lepirnjae. Neke populacije preferiraju jednu,
daige drugu biljnu vrstu. U nas se masovno
javlja na graku, potom na bobu, grahu, lei,
djetelini, lucerni itd. Izravne tete nanosi
sisanjem sokova na liu i stabljikama, a za
jaeg napada tete mogu biti velike. Osim tih
teta, nanosi i tete prenoenjem virusnih
bolesti. Prenosi vie od 30 virusa, naroito
neperzistentne viruse graka, graha, lee i
djeteline. Prenosi i vrlo este i znaajne
perzistentne viruse: uvijenost lista graka (PLR)
i mozaik graka (PEM).
U ima uglavnom potpun razvojni ciklus,
prezimi kao zimsko jaje blizu korijenova vrata
sl 6 o . zelena grakova lisna u
viegodinjih leguminoza ili na biljnim
(prema: Bayer)
ostacima. Za topla vremena u travnju izlazi u
osnivaica, koja daje beskrilne generacije. Krilate ui javljaju se krajem svibnja i
sele na graak. U ima velik potencijal razmnoavanja, pa se u povoljnim
vremenskim uvjetima (srednje dnevne temperature oko 20 C) svakih 10 dana

75

pojave nove generacije. Za toplog i umjereno vlanog vremena moe biti i do 19

generacija godinje. U toplim predjelima moe biti anholociklika.
Za jaeg napada kolonije ui mogu nanijeti velike tete pa ih treba suzbiti
prskanjem. Upotrijebiti se mogu insekticidi navedeni kod kupusne lisne ui.
Velika malinina u {Amphorophora idaei Born.) svjetlozelena je u sa
svjetlosmeim prsitem. Tijelo je 2,4-4,0 mm duljine. Proirena je u Europi.
Monoecijska je i holociklika vrsta, a domain joj je malina. Prezimi kao zimsko
jaje na izbojima maline. Ne stvara kolonije nego u malom broju dolazi na liu
koje se ne kovra. Prenosi mozaik maline, uvijenost lista maline i neke druge
viruse.
Slina joj je vrsta A. rubi Kltb., kojoj je domain kupina. Ta vrsta je takoer
monoecijska i holociklika. Starija literatura te je dvije vrste navodila kao jednu
vrstu.
Anuraphis farfarae Koch holociklika je i heterecijska vrsta. Prezimi kao zimsko
jaje na kruki, a potom od sredine proljea migrira na korov Tussilagofarfara. U
toplijim predjelima moe biti i anholociklika, pa prezime odrasle enke na
korijenu ovog korova. Na kruki sie na naliju lia, pa se lie uvija oko glavne
ile. Na naliju lia pojavljuju se ute pruge.
Zelena lisna u agruma (Aphis citricola van der Goot) zelenouta je, malena
u, velika 1,2-2,2 mm. Na svakom segmentu abdomena ima tamnu lateralnu pjegu.
Proirena je u Sredozemlju i esta je u naem obalnom podruju. Vrlo je polifagna
vrsta, i ima veliki broj domaina (biljke iz
dvadesetak porodica). Uglavnom je
holociklika vrsta. Prezimi kao zimsko jaje na
Spirea vrstama, no moe prezimiti i na
agrarnima. Na domainu uzrokuje kovranje
i deformiranje lia kod peteljke. Pri
identifikaciji moe se zamijeniti s vrstom A.
pomi. Prenosi viruse, poglavito uzronika
tristeze.
SI. 61. Zelena lisna u agruma Crna u leguminoza {Aphis craccivora
Koch). Duljine je 1,4 do 1,9 mm. Tijelo je sjajno
crne boje. Vrlo je slina vrsti A. fabae. Polifagna je vrsta, no preferira biljke iz
porodice Leguminosae. Uglavnom je anholociklika, no u predjelima s hladnijim
zimama moe biti holociklika. Prenosi mnogo virusa (oko 30), medu kojima i
viruse lucerne i djeteline.
Crna repina ili bobova u {Aphis fabae Scop.)
Mnogi autori smatraju da postoje dvije vrste, i to A. fabae fabae (vrlo proirena
svuda u svijetu) i A. fabae solanella, proirena u toplijim i vruim predjelima.
Neki pak smatraju da je A. fabae solanella samo forma A. fabae fabae.
Relativno malena u: 1,3-2,6 mm, crne boje. Odrasle su ui ovalne, mutnocrne,
s kratkim crnim sifonima i ticalima duljim od polovice tijela. Na abdomenu ima

76

vei broj crnih pruga i dobro vidljive marginalne toke. Determinacija ovisi o
veem broju morfolokih karakteristika i vrlo je teka. Najlake i najee moe
se zamijeniti s vrstom Aphis craccivora, a mogua je zamjena i s vrstama A. craccae,
A. sambuci, A. viburni i A. rumicis. Zbog teke identifikacije brojni autori esto
navode samo A. fabae grupa. Tona identifikacija te vrste mogua je samo na
biljkama domainima, i to u odreeno doba godine.
Ova je vrsta jedna od najrasprostranjenijih
vrsta ui u nas. Redovito se javlja na eernoj
repi, bobu, krumpiru (naroito na
sjemenskom krumpiru), plodovitom i lisnatom
povru, mrkvi, parogi, vrlo esto i na grahu,
graku, kukuruzu, soji, stonoj repi itd. Izraziti
je polifag, a hrani se na vie od 200 biljnih
vrsta. Kao i sve ui, izravne tete nanosi
sisanjem sokova, to uzrokuje promjenu boje
listova i njihovo kovranje. Neizravne tete
nanosi prenoenjem velikog broja virusnih
bolesti te mednom rosom. Jedna je od ui koja
prenosi najvei broj virusa (vie od 150).
SI. 62. Crna bobova lisna u na
Najznaajniji su perzistentni virusi_Utica
eernoj repi (snimila J. Igre Barele)
eerne repe i uvijenost lista krumpira te
neperzistentni Y virus krumpira i duhana, vie virusa rajice i graka, mozaik
krastavaca itd. Za jakog napada na eernu repu moe prirod smanjiti i do 90 %,
no obino se tete u gubitku priroda kreu oko 15%, a gubitku sadraja eera
oko 0,5 % Na bobu su zabiljeene totalne tete.
Crna bobova u ima potpun razvojni ciklus. Holociklika je i heterecijska
vrsta. Prezimi kao zimsko jaje na grmu Evonymus europaea, rjee na Viburnum
opulus. Na tom zimskom domainu u osnivaica stvara beskrilne kolonije, a
krilata generacija javlja se najee nakon 3-4 beskrilne generacije. Krilate
generacije poinju prelaziti na ljetnog domaina kad temperature dosegnu 15 C,
a to je najee u drugoj polovici travnja. U povoljnim uvjetima razvoj jedne
generacije traje 10-12 dana. Potencijal razmnoavanja velik je. Tijekom godine
moe imati 13-19, ponekad i vie
generacija. Najpogodnije temperature
za razvoj kreu se od 20-25 C, uz veu
relativnu vlagu zraka. Na zimskog
domaina prelazi obino u rujnu, tamo
enka odlae zimsko jaje i ciklus se
ponavlja.
Pregled repita i ocjena potrebe
suzbijanja radi se po Banksu. U nas je
uobiajeno da se suzbijanje provodi
kad se utvrdi da je 20-30 % biljaka repe
zaraeno kolonijama ui. Na velikim
si. 63 Lisne ui na kukuruzu

11

parcelama prvo se tretiraju samo rubovi parcela, a drugo tretiranje katkada nije
niti potrebno. Ipak se najee jedanput tretiraju aibovi, a jedanput cijela povrina.
Suzbijanje ui na eernoj repi provodi se klasinim sistemicima, kao to su
metildemeton, tiometon, pirimikarb ili triazamat, te piretroidima. Sistemini
insekticidi kojima se tretira sjeme, npr. imidakloprid i fiproniL ili sistemini
insekticidi koji se primjenjuju uz sjeme u vrijeme sjetve, npr. karbofuran i terbufos,
smanjuju zarazu eerne repe lisnim uima i do 50-60 dana nakon primjene. Budui
se koriste zajedno sa sjetvom u oujku, sredinom svibnja gube djelovanje pa je
katkad ipak potrebna folijama primjena insekticida. Ako utica eerne repe koju
prenose lisne ui eerne repe (A.fabae, a poglavito M.persicae), ponovno dobije
na vanosti, postalo bi vano i spreavanje ranih infekcija, te bi primjena sistemika
u vrijeme sjetve postala jo vanijom. Rana sjetva i gusti sklopovi smanjuju tete.
Ako je potrebno suzbijanje A. fabae na povru, treba imati na umu da na
povru nije doputena primjena istih insekticida kao na eernoj repi. Doputena
je primjena pirimikarba, brojnih piretroida i nekih OP insekticida (pirimifosmetil,
malation i dr.).
Jagodina mala lisna u (Aphis forbesiWee) proirena je u cijeloj naoj zemlji.
Dolazi na divljim i kultiviranim Fragaria vrstama. Tamnozelene je boje, duga 1,31,8 mm. Prezime jaja na lisnim peteljkama, rijede na liu. U oujku se javljaju ui
osnivaice. Tijekom godine A. forbesi ima 14-16 generacija. Sve se generacije
zadravaju na jagodama. Monoecijska i holociklika je vrsta. Napada lisne i cvjetne
drke, cvjetne izdanke i vrhove vrijea jagoda, no esto se hrani i na korijenju.
Jagodina mala u u simbiotskom je odnosu s mravima, koji oko zaraenih biljaka
rade zemljane humke pa mlado lie etiolira i postaje povoljnije za ishranu uiju.
U, naprotiv, izluuje obilniju mednu rosu kojom se mravi hrane. Prenosi nekoliko
virusa. Ne smatra se vanijim tetnikom jagoda.
Aphis frangulae Kltb. prljavo je zelene boje. Holociklika je vrsta. Prezimi kao
zimsko jaje na Frangula alnus. Krilati oblici dolijeu u krumpir krajem svibnja i
poetkom lipnja. Osim na krumpiru esta je i na korovima iz roda Capsella i
Lysimachia. Prenosi viruse krumpira. Vrlo je slina vrsti Aphis gossypii Glover
Pamukova lisna u (Aphis gossypii Glov.)
Zbog teine identifikacije, te mogunosti morfolokih promjena (poglavito
boje) ovisno o klimatskim uvjetima, mnogi autori ovu vrstu smatraju samo
maritimnom formom vrste Aphis frangulae, a ne posebnom vrstom. Veliki broj
afidologa ne odluuje se za determinaciju nego navodi Aphisfrangule gossypii ili
A. frangulae grupa. Proirena je svuda u svijetu, a u hladnijim podrujima jedan
je od glavnih tetnika u zatvorenom prostoru. Izuzetno je polifagna vrsta, no
najvee tete u svijetu nanosi pamuku, agrumima, rajicama, krastavcima,
patlidanu, paprikama te ukrasnom bilju, poglavito Hibiscus vrstama.
U nas je tetna Tajici,lpoglavito u junim dijelovima Hrvatske (juna
Dalmacija), i to zbog prenoenja virusa. Naime, te ui prenose vie od 50 virusa,
a i vrlo opasan Cucumber mozaik virus, koji moe uvelike ograniiti pa ak i
onemoguiti proizvodnju rajice. U Europi je anholociklika. Prezimi na grmu

78

Frangula alnus kao odrasla enka. U sjevernoj je Americi holociklika i prezimi

kao zimsko jaje na vrstama rodova Catalpa i Hibiscus. Ima mnogo ljetnih
domaina. Upravo na ljetnim domainima (raznim korovima) ui primaju CMV i
postaju virulentne, a na rajicu dolaze ve zaraene. Suzbijanje je vrlo teko i tek
treba pronai zadovoljavajue rjeenje.
Ogrozdova lisna u (Aphis grossulariae Kltb.) malena je sivozelena vrsta,
proirena u Europi. Monoecijska je vrsta. ivi na izbojima ogrozda. U proljee
stvara brojne kolonije te uzrokuje vrlo jako kovranje lia i zaustavlja porast
izboja. Izluuje obilnu mednu rosu.
Mala malinina lisna u {Aphis idaeivan der Goot) esta je u naim malinjacima.
Svijetlozelene je boje, pokrivena votanim prahom. Duljine je 1,2-1,8 mm. Proirena
U cijeloj Europi. Prezime jaja na izbojima maline. Prve se ui javljaju krajem travnja
i poetkom svibnja te brzo stvaraju brojne kolonije na vrkovima izboja. Izboji
venu i deformiraju se, a lie se vrlo jako kovra. Ima 8-12 generacija godinje,
koje se stalno razvijaju na istom domainu - malini.
Oleandrova lisna u (Aphis nerii B. de F.) uta je u. Duljine je 1,5-2,6 mm.
Istie se tamnim ilama krila. Napada oleander i neke druge biljke. Usporava
razvoj izboja. Anholociklika je vrsta. esto se javlja pri uzgoju oleandra u
zatvorenim prostorima.
Aphis nasturtii Kltb.
Malena je u, duga samo 1,2 do 2,0 mm. Svijetlo ute je boje. Izuzetno se
teko identificira. U mnogim knjigama navodi se pod nazivom A. rhamni.
Holociklika je i heterecijska vrsta. Primarni su domaini Rhamnus vrste. Prezimi
kao zimsko jaje na Rhamnus cathartica i drugim Rhamnus vrstama. U toplijim
krajevima moe biti anholociklika. Ljetni su domaini biljke iz porodice
Solanaceae, Cruciferae i Polygonaceae. Vana je u krumpiru, poglavito u
sjemenskom, na kojem se javlja u svibnju, a maksimalnu brojnost dosie polovicom
lipnja. Prenosi sve glavne viruse krumpira, i to s dosta visokim koeficijentom
virulentnosti u odnosu na neperzistentne viruse Y i A. Manje prenosi perzistentni
virus uvijenosti lista.
Jabuna zelena u (Aphispomi De Geer)
Vrlo je esti tetnik u
nas. Proirena je u cijeloj
Europi. Osim jabuke napada
i kruku te biljke iz rodova
Crataegus, Mespilus, Sorbus,
Cotoneaster i Chaenomeles.
Ne migrira s vrste na vrstu
pa se ubraja u monoecijske
vrste. Tijelo je dugo 1,5-2
mm. utozelene je boje, 1. 64. Zimska jaja jabune zelene lisne ui i kolonije
sifoni su dugi i tamni. Kauda
ugi na liu (prema: BASF)

79

je takoer tamna. Tuberkule ima obvezatno na prvom i sedmom segmentu

abdomena, te na drugom, treem i etvrtom segmentu, ali nikada na svim
segmentima, to je vano pri identifikaciji. U toplijim predjelima lako se zamijeni
s vrstom A. citricola. Zimska jaja odloena su najee na jednogodinjim izbojima.
U vrijeme bubrenja pupova javlja se osnivaica, koja sie pupove. Sve daljnje
generacije, kojih moe biti do 17, ive na vrnom liu. Ono se zbog sisanja lagano
deformira ali ne mijenja boju. Siu i jo zelene neodrvenjene vrkove izboja pa se
ti izboji iskrivljuju i zaostaju u porastu. Jedna enka lee 20-40 mladih. Prve krilate
generacije javljaju se tek krajem proljea ili poetkom ljeta. One ire zarazu u
vonjaku.
Pragom odluke za suzbijanje smatra se 10-15 kolonija na 100 organa, najee
izboja, pregledanih vizualnom metodom ili 20-25 ui uhvaenih metodom 100
udaraca.
Ta vrsta izluuje
mnogo medne rose pa je
intenzivna
i
pojava
adjavice na biljkama
kojima se hrani.
Aulacorthum (Neomyzus)
circumflexum Buck. vrlo je
polifagna vrsta. U umje
renoj klimi uglavnom dolazi
u zatvorenom prostoru, tj.
u staklenicima, skladitima
i na sobnim biljkama. U nas
(Igre Bari) je naena u
Sl. 65. tete od lisnih ui na jabuci znaajnim populacijama na
klicama krumpira u
skladitu. U povoljnim uvjetima mogu se ui prenamnoiti i unititi klice. Prenosi
vie od 30 virusa, ukljuujui uvijenost lista krumpira i BYDV, ime se tetnost
ove vrste znatno poveava.
Krumpirova lisna u {Aulacorthum
solani Kltb.)

SI. 66. Lisne ui krumpira: krilati i beskrilni

oblici vrsta Macrosiphum euphorbiae (gore)
i Aulacorthum solani (dolje)

esto se navodi kao Acyrthosiphon

solani. Duljine je 1,8-3,0 mm. ute je ili
zelene boje, s vidljivom trodjelnom
pjegom na abdomenu. Europskog je
podrijetla, no proirena u cijelom
svijetu. Izrazito je polifagna, a najvanija
je na krumpiru i u zatienom prostoru.
Biologija te vrste, a ni njezino
prezimljenje nisu potpuno jasni i
razjanjeni. Ima mnogo podvrsta. Moe

biti holociklika i anholociklika. Smatra se da veliki broj biljaka moe biti zimski
domain te vrste jer su na mnogo biljnih vrsta naena i jaja i fundatrix. Ima vrlo
iroki krug domaina. Prenosi vie od 40 virusa, a medu njima i perzistentne i
neperzistentne viruse krumpira te viruse repe.
ljivina velika u (Bracbycaudus cardui L.) heterecijska je holociklika vrsta
koja ivi na ljivi. Uzrokuje kovranje lia, zastoj u razvoju izboja i oteenja
mladih plodova. Sie, osim na liu, i na vratu korijena, gdje dio ui prezimi, a
veina prezimi kao jaje na voki.
ljivina u uvijalica (Brachycaudus helichrysi Kltb.)
Najvanija je vrsta ui na suncokretu, a vrlo je tetna i na ljivi. Duga je 1,1 do
2,2 mm. Tijelo joj je zelene boje. Ima veliku crnu mrlju gotovo preko cijelog
abdomena. Boja beskrilnih ui jako varira ovisno o dobu godine i domainu.
Palearktikog je podrijetla, a proirena je u cijelom svijetu. Holociklika je i
heterecijska vrsta. Prezimi kao zimsko jaje na Prunus vrstama, najvie na P.
domestica, P. instititia i P. spinosa. Fundatrix izlazi iz jaja obino u prvoj dekadi
oujka i tamo stvara prve kolonije beskrilnih ui. U Hrvatskoj su zabiljeene
katastrofalne tete od te vrste na ljivama 1936. i 1937. godine. tetu poveava
sposobnost prenoenja virusa arke ljive.
Nakon nekoliko beskrilnih generacija, pojavom krilate generacije u moe
seliti na druge, ljetne domaine. Njih ima mnogo, no uglavnom su iz porodica
Compositaei Boraginaceae te iz nekih drugih porodica. Migrira u svibnju, kada
seli na razne zeljaste biljke, medu inima i na suncokret. Maksimum populacije
dostie krajem svibnja i poetkom lipnja, kada je i najai napad na suncokretu.
Napada sve dijelove suncokreta, no najee je nalazimo na liu i nerascvjetaloj
glavi. Glavica se vie ne razvija. Najvie su napadnute rubne biljke, a sve vie
prema sredini parcele napad je manji, osim ako ui za jakog naleta ne stvore oaze
napada i u sredini parcele. Pregled i ocjena napada na ljivama obavlja se uglavnom
po Banksu. Optimalni sklop i unitavanje korova smanjuje tete, a zabiljeene su
i razlike u otpornosti pojedinih hibrida.
U podrujima s vruom klimom i u zatienom prostoru ta je vrsta
anholociklika. Prenosi pentaestak virusa. Najvaniji su arka ljive, mozaik
krastavaca i mozaik dalije.
Osim te vrste suncokret napadaju i Aphis fabae, Aulacorthum solani,
Macrosiphum euphorbiae, Myzus persicae i Aphis gossypii. U nekim godinama
moe A.fabaebiti tetnija i od B. helichrysi.
Suzbijanje se provodi u asu jae pojave lisnih ui. U naim smo pokusima u
zapadnoj Hrvatskoj registrirali vrlo rane pojave ui na 10-20 cm visokom
suncokretu. U tim su pokusima dobru zatitu pruili sistemini granulirani
insekticidi primijenjeni zajedno sa sjetvom u svrhu zatite od injaka, a poznata
je i djelotvornost nekih insekticida primijenjenih tretiranjem sjemena. Za kasnije
pojave ui moe biti potrebna folijama primjena aficida.
Breskvina crna u (Brachycaudus persicae Pass. = persicaecola Boisd. =
Anuraphis persicaeniger Smith) najvee tete moe initi u rasadnicima. Ui su

81

sjajne crne boje, duge 1,7-2,1 mm. Prezime odrasle enke ili liinke na korijenju
breskve. U junim podrujima mogu prezimiti i na nadzemnim dijelovima.
Poetkom proljea nastupa migracija s korijena na nadzemne dijelove voke.
Formiraju brojne kolonije na mladim izbojima. Cijeli ivot razmnoavaju se
partenogenetski. Druga ili trea generacija u svibnju krilata je i iri zarazu. Od
srpnja poinje migracija prema korijenu potaknuta niskom relativnom vlagom
zraka i visokom temperaturom. Stoga ve sredinom ljeta ta vrsta nestaje s
nadzemnih organa, ali
poetkom jeseni, kad se
promijene uvjeti, moe se opet
u manjoj mjeri na njih naseliti.
U listopadu sve ui prelaze na
korijenje gdje prezime.
SI. 67. Breskvina crna lisna u: Mlati i beskrilni oblik Tijekom godine ta vrsta moe
imati 15-20 generacija, a razvoj
jedne generacije traje 7-18 dana. Dio populacije stalno ostaje na korijenu na dubini
od tridesetak cm, to oteava suzbijanje. Na korijenju se zadrava u raljama ila
i na mladim ilicama, na kojima se stvaraju zadebljanja i rak-rane. Na nadzemnim
dijelovima napada vrkove izboja. Lie se slabo uvija, kora izboja puca i izboj se
deformira. Kolonije te ui mogu se nai i na debljim granama, pa i na stablu, ali
veinom na mjestima gdje je postojala neka ozljeda. Breskvina crna u obilno lui
mednu rosu.
Breskvina smea u (Brachycaudus /Appelia/ prunicola Kltb.) smee je ili
smede-crne boje. Duga je 1,3-1,9 mm. Proirena je samo u Europi. Primarni je
domain Prunus domestica ili P. instititia. Moe biti monoecijska i cijeli ivot
provesti na ljivi, a moe biti i heterecijska i tada migrira na korove iz roda
Tragopogon. Brojne kolonije na mladim izbojima mogu u proljee prouzroiti
vrlo jako kovranje i uenje lia.
Brachycaudus /Appelia/ schivartzi Born. utosmeda je u duga 1,5-2,0 mm.
Rasprostranjena je u Europi i drugdje. Napada samo na breskvu. Monoecijska je i
holociklika vrsta. Prezimi kao jaje na breskvi. U proljee brojne kolonije te vrste
mogu uzrokovati vrlo jako kovranje lia te deklorofilaciju sve do nekroza i
otpadanja lia.
Brachycorynella asparagi Mordv. nanosi velike tete parogama u Francuskoj.
Hrani se samo na parogi i uzrokuje pojavu rozeta.
Kupusna lisna u (Brevicoryne brassicae L.)
Sivozelene je ili prljavozelene boje. Duga je 1,6-2,8 mm. Torax i glava crne su
boje, sifoni kratki i zaobljeni. Preko cijelog abdomena ima crne pravilne pruge.
Ui su potpuno pokrivene votanom prevlakom pepeljaste boje.
Proirena je svuda u svijetu i svuda u Hrvatskoj. U povoljnim uvjetima, zbog
velikog broja generacija, moe se vrlo brzo prekomjerno namnoiti. Napada sve
vrste kupusnjaa. Medu kupusnjaama najvee tete nanosi zelenom kupusu,

82

cvjetai i glavatom radiu. Velike tete moe nanijeti sjemenskim usjevima te pri
ranom napadu na rasad. U nas je sve ea na uljanoj repici. Na napadnutim
biljkama uzrokuje kovranje i deformiranje lia, koje uti i sui se. Biljke zaostaju
u rastu te propadaju. to je napadnuta biljka mlada, teta je vea. Zbog ranog i
jakog napada na kupus ne formiraju se glave. Osim izravnih teta, prenosi i viroze.
Prenosi vie od 20 virusa: prstenastu nekrozu kupusa (CRN), mozaik cvjetae
(CM), mozaik celera, uvijenost lista krumpira, Y virus itd. Kupusna lisna u esto
ve samom prisutnou onemoguuje prodaju nekih vrsta povra.

SI. 68. Kupusna lisna u (vide se i napuhnute

parazitirane ui) (snimio M. Maceljski)

SI. 69. Zaraena biljka kupusnom lisnom ui

(snimila J. Igre Bard)

Monoecijska je vrsta. U hladnijoj klimi holociklika je, a anholociklika je u

toplijoj klimi i u zatienom prostoru. Prezimi u obliku zimskih jaja na
kupusnjaama i njihovim ostacima, no mogu prezimiti i odrasle enke, poglavito
u nas u Dalmaciji. U oujku iz zimskih jaja izlaze ui osnivaice i stvaraju kolonije
na mjestima gdje su prezimile. U svibnju se krilati oblici sele na kupusnjae u
polju. Za razvoj jedne generacije, na temperaturi 18 C, potrebno je samo 11 dana,
pa ta u ima petnaestak i vie generacija godinje. Ui se zadravaju najee na
naliju donjeg lia, gdje formiraju brojne i guste kolonije pokrivene branenim,
voskastim prevlakama.
Razvoju pogoduje suho i toplo proljee. Napad ograniavaju brojni prirodni
neprijatelji (stjenice, zlatooke, boje ovice, parazitske osice itd.). Ako se neprijatelji
unite prekomjernom primjenom univerzalnih insekticida, ui se prenamnoe.
Unitavanjem ostataka kupusnjaa smanjuje se napad idue godine. Potreba
primjene insekticida utvruje se pregledom 5 puta po 5 biljaka na raznim mjestima
parcele. Ako se na tih 25 biljaka nade vie od 100 ui, potrebno je za 3-5 dana
ponoviti pregled. Ako prilikom drugog pregleda ima vie ui nego prvi put, treba
provesti suzbijanje. Pri suzbijanju i odabiru insekticida treba strogo voditi rauna
o udovoljavanju karenci te o sposobnosti te vrste da brzo razvije rezistentnost.
Ako do zriobe ima jo dosta vremena, moemo koristiti pripravke koji sadre
pirimikarb, diazinon, dimetoat, malation, triazamat, alfacipermetrin ili cipermetrin.
Kada do zriobe preostaje 14 ili manje dana, preporuuju se pripravci s
karencom od 7 -14 dana, na osnovi diklorvosa, heptenofosa, pirimifos metila,
83

beta-ciflutrina, lambda-cihalotrina ili deltametrina. Za uspjeno suzbijanje kupusne

lisne ui potrebno je posebno kvalitetno tretiranje jer se ona uglavnom nalazi na
naliju lia i zatiena je votanom prevlakom.
Mrkvina lisna u (Cavariella aegopodii Scop.)
Zelena ili utozelena u. Duga je 1,4 - 2,7 mm. Krilati oblici imaju na abdomenu
veliku tamnu pjegu. Sifoni su dugi i zaobljeni. U identifikaciji se moe zamijeniti
sa srodnim vrstama C. pastinacae i C. theobaldi.
Vrlo je rairena u nas. Najvie napada mrkvu, zatim celer, perin, pastrnjak i
neke druge kultivirane titarke. Lie napadnutih biljaka deformirano je, i djeluje
raupano, a esto mijenja i boju u utu ili crvenkastu. Zaraene biljke zaostaju u
rastu, a mogu i uginuti. Budui da ui dolaze na mrkvu uglavnom u drugom ili
treem tjednu svibnja, esto strada mrkva koja je ranije sijana i nalazi se u ranom
stadiju. U tom sluaju gubitak priroda mrkve moe biti velik. Osim tih teta, nanosi
i tete prenoenjem virusa.Vrlo obilno lui mednu rosu, pa listovi znaju biti potpuno
prekriveni i oneieni.
Prezimi uglavnom kao zimsko jaje oko pupova vrbe. U toplim krajevima
(Dalmacija, Primorje, Istra) odrasla enka prezimi na mrkvi koja preko zime ostaje
u tlu. Te se ui javljaju ranije, a svaka nova generacija odraslih ui moe prenijeti
CMD (patuljasti virus) u novi usjev. Ako u prezimi kao zimsko jaje, liinke se
javljaju u veljai ili oujku te na vrbi stvaraju kolonije beskrilnih ui. Na poetku
svibnja krilati se oblici sele na mrkvu, a u najveem broju javljaju se na mrkvi
potkraj lipnja. Potom brojnost opada, dio ui naputa mrkvu, a dio ostaje na istom
usjevu.
Razvoju ui i brojnosti populacije pogoduje toplo i suho vrijeme, naroito
krajem svibnja i poetkom lipnja. Hladno i kino vrijeme moe potpuno zaustaviti
njihov dolazak na mrkvu. Reducirajui su imbenici i prirodni neprijatelji (boje
ovice, zlatooka, parazitske osice i dr.).
Za suzbijanje treba koristiti insekticide navedene kod kupusne lisne ui koji
imaju dozvolu za primjenu na mrkvi. Male povrine mogu se zatititi mreom.
Jagodina lisna u (Chaetosiphon /Pentatrichopus/ fragaefolii Cock.)
anholociklika je, monoecijska vrsta koja napada jagode. Blijedozelene je boje
pa je neki nazivaju utom ili bijelom jagodinom ui. Ima crnosmedu dorzalnu
pjegu. Duljine je 1,3-1,8 mm. Napada preteno mlado lie. Prenosi vie virusa
jagoda. Selekcijom je uspjelo uzgojiti otporne hibride jagode na neke viroze.
Ribizova lisna u (Cryptomyzus hbz's L.)
Jedan od najvanijih tetnika ribiza, a moe napasti i ogrozd. Svijetlo zelena
je ili utozelena. Duga je 1,5-2,2 mm. Uvijek ima tri crne pruge preko abdomena.
Proirena je u Europi. Prenosi neke viruse, ali ne viruse ribiza. Heterecijska je i
holociklika vrsta. Prezime zimska jaja na izbojima ribiza. U vrijeme otvaranja
pupova izlaze ui osnivaice, koje naseljuju nalije lia. I ostale generacije ive
na naliju lia, ono se nabora. Na licu lista stvaraju se nabrekline purpurno crvene

84

boje. To je i karakteristina slika prema kojoj se lako prepoznaje ovaj tetnik.

Poetkom ljeta ui migriraju na sekundarne domaine, no manji broj ui moe u
odreenim uvjetima cijeli svoj razvoj provesti na ribizu. Sekundarni su domaini
uglavnom biljke iz rodova Stachys\ Lamium, a mogu biti i biljke iz rodova Galeopsis
i Leonurus.
Ruska itna lisna u (Diuraphis
noxia Mordv.) svijetlozelene je do
sivkastozelene boje. Duga je 1,5-2 mm.
Podrijetlom je iz Rusije, Irana i
Pakistana. Proirena je djelomino u
Europi i prenijeta u Sjevernu Ameriku.
Soj unijet u Sjevernu Ameriku postao
je znatno tetniji nego europski.
Najvaniji su domaini jeam i
'

'

'

SI. 70. Ribizova lisna us (snimila J. Igre

penica, no moe se razvijati i na

Bari)
drugim travama (vie od 50 vrsta). Na
poetku sie na liu. Ono se uvija u obliku cijevi, pojavljuju se bijele pruge i sui
se. Kod ranog napada mlade biljke propadaju. Brojnost ui poveava se prema
ljetu te je najvea na poetku dozrijevanja. Tada su i najvee tete: Klas se svija i
deformira u oblik udice, a pojavljuju se i sterilni klasici. Moe biti holociklika i
anholociklika (u toplijim predjelima). Prezimi na strni. U nas do sada nije utvrena,
no prisutna je u susjednim zemljama.
Jabuna pepeljasta (branena) u (Dysaphis /Pomaphis/ plantaginea Pass)
Relativno velika vrsta, duga 1,8-2,4 mm. Abdomen je sive boje s velikom
tamnom pjegom preko cijelog abdomena. Pokrivena je branjavim votanim
prevlakama. Proirena je u Europi i veini drugih kontinenata. Vaan je tetnik
jabuke u nas. Heterecijska je i holociklika vrsta. Primarni joj je domain jabuka
(u toplijim krajevima i kruka), a sekundarni su domaini biljke iz roda Plantago.
Na jabuci stvara velike kolonije na
naliju lia i vrkovima izboja. Lie
se kovra oko srednje ile, i to prvo
vrno lie, zatim uti i sui se. Izboji
zaostaju u rastu, plodovi su krljavi i
otpadaju. Sisanjem na cvjetovima
izaziva deformacije plodova. U
intenzivno izluuje mednu rosu i time
uzrokuje dodatne tete.
Zbog velike tetnosti ove vrste
SI. 71. Jabuna pepeljasta lisna u
prag tolerantnosti je vrlo nizak: samo
1-2 zaraena lisna prljena prije cvatnje na 100 pregledanih organa vizualnom
metodom. Ovu vrstu treba suzbiti vrlo rano, jo pred cvatnju. Postoje i sorte jabuka
otpornije na ovu vrstu ui.

85

Krukina branena u (Dysaphis /Pomaphis/pyri B. de F.)

Srednje velika u, duga 1,8-2,5 mm. I ova je vrsta pokrivena branjavom
votanom prevlakom. Primarni je domain kruka a sekundarni su domaini vrste
iz roda Galium poglavito G. mollugo i G. aparine. Heterecijska je i holociklika
vrsta. Prezimi na kruki. Prve generacije sisanjem oteuju uglavnom samo vrno
lie. Lie uti i kovra se. Na kruki razvija 3-4 generacije. Poetkom ljeta migrira
na zeljaste korove. Izluuje obilnu mednu rosu.
Jabune ui ikarice (Dysaphis spp.)
Vie vrsta ovog roda esta su pojava na jabukama. Uzrokuju vrlo vidljive
tete jer se zaraeno lie deformira i dobije jarko purpurno crvenu boju. To su
velike ui sivkastoljubiaste boje.
Najvanija je vrsta Dysaphis devecta
Walk. Ta je vrsta monoecijska i cijeli
je ivot na jabuci, a ostale vrste
migriraju na razne ljetne domaine.
tete od tih ui kratkotrajne su i
najee manje. ive u kolonijama na
naliju lia.
Dysaphis tulipae B. de F. napada
lukovice tulipana, gladiola, frezija,
ljiljana, irisa, narcisa itd. Vrsta je
SI. 72. Crvenilo lista izazvano napadom
udomaena
na Sredozemlju, a
jabune lisne ui ikarice (snimio M.
prisutna
je
i
drugdje
u zatienom
Maceljski)
prostoru. Moe prenositi viruse tih
biljaka na uskladitenim lukovicama. Anholociklika vrsta.
ljivina zelena u (Hyalopterus pruni Geoffr.) gotovo uvijek dolazi zajedno s
vrstom H. amygdali Bfonchard. Duge su 1,5-2,6 mm. ljivina zelena u ea je u
nas na ljivi, breskvi i marelici, a vrsta Hyalopterus amygdaliea je na bademu.
Blijedozelene su boje. Tijelo je prekriveno branjavim votanim izluinama. Siu
na naliju lia. Lie se ne kovra ali
lako otpada. Izboji zaostaju u razvoju,
plodovi ostaju sitni. Intenzivno
izluuju mednu rosu. Javljaju se
sredinom proljea na vokama na
kojima su prezimjele, a ve nakon
nekoliko generacija dio uiju migrira
s voaka na neke vrste biljaka iz roda
Phragmites. No samo krilati oblici
migriraju, a beskrilni ostaju na
vokama. Naknadno nastale krilate
SI. 73. ljivina zelena lisna u na listu generacije ne prelaze na druge biljke
(snimio M. Maceljski)
nego cijelu godinu nastavljaju razvoj
OVJ

na vokama. Zato se ove ui vrlo brzo ire

unutar vonjaka. Jaki napadi lako se suzbijaju
sistemicima.
Hyperomyzus lactucae L. srednje je velika u,
duljine 2,0-2,7 mm. Ima prepoznatljivu pjegu
na abdomenu i zaobljene sifone. Primarni je
domain crni ribiz a ljetni domain Sonchus
vrste. Prenosi vie virusa.
Mlijeikina lisna u (Macrosiphum
euphorbiae Thos.)
Srednja do velika u, duga 1,7 - 3,4 mm.
Sjevernoamerikog je podrijetla, proirena u
cijelom svijetu. Uglavnom je holociklina i tada
prezimi kao zimsko jaje na Rosa vrstama. U
povoljnim vremenskim uvjetima moe biti i
anholociklika i tada prezimi kao odrasla
enka na raznim biljnim ostacima. Ima
vrlo irok krug sekundarnih domaina
(vie od 200 vrsta biljaka iz vie od 20
porodica). Naroito preferira biljke
porodice Solanaceae, poglavito krumpir.
Nije jako tetna strnim itima. Prenosi vie
od 40 neperzistentnih i nekoliko
perzistentnih virusa, uz ostalo i viruse
krumpira.

SI. 74. Lisne ui na rui (snimila J.

Igre Bari)

Ruina lisna u (Macrosiphum rosae L.)

Velika u, duga 2,2-3,4 mm.
Abdomen je svijetlozelen, s tamnim
skleritima na svakom segmentu. Sifoni su
dugi i crni. Heterecijska je i holociklika
vrsta. Prezimi kao zimsko jaje na Rosa
vrstama. Ima vei broj sekundarnih
domaina. U krajevima s vrlo blagom
SI. 75. tete od smee krukine lisne ui
zimom moe biti anholociklika na
(snimio M. Maceljski)
ruama. Tvori brojne kolonije i sie na
liu, izbojima, ali i na cvjetnim pupovima. Prenosi vei broj virusa.
Megoura viciae Buck. monoecijska je i holociklika vrsta. Napada grahoricu i
druge lepirnjae. Prenosi neke viruse.
Smea krukina u (Melanaphis /Geoktapia/pyraria Pass.)
Malena je tamnosmeda u, duga 1,3-2,1 mm. Heterecijska je holociklika vrsta.
Na kruki uzrokuje vrlo tipine simptome: transverzalno ili dijagonalno kovranje

87

lia uz srednju ilu. Ljetni su domaini biljke iz porodice Gramineae, poglavito

rodovi Triticum, Poa, Holcus, Brachypodium i Arrhenatherum. Na ljetnim
domainima u mijenja boju. Lui obilje medne rose, koja privlai mrave.
Ruina u (Metopolopbium dirhodum Walk.)
Duljine je od 1,6 do 3,3 mm. Ubraja se u vee ui. Svijetlo zelena je, s tek
naznaenim tamnijim pigmentiranim prugama na kraju abdomena. Vrlo rijetko
moe se pojaviti i u ruiastoj boji. Proirena je svuda u svijetu. Holociklika je i
heterecijska vrsta. Prezimi kao zimsko jaje na vrstama roda Rosa, koje naputa
uglavnom poetkom lipnja i seli se na razne vrste iz porodice Gramineae. U
zapadnoj Europi moe biti i anholociklika te prezimi na travama. Ima veliki krug
domaina. Nalazimo je na svim dijelovima biljaka iako su glavni napadi ipak na
naliju donjih listova. Njezinom razvoju i razmnoavanju naroito pogoduju vie
temperature i relativna vlaga zraka, posebno visoka vlaga u gustim sklopovima
biljaka. Prema vanosti trea je tetna vrsta za itarice u Hrvatskoj. Prenosi BYDV.

METOPOLOPHIUM DIRHODUM Walk.

SI. 76. Ruina lisna u - ciklus razvoja

Myzus ascalonicus Done.

Svijetlozelena u, s velikom tamnom pjegom na abdomenu te zaobljenim
sifonima. Duga je 1,3 do 2,4 mm. Izrazito je polifagna vrsta, dolazi na biljkama iz
vie od 20 porodica. Vee tete moe nanijeti luku, salati, krizantemama, jagodama
i tulipanima. Tijekom zime esto dolazi u skladitima gdje se hrani na raznim
lukovicama, korijenju povra i na gomoljima krumpira. Anholociklika je vrsta,
prezimi kao odrasla enka na zimskom domainu. Prenosi vie od 20 biljnih virusa.

88

Crna trenjina u (Myzus cerasi F.)

Malena je do srednje velika u, duga 1,4-2,1 mm. Vrlo je tamne, gotovo crne
boje. Cijeli abdomen prekriva crna pjega. Rasprostranjena je u cijeloj Europi.
Prenosi desetak perzistentnih i neperzistentnih virusa.
Primarni su domain trenja i
vinja. Sekundarni su domaini
uglavnom biljke iz porodice
Scrophulariaceae (Veronica spp.),
Rubiaceae (Galium spp., Asperula spp.
itd) i Cruciferae. Prezimi kao.zimsko jaje
na trenji ili vinji. U proljee stvara
brojne kolonije beskrilnih ui na
mladim izbojima i vrnom liu te
uzrokuje njihovo jako kovranje. tete
mogu biti vrlo velike. Lui obilje medne
SI. 77. Trenjina lisna u (snimila J. Igrc
rose koju naseljuju gljive aavice pa
Bari)
se uvelike smanjuje asimilacija i
transpiracija. Neki autori dijele ovu vrstu na dvije vrste: M. cerasi iM.pruniavium,
no veina afidologa ovu podjelu ne uvaava.
Lisna u ljubice (Myzus ornatusLaing) zelene je boje, duljine 1,2-2,1 mm. Preko
cijelog abdomena ima veliku crnu pjegu. Sifoni i kauda tamni su. Vrlo je polifagna
vrsta, ima iroki krug domaina. Anholociklika je. Priinjava znaajne tete cvijeu
u zatienom prostoru, no i brojnim drugim kulturama na polju. Prenosi veliki
broj virusa.
Zelena breskvina u ( Myzus persicae Sulz.)
utozelene do maslinasto zelene boje, s tipinom pjegom na abdomenu.
Duljine je od 1,2-2,3 mm. Ovisno o klimatskim i geografskim uvjetima, moe
mijenjati morfoloke karakteristike i boju.
Prenosi mnogo perzistentnih i neperzistentnih
virusa (vie od 100). Pri identifikaciji moe se
zamijeniti s Ph. humuli iM. certus. U naelu
je holociklika vrsta i tada prezimi kao zimsko
jaje na breskvi i drugim Prunus vrstama. U
toplijim krajevima i u zatienom prostoru
(staklenici, plastenici) prezimi odrasla enka,
tada je anholociklika. Heterecijska je vrsta.
Sekundarni su domaini biljke iz vie od 40
SI. 78. Breskvina zelena lisna u
porodica (vie od 500 vrsta).
Fundatrix izlazi iz jaja relativno rano. U toplijim krajevima (Dalmacija, Istra)
moe izai ve krajem sijenja, u drugim krajevima u veljai. Prve beskrilne kolonije
stvara na breskvi, na kojoj se razvija nekoliko generacija. Prije selidbe na ljetne
domaine nanosi vrlo velike tete breskvama. Vrno lie jako se kovra i

89

prekriveno je obilnom mednom rosom. Mednu rosu naseljuju gljive aavice,

koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lia. Prva krilata generacija stvara se u
toplim predjelima ve krajem travnja, uobiajeno u svibnju.
Najtetnija je krumpiru, paprici, rajici, krastavcima, a moe zaraziti i mnoge
druge vrste voaka i povra te ukrasnog bilja. Velike tete moe nanijeti u
zatienom prostoru. Tijekom svibnja i lipnja na zeljastim biljkama prvo
prevladavaju beskrilne generacije, a tek potom sve su ee krilate generacije. U
povoljnim uvjetima (temperature oko 20 C) razvoj jedne generacije traje 10 do
12 dana. Tijekom lipnja prevladavaju krilati oblici i tada obino nastupa prvi
maksimum leta (proljetni maksimum). To je ujedno i razdoblje intenzivnog irenja
virusa, primjerice na krumpiru, bilo s jedne parcele na drugu, bilo s biljke na
biljku unutar parcele. Tijekom srpnja zbiva se ljetni maksimum. U kolovozu se
brojnost ui smanjuje, uglavnom zbog vrlo visokih temperature, a u rujnu ponovno
poraste. Krajem rujna i u listopadu vraaju se enke (ginopare) na breskvu, na
kojoj stvaraju viviparno i partenogenetski enku. Ona e kopulirati s krilatim
mujakom koji u to vrijeme dolijee na breskvu. Ovipozicija obino nastupa u
listopadu, ali moe se produiti i u studenom pa i u prosincu.
Prvenstveno na breskvi za ovu vrstu ui
u Europi, ali i u Hrvatskoj (Istra, Dalmacija Igrc Bari) utvrena je rezistentnost na OP,
OC i P insekticide. Zbog izostanka
uinkovitosti tih insekticida nastale su velike
tete u nekim veim nasadima breskve. Ako
se utvrdi rezistentnost, preporuuje se
tretiranje u stadiju zimskog jaja, tj. kasno
zimsko prskanje uljanim organofosfornim
insekticidima. Tijekom vegetacije treba stalno
mijenjati skupinu primijenjenih insekticida,
te uvrtavati i najnovije sistemine insekticide
na koje zelena breskvina u jo nije postala
rezistentna. Takvi su insekticidi na osnovi
imidakloprida i pimetrozina, a pronalaze se
i nove skupine. Tamo gdje jo nema
rezistentnosti mogu se koristiti klasini aficidi
na osnovi pirimikarba, tiometona (ne na
povru), metildemetona (ne na povru), pa i
SI. 79. Lie zakovrano od
piretroidi i drugi OP insekticidi. Vrlo je vano
napada zelene breskvine lisne ui
izbjei primjenu univerzalnih insekticida i
(snimio M. Maceljski)
tako sauvati prirodne neprijatelje, posebice
boje ovice i zlatooke, koje same mogu uvelike smanjiti zarazu uima.
Breskvina u uvijalica (smotalica) (Myzus varians David.)
Zelene je boje duga oko 2 mm. Na abdomenu ima veliku crnu pjegu. Obino
je heterecijska i holociklika vrsta. Sekundarni su domain biljke iz roda Clematis.

90

SI. 80. Breskvina lisna u uvijalica

No moe biti i monoecijska pa cijeli razvoj

zavrava na breskvi. Prenosi neke viruse medu
njima i arku ljive. Prezimi kao zimsko jaje
na breskvi. Ui ive na naliju lista i vrlo
intenzivnim sisanjem uzrokuju uvijanje rubova
lista prema dolje te list dobiva oblik cigarete.
Napada mlado vrno lie. Prema tom
simptomu najlake se i razlikuje od M.
persicae. Dosta rano, ve od svibnja, migriraju
ui na ljetne domaine - zeljaste biljke, no dio
ui cijeli razvoj provede na breskvi.

SI. 81. Lie uvijeno od breskvine

lisne ui uvijalice (snimila J. Igrc
Bari)

Salatina lisna u (Nasonovia ribis-nigri Mosl.)

Svijetlozelene je do ute boje, katkad crvenkasta, s brojnim tamnim prugama
na abdomenu. Sifoni i kauda tamni su. Duljine je od 1,5-2,5 mm. Primarni su
domain vrste iz roda Ribes(ribiz i ogrozd). Sekundarni su domaini brojne biljke
iz porodice Compositae, Scrophulariaceae i Solanaceae. Heterecijska je i
holociklika vrsta. Prezimi kao zimsko jaje na ribizu i ogrozdu, a potom u proljee
seli na ljetne domaine. Najee oteuje salatu, endiviju, duhan, a od ukrasnih
biljaka petuniju. Sie na naliju lia i na cvjetnim stapkama. Prenosi neke viruse.
Hmeljova lisna u (Phorodon bumuli Schrank).
U nas je jedna od brojnijih i najeih vrsta. Duljine je 1,4-2,1 mm. Zelene je
boje, s tipinom otvorenom tamnom pjegom preko cijelog abdomena. Moe se
zamijeniti s M. persicae. Rasprostranjena je u Europi i na drugim kontinentima.
Heterecijska je i holociklika vrsta. Prezimi kao zimsko jaje na Prunus vrstama,
i to na P. spinosa, P. domestica, P mahaleb i P. insititia. Sekundarni je domain
hmelj. Na primarnim domainima ne uzrokuje znaajnije tete, ali gotovo je
najznaajniji tetnik hmelja. Vrlo brzo razvija rezistentnost na insekticide, a budui
da se na hmelju obvezatno suzbija, nuno je stalno mijenjati skupine insekticida.
Pragom odluke za suzbijanje smatra se 100 ui na 50 listova, no esto se tretira
im se opazi prva pojava medne rose. Za suzbijanje se najvie primjenjuju piretroidi
i neonikotinoidi. Prenosi petnaestak virusa, kao to su arka ljive, mozaik hmelja,
ali i viruse biljaka koje ovoj vrsti nisu domain.

91

list, no moemo je nai i na stabljici i na klasu. Pogoduju joj vie temperature i

umjerena vlanost zraka. Postoji nekoliko biotipova te vrste, poglavito u SAD.
Branjava mrkvina lisna u (Semiaphis dauci R). Svijetlozelena, malena u,
duga 1,3-1,6 mm. Ima vrlo kratke tamnosmede sifone. Prekrivena je votanim
izluevinama. Monoecijska je i holociklika vrsta na divljim i kultiviranim mrkvama.
U toplim predjelima moe biti anholociklika. Kolonije ove ui nalaze se na gornjoj
strani lista mrkve, a kasnije prelaze i na cvijet. Moe izazvati jako kovranje i
zastoj u razvoju mladih izboja.
Zobena lisna u (Sitobion /Macrosiphum/ avenae F.)
Srednje je velika u, duga 1,6-2,9 mm. Boja tijela jako varira i moe biti
svijetlozelena do tamnozelena, ruiasta, smea i crna. Proirena je u Europi i na
drugim kontinentima. Monoecijska je i holociklika vrsta, a u krajevima s blagom
zimom anholociklika. Prezimi kao zimsko jaje ili odrasla enka na ozimim
itaricama ili viegodinjim klasastim travama. Migrira unutar porodice Poaceae.

SITOBION AVENAE F.

SI. 84. Ciklus razvoja zobene lisne ui

94

Fundatrix izlazi iz jaja relativno rano. Krilata se generacija javlja uglavnom u prvoj
dekadi travnja. Masovno razmnoavanje odvija se obino u svibnju, no moe
trajati sve do kraja lipnja, ovisno o
klimatskim prilikama. Migracija na trave
i samonikla ita odvija se uglavnom
krajem svibnja ili poetkom lipnja. Sie
na listu, stabljikama i klasu. U naim
istraivanjima te vrste utvrdili smo da
se uglavnom koncentrira na klasu, gdje
ini i najvee tete, te na gornjim
listovima (Igrc Bari). Wetzel i Freier
SI. 85. Zobena lisna u
smatraju tu vrstu najvanijom u
populaciji afida u istonoj Njemakoj, jer je ima vie od 90 % u odnosu na sve
druge vrste. Njezinom brem razvoju i razmnoavanju pogoduju vee temperature,
via relativna vlaga zraka te pojaana gnojidba duikom. U populaciji afida, koju
pratimo u Hrvatskoj, u svim je metodama praenja ova vrsta jedna od najbrojnijih
(medu prve tri). U jesen se vraa na ozime itarice, gdje prezimi. Znaajna je i kao
prenosilac virusa strnina, kukuruza i povra, poglavito BYDV,.
Crna u agruma (Toxoptera aurantiiB. de F.) vrlo je proirena u na agrumima.
Tamnosmede do crne je boje, duljine 1,1-2,0 mm. Proirena je u tropskom i
suptropskom podruju te u zatienim prostorima. Prisutna je u Dalmaciji, Primorju
i Istri. Ima vrlo veliki krug domaina, vie od 120 biljnih vrsta. Osim na agrumima
priinjava velike tete i ukrasnom bilju: kamelijama, magnolijama i gardenijama.
Anholociklika je vrsta i razvija beskrilne i krilate kolonije tijekom cijele godine.
Na agmmima se nalaze brojne velike kolonije na mladim izbojima. Uzrokuje lagano
kovranje lia te uvijanje izboja i lia oko izboja.
Lucernina lisna u (Therioaphis trifoliiMon.).
Duljine je 1,4 do 2,2 mm. Razvija se i hrani na biljkama iz porodice
Leguminosae. Monoecijska je i holociklika vrsta. Iznimno u vrlo toploj klimi
moe biti anholociklika i prezimijeti kao odrasla enka. Zajedno s drugim vrstama
moe nanijeti znatne tete lucerni sisanjem sokova ali i prenoenjem virusa.
B. PEMPHIGINAE
Jabuna krvava u (Eriosoma /Schizoneum/ lanigerum Hausm.)
Pravo podrijetlo ove vrste nije poznato, no smatra se da je iz Sjeverne Amerike.
U Evropu je donesena jo krajem 18. stoljea. Vrlo je proirena u nas, i to ee u
intenzivnim plantanim vonjacima nego u zaputenim vonjacima. Razloga zato
ima vie. Krvava u rado naseljuje brojne rane nastale rezidbom. Primjena veine
sredstava za zatitu bilja katkad vie unitava vrlo uinkovitog prirodnog
neprijatelja te ui, osicu Aphelinus mali, nego to sredstvo unitava u. Vjerojatno
i intenzivnija gnojidba te naini uzgoja u plantaama poboljavaju uvjete za pojavu
krvave ui.

95

Odrasle ui su crvenosmee boje. Duge su 1,8-2,3 mm. Pokrivene su gustom

bijelom votanom prevlakom pa se uope ne vide. Ako se prevlaka makne i ui
zdrobe, vidi se crvena tekuina. Po tome su dobile ime. Beskrilne su ui duge
1,2-2,6 mm. Purpurne su, crvene ili smee boje, pokrivene votanom prevlakom.
Na mjestima gdje siu stvaraju se izrasline, tzv. rak rane, pa ako se u i suzbije,
ove rane uvijek ostaju. Hrane se na korijenju, razvijenim granama i mladim
izbojima. Posljedica napada jest suenje grana i pucanje kore, te stvaranje rak
rana. Katkad se na te rak-rane nasele i drugi tetnici (staklokrilka).
Jabuna krvava u
monoecijska je i gotovo
monofagna vrsta jer se
uglavnom nalazi samo na
jabuci, vrlo rijetko na
dunji, a gotovo nikad na
kruki, no na ovim
kulturama nije tetna.
Znatno ee nego na
dunji i kruki, moe se
Sl. 86. Jabuna krvava u iparazitirane ui (prema: BASF)

n a i na vrstama roda

Cotoneaster i Crataegus.
Postoje dosta velike razlike u otpornosti pojedinih sorti jabuka na napad te ui:
vrlo su osjetljive koks oran, kanada, boskop, starking, a otpornije su jonathan,
ontario, zlatni delies, bobovac i dr. U svojoj postojbini, sjevernoj Americi,
heterecijska je vrsta, a migrira na ameriki brijest. Neki misle da je jabuna krvava
u anholociklina, a jedna druga vrsta takoer prisutna u Europi, brijestova u
ikarica (. lanuginosum Harting) da je holociklina s brijestom kao zimskim
domainom. Postoji puno dvojbi oko biologije te vrste. Na jabuci je uvijek
anholociklika.
Prezime liinke na vratu korijena i debljem korijenju te u pukotinama debla
i rak ranama grana. Podnose i vrlo niske temperature: do -27 C. Vrlo rano, krajem
zime, poinje razvoj. Razmnoava se partenogenetski. Jedna enka lee 100-150
liinki. Ima 10-15 generacija godinje. Temperatura via od 30 C zaustavlja
razmnoavanje, a temperatura via od 35 C onemoguava razmnoavanje.
Afidolozi koji su prouavali ovu vrstu smatraju da postoji redovita migracija
generacija te ui izmeu korijena i nadzemnog dijela jabuke. U jesen javlja se
krilata generacija. Dio krilatih enki iri zarazu i razmnoava se partenogenetski,
a dio daje seksualnu generaciju, koja u pomanjkanju amerikog brijesta ne daje
potomstvo.
Godine 1920. unesena je iz Amerike u Europu parazitska osica Aphelinus
mali, koja se brzo proirila po cijeloj Europi i znatno smanjila brojnost i tetnost
ovog tetnika. I u nas se kao i u daigim zemljama Europe, granicama zaraenim
krvavom ui, koja je bila napadnuta ovom osicom, tzv. afeliniziranim materijalom,
irio parazit krvave ui u vonjake jako zaraene krvavom ui. A. mali odlae jaje
96

u u, liinka se hrani unutar ui, a odrasla osica izlazi kroz rupu u ui. Napadnuta
se u napuhne i potom pocrni. Osica ima 7-8 generacija godinje. Termofilnija je
od domaina pa je najbrojnija u jesen. Kad je Kovaevi u tridesetim godinama u
Hrvatskoj otkrio proirenost parazita, prestao je njegov unos u Europu, jer vie
nije bio potreban.
No velika veina
insekticida i neki fungicidi
tetno utjeu na parazitsku
osicu A. mali. Naroito su
negativni uinak imali
univerzalni insekticidi tipa
DDT i karbaril. Njihova
opetovana
uporaba
beziznimno je dovodila do
prenamnoavanja krvave
ui i u naim vonjacima
(Maceljski). Stoga se danas
i zbog potedivanja ove
osice forsiraju selektivni s l 8 7 j a ^ u ^ n a krvava u na granama jabuke (snimio M.
insekticidi na osnovi
Maceljski)
p i r i m i k a r b a ,
metildemetona, tiometona ili vamidotiona, koji dobro djeluju na krvavu u a
nemaju jai negativni uinak na A. mali. Uinkovitim se smatraju i neonikotinoidi.
Upravo zbog velike uloge ove osice ukljuena je i ta vrsta u laboratorijsko testiranje
utjecaja novijih sredstava na prirodne neprijatelje. I zimsko prskanje uljanim
organofosfornim insekticidima poteduje 80-85 % osica pa se preporuuje kao
mjera suzbijanja krvave ui.
Prema tome za suzbijanje ovog tetnika primjenom insekticida prvenstveno
se odabiru takva sredstava koja to vie potedjuju osicu A. mali. No na krvavu u
djeluju i druga sredstva, npr. piretroidi, lindan i mnogi organofosforni insekticidi.
Kad se u programu zatite jabuka od drugih tetnika uvrste insekticidi koji slabo
djeluju na krvavu u, a dobro na njezina neprijatelja, tada se krvava u prenamnoi.
U tijeku vegetacije najbolje je insekticid primjeniti pred cvatnju jer se i na taj nain
smanjuje njihovo negativno djelovanje na jo malo aktivnu osicu, a votane
prevlake koje tite ui jo nisu preguste. Za uspjeh je potreban veliki utroak
kropiva.
Konano, treba spomenuti i mogunost uzgoja jabuke na otpornijim
podlogama, npr. MII, M XII i M XIII ili MM. Naprotiv MIX i M VI najosjetljivije su.
Na taj se nain smanjuje brojnost ui koje sisanjem na vratu korijena ili korijenju
izbjegavaju unitenje zimskim prskanjem ili folijarnom primjenom insekticida za
vegetacije. I mehaniko odstranjivanje jae zaraenih grana i premazivanje rana
smanjuju tetnost jabune krvave ui.

97

Zaraza pod zemljom moe se smanjiti tretiranjem tla oko voke sredstvima
na osnovi lindana, a vjerojatno i drugim zemljinim insekticidima, te nagrtanjem
tretiranog tla oko voke.
Korijenova u salate (Pemphigus bursarius L.)
Manja je u, duga 1,7-2,2 mm. Abdomen je naranastosmede boje, pokriven
bjelkastim vunastim tvorevinama. Proirena je u cijeloj Europi. Heterecijska je i
holociklika vrsta. Prezimi na topoli, uglavnom na Populus nigra, rjee na jablanu,
na kojem u proljee uzrokuje pojavu
iki posebice na lisnim peteljkama. Ui
se nalaze unutar iki. Ta je pojava jako
uoljiva, no manje tetna. S topole se
krajem proljea seli na sekundarne
domaine, a to su biljke iz porodice
Compositae. Na sekundarnom
domainu, a to su najee salata,
endivija te neki korovi, naseljuje
korijen. Ui siu korijenje te zbog toga
zaostaje rast napadnutih biljaka. tete
su vee za suna i topla vremena, koje
pogoduje razvoju ui. Sline tete na
SI. 88. Korjenova usalate
topolama i jablanima uzrokuje
monoecijska vrsta P. spirothecae Pass.
Kemijsko suzbijanje rijetko je potrebno. Iznimno se salata moe zalijevati
insekticidima koji sadre diazinon ili pirimikarb.
Repina korijenova u (Pemphigus fuscicornis Koch)
Javlja se na korijenu eerne repe. Ui su ukaste boje a prekrivene su
votanom prevlakom. Anholociklika je vrsta. Prezimi beskrilna odrasla enka u
tlu na ostacima repe ili na raznim korovima. U proljee, kada temperature dosegnu
vie od 10 C, enke partenogenetski i viviparno daju potomstvo. Jedna enka
daje 20-80 liinki. Razmnoavanje je vrlo brzo. Prosjeno se jedna generacija stvara
za dva tjedna. Liinke su vrlo pokretljive i brze. Iz tla izlaze obino krajem travnja,
a izlazak traje cijelo ljeto i jesen, sve do kraja listopada, ponekad i do poetka
studenoga, kad odrasle enke odlaze u tlo na prezimljavanje. Zarazu na nove
biljke prenose prodiranjem do njihova korijena kroz pukotine tla. Masovno
razmnoavanje odvija se tijekom srpnja i kolovoza, kad jaki napad moe poiniti
totalnu tetu na eernoj repi. Tijekom godine ima 8-13 generacija.
Masovno se pojavila u istonoj Hrvatskoj, naroito 1971. g. Na korijenu repe
nalazili su se milijuni ui, a Jcorijen je izgledao kao bijela brada. Jako zaraene
biljke slabo se ili uope ne razvijaju, lie vene, sui se i na kraju nekrotizira te
itava biljka propadne. Najvee su tete za suha vremena zbog smanjenja funkcije
korjena. Ta vrsta preferira suha, topla podruja pa je mnogo vie proirena u
naim istonim dijelovima nego na zapadu. Najjai napad na repu slijedi kad su

98

srpanj i kolovoz suhi i vrui. Propadanje repe uoava se prvo u oazama, a potom
se iri po cijelom repitu. Stoga im se uoi venue pojedinih biljaka, potrebno ih
je iupati i pregledati korijen. Ovu u najvie nalazimo na parcelama na kojima
se repa uzgaja dvije i vie godina, stoga je plodored osnovni nain spreavanja
teta od ove ui. Navodnjavanjem bi se radikalno smanjile tete. Osim eerne
repe moe napasti stonu repu, ciklu te korove iz porodice Chenopodiaceae.
Brijestova lisna u (Tetraneura ulmiL.= Byrsocryptagallarum Gmel).
Duljine je 1,7-2,5 mm. Rasprostranjena je u cijeloj Europi. Obino je
holociklika i heterecijska vrsta. Primarni je domain brijest, a sekundarni su
domaini brojne biljne vrste iz porodice Gramineae. Na sekundarnim domainima
dolazi na korijenju. Prezimi u stadiju jaja na brijestu. No moe biti i anholociklika
i tada prezimi kao odrasla enka na korijenu ozime penice i raznih drugih
graminea. Ako prezimi na brijestu, migracija na kukuruz i druge ljetne domaine
odvija se od polovice svibnja do polovice lipnja. Hrani se sisanjem na ilicama
korijena kukuruza i drugih napadnutih biljaka. Moe imati desetak generacija
godinje. Znaajne tete mogu nastati uglavnom samo na kukuruzu za topla i
suha vremena s niskom relativnom vlagom. Korijenje biljaka oteeno od ui ne
moe za takva suha vremena opskrbljivati biljke potrebnim hranivima. Najvee
tete nastaju od potomstva prezimjelih enki, koje na korijenju biljaka daju vrlo
brojne kolonije. Prenosi MDV- maize dwarf virus - na kukuruz. Na liu brijesta
uzrokuje ike velike oko jedan cm. Na jednom listu moe biti desetak iki.
C. ANOECINAE
Anoecia corni F.
Odrasle ui sive su i crne, s velikom crnom pterostigmom na prednjim krilima.
Vrlo je rairena vrsta, prisutna u cijeloj Europi. U nas je vrlo esta. Heterecijska je
vrsta. Moe biti holociklika i tada prezimi kao jaje na vrsti Cornus sanguinea.
Ako je anholociklika, prezimi odrasla enka na korijenju raznih trava. Brojne
kolonije mogu biti na korijenju kukuruza i strnih itarica. Za sada nije vaniji
tetnik, ali zbog sve vee brojnosti to bi mogla postati.
D. DREPANOSIPHINAE
Bagremova lisna u {Appendiseta robiniae Gill.) je sumporno utozelene boje,
duljine 1,5-2 mm. Holociklika je, monoecijska vrsta koja ivi i hrani se na bagremu.
Zadrava se na liu, najee na naliju lia. Lie uti, a zbog obilne medne
rose smanjuje se asimilacija i transpiracija pa lie katkad i otpadne.
velika orahova lisna u (Callaphis juglandis Goetze) velika je u, duga 3,5-4,3
mm. Monoecijska je i holociklika vrsta. Ui iive na licu lia oraha poredane uz
glavnu ilu. Napadnuto lie uti, smei, vene i otpada, plodovi su manji, a razvoj
mladjih stabala zaostaje.

99

Mala orahova u (Chromaphisjuglandicola

Kltb.) svjetloute je boje, duga 1,2-2,3 mm.
Karakteristina je za orah, a napada lie s
donje strane. Lie lagano uti, a za jaeg
napada prijevremno otpada. Obilno izluuju
mednu rosu pa jako sunano svjetlo na
kapljicama rose moe izazvati oegotine.
Javorova l i s n a u (Drepanosiphum
platanoidis Schrank) napada pajavor i druge
vrste ukrasnih javora. Poglavito je esta u
urbanim sredinama na drvoredima uzdu
ulica. Izluuje obilnu mednu rosu kojom
oneiuje vozila parkirana ispod zaraenog
drvea, a budui da jae oteuje i lie, u vie
se navrata razmatrala mogunost njezina
suzbijanja.
SI. 89. Velika orahova lisna u
(snimio M. Maceljski)

Eucallipterus tiliaeL. utocrna je u, s izrazito

crnim ilama na krilima. Monoecijska je i
holociklika vrsta koja ivi na naliju lia lipe.
Zbog sisanja lie uti i otpada.

Lijeskina lisna u (Myzocallis coryli Goetze) mala je u, duga 1,3-2,2 mm.

Svijetloute je boje. Europskog je podrijetla, proirena svuda u svijetu. Monoecijska
je i holociklika vrsta. Oteuje lijesku napadajui izboje i mlade plodove. Ne
uzrokuje znaajniju tetu.
Myzocallis castanicola Baker napada pitomi kesten. Monoecijska je i holociklika
vrsta.
E. LACHNINAE
Bademova lisna u (Pterochloroid.es persicae Chold.).
Noviji tetnik u Hrvatskoj, nazoan samo u Dalmaciji. iri se obalom s juga
prema sjeveru, a zasigurno znamo da je proirena do Zadra. Podrijetlom je
vjerojatno iz Pakistana, a u Europi je proirena u Italiji i Crnoj Gori. Velika je vrsta,
2,7-4,2 mm. Beskrilne ui sjajne su tamnosmede do crne boje. Krilate ui imaju
pigmentirane pjege na prednjim krilima. JVIpnoecijska je i anholociklika vrsta u
nas. U hladnijim krajevima moe biti i holociklika. Najvee tete nanosi breskvi.
Na njoj se zadrava na debljim, rjee na tanjim granama i na stablu. Kolonije su
vrlo guste, a nalaze se preteno na strani grane koja je manje izloena suncu. Ui
siu sokove iz kore grane tako da vise na rilu ubodenom u koru. Sisanjem uzrokuju
pucanje kore i stvaranje rak-rana. Osim breskve ova vrsta moe oteivati badem,
marelicu, ljivu i trenju, rijetko dunju. U vaiim krajevima naena je i na agrumima.
Izluuje vrlo mnogo medne rose. Ona pada i na tlo, gdje privlai razne insekte, a

100

naseljuju je gljive adjavice pa zemlja izgleda kao polivena naftom. Njezinu

biologiju i ekologiju u nas jo treba istraiti.
F. CHAITOPHORINAE
Sipha/Rungsia/ elegans del Guercio. utosmeda u duga 1,4-2,1 mm. Monoecijska
je i holociklika vrsta na travama. Rjee dolazi i na penici i jemu.
Sipha /Rungsia/ maydis Pass. zelena je u, a preko cijelog abdomena ima crnu
pjegu. Duga je 1,3-2,0 mm. Holociklika je i monoecijska vrsta na travama.
Gospodarski moe biti vana na itaricama, poglavito na kukuruzu pri
prenamnoenju u drugoj polovici ljeta. Kolonije beskrilnih ui nalazimo na gornjoj
strani lia, katkad i na klasu. Lie se kovra u obliku valjka i otpada.
PHYLLOXERIDAE

Filoksera kruke (Aphanostigma piriChold.). Vrlo mala u, duga 0,8-1 mm.

Prezimi jaje u pukotinama kore kruke. Ponekad napada i unitava pupove. No
glavne su tete na plodovima oko ake u kojoj se ui zadravaju, pa na tom
mjestu plodovi nekrotiziraju. Monoecijska je i holociklika vrsta. Nisu poznati
krilati oblici.
Hrastov uenac (Pbylloxera auercus B. de F.) napada esminu (Quercus
ilex), vrijednu umsku i hortikulturnu biljku u naem obalnom podruju, te neke
daige vrste roda Quercus. Na liu pravi ike.
Filoksera - trsov uenac Viteus vitifoliae Fitcti) (stari nazivi Daktulosphaira
vitifoliae,, Phylloxera vastatrix, Perythimbia vitifolii)
tetnik je donijet u Francusku iz Amerike oko 1860.godine. Brzo se proirio
Europom ostavljajui pusto iza sebe jer su goleme povrine pod vinovom lozom
propale. Mnogi su vinogradi potpuno propali, pa je tih godina zabiljeeno vie
tisua samoubojstava francuskih vinogradara. U narodu se pojam filoksera koristi
i za oznaavanje iznimno velike tetnosti i drugih tetnika, slino kao to se pojam
kuge koristi i za razliite druge poasti.
U Hrvatskoj je filoksera prvo utvrena u Brdovcu kraj Zagreba 1880. godine,
a vrlo brzo i u drugim podrujima. Pojava filoksere u Europi potaknula je
meunarodnu suradnju na polju zatite bilja pa su mnoge zemlje 1878. godine
potpisale Bernsku konvenciju o suzbijanju filoksere. Ta se konvencija smatra
poetkom organizirane meunarodne suradnje u provoenju biljne karantene te
preteom dananje Konvencije o zatiti bilja koju je potpisala i Hrvatska. I na
naem podruju u to su vrijeme doneseni brojni propisi i poduzimane masovne
akcije da bi se smanjile posljedice pojave filoksere.
Danas se jo samo na nekim pjeskovitim terenima uzdu Dunava i na nekim
naim otocima moe uzgajati europska loza bez cijepljenja na ameriku podlogu,
jer na tim terenima filoksera nema mogunosti za razvoj. U Francuskoj se smatra
da filoksera nema uvjeta za razvoj na pjeskovitom tlu koje sadri manje od 5%

101

ilovastih estica ili se tijekom zime nalazi pod vodom dulje od 40-60 dana. U
Hrvatskoj se u svim ostalim vinogradima uzgaja cjepljena loza.
Filoksera je mala u, duga 0,7-1,4 mm, no neki oblici imaju tijelo dugo i do 2
mm. utosmede je boje. Kroz rilo prolazi stilet kojim probija biljno tkivo iz kojeg
sie sokove. Postoji vie sojeva koji se meusobno razlikuju morfoloki i nainom
ivota.
Filoksera napada razliite organe amerike i europske loze. Amerika loza
nalazi se u nas u matinjacima u kojima se proizvode podloge, no filoksera moe
napasti i mnoge direktno rodee hibride koji se danas sve vie ire. Meutim, na
amerikoj lozi i na veini hibrida oteuje samo lie, jer se samo na njemu moe
razviti. U matinjacima moe nanijeti vee tete jer usporava rast i odrvenjavanje
rozgve pa se ona lake smrzne tijekom zime.
Na naliju lia
nastaju nabrekline u
kojima ive ui, a na licu
lista nalazi se malen otvor.
"Te se nabrekline jasno
razlikuju od nabreklina
lozine grinje ije su
izrasline na licu lista.
Korijen veine vrsta
amerike loze (Vitis
riparia, V. berlandieri, V.
rupestris i dr.) te korijen
mnogih hibrida otporan je'
ili tolerantan na napad
filoksere
pa ona ne
SI. 90. Filoksera na listu amerike loze (snimila J. Igre Bari)
uzrokuje tete na tom
korijenu. No postoje neke podloge i neki hibridi kojima je korijen osjetljiviji ili
ak osjetljiv na napad filoksere.
Na europskoj lozi filoksera napada samo korijen. Sisanjem na korijenu
uzrokuju krupne izrasline-tuberozitete i sitnije izrasline -nodozitete. Te izrasline
onemoguavaju kolanje sokova pa se okot sui. Ipak treba spomenuti da je
sredinom osamdesetih godina u Italiji pronaena zaraza lia europske loze
filokserom. Ubrzo zatim tu pojavu zapaaju i u Istri na nekim kultivarima loze
(Licul, Peruri). Iako za sada ta pojava nije tetna, ona ukazuje da se filoksera
(kao i drugi tetnici) moe prilagoditi razliitim uvjetima, pa ako se mogla
prilagoditi liu europske loze, postoji mogunost prilagodavanja i korijenu
amerike podloge. U tom bi se sluaju ponovno pojavio problem filoksere za
vinogradarstvo, no nadamo se da to toga ipak nee doi u dogledno vrijeme.
Razvoj filoksere razliit je na amerikoj i europskoj lozi. Na amerikoj lozi
prezimi zimsko jaje na nadzemnim dijelovima. Iz njega izlazi osnivaica koja stvara
kolonije na naliju lia. Na liu se razvija jo nekoliko generacija tih ui koje
102

nazivamo ui ikarice. Dio ikarica zatim migrira na korijen. U jesen nastaju

seksualni oblici, a enke odlau zimska jaja. Na europskoj lozi sve se generacije
ui razvijaju na korijenju (korijenaice), i to partenogenetski, bez seksualne
generacije. Prezime liinke. Filoksera ima u nas 4-9 generacija godinje.
Na cijepljenoj lozi suzbijanje nije potrebno. No 1960.-1965. g. u nekim
zemljama srednje Europe, pa i u nas, neki su vinogradarski strunjaci razvili teoriju
o nepostojanju filoksere, a ako bi se i javila, mogla bi se kemijskim i mehanikim
putem suzbijati. Stoga je predlagano podizanje nekih vinograda necijepljenom
europskom lozom. Fitomedicinski strunjaci nisu se sloili s ovom teorijom,
ukazujui na nalaze filoksere na pojedinanim necijepljenim okotima, a poglavito
na nedopustivost uvoenja iroke primjene kemijskih sredstava za tretiranje tla.
Naime, na temelju vrlo dobrih iskustava u tadanjem SSSR-u predlagalo se da se
koristi heksaklorbutadien, sredstvo fumigantnog djelovanja. No to je sredstvo vrlo
perzistentno u tlu koje oneiuje dugotrajnije i negativno djeluje na brojne korisne
organizme u njemu. Bilo je opravdano primijeniti ga u tadanjem SSSR-u, gdje se
njime usporavalo irenje filoksere na istok, jer taj tetnik jo nije bio proiren u
cijeloj zemlji. Meutim, u zemljama gdje je filoksera proirena, iroka primjena
tog pa i drugih sredstava za tretiranje tla protiv filoksere kosi se s naelima
integrirane zatite bilja. Pa i mehanika metoda, koja se s dosta uspjeha koristila u
nekim podrujima Italije, a sastoji se u odstranjivanju povrinskog korijenja i
forsiranju razvoja dubokog korijenja, zadovoljava samo na takvim terenima gdje
u dubljim slojevima tla filoksera nema mogunosti za razvoj. Stoga su te teorije
pobijene i ubrzo naputene.U matinjacima amerike loze napad ui ikarica
suzbija se prskanjem tijekom mirovanja vegetacije sredstvima za zimsko prskanje
koja ubijaju jaja te u poetku stvaranja iki na liu prskanjem lindanom i nekim
drugim insekticidima preporuenim za tu svrhu.
ADELGIDAE (CHERMESIDAE)
Ui ove porodice tipini su tetnici umskog drvea. Najee su na smreki,
jeli, duglaziji i ariu. Neke vrste izluuju mnogo medne rose koja slui pelama za
proizvodnju meda iz medljike. U Gorskom kotaru pelari se upuuju u ume u
kojima je medljika najjaa. Vee tete ine pri uzgoju smreka za boina drvca.

Vanost lisnih ui u proizvodnji sjemenskog krumpira

Jaka zaraenost usjeva krumpira virusima glavni je uzrok niskih prosjenih
priroda te kulture u Hrvatskoj. Osim prijenosa zaraenim sadnim materijalom
virusi se prenose lisnim uima.
Lisne su ui proirene svuda, no njihova je brojnost manja na veim
nadmorskim visinama - iznad 700 m, a poglavito iznad 900 m nadmorske visine.
tete koje nanose krumpiru dvojake su: izravne - ishranom na liu ili gomoljima
(u skladitu) krumpira, te neizravne - prenoenjem virusa krumpira. Izravne tete,
osim iznimno, uglavnom nisu velike, no tete koje ine prenoenjem virusa -

103

uzronika opasnih virusnih bolesti

krumpira, velike su i mogu potpuno
upropastiti (onemoguiti) proizvodnju
sjemenskog krumpira.
Sve donedavno u nas se
najvanijim, pa ak i jedinim
prenosiocem najvanijih virusa
krumpira smatrala breskvina zelena u
(Myzus persicae). Zdravstveno stanje
krumpira uglavnom se povezivalo s
SI. 91. Pregled krumpira otresanjem
odsutnou zimskog domaina ove ui
(snimio M. Maceljski)
- breskve, posebice u predjelima na
veim nadmorskim visinama. Istraivanja koja su posljednjih petnaestak godina
provedena u Hrvatskoj nepobitno su dokazala da su u tim podrujima mnogo
vaniji prenositelji virusa krumpira neke druge vrste lisnih ui, koje mogu prezimiti
na razliitim biljkama i na tom podruju. Te druge vrste, istina, nisu toliko virulentne
(zarazne) kao zelena breskvina u, no zbog toga to su izrazito mnogobrojnije,
mnogo vie prenose viruse. Poznato je da se zbog brojnih inilaca afidofauna
(vrste i brojnost ui) uveliko promijenila pa je i to razlog to je nekad veliki broj
breskvine zelene ui na krumpiru sada znatno smanjen.
U naim podrujima proizvodnje sjemenskog kmmpira najee su vrste lisnih
ui one koje prikazujemo u tablici (ujedno se prikazuje i njihova vimlentnost u
odnosu na najvanije viruse kmmpira uvijenost lista PLRV i Y virus PVY).
LISNE UI KOJE PRENOSE VIRUSE NA SJEMENSKOM KRUMPIRU UTVRENE U
REPUBLICI HRVATSKOJ
Vrsta vektora
1. Acyrthosiphon pisum
2. Aphis fabae (grupa)
3.

Aphis frangulae (grupa)

broj virulentnost
nost PLRV PVY
4
2
5

4. Aphis nasturtii

3
2

5. Aphis pomi

6.

Aulacorthum

circumflexum

7. Aulacortthum solani .

11 Cavariella pastinacae

12. Macrosiphum euphorbiae

13.

3
2

3
1

14. Myzus ascalonicus

15. Myzus ornatus

16.

Myzus persicae

3
2

9. Capitophorus hippophaes

10 Cavariella aegopodii

broj virulentnost
PLRV PVY

nost

Brachycaudus helichrysi

8.

Vrsta vektora

Metopolophium

dirhodum

17. Phorodon humuli

18. Rhopalosiphum insertum

3
4

19.

Rhopalosiphum padi

1
3

1
5

5
3
2
2

5 - vrlo visoka; 4 - visoka; 3 - srednja; 2 - niska; 1- vrlo niska

Na tek iznikli nasad krumpira lisne ui mogu doletjeti nezaraene ili ve

zaraene virusom - ako su prije toga sisale na zaraenim biljkama susjednih polja
ili na kmmpiritima udaljenih junijih podruja (Dalmacija, Istra, Primorje), odakle

104

mogu biti donesene vjetrom. Osim toga, ui mogu zarazu iriti i unutar nasada, u
kojem e uvijek poneka biljka (a esto mnoge) biti zaraena virusom iz "sjemena",
tj. iz posaenog gomolja. Biljke koje izniknu iz zaraenog gomolja nose
sekundarnu zarazu i izvor su primarne zaraze, koju ui uzrokuju prenoenjem
virusa na zdrave biljke u polju. Primarne zaraze, koje prenose lisne ui, ne snizuju
toliko prirod koliko sekundarne zaraze (iz zaraenog gomolja).
irenjem virusa ui ne snizuju
znaajno prirod konzumnog krumpira.
Ve smo spomenuli da su na
sjemenskom krumpiru lisne ui
ograniavajui imbenik uzgoja.
Sirenjem virusa utjeu na njegovu
kategorizaciju u elitu (do 0,25 %
virotinih biljaka odnosno 2 %
gomolja), original (do 0,5 % odnosno
do 4 %), prvu sortnu reprodukciju (do
1,5 % odnosno do 7 %) i drugu sortnu
SI. 92. Uvijenost lista krumpira (snimio M.
reprodukciju (do 3% virotinih biljaka
Maceljski)
odnosno do 10% zaraenih gomolja).
Ne moe biti priznat za sjemenski usjev onaj u kojem se utvrdi vie od 3 % biljaka
zaraenih opasnim virozama, odnosno u kojem se laboratorijskim testiranjem
(ELISA test) utvrdi u gomoljima vie od 10 % tih virusa (uvijenost, Y virus, A i X
virus). Budui da postoje velike razlike u cijeni pojedinih kategorija sjemenskog,
kao i sjemenskog i konzumnog krumpira, tete koje lisne ui mogu nanijeti
sjemenskom krumpiru mogu iznositi dvostruku ili jo veu vrijednost ukupne
proizvodnje.
Na konzumnom krumpiru ne provode se posebne mjere za suzbijanje lisnih
ui. No dobro je protiv krumpirove zlatice upotrijebiti insekticide koji djeluju i na
lisne ui ili barem poteduju njihove prirodne neprijatelje.
Na sjemenskom kmmpiru lisne se ui obvezatno moraju suzbijati. Preventivno
suzbijanje provodi se sadnjom gomolja tretiranih pripravcima na osnovi
imidakloprida, to osigurava zatitu od lisnih ui u vremenu od najmanje 2 mjeseca,
ili primjenom granuliranih insekticida na osnovi karbofurana u redove prilikom
sadnje, to osigurava zatitu oko 2 mjeseca. Pripravci na osnovi imidakloprida
primjenjuju se prskanjem gomolja posebnim ureajem na sadilici, a granulirani
insekticidi s pomou depozitora privrenih na sadilicu.
Kurativno suzbijanje provodi se na sjemenskom usjevu na kojem nije
provedeno preventivno suzbijanje u rokovima odreenim na temelju praenja
leta i pojave lisnih ui razliitim metodama. Krilati oblici najbolje se prate utim
posudama odreenih dimenzija (najbolje 70x70x10 cm ili 60x60x10) postavljenim
u usjevu 70 cm od tla i napunjenim vodom. U vodu se ui hvataju privuene
utom bojom unutranjeg dijela posude. I krilate i beskrilne ui utvruju se tako
da se strese 100 busova na podlogu ili da se uzme 100 listova i pregleda ima li na

105

njima ui. Pri metodi 100 listova treina listova uzima se iz najdonjih, treina iz
srednjih, a treina vrnih dijelova busa. Spremaju se u papirnu vreicu i u
laboratoriju temeljito pregledavaju. Pojava ui na irem podruju prati se velikim
usisnim postajama smjetenim na stalna mjesta.
MODEL UINKA SUZBIJANJA LISNIH UI NA
SJEMENSKOM KRUMPIRU

1.VI

LEGENDA:

15.VI

1.VII

15.VII

1.VIII

- Ulov krilatih ui u ute posude

Broj- ui na 100 listova bez tretiranja
Broj ui na 100 listova uz tretiranje
I
Primjena insekticida
D
Dan unitenja cime

SI. 93. Model uinka suzbijanja lisnih ui na sjemenskom krumpiru

Kad ponu dolijetati one lisne ui za koje je poznato da su jai prenositelji

virusa, primjenjuju se insekticidi. Primjena se ponavlja im insekticid izgubi
djelovanje, a ui nastave dolijetati. Za smanjenje broja lisnih ui u usjevu
sjemenskog krumpira obino je potrebno 3-4 puta primijeniti insekticid. Insekticidi
dosta uspjeno smanjuju zarazu perzistentnim virusima (uvijenost lista) jer u treba

106

izvjesno vrijeme sisati na zaraenoj biljci da bi prenijela virus. Osim toga, ui

zaraene s perzistentnim virusima dugo su infektivne, najee cijeli ivot, pa se
tek njihovim unitenjem smanjuje mogunost irenja tih virusa. Koliko je vana
primjena insekticida jo bolje pokazuje injenica da je u nas najrairenija uvijenost
lista, kojoj je uzronik perzistentni virus. Neperzistentni virusi (npr. Y virus) prenose
se odmah, im u, koja je prije toga sisala zaraenu biljku doleti na zdravu. Stoga
se uobiajenim insekticidima ne moe sprijeiti prenoenje neperzistentnih virusa.
Bez obzira na nepotpunu uinkovitost insekticida u spreavanju zaraza virusima
ipak su te zaraze vee ako ima vie uiju. Stoga se radikalnim snienjem brojnosti
ui ipak postie i znaajno snienje zaraenosti virusima.
Od insekticida za folijarno tretiranje treba uzeti one koje dulje djeluju. To su,
primjerice, sistemini insekticidi koji sadre tiometon, demeton metil, imidakloprid
ili fipronil. Neto krae, ali zato brzo djelovanje imaju piretroidi pa se njima kadkad
spreava prijenos virusa. Na viim kategorijama sjemenskog krumpira (npr. super
eliti) mogue je smanjiti zarazu uima i prenoenje Y virusa prskanjem uljanim
sredstvima (bijelo ulje). No, ta se sredstva moraju koristiti svakih sedam dana. Jo
sigurniju zatitu od uiju, a time i od viroza, pruaju posebne mree kojima se
pokrivaju usjevi najviih kategorija. Pokrivanjem mreom usjeva proizvedenog iz
elite, uspjeli smo, uz maksimalni infekcijski pritisak uiju i virusa iz okolnih
zaraenih usjeva, usred Zagreba proizvesti gomolje nezaraene virusima (Igre
Bari).
Polovicom ljeta, najee u srpnju, a u viim podrujima u kolovozu, unato
svim mjerama spreavanja pojaa se zaraza uima. Tada ne preostaje drugo nego
unititi cimu (zelene dijelove) krumpira (desikacija) da bi se sprijeilo da virus iz
lista kolanjem sokova prijee u gomolje. Rok unitenja cime odreuje se takoer
na temelju praenja leta i pojave lisnih ui ve spomenutim metodama. Cima se
unitava prskanjem desikantima, od kojih u nas dozvolu imaju dikvat i glufosinat.
Cimu treba unititi potpuno pa je na bujnim usjevima dobro provesti dva tretiranja,
svaki put s polovicom cijele doze herbicida.
Vegetacija krumpira prekida se i zbog spreavanja porasta gomolja preko
graninih vrijednosti za sjemenski krumpir (50-55 mm); taj rok moemo nazvati
ekonomskim rokom prekida vegetacije. Meutim, mora se potpuno uvaiti prekid
vegetacije zbog spreavanja prijelaza virusa i ako je raniji od ekonomskog roka
prekida vegetacije, jer e se svakim danom prekoraenja roka poveavati zaraza
gomolja virusima, pa e njihova vrijednost padati iz vie kategorije u niu ili e
ak prestati biti sjemenskim krumpirom.
Prikazujemo shematski prikaz hipotetskog modela spreavanja irenja viroza
na sjemenskom krumpiru.
Na koncu ovog potpoglavlja treba istai da su za proizvodnju zdravog
sjemenskog krumpira potrebne i neke druge mjere: propisana izolacija od
nesjemenskog usjeva ili proizvodnja u podruju gdje nije doputena sadnja
nesjemenskog krumpira, proupavanje zaraenih biljaka tijekom vegetacije,
homogena gnojidba i dobra agrotehnika koja e ubrzati razvoj usjeva itd.

107

Primjenom svih navedenih mjera mogue je i u ravniarskom podruju (gdje ima

vie ui) proizvesti kvalitetan sjemenski krumpir, no uz vie truda nego to treba
u visinskom podruju.

Lisne ui na d u h a n u
Na duhanu su lisne ui vrlo vane zbog prenoenja virusa. U nas je utvreno
da prenose najmanje 4 virusa, od kojih su najznaajniji PVY - crtiavost duhana i
CMV mozaik krastavaca. Jakom prisutnou virusa crticavosti prirod duhana moe
biti i potpuno uniten. Stoga pojavu lisnih ui u duhanu treba obavezatno pratiti
utim posudama i suzbijati ih u rasadu i u nasadu. Od vrsta koje dolaze na duhanu
najvanija je Myzus persicae, no tu su jo i Aphis fabae, Acyrtosiphon pisum,
Neomyzus circumflexum i neke druge. Rokovi suzbijanja odreuju se prema
praenju populacije u utim posudama. Za tretiranje se koriste klasini sistemini
insekticidi, poput pirimikarba, te noviji insekticidi na osnovi imidakloprida i
pimetrozina.

Lisne ui na itaricama
Vano je napomenuti da napad lisnih ui na strnim itaricama poinje ve u
jesen, im biljke niknu, to je posebno opasno zbog prenoenja virusa. Proljetni
napad mnogo je jai i masovniji. Poinje poetkom svibnja, u vrijeme klasanja.
Poetni napadi ui gotovo su uvijek koncentrirani na donjie listove, potom se ire
na stabljike, vlati i klasove. Poetni napadi nisu jaki jer je razmnoavanje ui do
cvatnje itarica obino sporije. Populacija se najvie poveava poetkom mlijene
zriobe, kad u povoljnim uvjetima za razvoj jedne generacije treba 6-10 dana. Krajem
mlijene zriobe njihova brojnost dosie maksimum. Budui da tada poinju
prevladavati krilate generacije, poinje njihova seoba na druge biljke. Izravnim
tetama, tj. sisanjem na strnim itima ui
mogu vrlo rijetko ugroziti proizvodnju.
Vee tete ine skraivanjem vegetacije.
Smatra se da jedan dan skraenja
vegetacije moe smanjiti prirod za 200
kg. Najvee tete ui nanose kad
prenoenjem virusa. Jedan od
najznaajnijih i najopasnijih virusa
strnih ita je Barley Yellow Dwarf Virus
(BYDV). Njega prenose gotovo sve ui
koje smo naveli. No najvaniji
SI. 94. Zrnjepenice (desno) s biljaka
prenosioci su vrste R. padi, M.
jako zaraenih lisnim uima
dirhodum i S. avenae. One su u
populaciji ui u nas i najbrojnije. Taj je virus iroko proiren u itavoj zapadnoj
Europi, a utvren je i u nas. U Francuskoj je 1984. g. mjestimice snizio prinose sa
6 na 1 tonu/ha. Ui ga prenose ve u jesen na perzistentan nain. Simptomi se

108

vide u proljee. Biljke zaostaju u rastu, patuljaste su, ne klasaju ili je klas malen,
lie je na jemu izrazito uto, a na penici crveno. Ako napadnute biljke i dozore,
zrnje je sitno, sazori kasno, a klasovi su uspravni i "lagani". tete od tog virusa
mogu se sprijeiti jedino tretiranjem usjeva protiv lisnih ui, ali ujesen. Dobar se
uspjeh postie i kasnijom sjetvom jer u nekim krajevima, npr. u sjevernoj Italiji,
nema vie ui kada kasno zasijani usjev nikne.
Pri kemijskom suzbijanju lisnih ui
na strnim itaricama u proljee mora se
voditi rauna o nekoliko imbenika.
Prirod je ponajvaniji od tih imbenika.
Tretirati se isplati samo visokoprinosne
usjeve, ako oekujemo prinos od 6 t/
ha i vie. Smatra se da je primjena
insekticida opravdana ako je poetkom
cvatnje zaraeno 60 % vlati, tijekom
cvatnje 70 % vlati, a poetkom mlijene
zriobe vie od 80% vlati, ukljuujui i
klas. Nakon mlijene zriobe nije
potrebna intervencija insekticidima, jer
ui sele na druge kulture i ne mogu vie
nanijeti ekonomske tete. Naroito
treba biti oprezan ako su prisutni i
prirodni neprijatelji pa se ne hi smjelo
tretirati ako je omjer izmeu predatora
(boje ovice, zlatooka) i lisnih ui
manji od 1:40. esto i omjer od 1:100
ukazuje na veu potencijalnu ulogu
predatora. Ako je tretiranje nuno, treba
SI. 95. Polje penice u Francuskoj jako
koristiti selektivnije insekticide koji su
zaraeno S-BKDV(snimila J. Igre Bari)
dovoljno uinkoviti na lisne ui, a
istovremeno poteduju prirodne neprijatelje. Takvi su primjerice pirimikarb,
tiometon i metildemeton. Usprkos tomu u zapadnoj se Europi dosta koriste
piretroidi.

mmmmmmmmmm

Suzbijanje lisnih ui
Da bismo donekle ublaili problem lisnih ui kao znaajnih tetnika raznih
kultura valja osigurati niz preduvjeta za smanjenje njihovih populacija te
pravovremeno i na valjan nain provesti njihovo suzbijanje.
Jedan od vanih preduvjeta je ostavljanje dijela korova u usjevima odnosno
biljnog pokrova u nasadima (naravno tako da nisu konkurenti kulturnoj biljci),
na koje e se naseliti ui i na njima se hraniti i razvijati i time smanjiti pritisak na
kulturne biljke. Time e biti omoguena i brojnija pojava njihovih prirodnih
neprijatelja. Korove napose treba ostavljati uz puteve i rubove parcela. Potom je

109

potrebno smanjiti gnojidbu na prijeko potrebnu koliinu, a posebice valja paziti

da se ne troi prekomjerno duik. Nadalje, napad lisnih ui se smanjuje ako se
smanji gustoa sklopa biljaka i time snizi vlaga u usjevu.
Neobino je vano utvrditi zastupljenost pojedinih vrsta ui u usjevima i
nasadima jer postoje velike razlike u stupnju njihove tetnosti, u njihovoj biologiji
pa stoga i suzbijanju. Stoga ih je potrebno tono identificirati, to se u nas rijetko
ini, pa se pojava pojedinih vrsta lisnih ui preesto oznauje skupno: lisne ui
jabuke, kruke i slino. Za uspjeh suzbijanja vano je u kritinom razdoblju pratiti
pojavu lisnih ui te u sluaju potrebe pravovremeno provesti suzbijanje.
esta je prirodna otpornost nekih vrsta lisnih ui odnosno mogunost brzog
razvoja rezistentnosti na primijenjene insekticide. Prirodno otporne na insekticide
neke vrste mogu biti zbog svojih morfolokih svojstava. Takve su vrste pokrivene
votanim prahom ili ljuticama, to ometa dodir ui s insekticidom. Neke su vrste
skrivene u jako zakovranom liu pa nesistemini insekticidi ne dopiru do njih.
I naslage medne rose na nekim vrstama (bademova lisna u) poveavaju njihovu
otpornost. Preesta primjena insekticida protiv lisnih ui ali i drugih kukaca
uzrokuje pojavu rezistentnosti. Velika brojnost generacija omoguuje brzi razvoj
rezistentnosti jer svaka idua generacija daje vie rezistentnih jedinki. Pojava
rezistentnosti moe se usporiti, pa i sprijeiti, racionalnijom primjenom insekticida
protiv svih tetnika samo kad je to prijeko potrebno, nadalje stalnom strunom
izmjenom skupina primijenjenih insekticida, izborom selektivnih insekticida koji
poteduju prirodne neprijatelje, primjenom insekticida u optimalnim rokovima,
njihovom lokaliziranom primjenom (tretiranjem samo rubova parcele) itd.
Kemijsko suzbijanje provodi se na zimskom ili ljetnom domainu.
Zimskim prskanjem voaka unitavaju se jaja lisnih ui, a u junim podrujima
i odrasli oblici nekih vrsta. U tu svrhu koriste se uljana organofosforna sredstva ili
mineralna ulja. Djelotvornost tih sredstava vea je ako se koriste tik prije kretanja
vegetacije.
Suzbijanje lisnih ui tijekom vegetacije moe se provesti primjenom odreenih
insekticida. Postoje selektivni insekticidi - aficidi, poput pirimikarba, nadalje
takoer selektivni sistemini insekticidi na osnovi tiometona i metildemetona, te
najnoviji sistemici na osnovi imidakloprida, pimetrozina, fipronila i triazamata.
Djelotvorni su i ostali sistemini pa i neki konktaktni insekticidi. Pri izboru treba
tono utvrditi namjenu za koju su doputeni jer veina insekticida ima doputenje
za primjenu samo na odreenim kulturama, primjerice samo u voarstvu, a i tamo
samo na nekim vrstama voaka, a ne na drugim. Treba istai i stroge zabrane
primjene nekih insekticida na povru. Nestruna primjena insekticida protiv lisnih
ui moe uzrokovati zdravstvenu neispravnost proizvoda (plodina), oteenja
tretiranih biljaka ili pak moe biti neuinkovita.
Bioloko suzbijanje lisnih ui takoer je mogue. Prije Drugog svjetskog rata
tadanji Zavod za zatitu bilja iz Zagreba proizvodio je i rasparavao tzv.
afelinizirani materijal: granice prekrivene krvavim uima zaraenim osicom
najeznicom Aphelinus mali. Te su se granice stavljale u vonjake zaraene

110

krvavom ui i tako se u njih unosio parazit koji do tada nije bio posvuda proiren.
Danas se u vie drava uzgajaju boje ovice (bubamare), zlatooke, neke
predatorske vrste stjenica i dvokrilaca te vrste parazitskih osica, koje se mogu
kupiti i ispustiti u usjeve i nasade. Od bojih ovica najee se uzgajaju
sedamtokasta boja ovica i Stethorus vrste, a od stjenica vrste roda Orius i
Anthocoris.
Grabeljiva muica Aphidoletes aphidimyza je 2 mm dugi dvokrilac koji se
ubraja u porodicu muica ikarica (Cecidomyidae). Odlae naranastocrvena
jaja u blizini kolonija lisnih ui. Jedna enka odloi 100-150 jaja. Nakon inkubacije
od oko 7 dana izlaze liinke koje se hrane uima. Jedna liinka tijekom jednog
tjedna ubije i dijelom isie 20-50 lisnih ui. Liinke narastu do 3 mm. One se
kukulje u tlu. Muica ima vie generacija godinje. U prodaji se nalaze pripravci s
kukuljicama muice.
Parazitska osica Aphidius matricariae (porodica Aphidiidae) odlae
pojedinano jaja u lisne ui. Liinka se razvija u domainu, koji isprva ostaje iv i
aktivan. Razvoj traje 8-10 dana. Tada ugiba domain i pretvara se u mumiju. U
njoj se liinka kukulji, a osica izlazi iz mumije kroz dobro uoljiv okrugli otvor
koji ukazuje na prisutnost parazitskih osica. No vie nego unoenjem prirodnih
neprijatelja (za sada aktuelno u zatienom prostoru) moe se uiniti ouvanjem
nazonih prirodnih neprijatelja racionalnom i strunom primjenom ne samo
insekticida nego i ostalih sredstava za zatitu bilja, te provedbom spomenutim
agrotehnikih mjera.

Podred COCCINA - TITASTE UI

Zajednika svojstva
Izvanredno vaan podred u koji se ubraja vie fiziolokih tetnika velikog
znaenja za voke, vinovu lozu, ukrasno drvee i grmlje. Zbog slabe mobilnosti
ne mogu se odrati na jednogodinjim kulturama, koje, stoga, rijetko napadaju.
Poznato je oko 4000 vrsta titastih ui, no smatra se da ih ima mnogostruko
vie. U Hrvatskoj su poznate 93 vrste (Schmidt), ali ih, nema sumnje, ima mnogo
vie. Posebice su nedovoljno istraene titaste ui na ukrasnom drveu i grmlju.
Sve su vrste fitofagne i tetne bilju. Ipak ima i vrsta korisnih ovjeku: u Indiji se
uzgaja vrsta Laccifer lacca Kerr. za dobivanje poznatog ellaka, a vie se vrsta
koristilo i jo se mjestimice koriste za dobivanje boja i voska.
titaste ui sitni su kukci, dugi 2-5 mm, rijetko vie. Odlikuju se izraenim
spolnim dimorfizmom. enka ima zdepasto tijelo, bez nogu i krila. Tijelo je
pokriveno votanim izluinama ili titiem razliite grade, veinom izgraenim
od voska, svlakova i raznih izluina. Usni je ustroj podeen za sisanje. Mujaci
imaju tijelo s jasnom segmentacijom, dobro razvijenim nogama i jednim parom
krila. ive vrlo kratko. Usni aparat reduciran je ili uope ne postoji pa se mujaci
ne hrane. Veina vrsta izluuje slatkaste, ljepljive izluine - mednu rosu. Na njih
se naseljavaju gljive aavice pa zaraena biljka dobije tamni izgled, a smanjena

111

je i asimilacijska sposobnost lia. Izluine nekih vrsta titastih ui koriste pele

pri pravljenju meda, a u srednjem vijeku neke su titaste ui koritene pri izradi
boja.
titaste ui razmnoavaju se spolno ili partenogenetski. Naranin crvac
hermafrodit je sposoban oploditi sam sebe. Ui su oviparne ili viviparne. Neke
vrste odlau jaja u jajne kese koje se dre tijela, te pomau identifikaciji. Druge
odlau jaja ispod tita. Kalifornijska titasta u i neke druge vrste viviparne su.
Preobrazba je parametabolija. Liinke iz kojih e se razviti enke imaju
najee 3-4 razvojna stadija i nepotpunu preobrazbu. Mujaci se razviju iz liinki
s potpunom preobrazbom, i njihov razvoj prelazi veinom kroz 5 stadija.
Veina titastih ui polifagne su te se hrane na mnogim domainima. Liinke
i enke ubadaju svoje rilo do provodnih snopova razliitih organa biljke iz kojih
siu sokove. Katkada rilom ulazi u tkivo biljke slina uiju, a ona uzrokuje
deformacije biljnih organa, promjene boje, krljanje pa i ugibanje biljke. titaste
ui tipini su fizioloki tetnici, ali mogu otetiti i plodove.
titaste ui slabo su pokretni tetnici. tovie, liinke prvog stadija i mujaci
vrsta porodice Diaspididae aktivno se kreu samo nekoliko sati do nekoliko
dana, a liinke drugih stadija i odrasle enke nisu pokretne. Stoga se ire veinom
pasivno, prenoenjem sadnog materijala, a donekle i plodova. Neke su vrste
uvrtene u karantenske tetnike. Opasnost od njihova unoenja raste naglim
poveanjem prometa. Znatno manje prenose ih ptice i divlja, a vjetar katkada
prenosi liinke i jaja.
Velika veina titastih ui ubraja se u termofilne kukce proirene u toplijim
podrujima. Na njih povoljno djeluje suho vrijeme. Usprkos toga, za vrijeme
zimskog mirovanja podnose i niske temperature. Ako nakon poetka proljetne
aktivnosti nastupe mrazovi, njihova je smrtnost velika.
titaste ui izvrgnute su napadu brojnih prirodnih neprijatelja. Od predatora
najvanije su bubamare, zlatooke i stjenice. Od parazita izrazito su najvaniji
prirodni neprijatelji ose najeznice iz porodica Chalcididae, Pteromalidae,
Braconidae i dr. Postoji i vie bolesti titastih ui koje izazivaju uglavnom gljivice
i bakterije.
titaste ui masovno su se pojavljivale nakon unitenja njihovih neprijatelja.
Tako se primjerice maslinin crvac pojavljuje najjae u maslinicima gdje se
intenzivno kemijski suzbijaju maslinova muha i moljac. Upravo su najpoznatiji
primjeri dosadanjih uspjeha bioloke metode suzbijanja tetnika u suzbijanju
titastih ui. Tako je unoenjem bubamare Rodolia cardinalis u Kaliforniju (a
kasnije i u druge zemlje pa i k nama) prestala opasnost od naranina crvca Icerya purchasi. Unoenjem osice Prospaltella berlesei postala je dudova titasta
u (Pseudoaulacaspis pentagona) malo vaan tetnik. Bilo bi zanimljivo prouiti
da li je najnoviji porast tetnosti ove ui prouzroilo smanjenje brojnosti osice. U
nekim europskim zemljama danas se intenzivno uzgaja druga vrsta osice P.
perniciosi te isputa u vonjake gdje suzbija kalifornijsku titastu u. Bubamara
Crjptolaemus montrouzeri uzgaja se i unosi u zatieni prostor radi suzbijanja

112

titastih ui na ukrasnom bilju. Za njihovo se suzbijanje koriste i osice rodova

Metaphycus i Leptomastix.
Vrlo su interesantni primjeri sukcesije pojedinih vrsta titastih ui. Primjerice,
utvreno je da se nakon suzbijanja kalifornijske titaste ui razmnaava i masovno
pojavljuje krukina crvena titasta u. Zanimljivo je sadanje smanjivanje brojnosti
kalifornijske titaste ui i ponovno poveanje zaraze dudovom titastom ui u
slabije njegovanim nasadima. ini se da je poveana primjena nekih selektivnijih
insekticida u sklopu prelaza na integriranu zatitu jabuke u nekim nasadima
pogodovala ponovnom porastu kalifornijske titaste ui jer ti insekticidi na nju ne
djeluju.
titaste ui suzbijaju se razliitim metodama, ali sada su jo uvijek najvanije
kemijske metode. No treba istaknuti da postoje razlike u otpornosti pojedinih
sorti voaka i vinove loze na napad nekih titastih ui. Zlatnu parmenku, jonatan,
delies i neke druge sorte jabuka kalifornijska titasta u jae napada nego boskop
ili koarku. Sve agrotehnike mjere koje poboljavaju razvoj ugroenih biljaka
smanjuju posljedice napada titastih ui. Slabijoj zarazi posebice pridonosi
podizanje vonjaka na uzvisinama i prozranim mjestima te temeljito prorjedivanje
i rez. Za njihov razvoj vrlo su povoljni uvjeti u zatienom prostoai i u sobnih
biljaka. titaste ui esto se smatraju tetnicima onih biljaka koje se nalaze u
nepovoljnim uvjetima za svoj razvoj jer takvi uvjeti pogoduju razvoju tetnika.
Naslage titastih ui skidaju se sa grana i stabla i mehanikim ienjem i
struganjem stare kore.
Meutim, najvaniji nain suzbijanja jest primjena insekticida.
Zimsko prskanje za
vrijeme
mirovanja
vegetacije osnovna je
mjera sprjeavanje teta
od titastih ui na svim
biljkama (voke, drvee,
grmlje) na kojima se ne
provode druge mjere
intenzivne
zatite.
Vonjaci rastresitog tipa u
kojima se ne provode
programi
kompletne BS^*S#.V^
zatite mogu se zimskim
prskanjem spasiti od
propadanja u sluaju jaeg
SI. 96. Zimsko prskanje voaka (snimio M. Maceljski)
napada titastih uiju. To
vrijedi i za ukrasno drvee i grmlje. U to se, naime, vrijeme, bez opasnosti za
biljke mogu koristiti radikalni insekticidi jakog djelovanja koji unitavaju i titaste
ui ispod tita, a koje je, inae, teko ili ak nemogue unititi sredstvima koja se
smiju koristiti u vrijeme vegetacije. Naprotiv u plantaama u kojima se intenzivno
suzbijaju drugi tetnici s nekoliko tretiranja insekticidima tijekom vegetacije, titaste

113

ui se, osim izuzetno, ne mogu razmnoiti toliko da bi zimsko prskanje trebalo

biti redovita i osnovna mjera zatite od tih tetnika.
Za zimsko prskanje koriste se mineralna ulja i uljana organofosforna sredstva.
Mineralna (i bijela) ulja uglavnom suzbijaju samo titaste ui. Na titaste ui, ali i
brojne druge tetnike koji prezimljuju na drvenastom bilju, vrlo dobro djeluju
uljana organofosforna sredstva koja se koriste za tzv. kasno zimsko prskanje u
vrijeme bubrenja pupova, sve do pojave prvih zelenih listia ili otvaranja pupova.
Ova sredstva, uz mineralna ulja, sadre i diazinon, kvinalfos, metidation ili koju
drugu aktivnu tvar insekticida.
Zimsko prskanje moe se provoditi za cijelo vrijeme mirovanja vegetacije,
pa i pri temperaturi ispod 0 C ako se povede rauna da se tekuina ne smrzne u
aparatu ili cijevima. Prskanje i pri niih temperatura ne teti biljci u mirovanju.
Prskati treba uz veliki utroak kropiva i provoditi tzv. pranje biljaka. Za to se
koriste rasprskivai koji proizvode krupne kapljice. Rasprivanje nije prikladno
za ovu mjeru.
Osim zimi, razvojni oblici titastih ui koji nisu dovoljno zatieni titiem
mogu se suzbijati za vrijeme vegetacije brojnim organofosfornim insekticidima,
naroito dimetoatom, metidationom, klorpirifosmetilom, pirimifosmetilom,
malationom, diazinonom, piretroidima (npr. deltametrin), proienim mineralnim
uljem (Bijelo ulje) i nekim drugim sredstvima. U najnovije vrijeme utvrena je i
uinkovitost imidakloprida, a otkrivaju se i proizvode i drugi insekticidi uinkoviti
i u suzbijanju titastih ui. Ukrasno bilje moe se tititi i nekim drugim
insekticidima, no osnovno je pravilo da valja primijeniti sredstva za koja je
provjereno da ne tete (nisu fitotoksina) biljkama koje se tretiraju.
Bijelo ulje moe se uspjeno kombinirati s insekticidima drugih skupina,
primjerice s klorpirifosmetilom ili imidaklopridom.
Upravo zato to ti insekticidi ne djeluju na sve oblike, treba tretiranje
usmjereno protiv titastih ui provesti samo u vrijeme masovne pojave njihovih
liinki. ea primjena insekticida protiv drugih tetnika, kakva je uobiajena i
zasad prijeko potrebna u plantaama, usput spreava i prenamnoavanje titastih
ui ako se koriste insekticidi koji barem djelomino djeluju na njih. Nasuprot
tome poznati su primjeri da je primjena insekticida unitila samo prirodne
neprijatelje titastih ui i izazvala njihovo prenamnoavanje.

Podjela titastih ui
tetne titaste ui prisutne u Hrvatskoj pripadaju porodicama Margarodidae,
Pseudococcidae, Asterolecaniidae, Lecaniidae i Diaspididae.
Tijelo enki titastih ui porodica Margarodidae, Pseudococcidae i
Asterolecaniidae prekriveno je votanim izluinama. enke porodice Lecaniidae
imaju hrbat odebljao i ovrsnuo u tit koji im pokriva cijelo tijelo. Tijelo enki
porodice Diaspididae pokriveno je titiem potpuno odvojenim od tijela. Vrste
nekih porodica, naroito porodice Diaspididae, vrlo se teko meusobno
razlikuju, pa tonu identifikaciju obavljaju specijalisti, najee prema
karakteristikama pigidija.

114

MARGARODIDAE

Naranin crvac (Icetja purchasi Mask.)

Tom je tetniku domovina Australija, odakle je prenesen u SAD i Europu. U
Europi je najvie proiren u sredozemnom bazenu. U nas je proiren u cijelom
obalnom pojasu, a u zatienom prostoru svuda po zemlji. Napada agrume,
vinovu lozu, masline, smokvu te neke druge voke i brojno ukrasno bilje (najee
pitosporum, oleander i lovor). Tijelo mu je crvenkasto, dugo 4-6 mm, djelomino
pokriveno votanim pokrovom. Izluuje obilnu mednu rosu. Jaja lee u jajnu
vreicu. Ona je dulja i ira od tijela. Vreica je pokrivena voskom u kojem se jasno
vidi 16 uzdunih brazdi. U jajnoj vreici nalazi se 600-800 jaja.

SI. 97. Naranin crvac (snimio B. Britvec)

Ima tri generacije godinje: poetkom i krajem proljea te krajem ljeta. enke
su hermafroditi, mujaci rijetki i bez vanosti. Naseljuju nalije lia i stabljike
napadnutih biljaka. Napadnuto bilje sporije raste ili se sasvim prestane razvijati,
ljepljivo je i crno zbog aavica naseljenih na mednu rosu. Prirod je smanjen ili
izostaje. Grane se poinju suiti, a na koncu ugiba cijela biljka.
Naranin crvac poznati je primjer tetnika koji je uspjeno suzbijen biolokom
metodom: uvoenjem bubamare Rodolia cardinalis iz Australije u SAD. Ta
bubamara postoji i u nas, a poznato je da je unaana na neke nae otoke. Meutim,
nije dovoljno brojna da uspostavi ravnoteu ispod granice tetnosti ui, pa bi
trebalo poraditi da se u neka podaija ponovno unese. Zbog velike uinkovitosti
bubamare treba umjesto univerzalnih insekticida primjenjivati samo selektivne
koji e potediti ovog korisnog kukca.
PSEUDOCOCCIDAE

Limunov crvac (Pseudococcus (Planococcus) citri Risso)

Vaan je tetnik vinove loze u naem obalnom podruju. est je i na sobnom
bilju, posebice na kaktusima. Napada i agrume, maslinu, smokvu i mnoge ukrasne

115

biljke. Naroito je est u dolini Neretve, u ibenskim i vranskim vinogradima.

enka je utosmede boje, eliptina tijela, dugog 3-5 mm, pokrivena votanim
prahom. Tijelo je okrueno s 36 votanih nastavaka, a dva na zatku znatno su
dulja. Prezimiti mogu svi oblici, no najee prezimljuju enke na okotu, katkad
na korijenu. Razmnoava se preteno partenogenezom, mujaci su rijetki. U
proljee enke odloe manji broj jaja. Liinke se razilaze po jednogodinjim
izbojima. Razvoj traje pedesetak dana. Pred kraj razvoja prelaze na zelene dijelove
loze. enke iduih generacija odlau znatno vie jaja, to najvie ovisi o
temperaturi. Inkubacija traje 10-15 dana. Liinke tih generacija hrane se najee
na ilama lia, na grozdiima i grozdovima. Najvee tete poini upravo sisanje
kasnijih generacija na grozdovima. Ima 3-5 generacija godinje. Izluuje obilnu
mednu rosu pa napadnuti organi biljke pocrne zbog razvoja gljiva aavica na
slatkastom supstratu. Sisanje prouzrouje suenje lia, njegovo rano otpadanje,
nedozrijevanje i snienje kvalitete plodova i si.
Limunov crvac periodiki je tetnik: javlja se kroz nekoliko godina, a zatim
se nekoliko godina ne zamjeuje. Toplo i suho vrijeme pogoduju njegovoj pojavi.
Optimalna im je temperatura 22-25 C, pri kojoj enke mogu odloiti i do 500
jaja. enke koje se hrane na peteljkovini grozdova plodnije su od enki koje siu
na liu. Optimalna vlanost zraka za njihov razvoj jest 45-75 %. Ima mnogo
prirodnih neprijatelja: bubamare, ose najeznice, muhe tahine i dr. Suzbija se
struganjem stare kore, zimskim prskanjem okota te primjenom insekticida za
vrijeme vegetacije. Radi duge inkubacije i nedovoljnog djelovanja insekticida na
jaja tretiranje treba obino ponoviti.
Zvjezdasti crvac (Pseudococcus adonidum Westw.). Rjee se javlja u nas. Napada
agrume, vinovu lozu i smokve te palme i druge ukrasne drvenaste biljke. enka
je eliptina tijela, dugog oko 4 mm, posutog votanim prahom. Uokrug tijela ima
ute nastavke. Zadnji par tih nastavaka na zatku dugaak je poput tijela, a moe
biti i neto dulji. Ima vei broj generacija godinje.
Jagodina votana titasta u (Ceroputopilosellae ulc.)
Mjestimice je najopasniji tetnik jagoda. Liinke su ukaste, enke
crvenkastosmee boje, jako ispupena hrpta. Duljina im je 3-5 mm. Pokrivene
su debljim slojem votanih izluina. Prezime liinke na starom liu. Krajem zime
poinju se hraniti i prelaze na mlade lie. Ipak su najbrojnije na starijem liu.
Zadravaju se na naliju, no za jake zaraze prelaze i na lice lista. Jedna enka lee
prosjeno 150 mladih. U toku vegetacije ima dvije generacije. Liinke prve
generacije javljaju se krajem svibnja, a liinke druge generacije krajem srpnja, no
najee se zbog dugog razdoblja leenja mladih obje generacije preklapaju.
Pokretne su cijelog ivota. Najee napadaju jae zakorovljene jagode. Zaraene
se biljke sue i ugibaju. Zaraza se iri u krugovima, to se jasno zapaa.
Suzbija se u vrijeme poetka napada malationom, diazinonom, fosalonom i
si. insekticidima, a na manjim povrinama i unitavanjem zaraenog lia pa i
cijelih biljaka da bi se sprijeilo irenje zaraze.
116

Javorova titasta u (Phenococcus aceris

Sign.). Proirena je u cijeloj naoj zemlji na
vinovoj lozi i skoro svim vrstama voaka, te
na ukrasnom i umskom drveu. Tijelo joj je
posuto bijelim votanim prahom, a enke
imaju na zatku jajnu kesu. Ima jednu
generaciju godinje.
ASTEROLECANHDAE
Maslinina titasta u (Pollinia pollinii
Costa^
Prisutna je u naem obalnom podruju.
Tijelo joj je pokriveno votanim prahom.
Jedna je od rijetkih monofagnih vrsta jer
napada samo maslinu. Sie na kori, pa kora
puca, a lie se na zaraenim granama
deformira. Ima dvije generacije godinje.
Masline oslabjele od napada ovog tetnika
esto napadaju potkornjaci, koji do kraja
unite takva stabla.

SI. 98. Javorova titasta u na listu

oleandra (snimio M. Maceljski)

Asterolecanium fimbriatum (Fonsc.) Ckll. napada vie vrsta ukrasnog bilja pa i

neke zeljaste vrste. Liinke su omotane prozirnim omotaem nalik celofanu i njime
su privrene na podlogu.
LECANIIDAE (COCCIDAE)
ljivina titasta u (Parthenolecanium IEulecaniuml corni BoucheJ
Jedan od najvanijih tetnika ljiva u nas. Proirena je u cijeloj zemlji. Osim
ljive napada i sve druge vrste voaka, nadalje vinovu lozu, bagrem i razno ukrasno
i umsko drvee i grmlje. Dolazi i na zeljastim biljkama.
enka ima skoro okruglasto ispupeno tijelo dugo oko 4-5 mm, a samo malo
ue. Smee je ili Ijubiastosmede sjajne boje. Mujak ima jedan par krila, a tijelo
mu je dugo oko 1,7 mm. Liinke prvog stadija imaju dugoljasto plosnato skoro
prozirno tijelo. Liinke drugog stadija imaju dugoljasto tijelo crvenkastosmede ili
naranastocrvene boje, dugo oko 2 mm. Pokretne su liinke oba stadija.
Prezime liinke drugog stadija na granama i stablu. Vrlo su otporne na niske
temperature, osim na kasne mrazeve koji se jave nakon razdoblja aktivnog ivota
liinaka. Liinke se mogu kretati pri temperaturi vioj od 13 C, a pri temperaturi
nioj od 8 C potpuno su neaktivne. Ve krajem zime, im pone kolanje sokova
kreu prema vrkovima kronje na izboje kojima je kora tanka i sona. Tu se
hrane. Za to vrijeme izluuju obilnu mednu rosu. U travnju se mogu nai ve
prve enke. Liinke iz kojih e se razviti mujaci presvlae se vie puta i preko
stadija pretkukuljice i kukuljice preobrazuju se u mujake.

117

Razmnoavaju
se
spolno
i
partenogenezom. Krajem svibnja zapoinje
ovipozicija. Jedna enka odloi 200-2000 jaja.
Jaja ostaju ispod tijela. Polaganje jaja traje 410 dana. Nakon ovipozicije enka ugiba.
Inkubacija traje prosjeno 20 dana. Stoga
najee sredinom lipnja ispod titova uginulih
enki izlaze mlade liinke. Njihova je smrtnost
vrlo velika, najmanja pri vlanosti zraka od 70
Si. 99. Sljivina titasta u: liinke na % i pri temperaturi oko 25 C. Liinke odlaze
plodu ljive (snimio M. Maceljski) na lie i na njihovom se naliju hrane sisanjem
sokova. Mogu se naseliti i na plodovima. U
kolovozu se presvlae u drugi stadij. Kad
prestane kolanje sokova u liu, odlaze na
grane, gdje se najee smjetaju oko pupova
ili ralja. Tu prezime. Prijevremeni mrazevi,
koji uzrokuju otpadanje lia prije nego se ui
povuku na grane, mogu znatno smanjiti
njihovu brojnost. tit uginule enke moe
dugo ostati na grani, a kad otpadne ostaje
Si. 100. enke ljivine titaste ui na bijela mrlja na mjestu gdje je bio privren.
lozi (snimio M. Maceljski)
Dakle ova titasta u ima samo jednu
generaciju godinje.
Sljivina titasta u tipini je periodini tetnik. U nekim razdobljima jako se
prenamnoava i ini goleme tete.
Za vrijeme gradacija, koje traju 2-4 godine, veliki broj stabala propada jer se
osue zbog sisanja sokova milijuna uiju kojima su zaraena. Dio stabala propadne
zimi od smrzavanja jer je zbog sisanja tetnika u zimu uao neotporan. Sljivina
titasta u ima dosta prirodnih neprijatelja. To su naroito bubaemare i ose
najeznice, no vrlo je esta i gljivina bolest Isaria lecaniicola, koja je pri kraju
proteklih gradacija, npr. 1930./31. g., unitila i do 90 % uiju.
Breskvina titasta u (Lecanium /Eulecanium/persicaeL.)
Proirena je u cijeloj naoj zemlji,
no najvee tete nanosi vinovoj lozi u
Istri i Zagorju. Zabiljeen je intenzitet
zaraze od 100-600 liinki III. stadija na
duljinskom metru rozgve vinove loze.
esto napada vinovu lozu, nadalje
breskvu te neke ukrasne biljke iz
porodice Vitaceae. To je najvea
titasta u u nas: tijelo joj je dugo 6-8
Sl. 101. Breskvina titasta u na lozi mm. Tijelo joj je dugoljasto, tit je enki
(snimio M. Maceljski)
smee boje i jako ispupen, s jedva
118

vidljivim uzdunim grebenom. Prezime liinke III. stadija. U proljee ostaju na

mjestu prezimljenja, gdje se tijekom travnja preobraze u enke. Razmnoavaju se
partenogenezom. enke legu tijekom svibnja i do 2000 jaja ispod tita. Mlade
liinke javljaju se u lipnju. One odlaze na lie pa se na njihovom naliju hrane
sisanjem sokova. Tu se presvlae u II. stadij, a zatim u III. stadij. Liinke III.
stadija migriraju na odrvenjele dijelove, gdje prezime u pukotinama stare kore i
blizu osnova jednogodinjih izboja. Dakle, ovaj tetnik ima jednu generaciju
godinje. tetnik obilno lui mednu rosu. Breskvinu titastu u napadaju razne
ose najeznice. Utvreno je da parazitirana u ne gubi sasvim svoju reproduktivnu
sposobnost.
Lovorova titasta u (Coccus hesperidum L.). Vrsta napada agrume, maslinu i
smokvu te brojno ukrasno drvee i grmlje (lovor, oleander, rumarin itd). esta je
u naem obalnom podruju. ivi na liu i tanjim granicama. Ima 3-4 generacije
godinje.
Okrugljiina titasta u (Sphaerolecanium prunastri Fonsc.) dosta je rairena
u nas. Napada crni trn, ali i ljivu, breskvu pa i vinovu lozu. Slina je ljivinoj
titastoj ui, od nje je neto manja - tit enke dug je oko 3 mm. tit je tamnosmede
boje. Ima jednu generaciju godinje. Obino se javlja na pojedinanim stablima
i ne pojavljuje se masovno kao ljivina titasta u.
Vunasta lozina u (Pulvinaria vitis L.) javlja se u vinogradima, naroito u
obalnom podruju, a katkad napada i razne vrste voaka. Javlja se na pojedinanim
okotima. Ima smee ovalno tijelo, koje se iri prema zatku. Duljina je tijela 4-5
mm. enka odlae jaja u bijelu votanu jajnu kesu, koja je dvostruko dulja od
tijela. Ima samo jednu generaciju godinje. Mlade liinke javljaju se u lipnju na
liu i zelenim izbojima, a u jesen prelaze na drvenaste dijelove, gdje prezime.
Pulvinaria floccifera Westw. napada agrume u naim junim krajevima. Ima
veliku bijelu jajnu kesu, 5-8 puta dulju od tijela enke. Ima 2 generacije godinje.
Liinke I. generacije javljaju se krajem travnja, a liinke II. generacije krajem
kolovoza ili poetkom rujna.
Neopulvinaria innumerabilis Rath. pojavila se u novije vrijeme u Slovenskom
primorju (Seljak). Napada vinovu lozu. Tijelo joj je dugo oko 7,5 mm, a pokriveno
je votanim ploicama.
Maslinov medi (Saissetia oleae Bern.)
tetnik masline velike vanosti. Posebice je vaan tetnik masline u
plantaama u kojima su, za suzbijanje drugih tetnika, mnogo koriteni univerzalni
insekticidi koji unitavaju parazite i predatore medica. Time se poboljavaju
uvjeti za razvoj medica pa se on prenamnoava. Osim masline napada i vinovu
lozu i neke druge june voke, oleandre i drugo ukrasno bilje. Ime je dobio po
obilnom izluivanju medne rose. Ona katkad prouzrouje i vee tete nego sisanje
sokova. Gljive aavice, koje se nasele na nju, jako smanjuju asimilacijsku
sposobnost masline, pa se katkada suzbijaju posljedice, a ne uzronik teta.

119

SI. 102. Mashnin medic na erani masline (snimio

M. Maceljski)

Tijelo im je ovalna
oblika, dugo oko 3 mm.
Liinke su ukaste, a
enke sive, kasnije crne
boje. Na titu ima jedan
uzduni i dva poprena
grebena
poput
dvostrukog kria. U nas
ima 2 generacije godinje.
Mogu prezimiti svi stadiji,
no kod iole jae zime na
ivotu ostaju samo liinke
II. i III. stadija. Zbog
,

mogunosti da prezime
razni stadiji, razdoblje
ovipozicije dosta je razvueno: od travnja, kad legu enke koje su prezimjele, do
lipnja, kad legu enke koje su prezimjele kao liinke II. stadija. enke legu 5001000 jaja, katkad i vie. Razvoj jaja traje prosjeno 15 dana. Mlade liinke ostaju
neko vrijeme ispod tita majke, zatim izlaze, te nekoliko sati trae pogodno mjesto
za privrivanje. To je najee nalije lia. Tijekom svog razvoja liinke se
mogu premjetati pa tako liinke zadnjeg stadija obino prelaze na granice. Ima
dvije generacije godinje, pa se ovakav ciklus razvoja jo jednom ponavlja. Mlade
se liinke prema tome javljaju dva puta: u najveem broju u svibnju i lipnju, te
opet od kolovoza do listopada. Ljetne sue, a poglavito hladne zime nepovoljno
djeluju na ovog tetnika.
Od prirodnih neprijatelja vrlo je brojna osica MetaphycusflavusWow. Njezino
se koritenje predlae za bioloko suzbijanje ovog tetnika. Vrste M. bartlette Ann.
et Mvnhardt introducirana je na sredozemno podruje, gdje se dobro aklimatizirala.
Vane su i bubamare i zlatooke. Radi brojnosti prirodnih neprijatelja vano je
tetnike masline suzbijati lokaliziranom primjenom insekticida (muhu) ili
bioinsekticidima (moljca).
Jaina napada odreuje se na uzorku od nasumce izabranih granica (50100) dugih dvadesetak cm. Vie od 12 medica po grani smatra se vrlo jakim
napadom, a 2-4 medica po grani slab je napad (Katalini). ui smatra pragom
odluke jednu liinku na svaki cm duljine granice ili 2-3 primjerka po listu.
Suzbijanje se provodi bijelim uljem, a u vrijeme pojave liinki i nekim drugim
organofosfornim insekticidima ili imidaklopridom. Zapaeno je dobro djelovanje
i nekih biotehnikih insekticida na liinke toga tetnika. esto se suzbijaju gljive
aavice tretiranjem fungicidima, npr. bakrenim i drugim.
Smokvin medi (Ceroplastes rusciL.)
Najvaniji je tetnik smokve u nas. Svojim prenamnoavanjem u nekim
godinama ugroava opstanak tih voaka. To se dogodilo primjerice 1975. -1976.

120

g. Osim smokve moe napasti i agrume, vinovu lozu i neke vrste ukrasnog drvea
i grmlja. tetnik je vrlo karakteristina izgleda. S dorzalne strane enka je pokrivena
jednom srednjom osmerokutnom votanom ploicom na koju se nadovezuje osam
takvih postranih ploica. U starijih enki te se ploice djelomino izgube pa se
vidi smee polukuglasto tijelo enke koje je bilo ispod njih. Duljina im je tijela 45 mm.
Smokvin medi ima jednu
generaciju godinje. Prezime najee
odrasle enke, koje tijekom proljea
legu oko 1000 jaja ispod tita. Liinke
se javljaju krajem svibnja i u lipnju. One
su utosmede boje. Njih raznosi vjetar
i tako iri zarazu. Nalaze se s gornje
strane lia, a esto i na plodovima.
Brzo se prekrivaju votanim izluinama.
Dio prelazi na grane, gdje enke
prezime. Intenzivno izluuje mednu sl - 1 Q 3' Smokvin medic(snimila K. ani)
rosu. Prouzrouje suenje lia, katkad
i cijelih stabala, koja su prekrivena crnom ljepljivom prevlakom gljiva aavica
razvitih na mednoj rosi.
Suzbijanje se obavlja zimi uporabom uljanih organofosfornih sredstava. Za
vrijeme vegetacije treba vrlo oprezno upotrebljavati insekticide jer je smokva
vrlo osjetljiva na njih. Ako je prijeko potrebna primjena insekticida za vrijeme
vegetacije, preporuaju se insekticidi na osnovi diazinona, malationa, a naroito
ometoata, u asu pojave liinki, dakle krajem svibnja i tijekom lipnja.
Kineski medi (Ceroplastes sinensis Del Guerc.) u nas je pronaen 1974. g. u
okolici Dubrovnika. Napada agrume. enka je pokrivena jednom esterokutnom
i sa est etverokutnih ukastih votanih ploica. Ima jednu generaciju godinje.
Maslinina vunasta u {Philippia oleae Costa^ napada u nas masline, ali rijetko
se kada prenamnoi. enka ima na zatku bijelu jajnu kesu, a tijelo je pokriveno
votanim prahom. Ima 2 generacije godinje. Liinke I. generacije javljaju se u
svibnju i lipnju, a liinke II. generacije u kolovozu i rujnu. Veinom se zadravaju
na naliju lia.
Bekovina titasta u (Licbtensia viburni Sign.) napada, uz bekovinu koja je
est ukrasni grm u obalnom podruju, i maslinu. Vrsti pogoduje vlanija sredina.
Izluuje mnogo medne rose.

121

Postoji nejednaka osjetljivost raznih kultivara voaka na napad ovog tetnika.

Tako su jako osjetljive zlatna zimska parmenka, Ijepocvjetka, jonatan, delies, a
boskop je rjee napadnut.
Prirodni neprijatelji u posljednje vrijeme sve vie utjeu na brojnost
kalifornijske titaste ui. To su prvenstveno razne ose najeznice i bubamare. Smatra
se da je u naim vonjacima udomaena i vrsta osica ProspaltellaperniciosiT. Ta
se osica moe uspjeno uzgajati u laboratoriju na tikvama (na kojima su prethodno
razmnoene ui). Donoenjem takvih tikva s mnogo osica u vonjake uspjeno
se taj tetnik bioloki suzbija u vicarskoj, Njemakoj, Francuskoj i drugdje. U
vonjacima u koje su putene ove osice treba paljivo primjenjivati pesticide,
vodei rauna da se ne koriste oni pesticidi imaju negativno djelovanje na parazitski
potencijal osice. Upravo bi zato u naim vonjacima rastresitog tipa, u kojima se
vrlo malo koriste pesticidi, bilo korisno proiriti i poveati brojnost P. perniciosi.
No, kalifornijsku titastu u napada jo i vie drugih vrsta parazitskih osica. Njihova
prisutnost zapaa se po rupici na titiu. Ako je mnogo takvih rupica, bolje je
odustati od kemijskog suzbijanja tetnika.
Kao i drugih titastih uiju, kemijsko suzbijanje kalifornijske titaste ui obavlja
se zimskim prskanjem ili primjenom insekticida u vrijeme pojave liinki prvoga
stadija za vrijeme vegetacije. U nasadima u kojima se provode redovite mjere
zatite od ostalih tetnika, usput se uspjeno smanjuje i zaraza kalifornijskom
titastom ui. U tim nasadima zimsko prskanje protiv ovog tetnika esto nije
potrebno. U najnovije vrijeme nastoji se pomou ulova mujaka na feromon utvrditi
gustou populacije tetnika i optimalni rok primjene insekticida, kao i prisutnost
i brojnost osice P. perniciosi.
Zaraeni sadni materijal i plodovi nekada su bili podvrgnuti cijanizaciji, tj.
fumigaciji cijanovodikom, da bi, s obzirom da se radi o karantenskom tetniku,
mogli biti izvezeni u druge zemlje. Jako zaraene rasadnike treba likvidirati
spaljivanjem zaraenog materijala.
Jabuna koljka ta u (Quadraspidiotus ostreiformisCurtJu nas je rjei tetnik
jabuke, kruke, ljive i drugih vrsta voaka. Slina je kalifornijskoj titastoj ui i
ima sivi titi sa smeim pucetom. Najee se nalazi na deblu i glavnim granama,
katkad i na plodovima. Ima samo jednu generaciju godinje. Liinke nove
generacije javljaju se u svibnju i lipnju.
Krukinakoljkastau (QuadraspidiotuspiriUcht.) takoer je slabije proirena
vrsta u nas. Osim kruke napada i druge vrste voaka. titi joj je slian titiu
prethodnih vrsta, a i tijelo enke je takoer uto. Ima jednu generaciju godinje.
Oleandrova ili brljanova titasta u (Aspidiotus bedeme ValloO
Vrlo je rairena vrsta na ukrasnom drveu i grmlju u naem obalnom podruju
te u zatienom prostoru. Napada i agrume, maslinu pa i vinovu lozu. tit odrasle
enke ukastobijele je boje, sa utim pucetom poloenim ekscentrino. Veliina
je titia oko 2 mm. Ima 3-4 generacije godinje. Napada list, izboje i druge
organe biljaka. Liinke prve generacije javljaju se u svibnju.

124

Crvena ititasta u agrarna (Chrysomphalus dictyospermi Morg.) esta je na

agrumima, maslini i smokvi u Dalmaciji. No napada i ukrasno bilje, posebice u
zatienom prostom. tit enke okrugao je crvenkastosmede ili ukastosmede
boje, velik oko 1,8 mm. Tijelo je enke limunasto ute boje. Ima 3-4 generacije
godinje. Liinke prve generacije javljaju se ve u travnju. Najee se zadravaju
na licu lista, te na plodovima i granama. Lie uti i otpada, plodovi krljaju. Za
jaeg napada stabla slabe i ugibaju. Naroito oteuje narane.
uta naranina titasta u (Aonidiella aurantiiMa.sk.)napada agmme, maslinu,
vinovu lozu i druge voke i drvee. tit je enke okruglast, promjera oko 2 mm,
crvenkaste boje. Tijelo je enke naranasto uto. Napada lie, plodove i grane.
Uzrokuje suenje i otpadanje lia i suenje grana. Ima 3-4 generacije godinje.
Crna lozina u (Targionia vitis Sign J proirena je u naem obalnom podruju.
Napada vinovu lozu i neke vrste drvea. Ima jajolik tit, gotovo crne boje, s
ekscentrino smjetenim pucetom. Najee se zadrava na rozgvi i granama,
esto i ispod kore, a rijetko prelazi na lie. Ima jednu generaciju godinje.
Maslinina siva titasta u (Parlatoria oleae Colv.) est je tetnik masline i
drugih vrsta voaka te vinove loze u naem obalnom podruju. tit joj je dugoljast,
sivkaste boje, s izrazito ekscentrino smjetenim smeim pucetom. Nalazi se na
granama, liu i plodovima. Napadnute grane masline oplutave, plodovi krljaju,
lie se sui. Ima dvije generacije godinje.
Crna titasta u agrarna (Parlatoria zizyphi Lue.) u naem obalnom podruju
napada naroito mandarine. No nalazi se i na drugim vrstama agruma, na palmama
i na drugom bilju. titovi su enki sjajno crne boje, promjera oko 1,5 mm, s dva
uzduna grebena, uokaieni utim rubom. Napada lie, plodove i granice.
Ima 3-4 generacije godinje.
Jabuna koma u (Lepidosaphes ulmiHnd.)
est je tetnik u nas. Najee se nalazi
na jabukama i krukama, no i na gotovo svim
drugim vrstama voaka ukljuujui i maslinu,
te na raznom drugom drveu. Mjestimice je
zapaena masovna pojava na pojedinim
stablima. titi je u obliku zareza. tit enke
dug je oko 3,5 mm, a tit mujaka oko 2 mm.
Puce je na uem prednjem dijelu titia. Smee
je boje. Prezime jaja ispod tita. Krajem travnja
Si. 106. Jabuna koma u (snimio
i svibnja javljaju se liinke. One su vrlo
M. Maceljski)
pokretne, no najee ostaju na granama, a
rjee prelaze na lie i plodove. Jaja odlau ve u kolovozu. Ima samo jednu
generaciju godinje.

125

Koma u agruma (Lepidosaphes (Mytilococcus) beckii Newnu u nas je dosta

proirena na agrumima, no napada i smokvu i maslinu. tit je enke dugoljast,
veinom svinut u obliku zareza i odebljao na kraju. Dug je 2,5-3 mm. Smee je
boje. Nalazi se na granama, liu i plodovima. Jae zaraene grane sue se, lie
otpada, a plodovi ne zriju ili su loe kvalitete. Ima 2-3 generacije godinje.
Crvena krukina titasta u (Epidiaspis leperii Sign.)
Dosta esta u. Napada naroito kruku, ali i jabuku, ljivu i brojno drugo
drvee. Znaenje ovog tetnika u porastu je u mnogim zemljama, a pogotovo u
vonjacima u kojima je bioloki suzbijana kalifornijska titasta u pa je otpala
konkurencija te vrste. tit je enke okrugao, ukasto bijele ili smee boje. Promjer
mu je oko 1,5 mm. Tijelo enke ispod tita crvenkaste je boje. Prezime odrasle
enke. Liinke se javljaju od kraja travnja do lipnja. Najee se zadravaju na
granama. Na njima mogu praviti prevlake debele vie slojeva. Posljedica je suenje
grana pa i cijelih stabala. Od jaeg napada zaraena stabla mogu uginuti za 3
godine.
Ruina titasta u (Aulacaspis rosae Bouche), pored rue, napada i malinu,
ogrozd i kupinu. tit joj je okrugao, promjera oko 2,5 mm. Prezime enke, liinke
se javljaju u proljee. Ima jednu generaciju godinje.
Zimzelenova titasta u (Uniaspis
(Chionaspis) evonymi Comst.)

SI. 107. Zimzelenova titasta u (snimio

M. Maceljski)

Jedna od najrairenijih titastih ui

u nas na drvolikom ukrasnom bilju.
Oteava uzgoj zimzelena (evonimus),
a vrlo je esta i na pitosporumu. titi
je enke jajolik, smee boje, sa sivim
rubom, a tit mujaka dugoljast i bijel,
mnogo ui od titia enke. Lui obilnu
mednu rosu.
Dudova titasta u
(Pseudoaulacaspis
(Diaspis) pentagona

TargJ

SI. 108. Dudova titasta w(snimio M. Maceljski)

Sve je ei tetnik.
Osim duda napada i sve
vrste voaka te vinovu
lozu. tit joj je skoro
okrugao, bijele ili ukasto
bijele boje. promjera oko
2,5 mm.
Puce je
crvenkastosmede.
Prezime enke. Liinke se

javljaju u svibnju i lipnju, a liinke druge generacije u srpnju i kolovozu. Ima 2-3
generacije godinje. Poznat je primjer uspjenog suzbijanja ovog tetnika osicom
Prospaltella berlesei, koju je iz Japana poetkom ovog stoljea uvezao u Italiju
entomolog Berlese. Nakon unosa osice u Europu smanjena je vanost ovog
tetnika, no u posljednje je vrijeme njegova brojnost u naglom porastu.
Red HYMENOPTERA - OPNOKRILCI
Veliki red kukaca, obuhvaa oko stodvadeset tisua vrsta. Samo malo vrsta
pripada u biljne tetnike, golemi broj vrsta neizravno su korisni ovjeku kao
prirodni neprijatelji tetnika (paraziti) ili opraivai. Ima i izravno korisnih
opnokrilaca - pele. Prema nainu ishrane ima fitofagnih i entomofagnih vrsta.
Opnokrilci se odlikuju s dva para opnenastih krila isprepletenih nervaturom,
a prema njihovim se karakteristikama mnogi izmeu njih mogu identificirati.
Odrasli oblici samo iznimno, npr. odlaganjem jaja u biljno tkivo, nanose tete
poljoprivrednom bilju. tetne su liinke koje se hrane liem ili se ubuuju u
plodove i izboje.
Tijelo opnokrilaca veinom je jasno podijeljeno na glavu, prsite i zadak.
Poloaj je glave ortognatan. Usni je ustroj razliit u pojedinih razvojnih oblika:
moe biti za grizenje i vakanje ili za lizanje i sisanje. Ima i beskrilnih vrsta. enke
imaju leglicu, esto podeenu za odlaganje jaja u biljno tkivo, a katkad preobraenu
u alac. Liinke veine porodica apodne su, no liinke osa listarica imaju tri para
prsnih i 6-8 pari trbunih nogu. Veinom se razvijaju gamogenetski.
Dijele se u dva podreda: Symphyta i Apocrita. Vrste Symphyta imaju zadak
iroko spojen s prsitem, a u Apocrita taj je spoj suen. Stoga je zadak u Apocrita
vrlo pokretljiv. Liinke vrsta Symphyta imaju vrstu glavu, a veina vrsta ima uz tri
para prsnih jo 6-8 pari trbunih nogu, iako su te noge u vrsta koje ive u drvetu
zakrljale. Liinke Apocrita uvijek su apodne.
P o d r e d SYMPHYTA
Ovamo se ubrajaju fitofagne vrste. Najvanije vrste ubrajaju se u porodicu
Tenthredinidae - ose listarice, a neke vrste u porodicu Pamphilidae - predivice,
i porodicu Cephidae - vlatarice.
OSE LISTARICE - TENTHREDINIDAE

Odrasli oblici imaju zdepasto tijelo, a leglica je enki nazubljena (ose pilatke).
Liinke te porodice imaju pored tri para prsnih jo i 6-8 pari trbunih nogu
(gusjenice leptira 2-5 pari). Zbog slinosti s gusjenicama zovu se pagusjenice.
esto smrde po stjenicama.
127

Repici na osa listarica (Atbalia rosae Christ.-A colibri)

Vrlo je vaan tetnik uljane repice. Napada je u jesen. U posljednje je vrijeme
postala gotovo redoviti tetnik pa se suzbija svake godine na prosjeno 30 do
60% povrina. Nanosi tete i postrnoj stonoj repi, a zabiljeene su i tete od
druge generacije, dakle ljeti, na uljanoj rotkvi.
Imago ima zdepasto tijelo utonaranaste boje, dugo 6-8 mm. Leti vrlo tromo
tik iznad biljaka pa se lako uoava. Liinke - pagusjenice crnosive su boje, tamnije
na hrptu nego na trbuhu, a mlade su liinke zelenkaste. Imaju 11 pari nogu i
mekano tijelo. Narastu do 20 mm duljine.
ali smrtnost im je velika. U proljee se
javlja imago, koji odlae jaja na
^k
krstaice. Malobrojne liinke prve
^ ^ ^
generacije uope ne ine tete. I druga
generacija nije brojna, iako su
zamijeene tete ljeti na uljanoj rotkvi.
Izrazito je najbrojnija trea generacija.
Imago te generacije leti u rujnu, a
pagusjenice ine tete od kraja rujna do
daige polovice listopada. Katkad ima
samo dvije, a ne tri generacije godinje.
Jedna enka odloi od 50 do
SI. 109. Pagusjenica repiine ose listarice
najvie 300 jaja. Jaja su odloena
(prema: Shell)
pojedinano u rubove lia.
Embrionalni stadij traje 6-12 dana. Pagusjenice se hrane liem. Njihova
prodrljivost raste gotovo geometrijskom progresijom. Stoga se poetni napad
niti ne zapaa, a ve za 2-3 dana teta je velika. Razvoj liinki traje 10-20 dana,
ovisno o temperaturi. Jaka kia i hladno vrijeme ometa razvoj tetnika, pa su
najvee tete ako je u vrijeme pojave liinki toplo i suho.
Unitavanjem samonikle repice tijekom ljeta smanjuje se mogunost ishrane
druge generacije te se tako pridonosi opem smanjenju zaraze ako se ta mjera
provede na irem podruju.
Smatra se da prosjena zaraza s dvije pagusjenice po jednoj biljci moe smanjiti
prinos za oko 60 %. No treba istai da su u nas zabiljeene i totalne tete. Vaan
pokazatelj o naglom porastu prodrljivosti jest podatak da se teina pagusjenica
podvostruuje za svaki dan do dan i pol, a jedna pagusjenica dnevno podere
dvostruko vie lia od svoje teine na poetku tog razdoblja. ak 75 % ukupne
koliine hrane poderu pagusjenice u zadnja tri dana svog razvoja. Ti podaci
ukazuju na vanost prognozne slube i pravovremenog suzbijanja tetnika.
Kratkona prognoza desetak dana prije roka suzbijanja mogua je na temelju
zapaanja brojnosti odraslih osa na usjevu. Kad se utvrdi prisutnost jedne ili vie
osa po m2, treba se pripremiti za suzbijanje. Osim motrenjem, ose se mogu
registrirati hvatanjem u ute posude opisane kod repiinog crvenoglavog buhaa.
128

Suzbijanje je potrebno ako se po biljci nade prosjeno vie od 0,5 pagusjenica ili
oko 50 pagusjenica po kvadratnom metni. Meutim, za malen ili rijedak usjev, te
su brojke manje, a za bujan i gust usjev u vrijeme napada pagusjenica mogu se
navedeni pragovi odluke i podvostruiti. Suzbijanje treba provesti dok su
pagusjenice manje od 10 mm, dakle prije nego to naprave vee tete. Preglede
usjeva za utvrivanje brojnosti pagusjenica treba poeti 3-5 dana nakon utvrenog
masovnog leta osica.
U vrijeme suzbijanja repiine ose
listarice uljanu repicu napada i repiin
crvenoglavi buha i pipa terminalnog
pupa. Stoga je korisno upotrebljavati
insekticide koji e djelovati i na te
tetnike, koji se zasad jo posebno i
ne suzbijaju (takva mjera nije potrebna
jer se njihova brojnost smanjuje
suzbijanjem repiine ose listarice).
SI. 110. Ulov pagusjenica keerom (snimio
Veina piretroida visoko je uinkovita.
M. Maceljski)
Takoer dobro djeluju OP insekticidi na
osnovi klorpirifosa, kvinalfosa, fentiona te kombinacije insekticida tih dviju
skupina.
Tretiranje sjemena insekticidima, koje se prvenstveno preporuuje protiv
tetnika koji se javljaju ubrzo nakon nicanja (buhai), moe i do 75 % smanjiti
tete od repiine ose listarice, pa na usjevu izraslom iz tretiranog sjemena ee
nee trebati folijarno suzbijanje jesenskih tetnika. U tu se svrhu koriste insekticidi
na osnovi metiokarba. Njihova je prednost to odbijaju ptice pa se one masovno
ne truju. No, na pagusjenice ose ti insekticidi djeluju samo djelomino. Dozvoljena
su i sredstva koja sadre furatiokarb, a ranije su se koristila i slina sredstva na
osnovi karbosulfana, koja su djelotvornija u suzbijanju osice. Pri upotrebi sjemena
tretiranog tim sredstvima treba sprijeiti svako rasipavanje po povrini da se ne
truju ptice. U tijeku su i istraivanja uinkovitosti nekih novijih insekticida za
tretiranje sjemena uljane repice.
Sljivine osice: crna ljivina osica (Hoplocampa minuta Christ.) i uta ljivina
osica (Hoplocampa flava L.). Znatno je rjea vrsta mala crna ljivina osica
{Hoplocampa rutilicornis Klug.).
Ubrajaju se u najvanije tetnike ljive. Javljaju se redovito svake godine s
manjim oscilacijama. U godinama kada je cvatnja ljive slaba, tete mogu biti
goleme - i vie od 50 %.
Odrasle osice duge su 4,5-5,5 mm, raspon im je krila oko 12 mm. Tijelo im je
sjajno crne ili ute boje. Pagusjenice su izduena tijela, svijetloukaste boje.
Imaju tri plus sedam pari nogu. Narastu do 8 mm.
Prezime u tlu kao liinke, a krajem se zime kukulje. Imago izlijee kada
temperature tla na dubini 5-10 cm dosegne 10 C. Osice lete na ljivu u vrijeme
cvatnje, a hrane se peludom i nektarom. enke polau po jedno jaje s vanjske
129

strane u listi aske poluotvorenih ili otvorenih cvjetova. Leglicom zarezu depi
u listiu i u njega odlau jaje. Jedna osica odloi etrdesetak jaja. Inkubacija traje
6-12 (prosjeno 8) dana, ovisno o temperaturi. Izlazak liinki esto se poklapa sa
zavretkom cvatnje. Liinka najee izae na vanjsku stranu listia aske i preko
njegova ruba ubuuje se u plodnicu. Takav je nain dolaska do plodnice vaan
jer olakava suzbijanje. Pagusjenica izgriza tkivo ploda i sjemenke. Prelazi iz
ploda u plod, te jedna pagusjenica napadne 4-5 plodova. Napadnuti plodovi
otpadaju dok su veliki poput glavice gumbanice pa do veliine 4-5 mm. Na
otpalom plodu vidi se izlazna rupa. Pagusjenica zavri razvoj za 15-20 dana te
padne zajedno sa zadnjim plodiem u kojem se nalazila ili se na tlo sputa po niti.
Zatim se zavue u tlo i u njemu prezimi.
Pojava tih osica u nas je redovite
jaka pa i nije prijeko potrebno pratiti
intenzitet njihove pojave, nego se ti
tetnici mogu redovito suzbijati.
Intenzitet napada moe se utvrditi
pregledom cvjetova i brojenjem depia
s jajima. Budui da jedna pagusjenica
uniti 4-5 plodia, to jaja naena na 5
% cvjetova ukazuju da bi bilo uniteno
20-25 % berbe uz pretpostavku da se
zametnu svi cvjetovi. Pri obilnoj cvatnji
takav napad uope ne bi bio tetan, a
pri slaboj cvatnji teta bi bila velika.
Stoga odluka o provedbi suzbijanja
treba prvenstveno ovisiti o cvatnji i
oplodnji te o prologodinjem
intenzitetu zaraze.
SI. 111. tete od ljivine osice
Suzbijanje se provodi primjenom
insekticida u vrijeme poetka izlaska pagusjenica iz jaja. Taj se rok najee poklapa
sa zavretkom pune cvatnje i s poetkom otpadanja latica. U vrijeme cvatnje
zabranjena je primjena insekticida opasnih za pele. Sto je tretiranje blie cvatnji,
vea je opasnost za pele, pa se smiju koristiti samo za pele manje opasni
insekticidi: fosalon, endosulfan, triklorfon, deltametrin i alfacipermetrin. No u
vrijeme otpadanja latica pele veinom ve prestaju posjeivati cvjetove, pa se
mogu koristiti i ostali insekticidi, npr. diazinon, dimetoat, fention itd. Opasnost za
pele znatno se smanjuje ako se prskanje provodi u sumrak, kada pele prestanu
letjeti. Za postizavanje dobre uinkovitosti vano je prskati iznutra prema van, tj.
ako se prska runo, prska treba stajati uz deblo i prema van prskati kronju da
bi sredstvo to bolje pokrilo listie aske.
Jabuna osica (Hoplocampa testudinea Klug.)
U rastresitom tipu ekstenzivnih vonjaka javlja se povremeno i lokalno, a u
novije vrijeme u nekim intenzivnim nasadima javlja se sve ee i ee te je
postala jednim od najvanijih tetnika jabuke.
130

Prezimi u tlu kao liinka. Imago se javlja u proljee u vrijeme cvatnje ranih
sorti jabuka. Odlijee na voke u cvatu te odlae jaja u plodnicu poluotvorenih ili
otvorenih cvjetova. enka odloi dvadesetak jaja. Inkubacija traje 6-10 dana.
Pagusjenice se ubuuju u plodie, no esto se neko vrijeme kreu izmeu epikarpa
i mesokarpa pa se na povrini ploda vidi krivudavi hodnik oplutavjelog tkiva. Ta
krivudava brazda karakteristian je znak prisutnosti ovog tetnika. Jedna
pagusjenica uniti 4-5 plodova. Ti plodovi otpadaju, a ako ostanu na voki
deformirani su i mogu se koristiti samo za preradu.
Suzbijanje se provodi
na isti nain kao za ljivine
osice. Pragom odluke za
primjenu
insekticida
smatra se 3 % oteenih
plodova. Velika su pomo
u odreivanju potrebe i
roka suzbijanja bijele
ljepljive p l o e
koje
privlae osice. Te se ploe
vjeaju sedam dana prije
poetka cvatnje. Vie od
30 osica na jednoj ploi
ukazuje da je prijeko
Si. 112. teta od jabune osice (snimio M. Maceljski)
potrebna
primjena
insekticida. Toan rok prskanja ovisi o temperaturi o kojoj ovisi trajanje
embrionalnog razvoja: 12C - 370 sati, 14 C - 282 sata, 17 C - 196 sata i 20 C 178 sata.
Kruki na osica

(Hoplocampa brevis Klug.)

U nekim je krajevima ea i tetnija od jabune osice. Biologija joj je slina

biologiji jabune osice. Na zaraenom plodiu pocrni dio uz ulazno mjesto
pagusjenice - obino uz asku. U plod ulaze izravno pa nema hodnika na povrini
ploda. Izgleda da se u naim uvjetima razmnoava partenogenetski te se mujaci
pojavljuju rijetko. Jedna enka odloi tridesetak jaja. Suzbijanje se provodi
jednokratnim prskanjem odmah poslije cvatnje, kao i suzbijanje jabune i ljivinih
osica, uz upotrebu istih insekticida.

SI. 113. Izgled tete od krukine osice

(snimio M. Maceljski)

SI. 114. Pagusjenica krukine osice u

plodu (snimio M. Maceljski)
131

Trenjina osica (Caliroa cerasi L. = Eriocampoides limacina Retz.)

Napada trenje i kruke, rjee vinje, ljive i dunje. U nekim naim krajevima
est je tetnik.
Liinka - pagusjenica pokrivena je sluzi. Sluz
pocrni od izmeta. Tom crnom sluzi liinka je potpuno
pokrivena, te se ne vidi, to dovodi u zabunu
neupuene, koji misle da se radi o puevima. Osim
izgleda liinke, karakteristian je i izgled teta: liinke
izgrizaju samo zelene dijelove parenhima izmeu ila
i ilica lista. Tu ostaje samo prozirna koica u obliku
mreice (ipke). Oteeni dijelovi lia sue se.
Pagusjenice narastu do 10 mm, a imaju tri para prsnih
i sedam pari trbunih nogu. Zelenkaste su boje.
Kretanjem ostavljaju sluzavi trag.
Ovaj tetnik ima dvije generacije godinje, za
razliku od osica iz roda Hoplocampa. Stoga se osim
u proljee pagusjenice javljaju na liu i krajem ljeta
SI. 115. tete od trenjine
ili poetkom jeseni.
osice i njezina liinka
U sluaju jaeg napada suzbija se insekticidima
(snimio M. Maceljski)
na bazi fosalona, diazinona, malationa, fentiona,
dimetoata, deltametrina i dr. Pri primjeni insekticida
treba voditi rauna o pridravanju karenci jer se prva generacija na trenji i vinji
suzbija blizu roka zriobe, a druga generacija na krukama takoer se suzbija u
vrijeme koje je blizu zriobe.
uta ogrozdova osa listarica (Pteronus /Pteronidea/ ribesii Sap.)
Crna ogrozdova osa listarica (Pristiphora
pallipes Lep.)
Ovi tetnici napadaju lie ogrozda i ribiza.
Izgrizaju ga drei se u skupinama. Imaju 3+7 pari
nogu. Tijelo pagusjenice ute ose zelenkaste je boje,
pokriveno brojnim crnim tokicama na kojima se
nalaze kratke dlaice. Pagusjenice crne ose imaju
golo tijelo. Te se ose javljaju u travnju, odlau jaja
na liu koje pagusjenice izgrizaju. Kukulje se u
zemlji. Imaju 2-3 generacije godinje. Suzbijaju se
tretiranjem sredstvima na bazi malationa, diazinona,
triklorfona, piretroidima i si.
Pagusjenice penine ose listarice roda
Dolerus nalaze se na penici. Izgrizaju rubove lia.
Sl. 116. Pagusjenica vrste Lako se uoavaju po utozelenoj boji tijela i izraenim
Dolerus na listu penice oima. Narastu do 20 mm. Nisu zabiljeene
(snimio M. Maceljski)
gospodarske tete.

132

RUZINE OSE LISTARICE

Ruu napada vrlo veliki broj vrsta osa listarica. Prema tetama mogu se
podijeliti u tetnike cvijeta, izboja i lia, te uzronike izraslina - iki. Uzronici
izraslina ubrajaju se u podred Apocrita, skupinu Terebrantes.
Ruine osice (Arge rosaeL., ArgepaganaPanz.)
Imago je dug 8-10 mm. Ima izrazito uti zadak te ute noge. Leti tromo i lako
se uoava. Liinka se ubraja u pagusjenice, ima tri para prsnih i est pari trbunih
nogu. Plavkastozelene su boje, sa utom prugom na hrptu. Pagusjenice A. rosae
imaju po dvije, a pagusjenice A. pagana po tri sjajne crne bradavice na svakom
lanku zatka. esto uzima poloaj slova S stojei na stranjim noicama. Narastu
do 2 cm.

SI. 117. Ubodi ruine osice na izboju

(snimio M. Maceljski)

SI. 118. Prerez izboja s odloenim jajima

ruine osice (snimio M. Maceljski)

Vani su tetnici rua u nas. Odlaganjem jaja u izboje s pupom prijee razvoj
cvjetova, a pagusjenice tete ishranom liem. Jedna pagusjenica za svog razvoja
pojede najmanje jedan list sa 7 palistia rue. Oteuje kultivirane i divlje Rie.
Prezime kukuljica ili liinka posljednjeg stadija u tlu ili ispod otpalog lia.
Odrasli oblici pojavljuju se koncem svibnja i u lipnja. enke odlau jaja u izboj
ispod cvjetnog pupa. Odloe 16-20 jaja tako da leglicom urezu tkivo izboja pa u

133

procjep uloe jaje. A. rosae odlae jaja u jedan red, a Apagana u dva usporedna
reda. Inkubacija traje desetak dana. Pagusjenice odlaze na lie. Izgrizaju ga drei
se u skupini. Razvoj traje oko mjesec dana. Kukulje se u tlu ili izmeu otpalog
lia te daju novu generaciju. tete se poveavaju na isti nain. A. rosae ima dvije,
a A. pagana tri generacije godinje.
Odrezivanje i unitavanje izboja u
koje su odloena jaja vaan je nain
smanjenja teta. Skupine pagusjenica
mogu se mehaniki sabrati i unititi. U
inozemstvu se primjenjuju insekticidi u
asu pojave pagusjenica na osnovi
trikorfona, fosalona ili piretroida. Jo
se nekoliko vrsta osa listarica, ukljuivi
i vrstu Caliroa aethiops F., hrane liem
119. Ruina osica na izboju (snimio
M. Maceljski)

Ruini buai i/boja

(Ardis
brunniventris Htg.,
Monophadnus
elongatulus Klug., Emphytus cinctusL. i druge vrste). Pagusjenice bue hodnike
u izbojima. Izboji se sue. Takve izboje treba odrezati to nie i spaliti.

SI. 121. Oteenja lia rue od osice roda

Megachile(snimio D. Berti)
SI. 120. Bua izboja stabljike rue
(snimio M. Maceljski)

Pela rezaica (Megachile centuncularis L. ubraja se u Aculeata) ree pravilne

isjeke s lista, odnosi ih i koristi za pravljenje sklonita za svoje potomstvo.
Zanimljivo je da se pela uvijek vraa na istu biljku, pa i na isti list, po novi isjeak.
Stoga se moe nai jako izrezano lie na jednom ili dva izboja jedne biljke, a
nigdje drugdje vie nema takvih teta. Te su tete stoga uoljive no potpuno su
nevane.

134

Ruina uvijalica
Klug.).

(Blennocampa pusilla

Pagusjenice ishranom uvijaju lie rue

oko srednje ile. Nalazili smo pedesetak i vie
tako oteenih listova na jednoj biljci.
Suzbijanje se obavlja skidanjem uvijenog lia
u kojem se nalaze liinke osice. Samo iznimno
primjenjuju se insekticidi fumigantnog
(diklorvos) ili sisteminog (dimetoat i si.)
djelovanja.

SI. 122. tete od ruine osice

Ose listarice drvenastog ukrasnog

uvijalice (snimio M. Maceljski)
bilja. Mnogo je vrlo vanih tetnika osa listarica na drveu koje se uzgaja u
urbanim sredinama. No ti su tetnici jo
vaniji u umama pa su opirnije
opisani u umarskim entomologijama.
Spomenut emo obinu borovu
pilatku (Diprion pini l.) koja oteuje
bor uglavnom samo u umama. Smea
borova pilatka {Neodiprion sertifer
Geoffr.) posebice je zastupljena na
naem Primorju. Pagusjenice vie vrsta
Si. 123. Pagusjenice vrste Diprion pini na
roda Pristiphora napadaju topolu,
boru (snimio M. Maceljski)
vrbu, ari itd. Vrbu napadaju i neke
druge vrste osa listarica. Vrste roda
Cimbex napadaju bukvu, ali utvrdili smo da oteuju i badem u Dalmaciji
OSE PREDIVICE - PAMPHIIJIDAE
Krukina osa predivica (Neurotoma flaviventris Retz.)
Breskvina osa predivica
(Neurotoma nemoralisl.)
Javljaju se mjestimice. Prezime u
tlu. Ose lete od poetka svibnja. Odlau
jaja na nalije lia. Liinke izgrizaju
lie, naroito na vrkovima stabala koje
zapredaju. Krukina osa napada
kruke, a breskvina osim breskve jo
kajsiju, trenju i badem. U zaprecima
se nalazi veliki broj liinki. One su vrlo
sline gusjenicama, no od njih se
razlikuju po broju nogu: liinke tih osa

SI. 124. Liinke osice Neurotoma flaviventris

u zapretku (snimio M. Maceljski)

135

imaju i tri para prsnih nogu i zakrljale trbune noge, a u gusjenica su trbune
noge (2-5 pari) razvijene. Liinke kaikine ose predivice su utonaranaste boje,
a narastu do 20 mm. Liinke breskvine ose predivice zelene su i neto manje.
Suzbijaju se insekticidima kao i ose listarice.
OSE VLATARICE - CEPHIDAE
Krukina osa srikarica

(Janus compressusf.)

U posljednje vrijeme sve ei tetnik. Ubraja se u periodine tetnike. Ve i

pri maloj zarazi tete su vrlo uoljive. Najvee su u mladim plantaama. Vrkovi
su izboja kruke povinuti, lie zakovrano, a lie i vrak pocrne. Simptomi su
slini simptomima bakterijske palei. Oko desetak cm ispod vrha zapaa se
tridesetak sitnih uboda smjetenih spiralno
oko izboja. Te ubode ini enka da bi stvorila
povoljne uvjete za razvoj liinke u izboju.
enka odloi jaje odmah iznad tih uboda pa
odatle poinje hodnik izbuen prema dolje,
pun grizotina i izmeta. Duljina je hodnika
desetak cm. Na mjestu gdje se nalazi hodnik
izboj se katkada lomi. U hodniku je liinka
bjeliaste ili ukaste boje, a tamne glave. Ima
zakrljale noge, a tijelo dri u obliku slova S.
Naraste do 10 mm. Pred zimu izbui otvor pri
dnu izboja. U izboju prezimi i kukulji se, a
osa izleti u svibnju kroz prethodno napravljen
otvor.
Suzbija se rezanjem napadnutih izboja
zajedno s liinkom te njihovim spaljivanjem
ili zakapanjem. I u vrijeme zimskog reza treba
odstranjivati zaraene izboje. Primjena
si. 125. tete od krukine osice
insekticida rijetko je kad potrebna:
vrikarice(smmioM. Maceljski)
suzbijanjem drugih tetnika u proljee
smanjuje se i zaraza ovim tetnikom.
Penina osa vlatarica (CephuspvgmaeusL.) rijetko se javlja u Hrvatskoj. Imago
je sjajno crne boje, dug oko 8 mm. Odlae jaja u gornje dijelove vlati. Liinka je
svijetlouta. Naraste do 15 mm. Bui hodnik unutar vlati. Prirod je smanjen, vlat
se lomi. Osim penice napada i ra. Gospodarske se tete oekuju tek kad bude
zaraeno vie od 106/o biljaka.
OSE DRVARICE - SIRICIDAE
To su veliki kukci. enka ima dobro razvijenu vrstu leglicu kojom moe
odlagati jaja u drvo razliitih vrsta drvea koja se uzgajaju u urbanim sredinama.
Jedna od eih vrsta jest Sirex gigas L., ujedno najvea osa drvarica, duga do 4

136

cm. Najee su zaraze na johi, hrastu, javoru, brezi, etinjaama, katkad i na

kruki. Za odlaganje biraju uglavnom oslabljela stabla. Liinka bui drvo u raznim
smjerovima. Razvoj moe trajati tri i vie godina. Tako se dogodi da zaraza pone
u prirodi, a imago se pojavi iz obraenog i ugraenog drveta unutar nastamba.
Medu njihovim neprijateljima istiu se ose najeznice koje imaju vrlo dugu leglicu,
primjerice velika osa najeznica {Rhyssa persuasoria L.). Te ose osjetilom njuha
utvrde tono mjesto gdje se nalazi liinka ose drvarice te u nju ili na nju kroz drvo
odloe svoje jaje leglicom dugom vie centimetara.

Podred APOCRITA
Veinom su paraziti drugih kukaca pa se ubrajaju u prirodne neprijatelje
tetnika. Najvea su i najvanija skupina prirodnih neprijatelja. U ovaj podred
ubrajaju se i neki socijalni - drutveni kukci, a fitofagna je samo poneka vrsta.
Imaju karakteristian oblik tijela - prvi trbuni segment srasao je s prsitem,
a drugi je segment poput drke vrlo uzak. Dijele se u Aculeata i Terebrantes.
Aculeata imaju uvuen ovipozitor u sedmom segmentu zatka, a Terebrantes imaju
ovipozitor izboen na kraju zatka. U Aculeata ovipozitor je preinaen u alac pa
gubi funkciju ovipozicije i dobiva funkciju utrcavanja otrova u tijelo rtve.

Skupina Aculeata
U skupinu Aculeata ubrajaju se drutveni kukci, i to mravi - Formicidae,
ose - Vespidae i pele - Apidae, te ose kopaice - Sphecidae.
MRAVI - FORMICIDAE
Osim iznimno, nisu tetnici bilja, a veina vrsta ne ubraja se niti u prirodne
neprijatelje tetnika. Njihova prisutnost na bilju esto je znak napada lisnim i
titastim uima koje lue mednu rosu kojom se mravi hrane. No dokazano je da
prisutnost mrava moe izazvati pojaano luenje medne rose, za to je potrebna
intenzivnija ishrana, pa stoga mravi mogu poveati tetnost tetnika koji lue
mednu rosu. Dokazano je da mravi mogu tititi lisne ui od njihovih neprijatelja i
da je uspjeh unoenja neprijatelja u zatieni prostor gdje ima mrava znatno slabiji,
pa prethodno treba sprijeiti dolazak mrava.
Poznate su tete od mrava na poniku suncokreta i kukuruza, starijim biljkama
suncokreta, na vinovoj lozi, lubenicama i dinjama. tete je najee nanosila
vrsta Tetramorium caespitum L. Mi smo zabiljeili i tete od mrava na zrelim
plodovima kruke. Mravi mogu naseliti konice pa mravinjake u njihovoj blizini
treba unititi.
U Italiji se koriste vrste iz grupe Formica rufa L. za bioloko suzbijanje nekih
vrsta gusjenica. Mravinjaci te vrste prenose se avionima s planina na kojima ive
(Alpe) u one planine gdje tih mrava nema (Apenini).

137

Neke vrste mrava ubrajaju se u gamad - naroito uti faraonski mrav Monomorium pharaonis L. Ti su mravi esto prava napast stanovnicima nekih
novih naselja u Zagrebu i u nekim drugim gradovima.
Mravi ive zajednikim ivotom u mravinjacima. Odlikuju se polimorfnou,
pa se razlikuju mujaci, enke, radnici i vojnici. Roje se ljeti. Nakon kopulacije,
krilata enka osniva novi mravinjak. Radnici odnose hranu liinkama u mravinjak
pa se na tome osniva mogunost suzbijanja izlaganjem mamaca zatrovanih
kemosterilizantom ili inhibitorom razvoja (npr. metopren). Veinom su omnivorni,
a neke su vrste samo karnivorne
OSE - VESPIDAE

Si. 126. Groe oteeno od osa

(snimio M. Maceljski)

SI. 127. tete u plodu kruke od osa i

strena (snimio M. Maceljski)

138

Odlikuje se utim prugama po crnom tijelu.

Leglicom ubadaju plijen, ali i ljude. Neke vrste
ive solitarno, a veina zajednikim ivotom.
Prave gnjezda - osinjake u zemlji, na bilju, kuama
i drugim skrovitim mjestima. Promjer je osinjaka
10-30 cm, a osinjaci nekih vrsta mogu imati do
12 katova saa. Neke su vrste tetne mekanim
plodovima voa, naroito grou, krukama i
smokvama. ee su vrste obina osa (Vespula
vulgarisL.), piknjastaosa (Polistes gallicusl.)
i stren (Vespa crabro L.). Te vrste izdubljuju
bobe groa, pa ostaje prazna koica, koja u
bijelih sorti posmedi. Izbuuju i zavlae se u
druge plodove voa te ih unitavaju i omoguuju
ulaz uzronika bolesti (monilije, sive plijesni i dr.).
Lete uokrug 500 m, a stren 1500 m od svojeg
osinjaka.
Suzbijaju se teko jer napadaju zrelo voe pa
se insekticidi obino ne mogu primijeniti. Samo
iznimno, ako do berbe ostaje jo barem 7 dana,
moe se koristiti sredstvo kratke karence, poput
diklorvosa. No bolje je po smjeru leta potraiti
osinjake i unititi ih uokrug nekoliko stotina
metara. Osinjaci se mogu unititi spaljivanjem uz
oprez da se ne izazove poar, ili tretiranjem
insekticidnim sprejom ili praivom, odnosno
prskanjem. Tretirati treba rano u zoru dok su ose
u osinjaku. tete se smanjuju lovljenjem osa u
boce s uskim grlom u koje se stavlja pokvareno
vino, gnjeeno voe, ostaci piva i si. Ne smiju se
koristiti slatke tekuine koje privlae pele. Dobro
je koristiti plastine boce s bono urezanim
otvorima.

PELE - APIDAE
U ovu se porodicu ubraja pela medarica - Apis mettifem L., umske pele
i bumbari. Vrlo su vane kao opraivai bilja, naroito voaka. Smatra se da
korist koju pele medarice ine opraivanjem viestruko nadmauje izravne koristi
koje ovjek ima od meda i drugih pelinjih proizvoda. Stoga se u iole vee plantae
voaka, na polja uljane repice i suncokreta i neke druge kulture dovoze konice
pela u vrijeme cvatnje. U svijetu voar i ratar plaaju pelaru dopremu konica.
Zbog mogunosti prenoenja karantenske bolesti bakterijskog palea {Envinia
amylovora) pelama, ne smiju se konice iz podruja zaraenog tom bolesti
prevoziti u nezaraena podruja. Treba istai da pele ne mogu otetiti zrelo groe
iako ih slatki sok privlai.
U Hrvatskoj je autohtona podvrsta siva pela 04. mellifera carnica). Postoji
program poboljanja gospodarskih odlika sive pele u proizvodnji meda,
tolerantnosti na bolesti, mirnoi i smanjenju rojidbenog nagona.
Prijeko je potrebno sprijeiti usmrivanje pela nepravilnom primjenom
sredstava za zatitu bilja. Gotovo svi insekticidi jako su otrovni za pele, a opasni
mogu biti i neki fungicidi i herbicidi. Za njih je obvezatan natpis na pakiranju
OPASNO ZA PELE. No velika veina fungicida i herbicida nije opasna pelama.
Bezopasni su insekticidi na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis, te regulatori
razvoja, koji se radi opasnosti za leglo (nisu opasni za radilice), ne smiju koristiti
u vrijeme cvatnje biljaka koje posjeuju pele. Manje su opasni endosulfan, fosalon,
triklorfon, alfacipermetrin i deltametrin, no i izmeu ostalih postoje velike razlike
u stupnju otrovnosti.
Zabranjeno je sredstvima otrovnim za pele tretirati vonjak u cvatu, polje
uljane repice ili suncokreta, djeteline ili lucerne u vrijeme cvatnje, a takoer i
polja u kojima cvatu korovi ako njihov cvat posjeuju pele. Kad se tretiraju
plantae i velika polja za pele opasnim sredstvima, treba barem 48 sati ranije
obavijestiti pelare uokaig 5 km, a ako se
provodi aviotretiranje i do 7 km. Tretiranja u
blizini cvatuih nasada ili u rokovima blizu
cvatnje treba obavljati pred veer, kad pele
vie ne lete. Pelama prijeti opasnost i pri
tretiranju biljki jako zaraenih lisnim uima ako
na njihovu mednu rosu dolijeu pele, te pri
prolijevanju sredstava otrovnih za pele jer na
prolivenu tekuinu one esto dolijeu.
Afrika pela potjee iz Afrike. Nekoliko
rojeva prenijeto je zbog prouavanja u Brazil.
No jedan je roj pobjegao i krianjem je nastala
"afrikanizirana pela" znatno agresivnija od
domae pele. Taj hibrid napada ovjeka ako
se osjeti ugroenim, a bode est puta bre od
domae pele. Stoga je nazvana i "pela si. 128. Bumbar pri oplodnji rajice

139

ubojica". Brzo se proirila Junom Amerikom i doprla u SAD. Dakle za 35 godina

prela je vie tisua kilometara. To je dobar primjer neodgovornosti nekih
znanstvenika, odnosno potrebe velike odgovornosti pri svakoj introdukciji neke
pridolice.
U porodicu BOMBIDAE ubrajaju
se i BUMBARI (Bombus vrste). Oni
takoer ive organiziranim zajednikim
ivotom. Oni su posebno vani
opraivai crvene djeteline i nekih
drugih mahunarki. U nekim se
zemljama bumbari nabavljaju i unose
u staklenike gdje pomau u oplodnji
rajice.
OSE KOPAICE - SPHECIDAE
prave
leglo u tlu ili drveu. Imaju
SI. 129. Ulazni otvori osa u tlu (snimio
prednji
par nogu podeen za gradnju
M. Maceljski)
legla. Malog su gospodarskog znaenja.

Skupina Terebrantes
Ova skupina obuhvaa stotinjak porodica osa najeznica - entomofaga,
najvanijih i najbrojnijih prirodnih neprijatelje tetnika. Ima polifagnih vrsta, ali i
takvih koje napadaju samo jednu ili nekoliko srodnih vrsta kukaca. Ipak se u ovu
skupinu ubrajaju i neke fitofagne vrste.
Fitofagne su osice iz porodice OSA IKARICA - CYMPIDAE. To su sitni
kukci, najee crne ili smee boje tijela. enke odlau jaja u biljno tkivo, u kojem
se odvija ivot liinki. Izluivanjem toksina liinke uzrokuju tvorbu izraslina na
Uu i drugim biljnim organima koje
nazivamo ikama. Mjesto i oblik ike
karakteristian je za pojedine vrste osica.
Neke vrste iki sadre mnogo tanina pa
su se svojevremeno skupljale u
hrastovim umama Slavonije, na ceru i
meduncu u Istri, te koristile za dobivanje
tanina. Najpoznatije su takve vrste
Biorrhizapallida Ol. u Slavoniji kojoj su
ike velike 20-40 mm, te Cynips gallaetinctoriae Htg. u Istri. ike na stabljici
SI. 130. ika na rui (Rhodites rosae)
rue, posebice esto u raljama izboja te
(snimio M. Maceljski)
na liu prave vrste roda Rhodites. Ose
ikarice obino prave samo male tete, no pojava je jako uoljiva. Zaraza rua
moe se smanjiti odrezivanjem napadnutih organa i njihovim spaljivanjem.
U biljne tetnike treba ubrojiti i neke vrste iz porodice EURYTOMIDAE, u
kojoj se, inae, nalaze uglavnom samo zoofagne vrste. Takva fitofagna vrsta jest

140

osica lucernine mahune (BruchophagusgibbusBoh.). Osica je malena, duga

2 mm, crna tijela. Imago se javlja u vrijeme cvatnje lucerne i daigih mahunarki.
Odlae jaja u tek zametnute mahune u kojima leglicom naini otvor. Jedna enka
odloi pedesetak jaja. Liinke ive unutar sjemenke koju izgrizaju. Sjemenka
potamni. Razvoj jaja vrlo je kratak, a razvoj liinke traje 2-3 tjedna. Imago izlazi iz
sjemenke pravei okruglasti otvor. Godinje ima 3-4 generacije. U nas je najei
u sjemenu lucerne, a mi smo zarazu pronali i u esparzeti. teti samo sjemenskim
usjevima smanjujui klijavost sjemena. Druga tetna vrsta iz ove porodice je
bademova osica (Eurjtoma amygdali End.). Uzrokuje "crvljivost" badema.
Mnogo su vaniji entomofagni kukci iz te skupine.

Entomofagne osice
S obzirom na objekt koji parazitiraju mogu biti jajni paraziti (kojih je najvie),
paraziti liinke, paraziti kukuljice ili paraziti imaga (paraziti imaga rijetki su, poznati
su na lisnim uima). Bez obzira na oblik kojeg parazitiraju, osice odlau svoja
jaja u domaina ili na domaina, ili pak jaja odlau na hranu koju domain ishranom
unosi u svoj organizam. S obzirom na poloaj gdje parazitiraju podijeljeni su na
endoparazite, koji parazitiraju unutar domaina, i ektoparazite, koji parazitiraju
na domainu.
Bouek je objavio popis 949 vrsta osica natporodice Chalcidoidea, naenih
na podruju bive Jugoslavije. Od njih najvie je vrsta iz porodica Pteromalidae
(253), Eulophidae (240) i Encvrtidae (166). No parazitske osice ubrajaju se i u
druge natporodice. Mi emo prikazati samo najvanije porodice i poneku vaniju
vrstu.
ICHNEUMONIDAE
Osice veih dimenzija tijela, duge do desetak i vie mm. Najee parazitiraju
liinke i kukuljice. Ovoj porodici pripada rod Pimpla s mnogo endoparazitskih
vrsta, te rodovi Ephialtes i Theronia, koji, uz ostale, parazitiraju i kukuruznog
moljca. I vrsta Horogenes punctorius Rom. moe u pojedinim godinama jae
utjecati na pojavu toga tetnika. Najvee ose najeznice ubrajaju se u rod Rhyssa.
Te osice imaju tijelo dugako do 4 cm, a leglica je duga jo 3,5 cm. Tom leglicom
mogu uloiti svoje jaje u domaina (liinku ose drvarice) koji se nalazi u drvetu.
Neke vrste ove porodice napadaju druge parazite pa se smatraju hiperparazitima.
BRACONTOAE
Vrlo je brojna porodica sitnih parazitskih osica, s vie od 40.000 poznatih
vrsta. Ektoparazitske vrste pri polaganju jaja paraliziraju liinku na koju odloe
jaje da ga ne bi otresla. Endoparazitske vrste ne paraliziraju domaina koji se
moe kretati, no na kraju razvoja parazita domain ugine. Ova je skupina
mnogobrojnija. Parazitira poglavito gusjenice. Ima vrsta koje jaje poloe u jaje
141

domaina, ali razvoj zavre u njegovoj liinki. Poznat je rod Apanteles s vrlo
mnogo vrsta koje parazitiraju gusjenice raznih vrsta leptira, ukljuivi sovice i
kukuruznog moljca. Posebice je proirena vrsta A. glomeratus L. I vrste roda
Microbracon i Meteorus parazitiraju kukuruznog moljca. Vrsta Opius concolor
Szep. u nas je prouavana i isputana u prirodu radi suzbijanja maslinine muhe.
U Europi je prouena metodika masovnog uzgoja vrste Dacnusa sibiricaTelenga,
koja se koristi za suzbijanje nekih vrsta minirajuih muha (Liriomyza vrste) u
zatienom prostoru. Stavlja se u promet pod nazivima Minusa, Minerpack D. s. i
dr.
APHIDIDAE
Ova je porodica neko vrijeme bila ukljuena u Braconidae. U nju se ubrajaju
tipini paraziti lisnih ui (Aphididae). Najbrojniji je rod Aphidius. U nekim
zemljama zapadne Europe usvojena je metodika masovne proizvodnje vrste
Aphidius matricariae Hal. i A. colemani koje se isputaju u zatieni prostor
(primjerice u Austriji pod nazivom Matron, u vedskoj nazvane Aphippar). Smatra
se da mogu sprijeiti daljnji porast zaraze lisnim uima kod omjera povoljnijeg
od 1 parazita na 100 uiju. Vrlo proirena osica iz ove porodice jest i vrsta Diaretiella
rapae Me' Intosh.
EURYTOMIDAE
Vaniji rod parazitskih osica ove porodice jest Eurytoma. Ovoj porodici
pripada i prije opisana fitofagna vrsta Bruchophagus gibbus Boh.
PTEROMALIDAE
Poznata je vrsta Pteromaluspuparum L., parazit kukuljica leptira.

EUPELMIDAE
U nas su proirene vrste roda Anastatus, posebice A.disparis Ruschka, koja
u nas parazitira gusjenice gubara.
ENCYRTIDAE
Vrsta Oencyrtus kuwanae How. parazitira leptire. Vrsta Litomastix truncatellus
Dalm. poznata je prema poliembrioniji, tj. svojstvu da se iz jednog jajeta razvije
vie stotina pa i tisua liinki. Mi smo u naim istraivanjima nali ovog parazita
u gusjenicama sovice game, i to do najvie 2.200 jedinki (sve iz jednog jajeta
odloenog u gusjenicu-domaina). Vrste roda Metaphycus proireni su paraziti
maslinine titaste ui te su koriteni i za bioloko suzbijanje toga tetnika.

142

APHELINIDAE
Vrlo su sitne osice. Najpoznatije su vrste Aphelinus maliHald., koja regulira
populaciju krvave ui jabuke, te vrste roda Prospaltella. A. mali krajem je tridesetih
godina uzgajan u Zavodu za zatitu bilja u Zagrebu te su granice jabuka zaraene
krvavom ui parazitiranom ovom osicom prodavane kao 'afelinizirani materijal'.
Kupci su te granice donosili u svoje vonjake i tako introducirali parazitsku osicu.
P. berlesi How. parazitira dudovu titastu u i ona je jedan od prvih primjera
uspjene introdukcije prirodnog neprijatelja s drugog kontinenta za bioloko
suzbijanje tetnika. P. perniciosi Tow. laboratorijski se uzgaja na titastim uima
naseljenim na tikve te isputa radi suzbijanja kalifornijske titaste ui. Encarsia
formosa Gahan komercijalno se proizvodi najvie u Nizozemskoj, odakle se alje
i u druge zemlje radi suzbijanja titastog moljca u staklenicima. Ta se parazitska
osica koristi na vie tisua hektara u zemljama zapadne Europe i drugdje.
TRICHOGRAMMATIDAE
To su sitne osice duge oko 0,5 mm. U ovu porodicu ubraja se poznati rod
Trichogramma. To su jajni paraziti koji se danas mnogo koriste za bioloko
suzbijanje tetnika razliitih usjeva i nasada. Dvije su osnovne vrste: T. evanescens
Westv. i T. embryophagum Htg. U novije vrijeme je ovaj rod s pomou elektroforeze
podijeljen na ak 64 vrste no taj je broj podloan promjenama pa i osporavanjima.
U laboratoriju Instituta za jadranske
kulture u Splitu svojevremeno su
uzgajane T. rhenana i T. maydis zbog
istraivanja mogunosti suzbijanja
kukuruznog moljca u Hrvatskoj. U tim
istraivanjima postignuta je oko 70 %tna parazitiranost. T. evanescens napada
sovice i druge tetnike, a T.
embryophagum maslinina moljca i
druge tetnike. Postoje i T. cacoeciaei
T. dendrolimi koje parazitiraju neke
savijae, T. oleae koje parazitira
maslinina moljca itd. Vrlo esto se sve
ove vrste oznauju kao Trichogramma
sp. Sve su te vrste jajni paraziti. Njihova
masovna proizvodnja industrijalizirana
SI. 131. Osice trihograme odlau jaja u jaja
je u tzv. biotvornicama te se
kukuruznog moljca (prema: INRA)
komercijalno iskoritavaju, tj. prodaju i
kupuju na tritima mnogih zemalja. Uzgajaju se na jajima branenog ili itnog
moljca koji se lako uzgajaju u laboratorijskim uvjetima. Parazitirana jaja nanose se
na papir, ploice iz plastike, kapsule iz ljepenke i si. te se na njima ili u njima
distribuiraju u nasade i usjeve.
U nas je usvojena metodika masovne proizvodnje (u Splitu) i tehnika
isputanja, runog i iz modela aviona (u Zagrebu).

143

U svijetu su se vrste
roda
Trichogramma
koristile za bioloko
suzbijanje kukuruznog
moljca i sovica u bivem
SSSR-u na oko 12 milijuna
hektara godinje, protiv
kukuruznog moljca u Kini
na oko milijun hektara,
protiv sovica u SAD na
oko 350.000 ha, na vie
desetaka tisua hektara
SI. 132. Uzgoj trihograma na jajima branenog moljca u
kukuruza u Francuskoj,
Splitu (prema: Pelicari)
Njemakoj, Bugarskoj itd.
Cijena osica potrebnih za jedan hektar kukuruza u Njemakoj iznosi oko 110
DEM, to je neto vie od troka primjene kemijskog insekticida. U SAD cijena
iznosi 2-4 USD za 10 000 osica. Na 1 ha treba ispustiti oko 100.000 osica nekoliko
dana prije ovipozicije odnosno poetkom ovipozicije (za uspjeh je presudan
toan termin). Katkada se osice isputaju u 2-3 navrata.
EULOPHIDAE

SI. 133. Parazitska osica Edovum puttleri

pri odlaganju jaja u jaja krumpirove
zlatice (prema Marzotti)

Zanimljiva je vrsta Edovumputtleri

Grissell, koja se prouava za bioloko
suzbijanje krumpirove zlatice. Naena
je tek 1980. g. u Kolumbiji te uspjeno
proirena u SAD, a prouava se u Italiji,
Poljskoj, Bugarskoj, bivem SSSR-u i
drugdje. To je jajni parazit, kojem je
glavna smetnja za veu djelotvornost
loe prezimljavanje. Za vrstu Diglyphus
isaea Walk. u zapadnoj je Europi
utvrena
metodika
masovne
proizvodnje te se uzgaja i isputa (pod
nazivima Miglvphus, Minerpack D. i. i
dr.) u staklenike protiv minirajuih
muha. Poznati su i rodovi Tetrastichus
i Euplectrus. Vrsta Eulophus viridulus
ei je parazit kukuruznog moljca.
MYMARIDAE

SI. 134. Liinke ektoparazitske osice roda Najsitnije parazitske osice, duge
Euplectrus na uginuloj gusjenici sovice katkada i manje od 0,5 mm. Jajni
game (snimio M. Maceljski)
paraziti nekih tetnika.

144

SCELIONIDAE

Ovamo se ubrajaju najvaniji paraziti (jajni) itnih stjenica u nas, koji, kao to
je poznato imaju veliki utjecaj na reguliranje populacije ovog tetnika (naena
parazitacija do 80% u pojedinim godinama). To su vrste rodova Telenomus,
Assolcus i Microphanurus.

Red COLEOPTERA - KORNJAI, TVRDOKRILCI

Kornjai su najvei red kukaca. Obuhvaa vie do 300.000 vrsta, odnosno
oko jedne treine opisanih vrsta kukaca. Mnoge su vrste tetne poljoprivrednim
kulturama, no ima i grabeljivaca - prirodnih neprijatelja tetnika. Neki su kornjai
strvinari.
Razliite su veliine. Ima ih manjih od milimetra, ali i veih od 10 cm.
Ovrsnutog su jae hitiniziranog tijela. Imaju dva para krila. Prednji je par vrst,
jako hitiniziran. Prilikom leta, dre ga rairenog, a mau samo stranjim parom
opnenastih krila. Prednji par - pokrilje, slui za zatitu tijela, koje je njima pokriveno
s hrptene strane.
Imago i liinke imaju usni ustroj podeen za grizenje i vakanje. Liinke
imaju tri para nogu, osim porodice pipa kojima su liinke apodne. Razmnoavaju
se gamogenezom, tek po neka vrsta partenogenezom (npr. lucernina pipa).
Kukuljica je slobodna.
Kornjai tetni uskladitenim poljoprivrednim proizvodima bit e prikazani
u posebnom poglavlju na kraju ove knjige.
Kornjai se dijele na etiri podreda, od kojih dva nemaju nikakvo praktino
znaenje . Za nas su vana dva podreda: Adephaga, koji obuhvaa preteno
grabeljive vrste i Polyphaga, s brojnim fitofagnim ali i zoofagnim vrstama. Ova
se dva podreda razlikuju prema nervaturi stranjih krila i broju lanaka tarzusa i
kandia.

Podred ADEPHAGA
U podredu Adephaga vanije su za poljoprivredu dvije porodice preteno
korisnih kukaca - predatora. To su porodice traka - Carabidae i hitra Cicindelidae
TRCI - CARABIDAE

Trci su veliki kukci, dugi i do 30 mm. Imaju dobro razvijene noge, kojima
se brzo kreu i hvataju plijen. Grabeljiva su, pa se i odrasli oblici i liinke hrane
gusjenicama, liinkama krumpirove zlatice, gricama hruta, injacima i drugim
tetnicima. ive u tlu pa se ubrajaju u najvanije neprijatelje brojnih vrsta tetnika
koji ive u tlu, posebice injaka i grica. Neke vrste ive nekoliko godina, pa za

145

SI. 135. Grabeljivi trci

Bayer)

SI. 137. Uginuli trci nakon primjene

piretroida (snimio M. Maceljski)

svog ivota mogu unititi i do 1000

veih liinki kukaca. iroka primjena
insekticida smanjuje brojnost traka, a
time i njihovu regulacijsku ulogu u
brojnosti tetnika koji ive u tlu.
Brojnost traka smatra se indikatorom
oneienja agrobionecoze. Najee
predatorske vrste traka ubrajaju se u
rodove Carabus, Calosoma, Poecilus,
Pterostichus, Nebria i dr. U trke se
ubrajaju i neke fitofagne vrste,
primjerice roda Harpalus, Ophonus
(teti jagodama) te poznati tetnik
penice crni itarac.
Crni itarac, zabrus {Zabrus
tenebrioides Goeze)

SI. 138. Liinka i odrasli crni itarac

(prema: Bayer)

146

Vaan je tetnik penice iskljuivo

na parcelama na kojima se ponavlja
uzgoj penice. Na povrinama na
kojima se treu godinu uzastopce sijala
penica zabiljeene su (Vukovar i dr.)
katastrofalne tete.
Crni itarac je kornja crne boje,
dug oko 15 mm. Tijelo mu je neto
manje spljoteno nego u korisnih
(zoofagnih) traka.
Liinka je
blijedoute boje, spljotena tijela, s
tamnim segmentima na hrptenoj strani.
Naraste do 28 mm duljine.
JJ^vrijeme mlijene i votane
zrelosti javljaju se odrasli kornjai.
Hrane se zrnjem, ali pri tome ne nanose

yee tete. No znaju pregristi vlat odmah ispod klasa koji padne na tlo gdje se
zabrus hrani zrnjem. Vlati s odgrienim klasom jako su uoljive i znak su vee
brojnosti zabrusa te opasnosti ako se na istu parcelu opet sije penica. U to
vrijeme kornjai lete te se zaraza iri na druga polja penice. Nakon etve odlaze
u tlo na dijapauzu. Krajem kolovoza i u rujnu odvija se kopulacija i odlaganje
jaja. Treba uoiti da enke odlau jaja dok jo nema novih usjeva iznikle penice,
jer se sjetva zbiva u to vrijeme ili kasnije. To je i razlog to enka ne moe birati
povrine na koje e odloiti jaja pa ih odlae tamo gdje se ona hranila: na strnite.
Jedna enka odloi 80-100 jaja u tlo. Nakon dva tjedna izlaze liinke koje
svoj ivot provode u tlu. No one se hrane nadzemnim dijelovima - liem penice,
i to tako da se, uglavnom nou, penju na biljke te vrne dijelove lia oteuju na
karakteristian nain. Trgaju ili ihaju vrkove te poderu mekane dijelove izmeu
ilica, a ilice se zbog gubitka turgora zakovraju. Najee se pod teinom liinke
list spusti do zemlje pa liinka uvue njegov vrni dio u rupu te se u njoj hrani tim
dijelovima lia. Katkad se takav list zbog rasta biljke izvue iz zemlje i ispravi pa
postaju uoljivi zakovrani, oteeni vrni dijelovi. Dakle, kovranje preostalih
ilica na vrnom dijelu lia, naroito vanjskog lia, te uvuenost vanjskog lia
u tlo omoguuju prepoznavanje napada liinki.

SI. 139- Klasovipregrizeni od imaga crnog

itarca (snimio M. Maceljski)

SI. 140. Pljeine na kombinatu Vukovar

nastale napadom crnog itarca

Liinke crnog itarca nanose tete u jesen, tijekom listopada i studena, zatim
se njihova aktivnost smanjuje ili potpuno prestaje, iako za toplih zimskih dana
mogu i opet djelomino biti aktivne. Krajem zime i poetkom proljea liinke
nastavljaju ishranu i tada ine najvee tete. tete prestaju krajem travnja, kad se
liinke kukulje. Liinke su aktivne pri temperaturi veoj od 3-5 C, a hrane se
intenzivno kada temperature predu 10 C.
Prema bugarskim podacima 15 liinki zabrusa u prvom stadiju razvoja na m2
smanjuje prinos za 9 %, u drugom stadiju za 38 %, a 15 liinki treeg stadija na m2
smanji prinos za 85 %
Jaoj pojavi zabrusa pogoduje toplo i kino vrijeme krajem ljeta i to toplija
jesen, zima i rano proljee. U vrijeme sue slaba je ovipozicija i velika smrtnost
jaja i mladih liinki. Prirodni su im neprijatelji neke gljivice, parazitske muhe tahine te drugi trci.
147

Osnovna, i potpuno dovoljna, mjera suzbijanja jest pravilan plodored u kojem

se ne ponavlja uzgoj penice na penicu. Pri tome treba imati na umu da zabrus
napada i jeam a moe se hraniti i drugim travama. Stoga i unitenje samonikle
penice i travnih korova smanjuje pojavu zabrusa. Pojavu tetnika smanjuje brzo
zaoravanje strni, spreavanje osipanja sjemena i brzo odnoenje ili unitenje
etvenih ostataka.
Prognoza intenziteta pojave mogua je na temelju prisutnosti odraslih kornjaa
na klasovima itarica te na strnitu nakon etve. Moe se na strnitu ostaviti po
neku balu slame, te ispod nje povremeno utvrivati brojnost kornjaa. Preventivna
primjena zemljinih insekticida ima smisla samo ako je iz bilo kojeg razloga (npr.
komasacije) potrebna ponovljena sjetva penice, a utvrena je vea brojnost imaga,
te ako je takva primjena potrebna i zbog suzbijanja injaka ili drugih tetnika
penice (to je za strna ita vrlo rijetko potrebno). Kurativno suzbijanje provodi
se ako po m2 ima vie od 3-5 liinaka prvog i drugog razvojnog stadija, dakle
tijekom jeseni. Samo iznimno, ako se propustio ovaj optimalni rok, te ako je u
proljee poeo jak napad, suzbijanje treba obaviti najkasnije do sredine travnja,
iako je tada vei dio teta ve priinjen.
Preventivno suzbijanje provodi se u nekim podrujima primjenom granulata
na osnovi klorpirifosa, klormefosa ili drugim zemljinim insekticidima, u vrijeme
sjetve, iako smo prije istakli da to nije opravdano i da bi tete trebalo izbjei
plodoredom. Kurativno suzbijanje provodi se prskanjem insekticidima na osnovi
lindana, klorpirifosa, piretroidima itd.
Vrste HITRA - CICINDELIDAE takoer su vrlo brze i love plijen. arena su tijela,
dugog oko 10 mm. U nas su malobrojne i stoga manje vane od traka.
U VODOIJUBE - DYTISCIDAE ubrajaju se veliki vodeni kukci, spljotena tijela,
dugi esto 3-4 cm. Vrsta roda Dytiscus jedne je godine pokrila ulice Vinkovaca,
na koje su se, ovi crni kornjai sa utim rubom pokrilja, spustili zamijenivi mokre
asfaltirane ulice povrinom vode. Inae su brojni u Bosutu. Dolijeu na svijetlo.
Slue ribama za hranu, a kao grabeljiva hrane se ribljim mladom.

Podred POLYPHAGA
Brojne su porodice i vrste ovog podreda.
STRVINARI - SILPHIDAE
Crni repar (Blitophaga undata Muli., B. opaca L., B. obscura L.)
To su povremeni tetnici eerne repe. Kornjai su crne ili tamnosmede boje,
dugaki 10-15 mm. Liinka je spljotena, crna, naraste do 15 mm. Prezime odrasli
oblici na skrovitim mjestima U proljee enke odlau jaja u tlo. Vrlo pokretljive

148

liinke penju se na eernu repu i korovske biljke iz porodice Chenopodiaceae.

Izgrizaju lie, pravei u njemu nepravilne rupe. Razvoj traje 2-3 tjedna. Kukulje
se u tlu. Sve mjere koje pospjeuju razvoj mladog usjeva smanjuju tete od tih
tetnika.
Vrste roda Necrophorus jesu strvinari, koprofazi, te provode ulogu higijeniara
u prirodi. Zakapaju strvinu ili njezin dio, te ispod nje odlau jaja. Liinke se hrane
zakopanom strvinom.
KUSOKRILCI - STAPHYIINIDAE
Imaju usko, produljeno tijelo, samo djelomino pokriveno pokriljem. Dorzalna
je strana zatka slobodna. Karnivorne su vrste te se ubrajaju u grabeljivce. Katkad
dosta uspjeno smanjuju brojnost nekih tetnika. Neke su vrste koprofagne.
HisterquadrimaculatusL. se esto zapaa. Pripada porodici HISTERIDAE. Nema
vanosti za poljoprivredu. To je iroki zdepasti kukac, dug oko 10 mm. Ima tamno,
skoro crno tijelo, s etiri uoljive crvenkaste pjege na pokrilju.
Jelenjak (Lucanus cervusL.) ubraja se u porodicu LUCANIDAE. To je na najvei
i najatraktivniji kornja. Zadrava se u umama.
GEOTRUPIDAE
Vrste ove porodice ranije su se ubrajale u listoroce.
Crni kotrljan (Geotrupes stercorarius L.).
Godine 1994. g, zabiljeena je na Rabu teta na salati od ove vrste. Bili smo
obavijeteni da nepoznati 2 cm dugi crni kukac oteuje salatu koja vene i ugiba.
Poslanog kukca identificirali smo te utvrdili da je salata bila zasijana u redove
obilno nagnojene stajnjakom. Stajnjak je privukao brojne kornjae te vrste.
Rovanjem po njemu izdizali su biljice salate tako da je korijenje izgubilo dodir sa
zemljom. Dakle, stjecajem tih okolnosti nastale su neizravne tete, iako crni
kotrljan, kao i druge vrste ove porodice, nije fitofag nego koprofag. tete se
mogu smanjiti skupljanjem lako uoljivih kukaca. Zbog ukopavanja organske tvari
u tlo i rovanja zemlje ta je vrsta inae poznata kao tetnik terena za golf.
LISTOROCI - SCARABAEIDAE
Poznavanju vrsta ove porodice u Europi i cijelom svijetu mnogo je pridonio
Zagrepanin Rene Miki - skarabeolog i koleopterolog svjetskog ugleda.
Listoroci su vrlo brojna porodica. Poznato je 20.000 vrsta, a mnoge su tetne.
Veinom su to veliki kukci, katkada ivih boja. Liinke su svinuta oblika, jako
razvijenih nogu i usnog ustroja, ive u tlu. Zovemo ih gricama. Veinom se

149

ubrajaju u tetnike u tlu koji se hrane podzemnim dijelovima biljaka. Nasuprot

gricama, odrasli oblici hrane se liem preteno drvenastog bilja.
U ovu se porodicu kornjaa ubrajaju i skarabeji, kukci koji su u starom Egiptu
smatrani svetim i bili posveeni bogu sunca, jer su nalaeni u grobnicama Faraona.
Danas su njihove imitacije najei suvenir iz te zemlje. To su koprofagi koji se
hrane strvinom i izmetom ivotinja. Ova se skupina listoroaca istie brigom za
potomstvo. Izbue rupu u tlu i u nju kotrljaju kuglice balege i slinih organskih
tvari koje slue za hranu liinkama. esto se nekoliko kotrljana ujedini da otkotrljaju
kuglicu mnogo veu od njihova tijela. U rupu odlau jaja te se liinke razviju na
hrani koju su pribavili odrasli oblici. Nazivaju ih higijeniarima prirode jer
odstranjuju balege, strvine i sline ostatke. Stoga ovi koprofagi obino nisu tetni.
Makazar (Lethrus apterusLaxm.) jedan je od rijetkih kotrljana koji oteuje biljke.
Kornjai odgrizaju vrhove mladica, lie i pupove vinove loze, rjee voaka.
Odgrizene dijelove unose u hodnik iskopan u tlu, nakvase ih slinom te tako
naprave svojevrsnu silau namijenjenu ishrani liinki. Javljaju se uglavnom samo
u najistonijim podrujima Hrvatske. Ne iziskuju suzbijanje.
Obini hrut (Melolontha melolontha L.)
Taj listoroac ubraja se u najpoznatije kukce u nas. Najei je u naim brdskim
krajevima Gorskog kotara i Like, no prisutan je i u drugim vlanijim podrujima
Hrvatske. Odrasli hrutevi hrane se liem voaka, vinove loze te umskih i
ukrasnih liara. U letnim godinama mogu izazvati golobrst. Njihove grice ive
u tlu te oteuju korijenje raznih biljaka. Mogu otetiti i korijenje vonih i loznih
sadnica, ali starije voke ili okote ne mogu otetiti. Dosta tete nanose povru,
jagodama i bobiavim vokama. Obinom hrutu je srodna je vrsta umski hrut
(M. hippocastani Fabr.), koji je u nas znatno rjei. Obino hrut ima trogodinji ili
etverogodinji ciklus razvoja, a umski hrut etverogodinji razvojni ciklus.
Odrasli hrutevi dugi su 20-28 mm.
Pokrilje im je smee, a glava i nadvratni
tit crni. Mujak ima uoljivo jae
razvijena ticala od enke. Grice su
svinuta tijela, blijedoute boje i smee
glave. Narastu do 60 mm.
Odrasli hrutevi javljaju se u travnju
i svibnju, im temperatura zraka prijee
20 C. Hrane se liem, najee s
rubnog drvea uma ili vonjaka,
SI. 141. Majski hrut (prema: Bayer) drvoreda ukrasnog drvea i si. Nakon I
etrnaestak dana odvija se kopulacija i
enke se zavlae u tlo na dvadesetak centimetara dubine, gdje odlau prvu skupinu
od tridesetak jaja. Zatim se vraaju na drvee, hrane se, te se ponovno zavlae u
tlo radi ovipozicije. Za ovipoziciju enke preferiraju rahla obraivana tla. U potrazi
za pogodnim mjestom za ovipoziciju lete do 2 km.
15U

Nakon 30-40 dana iz jaja izlaze liinke. Hrane se korijenjem biljaka. Prve
godine male liinke ne prave nikakve tete, druge godine tete su vee, a tree
su godine liinke najvee i najprodrljivije pa su i tete najvee. Ljeti te godine
liinke se kukulje u tlu, a iz kukuljice se ubrzo razvije odrasli hrut. Hrut ostaje
u tlu do proljea idue godine. Tada izlazi iz tla i ciklus se ponavlja.
Klimatski, a manje drugi imbenici, uzrokuju
masovnu pojavu hruteva u pojedinim godinama
koje zovemo letne godine. Vodei evidenciju o
tim godinama lako se mogu prognozirati godine
tete od odraslih hruteva i godine kada grice
mogu nanijeti tete. O intenzitetu pojave hruteva
u letnoj godini ovisi i intenzitet napada grica. No
u prognozi treba voditi rauna i o omjeru liara i
povrina ugroenih od grica: gdje je mnogo
liara, a malo obradivih povrina, vee su tete
od grica zbog koncentracije ovipozicije na te
povrine. Takav je sluaj u Gorskom kotaru i Lici
sl 1 4 2 Grica hruta ( p r e m a .
gdje su najvee tete na gomoljima krumpiru koji
Danon)
se esto sadi na dnu vrtaa. Tu smo povremeno
nalazili do tridesetak grica po etvornom metru. No grica ima mnogo i na livadama
i panjacima, gdje mogu izgristi sve korijenje. Zabiljeili smo da se poutjeli travni
pokrov mogao poput saga odvojiti od tla. U tim brdovitim podrujima grice
pridonose ogoljavanju tala i eroziji, to uvelike poveava njihovu tetnost.
tete od odraslih hruteva zabiljeene su na raznim vrstama liara na
rubovima uma, u vonjacima i na drvoredima, ali i na nekim usjevima. Tako smo
na Krbavskom polju utvrdili vee tete na jednom polju rai, gdje su hrutevi
pregrizli oko 50 % vlati. Zanimljivo je da su bili toliko brojni da su u jednom asu
prekrili oblinju glavnu cestu te tako zbog opasnosti od sklizanja ometali promet.
Suzbijanje odraslih hruteva rijetko je kada potrebno. Uglavnom dolazi u
obzir tamo gdje ima malo liara pa je koncentracija odraslih oblika na njima
velika. Suzbijanjem se unitavaju odrasli oblici tako da se tresu s drvea ujutro
kad su hrutevi jo ukoeni od hladnoe pa padaju sa stabla. Njima se moe
hraniti perad. Kemijsko suzbijanje obavlja se samo za jakog napada, a i tada
samo na rubnim najjae zaraenim stablima uma ili u drvoredima. Od insekticida
koriste se klorpirifos, triklorfon, piretroidi, a naroito fosalon, koji je manje opasan
za pele.
Grice se suzbijaju preventivno svuda gdje se oekuje jai napad (npr. druge
ili tree godine nakon jakog leta hruteva) ili gdje se pregledom tla utvrdi vei
broj grica. Najsigurnije je odluku o primjeni insekticida donijeti na temelju
pregleda tla kako je opisano kod injaka. Pragom odluke pred sadnju krumpira
smatra se 2-3 grice po etvornom metru u treoj, odn. 3-5 grica u drugoj godini
njihova razvoja. Sline su vrijednosti praga odluke i za druge rijetke usjeve i povre,
a za strne itarice su 3 puta vee. Za vone i lozne rasadnike taj je broj 1-2 grice
po m2.
151

Blizu objekata namijenjenih za voni i lozni sadni materijal (rasadnici, nove

plantae) ili jagode treba u letnim godinama spreavati odlaganje jaja suzbijanjem
odraslih oblika na oblinjim liarama. Zemljite treba 10 dana nakon poetka
leta hruta temeljito obraditi jer u sasvim golo zemljite enke nerado odlau jaja.
Ovu obradu treba ponoviti im se pojave korovi, a njome se i mehaniki unitavaju
eventualno ipak odloena jaja.
Ako se ipak razvije zaraza gricama preko navedenog praga odluke, mogu
se koristiti zemljini insekticidi. Primjenjuju se klorpirifosetil, foksim, karbofuran,
klormefos i drugi insekticidi, i to ili irom uz inkorporaciju ili se unose u redove
pri sjetvi ili sadnji biljaka odnosno primjenjuju oko sadnih rupa. Po jednoj sadnoj
rupi obino se koristi 5-10 g granuliranih pripravaka.
Prije sadnje krumpira mogu se upotrijebiti pripravci na osnovi karbofurana,
klorpirifosetila, foksima i imidakloprida, a na ostalom povru klorpirifosetila i
foksima. U iznimnim sluajevima potrebe za zatitom ratarskih usjeva mogu se
primijeniti svi insekticidi navedeni kod injaka. U svijetu se intenzivno istrauju,
a mjestimice poinju primjenjivati i bioloki insekticidi na osnovi gljivice
Metarrhizium anisopliae i nekih drugih vrsta gljivica. Treba istai da su prve
pokuse pripravama gljivice M. anisopliaeu prirodi 1929- godine obavljali hrvatski
istraivai (Hergula) u Zagrebu.
Veliki areni hrut (Polypbylla fullo Far.) u nas je prisutan na nekim pjeskovitim
zemljitima. Dugaak je 25-40 mm. Na smedem pokrilju ima bijele are. Grica
dosegne 80 mm duljine. Moe se hraniti i korijenjem vinove loze. Razvoj traje 34 godina.
Mali proljetni hrut (Miltotrogus /Rhizotrogus/ aequinoctialis Hbst.) i mali
ljetni hrut (Amphimallon solstitialeL.) svuda su prisutni, no uglavnom samo
pojedinano. Slini su obinom hrutu, od kojeg su za jednu treinu manji: duljina
tijela 12-18 mm. Odrasli oblici proljetnog hruta lete u travnju (blizu ekvinocija),
a odrasli oblici ljetnog hruta u lipnju (u vrijeme solsticija). Grice ive u tlu, gdje
se hrane razliitim korijenjem. Narastu do 20 mm. Razvoj traje najee 2 godine.
Anoksija (Anoxiapilosa F.) rijetka je vrsta. Javlja se na pjeskovitim tlima. Imago
je smee boje, dug oko 20 mm.
itni pivci (Anisoplia austriaca Hbst. i druge vrste tog roda) esto se uoavaju
na klasovima strnih itarica. tetniji su u sunim podrujima i nakon sunih godina.
Hrane se zrnjem u mlijenoj zriobi. Jedan imago uniti ili oteti desetak klasova.
Imago ima smee pokrilje, a neke vrste na njemu imaju crnu aru u obliku kria.
Tijelo im je dugo oko 15 mm. Najbrojniji su na rubovima polja. Neznatno su
tetni, osim ako se prenamnoe. Liinke tete izgrizanjem korijenja. Izrazito su
polifagne pa najvee tete ine na rijetkim nezakorovljenim usjevima. Ciklus
razvoja traje 2 godine. Brojnosti pivaca pogoduje monokultura strnina. Pragom
2
odluke smatra se 4-6 liinki na m .

152

Japanski pivac (Popillia japonica Newman)

Taj je tetnik odavno unijet u neke dijelove Sjeverne Amerike iz Japana. Sada
je najvaniji potencijalni tetnik za Europu i Hrvatsku. U Europi je otkriven samo
na Azorima. Ve je desetak puta naen na europskim uzletitima (te uniten) pa
se moda ve udomaio negdje u Europi ali jo nije otkriven.
Kornja ima ovalno tijelo, dugo 8-11 mm, metalno zelene boje. Pokrilje mu je
bakrenosmede boje, a ne pokriva zadnje abdominalne segmente. S obje strane
tih segmenata vidljivo je po pet bijelih dlakama obraslih mjesta, a na dorzalnoj
strani zadnjeg segmenta jo dva takva mjesta. To su i glavne oznake prema kojima
se lako prepoznaje. Liinka je bijela, tipa grice, naraste do 32 mm duljine. Kukuljica
je duga oko 14 mm.
Karantenski tetnik za
cijelu Europu, nalazi se na
Al listi tih tetnika. Njegovo
otkrivanje uzrokovat e
velika ogranienja u
prometu iz zaraenog
podaija. Najvea opasnost
prijeti u blizini uzletita na
koja slijeu zrakoplovi koji
dolijeu s atlantske obale
SAD. Naime, u blizini
uzletita na toj obali
primjeena su esta rojenja
toga tetnika, pa moe lako
uletjeti u zrakoplov ili biti
unijet robom kojom se
sl
143
Japanskipivci
zrakoplov tovari.
Usporeujui amerike biometeoroloke podatke o toj vrsti s klimatskim
pokazateljima za Hrvatsku, mi smo (Igre Bari, Maceljski) zakljuili da postoji
mogunost masovne pojave tog tetnika u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i nekim
dijelovima Hrvatskog primorja. Pojaani razvoj mogu je i u sredinjoj Hrvatskoj.
U istonoj Hrvatskoj i Istri mogua je njegova aklimatizacija i umjereni razvoj, a u
Gorskom kotaru i Dalmaciji razvoj nije mogu.
Odrasli oblik hrani se liem oko 300 razliitih biljnih vrsta, najee voaka,
ukrasnog drvea te zeljastih biljaka. Posebice preferira biljke iz rodova A cer,
Aesculus, Betula, Castanea, Glycine, Juglans, Malus, Platanus, Populus, Prunus,
Rosa, Rubus, Salix, Tilia, Ulmus i Vitis. Vrlo je prodrljiv te izgriza lie, ostavljajui
samo ile. Moe otetiti i razliite plodove. Liinke se hrane korijenjem ratarskih
i povrtlarskih biljaka, livadskog ali i drvenastog bilja, takoer pravei velike tete.
Prezime liinke drugog ili treeg stadija u tlu na 5 do 15 cm dubine. Kukulje
se u tlu. Krajem lipnja javlja se odrasli oblik. On ivi 30-45 dana. enke odlau
jaja u tlo. Liinke prolaze tri stadija razvoja. Termofilnija je vrsta, s optimalnim
razvojem izmeu 17,5 i 27,5 C.

153

Za sada treba samo pojaati napore za pravovremeno otkrivanje zaraze,

posebice u blizini uzletita. Ako se otkrije treba provesti radikalne mjere eradikacije
(izolacija nalazita, dezinsekcija lokaliteta itd.). Nakon udomaenja, odrasli oblici
i liinke suzbijat e se insekticidima na slian nain kao obini hrut.
Lozin zlatar (Anomala vitis F.) pojavljuje se povremeno u veem broju na
ogranienom podruju, najee na pijescima. Zelene je boje, dugaak 12-15
mm. Kornja izgriza lie loze i voaka, a liinke ive u tlu te izgrizaju korijenje
razliitih biljaka.
Zeleni zlatar {Anomala aenea De Geer) slian je lozinom zlataru, samo je
neto manji. teti vrbi i drugom drveu.
Vrtni ruiar (PhylIopertha horticola L.) polifagna je vrsta. Napada lie i posebice
cvjetove razliitih vrsta voaka i daigog drvea, a katkad oteuje i plodove voaka.
Glava i nadvratni tit metalnoplave su boje, a pokrilje mu je smee. Tijelo je
dugo 9-12 mm. Periodini je tetnik. Let poinje u svibnju, a leti do srpnja. Izraziti
je heliofil. Grica oteuje korijenje, posebice livadske i panjake vegetacije. U
planinskim podrujima Bosne zabiljeeno je do 532 liinke po m2.
Dlakavi ruiar (Tropinota /Epicometis/ hirta Poda)
U pojedinim godinama i na pojedinim podrujima moe biti vrlo vaan tetnik.
Javlja se periodino u velikim razmacima, esto migrira na velike udaljenosti.
Tijelo mu je crne boje, dugo oko 10 mm, obraslo bijelim ili ukastim dlaicama.
Napada cvjetne pupove i cvjetove raznog bilja, pa i veine voaka, redom cvatnje.

SI. 144. Dlakavi ruiari i zlatne mare na

cvijetu rue (snimio M. Maceljski)

SI. 145. Crni ruiari na cvijetu (snimio

M. Maceljski)

Vrlo je est na rui. U pedesetim godinama bio je vaan tetnik cvjetova uljane
repice, a u esdesetim godinama ovog stoljea nanosio je velike tete nasadima
jabuka i daigih vrsta voaka u Slavoniji. Od tada se vie ne javlja iole brojno, iako
je u nekim susjednim zemljama i dalje vaan tetnik bobiavih voaka. Izgriza
plodne organe cvjetova pa tete mogu biti velike. esto se uvlai u cvjetove.
Liinka ivi u tlu.

154

Suzbijanje nije potpuno rijeeno, prije svega zato jer se javlja u vrijeme cvatnje,
kada cvijet oblijeu pele, pa se ne smiju koristiti za pele opasni insekticidi.
eluano djelovanje insekticida ne dolazi do izraaja jer se ruiar hrani veinom
unutarnjim dijelovima cvijeta, a kontaktno djelovanje oslabljeno je dugim
dlaicama kukca. Budui da se u novije vrijeme vie ne javlja brojno, nisu istraene
mogunosti primjene niza novijih insekticida, primjena kojih bi se svakako morala
vremenski podesiti tako da ne teti pelama. Prije pojave novijih insekticida
najbolja ali nepotpuna zatita od ovog tetnika postizavana je primjenom
endosulfana.
Crni ruiar (Oxythirea funesta Poda).
Nema dlaice poput dlakavog ruiara, nego bijele pjege na crnom tijelu.
Dugaak je oko 10 mm. Njegova pojava redovitija je ali manje brojna od pojave
dlakavog ruiara. Napada cvjetove ali i mekane plodove, npr. kruaka, u kojima
proiruje rupe u koje se zatim uvlai.
Zlatne mare (Cetonia aurata L., Protaetia/Potosia/'vrste) javljaju se najee u
naem obalnom podruju, gdje mogu napraviti izvjesne tete raznim vrstama
voaka mekana ploda. Najvee su tete zabiljeene na breskvama, krukama i

SI. 146. Zlatna mara na cvijetu

SI. 147. Zlatne mare i ruiari u plodu

(snimio M. Maceljski)

smokvama. esto se ubuuje duboko u te plodove. No, poetno oteenje mora

napraviti ptica ili neki drugi tetnik. Izgrizaju i dijelove cvijeta rue, voaka,
oleandra i drugog ukrasnog bilja. Zelene su boje, katkada bakrenastog sjaja.
Dugake su 15-25 mm.
KLISNJACI, INJACI - ELATERIDAE
Klisnjaci su kornjai uska tijela, duga najee 7-15 mm, tamne boje. Pronotum
je s obje strane izduen prema natrag. Na ventralnoj strani prvog prsnog segmenta
ima izraslinu poput iljka koja ulazi u otvor na abdominalnom dijelu te omoguuje
ako klisnjak padne na leda, da skoi u zrak i padne na noge. Prema tome su i
nazvani klisnjaci. Ne prave tete, iako se hrane i liem kulturnog bilja. Liinke

155

klisnjaka ute su boje, uskog i izduenog, tvrdog tijela, pa lie komadiu mjedene
ice. Narastu do 35 mm duljine. Prema izgledu nazvani su injaci. injaci se
hrane korijenjem razliitih biljaka.
injaci se ubrajaju u najvee tetnike naih ratarskih usjeva. Na to ukazuje
i opseg primjene zemljinih insekticida za njihovo suzbijanje: na oko 40-50 %
povrina pod kukuruzom (na veim imanjima) i na oko 90% povrina pod
eernom repom. tete i suncokretu, krumpiru, povru i drugim usjevima rijetkog
sklopa, a povremeno su toliko brojni da tete i strnim itaricama. Njihova je
tetnost (ne brojnost) mnogostruko narasla nakon uvoenja herbicida u iroku
praksu.

SI. 148. Pljeine u kukuruzu nastale

napadom injaka (snimio M. Maceljski)

SI. 149. Pljeine u eernoj repi nastale

napadom injaka (snimio M. Maceljski)

Seljaci premalo suzbijaju injake pa trpe dosta velike tete. Osnovni je razlog
tome nemogunost kurative, tj. suzbijanja injaka kad je biljka ve zasijana, a
tete su postale vidljive. U to vrijeme nema vie mogunosti suzbijanja tih tetnika.
injake treba suzbijati preventivno, tj. prije sjetve ili u vrjjeme sjetve, jer ive u
tlu, oteujui korijenje i podzemne dijelove biljaka, pa se nakon sjetve insekticidi
ne mogu unijeti u tlo tako da dopru do njih. A svako preventivno suzbijanje mora
se zasnivati na strunom predvianju potrebe takvog suzbijanja. Suzbijanje na
svim povrinama, odnosno suzbijanje "za svaki sluaj" tetno je i skupo, te nije
alternativa nikakvom suzbijanju. Bolje je injake uope ne suzbijati pa pretrpjeti
tete, nego provesti totalno suzbijanje na pamet na svim povrinama (zbog
ekolokih i gospodarskih razloga). Treba forsirati struno suzbijanje na temelju
rezultata pregleda tla ili drugih imbenika koje emo kasnije navesti.
Prema opsegu suzbijanja injaci su tetnici koji se suzbijaju na najveoj
povrini u Hrvatskoj. Zanimljivo je da je njihova brojnost u porastu, to se pripisuje
smanjenju broja njihovih prirodnih neprijatelja - traka. Tako je u Vojvodini 196l.1970. g. utvreno 1,8 injaka/m2,1971.-1980. g. 3,9 /m2, a 1981.-1990. g. ve 4,5
injaka na m2, ali u istom razdoblju smanjivao se broj grabeljivih traka
(amprag).
U nas je prisutno vie vrsta injaka (klisnjaka). Prema zailjenom konusnom
zatku lako se prepoznaju liinke najtetnijeg roda Agriotes. Liinkama roda
156

Melanotus zadak zavrava s tri izrasline poput trozuba, a liinkama rodova

Selatosomus, Athous, Limonius i Corymbites je ravast zadak. Rod Agriotes
mjestimice je zastupljen s 88-98 % jedinki u populaciji injaka.

SI. 150. injak na gomolju, teta od injaka i (lijevo) od sovica (snimio

D. Berti)

Rod Agriotes obuhvaa etiri

vanije vrste.
U istonoj Slavoniji i Baranji,
mjestimice i u drugim dijelovima
Hrvatske, dominantna je vrsta Agriotes
ustulatus Schall. Liinka naraste do 25
mm duljine. Imago je dug 9-12 mm.
Prema starijim podacima razvoj traje 3
godine odnosno odvija se kroz 4
kalendarske godine, no neki su
bugarski podaci ukazivali da razvoj
moe zavriti za 3 kalendarske godine.
i. 1 5 1 . Prerezgomolja oteenog od
s
Najnoviji talijanski podaci (Furlan)
injaka (snimio M. Maceljski)
potvruju da razvoj traje samo 2 godine
odnosno prolazi kroz tri kalendarske godine. Liinka prolazi kroz 13 razvojnih
stadija. U godini nakon ovipozicije u lipnju se nalazi u sedmom stadiju i dosie
oko 10 mm duljine. Dio liinki te godine zavrava razvoj, a kukulji se idueg
proljea, dakle tree kalendarske godine, a dio se kukulji jo istog ljeta, no u oba
sluaja imago se javlja tek tree godine.
U Slavoniji i Baranji druga je po brojnosti vrsta A. sputatorL. Liinka naraste
do 18,5 mm, imago je dug 6-8 mm. Smatra se da razvoj traje 4 godine, odnosno 5
kalendarskih godina.

157

Agriotes lineatus L. vana je vrsta u zapadnom dijelu Posavine. Mjestimice je

ima vie od 95 % u populaciji injaka. Liinke narastu do 25-27 mm duljine.
Imago mjeri 7- 10 mm. Razvoj traje 3-4 godine odnosno odvija se za 4-5
kalendarskih godina. U Posavini, a i drugdje, vana moe biti i vrsta A. obscurusL.

SI. 152. Klisnjak

Razvoj i ponaanje navedenih vrsta

injaka slini su. Od poetka do kraja
ljeta klisnjaci odlau jaja u povrinski
sloj tla. Ako je tlo suho, ovipozicija se
zbiva dublje. Jedna enka moe
odloiti izmeu 70 i 500 jaja. Za razvoj
jajeta, koji traje 2-4 tjedna, potrebno je
da sloj tla u kojem se nalazi sadri
dovoljno vlage. U protivnom jaja
ugibaju. Embrionalni razvoj vrste A.
ustulatus pri 15 C traje 45 dana, a pri
25 C samo 14,1 dan. Izlegle liinke bezbojne su i providne, hrane se organskom
tvari koja se nalazi u tlu. Tijekom prve godine razvoja, nakon 2-5 presvlaenja,
dosiu oko 5-6 mm duljine. U vrijeme presvlaenja liinke miruju nekoliko dana.
Druge godine razvoja liinke narastu do 12-14 mm. Tijelo im pouti i ovrsne.
Oteuju korjenie razliitog bilja. Ovisno o razvoju, koji moe trajati 3-5
kalendarskih godina, druge godine najvee tete prave liinke koje se u treoj
godini preobrazuju u odrasle oblike (npr. A. ustulatus). Ima vrsta kojima liinke
nanose tete i tree godine, kad se preobrazuju u odrasle oblike, ali oni, meutim,
tek nakon prezimljenja, etvrte godine izlaze iz tla. Treba istai da ovisno o vanjskim
uvjetima, posebice ovisno o temperaturi, ista vrsta moe imati dvogodinji ili
trogodinji, odnosno trogodinji ili etverogodinji razvoj. Kukuljenje se zbiva u
tlu i traje 2-4 tjedna.
Kao donji prag razvoja za vrstu A. sputator(a slino i za ostale) smatra se 10 C.
Suma efektivnih temperatura potrebna za razvoj jaja kree se izmeu 200-300 C, za
liinke oko 3-300 C, za kukuljice 120-130 C, a za sazrijevanje imaga 200 C (prema
bugarskim i ruskim autorima). Talijanski podaci ukazuju da za potpuni razvoj vrste
A. ustulatus suma efektivnih temperatura viih od 10 C treba dostii 4100 C.
158

Za vrijeme viegodinjeg razvoja liinke migriraju vertikalno i horizontalno.

Vertikalnu migraciju uvjetuje potreba za vlanijim horizontima (ljeti se sputaju
dublje), odnosno za viom toplinom (pred zimu se opet sputaju dublje). O ovoj
migraciji valja voditi rauna pri pregledu tla i suzbijanju. Ako se vrlo rano u proljee
koriste insekticidi kratkog rezidualnog djelovanja (npr. pred sjetvu eerne repe),
moe njihovo djelovanje izostati, jer su tada liinke jo dublje u tlu, a kad stignu u
gornje horizonte gdje je sredstvo primijenjeno, ono je ve izgubilo djelovanje.
Naroito pri migraciji pred zimu liinke se mogu spustiti vie desetaka cm duboko
u tlo.
Horizontalna migracija izazvana je potragom za hranom. Liinke privlai
korijenje koje izluuje C02 pri emu osjeaju i vrlo niske koncentracije u tlu. Ne
prave vee razlike izmeu vrsta biljaka korijenjem kojih se hrane pa tako oteuju
stotine vrsta kulturnih i korovskih biljaka. Prema ruskim podacima privlai ih
lizin, aminokiselina koju izluuje korijenje. Dnevno mogu prijei desetak cm.
Ipak trebaju nekoliko, katkad i desetak dana, da sa sredine izmeu dva reda neke
kulture, u kojoj nema korova, nadu kulturnu biljku unutar reda. I to je drugi
razlog zato su potrebni insekticidi neto duljeg rezidualnog djelovanja, da se,
naime, ne bi desilo da pri primjeni insekticida samo unutar reda oni izgube
djelovanje prije nego to liinke dou do kulturne biljke.
Liinke se hrane kaom u koju pretvaraju korijenje kojim se hrane. Budui
da pri tome otpada dosta tvrdih ili neusitnjenih djelia, one prave znatno vee
tete nego bi to bilo kad bi se hranile svim dijelovima biljke. tetnost poveava i
njihova potreba za vodom. Traei vodu u biljci, za suna vremena ili u aridnijim
podrujima naprave mnogo vee tete nego ako u tlu ima dosta vlage. Zato su i
tetniji u naim istonim podrujima. Treba istai da se hrane korijenjem, izgrizaju
i uvlae se u vrat korijena mnogih biljaka, u gomolje krumpira, u korijen mrkve i
repe, a katkad i u sjeme, npr. kukuruza. Glavna teta nastaje prorjedivanjem
sklopa, no i mnoge preostale biljke, ako imaju oteen korijen, zaostaju u razvoju.
Za jakog napada(vie injaka na jednu biljkujmogu unititi biljku eerne repe s
4-6 para listova ili kukuruz visok pedesetak cm.
Najvee tete nanose injaci usjevima rijetkog sklopa. Najugroeniji je
kukuruz, eerna repa i suncokret, nadalje duhan, krumpir te povre. Buenjem
hodnika u gomoljima krumpira znatno smanjuju njihovu vrijednost, iako neznatno
utjeu na prirod. Zabiljeene su i vee tete na strnim itaricama, no samo za
doista jakog napada. Zbog polifagnosti injaka, na njihovu tetnost uvelike utjee
prisutnost korova. Na usjevima na kojima su herbicidi djelotvorni, kao npr. na
kukuruzu, injaci ne nalaze druge hrane, pa se napad koncentrira na kukuruz.
Doista je uvoenje triazinskih herbicida oko 1960. g. u nas mnogostruko povealo
tetnost injaka (ne njihovu brojnost), to smo mi prvi eksperimentalno dokazali
i objavili (Maceljski). Uvoenje tih herbicida u iroku uporabu izazvalo je naglo
poveanje potrebe suzbijanja injaka ponajprije u kukuruzu, no kasnije i u drugim
usjevima u kojima se takoer proirila primjena herbicide. Poveanje tetnosti
injaka za eernu repu izazvano je (osim unitavanjem korova herbicidima)
ponajvie novom tehnologijom sjetve "na stalno mjesto". Sjetva na stalno mjesto

159

trai borbu za svaku biljku ako se eli postii optimalni sklop, to ranije, dok se
sijalo vieklino sjeme, nije bilo potrebno.
Veliki je utjecaj stupnja zakorovljenosti na tetnost injaka pri njihovoj istoj
brojnosti. Razlog je tome njihova polifagnost: na zakorovljenim povrinama tee
nalaze korijenje kulturne biljke, a na nezakorovljenoj povrini svi se injaci
koncentriraju na kulturne biljke. Na velikim imanjima na kojima su zaposleni
agronomi, pa se korovi strunije i uspjenije suzbijaju, prijeti vea opasnost od
injaka nego na mnogim seljakim povrinama (iako ve i mnogi seljaci uspjeno
koriste herbicide).
Unazad dvadesetak godina predloili smo, a i dalje predlaemo, da se
herbicidi to vie koriste tretiranjem samo unutar reda (prskanjem traka) biljaka.
Time bi se omoguio razvoj korova izmeu redova, a oni bi privukli vei dio
injaka pa bi se smanjio njihov napad na kulturnu biljku. To bi smanjilo potrebu
za primjenom "zemljinih" insekticida (a smanjilo i potronju herbicida), te bi
vodilo u pravcu ekoloki i ekonomski povoljnije zatite, kakvu zapravo elimo.
Korovi izmeu redova mogu se kasnije, kad ponu ometati kulturnu biljku, unititi
mehaniki (kultivacijom) ili post-emergence primjenom herbicida. Time bi se tlu
vratilo i neto organske tvari koje i tako nedostaje.
U poetku naeg prikaza o injacima ve smo spomenuli vanost
poznavanja njihove brojnosti prije sjetve (ili sadnje). O tome ovisi odluka o
suzbijanju, koja se mora donijeti prije sjetve, jer kasnije suzbijanje injaka vie
nije mogue. Gotovo je sigurno da e nakon preoravanja neobraenih povrina
zaraenost injacima biti velika te da e zahtijevati zatitu kulturne biljke jer
takve povrine privlae klisnjake te na njih najee odlau jaja. Slian je sluaj i
s luceritima i djetelitima. U jednogodinjim usjevima ugroenost pojedine kulture
ne ovisi toliko o usjevu koji je tu bio prethodne godine, nego o usjevima koji su
bili dvije ili tri godine ranije. Naime, liinke injaka nanose najvee tete tek
tree ili etvrte godine nakon usjeva na kojeg su odloena jaja. U prikladne usjeve
koji privlae klisnjake ubrajaju se i strna ita te svi usjevi koji su gustog sklopa ili
jae zakorovljeni. Zaputena zemljita, kakvih je sada mnogo zbog posljedica
ratnih zbivanja, najee su jako zaraena injacima.
Na odluku o suzbijanju moe utjecati i poznavanje povijesti table (parcele),
tj. podaci evidencije koju neka naa velika imanja vode za svaku parcelu (tablu).
Naroito su vani predusjevi, prethodne primjene insekticida i registracija teta
na prethodnim usjevima. Primjerice, ako je prethodne godine ili prije dvije godine
koriten insekticid tretiranjem cijele povrine, ne treba oekivati tete na
ovogodinjem usjevu. Naprotiv, ako su na prethodnom usjevu zabiljeene manje
tete od injaka koji jo nisu bili pri zavretku svog razvoja (npr. duljine tijela 10
-15 mm), a nikakvo suzbijanje nije provedeno, treba oekivati veliku tetu.
Ipak se tona slika brojnosti injaka, a time i o potrebi suzbijanja, dobiva
samo pregledom tla. Pregled tla obavlja se prije sjetve kopanjem jama 25 x 25
cm na teim tlima naih zapadnih podruja, odn. 50 x 50 cm na rastresitijim tlima
kakvih ima u naim istonim podrujima. Dubina je jame najee 20-25 cm
odn. jedna duljina lopate, no tu dubinu treba podesiti poloaju injaka koji se

160

pronalaze. Ako se pregled obavlja dok je do jo vrlo hladno ili pak jako suho,
injaci su dublje, pa treba i jame kopati na veu dubinu. Naprotiv, u vrijeme
pred sjetvu kukuruza, katkad je dovoljno kopati samo petnaestak cm. Sva zemlja
iz ovih jama izbacuje se na rasprostrtu plastinu foliju, rukama drobi i pregledava.
Usitniti treba svaku grudicu veu od 1 cm. To nije lako uiniti na teim glinastim
tlima, pa naa iskustva pokazuju da ekipa od tri radnika u jednom danu na tim
tlima moe pregledati zemlju iz samo 10-15 jama (25 x 25 cm). Naprotiv, uinak
u lakim, pjeskovitim tlima viestruko je vei.
Pri pregledu mogu
radnici sve naene tetnike
(ako poznaju njihov
izgled) ili pak sve kukce na
koje naiu stavljati u
posude (npr. staklenke od
0,5 1) sa 70 %-tnim
alkoholom. U istu se
posudu mogu stavljati
kukci iz svih jama iste
parcele.
Nalaz treba
identificirati i prebrojiti
strunjak te izraunati
zarazu injacima (odn.
posebno drugim vrstama
Si. 154. Pregled tla na teaju za agronome u Vinkovcima
tetnika koji ive u tlu) na
1962. g. (snimio M. Maceljski)
2
m . Ako se pregledava
zemlja iskopana u jamama 25 x 25 cm, tada se broj naenih tetnika svake skupine
(npr. injaka) mnoi sa 16 (jer je 25 x 25 cm jedna esnaestina m2), a ako se
kopaju jame 50 x 50 cm, tada se broj naenih tetnika mnoi sa 4. Dobiveni
2
umnoak podijeli se s brojem jama i tako se dobije broj tetnika na m . Ako se u
sastavu ekipe koja pregledava tlo nalazi osoba koja poznaje tetnike, moe ta
osoba odmah utvrditi brojnost tetnika te tako racionalizirati tijek daljnjeg pregleda
tla.
Broj jama koje treba kopati da bi se dobila to vjernija slika, ne samo prosjene
brojnosti, nego i rasporeda injaka na nekoj parceli, ovisi o ujednaenosti te
povrine. Na tabli koja je ista ve niz godina, s istom povijesti (plodored, tretiranja
itd), treba manje jama nego na tabli formiranoj nedavno. I neravnosti (depresije),
nagib, dakle konfiguracija table, utjeu da treba kopati vie jama. Prosjeno za
male parcele treba najmanje 5-8 jama, za parcele od 1 do 5 ha treba 8-10 jama, za
parcele od 5-10 ha 10-15 jama, za parcele od 10-50 ha treba prosjeno 0,5-1,5
jama po ha, a za parcele vee od 50 ha treba 0,25-0,5 jama po ha. Jame trebaju
biti rasporeene pravilno po itavoj povrini.
Meutim, pri pregledu velikih tabli mogue su i velike racionalizacije u
vremenu pregleda tako da se odmah utvruje stupanj zaraenosti. U tom sluaju
(ako ekipa ima osobu koja poznaje tetnike) isprva se pregledava tlo u nekoliko

jama rasporeenih po cijeloj povrini. Ako se u tih nekoliko jama (dakle u znatno
manje jama nego to je propisano) utvrdi znatno vie injaka od praga odluke,
nije potrebno pregledati tlo u svim jamama jer je oito zaraza tako velika da se
mora donijeti odluka o suzbijanju. Ako se, pak, u niti jednoj jami ne nade tetnika,
odluka je tea, pa treba pregledati barem polovicu propisanog broja jama ako se
eli donijeti negativna odluka, tj. da zatita nije potrebna.
Ovaj spori i dosta muan nain utvrivanja brojnosti injaka (i drugih tetnika)
u tlu pokualo se mehanizirati. Tako je u Maarskoj napravljena sonda (Tothova
sonda) koja se sastoji iz upljeg cilindra privrenog na hidraulini ureaj traktora.
Tim se ureajem sonda utisne u tlo i izvadi napunjena zemljom, koja se istisne u
vreice, transportira u ekonomsko dvorite i tamo pregleda prisutnost tetnika.
Budui da je koliina zemlje u sondi znatno manja od koliine koja se pregledava
u jednoj jami, treba uzeti 3-4 puta vie uzoraka od prije spomenutog broja jama.
Ipak to ide dosta brzo. No nedostatak je to treba prevesti vee koliine zemlje
na mjesto pregleda i to prije spomenuta racionalizacija (smanjenje broja jama)
pri veoj zarazi nije mogua.
U Maarskoj je Manninger pokuao sjetvom lovnih biljaka privui injake.
Nakon etve strnina na preorano tlo isto od korova na vie se mjesta baca aka
sjemena penice. Iznikli buseni trebali su privui injake pa bi se njihovim
pregledom lake utvrdio napad. No radi nicanja korova i tekoe pri
preraunavanju nalaza na m2 ta metoda nije prihvaena u praksi.
Pragom odluke (kritinom brojkom) za suzbijanje injaka prije poetka
iroke primjene herbicida u kukuruzu (do 1962. g.) smatrano je 15-30 injaka na
m2 (Kovaevi). Danas su te brojke sasvim drukije. U zapadnim vlanijim
podrujima, gdje radi dostatne vlage jedna jedinka napravi neto manje tete,
pragom odluke smatra se 3-5 injaka na m 2 pred sjetvu kukuruza, eerne repe,
suncokreta, povra, rasadivanje duhana i povra te sadnju krumpira. U istonim
aridnim podrujima ta je brojka znatno manja i iznosi 1-3 injaka na m2. Raspon
u navedenim brojevima odnosi se na stupanj zakorovljenosti (vie korova vea
brojka), oekivani prinos (vii prinos - manja brojka), oekivane vremenske prilike
u vrijeme nicanja (hladnije vrijeme - sporije nicanje - vea opasnost - nia brojka)
i si. Aridnim podrujima nae zemlje smatramo istonu Slavoniju i Baranju. Za
strne itarice vrlo se rijetko uope planira zatita od injaka, no ona bi bila
2
potrebna ako bi po m bilo vie od 15 (u aridnim) odn. 25 injaka (u zapadnijim
podrujima). Kao to smo ve spomenuli, tete na strninama znatno su manje
zbog njihova gustog sklopa. Treba spomenuti da vei broj injaka u jednoj sadnoj
rupi vone sadnice moe jako otetiti njezin korijen i uzrokovati propadanje voke.
Pragovi odluke mnogo ovise i o metodi primjene insekticida, odn. obrnuto,
o brojnosti injaka moe ovisiti i izbor metode suzbijanja (tablica 2.).
Objasnimo i jednim primjerom preraunavanje nalaza injaka u pojedinim
jamama i primjere racionalizacije takvih pregleda. Na parceli od 50 ha planirali
smo iskopati 25 jama veline 25 x 25 cm. Prvo kopamo desetak jama ravnomjerno
rasporeenih po cijeloj parceli da bismo dobili orijentaciju o zarazi. Primjerice,
nalazimo: 1,3,0,0,2,1,1,0,1,1 injaka, ili ukupno 10 jedinki. Ovu brojku mnoimo

162

sa 16 ( = 160 ) i dijelimo s brojem jama (10) te dobivamo zarazu od 16 injaka po

m2. To je toliko jaka zaraza da otpada svaka dvojba o potrebi suzbijanja, pa
prema tome i potreba nastavka pregleda preostalih 15 planiranih jama na toj
parceli. Dakle, na osnovi vrlo jake zaraze u 10 pregledanih jama moemo se
odluiti za zatitu tog usjeva. Ako bismo tim pregledima nali zarazu blizu pragu
odluke, tada bismo trebali nastaviti pregled i tek na osnovi brojnosti u svih 25
jama donijeti odluku.

SI. 155. imbenici koji utjeu na uinkovitost insekticida u tlu

Intenzitet

zaraze

Prognozirani
SI. 155. imbenici koji utjeu na uinkovitost insekticida u tlu

Spomenuti nain da se tetnici odmah razvrstavaju i broje ima jo jednu

prednost. Naime, moe se u jamama kopanim samo na jednom dijelu parcela
nalaziti zaraza iznad praga odluke, a u drugom dijelu znatno ispod praga. Tada
se moe povui granica izmeu jae zaraenog i slabo (ili nikako) zaraenog
dijela te donijeti odluku da se zatitne mjere provedu samo na prvom dijelu parcele.
Otkriem feromona koji privlae klisnjake otvaraju se nove mogunosti ne
samo lakeg uoavanja brojnosti, nego i suzbijanja imaga. Takvi se feromoni
specifini za svaku pojedinu vrstu klisnjaka ve proizvode i mogu nabaviti u
Maarskoj. Postavljanjem svijetloutih ili bijelih ljepljivih ploa to nie uz zemlju
takoer je mogue pratiti brojnost klisnjaka tijekom ljeta te prognozirati jainu
ovipozicije. Otkriveno je da neki kemijski spojevi, primjerice lizin, privlae injake,
pa bi uporaba takvih spojeva mogla pojednostavniti utvrivanje njihove brojnosti.
Na brojnost injaka djeluju mnoge agrotehnike mjere. Zapravo svaka
mehanika obrada negativno utjee na njihovu brojnost, a manje smeta njihovim
163

najvanijim prirodnim neprijateljima - trcima. Neke kulturne biljke smanjuju

brojnost injaka: heljda, lan, konoplja, proso, grah. Sjeme slabije kvalitete, koje
e sporije nicati, bit e jae oteeno. Prerana sjetva produljuje stadij klijanja i
nicanja, a tada su biljke najosjetljivije na napad. Mineralna gnojiva, koja razvijaju
amonijak, tete injacima. Irigacija pogoduje brojnosti injaka, iako se tetnost
jedne jedinke smanjuje. Sve mjere njege usjeva koje povoljno utjeu na brzi razvoj
biljaka smanjuju tete od injaka. esti uzgoj strnih ita, a pogotovo lucerne i
djeteline, poveava brojnost injaka.
Od prirodnih neprijatelja injaka najvaniji su trci (Carabidae). Pripadaju
brojnim rodovima Carabus, Pterosticbus, Poecilus, Nebria i dr. Istraivanja su
pokazala stalno smanjenje njihova broja na povrinama na kojima se redovito
primjenjuju "zemljini" insekticidi. Prilikom obrade mnoge injake unitavaju
ptice, naroito vrane, pa je pretragom eluca naeno vie stotina liinki injaka
u jednoj vrani.
Kad je brojnosti injaka iznad praga odluke jedina mogunost spreavanja
teta jest primjena "zemljinih" insekticida. To su insekticidi koji se odlikuju
djelovanjem na injake, ali i nekim drugim svojstvima. Od tih svojstava najvanija
je trajnost djelovanja (trai se barem 30 dana ali ne dulje od 90 dana), volatilnost
ili izvjesni, ali ne preveliki, stupanj topivosti u vodi (radi proirenja areala djelovanja
u tlu), potpuna degradabilnost tijekom jedne vegetacije (radi spreavanja
kumulacije rezidua), to slabija agresivnost na sjeme i biljku itd. Razlikujemo dvije

SI. 156. Metode primjene insekticida

164

osnovne mogunosti primjene takvih insekticida. To je primjena po itavoj

povrini, nazvana i primjena irom, te lokalizirani nain primjene. "Zemljini"
insekticidi primjenjuju se u obliku granulata (mikrogranulata), u kombinaciji s
mineralnim gnojivom (rijetko kada), u formulacijama za prskanje ili primjenu u
koncentriranom obliku, te u formulaciji za tretiranje sjemena.
Primjena irom trai najvei utroak insekticida, to poveava trokove.
Pored toga, taj nain primjene izrazito je negativan za trke i druge prirodne
neprijatelje injaka, a moe pogodovati pojavi i nekih drugih tetnika. Na tlima
na kojima je najveim dijelom unitena razliita fauna, poremeena je ravnotea,
pa se mogu prenamnoiti neki drugi tetnici npr. lisne ui. Dakle, primjena
"zemljinih" insekticida irom nepovoljna je i s ekonomskog i ekolokog stajalita.
No ima i prednosti. Za primjenu ne trebaju posebni ureaji, obavlja se prskalicama
ili se insekticidna gnojiva rasipavaju rasipaima. Osigurava siguran uspjeh i za
najae zaraze, a uspjeh traje jo barem dvije idue godine. Stoga trokove takve
primjene treba, zapravo, podijeliti na tri godine. U nas tu metodu koriste oni
malobrojni seljaci koji provode zatitu od injaka (ili drugih tetnika u tlu), a
nemaju ureaje za lokalizirano tretiranje.
Lokalizirani nain primjene sastoji
se u tretiranju traka razliite irine uz
sjeme i u tretiranju u brazdu (uz sjeme)
pri sjetvi ili sadnji, ili u tretiranju
sjemena.
U nas se "zemljini" insekticidi
rijetko koriste tretiranjem u traku.
Ovim bi se nainom mogli (i trebali)
koristiti insekticidi prskanjem. Na
traktoru se nalazi spremnik i crpka SI. 157. Prskanje da insekticidom (snimio M.
prskalice, a na sijaicu se ispred (katkad
Maceljski)
iza) sijaih rala privrste rasprskivai
dosta blizu tla tako da prskaju traku ispred (ili iza) sjemena iroku desetak cm.
Sijae ralo e svojim kretanjem izmijeati insekticid primjenjen ispred njega na
povrinu tla s tlom do dubine gdje se nalazi sjeme. Doziranje insekticida ovisi o
irini trake, o razmaku redova i o dozi predvienoj za tretiranje irom. Primjerice,
ako je traka 10 cm, irina reda 50 cm, a doza 10 l/ha, za tretiranje trake treba
troiti 2-3 l/ha (doza se malo povea iznad one teoretski izraunate koja u ovom
primjeru iznosi 2 l/ha, jer je kontakt tetnika s insekticidom pri primjeni u trake
krai nego kad se tretira cijela povrina), U traku se mogu primijeniti i granulirani
insekticidi.
Najea primjena "zemljinih" insekticida u nas jest uz sjeme u brazdu.
Tim se nainom prvenstveno koriste insekticidni mikrogranulati s pomou
posebnih depozitora privrenih na sijaici. Svakim depozitorom tretira se
istovremeno jedan ili ee dva (rijetko tri) sjetvena reda. Iz njih, bilo mehaniki
bilo pneumatski, izlaze granule kroz posebnu savitljivu ili teleskopsku cijev koja
ih dovodi uz sjeme prije nego to zemlja pokrije sjeme i granule. Cijev se moe

165

SI. 158. Depozitori na sijaici

SI. 159 Kalibriranje depozitora

namjestiti da granule padaju na sjeme ili za odreeni razmak odvojeno od njega,

to je potrebno za neke insekticide agresivne za sjeme. Ti se depozitori kalibriraju
prije poetka rada. Najee na duljinski metar (to je jedinica za kalibriranje)
dolazi 0,5 do 1,5 grama mikrogranula. Treba istai da se u 1 g mikrogranulata
nalazi od 1.500 do 15.000 zrnaca. Prouavaju se ureaji koji ne izbacuju
kontinuirano granule po cijelom duljinskom metru, nego samo tamo gdje dolazi
sjeme (spot treatment), a time bi se utroak sredstava mogao smanjiti za 3-5 puta.
I ovako, s pomou dananjih ureaja, doza mikrogranulata primijenjenih uz sjeme
najee je 8 do 25 kg/ha, a pri primjeni irom potrebno je 40 do 100 kg/ha.

SI. 160. Depozitor deponira granule izravno

na sjeme (snimio M. Maceljski)

Si. 161. Depozitor deponira granule

postrano od sjemena (snimio M. Maceljski)

Tretiranje u brazdu, uz sjeme, mogue je i koncentriranim tekuim

insekticidima. Posebna peristaltika crpka ubacuje eljenu kolinu tekuine kroz
cijevi u tlo uz sjeme odnosno malo odvojeno od sjemena. Prednost ovog naina
jest u tome to je tekui insekticid odmah djelotvoran, a za djelovanje
mikrogranulata potrebna je vea vlaga tla. Dogaalo se da je za jae sue nakon
sjetve potpuno izostalo djelovanje mikrogranulata, koji je jo nakon 60 dana naen
u tlu nerastvoren. No, tekui insekticidi znatno prije gube djelovanje, to moe
uzrokovati neuspjeh, ako tek nakon izvjesnog razdoblja (npr. nakon 20-30 dana)
napadnu biljke injaci koji su se u vrijeme primjene nalazili dublje u tlu (zbog
niske temperature) ili izmeu redova biljaka.
166

Tretiranje sjemena najracionalniji je nain primjene "zemljinih" insekticida,

a i ekoloki je najpovoljniji. Sastoji se u nanaanju odreene doze insekticida na
sjeme jo pri njegovoj obradi u sjemenskim poduzeima. Kad sjeme bude zasijano,
aktivira se insekticid te titi sjeme od napada tetnika. Budui da se veina vrsta
sjemena kulturnih biljaka i onako tretira fungicidima, moe se kombinirati i
primjena insekticida u istim ureajima, tovie i primjena kombiniranih sredstava.

SI. 162. Ureaj za prskanje gomolja pri sadnji (snimio J. Bari)

Sjeme tretirano insekticidima zatieno je, meutim, samo od slabijeg,

eventualno i srednje jakog napada injaka, dakle od napada koji nije previe
iznad praga odluke. Nadalje, za takvu su primjenu prikladni samo neki insekticidi
jer bi mnogi mogli otetiti bioloka svojstva sjemena. Pa i oni insekticidi koji u
normalnim uvjetima nemaju negativno djelovanje na sjeme, mogu imati takvo
djelovanje za duljeg uskladitenja pri vioj vlagi sjemena. Nedostatak te metode
jest i u tome to se provodi u sjemenskim poduzeima, esto za jo nepoznatog
kupca, koji moda i nema problema sa injacima. Taj se nedostatak moe izbjei
u veim imanjima ili organizacijama seljaka, koje bi nabavile ureaje za tretiranje
sjemena te same tretirale sjeme za vlastitu uporabu tik prije sjetve. Gomolje
sjemenskog krumpira treba tretirati posebnim ureajem montiranim na sadilici
(Bari) kojim se prskaju gomolji kad padaju u brazdu. Uz zamjetno slabiju kvalitetu
mogue je tretirati sjeme nekim sredstvima u mjealici za beton. Zbog relativno
vrlo niskih trokova i velikih ekolokih prednosti tretiranja sjemena, zatitu od
tetnika u tlu tretiranjem sjemena treba koristiti kada god je mogue.
U tablici 2. prikazujemo mogue odnose izmeu brojnosti injaka u tlu i
metode primjene "zemljinih" insekticida. U razliitim uvjetima ti odnosi mogu
biti i drukiji.

167

Tablica 2.
MOGUI ODNOS INTENZITETA ZARAZE INJACIMA I METODE PRIMJENE
ZEMLJINIH INSEKTICIDA
Kulture

Broj injaka po m2

Preporuena metoda

vie od 20-30

primjena irom

5-10 do 20-30
3-5 do 5-15

primjena u red ili u traku

tretiranje sjemena

vie od 15-20

primjena irom

5-8 do 15-25
1-2 do 5-10

primjena u red ili u traku

Humidnija podruja
Kukuruz, eerna repa, suncokret,
krumpir, povre

Aridnija podruja
Kukuruz, eerna repa, suncokret
krumpir, povre

tretiranje sjemena

Prema nainu djelovanja treba razlikovati dvije osnovne skupine "zemljinih"

insekticida koje imaju razliiti spektar tetnika na koje djeluju. To su sistemini
i nesistemini insekticidi.
Sistemine insekticide upije biljka putem korijenja pa na injake djeluju i
eluano, a ne samo kontaktom. Pored toga, sistemini insekticid kolanjem sokova
odlazi i u nadzemne dijelove, u kotiledone, lie i stabljiku, te ovi dijelovi postaju
otrovni (intoksicirani) za tetnike nadzemnih dijelova biljaka. Intoksikacijom
ponika i mladih biljaka eerne repe postie se veoma uspjena zatita od buhaa
i atomarije, a djelomina od repine pipe i drugih pipa, te od ranog napada lisnih
ui. U kukuruzu se smanjuju tete od vedske muhe i kukuruzne pipe, a u krumpiru
od lisnih ui (vektori viroza) i krumpirove zlatice. Time se smanjuje potreba za
folijarnom primjenom insekticida protiv tih tetnika ili ona uope nije potrebna,
to primjeni sistemika daje odreene ekonomske i ekoloke prednosti. Djelovanje
je sistemika to bolje to su primijenjeni blie sjemenu, no neki zbog mogue
fitotoksinosti moraju biti deponirani 2-4 cm odvojeno od sjemena. Zbog
dugotrajnog ostanka u biljkama nisu dozvoljeni za primjenu u povru.
Prema kemijskom sastavu "zemljine " insekticide dijelimo na vie skupina.
Klorirani ugljikovodici zastupljeni su samo lindanom. Najdjelotvorniji je na
injake. No zbog poznate preduge rezidualnosti te kumulativnosti njegova je
primjena ograniena, a u nekim je zemljama ve zabranjen. Koristiti se smije
samo pred sjetvu kukuruza i suncokreta, a za eernu repu do maksimalno 150 g
aktivne tvari na ha. U nas dozvolu ima samo jedna formulacija za prskanje.
Organofosforni insekticidi najbrojniji su. Od sistemika takav je samo terbufos,
insekticid jako otrovan za ljude. Terbufos se koristi odvojeno od sjemena. U
nesistemine OP insekticide ubraja se klormefos. Koristi se u najniim dozama
(6-12 kg na ha), a jako je otrovan. Za primjenu na seljakim povrinama prikladniji
su manje otrovni klorpirifosetil, foksim i kvinalfos. Foksim treba deponirati
odvojeno od sjemena eerne repe.

168

Svi "zemljini" insekticidi - karbamati sistemini su. To su karbofuran (za

tretiranje sjemena, za primjenu u brazdu u obliku granula ili koncentrirane
tekuine), karbosulfan, furatiokarb, metiokarb i bendiokarb. Svi su slinih
svojstava. Metiokarb prua zatitu ne samo od injaka, nego i od ptica. Jedini je
u nas dozvoljeni korvicid.
Od piretroida bifentrin se koristi za tretiranje sjemena, a teflutrin za prskanje
tla i za tretiranje sjemena Piretroidi nisu sistemici.
Najnoviji zemljini insekticidi jesu imidakloprid i fipronil. Imidakloprid se
primjenjuje tretiranjem sjemena ratarskih usjeva, pa i gomolja krumpira prije ili u
vrijeme sadnje. Krumpiru prua zatitu u poetku vegetacije ili za slabijeg napada
injaka. Jak je sistemik pa uspjeno zatiuje i nadzemne organe od napada nekih
tetnika. Fipronil je takoer jak sistemik, a koristi se tretiranjem sjemena nekih
ratarskih usjeva. Prouavaju se i drugi insekticidi, koji e se uskoro pojaviti i na
naem tritu.
Pri izboru zemljinog insekticida treba imati na umu da svi navedeni insekticidi
nisu dozvoljeni za sve kulture zbog opasnosti od nedozvoljenih ostataka, a i zato
jer neke kulture mogu otetiti. Na povru su dozvoljeni samo klorpirifosetil i foksim,
a za neke primjene i imidakloprid.
MEKOKOCI - CANTHARIDAE
Tijelo je samo djelomino pokriveno pokriljem. Ono je smee ili crne boje.
Duljina im je tijela 8-15 mm. Nadvratni im je tit naranaste boje. Neke se vrste
hrane na cvjetovima, no veina su karnivori, pa se hrane i tetnicima. Liinke ive
u tlu. este su vrste roda Cantharis, primjerice otar C. rustica Fali..
U srodnu porodicu LAMPYRIDAE ubrajaju se krijesnice koje kemijski
proizvode hladnu svjetlost (bioluminiscencija). Svijetliti mogu i odrasli oblici i
liinke, samo jednog ili oba spola. Najee vrste u nas jesu velika krijesnica
(Lampyris noctiluca L.) i ivanjska krijesnica (Lamprohiza splendidula L.).
Mujaci su krilati, a enke beskrilne. To su grabeljivci koji se hrane manjim
puevima, ali i kukcima. Opstanak krijesnica ugroen je sve brojnijim izvorima
svjetlosti koji ometaju mujake da pronau i oplode enke.
SJAJNICI - NITIDULIDAE
Repiin sjajnik (Meligethes aeneus F.)
Najvaniji tetnik uljane repice. Ako se ne suzbija, uzrokuje smanjenje prinosa
i za 50 pa i vie posto.
Imago je dug 2-2,5 mm. Tamnozelene je ili tamnoplave boje, najee djeluje
kao da je crn. Metalna je sjaja. Liinka je ukastobijela, naraste do 4 mm.
Prezimi imago u zemlji uz rubove polja, puteve i na slinim mjestima. im
temperatura tla poraste preko 8 C, a zraka preko 12 C, odrasli se oblici aktiviraju.

169

Poinju letjeti, no let je intenzivniji iznad

15 C. Trae cvjetove maslaka i drugih
korova koji rano cvatu. Tu se lako
pronalaze. No ubrzo pronalaze polja
uljane repice gdje poinje razvoj
cvjetnih pupova. Oteuju pupove i
dok su potpuno zatvoreni u zbijenom
cvatu pokrivenom liem. Hrane se
pupovima, bue ih i izgrizaju iznutra,
esto ulazei u njih. Oteeni pupovi
ne cvatu. Kad se pupovi otvore, tete
prestaju, jer se sjajnik sada moe
nesmetano hraniti peludom. No radi
postepenog
otvaranja cvjetova repice,
Si. 163. Repiin sjajnik (prema: Shell)
tete se djelomino nastavljaju na jo
neotvorenim pupovima i kad pone cvatnja. Sjajnik odlae jaja u pupove. Liinka
se razvija unutar njih. Razvoj liinke traje dvadesetak dana, no teta je od liinki
zanemariva, jer od pupa u kojeg je imago odloio jaje ionako nema koristi.
Razvijene liinke sputaju se u tlo i tamo se kukulje.
Krajem svibnja i u lipnju javljaju se mladi kornjai, katkad u rojevima. Hrane
se cvjetovima razliitih biljaka, ali ne nanose zamjetne tete. U kolovozu odlaze
u tlo na prezimljenje. Repiin sjajnik ima jednu generaciju godinje.
teta je vea to je raniji napad na cvjetne pupove uljane repice. Meutim,
uljana repica ima veliku sposobnost regeneracije pa e i bez napada sjajnika samo
dio cvjetnih pupova donijeti sjeme jer je normalno da dio cvjetova abortira. Stoga
se nekad smatralo da sjajnik i nije tetan, pa da ga nije potrebno suzbijati. Kasnije j
se navodio prag odluke od 3-5 sjajnika po biljci. Naa su istraivanja pokazala da
teta ovisi o zarazi terminalnog cvata te o fazi razvoja pupova. U vrijeme dok su

SI. 164. Stadiji razvoja uljane repice (rokovi suzbijanja sjajnika)

170

cvjetni pupovi jo pokriveni liem, te se jedva zamjeuju (stadij Dl), ve 0,8-1

sjajnik po terminalnom cvatu moe nanijeti vee tete. Kad pupovi postanu
vidljivi, no jo su stisnuti zajedno i nediferencirani (D2), prag je odluke 1-1,5
sjajnik po terminalnom cvatu. Kad pone diferencijacija pojedinih pupoljaka (E),
prag odluke raste na 2-3 sjajnika. U stadiju poetka cvatnje (Fl) naglo opada
tetnost sjajnika, koji sve lake, bez oteivanja pupova, dolaze do cvjetnog peluda.
Tada poinje i dolet pela, pa u tom stadiju valja prestati primjenjivati insekticide.
Manje tete na novotvorenim pupovima biljka moe kompenzirati.
Najvee tete nastaju kad rano pone nalet sjajnika (rano toplo proljee) pa u
vrijeme pojave cvjetnih pupova zahladi. Tada se usporava otvaranje cvjetova, a
sjajnik se i dalje hrani pupovima te je repica dulje u osjetljivom stadiju. Takoer
su vee tete na slabim nedovoljno gnojenim usjevima, kojima je sposobnost
kompenzacije teta smanjena. Treba istai da osim uljanoj repici, sjajnik nanosi
tete i drugim krstaicama koje uzgajamo za sjeme, npr. uljanoj rotkvi, sjemenskim
usjevima i si.
U poetku uzgoja repice na velikim povrinama nekadanjih kombinata
pojava sjajnika bila je neto slabija. Tada se smatralo da e utvrivanje pragova
odluke koje smo naveli sprijeiti nepotrebnu uporabu insekticida za manjeg
napada. Meutim, svakogodinji uzgoj repice na velikim povrinama na istim
velikim imanjima u Hrvatskoj, te stoga dosta esti uzgoj na istoj parceli ili blizu
prologodinje parcele s repicom, pridonio je poveanju brojnosti sjajnika. Stoga
od 1980. g. nadalje napad sjajnika svake godine premauje prag odluke, pa su
velika imanja prisiljena primjenjivati insekticide na svim povrinama. Ako se uzgoj
ove kulture u budue vie rasporedi i na seljake povrine, a smanji na velikim
imanjima, mogu pragovi odluke opet postati vani.
Veoma vano otkrie koje smo napravili na naem fakultetu u Zagrebu (osim
utvrivanja pragova odluke, koje su od nas preuzele i druge zemlje Europe) bilo
je da sjajnik oteuje jo skrivene cvjetne pupove. Tim otkriem pomaknut je rok
primjene insekticida za desetak dana unaprijed od ranije uobiajenog
(nepreciznog) roka "prije cvatnje". To je omoguilo koritenje insekticida opasnijih
za pele jer je udaljivanje roka primjene insekticida od termina poetka cvatnje

SI. 165. Demonstracijskipokus suzbijanja

repiinog sjajnika u azmi 1953- g-

Si. 166. Avioprimjena insekticida (snimio M.

Maceljski)

171

smanjilo otrovnost njihovih ostataka za pele. Stoga je - nakon ranije

preporuivanih insekticida manje opasnih za pele (toksafen, fosalon i
endosulfan), djelotvornost kojih, naroito pri niskoj temperaturi, nije zadovoljavala
- postalo mogue koristiti djelotvornije, makar za pele opasnije, insekticide. To
su primjerice klorpirifosetil, kvinalfos, fention itd. Uvoenje piretroida jo je
unaprijedilo suzbijanje sjajnika jer su piretroidi visoko djelotvorni upravo pri niim
temperaturama kakve esto vladaju u vrijeme suzbijanja. Iako su u laboratoriju
visoko toksini za pele (imaju natpis "opasni za pele"), neki od piretroida
(deltametrin i alfacipermetrin) manje su opasni pri primjeni u prirodi (djelomino
i zbog repelentnog djelovanja). Stoga se upravo piretroidi ili njihove kombinacije
danas najvie koriste za suzbijanje sjajnika. No bez obzira koji insekticid koristimo,
primjenu treba prekinuti poetkom cvatnje jer postaje nesvrhovita (tete su ve
napravljene) a opasna za pele. Opasnost za pele jako se smanjuje primjenom
insekticida u sumrak ili rano u jutro, dok pele ne lete.
Samo iznimno, ako je rano poeo
napad sjajnika pa je suzbijanje
provedeno u stadiju pokrivenih pupova
(Dl), a poetak cvatnje se oduljio, moe
nakon desetak dana za jakog doleta
sjajnika biti potrebno drugo tretiranje
(svakako prije poetka cvatnje). Drugo
tretiranje moe biti potrebno i ako ubrzo
nakon prvog tretiranja padne jaka kia.
Treba naglasiti da se ranom
SI. 167. Pelinjak u uljanoj repici (snimio
primjenom insekticida protiv sjajnika
M. Maceljski)
ujedno suzbijaju proljetne repiine pipe,
pa stoga suzbijanje tih tetnika posebnim tretiranjem do sada jo nije bilo potrebno.
Meutim, te pipe postaju sve tetnije pa e biti potrebno i o njima povesti vie
rauna.
etverotokasti kukuruzni sjajnik (Glischrochilus quadrisignatus Say)
lan nae entomofaune, otkriven u Hrvatskoj 1983- g. (Balarin) u Novoj
Gradiki, a iduih godina bio je utvren gotovo svuda izmeu Save i Drave. Kasnije
je utvren jo u nekim drugim srednjoeuropskim zemljama. Pri potrazi za
kukuruznom zlaticom od 1995. g. pa nadalje esto je nalaen, a mjestimice su
utvrene i zamjetne tete.
To je crni sjajni kornja, s po dvije okerute mrlje na svakom pokrilju. Tijelo
mu je dugo 4-7 mm. Prezime odrasli oblici u tlu ili ostacima bilja, pod korom
drvea i na slinim skrovitim mjestima. Rano u proljee aktiviraju se, trae biljne
ostatke u procesu truljenja. Tu se odvija kopulacija i ovipozicija. Liinke se razvijaju
u tim ostacima. Kukulje se u tlu. Kornjai nove generacije javljaju se u prvoj
polovici ljeta te odlijeu na polja kukuruza, voke, povre i druge kulture. Na tim
se biljkama zadravaju sve do jeseni, pravei tete, a zatim odlaze na prezimljenje.
Ima jednu generaciju godinje.

172

SI. 168. tete od kukuruznog sjajnika i

sjajnici (snimio M. Maceljski)

SI. 169- Klipovi kukuruza oteeni od

sjajnika (snimio D. Berti)

U nas su utvrene tete samo na klipovima kukuruza. Sjajnik naseljava klipove

u vrijeme formiranja svile. Izgriza neoteeno zrnje kukuruza u mlijenoj zriobi
pa moe ogoliti polovicu i vei dio klipa. Zaraza se uoava po razmaknutoj i
rasperjanoj komuini koja izgleda kao da je oteena od ptica. tete poinju od
vrha klipa. Najjae su oteeni klipovi na rubnim biljkama. Opadanjem vlanosti
zrna smanjuje se intenzitet ishrane jer se ne moe hraniti na suhom zrnu. Na
suhom zrnu kukci ugibaju te stoga nisu tetnici uskladitenog kukuruza. Zbog
nemogunosti ishrane suhim zrnom, na kojem moe preivjeti najvie petnaestak
dana, nema opasnosti od prenoenja tetnika sjemenskom robom. Insekticidi za
tretiranje sjemena ubijaju sjajnika prisutnog na sjemenu.
U sluaju iznimno jake pojave moe se provesti tretiranje samo rubova parcela
visoko vrijedne (npr. sjemenske) proizvodnje, no optimalni rok i metodu aplikacija
jo treba utvrditi.
POTAJNICI - CRYPTOPHAGIDAE
Atomarija (Atomaria linearis Steph.)
Mali kornja, dug oko 1,5 mm. Isprva je smee boje, a kasnije postaje crn.
Proiren je u nas te se ubraja u vanije tetnike eerne repe. No esto se tete ne
pripisuju tom tetniku, nego razliitim drugim uzrocima.
Atomarija prezimi kao imago na starom repitu ili oko njega. Javlja se vrlo
rano u proljee, im temperatura prijee 7 C. Leti kad temperatura poraste iznad
10 C, a masovno leti pri temperaturi vioj od 18 C. Tako dospijeva na mladu
tek izniklu eernu repu. Tu se hrani, pari i enka odlae jaja. Glavne tete
nanosi imago, koji napada klicu, korjenie, no najvee tete nanosi na
podzemnom ili prizemnom dijelu stabljike mlade biljke. Tu pravi grizotine (rupice)
promjera oko 1 mm, a na jednoj biljci moe biti desetak grizotina. Grizotine
potamne. Klice uginu prije pojave na povrini tla, a biljice s nagrizenom stabljikom
polegnu i uginu. Ta je pojava slina paleu klica izazvanom od gljivica, najee
Phoma betae. U poleglih biljki karakteristian je stanjeni i tamniji izgrien dio
stabljike, to slii palei. Atomarija se hrani i gljivicama pa postoji vjerojatnost

173

njihove koncentracije na biljkama napadnutim gljivicama. Stoga oba imbenika

kombinirano djeluju biljica ugiba. im biljke dobiju 2-3 para stalnih listia
opasnost prestaje. Liinke atomarije ive u tlu. Hrane se finim ilicama korijenja
eerne repe i ne nanose iole znaajnije tete. Zavravaju razvoj za 30- 40 dana.
Novi odrasli oblici javljaju se sredinom ljeta, a njihova jaa prisutnost moe biti
indikacija za jainu napada idue godine. Zatim odlaze na prezimljenje.
Pravilan plodored znatno utjee na
smanjenje brojnosti ovog tetnika.
Najtetniji je tamo gdje se esto ponavlja
uzgoj eerne repe na istoj parceli. No
i blizina prologodinjih repita
pogoduje jaini napada. Uvoenjem
sjetve na stalno mjesto znatno je
poveana tetnost atomarije i u nas, a
ranije je ovaj tetnik smatran vanijim
samo u sjevernijim europskim
zemljama. Stoga dolazi u obzir
kemijsko suzbijanje, i to prvenstveno
SI. 170. Atomarija (prema: Bayer)
tretiranjem sjemena sisteminim
insekticidima (navedenim kod
injaka). I sve druge metode tretiranja tla protiv tetnika u tlu uspjeno zatiuju
eernu repu i od atomarije. Stoga se izravno suzbijanje atomarije u nas ne provodi.
PUPARI - BYTURIDAE
Malinin pupar (Bjturus tomentosus Fabr.) vaan je tetnik malina, pa je
mjestimice zabiljeeno do 80 % unitenih cvjetova i cvjetnih pupova. Odrasli
kukci imaju tijelo svijetlosmede boje, dugo 3,5-4 mm. Javljaju se pri kraju travnja
i u svibnju, kad izgrizaju cvjetne pupove i cvjetove. Odlau jaja u cvjetni pup koji
se sui. Kasnije odlae jaja i u plodove. Jedna enka odloi 80-100 jaja. Liinka
se hrani u plodu. Jedna liinka moe otetiti vie plodova. Liinka je smee boje,
duga do 8 mm, pokrivena ukastim dlaicama. Prezimi imago, najee u tlu.
Ima jednu generaciju godinje. Za topla i suha vremena odrasli su oblici aktivniji,
nanose vie tete i odlau vie jaja. No visoke temperature i niska vlaga zraka
negativno utjeu na embrionalni razvoj. Naroito rado napada rane sorte malina.
Napada i kupinu te kotiave i jezgriave voke. Malinin pupar unitava se zimi
okopavanjem tla oko malina jer prezimljuje u tlu. Kad ponu praviti tete na
pupovima, a svakako prije cvatnje i ovipozicije, mogu se koristiti insekticidi na
bazi fosalona i endosulfana, koji su manje opasni za pele, te piretroidi, koji imaju
repelentno djelovanje na pele.
BUBAMARE - COCCINELLIDAE
To su veinom korisni kukci. Hrane se lisnim i titastim uima, grinjama,
jajima i liinkama raznih kukaca i dr. Ubrajaju se u najvanije grabeljivce -

174

predatore. Imaju tijelo poluloptasta oblika. Tijelo im je dugo izmeu 1 i 10 mm.

Glava im je sakrivena vratnim titiem. ivih su boja, esto crvene, ute, naranaste
ili crne, s tokicama raznih boja. Bubamare se nazivaju i bojim ovicama, bojim
volekima, bojim kravicama itd., a smatraju se vjesnikom vjenanja ili pisma. Imaju
jednu ili vie generacija godinje.
Dvadesetetiri-tokasta bubamara (Subcoccinella vigintiquatuor-punctata L.)
Jedina vanija fitofagna vrsta u nas. Dosta je malena - tijelo joj je dugo oko 4
mm, gotovo okrugla oblika. Crvenkastoute je boje, s 24 crne toke na pokrilju i
3 toke na nadvratnom titu. Liinka je izdueno-ovalnog oblika, s mnogobrojnim
razgranatim dlaicama na bokovima i na hrptu.
Vaniji je tetnik lucerne i crvene
djeteline, no hrani se i liem soje,
eerne repe i drugim kulturama. Izgled
je tete karakteristian: kukac gnjei
tkivo lista i iz njega uzima sokove. Pri
tome ne oteuje pokoicu na suprotnoj
strani, koja pobijeli. Nastaju paralelne
pruge izgnjeenog tkiva, odnosno
pobijeljele epiderme izgleda ipke,
odnosno tzv. "prozorska" slika oteenja
lista samo izmeu ilica.
SI. 171. tete na lucerni od 24-tockaste bube

Prezime odrasli oblici. Aktiviraju se

Maceljski)
mare ( s n i m i o M.
u proljee, kad temperature porastu
preko 8 C. Ovipozicija se zbiva u travnju i poetkom svibnja. Liinke prave tete
tijekom svibnja. Druga generacija javlja se ljeti. Jai napada razvija se na vlanijim
terenima i u vlanijoj godini jer je u suhim uvjetima smrtnost jaja velika. Suzbijanje
je rijetko kada potrebno. Ako brojnost odraslih oblika prijee 10 primjeraka po
m2, smatra se da e liinke nanijeti vee tete. U sluaju potrebe treba koristiti
insekticide dozvoljene na krmnom bilju, primjerice insekticide na osnovi fosalona,
malationa ili bensultapa, te piretroide.
Fitofagne su i bubamare roda Epilachna, vrlo tetne biljkama iz porodice
Cucurbitaceae u Americi. Neke vrste ovog roda pri obrani dlaicama izluuju
insekticidne tvari, koje se sada prouavaju kao potencijalni novi insekticidi.

Entomofagne vrste
Brojne su korisne vrste bubamara, nazvane i bojim ovicama. One se hrane
tetnim kukcima i grinjama, napadajui njihova jaja i liinke, katkad i kukuljice i
odrasle oblike. Prema vrsti domaina koje preferiraju pojedine vrste bubamara
moemo ih podijeliti na afidifagne, kokcidifagne i akarifagne. Najpoznatiji su
neprijatelji lisnih ui pa esto zarazu uima nalazimo uoavajui brojne bubamare

175

na biljkama. Treba istai da su pri tome vrlo aktivne liinke bubamara, koje nimalo
ne slie na odrasle oblike. One su vrlo neugledna izgleda, neke sivkasto-plavkaste
boje, neke okruene svijetlim izratajima. Liinke nekih vrsta imaju na tijelu crne
bradavice. Najpoznatija buba mara je sedamtokasta bubamara (Coccinella
septem-punctata L.) crvene boje sa 7 crnih tokica, duga oko 9 mm. Lisnim se
uima hrani i dvotokasta
bubamara
(Adalia
bipunctata L.) crvene boje
s 2 crne tokice, duga oko
6 mm. Ova se vrsta
katkada moe javiti i u
crnom obliku s crvenim
tokicama. I bubamare
roda Scymnus duge samo
3 mm napadaju lisne ui.
Liinke ovih vrsta razlikuju
se od ostalih po bijelim
izratajima kojima su
pokrivene.
Poznati
neprijatelji titastih ui su
crna
bubamara
( E x o c h o m u s

SI. 173- Liinka sedamtokaste bubamare

prodire lisnu u (prema: Dechet)

SI. 174. Liinke bubamare roda Scymnus

hrane se lisnim uima (snimio M. Maceljski)

quadrtpustulatus L.), s po dvije naranaste pjege na svakom pokrilju i vrsta

Chilocorus bipustulatusL. Obje su vrste neto manje: duge su 4-5 mm. Male (1,52 mm), crne i neugledne bubamare vrste Stethorus punctillum Weize vrlo
djelotvorno unitavaju tetne crvene pauke i druge fitofagne grinje. Zanimljivo je
da ovaj vani prirodni neprijatelj preferira vrstu Tetranychus urticae, a samo ako
je nema napada vrstu Panonychus ulmi. Ta se bubamara ne moe odrati ako
nema crvenih pauka, pa stoga slijedi njihovu pojavu.
Vie vrsta bubamara aktivno se koristi za bioloko suzbijanje tetnika. Jedan
od najpoznatijih primjera biolokog suzbijanja vezan je za bubamaru Rodolia
cardinalis Muls. koja je iz Australije uvezena u Kaliforniju (1888. g.) da bi unitila

176

naraninog crvca (Icetja purchasi). Ta bubamara, a i tetna u, postoje i u nas. U

svijetu je usvojena metodika masovnog uzgoja vrste Exochomus quadripustulatus
L., to se komercijalno iskoritava u zemljama zapadne Europe, no u ogranienim
koliinama. Proizvode se i u 40 zemalja svijeta prodaju bubamare vrste
Cryptolaemus montrouzieri Muls. za suzbijanje naranina crvca i drugih crvaca.
Vrsta Hippodamia convergens G.-M. u velikom se broju uvozila i jo uvijek uvozi
iz SAD u Njemaku i neke druge drave za suzbijanje duhanova resiara, ali i
lisnih ui. Utvreno je da ova vrsta preferira lisne ui, no vrlo je uinkovita i na
resiara. Tako odrasli oblik moe pojesti do 300 liinki resiara dnevno, a liinka
bubamare do 150 liinki resiara dnevno. U Rusiji je u 1990. godini introducirana
bubamara Leis dimidiata F. i isputena u staklenike radi suzbijanja lisnih ui.
Zabiljeen je visok uinak.
Jedan imago ili odrasla liinka bubamare dnevno moe pojesti 20-30 lisnih
ui, a jedna liinka za vrijeme svog razvoja pojede oko 500 lisnih ui. Razvoj
liinke traje 3-5 tjedana. Prisutnost bubamara indikator je prisutnosti lisnih ui, a
omjer njihove brojnosti i broja tetnika utjee na odluku o potrebi suzbijanja.
Ako na jednu bubamaru otpada manje od 40 lisnih ui, one same mogu sprijeiti
tete, a do 100 ui na jednu bubamaru ukazuje da ne treba oekivati masovniju
pojavu ui. Neki podaci ukazuju da e 30-50 bubamara po voki sprijeiti masovno
razmnaanje lisnih ui, a stotinjak tih grabeljivaca na jednoj voki smanjiti e
zaraenost.Znanstvenici nastoje selekcionirati sojeve bubamara sa smanjenom
sposobnosti migracije kako bi se zadrale u objektu u koji su isputene.
Zanimljivo je zapaanje iz zime i proljea 1990. g. u Istri kad su vremenske
prilike uvjetovale dobro prezimljenje i bubamara i lisnih ui. No bubamare su se
masovno pojavile vrlo rano, ve u oujku, kad na zeljastim biljkama nije bilo
mnogo lisnih ui. Stoga su mnoge uginule od gladi. Tek u svibnju i lipnju slijedila
je masovna pojava lisnih ui na zeljastim biljkama, a tada, mjestimice, nije bilo
dovoljno bubamara da uspore njihovu pojavu.
MRANJACI - TENEBRIONTOAE
Nazivaju se mranjacima zbog crne ili tamne boje tijela. Liinke se nazivaju
i lanim injacima, kojima slie, a este su u tlu. U nekim podrujima suhe klime
mogu biti vrlo vani tetnici.
Pjeskar {Opatrum sabulosum L.). esta je vrsta u nas, no uglavnom se javlja
pojedinano. Tamno- sivog je tijela, hrapavog pokrilja. Na pokrilje se lijepi
zemlja pa je uvijek prljav. Voli laka pjeskovita tla. Napada suncokret, kukuruz,
ponik eerne repe, hmelj, povre i brojne druge biljke. tete od liinki nisu
poznate, no ive u tlu i hrane se korjeniima i prizemnim dijelovima stabljike.
Imago prezimi, a ivi dvije godine.
Kukuruzni crni kornja (PedinusfemoralisL.). Kukac ovalnog tijela crne boje,
dug 8-9 mm. Liinka je duga do 20 mm, tamnoute je boje. Prezime odrasli

177

oblici i liinke. Poetkom proljea enke odlau jaja u tlo. Liinke se hrane
sjemenjem, podzemnim dijelovima biljaka, a odrasli oblici mladim, tek izniklim
biljkama. Najradije se hrane kukuruzom, ali i strninama, eernom repom,
suncokretom i povrtnim biljkama. Najvee tete ine odrasli oblici i liinke mladim
usjevima. Razvoj liinki traje dvije godine. Najtetnije su u sunim godinama. U
nas su zapaene vee tete od liinaka nego od odraslih oblika.
CVJETODERI - ALLECULIDAE

Crvena raena buba (Omophlus lepturoides R).

Polifagna vrsta proirena u veini naih podruja. Odrasli oblik dug je 12-15
mm, s tamno crvenim pokriljem. Leti od sredine travnja do kraja lipnja. Najee
se hrani cvjetovima, ali i drugim organima razliitih biljaka. Odlau jaja u tlo.
Liinke se razvijaju u tlu dvije godine, pravei tete na korijenju razliitih biljaka,
uglavnom u drugoj godini razvoja. Lie na injake, pa se ubrajaju u skupinu
(zajedno s mranjacima) tzv. lanih injaka. Narastu do 25 mm. U nas su
zabiljeene tete od odraslih kukaca na sjemenskoj eernoj repi. No brojnost
odraslih oblika i liinki u nas za sada nije tolika da bi o zatiti od ovog tetnika
trebalo voditi rauna. Neto je manja vrsta O.proteusKirsch., koja takoer postoji
u nas.
Vrste porodice CLERIDAE arena su tijela. Omnivori su. Neke se vrste hrane u
konicama pela. Vrsta Necrobia rufipes De Geer teti mesu i mesnim
preraevinama.
PRITILCI - MELOIDAE kukci su mekana tijela, veim dijelom nepokrivena
pokriljem. Neke se vrste hrane tetnim kukcima, npr. vrste roda Milabris i crni
babak (Epicauta rufidorsum Goeze.). Fitofagna je vrsta zeleni babak (Lytta
vesicatoria L.). Ima njeno tijelo, dugo 2-3 cm. Brsti lie razliitih vrsta ukrasnog
drvea, posebice jasena.
Redovito se javlja u
velikim skupinama na
jednom ili dva susjedna
stabla, a na drugima nema
niti jednog primjerka.
Kukci te vrste vrlo su
ivahni. Sadre akaloid
kantaridin,
koji se
upotrebljava
u
farmaceutske svrhe, a u
prolosti je koriten kao
afrodizijak za izradu tzv.
ljubavnog
napitka.
Nazvani su i panjolskim
SI. 175. panjolske muhe(snimio M. Maceljski)

178

(panskim) m u h a m a .

U porodicu GLJIVARA - MYCETOPHAGIDAE ubrajaju se kornjai koji se hrane

gljivicama. Vrsta Typhaeastercoreal. prenosi uzronika salmoneloze pa je opasna
uzgajivaima peradi. Istrauje se mogunost suzbijanja nematodama roda
Heterorhabdites.
TETNICI IVOG I MRTVOG DRVETA
(ksilofagi)
KRASNICI - BUPRESTIDAE
To su kornjai dosta velikog, produljenog, straga zailjenog tijela. esto su
ivih boja. Liinke su spljotene, s malom glavom ali jako proirenim vratnim
titom. Blijedoute su boje, bez nogu. ive u drvetu razliitih vrsta drvea. Odrasli
oblici su obino malo tetni jer se hrane liem, a liinke ine velike tete jer
buenjem stabala i grana uzrokuju njihovo suenje.
ilogrfe (Capnodis tenebrionis L.)
Jedan je od najopasnijih tetnika kotiavih voaka u naem obalnom
podaiju, no prisutan je i u kontinentalnim krajevima. Tijelo mu je dugo 2-3 cm,
crne boje, sa sivim nadvratnim titom. Liinka naraste i do 6 cm. Prezime odrasli
oblici. Krajem oujka, kada temperature porastu preko 15 C, postaju aktivni,
penju se na grane i izboje te grizu peteljke lia i mlade izboje, no tete su neznatne.
Zadravaju se preteno na osunanim dijelovima kronje. Od lipnja do kolovoza
odlau jaja u zemlju uz voke,
katkad i na deblo u razini
zemlje. Najradije odlau jaja u
pjeskovita, a zatim obraena
tla. Jaja su bijela, duga 1-1,5
mm. Jedna enka odloi 200600 jaja. Najvie jaja odlae pod
breskvu, zatim kajsiju, ljivu,
trenju, marasku itd. Nakon
obino 10-20 dana iz jaja izlaze
liinke. One ulaze u korijen
voke. Najee ulaze u srednje
debelo korijenje, a njihovim
buenjem dopiru i u deblje
korijene. Iz korijena mogu
SI. 176. Odrasli ilogriz(snimio B. Britvec)
prijei i u stablo ispod ili iznad
zemlje. Katkad ulaze kroz rane
u vrat korijena. U jednoj je voki naeno desetak i vie liinki ilogriza. Razvoj
liinke traje 12 mjeseci ili 24 mjeseca. Iz rano odloenih jaja razvije se imago ve
idue godine, a iz kasnije odloenih jaja tek nakon 2 godine. Postoje i sojevi s
razliitim trajanjem razvoja. Kukulje se u korijenu ili u deblu. Takav nain ivota

179

liinke uzokuje suenje i ugibanje vonih sadnica i mladih voaka, no i neto

starije biljke mogu biti oteene. Za suha i topla vremena tete su izraenije.
Najvee su tete na kamenitim tlima.
Suzbijanje ilogriza prijeko je potrebno provoditi na naem obalnom podruju
svuda gdje se podiu novi nasadi kotiavih voaka. Osnovno je preventivno
tretiranje kojim se spreava ubuivanje liinki u korijenje. Pri sadnji, kao i za
vrijeme prvih godina razvoja voaka, u vrijeme odlaganja jaja, dakle u lipnju,
treba tretirati tlo tridesetak cm (za sadnice) ili do jednog metra (za mlade voke)
oko stabla sa 1-2 g aktivne tvari jednim 'zemljinim' insekticidom. Vrlo su
djelotvorni insekticidi na osnovi lindana. Obino se rauna da na 1 m2 treba oko
4 g aktivne tvari lindana. Nakon tretiranja insekticid treba inkorporirati u gornji
sloj tla. Osim lindana djelotvorni su i klorpirifosetil i foksim, a djelotvornost
ostalih 'zemljinih' insekticida trebalo bi provjeriti. Mogu se primijeniti granulirani
insekticidi ili formulacije za prskanje (zalijevanje). Tako tretirano stablo zatieno
je cijelu godinu.
Kurativne mjere, tj. unitavanje
liinki u korijenju, mogu biti samo
djelomino uspjene, a mogue su
samo na manjim povrinama. Sastoje se
u zalijevanju sadnica ili mladih voaka
spomenutim insekticidima razrijeenim
u vodi. Tekuine mora biti toliko da
prodre do zaraenog korijenja.
Osim zatite mladih nasada treba
smanjivati brojnost tih tetnika I
skupljanjem odraslih oblika (trenjom
stabla), spaljivanjem zaraenih stabla j
odn. dijelova s liinkama, a obradom,
gnojenjem i ostalim mjerama treba ]
stvoriti to povoljnije uvjete za razvoj
SI. 177. Liinka ilogriza (snimio B. Britvec)

m l a d i h VOaka.

Perotis lugubris F. neto je manji od ilogriza kovinaste je crnosmede ili bakrenaste

boje. Dug je oko 2 cm. Odrasli oblici prave male tete na kronji voke, a liinke
bue hodnike u korijenju i donjem dijelu debla kajsije, ljive, vinje, rijetko vinove
loze. Suzbija se poput ilogriza.
Krukin prstenar (Agrilus sinuatus Oliv.)
Kornja bakrenasto-crvene boje, dug 10-11 mm. Javlja se mjestimino u veem
broju. Odrasli kornjai javljaju se u svibnju i lipnju. Odlau jaja na grane, najee
na grane debele 1,5-2 cm. Liinke se ubuuju u grane i u njima prave krivudave
spiralne hodnike duge 30-40 cm, a katkada prstenuju pojedine grane i mlada
stabla. Ima jednu generaciju godinje, a mjestimice razvoj traje dvije godine. Iznad
hodnika puca kora, grane se sue, listovi ute a plodovi su krljavi. Suzbija se
180

I
I
I
I
I
I

odrezivanjem i spaljivanjem zaraenih grana. U hodnik se moe utrcati insekticid

na bazi diklorvosa u peterostruko]' uobiajenoj koncentraciji ili sprej na toj osnovi,
a rupa se zatim zatvori voskom. Primjena veine insekticida od svibnja do jeseni
protiv drugih tetnika smanjuje napad krukina prstenara.
ljivin prstenar (Agrilus macroderus Ab.)
Crne je boje, dug 6-7 mm. Javlja se u svibnju i lipnju. Odlae jaja iznad
korijenova vrata sadnice ili mlade voke. Liinka se ubuuje u stabalce, bui u
sri, pa esto presijeca stabalce poprijeko, izazivajui prijelom. Liinka je bjelkasta,
duga do 14 mm. Ima jednu generaciju godinje. tetnik je proiren cijelim
podrujem nae zemlje. U jednom stablu obino se razvije samo jedna liinka.
To je periodini tetnik kojem pogoduje toplo i suho ljeto. Suzbijanje se obavlja
odsijecanjem napadnutih dijelova biljke odnosno vaenjem cijelih voaka i
njihovim spaljivanjem. Ostale mjere provode se kao i za krukina prstenara.
Malinov prstenar (Agrilus aurichalceus Redt.) kornja je dug 5-6 mm, bronane
ili maslinastozelene boje. Javlja se od druge polovice svibnja. Hrani se liem
sve do berbe. Odlae jaja na izboje. Liinka je bjelkaste boje, naraste do 15 mm.
Bui kruni hodnik oko izboja maline te se na tom mjestu javlja zadebljanje, a
izboji se lako lome. Prezimi liinka u izbojima. Liinka se kree prema gore. Ima
jednu generaciju godinje. Vrsta je samo mjestimino proirena. Suzbija se kao
malinov krasnik.
Malinov krasnik (Coroebus rubi L.)
Kornja dug 8-11 mm, ljubiastocrne boje. Javlja se u svibnju. Odlae jaja na
izboje. Liinka je prljavobijele boje, a naraste do 30 mm. Bui hodnik u izboju, i
to prema dolje. Prezimi u vratu korijena ili korijenu. Poslije prezimljenja kree se
prema gore i kukulji u izboju. Nakon dva tjedna javlja se imago. Hrani se liem.
Ima jednu generaciju godinje. U slobodnoj prirodi odrava se na divljim ruama
i na kupini. tete se oituju tek u proljee, nakon to je liinka prezimila, u izboju.
Zaraeni izboji uope ne kreu i lako se lome. Za jaeg napada moe biti uniteno
i do 90% rodnih izboja. Suzbija se rezanjem i spaljivanjem zaraenih izboja, a
treba paziti da se odree dio u kojem se nalazi tetnik. Tijekom zime treba otkopati
zaraeni vrat korijena te odrezati i spaliti zaraene izboje. Treba koristiti zdrav
sadni materijal da se u novi nasad odmah ne unese zaraza. Oko nasada treba
unitavati divlje rue i kupine. Prije odlaganja jaja moe se tretirati insekticidima
na bazi endosulfana, fenitrotiona, fentiona, piretroidima i dr. Najee je potrebno
ponoviti tretiranje.
empresov krasnik {Buprestis cupressi ast.). Vrlo est tetnik empresa u
Hrvatskoj. Veliki kukac, duljine tijela oko 25 mm. Crne je boje, plavkastoga
sjaja. Napada i cedar. Liinka bui u drvetu velike hodnike te izaziva suenje
pojedinih grana pa i cijelih stabala.
Brojne vrste krasnika rodova Buprestis, Corebus, Anthaxia, Capnodis i Agrilus
napadaju razliito ukrasno drvee.

181

STRIZIBUBE - CERAMBYCIDAE

Kukci dugih ticala, esto duljih od tijela, pa ih, hodajui, vuku za sobom.
Liinke bue drvo, a katkada i stabljike i vrat korijena viegodinjih biljaka. Liinke
imaju izrazito segmentirano tijelo proireno prema glavi.
Golema strizibuba (Cerambyx cerdo L.) ima tijelo dugo oko 5 cm. Stanovnik je
hrastovih uma, no katkad oteuje i orah. Vrsta C. Scopoli 'Fussl. velika je samo
20-25 mm, a liinka bui hodnike u stablu trenje i drugih vrsta voaka.
Vona strizibuba (Tetrops praeusta L.)
Povremeno jae napada vonjake jabuka, kruaka, treanja i ljiva, no liinka
se ubuuje i u razliito ukrasno drvee. Imago je crne boje, sa utosmedim
pokriljem. To je mala strizibuba, duga samo 3-5 mm. Liinka naraste do 7 mm.
Imago se javlja krajem travnja. Hrani se liem ali ne pravi vee tete. Jaja odlae
na slabije ili oteene granice na vanjskom dijelu kronje. Liinka se ubuuje
pod koru, a zatim u drvo, gdje provodi cijeli ivot. Sekundarni je tetnik. Voke
manje rode jer su napadnute rodne granice, stabla slabe i propadaju.
Lijeskova strizibuba (Oberea HnearisL.)

SI. 178. tete od lijeskove strizibube (snimio M. Maceljski)

Kornja crne boje,

dug 11-14 mm. Javlja se u
svibnju, kad enka odlae
jaja u mlade ljetoraste.
Liinka je ukasta,
naraste do 25 mm. Bui
hodnik unutar ljetorasta u
jesen prema gore, a u
proljee prema dolje. Od
lipnja se zamjeuje uvelo
lie na vrkovima
zaraenih ljetorasta, a
kasnije se na njima lie
osui.

Vesperus luridus Rossi strizibuba je hrdastosmede boje, duga 2-3 cm. Liinka
napada korijen vinove loze u Dalmaciji.
Velika i mala topolina strizbuba {Anaerea/Saperda/carchariasL., Compsiciia
/Saperda/populnea L.) esti su tetnici razliitih vrsta topola, a mogu napasti i
vrbu.
Liinke jo vie desetaka vrsta strizibuba ive u granama razliitog ukrasnog
i umskog drvea te voaka. Vrste roda Rhagium bue oslabjela, pa i suha stabla,
tik ispod kore. Zaraza strizibubama moe se smanjiti redovitim odstranjivanjem i
spaljivanjem zaraenih grana, koje valja provoditi im se zapazi da lie poinje
venuti. I stara polusuha i suha stabla treba odstraniti da ne postanu izvor zaraze.

182

Vrsta Clytus arietis L. bui hodnik u drvu

smokve, vinove loze i ukrasnog drvea,
posebice u naem obalnom podruju.
Poljske strizibube (Dorcadion vrste)
zadravaju se najee na panjacima i
zakorovljenim povrinama te na luceritima.
Imaju tijelo dugo 10-20 mm, hrane se liem.
Liinke ive u tlu. Hrane se korijenjem itarica
i kukuruza, eerne repe i drugih biljaka.
Napadnute se biljke sue, a biljke kukuruza
pobijele. tete su neznatne.
Lucernina strizibuba (Plagionotus floralis
Pali ) bui hodnike u korijenu lucerne te
uzrokuje suenje biljaka. Uglavnom se nalazi
na starijim luceritima.
Suncokretova strizibuba (Agapanthia
SI. 179. Liinka strizibube u stabljici
dahliEich.) bui stabljiku suncokreta odmah
lucerne (snimio M. Maceljski)
iznad korijena. Napadnute biljke slabije se
razvijaju i lako lome. Liinka prezimi u prizemnom ili podzemnom dijelu stabljike.
Imago se javlja u proljee. Pravi rupe u stabljici u koje odlae jaja. Pregledom
"trljaka" tijekom zime utvruje se zaraza liinkama. Spaljivanje ostataka
suncokreta ili njihovo duboko temeljito zaoravanje najbolji je nain spreavanja
nagomilavanja ovog tetnika. Moe napasti i lan i konoplju.
Mentina strizibuba (Phytoecia virgula Charp.) tetnik je mente. Liinke se
razvijaju u stabljici. Vrsta P. rufimana razvija se u stabljici lana i dalmatinskog
buhaa u Dalmaciji.
Kuna strizibuba (Hylotrupes bajulus L.)
Vaan tetnik mrtvog drveta proiren u Hrvatskoj. Liinka bui u graevinskom
drvetu, u stropnim gredama, drvenini vrata i prozora itd. Napada borovinu, jelovinu
i smrekovinu te ari. Imago je cmosmede boje, s dvije kratke bijele pruge ili pjege
na pokrilju. Imago je dug 1-2 cm, mujak je znatno manji od enke. Odlae jaja u
pukotine u drvu. Jedna enka odloi prosjeno stotinjak jaja, najee u blizini
mjesta odakle je izala. Stoga se jaina zaraze stalno poveava, a samo sporo iri
na druge objekte. Liinka je blijedoute boje, naraste do 30 mm. Ima proirenu
glavu. Cijeli ivot provodi u drvu kojim se hrani. Razvoj traje vie godina. Moe
ugroziti statiku drvenih noseih dijelova te biti uzrok ruenja kua i drugih objekata.
Prisutnost se zapaa po izlaznim otvorima ovalna oblika. Ti su otvori 6-8 mm
dugi i 4-6 mm iroki. Pri jakoj zarazi moe se uti grizenje liinki.
Zaraza se spreava impregnacijom drva sredstvima koja sadre neki dozvoljeni
insekticid (npr. na osnovi deltametrina). Ako iz otvora ispada piljevina, to je
znak da se liinka nalazi u hodniku, moe se u otvor utrcati bilo koji insekticid

183

SI. 180. Rupa kune strizibube s

pilovinom (snimio M. Maceljski)

namijenjen suzbijanju gamadi u kuanstvu te

otvor zatvoriti prozorskim kitom ili gumom
za vakanje.
Jaka zaraza drvene krovne konstrukcije
jedne obiteljske kue u Bakoj unitena je
fumigacijom cijelog objekta metilbromidom.
Objekt je izvana hermetiziran folijama, osobe
su iseljene, plin puten u neto uveanoj dozi
uz ekspoziciju od 48 sati. Postignut je potpuni
uspjeh, a utvren je uginuem liinki u
nekoliko zaraenih trupaca postavljenih za
kontrolu te sluanjem ishrane liinki
stetoskopom. U asu fumigacije veina
borovih greda debljine dvadesetak cm bila je
sve do vrste sri promjera desetak cm
potpuno izbuena i pretvorena u prainu, iako
se izvana nisu vidjela oteenja, osim
mnogobrojnih izlaznih otvora.

DRVASI KUCKARI - ANOBIIDAE

Mrtvo drvo jo ee napadaju vrste te porodice. To su mali kukii koji bue

razliite vrste drveta. Posebno su esti u parketu, drvenim pragovima, prozorskoj
drvenini, pokustvu, a posebice u
starim drvenim umjetninama. Izlazni
otvori imaju promjer oko 2 mm. Otvori
ostaju prisutni i kad odavna tetnika
vie nema pa se u vie stoljea starim
umjetninama nagomilavaju. No samo
bijeli otvori puni svjee piljevine
ukazuju na prisutnost tetnika, a crni
otvori ukazuju na ranije, katkad i davno
poinjene tete. Mujaci i enke nalaze
se kucanjem glavom o drvo - taj se zvuk
SI. 181. Rastoeno drvo od liinki kuckara
moe za none tiine uti u pravilnim
(snimio M. Maceljski)
razmacima. Stoga su uz naziv kuckari
esto nazivani mrtvakom urom, a taj zvuk tumaen je i kao nagovjetaj neije
smrti. Jedna od najeih vrsta je Anobium punctatum De Geer.
U poznatom franjevakom samostanu na otoku Koljunu svojevremeno se
razvila vrlo jaka zaraza kuckarima, koja se vidjela po obilju piljevine i bijelih otvora.
Zaraene su bile ukrasne stropne grede, drvene zidne obloge u sakristiji, drveni
oltari i propovjedaonica, drveni predmeti muzeja, pa i neprocjenjive inkunabule.
Daljnje irenje zaraze sprijeeno je fumigacijom cijele crkve cijanovodikom. Uspjeh

184

Si. 182. Rupice u drvetnpropovjedaonice

crkve na Koljunu (snimio M. Maceljski)

je provjeravan (Maceljski) drvenim

kripcima u kojima su se nalazili ivi test
kukci odvojeni od okolne atmosfere s do 3
cm debelim drvom razliitih vrsta. U svim
kripcima svi su test kukci bili mrtvi, to je
dokazalo dobro prodiranje plina i u
neoteeno drvo. Tek desetak godina nakon
te fumigacije pronaeni su prvi novi bijeli
(aktivni) otvori kuckara.

183. Oteenja starih knjiga biblioteke

samostana na Koljunu (snimio M.
Maceljski)

Treba spomenuti da mrtvo drvo oteuju i

kornjai nekih drugih porodica, a ei su
BELJIKARI (LYCTIDAE)

Osim krasnika i strizibuba, te potkornjaka,

ivo drvo voaka i ukrasnog bilja napadaju
neke vrste kornjaa iz porodice
KUKULJIARA - BOSTRYCHIDAE Tijelo

imaga tih vrsta valjkasta je oblika, a glava je

SI. 184. Otpala pozlata na baroknom
prekrivena nadvratnim titom poput
drvenom kipu oltara od zaraze
kukuljice. Najee vrste proirene su
liinkama
kuckara (snimio M. Maceljski)
naroito u naem obalnom podruju, gdje
napadaju smokve, masline, roga, breskvu,
vinovu lozu, crniku i dr. To su vrste Sinoxylon sexdentatum Ol. i S. perforans
Schrk. Hrast, orah i kesten napada crveni kukuljiar (Bostrychus capucinusL.).
enke bue hodnik u drvetu i u njega odloe jaja. Liinke bue hodnike okomite
na prvi hodnik.
U okotima vinove loze ivi liinka vrste Psoa viennensis Hrbst. Kornja ima
crni nadvratni tit i crvenkastosmede pokrilje. Tijelo je dugo 7-11 mm. Javlja se
ljeti. Tada odlae jaja u blizini pupova izboja. Liinke se ubuuju u izboje, buei
hodnike. Tu se kukulje i prezime. Imago izlazi krajem travnja. Suzbija se
odrezivanjem napadnutih izboja. Sekundarni je tetnik koji se javlja na oslabljenim
okotima.

185

POTKORNJACI - SCOLYTIDAE

Ta se porodica kornjaa smatra najvanijim tetnicima umskog drvea, a

vana je i za mnoge vrste ukrasnog drvea. Cesti su tetnici i voaka, a u posljednje
vrijeme sve su ei u plantanim nasadima.
To su kornjai valjkasta tijela,
tamnosmede ili crne boje. Njihova
duljina tijela malena je, izmeu 1 i 8
mm. Liinke su bijele, s tamnom
glavom, a nemaju noge. Bue hodnike
u drvetu, liku ili bjeliki drvea. Najei
su u deblu, rjei na granama. Veina
vrsta sekundarni su tetnici, koji
napadaju na oslabljela stabla, no neke
vrste napadaju zdrava stabla pa se
ubrajaju u primarne tetnike. Posebice
su esti nakon elementarnih nepogoda,
npr. nakon tue, snjegoloma ili mraza,
kad napadom ubrzaju uginue
oteenih stabala. Posebice im
pogoduje sua.
Mogu se podijeliti u prave
potkornjake, koji bue svoje hodnike
izmeu kore i drva, i sipce, koji bue u
drvetu. Neke su vrste polifagne, no
veinom su monofagi ili oligofagi.
tete od napada potkornjaka kao
sekundarnih tetnika smanjuju se
mjerama koje odravaju dobro
zdravstveno stanje voaka i ukrasnog
drvea te mjerama koje pospjeuju
njihov rast. Odstranjivanjem polusuhih
grana i oslabljelih stabala takoer se
smanjuje mogunost naseljavanja
potkornjaka. Meutim, moe se u
185. Hodnici potkornjaka
vonjaku hotimice ostaviti poneko
takvo stablo da bi se privukao napad potkornjaka. Takva stabla treba unititi prije
izlaska odraslih oblika iz njega. Za ograde i kolce ne smije se koristiti neoguljeno
drvo jer ono moe postati izvor zaraze. Sve agrotehnike mjere, posebice
uravnoteena gnojidba, smanjuju opasnost od tih tetnika. Odrasli oblici
potkornjaka unitavaju se primjenom insekticida protiv drugih tetnika. U vrijeme
pojave imaga njihovu brojnost smanjuju OP insekticidi i piretroidi. Za neke vrste
postoje feromoni kojima se privlae i unitavaju jer se feromonu dodaje insekticid.
Dobru privlanost iskazuju i mamci s etanolom.

186

Zanimljivi su najnoviji podaci o sve eoj zarazi potkornjacima jabuka u

mladim nasadima, ak i na sadnicama. Oni time postaju vani primarni tetnici.
Mali voni potkornjak (Scolytus rugulosus Ratz.)
Veliki voni potkornjak (Scolytus mali Becht.)
Mali je voni potkornjak vaniji jer moe biti primarni tetnik, a naroito
esto napada voke za jakih sua. Veliki je potkornjak sekundarni tetnik. Duljina
tijela malog potkornjaka jest 1,7-2,7 mm, a velikoga 3-4 mm. Napadaju sve vrste
voaka, a katkad i drugo drvee. Odrasli oblici javljaju se u svibnju. Nakon
kopulacije enka bui rupicu u grani te ulazi pod koru, gdje bui.hodnik dug 1,53 i vie cm. U njemu na pravilnim razmacima sa svake strane polae po jedno
jaje. Liinke bue sekundarne hodnike okomito na primarni hodnik, te tako prave
karakteristine crtee za pojedine vrste. Liinke ive 30-40 dana. Na kraju svojih
hodnika kukulje se. Mladi imago izlazi kroz rupicu u kori stabla ili grane. Te
rupice ukazuju na prisutnost potkornjaka. Ljeti se javlja i druga generacija. Ona
ima isti nain ivota, no liinka te generacije prezimi.
Bademov potkornjak (Scolytus amygdali Guer) napada zdrava i bolesna stabla
badema u naem obalnom podruju.
Crni maslinin potkornjak (Hylesinus oleiperda F.)
Osim masline, napada jasen, jorgovan i ligustrum. jMmarni je tetnik. Imago
je dug 2,5-3,5 mm. Imago se javlja obino u svibnju i lipnju. enka se ubuuje u
zelene grane te pravi raljasti hodnik u koji odlae jaja. Liinke bue sekundarne
hodnike okomito na primarni hodnik. U napadnutim stablima slabi kolanje
sokova, sui se lie, pojedine grane, pa i cijelo stablo. U posljednje vrijeme sve
se ee javlja u Dalmaciji. Izaziva suenje vanjskih grana kronje maslina.
Maslinin smei potkornjak (Phloeotribus scarabeoides Bern J
Napada tanke granice masline, no moe se nai i u debljim granama. Najradije
napada oslabjela stabla. Ima tri generacije godinje, pa se u povoljnim uvjetima
brzo razmnoava i tete mogu biti velike. tete se oituju u ranom otpadanju ili
krljanju plodova te suenju grana pa i cijelog stabla. Imago je dug oko 2 mm.
Javlja se u proljee i tada pone buiti hodnike u granicama. Ljeti se razvija
druga, a u jesen trea generacija. Brojnost tetnika moe se smanjiti vjeanjem
svenjeva tretiranih svjee odrezanih granica u kronju poetkom proljea (im
pone pojava imaga). Grane se tretiraju umakanjem u deltametrin ili neki drugi
insekticid. Svenjevi granica privuku odrasle oblike, a insekticid ih ubije.
Smokvin potkornjak (Hypoborus ficus ErichJ
Javlja se svuda u obalnom podruju. Najradije napada oslabljela stabla ili
ozlijeene grane. Vrlo je sitan, dug 1-1,3 mm. Bui popreni primarni hodnik, a
na obje strane liinke bue sekundarne hodnike. Ima vie generacija godinje.

187

Trenjin potkornjak
Sekundarni je tetnik.

(Polygraphus grandiclava Thoms.) napada trenju.

Voni sipac (Xyleborus /Anisandrus / dispar F.)

Primarni je i sekundarni tetnik. Napada sve vrste voaka, pa i vinovu lozu,
takoer kesten, brezu, lipu i drugo ukrasno drvee. Imago je dug 2,-3,5 mm
(mujak 2, enka 3-3,5 mm - zato ime dispar). Imago se javlja dosta razvueno
tijekom proljea. Nakon kopulacije enke trae odgovarajue stablo u koje se
ubuuju. Dospjevi u drvo, hodnik skree i ide u idui god. Od tog hodnika
odvajaju se ogranci prema gore ili dolje paralelno s osovinom stabla ili grane. U
te ogranke odlau jaja. Liinke ne bue nove hodnike jer se hrane micelijem
jedne gljivice roda Ambrosia koja se razvija u izbuenim hodnicima. U jesen se
kukulje. Prezimi imago. Kroz rupicu imago izlazi u proljee slobodno u prirodu.
Napadnuta stabla slabije se razvijaju, lie ima slabiji turgor i vene. Ima jednu
generaciju godinje.
POTKORNJACI NA UKRASNOM DRVEU
Veliki brijestov potkornjak (Scolytus scolytus F.) napada brijest, topolu,
vrbu i drugo drvee, a zajedno s malini brijestovim potkornjakom (Scolytus
multistriatus Marsh.) prenosi opasnu "holandsku bolest brijesta" zbog koje je ta
vrsta drvea osuena na propast. Brezu, lipu, pitomi kesten, javor, bagrem itd.
takoer napada vie vrsta potkornjaka. Brojne su vrste tetne crnogorici, pa postoji
vie vrsta smrekovih, jelinih, borovih i drugih potkornjaka, koji su najee
sekundarni tetnici. Razlikuju se, osim prema izgledu, i prema nainu pravljenja
hodnika. tetnou se istie smrekov pisar (Ips typographus L.). Za masovne
pojave poinje napadati i zdrava stabla. Neke druge vrste roda Ips nalaze se na Al
ili A2 listi karantenkih tetnika za mnoge europske zemlje, no za Hrvatsku je na
listi A2 samo Ips amitinus Eichoff.
ZLATICE - CHRYSOMELIDAE
Zlatice su najee ivahno obojeni kornjai, tijela dugog 4 do 10 mm. Tijelo
je ovalna oblika. Liinke su gole ili pokrivene izluinama. Fitofagne su vrste. Brojne
su vrste koje se hrane kulturnim biljem, ali ima i vie vrsta koje se hrane korovima
pa se upotrebljavaju za njihovo bioloko suzbijanje. Dijele se na vie potporodica.
Crveni itni balac (Oulema melanopus L.), plavi itni balac (O. licbenis
Voet. )
Te su dvije vrste itnih balaca najvanije u Hrvatskoj, iako su prisutne i neke
druge tetne vrste, posebice O. rufocyanea Suffr. Radi se o kompleksu vie vrsta.
Treba naglasiti da vrsta Lema cyanella L., za koju se u naoj starijoj literature
navodi da teti strnim itaricama, uope nije tetnik graminea, nego se hrani na
osjaku. Bila je to, vjerojatno, pogrena determinacija i zamjena te vrste s vrstom
O. lichenis, koja doista teti strnine. Od navedene tri vrste tetne strninama, 0.
melanopus je izrazito najea i najtetnija. Treba istai da je ta vrsta u novije.

188

vrijeme iz Europe unesena i u SAD, gdje je poela praviti vrlo velike tete. No
tete su smanjene nakon unoenja prirodnih neprijatelja iz Europe i selekcije
otpornijih sorti. itni balci esto se nazivaju lemama po nazivu roda u koji su se
ranije ubrajale.
itni balci ubrajaju se u najvanije tetnike strnih ita u nas, a u posljednje
vrijeme nanose vee tete i kukuruzu. U sedamdesetim godinama ovog stoljea
suzbijani su na tadanjim kombinatima na 10-20 % povrina, no u osamdesetim
godinama esto i na 70 % povrina. Zbog poznatih opasnosti primjene insekticida
na velikim povrinama, a strna ita zauzimaju najvee povrine u Hrvatskoj, vrlo
je vano izbjei svako nepotrebno kemijsko suzbijanje itnih balaca. Stoga emo
u prikazu tih tetnika posebnu panju posvetiti prognozi potrebe suzbijanja.
Odrasli oblici O. melanopus dugi
su 4-6 mm. Pokrilje je plave boje,
nadvratni tit i noge naranastocrveni.
Nasuprot tome, u vrste O. licbenis i
nadvratni je tit plave boje, a noge su
crne. Jaja su isprva ute a kasnije
crvenkaste boje. Duga su neto vie od
1 mm. Liinke su ute boje, pokrivene
sluzi koja od izmeta poemi. Od sluzi
se tijelo ne vidi pa se katkad zamjenjuje
puiima. Liinka naraste do 8 mm.
Prezime odrasli oblici u ostacima
strnih ita u tlu te na rubovima parcela
obraslim travom. Prvi odrasli oblici
pojavljuju se kad srednja dnevna
temperature 15-dnevnog razdoblja
prijee 7 C, a dnevna dosegne 10 C.
U nekim godinama to se dogodi vrlo
rano, ak krajem veljae, no obino u
oujku. Pojava prezimjelih odraslih
oblika razvuena je i traje najee
dvadesetak dana, no ako nastupi
SI. 186. Liinka i imago crvenog itnog
zahlaenje, razdoblje izlaska balaca iz
balca (prema: Baver)
zimovalita moe biti jo dulje. Odrasli
oblici hrane se intenzivno progrizajui list u obliku uskih pruga, ne ostavljajui
epidermu (kako to ine liinke). U naim istraivanjima jedan je imago dnevno
2
konzumirao 64 mm lisne povrine, odnosno napravio grizotinu dugu 64 mm a
iroku 1 mm. Intenzitet ishrane imaga ovisi o temperaturi.
Odrasli oblici isprva se koncentriraju na rubovima parcela pod strnim itima.
Imago dobro leti. Nakon izvjesnog vremena ishrane spolno sazrijeva te dolazi do
kopulacije. enke odlau jaja^najee u nizu, uz glavnu ilu lista. Niz sadri 3 do
12 jaja. Jedna enka odloi 100-150 jaja. Embrionalni stadij pri 15 "C traje 18 dana,
pri 17 C 11,5 dana, pri 20 C 8,5 dana, a pri 22 -25 C oko 6 dana. Ti podaci

189

vrijede za vrstu O.
melanopus, a O. lichenis
ima neto krai razvoj.
Prve se liinke u nas i
javljaju ve u travnju, no
jaa pojava obino je tek
u svibnju. Maksimalni
napad najee se zbiva u
drugoj polovici svibnja,
eventualno prvoj dekadi
lipnja. Razvoj liinke pri
i 5 C traje 20 dana, pri 16
C
oko 17 dana, pri 20 C
Si. 187. Oteeni ("bijeli") usjev zobi od napada baka
11
dana,
a pri 25 C 8 dana.
(snimio M. Maceljski)
I razvoj liinki vrste 0.
lichenis neto je krai. U prirodi razvoj Uinaka najee traje 10-22 dana. Prva
pojava liinki moe se oekivati kad srednja dnevna temperatura u 15 dana prijee
11 C. Lijnke_se hrane izgrizanjem (ne progrizanjem) uskih pruga u liu,
ostavljajui epidermu. Budui da je epiderma bijela, nastaju uske bijele pruge.
Za jake zaraze one se spajaju (odvojene su samo ilama lista) pa cijelo lie pobijeli,
to se izdaleka zapaa. Zbog este koncentracije liinki jasno se mogu uoiti arita
unutar polja. No tada je ve kasno za suzbijanje. Jedna liinka u naim
istraivanjima prosjeno je konzumirala: liinka prvog stadija oko 50 mm2 povrine
lista, liinka drugog stadija oko 100 mm2 povrine lista, liinka treeg stadija oko
200 mm2 povrine lista a liinka etvrtog stadija oko 120 mm2 povrine lista. Pri
prosjenoj temperature od 14,6 C jedna liinka konzumirala je oko 480 mm2
povrine lista.
Liinka crvenog itnog balca kukulji
se u tlu, a liinka plavog itnog balca na
biljci, najee na klasu. Stadij kukuljice
traje prosjeno 17-20 dana. Novi odrasli
oblici javljaju se u drugoj polovici lipnja
i tijekom srpnja. Nakon ishrane, koja I
traje 15-25 dana, odlaze u dijapauzu. Ti
odrasli oblici, osim samoniklim strnim
SI. 188. tete na listu kukuruza od liinki
itaricama i nekim vrstama trava, mogu
balca (snimio M. Maceljski)
se hraniti i na kukuruzu. Ishrana
kukuruzom moe trajati dovoljno dugo da nastanu i vrlo velike tete. Tako smo u
nekim godinama nalazili totalno poderane biljke kukuruza na Banovini te vrlo I
jako oteene biljke u drugim podrujima zapadne Hrvatske. Na pojedinim biljkama
kukuruza naeno je i do tisuu kornjaa balaca. Osim imaga, na kukuruzu se u
posljednje vrijeme sve ee zapaa ju i liinke balaca.
Balci imaju vie prirodnih neprijatelja. Najei je jajni parazit osica Anaphes
flavipeste paraziti liinaka osice roda Tetrastichus te Lemophagus curtus. Liinke
190

napadaju i muhe tahine, a od grabeljivaca stjenice i bubamare. Balce napada i

gljivica Beauveria bassiana.
Balci najradije napadaju zob, pa jeam, no vrlo rado i penicu. Pojedini
kultivari penice razliito su otporni na balce. Jaa dlakavost lia pojedinih
kultivara oteava ovipoziciju, dlake oteuju leglicu enki pa one zato ugibaju, a
vea je i smrtnost jaja i liinki. Ui smjetaj ila lista oteava ishranu, razmak
manji od 77,1 mikrometara, prema nekim istraivanjima, onemoguuje ishranu.
Postoji i razliito izraena pojava anabioze, tj. visoka smrtnost liinki na nekim
kultivarima izazvana neprikladnou ishrane. U SAD selekcionirani su vrlo otporni
kultivari penice pa je radikalno smanjena tetnost balca, koja je u SAD bila i vea
nego u Europi. Bilo bi vano i u nas utvrditi otpornost najvanijih kultivara, te
forsirati uzgoj otpornijih, a od selekcionara traiti da pri selekciji povedu rauna i
o ovim tetnicima.
Jai napad razvija se tamo gdje itni balci stalno nalaze dovoljno hrane, dakle
u podrujima gdje strna ita zauzimaju velike povrine, a izmeu njih ima dovoljno
travnjaka ili kukuruza na kojem se mogu ishraniti mladi odrasli oblici prije odlaska
u dijapauzu i prezimljenje.
Kemijsko suzbijanje insekticidima moe se provoditi protiv imaga i protiv
liinki. Suzbijanje odraslih oblika prijeko je potrebno za njihova vrlo jakog napada
na jare usjeve ili slabo razvijene ozime usjeve. Napad od stotinjak odraslih oblika
po etvornom metru u takvom sluaju moe prouzrokovati vee tete pa je
primjena insekticida svakako potrebna. Ipak se suzbijanje odraslih oblika ne
provodi toliko esto radi spreavanja teta koje bi oni nanijeli, nego radi
spreavanja masovne ovipozicije i pojave liinki. Naime, odrasli se oblici isprva
koncentriraju na rubovima veih polja pa se samo na tim mjestima i suzbijaju.
Time moe, katkada, otpasti potreba da se suzbijaju liinke, a zbog samo lokalne
primjene insekticida, ta je metoda ekoloki i ekonomski vrlo povoljna. Smatra se
opravdanim tretirati mjesta koncentracije odraslih oblika, dakle lokalna primjena
insekticida, tamo gdje je prezimjelih oblika vie od 25 po etvornom metru. Ta
brojka ovisi i o vrsti usjeva (za jare je usjeve neto nia), o otpornosti kultivara i
bujnosti usjeva.
Osnovno suzbijanje balaca obavlja se primjenom insekticida protiv liinki.
Optimalni je rok primjene kad je barem 10-15 % liinki izalo iz jaja. Ako bi se
insekticidi prerano primijenili, mnoge bi liinke iz jaja izale u vrijeme kad bi oni
ve izgubili djelotvornost jer oni ne unitavaju jaja.
Liinke najvee tete nanose oteivanjem vrnog lista, tzv. zastavice (prvi
list ispod klasa), o kojem ovisi nalivanje zrna. Isti stupanj oteenja zastavice
tetniji je na bujnom i zdravom usjevu, od kojeg se oekuje vii prirod, nego na
slabijem usjevu. Stoga preporuka za prag odluke glasi ovako:
za oekivani prirod manji od 5 t/ha vie od 2 liinke po zastavici,
za oekivani prirod od 5-6 t/ha vie od 1-1,5 liinke po zastavici,
- za oekivani prirod vei od 61 na ha i kod svih sjemenskih usjeva vie od
0,5-1 liinka po zastavici.
191

Vie brojke odnose se na tretiranje traktorskom prskalicom u usjevu u kojem

nisu ostavljeni prolazi za kotae traktora, pa pri primjeni insekticida nastaju izvjesne
tete od gaenja. Ako su ostavljeni tragovi za kotae ili se tretiranje obavlja mno
ili iz zraka, te ako se usput eli suzbiti i manji napad drugih tetnika (npr. lisnih
ui, stjenica), prag odluke moe biti i nii nego je navedeno.
Budui da se suzbijanje esto provodi dok jo ima mnogo jaja, broj "liinki" u
navedenim pragovima odluke obuhvaa i jaja, tj. treba utvrditi broj liinki i jaja
na zastavici. Taj se broj utvruje pregledom po pedeset zastavica na susjednim
biljkama na vie mjesta na parceli.
Od insekticida djelotvorni su i jedini jo dozvoljeni klorirani ugljikovodik
lindan, nadalje brojni OP insekticidi (npr. klorpirifos, kvinalfos ), neki karbamati,
veina piretroida, te derivati nereis toksina (djeluju samo na liinke). Vjerojatno
je taj veliki spektar prikladnih insekticida mogue proiriti regulatorima razvoja
kukaca, a moda i bioinsekticidima. Zbog velikih povrina pod strninama, te
proirenosti balaca, treba nastojati to vie provoditi lokalizirano suzbijanje (katkad
je mogue i suzbijanje liinki samo u aritima), odnosno primjenjivati insekticide
kada je to doista prijeko potrebno. Naime, primjena insekticida na velikim
povrinama neizbjeno uzrokuje jae oneienje okolia, a vee su opasnosti za
ljude i za prirodne neprijatelje razliitih tetnika. tovie, smatra se da je poveani
opseg suzbijanja balaca pridonio veoj brojnosti lisnih ui na strnim itaricama.
Suzbijanjem balaca na strninama na svim povrinama nekog podruja
smanjuje se i opasnost za kukuruz. Ako ipak kukuruz jako napadnu mladi odrasli
oblici balaca suzbijanje treba provesti insekticidima navedenim za strnine.
parogine zlatice
Kornja p a r o g i n e zlatice (Crioceris
asparagi L.) dug je 5-7 mm. Glava mu je
metalnozelenoplava. Nadvratni je tit
crvenkastosmed, a pokrilje zelenkastoplavo sa
svijetloutim pjegama. Odrasla je liinka
sivozelena, crne glave, duga 6-7 mm. Jaja su
duguljasta, ovalna, sivozelena, oko 2 mm
duga.
Dvanaestotokasta parogina zlatica
(Crioceris
duodecimpunctata
L.J
ciglastocrvene je boje, zdepastog tijela, duga
SI. 189- parogina zlatica
od 5 do 7 mm. Na svakoj strani pokrilja nalazi
se 6 simetrino poredanih toaka. Liinka je
smedenaranasta i ute glave, a jaja smedezelena.
parogine zlatice tetnici su paroge u svim uzgojnim podrujima te kultu
a naroito su tetne u mladim nasadima. Liinke i kornjai oteuju nadzemne
dijelove paroge, izjedaju lie i izboje, a ako ih bude mnogo, pojavit e se i
golobrst. Liinke dvanaestotokaste parogine zlatice vole plodove te su naroito
tetne na sjemenskoj parogi.

192

parogine zlatice imaju dvije generacije u godini. Odrasli oblici prezimljuju

pod biljnim ostacima na tlu, pod korom drvea i kolja te na ostacima stabljika.
Kornjai se esto javljaju masovno ve u travnju. Dvanaestotokasta parogina
zlatica trai vie topline te se javlja 8-10 dana kasnije, i ne tako masovno kao vrsta
C. asparagi.
U svibnju enke poinju odlagati jaja, prosjeno oko 100 komada. Crioceris
asparagi odlae jaja u redove, tako da vise prema dolje.
Crioceris
duodecimpunctata lijepi jaja pojedinano po duljini uz stabljiku i granice. Liinke
izlaze iz jaja nakon 5-12 dana i odmah se poinju hraniti. U poetku oteuju
samo listie, poslije i izboje. Nakon dvadesetak dana liinke ostavljaju biljke i
kukulje se plitko u tlu, u izglaanoj komorici. Odrasli oblik javlja se nakon 20
dana.
Budui da parogine zlatice rado odlau jaja i na korovske biljke, nasadi
paroge moraju biti isti od korova. Na manjim nasadima i pojedinanim gredicama
paroge, te kad je manje paroginih zlatica, dovoljno je stresati kornjae u ranim
jutarnjim satima i unititi ih mehaniki. U nasadima dospjelim za berbu
preporuuje se ostavljati lovne biljke. Mlade nasade paroge treba esto
pregledavati, i kad se pojave prvi kornjai, treba ih prskati insekticidima. U
inozemstvu se preporuuju betaciflutrin, deltametrin, lambdacihalotrin i drugi
piretroidi. Treba voditi rauna o zatiti pela na rascvalim nasadima paroge.
Lijerova zlatica (Lilioceris lilii Scop.) oteuje ljiljane. Odrasli oblik ima crveno
pokrilje i nadvratni tit te crne noge. Dug je oko 8 mm. I liinke su crvene, ali
esto pokrivene izmetom. Hrane se liem i stabljikom. Mogu imati vie generacija
godinje.
Krumpirova zlatica (Leptinotarsa decemlineata Say9
Najvaniji tetnik krumpira u nas. Bez suzbijanja toga tetnika ne bi bila
mogua proizvodnja krumpira. Zbog toga to se tetnik suzbija, tete nisu velike,
ali trokovi suzbijanja povisuju trokove proizvodnje te kulture na svim povrinama
pod
krumpirom
u
Hrvatskoj.
Zlatica je podrijetlom
iz Sjeverne Amerike. Za
vrijeme Prvog svjetskog
rata
prenesena
u
Francusku. Odatle se
proirila po cijeloj Europi.
Nisu zaraene Engleska i
skandinavske
zemlje.
Godine 1946. otkrivena je
u Sloveniji kraj Krkog,
kamo
je
donijeta
krumpirom 1944. godine.
SI. 190. Krumpirove zlatice (snimio M. Maceljski)
Ve 1947. godine naena je

193

u Hrvatskoj, u okolici Zapreia, a nekoliko godina kasnije redovitim je irenjem

kroz Europu prela nau granicu u Meimurju i Istri. Sada je proirena po cijeloj
Hrvatskoj, osim na nekim otocima.
Osim krumpirom, zlatica se hrani patlidanom i moe ga jako otetiti, a manje
se moe hraniti i rajicom. Prema tome tipian je oligofag.
Odrasli kukci imaju ute i crne uzdune pruge, a dugi su oko 10 mm. Liinke
su ruiaste, s crnom glavom i tokama po tijelu. Liinke prvog i drugog stadija
narastu do 4 mm, a liinke treeg i etvrtog stadija od 4 do 15 mm. Jaja su uta, a
nalaze se u skupinama (jajno leglo) od 25 do 80 komada na naliju lista.
Prezimi kornja u tlu. Za vrijeme zime mnoge zlatice uginu u tlu, naroito na
teim i vlanijim terenima, od gljivice Beauveria bassiana i drugih imbenika. Iz
tla poinju izlaziti kada temperatura u dubini od 10 cm poraste na 14,5 C. Zlatice
lete kada temperatura zraka prijee 20 C.
Nakon izlaska iz tla zlatica moe bez hrane ivjeti desetak dana. Tek nakon
ishrane poinje parenje, a za ovipoziciju potrebna je ishrana s vie od 20 cm2 lista.
Visoke temperature pogoduju ishrani zlatice pa je bre i odlaganje jaja, a enke
su plodnije. enke odlau jaja na naliju lista, uglavnom tijekom svibnja. U
hladnim godinama odloe manje jaja, u toplima vie jaja, najee od 300 do 1100
jaja po jednoj enki,
Razvoj jaja traje 5-16 dana, ovisno o
temperaturi. Najkrai je kada temperatura prelazi
25 C. Razvoj prvog stadija liinke traje 3-4 dana,
drugoga stadija 3-7 dana, treega 4-8 dana, a
etvrtoga stadija 5-11 dana. Ukupno razvoj liinki
traje 14 -22 dana, a potom odlaze u tlo na
kukuljenje. Za razvoj kukuljice u tlu treba suma
temperatura viih od 11,5 C dosegnuti 180 C.
Odrasle zlatice prve generacije javljaju se
najee u srpnju, a razvoj se ponavlja
odlaganjem jaja, razvojem liinki i odlaskom u
SI. \9\Jajno leglo krumpirove
tlo na kukuljenje. Liinke druge generacije prave
zlatice (snimio M. Maceljski)
manje tete jer je krumpir bujan, tvorba gomolja
jako uznapredovala, a vegetacija se uskoro prekida prirodnim putem u ranijih
kultivara, zbog zaraze plamenjaom (fitoftorom) ili zbog sue. Zbog nedostatka
hrane odrasle zlatice druge generacije kreu se u masi traei hranu i pogodno
mjesto za prezimljenje u tlu. Tada oteuju i gomolje koji vire iz zemlje.
Istraivanja su pokazala da jedna odrasla zlatica dnevno podere na
temperaturi od 16 C 259 mm2, na 21 C "422 mm2, a na 25 C 800 mm2 lisne
povrine. Za ivota ukupno podere oko 120 cm2. Liinka prvog stadija podere
oko 20 mm2, liinka drugog stadija 150 mm2, liinka treeg stadija 520 mm2, a
liinka etvrtog stadija 2.300 mm2 lista. Ukupno jedna liinka za vrijeme razvoja
podere 28-30 cm2 lista.
Smatra se da unitenje cime do 20 % uope ne utjee na snienje priroda
krumpira. Naa su istraivanja pokazala da visina teta ovisi najvie o tome kada,
194

u odnosu na tuberizaciju, doe do unitenja vie

od 20 % lisne mase. Primjerice za jakog napada
i potpune defolijacije u poetku tuberizacije
(kasna sadnja srednje kasnog kultivara), prirod
gomolja bio je manji od koliine posaenog
sjemenskog krumpira, dakle nastala je totalna
teta. Nasuprot tome, za isto tako jakog napada
dvadesetak dana prije zavretka vegetacije
(rana sadnja ranog kultivara) gubitak priroda
je bio samo 30 %. Napad prije cvatnje odrazuje
se na visinu priroda 2-5 puta vie od napada
poslije cvatnje.
SI. 192. Liinke krumpirove zlatice
Krumpirova zlatica nema u nas mnogo
neprijatelja. Njezina jaja i liinke siu neke vrste grabeljivih stjenica, a napadaju ih
i trci te bubamare. Unutar tijela zlatica ive neke nematode, a jaja parazitiraju ose
najeznice. Zlaticama se hrane neke vrste ptica. Zapaeno je da biserke mogu vrlo
uinkovito sprijeiti napad na manjim povrinama. Od uzronika bolesti se javlja
gljivica Beauveria bassiana i mikrosporidije roda Nosema na zlaticama dok se
nalaze u tlu. Iako se do sada mnogo prouavalo bioloko suzbijanje ovog tetnika,
rezultati se jo ne primjenjuju u praksi (osim B. t. pripravaka). Najvee izglede
prua parazitska osica amerikog podrijetla Edovum Puttleri te stjenica Perilus
bioculatus, pa bi trebalo istraiti mogunost i svrhovitost njihova unosa u Hrvatsku.
Genetikim preinaavanjem dobiveni su transgeni kultivari krumpira sposobni
proizvoditi toksin bakterije Bacillus thuringiensis, koji je djelatna tvar u
bioinsekticidima na osnovi te bakterije. Ti su kultivari otporni na krumpirovu
zlaticu. Kultivar NewLeafPlus uz to je otporan i na neke viruse. No zbog nunosti
opreznog pristupa transgenim biljkama taj i slini kultivari jo se ne uzgajaju u
Europi. Treba istai da e se pri jaoj primjeni takvih B. t. kultivara svakako razviti
rezistentnost sojeva zlatice na spomenuti toksin, pa e, slino kao i za kemijske
insekticide, biti stalno potrebna nova istraivanja sojeva B. t. i novih transgenih
kultivara.
Na manjim krumpiritima i tamo gdje ima
radne snage treba od samog poetka napada
povremeno skupljati sve stadije zlatice i
unitavati ih. Za jednu minutu moe se skupiti
etrdesetak odraslih zlatica. Ako su polovica
enke, a skupljanje se obavlja prije odlaganja
jaja, napad se smanji za vie tisua liinki. Pri
osrednjoj zarazi za jedan se sat mogu skupiti
odrasle zlatice i jajna legla na krumpiritu
velikom 500 etvornih metara. Ako se zakasni
sa skupljanjem i liinke se masovno pojave sl. SI.193.
Krumpirova
193.
Krumpirovazlatica
zlatica
mehaniko suzbijanje zahtjeva previe radnog
uginula od
Beauveria
uginula
od gljivice
gljivice Beauveria
bassiana (snimio
vremena.
bassiana
(snimioM.
M.Maceljski)
Maceljski)

195

Zlatica se moe suzbiti razliitim insekticidima. Insekticide treba primijeniti

u optimalnom roku. Pravilan rok primjene insekticida ovisi o stadiju razvoja zlatice
i krumpira, o intenzitetu pojave i svojstvima insekticida.
Redovito ne bi trebalo primjenjivati insekticide protiv prezimjelih kornjaa
jer oni obino ne mogu nanijeti vee tete. Samo ako je krumpir slab, a na
jednom busu ima vie od dvije zlatice, opravdano ih je suzbijati kad je temperatura
via od 20 C. Liinke treba suzbijati samo ako do cvatnje vie nego na svakom
estom busu ima prosjeno vie od 10-15 liinki. Ta brojka ovisi o razvoju biljaka.
Poslije cvatnje te su brojke znatno vee. Odrasle zlatice ljetne generacije treba
suzbijati samo ako se na svakom busu nade vie od pet zlatica, a liinke druge
generacije samo kad ih ima vie od 20-30 na jednom busu, a do kraja vegetacije
preostaje jo najmanje dvadesetak dana.
Krumpirova zlatica vrlo je podlona pojavi rezistentnih sojeva. Mi smo
(Maceljski) 1967. g. prvi utvrdili rezistentnost zlatica u zapadnoj Hrvatskoj na tada
jedino koritene insekticide DDT i lindan. U sedamdesetim smo godinama utvrdili
rezistentnost i na kelevan. Krajem osamdesetih godina javlja se rezistentnost na
organofosforne (OP) insekticide, karbamate (OC) i piretroide (P) (Maceljski, Igre).
Rezistentnost se naglo iri na cijelom podruju Hrvatske te uvjetuje novi pristup
zatiti od ovog tetnika.
U podruju u kojem se jo nije pojavila rezistentnost zlatice na klasine
organofosforne insekticide, karbamate i piretroide, a to su u 1998. godini bila jo I
samo neka podruja juno od Kupe (u Istri i Dalmaciji rezistentnost se takoer
ve pojavljuje), strategija je zatite ovakva.Klasine insekticide treba primijeniti kada je barem 30-50 % liinki izalo iz
jaja. Liinke koje su izale ranije jo nisu mogle napraviti vee tete, a insekticid
e djelovati i kad preostale liinke izau iz jaja (liinke prvog stadija vrlo su
osjetljive). Tako tretirani usjev ugroavaju jo samo zlatice koje dolete sa strane,
ako u blizini ima krumpirita na kojima se zlatica ne suzbija uspjeno. Samo u
iznimnim godinama, kad je odlaganje jaja jako razvueno, bit e potrebno jo
jedno tretiranje ako se
pridravamo
ove
preporuke. U podrujima
gdje
jo
nema
rezistentnosti ti insekticidi
djeluju 10-14 dana.
U podruju sjeverno
od Kupe i Save i drugim!
podrujima gdje se
proirila rezistentnost na
klasine
insekticide,
strategija zatite drukija
je jer u tim podrujima vie
SI. 194. Zatiena i nezatiena pokusna parcela (snimio nisu uinkoviti klasini
D. Berti)
organofosforni insekticidi,
196

karbamati i piretroidi (vidjeti tablicu). Stoga treba primijeniti nove skupine

insekticida.
To su ponajprije biotehniki insekticidi, tzv. regulatori razvoja kukaca, i
bioinsekticidi. Nova strategija primjene tih insekticida proizlazi iz njihova svojstva
da su uinkoviti samo na liinke zlatice, ponajvie na liinke prvog i drugog stadija.
Stoga se ti insekticidi moraju upotrijebiti znatno ranije, kad se pojave prve liinke
iz jaja. Ne smije se ekati da prve liinke narastu na vie od 4 mm. Potrebno je
istaknuti da regulatori razvoja djeluju dulje (20-30 dana), a bioinsekticidi krae
(8-10 dana) od klasinih insekticida. Ako se zakasni s tretiranjem, te liinke suvie
narastu, regulatori razvoja i bioinsekticidi vie ne zadovoljavaju. Pri optimalnom
roku primjene u godinama zgusnutog izlaska prezimjelih zlatica iz tla moe
zadovoljiti samo jednokratna primjena regulatora razvoja. U nas dozvolu za
primjenu imaju regulatori razvoja na osnovi heksaflumurona, teflubenzurona i
luferona. Od bioinsekticida dozvolu imaju pripravci na osnovi B.t. soj tenebrionis.
Na te skupine insekticida nema rezistentnih sojeva zlatice, a i manja je vjerojatnost
takve pojave. U najnovije vrijeme javljaju se i druge insekticidne tvari koje
proizvode neki mikroorganizmi (avermectini, spinosad) vrlo uinkoviti protiv
krumpirove zlatice, no krajem 1998. g. jo nisu bili registrirani za tu svrhu.
Od kemijskih insekticida
rezistentnost jo nije utvrena
na nereis toksine (bensultap.
tiociklam). I to su larvicidi koji
ne djeluju na odrasle zlatice.
Djelovanje traje 10-14 dana.
Rezistentnosti, razumljivo, jo
nema niti na noviji kemijski
insekticid imidakloprid. Taj se
insekticid primjenjuje bilo
tretiranjem gomolja tamo gdje
ponajprije treba suzbiti tetnike
u tlu (djelovanje na zlaticu traje
55-70 dana nakon sadnje), bilo
folijarnom primjenom (trajnost
i vie od 20 dana). Da bi se
usporila pojava rezistentnosti,
ne smije se imidakloprid
koristiti folijarno na povrini
gdje je primijenjen tretiranjem
gomolja. U najnovije vrijeme
javljaju se i drugi kemijski
insekticidi na koje jo nema
pojave
rezistentnosti,
primjerice
fipronil,
tiametoksam i daigi.

SI. 195. Prskanje krumpira (snimio M. Maceljski)

SI. 196. Lonain suzbijanja krumpirove zlatice

(snimio M. Maceljski)

197

Za folijarno suzbijanje zlatice preporuuju se formulacije namijenjene za

prskanje, a ne formulacije za zapraivanje. Naime, jedno prskanje vrijedi kao dva
zapraivanja jer se mnogo praiva gubi za vrijeme primjene, ali i poslije. Osim
toga, sredstva za prskanje do dva su puta jeftinija od praiva za zapraivanje,
raunajui cijenu utroka po jedinici povrine (na ar ili hektar). Ako se ipak
zaprauje, nikako se ne smije zapraivati gazom, arapom ili ak golom rukom,
jer je takvo zapraivanje opasno, a i ne osigurava ravnomjernu raspodjelu sredstava.
Da bi se usporila
pojava rezistentnosti,
treba povremeno mijenjati
ne samo insekticid, nego
i skupinu insekticida
(vidjeti tablicu), premda bi
taj insekticid dobro
djelovao. Povremeno
treba koristiti regulatore
razvoja i bioinsekticide
koji poteduju prirodne
neprijatelje. O tome
trebaju voditi rauna ne
samo
proizvoai
krumpira
nego
i oni koji
SI. 197. tete na gomolju od odraslih krumpirovih zlatica
nabavljaju
i
prodaju
(snimio: D. Berti)
i n s e k t i c i d e !
(poljoapoteke). Sva sredstva treba upotrebljavati samo kada je prijeko potrebno, I
a nikako se ne smiju prekoraiti preporuene doze. Tim mjerama usporit e se I
pojava rezistentnosti.
Tablica 3SKUPINE INSEKTICIDA ZA SUZBIJANJE KRUMPIROVE ZLATICE
Organofosforni insekticidi:
Karbamati:
Piretroidi:
Kombinirani insekticidi:
Nereis toksini:
Neonikotinoidi:
Fenil pirazoli
Regulatori razvoja kukaca:
Bioloki insekticidi:
Insekticidi prirodnog podrijetla:

fosalon, klorpirifosetil, kvinalfos, piridafention

karbosulfan, karbofuran
alfacipermetrin, betaciflutrin, bifentrin, cipermetrin,
deltametrin, lambda-cihalotrin, zetacipermetrin
klorpirifosetil+cipermetrin, karbosulfan+bifentrin
bensultap, tiociklam
imidakloprid, tiametoksam
fipronil
heksaflumuron, teflubenzuron, lufenuron
Bacillus thuringiensis tenebrionis
spinosad*

* poetkom 1999. jo nisu imali dozvolu u nas

198

Lucernina zlatica - fitodekta (Gonioctena /Phytodecta/fornicata Brugg.)

Najvaniji fizioloki tetnik lucerne u nas, proiren u svim uzgojnim
podrujima te kulture. Smatra se monofagnom vrstom.
Zlatica je ciglasto crvene boje, s pet crnih pjega na pokrilju i dvije na
nadvratnom titu. Tijelo je ovalno, dugo 6-7 mm. Katkad se zamjenjuje s
bubamarom, to je velika greka jer su bubamare korisne (osim djetelinske), a
fitodekta je itekako tetna. Liinke su prljavo bijele do sive boje, pokrivene tamnim
bradavicama. Narastu do 10 mm.
Prezimi imago u tlu, uglavnom u
luceritu. Izlazi iz tla kad se tlo zagrije
iznad 12 C. Razdoblje izlaska dosta je
kratko, traje desetak dana. Zlatice se
hrane, intenzivno se kreu, lete te
kopuliraju. Jedna enka odloi 4001000 jaja na lie lucerne. Jaja su
odloena u manjim skupinama po 25
jaja. Embrionalni razvoj najee traje
6-10 dana. Liinke se intenzivno hrane,
pa budui da su u vrijeme njihova
razvoja prisutni jo i prezimjeli odrasli
oblici, u to vrijeme nastaju najvee tete.
To se dogaa najee tijekom svibnja.
Zabiljeen je i takav golobrst lia_da
SI. 198. Napad lucernine zlatice (snimio M.
ostanu samo stabljike. Razvoj liinki
Maceljski)
traje 14-24 dana, ovisno od temperature.
Odrasle liinke zavlae se u tlo, gdje se kukulje. Stadij kukuljice traje 10-14 dana.
Tijekom lipnja mladi odrasli oblici izlaze iz tla, hrane se 2-3 tjedna, te postupno
odlaze na prezimljenje. tetnik ima jednu generaciju godinje.
tete od lucernine zlatice najvee su kad se prezimjeli odrasli oblici pojave
rano, dok je lucerna jo malena ili odmah nakon prvog rano provedenog otkosa.
Prema nekim podacima na mladim luceritima pragom odluke smatra se pet zlatica
na etvorni metar, a na veem usjevu tete moe nanijeti tek dvadesetak zlatica
na m2. Brojnost prezimjelih zlatica moe se prognozirati nekoliko dana unaprijed
tako da se rano u proljee lucerite pokrije s nekoliko folija unutar drvenih okvira
2
velikih jedan m . Tlo ispod folije bre e se zagrijati pa e ranije izai i zlatice.
One se prebroje i tako utvrdi zaraza po etvornom metru. I koenjem keerom
moe se utvrditi brojnost zlatica. Ako se na 10 zamaha uhvati vie od 30 imaga ili
60 liinki, bit e potrebno suzbijanje. Taj podatak iz literature mnogo je vjerojatniji
nego podatak o broju zlatica na m2.
Pri primjeni insekticida treba prvo utvrditi kad e se kositi usjev. Ako je
konja blizu, preporuuje se pouriti s njom, a primjenu insekticida provesti im
se otkos pokupi. Time se spreavaju nedozvoljeni rezidui insekticida u stonoj
krmi. Pri izboru insekticida treba koristiti samo one insekticide koji su dozvoljeni
na krmnom bilju (malo je takvih) te izbor podesiti roku konje, uzimajui u obzir
199

karence propisane za pojedine insekticide. Djelotvorni su na zlaticu, a dozvoljeni

na krmnom bilju, primjerice, insekticidi na osnovi malationa, fosalona te neki
piretroidi.
Galeruca tanaceti Leach. polifagna je vrsta. Imago je crnosjajne boje, dug 6-12
mm. Odrasli oblici i liinke hrane se brojnim korovskim biljkama, no mogu otetiti
i luk, enjak i drugo povre, eernu repu, soju i neke druge kulture. Prezime u
obliku jaja pri osnovi raznih biljaka ili u tlu. Liinke nanose tete tijekom travnja,
a odrasli krajem svibnja i u lipnju. tete su najee male.
Mentina zlatica (Chrysolina /Chrysomela/ mentbastri Sutt.). Vrste ovog roda
ivih su zelenih, plavih ili bronanih boja. C. menthastri opasan je tetnik
mente (Mentha piperita) pa u nas nanosi dosta tete.
Rumarinova zlatica (Chrysolina /Cbrysomela/ americana L.) esti je tetnik
rumarina u obalnom podruju Hrvatske. Moe tetiti i kadulji. To je lijep kuki,
zlatnozelene boje, dug oko 8 mm. Hrani se liem. Lako se moe suzbiti
skupljanjem ili otresanjem na rasprostrtu foliju.
Phaedon armoraciaeL. mala je zlatica, duga samo oko 3,5 mm. Modrozelene je
boje. Hrani se liem hrena i nekih krstaica.
Entomoscelis adonidis Poli. crni je kukac, s crvenim hrptom te crnim prugama i
tokama na njemu. Dug je 8-10 mm. Vrlo je rijedak tetnik uljane repice.
Kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera virgifera LeConte)
Otkrivena u Europi 1992. g. pokraj beogradskog uzletita Surin. U 1995. g.
otkrivena u Hrvatskoj i Maarskoj, a u 1996. g. u Rumunjskoj i Bosni i Hercegovini.
Tijekom 1997. g. u pet europskih zemalja zaraena je povrina od oko 100.000
km2. Od poetnih 0,06 km2 zaraenih 1992. g. zlatica se za est godina proirila na
1,5 milijuna puta veu povrinu. U 1998. g. zaraena je i Bugarska, a vrlo je vaan
nalaz ovog tetnika u Italiji, u blizini uzletita Venecije, pa se sumnja da je izravno
donijeta zrakoplovom. U Hrvatskoj je u 1998. g. kukuruzna zlatica bila proirena
na oko 10.500 km2 te su potpuno zaraene Vukovarsko-srijemska i Osjekobaranjska upanija, najvei dio Brodsko-posavske upanije, te dijelovi Poekoslavonske i Virovitiko-podravske upanije. Od 1995. do 1997. g. zlatica se irila
prosjenom brzinom od 30-40 km godinje u smjeru zapada. U 1998. g. irenje je
bilo sporije i tada je tetnik dopro do Nove Gradike.
Rod Diabrotica ubraja se u potporodicu Galerucinae. Ima vie stotina vrsta,
sve proirene u nearktiku. Uz kukuruznu zlaticu gospodarski su vane vrste D.
barberi Smith & Lawrence takoer na kukuruzu i termofilnija polifagna vrsta D.
undecimpunctata howardi Barber. Njihov unos takoer prijeti Europi. Vrsta D.
virgifera ima dvije podvrste: D. virgifera virgifera i D. virgifera zeae Krysan &
Smith. Zanimljivo je da je 1909. zabiljeena prvi put tetnost vrste D. virgifera
virgifera na kukuruzu u jednom ogranienom podruju zapadnog dijela SAD.
Tek u etrdesetim godinama odatle se ta vrsta zlatica poela iriti prema atlantskoj
obali. Danas je ta vrsta najvaniji tetnik kukuruza u SAD. tete od nje, ukljuivi
i troak suzbijanja, procjenjuju na oko 1 milijardu USD.

200

SI. 199. enka kukuruzne zlatice

SI. 200. Mujak kukuruzne zlatic

Odrasli oblik ima usko tijelo, dugo 4,5-6 mm. Nadvratni tit i pokrilje osnovne
je ute boje. enka ima na svakom pokrilju po jednu uzdunu crnu prugu, a u
mujaka su pruge proirene pa pokrivaju najvei dio pokrilja. Ticala su duga,
posebice u mujaka, i nitasta. Noge su tamne, s utim dijelovima. Liinka je
ukastobijela s tamnom glavom. Naraste do 15 mm. Odrasli oblici oblikom i
veliinom donekle slie itnim balcima, a na liu prave dosta sline tete. Izgled
teta na klipu opetovano je izazvao zamjenu s kukuruznim sjajnikom.
Glavne tete nanose liinke
izgrizanjem korijenja kukuaiza. One su
oligofagne jer se mogu hraniti i
korijenjem pirike, vrstama roda Setaria,
jemom i nekim drugim vrstama fam.
Poaceae. No rijetka je ishrana na korijenju
drugih biljaka, osim na korijenu
kukuruza. Oteivanje korijenja smanjuje
prinos, no glavna je teta u povaljivanju
biljaka. Biljke se povaljuju kad nadzemni
SI. 201. Kukuruzni sjajnik i kukuruzna
dio biljke razvojem klipa toliko otea da
zlatica (snimio D. Berti)
je oteeni korijen ne moe zadrati
uspravnom, posebice na
vjetru. Povaljene biljke ne
zahvaa kombajn, a klipove
na njima mogu posve
izgristi poljski glodavci.
injaci uzrokuju rijetki
sklop, kukuruzni moljac
lom stabljike, a kukuaizna
zlatica povaljivanje cijele
biljke. Treba napomenuti
da je 1998. g. u Jugoslaviji
na 22.000 ha zabiljeena
vrlo velika teta, mjestimice
do 85 /o.

SI. 202. Razni stupnjevi oteenja korijena

201

Drugi, mnogo manje vaan nain oteivanja, jesu tete koje odrasle zlatice
ine izgrizanjem svile klipa. Oteenje 2/3 duljine svile spreava oplodnju pa klip
ima malo zrnja. Samo na sjemenskom kukuruzu ove tete mogu imati gospodarsku
vanost.
Veliku tetu nanosi kukuruzna zlatica time to izaziva promjene u dosadanjem
nainu proizvodnje kukuruza. Treba prekinuti ili barem izbjegavati monokulturu
kukuruza, a tamo gdje to nije mogue, bit e potrebno koristiti odreene
insekticide, to e poveati trokove proizvodnje. Iako su struno neopravdana
ogranienja u prometu sjemena kukuruza, ipak su neke zemlje zabranile uvoz
sjemena iz drava zaraenih tim tetnikom, ime su nanesene velike tete hrvatskim
proizvoaima sjemena. Te zabrane imaju politiko ili gospodarsko, ali nikako
ne struno obiljeje. Naime, kukuruzna zlatica moe se pasivno prenijeti (osim
ivim biljkama i zemljom) samo u razdoblju kad se nalazi u stadiju^imagjL A to je
od 25. lipnja do 5. listopada. U tom se razdoblju odrasli oblici mogu prenijeti
svakom robom i prometalom. Do 5. listopada odrasli oblici uginu, a uvoz i izvoz
sjemena obavlja se poslije tog roka.
Prezime jaja u tlu,
najee na od oko desetak
centimetara
dubine.
Podnose temperaturu do
-lCTC.Na 10 cm dubine u
Hrvatskoj se temperatura
nikada ne sputa do -10 C.
Dosta kasno u proljee
poinje izlazak liinki iz
jaja. Analizom zahtjeva
zlatice za toplinom te
klimatskih pokazatelja za
SI. 203. Tipini izgledpoleglih biljaka zbog oteenja pojedina
podruja
korijena od kukuruzne zlatice
Hrvatske mi smo utvrdili
(Igre, Maceljski) da prvu
pojavu liinki treba najee oekivati izmeu 15. i 30. svibnja. Izlazak liinki iz
jaja traje 20-30 dana. Liinke se razvijaju hranei se korijenjem kukuruza. Isprva
se hrane sitnim korjeniima, kasnije sve krupnijim. Mogu unititi 50-100 %
korijenja jedne biljke. Razdoblje glavne tetnosti jest lipanj-srpanj. U potrazi za
hranom moe prijei do 50 cm. Prolazi kroz tri razvojna stadija. Razvoj liinke
traje 20-40 dana, ovisno o temperaturi. Pri 29 C razvoj traje 27 dana, pri 22 C 38
dana, a pri 15 C ak 71 dan. Kukulje se u tlu. Razvoj kukuljice traje 8-15 dana.
Izmeu 25. lipnja i 5. srpnja treba oekivati poetak pojave odraslih oblika.
Najvea je pojava odraslih oblika izmeu 15. srpnja i 15. kolovoza ili ire od 10.
srpnja do 15. rujna. Odrasli oblici ive 5-7 tjedana, neke jedinke i dulje. Najaktivniji
su u sumrak ili u jutro pri temperature vioj od 18 C. Lete vrlo dobro i tako ire
zarazu. Zabiljeen prelet od nekoliko desetaka kilometara. Hrane se peludom na
metlici i svili, svilom^ a izgrizaju i lie kukuruza. Odrasli se oblici koncentriraju

202

203

na poljima gdje cvate kukuruz, a kasnije na silazni kukuruz. Mogu se nai i na

cvjetovima biljaka iz porodice Cucurbitaceae, na soji i cvjetovima suncokreta.
Nakon kopulacije enke u tlo odlau vrlo velik broj jaja, i do 1000 po enki.
Ovipozicija otpoinje sredinom srpnja. Prije zime odrasli oblici uginu.
Novija zapaanja iz SAD (Edwards) ukazuju da se zlatice rado hrane i peludom,
pa i liem soje, to je potvreno i u Europi. Stoga se u velikom broju nakupljaju
i na poljima pod sojom te enke odlau jaja na ta polja. Ta sposobnost zlatica
zapaena je u onim dravama SAD gdje je osnovni plodored kukuruz-soja, pa se
visoka brojnost zlatica odrava bez obzira na predusjev, to ukazuje na plastinost
i sposobnost adaptacije ove vrste. Stoga postoji vjerojatnost da e se i u Hrvatskoj
adaptirati na druge usjeve (soja, suncokret) i tako smanjiti vanost plodosmjene
kao glavnog naina suzbijanja kukuruzne zlatice.
Budui da je zaraza zahvatila samo dio Hrvatske potrebno je pratiti irenje i
kretanje brojnosti kukuruzne zlatice. U tu se svrhu provodi monitoring s pomou
feromonskih mamaca koji privuku mujake pa se zalijepe na ljepljive ploe na
kojima se nalazi feromon. Za jake zaraze moe se brojnost pratiti i hranidbenim
mamcima i fluorescentnim utim ljepljivim ploama, a postoje i kombinirani
mamci. tete na korijenju se mogu oekivati ako je zaraza tolika da se ulovi
najmanje 10 zlatica/feromon/dan. U podrujima velikih teta u SAD i Jugoslaviji
se lovi 50-60 zlatica/feromon/dan, a u Hrvatskoj se do ukljuivi 1998. g. najvie
hvatalo 26 zlatica na jedan feromon na dan (u Tovarniku).
Za sada je, osim izbjegavanja
monokulture kukuruza, kemijski nain
jedini uspjean nain suzbijanja
kukuruzne zlatice kemijski nain.
Prema amerikim podacima (Edwards)
zatita od liinki potrebna je ako se
prethodne godine na dotinoj (ili
susjednoj) povrini utvrdila zaraza vea
od 1 zlatice po biljci.
Liinke se suzbijaju tretiranjem
, -ru-
,.
, . . ^
trake uz sjeme u vrijeme sjetve
SI. 206. Feromonski mamac (snimio D.

Berti)

'

'

>

granuhramm (klorpmfos, terbufos,

karbofuran) ili tekuim (klorpirifos,
karbofuran) insekticidima. Umjesto u vrijeme sjetve, ti se isti insekticidi mogu
primijeniti kasnije, uz postojei red biljaka i obvezatnu inkorporaciju. Rok te
primjene jest poetak izlaska liinki iz jaja, dakle druga polovica svibnja. Mnogo
obeava i tretiranje sjemena insekticidima (fipronil, imidakloprid i dr.).
Odrasli oblici suzbijaju se ponajvie zato da bi se smanjila ovipozicija,a tako
zaraza idue godine i na vrijednim sjemenskim usjevima. Primjenjuje se naelo
"attract and kili" uporabom insekticida zajedno s mamcem. Pripravak SLAM sadri
atraktant, arestant i insekticid, a primjenjuje se u samo oko 5 % uobiajene doze
insekticida (karbaril). Istrauju se daigi jo prikladniji insekticidi. Primjena nailazi
na tehnike tekoe jer iz zraka nije racionalno tretirati manje povrine. Stoga e

204

trebati istraiti mogunost primjene s pomou

traktorskih rasprivaa ili runih rasprivaa,
aparata za primjenu insekticidnih aerosola ili
nabaviti traktore s visokim klirensom kojima
je mogue tretirati visoki usjev kukuruza u
srpnju i kolovozu.
Tek e daljnja istraivanja pokazati
mogunosti koritenja feromona za
usporavanje irenja pa i smanjenje populacije
tetnika. U SAD se istrauje mogunost
genetikog preinaavanja biljaka tako da se
dobiju transgeni hibrida koje proizvode toksin
soja bakterije Bacillus thuringiensis koji je
djelotvoran na kukuruznu zlaticu. O tome ima
vie podataka kod kukuruznog moljca. I
klasinim postupcima nastoji se selekcionirati
otpornije hibride kukuruza.
Budui da je to potpuno novi tetnik u
SI. 207. uti ljepljivi mamac za
Europi tek e se u iduim godinama utvrditi kukuruznu zlaticu (snimio d. Berti)
ponaa li se u europskim uvjetima isto kao i u
svojoj postojbini, koji su mu prirodni neprijatelji, kakva je reakcija ovdanjih hibrida
itd., pa e se tek tada znati vanost tetnika za hrvatsku proizvodnju kukuruza.
Lozin pisar {Eumolpus vitisL.) ranije je bio zapaeniji tetnik vinove loze nego li
sada. Kornja je dug 5-6 mm. Prezimi liinka u tlu. Imago se javlja od svibnja.
Oteuje lie i bobice vinove loze na karakteristian nain, pravei zareze duge
0,5-1 cm, iroke oko 1 mm. enke odlau jaja u tlo. Liinke prodiru do ilica loze,
kojima se hrane, no tete su manje od teta koje pravi imago.
ZLATICE NA UKRASNOM DRVEU
Vei broj vrsta zlatica teti ukrasnom drveu. Vrlo je esta johina zlatica Agelastica alniL. koja oteuje i vrbe, breze, topole, ali i voke. Crnoljubiaste je
boje, duga oko 6 mm. este su i crvena topolina zlatica - Melasomapopuli L.,
crvenkastog pokrilja, duga oko 10 mm, i vie drugih vrsta ovog roda, nadalje i
modra vrbina zlatica - Plagiodera versicolora Laich, zelenomodre boje, duga
samo 3-4 mm. Brijestova zlatica - Xanthogaleruca /Galerucella/ luteola Muli. yAL
sivoute je boje, duga oko 8 mm. Posebice je esta u urbanim sredinama, gdje
moe nanijeti vee tete, a prenosi i najopasniju bolest brijesta - Graphium ulmi.
U novije vrijeme u susjednim se dravama proirila zlatica Galerucella nymphae
L. koja nanosi vee tete liu lopoa, lokvanja i drugog vodenog bilja.
KORISNE ZLATICE
Neke vrste Chrvsomelida koriste se za bioloko suzbijanje korova.
Najpoznatija je zlatica Chrjsolinagemmelata Sutt., uvezena u SAD, gdje je unitila
velike povrine pod korovom Hypericum perforatum, pa su zahvalni

205

poljoprivrednici tih podruja zlatici podigli ak i spomenik. U SAD je izraunato

da su uz trokove od 2 milijuna dolara (uglavnom za istraivanja) ve u prvim
godinama postigli korist od oko 100 milijuna dolara. Ambrozijinu zlaticu Zygograma suturalisT. prvo su uvezli sovjetski strunjaci u SSSR, a odmah zatim
i mi u Hrvatsku (Igre Bari), pa smo druga drava u Europi koja je uvezla,
razmnoila i ispustila jednog kukca - neprijatelja korova. Taj je korov Ambrosia
artemisiifolia. Zlatica se udomaila i poelo je njezino razmnoavanje u prirodi,
no rezultata u smanjenju brojnosti korova jo nema. I zlaticu Gastrophysa viridula

SI. 208. Liinke G. viridula na listu kiselice

(snimio M. Maceljski)

SI. 209- List kiselice izgrizen od zlatica

(snimio M. Maceljski)

Deg. isputali smo da bi njome suzbijali korov Rumex obtusitolia, no njezina

uinkovitost u nizinskom podruju Hrvatske nije dovoljna da zaustavi razvoj tog
korova. U Istri smo na korovu vrste Polygonum nalazili brojne zlatice vrste G.
polygoniH. W.. U SAD je u tijeku uvoz vrste Lema cyanellaL. za suzbijanje osjaka.
POTPORODICA TITASTI KORNJAI - CASSIDINAE
Repin titasti kornja (Cassida nebulosa L.)
Kornja je karakteristinog oblika te izgleda kao da je pokriven titom. Tijelo
je plosnato, dugo 6-7 mm. Pronotum pokriva glavu. Tamnozelene je ili
zelenosmede boje. Liinka je ovalna oblika, s razgranatim ekinjama uokrug
tijela. Naraste do 7 mm. Oligofagna je vrsta, koja teti eernoj repi, a hrani se i
korovima iz porodice loboda (Chenopodiaceae). Prisutnost korova te porodice
pogoduje razvoju tetnika, pa su i tete na eernoj repi vee na zakorovljenim
povrinama odn. blizu takvih povrina.
titasti kornja prezimi u tlu. Javlja se u travnju. Dobro leti te prelazi na polja
zakorovljena lobodama i na repita. Tamo se kornjai pare i odlau jaja. Jedna
enka u suhim uvjetima odloi prosjeno stotinjak jaja, a u vlanijoj sredini oko
200 jaja. Liinke se javljaju u svibnju. Zadravaju se na naliju lia. Ishranom
unitavaju parenhim na naliju, ostavljajui gornju pokoicu netaknutom. No
uskoro se pokoica kida pa zaostaju rupe nepravilnog oblika, sline rupama kakve
prave gusjenice. Razvoj traje 2-3 tjedna. Veinom ima dvije generacije godinje.
Druga generacija liinki pravi tete u srpnju i kolovozu.

206

Pragom odluke smatra se prisutnost 5-6 liinki po biljci s 4-6 listova, odnosno
najmanje 15-20 liinki prve generacije po biljci u normalno razvijenom usjevu.
Taj je broj jo vei za drugu generaciju. Stoga je vrlo rijetko potrebna intervencija
insekticidima. Kao preventivna mjera preporuuje se to temeljitije unitavanje
korova iz porodice loboda ne samo na repitu nego i oko repita. Budui da se
titasti kornja esto javlja samo u aritima, mogua je i lokalizirana primjena
insekticida u tim aritima.
U repine titaste kornjae ubraja se i vrsta Cassida nobilis L. Neto je manja
od vrste C. nebulosa: duga je 4-6 mm. Ima dvije uoljive zlatne pruge preko
pokrilja. Rjea je te vrste, a teti takoer eernoj repi. Zelenkaste je boje vrsta
Cassida vittata Vili. Utvrdili smo je na sjemenskoj repi u naem obalnom podruju,
a inae je vaan tetnik eerne repe u mediteranskim zemljama.
POTPORODICA BUHAI - HALTICINAE
Kornjai su manjih dimenzija tijela: 1,5-4 mm. Bedra stranjih nogu ojaala
su tako da mogu skakati. Stoga su i nazvani buhai. Dobro lete. tetni su uglavnom
odrasli oblici koji izgrizanjem lia prave tipine okrugle rupice promjera oko 1
mm. Rastom lia veliina se tih rupica se poveava, a rub esto nekrotizira. Na
mnogim biljkama uoavaju se te tete mnogo kasnije nakon to su poinjene, kad
buhai vie nisu prisutni. Liinke ive u stabljici, korijenu ili minirajui lie razliitih
biljaka, najee korova, pa su samo neke tetne. Imaju tri para dobro uoljivih
nogu. Veinom su oligofagne vrste, neke ak i monofagne. Polifaga je malo.
Obino imaju jednu generaciju godinje.
Repin buha (Chaetocnema tibialis Ill.)
Imago ima tijelo zeleno-crne boje, metalna sjaja, dugo 1,5-2 mm. Prezimi
plitko u tlu na obraslim povrinama u blizini prologodinjeg repita. Izlaze iz tla
kad na dubini od 5 cm temperatura prijee 5 C, a temperatura zraka prijee 12
C. To se najee poklapa s nicanjem eerne repe, tj. sredinom oujka. to je
vrijeme toplije, buhai su aktivniji te bre nasele nova repita. Vjetar i kia smanjuju
njihovu aktivnost.
Hrane se eernom i stonom repom, ciklom, blitvom te nekim korovima iz
porodice Chenopodiaceae. Poniku repe izgrizaju kotiledone i prvo pravo lie, a
katkad mogu pregristi i stabljiku. Poznati su sluajevi da su se buhai na tek
zasijanim poljima uvlaili u tlo u susret klici pa repa uope nije niknula. Prema
podacima iz literature jedan buha dnevno oteti 33 %, tri buhaa 62 % a pet
buhaa 90 % biljke koja se nalazi u stadiju kotiledona. to je bri razvoj biljaka,
teta je manja, pa osim vremenskih prilika na tetnost buhaa negativno utjeu
agrotehnike mjere. Na povrinama koje se navodnjavaju tete su neznatne. Kada
biljke razviju etiri ili vie pravih listova, tete se naglo smanjuju.
Odrasli buhai kopuliraju u svibnju. enka odloi 16-40 jaja plitko u tlo u
blizini biljaka. Razvoj jaja traje oko 2 tjedna. Liinke ive u tlu 4-5 tjedana i ne
nanose tete. Krajem srpnja i u kolovozu javlja se novi imago koji se hrani liem.
Zbog velike lisne povrine teta nema, no rupice na liu ukazuju na brojnost

207

buhaa koji e prezimjeti i na stupanj opasnosti idue godine. Prosjek od 3 rupice

na povrini od 1 cm2 (povrina veliine kovanice od 20 lipa) ukazuje da predstoji
masovni odlazak buhaa na prezimljenje te da u sluaju normalne zime treba
oekivati jak napad idueg proljea. Takoer, ako se u 50 zamaha keerom ulovi
50-100 buhaa (u rujnu), to je signal da predstoji jak napad. Mogue je i pregledom
tla kasno ujesen ili pri kraju zime utvrditi brojnost odraslih oblika na mjestima
prezimljenja.
Najvanije je pravovremeno utvrditi prisutnost buhaa nakon sjetve eerne
repe. Pragom odluke smatra se prisutnost 5-8 buhaa na duljinskom metru repe
ili nalaz vie od 2 grizotine po biljci u stadiju kotiledona, odn. 3-4 grizotine po
biljci u stadiju prvog para pravog lia.
U vrijeme kada se jo nisu koristili insekticidi protiv tetnika koji ive u tlu,
buhai su bili najvaniji tetnici eerne repe u Hrvatskoj. Za topla sunana
vremena pri nicanju eerne repe buhai su znali unititi stotine hektara repita u
samo dva dana, prije nego to se stiglo organizirati kurativno suzbijanje. U to je
vrijeme svakodnevni obilazak repita i njihov pregled na prisutnost buhaa bila
jedina mogunost za pravovremeno uoavanje i suzbijanje. Kurativno folijarno
tretiranje provodilo se nekoliko puta na istoj povrini, a malo je bilo repita na
kojima nije trebalo barem jedno tretiranje. Meutim, nakon sve vee primjene
zemljinih insekticida (vidjeti Elateridae) izazvane "sjetvom na stalno mjesto" i
primjenom herbicida, a pogotovo izborom sisteminih zemljinih insekticida,
radikalno se smanjuje opasnost od buhaa. Naime, ti insekticidi, bilo izravno
kontaktom, bilo neizravno intoksiciranjem mlade biljke, efikasno djeluju i na
buhae. Takoer i irenje prakse tretiranja sjemena eerne repe sisteminim
insekticidom znatno smanjuje brojnost i tete od buhaa. Stoga je folijama primjena
insekticida, tj. kurativa, danas samo mjestimice potrebna. U tu se svrhu mogu
koristiti brojni OP insekticidi i piretroidi jer su buhai dosta osjetljivi na njihovo
djelovanje. tete od buhaa smanjuju rana sjetva i sve mjere koje pogoduju brzom
prolazu biljki kroz kritino razdoblje kotiledona i 2-4 prava lista.
Kupusni buhai (Phyllotreta nemonim L. P.undulata Kuts., P, atra T, P.
nigripesT.)
Kornjai tijela dugog 2-3 mm. Prve dvije vrste imaju utu prugu uzdu svakog
pokrilja, a druge dvije jednoline su tamnoplave ili zelene, odn. crne boje. Metalna
su sjaja. Napadaju biljke iz porodice krstaica, najee povrtne kupusnjae, a
od ratarskih usjeva uljanu repicu. Napad je opasan samo na mlade biljke, posebice
na rasad. Uljanoj repici teti samo ujesen kad repica nie, a nova generacija odraslih
oblika trai hranu prije odlaska na prezimljenje.
Kupusni buhai nanose najvee tete za topla i suha vremena. Prave tipine
okaigle rupice na liu a porastom lia one postaju sve vee. Rubovi nekrotiziraju,
a za jaeg napada rupice se spajaju i lie se sui.
Buhai prezime kao odrasli oblici u tlu. Rano u proljee izlaze iz tla i trae
kupusnjae. Intenzivno lete kad temperatura preijede 18 C. Nakon kopulacije
enke odlau jaja u zemlju ili na biljke. Liinke nekih vrsta kupusnih buhaa

208

hrane se organskom tvari i korijenjem u tlu, a druge (P. nemorum) prave hodnike
- mine u listu, izgrizajui parenhim, no tete su neznatne. Ljeti se javljaju mladi
kornjai koji mogu napraviti vee tete na kupusnjaama koje su u to vrijeme u
stadiju rasada ili mladih biljaka. Veina vrsta ima jednu generaciju godinje, a Ph.
undulata moe imati i dvije generacije.
Uljanu repicu izniklu iz sjemena
tretiranog insekticidima (karbosulfan,
furatiokarb, metiokarb i dr. ) buhai
znatno manje oteuju ili je uope ne
oteuju te veinom nisu potrebne
dodatne mjere. U sluaju napada na
rasad ili na mlade biljke treba provesti
folijarno tretiranje insekticidima
preporuenim za tu svrhu. Primjena
insekticida smatra se opravdanom ako
zaprijeti unitenje vie od 10 % povrine
mladih biljaka. Suzbijanje treba provesti
vrlo brzo nakon uoavanja potrebe jer
za topla i suha vremena buhai mogu
za dan-dva unititi velike povrine. Na
povru je dozvoljena primjena brojnih
si. 210. Kupusni buhai i oteeni list
piretroida, nadalje malationa, pirimifos
(prema: Bayer)
metila i nekih drugih insekticida. Za
kasnog napada buhaa na uljanu repicu katkad je mogue zatitu od kupusnih
buhaa povezati sa suzbijanjem repiine ose listarice.
Povrtnica i neke druge povrtne kupusnjae na manjim povrinama uspjeno
se zatiuju od napada buhaa i nekih drugih tetnika pokrivanjem posebnim
mreama koje prijee njihov dolazak na biljke. Taj se nain zatite posebice
preporuuje u organsko biolokoj proizvodnji povra.
Repiin crvenoglavi buha (Psylliodes chrysocephala L.)
Veliki je buha, duljine tijela 3,2-4,5 mm. Tijelo je crnoplave ili zelenkastoplave
boje, metalna sjaja. Prednji dio glave i prednji par nogu rdasto su crvene boje.
Napadaju uljanu repicu i rotkvu, rjee druge krstaice. Javljaju se u vrijeme nicanja
uljane repice u rujnu. Odrasli oblici izgrizaju lie pravei sline tete kao kupusni
buhai, no taj oblik teta nije znaajan jer je brojnost te vrste obino znatno manja
od brojnosti kupusnih buhaa. Ve 10-15 dana nakon poetka napada poinje
ovipozicija na tlo blizu biljaka. Jedna enka moe odloiti vie stotina jaja. Odrasli
oblici ive dugo pa i ovipozicija traje cijelu jesen, a moe se nastaviti i za tople
zime. Ovipoziciji pogoduje temperatura izmeu 4 i 14 C, a prestaje tek ako je
temperatura nia od 2 C. Za razvoj jaja suma temperature viih od 7 C treba
dostii 160 C. Liinke se penju na biljke i ubuuju u peteljke. Od kraja rujna
mogu se nai prve liinke u biljkama. Hrane se unutar peteljki, a kasnije unutar
stabljike, pravei hodnike prema terminalnom pupu. tete se nastavljaju i tijekom

209

zime. upljine koje su liinke izbuile mogu se napuniti vodom, pa se za jaeg

mraza biljke raspucaju. Zapaene su znatno vee tete od niskih temperatura
tijekom zime, pa i izmrzavanje cijelih parcela, tamo gdje je bila jaka zaraza repiinim
crvenoglavim buhaem (i pipom terminalnog pupa koja pravi sline tete). Liinke
zavravaju razvoj krajem zime i poetkom proljea. Prve kukuljice mogu se nai
u tlu zadnjih dana veljae, no veina liinki odlazi u tlo na kukuljenje u oujku i
travnju. Novi odrasli oblici pojavljuju se u svibnju. Hrane se liem i komukama,
pa oteenja - grizotine komuki ukazuju na pojavu i brojnost ovog buhaa. No
te tete nemaju znaenja. U toku ljeta nalazi se u dijapauzi. Ima jednu generaciju
godinje. Prema tome najtetniji je stadij liinki ovog buhaa, za razliku od drugih
vrsta ove potporodice.
Forsiranje uzgoja uljane repice na samo nekoliko (10-12) kombinata u
Hrvatskoj bio je uzrok stalnog poveanja brojnosti repiinog crvenoglavog buhaa
(i drugih tetnika i uzronika bolesti). Bezuspjeno smo preporuivali (Maceljski)
da svake godine tri kombinata potpuno obustave proizvodnju te kulture, a ostali
za toliko poveaju povrine. Time bi se prekinuo lanac neprekidnog nagomilavanja
tetoinja te bi se smanjila uporaba kemijskih sredstava za zatitu bilja. To je tzv.
vremenski (a ne prostorni) plodored. Iako buha dobro leti ipak su redovito
mnogo jae napadnuti usjevi u blizini prologodinjih povrina pod uljanom
repicom. Topla jesen, kada suma temperatura viih od 7 C nakon nicanja repice
prijee 290 C, omoguuje obilnu ovipoziciju i brzi razvoj liinki, a time vee
tete.
Inozemni podaci pokazuju da 2-5 liinki u jednoj biljci nanosi ekonomski
znaajnije tete, a da se pri zarazi od preko 20 liinki po biljci treba s velikom
vjerojatnosti oekivati izmrzavanje preko zime. Jainu napada moe se predvidjeti
na osnovi brojnosti odraslih oblika u proljee ili prema stupnju zaraze liinkama
prethodne godine.
Tretiranje sjemena sisteminim insekticidima smanjuje tete, no samo u prvo
vrijeme razvoja usjeva. Suzbijanje repiine ose listarice ili kupusnih buhaa moe
radikalno smanjiti brojnost crvenoglavog repiinog buhaa. Za razliku od tih
tetnika, za koje je rok suzbijanja tono odreen i dosta kratak, repiin crvenoglavi
buha ima dugo razdoblje ovipozicije pa e dosta jaja biti odloeno prije ili poslije
razdoblja djelotvornosti insekticida. Stoga je mogue da u sluaju daljnjeg
poveavanja brojnosti ovog tetnika postane potrebno dva puta primjeniti
insekticide u jesen: jednom nakon nicanja protiv ovog tetnika i kupusnih buhaa,
a daigi put kasnije protiv crvenoglavog buhaa i repiine ose listarice. Ako radi
slabijeg napada kupusnih buhaa moe prvo tretiranje izostati, bit e katkad za
tople jeseni potrebno provesti drugo tretiranje nakon optimalnog termina za
repiinu osu listaricu. No, izravno suzbijanje repiinog crvenoglavog buhaa za
sada jo nije potrebno, odnosno bit e potrebno samo na nekim velikim imanjima.
Insekticidi koji se koriste protiv repiine ose listarice djeluju i protiv buhaa
(piretroidi, klorpirifos, fention itd.). Meutim, treba imati na umu da oni djeluju
preventivno, tj. na odrasle oblike, a ne na liinke koje su u biljkama. Za unitenje
liinki trebali bi drugi, vjerojatno sistemini insekticidi, kakvi zasad ne postoje,

210

pa je potrebno izbjei preveliku brojnost liinki u biljkama pravovremenim

suzbijanjem odraslih oblika prije glavnog razdoblja ovipozicije. Ima vie podataka
o pragu odluke za suzbijanje repiinog crvenoglavog buhaa:
- kad broj po duljinskom metru prelazi 0,5 imaga, ili
- kad broj po m2 prelazi 2 primjerka, ili
- kad se po utoj posudi lovi vie od 15 komada dnevno; ili
- kad se tijekom studenog u biljci ve nade vie od 2-3 liinke, a odrasli su
oblici jo aktivni.
ute posude mogu se koristiti u uljanoj repici za registraciju pojave veeg
broja tetnika, a opisane su kod proljetnih pipa. U te se posude ujesen hvataju
kupusni buhai, repiin crvenoglavi buha, pipa terminalnog pupa i repiina
osa listarica. U proljee se u posudi nalaze proljetne pipe, repiin sjajnik, i
repiina pipa komuarica. S pomou utih posuda moe se tako pratiti dinamika
pojave najvanijih tetnika uljane repice te odreivati potreba i optimalni rokovi
suzbijanja. Moda bi se to moglo obaviti i s pomou utih ljepljivih ploa, to bi
trebalo provjeriti.
itni buhai (Chaetocnema aridula
Gyll., Phyllotreta vittula Redtb.)
esto napadaju strna ita i
kukuruz, no tete nisu znaajnije. Ipak
u pojedinim se godinama mjestimice
postavlja pitanje nunosti njihova
suzbijanja. Odrasli buhai hrane se
liem, a liinka vrste C. aridula bui
stabljiku, pravei glavnu tetu. Na
kukuruzu smo utvrdili vee tete u
vrijeme kada su strna ita poela
sazrijevati pa su buhai s njih preli na
kasno zasijane i stoga slabo razvijene
usjeve kukuruza.

SI. 211. Napad buhaa na kukuruz'(snimio

D. Berti)

Konopljin
buha
(Psylliodes
attenuataKoch.). Napada konoplju i hmelj a moe im nanijeti osjetne tete. Suzbija
se folijarnom primjenom OP insekticida ili piretroida. Vrsta P. affinis Pavk. moe
tetiti krumpiru.
Laneni buhai (Apbthona euphorbiae Schr., Longitarsusparvulus Payk.) vani
su tetnici lana. Za ranog napada na ponik lana zabiljeene su totalne tete. Stoga
je vano pravovremeno predvidjeti napad i poduzeti suzbijanje. Neke vrste roda
Apbthona koriste se za bioloko suzbijanje korovskih mljeika u SAD, a u tu su
svrhu skupljane i izvaane i iz Hrvatske.
Vrste roda Podagrica napadaju biljke jz porodice Malvaceae, a vrste roda Altica
(Haltica) napadaju hrast, lijesku vinovu lozu i razno ukrasno grmlje i drvee.

211

Vrste roda Batophila (Glyptina) hrane se liem jagoda, a mogu ga potpuno

izreetati.
Vrste Epitrbc tuberis Gentner i E. cucumerislia.rYis nalaze se na listi Al karantenskih
tetnika u Hrvatskoj. Napadaju biljke iz porodice Solanaceae. ini se da u Europi
nisu prisutne, iako postoje i suprotni podaci.
ICI MAHUNARKI, SJEMENARI - BRUCHIDAE
Napadaju zrnje biljaka iz porodice mahunarki. U nas je utvrena 81 vrsta.
Samo mali broj tih vrsta ubraja se u tipine skladine tetnike. Veina vrsta zaraze
zrnje na polju, a mnogi se ne mogu razmnoavati u skladitima. U prave tetnike
uskladitenih proizvoda ubraja se samo grahov iak I on zarazi biljke na polju,
ali moe se razmnoavati u skladitu. Stoga emo ike mahunarki prikazati, ovdje,
a ne kod tetnika uskladitenih proizvoda.
Grahov iak (Acanthoscelides obtectus obsoletus Say)
Odrasli su ici crni, prekriveni sivosmedim dlaicama, dugi 3,5 - 4,5 mm. Na
nadvratnjaku ispred titia nalazi se bijela pjega. Na pokrilju, koje ne pokriva
zadak, vidljiva je kosa sivobijela pruga. Noge i ticala crni su, osim baze ticala i
koljenica prednjih nogu, koje su smedeute. Liinka je bijela, zbijena, povijena,
beznoga, a kukuljica glatka, prljavobijele boje.
Grahov iak vrlo je opasan tetnik
graha. Podrijetlom je iz June Amerike,
a prvi je put u nas zapaen 1918. godine
u Dalmaciji. Danas je rairen u svim
podrujima Hrvatske gdje se uzgaja
grah. U poetku je bio samo skladini
tetnik, a danas ga ima i na polju, gdje
ne napada podjednako sve vrste i
odlike graha. Grah kolar napada ee
i jae, a grah uavac rjee. Osim graha,
oteuje bob, graak i leu. tetan je
naroito u proizvodnji graha zaj
konzervnu industriju i za sjeme. I
SA. 2\2. Grahov iak
najmanja zaraza onemoguava
uporabu graha za konzerviranje.
Grahov iak napada grah cijele godine. U tijeku 2-3 tjedna jedna enka
odloi prosjeno 50-70 jaja izmeu zrna graha ili na sama zrna u skladitu. Na
polju odlae jaja u poluzrele mahune graha. Broj odloenih jaja na uskladitenom
grahu uvelike ovisi o temperaturi, vlazi, ishrani liinki i drugim imbenicima.
Nakon izlaska iz jaja, liinke imaju tri para nogu i kreu se relativno brzo. Poto
prodru u zrno, presvlae se 4 puta i gube noge. Liinka izjeda ovalnu komoricu,
a pri kraju razvoja izjeda sjemenjau. Zaraza se zapaa po ovalnim ili okruglastim
mrljama na sjemenu graha. Na povoljnoj temperaturi od 27 do 28 C razvoj traje

212

Oko mjesec dana. U jednom zrnu moe se razviti i vei broj liinki, najvie 20-30.
U sitnijem grahu ima ih manje, u krupnijem vie. U nezagrijanim skladitima razvija
3-4 generacije, a u skladitima s povoljnom temperaturom razmnoava se
neprestano.
Napadnuto zrnje moe biti potpuno izjedeno. Zaraeno zrnje nije za ljudsku
prehranu, a takav se grah ne preporuuje ni kao sjemenski, iako grahov iak
najee ne oteti klicu. Ako se zaraeno zrnje koristi za sjetvu, tetnik se prenosi
u polje i na vrtove i iri se dalje. tete od grahova ika mogu biti u pojedinim
godinama vrlo velike. Smatra se da svake godine grahov iak zarazi do 20-50 %
sjemena graha.
Na polju je rijetko kad potrebno provoditi zatitne mjere, osim ako je napad
jai (vie od 5 jaja ili liinki na 100 mahuna). Za suzbijanje treba upotrijebiti
pripravke koji se uzimaju za suzbijanje grakova ika.
U skladitima se grahov iak suzbija tako da se prije nego to se u njih
spremi grah zidovi skladita poprskaju insekticidima koji su dozvoljeni za primjenu
u skladitima namirnica. To su sredstva na osnovi malationa, klorpirifosmetila,
deltametrina, pirimifosmetila i sl. Neki su insekticidi doputeni i za preventivno
tretiranje veih zaliha graha uz propisane uvjete no ta se mjera ne preporuuje za
iru primjenu u seljakim gospodarstvima.
Naa su istraivanja pokazala da je zarazu manjih koliina graha grahovim
ikom najprikladnije unititi izlaganjem niskoj temperaturi. U zamrzivau pri
-18 C svi razvojni oblici ika uginu za 3 sata. Grah podvrgnut takvom postupku
treba spremiti odvojeno od zaraenog graha. Zaraza se moe potpuno unititi i
zagrijavanjem (npr. u tavi iznad vatre ali ne na vatri) na oko 65 C tijekom 4 sata.
Grakov iak (Bruchus pisorum L)
Kornja je sivosmed, dug 4-5 mm, s bijelim pjegama i pokriljem koje ne pokriva
potpuno zadak. Liinka je prljavobijela, duga 6 mm. Kad izae iz jajeta, liinka
ima tri para slabo razvijenih prsnih
nogu, koje ubrzo zakrljaju u oblik
bradavica. Kukuljica je sivkasta, duga
5-5,5 mm. Jaje je ovalnog oblika,
jantarnouto, dugo 0,6 mm.
Grakov iak proiren je u cijeloj
zemlji, a naroito je tetan u proizvodnji
graka za konzervnu industriju i sjeme.
Napada graak za ljudsku i stonu
hranu. Zaraeno zrno nije pogodno za
ishranu, a ni za sjetvu jer tetnik u veoj
mjeri oteuje klicu zrna.
Grakov iak ima samo jednu
generaciju godinje. Odrasli oblik
prezimljuje u zrnima graka u
SI. 213. Grakov iak (prema: Bayer)
smonicama i skladitima, ali i u prirodi,
213

pod korom drvea ili u polju na otpalom zrnju. Nakon berbe, naime, izvjestan dio
zaraenog zrnja ostaje na polju i na povrinama na kojima se graak uzgajao i
vrio. Za vrijeme prezimljenja odrasli se kornjai ne hrane.
U proljee, u vrijeme cvatnje najranijih sorti graka, kornjai s mjesta
prezimljenja dolijeu na biljke te se, ovisno o vremenskim prilikama, oko dva
tjedna vrlo intenzivno hrane peludnim prahom. U to vrijeme lako se uoavaju na
cvjetovima graka. Nakon parenja, koje se u naim krajevima odvija potkraj svibnja
i poetkom lipnja, enka poinje odlagati jaja na mlade mahune duge oko 1 cm,
a kasnije i na vee. Jaja polae pojedinano. Na jednoj mahuni moe biti odloeno
i vie jaja. Ona su vrsto prilijepljena za podlogu. im se iz jaja razvije liinka,
odmah se ubuuje u mahunu i zatim u prvo zrno na koje naie. Rupica kroz koju
se ubuila liinka brzo zaraste, te se izvana takva mahuna ni po emu ne razlikuje
od zdrave, nenapadnute mahune. U jedno zrno graka moe ui vei broj liinki,
ali razvije se samo jedna, a ostale uginu. Liinka ostaje u zrnu dok se ne razvije u
kornjaa. Ukupan razvoj od jaja do odraslog oblika traje oko dva mjeseca.
Zaraena zrna prepoznaju se po okruglim prozoriima.
Od napada grakova ika naroito strada graak u blizini uma, vonjaka i;
drvoreda, tj. u blizini mjesta prezimljenja. Znatnije moe biti napadnut i graak
koji se nalazi u blizini veih skladita, odnosno graak koji se nalazi u blizini
povrina koje je iak jae napao prole godine.
Budui da je razdoblje odlaganja jaja ovog tetnika dosta dugo, za vrijeme
vegetacije na graku nalazimo odloena jaja, liinke i odrasle, prezimljene enke
koje su kasnije izale i koje znatno kasnije i zapoinju odlagati jaja.
Dobri rezultati postiu se suzbijanjem grakova ika u polju jer se iak
razmnoava samo u polju, a ne i u skladitu. Tretiranje je potrebno ako se na
etvornom metru nalazi vie od 60 jaja ili tragova ovipozicije. No lake je utvrditi
potrebu za suzbijanjem s pomou keera (lovne mreice): treba primjeniti
insekticid ako se u 25 zamaha nade barem 2-3 ika. Primijeniti se moe jedan od
insekticida na osnovi fosalona, alfametrina ili deltametrina im se na prvim
mahunama zamijeti napad. Zbog dugog razdoblja odlaganja jaja katkada treba
tretiranje ponoviti nakon 10-14 dana.
Da bi se odredio rok tretiranja, treba pratiti pojavu tetnika i cvatnju graka,
i to naroito na rubnim dijelovima parcela. esto je dovoljno tretiranje ograniiti
samo na rubove veih parcela.
Zaraza tim tetnikom smanjuje se i unitavanjem biljnih ostataka na polju,
izbjegavanjem sjetve graka u blizini uma, vonjaka i drvoreda, te i u blizini
povrina koje su godinu dana prije bile jae zaraene.
Ostali ici mahunarki. Zrno boba napada bobov iak (Bruchus rufimanm
Boh.), a leu lein iak (B. lentis Froehl.). Obje vrste imaju razvoj slian
grakovom iku pa se suzbijaju na slian nain. Bobov se iak u junim dijelovima
Hrvatske povremeno suzbija primjenom insekticida u vrijeme cvatnje.

214

PIPE - CURCULIONIDAE
To je najbrojnija porodica kornjaa i, uope, ivih bia na Zemlji. Poznato je
vie od 40 000 vrsta svrstanih u 3.600 rodova. Imaju glavu produljenu prema
naprijed, a na vrhu tog produljenja nalazi se usni ustroj. U mnogih vrsta, pogotovo
u dugorilaa, taj produljeni dio ini rilo koje moe biti i dulje od ostalog dijela
tijela. Rilo pipama slui za buenje biljnog tkiva u koje enka polae jaja. Liinke
ive unutar biljnih organa, pa su bijele i apodne. Tijelo ima najee oblik slova
D. Glava je obino smea. U nekih je vrsta prisutna partenogeneza. Pri ishrani
pipa esto zajai rub lista te izgriza rubove pravei polumjeseaste ureze po kojima
se prepoznaje zaraza pipama.
Neki autori izdvajaju iz te porodice Anthribidae, Attelabidae (rodovi
Coenorrhinus, Rhynchites\ dr.) i Apionidae (rod Apiori). No mi emo se pridravati
starije podjele cjelovite porodice Curculionidae na kratkorilae - curtirostri, i
dugorilae - longirostri.
Od vanijih vrsta u kratkorilae ubrajaju se vrste rodova Otiorhynchus, Sitona,
Psalidium, Tanymecus, Phyllobius i Peritelus. Ostale vanije vrste ubrajaju se u
dugorilae.
KRATKORILAI
Rod Otiorhynchus zastupljen je u Hrvatskoj s 228 vrsta (Kovaevi). To su
zdepaste pipe okruglasta za tka, duge najee 10-15 mm. Imaju kratko iroko
rilo. U Dalmaciji se nazivaju skorovae.
Lucernina pipa ( Otiorhynchus ligustici L.)
Lucernina pipa duga je 10-14 mm. Nema opnenastih krila pa ne leti. Elitre
su srasle. Razmnoava se partenogenezom, mujaci su rijetki. U nas moe biti
tetna samo u najistonijim dijelovima drave. Odrasli oblici prezime na luceritima
i djetelitima. Javljaju se rano u proljee. Hrane se tim biljkama i drugim
mahunarkama, no u rano proljee esto prelaze na tek iznikle usjeve eerne
repe i na vinovu lozu. U pojedinim godinama zabiljeene su migracije milijuna
jedinki na te kulture. Na eernoj repi izgrizaju kotiledone i lie s rubova, katkad
do same peteljke. Budui da su u vrijeme napada biljke eerne repe jo malene
pa su zabiljeene najvee, ak totalne tete na toj kulturi. U vinorodnim podrujima
migriraju na vinovu lozu, gdje se hrane pupovima, a kasnije liem.
enke odlau 200-400 jaja u povrinski sloj tla, uglavnom na luceritima i
djetelitima. Liinke se hrane korijenjem tih biljaka pa mogu i njima nanijeti vee
tete. Smatraju se jednim od razloga prijevremenog prorjedivanja i ugibanja tih
2
viegodinjih biljaka. Mjestimice je naeno 100-200 liinki na m lucerita. Liinke
prezime prvu godinu, nastavljaju ishranu idue godine, kada se takoer kukulje
u tlu. Odrasli oblici izlaze iz tla idueg proljea. Razvoj jedne generacije traje dvije
godine. Lucerninom pipom hrane se brojne ptice, a napadaju je i neke
entomopatogene gljivice.

215

Budui da ne moe letjeti, pipa se ranije, a mjestimice i sada, uspjeno suzbijala

kopanjem lovnih kanala. Danas se to dosta lako i brzo ini rovokopaima. U
takve kanale pipa upada i iz njih ne moe izai. Ipak je zbog opasnosti od
uruavanja tih kanala, kada se u njima nakupi vei broj pipa^dobro prii njihovom
unitenju. To je mogue bacaima plamena (neki leni rasprivai mogu se koristiti
u tu svrhu) ili insekticidima. Kanali se kopaju izmeda lucerita, gdje su pipe
prezimjele, i novih repita. Najvea opasnost prijeti s razoranih lucerita i djetelita
jer s njih pipa odlazi i trai hranu. Lucemina pipa vrlo je otporna na kemijske
insekticide, otpornija i od repine pipe. Stoga insekticide treba koristiti samo
iznimno i tada se preporuuju fention, fenitrotion, a piretroidi i drugi noviji
insekticidi nisu provjereni. Primjena sisteminih mikrogranulata (karbofuran,
terbufos) istovremeno sa sjetvom (protiv tetnika u tlu ili repine pipe) smanjit e
tete i od lucernine pipe.
Vinove pipe zastupljene su u nas s vie vrsta ovog roda:
Crna vinova pipa (Otiorhynchus alutaceus Germ.) i Prugasta vinova pipa
(Otiorhynchus alutaceus a. vittatus)
Opasni su tetnici u Istri, Hrvatskom Primorju, Dalmaciji i Hercegovini.
Posebno je aberacija vittatus jako tetna u Istri (Britvec). Dugaki su 10-11 mm.
Rano u proljee izgrizaju pupove loze pa pojedine mladice uope ne tjeraju. Jako
tete i maslinama pa mogu izazvati golobrst lia
sadnica. Napadaju i drugo bilje. Vrlo su otporne
na insekticide i zato to izgrizaju unutranje
dijelove pupova pa otpada jaa mogunost
eluanog djelovanja. Uinkovita su sredstva na
bazi acefata, metamidofosa (mogua
fitotoksinost nekih sorti), a sredstva preporuena
si 2U. OHorrbynchus alutaceus za lucerninu pipu imaju samo osrednje
djelovanje. Ove velike pipe mogu se unitavati i
- skupljanjem to treba initi u sumrak ili nou uz pomo svjetiljke, a danju traei
ih ispod grudica zemlje uz okote.
Lozina pipa (Otiorbynchus lavandus Germ J proirena je na podruju Fruke
gore i u Podunavlju. Rano u proljee izgriza pupove vinove loze pa time moe
nanijeti veliku tetu. Crnosmede je boje, dugaka 9-10 mm. Liinka ivi u tlu na
korijenju loze i drugih biljaka, no ne pravi tete. Neto je osjetljivija na insekticide
od prugaste vinove pipe, pa dobro djeluju i sredstva na bazi fentiona, fenitrotiona
idr.
arena vinova pipa (Otiorhynchus corruptor Host.)
Vrsta proirena na itavom obalnom podruju, mnogo ea od ostalih vinovih
pipa. Ima tijelo bakrenastog sjaja, dugo 8-11 mm. Javlja se kasnije u proljee pa
glavne tete nanosi oteivanjem lia. Osim loze napada i maslinu. Zbog kasnije
pojave lake se suzbija jer osim kontaktnog moe do izraaja doi i eluano
djelovanje upotrijebljenih insekticida. Djeluju svi insekticidi navedeni za suzbijanje

216

ostalih vinovih pipa, a i neki drugi insekticidi. No brojnost ove vrste moe se
smanjiti skupljanjem i unitavanjem kornjaa, koji se dobro vide na okotima, te
stavljanjem ljepljivih pojasa na stabla masline. Sve vinove pipe esto se zadravaju
ispod gnida zemlje u blizini okota pa se mogu i tamo skupljati. Budui da ne
lete, sve se vinove pipe mogu suzbijati i sipanjem granula ili praiva raznih
insekticida oko okota.
Ostale tetne vrste ovog roda jesu:
Maslinina pipa (Otiorhynchus cribricollis Gullh.) ubraja se u vanije tetnike
masline. Crne je boje, tijela dugog 10-12 mm. Hrani se mladim liem masline,
izgrizajui rubove. Hrani se i nou, a danju se sakriva ispod kamenja ili gruda
zemlje. Za jae pojave smanjuju rast izboja. Naroito su velike tete na maslinama
koje se obnavljaju zbog starosti ili nakon poara. Liinke ive u tlu, gdje se hrane
korijenjem razliitih biljaka, ne pravei zamjetne tete. U maslinike u kojima nema
kamenja i slinih sklonita mogu se porazmjestiti kamene ploe, ispod kojih e se
zavlaiti pipe pa se tada mogu skupiti i unititi. Budui da pipa ne leti, napad se
moe sprijeiti stavljanjem ljepljivih pojasa oko debla u poetku pojave tetnika,
to je najee u travnju. Samo iznimno treba u vrijeme pojave prvih teta u
posebice ugroenim maslinicima primijeniti insekticide na osnovi fentiona ili
piretroide. Treba napose istaknuti da se liem maslina na isti nain hrane i neke
vinove pipe.
Jagodine pipe (Otiorhynchus mastixOXw., O. ovatusl., O. rugosostriatusGoeze)
razlikuju se prema izgledu i proirenju. Prva je vrsta velika 8-11 mm i proirena
uglavnom u Istri i Slovenskom primorju, gdje povremeno nanosi vrlo velike tete.
Dniga je vrsta malena (4-5 mm) i prisutna u drugim krajevima nae zemlje. Odrasli
kukci hrane se liem, no glavne tete nanose liinke koje ive u tlu, hranei se
korijenjem jagoda. Na podruju Bosne i Hercegovine nadjeno je do 15 Uinaka
vrste O. rugosostriatus oko jedne biljke. Napadnute biljke krljaju, slabo cvatu i
sue se. Suzbijaju se eim mijenjanjem zemljita pod jagodama ili tretiranjem
jagodnjaka u vrijeme pojave imaga sredstvima na bazi fentiona, fenitrotiona, acefata
i dr., ali uz pridravanje propisanih karenci.
Crvenonoga siva pipa (Otiorhynchus cardiniger Host J vrlo je esta vrsta u
obalnom podruju, gdje napada maslinu, vinovu lozu, breskve, kajsije i druge
voke, nadalje lovorvinju i brojne vrste
ukrasnog bilja, pravei velike izreze na
rubovima lia. Ubraja se u najvee vrste ovog
roda: duljina je tijela oko 15 mm. Suzbija se
trenjom i skupljanjem.
Vrsta O. sulcatus F., najvaniji tetnik ovog
roda u nekim drugim zemljama srednje
Europe, nije utvrena u Hrvatskoj. Stoga su
nepotrebne upute o suzbijanju tog tetnika u
nekim naim novijim publikacijama.

SI. 215. Otiorhynchus cardiniger

(snimio M. Maceljski)

217

U vone pipe ubrajaju se ove vrste:

Smei listojed (Phyllobius oblongus L.)
To je najea vona pipa na raznim vokama u cijeloj naoj zemlji. Pipe se
javljaju u vrijeme listanja, kad izgrizaju lie, pravei ureze s rubova. Najee
napadaju ljivu, pa jabuku, kruku, trenju i druge vrste voaka. tete nanose
uglavnom tijekom cijelog proljea. Taj rod vonih pipa u nas je zastupljen i s vie
drugih vrsta, od kojih su neke zelene
(P. piri L.), a neke srebrnkasta tijela (P.
argentatus L.) ili drugih boja.

SI. 216. List izgrizen od vonih pipa (snimio

M. Maceljski)

Peritelus familiaris Boh. ee se javlja

u naim istonim podrujima, naroito
na pjeskovitim tlima. Oteuje razne
vrste voaka i vinovu lozu izgrizanjem
pupova i mladog lia. Javlja se
poetkom travnja. Imago je crne boje,
pokriven sivkastim ljuskicama, dug oko
5 mm.

U vone pipe ubrajaju se i neke druge vrste roda Peritelus te vrste roda Polydrosus.
Vone pipe suzbijaju se samo ako su toliko brojne da zaprijeti rano unitenje
vee lisne povrine. Suzbijaju se u vrijeme poetka jaeg napada tretiranjem voaka
insekticidima na bazi fosalona, fenitrotiona, fentiona, piretroidima i dr. Dosta su
osjetljive na insekticide.
Pipe mahunarke {Sitona vrste)
To su male pipe kratke izduene glave. Duljina tijela je 5-10 mm. Prugasta su
tijela, sive boje. Najzastupljenija je vrsta mala lucernina pipa Sitona humeralis
Steph., a ee su jo vrste S. sulcifrons
Thunbg., S. Lineatus L,, i S. flavescens
Mish.
Prezimljuju odrasle pipe na
povrinama na kojima se nalaze ili su
bile mahunarke. U rano proljee izlaze
i izgrizaju lie mahunarki na
karakteristian nain, pravei ureze u
rubove lia tako da list moe biti
"nazubljen" uokrug svog oboda. tete
mogu biti dosta velike jer odrasli oblici
u to vrijeme imaju veliku potrebu za
hranom da bi spolno sazreli. Najee
ine tete na graku, grahorici, lucerni,
SI. 217'. tete od pipa mahunarki na liu crvenoj djetelini, grahu i drugim

218

mahunarkama. to je napadnuti usjev mladi, teta je vea. Odrasle prezimjele

pipe mogu se nai do polovice ljeta. enke odlau oko tisuu jaja u tlo ili na
biljke. Liinke prodiru do korijenja te ive unutar bakterijskih kvrica, gdje se
hrane. Razvoj liinki traje 30-45 dana. to je vrijeme toplije tete su vee jer
enke odlau vie jaja, a liinke se intenzivnije hrane. U Engleskoj su tete od
liinki vrlo velike te se Sitona vrste smatraju vrlo vanim tetnicima mahunarki.
U nas nije poznat opseg i stupanj tetnosti liinki, no smatramo da su tete dosta
velike. Potkraj kolovoza i u rujnu javljaju se mladi kornjai koji odlaze na
prezimljenje.
O pragu odluke za suzbijanje postoje samo inozemni podaci. Prema podacima
njemakih autora to je oteenje od 10 % lisne mase ili prisutnost 2-3 imaga po m2
graka, odnosno 10 imaga po m2 lucerne i djeteline. Osjetljive su na veinu
insekticida, no pri izboru treba voditi rauna da se suzbijaju veinom na povru i
krmnom bilju, za koje je izbor insekticida ogranien. Mogu se primijeniti fosalon,
alfacipermetrin, bifentrin i veina drugih piretroida. Prema najnovijim maarskim
podacima neki herbicidi znatnije smanjuju aktivnost sitona ili njihovu ovipoziciju.
Repin vilinjak, crna repina pipa (Psalidium maxillosum T.)
Pipa crne boje, duga 8-10 mm. Zdepasta je tijela, vrlo jakih maksila, prema
emu je i nazvana. Elitre su joj srasle, nema opnenastih krila i ne leti. Izraziti je
polifag. Oteuje suncokret, eernu repu, konoplju, uljanu repicu, mahunarke,
povre, ak i voke. Smanjenju teta pogoduje i ishrana na mnogim vrstama
korova. Najveu tetu priini na tek izniklim usjevima u kojima nema korova
(radi dobrog djelovanja herbicida). Intenzitet napada ovisi o prologodinjoj
brojnosti pipa na toj parceli. Prezimjeli odrasli oblici javljaju se vrlo rano, jo
krajem zime. Kukci se kreu im temperature predu iznad 3 C, no tek iznad 15
C ishrana postaje intenzivna. Razvoj jedne generacije traje dvije godine. Odrasli
oblici esto se pritaje kao da su mrtvi, pa se nakon nekoliko dana opet poinju
kretati. ive dugo, do dvije godine. Razmnoavanje je partenogenetsko, mujaci
su vrlo rijetki. enke odloe 100-300 jaja u povrinski sloj tla. Liinke ive u tlu,
hranei se korijenjem razliitih vrsta biljaka. U drugoj polovici ljeta idue godine
preobrazuju se u odrasle oblike. Liinke ne nanose vee tete.
Pragom odluke za suzbijanje smatra se 2-4 odrasla oblika m2, ovisno o vrsti i
razvoju usjeva. Repin vilinjak na je najotporniji kukac na insekticide (Maceljski).
Stoga uope ne preporuujemo njihovu primjenu, barem ne uobiajenih
insekticida. U sluaju masovnije pojave vilinjaka bit e potrebno utvrditi
djelovanje novijih insekticida, npr. piretroida i ostalih, i na ovog tetnika. Budui
da ne leti, suzbijanje treba provoditi lovnim kanalima, ako se vilinjak seli na
novu povrinu. Sve mjere koje ubrzavaju razvoj biljaka smanjuju tete od vilinjaka.
Periodini je tetnik pa je vano pravovremeno utvrivanje poetka
prenamnoavanja (prognozna sluba!). Prisutnost se utvruje pregledom tla na
povrinama na koje e se sijati naroito ugroeni usjevi eerna repa i suncokret.
Ako je zaraza takvih povrina jaka preporuuje se da se odustane od sjetve tih
usjeva na te povrine.

219

Kukuruzna pipa (Tanymecus dilaticollis Gyll.)

Vrlo je vaan tetnik svuda gdje se uzgaja kukuruz, no ipak je najtetniji u
Slavoniji, Srijemu i Baranji, odnosno u ravniarskim podrujima. Osim kukuruza
napada i eernu repu i suncokret, a moe tetiti i strninama. Treba istai da su u
najnovije vrijeme u Vojvodini zamijeene velike tete na prorijeenim, slabo
prihranjenim usjevima penice. tetama na strninama pogoduju uestale visoke
temperature poetkom proljea zbog kojih se pipe pojave prije sjetve ili nicanja
proljetnih usjeva.
Odrasla pipa sive je boje, duga 6-8
mm. Prezimi u tlu, i to na dubini do 60
cm. Izlazi iz tla kada temperature zraka
dosegnu 10-11 C. To je obino krajem
oujka, ee u travnju. Hrani se vrlo
intenzivno izgrizanjem lia, a oteuje
ih preteno na rubovima. Katkad
izgrize vrne dijelove kukuruza. to su
biljke manje, tete su vee. Zabiljeene
su i totalne tete. Kukci trae manje
zasjenjene povrine, naroito ako nisu
SI. 218. Biljka kukuruza oteena od
zakorovljene. Kreu se preteno
kukuruzne pipe (snimio M. Maceljski) hodanjem. Lete na temperaturi vioj od
25 C, no nisu zapaeni masovni preleti.
Pri tome mogu prijei vie od 1 km. Nakon 5-15 dana ishrane spolno sazriju,
dolazi do kopulacije, a enke poinju ovipozicijom. Jedna enka odloi prosjeno
oko 150 jaja plitko u tlo blizu biljaka hraniteljica. Embrionalni stadij traje oko 2
tjedna. Liinke se hrane sitnim korijenjem razliitih biljaka, a ne prave vee tete.
Razvoj traje 60-75 dana. U potrazi za dovoljno vlage zavlae se esto i vrlo duboko
u tlo. U kolovozu se kukulje. Stadij traje oko 17-18 dana. Mladi imago ne izlazi iz
tla nego prezimi u komorici u kojoj se liinka kukuljila.
Iako veliki polifag - hrani se sa sedamdesetak vrsta biljaka, gospodarski je
znaajan u kulturama rijedeg sklopa, posebno u kukuruzu, eernoj repi i
suncokretu. Visina teta ovisi, osim o uzrastu kulturne biljke, i o toplini (to je
via, intenzitet je ishrane vei) i o zakorovljenosti (to je manja, teta je vea). U
pojedinim sluajevima zabiljeene su tete u fazi klijanja, dok su biljke jo ispod
zemlje. tetnik je posebno brojan pri uzgoju kukuruza u monokulturi. Na
parcelama na kojima se ponavlja sjetva kukuruza brojnost pipa moe biti i dvadeset
puta vea nego tamo gdje se sije kukuruz nakon penice. Navodnjavanje radikalno
smanjuje brojnost tetnika.
Neki podaci ukazuju da osam pipa uniti biljku kukuruza s jednim listom za
jedan dan, a biljku s dva lista za 2-3 dana. Jedna pipa dnevno uniti oko 15 %
povrine lista. Deset pipa po etvornom metru snizi prinos prosjeno za 13 %
ako do napada doe u vrijeme kad biljke imaju 1-2 lista. U tom razdoblju dvadeset
pipa po m2 snize prinos za prosjeno 25 %. Nepovoljne vremenske prilike, koje
usporavaju razvoj biljaka, znatno poveavaju tetnost.

220

Primjena insekticida smatra se opravdanom kad se na vie od 50 % biljaka u

razvojnom stadiju 1-2 lista zamjete tete ili kad procijenimo da je oteeno vie od
20 % lisne povrine ili ako naemo pojedine biljice unitene od pipe. Pri
donoenju odluke o primjeni insekticida mogu pomoi i podaci da prisutnost
jedne pipe po biljci (u kukuruzu 5-6 pipa na m2) opravdava primjenu insekticida
ako biljice imaju 1-2 lista. Za fazu od 3-4 lista ta se brojka poveava na 10-20
pipa na m2. Za suncokret se pragom odluke smatraju samo 2-3 pipe po m2. Te
brojke vrijede za nezakorovljeni usjev i normalne vremenske prilike, a uz prisutnost
korova ili za hladnijeg vremena one mogu biti viestaiko vee.
Suzbijanje se provodi prskanjem, iznimno zapraivanjem, insekticidima na
osnovi fentiona, fenitrotiona, piretroidima itd.
Siva repina pipa (Tanymecus palliatus Fabr.)
Mnogo je vea vrsta od kukuruzne pipe - dosegne 10-12 mm. Sivosmede je
boje. Prisutna je svuda, ali pojedinano pa vrlo rijetko pravi vee tete. Vrlo je
polifagna vrsta. Zabiljeene su manje tete na eernoj repi, suncokretu, kukuruzu
i penici, i to u vrijeme nicanja tih usjeva. Moe oteivati i voke.
DUGORILAI
Blitvina pipa (Lixus junci Bob.)
Cirkumediteranska vrsta, u nas proirena samo u obalnom podaiju. Imago
je polifagan, no liinka se moe razviti samo unutar eerne ili stone repe te
blitve. Kukac ima izdueno
dugoljasto tijelo, rdasto
smee boje elitra, dugo 1012 mm. Prezimi imago. Javlja
se u travnju te poinje
ishranu liem. Nakon
kopulacije poinje odlagati
jaja u rupice koje enka
izbui rilom u peteljkama,
stabljici ili u gornjem dijelu
odebljalog korijena. Razvoj
jaja traje 5-10 dana. Liinka
bui hodnike u tim organima
biljke. Razvoj traje 50-80
SI. 219. Faze kopulacije blitvinih pipa (snimio M.
dana. U sjemenskoj eernoj
Maceljski)
repi u nas je zabiljeeno do
84 liinke u jednoj stabljici.
Napadnute stabljike zaostaju u rastu i lako se lome. Daju manji prinos. U korijenju
stone repe mnogo je buotina u koje ulaze mikroorganizmi te dolazi do truljenja.
Kukulje se u organima biljke. Poetkom ljeta javlja se mlaBi imago. Vrsta ima
jednu generaciju godinje.

221

SI. 220 Jaje blitvinepipe u peteljci (snimio

M. Maceljski)

Termalni prag razvoja jajeta je 10,5

C, a termalna konstanta 60,6 C.
Termalni prag razvoja liinki jest 13,2
C, a termalna konstanta 321 C
(Maceljski). Utjecaj temperature na
ishranu i brzinu razvoja jaja prikazan je
grafiki.
Suzbijanje blitvine pipe potrebno
je ako se u obalnom podruju proizvodi
sjemenska eerna repa. Kad bi se u
tom podruju proizvodila repa za eer,

SI. 222. Utjecaj temperature na trajanje razvoja jaja blitvine pipe

SI. 223- Korijen repe oteen od blitvine pipe SI. 224. Presjek stabljike sjemenske eerne repe s
(snimio M. Maceljski)
liinkama blitvine pipe (snimio M. Maceljski)

kao primjerice u Italiji, tada bi ovaj tetnik nanosio velike tete takvoj proizvodnji.
U vrijeme kad pone ovipozicija potrebno je provesti prvo prskanje, a za jaeg
napada nakon etmaestak dana i drugo prskanje insekticidima na osnovi fentiona,
fenitrotiona, fosalona i drugim preporuenim sredstvima protiv repine pipe.
Mala repina pipa (Lixus scabricollis Boh.)
Proirena je u svim naim podrujima gdje se uzgaja eerna repa. Duguljasta
je uska tijela, duljine oko 6 mm. Tijelo je crno. Prezimi imago. Tijekom travnja i
svibnja hrani se liem. enke odlau jaja u peteljke listova ili stabljike eerne
repe. Liinka bui hodnike, te iz peteljke dopire u gornji dio odebljalog korijena.
Lie se sui, korijenov vrat izduuje. Mladi odrasli oblici nalaze se ve poetkom
ljeta, te dijelom daju drugu generaciju, liinke te generacije nanose tete tijekom
ljeta. Iako se ee nalazi, javlja se pojedinano pa tete nisu velike. Brojnost se
smanjuje primjenom insekticida protiv drugih tetnika pa suzbijanje male repine
pipe zasad nije potrebno.
Manje su vane vrste roda Lixus L. myagri Ol. i L. anguinus Boh., liinke kojih
bue stabljiku i peteljke kupusnjaa, te L. angustatus F. (= algirusL.) na bobu.
Vrste roda Larinus napadaju artioku.
Repina pipa (Bothynoderes punctiventris Germ.)
Vaan tetnik eerne repe, posebice u istonim podrujima Hrvatske. U
posljednjih desetak godina poela je nanositi tete i u zapadnijim podrujima, a
pronaena je i u Meimurju. Sadanje, a posebice oekivano budue zatopljenje,
pogodovat e daljnjem proirenju pojave tetnika i veoj tetnosti i u Hrvatskoj.
Poznata je kao periodini tetnik, koji se masovno pojavi nakon nekoliko godina
u kojima su vladale povoljne klimatske prilike. U prolosti su takve masovne
pojave trajale 2-4 godine, a zatim se repina pipa nekoliko godina nije javljala
toliko da bi iziskivala suzbijanje, do idue masovne pojave. Meutim, od
osamdesetih godina repina pipa manje je vie stalno prisutna u veoj mjeri.
Smatra se da prag odluke za suzbijanje iznosi (0,2 pipe na mz. To je prosjena
brojka za napad pipe u asu nicanja eerne repe, a za jae razvijene usjeve brojka

223

je vea. U Vojvodini su zabiljeene zaraze i s vie od 10 pipa po m2, to je 50 puta

vie od praga odluke. To je i razlog to je usprkos poduzetim mjerama suzbijanja
u Vojvodini u pojedinim godinama toga razdoblja bilo preoravano nekoliko tisua
hektara repita.
Vrlo je zanimljivo da u sjevernoj Italiji postoji slina vrsta pipa - Temnorhinus
mendicus Gyll., koja nanosi iste tete i ima slinu biologiju poput nae repine
pipe. B.punctiventris\e, inae, vaan tetnik u Vojvodini, Maarskoj, Rumunjskoj,
Bugarskoj i Ukrajini, no prisutan je i u junim dijelovima nekih mediteranskih
europskih zemalja. Mogue su nekada bile ista vrsta.
Repina pipa veliki je kukac.
Duljina je tijela odraslog oblika oko 14
mm. Sive je zemljane boje, pa se teko
uoava na tlu. S trbune strane tijelo je
posuto tokicama (od tuda latinski
naziv). Liinka naraste do 20 mm.
Prezime odrasli oblici u tlu. Oko
80-90 % odraslih oblika prezimi na
prologodinjem repitu. Pojavljuju se
na povrini tla kad se tlo zagrije na 810 C, to moe biti u vrijeme dok repa
tek nie. Hodanjem prelaze s mjesta
SI. 225. Repin vilinjak i repina pipa (gore)
prezimljenja na povrine na kojima
(snimio M. Maceljski)
eerna repa nie ili je ve niknula. Pri
tome su vrlo pokretljive (na dan mogu hodanjem prijei vie stotina metara). Tek
kada temperatura zraka prijee 19,5 C moe letjeti, no masovnije lete dolazi tek
kad temperatura prijee 23 C. Pipe mogu gladovati desetak dana. Kada naiu
na pogodne biljke, odrasli oblici se intenzivno hrane, pri emu osim eerne repe
mogu konzumirati i neke korovske biljke iz porodice Chenopodiaceae (npr.
2
pepeljugu). Jedna pipa pri 10 C konzumira na dan samo 4 mm lisne povrine,
2
2
pri 20 C ve 34 mm , a pri 32 C ak 143 mm .
Prvi par lia na mladom usjevu ima samo oko 80 mm2 povrine, a kotiledoni
jo manje. Stoga jedna pipa moe u jednom danu djelomino ili potpuno
konzumirati 5-10 tek izniklih biljaka, dakle gotovo sve biljke na m2. Zapaeno je
da se pipa, kada se rano pojavi a usjev jo nije niknuo, uvlai u tlo, pronalazi
biljke u nicanju, te ih unitava tako da uope ne niknu. to je usjev mladi i sporije
raste, vea je opasnost od tete vea. to je vrijeme toplije i sunanije, a oborina
ima manje, pipa je prodrljivija pa su tete vee.
Nakon 10-40 dana ishrane, odrasli oblici postaju spolno zreli. Dolazi do
kopulacije i ovipozicije. enke poloe stotinjak jaja plitko u tlo blizu biljaka. Liinke
se uvlae u ve odebljali korijen te se cijeli ivot hrane u njemu. U jednom korijenu
repe naeno je i stotinjak liinki. I liinke nanose tete, jer oteeni korijen ima
manju masu, a olakan je ulazak sekundarnih parazita - uzronika truljenja ili
gnjiloe. Razmnaanju pipe pogoduje kada tijekom svibnja ima vie od 12 toplih
dana, vie od 300 sati sunca i manje od 50 mm oborina. Tada veina enki odloi

224

mnogo jaja, a najvei broj liinki uspije preivjeti i ubuiti se u korijenje. Liinke
dovravaju razvoj krajem ljeta, kukulje se i preobrazuju u odrasle oblike. Odrasli
se oblici se zavlae dublje u tlo, gdje prezime.
Treba istai da rana sjetva i sve mjere koje pogoduju razvoju mladih biljaka
smanjuju tete od repine pipe.
Radi mogunosti da repine pipe za dan, dva, unite stotine hektara repita u
nicanju ili mladog usjeva, najvanije je sprijeiti svako takvo iznenaenje. Stoga
jo u jesen treba napraviti dugoronu prognozu intenziteta pojave. To se ini
kopanjem jama 50 x 50 cm, izbacivanjem sve zemlje na rasprostrtu foliju, i
brojanjem odraslih oblika u toj zemlji. Dubina kopanja ovisi o dubini na kojoj se
nalaze odrasli oblici pa katkad treba kopati i do 50 cm. Brojnost odraslih oblika
po etvornom metru u jesen, dakle nakon vaenja repe, utvrena na starom
repitu, osnova je dugorone prognoze. Slaba je zaraza do 0,5 imaga po m2, od
0,6-3 imaga zaraza je srednja, od 3-10 imaga zaraza je jaka, a vie od 10 imaga po
m2 zaraza je vrlo jaka. Brojnost vea od 1 pipe po m2 ukazuje da bi se u proljee
mogao razviti napad, a manje od 0,5/m2 ukazuje da se moe dati negativna
prognoza. Naime, tijekom zime dosta je velika smrtnost pipa u tlu. Najee je
tome uzrok zaraza gljivicama Beauveria bassiana Nals. i Tarichium cleoniWeize,
no ima i drugih uzronika bolesti koje napadaju pipe za vrijeme prezimljavanja. I
krtice i neke druge ivotinje hrane se pipama. Kukce izbaene na povrinu pri
obradi unitavaju ptice koje u posebno velikom broju naseljavaju polja za vrijeme
obrade. Kao to smo ve naveli, u proljee se pragom odluke smatra 0,1-0,3 pipe
po m2, prosjeno 0,2 pipe po m2, a taj se broj odnosi na usjev u nicanju ili na
biljice sa dva para pravih listova. Na kasno
zasijanom usjevu i 1 pipa na 10 m2 (0,1 pipa/
m2) moe napraviti veu tetu.
Ako se utvrdi vea zaraza od praga
odluke, treba nastojati da novo repite bude
to udaljenije od staroga. Izmeu starih i novih
repita kopaju se lovni jarci (kanali), bilo uz
staro repite, bilo na rubu novog repita. Jarci
se kopaju rovokopaima ili posebnim malim
strojevima koji se proizvode upravo za to. Ti
strojevi kopaju jarke (kanale) duboke 50 cm i
iroke 10 cm. Preporuuje se da se dno jarka
tamo gdje se oekuje veliki broj pipa pokrije
insekticidom u obliku praiva ili granula da
bi pipe uginule. Naime, pipe u jarku ostaju
ive danima, pa ako nastupe topli dani mogu
poeti izlijetati iz njih. Manje se koristi
mogunost sjetve lovnih biljaka na rubove
starog ili novog repita. Te lovne biljke sijane
SI. 226. Lovni kanal kojim se
uz primjenu sisteminih granulata trebaju biti
spreava prolaz repinih i lucerninih
naprednije od biljaka na novom repitu da bi
pipa (snimio M. Maceljski)

225

privukle napad pipa. Te se biljke opetovano folijarno tretiraju kad pone

naseljavanje pipa.
U nas se eerna repa na vie od 90 % povrina tretira "zemljinim"
insekticidima pri sjetvi da bi se prvenstveno zatitila od tetnika u tlu. Ako se pri
tome koriste sistemini insekticidi, npr. karbofuran ili terbufos, tada e mlade
biljice biti intoksicirane, pa e pipe nakon izvjesnog razdoblja ishrane ugibati.
Za jaeg napada moe prije ugibanja ipak doi do teta, pa samo ta mjera za jaeg
napada nije dovoljna. I neki nesistemini "zemljini" insekticidi mogu donekle
smanjiti brojnost pipa. Takoer e biljke iznikle iz sjemena tretiranog sisteminim
insekticidima biti manje oteene od pipa.
Kombinacijom kopanja lovnih jaraka i primjene sisteminih "zemljinih"
insekticida pri sjetvi eerne repe moe se znatno smanjiti brojnost pipa. Ako se
ipak razvije napad jai od praga odluke, te se preventivne mjere dopunjuju
kurativnim folijamim tretiranjem insekticidima. To se tretiranje obavlja prskanjem,
a na usjevu koji se nalazi u nicanju moe se provesti i zapraivanje. Repina pipa
prirodno je vrlo otporna na insekticide, pa treba koristiti iskljuivo insekticide
provjerene za tu svrhu. To su fention, fenitrotion, fosalon, neki piretroidi ili
kombinacije OP insekticida i piretroida. Doze primjene tih insekticida obino su
vie nego za suzbijanje drugih tetnika.
Prouavaju se i mogunosti biolokog suzbijanja repine pipe, bilo uzronicima
bolesti, bilo grabeljivim nematodama, kao neprijateljima liinki. Navodnjavanje
tijekom ljeta pogoduje razvoju gljivinih bolesti liinki.
Jabuni cvjetar (Anthonomuspomorum L.)
Jedan od najvanijih tetnika jabuke u naoj zemlji. Naroito su ugroeni
manji vonjaci u blizini uma. Odrasli kukac dugaak je oko 5 mm. Ima izrazito
dugo rilo. Smee je boje s po jednom kosom svijetlom prugom na pokrilju
obrubljenom tamnim rubom. Prezime odrasli kukci u raznim skrovitim mjestima
rjee na samim stablima jabuka, a ee u umama. Kada temperatura (srednja
dnevna) prijee 10 C, postaju aktivni i poinju dopunsku ishranu izgrizanjem
pupova. No ubrzo zatim poinju odlagati jaja u pupove odnosno u unutranjost
cvijeta. Najintenzivnija je ovipozicija u stadiju C2 do D. Jedna enka najee odloi
dnevno samo jedno jaje. Ukupno ne odloi mnogo jaja: 10-30. Jaja su bijela,
vidljiva bez poveala. Iz jaja nakon 5-10 dana izlaze liinke. One izgrizaju tuaki
pranike.
Liinka je bijela, duga do 5-6 mm. Razvoj napadnutog pupa prestaje, a latice
se osue. Oteeni pup izgleda kao da je ofuren mrazom. U takvom pupu odnosno
cvijetu nastavlja se razvoj liinke, a zavrava nakon 14-25 dana. Tu se zbiva i
preobrazba u kukuljicu i imago. Napadnuti cvijet potpuno se osui i otpadne. U
svibnju i poetkom lipnja javljaju se mladi odrasli oblici. Oni vie ne prave tete
nego postupno idu na prezimljenje. Cvjetara napada gljivica Beauveria sp. te
brojne vrste parazitskih kukaca, naroito osa najeznica.
Suzbijanje jabunog cvjetara lako se provodi, no osnovni je problem u
prognozi potrebe za provedbom suzbijanja jer tetnike treba suzbijati usmjereno

226

SI. 227. Cvijet oteen od jabunog cvjetara Si. 228. Liinke jabunog cvjetara u pupu
(snimio M. Maceljski)
(snimio M. Maceljski)

(ciljano), a ne "za svaki sluaj". Izvjesni oblik preventivnog suzbijanja cvjetara

jest zimsko prskanje uljanim organofosfornim sredstvima prije otvaranja pupova,
ali tim se prskanjem prvenstveno suzbijaju drugi tetnici. Sama uljana sredstva
nisu uinkovita na cvjetara. No ako se ta mjera nije provela ili se oekuje jaki
napad cvjetara, potrebna je usmjerena zatita od cvjetara. Potreba takvog
usmjerenog suzbijanja utvruje se prema broju odraslih oblika na jednom stablu.
Obino se smatra da e suzbijanje biti potrebno ako se na jednom stabimiade
(trenjom voke) vie od tri cvjetara ili ako se metodom 100 udaraca uhvati 20-40
odraslih oblika. Za slabe cvatnje vrijede nie, a za obilne cvatnje vie brojke.
Optimalni rok primjene insekticida jest oko 14 dana nakon pojave prvih odraslih
oblika ili u vrijeme njihove masovne pojave. Preporuuju se sredstva na bazi
fosalona, fentiona, endosulfana i dr., koja se mogu primijeniti sama ili u kombinaciji
s bijelim uljima. No radi dosta razvuene pojave tetnika jednim se tretiranjem ne
postie uvijek potpuni uspjeh. Meutim, najee i nije potreban potpuni ili visoki
stupanj zatite od ovog tetnika jer je cvatnja i onako uvijek mnogostruko obilnija
od plodonoenja, pa manji napad cvjetara uope ne treba biti tetan. tovie,
takav napad pri obilnoj cvatnji moe pridonijeti prorjedivanju plodova jer voari
smatraju da je esto dovoljno da plod donese samo 10 % cvjetova. Ipak je uloga
cvjetara u prorjedivanju plodova upitna jer zaraza nije ravnomjerna, a najee je
napadnut onaj pup iz kojeg bi se trebao razviti najkvalitetniji plod.
Dobar uspjeh mogue je postii signalizacijom roka tretiranja na bazi
utvrivanja broja odloenih jaja. Prema Steineru treba suzbijati u tom kasnijem
roku, kad se na 100 pregledanih pupova nade najmanje 15 jaja ili oteenja (uboda).
U tu je svrhu potrebno svaki trei dan pregledati uzorak od 30 cvatova (oko 150
cvjetova). Rok primjene jest od nalaza prvih liinki pa najkasnije do pred otvaranje
prvih cvjetova, odnosno u fazi C event. D. Tim kasnim suzbijanjem ne postie se
pun uspjeh, ali obino postignuti uspjeh zadovoljava jer je cvatnja ionako obilnija
od zametanja.
Takva zapaanja pojave imaga i njegove ovipozicije u prirodi mogu se olakati
praenjem tih pojava u cvjetara u kavezima. U jesen se stavljaju lovni pojasi (kao
za savijaa) na debla da bi se u njih na prezimljenje zavukli cvjetari. U sijenju se
skidaju ti pojasi i stavljaju u kaveze koji se dre u vonjaku u visini kronje. U tim

227

kavezima mogue je promatrati poetak aktivnosti imaga odnosno njihov izlazak

iz mjesta prezimljenja.
Krukin cvjetar (Antbonomuspiri KollJ
Vaan tetnik kruaka u nas. Meutim, za razliku od jabunog cvjetara, tete
se tee opaaju i pripisuju drugim uzrocima.
Imago je dugaak oko 5 mm, rctaste je boje, s jednom poprenom svijetlom
prugom (ne kosom kao u jabunog cvjetara) preko oba pokrilja. Krajem travnja
i u svibnju javljaju se odrasli oblici. Oni se 2-3 tjedna hrane na mladicama i
peteljkama. Prije nastupa vruina zavlae se u skrovita mjesta, gdje provode ljetnu
dijapauzu. Poetkom jeseni ponovno postaju aktivni, hrane se i kopuliraju te
poinju ovipozicijom. Jedna enka poloi dvadesetak jaja pojedinano u zimske
pupove. Iz jaja izlazi liinka. Ona cijeli ivot provodi u pupu, gdje se hrani zaecima
buduih cvjetova. Liinka je ukasta, s crnom glavom, svijena tijela, naraste do
6 mm. 13 pupu prezimi te se tek u proljee kukulji. Napadnuti se pupovi ne
razvijaju pa teta moe biti velika, jer je uniten cijeli prljen s cvjetovima i liem.
Suzbijanje je mogue provesti u dva navrata. Prvi put njegovo suzbijanje moe
se provesti kad iz zaraenih pupova u proljee izacte mladi imago i ostane 2-3
tjedna na mladicama. To suzbijanje pada u vrijeme kad se istim sredstvima suzbijaju
i neki drugi tetnici (lisne ui, savijai pupova i dr.). Drugi put cvjetar se suzbija
usmjereno u jesen, kad se probudi iz ljetne dijapauze, dakle u rujnu i listopadu, a
prije odlaganja jaja. Treba paziti da su prije tretiranja plodovi ve ubrani. Uinkovita
su sredstva na osnovi fosalona, fentiona i dr.
Radi utvrivanja optimalnog roka proljetnog suzbijanja moe se poetkom
proljea prikupiti 300-400 zaraenih pupova, koji se tada, jer ne bubre, lako
zapaaju. Ti se pupovi stavljaju u kavez koji se postavlja u kronju voke.
Promatranjem se moe ustanoviti dinamika izlaska tetnika iz pupova te signalizirati
rok suzbijanja kad ponu masovno izlaziti, no taj rok nikako ne smije biti kasnije
od dvadesetog dana nakon pojave prvih imaga.
Za jesensko suzbijanje rok se utvruje Steinerovom metodom udaraca i
praenjem tijeka ovipozicije u prirodi ili u kavezima slino kao i za jabunog
cvjetara.
Malinin cvjetar (Antbonomus rubi Hrbat.)
Jedan od najvanijih tetnika malina i jagoda. To je kornja crvenkastosmede
boje, dug oko 3 mm. Naziva se i jagodinim cvjetarom, Odrava se i na biljkama
u slobodnoj prirodi, na kupini, divljoj rui i dr.
Prezime odrasli oblici ispod starog lia i drugih biljnih otpadaka. Naputaju
sklonita kad srednja dnevna temperatura prijee 13-14 C. Nakon izvjesnog
razdoblja ishrane mladim liem i cvjetovima dolazi do kopulacije i ovipozicije.
Jedna enka odloi prosjeno 60 jaja. Jaja polae u neotvorene cvjetne pupove,
osobito u one na vrkovima izboja. Zatim otete stapku cvijeta tako da se pup
objesi, po emu se tete koje ini ovaj cvjetar lako prepoznaju. Liinka se razvija
unutar pupa i tu se pretvara u odrasli oblik. Razvoj liinki traje 20-40 dana. Liinke

228

su vrlo osjetljive na nisku relativnu vlanost zraka. Mladi imago javlja se od sredine
lipnja pa sve do rujna. Do odlaska na prezimljenje hrani se na raznim biljkama.
Suzbija se unitavanjem divljih biljaka hraniteljica u blizini nasada malina i jagoda,
prikupljanjem i unitenjem zaraenih pupova te kemijskim suzbijanjem. Na potrebu
kemijskog suzbijanja ukazuje zaraza od 2-5 % pupova. Ono se provodi u vrijeme
ishrane imaga, dakle u proljee, kad poinju oteivati pupove, i ljeti nakon berbe
ako su brojni odrasli oblici. Od insekticida se koriste sredstva na bazi fosalona,
endosulfana i piretroidi. Proljetnu primjenu valja obavljati pred veer, kad pele
ne lete. Tretiranje u vrijeme cvatnje od male je koristi, a nije doputeno tretiranje
insekticidima opasnim za pele.
Bademov cvjetojed

(Anthonomus amygdali Hust.)

Moe osim badema napasti i breskvu i kajsiju. Na podruju Poljica 1992. g.

zabiljeena je teta na breskvama u visini od 50 %. Tijelo mu je tamnosmede do
crvenkaste boje, s poprenom bijelom prugom na pokrilju, dugo 3-4,2 mm. Liinke
su naranaste boje, duge do 5,5 mm. enka odlae jaja u cvjetne pupove od
prosinca do veljae i oujka. enka odloi prosjeno 35 jaja. Embrionalni razvoj
traje oko 15 dana. Liinke se hrane unutranjim dijelovima pupova. Razvoj traje
20-30 dana. Odrasli se oblici javljaju od oujka do svibnja, a hrane se liem.
Imaju ljetnu dijapauzu, a u jesen se dopunski hrane oteujui pupove i drvo. To
je periodini tetnik.U pojedinim godinama moe sasvim unititi prirod badema.
Preporuuje se suzbijanje tijekom zime uljanim organofosfornim insekticidima ili
u kasnu jesen fentionom ili fosalonom.
Pamukova pipa (Anthonomus grandis Boh.). Ne postoji u nas niti u Europi.
Jedan je od najbolje prouenih tetnika u svijetu zbog goleme tetnosti na poljima
pamuka u SAD i drugim zemljama sjeverne, srednje i june Amerike. Za suzbijanja
ovog tetnika nastala je prva u praksi iroko primjenjivana metoda integrirane
zatite.
Maraskin svrdla (Furcipus/Anthonomus/rectirostris L.)
Vrsta dosta proirena u Dalmaciji. Imago je rastosmede boje, dug oko 4
mm. Prezimi imago. Rano u proljee postaje aktivan te grize pupove, zatim
kopulira i poinje odlagati jaja. Katkad oteuje i plodie. Jaja odlae u tek
zametnute plodie maraske, rjee u druge kotiave voke. Liinka ivi u plodiu
oko 30 dana, a potom se kukulji. Liinka je bijela, naraste do 6 mm. Imago izlazi
ljeti, hrani se na raznom bilju i zatim odlazi na prezimljenje. Prisutnost kornjaa
utvruje se trenjom stabala ili metodom udaraca. Za jaeg odlaganja jaja
preporuuje se tretiranje endosulfanom, fosalonom, fentionom i dr.
Hmeljova pipa (Neoplinthus porcatusVanz.) tetnik je hmelja u podrujima gdje
se hmelj proizvodi. To je velika pipa, duga 12-15 mm. Tijelo je crne ili tamnosmede
boje, pokriveno crvenkastim ljuskicama. Pipe u proljee odlau jaja na vrat korijena
okota hmelja. Liinka se zavlai u korijen, gdje pravi hodnike, a ubuuje se i u
izdanke. Upravo se zaraenim izdancima prenosi u nova podruja. Napadnute
biljke slabije se razvijaju, katkad i zakrljaju. Ipak tete nisu velike.

229

Makova korijenova pipa (Stenocarus fuliginosus Marsch).

Povremeno vaniji tetnik maka. Imago je tamne boje, dugaak oko 3 mm.
Prezimi u tlu. Krajem zime ili poetkom proljea izlazi iz tla i hrani se liem
kulturnog ili divljeg maka. Odlae jaja na nalije lia. Liinke odlaze u korijenje
gdje u blizini vrata korijena zavravaju razvoj. Na mjestima napada korijen potamni.
Vei broj liinki u jednoj biljci uzrokuje njezino ugibanje te su u tome i najvee
tete.
Lucernina lisna pipa (Hypera postica Gy. = Phytonomus variabilis Hrbst.)
Vaan tetnik lucerne u nas, naroito u Istri. Poetkom ovog vijeka prenesen
je i u SAD, gdje je neko vrijeme nanosio vee tete.
Pipa je duga oko 5,5
mm. Tijelo joj je zaobljeno,
ovalna oblika, smee
boje. Lako se prepoznaje
po tamnijoj uzdunoj
prugi na spoju elitra.
Liinka je zelenkaste boje,
to je iznimka medu
pipama jer su im liinke
inae bijele boje. Razlog
tome je jo jedno iznimno
svojstvo:
liinka
fitonomusa ne ivi unutar
nekog biljnog organa,
SI. 229. Lucerite oteeno od lucemine lisne pipe (snimio
nego na biljci, a zavlai se
M. Maceljski)
izmeu lia i
plitko u lisni pup. Stoga se koenjem keerom hvata u velikom broju, a to je
ujedno jedini mogui nain tonijeg utvrivanja brojnosti ovog tetnika. Liinka
naraste do 8 mm. Pokrivena je kratkim ekinjama.
Odrasli oblici i liinke hrane se liem, preteno lucerne, rjee soje, grahorice,
graka i drugih mahunarki. Prezimi imago ispod biljnih ostataka. Javlja se rano,
im temperatura prijee 10 C. Stoga prve tete nastaju ve u oujku. Imago
izgriza lie preteno s rubova. enke odlau jaja u stabljike biljaka. Jaja su
odloena u manjim skupinama. Jedna enka odloi prosjeno oko 700 jaja.
Embrionalni razvoj traje 15 dana, katkad i dulje. Liinke se hrane liem, i to
najmlaim liem, uvlaei se u lisne pupove. Razvoj liinki traje 15-28 dana.
Kukulje se na liu ili stabljikama u pauinastom kokonu bijele. Taj se kokon
dobro vidi na ugroenom usjevu. Novi imago izlazi poetkom ljeta, neko se
vrijeme hrani te potom odlazi na prezimljenje. Zabiljeene su i totalne tete, pri
emu su na luceritu zaostale samo stabljike.
Pragom odluke za suzbijanje smatra se 1 imago ili 6 liinki po zamahu keerom
ili 5 imaga na etvorni metar. to je lucerna manja i ove su brojke nie, i obrnuto,
za napredni usjev mogu biti i neto vie. Suzbijanje se provodi insekticidima

230

dozvoljenim na krmnom bilju, poput fenitrotiona, fosalona, nekih piretroida itd.

Ako se zaraza utvrdi prekasno, blizu konje, bolje je lucerite pokositi, a tretirati
strnite nakon prvog otkosa.
Treba spomenuti da osim navedene najee vrste, u nas dolaze i neke druge
vrste roda Phytonomus.
Pipa lucerninog sjemena (Tychius flavus Beck.)
Mala pipa, tijela dugog 2-3 mm. Tijelo je pokriveno utim ljuskicama. Vaan
je tetnik u sjemenskoj proizvodnji lucerne, a lucerni namijenjenoj za stonu
ishranu ne teti. Tipian je tehnoloki tetnik, za razliku od fitonomusa, koji je
fizioloki tetnik. Odrasli se oblici javljaju u proljee, kad srednja temperatura
poraste iznad 12 C. Hrane se liem, pravei sitne rupice koje ne utjeu na
biljke, no ukazuju na prisutnost ovog tetnika. im se pojave cvatovi, prelaze na
njih. Masovno odlau jaja upravo u vrijeme drugog otkosa, koji se u nas najee
ostavlja za sjeme. enka odlae nekoliko desetaka jaja kroz zelenu mahunu na
sjeme. Liinka se razvija 10-20 dana, izgrizajui sjeme u mahuni. Jedna liinka
oteti 2-4 sjemenke. Odrasle liinke sputaju se na tlo u kojem se kukulje. Imago
izlazi iz tla idue godine. Dakle, vrsta ima jednu generaciju godinje. Iako se
imago moe hraniti i drugim mahunarkama, tete nanosi samo sjemenu lucerne.
Prema francuskim podacima prag odluke za primjenu insekticida jest kada se
svakim zamahom keera u vrijeme cvatnje uhvati jedna pipa. Suzbijanje se u tom
sluaju provodi odmah nakon cvatnje (prije ili u vrijeme ovipozicije), vodei rauna
da se koriste za pele manje opasni insekticidi (fosalon, neki piretroidi). Zaraza
tim tetnikom smanjuje se redovitom pravovremenom konjom u poetku tvorbe
cvjetnih pupova te vremenskom i prostornom izolacijom. Na istom luceritu treba
izbjegavati ponavljanje sjemenskog otkosa, a novo lucerite namijenjeno
sjemenskoj proizvodnji valja posijati to dalje od starog lucerita. I neke druge
vrste roda Tychius oteuju mahunarke.
Ljeskoto (Curculio /Balaninus/ nucum L.)
Najvaniji tetnik lijeske - uzronik otpadanja plodova i "crvljivosti" ljenjaka.
Postotak oteenih plodia lijeske u nas se kree od 10 do 40 %. Napadnuti plodovi
nemaju vrijednosti. Ljeskoto je pipa dugaka tanka rila, crvenkastosmede boje
tijela, dugog 6-9 mm. Prezime odrasli oblici u tlu. Javljaju se na lijeski obino
poetkom svibnja, kad nanose tete, izgrizajui male
rupice u liu, a poglavito buei mlade tek
zametnute plodie koji otpadaju. Oteene plodie
napadaju razliite gljivice. esto se hrane i na
kotiavom vou, pravei rupice u plodiima koji se
stoga deformiraju. enke odloe oko 40 jaja. Jaja
odlau u plodove lijeske tako da se ne vidi mjesto
gdje je jaje odloeno. Nakon 5-9 dana iz jaja izlaze
liinke. One itav ivot provedu u plodu. Obino
se u jednom plodu nalazi samo po jedna liinka. si. 230. Ljeskoto (snimio B.
Liinka je bjelkasta, a naraste do 16 mm. Ona izgriza
Britvec)

231

jezgru i puni plod izmetom. Razvoj liinke traje 25-32 dana. Naputaju plodie
kroz rupice i sputaju se na zemlju. Na zemlji se zapredaju u kokon. U kokonu
dio ostaje preko zime te se u proljee kukulji i daje odrasle oblike, a dio ostaje u
tom obliku 1-3 godine.
Suzbijanje
je
potrebno ako se po grmu
ili stablu lijeske nalazi vie
od 3-4 pipa. Ono se
provodi od poetka
pojave imaga, dakle
obino od poetka
svibnja, sredstvima na
osnovi
metiokarba,
fentiona,
fosalona,
diazinona i dr. Napad
Ijeskotoa moe se
smanjiti i tretiranjem tla
oko lijeske sredstvima na
osnovi lindana, foksima i
klorpirifosetila i nekim
SI. 231. tete na plodovima od Ijeskotoa (prema: Mafis)
drugim sredstvima. Ta se
sredstva nakon primjene inkorporiraju u tlo. tete od Ijeskotoa smanjuju i sve
mjere koje pogoduju razvoju lijeske i razvoju to veeg broja cvjetnih pupova.
Kestenova pipa (Curculio /Balaninus/ elephas Gvll.) na slian nain kao
ljeskoto uzrokuje "crvljivost" pitomog kestena.
Jabuni svrdla (Rhynchites bacchus L.)
esti tetnik jabuka i ljiva, rjee drugih vrsta voaka. Najvee tete nanosi u
godinama s hladnim proljeem, kad je razvoj voaka usporen, a pogotovu kad je
mala rodnost. Osim ovih primarnih teta ta vrsta prenosi spore gljivica Monilia
vrsta.
Jabuni svrdla zlatnocrvene je boje metalna sjaja, dug bez rila 6,5-9 mm.
Ima dugako rilo. Prezime odrasli oblici ili liinke u otpalom liu, ispod kore ili
u zemlji. Odrasli oblici javljaju se rano u proljee, obino krajem oujka ili u travnju.
lzgrizaju pupove pa i koru mladih granica. Oteeni se pupovi sue i otpadaju.
U svibnju odlau jaja pojedinano u plodie. Jaja su odloena u komoricu koju
enka izbui rilom a zatim je zatvori. U jednom plodu moe biti odloeno i vie
od 40 jaja. Jedna enka odloi 80-400 jaja kroz tri mjeseca, koliko traje razdoblje
ovipozicije. Nakon 4-10 dana iz jaja izlaze liinke. One su bjelkaste boje, a narastu
do 4-5 mm. Razvijaju se u trulim i mumificiranim plodovima, u kojima bue
hodnike. Liinke koje su se razvile iz ranije odloenih jaja zavravaju razvoj ve
krajem srpnja i u kolovozu. Potom se sputaju u tlo, gdje se zapredaju u kokon, a
kasnije kukulje i preobrazuju u odrasle oblike. Oni prezime ne naputajui mjesto
preobrazbe. Liinke nastale iz kasnije odloenih jaja zavre razvoj u plodovima,

232

prezime u tlu i kukulje se tek idueg

ljeta. Konano, liinke nastale iz
najkasnije odloenih jaja ne zavravaju
razvoj, prezime u mumificiranim
plodovima te takodjer tek idueg ljeta
daju odrasle oblike, koji se hrane na
vokama prije odlaska na prezimljenje.
Dakle dio svrdlaa ima jednu generaciju
godinje, a dio treba za razvoj dvije
godine.
SI. 232. Ubodi svrdlaa u plodove (snimio
Suzbijanje se obavlja tretiranjem u
M. Maceljski)
rano proljee, u vrijeme otvaranja
pupova, sredstvima na osnovi fosalona, endosulfana, fentiona i dr.
Vinjin svrdla (Rhyncbites auratus Scop.)
Vaan tetnik vinje i ljive. Iako je najee tetan vinji, u nekim je krajevima
tetniji ljivi. Imago je bakrenosjajne boje, dug bez rila oko 7 mm. Prezimi kao
imago ili odrasla liinka u tlu. Poetkom travnja, obino kad vinje cvatu, javljaju
se odrasli oblici. Hrane se cvjetnim, a manje lisnim pupovima, kasnije plodiima.
Poetkom svibnja poinje odlaganje jaja u plodove. Jedna enka odloi prosjeno
80 jaja. Nakon petnaestak dana izlazi liinka. Ona se zavlai u koticu i izgriza je.
Liinka je bjelkasta, naraste do 8 mm. Kad zavri razvoj, naputa koticu i sam
plod, najee poetkom srpnja, te odlazi u tlo. Tu se dio liinki kukulji te daje
odrasle oblike, a dio liinki prezimi i tek idue godine u kolovozu daje
mladeodrasle oblike. Suzbija se tretiranjem u vrijeme zametanja plodia ili u
vrijeme pojave na pupovima, istim insekticidima kao jabuni svrdla.
Svrdla izboja (Rhyncbites caeruleus De Geer) uzrokuje suenje izboja. Izboji
se esto lome. Najtetniji je u rasadnikoj proizvodnji. Na vokama se javlja i vie
drugih vrsta ovog roda, primjerice ljivin svrdla (R. cupreusL.).
Bukova skoipipa (Orchestes/Rbynchaenus/fagiL.) osim bukve oteuje i mlade
plodove jabuke. Pipa je malena, duga samo 2-2,5 mm. Moe skakati. Rijetko se
javlja u veem broju.
Pipa jagodine peteljke (Caenorhinusgermanicus Hrbst.)
tetnik jagode, rjee maline. U slobodnoj prirodi ivi na kupini, divljoj rui i
dmgim biljkama. Imago je 2-3 mm dug, tamnoplave boje. Prezimi imago. Javlja
se od kraja oujka i hrani se liem. No glavne tete pravi odlaganjem jaja u
peteljke listova i cvjetne stapke. U tim organima pipa rilom izbui nekoliko rupica,
kojima prekine kolanje sokova te list ili cvijet poinje venuti. Zatim s donje strane
svinute peteljke ili stapke bui komoricu u koju odloi jaje. Jedna enka odloi
stotinjak jaja te istodobno uniti isti broj listova. Jo su vee tete pri odlaganju
jaja u cvjetne stapke. Embrionalni razvoj, ovisno o toplini traje 5 do 19 dana.
Liinke ostaju u organu u koji je poloeno jaje do kraja razvoja.Razvoj liinke traje

233

prosjeno 40 dana. Odrasle liinke naputaju biljku i uvlae se u zemlju gdje se

kukulje i daju odrasle oblike.
Ve jedna pipa na 100 m2 jagodnjaka moe nanijeti primjetne tete. Naroito
su velike tete na vrstama koje rano cvatu, kao i na najranijim cvjetovima. Suzbija
se tretiranjem jagodnjaka ubrzo nakon kretanja vegetacije u proljee, a prije cvatnje.
Time se unitavaju odrasli oblici prije no to odloe jaja. Koriste se insekticidi na
bazi fosalona, fenitrotiona, diazinona i neki drugi insekticidi preporueni za tu
svrhu. Obino je potrebno provesti i drugo tretiranje 8-12 dana nakon prvog
tretiranja.
Mali jabuni svrdla (Caenorhinus aequatus L.)
Povremeno nanosi tete jabukama, ljivama, kajsijama, breskvama, dunjama,
krukama i drugim vokama. Proiren je u cijeloj zemlji. Imago je dug 3,5-4 mm,
crvenosmee boje. Pojavljuje se sredinom travnja, hrani se pupovima, a kasnije
napada plodove. tete na plodovima sline su tetama od jabunog svrdlaa, no
razlikuju se po tome to plodovi oteeni od jabunog svrdlaa budu brzo
zahvaeni monilijom i ostaju visjeti na stablu, dok plodovi napadnuti od malog
jabunog svrdlaa otpadnu, jer nakon ovipozicije enka nagrize peteljku. U jednom
plodu moe se nai vie jaja. Liinka se razvija i zavrava razvoj u otpalom plodu.
Prezime liinke u tlu. Suzbija se tretiranjem voaka u vrijeme napada na pupove
ili u vrijeme zametanja plodia istim sredstvima kao jabuni svrdla.
Maslinin svrdla (Caenorhinus /Rhynchites/ cribripennis DesbrJ
Imago je dug 5-6 mm, crvenkaste boje. Javlja se krajem travnja i poetkom
svibnja. Hrani se pupovima i liem masline, a kasnije cvjetovima i plodovima. U
plodovima pravi duboke rupice, a u jednom plodu moe ih nainiti i do
dvadesetak. Plodovi se deformiraju, a esto otpadaju. Ljeti odlau jaja u plod.
Liinke bue plod i izgrizaju sjemenku. Poetkom jeseni sputaju se na tlo, gdje
se kukulje. Imago ostaje u tlu do proljea. Neke liinke kukulje se tek idue
jeseni. Suzbija se u asu jae pojave klorpirifosmetilom, dimetoatom,
fenitrotionom, fosalonom i nekim drugim organofosfornim insekticidima. No,
najee se suzbija primjenom insekticida protiv najvanijih tetnika masline,
poglavito moljca.
Cigara (Byctiscus betulae L.)

SI. 233- Imago cigaraa

(snimio M. Maceljski)

234

tetnik vinove loze i kruke, rjee ljive i nekih

drugih vrsta voaka. Oteuje i brezu i neke vrste
ukrasnog drvea. Najei je u Istri gdje je prouen
(Peruri). Odrasli oblici mogu biti razliito obojeni
sjajno zelene, plave ili bakrenaste boje. Dugi su 6-9
mm. Prezime odrasli oblici na raznim skrovitim
mjestima. Javljaju se poetkom proljea i hrane se
pupovima, a kasnije liem, pravei crtiave
grizotine. Vrlo su ivahni. Iznimno mogu otetiti i

vrkove izboja. No uskoro

poinju nagrizati peteljku
lista, to izaziva venue
lista pa ga enka moe
nogama smotati u tuljac cigaru. Unutar tuljca odlae
nekoliko jaja. Jedna enka
moe smotati do dva
desetak tuljaca. Liinke
ive unutar tuljca, gdje se i
hrane, a na zavretku
razvoja odlaze u tlo na
SI. 234. Uvijeni listovi (cigare) od cigaraa (snimio M.
kukuljenje. Suzbijanje se
Maceljski)
obavlja
skidanjem
i
unitavanjem tuljaca zajedno s jajima i liinkama te se time smanjuje napad idue
godine. I odrasle pipe dobro su uoljive pa se mogu skupljati i unitavati. Ako se
na lozi ili kruki opaze brojni cigarai ili njihovi urezi u liu, moe se provesti
kemijsko suzbijanje u vrijeme dok je broj tuljaca jo malen. Obino je najpovoljniji
rok za takvo suzbijanje u svibnju. Od insekticida koriste se endosulfan, fention,
fosalon, fenitrotion i neki drugi insekticidi.
Kupusna pipa ikarica (Ceutorhynchus pleurostigma Marsh)
esti tetnik povrtnih kupusnjaa, pogotovu u podrujima gdje se one mnogo
uzgajaju. Mjestimice je est i na uljanoj repici. Odrasla je pipa sivocrne boje,
tankog rila, duljine tijela oko 3 mm. Liinka je blijedouta, bez nogu, smee glave.
Naraste do 5 mm.
Postoje dvije rase ovog tetnika:
proljetna i jesenska, razliite biologije.
Proljetna rasa prezimi kao odrasli oblik
u tlu. Pojavljuje se u rano proljee, a u
travnju i svibnju odlae jaja na vrat
korijena krstaica. Jedna enka odloi
oko 60 jaja. Liinke bue okolno tkivo
i izazivaju njegovu hipertrofiju, pa tako
nastaju izrasline, neka vrsta iki.
Njihov promjer moe dosei i 1-2 cm,
na kupusu i vie. Prerezom ike vide
SI. 235. Izrasline uzrokovane zarazom
se hodnici s liinkom. Prema tome se
repiinom pipom ikaricom (snimio V. Danon)
razlikuje od slinih iki koje izaziva
bolest - kupusna kila. Razvoj liinki traje 25-40 dana, pri niskoj temperaturi i znatno
dulje. Odrasle liinke kukulje se u tlu. U lipnju se javlja odrasli oblik. Hrani se
cvjetovima krstaica te kasnije odlazi u tlo, gdje prezimi.
Ljetna rasa prezimi u obliku liinki u ikama korijena. U proljee odlaze u
zemlju, gdje se kukulje. U svibnju i lipnju javljaju se odrasli oblici. Oni se intenzivno

235

hrane, a tijekom ljeta i poetkom jeseni odlau jaja. Ta rasa napada kasni kupus i
mladi usjev uljane repice.
Istraivanja na kupusu pokazala su da tete nisu velike, osim za vrlo jakog
napada, kad biljke zaostaju u razvoju i krljaju. Na mjestima gdje ima mnogo iki
javlja se trule. Na pojedinim povrinama naeno je do 50% zaraenih biljaka, a u
jednoj biljci kupusa i do 30 liinki. Nije poznata tetnost na uljanoj repici.
Brojnost pipe smanjuje se temeljitim unitavanjem ostataka biljaka, no treba
ostaviti da se ostaci prosue pa ih se tada spali. Zaoravanjem svjeih ostataka
veina pipa preivi. Zaraeni presad ne smije se presaivati. Zaraza se smanjuje i
izbjegavanjem este sjetve krstaica na istu parcelu ili unutar ugroenog podaija,
a i svim mjerama koje ubrzavaju razvoj mladih biljaka. Samo iznimno treba
primijeniti insekticide, ponajprije pri jesenskom uzgoju na rasadu i na mladim
biljkama. Mogu se upotrijebiti piretroidi.
Pipa terminalnog pupa (Ceutorhynchuspicitarsis Gyll)
Odrasla pipa crne je boje, bronana sjaja, duga oko 2,3-3,5 mm. Liinke su
bjelkaste, svinuta tijela, bez nogu, duge do 5 mm. Proirena je u cijelom uzgojnom
podruju uljane repice. tete su periodino dosta velike. esto se moe nai vie
od 50 % zaraenih biljaka i do 10 liinki po biljci.
Na mladom tek izniklom usjevu odmah se u jesen pojavljuju te pipe. Izgrizaju
lie, ne nanosei vee tete. Od rujna na dalje, za toplijih zimskih dana sve do
oujka, odlau jaja u udubine napravljene ispod epiderme na bazi peteljke, s
gornje strane lista ili u vratu korijena. Odlau jaja pojedinano ili u skupinama po
2-5 jaja zajedno. U listopadu se ve nalaze prve liinke. One se razvijaju i hrane u
peteljci i glavnoj ili lista, odnosno koje unitavaju terminalni pup. Razvoj traje
do proljea. Sa sukcesivnom ovipozicijom poklapa se pojava liinki tijekom jeseni,
a iz kasnije odloenih jaja liinke izlaze tek u oujku.
Najvee tete nanose liinke uljanoj repici jo u jesen. tete se sastoje u
spreavanju razvoja glavne stabljike, suenju napadnutog lia i pucanju zaraene
stabljike. Stvaranjem upljina moe ova pipa, zajedno s liinkama crvenoglavog
repiinog buhaa, poveati osjetljivost biljaka na mraz. Taj tetnik, takoer,
omoguava razvoj nekih uzronika bolesti kao sekundarnih nametnika. Jako
zaraene biljke dobivaju bunast izgled zbog formiranja postranih stabljika ili
pak ugibaju nakon zime.
Intenzitet napada utvruje se brojem pipa ulovljenih u ute posude (vidi
proljetne pipe) ili keerom uz poznati broj zamaha. Tek e daljnja istraivanja
pokazati odnos ulovljenih odraslih oblika sa stupnjem tetnosti liinki i time dati
osnovne elemente za toniju ocjenu potrebe i roka suzbijanja.
Za sada se suzbija usput suzbijanjem repiine ose listarice i crvenoglavog
repiinog buhaa.
Proljetne repiine pipe:
Velika repiina pipa (Ceutorbynchus napi Gyll) i mala repiina pipa (C.
pallidactylus Marsh. = auadridens Panz.)
236

Velika repiina pipa duga je 3-4

mm, a mala repiina pipa 2,5-3,5 mm.
Pipe su sive boje tijela. Velika pipa ima
crne noge, a tarsusi i tibije male repiine
pipe (kao i pipe terminalnog pupa) ride
SU boje. Liinke obiju vrsta bjelkaste
su boje, svinuta tijela, smee glave, bez
nogu. Liinke velike pipe narastu do 7
mm, a liinke male pipe do 5 mm.
Proirene su u svim podrujima
uzgoja uljane repice. Za sada je velika
repiina pipa znatno manje brojna od
male repiine pipe. No liinke velike
SI. 236. Velika repiina pipa (prema: Shell)
pipe uzrokuju mnogo vee tete nego
liinke male pipe. Ve kod 40 % biljaka
zaraenih liinkama velike pipe zabiljeen je gubitak prinosa od 20 %. Smatra se
da takvu tetu moe nanijeti 6-12 liinki po m2. U nas se esto nalazi i do 70 %
biljaka zaraenih malom repiinom pipom, sa do 15 liinki po biljci. Mjestimice
su uzrokovale i totalne tete. U 1996. g. na podruju Hercegovca sve su biljke bile
zaraene tim pipama, sa 5 do 20, katkada i vie liinki po biljci. Pri tome je mala
repiina pipa bila znatno brojnija od velike. Niske prirode te godine (esto i 50 %
manje od uobiajenih) velikim dijelom pripisujemo tim tetnicima.
Rjee su tete na povrtnim kupusnjaama, osim na onim koje se uzgajaju za
sjeme. Ipak u nekim podrujima, primjerice u dolini Neretve i okolici Splita, mala
repiina pipa vrlo je vaan tetnik zimskog glavatog kupusa .Ako se ne suzbija,
moe potpuno onemoguiti proizvodnju. U tim podrujima pronalazi se do
stotinjak liinki u jednoj glavici kupusa, a zaraeno bude i do 87 % biljaka (Be).
Od liinki izbueni dijelovi glavica pocrne, pa je proizvod neupotrebljiv. I manje
zaraene glavice trule i propadaju.
Odrasli oblici repiinih pipa prezime u tlu ili ispod lia. Izlaze iz tla vrlo
rano, esto jo u veljai, a redovito poetkom oujka (u Dalmaciji jo ranije), im
temperature prijeu 9-10 C. Velika pipa leti ve kad temperatura prijee 9 C, a
mala kad temperatura prijee 12 C. im dolete na krstaice, poinju ishranu
grizui rubove listova, ile lia na naliju i peteljku. enke odloe oko stotinjak
jaja u peteljke i ile lista. Ovipozicija poinje obino 10-20 dana nakon izlaska
odraslih pipa s mjesta prezimljenja. Nakon 5-8 dana izlaze liinke. One bue
hodnike u stabljici, kreui se prema gore ili dolje, odnosno u peteljkama i ilama
listova. Mogu prodrijeti kroz desetak listova glavice kupusa. Razvoj liinki traje
30-40 dana. Potom se sputaju na tlo, gdje se kukulje. Odrasli oblici velike pipe
ostaju u tlu, gdje prezime, a male pipe javljaju se krajem lipnja, krae se vrijeme
hrane te potom odlaze na prezimljenje. Imaju jednu generaciju godinje.
Na jai napad povoljno utjee vlanost u proljee. Rane sorte, rana sjetva i
sve mjere koje pogoduju brzom razvoju biljke smanjuju tete, jer to su biljke u

237

asu napada vee, tete su manje. tete su

najvee u godinama u kojima krajem oujka
jo nije poeo intenzivniji rast biljaka..
Obje vrste napadaju uljanu repicu i sve
druge krstaice. tete nanose i odrasle pipe,
no manje svojom ishranom, a vie pri
ovipoziciji. tete su vee to je stabljika u koju
je odloeno jaje kraa (do 20 cm). Glavne
tete ine liinke buenjem organa biljke. Na
povrtnim kupusnjaama ve svojom
prisutnou smanjuju kakvou ili proizvod
ine neprikladnim za trite. Velika repiina
pipa nanosi znatno vee tete. Ve 24 sata
nakon ovipozicije biljke reagiraju histolokim
promjenama, a kasnije se usporava razvoj
biljke iznad napadnutog mjesta, deformira se
stabljika, koja se svija ili postaje spiralna
oblika, a tkivo puca. Biljka stvara postrane
izboje i dobiva bunast izgled. Zrioba je
SI. 237. Liinka buhaa i repiine
razvuena, to oteava etvu. Pucanje tkiva
pipe u stabljici
omoguuje
sekundarne
zaraze
mikroorganizmima. Liinke male repiine
pipe uzrokuju uenje i otpadanje lia,
smanjuju prirode zaraenih biljaka, a vrlo
rijetko uzrokuju i ugibanje biljaka.
Odrasli oblici tih pipa, kao i veina drugih
tetnika uljane repice, love se u ute posude
boje cvijeta repice. Promjer je posude 20-30
cm, dubina desetak centimetara. Na 1 cm od
gornjeg
ruba izbue se uske rupice kroz koje
Sl. 238. uta lovna posuda u repici
moe izai viak vode od kie, a da kroz njih
(snimio M. Maceljski)
ne mogu proi pipe. Posuda se privruje
na kolac ili stupi zaboden u zemlju na tako da se visina moe podeavati visini
biljaka. Puni se vodom kojoj se doda malo sredstva za kvaenje. Pipe (i neke
druge tetnike uljane repice) privlai uta boja, pa dolijeu i utope se u vodi. Iz
vode se vade sitom (npr. za aj), razvrstavaju se i broje. Posude se postavljaju od
sjetve u jesen do zime, pa opet od veljae do izvjesnog vremena nakon cvatnje.
Postavljaju se na oko 10 m od ruba parcele, po mogunosti na strani
prologodinjih polja repice. Na jedno polje postavlja se 3-10 posuda. Osim
proljetnih pipa, te posude slue za prognozu pojave proljetnih pipa, ali i dmgih
tetnika uljane repice.
Suzbijanje velike pipe potrebno je kad se u lovnoj posudi u vie uzastopnih
dana ulovi vie od 10-20 pipa na dan ili se pronae vie od jedne pipe na 5 biljaka
ili se pronau znakovi ovipozicije na vie od 20 % biljaka. Za malu repiinu pipu

238

te su brojke mnogostruko vee, no tone brojke nisu poznate. Suzbijanje treba

provesti unutar osam dana od prvog ulova u posudu vie od 10-20 primjeraka.
Na uljanoj repici u nas se oba tetnika donekle suzbijaju primjenom insekticida
protiv repiinog sjajnika, pogotovo u ranijim rokovima te primjene (stadij D: ili
D2 - vidi repiin sjajnik). No zbog sve vee tetnosti proljetnih repiinih pipa sve
je ee potrebno i njihovo izravno suzbijanje. Pri tome se mogu primijeniti
insekticidi namijenjeni suzbijanju sjajnika. Na zimskom glavatom kupusu u
Dalmaciji preporuuje se primjena piretroida doputenih na kupusu
(alfacipermetrin, deltametrin, cipermetrin itd.) im pone odlaganje jaja.
Repiina pipa komuarica (Ceutorhynchus obstrictus Marsh. = assimilis
Payk.)
Tijelo pipe dugo je 2,3-3 mm, sjajne je crne boje, pokriveno sivkastim
dlaicama. Liinke narastu do 6 mm, bjelkaste su boje, sa smeom glavom, bez
nogu. Proirena je u veini naih podruja. Primijeen je porast tetnosti tog
tetnika.
Prezime odrasli kukci ispod listova
i plitko u tlu na suhim junim
ekspozicijama. Aktivnost poinje tek
kada temperatura prijee 13 C. Lete na
temperaturi vioj od 17 C. Hrane se
pupovima,
dijelovima
cvata,
komukama, pa i sjemenkama, no tete
od odraslih oblika nisu velike. Krajem
cvatnje ranijih usjeva prelaze na kasnije
usjeve. Ovipozicija poinje oko 2-3
tjedna nakon izlaska s mjesta
prezimljenja. enka odloi 30-60 jaja u
mlade jo mekane komuke, rijetko ve
KT j"

JI x.

SI. 239. Repiina pipa komuarica (prema:

r

u cvjetove. Najradije odlaze jaja u

^
^
komuke duge 2-4 cm. Svaka enka
odloi samo po jedno jaje u jednu komuku, no vie enki moe odloiti jaja u
istu komuku. Inkubacija traje 8-12 dana. U svibnju se javljaju liinke. Njihov
razvoj traje 15-25 dana. Potom izbue rupu u komuki te odlaze u tlo na kukuljenje.
Krajem lipnja javljaju se mladi odrasli oblici. Oni se neko vrijeme hrane na raznim
krstaicama, a potom odu na mjesto prezimljenja.
Vrsta ima mnogo prirodnih neprijatelja, naroito osa najeznica, a neki su
zabiljeeni i u nas.
Napada uljanu repicu, sjemenske usjeve povrtnih kupusnjaa i veinu daigih
kulturnih i divljih krstaica. Manje tete nanose odrasle pipe ishranom na
pupovima i komukama te odlaganjem jaja. Vee tete na pupovima nastaju od
rane pojave pipa. Glavne tete ine liinke u komukama. Jedna liinka oteti 26 sjemenki. Izlazni otvor i grizotine imaga olakavaju ulaz u komuku nekim
gljivicama pa i muici Dasyneura brassicae. Zbog toga to krstaice imaju svojstvo
239

abortiranju cvjetnih pupova i sjemenki manja oteenja tih organa od strane tetnika
ne moraju utjecati na prirod. Francuski podaci pokazuju da 0,7 pipa po biljci
prouzroi gubitak priroda od 5 %, a njemaki podaci ukazuju da prisutnost 30
liinki na 100 komuki prouzroi gubitak priroda od 100 kg sjemena/ha.
Pipe se love u ute posude (vidjeti opis proljetne repiine pipe), te se prema
dnevnom ulovu moe pratiti intenzitet pojave. Brojnost se takoer moe utvrditi
odreenim brojem zamaha keerom.
Suzbijanje je potrebno ako se utvrdi vie od 0,5-1 pipe po biljci ili 2-4 pipe po
jednom zamahu keerom. Nie se brojke odnose na ranu pojavu i slabiji razvoj
biljaka. Pri suzbijanju repiinog sjajnika unitava se i dio pipa koje su se ranije
pojavile, no budui da se pipe masovno pojavljuju tek za pune cvatnje, ta mjera
samo djelomino smanjuje brojnost pipa komuarica.
Konopljina pipa (Ceutorhynchus rapae Gyll.) poznat je tetnik u Maarskoj i
Italiji. Imago je crne boje, dug 2-3 mm. Hrani se tek izniklim biljkama konoplje. U
njihove stabljike enka odlae jaja. Liinka bui stabljiku, smanjujui vrstou
vlakna. Napada i neke krtaice. Ima jednu generaciju godinje.
Makov iak (Neoglocicnus /Ceuttorhynchus/ maculaalba Hbst.). Pipa je duga
oko 4 mm. Javlja se u vrijeme cvatnje maka. Pravi rupice u tobolcu i njega uloi
jaja. U jednom tobolcu moe biti i dvadesetak jaja odnosno liinki ovog tetnika.
Liinke se hrane sjemenkama. Kad odrastu, naprave rupicu u tobolcu te se spuste
na zemlju. Tu se kukulje. Imago prezimi. tete prouzrouju uglavnom samo na
kulturnom maku.
Baridi: crni barid (Baris laticollis Marsh. ), zeleni barid (B. cblorizans
Germ.)
esti su na povrinama na kojima se uzastopce uzgajaju krstaice. Odrasli
oblici dugi su 2,6-4,2 mm. Liinke narastu do 6 mm. Prezime odrasli oblici, rjee
liinke ili kukuljice, u ostacima korijena krstaica ili u tlu. Pipa se javlja krajem
oujka ili u travnju. Potkraj travnja enka odlae oko 80 jaja u udubine u vratu
korijena, a naprave ih rilom. Liinke bue hodnike unutar korijena. Razvoj traje 56 tjedana. Ima jednu generaciju godinje. Od napada liinki biljke se sue i ugibaju,
a pri zarazi zelenim baridom mogu se slomiti stabljike i peteljke. Suzbijanje je
djelotvorno samo prije pojave liinki, a provodi se ako se u vrijeme presaivanja
utvrdi vei broj pipa. Od insekticida se koristi diazinon i neki piretroidi. U
podrujima gdje se baridi esto javljaju moe se preventivno tretirati korijen rasada
u vrijeme presaivanja.
Johina arena pipa (Cryptorhynchus lapathi L.)
Najvaniji tetnik vrbine ibe u nas. Najvee tete nanosi mladim nasadima
koarake vrbe. Napada i johu, topole, jablane i breze. Imago je tamnosmecte
boje tijela dugog 7-9 mm. Javlja se ljeti. Hrani se 3-4 tjedna oteujui koru. Odrasli
oblici postaju spolno zreli tek idue godine. enka odlae jaja na deblo, grane, a
na koarakoj vrbi na glavu korijena. Ovipozicija traje od sredine ljeta sve do

240

veljae. Stoga se istovremeno nalaze i jaja i liinke i odrasli oblici. Najee prezimi
jaje. Liinke bue hodnike unutar vrbine ibe i grana te u glavi korijena, ovisno o
mjestu ovipozicije. Izbue brojne rupice kroz koje ispada pilovina. Napadnute
biljke daju manje ibe prikladne za obradu, zaostaju u razvoju, a grane lako lomi
vjetar. Mladi nasadi propadaju. Razvoj jedne generacije traje dvije godine.
Suzbijanje se provodi primjenom insekticida u vrijeme poetnog razvoja veine
liinki, dok jo nisu ule duboko u drvo, najee krajem zime ili poetkom
proljea. Mogu se suzbijati i odrasle pipe od sredine lipnja pa do kolovoza. U nas
se najee primjenjuje fosalon, no uinkoviti su i drugi insekticidi.
Rovice - Apion vrste
Ovaj rod obuhvaa vrlo mnogo vrsta malih pipa s dugim rilom. Neki strunjaci
izdvajaju ovaj rod u posebnu porodicu Apionidaei u njoj razlikuju ak etrdesetak
rodova ije nove nazive ne navodimo. Zajedno s rilom doseu samo 2-3 mm.
Imaju tijelo krukolika oblika. Najee su plavkaste boje, katkada crni ili
crvenkasti. Metalna su sjaja. Hrane se mahunarkama. Neke su vrste tehnoloki
tetnici, a drugi fizioloki.
Djetelinski cvjetoder - apion (Apion aestivum Germ., A. apricans Hrbst.)
U nas je utvreno 17 vrsta roda Apion (Danon, Balarin), a spomenute dvije
vrste zastupljene su s oko 85 %. Najvaniji su tetnici sjemena crvene djeteline u
nas. Gotovo su iskljuivo tehnoloki tetnici. tete sjemenskim, a ne krmnim
usjevima. U pojedinim godinama zabiljeeno je smanjenje prinosa sjemena za
vie od 50 % (Maceljski). Prezime odrasli oblici ispod biljnih ostataka, najee na
djetelitu. Javljaju se od travnja, hrane se liem, pravei duge uske ureze. Te su
tete neznatne. Ipak, prisutnost velikog broja
ureza na liu znak je vee brojnosti odraslih
oblika i opasnosti za sjemenski usjev. U
svibnju enke odlau jaja u cvjetne glavice
crvene djeteline. U jednu glavicu jedna enka
odloi po jedno jaje, no druge enke mogu
svoja jaja takoer odlagati u istu glavicu. Stoga
se esto u glavici nade desetak liinki. Jedna
enka odloi 50-100 jaja. Liinka se hrani
sjemenkom, a jedna moe otetiti 4-10
sjemenki. Razvoj liinki traje oko tri tjedna.
Kukulje se u glavici. Mladi odrasli oblici hrane
se liem do odlaska na prezimljenje, ali ne
*
nanose tete.
SI. 240. Ulov u keeni: u sredini
Na sjemenskom otkosu (obino je to rovica i lisna u (snimio M. Maceljski)
drugi otkos) crvene djeteline treba gotovo
redovito suzbijati cvjetodera. Sjemenski usjev daje visoko vrijedan proizvod pa
se suzbijanje mnogostruko isplati, a na takvom usjevu nema problema s
eventualnim reziduima insekticida. Ipak se kao orijentacija navodi prag odluke
za suzbijanje od 2 imaga po zamahu keerom. Suzbijanje se provodi primjenom

241

"

insekticida pred poetak cvatnje, u

vrijeme pojave jo zelenih cvjetnih
pupova. Za jae zaraze preporuuju se
dva tretiranje: odmah poslije prvog
otkosa i prije cvatnje. Preporuuju se
insekticidi manje opasni za pele, poput
fosalona,
deltametrina
ili
alfacipermetrina. U vrijeme cvatnje
insekticidi opasni za pele ne smiju se
primjenjivati. ea konja smanjuje tete
od svih vrsta cvjetodera.
SI. 241. Liinke rovice u cvatu crvene
djeteline (prema: Bayer)

Apion pii F. takoer napada cvjetne

pupove mnogih mahunarki, no posebno
je est tetnik graka.

Apion tennaeKimy tetnik je lucerne. Liinka ivi u stabljici i uzrokuje njezino

suenje. to je lucerite starije, jai je napad ove i drugih vrsta Apiona.
Apion trifoliiBach. posebno je tetan bijeloj djetelini.
Mahunarke napadaju i A. virensHbst A. seniculusKirby, A. varipesGerm. i neke
druge vrste ovog roda.
Apion carduorum Kirbv. Liinka ove vrste bui hodnike u peteljkama i osnovi
glavice artioke pa ine glavicu neupotrebljivom.
U vonjacima se metodom otresanja esto nalaze vrste A. apricans, A. nigritarse
Kirbv i A. dichroum Bedel (Ciglar). Ove vrste prave sitne rupice u liu ne nanosei
iole vee tete.
PIPE TETNE UKRASNOM DRVEU
Osim ve navedenih vrsta i brojne druge vrste pipa tete ukrasnom drveu.
Najvanije su vrste koje nagrizaju koru, a liinke ive ispod kore ili u drvetu
(velika borova pipa - Hylobius abietis L., male borove pipe roda Pissodes,
vie vrsta roda Magdalisi dr.). Neke vrste oteuju pupove i lie, a druge oteuju
plodove.

Red: NEUROPTERA - MREOKRILCI

To su kukci velikih krila, znatno duljih od tijela. Krila su opnenasta, a za
mirovanja ih dre sloena poput krova na kui. Veina vrsta ima krila bogate
nervature. Liinke imaju dvije jake kvake, razvijene iz mandibule i maksile, kojima
zahvaaju rtvu jer su veinom predatori te se hrane sitnijim kukcima. Naroito
se hrane lisnim uima, titastim uima, lisnim buhama, jajima leptira i njihovim
mladim gusjenicama, grinjama itd. U nekih vrsta grabeljive su samo liinke, u
drugih vrsta i odrasli oblici.

242

U podred Planipennia ubrajaju se mravojedi i zlatooke.

MRAVOJEDI (MYRMELEONTIDAE) dobili su naziv po tome to su vani
predatori mrava, iako se hrane i drugim manjim kukcima. Imaju velika krila pa
slie vretencima. enke odlau jaja u pjeskovito tlo, blizu nekog zaklona (stabla,
zgrade, ograde i si.).
Liinka kopa jamu u kojoj
ivi. Vanjski dio jame ima
oblik lijevka u koji upadaju
mravi i drugi kukci koji
hodaju po povrini tla. im
kukac upadne liinka ga
hvata i uvlai u jamu. Ako
kukac pokua bjeati
liinka ga u tome ometa
izbacivanjem zrnja pijeska
na njega. Promjer je lijevka
nekoliko cm, najee 4-6
SI. 242. Lijevci mravojeda u tlu (snimio M. Maceljs
cm, pa se lako uoava.
Najea je vrsta u nas Myrmeleon formicariusl.
ZLATOOKE (CHRYSOPIDAE)
Vrlo su vane predatorske vrste posebice u vonjacima. U nas je zabiljeena
21 vrsta, a u Europi ih ima oko 50. Odrasli oblici imaju njeno tijelo, najee
zelene boje, s dugim mreastim krilima raspona 20-30 mm. Prezime odrasli oblici,
esto u zatvorenim prostorima pa se, zbog
fotofilnosti, u proljee skupljaju s unutranje strane
prozora zgrada smjetenih u zelenilu. Najaktivniji su
nou. Hrane se nektarom. Jaja odlau na lie i druge
organe biljke na nitima dugim 5-11 mm. enka
izluuje tekuinu pa zatkom dotie podlogu na koju
odlae jaja, a zatim izdiui zadak stvara nit koja se
odmah stvrdne. Na vrhu niti nalazi se jaje. Neke vrste
odlau vei broj jaja u grmolikim kiticama, takoer
na vrhu deblje niti nastale spajanjem pojedinanih
SI. 243. Zlatooka
niti. Time su jaja zatiena od drugih grabeljivaca
koji prolaze ispod niti, a ne mogu se popeti uz nju. Katkad su jaja odloena u
veim skupinama pa slie konidioforama s konidijom gljivica. Jedna enka odloi
vie stotina jaja.
Liinke su grabeljiva. Imaju izdueno mekano tijelo, bogato dugim dlakama.
Duljina je tijela do 15 mm, u nekih vrsta samo 8 mm. Imaju usni ustroj modificiran
u oblik klijeta. ukaste su ili ukastozelene boje. Vrlo su pokretljive i brze.
Razvoj traje 2-6 tjedana. Imaju tri razvojna stadija, najprodrljiviji je trei stadij. Za
svog razvoja jedna liinka konzumira 200 do 500 odraslih lisnih ui ili 300-400 jaja

243

krumpirove zlatice, a u jednom satu

moe pojesti 30-50 crvenih paukova.
Hrane se i resiarima, lisnim buhama,
titastim moljcima, jajima kornjaa i
leptira itd.
Kako bi sprijeile prenamnoenje
na ogranienom prostoru gdje nema
dovoljno hrane neke vrste zlatooka
izluuju volatilnu tvar koja ometa ovipoziciju drugih enki.
Jedna od najeih vrsta jest
Chrysoperla carnea Steph. Razvoj
liinke vrlo je brz: traje 8-18 dana.
SI. 244. Liinka zlatooke prodire titastog
moljca agruma (snimila K. ani)
Kompletan ciklus razvoja traje 22-60
dana. Godinje ima 3-4 generacije. Svi
su stadiji vrlo osjetljivi na insekticide
koji jako smanjuju brojnost zlatooka.
Lako se uzgaja u laboratoriju, pa se u
nekim zemljama uzgaja (Kalifornija i
dr.) i puta u prirodu radi biolokog
suzbijanja tetnika, najee lisnih ui.
esto se koriste u zatienom prostoru.
Smatra se da pri omjeru grabeljivca
prema uima povoljnijem od 1 : 10
nema opasnosti od tetnika. U prirodu
se distribuiraju jaja, katkad i mlade
SI. 245. Jaja zlatooke na listu (snimio M.
liinke. To se ini iz aviona ili sa zemlje.
Maceljski)
Liinke se u laboratoriju uzgajaju na
jajima i gusjenicama krumpirova ili branenog moljca, no najee itnog moljca
(Sitotroga cerealella). U laboratoriju se moe od jedne enke C. carnea dobiti
800 jaja, pa je izraunato da 3 osobe mogu dnevno organizirati proizvodnju 750.000
jaja ovog korisnog kukca. Cijena u SAD iznosi oko 3-6 USD za 1000 jaja.
Chtjsopa septempunctata Wesmael malo je vea, a C. formosa Brauer
veliinom je slina C. carnea. Razvoj imaju slian vrsti C. carnea. U Dalmaciji je
esta i vrsta Cuntochtjsa baetica Holz. te vrste roda Mallada (ani).
Osim navedenih vrsta, korisne su i vrste iz roda Hemerobius.
Red: LEPIDOPTERA - LEPTIRI
Jedan od najbrojnijih redova kukaca: broji oko 160.000 vrsta. Na podruju
bive Jugoslavije bilo je registrirano oko 3-500 vrsta, no jamano ih ima znatno
vie. Mnogi od njih izvanredno su vani poljoprivredni tetnici.
Leptiri imaju dva para krila, a u najveeg broja vrsta pokrivena su raznobojnim
ljuskicama. Ispod ljuskica na krilima se nalazi razgranata nervatura koja pomae

244

pri odreivanju pojedinih vrsta. Dobri su letai, a neke su vrste poznate kao
migranti. U nekih vrsta postoji spolni, a u nekih sezonski dimorfizam. Usni je
ustroj podeen za sisanje i lizanje, najee u obliku rila svijenog u krug. Odrasli
oblici ne prave tete.
Leptiri, posebice vrste iz tropskih podruja, mogu biti vrlo lijepi, pa se esto
(i preesto) love i koriste kao ukras (preparirani na zidovima i si.). Taj obiaj
ugroava neke naroito lijepe vrste, koje postaju sve rjee. Stoga su i u Hrvatskoj
zatiene dvije vrste lijepih leptira iz porodice jedarca te je zabranjen njihov ulov.
Zbog ljepote i ivahnosti u inozemstvu se sve vie uzgajaju leptiri u posebnim
"kuama za leptire" (butterflv houses) u kojima leptiri slobodno lete u umjetnoj
tropskoj sredini.
Liinke leptira - gusjenice imaju usni ustroj za grizenje te se hrane biljkama.
Sve su fitofagne, a samo su nekoliko vrsta zoofagne. Gusjenice imaju izdueno
valjkasto tijelo, tri para prsnih i 2-5 pari trbunih nogu. Tijelo je gusjenica najee
obraslo dlaicama, a njihov raspored esto slui za determinaciju. Gusjenice
mnogih vrsta prave predu kojom zapredaju organe kojima se hrane ili prave kokon
unutar kojeg se kukulje ili se s pomou niti sputaju s biljaka.
Kukuljica je pokrivena te se na njoj samo naziru ekstremiteti. Nalazi se u
kokonu ili kokona nema.
Postoje razliiti sustavi podjele leptira, no veina ne zadovoljava praktine
potrebe jer izdvajaju samo po neku malo vanu porodicu, a sve ostale ostavljaju
u jednoj skupini (npr. Heteroneura). Prihvaajui stariju podjelu na Jugatae (male
vanosti) i Frenatae, dijelimo brojne porodice te potonje skupine u dvije velike
skupine: Microfrenatae (Microlepidoptera) i Macrofrenatae (Macrolepidoptera).
Svaka dosadanja daljnja znanstvena podjela nema praktine vrijednosti u
primijenjenoj entomologiji, a praktine podjele nemaju znanstvene osnove. Stoga
spomenute dvije skupine dijelimo izravno na porodice, ali od toga emo otstupati
kad to bude omoguilo veu preglednost tetnih vrsta (npr. lisni mineri). Treba
spomenuti da se esto iz skupine Macrofrenatae izdvajaju danji leptiri
Rhopalocera, u koju se od porodica koje spominjemo ubrajaju jedarca, bijelci,
plavci i arenjaci. Postoji i tzv. eklista (popis) vrsta danjih leptira prisutnih u
Hrvatskoj, koja obuhvaa 239 vrsta (Miloevi, Lorkovi).
Latinski nazivi vrsta leptira prilagoeni su najnovijoj nomenklaturi (Karsholt,
Razowski) pa su mnogi dosadanji nazivi izmijenjeni te ih (radi olakavanja
uporabe starijih podataka) kao sinonime navodimo u zagradi.

JUGATAE
Hmeljov korjenar (Hepialus humuli L.) veliki je leptir, raspona krila oko
70 mm. Izraen je spolni dimorfizam. Gusjenica naraste do 60 mm, ivi u tlu i
hrani se korijenjem hmelja, ali i jagoda, salate, kukuruza, krumpira i drugih kultura.
U nas se javlja pojedinano, ne pravei vee tete.

245

MICROFRENATAE (MICROLEPIDOPTERA)
Ova skupina obuhvaa brojne porodice malih leptira, izdvojenih ne zbog
veliine nego zbog srodnosti. Stoga se u tu skupinu ubrajaju i neke vrlo velike
vrste, primjerice vrboto i granoto. Radi bolje preglednosti mi smo pojedine
vrste svrstali u podskupine koje se ne poklapaju uvijek sa sistematskim
svrstavanjem. Treba spomenuti da se u ovu skupinu ubrajaju i neki moljci tetni
uskladitenim proizvodima koje smo izdvojili u posebno poglavlje na kraju ove
knjige.
Lisni mineri
U ovu skupinu ubrajaju se vrste kojima liinke u liu bue hodnike, nazvane
minama. Izrazito najvei broj lisnih minera jesu gusjenice leptira, no u lisne minere
ubrajaju se i liinke nekih dvokrilaca, katkada kornjaa i drugih redova kukaca.
Gotovo da nema biljke, ukljuujui i korovne, koju ne napada neka vrsta lisnog
minera. U Sloveniji je naeno vie od tisuu vrsta minera (Maek). Iako pripadaju
u razliite porodice, u ovoj skupini opisujemo nekoliko najtetnijih vrsta leptira
kojima gusjenice prave "mine" u liu, odnosno bue hodnike raznih oblika u
parenhimu lista, ostavljajui epidermu neoteenu. Neke su vrste poznate jo iz
srednjeg vijeka, kad su njihove mine na liu neki smatrali izvanzemaljskim
porukama koje stiu na Zemlju. Ipak je veu vanost za poljoprivredu ova
podskupina mikrolepidoptera dobila tek nakon Drugog svjetskog rata, odnosno
u nas izmeu 1955. i 1963. g. Taj se porast vanosti pripisuje poveanoj i esto
nestrunoj primjeni insekticida, pogotovu insekticida irokog spektra koji ubijaju
brojne ne samo tetne nego i korisne kukce, pa tako i prirodne neprijatelje lisnih
minera. Naprotiv, lisni su mineri zatieni u lisnom tkivu, te na njih mnogi od tih
insekticida irokog spektra nisu djelovali pa je tako poremeena ravnotea u korist
tih tetnika. Stoga su u voarstvu lisni mineri ponajvie problem plantanih nasada,
a rjee prave vee tete u rastresitom tipu vonjaka, gdje se ne provodi zatita ili
se zatita provodi neredovito. Intenzitet napada lisnih minera raste prema jeseni.
Katkad se u jednom listu moe nai i 50-80 mina raznih vrsta moljaca.
Leptiri lisnih minera vrlo su maleni, raspon im je krila do 9 mm, a u patuljastog
moljca ak samo 5 mm.
LISNI MINERI NA VOKAMA
Vrste lisnih minera na vokama nazvane su uglavnom prema izgledu mine
koju prave. Iako se u nas javlja dvadesetak vrsta na vokama, navest emo pet
najvanijih i najeih vrsta. To su:
Moljac krunih mina (Leucoptera malifoliella Zell. /Cemiostoma scitella Zell./
fam. Lvonetiidae),
Moljac tokastih mina (Phyllonorycter /Lithocolletis/ blancardella pomifoliella
Zell, fam. Gracilariidae),

246

Moljac
vreastih
mina
(Phyllonorycter
/Litbocolletis/
corylifoliella Hb., fam. Gracilariidae),
Moljac vijugavih mina (Lyonetia
clerkella L., fam. Lvonetiidae),
Patuljasti moljac miner (Stigmella /
Nepticula/
malella
Stt.,
fam.
Nepticulidae).
Moljac krunih mina napada
najee jabuku i kruku i moe biti vrlo
tetan jer se u nas esto javlja u velikom
broju. Prezimi kukuljica u kronji voke,
na liu ili rijetko u tlu. Katkad formira
kokone na plodovima pa se njima iri.
Pred cvatnju jabuka zapoinje let leptira.
Oni odlau jaja na donju stranu preteno
mlaeg vrnog lia. Razvoj jaja traje 812 dana. Gusjenica se nakon izlaska iz
jajeta odmah ubuuje u list te stvara
okruglastu minu dobro vidljivu s lica
lista. Mina je slabo prozirna, a dobro se
vide koncentrirani krugovi izmetina.
Kukulji se obino na naliju lista, u
bijelom kokonu. Ima 2-4 generacije
godinje.
Moljac tokastih mina takodjer
najee napada jabuku i kruku.
Povremeno nanosi vee tete. Prezimi
u otpalom liu kao kukuljica. Leptiri
se javljaju pred cvatnju jabuka. Odlau SI. 246. Izgled mina raznih vrsta vonih lisnih
jaja na nalije lista. Gusjenice se ubuuju minera: 1. S. malella, 2. L. clerkella: mina, 3.
L. clerkella: kokon, 4. L. scitella, 5. L.
u list i prave minu nepravilnog oblika.
corylifoliella, 6. L. blancardella (prema ACTA)
Gusjenica izjeda lisno tkivo mjestimice
unutar mine pa tako mina postaje
tokasta. Mina se u unutranjosti skupi i na naliju na mini nastaje uzduni nabor.
Kukulji se u mini. Ima 3-5 generacija godinje.
Moljac vreastih mina javlja se neto rjee na razliitim vrstama voaka.
Pravi izdignutu i prozirnu minu, najee uz ilu lista, sa strane lica lista. Kukulji
se u mini.
Moljac vijugavih mina napada jabuku, kruku, trenju, rjee druge vrste
voaka. Prezimi leptir u pukotinama kore ili na drugim zaklonjenim mjestima.
Leptiri lete pred cvatnju jabuka i odlau jaja ispod epiderme na naliju lista.
Gusjenice se ubuuju u list i prave vijugavu minu dugu do 10 cm. Mina se kasnije
neznatno proiruje. Kukulji se u bijelom kokonu razapetom na dvije paralelne

247

niti privrene na suprotnim rubovima lia ili na drugim mjestima. Ima 3-4
generacije godinje. Rijetko nanosi vee tete.
Patuljasti moljac miner napada jabuku. Naroito je est u nas te moe
nanijeti velike tete. Prezimi u tlu. Gusjenica se ubuuje u list i u njemu pravi
kratku vijugavu minu. Duljina je mine 15-30 mm. Mina se prema kraju jae
proiaije. Vidljiva je samo s gornje strane lista ili prema svjetlu. Kukulji se u tlu.
Ima 3 generacije godinje.
Svim navedenim vrstama inkubacija ljeti traje 6-9 dana, a razvoj gusjenica
traje najee 15-25 dana, ali pri nioj temperaturi razvoj moe trajati i dvostruko
dulje.
Suzbijanje
lisnih
minera koji prezime u tlu
ili na tlu (moljci tokastih
i vreastih mina, patuljasti
moljac miner) provodi se
obradom
tla
i
unitavanjem otpalog
lia. Tretiranje 5%-tnom
ureom prije otpadanja
lia ubrzava njegovo
razlaganje.
Zimskim
prskanjem suzbijaju se
vrste koje prezime na
voki (moljci krunih i
Si. 247. Brojne mine na Uu jabuke
vijugavih
mina).
Dinamiku populacije i
lisnih minera reguliraju brojni prirodni neprijatelji, a nekolicina vrlo aktivnih I
naena je i u nas. Tako je u naim vonjacima utvreno dvadesetak parazita
patuljastog moljca minera. Stupanj parazitacije moe dosei i vie od 50 %, iako i
je obino ipak manji. Ako se utvrdi vie od 80 % parazitiranosti, ne smiju se koristiti
insekticidi. Zbog ovolike aktivnosti prirodnih neprijatelja potrebno je pri suzbijanja j
svih tetnika u plantanom nasadu voditi rauna o tome da se ne koriste
univerzalna sredstva koja unitavaju te neprijatelje, a minerima ne tete. Takva su
sredstva primjerice bila DDT, a sada je, primjerice, metidation i veina piretroida. j
Postoje i razlike u osjetljivosti pojedinih sorti na napad lisnih mineraJ
Primjerice, sorte idared i skupina delies, jae su napadnute nego sorte jonagold,
a pogotovo goldspur.
Izravno suzbijanje lisnih minera mogue je u vrijeme stadija jaja i pojave prvi
mina. Ako se u proljee nade vie od 10 mina na 100 listova ili ljeti 2 mine na
jednom listu, smatra se da je potrebno njihovo izravno suzbijanje. Prema drugom
kriteriju prva se generacija suzbija kad se nade 10 % napadnutih listova, a druga
generacija kad ima 30 % napadnutih listova. Neto je preciznije odreen prag
odluke ovako: ako se tik prije cvatnje metodom 100 udaraca uhvati vie od 81
leptiria, bit e potrebna primjena insekticida u vrijeme ovipozicije ili najkasnije I

248

poetkom
pojave
gusjenica. Odmah nakon
cvatnje pragom odluke
smatra se 1-2 jajeta ili mina
na 10 listova. Bolje je
suzbijati prvu generaciju u
proljee jer se time
smanjuje pojava ostalih
generacija, a ti ih moljci
imaju do 5 godinje. Zato
je i kritina brojka za
proljetni napad vrlo niska,
iako takav napad sam po
sebi nee nanijeti tetu. No SI. 248. Defolijacija voke zbog zaraze minerima (snimio
ako se ne bi suzbijao taj
M. Maceljski)
napad, tijekom godine
znatno e se poveati intenzitet pojave. Pojavu i brojnost leptira moe se pratiti
feromonima i utim ljepljivim ploama. Proljetno tretiranje obavlja se obino
odmah nakon cvatnje. Kemijski insekticidi (OP insekticidi na osnovi diklorvosa,
fentiona, klorpirifosmetila, dimetoata, diazinona ili piretroidi - bifentrin,
alfacipermetrin i dr.) primjenjuju se samo izuzetno. Prednost imaju biotehniki
insekticidi - regulatori razvoja kukaca koji poteduju prirodne neprijatelje - na
osnovi heksaflumurona, fenoksikarba, teflubenzurona, diflubenzurona, luferona
i dr. Optimalni rok za primjenu biotehnikih insekticida jest vrijeme ovipozicije.
Pri kanjenju primjene treba primijeniti insekticide na osnovi imidakloprida i
tiociklama koji ubijaju gusjenice u poetnim minama. Tik prije kukuljenja gusjenica
prve generacije djelotvoran je fenoksikarb, a taj se rok esto poklapa s prvim
tretiranjem protiv jabunog savijaa. Treba spomenuti da je u inozemstvu utvrena
rezistentnost lisnih minera, osim na kemijske insekticide, i na biotehniki insekticid
diflubenzuron. Djelovanje svih pripravaka vie nego za veinu drugih tetnika
ovisi o to veem utroku kropiva i to boljoj kvaliteti tretiranja.
Rjea je vrsta lisnog minera Callisto denticiilellalh. (Ornixguttea) koji pravi
mine na liu jabuka i kruaka. Posljedica napada jest uvijanje rubova lia.
Lisni miner agruma (Pbyllocnistis citrella Stainton)
Potjee iz Azije, a u Hrvatskoj je prvi put otkriven na Brau u 1994. g. (Kai).
Te je godine otkriven i u Italiji, a sada je prisutan u veini mediteranskih zemalja.
Leptiri je malen, raspona krila samo 6 mm. Prednji par krila pokriven je
srebrnkastim ljuskicama te proaran dvjema tamnim linijama. Drugi par krila i
tijelo bijeli su. Gusjenica naraste do 3 mm, smedeute je boje. Jajetu je promjer
samo 0,3 mm.
Lisni miner agruma odmah je postao jednim od najvanijih tetnika agruma u
nas. Napada sve vrste agruma, a u nas je proiren svuda gdje se oni uzgajaju. teti
samo drugom porastu mladica - izboja koji najee poinje koncem srpnja i u

249

kolovozu. Zaraza ometa rast biljaka i dozrijevanje plodova. Najvee su tete na

sadnicama agruma i u nasadima u formiranju koje svakako treba sustavno
zatiivati od ovog tetnika.
Leptirii odlau jaja pojedinano na nalije mladog lia. Jedna enka odloi
do stotinjak jajaca. Inkubacija traje 2 do 10 dana. Gusjenica bui krivudavi
hodnik u mladom liu usporedo s glavnom ilom. Pri tome ne oteuje pokoicu,
koja je srebrnkaste boje. Kasnije mina posmedi. Na jednom listu obino se nalazi
samo jedna mina, osim pri jakom napadu, kada ih moe biti vie. Zaraza se moe
katkada nai i na sonim zelenim izbojima, koji izgledaju kao da su ofureni od
mraza. Razvoj gusjenice traje 8 do 20 dana. Kukulji se na obodu lista, a na tom se
dijelu list uvija. Stadij kukuljice traje 6 do 22 dana. Smatra se da u Hrvatskoj ima tri
generacije godinje. Izrazito velika smrtnost tijekom zime ne omoguava da prve
generacije poine vee tete.

SI. 249. Moljac miner agruma: leptir i mina

S obzirom na kratko postojanje ovog tetnika u Europi, mnoga su istraivanja

jo u tijeku. Zasad se preporuuje tretiranje regulatorima razvoja kukaca na osnovi
teflubenzurona, tebufenozida ili lufenurona. Preporuuje se prva primjena u
poetku napada, dakle krajem srpnja ili tijekom kolovoza, kada izboj drugog
porasta nije dulji od 10 cm, a listi je na njemu manji od 1 cm. Tretiranje treba
ponavljati prema potrebi (najee 3-4 puta). Neki kemijski insekticidi, ubijaju i
gusjenice i odrasle oblike. To su pripravci na osnovi imidakloprida, deltametrina,
diazinona, esfenvalerata itd. Primjenu insekticida treba provesti u sumrak jer su
tada leptirii najaktivniji, a temperatura zraka nia. Tretiranje njenog porasta izboja
pri vioj temperaturi moe biti fitotoksino. Pri zatiti rodnih nasada treba izbor
insekticida podrediti njihovoj karenci i razmaku do berbe. Sadnice uzgajane u
kontejnerima mogu se zatititi i mehaniki, mreama gustih okaca koje se stavljaju
kad se zapaze prvi leptirii.
Lozin lisni miner (Holocacista /Antispila/ rivillei Stt.).
Njegova prisutnost je davno zabiljeena u Dalmaciji, ali nema nikakvih
podataka o njegovoj pojavi u novije vrijeme. Ubraja se u porodicu Helioselidae.
Vrlo je malen leptiri, raspona krila 4 mm. Gusjenice prave mine u listu vinove
loze. Mina je duga najvie do 3 cm. Od izmeta mina je tamna pa se teko uoava.
Prije kukuljenja, koje se zbiva u mini, gusjenica izree lisnu plojku. Taj je izrez
ovalnog oblika. tetnik ima 2-3 generacije godinje.

250

Miner azaleje (Caloptilia /Gracilaria/ azaleella Brants) japanskog je podrijetla,

proiren u Europi. Bui isprva uske, kasnije mjehuraste hodnike u liu azaleja.
Ima tri i vie generacija godinje. Za slabije zaraze treba zaraeno lie otkinuti i
unititi, a za jae zaraze mogu se primijeniti isti insekticidi kao i za vone minere,
uz prethodnu provjeru mogue fitotoksinosti. Druga vrsta ovog roda napada
jorgovan (jorgovanov miner).
Topolin lisni miner (Phyllonorycter/
Lithocolletis/populifoliellalr.)
Vrlo est tetnik na topolama i
jablanima. U Zagrebu je zabiljeeno
desetak mina na svakom listu i potpuno
unitenje desetak starijih listova na svakoj
grani. Veliki rojevi leptiria ulijeu u
stanove i ometaju stanovnike. Stoga ih
ubrajamo u molestante. Zabiljeen i sluaj
da su stanovnici jednog naselja oborili
nekoliko topola da bi se rijeili napasti
leptiria. Uprkos uinkovitosti brojnih
insekticida, njihova se primjena ne moe
preporuiti u urbanim sredinama.
Platanin moljac miner (Phyllonorycter
/Lithocoletis/ platani StJ povremeno se
javlja na platanama. Pravi vreaste mine
na licu lia, a one uzrokuju izoblieni rast
lia i pucanje tkiva. Zaraza jaa prema
jeseni.
Bagremov moljac miner (Parectopa
robiniella Clem.).

SI. 250. Jako zaraeno lie topole s

minama (snimio M. Maceljski)

tetnik amerikog podrijetla, otkriven u Europi (Italija) u 1970. godini. U

Hrvatskoj je njegova prisutnost utvrena 1983- godine (Maceljski, Igre). Treba
istai da i bagrem potjee iz Sjeverne Amerike, od kuda je donijet prije 400 godina.
Tek u novije vrijeme poveanje je prometa omoguilo da domaina postupno
slijede njegovi neprijatelji. To je leptiri iz porodice Gracilariidae. Ima tamnosmede
tijelo, raspon mu je krila 7 mm. Gusjenica je prozirna, u zadnjim razvojnim stadijima
zelena. Prezimi kukuljica u otpalom liu ili plitko u tlu. Leptiri se javlja krajem
svibnja. enka odlae jaja na nalije liske bagrema. Gusjenica prva dva stadija
bui minu na naliju, a gusjenica preostala etiri stadija na licu lista. Razvijena
mina raspoznaje se po krakim nepravilnim hodnicima koji se poput prstiju odvajaju
od srednjeg dijela mine. Ima tri generacije godinje. Jedna mina zauzima 140-200
mm2 povrine lista. Tri mine po liski unite cijeli parenhim te se asimilacija bitno
smanjuje. U Istri smo u 1984. g. nalazili stabla s 50-80 % lia zaraenog s prosjeno
1,5-2,5 mine po liski. U Italiji su zabiljeeni sluajevi potpune defolijacije. Gusjenice

251

napada vie parazitskih osica. U Italiju je

introducirana jedna amerika vrsta osica
(Closterocerus cinctipennis) koja se udomaila
i smanjila zarazu minera. U posljednjem
desetljeu i u Hrvatskoj se znatno smanjio
intenzitet zaraze, vjerojatno zahvaljujui
poveanju brojnosti prirodnih neprijatelja.
U novije vrijeme u Europu je iz Amerike
unijet i drugi miner lista bagrema Phyllonorycter robiniella Clem. Ve je otkriven
u Sloveniji (Seljak). Gusjenica te vrste ini
vreaste mine bijele boje.
Kestenov moljac miner (Cameraria
ohridella Deschke et Dimi).
Postojanje te vrste otkriveno je u 1985.
godini u Ohridu u Makedoniji. Izvanrednom
brzinom taj se siuni leptiri proirio po
cijelom Balkanu i mnogim dijelovima srednje
Europe. Mi smo vrstu otkrili 1989- g., a 1994. i
SI. 251. Oteenja liski bagrema od
iduih godina zabiljeili smo vrlo velike tete
moljca (snimio M. Maceljski)
na stablima divljeg kestena u Zagrebu i
drugdje u Hrvatskoj (Maceljski, Berti). Koliko je do sada poznato, vrsta je
monofagna te se hrani samo na liu divljeg kestena. Ta je vrsta drvea vrlo esta
u drvoredima i parkovima u Zagrebu i drugim gradovima u Hrvatskoj. Stoga je
potpuno unitenje (posmedenje) lia ve u srpnju na pojedinim stablima vrlo
tetno jer prestaje svaka korisna funkcija ovog ukrasnog drvea. Prestaje uloga
proiavanja zraka, tj, vezanja ugljinog dioksida i otputanja kisika, gubi se
umiaijua uloga zelenila i njegova estetska vrijednost. Rojevi leptiria ometaju
stanovnike pa se i ta vrsta svrstava u molestante.
Leptiri ima na krilima bijele pruge pa u letu daje dojam da je bijele boje.
Raspon mu je krila 6-8 mm.

SI. 252. Izgled lia jako zaraenog kestenovim

moljcem minerom (snimio M. Maceljski)

252

SI. 253. Izgled minesgusjenicom kestenova\

moljca (snimio D. Berti)

Gusjenica ima spljoteno tijelo i vrlo izrazitu segmentaciju. Naraste do 4 mm.

Prezimi kao gusjenica ili kukuljica u otpalom liu. Leptiri se javlja u svibnju.
enka odlae jaja na lice lista divljeg kestena. Vrsta je monofag. Gusjenica isprva
pravi okruglu minu, a kad se proiri do prve poprene ile postaje uglasta,
omeena ilama. Povrina jedne mine zauzima 300-350 mm2. Na jednoj liski u
srpnju 1996.u Zagrebu nalazili smo prosjeno 50-80 mina. U rujnu je defolijacija
bila potpuna. Vrsta ima 3-4 generacije godinje.
Smanjenje zaraze
postie se temeljitim
skupljanjem
i
unitavanjem otpalog lia
tijekom zime. Veliki
utroak vremena za tu
mjeru za sada nema prave
alternative jer bi krenje
divljeg kestena (neki daju
i ovakav prijedlog) bila
golema teta. Ta se
osnovna mjera moe
dopunjavati primjenom
toksikoloki
i
ekotoksikoloki povoljnih
Si. 254. Lie u drvoredu divljeg'kestena uniteno od
insekticida (primjerice
kestenova moljca usred ljeta (snimio M. Maceljski)
regulatora
razvoja),
poglavito u vrijeme pojave prvih leptiria u proljee. Za uspjeh je presudno dobro
pokrivanje lica lia insekticidom. Pronalazak feromona olakao bi rjeavanje ovog
problema. Zapaeno je da mnogo manje napada kestene koji cvatu crveno ili
uto nego one najee koji cvatu bijelo. Utvrena je mogunost da zarazi pajavor
(Acerpseudoplatanus). Potpuno rjeenje problema kestenova moljca minera mogu
dati samo prirodni neprijatelji, bilo tako da se neki autohtoni neprijatelji prilagode
novoj vrsti, bilo da se neki neprijatelji kojih u nas nema, a prisutni su u Makedoniji
ili drugdje, unesu u Hrvatsku. Samo kombiniranom primjenom svih spomenutih
mjera pridravajui se naela integrirane zatite mogue je sprijeiti vee tete od
ovog tetnika.
Malinin moljac miner (Incurvaria rubiella Bjerk.) ubraja se u porodicu
Incurvariidae. To je malen leptiri, s dugakim resama na krilima. Raspon krila je
12-14 mm. Gusjenica je crvene boje. Ubuuje se u pupove maline, rijetko u pupove
kupine. Hrani se unutar pupa pa se izvana zaraza ne zapaa. Moe se uvui i u
izboj. Ima jednu generaciju godinje. Prezime polurazvijene gusjenice u tlu ili na
biljkama.
Jedna od najzapaenijih vrsta lisnih minera jest hrastov miner (Tischeria
ekebladella /complanella/Hb.). Pravi iroke hodnike na kojima se istie gotovo
bijela lisna epiderma.

253

MOLJCI TULJARI COLEOPHORIDAE

Gusjenice moljca tuljara prvo prave sitne mine u pupovima i liu, a kasnije
zapredu tuljac koji stoji okomito privren prednjim dijelom, u kojem proborave
ostatak ivota. Zajedno s tuljcem se i kreu. Pojava tih moljaca nije masovna, ali
tuljci se mogu ee zapaziti na raznim vrstama voaka. Vaan je tetnik aria
vrsta ariev tuljar (Coleophora laricella Hb.). Isprva minira iglice, a kasnije,
dok se nalazi u tuljcu, nastavi ishranom u mladim iglicama. Oteene iglice
otpadaju, prirast je smanjen, mlada se stabla sue i mogu uginuti.
KESICARI - PSYCHIDAE maleni su leptirii, izrazitog spolnog dimorfizma. Mujak
ima krila, a enka je beskrilna i bez nogu. enka ivi u karakteristinoj kesici,
koju pravi gusjenica i u kojoj odlae i jaja. Gusjenica oko svog tijela napravi
omota od raznih tvari, vrsto spojenih predjom. Gusjenice se zadravaju na
vokama oteujui lie, koru, pupove, no tete su minimalne.
U porodicu TINEIDAE ubrajaju se neki tetnici uskladitenih poljoprivrednih
proizvoda o kojima e biti rijei u zadnjem poglavlju. Tu se ubraja se i poznati
tekstilni moljac, gusjenice kojega se hrane u vunenoj odjei. U tu porodicu ubraja
se i jedna suptropska vrsta tetna brojnim vrstama ukrasnog bilja. To je bananin
moljac (Opogona sacchari Bojer). Vrsta je prisutna u Italiji, Njemakoj,
Nizozemskoj, a u najnovije je vrijeme utvrena i u Maarskoj na vrstama roda
Dracaena, pa postoji mogunost da se uskoro nade i u Hrvatskoj. Gusjenica te
vrste bui hodnik u stabljici iz kojeg ispadaju komadii biljke i izmet.
PLUTELLIDAE
Kupusni moljac (Plutella xylostella /maculipennis/ Curtis)
Gusjenice narastu do 12 mm, a tijelo im je sueno prema oba kraja. Zelenkaste
su boje, isprva crne, kasnije smee glave. Isprva izgrizaju samo parenhim izmeu
lisnih ilica pa nastaju 'prozorii' ili 'srebrnkasta ipka'. Neto vee gusjenice
izgrizaju list pravei u njemu nepravilne rupe. Lie je oneieno izmetom
gusjenica. Kukuljica je vretenasta oblika, a nalazi se zapredena u kokon privren
na listu. Leptir ima raspon krila oko 16 mm. Na tamnosivim prednjim krilima ima
valovitu svijetloutu paigu, dobro vidljivu kad se krila sloe pri mirovanju.
Proiren svuda u nas, no naroito velike tete pravi u Istri i u vranskom bazenu.
Najvee tete poini kad napadne kupus koji ve formira glave jer zbog oteenja
i oneienja takav kupus gubi trinu vrijednost. Napada i cvjetau, kojoj se
ubuuje u cvijet, a minira i lie uljane repice i drugih krstaica.
Prezimi kao kukuljica na raznim mjestima, a katkad moe prezimiti i leptir.
U travnju izlijeu leptiri, a lete u sumrak. Odlau jaja na kulturne ili korovske
krstaice, i to po 2-4 jajeta na nalije lista, najee uz glavne ile. Jedna enka
odloi 100-200 jaja. Embrionalni razvoj traje 3-7 dana. Gusjenice prvo prave
mine u listu, zatim karakteristine 'prozorie', a na kraju izgrizaju cijelo lisno

254

tkivo. Razvoj gusjenica traje 9-14 dana. Kukulji se na listu. Stadij kukuljice traje
7-14 dana. Kupusni moljac ima 3-4 generacije u kontinentalnom, a 4-6 generacija
u obalnom dijelu nae zemlje. Generacije se esto meusobno preklapaju, a
tete nanose sve vrijeme vegetacije.
Jaoj pojavi moljaca pogoduju suno vrijeme i vie temperature. Ima vrlo
mnogo prirodnih neprijatelja, a o njihovu broju ovisi estina napada.
Brojnost tetnika moe se smanjiti
ako se svake godine dubokim
zaoravanjem ili spaljivanjem unitavaju
ostaci kupusnjaa. I sve mjere koje
ubrzavaju razvoj i jaanje biljaka
smanjuju tete od ovog tetnika.
Zaraene biljke koje se uklanjaju pri
prorjedivanju treba odmah unititi.
Kemijsko suzbijanje potrebno je
kad se na svakoj biljci nalazi vie od 0,5
gusjenice, no u nekim sluajevima ovaj
broj moe biti i manji. Suzbijanje treba
provesti prije nego to se gusjenice
za vuku u glave. Prskati treba to veom
koliinom vode da bi insekticid prodro
SI. 255. Leptir, oteeni list i gusjenica
i do skrivenih gusjenica. Da bi se
kupusnog moljca (prema Bayer)
postiglo bolje kvaenje preporuuje se
da se insekticidima doda jedan okvaiva.
Kad se zaraza uoi dovoljno rano, preporuuje se upotreba za ljude i okoli
bezopasnih biolokih insekticida na bazi Bacillus thuringiensis kurstaki, kojima
je karenca 7 dana (za zelje za kiseljenje 21 dan). Od kemijskih insekticida
preporuuju se insekticidi na osnovi klorpirifosmetila, diazinona, malationa,
alfacipermetrina, esfenvalerata, lambda-cihalotrina i neki drugi. Za blii rok
zriobe ili kad treba zahvatiti zaklonjene gusjenice, preporuuju se sredstva koja
sadre diklorvos ili beta ciflutrin.
Samo u podrujima u kojima su na kupusnjaama esto primijenjeni insekticidi
iste skupine zapaeno je slabljenje njihova djelovanja. Da bi se sprijeila ili usporila
pojava rezistentnosti, preporuuje se povremeno mijenjati skupinu insekticida
koji se koriste.
Lukov moljac (Acrolepiopsis /Acrolepia/ assectella Zell.)
Povremeni tetnik crvenog luka i enjaka, rjee poriluka u Hrvatskoj. Leptiri
je tamnosmede boje, raspon mu je krila 12-14 mm. Gusjenica je ukastozelenkaste
boje, naraste do 10 mm. Hrani se lisnim parenhimom, a kasnije prodire u glavicu.
Na listu se vide srebrnkaste pruge nastale izgrizanjem zelenila, a epiderma je
neoteena. Nakon ulaska gusjenice u glavicu biljka vene. Prezime odrasli oblici.
Ima 2-3 generacije godinje. Suzbijanje se posebice preporua na povrinama
sjemenskih usjeva. Primjena insekticida provodi se u vrijeme ovipozicije pa treba

255

promatrati pojavu i razvoj tetnika. Od insekticida se koriste alfacipermetrin,

deltametrin i drugi piretroidi, ali uz potpuno pridravanje propisane karence. Na
mladom luku ne provodi se suzbijanje ovog tetnika.
MOLJCI ZAPREDARI - YPONOMEUTIDAE

Jabuni moljac (Yponomeuta malinellus Zell.), ljivin moljac

(Yyponomeuta padellus L.)
Jabuni moljac dosta je rijedak tetnik u Hrvatskoj. Napada jabuku. ljivin
moljac napada ljivu i glog i izrazito je periodine naravi, pa su poznate masovne
pojave naroito u Lici (Maceljski). Neki smatraju da je to jedna te ista vrsta.
Obje vrste prezime kao gusjenice prvog stadija u jajnom leglu. To se leglo
nalazi na granama, a sastoji se od 20-80 jaja poloenih jedno do drugog poput
crijepa na kui i pokrivenih sivkastom prevlakom. Zato je leglo slino boji kore.
im poetkom proljea temperatura prijee 14 C izlaze gusjenice i poinju se
hraniti prvo lisnim pupovima, a zatim liem. Organe koje napadaju obavijaju
preom. Razvoj traje do kraja svibnja, do kada gusjenice narastu do 20 mm.
utozelene su, sivkaste ili ukaste boje, s crnim tokama. ive zajedniki u
pauinastim gnijezdima - zapretcima koji pod kraj razvoja obuhvaaju itave
granice. U zapretcima se i kukulje u bijelim prozirnim kokonima. Leptiri se
javljaju u lipnju i srpnju, katkad i kasnije. Odlau jaja na voke.
Suzbijanje se provodi
zimskim
prskanjem
voaka uljanim organofosfornim insekticidima.
Ta sredstva unitavaju
gusjenice u jajnim leglima
ako se mjera provede
kvalitetno. Za vrijeme
vegetacije suzbijanje se
provodi skidanjem i
unitavanjem zapredaka
zajedno s gusjenicama i
tretiranjem
voaka
SI. 256. Suzbijanje ljivina moljca u Lici u 1954. (snimio
insekticidima
na
osnovi
M. Maceljski)
klorpirifosmetila,
diazinona, diklorvosa, te piretroidima. Uinkoviti su i bioinsekticidi na osnovi
Bacilhis thuringiensis. Vaan je prirodni neprijatelj osica Ageniaspis fuscicollis,
Trenjin cvjetni moljac (Argyresthia ephipella F.) dosta je rijedak tetnik u nas,
iako su u nekoliko sluajeva zabiljeene vee tete. Prezime jaja oko pupova
treanja i vianja. Gusjenice u proljee napadaju nabubrele pupove i esto se
zavlae u njih. Kasnije napadaju i cvjetove, lie i mlade plodie. Nakon tri
tjedna gusjenice se kukulje u tlu. Leptiri lete u lipnju i srpnju te odlau jaja.

256

Suzbijanje treba obaviti prije cvatnje, dakle u poetku napada na pupove,

primjenom istih insekticida kao i za suzbijanje jabunog moljca.
Mali jabuni moljac (A. conjugella Zell.) rijede oteuje plodove jabuka.
Tujin moljac (Argyresthia thiiiella Packard) u nas mjestimice jako oteuje lie
tuje.
Jelin moljac igliar (A.fundella F. R.) vaan je tetnik jele. Izrazit je monofag.
Gusjenice u jesen bue minu u iglici. Takva se iglica lako uoava po
bjelkastoukastoj boji. U proljee gusjenice izgrizaju vrni dio iglice, koji pocrveni,
kasnije posmedi. Mlada stabla zaostaju u razvoju.
Maslinov moljac (Prays oleae /oleella/ B.)
Uz maslininu muhu najvaniji je tetnik masline. Leptir je sive boje, raspon
mu je krila 11-14 mm. Gusjenica je ukasta, naraste do 8 mm. Oligofagni je tetnik,
napada maslinu, no moe se razviti i u listovima filireje, jasmina i ligustruma. Ima
tri generacije godinje: piva (antofagna) napada cvijet, druga (karpofagna) napada
plod, a trea (filofagna) napada list. Imago prve generacije javlja se krajem travnja
i u svibnju. Odlae jaja na aske jo zatvorenih cvjetova. Gusjenice izgrizaju
cvjetove zapredajui ih svojom preom. Jedna gusjenica moe otetiti oko 15
cvjetova. Stupanj tetnosti ovisi o intenzitetu cvatnje. Imago druge generacije leti
u lipnju, a odlae jaja na plodove. Gusjenice se ubuuju u plod, u kojem izgrizaju
meso i sjemenku. Ti plodovi kasnije otpadnu, pa mogu nastati vrlo velike tete.
Krajem kolovoza i u rujnu javlja se imago tree generacije, koji odlae jaja na
lie. Gusjenice prave hodnike u Uu, a kasnije se slobodno hrane na njemu.
Krajem zime kukulje se i daju opet imaga prve generacije. Jedna enka odloi
oko 300 jaja. Najvee tete nanose prve dvije generacije unitavanjem cvjetova i
oteivanjem plodova. U nekim je sluajevima moljac unitio ak 50-100 %
plodova, no prosjene se tete procjenjuju na 20 % godinje.
Utvrene su razlike u otpornosti pojedinih kultivara na ovog tetnika. Obino
je najjaa zaraza na kultivarima krupnih plodova, a manja na kultivarima sitnih
plodova. Od domaih kultivara najosjetljivije su lastovka i oblica, od inozemnih
ascolana, a pendolino pripada u najotpornije kultivare.
Maslinina moljca napadaju brojni prirodni neprijatelji. Neki se mogu koristiti
i za bioloko suzbijanje. Takva je npr. osica Ageniaspis fuscicollis. Njezina je uloga
prouavana i u nas (Tomini). Zlatooke se hrane jajima, poglavito karpofagne
generacije.
Kemijsko suzbijanje karpofagne generacije kombinira se sa suzbijanjem muhe.
Prvim tretiranjem protiv antofagne generacije moljca ne spreavaju se samo izravne
tete od te generacije, nego se spreava i jaa pojava karpofagne generacije. Protiv
karpofagne generacije obino se jedno tretiranje obavlja u srpnju, a ponavlja se u
kolovozu. Optimalni su rokovi suzbijanja tih generacija moljca pred poetak
napada gusjenica na cvijet odnosno plod. Ponajvie se preporuuje primjena
biolokih pripravaka na osnovi Bacilhis thiiringiensis soj kurstaki, kojima se moe
dodati 0,5-1 % eera ili biotehniki insekticidi - regulatori razvoja kukaca.

257

Samo izuzetno treba primijeniti kemijske insekticide protiv karpofagne

generacije. Primjenjuju se samo ako se kasni u suzbijanju jer ta sredstva, naroito
dimetoat i fention, imaju izvjesno dubinsko djelovanje. Osim navedenih insekticida
mogu se koristiti i diazinon, triklorfon i neki drugi kemijski insekticidi. Prouava
se mogunost ire primjene feromona, ne samo za praenje pojave, nego i
suzbijanje ovog tetnika, bilo metodom zbunjivanja, bilo ulovom, to moe biti
uspjeno pri slabim zarazama.
CHOREUTIDAE (GLYPHIPTERYGIDAE)
Smokvin moljac (Choreutis/Simaethis/ nemorana Hb.) proiren je svuda gdje
se uzgaja smokva, ali ne nanosi vee tete. Gusjenice izgrizaju lie, pa za jakog
napada ostanu samo ilice. Moe izgrizati i
plodie. Napadnute organe zapreda preom.
Gusjenica je vrlo ivahna, utozelene boje,
naraste do 12 mm. tetnik ima tri generacije
godinje. Suzbija se sredstvima na bazi
ometoata, diazinona, malationa i drugim
doputenim ili provjerenim sredstvima za
tretiranje smokve, koja je vrlo osjetljiva na
mnoge insekticide.
MOLJCI GNJEZDARI - GELECHHDAE
Brojna i vana porodica. Breskvina
moljca, koji se ubraja u ovu porodicu,
SI. 257. tete od smokvina moljcz opisujemo zajedno s breskvinim savijaem
k o d
(snimio M. Maceljski)
savijaa plodova.
Repin moljac (Scrobipalpa /Phthorimaea/ocellatella Boyd.)
Tipian periodini tetnik eerne repe. U Vojvodini su zabiljeene gradacije
1949.-1952., 1962.-1963.g., a i kasnije u nekim godinama bilo je lokalnih jaih
napada. U Hrvatskoj je neto ea pojava na podruju upanje.
Leptiri je svijetlosmede boje, raspon mu je krila 12-15 mm. Gusjenice su
ruiaste boje, svijetlije s trbune strane. Narastu do 12 mm.
Prezimljuje na starom repitu u stadiju odrasle gusjenice ili kukuljice. Leptiri
izlijee vrlo rano: od kraja oujka. Budui da vrsta ima 4-5 generacija, one se
isprepliu pa se leptirii nalaze sve do jeseni. enke odlau 100-150 jaja na biljke
eerne repe. Gusjenice se u proljee razvijaju 3-4 tjedna, ljeti samo 2-3 tjedna.
Napadaju biljke iz roda Beta. Izgrizaju lie, najradije centralno lie, ubuuju se
u peteljke i dopiru do glave korijena te ulaze u nju. Peteljke pocrne, a glave se
korijena izduuju i gnjile. Zapaaju se i po prei koju proizvode. Mogu oteivati
korijen repe dok eka preradu, odnosno u trapu.

258

tetniku pogoduje toplo i suho

vrijeme, rano proljee i duga jesen.
Stoga je vaniji u naim suhim i sunijim
podrujima. Naroito jak napad moe
priiniti zadnja generacija krajem ljeta i
poetkom jeseni. U Maarskoj je
utvreno da 10-20 gusjenica po repi
snizi prinos korijena za 19 %, a eera
za 48 %. Pragom odluke za suzbijanje
smatra se najmanje 70 % biljaka
zaraenih s prosjeno 4-5 gusjenica po
SI. 258. Gusjenica i tete od repina moljca
zaraenoj biljci, i to ako se ne oekuju
(snimio M. Maceljski)
kie.
Suzbijanje se provodi pravilnim plodoredom, unitavanjem ostataka biljaka
na starom repitu, spreavanjem irenja zaraze na izvaenom korijenju repe te
primjenom insekticida kad brojnost gusjenica prijee prag odluke. Od insekticida
koriste se organofosforni, no sigurno su djelotvorni i piretroidi te neki drugi
insekticidi. Najvanijom mjerom suzbijanja smatra se navodnjavanje.
Krumpirov moljac (Phthorimaea operculella Zell.)
Dugo smatran karantenskim tetnikom za nau zemlju, no vie nije na listi
karantenskih tetnika. Proiren u naem obalnom podruju. Nanosi velike tete
uskladitenom krumpiru.
Leptiri je smedeute
boje. Raspon krila je 10-14
mm.
Gusjenica
je
bjeliaste
boje,
sa
svijetloruiastim hrptom.
Naraste do 12 mm. tetnik
ivi i razvija se u prirodi,
ali i u skladitima
krumpira.
Leptiri
najee
prezime u skladitima
krumpira. Izlijeu pri 8 C.
enke leptira odlau jaja
SI. 259- Gomolji napadnuti od gusjenica krumpirova
na biljke. Gusjenice isprva
moljca (snimio M. Maceljski)
miniraju lie, zatim se
ubuuju u stabljiku. Iz stabljike mogu doi i do gomolja krumpira pa tako budu
donesene u skladita. Tu se nesmetano razmnaaju, dajui vie generacija. Obino
imaju 4-6 generacija. Osim krumpira, napadaju rajicu, patlidan i duhan, no tete
su zanemarive.
Suzbijanje na polju nije potrebno, ali je neobino vano sprijeiti
razmnoavanje u skladitima krumpira, ne samo zbog velikih teta, nego i zato
259

to u skladitima prezimljuje tisue leptiria koji u proljee prenose zarazu na

polja i omoguuju ope poveanje brojnosti populacije tetnika u nekom podruju.
Uskladitavati treba nezaraeni krumpir, zidove skladita treba (u podruju gdje
je moljac prisutan) prije unoenja krumpira oprskati insekticidima na osnovi
pirimifosmetila, malationa, klorpirifosmetila i slinim dozvoljenim insekticidima.
Male hrpe gomolja dobro je pokriti pijeskom, a zaraene gomolje najbolje je to
bre potroiti za stonu hranu. Najstroe je zabranjeno i kanjivo gomolje kaimpira
izravno tretirati insekticidima..
Pamukov moljac (Pectinophora gossypiella Saund.).
Jedan je od najvanijih svjetskih tetnika pamuka, naroito u Egiptu i SAD.
Na podaiju bive Jugoslavije naen je 1952. godine u crnogorskom primorju,
teuje cvjetne pupove, cvjetove i ahure pamuka te vlakno i sjeme. Prenosi se
uvoznim vlaknom i sjemenom pa se ti proizvodi strogo nadziru na graninim
prijelazima zemalja koje gaje pamuk a nisu zaraene. Osim na pamuku, moe se
odrati i na nekim divljim vrstama sljezova, npr. na korovima i ukrasnim biljkama
rodova Abutilon i Hibiscus.
Kajsijini moljci (Recurvaria nanella Hb., R. leucatella Cl.) napadaju kajsiju,
katkad jabuku, a rjee lie drugih vrsta voaka. To su mali leptirii uskih krila.
Njihove su gusjenice ruiaste boje, duge do 6 mm. Prezime gusjenice ispod
kore ili uz pupove voaka. Gusjenice u rano proljee izgrizaju pupove, a kasnije
lie, koje zapredaju. Najee su na junoj strani kronje. Leptiri lete u lipnju.
Gusjenice izau iz jaja jo ljeti, prave mine u liu ili se hrane na naliju, a ne
prave znaajnije tete. Zatim prezime. Dakle, ove vrste imaju jednu generaciju
godinje. Suzbijaju se zimskim prskanjem voaka uljanim organofosfornim
sredstvima. Mogue je skidati i unitavati zapretke s gusjenicama. Za jaeg napada
treba u vrijeme samog poetka napada provesti tretiranje insekticidima na bazi
diklorvosa, triklorfona, fosalona, piretroidima i dr.
Kimov moljac (Depressaria depressana F.) zapreda cvat razliitih vrsta titarki,
posebice kima, celera i anisa. Izjeda drke cvjetova i sjeme. Sline tete pravi i
vrsta Agonopterix/Depressaria/nervosa Hw., a artioku oteuju gusjenice vrste
D. erinaceella Stgr.
Jabuni moljac srikar (Blastodacna atra Zell. /B. putripennella/ - porodica
Agonexenidae). Rjei je tetnik jabuke u nas. Leptiri lete krajem svibnja i u lipnju.
Odlae jaja na lie i izboje. Gusjenica nagriza lie, a zatim bui hodnik u blizini
pupa. Pup ne tjera. Tu gusjenica prezimi. U proljee se gusjenica ubuuje u bazu
izboja te bui izboj. Izboji se sue. Suzbijanje je mogue odrezivanjem napadnutih
izboja.
Moljac mumulice (Elachista triatomaea Hw.) napada ukrasni grm mumuli
- kotoneaster. Otkriven na podruju Zagreba u 1977. g. (Balarin). Gusjenice su
crne boje, a zadravaju se u svijetlim tuljcima koje ispredu. Brste i zapredaju lie,
a to lie posmedi.
260

TETNICI DRVA

Uz vie porodica kornjaa, drvo voaka i ukrasnog drvea bue i neke

gusjenice. To su gusjenice vrsta koje se ubrajaju u porodice staklokrilaca i
drvotoaca.
STAKLOKRILCI - SESIIDAE (AEGERIDAE)

Ova porodica obuhvaa leptire neto vea tijela i staklenoprozirnih krila.

Samo su rubovi krila obrubljeni najee obojenim ljuskicama. Raspon im je krila
najee od 18 do 28 mm. Gusjenice staklokrilca ive u izbojima i granama.
Bjelkaste su i uglavnom bez dlaka. Narastu do 3 cm.
Ribizov staklokrilac (Synanthedon tipuliformis ClemJ
Napada crveni i crni ribiz i ogrozd. Leptir ima crno tijelo, sa utim poprenim
prugama, a neprozirni je dio krila crn. Raspon im je krila oko 20 mm. Prezime
gusjenice u izbojima. Leptiri se javljaju poetkom lipnja. Odlau jaja pojedinano
na pupove i izboje. Gusjenica se ubuuje u izboj i prodire u sriku. Povremeno
prelazi iz jednog izboja u drugi. Prema jeseni bui prema dolje, a u proljee
nastavlja buiti. Dio se kukulji u svibnju, a dio ostaje jo godinu dana u stadiju
gusjenice pa se tek onda kukulji. Gusjenica naraste do 15 mm. Svijetloute je
boje. Napad se zapaa po otvorima na izbojima iz kojih gusjenice izbacuju izmet.
Zaraeni izboji potamne, lako se lome i sue se. Suzbija se odrezivanjem i
spaljivanjem zaraenih izboja u toku itave godine, a treba paziti da se odsijee i
dio s gusjenicom, koja se moe spustiti do samog korjena.
Jabukov staklokrilac (Synanthedon myopaeformis Borch.)
Vaan je tetnik plantanih nasada jabuka, a napada i dunju, ljivu i druge
voke. Posebno su osjetljive sorte jabuka stavman i delies, a manje jonatan. Leptir
ima tamno tijelo, s
crvenim prstenom oko
zatka. Krila su prozirna,
raspona 15-20 mm. Leptiri
lete od kraja svibnja pa do
kraja kolovoza, i najvie u
srpnju. esto odlau jaja
na stablo u kojem se enka
razvila. Najee odlau
jaja na mjesta na kojima je
kora
ozlijeena
SI. 260. Jabuna staklokrilka i gusjenica u drvetu (prema:
obrezivanjem ili nekim
BASF)
drugim uzrokom. Jaja su
odloena pod oteenu koru najee u skupinama po 5 jaja. Gusjenica je
blijedoute boje, bez dlaica, a naraste do 22 mm. Ona se ubuuje u drvo pravei
plitke buotine ispod kore. ive hranei se sokom voaka. Hrane se i tijekom

261

zime. tetnik se suzbija preventivno premazivanjem rana fungicidnim sredstvima

ili voarskim voskom, prskanjem voaka nakon reza bakrenim sredstvima i
ienjem kore voaka. U preventivu pripada izbjegavanje mehanikih oteivanja
voaka i suzbijanje jabune krvave ui jer se u njihove rane naseljava ovaj tetnik.
Kada se tetnik pojavi u veoj mjeri, pristupa se hvatanju odraslih oblika u razliite
posude s jabunim sokom ili gnjilim jabukama. Zaraena mjesta na voki treba
ogoliti i mehaniki unititi naene gusjenice. Ta se mjesta mogu premazati ili
natopiti (etkama) ili oprskati insekticidima. Upotrebljavaju se ovi insekticidi:
lindan, fenitrotion, diklorvos i neki drugi, koji se u premazivanju i lokaliziranom
prskanju zimi primjenjuju u 5-10 puta jaoj koncentraciji od uobiajene. Prema
nekim izvorima (Ciglar) prag odluke za primjenu insekticida jest 100-400 gusjenica
na 20 voaka. Pojava leptira moe se pratiti i feromonom. Svaka primjena
insekticida u vrijeme leta ovog tetnika smanjuje i njegovu pojavu.
Malinin staklokrilac (Pennisetia /Bembecia/hylaeiformis Lasp.) oteuje maline
na slian nain kao ribizov staklokrilac.
Strljenka (Sesia IAegeria/ apiformis Clerck.) vrlo je est tetnik topole, vrbe,
lipe, breze i jasena. Gusjenica bui hodnik u drvetu debla, a kasnije se moe
zavui i u korijen. Iz rupe izbacuje pilovinu. tete su najvee na mlaem drveu.
Vee tete na topoli, vrbi i brezi nanosi i mali topolin staklokrilac (Paranthrene
tabaniformis Rott.).
DRVOTOCI - COSSIDAE
To su veliki leptiri, iako se prema drugim svojstvima ubrajaju u
mikrolepidoptera. Njihove gusjenice bue u drvetu voaka.
Vrboto (Cossus cossus L.)
Napada deblo i deblje grane raznih vrsta voaka, no posebno esto vrbu,
brezu, topolu, brijest i drugo ukrasno drvee. Najradije napada starija stabla debljeg
debla. Leptir je sivosmede boje. Raspon krila je 7-10 cm pa pripada u nae najvee
leptire. Leptiri lete u lipnju i srpnju, ali samo nou. Odloe vie stotina jaja u
skupinama u pukotine kore najee blizu tla. enka esto odlae jaja upravo na
stablo iz kojeg se razvila, pa zbog kumuliranja zaraze ono brzo propada. Gusjenice
se ubuuju u stablo ili deblju granu. Prvu godinu zadravaju se uglavnom u kori,
a idue godine prodiai u drvo. Porastom gusjenice i hodnik postaje sve iri. Iz
njegova otvora ispadaju grizotine i curi biljni sok. Tree godine opet se gusjenica
pribliava izlaznom otvoru gdje se kukulji. Odrasla gusjenica mesnate je boje, sa
sjajno crnom glavom, a naraste do 10 cm. Katkad se kukulji i izvan hodnika.
Suzbija se kao modro sitance.
Modro sitance - granoto (Zeuzera pyrina L.)
Napada tanje grane, ali moe se nai i u debljim granama, pa i u stablu.
Napada gotovo sve vrste voaka, ukljuujui i maslinu, nadalje brezu, javor i

262

druge liare. Leptiri se pojavljuju u lipnju i srpnju, a lete do jeseni. Imaju bijela
krila, posuta crnim tokicama, raspona 5-7 cm. Odlau svoja crvenkasto uta jaja
u pukotine kore ili na pupove. Jedna enka moe odloiti oko 1000 jaja. Gusjenice
su ute, s tamnim tokicama, a narastu do 5 cm. Gusjenice su heliofilne te se
kreu prema svjetlu, dakle prema vrkovima grana i izboja na kojima se nalaze.
Tek se tamo ubuuju u tanke granice, u kojima bue hodnik prema dolje.
Gusjenice povremeno izlaze iz buotine te se ubuuju u novu neto deblju granicu.
Napadnute se granice sue na dijelu od buotine prema vrku. Idue godine
gusjenice se sputaju sve nie, dolaze i u deblje grane pa i u stablo. Katkad bue
hodnik oko stabla (prstenuju stablo), a ako tako napadnu mlade stablo ono brzo
propada. Izlazni otvor gusjenice esto prelazi promjer od 1 cm. Kroz njega ispada
pilovina. Oko tog otvora plitko ispod kore nalazi se dio hodnika koji se moe
prstom napipati. Smatra se da gusjenice izluuju i neke za drvee otrovne tvari.

SI. 261. Gusjenica granotoa

SI. 262. Oteenje debla od gusjenice

granotoa (snimio M. Maceljski)

Tree se godine kukulje na samom izlasku iz hodnika pa nakon izlaska leptira

prazne kukuljice vire iz rupe.
Nazonost jedne gusjenice u dvogodinjoj maslini uzrokuje njezino
propadanje. Snizuje prirod i ometa razvoj masline jedna gusjenica u 3-5 godinjoj
maslini, 8 gusjenica u 8-godinjoj maslini ili 15 gusjenica u 20-godinjoj maslini
(Katalini).
Iako nema mnogo prirodnih neprijatelja (dosta je aktivan djetli), ipak je
prirodna smrtnost utjecajem raznih imbenika vrlo velika pa iznosi i vie od 95 %.
Naroito esto napada drvee koje trpi od sue i uope slabije njegovano i
odravano drvee. Budui da enka esto odlae jaja na isto stablo u kojem se
razvila, mogu u nekom vonjaku ili drvoredu pojedina stabla biti jako napadnuta,
a ostala stabla biti nezaraena. Zapaena je razliita osjetljivost pojedinih kultivara
masline.
Preventivno suzbijanje mogue je u vrijeme izlaska gusjenica iz jaja i u tijeku
prvog ljeta, kad gusjenice povremeno izlaze iz svojih buotina. U to se vrijeme
preporuuju sredstva s izvjesnim dubinskim djelovanjem da bi se unitile i one
gusjenice koje su se ve ubuile, a nalaze se jo plitko ispod kore. Takvo je
sredstvo primjerice fosfamidon. Uglavnom samo preventivno djeluju sredstva na
263

osnovi fosalona, diazinona, fentiona, triklorfona, te piretroidi. Zbog dugog

razdoblja ovipozicije potrebno je tretiranje kronje vie puta ponoviti. U vonjacima
se u to vrijeme suzbijaju i neki drugi tetnici voaka (npr. savijai plodova) te se
njihovim suzbijanjem spreava i jaa zaraza sitancem.
Kurativno suzbijanje sastoji se u unitenju gusjenice u grani ili deblu. U aipu
od vrbotoa ili granotoa utrca se sredstvo na osnovi diklorvosa ili drugi insekticid
jee volatilnosti u peterostrukoj normalnoj koncentraciji i rupa se odmah zatvori
voarskim voskom. Umjesto sredstva razredenih u vodi moe se koristiti i neki
sprej na bazi diklorvosa, na koji je dobro privrstiti cjevicu koja se umetne u
rupu pa se tako omoguava da to vie sredstva ude u izlaznu rupu tetnika.
Zbog niske koncentracije aktivne tvari u spreju treba nastojati utrcati to vie
sredstva u rupu. Na taj su nain svojevremeno uspjeno sanirani javori u
Radnikom dolu u Zagrebu (Maceljski).
Zaraene grane od oba tetnika potrebno je stalno odrezivati i spaljivati, pri
emu treba paziti da se odree i dio sa tetnikom. Staro zaraeno drvee treba
izvaditi i spaliti jer je ono izvor zaraze za mlada stabla.
Savija kore (Enarmonia formosana Scop. /Laspeyresia ivoeberiana Schiff./)
ubraja se u savijae. To je, takodjer, tetnik drveta odnosno kore voke. U nas je
dosta rijedak. Napada trenju, breskvu, jabuku i kruku. Gusjenice bue hodnike
u kori i deblu. Napad se vidi po rupici iz koje padaju izmet i grizotine. Na mjestu
oteivanja nastaju rak rane. Gusjenice su svijetle utosmede boje, a narastu do
14 mm. tetnik ima dvije generacije godinje. enka esto polae jaja na ve
zaraena stabla pa se tete poveavaju. Od jakog napada sue se grane odnosno
stablo. Suzbija se utrcavanjem insekticida na bazi diklorvosa kroz rupicu i
zatvaranjem rupice voarskim voskom.
parogin korjena (Parahypopta /Hypopta/ caestrum Hb.)
Takoer se ubraja u porodicu Cossidae, no ne oteuje drvo. Vaan je tetnik
paroge, prisutan u naem obalnom podruju, posebice na otoku Brau (Kai).
Gusjenica oteuje jestive podzemne dijelove. Leptir ima utobijeli prednji par
krila, a smei stranji par krila. Raspon krila je 3-4 cm. Gusjenica je ukasta,
naraste do 4,5 cm. Ima neugodan miris.
Polurazvijene gusjenice prezime u
izdancima paroge u tlu. U proljee
nastavljaju ishranu te najvee tete
prave tijekom svibnja. Razvijene
gusjenice naputaju biljku i kukulje se
unutar kokona, sasvim plitko u tlu.
esto vrh kokona viri iz zemlje. Nakon
priblino mjesec dana izlijee leptir. U
Dalmaciji se let odvija potkraj lipnja i
sredinom srpnja. Lete nou, uglavnom
SI. 263. parogin korjena'(snimila K. ani) unutar polja paroge. enka nakon

264

kopulacije odlae jaja oko korijenova vrata paroge. Nakon 3-4 tjedna izlaze
gusjenice. One se hrane pupovima, mladim izdancima i podankom korijena
paroge. Poetkom zime sputaju se nie i tu prezime.
Suzbijanje se provodi skupljanjem i unitavanjem gusjenica i kokona. Pri jaem
napadu treba berbu zavriti ranije te nakon toga prskati ili zalijevati nasad 2-3
puta u razmacima po desetak dana. S obzirom da je berba zavrena, mogu se
koristiti razliiti organofosforni insekticidi ili piretroidi. LJ Italiji se u mladim
nasadima primjenjuju granule na osnovi klorpirifosetila oko svake biljke, a u
starijem se nasadu nakon berbe razgrnu humci, stave granule i izmijeaju s tlom.
SAVIJAI - TORTRICIDAE
Najvanija su porodica Microlepidoptera. Prema podacima Batinice na
podruju bive Jugoslavije registrirano je 348 vrsta savijaa, a od njih su ezdesetak
vrsta poznati tetnici voaka. Samo u nekih vrsta savijaa gusjenice doista savijaju
list, a za veliku veinu taj naziv ne treba shvatiti doslovce. Radi preglednosti taj
veliki broj tetnih vrsta svrstan je u savijae pupa i lista, savijae tetne koici
ploda, savijae plodova voaka te savijae vinove loze. Za razlikovanje najvanijih
vrsta savijaa pupa i lista te koice (pokoice) plodova slui tabelarni pregled.
SAVIJAI PUPA I LISTA
Neki savijai pupa i lista javljaju se i u umama, pa njihovoj jaoj pojavi u
vonjacima pridonosi blizina ume. Utvreno je da je jaoj pojavi nekih vrsta
pridonijela i poveana primjena insekticida koji unitavaju njihove prirodne
neprijatelje, a koji zbog skrivenog naina ivota savijaa imaju na njih slabije
djelovanje. Konano, intenziviranje proizvodnje voa, bolja agrotehnika i gnojidba
poveava prirast mladog lia i time stvara povoljnije uvjete i za ovu skupinu
tetnika.
Gusjenice savijaa pupa i lista javljaju se rano u proljee, im pone otvaranje
pupova. Budui da ive uglavnom unutar napadnutih organa i da su malene, tee
se zapaaju pa je i to razlog to se njihove tete podcjenjuju.
Sivi savija pupova (Hedya nubiferana Havv. /Argyroploce - Olethreutes
variegana Hb./)
Leptir ima raspon krila 15-20 mm. Prednja su krila tamnosmecla, s izraenim
poprenim prugama i svijetlom vrnom treinom. Gusjenice su zelenosive boje, s
crnom glavom i analnim titom.
ljivin savija pupova (Hedya pruniana Hb. /Argyroploce - Oletbreutes
pruniana Hw./J.
Krila imaju raspon 14-18 mm, a prednja su krila svijetlosmecta, sa svijetlom
vrnom treinom. Gusjenice su sline gusjenicama sivog savijaa pupova, ali su
manje.

265

Tablica 4.
TABELARNI PREGLED RAZLIKA IZMEU GUSJENICA SAVIJAA PUPA I LISTA I
KOICE PLODA
Naziv vrste i duljina
odrasle gusjenice

Boja
lena strana

bradavice

glava

vratni tit

analni tit

prsne noge

tijela
Archips rosana L.
18-20 mm

svjetlo zelena

svjetlije od

do tamno i sivo

tijela

smea

tamno sme

boje tijela

smee

crno sme

tamno-

ili crn

zelena
Archips xylosteana L.

tamno zelena

svjetlije od

18-24 mm

do ljubiasta

tijela, s crnom

pigmen-tacijom

tamno smea

sme, i to
naprijed

svjetliji

smede,
trbune noge

u sredini
Archips podanus Se,
18-24 mm

zelena

svjetlije od
tijela

sa strane crne
crno smea
ili crna

cn'eno ili

crn

tamne

boje tijela

svijetlo

crno sme,
naprijed
svjetliji

Adoxophyes orana F.R.

zelena ,od

svjetlije od

smea, od

16-20 mm

svijetlo do

tijela

svijetle do

sme

smee

tamne

maslinasto
zelene
crne

crna

crn

crn

crne

svijetlo-

svijetlije od

neznatno

sme

boje tijela

svijetlo

zelenkasta

tijela

tamnija od

Hedya nubiferana Hw.

sivozelena do

15-20 mm

tamno zelena

Argyrotenia ljungiana Th.

15-18 mm

smee

tijela, s 2
bone tamne
pjege
Hedya pruniana Hb.

svijetlo zelena

crne

crna

svijetlo zelena

zelene

crno smea

crn

zelen

crne

zeleno-smed,

zelen

zelene, a

10-14 mm
Neosphaleroptcra nubilana

s tamnim

Hw, 10-12 mm

vrni dio

mrljama
Fandemis heparana Schiff

zelena

20-22 mm

svijetlije od,

zeleno smea

zelen, s

sme
boje tijela

zelene

boje tijela

zelene

crno sme

crne

tamnim

tijela

mrljama
Fandemis ribeana Hb.

uto-zelena

20-22 mm
Spilonota ocellana F,

crnkasto

9-12 mm

smea

266

svijetlije od

uta ili smea,

utozelen, s

tijela

s tamnijim

tamnijim

mrljama

rubom pozadi

smee

crna

crno sme

Crveni savija pupova (Spilonota /Tmetocera/ ocellana .). Ima raspon krila
12-16 mm. Prednja su krila tamnomaslinaste boje u prvoj treini, a ukaste boje u
preostalom dijelu. Gusjenica je crvenkasta, s crnom glavom, a naraste do 13 mm.
Zeleni savija pupova (Neospaleroptera /Cnephasia, Tortrix/nubilana Hw.).
Ima zelene gusjenice, s tamnom glavom. Narastu do 12 mm.
Mlade gusjenice prezime na zaklonjenim mjestima voke, najee uz pupove.
Rano u proljee, krajem oujka i u travnju, napadaju pupove, mlado lie i cvjetove
te ih izgrizaju. Napadnute organe zapredaju, a katkad se uvlae u pupove.
Napadom mogu izazvati deformaciju
listova i izboja, a pupovi esto izgledaju
kao da su oteeni od mraza. Gusjenice
su vrlo ivahne. Razvoj gusjenica
crvenog savijaa pupova sporiji je nego
razvoj gusjenica ostalih vrsta, pa
gusjenice mogu oteivati i plodove,
kojima grizu pokoicu. Leptiri tih
savijaa lete u svibnju i lipnju. Jaja
odlau na lie. Mlade gusjenice prave
manje tete na liu tijekom ljeta, a
mogu praviti sitne grizotine i na
plodovima. Savijai pupa i lista imaju
samo jednu generaciju godinje.
SI. 264. Cvjetni pupovi izgrizeni od gusjenica

Savijai pupa i lista napadaju

savijaa pupova (snimio M. Maceljski)
razliite vrste voaka, najee jabuku,
kruku, dunju, ljivu, trenju, vinju i kajsiju, ali i ukrasno drvee i neke druge
biljke. ljivin savija pupova uglavnom napada ljivu. U nas su najee vrste sivi
i crveni savijai pupa.
S obzirom da savijai pupa i lista prezimljuju na vokama, mogu se uspjeno
suzbijati zimskim prskanjem uljanim organofosfornim sredstvima. Takoer je
djelotvorno njihovo suzbijanje u asu napada gusjenica primjenom fosalona,
klorpirifosmetila, piretroida i nekih regulatora razvoja kukaca. Pragom odluke za
suzbijanje tih savijaa najee se smatra zaraenost 5-10 % pregledanih organa
ili nalaz vie od 4-5 gusjenica metodoma 100 udaraca.
SAVIJAI KOICE PLODA
Savija koice ploda (Adoxophyes orana F.R. /Capua reticulana Hb./)
Savija koice ploda ili kapua postoji u naoj zemlji ve dulji niz godina sudei
prema nalazima leptira u raznim zbirkama. Kao tetnik otkriven je prvi put 1964.
g. u okolici Varadina. Tek prije 2-3 desetljea postaje gospodarski vanim
tetnikom. U posljednje vrijeme savija koice ploda uvrstio se u najtetnije savijae
nekih plantaa. U raznim podrujima bive Jugoslavije zabiljeene su tete na
jabukama do 60 %, na krukama i do 90 %, a na breskvama oko 40 % plodova.
267

Tako jaki napad razvio se uglavnom u plantanim vonjacima u kojima su se

provodile intenzivne, katkad i pretjerane mjere zatite, uz primjenu univerzalnih
insekticida. U nekim plantaama kapua je postala vei-problem od jabunog
savijaa. Primjerice u 1980. g. u nekim srijemskim plantaama bilo je 2-4,3 %
plodova zaraenih jabunim savijaem, a 13-26 % oteenih od kapue (na
kontrolnim netretiranim stablima).
Savija koice ploda
najee napada jabuke i
kruke, no moe oteivati
i ljive, breskve, kajsije i
neke druge vrste voa.

Leptir ima raspon

krila 15-22 mm, prednja su
krila
okerute
do
SI. 265. Gusjenica savijaa koice ploda i izgled teta
hrdastosmede boje u
(prema: BASF)
mujaka, a sivosmede u
enki. Stranja su krila
svijetlosiva. Gusjenica je
najee zamazano sivozelene boje, sa svijetlosmedom glavom, a naraste do 1620 mm.
Prezimi mlada gusjenica drugog ili treeg stadija na vokama, najee iza
zapredenog lia, ispod ljusaka pupova, ispod kore ili u pukotinama kore. U
travnju i svibnju napada pupove. Na njima pravi tete sline tetama od savijaa
pupova, a kasnije izgriza lie koje zapreda, naroito lie na vrkovima izboja.
Za topla i suha vremena moe ve napasti i plodove (ako ih ima), na kojima
izgriza manje ili vee, ali uvijek samo plitke udubine. Te udubine kasnije postanu
plutaste ili za vlana vremena gnjiju. Kukulji se u napadnutim organima. Stadij
kukuljice traje 10-15 dana. Leptiri ove prezimjele generacije lete u drugoj polovici
svibnja i u lipnju. enke odlau 30-100 jaja zbijenih zajedno u jajno leglo sjajno
ute boje, uglavnom na liu voaka. Gusjenice ove prve, tj. ljetne generacije,
napadaju lie na vrhovima izboja, a naroito plodove, na kojima se nalaze od
lipnja do poetka kolovoza. tete su tipine i po njima se najlake prepoznaje
prisutnost tetnika. Gusjenica izgriza koicu ploda, najee poev od peteljke
ili pak tamo gdje se ploda dotie neki drugi organ. esto zapredaju lie uz plod.
Izgrizena povrina ploda nepravilna je oblika i esto viestruko razgranata. Ta
povrina kasnije oplutavi. Leptiri ljetne generacije lete u srpnju i kolovozu. Ta
generacija leptira odlae jaja na plodove, na kojima takoer vee tete mogu
napraviti male gusjenice prije odlaska na prezimljenje tijekom kolovoza, rujna i
listopada. Tragovi njihove ishrane vide se u obliku brojnih sitnih grizotina, koje
se, medjutim, medjusobno ne spajaju. Gusjenice te generacije mogu nastaviti
oteivanje i nakon berbe u skladitu ako su ubrane zajedno s plodovima.
Jaja i gusjenice savijaa koice ploda vie napadaju razni paraziti, preteno
osa najeznica. Naroito je djelotvoran jajni parazit - osica Trichograma, pa je u
primjeni insekticida neophodno voditi rauna da se potede ti paraziti.
268

Djelotvornost tog parazita pokazuje podatak o gotovo stopostotnoj parazitiranosti

jaja savijaa pokoice ploda u nekim veim nasadima (Jablanica 1971. g.) ime je
ujedno bio likvidiran jaki napad tetnika. Parazitirana jaja prepoznaju se po tome
to su sasvim crna, a nezaraena su jaja utozelene boje. Upravo radi jakog
utjecaja parazita na brojnost ovog tetnika njegova pojava u ekstenzivno
zatiivanim vonjacima nije velika, ali jae se pojavio u plantaama u kojima se
primjenom nedovoljno selektivnih insekticida znatnije smanjio broj parazita
savijaa. Dakle i savija koice ploda ili kapua tetnik je kojem pogoduje
nepravilna primjena pesticida, slino crvenom vonom pauku, krvavoj ui jabuka,
lisnim minerima i nekim drugim tetnicima.
Tijekom zime razne vrste ptica hrane se gusjenicama ovog savijaa.
Zimskim prskanjem voaka uljanim organofosfornim insekticidima smanjuje
se uvelike i napad ovog tetnika jer se unitava dio gusjenica koje prezimljuju na
vokama. Ipak je najvaniji rok suzbijanja u vrijeme izlaska gusjenica s mjesta
prezimljenja, dakle rano u proljee. Ako se propusti taj rok, treba pratiti let leptira
(primjerice s pomou feromona Adoxomone) i suzbijanje provesti u vrijeme izlaska
iz jaja gusjenica ljetne generacije, dakle u drugoj polovici lipnja i poetkom srpnja.
U to se vrijeme esto suzbijaju jabuni ili ljivin savija pa se time istovremeno
suzbija i kapua. Ako je potrebno samo suzbijanje kapue, provest e se tretiranje
jednim od brojnih doputenih OP insekticida ili piretroida, no posebice se
preporuuju ekoloki povoljniji regulatori razvoja kukaca i bioinsekticidi na osnovi
B. t. k. Za uspjeh je potrebno temeljito tretiranje to veom koliinom kropiva.
U sluaju produljenog leta ljetne generacije potrebno je nakon 15 dana ponoviti
tretiranje. Tretiranja protiv ljetne generacije jabunog savijaa smanjuju i brojnost
jesenske generacije kapue, tj. one generacije koja e prezimjeti.
Na kraju treba jo spomenuti da se pragom odluke, tj. onim intenzitetom
napada kod kojeg treba provesti suzbijanje smatra nalaz 5-10 gusjenica kapue na
100 grana (utvrcljeno metodom udaraca) prije cvatnje, 2-5 gusjenica na 100 grana
u toku ljeta odnosno 1-3 % oteenih plodova. Osim utvrivanja intenziteta pojave
gusjenica moe se vrlo dobro pratiti brojnost leptira kapue ulovom na lovne lampe,
i to naroito na lampe s UV svjetlom, ali u novije se vrijeme to ini uz pomo
feromona (primjerice Adoxomone).
tete na plodovima jabuka i kruaka sline tetama koje ine gusjenice ljetne
generacije kapue moe poiniti i gusjenica jednog drugog savijaa vrste
Argyrotaenia IjungianaTh./pulcbellana Hw./. Ta je vrsta mjestimice prisutna u
Hrvatskoj, a zabiljeena je jaka pojava u 1995. g. u Meimurju (Ciglar). No taj
tetnik ini glavne tete na plodovima tek u jesen, kad se njegova prisutnost
prepoznaje po zelenim gusjenicama dugim 15-18 mm. Ta vrsta savijaa napada i
vinovu lozu i lavandu. tete sline tetama koje ini jesenska generacija kapue
mogu priiniti i neke gusjenice savijaa pupa i lista.
Pandemis heparana Schiff. i druge vrste roda Pandemis
Savijai dosta proireni u vonjacima Hrvatske. Biologija im je slina biologiji
savijaa pokoice ploda. Napadaju jabuku, kruku, ljivu, trenju, ribizi i druge

269

vrste voaka te razliito ukrasno drvee. Leptirii imaju utosmeda krila raspona
oko 20 mm. Gusjenice oteuju lie, katkad i plodove voaka. Javljaju se u proljee
i kasno ljeti. Leptiri lete poetkom ljeta. Uvijaju list u kojem se kukulje. Pragom
odluke u vrijeme poetka zriobe plodova smatraju se 2-3 gusjenice na 100 plodova.
Rui savija (Archips/Cacoecia/rosana L.)
Proirena vrsta savijaa u svim naim krajevima. Slino savijau koice ploda
i toj je vrsti znaenje poraslo u zadnjih desetak godina. U Bosni i Hercegovini
jedna je od dominantnih vrsta savijaa lista. U vicarskoj su zabiljeeni gubici u
prinosu jabuka i kruaka i do 80 %. Napada takoer trenju i razno drugo drvee,
grmlje, cvijee i druge zeljaste biljke.
Raspon krila leptira ruina savijaa
iznosi 17-22 mm. Mujaci imaju krila
utosmede, a enke tamno-sivosmede
boje. Gusjenica je utozelene do zelene
boje, a naraste do 20 mm. Prezimi na
vokama u jajnom leglu koje sadri
prosjeno pedesetak jaja. Neto kasnije od
savijaa pupa i lista, no ipak jo tijekom
travnja, gusjenice napadaju lisne i cvjetne
pupove u koje esto prodiru, a kasnije
oteuju lie i cvjetove. Rado se uvlae u
cvjetove i izgrizaju ih iznutra. Obino
savijaa (snimio M. Maceljski)
povezuju preom izgrizene dijelove biljke.
Za tu je vrstu karakteristino da gusjenica
savija list u obliku cigare, te se uvlai u njega. Na poetku se hrane samo
parenhimom lista, a kasnije i ostalim lisnim dijelovima. Moe napasti i tek zaete
plodie na kojima izgriza pokoicu slino kao savija koice ploda. esto povezuju
plodie s liem. Izgrizeni dio pokoice oplutavi to je uzrok deformaciji ploda u
njegovu daljnjem razvoju. Katkad plodi propada. Razvoj gusjenica traje 1-2
mjeseca. Za to se vrijeme gusjenice ee premjetaju te napadaju razliite organe.
Kukulji se izmeu lia, najee na suhom listu koji je preom privren uz
nekoliko zelenih listova. Kukuljenje se obino odvija u svibnju ili lipnju, a leptiri
se pojavljuju od sredine tog mjeseca pa sve do kolovoza. Leptiri odlau jaja na
kori grana gdje i ona tamo prezime. Za jaeg napada naeno je i do 200 jajnih
legala na jednom stablu. Ruin savija ima jednu generaciju godinje.
Ruina savijaa napadaju brojni prirodni neprijatelji, a naroito veliku ulogu
ima jajni parazit osica Trichogramma cacoeciae. Poveanje tetnosti tog savijaa
u posljednje vrijeme pripisuje se upravo primjeni polivalentnih insekticida
efikasnijih na parazite nego na veinom sakrivenog tetnika.
Zimsko unitavanje jajnih legala ne moe se provesti sa zadovoljavajuim
uspjehom jer su jajna legla prekrivena smolastom tvari nepropusnom za
insekticide. Smatra se da nalaz jednog ili vie legla po voki ukazuje na veu
opasnost od gusjenica. Suzbijanje ruina savijaa provodi se u poetku pojave

270

gusjenica, odnosno prije otvaranja cvjetnih pupova, a u voaka koje rano cvatu,
odmah nakon cvatnje. Upotreba insekticida smatra se opravdanom kad se na
100 cvjetnih pupova (pregleda se 2-4 pupa po voki) nade 5-10 gusjenica, odnosno
kad se metodom 100 udaraca uhvati vie od 5 gusjenica. Vano je tretiranje provesti
prije izletanja iz jaja parazitske osice T. cacoeciaeda se toj osici ne bi tetilo. Jaja
koja sadre ovog parazita prepoznaju se prema crnoj boji. Pri izboru insekticida
treba voditi rauna da oni budu to selektivniji, kao to su primjerice fosalon,
klorpirifosmetil, triklorfon ili regulatori razvoja kukaca i bioinsekticidi. Veliku
ulogu u smanjenju brojnosti populacije ruina savijaa imaju ptice, pa se
preporuuje postavljanje njihovih zimovalita u vonjake.
Archyps xylosteana1. i A. podana Scop. vrste su srodne ruinom savijau. Prva
je vrsta mnogo ea, a osim u vonjacima redovito se nalazi i u hrastovim umama.
Gusjenica je tamnozelene do ljubiaste boje. Na vokama je najea na trenjama,
jabukama i ljivama. Takoer savija list ali obino popreno, a ne uzduno. A.
podana esta je u vonjacima, no nije dovoljno prouena u nas. Obje vrste savijaa
imaju biologiju slinu biologiji ruina savijaa.
SAVIJAI PLODOVA
Savijai plodova ine najvaniju skupinu tetnika voaka. Kao to savijai
lista i pupova ne napadaju samo te organe biljke, nego mogu napasti i otetiti i
plodove, tako i neki savijai plodova napadaju i druge organe biljke, no ipak
najvee tete nanose plodovima. Savijai lista i pupa ponajvie oteuju vegetativne
dijelove voke ime smanjuju prinos i oslabljuju voku te se ubrajaju u fizioloke
tetnike. Savijai plodova preteno su tehnoloki tetnici. Takoer su manje
polifagni od savijaa lista i pupa.
Jabuni savija (Cydia /Laspeyresia, Carpocapsa, Grapholita/pomonellaL.)
Smatra se najvanijim tetnikom jabuka i kruaka u plantanim i u veini
drugih nasada. Osim tih vrsta voaka napada i orah, dunju, a rijetko druge vrste.
U plantaama jabuka i kruaka protiv tog tetnika redovito se provode 2-3 tretiranja
godinje pa se tako najveim dijelom mjera suzbijanja tetnika suzbija ta vrsta.
Nekada se procjenjivalo da je visina tete od ovog tetnika 50 % potencijalnog
prinosa (Kovaevi). Sada smatramo da su tete znatno manje i da se kreu izmeu
10-30 %. Dio ranije napadnutih plodova otpada, a kasnije napadnuti plodovi
zbog "crvljivosti" imaju znatno smanjenu vrijednost. Zaraene plodove esto
zahvaa monilija. Danas trite gotovo uope ne trai seljake jabuke, uz ostalo
i zbog visokog postotka zaraze jabunim savijaem. Tolerira se zaraza do 2 %,
iako mnogi smatraju i takav postotak zaraze nedopustivim pa se provode mjere
zatite da bi spustile udio zaraenih plodova ispod 0,5 %. To je i razlog za
intenzivno, mjestimice i previe intenzivno, suzbijanje tog tetnika.
Treba spomenuti da prisutnost gusjenice jabunog savijaa u plodovima ne
potvruje (kako to neki tvrde) da insekticidi nisu uope koriteni, tj. da je to
proizvod organsko-bioloke proizvodnje. Naime, plodovi mogu biti "crvljivi" i

271

ako je insekticid primijenjen prerano, a to je posebno opasno, i ako je insekticid

primijenjen prekasno u odnosu na optimalni rok (ubuivanje gusjenica u plodove).
Jabuni savija iskljuivo je tehnoloki tetnik pa njegova prisutnost ne
oteuje organe vane za ivot voke nego iskljuivo plodove. injenica je da je
suzbijanje jabunog savijaa glavni razlog velikog utroka insekticida u vonjacima
i time opasnosti od nedozvoljenih ostataka na plodovima i oneienja okoline
ovjeka insekticidima. Stoga je postalo prijeko potrebno smanjiti broj tretiranja
protiv ovog tetnika na mogui minimum. U svakoj plantai jabuka i kruaka
svakako treba provoditi prognozu pojave i signalizaciju rokova suzbijanja jabunog
savijaa, te posebnu panju posvetiti izboru insekticida sa to manjim negativnim
popratnim djelovanjem (na prirodne neprijatelje i dr.). Nadalje, upravo zbog veeg
broja potrebnih tretiranja, za suzbijanje ovog tetnika nastoji se uvesti bioloka
metoda primjenom ekoloki povoljnih bioinsekticida na bazi B. thuringiensis ili
virusa (Carpovirusine) ili jajnih parazita iz roda Trichogramma. U novije vrijeme
u SAD se provodi tretiranje velikih povrina (area wide management) metodom
attract and kili, tj privuci i ubij. Pri tome se koriste kombinacije feromona i
insekticida primijenjene lokalizirano, slino suzbijanju maslinine muhe kakvo se
provodi i u nas. Umjesto insekticida moe se uz feromon primijeniti pripravak
koji sadri virus granuloze. Sve uspjenije se koristi i metoda zbunjivanja mujaka
savijaa primjenom velikog broja feromona koji smanjuju mogunost da mujak
pronae i oplodi enku.
Leptir jabunog savijaa ima
raspon krila oko 20 mm. Sive je boje.
Na vrhu prednjih krila nalazi se vee
smee ili tamnocrveno zlatno
obrubljeno polje ("zrcalo"). im izau
iz jaja gusjenice imaju 2-3 mm, a glava
im je dvostruko ira od tijela. Narastu
do 20 mm. Isprava su bjeliaste boje, a
kasnije postaju ruiasto-crvene.
Kukuljica je 10-12 mm duga i oko 3 mm
SI. 267. Leptir jabunog savijaa (prema: iroka, a smedje je boje. Nalazi se u
Bayer
eliptinom kokonu.
Prezimi odrasla gusjenica u kokonu ispod kore i u raznim pukotinama na
deblu i debljim granama. U travnju se kukulji na mjestima prezimljenja. Izlijetanje
leptira poinje krajem travnja, u svibnju je mnogo intenzivnije, a traje sve do kraja
lipnja. Mujaci se javljaju prije enki (protandrija). Leptiri lete u sumrak, a kopuliraju
kad je temperatura via od 15 C te uskoro poinju odlagati jaja na lie, plodove
i granice. Let prestaje ako temperatura padne ispod 12 C, najjai je izmeu 20 i
24 "C, a prestaje pri 32 "C. Inkubacija traje 7-14 dana. Kad izau iz jaja, gusjenice
se ubuuju u plodove, obino kod aske ili na mjestu gdje se dodiruju plod s
listom ili dva ploda meusobno. Bui hodnik do jezgre te izgriza sjemenke.
Hodnici su puni izmeta. Napadnuti plodovi otpadaju. Razvoj gusjenice traje oko
20 dana. Potom odrasla gusjenica naputa plod te odlazi u razne pukotine na

272

deblu i granama, gdje se zapreda i kukulji. Nakon desetak dana javlja se leptir
koji leti od polovice srpnja do polovice kolovoza, odlae jaja na plodove, a
gusjenice se ubuuju u tada ve skoro zrele plodove. Isprva povrinski oteuju
plod, a zatim se ubuuju dublje do jezgre. Kroz otvor izbacuju izmet. U vrijeme
zriobe, gusjenice izlaze iz plodova i odlaze na mjesta gdje prezimljuju. No dio
gusjenica ostane za vrijeme berbe u plodovima te bude zajedno s njima donesen
u skladita, gdje gusjenice pronalaze skrovita mjesta za prezimljenje. Dakle, jabuni
savija ima u Hrvatskoj
redovito dvije generacije
godinje, a u sjevernijim
krajevima u nepovoljnim
godinama dio gusjenica
prve generacije odlazi na
prezimljenje a da ne daju
drugu generaciju. Najvee
tete nanosi u godinama s
toplim i suhim ljetom.
Smanjenje brojnosti
ovog tetnika moe se
postii
unitavanjem
gusjenica za vrijeme
prezimljenja, i mehanikim
unitavanjem kukuljica
tijekom ljeta. To se postie
tako da se u vrijeme kad SI. 269- Gusjenica jabunog savijaa u plodu (snimio M.
gusjenice prve ili druge
Maceljski)

273

generacije odlaze na kukuljenje odnosno prezimljenje stavljaju lovni pojasevi

na debla u koja se gusjenice zavuku. Svakih deset dana ljeti, odnosno krajem
jeseni, skidaju se lovni pojasevi od valovite Ijepenke i u njima unitavaju gusjenice
i kukuljice. Ti lovni pojasevi mogu biti impregnirani nekim insekticidom ili
betanaftolom koji ubija gusjenice pa se tada ne moraju skidati radi unitavanja
tetnika u njima. Inae se lovni pojasevi koriste za prikupljanje savijaa radi njihova
promatranja da bi se odredio najpovoljniji rok tretiranja i potreba za tretiranjem.
Stavljanje lovnog pojasa na svako stablo pridonijet e smanjenju zaraze, a u nekim
sluajevima (primjerice u ekstenzivnim vonjacima rastresitog tipa) moe primjenu
insekticida uiniti nepotrebnom.
Dio gusjenica savijaa bude nakon berbe plodovima donesen u sanduke i
skladita. Tu izlaze iz plodova pa se na sanducima ili u skladitima zapredu i
prezime. Stoga je potrebno prije poetka izletanja leptira unititi gusjenice na
ambalai i u skladitima ili sprijeiti izletanje leptira iz njih (mree na prozorima,
tretiranje zidova diklorvosom i si.).
Nezrele plodove koji su otpali i u kojima se nalazi gusjenica treba skupiti i
unititi.
Kultivari jabuka tvreg ploda manje napada jabuni savija. To su primjerice
nae stare sorte srika, boskop i dr. Novoproirene, uglavnom amerike sorte,
priblino su jednako osjetljive na napad savijaa. Manji je napad u novim gustim
i niskim plantaama, gdje gusjenice ne nalaze dovoljno zaklona za prezimljenje
jer voke nemaju hrapavu koru. Stoga se u tim nasadima mjestimice populacija
smanjuje.
Populacija savijaa moe se smanjiti i ulovom na feromone. Jedan od
feromona za jabunog savijaa jest Codlemone. Vjeanjem veeg broja ferotrapova
s tim feromonom moe se znatnije smanjiti broj mujaka u nasadu ako nema
doleta sa strane, ali moe se i izazvati pometnja medu njima pa se i time smanji
potencijal razmnoavanja tetnika. U velikim je nasadima korisno vjeati vei
broj ferotrapova u rubne dijelove uokrug itavog nasada da bi se smanjio dolet
savijaa sa strane.
Jabuni savija ima mnogo prirodnih neprijatelja. To su brojne vrste parazitskih
osica, pa i jajni paraziti iz roda Trichogramma, te grabeljiva poput zlatooke,
stjenica, nekih vrsta kornjaa itd. U nekim zemljama u laboratorijima se uzgaja
veliki broj parazitskih osica roda Trichogramma, a potom se prodaju i isputaju u
vonjake te se time smanjuje brojnost jabunog savijaa. Mjestimice se primjenjuju
bioinsekticidi na bazi B. thuringiensis, no uspjeh koji se postie (1-5 i vie %
zaraenosti) ne zadovoljava svuda dananje trine kriterije. U brojnim pokusima,
od kojih su neki napravljeni i u nas (Ciglar), zadovoljavajuu uinkovitost pokazali
su pripravci koji sadre uzronika jedne viroze savijaa (pripravak Carpovirusine).
Za primjenu insekticida treba prvo utvrditi potrebu tretiranja, zatim rok
prvog i prema potrebi ostalih tretiranja. Najee je potrebno protiv svake
generacije provesti jedno tretiranje i ono se katkad provodi preventivno i bez
praenja brojnosti savijaa. No preostala tretiranja ovise o brojnosti savijaa. Uz

274

primjenu u optimalnim rokovima ne bi trebalo vie od 2-3 tretiranja godinje, a u

nekim plantaama i manje. No preduvjet je da se poznaje intenzitet napada i zna
ocjeniti da li takav intenzitet zahtijeva tretiranje ili ne. U nekim godinama jasno je
odvojen let leptira prve i druge generacije, a u nekim se godinama letovi isprepliu
pa se leptiri javljaju gotovo kontinuirano od svibnja do rujna.
Za ocjenu da li odredjena gustoa populacije zahtijeva suzbijanje ili ne, treba
istim metodama pratiti brojnost savijaa u nekom nasadu kroz vie godina te na
osnovi iskustva iz prolih godina odreivati potrebu za suzbijanjem. Gustoa
populacije moe se odrediti brojnou gusjenica u uvijek istom broju lovnih
pojaseva ili brojnou leptira ulovljenih na uvijek istom broju ferotrapova
smjetenih na stalnim mjestima. Za orijentaciju nam moe posluiti i zaraenost
plodova prethodne godine.
U vicarskoj se smatra da prag tolerancije od 1-2 % plodova zaraenih od
prve generacije, odn. 0,5-1 % od druge generacije, nee biti prekoraen ako ulov
leptira nikad ne premauje 10 jedinki dnevno na jednom ferotrapu. Ako je ulov
manji otpada potreba za suzbijanjem. Kada, medjutim, suma efektivnih
temperatura viih od 10 C prede 300 C, pregledom se plodova provjerava dosie
li se taj prag tolerancije. Pregledava se 1000 plodova, i to po 20 plodova na
svakom od 50 stabala rasporeenih po parceli.
Takoer i broj gusjenica u lovnim pojasevima omoguuje prognozu napada.
Prema nekim podacima prag tolerancije od 1 % bit e dostignut ako se u 40
pojaseva nade 7 gusjenica na svakih 100 plodova po stablu. Primjerice, ako svako
stablo prosjeno ima 500 plodova, tada nalaz od 35 (7 x 5) gusjenica u 40 lovnih
pojaseva tijekom zime omoguuje prognoziranje zaraze 1 % plodova idue
godine. Mnogo je tonije na osnovi broja gusjenica skupljenih u lovnim pojasevima
izmedju prve i druge generacije, dakle krajem lipnja i srpnja svakih 10 dana,
predvidjeti jainu druge generacije odnosno utvrditi uspjeh suzbijanja prve
generacije. Tako se smatra da e prag tolerancije od 1 % kod druge generacije biti
dosegnut ako se na svakih 100 plodova, koliko prosjeno nosi jedno stablo, nade
1 kukuljica (puna ili prazna) na 40 lovnih pojaseva. Za 300 plodova po stablu
bilo bi to 3 kukuljice itd. Po 10 se lovnih pojaseva stavlja na rubna stabla, a 30 je
rasporeeno u unutranjosti vonjaka.
U nas se smatra (Ciglar) da je u velikim plantanim nasadima prag odluke 5
leptira po ferotrapu.
Nakon to se utvrdi potreba suzbijanja, treba odrediti optimalne rokove
tretiranja. Ti se rokovi ne mogu tono odrediti bez praenja pojave i leta leptira
jabunog savijaa. Ovo praenje treba organizirati za svaki nasad, a za vie bliskih
malih nasada moe se organizirati zajedniko praenje leta leptira. Upute koje se
o tome daju bez praenja leta sasvim su orijentacijske. Primjerice, prvo suzbijanje
jabunog savijaa u okolici Zagreba potrebno je najee krajem prve dekade
lipnja ili sredinom lipnja. Naime, leptiri se poinju javljati izmeu 8. i 22. svibnja,
a masovno se pojave u prvoj dekadi lipnja. No u mnogim drugim kontinentalnim
krajevima rok za prvo tretiranje jest pred kraj svibnja, a u obalnom podruju jo
ranije. Tretiranje bi trebalo ponoviti im prestane djelovanje insekticida, dakle za

275

10-14 dana. Krajem lipnja u okolici Zagreba zavrava let prve generacije leptira.
Pojava druge generacije oscilira mnogo jae, poinje sredinom srpnja, a zavrava
sredinom kolovoza. Bez praenja dinamike leta jo je tee odrediti optimalni rok
tretiranja za ovu generaciju, a najee je u prvim danima kolovoza. Slino se
mogu i za druga podruja odrediti najvjerojatniji rokovi tretiranja, no ovaj nain
dopustiv je samo tamo gdje nema nikakvih mogunosti za svakogodinje praenje
pojave leptira jabunog savijaa.
Neto tonije mogu se
rokovi
suzbijanja
signalizirati na temelju
praenja srednje dnevne
temperature od 1. oujka
svake godine. Uzima se u
obzir samo efektivna
srednja
dnevna
temperature via od 10 C
te se zbrajaju vrijednosti
iznad te temperature.
Kada tako zbrojena suma
SI. 270. Rasprivanje u vonjaku
temperature prijee 80100 C moe se oekivati
prva pojava leptira. Prvo tretiranje biotehnikim insekticidima (regulatori razvoja
kukaca) obavlja se kad tako izraunata suma temperature dosegne 200-250 C, a
kemijskim insekticidima kad suma dosegne 300-350 C. Masovnu pojavu treba
oekivati pri sumi temperature veoj od 400 "C. Let leptira prve generacije prestaje
kada ta suma dosegne 500 C. U vicarskoj se prema vrijednosti sume temperature
mijenja metoda praenja tetnika: do 300 C obavlja se samo kontrola feromonima,
a kasnije i utvrdjivanjem ubuivanja gusjenica u plodove.
Meutim, prava prognoza i signalizacija jabunog savijaa kakvu treba
voditi svaki plantani nasad temelji se na praenju leta leptira s pomou feromona
(ranije su za to koritene lovne svjetiljke). U nasadu se razmjeste feromoni specifini
za hvatanje jabunog savijaa (primjerice Codlemone). Feromoni se obino nalaze
u kapsulama koje se stavljaju u ferotrapove, tj. lovke u obliku kartonske kuice
kojoj je unutranja povrina ljepljiva. Tim nainom love se uglavnom samo mujaci
jabunog savijaa, pa je lako razvrstavanje i brojenje ulovljenog materijala.
Skupljeni se materijal pregleda i izbroje se leptiri jabunog savijaa.
Svakodnevnim biljeenjem broja ulovljenih leptira moe se tono odrediti kad e
nastupiti izlazak gusjenica iz jaja. To obino bude nekoliko dana nakon
zabiljeenog masovnog leta leptira savijaa i tada je upravo rok za prvo tretiranje.
Naime, prve leptire moe se zanemariti (zbog protandrije), osim ako je prolo
vie od petnaestak dana od njihove pojave, a jo nema masovnog leta. Ako se let
nastavlja i nakon masovne pojave i dosta je intenzivan, provodi se drugo tretiranje,
a samo vrlo rijetko bit e potrebno i tree tretiranje protiv prve generacije savijaa.
Na isti se nain biljei let leptira druge generacije i odreuju rokovi suzbijanja.

276

Pravilnim odreivanjem potrebe i optimalnog roka suzbijanja, te primjenom i tzv.

"nepesticidnih" mjera uz pridravanje i drugih naela integrirane zatite bilja, ne
bi godinje trebalo obaviti vie od 1-2 tretiranja insekticidima.
Let leptira nije u potpunoj korelaciji s izlaskom gusjenica iz jaja i njihovim
napadom na plodove jer o konkretnim uvjetima temperature ovisi intenzitet
odlaganja jaja, trajanje inkubacije itd. Stoga se prethodna metoda redovito mora
dopunjavati i praenjem meteorolokih podataka, a vrlo je korisno usporedno
pratiti razvoj savijaa u kavezima. U vrijeme berbe stave se na jako zaraena
stabla lovni pojasevi koji se poetkom zime skinu i zajedno s gusjenicama koje su
se u njima zaklonile stave u kaveze. iani kavezi nalaze se na nogarima u visini
kronje i smjeteni su u nasadu. U tim kavezima moe se u proljee pratiti izlazak
leptira savijaa i usporediti ga s dinamikom leta u slobodnoj prirodi. Za praenje
daige generacije gusjenice se skupe stavljanjem lovnih pojaseva na zaraena stabla
u lipnju. Pojaseve treba skMdati svakih 10 dana jer stadij kukuljice traje dulje od
10 dana. Izale leptire naene u kopulaciji ili posebno mujake i enke vadi se iz
kaveza i stavlja u izolatore od tila smjetene na granama jabuke koje nose plodove.
Na te e plodove enke odlagati jaja pa e se moi pratiti intenzitet ovipozicije i
utvrditi poetak ubuivanja gusjenica u plodove. Za jaih zaraza preporuuje se
povremenim pregledom 1000 plodova (po 20 sa 50 stabala) utvrditi stupanj zaraze
gusjenicama i pribliavanje pragu tolerancije (1-2 % za prvu generaciju, a 0,5-1 %
za drugu generaciju) te odrediti optimalni rok suzbijanja.
Brojni su insekticidi djelotvorni na ovog tetnika. Najprije treba spomenuti
toksikoloki i ekoloki povoljne regulatore razvoja kukaca. To su biotehniki
insekticidi na osnovi fenoksikarba, heksaflumurona, teflubenzurona,
diflubenzurona, lufenurona i dr., koje treba primijeniti u poetku izlaska gusjenica
iz jaja. Mogu se primijeniti i ve spomenuti bioinsekticidi na osnovi B. t. k. ili
virusa. Od kemijskih insekticida vrlo dobro djeluju insekticidi na bazi
klorpirifosmetila, fosalona, fentiona, diazinona, triklorfona, mnogi piretroidi
(alfacipermetrin, cipermetrin, deltametrin itd.) itd. Za prva tretiranja bolje je
uzimati insekticide duljeg rezidualnog djelovanja, a za zadnje, ovisno o datumu
berbe, insekticide odgovarajue krae karence. Da bi se potedila fauna prirodnih
neprijatelja ne samo jabunog savijaa nego i drugih tetnika, treba umjesto
univerzalnih insekticida primjenjivati selektivne insekticide. U nekim se dravama
pojavila rezistentnost na neke insekticide pa je potrebno povremeno mijenjati ne
samo vrstu nego i skupinu insekticida.
Jedini dugorono uspjeni, ekoloki i ekonomski prihvatljivi nain suzbijanja
jabunog savijaa je kombinacija svih spomenutih metoda na naelima integrirane
zatite bilja.
Krukin savija < Cyia /Carpocapsa/ pyrivora /dannehli/D-dn.)
Zajedno s jabunim savijaem uzrokuje "crvljivost" plodova kruke. Prezimi
odrasla gusjenica ispod lia na tlu, a dijelom i u tlu. Leptiri se pojavljuju u lipnju.
enke polau jaja na plodove, i to preteno u plodove u vrnom dijelu kronje.
Nakon 7-11 dana gusjenice se ubuuju izravno iz jaja u plod. Gusjenice prodru

277

do sjemenki kojima se hrane. U hodniku nema grizotine niti izmeta. Gusjenica

je prljavobijela, s malom utom glavom, a naraste do 18 mm. Od jabunog savijaa
razlikuje se po manjoj glavi i donekle po boji tijela. Gusjenice naputaju plodove
krajem srpnja i u kolovozu te na tlu trae mjesto gdje e prezimiti. Dakle, ovaj
tetnik ima samojednu generaciju godinje. Najvie su napadnuti ljetni i jesenski
kultivari, a gotovo uope nisu napadnuti zimski kultivari kruke. Pri suzbijanju
treba voditi rauna da se jedina generacija ovog tetnika javlja izmeu kraja prve
i poetka druge generacije jabunog savijaa, pa se tretiranje provodi tek krajem
lipnja i u srpnju, a na temelju praenja leta leptira. Budui da se gusjenice izravno
iz jaja ubuuju u plod, treba koristiti sredstva s dubinskim djelovanjem kakva su
metidation, fention, dimetoat, ali i druga sredstva spomenuta kod jabunog
savijaa. Budui da gusjenice prezime u tlu, mogu se unitavati obradom tla
tijekom zime.
ljivin savija (Cydia /Laspeyresia, Grapholita/funebrana TrJ
Jedan je od najvanijih tetnika ljive u nas. Uzronik je otpadanja nezrelih
plodova i "crvljivosti" zrelih. Mnogo je tetnija druga generacija. Osim ljive
moe napasti i kajsiju.
Leptir je dosta malen, raspon krila je 13-15 mm, a sivosmede je boje. Gusjenica
je isprva ukasta, no ubrzo postaje mesnato crvenkaste boje. Naraste do 12 mm.
Prezimi gusjenica zapredena u pukotinama kore, naroito u raljama grana, u
zemlji ili ispod raznih otpadaka. U travnju se kukulji. Leptir se javlja u svibnju i
leti jo i u lipnju. Odlae jaja na plodie,
obino s donje strane, rjee na listove.
Jedna enka najee odloi oko 30-60
jaja. Nakon 10-15 dana izlaze iz jaja
gusjenice. One se ubuuju u plodove,
u kojima se razvijaju 3-4 tjedna. Hrane
se mesom ploda, katkad i sjemenkom.
Zaraeni plodovi prijevremeno
poplave, izluuju smolotoinu i jo
nezreli otpadaju. Odrasle gusjenice
kukulje se na kori baze debla ili u tlu.
Nakon 7-14 dana izlijeu leptiri. Leptiri
ove generacije lete od kraja lipnja do
SI. 271. Gusjenica ljivina savijaa u plodu
poetka kolovoza. Odlau jaja na
(prema: Shell)
plodove, opet preteno na njihovu
donju stranu. Inkubacija je sada samo 4-7 dana. Gusjenice se ubuuju u plodove,
hranei se mesom ploda, naroito oko koice. U vrijeme zriobe u plodovima se
nalaze gusjenice i hodnici puni izmeta. Dio gusjenica kukulji se i moe dati treu
generaciju leptira ve krajem kolovoza, a dio se gusjenica zapreda i prezimi.
Dakle ljivin savija ima 2-3 generacije godinje.
Brojnost ljivina savijaa smanjuje se skupljanjem otpalih zaraenih plodova
i njihovim unitenjem. Manje je djelotvorno postavljanje lovnih pojaseva opisano
278

kod jabunog savijaa. Najsigurniju zatitu daju tretiranja insekticidima za vrijeme

vegetacije. Prvu generaciju ne treba suzbijati ako je oplodnja bila obilna jer e
ona samo prorijediti i onako preveliki rod. No ako je oplodnja bila slabija, potrebno
je suzbijati i prvu generaciju. Prvo tretiranje obavlja se u zadnjoj dekadi svibnja i
ponavlja nakon desetak dana. Drugu generaciju treba svakako suzbijati tretiranjem
sredinom srpnja i ponavljanjem tretiranja prema potrebi. Meutim, optimalni
rokovi suzbijanja ljivina savijaa mogu se utvrditi samo praenjem leta leptira s
pomou feromona (Funemone i dr.). Obino se prvo tretiranje tada provodi
nekoliko dana nakon masovnog leta dotine generacije, odnosno prije poetka
masovnijeg izlaska gusjenica iz jaja. Osim feromonima moe se ljivin savija
pratiti lovnom svjetiljkom ili pak uzgojem u kavezu kako je opisano kod jabunog
savijaa, kad se moe pratiti i ovipozicija i izlazak gusjenica iz jaja. Od insekticida
koriste se insekticidi navedeni kod jabunog savijaa.
Smei ljivin savija (Cydia /Grapholita/ lobarzewski Now. /prunivorana
Rag./J
Znatno manje vaan tetnik od ljivina savijaa. Leptir ima crvenkastosmeda
krila raspona 10 mm. Gusjenica je s lene strane svijetloruiasta, a s trbune
prljavobijela. Prezimi gusjenica zapredena ispod kore. Leptir leti krajem svibnja.
Odloi jaja na plodie i lie ljive, ali i jabuka. Gusjenice se ubuuju u plod. Pri
tome bue brojne kratke mine prije nego to udu dublje u plod. Plodovi zaraeni
tim tetnikom jasno se razlikuju od plodova zaraenih ljivinim savijaem po tome
to iz otvora na njima ispadaju grizotine i izmet gusjenice, a u hodnicima nema
izmeta. Plodovi ostanu visjeti na stablu. Gusjenice naputaju plodove od poetka
srpnja i odlaze na prezimljenje. Poslije sredine kolovoza u plodovima vie nema
gusjenica te vrste. Suzbija se tretiranjem nekoliko dana nakon masovnog leta
leptira, najee sredinom lipnja.
Orahov savija (Cydia /Laspeyresia, Carpocapsa/ amplanaHb.).
Gusjenica ovog tetnika ubuuje se u plodove oraha, gdje se moe nai
zajedno s gusjenicom jabunog savijaa, a napada i plodove lijeske i pitomog
kestena. Uzrokuje otpadanje i "crvljivost" plodova.
Kestenov savija (Cydia /Laspeyresia, Carpocapsa/ splendanaHb). Gusjenica
napada plodove pitomog kestena.
Breskvin moljac (Anarsia lineatella Zell.) i breskvin savija (Cydia /
Grapholita, Laspeyresia/ molesta Busck.)
Ova dva vrlo vana tetnika breskve obraujemo zajedno, iako moljac pripada
u porodicu Gelechiidae, a savija u Tortricidae, zato to imaju vrlo slian nain
ivota. Te bi tetnike mogli ubrojiti i u tetnike drveta jer njihova prva generacija
bui izboje, no ostale generacije uglavnom su tetnici ploda pa ih zato obraujemo
kod savijaa plodova. Osim breskve, breskvin moljac vrlo esto oteuje ljivu,
rjee jabuku i trenju, a breskvin savija esto oteuje kajsiju, jabuku, kruku,

279

dunju i ljivu. Uzronici su "crvljivosti" plodova, pa je u tome najvea teta, iako,

naroito u mladim nasadima, veliku tetu prave oteujui izboje.
Breskvin moljac i savija nisu prisutni u nekim zemljama sjeverne Europe pa
se nalaze na listi A2 karantenskih tetnika za Europu. Za Hrvatsku nisu karantenski
tetnici.
Leptir breskvina moljca sive je boje, a gusjenica je okoladnosmede boje.
Leptir breskvina savijaa smedjesiv je, a gusjenica je isprva ukastobijela, a kasnije
mesnato aiiasta. Raspon krila leptira obih vrsta jest 12-14 mm, a gusjenice narastu
do 14 mm.
Breskvin moljac prezimi kao sasvim mala gusjenica na granama. Zato u
proljee postaje aktivan prije savijaa. Prvo se hrani u pupovima, a kasnije se
ubui u vrkove izboja. U izboje se ubuuje samo na breskvi, a na daigim vokama
oteuje pupove i kasnije plod. Iz jednog izboja moe prijei u vie izboja.
Napadnuti izboji poinju venuti, lie na njima uti, a konano se sasvim osue.
Gusjenice se mogu nai
samo u izboju kojem je
vrak tek poeo venuti, a
u osuenom izboju moe
se nai samo hodnik jer je
gusjenica ve prela u
drugi izboj. Kukulji se na
granama ili u liu. Leptiri
se javljaju u svibnju.
Gusjenice
druge
generacije rjee napadaju
izboje, a ee se ubuuju
u plodove, najee na
mjestima gdje se dodiaiju
dva ploda ili plod s listom.
SI. 272. Vrkovi izboja zaraeni breskvinim moljcem
Gusjenice izgrizaju meso
(snimio M. Maceljski)
plodova, buei sve do
kotice, a hodnike pune izmetom. Na izlaznom otvoru ploda vide se obino
nakupine smole. Razvoj gusjenice ove generacije traje 20-25 dana. Leptiri ove
daige generacije javljaju se u kolovozu. Odlau jaja na grane. Gusjenice ne ine
tete nego se zapredu u pukotinama kore, gdje prezime. Dakle, breskvin moljac
ima dvije, katkad i tri generacije godinje.
Breskvin savija prezimi kao odrasla gusjenica u zapretku ispredenom na
skrovitim mjestima voke i oko nje. Kukulji se kad srednja dnevna temperature
prijee 12 C. Prvi leptiri pojavljuju se u svibnju. Jaja odlau na nalije vrnih
listova ili kod vrha mladica. Nakon inkubacije od 5-9 dana, gusjenice se ubuuju
u vrhove izboja breskve, koje u ostalih vrsta voaka ne napada. U izboju bui
hodnik prema dolje. Slika oteenih izboja slina je slici oteenja breskvina
moljca, samo to su zbog kasnije pojave izboji napadnuti od savijaa znatno dulji
(vie od 10-20 cm) od izboja napadnutih od moljaca, a i kasnije se zapaaju.

280

Jedna gusjenica moe otetiti vie izboja. Nakon

dvadesetak dana gusjenica savijaa zavrava
razvoj. Leptiri se javljaju krajem lipnja i u srpnju.
Gusjenice druge generacije napadaju vrkove
izboja ili rjee plodove. Plodove oteuju slino
kao gusjenice moljca. U jednom plodu moe biti
i vie gusjenica. Breskvin savija ima 3-4
generacije godinje, koje se do jeseni isprepliu.
Kasnije generacije napadaju uglavnom samo
plodove. Znatno su jae napadnute kasne sorte
jer u vrijeme pojave zadnjih generacija savijaa
one jo imaju plodove.
Breskvin moljac i savija suzbijaju se SI. 273. Gusjenica breskvina savijaa
odrezivanjem i spaljivanjem zaraenih vrkova
u plodu (snimio M. Maceljski)
izboja kad se opazi njihovo venjenje. Zimskim
prskanjem uljanim organofosfornim sredstvima unitavaju se male gusjenice
moljca, no ta mjera ne koristi protiv savijaa. Krajem travnja ili poetkom svibnja
(kad izboji potjeraju) treba u mladim nasadima, u kojima se ne smije dopustiti
vee oteenje izboja, provesti tretiranje insekticidima protiv moljaca, a protiv
savijaa tretiranje poinje tek sredinom ili krajem svibnja. Suzbijanje se smatra
potrebnim ako je zaraeno vie od 5 % izboja. Tretiranja treba ponavljati nekoliko
puta, im insekticid izgubi djelovanje. Ako je nasad stariji, nije potrebno tako
rano poeti primjenu insekticida, jer tete na izbojima ne mogu biti velike. U
njima se zatiuju samo plodovi, i to najee samo srednje i kasno zrelih sorti.
Toniji rok suzbijanja utvruje se na osnovi praenja leta leptira s pomou
feromona (primjerice Orfamone) ili na drugi nain. Pragom odluke neki smatraju
ulov od 10 leptira u tjedan dana. Obino tretiranje poinje krajem lipnja i ponavlja
se prema potrebi, vodei rauna o karenci insekticida u odnosu na berbu plodova.
Od insekticida se za suzbijanje ovih tetnika preporuaju sredstva na osnovi
klorpirifosmetila, dimetoata, fentiona, fosalona, alfacipermetrina, deltametrina,
lambda cihalotrina i neka druga. Uinkoviti su i ekoloki povoljniji regulatori
razvoja kukaca, kojima treba dati prednost. Primjenom velikih koliina feromona
ometa se kopulacija zbog zbunjivanja mujaka (metoda konfuzije).
Cydia /Grapholita, Laspeyresia/ janthiniana Dup.) malen je leptiri. Krila su
ljubiaste boje, a raspon je krila oko 11 mm. Napada plodove jabuke. U plodovima
bui povrinski hodnik koji se zatim nastavlja u plod sve do jezgre. Plodovi se
deformiraju. Iz ulazne rupe ispada izmet. Ima dvije generacije godinje.
Crni grakov savija (Cydia /Laspeyresia/ nigricana F,), grakov pjegavi
savija (Cydia lunulana Schiff. /Laspeyresia dorsana Schiff../)
Leptiri crnog grakova savijaa imaju prednja krila smee boje, s bijelim
pjegama po rubovim, i jednobojna sivosmeda stranja krila. Na rubovima krila
svijetle su rese. Raspon je krila 13-17 mm. Gusjenica je zelenkastoukasta, smee
glave, duga oko 10 mm. Leptir grakova pjegava savijaa ima tamnosmede tijelo

281

i krila. Na prednjem paru krila u sredini se nalazi srpolika blijedouta uska pruga.
Raspon krila takoer je 13-17 mm. Gusjenica je naranastouta, duga do 14 mm. Prezime potpuno razvijene gusjenice u kokonu plitko u tlu. U proljee se
kukulje. Leptiri se javljaju od svibnja do kolovoza. Leptiri pjegava savijaa javljaju
se neto ranije od leptira crnog savijaa. Lete nou, a tijekom dana skrivaju se pod
biljem i grudicama zemlje. U vrijeme
cvatnje graka enke odlau jaja na
lie, cvjetne aske i mlade mahune.
Jae su napadnuti kultivari koji cvatu u
vrijeme najjaeg leta savijaa. Napadaju
i leu. Gusjenice isprva prave mine u
listovima, a kasnije se ubuuju u mlade
mahune, u kojima oteuju zrnja. Pri
tome zapredaju zrna i oneiuju
mahunu svojim izmetom. Zrno mogu
SI. 274. Oteenja od gusjenice grakova
otetiti samo dok je mlado i mekano.
savijaa (snimio M. Maceljski)
Razvoj gusjenica najee traje 15-25
dana. Odrasle gusjenice naputaju mahunu i padaju na tlo, gdje se zavlae na
prezimljenje. tetnici imaju samo jednu generaciju godinje.
Napadnute mahune napadaju uzronici bolesti, a nisu prikladne za dui
prijevoz. I vrlo mala zaraza graka namijenjena za konzerviranje iziskuje temeljito
izdvajanje gusjenica i oteenog zrnja.
Rana i brza berba smanjuje broj gusjenica koje odu na prezimljenje, a time i
zarazu idue godine. Zarazu smanjuje i sjetva ranozrelih kultivara, koji su manje
podloni napadu. Nakon berbe treba to prije ukloniti sve biljne ostatke i spaliti
ih, a zemlju preorati. Gusjenice u vrtnom graku obino se s polja donose u I
skladita. Napadnute mahune krmnog graka esto se prijevremeno otvaraju te
vei dio gusjenica dospijeva u tlo. Samo u sluaju opasnosti od jaeg napada ili
uzgajanja graka za konzerviranje preporuuje se primjena insekticida u vrijeme
cvatnje te 14 dana kasnije. Preporuuje se primjena insekticida na osnovi fosalona,
alfacipermetrina ili deltametrina.
Konopljin savija (Cydia /Grapholita/ delineana Wlk .)
Leptiri je malen. Krila su sivosmede boje. Raspon je krila 11-15 mm. Gusjenice
su ukaste do naranasto crvene boje. Narastu do 12 mm. Hrane se gotovo
iskljuivo konopljom, no mogu se hraniti i na divljem hmelju. Gusjenice izgrizaju
rupice u stabljici oteujui time vlakno konoplje, a takoer izgrizaju lie i sjeme.
Zabiljeene su tete u kvaliteti vlakna od oko 50 % te do 100 %-tne tete na sjemenu.
tetnik je periodian. Prezime odrasle gusjenice u tlu ili ispod biljnih ostataka.
Tu se i kukulje. Leptirii se javljaju u svibnju i lipnju jer je pojava vrlo razvuena. I
enka odlae jaja na nalije lia. Gusjenice isprva izgrizaju lie, zatim ulaze u I
stabljiku, gdje prave tete. Nova generacija leptiria leti u srpnju i kolovozu.
Gusjenice /koje se razvijaju iz odloenih jaja samo dijelom oteuju stabljiku jer I

veinom ve nalaze sjemenke, gdje prave glavnu tetu. U nekim se godinama

javlja i trea generacija leptira koji lete od kraja kolovoza do sredine rujna. Za
razvoj jaja potrebna je visoka relativna vlanost zraka, u protivnom moe propasti
do 80 % jaja.
Suzbijanje je potrebno samo kod konoplje za sjeme. Pragom odluke smatra
se zaraenost 10 % biljaka gusjenicama prve generacije, ime se spreava jai
napad iduih generacija, odnosno dvije gusjenice po metlici u drugoj generaciji.
Cydia compositella F. teti konoplji, soji, crvenoj djetelini i lucerni. Gusjenice su
crvenkaste boje. Ubuuju se u stabljiku ili se hrane liem. Ima 2 generacije
godinje.
Jagodin savija (Acleris /Acalla/ comariana Zell.).
Zelena se gusjenica pojavljuje ve u travnju te se hrani mladim liem kojemu
slijepljuju plojke. Unutar tako slijepljenog lista nalazi se gusjenica koja naraste do
15 mm. Leptir je sivosmee do utosmede boje, a raspon krila im je oko 15 mm.
Leti ljeti. Prezime jaja na naliju lia. U sluaju jaeg napada insekticide treba
primijeniti to ranije prije cvatnje da bi se izbjegla opasnost za pele. Jagode
oteuje i gusjenica ruina savijaa te jo neke vrste savijaa. To su Celypha
lacunana D. et Sch., Cnephasia incertana Treit., C. communam. H.S. i Ancylis
comptana Frol. Sve su te vrste polifagne pa napadaju i druge biljke. Imaju slinu
biologiju. Veinom prezime kao gusjenice na biljkama. Neke vrste prave tete ve
u travnju. Idua generacija gusjenica pravi tete tijekom lipnja. Gusjenice se kukulje
u smotanom i zapredenom liu. Imaju do 4 generacije godinje. Gusjenice nekih
vrsta savijaju list u obliku knjige i zapredaju ga.
Sljezov moljac (Crocidosema plebejana Zell.) napada razliite vrste sljezova,
ukljuujui i korov Abutilon. Oteuje lie, izboje, cvjetove i sjemenke.
Salatin savija (Eucosma / Semasia / conterminana H.S.) ima crvenkastu
gusjenicu. Uglavnom se hrani na cvjetovima salate pa teti samo sjemenskoj
proizvodnji. Prezimi u tlu.
uti ruin savija (Acleris /Tortrix/ bergmanniana L.) ima prednji par krila jasno
ute boje. Gusjenice su utozelene, s crnom glavom i prsitem. Zapredaju lie
rua, a katkada oteuju i cvjetne pupove.
Bekovin savija (Acleris schalleriana L.) zabiljeen je u Hrvatskoj, a oteuje
bekovinu (Viburnum), est ukrasni grm u naem obalnom podruju. Tim se
znanstvenim nazivom dugo pogreno nazivao savija azaleje (A. laterana F.), a
ta je vrsta u nas poznata samo u Istri.
itni savija (Cnephasia pascuana /pumicana/Hb.).
Gusjenica je naranastoute boje, naraste do 12 mm. Prezimi na razliitom
drveu. Poetkom proljea, kada temperature prijeu 12-13 "C, seli se na strnine,

283

kamo ih esto odnosi vjetar. Stoga jaa

pojava te vrste ovisi o blizini polja
vjetrozatitnom pojasu, drvoredu ili
umi. Na poetku razvoja pravi mine, a
kasnije izgriza rubove lia penice i
drugih strnih itarica. Gusjenice esto
vise na nitima. Mogu otetiti i dijelove
klasa dok su jo u rukavcu te rukavac
koji obavija klas. Napadnuti klasovi
turi su i pobijele. Katkad gusjenice
pregrizu vlat ispod klasa. Biljne organe
koje izgrizaju zapredaju preom.
Gusjenica zavrava razvoj krajem
svibnja, poetkom lipnja. Leptiri
odlijeu na drvee, gdje odlau jaja.
Prezime male gusjenice. Vie drugih
vrsta ovog roda hrani se razliitim
drugim kulturnim biljkama.
Malinin
savija
(Notocelia
udmanniana L) zapreda lie maline,
SI. 275. Gusjenica vrste Cnephasia
kupine i nekih drugih biljaka i njime se
pumicana na klasu
hrani. Prezime gusjenice koje se liem
hrane rano u proljee. Leptiri se javljaju tijekom lipnja, odlau jaja i daju novu
generaciju gusjenica koja nastavlja oteivati lie. Idua generacija leptira leti
krajem ljeta te daje gusjenice koje prezime.
SAVIJAI TETNI VINOVOJ LOZI
Pepeljasti grozdov moljac (Lobesia /Polychrosis/ botrana Schiff.)
uti grozdov moljac (Eupoecilia /Clysia/ ambiguella Hb.)
Usprkos naeg naziva moljac, ubrajaju se u savijae. Pripadaju u najvanije
tetnike vinove loze. Pepeljasti grozdov moljac proiren je u itavoj zemlji, te je
svuda, osim mjestimice u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, znatno vaniji od
utog moljca. U nekim godinama, kao primjerice u 1969. g-, gubici u mnogim
velikim vinogorjima iznosili su oko 25 %, a u pojedinim su vinogradima dosezali
i do 50 %.
Leptir pepeljastog moljca ima prednji par krila nepravilno obojen poput
mramora, a prevladava pepeljasto siva boja. Leptir utog moljca ima prednji par
krila ute boje, s jasno uoljivom tamnom poprenom prugom. Gusjenica
pepeljastog moljca zelenkaste je boje, ima utu ili utosmedu glavu, a vrlo je
ivahna. Gusjenica utog moljca ruiaste je boje, ima crnu glavu i dosta je
troma. Raspon je krila tih moljaca 12-15 mm, a gusjenice narastu do 11-12 mm.

284

Moljci prezime u stadiju kukuljice na raznim skrovitim mjestima na okotu i

oko okota. Leptiri se pojave kada kroz desetak dana srednja dnevna temperatura
prelazi 10 C. To se u Dalmaciji zbiva u drugoj polovici travnja, a u ostalim
podrujima u svibnju. Leptiri lete u sumrak, posebice uti moljac. enke prve
generacije odlau jaja na cvjetne pupove, peteljkovinu i peteljke, a potom na
cvjetove vinove loze. U Dalmaciji enke moljaca odlau jaja i na cvjetove masline
i nekih drugih biljaka. Zato to dio jaja nije odloen na lozu, tete od ove generacije
u Dalmaciji su manje nego u drugim krajevima. Jedna enka odloi 40-60, najvie
120 jaja. Nakon inkubacije od 7-10 dana gusjenice oteuju cvijet loze i zapredaju
ga. Jedna gusjenica moe za vrijeme svog razvoja od 25-30 dana unititi pedesetak
pupova odnosno tek zametnutih bobica. Gusjenice se kukulje unutar grozdia,
izmedju lia ili u pukotinama na okotu. Stadij kukuljice traje desetak dana.
Leptiri
druge
generacije javljaju se u
Dalmaciji
poetkom
lipnja, a u kontinentalnim
krajevima u srpnju. enke
odlau jaja na zelene
bobice groa. Inkubacija
traje 4-6 dana. Glavni
SI. 276. uti i pepeljasti grozdov moljac (prema: BASF)
napad gusjenica ove
generacije u Dalmaciji se
odvija u lipnju i srpnju, a
u ostalim krajevima u
srpnju i kolovozu. Jedna
gusjenica oteti 4-9
bobica. Gusjenice ulaze u
bobice,
izgrizaju ih
iznutra
tako
da katkad
SI. 277. Gusjenica utog grozdova moljca (tamna glava) i
ostane
samo
sjemenka.
gusjenica pepeljastog grozdova moljca (svijetla glava)
Razvoj
gusjenica
ove
(prema: BASF)
generacije traje 17-24
dana. Kukulje se kao i prethodna generacija.
Leptiri nove generacije javljaju se u Dalmaciji krajem srpnja i u kolovozu, a u
ostalim krajevima u drugoj polovici kolovoza i u rujnu. Oni odlau jaja na ve
skoro zrele bobe groa, a u Dalmaciji dio jaja bude odloen na korove. Gusjenice
se hrane bobama pa se u njima nalaze esto i u vrijeme berbe. Jedna gusjenica
moe otetiti 3-7 boba. Razvoj gusjenice traje dvadesetak dana. Napad ove
generacije omoguava zarazu i pogoduje irenju sive plijesni - botritisa.
Ovo je bio prikaz biologije pepeljastog moljca, a biologija utog moljca malo
je drukija ve i samim tim to ima samo dvije generacije godinje, a ne tri kao
pepeljasti moljac.
Pepeljasti grozdov moljac zahtijeva toplo vrijeme, a potrebna mu je samo
osrednja vlanost zraka. uti grozdov moljac za razvoj treba visoku vlanost zraka,
285

ali ima manje zahtjeve na toplinu. Zahtjevi pepeljastog moljca znatno su

ogranieniji od zahtjeva utog moljca, pa se pepeljasti moljac ubraja u
stenovalentne vrste, a uti moljac u eurivalentne. Upravo je zato pepeljasti moljac
izrazito periodini tetnik, s velikim razlikama u intenzitetu pojave, kako iz godine
u godinu, tako i izmedju pojedinih lokaliteta u istoj godini. Naprotiv intenzitet
pojave utog moljca mnogo je ujednaeniji.
Prirodni neprijatelji samo manje utjeu na dinamiku populacije tih tetnika.
Grozdovi moljci razliitim intenzitetom napadaju pojedine kultivare. Tako
su mukat hamburg i afus ali vrlo osjetljivi te se upravo na tim kultivarima moe
najbolje pratiti pojava tih tetnika. U pravilu jae napadaju kultivare sa zbijenim
grozdom. Jae napadaju vinograde u kojima je prozraivanje slabo zbog gustoe
nasada, prevelike bujnosti, smjera redova i si. Stoga i sve agrotehnike mjere
koje pogoduju strujanju zraka u nasadu smanjuju napad moljca. Ipak su potrebne
i kemijske mjere.
Gusjenice prve generacije lako se zapaaju na cvjetovima pa u vrijeme cvatnje
treba esto pregledavati lozu. I kad napad ove (prve) generacije nije prejak i ne
oekuju se vee tete, dobro je katkad provesti suzbijanje da bi se unitenjem
prve generacije smanjio napad ostalih generacija. No, gusjenice te generacije
najmanje su tetne jer pridonose prorjedivanju bobica, pa se tolerantnim pragom
u vicarskoj smatra 15-30 gusjenica na 100 grozdova.
Pojava gusjenica druge i tree generacije na bobama tee se zapaa ili se
zapaa kad je ve kasno za suzbijanje. Gusjenice posljednje generacije prave vee
tete i time to omoguuju irenje sive plijesni pa je tolerantni prag u vicarskoj
5-10 gusjenica na 100 grozdova. Gusjenice druge i tree generacije treba suzbijati
u samom poetku jaeg napada. Zato u vrijeme leta u vinogradima treba pratiti
pojavu leptira feromonima. Postoje feromoni (primjerice Grapamone) specifini
za svaku vrstu moljaca, a postoje i kombinirani feromoni za obje vrste. Feromoni
se nalaze u plastinim ampulama i nakon njihova otvaranja kroz nekoliko tjedana
privlae mujake dotine vrste. Ampulica s feromonom stavlja se u posebnu
lovku. To je papirnata sloiva kuica, nazvana i ferotrapom, premazana iznutra
lijepkom na koji se hvataju mujaci moljca. Za jedan vinogradarski poloaj treba
najmanje 3 ferotrapa. Usporedbom broja ulovljenih leptira s intenzitetom pojave
u prethodnim godinama moe se prognozirati visina teta i odrediti potreba
suzbijanja tih tetnika. Praenjem dinamike ulova signalizira se optimalni rok
provedbe suzbijanja. Taj je rok obino 4-8 dana nakon najveeg ulova leptira.
Svako vinogorje trebalo bi pratiti let leptira s dovoljnim brojem ferotrapova i na
osnovi viegodinjih iskustava davati i prognozu intenziteta pojave i signalizaciju
rokova suzbijanja za sve vinogradare toga podruja.
U novije vrijeme poinje se za suzbijanje koristiti i metoda zbunjivanja
(konfuzije). Na okote se u poetku pojave moljaca vjeaju spremnici s feromonom
(primjerice RAK 1). Oko 400 spremnika stavlja se na jedan hektar. Toliki broj
izvora mirisa zbunjuje mujake pa ne mogu nai i oploditi enku. Neoplodene
enke ne odlau oploena jaja i brojnost gusjenica naglo se smanjuje. Uspjeh te

286

metode to je bolji to se provodi na veoj povrini jer se tako smanjuje dolet

leptira iz drugih objekata.
Tretiranje insekticidima protiv grozdovih moljaca katkad se kombinira sa
suzbijanjem peronospore i oidija ako se rokovi suzbijanja poklapaju. No nedostatak
kombiniranja jest nepotrebno velik utroak insekticida koji dolaze i na lie svih
dijelova loze gdje nije potreban, nego dapae tetan. Ako se pak moljci suzbijaju
posebno, tada ne treba tretirati i lisnu masu (to je potrebno pri suzbijanju bolesti),
nego samo dio okota gdje se nalaze generativni organi jer su samo oni ugroeni
od ovih tetnika. Time se moe znatno smanjiti utroak insekticida i cijeli niz
negativnih popratnih pojava, od kojih je najopasnija mogunost pogodovanja
razmnoavanju crvenog pauka.
Pri izboru insekticida treba ponajprije birati
insekticide koji primjenom to manje forsiraju pojavu
crvenog pauka i poteduju prirodne neprijatelje. U
tome su najbolji bioinsekticidi na bazi B. t. k., kojima
za bolju uinkovitost treba dodati 0,5% eera kad
se koriste za suzbijanje prve generacije gusjenica.
Povoljni su i biotehniki insekticidi (regulatori
razvoja kukaca) na osnovi fenoksikarba,
teflubenzurona i drugi insekticidi ove skupine, koje
treba primijeniti vie ili manje preventivno u poetku
pojave gusjenica ili jo ranije, u vrijeme masovnog
leta leptira. Od kemijskih insekticida uinkoviti su
insekticidi na osnovi klorpirifosmetila, triklorfona,
fentiona i mnogi drugi kontaktni organofosforni sl 278. Kapsule sferomonom
insekticidi, te mnogi piretroidi. Kemijski insekticidi
za suzbijanje grozdovih
mogu se primijeniti i kurativno. Za suzbijanje
moljaca (prema BASF)
posljednje generacije moljaca uzimaju se insekticidi
krae karence kakvi su od OP insekticida klorpirifosmetil, a od piretroida
lambdacihalotrin, betaciflutrin, alfacipermetrin i deltametrin. Svim ovim
insekticidima karenca je 21 dan ili manje. Pri suzbijanju gusjenica u zbijenim
grozdovima bolje djeluju insekticidi s fumigantnim djelovanjem. Najee je u
jednoj godini dovoljno jedno tretiranje da bi se sprijeila teta, no u godinama
jake pojave grozdovih moljaca bit e potrebno suzbijati dvije ili ak sve tri
generacije, dakle provesti 2-3 tretiranja. U nas se najee suzbija prva generacija.
Grozdov savija (Sparganothispilleriana Schiff.)
Mnogo je manje vaan tetnik od moljaca, ali u pojedinim godinama moe
na nekim lokalitetima ipak nanijeti vee tete. Leptir je ukastosmede boje,
raspon mu je krila 20-25 mm. Gusjenica je zamazanozelene boje, sa sjajnom
crnom glavom. Naraste do 3 cm. Kree se trzajima slinim skokovima. Gusjenice
prezime na okotima. U vrijeme bubrenja pupova u proljee gusjenice izgrizaju
pupove vinove loze, a kasnije peteljke listova i izboje. Listovi i izboji lome se, ali
ostanu visjeti na okotu. To je tipini izgled tete od ovog tetnika, koji se katkad

287

pripisuje mehanikim oteenjima loze. Gusjenice mogu oteivati i cvjetove i

zelene bobice. Kukulje se od sredine lipnja u zapredenom liu loze. Leptir leti u
lipnju i poetkom srpnja. Odlae jaja na lie u skupinu u kojoj su jaja sloena
poput crijepa na krovu. Nakon to gusjenice izau iz jaja prazno jajno leglo
bijelkasto je i lako se zapaa. Gusjenice se povlae na skrovita mjesta na okotu
i tamo prezime. Suzbija se zimskim prskanjem okota uljanim organofosfornim
insekticidima, te, im se zapazi napad na pupove ili jo mlado lie, insekticidima
navedenim za suzbijanje grozdovih moljaca.
Obini kliniev savija ( Cacoecimorpha /Tortrix, Cacoecia/pronubana Hb.)
Karantenski je tetnik za Hrvatsku. Nalazi se na listi A2 (mjestimice prisutni
tetnici) za Hrvatsku i za veinu europskih zemalja. Proiren je u mnogim objektima
zatienog prostora, posebice na obalnom podruju Hrvatske.
Leptir mujaka ima raspon krila 15-17 mm, a leptiru enke krila su raspona
18-24 mm. Prednja su krila utosmede do crvenkastosmede boje. Stranja su krila
naranastocrvene boje, sa smeim rubom. Jaja su dugoljasta, duga 1 mm, isprva
zelene, kasnije ute boje. Odloena su u skupinama od 10 do 200 jaja. Gusjenica
je promjenjive boje, ovisno o ishrani, a najee je utozelenkaste ili smee boje.
Naraste do 20 mm.
Zaraza ograniava promet, tj. izvoz, ali i unutranji promet jer je karantenski
tetnik. tete u zatienom prostoru, posebice na karanfilu, mogu biti vrlo visoke.
No, tetnik napada i rue, te druge kulture i
korove koji rastu u zatienom prostom, a u
junim krajevima i masline i druge biljke u
slobodnoj prirodi. Ne smatra se moguim
njegovo udomaenje u prirodi u podrujima
gdje je izoterma sijenja nia od +2 C. Treba
istai da je u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj
ta izoterma nia od +2 C, ali u cijelom je
obalnom podruju znatno iznad te vrijednosti.
Stoga treba pripaziti na pojavu i tete i u
okolini objekata zatienog prostora, a ne
samo u njima.
Vrsta ima 4-5, pa i vie generacija
godinje, ovisno o temperaturi odravanoj u
objektu. Odrasli oblici brzo kopuliraju i
odmah poinju odlagati jaja. enka odloi
prosjeno oko 400, najvie 700 jaja. Jaja su
esto odloena na staklo. Razvoj jaja traje 1015 dana. Gusjenice iskazuju pozitivnu
fototaksiju pa se penju na vrkove biljaka.
Finom preom zapredaju vrno lie i pupove
SI. 279. Oteenja od klinieva
koje izgrizaju. Gusjenice imaju sedam
savijaa (snimio M. Maceljski)

288

razvojnih stadija, a razvoj najee traje 20-40 dana. Pri temperaturi od 15 C

cjelokupni razvoj od jaja do imaga traje 123-147 dana, a pri 30 "C 28-44 dana.
Optimalna relativna vlanost zraka za tetnika jest 40-70 %, s time da podnosi vrlo
nisku vlanost, ali pri vlanosti zraka vioj od 90 % smrtnost je velika.
Sirenje treba sprijeiti pridravanjem karantenskih mjera. Upotreba feromona
omoguuje rano otkrivanje zaraze. Zaraza se suzbija primjenom insekticida, a u
inozemstvu se najvie rabe piretroidi.
Afriki kliniev moljac (Epichoristodes acerbella Walk.)
Takoer je karantenski tetnik. Nalazi se na listi A2 za Hrvatsku jer je pronaen
u nekim objektima u obalnom podruju.
Raspon krila odraslog oblika jest 14-24 mm. Prednji je par krila svijetle oker
boje, a stranji je par krila sivo bijel (za razliku od obinog klinieva savijaa,
kojemu su stranja krila naranastocrvene boje). Gusjenice su zelenkaste boje, s
tamnom uzdunom prugom na hrptu i dvije lateralne ukaste pruge. Narastu do
17,5 mm.
Zaraza i ovim tetnikom ometa izvoz i unutranji promet. Biljke su oteene
i gube vrijednost. Takoer je polifagna vrsta, a posebice joj pogoduje karanfil.
Vrsta ima 5-6, pa i vie generacija godinje. enke odloe 200-240 jaja na lice
gornjeg lia klinia. Jaja su odloena u skupinama. Nakon desetak dana izlaze
gusjenice. One se najprije hrane na listu, a kasnije napadaju cvjetove i miniraju
stabljiku. Napadnute dijelove zapredaju finom preom i oneiuju zelenim
izmetom.
Suzbijanje se provodi pridravanjem karantenskih mjera. Feromonima treba
otkrivati pojavu. U inozemstvu se primjenjuju razliiti piretroidi.
Savijai tetni ukrasnom drveu. Osim ve spomenutih vrsta treba istai vrlo
vanog tetnika hrasta hrastova savijaa (Tortrix viridana L.). Osim hrasta,
gusjenice te vrste hrane se i lipom, jasenom, javorom, lijeskom itd. Prezime jaja
pa se gusjenice javljaju rano u proljee, oteujui pupove i tek razvijeno lie.
Moe izazvati defolijaciju. Suzbijati ga treba u samom poetku pojave gusjenica.
Ptice se obilno hrane tim gusjenicama i utjeu na smanjenje zaraze. Mogua je
primjena bioinsekticida na osnovi B.t.k., nadalje biotehnikih insekticida D
regulatora razvoja, te iznimno i kemijskih insekticida. Postoje i druge vrste hrastovih
savijaa. Topolin savija (Gypsonoma aceriana Dup.) esta je vrsta savijaa.
Gusjenice se hrane samo na topolama. Oteuju terminalni lisni pup pa se izboji
razvijaju u obliku metle. Takoer nagriza lie s nalija i ubuuje se u izboje. Na
brojnost utjeu brojni prirodni neprijatelji. Preporuuje se zimi tretirati diklorvosom,
a tijekom vegetacije valja primijeniti OP insekticide ili piretroide. Borov savija
(Rhyacionia /Evetria/ buoliana Schiff.) takoer je est tetnik u nas. Mlade
gusjenice prezime u pupovima bora. Izazivaju smolotok. U proljee nagrizaju
izboje, kojima se vrci savijaju ili posue. esto zaraza uzrokuje stvaranje metle ili
etke na vrkovima izboja te druge deformacije. Najvee tete nanose mladim

289

nasadima. Ima vrlo mnogo prirodnih neprijatelja. Jelu, smreku, ari i ostale vrste
crnogorice napadaju druge vrste savijaa.
PHYCITIDAE
U ovu porodicu ubraja se nekoliko vanih tetnika uskladitenih
poljoprivrednih proizvoda (Ephestia, Plodio).
Sivi grozdov plamenac (Cryptoblabes
gnidiella Mili.) u nas je poznat iz
Dalmacije. Napada vinovu lozu i
agaime. Gusjenice izgrizaju jo nezrele
bobe groa te cvjetne pupove i
cvjetove agruma. Napadnute organe
zapredaju. Ima tri generacije godinje.
Suzbija se kao grozdovi moljci.
PLAMENCI - PYRALIDAE
ezdesetak vrsta plamenaca u
svijetu napada kukuruz. Kukuruzni
moljac - koji se usprkos nazivu moljac
ubraja u plamence - u nas je najvaniji
tetnik ne samo kukuruza, nego i cijele
ratarske proizvodnje. No u plamence se
ubrajaju i neki drugi tetnici.

SI. 280. Leptir i gusjenica kukuruznog molica

Kukuruzni moljac (plamenac)

(Ostrinia/Pyrausta/ nubilalis Hb.)
.

,.

Najvei je tetnik hrvatske

poljoprivrede. Proiren je u svim podrujima Hrvatske gdje se uzgaja kukuruz.
Uzrokuje snienje prinosa od 2 do 25 %, a mjestimice i u povoljnim godinama i
vie. Prema naim procjenama ti su gubici prosjeno oko 7 %. U novije je vrijeme
tetnost mjestimice poveana zbog zaputanja brojnih povrina, a posebice zbog
estog ostavljanja kukuruzinca na poljima. Neka novija istraivanja u Osijeku
spominju mnogo vee tete (Ivezi). Ukupna teta vrlo je velika zbog velikih
povrina kukuruza i prisutnosti moljca na cijelom podruju Hrvatske. No budui
da rijetko na nekoj povrini nanese izrazito veliku tetu, a nikad potpuno ne
uniti proizvodnju, kao i zbog niza tekoa pri suzbijanju, taj se najvaniji tetnik
nae poljoprivrede ne suzbija dovoljno.
tetnik je poetkom ovog stoljea (1916.) prenesen iz Europe u SAD, gdje
nanosi jo vee tete nego u Europi.
U leptira je izraen spolni dimorfizam: enka ima deblje tijelo, raspon joj je
krila neto vei, a svijetloute je do svjetlosmee boje. Mujak ima vitko tijelo s
neto tamnijim sivosmedim ili smeim krilima. Raspon je krila enki 25-30 mm, a
raspon krila mujaka 20-25 mm. Jaja su veliine 0,5 mm, spljotena, u gomilicama
290

od 15-45 jaja sloenih jedno uz dmgo. Jaja su isprva prozirna, kasnije potamne.
Gusjenica je isprva bjelkasto-ruiasta, kasnije postaje prljavo sive, katkad smee
boje. Na hrptu svakog segmenta nalaze se etiri okruglaste pjege, a iz njih izbija
po jedna dlaica. Naraste do 25 mm. Kukuljica je smea, duga 14-16 mm.
Prezime gusjenice u kukuruzincu ili unutar dijelova drugih biljaka kojima se
hrane. Krajem zime na tim se mjestima kukulje kad temperature prijeu 15 C.
Prvi leptiri mogu se pojaviti
poetkom svibnja, no
glavnina se javlja tek u
lipnju. Razdoblje izletanja
leptira dosta je razvueno
te
traje
najmanje
dvadesetak,
esto
tridesetak i vie dana. U
prvo vrijeme preteu
mujaci, a zatim enke
(protandrija). Leptiri vrlo
dobro lete te mogu
preletjeti
dvadesetak
SI. 281. Gusjenica kukuruznog moljca u vrijeme
kilometara.
Lete u
prezimljavanja (snimio V. Danon)
veernjim i jutarnjim
satima. Privlai ih svjetlo (fotofilni su)
te se love na lovne svjetiljke. Trae polja
s najbolje razvijenim kukuruzom, no
naseljavaju i brojne korovske i druge
biljke. Nakon kopulacije enke odlau
jaja na biljke, na kukuruzu najee na
donju stranu lia, obino uz glavnu ilu.
Leptir ivi kratko: pri visokoj vlagi zraka
od 95 % ivi 9-12 dana, pri 85 % vlage 69 dana, a pri 65 % ivi samo 1-2 dana.
Jedna enka odloi nekoliko stotina jaja,
katkada i do 900, ali i znatno manje.
Plodnost enki mnogo ovisi o
vremenskim prilikama. Naroito je
vana dovoljno visoka vlanost zraka.
Plodnost ovisi i o hrani leptira, a to su
cvjetovi razliitog, najee korovskog
bilja.
Embrionalni razvoj traje 3 do 14
dana, najee 4 do 8 dana. Mlade
gusjenice zadravaju se krae uz jajno
leglo, a zatim migriraju prema osnovi
lista. Tu se hrane u pazucu lista ili kreu

SI. 282. Grizotine biljke ispadaju iz

buotina (snimio M. Juki)

291

prema mladom jo smotanom liu, kojim se hrane. Budui da bue smotani list,
kada se list razvije, vide se na njemu etiri pravilno razmjetene rupice. Oteuju
i glavnu ilu lista pa se list moe slomiti na tom mjestu. Mogu oteivati jo
neotvorenu metlicu te otetiti stapku klipa tako da se kasnije prelomi. Tek poslije
treeg presvlaenja, katkad i ranije, prodiru u stabljiku. U njoj bue hodnike te
time smanjuje njezinu vrstou,, pa se moe i slomiti. U stabljiku najee ulaze
preko pazuca lista. Katkad enke odloe jaja u metlicu te se hrane njezinim
dijelovima. Vrlo esto druga generacija gusjenica bui hodnik ispod metlice i
uzrokuju prijelom stabljike. Prelomljene metlice oiti su znak prisutnosti gusjenica
kukuruznog moljca. Gusjenice prolaze kroz pet razvojnih stadija. Gusjenice se
kukulje unutar stabljike, dio ostaje u njima preko zime, a dio daje drugu generaciju.
Za topla i dovoljno vlana vremena velika veina gusjenica daje leptire jo iste
godine (majee u kolovozu) pa u tim godinama moljac ima dvije pune generacije
godinje. U sjevernijim podrujima moljac ima samo jednu generaciju, a u junim
i 3-4 generacije (grafikon). U SAD se termalnim pragom razvoja smatra 10C.
Najvaniji imbenici koji pogoduju brojnosti i tetnosti moljca jesu
monokultura kukuruza, nepotpuno unitavanje kukuruzinca i zaoravanje trljaka
tijekom zime, uporaba
QBOXW6
kukuruzinca za stelju, vea
mm
vlaga,
poglavito
navodnjavanje,
via
2500
toplina u srpnju i
kolovozu, gui sklop
2250
biljaka, otsutnost prirodnih
neprijatelja (primjerice
zbog
folijarne primjene
2000
univerzalnih insekticida na
veim povrinama bilo
1750
koje kulture). Prisutnost
korova povisuje vlanost i
1500
moe djelovati povoljno,
ali neke korovske vrste
125(1,
mogu biti domaini moljca
pa smanjuju zarazu
1000
kukuruza.
Gusjenice
druge
generacije prave sline
tete no vrlo esto ulaze
u klip i izgrizaju zrnje, pa
se prethodno opisane
tete znatno poveavaju.
Pri
jaem oteenju
ty ?,2 10j,a 12,8 <S6 <43 Jff *3.S poetnog dijela vretena
SI. 283. Broj generacija kukuruznog moljca (prema: Arbuthnot) moe izostati nalijevanje

292

zrna, a moe otpasti i itav klip. Oteenja stabljike ispod klipa (poglavito od
gusjenica prve generacije) mogu u vrijeme zriobe kukuruza, zbog teine klipa,
biti uzrok prijeloma. Prelomljene stabljike koje lee na tlu ne zahvaa kombajn
pa je gubitak potpun. Klipove na zemlji izgrizaju voluharice i poljski mievi pa su
tete i pri ainoj berbi znatne, pogotovo to su takvi klipovi veinom nedozreli.
Osim opisanih izravnih teta,
nastaju i neizravne tete. Naime,
oteenja koja prave gusjenice moljca
pogoduju prodoru razliitih gljivica.
Tako je dokazana poveana zaraza
gljivicom Fusarium graminearum na
svim oteenim dijelovima, posebno na
vrkovima izgrienih klipova.
Postoje podaci da prisutnost jedne
gusjenice u biljci smanjuje prinos za 2-6
%, a da pri prisutnosti pet gusjenica po
SI. 284. Posljedica napada kukuruznog
biljci svaka od njih smanjuje prinos za
moljca na papriku (snimio M. Maceljski)
po 2,7 %, tj. svih pet za 13,5 %. Neki
podaci ukazuju da 2-3 gusjenice po stabljici snize prinos za 16 %, a druga
istraivanju ukazuju na jo veu tetnost gusjenica moljaca. Ovim podacima treba
pridodati tete od lomljenja stabljike i klipa te oteenja klipa, a i indirektne tete.
Prema vlastitim istraivanjima na poljima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj najee
se nalazi oko 30 %, rijetko kad vie zaraenih biljaka s 1-3 gusjenice po zaraenoj
biljci. U godini 1998., koja je bila vrlo povoljna za razvoj moljca (potpuna druga
generacija), utvrdili smo u istonoj Slavoniji 60 % zaraenih biljaka. Zaraza moljcem
poveana je u posljednje vrijeme u istonoj Hrvatskoj zbog zaputenosti velikih
povrina. To potvruju istraivanja (Ivezi, Raspudi) koja pokazuju da je u
razdoblju 1992.-1996. g. prosjena zaraenost moljcem iznosila 64 %, a ranija su
istraivanja (Ivezi) u tim podrujima utvrdila prosjenu zaraenost od 37 %.
Najnoviji podaci iz SAD navode da jedna gusjenica po biljci pri ranom napadu
smanji prirod za 5-6%, a pri kasnom za 2-4%. Prag odluke izrauna se formulom
(podeenom za nae uvjete):
,. ,
trokovi suzbijanja u kunama/ha
Prag odluke =
''
SG x cijena tone x prirod tona/ha x % efikasnosti: 100
G = vrijednost koja pokazuje visinu tete od 1 gusjenice/biljka podijeljene
sa 100 (npr. u stadiju 10 listova oekuje se teta od 5,9%, podijeljeno sa
100 daje 0,059)
Primjer:
Prag odluke

300 kuna
0,059x400x12x0,7

300
198,24

l,5gusj./biljka

Kemijsko suzbijanje provodi se u SAD kada se oekuje teta vea od 6%.

293

Intenzitet napada ocjenjuje se s pomou vie pokazatelja: udjelom

napadnutih biljaka, brojem hodnika i gusjenica u njima, prosjenom duljinom
hodnika u jednoj biljci, udjelom zaraenih klipova, udjelom polomljenih biljaka
iznad i ispod klipa, i, razumljivo, postignutim prirodom. Zarazu prve generacije
moe se ocijeniti krajem srpnja, poetkom kolovoza, prema stupnju oteenosti
lia (brojem i veliinom perforacija).
Suzbijanje kukuruznog moljca oteava njegova polifagnost. Naime, osim
kukuruza leptir odlae jaja na brojne druge biljke, kojima se gusjenice mogu hraniti.
Stoga kukuruzni moljac pripada i u tetnike dragih biljaka, npr. konoplje, prosa,
sirka, donekle i suncokreta, hmelja, pa i sjemenske eerne repe. Mjestimino su
velike tete zabiljeene na plodovima paprike i jabuka, a manje na rajici i dragim
vrstama voa. Nekim proizvoaima paprike za konzerviranje zaraza moljcem
onemoguila je prodaju cijelih plodova pa su morali papriku razrezati, sortirati i
prodati za filete. U poetnim godinama postojanja nae velike plantae jabuka u
Borincima gusjenice druge generacije moljca krajem su ljeta oteivale mnogo
plodova. Gusjenice moljca oteuju i cvijee, primjerice krizanteme D u njezinoj
stabljici bue hodnike. ive i razvijaju se i na vrbi i na mnogim korovima (muhar,
Carduus, Ambrosia itd.).
Kukuruznog moljca napadaju
brojni neprijatelji, naroito parazitski
kukci, pa je registrirano vie od stotinu
vrsta parazita i manji broj predatora. U
nas su najee vrste dvokrilac tahina
Lydella stabulans grisescens i osica iz
porodice
Ichneumonidae
vrste
Campoplex alkae. I neki uzronici
bolesti napadaju ovog tetnika,
posebice mikrosporidije i gljivice.
Za djelotvorno suzbijanje potrebna
je pravovremena prognoza intenziteta
napada i signalizacija optimalnog roka
suzbijanja (za bioloku i kemijsku
metodu).
Brojnost se utvruje
prisutnou gusjenica u prezimjelom
kukurazincu te ulovom leptira. Leptiri
se love na lovne svjetiljke, a postoje i
feromoni koji zasad jo ne daju tako
sigurne podatke kao za niz drugih
tetnika. Kad se utvrdi jai let leptira, a
vlanost zraka je visoka, treba oekivati
i jau ovipoziciju i veu pojavu
SI. 285. Izgled krizanteme zaraene
gusjenica. Treba istai da je smrtnost
gusjenicom kukuruznog moljca (snimio jaja i gusjenica, naroito gusjenica prvih
M. Maceljski)
stadija, vrlo velika ak i u normalnim

294

uvjetima. Ta smrtnost pri niskoj vlanosti moe biti vie od 95 %. Smrtnost gusjenica
prvih stadija vrlo je velika na manje prikladnim hraniteljicama i na otpornijim
hibridima i linijama kukuruza (ako je anabioza uzrok otpornosti).
Pet je glavnih skupina mjera suzbijanja kukuruznog moljca.
Agrotehnike mjere sastoje se u pravilnom izboru plodoreda jer sjetva
kukuruza nakon kukuruza jako pogoduje intenzitetu napada moljca. Uestalost
sjetve kukuruza i veliina povrina pod tim usjevom u nekom podruju (rudini),
jako utjee na brojnost tetnika. Ranija sjetva smanjuje tete. Unitavanje drugih
potencijalnih domaina (npr. korova) takoer se ubraja u metode smanjenja teta
od ovog tetnika.
Mehaniko unitavanje gusjenica u kukuruzincu za vrijeme prezimljenja
osnovna je mjera zatite od moljca. Nakon berbe treba razihati kukuruzinac
posebnim strojevima, kakvi postoje na nekim naim velikim imanjima, te takav
kukuruzinac zaorati. Tamo gdje se kukuruzinac ree i odnosi s polja, te slae u
stogove, treba imati na umu da e od 15. svibnja poeti izlijetati leptirii moljca.
Do tada treba kukuruzinac unititi. Nakon toga datuma kukuruzinac, kojeg
pojedini seljaci uvaju za stelju, a manje za hranu stoke tijekom zime, ionako
nema vie svrhe jer se u to
vrijeme javlja svjea krma r . | ^ ^ H H ^ j y ^ '
na poljima. Stoga nije
nikakva teta ako se tada
uniti kukuruzinac, makar
se njegovim spaljivanjem
gubi organska tvar, koja bi
bila mnogo korisnija da je
ostala na polju i bila
rasihana i zaorana. Treba
imati na umu da e iz
kukuruzinca koji je
koriten za pravljenje
*.
ograde ili prekrivanje m fellHal
SI. 286. Kukuruzinac - izvor zaraze moljcem (snimio M.
krovova izletjeti leptirii.
Maceljski)
Takoer e se razviti
leptirii moljca iz kukuruzinca u stelji ako nije zajedno s gnojem sagorio. Razumljivo
da je vaan izvor zaraze kukuruzinac koji se, to je sada esto, ostavlja na polju.
Treba temeljito zaorati trljke kukuruza na starom kukuaizitu, jer se iz trljaka
nepokrivenih zemljom mogu razviti leptiri moljca.
Upravo radi vanosti te mjere oduvijek su postojali propisi o obvezatnom
unitavanju kukuruzinca do 1. ili 15. svibnja. Ta se mjera mjestimice vrlo strogo
provodila u razdoblju izmeu dvaju ratova, ali zanemarena je poslije Drugog
svjetskog rata, iako je broj odgovarajuih propisa na svim razinama bio
mnogostruko povean. Potrebno je tijekom zime seljacima ukazivati na vanost
unitavanja kukuaizinca, a u svibnju strogim nadzorom preostale nemarne seljake
nauiti redu zbog interesa naprednih seljaka. U suprotnom e moljci iz

295

kukuaizinca nemarnih seljaka preletjeti na mlada kukuruzita savjesnih seljaka,

pa e i oni ubrzo prekinuti unitavati kukuruzinac. Stoga e propisivanje i potpuno
pridravanje propisa o unitavanju kukuruzinca do proljea stimulirati naprednije
a prisiliti i ostale seljake da takvu mjeru provode i time smanje tetu od moljca.
Ostavljanje kukuruzinca na polju nakon berbe duboko u iduu godinu treba biti
sramota za vlasnika te parcele jer je izvor teta za susjede, to zajednica mora
sprijeiti.
Napad na papriku i drugo povre, na krizanteme i plodove voa moe se
smanjiti samo unitavanjem kukuruzinca u iroj okolini, te provedbom i ostalih
mjera suzbijanja moljca na kukuruzu u neposrednoj blizini ugroenih povrina.
Uzgoj otpornih hibrida takoer je veoma vana mjera koja moe sprijeiti
velike tete od moljaca. Prije svega treba naglasiti da postoji mnogo uzroka veih
razlika u otpornosti kultivara, hibrida i linija. To su preferencija, koja se oituje u
nepogodnijem stadiju razvoja u vrijeme leta leptira, pa i nije prava otpornost,
nego je zapravo samo pseudootpornost (pseudorezistentnost). Na nekim je
biljkama znatno vea smrtnost nego na drugim, uzrokovana uz ostalo i kemijskim
sastavom biljaka u vrijeme pojave mladih gusjenica. One trebaju vie bjelanevina
pa su biljke s povoljnijim omjerom bjelanevina prema ugljikohidratima u to
vrijeme osjetljivije na napad jer je smrtnost na njima manja. Ta oblik otpornosti
naziva se anabioza. Vrlo vaan oblik otpornosti jest tolerantnost. Neki hibridi
podnose i dvije gusjenice po biljci bez znatnijeg snienja prinosa, a stabljika im se
rijetko lomi. Drugi hibridi nemaju takva svojstva. Postoje i mehaniki i drugi uzroci
pojave rezistentnosti. Treba naglasiti da gusti sklop pogoduje pojavi moljca, pa
su zbog toga jae napadnuti hibridi gueg sklopa. Upravo zbog takvih razlika
ve su klasine metode selekcije omoguile stavljanje u promet hibrida vrlo
razliitih stupnjeva otpornosti na kukuruznog moljca, no nije bilo potpuno
otpornih hibrida.

Si. 287. Obini hibrid (lijevo) i isti B. t. bibrid (desno) u pokusu u Italiji
- razlika u prirodu 30% (snimio M. Juki)

296

Pri selekciji novih hibrida veina selekcionara koristi umjetnu zarazu moljcem
te tako utvruju njihovu otpornost. Drugi selekcionari pouzdaju se u prirodnu
zarazu da utvrde razlike u otpornosti, to daje slabije rezultate. Neki proizvoai
sjemena oznaavaju otpornost na moljca na deklaraciji, a drugi to izbjegavaju.
Stoga bi vee uvaavanje ovog kriterija pri izboru hibrida prisililo sve proizvoae
sjemena da selekciji na tu otpornost i deklaraciji o njoj posvete veu panju, pa bi
se i tako tete od moljca mogle znatnije smanjiti.
Smatramo da bi se rigoroznim mehanikim mjerama suzbijanja i forsiranjem
sjetve otpornijih hibrida mogle prepoloviti postojee tete od kukuruznog moljca
bez uporabe drugih metoda suzbijanja.
Potpuno novo stanje u suzbijanju moljca i pojavu novih rjeenja omoguio
je razvoj biotehnologije u posljednjem desetljeu. Genetikim preinaavanjem
(inenjeringom) u neke je hibride ucijepljeno svojstvo proizvodnje endotoksina
bakterije Bacillus thuringiensis (soj kurstaki) koji se koristi u bioinsekticidima na
toj osnovi. Ovakvi su B. t. hibridi zapravo intoksicirani toksinom (ve se
upotrebljava izraz "pesticidna biljka") pa se gusjenice kukuruznog moljca (a i
nekih drugih vrsta gusjenica) ubrzo prestaju njime hraniti i ugibaju. Takvi su hibridi,
stoga, skoro potpuno otporni na kukuruznog moljca. Pri tome treba imati na
umu da neke tehnike preinaavanja
osiguravaju prisutnost toksina u svim
biljnim
organima
(primjerice
YieldGard), a druge samo u zelenim
dijelovima i peludu (primjerice
NatureGard), pa je u potonjih
uspjenost protiv druge generacije
samo 50-75 %. Meutim, za uporabu
genetiki preinaenog sjemena plaa se
posebna licenca, odnosno ono je
skuplje, pa e se isplatiti samo kad se
oekuje znatno vea teta od poveanih
trokova za sjeme. Nadalje, smatra se
vrlo vjerojatnim da e se moljac ubrzo
prilagoditi na toksin B. t. k. pa se stoga
preporuuje najmanje 20 % povrina
nekog podruja zasijati osjetljivim
hibridima da bi se ta pojava
rezistentnosti usporila. Opseg uporabe
B. t. hibrida ovisit e i od raspoloivih
hibrida, jer izmeu osrednjeg B. t.
hibrida i vrlo dobrog ne B. t. hibrida
prednost u naim uobiajenim uvjetima
treba dati ne B. t. hibridu. Drugim
SI. 288. Presjek obinog hibrida (lijevo) i
rijeima osrednji B. t. hibrid ipak je
istog B. t. bibrida u pokusu u Italiji
samo osrednji (u odnosu na prirod,
(snimio M. Juki)

297

kakvou, rok zrelosti itd.) hibrid. Uprkos svemu 1997. godine u SAD je ve bilo
zasijano 4 milijuna hektara B. t. hibridima. Treba istai da se u Europi uzgajanju
genetiki preinaenih biljaka pristupa vrlo oprezno pa je do sredine 1998. godine
jedino Francuska dopustila sjetvu odreenih B. t. hibrida kukuruza te u toj godini
zasijala manje od 2000 ha tim hibridima. Zbog svega iznijetog primjenu genetski
preinaenih hibrida smatramo samo jednom od novih mogunosti smanjenja teta
od kukuruznog moljca, a nikako ne konanim rjeenjem problema ovog tetnika.
etvrtom metodom suzbijanja smatramo bioloku metodu. Mnogi ve i
primjenu B. t. hibrida smatraju biolokim nainom suzbijanja. No klasinim
nainima biolokog suzbijanja smatra se aktivna primjena prirodnih neprijatelja.
Pri tome treba istai da je upravo u Zagrebu Hergula 1929- g. prvi u svijetu proveo
bioloko suzbijanje kukuruznog moljca uzronicima bolesti. To je uinjeno
koritenjem bakterije Bacillus thuringiensisiprvi put koritena za suzbijanje nekog
tetnika u poljskom pokusu) i nekih daigih bakterija, a 1930. g. i s pomou gljivice
Metarrhizium anisopliae. Taj je podatak uao u svjetsku povijest biolokog
suzbijanja tetnika. Usprkos vrlo dobrih rezultata dugo se godina nisu uzronici
bolesti kukuruznog moljca koristili u praksi. Tek posljednjih tridesetak godina u
svijetu se poinje, ali sporo, iriti primjena bioinsekticida na osnovi B. tburingiensis,
soj kurstaki (B. t. k.). Neki pripravci na toj osnovi imaju dozvolu za suzbijanje
moljca i u nas. Ti su pripravci isprva bili u granuliranom obliku jer se dugo smatralo
da ta formulacija omoguuje najbolji uspjeh. Meutim, neka istraivanja ukazuju
da je prikladnije da se u asu izlaenja gusjenica iz jaja biljke prskaju preparatima
na osnovi B. t. k. Ta se mjera lake primjenjuje i jeftinija je od primjene granulata.
Jednim tretiranjem (protiv prve generacije) bioinsekticidima na toj osnovi postie
se najee oko 70-80 %-tni uspjeh. Najnovija istraivanja obavljana u Osijeku
(Ivezi) ukazuju na jo viu djelotvornost tih insekticida. No ovog je asa primjena
B.t.k. u praksi mogua samo iz aviona ili traktora s visokim klirensom (kakvih u
nas nema).
Treba spomenuti da su nakon poetnih istraivanja Hergule u Zagrebu 1929i 1930. g., tek u devedesetim godinama ovog stoljea u svijetu nastavljena
istraivanja mogunosti primjene gljivice Metarrhizium anisopliae za suzbijanje
kukuruznog moljca. U Francuskoj i nekim drugim zemljama koriste se i
bioinsekticidi na osnovi gljivice Beauveria bassiana za suzbijanje gusjenica
kukuruznog moljca.
Jo je bolja perspektiva biolokog suzbijanja kukuruznog moljca primjenom
parazitskih osica roda Trichogramma, posebice vrste T. maidis. Osice su vrlo
male, duge samo 0,5 mm. To su paraziti jaja, ne samo kukuruznog moljca nego i
brojnih drugih leptira (npr. sovica). enka ostaje na jajnom leglu moljca dok
svoja jaja odloi u najmanje 90 % jaja moljca. Liinka se razvija u jaju domaina,
gdje se i kukulji, a jaje pocrni. Razvoj traje 9-12 dana pa osica moe imati veliki (58) broj generacija. U pomanjkanju domaina osice u jesen ugibaju, pa ih se samo
malo odri u prirodi. Ako se u polje kukuruza u poetku ovipozicije moljca ispusti
dovoljno osica (oko 100.000 na ha), visina parazitacije moe dosei i 90 %. Ta se
metoda suzbijanja kompleksa tetnika iroko koristila u bivem SSSR-u, u Kini, a
298

manje i u SAD i u zemljama zapadne Europe. U Njefnakoj troak te primjene

iznosi oko 110-130 DEM po ha, to je neto skuplje od primjene kemijskih
insekticida, ali nema negativnih posljedica takve primjene. Osice se distribuiraju
na kartoniima koji se vjeaju o lie ili u kapsulama koje se mogu razbacati po
kukuaizitu. Te kapsule imaju male otvore kroz koje osice mogu izai. Jedna
kapsula obino sadri 500 osica pa se na 1 ha razbaca 200 kapsula od jednom ili
u vie navrata.
U nas je Institut za jadranske
kulture u Splitu opremljen za
proizvodnju veih koliina tih osica.
Institut je nekoliko godina u pokusne
svrhe proizvodio vie milijuna osica.
Veina je isputena u kontinentalnom
podruju
u
cilju
istraivanja
djelotvornosti na kukuruznog moljca
(Maceljski, Danon).
Osice su
dopremane avionom u jajima leptira
sitotroge, u kojima su uzgajane. Jaja su
nalijepljena na kartonie, koji su
distribuirani, bilo runo, npr. na svaku
desetu biljku, bilo iz zraka. Mi smo u
SI. 289. Kapsule s osicom Trihogramom
tadanjem Institutu za zatitu bilja FPZa za distribuciju uspjeno koristili model aviona na daljinsko upravljanje (Danon).
Po hektaru je distribuirano od 40 do 100 tisua, katkad i vie osica, a u 2-3 navrata.
U naim pokusima prosjeno je bila postignuta 70-80 %-tna parazitacija jaja
kukuruznog moljca.
Dobre izglede za primjenu parazitskih osica osigurava injenica da se u usjevu
kukuruza folijarno uope ne koriste kemijski insekticidi, pa nema opasnosti od
njihova unitenja. U svijetu su obavljani pokuaji introdukcije i isputanja i razliitih
drugih prirodnih neprijatelja kukuaiznog moljca, no bez veeg uspjeha.
Kemijsko suzbijanje moe se podijeliti na preventivne i kurativne mjere. U
preventivne mjere ubrojili bismo upotrebu sisteminih insekticida pri sjetvi (na
sjeme, u obliku granula uz sjeme), koji intoksiciraju biljke, pa bi u vrijeme napada
gusjenica prve generacije trebali biti uzrok njihove poveane smrtnosti. Uprkos
nekih tvrdnji o pozitivnim iskustvima u tom nainu suzbijanja, koji nema veih
zamjerki s ekoloke strane, insekticidi koji su do sada koriteni na taj nain nisu
pokazali zadovoljavajue djelovanje u vrijeme pojave gusjenica, koje se zbiva
najranije 60 dana, a obino oko 75 dana nakon sjetve. Ipak treba istai da neki
najnoviji sistemini insekticidi (neonikotinoidi, fipronil i dr.), primjena kojih se u
ovu svrhu tek istrauje, pruaju nove bolje izglede ovoj prevejTtivnpj metodi.
Kurativno suzbijanje sastoji se u primjeni granuliranih insekticida ili formulacija
za prskanje u asu kad se utvrdi poetak izlaska gusjenica iz velikog broja
odloenih jaja. Za primjenu granuliranih insekticida nije potrebno precizno
odreivanje roka primjene, jedino se ne smije zakasniti. Granulirani insekticidi

299

koriste se iz aviona ili s pomou traktora s visokim klirensom oskrbljenog s

depozitorima granula. Takvih traktora u nas gotovo i nema pa zasad preostaje
samo primjena iz zraka. Granule padaju na lie, po kojem, jer ima oblik lijeba,
dolaze u pazuac listova. Tu su djelotvorne dugo, a budui da se vei dio gusjenica
tim putem ubuuje u stabljiku, mogu one za 70-90 % smanjiti zarazu. Iako je za taj
nain primjene u Hrvatskoj ranije bilo registriranih pripravaka, poetkom 1998.
godine nema niti jedan granulirani pripravak doputenje za taj nain primjene.
Formulacije za prskanje treba koristiti u tono odreenom roku, kad pone
izlazak gusjenica iz jaja. Svrha njihove primjene jest da unite gusjenice, ali i
prisutne leptire. Pri preranoj primjeni moe insekticid izgubiti djelovanje prije
nego to doleti veina leptira. Od insekticida dozvolu u Hrvatskoj imaju pripravci
na osnovi deltametrina i bifentrina, a u Francuskoj i daigim zemljama koriste se i
klorpirifosetil, foksim, cipermetrin, ciflutrin, lambdacihalotrin itd. U tim zemljama
doputenje za suzbijanje kukuruznog moljca imaju i neki regulatori razvoja kukaca
na osnovi lufenurona i diflubenzurona.
Treba istai da kemijska primjena insekticida, pogotovu prskanjem, ima
mnogo negativnih posljedica jer se tretira jedna jako proirena kultura. Primjena
insekticida u kukuruzu moe znatno poremetiti postojeu ravnoteu na tretiranoj
povrini i oko nje. Koritenje neselektivnih insekticida prskanjem izazvat e
unitenje brojnih prirodnih neprijatelja tetnika, ne samo kukuruznog moljca, nego
i lisnih ui i drugih tetnika, kako kukuruza tako i drugih kultura. Avioprimjena
insekticida poveava opasnost od zanoenja (drifta) sredstva na susjedne usjeve,
pa i od nedoputenih ostataka na tim usjevima. Poveana je opasnost i od trovanja
ljudi, domaih ivotinja, divljai, riba i pela. Radi toga preduvjet za uvoenje
folijarnog suzbijanja kukuruznog moljca jest postojanje takve prognozne slube
koja e jasno ukazati gdje se primjena, usprkos tim negativnim popratnim
pojavama, ipak isplati. Ta e sluba odreivati i optimalni rok primjene insekticida.
Takoer e trebati proiriti izbor dozvoljenih insekticida za tu svrhu u Hrvatskoj
te koristiti najselektivnije insekticide.
Oigledno je da kemijska metoda suzbijanja kukuruznog moljca zasad ne
daje takvu razinu zatite kakva se postie u suzbijanju velike veine drugih tetnika.
Uinkovitost jedne primjene insekticida iznosi prosjeno oko 80 %, a brojne su
negativne popratne pojave. Stoga se ponajvie preporuaju nekemijske mjere
zatite, a daljnja istraivanja trebaju omoguiti primjenu kemijskih insekticida s
veom uinkovitou i manjim negativnim popratnim pojavama. I tako, iako je
kukuruzni moljac najvei tetnik nae poljoprivrede, ipak je jedan od rijetkih
tetnika suzbijanje kojega znanost jo nije uspjela rijeiti na potpuno
zadovoljavajui nain.
Treba istai da se kemijsko suzbijanje ve i sada isplati na sjemenskim usjevima
i na kukuruzu eercu zbog njihove vee vrijednosti.
Suncokretov moljac (Homeosoma nebulella Hb.)
Nekad je bio najvaniji tetnik suncokreta, sad je neznatne vanosti, zbog
uzgoja tzv. pancirnih sorti suncokreta. Naime, da bi se sprijeila teta od tog

300

tetnika, uspjelo se selekcionirati kultivare suncokreta kojemu su sjemenke

obavijene tvrdim slojem karbonata kojeg gusjenice ne mogu pregristi. Na tim
kultivarima gusjenice mogu biti prisutne i hraniti se samo nebitnim dijelovima
cvijeta. Osim na suncokretu, tetnik se odrava i na divljim glavoikama, npr. na
Carduus i Cirsium vrstama.
Leptiri je sive boje, raspon mu je krila 20-25 mm. Gusjenica je svijetloruiasta,
naraste do 15 mm. Leptiri lete u sumrak i nou. Odlau jaja na cvjetove. Gusjenice
se hrane dijelovima cvijeta koje omotaju preom. Druga i trea generacija oteuje
sjeme i time je, do uzgajanja pancirnih kultivara, tetnik nanosio glavne tete.
Treba pripaziti da se u novim selekcijama ne proizvedu kultivari osjetljivi na
ovog tetnika jer bi tada opet mogao postati glavnim tetnikom suncokreta.
Meavka - metlica (Loxostega sticticalis L.)
Tipian je periodini tetnik. Nakon niza godina, u kojima se uope ne zapaa,
dolazi godina vrlo jakog napada. Takve godine jakog napada na podruju bive
Jugoslavije bile su 1901., 1914., 1921., 1929., 1930. i 1975. g. Do masovnih pojava,
osim zbog povoljnih klimatskih uvjeta, moe doi i dolijetanjem velikog broja
leptira iz Ukrajine. U nas je jaa pojava u istonim podrujima.
Leptir je sivosmede boje, raspon krila je 20-25 mm. Gusjenice su zelenosive
boje. Narastu do 25 mm. Prezime odrasle gusjenice u tlu. Odmah se u proljee
kukulje. Kad srednje dnevne temperature prijeu 15-17 C, pojavljuju se leptiri.
Suma efektivnih temperatura viih od 10 C potrebna za njihovu pojavu iznosi 80
C. To u nas bude najee poetkom svibnja. Leptiri uz pom vjetra mogu
preletjeti stotine kilometara. enke odlau 400600 jaja u manjim skupinama na razne kulture i
korove, vrlo esto na lucerita. Nakon 4-6 dana
izlaze gusjenice. Njihov razvoj traje 2-3 tjedna.
Gusjenice te generacije tete u drugoj polovici
svibnja i prvoj polovici lipnja. Zatim se kukulje
i daju leptire prve generacije (leptiri prethodne
generacije pripadaju treoj prologodinjoj
generaciji jer se generacije broje od jajeta do
imaga). Leptiri prve generacije lete krajem lipnja
i poetkom srpnja. enke odlau jaja te se razvoj,
samo neto ubrzaniji, ponavlja. Gusjenice ove,
zapravo daige generacije, nanose tete u srpnju.
si. 290. Gusjenice meavke na
Njihovi leptiri lete u drugoj polovici kolovoza ili
plodu jabuke
u aijnu. Oni daju jaja i gusjenice tree generacije,
koje prezime. tete od gusjenica te generacije nastaju u rujnu. Leptire privlai
svijetlo, oko kojeg se roje, pa se mogu registrirati i lovnim svjetiljkama.
Pojava u 1975. g. bila je veliko iznenaenje, tim vie jer je slijedila 45 godina
nakon posljednje jae pojave, pa strunjaci s ovim tetnikom nisu bili upoznati.
Nije bilo istraeno djelovanje raspoloivih insekticida na ovog tetnika pa su
preporuke za primjenu insekticida davane tek nakon hitno provedenih
301

laboratorijskih pokusa. Te su godine glavne tete nanosile gusjenice druge

generacije u srpnju. tetnik je izrazito polifagan te se hrani brojnim vrstama bilja.
Kad sve poderu, gusjenice masovno trae hranu i iza sebe ostavljaju opustotena
polja, kao nakon poara. Od tuda i naziv meavka (metlica). Osim ratarskih i
povrarskih usjeva, te korova, u 1975. g. zabiljeena je ishrana i na liu i plodovima
voaka i raznog drvea. Ipak se kao arita, odakle kree napad, mogu smatrati
lucerita i zakorovljene povrine.
Na brojnost jako utjeu vremenske prilike. Pogoduje 20-40 mm oborina i to
vie temperature (optimum 25 C) u vrijeme rojenja. Pragom odluke smatra se 35 gusjenica po biljci s krupnijim liem (npr. suncokret) odnosno 20 gusjenica na
m2, ili 1-2 gusjenice po biljci sa sitnijim liem (npr. lucerna). Treba spomenuti da
je 1975. g. nalaeno do 700 gusjenica po m2 (u Vojvodini). U vanije prirodne
neprijatelje ove vrste ubrajaju se ptice.
Smanjenje brojnosti korova nepovoljno utjee na pojavu metlice. esta konja
lucerita i ostalih krmnih kultura smanjuje brojnost gusjenica, pogotovu ako se
kosi u vrijeme razvoja prvih stadija tetnika (koji tee pronalaze nove hraniteljice).
Zimsko duboko oranje unitava dio kokona u kojima prezimljuju gusjenice.
Bioloki insekticidi na bazi B. thuringiensis kurstaki uzrokuju polagano ugibanje
gusjenica, te one ubrzo nakon tretiranja prestaju initi tete. Stoga se ti
bioinsekticidi prvenstveno preporuuju. Od kemijskih insekticida djelotvorni su
triklorfon, foksim, klorpirifosetil, a vjerojatno i neki noviji insekticidi (npr.
piretroidi) koji 1975. g. jo nisu bili u primjeni niti u istraivanju.
Ogrozdov plamenac (Zophodia grossulariella Hb. /convolutella/) leptir je
sivkaste boje, raspon mu je krila 30 mm. Leti ve u vrijeme razvoja pupova, a
odlae jaja na cvjetove, listove i plodove ogrozda i ribizla. Gusjenice izgrizaju
plodove te sjemenke u plodovima. tetnik ima jednu generaciju godinje. Suzbija
se insekticidima na bazi malationa, diazinona, fentiona, triklorfona, piretroidima
i drugim sredstvima.
Sojin moljac (Etiella zinckenella T.).
Nije est tetnik u nas. Utvrene su tete na podruju Varadina. Gusjenica
je zelenkaste boje, naraste do 22 mm. Izgriza zrnje u mahuni soje, na kojoj se
esto vidi ulazni odnosno izlazni otvor. Osim soje moe otetiti i grahoricu, grah,
lupinu, leu i druge mahunarke. Blizina bagrema pojaava zarazu.
Jasminov moljac (Palpita unionalisHh.), uz jasmin, napada i maslinu. Gusjenica
izgrize vrni pup i mlado lie pri vrhu izboja. Time pravi najvee tete u
rasadnicima i na mladom prirastu opoarenih maslinika ime ugroava njihovu
obnovu. Moe izgristi i mesnati dio plodova. U nas ima 3-4 generacije. Suzbija se
B. t. k. pripravama na mladom porastu im se uoe tete, a uinkoviti su i drugi
insekticidi.
Repiin moljac (Hvergestis extimalis Scop.) zapreda komuke uljane repice i
drugih krstaica, u njima pravi rupice te izgriza sjemenke.

302

Voskov moljac (Galeria mellonella L.) leptiri je sivosmede boje, raspon mu je

krila 20 - 30 mm. Gusjenice imaju golo tijelo svjetle boje. Hrane se pelinjim voskom
te su vaan tetnik u pelinjacima, tim vie to mogu prenositi i uzronike bolesti
pela. Gusjenice vole starije sae. ee su u slabije naseljenim konicama, koje
mogu i unititi. U dobro odravanim i naseljenim konicama moljca nema. Voskov
moljac aktivan je pri temperaturi vioj od 9 C. Zaraza se spreava odravanjem
istoe u konicama, posebice uklanjanjem otpadaka s podnice i neupotrebljivog
saa. Najvie oteuje sae izvan konica. Rezervne satine valja uvati u suhim i
hladnim prostorijama u sanducima ili ormarima koji se dobro zatvaraju. Manja
zaraza izvan pelinjaka moe se suzbiti sumpornim dioksidom koji unitava leptire
i gusjenice, ali ne djeluje na jaja. Stoga treba tretiranje ponoviti nakon 15 dana.
Gusjenice voskova moljca ribii mnogo koriste kao mamac. U Italiji postoje
prave biotvornice koje proizvode desetine tona tih gusjenica i alju ih ribiima i u
Hrvatsku (naziv Adriatica i dr.).
ZYGAENIDAE
Lozin pupar ( Theresimima ampelophaga Bavi.) tetnik je prisutan u raznim naim
vinogorjima, no dosad su zabiljeene manje tete samo u okolici Zagreba. Leptir
ima raspon krila 20-24 mm, a tamne su gotovo crne boje. Gusjenica naraste do 18
mm, ukaste je boje, sa smeim prugama i crnim bradavicama. Obrasla je dugim
sivim dlakama, izmeu kojih ima i toksfora. Prezimi gusjenica na okotima.
Najvee tete pravi na poetku proljea izgrizanjem pupova, a kasnije izgriza
lie. Ima jednu, a prema nekim autorima dvije generacije godinje. Suzbija se
kasnim zimskim prskanjem uljanim organofosfornim insekticidima te u proljee
im zapone napad gusjenica na pupove insekticidima na bazi endosulfana,
klorpirifosmetila, diazinona, fentiona, metilpirimifosa i piretroidima.

MACROFRENATAE (MACROLEPIDOPTERA)
PRELCI - LASIOCAMPIDAE
Kukaviji suznik (Malacosoma neustria L.)
Zajedno s gubarom, zlatokrajem i glogovim bijelcem ubraja se u tetnike
golobrsta. Najee se hrani liem ljive, ali napada i druge kotiave voke i
jabuku. Moe napasti i ukrasno drvee. Leptir je ukastosmede boje, raspon
mu je krila 4 cm. Gusjenica je sivoplave boje, s uzdunim svijetlim i crvenkastim
prugama. Ima vrlo sitne dlaice, a naraste do 5 cm.
Prezime jaja u jajnom leglu poloenom oko tanje granice spiralno u vie
redova poput prstena. Obino se u jajnom leglu nalazi 100-300 jaja. Gusjenice se
javljaju kasnije od gusjenica glogova bijelca, u svibnju i lipnju. Hrane se liem

303

voaka. Zadravaju se u skupini, esto

na raljama debljih grana gdje se
presvlae pokrivene tankom predjom.
Zatim se razilaze radi ishrane. Od kraja
lipnja i u srpnju lete leptiri. Oni nakon
kopulacije odlau jaja na granice.
Gusjenice esto napadaju njihovi
prirodni neprijatelji, najee parazitske
osice, no posebice su podloni napadu
raznih uzronika bolesti. Radi
smanjenja
zaraze mogu se rezati i spaliti
SI. 291. Gusjenice suznika (gore) i
granice
s
jajnim leglom. Smanjenju
zlatokraja (snimio M. Maceljski)
zaraze pridonosi i zimsko prskanje
voaka uljanim organofosfomim sredstvima. Izravno suzbijanje obavlja se na
poetku jaeg napada, dok su gusjenice jo manje od 1,5 cm, insekticidima na
osnovi klorpirifosetila, triklorfona, piretroidima, a uinkoviti su i neki regulatori
razvoja kukaca.
Trenjin prelac (Eriogaster lanestrisL.) napada osim trenje, jo i ljivu, kajsiju,
breskvu, rjee druge vrste voaka. Pripada u manje vane tetnike. Leptir ima
crvenkastosmeda krila. Gusjenice su tamnosmede, s dva reda crvenoutih
bradavica na hrptu i bijelim tokama izmeu njih. Naraste do 5 cm. Prezimi kao
kukuljica u tlu. Leptiri se javljaju krajem oujka i u travnju. Odlau jaja oko tanjih
grana, pokrivajui ih tamnim barunastim dlaicama sa zatka. Gusjenice izgrizaju
lie, ivei unutar zapretka kojeg ispredu najee unutar ralji ili izmeu dvije
grane. Nakon izvjesnog vremena razilaze se iz zapretka, hranei se slobodno.
Ima jednu generaciju godinje. Suzbija se unitavanjem gusjenica skidanjem i
spaljivanjem zapredaka i tretiranjem insekticidima navedenim kod kukavijeg
suznika u asu poetka napada.

SI. 292. Leptir bakrena prelca mimikrija (snimio M. Maceljski)

304

Bor, ari, empres i druge etinjae napada

b o r o v prelac (.Dendrolimus pini L.).
Gusjenica borovog prelca moe izazvati
golobrst iglica. Manje tete prave male
gusjenice u jesen, a velike tete nastaju u
proljee nakon prezimljenja. Liem hrasta,
breze i nekih drugih liara hrane se gusjenice
hrastova prelca (Lasiocampa quercusl.), a
liem topole, vrbe, hrasta, pa i ljive hrane
se, gusjenice bakrena prelca (Gastropacha
quercifoliaL.). Leptiri bakrena prelca lie listu
hrasta (mimikrija).

SVILCI - BOMBYCIDAE

Dudov svilac (Bombyx moriL.)

Dudov svilac moe se smatrati domaom ivotinjom jer se vrsta ne moe
odrati u prirodi, nego samo uz pomo ovjeka. Naime, tisuljetnim uzgajanjem
ove vrste leptiri su izgubili sposobnost dobrog leta, a i gusjenice se ne bi mogle
odrati u prirodi.
Vrijednost prede koju izluuju poznata je u Kini ve od 2.600 godina prije
Krista. Odavanje tajne proizvodnje svile bilo je kanjavano smru. Stoga su tek
552. godine dva grka kaludera uspjela do Bizanta prenijeti jaja svilca skrivena u
upljim bambusobim tapovima. Od tada poinje uzgajanje svilca i u Europi. U
Hrvatskoj je uzgajanje svilca bilo jako
proireno od kraja 18. stoljea pa sve
do Drugog svjetskog rata, posebice u
Podravini i Banovini. Pojava sintetskih
vlakna potisnula je tu proizvodnju
svuda u Europi, pa i u nas. Sada se u
vrlo malim koliinama obnavlja
uzgajanje svilca u Konavlju. Iz jaja koja
se nabavljaju od specijaliziranih
proizvoaa razviju se gusjenice koje
treba stalno hraniti liem duda.
Porastom gusjenice postaju sve
prodrljivije pa im je svakog dana
potrebna velika koliina lia.
Gusjenice koje se razviju iz poiljke jaja
teke 28 grama trebaju za svoj razvoj
1.200-1.500 kg lia. U blizini dudova s
kojih se uzima lie ne smiju se
primjenjivati insekticidi, na koje su
gusjenice jako osjetljive. Vrlo su
osjetljive i na uzronike bolesti svih
skupina: gljivice, bakterije, viruse i
protozoa. Stoga su propisane stroge
higijenske mjere pri uzgajanju svilca.
SI. 293- Leptir dudova svilca izlazi iz

Svilac je veliki bijeli leptir, raspon

kokona i leptir na jajima (prema National
mu je krila prosjeno 50 mm. Gusjenica
Geogr.)
je smea, naraste do 70 mm. Za vrijeme
razvoja moe poveati svoju teinu za do 10.000 puta. Razvoj traje 3-4 tjedna.
Kukulji se u kokonu nainjenom iz do 2.000 metara niti, iz kojih se pravi
svila.
Osim navedene vrste u proizvodnji svile koriste se i neke druge, primjerice u
Japanu Antherea yamamai G. M., koja se hrani hrastovim liem.

305

NONA PAUNAD - SATURNIDAE

Vrlo su veliki leptiri, raspon im je krila do 15 cm.
Veliko nono parnie (Saturnia pyri Schiff.) leti u sumrak i nou, pa se
povremeno vidi kako leti uz izvore svjetlosti. ei je u Dalmaciji. Na
tamnosmedim krilima, raspona 12-15 cm, ima po jednu okruglu pjegu poput oka.
Gusjenica je zelenoplave boje, duga do 10 cm. Izgriza najradije lie kruke.
Malo nono paune (Saturnia pavonia L.) znatno je manji leptir od velikog
nonog paueta, no slino izgleda. Zelene je boje, s crnim pjegama. Gusjenica
naraste do 8 cm. Hrani se liem jagoda, malina i raznih liara. Javlja se rijetko.
U pojedinim godinama u Osijeku je zapaeno rojenje velikog broja leptira afrike
vrste Agrema mimosae uz izvore svjetla (Sanseovi). To su veliki leptiri, utih
krila, s karakteristinim paunovim krugovima. Gusjenica se kukulji u velikoj
svilenkastoj ahuri pa se moe koristiti za dobivanje svile.
IJILJCI - SPHINGIDAE
Veliki su leptiri, uskih prednjih krila
znatno veih od stranjih. Odlino i brzo
lete. Lebde na mjestu iznad cvjetova te
siu nektar iz njih. Gusjenice su debele,
ivih boja, s mesnatim iljkom ili rogom
na zatku.
Si. 294. Gusjenica ljiljka Celerio
euphorbiae (snimio M. Maceljski)

Mrtvaka glava (Acherontia atropos L).

Jedna je od najveih vrsta leptira u

nas. Raspon joj je krila oko 13 cm. Razmjetaj dlaica na hrptnoj strani prsita daje
obrise mrtvake glave. Gusjenica naraste do 12 cm. arenih je boja. Hrani se liem
krumpira, rjee duhana i konoplje. Ne pravi znaajnije tete.
Kalinin ljiljak (Sphinx ligustri L.).
Gusjenica oteuje kalinu, a moe otetiti i maslinu i druge biljke.
Oleandrov ljiljak (Daphnis neriiL.) zeleni je leptir, s brojnim arama. Gusjenica
je zelena, s utom bonom prugom. Naraste do 10 cm. Na glavi ima pjege za
zastraivanje neprijatelja. Hrani se liem oleandra.
Lozin ljiljak (Hyles livornica/Deilephila lineata/E.) zelenkastosmedi je leptir,
s velikim arama na krilima. Raspon mu je krila 8 cm. Gusjenica je arena, golog
tijela, naraste do 9 cm. Na zatku ima mesnati rog. Hrani se liem, cvijetom pa i
bobicama vinove loze. U nas je prisutna u najjunijim krajevima.
Deilephila /Pergesa/ elpenor l. Gusjenice te vrste takoer oteuju vinovu lozu.
Javlja se pojedinano.

306

SI. 295. Leptir i kukuljica oleandrova ljiljka

(snimio M. Maceljski)

SI. 296. Gusjenica oleandrova ljiljka

(snimio M. Maceljski)

Hrvatska golupka (Hemaris/Macroglossum/ croatica Esper.) opisana je jo 1779g. kao lan hrvatske entomofaune, pa je uzeta kao simbol Hrvatskog entomolokog
drutva.
JEDARCA - PAPILONIDAE
Vrlo su lijepi leptiri, lepraju ili lebde zrakom. U njih se ubrajaju lastin rep
(Papilio machaon L.) i jedarce (Iphiclides/Papilio/podalirius L.). Dosta su rijetki.
Gusjenice se hrane titarkama i drugim biljkama, ali u nas su malobrojne i stoga
nisu tetne. Ubrajaju se u zakonom zatiene vrste.
BIJELCI - PIERIDAE
Glogov bijelac (Aporia crataegi L.)
Ubraja se u tetnike golobrsta, a njegove gusjenice u masovnoj pojavi mogu
do gola obrstiti pojedine voke pa i cijele vonjake. U nas je vrlo esta tetna
vrsta, naroito ljivama, ali i drugim vrstama voaka, a esta je i na glogu. Leptir
je bijelih krila, s izrazitom crnom nervaturom. Raspon mu je krila 6-7 cm. Gusjenica
je isprva smee boje i gotovo gola, a kasnije sivkastosmeda, s dvije uzdune pruge
na hrptu, obrasla dlaicama. Naraste do 4 cm.

307

SI. 297. Zapreci glogova bijelca i zlatokraja.

Prezime gusjenice u grupi od 10-20 primjeraka, u suhom listu privezanom

preom na granu voke. U vrijeme bubrenja pupova gusjenice izlaze iz tog
zapretka i izgrizaju pupove, a kasnije mlado lie. Prvo vrijeme ive u skupinama,
a potom se poinju razilaziti, nastavljajui izgrizati lie. Krajem travnja ili
poetkom svibnja zavravaju razvoj te se kukulje na voki. Kukuljica je sivobijele
boje, s crnim tokama i arama. Privrena je jednim ispredenim koncem na
voku. Krajem svibnja, obino u lipnju javljaju se leptiri. Oni esto lete zajedniki,
a pogotovo se mogu u skupinama nai uz lokve vode. enke odlau jaja u skupinu
na donju stranu lia. Jedna enka odloi stotinjak jaja. Gusjenice izlaze iz jaja
jo tijekom ljeta, skeletiraju list na koji je jajno leglo odloeno, a i neke susjedne
listove, no ubrzo zapredaju list u kojem prezime. Gusjenice su esto parazitirane
od brojnih parazitskih osica i drugih nametnika.
Suzbijanje glogova bijelca vrlo se uinkovito provodi skidanjem i spaljivanjem
zapredenog lia tijekom zime, kad je ono dobro vidljivo na vokama. Izvjesno
djelovanje ima i zimsko
prskanje
voaka.
Kemijsko
suzbijanje
provodi se im pone jai
napad tetnika, a esto je
potrebno insekticide
koristiti ve u vrijeme
bubrenja i otvaranja
pupova. Od insekticida
koriste se insekticidi na
osnovi klorpirifosetila,
lindana,
triklorfona,
nadalje piretroidi, a u

obzir dolaze i regulatori
SI. 298. Nezatieni dio vonjaka obrsten od gusjenica
razvoja kukaca.

glogova bijelca (snimio M. Maceljski)

308

Veliki kupusar (kupusni bijelac) (Pieris brassicae L.J mali kupusar (Pieris
rapae 1.)
Leptiri su kupusara bijeli, s tamnim uglovima i pjegama na prednjem paru
krila. Raspon je krila velikog kupusara 60 mm, a raspon krila malog kupusara 45
mm. Gusjenice velikog kupusara ukastozelene su boje, s crnim pjegama i rijetkim
dlakama, vrlo arena izgleda. Narastu do 50 mm. Gusjenice malog kupusara
zelenkaste su, sa ukastom prugom. Narastu do 30 mm.
tetnici se javljaju povremeno u
veem broju, a masovnih pojava, koje
su nekad unitavale kupusnjae na
velikim povrinama, nema ve dugi niz
godina. Budui da leptiri odlau jaja u
gomilicama, na pojedinim biljkama 2030 gusjenica napravi vee tete, a
susjedne biljke esto nisu napadnute.
Za jakog napada ostaju samo peteljke i
glavne ile lia. Napadaju sve vrste
kupusnjaa i brojne korovske krstaice.
Prezime u obliku kukuljice na
drveu, na ogradama i slinim mjestima.
Leptiri lete potkraj travnja i poetkom
svibnja. enka velikog kupusara
odlae jaja u gomilice po 20-40 jaja na
si. 299. Gusjenice velikog kupusara
nalije lia onih biljaka kojima se
gusjenice hrane. Jedna enka odloi 300-600 jaja. Razvoj jaja traje desetak dana.
Gusjenice se razvijaju drei se zajedno 3-4 tjedna. enka malog kupusara odlae
jaja pojedinano, pa se i gusjenice razvijaju pojedinano. Gusjenice obe vrste
izgrizaju lie, pravei u njemu velike rupe. Pri jakom napadu ostaju samo lisne
ile. Kukulje se na domainu. Leptiri idue generacije lete potkraj lipnja i u srpnju,
i potom se razvoj ponavlja. Kupusari imaju 2-3 generacije godinje.
Leptiri se esto roje zajedniki, u velikom broju, te s pomou vjetra mogu
preletjeti velike udaljenosti. Toplo i sunano vrijeme pogoduje pojavi tih tetnika.
Mnogo prirodnih neprijatelja, naroito parazitskih osica, napada gusjenice i jaja
kupusara.
Na opasnost od gusjenica kupusara ukazuje opaanje jata bijelih leptira
kupusara (koje ne treba zamijeniti s bijelim leptirima glogova bijelca, koji imaju
jasno izraenu tamnu nervatuai na krilima). Obino 10-14 dana nakon masovnog
leta poinje napad gusjenica.
Budui da esto vei broj gusjenica napada samo pojedinane biljke, na malim
se povrinama gusjenice mogu runo skupiti i unitavati. Na veim povrinama ili
za jaeg napada treba upotrijebiti insekticide ako se skupine gusjenica prosjeno
nalaze na vie od 10 % biljaka. Suzbijati ih treba dok su gusjenice jo malene, a
svakako prije nego to se ubue u glave kupusa.
309

Od insekticida se posebno preporuuju bioloki, na osnovi bakterije Bacillus

tburingiensis soj kurstaki. Od kemijskih insekticida djelotvorni su insekticidi
koji sadre klorpirifosmetil, diazinon, pa piretroidi i drugi. Preporuuje se dodatak
okvaivaa. Bioloko suzbijanje je mogue isputanjem osica trihograma. Te osice
parazitiraju jaja kupusara i drugih tetnika leptira na kupusu. Parazitirana jaja
pocrne.
PLAVCI - LYCAENIDAE
Srednje veliki leptiri, ivahno obojenih krila. Gusjenice se najee hrane
travama, no tete su neznatne. Neke su vrste gusjenica zoofagne te se hrane
mravima i drugim kukcima.
ARENJACI - NYMPHALIDAE
Gusjenice te porodice imaju na tijelu vrste razgranate ekinje, po emu se
razlikuju od ostalih porodica leptira.
Strikov arenjak (Vanessa /Pyrameis / cardui L.)
Leptir je rdasto crvene boje, s mnogo crnih i svijetlih ara. Raspon mu je krila
oko 5,5 cm. Gusjenice su najee sivosmede boje, s tamnijom prugom na hrptu,
no boja moe jako varirati.
Vrsta se ubraja u migrante koji dolijeu iz drugih podruja. Periodini je
tetnik, a gusjenica mu najradije napada leguminoze. U nas su bile registrirane
tete na lupini i soji. Hrani se, meutim, i biljkama iz drugih porodica, pa tako i
suncokretom i duhanom, a posebno rado i korovima, naroito ikom (Carduus)
i drugim vrstama iz porodice Compositae. Zapaeno je da povremeno, nakon to
obrste korove, prelaze na kulturne biljke.
Mlade gusjenice izgrizaju zelene dijelove lista, ostavljajui epidermu
neoteenu, no odrasle gusjenice potpuno izgrizaju zelene dijelove, povezujui
ih preom.
Biologija u nas nije dovoljno prouena. Leptiri masovnije lete u proljee.
enke odloe prosjeno 500 jaja na biljke. Razvoj gusjenica traje 2-3 tjedna.
Najei je napad u lipnju. Kukulje se na biljkama, a kukuljica visi povezana nitima.
Kukuljica je sjajna, zlatnoute boje, duga oko 2 cm. Budui da ima 2-3 generacije,
napad gusjenica moe nastupiti i kasnije, tijekom vegetacije. No zapaeno je i
odlijetanje leptira prve generacije prema sjeveru. Vjerojatno je shema migracije
slina shemi opisanoj kod vrsta sovica-migranata.
S obzirom da gusjenice najee napadaju biljke dosta uznapredovala razvoja,
pragom odluke za suzbijanje smatra se najmanje 2 gusjenice po biljci. Budui da
se tetnik esto javlja samo u aritima, mogue je i lokalno tretiranje. Preporuuje
se primjena insekticida navedenih za folijarno suzbijanje sovica pozemljua.

310

Ria velika (Nymphalis /Vanessa/polychloros L.)

Povremeno se javlja u naim vonjacima, naroito na trenji, ali i na drugim
vrstama. Leptir ima hrdastosmeda krila raspona 5-6 cm. Gusjenica je sivosmeda,
s hrdastom prugom na hrptu. Naraste do 5 cm. Prezime odrasli oblici. enke u
proljee leu jaja na liu. Gusjenice tijekom svibnja i poetkom lipnja ive
zajednikim ivotom, hranei se liem kojeg zapredaju u rijetki zapredak. Na
listu izgrizaju plojku te ostane samo peteljka i najdeblja nervatura. Mogu prouzroiti
golobrst.
Suzbijanje se provodi skidanjem i unitavanjem zapredaka te primjenom
insekticida navedenih kod glogova bijelca.
Ria mala (Aglais /Vanessa/ urticae L.) slina je velikoj. Gusjenice se hrane
koprivom, a naene su i na grahu.
Ria umska (Nymphalis /Vanessa/ antiopa L.). Gusjenice oteuju topole,
vrbe i drugo drvee.
Danje paune (Inachis /Vanessa/ ioL.) ima
tamnosmeda krila, s po jednom okruglom
ljubiastomodrom pjegom. Gusjenica teti
hmelju, a hrani se i korovima.
Admiral (Vanessa atalanta L.) jedan je od
naih najljepih leptira. Krila su mu tamnija
od krila rida. Nije poznata tetnost gusjenica.
U arenjake se ubrajaju i najvei i najljepi
leptiri roda Morpha, kojih nema u Europi, ali
su meta skupljaa pa im prijeti istrebljenje
SI. 300. Leptir admiral(snimio M.

GRBICE - GEOMETRIDAE

Gusjenice vrsta ove porodice gola su tijela, a pored tri para prsnih nogu imaju
obino jo samo dva para trbunih nogu, smjetenih na devetom i dvanaestom
segmentu. Zbog toga se hodajui grbe, po emu su dobile i naziv. Vei broj vrsta
oteuje voke i ukrasno drvee. Osim opisanih vrsta u naim su vonjacima ee
vrste Rhinoprora rectangulata L. i Chlorocysta truncata L. (Ciglar).
Mali mrazovac (Operophtera / Cheimatobia/ brumata L.)
esti je tetnik trenje, jabuke, kruke i drugih vrsta voaka, nadalje lipe,
breze i drugog ukrasnog drvea. ee se javlja u rastresitom tipu vonjaka,
posebice blizu uma, nego u njegovanim nasadima. Periodini je tetnik. Odlikuje
se izraenim spolnim dimorfizmom. enke su zdepasta tijela, dugog 8-10 mm, s
zakrljalim krilima dugim samo nekoliko milimetara. Stoga ne mogu letjeti.
Naprotiv, mujaci su vitka tijela, velikih krila i dobro lete. Boja im je krila smea,

311

raspon krila oko 25 mm. Gusjenica je zelenkastoute boje, s tamnom prugom na

hrptu i svijetlim bonim prugama. Naraste do 25 mm. Prezime jaja na vokama u
skupinama od 5 do 50 jaja. U proljee izlaze iz jaja gusjenice. One izgrizaju pupove
i mlado lie, koje opredaju nitima. Kasnije napadaju lie voaka, a u trenje
oteuju i plodie. Na liu prave velike rupe nepravilna oblika, a mogu prouzroiti
i golobrst. Plodiima trenje izgrizaju meso sve do kotice. Gusjenice zavravaju
razvoj krajem svibnja. Po nitima se sputaju na tlo, gdje se kukulje. Stadij kukuljice
traje 3-4 mjeseca. Nastupom prvih mrazeva kasno u jesen javljaju se leptiri, a
nalaze se na vokama sve do prosinca.
enke hodaju po stablu i kronji, a
mujaci lete i trae enke radi
kopulacije. Suzbijanje malog mrazovca
u manjim objektima mogue je
stavljanjem ljepljivih pojaseva oko debla.
Ti se pojasevi sastoje od papira ili
plastike premazane lijepkom, a stavljaju
se u listopadu. Budui da se enka
preobrazila u tlu, ne moe letjeti i do
kronje moe doi samo hodanjem
preko debla, to se oko debla i stavljaju
ti pojasevi. Lijepak na pojasu treba ostati
ljepljiv barem 2-3 mjeseca, inae se treba
obnavljati. Obradom tla tijekom ljeta oko
IMBBBI^^^MHBHBi^^MBI^H stabla mogu se unititi kukuljice u ULI ili
SI. 301. Lie trenje izgrizeno od mrazovca sprijeiti izlazak leptira iz njih. Zimskim
(snimio M. Maceljski)
prskanjem uljanim organofosfornim
sredstvima ili mineralnim uljima
unitavaju se jaja mrazovca ako su dobro prskani vrni dijelovi na koje su najee
odloena jaja. Na poetku jaeg napada gusjenice se suzbijaju tretiranjem
biolokim ili biotehnikim insekticidima ili kemijskim insekticidima na osnovi
klorpirifosmetila, fosalona, piretroidima i dr. Orijentacijskim pragom odluke za
suzbijanje smatra se 10 % zaraenih cvjetova.
Veliki mrazovac (Erannis /Hibernia/ defoliaria L.)
U Hrvatskoj je manje rairen od malog mrazovca. Napada gotovo sve vrste
voaka, hrast, lipu, brezu i drugo ukrasno drvee. Takoer postoji spolni
dimorfizam. enka je zdepasta tijela, s gotovo potpuno zakrljalim krilima, duga
oko 10 mm. Mujak ima dobro razvijena svijetlosmeda krila, s tamnim arama,
raspona 40-45 mm. Gusjenica je smee boje, s dvostrukom tamnom prugom na
hrptu, a naraste do 35 mm.
Prezime jaja. Gusjenice se javljaju od travnja, pravei tete sline tetama od
malog mrazovca, samo to ne zapredaju nitima napadnute organe. Poetkom
srpnja kukulje se u tlu. Leptiri se pojavljuju neto ranije od leptira malog mrazovca,
tj. u listopadu. Suzbijaju se kao i mali mrazovac.

312

Ogrozdova grba (Abraxas grossulariata L.) napada ogrozd, ribiz, rjee neke
vrste kotiavih vrsta voaka. To je leptir ukaste boje, raspona krila 4 cm.
Gusjenice su blijedoute boje, s izrazitim krupnim crnim pjegama na dorzalnoj
strani. Narastu do 4 cm. Prezime gusjenice u tlu. U proljee izgrizaju pupove i
lie. Kukulje se sredinom svibnja na raznim mjestima. Leptiri lete u lipnju. Odlau
jaja na nalije lista. Gusjenice tijekom ljeta prave male rupice u liu, a zatim
odlaze na prezimljenje. Suzbija se skupljanjem i unitavanjem gusjenica na malim
objektima, a inae tretiranjem insekticidima na osnovi diazinona, triklorfona te
piretroidima i dr.
Grba korak (Peribatodes /Boarmia/ rhomboidaria/Schiffm.)
Periodini tetnik vinove loze u nas, no moe napasti i ljivu i neke daige
vrste voaka. Leptir je sivosmede boje, raspon mu je krila 5 cm. Gusjenica je
sivosmede boje, slino rozgvi loze, pa kada se umiri, izgleda kao njezin dio
(mimikrija). Naraste do 5-6 cm. Prezime gusjenice na okotima. Od poetka
bubrenja izgrizaju pupove vinove loze, ime mogu nanijeti veliku tetu. Leptir
leti u svibnju. Gusjenice
oteuju lie voaka i
vinove loze poetkom
ljeta, no tete nisu od
veeg znaenja. Leptir
nove generacije leti u
kolovozu te potom odlae
jaja. Gusjenice oteuju
lie, ali ne prave vee
tete. Zavlae se pod koru
radi prezimljenja. Suzbija
se zimskim prskanje SI. 302. Gusjenica grbe korka i izgrizeni pup (prema: BASF)
uljanim organofosfornim
insekticidima, te u poetku napada na pupove loze sredstvima na osnovi
endosulfana, klorpirifosmetila, fentiona te piretroidima i dr. Pragom odluke
smatra se 3 % oteenih pupova.
Vrsta grbica tetna ukrasnom drveu jest i borova grba (Bupalus piniaria L.).
Njezine prugaste gusjenice narastu do 30 mm, a hrane se iglicama bora. Mogu
prouzroiti golobrst. Gusjenice vrste Biston betulariaL. vrlo su polifagne, najee
se hrane liem breze, no mogu se hraniti i liem voaka. Odlikuju se mimikrijom.
NOTODONTIDAE
Borov etnjak (Thaumetopoea pityocampa Schiff.)
Vrlo je vaan tetnik bora u Hrvatskoj. Prisutnost ovog tetnika lako se uoava
u naem obalnom podruju po brojnim gusjenijim gnijezdima, zapravo gustim
zapretcima na vrkovima borovih grana. Gusjenice starijih razvojnih stadija imaju

313

SI. 303. Zapredak borova etnjaka (snimio

M. Maceljski)

SI. 304. Kolone gusjenica borova etnjaka

(snimio M. Maceljski)

otrovne dlake - toxophore, koje ostaju u gusjeninom gnijezdu i kad vie nema
gusjenica. Te dlake are kou ovjeka ako ih dodirne. Stoga su ta gnijezda izvor
neugodnosti za ljude, posebice za kupae, ako ih ima mnogo uz more na plaama,
pa je suzbijanje etnjaka katkad i turistiki problem.
Leptiri se roje sredinom ljeta. Odlau jaja na iglice bora. Gusjenice se hrane
iglicama. Zadravaju se na vrkovima grana (fotofilne su), gdje prave guste
zapretke. U njima se zadravaju danju, a nou odlaze brstiti iglice i na druga
stabla. Pri tome se kreu u koloni tako da svaka gusjenica glavom dodiruje zadak
druge gusjenice. Ako izgube kontakt, gusjenica koja je dola na elo kolone
preuzima vodstvo, pa nastaje vie kolona. U naim junim podaijima gusjenice
se mogu hraniti i tijekom zime. Kukulje se u proljee.
Na manjim stablima i za slabijih zaraza treba te zapretke rezati tijekom jeseni
i poetkom zime, dok su jo maleni i puni gusjenica. Odrezane zapretke treba
odmah spaliti. Takoer je mogue jakim mlazom prskati samo zapretke, a
konstruirani su i ureaji koji omoguuju utrcavanje insekticida u sam zapredak.
Kukuljenje se zbiva od oujka do poetka svibnja pa u proljee ili ljeti vie nema
svrhe provoditi te mjere jer su zapretci prazni. Na podruju otoka Cresa i Loinja
obavljana su i aviotretiranja jae zaraenih borovih uma. Preporuuje se primjena
ekoloki i toksikoloki povoljnih biotehnikih insekticida (regulatora razvoja
kukaca) ili bioinsekticida na osnovi B. t. k.
Hrastov etnjak (ThaiimetopoeaprocessioneaL?) prezimi kao jaje, no gusjenice
prave sline tete na hrastovima, a takoer se kreu u koloni (procesiji). Prisutan
je u kontinentalnom podruju.
Lipov prelac (Phalera bucepbala L.). Gusjenice brste lie lipe, topole, breze,
vrbe i drugog ukrasnog drvea. Na glavi imaju svijetlu pjegu u obliku ipsilona, a
narastu do 60 mm.
Topolin prelac (Clostera/Pygaera/anastomosisL.) moe u nizinskim predjelima
poiniti golobrst topola.

314

SOVICE - NOCTUIDAE
To su noni leptiri. Raspon im je krila najee 3-4,5 cm. Neuglednih su boja,
najee sive ili sivosmede, da bi se tijekom dana, kad miruju negdje skriveni to
tee zapazili. Stranji par krila esto je svjetliji i katkad gotovo bijele boje. Na
prednjem paai nalaze se razliite pjege, bubreastog, eliptinog ili okruglog oblika,
a njihovu obliku, razmjetaju i boji neke se vrste mogu prepoznati. Gusjenice
imaju gotovo potpuno golo tijelo jer nisu obrasle dlakama, no gusjenice nekih
vrsta sovica imaju rijetke dlaice po tijelu. Veinom su polifagni tetnici.
To je najbrojnija porodica leptira u Europi, a obuhvaa 1.250 poznatih vrsta.
U Hrvatskoj je registrirano 588 vrsta (Kuini). Gusjenice nekih vrsta, leptiri
kojih se masovno hvataju na lovne svjetiljke, nisu poznate kao vani tetnici.
Neke vrste poznati su migranti te dolijeu iz veih daljina. Jedna jedinka uz pomo
vjetra moe preletjeti do 3.000 km. Lete dok ne dosegnu spolnu zrelost. Zbog
ekonomskih teta, migracije te nenadanog napada vrlo je vana pravovremena
prognoza pojave. No ona je oteana tekoama razvrstavanja ulova velikog broja
leptira na lovne svjetiljke, pa su feromoni glavna pomo pri praenju leta sovica.
No za mnoge vrste feromoni jo nisu utvrene ili se ne proizvode. U sklopu IOBC
(Meunarodna organizacija za bioloko suzbijanje) postoji radna grupa za
prouavanja migracije i ulova migratomih sovica, a posebna grupa bavi se
prouavanjem feromona za njihovo privlaenje.
Prije tridesetak godina poelo je organizirano hvatanje leptira sovica i njihova
identifikacija, neko vrijeme na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, a
dulje na IPK Osijek, s pomou lovnih svjetiljki. Nekoliko je godina praen let
sovica i na poljoprivrednom dobru Vrana. O tome postoji neto objavljenih i mnogo
vie vrlo korisnih neobjavljenih podataka. Let sovica u Hrvatskoj nije praen
feromonima.
Radi boljeg pregleda podijeliti emo sovice na sovice pozemljue, lisne sovice,
te ostale vrste.
SOVICE POZEMLJUE (PODGRIZAJUE SOVICE)
Obuhvaaju vrste kojima se gusjenice danju sakrivaju ispod grudica zemlje
ili u pukotinama tla, a u sumrak izlaze i oteuju biljke sasvim uz povrinu tla.
Gusjenice pozemljua imaju golo tijelo, prekriveno voskom pa se sjaji. Zemljaste
su boje. Narastu do 45 mm. Pri dodiru se svinu u klupko. Prolaze est stadija
razvoja.
Gusjenice pregrizaju vrat korijena, katkad i stabljiku, hrane se prizemnim
liem, uvlae se u stabljiku kukuruza i drugih biljaka, nagrizaju gomolje krumpira
koji su plitko u zemlji itd. Napadnute biljke ugibaju ili se lome, sklop je rijedak,
lie izgrieno, gomolji imaju smanjenu vrijednost. U nas su esti tetnici kukuaiza
krajem proljea, katkad i eerne repe, suncokreta, raznih vrsta povra, a poetkom
jeseni i ozimih strnih ita ili uljane repice. Periodini su tetnici, to poveava
vanost prognoziranja intenziteta oekivanog napada. Zakorovljeni usjevi privlae
leptire. Oni na cvjetovima korova nalaze hranu. Stoga je u takvim usjevima vea

315

ovipozicija. No jedna
gusjenica
napravi
mnogostruko vee tete u
nezakorovljenom usjevu,
gdje nema izbora pa
napada kulturnu biljku.
Posebice velike tete
nastanu ako korovi
privuku
leptire
na
ovipoziciju, a zatim se
korovi unite te u
nezakorovljenom usjevu
SI. 305. tete u kukuruzu odpozemljua (snimio M. ostane mnogo gusjenica.
Maceljski)

tri vrste: usjevna sovica, sovica ipsilon i proljetna sovica.

Izrazito su najvanije

Usjevna sovica (Agrotis /Scotia/segetum Schiff.)

Leptir ima tamno sivi prednji par krila i gotovo bjelkasti stranji par. Raspon
mu je krila 35-45 mm. Gusjenice narastu do 45 mm. Prezimi potpuno odrasla
gusjenica (mlade gusjenice ugibaju tijekom zime) u tlu, pa se takve gusjenice
nalaze u pregledu tla u jesen pred sjetvu eerne repe ili u proljee pred sjetvu
kukuruza. No one ne prave tete jer se u projee kukulje kada temperature
dosegne 10 C. Kukuljica je smedecrvena, duga 16-20 mm. Njezin stadij traje
esto i do 40-50 dana. Stoga leptiri usjevne sovice lete tek u svibnju, a masovni se
let zbiva najee krajem svibnja. Za hladna proljea taj se termin odgaa na
lipanj. Leptiri se hrane nektarom, a lete u sumrak. Ubrzo odlau jaja na tlo, na
prizemne dijelove biljaka ili na suhe
biljne ostatke. Jedna enka odloi od
500 do 2000 jaja. Preferira obraivana
tla, obrasla rjeom vegetacijom. Manje
odlau jaja na neobrasle ili vrlo gusto
obrasle povrine. Razvoj jaja traje
desetak dana. Najmanja je smrtnost pri
visokoj vlanosti zraka za vrijeme
inkubacije.
SI. 306. Gusjenicapozemljue u kukuruzu
(snimio M. Maceljski)

Gusjenice usjevne sovice napadaju

J e v e najee tijekom lipnja. Razvijaju
se tridesetak dana. Vrlo su prodrljive,
a prodrljivost raste geometrijskom progresijom, pa se prisutnost malih gusjenice
dulje vrijeme niti ne zapaa. Za suzbijanje je vano pravovremeno uoiti napad
da bi se sprijeile tete jer su odraslije gusjenice znatno otpornije na kemijske
insekticide.
Nakon zavretka razvoja gusjenice usjevne sovice zavlae se u tlo, gdje se
kukulje. Nakon oko tri tjedna daju novu generaciju leptira. Leptiri lete u kolovozu.

316

us

Ovisno o pristupanosti nektara u cvjetovima biljaka, ti su leptiri vie ili manje

plodni. U povoljnim uvjetima moe i ta generacija odloiti mnogo jaja pa se
napad druge generacije gusjenica zbiva najee krajem kolovoza, katkad u rujnu
i listopadu. Tada oteuju rano zasijane ozime usjeve, posebice penicu. U nekim
godinama javlja se i trea generacija. Pragom razvoja se smatra 10 C.
Usjevna sovica javlja se periodino u masi. Razdoblje masovne pojave traje
1-2 godine. Mesaro za prognozu u maarskim uvjetima koristi pokazatelj odnosa
brojnosti leptira ljetne generacije prema brojnosti leptira prezimjele generacije.
Ako je taj omjer velik, tj. ako se broj leptira tijekom godine jako uveao, velika je
vjerojatnost da e idue godine razviti pojaani napad ovog tetnika. No budui
da o brojnosti idue godine odluuje veliki broj imbenika, mnogo je sigurnija
negativna prognoza, tj. ako se brojnost leptira od prezimjele do ljetne generacije
znatnije smanjila, sigurno je da idue godine napad nee biti jak.

SI. 307. tete od gusjenica sovica (desno) i injaka (lijevo) na krumpiru

(snimio D. Berti)

U bliskoj prolosti ta je vrsta nanosila vrlo velike tete, primjerice 1962. i

1968. g. u najistonijim dijelovima Hrvatske. Dvije do sedam gusjenica po m2
unitile su 50 % eerne repe, a u 1962. g. u pojedinim je nalazitima naeno 182
30 gusjenica po m . U Hrvatskoj su, osim krajem proljea, zabiljeene i lokalne
tete na ozimim usjevima u jesen.
Sovica ipsilon (Agrotis ipsilon Hb.)
U nekim godinama, pogotovu zadnjih desetljea, to je naa najtetnija
pozemljua. Leptir je vei od leptira usjevne sovice. Raspon mu je krila 45-50
mm. Gusjenica naraste do 45 mm.
Izraziti je migrant, k nama dolijee s juga. Ve u veljai poinje prelet leptira
iz sjeverne Afrike. Oni odlau jaja u junoj Italiji i Grkoj. Nakon razvoja gusjenica
javlja se nova generacija leptira, koja se seli dalje prema sjeveru i dolijee i u nae
317

krajeve. Smatra se da se u Hrvatskoj moe odrati samo uz stalno poveanje

populacije doletom. U Makedoniji se leptiri hvataju ve tijekom oujka, a svakako
u travnju. Dio jedinki zaostaje i vjerojatno moe prezimjeti u naim podrujima.
Stoga nema pravilnosti za stadij prezimljenja i rokove pojave te vrste.
Mogu prezimjeti gusjenice zadnjih stadija ili kukuljice, ili rano u proljee
doletjeti leptiri i odloiti jaja. Jaja i mlade gusjenice ugibaju tijekom zime. U
zadnja tri desetljea biljeili smo napad gusjenica te vrste uglavnom tijekom svibnja.
Vrsta ima 2-3, a vjerojatno i vie generacija, no nismo registriraili vee tete u
drugoj polovici godine. Vrsta je higrofilna i ea u vlanijim pogotovo plavljenim
podrujima i u vlanim godinama. Gusjenice su polifagne. Razvoj gusjenica traje
tridesetak dana, a razvoj jaja samo 6-8 dana. Stadij kukuljice traje 2-3 tjedna.
Pragom razvoja smatra se 8-9 C, a za razvoj jedne generacije potrebna je suma
efektivnih temperatura od 550-600 C.
Kalamitetna pojava zabiljeena je u Hrvatskoj 1970. g. Najvee tete zbile su
se krajem svibnja. Vie tisua hektara usjeva moralo se preorati. Najvee tete
poinjene su na tadanjem drutvenom sektoru, na eernoj repi i kukuruzu, gdje
zbog primjene herbicida nije bilo korova, pa su se gusjenice iskljuivo hranile
kulturnom biljkom.
Proljetna sovica (Eiucoa /Agrotis/ temera Hb.)
Leptiri imaju raspon krila 32-44 mm. Gusjenice narastu do 45 mm.
Prezimljuje gusjenica u ljuski jaja, tzv. jajna gusjenica, u tlu. Rano u proljee
izlazi iz jajeta i poinje ishranu biljkama. Stoga je to najranija vrsta pozemljua, jer
prva u proljee nanosi tete. tete nastaju tijekom travnja. Razvoj traje do dva
mjeseca pa se tete proteu i u svibanj. Tako je mogu i kombinirani napad ove
vrste s drugim vrstama pozemljua. Odrasle se gusjenice ne kukulje, nego u
komorici koju naprave u tlu ostaju u dijapauzi jedan do dva mjeseca. Tek zatim
se kukulje, pa leptiri proljetne sovice lete tek sredinom ljeta. Nakon ishrane na
cvjetovima, najee korova, odlau jaja u tlu. Jaja prezime. Dakle, ova vrsta ima
samo jednu generaciju godinje. Jaja su vrlo otporna na niske temperature: izdre
i -17 C (za razliku od jaja sovice ipsilon i usjevne sovice). Takoer je vrlo polifagna
vrsta. U usjevu se esto iri frontalno ili pravi oaze oteenih biljaka, a katkada
masovno naputa unitene parcele u potrazi za novom hranom.
Ubrzo nakon rata ta je vrsta inila velike tete, posebice u Vojvodini. U
pojedinim podrujima unitila je i 90 % usjeva eerne repe. U Maarskoj je u
2
zoni fronte irenja izbrojeno blizu tisuu gusjenica po m . U novije vrijeme javlja
se mnogo rjee i samo lokalno.
U nas se u pozemljue mogu ubrojiti jo ove vrste:
Usklina sovica (Agrotis exclamations L.).
Dosta je esta polifagna vrsta. Ima 2 generacije godinje. Prezimljuju odrasle
gusjenice. Vrlo su otporne na niske temperature. Napad gusjenica i let leptira
dobro se poklapa s rokovima, navedenim kod usjevne sovice.

318

Xestia /Amathes, Rhyacia/ c-nigrum L. Najee hvatan leptir sovica na lovnu

svjetiljku, mnogo ee od svih ostalih vrsta. Djelomini je migrant, dolijee s
juga. No gusjenice nisu vani tetnici, vjerojatno jer se radije hrane korovima.
Ipak postoje podaci o njihovoj ishrani mahunarkama, lubenicama, dinjama,
eernom repom, pa i kukuruzom i dmgim kulturama. Bilo bi korisno bolje istraiti
ovu vrstu. Ima 2 generacije godinje.
Penina sovica (Euxoa (ritici L.)
ee se susree u istonijim krajevima, na pjeskovitim tlima. Prezimljuju
gusjenice u ljusci jajeta, slino proljetnoj sovici. Napadaju kukuruz, povre i druge
usjeve. Vrsti odgovaraju suniji uvjeti (kserofilna je vrsta).
Gusjenice pozemljua, pogotovu gusjenice posljednjih stadija, mogu u vrlo
kratkom roku nanijeti veoma veliku tetu. U nas su poznate godine jakih napada
i velikih teta na kukuruzu, eernoj repi, duhanu, suncokretu i razliitim vrstama
povra, a bilo je teta i u jesen na strnim itaricama i uljanoj repici. Odrasle su
gusjenice, zbog votane prevlake na tijelu otporne na kontaktno djelovanje
insekticida, a za digestivno djelovanje potrebno je da poderu dosta hrane i tako
naprave dosta tete prije nego to insekticid postane djelotvoran. Stoga je za
uspjenu zatitu od pozemljua presudno njihovo pravovremeno suzbijanje, dok
su gusjenice jo u drugom ili treem stadiju razvoja, tj. do 1-1,5 cm duljine. No za
takvo suzbijanje potrebna je dobra prognozna sluba.
O jednoj mogunosti dugorone prognoze vrsta s dvije generacije godinje
pisali smo kod usjevne sovice. No ta mogunost ima samo orijentacijsko znaenje.
Za proljetnu sovicu moemo prognozirati jainu napada na temelju rezultata
pregleda tla u rano proljee (za kukuruz i druge usjeve) koji se pregledavaju da bi
se utvrdila prisutnost injaka. Jedino ona prezimljuje u stadiju mlade gusjenice.
Gusjenica poetkom vegetacije nanosi tete. Pri pregledima tla vrlo se teko
uoava. Sve se ostale vrste prije nanoenja teta preobrazuju u leptire, a oni mogu
odletjeti daleko od mjesta prezimljenja. Stoga rezultati pregleda tla za te vrste
nisu mjerodavni za pojedinu parcelu, no mogu ukazati na mogunost jaeg napada
na irem podruju.
Kratkorona prognoza brojnosti gusjenica mogua je samo djelomino na
temelju praenja brojnosti leptira. Dosadanja iskustva, naime, ne pokazuju
sigurnu korelaciju izmeu brojnosti leptira i gusjenica. Prilikom ulova leptira
trebalo bi secirati enke i utvrditi jesu li pune jaja, jer ako jesu, tada je mala
vjerojatnost da e nekamo odletjeti. Ako se to ne uini ne moe se znati jesu li
ulovljeni leptiri samo na preletu ili e ostati i odloiti jaja tamo gdje su ulovljeni.
Leptir se moe loviti lovnim svjetiljkama. U Maarskoj postoji mrea stanica
koje tim nainom prate dinamiku pojave sovica i nekih drugih tetnika. One
znatno pridonose poznavanju vrsta i dinamike pojave tih tetnika, no nedovoljno
pridonose pravovremenoj prognozi njihove pojave. Naime, ulov na svjetiljke
vrlo je velik, hvata se stotinjak vrsta sovica, a veina nije vana, a hvata se jo vie
vrsta drugih kukaca, veinom nevanih poljoprivredi. U jednoj noi moe se

319

uhvatiti vie tisua jedinki kukaca. Za razvrstavanje toga materijala treba esto
cijeli dan, a zatim slijedi identifikacija onih nekoliko tetnih vrsta iju brojnost
treba pratiti. To se rijetko gdje moe raditi usporedo s praenjem ulova, pa se
najee ulov sprema i tek zimi pregledava. Time se gubi najvanija funkcija lovnih
svjetiljki - pomo pri prognozi pojave pozemljua. Stoga je velika pomo uvoenje
feromona, koji svojim mirisom privlae mujake samo jedne vrste. Postoje feromoni
za veinu vrsta pozemljua, pa tako i za vrste A. ypsilon i A. segetum. Od klopki
(lovki) u koje se stavljaju feromoni danas se najvie koristi suha klopka, tj. plastina
posuda iz dva dijela, a u kojoj je smjetena kapsula s feromonom. Kroz otvor
klopke ulijee leptir i vie ne moe izletjeti.
Budui da su sovice pozemljue problem june i srednje Europe, ve vie
godina u sklopu IOBC radi radna grupa za prouavanje dinamike pojave tih
tetnika (ali i nekih drugih vrsta migratornih sovica). Sudionici u radu ove gaipe
postavili su mreu opaakih stanica koje koriste feromone (u Francuskoj,
panjolskoj, Portugalu, Italiji, Grkoj, Makedoniji), pa se tako moe dobiti slika o
kretanju migratornih vrsta sovica i djelovanju feromona.
Signalizacija rokova suzbijanja pozemljua ovisi o broju i razvojnom stadiju
gusjenica. Pragom odluke smatra se 1-2 gusjenice po m2, no taj broj moe biti i
neto manji pri nicanju usjeva, odnosno znatno vei na razvijenom usjevu.
Gusjenice se trae ispod grudica zemlje ili plitko u tlu tijekom dana, ili u sumrak
uz pomo baterijskih svjetiljki. Prve tete ukazuju na prisutnost gusjenica.
Optimalni rok suzbijanja jest kada su gusjenice u drugom ili treem razvojnom
stadiju. Gusjenice petog ili estog stadija vrlo su otporne na insekticide i teko ih
je suzbiti (osim mamcima).
Kemijskim insketicidima treba suzbijati sovice pozemljue samo kad je to
prijeko potrebno, da vrlo djelotvorni insekticidi, kakvi su potrebni za njihovo
suzbijanje, ne bi nepotrebno unitili korisne ivotinje - prirodne neprijatelje.
Kemijsko suzbijanje pozemljua mogue je na vie naina. Ve primjena
granuliranih sisteminih insekticida za suzbijanje injaka moe smanjiti tete od
onih vrsta sovica koje brzo poslije sjetve napadaju usjeve. Takvi sistemici doputeni
na ratarskim usjevima jesu sistemici na osnovi karbofurana, terbufosa i neki daigi.
I tretiranje tla nesisteminim insekticidima (primjerice klorpirifosetil, foksim, koji
su jedini doputeni u povru) smanjuje broj gusjenica jer one koje dou u dodir s
insekticidom ugibaju. Biljice koje izrastu iz sjemena tretiranog sisteminim
insekticidom bit e takoer manje oteene od tih tetnika.
Ipak je osnovna mjera zatite od pozemljua kurativna folijama primjena
insekticida prskanjem. U tu se svrhu koriste piretroidi (alfacipermetrin, bifentrin,
deltametrin, betaciflutrin itd.), primjena kojih je doputena i u povru. Na ostalim
se kulturama mogu primijeniti i neki OP insekticidi (klorpirifosetil, kvinalfos itd.)
te kombinacije piretroida i OP insekticida. Uinkoviti mogu biti i neki regulatori
razvoja insekta (diflubenzuron i dr.) i druge sasvim nove grupe insekticida.
Bioinsekticidi dosad koritenih sojeva B. thuringiensis ne zadovoljavaju protiv
gusjenica pozemljua.

320

Kurativno suzbijanje mogue je i rasipavanjem nekih granuliranih insekticida

u redove ili trake uz ugroene biljke. Takvi su insekticidi na osnovi klorpirifosa i
foksima (primjena je doputena i na povru). No ta je mjera znatno skuplja od
prskanja. Vrlo djelotvorna, ali najskuplja mjera zatite od pozemljua, jest
rasipavanje zatrovanih mamaca. Stoga se ta mjera primjenjuje samo kad se
gusjenice ire frontalno pa se mamci sipaju samo ispred fronte irenja gusjenica.
Mamci se prave od mekinja ili kukuruzne prekrupe kojoj se doda oko 5 % eera
i jedan od insekticida na osnovi klorpirifosetila, triklorfona ili lindana.
Na kraju emo prikazati i ostale mogunosti smanjenja napada sovica
pozemljua.
Od agrotehnikih mjera veliki utjecaj na brojnost tih tetnika ima prisutnost
korova. Korovi privlae leptire svojim cvjetovima, jer bez nektara leptiri nisu plodni.
Na zakorovljene povrine stoga dolijee vie leptira pa e tu odloiti i vie jaja.
Meutim, gusjenice su polifagne te se hrane i korovskim biljkama, pa prisutnost
korova u usjevu smanjuje tete od gusjenica. Na nezakorovljenom usjevu ima
manje gusjenica, ali tete od jedne gusjenice mnogo su vee jer se hrane samo
kulturnom biljkom (jer nema korova).
Sigurno je da bi tete od sovica (ali i drugih tetnika u tlu) bile smanjene kad
bi korove suzbijali samo kurativno (tj. post-emergence) ili kad bi se korovi
preventivno suzbijali samo unutar redova, a kurativno izmeu redova. Izrasle
biljke korova privlait e gusjenice pa e na kulturi biti manje tete, a budui da
e se korovi ipak unititi kad postanu konkurentni kulturi, nee nastupiti njihova
cvatnja pa nee niti privlaiti leptire onih vrsta sovica koje kasnije lete.
I unitavanje korova u okoliu ugroenih povrina smanjuje mogunost doleta
leptira i razvoja gusjenica. Ranija sjetva, dobra priprema tla i njega usjeva te
optimalna gnojidba ubrzavaju dolazak biljaka u stadij kad su tete od gusjenica
pozemljua manje.
Od biolokih mogunosti suzbijanja pozemljua, uz prije spomenutu
primjenu bioinsekticida, treba istai mogunost uzgoja parazitske osice roda
Trichogramma. Taj jajni parazit vrlo je djelotvoran na sovice pa se primjerice u
SSSR-u koristio na milijunima hektara. Na tim se povrinama smanjuje brojnost
gusjenica pa tako i tete, no za jaeg napada samo takav nain suzbijanja nije
dovoljan nego treba koristiti insekticide. No ipak se time znatno smanjuju povrine
na kojima se primjenjuju insekticidi. Osim te vrste parazitskih osica, sovice
pozemljue mogu parazitirati i brojne druge vrste osica, neke tahine, a napadaju
i razni grabeljivi kukci poput traka.
LISNE SOVICE
Kao to i naziv kae, gusjenice ove skupine sovica zadravaju se i hrane
liem razliitih biljaka. Najvanije su kupusna i povrtna sovica, te sovica gama,
iako ima i drugih vrsta. Zanimljivo je da su te tri navedene vrste sovica dugo
smatrane uglavnom tetnicima povra. Meutim, intenziviranjem proizvodnje
eerne repe stvoreni su povoljni uvjeti i za sve jau pojavu ovih tetnika na tom
ratarskom usjevu. Dapae danas su lisne sovice tetnici eerne repe koji se gotovo

321

svake godine ovisno o vladajuim

uvjetima moraju suzbijati na 10 do 90 %
povrina. Budui da je za razvoj jaja i
gusjenica prvog stadija potrebna veoma
visoka vlanost zraka (95-100 %),
stvoreni su povoljni mikroklimatski
uvjeti za njihov razvoj unutar usjeva
eerne repe tek kad je napredak
agrotehnike u nas omoguio
postizavanje gustih sklopova bujnih
Si. 308. Lie eerne repe oteeno od lisnih
biljaka eerne repe dobro zatienih od
sovica (snimio M. Maceljski)
cerkospore. Stoga je pojava lisnih sovica
proporcionalna visini priroda eerne repe, jer uvjeti koji omoguuju postizavanje
visokih priroda ujedno odgovaraju i pojavi lisnih sovica. Provedbom irigacije jo
bi se vie poboljali uvjeti za pojavu ove skupine tetnika.
Kupusna sovica (Mamestra (Barathra) brassicae L.) i povrtna sovica
(Lacanobia /Mamestra, Barathra/ oleracea L.)
Ova dva tetnika obraujemo zajedno jer meusobno nalikuju biologijom,
tetnou i suzbijanjem.
Leptiri imaju prednji par krila sivosmede boje, raspon im je krila 40-50 mm.
Gusjenice su u prvim razvojnim stadijima zelenkaste, kasnije tamne i postaju smee
boje, no boja mnogo ovisi o ishrani gusjenica. Odrasle su gusjenice duge do 45
mm. Imaju est razvojnih stadija. Kukuljica im je duga oko 20 mm, tamno je
crvene boje kukuljica kupusne sovice, a smee boje kukuljica povrtne sovice.
Prezime kukuljice u tlu. Leptiri se javljaju kad srednja dnevna temperatura
dosegne 17 "C, to se najee zbiva u drugoj polovici svibnja. Trae biljke u
cvatu i na njima se hrane nektarom. ive 2-3 tjedna. Nakon kopulacije enke
odlau jaja na eernu repu, kupusnjae, leguminoze i brojne korovske biljke.
Jaja su odloena na naliju lia u gomilice od 20 do 150 jaja. Jedna enka kupusne
sovice odloi prosjeno oko 600 jaja, a enka povrtne sovice oko 800 jaja. Povrtna
sovica odlae jaja u 2-3 etae, a leglo ima oblik piramide. Inkubacija traje 4-8
dana.
Gusjenice se hrane razliitim biljkama. Pri temperaturi od 20 C zavravaju
razvoj za 25-30 dana. Napad ove generacije obino se odvija u lipnju. Kukulje se
u tlu. Stadij kukuljice traje 18-25 dana. Nova generacija leptira leti ve krajem
srpnja i poetkom kolovoza, zatim odlae jaja, a napad gusjenica zbiva se krajem
kolovoza i u rujnu. Odrasle gusjenice ove generacije zavlae se u tlo, tamo se
kukulje i prezime. I dio kukuljica prve generacije ostaje prezimjeti u tlu.
Termalnim pragom razvoja kupusne sovice smatra se 9,1 "C. Za embrionalni
i postembrionalni razvoj potrebna je suma efektivnih temperatura od oko 700 "C.
Gusjenica za svog razvoja konzumira prosjeno 169 cm2 ili 5,8 g lia eerne
repe. Prodrljivost raste geometrijskom progresijom do 27 cm2 dnevno u estom

322

razvojnom stadiju.. Jedinke petog i estog stadija nanesu vie od 80 % teta. Ima
i podataka da jedna gusjenica pojede do 300 cm2 lista. U nas je obino dmga
generacija gusjenica brojnija te se ta generacija, usprkos uznapredovalom razvoju
eerne repe, mora mnogo ee suzbijati. Gusjenice isprva izgrizaju rupe u liu,
a kasnije pojedu sav list, ostavljajui peteljke i glavne ile. Mogu izgristi i rupe u
vratu korijena repe. Te tete poine naroito kad je lie pojedeno. Posljedice su
napada ne samo snieni prinos nego i sniena digestija. Pri golobrstu u rujnu
smanjenje digestije moe dosei do 3 % Vee tete ine povru i time to ga
oneiuju izmetom. Glave kupusa oteuje ubuivanjem u njih pa kupus postaje
neuporabiv.
Kupusna je sovica higrofilna vrsta i ponajvie se susree na neto vlanijim
lokalitetima, a prenamnoava se u vlanijim godinama. Utvrena je visoka
pozitivna korelacija izmeu sume oborina u srpnju i kolovozu i brojnosti gusjenica
druge generacije. Ako se navodnjava, brojnost se jako poveava.
Brojni su paraziti ovih lisnih sovica. Naroito su vani jajni paraziti iz roda
Trichogramma. U 1966. g. zapazili smo da su paraziti jaja i gusjenica smanjili
brojnost gusjenica u Hrvatskoj za 79 % Broj gusjenica smanjuju i grabeljiva,
naroito trci i ptice. Gusjenice lisnih sovica napadaju i razne bolesti, posebno
viroze i mikoze.
Sovica gama (Autograpba /Plusia, Phytometra/gammaL.)
U mnogome se razlikuje od lisne i kupusne sovice. Ova je sovica migrant
slian pozemljui sovici ipsilon. Proljetna migracija jo krajem zime poinje u
sjevernoj Africi preko junih obala Mediterana u nae podruje, pa i dalje prema
sjeveru. Pojava te vrste zabiljeena je ljeti i u Skandinaviji, ali tamo ne moe
prezimiti. Krajem ljeta poinje jesenska migracija prema jugu, opet preko naih
podruja, do sjeverne Afrike. No u toj migraciji ne sudjeluju iste jedinke nego
njihovi potomci. Objasnimo to: u veljai se masa leptira roji u sjevernoj Africi te uz
pomo vjetra dolazi do junih otoka i obala Italije ili Francuske. Tu odlau jaja i
daju novu generaciju leptira. Ta nova generacija leti dalje u pravcu sjevera, zastaje,
odlae jaja, te se opet nova generacija seli dalje. Na takav nain leptiri dospijevaju
na sjever Europe, te natrag do sjeverne Afrike. U takvoj migraciji sudjeluje 5-7
generacija tetnika.
Signalizacija masovne pojave, primjerice u junoj Italiji ili u naim junim
podrujima moe biti znak skore masovne pojave u panonskoj nizini. Stoga bi
prognozna sluba, koja bi se prostirala na podruju svih mediteranskih zemalja,
mogla biti od velike koristi u predvianju jaine napada ovog i ostalih migranata.
Sovica gama vrlo se prepoznatljivim izgledom razlikuje od ostalih sovica.
Leptir ima sivosmeda prednja krila, s vrlo izraenom svijetlom arom u obliku
grkog slova gama Raspon je krila oko 45 mm. Gusjenice, za razliku od ostalih
vrsta sovica, imaju uz tri para prsnih jo samo tri pari trbunih nogu (ostale vrste
imaju pet pari trbunih nogu, osim vrsta porodice grbica koje imaju dva para
trbunih nogu). Stoga se gusjenice sovice gama hodajui grbe, ali ne jako kao
gusjenice grbica. Gusjenice su zelenkaste boje, izraeno suene prema glavi.

323

SI. 309. Mogui putovi migracije sovice game

Zbog migracije razvoj sovice game, podvrgnut je mnogim nepravilnostima te

nije jednak svake godine. Dio prezimi kao gusjenice razliitih razvojnih stadija, a
dio doleti iz junih podruja. Leptire takoer privlae biljke u cvatu. Jedna enka
odloi 500, ali i do 1500 jaja, preteno na lie biljaka hraniteljica. Embrionalni
razvoj traje 3-7 dana. Gusjenice prolaze kroz pet razvojnih stadija. Razvoj traje
oko tri tjedna (pri 20 C). Prema vlastitim zapaanjima ovaj tetnik ima u nas 3-4
generacije, a one se esto isprepliu.
Sovica gama je periodini tetnik. U pojedinim zemljama Europe poznati su
masovni napadi jo 1728. g. (u Njemakoj), a u nas primjerice 1962. g. na Belju i
Vrani. Ima, meutim, godina kad je se ne moe nai. Detaljna ispitivanja dinamike

324

populacije sovice gama, koja smo provodili (Maceljski, Balarin) 1969-1974. g.,
pokazala su vie vanih imbenika te dinamike.
Ishrana je vaan imbenik, iako se tetnik hrani s najmanje 224 vrsta biljaka.
No smrtnost pri razliitim vrstama hrane varira izmeu 10 i 99 %. Najprikladnija
im hrana jesu korovi roda Chenopodium, Convolvulus, Sonchus, Taraxacum i
Plantago, te kulturne biljke eerna repa, suncokret, mahunarke, duhan, krumpir,
donekle i kukuruz. Posebno im je prikladna mjeovita hrana sastavljena od
kulturnih i korovskih biljaka. Potencijal reprodukcije leptira ovisi o raspoloivosti
vitamina kojeg nalaze u nektaru, a naroito su povoljne biljke iz porodica
Compositae, Cruciferae, Paplionaceae i Rosaceae. Migracija djelomino ovisi
upravo o razdobljima cvatnje biljaka, odnosno slijedi ta razdoblja.

KLIMATSKI IMBENICI
HRANA

*> MIGRACIJA

PARAZITI

UZRONICI
* BOLESTI

SI. 310. Interakcije najvanijih imbenika dinamike populacije sovice game

Migracija u nas pridonosi brojnosti najmanje za 50 %. U srednjoj Dalmaciji

prvi se leptiri hvataju ve u veljai, a ljeti ih gotovo nema. No u panonskoj nizini
ima ih mnogo od svibnja do kolovoza, a otada se njihov broj poinje smanjivati.
Naprotiv, u Dalmaciji ih je najvie opet u rujnu.
Na dinamiku populacije sovice gama klimatski imbenici djeluju neizravno,
preko cvatuih biljaka, ali i izravno. Donja je termalna granica razvoja 7,4 "C, to
je dosta nisko. Suma efektivnih temperatura za razvoj jedne generacije iznosi 510
C (Koanikov). Jo vaniji imbenik jest vlanost, jer je i ova vrsta higrofilna.
Visoka vlaga potrebna je u vrijeme leta leptira, razvoja jaja i razvoja prvih stadija
gusjenica, no ona katkad vlada u mikroklimatskim uvjetima. Topli i vlani svibanj
i lipanj pogoduju razmnoavanju ovog tetnika.

325

SI. 311. Gusjenica sovice game (lijevo)

zaraena parzitskom osicom
L. truncatellus (snimio M. Maceljski)

SI. 312. Tijela gusjenica sovice game

ispunjena kukuljicama parazitske osice L.
truncatellus - poliembrionija (snimio M.
Maceljski)

Sovicu gamu napada

vie od 100 vrsta parazita,
a od njih smo u Hrvatskoj
utvrdili 19 vrsta (Maceljski,
Balarin). Napadaju je i
grabeljiva, te uzronici
bolesti. Gotovo sve
masovne pojave gusjenica
zavravaju epizootijama.
Tako je 1969- g. u Slavoniji
smrtnost izazvana jednom
mikozom iznosila 80 %, a i
viu smrtnost mogu
SI. 313. Gusjenice sovice game uginule od nuklearne
izazvati viroze, posebice
poliedrije (snimio M. Maceljski)
poliedrija. Za te je bolesti
karakteristina brzina pojave: od 400 na izgled zdravih gusjenica skupljenih 1970.
radi ispitivanja u laboratoriju, nakon 2 dana uginulo ih je 379 ili 96,4 %. Uzrok je
bila gljivica Entomophthora gammae.
326

Zakljuujui, treba ponoviti da dinamika pojave sovice gama ovisi o

raspoloivoj hrani za gusjenice i leptire, o migraciji leptira, klimatskim imbenicima
te o prisutnosti prirodnih neprijatelja.
Manje vane vrste lisnih sovica jesu:
Djetelinska sovica (Discestra /Mamestra/ trifolii Huf.).
Prezimljuju kukuljice ili odrasle gusjenice. Gusjenice su polifagne te se osim
spontanom florom hrane i djetelinom, lucernom, eernom repom, kukuruzom,
suncokretom, duhanom i drugim kulturama. Na postrnom kukuruzu zabiljeen
je sluaj totalne tete na Vrani. U Maarskoj su 1995. i 1996. g. utvrene vee tete
na eernoj repi, posebice na zakorovljenim rubovima repita. Ima 2, mogue 3
generacije. Periodini je tetnik.
Grakova sovica (Melanchra /Mamestra/pii L.).
Prezime kukuljice. Gusjenice su polifagne te je spektar ishrane slian ishrani
djetelinske sovice. Ima 2 generacije godinje.
I za suzbijanje lisnih sovica vrijedi sve to je napisano za pozemljue.
Neobino je vana prognoza intenziteta pojave, no ona takoer nije laka. Naime,
prema brojnosti kukuljica u tlu moe se utvrditi budua brojnost leptira na nekom
podruju, no ti leptiri ne moraju jaja odloiti tamo gdje su se pojavili, negomogu
odletjeti dalje. Ipak se prema brojnosti kukuljica kupusne i povrtne sovice tijekom
zime moe dati dugorona prognoza o intenzitetu pojave na irem podruju. Ako
ima vie od 1-3 kukuljice po nr, moe se oekivati vea brojnost leptira. Za A.
gammu takva prognoza nije mogua jer je migrant.
Kratkona prognoza mogua je s pomou lovnih svjetiljki ili feromona.
Meutim, prognoza samo na temelju ulova nije sigurna pa treba secirati ulovljene
enke. Ako su pune jaja, tada znamo da e odloiti jaja u blizini mjesta ulova, a
ako ih nemaju, vjerojatno je da e odletjeti u druga podruja.
Signalizacija potrebe i roka suzbijanja obavlja se na temelju brojnosti gusjenica.
Obino se pragom odluke smatra jedna gusjenica po biljci veliine neto vee
eerne repe s barem 8 listova ili slino razvijene kupusnjae ili biljke neke druge
vrste povra. Ako su biljke manje, i prag je odluke nii i obrnuto. Kao orijentacija
(ovisno o razvoju biljki) vrijedi i prag odluke od 8-10 gusjenica na m2. Optimalni
rok tretiranja jest kad se gusjenice nalaze u drugom ili treem stadiju razvoja,
odnosno kad su manje od 25 mm, jer su odraslije gusjenice znatno otpornije na
insekticide, a one su ve i nanijele izvjesne tete.
On je napisano o odnosu korova i sovica pozemljua vrijedi uglavnom i za
lisne sovice, a djelomino to vrijedi i za mogunost biolokog suzbijanja. Ipak,
bioinsekticidi na osnovi B. thuringiensis kurstaki uinkoviti su na sovicu gamu,
a dijelom i na ostale vrste lisnih sovica, pa se trebaju to vie koristiti i za ovu
namjenu. Postoje i bioloki preparati koji sadre virus - uzronika bolesti gusjenica,
no njihova je primjena jo uvijek ograniena..

327

Od kemijskih insekticida koji se koriste iskljuivo kurativno dolaze u obzir

insekticidi navedeni za kurativnu folijarnu primjenu za sovice pozemljue.
Od agrotehnikih mjera svaka obrada u vrijeme kada su u tlu kukuljice
unitava dio tih kukuljica. to se kukuljice obradom unesu dublje, manje e iz
njih izai leptira. Oranjem na 30 cm uniti se 72-93 % kukuljica, a tanjuranjem na
7-8 cm 61 % kukuljica. Iz dubine od 5 cm izlazi 90 % leptira, iz dubine od 20 cm
izlazi ih 25 %, a iz dubine od 30 cm ne izlazi niti jedan (podaci vie ruskih autora).
OSTALE VRSTE SOVICA
uta kukuruzna sovica (Helicoverpa /Heliothis/armigera Hb.)
Proirena je posebice u junim podrujima, no pojedinano je prisutna i u
ostalim dijelovima Hrvatske. Od 1990. g. sve je ea u Maarskoj, a u 1993. i
1994. g. zabiljeena je masovna pojava u Vojvodini. Tih je godina u Vojvodini bilo
45-75 % oteenih biljki kukuruza, a tete su nastale i na duhanu. Poveanje areala
jae pojave vrste tumai se zatopljenjem klime, pa trebaoekivati pojaanu pojavu
i u Hrvatskoj. Osim topline vrsti pogoduje suno vrijeme, a dulje razdoblje kia
jako ometa razvoj tetnika.
Periodina je vrsta. Ima
sposobnost migracije na velike
udaljenosti. Izraziti je polifag,
najee oteuje svilu i klip
kukuruza te lie i generativne
organe duhana. Gusjenica se
zavlai i u plodove paprike i rajice
i izgriza ih iznutra, izgriza i lie
vinove loze, a teti i razliitim
biljkama u zatienom prostoru.
Poznati je tetnik pamuka. Ima
dvije generacije godinje, na jugu
tri generacije. Prezimi u stadiju
kukuljice u tlu, katkad na biljkama.
Leptiri lete u travnju, svibnju i
SI. 314. Uniteni klip od gusjenice kukuruzne ponovno krajem ljeta. Gusjenice
sovice (prema: Atanasov)
druge generacije esto se hrane
zrnjem kukuruza na klipovima te
generativnim organima drugih biljaka. Ipak na duhanu nanosi glavne tete
izgrizanjem lia. Kozmopolitska je vrsta, proirena po cijelom svijetu. Praenje
te vrste u junoj Europi nalazi se u programu posebne meunarodne radne grupe
koju smo spomenuli kod pozemljua.
Kukuruzna sovica (Sesamia cretica Led.) tetnik je proiren u nas u cijelom
obalnom podruju Hrvatske te u Hercegovini, Makedoniji i Crnoj Gori. Nain
ivota vrlo je slian ivotu kukuruznog moljca. Ima takoer dvije generacije

328

godinje. Gusjenice bue stabljiku i hrane se na klipu. Razlikuju se od gusjenica

moljca po izrazitim crnim tokama (stigme) na bonom dijelu svakog segmenta.
Napada i sirak, naroito eerac, te proso. Leptiri lete krajem travnja i u svibnju,
te ponovno u kolovozu. Prezime u ostacima biljaka.
U Grkoj, Italiji i junoj Francuskoj esta je i vrsta S. nonagrioides Lef., a
prisutna je i u Hrvatskoj. Smatra se zapadnomediteranskom vrstom za razliku od
istonomediteranske vrste S. cretica.
Karadrina (Spodoptera /Laphygma, Caradrina/' exigua Hb.) kozmopolitska je
polifagna vrsta, proirena u junijim podrujima. Leptir ima raspon samo 30 mm
pa pripada u male vrste sovica. Periodini je tetnik, a katkad se javlja masovno.
Prezimi kukuljica. Ima 2-3, katkada i 4 generacije godinje. Mlade gusjenice
hrane se preteno korovima, a starije prelaze na kulturne biljke, naroito na eernu
repu, lucernu i pamuk te na povre. Pogoduje joj suha i topla jesen.
Spodoptera littura F. i S. littoralis Boisd. karantenski su tetnici na listi Al za nau
zemlju i veinu drugih europskih zemalja. Samo su lokalno proireni u Europi, a
povremeno se nalaze u uvoznim poiljkama. Ubrajaju se medu najopasnije svjetske
tetnike pamuka, soje, kukuruza, araida i drugih ratarskih usjeva. S. littoralis u
Italiji oteuje biljke u zatienom prostoru ali i na polju.
Hadena vrste hrane se naroito strnim itaricama i kukuruzom, no nisu este u
nas.
Lucernina sovica (Heliotbis viriplaca /dipsacea/ Huff.) polifagna je vrsta,
zabiljeena kao uzronik veih mjestiminih teta na lucerni. Hrani se i kukuruzom,
sojom, suncokretom, penicom i mnogim drugim ratarskim usjevima. Srodna je
vrsta H. maritima Gr..
Lozina sovica (Noctua /Triphaena/pronuba L.)
Velika vrsta, raspona krila oko 60 mm. Prednji joj je par krila sivosmede boje.
Stranji par krila karakteristian je za ovu vrstu: naranastout, s crnom pjegom
uz rubove. Gusjenica je smedesive boje, na trbunom dijelu ruiasta. Naraste do
60 mm. Prezime gusjenice razliitih stadija. U proljee ponajvie oteuju pupove
vinove loze, no hrani se i povrem i cvijeem. Iako je srodna pozemljuama,
rijetko se zadrava u tlu. enka se istie velikom plodnou jer odloi vie tisua
jaja. Leptiri dolijeu u staklenike i plastenike privueni svjetlom te jaja odlau na
biljke koje se uzgajaju u tim objektima. Gusjenice se hrane tim biljkama. Izraziti
su polifagi.
Sovica plavac (Diloba caeruleocephala L.) javlja se pojedinano na razliitim
vrstama voaka, lipi i drugom drveu. Gusjenica ima debelo tijelo, dugo do 40
mm. Plavoute je boje, s prugama i pjegama po tijelu. Prezime jaja. Gusjenice u
proljee deru pupove i lie. Leptiri lete u lipnju. Ima jednu generaciju godinje.
Pojavu te vrste ograniavaju brojni prirodni neprijatelji, posebice tahina Compsilura

329

concinnata Meig. Zabiljeili smo tete od ove sovice na bademima na podruju

Vrane.
Ahatna sovica (Phlogophora /Brotolomia/ meticulosa L.) pojedinano se javlja
na vokama. Leptir ima karakteristine are na krilima. Raspon je krila oko 40
mm. Gusjenica je zelenkastosmeda. Leptiri lete u lipnju i kolovozu. Gusjenice se
hrane liem.
Sovica srikarica (Hydraecia micacea Esp.)
povremeni je tetnik jagode i
maline. Gusjenica se zavlai u stabljike i bui hodnik u prizemnom dijelu.
Napadnute biljke odnosno izboji propadaju. Suzbija se unitavanjem zaraenih
dijelova ili cijelih biljaka.
Sovica artioke (Gortyna xanthenes Germar) pravi hodnike u artioki. Zaraza
se moe smanjiti unitavanjem starih biljaka odmah nakon berbe.
Xylena/Calocampa/ exsoleta L. jedna je od najveih sovica u Hrvatskoj. Raspon
je krila oko 70 mm. Gusjenice mogu nagrizati izboje vinove loze.
Cosmia trapezina L. omnivor je. Njezina se gusjenica hrani kukcima, ali i liem
i izbojima jabuke. Gusjenica je zelene boje, s utom prugom na bokovima i tri
svijetle hrptene pruge. Prisutna je u naim vonjacima..
U naim vonjacima ee su i sovice vrsta Orthosia gracilisD. et Sch., O. incerta
Huff. i O. cerasi F. (Ciglar), no priine tek neznatne tete.
PRELCI GUBARI - LYMANTRIDAE
U ovu porodicu ubraja se i poznati uzronik golobrsta voaka i umskih liara
- gubar.
Travni prelac (Penthophera /Hypogymna/ morio L.)
Nije est tetnik u nas. Neto je ei u Podunavlju i Podravini. Jai napad
zabiljeen 1984. g. u Meimurju, ali lokalno. Leptir mujaka gotovo je crne boje,
a raspon mu je krila 30 mm. enka ima zakrljala krila, pa ona jedva prelaze
polovicu duljine tijela. Gusjenice su karakteristinog izgleda, s dugim tamnim
vrstim dlakama i brojnim naranastim bradavicama. Na dodir se skvre u kolut.
Narastu do 24 mm.
Prezime gusjenice. U travnju i prvoj polovici svibnja hrane se travama. Vrlo
su prodrljive te ubrzo ogole.povrine koje napadnu. Obilnim izmetom odbijaju
stoku od ishrane. Krajem svibnja javljaju se leptiri. enke odlau 100-300 jaja u
gomilicama na biljke sasvim pri zemlji. Nova generacija gusjenica neko se vrijeme
hrani ne pravei vee tete. Nakon toga odlaze na prezimljenje. Ima samo jednu
generaciju godinje.

330

Jak napad u 1984. g. zabiljeen je

sredinom travnja na jednoj livadi blizu
sela Belica u Meimurju gdje je nalaeno
do 100 gusjenica po m2 (Igrc, Biak).
Povrina livade bila je oko 60 ha.
Preporueno je drljanje ili valjanje
ugroene povrine kao mehanika mjera
suzbijanja, te primjena piretroida.
Upotrebljeni piretroid imao je
izvanredno djelovanje, no vjerojatno bi
slino djelovali i neki drugi insekticidi,
mogue i oni na osnovi B. thuringiensis.
Pri uporabi kemijskih insekticida treba
posebnu panju usmjeriti na karencu za
napasivanje i koenje tretirane povrine.
Gubar (Lymantria disparV.)
SI. 315. Gusjenice travnog prelca (snimio
Poznat, vrlo opasan tetnik uma,
M. Maceljski)
voaka i ukrasnog drvea u nas. Izrazito
je periodini tetnik, javlja se vrlo brojno povremeno, najee u razmacima od 510 godina. Nakon vie godina latencije, kad veina imbenika dinamike populacije
postane povoljna, zapoinje gradacija gubara. Poveanje intenziteta pojave naziva

GRADACIJA

SI. 316. Dinamika populacije

331

se progradacija, najvea gustoa populacije - kulminacija, a potom naglo (obino

u jednoj godini) opada brojnost - retrogradacija. Glavni imbenici dinamike
populacije jesu razni prirodni neprijatelji - paraziti i predatori, posebice uzronici
bolesti, a i klimatske prilike i prikladnost biljaka hraniteljica.
Paraziti i predatori reguliraju naroito progradaciju, a osnovni je faktor
retrogradacije nagla pojava virusa uzronika bolesti poliedrije. Od te bolesti, u
asu prenamnoenja gusjenica, kad one ve trpe od pomanjkanja ishrane i
medjusobne kompeticije, naglo i gotovo potpuno ugibaju gusjenice. Gusjenice
ostaju visjeti na vrkovima grana pa se ta pojava naziva i vrikanje.

14T*

SI. 317. Gradacije gubara u prolosti (prema: Kovaevi)

Gubar je primarni tetnik hrastovih uma, iako se moe hraniti i drugim

drveem, primjerice topolom, brezom, javorom i drugim vrstama koje se uzgajaju
u drvoredima i parkovima. No vrlo esto napada i vonjake i u njima se hrani
jabukom, ljivom, trenjom i drugim vrstama voaka. Osim lia moe izgrizati
cvjetove, a i povrinu plodova, npr. kajsija. Usprkos izraene polifagije ipak vrsta
hraniteljice mnogo utjee na biotiki potencijal ove vrste (Kovaevi).
Leptiri gubara odlikuju se spolnim dimorfizmom po emu su i nazvani (dispar).
enka ima ukastobijela krila, s tamnim valovitim prugama ili tokicama. Raspon
joj je krila 6-7 cm. Zdepasta je tijela te
uglavnom ne leti. Mujak ima sivosmeda
krila, a raspon im je oko 3,5 cm. Ima
vitko tijelo i dobro leti. Gusjenica je
crnosive boje, s vrlo dugim dlakama.
Odraslije gusjenice imaju dva reda
bradavica na hrptu: prvih pet pari modre
su, a drugih sedam pari crvenkaste su
boje. Imaju veliku utu glavu, s crnim
arama, po emu je tetnik nazvan gubar
glavonja. Naraste do 7 cm.
Prezime jaja u jajnom leglu
pokrivenom ukastim dlaicama sa
zadka enke. Ove nakupine sadre 400Sl. 318. Leptiri gubara u kopulaciji (snimio 600, u vrijeme progradacije i do 800 jaja.
M. Maceljski)
Jajno leglo ima promjer 3-5 cm, a slii

332

gubi, po emu je tetnik i nazvan. Jajna

legla nalaze se na deblu i debljim
granama. U vrijeme kulminacije
nalaena su i na kamenu i zgradama
(Maceljski). Izdre i vrlo visoke
temperature pa i poplave. Gusjenice
izlaze iz jaja krajem travnja te nekoliko
dana ostanu na jajnom leglu, a zatim se
razilaze. Tijekom svibnja i prve
polovice lipnja prave tete hranei se
liem. Na brdima i uope viim
poloajima razvijaju se kasnije. Male
gusjenice gubara zbog dugih dlaka i
laka tijela vjetar daleko nosi. Stoga do
zaraze gusjenicama u nizinskim
vonjacima moe doi u vie navrata:
prvo iz jaja odloenih na voke, a
SI. 319. enka gubara pri odlaganju jaja
kasnije gusjenicama donesenim vjetrom
(snimio M. Maceljski)
iz visinskih uma. Stoga razdoblje
napada gusjenica na voke moe biti dosta dugo. Stadij gusjenice traje oko 60
dana. Gusjenice se kukulje u pukotinama kore ili izmeu lia. Nakon 10-18
dana, najee krajem lipnja i u srpnju, razviju se leptiri. enke ostaju blizu mjesta
gdje su se razvile, a mujaci intenzivno lete. Nakon kopulacije enke odlau jaja.
Zbog velike prodrljivosti gusjenica pri njihovoj masovnoj pojavi nastaje
golobrst cijelih uma, drvoreda ili vonjaka. Stoga se ubraja u tetnike golobrsta.
Zanimljivo je da je u posljednja dva desetljea zapaen jo jedan oblik tetnosti:
tete turizmu. Brojne vrlo pokretne velike dlakave gusjenice odlaze s obrtenih
povrina u turistike kampove i naselja, pa su zabiljeeni brojni sluajevi da turisti
odlaze iz takvih objekata. Rojenje velikog broja leptira mujaka nekoliko je dana
u Malinskoj ometao svakodnevni ivot turista, ak spreavalo pogled na more
(Maceljski). Stoga e u obalnom
podruju suzbijanju gubara i zbog tih
razloga trebati posveivati veu panju,
tim vie to se gubar sve ee masovno
javlja upravo u tim podrujima.
S obzirom na veliku tetnost toga
tetnika, potrebno je stalno pratiti
njegovu brojnost. To rade lugari u
umama, pa je potrebno u prognozi
pojave koristiti i njihove podatke.
Nadalje, u vonjacima treba utvrivati
broj jajnih legala i brojnost jaja u njima.
s, 3 2 Q
legla
m na kamenu u
U progradaciji su jajna legla velika 1
vrijeme kalamitetnepojave (snimio M.
sadre mnogo jaja, a u retrogradaciji su
Maceljski)

333

malena. Openito se smatra da nalaz od 10 do 100 jajnih legla na 1 ha ume

ukazuje na srednje jaku zarazu, nalaz od 100-500 legala/ha jaku zarazu, a nalaz
vie od 500 legala po ha vrlo jaku zarazu.
Brojnost leptira moe se pratiti seksualnim mamcima koji privlae mujake.
Upravo je prvi takav atraktant - feromon bio izoliran iz zatka enke gubara pod
imenom gvplura. Danas se u prometu nalaze atraktanti za gubara pod raznim
nazivima, a treba ih koristiti prvenstveno radi praenja leta leptira u umama. Na
temelju njihove brojnosti, broja jajnih legala i broja jaja u njima, te prema veliini
zaraene povrine, moe se prognozirati pojava ovog tetnika idue godine.
Suzbijanje gubara obavlja se struganjem i spaljivanjem jaja iz jajnih legala ili
njihovim premazivanjem sredstvima za zimsko prskanje ili petrolejom. Jajna legla
koja nisu na dohvat ruke mogu se oprskati jakim mlazom nekog sredstva za zimsko
prskanje. Budui da nije mogue otkriti brojna jajna legla, ovaj nain zadovoljava
samo kod slabe ili srednje jake zaraze.
Koritenjem veeg broja seksualnih atraktanata mogue je ne samo poloviti i
unititi brojne mujake, nego i izazvati njihovo dezorijentiranje te onemoguiti
da pronau enke i izvedu oplodnju (metoda konfuzije). Takoer se istrauje
mogunost suzbijanja gubara sterilizacijom mujaka.
Bioloko
suzbijanje
gubara
predmet je brojnih istraivanja ne samo
u svijetu nego i u nas. Tako su postignuti
prvi uspjesi uzgojem i isputanjem jajnih
parazita Anastatusdisparisi Oenocyrtus
kuvuanae. Istrauje se mogunost
koritenja brojnih drugih parazitskih
osica koje napadaju gusjenice gubara, a
takoer i koritenje mrava, traka i
drugih predatorskih kukaca. Gusjenice
gubara mogu se suzbijati koritenjem
bioinsekticida na osnovi bakterije
Bacillus thuringiensisso] kurstaki. Ti se
bioinsekticidi koriste u vrijeme dok su
SI. 321. Gusjenica gubara (prema: Shell)
gusjenice u drugom stadiju, dakle jo
malene.
Ti insekticidi ubrzo zaustavljaju ishranu, a za nekoliko dana pone ugibanje
gusjenica. Istrauje se i mogunost koritenja uzronika virusa poliedrije za
suzbijanje gusjenica gubara. Upravo je u Hrvatskoj (Kovaevi) zaeta i ideja o
primjeni smanjenih (subletalnih, subnormalnih) doza kemijskih insekticida zajedno
s bioinsekticidima. Te su vrlo niske doze ekoloki bezopasne, a oslabe tetnika
toliko da bioinsekticid bre i bolje djeluje. Ekoloki je povoljna i primjena
biotehnikih insekticida (regulatora razvoja kukaca).
Kemijsko suzbijanje gubara obavlja se primjenom insekticida dok se gusjenice
nalaze u drugom ili najkasnije treem stadiju razvoja, dakle dok nisu dulje od 1-2
cm. No treba imati na umu da nakon prestanka djelovanja insekticida, kojim su

334

suzbijene gusjenice koje su se izlegle u vonjaku, vjetar moe donijeti brojne

gusjenice iz oblinjih visinskih uma. U tom sluaju treba tretiranje ponoviti. Stoga
je korisno vee akcije suzbijanja organizirati zajedniki sa umarskim
organizacijama. Od kemijskih insekticida se najvie koriste insekticidi na bazi
klorpirifosetila, triklorfona, deltametrina, alfacipermetrina i drugi.
Primjenu biolokih, biotehnikih ili kemijskih insekticida treba predvidjeti
pri jakoj i vrlo jakoj zarazi jajnim leglima. Vrlo je vano redovitim unitavanjem i
slabih zaraza jajnim leglima sprijeiti pojavu gradacije i potrebu za intervencijom
insekticida.
Zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea L.)
Prouzrokuje golobrst voaka i nekih vrsta ukrasnog drvea. No, slino gubaru,
zlatokraj je prvenstveno tetnik uma, posebice hrastovih uma. Od voaka
najee napada jabuke i ljive. Cesto se javlja unutar ili u blizini naseljenih mjesta,
kamo leptiri dolijeu privueni svjetlom.
Leptir je bijelih krila, a raspon im je 3-4 cm. Na zatku enka ima uperak
zlatnoutih dlaica. Gusjenica je crvenkastosive boje, s dvije hrdastocrvene pruge
na hrptu i bonim prugama sastavljenim od bijelih crtica. Na kraju tijela na hrptu
se nalaze dvije jasno vidljive naranastocrvene bradavice. Tijelo je pokriveno
toksoforama, dlaicama koje mogu izazvati svrbe na koi ljudi koji s gusjenicama
dou u dodir. Kod nekih osjetljivih osoba mogu izazvati i upalu i oteknue.
Narastu do 4 cm.
Prezime male gusjenice u zapretcima koji se sastoje iz nekoliko suhih listova
povezanih gustom preom. U njima se nalazi 200-300 gusjenica. Zapretci vise
na granama. Rano u proljee, odmah nakon gusjenica glogova bijelca, poinju i
gusjenice zlatokraja izlaziti iz zapretka. Hrane se izgrizanjem pupova i mladog
lia, drei se zajedno u skupinama. Kasnije grizu ostalo lie, izazivajui golobrst.
Glavni se napad odvija krajem travnja i u svibnju. Kukulje se na granama, stablu
ili katkad u zemlji. U lipnju lete leptiri. enke odlau jaja u skupinama od 150300, najee na nalije lista. Nakon 12-15 dana izlaze gusjenice. One skeletiraju
lie, tj. izgrizaju lisno tkivo na naliju lista, ostavljajui neoteenu gornju pokoicu
inervaturu. Dre se u skupinama. Najee se nalaze na vrnom liu. Sredinom
ljeta zapredaju lie u zapredak u kojem prezime. Suzbija se kao i glogov bijelac
skidanjem zapredaka zimi. Izvjesno
smanjenje brojnosti postie se zimskim
prskanjem voaka. U proljee se jai
napad gusjenica suzbija tretiranjem
insekticidima navedenim kod gubara.
ljivin prelac (Orgyia antiqua L.)
javlja se pojedinano kao tetnik raznih
vrsta voaka i ukrasnog drvea. enka
ne leti jer ima zakrljala krila. Gusjenica
je siva, s crvenoutim i bijelim prugama,
s etkicom dlaica na hrptu prva etiri

SI. 322. Gusjenica vrste Orgya antiaua

(snimio: M. Maceljski)

335

segmenta zatka. Prezime jaja. U svibnju gusjenice izgrizaju lie voaka. Leptir
se javlja u lipnju. Krajem srpnja i u kolovozu javljaju se gusjenice druge generacije.
Leptir te generacije javlja se u rujnu te odlae jaja koja prezime. Suzbija se kao i
gubar.
Smrekov prelac (Lymantria monacha L.) oteuje smreku i drugo crnogorino
drvee, no katkad brsti i lie brijesta, topole, javora, hrasta i drugog drvea. U
nas se javlja pojedinano.
Topolin gubar (Leucoma/Stilpnotia/salicisl.) tipian je tetnik topola i jablana,
posebice u drvoredima. Javlja se i u naem primorju. Moe izazvati golobrst, i to
katkad prva, a katkada druga generacija gusjenica. Ima 2 generacije godinje.
MEDONJICE - ARCTIIDAE
Dudovac (Hyphantria cunea Drury)
To je tetnik amerikog podrijetla, utvrdjen prvi put u Evropi 1940. g. u
Maarskoj. Godine 1948. utvren je prvi put u Jugoslaviji kraj Subotice, a 1949- g.
u Hrvatskoj u graninim podrujima s Maarskom. Ve 1951. g. otkriven je u
Zapreiu kraj Zagreba, kamo je prenijet granjem duda kojim su ukraavali
kamione prilikom proslava. Od tada se vrlo brzo proirio u cijelo podruje izmeu
Drave i Save. Meutim, zbog temeljitih mjera suzbijanja nije se uope uspio proiriti
sa arita u Zapreiu u pravcu zapada (Maceljski). Na zaraenom podruju u
prvom desetljeu prisutnosti tetnika zabiljeen je est golobrst brojnog drvea
na velikim povrinama. Zbog opasnosti od ugroavanja tada vanog uzgoja dudova
svilca u Italiji i Francuskoj, EOZB (Europska organizacija za zatitu bilja) pruala
je nekoliko godina veu pomo nastojanjima za lokalizaciju tetnika u tadanjoj
Jugoslaviji. Zanimljivo je da se dudovac tek mnogo kasnije, tek u osamdesetim
godinama, proirio u Italiju i Francusku brodovima koji su dolazili iz crnomorskih
luka. Sada je proiren u srednjoj i istonoj Europi te u Francuskoj i Italiji.
Ve nakon prvog desetljea prisutnosti dudovca njegova je brojnost poela
opadati. Poetno brzo irenje i velika gustoa populacije u Jugoslaviji i u drugim
zemljama koje granie s Maarskom bilo je uzrokovano otsutnou prirodnih
neprijatelja. Meutim, uskoro su se na tog novog tetnika prilagodili razni
autohtoni paraziti (a neki su unijeti iz SAD). Postao je i vrlo osjetljiv na pojavu
virusne bolesti granuloze, otkrivene u naoj zemlji (Schmidt). Stoga se tetnost
postupno smanjivala. Danas se smatra stalno prisutnim lanom nae entomofaune
promjenjiva intenziteta pojave, pa samo povremeno u nekim godinama i na nekim
podrujima nastupi jai brst nezatiivanih liara. Treba istai da je tono takav
razvoj tetnosti dudovca predvidio Kovaevi ubrzo nakon prve pojave tetnika
u nas.
Dudovcu pogoduje poveana relativna vlanost zraka uz umjerenu
temperaturu u vrijeme izlaska leptira iz kukuljice, embrionalnog razvoja i razvoja
prvih stadija gusjenica.

Dudovac je izraziti polifag. Vrlo se rado hrani liem duda, po emu je i nazvan,
no gotovo istim intenzitetom dere i lie svih vrsta voaka, ukljuujui i orah,
brojno umsko i ukrasno drvee, vinovu lozu, pa i neke zeljaste biljake. Katkada
oteuje i plodove voaka, pravei plitke povrinske grizotine. Zbog velike
polifagnosti, u vrijeme kalamiteta gusjenice posljednjeg stadija dudovca katakad
izazivaju paniku jer su svuda prisutne, a ivahno se kreu traei prikladno mjesto
za kukuljenje, pri emu ulaze i u kue i gospodarske zgrade.
Leptir dudovca bijele
je boje. Pojedini primjerci
mogu na krilima imati
crne tokice. Raspon krila
25-30 mm. Gusjenice su
isprva ukastozelenkaste
boje tijela pokrivenog
dlaicama. Ubrzo se na
hrptu diferencira
12
bradavica s obje strane, a
iz njih rastu duge bijele
dlake. Narastu do 35 mm.
Gusjenice su vrlo ivahne.
Si. 323. Mladi dud zapreden od gusjenica dudovca
Prezime kukuljice na
(snimio M. Maceljski)
skrovitim
mjestima
pukotina kore, izmeu letvi na plotovima, na zidovima kua i si. Krajem travnja,
ee poetkom svibnja izlijeu leptiri. Nakon kopulacije enke odlau na nalije
lista jaja u skupini po 400-900 jaja. Jaja su svijetlozelenkaste boje. Nakon 10-15
dana iz jaja izlaze gusjenice. One ive zajedniki, isprva skeletirajui lie, a kasnije
mogu poderati cijelu plojku ostavljajui samo najdeblje ile. Lie kojim se hrane
zapredaju gustom preom u zapredak unutar kojeg se nalaze. Isprva takav
zapredak obuhvaa samo nekoliko listova, no ubrzo zahvaa cijele granice, a
zatim i grane. Kad skupina gusjenica podere lie na jednoj grani prelaze na
susjednu, pa tako moe jedno leglo gusjenica obrstiti vei dio voke. tete od
gusjenica naglo rastu njihovim razvojem pa su tijekom lipnja jasno uoljive. Prema
kraju razvoja gusjenica, one se razilaze
iz zapredka i brste samostalno. Zatim
se zavlae na kukuljenje te daju drugu
generaciju leptira, koja leti u kolovozu.
Gusjenice tijekom druge polovice
kolovoza, ee u rujnu, ponovno
deru lie, jer taj tetnik ima u nas dvije
generacije godinje. U nekim je
godinama jai napad prve, a u drugim
godinama jai je napad druge
generacije. Iznimno, u toplim godinama
si. 324. Gusjenice dudovca (snimio M.
moe dudovac dati i treu, djelominu
Maceljski)

337

generaciju. Gusjenice te
generacije brste lie u
listopadu, no mnoge ne
uspiju zavriti razvoj i
ugibaju pa je idue godine
napad slabiji.
Vrlo je uinkovito
mehaniko suzbijanje
dudovca skidanjem i
unitavanjem
malih
zapredaka
punih
SI. 325. Suzbijanje dudovca zapraivanjem u Osijeku
gusjenica. No ako se na
1952. g. (snimio M. Maceljski)
jednom stablu nalazi
mnogo zapredaka, taj je nain teko
provediv. Za uspjeh mehanikog
suzbijanja presudno je pravovremeno
otkrivanje zapredaka jer to su gusjenice
vee to bre bjee iz zapredaka prilikom
rezanja, a potkraj razvoja gusjenice se
uope vie ne nalaze u zapredku.
Dudovac je periodini tetnik, i njegova
kalamitetna pojava esto iznenadi pa se
suzbijanju pristupa prekasno, kad
gusjenice izlaze iz zapredaka i razilaze
se posvuda, a tada su i visoko otporne
na veinu insekticida.
Bioloko suzbijanje bilo je predmet
brojnih istraivanja odmah nakon
pojave tetnika u Europi. Tako su u
Jugoslaviju unijeti brojni paraziti iz
postojbine dudovca - sjeverne Amerike,
i to preteno ose najeznice. Zbog
tekoa u aklimatizaciji tih parazita veu
SI. 326. Suzbijanje dudovca toplim
je ulogu u smanjenju njegove tetnosti
aerosolom na podruju Virovitice 1954. g.
dosad imalo prilagoivanje autohtonih
(snimio M. Maceljski)
parazita drugih kukaca na tog tetnika.
Vrlo su dobri rezultati, meutim, postignuti suzbijanjem dudovca bioinsekticidima
na bazi bakterije Bacillus thuringiensis. Pri uporabi tih insekticida u drugom,
najkasnije treem razvojnom stadiju gusjenica, nakon 1-3 dana naglo se smanjuje
aktivnost gusjenica, a nakon 3-5 dana poinje njihovo ugibanje. Primjena tih
bioinsekticida posebice je uputna u malim vonjacima i na ukrasnom drveu u
blizini nastambi da bi se izbjegla opasnost od otrovanja ljudi, ivotinja i pela te
izbjeglo oneienje okoline. Istrauje se mogunost koritenja uzronika bolesti
- virusa granuloze za bioloko suzbijanje dudovca.

338

Kemijsko suzbijanje dudovca u plantanim nasadima provodi se istovremeno

sa suzbijanjem drugih vanijih tetnika, primjerice jabunog savijaa, pa nije
potrebno izravno tretiranje protiv dudovca. U tim nasadima dovoljno je skinuti
poneki zapredak koji se ipak zapazi. U sluaju jaeg napada gusjenica dudovca
na dudove i ukrasno drvee, ako se ne mogu suzbiti skidanjem zapretaka ili
primjenom B. t. insekticida, mogu se suzbiti -tretiranjem insekticidima na bazi
klorpirifosetila, fenitrotiona, piretroidima i dr. I biotehniki insekticidi tipa
regulatora razvoja kukaca (diflubenzuron i dr.) uinkoviti su na gusjenice prvih
stadija dudovca.
Smea medonjica (Arctia aja L.). Leptir ima crnosmedi prednji par krila s
bijelim krivudavim prugama. Stranji je par naranastocrven, s veim crnim
pjegama. Raspon je krila oko 30 mm. Gusjenica te vrste crna je i obrasla dugim
crvenkasto smeim dlakama. esto se nalazi na razliitom bilju, pa i na vokama
i vinovoj lozi, a hrani se njihovim pupovima i liem. Katkad uzrokuje cjepanje
izboja. Prezime gusjenice. Ima dvije generacije godinje. Zbog pojedinane pojave
nisu zabiljeene vee tete.

Red: SIPHONAPTERA - IVOTINJSKE BUHE

esti su nametnici ljudi, pasa, maaka, peradi i drugih ivotinja. Sitni su kukci
bez krila, bono spljotena tijela. Mogu skoiti tridesetak cm. Siu krv. Pri ubodu
unose slinu koja prijei gruanje krvi i izaziva svrbe. Vrsta koja napada ovjeka i
neke domae ivotinje jest Pulex irritansl. U ratnom i poslijeratnom razdoblju ta
je vrsta bila svuda prisutna, no poveanjem higijenskih navika, irokom primjenom
deterdenata, te DDT-a i kasnije dragih insekticida, taj je nametnik postao vrlo
rijedak. Na takoru ivi vrsta Xenopsylla cheopis Roth. koja na ovjeka prenosi
uzronika kuge. Vrsta Ctenocephalidis felis Bouche napada prvenstveno make,
a vrsta C. canis Curtis psa. U posebnim putujuim "cirkusima buha" na naim
sajmovima prikazivane su buhe kako vuku male lagane koije i pokreu razliite
naprave. Takvih, pa i stacionarnih (u Miinchenu) cirkusa ima i sada.

Red: DIPTERA - DVOKRILCI

Imaju jedan par opnenastih krila (prednji par), a stranji im je par zakrljao te
je katkad vidljiv u obliku kratkih ostataka - haltera. Usni ustroj graen je za bodenje
i sisanje ili sisanje i lizanje. Prsite je sastavljeno iz tri lanka, a zadak iz 4-8,
rijetko do 10 lanaka. enke nekih vrsta imaju zadnje lanke pretvorene u leglicu.
Liinke su apodne, a mogu biti eucefalne, hemicefalne, no najee su
acefalne, tj. bez vidijive glave. U acefalnih liinki vrsti se dijelovi nalaze uvueni
u prvi lanak prsita, pa se kroz prozirno tijelo vide u obliku slova V ili H. Kukuljica
je bavasta (pupa coarctata) ili pokrivena (pupa obtecta).
Samo je dio dvokrilaca fitofagan - liinke se hrane biljnim organima. Neke
su vrste entomofagne pa se ubrajaju u vane prirodne neprijatelje tetnika. Ima i

339

vrsta tetnih domaim ivotinjama (obad, trk) ili ljudima (komari, papatai).
Osim izravnih teta koje nanose ubodom ili ivotom liinke u organima ivotinja
i ovjeka (mijazis), neke vrste prenose uzronike bolesti (komarac - malarija).
Ima i vrsta koje ive na strvinama i drugoj mrtvoj organskoj tvari.
Diptera se dijele na tri podreda:
Nematocera - muice ili dugoticalci imaju duga nitasta ticala s najmanje
est lanaka. Liinke imaju vidljivu glavu, osim one muica ikarica. Ovamo se
ubrajaju porodice Tipulidae, Bibionidae, Culicidae (komari), Sciaridae, te
posebno vrlo tetna uglavnom fitofagna porodica. Cecidomyidae - muice
ikarice.
Brachycera - muhe ili kratkoticalci imaju kratka ticala, kraa od prsita,
najee od tri ali i vie lanaka. Liinke imaju nepotpuno razvijenu glavu. Medu
njih se ubrajaju porodice Tabanidae (obadi) i Asilidae.
Neki autori svrstavaju Nematocera i Brachycera u grupu Ortorrapha zbog
zajednikog svojstva da se pri izlasku imaga kukuljica raspukne po uzdunom
avu. Postoji i podjela na Nematocera, Brachycera - Orthorrapha i Brachycera Cyclorrhapha.
Cyclorrhapha - muhe imaju trolana ticala. Imago izlazi iz kukuljice kroz
okrugli otvor - od tuda naziv. Liinke su acefalne. Kukuljica je bavasta .Vanije
porodice tetnika bilja jesu Trypetidae, Opomyzidae, Agromyzidae, Chloropidae
i Anthomyidae, entomofagnih vrsta Syrphidae i Tachinidae, te zoofagnih vrsta
Culicidae, Muscidae, Stomoxydae, Calliphoridae, Sarcophagidae itd.
Neki autori dijele dvokrilce u samo dva podreda: Nematocera - muice i
Brachycera muhe.
U daljnjem tekstu prikazat emo fitofagne vrste, zatim entomofagne vrste
(prirodni neprijatelji tetnika) te na koncu sasvim ukratko i ostale zoofagne vrste.

NEMATOCERA - MUICE
KOMARI - TIPULIDAE
Tipule-komari (Tipula oleracea Meig., T.paludosaL., T. orientalis Lack.)
Veliki dvokrilci, dugih nogu, smedeutih krila. Duljina im je tijela oko 2 cm,
raspon krila 3-4 cm. Liinka je sive boje, valjkasta tijela, bez nogu, naraste do 4
cm duljine. este su na vlanim terenima, npr. u Posavini.
Ubrajaju se u tetnike u tlu. U sjevernoj Europi vrlo su vani tetnici. U nas
su samo iznimno zabiljeene tete na livadama, u itaricama, povru i dr. kulturama.
Liinke se esto prema izgledu i tetama zamjenjuju s gusjenicama sovica. Imaju
jednu ili dvije generacije godinje. Meliorativni zahvati mogu smanjiti brojnost

340

tih tetnika. U sluaju jakog napada treba

ih suzbijati zemljinim insekticidima
spomenutim za suzbijanje injaka.
DLAKAVE MUICE - BIBIONTOAE
Vrtna muica (Bibio hortulanusL.)
Odrasle muhe duge su 8-9 mm.
Liinke su bjeliaste boje, jasno vidljive
glave, narastu do 16 mm. ive u tlu,
najee u veim skupinama. Naroito su
este na livadama i neobraenim
povrinama, te tlima bogatim humusom. U
nas su zabiljeene tete samo lokalno na
manjim ratarskim povrinama.
U tu porodicu ubraja se i markovska
muica (Bibio marci LJ. Ta se vrsta
masovno pojavila u rano proljee 1994. g.
u mnogim dijelovima Hrvatske. Te crne
dlakave muice bile su tako brojne da su
mjestimice ometale promet te izazivale
paniku. Njihove liinke preteno su
SI. 327. Liinka komara (snimio
saproksilofagi te se hrane drvom, korom i
M. Maceljski)
drugim biljnim ostacima ve razgradenim
od drugih kukaca ili gljivica. Ipak su zabiljeeni i sluajevi teta od njezinih liinki
na kulturnom bilju, posebice na dinjama i lubenicama..
MUICE IKARICE - CECIDOMYIDAE
To je velika porodica kukaca, u koju se ubrajaju brojni vani tetnici. Mali su
kukci dugi 2-3 mm. Imaju njeno tijelo i duge noge. Liinke imaju nepotpuno
razvijenu glavu. Hrane se sisanjem sokova iz napadnutih biljaka. Veina vrsta
izluuje tzv. cecidogene tvari koje izazivaju tvorbu iki na mjestima ishrane. ike
mogu biti razliitog oblika i veliine. Duge su 1,5-2 mm. Neke su gole, a daige
obrasle. Ometaju kolanje sokova u biljci i mogu izazvati zastoj u njezinom razvoju.
Neke vrste hrane se na bilju ne izazivajui tvorbu iki, a neke su zoofagne ili
saprofagne.
Hesenska muica (Mayetiola destructorSzy)
Dugo je vremena smatrana jednom od vrsta najtetnijih itaricama u nas, no
vie prema podacima iz inozemne literature nego prema podacima iz nae zemlje.
Sada znamo da nije esta u nas. Iz Europe je prenesena u Sjevernu Ameriku i
tamo je mnogo vaniji tetnik nego sada u Europi.

341

Muica je crne boje, s crvenim

oznakama na zatku. Duga je oko 3 mm.
Liinka je ukastobijele boje. Naraste
do 4 mm. Prezimi odrasla liinka u
oziminama. Leti u proljee. Odlae jaja
na lice lia. Liinke prodiru u vlat i
zadravaju se u najdonjem internodiju.
Zaraena vlat, a esto i lie, sue se. Vlat
se moe i prelomiti. Vrsta ima dvije
generacije godinje. U vrijeme sjetve
ozimina pojavljuje se jesenska
generacija muica. Ta generacija odlae
jaja te liinke u jesen prave tetu i
prezime. Ako je usjev u jesen ranije
zasijan, moe biti i jae napadnut, a u
proljee je obrnuto. Temeljito
unitavanje strni smanjuje zarazu.
Sedlasta muica ikarica
(Haplodiplosis mareinata I Von
SI. 328. Izgled zaraenih vlati i liinke Roser/ = equestris Winn.)
sedlaste muice (prema: Baver)
. _
..
,
Vaan je tetnik u nekim naim
brdsko-planinskim podrujima. U Hrvatskoj je ee registriran u Poekoj kotlini.
Napad se toga tetnika, za razliku od ostalih itnih muha, lako prepoznaje. Napada
uglavnom penicu, jeam i ra.
Muica je crvene boje, duga 4-5 mm. Liinke su crvenkaste, narastu do 5
mm. Vrsta ima jednu generaciju godinje. Prezime liinke u tlu. Pojava je imaga
razvuena, od kraja travnja pa sve do kraja svibnja. U planinskim krajevima
pojavljuje se neto kasnije - tijekom lipnja. Odrasli oblici odlau jaja na vrno lie
penice, jema ili rai. Liinke se zavlae u aikavac, najee najgomjeg ili idueg
lista. Hrani se na vlati ispod rukavca. Vlat na tim mjestima ulekne u sredini, a
odeblja na rubovima, pa od te vrste nastaju karakteristini znaci tete u obliku
sedla. Ishrana liinki traje 30-40 dana. Napadnute vlati donose manje klasove, a
lake se lome. Vlati napadnute od vie liinaka uope ne donose klas. Dio liinki
provodi vie godina u tlu u dijapauzi.
Intenzitetu zaraze pogoduje uski plodored, uzgoj kasnijih sorti i vlanije
vremenske prilike. esto je najjaa zaraza na rubovima polja.
Crvena penina muica ikarica (Sitodiplosis mosellana Gehin)
Napada klasove svih vrsta strnina. Muica je crvenkaste boje, duga samo 22,5 mm. I liinka je crvenkaste boje, naraste do 3 mm. Ima jednu generaciju
godinje. Prezimi liinka u tlu. Imago se javlja krajem svibnja i u lipnju, neto
kasnije od imaga C. tritici, a ima slinu biologiju biologiji te vrste. Jaja odlae na
osnove cvjetova u klasu. Liinka se hrani cvjetovima i plodnicom. U jednom

342

klasiu nalazi se najee vie liinki C.

tritici, a obino samo jedna liinka S.
mosellana. Napadnuti su klasovi turi.
Tehnoloki je tetnik kao i prethodna
vrsta.
uta penina muica ikarica
(Contarinia tritici Kirby)
Vaan je tetnik u mnogim
podrujima Europe i u nas. Napada sve
vrste strnih itarica i trava. Oteuje
klasove. Muica je ute boje, duga oko
2"~mm. Liinka je boje limuna, naraste
do 3 mm. Ima jednu generaciju
godinje. Prezime liinke u kokonu
plitko u tlu. U tlu se i kukulji. Imago
leti u svibnju, no pojava imaga moe
biti vrlo razvuena i trajati i u lipnju. Let
je kasniji pogotovo u brdskim
podrujima, a u njima je ovaj tetnik
sl 3 2 9 uinke ute penice muice
posebno est. enke odlau oko 35jaja
ikarice (prema: Baver)
na klasove u vrijeme poetka cvatnje.
"Embrionalni razvoj traje 4-7 dana. Liinke se hrane dijelovima cvjetova. Na jednom
klasu obino se nalazi mnogo, katkad i stotinjak liinki. Razvoj liinke traje 2-3
tjedna. Dijelovi klasa ovrsnu, deformiraju se i pretvaraju u izrasline - ike. Dio
liinki koji prezimljuje moe ostati u dijapauzi nekoliko godina. Suni poetak
proljea uzrokuje visoku smrtnost liinki koje se kukulje.
Lucernina cvjetna muica (Contarinia medicaginis Kief.)
Najvaniji je tetnik pri proizvodnji sjemena lucerne. Iskljuivo je tehnoloki
tetnik, ne teti lucerni, nego samo sjemenu. To su male muice, duge oko 2 mm,
ute boje tijela. Liinka je uta, naraste do 2 mm.
Prezime liinke u kokonima u tlu. Kukulje se blizu povrine tla do sredine
proljea. Krajem svibnja, a posebice u lipnju, izlaze odrasli oblici. enke odlau
jaja u tek obrazovane pupoljke lucerne, rijetko u neke druge vrste roda Medicago.
Liinke se hrane plodnicom, koja zadeblja i pretvara se u izraslinu - iku ili galu.
Te se ike ne otvaraju, sue se i otpadaju. Nakon zavrenog razvoja liinke padaju
na zemlju i tamo se kukulje. Nakon 10-15 dana javlja se imago nove generacije.
Njegova pojava najee se poklapa s razvojem pupoljaka na drugom otkosu koji
se ostavlja za sjeme. Stoga liinke ove generacije na sjemenskim usjevima naprave
najvie teta. tetnik ima do kraja godine jo jednu generaciju, dakle ukupno tri
generacije godinje. Katkada se njihova pojava preklapa.
Pojava lucemine cvjetne muice periodina je, a izraena je masovna pojava
u nekim godinama. Pojavi pogoduje vlano proljee. Prema maarskim podacima

343

u godinama kad od oujka do svibnja padne vie od 150 mm kia, moe doi do
prenamnoavanja tetnika. U nas je zabiljeeno smanjenje prinosa sjemena zbog
napada muice i do 50 %. Na intenzitet napada druge generacije na sjemenski
usjev moe ukazati brojnost zaraenih pupova prvog otkosa (vie od 10 % smatra
se jakom zarazom) ili ulov muica prve generacije keerom. Jakim se napadom
smatra ulov vie od 10 muica na svakih 10 zamaha keera. Zatita drugog otkosa
koji se ostavlja za sjeme mogua je primjenom insekticida na poetku razvoja
cvjetnih pupoljaka. Preporuuju se insekticidi manje opasni za opraivae poput
fosalona, deltametrina ili alfacipermetrina.
tete se mogu jako smanjiti prostornom izolacijom (oko 1 km) od
prologodinjeg sjemenskog usjeva lucerne, a i vremenskom izolacijom (ne
ostavljati dvije godine uzastopce sjemenski usjev na istom luceritu). Konju prvog
otkosa (za krmu) valja podesiti tako da stadij cvjetnog pupa sjemenskog otkosa
bude to dalje od razdoblja masovnog leta muice.
Muica ikarica krukinih plodova (Contarinia pyrivora RilJ
Dosta je rairen tetnik kruaka u nas. Javlja se povremeno i lokalno pa u
pojedinim vonjacima ili samo na pojedinim vokama nanosi vee tete. tetnik
se najee zadrava u istom nasadu, pa i na istoj voki, te se iz godine u godinu
zaraza poveava. ee su napadnute rane sorte. Odrasla muica sivosmede je
boje, a pokrivena je ukastim dlaicama. Duga je oko 3 mm. Liinka je bjelkasta,
naraste do 4 mm. Prezimi u tlu kao kukuljica. Muice lete prije ili u vrijeme
cvatnje kruke, obino od kraja oujka
pa na dalje. enke odlau jaja u cvjetne
pupove kruaka. U jedan pup jedna
enka obino odloi 10-15 jaja. No u
isti pup mogu svoja jaja odloiti i dmge
enke. Nakon 4-6 dana iz jaja izlaze
liinke i ubuuju se u plodnicu. Sisanjem
izazivaju ubrzani rast i deformaciju
ploda, koji slii tikvici. Plodovi se
smeuraju i omekaju. Liinke, kojih u
jednom plodu ima desetak do stotinjak,
izgrizu svu sadrinu ploda pa plod
obino pocrni. Nekoliko tjedana nakon
SI. 330. Izgled zaraze muicom ikaricom
zavrene cvatnje zaraeni plodii
krukinih plodova
otpadnu. Razvoj liinke traje 4-6
tjedana. Odrasle liinke naputaju plod, zavlae se u tlo i tamo prezime kao
kukuljice u kokonu. tetnik ima jednu generaciju godinje. Pojava ovog tetnika
jako ovisi o klimatskim i edafskim imbenicima pa i o obraslosti terena ispod
voaka i o brojnim parazitima.
Suzbijanje se provodi skupljanjem i unitavanjem otpalih plodova prije nego
to liinke izau iz njih. Obradom tla ispod kruaka unitavaju se liinke i kukuljice
tetnika ako se obrada provodi nakon to su se liinke zavukle u tlo na prezimljenje,

344

a prije izletanja muica u proljee. Postoji i mogunost tretiranja tla lindanom ili
nekim drugim "zemljinim" insekticidom ispod najjae zaraenih kruaka. Jae
ugroene nasade ovim tetnikom treba tretirati prije cvatnje insekticidima na
bazi triklorfona, fosalona, diazinona, piretroidima i dr.
Kupusna muica srikarica (Contarinia nasturtiiKief.) mjestimice je proirena
u Hrvatskoj, a neto je ea u Istri. Liinke su ukaste boje, duge 2-3 mm. ive
unutar sranog lia kupusa, cvjetae i kelja. To se lie kovra prema dolje i ne
stvaraju se glave. Liinke skau. tetnik ima 3-5 generacija godinje. Suzbijanje je
potrebno ako se zaraza nade na vie od 5 % biljaka. Mogu se primijeniti insekticidi
navedeni za suzbijanje kupusne muhe. Za uspjeh je vano prskati jakim mlazom
odozgo prema dolje.
Grakova muica (Contarinia pisiWmn).
teti graku i grahu. tetniku pogoduje vea koliina padalina u proljee.
tetnik prezimi kao kukuljica u tlu. enka prve generacije odlae jaja u skupinama
na unutranju stranu ake cvjetnih pupoljaka ili na vrne izboje. Napadnuti izboji
zaostaju u razvoju, cvjetovi zadebljaju i iz njih se ne razviju mahune. enke druge
generacije odlau jaja u mahunu, a bijele sitne liinke hrane se unutar mahune.
Sjeme je zakrljalo. Napadnute biljke ili organe treba spaliti. Najuinkovitije se
smanjuju tete od grakove muice pridravanjem dugih plodosmjena i
izbjegavanjem sjetve graka u blizini prologodinje povrine zaraene tim
tetnikom. Samo iznimno dolazi u obzir primjena insekticida (uglavnom piretroida)
doputenih na tim usjevima.
Manje vane vrste roda Contarinia napadaju klasove trava, primjerice C. dactylidis
H. Lw., C. loliiMetcalf, i sjeme krmnih mahunarki (C. lentisK., C. onobrychidis
Kief.).
Muica ikarica lia kruke
(Dasyneura pyri BoucheJ
Dosta est i vrlo uoljiv tetnik kruaka u
nas, no tete su malene. Vee tete ine samo
na sadnicama i u mladim nasadima. Odrasla
muica smee je boje, duga 1,5 mm. Liinke
su bijelo- ukaste, a narastu do 2 mm.
Prezime liinke u kokonu u tlu. U proljee se
kukulje. Izlijeu muice u vrijeme cvatnje
kruke. enke odlau jaja na bazu prvih listia
u skupinama po 3-10 jaja. Nakon 3-5 dana
javljaju se liinke. Napadaju jo smotano
mlado lie i u njemu siu sokove. Uvijek je
napadnuto vrno lie. List se ne razmata,
hipertrofira, javljaju se ukaste pjege na
njemu, esto pocrni i konano otpada. Razvoj

SI. 331- tete od krukine lisne muice

ikarice (snimio M. Maceljski)

345

liinki traje desetak dana. Odrasle liinke naputaju list i zavlae se u tlo na
prezimljenje. U godini dana ima 3-6 generacija. Ljeti je za razvoj jedne generacije
potrebno oko mjesec dana. Za jaeg napada moe znatnije biti smanjena
asimilacijska sposobnost lia. Svaka primjena insekticida tijekom vegetacije
smanjuje i brojnost ovog tetnika. Izravno ga treba suzbijati u sluaju potrebe
(iznimno) u vrijeme ovipozicije prezimjele generacije, dakle odmah nakon cvatnje,
insekticidima dubinskog djelovanja kao to su fention, dimetoat, diazinon i dr.
Otpalo lie s liinkama u njemu treba skupljati i spaljivati. Djelotvorno moe biti
i tretiranje tla lindanom na poetku vegetacije.
Muica ikarica lia jabuke (Dasyneura maliKiet) znatno je rjea od ikarice
lia kruke. Jaja polae od oujka pa na dalje na lisni pup ili list na vrhovima
izboja. Liinke, kojih po listu moe biti i dvadesetak, ishranom izazivaju uvijanje
lista jabuka prema gore. List dobiva tamniju boju, pocrveni, vene i otpadne. esto
je zaraeno vie listova na jednom izboju. Liinka je bjelkasta, naraste do 2 mm.
Razvoj liinke traje 20-25 dana. U tijeku godine ima 3-4 generacija. Najvee su
tete na sadnicama i mladim vokama.
Malinina lisna galica (Dasyneura plicatrix H.LwJ razvija se u uvijenom liu
malina i kupina. Srednja ila odeblja i zato se deformira list. Jae zaraeno lie
otpada.
ljivina galica (Dasyneura tortrixF.Lw.) razvija se na liu ljive. Vrno se lie
zbija, povrina je lia neravna, naborana, stvaraju se zelenkaste, kasnije crvenkaste
nabrekline - gale. Vrni se izbojci sue.
Ribizova lisna galica (Dasyneura tetensi Rubs.) vaan je tetnik crnog ribiza.
Muice lete u travnju. Odlau jaja na lie. Liinke uzrokuje boranje i svijanje
vrnog lia crnog ribizla. To lie pocrni. Izboji zaostaju u porastu ili sasvim
prekinu rast.. Prezimi u tlu. Vrsta ima 3-4 generacije godinje. Najvee tete nanosi
prva generacija. Zapaene su vee razlike u osjetljivosti pojedinih kultivara crnog
ribizla. Zaraza se smanjuje odstranjivanjem i spaljivanjem zaraenih listova. U
sluaju potrebe moe se poetkom
napada prve generacije tretirati
endosulfanom.
Maslinina lisna ikarica (Dasyneura
oleaeF.Lw.) izaziva mjehurasta uzduna
zadebljanja na liu masline i stapki
cvijeta. U tim zadebljanjima - galama
nalaze se ute liinke. tete su neznatne.
SI. 332. Lie zaraeno maslininom lisnom
ikaricom (snimio M. Maceljski)

346

Repiina muica komuarica

(Dasyneura brassicae Winn)
Muica je duga samo 1-1,5 mm pa

se teko uoava. Jaja su crvenkaste boje, 0,3 mm duga. Liinka je mlijeno bijele
boje, izduena oblika, bez vidljive glave, bez nogu, naraste do 2 mm.
Proirena je u mnogim naim podrujima. Kao tehnoloki tetnik ponajvie
oteuje uljanu repicu, no moe tetiti i sjemenskim usjevima drugih kupusnjaa.
Dosad smo u nas registrirali najvie 5 % zaraenih komuki. Znaenje je u porastu.
Prezimi liinka u tlu i tamo se kukulji. Poetkom cvatnje uljane repice izlijeu
prve muice kada temperatura prijee 13 C. Izlijetanje s mjesta prezimljavanja
esto traje i do 30 dana. enke odlau jaja u skupinama od 8-10 jaja u komuke.
U jednoj komuki moe biti i do 140 jaja. Jedna enka odloi oko 60 jaja. Liinke
se hrane na unutranjoj stijenki komuke, a ne sjemenkama. Komuke ute, zatim
posmede, sue se i pucaju, sjemenke ispadaju. Te posljedice nastaju ve 14 dana
nakon odlaganja jaja. Liinke padaju na tlo, zavlae se u njega, kukulje, te daju
muhe nove generacije. One ive slino prvoj generaciji te mogu nastaviti tetiti
uljanoj repici, a pogotovo kasnijim povrtnim krstaicama koje se uzgajaju za sjeme
ili korovima. tetnik ima 3-4 generacije godinje. Zapaen je vei intenzitet zaraze
komuki prethodno oteenih ishranom repiine pipe komuarice.
tetniku pogoduje toplo sunano
vrijeme za razdoblja leta i ovipozicije.
Intenzitet pojave muica podvrgnut je
velikim oscilacijama. U nekim su
zemljama registrirani gubici prinosa i do
30 %. Prema njemakim podacima
napad liinki na 5 % komuki uzrokuje
gubitak jedne decitone sjemena repice.
Suzbijanje se smatra potrebnim kad
se po jednoj biljci nade jedna enka ili
2
20 enki po m . I vei broj repiinih
sl
pipa komuarica od kritinog (0,5-1 po - 333. Liinke repiine muice komuarice
biljci) signal je opasnosti i od muice
radi njihove meusobne ovisnosti. Zaraza 5 komuka po biljci liinkama muice
signal je potrebe za suzbijanjem ako do etve preostaje vie od 3 tjedna. Zbog
doleta muica sa strane i zato znatno jae zaraze rubova, moe se suzbijanje
provesti samo na rubovima parcele do 50 m dubine, sa strane odakle najee
pue vjetar. U nas nisu prouavani insekticidi za suzbijanje ovog tentika, no
vjerojatno su djelotvorni insekticidi preporueni za druge dvokrilce.
ikarica lisnog pupoljka lucerne (Dasyneura ignorata Wachtl.). U vlano
proljee moe se pojaviti brojnije. Liinke se razvijaju u lisnim pupoljcima. Oni
zadebljaju i pretvaraju se u ike utozelene boje. Fizioloki je tetnik jer utjee
na razvoj biljke. tete su vee na sjemenskom usjevu. On zaostaje u razvoju,
smanjuje se broj cvjetnih pupoljaka i prinos sjemena. Na 100 biljaka naeno je i
do 1000 zaraenih lisnih pupoljaka. tetnik ima vie generacija godinje. Prezimi
liinka u tlu. tete se mogu znatno smanjiti prostornom izolacijom (oko 500 m)
sjemenskog usjeva od povrine na kojoj je prole godine bio takav usjev.

347

ikarica ljubice (Dasyneura affinis Kief.) uzrokuje uvijanje i odebljanje lia

vrtnih ljubica. Takvo lie blijedi, katkada dobiva ljubiastu boju. Zaraza poinje
na mladom liu. Liinke su ukastonaranaste boje, narastu do 2 mm. Ima vie
generacija godinje.
Vie drugih vrsta roda Dasyneura napada cvijet i sjeme trava i mahunarki.
Lucernina muica ikarica (Asphondylia miki Wachtl.). Taj se tetnik javlja
rijetko. Liinka je crvenkaste boje. Prezimi liinka u zaraenim mahunama. Odrasli
se oblici javljaju od kraja svibnja. Odlau jaja u zametak cvijeta. Liinka se hrani
unutar mahune, sjemenom i sokovima mahune. Mahuna se deformira, esto se
proiri u donjem dijelu, a suava u gornjem. teti iskljuivo sjemenskoj lucerni,
dakle tehnoloki je tetnik. Ima 2-3 generacije godinje.
Muica ikarica pupa kruke (Apiomyia bergenstammi Wachtl.). Liinke
oteuju pupove najee jednogodinjih izboja kruke. Pupovi se deformiraju i
pretvaraju u ike velike 8-14 mm.. Liinka je ruiaste boje, naraste do 3,5 mm.
Vrsta je monofagna. Ima jednu generaciju godinje.
Muica kalemarica (Resseliella/Clinodiplosis/oculiperda Rgbs.) nije est tetnik
u nas. Odrasle muice lete ljeti. Odlau jaja na svjee rane na kori pa tako i na
mjesta gdje se obavilo okuliranje. Na ranu odloi 6-12 jaja. Liinke siu sokove i
svjee tkivo na rani i time spreavaju njezino zaraivanje. Pup plemke ne prima
se podloge i sui se. Liinke su isprva bjelkaste, kasnije naranasto crvene boje.
Duge su do 2,5 mm. Razvoj traje 4-6 tjedna. Katkad se liinke uvlae dublje u
drvo pa mogu prouzroiti suenje pojedinih grana. Prezime kukuljice u tlu.
Suzbijanje se sastoji u spreavanju stvaranja rana na kori, a nakon okuliranja ili
obrezivanja treba ranu omotati i zamazati voarskim voskom. Odmah nakon
okulacije mogue je zapraiti ili oprskati okulirana mjesta kontaktnim insekticidima.
Malinina muica (Resseliella /Thomasiniana/ theobaldi BarnesJ povremeno
nanosi vee tete malinama i kupinama. Prezimi liinka u kokonu u tlu. Odrasli
se oblici pojavljuju u travnju. Odlau jaja pod koru izboja. Male crvenkaste liinke
duge su do 3 mm, ive u veoj skupini i hrane se tkivom. Napadnuti izboji mogu
se osuiti. tetnik omoguuje ulazak pod koru raznim gljivama - parazitima rana,
posebno gljivici Didymella applanata, pa se tete time znatno poveavaju. tetnik
ima tri generacije godinje. Budui da prezimi u tlu, nema svrhe rezati zaraene
izboje, tim vie to se u njima mogu nai prirodni neprijatelji ovog tetnika.
Prekopavanjem tla oko biljaka smanjuje se broj prezimjelih kukuljica. Mogua je
primjena insekticida za tretiranje tla, npr. klorpirifos etila ili foksima, poetkom
travnja, prije izlaska muica iz tla. U vrijeme pojave odraslih muica i liinaka
mogue je suzbijanje provesti tretiranjem organofosfornim insekticidima
dubinskog djelovanja (npr. fention, dimetoat i dr.) ili diazinonom, fosalonom ili
endosulfanom. Obino se prvi put tretira pri porastu izboja od 30-40 cm, a nakon
14 dana tretiranje se ponavlja.

348

ikarica lavande (Resseliella lavandulae S.). Liinke su bijeloruiaste. Bue

ispod kore lavande te uzrokuju uenje i suenje biljaka. Suzbijanje je potrebno
kad je zaraeno vie od 5 % biljaka.
Malinina muica galica (Lasioptera
rubiHeeger) tetnik je koji se lako uoi
u malinjaku, a napada i kupinu. Muice
lete od svibnja do kolovoza. enka
odloi 8-15 jaja u bazu pupova izboja.
Nakon 8-10 dana izlazi iz jaja liinka
koja se ubuuje u izboj. Liinke ive u
skupini. Naranaste su boje. Narastu
do 4 mm. Oko mjesta gdje se nalaze
stvara se izrazito zadebljanje koje moe
dosei veliinu oraha. Liinke prezime
u izboju, a kukulje se tek u proljee
idue godine. Ovaj tetnik ima samo
jednu generaciju godinje. Suzbija se
odrezivanjem i unitavanjem izboja s
liinkama, a suzbijanje treba provesti ne
Si. 334. Zadebljanje na mjestu zaraze
samo u malinjaku, nego i na oblinjim
malininom muicom galicom (prema: Kurali)
kupinama. U vrijeme leta muice i
odlaganja jaja mogu se suzbijati tretiranjem nasada diazinonom, fentionom ili
nekim drugim to perzistentnijim insekticidom.
Naranasta muica masline (Prolasioptera berlesiana PaolU predatorska je
vrsta. Njezine se liinke hrane jajima maslinove muhe odloenim u plodovima.
Time bi ova muica bila korisna da pri odlaganju svojih jaja ne prenosi na plodove
masline i spore svog simbionta - gljivice Sphaeropsis dalmatica. Ta gljivica uzrokuje
gnjiljenje i propadanje plodova (patula) te velike tete. Muica ima 3-4 generacije
godinje. Prilikom suzbijanja maslinine muhe suzbija se i ova muica.
ljivina lisna galica (Putoniella marsupialisV. Lw.) izaziva mjehurasta uzduna
proirenja utozelene boje na liu ljive. U tim proirenjima - galama, nalaze se
liinke naranaste boje. Gale su rasporeene uzdu glavne ile, a mogu biti duge
5-30 mm. Na jednom listu moe biti i 5-6 gala.
Lozina muica ikarica (Dichelomya /Janetiella/ oenophila Heimh.) vrlo je
rijedak tetnik vinove loze u nas. Na liu loze uzrokuje pojavu iljatih
crvenkastoutih ika.
ikarica imira (Monarthropalpus buxi Lab.) redoviti je tetnik lia imira.
Naranaste liinke ove vrste ive ispod epiderme lia i uzrokuju bjeliaste ili
ukaste nabrekline. U sedamdesetim godinama koristili smo te liinke kao test
insekte za utvrivanje dubinskog djelovanja insekticida. Suzbijaju se insekticidima
dubinskog djelovanja.
349

Muica galica esmine {Drjomia HchensteineF. Lw.) esto se javlja na esmini

(Quercus ilex) u naem obalnom podruju.

CYCLORRHAPHA - MUHE
VONE MUHE - TRYPETIDAE
To su najee maleni, rjee srednje veliki kukci. Na prozirnim krilima imaju
raznobojne are. Liinke su poznati tetnici voaka. Neke jako tetne vrste rodova
Rhagoletis, Dacus i Ceratitis nisu prisutne u Europi i nalaze se na listi Al
karantenskih tetnika za Hrvatsku. No neke su vrste tih rodova prisutne u nas.

SI. 335. Znaajke krila maslinine, vone i trenjine muhe (prema: Agrisense)

Maslinina muha (Batrocera /Dacus/ oleae RossL)

Najvaniji je tetnik maslina u nas. O pojavi tog tetnika ovisi prinos maslina
i kakvoa ulja odnosno maslina za jelo. tetnik se javlja svake godine, ali u
nejednako jakom intenzitetu. Najvee su tete u godinama kad je rod slabiji pa
zbog napada muhe i moljca moe gotovo potpunog izostati prirod. U godinama
kad vlada jaka sua, napad je slabiji. Visoke ljetne temperature uz nisku relativnu
vlagu zraka unitavaju jaja, a katkada i druge razvojne oblike muhe. Osim to
prouzrouje velike gubitke priroda, zaraza muhe jako utjee na smanjenje kakvoe
ulja jer poveava sadraj kiselina.
Maslinina muha utosmede je boje,
sa zelenkastim oima. Duljina je tijela
4-5 mm. Liinka je bjelkasta, naprijed
zailjena tijela, duga do 8 mm.
Prezime kukuljice u tlu, dijelom i
odrasle muhe na skrovitim mjestima.
Pojedini primjerci preive i pri -10 "C.
Za toplijih dana lete i hrane se
izluinama voaka i mednom rosom.
SI. 336. Liinka maslinine muhe u plodu Tek krajem lipnja i u srpnju odlau jaja

350

u plodove maslina, naroito u razvijenije plodove. Na jedan plod odloi samo

jedno jaje. enka moe odloiti do 300 jaja. Obino ve nakon dva dana izlazi
liinka. Ona se ubuuje u mezokarp ploda. Kasnije prodire do endokarpa i opet
se vraa prema povrini. Plodovi smee ili postaju ljubiasti i otpadaju. Razvoj
liinke u plodu traje oko 14 dana. U plodu se kukulji. Stadij kukuljice traje oko
desetak dana ovisno o toplini. Druga generacija muha leti u kolovozu i odlae
jaja u plodove. U njima se razvija liinka ove generacije slino liinki prve
generacije, no kukulji se u tlu. Trea generacija muha javlja se u jesen. Liinke te
generacije razvijaju se dulje od liinki prethodnih generacija u plodovima, a na
kraju razvoja sputaju se na zemlju i tamo se kukulje. Kukuljenje se najee
odvija u studenom. Odrasle muhe javljaju se ve od poetka godine. Napadnuti
se plodovi smeuraju, trule ili otpadaju. Ovaj tetnik ima u nas 3-4 generacije
godinje. Napada iskljuivo maslinu. Odraslih muha ima u masliniku cijele godine,
osim u zimskih mjesecima.
Suzbijanje maslinine muhe jo se uvijek najvie provodi kemijskim putem.
Mogue je kemijsku zatitu provoditi tretiranjem cijelog maslinika samim
insekticidima, ili se insekticidu dodaju atraktanti pa se tretira samo manji dio objekta
(lokalizirano suzbijanje).

SI. 337. Lovka za hranidbeni mamac

(snimio M. Maceljski)

SI. 338. uta ljepljiva ploa s ulovom

maslinine muhe (snimio M. Maceljski)

No i jedan i drugi nain suzbijanja treba temeljiti na praenju leta muhe. U

tu svrhu koriste se lovne posude iz kojih muhe vie ne mogu izai kada udu
(McPhail lovke i si.). Te posude sadre otopinu olfaktornog atraktanta npr.
biamonfosfata ili hidroliziranih proteina (Buminal i dr.). Osim olfaktornih sve se
ee koriste vizualni atraktanti - ute ljepljive ploe. To su plastine ploe
premazane fluorescentnom utom bojom i ljepilom. Lovne posude ili vizualne
muholovke (ili obje vrste lovki zajedno) stavljaju se u kontrolne maslinike na
svako deseto stablo, odnosno u jednom takvom masliniku mora biti najmanje
deset posuda ili lovki. U jednom maslinarskom podruju treba imati najmanje
dva kontrolna maslinika za koje je poznato da se muha najranije pojavljuje.
im se uhvate prve muhe obavljaju se i dopunske kontrole pregledom broja
odloenih jaja odnosno utvrivanjem zaraze u plodovima. Ako se utvrdi vie od 5
% zaraenih plodova, obavlja se prva primjena insekticida uz dodatak atraktanta,
a insekticidi se primjenjuju neto kasnije. Cijeli maslinik tretira se insekticidom,

351

najee dva, rjee tri puta. Prvo tretiranje obavlja se obino u srpnju, a ponavlja
u kolovozu nakon tridesetak dana. Svrha je tih tretiranja da se sprijei ulazak
liinki u plodove odnosno da se ubiju tek ubuene liinke u njima. Od insekticida
se preporuuju sredstva na bazi dimetoata, fentiona, diazinona, triklorfona,
deltametrina i dr. Obino se istovremeno s muhom suzbija i maslinin moljac.
Radi postizavanja potrebne zatite potrebno je tretiranje provesti vrlo kvalitetno i
zahvatiti sva rodna stabla maslina i sve rodne dijelove stabla dovoljnom koliinom
tekuine i insekticida.
Upravo je potreba za kvalitetnim i dugotrajnim, pa stoga skupim i ekoloki
nepooljnim tretiranjem cijelog objekta dovela do razvoja drugog naina suzbijanja
tretiranjem samo manjeg dijela objekta uz dodatak atraktanta insekticidu. Zapravo
je samo ponovno oivljena jedna stara metoda upotrebe arsenskih insekticida
zajedno s melasom (eerom) koja je sluila kao mamac (Berlese). Danas se
insekticidima dodaju mnogo aktivniji atraktanti, npr. hidrolizirani proteini (1-2%tan Buminal, nadalje Stalev 7, Atropaz, Zitan i dr.). Takvim se kombinacijama
tretira samo manji dio svakog stabla, a katkada se ak izostavlja tretiranje pojedinih
redova stabala. U tretiranju ovim nainom po maslini se troi samo 1-2 dcl tekuine.
Atraktant privlai muhe s netretiranih na tretirane dijelove i tu one uginu. Budui
da je ovo tretiranje usmjereno protiv muha da bi se sprijeilo odlaganje jaja, provodi
se neto ranije, tj. poetkom srpnja, i ponavlja se prema potrebi svakih dvadesetak
dana, a u rujnu i ee. Tim se nainom postie odlian uspjeh u suzbijanju
maslinine muhe, ali samo ako se provodi u velikom masliniku ili na velikom
broju stabala raznih vlasnika istog podruja. Pri tretiranju malih maslinika, naime,
dolet je muha iz netretiranih objekata prejak, pa moe doi do jae ovipozicije i
prije nego to ove tek doletjele muhe budu privuene od atraktanta i ubijene od
insekticida. Ova metoda lokaliziranog suzbijanja maslinine muhe sukladna je
naelima integrirane zatite bilja te se smatra mnogo povoljnijom od tretiranja
cijelog objekta. Pri tretiranju maslinika rastresitog tipa nastoji se kombininacijom
2
insekticida i mamca pokriti oko jedan m kronje svakog stabla. U nasadima se
traktorskim rasprivaima ulazi u svaki drugi ili trei medured, a na vijencu
rasprskivaa ostavlja samo jedan aktivan rasprskiva sa svake strane.
Za takvu lokaliziranu primjenu insekticida s atraktantom navodi se
(Katalini) da u maslinicima juno od Splita treba 6 tretiranja (od prve dekade
srpnja do polovice listopada), maslinicima izmeu Splita i ibenika 5 tretiranja
(od polovice srpnja do polovice listopada), a u maslinicima sjeverno od ibenika
4 tretiranja (od konca srpnja do poetka listopada). Toni se rok odreuje
praenjem leta muhe olfaktornim ili vizualnim mamcima.
Otkrie i sinteza feromona otvorila je nove mogunosti jo racionalnije i
ekoloki povoljnije zatite od ovog tetnika. Utvreno je da ti feromoni osim
mujaka djelomino privlae i enke. Privlanost ima domet 60-80 m, a dosadanji
hranidbeni mamci privlae na do 20 m. U panjolskoj i Italiji uspjeno se provode
pilot programi u kojima se pojava muhe prati i hranidbenim i seksualnim mamcima,
a svi podaci centralizirano se obraduju radi davanja prognoze i signalizacije. U
Grkoj se koriste feromoni metodom "privuci i ubij". Feromon se nalazi u

352

dispenzeru na utoj ploi natopljenoj deltametrinom. U Italiji se vjeanjem najmanje

jedne takve ploe s feromonom po stablu uspjeno smanjuju tete od maslinine
muhe u uvjetima visokih priroda i manje do srednje jaine napada. U panjolskoj
se masovnom primjenom feromona prskanjem smanjuju tete zbog zbunjivanja
(metoda konfuzije) mujaka koji u tim uvjetima ne pronalaze enke.
Vrlo se intenzivno prouava i mogunost suzbijanja maslinine muhe
upotrebom njezinih prirodnih neprijatelja, uglavnom osa najeznica. Takva se
jedna osica Opius concolor Szepl. uzgajala i u nas u laboratoriju Instituta za
jadranske kulture u Splitu, i to na vonoj muhi kao prikladnijem domainu za
uzgoj parazita. Uzgojene osice putane su u prirodu na neke otoke, a pratilo se
njihovo djelovanje (Brneti). Utvreno je da zbog nedovoljne sposobnosti
udomaenja parazita treba ovu osicu stalno ponovno masovno isputati u prirodu.
Usprkos dosta lakog laboratorijskog uzgoja primjena u naoj praksi nije poela,
iako se ta parazitska osica s veim ili manjim uspjehom koristi u nizu drugih
mediteranskih drava. Istrauje se i mogunost koritenja nekih drugih vrsta
parazita za bioloko suzbijanje maslinine muhe.
Istrauje se i mogunost primjene tzv. autocidne metode suzbijanja putanjem
velikog broja steriliziranih mujaka u maslinike. Ti se mujaci uzgajaju u
laboratoriju i steriliziraju gama zrakama. Budui da su sterilni, ali potentni, oni
konkuriraju fertilnim mujacima u prirodi i iskljuuju enke s kojima kopuliraju
iz daljnjeg razmnoavanja, pa se tako smanjuje populacija. Mogue je prethodno
kemijskim putem smanjiti brojnost prirodne populacije i tek tada putati sterilne
mujake jer se tada lake postie brojana nadmo sterilnih mujaka.
Mediteranska vona muha (Ceratitis capitata Wied.)
Karantenski tetnik naveden na listi A2 za Hrvatsku. Prvi je put u nas naen
u Splitu 1947. godine (Tomini). Od tada se nalazi u raznim lokalitetima uzdu
cijele nae obale. Budui da je tetnik proiren u mediteranskim zemljama, nazvan
je mediteranskom vonom muhom, a budui da esto napada breskvu nazvan je
i breskvinom muhom. Meutim, vona muha proirena je i u drugim predjelima
Zemlje, a u Evropi jo u okolini nekih sjevernijih gradova. Tamo prezimi unutar
zgrada. Napada oko 200 biljnih vrsta, najradije breskvu, kajsiju, kruku, jabuku,
agrume, kivi, smokvu, kaki, ak i rajicu itd. Zato pojavi tog tetnika pogoduju
podruja u kojima su zastupljene razne kulture nejednakih termina zriobe plodova,
pa stalno nalazi razne poluzrele plodove koje moe zaraziti. U posljednje vrijeme
raste njezina tetnost u Hrvatskoj, posebice na agrumima.
Odrasla je muha utosmede boje, sa utim poprenim prugama na prozirnim
krilima. Duga je 4-5 mm. Liinka je blijedoute boje, zailjena tijela dugog do 7
mm.
Prezime kukuljice u tlu ili odrasli oblici na zaklonjenim toplijim mjestima.
Prve muhe javljaju se krajem svibnja. One odlau vie stotina jaja, i to u plodove
u skupinama od po 10-20 jaja. Za odlaganje trae plodove to blie njihovoj zrelosti.
Za 2-3 dana izau liinke i ulaze dublje u plod. U zelenom nezrelom plodu ne
mogu se hraniti. Nakon 9-15 dana liinka zavrava razvoj i kukulji se u tlu. Za 10-

353

20 dana izlazi nova generacija muha pa se ivotni ciklus ponavlja. Vona muha
ima u nas vei broj generacija godinje, najee 4-5 generacija, a u nekim za nju
povoljnijim toplim klimatima ima i do 16 generacija. U jednom plodu nalazi se
vie liinki, pa je naeno i 58 Uinaka. U plodovima se zadravaju blizu povrine
pa se pipanjem mogu ustanoviti mekanija mjesta gdje se nalaze liinke.
Optimalna temperatura za razvoj vone muhe jest oko 32 C. Pri toj temperaturi
razvoj jaja traje 1,5 dan, razvoj liinke 6 dana, a razvoj kukuljice 8 dana. Donja
granica razvoja jest 9 "C, a gornja granica 38 "C. Meutim, tek temperature vie od
18,3 "C omoguuju enkama odlaganje fertilnih jaja. Temperatura od +3,5 "C
kroz 20 dana letalna je za kukuljice vone muhe. Vonu muhu napada vei broj
parazita, koje jo nije uspjelo iskoristiti za ire suzbijanje ovog tetnika.
Pojava i let vone muhe prati se utim ljepljivim ploama ili lovnim posudama
u kojima se nalaze hidrolizirani proteini, ulje od angelike, razni sintetski atraktanti
(siglura, trimedlura i dr.) uz dodatak insekticida, da bi se ubio svaki privuen
primjerak muhe. Ima i lovnih posuda koje su tako napravljene da iz njih ne moe
pobjei muha koja u njih ude. esto se u istom vonjaku koriste i vizualni i
olfaktorni mamci. Zapoinje i primjena sintetiziranih feromona muhe. Mamci se
koriste radi utvrivanja prisutnosti i intenziteta pojave tog tetnika, a i za utvrivanje
optimalnih rokova suzbijanja, uglavnom prve generacije, jer se pojava ostalih
generacija obino preklapa. Ako se koristi veliki broj vizualnih ili (i) olfaktornih
mamaca, moe se smanjiti brojnost vone muhe.
Zaraza vonom muhom moe se smanjiti i skupljanjem i unitavanjem plodova
zaraenih tim tetnikom. Istraivana je i mogunost primjene autocidne metode
steriliziranih mujaka kao i maslinine muhe. Mediteranska vona muha moe se
uspjeno uzgajati u laboratoriju pa se esto koristi u proizvodnji prirodnih
neprijatelja drugih tetnika.
Suzbijanje se obavlja tretiranjem cijelog nasada koji elimo tititi, a eventualno
i okolnih biljaka koje napada taj tetnik, insekticidima na bazi fentiona, malationa,
dimetoata, triklorfona, pirimifos -metila i dr. Meutim, bolje je i protiv tog tetnika
primijeniti metodu lokaliziranog tretiranja, tj. tretirati samo dijelove nasada
insekticidima kojima je dodan atraktant. Time se smanjuju oneienje okolia i
plodova te trokovi suzbijanja. Koncentracija navedenih insekticida obino se
povea za 2-3 puta od uobiajene i dodaje atraktant, primjerice hidrolizirani protein
Buminal. Tim kropivom tretiraju se samo dijelovi svake voke tako da se po
voki utroi 1-3 dcl tekuine. Ne smije se obavljati rasprivanje zbog presitnih
kapljica te metode. Budui da se ovim tretiranjem unitavaju odrasle muhe, ono
se provodi neto ranije nego tretiranje cijelog nasada, kad se suzbijaju i liinke.
Tretiranje se ponavlja tijekom godine, ovisno o jaini napada tetnika i postojanju
plodova prikladnih za njegov napad. Od insekticida koriste se insekticidi duljeg
rezidualnog djelovanja. Pri svakoj primjeni insekticida protiv vone muhe treba '
naroitu panju obratiti na pridravanje karenci, odnosno na izbor insekticida \
koji udovoljavaju karenci u odnosu na zriobu i berbu tretiranih plodova.
Uvozne poiljke agruma i drugih slinih plodova, ako se utvrdi zaraza, dre j
se u hladnjai na temperature od +1 do +2 C 3-4 tjedna. U tim prilikama stradaju j

354

svi oblici ovog tetnika pa se plodovi mogu uvesti i distribuirati u zemlji.

Trenjina muha (Rhagoletis cerasi L.)
Uzronik je "crvljivosti" treanja, vianja i maraske. To je najvaniji tetnik tih
vrsta voaka. Uzrokuje lou kakvou plodova trenje i manju koliinu soka od
vianja i maraske. Proiren je u svim naim krajevima. "Crvljive" trenje ne mogu
se izvoziti, ali se jo uvijek prodaju na naim trnicama. Stoga su najvee tete na
ranim trenjama u podrujima odakle se izvoze, te na vinjama i maraski jer se
dobije manje soka. Meutim, najradije napada srednje i kasne sorte. Odrava se
i na plodovima divlje trenje, lonicere, utike i srodnih grmova.

Imago je sjajno crne boje, a dobro je uoljiv trokutasti titi ute boje na

prsitu. Krila su iarana tamnim poprenim pojasima. Dug je oko 4 mm. Liinka
je bjelkasta, suena prema naprijed. Naraste do 6 mm.
Prezimi kao kukuljica u tlu u povrinskom sloju dubokom 3-5 cm. Nakon
to temperatura tla poraste iznad 10 C kukuljice dovravaju preobrazbu i sredinom
svibnja (u Dalmaciji ve krajem travnja) izlijeu odrasle muhe. Nakon 7-14 dana
dopunske ishrane raznim sokovima bilja, kad temperature prijeu 20 "C one
poinju ovipoziciju. Jaja polau najradije u plodove koji su poeli mijenjati boju i
postali meki i soniji. Jedna enka odloi 20-80 jaja. Jaja su uloena u depi
napravljen leglicom enke u plodu. Na tom mjestu plod omeka i podloan je
tailjenju.
U jednom plodu moe biti veliki broj jaja, ali obino ostaje samo jedna liinka.
Razvoj jaja traje 610 dana. Liinka prodire dublje u plod sve do kotice. Razvoj
liinke zavrava za dvadesetak dana. Tada se sputa na zemlju i tamo se kukulji.
Kukuljica prezimi te u proljee iz dijela kukuljica izlijee imago, a manji dio
kukuljica prezimi jo jednu ili ak dvije zime.
Za uspjeh suzbijanja trenjine muhe

presudna je pravovremena primjena

insekticida. Rokovi tretiranja mogu
se odrediti na vie naina:
355
a. pregledom napretka razvoja
kukuljica
u
tlu
ujednom
proljee
moe
ses
SI. 339. Liinka trenjine muhe (prema: Shell)muhe
utvrditi
se
pod
treanja,
ute
insekticida
sepripreme
dinamika
let
b.
U
kavez
ploe
po
muha
datum
vicarskoj
ploi
ulovom
koje
kad
na
tako
pojave
pratio
izletanja
tlo
u
se
privlae
da
se
prosjeno
stavi
lovnim
muha.
muha
se
pristupa
muhe.
prethodnog
hrpa
tedanu.
posudama
na
muhe
uhvati
Kukuljice
"crvljivih"
primjeni
ljepljive
Ranije
prati
ljeta
0,5

amonijevim stearatom ili kojim drugim atraktantom. Poznavajui injenicu da

muhe tek nakon 7-14 dana odlau jaja i da inkubacija traje 6-10 dana, moe se
termin tretiranja podesiti tako da padne u vrijeme poetka izlaska liinki iz jaja.
Malo zakanjenje nee smetati, jer neki preporueni insekticidi, npr. fention ili
dimetoat, imaju dubinsko djelovanje, te ubiju i liinke stare 1-3 dana, koje su jo
plitko u plodu.
c. Pregledom plodova na brojnost i razvoj jaja u njima takodjer se moe odrediti
optimalni rok tretiranja.
Tamo gdje nema mogunosti za precizno odreivanje roka tretiranja, ono se
provodi kad 50 % plodova izgubi zelenkastu boju i poinje utjeti ili rumeniti.
Potpuni uspjeh suzbijanja trenjine muhe moe se postii samo ako se
suzbijanje na temelju obavijesti prognozne slube provede na to irem podruju,
tj. kad se zahvate sve trenje, vinje i maraske u pojedinim selima.
Optimalan rok primjene insekticida u svakom je sluaju dosta blizu berbe,
pa pri izboru insekticida treba voditi rauna da se izaberu insekticidi u kojih je
propisana karenca kraa od razdoblja koje e protei od tretiranja do berbe. Budui
da brzina sazrijevanja ovisi prvenstveno o sorti i klimatskim prilikama, tome treba
podesiti i izbor insekticida, u emu takoer treba pomoi struna sluba.
Ako zadovoljava rok (karenca - 21 dan), mogu se primijeniti insekticidi na
osnovi dimetoata. Ako je taj rok krai, koriste se insekticidi s karencom 14 ili
manje dana. To su, primjerice, insekticidi na bazi heptenofosa, triklorfona ili
deltametrina. U kasnih sorti katkad e biti potrebno nakon desetak dana ponoviti
tretiranje ako su jake kie oprale insekticid i odgodile zriobu, no tretiranje se
moe obaviti samo ako je do predvidive berbe ostalo vie od propisane karence
za insekticid koji se eli koristiti.
U novije vrijeme preporuuje se da se odrasle muhe suzbijaju prije nego to
odloe jaja tretiranjem samo nekoliko grana s june strane, debla i tla ispod kronje
insekticidima kojima je dodano sredstvo za privlaenje muha (atraktant, npr.
Buminal 1 %). Tim se nainom postie uspjeh samo ako se tretira vei broj stabla,
odnosno sva stabla trenje, vinje i maraske na nekom podruju. Tretiranje koje
je usmjereno protiv muha obavlja se ranije od tretiranja usmjerenog na spreavanje
ulaska liinki u plodove.
Zaraza trenjinom muhom u iduoj godini moe se smanjiti potpunim
obiranjem voaka, ime se unite liinke u plodovima, te unitavanjem divljih
treanja i kozokrvine jer se u njihovim plodovima takoer razvijaju liinke trenjine
muhe.
uti mamci, spomenuti na poetku poglavlja o suzbijanju kao korisni za
odreivanje rokova primjene insekticida, mogu se koristiti i bez primjene
insekticida. Treba istai da postoje vizualni (uti) mamci i kombinirani vizualnoolfaktorni mamci (uti mamci s atraktantom). Ako se na svaku voku, odnosno u
svaki vonjak treanja ili vianja, objesi 5-10 takvih mamaca po jednoj voki, moe
se u nekim sluajevima uhvatiti toliko muha da e broj zaraenih plodova biti
tolerantan. Ti mamci imaju razne trgovake nazive (Rebell, Prokobol III i dr.).

356

parogina muha (Platyparea poeciloptera Schrk..).

Nanosi velike tete u nasadima paroge na zelenim izbojima. Ti se izboji
krive, nepravilno rastu, ute i venu. U njima se nalaze hodnici koji dopiru do
korijenja. Donji dio izboja trune. Najvee su tete u mladim nasadima.
Muha ima tamnosmeda prozirna krila, a preko njih se protee karakteristina
cikcak pruga. Liinka je utobijela, naraste do 8-9 mm.
Muhe lete u vrijeme intenzivnog porasta izboja, od travnja do lipnja. enka
odlae prosjeno 60 jaja pojedinano iza Ijuica na izbojima ili u mekane vrne
dijelove starijih izboja. Liinke se ubuuju u izboje. Kukulje se u blizini korijena.
Prezimi kukuljica. U jednoj biljci moe biti vei broj liinki i kukuljica muhe.
Rezanjem dospjelih izboja unitava se vei broj jaja i liinki. Ostale zaraene
izboje treba odrezati i spaliti. Da bi se sprijeilo odlaganje jaja mogu se do kraja
travnja na biljke postavljati valjci nepromoivog papira. Dobri rezultati postiu se
i posipavanjem biljaka, tj. mokrih izboja, rano izjutra drvenim pepelom. Primjena
insekticida doputena je samo u nasadima koji jo nisu dospjeli za rezanje.
Celerova minirajua muha (Euleia heraclei L.) uz celer napada i pastrnjak,
perin, anis i druge titarke. Liinke miniraju lie, a ako ih je mnogo ulaze i u
peteljke. Mine se nalaze s lica lista i nepravilnog su oblika. U manjim vrtovima, i
pri zarazi pojedinanih biljaka, liinke se mogu unititi stiskanjem mina. Inae se
suzbijaju insekticidima na osnovi dimetoata, diazinona ili piretroidima.
LONCHAEIDAE
Crna smokvina muha (Lonchaea ariastella Beck.) proirena je u podruju
Mediterana i u naim junijim podrujima (okolica Dubrovnika i dr.). Moe nanijeti
i osjetne tete. Liinke su bijele, narastu do 8 mm. ive u plodovima smokve koji
prije vremena opadaju. U sluaju jaeg napada mogu se suzbiti lokaliziranim
tretiranjem junih dijelova kronje kombinacijom atraktanta (hidrolizirani protein
- Buminal) i malationa ili kojeg drugog provjerenog insekticida.
CVJETNE MUHE - ANTHOMYIDAE
Kupusna muha (Delia radicum Bche. = Delia, Phorbia,Chortophila,
Hylemyia brassicae Bouche)
Najvaniji je tetnik kupusa. Prorjeduje sklop biljaka, smanjuje broj biljaka
koje formiraju glavu i uzrokuje smanjenje glava. U svih kupusnjaa snizuje prirod.
Odrasla kupusna muha slina je kunoj muhi, sive je boje, tijela dugog 5-7
mm. Jaja su ovalna, bjelkasta, duga oko 1 mm. Liinke su bjekaste do
svijetloukaste, tijela suena naprijed, dugog do 10 mm. Nemaju vidljivu glavu.
Napadnutoj biljci potamni vrat korijena i korijenje. Ti dijelovi gnjile, a u njima se
nalazi vie liinki muhe. Mlade biljke propadaju, starije zaostaju u rastu, ne
formiraju glavu ili je glava malena, a lie postaje olovnosivo ili plavoljubiasto.
Biljke venu i polijeu, a lako se upaju iz tla.

357

Osim kupusa, esto napada cvjetau, a moe napasti i kelj, korabu, rotkvu,
rotkvicu i hren, te uljanu repicu. Napad na uljanu repicu manje je poznat pa zato
spominjemo da smo tijekom 1985. g. od Vukovara do Zagreba mjestimice nalazili
i do 50 % zaraenih biljaka. No visinu teta nismo utvrdili.
Prezimljuje kao kukuljica u tlu. im
temperatura poraste iznad 12 "C, izlijeu
muhe. Za hladna vremena izlijeu
postupno tijekom duljeg razdoblja, to
znatno oteava suzbijanje. Nakon
parenja enke odlau jaja u skupinama
po 2 do 10 na vrat korijena biljaka
domaina ili na zemlju u njihovoj blizini.
Jedna enka odloi 100-150 jaja. Nakon
3-8 dana iz jaja izlaze liinke.One_se_
si. 340. Liinke kupusne muhe
ubuuju u vrat korijena i korijenje te cijeli
ivot provode u tim organima izjedajui
ih i uzrokujui spomenute simptome. Razvoj liinke traje 20-35 dana, a potom se
kukulje u napadnutim organima ili u tlu. Kupusna muha ima tri-etiri generacije
godinje. Prezimjele muhe najee lete u travnju, a idue generacije krajem
lipnja i u kolovozu. Uljanu repicu najvie oteuju liinke posljednje generacije.
Visoka vlaga tla nepovoljno utjee na pojavu ovog tetnika, ali i u suvie
suhom tlu vrlo mnogo jaja propada. Dinamika populacije tetnika moe se pratiti
utim ljepljivim ploama.
Napad kupusne muhe u nekom irem podruju smanjit e se redovitim
unitavanjem svih ostataka kupusnjaa nakon berbe. Odlaganje jaja u blizinu
presaenih biljaka moe se sprijeiti stavljanjem kartonskih ili plastinih ovratnika
oko biljaka koji pokrivaju desetak cm tla oko biljaka.
U podrujima u kojima se javlja kupusna muha redovito treba pojaano
provoditi preventivne mjere kemijske zatite. U ostalim podruijima suzbija se
na osnovi utvrivanja estine napada. U vrijeme leta muha, naroito najtetnije
prve generacije, pregledava se ima li na mladim biljicama odloenih jaja i liinki.
Ako se na jednoj biljci nade prosjeno po jedno jaje ili liinka, odnosno ako se
prosjeno nade vie od 4 jaja ili liinki po kvadratnom metru, treba provesti
kemijsku zatitu. Jaja se vide prostim okom ako se biljka svine i promatra vrat
korijena.
Suzbijanje je mogue na razliite naine:
a) u klijalitu se tretira (granulama ili prskanjem) cijela povrina prije sjetve,
uz plitku inkorporaciju insekticida, ili se u uzgoju prijesada u posudama (jiffy
pots i si.) zemlja mijea s granulama insekticida (koriste se insekticidi na osnovi
klorpirifosetila ili diazinona);
b) bez obzira jesu li provedene mjere navedene pod a), preporuuje se da se
uoi presaivanja rasad zalije insekticidima ili da se odmah nakon presaivanja
biljke zaliju insekticidima (utroak tekuine najmanje 80 ml po biljci) ili da se oko

358

vrata korijena (ne na biljke) svake biljke raspu granulati (koriste se insekticidi na
osnovi klorpirifosetila, imidakloprida, dimetoata ili diazinona);
c) u tijeku razvoja biljaka, a u vrijeme leta i odlaganja jaja kupusove muhe,
valja prskati insekticidima (dimetoat, diazinon) sa to vie vode.
d) zaraza uljane repice moe se smanjiti tretiranjem sjemena doputenim
insekticidima za tu svrhu.
U najnovije vrijeme prouava se mogunost primjene gljivice Beauveria
bassiana za suzbijanje kupusne muhe, u sklopu nove metode suzbijanja tetnika
nazvane autodiseminacijom. Ta metoda koristi feromon kojem je pridodan neki
uzronik bolesti, dakle entomopatogen. tetnika privue feromon pa se tu zarazi
uzronikom bolesti koju zatim iri unutar populacije. Stoga ovu metodu nazivaju
jo i "Trap and release". Osim za suzbijanje kupusne muhe istrauje se i za
suzbijanje kupusnog moljca.
Velika kupusna muha (Delia /Phorbia,Chortophila,Hylemyia/floralis FallJ
izaziva tete sline tetama koja izaziva kupusna muha. Liinke su bjelkaste, duge
do 10-12 mm. Mnogo se rjee javlja od kupusne muhe. ea je samo u Posavini.
Naroito napada korabicu i rotkvu.
Kukuljice prezime u tlu. Muhe se javljaju u srpnju i kasnije, tijekom ljeta.
Odlau jaja u skupinama na korijen biljke ili u zemlji. Liinke ive u skupinama
na korijenju biljaka. Ima samo jednu generaciju u godini.
Lukova muha (Delia /Chortophila, Phorbia, Hylemyia / antiaua Meig.)
Vrlo je vaan tetnik luka u Hrvatskoj. Proiren u svim podrujima u kojima
se uzgaja crveni luk. Posebice je tetan kad je proljee vlano. Osim luka, moe
napasti enjak i poriluk. Tijekom 1995- i 1996. godine, kada je dolo do pojaanih
zaraza tim tetnikom, proirile su se glasine o tetnosti liinke muhe po zdravlje
ljudi. Takve glasine nemaju nikakvu osnovu i nisu tone, a jedino je tono da se
ovjek lukom zagaenim liinkama
muhe ne eli hraniti. Mogue se ne radi
o pojaanoj zarazi ove vrste nego o jaoj
pojavi slabo poznatog minera poriluka.
Odrasla muha vrlo je slina kunoj
muhi. Ima sivkasto tijelo, dugo 6-7 mm,
i crne noge. Jaja su duguljasta,
bjelkasta, duga oko 1,2 mm. Liinke
imaju ukastobijelo tijelo, iljata
oblika. Narastu do 8-10 mm. Kukuljica
je ukastosmeda, duga 5-6 mm.
Prezimi kukuljica u tlu. Izlijee
rano u proljee, obino tijekom travnja.
Izlijetanje je najjae petnaestak dana
nakon prve pojave. Let se produljuje i
u svibanj. Nakon kopulacije enke
si. 341. Liinke lukove muhe

359

odlau jaja na vrat korijena, na pazuac listova ili u pukotine u zemlji uz biljke.
Inkubacija traje 3 do 8 dana. Liinka se ubuuje u stabljiku, kasnije u lukovicu, i
tamo se hrani. Jednu biljicu obino napada vie liinki. Mlade biljice ugibaju.
Prvi znak zaraze jest uenje i suenje sredinjeg lista. Takav se list lako izvlai.
No brzo se sui i cijela biljka, a zaraene lukovice gnjile. Razvoj liinke traje 15 do
20 dana. Zatim se kukulji u tlu, katkad u lukovici. Razvoj kukuljice traje oko 2
tjedna. Tijekom godine tetnik ima dvije, katkad i tri generacije. Idua generacija
leti u lipnju i poetkom srpnja, a posljednja generacija, koja se javlja u povoljnim
godinama, u kolovozu. Muhe tih generacija odlau jaja i na starije biljke. Najsretnija
je prva generacija.
Ve jedna liinka po biljci moe uzrokovati veu tetu. No, u nas je nalaeno
i po desetak i vie liinaka u jednoj biljci. tetu poveava sekundarna pojava
gljivica na mjestima oteenja.
Zaraza se moe bitno smanjiti ako se luk uzgaja to dalje od povrine na
kojoj je prole godine uzgajana ta vrsta povra. Vrlo ranom ili pak kasnom sjetvom
ili sadnjom moe se, katkada, izbjei jai napad. Najvee su tete na usjevu koji
nikne u vrijeme poetka leta muhe. Sve mjere koje ubrzavaju poetni razvitak
biljaka smanjuju tete. Tijekom vegetacije treba upati i unitavati zaraene biljke.
Sigurnu zatitu prua uzgoj luka ispod mrea nepropusnih za lukovu muhu.
Kemijsko se suzbijanje provodi slino kao i za kupusnu muhu. Prije sjetve
sjemena odnosno prije sadnje luica moe se rasipati granulirane insekticide ili
prskati insekticidima na osnovi klorpirifosetila ili foksima uz njihovu inkorporaciju
u tlo. Preporuuje se da se tretira samo
traku uz sjeme odnosno uz luice, no
prskati se moe i cijela povrina.
Suzbijanje se moe provesti i
zalijevanjem
mladih
biljica
insekticidima na istoj osnovi ili
dimetoatom i diazinonom. Pri
zalijevanju utroak tekuine treba biti
najmanje 80 ml po biljci. Zalijevanje
treba provesti to ranije, svakako prije
poetka izlaska liinki iz jaja i ubuivanja
u biljke. Ako postoji mogunost praenja
leta muhe (utim ljepljivim ploama i dr.)
moe se u vrijeme ovipozicije usjev
prskati sredstvima navedenim za
zalijevanje. Nije doputena primjena
insekticida na luku koji se upa ranije i
prodaje kao mladi luk. Karenca za
veinu navedenih primjena jest 63 dana.
Istrauje se mogunost zatite od lukove
m u h e
SI. 342. suzbijanje lukove muhe
tretiranjem sjemena ili luica
zalijevanjem (snimila: D. Jelini)
nekim novijim insekticidima.

360

Korijenove muhe (Delia /Phorbia,Hylemyia/platura Meig. = cilicrura; Delia /

Phorbia/ florilega Zett. = liturata.)
Postoje dvije vrste pa zato i naziv u mnoini. U prolosti je bilo mnogo zabuna
u identifikaciji i taksonomiji ove grupe. U nas su nazivane i grahove ili kukuruzne
muhe te muhe sjemena. Iako su u nas utvrene jo 1955- g. (Britvec), vrlo su malo
poznate ak i strunjacima. Na osnovi naih zapaanja smatramo da su vrlo
proireni i vani tetnici, te da je njiova brojnost u porastu. Jedan od razloga za
ovo miljenje jest velika polifagnost tetnika: u nas su zabiljeene tete na penici
i grahu, a mi smo (Maceljski) utvrdili tete na
soji i kukuruzu te esto na grahu. No korijenove
muhe mogu napasti i graak, krastavce, luk,
rajicu, pinat, parogu i drugo povre, nadalje
duhan, crvenu djetelinu, konoplju, eernu repu
itd. Proireno je, meutim, i miljenje da ovi
tetnici mogu tetiti samo u nepovoljnim
uvjetima za klijanje i nicanje biljaka.
Muhe su sivocrne, duge 4-5 mm. Liinke
su bezbojne ili bjelkaste, narastu 6-7 mm. Liinke
vrste D. florilega ue su i krae od liinaka vrste
D. platura. Prezime najee kao kukuljice u
tlu, rjee kao liinke ili odrasli oblici. Prezimjela
generacija obino leti rano u proljee (travanj).
enke odlau 30-90 jaja u tlo. Preferiraju sipko,
humusom bogato tlo, pogotovo tlo gnojeno
stajnjakom. Razvoj jaja traje 2-7 dana. Liinke
oteuju nabubrjelo sjeme, izgrizajui ga iznutra,
SI. 343. Sjeme oteeno od
klicu, kotiledone dok su jo u tlu, podzemne
korijenovih muha(prema: ADAS)
dijelove stabljike, korijenje ili vrat
korijena, pa biljke ne niu ili tek iznikle
biljke ugibaju. esto se ubuuju u
kotiledone, vrat korijena ili u izniklu
biljku. U jednom sjemenu moe biti vie
liinki. Kroz oteenja prodiru bakterije
i gijivice koje izazivaju sekundarnu
pojavu trulei pa se tete poveavaju.
tete su najvee kad hladno vrijeme
uspori nicanje biljaka. Razvoj liinki traje
10-20 dana. tetnik ima 2-3 generacije
godinje, no najvanija je prva generacija.
SI. 344. Biljka (lijevo) zaraena liinkama

korijenovih muha (snimio M. Maceljski)

Sve agrotehnike mjere koje
ubrzavaju nicanje smanjuju tete od
korijenovih muha. Izbjegavanje sjetve u vrijeme jaeg leta muha smanjit e zarazu.
Tretiranje sjemena insekticidom ili primjena zemljinih insekticida protiv tetnika
u tlu moe radikalno smanjiti tete. U inozemstvu se pragom odluke za suzbijanje

361

najee smatra jedna liinka po biljci ili sjemenu. Trebalo bi prouiti ovog tetnika
da bi se bolje upoznala tetnost i imbenici koji pogoduju odn. koji nepovoljno
djeluju na pojavu korijenovih muha.
Siva (ozima) itna muha (Delia /Leptohylemyia, Phorbia/ coarctata FallJ
Jedna je od najtetnijih itnih muha u Europi. Iako je utvrena u Vojvodini, u
Hrvatskoj njezina prisutnost nije dokazana, iako je vjerojatna. Najee napada
penicu, a moe napasti i jeam i ra. Muha je dosta velika, tijelo joj je dugo oko
7 mm. utosive je boje. Liinka je ukastobijele boje, naraste do 8 mm. Prezime
sazrela jaja u tlu. Liinke izlaze iz jaja od sijenja. Uvlae se u biljke penice, gdje
se hrane sonim tkivima, naroito vegetacijskog vrha.
Razvoj traje tridesetak dana. Liinke mogu prelaziti iz biljke u biljku. Kukulje
se u bazi busa ili u tlu. Muhe lete od kraja proljea, katkad sve do kolovoza. U
tom razdoblju odlau jaja na povrine pod razliitim usjevima. Najvee tete nastaju
na kasno zasijanoj ozimoj penici, a pogotovo na rano zasijanoj jaroj penici.
Srano lie uti, lako se moe izvui. Ovisno o razvojnom stadiju napadnutih
biljaka i broju liinki dolazi do ugibanja biljaka i pojave pljeina. Takve su tete
poznate u mnogim zemljama zapadne Europe. tetnik ima samo jednu generaciju
godinje.
Suzbijanje se provodi sjetvom sjemena tretiranog insekticidima.
Crna penina muha (Phorbia securis Tein.)
Pravi tete naroito u jesen na ranije zasijanoj penici, no napada i jeam.
Poznate su vee tete u Vojvodini 1983- g- i 1984. g. U Hrvatskoj tetnik nije dovoljno
poznat. Ranije je opisivan i kao P. genitalis, a neki autori i dalje smatraju da su to
dvije vrste.
Imago je crne boje, dug 4-5 mm. Liinka je bijela, naraste do 8 mm. Prezimi
kao kukuljica unutar usjeva ozimina. Imago izlijee ve u oujku i travnju. Odlae
jaja na ozime ili jare usjeve strnina, najee na rukavac lista. Tijekom travnja,
naroito svibnja, liinka oteuje vegetacijski vrh biljke ivei unutar busa. U
zaraenih biljaka vlat se sui, a u jarina moe se osuiti i cijela biljka. U lipnju se
kukulji, ali se imago javlja tek u kolovozu ili poetkom rujna. Tijekom rujna i
listopada enke odlau jaja na tek iznikle usjeve. Liinke ove generacije nanose
najvee tete jer se hrane vegetacijskim vrhom, te mogu unititi mlade biljice, pa
nastaju pljeine ili prorjedenja sklopa. Za rane sjetve, npr. prije 20. rujna, teta
moe biti vrlo velika. Upravo zato jer napada usjev ozimina u vrijeme nicanja, ta
se muha u nekim krajevima smatra najtetnijom itnom muhom. Liinke u jesen
prave tete do studenog, katkad ak i od prosinca, kad se kukulje. tetnik ima 2
generacije godinje.
Repina muha (Pegomyia betae /hyosciami/Panzd
Vaan tetnik eerne repe u srednjoj Europi. Preduvjet jae pojave jest via
vlanost zraka (via od 70 %) u vrijeme razvoja jaja. Stoga u nas moe nanijeti
vee tete samo u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske te u godinama s izrazito
vlanim proljeem.

362

Repina muha slii naoj domaoj muhi, sive je boje, tijela dugog 6-8 mm. Jaja
su karakteristina: bijela, vrlo uska, duga 0,8-1 mm, poredana u skupine po 2,
negdje po 4 ili 6, pa i 8 jaja. Odloena su na naliju lia. Liinka je uta, naraste
do 7 mm. Minira list pravei u njemu isprva hodnike, a zatim prouzrokuje
mjehurasto izdignue epiderme ispod koje nema parenhima pa je bijele ili svijetlije
boje. teta je vrlo uoljiva, no u nas repina muha do sada nije imala gospodarsko
znaenje.
Prezime kukuljice u tlu. Imago se javlja rano u proljee. Ovipozicija poinje
pri temperaturi vioj od 15 C. Jedna enka odloi 50-100 jaja. Razvoj jaja traje 410 dana, a razvoj liinke 12-20 dana. Muha ima 2-3 generacije godinje, no opasna
u nas moe biti samo prva generacija na jo malom usjevu repe (4-8 listova).
Napada i stonu repu i pinat.
Suzbija se OP insekticidima u vrijeme pojave veeg broja jaja. Pragom odluke
za suzbijanje smatra se 7 jaja po biljci u stadiju 4 lista, manje u mladih, a znatno
vie u starijih biljaka. Suzbijanje nije potrebno ako u vrijeme pojave jaja relativna
vlanost zraka padne ispod 70 % jer e se razviti vrlo malo liinki. Primjena
zemljinih insekticida, posebice sisteminih insekticida, moe jako smanjiti ranu
zarazu repinom muhom.
MUHE VLATARICE - CHLOROPIDAE
vedska muha (Oscinella/Oscinis/fritL.)
tetnik je irokog areala proirenja. Od uvoenja hibrida, osim na strnim
itaricama, postaje i vanijim tetnikom kukuruza. Postoji i vrsta O. pusilla Meig.
koja je dugo smatrana samo podvrstom O.frit. Najee napada jeam.
Odrasla muha sjajnocrne je boje,
duga samo 2 mm. Liinka je bjeliaste
boje, valjkasta tijela, naraste do 5 mm.
Prezime odrasle liinke unutar ozimih
itarica te se, najee u travnju,
preobrazuju u odrasle muhe prve
generacije. Polau jaja na biljke,
embrionalni razvoj traje oko tjedan dana,
a razvoj liinke tri tjedna. Idua generacija
leti u lipnju, odlae jaja na klas i u njemu
se razvija liinka. Krajem ljeta i u jesen
sl
345
Liinke !vdskl,
muhe
moe se razviti jo jedna ili dvije generacije
jer tetnik ima u nas 3-4 generacije godinje. Kukuruz i jare strnine napada prva
generacija liinki, koja se razvila iz jaja odloenih od muha prezimjele generacije.
tete u oziminama preteno pravi liinka koja prezimi u njima pa se tete
manifestiraju vrlo rano, ve krajem zime. tete na jarim strninama i kukuruzu ini
prva proljetna generacija najee u svibnju. Na strninama mogu oteenja od
druge generacije biti i na klasu. Osim ita, vedska muha napada i razne vrste
trava.

363

Napadnute biljke strnina imaju poutjeli i esto zakovrani srednji list, a

katkada uti i ostalo lie. I vlat se moe osuiti. Na klasovima se hrani cvjetovima
i zrnjem u mlijenoj zriobi. Na kukuruzu su znaci napada liinki vedske muhe
vrlo razliiti. Treba imati na umu da liinka oteuje vegetacijski vrak i najmlae
organe biljke. No ti se organi ipak razviju, pa se tek tada na njima opaze tete
nainjene u poetnoj fazi razvoja. Lie je na vrkovima raerupano, esto
posmedi, kao da je mrazom ofureno. Stabljika je pri tlu odebljala (kao mladi luk),
lie se ne izvlai iz rukavca. Biljke zaraene u mlaem stadiju razvoja ili s vie
liinki zaostaju u razvoju, mnoge uope ne daju klip. Jae zaraene biljke kukuruza
busaju te imaju 3-4 stabljike.
vedska muha treba se suzbijati
prvenstveno preventivno. Rjei uzgoj
ugroenih kulturnih biljaka smanjuje
intenzitet napada. Na jae zaraenim
poljima treba unitavati ostatke biljaka
ili ih duboko unositi u tlo. Kasnija sjetva
ozimina smanjit e napad, no
nepovoljno moe utjecati na prirod.
Rana sjetva jarih usjeva smanjuje tete,
tovie uz povoljne vremenske prilike
SI. 346. Biljka zaostala u razvoju zbog zaraze rano zasijani usjevi mogu izbjei svaku
vedskom muhom (snimio M. Maceljski) tetu. Utvrene su velike razlike u
otpornosti pojedinih sorti strnina i
hibrida kukuruza na napad vedske muhe. Naroito pri selekciji kukuruza trebalo
bi voditi rauna i o ovom tetniku, a pri stavljanju u promet sjemena hibrida
trebalo bi deklarirati i osjetljivost na vedsku muhu.
Pojava muha moe se pratiti utim ljepljivim ploama koje privlae muhe ili
koenjem keerom u vrijeme leta. Ulov vie od 20 muha u 100 zamaha smatra se
opasnim. No to se radi rijetko gdje u svijetu, a ne radi se nigdje u nas. Tretiranje
sjemena kukuruza sisteminim insekticidima protiv tetnika u tlu (vidjeti kod
injaka) moe smanjiti ili ak potpuno sprijeiti tete od vedske muhe, a slino
mogu djelovati i granulirani sistemini insekticidi primijenjeni uz sjeme u sjetvi.
Zasad postoji samo teoretska mogunost zatite prskanjem insekticidima u vrijeme
odlaganja jaja prve generacije. Osnovnu tekou za kurativno suzbijanje
predstavlja periodinost tetnika te nedovoljno poznavanje nekih elemenata
potrebnih za prognozu jaine pojave.
Klorops (Chloropspumilions Bjerk.)
Muha je uta, s izrazito zelenim oima. Duljina je tijela oko 4 mm. Liinka je
blijedoute boje, naraste do 7 mm. Prezime liinke u oziminama u kojima se
kukulje u proljee. Muhe lete u svibnju. Jaja polau najee na rukavac vrnog
lista ili na druga mjesta biljke. Liinka ivi u stabljici i u njoj pravi hodnik. Kukulji
se tik ispod klasa. Vrsta ima dvije generacije, pa se liinka idue generacije razvija
na raznim travama. Oligofag je, napada naroito penicu i druge strnine, te neke

364

vrste trava. Jae oteuju jare usjeve. tete se oituju u zadebljanju vlati, skraivanju
najgornjeg internodija, a klas ostaje u rukavcu ili je krljav. Vrlo slabo je poznato
proirenje i stupanj tetnosti u nas.
U itne muhe iz ove porodice ubrajaju se i vrste Camarota curvipennisLa.tr.,
liinke koje bue hodnik u vlati jema, zobi i trava, nadalje Lasiosina cinctipes
Meig, liinke koje prezime u busu jema, a idua generacija oteuje zrnje u klasu,
te Meromyza saltatrixL., liinka koje napada klas penice i trava, a moe praviti
hodnike u vlati slino kloropsu.
GOLE MUHE - PSILIDAE
Mrkvina muha (Psila rosae F.)
Mrkvina muha najvaniji je tetnik mrkve u nas. Napada i drugo povre:
celer, pastrnjak, perin, kim i kopar, a zapaene su tete i na repi i kupusnjaama.
U pojedinim naim krajevima javlja se masovno i esto. Osim izravnih teta u
obliku buotina, zapravo hodnika punih izmeta vidljivih na korijenu mrkve, tete
nastaju i zbog kvalitativnih promjena. Zbog zaraze liinkama muhe mrkva poprima
lo miris i gorak okus pa nije prikladna za upotrebu. Takva je mrkva je podlona
truljenju i propadanju. Biljke koje napadne mrkvina muha lako se prepoznaju po
ljubiastom liu, koje kasnije pouti i osui se.
Tijelo je mrkvine muhe crno, glava smea, noge utosmede, a duga je 4-5
mm. Jaja su izduena, prljavobijela. Liinka je mlijenobijela, duga 6-8 mm, ua u
prednjem dijelu tijela, a ira u stranjem dijelu.
Mrkvina muha ima dvije
generacije godinje. Prva se generacija
javlja poetkom svibnja i u lipnju, a
druga u srpnju. Druga je generacija
obino brojnija i tetnija od prve
generacije. Prezimi u stadiju kukuljice
u bavastom kokonu u tlu, ili u stadiju
liinke u korijenu mrkve u povrtnjaku
ili trapu. Odlaganje jaja poinje potkraj
svibnja. enka odlae jaja pojedinano
ili u skupinama na vrat korijena mrkve
ili u zemlju oko nje. Jedna enka odloi
oko 100 jaja. Muhe radije odlau jaja
na vlanijim terenima, zaklonjenim i
sjenovitim mjestima oko kua, na
povrinama jae obraslim korovima,
oko grmlja i iblja. Sipko tlo pogoduje
odlaganju jaja. Nakon izlaska iz jaja,
liinke se ubuuju u mrkvu, i to na
SI. 347. Mrkva zaraena liinkama mrkvine
mladim biljkama obino pri vrhu
muhe (snimila N. Pagliarini)

365

korijena, a na starijima na svim mjestima.

Hodnici u celeru boje su hrde, a
korijen poprima ljubiastu boju. Liinke bue hodnike razliite veliine, ovisno o
stadiju liinki. Nakon 3-6 tjedana zavravaju razvoj, ostavljaju korijen mrkve i
kukulje se u tlu. Vei broj liinki ostaje u tlu i nakon vaenja mrkve, a manji broj
daje drugu generaciju. Postotak izalih muha u veoj mjeri ovisi o temperature i
vlazi tla.
Liinke druge generacije ine tete od kolovoza do rujna, esto na istim
mrkvama koje su napale i liinke prve generacije. Vei dio jedinki druge generacije
prezimi u stadiju liinki u samim biljkama na polju ili u trapovima, a manji se dio
kukulji u tlu.
tete se smanjuju pridravanjem ireg plodoreda, u kojem se mrkva sije na
istoj povrini tek svake etvrte godine. Zaraza je slabija pri uzgoju mrkve na
prozranim poloajima. tete se smanjuju i ranom ili vrlo kasnom sjetvom mrkve.
Budui da sipko, rastresito tlo pogoduje odlaganju jaja i zarazi, dobro je zemlju
oko mrkve nabiti da ne bi bilo pukotina pogodnih za odlaganje jaja. Sjetva luka
izmeu redova mrkve odbija muhe svojim mirisom. Izvori zaraze smanjuju se
unitavanjem divljih biljnih vrsta iz porodice titarki u krugu od 1 km, a toliko
trebaju biti udaljene novo zasijane povrine od prologodinjih povrina
napadnutih mrkvinom muhom. Sve biljke koje pokazuju simptome napada
mrkvine muhe treba to prije izvaditi i unititi. Na malim povrinama uspjenu
zatitu prua pokrivanje usjeva mreama.
Kemijsko suzbijanje mora se provoditi oprezno i uz puno pridravanje uputa
zbog svojstava mrkve da upija insekticide iz tla. Mrkvu namijenjenu za djeju
hranu ne smije se uope tretirati insekticidima.
Granulirani insekticidi mogu se preventivno rasipati irom prije sjetve, u
redove istodobno sa sjetvom ili nakon nicanja uz inkorporaciju. Dozvoljeni su
pripravci na osnovi klorpirifosetila i foksima. Cijela povrina ili trake uz sjeme
mogu se prskati prije sjetve uz inkorporaciju pripravaka na istoj osnovi. Mlade
biljke mogu se zatititi zalijevanjem ili prskanjem u vrijeme ovipozicije tetnika
insekticidima na osnovi dimetoata ili diazinona. Pri zalijevanju treba troiti najmanje
0,5 litre po tekuem redu biljaka. Prskanje je uinkovito samo ako se provodi u
rokovima koji se temelje na praenju leta muhe. Propisane karence mogu ograniiti
primjenu nekih insekticida u pojedinim rokovima primjene.
VRTNE MUHE - OPOMYZIDAE
uta penina muha (Opomyza florum L.)
Malo poznati tetnik u Hrvatskoj, vrlo est u Vojvodini. Smatra se najbrojnijom
itnom muhom u Vojvodini (Stamenkovi).
Imago je tamnoute boje, dug oko 4 mm. Liinka je ukaste boje, a naraste
do 7,5 mm. Prezime jaja u tlu. Ve poetkom oujka izlaze liinke. Penju se do
vrha biljaka a zatim se sputaju u unutranjost najdonjeg dijela busa. Pri tome
liinka pravi dva spiralna kruga oko stabljike to je karakteristino za nain

366

oteivanja tog tetnika. Zaraena biljka uti, vene i sui se. Prvo se sui vrno, a
zatim i ostalo lie. Razvoj liinke zavrava krajem travnja, poetkom svibnja, a
zatim se kukulji u biljci. Imago izlijee krajem svibnja ili poetkom lipnja. Dulje
nije spolno zreo te se zadrava na zasjenjenim mjestima, najee uz rub uma.
Tijekom listopada prelijee na iznikle ozime penice, kopulira te odlae jaja na
tlo unutar usjeva. Vrsta ima jednu generaciju godinje. esto lete sve do prosinca.
Osim penice moe napasti i jeam te neke trave.
Prije opisane tete javljaju se u obliku arita, a esto zahvaaju samo neke
redove. Naime, najranije ponikle biljke, koje pogotovo na malo slabije
pripremljenog zemljita, izrastu iz pojedinih redova unutar kojih je sjeme bilo
poloeno na optimalnu dubinu, privuku veinu muha pa je na tim redovima napad
znatno jai nego u drugim redovima. To, katkad, dovodi do pogrene pretpostavke
o tetama od herbicida primijenjenih prethodne sezone na drugom usjevu, za
koje je esta karakteristika pojava teta u trakama u kojim je dolo do preklapanja
i stoga predoziranja herbicida.
Utvrene su dosta velike razlike u otpornosti pojedinih kultivara penice na
napad ute penine muhe pa bi sjetva otpornijih kultivara mogla biti rjeenje
ovog problema ako jae zaprijeti usjevima u nas.
HELOMYZTOAE
enjakova muha (Helomyza / Suilia / lurida MeigJ
Vrlo est tetnik enjaka u Hrvatskoj. Poznate su vee tete u okolici Zagreba
tijekom 1984. g. i kasnije. U istonim krajevima SFRJ bile su zabiljeene tete i do
90 %. Moe zaraziti i crveni luk ali su tete znatno manje.
Imago je dug 8-10 mm. Smee je boje tijela. Krila su svjetlosmeda. Liinka je
isprva prozirna, kasnije postaje bijele pa ukaste boje. Naraste do 11 mm.
Kukuljica je ovalna oblika, tamnosmede boje, duga prosjeno 8 mm.
Prezimi imago na raznim skrovitim mjestima. Pojavljuje se ve kad temperatura
prijee 4 C, a leti pri temperaturi vioj od 10 C. Stoga se i kopulacija zbiva vrlo
rano, jo tijekom ili krajem zime. enke ubrzo polau jaja tako da ih lijepe na
biljke blizu razine zemlje ili ih odlau na tlo blizu biljaka enjaka. Jaja su velika
oko 1 mm, boje bisera, pa se lako uoavaju. Liinka se ubuuje u tkivo sredinjeg
lista i poinje ishranom. Izgriza tkivo u pravcu prema lukovici (glavici). Centralni
listovi uvenu i osue se, a postrani ostaju. Izgrieno se tkivo raspada i trune.
Stabljika i lie lako se odvajaju od lukovice. U jednoj se biljci najee nalazi
samo po jedna liinka ove vrste. Razvoj liinki traje oko 35 dana. Liinka se kukulji
u tlu, katkad u lukovici. Krajem proljea javljaju se odrasli oblici koji se hrane
nektarom i prezime. Veina autora smatra da enjakova muha ima samo jednu
generaciju godinje, no neki navode da postoji i druga generacija.
Suzbijanje je slino navedenom suzbijanju lukove muhe, pri emu prednost
treba dati preventivnim higijenskim mjerama, a izbjegavati kemijske postupke. U
sluaju potrebe insekticide treba primjenjivati ranije nego za lukovu muhu.

367

'
MUHE - USNI MINERI - AGROMYZIDAE
Lisne mine prave liinke razliitih redova kukaca (vidjeti i kod leptira) koje
bue parenhim izmeu epidermi lica i nalija lista koje ostanu netaknute. Pojava
mina na liu razliitog bilja u 17. stoljeu tumaila se malim zmijama koje su
sile s neba ili nastale od loeg movarnog zraka. Neki su lisne mine smatrali,
porukama iz drugih svijetova. Sada se zna da uz gusjenice leptira, lisne mine
prave liinke dvokrilaca, uglavnom iz porodice Agromvzidae, ali i neke liinke
kornjaa i drugih redova kukaca.
Porodica Agromvzidae obuhvaa oko 1.800 poznatih vrsta, a 75 % od njih
pravi mine. Neke su vrste vrlo vani tetnici poljoprivrednih kultura i ukrasnog
bilja. To su muhe - mineri bilja u zatienom prostoru, mineri strnih ita, ali i neke
druge muhe mineri.
Muhe lisni mineri u zatienom prostoru (Liriomyza trifolii Burg.; L.
btjoniae Kalth. i Phytomyza horticola Gour.)
To su sitne muhe, duljine 1,5-2,3 mm. L. trifolii ima crnosmede tijelo, s
naranastoutim poprenim prugama. P. horticola nema tih pruga. L. btjoniae
ima sivo tijelo, sa sjajno crnim pronotumom i utim ili smeim bedrima. Liinke
su naranaste do oker boje, narastu do 2 mm. Kukuljice su svijetlosmede boje,
duge oko 1,5 mm. Ranije se (ali i sada) esto koristio naziv P. atricornis, a smatra
se sinonimom za P. horticola.

SI. 348. Mine na liu gerbere uzrokovane

lisnim minerom L. trifolii (snimila N.
Pagliarini)

SI. 349. Mine na liu gerbera uzrokovane

lisnim minerom roda Pbytomyza (snimila
N. Pagliarini)

Liinke prave hodnike - mine tako to izgrizaju parenhim lista ostavljajui

epidermu netaknutu. Ti hodnici imaju karakteristian izgled za svaku vrstu. U
minama se vidi liinka muhe i njezin izmet. Dodatne tete u obliku malih pjega
prave enke odlaganjem jaja u list.
Mine vrste L. trifoliinalaze se na licu lista. Isprva su uske, a kasnije se naglo
proire u nepravilan kruni ili ovalni oblik. Mine P. horticola na naliju su i licu
lista. One su uske, zmijolike, samo na kraju malo proirene, a mogu biti duge vie
centimetara. Karakteristino je za tu vrstu da se kukulji u proirenom dijelu mine.

368

Liinka L. trifoliikukulji se na listu ili na tlu, a liinka L. btyoniaeu tlu ili na tlu. Pri
jakoj zarazi moe na jednom listu biti mnogo mina svih vrsta pa onda gube
karakteristini oblik. Rjea vrsta L. bryoniae pravi kratke mine.
U naim objektima zatienog prostora odavna je prisutna vrsta P. horticola,
a u 1977. g. bila je otkrivena i vrsta L. trifolii, koja je podrijetlom iz SAD. Sve su tri
vrste polifagne, najvie oteuju krastavce, rajice, patlidane i tikvice, nadalje
krizanteme, gerbere i mnoge druge vrste povra i cvijea. U nas su uglavnom
tetne samo u zatienom prostoru, iako mogu zaraziti i mnoge kulturne i korovne
biljke na polju. ire se prenoenjem zaraenih sadnica, a na male udaljenosti i
letom.
To su termofilne vrste i imaju najkrai razvoj pri temperaturi vioj od 23,0 C.
Pri takvoj temperaturi inkubacija traje 2-3 dana, a razvoj liinke jo 12-14 dana.
Stoga imaju veliki broj generacija godinje. Budui da razdoblje odlaganja jaja
traje desetak dana pojedine se generacije preklapaju pa su istovremeno prisutni
svi stadiji ovih tetnika.
Osnovne su preventivne mjere kojima se spreava unoenje tetnika, dakle
nabava nezaraenih sadnica. Trganjem prvih zaraenih listova usporava se irenje
zaraze. Dijelove i ostatke biljaka zaraene tetnicima treba spaliti ili zakopati.
ute ljepljive ploe privlae muhe pa slue za utvrivanje poetne zaraze, ali, pri
vjeanju veeg broja ploa i za smanjenje zaraze. Mreama se uspjeno zatiuju
kulture od zaraze tim tetnicima. I kemijsko suzbijanje treba biti preventivno, tj.
ranim suzbijanjem poetnih zaraza valja sprijeiti razmnaanje tetnika.
Na poetku zaraze muhama
mogue je i bioloko suzbijanje
unoenjem prirodnih neprijatelja u
arita tetnika. Ti prirodni neprijatelji
komercijalno se proizvode. To su
parazitske osice Dacnusa sibirica i
Diglyphus issae. Ove dvije vrste mogu i
bez unoenja biti prisutne u nekim
objektima. Nizozemski proizvoa
Koppert prodaje te parazite od
si. 350. Parazitske osice D. sibirica i D.
nazivima Minusa i Mvgliphus, odnosno
isaea - neprijatelji minirajuih muha
oba zajedno pod nazivom Minex, a
drugi proizvoai nazivaju ih Minerpack D.i. ili Minerpack D.s.
Kemijsko suzbijanje mogue je razliitim insekticidima. Pri izboru treba imati
na umu da su za primjenu na povre dozvoljena samo neka sredstva, primjerice
ciromazin i lambda cihalotrin, no u inozemstvu se primjenjuju i drugi insekticidi
(posebice piretroidi). Na cvijeu se mogu primijeniti i neki drugi insekticidi,
primjerice avermektin i tiociklam. Tretiranje treba ponavljati vie puta.
Srodne vrste Liriomyza huidobrensis Blanch. i L. sativae Blanch. nalaze se
na Al listi karantenskih tetnika za Hrvatsku. Treba istai da je L. huidobrensis
bila uspjeno unitena (eradikacija) odmah nakon otkrivanja u nekim europskim

369

zemljama. U najnovije vrijeme otkrivena je u Bugarskoj. Vrstu L. trifolii neke

europske zemlje imaju na listi A2 karantenskih tetnika.
LISNI MINERI STRNIH ITA
U ovu skupinu tetnika ubraja se mnogo vrsta porodica Agromvzidae. Mine
mogu biti vijugave, okrugle, a esto se spajaju i zauzimaju cijele vrkove lia.
Najvanije vrste koje navodi Anev (prvenstveno za Makedoniju) jesu: uti miner
penice (Agromyza luteitarsis'Rond.), crni penini miner (A. nigrellaRond.),
crni miner jema (A. megalopsis Her.) i crveno crni miner penice (A.
intermittensBeck.). Za vrstu A. ambigua Fali. navodi se da je u Vojvodini nanijela
tete na penici (Spasi).

Sl. 351. Muhe - mineri na listu penice

(snimio M. Maceljski)

SI. 352. Mina na listu penice (snimio M.

Maceljski)

Prve etiri vrste imaju slinu biologiju i na slian nain oteuju strnine. Imaju
jednu generaciju godinje. Prezimljuju u tlu kao kukuljice. Odrasli se oblici javljaju
u oujku i travnju. Prve dvije spomenute vrste javljaju se neto ranije nego druge
dvije vrste. Jaja odlau najee poetkom svibnja. Naime, odrasli oblici trebaju
dopunsku ishranu, pa od poetka leta do ovipozicije protekne oko dva tjedna.
Od dopunske ishrane jasno su vidljivi ubodi na liu. Nalaze se gusto jedan do
drugog i vie uz rubove listova, esto s obje strane. enke odlau jaja na list
najblii klasu (zastavicu). Na jedan list moe biti odloeno vie jaja. Veina je jaja
odloena na vrkove lia.
Liinke se odmah ubuuju u parenhim lista. Mine se ire postupno, onako
kako liinke rastu. Glavnina mina nalazi se na vrnom dijelu ili u gornjoj treini
lista. Mina nikad nema na donjem dijelu listova. Liinke se unutar mine presvlae
tri puta. Razvoj traje 20 do 30 dana. Liinke narastu do 2,5 mm, a vide se kad
minu gledamo prema svjetlu. Krajem svibnja i poetkom lipnja liinke zavravaju
razvoj, naprave rupicu u epidermi lista te padaju na tlo. Kukulj se plitko u tlu i
tamo prezime.
Zbog vanosti vrnog lista za nalivanje zrna, visina teta prvenstveno ovisi o
veliini mine, tj. mina (jer ih moe biti vie), na vrnom listu (zastavici). No, na
prinos e utjecati i oteenja ostalog lia, iako jednako oteenje donjeg lia
manje utjee na prirod. Katkad mogu jae biti oteena 3-4 najgornja lista. Dosad

370

u Hrvatskoj lisni mineri strnina nisu nanosili znaajnije tete ali simptomi zaraze
bili su vrlo uoljivi. Ti se simptomi, tj. suenje vrnih dijelova lista, katkad zamjenjuju
s fiziolokim uzronicima teta, primjerice sa suom, vjetrom itd.
Na pojavu lisnih minera strnih ita vei utjecaj imaju prirodni neprijatelji,
posebice neki parazitski dvokrilci te parazitske osice. Stoga bi primjena
neselektivnih insekticida protiv drugih tetnika strnina mogla naruiti postojeu
ravnoteu te izazvati poveanje gustoe populacije ove skupine tetnika.
Lukova minirajua muha
(Liriomyza /Phytobia/ cepae Her.)
Javlja se svaka godine, no tete
nisu velike. Pojavi pogoduju obilne
kie u proljee. Vrsta napada samo luk.
Odrasli oblik ima mlijenoprozirna
krila, a dug je 3-4 mm. Liinka je
bjelkastouta, naraste do 3 mm.
Kukuljica je crvenosmede boje, duga 3
mm. Prezimi kukuljica u tlu. Sredinom
SI. 353. Mine lukove minirajue muhe s
proljea izlijee odrasli oblik. enke
liinkama (snimila N. Pagliarini)
odlau jaja na osnovu lia. Liinke se
ubuuju u list, pravei isprva usku, zatim sve iru minu. Liinka povremeno moe
izai iz mine te poeti praviti novu minu. Kukulji se u tlu. Vrsta ima 2-3 generacije
godinje.
Suzbijanje moe biti potrebno samo na mladim biljicama ako se opazi napad
minera. Mogu se primijeniti pripravci na osnovi dimetoata, alfacipermetrina,
deltametrina i si. Primjena insekticida nije doputena na luku koji se prodaje kao
mladi luk.
Miner poriluka (Napomyza gymnostoma Loew.) u novije vrijeme nanosi vee
tete crvenom luku i poriluku u Maarskoj, Sloveniji i Srbiji. Mjestimice tete
prelaze 50%. Vrsta je od ranije poznata u Dalmaciji, iako nije poznata njezina
tetnost. Imago leti od kraja oujka te u travnju. Hrani se na listovima te pravi
tete uoljive u obliku malih bijelih pjega. Liinka minira list i lukovicu, pravei
vijugave hodnike prema lukovici. Biljke zaostaju u razvoju, listovi se uvijaju i
sue. Najee se kukulje u lukovici koja omeka. U jednoj biljci nalaeno je do
dvadesetak liinki. Za razliku od drugih lukovih muha napada samo vanjsko lie.
Vrsta ima 2 generacije godinje. Prezimi kukuljica u biljkama. Suzbija se
odstranjivanjem i spaljivanjem zaraenih biljaka te unitavanjem ostataka bilja.
Primjena insekticida navedenih kod drugih lukovih muha moe znatno smanjiti
zarazu.
Lana mrkvina muha (Phytomyza lateralis Fali.) bui hodnik u korijenu mrkve
i celera. P. pastinacae Hendel minira lie pastrnjaka. P. mfipesM.eig.busi mine
u liu kupusnjaa. P. ilicis Curt. oteuje lie Ilexa.

371

Vrsta Phytomyza orohanchiae Kit. neprijatelj je parazitske cvjetnice - korova, iz

roda Orobanche vrlo tetnog duhanu. U sedamdesetim godinama u SFRJ su
obavljani pokusi razmnoavanja te muhe i njezino isputanje da bi se smanjila
teta od ovog korova, ali pokusi su prekinuti prije nego su postignuti neki rezultati.
Liriomyza strigata Meig. hrani se stotinama vrsta povrtnih i ukrasnih biljaka te je
izrazito polifagni tetnik.
Ophiomyia pinguisal\. pravi mine u liu salate, endivije i cikorije.
Agromyza apfelbeckii Strobl minira lisnu plojku i ile artioke.
OCTENE MUHE - DROSOPHILIDAE
Maleni su kukci i ive na tvarima u fermentaciji. Najpoznatija je vrsta
Drosophila melanogaster Meig. - vinska muha. Smatra se tetnom u vinskim
podrumima jer prenosi bakterije octikavog vrenja. U nas je, posebice na Peljecu,
zapaena njezina tetnost na zrelom grou prije berbe. Tu dovodi do octenog
vrenja pa se po octikavom mirisu prepoznaje zaraeno groe. Utvreno je da na
poloajima koji pate od sue ili u sunim godinama nema vinskih muha na grou.
Naprotiv, nakon jakih kia mnoge bobice pucaju i omoguavaju zarazu. I napad
osa omoguuje jau zarazu vinskim muhama. Smanjenje zaraze mogue je
smanjenim gnojenjem, posebice duikom, rezidbom i odstranjivanjem lia koje
omoguuje da groe bude izvrgnuto suncu, pa i izborom manje ugroenih
kultivara.
Zbog velikog broja generacija koje moe dati u istoj godini i lakog uzgoja u
laboratoriju, koristi se za bioloki dokaz prisutnosti rezidua insekticida u
namirnicama i nekim drugim sredinama (bioassav), a njezinim koritenjem za
istraivanja u genetici ostvareni su rezultati fundamentalnog znaenja. Osjetljivost
na insekticide omoguuje dokaz i vrlo malih koliina insekticida u namirnici, no
ne moe se utvrditi o kojem se insekticidu radi.
AMPINJONSKE MUICE (SCIARIDAE) I MUHE (PHORIDAE)
Ovu skupinu tetnih dvokrilaca izuzimamo iz podjele po sistematici zbog
specifinog objekta njihova napada - vie gljive, ampinjoni.
Sciaridae su male njene muice, duge oko 2 mm. Imaju crnu glavu i prsite,
a tamnosmedi zadak. Liinke su sjajnobijele boje, s uskom crnom glavom, narastu
do 5 mm duljine. Nekoliko vrsta ubraja se u rodove Lycoriella i Bradysia. Ubrajaju
se u muice - Nematocera
I odrasli oblici vrsta porodice Phoridae vrlo su sitni, ak i manji od Sciarida.
Imaju proireno prsite i vrlo duge noge. Liinke su sjajnobijele ili ukaste boje,
duge 3-4 mm. Imaju svijetlu, a ne crnu glavu. Vanije vrste ubrajaju se u rod
Megaselia.

372

\
Mnogo rjee oteuju gljive vrste porodice Cecidomyidae, koje su esto duge
samo 1 mm. Liinke su smee, s naranastim zatkom, duge do 2 mm. Vrste se
ubrajaju u rodove Heteropeza i Micophilla.
tete ine i liinke i odrasli oblici. Liinke ive u substratu na kojem se uzgajaju
gljive, ali i u gljivama. Hrane se micelijem i plodnim tijelima gljive, ali i njenim
korjeniima drugih biljaka koje se uzgajaju u zatienom prostoru. Spreavaju
rast micelija. U gljivi prave hodnike, gljive posmede i ugibaju ili nisu za trite.
Odrasli oblici prenose i ire zarazu grinjama, nematodama, bakterijama i sporama
tetnih gljivica. Posebice je poznata njihova uloga u irenju fitopatogenih gljivica
rodova Pythium i Fusarium.
Osnovne mjere zatite jesu
preventivne mjere. One se sastoje u
odravanju istoe u uzgojnim
komorama, na stolovima i priboru, te
odjee zaposlenih. Koristiti treba samo
dobro pasterizirani kompost i
sterilizirani pokrovni sloj. Prije svakog
punjenja komora treba obaviti
dezinfekciju formalinom. Budui da
zadah komposta privlai ovu skupinu
tetnika na udaljenost od oko 10 km,
vano je staviti guste mree na sve
otvore objekta u kojem se uzgajaju
gljive. Sjetvu micelija treba obaviti u
zatvorenom prostoru. Upotrijebljeni
pribor, odjea ali i ruke trebaju se
dezinficirati. U sluaju potrebe povrinu
komposta ili pokrovnog sloja moe se
prskati prije sjetve micelija S Si. 354. Liinka ampinjonske muice i tete
na
insekticidom na osnovi ciromazina.
bukovai (snimila N. Pagliarini)
Uinkoviti su i neki drugi biotehniki
insekticidi poput diflubenzurona te bioinsekticidi koji sadre soj bakterije Bacillus
thuringiensis israelensis. U novije vrijeme utvrena je i mogunost uporabe nekih
grabeljivih grinja za bioloko suzbijanje tetnih muica na gljivama. U nekim
zemljama ve se primijenjuju nematode roda Steinernema za suzbijanje tih muica.
Jedina kurativna mjera koja se provodi kada se na rasvjetnim tijelima svakog dana
nade vie od 10 tetnika jest primjena insekticida na osnovi diklorvosa, i to nakon
berbe gljive, za tretiranje zidova i prostora u kojem se gljive uzgajaju (Pagliarini).
Gljive se nikako ne smiju tretirati tim insekticidom.
SIRNE MUHE - PIOPHILIDAE
Razvijaju se u sirevima. Neke vrste sira proizvode se uz njihovu pomo.
Najea je vrsta Piophila casei L. Njezine se liinke mogu nai i na umjereno
soljenim mesnim preraevinama.

373

)
PELINJE UI - BRAULIDAE
Vrsta Braula coeca Nitzsc. nema krila. ivi kao komenzal u konicama.

Entomofagni dvokrilci
Neke vrste muica iz porodice CECIDOMYIDAE vani su grabeljivci neprijatelji lisnih ui.
Vrsta Aphidoletes aphidimyza Rond. uzgaja se u
laboratorijima najmanje pet svjetskih proizvoaa prirodnih neprijatelja i prodaje
za bioloko suzbijanje lisnih ui. Cijena je oko 5 USD za 100 jedinki. U promet se
stavlja u obliku kukuljica (Aphidend i dr.).
U grabeljivce se ubrajaju i vrste GRABELJIVIH MUHA - ASILIDAE. Odrasli
oblici love kukce hvatajui ih prednjim nogama. Neke vrste utrcavaju u rtvu
otrovne tvari. Pojedine vrste duge su do 5 cm. Liinke se hrane mrtvom organskom
tvari.
Mnogo vanija i korisnija za smanjenje brojnosti tetnika od prethodnih
porodica grabeljivih dvokrilaca jest porodica parazitskih dvokrilaca - TAHINE
ILI MUHE GUSJENICARKE - TACHEVIDAE. Sline su domaoj muhi. Tijelo im
je pokriveno dlakama koje stre. enka odlae jaja na tijelo rtve ili u tijelo rtve.
Liinka ivi u tijelu rtve (endoparaziti) i u njemu se hrane na njezin raun. Tek
na kraju razvoja domain ugiba, a iz mrtva tijela izlaze odrasle muhe. Neke vrste
polau jaja na biljke pa ishranom domaina dospijevaju u njegov probavni sustav.
Neke su vrste vrlo polifagne, a druge su monofagi. U naim smo istraivanjima
kao estog i dosta vanog prirodnog neprijatelja gusjenica sovice game nalazili
tahinu Voria ruralis Fali. U jednoj
gusjenici nalazilo se do 6 liinki ove
vrste (Maceljski, Balarin). Poznate
vrste tahina jesu i Exorista larvarum
L. i Compsilura concinata Meig., koje
parazitiraju gubara, zlatokraja, sovice
i druge tetnike.
Vrste Lydella
stabulans grisescens i L. thompsoni
Hert. poznati su paraziti kukuruznog
moljca.
Vrsta
Doryphorophaga
doryphorae Riley uzgaja se i koristi u
pokusne svrhe za bioloko suzbijanje
krumpirove zlatice u nekim zemljama.
OSOLIKE MUHE - LEBDILICE,
PRILICE - SYRPHIDAE vani su
SI. 3^5. Kukuljice muhe Voria ruralis u
grabeljivci. Posebice se rado hrane
gusjenici sovice game i izala muha lisnim uima. Vaan je rod Syrphus.
(snimio M. Maceljski)
No ima vrsta koje ive u naseljima

374

daitvenih kukaca i tamo se hrane, bilo

njima, bilo njihovim proizvodima.
Neke vrste hrane se mrtvom organskom
tvari u raspadanju. Odrasli su oblici
opraivai upadljivih boja, a prevladava
uta i crna pa slie osama. Cesto lebde
iznad cvjetova. Liinke narastu do 1020 mm. Neke, su zapravo vrlo mali broj
vrsta, fitofagne. Liinke vrsta Merodon
equestrisY.\ EumerusstrigatusV. hrane
se u lukovicama narcisa, tulipana, irisa
i si. To su velike muhe, posebice
Merodon equestris., dlakava su tijela,
dugog 12 mm, a liinka im naraste do
18 mm. tete se smanjuju, pa i
spreavaju, sadnjom nezaraenih
lukovica.

Ostali zoofagni dvokrilci

Neke vrste dvokrilaca tetne su,
izravno ili neizravno, ovjeku i
domaim ivotinjama. Potpunosti radi
prikazat emo neke najvanije porodice
i vrste.
KOMARI - CULICIDAE
zastupljeni su u Hrvatskoj s dvadesetak
sl 3 5 6 m n k a {u
vrsta. U nas su najznaajnije i
(prema-Baver)
najbrojnije vrste roda Culex. Vrste roda
Anopheles prenose uzronika malarije te su u prvoj polovici ovog stoljea bile
predmet velikih akcija suzbijanja u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Uz ostale mjere u
stajae vode unaana je riba gambuzija koja se hrani liinkama komaraca. O
nekadanjem znaenju malarije u Hrvatskoj i sada svjedoe naputena sela na
otoku Krku i drugdje gdje se u blizini gotovo uvijek nalazila neka bara ili voda
stajaica. Budui da sada vie nema oboljelih od malarije u nas, osim ako netko
ne oboli boravei u nekoj drugoj zemlji, nema opasnosti za prenoenje te bolesti.
Vrste roda Aedes prenose utu groznicu, a ima i drugih uzronika bolesti
ljudi koje prenose komari.
Liinke komaraca ive u vodi, pa je njihova pojava iskljuivo vezana na tu
mgunost. Osim u barama i slinim stajaim vodama, mogu se razvijati i u malim
spremnicima vode, npr. u vodi koja se nakuplja u bavama i drugim posudama ili
u odbaenim automobilskim i traktorskim gumama. Stoga je odstranjivanje takvih

375

mogunosti osnova za suzbijanje komaraca. Liinke se mogu suzbijati pripravcima

na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis soj israelensis, no postoje i ekoloki
manje povoljni kemijski insekticidi. Odrasli oblici, letilice, suzbijaju se iz zraka ili
sa zemlje insekticidima na osnovi malationa ili slinim doputenim insekticidima
za tu svrhu.
Vrlo sitne muice - PAPATAI - PSYCHODIDAE, slino komarcima bodu
ljude i ivotinje i hrane se krvlju. Takoer prenose neke bolesti. Bodu enke. U
nas je prisutna vrsta Phlebotomus papataschi Scop. duga 2-3 mm, jako dlakava
tijela i dlakavih krila.
Vrste porodice SIMULIDAE bodu ivotinje i mogu nanijeti vee tete
govedima. Golubaka muica (Simulium columbaszense F.) moe se rojiti u
ogromnom broju uz Dunav te napasti stoku i ljude. Treba istai da su sve
prethodno navedene tri porodice vezane za vodu u kojoj se razvijaju liinke.
OBADI - TABANIDAE napadaju i bodu stoku i ljude. enke siu krv.
Najpoznatija je vrsta Tabanus bovinus Loew.
Poznata je i porodica DOMAIH MUHA - MUSCIDAE. Kuna muha
(Musca domestica L.) stalni je pratilac ovjeka. Prenosi uzronike bolesti kolere,
dizenterije, trbunog tifusa, tuberkuloze i dr. Na tijelu jedne muhe naeno je do
500 milijuna bakterija. Liinke se razvijaju na gnojitu i drugim mjestima gdje ima
organske tvari u stadiju raspadanja.
MUHEPECAVKE-STOMOXYDAE, za razliku od kune muhe, bodu ovjeka,
krave i konje. Prenose uzronike bolesti. Poznata je vrsta stajska muha Stomoxys calcitrans L. TRKOVI - HYPODERMIDAE parazitiraju domae
ivotinje. Poznata Ce-Ce muha prenosi bolest spavanja, a ubraja se u
GLOSSINIDAE {Glossina palpalis New.). Liinke vrsta porodice
GASTEROPHHIDAE ive u crijevima domaih ivotinja, ali i ovjeka, te mogu
izazvati vea oteenja.
MUHE STRVINARKE - SARCOPHAGIDAE hrane se strvinama, ali neke od
njih napadaju tetne kukce. Tako parazitiraju skakavce, neke gusjenice i kornjae
i dr.
U MUHE ZUJARE - CALLIPHORIDAE ubraja se poznata ljudoderska
muha (Cochliomyia hominivorax Coq.).
Ljudoderska je muha dvokrilac koji nije do sada otkriven u Europi, nego
samo u svim trima Amerikama. U1990. g. signaliziran je iz sjeverne Afrike (Libije)
pa se pojavio strah od prenoenja u Europu.
Ljudoderska muha najopasniji je uzronik mijazisa u ljudi, dakle pojave da
liinka nekog dvokrilca ivi u tkivu nekog kraljenjaka hranei se odumrlim ili
ivim tkivom. Takve zaraze mogu imati teke posljedice. Prvi sluaj napada te
muhe na ovjeka registriran je jo 1883. g u Kansasu, a zavrio je smrtno nakon
zaraze nosne sluzokoe stotinama liinki. Treba istaknuti da su glavni domaini
ipak goveda.

376

Muha je slina kunoj muhi, plavo zelene boje, metalnog sjaja. Glava je
postrano naranaste ili crvene boje. Jedna enka odloi 3000 jaja u skupinama
po 10 do 400. Jaja uglavnom odlae na rane, makar i najmanje, te na sluzokou
toplokrvnih organizama. enke odloe nekoliko stotina jaja za svega 4-6 minuta.
Razvoj jaja traje 11 do 22 sata. Liinke se hrane 3,5-4,5 ili neto vie dana. Stadij
kukuljice traje 7 dana. Ukupni razvoj od jaja do jaja traje oko 24 dana. esto se
zaraza prenosi prometalima ili zaraenim domainom. Obligatni je parazit, koji
se moe razvijati samo ishranom ivim mesom ovjeka i toplokrvnih ivotinja.
Upravo na toj muhi prouena je i u praksi provedena autocidna metoda
sterilizacije mujaka. Osnova te metode jest saznanje da enka muhe kopulira
samo jedanput. Ako to uini sa sterilnim mujakom (koji moe kopulirati ali ne
moe oploditi) bit e iskljuena iz daljnjeg rasploda, jer nee moi odlagati
oploena jaja. Stoga je u SAD bila organizirana proizvodnja golemih koliina tih
muha. Mujaci su sterilizirani odmjerenom koliinom gama zraka. Zatim su
avionima isputani u prirodu i to svaki tjedan u milijunskim koliinama. U prirodi
su konkurirali plodnim mujacima, no budui da je sterilnih mujaka bilo sve
vie i vie, enke su bile sve manje plodne. Konano, na otoku Curacao, gdje su
obavljani prvi pokusi, ljudoderska je muha bila potpuno istrijebljena. Tada se
prelo i na velike akcije smanjenja brojnosti muhe istim nainom u junim i srednjim
dravama SAD. Iako je ta akcija stajala nekoliko milijuna dolara, smatra se da je
smanjila ugibanje domaih ivotinja za viestruko veu vrijednost, ne raunajui
korist u smanjenju opasnosti za ljude. Kasnije se ta metoda u ogranienom opsegu
koristila i protiv biljnih tetnika, pa i u Hrvatskoj (protiv maslinine muhe), ali nije
se proirila u praksi.

TETNI KUKCI U SKLADITIMA

U skladitima poljoprivrednih proizvoda vladaju vrlo povoljni uvjeti za ivot
i razmnoavanje brojnih tetnika ivotinjskog podrijetla. To su preteno kukci
(insekti), nadalje grinje i glodavci. Svi ovi tetnici nalaze u skladitima velike
koliine nagomilane hrane, vrlo povoljne uvjete za razvoj i razmnoavanje u
odnosu na temperaturu, a zatieni su od ekstremnih klimatskih uvjeta, a donekle
i od prirodnih neprijatelja.
Zbog navedenih razloga moe u skladitima vrlo brzo doi do
prenamnoavanja tetnih kukaca. Tako uz optimalne uvjete jedan par surinamskih
branara moe za 150 dana dati milijun potomaka, a par itnih iaka vie stotina
tisua potomaka. Stoga i najmanja zaraza tetnicima moe za relativno kratko
vrijeme prerasti u masovni napad.
S obzirom na este povoljne uvjete za razvoj tetnika u mnogim naim
skladitima, kako u velikim silosima tako pogotovu u seljakim skladitima, ne

377

zauuje podatak da su u dosadanjim istraivanjima tetni kukci nalaeni u 38

do 74 % uzoraka razliitih proizvoda. U pojedinim velikim skladitima, silosima,
mjeaonicama stone hrane i drugim slinim objektima naeno je i do 2816 kukaca
na 1 kg uzorka (prosjenog) robe. U 1 kg uzorka naeno je do 19 razliitih vrsta
kukaca. U 1 kg otpadaka dobivenih aspiracijom prilikom prebacivanja robe gotovo
redovito nalaze se stotine, a katkad i vie tisua raznih kukaca.
Od kukaca tetnih uskladitenim poljoprivrednim proizvodima u nas su
izrazito najei kornjai i leptiri. Mnogo su rjei i manje tetni drugi redovi
kukaca. Od kornjaa najei su itni i riin iak, rdasti itar, mali branar,
surinamski branar i rizoperta. U nas je u skladitima utvreno vie od 100 vrsta
tetnih kornjaa, desetak vrsta leptira i 33 vrste grinja (Koruni).

tetnost tetnika u skladitima

tetnici nanose vrlo raznovrsne tete uskladitenim poljoprivrednim
proizvodima. Oni oteuju proizvode smanjujui njihovu teinu, a budui da se
hrane samo odreenim dijelovima npr. endospermom zrna, snizuju i kvalitetu.
Na snienje kvalitete utjeu ve i svojom prisutnou, te izmetom. Jae zaraeni
proizvodi zagrijavaju se (radi intenzivnog ivota tetnika) ili se u njima povisuje
vlaga. Time se stvaraju povoljni uvjeti za razvoj mikroorganizama pa se tete
poveavaju. Napad tetnika esto uzrokuje i biokemijske promjene u proizvodima,
npr. poveanje sadraja duika i slobodnih masnih kiselina. esto izazivaju lo
zadah i lo izgled robe. tetnici utjeu i na snienje biolokih svojstava (npr.
klijavosti) sjemena. Neki od njih uzrokuju svrbe u ljudi koji rukuju zaraenom
robom, a drugi mogu prenijeti i uzronike zaraznih bolesti na ljude i domae
ivotinje.
Prema vaeim propisima u zrnju ita koje se uva u skladitu smije biti najvie
4 uginula kukca ili njihovih dijelova na 1 kg zrnja ili 3 ekskrementa ili dlake
glodavca na 1 kg zrnja. ito koje se stavlja u promet ne smije sadravati ive
kukce u bilo kojem razvojnom stadiju. ito za neposrednu potronju, mlinski
proizvodi i tjestenine ne smiju sadravati ni ive ni uginule skladine tetnike u
bilo kojem razvojnom stadiju, ni ekskremente i dlake glodavaca.
Prema nainu ishrane tetnika uskladitenih poljoprivrednih proizvoda
razlikujemo:
a) Primarne tetnike koji mogu otetiti neoteeno zrnje itarica i
leguminoza. Ovamo pripadaju itni, riin i kukuruzni iak, ici leguminoza,
itni kukuljiar, trogoderma i svi moljci.
b) Sekundarne tetnike koji ne mogu otetiti neoteeno i zdravo zrno
ita, nego se hrane oteenim zrnjem, raznim primjesama i otpacima ili usitnjenom
robom. Ti tetnici javljaju se kao pratioci primarnih, koji njima stvaraju uvjete za
ivot (oteivanjem i usitnjavanjem zrnja), no jo povoljnije uvjete za njihovu
pojavu stvara ovjek mehanikim oteivanjem (u berbe ili etve, prijevozu i si.)
zrnja. Upravo je uvoenje kombajniranja u tehnoloki proces proizvodnje penice
i kukuruza pogodovalo irenju raznih vrsta sekundarnih tetnika jer se ee

378

oteuje i lomi zrnje. U sekundarne tetnike ubrajaju se rdasti itar, mali branari,
surinamski branar i dr.
c) Mikofagne vrste koje se hrane gljivicama koje se javljaju na raznoj
uskladitenoj robi. Ti tetnici nisu izravno tetni jer ne napadaju uskladiteni
proizvod, ali tetni su ve svojom prisutnou, a mogu prenositi gljivice i bakterije.
Ujedno su indikatori vie vlage i uope loe kakvoe robe. U mikofage ubrajaju
se razliite vrste gljivara.
d) Sluajne vrste koje ne oteuju uskladitene proizvode, ali su prisutne
jer se hrane strvinom (uginulim tetnicima) ili su paraziti tetnika ili su u etvi ili
prijevozu sluajno doneseni u skladite. I oni tete samo svojom prisutnou.
Opasnost nekih vrsta poveana je njihovom sposobnou da obave zarazu
ve na polju. To je naroito poznato za peninog moljca - sitotrogu, koji moe
odloiti jaja na polju na klipove kukuruza ili klasove ita, nadalje za kukuruznog
ika, ike mahunarki, te neke manje vane mikofagne vrste kukaca.
tetnost tetnika uskladitenih poljoprivrednih proizvoda u porastu je. Tome
pridonose sve vee koliine uskladitene robe, a i promjene u tehnolokom
procesu proizvodnje nekih roba. Primjerice, dok se jo ne tako davno (a i sada u
mnogih seljaka) kukuruz brao u klipu i tako suio i uvao do proljea u koevima,
gdje velikim dijelom godine nema uvjeta za pojavu tetnika (osim glodavaca i
ptica), sad se sve vee koliine kukuruza beru kombajnom i odmah rune, te od
jeseni dalje uvaju u skladitima i silosima u zrnu poput penice. Time su stvoreni
uvjeti za napad brojnih tetnika i na zrno kukuruza, te se u novije vrijeme i u nas
javlja sve vie tetnika upravo na kukuruzu. No vaan imbenik stalnog porasta
tetnosti jest i sve vei promet poljoprivrednim proizvodima koji omoguuje
prenoenje tetnika iz raznih krajeva u novu postojbinu. Budui da su tetnici
uskladitenih poljoprivrednih proizvoda kozmopoliti, a uvjeti za ivot slini su u
skladitima u raznim zemljama, oni se brzo prilagode i tako stalno dolazi do
poveanja njihova broja i u naoj zemlji. Tako je riin iak jo do Drugog svjetskog
rata pa i neko vrijeme nakon njega, bio smatran karantenskim tetnikom u nas, a
sada je postao najbrojnija vrsta u velikim objektima. Slian je sluaj i s grahovim
ikom.
Neke su vrste tetnika u skladitima proglaene karantenskim da bi se sprijeilo
odnosno usporilo njihovo unoenje u neku zemlju. Za Hrvatsku je trogoderma
( Trogoderma granarium Everts.) karantenska vrsta na listi Al za Hrvatsku. Budui
da se ta vrsta nalazi na popisima karantenskih tetnika i drugih drava, svojom
eventualnom prisutnou bi sprijeila ili oteala izvoz iz zemlje u kojoj bi se
pronala. Stoga je tetnost karantenskih tetnika i u oteavanju prometa, odnosno
izvoza u druge zemlje. U sluaju da se pronae u uvoznoj robi, ta se roba vraa
poiljatelju ili se uz visoki troak mora dezinsektizirati prije uvoza.
Ukupna teta koju poljoprivrednim proizvodima u skladitima u svijetu nanose
razni tetnici procjenjuje se na 10 % vrijednosti tih proizvoda. Za neke zemlje te
su procjene znatno vie, pa tako za neke zemlje latinske Amerike i Azije, iznose i
do 50 %. Naprotiv, za europske zemlje veina procjena govori o tetama oko 5 %,
pa bi taj postotak mogli uzeti i za tete u nas. UN smatraju da bi se gubicima koje

379

samo rii u skladitima nanose razni tetnici moglo godinje ishraniti 180 milijuna
ljudi.

Najvanije vrste
Najvanije skupine tetnika u skladitima jesu kukci i grinje te glodavci. Vano
je znati razlikovati kukce i grinje jer su neke vrste kukaca, npr. relativno bezazlene
prasne ui, vrlo sline znatno opasnijim grinjama. Grinje imaju etiri para nogu,
a odrasli kukci tri para. Samo prvi stadij liinke grinja moe imati tri para nogu.
U grinja su glava i prsa srasli u glavoprnjak, a na tijelu kukaca jasno se vide
glave, prsite i zadak. Tijelo kukaca jasno je segmentirano, a segmentacija na
tijelu grinja ne vidi se. Konano, kukci imaju jedan par ticala, a grinje nemaju
ticala, nego samo neto jae razvijena pipala.
Velika veina tetnih vrsta kukaca hrani se najrazliitijom hranom koja se
moe nai u skladitima. Stoga oznaka u imenu nikako ne ukazuje da se vrsta
hrani samo tom hranom. Primjera radi navodimo proizvode koje najee oteuje
kruar: itarice i drugo sjemenje, brano i branene proizvode, suho ljekovito
bilje, vree, sijeno, duhan, aj, kakao, droge, drvene predmete, papir, lijepak,
kou, vunu, zooloke zbirke, suho meso, lijekove i pluto. Ili itni, riin i kukuruzni
iak hrane se zrnjem strnih itarica, kukuruzom, riom, pitomim kestenom, irom,
sladom i branenim proizvodima. Neto je ui izbor hrane iaka mahunarki koji
se hrane samo zrnjem biljaka iz te porodice.
TETNI KORNJAI - COLEOPTERA
itni iak (Sitophilus granariusL.)
Najea je vrsta u seljakim skladitima, a riin je iak ei u velikim
objektima (jer kao termofilna vrsta bolje uspijeva u velikim gomilama ita u kojima
se zimi manje snizuje temperatura). Tamnosmede je boje, bez pjega na pokrilju.
Nema drugi par opnenastih krila, pa ne
moe letjeti. Duljina mu je tijela 3-4,5
mm. Liinka je bijele boje tijela, sa
smeom glavom. Tijelo je svinuto, bez
nogu. Naraste do 3 mm. I kukuljica je
bijela.
Odrasli kukci ive nekoliko
mjeseci, a dulje izdre i bez hrane.
enka izbui rupu u cijelom
neoteenom zrnu i u nju odloi jaje, a
zatim otvor zatvori sluzastom tvari koja
se stvrdne. Zato se otvor ne moe
zapaziti prostim okom. Jedna enka
SI. 357. Riin i itni iak
odloi stotinjak, katkad i do 200 jaja. Iz

380

jaja se razvije liinka koja cijeli ivot provede u zrnu, hranei se njegovim sadrajem.
U zrnu penice podere oko dvije treine endosperma pa je zato u jednom zrnu
i mogu razvoj samo jedne liinke, a u zrnu kukuruza moe razvoj zavriti nekoliko
liinaka. Nakon zavrenog razvoja liinka se u zrnu kukulji, a zatim se preobraava
u mladog kornjaa. On ostaje 1-2 dana u zrnu da ovrsne, a zatim napravi rupu
kroz koju izae.
Brzina razvoja najvie
prvenstveno ovisi o
temperaturi. Optimalna je
temperatura 21-25 C i pri
njoj je najmanja smrtnost.
Razvoj je bri pri vioj
temperaturi: pri 30 C
razvoj liinke zavrava za
26-30 dana, pri 25 C za 3545 dana, a pri 20 C za 5679 dana. Pri 14-16 C razvoj
liinke traje oko 113 dana,
a pri 12 C uz veliku
smrtnost tek poneka
liinka zavri razvoj za oko
SI. 358. Utjecaj temperature i vlage zrna na smrtnost
200 dana. Prema tome
riina ika (prema: Birch)
itni iak moe godinje
imati 3 i vie generacija. Vrlo je otporan na niske temperature pa ugiba tek ako je
tri dana izvrgnut temperature od -12-15 C. Kod +5 C prestaje gibanje. Za
intenzivnije razmnoavanje treba vlaga ita biti via od 12 %. Kloni se svjetla.
Zrno penice koje poetno tei 48 mg nakon razvoja liinke ika tei jo
samo 28 mg, a polovica te teine otpada na ekskremente tetnika. Potomci jednog
para iaka na 1 kg penice pri temperaturi od 20 C za 200 dana uzrokuju 11 %tni gubitak teine i 17 % izbuenih zrna, a nakon 288 dana gubitak je teine ak
44 % i sva su zrna izbuena. Pri zarazi od 3 para iaka na 1 kg penice u istim
uvjetima gubitak teine nakon 200 dana iznosi 34 %, a sva su zrna izbuena. To
ukazuje na veliku brzinu razmnoavanja ovog tetnika u povoljnim uvjetima.
Riin iak (Sitophilus otyzae L.)
Ima na pokrilju po dvije velike etvrtaste svijetlije odn. crvenkaste pjege.
Ispod pokrilja ima drugi par opnenastih krila pa moe letjeti te na polju izvesti
zarazu, to je u praksi vrlo rijedak sluaj. Inae su izgled i nain ivota slini
izgledu i nainu ivota itnog ika.
Riin iak termofilnija je vrsta te optimalna temperatura za razvoj liinki
iznosi 24-28 C. No znatno je plodniji, pa jedna enka odloi 300-500 jaja. Liinka
itnog ika moe se razvijati samo u neoteenom zrnu, a liinka riinog ika
moe svoj razvoj zavriti i u oteenom zrnu. Stoga riin iak ima vei potencijal
razmnoavanja nego itni iak te u povoljnim uvjetima jo bre raste njegova
381

brojnost. U nas ima

najmanje 3-4 generacije
godinje. Pri temperaturi
od -1 do -4 C ugiba
nakon 8 dana, a pri -6 do
-9 C ugiba za tri dana.
Kukuruzni iak
(Sitophilus zeamays
Motsch.)
Ta se vrsta jo do
nedavna brkala sa riinim
ikom od kojega se
prema vanjskom izgledu
jedva moe razlikovati.
Tona
identifikacija
mogua je samo prema
gradi spolnih organa. U
nas je utvren 1969.
godine
(Maceljski,
Koruni). Nain je ivota
slian nainu ivota itnog
ika odnosno riinog
ika. Prema osjetljivosti
na toplinu nalazi se
izmeu obje vrste. Iako
sve tri vrste iaka
napadaju istu vrstu hrane
ipak je za itnog ika
najpovoljnija
hrana
SI. 360. itni iak u rezancima (snimio M. Maceljski)
penica, za riinog ika
ria, a za kukuruznog ika kukuruz. Pri razvoju u kukuruzu kukuruzni e iak
za dvije godine eliminirati riinog ika, a obrnuto bi bilo na rii. No do toga u
praksi ne dolazi zbog raznih vrsta roba koje se uskladituju u pojedinim objektima.
Budui da se sve vie i vie u nas uskladituje zrno kukuruza i budui da je
kukuruzni iak otporniji na nie temperature od riinog ika, oekujemo
postupno poveanje brojnosti te vrste u odnosu na riinog ika. U nas je dokazana
mogunost da kukuruzni iak zarazi kukuruz na polju, a pojedini hibridi razliito
su otporni na napad ovog tetnika (Maceljski, Koruni).
Openito se slabim napadom smatra kad broj iaka po 1 kg iznosi 1-2,
srednjim 3-5, jakim 6-10, a vrlo jakim kad ima vie od 10 iaka na kg ita.
ici mahunarki ili sjemenari (Bruchidae)
Napadaju zrnje biljaka iz porodice mahunarki. U nas je utvrena 81 vrsta.
No samo malo tih vrsta pripada u tipine tetnike u skladitima jer mnogi zarazu
382

obave na polju, a velika se veina tih vrsta ne moe razmnoavati u skladitima.

U prave tetnike u skladitima ubraja se grahov iak, koji izvede zarazu na
polju, ali se moe razmnoavati u skladitu. Postoje jo grakov, bobov, lein i
drugi ici (sjemenari). ici mahunarki prikazani su u poglavlju o tetnicima iz
reda Coleoptera.
itni kukuljiar (Rhizopertha dominica F)
Kao i sve prethodne vrste pripada u primarne tetnike. Tijelo mu je dugako
2,3-3 mm, a nadvratni tit potpuno
pokriva glavu. Tamnosmede je boje.
Liinka je bijela, s dobro razvijena tri
para nogu. enka odloi 100-500 jaja
na razne proizvode. Liinke oteuju
razliite proizvode, a mogu se ubuiti
u zrnje itarica u kojem izgrizaju
endosperm. U nas imaju najee 2
generacije godinje. Optimalna je
temperatura visoka: 30-34 C. Relativna
vlaga zraka i vlaga supstrata nema
veeg utjecaja na razvoj ovog tetnika,
prema emu se kukuljiar razlikuje od
ostalih vrsta. Tako je razvoj mogu i
pri vlazi zrnja od samo 10 %. Iako
termofilna, vrsta moe prezimjeti u
SI. 361. itni kukuljiar i zaraeno zrnje
naim skladitima. Brojnost kukuljiara
u nas je u stalnom porastu.
Kruar (StegobiumpaniceumL). Ima
zaobljeno tijelo, dugo 2-3,5 mm,
crvenosmede boje. tete prvenstveno
nanose liinke, koje se ubuuju u
proizvode i unutar njih bue hodnike.
Ima 3-4 generacije godinje. U rasutoj
robi liinke prave kokone koristei
robu pri izradi, a na vrstoj robi izbuuju
rupice. Prema tome se prepoznaje
prisutnost tetnika. Moe progristi
ambalau.
Duhanar (Lasioderma serricorne F).
Smedecrvenkastog je tijela dugog 2,5SI. 362. Duhanar i zaraeno lie duhana
3,5 mm, pokrivenog finim dlaicama.
Osim duhana napada brojne druge proizvode. Liinke bue proizvode, prave
rupe u njima i izgrizaju ih. Termofilna je vrsta i razvoj joj prestaje ispod 18 C, a
pri -7 do -10 C ugiba za 4-5 dana. Ima 2 generacije godinje.
383

Vrste iz porodice DERMESTlDAE vrlo su brojne. Njihove liinke dosta se

razlikuju od ostalih vrsta kornjaa po dugim crvenkastosmedim dlakama po cijelom
tijelu. Neke vrste napadaju proizvode ivotinjskog podrijetla, npr. slaninu,
suhomesnate proizvode, riblje brano, vunu i dr., a koojedi napadaju kou. No
neke su vrste i vani tetnici itarica i drugih proizvoda biljnog podrijetla. U tu se
porodicu ubraja i karantenski tetnik trogoderma, nadalje slaninar, krzna
(Attagenus unicolor Brahm = piceus Ol.), koojed (Dermestes maculatus Deg.)
i muzejski tetnici roda Anthrenus.

SI. 363. Trogoderma

Trogoderma (Trogoderma granarium

Everts). Karantenski je tetnik za nau i
mnoge druge europske zemlje. Tijelo
je dugo 2-2,8 mm, pokriveno finim
ukastim dlaicama. Izrazit je spolni
dimorfizam, pa su enke znatno vee
od mujaka. Liinke narastu do 4,5 mm,
a imaju tijelo pokriveno bodljikavim
dlaicama. Zadak zavrava uperkom
dlaica. To je termofilna vrsta koja se
brzo razvija na temperaturi 32-35 C, ali
vrlo je otporna i na niske temperature.
Tek pri 5 C prestaje joj aktivnost. Starije
liinke mogu oteivati i zdravo zrno
pa pripada u primarne tetnike.
Slaninar (Dermestes lardarius L.).
Napada razliite vrste hrane
ivotinjskog podrijetla. Imago je dug 79 mm, a liinka naraste do 10 mm. Vrlo
je prodrljiv, a hranu oneiuje
velikom koliinom izmeta.

Mauritanski branar (Tenebrioides

mauritanicus L.)
Ima crno tijelo dugo 6-11 mm.
Liinka je bijela, s tamnim prvim i
zadnjim segmentom tijela te dvama
Si. 364. Slaninar
tamnim nastavcima na zatku. Naraste
do 19 mm. Oteuje zrnje itarica
izgrizanjem klice, a budui da jedna liinka moe unititi i vie od tisuu klica,
najvee su tete na sjemenskoj robi. Obino se javlja pojedinano, no prisutan je
u gotovo svakom skladitu. Moe oteivati i ambalau i drvene dijelove raznih
postrojenja, a i svilena sita u mlinovima. Ima jednu generaciju godinje.
Surinamski branari (Oryzaephilus surinamensisL., O. mercatorTauv.)
Vrlo su raireni sekundarni tetnici. Lako se prepoznaju jer na nadvratnom

384

Si. 366. Surinamski branar

SI. 365. Mauritanski branar

titu imaju po 6 zubaca sa svake strane. Duljina im je tijela 2-3 mm i smee je boje.
Vrlo se teko meusobno razlikuju. No, O. mercator 'posebice esto napada sjeme
suncokreta i drugih uljarica, te njihove same, a O. surinamensis najee se
nalazi na itaricama, ali i ostalim uskladitenim proizvodima. Termofilne su vrste
kojima razvoj prestaje ispod 17,5 C. Samo za masovne pojave mogu se hraniti i
neoteenim zrnjem. Imaju godinje 2-4, rjee do 6 generacija.
Veliki branar (Tenebrio molitorl.)
Najvei tetni kornja u naim
skladitima: ima tijelo dugo 12-17 mm
gotovo crne boje. Liinka ima valjkasto
uto tijelo, dugo do 28 mm. Hrani se
branom i branenim proizvodima, no
nalazi se i u itu, mlijenom prahu,
mesu i dr. proizvodima. ini vee tete
na ambalai i raznim drvenim
dijelovima, koje liinke mogu pregristi.
Vrlo je otporan na niske temperature.
Najee ima jednu generaciju
godinje, iako se razvoj kadkad moe
protegnuti i na dvije godine. Uzgaja se
za hranu pticama.
Mali branari (Tribolium confusum
Duv., T. castaneum Hbst. i dr.)
Triboliumi pripadaju medu
najee sekundarne tetnike itarica u
nas. esti su i u skladitima sjemena

SI. 367. Veliki branar

385

SI. 368. Mali

branar

SI. 369. Rdasti itar

suncokreta. Tijelo im je 3-4 mm dugo, smee ili crvenkaste boje. Liinka ima
ukasto tijelo dugo do 6 mm. Samo ako je zrno vlano, mogu oteivati i
neoteeno zrno pa su tada primarni tetnici. Termofilni su pa ve pri +7 C
ugibaju za 25 dana, a pri - 6 C za 1 dan. Najradije oteuju klicu zrna, no napadaju
i najrazliitije druge proizvode. Imaju 2 generacije godinje.
Rdasti itar (Cryptolestes vrste)
Prema starijem nazivu poznati i kao lemofleusi. Pripada u najrairenije
sekundarne tetnike u nas. Vrlo su maleni: tijelo im je dugo 1-2 mm, a crvenosmede
je boje. Liinke esto ulaze u oteena zrna te izjedaju klicu i endosperm. No
hrane se i mnogim drugim proizvodima. Povoljna im je temperature 25-30 C,
kad uz vlagu zrna viu od
13 % razvoj traje samo
mjesec dana. Imaju vie
generacija godinje.
Palorus
(Palorus
ratzeburgi Wiss.) vrsta je
dosta proirena u nas u
mlinovima i u otpacima
ita. Sekundarni je tetnik.

SI. 370. okoladni ukras za boino drvo oteen od.

liinki Ptinida

386

Vie vrsta porodice

Ptinidae javlja se u
Hrvatskoj na razliitim
namirnicama, ali i u
knjigama, graevinskoj

trstici, vuni, perju i slinim robama. Mi smo tetnike te porodice nalazili u okoladi
(koju napada i kakaov moljac). Najvanije vrste ove porodice jesu kradljivac
(PtinusfurL.) i mjedeni kornja (Niptus hololeucus Fald.).
Od ostalih kornjaa tetnih uskladitenim proizvodima treba spomenuti rogatog
branara {Gnathocerus cornutus F.) i vonog kusokrilca (Carpopbilus
hemipterus L.). Od mikofaga ei su gljivar (Alphitophagus hifasciatus Say) i
otrokuti gljivar (Ahasverus advena Walt.).
TETNI LEPTIRI - LEPIDOPTERA
Od tetnih leptira treba spomenuti ove vrste.
itni moljac, sitotroga (Sitotroga cerealella Ol.)
Ima raspon krila 15-18 mm, a ukaste je do sivkaste boje. Gusjenica je isprva
ukasta, a kasnije posmedi. Naraste do 7 mm. Odlae jaja na zrnje ili u blizinu
zrnja. Gusjenice se ubuuju u zrno te se hrane njegovim sadrajem. Kad u zrnu
ponestane hrane prelaze u drugo zrno. Razvoj gusjenice traje 30-50 dana, a potom
se kukulje i daju novu generaciju. Dakle, slino icima i kukuljiaru, gusjenica
sitotroge ivi u zrnu, ali lako se razlikuje od tih vrsta po tome to osim tri para
prsnih ima pet pari slabije razvijenih trbunih nogu (liinke iaka nemaju noge,

SI. 371. Leptir sitotroge

SI. 372. Zrnje kukuruza na klipu zaraeno od sitotroge

liinka kukuljiara ima samo tri para prsnih nogu). Razvoj prestaje na temperaturi
nioj od 10 C. Ipak dobro podnosi niske temperature. Ima najee 2-4 generacije
godinje. U nekim zemljama nalazi se na listi karantenskih tetnika, to moe
oteati izvoz u te zemlje, iako nije na listi karantenskih tetnika Europske
organizacije za zatitu bilja. Moe izvesti zarazu i na polju. U nas je jako proiren
na kukuruzu u koevima. U pojedinim godinama u nekim selima, ti se moljci
krajem ljeta masovno roje, a nalazili smo i vie od 50 % zaraenih zrna.

387

Ambarski moljac
(Nemapogon /Tinea/
granella L.)

SI. 373- Braneni moljac

Sve je ei u naim
skladitima. Raspon mu je
krila 10-15 mm. Krila su
ukaste boje, s brojnim
tamnim arama uz prednji
rub. Gusjenice su ukastobijele, duge do 10 mm.
Imaju smeu glavu. U zrnju
najprije poderu klicu. No
hrane se i raznim drugim
proizvodima. Hranei se
zapredaju
ih nitima
(preom) u hrpice, a
unutar njih vide se i
izmetine gusjenica. Katkad
mogu cijele hrpe ita biti
prekrivene
preom.
Uzrokuju lo zadah
napadnute robe. Ima 2-4
generacije godinje.
Braneni moljac
(Anagasta kuehniella
Zell.)

Ima sivkasta krila, s

crvenim prugama, a
raspon im je 22-25 mm.
Gusjenica je bjeliasta ili
ruiasta, naraste do 20
mm. Gusjenice se hrane
prvenstveno branom i
slinim proizvodima, a
SI. 374. Brano zaraeno gusjenicama branenog moljca
zapredaju ih u vee hrpe.
Tijekom jednog dana moe tridesetak gusjenica zapresti 1 kg brana. Zapredene
hrpice brana mogu zaepiti cijevi i strojeve u mlinovima. Pri 26 C razvoj traje
samo 24 dana, ali ve pri 18 C traje ak 90 dana. Ima 3-5 generacija godinje.
Kakaov moljac (Ephestia elutella Hb.)
Veliki je polifag koji se hrani i duhanom, sijenom, zrnjem itarica itd. Zrnju
najradije izgriza klicu. Izgledom je slian branenom moljcu. Ima 3-4 generacije
godinje.

388

Bakrenasti braneni moljac (Plodia

interpunctella Hb.)
Tipini je polifag koji se hrani raznim
zrnjem, stonom hranom, suhim voem i
brojnim drugim proizvodima. Vrlo je est
u trgovinama prehrambenih proizvoda i u
smonicama. Leptir ima raspon krila oko
15 mm. Krila su mu sivkaste boje, ali
karakteristino je da su na prednjem paru
krila dvije vrne treine bakrenaste boje.
Gusjenica je duga 10-15 mm, prljavo je sive
ili bjelkaste boje.
Zadrava se u
povrinskom sloju hrpe ita od 30-40 cm.
Svu hranu kojom se hrane
zapredaju gustom preom
pa mogu njome zapresti i
cijele vree. Najguu predu
prave pod kraj razvoja.
Optimalna je temperatura za
razvoj izmeu 20 i 24 C. Vrlo
dobro podnosi niske
temperature. Ima najee tri
generacije godinje.
Braneni plamenac
(Pyralis farinalis L.).
Raspon mu je krila 20-25
mm, krila su maslinasto
smee boje, s tamno crvenim
ili ljubiastim arama.
Gusjenica naraste do 20 mm,

SI. 377. Vrea sjemenskog kukuruza

obavijena preom gusjenica bakrenastog
moljca (snimio M. Maceljski)

SI. 375. Kakaov moljac

SI. 376. Bakrenasti moljac

SI. 378. Sjeme kukuruza oteeno od

gusjenica bakrenastog moljca (snimio M.
Maceljski)

389

bijele je boje, s tamnim zadnjim segmentom i glavom. Uz razliite druge proizvode

ee napada i sijeno lucerne i djeteline, livadsko sijeno i prekrupu. Sve proizvode
koje napada, slino kao i prethodne vrste, obavija preom unutar koje se kree,
a u njoj se nalazi i izmet. Ima 3-4 generacije godinje.
Riin moljac (Corcyra cephalonica St.) najnovija je vrsta leptira tetnih
uskladitenim proizvodima u Hrvatskoj. Otkriven je u 1982. g. na kakaovcu
(Hamel), ali moe napasti riu, kukuruz, brano, krupicu, suho voe, okoladu,
slastice itd. Gusjenica zapreda napadnute proizvode. Moe progristi i jutene vree.

Zatita uskladitenih poljoprivrednih proizvoda

Kao i na polju, tako i u zatiti uskladitenih proizvoda treba primjenjivati
naela integrirane zatite bilja te koristiti sve raspoloive mjere, a kemijske
upotrijebiti samo kao krajnju mjeru.
Suzbijanje tetnika uskladitenih poljoprivrednih proizvoda moe se podijeliti
na preventivne i kurativne mjere. No, esto se jedna te ista mjera katkad provodi
preventivno kad napada jo nema ili je vrlo slab, ali i kurativno, ako je u asu
suzbijanja napad jak. U svakom objektu u kojem se uvaju, prerauju i dorauju
poljoprivredni proizvodi treba provoditi sustav preventivnih mjera kojima e se
sprijeiti jaa pojava tetnika i time provedbu kurativnih mjera uiniti nepotrebnom.
Preventivne mjere relativno su jednostavne i jeftine, ne zahtijevaju usluge
drugih osoba i organizacija, a osiguravaju najbolji uspjeh jer spreavaju samu
pojavu tetnika, pa tako nema niti poetnih teta. Naprotiv, kurativne mjere esto
iziskuju odreenu opremu, znatno su skuplje, veinom trae usluge posebnih
ovlatenih organizacija (DDD poduzea), a u ponekom objektu uope se ne mogu
niti provesti. Uspjeh kurativnih mjera slabiji je od uspjeha preventivnih mjera jer
je ve dolo do izvjesne tete prije samog suzbijanja, a prisutnost mrtvih tetnika,
jednako kao i ivih, oneiuje proizvode i smanjuje njihovu vrijednost.
Preventivne mjere mogu se svrstati u nekoliko skupina.
Pravilna izgradnja objekata. Skladita, silosi, mlinovi, mjeaonice stone
hrane i ostali objekti u kojima se uvaju poljoprivredni proizvodi moraju biti
izgraeni tako da omoguuju to efikasniju i ekonominiju zatitu tih proizvoda
od tetnika. U njih treba biti onemoguen ili barem otean prodor tetnika. Zidovi
objekta moraju biti glatki, da se na njima to manje zadrava praina, i ne smiju
imati pukotine u koje bi se sklanjali tetnici. Elektrine i druge instalacije trebaju
biti ugraene da se iza njih ne bi skrivali tetnici. Svi strojevi i ureaji moraju se
dati lako rastaviti i istiti.
Cijeli objekt treba bili graen tako da se moe to efikasnije i ekonominije
hermetizirati i fumigirati u sluaju potrebe. U objektima se treba nalaziti jedna
posebna prostorija prikladna za fumigaciju manjih koliina zaraene robe i
ambalae prilikom njihova unoenja u objekt, a prije mijeanja s ostalom
nezaraenom robom.

390

Utvrivanje i kontrola zaraze. tetnici se najee unose u neki objekt

zaraenim proizvodima ili ambalaom. Stoga je potrebno pregledavati sve
proizvode i ambalau koji se unose u skladita i ostale objekte. Zaraene proizvode
i ambalau smije se unositi samo nakon obavljene dezinsekcije. Takoer treba
redovito kontrolirati pojavu tetnika u ve uskladitenim proizvodima i u praznom
skladitu.
Uzorci robe potrebni za pregled na zarazu tetnicima uzimaju se s raznih
mjesta i slojeva robe te se mijeanjem pravi prosjeni uzorak. Broj takvih uzoraka
ovisi o koliini i vrsti robe. Uzeti uzorci pregledavaju se prosijavanjem kroz sustav
sita od kojih jedno treba imati otvore neto vee od dimenzija robe koja se
pregledava da bi na njemu ostali vei tetnici, a drugo sito ima otvore neto manje
od robe, da bi manji tetnici propali kroz sito i odvojili se od robe koja se
pregledava. Mogu se koristiti i neke druge metode pregleda.
Skrivena zaraza tetnicima u zrnu utvruje se raznim metodama.
Metoda bojenja sastoji se u moenju zrnja u otopini kiselog fuksina, u
kalijevom permanganatu ili u gentiana violetu. U tim se otopinama oboji samo
ep u rupici u koju je enka ika odloila jaje pa time postane vidljiv.
Bojenje ita kiselim fuksinom obavlja se ovako: 15 g zrna stavi se na cjediljku
i potapa 5 minuta u toploj vodi (30 C). Zatim se cjediljka sa zrnjem potapa u
kiselom fuksinu 2-5 minuta i vodom ispere viak boje. epii postaju vidijivi jer
se oboje crveno i pravilnog su okruglastog oblika. Kiseli fuksin priprema se tako
da se u 950 ml destilirane vode stavi 50 ml glacijalne octene kiseline i 0,5 g acid
fuksina.
Bojenje kalijevim permanganatom
obavlja se na slian nain. Cjediljka s
15 g ita dri se 1 minutu u toploj vodi,
a zatim se potopi u otopinu od 0,5%
kalijeva permanganata. Nakon toga se
zrnje stavlja 20-30 sekunda u otopinu
sumporne kiseline i vodikova
superoksida, koja fiksira smeu boju
epova pa oni postanu vidljivi. Ta se
SL 3 7 9
otopina pravi tako da se na 5,7 ml
' Metoda pregleda inkubacijom
, .

,.

(snimio M. Maceliski)

sumporne kiseline doda l litra

destlirane vode, kojoj se zatim doda l ml 3%-tne otopine superoksida.
Metoda flotacije temelji se na injenici da su zaraena zrna laka od zdravih.
U usku visoku au ili slinu posudu stavi se otopina vodenog stakla (natrijev
silikat) kojoj se dodaje vode dok se ne postigne specifina teina l,19- Zatim se
odvojeno razrijedi trikloretan kerosenom do specifine teine 1,30. Tako dobivene
tekuine stave se u istu posudu, no one se ne mjeaju, nego tea ostaje u donjoj a
laka u gornjoj polovici posude. U au se stavlja 100 grama zrna. Napadnuta
zrna u kojima se nalazi ve odrasli iak, kukuljica ili odrasla liinka najlaka su
pa isplivaju na povrinu lake tekuine. Zrnja s manjim liinkama plivat e na
granici obih tekuina, a zdrava zrna, kao najtea, potonut e na dno posude.
391

Vrlo je jednostavna metoda inkubacije primjenjiva samo ako nije brzo potreban
rezultat pregleda. Uzorak ita stavi se u posudu pokrivenu gazom i dri na sobnoj
temperaturi etrdesetak dana. Ako je postojala skrivena zaraza za to e se vrijeme
iz liinki razviti kornjai i izai iz zrna te se lako mogu nai.
No postoje i neke suvremenije metode pregleda. Mnogo se koriste rengenske
zrake kojima se pravi radiogram na kojem se lijepo moe vidjeti ima li u zrnu
tetnika i u kojem su stadiju razvoja.
U skladitima i silosima treba stalno pregledavati ve uskladitenu robu, to
ee'to su temperature i vlaga vie, katkad i svakih pet dana. Pojavu tetnika
signalizira i povienje temperature u aritima, pa u savremenim objektima postoje
ugraeni ureaji za mjerenje temperature u razliitim slojevima robe, no takvo je
mjerenje mogue i posebnim termometrima. Prisutnost tetnika moe se utvrditi
vodenim i drugim vrstama klopki u koje se rado zavlae tetnici. No, najvee
mogunosti za rano otkrivanje zaraze pruaju feromoni. Postoje seksualni
feromoni za bakrenastog, branenog i kakaova moljca, odnosno jedan zajedniki
za sve tri vrste. Postoje i agregacijski feromoni za vrste roda Tribolium, a ubrzo se
oekuju i feromoni za veinu ostalih tetnika uskladitenih proizvoda. Postignuti
su i prvi uspjesi u primjeni veeg broja feromonskih ljepljivih ploa ili posebno
sastavljenih feromonskih klopki za smanjenje populacije nekih tetnika u
skladitima.
Reguliranje vlage i temperature. To su za praksu najpristupanije i
najvanije mjere spreavanja pojave tetnika u skladitima.
Velika veina tetnika uskladitenih proizvoda ima optimalnu temperaturu
razvoja izmeu 25 i 30 C, a neki izmeu 20 i 25 C. Svako jae odstupanje od tih
optimalnih temperatura znatno utjee na smanjenje pojave tih tetnika. Pri
temperaturi nioj od 10-12 C prestaje razmnoavanje veine tetnika, a za neke
termofilnije vrste razmnoavanje prestaje ve pri znatno viim temperaturama
(npr. 17,5 C). Pri jo niim temperaturama ugibaju prvo termofilne vrste, a kasnije
i ostali tetnici. Primjerice pri +5 C ugiba mali branar nakon 22 dana, pri - 5 C
itni iak za 26 dana, ali riin iak ve za 4 dana itd.
Iako e katkad biti mogue koristiti ekstremno niske temperature (npr.
otvaranjem skladita zimi) za unitenje nekih termofilnih vrsta (primjerice malih
branara, surinamskog branara), ipak je mnogo vea mogunost usporiti
razmnoavanje tetnika manjim snienjem temperature, npr. provjetravanjem za
hladna vremena. Granina temperatura potrebna za brzo razmnoavanje
trogoderme jest ak 24 C, rdastog itara 22-23 C, surinamskog branara 21 C,
kukuljiara 23 C, malih branara 21-22 C, riina ika 17 C, itnog ika 15 C,
sitotroge 16 C, branenog i kakaova moljca 10 C, branene grinje 7 C itd. Stoga
se dranjem proizvoda na niim temperaturama od navedenih moe znaajno
smanjiti opasnost od prenamnoavanja tetnika.
Jo su vee mogunosti spreavanja prenamnoavanja tetnika snienjem
vlanosti robe. Tako 100 primjeraka riina ika za 5 mjeseci pri temperaturi 26,7
C i vlazi ita 11 % daju 885 potomaka, a pri istoj temperaturi, ali samo za stupanj

392

veoj vlazi od 12 %, daju ak 9681 potomaka. Stoga etvom ili berbom u vrijeme
kad je zrno suho ili naknadnim suenjem vlanog zrnja moemo smanjiti ili ak
otkloniti svaku opasnost od pojaane pojave tetnika (a i mikroorganizama). Ve
uobiajeno suenje zrnja itarica na 13-14 % vlage spreava nagli razvoj velike
veine tetnika, a suenje ispod 12 % vlage praktino ga onemoguuje.
Upravo da bi se sprijeilo povienje vlage u uskladitenim proizvodima
potrebno je obavljati provjetravanje u vrijeme kad se u vanjskom zraku nalazi
manji sadraj vodenih para nego u skladitu. Budui da redovito postoji razlika u
toplini zraka u skladitu i izvan njega, ne mogu se usporeivati vrijednosti relativne
vlage zraka nego se treba usporeivati apsolutna vlaga tj. sadraj vodenih para u
1 ml zraka. Stoga dajemo izvadak tablice koja prikazuje odnos relativne i apsolutne
vlage zraka pri razliitim temperaturama:
ODNOS RELATIVNE I APSOLUTNE VLAGE ZRAKA
Temp. u C

Apsolutna vlaga u g na ml ako je relativna vlaga zraka

100%

90%

80%

+5
+10

6,67
9,40

+ 15
+20

12,83
17,30

6,00
8,46
11,54

5,33
7,52
10,26
13,84

15,57

70%
4,66
6,53
8,98
12,11

60%
4,00
5,64
7,69
10,38

Ostale fizikalne mjere. Neke se fizikalne mjere jo istrauju, druge se

poinju sve vie primjenjivati u praksi. Primjerice, fizikalni insekticidi ili inertna
praiva primijenjeni na zrnje itarica oteuju epikutikulu kukaca tako da poinju
gubiti vlagu iz tijela i uginu od dehidracije. Naa su istraivanja (Maceljski, Danon,
Koruni) prije tridesetak godina pojasnila mehanizam djelovanja tih insekticida
(sorpcija votanog sloja epikutikule) i ukazala na mogunost njihove primjene i u
obliku suspenzije. Tijekom 1998. g. u Hrvatskoj je doputenje za promet dobio
fizikalni insekticid koji sadri diatomejsku zemlju. Primjenjuje se u koliini od
100-1000 g na tonu ita. Dovoljno je uinkovit samo ako ito sadri manje od
14,5 % vlage. Uinkovitost se uoava dva-tri tjedna nakon tretiranja. Prikladan je
i za uljarice. Smanjuje hektolitarsku teinu zrnja. Prije uporabe za prehranu treba
zrnje otpraiti. Zbog smanjenja hektolitarske teine i mutnog izgleda zrnja, ta se
metoda u Europi vrlo malo koristi u praksi.
U SAD se koristi entoleter, kroz koji prolaze razni proizvodi u kojima kukci
ugibaju jer su izvrgnuti efektu perkusije zbog jake centrifugalne sile izazvane
okretanjem proizvoda u tom aparatu. Ionizirajua zraenja unitavaju kukce u
dozama od dvadesetak tisua rada i veim, a u neto niim dozama steriliziraju
ih. No i ta se metoda jo ne koristi u Hrvatskoj. Infracrvene zrake koriste se u
nekoliko objekata u Francuskoj za zagrijavanje robe na stupanj kojim se ne
mijenjaju svojstva robe ali tetnici ugibaju. Naroito je perspektivna metoda
hermetikog uskladitenja ita i nekih drugih proizvoda u kontroliranoj atmosferi,

393

u kojoj je najvei dio kisika zamijenjen ugljinim dioksidom ili duikom pa nema
uvjeta za razvoj tetnika. Istraivanja koritenja C0 2 , provedena su i u nas (Hamel).
Ta metoda ima neke prednosti (bezopasnost, irok spektar uinkovitosti, otsutnost
ostataka itd.), ali i nedostatke (nunost dugotrajne potpune hermetizacije, visoki
trokovi i dr.). Za sada se primjena C0 2 preporuuje za posebice vrijedne
namirnice, primjerice za ljekovito bilje, no perspektive te metode mnogo su vee.
Opa higijena. Jedna od osnovnih mjera spreavanja pojave tetnika jest
odravanje ope higijene skladita i ostalih objekata. Opa higijena skladita
treba stvoriti to neprikladnije uvjete za razvoj i razmnoavanje tetnika, te unititi
tetnike prisutne u vrijeme provedbe. Cijeli objekt treba temeljito istiti, po
mogunosti dvaput, a najmanje jednom godinje. Pri tome treba skupiti i svu
neistou iz skrivenih mjesta, npr. izmeu dasaka, iz pukotina u zidovima i si.
Sve skupljene otpatke treba odmah spaliti. Ako postoje vee koliine takvih
otpadaka one se mogu dezinsektizirati i tek tada upotrijebiti za neku svrhu.
Nakon ienja treba sadrom ili bukom zatvoriti sve pukotine te okreiti
svu povrinu zidova da bi se zatvorile i manje pukotine i povrina postala to
glada. Jo bolje od kreenja jest upotreba specijalnih sredstava za ovu svrhu
(primjerice vodenog stakla).
Pri prebacivanju robe iz jedne u drugu eliju redovito se obavlja aspiracija.
Vano je da se svi otpaci dobiveni aspiracijom odmah unitite ili dezinsektiziraju
jer su redovito puni tetnika. Pri tome treba imati na umu da veina tetnika moe
letjeti pa moe ponovno zaraziti proizvode iz kojih su ostranjeni ako se odmah
ne unite.
Kemijske mjere. U skladitima, silosima, tvornicama stone hrane i ostalim
slinim objektima u kojima se uvaju namirnice smiju se koristiti samo odreeni
insekticidi i samo na odreeni strogo propisani nain. Svrha njihove primjene
treba biti preventivna, tj. spreavanje poetka ili proirenja iole jae zaraze, a ne
suzbijanje jake zaraze. Treba podvui da je u svijetu ve proirena pojava
rezistentnosti tetnika uskladitenih proizvoda na veinu upotrebljavanih
insekticida te da je moda ta pojava prisutna i u nas.
Insekticidi (izuzimajui
fumigante) mogu se koristiti
za vlanu dezinsekciju (ili
rezidualno tretiranje), za
tretiranje prostora i za
tretiranje proizvoda i
ambalae.
Vlana dezinsekcija
obavlja se tretiranjem
(prskanjem ili raspr
ivanjem) svih povrina
(zidova, stropa, poda,
SI. 380. Vlana dezinsekcija u skladitu (snimio M. pregrada itd) u nekom
Maceljski)
objektu sredstvima duljeg

394

rezidualnog djelovanja. Tom se primjenom stvara depozit insekticida djelotvoran

katkad i do tri mjeseca na tetnike koji se kreu po njemu. Ta se mjera redovito
provodi kad je objekt prazan, no ako se provodi dok se u objektu nalaze
poljoprivredni proizvodi, treba paziti da ne doe do njezina oneienja
insekticidom. Pri vlanoj dezinsekciji treba se pridravati odreenih doza aktivne
tvari za pojedine insekticide po m2 povrine koja se tretira. Za tu se svrhu koriste
insekticidi na osnovi malationa, metilpirimifosa, metilklorpirifosa, deltametrina i
neki drugi specijalno preporueni za tu svrhu.
Tretiranje prostora provodi se u praznom skladitu s pomou specijalnih
aparata (rasprivaa, atomizera) koji raspruju tekui insekticid u vrlo sitne kapljice.
Takvi aparati imaju rotacijski atomizer, kao npr. Microjet ili Atomist. Ranije su
koriteni i reaktivni zamagljivai za proizvodnju toplog aerosola insekticida. Od
insekticida se koriste jae volatilni insekticidi, kojima se sitne kapljice jo u zraku
isparuju i pretvaraju u plin koji prodire u razne pukotine i u njima ubija tetnike.
Takva su sredstva prvenstveno sredstva na osnovi diklorvosa. Pri radu obvezatno
treba zatititi osoblje prema uputama koje se dobivaju uz svako sredstvo.
Za tretiranje proizvoda doputen je samo mali broj insekticida. No, treba
razlikovati tretiraju li se namirnice, stona hrana, sjeme ili industrijske sirovine.
Za tretiranja namirnica dozvoljena su sredstva na osnovi diklorvosa, dozvoljena
je toleranca 2 ppm, a karenca 14-56 dana, ovisno o dozi primjene. Dozvoljena je
primjena kombinacije malationa i bifentrina (pripravak ProStore). Toleranca za
malation u itu iznosi 3 ppm, a karenca 35 dana. Mogu se koristiti i sredstva na
osnovi pirimifosmetila (karenca 63 dana), te sredstva na osnovi deltametrina
(karenca 21 dan). Za sva navedena sredstva propisan je nain primjene i niz
ogranienja. Primjena mora omoguiti ravnomjerno mijeanje insekticida sa
zrnjem, to se najbolje postie prskanjem zrnja na transporteru (pominoj vrpci)
pri punjenju skladita ili prebacivanju robe. Stoga niti ranije nismo preporuivali
neka insekticidna praiva, iako su imala dozvolu, zbog opasnosti da se hrpe zrnja
zaprae samo povrinski i time mnogostruko povea ostatak insekticida u
povrinskom sloju.
U svijetu se za izravno tretiranje mnogo koriste insekticidi na osnovi biljnog
insekticida piretrina. Intenzivno se istrauje i mogunost primjene drugih
insekticida biljnog podrijetla koja bi se mogla koristiti uz manja ogranienja. Ako
nije regulirano drugim propisima treba za tretiranje stone hrane primijeniti norme
kao za namirnice. Pri tretiranju sjemena ili industrijske sirovine nema posebnih
ogranienja, osim ogranienja propisanih propisima o zatiti na radu.
Fumigacija. Iako je fumigacija neosporno najuinkovitija mjera suzbijanja
ve postojee zaraze tetnicima, ona nema nikakvo rezidualno djelovanje. Stoga
je to izrazito kurativna mjera. Ako nakon fumigacije uvjeti za pojavu tetnika
ostanu i dalje povoljni, doi e do ponovne zaraze i ponovne potrebe za
provedbom fumigacije. Stoga provedbom fumigacije ne otpada potreba za
provedbom preventivnih mjera, dapae njih treba odmah nakon fumigacije
intenzivno provoditi, da bi se fumigacijom dezinsektizirana roba ouvala
nezaraenom. Nedostatak fumigacije kao kurativne mjere jest i u tome to ve

395

postoji zaraza, dakle ve je priinjena izvjesna teta na proizvodima, a tetnici,

iako mrtvi, i njihov izmet ostaju u robi. Konano, u fumigaciji se koriste vrlo otrovna
sredstva pa tu mjeru smiju provesti samo posebne organizacije ovlatene za DDD
djelatnosti, to znatno povisuje trokove. Na visinu trokova uvelike utjee i potreba
za hermetizacijom pri primjeni nekih fumiganata. Stoga fumigacija treba biti ona
krajnja mjera koju treba provesti kad preventivne mjere nisu sprijeile pojavu
tetnika ili nisu bile provedene u pravo vrijeme i na struan nain.
Dobro provedenom fumigacijom unitavaju se svi razvojni stadiji tetnika,
iako u njihovoj otpornosti na pojedine fumigante postoje razlike. Dakle,
fumigacijom se unitavaju jaja, liinke, kukuljice i odrasli stadiji kako na robi tako
i u robi koja se fumigira.
Na uspjeh fumigacije utjee niz imbenika. Najvaniji su stvarna koncentracija
fumiganta i njegova ravnomjerna raspodjela unutar cijele koliine robe, zatim
ekspozicija, temperatura, vlanost, vrsta robe i tetnika i dr.
Za unitenje tetnika
potrebna je odreena
koncentracija plina u
zraku. Fumiganti se mogu
u odreenim dozama
izraunati u g na m3
prostora (neki na tonu
proizvoda). Hoe li se
nekom dozom postii
eljena koncentracija plina
ovisi
o
dobroj
hermetizaciji objekta
neophodnoj pri uporabi
metilbromida
i
cijanovodika.
Hermetizacija
je
dugotrajan, muan i skup,
ali prijeko potreban
posao. Postignuta stvarna
koncentracija ovisi i o vrsti
i volumenu proizvoda u
SI. 381. Stavljanje tableta sondom u rasuto ito
skladitu. Naime, mnogi
proizvodi imaju jae ili
slabije svojstvo sorpcije plina pa time utjeu na njegovu koncentraciju u zraku,
ovisno i o koliini dotinih proizvoda. Stoga se doze fumiganta ne odreuju samo
prema volumenu prostora nego i prema volumenu (i vrsti) uskladitenih proizvoda.
Izvanredno je vano da cijela upotrebljena doza fumiganta bude ravnomjerno
rasporeena unutar objekta pa se zato plin puta ili rasporeuje na vie mjesta,
vodi se rauna o njegovoj specifinoj teini, a koriste se i ventilatori za bolje
rasporeivanje plina.

396

Osim koncentracije plina za uinkovitost fumiganta vrlo je vana ekspozicija,

tj. vrijeme koje protekne od putanja plina do otvaranja i provjetravanja objekta.
U pravilu vrijedi da je umnoak koncentracije i ekspozicije konstantan. To teoretski
znai da se postie jednaka uinkovitost doze od 20 g/m3 pri ekspoziciji od 48
sata i doze od 40 g/m3 pri ekspoziciji od 24 sata. No u praksi to nije uvijek tako jer
su pri predugim ekspozicijama vei gubitci plina, jaa je sorpcija itd.
Temperatura jako utjee na uinkovitost fumiganta: to je via, njihovo je
djelovanje bolje. Stoga se fumigacija obino provodi na temperaturi vioj od 1520 C, rijetko kad se dostatnom smatra temperatura izmeu 10 i 15 "C. Smatra se
da se za svakih 10 C vie temperature (do odreene granice) uinkovitost
fumiganta podvostruuje, to znai da se moe koristiti dvostruko nia doza.
Iako
fumigaciju
obavljaju posebno za to
ovlateno i osposobljeno
osoblje zaposleno u
ovlatenoj
DDD
(dezinsekcija, dezinfekcija
i deratizacija) organizaciji,
potrebno je da korisnik
fumigacije vri bioloku
kontrolu djelovanja te
mjere. Pred poetak
fumigacije na razna mjesta
objekta odn. proizvoda
stavljaju se iani kavezi
(insektariji) u koje se stavi
neto proizvoda koji se
tretira i vei broj tetnika
tih proizvoda. Nakon
fumigacije pregledaju se
tetnici u kavezima i utvrdi
njihova smrtnost.
Veina fumiganta vrlo
SU jaki otrovi i vrlo opasni
si. 382. Dozatorpeletapri radu u silosu
u primjeni. Metilbromid i
cijanovodik zahtijevaju potpunu hermetizaciju prostorije, a pripravci na osnovi
fosforovodika trebaju hermetizaciju samo ako se ne stavljaju u proizvode, nego
oko njih. U Hrvatskoj doputenje imaju ovi fumiganti:
Cijanovodik dolazi u hermetiziranim limenkama vezan na inertni nosa,
najee infuzorijsku zemlju. im se limenka otvori oslobaa se plin. Koristi se u
dozi od 10-30 g/ml uz ekspoziciju od 1-3 dana. Otrov je prve skupine otrova.
Metilbromid dolazi u promet u tekuem obliku u posebnim bocama pod
tlakom. Na normalnom tlaku odmah se pretvara u plin. Koristi se u dozi od 20-30

397

rjee do 50 g/m3 uz ekspoziciju 1-2 dana. Svrstan je u prvu skupinu otrova.

Priprema se ogranienje i zabrana primjene metilbromida zbog njegova
negativnog utjecaja na ozonski omota.
Fosforovodik dolazi u promet u obliku tableta, peleta, vreica, ploa i vrpce.
Ti se pripravci (tablete, pelete, vreice) najee stavljaju u ito pa u tom sluaju
nije potrebna potpuna hermetizacija prostorije. Tablete i vreice koriste se u
podnim skladitima za stavljanje u hrpu ita s pomou sondi. Pelete se primjenjuju
u silosima s pomou posebnog dozatora. Ploe i vrpce (sastoje se od niza ploa)
stavljaju se izvan uvreene robe, bala duhana i si., te je pri njihovoj primjeni
potrebna puna hermetizacija. Svi pripravci na toj osnovi svrstani su u prvu skupinu
otrova.

398
4

OSTALE TETNE IVOTINJE

(osim kukaca)

U tetnike bilja, osim kukaca, ubrajaju se i druge ivotinje. U koljeno

lankonoaca (Arthropoda) zajedno se s razredom kukaca (Hexapoda) ubrajaju
i razredi paunjaka (Arachnida), stonoga (Mvriapoda) i rakova (Crustacea).
tetnici su bilja i vrste iz koljena oblenjaka (Nemathelminthes), mekuaca
(Molusca) i svitkovaca (Chordata). Iako se u uem smislu entomologija bavi
samo kukcima, u irem smislu ova znanstvena disciplina najee obuhvaa i
paunjake i stonoge. Iz sasvim praktinih razloga u ovo smo djelo u saetijem
obliku uvrstili i najvanije nematode, pueve i svitkovce, koji se inae ubrajaju u
primijenjenu zoologiju, da bi sve ivotinje vane za fitomedicinu bile obraene
na jednom mjestu.

ARACHNIDA - RAZRED PAUNJACI

Razred Arachnida dijeli se na vie redova. Samo emo spomenuti prave
pauke - Araneae. Najvei broj njihovih vrsta koristan je jer unitavaju tetne
kukce, iako pri tome svakako unite i mnogo korisnih kukaca. U nas je zabiljeena
(Balarin) korist koju pauci ine unitavanjem mreaste stjenice platane tijekom
prezimljenja ispod kore. Za fitomedicinu su, meutim, mnogo vanije vrste reda
grinja - Acarinae, koje su dijelom fitofagne i znaajni tetnici poljoprivrednih
kultura, a neke se vrste ubrajaju u vane prirodne neprijatelje tetnika.

Red ACARINA - GRINJE

Grinje se razlikuju od kukaca po tome to imaju 4 ili 2 para (samo
Eriophvidae) nogu, (samo liinke prvog stadija crvenih pauka imaju tri para nogu),
tijelo im je bez vidljive segmentacije, glava i prsite srasli su u glavoprnjak, a
imaju kratka pipala umjesto ticala. Razvoj je spolni. enke su najee oviparne.
Razlikuju se zimska jaja, koja prezimljuju, te ljetna jaja generacija koje se javljaju
za vrijeme vegetacije. Liinke se presvlae nekoliko puta, najee pet puta.
Postoje dva stadija negibive kukuljice (nimfe). Usni ustroj podeen je za bodenje
i sisanje, no ima i drugih namjena.Vrlo su sitne ivotinje, najee manje od 1 mm.

399

Red obuhvaa vie od 10.000 opisanih vrsta svrstanih u oko 200 porodica.
S fitomedicinskog stajalita najvanije su tetne vrste iz porodica crveni
pauci - Tetranvchidae, Brvobiidae, plosnate grinje - Tenuipalpidae,
mekokone grinje - Tarsonemidae, grinje ikarice - Eriophvidae i
korijenove grinje Tyroglyphidae, te korisne vrste porodice grabeljivih grinja
- karnivora Phvtoseiidae.
CRVENI PAUCI - TETRANYCHIDAE
Malena su tijela, dugog najee 0,3-0,8 mm, ukaste ili crvenkaste boje.
Najvanija je vrsta voni crveni pauk. Ima izrazito crveno tijelo i crvena zimska
jaja prema emu je cijela porodica dobila naziv.
Voni crveni pauk (Panonychus ulmi Koch)
Odavna je poznat kao tetnik voaka, prvenstveno ljiva, no tek oko 1960.
g. postaje vanijim tetnikom plantanih nasada jabuka, a neto kasnije i vinograda,
prvo u Meimurju, a zatim i drugdje u Hrvatskoj. U slabo njegovanim nasadima
javlja se rjee. Oko 1970. g. crveni je pauk nanosio vee tete i u vinogradima u
Istri. Sad je proiren u Hrvatskoj u veini vonjaka jabuka, ali i nekih drugih vrsta
voaka te u nekim vinogorjima, a u drugim je vinogorjima potpuno beznaajan.
U osamdesetim godinama na plantaama jabuka u Hrvatskoj suzbijan je voni
crveni pauk od 1 do 5 puta godinje, a na nekim plantaama bresaka provoeno
je suzbijanje do tri puta. U nekim veim vinogradima suzbijan je taj tetnik 1-3
puta godinje. Usprkos zatite zabiljeene su tete u nekim plantaama. Meutim,
od tada se brojnost populacije vonog crvenog pauka openito smanjuje te se
moe ustvrditi da ovaj tetnik postaje problemom samo tamo gdje je izazvan nekom
pogrenom mjerom.
O uzrocima jakih oscilacija u pojavi crvenih pauka postoji vie teorija. Tako
se smatra da intenzivna kemijska zatita od drugih tetnika, ali i od bolesti, unitava
ili ometa prirodne neprijatelje crvenih pauka. Naime, poznato je da su brojni
prirodni neprijatelji, od kojih se naroito istiu grabeljive grinje roda
Typhlodromus, neke stjenice i tripsi, vaan regulator dinamike pojave crvenih
pauka. Stoga svaka mjera koja ometa razvoj tih neprijatelja, ili ih ak unitava,
pogoduje masovnoj pojavi crvenih pauka. Izrazito negativno djelovanje na
prirodne neprijatelje svojevremeno je bilo utvreno za DDT, paration, karbaril i
mnoge druge univerzalne insekticide te za kaptan i neke druge ditiokarbamate fungicide.
Druga teorija jest teorija trofobioze. Prema toj teoriji sve agrotehnike mjere,
a pogotovu gnojidba i primjena pesticida, utjee na crvene pauke mijenjanjem
biokemijskih svojstava lia u pravcu povoljnom ili nepovoljnom za te tetnike.
Poveani sadraj duika u listu poveava proizvodnju jaja, produljuje ivot, skrauje
razvoj itd. I promjena uzgojnih oblika, rezidba, navodnjavanje i druge agrotehnike
mjere mogu imati takav utjecaj putem biljke domaina tetnika.
Dokazano je, takoer, da DDT, paration i karbaril od insekticida, a kaptan i
TMTD od fungicida (a vjerojatno i neki drugi pesticidi) stimuliraju ovipoziciju,

400

smanjuju smrtnost, produljuju ivot, uope poveavaju biotiki potencijal crvenih

pauka. Ta je pojava nazvana i Chaboussou efekt, prema francuskom strunjaku
koji je istraivao ovu pojavu.
I brza pojava rezistentnosti crvenih pauka na niz pesticida, naroito na najee
koritene organofosforne insekticide, smatra se jednim od uzroka uestalih
masovnih pojava crvenih pauka. Konano, i vremenske prilike - manje oborina,
a vie temperature u vrijeme aktivne pojave tetnika - utjeu povoljno na intenzitet
pojave tih tetnika.
Zbog mnogo ee primjene fungicida u nasadima voaka i vinove loze, ve
i njihov manji utjecaj (negativan ili pozitivan) na populaciju crvenog pauka moe
znatno utjecati na njihovu pojavu. Stoga navodimo da prema inozemnim podacima
razvoj vonog crvenog pauka forsiraju kaptan, faltan, TMTD i ditianon, lako ga
usporava diklofluanid, a jako usporavaju dinokap, binapakril, mankozeb,
propineb, benomil i tiofanat. Od insekticida pojavu vie manje forsiraju svi
univerzalniji insekticidi (ranije su to bili DDT - zabranjen jo 1972. g., paration i
karbaril, a sada su to metidation, piretroidi i dr.), a selektivniji su triklorfon,
endosulfan, fosalon, klorpirifosmetil, neki insekticidi kratkog djelovanja i
sistemini insekticidi bez kontaktnog djelovanja. Biotehniki insekticidi (regulatori
razvoja kukaca) i specifini akaricidi, a posebice bioinsekticidi, selektivni su te
ne forsiraju razvoj crvenog pauka.
Voni crveni pauk ima krukoliko tijelo, jarko crvene boje, dugo 0,3-0,5 mm.
enke su vee, mujaci manji. Liinke su isprva naranaste, kasnije pocrvene.
Prvi stadij ima tri, ostali etri para nogu. Zimska su jaja crvena. Imaju oblik lukovice
s dugakom vlasi. Ljetna su jaja manja od zimskih, a svijetlocrvene su ili naranaste
boje.
Voni crveni pauk
prezimi u stadiju zimskih
jaja, prema emu se
razlikuje od ostalih
crvenih paukova i grinja
ikarica, koji prezimljuju
kao odrasli oblici. Na
vinovoj lozi najvie ih se
nalazi na dvogodinjem
drvetu,
manje
na
jednogodinjem, a jo
manje na Starijem drvetu.
SI. 383. Voni crveni pauk sa zimskim jajima (prema:
Na vokama su jaja
Baver)
poloena oko pupova
jednogodinjih i dvogodinjih granica. Jaja se esto nalaze u velikim skupinama
pa se iz daljine nazire crvena boja pojedinih dijelova zaraenih biljaka.
Krajem oujka i u travnju poinje izlazak Uinaka iz jaja, obino nekoliko
dana prije otvaranja pupova, pa dio prvoizalih liinaka ugiba zbog nedostatka
hrane. to je razlika izmeu pojave prvih liinki i poetka listanja vea, to je

401

smrtnost vea. Izlazak iz jaja dosta je razvuen te moe trajati 20-30 dana. Liinke
odmah odlaze na prvo lie i siu na naliju. Za vrijeme razvoja prolaze kroz tri
stadija, nakon kojih slijedi po jedan stadij nimfe koja miruje. Svaki od tih est
stadija traje 1-2 dana pa liinka razvoj zavrava najee za 7-10 dana.
Nakon 1-4 dana enke poinju odlagati ljetna jaja na nalije lia. Stadij jaja
traje 5-11 i vie dana. enka dnevno odloi 1-5 jaja, ukupno 10-30, maksimalno
70 jaja. Vrsta ima 6-7 generacija godinje.
Zimska se jaja nalaze ve od druge polovice kolovoza pa njihov razvoj traje
170-230 dana, a moraju biti izvrgnuta niskim temperaturama da bi iz njih mogle
izai liinke. Generacije se isprepliu pa se istovremeno nalaze ljetna jaja, liinke,
nimfe i odrasli oblici.
Na brojnost i dinamiku populacije vonog crvenog pauka utjee mnogo
imbenika, o emu je djelomino pisano i na poetku prikaza ovog tetnika. Tako
vie temperature (do 22 "O povoljno utjeu na razvoj, a optimalna je relativna
vlaga zraka 60-75 %. Kia uglavnom ne ometa razvoj jer se pauci veinom nalaze
na naliju lia. Vjetar jai od 1,5 m/sek moe ak iriti zarazu. Svjetlo povoljno
utjee pa se na dobro osvijetljenim biljkama nalazi vie pauka vjerojatno i zbog
veeg sadraja asimilata u liu. Poveani sadraj duika u liu najee povoljno
djeluje na ovog tetnika. Konano, jedan od najvanijih imbenika svakako su
prirodni neprijatelji, od kojih se naroito istiu grabeljive grinje Typhlodromus
pyri i neke druge vrste, te tripsi i stjenice. Smatra se da se voni crveni pauk ne
moe prenamnoiti pri omjeru grabeljivih grinja i crvenih pauka manjem od
1:10.
Mnogobrojni ekoloki imbenici prouzrokuju i jaka kratkorona kolebanja
gustoe populacije vonog crvenog pauka. Obino je najjai napad posljednjih
generacija. Sto je napad raniji tete su vee. Najvee tete nastaju u vrijeme kretanja
voaka i loze. Tad se poveava koncentracija paukova na relativno maloj povrini
pa se nalaze ne samo na naliju nego i na licu lista. Na napadnutom liu isprva se
vide ukaste tokice koje ubrzo poprimaju ljubiasto-crvenkastu ili ljubiastosmedu boju, a najee su koncentrirane uz ile. Te se pjege spajaju i list se sui.
Sisanjem pauci uzrokuju raspadanje klorofilnih zrnaca i koagulaciju protoplazme
u ubodenim stanicama, zbog ega se pojavljuju te tokice. Kasnije nastaje nekroza.
Ljeti lie posmedi, sui se i opada. Lie katkad dobiva bakrenastosmedu boju.
Posljedice napada oituju se i nenormalnim razvojem plodova i slabijim razvojem
pupova, pa se teta oituje i idue godine.
U prikazivanju biologije spomenuto je da stadij ljetnih jaja praktino traje
jednako dugo kao i stadij liinki. Stoga se u svako vrijeme na lozi nalazi najvei
dio crvenih pauka u stadiju jaja jer ovipozicija traje nekoliko dana. To ukazuje na
vanost ovicidnog djelovanja sredstava kojima se suzbijaju crveni pauci, to je
mnogo manje vano u suzbijanju kukaca. Istraivanja grade jajeta crvenog pauka
pokazala su da tek pred kraj svog razvoja embrij u jajetu uspostavlja kroz stigme
vezu s vanjskom atmosferom. Zato tek pod kraj razvoja embrija mogu na njega
djelovati akaricidi s fumigantnim djelovanjem, i to bez da oteuju ljusku jaja.
Stoga takve akaricide treba koristiti u vrijeme kad prve liinke izlaze iz jaja (kad je

402

izilo 30 % liinki), jer tada je sigurno da e djelovati i na preostala jaja. Pri njihovoj
preranoj primjeni moglo bi uvelike izostati njihovo ovicidno djelovanje na zimska
jaja, a pri kasnijoj uporabi mogla bi masa liinki ve nanijeti izvjesne tete. I pri
primjeni sredstava tijekom vegetacije uinkovitost je znatno poveana ako sredstvo
djeluje i na ljetna jaja.
Zimsko prskanje provodi se u vrijeme kretanja vegetacije uljanim
organofosfornim insekticidima i mineralnim uljima. Tu mjeru sve ee zamjenjuje
tretiranje selektivnim akaricidima u vrijeme kad je oko 30 % liinki izalo iz zimskih
jaja. Pragom tolerantnosti smatra se 500-1000 jaja, na nekim kultivarima i vie
jaja na duinski metar rozgve ili granica. Ako se takvo tretiranje nije provelo ili
se utvrdi prisutnost veeg broja pauka, treba u vrijeme kad su izboji dugaki 1020 cm ponoviti tretiranje. U to se vrijeme pragom tolerantnosti u jabuka smatra
30 % naseljenih listova. Nakon cvatnje neki pragom tolerantnosti smatraju 3-5
pauka po listu ili 1000-2000 pauka uhvaenih metodom 100 udaraca. Poetkom
ljeta treba ponoviti suzbijanje ako je prisutan vei broj paukova. Prag tolerantnosti
sada je najmanje 70 % naseljenih listova ili vie od 6 pauka po listu ili vie od
2000-3000 pauka uhvaenih metodom 100 udaraca. Sredinom i krajem ljeta
preporuuje se tretiranje ako se po listu nade vie od 8 pauka jer tada tete vie
ne mogu biti velike. Zbog velikih oscilacija intenziteta napada vonog crvenog
pauka i razliitog razvoja na raznim domainima ne smiju se te preporuke shvatiti
kao recept i stalno se njih pridravati, jer e u pojedinim godinama biti mogue
izostaviti svako suzbijanje ovog tetnika, a esto e biti dovoljno samo jednokratno
suzbijanje.
U novije vrijeme neki (Vrabl) preporuuju da se prag odluke odreuje na
temelju umnoka prosjenog broja paukova po jednom listu i broja dana do berbe.
Ako taj broj prelazi 500, treba prii suzbijanju. Primjerice ako se u lipnju utvrdi 6
pauka po listu, a do berbe preostaje 90 dana, umnoek od 540 ukazuje da je
prekoraen prag odluke. Temeljem tog naela Vrabl navodi pragove odluke za
pojedine mjesece: svibanj: 3-4, lipanj: 4-5, srpanj: 6-8, kolovoz: 12-15 i rujan vie
od 20 crvenih paukova po jednom listu.
Vrlo je vano uvesti sustavno praenje intenziteta pojave crvenih pauka u
vonjaku ili vinogradu uzimanjem uzoraka grana i izboja tijekom zime i brojenjem
jaja na jednom duljinskom metru toga uzorka. Uzima se 50-100 uzoraka dugih
20-30 cm (50 % dvogodinjih) s isto toliko biljaka te broj zimskih jaja prerauna
na duinski metar. Za vrijeme vegetacije treba utvrivati postotak zaraenih listova
ili utvrivati prosjeni broj pauka po listu. U manjem nasadu do 3 ha pregleda se
100 listova, a u veem nasadu pregleda se odgovarajue vei broj. Uvid u brojnost
crvenih pauka dobiva se i metodom 100 udaraca (metoda otresanja). Treba istai
da je mnogo jednostavnije i bre utvrivati postotak lia naseljenog paukom
(makar samo jednim), nego utvrivati prosjeni broj pauka po listu. Nakon
nekoliko godina takvog praenja brojnosti moi e se za svaki lokalitet, kultivar i
vremenske prilike iz iskustva utvrditi tonije pragove tolerantnosti i potrebu
poduzimanja suzbijanja, a izbjei e se suzbijanje "za svaki sluaj".

403

Za suzbijanje crvenih pauka mogu se koristiti gotovo svi organofosforni

insekticidi, a prednost treba dati onim selektivnijim (sistemici i si.) pred
univerzalnim insekticidima. Nadalje, i neki fungicidi utjeu na smanjenje populacije
tih tetnika (binapakril, kinometionat, dinokap i dr.). Primjena insekticida i
fungicida svakako se obavlja ponajprije zbog suzbijanja nekih drugih tetnika ili
bolesti. No, kad se specijalno eli provesti suzbijanje crvenih pauka, treba koristiti
specifine akaricide. Ovicidno, larvicidno i adulticidno djelovanje imaju, primjerice,
amitraz, fenazakvin i brompropilat, a samo na pokretne stadije djeluju piridaben
i propargit.
U Austriji i drugim zemljama zapadne Europe u irokoj je primjeni bioloko
suzbijanje crvenog pauka unosom grabeljive grinje Typhlodromus pyri Sch. U
nekim se dravama taj tetnik suzbija i nekim vrstama stjenica. Svakako da i
homogena gnojidba bez pretjeranih koliina duika nepovoljno utjee na brojnost
paukova.
Obini crveni pauk - koprivina grinja (Tetranychus urticae Koch)
To je izraziti polifag, a hrani se s najmanje 200 vrsta razliitih biljaka. Vrlo je
vaan tetnik povra i ukrasnog bilja u zatienom prostoru, katkad i u prirodi
(posebice na grahu), najvaniji je tetnik hmelja, a oteuje i soju, rjee kukuruz
na polju, te voke i vinovu lozu. Na vokama i vinovoj lozi javlja se obino tek od
sredine ljeta i dalje, kad na njih prelazi sa zeljastih biljaka. Najvee tete treba
oekivati u suhim i toplim uvjetima.
enka je dugaka 0,6 mm. Pauci su ute ili
naranaste boje, s dvije izrazite tamne pjege na hrptu.
No, ovisno o vrsti hrane, mogu biti zelenkaste i
svijetlocrvene boje. Stvara mnogo pauine na naliju
lia. Jaja su bjeliasta, prozirna, jedva se mogu
primijetiti prostim okom. U proljee su esto
odloena na korove. Stoga se suzbijanjem korova
smanjuje opasnost od ovog tetnika. Za razliku od
SI. 384. Obini crveni pauk vonog crvenog pauka, prezimi u stadiju imaga. No
u toplim uvjetima zatienog prostora nastavlja se
razmnoavati i tijekom zime. enke odlau stotinjak jaja razbacano po cijelom
listu. Razvoj od jajeta do imaga pri optimalnoj temperaturi 30-32 C traje 8-12
dana, no u normalnim uvjetima traje oko 14 dana. Razvoj je mogu izmeu 12 i 40
C. Pogoduje mu niska relativna vlanost zraka: optimalna je 45-50 %. Ima 6-10
generacija godinje, u zatienom prostoru i vie.
Zaraeno lie puno je sitnih bjeliastih tokica koje se spajaju, lie postaje
proarano, slino mramoru. Nervatura ostaje najdulje zelena. Kasnije se lie sui,
nekrotizira i otpada. Na naliju lia nalaze se pauci u finoj prei kojom mogu
povezati i vie listova zajedno. Na jae zaraenim biljkama prirod je nii, plodovi
sitniji i slabije kakvoe. tetnik je slabo mobilan pa se sporo iri. Prvo se uoava
na pojedinanim biljkama, s njih prelazi na susjedne biljke i tako nastaju arita.
Prije proirenja iz tih arita treba tetnika suzbiti.

404

Suzbijanje obinog crvenog

pauka obavlja se preventivnim
higijenskim mjerama. Sastoje se iz
uklanjanja korova iz objekata i oko njih,
redovitog iznoenja i spaljivanja biljnih
ostataka, a u zatienom prostoru i u
podizanju vlage zraka estim
zalijevanjem biljaka, mehanikim
ispiranjem pauka s lia i sl. Kemijsko
suzbijanje treba provesti na poetku
SI. 385. Lie graha zaraeno koprivinom
zaraze, a katkad se prvim tretiranjem
grinjom (snimio M. Maceljski)
mogu zahvatiti samo arita. Za dobar
uspjeh treba visoki utroak kropiva, po mogunosti 3000-5000 litara po ha. Pri
tome treba imati na umu da visoki utroak kropiva povisuje vlanost zraka i time
stvara povoljnije uvjete za pojavu bolesti.
Izbor sredstva ovisi o vrsti kulture na kojoj se suzbijanje provodi. Postoje
velika ogranienja u primjeni insekticida na povru pa se primjenjuju pripravci
na osnovi diklorvosa, ali samo tretiranjem prostora iznad biljaka (u zatienom
prostoru, jer pri izravnom tretiranju mogu biti fitotoksina), nadalje primjenjuju
se i pripravci na osnovi pirimifosmetila, malationa, diazinona, piretroidi (bifentrin,
esfenvalerat itd.). Posebice se preporuuju selektivni akaricidi na osnovi
brompropilata, klofentezina i drugi doputeni za ovu namjenu. U zatiti soje mogu
se upotrijebiti i drugi insekticidi djelotvorni na pauka, a u zatiti voaka i vinove
loze sva sredstva navedena za suzbijanje crvenog vonog pauka.
U zatienom prostom u Nizozemskoj i drugim zapadnoeuropskim zemljama
proirena je bioloka metoda suzbijanja obinog crvenog pauka. Unosi se
grabeljiva grinja Phytoseiuluspersimilis, koja sie liinke i odrasle oblike crvenog
pauka. Taj grabeljivac crvene je boje, neto vei od crvenog pauka i mnogo
pokretljiviji. Dnevno jedna grinja isie pet odraslih odnosno 20 liinki ili jaja
obinog crvenog pauka. enka odloi 40-60 jaja. Razvoj jaja traje oko 7 dana.
Grabeljivac dobro podnosi nie temperature, sve do 7 C. Grinja se unosi kad je
zamijeen poetak zaraze paukom. Za uspjeh je potrebna relativna vlanost zraka
60-85 %. Omjer grabeljive grinje prema crvenom pauku ne bi smio biti nepovoljniji
od 1:10. Unos grabeljivca ponavlja se prema potrebi. Ako uniti domaina, moe
preivjeti jo 2-3 tjedna, ali ne dulje. Osim navedene vrste koristi se i druga vrsta
grabeljive grinje Amblyseius cucumeris. Postoje i smjese obih vrsta grabeljivih
grinja. Na tritu se nalazi dvadesetak pripravaka razliitih proizvoaa koji sadre
grabeljive grinje namijenjene za suzbijanje obinog crvenog pauka u zatienom
prostom (Spidex, Phytopack i dr.). Ti pripravci najee sadre lie graha ili neki
dmgi medij zaraen grinjama. Cijena za pakiranje koje sadri 1000 grabeljivih
grinja iznosi 24-40 USD.
Crveni pauk agruma (Panonychus citriMc Gregor). Oteuje sve vrste agmma.
Sie na liu, zelenim izbojima i plodovima. Na napadnutim organima vide se

405

brojne bjeliaste tokice, koje se spajaju, a kasnije lie poprima olovnosrebrnkastu boju. Lie, katkad i plodovi, prijevremeno otpadaju. Suzbija se
selektivnim akaricidima.
Atlantski crveni pauk (Tetranychus atlanticus Me Gregor = T. turkestani Ug.
etNik.)
Vrsta srodna obinom crvenom pauku. U vrijeme vegetacije odrasli su oblici
zelenoute boje, a enke koje prezime crvene su. Optimalna je temperatura za
razvoj je oko 25 C. Polifagna je vrsta, zabiljeena u nas na kukuruzu, eernoj
repi, u vonjacima, na povru itd. Ima 11-13 generacija godinje. Prezime enke
u skupinama na otpatcima bilja ili na tlu. Na navodnjavanim povrinama nema
zaraze.
Glogov crveni pauk (Tetranychus viennensis Zacher).
Nije est tetnik iako je gotovo svuda prisutan. Napada glog i neke druge
vrste grmlja te voke. Prezime odrasli oblici na bilju kojim se hrane. enka je
crvene boje, sa utim tarzusima. Na mjestima prezimljenja lako se razlikuju od
obinog crvenog pauka, koji je ute boje, a voni crveni pauk prezimi u stadiju
jaja. U proljee se prezimjeli oblici isprva hrane, a zatim odlau jaja. Proizvode
dosta pauine koja pokriva nalije lia i izaziva karakteristine nabore na listu.
Vrlo je osjetljiv na akaricide pa i na sumporne fungicide.
uti lozin pauk (Eotetranychus carpini Oud.)
Utvren je u vinogradima Istre, a pojedinano i drugdje. Prezimi odrasla
enka na okotu. Ona je utocrvene, a kasnije utozelene boje. Odlae svijetla
jaja na pupove i izboje. Razvoj liinke traje oko 10 dana. Godinje daje 4-6, pa i
vie generacija. Za ranog napada uzrokuje skraenje internodija izboja, ali
najkarakteristinije je oteenje lia: na njemu se pojave brojne tokice koje se
spajaju, list mjestimice nekrotizira i pouti, a ljeti pocrveni.
Lipin crveni pauk (Eotetranychus tiliarius Herm.).
Uzrokuje dekoloraciju lia lipe. Prezime odrasli oblici. Ima 5-7 generacija godinje.
BRYOBHDAE
Smei voni pauk (Bryobia rubrioculos Scheuten^
Napada gotovo sve vrste voaka, posebice kotiave vrste. ei je u aridnijim
podrujima. Uz pojedina jako napadnuta stabla obino se nalaze voke bez ikakve
zaraze. Tu vrstu potiskuju ostale vrste crvenih pauka. Tijelo pauka ovalna je oblika.
Jaja su crvena, no potpuno okrugla, prema emu se razlikuju od jaja vonog
crvenog pauka. Prezime jaja. Prve liinke izlaze ranije od liinki vonog crvenog
pauka, ve krajem oujka i poetkom travnja. Pokretni oblici nalaze se na
pupovima i liu. Ne prave pauinu. Ima 6-7 generacija godinje. Suzbija se kao
voni crveni pauk.

406

PLOSNATE GRINJE - TENUBPALPIDAE

Izaziva crne peteljke (Brevipalpus leivisi Me Gregor).
Ova je tetna grinja utvrdjena u dravama s kojima graniimo, a nije dovoljno
poznato njezino proirenje u nas. Tijelo je grinje plosnato, jajolika oblika, prljavo
crvene boje, dugo oko 0,2 mm. enke prezime pod korom okota vinove loze
kamo se vraaju i tijekom proljea ako zahladi. Pri temperaturi od 14-15 C izlaze
na pupove, izboje i mlado lie, a kasnije napadaju cvjetove i grozdie. Ima
nekoliko generacija tijekom godine. Osim vinove loze moe napasti i maslinu.
Na mjestu sisanja tih grinja isprva se vide bjeliaste, ukaste ili crvenkaste
pjege, ovisno o sorti loze. Kasnije mjesta sisanja pocrne. Napadnuti izboji dobivaju
tamne pjege naroito pri osnovi i u zoni nodija, a napadnute peteljke zadebljaju i
potamne. Tamne pjege mogu se pojaviti i na bobicama, gdje napad poremeuje
i proces sazrijevanja - mnogo je vie kiselina a manje eera. Grozdovi su manji i
rehuljavi. Moe se prenijeti sadnim materijalom.
Plosnata crvena grinja (Brevipalpus oudemansi GeijskesJ
Zapaena je u raznim vonjacima u nas, najee na jabuci. enke su crvene
boje, duge 0,3 mm. Siu na naliju lia. Ima jednu, katkada dvije generacije
godinje. Sporadina se pojavljuje na pojedinim stablima u nekim vonjacima.
MEKOKONE GRINJE - TARSONEMIDAE
Jagodina grinja (Tarsonemuspallidus Banks)
Prema nekim izvorima jagodu oteuje podvrsta T. pallidus fragariae Z. U
Hrvatskoj lokalno ini vee tete. Javlja se preteno u vlanim podrujima i u
vlanim godinama zbog potrebe za visokom relativnom vlagom zraka (80-100%).
Najjai su napadi na tekim tlima i u starijim nasadima. Tijelo je grinje prozirno
dugo 0,1-0,15 mm. Zapaa se samo povealom. No tete su jasno uoljive.
Zadrava se na liu na kojem se pojavljuju pjege koje se naglo poveavaju. Mlado
lie zaostaje u rastu, naborano je i deformirano. Za jaka napada lie uti, smei
i ugiba, a uskoro ugiba cijela biljka. To se dogaa redovito redovito u aritima,
koja se naglo poveavaju. Prema nekim podacima 45 grinja po listu smanji razvoj
biljaka za jednu treinu.
Prezime odrasle enke u sredinjem dijelu biljke. U oujku odlau jaja. Liinke
siu na liu i za desetak dana preobrazuju se u odrasle grinje. Ciklus razvoja
jedne generacije traje oko tri tjedna. Stoga tetnik ima 5-7 generacija godinje.
Generacije se meusobno isprepliu, pa se cijele godine nalaze istovremeno jaja,
liinke i odrasli oblici. Na zaraenim biljkama plodovi ostaju sitni i ne dozrijevaju.
Zaraza jagodinom grinjom spreava se nabavom i sadnjom nezaraenih
sadnica ili moenjem njihovih nadzemnih dijelova prije sadnje u sredstva na bazi
endosulfana. Pri tome se korijen ne smije namoiti u sredstvo. Taj se tetnik

407

suzbija i prskanjem jagoda rano u proljee ili poslije berbe insekticidima

endosulfanom ili diazinonom. Pragom odluke neki navode 15-20 grinja po listu.
No potrebno je troiti mnogo vode (na svakih 25 m2 oko 5 litara tekuine). Osim
navedenih insekticida djeluju i neki akaricidi, npr. dikofol. Tretiranje za vrijeme
vegetacije treba ponoviti nakon 3-5 dana. Ostali akaricidi i organofosforni
insekticidi imaju samo djelomino djelovanje na jagodinu grinju. Rokove tretiranja
i izbor sredstva valja podeavati karenci i terminu zriobe plodova.
Neke vrste mekokonih grinja nanose velike tete brojnim vrstama lonanica
(ciklame, afrika ljubica, kalanhoe i dr.) u zatienom prostoru oteujui mlade
listie i cvijetove.
GRINJE IKARICE - ERIOPHYIDAE

Ove grinje manje su od 0,2 mm pa se vide samo uz pomo lupe. Oblik tijela
im je sasvim razliit od oblika tijela crvenih pauka jer im je tijelo dugoljasto.
Lozine grinje ikarice. Iako su grinje ikarice odavna poznate kao tetnici
vinove loze, ipak je od 1967. pa do sada u srednjoj Evropi, a i u nas, povean
intenzitet njihove pojave. Nisu rijetki okoti na kojima su svi izboji skraeni i
zakrljani ili lie prekriveno erinozom. Takav porast tetnosti nije potpuno
objanjen, no najee se navode slini uzroci kao i za crvene paukove. Treba
istaknuti da su grinje ikarice rtve velikog broja prirodnih neprijatelja pa se u
njihovom unitenju ili ometanju sigurno nalaze glavni uzroci pojaane pojave tih
tetnika u posljednje vrijeme. Toj pojavi nesumnjivo je pripomogla zamjena
sumpornih fungicida organskim, koji, za razliku od sumpornih, ne ometaju razvoj
grinja ikarica.
Grinje ikarice imaju dugoljasto tijelo i samo dva para nogu. Vrlo su sitne,
oko 0,2 mm, te se vide samo s pomou lupe.
Akarinoza (Calepitrimerus /Phylocoptes/ vitis Nal.)
Prezime enke ispod kore na okotu ili ispod ljuski na pupu. Jo pri bubrenju
pupa grinje ulaze dublje u njega i siu stanice tkiva. Prema razvoju izboja
premjetaju se na najmlae dijelove. One enke koje su prezimjele na kori neto
kasnije dolaze do izboja. Sisanje unutar pupa moe prouzroiti posmedenje i
uginue pupa ili pojavu izboja sa skraenim internodijima, a ta je pojava nekada
bila nazvana "court noue".
Zbog oteenja glavnog pupa izbija izboj i iz postranog pupa, pa se javljaju
dvostruki izboji. Zbog sisanja na liu na njemu se vide ubodi okrueni
dekoloriranom zonom, katkad zvjezdolika oblika. Ta se mjesta uboda mogu
posuiti i ispasti pa je list proupljen. No ee je list deformiran, karakteristinog
tamnog uzdignutog ruba i arene (mozaine) plojke. Pri napadu krajem ljeta list
poprima tamnu boju od brojnih tamnih tokica (na mjestima uboda) na listu.
Katkad je vidljiv ljubiasti sjaj odn. refleks tih tokica.

408

enke
odlau
sferina, bezbojna jaja.
Njihov razvoj traje desetak
dana. Razvoj liinki traje 810 dana,
a razvoj
nepokretne nimfe daljnjih
8 dana. Moe imati 3-5 i
vie generacija godinje.
Za vrijeme vegetacije
zadrava se na naliju lista,
selei se uvijek na mlade
lie. Najvanije tete
nastaju kad je u proljee
Skraeni izboji loze zaraeni akarinozom
razvoj loze usporen zbog
(snimio M. Maceljski)
hladnog vremena, jer su
tada
grinje
dulje
koncentrirane na maloj lisnoj povrini. Za topla vremena se, naprotiv, one
raspodjele na naglo rastuoj povrini loze pa su tete manje. No ako je broj grinja
u pupu velik tijekom zime, tada su tete velike bez obzira na vremenske prilike,
jer se izboj sporije razvija zbog oteenja izazvanih sisanjem grinja unutar pupa.
Suzbijanje je obraeno nakon uzronika erinoze.
Erinoza (Colomerus /Eriophyes/ vitis Pgst.)
Ova grinja prvenstveno uzrokuje pojavu nabreklina na licu lia, u kojima se
na naliju nalazi vunasta prevlaka (erion = vuna). Pri jaoj zarazi ta se prevlaka
moe nai i na grozdovima. Zbog tih najee bjeliastih pjega na naliju lia
neki vinogradari zamjenjuju pojavu tog tetnika s peronosporom. Smatra se da u
listove zaraene grinjom lake prodire uzronik peronospore.
Utvreno je da lozina grinja - uzronik erinoze moe u prilikama ekstremne
visoke ili niske vlage oteivati lozu na jo dva naina. Simptomi tih oteenja
toliko su razliiti da su isprva bili pripisivani drugim uzronicima, a neko se vrijeme
smatralo da njih nanose tri razna soja lozine grinje. Ta dva druga tipa oteenja
jesu oteenja zametka jo unutar pupa i jako uvijanje lista bez tvorbe bjeliaste
prevlake na naliju. Uzronik erinoze moe prouzroiti ove simptome:
1. Klasini tip simptoma - erinoza. Ubrzo nakon listanja mogu se s gornje
strane lia vidjeti mjehuraste nabrekline velike poput zrna graka ili graha. One
su esto isprva crvenkaste ili ljubiaste, no kasnije postaju zelene kao da su
posebno bogate klorofilom. Katkad te nabrekline mogu biti ute boje. S nalija su
udubljeni dijelovi nabrekline obloeni pustenastom (vunastom) prevlakom nitastih
tvorevina nastalih hipertrofijom stanija epiderme zbog djelovanja grinja. To su
tzv. histoidne gale - ike. Na poetku je prevlaka njena, pa se kroz nju jos vidi
list, no kasnije postaje sve gua. Isprva je prevlaka bijela, ali zbog sadraja
antocijana moe imati crvenkasti ili ljubiasti sjaj. Kasnije pouti i na kraju postaje
rdastosmeda. Starenjem ike sui se tkivo u njoj i grinje iz nje prelaze na mlade
dijelove biljke.

409

2. Oteenja pupova.
tete se sastoje u kratkim
izbojima sa skraenim
internodijima, slino kao
od akarinoze, pa u
oteenjima na zelenoj
kori izboja, plosnatosti
izboja, uginuu pupova na
izboju,
tvorbi "vjetiinih
metli", pa i rastu izboja u
cik-caku. Te tete nastaju
na sljedei nain: grinje
prezimjele u pupu u
SI. 387. Nabreklim na licu lia od grinja ikarica
normalnim bi uvjetima
(snimio M. Maceljski)
brzog razvoja loze izale iz
pupa i napale lie. One
tijekom zime nisu uspjele
unutar pupa prodrijeti do
zametka jer ga pokrivaju
gusto sloene ljuske.
Bubrenjem pupa otvara se
grinjama put do izboja, no
ako on sada brzo izraste,
pobjegne napadu. Ako u
vrijeme bubrenja doe do
zastoja u razvoju mogu
grinje napraviti opisane
tete. Taj zastoj nastaje ako
SI. 388. Erinoza na naliju lia vinove loze (snimio M.
npr. zavlada jaka sua, ako
Maceljski)
zahladi, ako manjkaju
neka hranjiva itd. Za jakog napada, odnosno velikog broja grinja u pupu, pup
uope ne istjera ili su izboji jako zakrljali, kratki i brzo se posue.
3- Uvijanje lia bez tvorbe vunastih prevlaka. Ti simptomi nastaju zbog
sisanja grinja na ilama lia. List se uvija na obje strane prema dolje. Oblik je
lista poput lice ili cilindra. Ako se list eli otvoriti, tkivo puca. Najjai su simptomi
na vrnom liu. To lie kasnije uti, smei i otpada. Na mjestima gdje masa
grinja sie na ilama tkivo izumire i posmedi pa se na ilama vide nekrotina
mjesta, najee uzdu ila. Ovo neelastino tkivo uzrok je uvijanja lia prema
dolje.
Uzronik erinoze ima godinje do 7 generacija. Stoga je razumljivo da se u
jednom pupu u vrijeme zime moe nai i stotinjak grinja, a na jednom listu u
vrijeme vegetacije i vie stotina grinja. Jedna jedina grinja moe izazvati tvorbu
klasine nabrekline.
410

Budui da lozine grinje ikarice prezime kao odrasli oblici, zimsko prskanje
okota vrlo je uinkovito. Treba voditi rauna da zbog sakrivenog naina ivota
(prezime u pupu ili pod korom) okote treba temeljito prskati uz utroak mnogo
kropiva. U vrijeme otvaranja pupova (stadij C) vrlo su uinkovita uljana
organofosforna sredstva te sumporna sredstva. Odmah poslije poetka vegetacije
loze i napada grinja na lie najefikasniji su pripravci na osnovi endosulfana i
neki selektivni akaricidi (npr. brompropilat, fenazakvin). Te uzronike unitavaju
i neki sistemini organofosforni insekticidi. Mogue je smanjiti tete idue godine
tako da se navedeni akaricidi ili endosulfan primijene u asu najvee brojnosti
grinje sredinom i krajem ljeta (Budinak, Masten).
Zbog prisutnosti grinja u pupu tetnik se esto prenosi zaraenim sadnim
materijalom, pa o tomu treba pri njegovoj nabavi takoer povesti rauna. Treba
istai da lozine grinje ikarice imaju puno prirodnih neprijatelja, posebice
grabeljivih grinja, pa o njihovoj brojnosti ovisi i jaina zaraze tim tetnicima.
Krukina grinja (Eriophyes piri Pgst J
Dosta je proiren tetnik u nas. U pojedinim godinama, naroito u obalnom
podruju, moe nanijeti velike tete. Javlja se u vie varijeteta, neki napadaju dunju,
drugi oskoruu, a trei jabuku. Prikazati emo samo izrazito najvaniji varijetet
krukine grinje (Eriophyes piri var. mali Nal.). Grinja je vrlo sitna, duga do 0,2
mm, izduena uska tijela bjelkaste boje. Prezime odrasli oblici u skupinama ispod
ljuskica pupova. Vrlo rano u proljee naseljuju mlado lie i uvlae se u njegovo
tkivo. Sisanjem izazivaju karakteristine sitne ali vrlo brojne nabrekline, vidljive s
obje strane lia. Te su nabrekline isprva svijetlozelene, katkad aiiaste, a zatim
posmede i pocrne. Najvie ih ima uz glavnu ilu lista. Kada tkivo unutar nabrekline
odumre, izlaze kroz rupice na naliju lista te
naseljuju zdravo tkivo lista, gdje prave nove
nabrekline. Pri jakom napadu list pocrni,
deformira se i otpadne, a izboj zakrlja. Moe
biti oteena i koica plodova, a time je
omoguen ulaz mikroorganizama. Napadnuti
plodovi deformiraju se te esto otpadaju prije
zriobe. Napad je esto koncentriran samo na
poneku granu ili stablo. U lisnom tkivu ive
grinje cijelu godinu, odlau jaja, razvijaju se
liinke itd. tetnik ima dvije generacije
godinje. Najveu tetu ine mladom liu i
izbojima poetkom proljea.
Suzbija se u vrijeme bubrenja pupova
sumpornim fungicidima (moivi sumpori,
kalifornijska juha) ili uljanim organofosfornim
sredstvima.U poetnom dijelu vegetacije
najbolje djeluju preparati na osnovi
endosulfana, tiometona, demetonmetila te
Si. 389. List zaraen krukinom
neki akaricidi (brompropilat, fenazakvin).
grinjom (snimio M. Maceljski)

411

ljivine lisne grinje ikarice

(Eriophyes similis Nal.)
Vrlo su esto prisutne u zaputenim
ljivicima u nas. Na licu lia vide se
brojne
sitne
gusto
poredane
crvenkastosmede
izrasline
polukuglastog ili eliptinog oblika. Svaka
izraslina ima na naliju otvor. Napadnuto
lie zaostaje u razvoju i deformira se no
tete nisu velike. Grinje su vrlo sitne,
nevidljive prostim okom. Suzbijanje je
rijetko potrebno.
SI. 390. Lie ljive zaraeno ljivinom
grinjom ikaricom (snimio M. Maceljski)

Ribizova grinja (Cecidophyopsis /

Eriophyes/ ribis West..)

Moe nanijeti velike tete crnom ribizu pa i ugroziti proizvodnju. Rjee napada
crveni ribiz. Grinja napada pupove. Ti pupovi nabreknu, deformiraju se, ostaju
zatvoreni i na kraju se posue. Prenosi opasne uzronike bolesti ribiza. Prezime
odrasli oblici u pupovima. Zaraeni su pupovi hipertrofirani. Poetkom proljea
prelaze na najmlae lie, no poetkom ljeta ve se zavlae u pupove. Suzbija se
vrlo teko. Djelomini uspjeh postie se zimskim prskanjem, a u vrijeme migracije
grinja na lie najbolje rezultate daju tretiranja endosulfanom. Za uspjeh je presudna
kvaliteta tretiranja. U rezidbi treba odstranjivati izboje sa zaraenim pupovima.
Ljeskova grinja (Phytocoptella /Eriophyes/ avellanae Nal.)
Vrlo je est tetnik lijeske u Istri, ali i u veini drugih krajeva Hrvatske. Uzrokuje
nabreknue pupova unutar kojih ivi pa se oni ne otvaraju ili se iz njih razvije
deformirano lie koje se sui. Iz zaraenih pupova tijekom vegetacije grinje
prelaze na nove pupove. Najjaa je seoba kada lijeska ima 5-10 razvitih listova,
to je obino u svibnju. Grinje su vrlo sitne. Imaju vie generacija godinje. Najee
su za hladna i vlana proljea.
Suzbijaju
se
tretiranjem
endosulfanom,
sumpornim
sredstvima ili nekim akaricidima u
vrijeme kad na novom ljetorastu
bude formirano 3-5 novih pupova.
Ako je potrebno tretiranje se
ponavlja nakon petnaestak dana.
Lipina grinja (Eriophyes tiliae
Pgst.). esta je pojava na liu lipe u
nas. Na liu stvara izrasline razliitih
oblika. Tijekom godine razvije 5-6
SI. 391. Zaraza lista lipe grinjama ikaricama seneraciia
(snimio D. Berti)

412

Malinina grinja {Phyllocoptes gracilis Nal.)

ei je tetnik maline. Prezime enke u pupu. Na takvom se pupu vide
smee pjege. Otvaranjem pupova sele se na peteljke i nalije lia. Na liu se
zapaaju svijetle pjege. One kasnije poute. Nastaju mjehurasta izboenja na licu,
mlado se lie kovra, a izboji sue. Ima vie generacija godinje. Suzbija se slino
kao lozine grinje ikarice.
Kupinina grinja (Acalitus essigi HassanJ
Napada kupinu i malinu. esta je u Hrvatskoj. Oteuje plodove te oni
neravnomjerno sazrijevaju, nejednolino su obojeni i tvrdi te neukusni. Prezime
grinje ispod ljuskica pupa, ali i na plodovima koji zaostaju na biljkama. Rano u
proljee sele se na lie, a u vrijeme cvatnje ulaze u cvjet, a zatim u plod. tete se
smanjuju pravilnim rezom te primjenom amitraza, endosulfana ili sumpornih
sredstava rano u proljee. O potrebi suzbijanja zakljuuje se prema intenzitetu
prologodinjeg napada.
Orahova grinja (Aceria tristriata Nal.)
Na liu oraha stvara ispupenja tamne boje i bjelkasta uleknua na naliju.
Dosta je esta, ali malo tetna u nas.
Grinja pupova agruma (Aceria scheldoni EwingJ
ivi u pupovima i u njima se hrani. Uzrokuje deformaciju lia, izboja i
cvjetova. Karakteristina slika zaraze jest pojava nakazno deformiranih plodova.
Moe unititi pojedine pupove. Suzbija se u vrijeme mirovanja vegetacije bijelim
uljima, a u vrijeme kretanja i tijekom vegetacije ometoatom, fungicidom
kinometionatom ili sumpornim fungicidima te selektivnim akaricidima.
Hrdasta grinja ljive (Vasates /Aculus/ fockeui Nal. ).
Vrlo je sitna grinja. Javlja se najee u brdovitijim hladnijim podrujima.
Napada ljivu, breskvu i trenju. Najvee tete nanosi u rasadnicima. Prouzrokuje
zvjezdolike pjege promjera 1-2 mm na liu, kasnije uvijanje lista prema glavnoj
ili te smedenje lia. Suzbija se kasnim zimskim prskanjem, a rijetko kad potrebno
je suzbijanje za vrijeme vegetacije.
Hrdasta grinja jabuke (Vasates /Aculus/schlechtendali Nal.)
Izaziva hrdaste prevlake na naliju lia, na izbojima i plodovima jabuke,
onemoguava porast izboja i otvaranje cvjetnih i lisnih pupova. Nije esta u nas.
Grinja je duga 0,15-0,2 mm. Prezime enke na voki. Ima do 5 generacija godinje.
Mnoge vrste grabeljivih grinja hrane se tom vrstom pa njezina umjerena nazonost
moe pogodovati odravanju tih grabeljivaca.
Hrdasta grinja kruke (Epitrimerus pyri Nal.). Uzrokuje sline tete na kruki
kao hrdasta grinja jabuke na jabuci.

413

SI. 392. Plodovi agruma zaraeni hrastom grinjom

(snimio M. Maceliski)

Hrasta grinja agruma

(Aculops pelekassi K.)
U nas je proirena u
junoj Dalmaciji. ee
oteuje plodove nego
lie i granice. Plodovi
mijenjaju boju u hrdastu
do okoladno smeu,
zaostaju u rastu, a prinos
je manji. Plodovi limuna
dobivaju srebrnkast sjaj.
Kora je naborana. Suzbija
se fungicidima na bazi
zineba ili sumpora te
akaricidima.

KORIJENOVE GRINJE - TYROGLYPHIDAE

U ovu se veliku porodicu ubrajaju vrste koje napadaju lukovice. Zadravaju
se i hrane unutar njihovih Ijuskica. Na mjestima sisanja razvija se trule pa se iri
na cijelu lukovicu. Najpoznatija je vrsta Rhizoglyphus echinopusT. i R.. Neke vrste
ove porodice tete uskladitenim proizvodima, a neke su tetne u uzgojima
ampinjona i drugih gljiva.
OKLOPNE GRINJE - ORIBATEI (vie porodica).
Vrlo su brojne u tlu i pridonose plodnosti tla. Njihova prisustnost i brojnost
znak je pozitivnih procesa u pravcu poveanja plodnosti tla. One su vani
humifikatori, a mogu biti indikatori svojstava tla. U tlima istone Slavonije utvrene
su 33 vrste ove skupine (Otrec).

Grinje tetne uskladitenim proizvodima

U naim je skladitima poljoprivrednih proizvoda utvreno 33 vrste grinja.
Najvanije su ove vrste. Na uskladitenim itaricama u nas najea je vrsta
Aleuroglyphus ovatus Troupeau, a napada i druge proizvode. Vana je branena
grinja (Acarus siro L. = Tyroglyphus farinaeDe Geer) koja napada brano, ito,
suho voe, sireve, suhe biljne proizvode i dr. esta je na razliitim proizvodima i
vrsta Tyrophagus putrescentiae Schrank. Sirna grinja (Tyrophagus casei Oud.)
napada sireve, suhomesnate proizvode, sijeno itd. Svrabljiva grinja (Pyemotes/
Pediculoides/ ventricosus Newp.) izaziva itnu ugu i svrab u radnika koji rukuju
zaraenim proizvodima. Sve su vrste sitne, najee 0,3-0,6 mm duge.
Grinje napadaju zrno, posebice klicu, ali i druge proizvode. Za njihov razvoj
prijeko je potrebna via vlanost proizvoda.Pri vlagi ispod 10 % grinje ugibaju,
414

pri 13 % ive ali se sporo razmnoavaju i

jo nema opasnosti od prenamnoavanja,
a pri vlazi zrnja i drugih proizvoda veoj
od 15 % vrlo se brzo razmnoava. Pri
temperaturi od 20-22 C razvoj traje samo
10-12 dana, a pri 10-15 C dulje od 30 dana.
Imaju desetak i vie generacija godinje.
Zaraza od 20 grinja po 1 kg smatra se
slabim napadom, napad od 20 pa do
prebrojivog broja grinja srednjim ili jakim
napadom, a ako u 1 kg ima toliko grinja
da se ne mogu prebrojiti smatra se to vrlo
jakim napadom. Zaraza se utvruje
prosijavanjem uzorka na situ s otvorima 12,5 mm nad tamnom podlogom na kojoj
se grinje lake uoavaju. Jae zaraeni
proizvodi nisu prikladni za ljudsku, a esto
niti stonu ishranu. Prisutnost grinja moe
oteati, pa i onemoguiti izvoz nekih
proizvoda. Prenamnoenje grinja
poveava vlanost proizvoda i pogoduje
pojavi mikroorganizama.

SI. 393. Branena grinja

Grinje tetne u uzgoju gljiva

Vie vrsta grinja napada uzgajalita ampinjona i drugih gljiva. Razlikuju se
tarsonemidne i tiroglifidne grinje. One se hrane micelijem i plodnim tijelima gljiva.
Za jake zaraze gljive ne niu, a za kasne zaraze osnovica stapke dobiva
crvenosmedu boju.Tkivo glavice i stapke izgrieno je, rupiasto. Klobuk moe
biti uleknut. Zarazu grinjama ire muice koje su esti tetnici gljiva. Grinje se
unitavaju kvalitetnom pasterizacijom komposta, pridravanjem higijenskih mjera
u uzgajalitu te suzbijanjem muica. Mikofagnih vrsta koje se hrane gljivicama
ima u svim porodicama grinja.

Grabeljive grinje - Phvtoseiidae

U ovu porodicu grinja ubrajaju se grabeljive - predatorske grinje, vrlo vani
prirodni neprijatelji fitofagnih grinja, ali i mnogih tetnih kukaca. Imaju kaikoliko
tijelo i duge noge. Vrlo su pokretljive. Najee su bjelkaste, no mogu biti
crvenkaste i drugih boja, ovisno o hrani i drugim uvjetima. Imaju 4-7 generacija
godinje. to ima vie domaina, tj. grinja ili kukaca kojima se hrane, to su brojnije.
Pripadaju u najvanije prirodne regulatore brojnosti populacije vonog crvenog
pauka i drugih tetnih vrsta grinja. Vani prirodni regulatori u naim vonjacima

415

jesu vrste Euseius finlandicus Oud. i Kampimodromus aberrans Oud., a

zadravaju se i na drugom drvenastom bilju. Na uskladitenim poljoprivrednim
proizvodima javljaju se grabeljive grinje roda Cheyletus.
Neke se vrste koriste za bioloko suzbijanje tetnika. Vana je takva vrsta
Typhlodromus pyri Sch., prisutna, ali nedovoljno brojna u naim vonjacima.
Odrava se i na drugim drvenastim biljkama. Odrasli oblik dug je 0,25-0,35 mm,
jajolika je oblika, ukaste ili crvenkastoute boje. Ima 3-4 generacije godinje.
Vrsta se uspjeno koristi za bioloko suzbijanje vonog crvenog pauka u brojnim
zemljama Europe. Jedna grabeljiva grinja moe dnevno unititi dvadesetak
fitofagnih grinja. Nadalje, vana je vrsta Amblyseius cucumeris, a i neke druge
vrste toga roda koje se koriste za suzbijanje obinog crvenog pauka u zatienom
prostoru. U ovu porodicu pripada i predatorska grinja Phytoseiuluspersimilis A.H. Ona se ve dulje koristi na tisuama hektara zatienog prostora u zapadnoj
Europi za suzbijanje obinog crvenog pauka na povru. Poelo je i koritenje
grinja roda Metaseiulus za bioloko suzbijanje.

SI. 394. Grabeljiva grinja Phytoseiuluspersimilis (naranaste boje) i

rtva obini crveni pauci

U grabeljive grinje prisutne u naim vonjacima pripada i vrsta Zetzellia

mali Ewing, koja se ubraja u porodicu Stigmaeidae (Ciglar).
Treba spomenuti da se i krpelj (Ixodes ricinus L.), uzronik svraba u ljudi
grinja Sarcoptes scabiei L. i tekuti - nametnici peradi (Dermanyssus gallinae De
Geer) ubrajaju u red Acarina.
416

I uzronik opasne varoze pela grinja je vrste Varroa jacobsoni Oud. To je

bolest odraslih pela i pelinjeg legla. enke se hrane krvlju pele. Nesu jaja s
unutranje strane stanice u kojoj su liinke pele pa novo razvijene grinje siu na
njima. tete mogu biti vrlo velike, tim vie to varoa moe prenijeti neke bolesti
pela. Varoa se suzbija razliitim kemijskim sredstvima, pa i nekim sredstvima za
zatitu bilja dozvoljenim za tu svrhu. Pele napada i grinja Acarapis WoodiRennie.
ivi u tijelu pele i izaziva takoer opasnu akarozu.

RAZRED MYRIAPODA - STONOGA

Dijeli se na prave stonoge - Diplopoda i kamenarke - Chilopoda.
Prave stonoge imaju na svakom segmentu tijela po dva para nogu. esto ih
nalazimo u tlu, a tamo se katkada hrane i korijenjem, sjemenjem ili klicama
kulturnih biljaka. Najvee tete nanose gomoljima krumpira. No tete su ipak
malene. Najee vrste ubrajaju se u porodice Julidae, Blaniulidae i Polvdesmidae.
Dugake su 15-30 mm. Zabiljeene su tete na korijenu eerne repe i kukuruza
od vrsta roda Scutigerella i Blaniulus. Kamenarke imaju na svakom segmentu
samo po jedan par nogu. Zoofagne su te ne oteuju biljke.

RAZRED CRUSTACEA - RACI

Red: ISOPODA - GAGRICE
Gagrice, babure ili mokrice imaju ovalno izdueno tijelo. Imaju sedam pari
prsnih i est pari trbunih nogu. No, ne ubrajaju se u stonoge, nego u rakove.
Zadravaju se na vlanim stanitima, gdje se hrane biljnim otpatcima. Vre ulogu
humifikatora. este su i u vlanim podrumima i slinim mjestima. Vrlo su rijetko
zabiljeene manje tete na korijenju, klicama i mladom prizemnom liu nekih
biljaka u vrlo vlanim sredinama.

417

KOLJENO NEMATHELMINTHES OBLENJACI

U ovo se koljeno ubrajaju nematode ili oblici, vrlo vani tetnici bilja.

RAZRED NEMATODAE - OBUI,

NEMATODE
Zajednika svojstva
Smatra se da postoji vrlo veliki broj vrsta, a opisan je samo manji dio. Za
poljoprivrednu biljnu proizvodnju nematode su vrlo vane. To su sitne ivotinje,
najee konastog, katkad ovalnog, okruglog ili drugih oblika tijela. Duljina im
se tijela kree izmeu 0,5 i 2 mm, katkad i manje. Nemaju pigmenta, te su bjelkaste
ili ukaste boje, samo rijetko kada tamnije. Postoje fitonematode, saprofagne
nematode i zoonematode, ovisno o vrsti hrane.
Fitonematode se hrane sisanjem biljnih sokova. U usnoj upljini imaju bode
(stilet) kojim prodiru u biljno tkivo iz kojeg siu sokove. Razmnoavaju se spolno:
postoje enke i mujaci. enke su oviparne, rijetko viviparne ili ovoviviparne.
esto odloe i po tisuu i vie jaja. Liinke prolaze kroz etiri razvojna stadija
prije preobrazbe u odrasli oblik.
Nematode se odlikuju sposobnou da u nepovoljnim uvjetima prelaze u
anabiozu. To je stadij potpunog mirovanja i prestanka svih aktivnosti, koji, uz
zadravanje vitalnosti, moe trajati do tridesetak godina. Tako preive i dulja
razdoblja nepovoljnih vremenskih prilika ili pomanjkanja odgovarajueg
domaina. Nastupom povoljnih uvjeta ili u prisutnosti povoljnog domaina mogu
se aktivirati i normalno razvijati.
Veina vrsta zadrava se u tlu. Nematodama su bogatija tla koja sadre mnogo
humusa. Najvei dio koncentriran je u sloju do 30 cm. Kreu se na vrlo mala
rastojanja kroz vodenu fazu tla, pa vlaga povoljno utjee na brojnost nematoda.
Poplave i jake sue smanjuju njihovu brojnost, no u stadiju anabioze mogu
preivjeti i duga razdoblja takvih uvjeta. Ima termofilnih i manje termofilnih vrsta.
Visoke ih temperature unitavaju pa se koriste za suzbijanje nematoda u zatienom
prostoru (termika sterilizacija tla). O bogatstvu vrsta svjedoe nalazi (Ivezi) od
28-55 fitoparazitskih i 14-26 saprofagnih rodova nematoda na tlima pod
industrijskim biljem na podruju Osijeka.

418

Neke zoonematode neprijatelji su tetnih kukaca pa ve postoje i bioloki

pripravci koji sadre nematode za suzbijanje injaka, grica ili liinki pipa u tlu.
Na tom se podruju oekuje brzi razvoj i poetak ire primjene takvih i slinih
pripravaka u praksi. Dio nematoda moe se ubrojiti u parazitske vrste koje se
uvlae u tetnike i ive na njihov raun, a dio su grabeljiva. Poznati su rodovi
grabeljivih nematoda Steinernema i Heterorhabditis, koji se koriste za bioloko
suzbijanje razliitih tetnih kukaca (pripravci Nematon, Entonem, Exhibit i dr.).
Nekoliko desetaka vrsta fitonematoda smatra se vanim tetnicima
poljoprivrednih kultura u Hrvatskoj. Dio su ektoparaziti, koji se hrane na korijenu,
ubadajui u njega svoj stilet, a dio su endoparazitske fitonematode, koje se ubuuju
u korijen te ive unutar biljke. Neke su vrste paraziti nadzemnih biljnih dijelova.
Ima polifagnih vrsta, poput stabljiine nematode i oligofagnih vrsta, poput penine
nematode. Neke vrste prenose i viruse biljaka (NEPO i TOBRA virusi). Na listi Al
karantenskih tetnika za Hrvatsku nalazi se 9 vrsta nematoda, a medu njima su i
krumpirova i sojina nematoda.
Prisutnost nematoda u
tlu ili biljnom materijalu
utvruje se posebnim
metodama u nematolokim
laboratorijima. Tu se obavlja
pregled dobivenih uzoraka
metodama filtracije, flotacije,
sedimentacije
ili
centrifugalnom
silom.
Razliite skupine nematoda
izdvajaju se razliitim
metodama, pa laboratoriji
moraju biti opremljeni s vie
vrsta aparata.
Nakon
izdvajanja
nematoda,
] 395 Termika sterilizacija s hranama (snimio M.
S
identifikaciju
provodi
Maceljski)
specijalist nematolog.
Mnogo je lake identificirati tetne nematode prema simptomima koje izazivaju
na napadnutim biljkama jer su ti simptomi esto vrlo karakteristini ("korijenova
brada" od repine nematode, "ondulacija" lia od penine, itd.).
Usprkos mogunosti identifikacije na polju, ipak je laboratorijski pregled
uzoraka potreban zbog utvrivanja intenziteta zaraze, o kojem ovisi izbor mjera
suzbijanja. Najee se uzimaju uzorci tla, jer se vrlo esto i prije sjetve obavljaju
pregledi tla na nematode, da bi se odluilo o prikladnosti neke parcele za uzgoj
pojedine kulture (npr. za eernu repu ili sjemenske usjeve). Ti se uzorci uzimaju
posebnom sondom. Sastoje se iz malenih koliina zemlje uzetih s pedeset
jednolino rasporeenih mjesta tako da ukupna teina uzorka bude 0,5-1 kg. Na
svakoj parceli uzima se 4 ili 8, rjee 16 takvih uzoraka, ovisno o vrsti kulture i
svrsi pregleda.

419

Nematode su vrlo slabo mobilne te se prenose gotovo iskljuivo zaraenom

zemljom (na kotaima vozila, cipelama ljudi, nogama ivotinja itd.) i biljnim
materijalom. Zato se najuspjenije suzbijaju odgovarajuim plodoredom u kojem
rjee dolaze biljke domaini. Plodored je najvaniji nain suzbijanja brojnih
oligofagnih vrsta (npr. cistolikih nemtoda), a za polifagne vrste ima znatno manju
vanost. Neke su biljke antinematodne, tj. ne samo to nisu napadnute, nego ak
nepovoljno djeluju na
nematode u tlu. I neke vrlo
osjetljive biljne vrste ili sorte
koriste se za suzbijanje, jer
njih nematode napadnu
tako jako da prije nego to
nematode dosegnu spolnu
zrelost, uginu biljke, a time
i nematode. Neki kultivari
kulturnih biljaka mogu biti
visoko
otporni
na
nematode, npr. neki
kultivari lucerne na
stabljikinu nematodu, neki
SI. 396. Termika sterilizacija pod folijom vodenom
kultivari krumpira na
parom u stakleniku (snimio M. Maceljski)
krumpirovu nematodu itd.
Unitavanjem korova,
koji su domaini nematoda,
smanjuje
se
njihova
brojnost i prekida most
kojim oligofagne vrste
prebroduju izostavljanje
sjetve glavnog domaina.
Primjerice, brojnost repine
nematode smanjuje se
suzbijanjem korova iz
porodice Chenopodiaceae
u usjevima koji se uzgajaju
izmeu dva uzgoja eerne
SI. 397. Rasad na fumigiranoj povrini (snimio M. Maceljski)
repe na nekoj povrini.
U zatienom prostoru osnovna je mjera zatite od nematoda termika
sterilizacija, kojom se tlo zagrijava na temperaturu koja suzbija sve tetoinje.
Za postizavanje potrebne uinkovitosti potrebno je tlo zagrijati na 95 C i na toj
temperaturi ostaviti 5 minuta. Postignutu temperaturu treba povremeno mjeriti
jer su zabiljeene sluajevi da se zagrijavanjem na nedovoljno visoku temperaturu
pogodovalo razmnaanju nematoda (Maceljski). Tlo se zagrijava uvoenjem
pregrijane vodene pare koja se proizvodi u parnom kotlu. Za zagrijavanje jednog
m2 tla potrebno je oko 50 kg pregrijane pare. Para se uvodi u tlo proupljenim

420

hranama ili cijevima, ili se puta ispod folije tako dugo dok se tlo ne zagrije na
potrebnu temperaturu. Tim se nainom unitavaju nematode i svi drugi tetnici,
svi uzronici bolesti, ukljuivi viruse i sjemenke korova. Djelomian uinak,
zadovoljavajui samo na nematode, kukce, neke gljivice i korove, postie se
solarizacijom, tj. zagrijavanju tla ispod tamne folije utjecajem sunca. Solarizacijom
se postie za 10-20 C via temperatura nego to je na nepokrivenom tlu.
Izbor nematocida
nije velik. U klijalitima
(rasadnicima) za duhan,
eventualno i povre,
koristi se metilbromid koji
sadri i malo klorpikrina
za
upozorenje.
Metilbromid dolazi u
promet u tekuem obliku
u posebnim bocama pod
tlakom. Na atmosferskom
tlaku pretvara se u plin.
Ubraja se u prvu skupinu
otrova. Oekuje se
SI. 398. Cvjetnjak ispred kazalita u Zagrebu u vrijeme
ogranienje, a zatim i
fumigacijeprotiv nematoda (snimio M. Maceljski)
zabrana primjene, jer se
ubraja u plinove koji unitavaju ozonski omota. Nematocid na osnovi dazometa
dolazi u granuliranom obliku, a najvie se koristi za suzbijanje nematoda pri uzgoju
povra i cvijea u zatienom prostoru, katkad i u prirodi. U nematocide se ubraja
i metam, koji se koristi zalijevanjem, takoer najee pri uzgoju povra i cvijea.
Svi navedeni nematocidi imaju i insekticidno, herbicidno i fungicidno djelovanje.
Nakon njihove primjene odreeno vrijeme ne smije se obavljati sjetva niti
presaivanje zbog opasnosti od fitotoksinog djelovanja sredstva zaostalog u tlu.
Postoje i neki nematostatici, primjerice karbofuran, koji se koristi za zatitu od
injaka, no ima popratno djelovanje jer spreava razmnoavanje repine nematode.
U novije vrijeme nastoji se uzgojem presada duhana i drugih biljaka u
hidroponima izbjei tete od nematoda.

Podjela nematoda
Nematode se dijele na veliki broj porodica, a spomenut emo samo one u
koje se ubrajaju najvanije fitonematode. Zbog preglednosti mi emo fitonematode
podijeliti na korijenove nematode, stabljikine nematode i nematode lista i pupoljka.

Korijenove nematode
U ovu se skupinu ubrajaju cistolike nematode, nematode korijenovih guka,
nematode smee pjegavosti korijena i slobodno ivue nematode.

421

CISTOUKE NEMATODE
Ubrajaju se u porodicu Heteroderidae. To su ektoparaziti. Njihove se enke
pretvaraju u ciste. Ciste su okruglaste ovrsnute tvorevine pune jaja i liinki, koje
u nepovoljnim uvjetima mogu ostati vitalne dvadesetak i vie godina. Time je
omogueno odravanje vrste. U toj su skupini najvanije repina nematoda,
kupusna nematoda, zobena nematoda, grakova nematoda, zlatna krumpirova
nematoda i blijedouta krumpirova nematoda.
Repina nematoda ( Heterodera schachtii Schmidt)
Jaa pojava tog tetnika moe kroz nekoliko godina onemoguiti proizvodnju
eerne repe na zaraenoj povrini. Jaa zaraza mogua je samo na povrinama
na kojima se preesto uzgaja eerna repa. Stoga se u nas prvi put jaka zaraza
pojavila na naem najstarijem (300 g.) poljoprivrednom dobru - velikom
kombinatu Belje u sedamdesetim godinama. Na pojedinim parcelama prinos
korijena je bio smanjen, no najvea je teta bila u smanjenju digestije na 10-11 %
(umjesto 15-17 %). Na tim je parcelama bio onemoguen svaki rentabilan uzgoj
repe. Stoga je kombinat odmah osnovao nematoloki laboratorij koji je svake
godine utvrivao brojnost repinih nematoda u tlu i tome podeavao plodored. Za
sjetvu eerne repe odreivane su samo parcele s manjom zarazom. Jaka
zaraenost nekih povrina bila je utvrena i u kombinatu VUPIK u Vukovaru (do
2700 jaja i liinki u 100 ml).
Na Belju je primijenjivan ovaj kriterij za sjetvu eerne repe:
Broj jaja i
liinki u
100 ml zemlje
0
do 50
50-150
150-300
300-800
vie od 800

Oekivana teta

Iskljuuje se
e. repa iz plodoreda

Potrebna ponovna
analiza tla na broj
repinih nematoda prije:

nikakva
vrlo mala
mala
srednja
velika
veoma velika

0
0
1-2 godine
3-4 godine
5-6 godin
vie od 7 g.

svake 3. sjetve repe

svake 2. sjetve repe
svake sjetve repe
svake sjetve repe
svake sjetve repe
svake sjetve repe.

Radi preventive eernu repu nikada ne bi trebalo sijati ee nego svake

etvrte godine na istu parcelu jer ve u trogodinjem plodoredu treba oekivati
porast brojnosti ovog tetnika.
Mujaci su konasta oblika. enke su takve samo na poetku svog ivota, a
kasnije postaju limunastog oblika. Napadaju korijenje. Liinke se ubuuju u korijen
unutar kojeg se razvijaju. Mujaci naputaju korijen, a enke ostaju privrene
usnim ustrojem. Odlau 200-300 katkad i do 600 jaja unutar svojih tijela odn. dio
u elatinoznu jajnu kesu. Zatim ugibaju, a tijelo se pretvara u cistu koja titi jaja.
Ciste su vidljive na korijenju, duljine su 0,6 - 0,8 mm, iroke 0,4 - 0,5 mm. Boje su
bijele, ukaste ili svijetlo smee. Zbog sisanja nematoda korijenje ugiba, stvara

422

se novo korijenje te nastaje tzv.

"korijenova brada". Jae napadnute
biljke ugibaju stvarajui ogoljela mjesta
- pljeine. U nas ova vrsta ima dvije
generacije godinje, katkad i tri. Jaja
unutar cista odre vitalnost do 9 godina.
Repina nematoda hrani se jo i
brojnim drugim biljkama iz porodice
Chenopodiaceae, posebno korovima, a
od kulturnih biljaka oteuje jo pinat
i ciklu. Napada i neke Cruciferae pa
moe otetiti i neke povrtne
kupusnjae. Zbog uskog spektra
domaina plodored je osnovni nain
SI. 399. "Korijenova brada" uzrokovana
suzbijanja. Vaan nain smanjenja teta
repinom nematodom (prema: Bayer)
jest i temeljitije unitavanje korova,
pogotovo korova iz ovih porodica, i to naroito u usjevima koji se uzgajaju na
parcelama na kojima e se za godinu - dvije uzgajati eerna repa. Suzbijanjem
tih korova prekida se tzv. most domaina izmeu dvije godine uzgoja eerne
repe, ime se pojaava djelovanje pravilnog plodoreda na smanjenje zaraze.
Zarazu moe smanjiti i pravilan izbor ostalih usjeva. Neke su biljke, poput
kukuruza, lucerne, rai i konoplje, nepovoljne za ovog tetnika jer stimuliraju
liinke na izlazak iz cista, a ne omoguuju njihov razvoj do spolnih oblika. Otpornih
sorti eerne repe nema. Primjena "zemljinih" insekticida protiv tetnika u tlu,
koji imaju nematostatino (karbofuran i dr.) ili nematocidno djelovanje (mocap),
moe omoguiti neto ei uzgoj eerne repe na istoj parceli bez masovnog
prenamnoenja repine nematode. Izravno suzbijanje repine nematode
nematocidima mogue je, ali vrlo skupo i najee nedovoljno rentabilno.
Kupusna nematoda (Heterodera cruciferae Franklin)
Vrsta slina repinoj nematodi. Ima takoer cistu limunastog oblika, a
unitavanjem korijenja uzrokuje pojavu "korijenove brade". U Hrvatskoj je prisutna
u glavnim podrujima uzgoja kupusa (Varadin, Ogulin i dr.) (Koruni). Napada
i dmge kupusnjae. Napadnute mlade biljke ugibaju te nastaju pljeine. Starije
biljke zaostaju u razvoju, lie uti, a glave se ne stvaraju. Ima dvije generacije
godinje. Osim plodoredom, zaraza kupusnom nematodom smanjuje se
unitavanjem svih ostataka, naroito korijena, poslije berbe, nadalje unitavanjem
korova iz porodice Cruciferae, a postoje i kultivari otporniji na tog tetnika.
Kemijsko suzbijanje mogue je granulatom na osnovi dazometa.
Zobena nematoda ( Heterodera avenae Woll.)
Prisutna je u nas, ali zasad tete nisu uoene. tetniku pogoduju hladniji i vlani
uvjeti. Samo u sluaju velike brojnosti, te na domainu zobi, moe prouzroiti
tete. Na ostalim strnim itaricama tete nisu vjerojatne.

423

Grakova nematoda (Heterodera goettingiana Lieb.)

Oteuje graak i druge mahunarke, no moe napasti i druge kulture. Zaraene
biljke zaostaju u razvoju, lie uti, prirod je slabiji. Ciste su limunastog oblika.
Iako je utvrena na vie mjesta u Hrvatskoj, zasad nisu zabiljeene vee tete.
Zlatna krumpirova nematoda {Globodera rostochiensis Woll Mulvey & Stone)
i blijedouta krumpirova nematoda (G.pallida Stone)
Proirene su u gotovo svim zemljama Europe, gdje su vaan ograniavajui
imbenik proizvodnje krumpira. Slino kao i za repinu nematodu, vea se tetnost
spreava samo rigoroznim plodoredom, pa i zakonskim propisima koji uvjetuju
uestalost uzgoja krumpira na istoj parceli. Iako smo u sedamdesetim godinama
smatrali da je zlatna krumpirova nematoda prisutna i u nas, to nije dokazano te se
danas slubeno smatra da Hrvatska nije zaraena tim karantenskim tetnikom. To
je vano, jer se radi o karantenskom tetniku. U nas je propisan obvezatni pregled
na ovog tetnika na povrinama na kojima se uzgaja sjemenski krumpir, no ti se
pregledi obavljaju samo djelomino.
Ove su vrste duge do 0,5 mm, a ciste su im okruglaste, promjera oko 0,8 mm.
Ciste su isprva bijele, a zatim postanu
ute ili zlatnosmede. Ovisno o uvjetima,
tijekom vegetacije moe se njihova
brojnost poveati za 3 do 100 puta. Za
razvoj je potrebna temperatura tla via
od 15 C, pa se ranom sadnjom mogu
smanjiti tete.
Simptomi zaraze na biljkama
oituju se u krljavom razvoju, blijedom
liu, te ugibanju biljaka i pojavi
pljeina. Budui da zaraza jo nije u
nas utvrena, osnovne mjere suzbijanja
sastoje se u temeljitijoj provedbi
pregleda tla u podrujima intenzivnog
uzgoja krumpira, te u strogoj
SI. 400. Ciste krumpirove nematode karantenskoj kontroli uvoza krumpira,
lukovica i ivih biljaka koje ne smiju biti
oneiene zemljom ako se uvoze iz zemalja gdje postoji zaraza krumpirovom
nematodom.
Nematode korijenovih guka (Meloidogyne vrste)
Takoer se ubrajaju u porodicu Heteroderidae. Vrlo su vani tetnici povra
i cvijea u zatienom prostoru. U prirodi su posebice tetne paprici na podruju
Neretve i u Katelanskom polju (Maceljski). Od ratarskih usjeva vane su u nas
samo na duhanu, iako mogu napasti i eernu repu i druge usjeve. Uzrokovale su
i masovno propadanje nasada aktinidije u naem obalnom podruju.

424

U nas je prisutno vie

vrsta ovog roda. Neke su
vrste termofilne i vezane
na zatieni prostor ili
juna podruja nae
zemlje (M. javanica, M.
incognita. M. arenaria i
dr.), no ima vrsta (M.
hapla i dr.), koje se
javljaju u prirodi u naim
sjevernim krajevima, npr.
u uzgojnom podruju
duhana u Podravini
(Otrec). ive kao
endoparaziti u biljnom
tkivu. Ubuuju se u
korijenje i tamo se

SI. 401. Uvenula biljka krastavca zaraena korijenovim

nematodama (snimio M. Maceljski)

intenzivno
izazivajui pojaani rast biljnog tkiva. Na korijenju nastaju izrasline - guke, gale
ili kvrice. Mogu biti razliite veliine: od glavice gumbanice pa do oraha ili ak
i vee. Okruglasta su ili izduena oblika. Katkad vise na korijenju poput grozdova.
Zaraeno korijenje ugiba pa biljka vene i osui se. Zaraza nematodama korijenovih
guka pogoduje ulasku uzronika nekih bolesti u korijen.
U zatienom prostoru najee su na rajici, krastavcima, paprici, nadalje na
karanfilu i drugim vrstama povra i cvijea. Stoga u tim prostorima nema
mogunosti suzbijanja plodoredom.
Osnovna mjera suzbijanja u zatienom prostoru treba biti termika
sterilizacija, koja se provodi povremeno, primjerice svake tree, etvrte godine.
Izmeu toga se mogu, ako
se
ukae
potreba,
primijeniti nematocidi.
Dok se ne zabrani
primjena metilbromida,
mogu ovlatena poduzea
primjenjivati to sredstvo za
kemijsku sterilizacija tla.
Na duhanu se u Hrvatskoj
redovito u klijalitima
primjenjuje metilbromid. S
obzirom
na
veliku
opasnost pri rukovanju
tim vrlo otrovnim plinom,
primjenu
ne
smiju
provoditi proizvoai
si. 402. Korijenje rajice s izraslinama korijenovih
duhana, nego samo
nematoda(snimio M. Maceljski)

425

posebno osposobljene osobe. Umjesto metilbromida nematode korijenovih guka

mogu se suzbiti primjenom granuliranog nematocida na osnovi dazometa ili
tekuim nematocidom na osnovi metama, sukladno uputama za njihovu primjenu.
estom primjenom metilbromida u istom objektu nagomilavaju se ostaci u tlu i
nastaju fitotoksine pojave, a postoji i opasnost od nedozvoljenih ostataka bromida
u biljkama koje se na tom tlu uzgajaju. Treba spomenuti da neke biljke djeluju na
smanjenje zaraze tim nematodama, primjerice Tagetes i Asparagus.
Nematode smee pjegavosti korijena (Pratylenchus vrste)
Ovaj rod obuhvaa vie vrsta koje su endoparaziti u korijenu razliitih biljaka.
Izraziti su polifagi, posebno esti na duhanu, strninama, kukuruzu, mnogim
vrstama povra itd., ali i na brojnim korovima. Uzrokuju pojavu smeih pjega na
korijenju te nekrozu. Biljke zaostaju u razvoju, ute, sue se i ugibaju. Pogoduju
pojavi razliitih uzronika bolesti. Imaju vie generacija godinje.
Slobodno ivue nematode
Neke slobodno ivue nematode ive na korijenju voaka i vinove loze, ali
ne prouzrokuje vee tete, osim katkad u rasadnicima. Prisutne su i na razliitim
drugim kulturama. Vrste rodova Xiphinema i Longidorus prenose viruse trenje,
jagode, maline, duhana, a posebice vinove loze. U nas je utvrena prisutnost vie
vrsta roda Xiphinema (X. index, X. italiae i dr.) koje prenose viruse infektivne
degeneracije vinove loze i utog mozaika (Ivezi). Te se nematode hrane na
korijenu vinove loze, pa ako je okot zaraen uzronikom te viroze, one ga unose
u svoj organizam. Prelaskom na zdravi okot mogu prenijeti zarazu. Liinka gubi
mo prenoenja zaraze presvlaenjem, no odrasli oblici tu sposobnost zadravaju
dugo. Zbog slabe pokretljivosti nematoda zaraza se iri vrlo sporo, i to u krugovima
oko prvog zaraenog okota. Stoga se bolest pojavljuje u aritima. Glavnu
opasnost za irenje pretstavlja zaraeni sadni materijal.

Stabljikine nematode
Stabljikina nematoda (Ditylenchus dipsaci (Kuhn/Filipjev)
Nalazi se na listi A2 karantenskih tetnika u Europi. Vrlo je rairena vrsta u
nas. Odlikuje se izrazitom polifagnou jer napada blizu 500 vrsta biljaka. U nas
su registrirane tete na penici, kukuruzu, eernoj repi, lucerni, krumpiru, te
posebice na luku, enjaku, poriluku, rajici, grahu i drugom povru te na
ukrasnom bilju. Prenosi neke uzronike biljnih bolesti.
Odrava se u ostacima biljaka i u podzemnim i nadzemnim dijelovima ivih
biljaka. U anabiozu prelazi kao klupko vie jedinki i ostaje vitalna dvadesetak
godina. enke odlau 200-500 jaja. Rano u proljee (katkad ve u jesen u
oziminama) liinke se ubuuju u biljke, gdje razaraju tkivo i razmnoavaju se.
Razvoj jedne generacije traje 3-5 tjedana, a.tijekom godine ima vie generacija.
Ako biljka propadne mogu preko tla dospjeti do susjedne biljke. Intenzitetu pojave

426

pogoduje via vlanost tla. Optimalna

je temperatura oko 15 C. Zaraene
biljke zaostaju u rastu, postaju krljave,
pojedini se dijelovi deformiraju,
odebljaju, lie se uvija. Napadnute
itarice dobivaju grmolik izgled i ne
klasaju. I malo jedinki po biljci ili u kg
tla izaziva velike poremetnje u razvoju
biljaka. Napadnute lukovice luka
odebljaju i postaju spuvaste, a lie
odeblja. Osnova lia mrkve zadeblja,
korijen smei i raspucava se.
Napadnute biljke esto ugibaju pa
nastaju pljeine.
Treba istai da postoje visoko
otporne sorte lucerne i crvene djeteline
na stabljiinu nematodu. Plodoredom
se postie samo djelomini uspjeh zbog
polifagnosti tetnika. Vano je saditi
nezaraeni sadni materijal.
N e m a t o d e lista i pupoljka
Penina nematoda (Anguina
tritici /Steinbuch/ Fihpjev)
s l 4 0 3 Luk s karakteristinim znakovima
Prva je otkrivena fitonematoda. zarazestabljikinom nematodom (prema: ADAS)
Ubraja se u porodicu Tvlenchidae.
Napada prvenstveno penicu, rjee druge vrste strnih ita i neke trave. Zbog ove
oligofagnosti pojava uvelike ovisi o plodoredu. U nas se opaa samo na
povrinama na kojima se najmanje dvije godine uzastopce uzgajaju strna ita,
napose penica. Identifikacija je vrlo lagana prema simptomima na zaraenim
biljkama. Lie zaraenih biljaka popreno je jako zakovrano, kao "ondulirano",
te spiralno uvijeno. Budue je svo lie zaraene biljke takvo, napadnute se biljke
lako uoavaju. Ujedno zaostaju u rastu, krljave su, i ne klasaju. Za slabijih zaraza
razvija se klas, a nematode iz zone terminalnog pupa, gdje se zadravaju od
poetka ubuivanja u biljku, prodiru u plodnicu, koja se uveava i pretvara u galu
nalik zrnu penice. U gali kopuliraju i enke odlau jaja. Jedna enka moe
odloiti i do 2000 jaja. Gale su neto ire od zrna, pa pljevice stre, to se lako
uoava. Narod ove gale naziva kamena zrna. Zaraza se iri galama. Ako ostanu
u tlu, mogu sadravati vitalne liinke vie od 30 godina. Ova vrsta ima jednu
generaciju godinje. Ako sadraj gale stavimo u kap vode i pod jau lupu, vide se
liinke kako se kreu.
Suzbijanje se provodi izbjegavanjem ponavljanja sjetve strnine na strninu te
sjetvom aprobirane sjemenske penice. Usjev se ne priznaje sjemenskim ako

427

SI.

404. Simptomi zaraze

nematodom na Uu

peninom

SI. 405. Zdrav i zaraeni klasovi penice

peninom nematodom (prema: Bridge)

aprobator u njemu nade makar jednu biljku zaraenu peninom nematodom.

Gale se, inae, mogu odvojiti od sjemena i mehaniki, uobiajenim ienjem
sjemena. Treba spomenuti da ove nematode prenose spore jedne gljivine bolesti
{Dilophosphora graminis), koja se uglavnom javlja samo na biljkama zaraenim
peninom nematodom.
Jagodina lisna nematoda (Aphelenchoides fragariae ChristieJ
ive kao ektoparaziti na jagodama. Lie prestane rasti, plodovi su manji,
esto izostane svaki prirod. Vrsta napada i brojne vrste cvijea.
Krizantemina lisna nematoda (.Aphelenchoides ritzema bosi Steiner)
Najvaniji je tetnik krizantema, no napada i jagodu te brojno drugo cvijee i
korovsko bilje. Krizanteme ugroava u zatienom i slobodnom prostoru, posebice
na povrinama na kojima se esto uzgajaju. Postoje velike razlike u otpornosti
pojedinih kultivara krizantema. Isprva se na donjem liu zapaaju blijedozelene
pjege, koje kasnije ute i smee. Omeene su lisnim ilama. Lie na kraju pocrni
i visi na biljci. Zaraza moe zahvatiti i cvjetni pup. Krizanteme se ne smiju uzgajati
na istoj povrini 4 godine. Treba unitavati ostatke biljaka, i korove ne samo na
povrini na kojoj se uzgajaju krizanteme, nego i oko nje. Na poetku zaraze moe
se irenje usporiti skidanjem zaraenog lia. Za kemijsku sterilizaciju koriste se
dazomet i metam. Izvjesno djelovanje ima i tretiranje biljaka sisteminim
insekticidima na osnovi metildemetona i tiometona.

428

Nematode tetne viim gljivama

U uzgajalitima gljiva prisutne su miceliofagne i saprofagne nematode.
Miceliofagi se hrane micelijem ampinjona te mogu nanijeti vee tete. Posljedica
njihove brojnosti jesu prazna mjesta bez gljiva, neugodna mirisa. Saprofagi ne
izazivaju izravne tete, no znak su loeg suprstrata na kojem se gljive uzgajaju. Te
se nematode suzbijaju kvalitetnom pasterizacijom ili dezinfekcijom supstrata prije
poetka uzgoja. Za dezinfekciju se esto koristi formalin. Treba istai da
ampinjonske muice mogu prenositi nematode.

KOLJENO ANNEUDA - KOLUTIAVCI

U njih se ubraja poznata kina ili zemna gujavica (Lumbricus terrestris L.),
nazivana esto kinom glistom, te kalifornijska gujavica (L. rubellusHoff.)- Svojom
aktivnou mnogo pridonosi plodnosti tla. Na jednom hektaru obradivog tla ima
gujavica najee toliko da njihova teina iznosi izmeu 2 i 3 tone, no moe ih biti
i mnogo vie. Godinje kroz svoj probavni trakt provedu i izlue mnogostruko
veu koliinu organske tvari pomijeane sa zemljom nego to su teke. Hrane se
mrtvom organskom tvari, koja, kad proe kroz organe gujavice i bude izluena
kao izmet, lake podlijee daljnjoj razgradnji. U zemlji koja prolazi kroz organe
gujavice i izluuje se u obliku sitnih strukturnih agregata nalaze se hranjiva u
biljkama pristupanijem obliku. Strukturni agregati uvelike popravljaju fizikalna
svojstva tla, naroito vodozrani reim u tlu. I korijenje biljaka bolje se razvija
tamo kuda su prolazile gujavice. Tla bogata gujavicama imaju pojaanu bioloku
aktivnost drugih korisnih lanova flore i faune tla, te povoljnija kemijska, a
posebice fizikalna svojstva, pa su stoga plodnija od tala sa smanjenim brojem
gujavica. Kalifornijska gujavica uzgaja se radi proizvodnje kvalitetnog humusa, a
slui i kao stona hrana.
Na brojnost gujavica u tlu negativno utjee pojaana obrada, smanjenje
sadraja organske tvari zbog slabije gnojidbe stajnjakom, pretjeranog ili
preventivnog unitavanja korova ili odnoenja ostataka kulturnih biljaka. Posebice
mogu smanjiti brojnost gujavica neki pesticidi. Jako djelovanje na gujavice imaju
svi insekticidi na osnovi karbamata, primjerice karbofuran i karbosulfan, te neki
drugi insekticidi (npr. fonofos). I neki fungicidi, npr. benomil, karbendazim,
tiofanat i dr., negativno utjeu na gujavice. Stoga se za sva nova sredstva za zatitu
bilja zahtjevaju podaci o njihovom djelovanju na gujavice prije dobivanja dozvole
za promet, a za starija se sredstava katkad ograniava broj primjena ako djeluju
negativno na gujavice u tlu.

429

KOLJENO MOLUSCA - MEKUCI

RAZRED GASTROPODA - PUEVI

Jo ne tako davno puevi su smatrani uglavnom samo tetnicima povra. No
u novije vrijeme u Hrvatskoj su sve ee tete i na ratarskim usjevima. Poznat je
sluaj potpunog unitenja tridesetak hektara penice od pueva golaa iz roda
Deroceras. Na toj je povrini nalaeno pedesetak tih pueva po m2. Smatra se da
3-4 pua na m2 mogu unititi usjev uljane repice u jesen. Poznate su tete na
uljanoj repici, a zapaeno je da puevi radije napadaju novije 00 kultivare nego
one koji su se ranije uzgajali. Od povra najveu tetu nanose vrstama sa sonim
liem: salati, kupusnjaama, graku, ali mogu oteivati i plodove. Oteuju i
krizanteme i drugo cvijee. Velike tete nanose jagodama. Najvee tete nanose
puevi u vrijeme nicanja ozimih usjeva u jesen, odnosno proljetnih usjeva u
proljee.
Vane
su
vrste
podrazreda Pulmonata.
To su hermafroditi
(dvospolci), koji se pri
parenju priljube i izmjene
sjeme. Diu na plua.
Ovamo se ubrajaju vrste
pueva golaa i vrste
pueva s kuicom.
Vanije vrste pueva
golaa ubrajaju se u
rodove Arion (veliki
crveni ili smei puevi),
Limax, Deroceras i Milax.
Od pueva s kuicom
SI. 406. Puevi roda Arion (snimio M. Maceljski)

tetnije SU v r s t e r o d o v a

Helix, Helicella i Hygromia.

Puevi za 24 sata pojedu 5-50 % svoje teine. Danju miruju, zavlaei se na
vlanija mjesta, a nou se hrane. Izgrizaju velike rupe u liu oko kojih ostavljaju
tragove sluzi koja se sjaji. Svojim izmetom oneiuju biljke, pa ih stoka nerado
jede. Izgrizaju i sone stabljike razliitog bilja, klice i neke vrste plodova. Ne
oteuju luk i enjak. Prezime u raznim razvojnim stadijima. Jaja odlau u
skupinama na zaklonjena mjesta poetkom ljeta. Jedan pu moe odloiti do

430

400-600 jaja, no najee odloi mnogo manje. Nakon 25-30 dana izlaze mladi
puevi, a nakon 60 dana postaju spolno zreli. Najpovoljnija je temperatura za
njihov razvoj 12-22 "C, a vlanost zemlje 20-30 %. Pri vlanosti zemlje 10-15 % ili
veoj od 40 % smrtnost je vrlo velika. Za visokih temperatura puevi se skrivaju
ispod lia. Puevi golai vrlo su pokretljivi pa lake nalaze zatrovane mamce te
se stoga uspjenije suzbijaju od pueva s kuicom.
Pueve treba suzbijati popravljanjem vodnog reima tala odn. odvodnjom
vlanih povrina. Sve mjere obrade i kultivacije nepovoljno djeluju na pueve, a
nepovoljna su takoer i neka gnojiva i herbicidi. Pueve napadaju trci pa primjenu
insekticida treba provoditi tako da se ouva populacija tih grabeljivaca.
Izravno suzbijanje pueva provodi se limacidima. Najvie se koriste tvorniki
zatrovani mamci (gotovi pripravci) na osnovi metaldehida ili metiokarba. Mamci
se rasipavaju po ugroenoj povrini izmeu biljaka. Mamci se mogu stavljati i u
hrpice meusobno udaljene najvie 2 m. Samo u mladim usjevima u kojima puevi
ne nalaze zaklon preko dana, djelotvorno je zaokruivanje parcele trakom
mamaca. Utroak mamaca ovisi o brojnosti pueva, vrsti i razvoju biljaka itd., pa
moe biti vrlo razliit. Primjenu mamaca treba ponavljati prema potrebi, posebice
kad rasipani mamci poslije jae kie izgube djelovanje. Mamce treba rasipavati
pred veer za suha vremena. Zbog posebno velike opasnosti za uljanu repicu
neki prepoaiuju za vlane jeseni ubrzo nakon sjetve, a svakako prije nicanja,
rasipati mamce na povrine ugroene od pueva.
Mogue je napraviti mamke od navlaenog zrnja itarica koje je poelo
fermentirati, ili se zrnju dodaje malo piva, te insekticid klorpirifosetil, karbaril ili
neki drugi za koji je utvreno da dobro djeluje na pueve. Primjena zatrovanih
mamaca na vee ratarske povrine veoma je skupa. Stoga bi bolje rjeenje bilo
prskanje tih povrina sredstvom koje bi trovalo pueve, a da oprskane biljke
poslue kao mamac. Takva sredstva u nas nisu registrirana, no u naim su
istraivanjima neke vrste pueva dobro suzbijali insekticidi na osnovi karbarila,
klorpirifosetila i deltametrina primijenjeni prskanjem po usjevu (Igre, Rucner),
to bi trebalo provjeriti u iroj praksi.
Na malim povrinama puevi se mogu suzbijati i tvarima koje skidaju sluz i
oduzimaju vlagu, zbog ega puevi ugibaju. To su ivo ili gaeno vapno, pepeo,
neka mineralna gnojiva i dr. Ovim se tvarima omee ugroene povrine pa puevi
prelazei preko njih ugibaju. Takav nain suzbijanja potpuno je mehaniki
(oduzimanje vlage), a ne kemijski, jer te tvari nisu otrovne za pueve. Treba istai
da se prisutnost pueva moe vrlo dobro pratiti plitkim ukopavanjem posudica s
pivom koje i na veu udaljenost privlai pueve. Na manjim povrinama tete se
uspjeno smanjuju skupljanjem pueva.

431

KOLJENO CHORDATA - SVITKOVCI

RAZRED MAMMALIA - SISAVCI

Red: RODENTIA - GLODAVCI
To su manji sisavci nazvani prema specifinoj gradi zubala prilagoenog
glodanju. Poznato je oko 2800 vrsta. Nekoliko vrsta proirenih u nas ubraja se u
vrlo vane tetnike poljoprivrednih kultura. Prenose uzronike opasnih bolesti
ljudi i domaih ivotinja. Zimi se zavlae u konice gdje ine tete. Periodini su
tetnici, skloni povremenom prenamnoavanju, pogotovo nakon duljeg suhog
razdoblja. Podijelili smo ih u poljske glodavce i glodavce u skladitima.
POLJSKI GLODAVCI

Poljska voluharica (Microtus arvalis Pali.)

Najei je poljski glodavac u Hrvatskoj. To je malen glodavac, duljine tijela
10-12 cm. Rep je dug 3-4 cm, odnosno
jednu treinu duljine tijela. Poljska
voluharica se razlikuje od poljskog mia
po tri temeljne karakteristike: rep je
uvijek krai od polovice tijela, a u mia
je dulji od tijela, uske su ovalne a u mia
su iljate, njuka joj je tupa a u mia je
iljata. Najradije se zadrava na
otvorenim, ravnim povrinama, u
medama, djetelitima, luceritima, koje
se rijetko ili nikako ne obraduju
SI. 407. Oteeni kukuruz od voluharica
(panjaci, utrine, nasipi i si.), a povrine
koje se esto obraduju ne odgovaraju
im. esta je i u vonjacima koji se ne
obraduju, posebice u kojima se obavlja
maliranje. Te povrine nazivamo
rezervatima voluharica. Vole suha, topla
i humozna tla. Gnijezda rade na 5-10
cm ispod povrine zemlje. Izlazne rupe
povezane su utabanim stazama.
Povremeno se javljaju masovno.
Nepovoljne vremenske prilike mogu
SI. 408. Korijen eerne repe oteen od
voluharica (snimio M. Maceljski)
jako smanjiti njihovu brojnost. Vlane,

432

kiovite i maglovite jeseni i zime ne odgovaraju im, a godine s dugom toplom

jeseni, blagom i suhom zimom i suhim proljeem vrlo su pogodne za voluharice.
Jaki napad, tzv. mije godine, ponavljaju se periodino u razmacima od 4-5 godina.
Poplave i velike kie smanjuju njihovu brojnost.
Poljska voluharica vrlo je plodna. Koti se 3-5 puta, a u jednome leglu moe
biti 4-9 mladih, koji dolaze na svijet potpuno goli i slijepi. Ne skuplja rezervnu
hranu za zimu pa su tete naroito oite tijekom jeseni, zime i proljea. Vrlo je
polifagna vrsta, hrani se sonom biljnom hranom, a manje zrnjem. U jesen oteuju
i konzumnu eernu repu, a tijekom zime ozime usjeve. Vokama glou koru
prizemno iznad zemlje, a katkad se penju na voke. Moe tetiti i tijekom zime
ispod snijega. U vrijeme jakog napada nalazi se po m2 jedna ili vie aktivnih rupa.
Vodena voluharica (Arvicola terrestrisL.). Vaan je tetnik vonjaka i vinograda,
posebice mladih nasada, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Velike tete moe nanijeti
zatravnjenim vonjacima koji se ne obraduju, a trava se kosi i mulira. Razvoju
pogoduju laka, humusom bogata tla, s dosta vlage pa i vodoplavna podruja.
Slina je poljskoj voluharici, ali je od nje mnogo vea. Tijelo je dugo oko 15 cm, a
rep je upola krai od tijela. Tei 80-100 grama. enka okoti 3-5 puta na godinu
dvoje do osmero mladih, a nekad i vie.
Vodena voluharica zubima kopa
hodnike ispod same povrine zemlje.
Ti hodnici mogu biti dugi vie od
stotinu metara. Po tragovima zubiju u
ilovastom tlu mogu se hodnici vodene
voluharice razlikovati od hodnika
krtice, koja kopa hodnike prednjim
nogama, a ne zubima. Presjek hodnika
sL
409
Vodena
voluharica
voluharice ovalan je, a presjek hodnika
kitice okrugao je. Iz hodnika vodena
voluharica katkada izbacuje zemlju stvarajui humke nepravilnog oblika. Budui
da gura zemlju ukoso, humci se nalaze sa strane hodnika, a krtinjaci krtice, koja
izbacuje zemlju okomito, nalaze se iznad samog hodnika.
Vodena se voluharica hrani iskljuivo biljnom hranom. Ljeti izlazi i na povrinu
zemlje te oteuje razne biljne dijelove. Zimi i u proljee troi hranu ispod povrine
zemlje, i u to vrijeme priinjava najvee tete podzemnim biljnim organima. Od
povra oteuje repu, ciklu, mrkvu, perin, celer, razne vrste kupusnjaa i salatu,
nagrizajui i unitavajui njihove podzemne organe. Ako venu bez vidljivih
vanjskih znakova napada, znai da je to djelo vodene voluharice. Vokama izgrize
korijenje. Oteene se voke sue i lako se vade iz tla. Za razliku od poljske
voluharice, vodena voluharica sprema hranu za zimu.
Podzemni voluharici {Pitymys vrste)
Hrane se korijenjem razliitih biljaka. Prave manje humke na povrini tla.
Ima ih 4 vrste.

433

Prugasti poljski mi (Apodemus agrarius Pal.)

Vrlo je tetna vrsta, sklona prenamnoavanju. Lako se prepoznaje po crnoj
prugi irokoj oko 3 mm, koja se protee du leda. Kod nas je svuda rairen. Kopa
jame po vrtovima, poljima, ikarama, proplancima i umama. enka koti 3-4 puta
po 4-8 mladih u leglu, a u povoljnim uvjetima koti se i do 8 puta. Nakon 2-3
mjeseca mladi su zreli za parenje. Hrani se zelenim biljnim dijelovima, korijenjem
i plodovima. Posebice esto oteuje krastavce, mrkvu, dinje, lubenice, krumpir
i repu. Skuplja rezervnu hranu.
utogrli mi (Apodemus flavicollis Melch.)
Ubraja se u najvee i vrlo prodrljive poljske mieve. Prepoznaje se po utoj
okruglastoj ili ovalnoj mrlji, koja esto poput ogrlice obuhvaa cijeli vrat. Preteno
ivi u umama, no est je na poljima, a zalazi i u vrtove. Hrani se sjemenkama i
drugim plodovima. U umama ivi i umski mi (A. sylvaticus L.).
Hrak (Cricetus cricetus L.). est je u nizinskim krajevima sjeverne Hrvatske.
Ubraja se u krupnije glodavce. Tijelo mu je dugo 25-30 cm, a teak je do 500 g.
Obrazi na glavi proireni su u vree, koje slue za prenoenje hrane i za
zastraivanje neprijatelja zvukom koji se u njima stvara. Tijelo mu je pokriveno
gustom dlakom. Boja krzna varira, a zastupljene su tri boje: uta, crna i bijela.
Hrani se raznim biljem, a sjeme sprema za zimu u svojoj jazbini. Moe spremiti do
50 kg hrane (zrnje ita, mahunarki, korova itd.). U jesen esto oteuje zreli
kukuruz. U proljee hrak potroi svoje rezerve hrane pa prelazi na sonu biljnu
hranu. Tada posebice teti graku, repi, mrkvi, krumpiru i suncokretu.
Bizamac (Ondatra zibetica L.)
Usjeve uzgajane uz vodotoke moe napasti i jedan manje poznati glodavac
- bizamac. Prisutan je u naim krajevima od 1932. godine. Bizamac ivi uz rijeke,
kanale, ribnjake, potoke, jezera, movare i ondje gdje postoje visoke obale u
kojima kopa svoje hodnike s jazbinom. U movarama koje nemaju visokih obala
bizamac gradi humke od vodenog bilja na vodi, u kojima mu se nalazi jazbina i
gnijezdo. Bizamac se hrani mrkvom, raznim kupusnjaama, niskim grahom,
krumpirom i grakom, ali i drugim kulturama (kukuruz, penica, lucema). tetan
je i naruavanjem statike nasipa, pa pridonosi njihovom uruavanju za poplava.
Stoga, redovito odravanje nasipa treba obuhvatiti i suzbijanje bizamaca, ali i
lisica i drugih ivotinja koje u njima prave jazbine te pravovremeno saniranje
nastalih teta.
Krtica (Talpa europea 1.)
Krtica moe kopanjem hodnika i izdizanjem tla jako otetiti povre, posebice
rasad u klijalitu, no teti i tratini i livadama. Ima valjkasto tijelo, s dobro razvijenim
prednjim nogama prilagoenim za kopanje. Tijelo je obraslo kratkom, sjajnom,
mekanom, crnosmedom dlakom. Glava je produljena u rilo. ivi stalno u zemlji,
rujui duge podzemne hodnike. Iz njih izbacuje zemlju okomito pravei krtinjake.

434

Hrani se kukcima, ukljuujui brojne tetnike, gujavicama i drugim manjim

ivotinjama. Stoga prisutnost krtica ukazuju na brojnost takvih ivotinja. Mnogo
pridonosi smanjenju broja tetnika u tlu. Stoga se ubraja u korisne ivotinje koje
se ne smiju ubijati. Ipak rujui zemlju teti bilju. Mogue je dubokim stjenkama
sprijeiti ulaz krtica u klijalite. S polja se mogu tjerati uguravanjem krpa natopljenih
petrolejom ili naftom u hodnike krtice. Koriste se i posebne naprave na obine ili
solarne baterije koje svojim valovima, koji se ire ispod zemlje, tjeraju krtice (i
vodenu voluharicu) izvan podruja dometa. I uvoenje ispunih plinova
benzinskog motora u svjee krtinjake tjera krtice.
Vjeverica {Sciurus vulgaris L.)
se takoer ubraja u glodavce.
Oteuje prvenstveno plodove
poput oraha, ali i zrele plodove
drugih voaka. teti i glodanjem
kore voaka i umskog drvea.
Suzbijanje
poljskih
glodavaca mora biti stalna
mjera zatite bilja. Ove tetnike
t r e b a suzbijati k a d ih je si. 410. Orasi oteeni od vjeverice (snimio D.Berti)

najmanje, dok se zadravaju

samo
na
ogranienim
najpovoljnijim stanitima - rezervatima. To su neobradive povrine nasipa, razliitih
kosina, rubovi cesta i putova, neki travnjaci i livade, te djetelita i lucerita. Ovdje
treba sprijeiti nihovo prenamnoavanje i prijelaz s tih povrina na ratarske i
povrarske usjeve. Kada ve doe do prenamnoavanja, trokovi suzbijanja, ako
je ono uope mogue provesti na velikim povrinama, bit e mnogostruko vei, a
dio teta ve e biti priinjen. Stoga teite treba dati na stalno preventivno, a ne
na povremeno kurativno suzbijanje. Opasnim se smatra prisutnost vie od 20
aktivnih rupa voluharica po aru.
Kvalitetna i brza obrada tla, brzo odnoenje ljetine s polja, to manje osipanje
zrnja pri etvi i brojne druge agotehnike mjere nepovoljno utjeu na brojnost
glodavaca.
U tzv. rezervatima poljskih glodavaca treba imati stalna obiljeena mjesta
izlaganja zatrovanih mamaca. U tim se mjestima mamci nalaze u komadima cijevi
ili upljim opekama, da do njih ne bi mogla doprijeti divlja ili domae ivotinje.
Mamci se povremeno mijenjaju odnosno dopunjuju, pogotovo ako se upljesnive.
Tim poslom trebalo bi zaduiti poljare, lugare ili druge odgovorne osobe, koje e
ujedno izvjetavati o brojnosti glodavaca.
Pri porastu brojnosti glodavaca treba u rezervatima organizirati stavljanje
zatrovanih mamaca u rupe. Ta se mjera provodi i kad se glodavci proire na
druge povrine. Pri tome treba nastojati mamce stavljati samo u aktivne rupe,
koje se prepoznaju prema izgladenim rubovima. Zbog tednje mamaca

435

preporuuje se brananjem (drljanjem) ili na drugi nain (na manjim povrinama

petom) zatvoriti sve rupe, te idueg dana mamce stavljati samo u otvorene rupe
(to su aktivne rupe jazbina).
Zbog otrovnosti rodenticida za divlja i domae ivotinje, treba sprijeiti
prosipanje mamaca i paljivo ih stavljati iskljuivo u rupe. Preporuuje se mamce
ulagati u rupe tzv. "pukama za mieve". To su limene cijevi duge oko 100-120
cm, proirene prema gore u spremite za mamce. Dolje je cijev zatvorena
poklopcem koji se pokree otponcem (od tuda naziv puka), a da se osoba koja
polae mamce pri tome ne mora sagnuti. Ovisno o vrsti upotrebljenog mamca u
svaku se rupu stavlja onoliko koliko je preporueno, to se regulira vremenom
koliko je poklopac cijevi otvoren.
Trovanjem poljskih glodavaca
postie se to vei uspjeh to se ono
provodi na veoj povrini. Trovanje
glodavaca na malenoj povrini nije
uspjeno zbog velike pokretljivosti
glodavaca. Stoga se trovanje mora
organizirati tako da zahvati cijele rudine
ugroene od glodavaca bez obzira na
vlasnika.
Vlasnici koji ne ele
sudjelovati moraju snaati trokove
ovisno o veliini njihovih povrina koje
se tretiraju, a takvu mogunost
predviaju postojei propisi.
Posljednja masovna pojava
poljskih mieva u podruju Imotskog
ljeti 1998. g. mogla se sprijeiti
SI. 411. Stavljanje zatrovanih mamaca u
trovanjem glodavaca u njihovim
mije rupe spomou "puke"(snimio M.
rezervatima prije nego to su se
Maceljski)
prenamnoili, dakle u jesen ili zimi
1997./98. g. Kada su se pogodovani blagom zimom milijuni glodavaca proirili
na sve povrine proglaena je elementarna nepogoda! Nije pohvalno na poetku
21. stoljea pojavu bilo kojeg tetnika smatrati elementarnom nepogodom,
odnosno "viom silom", jer se dobrom organizacijom izvjetajno prognozne slube,
osposobljenom savjetodavnom slubom i stalnim podizanjem znanja
poljoprivrednika, mogu sprijeiti katastrofalne tete od svih tetnika.
Od rodenticida se u slobodnom prostoru koriste klorfacinon, brodifakum i
bromadiolon. Osim stavljanja mamaca u rupe, mamci na toj osnovi mogu se
stavljati u hrpice pokrivene slamom, razmaknute oko 10 m jedna od druge. Jedna
hrpica treba sadravati 10-25 g mamca. Mamci na osnovi klorfacinona mogu se
rasipati i s pomou sijaice u dvije trake uz primjenu oko 12 kg mamca po ha.
Tretiranje treba ponoviti nakon 10-14 dana. Na tretirane povrine ne smije se
dozvoliti pristup stoke 30 dana. U rupe glodavaca mogu se stavljati i mamci
zatrovani nekim drugim rodenticidima.
436

Hrak se moe trovati i mamcima i

ubacivanjem upaljenih patrona koje
razvijaju otrovne plinove u njihovim
jazbinama. Vodena voluharica moe se
suzbijati i posebno prireenim
mamcima iz komadia plodova ili
korijena repe zatrovanih rodenticidima.
Uvoenjem
ispunih
plinova
benzinskog motora (npr. prskalice,
kosilice i si.) u rupe te podzemnim
valovima koje proizvode posebni
SI. 412. Suzbijanje poljskih glodavaca
aparati moe se takoer suzbijati i taj dimnim patronama (snimio M. Maceljski)
glodavac. Vodena voluharica esto se
suzbija ukopavanjem posebnih zamki u hodnike. Mlade voke mogu se zatititi
od obje vrste voluharica ukopavanjem rukavca od iane mree dosta uskih okaca
oko voke. esta obrada ugroenih povrina smanjuje zarazu.
GLODAVCIU SKLADITIMA
Sivi takor (Rattus notvegicus Berk.), crni takor (Rattus rattus L.)
Smatra se da u Europi ima takora 50-100 % vie nego stanovnika. Jedan
takor podere godinje 9 kg zrnja, ali oneisti jo mnogo veu koliinu. U
Njemakoj se smatra da jedan takor poini najmanje 15 DEM tete.
Pretpostavljajui da u Hrvatskoj ima 7 milijuna takora, njihove tete bile bi oko
400 milijuna kuna godinje. Ovim tetama treba dodati tete koje takori ine
oteivanjem ambalae, drvenih predmeta, napadanjem domaih ivotinja te
prenoenjem bolesti na ljude i ivotinje.
Sivi (smei) takor doselio se u Europu tek u 18. stoljeu i potisnuo do tada
jedino prisutnog crnog takora, od kojeg je vei i jai. Dugaak je 20-30 cm, teak
oko 0,5 kg. Omnivor je. Koti se 4-7 puta godinje, a u leglu ima 5-12 mladih.
Mladi postaju spolno zreli za 3-4 mjeseca. enke se pare odmah nakon to se
okote. Teoretski je mogue od jednog para dobiti 15.000 potomaka godinje. ivi
oko 4 godine.
Crni takor udomaen je u Europi od 13. stoljea. Naroito je est na
brodovima, a brojan je i u naem obalnom podruju. Dugaak je 16-23 cm, a
teak 160-250 g. Omnivor je. Koti se 3-6 puta godinje, a u leglu ima 5-10 mladih.
Nakon 2-3 mjeseca mladi postaju spolno zreli. Takoer ivi oko 4 godine.
Domai (kuni) mi (Mus musculus L.)
Dugaak je 7-10 cm. Hrani se raznom hranom (omnivor), najradije onom
koja sadri krob. Uzima vrlo mnogo hrane, katkad dnevno 50-80 % svoje teine.
Osim koncentrirane uzima i 30-40% sone hrane. Koti se 3-6 puta godinje. U
leglu ima 6-10 mladih. Do spolne zrelosti treba 2-3 mjeseca. Teoretski je mogue

437

od jednog para dobiti 20.000 potomaka godinje, no ta se mogunost ostvaruje sa

samo 0,5-1 %.
Treba spomenuti da navedene tri vrste glodavaca mogu povremeno tetiti
biljkama na poljima, a da poljski glodavci, naroito uoi zime, esto ulaze u
skladita i tamo nanose tete.
Deratizacija je suzbijanje takora i mieva. Na deratizaciju treba gledati kao
na preventivnu mjeru te ove glodavce suzbijati prije njihova prenamnoavanja.Ve
i spreavanje njihova ulaska u objekte stavljanjem mrea na otvore (prozore,
kanalizaciju) i dobrim zatvaranjem vrata kojima donji dijelovi moraju biti barem
limeni, uinkovito pridonosi smanjenju njihove brojnosti. Mehanike klopke i
lovke korisne su za manjih zaraza. Vrlo je uinkovito koritenje posebnog ljepka
na koji se hvataju mievi. No najvanije je suzbijanje glodavaca mamcima
zatrovanim rodenticidima. Takvi mamci mogu biti tvorniki pripremljeni ili se
prave na mjestu uporabe.
Za uspjeh je vaan izbor mamca. Treba birati mamac drukiji od uskladitenih
proizvoda. Najei je mamac zrnje itarica kojem se dodaje radi boljeg ljepljenja
rodenticida brano, dekstrin ili eer uz slabo vlaenje. Moe se koristiti i kukuruzna
prekrupa uz dodatak oko 5 % eera. Za mamke se uzimaju i animalni proizvodi,
primjerice iznutrice, riblje brano i si. Tvorniki mamci veinom su parafinirani
da bi se zatitili od vlage i pojave plijesni. takori radije uzimaju velike mamce u
obliku kocke ili bloka jer ih dre u apama dok ih glou. Zatrovani mamci izlau
se u sanduke ili kutije s prerezanim otvorom za glodavce da bi se sprijeio pristup
djeci i domaim ivotinjama. Zbog velike potrebe takora (ne mieva) za vodom
moe se u suhim skladitima izlagati plitice s vodom zatrovanom nekim
rodenticidom. Za trovanje tvornikih ili vlastitih mamaca koriste se rodenticidi iz
skupine antikoagulanata. Antikoagulanti za viekratno uzimanje su oni na osnovi
kumarina i klorfacinona. Ti rodenticidi imaju kumulativno djelovanje pa se uspjeh
postie samo nakon viekratnog, zapravo svakodnevnog uzimanja mamaca. Stoga
se pojedene mamce mora dopunjavati barem 5-7 dana. U tom roku svi e glodavci
uzeti dovoljno otrova da postupno uginu ne plaei ostale. Uginu zbog unutranjeg
krvarenja. Mamce zatrovane tim sredstvima treba izlagati u hrpicama od najmanje
desetak grama. Na te se rodenticide u inozemstvu pojavila rezistentnost pojedinih
populacija takora.
Antikoagulanti za jednokratno uzimanje imaju za osnovu brodifakum,
bromadiolon, flokumafen i difetialon. To su takoer zatrovani mamci koji mogu
imati razliit oblik, primjerice mogu biti ploice, blokovi, pelete i si. Za svaki je
pripravak propisan nain postavljanja.
Svi su rodenticidi vrlo otrovni za ovjeka i domae ivotinje, a posebice su
(zbog vie koncentracije) opasni koncentrati za pripremu mamaca. Pri suzbijanju,
kako poljskih glodavaca, tako i pri deratizaciji, treba paljivo prije postupka
proitati upute i potpuno ih se pridravati. Flokumafen smiju koristiti samo
ovlatene osobe.

438

DIVLJACI PTICE
Razne vrste divljai nanose tete svim poljoprivrednim usjevima i nasadima
u podrujima gdje je divlja brojna. Najvee tete nanosi zec i srnea divlja, a
negdje i vepar. Posebno su velike tete od glodanja kore voaka, katkad i vinove
loze, tijekom zime, kada je snijeg visok. Usjevima krumpira u Gorskom kotaru i
Lici nanose tete sve vrste divljai, a usjevima uljane repice, suncokreta, soje i
krmnog bilja u drugim podrujima zeevi i srnea divlja. to su u vrijeme napada
biljke manje, to su tete vee. Sunije razdoblje pogoduje veoj teti od divljai.
Smanjenje teta od divljai mogue je reguliranjem njihove brojnosti u cijelom
podruju u suradnji s lovakim drutvima.
Mlade nasade voaka
najsigurnije se zatiuje
m e h a n i k i m
spreavanjem teta. Oko
nasada treba postaviti
ogradu ukopanu u tlo da
se zeevi ne mogu
podvui ispod nje. Ograda
mora biti dovoljno visoka
da je divlja pri veem
snijegu
ne
moe
preskoiti. Mogu se
zatiivati i pojedinane
voke stavljanjem rukavca
SI. 413. tete na kukuruzu od visoke divljai (snimio M.
od iane mree oko
Maceljski)
svake sadnice pri sadnji
odnosno oko mladih voaka. Voke se zatiuju i ograivanjem trnjem, slamom,
a i plastinim perforiranim trakama napravljenim za tu svrhu. Miris ljudske kose
odbija divlja pa se u nekim susjednim dravama stavlja u propusne vreice i
vjea na rubna stabla. Kemijska zatita provodi se repelentima koji odbijaju divlja
od glodanja. Takav repelent je u nas Kunilent na osnovi ribljeg ulja, a u inozemstvu
ima i drugih pripravaka.
Neke povrine, npr. krumpira, mogu se djelomino zatititi primjenom
posebnih repelenata. Ti se repelenti koriste prskanjem nekoliko metara irokog
ruba parcele ili vjeanjem krpa namoenih u takva sredstva na icu razapetu oko
usjeva. Njihovo je djelovanje dosta nesigurno.
Treba spomenuti i korisne ivotinje, jea, lasicu, rovku itd., a koje se hrane
tetnim kukcima pa se ubrajaju u kukcojede (Insectivora).
Neke vrste ptica nanose vee tete grou, posebice u malim nasadima i
brajdama. Vee tete nanose i na plodovima treanja te nekih drugih vrsta voa.
Te tete ponajvie nanose vorci, te sojke, batokljun itd. Posebice su opasni vorci
koji lete u velikim jatima. Budui da je velika veina ptica korisna jer se hrani

439

tetnicima, a i navedene tetne vrste djelomino su korisne, ptice se ne smiju

ubijati. Zatita voa od njih stoga je mogua plaenjem ili mehanikom zatitom.
Za plaenje se koriste vizualni i zvuni efekti. U vizualne se ubrajaju tzv.
straila u obliku ovjeka ili ptice grabljivice koja poput djejeg zmaja lebdi nad
nasadom, nadalje svjetlucave vrpce koje se vijore na vjetru itd. Zvuni efekti
postiu se egrtaljkama, topiima na karbid itd. Fonoakustina metoda sastoji se
u snimanju zvuka preplaenog jata voraka i reproduciranju tog zvuka jakim
zvunicima kad se jato pribliava nekom vinogorju ili veem vonjaku.
Mehanika je zatita najsigurnija.
Sastoji se u stavljanju mrea na
ugroene nasade. Mree mogu biti
stacionarne, namijenjene i zatiti od
tue, ili pak povremene. Povremene
mree stavljaju se u poetku zriobe
plodova, a skidaju nakon berbe, te se
mogu vie puta upotrijebiti. Postoje i
sintetska vlakna za jednokratnu
uporabu koja se razvlae u mreu iznad
nasada. Utvreno je da mree
prvenstveno odbijaju ptice od slijetanja
(vizualni efekt).
Ptice, ukljuivi pernatu divlja,
posebno fazane, oteuju zasijano
sjeme, klice i tek iznikle biljice,
naroito kukuruza, suncokreta i drugih
proljetnih usjeva. Pri tome najvee tete
nanose vrane. Zatita je mogua
tretiranjem sjemena korvicidom, od
kojih u nas dozvolu ima samo
metiokarb.
SI. 414. tete od ptica na plodu kruke Ptice oteuju i glavice suncokreta
(snimio M. Maceljski)
i klipove kukuruza, ali i druge ratarske
usjeve. Najvee takve tete nanose
vorci, golubovi, vrapci i vie daigih vrsta ptica. Najvee tete ptice poine na
manjim povrinama blizu dalekovoda ili visokih stabala na kojima se ptice
skupljaju. Na veim parcelama tete nisu velike. Djelomina zatita od ovog naina
oteivanja mogua je na manjim povrinama vizualnim ili zvunim efektima.
Neke vrste ptica tete uskladitenim proizvodima, naroito zrnju itarica. Jedan
golub pojede godinje 23 kg zrnja, pa se golubovi prema tom obliku teta smatraju
leteim takorima. Uskladitenim zrnjem hrane se i vrapci i neke druge ptice.
Najvanije je sprijeiti dostup u objekte mreama.
Posebno treba istai vanu ulogu ptica u odravanju ravnotee, odn. suzbijanju
razliitih tetnika. U posebno korisne ptice ubrojit emo kanjca miara, sove,

440

galebove,
iope,
kukavicu, sjenice, djetlie,
une i svrake. Neke su
vrste korisne, no ako se
prenamnoe, postaju
tetne, primjerice gaac.
Naroito mnogo tetnih
kukaca ptice unitavaju pri
obradi tla pa se zato
skupljaju na svjee
oranom tlu. Neke vrste
unitavaju tetne poljske
glodavce. Pregledom
SI. 415. Vinograd zatien mreom od ptica
eluca jedne vrane
(snimio M. Maceljski)
naeno je ak 530 liinki
injaka, a u kanjca
miara 30 mieva. Jedan par sjenica skupi i pri ishrani mladih ptia do zavretka
njihova razvoja donese im 7000-8000 gusjenica. Stoga je u vonjacima korisno,
postavljanjem kuica s hranom, te stupova na kojima se mogu zadravati
grabljivice, pogodovati naseljavanju ptica. Na ratarskim povrinama vjetrozatitni
pojasevi i drvoredi privlae ptice grabljivice, pa su u njihovoj blizini tete znatno
manje. Stoga je i na ratarskim povrinamna, ako u blizini nema drvea, pogodno
postavljati stupove u obliku slova T kao stajanke za ptice grabljivice.

441

KAZALO HRVATSKIH NAZIVA

A
Admiral 311
Afrika pela 139
Afriki kliniev moljac 289
Ahatna sovica 330
Akarinoza 408
Ambarski moljac 388
Ambrozijina zlatica 206
Ameriki cvrak 53
Anoksija 152
Ariev tuljar 254
Atlantski crveni pauk 406
Atomarija 173
Austrijska itna stjenica 43

B
Bademova lisna u 100
Bademova osica 141
Bademov cvjetojed 229
Bademov potkornjak 187
Bagremova lisna u 99
Bagremov moljac miner 251
Bakrenasti braneni
moljac 389
Bakreni prelac 304
Balac crveni itni 188
Balac plavi itni 188
Bananin moljac 254
Baridi: crni, zeleni 240
Batokljun 439
Bekovina titasta u 121

Bekovin savija 283

Beljikari 185
Beskrilni kukci 17
Bezrepci 17
Bijelac glogov 307
Bijelac kupusni 309
Bijelci 307
Bijele muice 60
Bizamac 434
Blitvina pipa 221
Bobov iak 214
Bogomoljke 20
Borova grba 313
Borov etnjak 313
Borov prelac 304
Borov savija 289
Borova pipa mala 242
Borova pipa velika 242
Borova obina pilatka 135
Borova smea pilatka 135
Branari mali 385
Branar mauritanski 384
Branar rogati 387
Branari surinamski 384
Branar veliki 385
Branena grinja 414
Braneni moljac 388
Braneni plamenac 389
Branjava mrkvina
lisna u 94
Breskvina crna u 81
Breskvina osa predivica 135
Breskvina smea u 82
Breskvina titasta u 118

Breskvina.u uvijalica 90
Breskvin cvrak 55
Breskvin moljac 279
Breskvin savija 279
Breskvin trips 37
Brijestova lisna u 99
Brijestova u ikarica 96
Brijestova zlatica 205
Brijestov mali
potkornjak 188
Brijestov veliki
potkornjak 188
Brljanova titasta u 124
Bubamare 174
Buhai 207
Bukova skoipipa 233
Bumbari 140

C
Ce-Ce muha 376
Celerova minirajua
muha 357
Ciganke 42
Cigara 234
Cikade 51
Cistolike nematode 422
Crna bobova u 76
Crna bubamara 176
Crna lozina u 125
Crna ogrozdova osa
listarica 132
Crna penina muha 362

443

Crna repina pipa 219

Crna repina u 76
Crna smokvina muha 357
Crna titasta u agruma 125
Crna trenjina u 89
Crna u agruma 94
Crna u leguminoza 76
Crna vinova pipa 216
Crni babak 178
Crni kotrljan 149
Crni maslinin
potkornjak 187
Crni miner jema 370
Crni penini miner 370
Crni repar 148
Crniruiar 155
Crni itarac 146
Crvena ciganka 42
Crvena krukina
titasta u 126
Crvena penina muica
ikarica 342
Crvena raena buba 178
Crvena titasta u
agruma 125
Crveni kukuljiari 185
Crveni pauci 400
Crveni pauk agruma 405
Crveni voni pauk
atlantski 406
Crveni pauk glogov 406
Crveni pauk lipe 406
Crveni pauk obini 404
Crveni pauk voni 400
Crveni savija pupova 267
Crveno crni miner
penice 370
Crvenonoga siva pipa 217
Cvjetne muhe 357
Cvjetni titasti moljac 6l
Cvjetni turak 28
Cvjetni resiar 31
Cvrci 51

444

empresov krasnik 181

Cenjakova muha 367
etverotokasti kukuruzni
sjajnik 172
iopa 441
vorci 439

D
Danje paune 311
Divlja 439
Djetelinska sovica 327
Djetelinski cvjetoder 241
Djetli 441
Dlakave muice 341
Dlakavi ruiar 154
Dlakorepci 18
Domae muhe 376
Domai mi 437
Drvai 184
Drvotoci 262
Dudova titasta u 126
Dudovac 336
Dudov svilac 305
Duhanar 383
Duhanov resiar 31
Duhanski titasti moljac 63
Duplorepci 17
Dvadesetetiri-tokasta
bubamara 175
Dvokrilci 339
Dvotokasta bubamara 176

E
Egipatski skakavac 27
Entomofagne bubamare 175
Entomofagne osice 141
Entomofagni dvokrilci 374
Erinoza 409

F
Faraonski uti mrav 138
Fazan 440
Filoksera 101
Filoksera kruke 101
Fitodekta 199

G
Gagrice 417
Galebovi 441
Glogov bijelac 307
Glogov crveni pauk 406
Glodavci 432
Glodavci poljski 432
Glodavci u skladitima 437
Gljivar 387
Gljivari 179
Gljivar otrokuti 387
Golema strizibuba 182
Gole muhe 365
Golubaka muica 376
Golubovi 440
Golupka hrvatska 307
Grabeljive bubamare 175
Grabeljive grinje 36, 415
Grabeljive muhe 374
Grabeljive nematode 35
Grabeljive stjenice 35, 50
Grabeljivi resiari 39
Grahov iak 212
Granoto 262
Grakova muica 345
Grakova nematoda 424
Grakov crni savija 281
Grakov pjegavi savija 281
Grakov resiar 36
Grakov iak 213
Grakova zelena lisna u 75
Grba korak 313
Grbice 311
Grinja pupova agruma 413

Grinje 399
Grinje na gljivama 415
Grinje na namirnicama 414
Grinje ikarice 408
Grozdov savija 287
Grozdov pepeljasti
moljac 284
Grozdov sivi plamenac 290
Grozdov uti moljac 284
Gubar 331
H
Hesenska muica 341
Hitre 148
Hmeljov korjenar 245
Hmeljova lisna u 91
Hmeljova pipa 229
Hrdasta grinja agruma 414
Hrdasta grinja jabuke 413
Hrdasta grinja kaike 413
Hrdasta grinja ljive 413
Hrastov etnjak 314
Hrastov prelac 304
Hrastov uenac 101
Hrastov savija 289
Hrak 434
Hrut mali ljetni 152
Hrut mali proljetni 152
Hrut obini 150
Hrut veliki areni 152
Hrut umski 150
Hrvatska golupka 307

I
Izaziva crne peteljke 407

J
Jabuna buha 59
Jabuna koma u 125

Jabuna krvava u 95
Jabuna osica 130
Jabuna pepeljasta u 85
Jabuna koljkasta u 124
Jabuna zelena u 79
Jabune ui ikarice 86
Jabuni cvjetar 225
Jabuni mali svrdla 234
Jabuni mali moljac 257
Jabuni moljac 256
Jabuni moljac srikar 260
Jabuni savija 271
Jabuni svrdla 232
Jabukov staklokrilac 261
Jagodin savija 283
Jagodina grinja 407
Jagodina lisna nematoda 428
Jagodina lisna u 84
Jagodina mala lisna u 78
Jagodina votana
titasta u 116
Jagodine pipe 217
Japanski pivac 153
Jasminov moljac 302
Javorova lisna u 100
Javorova titasta u 117
Jedarca 307
Jedarce 307
Jednakokrilci 51
Jednodnevne muice 19
Jelenjak 149
Jelin moljac igliar 257
Je 439
Johina arena pipa 240
Johina zlatica 205

K
Kajsijini moljci 260
Kakaov moljac 388
Kalifornijska titasta u 122
Kalifornijski trips 34

Kalinin ljiljak 306

Kamenarke 417
Karadrina 329
Kesiari 254
Kestenova pipa 232
Kestenov moljac miner 252
Kestenov savija 279
Kimov moljac 260
Kineski medi 121
Kliniev afriki savija 289
Kliniev. obini savija 288
Klisnjaci 155
Klorops 364
Kolutiavci 429
Komari 375
Komari 340
Koma u agruma 126
Konjici 27
Konopljin buha 211
Konopljin savija 282
Konopljina pipa 240
Koprivina grinja 404
Korijenove grinje 414
Korijenove muhe 361
Korijenove nematode 421
Korjenova repina u 98
Korjenova u salate 98
Kornjai 145
Kotrljani 149
Koai 22
Koojed 384
Kradljivac 387
Krasnici 179
Krijesnica ivanjska 169
Krijesnica velika 169
Krilati kukci 19
Krizantemina lisna
nematoda 428
Krpelj 416
Krtica 434
Krumpirov moljac 259
Krumpirova lisna u 80

445

Krumpirova blijedouta
nematoda 424
Krumpirova zlatica 193
Krumpirova zlatna
nematoda 424
Krukin cvjetar 228
Krukin prstenar 180
Krukin savija 277
Krukin trips 37
Krukina grinja 411
Krukina mala buha 59
Krukina obina buha 57
Krukina osa predivica 135
Krukina osa srikarica 136
Krukina osica 131
Krukina plotica 49
Krukina smea u 87
Krukina koljkasta u 124
Krukina velika buha 57
Kruar 383
Krzna 384
Ksilofagi 179
Kuckari 184
Kuna muha 376
Kuna strizibuba 183
Kuni mi 437
Kukavica 441
Kukaviji suznik 303
Kukuljiar crveni 185
Kukuljiar itni 383
Kukuljiari 185
Kukuruzna lisna u 92
Kukuruzna pipa 220
Kukuruzna sovica 328
Kukuruzna zlatica 200
Kukuruzna uta sovica 328
Kukuruzni crni kornja 177
Kukuruzni etverotokasti
sjajnik 172
Kukuruzni moljac 290
Kukuruzni plamenac 290
Kukuruzni iak 382
Kupusar mali 309
Kupusar veliki 309

446

Kupusna buha 60
Kupusna lisna u 82
Kupusna muha 357
Kupusna muica ikarica
Kupusna nematoda 423
Kupusna pipa ikarica 235
Kupusna sovica 322
Kupusna velika muha 359
Kupusne stjenice 42
Kupusni buhai 208
Kupusni moljac 254
Kupusni titasti moljac 63
Kusokrilac voni 387
Kusokrilci 149

L
Laneni buhai 211
Laneni trips 33
Lasica 439
Lastin rep 307
Lana mrkvina muha 371
Lebdilice 374
Lein iak 214
Leptiri 244
Libele 19
Lijerova zlatica 193
Lijeskina lisna u 100
Lijeskova strizibuba 182
Limunov crvac 115
Lipina grinja 412
Lipin crveni pauk 406
Lipov prelac 314
Lisna u ljubice 89
Lisne buhe 51
Lisne muhe mineri 368
Lisne muhe mineri u
zatienom prostoru 368
Lisne sovice 321
Lisne ui 51
Lisni miner agruma 249
Lisni mineri 246
Lisni mineri na vokama 246

Lisni mineri strnih ita 370

Listarice ose 127
Listojedi 218
Lovorova titasta u 119
Lozin cvrak 53
Lozin lisni miner 250
Lozin ljiljak 306
Lozin pisar 205
Lozin pupar 303
Lozin trips 37
Lozin zlatar 154
Lozina muica ikarica 349
Lozina pipa 216
Lozina sovica 329
Lozina zelena stjenica 40
Lozine grinje ikarice 408
Lucernina cvjetna
muica 343
Lucernina lisna pipa 230
Lucernina lisna u 95
Lucernina muica
ikarica 348
Lucernina pipa 215
Lucernina sovica 329
Lucernina stjenica 41
Lucernina strizibuba 183
Lucernina zlatica 199
Lukova minirajua muha 371
Lukova muha 359
Lukov moljac 255

Ljeskoto 231
Ljeskova grinja 412
Ljiljci 306
Ljudoderska muha 376

M
Makazar 150
Makova korijenova pipa 230

Makov iak 240

Mala itna stjenica 43
Malinina grinja 413
Malinina lisna galica 346
Malinina mala lisna u 79
Malinina muica 348
Malinina muica galica 349
Malinina velika u 76
Malinin cvjetar 228
Malinin moljac miner 253
Malinin savija 284
Malinin staklokrilac
Malinov krasnik 181
Malinov prstenar 181
Maraskin svrdla 229
Markovska muha 341
Marokanski skakavac 26
Maslinin resiar
Maslinina buha 60
Maslinina muha 350
Maslinina pipa 217
Maslinina siva titasta u 125
Maslinin svrdla 234
Maslinina titasta u 117
Maslinina vunasta u 121
Maslinin crni potkornjak 187
Maslinin smei
potkornjak 187
Maslinov medi 119
Maslinov moljac 257
Masovne pojave stjenica 50
Maslinina lisna ikarica 346
Mauritanski branar 384
Meavka 301
Medei cvrak 55
Mediteranska vona
muha 353
Medonjica smea 339
Medonjice 336
Mekokoci 169
Mekuci 430
Mentina strizibuba 183
Mentina zlatica 200
Metlica 301

Miner azaleje 251

Miner poriluka 371
Mjedeni kornja 387
Mlijeikina lisna u 87
Moljac krunih mina 246
Moljac mumulice 260
Moljac tokastih mina 246
Moljac vijugavih mina 247
Moljac vreastih mina 247
Moljci gnjezdari 258
Moljci zapredari 256
Mranjaci 177
Mravi 137
Mravojedi 243
Mrazovac mali 311
Mrazovac veliki 312
Mreasta stjenica platane 47
Mreokrilci 242
Mrkvina branjava
lisna u 94
Mrkvina lisna u 84
Mrkvina muha 365
Mrtvaka glava 306
Muhe 350
Muhe cvjetne 357
Muhe domae 376
Muhe gole 365
Muhe gusjeniarke 374
Muhe lisni mineri 368
Muhe lisni mineri u
zatienom prostoru 368
Muhe octene 372
Muhepecavke 376
Muhe sirne 373
Muhe strvinarke 376
Muhe na ampinjonima 372
Muhe vlatarice 363
Muhe vone 350
Muhe vrtne 366
Muhe zujare 376
Muica galica esmine 350
Muica kalemarica 348
Muica ikarica krukinih
plodova 344

Muica ikarica lia

jabuke 346
Muica ikarica lia
kruke 345
Muica ikarica pupa
kruke 348
Muice 340
Muice dlakave 341
Muice na ampinjonima 372
Muice ikarice 341
Muzejski tetnici 384

N
Nakaznici 2
Naranasta muica
masline 349
Naranin crvac 115
Naranina uta titasta u
Nematode 418
Nematode korijenovih
guka 424
Nematode lista i
pupoljka 427
Nematode smee pjegavosti
korijena 426
Nematode tetne viim
gljivama 429
Nono malo paune 306
Nono veliko paune 306

o
Obadi 376
Obalne muhe 22
Obini crveni pauk 404
Oblenjaci 418
Oblici 418
Octene muhe 372
Ogrozdova lisna u 79
Ogrozdova crna osa listarica

447

Pelinje ui 374
Pepeljasti grozdov
moljac 284
Piknjasta osa 138
Pipa jagodine peteljke 233
Pipa lucerninog sjemena 231
Pipa terminalnog pupa 236
Pipe 215
Pipe mahunarke 218
Pivac japanski 153
Pivci itni 152
Pjenua 52
Pjeskar 177
Plamena stjenica 50
Platanin moljac miner 251
Ose drvarice 136
Plavci 310
Ose kopaice 140
Ose listarice 127
Plosnata crvena grinja 407
Ose predivice 135
Podzemni voluharii 433
Ose ikarice 140
Poljska voluharica 432
Ose vlatarice 136
Poljske stjenice 40
Osica lucernine mahune 141 Poljske strizibube 183
Osolike muhe 374
Poljski glodavci 432
Otrokuti gljivar 387
Poljski turak 28
Ozima itna muha 362
Popci 28
Posteljna stjenica 39
Potajnici 173
Potkornjaci 186
P
Povrtna sovica 322
Pozemljue 319
Palinjak 23
Prasne ui 30
Palmin trips 33
Pravi skakavci 25
Palorus 386
Pravokrilci 23
Pamukova lisna u 78
Prelci 303
Pamukov moljac 260
Prelci gubari 330
Pamukova pipa 229
Pritilci 178
Papatai 376
Proljetna sovica 318
Parazitske osice 141
Proljetne repiine pipe 236
Patuljasti moljac miner 248
Prilice 374
Pauci pravi 399
Paunjaci 399
Prugasta vinova pipa 216
Paune danje 311
Prugasti poljski mi 434
Paunad nona 306
Penina crna muha 362
Pela medarica 139
Penina lisna u 93
Pela rezaica 134
Penina nematoda 427
Pele 139
Penina osa listarica 132

Ogrozdova uta osa listarica

Ogrozdov plamenac 302
Oklopne grinje 414
Okrugljiina titasta u 119
Oleandrova lisna u 79
Oleandrova titasta u 124
Oleandrov ljiljak 306
Opnokrilci 127
Orahova grinja 413
Orahova velika lisna u 99
Orahova mala u 100
Orahov savija 279
Osa obina 138
Ose 138

448

Penina osa vlatarica 136

Penina sovica 319
Penina uta muha 366
Penini trips 38
Ptice 439
Pupari 174
Puevi 430

R
Rdasti itar 386
Repiin crvenoglavi
buha 209
Repiin moljac 302
Repiina mala pipa 236
Repiina muica
komuarica 346
Repiina osa listarica 128
Repiina pipa
komuarica 239
Repiina velika pipa 236
Repina crna u 76
Repina korijenova u 98
Repina mala pipa 223
Repina muha 362
Repina nematoda 422
Repina pipa 223
Repin buha 207
Repin moljac 258
Repin titasti kornja 206
Repin vilinjak 219
Resiari 31
Ribizov staklokrilac 261
Ribizova grinja 412
Ribizova lisna galica 346
Ribizova lisna u 84
Rida mala 311
Rida umska 311
Rida velika 311
Riin moljac 390
Riin iak 381
Rogati branar 387
Rogati cvrak 51

Rovac 28
Rovice 241
Rovka 439
Ruska itna lisna u 85
Ruiar crni 155
Ruiar dlakavi 154
Ruiar vrtni 154
Ruin cvrak 55
Ruin savija 270
Ruin trips 33
Ruin uti savija 283
Ruina lisna u 87
Ruina u 87
Ruina uvijalica 135
Ruina titasta u 126
Ruine osice 133
Ruini buai izboja 134
Rumarinova zlatica 200

s
Salatina lisna u 91
Salatin savija 283
Savijai 265
Savija kore 264
Savija koice ploda 267
Savijai plodova 271
Savijai pupa i lista 265
Sedamtokasta
bubamara 176
Sedlasta muica ikarica 342
Sipac voni 188
Sirna grinja 414
Sirne muhe 373
Sisavci 432
Sitance modro 262
Sitotroga 387
Siva repina pipa 221
Siva itna muha 362
Sivi grozdov plamenac 290
Sivi savija pupova 265
Sjemenari 212, 382

Sjenica 441
Skakavci 23
Skokunci 17
Slaninar 384
Slobodno ivue
nematode 426
Sljezov moljac 283
Smea medonjica 339
Smei listojed 218
Smei ljivin savija 279
Smei voni pauk 406
Smokvin medi 120
Smokvina buha 60
Smokvina crna muha 357
Smokvin moljac 258
Smokvin potkornjak 187
Smrdljiva greta 41
Smrdljivi martin 41
Smrekov pisar 188
Smrekov prelac 336
Sojin moljac 302
Sova 440
Sovica artioke 330
Sovica gama 323
Sovica ipsilon 317
Sovica plavac 329
Sovica srikarica 330
Sovice 315
Sovice lisne 321
Sovice pozemljue 315
Srebrna ribica 18
Sremzina lisna u 92
Srnea divlja 439
Stabljikina nematoda 426
Stabljikine nematode 426
Stajska muha 376
Staklokrilci 261
Stepski turak 28
Stjenica lozinog cvijeta 41
Stjenice 39
Stonoge 417
Stonoge prave 417
Strikov arenjak 310
Strizibube 182

Stren 138
Strljenka 262
Strvinari 148
Strvinarke 376
Suncokretov moljac 300
Suncokretova strizibuba 183
Surinamski branari 384
Suznik kukaviki 303
Svilci 305
Svitkovci 432
Svrabljiva grinja 414
Svraak 441
Svrdlai 233
Svrdla izboja 233

ampinjonske muhe 372

Sampinjonske muice 372
arena vinova pipa 216
arene stjenice 40
arenjaci 310
imirova lisna buha 60
ikarica lavande 349
ikarica lisnog pupoljka
lucerne 347
ikarica ljubice 348
ikarica imira 349
kanjac miar 440
ljivin prelac 335
ljivina buha 60
ljivina crna osica 129
ljivina galica 346
ljivina lisna galica 349
ljivina mala crna osica 129
ljivina titasta u 117
ljivina u uvijalica 81
ljivina velika u 81
ljivina zelena u 86
ljivina uta osica 129
ljivine lisne grinje
ikarice 412
ljivin moljac 256

449

ljivin prstenar 181

ljivin savija 278
ljivin savija pupova 265
Sojka 439
otar 169
parogina muha 357
parogine zlatice 192
parogin korjena 264
takor crni 437
takor sivi 437
tetni kukci u
skladitima 377
titasteui 111
titasti kornjai 206
titasti moljac agruma 64
titasti moljci 60
trkovi 376
turci 28
vedska muha 363

Trenjin prelac 304

Trips gladiole 38
Tripsi 31
Trogoderma 384
Tujin moljac 257
Tuljari 254
Tvrdokrilci 145

U
Uholaa 22
Usjevna sovica 316
Usklina sovica 318

Vepar 439
Vilini konjici 19
Vinove pipe 216
Vinska muha 372
Vinjin svrdla 233
Vjeverica 435
Tahine 374
Vlatarice 363
Talijanski skakavac 27
Vodoljubi 148
Tekuti 416
Vona mediteranska
Termiti 21
Tipule 340
muha 353
Topolina crvena zlatica 205 Vona strizibuba 182
Topolina mala strizibuba 182 Voni crveni pauk 400
Topolina velika
Voni kusokrilac 387
strizibuba 182
Voni mali potkornjak 187
Topolin gubar 336
Voni sipac 188
Topolin lisni miner 251
Voni veliki potkornjak 187
Topolin mali staklokrilac 262 Vodena voluharica 433
Topolin prelac 314
Voskov moljac 303
Topolin savija 289
Vrbina modra zlatica 205
Travna u jabuke 92
Vrboto 262
Travni prelac 330
Vretenca 19
Trci 145
Vrtna muica 341
Vrtne muhe 366
Trenjina crna u 89
Vunasta lozina u 119
Trenjina muha 355
Trenjina osica 132
Trenjin cvjetni moljac 256

450

2
Zabrus 146
Zeevi 439
Zelena breskvina u 89
Zelena grakova lisna u 75
Zelena jabuna u 79
Zelena lisna u agruma 76
Zelena lozina stjenica 40
Zeleni babak 178
Zeleni konjic 27
Zeleni lozin cvrak 53
Zeleni savija pupova 267
Zemni termit 21
Zimzelenova titasta u 126
Zlatar zeleni 154
Zlatokraj 335
Zlatooke 243
Zlatne mare 155
Zobena lisna u 94
Zobena nematoda 423
Zobeni trips 34
Zoofagni dvokrilci 375
Zrikavci 27
Zujare muhe 376
Zvjezdasti crvac 116

injaci 155
ilogriz 179
ici mahunarki 212, 382
itne stjenice 43
itni buhai 211
itni crveni balac 188
itni kukuljiar 383
itni moljac 387
itni plavi balac 188
itni pivci 152
itni savija 283
itni trips 34
itni iak 380
ivotinjske buhe 339

ivotinjske ui 30
ohari 19
ohar ameriki 19
ohar crni 19
ohar smei 19
una 441

uta naranina
titasta u 125
uta penina muha 366
uta penina muica
ikarica 343
uti grozdov moljac 284

uti lozin pauk 406

uti ruin savija 283
utogrli mi 434
utovrati termit 21

451

KAZALO ZNANSTVENIH NAZIVA

Agromyza intermittens 370

Agromyza luteitarsis 370
Abraxas grossulariata 313
Agromyza megalopsis 370
Acalitus gracilis 413
Agromyza nigrella 370
Acanthoscelides obtectus 212 Agromyzidae 368
Acarinae 399
Agonopterix nervosa 260
Acarus siro 414
Agrema mimosae 306
Acheria scheldoni 413
Agrilus aurichalceus 181
Aceria tristriata 413
Agrilus sinuatus 180
Acherontia atrops 306
Agriotes lineatus 158
Acheta campestris 28
Agriotes obscurus 158
Acheta desertus 28
Agriotes sputator 157
Acleris bergmanniana 283
Agriotes ustulatus 157
Acleris comariana 283
Agrotis exclamations 318
Acleris laterana 283
Agrotis ipsilon 317
Acleris schalleriana 283
Agrotis segetum 316
Acrididae 25
Ahasverus advena 387
Acrolepiopsis assectella 255 Aleurodes proletella 63
Aleuroglyphus ovatus 414
Aculops pelekassi 414
Aleurothrixus floccosus 65
Acyrtbosiphon pisum 75,
Aleyrodina 60
104, 108
Alphitophagus
Adalia bipunctata 68,176
Adelphocoris lineolatus 41
bifasciatus 387
Adephaga 145
Altica sp. 211
Adoxophyes orana 267
Amathes c-nigrum 319
Aedes sp. 375
Amblyseius bakeri 36
Aedes acuminata 43
Amblyseius cucumeris 36,
Aelia rostrata 43
405, 416
Aelothrips fasciatus 39
Amphimallon solstitiale 152
Agapantbia dahli 183
Ampborophora idaei 76
Agelastica alni 205
Amphorophora rubi 76
Aglais urticae 311
Anacridium aegyptium 27
Agromyza ambigua 370
Anarea carcharias 182
Agromj'za apfelbeckii 372
Anagasta kuehniella 388

Anaphes flavipes 190

Anarsia lineatella 279
Anastatus disparis 142
Anguina tritici 427
Anisoplia austriaca 152
Annelida 429
Anobiidae 184
Anobium punctatum 184
Anomala aenea 154
Anomala vitis 154
Anophelessp. 375
Anoplura 30
Anoxiapilosa 152
Antherea yamamai 305
Anthocoris nemorum 35, 50
Anthocoris sp. 111
Anthonomus amygdali 229
Anthonomus grandis 229
Anthonomus piri 228
Anthonomus pomorum 226
Anthonomus rubi 228
Anthrenus sp. 384
Anuraphis farfarae 76
Anuraphis persicaeniger 81
Aonidiella aurantii 125
Apanteles glomeratus 142
Apanteles sp. 142
Aphanostigma piri 101
Apheiencboides
fragariae 428
Apheiencboides ritzema
bosi 428
Aphelinidae 143

453

Aphelinus mali 69, 96, 97,

110,143
Aphididae 75
Aphidina 65
Aphidinae 75
Aphidius colemani 69
Aphidius matricariae 69,
111,142
Aphidoletes aphidimyza 69,
111,374
Aphis citricola 76
Aphis craccivora 76
Aphis fabae 76,104,108
Aphisforbesi 78
Aphisfrangulae 78, 104
Aphis gossypii 78
Aphis grossulariae 79
Aphis idaei 79
Aphis nasturtii 79,104
Aphis nerii 79
Aphis pomi 79,104
Aphrodes bicinctus 53
Aphthona sp. 211
Apiomyia bergenstammi 348
Apion aestivum 241
Apion apricans 241
Apion carduorum 242
Apion dichroum 242
Apion nigritarse 242
Apion pisi 242
Apion seniculus 242
Apion sp. 241
Apion tenuae 242
Apion trifolii 242
Apion varipes 242
Apion virens 242
Apionidae 241
Apis mellifera 139
Apis mellifera carnica 139
Apodemus agrarius 434
Apodemus flavicollis 434
Aporia crataegi 307
Appelia schwartzi 82
Appendiseta robiniae 99

454

Aptinothrips rufus 34
Arachnida 399
Aranea 399
Archyps podana 271
Archyps rosana 270
Archyps xylosteana 271
Arctia caja 339
Ardis elongatulus 134
Argepagana 133
Arge rosae 133
Argyresthia conjugella 257
Argyresthia ephipella 256
Argyresthia fundella 257
Argyresthia thuiella 257
Argyrotaenia ljungiana 269
Arion sp. 430
Arvicola terrestris 433
Asilidae 374
Asphondylia miki 348
Aspidiotus hederae 124
Assolcus sp. 46,145
Asterolecaniidae 117
Asterolecanium
fimbriatum 117
Attagenus unicolor 384
Athalia colibri 128
Athalia rosae 128
Athous sp. 157
Atomaria linearis 173
Aulacaspis rosae 126
Aulacorthum
circumflexum 80,104
Aulacorthum solani 80,104
Autographa gamma 323

B
Bacillus rosii 23
Balaninus nucum 231
Baris chlorizans 240
Baris laticollis 240
Batophilasp. 212
Batrocera oleae 350

Beauveria bassiana 191,

194,195, 225
Bemisia argentifolii 63
Bemisia tabaci 63
Beosus maritimus 50
Bibio hortulanus 341
Bibio marci 341
Bibionidae 341
Biorrhiza pallida 140
Biston betularia 313
Blaniulus sp. 417
Blastodacna atra 260
Blatta orientalis 19
Blatella germanica 19
Blattodea 19
Blennocampa pusilla 135
Blitophaga obscura 148
Blitophaga opaca 148
Blitophaga undata 148
Boarmia rhomboidaria 313
Bombidae 140
Bombus sp. 140
Bombycidae 305
Bombyx mori 305
Bostrychidae 185
Bostrychus capucinus 185
Bothynoderes
punctiventris 223
Bovicolasp. 30
Brachycaudus cardui 81
Brachycaudus
helichrysi 81,104
Brachycaudus persicae 81
Brachycaudus prunicola 82
Brachycaudus schtvartzi 82
Brachycorynella apsparagi 82
Braconidae 141
Bradysiasp. 372
Braula coeca 374
Braulidae 374
Brevicoryne brassicae 82
Brevipalpus leuiisi 407
Brevipalpus oudemansi 407
Bruchidae 212,382

Bruchophagus gibbosiis 141 Capnodis tenebrionis 179

Bruchus lentis 214
Capua reticulana 267
Bruchuspisorum 213
Carabidae 145, 164
Bruchus rufimanus 214
Carabussp. 146, 164
Bryobia rubrioculos 406
Carausius morosus 23
Bupalus piniaria 313
Carpocapsa pomonella 271
Buprestidae 179
Carpocapsa pyrivora 277
Buprestis cupressi 181
Carpophilus hemipterus 387
Byctiscus betulae 234
Cassida nebulosa 206
Byrsocrypta gallarum 99
Cassida nobilis 207
Byturidae 174
Cassida vittata 207
Byturus tomentosus 174
Cassidinae 206
Cavariella aegopodii 84,104
Cavariella
pastinacae 84,104
C
Cavariella theobaldi 84
Cacoecia rosana 270
Cecidomyidae 341, 374
Cacoecimorpha
Cecidophyopsis ribis 412
pronubana 288
Celypha lacunana 283
Cacopsylla pyri 57
Cephus pygmaeus 136
Caenorhinus aequatus 234
Cerambycidae 182
Caenorhinus
Ceratitis capitata 353
cribripennis 234
Ceratocystissp. 49
Caenorhinus germanicus
Cercopissp. 53
233
Ceroplastes rusci 120
Calepitrimerus vitis 408
Ceroplastes sinensis 121
Caliroa aethiops 134
Ceroputo pilosellae 116
Caliroa cerasi 132
Ceresa bubalus 51
Callaphis juglandis 99
Cetonia aurata 155
Calliphoridae 376
Ceutorhynchus assimilis 2.
Calliptamus italicus 27
Ceutorhynchus napi 236
Callisto denticulella 249
Calocoris fulvomaculatus 41 Ceutorhynchus
obstrictus 239
Calocoris sp. 41
Ceutorhynchus
Caloptilia azaleella 251
pallidactylus 236
Calosoma sp. 146
Calotermes flavicollis 21
Ceutorhynchus
Camarota curvipennis 365
auadridens 236
Cameraria ohridella 252
Ceutorhynchus
Campoplex alkae 294
picitarsis 236
Cantharidae 169
Ceutorhynchus
Cantharis rustica 169
pleurostigma 235
Capitophorus
Ceutorhynchus rapae 240
hippophaes 104
Chaetocnema aridula 211

Chaetocnema tibialis 207

Chaetosiphon fragaefolii 84
Cheyletus sp. 416
Chilopoda 417
Chilocorus
bipustulatus 68,176
Chlorocysta truncata 311
Chloropidae 363
Chlorops pumilionis 364
Clostera anastomosis 314
Chordata 432
Choreutidae 258
Choreutis nemorana 258
Chrysolina americana 200
Chrysolina menthastri 200
Chromaphis juglandicola
100
Chrysomelidae 188
Cryptomyzus ribis 84
Chrysomphalus dictyospermi
125
Chrysopa formosa 244
Chrysopa septempunctata
244
Chrysoperla carnea 35, 244
Chrysopidae 243
Cicindelidae 148
Cicadina 51
Cimex lectularius 39
Cleridae 178
Clysia ambigella 284
Closterocerus
cinctipennis 252
Clytus arietis 183
Cnephasia communana 283
Cnephasia incertana 283
Cnephasia pasuana 283
Cnephasia pumicana 283
Coccobacilus acridiorum 26
Coccidae 117
Coccinella septempunctata 68,176
Coccinellidae 174

455

Coccus hesperidum 119

Cochliomyia
hominivorax 376
Colembolla 17
Colomerus vitis 409
Coleophora laricella 254
Coleophoridae 254
Coleoptera 380
Compsidia populnea 182
Compsilura
concinata 374,
Contarinia dactylidis 345
Contarinia lentis 345
Contarinia lolii 345
Contarinia medicaginis 343
Contarinia nasturtii 345
Contarinia
onobrychidis 345
Contarinia pii 345
Contarinia pyrivora 344
Contarinia tritici 343
Corcyra cephalonica 390
Coroebus rubi 181
Corymbites sp. 157
Corythuca ciliata 47
Cosmia trapezina 330
Cossidae 262
Cossus cossus 262
Cricetus cricetus 434
Crocidosema plebejana 283
Crioceris asparagi 192
Crioceris
duodecimpunctata 192
Crustacea 417
Cryptoblabes gnidiella 290
Cryptolaemus montrouzeri
112, 177
Cryptolestes 386
Cryptophagidae 173
Cryptorhynchus lapathi 240
Ctenocephalidis canis 339
Ctenocephalidis felis 339
Culicidae 375
Culex sp. 375

456

Curculio elephas 232

Curculio nucum 231
Curculionidae 215
Cuntochrysa baetica 244
Cyclorrhapha 350
Cydia amplana 279
Cydia compositella 283
Cydia delineana 282
Cydia funebrana 278
Cydia janthiniana 281
Cydia lobarzewski 279
Cydia lunulana 281
Cydia molesta 279
Cydia nigricana 281
Cydia pomonella 271
Cydia pyrivora 277
Cydia splendana 279
Cynipidae 140
Cynips gallae-tinctoriae 140

D
Dacnusa sibirica 142, 369
Daphnis nerii 306
Dasyneura sp. 348
Dasyneura affinis 348
Dasyneura brassicae 346
Dasyneura ignorata 347
Dasyneura mali 346
Dasyneura oleae 346
Dasyneura plicatrix 346
Dasyneura tetensi 346
Dasyneura tortrix 346
Decticus sp. 27
Deilephila elpenor 306
Deilephila lineata 306
Delia antiqua 359
Delia coarctata 362
Delia floralis 359
Delia florilega 361
Delia radicum 357
Delia platura 361
Dendrolimus pini 304

Depressaria depressaria 260

Depressaria erinaceella 260
Deraecoris lutescens 50
Dermanyssus gallinae 416
Dermaptera 22
Dermestes lardarius 384
Dermestes maculatus 384
Dermestidae 384
Deroceras sp. 430
Diabrotica barberi 200
Diabrotica
undecimpunctata
howardi 200
Diabrotica virgifera
virgifera 200
Diabrotica virgifera zeae
200
Dialeurodes citri 64
Diaretiella rapae 142
Diaspididae 122
Dichelomya oenophila 349
Diglyphus isaea 144, 369
Diloba caeruleocephala 329
Diplopoda 417
Diplura 17
Diprionpini 135
Diptera 339
Discestra trifolii 327
Ditylenchus dipsaci 426
Diuraphis noxia 85
Dociostaurus
maroccanus 26
Dolerus sp. 132
Dolycoris baccarum 41
Dorcadion sp. 183
Doryphorophaga
doryphorae 374
Drepanosiphum
platanoidis 100
Drepanothrips reuteri 37
Drosophila
melanogaster 372
Drosophilidae 372
Dryomia lichensteine 350

Dysaphis plantaginea 85
Dysaphis pyri 86
Dysaphis spp. 86
Dysaphis tulipae 86
Dytiscidae 148

E
Ectopsocopsis sp. 30
Edovum puttleri 144,195
Elachista triatomaea 260
Elateridae 155
Empoasca decedens 55
Empoasca vitis 53
Empusa grylli 26
Enarmonia formosana 261
Encarsia formosa 62,143
Encarsia lachorensis 65
Entomophthora
gammae 326
Entomoscelis adonidis 200
Eotetranychus carpini 406
Eotetranchus tiliarius 406
Ephemeroptera 19
Ephestia elutella 388
Ephialtes sp. 141
Ephippiger epbippiger 27
Epicauta rufidorsum 178
Epichoristes acerbella 289
Epicometis hirta 154
Epidiaspis leperii 126
Epilachnasp. 175
Epitrimerus pyri 413
Epitrix cucumeris 212
Epitrix tuberis 212
Erannis defoliaria 312
Eriocampoides limacina 132
Eriogaster lanestris 304
Eriophydae 408
Eriophyes avellanae 412
Eriophyespiri Ali
Eriophyes ribis 412
Eriophyes similis 412

Eriophyes tiliae 412

Eriophyes vitis 409
Eriosoma lanigerum 95
Eriosoma lanuginosum 96
Etiella zinckenella 302
Eucallipterus tiliae 100
Eucosma conterminana 283
Eulecanium corni 117
Eulecanium persicae 118
Euleia beraclei 357
Eulophus viridulus 144
Eumerus strigatus 375
Eupelmidae 142
Eupoecilia ambiguella 284
Euproctis chrysorrhoea 335
Euphyllura olivina 60
Euplectrus sp. 144
Eurydema ventrale 42
Eurydema oleraceum 42
Eurygaster austriaca 43
Eurygaster integriceps 43
Eurygaster maura 43
Eurygaster testudinaria 43
Eurytoma amygdali 141
Eurytomidae 140,142
Euscelis plebejus 53
Euseius finlandicus 416
Euxoa temera 318
Euxoa tritici 319
Evergestis extimalis 302
Exochomus
quadripustulatus 68,177
Exorista larvarum 374

G
Galeria mellonella 303
Galeruca tanaceti 200
Gasterophilidae 376
Gastropacha auercifolia 304
Gastrophysa polygoni 206
Gastrophysa viridula 206
Gastropoda 430
Gelechiidae 258, 279
Geotrupes stercorarius 149
Geotrupidae 149
Glischrochilus
auadrisignatus 172
Globodera pallida 424
Globodera rostochiensis 424
Glossina palpalis 376
Glossinidae 376
Gnathocerus cornutus 387
Gonioctena fornicata 199
Gortyna xanthenes 330
Gracilariidae 246, 247
Grapholita delineana 282
Grapholita funebrana 278
Gryllotalpa gryllotalpa 28
Gypsonoma aceriana 289

Hadena sp. 329

Halticinae 207
Haplodiplosis eauestris 342
Haplodiplosis
mareinata 342
Haplothrips tritici 38
Haplothrips kurdjumovi 39
F
Harpalus sp. 146
Hedya nubiferana 265, 266
Folsomia sp. 17
Hedyapruniana 265, 266
Forficula auricularia 22
Helicella sp. 430
Formicidae 137
Helicoverpa armigera 328
Frankliniella intonsa 36
Frankliniella occidentalis 34 Heliothis armigera 328
Heliothis maritima 329
Furcipus rectirostris 229

457

Heliothis viriplaca 329

Heliothrips haemorrhoidalis 31
Helix sp. 430
Helomyza lurida 367
Hemaris croatica 307
Hemerobius sp. 244
Hepialus humuli 245
Heterodera avenae 423
Heterodera cruciferae 423
Heterodera goettingiana 424
Heterodera schachtii 422
Heteroderidae 422
Heteropeza sp. 373
Heterorhabdites 179, 419
Himacerus nemorum 50
Histeridae 149
Hister auadrimaculatus 149
Hippodamia
convergens 33,177
Holocacista rivillei 250
Homeosoma nebulella 300
Homotoma ficus 60
Homoptera 51
Hoplocampa brevis 131
Hoplocampa flava 129
Hoplocampa minuta 129
Hoplocampa rutilicornis 129
Hoplocampa testudinea 130
Horogenes punctorius 141
Hyalopterus amygdali 86
Hyalopterus pruni 86
Hyalestes obsoletus 55
Hydraecia micacea 330
Hygromia sp. 430
Hyles livornica 306
Hylemyia antiqua 359
Hylemyia brassicae 357
Hylemyia floralis 359
Hylesinus oleiperda 187
Hylobius abietis 242
Hylotrupes bajulus 183
Hymenoptera 127
Hypera postica 230

458

Hyperomyzus lactucae 87
Hyphantria cunea 336
Hypoborus ficus 187
Hypodermidae 376

I
Icerya purchasi 112,115
Ichneumonidae 141
Inachis io 311
Incurvaria rubiella 253
Insectivora 439
Iphiclides podalirius 307
Ipsamitinus 188
Ipssp. 188
Ips typographus 188
Isaria lecaniicola 118
Isopoda 417
Isoptera 21
Ixodes ricinus 416

Janus compressus 136

Jugatae 245

K
Kakotrips robusta 36
Kampimodromus
aberrans 4l6

L
Lacanobia oleracea 322
Lamprohiza splendidula
Lampyridae 169
Lampyris noctiluca 169
Laodelphax striatellus 53
Larinus sp. 223

Lasiocampa auercus 304

Lasiocampidae 303
Lasioderma serricorne 383
Lasioptera rubi 349
Laspeyresia dorsana 281
Laspeyresia nigricana 281
Laspeyresia pomonella 271
Laspeyresia woeberiana 264
Lecaniidae 117
Lecanium persicae 118
Leis dimidiata 177
Lema cyanella 188, 206
Lemophagus curtus 190
Lepidoptera 244
Lepidosaphes beckii 126
Lepidosaphes ulmi 125
Lepinotus sp. 30
Lepisma saccharina 18
Leptinotarsa
decemlineata 193
Leptomastix sp. 113
Lethrus apterus 150
Leucoma salicis 336
Leucoptera malifoliella 246
Lichtensia viburni 121
Lilioceris lilii 193
Limax sp. 430
Limonius sp. 157
Limothrips cerealium 34
Liothrips oleae 39
Liposcelis sp. 30
Liriomyza bryoniae 368
Liriomyza cepae 371
Liriomyza huidobrensis 369
Liriomyza sativae 369
Liriomyza strigata 372
Liriomyza trifolii 368
Lithocolletis
blancardella 246
Lithocolletis corjlifoliella 247
Lithocolletis platani 251
Lithocolletis
populifoliella 251

Litomastix
truncatellus 142, 326
Lonchaea ariastella 357
Lycaenidae 310
Lymantria dispar 331
Lymantria monacha 336
Lymantridae 330
Lixus anguinus 223
Lixus angustatus 223
Lixusjunci 221
Lixus myagri 223
Lixus scabricollis 223
Lobesia botrana 284
Longitarsus parvulus 211
Loxostega sticticalis 301
Lucanidae 149
Lucanus cervus 149
Lumbricus rubellus 429
Lumbricus terrestris 429
Lycoriella sp. 372
Lyctidae 185
Lydella stabulans
grisescens 294, 374
Lydella thompsoni 374
Lygocoris pabulinus 40
Lygus pratensis 40
Lygus mgulipennis 40
Lyonetia clerkella 247
Lyonetidae 246, 247
Lysiphlebus testacepies 69
Lytta vesicatoria 178
Lepisma saccharina 18

Malacocoris chlorizans 50
Malacosoma neustria 303
Mallada sp. 244
Mallophaga 30
Mamestra brassicae 322
Mamestra oleracea 322
Mamestra pisi 327
Mammalia 432
Mantis religiosa 21
Mantodea 20
Margarodidae 115
Mayetiola destructor 341
Megachile centuncularis 134
Megaselia sp. 372
Megoura viciae 87
Melanchra pii 327
Melanaphis pyraria 87
Melanotus sp. 157
Meligethes aeneus 169
Meloidae 178
Meloidogyne arenaria 425
Meloidogyne hapla 425
Meloidogyne incognita 425
Meloidogyne javanica 425
Meloidogyne sp. 424
Melolontha

hippocastani 150
Melolontha melolontha 150
Menopon sp. 30
Merodon eauestris 375
Meromyza saltatrbc 365
Metaphycus bartlette 120
Metaphycus flavus 120
Metaphycus sp. 113,140
Metarrhizium
M
anisopliae 152, 298
Metaseiulus sp. 416
Macrofrenatae 303
Macroglossum croaticum 307 Metcalfa pruinosa 55
Meteorus sp. 142
Macrolepidoptera 303
Metopolophium dirhodum
Macrosiphum
87,104,108
euphorbiae 87,104
Microbracon sp. 142
Macrosiphum rosae 87
Microfrenatae 246
Macrosteles laevis 53
Microlepidoptera 246
Magdalis sp. 242

Microphanurus 145
Microphilla sp. 373
Microtus arvalis 432
Milabris sp. 178
Milaxsp. 430
Miltotrogus
aeauinoctialis 152
Molusca 430
Monarthropalpus buxi 349
Monomorium pharaonis 138
Monophadnus
elongatulus 134
Monosteira unicostata 49
Mus musculus 437
Musca domestica 376
Muscidae 376
Mycetophagidae 179
Mymaridae 144
Myrmeleon formicarius 243
Myrmeleontidae 243
Myzocallis castanicola 100
Myzocallis coryli 100
Myzus ascalonicus 88,104
Myzus cerasi 89
Myzus ornatus 89
Myzus persicae 89,104,108
Myzus pruniavium 89
Myzus varians 90

N
Nabissp. 50
Napomyza gymnostoma 371
Nasonovia ribis-nigri 91
Nebria sp. 146,164
Necrobia rufipes 178
Necrophorus sp. 149
Neodiprion sertifer 135
Neoglocianus
maculaalba 240
Neomyzus
circumflexum 108
Neoplinthusporcatus 229

459

Neopulvinaria
innumerabilis 119
Neosphaleroptem
nubilana 266, 267
Notodontidae 313
Nemapogon granella 388
Nematodae 418
Nemathelminthes 418
Nematocera 340
Nepticula malella 247
Nepticulidae 247
Neuroptera 242
Neurotoma flaviventris 135
Neurotoma nemoralis 135
Nezara viridula 42
Niptus hololeucus 387
Nitidulidae 169
Noctua pronuba 329
Noctuidae 315
Nosema sp. 195
Notocelia udmanniana 284
Nymphalidae 310
Nymphalis antiopa 311
Nymphalis polychloros 311

O
Oberea linearis 182
Odonata 19
Oecanthuspellucens 28
Oenocyrtus
kuwanae 142, 334
Olethreutes pruniana 265
Olethreutes variegana 265
Omophlus lepturoides 178
Omophlus proteus 178
Ondatra zibetica 434
Opatrum sabulosum 111
Operophtera bntmata 311
Ophiomyia pinguis 372
Ophonus sp. 146
Opius concolor 142, 353
Opogona sacchari 254

460

Opomyza florum 366

Opomyzidae 366
Orchestes fagi 233
Orgyia antiqua 335
Oribatei 414
Orius insidiosus 50
Orius minutus 50
Orius sp. 35
Orthoptera 23
Orthosia cerasi 330
Orthosia gracilis 330
Orthosia incerta 330
Oryzaephilus mercator 384
Oryzaephilus surina
mensis 384
Oscinellafrit 363
Ostrinia nubilalis 290
Otiorhynchus alutaceus 216
Otiorhynchus alutaceus a.
vittatus 216
Otiorhynchus cardiniger
217
Otiorhynchus corruptor 216
Otiorhynchus
cribricollis 217
Otiorhynchus lavandus 216
Otiorhynchus ligustici 215
Otiorhynchus mastix 217
Otiorhynchus ovatus 217
Otiorhynchus
rugosostriatus 217
Otiorhynchus sulcatus 217
Oulema lichenis 188
Oulema melanopus 188
Oulema rufocyanea 188
Oxycarenus lavaterae 51
Oxycarenus sp. 40

P
Palomena sp. 40
Palorus ratzemburgi 386
Palpita unionalis 302

Pandemis
heparana 266, 269
Pandemis sp. 269
Pandemis ribeana 266
Panonychus citri 405
Panonychus ulmi 176, 400
Papilio machaon 307
Papilio podalirius 307
Papilionidae 307
Parabemisia myricae 65
Parahypopta caestrum 264
Paranthrene
tabaniformis 262
Parectopa robiniella 251
Parlatoria oleae 125
Parlatoria zizyphi 125
Parthenolecanium corni 111
Pectinophora gossypiella 260
Pediculus capitis 30
Pediculus corporis 30
Pedinusfemoralis 111
Pegomyia betae 362
Pemphigus bursarius 98
Pemphigus fuscicornis 98
Pennisetia hylaeiformis 262
Pentatoma sp. 40
Penthophera morio 330
Peribatodes
rhomboidaria 313
Perilus bioculatus 50,195
Periplaneta americana 19
Peritelus familiaris 218
Peritelussp. 218
Perotis lugubris 180
Perythimbia vitifolii 101
Phaedon armoraciae 200
Phalera bucephala 314
Phasmida 22
Phenococcus aceris 117
Philaenus spumarius 52
Philippia oleae 121
Phlebotomus papataschi 376
Phloeotribus
scarabeoides 187

Phologophora
meticulosa 330
Phorbia genitalis 362
Phorbia securis 362
Phoridae 372
Phorodon humuli 91,104
Phthiruspubis 30
Phthorimaea ocelatella 258
Phthorimaea
operculella 259
Phycitidae 290
Phyllobius argentatus 218
Phyllobius oblongus 218
Phyllobius piri 218
Pbyllocnistis citrella 249
Phyllocoptes gracilis 413
Phylocoptes vitis 408
Phyllonorycter
blancardella 246
Phyllonorycter
corylifoliella 247
Phyllonorycter platani 251
Phyllonorycter
populifoliella 251
Phyllonorycter
robiniella 252
Phyllopertha horticola 154
Phyllotreta atra 208
Phyllotreta nemorum 208
Phyllotreta nigripes 208
Phyllotreta undulata 208
Phyllotreta vittula 211
Phylloxera vastatrix 101
Phylloxera quercus 101
Phytobia cepae 371
Phytocoptella avellanae 412
Phytomyza horticola 368
Phytodecta fornicata 199
Phytoecia rufimana 183
Phytoecia virgula 183
Phytomyza ilicis 371
Phytomyza lateralis 371
Phytomyza orobanchiae 372
Phytomyza pastinacae 371

Psalidium maxillosum 219

Psamotettix alienus 53
Pseudoaulacaspis
pentagona 112,126
Pseudococcidae 115
Pseudococcus
adonidum 116
Pseudococcus citri li5
Psila rosae 365
Psilidae 365
Psoa viennensis 185
Psychidae 254
Psychodidae 376
Psylla buxi 60
Psylla mali 59
Psylla pruni 60
Psylla pyri 57
Psylla pyricola 59
Psylla pyrisuga 57
Psyllina 57
Psylliodes attenuata 211
Psylliodes chrysocephala 209
Psocoptera 30
Pterochloroides persicae 100
Pteromalidae 142
Pteromalus puparum 142
Pterostichus sp. 146,164
Ptinusfur 387
Pulex irritans 339
grandiclava 188
Pulvinaria floccifera 119
Polynema striaticorne 52
Pulvinaria vitis 119
Polyphaga 148
Putoniella marsupialis 349
Polyphylla fullo 152
Pyemotes ventricosus 414
Popillia japonica 153
Pyralidae 290
Potosiasp. 155
Pyralisfarinalis 389
Pratylenchus sp. 426
Pyrameis cardui 310
Prays oleae 257
Pyrausta nubilalis 290
Pristophora sp. 135
Prolasioptera berlesiana 349 Pyrrhocoris apterus 50
Prospaltella berlesei 112,
127,143
Prospaltella perniciosi 112,
124, 143
Protaetia sp. 155
Protura 17

Phytomyza rufipes 371

Phytonomus variabilis 230
Phytoseiidae 415
Phytoseiulus
persimilis 405, 416
Picromerus bidens 50
Pieridae 307
Pieris brassicae 309
Pieris rapae 309
Pimpla sp. 141
Piophila casei 373
Piophilidae 373
Pissodes sp. 242
Pitymys sp. 433
Plagionotus floralis 183
Platyparea poeciloptera 357
Plecoptera 22
Plodia interpunctella 389
Plutellidae 254
Plutella xylostella 254
Podagrica sp. 211
Podisus maculatus 50
Poecilus sp. 146,164
Polistes gallicus 138
Pollinia pollinii 117
Polychrosis botrana 284
Polydrosus sp. 218
Polygraphus

461

Q
Quadraspidiotus
ostraeformis 124
Quadraspidiotus
perniciosus 122
Quadraspidiotus piri 124

Saissetia oleae 119

Sarcophagidae 376
Sarcoptes scabiei 416
Saturnia pavonia 306
Saturnia pyri 306
Saturnidae 306
Scaphoideus titanus 53
Scarabaeidae
149
R
Scelionidae 145
Raphigasternebulosa 41
Sciaridae 372
Rattus norvegicus 437
Sciurus vulgaris 435
Rattus rattus 437
Schizaphis graminium 93
Recurvaria leucatella 260
Scolytidae 186
Recurvaria nanella 260
Scolytus amygdali 187
Resseliella lavandulae 349
Scolytus mali 187
Resseliella oculiperda 348
Scolytus multistriatus 188
Resseliella theobaldi 348
Scolytus rugulosus 187
Reticulitermes lucifugus 21 Scolytus scolytus 188
Rhagoletis cerasi 355
Scrobipalpa ocelatella 258
Rhinoprora
Scutigerella sp. 417
rectangulata 311
Scymnus sp. 176
Rhizoglyphus echinopus 414 Semiaphis dauci 94
Rhizopertha dominica 383
Selatosomus sp. 157
Rhizotrogus
Serangium
aequinoctialis 152
paracesetosum 65
Rhodites rosae 140
Sesamia cretica 328
Rhodites sp. 140
Sesamia nonagrioides 329
Rhopalosiphoninus
Sesta apiformis 262
latysiphon 92
Sesiidae 261
Rhopalosiphum
Silphidae 148
insertum 92,104
Simulidae 376
Rhopalosiphum maidis 92
Simulium
Rhopalosiphum padi 92,
columbaszense 376
104, 108
Sinoxylon
perforans 185
Rhyacionia buoliana 289
Sinoxylon
sexdentatum
185
Rhynchites auratus 233
Sipha
elegans
101
Rhynchites bacchus 232
Siphonaptera 339
Rhynchites caeruleus 233
Sirexgigas 136
Rhynchites cupreus 233
Siricidae
136
Rhyssa persuasoria 137
Sitobion
avenae
94,108
Rhyssa sp. 141
Sitodiplosis
mosellana
342
Rodentia 432
Rodolia cardinalis 112,115 Sitonaflavescens 218

462

Sitona humeralis 218

Sitona lineatus 218
Sitona sp. 218
Sitona sulcifrons 218
Sitophilus granarius 380
Sitophilus oryzae 381
Sitophilus zeamays 382
Sitotroga cerealella 387
Sminthurus sp. 17
Sminthurus viridis 17
Sparganothis pilleriana 287
Sphaerolecanium
prunastri 119
Sphecidae 140
Spilonota ocellana 266, 267
Sphingidae 306
Sphinx ligustri 306
Spodoptera exigua 329
Spodoptera littoralis 329
Spodoptera littura 329
Staphylinidae 149
Stegobium paniceum 383
Steinernema feltiae 35
Steinernema sp. 373, 419
Stenocarus fuliginosus 230
Stenothrips graminum 34
Stephanitis pyri 49
Stethorus sp. 111
Stethorus punctillum 68,176
Stictocephala bisonia 51
Stigmaeidae 416
Stigmella malella 247
Stomoxydae 376
Stomoxys calcitrans 376
Suilia lurida 367
Symphyta 127
Synanthedon
myopaeformis 26l
Synanthedon
tipuliformis 26l
Syrphidae 374
Syrphus sp. 374

Thrips major 37
Typhlodromus pyri 404, 4l6
Thrips palmi 33
Tyrogliphidae 414
Tabanidae 376
Thrips tabaci 31
Tyroglyphus farinae 414
Tabanus bovinus 376
Thysanoptera 31
Tyrophagus casei 414
Tachinidae 374
Thysanura 18
Tyrophagus
Taeniothrips
Tineidae 254
putrescentiae 414
inconsequens 37
Tipula oleracea 340
Tyrophagus sp. 36
Taeniothrips
Tipula orientalis 340
Uniaspis evonymi 126
meridionalis 37
Tipula paludosa 340
Taeniothrips simplex 38
Tipulidae 340
Talpa europea 434
Tischeria ekebladella 253
Tanymecus dilaticollis 220
Tortricidae 265
Tanymecus palliatus 221
Tortrix pronubana 288
Vanessa antiopa 311
Targionia vitis 125
Tortrix viridana 289
Vanessa atalanta 311
Tarsonemidae 407
Toxoptera aurantii 94
Vanessa cardui 310
Tarsonemus pallidus 407
Trialeurodes vaporariorum Vanessa io 311
Tarichium cleoni 22$
61,64
Vanessa urticae 311
Telenomus sp. 145
Tribolium sp. 392
Vasates fockeui 413
Temnorhinus mendicus 224 Tribolium castaneum 385
Vasates schlechtendali 413
Tenebrio molitor 385
Tribolium confusum 385
Vespa crabro 138
Tenebrioides
Trichogramma cacoeciae 143 Vespidae 138
mauritanicus 384
Trichogramma
Vespula vulgaris 138
Tenebrionidae 177
Verticillium lecanii 63, 69
dendrolimi 143
Tenthredinidae 127
Viteus vitifoliae 101
Trichogramma
Tenuipalpidae 407
embryophagum 143
Terebrantes 140
Trichogramma
Terebrantia 31
evanescens 143
2
Tetramorium caespitum 137 Trichogramma
Tetraneura ulmi 99
maydis 143, 298
Zabrus tenebrioides 146
Tetranychidae 400
Trichogramma oleae 143
Zetzellia mali 4l6
Tetranychus atlanticus 406 Trichogramma rhenana 143 Zeuzera pyrina 262
Tetranychus
Trichogramma sp. 143,
Zophodia grossulariella 302
urticae 176, 404
321, 323
Zygaenidae 303
Tetranychus viennensis 406 Trichogrammatidae 143
Zygina pullula 55
Tetrastichus sp. 144,190
Trioza brassicae 60
Zygina rhamni 55
Thaumetophoea
Trogium sp. 30
Zygogramma suturalis 206
pityocampa 313
Trogoderma
Thaumetophoea
granarium 379, 384
processionea 14
Tropinota hirta 154
Theresimima
Trypetidae 350
ampelophaga 303
Tychiusflavus 231
Therioaphis trifolii 95
Tychius sp. 231
Thrips fuscipennis 33
Typhaea stercorea 179
Thrips linarius 33
Typhlocyba rosae 55

463

Yponomeuta malinellus 256 Xenopsylla cheopis 339

Yponomeuta padellus 256 Xestia c-nigrum 319
Yponomeutidae 256
Xiphinema index 426

464

Xiphinema italiae 426

Xiphinema sp. 426
Xyleborus dispar 188
Xylena exoleta 330

Tisak:
ZRINSKI d.d., akovec
Naklada:
1.000 primjeraka