U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Moj Boe, olakaj, o Plemeniti!

Ebu Muhammed ibn Ali ibn Ahmed ibn Seid ibn Hazm, erijatski pravnik iz Endelusa,
neka ga Allah obaspe milou Svojom, kae:

-Hvala Allahu na neizmjernim dobrotama i darovima! Neka je Allahov salavat na

Muhammeda koji je Njegov rob i peat vjerovjesnika i poslanika Njegovih! inim
pribjeite Uzvienom priznajui da sam bez moi i snage, pa molim od Njega pomo da
me sauva od svih strahota i neugodnosti na ovom svijetu, a da me na onom svijetu
izbavi od svakog straha i tekoe!
Ja sam u ovoj knjizi sabrao mnoge misli koje mi je tijekom vremena i promjenom
njegovih stanja darivao Darovatelj razboritosti omoguivi mi razumijevanje mijena
sudbine i sagledavanje njezinih oitovanja. Utroio sam u to najvei dio svoga ivota
dajui uvijek prednost sakupljanju toga putem itanja i razmiljanja nad svim ostalim
uicima za kojima tei veina ljudi i nad skupljanjem vika imetka. Istovremeno sam
ovom knjigom prezreo sve to sam od toga bio dokuio da bi Allah delleanuhu dao da
se njom okoristi svaki onaj koga odabere od robova Svojih, a do koga ona doe. Za ovo
to sam sastavljajui je svoju duu zamarao i trud ulagao jer sam dugo vremena samo
njom zaokupljen bio neka je italac prihvati drage volje. Ja je njemu tako i posveujem.
A kada je dobro proui i Allah delleanuhu omogui da se njom okoristi uvjerie se da
mu je to bolje od svih riznica blaga i svakog drugog imetka. Ja se za sve to nadam
najveoj nagradi kod Uzvienog, jer je moja namjera (nijjet) bila uiniti ono ime e se
moi koristiti robovi Allahovi i to e popraviti ono to se od njihova moralnog ponaanja
iskvarilo i iscijeliti bolesti dua njihovih.

U svemu ovom ja samo Allaha u pomo prizivam!

O lijeenju dua i ispravljanju loih navika

Uitak koji razumni nalazi u svojoj razumnosti, ueni u svome znanju, mudri u svojoj
mudrosti, mudtehid u ime Allaha delleanuhu u svome idtihadu, vei je, dakako, od uitka
koji nalazi sladokusac u svome jelu, onaj koji pije u svome piu, onaj koji ima odnos sa enom u
spolnom inu, dobitnik u svojoj dobiti, igra u svojoj igri i naredbodavac u svojoj naredbi.
Dokaz za to je to mudri, razumni, ueni i mudtehid nalaze uitke koje smo nabrojali kao to
ih nalazi i onaj koji im se potpuno predao, i osjeaju ih kao to ih osjea i onaj koji se samo na
njih dao. Ali, o ovome dvome moe valjano suditi samo onaj koji ih je oboje upoznao, a nikako
onaj koji je upoznao samo jedno od njih.
Ako dobro razmisli o posljedicama svih stvari otkrie ti se njihova beznaajnost i
uvjerie se u prolaznost svih ovosvjetskih situacija. Ostaje da je istina samo u radu za onaj
svijet, jer svaka nada na ovom svijetu neminovno odvodi u tugu ili zato to te na kraju ta nada
naputa, ili zato to ti nju ostavlja. Jedno od toga dvoga mora biti. Samo djelo u ime Allaha
delleanuhu donosi na kraju uvijek radost, koja dolazi prije ili poslije: prije zbog toga to nisi
okupiran onim to drugima zaokuplja svu brigu, pa te potuju i prijatelji i neprijatelji tvoji, a
poslije zbog zadobijenog Denneta.
I ja sam tragao za ciljem koji svi ljudi podjednako smatraju dobrim i tragaju za njim. I
naao sam da postoji samo jedan takav cilj, a to je: osloboditi se brige. Kada sam ovaj cilj dobro
prouio uvjerio sam se da svi ljudi ne samo da ga podjednako smatraju dobrim i tee za njim
nego svi oni, usprkos razliitih elja, zahtjeva i ciljeva, ne uine nijedan pokret i ne izgovore
nijednu rije, a da time ne smjeraju odagnati brigu od sebe. I u tome najvei broj njih put
pogrijei, dosta njih pogreku naini, a najmanji broj njih do cilja stigne. Svi narodi od dana
kada je Allah delleanuhu stvorio ovaj svijet pa sve dok on ne iezne i ne zamijeni ga svijet
Konanog obrauna uzimali su odbacivanje brige sebi za pravac i u svim svojim nastojanjima
teili su samo tom cilju.
Kada je rije o svim drugim ciljevima, potrebno je kazati da ljudi razliito gledaju na
njih, svako sa svoga stanovita. Ima ljudi koji ne vjeruju i zato ne rade nita za onaj svijet. Ima
ih i loih koji ne ele dobro, sigurnost i istinu. A ima ih koji vie vole da ostanu nepoznati negoli
da budu slavni, povodei se za svojim strastima i htijenjima. Ima ih, opet, i takvih koji ne ele
imetak i vie vole da nemaju nego da imaju, kao to su bili mnogi poslanici, alejhimu-s-selam, i
drugi poboni i mudri ljudi koji su ih slijedili u tome. Ima ljudi koji po svojoj prirodi preziru
uitke i omalovaavaju one koji za njima tragaju, slino onima za koje smo rekli da vie vole
nemati nego imati. A ima i onih koji ne cijene znanje nego neznanje, poput veine obinog
svijeta.
Eto, to su ciljevi kojima ljudi tee nemajui drugih. Meutim, otkako svijet postoji i sve
dok bude trajao nije bilo i nee biti nikoga ko brigu smatra lijepom i ko ne eli da je odagna od
2

sebe. Kada se ovo uzvieno saznanje ustalilo u mojoj dui i kada mi se otkrila ova divna tajna,
kada je Allah delleanuhu osvijetlio mome umu ovu veliku riznicu, poeo sam tragati za putem
koji uistinu vodi ka odbacivanju brige, to jest uzvieni cilj koji nastoje postii svi ljudi, i
neznalica i uenjak, i dobar i lo, pa sam naao da je to jedino okretanje Allahu delleanuhu
kroz rad za onaj svijet. Tako oni koji tragaju za imetkom ine to da bi se spasili od brige koju
donosi siromatvo. Onaj koji trai slavu ini to da bi odbio od sebe brigu da neko drugi bude
nad njim. Onaj koji trai uitke ini to da bi odbio od sebe brigu koja nastaje iz nastojanja da
im se odupre. Onaj koji traga za znanjem ini to da bi odbio od sebe brigu koja dolazi od
neznanja. Onaj koji se veseli sluati o dogaajima i razgovarati sa drugima ini to da bi od sebe
odagnao brigu koju zadaje samoa i nepoznavanje onog to se u svijetu dogaa. Onaj koji jede, i
onaj koji pije, i onaj koji se eni, i onaj koji se oblai, i onaj koji se igra, i onaj koji imetak
sakuplja, i onaj koji jae, i onaj koji pjeice ide, i onaj koji nekog ispraa, ine to samo da bi
odbili od sebe brigu onog to je suprotno tim inima kao i ostale brige. Ko dobro razmisli o
svemu to smo spomenuli uvjerie se da su sve to brige koje nastaju i koje nuno imaju
situacije koje ih prate, neke od njih su nestale bez traga, neke postojee e proi, a neke e,
opet, ostati usljed nekih nedaa...
Uvjerio sam se da samo rad za onaj svijet koji je ist od svake mane i koji je iskren vodi
sigurno ka otklanjanju brige. Takoer sam se uvjerio da onaj koji radi za onaj svijet, ako bude
kuan bilo kakvom neugodnou na tom putu, nee se nimalo zabrinuti zbog toga. tavie, to e
ga veseliti, jer e mu njegova nada u konani ishod koji e mu pripasti biti pomo u onome za
im traga, ak i vie od toga. A ako ga, pak, bude neto ometalo na putu tom, nee mu pridavati
nikakav znaaj i nee ga to brinuti, jer on zna da nije on za to odgovoran. S druge strane, to
nee ostaviti nikakva traga na onome za im on tei. ak i ako bude meta uznemiravanja, opet
se veseli. I nesrea koja ga na tom putu zadesi veseli ga. I ako se u tom hodu zamara, raduje
se. Jer on je u stalnoj radosti, to nije sluaj sa drugima.
Znaj zasigurno da postoji samo jedan cilj: odagnati brigu. I samo je jedan nain da se ta
postigne: raditi u ime Allaha delleanuhu. Sve ostalo je samo zabluda i maloumnost.
Svoju duu troi samo za ono to je uzvienije od nje. A to je da je troi u ime Allaha
delleanuhu, u pozivanju ka Istini, u zatiti porodice, u odbacivanju svega onog to ti nije
naredio tvoj uzvieni Stvoritelj i u pomoi onome kome je uinjena nepravda. Onaj koji svoju
duu troi da bi postigao neki od ovosvjetskih ciljeva slian je onome koji prodaje dragulje za
obino kamenje.
Nema ljudskosti u onoga koji nema vjere. Razumni ne vidi za sebe osim Denneta druge
nagrade. I u preziranju licemjerstva Iblis ima zamku, pa mnogi izbjegavaju injenje dobra iz
straha od licemjerstva.

O razumu i rahatluku
To znai ne voditi brigu o govoru ljudi nego se posvetiti Allahovom delleanuhu govoru.
U tome je sva razumnost i sav rahatluk.
Ko misli da se moe spasiti od napada drugih ljudi i njihovog korenja lud je. A ko
usmjeri, svoj pogled i uvjeba svoj duh da trai smiraj u dostizanju istine, pa iako mu u poetku
to bude priinjavalo bol, njegova radost zbog tog njihovog korenja bie vea i jaa nego da ga
hvale. Jer on zna da njihovo hvaljenje, i ako bude umjesno, kada dopre do njega ini ga
umiljenim i tako poniti njegove vrline. A ako to hvaljenje ne bude zasluio i on se opet bude
tome veselio, onda se on zadovoljava i raduje lai, to je velika mana.
to se pak tie njegova korenja od strane drugih, pa ako ono bude bilo umjesno i dopre
do njega, moda da to bude razlogom da se pone kloniti onoga za to ga se kori, to je velika
srea koju moe ne prieljkivati samo onaj koji je manjkav. A ako pak to njihovo korenje ne
bude bilo s razlogom, ali se on strpi, onda e, uz blagost i otrpljenje, imati dodatnu vrlinu, a
bie i na jo veem dobitku jer ubire dobra koja proistiu iz toga to ga se kori bespravno. Za
ta dobra e imati nagradu na Dan konanog obrauna, kada mu to bude najpotrebnije bilo,
pogotovo jer se nije za to trudio niti optereivao svoju duu. Ovo je velika srea koju samo lud
moe ne eljeti.
Meutim, ako do njega ne bude dopiraio to to ga drugi hvale, onda je isto za njega
govorili oni ili utjeli. Ali nije tako kada je rije o korenju, jer on je na dobitku u tom sluaju
bez obzira da li njihovo korenje dopiralo do njega ili ne. Da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, nije rekao za lijepu pohvalu: To je brza radost vjerniku", trebalo bi da razumni vie
tei da bude neopravdano karan nego da bude opravdano hvaljen. Ali spomenuta Poslanikova
izreka kae da radost treba da bude zbog istine, a ne zbog neistine i zato je potrebno radovati
se onome zbog ega se hvali, a nikako zbog samog ina hvaljenja. Vrline, mane, pokornosti i
grijeenje svaka dua ili odbija ili se prijatno osjea u drubi sa njima. Sretan je onaj ija dua
osjea radost u druenju s vrlinama i pokornostima izbjegavajui niskosti i grijeenja.
Nesretan je pak onaj ija dua se naslauje u druenju s manama i grijesima udaljavajui se od
vrlina i pokornosti.
A u svemu ovom se ogleda samo Allahovo delleanuhu djelo i uvanje. Onaj koji trai
onaj svijet slian je melekima, dok je onaj koji trai zlo slian ejtanima. Onaj koji trai slavu i
vlast slian je zvjerima, dok je onaj koji trai uitke slian ivotinjama. Onaj koji traga za
bogatstvom radi samog bogatstva, a ne da bi ga troio u nareene i dobrotvorne hajrate pao je
vrlo nisko tako da ga se ni sa hajvanom ne moe usporediti. On je prije slian larvama u piljama
na nepristupanim mjestima od kojih nijedna ivotinja nema koristi. Razumni se nikada ne veseli
svojstvu u kojem ga nadmauje neka zvijer ili druga ivotinja ili ono to nema duu. Jer on se

raduje samo prestiu u vrlini kojom ga je Allah delleanuhu uinio razliitim od zvijeri, drugih
ivotinja i stvari, to jest podario mu razumnost po kojoj se on pridruuje melekima.
Onaj koji se raduje svojoj hrabrosti koju ne troi u ono to je Allah odredio trebalo bi
da zna da je tigar neustraiviji od njega i da su lav, vuk i slon hrabriji od njega. Onaj koji se
raduje vlastitoj tjelesnoj snazi neka zna da su mazga, vo i slon po tjelesnoj snazi jai od njega.
Onaj koji se raduje svojoj sposobnosti da nosi teke tovare neka zna da je u tome magarac
sposobniji od njega. Onaj koji se raduje vlastitoj brzini neka zna da su pas i zec bri od njega.
Onaj koji se raduje ljepoti svoga glasa trebalo bi da zna da ima dosta ptica koje imaju ljepi
glas od njegova te da su zvuci frule umiljatiji i razdraganiji od njegova glasa. Pa emu onda taj
ponos i ta radost zbog neega u emu ga nadmauju druge ivotinje.
Ali onaj ija je razboritost jaka, znanje veliko i djelo dobro, neka se tome raduje! Jer u
tome ga nadmauju samo meleki i najbolji od ljudi. Allahove delleanuhu rijei: A onome koji
je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i duu svoju od prohtjeva uzdrao, Dennet e
boravite biti sigurno" sadre u sebi sve vrline. Jer ukrotiti strast za kojom dua tei znai
odbiti je od njezine srdite i strastvene prirode koje obje spadaju pod strast. Stoga je
potrebno upotrijebiti duu tako da izraava ono to ona jest, a po emu se razlikuje ovjek od
ostalih ivotinja, insekata i zvijeri.
Rijei Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upuene kao odgovor onome koji ga
je pitao za savjet: Ne srdi se!", kao i njegov izriit zahtjev da se drugome eli ono to se eli
samome sebi, sadre takoer sve vrline. Jer njegova zabrana da se ovjek srdi znai u stvari:
uskratiti dui koja posjeduje sposobnost srdbe tu njezinu strast, dok njegov zahtjev da se
eli drugome ono to se eli sebi znai u stvari: ukrotiti u dui njezin strastveni nagon, s jedne
strane, i uvrstiti u njoj pravinost koja jest osnovna svrha anorganske due.

O znanju
Kada znanje ne bi imalo nikakvu drugu vrijednost osim strahopotovanja i ljubavi
neznalica, kao i ljubavi i potovanja uenih prema onom ko znanje posjeduje, bio bi i to dovoljan
razlog da ga se trai. A da i ne govorimo o ostalim njegovim odlikama na ovom i onom svijetu. Na
drugoj strani, da neznanje nema nikakve druge mane osim zavisti neznalice i njemu slinih
prema uenima, bilo bi i to dovoljan razlog da ga se nuno i odluno izbjegava. A ta tek rei
kada se imaju u vidu i ostale njegove mane na ovom i onom svijetu.
Kada od znanja i bavljenja znanjem ne bi bilo nikakve druge koristi, osim to onoga koji
se bavi njima uva od ubitanog haluciniranja, to odagnava od njega pusta nadanja koja samo
zabrinutost pribavljaju kao i misli koje duu more, bio bi to najvei razlog da ga se nastoji
stei. A ta tek da se kae za ostale njegove odlike ije bi nabrajanje potrajalo vrlo dugo i od
kojih je najneznatnija ona koju smo spomenuli u vezi sa onim koji traga za znanjem i njemu
slinim.
Umjesto da se zabave ovim to smo kazali, vladari slabii trae zabavu u igri aha, kocki,
vinu, pjesmi, konjskim utrkama, lovu i u drugim zabavama od kojih imaju samo tetu i na ovom i
na onom svijetu.
Kada bi znalac dobro razmislio o svojoj prolosti kada ga je njegovo znanje spasilo od
ponienja od strane neznalica kada se vlasti doepaju, te od zabrinutosti zbog nepoznavanja
istina kao i zadovoljstva to su mu se otkrile neke od skrivenih stvari, on bi zasigurno jo vie
zahvaljivao Allahu delleanuhu i radovao se znanju koje ima, teei da ga jo povea.
Onaj koji se bavi najniim znanostima ostavljajui one najuzvienije kojima se takoer
kadar baviti, je poput onoga koji sije kukuruz u zemlji u kojoj dobro uspijeva penica, ili kao
onaj koji sadi ljive u kraju gdje cvjetaju palme i smokve.
iriti znanje meu onima koji ga nisu dostojni donosi samo tetu. To je kao kad bi davao
med i slatkie onome koji ima temperaturu i groznicu, ili kad bi davao da mirie mous onaj koji
osjea glavobolju od upale ui.
Onaj koji krtari u znanju gori je od onoga koji krtari u imetku, jer krtac sa imetkom
briljivo uva da ne propadne ono to je stekao, a krtac u znanju krtari sa onim to ne
propada ako se dijeli, niti ga naputa ako se drugome kazuje.
Onaj koji ima sklonost prema nekom znanju, makar ono bilo i nie od nekog drugog
znanja, neka se ne zaokuplja nikakvim drugim, jer bi u tom sluaju bio kao onaj koji sadi
kokosove orahe u Endelusu ili masline u Indiji, a one tamo ne uspijevaju.
Najuzvienije znanosti su one koje te pribliavaju tvome uzvienom Gospodaru i
Stvoritelju i koje ti pomau da stekne Njegovo zadovoljstvo.
6

Usporeuj svoj imetak i zdravlje sa onim koji je u tome iza tebe, a usporeuj svoje
vjerovanje, znanje i vrline sa onim koji je u njima ispred tebe.
Tajnovite znanosti su poput jakog otrova; on koristi samo snanom i jakom tijelu, a
upropaava slabano tijelo. Tako tajnovita znanja poveavaju kvalitet samo onog uma koji je
jak, preiavajui ga od nedostataka, dok istovremeno upropauju onoga iji je um slabaan.
Ima ljudi koji se unose u gluposti toliko revnosno da kada bi se toliko unosili u ono to je
razumno bili bi mudriji od Hasana Basrije, Platona Atinjanina i Perzijanca Buzerdumhura.
Razum je beskoristan ako nije poduprt bilo vjerom ili sreom na ovom svijetu. A znanje
prestaje kod nepoznavanja Allahovih delleanuhu svojstava.
Nema vee nesree za znanje i njegove protagoniste od onih koji se njime bave, a nisu
ga dostojni, jer oni ne znaju, a misle da znaju i red remete, a misle da ga uspostavljaju.
Ko eli dobro onog i mudrost ovog svijeta, ispravno ponaanje, pravu moralnost i sve
vrline neka se ugleda na Allahova poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, neka uzme
sebi za uzor njegov moral i ponaanje i njegov ivotni put koliko god moe vie. Neka i nama
pomogne Allah delleanuhu da se povedemo za njim i njegovim dobrom! (Amin!).
Neznalice su me dva puta naljutili u ivotu: prvi put govorei o onome to nisu poznavali,
a dok sam ja bio neznalica, i drugi put kada su se ustegli od govora u mom prisustvu. Jer oni
uvijek ute kada bi im bilo korisnije da govore, a govore kada bi im bilo bolje da ute. Ueni su
me dva puta obradovali u ivotu: jednom kada su me poduavali dok nisam znao, i drugi put
ukazujui mi, kada sam poeo saznavati, na znaaj znanja i ibadeta na ovom svijetu. Jer ovo
dvoje Allah delleanuhu dariva samo onima koji su ih dostojni i zasluuju ih s pravom.
Manjkavost ovog svijeta se sastoji i u tome to se imetak i lijep glas najee nau u
onih koji ih nisu dostojni niti ih zasluuju.
Ko traga za vrlinama druie se samo sa onima koga one rese. Na tom putu bie saputnik
samo onome; ko je najplemenitije udi, zatim odlinjacima,dobroiniteljima, istinoljubivima,
onome plemenitoga roda, strpljivima, vjernima i povjerljivima, blagima i onima iste savjesti i
iskrene ljubavi. Onaj pak koji trai ugled, imetak i uitke druie se sa onima koji su u tome
slini psima ili lisicama. Na tom putu on e biti saputnik svakom neprijatelju prave vjere i
pokvarenjaku.
Korist od znanja u primjeni vrlina je velika, a sastoji se u tome da se pomou njega mogu
raspoznavati vrline i mane, pa prve prihvatiti makar to i rijetko bilo, a drugih se kloniti isto
tako. Zatim da uje lijepu pohvalu i tei za njom, takoer i osudu (zbog mana) pa da ih
izbjegava.

Na temelju ovih postavki (premisa) nuno proizilazi da znanje ima udjela u svakoj vrlini,
a neznanje u svakom poroku. Stoga vrline ne moe posjedovati niko dok ih ne naui, osim onoga
ija je priroda kristalno ista i koji je dobrog ustrojstva. A to je, opet, stupanj vjerovjesnika,
sallallahu alejhim ve selleme, jer njih je Allah delleanuhu pouio svakom dobru, bez potrebe
da to dobro ue od ljudi.

O moralu i moralnom ponaanju

Nastoj stalno da bude okarakterisan kao ispravan, a uvaj se da bude okarakterisan
kao lukav, pa da se drugi ustruavaju od tebe, to ti moe samo tetiti ili te potpuno dotui.
Privikavaj sebe na ono to mrzi pa e te manje brinuti kada te to snae, a ni samo privikavanje
nije ti nita tetilo. A kada te to to voli, na ta nisi ni raunao, zadesi, mnogostruko e se
poveati tvoja radost.
Kada se brige nagomilaju sve postaje nevano. Vjerolomni izvrava ono to mu se
ogranii, a pouzdani je prevaren ako mu se neto ogranii.
Istinski je sretan na ovom svijetu onaj koga vrijeme nije natjeralo da isproba svoje
prijatelje. Ne razmiljaj o onome koji te uznemirava, jer ako ti napreduje, on propada i tada ti
je sama tvoja srea dovoljna. A ako pak gubi, onda te i tako sve uznemirava.
Blago onom ko je vlastite mane upoznao bolje nego to su mu ih upoznali drugi.
Trpljenje grubosti dijeli se na troje:
trpljenje onog koji ima mo nad tobom, a ti nema moi nad njim,
trpljenje onog nad kojim ti ima mo, a on nema nikakve moi nad tobom, i
trpljenje onog nad kojim ti nema nikakve moi niti on ima mo nad tobom.
U prvom sluaju rije je o ponienju i omalovaavanju i to ne spada u vrlinu. Ispravno je
ostaviti i napustiti sve ono od ega se strahuje i ta se nee moi otrpjeti.
U drugom sluaju rije je o vrlini i dobroinstvu; to je u stvari blagost koja spada u
vrline i resi samo odlinjake.
Otrpljenje u treem sluaju dijeli se na dvoje:
otrpljenje grubosti koja je rezultat pogreke i kada je poinilac svjestan njezine
runoe pa se istinski pokaje zbog toga. Ovdje je bolje otrpjeti, tavie to je dunost. U stvari
i ovdje je rije o blagosti, i
otrpljenje grubosti onoga koji dovoljno sebe ne poznaje pa misli da je to njegovo pravo
i zato se ne kaje za ono to je uinio ili ini. Ponienje je otrpjeti ovo prvo za onog koji to trpi,
a propast za ono radi ega se trpi. Jer se ono time poveava. A bilo bi glupo tome se
suprotstavljati. Jedino to je ispravno jest staviti do znanja poiniocu toga da mu se moglo
uspjeno oduprijeti, ali da se tome nije pribjeglo samo iz razloga to se to smatralo isuvie
niskim, i nita vie. Odgovor prostaka, pak, bio bi da se pribjegne primjerenoj osveti i kazni. Ko
sjedi u drutvu s drugima ne moe ga mimoii ni briga koja mu duu pee, za ta e se kajati na

drugom svijetu. On ne moe izbjei ni srdbu koja mu nagriza jetru, a ni ponienje koje
umnogome mijenja njegovo osnovno stremljenje. A ta tek rei za onoga koji se sa njima drui
stalno kao da je jedan od njih. Dostojanstvo, rahatluk, radost i spas su u osami od svijeta.
Postupaj u tome sa njima kao sa vatrom: grij se njome, ali ne ulazi u nju.
Nemoj omalovaavati nita od sutranjeg posla, a olakae ga ako ga uradi danas. Jer
od malih poslova nagomilaju se veliki poslovi, koji se tada otmu kontroli i na kraju sve propadne.
I ne omalovaavaj nita ime bi elio da uini tekom svoju vagu na Dan oivljenja, a to e
postii ako posao odmah uradi. Ako to bude bilo i neznatno, odbie od tebe dosta toga to bi
te, ako bi se nagomilalo, moglo odvesti u Dehennem. ...
Bol, siromatvo, nesreu i strah moe osjetiti samo onaj koji ih je iskusio u ivotu, a
nikako onaj koji je to izvana posmatrao. Runou pogrenog miljenja, sramote i grijeha
sagledava samo onaj koji ih je posmatrao izvana, a nikako onaj koji se u njima nalazi. Blagodat
sigurnosti, zdravlja i bogatstva upoznao je samo onaj koji na njih gleda sa strane, nikako onaj
koji tu blagodat uiva. Vrijednost ispravnog miljenja, vrlina i rad za onaj svijet istinski poznaje
onaj ije su to osobine, nikako onaj ije to nisu kvalitete. Varalicu e prvi poeti izbjegavati
onaj za koga je on prevaru izvrio. Prema svjedoku koji je lano svjedoio prvi e osjetiti
odvratnost onaj za iji hater je lano svjedoio. Prostitutka e nisko pasti najprije u oima
onoga koji je sa njom blud poinio.
Nismo vidjeli da se ita to se bilo jednom poremetilo vratilo u prvobitno stanje osim uz
veliki napor , a kamoli da to bude sluaj sa mozgom koga razara opijanje svake noi. Razum koji
ovjeku prikazuje lijepim to to ga se unitava svake noi mora biti predmet sumnje.
Razumni moe biti nesretan sa svojim razmiljanjima, a nemogue je da glupi bude
sretan u svojim razmiljanjima. Nema niega tetnijeg po vladara od mnotva besposliara koji
krue okolo njega. Vladar koji je pametan i razborit zabavie ih onim ime im nee nepravdu
nanijeti. Ako to ne uini, oni e njega zabaviti onim ime e mu nasilje uiniti. Jer blizina
njegovih neprijatelja je pogubna za njega.
Pretjerivanje u potrebi jednog odreenog naina odijevanja, namrgoenosti i uozbiljenja
samo su zastori kojima svoje neznanje prikrivaju neznalice kojima je ovaj svijet uvrstio
pozicije. Pouzdaj se u vjernika makar i ne bio tvoje vjere, a nipoto se ne pouzdaj i u
lakomislenog ovjeka makar se predstavljao da je od sljedbenika tvoje vjere. Ko se sa
omalovaavanjem odnosi prema Allahovim delleanuhu zabranama, ne povjeravaj mu nita do
ega ti je stalo.
Uvjerio sam se da je vie onih koji se zdruuju svojim duama nego onih koji se udruuju
sa svojim imecima. Razlog tome lei u samoj ljudskoj prirodi. Dua tei da bude u blizini sebi
sline, dok tijelo osjea teret u blizini sebi slinog. Dokaz za to je taj to ovjek pouruje

10

pokopati tijelo svoga prijatelja kada umre dok istovremeno ali zbog rastanka od njegove due,
makar tijelo jo bilo pred njim.
Nisam naao da je ita primamljivije za ovjeka da se uhvati u zamku od ove dvije
Iblisove izreke koje je stavio na jezik svojih zagovaraa:
Prvo, traiti ispriku za onoga koji je uradio neko zlo uz obrazloenje da je to isto neko
prije njega uradio.
Drugo, olahko prelaziti preko zla koje je neko uradio danas jer je to isto uradio i jue.
Dijeliti od imetka onaj dio koji je vjerom odreen je dunost. A dijeliti viak preko
potrebnih ivotnih sredstava je dokaz izdanosti. Altruizam u dijeljenju hrane bez koje bi se
moglo preivjeti je vrlina.
Uskraivanje dijeljenja onoga to je vjerom odreeno je haram. A uskraivati viak
hrane drugima je znak krtosti i tvrdiluka. Uskraivanje pak onoga to nije dunost podijeliti i
bez ega bi se moglo ivjeti je znak pohlepe.
Uskraivati sebi ili porodici hranu ili njezin dio je vid krtosti, poroka i grijeha.
Izdanost u onom u emu si bio nepravedan ili si ga bespravno prisvojio predstavlja
ponovno injenje nasilja. Za to slijedi ukor, a ne zahvalnost, jer ti u stvari dijeli imetak
drugoga, a ne svoj vlastiti.
Davanje prava drugima koja im zakonski pripadaju ne spada u izdanost, jer to je
dunost.
Hrabrost je rtvovanje za vjeru ili porodicu ili ugnjetavanog susjeda, zatim za
obespravljenog najamnika, pravednu odbranu imetka, obraza i ostalih prava, svejedno radilo se
o nekolicini ili mnotvu nasilnika. Jer otrpljenje nasilja u ovome to smo spomenuli je dokaz
kukaviluka i slabosti.
Troenje due za neko od ovosvjetskih dobara je lakoumnost i glupost. Jo je gluplji onaj
koji svoju duu troi u osporavanju prava i dunosti koje pripadaju tebi ili drugima. A gluplji od
svih nabrojanih su oni koje sam imao priliku upoznati, a koji ne znaju u ta sebe troe, tako da
se jednom bore za Amra protiv Zejda, a drugi put za Zejda protiv Amra, ponekad u istom danu,
izlaui se tako vlastitim propastima i to bez ikakva smisla. Takvi na kraju zavre u
Dehennemu ili nekoj sramoti. Na takve je upozorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, kada je rekao: Doi e vrijeme kada onaj koji ubija nee znati u ime ega to ini, niti
e poginuli znati u ime ega je poginuo".
estitost je da obori svoj pogled, a sve druge udove uva od tijela koje ti je
zabranjeno (haram). Sve drugo je blud... Pravinost je da da ono to si duan dati, a uzme ono
11

to ti pripada. Nepravda je da uzme svoje pravo, a drugome uskrati njegovo pravo.

Plemenitost je da dobrovoljno podijeli ono to ti pripada, a da pree preko svoga prava koje
je drugi prisvojio, a kadar si da ga povrati. Vrlina je openitiji, a izdanost ui pojam. Tako je
blagost vrlina, a nije izdanost. Vrlina je dunost kada joj se pridoda dobrovoljnost.
Jedan as nemarnosti upropasti vjebanje koje je trajalo itavu godinu. Pogreka
pojedinca u procjeni stvari bolja je od ispravnog stava nejedinstvene zajednice. Jer pogreka
pojedinca moe se ispraviti, a ispravni stav podijeljene zajednice pomae odravanju takvog
stanja, a u tome lei propast.
Neki tvrde da je loe miljenje apsolutno sramota, a nije tako. Tako je samo u sluaju
kada dotinoga odvodi u ono to vjera ne dozvoljava ili je runo sa stanovita uobiajenog
prava. U protivnom, to je odlunost, a odlunost je vrlina. Neko je nekoga bio ukorio zbog
upropatavanja imetka pa mu je ovaj rekao: Ja od imetka rasipam samo onaj dio ije bi
uvanje tetilo mojoj vjeri ili moralu ili dui. Ja smatram da je uvanje ovoga troga makar bilo i
neznatno uzvienije kao nadomjestak za ono to je propalo od imetka, makar to iznosilo koliko
Sunce moe obasjati". Najbolja Allahova delleanuhu blagodat koju je podario ovjeku jest da
mu je u njegovu prirodu usadio pravinost i ljubav prema njoj i istinu i njezino cijenjenje iznad
svega ostaloga.
U manu ljubavi prema zikru spada da dotini upropasti svoja djela ako mu je namjera
bila da se po zikru prouje. Skoro da je to vid irka, jer nije iskreno u ime Allaha delleanuhu.
Ovaj nedostatak brie ostale vrline jer dotini ne ini dobro iz ljubavi prema dobru nego da bi
se time prouo.
Najvie te ukorio onaj koji te pohvalio za ono to nema pri sebi, jer je time ukazao na
tvoj nedostatak. Najvie te pak pohvalio onaj koji te kudio zbog onog ega ti nema pri sebi, jer
je time ukazao na tvoju vrlinu. On se time osvetio samom sebi jer je, u stvari, htio da zanijee i
ospori tvoju vrlinu, koju je na kraju sam objelodanio.
Kada bi onaj sa manom bio svjestan svoje mane, bio bi savren (bez mane). A nijedan
stvor nije bez mane. Zato je sretan onaj ije su mane neznatne ili skrivene.
Najee bude ono to ti ne misli. Stoga je dokaz razumnosti pripremiti se za ono to
se oekuje. Neka je uzvien Onaj koji je tako uredio stvari da bi pokazao ovjeku njegovu
nemo i stalnu potrebu za njegovim Stvoriteljem Allahom delleanuhu!

12

O prijateljima, prijateljstvu i savjetu

Sauvao te je onaj koji te je ukorio, a napustio te je onaj koji te je omalovaio. Ukor za
prijatelja je kao lijevanje metala u ipke: to je isto ostane, a to nije raspri se.
Ko od tvojih prijatelja sakrije od tebe svoju tajnu koja se tie i tebe vie te je
iznevjerio nego onaj koji je otkrio neku tvoju tajnu. Jer onaj koji otkrije tvoju tajnu,
iznevjerio je samo tebe, a onaj koji sakrije od tebe svoju tajnu, iznevjerio te je i jo sumnja u
tebe.
Ne udi za onim koji te izbjegava, jer e u protivnom doivjeti razoarenje i ponienje.
A ne izbjegavaj onoga koji udi za tobom jer je to vid nasilja i izbjegavanja dobroinstva, a to
je runo. Ko je kuan druenjem sa ljudima neka bude oprezan sa svima sa kojima se drui i
neka u svakome gleda mogueg protivnika. On stalno mora biti spreman na prevaru od strane
svojih prijatelja i njihov lo postupak kao od strane otvorenog neprijatelja. A ako toga bude
poteen, neka zahvali Allahu delleanuhu. A ako bude obratno, bie spreman doekati to i
nee nastradati. Ali samo prema zlima i pokvarenjacima neka postupi loe.
Ovaj put je teak za slijeenje i iziskuje veliko naprezanje. Onaj koji njime poe mora
biti upueniji od kata ptice i oprezniji od svrake sve do rastanka sa svijetom i povratka
Allahu delleanuhu. Ali ovo je put dobiti u vjeri i na ovom svijetu. On se sastoji u tome da
dobro uva tajnu drugoga i da je ne otkriva nijednom svom prijatelju, niti bilo kome drugom
nita to moe sakriti bez obzira koliko ti bili bliski. Zatim da izvri amanet svih onih koji su ti
neto u amanet ostavili. A ne povjeravaj nikome nita do ega ti je izuzetno stalo, osim ako to
mora uiniti. U tom sluaju uini to na najbolji mogui nain i pouzdaj se u Allaha delleanuhu.
Viak svoga imetka i ugleda podaj i onome koji to trai i onome koji to ne trai od tebe,
kao i svima drugima koji su potrebni tvoje pomoi i kojima moe od koristi biti, makar oni i ne
pokazivali elju za tim. A za sve to to uini ne oekuj nadoknadu ni od koga drugoga osim od
svoga Gospodara Allaha delleanuhu.
Znaj dobro da e ti prvi nanijeti tetu onaj kome si dobro uinio i da e prvi protiv tebe
ustati. Jer pokvarenjaci iz zavisti mrze svakoga onoga koji im dobro uini kada vide da je
dotini u boljem stanju od njihovog. Prema svakom postupaj na najbolji nain i sakrij
raspoloenje. Ako uspije prevladati izvjesna vremena koja donose dani i noi imae miran i
spokojan ivot.
Nemoj davati savjet uslovljavajui to njegovim prihvatanjem, niti se zauzimati za neto
uvjetujui svoje zauzimanje njegovim prihvatanjem. Ne darivaj uz uvjet da za to bude
nagraen. Sve nabrojano ini radi vrline i izvravajui svoju dunost pruanja savjeta,
zauzimanja i injenja dobra.

13

Prijateljstvo je kada ovjeka rastuuje ono to rastuuje drugoga, a veseli ga ono to

drugoga veseli. Onaj koji je ispod ovog stupnja nije prijatelj. Samo onaj koga resi ovo svojstvo
je prijatelj kada daje savjet. Jer svaki ovjek koji prua savjet jest prijatelj, a svaki prijatelj
ne prua savjet.
Savjet se sastoji u tome da ovjek smatra zlom ono to teti drugome svejedno alostilo
to dotinoga ili ga veselilo. I da ga raduje ono to drugome koristi svejedno radovalo to
dotinoga ili ga alostilo. Tako savjet ima jedan uvjet vie od prijateljstva.
Najvii stupanj prijateljstva je onaj kada neko sa tobom dijeli svoj ivot i imetak
potpuno dobrovoljno i cijeni te vie od svih drugih. Nastojanje da se stekne to vie drugova i
prijatelja je vrlina koja je najblia mani. Jer prijateljstvo je prava cjelovita vrlina, a prijatelji
se stiu blagou, izdanou, strpljivou, odanou, irokogrudnou, drutvenou, ednou,
lijepom odbranom, uenou i svim drugim pohvalnim svojstvima. Ovdje ne mislimo na pristalice
i sljedbenike koje zdruuju odreena zanimanja i slube, jer oni se obino raziu im
ovosvjetske dobiti nestane, niti na one koji nastoje udovoljiti svojim pohlepama. Ne mislimo ni
na drutvo u piu, niti na one koji se udruuju da bi inili grijehe i druge rune poslove, napadali
na ast drugih i traili vrijeme u besposlicama od kojih nema nikakve koristi. Nisu to prijatelji
jer oni jedni druge koriste i odmah se raziu im nestane runih stvari koje su ih bile zdruile.
Mi imamo u vidu iskrene prijatelje koji su to to jesu samo za ljubav Allaha delleanuhu. Ako
ipak bude imao tu manu pa sabere dosta prijatelja kojima sada ini ono to si duan initi
prilikom nesree kada ih zadesi, bilo smru ili nesmotrenou, ili rastankom ili prevarom nekog
od njih, onda tvoja radost zato to si ih okupio ne moe nadomjestiti tugu tvoju zbog onoga to
ih je zadesilo.
Mana koja je najvie slina vrlini jest elja za hvalisavou. Izravno je to znak
maloumnosti onoga koji se time zadovoljava. No, katkad moe biti i od koristi npr. kada se time
izbjegava zlo, a poveava dobro ili kada slui kao primjer lijepa morala onome koji o tome slua.
Pojedini vidovi davanja savjeta skoro da predstavljaju neku vrstu nemimeta (prenoenja
tuih rijei). Tako kada neko uje drugoga kako kudi onoga koji mu je nasilje uinio ili vidi da
mu dotini sprema spletku pa to sakrije od onoga na koga se taj govor odnosi i kome se spletka
sprema, onda i onaj koji to skriva, u stvari, ini nasilje. A ako dotinoga obavijesti o tome, onda
prema onome koji kori ili spletkari ini ono to on jo nije zasluio kao kaznu zbog tog svog ina,
pa tako sada njemu ini nasilje. A nije ispravno nasilnika kazniti vie nego to tei samo nasilje
njegovo. U slinom sluaju pametni e sauvati onoga na koga se taj govor odnosi tako to mu
ga nee prenositi od onoga koji govori, dakle nee ga obavjetavati o onome to je dotini rekao
o njemu, kako ne bi otiao u nepotrebnu opirnost i tako sebe upropastio. A kada se radi o
spletki koju neko ini, on uva onoga kome se ona sprema krijui to to moe bolje od onoga
koji to ini i pazei dobro na samu spletku, i nita vie.

14

Nemimet je prenoenje onoga to se ulo, a u emu nema niega tetnog po onoga kome
se to prenosi.
Savjet se dva puta daje: prvi put je dunost i vjerska obaveza, a drugi put je upozorenje
i opomena. Ve trei put to je prijekor i osuda. Jedino kada se radi o vjeri dunost je ovjeku
da ponovi savjet vie puta, svialo se to onome kome je upuen iii ne svialo, uznemirivalo ga to
ili ne uznemirivalo.A kada savjet daje, ini to tajno, a nipoto javno, i to aluzijom, a nikada
otvoreno. Ovo posijednje moe uiniti samo onda kada dotini ne razumije tvoju aluziju, pa je
potrebno savjet uputiti bez aluzije, to jest otvoreno.
Nikada svoj savjet ne uslovljavaj nunim prihvatanjem. Ako izae iz ovih okvira onda
vie nisi taj koji savjet daje, ve si nasilnik koji eli pribaviti za sebe pokornost i vlast. I tada
vie ne izvrava svoju vjersku i bratsku dunost. Dakle, ovdje se vie ne radi o sudu razuma i
prijateljstva, ve o nainu kako vladar postupa sa svojim podanicima i gospodari svojim
robovima. Nikada ne optereuj svoga prijatelja vie nego li mu i sam prua od sebe, jer ako
bude traio vie nego to daje, onda ini nasilje. I ne stijei osim pod uvjetom da troi i ne
drui se osim pod uvjetom samoe. Ako tako ne postupi, nakodie sebi samom i bie loeg
vladanja.
Tolerisati one koji bespravno prisvajaju i pretjerano uivaju i drati se kao da ih se ne
vidi kako to ine nije ni kakva ljudskost ni vrlina. Ba obratno, to je znak niskosti i slabosti kao
i poticaj njima da ustraju u tom nemoralnom inu. Zatim, to je nastojanje da ih se u tome
slijedi i da im se prui pomo u injenju tog zla. Tolerancija je ljudskost kada se radi o
pravednima koji se natjeu u injenju oprosta i altruizmu. Samo takvima vrijedni treba da
uzvrate na isti nain, naroito kada njihova potreba bude bila vea i nuda izraenija. (Ako bi
na ovo neko primijetio): Ako iz tvoga stava proizilazi da treba oprostiti prijateljima pravei se
kao da ih se ne vidi, onda se time izjednaavaju prijatelj i neprijatelj i tuinac u komunikaciji
sa njima, to je oita greka. (Odgovaramo): Uspjeh je od Allaha delleanuhu! Na gornji stav
podstie na tolerantnost i altruizam, ali ne prema grabljivcima nego prema iskrenom prijatelju.
Ako eli saznati valjan postupak u ovome i dokuiti istinu, onda znaj:
Altruist je ovjek koji daje uvjek prednost svome prijatelju nad samim sobom. U sluaju
iskrsavanja neke potrebe ili neminovnosti oba prijatelja treba da dobro razmisle o tome, pa
kada se pokae ija je potreba odnosno nuda vea, onda sud prijateljstva i ljudskosti nalae
da se drugom da prednost nad sobom. Onaj koji od njih to ne uini, on je grabljivac koji eli da
nagomila to vie moe. Prema takvom ne treba uope biti tolerantan jer on nije ni drug ni
prijatelj. Ako se pokae da su njihove potrebe izjednaene i nuda podudarna, pravo
prijateljstvo nalae da svaki od njih pouri dati prednost svom prijatelju nad samim sobom. Ako
tako postupe, oni su prijatelji. Ako pak samo jedan od njih to uini, a drugi ne uini, pa ako je

15

taj obiaj njegov obiaj, onda ovaj drugi nije prijatelj i sa njim ne treba postupati kao prema
prijatelju. A ako to on takoer uini u nekom drugom sluaju, oni su onda opet prijatelji.
Ako eli uiniti nekome neto nakon to je to od tebe zatraio dotini, ili eli otpoeti
sa izvrenjem toga, ini samo ono to on eli, a ne to bi ti elio, u protivnom ustegni se od toga.
Jer ako tako ne postupi ti tada ini zlo, a ne dobro za to zasluuje ukor od njega i drugih, a
ne zahvalnost. Time proteira neprijateljstvo, a ne prijateljstvo.
Ne prenosi svome prijatelju ono to e ga zaboljeti i od ijeg upoznavanja nema koristi.
To je manir pokvarenjaka. Nemoj ni kriti od njega ono ije nepoznavanje bi mu tetu donijelo.
To je manir onih koji ine zlo.
Ne veseli se pohvali za ono to se ne nalazi u tebe, pa da se time povea tvoja tuga. Jer
to je nedostatak tvoj koji drugima skree panju na sebe, ini da se uje za njega. A zatim ti
time postaje predmet ismijavanja i poruge. Samo glupaka i maloumnoga to moe zadovoljiti.
Nema niega loeg u tome ako te se kori zbog neega to se ne nalazi kod tebe.
Naprotiv, neka te to raduje jer je to tvoja vrlina koja se otkriva drugima. Raduj se ako se u
tebe nalazi ono to zasluuje pohvalu, svejedno hvalili te ili ne hvalili. A tuguj ako ima pri tebi
neto to zasluuje prijekor, svejedno korili te ili ne korili zbog toga.
Ako neko uje neto loe o eni svoga prijatelja, neka ga uope ne obavjetava o tome,
pogotovo ako je onaj koji to govori poznat kao kritizer, klevetnik, prialica i vatreni
samobranilac koji eli da bude to vie njemu slinih meu ljudima. A toga je zaista dosta.
Ukratko, potrebno je da ovjek govori samo istinu. Meutim, ne zna se esto da li govornik
iznosi istinu ili la. Posebno je u vjeri to velika stvar.
Pa ako uje neto tako, saznavi jo uz to od drugih i obavijetenih da za to postoji
opravdana osnova i da to ne dolazi samo od jednog ovjeka, ili ako osobno ustanovi pravu istinu
toga, ali nije kadar uvjeriti u to svoga prijatelja, onda neka mu to kae nasamo i to blago,
rijeima: ena je dosta, a ti zatiti svoju kuu bedemom, odgoji porodicu, kloni se toga i toga i
ogradi se od toga i toga. Pa ako on primi savjet i bude se ogradio od toga, naao je svoju sreu.
Ako pak vidi da se on, unato tome, ne ograuje i ne poklanja tome nikakvu panju, prestae da
mu to govori, ne izustivi vie ni jednu rije, dok e i dalje nastaviti prijateljovati sa njim. Jer
to to on ne priznaje njegove rijei za istinite nema razloga da ga se ostavi.
Ako pak on sazna pravu istinu i bude kadar uvjeriti svoga prijatelja u najvei dio istine u
koju se osobno uvjerio, onda mu je dunost izvijestiti ga o tome da bi i on imao jasnu predstavu
o tome. I tada, ako to izmijeni, dobro je, a ako ne promijeni nita, onda e ga napustiti jer u
druenju sa njim nema vie nikakva dobra pa prema tome ni potrebe za njim.
Ulazak nekog mukarca kriom u tuu kuu dovoljan je dokaz zla i za to nije potreban
nikakav drugi dokaz. Isto je i sa ulaskom ene kriom u kuu drugog mukarca. Traiti u ovom
16

sluaju svjedoenje dvojice svjedoka vie je nego dokaz maloumnosti. Dunost je takvu enu
izbjegavati i od nje se u svakom sluaju udaljiti.
Po nekim svojim moralnim osobinama ljudi se svrstavaju u devet skupina:
Skupina koja hvali u prisutnosti, a kudi u odsutnosti. To je osobina licemjera i
kritizera, i ova vrsta morala vrlo je rairena meu svijetom i dominira.
Skupina koja kudi u prisutnosti i odsutnosti. Ovo je karakteristika zajedljivih i drskih
kritizera.
Skupina koja hvali u prisutnosti i odsutnosti. Ovo je osobina laskavaca i
astoljubivaca.
Skupina koja kudi u prisutnosti, a hvali u odsutnosti, to je osobina maloumnika i
budala.
Samo se kreposni suzdravaju od hvale i kuenja u prisutnosti, a izriu pohvalu za dobro
u odsutnosti ili se susteu od kuenja. to se tie onih koji ukazuju na nedostatke, a nisu ni
licemjeri ni drski, oni se susteu od hvaljenja i kuenja i u prisutnosti i u odsutnosti.
Svaku od nabrojanih skupina imali smo priliku upoznati i iskusiti. Kada savjet prua, ini
to na osami i blagim rijeima. Ne pripisuj drugome korenje onoga kome se obraa pa da bude
od onih koji prenose tue rijei (nemmam). Ako tvoj savjet bude grub onda e zavoditi i
odbijati, umjesto da pridobija. A Allah delleanuhu kae: ,,l recite mu blagu rije...!" Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: Ne rastjeruj!"
Ako pak svoj savjet uslovljava njegovim prihvatanjem, ti si nasilnik. A moe ti savjet
biti i pogrean pa e ispasti da zahtijeva prihvatanje svoje pogreke, a naputanje onoga to je
ispravno.
Sve ima neku korist. Ja sam se okoristio izuzetno mnogo prepirui se sa neznalicama.
Tako se razgorjela moja priroda, rasplamsala moja mata, zaivjela moja misao i razgranala
moja aktivnost, a to je rezultiralo vrlo vrijednim djelima. A da neznalice nisu raspirili ono to je
u meni mirovalo i raspalili ono to se u meni skrivalo, ne bi napisao ni ta djela.
Ne uspostavljaj enidbene veze sa prijateljem niti s njim vri kupoprodaju.Uvjerili smo
se da ova dva vida odnosa dovode do kidanja veze prijateljstva, mada neupueni tvrde da se na
gornji nain ta veza samo uvruje, to je oita pogreka. Spomenute dvije vrste ugovora
nalau da svaka ugovorna strana tei postii u tome svoj udio, jer su u ovom sluaju vrlo rijetki
oni koji daju prednost drugoj strani. A kad god svako tei postii dno to mu pripada,
neminovno dolazi do prepirke, koja sa svoje strane unitava svaku ljudskost...

17

O vrstama ljubavi
Zamoljen sam za miljenje o ljubavi i njezinim vrstama. Sve ljubavi su jednog roda.
Inae, ljubav se sastoji od udnje za voljenim, preziru njegova odbijanja i elje da ljubljeni
uzvrati takoer ljubavlju.
Ljudi su ocijenili da su ljubavi razliite saobrazno razliitosti njihovih ciljeva, a ciljevi
su razliiti saobrazno razliitosti elja, njihove jaine i splasnua. Tako postoji ljubav prema
Allahu delleanuhu i u ime Njega, zatim da bi se ostvarile neke potrebe, pa ljubav prema
roditelju, djetetu, blinjem, prijatelju, vladaru, supruzi, odnosno suprugu i drugoj osobi. Sve
ove ljubavi su jednog roda, samo se, kako smo istakli, vrste ljubavi razlikuju primjereno stupnju
elje da se one postignu. Zato su i vidovi ljubavi razliiti. Vidimo da neko umre od tuge za
djetetom, kao to zaljubljeni umire od tuge za voljenom osobom. Takoer smo uli kako je neko
zaridao strahujui od Allaha delleanuhu ili iz ljubavi prema Njemu i na kraju umro od toga.
Nai e da je neko ljubomoran na svoga vladara i prijatelja kao to je ljubomoran na
svoju enu i kao to je ljubomorna zaljubljena na ljubljenu osobu.
Najmanja je ljubav prema onome koji se voli nastojanje da se stekne njegova naklonost,
ugled i da mu se to vie priblii. To je vrhunska elja onih koji vole Allaha delleanuhu. Zatim
to prerasta u elju za druenjem, razgovorom i na kraju pomaganjem voljenog. Takve su
ovjekove elje prema svom vladaru, prijatelju i blinjem. A krajnja elja onoga koji voli prema
voljenom lei u fizikom dodiru tjelesnih organa kad god se to eli. Zato vidimo da mu koji
pretjerano voli svoju enu, udi da sa njom ima odnos na razne naine i na razliitim mjestima
kako bi sjedinjenje bilo to ee. U ovo spada i tjelesni doticaj i ljubljenje. Dio ovoga moe se
odnositi na roditelja i dijete, kada prerasta u ljubljenje i grljenje njihovo.
Sve ovo to smo spomenuli zavisi od stupnja elje. A kada elja za neim mine zbog
nekog razloga i dua odmah vue tamo kuda elja vue. Tako imamo sluaj da onaj koji priznaje
ru'jet (vienje Allaha delleanuhu oima na onom svijetu) neizmjerno ezne za tim i
neprestano tei tome ne zadovoljavajui se nikada stupnjem koji je postigao. A opet dua onog
koji nijee ru'jet nikada ne ezne za njim, odnosno uope ga ne prieljkuje jer ga elja za tim
ne vue. On se zadovoljava time da stekne Allahovo delleanuhu zadovoljstvo i boravak u Kui
poasti i nita vie, jer ni dua njegova ne udi ni za im vie.
Iz svega spomenutog je sasvim oigledno da je ljubav jednog roda, ali se njezine vrste
razlikuju saobrazno razliitosti njihovih ciljeva. Naime, ljudska priroda je jedna; na njoj
ostavljaju vidan trag obiaji i vjersko uvjerenje. Mi ne tvrdimo da jedino udnja utie na nju,
ali tvrdimo da je upravo elja uzrok svake brige ak i one koja je u vezi s imetkom i drugim
ivotnim situacijama. Tako nekome umre susjed, daida, prijatelj, tei, tetak, sin brata po
majci, djed po majci i sin njegove kerke, pa ako nema elje za njegovom imovinom uope ga ne
18

brine to ta imovina odlazi u tue ruke, ma koliko da je vrijedna i velika. Ali ako mu umre neko
od druine ili posluge makar bio i dalji, a on bude imao elju za njegovom imovinom, jako e se
zabrinuti, oalostiti, naljutiti i zamisliti ako makar i najmanji dio ode drugome. Tako je to u
spomenutim ivotnim situacijama.
Isto tako neko iz donjeg drutvenog sloja nee se uope brinuti kome e pripasti uprava
u njegovoj zemlji, niti koga e dotini vladar sebi pribliiti, ili od sebe udaljiti. Meutim, ako se
u njemu za tim elja javi, odmah e se pojaviti zabrinutost, misao i srdba koja e ga moda na
kraju unititi i upropastiti i na ovom i na onom svijetu. Zato je pouda osnova svakog ponienja i
svake brige; ona je runo i prezreno svojstvo. Nasuprot njoj stoji estitost koja spada u lijepa
svojstva, a sastoji se od smionosti, izdanosti, pravinosti i pravilnog razumijevanja... estitost
se sastoji od spomenutih svojstava kojima nasuprot stoji pouda. Ona se sastoji iz svojstava
koja su suprotna nabrojanim svojstvima estitosti, a njezina svojstva su: kukaviluk, tvrdiluk,
nepravda i neznanje. elja je poveana izraena pohlepa. Da nema elje ne bi nikada niko pao u
ponienje drugome. Ebu Bakr ibn Ebi el Fejjad mi je rekao da je Osman ibn Mehasin napisao na
vratima svoje kue u Eciji (panija): Osmane, ne udi!"
Ko je kuan blizinom onoga koga mrzi poput je onoga koji je kuan daljinom onoga koji
voli; meu njima nema razlike. Kada za veselje pozove onaj koji voli, njegov poziv je siguran i
njegovoj molbi se udovoljava. Budi zadovoljan sa onim koji je kod tebe, bie zadovoljan tobom
taj koji je kod tebe.
Sretan u ljubavi je onaj koji je na kunji sa onim ime je kadar vladati i kada
odravanjem te veze ne grijei ni prema Allahu delleanuhu niti ga ljudi zbog toga kore.
Valjanost toga je da se oboje slau u ljubavi. Ljubav je osloboenje ako oboje budu daleko od
svakog dosaivanja, jer je dosada loe i omreno svojstvo. A postigli su potpunost u ljubavi ako
ih dani ostave na miru sve dok jedno drugom budu od koristi. Meutim, to se samo u Dennetu
moe postii. vrsta garancija ljubavi moe biti samo u Dennetu, jer je to Kua vjenosti.
Kada bi se sve to moglo postii jo na ovom svijetu, ovjek se ne bi mogao osigurati od nesrea i
protraio bi ivot, a ne bi uitak upotpunio.
Kada poraste ljubomora, budi uvjeren da je i ljubav porasla. Ljubomora je lijepo svojstvo
koje se sastoji iz smionosti i pravinosti. Jer samo pravini strogo pazi da drugog svetinju ne
povrijedi i da drugi ne povrijedi njegovu svetinju. ije je svojstvo smionost, njegova je osobina
i dostojanstvenost. A iz dostojanstva proizilazi prezir prema nepravdi. Jedan od onih sa kojima
sam se dugo druio rekao mi je za sebe da nije uope ljubomoran bio sve dok nije ljubav okusio.
Tek tada je ljubomoran postao. On je inae pokvarene i loe prirode bio, ali je takoer bio od
onih koje su ispravno razumijevanje i velika izdanost krasili.

19

Znaj da ljubav pet stupnjeva ima:

odobravanje, a to je kada onaj koji gleda predstavlja sebi lijepim lik i moral onoga
koga gleda. Ovo ulazi u podruje uzajamnog prijateljstva;
dopadanje, a to je da onaj koji gleda tei za onim koga gleda i za njegovom blizinom;
prijateljstvo, a to je osjeanje pustoi kada dotini odsustvuje; ,
ljubav, a to je potpuna zaokupljenost voljenom osobom. Ova vrsta liubavi naziva se u
ljubavnoj poeziji ik (strastvena ljubav); i
- ljubavna opijenost, a to je ono stanje kada se zbog ljubavi ne spava, ne jede i ne pije,
osim vrlo malo. Ponekad ova ljubav prouzrokuje bolest ili haluciniranje ili odvede ak u smrt.
Ovo je gornji stupanj ljubavi, poslije kojeg nema vie nijednoga.
Smatrali smo ranije da se ljubav najee javlja prema onim enama koje su pokretljive i
ustre, ali smo se uvjerili u suprotno od toga, da se ljubav najee raa prema enama laganih
pokreta, samo ako to nije neka tupoglavost.
Zamoljen sam da neto kaem o vrstama lijepog izgleda, to, evo, inim sada.
Ugodnost je finoa pohvalnih svojstava, graciznost pokreta, lahkoa gestova i da dua
prihvati znakove izgleda makar i ne bilo vanjskih svojstava.
Potpunost je ljepota svakog svojstva i njegova izotrenost, a malo je svojstava koja su
ponaosob lijepa.
Onaj koji je hladnog izgleda nije ni ljubak, ni lijep, ni divan, ni sladak.
Uzorna ljepota je elegancija vanjskih organa koji su uz to i lijepi.
To je takoer spretnost i okretnost.
U jeziku nema odgovarajueg izraza za lijepo. Ipak, lijepo je ono to se kao takvo duom
osjeti, u emu su saglasni svi koji lijepo vide. To je plat navuen na lice i sjaj koji srca sebi
privlai. Jednoglasno je miljenje u njegovom odobravanju, makar i ne bilo ovdje lijepih
svojstava. Jer svako ko vidi lijepo, divi mu se, odobrava ga i prihvata, makar i ne vidio nita
vrijedno, razmotrivi pojedinana svojstva njegova. Kao da je lijepo u dui gledanog koje
otkriva onaj koji ga gleda.I upravo je ovo najuzvieniji stupanj ljupkosti,poslije ega ljudske
elje postaju razliite pa neko voli uzornu ljepotu,a neko opet ljupkost.A nismo vidjeli da iko
voli pojedinanu potpunost.
Ukus je sastaviti neto sa neim od ovoga to smo spomenuli.

20

0 onome ime se ljudi meusobno ophode u moralu

Ja sam se uvjerio da se ljudi po svom govoru, koji ih razlikuje od magaraca, pasa i
insekata, dijele u tri grupe:
U prvu grupu spadaju oni koji uope ne razmiljaju o onome to govore, nego govore
sve to im na jezik doe, ne istraujui da li time potvruju istinu ili negiraju neistinu. Veina
ljudi je takva.
U drugu grupu spadaju oni koji govore da bi potvrdili ono to u svojoj dui smatraju
istinom, a negirali ono to misle da je neistina, ne istraujui pri tome (pravu) istinu, nego se
tvrdoglavo dre onoga na emu su. I ovih je dosta, ali manje nego prvih.
U treu grupu spadaju svi oni koji govor stavljaju na njegovo pravo mjesto, a takvi su
rijetki kao crveni dragulji.
Golema li je briga onoga koga ljuti istina!
uvaj se podravanja loeg druga i potpomaganja svojih savremenika u svemu to e ti na
onom svijetu donijeti tetu ili ti tetiti na ovom svijetu. Ako tako ne bude postupio, imae od
toga samo kajanje, ali kada ono ne bude moglo vie koristiti.
Isto tako, uvaj se da se suprotstavlja drugu i proturijei svojim savremenicima u
onome to ti ne donosi nikakvu korist, ni na ovom ni na onom svijetu. Ako tako ne bude
postupio, imae od toga samo njihovo uznemiravanje, izbjegavanje i neprijateljstvo, a moda
e to dovesti i do toga da trae tvoje kanjavanje i oteenje, a u svemu tome za tebe nee
biti nikakve koristi uope. Ako, pak, bude bilo nemogue izbjei da rasrdi ljude ili Allaha
delleanuhu, i bude morao odbaciti ili ljude ili istinu, ti onda rasrdi ljude i napusti ih, a nemoj
nipoto da srdi Stvoritelja i Gospodara svoga niti da odbacuje istinu!
Nestalnost koja je pokuena jest da se prelazi iz jednog izgleda koji je neprirodan i
besadrajan u drugi, koji mu je slian, te prelazak iz jednog stanja koje nema nikakva sadraja
u drugo takoer bez sadraja, bez ikakva opravdana razloga. Kada neko oblai odjeu koju ima i
koja mu je neophodna, izbjegavajui pretjeranost u tome, to je dokaz njegove velike umnosti i
mudrosti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, koji je uzor u svakom dobru i iji je
moral Allah delleanuhu pohvalio i kome je podario sve savrene vrline, a sauvao ga od svake
manjkavosti, obilazio je bolesnika sa svojim drugovima gologlav i bez turbana i idui bos, i u
najudaljenije dijelove Medine. Kada je imao, oblaio je sukno i ogrta od arenog vezenog
platna, a nikada se nije optereavao onim to nije imao, niti je ostavljao ono to mu potrebno
bijae. Onim to je imao zadovoljavao se od onoga to nema. Tako je on nekad iao pjeice i bos,
drugi put nosio je sandale i jahao na lijepoj sivkastoj mazgi. Ponekad je jahao i na konju bez
sedla, ali i na devi. Ali, on je jahao i na magarcu, posadivi sebi za lea nekog od svojih drugova.
21

Nekada je jeo datule umjesto kruha, a nekad opet bajat kruh, i nita vie. Jeo je i prenu
jaretinu, bostan sa svjeim datulama i kolae. Svim tim on snagu prikupljae, a viak dijelie i
ono to mu ne trebae, ne uzimae. Nepotrebnim se nikada ne optereivae. On se nikada nije
srdio radi sebe, ali nikada nije propustio naljutiti se kada se radilo o Allahovom delleanuhu
hatoru.
Postojanost kao ispravnost i postojanost u svai toliko su meusobno sline da ih moe
razlikovati samo vrsni znalac morala. A razlika meu njima je ta to je prepirka ono to je
zasnovano na neistini ili to je neko uinio da bi pomogao ono u to se upetljao, a ija
neispravnost mu je poznata ili mu nije poznata ni ispravnost ni neispravnost toga. To je
pokueno. Nasuprot njemu je pravinost.
Postojanost koja je valjana potrebna je kada se radi o istini ili onom to ovjek smatra
istinom, ako mu se nije otkrila njegova neispravnost. To je pohvalno svojstvo. Njemu nasuprot
je nestabilnost. Neki kude oba ova svojstva jer je to, s jedne strane, nepromiljanje onog to
se ima i, s druge strane, neistraivanje onog to je potrebno da se ustanovi da li je istina ili
neistina.
Umnost je u izvravanju pokornosti i prihvatanju vrlina, a ostavljanju grijeha i poroka.
Allah delleanuhu je na vie mjesta u Svojoj Knjizi upozorio da onaj koji grijei prema Njemu,
nije uman. Govorei o jednom od minulih naroda, Allah delleanuhu kae: Oni govore: 'Da smo
sluali ili razum koristili, ne bismo bili stanovnici Dehennema"'! Potvrujui to njihovo
priznanje, Allah delleanuhu dalje kae: Pa su priznali svoj grijeh. Daleko bili stanovnici
Dehennema ognjenog!" Glupost je grijehe raditi i poroke initi. Nepravda, ogovaranje i
buncanje su znak ludila i uzburkanosti gorine u tijelu.
Glupost je suprotna razumu i to dvoje smo ranije objasnili. Na sredini izmeu njih je
maloumnost, koja se sastoji u tome da se radi i govori ono to ne trai ni vjera ni ovosvjetska
dobit, ni pohvalni moral, ali u emu nema ni grijeha, niti pokornosti ili pomoi nekom od
spomenutog dvoga, kao ni vrline ni poroka. Rije je, dakle, o nepotrebnom brbljanju i
beskorisnom djelu. U kojoj mjeri prevlada jedno od njih ili se smanji, utoliko ovjek vie
zasluuje naziv malouman.
U jednom sluaju ovjek moe pokazati maloumnost, u drugom umnost, a u treem
glupost.
Nasuprot bezumlju stoji razboritost i sposobnost rasuivanja u znanostima i zanatima.
To su prvi mudraci nazivali darom govora. Izmeu ovoga dvoga nema sredine.
to se tie stvari vezanih za ovaj svijet i nastojanja da se dopadne ljudima inei ono
to im odgovara, a to poboljava stanje onoga koji to ini, bilo da je to neistina ili neto drugo,
ili mana ili neto drugo, zatim dovitljivost da se imetak unaprijedi, slava proiri i ugled postigne,
22

na sve mogue naine, ne preui ak ni od grijeha ni poroka, u svemu nabrojanom nema uope
umnosti. Oni za koje Allah delleanuhu potvruje da nemaju razuma i nas izvjetava da oni
nemaju razuma upravljaju svojim ovosvjetskim dobrima, unapreuju svoje imetke, dodvoravaju
se svojim gospodarima uvajui njihovu vlast. Ova vrsta morala naziva se lukavost. Nasuprot
njoj stoji razumnost i ispravnost. Meutim, ako se nastoji postii ovo to smo nabrojali uz
sauvanost (od grijeha i poroka) i stid, onda se to zove odlunost, nasuprot koje stoji gubitak.
Dostojanstvo, umjesnost govora i sredina u ureenju ivljenja te ispravno ophoenje sa
ljudima, ove moralne osobine nazivaju se jadnim imenom ozbiljnost. Njoj suprotna je
maloumnost.
Vjernost se sastoji od pravinosti, izdanosti i smionosti. Vjeran smatra nasiljem ne
nagraditi onoga koji u njega ima povjerenje i koji mu je uinio neko dobro, pa je on u tome
pravian. On takoer smatra da na nevjernost ne treba odmah odgovoriti, nego treba biti
tolerantan, pa je u tome izdaan. I on se, na kraju, naoruava strpljenjem za ono to e doi kao
posljedica vjernosti, pa je u tome hrabar.
etiri su sredinje vrline iz kojih proizilaze sve ostale. To su: pravednost, znanje,
smionost i izdanost.
A etiri su osnovna poroka iz kojih proizilaze svi ostali, koji su suprotnost vrlinama koje
smo spomenuli. To su: nepravda, neznanje, kukaviluk i tvrdiluk.
Amanet i potenje su vrste pravednosti i izdanosti. Ebu Muhammed ibn Ahmed kae da
je o moralu, izmeu ostalog, ispjevao sljedee:
Razum je temelj iznad kojeg je moral bedem
Ukras razuma je znanje, u protivnom je (razum) propast
Neznalica je slijep i ne vidi kuda ide
Znanje se upotpunjuje pravednou, u protivnom ono je ispraznost
Uzda pravde je izdanost, u protivnom to je nasilje
Temelj izdanosti je smionost, a kukaviluk je zabluda
Bie edan ako bude ljubomoran; ljubomoran nije nikada poinio blud
Savrenstvo svega je pobonost; govoriti istinu je svjetlost
To su temelji dobrote o kojima sam ovo izrekao nakon zakletve
On je, takoer, rekao o moralu i ovo:

23

Temelj temelja svih vrlina su: pravednost, ispravno razumijevanje, izdanost i mo.
Od ovih se sastavljaju sve druge, pa ko njih posjeduje, on upravlja svijetom
On, takoer, posjeduje stvari ijim razaznavanjem se otklanja nejasnost
U ljudskoj dui postoji vrlina koja se sastoji iz smionosti, a takoer i strpljivosti.
Blagost je vrsta smionosti.
Zadovoljstvo je vrlina koja se sastoji iz izdanosti i pravednosti. Zlo se raa iz pohlepe,
pohlepa iz zavisti, a zavist se raa iz elje (strasti), elja iz nepravde, tvrdiluka i neznanja.
Iz pohlepe proizilaze veliki poroci kao to su: ponienje, kraa, otimaina, prostitucija,
ubistvo, strastvena zaljubljenost, strah od siromatva i pronja od svijeta.
Mi smo razgraniili pohlepu i poudu, jer je pohlepa otkrivanje poude skrivene u dui.
Druevnost je vrlina koja se sastoji od blagosti i strpljivosti. Iskrenost se sastoji od
pravinosti i smionosti.
Nema niega runijeg od lai koja je vrsta nevjerstva, jer je svako nevjerstvo la. La
je dakle vrsta, a nevjerstvo podvrsta.
La se raa iz nasilja, kukaviluka i neznanja. Jer kukaviluk donosi ponienje dui.
Laov je prezrena dua i daleko je od pohvalnog ponosa.
Dvojica su vrlo spokojna: jedan od njih zasluuje svaku pohvalu, dok drugi zasluuje
prezir i osudu. To su onaj koji je odbacio ovaj svijet i onaj koji je odbacio stid.
U zadivljujue Allahovo delleanuhu ureenje ovog svijeta spada i to to je svaku stvar
koja je na njemu neophodna uinio lahko dostupnom. Razmisli, u vezi s tim, o vodi i onome to je
iznad nje. A svaka stvar na ovom svijetu koja nije neophodna vrlo teko je dokuiva. Razmisli u
vezi s tim o crvenom dragulju i onome to mu je podreeno. Ljudi su, po onome to kuaju, poput
putnika u pustinji: kad god prevali jedan njezin dio, pred njim se otvore nova prostranstva. Jer
samo to ovjek razrijei jedan uzrok, pojave se drugi uzroci. Istinu je kazao ko je rekao:
Razumni na ovom svijetu je umoran! A istinu je takoer kazao ko je rekao: On je na ovom
svijetu spokojan. Naime, njega zamara to to se neistina stalno iri i osvaja nove prostore, kao i
njegova nemo da objelodani istinu. A miran je i spokojan od svega onoga to zaokuplja ostali
svijet, a to je nepotrebno za ivljenje na ovom svijetu.
Nee ti, znaj sigurno, biti zahvalan ovjek kome si pomogao, nego e ti biti zlurad. U
najmanju ruku, a to je sutina ovoga, nee ga zanimati tvoj lo zavretak i nesretan kraj.
Dunost je povoditi se za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve selleme, u pouavanju
neznanih, grijenih i poronih. Jer onaj koji pouava sa grubou i smrknuta lica, grijei i
24

odstupa od Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve selleme, naina i u najvie sluajeva postaje

podstreka onome kome savjet upuuje da ustraje u onome u emu je, izaziva prepirke i
svae, pa e u svojoj pouci initi zlo umjesto dobra. Ko pouava (savjetuje) sa radou,
osmjehom i blagou kao da samo iznosi miljenje i izvjetava o nekome drugome, a ne o onome
kome se obraa, bolje e i djelotvornije uspjeti u tome. Ako onaj kome se obraa to ne
prihvata, onda neka savjetuje ruei ga nasamo. Ako ni to ne bude prihvatio, onda u prisustvu
onoga koga se uvjetovani stidi. To je nain Allahova delleanuhu odgajanja kada je naredio da
se govori blaga rije. A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, ne upuivae savjet
izravno, nego govorae: ta misle ljudi koji ine to i to!?" On je pohvalio blagost, naredio
olakavanje, a zabranio rastjerivanje. Savjetovao je, ali se uvao da to ne pree u dosadu. Allah
delleanuhu je rekao: ... a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine".
Grubost i otrina potrebni su jedino kada se radi o Allahovim, delleanuhu granicama.
Ne smije tada biti blag onaj koji je kadar izvriti kaznu.
Prilikom savjeta takoer je vrlo djelotvorno pohvaliti, u prisustvu onoga koji ini zlo,
onoga koji ini dobro. To podstie na injenje dobra. I za pohvalu ja vidim samo ovu vrijednost,
a nikakvu drugu, to jest da se povede za tim onaj koji pohvalu uje. Stoga, smatramo potrebnim
biljeiti i vrline i poroke, kako bi onaj koji to uje mogao pobjei od zabiljeenog zla koje je
drugi uinio, a poeljeti uiniti dobro koje je do njega doprlo, a koje je uinio neko prije njega,
i da se time poui.
Duboko sam razmiljao o svemu to nebo pokriva i dugo o svemu tome mislio, pa sam
zakljuio da svako ivo bie ili stvar ima u prirodi svojoj da, ako je mono, iskorjenjuje kakvou
drugog bia ili stvari, nameui mu svoje osobine. Tako, dobar nastoji da svi ljudi budu dobri, a
poroan eli da svi ljudi budu poroni. Takoer vidi da svako ko neto spominje, u elji da na to
podstakne, govori: I ja inim to.
Svako ko slijedi neki pravac eli da mu svi ljudi to odobravaju. Vidi to i u elementima:
kada jedan ojaa u odnosu na drugi, pretvori ga u svoju vrstu, kao to je npr. sluaj sa rastom
drveta i hranjenju biljaka i stabala vodom i vlagom iz zemlje, da bi to transformisali u svoju
vrstu. Neka je uzvien Onaj koji je to tako ustrojio i mudro uredio! Nema drugog boanstva
osim Njega!
U zadivljujue vidove Allahove delleanuhu moi spada i to to u mnotvu stvorenja ne
vidimo da je bilo koje od njih slino drugome toliko da se brie svaka razlika izmeu njih. Pitao
sam jednog starinu koji je prevalio osamdesetu godinu ivota da li je u tome to je dolo i prolo
zapazio da su neki likovi bili potpuno slini ovim dananjima, pa mi je odgovorio da nije, i da
svaki lik ima neto po emu je razliit od drugoga. Tako je sa svim stvarima na svijetu. To
najbolje zna onaj koji je dobro upoznao orua i sva sloena tjelesa, koja je dugo promatrao.
Jedino on moe valjano uoiti razliku meu njima i pomou razlika ih prepoznavati. To se
25

razaznaje duom, a rije nije kadra izraziti to. Pa neka je uzvien Moni i Mudri ije su moi
beskonane!

26

O lijeenju bolesti moralnih poroka

Ko je iskuavan samoljubljem, neka razmisli o svojim porocima. Ako je opsjednut svojim
vrlinama, neka istrai ima li poroka. Pa ako ne otkrije pri sebi ni jedan nedostatak, tako da
pomisli da je on bez mane, neka zna da je njegova nesrea beskrajna i da je on najnepotpuniji
ovjek, sa najveim manama i najslabijom razboritou. Prvo od toga je da je ovjek slabog
razuma neznalica.A ne postoji gora mana od ove dvije, jer razuman je onaj koji uoava vlastite
slabosti, pa ih nastoji pobijediti i obuzdati. A glup je onaj od koga vlastite mane ostanu
skrivene, bilo zbog nedovoljnog znanja, nedovoljne razboritosti i maloumnosti, bilo iz uvjerenja
njegova da su mu mane u stvari vrline, a to je najvea ovosvjetska mana. Ima dosta onih koji se
ponose prostitucijom, kraom i nasiljem i opinjeni su svojim vrenjem ovih poroka i smjelou u
izvravanju ovih sramotnih inova. Treba znati da posigurno, ne postoji ovjek bez mane, osim
vjerovjesnika, sallallahu alejhim ve selleme. Pa onaj kome njegove mane ostanu skrivene, taj je
nisko pao. U maloumnosti, slabosti, niskosti, ponienju, nerazboritosti, nerazumnosti i neznanju
on je postao takav da iza njega u niskostima nema vie nikoga i on je u tome na najniem
stupnju. Zato neka se usredsredi na svoju duu, istraujui vlastite mane i potpuno zaokupi
time, umjesto da se time ponosi i istrauje tue mane, koje mu ne donose tetu ni na ovom ni na
onom svijetu.
Ja ne vidim da je vrlina sluati o tuima manama osim ako se iz toga eli uzeti pouka, pa
da onaj koji to uje izbjegava te mane i nastoji ih otkloniti od sebe, uz Allahovu delleanuhu
pomo i snagu. Iznositi tue mane je velika mana i zapravo nedopustivo. Dunost je to
izbjegavati osim u svrhu pouke onome koji bi se mogao uprljati tim manama, drugujui sa
pokvarenima, ili pak u svrhu prijekora onome koji je njima zadivljen, i to, opet, samo izravno
njemu u lice, a nikako iza lea. Potrebno je rei mu: Vrati se svojoj dui! Ako bude svjestan
svojih mana, iscijelio si vlastitu oparanost njima. Nemoj se usporeivati sa onim koji ima vie
mana od tebe pa da se neozbiljno odnosi prema porocima i oponaa one koji zlo ine. Jer i
oponaanje u dobru je runo,, a kamoli oponaanje u zlu. Umjesto toga, usporeuj se sa onim
koji je bolji od tebe, pa e tako nestati tvoje samoumiljenosti i ozdravie od te opake bolesti
koja je raala kod tebe omalovaavanje drugih ljudi, meu kojima, nesumnjivo, ima i onih koji su
bolji od tebe. Jer ako ti njih bude potcjenjivao bespravno, oni e tebe s pravom prezirati.
Allah delleanunu kae: Zlo se moe istom mjerom uzvratiti..." Osim toga, to kod tebe raa
preziranje, u stvari, samog sebe, uz Allahovu delleanunu srdbu i ponitenje svih vrlina koje
ima.
Ako te zadivljuje tvoj razum, razmisli o razrjeenju loeg miljenja koje ti pamet
zamuuje i o zavaravanju pustim eljama, pa e tada saznati zato je tvoj razum okrnjen.
Ako si oparan svojim mislima, razmisli o svojim pogrekama, dobro ih naui i nikada ne
zaboravljaj, kao i o svakom onom stavu koji si smatrao ispravnim pa se on zatim pokazao

27

suprotnim od tvoje procjene, i drugi je bio u pravu, a nisi ti. Ako tako bude postupio, najmanje
to moe biti jest da tvoje pogreno miljenje bude izjednaeno sa ispravnim i tako ne bude ni
za tebe ni protiv tebe. Ipak, najee je da je tvoje pogreno miljenje preovladavajue u
odnosu na ispravno. To je stanje svih ljudi, izuzimajui vjerovjesnike.

Ako si opsjednut svojom dobrotom, razmisli o svojim grijesima, nepotpunostima,

pogrekama i njihovim vrstama. U tome e, tako mi Allaha delleanuhu, nai da ovo drugo
nadvladava tvoje dobro, ponitava tvoja dobra djela. Dobro se tada zamisli nad tim i umjesto da
se divi, budi svjestan svojih nedostataka. Ako si oparan svojim znanjem, pa znaj da ti u tome
nema nikakva udjela, ve da je to Allahov delleanuhu dar kojim te je darovao tvoj Gospodar.
Zato se ne odnosi prema njemu na nain kojim e naljutiti Allaha delleanuhu, jer bi On tada
mogao dati pa da to to si nauio zaboravi, mogao bi te staviti u kunju ija e posljedica biti
da zaboravi sve to si ranije bio upamtio i nauio. Abdulmelik ibn Tarif, koji je bio jedan od
uenih, pronicljivih, umjerenih i dobrih znalaca vjetine istraivanja, priao mi je da je on
ranije izvanredno pamtio sve. Dovoljno je bilo samo da neto uje, pa da to odmah zapamti.
Meutim, jedanput kada je putovao u lai pretrpio je veliki strah, ija je posljedica bila da je
zaboravio veinu toga to je znao. Kao posljedica straha dolo je do poremeaja u sposobnosti
pamenja koje mu se jo nije bilo povratilo. A i ja sam bio obolio i kada sam ozdravio, zaboravio
sam sve to sam bio ranije nauio, osim neto malo to je bilo bezvrijedno. Tek, poslije nekoliko
godina nadoknadio sam to to sam zbog bolesti bio izgubio.
Mnogi tragaoci za znanjem i naukom trude se mnogo: itajui, uei i istraujui, ali ne
postiu eljene rezultate. Zato, neka ueni znaju, kada bi se samo trudom postizalo znanje i
niim vie, bilo bi dosta onih koji su u znanju iznad njih. Duboka je istina da je znanje dar
Allahov delleanuhu. Otkuda onda nekome pravo na samodivljenje zbog toga. Umjesto toga,
potrebno je vie poniznosti, skromnosti i zahvalnosti uzvienom Allahu delleanuhu, uz dovu da
jo povea Svoje blagodati, a otkloni ono to ima kao posljedicu njihovo uskraivanje. I razmisli,
takoer, o svim tim znanjima koja su od tebe jo skrivena i o kojima ti ne zna nita, zatim o
njegovim vrstama koje su tebi poznate. Ono znanje kojim si ti zadivljen je najvie to ti zna,
pa umjesto tvoga samodivljenja bolje ti je da uoi svoje nedostatke i nepotpunosti. I razmisli
o onima koji su znaniji od tebe, pa e se uvjeriti da je dosta takvih. Tada e u vlastitim oima
biti mnogo ponizniji nego to si sada. A zamisli se i nad svojoj iznevjeri znanja, jer ne postupa
po onome to si nauio, tako da je znanje sada postalo argument protiv tebe. Bolje bi bilo tada
za tebe da nisi uen. Znaj da je neznalica u ovom sluaju razumniji od tebe, u boljem je stanju i
ima vie opravdanja nego ti. Stoga, nema uope mjesta tvom samodivljenju. Osim toga, moda
je znanje ijim se savlaivanjem ti toliko ponosi iz podruja potonjih znanosti u kojima nema
ba neke velike vrline, kao to je poezija i slino. Zato, pogledaj onoga ije je znanje uzvienije
od tvoga znanja u stupnjevima ovog i onog svijeta, pa e biti znatno ponizniji sam pred sobom.

28

Ako si zadivljen svojom hrabrou, razmisli dobro o onome koji je hrabriji od tebe.
Zatim, razmisli u ta si potroio hrabrost koju ti je darovao Allah delleanuhu. Pa ako si je
utroio u grijeenje, ti si lud, jer si svoju duu utroio u ono to nije njezina cijena. A ako si je,
pak, utroio u pokornost Allahu delleanuhu, onda si tu pokornost kao dobro djelo unitio
svojom samozaljubljenou u sebe. A razmisli, takoer, i o nestanku hrabrosti, to e doi sa
starou. Jer ako poivi, postae jedan od onih koji su na teretu drugima i slabaan kao
dijete. Ipak, ja sam se uvjerio da su hrabri najmanje zaljubljeni u sebe, u svoju hrabrost, to
je, smatram ja, dokaz istote njihovih dua, njezine visine i veliine. Ako si zadivljen u svoj
ugled na ovom svijetu, razmisli o svojim protivnicima, takmacima i partnerima, jer moda su oni
jadnici i slabii koji su pali nisko, pa si ti zato doao na taj stupanj. Znaj da su oni slini tebi po
tome u emu si ti sada, a moda i meu njima ima onih koji se stide poistovjetiti se sa njima
zbog njihove velike niskosti i prezrenosti njihovih dua, ponaanja i porijekla. Razmisli dobro o
onome to je rekao Ibn esSemmak Reidu (halifi) kada je u njegovom prisustvu zatraio au
vode da bi utolio e. On mu je tada rekao;
Vladaru vjernih, kada bi ti bila uskraena ta aa vode, koliko bi dao za nju?
Svu svoju imovinu i vlast odgovori halifa.
A ikada bi ti bilo uskraeno da ta voda izae iz tebe, koliko bi dao da se od toga
iskupi?
Svu svoju imovinu i vlast ponovo e halifa.
0 vladaru vjernih, zar se raduje svom imetku koji ne vrijedi ni jednog gutljaja vode i
mokrenja?!
Istinu je rekao Ibn esSemmak, Allah mu se smilovao!
Ako si, kojim sluajem, vladar svih muslimana, znaj da je vladar Sudana, koji je uz to jo
i crn, go i neznalica, vladar prostranije drave od tvoje. Ako ti kae: Ja sam ovo s pravom
dobio, kunem se ivotom da nisi dobio to s pravom, ako si time samozaljubljen i nepravedan,
pa stidi se svoga stanja jer je nisko i nije stanje koje zasluuje divljenje.
A ako se ponosi svojim imetkom, to je najgori stupanj samodivljenja. Pogledaj svakog
jadnika i bijednika koji je bio bogatiji od tebe! Stoga, ne veseli se stanju u kome te nadmauje
onaj koga sam gore spomenuo! I znaj da je samodivljenje zbog imetka velika glupost, jer imetak
je kamenje koje ne koristi osim ako ga izvadi iz svoga imetka i podijeli namjenski. Osim toga,
imetak odlazi i dolazi. Moda e otii od tebe i ti e ga vidjeti u drugoga, moda ak i u svoga
protivnika. Zato, diviti se tome je znak maloumnosti, a pouzdati se u nj je obmana i slabost.
Ako si zadivljen svojom ljepotom, onda razmisli o onom to ti ona moe prouzrokovati, a
to se stidimo ovdje spomenuti, a i ti e se stidjeti kada ode od tebe s dolaskom starosti. U
29

ovome to smo spomenuli je dovoljnost. Ako si zadivljen pohvalom prijatelja, razmisli o

prijekoru svojih protivnika, pa e nestati te samozaljubljenosti. A ako ne bude imao
neprijatelja, onda u tebi i nema nikakva dobra. Jer, na najniem stupnju je onaj koji nema
neprijatelja. To je zapravo stupanj onoga kome Allah delleanuhu nije darovao nikakvu
blagodat na kojoj bi mu se zavidjelo. Neka nas Allah delleanuhu od toga sauva! Ako
potcjenjuje svoje mane, razmisli kako bi bilo da se pokau svijetu i ljudi ih upoznaju. Sigurno,
ako bude imao imalo razboritosti postidie e i sagledati svoju manu.
Ako si upoznat s nainom formiranja karaktera i nastajanjem moralnih osobina iz
mijeanja njihovih elemenata u ljudskoj dui, uvjerie se da ti nema ama ba nikakva udjela u
svojim vrlinama i da su one Allahov delleanuhu dar koji, da ga je podario nekom drugom, bio bi
isti kao ti, i da bi ti, da si preputen sam sebi, ostao slab i nemoan i na kraju bi propao. Zato,
umjesto da bude zadivljen svojim vrlinama, budi zahvalan Onom koji ti ih je darovao i strahuj
da ne ostane bez njih. Jer moralno ponaanje se mijenja nastupom bolesti, siromatva, straha,
uzurpiranja i starosti.
Budi milostiv prema onom kome je uskraeno to to je tebi darovano i ne izlazi se
grijeenju prema Darovatelju pa da propadne blagodati koje ti je darovao. A one e biti uzete
od tebe ako bude tvrdio da ti u tome to ti je Allah delleanuhu poklonio iz Svoje dobrote i
milosti ima udjela ili ak da ima pravo na to, te da si potpuno neovisan od Njegova uvanja.
Ako bude bio takav, propae prije ili poslije.
Mene je bila zadesila opaka bolest koja mi je prouzrokovala veliku naduvenost slezene,
to je bilo uzrok moga neraspoloenja, osjeanja tjeskobe, nestrpljenja i naglosti. Zato sam
korio svoju duu i osudio svoje ponaanje u takvom stanju. udio sam se promjeni svoga
karaktera uvjerivi se istovremeno da je slezena mjesto nastajanja radosti i da, ako se u njoj
neto poremeti, to neminovno uzrokuje tugu i neraspoloenje.
Ako si pak zadivljen svojim porijeklom, pa to je najgore od svega to smo ovdje
spomenuli, jer onaj koji je zadivljen porijeklom nema nikakva dobra od toga ni na ovom ni na
onom svijetu. Pogledaj hoe li ta zadivljenost odbiti glad, prikriti manu ili ti pribaviti korist na
onom svijetu! Pogledaj, zatim, ko je sve udruen sa tobom u tom porijeklu, kao i ko je po njemu
iznad tebe, kao to su bili vjerovjesnici, alejhimu selam, zatim ostali dobri ljudi, kao
to su bili ashabi i uenjaci, pa dobri meu stranim vladarima carevima i kraljevima , te
jemenski i drugi islamski vladari! Razmisli dobro o njihovim zemnim ostacima i tragovima! Oni
koji navode primjere koje ti navodi u vezi s tim vidjee da su najee prezreni poput pasa i
sa dosta runih svojstava. Zato, ne raduj se stupnju po kome su ti oni ravni ili su ak iznad tebe
u tome! Osim toga, moda su preci kojima se ti tako silno ponosi bili grenici, pijanice, nastrani,
pjevai i glupaci kojima su prilike ile na ruku pa su inili nasilja i druge rune poslove radili,
tako da njihovu sramotu i danas vrijeme pronosi. Njihov grijeh je bio velik zato e biti veliko i

30

njihovo kajanje na Dan konanog obrauna. Kada je tako, onda znaj da ono ime si ti zadivljen
spada u sramotu, ponienje, sram i ljagu, a nikako u razlog divljenja.
Ako si zadivljen porijeklom svojih odlinjaka vrlo si daleko od te vrline sve dok i sam ne
bude bio dobar. Malo e ti imati koristi od njih i na ovom i na onom svijetu ako ne bude bio
dobar kao oni. Svi su ljudi Ademova, alejhi-s-selam, djeca, a njega je Allah delleanuhu stvorio
i bio nastanio u Dennetu naredivi melekima da mu se poklone (seddu uine). Ali slaba im je
fajda od toga sve dok meu njima ima onih koji ine poroke, grijehe i nijeu Stvoritelja i
Gospodara svoga.
Kada razumni shvati da ga sama vrlina njegovih predaka ne pribliava Allahu
delleanuhu niti mu pribavlja ugled koji on nije stekao svojom dobrotom ili sreom, a ni
imetkom, onda je potpuno jasno da je besmislena zadivljenost onim to niemu ne koristi. Nije
li onaj koji je time zadivljen poput onog koji se ponosi imetkom svoga susjeda, tuim ugledom,ili
konjem koji je pobijedio u trci, a na ijoj je glavi bio tui ular, odnosno poput onoga za koga
obini svijet poslovino kae: On je blesavko koji se ponosi pameu svoga oca.
Ako te zadivljenost u samog sebe odvede u hvalisavost onda je tvoja niskost vea jer
tvoj um nije kadar pravilno ocijeniti ono emu se divi. To je kad se radi o hvalisavou onim to
je istina, a ta tek kazati za hvalisavost neistinom!
Sin Nuhov, otac Ibrahimov i Ebu Leheb, amida Poslanikov bili su meu najbliima ovim
najodabranijim Allahovim delleanuhu stvorenjima u ijem je slijeenju najvea ast.
Meutim, to im nije bilo ni od kakve koristi.
Meu onima koji su roeni iz nezakonita braka bilo je i takvih koji su u upravljanju ovim
svijetom bili postigli sam vrhunac, kao to su Zijad (ibn Ebihi) i Ebu Muslim, kao i oni koji su u
dobroti postigli krajnje to se postii moe pa se ne ustruavamo spomenutih ih ovdje, a ljubav
prema njima i ugledanje na njihova pohvalna svojstva pribliava Allahu delleanuhu.
Ako se ponosi snagom svoga tijela, shvati da su mazga, magarac i vo snaniji od tebe i
sposobniji za noenje tereta.
Ako se ponosi svojom brzinom, znaj da su pas i zec u tome iznad tebe.
A udo svih uda je da se razumno bie ponosi neim u emu ga nadmauje nerazumno
bie.
Potrebno je da onaj koji se sam sebi divi, ili sebe smatra viim od ostalog svijeta,
razmisli o svojoj strpljivosti kada ga snae neka velika briga, ili nezgoda, ili bol, ili bolest, ili
nesrea, pa ako se uvjeri da je njegovo strpljenje malo, neka zna da su svi drugi koji su strpljivi
na takvoj kunji, kao gubavci i drugi, bolji od njega, uzimajui dakako u obzir njihovo
zaostajanje u razboritosti. Ako se pak mogne strpiti na tom iskuenju, neka zna, kako smo ve
31

ranije kazali, da nije doao ni sa im novim, naprotiv dolazi, u odnosu na sve ranije njemu sline,
kasnije ili u krajnjem sluaju s njima istovremeno, a nikako drugaije. Zatim neka pogleda svoje
ponaanje, pravinost i nepravednost prema blagodatima, imetku, posluzi, pristaama, zdravlju i
ugledu koji uiva, pa ako vidi da na tim blagodatima ne iskazuje dunu zahvalnost Allahu
delleanuhu, koji mu ih je podario, odnosno da je nepravedan u tome, neka zna da su pravedni,
zahvalni i moralni, kojima je dato vie nego njemu, bolji od njega. A ako se uvjeri da mu je dua
pravina, pa pravedni je daleko od svakog samodivljenja, jer zna cijeniti stvari i ocjenjivati
moralnost, pridravajui se u tome uvijek sredine koja je sredinjost izmeu dvije pokuene
krajnosti. A umiljeni nije pravedan i zabasao je u pokuenu pretjeranost.
Nasilje i loe upravljanje nad onima nad kojima ti je Allah delleanuhu dao vlast, ili su ti
na bilo koji drugi nain potinjeni, kao to su robovi i podanici, dokaz su niskosti tvoje due i
nezdrave ambicije kao i maloumnosti tvoje, jer razumni ija je dua uzviena, a namjere
plemenite pobjeuje sebi ravne po snazi i sline po vrstini. Jer uzdizati se iznad onih koji se
ne mogu ravnopravno nositi dokaz je niskosti karaktera, due i ponaanja, odnosno znak nemoi i
ponienja. Ko to ini na stupnju je onoga koji se ponosi unitavanjem pacova, ubijenjem buha i
odstranjivanjem krpelja, to je vrhunac niskosti i srozavanja.
Znaj da je odgajanje due tee od kroenja lava. Jer ako lava zatvori u odaje koje
koriste upravitelji sauvae se od njegova zla. A dua i kada je uhapena nije se sigurno od zla
njezina.
Iz samodivljenja proistiu nepravda, nasilje, oholost, pretjerani ponos i uznoenje nad
drugima. Svi ovi nazivi imaju bliska znaenja pa je veini ljudi vrlo teko napraviti razliku meu
njima. Tako je neko zadivljen svojom vrlinom koja je vidljiva, neko opet znanjem svojim pa je
smrknut i ovisan od drugih. Neko je zadivljen svojim radom pa se zato uzdie i uznosi, neko
opet miljenjem svojim pa drugome nepravdu ini. Neko je zadivljen svojom duom pa nasilje
ini, neko opet svojim ugledom i poloajem pa se uzoholi i oholo prema drugima dri. Najmanje
je umiljen onaj koji se ustee od smijeha, elegantnih pokreta i govora osim na mjestima gdje
to iziskuju ovosvjetski poslovi, pa je njegova mana manja od mana drugih. Ali kada bi to inio u
cilju da se posveti samo izvravanju dunosti i naputanju svih drugih beskorisnosti bila bi to
vrlina za koju bi ga trebalo pohvaliti. Ali on to ini iz omalovaavanja ljudi i divljenja sebi pa ga
zato treba osuditi. Jer djela se prema namjerama vrednuju i svakom pripada prema namjeri
koju je imao...
Umiljenost moe biti i bez smisla i razloga sa stanovita dotinoga pa je kao takva
najudnovatija od svih drugih koje smo ovdje nabrojali. To na obini svijet naziva temetrukom,
to je najee osobina ena i onih koji su im po pameti slini. Rije je o samodivljenju koje
uope nema povoda jer dotini nema nijedna lijepa svojstva, ni znanja, ni hrabrosti, ni zavidnog
poloaja, ni plemanita porijekla, ni imetka, i svjestan je da je bez iega toga. U procjeni ovih
stvari ne grijei ni onaj koji je kadar kamen baciti, nego grijei samo onaj iji je udio u ovim
32

vrlinama mali. Tako e slabouman moda sebi uobraziti da u umnosti vrhuni. Isto tako, ko ima
mali udio u znanju moe sebi umisliti da je uenjak savreni. Takoer onaj ije je porijeklo
potpuno nerasvijetljeno, a iji preci nisu bili sauvani od nasilja, vidjee da se ponosi toliko da,
kad bi bio sin faraona koji je imao atore", to nimalo ne bi povealo njegovu umiljenost, ili kad
bi imao malo vitetva umislio bi sebi da je kadar Aliju pobijediti, Zubejra zarobiti ili Halida
ubiti. Ili kad bi imao imalo udjela u ugledu ne bi uope htio Aleksandra (Makedonskog)
pogledati. Ili da je moan svojom rukom zaraditi ono to je iznad moi njegove, kad bi i Sunce
dohvatio ne bi ga to nimalo promijenilo.
Umiljenost rijetko dolazi od ovakvih, mada je i to u emu su oni jedna vrsta
umiljenosti, a dolazi esto od onih koji nemaju uope ni znanja, ni plemenita porijekla, ni
imetka, ni asti, ni izdanosti, onih koji su u jamstvu drugih i koji ine nepravdu svima koji
imaju imalo udjela u nabrojanim blagodatima, a sami su svjesni da su bez njih. Unato tome,
nepravedni su i ine nasilje.
Ja sam se uljudno i blago raspitivao kod jednog od takvih o razlogu njegova uznoenja
nad drugima i omalovaavanja ljudi pa mi je jednostavno rekao: Ja sam slobodan i niiji rob
nisam". Na to sam mu odgovorio: Veina onih koje vidi su kao i ti slobodni, osim robova. Oni
imaju due ruke od tvojih i njihova stvar se protee i na tebe i na mnoge druge slobodne ljude".
On mi na to nita ne ree. Ja sam se vratio ispitivanju stanja i prilika njemu slinih i utroio
sam na to mnoge godine, ali nisam mogao nai razlog ni motiv koji bi ih podsticao na tu
bezrazlonu umiljenost. Ispitivao sam njihova stanja i namjere dua njihovih kroz govor njihov
sve dok se nisam uvjerio da oni misle da posjeduju razumnost, razboritost i originalnost
miljenja i da bi, da im je srea naklonjena, sve to proirili i uz to bi i velike teritorije pod
svojom vlau imali. I njihova vrijednost nad ostalim ljudima bi se tada jasno oitovala. Kad bi
imali imetak oni bi ga, tvrde oni, pravilno troili. Otuda proistie njihova oholost i umiljenost.
Ovo je mjesto gdje bi se moglo interesantno i umjesno takvima suprotstaviti i rei da su
samo umnost i razboritost vrline za koje, neko, kada ih i ne posjeduje, vrsto vjeruje da su ba
kod njega savrenstvo svoje postigle. Tako luak i pijanica ismijavaju umnog i trijeznog,
neznalica mudrog i uenog, mala djeca ljude odrasle, glupi poniavaju mudre, glupae meu
enama omalovaavaju velike umne ljude i njihovo miljenje. Ukratko, to je neija umnost
manja to vie umilja da je potpuna uma i savrene razboritosti. Ovo nije sluaj s ostalim
vrlinama, jer onaj koji ne posjeduje nijednu od njih svjestan je da je bez njih. Grijei samo onaj
u svom sudu ko ima malo udjela u njima. Ako je jo i razboritost njegova mala umislie da je u
tome postigao visok stupanj.
Lijek za ovo to smo spomenuli su siromatvo i nepopularnost. Nema efikasnijeg lijeka za
to. Ako se pak ne budu time lijeili njihova opasnost i teta po ljude bie ogromna. Oni e
iznalaziti mane drugima, vrijeati njihovu ast i ismijavati sve ljude, odbacivae istinu i bavie

33

se beskorisnostima. Moda da pribjegnu vrijeanju i prepiranju, a moda ak i amaranju i

udaranju kada vide najmanji povod za to.
Neko moe skrivati svoju umiljenost pa im malo zaima ili ugleda malo stekne pokae
umiljenost jer je njegov um ne moe prikriti ili priguiti. Najsmjenije to sam zapazio kod
slabia jest da ih savlada ljubav prema malom djetetu ili supruzi pa je ponu opisivati na raznim
javnim skupovima govorei kako je pametna pa ak i ovako: Ona je pametnija od mene i ja sam
sretan kad mi savjet prui". Slabii vrlo esto pretjerano hvale svoje supruge pred drugima da
su lijepe, dobre i vitalne kao da su prosci pa ih sluaocima ele to vie omiliti. To ine oni koji
su maloumni i bez ponosa svoga.
Razumni nikada ne naputa ono to mu razboritost njegova nalae. Originalno u zavisti su
rijei zavidnika

koji kada uje nekoga ko je daleko otiao u znanju da neto kae

prokomentarie: To je besmislica koju niko do sada nije ni pokazao ni izrekao." A ako uje
nekoga kako objanjava ono to je prije njega neko rekao, kae: To je besmislica koja je jo
davno reena." To je loa skupina onih koji su zaposjeli put koji vodi znanju i odvraaju ljude od
njega kako bi se umnoio broj onih koji su sline neznalice kao i oni.
Mudrome nee moi koristiti njegova mudrost kod onoga koji je pokvarene prirode,
tavie ovaj drugi e ga smatrati pokvarenim kao to je i on.
Osvjedoio sam se u ljude loe prirode koji su sebi predstavljali to da su svi ljudi poput
njih pokvareni jer uope ne vjeruju da moe iko biti sauvan mana u kojima su oni. To je najgori
oblik pokvarenosti prirode i udaljavanja od vrline i dobra. Onaj ije je ovo svojstvo nema
nikakva dobra koje bi se moglo oekivati od njega. A uspjeh jedino od Allaha delleanuhu
dolazi.
Pravednost je tvrava u kojoj trai utoite svaki onaj koji se boji. Jer i silnik i onaj
koji to nije, kada vidi da mu neko sprema zlo, priziva pravdu i osuuje nasilje korei ga. A nema
nikoga koji pravdu kori. Onaj koji je po svojoj prirodi pravian boravi u toj najutvrenijoj
tvravi.
Zahvaljivati blagodarnom je obligatna dunost, a to se ini tako da mu uzvraa na isti
nain na koji ti je uinio dobro ili jo bolje, da se brine kako e ga najbolje zatititi, da mu
bude vjeran dok je iv i kada umre, zatim njegovoj pratnji i porodici, da ga iskreno voli i
prui mu savjet, da iri njegove vrline, a prikriva mane sve dok si iv i da to oporui onima
koji e doi poslije tebe i onima koji te vole.
Ne spada u tu zahvalnost pomagati ga u grijeenju i ostavljati ga bez savjeta u onom to
e ga upropastiti u njegovoj vjeri i njegovom ivotu na ovom svijetu. Jer ko pomae onoga koji
mu je uinio dobro u neemu to je neistina, on ga time vara i nijee njegov blagodar. Treba
znati takoer da su Allahovo delleanuhu dobroinstvo i blagodati uvijek najvei, najstariji i
34

najbolji ako se usporede sa bilo kojom blagodati nekog drugog. Zar ima veih darova od ovih
kojima nas je Uzvieni darovao kada nam je dao oi kojima gledamo, ui kojima sluamo i druga
odabrana ula, kada nam je podario govor i razboritost zahvaljujui kojima smo kadri da nam se
On obraa i da nam potini sve na nebesima i na Zemlji, kao to su nebeska tijela i elementi, a
zatim nas odlikovao iznad ostalih stvorenja Svojih, osim odabranih meleka meu stanovnicima
nebesa?! Pa moe li se iija blagodat usporediti sa ovim Njegovim?!
Zato onaj koji zahvalnost dobroinitelju svom iskazuje na nain da ga pomae u neistini i
drugujui sa njim u onom to nije dozvoljeno, nijee u stvari blagodat Najveeg koji blagodat
daje i dobroinstvo Najveeg koji dobroinstvo ini. On nije zahvalio na pravi nain Onom koji
zasluuje zahvalnost i pohvalu svaku, nije zahvalan kako treba Allahu delleanuhu. A ko se
isprijei izmeu svoga dobroinitelja i neistine i podri ga u istini, zahvalio mu je istinski i u
potpunosti je izvrio svoju obavezu prema njemu. A Allah delleanuhu daje da se uspije.

35

O prisustvovanju skupovima uenih

Kada prisustvuje skupu uenih neka tvoje prisustvo bude kao onoga koji tei uveati
znanje i nagradu svoju, a ne kao onoga koji se zadovoljava onim to ima i svojim prisustvom
samo eli nai posrtaj koji e odmah razglasiti ili neobinost koju e odmah proiriti, jer je to
in podlaca koji u znanju nee nikada postii uspjeh. Ako tvoje prisustvo bude kao to je na
poetku reeno stei e dobro u svakom pogledu, a ako pak ne bude takvo, nego mu namjera
bude bila drugaija onda je ostajanje kod kue bolje za tvoje tijelo, asnije za tvoj moral i
sigurnije za tvoju vjeru.
Ako tvoje prisustvo bude bilo kako treba onda je potrebno pridravati se ova tri pravila
jer etvrtog nema: Prvo, da uti poput onih koji znaju pa e stei nagradu zbog namjere da
prisustvuje, da besposlicu umanji, da ubere nagradu druenja i ljubavi prema onom s kim se
drui.
Drugo, ako to ne uini nego htjedne pitati, onda to uini poput onoga koji pitanjem eli
nauiti, pa e, uz ove etiri,postii i petu vrlinu: uveae svoje znanje. A uljudnost pitanja
sastoji se u tome da pita o onom o emu ne zna, jer je pitanje o onom o emu znanje ima,
znak maloumnosti, niskosti i traenje govora i vremena u onom u emu nema nikakve koristi ni
tebi ni drugome. tovie, moda e ti to priiniti samo neprijateljstvo koje je kao takvo
potpuno beskorisno.
Tree, uvaj se da se ponaa poput onoga koji je dobar znalac, a znak toga je da
odgovor na svoje pitanje otvoreno potcjenjuje. A ako pak toga pri tebi ne bude, ako bude
samo ponavljao svoje rijei ili se protivio na nain koji tvoj protivnik ne smatra
suprotstavljanjem, onda se ustegni od toga, jer opetovanjem svojih rijei nee postii dodatnu
nagradu, nee drugog pouiti niti e sam neto vie nauiti. Naprotiv samo e izazvati bijes
kod sebe i svoga protivnika, a i neprijateljstvo koje e te moda odvesti u ono to e ti jo veu
tetu napraviti. Dovoljan nam je Allah i divan je On gospodar!
Ako do tebe dopre usmeni prigovor ili bude napadnut u pisanoj formi, uvaj se dobro da
to primi ljutito i na nain koji bi podstakao ne pretjerenost prije negoli ukae na neistinitost
toga iznosei jaku argumentaciju. A takoer ne prihvatataj prigovor poput onog koji to
potvruje i odobrava prije negoli sazna to, jer e nepravedno postupiti u oba sluaja zajedno.
Nego prii tome na nain onog koji eli svoj udio u razumijevanju svega to uje i vidi, da bi
time uveao svoje znanje i navedeno prihvatio ako je dobro, a odbio ako je pogreno. Ako tako
bude postupao zagarantirana ti je lijepa nagrada i zasluio su veliku pohvalu i neizmjernu
dobrotu.Ljudima je dunost nauiti to je dobro i raditi po njemu. Ko to oboje bude inio
zasluio je zajedno dva dobra. Ko pak bude nauio to je dobro, ali po njemu ne bude postupao,
uinio je dobro u pogledu obrazovanja svog, a pogreku zbog izostavljanja djela, pa je tako
pomijeao dobro sa loim djelom. Ipak je i on bolji od onoga koji niti je nauio niti je dobro
36

uradio. A i on je, iako je bez dobra, boljeg stanja i manje je pokuen od onoga koji sprjeava
ono to je dobro i odvraa od njega.
Kada bi od zla odvraao samo onaj koji pri sebi nema nimalo loeg, a dobro nareivao
samo onaj koji ga u cijelosti ima, onda niti bi ko zabranjivao zlo, niti bi ko nareivao dobro,
poslije Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme. A dovoljan ti je kao primjer zle i loe prirode
i pokuenog stanja onaj koji je o ovome iznio svoje miljenje. A Allah delleanuhu daje da se
uspije.
Zato je prikrivanje strpljivosti pokueno, jer predstavlja slabost osjeanja, grubost
due i pomanjkanje samilosti, a to su sve loe osobine koje se mogu nai samo u zlih i iskvarenih
ljudi, u onih ije su due kao u zvijeri. S obzirom da je ovo to smo spomenuli runo, onda je ono
to je njemu suprotno pohvalno, a to je prikrivanje paninog straha, jer sadri samilost,
njenost i razumijevanje stupnja nesree. Iz svega proizilazi da je jedino ispravno u ovom da
ovjek bude strepee due, strpljivog tijela, da ni licem ni bilo kojim drugim organom ne
pokazuje nita to bi ukazivalo na postojanje paninog straha i uzrujanosti. A Allah daje da se
uspije.
Kada bi onaj ije je miljenje pogreno bio svjestan tete svoga loeg rasuivanja u
prolosti zasigurno bi uspio napustiti ga u budunosti.

37

O otkrivanju (duom) onoga to se u govoru skriva ili onog to

pribavlja pohvalu i sjeanje
Od ove dvije stvari skoro da nije poteen niko osim onoga koji je bez ikakve ambicije,
koji potpuno vlada svojom duom i kadar je uguiti potpuno svoju srdbu, ili onoga koji je
izlijeio svoju pohlepu za sluanjem govora koji se od njega krije ili onoga to se od njegova
vida skriva bez da razmilja o slinom to mu je ostalo nepoznato na nekom drugom mjestu, u
udaljenim krajevima zemaljske kugle.
A ako ga sve to nepoznato bude zanimalo onda je on lud i bez trunke pameti, a ako ga
uope ne bude zanimalo onda je to to mu je sada ovdje ostalo nepoznato isto kao ono to mu je
ostalo nepoznato od ranije, bez ikakve razlike u tome. Zato neka povea argumentaciju protiv
svoje strasti i neka jezikom razuma kae svojoj dui:
ta misli kad ne bi znala da ovdje postoji neto to je od tebe skriveno da li bi
nastojala saznati ga?
Odgovor e bez sumnje biti: ne! Zato neka joj kae:
Pa budi onda onakva kakva bi bila da ne zna da ovdje ima neto skriveno od tebe i
tebi nepoznato. Tako e sebi pribaviti smirenost, odbiti brigu,bol nemira i runou pohlepe, a
to su velike i uzviene dobiti, lijepa i pohvalna svojstva za kojima tei svaki razumni ovjek, a
izbjegava ih samo onaj koji je krnjav i nepotpun.
Onaj koji se predao svojoj mati i misli kako da mu se u svijetu ime prouje i sauva
sjeanje na njega neka dobro razmisli o svojoj dui a zatim neka joj kae:
ta misli kada bih stalno bio spominjan na najbolji nain i u svim nastanjenim
mjestima u svijetu, opet bi se vrijeme moralo jednom do kraja izmotati, zatim ako je za to
spominjanje ne budem znao, da li u u tome imati neku radost i veselje ili ne?
Opet e odgovor biti: ne, nikakav drugaiji.
Kada je to tano i sigurno onda neka kae: kada umrem neu znati da li me spominju ili
ne, a isto tako ako budem iv, ali do mene ne dopre moje spominjanje, ja od toga nemam nikakve
koristi. Neka dobro razmisli i o ove dvije velike injenice:
Prvo, mnotvo je odabranih vjerovjesnika i poslanika, alejhimu

selam , koji

su proli kroz ivot, a o kojima niko sada ne posjeduje nikakvo znanje, nije im sauvano ni ime,
ni spomen, ni vijest ni bilo kakav trag, na bilo koji nain. Zatim je bilo takoer mnotvo
odlinjaka od drugova prolih vjerovjesnika i od mudraca, uenjaka, dobrih ljudi, prolih
vladara, graditelja sadanjih gradova, pa sljedbenika njihovih o kojima su vijesti zametene i
niko o njima uope ne zna nita. Da li to to se ne zna za njih teti bilo kome od njih ako je bio
38

dobar, da li krnji njegovu vrlinu, ili brie njegovo dobro djelo, ili umanjuje njegov stupanj kod
Allaha delle anuhu? Ko ovo ne poznaje neka zna da se danas najvie zna o prolosti jevrejskih
vladara, a zatim dolazi ono to mi znamo o historiji grkih i perzijskih vladara.
Meutim, sve to ne premauje period od dvije hiljade godina u prolost. Pa gdje su onda
vijesti o onima koji su prije njih nastanjivali zemaljsku kuglu? Nisu li svi oni nestali, i potpuno se
izbrisale i zaboravile vijesti o njima? U tom smislu su i rijei uzvienog Allaha: ... i poslanicima
o kojima ti nismo kazivali", ... i mnogim narodima izmeu njih", ... i onima poslije njih? samo
ih Allah zna". Dakle, nije li ovjek ipak, iako bude za jedan trenutak poznat u vremenu, poput
ranijih naroda koji su takoer bili spominjani pa su na kraju potpuno zaboravljeni?! Neka ovjek
razmisli i o onome koji je spominjan po dobru ili zlu, da li mu to kod Allaha delle anuhu
poveava stupanj njegov, da li mu pribavlja neku vrijednost, ako to nije stekao svojim djelom
dok je jo bio iv? Ako je to tako kako smo kazali, onda proizilazi da je elja za spomenom u
stvari elja obmanutog, koja je besmislena i uope bez koristi. Zato ovjek treba teiti za
uveanjem svoje vrline kroz dobra djela jer samo onaj koji to posjeduje zavrjeuje lijepo
sjeanje na sebe, lijepu pohvalu i lijepo svojstvo, a to je ono to ovjeka pribliava uzvienom
Gospodaru njegovu i ini ga da bude spominjan kod Njega, od ega e imati korist i trajnu
dobit. A Allah delle anuhu daje uspjeh!
U svijetu prevladava licemjerstvo i pravo je udo kako ga ljudi ne odobravaju osim onom
koji je prema njima licemjeran.
Ako neko kae: ,,U naravima lei odlika jer se krajevi suprotnosti meusobno susreu"
nije daleko od istine. Jer i mi znamo da se posljedice suprotnosti izjednaavaju pa vidimo
ovjeka kako plae od veselja i alosti, pretjerani izliv ljubavi susree se sa pretjeranim
izlivom mrnje, u slijeenju sudbina. To moe biti uzrokom prekida odnosa kada nestane
strpljenja i pravinosti.
Mnotvo visokih poloaja (funkcija) prisiljavaju ovjeka da lae zato to esto u lai
ispriku trai. Tako se na la privikava smatrajui je obinom pojavom.
Najpravedniji svjedok protiv onoga koji je po prirodi iskren jest lice njegovo, jer na
njemu se oituje im neto slae ili to htjedne uiniti. A najpravedniji svjedok protiv laca jest
njegov jezik koji se zbog toga zapetljava i govor njegov postane kontradiktoran...
Najvea je nesrea u neiskrenu prijatelju. U onih ljudi na ijim jezicima se poroci
najlake nau, najlake se nau i u njihovom djelu. To se vidi najbolje u meusobnom razgovoru
bestidnih i prepirkama do kraja prezrenih mukaraca i ena ija su zanimanja prostaka...
Susret odnosi mrnju, jer pogled oka u oko popravlja srca.
Neka te ne rastuuje susret prijatelja tvoga sa neprijateljem tvojim, jer on ublaava
svoju stvar kod njega.
39

Najopasnije stvari po ljude su strah, briga, bolest i siromatvo, a najbolnija u dui od

svih je briga da se ne izgubi voljeno i ne doe mrsko. Zatim dolazi strah, pa siromatvo. Dokaz
za to je da se i siromatvo ubrzava da bi se odbio strah. ovjek e potroiti itav imetak da bi
sebi pribavio sigurnost. A i strah i siromatvo se ubrzavaju da bi se njima odbila bolest. ovjek
se izlae raznim opasnostima da bi bio zdrav rtvujui za zdravlje i itav imetak kad vidi da mu
se pribliava smrt. A kad se potpuno osvjedoi u njezinu blizinu pomisli da je rtvovao sve to
ima od imovine da bi se spasio i ozdravio.
Strah postaje lahko podnoljiv kada se njime eli odbiti briga, pa se ovjek izlae
mnogim opasnostima da bi odbio brigu od sebe.
Najvei bol je onaj koji je trajno pogodio neki dio tijela. Meutim, plemenite due
smatraju da je od svih bolova koje smo spomenuli najvei ponienje. Niske due pak smatraju
da je ponienje najlaki strah koji ovjeka moe zadesiti.

40

0 neobinim moralnim postupcima

Razumni ne treba izricati sud na osnovu preklinjanja za milost, pritube, lukavstva i
prevrtljivosti uplakanog koji se pretvara da mu je uinjena nepravda. Jer, vidio sam neke koji
su tako postupali, a zasigurno bijahu nasilnici koji su svaku mjeru prevrili. Na drugoj strani,
vidio sam neke kojima je nepravda uinjena kako bijahu staloeni u govoru, bez ikakve pritube
i nezainteresirani pa je onaj koji se nije udubio u njihovo stanje pomislio da su oni nasilnici.
Zato je ovdje potrebno dobro osvjedoenje i da se pe podlegne onom emu dua stremi,
potrebno je da ovjek ne potpadne pod utjecaj trenutanog stanja ni u prvom ni u drugom
sluaju, nego da uvijek tei pravinosti koju podjednako nalae istina.
U neobine moralne postupke spada takoer i to to je nemarnost pokuena, a njezino
prakticiranje pohvalno iz razloga to onaj koji je po prirodi nemaran koristi tu osobinu
neumjesno i tamo gdje je potrebna njegova suzdranost. Jer nemarnost je odsutnost
razumijevanja istine, pa zato spada u neznanje i pokuena je. A onaj koji je po prirodi stalno
oprezan uvijek koristi nemarnost tamo gdje joj je mjesto i gdje je pokueno traganje i bilo
kakvo temeljito istraivanje. Dakle, pohvalno je pokazivati se nemarnim u cilju dosezanja istine,
odbacivanja lakoumnosti, upotrebe blagosti i otklanjanja neugodnosti. Stoga je pohvalno stanje
da ovjek pokae nemarnost tamo gdje je potrebno dok je nemarnost kao takva pokueno
svojstvo.
Tako je i sa ispoljavanjem i prikrivanjem paninog straha i sa ispoljavanjem i
prikrivanjem strpljivosti. Ispoljavati panini strah pri udarcima sudbine je pokueno, jer je to
znak nemoi ovjeka da vlada sam sobom kao i ispoljavanje neega u emu nema nikakve koristi.
To je pokueno i sa stanovita same vjere, jer predstavlja odbacivanje onog to je potrebno
initi i nespremnost da se doeka ono to e doi, a to moe biti opasnije od onoga u emu se
trenutno jest i zbog ega se taj strah i panika ispoljavaju. Budui da je ispoljavanje straha
pokueno proizilazi da je ispoljavanje onog to je njemu suprotno pohvalno svojstvo, a to je
strpljivost. Njezino ispoljavanje je znak vladanja sobom, odbacivanje onog to je nekorisno, a
injenje onog to je dobro i korisno, i sada i kasnije (i na ovom i na onom svijetu).
Ponienje je vrsta izdajstva, jer moe te izdati onaj koji te omalovaava, a onaj koji te
omalovaio ve te izdao i prema tebi nepravedan bio. Zato je svaki omalovaatelj izdajica, a
svaki izdajica nije omalovaatelj. Onaj koji omalovaava neku stvar omalovaava i posjednika
njezina.
Samo u dva sluaja je lijepo ono to je runo u svim drugim sluajevima: prijekor i
ispriavanje. Lijepo je nabrajati dobra i spominjati dobroinstva, inae je to krajnje runo u
svim drugim izuzev u ova dva spomenuta sluaja.

41

Nije sramota ako neko po prirodi svojoj tei nekim porocima makar bili i najgori i mane
najvee sve dok to ne objelodani rijeju ili djelom svojim. Skoro da to moe biti pohvalnije za
njega nego to e se pohvaliti onaj kome njegova priroda pomae da dobar bude. Pokvarena
priroda se moe samo snagom vrijednog uma savladati.
Branu svetost iznevjeriti gore je nego ubistvo poiniti, jer ast je za plemenita
ovjeka uzvienija od imetka. Plemeniti treba da svoje tijelo uva imetkom svojim, svoju duu
tijelom svojim, svoju ast ivotom svojim, svoju vjeru au svojom i samo vjeru ne smije
rtvovati ni za ta drugo.
Iznevjera u asti gora je nego iznevjera u imetku. Dokaz za to je taj to skoro da se ne
moe nai neko ko u pogledu asti nee iznevjeriti makar malo i on ostaje meu dobrima, dok
iznevjera u imetku, bila mala ili velika moe doi samo od strane onoga koji je dokraja prezren i
daleko od dobrih ljudi.
Po analogiji zakljuivati o stanjima ljudi u najvie sluajeva moe dovesti do zakljuaka
lanih i uglavnom neistinitih. To pogotovo nije doputeno u vjeri. Oponaatelj (mukallid) je
zadovoljan da ga se smatra slaboumnim, ali dri vrlo ozbiljnim da ga se obmanjuje u imetku
njegovom. I u oba ova sluaja greku pravi.
Ne osuuje se naivnost u imetku njegovu. To moe smatrati vrlo ozbiljnim samo onaj ija
je priroda pokvarena, ambicija niska i dua prezrena.
Onaj koji ne zna ta su vrline neka se osloni na ono to mu je zapovijedio Allah
delleanuhu i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, jer su u tome sadrane vrline sve.
Dosta je onoga ega se bojimo pa opreznost od toga bude uzrokom da se u to upadne.
Dosta je tajni koje se proire zato to se u njihovom uvanju pretjeruje.
Dosta je okretanja glave koja su sumnjivija od dugog gledanja.
Osnova svega ovoga jest pretjeranost koja je izala iz okvira umjerenosti, pravinosti. A
vrlina je sredina izmeu pretjerivanja u mjeri i zaostajanja za mjerom. Obje krajnosti su
pokuene. Izmeu njih je vrlina koja je pohvalna. Izuzetak je samo um u kome ne moe biti
pretjerivanja.
Greka u razboritosti bolja je nego greka u upropatavanju.
udno je kako su vrline lijepe i teko ostvarljive, a poroci runi i lahko dostupni!
Ko eli biti pravian neka se zamisli na mjestu svoga protivnika pa e mu se jasno
ukazati nepravda njegova.
Razboritost je sposobnost raspoznavanja prijatelja od neprijatelja.
42

Vrhunac gluposti i slabosti je neraspoznavanje neprijatelja od prijatelja.

Ne preputaj neprijatelja svoga nasilju niti mu ti ini nasilje. U tome izjednai njega i
prijatelja. Budi oprezan od njega i uvaj se da ga sebi pribliava ili uzvisuje vrijednost
njegovu, jer tako ine glupi.
Ko izjednaava svoga neprijatelja sa svojim prijateljem u pribliavanju sebi i uzdizanju
malo e ga ljudi voljeti i sam e im olakati da mu postanu protivnici. Uinie da ga neprijatelj
poniava i dae mu mogunost da se protiv njega bori. Prijatelja e tako okrenuti protiv sebe i
uinie da on pristupi skupini neprijatelja njegovih.
Vrhunac dobra je da tvoj protivnik bude siguran od nasilja tvoga i onoga koji te je
prepustio njegovu nasilju. Ali pribliavajui ga sebi ini potez glupih kojima se propast blii.
Vrhunac zla je da se tvoj prijatilj ne spasi tvoga nasilja. A prijatelja od sebe udaljava
samo onaj koji pameti nema i kome je propast zagarantovana.
Nije blagost pribliiti sebi neprijatelje nego s njima ivjeti u miru, ali uvijek biti
oprezan od njih.
Rijetko sam vidio da je neko ko je u mogunosti bio pa je upropastio ponovo u mogunost
doao.
ovjekova iskuenja u ivotu su brojna, a najvea su ona sa pripadnicima njegove ljudske
rase.
Zlo koje ovjek nanosi drugom ovjeku vee je od zla koje nanosi ljutim zvjerima i
tetnim zmijama. Jer mogue je sauvati se od zla ovoga to smo spomenuli, ali nije uope
mogue od zla ljudi se zatititi.

43

IBN HAZM EL-ENDELUSI

(994 -1064. po lsa, a.s.)

Puno ime ovog znaajnog islamskog uenjaka jest Ebu Muhammed Ali ibn Ahmed ibn Seid ibn
Hazm el-Kurtubi. Bio je, zaista, svestrana islamska linost i bavio se svim islamskim
disciplinama u svoje vrijeme, tako da se za njega kae da je i historiar, i erijatski pravnik, i
muhadis, i knjievni kritiar, i teolog, i filozof etiar i, donekle, politiar. U poetku je
pripadao afijskoj pravnoj koli, da bi zatim postao zahirija egzoterist. I upravo po ovom svom
zahirijskom pravcu prouo se nadaleko i ponio nadimak Ibn Hazm el-Zahiri.
Ibn Hazm je imao iznad svega buran i uzbudljiv ivot koji je ostavio dubok trag na njemu i kao
ovjeku i kao islamskom uenjaku. Tako se s pravom moe rei da je dobar poznavalac njegova
ivota i djela bez sumnje dobar poznavalac endeluzijskog ovjeka iz 11. stoljea. Njegovi
biografi dijele njegov ivot na est etapa od kojih svaka ponaosob otkriva odreene crte
njegove linosti, ali i bitna obiljeja tog vremena. Ipak peta etapa je, smatraju oni,
najznaajnija od svih drugih jer je u njoj Ibn Hazm najvie nauio i napisao. Djela koja su
nastala u ovom razdoblju njegova ivota i rada spadaju u najznaajnija meu onih etiri stotine
djela koja je ostavio iza sebe, a koja sadre blizu osamdeset hiljada stranica. Tevk el-hamama,
Fadl el-Endelus, Ibtal el-kijas ve er-re 'j va el-istihsan va at-taklid ve et-ta'lil, El-ahkam li usul
al-ahkam, Risala fi usul el-fikh, El-fasl fi el-milel ve el-ehva 've en-nihal, Et-takrib fi hudud elmantik, En-nasih ve el-mensuh i, na kraju, el-Ahlak ve es-sijar fi mudavat en-nufus ine
okosnicu Ibn Hazmova cjelokupnog spisateljskog rada. Ovo posljednje koje pod nazivom
Mudavat en-nufus ve tehzib en-nufus ve ez-zuhdu fi er-rezail inimo dostupnim irem krugu
italaca uveliko otkriva i Ibn Hazma i vrijeme u kojem je ivio i djelovao.

44

Sadraj

O lijeenju dua i ispravljanju loih navika

O razumu i rahatluku

O znanju

O moralu i moralnom ponaanju

O prijateljima, prijateljstvu i savjetu

13

O vrstama ljubavi

18

0 onome ime se ljudi meusobno ophode u moralu

21

O lijeenju bolesti moralnih poroka

27

O prisustvovanju skupovima uenih

36

O otkrivanju (duom) onoga to se u govoru skriva

38

ili onog to pribavlja pohvalu i sjeanje

0 neobinim moralnim postupcima

41

Ibn Hazm El-Endelusi

44

45